You are on page 1of 473

BI BLIOTEKA KULTURNO

odbor'
HUSEIN TAHMISCIC
RISTO TR[FKOVlC
Urednik
RISTO TRIFKOVrC
Nacrt ta kot1ice
DRAGAN DlMlTRI,TEV! C

MAK DIZDAR
STARI BOSANSKI
TEKSTOVI
. SVJETLOST, . IZD\,\VACKO .RREDUZEOE. SAIHAJEVO
1969.
,
NEKA JE VIDIMO VSAKOME .. .
KOMU SE PODOBA! .. .
(Iz starih bosanskih povetja)
,
UVOD
I
o STARIM BOSANSKIM TEKSTOVI MA
se ti poloaju krajnje zemlje istoka
izloene prema zapadu i krajnje zemlje zapada
okrenute ka istoku, Bosna je oduvijek bila ra-
skrsnica 1'aznih .interesa i raznuv rsnih uti-
caja. Takva njena situacija odrazila se i ti nj enoj
staroj pismenosti, knjievnosti i umjetnosti. U koje
vrijeme prije dvanaestog vi jeka knjievni
Tad ti ovoj zemlji, i kakve je prirode bio, teko je
danas utvrditi. Pretpostavlja se da je uporedo sa
i latinskim pismom posLije pokrtavanja
stanovnitva prodor i sfavenske pi-
smenosti, 1'asp1'ostiranje knjievnosti tL ome tod-
skom duhu, a moda i 'T'aZVijanje knjievnosti ti
takvoj tradiciji. Po loskudnim spomenicima koji su
saC:-u.vani do danas poslije vie-vjekovnog njihovog
unitavanja je prisustvo pisma ko-
jim su se sluili stanovnici bosansk.o-humskog po-
latinskog, glagoljice i Vje-
rovatno su prva dva pisma osvajam pozicije
veoma mno, a njihov prodor 'i egzistencija zavisili
su lOd dominacije jedne ili druge crkve, iti
zapadne. pismo ostavilo je tragova u
Humu, a Latinica 'u Bosni. Iako prisutni sve do XV
vijeka, tragovi pisma mnogo su oskudniji od
latinice. Latinski natpisi evidentirani su 'tL periodu
bosanskog srednjeg vijeka na nekim crkvenim gra-
na novcima i bosans1oih vla-
dara, na nadgrobnim kraljeva, itd. Humski
kneevi tL XII a bosanski banovi i kraljevi
u X IV i XV, !imali ,su posebne latinske kancelarije
II
osposobljene za diplomatske prepisk e sa
zapadnim zeml jama i primorskim gradovima. Sa
sLavenskom slubom u crkvi prodire i slavensko
pismo, glagoljica i a latinica se upotreMja-
va samo s vremena m.a vrijeme i 'tL specijalnim slu-
(v. P. Ku1t:uma istorija BiH, Sa-
r ajev o 1966).
V. je iznio miljenje da je jedan od naj-
starijih i najvani ji h glagol j skih spomenika
Marij anSko nastao na jugozapadu nae
zemlje. Ako ovaj crkvern rukopis, napisan oblom
glagolj icom li nije kasnije od
kao bosanski, dva rukopisa u fragmen-
tima iz X II vijeka, odlomak i Mihano-
odlomak, su i umnogome neosporni
svjedoci glagolj ske pismenosti i crkvene knjievno-
sti na Bosne, odnosno Huma. Ovi spome-
nici pisani su poltwbl om glagoljicom, koja je na
prelazu. iz oMe, lU ,uglatu, zapadnu glago-
ljicu, te je zbog njene osobenosti u posljednje
vrijeme nazivaju i bosanskom gLagol jicom. U sta-
rije glagoljske rukopise srps1whrvatske recenzije,
koji bi pripadali po 'SVojim i paleograjskim
osobinama (Jvoj bosanskoj grupi, pribroj an je 1J1,-
davno jo jedan r ukapis, Sijllitski. odlomak Po pi-
smu bi 'ovaj spomenik pripadao XII a po
neJoim elementima rnovij eg narodnog go-
vora spadao bi u XIII vi.jeka.
V jeMvatno je i prije i poslije Splitskog odlom-
ka bilo i vie i raznovrsniji h crkvenih spomenika
lL glagoljskom pismu, ali danas nema nikakvih n e-
posrednih dokaza kojim bi se ova pretpostavka
mogla utvrdim. Stavie, Splitskim adJ.omkom prekida
se lanac glagoljskih rukopisa za dui period. Dokaz
da glagoljska knjievnost ovog i pak nije
presahla nalazimo lL nekim rukopisima
s kraja XIV i iz prve polOVine XV Vijeka, na
marginama su bosans1oi dijaci zapisivati glagoljske
glose lu rukopisu Alpostola Srpske akademi.je nauka
u Beogradu, u rukopisu. i u
12
ZJbarniku krstijanina Radosava, koji se danas na-
lazi tl. Vatikanu], a jo potvrda za to je 'u
Hrvojevom misalu, /.ooji je 1403. i 1415. za
vojvodu bosanskog i hercega splitskog Hrvo-
ja pisao dijak Butko. Da je
pismo bil'o 'lt upotrebi tf. crkvi i van nje,
dokazuju jo i epigraji na m.e1vohko la-
pidarnih spom.e71lika (natpis tL crkvi tl Kijevd.ma
kod Prijed01'a iz XI -XII vijeka, izvjesni simboli
u obliku slova na Kulinovoj s kra-
ja XII ili XIII vijeka, zapis u kamenu iz
okoUne Banjaluke XV vijeka, a na
kod Ljubukog s kraja X ili XI vijeka
primjetni su tL tekstu glagoljski uticaji).
Ako 'se jo opodsjetimo kako je davno
da su. skoro svi spomenici, od Mi-
roslavlj evog pl'episiva1'1li sa glagoljskih
pr edloaka, 'onda prihvatiti kao sigurnu
njenicu da se tokom srednjeg vijeka tL bo-
sanskoj pismenosti i knjievMstJi 11.jegovala i
glagoljska tradicija, kao vrlo ci j enjena. duhovna i
kulturna batina. Glagoljica je najvjerovatnije 'Osta-
la u upotr ebi kao crkveno piS'JTl,() tL krilu Crkve
bosanske. K ad'a je padom Bosne propala i ova
cnkvena o'rgan;izaci.ja, iz 'upotrebe je nestalo li gla-
gol j sko pismo.
Upotreba pisma bila je mnogostra-
nija i rasp-t1ostranjenija. Zato je ti broj Spomenika
pismenosti 1 knjievnosti i raznovrsni-
ji, mada je golem broj rukopisa uniten 'lL vievj e-
kovnom procjepu neprijateljskih crkava,
zapadne i te stalmh, 'ttepflestanih
invazija ti rkasnijih stogodinjih turskih
pohoda. Da je ovdje u upotrebi nedugo iza
njenog prodiranja <tL junoslavenskih zema-
t ja, natpis na ti Hercego-
vim, iz kraja X ili XI vij eka, nadgr obni i
ktitorski epigrafi iz Travunije i sr ednje Bosne i
Mir oslavljevo nastali od srecUne do kra-
ja XII vijeka. po 1'ezuttatima najnovijih
13
paleografskih i istraivanja su
u Bosnu d-onijeli Makedonci, neposredno ili posred-
stvom i uticajem Zete. bosanski spomenici
mogu se po svojoj n amjeni ti i zradi 'podijelibi lu ne-
koliko osnovnih grupa. Na prvom mjestu s'u sva-
kako e r k ven i rukopisi pisani st aroslovenskim
jezikom srpskohrvatske recenzije sa elementima
ivog narodnog gOVOTa, a uz njih val ja vezati i
nekanonske tekstove: a p o k r i t e, m o l i t v e i
druge tvorevine koje spadaj u II staru duhov-
nu knjievnost. Zatim bi doli tekstoui vezani svo-
jom sad1"inom za vjerski i kulturni ivot i vj ero-
vanje srednjovjek ovnog Bosne, dati II obliku
z a p i s a na marginama rukopisa i n a t pi s a na
ri P o vel j e i p i s m a
predstavljaju blago pismeno-
sti ove zemlje, zato to je .njegovala autoh-
tone crte i nije prezirala narodni jezik. Ogromna
duhovnih t ekstova, kako kanonskih tako i
apokrifnih, dobar dio zapisa i natpisa, a pogotovo
povelja i pisama predstav ljaju vrijednost kao spo-
menici jezika, pismenosti, kulture i historije,
a poneki 'od n ji h izdvajaju se i i savreme-
nom kao primjeri poetskog i
knjievwog kvaliteta. Na kraju bi dola lijepa knji-
evnost. Njeni tragovi i uticaji su dosta blijedi, ali
ipak ivi i evidentni. Na a.lost, 100'0 i u oS'talim
junoslovenskim knjiev11iOstWma toga doba, takv a
lite1'<ltura, koja se njeguje na dvoru vla-
daIaca i oblasnih gospodara, neoriginalna je, prevo-
a tt najboljem
Crkvene knjige sadr2e sk.ot'o prevode
Novog zavjeta, tt kome ista.knuto mjesto imaju
djela apostolska, poslani-
ce, apo k alip sa i i zvjestan broj apokrit-
n i h tekstooo. To SU tt stvari prepisi ranijih pre-
voda sa glagoljski h (predloaka, sa ele-
mentima daleke starine u pravopisu i jeziku, ali i
sa prodorom ivog narodnog govo-
r a po kome se i prepoznalo njihovo pOTlijeklo.
14
Najstariji rukopis crkvenog karaktera, Mi-
Toslarvljevo pisano je negdje u Humu, za
kneza Miroslava, ali ima miljenja da je ovaj pre-
krasno opremljeni ruJoopis nastao moda na dvoru
Kulina bana, koji je po svojoj sestri srodnik Miro-
slavljev. Kulin ban je oko sebe okupljao neke zna-
umjetnike i poznavaoce knjige. Trinaesta
poznato je ovdje kao vijek kriarskih po-
hoda i pa nam je iz tog doba ostalo samo
nekoliko povelja oi jedan crkveni rukopis, Gligoro-
- Gil jferdingovi odl omci , koji se sastoje iz est
listova teksta iz Kada je dvadesetih go-
dina XIV Crkva bosanska, poslije vjekovnog
i nemilosrdnog pragoM, ponovo stala na svoje noge,
jc da knjievna djelatnost. Iz tog vre-
mena su dva rukopisa koja u mnogom.e
nastavljaju tradiciju ranijih glagoljskih knjiga i
Miroslavljevog Prvi je Ma-
nojla Grka (ili MostarSko a drugi Evan-
Divoa Tihoradi-6a, nazvano po njegovom vla-
sniku, krupnom feudalcu iz Zav rja i pristavu na
dvoru Stjepana II U drugoj polovini
XIV do prvih godi na XV 71.oCtStaU S'U
manuskripti crkvene knjievnosti:
Ij e iz Giljferdi ngov Sipostal,
Batalova Ljublj'ansko bosansko
(ili KOIpitarevo Nikoljsko evan-
Odlomak lenjringradskog aposto,la, Vrutoki
ru,kapis (iU evan-
(ili -Drugo beogradsko Rukopis
Krstijani na Hvala, Alprakos
kneza Lobanova i krstijanina Tvrtka
U prvoj polovini XV do sredine istog
napisane su tL raznim krajeV'iml<l. Bosne i
Huma nove knjige duhovne sadrine, poznate da-
nas pod ovim nastavitna: beogradsko evan-
Mostarski listovi (ili odlomci bosan-
skog odnosn'o 'Drugo mostarsko
z.bornik (.iLi rukopi s iz Vene-
cije), Odlomci iz Montepradonea, BeogradskQ. apo-
15
Zbornik krstijanina Radosava i svi jeta
(ili Plovdi.vsk'i rukO!pis).
Donedavno se smatralo da je broj bosanskih
rukopisa crkvene knjievnosti toHko oskudan da je
na omovu njih praviti bito kakve ozbilj-
ni.je tekstoloroe ili .sinteze. Pogot ovo je
stanje <izgl edalo bezizlazno ou tom 'pogledu poslije
prvog i drugog svjetskog rata, vremena tL kome su
nestala iH !izgorjela tri 'bosanska 'MLkopisa II Na-
rodnoj biblioteci tu Beogradu (Nikoljska
i beogradsko
broj bosanskih medijevalnih rukopisa
iznenada se, posljednjih goc:Lina
J

novim istraivanjima, tako da
bi se danas moglo studioznom
nju ovih ruJoopisa, iz vie vanih aspekata. Prvi
se1'iozni pregled djela crkven.e knjievnosti bosan-
skog i humskog crkvenosl.avenskog jezika
i srpskohrvatske recenzije dao je Vladimir Vrana
(Knjievna nastojanja II Bosni, Na-
pretkova P.ov jest hrvatskih zemalja, Sarajevo
1942). Njegov popis dopunio je A. SoLovjev, doda-
mu Vrutoki rukopiS, poznat u nauci i kao
(Vjersko Bosanske
crkve, Zagreb 1948). Na Kopi mrevo bosansko evan-
upozorio je Svetozar ga
iz zaborava ,(Stare sl'!pske minijature, Beograd 1950).
Na zbornik i iz Montep:radona
ukazao je Jaroslav Sidak (Problem bogumilstva v
Bosni, Zgod'ovinski 1-4, Ljubljana 19.55),
a na Evanltelje Divoa J. i R. Iva-
iDivoa Zbornik Vi-
zantolokog instituta, br. 7, Beograd 1961). U naj -
novije vrijeme je tavie i jedan novi.
glagoljsk-i knjievni spomenik, pisan potuoblom bo-
sanskom glagoljicom Splitski odlomak - o njemu
j e opirno i studiozn.o pisao Vjekoslav
(Splitskoi odlomak glagoljskog misala starije redak-
cije, Slovo br. 7-8, Zagreb 1957), je, kao to
smo i ranije -splOmenuH, li batina glagoljske knji-
evnosti <iznenada
16
Bosanski crkveni knjievni spomenici, kako gla-
goljski tako i .pisani su na pergamentu. ,
a pokasno, krajem XIV ri XV v i.jeka,
u.lazi tl upotrebu hartija za pisanje knjiga. Na pa-
piru su pisani manuskripti: Cetveroevan-
delje iz Mostarski listovi, Beogradski apo-
stol i ZJborni.k Radosava, lL svemu dakle
rukopisa, nastala lL vrijeme kada je papir
aaa ti upotrebu 4. ou kraljevsku dvorsku kancela-
ri ju tl Sutjesci, Bobovcu i Jajcu.
Samo fragment jedne c1'1kvene knjige iz vreme-
na bosanske &'amostaln:osti se da1U1.S tl samoj
Bosni - Ostali rukopisi dospjeli
su tokom vijekova na razne tl razne krajeve
svijeta. Tako SU mnogi stigli -u biblioteke i muzeje
Lenjingrada i Moskve, tL Italiju (u Vabikan,
Veneciju i Montepradone), po jedan je II Carigradu.,
lL Turskoj, i Plovdivu, tl Bugarskoj, a relativno mati
br oj nalazi se tt jugoslav enski.m bibtiotekama i m.a-
nastirim.a. K(U) to sm:o ramje napomenuli, tri du-
hovne knjige bosansJoog porijekla stradaLe su prili -
kom poara od bombardiranja Narodne bibljoteke
u Beogradu, a je negdje
Novija traganja u zemlji i inostranstvu
bHa su dosta uspjena tt otkrivanju nepoznatih bo-
sansk-ih rruk-opisa. Zato postoji opravdana nada da
se i na nove primjerke, tL biblio-
tekama Sovjetskog Saveza, Bugarske i I talije, a
posebno istraivanjem starih rukopisa u manastiri-
ma, u krajevima gdje je zabiljeena jaka emigracija
Bosanaca poslije propasti bosanske drave. Zahva-
Vl. i J. Sidaku koji su nedavno
boraviLi u Lenjingradu tL cUju identifikacije i obrode
starih bosanskih rukopisa, sada znamo za jo neke
spomenike bosanske crkv ene knjievnosti. Monn je
upozorio na Odlomak lenjirugradskog apostola (K
datirovke rukopisej riz sobranija A. F. GHjfercHnga
GPB, Trudy drevnoru.sskoj literatury Insti-
tu.ta russkoj literatury XV, 1958) i "iz
volje (PaJeografskj album na junoslovenskoto ki-
2 _ o nartm bosanSkim teksl.ovtma
17
rUsko pismo, Skopje 1966), a Sidak na kprakos
kneza LOIbanov a (Bosanski ':r ukopisi u Gosudan,.we-
noj biblioteci u Lenjingradu, SLovo 17.
Zagreb 1967). Prije deset godina u svim raspravama
govordo se o broju od blizu dvadesetak bosanskih
medijevalnih ,'uk-opisa, a danas, poslti.j e prvih siste-
matiC'1tijih pothvata, znamo za
skoro t1'idesetak manusk ripta te vrste. Razlika, za-
ista, ohrabTuje!
Bosanske duhovn e knjige objavi li su ponajvie
- jilom i, u njima prven-
stveno prav opisne i dijaktoloke osobine, ne ula-
mnogo u anaHzu i ocjenu sad"aja objavljenih
tekstova. Njima pripada zasluga ti otkrivanju po-
l1ijeJda pojedinih manu skripta. U posljednje doba
lim sv e brigu koji pro-
problem Crkve bosanske, u nastojanju. da
na primjeri.ma potvrde ili pobiju. miljenje o he-
bosanskih pa.tarena (neomanihej -
skom, aogumilskom, odnosno o
to je u raznim b-ajevima i raznim periodima do-
bijalo i razno imenovanje) . Tako je A. Solovjev kao
ruloopise sa bogumitskom crtom
knjige i ,odLomke: i Nikoljsko
i Gruj ii!evo Ba-talov f'rag-
menat, Hvalov Zlba.rni k i 2'Jborn'ik .krstij anina Ra-
dosava, da mnogi rukopisi nisu jo
detaljni je te bi njihova analiza dala jo
l1ezultate tt pogledu ideolokog stava nji-
hovih autora (Vjer sko Bosanske crk,ve, JAZU,
Zagreb 1948). tJ. Sp. n a osnovu. najnovijih
istraivan ja, p-nibraja ovim knjigama kao bogumit-
ske: DivO'evo zbornik, Kopi-
t arevo i svijet a iz PLovdivske
biblioteke, sa ograoom za posljednji rukopis: Sva-
kako je iz Bosne, 'aU je v eliko pitanje da li je
bogomHskog postanja {Jugosl()venski ru-
kopisi, 2ivot br. 1-2, Sarajevo 1967). Na osnovu
jedne glose pisara, J. i d'ak je nedavno d!oao do
da Tvrtka pripada
takoder Crkvi bosanskoj (v. cit. Uz miljenje
18
Jordana Ivanova, izvrsnog poznavaoca slavenske
srednjovjeloovne knjievnosti, o bosanskom porijek-
lu apokrifne i apokalipse, poZoote tl nauci
kao tajna knjiga, na latinskom jeziku
XII vijeka, pristao je Solovjev i neki. drugi nai
je jo vie ne samo broj
knjiga nego i stare bosanske knjievnosti.
tajna 'knjiga i svijeta, prvorazredne
su karike tL lancu jedne literature StL dijelovi
iskidani i uniteni, ali po njima i po izvjesnim tra-
govima ostavljenim u glosama na marginama pm-
vovjernih kodeksa i usmenoj knjievnosti moemo
da naslutimo el emente jedne kosmogo-
ni j e tl znaku je ivio b.osanski srednjeg
vijeka.
Tajna knjiga (t-atinski prevod nataz:i
se tl Nacionalnoj biblioteci) !nastala !je lU
vrijeme snanog prodora i 11.eomanihejskih
koji je dolazi.o u isto vrijeme moda i kao
dva vida iste pojave. TI() je jedna od onih
knjiga o koj i ma s gnuanjem govore inkvizitori
zapadne crkve, odnosno knjiga koju ana-
temiu sinodici crkve. Poslije abjuracije na
Bilinom polju kod Zenice, na kome su se bosanski
krstijani i krstijanice odbranili od optubi Rima, a
Kulin ban vjeto da
kriari, krstom, ognjem ti 'arazume lOptuene
bosanske itelje, bosanski patareni se
svom 1wvom poloaju i svoje Joao i njihovi
istJomiljenici od Carigrada do Provanse, kamufli-
raju pravovjernim, ortodoksnim simbolima. Ne 'Usu-
se vie da prepisuju. zabranjene knjige i vrLo
su marljivi tt. prepisivanju i promicanju kanonskih
knjiga, uglavnom knjiga Novog zavjeta, u kojima
mjesto zauzimaju tekstovi I vana Bogoslova,
autora jednog od i Apokalipse. Ovi bib-
lijski tekstovi, zajedno sa djelima apostolskim i
poslanicama, bilt su glavna i svakodnevna lektira
patarena i vjernika njihove crkve. Njima m.oemo
pridruiti jedan broj apokrifa, zabiljeen tL nekim
..
19
rukopisima, kao to su Hvalov 2Jbornik i
zbornik, svijeta (koje ne10im stavovim.a aso-
cira na dateJoog svog pretka - Tajnu knjigu), po-
vijest o Abagaru (apokrij prenesen tt bosansku.
knjievnost i kasnije tt Bu-
garskoj, objavljen u Veneciji kao prva tampana
knjiga namijenjena Bugal'ima). Sadrine, simbole i
vjerovanja zapaena tt apokrijiffll(l
ponovno tL zapisima, koji su. se kao ljekarue i tali-
smani odravati i kasnije, kroz vijekove, marljivo
prePisivani bosanskom Takav jedan zapis
pod nasl-ovQtn Molitva ot treska iz druge polovine
petnaestog vijeka, nastao u okolini je-
do danas, a je kao indikator koji
nas moe uputiti tt karakter jedne vrste knjievno-
sti svog doba, nestale tL tami vjekova, a
samo u narodnoj knjievnosti.
Poseban miljenja, sa izvjesnim heret'it':-
kim elementima. u odnosu na pmvovjernih.
crkava, zacrtanim slovom i duhom Tajne knjige,
doao je do izraaja u kanonskih teJG-
stova. Ta su vrena, iz opreza zbog sva-
kodnevnih opasnosti od inkvizitorske inte:l'vencije,
usmenim putem, ali se poneki komentator nije mo-
gao suzdrati a da na ma1'ginama ne zabiljei PD-
neki zapis koji nam_ moe da ;odgonetnemo
sutinu patarenskih komentara. Ona se sastojala.
od dva osootmU elementa: razbijanja i kritlike izvje-
snih dogmi i protesta protiv
crkava i drave. U tom pogledu najinteresantnije
su glose iz koje spadaju.
u posebnu podvrstu srednjovjekovne duhovne knji-
poznate pod imenom Razumnik (ili Pitanja_
i odgovori) tt starim slavens10im knjievnostima, a.
na zapadu kao Luddarius 'Wrosvjetlitelj). Za razliku ..
od ovih glosa koje imaju apokrijni karakter, bo-
sanske glose iz navedenog rukOpisa umnogome
siraju bogumilska shvatanja. Po ovom
patarenskom glosatoru, koji misti tt duhu principa
pogleda na svijet, su due
20
zavedeni od Sooo-ne kao bojeg supar'nika.
Te due su zarobljene II materijalnom svijetu, II
ljudskom tijelu, a mogu se spasiti samo m i lo II
b o j o m, a ne e II h a r i s t i j o m. Stari zavjet
je v j e r a J i d i n a. Krtavanje vod D m ne mo-
e ljudskqw. rodu, a Ivan Xr-stitelj nije sve-
tac negD vod o n D s a e, te je ispravno i korisno
samo d tt h o v n D k l' t e n j e, D kome
svaki dan vjernrike d van a e s t a p o s t D l a, to
se moe odnositi na dvanaest starjeina
e r k v e b D S a n s k e. Zapadna e'rkva je prema
oVDj irnterpretaciji S o t o n i n a e r rk V a. koja stui
gospodaru vijeka, k n e z tt v i j e k a (ovog svijeta).
Glosator iz (Vrutokog Tuko-
pisa) govori II s.vojim zapisima o crkvi kao
podmitljivoj, jer se njene starjeine postavljaju na
v isoke poloaje mita (srebrom i zlatom), V
drugoj glosi dijak pl'ek01' svom starjeini
)) prepooDbnejem Ratku<! , sebe gladnim
.<:i1'oma1wm. Moda se p'rvim zapiJsom aludira i na
samu bosansku crkvu, koja je u novije doba uivala
status dl'avne crkve, i na Ratka, kao jednog od
nj enih st arjeina to su se bogatiti
intel'esima drave i nekih njenih predstav-
nika, Nasuprot tome, stanje dijaka, koji se nalazi
na tako nezavidnom poloaju da mora i da gla-
duje, mada vri dobTo i poteno svoju dunost) te-
kico je i nesigurno. Crkve bosanske, iZ1'Uerw
tl glosama na marginama izvjesnih bosanskih ruko-
pisu do kraja je 1'Usv.ijeU,1eno rukopisima iz knjiga
crkve, nastalim iz potrebe za pobijanjem
7Jumihejskih zabluda, koj.im je kao idejnom ku-
gom bita zaraena Bosna, Najvaniji njima
je spis iz XIII vijeka, poznat pod nas1.ovom Vani
momen1-i i primjeri uzeti iz rasprave kato-
li ka - Rimljanina i \bosanskag patarena (vid, F'.
Prilozi za Ipovjest bosanskih opata-rena, Sta-
1'ine l) Zagreb 1869).
.dijaka i jeudaI(l,c(l g(n.lor'ii
jednog od prvih pisaca II XII . dijaka (rl'i':'
21
gonJa, k.oa.utom Mil'oslavl jevog U .nJOJ
greni Grigomje zamjera svome knezu, gospodaru ..
Huma, to ga ne titi, ma da bi za teak i kvalitetan
Tad k.oji za nJega obavlja morao to iLa OstaLi
glosatori, svaki na svo; .daj u i d11Lga zani m-
ljiva o svom vremenu i l j udi.ma. Ta-
ko krstijanin Hval u svom rukopisu, to ga je pisao
zlat om kako i moH da mu ne
zamjere ako je togod 'tl. pisanju. pog1'ije';:i.o, a kl'Sti-
janin Radosav podatke o svom djelu, u kome
se uz ApokaLipsu nalazi i j edini obrednik.
bogu.milske crkvene slube, ispovijeda, iskreno se
da su mu ruke od napornog i odgo-
vornog rada na izradi knjige. Veoma lijepi su za-
pisi k.rstijanina Stank;a Kromirijanina na ma1'gina-
"'!la odlom:ka Batalovog (poznatog i kao-
Lenj mgradsko bosansko Stanko pie o
Batalu, koji je vehku panju
patarenima, kao o goleme i ugleda
tL tadanj em dlUtVU. Neki detalji ovog zapisa ka-
su vrl.o skladno, na.odnim jezikom,
ove glose mnogi uvrtavaju tL
tvorevine sv oje epohe. K romirjaninov
popis starjeina bogumitsfce crkve tl ist om. rukop.i:m
dragocj en j e kistol"ljski podatak ne samo za
vanje razvoja Cr kve bosanske nego i bo-
gumitskog pokl' eta na Balkanu. N:(Zime, II pmom
dijelu . popis(Z, koJi sa J eremHom kao rodo-
(poznatim u istoriji i .. iz nekih drugih
i ponekad popom Bo-
g,u.miIQm), nalaze se imena S'vih Iherezij(Zr ha do djeda
Rastudija, za koga se . pretpostavlja da je
bosa11.s1ve patarenske cr1cvene o)'gan:izaoije, a zatim
imena bosansktih djedova, episkupa Crk-ve bosanske
do. vremena u kome je. ivio Stanko K rmnirj anin,
dakle do 1393. na knj izi za Di v oa
anonimni dijak iz Zavrja' zastao je kod
krin, ne ta ona Pre:n'etan' da je sa-
znao njen smisao, on hita da to z:abiljei:
cvijetu'. ime - bin .. ,
22
U jednom rukopisu s kTaja XIV dijak
se na margini ovako potpisao: A zapisa bojom
miLostiju krstijanin, a zovom. Tvrtko
zemljom Gcnnilanin, Kasnije na istoj stranici
ruka nekog pravovjernika dopisati na bosan-
heretika ,ll bog zna - neka je to
svinja bila!;(
Po konciznosti i nekim formalnim osobinama
z a p i sima su n a t pris i, koji se pojav-
ljuju najvie na a zatim na c11kvenim gra-
'stoHcama, mauZ'olejima, ka-
znenim itd, 1 kao to piJsac zapisa na mar-
ginama svojih ili knjiga mora tt nekoj mjeri
da se dri izvjesnih pravita u formiranju
proporcija i sadraja zapisa, tako i pisci epigrafa
imaju strogo fm'mulare , o kojima
su morali voditi je takav
sa nadgrobnim tekstovima - epitajima, to je -i
razumljivo s obzirom da grobno sibvo mora da sa-
dri dostojanstvo i mje1'u u stilu i jeziku zbog bola
to valja da ga izrazi , U sadraju nekih bosanskih
i hums1cih epigmfa ima izvjesnih reminiscencija na
stare i latinske natpise, kao i na suvremene
im talijanske epita.fe, ali se ovdje ne racU o direkt-
nom uticaju tih tekst ova, nego ,o rezultatima koji
su proizali jz istog napom i TUgpoloenja da se
adekvatan tekst motivu iz kojeg bi trebalo da pro-
Po toj istoj logici
akt a nale su se istov etne ornamentalne reaUzac-ije
izvjesnih motiva na i lapidar-
nim spomenicima, te v alja odbit i one pe-
dante koji po svaku cijenu i u svakoj priLici trae
UZ01'e na kojima je i zraslo stvaralatvo,
se uvijek u jednom inje1'iolnom poloaju
i stanju u odnosu prema svemu to je strano, pa
bilo i manje inte1'esantno, i mnogo manje ori-
ginalno, Lapidarni natpiSi frazom:
A se neka se 'zna ... ili A se lei" " prema
prirodi natpisa. Epitaf u. najvie obavje-
tava prolaznika, da je pokojnik pokopan
23
na plemenitoj zemlji, ili .plemenitoj batini, pone-
kad se navede i ime a i ime osobe,
ob'uma iz ue porodice pokojnika, koja podie spo-
menik. natpisa ne S'pO'minje pisca epitafa,
a.li su' nelGi dijaci smatrali da njihovo djelo ne treba
da ostane tt tami anonimnosti.
bloj epigrafa ne probi ja k01"U i oklo1)
sheme to se nametnula kao obrazac za sve
jeve. Ati ima broj natpisa koji su 1"ezultat
quboki.h emocija i senzaC'ija autmu, i zazvanih
o kome je trebaLo
ostaviti potomstvu. Ima epigmfa koj i
i mogu da zapLi-
jene i raspoloenog c:i taoca naeg vremena.
a ima tekstova poetski patos moe da zaglije
,i pravog literarnog i onoga koji
priznaje samo najmoderniji i zraz tl umjetnosti. U
epitafu sina Stipka urezanom
lC u Kotoreu kod Sarajeva, sa savrenom jed-
opisana je zla sudbina mladog pokoj -
nika:
Ml'ad sa ovoga -.svijeta odoh
a jed.a1t bijah tt tm4jke ...
Neizmjerna je tuga koji je tru-
nuo tL vLazi i tami blagajske tamnice, podignute
ispod zidina dvorske humskih knezova, na
brdu Humu, ispod koga izvire bujna i modra Buna.
U jednom kamenu od mUjevine uznik je, moda i
samim golim noktima, uspio da uree svoj bolni i
zatomljeni. krik:
A o"vo pillU V:rs4n
$ua..nj, koji se -ne -raduje . . .
Zivot je a smrt je zagonetka 'o kojoj valja
v oditi kao misteriju to nas neminovno gra-
bi. Zato je motiv smrti, kao neminovnosti,
pri.su.tan- u mislima tL kamenu. Ovo-
zemaljski- ivot je mrak,. apsurd, iz kojeg
treba to prije je)' je produkt zla, Ano-
24
nim iz G01-ice obitjeio je svoj 91-ob,
nekom novom, svjetlijem itu:
Odar zapisah ja. u
i ostavih mudro
za novi i!as",
Ivan i z zapadnog Huma, jednostav no i
bez 4ronije, biljei jednu gorku istinu o ljudskoj
sudbini, to ju je na kroju svog ivota kao najdra-
gocjenije iskustvo stekao, ga u vidu po-
roke onima to dolaze postije nj ega:
Dugo na zemlji ivjeh :ja
osamdeJet i osa.m ljekJ.
A ni.!ta ne pollesoh! .. ,
Jedan itel j sa lZ oJcoHce T,'avni k,
to jo tie i dubtje:
A ovdje lei Orl/gaj
na kraju
n.Ut. ..
Radojica iz Stal'og sela kod Jajca nije be.z
tatine podi gao sebi biljeg za svoga ivota, ah nje-
govo sLovo o smrt i nosi u sebi iskrenu bol z bog pro-
l aznosti ovog svijeta, i tugu s kojom valja upoznati
i druge. Svojoj r odbiTlli., susjedima, namje,.,').icima i
putnicima se on, 'Uz di jaka V eseLka
ovako:
Molju
brati;u
i strine
i n eviste,
pristupite
i alite me .. .
JeTe biti vi
kako jesam ja,
a ja. biti
kakovi jeste vi!,.
Nepoznat:i patnik iz Gorada na Drini zdaho
j e za ovoga svtjeta tL kome je samD
privremeno na'stanjen, stranac i putnik j.e ,sa-
.:nao da je samo proao putevima ispod. tajnovitog
25
neba, da bi mogao na kraju tog kratkog isnovitog
puta iskreno rezignirati:
Clldome -
eljeti ovoga. svijeta ...
Daleki i duboki, skoro vanvremenski i vanpro-
stm"ni uzdah Stipka koji je #ivio negdje-
krajem u PremiLovom polju,
dopire iz tame vi jek ova sve do nas i preko nas, II
iskopanu i za nau neizvjesnost, potre-
sva naa i po svim naim misao-
nim spekulacijama:
Boe, davno ti sa.m l egao
i v ele ti mi je leati . . "
Niko nije iskuenja i smrtnog
ni ubogi ni uzmoni. Na kamenu kneza Tvrdi--
sava iz Bujakovine stoji uklesano slovo
proste istine i neumitne pl'avde:
vit ez -
ovdje ja.da.7l dojde ...
Blaga tuga pmvijava b'oz natpis iz Svitave:
Rodih se
-u veliku radost,
a umrijeh
ll. velikiu alo.H.
Ne samo i1-onije, nego i p1'Uvog crnog humora_
ima na Jw"aja iz srednje Neretve:
A se pie na k rstu Jurja:
Da. je znati sva.lwmu
kako stekoh blago
i njega -
pogiboh. " .
Na Radosava iz Mil'ua tl Tra-
vuniji je jedna otra misao koju teko moe
bez podnijeti bilo kakav nadgrobnjak. To
je osuda smrVi. poslane od nekoga 'u k ome je ot je-
lovIj ena nepravda, od sile koja moe biti samo opa-
26
ki, crni i nemirosrdni bog, zbog koga. mogu biti
ova1co poentirane
Stah,
bogB
i zla ne -
i ubi me grom! .. .
Ali, smrt dolazi ponekad u pravI eas, Icao po-
sljedica i zasluga, kao otk upljenje za nepravedno
djelo " to ga je neko Ubistvo ne dolikuje
pravednom borim se smije samo tt. praved-
nom ratu, u onome k oji se vodi protiv rata, protiv
zla. Usamoodbrani. Dabitiv kanjen je
1.1. u kome je da su.djeluje u n.ekom ..
u kome nije tr ebalo da se
Kada htjeh pobiti -
t..a.d4 i. umTijeh ," "
" Zivot je i:sprepteten sa " zamki i tajni
i "U njemu nije Lako Pl-osuditi ta je dobro a ta
zlo. Odgovornost sudija je zato tim tea i Ako
v rhovni sudija" moe da pogrijei tt. pl"Ocjenama g1'i-
jeha koje l judske due, zemaljski sltci su tim
prije i vie skloni zabLudama tl ocjeni teine pre-
stupa, o i kazni, " te je time i njihova uloga
delikatnija. Vlast na zemlji je kratka i privremena
i pred veLikim suditem poslije S1nl'W svi po-
lagati O toj temi, o suditima i sucima,
je drevna mudmst na kamenoj
stolici lt Hodovu:
Pogled4j
91J(Jj ka.me-n
Ciji lt je bio?
Ciji li je sade?
Ciji li biti?
Najstarija lapidarne pismenosti nalazila.
su se "lL stm'om Humu i tl sredinjoj, banskoj Bosni.
Jedan natpis u Humcu na Trebiatu uklesan je "lL
ktitorsku krajem X ili XI vi-
jeka, a u. klesao ga je upan Krsmir Ne-
koliko natpisa. "iz okolice Trebinja iz sredine
27
i kraja XII vijeka. S kraja istog vijeka
su natpisi KuUna bana, su.dije Gradie i kazMca
Ncspine u okolici Visokog i Zemce, tl centl-u onda-
nje bosanske drave. Kao centar pismenosti
ove vrste moe se okolina Vidoke (dana-
njeg Stoca), 'u kojoj je ' prvi epitaf prona{len tek
s trinaestog ali se tH r azvijala lapi-
darna epigrajrika tokom s1'ednjeg vijeka da
bi svoju kulminaciju dostigla tl XV Naj -
b1'oj natpisa tl ovom je tl.
Botjunima, jugozapadno od Radimlje i Stoca,
nekropola sa svojih dvadesetak natpisa izbija na
prvo mjesto na bosan.sko-humskog
ju. Zanimljive oaze tekstov a l t kamenu postoje ta-
kade tt okolini Blagaja, sjedita humske v Lastele,
gdje je prvi natpis, ktitarski, zabiljeen krajem
X ll vijeka, zatim u daHni Lave, kojom je nekada
vladao Batalo, te u bosan1>'kom Podrinju, od
i Gorada do Vlasenice i Sreb1"enice, glavnog
1'udarskog cent1'a zemlje. U najnovije vrijeme regi-
stm'an je hmj epitafa na srednjovje-
kovnih upa Usora i So H, te u Posavini oko Komja
i Bijeljine, to je jo jedan nov i dokaz o velikom
kul turnom uticaju iz centra i tt najuda-
ljenija zeml je, pa i u ona tl kojima je pri-
sustvo neprijateZjski raspoloenih i agresivnih Ugra
bilo vdo Najpoznatiji dijaci i koji su
p'isati i /desali natpise tt kamenu jesu: Prodan i
Miogost- tL sredi,1;-njoj Bosni, Veseoko
i Vu.kain u Lave i Jajca, Br at jen 1L Tra-
vun:tji, Semorad, Miogost, i tL okolici
.stoca, Nikola i Dragoje dijak lt Podri -
nju, Ugarak tL Vrhbo1>-ni, i d1"l.tgi, manje iti vie da-
-nas poznati.,
Postavljanje stetaka. nastavljeno je jedno vri-
jeme i tL doba turske okupacije, ali sa raspadom i
nestankom Crkve bosanske sve vie je i
ov.aj zan.imljiv i kul t u sepulkratnoJ kuhuri
Bosne, I zvjesni ikanografski i sa ste-
jedno vrijeme su se zadrali na nadg1" obnja-
28
cim.a. katolika i pravoslavnih koji su nekada pri-
padali patarenskoj sljedbi, da ubrzo prepuste mje--
sto pravovjernim oMic-ima obiljeavanja mrtvih.
Snaan uticaj tradicije dugo se
zapaao na muslimanskim nianima, kako tl arhi--
tek-tanskom oblikovanju tako i tl izvjesnim simbo-
lima reljefa, a na nekim su epitaj-i muslimanskim
pokojni cima napisani tl potpunoj t radiciji, kako tL
stiLu i jeziku tako i tl. pismu Zato
nikakav paradoks da se poneJGi primjerak
i 'danas ne samo u grobtjima pravovjernih
Hristovih sljedbetrika nego i tL starim grobit ima
pristalica Muhameda, koji je tl. vrijeme propagande
za prel aenj e na islam P1'ogZaen za onoga to je
najavljen tL (In'dilu kod muslimana) za
pataren:skog P a T a k l i t a (Utjeitelja).
Velike zasluge u otb.ivanju i
lapidarnih spomenika imao je saradnik Zemal jskog
muzeja u Sarajevu C. Truhetka, koji je u nekoliko
desetina godina objavio broj epigrafa, od
kojih je epitafi. Jo 1890. godine V.
je upozorio na vanost ovakv og napora, naglaava-
" Ako da sudimo po epigmJici, za Bosnu
i Hercegovinu se moe - koji ste bili posljed-
nji, prvi! J er, n ema sl ovenske zemlje i z koje
bi tL novije v r ijeme tzilo na vidjelo tohko sloven-
skih natpisa, k oliko iz ove zemlje .. . Stal;'
natpisi svakako, da. ti s bogomHstvcnn iH bez
njega, t o rijeit i - vrlo znamenita
pojava u ivotu naeg naroda ovih krajeva: . (Einilge
worte ueber lbo.snisch e Inschriften auf Grabsteinen,
Wissenschaftliche aus Bu H, Wien 1895).
su se do kraja ispuni la. Nat -
pisima na bav ili su se mnogi
velikog renomea, njima K. a tl naj-
novije vrijeme mnogi lingvisti, stare
knjievnosti i umjetnosti, medi jevalisti iz nae zem-
lje: V. A. Solovj ev, J. Sp. Ra-
J. Sv. A. V.
A. Benac, M. Vego, S. S.
29'
.B; ' Hrabak, i mnogi dl'Ugi . je da 'su pored
vlastela i i ostalih itel ja pod
pokopani patal'eni raznog ranga tL hijerarhiji Crkve
bosanske, kaO" to su djedovi, gosti , strojnici, t e
ostaH i krst janice i vjernici poznat'i
leao mrsni lj udi. To ne da pod
ne lee i pripadnici dr ugih rebigija, naro-
pod onim nadgJobnjacima gdje su. pokopani
bivi patareni , to prihvatie posli je propasti Bosne
druge religije, posebno islam. Na alost , od velikog
b"oja epigrafa ostao je samo mafij i di o, jer su tokom
vjekova unitavanjem unitavani i natpisi
na njima. Pl'iblino broj uskoro, kada
M. Vego zavri svoj korpus, od koj eg su do sada
izane tri sveske pod naslovom Zlbornik srednjovj e-
kovnih natpisa Bosne i Hercegovine (Sarajevo,
1962- 1964).
Posebnu vrstu pisanih spomenika pledstavljaju
manuskripti p o tl e l j aj d a r o tl n i c a i p i s a m a
drav ne kancelarije, obl.asnih gospodara i pojedi -
naca, s poveljom K ulina bana iz 1189. do
posljednje poveLje posljednjeg bosanskog kralja
Stjepana iz 1461. i dokumenata
pojedinih teudaraca do kraja XV Vijeka.
Okovane zakonima jonnula i ablona,
povelje i r ukopisi 'u p1'Vi mah mogu da dje-
luju. stel 'eotipno, hladno, pa i dosadno. Dubljim
poniranjem u njihovu. sadri.nu tek tada
di jel ove koji imaj u vrijednost nego to ga
'prua goli dokumenat, zrnca jo ne-
poznate zl atne ice, pa i partije poetski na-
dahnut og teksta, i onda ako dijak i nije iao
za knj ievnim rezultatom i poetskim Sa-
drinorn su bogate povelje humskih k nezova XIII
vijeka, a :;u zanimLjiva pisma kneza Crno-
mira i Popovo - tL nj i ma se otvoreno i
gnjevn o govo1'i o nedoslj ednosti i prevrtljivosti
na koje Su poruke i naslovl jene. Sa-
su. iz t og Vl emena i povel je Mateja
.Ninoslava. Prekid tl djelovanj u bosanske banske
30
kancelarije traje od srediine trinaestog do dvadesetih
godina do dolaska Stjepana Il
na bansku stolicu, a j e i sa dje-
u Humu, II kome je utnja i mnoga dua.
Povelje bana Stjepana Il i njegovog brata V ladi-
slava odlikuju se bogatstvam naracijcr "koja je na-
dola da izraaja ti daravnici izdata; Vlatku
za nj egav u vjernu slubu<i, u kojoj
mu je posLuiO' sa tri djela to ih ti
raznim p1'ilikamct, a ti sukobu sa mladim
kralj em Duanom kada se s njim sukobio ti Rakaj.
I z nje proklinjanja bezbonih i poganih ba-
bu.na((, u koje se ubraja i sam bosanski ban. Opis
tih djela umnogome na
opise u narodnim pjesmama koje su
nastale mnago kasnije. Veoma je po-
velja istog bana kojom daruje Dubravnik Stanskim
ratam i Pr evlakam, sve do zgarenja svi jeta, da
stranog sudita, najavljenag u bosanskoj Apoka-
lipsi. Za vrij eme kralja Tvrtka di jaci dal aze
lt sjenu lagoteta Vl adoja - on u Jcraljevsku kan-
celarij u uvodi snil i jezik rakih povelja, to je na-
jako izraeno u prvim dijelovima dokumenata
- intituZaciji i arengi, uvadu u kome se
iznosi motivacija akta, pavezana sa vjerskim
shvatanjima tag vremena po kojem je vlast dar
boji, potreban da se prenosi i na druge.
je izrazita arenga ti Tvrtkovoj povelji od april a
1378. kajom obnavlja veze sa
nima. Svoj om i poetskim
izdvaja se posebno darovnica kralja Dabie vojvodi
Hrvoju iz 1392. To je jedan
od najljepih tekstova naeg jezika srednjeg vijeka.
Zanimljive su i neke pavelje pojedinih oblasnih
gospodara, a njima se darovnica
Bjeljaka i kojom nakon smrti
kralja Tvrtka, Se polako od autoriteta
centralne vlasti, daruju 2upu konavaosku gr adu
Dubrovniku, kao nJi hovu dr evnu bat inu, silom
otetu od strane rake i humske gaspode. Nisu neza-
n imlji.ve povelje i pisma i Hrva-
kao ni hercega Stjepana i njegovih sinova:
'Vladislava, Vlatka i Stjepana, odnosno Ahmeda
Od ostaLih vrsta pismenosti koja se
njegovala na dvorovima zanimljivi su takode t r go-
ugovori (,kao onaj to ga je kralj Toma sklo-
pio sa knezom Nikolom Trogiraninom), r o d o s l o-
v i (od ,kojih s'e izdvajaju Idva: prvi, lnepoznatQg di -
jaka iz PoUmIja, kojim i zvodi porijeklo kralja Tvri.-
ka iz loze, kako bi se dokazalo njegovo
pravo na srpsku kral jevsku krunu i, drugi, 1'odo.o:;lov
to ga jedan od bivih dvorjana na dvoru vojvod."c
Radoslava u kancela-
riji, ,kako bi dokazao pravo Juraja - Hva-
na nasljedstvo od svog s1'Odnika Bmila Te-
Neka vjerovna dokumenta mogu nam po-
da dobij emo uvid u odnose i naravi.
ljudi j ednog dalekog doba, kao .to su na pr imjer
vj e1'Ovnice Jelene Grube. Srednjovjekovnih l j e t o-
P i s a Bosna nema, to ne da i h nikada nije
ni imala. Kao i mnogi. drugi !spomenici !Pismenosti
i 'knjievnosti ii bosanske kronike nestale su tami
vijekova. podacima nekih
iz kasnijeg doba mi ipak danas znamo 'za limena
dvojice tjetopisaca. Jakov
koji je djelovao na XVI i XVII
spominje tjetopisca Manojla Grka (kao ducis Har-
v oia Harvatich cronista Emanuete Greco{{), lU iZ lj e-
topisa jednog d-rugog bosanskog l j etopisca,
( Mitich Vetimiseglich, cronista di Bo-
ma) uzeo je podatke \o u Humu to
su se dogoditi oko 1171. godine (J. L nccari Coplit:lfO
ristretto degH annah di Ra'usa hbri quai 'f o, Vene-
zia 1605). Ljetopis fra Ni'kole Lavanina je
najvjerovatnije i na osnovu. neke medijeva1.ne bo-
sanske Ikronike to ju je ovaj kronista imao tL 'TU-
kama, tL originalu 'tL prepisu.
Od knjievnih djela, za koje se zna da su S1.-
gunto postojala tf. Bosni, spominje se na prvor: t
mjestu Povjest o Aleksandru (ili Aleksan'ddda) jo
u XIV stoljetu. (S. Kn)ievnost Bosne i
Hercegovine, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 2, Za-o
greb MCMLVI). Na Jedan kasniji rukopis iz Roud-
nica u Cekoj, pod nasLovom Aleksandar Velilik upo-
zorio je V. objavivi njegov tekst ti. komenta?'
o njemu. PretpostavLja se s pravom da su na dvo-
rovima prepisivani i drugi rukopisi ondanje lijepe
koja je kao lektira dopunjavala apokrif-
ne te.kstove. Pa i samih apokrifnih pripovijesti
moralo je vie biti, to i pojedine
to danas pripadaju narodnoj, 'USmenoj knjiev-
nosti, sa izrazitim elementima doketizma, i dru-
gim karakte-ristri'kam.a neomanihejskog one-
vijekovima u pisanoj knjievnosti.
Postoje pos-redno o 14 r s k o j i e p-
s k o j p o e z i j i - njegovala se na dvorovima,
ali i tl. narodu. Poznate su bile pjesme o Radosavu
a jedna pjesma, bugartica, o v j e r n o j
s l u b i, tohko zagovaranoj i cijenjenoj u Bosni,>
pod naslovom Kako se Nikola Rada.novic odvrgao
od svoga gospodara, odnosi se na oblasne gospodare
iz Srebrenice, - Do danas je
pre'trpjevi razumljive redakcije od du-
ali je u njoj 1!
osnovi ostala bosanska fraza i leksika.
j e i sa drugom bugarticotn, poznatom pod naslo-
v om Razbolje se Derzeleze, nastaloj u dru-
goj polovini XV vijeka i modificiranoj kasnije,
prema ukusu i Na dvoroVima
kTaljev a, i najkrupnijih je'U.dalaca postojale su gru-
pe . glumaca, i koje SU puta
nastupale ne samo da zabave svoje gospodare nego
su odlazile i na razne jeste tl Dubrovnik. Pojedine
tvorevine iz njihovog repertoara ulazile su tl na-
rod, i preneene s usta na usta. One su
"ticale na stvaranje knji.fevnosti du-
literata XV i XVI a tl Bosni su
postajale dio bogate narodne knjievnosti, koja
dati tada i kasnije najljepe primjere pripovijeda-
3 - o $tad rn bO!lal'l.slt1m tcUtov1ma
33
ka, poslovica, a l,irskih pjesama . i b.alada
r
u )qx ;,ijeku,J se', ta. njih saznf[lo ... pro":'
slaviti 7ij1U.' narodnu ,p.oeziju u svtjern, .
Dugo' v remena knjievni a
knjievni kritici tj. 'svim junoslavenskim
gledali 'su na staru knjievn'ost . skoro sa' prez1'enjem"
da je prevOdna (zato to je pisana na jeziku
koji narod ne razumije), da je svojim vjerskim do-
miljanjima i pretjerivanjima nezanimljiva, pa i
dosadna, Tek u novije vrijeme izvrena je
valorizacija te i takve literature, se dolo do
novih rezultata. Pobijedilo je da su i.
primjeri ' pismenosti. dragocjeni prilog svakog na-
roda ti njegovom razvoj u i rezultata koj i ulazi u
fond ku.lturnog U Srbiji je dolo do novog'
vrednovanja hagiografija ti biografija, koje su histo-
rijski materi jali , ali i knj ievni dokumenti, Bosna.
dodue nema nijedne hagiografije, ni biografije -
takva literatura protivila bi se moralu koji je pro-
povijedan od strane C1'kve bosanske, vjernici
nisu smjeh da- zasluge vladara kao pred-o
stavnika materijalne v lasti, niti. svetaca, jeT nije
postojao kult svetaca tL onom obliku tt kome se,
pojavljivao u ili zapadnoj crkvi, Srednjo-
vjekovna Bosna nije ostavila svojim potomcima ni
druga originalna djeta knjievna (neznatan broj bio
je poznat i u susjedni m zemljama). Ali, nema po_o
trebe da se preskromno i stidljivo krije ono to je
tL njenoj prolosti zaista stvoreno kao . kulturna
Vrijednost, i predato u 1'iznicu jugosla-
venske kulture ... kao njen integralni dio, Treba znati
da je proi fresko-pome nasUkan u Stonu, staroj
prijestonici Humske zemlje, Neka se zabiljei da je
prvi i najstariji natpis zapadno od Make-
uklesan tL Humcu, ,kod Ljubukog. Zato se'
ne bi upamtilo da je p1"Vi i najljepi na
spomenik crkvene knjievnosti napi san negdje 'tt"
Hu.mu ili na dvoru Kulina bana tL Bosni? Dobrci
je da se nove generaCije _upoznaju s da.
bosanski glagoljs!ci rukopisi, pisani poltLoblom gla-
34
gotjkom, spadaju najstarije i najvazn11e gLa-
goljske spomenike S1"pskohrvatske recencije
Pravo je da povelja KuHna bana s kraja XII sto-
najstariji spomenik svjetovnog karaktera pi-
san na narodnom jeziku u junoslavenskim zemlja-
ma, ne bude vie jedini "eprezentant bosanskog
kulturnog u junoslavenskoj knjlevnosti.
Sredinja jU1loslavenska zemlja moe da se
Donosi da je--njena Crkva bosanska pripadala jednoj
i jedinoj ogromnoj univerzalnoj organizaciji je
pokret iao za tim da srui misterij drave i njene
vlast i tL k ojoj je carevala strahovlada nad narodima,
misterij to ga je njegovala crkvena hij"erarhija Ca-
rigrada i Rima. U sklopu tog borbenog zadatka de-
mistifikacije razvijala se i njena apokrifna i here-
knjievnost, zacrtana pojav om Tajne knj ige,
a zavrena svi jeta, u knjigama u kojima
je osnovni motiv pobjeda z la nad dobrim i potTeba
da se z lo sav lada pravednim ivotom i radom.
Neki bosanski srednjovjekovni t ekstovi n e pre-
laze konvencionalne oblike i okvire pismenosti svo-
ga doba, i po tome mogu biti reprezentanti pro-
i osrednjosti. Ali izvjesni primjeri, kao
neke povelje Stjepana Dabiina po-
v elja Hrv oju povelja
Dubrovniku, il i neke glose, kao ona dijaka Grigo-
rija, ili anonima iz ili Stanka
Kromirjanina iz Batalovog ,fragmenta, broj
epigrafa, kao to je onaj zapis sunja Vrsna Kosa-
epitafi Stipka Radosava
Juraja i mnogi drugi, ili epigram na su-
stoHci u Hodovu, po miljenju mnogih zna-
laca, predstavljaju po novim, savremenim mjerilima
koja ne odbacuju primitivne civiLizacije kao baT-
barske, Inego 'lU tn!jima nalaze ljepote to .ih je tek
valjalo otkriti razvijanjem senzibiliteta
- predstavljaju antologijske knjievne vrijednosti.
Da je to zaista tako i neke antologije
stare nae knjievnosti, objavljene posljednje de-
cenije u Novom Sadu, Zagrebu i Beogradu - u
"
35
njima .se .prvi put javljaju i srednjovjekovni
.ski tekstqvi, mada ne u mjeri koja bi bila adekvatna
stvarrvim vrij ednostima knjievnog stvaralatva ove
zemlje tL datom periodu. Naravno, zato nisu krivi
samo ovih i zbora i antologija - iZV01' i
1, oje su -imali bili su veoma oskudni, a nekad i ne-
Za jedne ozbiljne prakse u ua ..
knjievnog i ovo to je
bilo je korisno, kao upozor enje barem.
P.rije nekoliko godina pokrenuta biblioteka Kul-
turno Bosne i Hercegovine veoma je po-
godan pot hv at i iroka platforma za siste-
matsko i iscrpno knj ievne proAlosti i
kulturnog ove zemlje i smiljenog prezen-
tiranja jugoslavenS'koj i svjetskoj javnosti svegn
onoga to predstavlja vrijednost jedne tradi cije, koja
evo traje blizu hiljadu godina. Knjiga Stari bosan-:-
ski tekstovi, koja sadri. izbor od desetog do Aesna-
estog vijeka, trebalo bi da predstav lja jedan od
prvih koraka na tom tek ovla ocrtanom,
tekom, odgovornom i prepunom nade putu,
M. DJZDAR
36
STARI BOSANSKI TEKSTOVI
XRSMIR BRETOVIC
( X-XI vijek)
. ' .
. .
. '" ;
CRKVA ARH MIHAILA
U 'ime otca i sina i svel'ago duha. "
A se or.k.i arh Mihaila,
a !Zida ju Krsmir,
sin Bretov,
upi urun,
i ena jega
Pavica.
..
,
39
BOSANSKI KRSTIJANIN
(Druga pol. XII v.)
KAKO JE SA1'ANA STVORIO OVAJ SVIJET
U ime oca i sina i svetoga duha, amin.
Ja, Ivan, II sknbi i II kraljevstvu bo-
ijem sudioni k, kada na tajnoj padoh na
grudi gospoda naeg, Isusa Hrista, rekoh:
- Gospode, koj i te dzdati?
A gospod mi odgovori:
- Onaj to II zdjelu zajedno sa mnom,
II njega Satana i on me izdati.
I ja rekoh:
- Gospode, :prije nego li je Satana otpao, ka-
kvu slavu i madjae kod Oca?
A on mi kaza :
- Bijae uzmonik nebesni ,kod prijestolja go-
spodnjeg i naredhenik tlad svritel j1ma to sluahu
Oca. I do'k ja uz skute Oca moga on se
sputae s nebesa II nizine i uzlaae opet do trona
nevidimoga Oca. 1 tako vidj e slavu bO'l iju
to se prostirala svim nebesima. Pa namisli i on
da postavi svoj prijestol na o:blaoima i postane tako
ravan Svevinjemu. II odmah se dade na posao. I
,kad 'Se I\l 2Jraku J to
e nad nebom od ajera, mu: Jl Otvori mi vrata
vazlduna! o: A ().vaj ih obvori ... dalje,
mjeri se na koji je drao vodu nad zem-
ljom, te nm Ikaza: ,Otvori mi vrata nad vodama! o:
i otvor. ih A .kada vidje <m da je sva
40
zemlja pokrivena vodom i ugleda dVlije ribe -koj e
leahu na vodama - bile su sjedinjene kao volovi
koj i su upregnu t i II jaram za oranje. One drahu
ci j elu zemlju na sebi, 'Po zapovi jedi Oca nevi di-
moga. l Ikada dol j e, .go:leme oblake to
drahu more. A onda jo n4e i pakao.
ognjena geena. l tu nije mogao uOi mog
plamena u ognju t e se Satana vrati.
l '" se natrag vas se ispuni zlobom.
Ikojoi je stajao lI1ad vazduhom i nad
vodama se obrati , i im: )j Da zna te, 'sve ovo j e
moj e! Ako me !posluate - s voj tron nad
oblacima i rava," Svevinjemu. I
jednu od voda nad nebeslci. svod, a !lc8'da ostale vode
saberem 'll mora - tada vi'e bit i vode na po-
vrini !Zemlj e. A ja tu, 7.aj edno s vama , vl adat i
va vjeke '\f\jekomaJ
I .rekavi to se penjati. na ne-
besa i :pope se na nebo'. _ .
I zasjede na nebesa, koj i
bijae nad ajerom i onome koj i ,bijae nad voda-
ma. I padigne <iva di j ela vode gore u vazduh, a
od dijela sa-tvori pedeset mora. I taJko l>i:jae
izvrena podj ela voda ... Onda Ipono'Vo zapovijedi
koj i b ij ae .nad vodama: Da s tane na dvije
ribe! . I tada pocUe jednu, ribu, iznad glave
svoje .i zemlja tu .ostade suha. Onda uze vi j enac od
:koj i {bijae nad vazduhom, i od !pOlovine
vijenca napravi svoj !prijestol, a od druge polovine
svjetlo on napravi. Za,tim uze vijenac od
koji bijae nad "Vodama - od jednog dijela
napravi svjetl o a od svjetlo
dana. Od kamenja stvori oganj , a od ognj a nebesku
vojsku i zvijezde. Od nj ih pak satvori -
duhove svoje, kao II Svevinjeg. Sazdade zatim
gromove, dadove. grad i snijeg Li postavi svoje
nad njima. Zapwij edi on, isto tako, zemlj i
da rodi svakovrsne l,votinje, i trave. A mo-
ru naredi da r ibe rodi, a nebu .ptice. -(Ptice i ribe
ne duh, kao ni ivotinje, a ne posjedovahu
41
ni -,duh, ho ptice . i ribe- bd 'vode' r zraka,
a i'votinje -od zemlje i 'zraka osvajahu za sebe -QlnO
to .,. - , j
I - t ada Satana da da
ima ' neko da mu siui. I uze blatto sa 'zemlje-, i od
-njega' sazda po obrazu sv'oje'mu. I potoz:h
naredi drugom da lt tijelo o.d -!blata, a
onda uze od njega ,i od nje satvori drugo tijelo
u liku ene. Pa.' naredi od prv.ogneba da
u -njega. mnogo !plakahu; kada spoznae
'da ,imaju smrtno tijelo i da se jedan od- drugog
r azlikuju u liku svome. Najlposlije da i.zV're
puteno lju'bodjejanije u S'Vom glinenom tijel-u, 'a da
oni i ne spoznaju :.da Lvre g,rijeh. K' tomu, 1>od-
na taj prestup, udesio je sve to sam, kako
"bi ih prevario. I 'zasadi im raj (to jest, jedan rodni
v.rt, II kome je bilo dvadeset sadnica oraha, j ClIbuka,
kruaka, dunja, i ostalog r onda okrui rajski
vrt ognjem 'i 'Posla 'tamo u Adama i Evu ... )
I poslije toga, zapitah Gospoda za sudnj i dan:
- Kaka1v !biti znak za tvoje priestvrije?
I, na t o, Gospod mi
- glas od s nebesa, i
se sve do najniih nizina. Sunce uto potamnjeti,
i mjesec prestati da svijetli, i zvijeZ'de :pashi
s neba, .golema vjetra se l'allvezati iz
svojih uza. Zemlja se zatresti i more po.peti, a
h umci pr ot uiti .. .
.' ,
4 2
MAJSTOR BRATJEN
(1151- 1177)
SLOVO ZA GRDA
V dni kneza ve.l!ijega Mihajla
vmrije 'upan Grd,
t r ebinjski. -
I v' to l j eto -zida jemu ralku brat,
upan Radomir,
s ~ i n m i jegovimi
i ena jemu ...
Tvara moj str imenem Br<l.,tjen -
Boe ti daj zdravije!
l 43
DIJAK GIHGORIJE
(1171-1197)
UKRASIH OVO ZLATOM
l.
Gospodi, boe moj, tedar i mnogo milostiv,
pomiluj me svojeju mil ostiju, Grigorija
nekU bih II gospodina u milosti Ibjl - na te upva-
. I
JU . ...
2.
s obojeju 'Pomotiju, amil1l.
3.
Az pjsah alelujar, Gligor.
Az, greni Gligorije dijak, nedostojni naTeti sc
chjak., zastaviih sije zi artom, knezu veliko-
slavnomu Miroslavu, sinu Zavidinu.
A mne, gosjXXii , ne zaburli grenago, n' s hrani
me sebje, dje mi dest gospodine, alI tebje rabotavi,
mezu, svojemu gospodinu - dje mne ne hranivi
gremagQ.
.BAN KULIN
{Godi ne 1189)
I DOKLE U MENE BUDU - DATI IM SAVJET
I POMOC KAlKO I SElEI
U ime otca i sina j svetago duha.
J a, ban bos'.nSki Kulin, pl1isezaj'u tebje, knee
KfVaU, i vsjem pravi prijatel j
biti vam', od selje idovjeka.
'I prav goj drati 'S' 'vami '1 prav,u vjeru - dO!kooe
s'm iv.
Vsi kire hode po mojemu vlada-
.ni ju, godje si k to hooo krjevati , godje s i
kto mine, pravov vjerov i pravtim srdcem dr1..ati je,
bez vsak.oje zled1 - razvje to mi lcto da s vojev
vOljav pdklon'"
I da i m ne bude od mojih sile.
l dokale lU nme budu - dati im s'vjet i
kakore j sebje, kolikore moe, bez v'sega zloga pri-
misla.
Tako mi, lx.Yle, pomagaj, i sije sveto
45
DIJ,t,.K MDOJE
(Godine 1189)
PIS,t,.H SIJU KJNJIGU ...
J '8, Radoje, dija'k 'banj , ipk,ah siju knjigu pove-
l jov -banov, od Too'stva Hristova i s'to li. osm'-
deset i devet ljet' , mjeseca avgusta, II dvadeseti i
deveti dn', glave Jovana Krstitelja.
46
KNEZ MIROSLA V
(1186-1194)
ZJ0{LE SE I PO'l1PISA
Jaz, knez Mirosla v,
kl n f5- i podpi$3h .. .
ZIDAR U SVOJIM SELIMA
V ime otca i sina i sve-tago du h a.
Ja,upan Miroslav, zidan crkv'
svetago Kozme i Damj ana;
II svojih selijeh.
U dni vebjega upana
slavnago Nemanje . ..
BAN KULIN
(Kraj XII vi jeka)
43
KADA SCIJENI KUCEVSKO ZAGORJE
Siju crkv' ban Kulin zida -
j.egda scijeru Zagorje.
l najde na nju gromadu
II ,pogol'j e . ..
l postavi svoj obraz
nad pragom.
Bog daj baruu Kulinu zdravje
i bani VojislavU ...
KRILE ZUPAN I DRUGI
(Kraj XIIvijeika)
KRIZI ZA BANA
l.
Pisah -
Krile upan . ..
2.
Az pisah, Desi voj -
krie za bana . ..
3.
I az, pisah ...
se pisa Radohna, lcrstJijan.i n
4 _ Slarl bosanski tek1lt.ovi
49
DIJAK PRODAN
(1180-1204)
50
1
VELIKI SUDIJA
V dni bana veUkago Kulina,
bjee Gr.adia gudaja velij
u njega.
I sazida svetago J urija
i se lei u
I ena jegova
Pol0'2ite me u njego!
A se zida Drae -
to mu voli, boe ...
Na nj az pisah
Prodan ...
DIJAK IZ PODBREZJA
(1180-1204)
"
ZALAHU IH OOBRI.LJUDI
Slava velik.ago Kulina bana -
pisah dIlli Gradie-:
. . . . . . . . . . . . .
I pojdosta ...
Zalahu ih do.bri ljudije
: pl.3kahu ...
51
BRACA IZ CRNCA
(Prije 1200 g.)
J
U DNI SLA VN!AGO KNEZA HRAMKA
Poleta,
Drusan i Draeta,
i n u raku nad materiju,
II dni slavnago kneza Hramka.
52
KAZNACICA BJEWKA
(XII-XIlI vijek)
MJESTO UZ NESPINU
U ime velikog kaznaca Nespine brata -
pozida Bjelolm
svoj ega gos:P<Xiina.
I ostavzi sebi mjesto -
poleg svojega: gospodina.
53
GRAMATIK DESOJE
(1214-1217)
.
VJERNO KAKO U PRVIH
A se pisah imenom Desoje, gramatik bana Ni-
noslava, ve1ijega bosn'skoga - tako vjerno kakore
II prvJh.
Boere, ti daj zdravje!
DIJAK IZ vrOOSTAKA
(Godine 1231)
RABA BOZIJA MARIJA
Mjeseca marta, prvi na desete,
prestavi se raba boija Marija,
a zovom Djevi ca,
JXlpa Dabiiva podnui je,
va Jjeto . . .. .
55
MATEJ iNIiNOSLAV
1234)
VJECNI MIR I PRIJATEWSTVO
Az, rab boi ji Matej, imenom ban boolIl'ski NIi-
noslav, kl.nu se ob6ini
Da stoju s vami u mir i u vs:aku pravdu - kako
su st.aM j mQlji stari.
I da sVdoodno hodite u mojej zemlji - da vi
nije desetka ni-kogare.
AkQ vi tko krivtinu mojih laneti - da se
pri pred' mnDru.
A akoO vi ja pravine Ilie to - to ja kriv.
I, ako se razr.atite s kraljem s rakim - da vas
ne dam, S vsim va1m dobitkom.
I da vi uhranu.
I se prije Hi posloe - da se pm.
r da nije uzma, n' da je pravda.
Da se ne uzimlje d.ese1Jka - dokole sam ja iv,
l moje dijete, i moje
Kto sije - da je klet.
I kada pridu u Dubrovnik - da Ila me ne
ustane niki:Qre.
Dje ja s'm sad, u sV<Qjej zemljii. - ktc iskati,
iti! Dje ja s'm rad pravdu
56
I ako pravdu ne - da s'm kriv ...
I ne bjee moj-e vel!ije - odnesena bjee.
Da tozi je moja - ka je prti. knjizi! ...
NEPOZNATI TRAVUNJANIN
(Prva pol. XIIIvljeka)
ZUPAN KRNJE
Mjeseca septembra,
u tretji na desete d'n,
p:restavti se ray boi ji e o r i j e ,
na v e e r i j e Hristova dne -
a imenem upan Krnje . ..
57
MATEJ NINOSLAV
(Godine 1240)
PRIDOH SI S MOJIMI BOLJARIMI
Svojoj si dobro hoten ije, sJ li Dubrovnik
k s1Jrur.im mi ipr1j atel lj em, vla'Stelom i op6inje grad-
s'kje, a pri-doh Sl os moj im bQlljarimli:
S' vojvodom Juriem, Radanja i brat
jegov Simeon, peharni.k Zabav, Prodasa,
Prijesda, Sf:inar, SlavkQ Gracllislav
lobretosmo boljarima kneza Ni-
koLava Toruista, i sa pre pisanim mojimi boljarimi.,
kleh se. . . II mir i II ajubvije, kako se zde
podpie.
A sizi mir i S1izi abet da se nikakore, nikimre
djelom i nik.imre koncem, da se ne rui, ni da se
podper'i - nje, da bude tverd, lU vj!loi.
1 hobu, da vse se, zde je pisano, li vjeki da
bude tverdo - od mene samoga j od mojih djet'
i od mojih i od mojih kmeti i od moji h ljudi.
I kto sije prllomi - ili j a sam, ili moj si n, ili
moj unuk, ili moji kmeti, illi kto god je moj - da
bog ga repne i sveta bogorodica i vs'i sveti, ki we
su pisaru.
S8
Mir boiji s nam' .
Amin .
BORISLAV VOJSILIC
(Godine 1240)
VJEONI MIR J WUBAV
Az, Borislav

kInu se - mir i
ljubje imeti s' Dubrovnikom, loako je sde pisano.
59
DIJAK IZ POLICA
(1241. godine)
60
ZUPAN PRIBILSA
Va dnI hl-alja VIladislava
prestavl se rab boli1ji,
od Groom.ila porik.lom,
upan Pri bii.a.,
A lee,
po boijoj milosti ,
na djedinu njj ju,
va ljet' Hl'Iistovih .. .
KNEZ ANDRIJA
(1247-1249)
DA VAM J E OTVORENA NASA ZEMLJA
ZJ3(X; SVIH V ASIH POTREBA
J a, knez velJi ji hlmskri. Andrija, smojuro sinm:i,
upanom Bogdanom i s upanom Radoslavom, d s
mojimi vlasteli k:i su zde rpocI:pisani, !kInerno se knezu
Ja1koViUl Dlfinu ivlastelem dubro-
i vsej graldskoj :
Da imamo mh- S vam6. II vjeki , kako su imali
i nai starjei s vaimi starjeimi, II stari zakon.
Da vi je otvorena naa '0 vsjeh vaih

l da si idu :po naej zemlji, sa svo-
j im do'l::Mtlk:om i s svojim sp.asenli 'budu -
pojdute.
A pr.avtna d'a jest.
A va ki pride II nau zemlj u nevoljov,
komu je iskana pravina i ne is pl njena bude - da
stane i pravinu.
Ako li pride tak !komu ne iskan.a pra-
VIina - da m'U se ne uzme nj tanak ikonac, ddku
pojde II sv()je mjesto i tamo da pravinu JX)tom.
I da ne priderno na vas s vaim vragom.
A da se nekoja krivina medu nama - da
se s pravinom ispravi II stari zakon" a mir da se
ne l"\.I:i.
Si su Huml jane koj1 se lcl.ee:
61
Hre1j ko Dobrovit Hrelja
Od.umisl i Stretimir Cepmja
Hran:islav Bigrijen Dobro-
misl Desjen. Radovan Pri-
Hrelja Pri bin ToOrna'
Ga,lac Hrelja Predi-
slav Vojmi r Bogdan
Hrvatin Prvoslav Bratoslav Vlk.o-
Berko
Ako Jj sije prestupimo - da ni bog s' pne i sveta
bogoroctica i vsi sveti.
62
DESIN RATANCEVIC
(XIII vijek)
U DNI BANA STJEPANA
Desin pisa
u dru. bana Stipana.
Bog mu daj zdravje
a mnilje i'Vot.
Milgost.
.. .. .
KNEZ CRNOMIR
(Godine 1253)
JEDNE SU PRODALI ZA MORE A DRUGE GDJE
IM JE BILA VOLJA
Od kneza Crnornira - dr.agomu mi ptiijatel j'U,
kne:ru Me-mili i vsjm vlaste-
lom
Se, to mi ste pisali i - vse razumjeh.
Da jere ste rekli: Mi drtimo vjeru i prijatel j-
s tvo tebi i tvoJim ijudem, to, vlastele, ne mogu ja
pokriti - vidi se ta vjere i prijateljstvo! ...
vai ljudje i jee mojega Lu-
kana, i dobitak uzee. I poolah (pomfuu) k vam':
Vlfatilte mi !4: I ne daste nitare, no ,ga !pro-
daste . . .
I, pak, jeste md druge ljudi - tri tere
enu. I, pak, poslah k vam, i ne daste mi ih, n' je
prodaste - jedne za more, a druge kamo VU htjeni ...
l , pak mi j este mojega R'Ulhotu - i
prodaste ga!
I, !p"k mi jeste mojega Dubljanina -
i sada ga drite!
Da jere ste mi pisali da vi putu vaega
- ako vi meni moje ljude vratim, i to ste
mi - ja vaega da putu!
A jere govorite, vlastele, a da nije zled.i
korn od Captada do Grada - to u tom, po vol ji vi
je! Jere da imamo !pri jateljstvo od Captata
64
do Grada - tlko je pri jatelj vjeran. vaoo.a je prija-
telj! A moj llIijedan ni jedan ne sjedi
Captata. No, ako pravo - od Capta'ta do Mo-
lunta da nije zled.i!
I to bi hotje! k vam' govoriti - ne mogu toga
vsega ispisati ... Poto moj govoniti -
vj eI'uj ga.
Bog vj daj zdravje!
s - Stari bosa.nsltl tekstovi
65
ANOmM IZ ZGOSCE
(XIII vij<,k)
66
BAN BOSANSKI
Sije leiJi Stjepan,
ban bosanski
1 brat mu Bogdan
i Dragia
i knez Bakula
i kinez Stanko
:i Tvrtko,
S dTuinom . ..
NEPOZNATI POPOVAC
(Sredina XIII v.)
PROTEST NA PElRGAMENTU
Ot Po.povske - kn.eru i
gradskoj
jere smo ugovorili stanak o Uzmih, u nedjelju,
da vi rui ste rekli da se stanemo na onoj stranJi.
Rijeke - irti lk vam', na 'Ol1!U str:anu, dje ini
ruje iZaJk:cm, 'Cl'je vi Radosavu .davie ruke - tere ga
vezaste! ...
Da, alkQ pravomu stanlku - II ki dan?
Djurdjev dan!
U t'de dlan. da se stanemo u Zatonje -- dje imamo
vlasteIsku potrebu!
I kaka je vaa pravina ?
Ugovoriste da putniika predade na
stance - tere je Klime Hraruu u grad
provel!
Bog vi da:i wravije! ...
5
67
UPAN RADOSLAV
(22. maja 1254)
DA SPASEMO I STR,w,ElMO PO MORU I SUHU
A ja, upan Radoslav. " ot dnanji dan napri -
jed ... s mojimi l jiUdmi - da budu dlan rat
kralju Urou i njego.vWm ljudem" dokale va grad
Du.bro\lll1l.i'k II rat -stoji s kraljem Ur-oem i s jega-
1judmi.
A ja, upan Radoslav, i moji ljudje, koje imam
i kC\ie - da spasemo i straemo po moru
i po suhu vre l jude II tijelu ih i dobitak
i h, gdj.e imam si lu imati.
Ako li, ja sam iId moji lj-udi, bismo neto pako-
stiLi n4:ojemu ili tijelu ili dobi tiku
ih - ja, lU'pan Radoslav, da mu vs' illi da
mu vratiti vse na pIno. Ako li ne bih mogI'
vrati ti to od oni h koji im bihu pakootili - ja
da im to od mene
l , ako se neko zlo na VIae kupce Hi na va
grad - da vi o tome us'kom dam wdjenje, a ni ja
sam, upan Radoslav, ni moji ljude da ne pridema
na va grad Dubrovnik, nJi na ' vare predje16eh, s va-
imi vragi , u nikojere vrijeme , i, mojim Lj u -
dem zapoV'idjeti da ne pridu na vas.
Da k ojti dIg bude mojimi ljudmi, koju su
ili koji budlu moji lrjudti, i ili da
koji plijen se u mlirje nami i medu Du-
- da se to ispravi s pravinom, po starom-u
68
zakonu, kojti jeste Dubrovnikom gradom i
medu Knetvo h1rns ko.
A vsi po vsjej mojej zemlji, koje
srl imam i koje mi bog da prnjebi - da si svo:bodnu
prtijdu, da s i stoje i pojdu, spaseno .. bez pakosti ti jela
ih i dobi ti i h, kako su u stare dni .
69
DIJAK IZ HUMSKOG
(1304- 1318)
7Q
ZITIJ E GOSTA MILUTINA
Va ime tvoje -
trojIice! ...
Gospodina gosta Mirlutina bilig,
rodom
Pogibe ino -
nego ID miloot1i bojeji ...
Zitije:
A !\ih u bosanske go.spode.
Primih darove
od velike gospode .. .
I vlasteo
i od goopode ...
A. vse V'idomo!
STJEPAN KOTROMANIC
(Oko 1322. godine)
BI MILOST NASA GOSPODINU
JERE OSTAVI HRVATSKOGA GOSPODINA
V' ime otca i sina i svetoga dfuha.
Az sveti Grgur, a zovom ban Stjepan, sin go-
spodina bana Stjepana, po milO5oti boi jej gospodin
vs<im zemljam' bosn'Skiim, i Sal1 i Usori i Dolnj!im
krajem, i Rimske remItie go&pOd..in. i brat moj kinez
Vladislav: '
Bi milost na ju knezu VIkoslavu, sinu kneza
Hrvatina K.ljuOkog, jere ostavi hrvats koga gospodina
i - naju milost djela.
I dasva knezu Vilk061av;u za jegov:u vjernu slu-
bu dvUje upe: Banioe i V.r1banj,u, od meje do meje,
i II mju dva grada: i Kotor.
Dasva mu II djedlnu i i skl a.d u v i jeki, jemu i
jegovu pors1jednjemu, dokale je nae sjeme u Bosni
i do.koJe je vjeran nam Vlkoo1av.
A nli jdnomu jegovu bratu ne dasmo, nU sinovcu
jegoViU, razvje knezu VJlk051avu.
I jako bi (bio) boiji osujenik u djetci V1koslav,
komu hof.e dalli - voljan je da ot onoga slui go-
spodinu banu.
I da ondje nije ni jednoga dohotka k' nam' , ni
sade, ra zvje karla hote V1koo1av.
I da ni je inoga vlacLa.vca onrl(je, razvje da su
vladavai kneza Vlkoslav.a. A da od onoga sl u.:i. go-
spodinu orujem - kako moe najbolje.
.7)
I zato, dasva km.ezu Vlkoslavu one upe za je-
govu vjeru - a. one bista nevjerne j stasta
na.probivu .nam' polog Hrvata.
A tomu daru oo' svjoooci dobri Bo.njane ...
A kto hote 'Si je potJvoriti i be'.t nevj.ere
da je proklet otcem :i s'inom i svetim cLuhoffi, i
i dv.anadeseti apustoioma i
bogu ugodivimi, II si vijek ipriduti.
DIJAK BRmOJE
(Oko 1322. g.)
SVJEDOCI NA DAThOVN1[CJ BANA STJEPANA
VUKOST, AVU HRVATINJCU
A tomu daru bie svjedoci:
Dobri Bo:njan.e - Radoslav i s braroijom,
knez Drago i s utpan KrJcla i s bratri jom.
Ot Zagorri ja - upan Pozn.anj j s brati jom.
Ot Ram' - knez Ostoja i s bra tJ:ij om.
Ot Us!koplja - Hrvat in i s bratijom.
ot Usore - vojevoda Vojko i s brati jom, Vra-
no j s bra tlijom.
Ot Soli - UPan Budoc j s bratij()m, Hlap
i s brat:ijom.
Ot - upan Ivahn i s bra.tijom.
A tomu je pr.istav ot dvora - Vlk
vojevoda bosans1ci, a drugi Vit anj
A SI1ju knJigu. lPisa Pv.i'boje, di jak velikoslavnoga
gospodiina, bana Stipana, na Mi1eh.
73
STJEPAN KOTOOMANIC
(Oko 1323. godine)
ZAPISANO U HIZI
VELIKOGA GOSTA RADOSLAVA URADOSLALI
Az sveti Grgur, a zovom ban Stjepan., gospodin
bosanski, i brat moj knez Vladislav, da je vidomo
vsim zemljam' bosanskim:
Dasva vjeru i duu otca naju, gospodina bana
i VSiih roditelja naih i svoju, k.rnezu V1koslavu, sinu
kneza Hrvahlna pred djedom velikim
Radoslavom, i pred gostem Radoslavom, i
pred staroom Radomirom, i :2;un.'borom, i Vl6kom, j
pred vsom Crkvom, i pl"d Bosnom.
Da nije II naju Vladislav suianj ni pogubljenirk,
i da na nj ne pooluava klevete.
I , ako bi II Dem sgrtijeil ViJ.koslav, da stane pred
ddbrirrti mumi da se opravU - a da za jegovo ne
pohilbi.va nizatOTe.
A ako bisva sije pritvor-ila bez jegove nevjere
- da sva o tsbupila Qt boga i ot vjere;i da nam nije
ot0ine molitve i. materine, j da sva druga Jude.
I sije se na Mojtri.
I na sijej vjeri dasva knez.u Vikoslavu dvije
upe II djedinu i II isk lad, BaIllice i Vr banj u, i dva
grada, i Kotor. I ondje da nije naih V'ladavca
ni sade, razvje kada Vl!koslav.
Dasva one upe, od meje do meje, a ne inom
.bratu jegavu, ni sinovcu, razvje knezu Vl!koslavu i
jega -oota.ltemu - a od ruiju da sl'ui go.sqxxhnu
orujem, koliko moe najibolje.
A od Luac, otkole je VUkoslav pristupU k narqa,
za deset ljeta, kto te l juihi bez naju srdca - ZOVI
ga! ...
I sije pisanije svrni se u g-ooti velikoga him, u
Radoolali.
75
ANONIM IZ CAREVCA
(XIII- XIV)
76
KUCA MILUTINA MAROJEVICA
se MilU1tina
i njegove en.e Vlailisave
i njjiju d:itce.
I za ime -
da se
ne staru
njim.
BERISLA V
(G<Xtine 1323)
SA SVOJIM VOlJNIMI SINMI
Berislav, s' svQ;jim.i vojIl!imi slruni, ima
pola Na onoga pola pol kneza Borja
j s njega brati(jom u djedinru,
u vjekri vjekoma - jemu i jega ostalomu.
A tamu pristav Stjepan s bratijem od
a drugi RaJdaslav s brabjem
od i Toloje i s bratijem od
bratije.
A tomu svjedok. i s bratijem,
a drugi Hot jen i s bratijem, a tretji Mileta
Boleslav i s bratijem,
peto Hr.i.lbiSllav i s branjem, esto Dabrog9S.t
i s brabijem. sedmo Mrdea i s
bratijem, osmo PrvonJeg l s bratijem, de-
veto vlk i s bratijem, deseto Danilo
i s bootijem, jadonona'desete Tolisl av k.aznac i s bra-
ti jem, druginadesete Lj'wbes1av i s bra-
tijem.
A da mu llooarja konja vranca, tere dva ...
svite.
A kito to - da nije
nin ...
A to je voljni zagovor.
77
IVANIS
(Go<tine 1323)
A KNEZ MU aISE VJERAN GOSPODIN
A to se urpisa pred knezom Pavlom Hrvatini6em
1 II to vrijeme kada bjee Stjepana
bana Slin II svoj Boorri goopod!in najlbolje, "a knez
Paval mu bie, vjeran gospodin vsemu
ZemJjan.ikiu.
od sina boija T()jenija bjee rrrinu10 ljet' -
tisu6a i trista i dvadeseti. i tn ljeta do tog vremena.
A to pisa Ivaru dijak:
78
STJEPAN KOTROMANIC
(PO 1323. godini)
KADA GA POSLASMO
PO MOJU GOSPOJU CARU BUGARSKOMU
Az SVti Grgur, a zovom ban Stipan, po milosti
bo-l1joj gospodin vsim zemrljam' bosanskim i sols:k.im
j UBorskim i Donjim k rajill i Humskoj zemiJ. ji go-
spodi1\, i brat moj Vladislav:
Dasva knew Grguru velikomu milost
svoj.u vi , naju viru i duu., dasva mu prvo
drugu Hras1JUi., Une na vie Jakea,
peto
Toj mu damo za njego.vu virnu slubu tada -
kada ga poslasmo prid naimi vlasteli po goopqj u,
po moju, caru bU<ga)I'Skomu.
I II tom nam poolui pravo i virno.
I ja, ban Sti;p.a.n., s bratom s knezom s
V1adi.slavom. taj sela naju d.asv' knezu Grguru Sti-
pani6u II vike vikom, njemu i njegovu ostalomu -
da mu re to ne ni!k:a.dare, ni njemu ni nje-
govu ostalome, to bi ga ne opit.ala Crkva bosan-
ska ...
79
DIJAK PRIBISAV
(GO<tine 1323)
DRZAVA BANA STIPANA
A se pisa Prjiljjsav, dijak bana Stipana - koji
dr-lak od Save do mora, od Cetine do Drine. ,.
80
DIJAK IZ LASVE
(XIlI-XIV vijek)
SILOVO O COVJEKU KOJI JE IVIO
USPRAVNO
I II tom 'ih - ,
i slaWlo. , .
Jere,
ZJJ1.ah da j e umro ...
A taj greb i uzvukoh
za svoga ivota - . . .
I pooH greba,
na li to - toj pisah ...
I pridah -se bogu svomu . ..
1- Stari bosanskI tekstovi
81
JELISAVETA
(Oko 1323. g<l!llne.)
DA NIJE NAS SUZANJ Nl TALAC
Banica JeLisaveta, i moj sin, ban Stipan, milost
naju Vlkcu, dade vjeru naj'U:
Da mje u naju suanj, nj taljenik, ni
nil" ..
Ni da mu se sv.r-1e vjera za naju ivota, i kon
njega i jegovi djetetovi, do!kole ga ne sude
nadeoote, II Ikoji su prisegli s banom Stjepanom
knezu Vlkosavu, i s jegovom gospom, i s jegov0rT\
materiju ...
Bez jegove nevjere j bez njegove vradine, nam'
- da mu se vjera ne svre, ni jegovi
djetetoVii,
A tko se - da je proklet ...
A sij u k!n.jigu pisa Radin dijak, II na
Katalinin dan, n.a sveticu gospoje banice.
82
DVORSKI DIJAK
(Poslije 1326)
NATPIS NA VIJENCU PECATA
Sije pOCat gospo<lina Stjepana bana -
sVQ:bodnoga gospod:iin.a vse zemlje bos'nske,
usorsike, solske i
i vse zemlje hI'm'ske.
.
..
,
83
ZAvRSANIN
(Oko 1330 godine)
S11A JE 1'0 KRLN?
Lilije, cvijetu ime - krin . ..
MUDRE I LUDE DJEVICE
Togda, uPQClOiru se carstvo nebesnoje deseti dje-
va, e.e prijeme sVIjemIjniki svoje, izidu protivu
eninu.
Pet re bjee ot ll'lj ih buji i pet mudrih.
Buje bo pri j'lTle svjetHjniki svoje - ne uzee
s soboju olije. .
A mudrije pnije olije v sudijeh s svje til jn:iki
svojimi . ..
84
ZA KOGA JE PISAN.A OVA KNJIGA?
Kniiigi DivOOa .. .
Risa lm.ji ge DivQu .. .
Knjige Divoa
STJ EPAN KO'.l1ROMANIC
(15. avgusta 1332)
AKO BOSNJANIN BUDE DUZAN I POBJEGNE
- DA MU NIJE VJERE NI RUKE
OD GOSRODINA BANA
Utv.rdi zakon lei. je prv<> bio medu Bosnom i
Dubrovnikom, da zna vsaki koj'i je zakon bil:
Ako 'i ma k Oj'u pravdu na Bonja-
ninu - da ga pozove pred g<::1Sp<>d:ina bana illi pred
njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgQv<?riti.
Alko Bonj3'llin zaI*ii da nije duan - da mu
samoestru, ikoje lju bo ,postavi banj
rod.
Ako .bude padoban od Ibanova roda tko - tla
mu s u ipol'O'tnici ad njegova .plemena, koga mu ho-
ten1e.
A idj da ose zna - <la ne moe iehej pobjegnuti,
a ne moe 'Pred n i!kaga mu
A kto .ubi.je ali u Boorri ,
Hi Bonjan'i.n - taj pravda da je pred
gospodinom banom, a da grede banu na nUh.
Ako bude Bonjanina z
II Dubrovnici - da sudi knez i sudje,
a globa
AJko Botnjani n ubD.ti za konja, a
on bude ukraden Hi uhuen, a pravi
Moj je konj vlati !, volja: Ja sam ga kupio, ne
znam od. koga!, volja povije od koga je kupljen,
vQlja prisee samoest - duga da bude!
8.
I ako BOOnjanin bude dU/.an., a pobjegne jz Bo-
sne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospo-
dina bana!
I ako Bonja.ruin izme dobitak. na
vjeru, i knjiga butle u Du'brov.n:ici , ako knez i sudje
p<:>[jn.J da je knj jga pl'a;va - da je vjerovana, da
plati i bez prestavtinel
Ako 1i tat ili husar uzme u ba-
novu vladanju, tko se uvje - da plati
i bez prestavlIi.ne, a gospodin u banu vsaki est vu-
lova na svqju glavu - i da se ne vrate!
Ako rat bude, bog ulii , Bosnom i
Dubrovniikom, da gospodin ban da rok
nom est mjeseca, da si podu II Dubrovnik slobodno
- na to im je vjere gospodcina bana Stjepana!
A Dubroveane da ivu Humskom zemljom u
njih' zakonu - II prvom.
A ovorrruj pisanju svjedok :
upan Krl}c.a i vet:ilki vojevoda Vladisav
i Vukosav Rad<l6av Stjepko Ra-
Milo St jepan Bumsav
V1adisav Mioten
Pribisav
A od Zavrja:
Upan Ivahan Vlatko
Hlap, Ivan Divo Goj-
sav Brano knez Pavao Hrva-
Stanac
A siju kmjigu pisa Priboje, di jak veliki sla.vnoga
gospodina bana Stjepana, go:spodina. svem z.em]jam'
bosancem' i humscem' i Donjem' kra jem' gospodin.
86
VUKAS IN IZ POJ&KE
(XIII- XIV vijek)
NISTI
se lee Dragaj,
na -
...
A se pisa Vukain., svom gospodini,
koji me bie veoma s'b1udio.
Zato, molju vas, gospodo,
t
te . ,
ne nas urpaJ na nJ ....
J ere- vi biti kako Q[l,
a on ne more bi ti kako vi ...
87
STJEPAN K011ROMANIC
(15. februara 1333)
DO ZGORElNJA SVIJETA
P.riziraje hlagO'VOIljenje svi'rliteflj' mnogo I{>o-
rabota.nje o batine i vlastela i ljudje i
nai.jem i nama vele mnogo, i hote
odlse!1e poralbotati s a boJjem hotijenjem ...
Zato mi, gospodin 'ban Stefan, .j mO'ji sinove i
unuoje li dokoh 'sime moje .!bude, do vijeka 'V'jekoma,
dasmo li darovaIS1l1o II batinu i 'll plemen'ilto ljudem
a na:iJem drazi1em prijalteljem:
Vas Rat j Ston i PrevI..aklu, j otoke koj:i .su okolo
Rata, i sa svljem to se nahodi unutra ... i gore i
polja, dubrave, lijes . trave, vode, sela., .i vse to je
od Prevlake do Lojilta; i sudobo i globe i ktwi II
miru, da budu njih' volju, da imaj u i dre i da
vs.u svoj u volju i hQtUjenje kako oo svoje bati.ne
- do vijeka vjekama . ..
I da su vo1jnj zidati za'dti. i - gdi im je
hotlijenje.
I prekQpati Prevlaku od. mora do mora i na-
pravljati - na svoju volju i hotijenje.
I joote se obetuje goopodin ban Stefan, sebe i
svoje sjeme:
Ako se nekoje vrijeme, i'l!i. gospodin ili vla-
stelin ili gra<ianm ili ij:udtie, koji bi pak06tili Ratu
ili Prevlaci - da pomore kol.!iko mor1e naa jakost.
A zato mi i ljudje grada Duhrcw.n:ika,
vse dobro gospc:xlll;u banu Stefanu i njego-
88

vern sinovem i simenu njegQvu do vijeka od muke
glave i do zgorenja svijeta, dajemo re Prevlaku i za
Ston peit cat perpera - do zgorenja svijeta ...
I jote se obetuje
Ako II nlkoje vrijeme pride gospodin ban Stefan
II Dubrovn.ik, m njegovi sinovi ili njegovo sjeme
muke glave, da mu damo zidane prebivat.j
dolrole im je stati, bez nijednog najma - do zgore-
nja svijeta ...
I jote se obetuje
Da ne primamo, u PrevJak,u i u Stem i II Rat
i -u onzi otoke Ike ISmo 'Uzell:i od .gospodina bana Ste-
fana, njegova Vllasteli:na ki bude njemu nevJeran i
njegovem lS'i novem i n jego\1lu sjemenovi - do rzJgo-
re.nja svJjeLa ...
A ja, gospodin ban Stefan, za:klinju se .. , za
mene i za mojeh sinova i za moje sjeme, po mukom
ko1jenu do zgorenja svi jeta - sve toj tvroo imati
i drati i ne potvoriti - do zgorenja svijeta ...
A mi, i v,si ljudije kInemo
se ... . za 'naog i za nale siifiov-e, i za nae na'tra.'nje
do zgoren.ja svijeta ... vs' tvrdo da imamo i drimo
- do konca svlijeta .. .
Zato" staviju ja, gospodin ban Stefan,
zlatu da je vjerovano - svaki da znajet i
vidi istinu.
A tomlUj su povelje jednako: dvi je latinsci
i dvi srpscl - a sve su zlati jemi
Dvije sta po;velje u gospodina bana Stefana, a
dvije povelje II Dubrovnici.
A to je pisano pod gradom, pod Srebr'nikom.
89
GOST IZ PQJSKE
(XIII- XIV vijek)
90
SLAVA CETI I SABORU
V' ime oca i sina, az Bogdan
na Dr.agatia novi kameru postavih.
I da viste da e t e urnri tli. i vsi vi,
i domu pog.irn.uiJi ...
I pravi vi apust.ol:
I slava e t i i saIboru! . ..
VLADISLAVNIKOLIC
(Poolije 1349)
KOJI S'lJUZASE SLAVNOGA BANA
A se lei gospoja Ka.ta!llna,
sa svojim goapodinom, upanom Nikolom,
koja shw.e Kotromaniea tasta
i slavnago bana,
Sti,pana ...
Postavi na nju (kami) Vladislav
i Bog!i'a -
brat mu.
,
Pl
STJEPAN KOTROMANIC
(Godine 1351)
TRI DOBRA DJELA KOJA UCIN[ VUK
VUKOSA'LIe U VJlE)RNOJ SLUZBI ZA SVOGA
GOSPODINA
Az, ban Stipan, i moj brat knez Vladislav, tu
zemlju ipOtvrdisva knezu Vlku i njega
bratu <knezu Pavlu, viku vikoma, i ni,ju ostalomu.
To ..stvorih za Vllrovu virnu slu!bu:
Za bu -slubu kada, ,bih II Rasi i ,bi mi rvanja -
i tu> Vlk !poda me konja svoga
tA tu njega isikoe n a smrt.
Drugu slubu kada bie car raki uzel
Novi, moj ,grad - tu skrozi Vlka vazeh moj grad.
1 tu proli Vlk 'krv za me.
Tretju slurm>u Vlk kada mi .bie kraljev
nevir.nik ulZel moj 'grad Tadaj mi Vlk Vllko-
uze Trfski brod.
Skrozi to uzeh moj grad.
To posiuli Vlik
Za te da potvrdih Banice i mojim
listom i zakonom, da ne inim - takmu ti-
tom tere sulicom.
92
VLADISLAV
(Oko J:353. godine)
NI SAM BAiN DA NE MOZE UZETI COVJEKA
li GOSPODSTVU VLA'DKA
Az, ralb boij i i svetoga Grgura, a zovom gospo-
din !knez Vladislav, i gospoja knjerginja Jelena, i
ni,ju sin ,gospodin Iban Tvrtko, i .njegov brat knez
Vlk - dali su vjeru svoju gospodsku i 'prisegli s u
dumanadesete dobrijeh Bonjana knezu Vlatku
i njegovu djetetovi, da nij e II njilh sve-
zanik ni taljenik ni ni njegovo dij ete.
I da mu se ne moe vjera, ne ogledala
ona dvanadeseote, :koj a &ta 's nj,imi prffiegl a.
I vie toga mu su dali vjeru i prisegli mu se
- II kojem ga je draniji 'Odurnrl ,ban Stjepan da
mu se (mozi nema nitkore. 'I da mu na to
n.ije ot kogare pravde, ni jedne - ni njegov'
brat', ni njegov' ni njegova sinove', nit-
,kore!
Najprvo - za kako ga je !ban Stjepan
u njem odumri samoga, tako da je njegov i n je-
gova djeteta. I, IZa ona !SeIla koja 'su dana pod
II ime: 19 rbez izma, LiJpovid .bez izma, Rudinice
bez izma, Ljulbinje .bez izma, .bez i'ZJl1a, Sveta
gora Ibez i'z.ma - ta je sela dal ,ban Stjepan Vlatku,
od meje do meje ...
I u inom, II vsem draniji u kojem ga je ban
Stjepan odumrl - na vse vjera!
93
I da ne moe prijeti nitkore II naem goSpod-
stvije Vlatkova - .ni sam :ban Tvrtko, ni
nj egov brat knez Vlk, - Ibez volje kneza Vlatka.
Na to su mu vjeru dali i prisegli! A tojzi vjeri i
priseti svjedoci - dobri Bonjani ...
A tko te to a ili potvor iii - da je pro-
klet -otcem i si nom i -svet im duhom i materiju bo-
ijom i i dumanadesete apu&to-
loma i sedamdeset i sedmi' izbranimi i svijem bogu
ugodivimi, u si vi jek i u ,greduti.
I d a j e J udi Iskariotskomu, koji
pr eda sina ,boij a na raspeti je, za trideset pinjezi,
i koji oiozliha upijae:
Propni! Propni! Propni! tI:
Krv na njem' i na jega! ...

DIJAK DRAESLAV
(Oko 1353 g.)
VELJIWI PEHAR VINA
A si je se (pisanije) sVfli na Suhoj , 'na Pro-
kada gospod in ban Tvrtko najprvo
II RImsku zemlju.
A se p isa Draeslav dij ak, gospodina bana
Tvrtka nadvorni 'pisac, a prvo dijak velikoslavnoga
gosqx>dina :bana Stj epana.
I kada si je pisah, tada mi da gospodin ban
Tvrtko i'spred se'be velik pehar vina pOIpiti - II
dobru volju! ...
95
JELENA KO'DROMA:NIC
(Godine 1354)
I KADA BI STANAK NA MILAH
VSE ZEMLJE BOSNE
V' ono vrijeme, kada 1pride gospoja !bana mati
s Ugra i s svojim sinom, s knezom s VIkom, i kada
bi stanak na Milah vse zemlje Bosne i Dolnjih Kuji
i Zagorja ,i .Rimske zemlje - prisegla je ,gospoja,
ba.na mati, i njen sin, .gospodin ban Tvrtko (i) du-
manadesete dobrih Bonjana knezu Vlatku Vlko-
a 5i2:i su .prisegli:
Prvo gospoja 'bana mati, drugo gospodin ban
Tvrtko, tretje ka'znae Boljeslav,
I vah'n, peto .Imez Vlaj Dobrovoj estD vojevo-
da sedmo 'knez Mrkoje, osmo upan Crnug,
deveto knez Vladislav deseto upan
prvonadesete knez Mastan
drl.llgonadesete knez Vlatko tretjenade-
sete knez Bogdan
"fizi' su !prisegli knezu Vlatku na
i na dakole su sija gospoda i
dokole je knez Vlatko i njegovo di jete, da mu se
onozi ne ()tnime nitare, ni ()t sije gospode, ni ot
njih' vlastelina, i da za tezi ne ima ni jedan
brat Vlat!kov, ni ni jedan za njiih'
gospodstva - da je u onom knez Vl atko onako
tvrd kako je .bil tvrd II onom za bana, za Sti!pana.
I volja 'koja bi kleveta, a ili obada ulizla na
kneza na Vlatka, a ili Ibi u koju zavjeru zaal knez
96.
Vlatko - da mu nisu voljni uciniti nijednoga hu-
doga, dokole ga nije ogledala Bosna ...
I ako bi dopa1 .knez Vlatko koje krivine, a ili
nevjere - da mu nisu voljni vjere dokole
Vlatko ne bude doma, u svoje hie, u
7 - Stari bosanski tekstoVi
97
BRATOJ.E IZ ULOGA
(PO 1353. godini)
PRIBISLAV
A se lei dobri P.rlbislav,
na svojoj zemlji,
98
na plemeni toj.
Sluih banu Tvrtku,
gospodinu,
vjerno . ..
i na tom
pog'boh.
Pisa Bratoje.
, . .
TVRTKO KOTROMANIC
(Prije 19. maja 1355)
o TOME KAKO SU
1 ZASro SVEZALI PETRA I PAVLA
Od gospodina ,bana - knezu i
vlast elem i ka'ko svojej brat ji i
prijatel jem:
J a sam vam i .prije hst udaI pod moj im pe-
- kako vi ,govorite Simetu i Ratku da sta
ona meni rekla svezati Pavla i Pira i da
sam {ih) ja svezal po njiju A sada ja vama
govoru, na moju viru, na gospodsku - ni'Sam Pavla
i Pir a svezal po Simetini i po IRatkovi, ni mi
sta ona t oga r ekla!
Nisam nj iju sveza l za sedan-ji dl-g, negoli sam
svezal za pridnji dIg. Kada obi'e Miho II
mene tada ona dera:hota s Mihom Driva i Ostru-
nicu i Gradec i Dvor i'te, tenga moje i onda
mi su ostali dlni velicim dobitkom. Za to (ih) je-
sam svezal! ...
A jesam svezal po vaoj
Vi ste meni lpo mojem po
Kraguj , i list mi ste udali, a . . . Volj a,
ka'ko govori k nam' onom dlnici, koji ti su u Du-
brovnid, da to je Piro i Pavel - zato nam ne
govori nitar, jer ona sta u tebe u rukah, ti
ta ti godi od njiju!
Ana moj Kraguj, ano va list! . ..
7'
99 :
A sedanj i dIg to je - zato mi ' njima nije
ni jedne. Ako je Sime i Ratko prijel k sebi
- za to mi nije de1ga. Ja sam terg proda]
Simetu i Ratku - ja od njiju
A na moju vjeru, na gospodsku, ni mi je Sime
rekel ni Ratko svezati Pavla i Pira. Nisam njiju
svezal skr ozi njiju, razvi za stari delg! ...
100
ANONIM IZ DREZN[CE
(1355-1357)
DVOR VOJEVODE MASNA
Va ime otca i sina i svetago duha.
A se dvor Masna
i njegoviju sinu Radoslava i Miroslava.
Se !pisa ra'b booij i i svetago Dmitrija .. .
II dni g-ospodina kralja ugarskoga Laj ia,
i bana !bosanskoga Tvrtka.
Tko !bi to potral, da je Iproklet -
otcem i sinom i 'Svetim duhom! . ..
101
TVRTKO KOTROMANIC
(Godine 1357)
,
DA MU NIJE NIJElDNOGA HUDOGA
NI KOJEGA PRIROKA
V ime boga,
Vjera ,gospodina Tvrtka, milostiju boijom bana
hosn' skoga, i njegova brata gospodina
V1lIka, j 'll'i1u ma,tere gospoje JelLene,
i njih' vIa-stela, u i me: kaznaca Boljeslava i
Ivahna i kneza Vladislava z brati jom, i
kneza Vlaja i vojevode Tvrtka i nje-
gova brata Uipana Novaka i kneza Mrkoj a j , kneza
i kneza Vladislava i
upana Brajana i kneza Miloa
i njegova brata kneza Sladoja i kneza Vlatka Obri-
i gospoje Jel j ene Ostojinice - knezu Vlatku
i njegovu sinu Vlk'oslavu i njegovu osta-
lomu:
na mu nije uzroka II njegovije II
Grguri II i da mu nije ni jednoga hudoga
skrozi GI1gurovu nevjer u, ni za koje Grgurovo hudo
ni za jedna zla djela Gr:gureva, ni za
jedno zlo za Grgurevo - da ne bude
knezu Vlatku i njegovu dj etetovi ot naega gospod-
stva nijednoga hudoga, ni kojega ,priruka, i da mu
se u tom uzrok ne n'ikadare.
Da mu j e na to vjera naa .gospodska i naih
vlastel' - t ijeh koji su tuzi upisani i imenovani !
lOZ.
Nego l i, ivi u toj vjeri u naoj, koju si .prije
naal u naega gospodstva! I sada ti tvrdimo onuzi
vjeru naom vjerom gospodsk()m i naih vlastela
t ijeh koj i su tuzi upisani!
A slui vjerno naemu gospodstvu! ...
103
DIJAK IZ KA,LESIJE
(Moda X ~ V vijek)
104
SLOVO O DRAGCU TIHMILICU
Kada hotjeh :biti -
tagdi i ne bih ...
TVRTKO K!O'rROMA1N[C
(1358-1376 godine)
SKUPITE MI TAZI MOJ DOHODAK PET SAT
PERPERA
Ot gospodina Tvrtka, milostiju ilxYljom bana
bosanskoga, svojim si !prijateljem i brat ji
dragoj vladutemu grada vlastelem i

Moja draga Ibratje, vi viste .koji je moj doho-
dak II vas - pet .sat peIlPer od Stona. Sada, malju
vas kako moju bratiju dragu - skupite mi tazi moj
dohodak pet sat pertper', tere mi dajte Marinu Men-
a da ih da Marin komu pie Paske
i Obrko jere ,sam ja uzel svitu
od njih.
I molj u vas, draga brat je, nemojte inoga
Pisano II naem gradu II Bdbovcu, sedmi dan
miseca fervara,
105
DIJAK POMOCAN
(Poslije 1363)
106
VLADISLAV NIKOLIC
A se lei knez Vladi-slav,
upana Nik{)le sin,
bana Stjepana neti ...
A l e'.ti na svoj oj !Zemlji
i na plemenitoj.
A pisa P o m o a n .
l
TVRTKO KOTROMANIC
(1. juna 1367)
PRISEGOSMO KUNUCI SE KAKO JE NASA
KUCA S DUBROVNIKQM J EDNA KUCA
Mi Tvrtko, milostiju bojom ban !bosanski, pri-
dosma II nau II 'gr ad II Duhrovnik i potvrdi-
smo vjere s naom !brat jam i s naimi prijat elj mi,
s vlasteli s
U koj oj je vjeri bil s njimi na stric gospodin
ban Stjepan - onejzi vjere mi, ban
Tvrtko i nai vlast ele, II ime: knez Vlaj Dobrovo-
1 Sladoje i knez Vlkata
Prisegosmo na i na svetom
kIn se - kako da je naa s Dubrovnikom
jedna do vijeka, kako je jedna bila
s naim st ricem, cz .gospodinom z banom Stjepanom,
takozi da jest s nami Dubrovni!k jedna do vi-
jeka vjek om.
Dakole j e nas sjeme i njih' da se tezi dvije
ne ra'zdvQlj ita nikdare, do vjeka nego
li da jesta oboje j edna
r koj i su zakon imali s nai m stri'Cem s gospo-
dinom z Ibanom Stjepanom i koje pisanije - onejzi
zakonov i onih knjig' potvrdismo naom .priseom
i naim ,pisanjem i naim kako da je meju
nami jedinstvo, u vjeke vjekom.
J da ne hotemo Dubrovnika ostaviti i nj ih '
!bratstva do vijeka nikada re, dakole nas sjeme i
107
nJih, bez njih' zloga otloive to bi ne
bilo na nevjeru <gospodinu kralju ugarskomu.
I vse zakone i povelje i .pisanije koje je imal
Dubrovnik s' starim gospodinom s naim stricem
z banom Stjepanom i s njegovim roditelj'i i s pra-
roditelji - vsega togazi <pOtvrdismo mi', gospodin
ban Tvrtko.
108
DlJAIK DRA2'ElSLAV
(l. juna 1367)
NA KRAm PUTA
A se pisa
dijak,
rodom
svojom ru:]{om,
malokorisnom ...
Zemlja mi je mati,
a mi je groh
Ot zemlje jesmo -
i II zemlju
109
TVRTKO KOTROMANIC
(Godine 1367)
ZAS'I10 BI BILO VRIJEDNO PLEMENITU
CLOVJEKiU GLAVU OTSJECr
Knezu Pavl u i njegovu ostalomu ...
Potvrd-ih '5 je Ipni5bupil lk' 'ffini1e - da mu
se ne otnime nitore, bez te krivine .zato bi vri-
jedno plemenitu glavu ne
ogleda Bosna i Usora, njegova druina plemeniti
ljudije.
I u tome da nije g09poskoga vladavca dalj e
njegO'V s lu;lbe :s ti,tom tere 6uilicom - to
moe bolj e. , ,
I k t o b i TIotje! ,iznijeti volja koji .godje list na
suprotivu semu li stu - da je sizi list vsakoga lista
potr al i umoril.
Kto bi to .parekl - da je proklet ...
;J110
PRElMILOV AC
(XIV vijek)
SLOVO O VREMENU
Boe. davno ti sam legao
i vele ti mi je leati ...
111
DIJAK I Z POL1MWA
(1374- 1377)
I VLADISLAV RODI TVJlTKA BANA
Bela Uro ... ,bjekstvu se dade, k tvrdoj, za-
padnoj strani zemlje Zahwnlja pribj ee.
I II .brak uze kralja Anu i rodi
s njom dva sina, Tihomila i Cudomila. Sagradi i
crkvu II Drevima, II ime sv. Stefana
Tada e;em1je stanovnici ti, visoki vrat
i zanovi jetaj nazvae Tihomil a po-
pom, a Cudomila episkopom.
A Tihomil rodi sina, svaki m vrlinama i
ukraeni. a evo im imena: Zavid, 8tra-
cimir, Prvoslav, Steian Nemanja.
Stefan, kralj , rodi s kir
Al eksija cara sina: Radoslava, Ste-
fana, Predislava.
A ovaj Predislav, i lik primi,
Ibi Sava drugi, arhiepiskop sl'Ipski.
A ovog brata Stefan, sin Ste-
fana kralja, rodi sina i nazva ga Bela Uro.
Ovaj Ibi .prvi Ur o, h rapavi kralj. I rodi sa svo-
jom Sl.lpTugom Jelenom, ugarskog kralja
- Stefana kralj a, koji je drao Sremsku zemlju i
Usorsku.
Drugi sin njegov je Milutin.
A sin Stefana Stefana
kralja, Vladislav, kralj bi po smrti , bratunac
sv. Save prvog, koj i i tijelo njegovo prenese iz
112
l
Trnova i sazida Mlleevu, gdje i tijelo sv. Save
lei ...
A Stefan kral j, koj i Srem drae, sa svojom
suprugom Katalinom, kralja ugarskog, rodi
Vladisl ava, Uroica i Jelisavetu.
I J elisaveta rodi tri sina: Stefana, fbosanskog
bana, Ninoslava i Vladislava.
I Vladislav r odi Tvrtka bana i . ..
a _ Stari bosanski tekstoVI.
ANONIM IZ VIDOSTAKA
(XIV-XV vijek)
RUDINA
A se
upanica Rudina.
Pri teki dan . ..
Kto da sij znadjae?
114
MILAT PRIPCINIC
(XIV-XV vijek)
PORUKA O VJERNOSTI
A sije veli Milat P r i p i n i :
. Cijem sluih - tem pokojen bih!
r
liS
NEPOZNATI PATAREN
(Godine 1375)
NEBO I ZEMWA
l.
Mitnica - mjesto patrijarhove, idee se patri-
jarhi postavljaju - i zlatom.
2.
Prepodobneji Ratko, daj mi da - gla-
dan siromah . ..
J16
VUKASIN DIJAK
(XIV- XV vijek)
PLEMENITI SVIBNICANIN
A se lei Dragoje
plemeniti
Apostavista bilig dva sina:
Miloorat iPribil.
A tko sij biJig pogubiti -
pogubi ga bog!
Sjekao Vukain.
JU
---------------------------.
TVRTKO KOrnOMhNIC
(10. 1378)
I SPODOBI ME SUGUBIM VIJENCEM
Blagocastivno i dostol jepno pohvaliti istin'noju
vjeroju j eljanoje slovo prinesti k' svojemu bla-
godjeteIju, vladicje Hri'stu.
Ime s 'tvorenja i javljenja Ibie na
hvaloslovij e bo'stv'nago smotrenija.
Jee milosrdova o rod'je jegoe
s'tvori v' obraz svojego bo'stva.
I dast jemu oblast i razum, jako biti jemu vsje-
mi zemlj'nimi j est'stvi i razumjeti i tvoriti sud i
prav,du po srj ede zemlje.
Takode 'e i mene, svojemu rabu, za milost
svojega Ibo'stva, darova procisti mi otrasli blago-
sadnjej v' rodje mojem.
J: 'spodobi me su-guhim vjencem, jako oboja vla-
ispralVll jarti mi, p.rveje ot <isprva -- v' hla-
godarovan"n}ej nam Izemlji Bosne.
Potom 'e ,go9podu mojemu hogu spodo'bl'u me
nasljedovati !f'rjestol mojih prjeroditelj', Igospode
srbske, zanje bo ti ibjehu moji prj eroditeljije, v'
zemlj'njem earstvje carstvovae, i na nebesnoje
carstvo preselili se.
Mene e videtu zemlju prjerodUelj' moj ih po
njih ostavl'u i ne imutu svojego pastira.
I i-doh 'V' srb skuju zemlju, eljaje i hote ukrje-
.piti iprjestol roditelj' moj ih.
118
I
I tamo 'du mi, ,birh bo.gom darovanim
mi vjencem na kraljevstvo prjeroditelj mojih, jako
biti mi o Hriste Isuse rb}agoV'jernamu i 'bogom po-
stavljenomu Stefanu, kral ju Srib1jem i Bosne j Po-
moriju i Zapadnim stranam' .
I, potom, s' 'bogom 'kraljevati i praviti
prestol srbskije zemlje, elj aje rpadaja sa v'zdvig-
nuti i ra-zamaja se ukrjepiti.
I doadu mi zemlje Pomors'kij e i tu pri'du
pred slavni i grad Dubrovnik, i tu
'pred kraljevstvo mi vlastele du-
brovasci, st vsakoju slavoju i
I upomenue kraljevstvu mi o svojih zakonjeh
i uvjeteh i poveljah, 'koje su imali s praroditelji
kraljevstva mi, z gospodom 'bos' nskom ...
119
DIJAK IZ VELICANA
(1377-1391)
120
o RODU RABE 'BOZIJE POLIHRANIJE
V ime otca i sina i svetago duha:
Se lei raba boija Polihranija,
a zovom mirskim gospoja
upana Nenca
a nevjesta upana Vratka
i sluge Dabiiva
i Stipka,
a upana
Miltena
a kaznacu Sanku sestra.
A postavi s(aD biljeg njen sin Dabiiv,
s boijom pomootiju sam
svojimi ljudmi,
a v' dni
gospodina kralja Tvrtka.
ZUPAN MEDULIN
(Kraj XIV v.)
NIKADA
Nikada mnogo ne imah .. .
Nikada nita nesta . ..
Adi jelih . . .
.121
TV.RTKO KOTROMANIIC
(2. decembra 1382)
SAZIDAH GRAD ] NAREKOH MU IME
SVETI STEFAN
Si je u'bo i zela :prijetno i dosto-
ljepno 'pohvaliti i istinoju vjeru i eljanoje slavo
prinesti 'k tebje, Q Hrislov S tefane,
ti Ibo o pobivajutih te mol jae, s e gla-golje:
Gospod:i, ne postavi im :grijeha sego, ne vje-
djel bo tvoret!
Togo radi, jakoe Ibo za onijeh
moljae se pobivajutiih te, bolje e moli se vla-
dicje mojemu Hristu Ibogu za vsegda moljclta te i
prizLvajuta i ispovjedaj ula te za Hrista boga, po-
stradava i vsa blaga tvoreta o gospodi mojem 'booe
i tebe na pomot 'prizivajuta, ponee moljenijem
tvojim prijeh hlagodjet ot gospoda boga, i spodob-
Ijen b ih vijenca i i Iksitetra carska prvih mojih
roditelj' svetih, gospode srbske, kraljeva i cara.
I pooljedu1e lit ilju ih i vj ere oi pravilom car-
skim, i vsa ispravljaj e i ispl'njaje v'
zemJjah bogodarovanago mi kraljevst va i sih 'Prje
bivajutu mi, obrete kralj evstvo mi v' Primoriji, v'
:upije mjesto podobna na s'zidanije
grada. J, togda, prizvah na lPomot gospoda boga i
svetago i velika'go arhidijakona Stefana,
jakoe bo i vie reko:h, i v' ime jego s' zdah grad na
mjest je, i nareko:h ime jemu Sveti Stefan.
122
I tuzi bjee reklo kralj evstvo mi postaviti sla-
nicu i da budet tJ:1g soli 'prodavanija.
I tojo vidjenijem dojde Dubrovniku ...
Zato poslae kraljevstvu mi vlastelina svoga,
kneza Dragoja a mole J.w-aljevstvo mi i
prose - da tuzI, u tom mjest je, II gradu (i) pod
anjem gradom, ne postavi kraljevstvo mi slanice,
ni da se sol prodaje. A govore Dragoje kraljevstvu
mi - kako Dubrovnik ima zakone stare sa vsijemi
rakimi gospodami da u Primoriju ne hude ni-gdjere
postavljen novi trg, razvje na mjesto gdje jest bil
postavljen u prvih ...
Da kralj evstvo mi razumjevi zakone prve, to
su imj c1i s gospodom rakom da se ne
more postaviti nigdij e u Primorije trg soli, razvije
na mjesta - ne hotje kraljevstvo mi po-
tvoriti zakone stare g rada Dubrovnika to su imali
s gospodom rakom, n' 'bolje !pOtvrdih, kak o su imali
ot !prva zakone s ,gospodom prvom, umili se kra-
ljevstvo mi po ilragoju Dubrovniku da 'Ile .bude t
u onom gradu, ljubo pod gradom, tl1g soli prodanija
do vjeka.
I sija vsa vie pisanja da ne potvori kraljevstvo
mi, ni sin k raljevstva mi, ni kto ljubo ot suradnik'
kraljevstva mi, da sijega nikolie ne potvori, do-
kole grad Dubrovnik i vlastele sijega
:le potvore i njekojom nevjerom ne irzgube - oni
: njih' djetca, i njih' posljednji ...
123
RADAN HRANIC
(XIV-XV v.)
124
SLOVO ' ZA BOGDANA OZRINOVICA
U toj doba umrijeh.
Ni se (bjeh omrazU
zlu ni dobru.
I kto me znae
vsak me aljae.
Dobar hotjeh junak hiti
ali mi smrt 'prekrati.
Ojdoh od oca -
veoma p e a o n a ...
PETAR .PRIBILOVIC
(Godine 1383)
USRDNIM MOJIM PRILJEZANlJEM
I BOZJIM POSPJESENIJEM
Sije maloje prinoenije prinose gospodi mOJeJ
i ,prije trebuje ot nje pomoti izastupljenija v' stra-
ni suda.
Tiffie i porevnovah gospodinu mi i roditelju,
upanu Pribilu, i sazdah !priprat u siju, i popisah,
s opomoti ju boij ej u i i bogomatere i pre-
i krstitelja Joana.
I usrdnim mojim priljeanijem i rboi ji.m po-
spjeenijem sazdah i popisah s otkupom.
l. oci i Ibratije, i kto si ja slovca -
prostite me i blagoslovite raba 'boija, smjernago
Joana, i zovom mirskim velikago u.pana
I vas bog da prosti, amin.
125
- -----
DIJAK IZ BUJAKOVINE
(Kraj XIV vijeka)
126
SLOVO O VITEZU
Si bilig kneza
Tvrdisava
vitez
ovdi jadan dojde ...
DABI2IV CIHORIC
(Oko 1380- 1390)
NEMOJTE ME OD SEBE ODGONITI
Knezu i sudi jam i vl astelom i vsoj du-
od vaega sluge imladij ega, Dabiiva
smireno poklonjenije, kako gospodi:
Vi, bog i vaa milost, to ste zapovidili meni,
svomu sluzi a tu vije dobri bog kako je
pravo. vlastele - da ugovorih so animi voj evodami
(i) nitko mi ne hti pristati, ni II j edne ke vi
-d t -,
z:apoVl a e meru .. ..
Da vas molju, kako [gospodu, nemojte .mene,
svoga sluge, od sebe odgoniti , jer vi ni pravo
jer, vlastele, loe nij u mene i II mojih lj udi!
Zato mi prostite - toga ne mogu .. .
A to bi bilo II mene i II mojih ljudi, a vi rekli
- ono bi bilo na vau
Da, molju vas, kako ,gospodu, nemojte me od
sebe odgoniti, to j e pravo.
I bog daj vlastelom!
121
VUKAVA BATIC
(prije marta 1391)
128
SLOVO O KNEZU BAT!CU
Va iJne otca i sina i svetoga duha.
Amin.
Se lei knez B a t i
na svoje zemlji,
na plemenitom,
milosti ju boijom
i slavnoga gospodina
kralj a Tvrtka -
knez bosanski.
N a visokom se !po'bolih,
na duboku mi medn dojde.
Sij hilig :postavi ,gospoja Vukava
s mojim mi dobrimi.
Zivu mi virno sluae
i mrtvu mi poslui!
BJEWAK I RADIC SANKOVIC
(15. aprila 1391)
o POSTANKU GRADA DUBROVNIKA
Poznasmo vaistinu po starih pisrnih i pameta-
r ih , dobrih ljudeh, koji s u od jednoga 'kolina
do drugoga, i po vidutih bili zih izlamenje:
Na Captati, pri mori, jest 'bil :grad stari Du-
brovnik, 'polag Zupe konavalske, k()jemu gradu pri-
stajae Zupa konavaoska. I b ie mu !plemenito ta
upa i druge zemlje i mista. I kada se on, stari grad,
rasu i opusti , tada gospoda raka i hum9ka II tej
dni krivinom posidoe i po- sili uzee Kon-avalsku
upu i druga mista togaj ;grada. I tada grajane paj-
dae II tvrdo misto i czidae grad Duibrovnik, koji
jest i danas !boi jom milost ju i slobodan, od'
koji h ljudi staroga grada jesu se r odil i i nasehli
vlastele .grada Dubrovnika.
A sada, ja upan Bjeljak i vojevoda pro-
m.islive, jere pravo i dostojno jest vsakomu vratiti
i dat i svoju prav i svoju batinu, plemenitu, staru,
i poznave i slube koje grad Dubrovnik vazda
jest gospodi rakaj i ,bosanskoj i ,h1mskoj, a
navlat naemu ocu Sanku i vsim naim roditeljem,
i ljubvu i prijazan koj u na otac Sanka i
nai stari i mi imamo i imali sm-o iZ gradom du-
h otismo nj im' vratiti i dati njih' ba-
tino i plemenito, kakono jest vridno i pravo.
9 - Stari bosanskt telutovi
129
SELA I LJUDI I ZEMLJE I GORE
I sada, 'Od danas naprida, da'smo i ipotvr jujemo
i sijom povel jom eapisujemo II vlk vikoma i
vlastelem .grada Dubrovnika Zupu konavalsku, z
Dolnjom .gorom, i grad Sokol koji je u njoj, i vsa
sela i ljudi i rzemlje i gore i pae 4 vode i mline i
dohotke, i sve to pristoj i ZUlpi konavalskoj, i sa
vsimi mej ami i .granicami <koje su s Trebinjem i
Vrsinjem, i do meje i ,granke i do prid-
gradja i do mora na Captat i okolo
kako je opteklo more, do Molunta.
I jote, .anakoje, dajemo i potvrjujemo sela i
zemlje Vitalj ine do svojih meja i granica, i do mora,
do pristanita Molunta, i s otokom koji pristaje Vi-
taljini, na ime Molunat ...
U' DRZAVU I U OBLAST I U GOSPOCTVO
se na'am virom i kletvom .. . posta-
viti II dravu i tl oblast i u gospoctvo, lkakono u
njih' batinu !plemenitu, i' vlasteli grada Du-
brovnika, i njima izdati u nj ih' ruke i u obl ast i u
strau, grada Sokola i vsu vie upisanu Zurpu ko-
navaIsku i Vital jinsku - da su voljni vlastele i
i' stvoriti i gospodovat i
gr ad' i upu i mista vie .pisana, ,kako svoje prave
i vlate batine, kakono mogu od svoga sta-
roga vladanja i drave,
l jote se i vlastelem dubro-
stvor it i:
Da naglaviti ljudij e i bolji: od upa prisegu
njih' virom i duom i kletvom - da ibudu virni
ivlastelem l, ako b i ne (h)tili
Konavlj ane i Vitaljinane primiti za gospoc:tvo du-
volja ne !biti ,posluni, ali u koje l j ubo
vrime ako :bi se odvrgli i ne bili virni - da ih
mi tiramo i imamo kako nae neprijatelji i kako
130
nae vlate nevirnike i vsom naom silom cmratiti
ih i podbi ti pod .gospoctvo i dblast
I j ote se i vlast elem grada
Dubrovnika:
euvati, volja obarovati i braniti .:zupu i grad
Sokol i mista vie 'pisana, od vsakoga zla, od sile,
tadbe i od vsakoga gospodina i vlastelina, volja t ko
l jubo inoga koji bi ohotili !pOmesti, volja uzeti upu,
vol ja ,grad ili mista vie p isana, volja njim' koje
ljubo zlo, volja
I jote se
:bi koji na volja od nae zemlje
odaal, tere poal volja prisellv se, stat II Kona-
valjsku upu ali uVitaljinu - da je voljan poj ti,
a mi, ni na da ne ;branimo, ni zlo
tomuj Takoj e, ako !bi koji od Ko-
navli volja od Vi talj"ine odaal, tere se priselil i
poal u nau zemlju - se
da ne brane ni zlo tomuj
o
131
PRESJENICANIN
(moda XlV vijek)
132
HREWA
Se Jei Hrelja ...
Mnoge zemlje obidjeh,
i domom dodohj
i p o t e n o
postah.
I na svoj i
batini
legoh.
STJEPAN DABISA
(6. marta 1392)
U VASEM OSTA PRAV DRAGOJE 1 NJEGOVA
BRATIJA
Kraljevstvo mi daj e vasakomu vidinje, sadi-
njemu i poslidnjemu, kako Dragoje s bra-
tijam i s drubom svojom, dra carinu
osam godit', za gospodina Tvrtka kralja.
I da su i svreno drali i .pla-
tili carinu gospodinu Tvrtku kralju - i II
neostali duni.
I kupi Dragoje s bratijom i Novak
s bratij om od -gospodina Tvrtka kralja Srebrenicu
i Ponor, II
I da Dragoje s brat jam i
svreno plati gospodinu Tvrtku kralju vas u svoju
polovicu - to ih dostajae platiti rocene carine.
I za vase ine r abote volja dlge, koje jest imal
Dragoje i njegova brat ja s gospodinom Tvrtkom
kraljem, volja sa mnom, kraljem Da'biom - II va-
sem osta 'Prav Dragoje i njegova :bratija, i
ne dlan.
I zato gospodstvo mi zapovidi upisati saj list i
suzi !pOvelju svobodnu Drngoju i njegwi ibratiji -
da su svobodni i ne d1ni -ostali.
I da ih ne mogu od sele naprid p itati ni dIiti',
ja, kralj Dalbia, ni ini gospodin bosanski, za nijedne
carine ili rabote ili dlge ili oprave, to .godi su imali
ili Qpraviti.
133
PRECKOPOWANIN
(XIV vijek)
134
SLOVO ZA IVANA
Se lei Ivan
na svojej zemlji.
Bratija i druina
alite me!
Ja sam 'bil jako vi,
a vi e t e biti
jako i ja.
DIJAK IZ GORAZDA
(XlV-XV vijek)
STRANAC U OVOM SVIJETU
Cudnome -
el jeti ovoga svijeta . .
135
STJEPAN DABISA
(6. marta 1392)
ZA DEVEDESET I PET LITARA FINA SREBRA
- DA MOZE UZETI NA PRAVDU I IZVAN
PRAVDE
Dragoje sa svojom bratijom plati svreno vas
njih' dil - to nj ih stae platiti.
II odbive dvanade-seti dni, to ne dodrae re-
carine skroz i smrti 'kralja Tvrtka, i odbivi
ine tete koje su imali carina, i odbivi to
su dali II srebri i II sviti i II !postavcih i II pulca
biserna, i odbivi za pustu Srebrenicu, odbivi vase
vie pisano i vas razlog - osta dlan
kraljevstvu mi Novak s ibratijom devetde-
set i pet litar pina srebra.
I za taj dI-g Novakov i Ibratije njegove, ne hti-
smo platiti Dragoju i njegovi brat ji to im osta
dlan gospodin kr alj Tvrtko za mnoge potribe i ra-
bote. I ne htisroo 'im platiti to uze kralj Alv1zu,
bratu Dragojevu, Aluviz na Ugre, bisera i
pClIpra.
I zato, ja kralj Dabia, dasmo Dragoju
i njegovi bratij i i vsakomu od njih, vasu nau
i kritpost, pravdu i virovanje, da od danas na-
prijed, misto nas u Dubrovnik i u Bnetke i .po vasih
stranah, Dragoje i njegova brat ja i vsaki nj iju,
moe !pitati i uzeti, na .pravdu i izvan pravde, na
Novaku i njegove ibratje i vsakoga njiju
nae carn ike, i kako onezi koji su drali nae carine
136
a ne doplatili do devetdeset i pet litar fina srebra
- toliku kripost, oblast, pravdu, virovanije
da ima Dragoje i njegova brat ja i vasaki njuju,
suprotivu Novaku i njegovi brat jj, vasa-
koga njiju kako na carinike. dlnike nae.
137
VUKASIN IZ VLAHOLJA
(Druga polovina XIV v.)
13.
KRSTJANICA BJEOKA
A se lei gospoja Bjeoka,
krst janicom,
Pribisava
A pisa Vukain.
STJEPAN DABISA
(15. aprila 1392)
I GLEDAHOMO NASIM OCIMA GD! NASI VIRNI
POLIVA HU SVOJE SVITLO ORU2JE KRVJU
TURACKOM
e mi kralj evstvu na svakom miru be-

I tagda pride na kral jevstvo mi pIna voj-
ske i ulize naprasito II vladanije kraljev-
stva mi.
l tada, hi.taje, p ospino .skupih kraJjevstva mi
boljare, vojevode, banove, knezove, upane
i ine velmoani. vlastele e i
I potegoh na vojsku, dnem i

I boi j im htijenjem i tajnimi svoj imi milost mi
im e me smilova, a naih virnih t ruje-
nj em - voj sku pobismo i pod
obratismo.
I gledahamo naima nai virni poli--
vabu svoje svitlo oruje krvj u od udarac
kripkije ih .desnice, ne se nam' po-
sluiti, a svoje miice nasladiti v' poganskoj krvi.
I u tom boj u i rvaniji poslui mi, vi-
teki virno i kraljevstva mi i
vazmoni vitez, virni na vojevoda Hrvoje, s in vo-
jevode Vukca.
I za tu njegovu slubu virnu, st vori milost kra-
ljevst vo mi i s bogoljulbimom gospojom, s blago-
darovanom mi kraljicom kir Jelenom, vo-
jevodi Hrvoju dasmo mu nai dvi seji gospodski ...
139
ANONcrM IZ POBRDICE
(XlV-XV vijek)
HO
UBILA GA PUSKA
A se,
neka se zna -
jere ubi puska
Breku B o r o v i i a .
A da su klete te ruke
koje :bi ovo priturile ...
STJEPAN DABISA
(29. septembra 1393)
OD VSEGA NAM PREDA PRAVI I PUNI
l OBILAT RAZLOG
J egda .gospod bog milosrdno s viih
visot' svojega bostva - !prlzri na me, svojega
raba, i me naslidnika v zemljah r oditelj i pra-
roditelj naih, ,po IJlris1avljeni privisokago gospodina
hrta naego starago, gospodina Stefana Tvrtka,
ispravlj.aje pravila v' bogooarovanih mi zemljah,
e dile vlasti i .primaje dostojne od njih ra-
zloge ...
I tagda pride !prid kraljevstvom mi vzlj ubIj eni.
e virni sluga kraljevstva mi, gospodin
Zore na protovistijar, i moli
i uroilj eno, kako da bismo od njega pri mili razloge
od njegove vlasti protovistijarne, i .paki, to je dral
carine i komore za brata naega Stefana
Tvrtka, ali su koje ine kupnje Ibile, a ili s nami ali
s kraljem Tvrtkom.
I mi, vidive njega virnu slubu i smislive
nje-gove Ipodohne pronje i molbe, svitom kraljev-
stva mi vlaste!' koji tada b ihu v' dvori kraljevstva
mi, koji su zdola pisani, stvor i milost kraljevstvo
mi i s Iblagoljubimom mi kraljicom kir Jelenom,
protovistijaru rekosmo mu primit razlog.
I prida nam vas kupnja pIn i obilat razlog od vsega
to je kralja Tvrtka dral, koje godi ca-
ri ne, kuplje i komore.
Hl "
I paki, takaj e, to j e u nas dr-.lal komore, carine
i nau do dananjeg Mihovja dne, od vsega
nam prida pravi pIni i ohilat ovoj kUlpnjo razlog,
kako pravi virni sluga !prid kraljevstva mi, vlasteli
i
1 mi, vidjeve njegove razloge istinitij.e
i prave, primismo je kako je dostojno za pravo i za
pIno, ne tf6:)e ni ni i zato
simi nai mi l istmi retenoga pfot ovistijar a od vsega
osvobajamo i njegovu d i'bcu, vi-ku vikoma.
I paki , vidjeve tuj njegovu virnost
mu navlastitu mil ost k raljevstva mi i taki nj im
uvit da to god od selu II naoj oprav-
lja, aH koje carine i komore dral naprida ali to
je pridje dral, da ga od toga nltkor ne ima pitat i
ni jednQg razloga II Dulbrovniku ni zvati iz Dwbrov-
rl.ika na razlog, ni nj ega ni njegovu dUcu II viki,
ni mi ni na !poslidnji, ni kto inaplemenik, jere ga
u sve oslobodismo i blagoslovismo, za nj egovu virnu
slubu, u naih vlaste!' : bana Ivan.ia,
vojevode Hrvoja, Batalja, kneza Priboja,
kn.eza Dobroslava, Jure J urja Radivoje-
i vojevode Petra
Tko li bi vie pisano iskrenil ali .pritvaril
da nema meju pravednici v' dan sudnji.
142
NERETVWANIN
(XIV-XV v.)
NEBESNOGA I Z'EMALJSKOGA
Va ime boga,
velikoga cara,
nebesnoga i rz;emaljskoga.
A se lei
Radivoj K r i v o u i .
143
POWICANIN
(XIV- XV v.)
SJEN
A se sj en popa B o g i n a .
H4

J)JJAK IZ HRVATA
'XIV-XV vijek)
BOZICKO
A se lei B o i k o B a n o v i
na svojej 'Zemlji,
na plemenitoj.
na Drameini.
A postavie
Hlapac i Obodan
i Branko 2 bratijom.
l' - Slan bos,n.skJ teklotovi
145
STJEPAN DABISA
(2. aprila 1394) . i 1 .. :
DOOE BAJAZIT S TURCIMA I POHARA BOSNU
... Vidivi njegovu virnu slu*bu i mnoge pri-
janje virne slube, osobito nas posluio Gojko
sluga Zigmunda kralja, kada dojde Ba-'
jazit s Turcima i pohara Bosnu mnogo, i stade na
Glasineu i uniti Bosnu.
I t ada, dojde Gojko i 'pomogne nas Turke
i mnoge ine ,slube 2igmundu, kralju ugar-
skomu, i meni, kralju Dabii, i vsoj zemlji kraljev-
stva bosanskoga.
146
DRAGOJE DIJAK
(XIV- XV vijek)
,
"' . ,
>o.
SMRT U
A se lei Braja
na zemlji tudi . ..
A !pOstavi na njem kamen
Prohtjen
pastorak mu,
i Ozrko,
sin mu,
dobri,
iv,
i
umre ...
A se pisa'
Dragoje . dijak.
-' , " , .. ; : , ,'-,-
..
,
147
STJEPAN DABISA
(1 7. jula 1392. ,godine)
I RECENI VLASTELE I POKLISARJE
PRIMIE .. l. ZA VEZASE SE KRALJEVSTVU MI
Takoide e, i az Stefan Da'bi'a, lpo milosti jega
bCY.anstva, OOf8l}j Srtbljeom, Basni l Primorju, spodOib-
ljen bih carstvovati -va zemljah roditelj i prarodi-
telj naih, tvore pravdu i ispravljaje pravila,
mi10stll i zapisam.i1a, viru e daje gradovom i, vla-
danjem, malim e velircim, vsakomu e po dosto-
janiju jega, i tako sastojati mi se kraljevstvu ka
miru i va slavi.
l tagda va slavni dvor kraljevstva mi
u Trstivnicu plemeni t i i mudri ml1'ije slavnago
grada Dubrovni'ka, vl astele ipoklisarje: Stifan Lu-
i Rafail s i mnogocinni-
niml dari i od grada Dubrovnika,
vlastele i
I tije pokl isarj e sa vsakoju ljuhovju nas
iskae i opr aIj ae za uvite i za zakone i za svo'bo-
.tine ,grada, koje su imali u rpoveljah s r o-
ditelji i rpraroditelji naimi, z gospodom srrbskom,
r akom i bosanskom, kako da bismo i mi po
gospode njim potvl'di1i i ustanovili prvih
naih svabodtine, zakone i uvite i povelje gospode
srbske, rake i bosanske.
I mi, sliave i razumive njih podobne, ra-
zumne i pronje i imave svit sprivisokom
gospojom, blagodarovanom mi kraljicom kir J ele-
148
llam, ,j. s vlasteli i velmcpamrl. kraljevstv,a mi - sa-
tvori milost kraljevst vo mi gradu Du-
brovniku i v-laslelem i po sih
naih !istih i poveljah, za nj ih .potvrdi-
smo im vse !povelje gospode srbske, rake
i bosanske i !pOvelju gospodi na kralja Stefana Tvrt-
ka, koj u je gradu Dubrovniku pod
liti rostva Hristova 1378 miseca apri la 10. dan, i
ime vse rpovelje i svdbodUne, zakone j, uvile, prid-
nje i poslidnje, koje j e njim' i zapisal
gospodin kralj Stefan Tvrtko, da je do vika
nomu gradu i jega t vrdo i nami
i naimi 'poslidnjimi, da su vsegda stanoviti
u vsih povel jah i uzakonih, uvitih i svo-
bodtina.h gospode rake, srbske j bosanske.
I vlastele i poklisarije grada Dubrovnika
primi'e i zaveue se kraljevstvu mi davati od re-
,grad i sroski dohodak dvi
peI1per dinari vsako godite na Dmi-
troy dan, po -zakonu i uvitu, kako su davali naemu
bratu, gospodi nu -..kral j u -Stefanu
Tvrtku.
I na t o vie ,pisano prisegoh, arz kralj
Stefan Dabia, i s 'blagodarovanom mi gospojom
kraljicom kir J elenom na svetom i na
krsti gospodnj i, i s vlasteli Ikral jevstva mi :
s vojevodom Hrvojem, s vojevodom Vlatkom Usor-
skim, s knezom Sti'Pojem s knezom
Radosavom s knezom Dobrosavom Di-
s Batalom, s knezom Gojakom
upanom Tvrdisavom Tujicom, s kne-
zom Vlatkovicem, s knewm Voj savom
S knezom Vlkcem upa-
nom Radojem upanom J urj em Tih-
s dvorscim Stancem
Isemu, utvfdenu Ibiti do vika
naega i nj ih'.
Tko li .bi sije 'Potvor.il caih porekal - da su vse
kletvi na njem pale i da je klet Ibogom ocem i sinom
; svetl m duhom i vsimi .bogu ugodivimi.
Pisano na " vojsci kralj evstva mit u Dol-
nj ih kraj ih, u Luni"cih, ruk-aj u" mi sluge
TomMa logofeta, !pOd liti togda gospoda Hr ista
denija, tristo devedeset i drugo lito; miseca
julija sedamnadeseti dan.

" .
150
GOST MISLJEN
, ,
( Kraj XIV vijeka)
'dOSTOLJi.rBSTVQ,
A se lei dobri gospod in gost
komu prir edio po uredb i Avram
svoj e ve!.iko gostolj ubstvo.
Gos podine dobri,
kada pride pred Gospod ina,
naega Isuhr ista jednoga,
spomeni i nas
.svojih rabov.
,,,, . '
lSl
VUK RADISIC
(XIV- XV v.)
j52
KAMI N'A JUN",KA
A se lei
knez Radia
A se 'Pie kami na junaka
Vuk
NIKOLA DRAGOLJEVJC
(XIV-XV vijek)
KADA HTJEH POBITI
A se lei Da:biiv,
na svoj ej zemlj i,
na !plemenitoj.
Kada htjeh pobiti
tada i umrij eh!
na me kami
Milutin
II Godui.
A pisa
Nikola
STANKO KROMIRIJANIN
(Godine 1393)
OSTARJESINAMA CRKVE PRIJ E GOSPODINA
RASTTJiDIJ A
V' i me otca i sina i 'svetago duha.
1. Jeremis, 2. Azari ja, 3. 4. Ivan, 5.
Godin, 6. Tiemir, 7. Didodrag, 8. 9.
10. 11. Budislav, 12. Drago, 13. 14.
Lj ubin, 15. Draeta, 16. Tomi.
Se piu l':"eqove, ki su se narekli
II red crkve, prije' gospodina naega Rastudija .
O STARJESINAMA CRKVE GOSPODINA
NASEGO RASTUDIJ A
Se p IS U, v ime otca i sina i svet ago duha.
1. gospodin Rastudi j-e, 2. Radoje, 3. Radovan,
4. Radovan, 5. Hlapoje, 6. Drago, 7. Povren, 8.
Radoslav, 9. Radoslav, 10. Miroslav, 11. Boljeslav,
12. Raatko.
o KNJIZI OKiOVANOJ SREBROM 1. Z'LATOM ;
V ime orca i sina i svetago duha. '
Sej k njige napravi Batalo, svoj im di-
j akom Stankom Kromir ijan inom.
I okova v j e srebrom i zlatom, i odiv k rosnicom
prikaza je starcu Radinu.
A napisae se si je knj ige II dni k ralja Dabie,
ot rojenij a sina Iboija 1393. lito, po umr ti kral ja
Tvrtka drugo lito.
BATALU KOJI Bl SE MNOGO
SLAVAN
Sej spravi knjige Batal0, koji bie
mnogo slavan, koj i drae i Lavll.
A za nji m bie Resa, Vukca voj evode

A bie joj jedan ,brat vojevoda bosanski, a drugi
knez bosanski, a t retji ban hrvatski.
A t ada Batalo drae Sanu.
I gredie mu na vozni cih vino iz Kremene II

A on bie mnogo dobar dobri m l judjem, i mno-
,go slavan dobrim krs tijanim.
I zato ga bog mnoae, u viki vikom, amin.
155
DIJAK IZ BLAGAJA
(Kraj XIV vijeka)
SLOVO O VLASTI
Sij
kami,
vama ! ...
Ci li je bio?
Ci li je sade'?
Ci li n e e b i t i ~
ST.)EPAN DABISA
(26. aprila 1395)
GOSPODSIW SELO U HUMSKOJ ZEMWI
Izvoli kraljevstvo mi, po gospotstva,
svaki .blagi i ddbri I1braz skazovati i tvoriti virnim
slugam', a naj lie su'krvnikom i svojim, t vo-
re e milosti i zarpisanija vsakomu, !e -po viri i do-
stojaniju jega.
Takode, stvori milost kraljevstvo mi, i s bogo-
ljll'birnom gospojom, .bogom darovanom mi kralj i-
com Jel enom, kraljevstva mi ditetovi'
mojej, S t ani, dasmo joj nae selo gospodsko
II Hlmsci zemlji, u ime VeIlijak e, s vsimi 'pravlmi
kotari i mejami.
I da se to selo ne odnime gospoj i Stani, za nj e
ivota nikadare. A nakon nje ivota to selo dajemo
knezu JUl'iju i njegovi a nje
Vladici, i njiju ditci i nj ih posHdnjemu, vi,ku
vikoma da jest plemenito.
1'57
DIJAK IZ KOVANJA
(XIV-XV vijek)
,
. \" '
. ,
, ,
158
SLOVO O VITEZU
. Va ime 'boije;
Se lei Tvrdia B a n o v i ,
. dQbri vitez -
na svojoj,
plemenitoj . ..
.,. .... -.. -.
, .-" f
'," ,
,
DIJAK IZ PODRINJA
(XIV- XV vijek)
DOBRI
,
o' .".
'., ~
I dobri i,
i dobri umre . .. .

' 159'
,.
PREDRAG
vijek)
J60 ' .
BRANKO
A se lei Branko
na svojoj zemlj i,
na plemenitoj
batini.
I lpostavista na njem hratija b ilig:
Milbrat i Milko,
i si n Pavko.
A pisa ga
Predrag
STJEPAN DABISA
(17. maja 1395)
NE STEDECE SVOJIH GLAVA U TURACKlH
BOJIH
Pride prid kraljevstvo virni nas zupan Vlkmir
- skazuje nam ka'ko, za kralja
Tvrtka, izbie se Kol jane na Dimni i meju
sobom 7 mrtvih krvi, na viri gospodskoj.
I da zato je, <kralj Tvrtko, vse razagna
i zemlju zarabi, a selo, Kolo II ime, da re-
Vlkmiru i njegovima bratoma, Tvrtku i
Stipanu, za selo za Jelenicu, koje od nj ih uze.
l upan Vlkmir nas umiljeno moli, kako
da bismo im i mi potvrdili i zapisali selo,
u ime Kolo, za nJih' slu,bu i viru.
l mi, s1iave milostivo njegove pronje i mol-
be, i paki. smislive nj ih v irne slube to nam po-
sluie vsegda virno i naj lie II
bojih, ne svojih .glava za nas - potvrdismo
im i dasmo naim novim danjem, upanu
Vlkmiru i 'bratu mu Tvrtku i Stipanu, Kolo
na DImni, sa vsi mi pravimi i kptari i mejani, njim'
i njih' poslidnjemu - da jest plemenito viku vi-
koma.
JI - Stari oosan\cl teksto'rt
DIJAK IZ DABRA
(1391- 1404)
)62
U DOBRI eAS
A se lei Bogdan
vojevode sluga.
U dobri rodih se II Dabrje -
u druini pravo
I umrijeh
gospodinu vjerno
A saj biljeg
sinove moji postavie.
PAVLE RADINOVIC
(25. marta 1397)
VSUDI KUDI BUDU MOCI DOSECI
Izvoljenijem !boga oca vsedritelja i opospijee-
nijem sina jedinorodnago i savrenijem vseprisve-
tago duha!
Da je vidamo vsakomu sadi'njemu i
poslidutomu i da jest i pametno si j om po-
veljom j . zapisanijem - kako dOjde k nam' Rapaijo
doslan od kneza, vlasteo i vse grada
Dubrovnjka, i nam' donese zapis: kako knez, vla-
stele i vsa grada Dubrovnika, primie i za-
pisae mene, kneza Pavl a za svojega
brata i a tozi b jesmo iskali od nj ih da
nam
I zato, mi, knez Pavao, sin go-
spodina i roditelja mi, ,gospodina kneza Radina Ja-
obetavavam se i zapisuju knezu, vlastelem
i vsoj grada Du'brovnika - da sam Dubrov-
niku 'Prijatelj vi ran i da pr ijam gradu Dubrovniku.
I da sabludam njih' trgovce i njih' trg od sva-
koga zla, vsudi kudi budu i da mogu
njih' trgovci slobodno dohodi ti, s h"lZmi i s potri-
barni, po vsoj mojoj dravi i po vsih koj i nas slu-
aju, stojati, koliko im bude ljupko, i ipak, slobodno
sa YSijem, bez Ysake zabave - sabludeni i
obarovani.
A tornu'Zi svidoci, nae vlastele:
Ceprnja Vuka a od Primorija:
'"
163
Vukosav Ljulbia Vu.kosav Po-

Lita rotva gos:pO'da Isusa Hrista tisutno tri-
st a i devet deset i sedmo lito, miseca marta dva-o
deseti pet' dan, na Blagovijest.
Za veliko virovanije postavismo nau
A upisa dijak Radosav kadi bjesm()
u Konavlah, na Ljutoj .
164
VRSAN KOSARIC
( XIV- XV)
GLAS IZ TAMNICE
A se pisa V.rsan K o s a r i -
suanj koji se ne raduje .. ,
. 165
KRAWICA JELENA
(13. maja 1397)
DA JE PRIDAN NA VELIKOM SUDISTU
U DJAVOWE RUcr{,E
Va jme otca i sina i' svetago duha .
.Da je vidamo vsakomu malomu i ve-
likomu, kako kraljevstvu mi knez i vlastele duibro-
doslae posaobinom mua, ipfotdbi-
st jara Zaretu, naega virnoga slugu i 'Protobistjara,
koji kraljevstvu mi govori velmi mudro i
i nas veoma umiljeno i velmi II vsem moli
od strane vlastel grada Dubrovnika - da
bismo rekli da ne !bude carina nijedna pred Stonom
na Maslini i na Slanom, jer prvo nijesu tuzi bile.
r mi, !pOdobne i II vsem p ronje
i molbe vlasteo grada Dubrovnika, zapo-
vidjesmo i ovakozi savjetom sa bogoda-
rovanem mi 'Velmoarni vl asteo kraljevstva mi, ru-
saga .bosanskoga, s vojevodom Hrvoj em i sa knezom
Pavlom i s vojevodom Sandaljem i
Batalom i s inijemi mnozimi vlasteli j
naega Kraljevstva, da j e vjeki vikoma
s ovem naem zapisom i povelj om:
, , , Mi , kira Jelena, po izvoljenju boj l1
kraljica Srbljem, Bosne i Primorju i Zapadnem
stranam' i 'k tomu, " izuvidjesmo i jer
prvo nijesu bile 'Carine na mista vie 'pisana, hot je-
smo i zapovidjesmo - da ne .bude carine nijedne
166
prije Stanom na Maslini i na Slanom od sele i do
vijeka, jer i prvo nijesu bile.
I saj sva vie pisana tko gode potvori da je
proklet otcem i sinom i svetim duhom, bogorodi-
com, i i svemi svetimi i da bi se
odrekao vjere andela na umrli i da je .p.redan
na velikom suditu u djavol je ruke u pakao,
kako J uda skariotcki.
I za bolju i sej ;povel je, po-
stavismo naega gospodina kralja Stefana Da-
bie . ..
V' d vori kralj evstva mi, uSutisci.
167
DIJAK IZ KONJICA
(1398. godine)
168
GOJSAVA
A se lei gospoja Gojsava,
Jurija
a vojevode
A prista II kazna-ca Sanka
i upana Bilijaka
s -
i 'Prija svoju viru
j vinju slavu . ..
STJEPAN OSTOJA
(Godine 1398)
SLATKO PROSISE 1 MOLlSE
Dojdoe kraljevstva mi od slavnoga
grada Dubrovnika plementi ti vlastele i pokliisarje, a
na ime Z'UI1. i govore razwnno
i .o vsih dirl'ih kraljevsbvu mi.
l meju ininll rabotaIni - slatko prosi.e j mo-
lie, da bi im platilo kraljevstvo ml to
im osta duan brat kraljevstva mi, bivi slavnoga
spomenutija gospodin kralj Tvrtko.
I mi, victivi proenije, p ravo i dostojno govo-
Tenije, i, takoje, razgledave povelji i listove d kletvi
gospodina kralja Tvrtka, kako da bi se ne ukratila
krasna Ljubav i dobri zakoni, koj'! su vazda ooo.t.ali
meju kraljevstvom mi i meju Dubrovnikom ...
Vse toj razgledave i vidive - stvorismo svH
s kraljevstva mi s poglavitimi vlasteli, koji u to
vri me bihu pd nas, vsi s nami jedi.nosrdno naslidu-
jure cara nebeskago, koji kripi kraljevst vo mi II
dobrih dilih ...
Usliasmo pronju pok.lisarev i
stvorismo jm milost. i zapisasmo po sih naih pove-
l jah - da im platimo i dV:i i pet sat
i petdeset dukat' , to im je ostal dw..an kralj .. .
169
DIJAK IZ BOGUTOVA
PliIV- XV vijek)
170
vLC IBRATIJA
I postavi bilig sij
sm, mu V l i bratija njegova:
Ljubjen i Medo iPribil
i bratti.ja,
Tko e pisan ij e si je pogubiti -
prokle t bogom i sinom . ..
STJEPAN OSTOJA
(J,. januara J399)
SEGA PISANIJA NE POTVORlTE
I tuj i'Zi doe prid kraljevstvo mi mu-
u je, vlastele i paklisari je, koP. bihu
doslani kraljevstvu mi od vl astel' i od grada
DubrovnHca , na ime : Zun i
i s njimi Nikola
! Iuspomenue kraljevstvu mi od vlaste!'
i od govore za zeml je , to s u i koje su od
Kuri la deri do Stona, do njih mci.sta - jere za tej
zeml je praroditelji (moji), ,gospoda raka i bosanska,
dobrim obi tovali s u im se.
I zato, za njih virno poslueni je, kako je
mi , po .milosta boijej kra:lj Stjepan Ostoja, s voljom,
i s hotbu.jem vlastel' i velmo' kraljevstva mi ,
dah II batinu j II plemenito vlastelern i vsoj
grada Dubrovnika, s mi10Gtiju i utvddj eni j em, rem-
Ije od Kurila deri do Stona, sa vs.i.mi seli j zaseoci
i s ljudmi i vsimi mejami j s pravinami j svodami
i :s paanti i s drvmi i s dubravami i s grmj em i sa
vsakim i nim dos tojanijem.
I sa vsimi . pravlmi kotari ti hi zemaJj' i seol re-
a na jme sije i si je .sela: najprvo Kurilo, (za-
t im) Osalnik, Oraac, Trsteno,
Mravinac, Dul1:go, Malkove i
druge MalkQve, Slano, Trnova, Podgora,
Kotezi , Zaton, Smo-
kovl jani, Olje i Topola.
ln
I ta sela zgora pisana, sa vsim dootojanijem njili',
,dasmo njim u vike viikoOma, II p1emenito do
ni ja tSv i1etta, da su vO'lj-ni 'i .oblasni :nj imi 'll 'v iki, oni
i dika i njih' dokle svit s toji, kako prava
i plemenita gos:poda vrhu pisanim selmi i vladaniju.
I kada stvor-i sij u milost kraljevstvo mi , t uzi
blhu kraljevstva mi vlaste le, a na ime: vojevoda
Hrvoje, k nez Paval vojevoda Sandalj, te-
Batalo i vojevoda Vlatko vojevoda
Vukain vojevoda Paval knez Pri-
boje knez Radoje knez Radoje
knez Vojslav knez Vukai n
knez
I kraljevstvo mi prise-Le i roti se s vrhu pisan.imi
naimi vlasteli - da sije ,pismo 'i zapisaruje, koje
stvori k raLjevstvo mi naim prnateljem, da
je kripko i nepore(.-eno u viki, a da ih sb1uda
kral jevstvo mi od vsake skrbi i k a'ko nau
brabiju i p rijatelji.
I 'kogae bog izvoli gospodovati po nas, molj u
kako gospodina i brata, sega pisanija ne pot.vorHe,
i:7..e darovah za pl'avu l jubav vlastelem
za porahotanije i za nj ih' ,
'Dko jj bi se potvori!l da je proklet, , ,
Pisano na Usori, va slavnoj naoj vojsci u Li-
nici, va lito, ' .
112
DIJAK IZ HRASNA
(Kraj XIV vijeka)
A JA NE MOGU BITI KAKO VI
Dobri junak ja bjh ...
MoJdu se ja vas -
ne ticajte . ..
Vi e t e bi ti kako ja,
a ja ne mogu bi ti kako vj!
17J"
PETAR STUK
(XlV- XV vijek)
1-74
SLOVO O MOJSLAVU
U to doba bjeh junakom
i mil bratiji
i goopodinu
Novaku.
I vjeroe me,
kako dijete svoj-e . ..
Ali ,
smrt me umori ...
Da alu me druina! . ..
JELENA GRUBA
{5. marta 1399)
VSE SAM MU PLATILA ZUTlMI DUKATI
Kraljevstva mi mnogo prijateljem,
knezu i vlastelem i grada Dubrovnika, smi -
reno pozdravljenije!
Vlastele, najprije hismo radJ. uvidti za vae do-
bro zdravje i dobro stanje.
A mi, hotinijem boijtim, zdravo smo dokoli J'\8m
je zdravo gospodin kralj j vlastele.
Tako m i je spo.viml protovlstijar Zore: da je
prijazan ka mni to - kaIro da ste uzeli
moje zaklade lU svoje ruke od Naliika.
Na tom zahvalamo kako vlastelem i
prijateljem, jere ste dobrje - kako je vam'
triba bl justi svoje plerm1Iine i obita, !k.oj.im ste se
ob.i tom obilovali momu gospodinu, kralju, i meni.
I jote se ja uzdam li vau p rijazan da
dobrje i II vsem k nam', kako i
Vlastele, bog vi - sam godi bila dll.rk..
Naliku vse sam mu platila utimi dukati. A, eno
knez Jura j koji mu je dukate dal i
broj.il iz svoje ruke, a on vam inako
'I1ima, vlastele, oto poslah moga slugu Petrina
k vaoj prijazni. Molju vas, kako prija-
telje, udajte mi tej moje zaldade po PetrJnl ka
. I
nUH ....
175
BARTOL BRAJKO VIC
(XIV-XV vijek)
176
BOWERADOV UNUK
A se lei Bratmio
Boljeradov unuk,
na svojoj zemljj,
plemenitoj.
Tko li sij bilig pogubiti
pogubi ga bog!
A postaVIi pismo
sin njego:v Bartol,
svojemu ocu na ovaj greb ...

(25. avgusta 1399)
SVRSUJE DJEWM STO JEST RJECJU REKAL
lOBETOVAL
SrrriSljaje veliku ljubav i prijazan ne-
razdj elimu koja bist gradom Dubr<lv.nikom i
S prarOiditeljjmi naimi i pak s roditeljem naim,
ka2m.aoem Sankom, i s bogopobrebnim goopodIinoI1!
lUpanom Bjel}akom, i pa!k v.id.e, to je svij etu ne-
s krovno: i krasn'U ljU!himu prijazan koju
p<>karzae i vs.egda ukazuju, djelom tvore go-
spoda k' mniJe, a mfi, hote harni bita,
a i djeiom ljubav pdkazat.i Dubrovniku i vsoj
opcinJ, .i smotriv v' mojlffi si'\dci kako bih
Dubrovniku veliku ljubav i prijazan do-
'bni.mi djeli i t vorom pokazal, nabijedi. me pri
i II Boo.n.u presvijeUomu gospodinu kralju
Ostoji .
I pomenuh 1U!U v' s lavl1.Ojo uzvienije kra-l jev-
stva slubu j raz1ike precijene dare koje
su primali goopoda bosanska od. Dubrovll'"hikla, mole
slavu kraljevstva da bude m5.100.rdan Dubrovniku
darmi .
I tuj mi se obeklva kraljevstvo, a govore: Kada
dojdu k' mni f>CEli vlastele biti
vidimo vsakomu Ikako Dwbrovni.k darovati .upom,
vladanijem, kako prJjateljti!
I, az toj s.liav ot kraljevstva, veselo i
mnogo vssrdno upisah gospocti mole
12 _ Stari bosansIti tek!to.vl
177
i prose da pol ju poJdSsare kralju, i na-
vjetuje dare koje im go.spodin l<Jralj dati. I go-
spoda p rimie za svjet brata svojego
i poslae gospodinu !kralju 'Vlasteli 'Svoje,
po'k'1ilSa:re, i mnogo pooten imi i
s daIim'i.
I tuj }cIralj vidje krasnu ljubav i
ljubav koju pokazuje Dubrovnik v' uzvieni je kra-
ljevstva, svezav se z gOSiPOdom i s vlasteli i s velmo-
ami kraljevstva i s voom Bosnom, kako te plat iti
krasnu slubu i ljubav dobrimi djeli Dubrov-
n:iJru.
I prizvav i me Rr'ista boga, gospodin kralj
i vsa Bosna darova ii zapisa u plemeni to v' vjeki
gradu Dubrovniku vse Pri.mQrije gospodina kralja
i Basne, ot Kurila deri preko !moti ce do sela koje
se imenuje Dl.Zi.
I pak, kalko gospodin kralj svruje djoe'iQlTl Du-
brovnilkru to jest nama rekal i obetoval,
blagodarismo hoga, kOje mu je ukrijepiri srce na tom,
i pravimo mole boga da bude milosrdan Dubrovniku
gradu, da se ima zapisan.ije i vladanlije II vjeke.
178
VESEOKO KUIWLAMOVIC
(XIV-XV v:ijek)
, ..
SLOVO O BIiLICU
se kami
Radojice
Milostiju boQ;ijom
d s rpo:mo6u roda moga
izidah grobnicu
i postaviih si kamen na grobnici mojej
i ugotovih si dam
za jNota svojega -
ako gospodin bog
seibi i drugu mojemu.
Molju
bratiju
i strine
li. neviste
lpristupite
li. alite me
4 ne popiTajte me l1Dgama.
Jere biti vi
kako jesam ja,
a ja biti
Ikako jeste
vl ..
A se pisa
Vesooko
179
NEPOZNATI KRSTIJANIN
(XIV-XV vi jek)
l.
ISCJELJENJE BOLESNE ENE
.. ,
Zena jest - ljudije boija, ee Hris-
tos od gri jeh ' ih'.
A - zakonici.
A ljeti - d'Vanadesete apostol, ie
vse dni gri jehe jako e i Hristos II
ate ne Hnistoo prial j ne glagoiLal im,
grijeh ne bi iruj eli . ..
180
2.
PRICA O MILOSRDNOM SAMARJANINU
on jest - plijenici.
A Jef!ll6alim - il!irte svetih.
Jeriha - mir.
A jazvi - gIlijesL
A jerej - Mojsij.
A levgit - Ivan Vodo.nosac.
A Samarijanin - Isus.
A olij i vmo - milost boija.
A skot - zakan.
A gostinica - crkiva.
A gostiruk - Petar.
I drva pinjez..a. - vjera Jidina.
3.
PROROCANSTVO HRISTOVO ..
Avrarn, !sak, J.aJkov i vsi duhovni proroci
l j!\Jdije boijd SlUt.
A sinove carstva - otstu.pniti jee uvede So-
tona II skrovi.ta skudilnije.
4.
PRICA O BLUDNOM SINU
On' jest - otac nevidinti.
A sin manji - jee shim Sotona.
A sin starjj i - :i.e vin u ocu slue.
A teLac upit jenij - Hristos.
5.
PRICA O BCX:;ATASU I PRISTAVU
On' - kne z vijeka.
A ikonob - starjeina crkve jego.
A dlnik - zakonki i e po vse dni grijehoe otpu-
taju i tako gube due
6.
PRICA O BOGATOM I UBOGOM LAZARU
Bogati Ol'OVjek - ISin we vj'jelka, idee jest 'Pro-
s tranoje ri tije. To je i gospodin vijeka.
A ubogi Lazar - ljudi boiji.
A A vr am - otac nebesni.
A lono - krilo.
7.
CUDO SA PET HLJEBOVA
Pet hljebi SUft - [-etiri jevandelisti 1 vjera Ji-
dina.
8.
O ISCJElLJENJU SLIJEPCA
Brenije - milost boija iskupi! mir sa, idee
potreba jes t ti ti se
181
RADOMIL DIJAK
11400-1401)
182
BATALO
A se lei
uzmoni mu
l e p i j a
Batalo
bo6anskll .
A pisa
Radomil elija!<.
KRSTIJ ANIN HV AL
(Godine 1404)
PISAH ZLATOM KAKO I CRNILOM
l.
Ur am Hrvoje,
veLi ki i sl avnli voj evoda bosanski.
2.
Va irme oca i sina i svetoga du!h.a.
A sije se knjige pisae ot r uki Hvala krstija-
nina, na slavnomu gospodinu Hrvoj u, her-
ceg:u splitskomu i k neZiu ot Dd1Injilh k raji , i i nim
drugim zemljam ' .
TJm.e molj u vi , brati je, kto budu
pismo, ate ne umil' budu svriltri. v' si jem pis.a-
niji, prostite!
A - pomin j a jte toga komu se pisae, a
pisara t d1Iiko kO'liko je vam' razumiti ot toga me--
tarstva.
A pisae se i dovrie v' lito I'od's tva Hnistova,
1404. l ito, v' dni i nastavnika i svri-
tel ja Crkvi bosanskoj, gospodina dida Radomira.
3.
Si pisah zLatom, kako i
183
DIJAK IZ DIVIN A
(Prva pol. XV v.)
184
IVAN MRCIC
U dobru prebih . ..
I ovi ''kami IXJ5tavih,
i ostavih ...
I legoh,
na POlovtilllU.
'I1ko li e uzeti,
da je prdklet ...
STJEPAN OSTOJ A
(6 januara 1404)
DASMO MU SVE ONO STO JE NJEGOVO BILO
Dajemo viditi vsakomu komu se dostoji
- da mi prizv.asmo ;k' sebi voje-vodu Pavla
I dasmo mu VS onoj to je godiT' njegovo bilo
do pooastija od nas, jzloive grad Visu6ega i s. onim
to je primorja !POd Vlisucim bilo.
A za toj dati vojevodi Pavlu zamjenu
podobnu.
A v.ratismo mu njegov grad li i vse
nj egovo to je II bilo, i II Dumn.i, i II Bosni.
l , prim'ismo mu naom virom i rotom - da ga
II II vsem, kripi ti i dl"atii. .
I s timi ga s vsim gospodinu d idu i
njegovim strojniikom i vsoj Crkvi bosanskoj, li njlhh'
ruke i nji h' obarovaruj e.
I da mu se ne nik'dare .nijedno hudo -
to ga ill' bi ogledala Crkva bosanska i vlastele 00-
sansci.
185
DIJAK KULDUK
XV v.)
186
MILAC
se lei
Milac
Dobri iv,
dobri i wnrije.
Sina II njega ne bie -
sinovac karn5. postavi . ..
To mu pisa K ulduk.
EPISKUP IZ JANICA
(8. januara 1404)
DA MU VRATI STO MU JE ,BILO BEZ KRIVINE
UZETO
vladutomu grad' Dubrovniku,
knezu, vlastelom i vsoj smireno i umHje.no
poodravljenije!
Takoj pravi gospodin Crkve bosanske:
Oto porslasnw po vojevodu Pavla nae strojnik-e
i krst jani da pride opet li svoje, jere na to najdoomo
gospodina kralja da mu opet njegovo vrati - j-ere
mu je bito bez krivine uzeto.
Zato smjerno rz..ahva1jujemo vaoj ljubvi i zahva-
lismo to st e dosllej II sebe poateno pr:idNali.
I jote molimo vau milost - da ga l
oopra v.i te.
I jote vam pravimo:
Vas jere nam ste bili jeda vam
je takoj vidjeti poslati svoja dva s voje-
vodom Pavlarn do !kralja - jeda biste koji sklad
i mir njim jere bi nam drago (bilo) da
biste II mi ru prebivaili!
Pisano je II gospodlna episkupa, na ...
J87
HOTCANIN
XV v.)
188
MIRISAV
A se kamen
Mirisava
U dobroga gospodina vojevode -
hotih i mogoh . . .
KRSTJ ANIN HVAL
(Godine 1404)
ZNAMENJE VEWE JA VI SE NA NEBESIH
l znamenje velje javi se na nebesih: ena obi te-
na v sInce, i luna pod nogama jej, j na gU.avi jej
vijenac ot zvjezdju dvanadeset.
I v imrusti v 'p.'ijE/t bole1li i straj.uti roditi .
I javi se ino :zmamenje na nebesih, i se, zmij
velij, irnije glav' sedam, a rogov' deset, i na
glavi jega vin'c sedam.
I haboti jega vleki tretiju zvizd' nebesn.ih
i vloi je v' Z!ITlJlju. I mnij stojae prUd enoju ho-
teti ju roditi, da jegda rotiIit se izijast je.
I rodi sina muaska pola, ie imat upasti vse
jezik!i azlom eUzn.irn. I va&h.iteno bist jej
k bogu i k prestoJu jega.
zena e bjea v' pustinju, idee jej lli mjesto
ugQtovano ot boga, pitijet t!i sutu dni j dvista i est
deset.
I bist bran na ne'besj: Mihail i bran
s tvorie s zmijem, i zmijd bra se j jego.
Ne vazmogu - i mjesto ne obrite se im na
nebesi.
I in!izloen hist zmij veliki j zmij drevni , nari -
cajemi clli javol i sotona, lasten vsu vaseljenu, i vloen
lti.st v zemlju, i jego s. njim uloeni bie.
I bist glas velij na nebesi , glago1Jje: . Njinije
bist spasenije i sila i carstvo naego, i oblast
189
IsU6a Hrista jego - j.aiko na.zliQen Hist klevebni!k
bratj-e nale, aklevetavaje nas prid bogom naim dan
i not.
I ti ,pobidi.e i za krrv i za slovo
ruja i h, i ne uzlobik drue svoje do smrtli.
Sego radi - ve:;elite se nebesa i ivute .na.
njih ! A gore zeml.jfi i mOl"U, jako srude k vam dijavol
i, 'imuje 1ar,cxst velij
J
u, v jedi jako maJo vrijeme imat.
I togda vddiv zmij jako inizloen bist na zemlju,
gonJae enu ja..e rodi mlliiask' pol ' .
I dani bista eni obi krili orla velikago da pari t
v' pust inju i v' mjesto svoje, ide-le pripitija bivae
tu v rijeme i vremena i pol vremena, ot lica 2lli1li jeva
(skrita).
I zm/ij iz ust' svojih vodu jako rJjliku, da
je v' djeci potopjt.
I ipQ1l10"'.te zemlja eni, i otvrze zemlja usta svoja,
i porije ri jeku, jee izlOtli zmij iz usta svojdh .
I razgnjevav se zmij na enu, ide bran
sa sjemenom jej s'bludajlUtfimi zapovijedi boje
i vjeru Isuhristovu uzraduju.t se.
190
KATARINA
XV vtijeka)
SJETI SE, GOSPODIN E
Sjeti se,
gospodine,
rabe tvoje Katarine,
ene u7nloill.og mua Sandalja,
velikoga vojevade hosanskoga ...
191

(Prva polovina XV v.)
DA SE ZNA
Da se zna -
kako bi II Marka
osam sinova, od plemena Pojmili
I usikoe kamen
na oca Ma'rika i mater Divnu.
192
HRVOJE VUKCIC HRVATINIC
(15. janU.!lra 1404)
SUPROTIV KRAWU OSTOJI - NA NJEGOVU
POGIBIO I RASUTJE I PROGNANJE
Mi, g06p<Xiin Hrvoje, po m.ilostli. bodlijej slavni
duk s.paliokri i veomoani, veliki vojevoda Kraljev-
stva bcxsnaskog' i ka tomu, i mi, 1mlez., vlastele i
Va5a !oogu'ljulbirnago .gratia DUbrovnika:
Obilujemo jedna .strana dTUgOj, j ta:kO'j stav.ismo
i sloismo zajedno ,biti suprotiv kralju Ostoji,
na njegO'VU !pogrbio i rasutije i rproganja:nje ,van
KralJevstva, 'v' wiih .prvo pri:zva-v :ime 19ospodina
Isusa Hrista.
I zato, mi gospodin Hrvoje od seli obi tuju d:vig-
nuti vojske nae i pos1ati je priz Neretvu II Hurn.asku
zemlju j tuj va ime Hristovo projavjti i proglasiti
goopod:ina Pavla kralja bosnaskoga i naom
II vasem uzdrati ga i pomagati ga na vasu
nau silu.
I mi, grad. Dubrovnik, takoje ohitujemo zajedno
s gospodinom Hrvojem va vase to moremo
suprotiv kralju Os.toji, u gospodinu
Pavlu po moru j po suhu, po ovih mistih
okolo nas, s naimi ljudmi i s inim] - koje budemo
nagnuti na to.
A na vase vie pisano o:bituje gospodin Hrvoje
gradu Dubrovnik.u i, takoje, grad Dubrovnik gospo--
dinu Hrvoju, postaviv ruci na svetom evangel ju i
193
na knstli Hni.stevl, we Vlse pisano to smo
obitoval!i. meju sobom - da vrimo i da i
nikak.or nitko nas se:muj obitu ne po1ipsati .
A tko se po!tvori i - da je proklet ...
l obituje Dubrovnik g06podmu Hrvoju :
Naimi posalbinami i na nae i slati
j molim naeg goopodina ptivisoikog kralja Zigmunta,
kako da ga stavimo na vsu nau II milost II
gospO<Ea1a !kralja, jere nere kralj
Ostoj a - bUJi v.ridan i ,koTlistan
naemu gospodinu.
194
DIJAK IZ UBOSKOG
(XV v:ijek)
DABIZIV
A se lei
Dabiiv

tako da si blag ! ...
1 ..
195
TVRTKO TVRTKOVIC
(24. juna 1405)
STO IM RAT ZADA I MIR PRIVRZE
Biv na kupi s' gospodinom hercegom Hrvojem
Splickim i s' vojevodom Sandaljem i sa vsimi vla-
steli rusaga bosanskoga, ZIboriv i .besidiv bez nijed-
nog propajstva, cilo, svreno - najdosmo i obnaj-
dosmo kako grad Dubrovnik i vlastele
od 'Postanja Bosne i Dubrovnika bili su vazda virni
i prijatelje naim prvim i nama.
I k tomu, to im rat zada i mir privre i pra-
vim' njihovim veliku zlobu i tetu poveli
Ostoja, hivi kralj Bosni, obnajdosmo da im je vse
suprotiv bogu i pravili zli i velike kletvi pohil,
i zapise koje su i zapisali gospoda prva bo-
sanska, raka srpska ... i hotie bespravedno da
njim' pomete i potvori, a bez nijednog njih' zloga
uzroka.
A vse tozi i otvoreno obnaj dosmo.
BI RIC I DJELBA ZA SELO LISAC
Bi i djel,ba meju kraljevstvo mi i vlastele
za selo Lisac i zaseoke Imotica i Trno-
vicu, jere ne bihu pisana imenom u lpovelji koju
imaju za Primorje. Govore njim' kraljevstvo mi:
'Vae tozi nij!
196
A. govore kraljevstvu mi vlast ele
Gospodine kralju, je nae, jere .po njih'
milosti, gospodin kralj i vsa Bosna nam' da vse
Primorje, ot Kurila deri do Stona, sa vsami seli
i zaseoci i sa vsami kotari - da je nae u vike,
i naIh poslidnjih. A ti Lisac, Imotica i Trno-
vi-ca, jest od dostojanja i od kotara Pri-
morja, i zemlja!
I tozi kralj evstvo mi, imave svit i cH
zgOVOI' s gospodinom hercegom Hrvojem ivojevo-
dom San,daljem i sinirni velmoarni kraljevstva mi,
sa vsim, ako ne b ihu u povelji imenom pisane -
da Dubrov.niku za to ne udi, jer su u rkotarih
noga Primorja. .
Najdosmo i obnajdosmo . . . itakozi povelismo
- da im 'se u ovoj zi 'Povelji upiu, !potvrde i usta-
o nove, na pamet.
u OVU NEPRAVEDNU RAT
s gospodinom hercegom i, po svitu s vla-
steli bosanscimi i vie togaj, da je vidomo vsakome:
Tko godi je Bonjanin ali Kraljstva bosanskoga
prije rata bil dlran komu godi volja
poklad imal od volja na viri mu
uzeto na ,gospockaj , a moe tozi isti-
nom pokazati - da se ima vratiti i
platiti.
I vsakoje Uibistvo krviprolitje, kOji- s u
II ovuj nepravednu rat i vsakoje rane i
ubijenja i zle i hotinja zla, koja su bila meju
bosanscimi ljudmi i

oboj i ohIj ubi-
smo ... i jednosrdno prostismo i blagoslovismo.
I takozi pravimo i povelivamo:
Da nitko ne uzmoe, niti smit i bude llspome-
nuti ni iskati krvi, ni ine osvete, ni vrade, ni II
jedno vrime - dokoli stoji svit.
Tko li se dbrite, potvoriv se - da je gospod.
stvu mj neviran, i da se raspe!
'97.
STO SUDIJE ODLUCE NITKO NE MOZE
POTVORITI
A to je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval
volja ini Bonjanin, ljubo Kralj stva bo-
sanskoga, .komu godi dobitak, volja
ine II siju r at, tarnuj uzet ju da je sudja knez
Vukac i njim vlastelin drugi bosanski,
ka.ga njim kraljevstvo mi polje.
I k njimi i njjmi zajedno da budu sudje dva
vlastelina koja po-
lje.
A tomuj budi ovim sudjam. stanak II Konavlah,
ali II Trebinjlu, ali u Popovi, od ovih treh mist' jedno
- gd! bude hotinje kneza Vlkca
A to bude i po:znano po ovih
sudjah, ili po dilu od sudja
da je krivo uzeto i ne po pravdi ljudem
- da se ima platiti i vratiti!
I to godi budu sudje svrhu toga
uzet ja - da je tvrc:W i stanovito i da nitk.or togaj
ne more potvoriti.
A tomuj stanku II mistu budi rok est
ntisec' ot danas naprida.

DIJAK IZ KWUCA
(1404-1415)
SMRT POD GRADOM
A se leT.Li Ra.donja
Pogiboh pod grad<>m, pod
za svoga goo:pod.:ina vojevodu,
za Sandalja.
199
EADIe RADOJEVIC
1140:>---1420)
200
SAM
se zlamen.i je kneza Radoj a,
velikoga kneza. bosanskoga . . .
A postavi jega sin n jegov, knez
z boi jom i s vojih vjernih,
A s inom, ni jednom in()m -
nego sam on.
KOCERINAC
(141()-1411)
VIGANJ
Va ime oca i sina i svetago duha, amin.
Se l ei Viganj
Slui banu Stipanu
i kralju Tvrtku
i kralju Dabii
i kraljici Grubi
i kralja Ostoju.
! II to vrime -
dojde i se
Ostoja kralj
s Hercegom
i z Bosnom.
I na Ugre
poje
Ostoja.
To vrime,
mene,
Vignja,
dojde

ZO I
202
l legoh
na svom
plemenitom
pod
I molju vas,
Ne nastupajte na me -
ja sam bil kako vi jeste,
vi ,biti kako jesam ja . ..
SANDALJ HRANIC
(4. marta 1410. godine)
DO LAHKA I DO TESKA VRIMENA [ DO VSEGA
STO PRIHODI
Kunu se i zakleh se rbogom ivim i VSIml njega
ugodnici i virom koju viruju i duom mojom, ma-
teri mL bogom danoj, gospoji banici Anci, na to
da ju primam Iza mater ka me jest rodila.
A kako da joj jesam bezgrini, !pra vi i
sin, sa vsakom ljubavju i .prijazaniju, do-
brim hot-inijem, kako tri/buje sinu materi ka ga je
rodila od srca svoga.
I da ju hraniti i kako mater
ka bi me rodila.
I da je ostaviti za ivota moga i ne ni
za volju i ni za kojure segaj svita, vOlj nu
ali nevoljnu - ni za bl ago, ni za grade. ni za jednu
stvar matere moj e, banice Anke.
Ni nje ni nje ni nje udI"anija,
doma nje i naega, kako pristoji sinu II matere
svoje, do lahka i do teka vrimena i do vsega to
prihodi ...
. . . dokali bi ne bilo matere mi,
banice Anke, meni takovo kako
bi mogli dobri Jjudije ki se imenuju od Bosne
i od Hrvat' i od Bnetka i - da
je !Za to podobno ostaviti sinu mater svoju.
I, bog ne dopusti, ako bi se zgadila smrt
Katarini - da ne imam dovesti u u svoju
203
ine :ene za na misto gospoje Katarine, za
ivota gospoje banice Anke, hotinijem ili znanijem
mojim.
I na vse toj: takoj !pI"imamo da uzroka ne mo-
remo ni ni tomu pogriiti odlu-
i neprijateljskim na
od matere moje, .gospoje banice Anke - do-
koli bi timI stranami imenovanimi zgora ne osvi-
takova krivina, za ku bi trihi sinu
k materi zlu volju, ali od nje.
I to vse zgora pisano tvrdu i potvrdih virom
mojom, kom' dui spasenija itu . ..
,
'.
,
, .
i .. ' '., .
. , .
,
" , .: ..
,
'. L
( ','" .
' I.' . "
DIVAN MIlJOSEVIC
XV vijeka)

STOJISAV
A ,se lei Stojisav
na svoJoJ zemlj i,
na plemenitoj -
koga mnogo ljudi znae ...
A se Pribil
a pisa Divan,
sin jegov .

205
HRVOJE VUKCIC HRVATINIC
(2. aprila 1412)
KADA HOTIHOMO POJTI NA UGRE
U toj vrime, kada hotihomo pojU na Uigre go-
spodinu kralj u umiriYe se njim
tada II Vas'nicah, na ti j put :mj assmo II
gospode Jelene, Ibogomdanom mi hercegovke, nje
navlast itih pinjezi est dukatov zlati-h.
l, !paki, priade od tuda s Ugar, - pod
zajasmo II t eje J elene,
her cegovke li, nj e pinj ezi navlastitih
dukatov zl a ti h.
I mi, zgoru imenovanoj Jeleni,
hercegovici nama dragoj , tiih deset dukatov
nama zajmjenih platiti njoj, i da j oj b ude zado-
voljno II tom od nae strane - dasma joj II tuj

Za prvo zaj mj enih nam est dukatov zla-
tih zapisasmo joj po sem ot vorenom naem listu
II vike danjem - grada naega Ko-
tora, sa vsom Ulpom naom Vr'banj om, pristoj nom
i gradu.
A za one dukat' , naam zajamih
i zgoru imenovanih, toj Jeleni hercegovici,
daj emo i zapisujemo li vike
danjem - nae koje imamo li mnogo pleme-
nitom ,gradu Dubrovniku u Dalmacij i, sa vsim onim
to lk t im 'PristOji.
206
I da je voljna, J elena
hercegavka, od sada naprid u t imi i vsim
onim to k njim' .pristoji, i zgoru gradom
Kotarom i upom Vrbanjom - sa vsimi da je volj na
grad' togaj ili tuj upu ili t ej ili vse to naku'P
prodati i darovati i darovati u vike i sebe udrati
onakoj kako joj bude ugodno.
Kako smo mi (bili vsim tim voljni ... tu, zgore
imenovanu, Jelenu hercegovicu, samu sta-
vimo i ostavljamo i u to nj om ne miamo ni ukla-
damo nijednoga Navika: ni naega blinjega, ni
brata naega ni j ednoga, nj sina, ni sinovca, i vsa-
koga iva ruku od t oga savsim iznimamo ...
207
DIJAK IZ VRPOWA
(Godine 1413)
208
DOM MOJ OZALOSTIH
V' dni gos.podina
vojevode Sandalj a.
A sej lei knez
Pokraj ac
Bratijo i vlastele,
ja Pokrajac,
gospodinu momu sluga,
to mogoh v pravdi, toliko hotjeh.
U mom domu bog mi podBi -
ja mogah g09podina moga i druga moga
II prijeti.
I II tom mom dobru
smrt II vrijeme ivota -
dom moj oalostih! . ..
VOJEVODA MIOTOS
(Pri,ie 1415)
KAKA V JE BIO VLATKO
A se lei Vlatko - .
koji ne moljae nij ednog
gospodina!
A obidje mnoge zemlje,
a doma pogibe ...
I za njim ne osta
ni sin,
ni b rat.
A na nj kami
njegov vojevoda Mioto
s Luina,
boij om
i kneza Pavla
milost iju,
koj i ukopa Vlatka
pome nu v boga.
14 _ Star:! bosanski tekstovi
209
NEPOZNATI DIJAK
(Poslije 1415)
VOJEVODA MIOTOS
Se Jei voj evoda Mioto, sa svojim sinom Stipkom,
svome gospodinu Vlatku kon nogu,
koji mu poslui ivu, a mrtva pobilii,
boij om i kneza Pavla milost ju.
A sakopan je na plemenitom.
I pravi vojevoda Mioto:
19 1 mnogo ot moje ruke na zeml ji bi,
a ini nikar ot mene ne !bi mrtav -
neh ga ubiti ! . .. G
2/0
GRGUR VUKOSALIC
(6. iula 141B)
PO NAVODU ZLA COVIKA POSTAVIH CARINU
Po navodu zla postavili prid Ctono-m,
II Zablatju, carinu - tko -godi grede II Ston: ili
ili Vlah, ili SrbIjin, ili tko ini, i ta-
!kade iz Stema, da carinu.
I toj vidinijem dojde vlastelem i gospodi du-
i oni milostivo posilae i mnogi ti ka
mni po svojih listih - da tu carinu svrgu, zato jer
prvo nije bila ondi, rpri etonom.
Ja, vidiv i smisliv njih' pottena pisanije, i njih'
slatko i mnogo milostivo mene primljenije, i zapi-
sanije za svojega slatkoga brata i Dubrov-
i ..
Hotih i va skroviteh srca mo-
jega, i, kako .govori sveti psaomista David: . Dobri
podvig' podvigoh selec, i .pojdoh va slavni grad Du-
brovnik k moj oj !bratiji, k mOj im prijateljem.
I II mojem srcu vidive jere n jima nije ugodna
onaj carina da jest na mojoj zemlji, i poznavc
doistine da taj carina nima biti -pri Ctonom ...
I jote odvie, vidiv zapisanije pri-
svitle kraljice J eline, bive gospodina pri-
svitloga i !pomenutija, gospodina kralja
Dabie, u kojoj se udri da pri Ctonom na nijed-
nom mistu ne ima biti, ni da b ude, ni jedna carina
to u Ston ili jz Stona grede, zato jer nikadar nije
prvo bilo ...
...
2l!
l vse toj vldiv i razmisliv va srci mojem
najdoh i obnajdoh da ondi nigdir pri etonom ca-
rina ne ima biti, toliko na onih koji gredu Ipriko
moje zemlje u Ston, koliko koji gredu iz Stona
priko moje zemlje ~ i zato svrgoh ju, da je v e e
II vike ne Ibude! . . .
212
DIJAK RADOJE
(1415-1423)
ZIVOT I SMRT OZRISALA KOPIJE VICA
Smrti ne ,poiskah ...
Navidjen od kraljevstva lbosanskoga
igospockoga srhskoga --
za moga -gospodina sl ubu
bodae me
i sikoe me
i oderae.
I tuj smrti ne dopadoh.
I umrih
na rostvo Hristovo.
A gospodin ' me vojevoda
okrili
i ukopa
i pobilii.
j ,
. :
,
'Z13
SANDALJ
(24. juna 1419)
DASE MI I DAROVASE POLACE
U DUBROVNIKU
Obitujemo i zavezujerno se gradu -Du.brovniku
i njego vlastelem na vsu nau vie UJpu
od vsakojega nasilja i zlih ljudi Ibraniti, kako da si
gospoduju i uivaju mirno. I jo obitujemo
nomu knezu i vlastelem i za ni jednog
vika volju 'koji Ihi na -sem sviti ... nj im' i vsemu
njih' ne uditi ni njih' odtisnuti, im .prijazno-
vati i pravo, kako i oni nama jesu se za-
pisali do dni i do vika.
A oni, knez, vlastele i vsa grada Du-
brovnika, vidive veliku ljubav nau i
hotie da tolika ljubav harna 'bude, za slatku lju-
bav i koje jest nami, na
i uzvienje nas .primiv Du:brovnik vie re-
pola upe konavalske, kako je primie
s mHosl'djem.
I dae mi i darovae i druge u Du-
brovniku s mistom, koje bile su .prvo
njih' vlastelina Simeta a jesu tej
blizu onej druge moje - sdrue 'Se zajedno.
lobitovae mi stratiU od svojih rpinezi - na'Praviti
i narediti tej Obi mnogo krasno, liJpo i slavno
i
I j o d ae mi i darovae ... batine v' Uipi du-
koje se kupe za tri perpera, a da
214
tej i batine nama i naemu plemenu nika-
dare ne mogu na manje !priti, ni se kojim uzrokom
iz naih ruku izeti viku vikoma, ni za jednu rat,
ni za jedno priduje, ni za jednu stvar sega svita.
I u ko(j e) ,godi bi vrime toga dila Ko-
nav1i njim' rat ne branila, kralja bosanskoga i ugar-
skoga i cara turskoga i nas .gospodovati i
uivati - vazda da se ima, kako je davati
na vsako godite 'Pet sat' perpera dinari dubro-
nam' .zgOO"a vilku vilkoma.
2J5
RADOVAC VUKANOVIC
XV v.)
216
CARINA U VOJEVODE
A se p:e Radovac Vukan
koji znah carinu II vojevode:
I dok mu ne sgriih -
prijatelje ne izgubih!
SANDAW HRANIC
(l. novembra 1423)
PREPORUCEN BUDI GOSPODINU DUZDU
IOPCINI BNETACKOJ
pokazati da ljubav i jedinstvo, pri-
jazan i dobri mir bude nami i uzmone nae
bratije i nae, s presvijetlim i uzmonim go-
spodinom Foskari, po boijoj milosti
dostojni du' i za koju
stvar, nam na ,pameti - da plemeniti mu
gospodin Ivan COrli, poklisar pre-
svijetloga gospodina duda i lani
tri krat bil je pred nami.
tpamet nau koliko smo pripravni, i
naprijede vele Iprii]Jravni, stvari ke su
ugodne ,gospodinu duu i
kOj, i velike t rude koje je imao po-
klisar "koji II vremena velekrat je bio pred
naim go..spoctvom - mnogo nas j e pripravio
niti onej st vari koje nam je rekao, i odnijeti od
pameti nae i::zigulbljenje grada Kotora..
A za koju :stva<r po ove na'e otvorene liste
u ime boi1j e gospodinu Ivait1u
Cori da mi... - da t UI'IIIle ti. karvam.i,
bosanske i wake ine karvane, da im je slobotri..na,
da mogu pojti u K.obor i irrdi.je, kudi im je ugodno
za njih' korist, ka.ko su i !fmije hodili.
I da po ni j edan !put i zakon ipO nas, ni 'Po jed-
nom naem, ne budu usilovani II naem gospoctvu,
'217

nego one II njih' slobotine sa vsakojim nj ih ' bla-
gom i se, gradu Kotoru i
indi je, .gdje b udu hotjeli - !pustiti i
pustiti, one tUnDe !prave, carine i
trgovine, ke se po inih ipa naem gospoct-
vu .. .
Ione Kotorane ke imamo II taJite, dobro
da su nevjeru <za koje .bi nevjeru i mali po-
nesti vsaku muku - da gospodin du' i
vidi i pozna nau dobru volju k
sebi, i jesmo kunteni, prvo za go9pO-
dina boga, i pake, i za ljubav ,gospodi na dua i
i za mOlbe nam' mnoge.
po !pOklisaru, da nje preda od nae strane
gospodinu duu i i ono-
mu .gospoctvu.
Mi, uzmoni gospodin vojevoda Sandalj, i bra-
tija, i hia naa, i na ostanak - budi
gospodinu duu i
218
DIJAK IZ PROZRACCA
(1423-1434)
PAVAO KOMLINOVIC
A se lei knez Pavao
na svojoj plemenitoj,
na
u dni vojevode Sandalj a -
koji ga 'virno i sluae.
na plemenitoj . ..
219
RADOSAV PAVLOVIC
(31. decembra 1427)
U MENI I U SINU Ml - VLASTELIN I KNEZ
I VIJECNIK I SUDJA. KAKO U VLASTELI
DUBROVACKOJ
va velikoj slavi i .gospoctvi mojih pri-
jeroditelja 'Plemenito nae, i potom za nau slubu
milosti i gradove i upe i zemlje koje :primismo od
kraljevstva bosanskoga, nam' dano i zapisano II nae
plemenito va rusazi i dravi bosanskoj, i kraljev-
st vom ivsijem rusagom bosanskim nam'
i ...
I bude po milosti bojoj v' pIni ddavi, .gospo-
duje i uivaje, i ot toga i slugam
i plemenitim ljudem, na moji volju daje i zapisuje
II batinu i II plemenito, v' sih vsih vidiv i razmi-
sliv v' skroviteh srdca mojega veliku
ljubav i kneza, vlasteo i vse grada
Dubrovnika ...
Koju v'zda milosrdno, i bez mjere v'
vsakojem 'Proslrijee i pokazae k naim
prvim i ok naemu gospoctvu, i pokazuju i kako
i po ipisanija'h koje od nj ih primi.smo, vidjeti jest
- a sadi jote ljubav i prijazan koju
i pokazae gospoctvu mi po svoj ih
nljeh posleh v' ovoj vrijeme nae.
l v' vsemu tomuj hote harni biti i
njim v' vijeki pjatiti, hot jesmo mi, gospodin voje-
voda vsesrdno i jednovoljno, i
sin mi, kn.ez Ivani, i , nae natraj e to po muk,om
koljenu,. pravo i od srca naega, razmi-
sliV ... .nJih veliku i krasnu ljubav i ... .
Primismo s milosrdjem kneza, vlastele i vsu
grada Dubrovnika i njih 'Posljednje nam' za
brat ju i prijatelje i da stojimo za njih' i za
njih' ostanak kako za koj ega godje nas, i da ih
oda vsakoga neprijatelja kako kojega godi
nas.
I ako bi ih koja dopala ot koje godje
strane - kneza, vlastele i vsu
i njih natra.je i njih posljednje - da stoj imo o
one kako za kojega od nas, jer se i oni nam'
objetovae.
I ako bi mi se po kojem vremenu zgodilo dojti
II Dubrovnik meni, vojevodi Radosavu, ili mi sinu
knezu Ivaniu - da bude II mnije, II vojevodi Ra-
dosavu, i sinu mi 'knezu Ivaniu, vlastelin i knez
i i sudija, kako u kojem godje vlasteo du-
drugonadeset e.
I mene, gospodina vojevodu Rado-
sava, i sina mi kneza Ivania i nae posljednje -
knez, vlastele i vsa dae mi i darovae pa-
s mjestom II Dubrovniku, koja je bila proto-
bistara :l:orete, da se napravi i uresi, gdje bude
potrebno i kako je padohno, da jest na vidjenje,
jer jest gospocka
Dae je mni, gospodinu vojevodi Radosavu, i
sinu mi knezu Ivaniu, i naem ostanku, pravomu
i srca naega, to je po mukom kol je-
nu, ali nakon toga po enskom koljenu to bi od
naega srdca ...
I ako bi se II koje vri jeme zgodilo ter ja, go-
spodin vojevoda Radosav, ili moj si n knez Ivani,
naLi SIe na mori, objetov8e mi knez, vla.-stele i vsa
... uzeti nas u nj ih' drijevijeh, gdje se njim'
bude i nae natraje - na njih i
spenzu.
221
I privesti nas sebi u Dubrovnik. I da nas ne
4adu, ni mojega sina Ivania, ni naega natraka,
nijednom naem neprijatelju - ni za strah, ni za
blago, n i za nijednoga l o v j e k a volju segaj svi-
. t I
Je a ...
222
RADOVAN IZ
(Sredina XV vijeka)
ZA SVOGA ZIVOTA
Ovoj kamenje Radovan
s milim 'bratom,
skrstijaninom
s Radainom,
za ivota
na se.
223
ANA OBRADOVA
(XV vijek)
ZZ4
KLET I PROKLET
A se lei Vuk,
sin kneza Obrada,
sa sestrom
Jelom.
l pokarnenova ga
mati Ana . . ,
Klet i proklet
tko e kreti II me!
RADOSAV PAVLJOVIC
(25. okt<>bra 1432)
NISTOR NIJE UGODNIJE NEGO LI MIR
I WUBAV SA CLOVJEKOM IMATI
l.
o velemona silo presvetag-o duha, .boe slavni
va trojici, va otci e reku i sinu i svetomu duhu,
presveta t rojice nerazdjelima, slava tebi ize va ime
tvoje vse vrimo, i toboj u uzdrimo zemlju i vla-
danje koje je bQg nam' dao!
Smislismo II naoj pameti, kolicijem milosr-
djem bog ljubi narav - Iposla svooga
sina slatkoga II velicijeh mukah da ih iZ'bavi iz .gri-
jeha . . .
I po uskrsenju, kada htje uziti na nebesa, da
sjede z desnuju stranu otca ;boga, bostvanijom rje-
a'pustolom: lt Mir daju vam! Mir ostavljam
vam! . . ,
2.
I mi, ,gospodin vojevoda i sin mi Iknez,
razrnirje i r at z gospoctvom s kne-
zom, vlasteli i sa \"Som po nagovoru zliIjeh
ljudi, s kojega razmirja ni jedna korist ne biva
jednoj strani i drugoj, - i rasap i manj -
ina.
I ISmrilSH'V 'v' o,sikrovina ISkrovita sroc-a mojega
nepovinuju l jubav i prijazan, rote i za,pise, koje su
15 _ Stari bosanskI t ekstovi
225
bile od roditelj a mi i b rata ni, i moje, i sina mi,
s knezem, vlasteli i sa vsom grada Du-
brovnika ...
Spamtirh se i smisliih II naoj !pameti da nito re
nije ugodnije gospodu bogu i l judem svjetovnijem
nego li mir i ljubav sa vascijem imat i . ..
A na vlast ito s svoj imi dobr imi i ljuhimimi i
starij emi i naimi !prijatelji, kako su
va2lda bilii naoj knez, v;la'stele i vsa
grada Dubrovnika, dobri i i p ri-
jatel je.
Tuj smislih 'll !pameti u mojoj da nitkor ne
mOle biti 'bolji st enik semuj miru medu mnom
i vlasteli dulbrova6cijem i koliko gospodin na, ple-
meni:ti gDlSpodin m i kralj bosanski Tvrtko
,I ,pri 'g05pOqinU k,ralj II TVI'tJku, pomoloih
ga kakoto gospodina mi i pri jateli a obiju stranuju
- da bi Iposlao svoga vlasteli na II i
tegnuo 'ih b esjedom o miru medu mnom i vlasteli

3.
I, po mi/losti gospodina narega .kralja T'vI'1tJka,
pasla 'kn ezu i Vll astelom - da bi
doslali sv.oje vlast eli i pokli sarj e gospodin u k ralj u
Tvrtk'll za mt-r ;nami s v:last eh
j emi. I oni dobrovoljno i l j ubovno posla'e svoje
vlasteli go,s.podinu kralju, k neza 2ivka
i kneza !Niku
I t uj se s ipoklisari dubro-
'Pri -gospodinu kralj u Tvr1lku i vele nas,
obj e st ranu, gospodin k ralj svjetova - da bismo
primili za mi,r .
I ja se 'Zgovorih vele d Obr ovoljno i miJ.ostivo
s poklisaTi - da bih hotan miru,
i primam za mir. A oni r ekoe: TomU'j mi nijesmo
vol jn i! Da ddbro bi - da biste doola1i svoje d obre
ljudi u Dubrovnlk .
226
, '
I mi, gospodin vojevoda Radosav po-
slah Jll{lje dobre 1j.udi II Dulbrovn'ilk, mua
Radina krstijanina i kneza Sanka i kneza
Ivania i moga Ostoju di-
j alka,
I .oni ih dobrovoljno oi milostivo primie II be-
sj ed:ih. I besjediSe s kmezom i s vlasteli . . . i moji
dobri ljudj e doslae ka mnije besjedu to hjehu
besjedili s knezom i s vlasteli . .. i na koj u
besjedu i dobru i prijateljsku ljubav vsesrdno i do-
brovoljno primih.
4,
I zato. , . dajemo na vidjenje vsakomu
komu se podoba i pret koga lice ov list na otvoren
dOj de, a ili 'bi pred gospodina cara turskoga, a
ili pr ed gospodina kralja ugar skoga, a ili pred go-
&podina kralja Tvrtka Ib'osanskoga, ili inoga Bonja-
nina, a ili .gospodina s rpskoga, a ili latinina, a ili
jone vrste
d dbri i ,rmr i pravo, milootivo
.i lj u'bovno bractvo i .pr1ja.rteljstvo s lkmewm
i vlasteli i sa vsom grada Dubrovnika,
ona!koj na vse - Ikak{)lto je 1J.:ri1o :nami .i prvo
rat i ... takoj da je i sada. i bolje, u vijeki vjekoma,
amin.
lO'
227
IVAN MAR$IC
(XV vijek)
228
SWVO OKONCINI
Zivih na zemlji mnogo ja
Osamdeset osam lita.
A nita ne nesoh! ...
STJEPAN TOMAS
(22. avgusta 1446)
PRIDASMO IH DIDU MILOJU I DIDU
KON DDDA
Mi, gospodin Stefan Toma kralj Srb-
ljem, Bosni, Primorju, Humsci zemlji, Dalmacij i,
Hrvatom, Donjim krajem, Zapadnim stranam, Uso-
ri, Soli, Podrinju, i k tomu ...
Slavu vazdajem neprist ano gospodinu mojemu
vladici Hristu, lie va nebes' divnim utvrje-
njem utvrdi oi vaseJjenuju svojeju voljeju osnova,
za milosrdije e mil'Osti p ride s nebese
na zemlj \l, i padoe sutVQ op rist Ulpljenje 50-
boj u o'baiv na nebesa ti rne i pogiboe ovce
domu ,IzravHjeva ka ist inomu pastiru i bogu va-
,bIe, tlme i skulJ)etri carski po vsoj va-
seljenoj 'se i se slave <boga vse-
dri telja.
Takoje i az, Stefan Toma rab lboji,
kralj zgora spoddbljen bih kraljevati va re-
zeml ja!h roditelj i praroditelj naih, tvoriti
mi pravde i milosti i dare i zapisanija naim virnim
slugam, vsakomu e po viri i .po dostojaniju jega.
r izvoli kralj evstvo mi po gospoctva mi
vsaki b lagi i dobri obraz skazivati i tvoriti naim
virnim slugam', za njih virna posluenija.
TQgda stvorismo milost nau .gospocku naim
virni m i drazim 'S lugam, knezu 'Pavlu i knezu Marku
j knezu Juriju, sinovom spomenutija vo-
229
jevode Ivania " dasmo im i darovasmo
sadinjim naim novim dobrovoljnim darom i -zapi-
sasmo timij naim otvorenim listom, pod nae velike
obi.stJrane pel:ati:
'Ga-ad i im je bi10 II dranju, i va.ro
s pravimi majami i 'kotari, i selo
s praVlimi mejam.i ic kotari, J selo s pra-
virni mejarni i kotart , " tOi vse vie pis3'l1o -
gradove, upe, sela i vsaka prihodita koja od toga
pristoje, dukate 'i ine dO'hdVke,., dasmo i dM',ova-
smo naim virnim i dra.:zli.m slugam., :, da im se
toj ne iona .ni potvoriti Ill i na manje donesti.,
ni za jednu nevir.u ni z:grihu lk:r.a'1jevstvu naemu,
to ne bi ogledano gospodi.noro didom i Crkvom bo-
sanskom i ddbTimi BOl1jani.
I s timij , sa vsim vie pisanim, pridasmo ih go-
spodinu didu Miloju, i di du kon dida, u ru'ke
crkovne.
230
VUKOSA V STlRUNOVIC
(Sredinom XV vijeka)
SLOVO OTRAJANU
P o t e n o 'ih,
a p o t e n o i legoh . ..
231
STJElPAJN TOMAS
(3. februara 1449)
TISUCE DUKATA U TRGOVI NU KNEZA
NIKOLE TROGIRANINA
Pride prid obraz kraljevstva mi mu vazmoni,
knez Nikola Trogiranin Dikari Senjski, i
s nami:
Da ima pribivati II naem Ikraljevstvu za na-
ega slugu i s nami trgovanje.
Da mi imamo dati iz nae komore 6 du-
kata, II dukatih ili II srebru, a vie knez
Nikola da ima dati drugu 6 d ukat.
I da se ti dukati imaju postaviti zajedno II
i drati 5 ,godi t' od onoga vrimena kada se
stavi zajedno, i da ti mi pinjezi ima triti na sve
4 strane, kuda mu bude ,bolje viditi.
I da ima staviti jedan stacun II Splitu, drugi
II Hvojnici, tretji II Jajcu, a da mu mi imamo dati
II 'naih mistih, ,gdi mu bude potrihovati .
I da mi, roceni gospodin 'kralj Toma, imamo
uzimati u tih stacunah toj to nam !hude potribno
u nau i za na dvor, a da imamo kako
i inim trgovcem - poto !hude pravo.
J'Ote da vsa srebr a koja dohode u nau
komoru i koja se nalaze II naih mistih na prodaju
- da se imaju dati njemu za gotove dukate, poto
ih mogao .bude kupovati.
Z3Z
A da ti trzi i taj srebra imaju Ibiti dobitija na
poli, i tete - e g a :bog dbrani!
A to bi ,ga koja koda nala u naem rusagu
- da je na razloog, izam turske sile ...
233
PETKO KRSTIJANIN
(Do 1448. ,godine)
234
SMRTNI POSTAVIH BILIG
Smrtni 'Postavih .hilig za ivota,
a smrt
II dvoru vojevode Sti'Pana.
I u ime
hranih njegovu duu .. .
VLADISAV HERCEGOVIC
(15. avgusta 1451)
UZDANJE 'N.I.JE U NEPRA VD! NI U BILO
KAKVOM SVJETOVNOM GOSPODSTVU
Smiljaje i razmiljaje II pametu mojoj
i ljulbvi i veHke prija-zn i, koji imae moj i
prviji i roditelje moj i, s knezom i vla-
steomi grada Dulbrovnika,
kneza i vlastele za svoju bratiJu i za
upvane prijatelje svoje, a ,grad
za i uzdanu svoju - a toj sebi' i svo-
jim !posljednjim II vijeke da im je temeljito ...
Kako sve tOj poznaih i vidjeh po l jubvenijeh
i kripcijeh lZaJpisih 'i po velicih ratah, koje meju so-
bom hiliu po ipisffiih i utvrdili, i da
tolike ljubvi i prij azni sklad i rote na roditelj ne
gledaje k ,bQgu ni k pravdi, i ,pogrdiv velike rote
i zarpise koje nai stari i roditelje, i on sam, s ve-
lik.om ljubvom i tvrdinom Ibihu - od svega
togaj na manje dojde i sve powori knezu i vla-
stelom
'I savie, !brez ni jedne pravde, ni za ni-
jedan uzrok . .. njim' rat i razmirje, i stvori
velike tete u kotaru nj ih', i
vinograde i njih' imanja, i vsaka ina zla
njim' 'kako godi mogae, i ,za na-
prida vsakim 'Zlim' 'Protiva njim' kojim' mogae -
i lPoside, uze njim upu njih' Konavli , protiva bogu
i pravdi i rprotiva zapisom njegovih st arih
i njega samoga.
235
Smiljaje lt !bogu i k 'pravdi, i da u ,bogu jest
vsaka upovanje, a ne II krivini ni II jednom svje-
tovnom gospoetvu, velike tvrdinje i rot e po
pi-smih, koje bihu nai prvi i nai
roditel je , '" se da takove kletvi i rote ne
padu vf1hu nas i naih posljednJih, i ne da
tolikaj ljulbav, milota J Sk..lad na manje dojde -
sloih i utvrdih i u vsem ustanovih meju nama .. ,
bractvo i jedinstvo, sklad i prijazan u vsem, kako
se II zapisah meju naimi starimi i njima uzdri, ..
I jote. . . da koliko meni dopusti gospod bog
moCi, da na vs u moj u silu !budu, i da sam dran
nastojati .povratiti i osloboditi knezu ivlastelem
grada Dubrovnika Zupu konava'osku, sa vsimi svo-
jimi pravinami i razlozi rpravimi, onakoj kako im
se u pismih uzdri, koju upu rodit elj na bez r a-
zloga i pravde uze i posjede nJim.
i savie, obituju i da im sam dran
Zupu konavaosku oda vsakoga inoga - t ko
bi im hotio dati koju .godi zabavu - da sam dran
ja ibranit i, krupiti, !pomagati, kao pravi i pri-
jatelj nj ih ... da na roditelj bez uzroj{a i
krivine .. , njim velike Nete, to.gaj radi, ho-
njim' namiriti takove i nj ih odobrovolj iti
protiv nam - dbituju i njih' i darovati
zemlje kotara naega na !kraj ite njilh' kotara, kako
da 'nai i njih' prijatelje nas 'Pohvale,
I, j ot e . .. zapisuju, i da - do-
Pu.stiv mani ,gospod !bog .goSlpoctva - da nisam vo-
ljan, ni da mogu, nikadare zabraniti ni zaustaviti
ni jedne moj i ljudi, ni Vlahe ni slobodno
hoditi u Dubrovnik, trgovati tako soli kako ine trge
i vse ine svoje posle slobodno opraljati; ni
ine gospode ljudi da nisam voljan p ri.ko naega :ko-
tara ustaviti, ni braniti hoditi slQbodno svojimi trzi
i s inimi svoj im opravami II Dubrovnik ...
Obituju i iZaJpisuju ... da nisam voljan, ni da
mogu od rprodaje soli nigdir II vsem
naemu kotaru, r azma od onih gdi su naredila go-
spoda stara prva, bosanska i sf1pska, a t oj jest:
236
l
jedno II Drivih, a drugo u Dubrovniku, tretje II
Kotoru, u Zeti, u svetoga na Bojani.
I jote ... obi t uju knezu i vlastelom grada Du-
brovnika - da ni za volj u, ni za strah cara t ur-
skoga, ni kralja ugarskoga , ni kralja aragonskoga,
ni za jednoga inoga .gospodara, ni gospode i
kojl bi .na svitu !bio volju - nijedno razmirje
niti kneZ'Om ni vlastelom ,grada Dulbrovnika, ni u
njih' kotaru, n i u nj ih imanju ...
Ako li bih ... po seobi , ali po mojih vlastelih,
ali .po mojih ljudeh, a ali po druzih, izlizao iz pi-
sma, ali iz rota vie ali koj<>m !bilo hitrost ju
- da vie rote i k letve padu vrhu mene i
moga ostanka, i da sam Judi, koji boga
izda na krst, 2udijem koj i upijahu: Propni! Prop-
ni! ... , i onim' koj i mu trnov vinac na glavu sta-
lj.hu.
A po ovi !put ja, knez Vladisav,
ovuj kletvu, dokole mi godi knez i vlastele
Ipravu prijazan i .pravu II
vsem, kaIro su mi obi.tni da im na vsem, na
ovom - stati pravo.
Pisan' va lita roastva Hristova ... II Drina-
ljevu.
A 'ovi list pisah mojom rukom.
237
RADOJE IZ PRmVORICE
(XV vijek)
238
SLOVO ZA OSTOJU
Saj kami
Ostoj in.
I ovo pravi
Radoj e:
O,
da je prost!
KRSTIJANlN RADOSAV
(1443-1461)
BLAGODAT I ISTINA
l.
nas, lze jesi na nebesih .. 'J hlih na na-
suni daj nam danas .. 'J jako tvoje jest carstvo i
sila i slava II vilk', amm.
2.
Poklanjamo se ocu i sinu i svetomu duhu.
Dostojno i !pravedno jest.
PoklanjaIIlQ se ocu i sinu l svetomu duhu.
Poklanjamo se ocu i sinu i svetomu duhu.
Blaigodit gospoda naega, Isusa Hrista, !budi s'
vsimi i II viki, amin.
Blagoslovite, o.pratajte nam', amin.
Budi nam, -gospodi, po ,glagoiu tvojemu.
Otac i sin i sveti duh otpusti i prosti vam vsa
prigrienija vaa.
3.
Iskoni bi s10vo, i slovo bi ot ib-oga, i :bog bi
slovo ... I sl{)vQ !plot bi i v'seli se y' nj. I vidihomo
je slavu, jako ot oca, ispl'no bla.godit i
istina ... Jako zakon MojSijem dan' bi, a blagodit
i istina Isuhristom bi dana.
239
DIJAK SEMORAD
(XV vijek)
VLATKO
A se lei
Vlatko ...
Dobri junak i
240
KRSTIJANIN RADOSA V
(1443- 1461)
KNJIGA ZA KRSTIJANINA GOJSAVA
Si knjigi ;pie Radosav krstijanin - Gojsavu
krsti j aninu.
A pisae se II dni gospodina kralja Tomaa i
dida Ratka.
G09pOdo, ako sam to loe postavio - nemojte
se tomu n' porugati, jere mi sta ruci trudni, te-
e i .
Ctite, i !blagosl ovite!
A vas bog blagoslovi, II viki, amin.
1$ _ Stori bosansk.1 teks tovI
241
KALINOVCANIN
(XV vijek)
242
DOBRI
Va ime oca, i sina,
i svetago duha:
A sije dobri leiju ...

(XV vijek)
'lO
MOLITVA ZA ZITO I VINO
Svet i, polju tom pomozi! ...
Zapreta te, dj avle, bogom ivim,
koj i podri nebo i zemlju!
Zapreta vaskrsnuti j em Hristovim
i e t i r i jevandelisti:
Markom i Matijom,
Lukom i Ivanom,
i 310 svetije otaca,
i e t i r i rikami
koje ophode svu zemlju
da nema oblast
ni na itu,
ni na vinu!
243
MIOGOST IZ KALINOVIKA
(XV vi jek)
244
RIJEC ZA VUKASINA
I sije
sin moj pos tavi
Vukain . ..
Bog mu dobrome
plati! ...

STJEPAN TOMAS
(18. decembra 1451)
LJUBITI PRAVDU A ZLOBlTI NEPRAVDU
Knez i vlastele vladut ago grada Dubrovnika
doslae do nas mua izabranoga i viteza, kneza Al-
viza spotuenijem velicim' nepravad' i
s !pOseenijem posionom rukom voji:tanom i ognjem
II nj ih' ddanij a i kotare herceg StLpan
Vidiwe mi kral jevstvo .prijazan i lju-
bav vie kneza i vlasteo ... i podohno pi-
tanje, se zapovidiju mi boijom kripiti ,
nam lj ubiti pravdu a z}obiti neprav-
du, mi Kraljevstvo pravdu i milotu knezu i
vlastelem vladutago 'grada Dubrovnika, po sem
naem listu ...
SUPROTIV HERCEGU STIPANU VUKCICU
I jote mi kr aljevstvo i utemelji ljubav
i prijateljstvo i jedinstvo, II volju i II ne-
volju, suprotiv hercegu Stipanu ... i nje-
govu vladanj u i njegovi m gradovom i njegovi m
slugami, sa vsom naom gospockom !kraljevstva
i naimi slugami, i na-i mi !prijatelji, voji-
tanim na .polji, kako mi se gospoctvu i
kraljevstvu dostoji, ne ali V'Ojske
turske na sebi.
245
I jote mi kralje vstvo obitova i primi, i sin
mi knez SUpan, knezu i vlastelem vie -
ne mira ni sklada ni jednoga s hercegom
Stipanom, bez volje i hotinja vie kneza
i vlastel vl adutago grada Dubrovnika.
I jote ... na koj u godire stranu jesam prija-
telj e sebi naao, ali ih najdu naprida - da imam
t ej ere prijatelje najti i njima.
U SVOJE RUKE, U SVOJU OBLAST
I ZA SVOJE BASTINSKO
Dah i daju, i daruvah i dari-
vam, knezu i vlastele m i vsoj vladutago
grada Dubrovnika u batinu i za batinu i za ple-
menito viku vikoma, njim i nji h poslidnjim, Vrsi-
nje, sve po kotaru, sa vsimi seli i zaseoci, s polj i
i zgorami, stranami, paa mi i vodami i s pl ani-
narni, lugovi i sa vsimi zeml jami, pravinami i me-
jami nj ih ...
Dah i daj u, darova h i daruju, i
u batinu i za bat inu, i za plemenito, u vike viko-
ma ... svu upu po kotar, s Sutorinom
i s Mori njem i gradom Novim i s Ri snim, sa vsim
kotarom do meje kot orske . ..
Da su knez i vlastele od danas na prida,
z bojem blagoslovom i kral jevstva mi, i sina mi
Stipana blagosovom, iskati i primiti u svoje ruke,
ali s portom turskom, ali s pinezorn, ali s II svo-
jom ali ini h, ali po koji godire nji m drago
uzeti i primiti II svoje ruke i u svoju oblast i za
svoje batinsko vie sve batine, i u njih
zidati katele, ali sada ali za vrime koje ima dojti,
bez vsakoga ali ino-ga, kako sve u ba-
tini svojoj i II plemenitOj .
246
VITO.TE IZ SLIVLJ A
(XV vijek)
ZA SEBE I ZA NJU
A sej postavi Vitoje,
na se-
i na svojeju
milu
i dragu
k u n i c u .
247
PODUBOVCANIN
(XV vijek)
Z48
ZNAMENJE
A se lei Zagorac
Bratije, koji vidite ovo zlamenje
rpomenite!
Bratije,
ja sam bio kako vi,
a vi biti kao i ja!
LASTVANIN
(XV vijek)
ODLAZAK SVOJE
A se lei Vlatko
s Tanarova i
sa sinom.
Medana Ipostavi -
te Vlatku ...
249
STJEPAN VUKCIC KOSACA
(19. jula 1453)
PROSTIH I BLAGOSLOVIH
... i sj ediniv srdce moje,
Sa vascijem, pravi jem i dobrovoljnijem hote-
njem jisti nijom, i ljubvom,
I odnimiv i odvrgav vsaku zlobu i nenavist,
neprijaznenu, do sada b ivu,
Naredih i utvrdih i pravo namj estih, od svre-
noga i dobrovol j na srdca moj oga,
Pred bogom ivijem i pred vsjemi
svetijemi, do vi jeka bogu ugodivijemi,
Cij elo i pravo i dobrovoljno prostih i oprosti h,
vsu zgr jehu i suprotivtinu, veliku i malu,
naijem -
gospoj e J elene i sinu mi knezu Vla-
dislavu i svjem vlastelom i Humske
zemlje,
Tko su i kako su godj e i po koji
odst upili od mene 5 gospojom J elenom i s kne-
zom Vladislavom -
Pravo i istini ja i n elicemjerno, prostih i bla-
gosiovi h ...
250
RADIN PLAVICIC
(XV vijek)
DOBAR TI SAN
Se l eL Luka,
sin Pavla P l a v i i a .
A se pie
brat njegov Radin.
Brate,
dobar ti san dui tvoje.
Amin.
251
KOVAC RAmC
(XV vijek)
252
BLAGO
A se pie na krstu Jurja -
da je znati svakomu
Juraj kako stekog blago
i njega
VUJA,N DRAGIS]C
(XV vijek)
RAB BOIJ]
A sije lei
i rab :boij i
dijak Vujan D r a g i i
Prosti mu, boe, grehe!
253
STJEPAN VUKCIC KOSACA
rl9. jula 1453)
I SLu2ITI - LIJEPO I DOBRO
I PRA VO I POCTENO
... svascijem, milostivijem,
hotjenjem i :pravom roditeljskom, istinojom ljuh-
vom - milost i i dobru volju sinu mi, knezu
Vladislavu, kada dojde ka mnije i smjeri se preda
mnom.
I dozva do sebe .ta je koju zgrjehu
gospodaru velikomu, i to je bezpravadno i
suprotivna mani je, roditelju svojemu, kada dojde
ka mnije, svelicijem smjerstvom i dozva ipo do-
stojnom pravdi do sebe.
r mi - postaviti opet II moje ruke vla-
steli i ine sluge i gradove i prihodke, i vse s
je odaao bio 'Od mene .. .
I mi - da od sijem sega biti vjeran
polag mene gospodaru velikomu i menije ... rodi-
telju svoj emu, posluan i ugodan ...
I mi - da ce bit i skladan i jedinan s mo-
jijem sinom i bratom svojijem, s knezom Vlatkom
- oba ,pod moj posluh, na slubu i vjernost . . .
I mi - da mi ni jednoga suprotiv-
stva po svojoj volji nego da mi
i sluiti, lijepo i dobrije i pravo i kakono
ugodni sin svomu roditelju.
254
I za toj, takoj Vise i objeto-
vanje sina mi, kineza Vladislava ... primam i
mili milostivo i pravo i dobrovoljno k sebi opet
kneza Vladislava, za pravoga i ljubimoga sina, i za
pravoga brata sina mi Vlatka.
I na toj postavismo svjedoke i sr editelje vjere
nae: djeda bosanskoga i njim 12 poglavitijeh
krstijan i 12 naijeh plemenitijeh vlastela - ako
mi svri -knez Vladislav vie objete za moga
ivota, ugoctvom i pravijem posluhom ... kakono
sin svomu roditelju.
255
UGARAK
(XV vijek)
256
JEDAN U MAJKE
A se lei
kneza Stipka sin,
na svojoj zemlji,
plemenitoj.
Druino,
alite me -
mlad sa sega svita
a jedan bih II majke ...
A se pisa Ugarak.
KRSTIJANIN RADOSAV
(1443-1461)
I GRAD NE PO'I1RIBUJE SDNCA NI MISECA
] vridih nebo novo zcnrlju novu, i zemlja prva-
ja prideta i mora nest k' tomu.
] grad sveti Jerusolim niz'hode s' nebese,
ort boga prigotovan, j.ako nevi.:stica. u1craena rnlllU
svojemu.
I ,Ual> glas s' nebese, glagQljut: se sk:injje bo-
ije s' i VESeli se s' nj;im .. i tri ljudi.je jeg<>
budut, i sam bog s nJ.im' budet bog.
Isus Hrist otimet vsaku slz.ru ot ih. Smrti
ne bud.et k tomu, ni ni v'plj:a, ni bolimi k
tomu - prva mnmo i dut.
I mi sidje na pnisrtold: Se nova s'tvaru wa!a:
I mi jako: 8.ija sloves.a virnn.a i istova sut!
I mi: Bih az alpa i o(mrega) , na6etak i
kon' e. Az .edutemu dam jemu ot vodi iiw>bnlije
tunje.
Pobidajej naslidit si ja i bude jemu bog t'
budet rnnJije SID!
St'raivim e i .nevirnim i SIkVmldm i ubicem j
ljubodjejcern i idolatrom i vsim l'2iivi m' , im II
je'Z"Jri gorutim ognjem j upelom, jee jest smrt
vtoraja!
I pride in ot sedam i mutih i sedam fi jal'
isplnjenih sedam ' jazv' poolidnjih , j besidova s mno-
ju, glagolje: Gredri da bi pokau: ea1u!
1'1- StaM bosanski tekstovi
257
l vede m' na gor,u velriju, viso:kuju 2li1o, i
kam mi grad veliki, sveti J e rlliioUm, s'hod.ffit s"
nebese.
r imut slavu boiju i svitilo, i s vi-tilo jee jest
podobno kameni dragomu, jako kamen i ja&pu j hro-
stalunJU.
I imut s.tijenu veliju j visoku i imut VIrata 12:
i na vratih 12 j imena napisana jae s ut obima
na desete kolinoma sinov' l rorai:ljev.
ot i stoka Virnta troja, ot sivera vrata troja, ot
juga wau troja, ot zapada v rata troja.
] stijeni g;t'adu imuti osn.ovanij' dvanadesete,.
i na njih' dvanadesete imeni je obimanadesete apo-
stoloma
I g1agolje s mnDj u. imijei mjeru trst zlatu da
i711lli rit grad i vrata }ego i stin:i j-ego.
I grad na ugli stoj-it, dlgota jega
i .i l"Ota. I razmjeni i grad t rsti ju na stadij dvan.a-
deseti tisuti: dIgota i irota i visata jega rav'n' jest.
I razmin stijenu jego 244 lak't i,u miru
- jerL.e jest andeIska.
I s'warrije stijeni jego as'p, i grad zlato
- podobno
Osnavanije S'tli:ruid.ni gradu vs.acirn dragim kame-
nijem u:ianaeno. Osnovan.ije prvojle as'p. I as' p Pet.al-'
Sampir Pavla ska7..aje. Haliktidon Andreja
skazaje. Cetvrti izmar' gadO'l1 J ova'l1a
skazaje.
Peti sardikos Jakova sk.azajet, $esti s 'r'dl F!ilipa.
skazajet. Sedmi h:r:usolit Vr'tolom:ia skazajet. Osmi
vuri1 TOmu slkazajet. Deveti tupaniz Matija skazajet.
Deseti hrusopas T.adjeja skazajet. Jedan na deseti
akin.t Simona Zilota skaz.aje. Dvanadesete amepust
Matia skaza jet.
I oboja na desete vrata - dvanac:iesele bisera.
Jedina kado vrata budut ot jedinoga bisera. I put
gradu zJato - jako staklo l'ste:te se.
I c11kve ne vidili tu - goopod bo bog vsedritelj
erkl jemu jest agn'c.
258
l grad ne s1'nea ni miseca da svitit v'
njem - slava boioa p:r:osvjetajet i svJtiln:ik jemu
jest agn'c.
l pojdut jezlici svijetom jego i cesarije zemlj'sci
prinesut slavu i svoju v' nj.
I vra'ta Jego ne imut zatvoriti se u dne. I u
nest tama.
I prinesu t slavu i jezik.om v' nj.
I ne imat v'ni1ti v' nj wak skvrnitelj .i tvmej
mrzosti i l' u, n' t'k'mo napisatri v' knjigah ivotmh

,,.
259
STJEPAN VUKCIC KOSACA
(Godine 1454)

V AZDVlGOH HRAM
Az, rab Hristu
gospodin heroeg Stefan -
vazdvigoh hram
svetago Rnistova
Georgija . ..
Mole se jemu -
da pomolit se o nul1ije g.renom
vladici mojemu Hr,istu.
STJEPAN TOMAS
(7. januara 1456)
NE BOJECI SE NIJEDNOGA HUDOGA
Dah vjeru i nau gospocku vlasteliOi6em i
v5iim trgovcem njam' i njih' iananiju .
Imltu Paska i
Da svobodno hode i trguju po naem rusagu i
minuju u ind rusag, nam' prave carine,
je podobno - ke su bile za dobroga s.pomecnutija,
za stri ca mi , gospodina kralja Tvrtka, i za mEIl.e -
ne bojei.-e se nijedn.oga hudoga, ni zavr'tioe, ni za
jedan priUIUUn, nli za jedno prti.dUJije.
I zapovidam naim sl ugam' ; vQjevodam' i kne-
zovom i inim vlasn:ikom naim, bi se pr.ig.od.io
. koji o'govac dubrovailki u momu :rusagu - da ih
imaju sabl'USti i obarovatJi oda vsake zavr'ittice i pro-
pratiti gd] je podobno.
I na to im dah taj na otvoren list, PeKi nau
srednj u zakonitu
Pisano II gredu naem, II J ajcu . . .
261
DRAG ISA
(XV vijek)
262
DRAGILO
A se le-La Dragilo Mi
na s.voJoJ zemljj ,
na plemenitoj,
II Dopascih.
Pravih deset l jeta
su sv<>jiim rodom.
A volim! -
komu mu gooje s luiti gospodi nu.
A komu godje sluah
vjeran bjee.
I se pisa Dragia;
sin njegov .
. ,
STJEPAN TOMAS
(Godine 1458)
DASMO MU U NAS EM RUSAGU
STO KUCA LJUDI
.. . milost gospoctV() ni vlas-te-
Iinu i n.a.emu vjem.omu sluzi logofetu Stjepanu,
dasmo mu II naem 1llSagu sto lj udi ,
da ih ima II batinu, kako i ovaj vie pisana sela,
on j njegova djetea i njegovi posljednji II vjeke
vjekom.
I, ta bog ne daj, ter bismo ne mogli osloboditi
slibskoga gospoetva, i doao bi k nam' II na rusag
logofet Stjepan, ali njegova doetca, ild z gospodom
deSlpOiticom J e lenom i njenom osvjen
n.jii h da mu gospoctvo ni jore prida II naem rusagu
sVT'hu oveh sto i hr anu protiv
njegove slube, i da ga drim II VS3kornu
I jo.te milost gospoctvo nl vla-
stelinu, naemu vjernomu slU2.li, logofetu Stjepanu,
da je slobocian, on i njegova djetea i njegova
ot vojske ot i ud ,jne, od vs.a:ke, izam5e kada
gospootvo ni grede naom glavom na koju vojsku
- t ada da i on bude po.lag nas svoj imi slugam.i.
263
PAVKO RADOHNIC
(XV vijek)
MOLBA
ovti kami usijekoh na se,
za ivota.
Molju seke,
brati jo i gospodo:
Nemojte mi kootri
pretresati !
STJEPAN TOMASEVIC
(1461. godine)
I MOJA CE PROPAST POVUCI ZA SOBOM
I MNOGE DRUGE
Dojde gUas kraljevstvu mi kako car t urski Mu-
hamed namjerava ljeta udariti s vojskom
na mene i da je zato sve potrebito prigotovio. Toli-
koj silli ja sam ne mogru odoljeti. Umiljeno
sam motio ugarsku j bneta6ku gospodu i J urija Ka-
strtiota jeda bi mi II ovoj .nevolji pohitali II
to mallim j tebe, LlZiffiOllOg i presV1i.je-
tlog gos'poruna i oca. Ja ne item zlatih brda, ali bih
bio rad da moji .neprijatelji kao ljudi II mojoj ze-
mtji uznaj:u Ikako mi tvoja pomoc net.'e uzmanjk!ati.
Jere, ako Bon jani budu vridjel!i da II ovoj rati
bi ti sami i da ce im mnogi inl - hrabriije
II rat i ti vojevati , a tagdi i vojska
be"t: straha 'u moje v Jadanije naprasno ulisti. Pl'1i1a:z:i
II moju zemlju su veoma te:kii, a ut vrde na mnogim
mjestima nedobitne, tere ne doput.aju da se prodre
II moje kraljevstvo.
Predhodnlk tvoj blagorodni Euge<n ponudio je
roditelju mome, dobrog spomenufija gospodinu kra-
lju Tomau, !kraljevski vijenac i hotio jzgraditi crkve-
i postaviti episkope II rtlsagu 1x>sanskomu, ali te cfo-
bre uvjete rod!i.telj na nije mogao primiti - ruje
htio da na sebe navist i gnjev -
jere jie b io jo noy vj ernik j jo njje bio prognao
nevjerm:iike i maniheje iz ovoga kralj evstva. A j a
265
.sam kao dij-ete kl''t'l1 sam latinsku .knjigu
j tvrd 'u vjeru pa se ne bojim onoga
se moj otac bojao. Stoga vie od sveg.a jest moje
eljanije da od tebe primim krunu i svete episkupe
to ;najbolje znamenije biti da me one('e uhudobi
ostaviti. S tvojom dati svoj Bosni
upvanje, a nenav;idmicima vro strah.
Za ivota moga rod1ltelja .povel1o si neka mu se
poSilje oruije, sakupljeno za kriarsku vojnu protiv
nevjern:ikra, ali j e ono ostalo u Dalmacij i 'll
ruci, jer to nije !bilo u volji Neka
t voje blagoro.dije zapovijed.'i. da se to ontrlje meni
poalje! Sada tvoje por uke na v ie
jevanja jere i mni j u i OOvori se
kako su navijestili da se zaratiti sa Turcima. Jote
molju da poalje u Ugre svoje poklisare.
-eda bi ove moje -potrebe d naputili ih
da svoj-u vojnu silu zdrue sa bosanskom. Tako bi
se Bosna mogla lasno spas iti - jnako sasvim
propasti. Turci su odavno II mojemu kraljevstvu
podigli n ekoliko t vrdih gradova, Lere 1askaj,u selja-
cima, lj ubaznost prema njima i
lm sWllkojakom hltrostju da s vaki. od njdh biti
s lobodan koji od nas k njima otpad-ne . Ovi ljudi s u
j prosti i nevl dima im je lukavost 1rul'ska l
obmana, tere umi1jaju da t a s vobotina koju :im
daju u obit trajali u vjeke vjekoma. Thk vim zava-
ravanjem zavedeni ljud i k!aljev.stva mi JTlog.u lie
od mene otpadn uti. Ostavljena od .nji h ni vlastela
dugo braniti i obaravati II svoj,im gl:a-
-dovima.
Ako bi se Meh med zadovoljio zadobivi moje
kraljevstvo a dalje ne .bi hotio lti iskatii, tagda bi
mene mogli ostav.it.i sudbi koja me snajde, tere ne
bi trebalo uzbuniti ostoo h ristijanski svijet odbrane
moje radi. Ali nezasito nema rukada
sVQjih - nakon mene napasti na Ugre i
1"'08 P\'imorije koje je II oblasti Bn-etaka, pa preko
.Kran3ske j Istri je tjerati sve do Italije, koju bi htjeli
privesti II svoje vladanije .i u svoju oh.Last. I o Rimu
.s ultan ['"Sto{) misLi i onamo ga srdce mami. Kada bi
266
.se na moju da zbog sla be skrbi kr-st -
janske nenavtidnik osvoji moje :kraljevst\lt), naao bi
u .nje mu najpd kladniju zern:1Ju i najzgodn i ja mjesta
skW.li ko ja 11:ii ispU!nio svoju !Zlu nakanu. J a prvi
zalo bur no to mamenije, a za nmom
.svi ini - Ug.ri i i ostali jezici 'Ok usiti gor-
s voje s udbine, a n i Lati ni n e6e ost ati u l'Tliru
j ere je tako
Ovo ti. javljam - eta je svakome vidimo kome
se podoba, jere je sve !istini to i tv,rda, da kasnije
ne kae da ti. nije obHo znano i da mene ne p<nvorii
zbog mQjeg nemar a i neslo-bi. A moj roditel j je pred-
asniku tvome Nikoli i Bnecima proricao kob koja
za"desi t i Ca.r.i grad i tu mu se nij e daaa vjera.
Kl's tjanstvo je zato na s voj u ve lJu tetu i zgubilo
onaj carskii grad, s tolicu pat ri jarha i temeljac
Sada - ja 7.-3 sebe takvu s udhu Ako mi
vjeruje te j .bude te pomogli , on da se spasli, inako
- A moja p ro.past bit i samo moja -
ona k ao buji ca i mnoge dr uge . ...
267
DIJAK IZ MRSICA
(XV vijek)
268
DIBAC
A sej lei Dibae zlatar
i sv<>jom enom,
milostiju
boijom.
za moga 2livola
komu god .[uih
sluih mu pravo,
vjerno . ..
DUAK IZ VLAHOVICA
(XV vij"k)
NE TIKAJ U ME!
A se 1.e:i
u svojoj crkvj,
u svetom La2'.laru.

tako da nijesi proklet -
tika
' I
ne . J u me ....

DIJAK JZ JASENE
(XV vj jek)
270
BIH 2 IVOMU RAD
A se lei Milorad M r i
s dobrim sinom,
s Ivanjem.
Bih ivomu ,rad -
a mrtva sahranih!
DIJ AK IZ VLAHOVICA
(XV vijek)
SLOVO O VUKOSAVU
S mojom drugovah druinom
j sagibah na razmil"noj krajine,
kon moga gospodina.
I donesoe me druina
na svoju plemenitu bahnu.
I da je proklet -
tiko II me ta-knuti! ...
27t
STJEPAN TOMASEVIC
(Novembar 1461)
o TRGOVINI BOLANIM I NEBOLANIM SREBROM
goo}Xl"ctVQ um llli!iost !l1aU goopooku reGe-
nomru i nmogo gradu Dubrovmiku i
vl50j vltasteo ... da od sada !na-
prida to bi godj nj'ih t rg()IVci illi njih sluge srebra
nosili iz naooga rusaga II Dubrovnik jhl inude kud.e
im drago, to hi se gocli !IlIalo lU koga :nj/ih trgovac
ill sluga srebra nebolana - da mu se ne more i[1o
uz,e;ti srebro nego onoliko samo kolilko se najde sre-
bra nebolana. A onoj to Je hollano da PanS' na
slobodnu, ili mu II DubrovnJiik ili tinuda kuna mu
drago, bez lli jedne zabave kraljevstvta mi, ni v1astoo
mojih, ni vlasnika, IDi cari n ika naih.
DA SE PRAVOMU NE MOZE UZETI ZA KRIVOGA
stvori gospoctvo mi milos t nau go-
spookru i mnogo gradu Du-
brovniku n vsoj vlastoo po vi e
vJasteleh i pokllsa,rih - da od sada naprida
ne bude nik.a.dar ili naem :rusagu jednomu
ni slu,gam njih ni jednoga priuzma
ni za jedno priduje, nego da se po zakonu
- t ko hude duan, onaj istac da ima !platiti.
A da se :pravomu ne moe uzeti za iknivog.a ni
jedno imanje pravoga! ...
272
DA IM JA PLATIM IZ MOJE KOMORE
Obitov.asmo naim dl'azim i pr,ijateljem,
knezu i vlasteli i vsoj o;pair..i vLas.teo za
onoj srebro koje je uzeo gospodin rod.ittelj mri,
Toma, tri sta i pet litar ci. QS4m i ot toga :j.m
je srebra !-itar stQ trgovcem - Ifla toj im
ja, gospodin kral j Stipan, dah moju gospocku *
obitovah - onoj to im nije dopJatio roditelj mi,
gospodin tkralj Tom.a, srebra dvi sli i pet litar :i
osam da. im ja, gospodin kml.rj S ti pan" platim
iz moje komone, koU,ko se UllII11w..e, !lmezu l
vlastelom, .i li kQrnu oni -n?ku, illi ikoga dooJju.
DA DINARI DUBROVACKl HODE SLOBODNO
PO NASEMU RUSAGU
Pridoe kraljevstvu mi rrmogo muje,
vlastele i .poklisar.i IPOklisarstvom od mnogo
noga grada Dubrov;n;ik.a i nas umiljeno pomolie od
strane .naih drnzih j prijatelj ... da bismo
oslobodili da pinjez .njih hodi po r.usagu
kraljeV1Stva 1Tr1li., kako je i pnvo hodio.
I mi, njjh i mobe a prave,
satvorJsmo milost .gospodskJ.u ... oslobodismo i
nismo da njih' dinari hode slobad:no i
da se sprate IIX> naemu rusa.gu - da slobodno trguju
njih trgovci j ini vsakd mk<l je prvo bilo za
prve go!WOde, Ikrraljeva 'bosancih.
Za to tvrdo t.a!pOvidamo slugam kraldevstva mi:
vOjevocia.m, [knezovom, UlpanQm, carinikom, V'Sak.oga
stanja ljudem, vsakomu u svoju prav - da dm lI1.i.ktor
ne ima p riz toj ru jednu zabavu
Na toj im dasmo taj na otvoreni list;. pod nau
sridnju zakonitu u naem glavnom ston.om
gradu, u Jajcu.
18 - Stari bosall$k::i tek.st.cnrt
273
NJ JEDNE NOVSTINE NI BEZAKONJA
NI ZA VRATICE
Zapovldismo j zapovjdamo s] ugam' kraljevstV'd
.nU: voj vodam, knezov.om, upanom, carin ikom j
vsake vnste vlasnikom na im - da ni,tkor ne srni
u naem l'usagu n ijednomu trgovcu
rci s lugam n jih' .ni }edne novtin-e, ni beza-
koni ja, mi zv,r 'tice, nego d a se uzima na nji h lfXI za'r
konu prava car ina, kako je bi lo i za prve gospode
kraljev' .bosans kih, jere im s mo n.a to daLi l vJru
gospocku.
274
BRACA PRIBILOVrCr
{Sredinom XV v.)
, ..
KRV U MIRU
Na bjeh z bratom,
sa Stamertim ...
I ubi me Radmio -
i svojom bratijom.
A brata ml i sikoe .. .
I vrhu mene
krv nezajmi,t u
Neka vje -
tko je moj mili ! ...
. , '.
, ,
GOST RADIN
(Godine 1466)
NE ZNAJUCI SVRSENJE ZlVOTU MOJEMU
Neka je svidenje svemogu6ega gospOOjna boga_
i u znanje samoV'ladutago i bogoljubimago goo,pod-
stva
J ere, ja, gost Radin, milos tiju boijom
n.amjestan II moj.oj pameti, na svako cijelo j istin o
ufanje da mi je nepatvoreno, za moene i kon mene,
postavih II kineza Tadiaka i II sinQvca
mu Maroja kako se ii. -ta zdr2i i uzdri
II zapisi jeh j ikoja pisma jedna jesu II ifl()-
tanij i -gospodstva a druga pisma jesu
II mene, II gosta Radina, za ti , za isti pokjad.
Kada bi se to zgodi lo mene, gootu Radinu, smrt
li , ali kojim drugam uzrokom, taj pisma ostaju j jesu
otajna :boga, kojd se zdne II imenu, 'll vie re6enijen
pismah i poveljah, za !koji .poklad sada j
razred:ih na bolji i na praviji - nego to se
i kako imenuje 'll pI'lVlije !pismah.
Sada, ovo i posljednje od prvi jeh pismo
smo, da zdrui sva .ina, .i po sem pismu mojem, gosta
Radina, da 'se :i ima razredi ti i ti za moje
imanje ... da se svakomu momu surodnik.ru,
a ili sluzi, ali prjjatel ju, na punu j na tvrdo, moje
razredenje:
Najprvo, za moju du;u, gosta Radri na, est sat
dukata zlatijeh da se dade na s1ru.,bu boiju ...
Trista dukat da se jmaju i dati u ruke net ja
276
mi, gosta Radina da on to razdijeli
s pravom duom.1 dobrijem kr.tenijem, korji
su prave vjere apasrol.s;k.e, prav.ijem krstijanom -
metem pravijem Ikmeti cam - krstijanicam ...
i ffil'lSllijem ljudem - prdk.a2enijem i sli-
jepim i hromim i gladni jem i ednijem i starcem
i starlcam - da se lima i davati , kako koga
na blage dni ...
Toj sve, vie pisano i imenovano, .kako se j to
u sem pismu OOri ... gootru Radinu, svrhu
njegove vjere koju vjenuje j posta kojl posti, da ne
moe nl na manje donesti nj . .. nego
razdi jeliti i razredi tl pravo l cijelo 'l istino :za moju
duu, kako se i to vie imenuje - .ako biti
pri<:"eni k boijem nepos1un.ikom, i ako da mu
je mi.rna i pokojna dua {prid vlinjijem gospodom
bogom, i prid svetom trojicom nerazdijelimom -
tijem pravo da u,pokoj i moju duu, ikoliko
goopoclin
po ti po s lovo po
slovo - od tijeh je .najprije .est sat dukat ostaao
na ufanje boije druga trtista dukat, U ob1ast i raz-
gl.ed.bu 00ne"L.a Andl'uk:a i Tadloka Ma-
da su on'i i s vrha razred iti i rar,,-
di jeliti. zaduje moje, gosta Radina, po pra-
vom pravilu: nite-tnjjem i rtllbozijem, sldjepijem i
hromi jem, s i'rotim za sve to povje-i osta-
vih u .njih moje zaduje svrhu vjere i due
i plemenst va nj ih - da dijele kako koga vide . . .
Ja, gost Radj n, ne znaje sv;re:nja .ivoUu mojemu
- kada lli, gdje Iri , u koje li vrljeme - ;naredih i
sredih i rasplisah ostalo. .pravo imanje moje, sve pot-
puno, meni za mene, na moju volju, po svem, u
svem i posve .. .
Toj sve vJe pisano i imenovano, na ufanje b0-
ije razdijelismo, da dobar i razdjelbu
tom4j ' svemu vie pisani, vie iimenovani
vlastele, knez Andruko i Jcnez Tadioko
i njim moja dva sinovca, Vladisav i
Tvrtko.
277

RADONJll\
(XV vijek)
, '
, ..
,. ,- , .
SLOVO INOKOSNOG SINA
A sej lei Vrulk.obrat
boiji .rab.
A se greb mu djela
sin mu .Radonja.
Tugo moja,
. ,. I ' . ?
a lJAO l mene . ...
,
. ,
-,
>
" ' ,
, .
ANONIM IZ ZOVOG DOLA
(?mi<' godi ne)
OSVECENA POGIBIJA
Sije ie2:i Vuk'a
Ubie me-
na sl tllibi gospod-ina moga.
Ma osveti me Rade -
kako je vid:ito dobromu gospodinu!

DIJAK IZ BRANKOVICA
(1463- 1480)
280
POGIBE NA BOJU DESPOTOVU
A si bil1g
Mahmuta
na svojoj batini ,
na Petrovu pol ju ...
[ pogri be
na boj u despotovu.
Da je blagos lovena ruka
i<Oj ll si
i pisa.
DIJAK IZ OPRASICA
(Druga 001. XV v.)
IGLASITO
A si je bHig
vi teza,
vojevode Radivoja
I dokle bih,
i glasilo prebih.
I Jegoh u zemlji,
a biljeg mi stoji na batini.
281
DVORJANIN RADOSAVA PAVLOVICA
(Avgusta 1467. godine)
. -, "
O RODU JURAJA BOGISICA
Neka zna go.s.podin knez obrani i gospoctvo vla-
stela prave sluge gospodina hercega
Vlatka:
Kako n as poi.ska si novac kneza Braj ila TezaJ.o-
viCa, Jura j - a Bogis.a se zvao II dvoru vo-
jevode Radosava prjek.orom Hvao - da bismo svje-
pred mnogo poklisari i v lasteli
gospoctva vaega ... kako jest Juraj pravi blitnj:i
sinovac kneza Brajila, od brata mu se rod io .. .
Mi , koji se piemo po imenu pod ovoj plsll1o.
tomuj smo vjeti , jer smo zajedno sluili i dvorili"
s knezom Brajilom j n jegovom bratijom II gospo-
dina vojevode Radosava i toj
pred mnogo vlasteli i poklisari gospoe--
tva vaega:
Bili su tri - knez Brajilo i bra t mu
Vukosarv, srednj i, j brat mu BogIia, a v.si
tri lednog-a otca Mihoja i jedne matere V1adne.
I Vukosav umrije mtlad i ne oenje se.
A u bista dva sina: i Radosav,
i dvije Je lena i V1actisava. I oba s ina Bra-
ji10va umri jesta, ne d'.t..eni va se. A u da se za
u a uda se Vladisava 7.a_
Ivanita u Dabar. I onije obije umrijesta -
u Dninije, a Vladisava u Dabru.
Z82
A bie u Bogie tri sinove : Vukain i Bjeli jak i
Jura j, Vukain i Bjeliijak umrijesta,
a oota u Bjelijeka jedan s.i.nak, i taj j e si j J u r ije .. .
A sada nikoga inoga ni je bliInjega s inovca
knezu Br a jilu nego J Ul-aja, sina brata Brajilova Bo-
gie. koji se zove podrijetom
I mi koji smo tomuj vjeti toj i . ..
I mi se na toj zaklesmo naimi, vjerami j du-
ami - da smo toj pravo sv}ed06i1rL
28:1'
TOMAS BORO
(XV vijek)
284
VRIJ EME R O E N J A I VRIJEME SMRTI
A se greb . ..
sina Luke Stjepanov:a.
Rodih ,s.e II veliku radost,
a 'wnrh u veliku a1ost.
A se ki pi jesu Tomaa Bore -
jeda mu deseto vrijedi! ...
DIJAK IZ GRAHOVCICA
(XV vj jek)
DOBRO KNJIGU ZNASE
::3ije lei MihOl jO
prave vire rimske -
koj,
i bogu se moljae
d dobro mjigru ZiJlae.
Daj mu boe dui -
da bude spasen! .. .
285
ALIBEG VLAHOVJC
{26. jula 14 70)
OD TOGAJ POKLADA I IMANJA -
NI MALO NI VELE NE OSTA .. .
Bo:i..e, v ime t voje, amin.
J a , A1ibeg, sin knez.a Ivana
i skla v velikoga cara i velikoga gospodara, amir
.s ultan Ahmedbega, daju znati s vakomu i svake vrste
kako od strane tako od zapadne,
tako muslomani nu kako kaurinu, .pred koga se iznese
ovl moj lOst otvoreni - kako, se smilloval
veliki gnspodar !!ta gospodina hercega Vladka,
ine mHosti koje mu je mene, A1ibega
gara, \Svoga sklava, posla svojim listom vjerovanijem
k mnogo knezu obranomu i k vlastelom
zapovjedaje lm da rei:enomu gospo--
dinu h'r'Oeg'U Vlatku dadu .i v l'ate poklad .i imanje
rocliteija mu gospodina hercega Stjepana, to je bio
poBtavio II komun
Tad gospodin knez obran i l vlastele i 'Sva
vlasi:ela i posluave 7..apovi j.OO
carevu j znanj e i vldjenje moje, AIJbega,
i s'klava vrik j u Zlnanje i vidjenje Mehe-
meda, pokllisara gospodina Ajazbega, gospodara kra-
ljevi zemlji, i u znanje i vidjen.je Hajradina, P9k1j-
sara gospodina Hamzabeg.a, gospodara hel: oegove
zemlje, navlate na toj oba poslana, a po i po
zapovijedi. carevi - da mnogo lmez obrani
i vlastele budu dati li vratiti po-
28.6
klad gospodina hercega Stjepana, a sinu mu hercegu
Vlatklu, kako se i po JiiStijeh udl"'ll, koje su listove
donesli poJdisar... koji poklad v.asikoli.k, od
mala do vellika Mo godi je bilo .pl'istojalo od njega
gospodinu hercegu Vlatku i bratu mu gospodinu
knezu Stjepanu - sve pod:puno dae i vratie,
kako se udrr:i na puno po listu gospodli..,na. hercega
Vl atika j gos;podina k,neza St jepana, koji su pisali
.s naim znandem :i maim vidjenjoem i dali mnogo
knezu ...
Da se zna - jer im je zadovolj i sve
.- inokupice v,ra(:eno, i veGe oo tog.aj poklada i imanja
ni malo mi vele ne osta u mnogo kneza
j vlastela - vs'e im dae i vratie ...
287
ANONJM IZ BOWUNA
(Dl'Uga pol. XV v.)
I MEKA I BLAGA
Ovo legolt -
na svojoj p1emenitoj odmirat: i.
I ta je - meka, a blaga ...
288
VLATIW I STJEPkN HElRCEGOV'lC
(26 jutla 1470. godine)
DA SE NE MOZE ISKATI NI JEDNIM NAClNOM
KOJI BI SE MOGAO RECI ILI SMISLlfl'I
Bojom ffilj
1
1ostju, mi, ,gospodin VIa-tiko, herceg
svetoga Save i ja, goopod.in knez StjepalI1,
brat gos:pod!inu herceg,u VIa-tku, obadva
sinove j nasljedruici slav1llOga s,pomenutja g1asi1oga
goopodina hercega S1Jj<pana:
Smiljaje naom pamet-ju zapovjed bo-liju i pro-
cjenu svjetovnu, kako .ima oovje'k ivotovati sa vsa-
cijem s prav.om pravdom, jer s togaj . is:hocH i :naste
medu pri jateljnti svakoj'a prava IjUJbav pri-
jazan, ter hotece :lt tamuj na!predovati i vidjeti svakoj
dobri raz.log, navlastito od pak.lada naega nx:lite1ja
vie to je bio pootavio na postaVlU u nae
bratje i IPrijate1j', gasp<Xtin.a kneza obranoga
i sve vLas teo kako se udr:i
u pismu koje nam su i dali.
knez obrani i vlastele koji polcl.ad po-
stal j.a po Sivom testamentu neki d io plemen!i toj go-
hen!e'1ici Cicihje, naoj majci bogom darnoj .
neki dio naemu bratu gO&podia'lu vojevodi Vladi-
savu, a neki d io nam' smovom svojim, a za duu
svoju 10 dukat, koje da dadu i razdjele pi -
tropje testamenta, gdje se njim' bolje vi-
djeti bude, od koga pdklada mi dva ti vel.ekrat jesmo
uzeli za nae potrebe (onoliko kol'iko je) pisano pod
zapisom vtie II Ikome je upisan sav po-
klad zgore
19 - Slarl bosansk.! lek5tovl
289
Sada dajemo na znanje j na vidjenje svakomu,
sadanjemu i koji nakon. togaj biH, pred koga se
iznese ovaj na list a pod naimi vjero-Y3-
nijem, kako i svaki podobru j dobri
razlog naimi prijateljimi , gospodinom
kmezom i vlasteli to smo mi limaU
i uzeh od poklada za nae potrebe, i to
smo uz.el.:i. i daJi gospoji heroo.dci Cjcilije, naoj majci
bogom dlanO], i to je uzeo bMt na gaspodin voje-
voda V.Ladtisav svoj dio, i to su dali POUl'Qpon1 deset
dukat, koje su dali j razd.ije.l!i.il:i s namjem do-
brijem hotij"Emjem za duu vJe naega
roditelja - .loj sve ,primamo i &tavimo na pravi
l.'8.Zlog, jer to ISlU komu dailii, dali su s. pravdom
i z dootojanj em, kako je l.1ilo hotj enje naega rodi-
tel ja, hercega StjE!Pana, a po svom testa-
mentu.
I sve toj, izam s ve oo'lla!lo to je bilo ostJalo
n oga pdklada, prebrojirve, izmjera ve, podpuno sve
im primismo, imasmo fi uzesmo od. mnogo
noga kneza dbraooga i sve vJ.asteo dubro-
vatoeih, a po naijeh vl<lstelijeh i pakl!saI1ijeh, po
vitezu knezu Jurju i po kJnezu
i po knezu Rad.i voju Bogdeno-
viru, a s naim lJistom vjerovani jem.
A mnogo knezlu Qbranomu i vlaste-
lom dasmo i vratismo oni istU zapis
od matice u .kom je bit upisan vas poklad vie re-
naega roditelja, gospodirul hercega Stjepana.
A romuj bie ni(e imenovani u.pisani gosti -
ljudU svjedoci, jere smo dmali vie vas pok!lad,
kako ISe po redu odozgor pie, i cd poklada:
ni od diUka.na, ni oo bisera, ni od srebra, ni od dragog
kamenja, ni od iloova Z!latoga, ni od kova srebnnoga ,
nliti to dTllgo', ni ma!lo ni veliko, Ill' osta III gospo-
dina kneza o'branoga, vlasteo sve nam
podpuno inokupnice dae i vratie. od togaj:
ni mj, ni tko "drugi na, ni za nas, ni sadanjj, ni
posljednj'j, II vijik vjkoma, da ne moe to pi tati
ni iskati ... rujednijem !naamom segaj svijeta, koj i
bi se mogao rijeti jJj smisli1ii ...
290
-------------------------------------------
, . ,
"
TRAVUNJANIN
(XV vljek)
,
"
, '

; " 1
'. :. ( -
, '
p,"d.i 'se ma,' oo '
Hurtdm

,
,
,
- , . '
ALIBEG PA VLOVI(;
(Druga polovina XV v.)
OTO GLUMCE
od vojevoda A.libega zemlji gospo-
dara - mudrim i plemenitim, svakoje
darova'l1lijerti, goopoctvu knezu i vIla-
stelem, i svoj gospoobva
Vlastele, ja k vama pravo, a yi ka mnije
kako vam je ugodno goo,poctvu - da oto poslah
mOje glumce, Radoja s na
svetce.
NeIk.a nam ste veseli , bagu i vasemu
slavnomu gaspoctvu!
2P2
, .
KOVAC GRUBAC
(Oko 1477)
KOVAC !.LAV
.. .

,
Sej @je6e --
a vreba -lav! . ..
KiNEZ IZ KRUSEVA
(Prije 1471)
. l-V. _, ,-, .-.
JUROJE ,.
'"" f .-. . .
. '.'
, ,-.
A se lezi upan " . ,
kojino pogibe na' s lubi
za svoga gospodina,
a pob:ilili ga
knez.
294

. , .
.' . ,
PETAR STJFlPANOVIC
(Druga polowna XV vijeka)
RAOOJE
Sije lei dobri Radoje,
sin vojevode St.ipana,
na svojoj bathn:i,
na Batnogah.
Si bilig postavi ll1a me
brat moj,
vojevoda Petar.
295
ANONIM IZ KUNOV A
(Druga polovina XV vijeka)
MOLITVA OT TRESKA
I OT GROMA I OT BIJESA l OT GRADA
Za:prebaju vam, dijavole i studeni grade i suh i
vjetre, arhangelom Mlihalil1om, sa vasemi silami ne-
beskii!'Tl.i , i Gavri'lom i Urilom i Rapailom, i Arapa-
tilom i Epiml'lom i Put oenl, i i NahTono-
tom iPaonom - da ne prthodJite ka sijemu merehu
lmmovskomu! ...
Zaprebaju vam, i g.rode, sedmi
koje Hri&tos., na krs1u bogu: aprO&ti
anim koj i me za ljubav tvoju - i ja prostim,
za l jubav tvoj u! ...
Zapretaju vam, cfijavdle, s'l:avn:i jem presoolom
iserapimom - da lOe pnihodite, dijavole i s tudeni
grade, ka tome m:etehu! ...
Za,pretacru vam, dijavole i studeni grade, trema
pabri j a;rsj: Avratn<>l'tll, Isakom i Jakovom, jee
vaju pod dubom amoTijS.ktijem, i vasa imena twoi a
zaklinjaju: ime Ancilija, Bel, Vratauh, Baran, An-
1ciOO5, AngluS, Cenn.dca, P.apilu , Kozoderac, Domi-
n'U, Rek, Ciper, Larm.bor, Anmi, Cemica, A'komira,
ApomiTi .. 't Araklija, So'OOna i Luciper! ...
Zaklinjaju vas, dijavale j studeni grade, gosoo-
dam bogom i jevangelj'i , d trf:i sta deset 5vetJi.mi
oci i 60 i Hr.iSltooom l s'Veti jem J'Orvanom -
da ne pr:ihodite dijavo'le i studeni grade ka s.ijemu
mete-hu! ...
296
Za:pretadu vam, clijavole i stude.nd grade i suhi
vjetre, sedmJi hljebi jee se III jevangelju
i jee prija Isus j postavi pred
i sla'V'Jlijem prias.tijem Hrisoovijem, i svetijemi lrn.ji -
evtniai, i noem i jee uoreza Petar uho rabu
Pilatovu, i ange:li jee otNal'ista kamen od groba
Hristova, i strahom od nec:'LtWne s,trae kraljeve, i
sedmti zvijew.ami j bodutijem - da ne pri-
hodite di1avole i studen'i grade ka sijemu metE!lh1U
kunovsikomu! , , ,
Zapretaju vam, dtijavole i studeni grade i suhi
vjetre, 24 stanu sjedeti na prestolu, i munjami j
gromi i glasi sjedetj ot pres1x>1a, i otrdki jee pojahu
pjoesan goopodiinu, vapeti hades.ki., " i vijenci sve-
15jeh jee pOloie prestol'Om, i na.pi8'aTbi -
jem, ,. jee vidje na prestoLu -rua desniice sjedetri,
i 4 angeli sjerleti na .ug1ijeh zem1je (i) dl".e1ti
vjetre zemaljske, i sedmi srveti.iemi -
da ale pI1i.hotliite di1avole i studeni grade i suhi vjetre
ka mete-hu kuniovskom1U l , , .
Zapretaju tri di-javole i studeni grade tr'Stiju
jee i2'Jtnjerena bi cr1mv boija, i brenijem jee izbra
Mihajla arhangclasa 'zmijarrri, i 12 apOISto:lft i 12
kamenom.a - da ne prihodi grad ka 5'i jemu me-
tehu l . , ,
Zapretaju vam dijavole i studeni grade 40
desi jee apustoli satvorti', koja izlamenija
pie LuikJa u evangeli jiu, :i slavnijem p:riiastijem sve-
tag'O duha . . " i velicijem svjetlom Isaja (k-ada) gre-
dijae u DamaSk .. " li anlgelom jee se ja:vi
i snidijem svetago Petra u Ces.ari jru, li duhom jee
paraz5. Irada cara, i mo1it:v.anU Pavlov.ijem jee zn-
preti s(:ve)ti Pavao imle vu uho vi va tamnice u
pdlunorti , va ide Pavao i sila li rastrgae se uzi im
- da ne prihot1tite sijemu metehu!. , ,
Stanem dolbre, stanem ddbre, stanem sa stra'hom
boijem, da starne grad, da In.e ide na stiji meteh! .. ,
I g1a('gol)emlU gospod G1agolji siju molitvu:
Od gmdasta vi gospodi pomil1Ljsta vi , qospodi po-
miluj; arhangele MihaHe i Gavrile i Urite i Rapaile
297

i Arapataile i Epimile i Putoe i Rumile i Nahro-
note iPaone. sabludite sijega meteha kunovskog.
od zlago dada i ot dijavota i ot i n a i ot bogate
te bogactvom bogatoga Simeona Stlupnika. umno-
ite vasakem blagom za ljubav vasemoga boga Sa-
baoLa - vasem metehu! , , , fl
298
DIJAK PRJBJSLAV
(Kraj XV vijeka)
., ZLAMENJJE
Vidi se zlamenije,
l l i o e J
Pomen.ite,
a vas bog bl!agosi()vio!
DIJAK IZ DJEDICA
(XV vijek)
300
,
SLOVO O SUDBINI
A sije krs t
Radoja M r k i a :
Stah
boga modeSe
i zla ne misle6e -
i ubi me
grom! ...
KOVAC GRUBAC
(Oko 1477)
A sej ler1.i
RADIVOJ
knez Ra-divoj
U toj vrime-
najlboljJ mu u DU:bravah bih!
301
AHMET HERGEGOVIC
(1480-1500)
,. . .
AKO MNITE DA SAM JA ZABORAVIO !>RVO
NASE RRIJATELJST'-'O - BOG ZNA,
NIJESAM . . . .
Milij.em i veledrazijem prijateljem, presvjetloj
gospodIije dubrova&.oj, knezu i od .brata
vam Ahmeta . ._,"
Vlastele, vj znate g"'lP"'lin herceg =ije
kako nam b1ago !Svoje. I OrUJ blago u. vaijeh
rukah 1Ji. I kada ga podaste momu bratu za ;sto
mene pitaste i ja rekoh da date - do vas nU nije
II torne niina, da II vas jest testament za nae blago.
Da tako je rekao ve1i'ki gospodar - da vas, pri -
tegnu lIla ruj svjedo1bu! Da, VIlas.te1e, molimo vas
kako moju bratiju da biste se 1 vi potrudili za na
posao, jer to mi m'oemo za va posao -
Jere, ako mnite da sam ja zaibio prvo nae pri-
jateljstvOt, bog vije - nijesam. I ako se vi za moj
posao potrudi te ,i ja se za va posao potr:uditi ...
I bog vam WUJlO'a gu:.-postva, Vlastele!
BJElHU SE NA!M"ERILI UGM!SKI I MISmsKI
SULTANSKI VELI'KI !>OKLISARl
Vjedomo da vi je za rabotu od soli razlog to
ste billi. vae rfettere poslali sa vaem poklisarom Zi-
vanom Saraloow6em na P<mtu carevu, ali, II
902
doastdju pokJ:isara Zivana bjehu se namje-
rili ugarski i miSli:rskl sultanskii veliki paklisari, tere
teh reC::eneh pok.lisaa.a rabota i poslova radi n:i.kaK.o
ne bi bolje, J pookoro n,ilkako mu se ne moe rahota
vidjeti ...
A po odaastiju poklisara, va
poklisar prtionn.w za tuj vau rabotu, tere s' svem
&rdcem estoko i pred nas, ba,alare i pred
tefterrdari i pred svom Pontom carevom, jako i kru!to
zahVJaltiv i prio.niuv II mnogo V1l-jjeme se prli. izatoj
mnogo rijeQi i besjede ucini.
Ali, da zna vae piemerus.tvo, jere car po
kazaniju i razabranriju tefterdarovi i .kadijine kJn.jige
j em.inov:ih teftera PQtvorlti zakx:m ne bivi , od oneh
aspri po razlogu nekoliko uzeti od vas zapo;vjeder.?!
Ali., naprided da je do:ba'J:' zakon -
kako da ne m"Oglu ve6e ni emini ni amaJ.da.Tti. nekoj u
...... , ..
l:"-'"yor UCH1:lw ..
Da znaje vae plemenstvo - va pok1li-
sar Zivan" kak!o je za oV'Uj raibotu veliku muku i
veili.ku 1!r'udbu prr:imi1. Bog zna kako iroj va
za vau rabotu o;vak.oj priQIl:uv ne bi mogal
6eokati!
A za Iito to sie Zi'VaTIU
tam caru - mnogo govor:iv iskasmo. Ali. oVU(j
godinu nikomu i:ta ne dati, na ovoj s!krupoj godine,
zato se car zakil.eo - .togaj radi se i vam ne
dade. Alko da1a bog napreda: po WlOj volji biti.
I pak.i, to vi kae Zivan - toj su nae
Da ga vjeru,jete!
I bog vd umnoi!
DONESOSE MI I PREDADOSE CETIRI DESET
[ SEDAM DUK1A'f ZLATEH BNETACKEH
Mi , Ahmat paa, milootjom boijeju i povelje-
nijem velikoga i sWlnogi8: cara sultana Bajazi.d hana,
goopodar svemu Ornomu i Bijelomu moru, dajemo
na znanije vsakomu pret kim se izneset s1ja
naa lrnjiga, kako seda doa!ti vlastele i po-
303
klisare kinez NlkuLin i . krnez
i done6oe i predadoe mi deset i sedam .dulkat
zlateh, koje dukate sUJt ot prveh vremen'
donosili i predava"lti nam' i naim ljudem - !romu
smo. mi
Zato.j radi im dadosmo. sij na lisrt - da im je
v' i v' nepotvorenije. Takoj da se zma!
POSADILI SMO GA U NATOLIJU DA VASIM
LJUDEM VISE NI ZLA NI DOBRA NE UCINI
Vjedomo da vi je - kako ste poslali knjigu
s glasom do salnoga go&podJina cara, i do
nas" i 'to gq:le ste upisalli sve lijoqX>;, potanko raza-
brav, silnomu i gospodaru o[X)vidjehmo
i v semi mu bi vae shl:Jba draga,
Trebije i po sem sega da pazi
1
te' i razabi'fate -
i koji gode glJas auaete i raZIberete, ko.l.ii.ko. gode mo-
ete najbre 'Ulpisa.v, po&ilajite II zn.a.ruije na Portu
gospoWna eMa, i do nas, - da raz.biramo,
I za 2ivana Sto nam piete, ra2lbrah
jem se oolOilx>Pi, ali ga. smo. posadili uNatoliji - e
vaem ljudem Iti ZJa ni dobra da ne
JEDNA ZLA ZENA NEKOJIM CAROLIJAMA
JEST TOJ SMELA
na. Portu gospodina cara od
manastill"a Sf1PSCije:h., od P.iIlandara i od Svetog Pavila,
iz Svete gore, i hot jee gos.podin.u caru da ska.u sve
malo i golemo - po koji ,put je ost.avio i zato car
Stjepan jednoj ct1kvi rna Jerusollmu nekoji dohodak
i kako. je onaj crkJva pogiibla, I postaje, kako je ca-
riea Mara s vami da onaj dajete
u taj dva manastira vli I jeste davali ne:ko-
1:iko godina. I pa1di, jSit nekolUko godina jrlna zla
ena nekojim vuhoV'Stvom toj smela - i ni jeste im
davali togaj od nekol1k.o gOOine.
304
I ja, tej besjede od n.jih i procijeruv }tam,o
(taj r.az.govor) ne dah im govoriti gospodinu
canu, kako QIllij kri jesam va Zc,.t.oj, ako
mene za prijatelja drn1.e i moj savjet primate -
fi njimi se sarnlirite i oo Lm je do sada duIna podaj-te
im i naprijeda, da im njih' r.abotica ne gine. Ako li
moj savjet ne pnimli.te, vi znate, kada opet
g<>6pOd.mu caru govoriti - mi ih zaustaviti ne-
. ..
20 _ Stari bosanski tekstovi
IVAN VUKICEVIC
(Kraj XV vijeka)
BLAGA RUKA
Neka se zna u taj dan -
ko ono postavi taj bjljeg mi ...
Blaga je ruka sina moga
koja dove-l.e ove .Ioos'tJi ...
AC ALEKSANDRIDE
(XV do XVI vijek)
S BOGOM TAKMISI SE, A NI COVJEKOM
NE MOZES BITI
'reko onim ici se .nadaju vJhvenoj
prilikuju ()nim ld se lJ1.3s],anjaju na vodu ...

Lahlw bo je prEmamiti enu.
*
Ako mi je sada umrlti - ne haju! Jere,
rodi di tcu ne wnira!
*
Vsakome bo mudromu biva velika zavist.
*
:Boga.tstvo slavno je vsako - ako ubozim po-
dilj uje se. Tako i mudrost pohvalna je - ako tri-
udiljuje se.
*
Cestitom muu i bozj i vrazi pomagaju, a zlo-
i blinjti njegovi i druzi - ne!
* .
Od zemlje tilo stvoreno - paki k zemlji se vrati 1
*
VsalQ uzrast u svom uminju, dobar
je. I starost a ne mnogolitma.
*
Njim' zabavivi se - izbavimo se vs' zabave ...

Bogom takmiJ se, a l1Ii ne more biti!
m.
307
Zapada ostavi se. jere da v' njem ne zapadne!

Priklonu glaovu ni otar ne
*
U vsakom mudrom - llUlogO 1udosti je.
*
D, gore zemlji i gradu, kim zavladaju mnm.i l
*
Teko onim lei ne primiju od mudrih svita.
luda i - v'znenavidi tel Daj mudru za.bavu
- mudrrijJ bude!
*
Glavu ne razbiv - mozga se Ille more.
*
KaJrO prom.isil.u bo7Jij u volja je, tako da bude -
silnim silnij i padoe, a dvlgoe se siJom!
*
Posnri janje ust' i pogledanje i postup nje-
gov - kae ta je u muu.
*
Bolji je s voj ivot,. nego li vsega svH.a
bogatstvo.
*
Vsakom muclrom smrt bolja je
nego sramotan ivot.
*
Vsaki bigaje bri je
I mnoge medvida ttiraju - da malo a.h
je ka ga ujddaju !
I j.ednom riknuvu lavu zviri um:iraju ...

Ki sijut s .r.adostju, a to nepravedno - s
i poanju !
*
Ki s radootju
svoje daju.
*
uzimaju tuje - ti. sa alost ju
-
Velikim korahom velika padenja jesu. Ivelici
vitri driva velika polama ju.
308
Ja, koliiko mogoh, toliko - a bog kako
hoti

"Koga bog hrani - toga ne pogubljuje, a
koga lx>g ne hrani - vse ruke ne mogu
obraniti!
* ...
:KOmu bozi protive se, i komu na
prominjuje se - toga blinji i drazi njegovi i d.r1JZi
ostavljaju.
*
U2il1000nje V'rimenog kola uma snienja :mnogo
velika:
Da vsaki kli. mnogo povisuje se - vele ponizuje
Be. A ld poniuje se vele i V'ZiI1.osi se mnogo!
*
vitar tirrate, ikoga .ne morete sbgnu1:li?
*
Bolje je muu od velike oboliti, nego li
bezza.k.onja trpiti .
*
V isU.ni - ni:toc nij na zemljJi od
knji(ev)nog razwna. VrldlnijJ je lmji(ev)an
od. mnogo bisera i !k:am.inja skupooinoga.
*
Mu mudar I mu mudar
nerazdhlan je od Jedan mu mudar mn02limi
ljudi oblada!
*
Po istini - vsaka vojska od jezika svoga pogi ba.

*
Vsakii. bo smrt svoju U2inaV -
rada;t zamjnjuje.
*
vs.im - vsa nevol jna prlgajaju se.
309
AJritotel u;prosi Aleksandra: kako more toliko
koliko drugi rogdo ne AIEl<sandaa-
Ceti'I'i prijatelji na ov.o pomogoe mi: ,prvo - poda-
teljstvo, drugo - nepotvorno na jeziku, trebjo -
po.mi1ovanje, - prav sud 1

Kr.is, car lidonski. mnogo zlata sabra! bie, da
ali ne bi mu od njega-. Z18!to m.n.ogo je -
hrabri i viteza i vjerni i razumni ljudi. Gd() to irna
- gocli imati more!

Ni vrtara .ne .ljublju lei iz korjena zelje iskida.

One kim zlo jesi - poznati te hote!

Vsaka slavo J bogatstvo, u &vojih - je,
II inih - mrtvo le2li!

Sudoom dano je ubijati, a caru dano je - po-
mi lovati.
310
PETAR STJEPANOVI C
(Oko 1470- 1488)
STO VOJEVODE STIPANA
A se sto
vojevode S.tipana
A panovi ga vojevoda Petar,
sin mu.
311
ALEKSANDRIDE
(XV-XVI vijek)
KAKO SE ALEKSANDAR VJENCAO
SROKSANOOM
I tako, AJeksandar tiraje sa vsim rnaoedonijskim
pukom, i do velikoga Persipolja dojde. I doavi do
grada, vridi Darija Ina putu ,malo iv .bie,
jedva dihae, J hotie zamin.iti ivot svoj smrt ju.
I ka Aleksandru vapijae,
- Aleksandre, sasjoed.i bl-LO s konja i glas moj
. .,
CU] ..
Aleksandar se k njem II i reDe:
- Gdo si ti, ld me zove?
Danj
- Ja sam Darij, koga kolo llIci>esko do neba
vzne&e, a neus.ta'Vlla do ada snizi. J a sam Danij,
ki nlgda bih vsemu svitu gospodin, a sada nisam
ni mojej gospodin. Ja :sam Darij , :ld od. mnogo
Ljudi bih, a sada sam IM. zemlji povr-Len.
I tri si sam vidil, Aleksandre, od kolike slave padoh
i sada kom 5ml'tju umirarn. Da ti , takoje, smrti
ubojav se, ne ostavi me II prahu ovom, Ipod nogama
lamjslcimi umriti. Nisi bo ti kako Persijanin nemi-
lostiv, da u vsem blag jEsi svojim rl!lotvorom. I tako
vsim mudrim tribuje, dobro bo rel-e: - Ne
zlo za 210, da bog i1Jbavi te od ila! .. .
I to Aleksandarr Dari jevim smili se,
brzo s kanja sasjede, s sebe zjam li Darija cara
pokri, a Maoedonam na zlata kola poloiti ga
312
i ka gradu ponesti. l sam Alek!sandar, drivo nosimo
vazam, na rame postavi, i postupi pod njim trikrat,
i Dariju
- Tebi, kako tribuje, carski da -
ako iv bude bolje od ovoga vidi . A ako li umre,
tilo tvoje kako je t ribi sabraniti sa
carski.
l tako, u grad ga unesoe i na zlatu postelju ga
poloie.
Aleksandar u mnogocin..e svite se, i v.inac
na glavu svoju cara Solomum.a p06tavi, i bakitu zlaltu
u MU svoju vazam, na prestoli v.elikoga cara Da-
rija sjede. I Persidi, zajedno sa Macedn.-rijani, pred
Aleks-andra do.ade, pI"istupie i pa!clon.ie SE' n jemu,

- Mnogo lita, Aleksandre caru, persidski go-
spodine i vsemu svitu gospodine!
l tada dovedoe preda nj perstdsku caricu s
nje je Roksandom. I njih vidiv Darij prene-
moe se srcem i poboli duu i propLakav , Roksandu
za ruku vazam i eljno k ISrcu, i
- Due i s rce i mili svi1:e mojej u, da draga
lWiksando! Ovo tebi mua, koga se nadijah, od
Macedortije dovedoh, ne mojim hotinjem, da bojim
svrenjem. Njega bog Persidom cara postaw, i vsemu
goopoctvu naemu i im_inju. Ne htih bo toLiko brzo
pir a tvoga kako danas prigodi se, da vse
care i klIle-Z.e sa brati miljah na vOOlost
braka .tvojega, i radoot tvoju s velikim veseljem
hot ih. I misto gozbi velikih, danas
na piru tvom Pl'olJi.oe se krvi maced<J:n.i jske i per-
sidlSke ... I tebi sada zapovidam, moja, na
Alek&and'I"a drati kako je tri bi, i njega kako
d i na j cara lj ubiti !
l nju za, ruku vazam, Aleksandru dovede, i
- Pnimi , Aleksandre, i dragi kus srca
moga ! Prlml, Aleksandre, prdlipi i mili svit
moje-ju! Primli, Aleksandre, jdinorojenu moju
Roksandu, ku v radosti velicih rodih, sada sa 7.a-
lost ju ostaviv u ad o:thoj u, gdi brzo imam bi ti ;a ,
i vsi ki su se ,rodili ljudi na zemlji ... Da ovu kako
313
l'abu sebi vruzm.i ju - ako ti ugodno je, enu sebi ju.
Lipa bo je i mudra, i vele - od dobra roda je ...
I to rek, Dari j R.oksandu doved? trikrart ju cje-
lova i njilI ka Aleksaruhru dovede.
A Aleksandar s prestola usta j Rdksan..dJu za
ruku vazam i poljubiv i l!lpo cjelovav, na
pri.stolji sa sobom postavi. I prsten s z ruke njeje
vzam, na svoju ruku postavi , i Dariju
- Vij , gospocline caru Darlju, da uvjeri. si srce,
Roksaru::Ia sa IlUlOm ivot ima carsbvovalti .
I Darij vesel bi vele, i Roksandi k6eri
svoje-j:
- Budi zajedno sa Aleksandrom,
koga vas svit ni j vridan vlasa, ki obpade od
glave njegove ...
I to rek., umrl velik!i car Darij.
Tada Al!ksandar, sa vsimi silami i vojskami
svojim.a, sprovodi ga sa ju do groba. KandarJrus.a
i Arizvana, ld bihu ubili Darija, dozvati ih
I kada pridoe, im:
- gospodina svoga ubis te?
oni mu rie:
- Smrt njegova tebe gospodina Pernidom
V ' I
UCl1U ..
Aleksandar njim
- Kada ste ubili gospodina svoga, ki vam je
dobro da II mene, tujina, ubiti?
I to rek, zapovida ih obis iti.
I
- Proklet budi ki hranJ. gospockoga ubojicu
gdo hrani grackoga izdajicu! .. .
I to rek, u grad doad, s Roksandom se.
314
BRACA RADILOVICI
(Kraj XV vjjeka)
ZALOsT ZA OCEM
Hasan i Ahmat,
dva sina
velike alooti radi
pisae ovo . . .
I da je blagosloven
tko projti ,
a proklet
koji privaliti! ...
315
DIJAK NAPOVIST
(Kraj XV vijeka)
316
A SE KAMI STAPJANA
V ime otca i s1na
i svetoga duha.
A se .kam.i
Stapjana
A se pisa ja,
dijak Napovit.
NEPOZNATI BOSNJANIN
(XV-XVI v:ijek)
.
ZA MILOST NJEGOVE STARE GODPODE
I ZA SPOMEN I SLAVU BOSANSKU
1.
,
Kotromanici - koljeno kraljeva bosansk.ijeh.
Tvartko - bosanski parvi kralj.
Jelena - kraljica.
Dabia - kralj drugi.
Cvijeta - kraljica.
Ostoja - kralj b(osansld).
Kraljica Gruba.
Sttipan - kIralj bosanski. Neenjen.
Tvartlko - kralj bosanskrl. Pohodi ;i Cvijetu od
DiQgena. ' ! : , ~ ,
JeJena - kralj ica.
Toma - kralj bosanski.
Katarina - kraljica mu.
Stjepan - kralj, koga pogubi caT pod Blagajem
i uze mu goopoctvo. . . '
2.
(Pisa na pogubljenje kralja)
Bie kralj bosaruoki
plemenit goopodar,
kako kralj ugarski
alWi. kako car.
,
317
Imae slavan glas
po s vitu daleko -
od llIjega bie nam
vladanje veliko.
3.
Petar, istije po starini Bo.njanin,
a radi nepovoljnog razwnirja j pogube bosanske, pri-
njegovijeh s tarijeh - sad je
koji za milost njegove stare gospode sloi i postavj
ovo rodoolovije, za slavu OOsansku i svakoga vcid-
noga Bonjmna, dokole bog dopusti i njegova sveta
volja izvri .
Pisano tita Hristova na 1482.
318
VUKOSA v RADIHNOVIC
(XV vi jek)
RADlHNA
A se lei pohvalim.i junak,
Radihna.
A sije usje6e sin mu,
Vukosave.
319
ANONIMNI BOSNJANIN
(XV-XVI vijek)
KAKO SE NIKOLA RADANOVIC ODVRGAO
OD SVOGA GOSPODARA
Ide :Pav,o slugi svomu .govor.iti:
- Sto se, s lugo, odVl"'e od bogata gospodara?
I ti dvoritd II uboga gospodara?
On ti ima pod sobom se<l.amdeset i tri grada,
a ja, sliugo, ne imam neg dvadeset i
ali ruta ne manje, hvala bogu velikomu,
tebi od mala kojd dijelak u6inJti.
A Nikola banu Pavlu odgovara:
- tebi istinu, gospodaru, povidjeti:
Kadno ti sam sluio bana Petra
dotle mi se ne bjee bane Petre own:o.
Nije mene hranio kakono se sluge hrane,
neg je mene hranio kako brata
Nije ti se brojHa spendza moja ni njegova,
niti su se brojdle svile moje ni njegove,
niti su se poznali konji moji ni njegov;i.
I mene je hranio prima sebi u trpezi.
Ma kad mi re hotjae roDj goop<XI.ar oeniti,
i kad svate kupljae za aUti po nevjestu,
ja ti oijenjah, gospodaru, s' soborn 6e me odvestiti
za mladoga djeveI1ka uz njegovu vjerenicu,
a on ti me ostavlja II svojemu bijelu dvoru
da mu dvorove i u dvorim drobnu Slpendzu.
320
Kad su doli svatovi pr:id Petrove bijele dvore,
tad.ar da primim pod nevjestom kanja dobra,
ali neda na konja ni pogledati ,
nego sama odsjeda pod sobome konja dobra.
Nije mi se ni na to, goo.podaru, ra.a JJ1o.
Svatovi su ul jezli s nevjestom II bi jele dvore,
oni su se posadili za gospodsku za trpezu.
Cijenim da i mene za bpezu postaviti,
a on me je stav.io da im sluim dobro vino.
Nije mi se 'll istinu ni u tome raalilo!
Onako se II trpe21i. ta. goopoda -
jedan dopade pri d Petrove bijele dvore
i njega ti poziva na bojno kopje.
Kada ti je bane Petre razumio
tada gledati uz tI1pezu, niz wpezu,
jeda b: ga kojj god od gospode od:rn.ijenio.
Sva gospoda po sopri objednoga
J a se bijah pogledu bana Petra domislio,
vrgoh kondijer i prid gospodu na t rpezu
i na mene postavih Petrove svrlene hal jine
i n jegovu na moju na rusu glavu,
i u ruku sam uzeo bana Petra bojno kopje
i ja t i se uzvrgoh na Petrova konja dobra,
pako brzo ika na livadu.
Kada me je zagledao Zagoranine,
ti mi ove govoriti:
. Luda sluge ovoga! Ludo li poginuti -
koji pog!inuti za svojoega gospodara!
I on konja od Petrova bijela dvora.
Dobro konja ma kopjem udri :
kopjem bjee udrio u cnnu zemlj u.
Kopje mu se bjee i na troje prilomilo.
Tad J!lu gosJXXlaru, govodl2i:
. Stoj ti meni , kakono sam i ja tebi!
Ne htijae i s man.je mu se ne mogae,
a ja konja zatekoh prima njemu uz livadu.
Dobro konja zatekoh, a jo bolje kopjem udrih:
koplerrri sam ga udario II n jegovo :vo srce,
:ll - Start bosanski t elntovl
321
na k.o.pju ga iw.io iz sed'oca konju dobru,
i on ti je pan.uo na juna&!u cnnu zemlju .
I ja kordu izvadih, odsjekoh mu f!USU glavu.
Na glavi mu bijae datik:uila od suha zlata,
na darl<u1i stojae .Jama kruna od bisera
i na kruni nanizano sedamdeset prsten.jaka,
to je pogubio sedamdeset fi ladoenja.
Dankulu sam dignuo sa njegove ruse glave
i njou ti sam stavio na moju na rusu glavu,
s moje glave darlmJlu na njego,vu postavio,
a paka sam ietao u Petrove bijele dvore
i prida nj sam donio Turonovu mrtvu glavu.
Cijenim tada, gos:poclaru" da mene darovati,
a on meni uzdarja ne nijednoga.
Nego se je nevjesta iz trpeze podignula
i meni je dignula darlrulu sa ruse glave.
Prntenke je uzela, na ruike ih izredila,
i na glavu stavila zlatnu krunu od bisera,
a na glavu Petrovru darikulu od suha zlata.
I jo mi je, Nikoli, ta nevjesta govorila:
. Za tebe je, hurjatine, d.ar;kula od suha zlata?
za tebe li prstenjci i s lxiserom zlatna kruna?<t
Tadar mi se bijae, gospodaru, raalilo
i tada sam uteko iz PetTova bijela dvora.
A on. za mnom, bane Petre, .na svojemu dobru konju
i mene t i dozivlje iz sV()jega taruka grla,
jeda bih se povratio ka njegovu bijelu dvoru.
I za to sam otiao od mojega gospodoca!
Ali Pavo sLugi svomu odgovara:
- Povrati se opeta ka tvojemu gosp<Xiaru!
mi su listovi bana Petra dodijali -
da bih tebe povratio ka njegovu bijelru dvoru! ...
Ali, na to Nikola banu Petru odgovara:
- Da mi dava sadara do bijela grada
i da meni on. dava za dovoije spendze drobne -
ne b.ih ti se povratio ka njegovu bijelu dvoru!
322
ANONlM IZ PODSTIJENJA
(XV vijek)
NE GLEDAJE UBJEATI
Bratije,
perHe i prestupajte,
a ne prek.opavaj1:e moga doma
A se-j ne gledaje ubjeati . . .
. "
RADIe RADOSALle
(Kraj XV vijeka)
NA SVOJOJ PLEMENITOJ BASTINI
"
324
Va ime boga
i svetoga
Ivana.
Ase lei
Rad05aV

Neka. se zna
je", legoh
na s'vojoj
plemenitoj
batini .. .
se pisa


A
Mileta


ANONIM IZ BOGOJEVA
(XV vijek)
ZALOST ZA VUKASINOM
A se lei
Vukain
U toj dobu umrijeh -
Svakomu me ao bi momu ...

DIJAK IZ TEOCAKA
/XV vijek)
SEDAM SINOVA
A .se lei Veseoko
na svojoj zemlji ,
plemenitoj.
I postavi njegovi sedam sinov'
na njem' bilig .. .
APOKRIFA
(XV-XVI vijk)
POCETIJE SVIJETA
Zato gospod Bog satvori saj svijet?
1.
U taj vrime, bie jedan .angel u Boga najdzabra-
niji, koji bi nazvan Satanail.
on misliti, kako bi bio od gospoda
Boga?
I toj mlsle6i, sjede na prijestol goopodenj.
I k njemu Mihail g05po-
.denj vjerni , i mu:
Ustani, 'pogani! Nije ti. tuj sidjeti! ...
I udri ga nogom.
I on pade pod zemlj:u.
I svi koji vjerovahu njega, padoe- s neba:
,jedni pod zemlju, a druzi na zemlju, a tretji ostae
"pOd nebom, na eru. Kako se gdje koji pomenovae
Gospoda naego, tako i ondje ootavae.
I sv.i. se dijavli - koji miljahu onuj
zlu misal, i koja sluahu
I zato jest II oholosti prvi grijeh.
2.
Iuzmisli goopod Bog:
, Kako bi mislio jedan g<ad, kada bi
izgubio?
327
Tako i gospod, mlsLa.e kako bi opeta
onij kor angela - da bude napuno.
I samisli i satvoo-i - na spasenje n j.e-
govo ...
3.
Prvo Bog satvom o ivjeti.
Paki oudesa velika satvori gospod Bog:
Va ponedje1jnik satvori sVJetlost svetu. Narere
svjetlo slun.ce.
Va utornik satvori vase plode ot zemlje - to
jest i vase (ootale) plode.
Va srijedu satvori vase zvijeri i skote i ostale
ivine, koje su na svijetu.
Va satvori vase ptice u ajem i ribe
u moru.
Va petak satvori a u subotu duh u
nj udje.
Satvori ga na priliku svoju, Adama - koji bi
prvi
I kada taj satvori u esti dni, i sedmi dan u
nedjelju salvori pokoj sebje, tere .
I taj dan Gospod postavi nedjelju, i Tere - da
se u nju nijedno djelo ne djela.
Zato nam jest potrebno vele zlo iti, jere ne
svetu nedjelju.
4.
I taj dan koj i satvori Gospod - Adam ne moe
ni jedan dan bez d_a ivjeti.
I govoriti :
Gospodine, daj mi druga!
Gospod
:DAdame, lezi na zemlju!
on lee i usnu.
Ize mu goo}Xld ot rebar' Adamovijeh, i
jemu:
Oto ti drug. Adame! ...
32,8
5.
Tuj gospod Bog ukaza njim' stan ti raju, i tuj
ih nastani.
I da im sve tvore:ruije II ruke, na slubu njegovu.
I njim';
:oPazite da vas dijavol ne prevari!
I preda im j-edno koje zvae
.razumno dxevo, i im:
Da ne pohitite II toj jere kako budete
je6ti toj - sagreite! Zatoj se ...
Jere, kada goopod rati nasadi, s angeli svojimi
- svak s.i svoje drevo i ot sakoga gospod
va usta uzimae.
I, tomuj satvori ra.zumru:> drevo! ...
6.
l , Satan.ail ima zlobu na Adama i na Evgu.
I vasadi. lozu i pohot drevnu - da prelasti
Adama.
I taki, stae Adam i Evga va raji.
I Djavol i satvori se zmijom.
A tadaj bjee zmija ti raju, i hodae na repu
kako i na nogu, i zvae se Krasna djevica.
Tere se (Dijavol) satvari zmijom i
glavom djevi
I napastovati Evgu,
Zatto vi jesti onogaj vOCa.
Otgovori Evga, i
:oNije nam ga rekao Bog jesti!
I on:
. Kada biste jeli ovoj sve biste znali to
Bog zna!
I tako se Evga uvjeri Djavlu, i ustre dvije
i zaloi. Ona jedru>m, a cWu,goan Adam
zaloi.
ona prodrje.
Adam e za1oiv, spomenu Gospodina i stisnu
li grlu ...
U taj se ugledae - grenici i n32i.
329
7.
I d o e k njim' gospod Bog.
I izagna ih iz raja. \
I tuj i zmiju prokle - da v e e ne hOO:i na repu.
a da je puna jada.
8.
I satvori Gospod ista &vjeka - plut jego ot
2lE!mlje, kosti od mramora, um - ot brzine ange1ske.
330
BILJESKE
o TEKSTOVIMA I AUTORIMA
KRSMIR BRETOVIC ('str, 39) napisao je epigraf
na svojoj zadubiali, crkvi Sv. Mihaila, u Hwncu, u
Zapadnoj Hercegovini. Gospodar upe, ili , upi urun
urezao j e ti.pilmi ktitorski natpis, koji se svojim sadr
ajem gotovo ne izdvaja od ostalih medi-
jevalnih natpisa i ne bi zasluivao neku panju
da ne p'r edstavlja najstariji natpis II Bosni i
Hercegovin.i, odnosno od Malked'Onije. To ie i
jedan od najsta'l'ijili junoslavenskih natpisa
Lapidarni tekst spomenika na Humeu (p02lllstog u
nauci kao sadri dosta direktnih utje-
caja glagoljice, to do'ka7JUje da je -na ovom
prij e bila u upotrebi glagoljica. Vjerovatno u
vrijeme podizan ja pada i pre-
pisivanja glagoli'skih knj iga na podesniju
Pal eograf.ske i neke druge osobine natpisa
govore o da je nastao u isto w ijeme kada
i 6uvena Prespanska a izvj esni elementi doputaju
da se datira i ranije.
M. Vego: Zbornik s red!njovjekoynih natpisa Bosne i
Hercegovine, 1, 14, Sar ajevo, 1962.
J. Prvi klesari natpisa na Bal-
kanu, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1961.
o TOME KAKO JE SAT ANA STVORIO OVAJ
SVIJET (str. 40) govore dva maIl'USmpta .na latinskom
jeziku, od kojih se jedan u Parizu, a d rugi u
Pari9ki rukopis naf: tao je u XIV vije1mJ i prevod je s'a
izgubljenog starobugamkog rukopisa, a
poznat u nauci kao tajna knjiga, nastao je sre-
.
333
dinom XII vijeka i prevod je s nekog starobosanskog
rukopisa, to se pretu>ostavlja i na osnovu jedne margi-
nalije u kojoj se na .prvom mjestu spominje Bosna.
Ov.aj apdkrif tipa apoikalipse prezentira
kosmogonij:u i jedan je od rijetkih primjera 'I1a osnovu
'kojih se moe rekonstruirati srednjovjekovnih
heretika, rkoji su imali joono od uporita u
Bosni. To je vjerovatno jedna od najglal\lQ"lij ih :.lknjiga
spaljivanih od P lovdiva u Bugarnskoj do
Tu1uze II
Tekst koji donosimo predstnvlja samo dva odlomka
iz tajne knjige. P.revod sadri niz arhaizama,
podobnih starom jeziklu Bosne.
V. Doelinger: Beihrage zur Sek.tengeschichte des
Mittelalters, Min.hp.tJ., 1890.
J. ' Jvanov: Staroblgars'ki rask-azi, Sofija, 1935.
M. DizdaT: Kako je Satana stvori.o ovaj svijet (Pe-
zlatnim 111), Zivot 7- 8, SaTa;evo, 1968.
MAJSTOR BRAT JEN (str. 43) uklesao je onatpis na
nadgrobnoj upana Grd.a u Policama !kod 'rtre-
binja. sa rnat;pisom damas se nalazi II
muuju lU T.rebmju. Natpis u .pismu i jeziku
ima velike sa Ku1inovom iz Muhai-
i drugim lapidarnim spomenicima tog vremena.
St. R. Dva stara natpisa iz Hercegovin e,
Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, J911.
J. Prvi klesa,ri natpisa na Bal-
kanu, GZM, Sarajevo, 1961.
DIJAK GRIGORIJE (str. 44) jedan je od
u pisanj:u, a moda i lU <uk:raavarnju znamenitog Miro-
slavljevog naeg najs tarijeg duhovnog spo-
menika pisma i SJ1PSkohrvatske recenzije. Jo
uvijek nisu 'rijeena mnoga. pitanja lU v-ezi sa posta.nlrom
ovog ananuskripta, pa ni prava uloga dijaka
Grigorija. U pismu se rukopis pribliava Kulirnovoj po-
334
velji i ostalim najstarijim poveljama. Dobar
dio dri da je napisano i ukraeno
u Humu, ali irna miIljenja da j e nastalo na Kulinovom
dvOQ'lU, lU Bosni, gdje 'Su .dIue vremena boravili L djelo--
vali Matija i Airistodije, ,zadarski
u Apuliji, 'Vjet i !Slikari i 2la.bari, dobri porz.n'avaoci l atin,.
.s:ke i slavemike ikmjievnos+tj, proganj ani <kao heretici.
POVELJA KULINA BANA (str. 45) je di.plomatski
dokumenat o Ikome je do danas kod nas najvme pisano.
To je !prvi poznati tekst pisan na !Slovenskom ju.gu na
narodnom jeziklu, rte je od prvorazredne vridednosti e;a
lingvistu, paleo-grafa, itd. Prva naa 'Povelja.
ugovor o prijateljstvu i trgovini Bosne i Du-
brovrni'ka, 'Poota1a j:e obrazac iPO kome s.u se dugo vre-
mena Ikasnije iZ(i'avale povelje lU mnogim naire ze-
mljama.
Kao originalni mam.rskript t r etira se danas ona
povelja koj.a .se sa.(b euva u Ibiblioteci Akademije nauka
u Lenjtn.gxadu.
G. Cremonik: BosanSke i hurnske povelje srednjeg
vijeka, GZM, Sarajevo, 1948.
J. Vrana: Da Jsi je original isprave Kulina
bana, Radovi Staroslavenskog instituta, knj. 2, Zagreb,
1955.
ODIJAKU RADOJU (str. 46), ,piscu prve nae po-
znate povelje pisane na ll1arodnwn jeziku nije
nikakav dokumenat, osim onoga to ga je on stvorio
Kuimovu povelju Zajedno sa di-
jaakom Gr.igo.rijem (ili Gligorijem, Ikaiko se potpisuje na
drugom mjestu jedan od tvoraca MiroslavJjcvog evan-
dijak Radoje predstavlja prvo ime II
naoj !pismenosti i Iknj ievnosti svog vremena, L t o ne
... amo na Bosne i Huma. Radoj e je uveo u
i posebn e znakove Ikoji ranije nisu bili poznati
II ovom pismu, ,pa je i lPo tome njegov do:ku.rnenat

335
HUMSKI KNEZ MIROSLAV (str. 47) poq,isao se
n'a jednoj latinskoj povelji Dubrovniku z-ajedno sa Ste-
vanom Nemanjom, u 'Znak ,potvrde vjerodostojnosti .tek-
sta. Na jednom drugom ugovoru na latinkom jeziku
iz 1190. uz ktneza Mirroslava znakom 'm ta potpi.sali su '
se i mnogi drugi svjedoci. Potpisivanje icrstom bilo je
u ' to vrijeme i na lapidarnim spomeni-
cima, kao na Kulinovoj !kod Visokog, na kojoj
ispod samog Kulinovog natpisa o podizanju crkve stoji
ispisano . Az pisah Desivoj - krie xa bana.
Natpis 'kneza Miroslava II Blagaju 'Samo je
u sitnim fragmentima i njegovo nije sigurno.
M. Vego je na'bpis 'll verziji koju donosimo na
osnovu rekonstrUkcije izvjesnih !historijskih i
narodnog 'Predanja. Fragmenat ove II
Blagaju ikod Mostara danas se II Zemaljskom mu-
zeju u Sarajevu.
M. Vego: Zborni'k, 1, 19.
NATPIS KULINA BANA (str. 48) urezan je u ka-
menoj na lokalit etu Zlatarina, II selu
kod Vi.sdkog. OteCena se
danas u Zemaljskom muzeju lU Sarajevu - ona pred-
stavlja Jedan od najzanimljivijih a.rheolokih, a posebno
epigrafskih 6,pomeni.k.a n aeg s rednjeg vijeka.
Natpis je i II n jegovom po-
stoje neslaganja, te ovaj spome ni1k bOSanske
epigrafi.ke nije ni do danas pot{puno i sigurno
Truhelka je natpis ovako:
Siju crkv' ban Kulin zi da
jegda pli jeni Zagorje
i nade na nju gTom
i tL Podgorje ...
V. umjesto i nade na nju grom i
na nju pronije. J. predlae i nade na nj
Ugrom tL Podgorje ... P. unosi radikalne izmjene
u nakon due paleog,rafuke i analize
teksta. Mi smo se drali ovog, najnovijeg
U donjem dijelu ukraene
stmbolima, postoji ;niz manjih (vie zapisa, mada
su u !kamenu!), ali 6emo o njima zbog razloga
govoriti rna drugom mjestu.
U pogleoo da-tiranj a postanka ne bi se mogli
prihvatiti Trubelkini razlozi za XIII
- tada je Kuhln bi.o ne samo 'ban nego i veliki ban
Kulin. lprijedlog za vrijeme oko 1195. grome
je uvjerljivi ji, s obzirom na izvore
koji govore o podizanju j edne crkve II Bosni u to
vr ijeme.
P. Revizija Kulinove GZM,
Sarajevo, 1961.
J . Prvi klesari natpisa na Bal-
kanu, GZM, Sarajevo, 1961.
NATPISI NA DONJEM DIJELU KULINOVE PLa-
CE (str. 49) su rpaIDju u vezi sa
glavnim natpisom. Truhelka ir smatrali s'll da
zapisi iz istog wemena 'Il kojemu je pisan i
glavni' matpis, a .takvo miljenje je i od
ostalih TruheIka !kae da se ovdje radi o
potiJ)isima onih osoba -koje s u prisustvovale otkori-
vanja Kulinovog lika (obraza) to je postavljen
nad crkvenim ulazom. ipak w.dvaja Desivoja,
koj i .bi mogao da bude istovetan sa g,ramatirkom Mateja
Ninosl ava, di jakom Desojem. J. je .uvjeren
da potpisnici na ov<ije fWlgiraju kao svjedoci, kao
to \Se !Svjedoci .pot;pisuju na bosanskim poveljama -
ktitorski natpis u stvari je povelj a u malom.
U r evizi1ji Kulinove P. je pod-
vrgao kritici i zapisa :na donjem d1jelu
On smatra da. su svi 'ZBjpisi urezani kasnije, moda u
XIII vijekJu, a najvjer()Vatmije u XIV vijeku.
zapisa je najprihvatlHvije, ali njegovo datiranje
valja .primiti sa rezervom. Jedino bi se natpis Desjena
-mogao pomjeriti u vrijeme poslije KnJlinove
smrti, ali :nbkako u vrijeme Stjepana Dru-
gog - nj egova kancelarija <)stavi1a je veliki broj isprava
22 - StarI bosansk! tekstov!
337
i Illi rtl jednoj ,se ne spominje Desjen koji je,
po svemu, Ibio veoma ugledna Taj natpis
pripada svakako XIII iz Ikojeg nam je ostao
mali broj ,pisanih dokumenata, a odnosi se na jednog
od banova sa imenom Stj epan.
NATPIS VELIKOGA SUDIJE GRADISE (str. 50),
Ulklesan je u kamenu, lU stupcu Ikoj i je nekada bio dio
kamenih vratnica mauzolej a, grobnice sudije
Gradi>e. Nalaz je jedan od najnovijih, t e nije dovoljno
ispitan, .kao ni samo mjasto nalaza u selu PodbTeje
kod Zenice. Ceona IStrana sllupca ispisana je do kraja
memorijalnim lpigrafom, okoji je, potpisao Ptroda.n
tanje oVDg imen1:l (fl ijp n1:lj5;ienrrni j l', jerr se samo
imena Pro .. . J, ddk je drugi natpis,
na desnoj, pov.roinj, znatno L zato neja-
sa'l1, a pisala ga je druga ruk,a.
Gl wvni natpi-s je urezan lU sedamnaest redova i
predstavlj a jednu sadrlajn:u cjelinu. Epigraf je datiran
vremenom velikoga bana Kulina, to da je pisan
u posljednjim godinama K'1l]jnova ivota, onda ikada j e
on nosio naslov velikog bana, negdje krajem dva-
naestog, odnosno trinaestog vij eka. Nat1pis
govori o velikom sudiji Gradii, Ikoji je sagrnrlio zdanje
svetom Ju.rju, se praznik slavi i danas
kod pripadnika svih I!eligija Bosne. Vjerovatno se ovdje
radi o onoj v.rsti mauzoleja - grobnice, koju smo r anije
znali (kao to je mawzol-ej Balala), ili smo o
njima neto (kao to je hram gosta Radina, za koji
je ostavio izvj esnIU sumu novaca u svom testamentu).
natpis na gro:bnici velikoga kaznaca Nespine iz
istog vrBmena, tl b1i7.ini ovoga, j e 1946. godine,
a imao je istu namjenu Ikao Gradiin.
Iz ovog natpisa saznajemo i za ime prvog bosanskog
graditelja, Drae(slava) Dija'k Prodan ovdje
se prvi, ali i posljednji pul O njemu,
kao i o il"anije 'Spomenubim llicima, hLstorijskli. [:zvori tlte.
S. Z. F. Cir ilski
natpis j.z -doba Kulina ,bana, Nae starine, br. X, Sara
jevo, 1965.
338
DRUGI NATPIS IZ MAUZOLEJA SUDIJE GRA-
DISE (str. 51) jo t ee je nego prvi. Osnov:n:i.
sadraj na11Pisa j e objanj enje da je posUjoe sudije Gra-
die umrl a i njegova ena, Ikoja je zakopana po.red njega
- za njima su ljrudi alili i plakali.
NATPIS IZ CRNCA (str. 02) spada 'll krug onih
spomenika po kojima trebinjska okolina uiva glas
jednog od centara pismenosti zapadnog
Balkana IS Ik,raja XII i XIII vij eka. Nabpis je
n 8 mjestu gdje je II Xl vijehl !postojao ma-
nastir St. Petar 'de Campo, o okome govori i Ljetopis
popa Dukljanin. Knez Hramko je vjerovatno bio ugled-
na II vremenu vJ.ada.vine koji su uzeli
ovaj :kraj poslije 'Propasti naslj ednika velikog ikd1eza ove
oblasti, Mihaila.
Natpis se i danas nalazi na starom mjestru, na ka-
menom firagme.ntu II CJ1kvi Sv. Petra, II selu kod
Trebinja.
M. Vego: Novi i revidilrani natpisi iz Hercegovine,
GZM, Sarajevo, 1964.
PLotA KAZNACA NESPINE (sir. 53)
je u selu 'kod Visokog, lI1eda'Vtlo, 1946. godine,
je znatno ikolekci ja lapidarnih spome-
nilka porijeklom iz \Sredinje srednjovjekovne Bosne.
Interesantan natpis do.punjen je li:kovnom predstavom
lova, motiv ima dosta sa jednom minija-
turom iz Miroslavljevog
J. Jedan stari bosanski nad-
grobni spomeni:k i natpis, GZM, Sarajevo, 1947.
A. Solov jev: O natpisu na ,grODu veli-kog kaznaca
Ne9pine, GZM, Sarajevo, 1948.
J. Nadgrobni natpis i relj ef ikaznaca
Nespine, GZM, Sarajevo, 1961 .
...
339
GRAMATIK DESOJE (str. 54) napisao je prvu po-
znatu (povel ju ba-na Mateja Ninoslava, se .prven-
stveno '1.lvjeta ikoje je sadTavala poznata Kulinova
povelja, to 'se i nag.laava. Original .povelje
se u Dubor.ovnik;u. P o formatu, povelja spada
najmanje junoslarvens'ke dok.umen.te i po tome 'Ile bi
zasluila da se nazove rpoveljom. Dokumenat nije
ukraen, a u onjemu j e izbjegnuta i invakaci1a
krsta, zbog Gr. Cremonik: vJeruje da je De60j e
bio bogrumil. (pO'Velju ban Ninoslav je iooao
1234.
G. Cremonik.: Bosanske i hlJ.JIlSke pavel-je srednjeg
vijeka, GZM, Sarajevo, 1948.
NATPI S NEPOZNATOG DIJAKA IZ VIDO$TAKA
(str. 55) .prvi je .iz niza natpisa ;iz okolice d ananjeg
Stoca, Ikoja je bila jedan od cen.tara pisme-
lllosti, u XlV i XV vije.klU. O tome najbol je
govore natpisi na ne'kropolama ti Vidootaoku, Radimlji,
Nekwku, Dabnu, Svitavi, Kruev:u, Hodovu
i d rugim l okalitetima.
Raba boija Ma.rija, svjetovnim Djevica,
vjerovatno je .p.ripadala nekoj crkvenoj zaj ednici, koju
je vodio pop Dabiiv. Izraz podruje ne samo
ena, supruga (po nekim i nego i drugarica,
druica, odnosno p.ripadnica jednog dlI\u.tva ili za-jed-
nice. Na t akve jedne zajednice mogno je staj ati
pop Dabiiv.
Natpis iz Vidotalka objarvljivan je vie {puta, a
njegovo da.tiranje se ne podudara. Sa dosta Si@UIoosti
moe se 1231. odnosno 6739.godina po
nom ikako predlae M. Vego.
M. Vego: Z:bonnik, II, 53, Sar ajevo, 1964.
POVELJA O MIRU I PRIJATELJSTVU
(str. 56) ikoju je ban Ninoslav izdao Ill.a-
laziJa se -u Beogradu, ali joj ISe od 1941. godine zameo
trag - moda je spaljen a za vrijeme bombardovanja
340
grada. Nepoznati dijalk 'Unio je mnoge osobenosti u radu
na izradi povelje, te se ona razli'kuje od svih, ne samo
bosanskih nego i jumoslavenskih diplomatskih dokume-
mata dlTavnih !kancelarija. na povelji 'bio je tzv.
mali, ili tajni, a matrica je geron, po primjeru
kancelarija 'Zapadne EvrQpe. Takav sigiHu.m secretu.m
predstarvl j ao je po svoj prilici novinu, te iz <bojazni da
ga ne priz:na1u (bio je .bez banova lika i
natpisa), 'Upozo-Tava .ban u te!kstu da je ispravan,
jer je raniji , veliki nestao! Vj er ovatno je
izgubljen u nekoj vojni to su je Ninoslavljevi nepri-
jatelji 'll to vrijeme vodili !protiv Boone.
U !pisanju ISlova anonimni dijalk IUnio je neke novine,
koje daljim razvojem rpismu 'll Bosni dati sasvim
i osebujan karakter.
F. Monumenta serbica, XXXVI, Viennae,
1858.
G. Cremonik: Bosanske i hwnske povelje, GZM,
Saraj evo, 1948.
NATPIS NA GROBNOJ PLOCl 2UPANA KRNJE
(str. 57) 'se danas samo .ka.:o rr3'gmenat II orkvi
sela A,r andehwa kod Trebinja. Odnosi s e na lupana
upe Vrm. Osobime ovog natpisa veu ga sa srodnim
nat pisima .upana Pribile lU Policama ('Drebinje) i Ma-
rije sa Vido.talka (Stolac), [koji su .nastali tri-
naestog
M. Vego: Novi irevidilrani natlpisi, GZM, Saraj ev o,
1964.
POVELJA MATEJA NINOSLAVA iz godine 1240.
(str. 58) napisana u DubroWiilru 22. marta, .ugleda da
je djel o dubrova&og pisara. U njoj su podaci opirniji
nego III dvije ranije izdane povelje, a stavovi dati po
ugledu Illa Kiu1inoVlU povelju su !precizniji. Ovdje se
insistira na represalijama u izazivanja tete.
:povelju izdao je ban Ninoslav desetak godina
341
kasnije. Ona je po sadraju ista, ali jo qpirnija. Neke
razliIke ipak postoje. U prethodlnoj je bilo dvanaest !SVje-
dO'ka, a ovdje je Ninoslav posl jednju povelj,u
izxiaj.e s majot! brotijom i s mojimi boljarimi, a govor i
II mnoini: nai. kmeti, nai l judi , nai v ladalci, da vi
uhranimo, itd. Povelja je, dakle, izdana ne samo u ime
bana nego i u ime njegove ili rodowke.
Na povelji .su i dva mada istovjetna. Ova po-
ve)j a je, dakle, izdana 'u Une dva suverena, Mateja i
Stjepana, lU ime vladavine vladarSke
od tada t alkav se nastaviti 1.1 d inastij i Kotr o-

F. Monumenta, XXXV.
G. Cremoni k: Bosanske i humske povelje, GZM,
Sarajevo, 1948.
NATPIS ZUPANA PRIBILSE (str. 60) 1e
u Poli cama 'kod Tt['ooi nja, a objavio ga j e C. Truhellca,
a po njemu Lj. Donosimo ga ovdje 'Ila osnovu
r evizije to ju je izW'io Vego.
nalazi se u muzeju u
Trebinju.
M. Vego: Novi i revidirani 'Il. a.lIpisi, GZM, Sarajevo,
1964.
POVELJA HUMSKOG KNEZA ANDRIJE (str. 61)
je poneto proireni dokiUmenat prve njegove povelje
(iz 1234-1240). Obje !povelje s u dragocjen dakaz _sraz-
mjerno visokog kult urnog Ill ivoa primorja
u ono do.ba, u Ikome kola MiTos]avJjevog
jo uvi jek djeluje.
Originali obje !povelje nalaze se lU Dravnom arhivu
u Dubrovnilku.
F. Monumenta, XL.
G. Cremoni k: Bosanske i humske povelje, GZM,
Sarajevo, 1948.
342
NATPI S DESINA RATANCEVICA (str. 63) spome-
nuli smo Ianije, o zap isima, odnoono natpisima
na donjem .dijelu K'lllinove Odvajamo ga od osta-
lih .natpisa -spomenika zbog da je ipaok nastao
neto !kasnije, za Vtrijerne vladavine jednog od banova
sa imenom Stjepan. Takvo ime nooio je j'edan Kulinov
sin koji je kratlK:o vladao, zatim brai ili bana
Mateje Ninoslava, te Stjepan Kobroman.
PISMO KNEZA CRNOMIRA (str. 64) odra-
ava stanj e ti sredinom trinaestog
vijeka. Crnomir je imao fUgovor o [prijateljstvu sa Du-
ali -se Ikrio s obje 'Strane. Srpski krnlj
Uro I p1.l5toio je okolicu, ali su posl jedice
toga najvie ljudi !kneza Ornomira, nad kojima
s u svaikodnevno razne represalije. Humski
itelji iz Konavla i Zubaca, iz !predjela od mora do
Trebinja, prodavani su II ropstvo, i u Italiju.
Crnomirovo pismo je primjer otvorenosti u izra-
avanju, a nediplomatski, pamfletski ton teksta moe
da zagrije i savremenog
F. Monumenta, XLIII.
G. Cremonik: Bosanske i hum&ke povelje, GZM,
Sarajevo, 1948.
ANONIM IZ ZGOSCE (str. 66) u'rezao 1e na1lpis na
prekrasnom obelisku veli1<e nekropole, na
kojoj je i to se pripisivao
Kulin-'banu ili ptjepanu Kotrom8lJ'lu. Oba spomenika
nalaze se danas rtl vrtu ZemaljSkog muzeja ti Sa'l'ajevru.
NatJpis je teko a pokuao ga je r ekonstrui'Sa1i,
dok je "bio vidljiviji, C. TI"Uhelka (vid. Kolijevka i groblje
Nastavni vjestnik, Zagreb, 1914; Stu.dije
o pOdrijetlu., Zagreb, 1941).
343
PISMO OPCINE POPOVO DUBROVNI KU (str. 67),
kao i protestno pismo Crnomira, rjetito govori o nesre-
odnooima i 'l'ljihovih susjeda.
Pismo je qJisano na !pergamentu te pred-
stavlja jedini palimpsest u junoolavenskoj diplomatskoj
prepisci. Zajedno sa ugovorom :kneza Radoslava, pismo
popovske je posljednji hulll.9ki dokumenat neke
humske kancelarije, sve do pojave IPweJja i pi-sama
III drugoj polovini vijeka.
Pitanje ove druge utnje os1.8lo je 'll naruci veoma slabo
objanjeno.
F. Monumcnota, XII.
G. Cremo."nik: BosanSke i hwnske povelje, GZM,
Sarajevo, 1948.
UGOVOR O PRI JATEWSTVU I RATU koj i je s
sklopio humski Ulpan Radoslav, sin
kneza A'Ildrije i unuk kneza Miroslava, protiv !kralja
Uroa (s1Ir. 68) je veoma dokumena.t
o prilikama na jugu zemlje u to wij eme. Tekst se odli-
kuje i
Original povelje se 'll Dubrovniku.
F. Monumenta, XLV.
NATPIS IZ HUMSKOG KOD FOCE (sbr. 70), koji
se danas nalazi na nekroopoli u VI'Uu Zemaljskog muzeja
u Saraj evu, pobudio je 'll svoje vrijeme veliko zani-
m8!llje jer se radilo o spomeniku j ednog viso-
kog starjeine bosanSke crkve. ipo i rpaleo-
grafskoj analizi moglo se vidjeti da je spomenik veoma
star. Ukrasi na steli govare o znatnoj starosti
motiva. Na jednoj strani spomeni'ka je simbol
gosta, kao - on 'll jednoj ruci nosi tap kao
znak d ostoja'11stva, a u drugoj knjigu ikao znak njegove
funkcije. Iz natpisa se vidi da je gost Milutin umro
neprirodnom vjerovatno u vremenu od 1304. do
13 18. godi.ne, II doba borbi koje ISU sa UZU [Ipa to-
rima na -bosanski banski prijesto, Mladenom I i M1a-
denom II
34<
V. Grob i .nadg:robni spomenik gosta Milu-
t ina na Humskom, GZM, Sarajevo, 1934.
A. Povijest i umjetnost Illa Drini, NGe
starine, JII , Sarajevo, 1956.
BASTINSKA POVELJA STJEPANA KOTROMA-
NICA (str. 71) je jedan od onih interesantnlh i vanih
do:k!umenata koji su s retnim 'll Ker-
mendskom arhivu 'll To je prva pmnata
bosansJ<a darovnica na narodnom jezik'U. uobi-
verbalnom invo-kacijom, a zatim se 'nastaNIja
veoma intit ulacij om: . Az, sveti Grg.ur, a
zovom ban Stjepan ... Talkva [Taza poznata je iz t ri
povel je ovog vladara. Smatra se da je ova,kvu
formu ban upotrebljavao u vrijeme ,kada je priznavao
aut oritet Crkve bosanske, a od 1351. godine, kad.a j e
ban .priznao cflkvu, on se oslovljava:
."Az, ban Stipan, a zovom svetoga Grgura r ab. Kao
i 'll 05talim povelj ama do ,proglaavanja kraljevstva, ni
u ovoj povelj i nema arenge, koja se vjerojatno u ono
vrijeme .smatrala [praznom ,to bijae
st-r ana Bosancima. Nema ni st avova ,peticije.
Hrva !poznata povel ja Stjepana Kotoroma-
izdata je u Milarna bez d atuma, kao i lU
ostalih Stjepano-vih povelja. Taj nedostatak zadaje dosta
muke u datiranju, 'Il ,kome se razilaze.
Lj. Thalloczy: Istraivanja o rpostankiu bosanske ba-
'Ilovine sa obzirom na povelje KennendSkog
arhiva, GZM, Sarajevo, 1906.
A. Solovjev: Vlasteosk e 'Povelje bosanskih vladara,
Istorijsko-pravni zbornik, Sarajevo, 1949.
SVJEDOCI NA PRVOJ BASTINSKOJ POVEWI
(str. 73) .podl1eljeni \su u !est 'g-rupa, p rema krajevima
u kojima su ivjeh. Naravno, najvie ih je iz prave,
cen t ralne Bosne i oni ,ge nazivaju dobri Bonjani. Na
kraju d olaze dva dvor ska pristava, od koj ih je jedan
345
vojevoda bosanski, Vuk dok drugi, Vitanj
nema Ubule. ostalim, kako se vidi iz
popisa, .nalaze se upani, knezovi i Na-
ravno, ihI je i <Iijak P.riboje, ikoji je lJlapisao ov,u povelju
i imenovao svjedoke II njoj. Zanimljivo je da u popisu
vlastele nema iz lUeg Huma,
iako je tada Hwn bio utStjepanovim ru!kama, to se
vidi i iz njegove inti'bulaci je.
Popis svjedoka daje nam lijep 'Uvid lU organizaciju
banskog dVOTa i drave bana. Od interesa su
i imena potpisnika ovog da-rovnog akta, posebno zbog
nj ihovih lijepih n8lroonih imena. J edino ime upana
I vahna iz !kalendara, ali je ono
(Cesto je 1J Bosni zbog tovanja apostola Ivana, tvorca
Apokalipse).
POVELJA IZDATA U HIZI VELIKOGA GOSTA
(.str. 74) ima ve1i1ki ne \Samo za vla-
davine Stjepana I nego i za i'Stori ju Cnkve
bosanske. li ovom 'do"kumentu ta crkNena oTlganizacij a,
anatemisana i progonjena kao heretioka, istupa javno
i legitimno. Ona je prvorazredni faktor 'll dravi i bez
njene potvroe akti vladara 'u odnosu na unutTa'nje
poslove drave manje su vrijedni.
Pisar povelje nije se potpisao. Taj ,posao obavio je
ovog puta nepoznati dijak iz crlkve<nih .kr ugova, 'koji
nije htio ili nije smio da istakne -svoje ime. Povelja nije
dati-rana, a njeno izdavanje !Stavlja se priblino u vri-
jeme oko 1323. godine.
Lj. Thalloczy: I Sbra;'ivanja.
NATPIS U CAREVCU {'Str. 76) 1lz okolice
uklesan je na j ednoj ukraenoj starohrvabs'k1m
ornamentima. Nije sigurno da li je klesaT upotrebio
neku staru .koja je imala Tel jef, ili je radio
POd uticajem starih majstora, koji su ba 'u ovom k raju
ostavili ostvarenja iz Salkralne, odnosno sepul-
kralne 'Umjetnosti.
346
C. Truhelka: Slavische Inschr iften in Bosnien, Wis-
senscha.ftliche Mitt ellungen aus Bosnien u. Herzegovina,
Wien, 1896.
POVELJA BERISLAVA SKOCICA (str. 77) jed""
j e od rije1lki h, ddkwmenata ill im 0-
vilnslkog prava. Na O!Snovu -vol jnog !Zagovoraoc
zajedno sa svojim 5inovima, daje It U dj edinu polovinu
od p ola imanja koj e se naziva Gomila, i uzdarja konja
vranca, te . dva voli svit e. Sankcija ovdje nije du hovna,
kao .kod darovnica vladara. Alko !bi neko od
ovu darovnicu porekao - -OR nije a gospo-
dinu est deset djevic' c. S ankcija je, da'kl e, ma-
teri jama, iako nije !potpuno j asna, s obzirom na ono
ezdeset djevic'oc.
Na darovnici su imena s vjedo!ka - vlastela su, a
ni jedan nema zvanja, odnosno funkcije, osim
samog Boroja koji je knez i .kome je na-
mij enjen dar. Ovom dar ovnicom se broj lijepih
narodnih imena, poznatih iz povelja Stj epana Kotro-
I
Dij ak Ivani datirao je svoj doktumenat
na zapadni kojim se 1;S1ui'la crkva bosanska - od
Hristova Ivani nije pripadao banskoj kance-
lariji, te se i n jegovo pismo razUkJUje od pisma pisaTa
te kancelarije. Njegovo pismo valja vezati za neiku drugu
tradiciju, njegovanu u sjeverozapadnim .kraj evima gdje
su ivjeli
L j. Thalloczy: Jst rdivarnj a.
POVELJU GRGURU STIPANICU ,sU. 79) .b"" Stje-
pan izdao je :nakon svoje enidbe sa
kom bu.garSkoga caTa, nepoznatog imena. Na bo-
sanske vlastel e koja je dovela djevojku iz daleke zemlje
nalazio se veliki Iknez G.rwur Ikoji poslije
uspjene enidbene misije dobi ovom darovnicom na
347
poklon pet sela. Ime sela je nejasno
napisano. Taloci ga ilransliterira j, tranSkribira kao Une-
ga Ikao UNenavitu Jake,
a moglo .bi se najprije i najpriblinije po
faksimilu kao Une na vin' Jakea.
Darovnica je izdana u vrij eme <ll 'kome je ban
vladao ne {Samo svojom nom nego i oblastima sje-
verne Bosne, to s u r anije drali Stevan Dragutin i
Mladen Dokumenat svjedoci. Osim onih
iz centralne Bosne, od Zagorj a, od Rame, od Usore, od
Soli i od j avljaj u .se feudalci iz Neretve, od
Duvna i iz Donjih krajeva, to da je proiTio svoju
teritoriju ne 'Samo u Humu nego i u dananjoj zapadnoj
Bosni, u grada Splita.
Garanciju za ovu darovnicu daje crkva bosa,nska,
kao i za onu izdanu Vukoslavu sinu
kneza Hrvatina, rbrata Grgura to nas uvje-
r ava da su ,porodice Hrvatinova i Grgureva p.ri-znale
autoritet bosanskih krstijana kao najveCi i najsigurniji.
DIJAK PRIBISAV (str. GO) na kraju 'ba-
nove darovnice !knezu velikome Grguru koju
su izdali Stjepan i Vladislav krup-
nijim slovima, jezgrovito i efektno: .A se pisa Pll'ibisav,
dij ak bana Stipana - koji drae od Save do mora,
od Cetine do Drine ... Ova skladna fraza odvaja se
od teksta, te je slobodno moemo pripisati
dosjetljivosti dijakavoj, i odvojiti od povelje.
Pismo Bribisavljevo ne razlikuje se od uobi-
pisma banske .kancelar ije, 'kao ni jezik pisara.
njegov se pravopis u iz.vjesnoj mjeri odvaja
od ranije prakse - dok smo do tada mogli naslutiti
i.kavski izgovor u !pisanju jaLa, ovdje je on dosljedno
zamijenjen vokalom i, to je dolkaz sve prodora
narodnog jezika.
Lj. Thallocz y: Ilstra:ivanja.
348
NATPIS O COVJEKU KOJI JE ZIVIO USPRAVNO
(str. 81) de lU okolici 'TIuTbeta kod Tr.avn:ilka.
Urezan j e na veli!k:oon kamenu fl! dhliJ.w koja se
sada II muzeju II Travniku. je
objavio i spomenik opisao C. Truhelka 1894.g.ooine,
II GZM. Nov,u ana1im tek'Sta dao je 'll istom
za 1943. godinu JaJkov koji je ispravio neke
'greke II Thuhelkinom ali je sam unio
suvie neprihvatljivih interpoladja u rekonstrukciji
teksta. U 'naem drali smo se samo onoga to
je evidentno II te-utu epitafa - rekonstrUIkcija obu-
hvata minimalne zahvate to .proizlaze iz kooteksta.
M. Dizdar: zlatnim II, Zivot
2- 3, Sarajevo, 1968.
JELISAVETA KOTROMANIC, u!1uka uga,rsko-hr-
vatskog lkualja Stjepana V, Katarine i srpskog
kralja Stjepana Dragutina, a ena bosanskog hana St je-
ipana Kot:.romana, izdala Ije ovu p ovelIju (Sk 82) 'tl po-
vladavine mladog sina Stjepana, u cilju
vanja njegove vlasti.
Original povelje na !peI'lgamentu nalazi se u Na-
rodnom muzeju u Bud1mpeti.
L j. Thalloczy: Istraivanja.
M. Dizdar: zlatnim 11, Zivot
2-3, Sarajevo, 1968.
NATPIS NA VIJENCU PECATA Stjepana Kotro-
,(str. 83) Ije li obUku kiza koji u
dva !kruna vijenca oko predstave lika bana - on jae
na !konju, sa kacigom na glavi . . 'll oklopu oko t ijela, sa
titom lU lijevoj il'uci, a !kopl jem lU desnoj. Natpis na
vijencu ovog najcjelovitiji je i najljepe stiJi-
zirani natpis' na booansikim Ali, sam
nije i lJlajljepi. Prijestolni kralja Tv.rtka Prvog
je mnogo lje%i - misli se da je
u srednjem vijeku
349
DIVOSA TIHORADICA (sk 84) na-
pisao je i opremio nepoznati dijaJk, najvje-
rojatnije neki Zawanin, zeml jak Divoev, koji j e imao
svoju batinu tU. bosanskom Splita. Kodeks j e
pisan crkvenoslavenskim jezikom, s a primjesama i.vog
narodnog govora, poznatog i iz dvorSkih listina i lapi-
daTnih natpisa,. U njemu se nalazi glosa o krinu i bi-
ljeke o vlas niku knj ige. Patareni su sebe
sa ljilja.nom II polju, a ;pr edstavu ovog cvijeta kao syoj
simbol rado s u uplitali II reljefe na Ovo evan-
je Qpremljeno iluminacijama i po svoj
prilici najlj epi je likovni spomenirk bosanskog srednjeg
vijeka, ak o izuzmemo Miroslavl jevo Mini ja-
tUTe II ovom ruklYJ)isu predstarvijaj'll l judske likove, ivo-
tinje obljjk,o. i biljne prepIetc. SimboJi
kao i u bosanskih rukopisa, dati su
II obliku ivotinja, to se moe vidj eti po liku Cl(postola
Marka koji je prikazan II obU.ku lava. Divoevo evan-
nedavno je i tome danas
l ikovni eksperti imaju da nam predstave
novu sliku bosanskog minij a1mr.nog slikarstva, za
cjeloviti !prikaz nedostaju !primjerci iz t rinaestog i po-
vijeka, iz kojeg je upravo Divoevo

Divo se spominje <u dvije povelj e Stj e-
pana II prvoj \Svjedocima iz Zavrja,
15. avgusta 1332, a II d.rtugoj, 'll funkciji pristava na
d.vo.ru, 15. marta 1333. godine.
Divoevo pronala je jedna ekipa
1960. godine u cnkvi Svet oga Nikole, u Podvrhu kod
Bijelog Polja, u Crnoj Gori. U onom istom kraju iz
koga su !Upravo 'll Divoevo vrijeme dolazile anateme
pravoola.vne crkve na Bosance, trilk.1ete babunel< , a
'I1jima i kletve na samog bana Stjepana Kotro-
na je dvoru ivi.() Divo ikao
dvorski !pristav. Igrom neto se dogodilo
i sa ostalih obosanskih iN..LkQpisa - dospjeli su
u Rim, Veneciju, Petrograd, i druga mje5ta, centre
i pravoslavlja. Ipak, to nij e samo
- osiromaeni Bosanci posli je propasti svoje zemlj e
1463, odnosno 1482. godine, lutali su Ikao isel jenici svije-
350
tom i ove dragocjene spomenike svoje kulturne batine
prodajom.
J . i R. J evandel je Divoa Tiho-
Zbornik radova vlzantolOkog drutva, kn; . 7,
Beograd, 196I.
P. Kulturna istorija Bosne i Hercegovine
(Doba srednjovjekovne bosanske drave), Sarajevo, 1966.
POVELJA STJEPANA KOTROMANICA DUBROV-
CANI MA (ISbr. 85) od 15. av-gusta 1332. godine, regulie
odnose Bosanaca i kao neposrednih
susjeda. Ona je rezultat mjera :koje su nastale poslije
niza $por ova pravnog karakter a. Nije original
ove !povelje, koj u je pisao dijalk: veliki slav.noga gospo-
dina bana Stje-panaa:. povelj e donijeli s u u Du-
brovnik pdklisari Marka i
Matin . kako j e za!kon bio medu gospo-
dom bosanskom starom i od da se
ne .pomete, da se zna - ovoj da hrani gospodin
ban u svoj u a drugi hri:sovoj da hrani ... Stjepan
Svj edoci na povelji Jzdatoj Du:brovniku '(str. 86)
nisu vi,lle specificirani po poj edinim zemljama kao ra-
nije, osim to su posebno navedeni svj edoci iz Zavrja,
iz nepoznatih r azloga. Samo dva lica posebno su izdvo-
jena s obzirom na nj"ihovo z\I'I8nje: veliki vojevoda V1a-
disav i dijak veliki Priboj e. Ovdje se prvi put
spominj e i jedan svjedok iz Huma - Mio-
ten poznat iz nekih kasnijih spomenika.
Za nas je ovdje ipak najinteresantnije ime jednog ple-
iz Zavrja - Divoa Tihoradi6a pisar
ga 'Pogreno pie a u povelj i izdanoj slje-
godine jo pogrenije
ovoj povelji mi smo sigurni da j e vlasni k krasnog
nedavno u crkvi sv. Petr a kod
Bijelog Polja istovetan sa Divoem iz Za-
vrja, koji je u povelji iz 1333. naveden svjedo-
cima sa dvora, kao dvorski pristav.
Fr. Monumenta, LXXXV.
35!
NATPISI IZ POJSKE (iStr. 87 i 90) ,uklesani .su u
nadgrobnu koja se sastoji od dva dijela, dosta
Nalazi se u muzeju u Travniku.
je pronaao u selu Poj skoj C. Truhelka i natpis
objavio sa mnogo greaka u Glasniku Zemaljslcog mu-
zej a jo 1894. godine, ne da se radi o dva
epitafa. Reviziju Truhelkinog izvrio je J. Kra-
u Glasniku od 1943. uglavnom uspjeno, a nje-
gov historijski komentar je veoma zanim11iv. Krajina-
pretpostavlja da su epitafe pisali patareni svom
ugl ednom starjeini DI1agaju.
Tekstove koje donosimo objavljujemo prema vla-
stitim ispr avkama ranijih zlatnim pe-
IV, Zivot 9, Sarajevo 1968).
TEKST O ZGORENJU SVIJETA (.str. 88) g.Javni
je dio povelje koj om Stjepan 1333. ustupa
-osa korist j u i ljubovju Stonski Rat i Prevlaku (polu-
otok Peljeac) Taj komad Hum-
ske na kome su se nalazili i naj stariji kulturni
spomenici, zadobio je -ban izgleda na svoje
vladavine, i tako proirio svoj uticaj i granice rpata-
renstva, koje je i ranije u Humu imalo svojih prista-
lica.
Ban Stjepan je proirio Bosnu do ne-
razmjera, ali ju je i ekonomski i kulturno
unaprijedio. U kojoj mjeri je taj napredak bio snaan,
poklazuje da de prvi od bosanskih vl adara
kovao svoj novac. postepeno ali sigurno
planove na Bosne, ban je i izvj esne kom-
promise, .za koje je smatrao da mu ne t et e, kao to
je i ova prodaja Stonskog Rata - za njega je ban
dobijao !pet :stotina perpera godinje - do zgorenja
svijeta! Cak ako ban i njegovi nasljednici i ne bi bili
gospodari Huma, taj bi se dobit ak njima davao, na-
ravno - do zgoTenja svijeta ...
Zgorenje svijeta p r o p a s t s v i j e t a, o
govori bosansko apokrifno poznato
352
pod imenom Tajna knjiga. 2 gorenje svijeta dogodilo
bi :se na kraju sedmog vijeka, kao to se to kazuje
u pomenutoj knjizi, kroz usta I susa: .. Otac moj dopu-
stio je Satani da vlada sedam dana, koji su sedam vi-
jekova. Po tOj svijet bi propao negdje 1492.
godine, pa su mnogi nasljednici bosanskog bana imaH
ipak vr emena da vuku stalnu korist od ove prodaje
Stona - do zgoTenja svijeta!
O pr opasti svijeta govore i dr uge verzije bosanskih
tekstova apokalipse, a o tome se kazivalo i u nekim
rukopisima stare hrvatske knjievnosti, to se moe
vidjeti i u BernaTdovom lekcionaru iz 1495. To zgo-
renje svij eta ,pozna zapadna crkva kao misu za pokoj-
nike pod imenom Dies irae.
Povelja ima sve6ani stil ne samo u svom glavnom
dijelu nego i u svojim zavr nim podacima. Ban Stjepan
je rani je uredio sve odnose sa Dubrovni-
kom, a ova darovnica, izdana pod Srebrenikom, kao
da predstavlja krunu tih dobrosusjedskih odnoSIa. Zato
ban stavlja na .povelju svoj zl atni i naglaava
da povelje pie u p r imjerka, dvije latinskim i
dvije pismom - sve zlatnim
tima!
. Na alost, ni jedan od ovih originala nije
do danas, pa ni nj ihovi zlatni Vjerovatno j e
pisar izmijenio znatno i jezik povelje, to
u izvjesnoj mjeri umanj uje njezinu vrijednost u tom
pogl edu.
F. Monumenta, L XXXIX.
tJ. Sp. Razvoj ni luk stare srpske knji-
evnosti, Novi Sad, 1962.
NATPI S GOSPOJE KAT AL I NE je sa
fragmenata jednog mzbijenog u Vr anjevu selu,
u Neumu, na obali Jadranskog mora.
Ostaci ovog zanimljivog spomenika su
pedesetak neumske nekr opole, su nadgrob-
ni kamenovi dosta a ima ih i pot puno razbi-
jenih. Neki upotrebljeni su za gradnju ceste, a
23 - Stari bosan skI teks t ovi
353
neki slue umjesto kolobrana uz cestu. Na nekropoli
su se nekada nalazili .spomenici humske porodice Ni-
ali su do danas samo dva sa
natpisima - Kataline, supruge kneza Nikole,
bana Kotromana i sestre bana Stjepana Kotro-
mani6a, te spomenik njenog sina Vladislava
Dok je drugi dobro na prvom je bilo
veoma teko rekonstruisati natpis.
Epitaf Illa grobu Kataline i njenog
mua, kneza Nikole, napisao je njihov sin Vladislav,
a nepoznati klesar je veoma vjeto uklesao II kamen
njegov sadraj. Taj veoma natpis rekonstru-
isao je Marko Vego.
po sadrini natpisa, Katalina je sahranjena
u isti grob II kome je pokopan i njen mu Nikola. Ban
Stjepan je ovaj dio Huma svojoj dravi po-
sUje 1322. godine, i vjerojatno nakon toga s tupio u
rodbinske veze sa svoj im vazalom, sl ugom knezom
Nikolom. Vego zato da je Katalina umrla negdje
sredinom XIV nakon smrti njenog mua.
O nekropoli u Vranjevu selu i. nalazima na njoj
M. Vego je pisao u radnji Novi i revidirani natpisi iz
Hercegovine, u GLasniku Zemaljskog muzeja u Saraje-
vu, 1961. godine.
o TRI DOBRA 1 JUNACKA DJELA koj a
Vuk govori povelja Stjepana
koju je zajedno sa bratom Vladislavom izdao knezu
Vuku i bratu mu Pavl u. Kao to je to kasnije uobi-
i u naoj narodnoj pjesmi, u toj darovnici na-
brajaju se Vukovi podvizi, koje on u vjernoj
slu.bi za svog gospodinac, zbog kojih mu se
vlasnitvo nad zemljama Banice i S obzirom na
navedene u povelji, dokumenat se stavlja u
1351. godinu. Podvizi o kojima govori povelja vezani
su za ratovanje to su ,ga Bosanci vodili u Rakoj pro-
tiv mlooog kralja Duana, kao i kasnije borbe koje je
Duan kao car vodio u Bosni protiv bezbonih i po-
354
ganih babuna - ,bosanska vojska u PalimIju bila je
opustoila i jedan manastir!
Lj. Thaloczi: I straivanja.
M. Dizdar: zlatnim JI , ivot,
2-3, Sarajevo, 1968.
KNEZ VLADISLAV STJEPANOVIC (str. 93) ia.dao
je povelju Vlatku uz :tdva-
naest dobrih Bonjana u Suhoj, 'na kada
gredie najprvo godpodin ban Tvrtko II Hlmsku zem-
lj u. je pourio da potvrdi stare privilegije
odmah pMlije l'lmrti bana Stjepana, a garanciju mu
prvenstveno daje najstariji nasljednik iz porodice Ko-
Vla<i.islav, zaj edno sa enom Jelenom, i si-
nom Tvrtkom. Prije ove .povelje izdana je jo jedna,
ali Vlatko izgleda nije bio zadovoljan te je
traio novu. Umrli ban ni>je imao sina, te ga je na-
slijedio Vladislavljev sin, ali on nije sam mogao zbog
mladosti da prui garancije koje su pojedini feuda1ci
traili. Moda hi ova patromonijalna praksa trajala i
due da ubrzo Vladislav nije umro, a Tvrtko
prigrabio vlast u svoje ruke.
Sankcija u povelj i V. duhovnog je a
ne materijalnog karaktera, kao i II povelja bo-
sanskih vladara. U ovom je neto obimnija,
proirena vjerojatno pod uticajem novih prilika, II ko-
jima je i crkva imala vie uticaja.
Lj Thalloczy: l'Str..a.lilivanja.
POVELJU I ZDANU U SUHOJ na (str.
95) na.p(sao je dijak Draeslav, jedan od najboljih pi-
sara i stilista u istoriji bosanske dravne kancelarije
Iz ove prve njegove poznate povelje saznajemo
da je bio prvo dijak veliko-slavnoga gospodina bana
Stjepana, to naglaava i u drugoj povelji . izdatoj od-
mah zatim, u istom mjestu. Povelju izdaje, u stvari,
knez Vladislav zajedno sa svojom enom Jelenom, ba-
".
3!J5
nom Tvrtkom i knezom Vukom. Zasluga je Draeslava
to je znao da ovog kada
mladi ban :ogredie najprvo u Hlmsku zemlju. u
ovoj drugoj povelji Draeslav nije samo dvorski
dijak nego i nadvorni pisac, kojega novi ban, mladi
Tvrtko, u oduevljenju peharom vina sa
dvorske trpeze. Draeslav je taj momenat zabiljeio II
povelji, zakone to mu ih je propisivao formular
dokumenta. Ovaj dio povelje moemo zato t r etirati kao
nj egov tekst.
Lj. ThaHoczy: Istr aivanj a.
STANAK U lIflLAMA (.str. 96) kao to se vidi iz
povelje, odran je poslije povratka knjeginje Jelene
iz Ugarske, u kojoj je boravila
u vezi sa promjenom izvrenom na banskoj stolici u
Bosni. Da bi se stvari uredile, J elena je morala pristati
na dosta teke ustupke, kao to je predaja Zavrja i
Humske zemlje, koju je kral j Ljudevit traio u mir az.
Stanak u MiJama primio je izvjetaj kinjegioje na zna-
nje, a je i 'za saglaavanje ugovora
vladara i njegovih mada jo nije ni-
jedan dokumenat iz kojega bi se vidjelo kakve je sve
obaveze davao vazal vladaru. U ime ,banske vlasti po-
velju koju donosimo izdao je najstariji nasljedne
vladarske porodice kneginja J elena, a ne
ban Tvrtko. I ovu povelju napisao je dijak Draeslav,
je na stari bosanski :o ot parajenj a bo-
ija ... , po ugledu na dokumente zapadnih kancela-
rija. Original -dokumenta nalazi se u na-
rodnom muzeju u Budimpeti.
Lj. Thalloczy: Istraivanja.
DIJAK BRATOJE napisao je epitaf Pr ibislavu Pe-
po strogom formularu, ali je ipak uspio da
nam kae ono to je najobitnije za pokojnika
356
(str. 98). Dat'i.rattlje ovog spomen'ika !izvreno je po po-
datku o slubi banu Tvr tku, kao to je to i sa
nekim drugim spomenicima t oga vremena.
S. Kalinovik, Sarajevo, 1962.
o KAZNJAVANJU PETRA I PAVLA ('Str. 99) go-
vori pismo bana Tvrtka, povodom p r itubi
Dubrovnika. Malo je II naim arhivima do-
kumenata ove vrste iz srednjeg vi'jeka, te je Tvrtkov
odgovor o svakodnevnoj, pr ak-
pismenosti svog vremena. Ona se tu ne II
strogim formul arima dravne d!iplomatik.e i njelllih u'ko-
okvira, te je II stilu slobodna, a tl jezik'll bogata.
Tvrtkovo pismo je u prepisu .tivote Parme-
zana, a objavio ga je prvi M. u zborniku
menici srpski (II, 27. Beograd, 1862).
NATPIS U ZAUSJU (str. 101) na'stao je posl,vje 1357.
godime, u kojoj je Tvrtko ustupio zapadni dio Huma,
od Cetine do Neretve, ugarskom kralju Ljudevitu I, kao
miraz koji je pripadao njegovoj rodici Elizabeti, to se
udala za Laj oa. Pisac natpisa na dvoru Masna nije
imao mjesta da zapie i svoje ime, iako je to namje-
ravao.
S. u Blidinju, Zagreb, 1959.
M. Vego: Novi i revidirani nat pisi, GZM, Sarajevo,
1961.
TVRTKOVA POVELJA VLATKU VUKOSLAVICU
(s tr. 102) 'i2lnimnom d.nvakacijom :. U ime boga
Tvrtko se tada na banskoj sto-
lici, jer dolazi pr vi kao povelje, a za njim brat
Vuk i najzad mati, Jelena ostalih
II pada ime Vlaj a Dobrovoj eviea, poznatog
iz vremena Stjepana II, kao ugledne osobe koju ana-
357
t emiu r aki popovi, zajedno sa neki m bosanskim he-
reticima. Tu su i Milo i Sladoje, sinovi Divoa Tiho-
vlasnika
Pisac povel j e dijak Draeslav dao je podost a indi-
vidualnih crta u pisanje dokumenta. o.n je, na pr imjer,
unio upravni govora, to predstavlja jedinstven
u bosanskoj diplomatici. o.n pie: Ncgo li ivi
u toj vjeri na.oj... A slui vjerno naemu gospod-
stvu! ... : Jedino u ovoj povelji f ungi r a kao svjedok i
jedna ena - u banske i kr aljevske povelje ulazile su
kao svjedoci samo ene iz vladarske porodice.
Lj. Thall oczy: Istraivanja.
DIJAK I Z KAL ESlJE (str. 104) izrazio lijepo
j ednu prastaru istinu, koja se u ivotu.
Zbog te istine rezignirao j e l Dragae
tekst, ali drugog uklesan je na Dabi-
iiva u istom mjestu.
C. Hocrmann: Epigrafische Denkmaeler aus dem
Mittelalter, WMBH. Wien, 1895.
EPITAF K NEZA V LADISLAVA NIKOLI CA (str.
106) .nap:.sao je dija'k II Vranjevu !Selu kod
Neuma. Njegov spomenik nalazi se II blizini to
ga je ramje sam podigao majci Katarini, sestri bana
Stjepana I.
A. Benac: Srednjovjekovni od Slivna do Ce-
Anal i Historijskog instituta JAZU, Dubrovnik,
1953.
POVELJA O PRIJATELJSTVU (st r. 107) li.uiata je
u Dubrovniku, poslije velikih <neprilika i l1atnih ope-
racija u koji ma se naao mladi ban Tvrtko. Od njega
se odmetnuo brat uz nekih feudalaea, te
je Tvrtko morao da napregne sve snage dok
358
nije satjerao u Dubrovnik. Kada je tamo stigao, brat
je bio naao drugo U Dubrovnik je uao
i t u boravio nekoliko dana, okruen panjom
i republike svetoga Vlaha.
Ugovor koji donosimo rezultat je ugleda koj i je Tvrtk o
ponovo stekao u -zemlji i van nje.
F. Monumenta, eLIX.
DIJAK DRAESLAV (str. 109) na.pisao .je 'Svoju po-
sljednju povelju u Dubrovniku, nakon slavodobitnog
Tvrtkovog povratka u zemlj u, odnosno uguivanj a po-
bune bosanskih Draeslav je vjerno pratio
Tvrtka na svim njegovim pohodima i bio svjedok svih
intriga, .pobjeda i por aza. U poznim godinama, na kraju
svoga ivota, dijak Dr aeslav je ipak ovdje u Dubrov-
niku htio da istakne svoje znanje, te je povel ju Du-
pisao paljivo i ukraa-
pojedina slova svog manuskripta. na
povelji Dubrovniku prije godina bio je ushi-
Tvrtkovim optimizmom, pa, kada mu Tvrtko prui
ispred sebe pehar vina - i to zapisa. Sada,
na kraju svog put a, umoran, on skromno
kae da je njegova vjeta r uka ipak malo korisna -
nalazio se okrenut prema smrti. I kao to je
nekada u kada je Tvrtko boravio prvi put
u Humskoj zemlji, njegovo oduevljenje bilo umjesno,
sada je njegova rezignacija imala svoje puno oprav-
danje.
Original povelje dijaka Draeslava nalazi se u
Dravnom arhivu u Dubrovniku.
F. Monumenta, eLI X.
POVELJA PAVLU VUKOS LAVICU (str. 110) unooi
novo svjetlo u odnose vladara prema vazalu. Desilo
se da je i pored svih zaklinjanja Vlatko
okrenuo .mladom banu Tvrtku i grad
sa okolicom kralju Lajou, u
359
jem vremenu pred kraljev upad II Bosnu. U zamjenu
za ovaj posjed Vlatko j e dobio grad u bje-
l ovarskoj upaniji. PoLomci - nisu
se, dakle, j ednako odnosili prema centralnoj vlasti bo-
sanske banovine. Sin Vukca Hrvoje postigao
je kasnije u bosanskoj kraljevini zvanj a i pri-
znanja, a brat Vlatka Pavle, je
ostao vjeran Tvrtku, to pokazuje i ova povelja iz
1367. U ovoj povel ji Tvrtko je Ne zadovo-
lj ava se vie samo duhovnom anatemom II ne-
vjere, nego spominje i odsijecanje glave, kaznu
ukoliko bi nevjera poprimila izdaje.
Lj. Thalloczy: Its1rralivanja.
EPITAF IZ PREMILOVA POLJA (\Str . 111) iskle-
san na Stipka j edan je od naj ljepih
u bosanskoj epigrafici. Citan je i objanjavan mnogo
puta, ali je prva transkripcij a ostala na snazi, a prvi
komentar najzanimlj iviji.
M. Stari bosanski natpisi II P remilovom
polju, GZM, Sarajevo, 1890 (Ill).
M. Dizdar: zlatnim (V), Zivot
11-12, Sarajevo, 1968.
NEPOZNATI DJJAK JZ POLIMLJA (strr. 112) napl-
sao je rodoslov prve srpske vladarske loze, sa
ciJjem da obrazloi legitimno pravo bana Tvrtka na
srpsku kraljevsku krunu, kojom se krunisao II Mileevi.
Kao izdanak loze po tankoj enskoj liniji,
on je imao prednost pred knezom Lazarom i ostalim
savremenicima iz Srbi je. Ovaj spomenik srednjovje-
kovne pismenosti iz Pol imija ima veliku vrijednost kao
prvi rodoslov. Pisan je na tadanj em bosan-
skom dravnom za potrebe bosanske sredine.
tJ. Sp. Doba postanka i razvoj starih srp-
skih rodoslova, Istorijski glasnik, 2, Beograd, 1948.
D. i R. Iz nae knjievnosti
feudalnog doba, Sarajevo, 1959.
360
NA NEKROPOLI GORICA, na putu od Stoca pre-
ma Radimlji, bio je epitaf upanice Rudine,
ali necj elovit, dosta (str. 114). Citalij su ,ga V.
Vuletii: (1883. godine), K. Herman (1892. i
1894. godine), C. Truhelka (1891) i M. Vego (1962), sa
manje ili vie uspjeha. Nae je samo jedan novi
pokuaj .
Spomenik j e otesan u oblilm sanduka, koji je ka-
s nij e mnogo
MILAT PRIPCINOVIC (str. 115) ostav.io j e poruku
na komenom saI'lkofagu pod koji je legao. Moda taj
natpis, potomstvu, nije mudar, ali za
predstavlja veliku istinu iz koje se moe i
drugi - ona veoma dobro odraava vrijeme u
kome je nastala.
je postavlj en II 2 ivanju, u gornjem slivu
r ijeke Neretve, prema Nevesinju.
M. Vego: Zborni k, III, 179.
GLOSE NEPOZNATOG PATARENA (str. 116) obj a-
vio je R. 1937. godine u zborniku,
jedno do tada nepoznato bosansko
u Vrutoku kod Gostivara (zbog ga na-
zivaj u i V Tutokim Tukopisom). Najzanimljivij i pr ilozi
II ovom manuskriptu j esu kratke glose. One govore o
l judima tog vremena i njihovom pogledu na vjer ske
i prilike. J edna glosa se nalazi ispod teksta
devete glave .po Mateju. mjesto
II kome se govori o tome kako je Isus naao Mateju
na mitnici., na cari narnici, nepoznati bosanski krsti-
janin naao se da umanji ugled pravoslavnih
patrij arha, u posebnom crnom okviru
nje mitnica. Po njemu, to je mjesto gdje se pa-
trij arsi postavljaju mitom na visoke vjerske poloaje.
Taj podatak o srebr om i zlatom kao da
361
je bio odgovor onim rakim rukopisima II kojima su
anatemisani bosanski krstijani i krstijanice (patareni),
kao heretici to slue Druga glosa govori o glo-
satoru, iako se njegovo ime ne spominje. Glosator se
prepodobnejem Ratkuo: , nekom visokom star-
jeini crkve bosanske, koji je zanemario svog dijaka,
"gladnog si romaha. Ratko je vjerovatno u to vrijeme
bio gost, ili veliki. gost, j er ga 1393. godine iz Ba-
talovog f ragmenta znamo kao episkupa, odnosno djeda,
vrhovnog starjeinu crkve bosanske. pravo-
slavne ,patr ijarhe moda j e nepoznati glosator, bogumil-
ski d ijak, aludirao i na same starjeine crkve bosanske,
koja je u to vrijeme odst upila od mnogih svoj ih
socij alnih a njene starjeine u vla-
sti uz pojedine feudalce.
R. Jedno bosanskog t ipa XI V-
XV veka, zbornik, Beograd, 1937.
A. Solovjev: Vjersko Bosanske crR.ve, Za-
greb, 1948.
EPITAF' DRAGOJA JUNOTICA (st r. 117) nalazi se
urezan II mramoru na putu iz Priboj a u Peljave, u
kraju. Nadimak pokojnika i isticanje ime-
na njegove plementine donekle ga izdvaja od
natpisa ove vrste. Ovome natpisu pribliava se epitaf
u Tutnjevcu, u predjelu Bijeljine i Zvornika,
tako(1e uklesan II jednu tum bu, koja je 1889. godine
sluila kao kori to za On do kraja
glasi:
A se lei Dragiteh,
plemenit i
na svojoj zemlji ...
A postavista dva sina
Dragi i Bogdan . ..
C. Truh eZka: NatpiSi iz sjeverne i Bosne,
GZM, Sarajevo, 1895.
362
POVELJA O KRUNISANJU DVOSTRUKOM KRU-
NOM ('Str. 118) je dokumena t bana i kral ja
Tvr t ka, koj im tek pr oglaeni kr alj Dubrov-
sve ugovore i privilegij e rani jih bosanskih i
sr pskih vladara. S obzirom na svoje pori-
jekl o preko Unij e, Tvrtko se bez ozbiljnog pro-
t ivljenj a srpskih obJasnih gospodara proglasio ne samo
bosanskim nego i srpskim kralj em i mada katolik,
moda II dui patar en, krunisao dvostrukom krunom
(sugubim v ij encem) II pravoslavnom manastiru Mile-
eva. Kasnijim nekih h rvatskih zema-
lja njegova se drava vie prostirati od Cetine
do Drine, nego od Zadra do Kotora, got ovo od Zadra
do Skadra. Tada nije vie samo kralj Bosanaca, nego
i Srba i Hr vata, a nj egovo kraljevstvo
ogromno sredinje dananje nae drave.
Novi Tvrtkov dijak, l ogotet Vladoje, bio je izvrstan
pisar, koj i je dokumente radio na materijalu.
Vladoje je u bosansku kancelariju uveo r aki stil, a
nj egov vokabular ima mnogo crkvenih Vladoje
j e ipak potovao izvjesne iz tradicije bo-
sanskog pisanja. Ni Vladoje ne stavlja na svoj u
povelju znak krsta kao invokaciju, iako bi
to mogao s obzirom na t o da se dokumenat ne izdaje
pro fora interno.
Povelja kralja Tvrtka, iz koje donosimo samo prvi,
dio, se danas II Dravnom arhivu u Du-
brovniku.
F. Monumenta, CLXXX11.
G. Cremonik: Bosanske i humske povelje, 11, GZM,
Sar ajevo, 1950.
EPITAF RADACE (.gtr. 120) poznat j e
odavno i dopunjavan vie puta. je prvi
natpis i ga osvij etlio. Vego je upozo-
rio na neke nove historijske komponente u vezi sa nat-
pisom, a poslj ednje temeljito t itanj e epitafa obavio je
S.
363
Neto poblie o pokojnici, Polihraniji -
ne moe se jer zato
ne postoje historijski podaci. Njen mu Nenac i nje-
gova Vlatko, Dabiiv i Sti,pko, pripadaju ugled-
noj porodici koji su imali znatnu ulogu u
ivotu Trebinja i Huma. Polihranij in otac
Milten i brat kaz nac Sanko, spadaju prve bosan-
skohumske vlasteoske osobe, a njihova porodica Dra-
dugo vremena je imala ulogu u
bosanskoj dravi.
Natpis je uklesan II visokom kamenom sanduku na
nekropoli u u Popovom polju.
K. Die Ede}IIeute von Hum, WMBH, Wien,
1895.
M. Vego: Novi i revidirani natpisi, GZM, Sarajevo,
1962.
S. Popovo (Srednjovjekovni nadgl"Obni
spomenici BiH, sv. VIII), Sarajevo, 1966.
NATPIS U VRHPOLJU (-str. 121) urezan je Illa jed-
noj kamenoj tumbi, a govori o upanu Medulinu, koji
je ivio u predjelu Ljubomira, od Trebinj a,
moda negdje sredinom XIV vijeka. Ovaj epigram o
tedrosti i jedinstven je u bosanskoj epi-
grafici.
M. Vego: Zbornik, 11, 117.
GRAD SVETI STEFAN (str. 122) -sagradio je kral1
Tvrtko 1382. godine u upi na mjestu gdje
je kasnije iZl"asLao si:l.u<llinji Grad je tre-
balo da bude glavna luka za trgovinu sa Srbijom, Dal-
macijom i Hrvatskom, ali su se estoko
oduprli razvoju ove luke zbog zatite monopola soli to
su ga imali u svojim rukama. Povelju je pisao logotet
Vladoje, a potvrdili su je najugledniji Bonjaci to su
se zatekli u dvoru pod Blagajom u Humu.
F. Monumenta, CXC.
364
EPITAF RADANA (str. 124) dobrom
Bogdanu dobrog DOIDe sinu
i pored mnogih !pokuaja nije do kraja i u potpunosti
I pak, i ovako krnj , natpis predstavlja misa-
onu cjelinu i spada najljepe u svojoj vrsti.
Truhetka: Slavische InschriIten in Bosnien,
WMBH, Wien, 1896.
NATPIS 2UPANA PRIBILA u Dobrunskoj crkvi
(-str. 125) je 1383. godine, a pobpisao ga je nje-
gov sin, veliki .upan Petar, koj i se zamonaio pod
imenom J ovan. Natpis j e ispisan o. freske II
tradiciji crkve kojoj su pripadali ovi dobrun-
ski feudalci. Freske predstavI'jaj u portrete porodice bo-
sanskog kralja Tvrtka, ,a je i por tre upana
Pribila. Kraj oko Dobruna pripao je Bosni u vrijeme
vladavine kralja Tvrtka, a p oslije su nj ime vladali
novi porodice - je vladavina
ostavila .bosanski i uvela bosanske tradicije u i-
vot stanovnitva. To .se dobro vidi po mnogo-
brojnim Ito su se docnije nanizali i oko same
Pribilove crkve.
Lj. Stari srpski zapisi i natpisi, J, 15'4,
Beograd, 1902 (Starine, ll, Zagreb, 1885).
Starine II Dobrunu, Gtasnik HTvatsko"g
zemaljskog muzeja, Samjevo, 1942.
NATPIS IZ BUJAKOVI NE (ostr. 126) na lokalitetu
Biljeg u kraju objavio je Truhelka, ali ga
ruje uspio do kraja. Spomenik je ukr aen re-
ljefom konjanika i figurom ene s djetetom. Epitaf na
veoma jednostavan govori O sudbini -
posljednji njegov put jednak j e i kmetu i vitezu!
C. Truhelka: Natpisi iz sjeverne i Bosne,
GZM, Saraj evo, 1895.
365
PISMO DABI2IVA CI HORI CA (s". 127) jedam je
IZ, niza dokumenata koji nam moe poneto
o nivou pismenosti vlastel e i onog doba.
Kao to je nekada Stipko vojevao za svoj ra-
II slubi, tako je i drugi ove
vene h umske vlasteoske porodice radio II slubi du-
gospara. Dabiivu nije uspio nekakav pothvat
II i zato mora da 'Se estoko prav-
da, kako ga ne bi otpustili iz unosne slube.
Lj. Stare srpske povelje i pisma, l . 175,
1929.
EPITAF U kod Sarrajeva (str. 128) je-
dan je od prvih bosanskih epigrafa t o su izazvali za-
nimanje i ljubitelja starine. Knez je
ivio II vrijeme kr alja Tvrtka i po svemu uivao
je znatan ugled. Njegova ena Vukava, mu
spomenik, lijepo je izrazila svoja ljudska isupruanska
prema njemu. nam se da je najinter e-
santniji dio natpisa ipak onaj u kome se kae: Na
visokom se pobolih - na duboku me medn dojde.
Ako prihvati mo da medn (medan) kraj,
smrt, ili ako t o kao me cl n, to jest poslj ednji
dan, t o opet smrt, onda se moramo zapitati o
rijci:i visokom i duboku. ovog epitafa
tvrde uglavnom da se ovdje radi o lok<.l-
cije, mjesta gdje se knez razbolio i gdje je umro.
Zna se da je Visoko, ili Visoki, bilo sredinje, ponekad
i pr ijest oIno mjesto bosanske drave, ali gdje bi bila
lokacij a Dubokog ili Duboke, nije se moglo utvrditi.
postoji i ove
fr aze, njene odnosno strane.
Zar se ne bi moglo uzeti da j e prije svoje bolesti
bio silan i a da se na vrhuncu svoje snage i
-na visoku razbolio, odnosno izgubio vlast, a po-
slije toga, na duboku, kad je sasvim propao, da je umro?
BHo kako bilo, je htio da je na ovako intere-
santan zabiljeena njegova smrt. Bez o::'zira da li
366
se u tekstu epitafa radio toponimima ili simbolima,
misao skladno i lij epo, te se nudi da se zabiljei
i zapamti.
C. Hoerman: Epigrafische Denkmaeler aus dem
Mittela1ter, WMBH, Wien, 1895.
o TOME KAKO JE NASTAO DUBROVNIK govori
se u ,povelj'} (str. 129) to su je ml:pisa:M
1391. Poslije smrti kralja Tvrtka upan
Bjeljak i vojvoda postali su toliko silni da su
tr.govati i pojedinim dijelovima Humske zemlje,
to im je kasnije stvorilo dosta neprilika. li borbi za
vlast Sandalj uhvatio je zatvorio II tvrdi
grad Blagaj i, po nekim izvorima, oslijepio. I poslije
potpune propasti nisu zabora-
vili njihove usluge te su pomagali pojedine te
porodice, a ena Gojsava bila je
gost u Cavtatu, o kome upravo govori povelja koju
donosimo.
Ubrzo poslije smrti vojvode propala je i
porodica Ona nam je ostavila neko-
liko lijepih primjeraka tadanje pismenosti, a neka pi-
sma imaju i izvjesnu knj ievnu vrijednost, kao ova
povelja Grubanca koji je bio rab upana
Bjeljaka i vojevO'de i njiju dijak".
F. Monumenta, CCIV.
C. Die Edelleute von Hum, WMBH, Wien,
1895.
NATPIS HRELJE nalazi se na veoma
kamenu, prevaljenom na seoski put uz Presje-
nicu kod Sarajeva. je lijepo ukraen. Pretpo-
stavlja se da bi se natpis mogao odnositi na Hrelju
spomenutog u dokumentima
od 2. avgusta 1352.
. Trnovo, Nae starine Xl, Sarajevo, 1967.
367
TEKSTOVI O CARINAMA KRALJA DABIE (st r.
133 i 136) veoma su zantm1jliv.i za ekonomsko
razvoja Bosne, ali su i lijepi primjeri pismenosti svoga
vremena. Dragoju pisano je na
Ceceni, u dvorih naega protovislij ara Zo-
r ete, a sV'jedoci i su ovom dokumentu dvor-
ski slubenici Gojak knez Hrvati-
i na kapelan Mi1ac i Juraj Li-
stina je u prepisu Ruska, sina Krist ifora
ljekara, l ogofet a a po zapovi jedi kneza
Mi:eta i njegova Maloga Pismo je
od kralja donio II Dubrovnik bosanski vlastelin Rado-
slav
,
Lj. Stare srpske povelje i pisma, Beo-
grad, 1929.
NATPIS NA GROBU IVANA (str. 134)
je na jednoj nekropoli od stotinjak smjetenoj
na polj u, na sjevernim obroncima Treskaviee.
Mramor je ukraen sa fi gur e, ematski
M. Dizdar: zl atnim V, Zivot
11-12, Sarajevo, 1968.
SLOVO O (sbr. 135) uMesano je u jednom
nadgrobnjaku koji se nalazi uzidan u ogradi mosta na
Drini u Goradu). Natpis se moda odnosi na Dr agiu
Sandalja spomenutog neko-
liko puta u aktima kancelarije s
petnaestog Cudnome eljeti ovoga svijeta.
vjerovatno moe d a Putniku. eljeti ovoga svijeta.
Putnik bi ovdje koji je u
ovome svijetu samo -na prolazu, gosta.
Kr atki i rasprave, GZM, SaraM
jevo, 1950.
M. Dizdar: zlat nim V, ivot
11- 12, Sarajevo, 1968.
368
NATPIS KRSTIJANICE BJEOKE (.tr. 138) urezan
je II kamenom sarkofagu, s postoljem od kamene
smjetenom na maloj nekropoli II Vlahoiju, ispod pla-
nine Treskavice. Bjeoka (ili Bioka) vjerovatno
je II starijim godinama primila duhovno kTtenje i tako
postala krstijanicom, izabranim crkve bosanske,
za razliku od pristalica koji su mogli da grijee kao
mrsni ljudi.
S. Kalinovik, Sarajevo, 1962.
DAROVNICA KRALJA DABISE vojevodi Hrvoju
139) ikorim ga za njegovo ju-
dranje II borbi protiv Turaka, jedan je od mno-
gobrojnih dokumenata iz kojih se vidi da se Bosna
odupirala Osmanlijama decenijama. Za nas je ovaj
tekst zanimljiv ,po drugome - ovo je najsli-
kovitija bosanska povelja, a po mnogo i najpo-
etskija junoslavenska povelja
Surmin: Hrvatski spomenici, 1, 95, Zagreb, 1896.
M. Dizdar: Jedna poetska bosanska povelja, Odjek
10, Sarajevo, 1965.
PROTOVISTIJAR ZORE BOKSIC (str. 141) bio je
krupni trgovac olovom. voskom, koom i drugim bo-
sanskim artiklima, pa i robljem iz Bosne. Vjerovno
pismo Dubrovniku, za protovistijara, pisao je po dik-
tatu kralja Dabie logofet Toma Luac, lijepom i uzor-
nom minuskulom.
NATPIS NA STECKU RADIVOJA KRIVUSICA
(str. 143) dO'l1osimo zbog njegove r:iznimne formule II
invokaciji. Umjesto caTa nebesnoga i milosnoga neki
caTa nebesnoga i zemaljskoga, a neki opet caTa
nebesnaga i zmijnoga, to bi na kori1ene dua-
lizma II sferama vjerovanja srednjovjekovnog
24 - stari booafl$ki tekstovi
369
oko Neretve. Zmij ili zmaj, simbol je carstva zemalj-
skoga, II kome je Satana gospodar.
Natpis se nalazi na stet-ku u obliku sarkofaga, II
posljednje vrijeme smj etenog II park pred zgradom
starog doma u Mostaru.
EPI GRAF POPA BOGCINA (sbr. 144) iz Po-l!i.ca kod
Trebinja, nij e do kraja ni od t ri
natpisa u Policama kod Trebinja ovo je i
Vego ga stavlja u kraj XIV ili XV vijeka
(Novi i revidirani natpisi, GZM, Sarajevo, 1964).
NATPIS BOZICKA (!Str . .145) .prona-
je u selu Hrvatima kod Uklesan je II
kameni sarkofag. Spomenik su podigli Hlapac, Obodan
i Branko, ali se ne vidi jasno u kakvom su srodstvu
s Vjerovatno su bili iz istog bratstva. Mo-
je da spomenuti lj udi spadaj u u Boi&.ovu dru-
inu. Natpis je objav}jivan vi'e puta, sa osjetnim razli-
kama.
B. i l . Rendeo: govore, Zagreb, 1954.
, DABlINA POVELJA GOJKU MRNAVrCU (str.
146) objavldena je na latinskom jeziku. Ona govori o
jo jednoj tekoj provali Turaka u Bosnu, preko Gla-
sioca i Romanijc, prema Vrhbosni. Porijeklo teksta je
diskutabilno s obzirom na kome je darov-
nica namijenjena, ali je sam sadraj najvjerojatni1e
istinit, prepisan iz nekog nepoznatog originala, to su
ga i mali II r ukama.
F. Monumenta, CCIX.
A . Solovj ev: Vlasteoske povelj e bosanskih vladara,
Istorijsko-pravni zb01"nik 1, Sarajevo, 1949.
370
DIJAK DRAGOJE (IStI'. 147) ostavio .je svoj zapis
o alosnoj sudbini Braje uklesan II Za-
seoku, u kraju. Braj ino tijelo ne na
batini svojoj nego l ei u zemLji tudi, II zemlji.
Odmah poslije Br ajine smrti nj egov pastorak Prehtjen
i sin Ozrko pourili su da mu podignu biljeg
od mramora. Ali, dobri sin Ozrko nije ni da
se uklee natpis na spomeniku njegovog oca, jer je i
sam, umro. U kratkom epitafu sadrana je
jedna mala tragedija.
T. i V. Starobosan-
ski natpisi, l, GZM, III , Sarajevo, 1890.
D. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici
II okolini Zvornika, Nae staTine, III, Samjeva, 1956.
DABIINU POVEL JU DUBROVCANIMA (.t,_ 148)
pisao je, uz kraljice Jelene i istaknutih bo-
sanskih feudalaea, Toma L uac, koj i jo za ivota
logoteta V1adoja nosi naslov vicekancelara. Toma je
bio i izvanredno dobrog
Vladoj a. U pisanju ima dosta individualnih cr ta,
a u opremi dokumenata potpuno se
staroj bosanskoj t radiciji.
Original povelje nalazi se II Dr2avnom arhivu II
Dubrovniku.
F. Monumenta, CCXX.
NATPIS U PUHOVCU (str. 151) uklesan je u jed-
noj t umbit s strane. je gostu Miljenu,
jednom od najviih dostojanstvenika crkve bosanske, te
je natpisa i zbog toga velik. Na kraju epigrafa
nalaze se inicijali GM, pa se pretpostavlja da j e autor
teksta sam gost Miljen.
Patareni 'su odbacivali knjige Starog zavjeta, ali su.
potovali one iz njega koj e se spominj u u No-
vom zavjetu. Tako i Avrama, zatitnika gostoprimstva .
...
371
II jednoj glosi spommJe se
krilo Avramovo (lono), p od koje Abraham kao
otac nebesni primiti izabrane (t j. palarene), to i gost
Miljen podrazumij eva u svom epitafu.
C. Truhelka: Slavische Inschriften in Bosnien,
WMBH, Wi en, 1896.
A. Solovjev: Vjersko Bosanske crkve, Za-
greb, 1948.
EPITAF KNEZA RADIE ZLOUI CA (str. 152)
uklesan je u jednoj na nekropoli u Kruevu kod
Mostara, II blizini spomenika Ivana Ispod
ozidana je grobnica II koju je zakopan knez. Ste-
je ukraen predstavama okruglog tita,
sa polumjesecom i r ozetama.
M. Vego: Novi i revidi rani natpisi, GZM, Sarajevo,
1961.
EPITAF DABIZIVA u Kalesiji (str.
153) izdvaja se od mn ome natpisa jednom sna-
nom sentencom, koja je razbila monotoniju natpisa.
Kada ht j eh pobiti - tada i umrijeh! Pisac epitafa, Ni-
kola da kae neto drugo nego to
je rekao njegov nepoznati zemljak grob
Dragca Pokojnik je poginuo u nekoj bici u
koju je poao da bi ubijao, ali se iz nje nije vratio
jer je i sam bio ubijen! Epitaf kao da parafrazira kla-
poslovicu: Tko se od i ginel
C. Hoerman: Epigrafische Denkmaeler aus dem
Mittelalter, WMBH, Wien, 1895.
ZAPISI STANKA KROMIRIJANI NA (str. 154) na-
laze se zabiljeeni na marginama Batalovog
II dvije sadrajne cjeline i dijela. II prvoj temat-
372
skoj cjelini ,popisane su starjeine patarenSke crkve
.prije gospodina naeg() Rastudija .... a zatim sl!ij edi po-
pis bosanskih starjei'Jla to poainje sa <samim Rastudijem.
a zavrava se djedom Ratkom, savremenikom Stanka
Kromirijanina, dijaka na dvoru Batala. Dijak
je zapisao u drugom zapisu i nekoliko toplih
o Batalu. Za njega je ovo skupocjeno
lje, od kojeg su samo lista, a oni se
nalaze u Lenjingradu. Prije nego to je predao naru-
knjigu okovanu ti srebro i zlato, dijak ju je pri-
kazao na provjeraV'anje 'patarenu Radinu.
L;. Jedan !prilog k poznavanju bosan-
skih bogumila. Starine XVIII, Zagreb, 1866.
A. Bosanski heretici. Sarajevo. 1963.
NATPIS NA KAMENOJ STOLICI U BLAGAJU
(str. 156) tima epigra'mski karakter i j edinstven je pri-
mjer sentence o pravdi i sudijama to je svakodnevno
dijele. Sudije su prolazne, a sudite je ustanova.
U ovom epigramu soorana je ideja o potrebi pravednog
dijeljenja pravde, koja je i u ono vrijeme nemilosrdno
krena.
stolica iz Blagaja nalazi se sada u vrtu
Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
M. Dizdar: zlatnim V, Zivot
11- 12. Sarajevo, 1968.
DABISINA DAROVNICA KCERI STANI (sb:. 157)
izdata je II Sutjesci . rukoju kraljevstva mi logofeta
Tomaa Luca, u prisustvu bosanskih
prvaka onog vremena. Original darovnice nalazio se II
dravnom arhivu.
F. Monumenta, CCX.
373
EPITAF TVRDISE U KOVANJU (str.
158) Gbja,vJo j e C. Truhe1ka 'sa veoma mr-a-
mora. Pokojnikovo ime on kao Trtia, a M. Vego
kao Tria. da se ovdje radi o jednom od hipoko-
ristika starog ,bosanskog vlastelinskog imena Tvrtko,
te ga mi kao Tvr dia, s obzirom na
ispuotanje slova u bosanskoj lapidarnoj epigraIiei i po-
stojanj e ovakvog oblika u pisanim dokumentima tog
vremena. Gdje je Tvrdia dobio zvanje viteza, ne zna
se, kao ni drugi podaci o njemu. Zna se za nekoliko
Bonj aka koji su u vrijeme razvidenog feudalizma no-
sili to zvanje. Takav naslov imao je vojvoda Hrvoje,
a kasnije su poznati kao vitezovi Pribisav i
njegov i menjak Bosanski feudalci su
se istakli na vitekim igrama uHudimu 1412. godine.
Truhelka: Natpisi iz sjeverne i Bosne,
GZM, Samjev o, 1895.
DRUGI NATPIS IZ PODRINJA (.Ir. 159) nastao je
negdje u isto vrijeme kada i epitaf Mojslava P ripko-
to ga je napisao P etko Stuk. Po svom sadraju
blizak je jednom dr ugom epitafu s lijeve obale Dr ine,
na II Glumini, u okolici Zvornika. To je natpis
Milea brata rpo sudbini Obrena ko-
me je ovaj epitaf.
B. i I. govore, Zagreb, 1954
(Starine, X, str. 267).
N A LOKALITETU HAN CORSULlC (str. 160) uz
cestu to vodi od Tuzle p rema Zvorniku, nalazi se ste-
u obliku visoke tumbe. Branku Benko-
Spomenik mu .podigoe i sin, a epitaf napisa
P redrag
B. i I. govore, 1956.
374
POTVRDA POSJEDA VUKMIRU SEMKOVICU
(str. 161) 'u obhk;u darovnice, !iznosi II naTacij.i tek9ta
istorij'at posjedovanja porodice kao i ka-
snije zasluge vlastelina, one koje je pokazao
cvsegda virno i najlie II bojih, ne
svojih glava za nase. obrazloenje II da-
rovnicama dato je i nekim drugim vaza1ima. Zahva-
talkVlim .podacima 'su II stanju da
rekonstruiraju niz iz Dabiinog vremena, na-
opasnost od navale t urskih kojima
se bosanska voj ska st alno odupirala jo od 1387.
Original ovog rukopisa na pergamentu nalazio se
1815. godine II Trstu, II rukama trgovca Nikole
a od tada mu se zagubio trag.
F. Mikloit: Monumenta, CeXl.
EPITAF NA GROBU BOGDANA HATELJEVICA
(str. 162) tl\apisao je nepoxnati dijak na visokoj kamenoj
tumbi u selu u Dabar-pol j u kod Stoca. Taj
lokalitet zove se i danas Hatelji, po porodici Bogdano-
voj. vojevode slugaoc umro je .prije 1404. go-
dine, jer je tada Sankovic svoj ivot
u tamnici Sandalja koji je zavladao glavni-
nom Humske zemlje. Smrt Bogdana nije,
dakle, vezana sa te j e Bogdan
mogao da umre i ranije, jo od 1391, ne osjetivi gor-
zbog sudbine svog gospodara.
U Dabar-polju nalazi se nekoliko nekropola, a na
nekim urezani su natpisi. :lupa Dabar poznata
je od drevnih vremena. Konstantin Porfirogenet II toj
upi spominje grad Dobriskik jo u X vijeku, a za ovu
upu zna i pop Dukljanin i spominje je II svom Lje-
topisu.
C. Truhetka: Die bosnischcn Grabdenkmaeler des
Mittelalter, WMBH, Wien, 1895.
375
PAVLE (<Str. 163) izdaQ j e povelju o
slobodi trgovine povodom njegovog iz
bora za Kao samostalan go-
spodar u svojoj oblasti, to se protezala Drinom od
Srebrenika do Dobruna i od Vrhbosne do Ustikoline
i Ol ova, sa gradom kao prijestolnicom, Pavle
je mogao da izdaje povelje i na ovakvom,
nom pLanu. Zajedno sa -
stvovao j e u likvidaciji dio po-
sjeda sa Trebinj em i Konavlima je preuzeo u posjed
nakon sina kaznaca Sanka
Knez Pavle, koji je kao sin Radina Ja-
odgojen na Tvrtkovom dvoru, je u
svim vanijim to su se deavali u vrijeme
dvokratog vladanja kralja Ostoje i njegovog polubrata
Tvrtka. U borbama vlastele nisu se birala
sredstva, pa je i sam Pavle pao kao rtva krvavih
intriga i Poginuo je 24. avgusta 1415. godine
na Parenoj poljani kod Sutjeske, gdje je pozvan na
dogovor bosanskih od strane kralja Ostoje.
Ubistvo su !pr ipremili i izvrili ljudi kneza Sandalja
Ovaj nije ni do danas rasvijetljen u
potpunosti, a imao je dalekosene posljedice II
dinjavanju -bosanske drave.
F. Monumenta, CCXIX.
VRSAN suanj u tamnici Stjepangrada
kod Blagaja, uspio je u tami svoj e da u mi1jevini
uree nekoliko o svom bolu i Vrijeme
je natpis izgrizla i izlizalo, ali nam je od njega ipak
ostalo toliko da i danas mo-lemo u bolu
nepoznatog 'sunja (str. 165).
(Zapis je prvi objavio S. 1871. godine,
a o nj emu su pisali kasnije mnogi Danas
se vie ne moe
376
POVELJA KRALJICE JELENE O CARINI (sk
166) pIro j e vj etih dipl omabskih poteza
koji su stalno osigur avali monopol na trgovinu II Bo-
s ni i II tome uspijevali. Jelena Gruba odraval a je vrlo
dobre odnose sa o govore doku-
menti II arhi vu. Jelenina pisma stilizi-
rana su sa dosta ukusa i takta, to nije bio uvijek
sa prepiskom njenog mua kralja Dabie.
Lj. Stare srpske povelje i pisma, Beo-
OTad, 1929.
EPITAF GOJSAVE BALSIC-SANKOVIC ,str. 168)
urezan je na II obliku sarkofaga, II selu Biskupu
kod Konjica. Spomenik je smjeten na ne-
kr opoli II koju je kao neV'jesta ula
Jurij a Ona je dola iz zelske sredine II uglednu
bosansku porodicu, to se i u natpisu naglaava. Inte-
r esantno je da posebno svoju vjeru koju prija,
kao i vinju slavu. Da li t o moda naglaava zato to
se njena vjera razlikovala od one koju je nala u novoj
sredini?
M. Vego: Zbornik, lIJ, 178, Sarajevo, 1964.
O DUGOVIMA KRALJA TVRTKA (str. 169) govori
povelja kr al j a Ostaje, izdana odmah poslije preuzima-
nja vlasti iz ruku Dabiine udovice, kral j ice J elene.
Ostoja nije bio legitimni predstavnik bosanske krune.
Na vlast je doao u vrijeme unutranjeg razdor a u
zem1ji i stalnog pritiska od strane Ugra i Turaka. Bio
je da proda Bosansko primorje
aod Kurila deri do Stona. za godinji dohodak od 2. 000
perpera i u gradu na moru, na koju je imao pravo
kao novi su iskori-
s'tili Ostojine da utjeraju i dug koji je ostao
poslije smrti kralj a Tvrtka. Ostojinu obveznicu pisao
je dijak Stipan proizaao iz nepoznate pi-
377
sarske kole. Stipan prekida sa pisanja to ga
j e uveo Vladoje i se tradiciji Dr.aeslava
Taj nagli zaokr et u vrijeme uzurpacije bosanskog pri-
jestola nije kako izglooa plod i nude - on
je izveden smiljeno, sa ciljem, koji je u
prvom redu podrazumijevao vlastitom, bosan-
skom stilu u pisanja tadanje
G. Cremonik: Bosanske i humske povelje, II, GZM,
Sarajevo, 1950.
NATPIS IZ BOGUTOVOG SELA kod Bijeljine
(str. 170) Ikrrnj je, lJledO'staje rmu titav prva dio. Ipak ga
bogatije jer sadri broj narodnih
imena, od kojih su neka jedinstvena. Natpis je uklesan
u veoma jednostavno otesanoj tumbi. U blizini ovog
nalaze 'Se j o dva spomenika, koje je Truhelka poku-
ao
C. TruheLka: Natpisi iz sjeverne i Bosne,
GZM. Sarajevo, 1895.
POVELJU O PRODAJI BOSANSKOG PRIMORJA
(str. 171) napisao je kancelar kTalj a Ostoje, dJijak Stipan
k(llji de .prekinuo sa tradidijom kole logo-
teta Vladaja, .k: r aJjev.slrog kancelaTa Tvrtka Prvog. Po-
je u Dubrov.n:ik pMio njen tp.i.sac, a vjerovno pismo
za Sbilpana napisao je dana njegov
dijak Hrvatin. Njegov list je po
tome to je ,pk;an minuskulom, daka Hrvatin lU pove-
ljama pie samo ma"ju:sk>ulu. Upravo po ovoj prak5i
moe .se da je rtl dvorsku kancelariju tradiCija
Dr.a.eslava wai:ena a ne Sa
metroon Svipanom 'u Dubrovnik "je poa'O >li v.oje-
vode Hrvroj,a 'sluga Ik.nez Ra'llp po drruitrovda.nSk1. do-
hodak
Origilna1 povelje, kao vjerovnog pisma, se
u Dravnom u Dubrovnrku.
F. Monumenta serbiiea, CCXXV.
378
l
NATPIS U PODGRADINJU, u Donjem Hrasnu,
uklesan je u kameni sarkofag pod kojim lei Radivoj
,P isac epitafa upotrebio je poznatu nadgrobnu
formulu, ali je odstupio od nje u izvjesnoj mjeri, te
je napisao a ja ne ITlQgu biti kako vi. Na istoj nekr o-
poli nalazi se jo nekoliko natpisa. Epitaf Radivojev
obj avljivan je vie puta, ali pogreno. Posljednje
nje :izvrio je M. Vego (Novi i revidirani natpisi, GZM,
SaTajeva, 1962).
EPITAF MOJSLAVA PR1PKOVICA (str . 174) na-
pisao je Petko Stuk, a Ibiljeg podigao pokojnikov brat
Dragutin. se nalazi na desnoj ohali Drine, na
srbijanskoj <strani Podrinja, a podignut je za vrijeme
bosanske vladavine, to sc vidi rpo stilu i sadraju nat-
pisa.
B. i l . govore, Zagreb, 1951
X, stT. 260).
VJEROVNO PISMO JELENE GRUBE (str. 175) iza-
zivalo je dugi niz godina u krugovima ivo
interesovanje zibog dileme da li je Jelena Gruba iden-
sa Dabiinom udovicom ili nije. Ovo pismo pisao
je isti dijak koj i je ,pisao i dokumente Dabiine udovice,
a je sa tipara kralja Dabie.
su veoma hr.lO, u roku od trinaest dana,
odgovorili :o prisvitloj i privi90koj kir Grubi,
po milosti boijej kraljici bosanskoj i k tomu, sa
:osmj ernim pokl onjenijem od vladutoga
kneza i od vse da su izvrili sve
njene naloge i vratili zaloge, to su se sastojali od
srebr nih ipUtica, jednog srebrnog pojasa
s obje st r ane i ukraenog sa 22 Ovaj popis za-
loga govori o luks uzu na bosanskom dvoru,
bez kojeg nisu .bili ni sami vazali, a
Pismo Jelene Grube se u Dubrovniku, gdje
se nalazi i Ruskov koncept odgovora kra-
ljici.
379
NATPIS BRATMILA iz Peljava
(str. 176) od iste je Tuke koo onaj na tu.mbi Drago-ja
Bartol podigao je spomenik svome
ocu, u obliku stele, koju je Truhelka jo davno naao
oborenu i zaputenu. O Boljeradu i njegovim potom-
cima ne govore nita poznati. hi5todjski .izvQirL
Truhelka: Natpisi iz sjeverne i Bosne.
GZM, Sarajevo, 1895.
DAROVNICA RADICA SANKOVICA (sbr. 177) bila
je, u stvari, j er je poslije
od tamnice ostao bez stvarnog ugleda j mada mu
je jedan manji dio batine u Humu. je
mogao da ustupi samo svoje selo Lisac, dok
su ostale zemlje kupili od kralja. je
II pratnji svoje vlastele bio u Dubrovniku gost neko-
liko dana.
F. Monumenta, CCXXIX.
EPITAF RADOJlCE (str. 179) k{ljli je 'lla-
pisao Veseoko jedan je od najpoznatijih
u bosanskoj epigrafici. je na velikoj nekro-
poli u Starom selu kod Donjeg Vakufa. Veliki sljeme-
njak na kome je natpis urezan razbijen je, a natpis
veoma Po paleografskim i osobinama
spomenik bi se poblie mogao datirati u kraj XIV ili
XV vijeka.
C. Hoerman: Epigrafische Denkmaeler aus dem
Mittelalter, WMBH, Wien, 1895.
GLOSE NEPOZNATOG KRSTIJANINA (str. lBD)
napisane su na marginama
koje je zagubljeno poslije njegove smrti. Zasluga je
M. N. Speranskog. koji je rukopis objavio 1902. godine
380
u Archiv iiir slavische Philologie, XXIV, to
o ovom nepotpunom manuskriptu danas znamo neto
vie. Speranski je objavio esnaest gl osa sa margina
rukopisa u kojima se na neki
stavovi iz biblije, po apokrifne knjievnosti
srednjeg vij eka. Za glosa, Speranski se na-
sluio P itanjima i odgovorima berlinskog ko-
deksa iz XIII vijeka, uz slovenske rukopise i z kasnijeg
vr emena. je jedva na ovaj naao tri
paralele, a za ostale materijale II nedoumici je napisao :
Za njih nam nedostaju gotovi predl oci. A. Solovjev
je novi pristup .gl(lsama ovog anali-
zirao ih i doao do da su one here ka-
raktera i da su izvor za razumi-
jevanje -bosanskih krstijana (patarena). Na pitanje
jest bosanski glosator odgovara umjesto
Adam, u duhu neomanihejskog On jest
- plijenici, dakle je zarobljen u ljud-
skom t ijelu koji na ovome svijetu tei da se oslobodi
pravednim ivotom, ivotom II duhu krstijana
(patarena). Jerusalim se ne objanjava kao Taj neg(l
kao ilite svetih, to, II st vari, za1ednicu praved-
nih i savrenih (patarena). Umjesto I van svetitelj glo-
sator pie I van vodonosac, tj. ne onaj koji krtava du-
hovnim krtenjem, svetim duhom, nego onaj Ivan koji
to r adi vodom. Ulje i vino ne tijelo i
krv Hristovu, nego mHost boiju, j er euharistija ne
moe spasti ljudski rod nego milost boija. Gostilnik
nije Pavle nego Petar, jer su bosanski krstijani sma-
trali da su oni naslj ednici Petrove crkve, a ne Rim,
su se pape Umjesto vet hi i novi zavjet
kae se samo vjera Judina, j er su bosanski -krstijani
odbacivali stari zavjet, a iz novog pri hvatili samo neka
predanja. Bosanska glosa sadraj o bludnom sinu
prenosi sa zemlje na nebo. S tariji sin ne
ne ljude-pravednike, nego koje prevari Sotona,
smjestivi ih II materiju, II lj udska tijela. sin
ljudski rod, koji moe biti spasen Hri-
stavom rtvom. Bogati je knez vijeka, odnosno
Satana, koj i vlada svijetom, a njegov upravitelj, eko-
381
nom, jeste st arjeina crkve nj egove, se al u-
dira na papu i Rim. Lukavi dunici su zakonici, odnosno
popovi to svakodnevno otputaju ljudske grijehe i
time unitavaju ljudske due. ne mogu da
oprataju ljudske .grijehe, jer se to moe jednom
u ivotu, patarenskim duhovnim krtenjem. Zakonici
su, dakle, kao nespretni ljekari, to ne znaju
da enu u o iscjeljenju bolesne ene, gdje
ena ljude boije. Grijehe svaki dan
dvanaest apostola, ali ih lako ne oprataju, jer su svi
grijehovi smrtni. Ljudi boiji su pripadnici patarena,
crkve bosanske, koju vodi dvanaest njenih starjeina
sa djedom na Bogata gospodina v ijeka,
Satanu i njegovu crkvu, a ubogi Lazar predstavlja ljude
boijc, vjernike patarensire crkve. Avram je otac ne-
besni, jer ga i sam Hristos spominje II o bogatom
i ubogom Lazaru, a i ostali duhovni proroci, kao to
su Isak i J akov bili su ljudi boiji, patareni. Sinovi
carstva su odstupnici od vjere to ih zavede Satana u
oficijelnu crkvu. Pet hljebova su i vjera
Judina. Hrist iscjeljuje slijepca brenijem,
iz svojih usta, zapravo svojim koji m se
Katarza, ne moe se euharisti-
jom, nego samo usvajanjem patarenskog kroz
duhovno k rtenje.
Bosanski krstijani, kao i drugi neomaniheji u svi-
jetu, su i prepisivali knjige Novog zavjeta, ali su
ga na svoj usmenim komentarima, a
ponekad i glosama, kao to su ove iz
Ovakvom praksom redovnici crkve bosanske
mogli su se lake braniti od inkvizitorskih istraitelja,
to su krstarili Bosnom. Odj ek takvih pre-
danja kasnij e u usmenoj, narodnoj knjiev-
nosti, II legendama i pjesmama.
A. Sotovjev: Vjersko bosanske crkve, Za-
greb, .1948.
A . Bosanski heretici, Sarajevo, ]963.
M. Dizdar: O zasu:njenim u 1judGka ti-
j ela, Odjek 1, Sarajevo ]969.
382
NATPIS NA GROBNI CI TEPACIJE BATALA (str.
182) 'Urezall j e 'll kalIllen 'll Bata1ovom ma u'Zolej'll, po-
dignutom na l okalitetu Gr adina kod Travnika. Natpis
na grobnom kamenu napisao je dijak Rad omi!. O
uzmonom muu Batalu pisao je Stanko Kromirija-
nin na marginama to ga je uradio i ukra-
sio za njega. Batalo se spominje kao svjedok II nekoliko
povelja, od kojih je posljednja datirana sa 1400. godi-
nom. Pretpostavlja se da je mogao biti zakopan i obi-
ljeen najdalje godinu dana kasnije, kada je iRadomil
napisao svoj epitaf.
C. Tr uhel ka: Grobnica Batala, GZM, Sa-
f"ajeva, 1915.
MARGINALIJE KRSTIJANINA HVALA (.tr. 183)
nalaze se II Hvalovom zborniku, pisanom za vojevodu
Hrvoja na pergamentu, koji se II Univerzitetskoj
biblioteci II Bolonji. U rukopisu se nalaze knjige Novog
zavjeta, Apokalipsa, Deset zapovijedi i neki drugi tek-
stovi, kojima su i tri apokrifa. Rukopis je na-
mijenjen potrebama crkve bosanske, kako se vidi i iz
biljeke krstijanina Hvala. Opremljen je minijaturama,
te je i po wme spomenik srednjeg vijeka.
Najnovija ispitivanja i Hvalovog manu-
skripta dovela su i do ponovnog njegovih mar-
ginalij a. Na jednoj, do sada previdenoj biljeci, pie
ovo: :oSi pisah zlatom kako i Iz ovoga se
moe donijeti da je Hval ne samo
pisao nego i ukrasio svoje j er :opisati
i ukraavati, a :opisati zlatom to sigurno
Ispravljena j e greka i u transkripcij i prve Hval ove
biljeke. uram je kao u hram, tj. u
crkvu, ili Hrvojevu. Ovakvo bilo je od
pogreno, jer bi Hval i sam napisao tL hram,
a ne tL ram, s obzirom da j e gl as h dosljedno pisao.
Najnovija istraivanja pokazala su da uram go-
ili moj gospodin. Takva t itula davana je II
383
Ugarskoj visokim dravnicima, pa ju je stekao i Hrvoje

F. Monumenta, CCXLII.
f). Hvalov rukopis, Starine Ill, Zagreb,
1871.
EPITAF IVANA MRCrCA (str. 184) naao Tru-
helka u blizini ceste Divin-Plana, kod sela Tkelice.
Dva puta ga je drugi put mnogo bolje. Njegovo
dopunio je M. Vego, sa IDont radiktor-
nim Mislimo da jedan d io teksta valja
lO U dobru prebih, a za ivota ovi kami postavih
i ostavih, gdje u dobru .. u bogatstvu, u (}bilju,
II Vego smatra da je poslije Bogdana
kao sluga vojvode u Dabru, tu ulogu
i funkciju preuzeo Ivan ali u slubi Sandalj a
Tu se Ivan obogatio i sebi podigao spomenik.
C. Truhelka: Starobosanski natpisi, GZM, Sarajevo,
1895.
M. Vego: Novi i revidirani natpisi, GZM, Sarajevo,
1964.
POVRATAK PAVLA iz emigr acije u
Dubrovniku u Bosnu '(str. 185 '1 187) je inter-
vencijom starjeina crkve bosanske, koji su ,posredovali
kod kralja Ostaje. Njegova znamenita povelja poslana
u Dubrovnik u tom <=ilju ipak nije bila dovoljna ga-
rancija ni za Pavla ni za Dubrovnik, te je
ovakvu garanciju dao i sam djed crkve bosanske, epi-
skup poznat po imenu i iz zapisa krstijanina
Hvala na Hrvojevom
Povelja kralja Ostoje kao i garantno pismo djeda
Radomira poznati su iz prepisa Ruska
kancelara. j e vjerno prepisao
originalni tekst, nije nita ni primakao ni umakao\(,
ali je sigurno da je mijenjao tota u pravopisu, prema
pisanja.
Lj. Stare srpske povelje i pisma, Beo-
grad, 1929.
384
EPITAF MILCA CRNI CA NA GLUMINAMA (stc.
186) .objav-lj\ivan je vi'e !puta, te je oi pored
spomenika i natpisa transkribiran sa mnogo
greaka. Posljednju transkripciju izvl'Iio je Drago Vi-
uz prezentaciju dobrog faksimila. Mramor pri-
pada podrinj skom tipu koji imaju izvjesnih
II obradi i ukraavanju. O dija:ku Kulduku
historijski izvori ute.
D. Srednj ovj ekovni nadgrobni spomenici
II okolini Zvornika, Nae staTtne III, Sarajevo, 1956.
NATPIS U ZAVAJTU KOD FOCE (str. 188) po-
je Mirisavu (ili Vukosavu) a uklesan
je II jednom kamenom spomeniku II obliku velikog sar-
kofaga, postavljenom na postolje II obliku na
l-okalitetu Mramorje.
S. natpisi na
Nae starine IX, Sarajevo, 1964.
ZNAMENJE VELJE JAVI SE NA NEBESIH (str.
189) O"dlomak "je ,iz Apokalipse Hva.lovog :zIbarnika. Apo-
kalipsa je cijenjen i najvie tekst u
bosanskoj sredini, te u ovom dolazi odmah
nakon dok II rulropisi ma ili
zapadne crkve dolazi na kraju. Paljivi Apoka-
lipse u Hvalovom zborniku (kao i u i Ra-
dosavljevom zborniku) na izvjesne r azlike u
tekstu, ako se uporede sa i rimskim. Tako bi
u XI glavi rukopisa ovog dijela tekst trebalo da glasi:
1 otvTze se cTki boije; na nebesi i javi se korabja za-
vjeta v' crki jego ... a Hval, kao i drugi bosanski pisci,
isputaju posljednje tri 1.) cTki jego, zbog pozna-
tog otpora prema materijalnim crkvama, crkvenim
zgradama. Sva t ri navedena rukopisa u XXII glavi
Apokalipse imaju svoju varijantu kada je o stablu.
ivota. Za bosanske krstijane drevo ivotno je
t5 - Stari bosansk.1 tekstOvi
385
enu (Drevo ivotno tvorete plod dvanadeset krat na
mjesec). Sto to, zapravo, iz j edne bo-
sanske ljekaru.e, iz koje se vidi da j e narod vjerovao
da se sposobnost ene u jednom mjesecu ogra-
na dvanaest dana. U samom naslovu Apoka-
lipse Bosanci uvijek da je nj en autor apost ol i
Ivan, da ga neko ne bi pomij eao sa Ivanom
krstitelj em, koga su patareni prezirali kao onog koji
je krtavao vodom.
U Hvalovom zborniku. zapaena s u t ri apokrifna
prozna teksta, te tri apokrifne pjesme II njegovom
Psaltiru. U se moe zapaziti jedna naoko ve-
oma sitna razlika, koj a, u stvari, ima veliki
Umjestu f raze l-Iljeu 7Ul 7m.suni, na Hl jeb
na inosuni, kao to j e to i II Nikoljskom
iz XIV vijeka. Dakle, ne hljeb na svako-
dn. evni, svakidanji, materijalni, nego hljeb svakidanji
ali druge sutine, duhovni hljeb. Tu idejnu, neomani-
hejsku devijacij u II tekstu teko da je mogao zapaziti
i najstroi inkvizitor, kao ni poseban r aspored knjige,
tako da je po svojim vanjskim oznakama ona manje
ili vie bila ostalim rukopisima to su se kori-
stili u zapadnoj i li crkvi.
A. Solovjev: Vjersko bosanske crkve, Za-
greb, 1948.
J. Hamm: Apokalipsa bosanskih kr stj ana, Slovo
9-10, Zagreb, 1960.
U RI ZNICI SAMOSTANA SV. MARIJE u Zadru
se u obliku ljudske ruke, bogato
ukraen i geometrijskim motivima, te pred-
stavom konjanika i grha. Ovaj relikvijar poklonila j e
nekoj crkvi ili manastiru Koatarina, prv.a ena Sandalja
a Vukca Natpis
na latinskom glasi: Memento: De FamuIe tue Katarina:
consrte: patenti: viro: Dno: Sandali o: voev. de Bosne ...
I ene drugih bosanskih feudalaea, bez obzira odakle
su rodom i koj oj vjeri pripadale, bile su slobodne II
386
svom vjerskom ispovijedanj u i posjedovale su razne
predmete religiozne namjene. Takve predmete one su
i poklanjale. To je i J elena, druga
ena Sandalja oa kneza Lazara. J elenica
udovica hercega Hrvoja, a kasnije ena
kr alja Ostaje, je 1409. izradu rake sv. Dujma
i II tu svrhu predala splitskom nadbiskupu izvjesnu
sumu srebrnjaka. Po nalogu Jelisavete, bana
Stjepana Drugog, u vremenu kada je bila
hrvatsko-ugarska kraljica, je r aka sv.
Simuna u Zadru. Na j ednom od reljefa ovog
spomenika vidi se postelja nje-
nog oca, a u podnoju se prepoznaju li kovi Tvrtka,
bana i krelja .bosanskog, i njegovog brata Vuka. Na a-
los t, na Bosne nije nijedan primje-
rak umjetnina ove vrste i mi danas ne znamo kakve
sve epigrafe su oni sadraval i. Vjerovatno ih je ,bilo
vie i na narodnom j eziku i II narodnom pismu, a ov-s.j
ep.igtraf ('Str. 191) moe nam dati baT ppiblinu pre::lstavu
o sadraj u natpisa to su se nalazili na izgubljenim
predmetima ove vrste.
P. Doba srednj ovj ekovne bosanske drave
(Kulturna i storija Bosne i Her cegovine), Sarajevo, 1966.
EPITAF IZ LEDINACA (sLr. 192) tek je u najno-
vije vrijeme do kraja. Urezan je na kamenom
spomeniku na nekropoli II blizini Litice. Pod nadgrob-
nj akom su pokopani Marko i njegova ena
Divna, to je ustanovlj eno i prilikom pregleda terena.
U Bosni su bila r ijetka kalendarska imena, a iznimno
su se nadijev.ala imena to su ih nosili dvanaest apo-
stola, Ivan, Petar i Pavle, pa odatle i
prezimena i
kao to je i i u plemenu 2ensko ime
Divna je narodno, a postojalo je i muko ime Divan
i Divin. Tako se i danas zove jedno selo na putu
Stoca i a naziv jz slavenske mitologije.
".
A. Benac: Siroki Brij eg, Sarajevo, 1952.
M. Vego: Zbornik, 1, 2, Sarajevo, 1962.
381
AKT O ZAVJERI HRVOJAVUKCICA (str . 193)
protiv kral j a Ostaje napisao je II dijak Mili-
voj. Hrvoje je pomogao Ostoji da zauzme kralj evsku
stolicu i da se odri na njoj , ali je ovaj feudalac
u odnosu na n j ega tmijenj ao poHt1ku Ibi se kralj
pribliio Sto se kandidature Pavla Ra-
za kralja, od .nje je Hrvoje lako odustao, jer
mu je ona sluila samo kao sredstvo za z.bacivanje
Ostaje, kao .to mu je pristajanje uz Ladislava Napulj-
skog kao protukralja 2igmundu sluilo za vlastite ci-
ljeve - zauzimanje to teritorija Hrvatske i
Dal macije II korist vlastite ekspanzije i irenja Bosne.
Za ostvarivanje ovih ciljeva bi o mu je pogodniji kasnije
zakoniti sin Tvrtka Prvog, legitimni nasljednik krune
Tv rtko Drugi.
F. Monumenta, CCXLI.
EPITAF DABI2IV A RADOVANOVICA (str. 195)
objavio j e Vid jo 1888. godine
(Viest nik). Urezan je na kamenoj na nekropoli
Grebue, u Uboskom kod Ljubinj a.
SLOVO O NEPRAVEDNOM RATU (str. 196) laj t-
motiv je povelje to ju je izdao novi
bosanski kralj Tvrtko II na Bijelih selitih, na Trstvni ....
cilI, a koju je ispisao Jijak Novak Poslije od-
laska kr alja Ostoje sa prijestola nisu prestale
pm:to.::'ipnja i II okolici Dubrovnika. Dubrov-
se II jednom pismu ovako tue Sandaiju na nered
i bezakonje: Koliko mi nahodimo u knjigah, j ere od
potopa svijeta nije se svij et t oliko smel i vrtil, koliko
sade, a u njemu je mal o ta stanovito ... <I Molili su
ne samo bosanskog kralja i hercega Hrvoj<;l
nego i kralja 2 igmunda, ali su najvie pOV'jerenja imali
u rjeavanj u sukoba i sporova u djeda, koj i je gospo-
dar i otac duhovni vae Crkve bosanske. su,
388
poslIJe pristanka svih bosanskih velmoa, doli do mira
i potvrde .povlastica poveljom izdanom u Trstivnici, koja
tako snano protestuje protiv zlodjela to se u
jednom malom, ali opakom ratu. S pravom se t.aj rat
naziva nepravednim i od strane samih Bosanaca.
F. Monumenta, CCXLIII.
EPITAF RADONJE RATKOVICA (str. 199) urezalIl
II kameni sarkofag, je pod srednjovjekovnim
gradom Odatle je prenesen II Beograd i smje-
ten u vrt Vojnog muzeja, -gdje se i sada nalazi.
S. Dva stara natpisD. iz Hercegovine, GZM,
Sarajevo, 1911.
P. Staro groblje II okolici Gacka, GZM,
Sarajevo, 1928.
o VELIKOM KNEZU RADOJU (ste. 200) n,i.u pro-
podaci koji bi ga mogli identifici rati
u vezi sa natpisom iz uklesanim u spomenik
i smjetenim u dolini Lepenice, jugozapadno od
Sarajeva. U poveljama kralja Ostoje spominje se kao
svjedok knez Radoje Isti se spominje i u
povelji Tvrtka iz 1405. godine, est godina
kasnije. U povelji istog kralja iz 1420. naveden -je
sin Radojev. Ali veliki knez Radoje mogao
bi biti i jedan drugi knez i svjedok iz istih ovih po-
velja. On se, dodue, pominje na drugom mjestu, po-
slije Radoja To je knez Radoje
U svakom veliki knez bosanski Radoje ivio je
II vremenu od 1399. do 1405, a njegov sin Rado-
.je 1420.
Natpis iz objavili su Vid Lj. Sto-
C. Truhelka i P. svi sa ponekom gre-
kom. Nae izvreno je uz konsultacij u sa S.

389
EPITAF VIGNJA u (str.
201) predstavlja jedan od na'}sadrajnijdh pI'limjeTalka
bosanske lapidarne epigrafike. To je neka vrsta sinop-
sisa za roman o ratniku - vitezu, koji u svim
boj evima a nadivljava i svoje gospodare i vrijeme.
Viganj je svoju slubu u vrijeme bana Stje-
pana u prvoj polovini vij eka,
a zavrio je, poslije slube petorici vladara, u vrijeme
kralja Ostaje, 1411. godine, u prvoj polovini petnaestog
vijeka! Natpis Vignja objavljen je vie puta,
a posljednje u kome su ispravljeni neki manji
propusti izvrio je M. Vego (Zbornik, I, 1, Sarajevo,
1962). Na alost, i u njegovoj t ranskripciji potkrale su
se izvjesne greke, koje smo ovdje ispravili.
Natpis se nekada nalazio u polju, a
franjevci su nadgrobnu prenijeli II i uzi-
dali je uz vrata na ulazu u upni <ivor.
Truherka; Die bosnisehen Grabdenkmaeler des
Mittelalter, WMBH, Wien, 1895 (Dopune: GZM, SaTa-
jevo, 1914).
PREPI SKA SANDALJA HRANI CA sa Dubrovni-
,kom (str. 203) 1e u uporedenju sa ostalim bo-
sanSkim feudal eima, pa li vladarima. PrvU evidenbirrani
dokumenat iz Dubrovruka dati'l"an je
15. novembra 1397. a posljednji 21. februara 1443. Taj
kontakt trajan je, dakle, .blizu 46 godina! U tCJj kore-
spondenciji ,nalaze se pove1'je, pisma, priznanice, obvez-
nice i razni drugi pisani materijal. U njemu se naao
i ovaj Sandaljev vjerovni list, sklopljen sa banicom
Ankom, majkom .Tele, odnosno Katarine bra-
hercega Hrvoja. Nema sigurnih podataka o tome
ka.da se Sandalj oenio Katari nom. Pretpostavlja se da
je to bilo 1395. jer znamo po jednom pismu iz Dubrov-
nika da se ona nalazila na Sandalj evom dvoru 15. no-
vembra 1397. po karakteru i sadraju korespon-
dencije sa Dubrovnikom, Katarina je uivala
autoritet dugi niz godina u zemlji i van nje, sve do
1410. godine, kada se u njen brak umijeala i banica
390
Anka, Katarinina maj ka. Da su odnosi bih dosta po-
dokazuje upravo .dokumenat to ga donosimo,
II kome se Sandalj zaklinje svim kletvama
banici Anki . da je primam za mater ka me je rodila,
da je i potivati kao svoju majku i da je
ostavi ti za njegovog ivota ni zbog kakvog bilo razloga
- lO do lahka i do teka vrimena i do vsega to prihodi.
Ne znamo ta se dogodilo, ali je Sandalj prekrio svoju
zakletvu i otpustio Katarinu, zajedno sa majkom. a
oenio se Jelenom, kneza Lazara i udovicom
zetskog kneza nekada-
njeg svog protivnika. Jelena je bila veliki ljubitelj
knjige, a neka njena pisma imaju i knjievnu vrijed-
nost.
Sandalj evo pismo pisano je na pergamentu, u Dra-
u Novom, a predstavlja lijep primjer pismenosti
svog vremena.
F. Monumenta, CCLV.
EPITAF STOJSAVA MILOSEVICA (str. 205) ukle-
san je na nadgrobnom spomeniku II Gradcu kod Ko-
njica, II daHni Neretve .
. S. u dolini Neretve, Nae starine,
V, Sarajevo, 1954.
M. Vego: Novi i revidirani natpisi, GZM, Saraje-
vo, 1961.
HRVOJEV PUT U BUDIM (str. 206) usli:jedJio je
poslije njegovog raskida sa Ladis1avom Napulj skim.
Hrvoje je, u stvari, bio Ladislavljeve stranke,
koja je radila na tome da sa ugarskog prij estola skine
kral1a 2igmunda. Ali, kada je Ladislav poslije sra-
motnog cjenkanja prodao pravo na Dalmaciju
nima za 100 hiljada dukata, namjesnik za Dalmaciju,
Hrvoje, shvatio je da poslije oV<lga kao protivnik Mle-
ne bi imao vie ta da radi u dalmatinskim gra-
dovima. Zato potez - spremi se na put
391
u Budim, kralju 2igmundu, ,protiv koga se do tada
i uspjeno borio. U Budimu, Hrvoje postade
kum tek kraljeve Elizabete, a 2igmund
ga primi II Viteki Ted zlatnog zmaja. Za odlazak u
Budim hercega splitskog i velikog vojevode 'bosanskog
trebalo je opremiti jaku i pratnju, a to je
zahtijevalo i velika sredstva. Hrvoje 1e bio
da od svoje supruge, J elene po-
zajmi izvj esnu sumu novaca. O toj transakciji i govori
tekst koji donosimo. Na velikom saboru evropskih ple-
i vitez-ova koji je odran u Budimu 1412. godine,
Hrvoje je uzeo na vitekom tur niru i istakao
se najvie, zajedno sa Sandaljem o
opirnije govor i jedan polj ski 11etopisac. Dobre odnose
sa uskoro je pr ekinuo, a kralj
proglasio ga je veleizdajnikom. su estoko na-
pali na Bosnu, a Hrvoje ih odbi. U predjelu Lave
1415. do bitke, u kojoj Hrvoje do nogu
To kao da je bila osveta za poraz bosanske
vojske 1408. godine, kada je Zigmund sa nekoliko de-
setina hilj ada krstaa iz cijele Evrope slavio krvavi
pir, bacivi preko 170 bosanskih velmoa sa zidina gradQ
Dobora II ur vi ne i rijeku Bosnu. Hrvoje je umro ubrzo,
slohoda'n ,j neporaen, sa ,ugledom i glasom neikr-un.i-
SaJllog k'ra'lja Bosne.
EPITAF KNEZA POKRAJCA OLIVEROVICA (str .
208) .na!lazi se na jednom kamenom kO'losu u ob!Jiku
t umbe na velikoj nekropoli II Vrhpolju, II predjelu Lju-
bomira. Spomenik je poloen na veliku kamenu
a ukraen j e arkadama, iznAiI knjih je ure7.an niz ro-
zeta, odvojenih bordurom II obliku ueta. Podignut je
svakako prije 1435. godine, u koj oj je Sandalj umro,
jer se smrt Pokrajca datira ovako: :. V dni gospodina
Sandal ja ... tI Vego smatra da je knez P.
umro 1413.
C. Truhelka: Starobosanski natpisi, GZM, Saraje-
vo, 1895.
M. Vego: Zbornik, Il, 117, SaTa.jevo, 1964.
392
NATPI S NA STECKU VLATKA kod
Rogatice (str. 209), zajedno sa nat pisom na ste&u voje-
vode Miotoa, odavno panj u i na-
mjernika. Sada su ovi spomenici svima jer
su smjeteni II vr t Zemaljskog muzej a II Sarajevu.
Vlatko _ne moljae ni jednog gospo-
dina .. , jer je bio veoma pr va do obla-
snog gospodara Pavla Radinoviea. Kao diplomata, a
moda kao pat arenskl emisar, putovao je II Mletke,
i dalje, II sjever.nu Italiju, a obiao je po svoj prilici
i mnoge dr uge zemlje. Vlatko nema titule, a njemu j e
i j edan vojvoda, koji mu posUje smrti spo-
menik podie. Iako je -bio nije imao posjeda
i nije mogao biti pokopan 'Zato na svojoj plemenitoj
batinic. K3ko j e i zato poginuo, ne zna se, ali znamo
kako je neto <kasnije poginuo njegov zatitnik,
Pavle (vidi st r. 163). Nije li moda .prethodno
smaknut Vlatko kako bi se lake kasnije sa-
vladao i Pavle
Truhelka: Die bosnischen Grabdenkmaeler,
WMBH, Wien, 1895.
J. Novo i nekih starih
bosanskih nadgrobnih spomenika, Glasnik Istorijskog
dr utva Bosne i Hercegovine, 1, Sarajevo, 1949.
VOJVODA MIOTOS (.str. 210) bio je u
slubi Vlatka kome j e podigao reprezenta-
tivni spomenik, da bi i sam net o .kasnije l egao ,. kon
nogu .. njegovih. Obojica su ivjela ,pod zatitom obla-
snog gospodara P. Natpis na Mio-
toa od Luina zadao je mnogo muke i
filolozima, jer je bio teko s obzirom
na konciznost nekih fraza. Neslaganje u bilo je
posebno u posljednj im sve dok
J . nije dao svoj prijedlog transliteracije i
t ranskripcije:
l mnogo ot moje ruke na zemlji bi,
a ini ot mene nikoT ne bi mrtav -
ne h{tj eh) ga ubiti! ...
393
Ali, i ovako tekst zahtijeva obrazloenje.
Prva mogla bi da je Mioto za vri-
jeme svog ivota na zemlji mnogo dobrih djela
i d a nikoga nije ubio, iako ]8 imao razloga za to. Tak'av
ivotni rezon slagao bi se sa pogledom na svijet pr i,;,
stalica patarenskog po kome je svako ubistvo
smrtni grijeh. Mioto je bio vojvoda i nije
da nije doao II priliku da nekoga ubije U
borbi, s obzirom na da 1e ivio ti
vremenu u kome su r azne borbe i pravi ratovi.
Prema tome, ono . 1 mnogo <l t moje ruke na zeml ji biel,
moglo bi kako je on kao vojvoda po slubenoj
dunosti organizovao mnoge borbe u odbrani zemlje,
u tim bol'bama ljudi su ginuli, ali on sam nije htio
nikoga da ubije: Jo Ne htjeh ga ubiti! ...
J. Novo i nekih starih
bosanskih nadgrobnih natpisa, GID, Sarajevo, 1949.
SUKOB OKO CARINA KOD STONA (str. 211)
jao je decenijama humske vlastele i
U svoje vrijeme sukob se toliko zaotrio
da j e Dubr ovnik isplatu humskog tributa kraljici J eleni
Gruboj vezivao za pitanje zabrane carine pred Stonom.
Gruba je poveljom od 1397. ukinula carinu u Mash ni
pred Stanom. Poslije dvije decenije ponovo se pojavio
problem. Knez Grgur uspostavio je
carinu na istom mjestu. Tek posroostvom kralja Ostaje,
koji ukinu prvo carinu u Popovu polju, dolo je do
ukidanja car ine pod Stonom. su tada pri-
mili Grgura svoje
F. Monument a, CCLXV.
EPITAF OZRI SALA (str. 213) svo-
jom potresnom sadrinom moda nadmauje sve origi-
nalne tekstove nae srednj ovjekovne knjievnosti. Ozri-
sal je sahran1en pod lijepo ukr aenim stetkom, u blizini
394
dvorskog grada Danas se
njegov mramor moe vidjeti u vrtu Zemaljskog muzeja
u Sarajevu.
J. Novo i nekih star ih
bosanski h nadgrobnih natpisa, GID, l , Sarajevo, 1949.
M. Dizdar: zlat nim Zivot 11-12,
Sarajevo, 1968.
DAROVNI COM SANDAWA HRANICA (str. 214)
nastavljena je vjekovna igra oko Konavla, koje su
htjeli da zadre u .svojoj vlasti pod svaku
cij enu. Povelju je pisao Prihisav pod gradom
Sokolom, u prisustvu humskih feudalaea.
Pored stalnog godinjeg t ributa od pet stotina perpera,
Sandalj je u zamjenu za svoj dio Konavla
jednom sa zemljitem, U7. posjed koji je ranije
d()bio. Tako je Sandalj na Re-
publike (-ormirao jedno veliko imanje. su
da Sandaljeve palate o svom troku urediti
mnogo krasno i lipo i slavno i Na
su otkupili polovinu Konavla od kneza
Petr a Problem Konavla nije ovim bio defi-
ni t ivno r ijeen. Oko ove upe mnogo intriga, l>-pe-
kulacija, pa i pravih i krvavih ratova.
F. Monumenta, CCLXVllI.
EPIGRA,' RADOVCA VUKANOVICA (str. 216) na-
lazi se uklesan u ivoj stijeni u Hutovu, na desnoj
strani starog puta prema Veljoj To je, u stvari,
_kaznena kojom se upozorava na sramotu onoga
koji napravi greku. Radovac je bio zakupnik carine
nekog feudalca. Zakupninu je redovno ali
se dogodilo da se na kraju ogluio o obavezu prema
svom poslodavcu, nepoznatom vojvodi. Zbog toga
samo izgubio povjerenje vojvodino, nego i sve dotada-
nje prijatel j e, svoj ugled!
M. Vego: Novi i revidirani natpisi, GZM, Saraje-
vo, 1961.
395
ODNOSI SA VENECIJOM su se sve vi'e pobolj-
.avali poslije drugog dolaska na prijestolje Tvrtka
na zaprepatenje i Dubrovnika.
su imali svog predstavnika na dvoru u Viso-
Irom, a radili su mnogo i na vezama sa pojedinim obla-
snim gospodarima. dud slao je tako i Ivana
Conija SandaIju s konkretnim prij edlozima
za saradnju. Sandalj se da prihvati izvjesne
prijedloge, mada ga je bolio gubitak Kotora, te je o
.tome napisao i povelju II blagaj skom dvoru.
F. Monumenta, CCLXXXI V.
NATPIS PAVLA KOMLINOVI CA na nekr opoli
Bakri, kod Citluka u Hercegovini, drugi je epitaf ove
vrste istoj osobi. Izabrali smo ga jer je neto
iri i pot puniji. Dio nekropole BakTi, koja se nalazi na
nekadanjeg, histor ij skog zove se
danas Pavlua, po imenu kneza Pavla.
M. Vego: Zbornik, I, 11, Sarajevo, 1962.
RADOSLAV PAVLOVIC predao j e svoj dio Ko-
navla uz odtetu od 13 hiljada dukata,
prijem medu i poklon u gra-
du, o govori i njeg-ova od 31. decembra
1427. Povelje o velikom i prijateljstvu, izmi-
jenjene Radoslava i ostale su
prazno slovo na pergamentu. Uskoro su nastala nova
neprijateljstva, to su se 1430. pre-
tvorila u pravu vojnu, 'Poznatu II istoriji k-ao konavao-
ski rat. ZavI'en je tek u novembru 1432. mirom, u
kome se na staro stanje. Povelju
iz koje donosimo neke odlomke, pisao je dijak Ostoja.
Zajedno s onom poveljom koja -govori o miru poslije
konavaoskog rata, Ostoj ina povelja spada naj-
-due bosanske povelje
F. Monumenta, CCXCVI.
396
NATPIS IZ MEDVJEDE (str. 223) z.naca..Ja'll je po
tome to se u njemu spominje ime jednog krstijanina.
Najstariji trag imena jednog krstijanina na lapidarnim
spomenicima je na Kulina bana (krsti-
janin Radihna), ali se u posljednje vrijeme nailo na
vie koj i otkrivaju egzistencij u patarena ovog
naziva. Otkriven je spomenik Bjeoke, Pribisava
koja je umrla kao k rstijanica (lee krstijani-
com, pred smrt primi duhovno krtenje). Na jednom
spomeniku u Stjepa,n-polju zabiljeeno je ime krstija-
nina Petka, savjetnika hercega Stjepana. U Zgunji na
Drini otkriven je spomenik Ostoje krstij ani.na, ba-
tina je zabiljeena u jednom tefteru koji se nalazi II
Ankari. Do Ostojinog zapaen j e jedan drugi,
sa se natpisa moe strojnik. Kada
se uzmu u obzir ost ali lapidarni spomenici na kojima
su ispisana imena starjeina crkve bosanske sa zvanjem
gosta, imena krstijana - dijaka zabiljeena na margi:-
nama crkvenih knjiga, kao i imena to su
na poveljama i ostalim dokumentima arhi-
va, dobijamo novu sliku rasprostranjenosti pripadnika
patarenske vjere, kola znatno proiruje teritorij nazna-
na karti S. II njegovoj Istoriji srednjo-
vjekovne bosanske drave (Beograd, 1964).
NATPIS U PODGRADINJU kod Stoca (str. 224)
odlikuje se snagom zaklinjanja, odnosno kletve. Na
bosanskim spomenicima nisu r ijetki primjeri ekshor-
tacije, na razne Osim ovog spomenika
Vuka, sina kneza Obrada, i njegove sestre J ele, kQje
pokamenova mati Ana, u Podgradinju se nalazi jo
jedan II kome je kletva dola do punog izraaja.
Natpis na njemu glasi: A se lei Dragoje Trip-
plemeni ti apostavista bilig dva sina,
Milbrat i Pribi1. Tko si1 bilig pogubiti - pogubi ga
bog! Sjekao Vukain dijak.
C. Truhelka: Die bosnisehen Grabdenkmaeler,
WMBH, Wien, 1895.
397
KRAJ KONAVAOSKOGA RATA (str. 225) objav-
ljen je poslije dugih i komplikovanih pregovora. U igri
oko ovoga rata ukrtavali su se razni i nteresi i apetiti,
te su rado prihvatili posredovanje kralja
Tvrtka Razgovori o miru zavreni su u
oktobr u 1432. ,godine, o govori i ova povelja, oo
koje donosimo samo prvu njenu Kao autenti -
svjedok .koji je mnogo vidio i dijak Ostoj a
na kraju povelje to je pisao, zavapi rezignir ano: ,.Boe,
pomiluj nas!
NATPIS I VANA MARSI CA (str. 228) urezan je Ina
jednoj koja se danas u dvoritu upnog dvora
u Kruevu kod Mostara. Kada se uzme II obzir kra-
odnosno isputanj e pojedinih dijelova,
na bosanskim spomenicima, onda bi po-
sljednji diQ natpisa mogao da se i
bi se izmijenio i smisao epitafa:
.. . a na zemlji ja nita nes(um).
Ovakvo je ipak neprihvatljivo,
s obzir om da je natpis iz kraja II kome j e veoma r ano
zabiljeena ikavica.
M. Vego: Novi i revidirani natpisi, GZM, Sarajevo,
1961.
POVELJA BRACI DRAGISICIMA (st .. 229) S'je-
pana Tomaa sadri odredbe donacije, II kojoj
su navedena imena dva grada i ezdeset i dva sela,
to pr edstavlja dragDcjen izvor za Dariva-
nje ogromnog feud a izvreno je uz garanciju episkupa
crkve, djeda MUoja, i adida kon dida, nepoznatog
imena. Darovnica se ne moe ni umanjiti ani
za j ednu neviru. n,i zgrihu ... to ne bi ogledano go-
spodinom didom i Crkvom bosanskom, i dO'brimi Bo-
398
njani. Povelja je pisana II Vranouku, a pisao ju je
dijak Tvrtko Original povelj e se u J u-
goslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
F. Monumenta, CCCLIII.
EPITAF VUKOSAVA STIRUNOVI CA (sbr. 231)
je u selu u gornjem toku r ijeke Ne-
retve, na lini1i U1og-Kalinovik. Natpis je uklesan II
kameni sarkofag dimenzija, na nekropoli od tri-
desetak Tekst koji obiljeava grob Vukosava
(ili je dosta i nije se
mogao do kraja razrijeiti. Moda bi nastavak epitafa
mogao da ovako:
Bez svrhe nikada ne hodil&.
MHostiju boijom,
se -
ne molih!
Natpis uskoro biti objavljen II novoj monogra-
!iji o to ju je pripremio za tampu S. Bela-
nam je i da ga
.ovdje objavimo.
TRGOVINA SREBROM U PETNAESTOM STO-
LJECU potisnula je tradicionalnu trgovinu olovom i
ostalim rudarskim pr oizvodima. Kralj Toma se poka-
zao kao direktan interesent II svim pitanjima trgovine
srebrom. Imao je povjerenika za prodaju u Dubrov-
niku, a sr ebro je izvoz)o u Italiju, II Napulj.
U cilju razbijanja monopola, stvaranog
vijekovima, Toma se povezao i s trogirskim knezom
Nikolom Dikari, s kojim sklapa i ugovor o trgovini
(str. 232). Ovim 'Ugovorom knez iz Trogira osiguTao je
monopol na trgovinu u Bosni, a kr alj Toma, gladan
zlata k-ao i nj egovi savremenici, profit koji je ovi m
ugovorom sebi osigurao.
D. Trgovina u srednjovj ekovnoj Bosni,
Sarajevo, 1961.
399
NATPI S KRSTIJANI NA PETKA (sbr. 234) niie joo
objavljen, a nedavno ga j e pronaao kod grada Sokola
II Humu S. i njemu
ovdje ga donosimo. Natpis je dosta i zahtije-
mnogo truda i znanja da se definitivno deifrira.
sada se moe da je po mnogo izniman.
Natpis sadri od ranije poznate nadgrobne f raze:
Bratije i druina,
molju vi se -
ne popiTajte ...
jere sam ja bio kako i vi,
a vi biti kako i ja! ...
Zatim slijedi jedinstven fragmenat koji smo ovdje
objavili, ali bez svretka jer jo nije do krilj:!
izveden: 1>, II njih em Jeremija Petko Krstijanin ...
Iz proizlazi da krstijanin iz Sokola
ima dva imena, narodno Petko i kalendarsko Jeremija.
Ovo je iznimna pojava, ako ne bismo znali da u jed-
nom bosanskom popisu starjeina crkve koj i
su ivjeli prije XIII stoljeca na prvom mjestu,
kao neke vrste stoji zapisano ime Jere-
misa (Jeremije). II nauci se jo istrauje da Ii je pop
Bogumil imao i crkveno ime J eremija, da li je iden-
s nj im. II svakom krstijanin Petko iz
Huma nije uzeo ovo ime - ono je u redovima
crkve bosanske imalo izvjesnu tradiciju. Krstijanin
Petko ivio je i umro u vrijeme kada je herceg Stje-
pan bio samo vojvoda. Hranio je vojvodinu duu, to
da je bio njegov duhovni, a moda i svj etovni
savj etnik. Na toj dunosti Petka je naslijedio neki drugi
krstijanin, a na hercegov dvor kasnije i
gost Radin, kao i drugi r edovnici pataren9ki, raznog
ranga i poloaja.
POVELJA VLADISLAVA HERCEGOVI CA (str.
235) ,umnogome optube to oSU
ih podizali protiv hercegovih ljudi, koji su jednom
i konavaosku crkvu. Svoju odluku o pri-
400
laenju savezu protiv vlastitog oca knez Vladislav mo-
tivirao je humanim razlozima, ne neslogu
u to ju je jo vie raspirio dolazak mlade Flo-
rentinke za koju se st rasno zagrijao stari herceg. Pri-
lazak Vladislava u tabor bio je za njih
dobitak, a 'za hercega je predstavlj ao najtei
udarac. To je on jo vie osjetio kada je bio izgubio
gotovo sve pozicije i jedino tur-
skih kradi'nika uspio da povrati izgubljene zemlje.
Kada se kasnije Vladislav vratio ocu, raspala se i du-
koalicija.
Knez Vladislav spadao je one rijetke vel-
moe koji su svoja pisma pisali svojom vlastitom ru-
kom. A on je pisao i povelje, to je predstavljalo
odgovoran i teak posao, u koji je valjal o unositi mno-
go strpljenja i znanja. Vladislav se pokazao kao
poznavalac pisma, i lijepog narodnog govora svog vre-
mena, a posebno kao dobar stilista. je pisati vje-
rovatno u skriptoriju svoga oca, II Bl agaju.
F. Monumenta, CCCLXI.
NATPIS U PRIDVORJCI KOD ULOGA (:str. 238)
uklesan je na spomeniku II obliku sanduka, koji se
nalazi na nekropoli od petnaestak Natpis je
objavio S. ovako:
Saj kami Ostojin.
Napravi Radoje.
Da je prost
i blag ...
datira spomenik u XV
njegovu starost po grafiji natpisa.
Mi smo usvojili Vegino iako ni ono nije
do kraja razrijeeno.
. natpisi na
Nae starine, br. IX, Sarajevo, 1964.
M. Vego: Zbornik, 111, 181, Sarajevo, 1964.
26 - Sl ar i bo.ansk i tekstovi
401
PATARENSKI OBREDNIK (str. 239) nalazi se II
rukopisu krstij anina Radosava, .to ga je ovaj napisao
za krstij anina Goj sava. Dolazi posli je teksta Apoka-
lipse, a sastoji 'se iz tri dijela: formul ara krat-
kih molitava i Ivanovog
krstijanska sluba boij a nema pomena o euharistiji,
o u njoj nema pjevanja stihira, ni ti drugih
duhovnih pjesama. s Lionskim. zboT-
nikom iz XIII stoljeta moe se ustanoviti istovetnost
katarskog rituala s bosan'Skim obrednikom, koji se t a-
zavrava o Hristu kao Lo-
gosu (Slovu) i svjetlosti. Bosanski obrednik
ima jednu primjetnu i u nekim drugim
rukopisima. Za Isusa se kae od
oca, to boijeg sina. To je u duhu dua-
po kome je Satana i ka-
snij e otpao od boga, o opirno pripovij eda
manuskript Tajne knjige. Zajedno S ovom knjigom i
Lionskim. t'ukopisom. bosanski Zbornik kTstijanina Ra-
dosava, s njegovim obrednikom, predstavlja rijetke
ostatke literature, poslije vievje-
kovni h istraga. To su tekstovi tipa knjiga
o kojima se govori uNemanjinom itiju i istranim
materijalima rimske crkve.
EPI TAF' VLATKA {str. 240) nalazi se
u Boljunima, zapadno od Stoca. On se ne moe odno-
siti na Vlatka, velikog vojvodu bosanskog. Natpis na
njegovom bio bi s obzirom na funkciju
i ulogu koju je imao u svom vremenu. Osim toga, ovaj
boljunski spomenik i po svojoj izradi odaje Tad iz
doba, to se moe i po velikom krst u
na kome je epitaf uklesan. Takvi spomenici podizani
su u drugoj polovini i krajem petnaestog vijeka, kada

ponovno dolazi do uticaja i zapadne crkve,
a tada se javljaju i niani sa natpisima u bosan-
Spomenik je smjeten na samoj ivici nekr opole od
tri stotine - podignut je, dakle, medu po-
sljednjim na ovom starom grOibit u. Epitaf ne
samo junatvo kao veoma ci jenjenu osobinu onoga
doba, nego i plemeni tost, dobrotu. Semoradova se mi-
sao, zbog njene j ednostavnosti i humanosti, lako i r ado
pamti.
C. 1'ruhelka: Die bosnisehen Grabdenkmaeler des
Mittelalter , WMBH, Wien, 1895.
S. Boljuni, Beograd, 1961.
MARGINALIJA KRSTIJANINA RADOSAVA (str.
241) nala2li se 'll manUiSkriptu poznatom pod .imenom
Radosavljev zbornik. J.z Radosavljeve glose vidi se da
je rukopis pisan sredinom XV i da je namije-
njen krstijanima (patarenima, bogumilima), ali se i
svojQm sadrinom odaje kao patarenskL U
zborniku je na p rvom mjestu Apokalipsa, a zatim ob-
rednik, sl uba boij a, koja se potpuno razlikuj e od
pr avoslavne liturgije i mise. U ovoj duhov-
noj knjizi !pisanoj bosanskom nalaze se i za-
pisi u glagoljskom pismu, vjerovatno iz istog vremena.
Takvi zapisi su i u
s kraja XIV to moe biti dokaz da ni tada
glagoljica nije izala iz upotrebe u patarenskim crkve-
nim krugovima, koji su veoma cijenili stare glagolj-
ske r ukopise i iz njih prepisivali tekstove.
Zbornik krstijanina Radosava nal azi se u Vatikan-
skoj biblioteci u Rimu. P isan je na papiru, preteno
ikavski. Iz njega smo posebno izdvoj ili glosu prepisi-
dijaka Radosava, pisanu krto, ali i lijepo.
F. Rukopis bosanskog kr stijanina Radosava,
Starine XIV, Zagreb.
A. Sotovjev: Vjersko bosanske cr kve,
greb, 1948.
26'
403
NATPIS IZ KALI NOVIKA (str. 242) Je dosta ne-
i bez zavretka. Po svoj prilici ovdje se radi o
spomeniku to je podignut na grobu vie ljudi, postra-
dalih u nekoj bici, .pogromu ili elementarnoj katastrofi.
Izraz dobri neodol1ivo asocira na pripadnike crkve bo-
sanske, koji su mogli moda stradati u vremenu pro-
gona od strane kralja Tomaa, kada su se mnogi od
njih preseljavali iz ue Bosne u Hum, na
poziv hercega Stjepana.
M. V ego: Zbornik, 111, Sarajevo, 1964.
MOLITVA ZA ZI TO l VI NO (sbr. 243) fragmenat
je teksta urezanog u olovnu ipku. Prvih jeda-
naest redaka pisano je ali u
jeziku, isto onako kao to je kunovska Molitva ot t r eska
u pisana latinskim jezikom i slovima
(vidi slr. ). Zapis je bio zakopan u nekom polj u kod
Mostara, a sluio je kao amulet protiv teta to bi ih
rnogao nanijeti tome polju i rodu II njemu. Fr ag-
menat je po svoj prilici ispisan iz neke narodne lj e-
kaTuc. U njemu su zapaeni uticaji Apakalipse, jer
se zaklinj e rljekami koje ophode svu
zemlju.
C. Truhelka: Opet jedan zapis pisan
GZM, Sar ajevo, 1906.
MIOGOST IZ KALINOVIKA (str. 244) je
zahvalnost svome ocu na veoma jednostavan i
ljiv na kamenom spomeniku to ga podie za
vrijeme ivota. Natpis se ne moe potpuno i
do kraja.
S. Kalinovik, Sarajevo, 1954.
404
PREGOVORI O SAVEZU DUBROVCANA I TO-
MAA (povelja od 18. decembra 1451) upereni II prvom
redu ,protiv hercega Stjepana koji je novi ko-
navaoski rat, a zavreni su nakon izvjesnih nespora-
zuma. Pavel-jom ;koju donosimo na str. 245 kralj Toma
zemlje hercega Stjepana: Vrsi-
nj e, i gradove Novi i Risao, sve do kotorske
komune. Za uzvrat je kralj dohio poklon od 6000 du-
kata. Kra1-j je zaista i II blokadi hercega i
njegovo je imalo veliki II oper acijama.
Medutim, ratovao je za svoje vlastite interese, te Du-
nisu mogli da realizuju Tomaevu darovnicu,
ni privremeno.
Povelju, koju je Toma potpisao kao kr.al'i Srbljem,
Bosni, Primor ju, Humsci zemlji, Hrvatom i Donjim
krajem, napisao je protobistij ar Restoje u naem sto-
nom mjestu u Bobovcu_, na pergamentu pohranjenom
u Dubrovniku.
F. Monumenta, CCCLXII.
NATPIS VITOJA I NJEGOVE ZENE (sbr. 247) na-
lazi se u selu SlivIju kod Gacka, na jednoj kamenoj
od male srednjovjekovne nekropole u SlivIju
su jo i jedan spomenik u obliku
sanduka - na njemu je urezana predstava konjanika.
C. Truhetka: Stari natpisi iz Hercegovine, GZM,
Sarajevo, 1896.
EPITAF ZAGORCA BRAJANOVICA IZ PODU-
BOVeA KOD (str. 248) uklesan je na jednom
sl jemenjaku nekropole, koja se sastoji od oko
je spomenik prevaljen
i raspukao na dva dijela te je sada i natpis tee
C. Truhelka: Altbosnische Inschriften, WMBH, Wien,
1897.
405
NATPIS U LASTVI U GORNJEM HRASNU (str.
249) urezan je u kameni saI1kofag, u poljima koja pred-
stavljaju arkade. Truhelka je drugi dio natpisa
Gospod bog medan postavi, te Vlat ku dojde!.
da medano: ovdje predstavlja arhaizam
u smrti. Vego, ,kao to se to vidi i po naem
ispisu, ovaj dio natpisa sasvim
Medana postavi (kami), te Vlatku dode. Mi smo usvo-
jili Veginu interpretaciju kao i prihvaUjiviju,
mada iz nj egove retuirane i sitne fotografije nismo
mogli i da provjerimo tu frazu.
Truhelka: Die bosnischen Grabdenkmaeler des
Mittelalter, WMBH, Wien, 1895.
M. Vego: Zbornik, II, 84, Sarajevo, 1964.
POVELJU O MIRU (str. 250) hSI'ceg StjepalJl Vuk-
CIC izdiktira svome dijaku Boidaru u pero,
tako neprijateljstva sa enom Jelenom, si-
nom Vladislavom i ostalim humskim to
ustae protiv njega i vezae se za Dubrovni k. Ovu
pobjedu herceg je mogao izvojevati samo
oruanoj Turaka, koji su u za-
uzeli i sam Carigrad i svoje irom otvorene okre-
nuli prema Zapadu - prva rtva njihovog neizmjernog
apetita Bosna, oslabljena, unutranjim
trzavicama i borbama. Tako u stvarnosti nastati ono
zgorenje svijeta, o kome se govori u povelji Stjepana
II Sukob u hercegovoj porodici je
primjer unutranjeg raspadanja, stanja koje je veoma
pogodovalo raspadanju cij ele zemlje. su bili
i pokuali su da ometu Vladislava u sklapa-
nju separatnog mira, ali II tome nisu uspj eli, te su i
sami pristupili sklapanju ugovora o miru.
O motivima sukoba u hercegovoj porodici u narodu
su se razvile razne verzije, te j e motiv otmice nevj este
od strane starog oca postao glavni i toliko j e
da danas predstavlja pravu malu narodnu knjievnost.
406
Koliko je do sukoba dolo zbog prisustva lijepe Flo-
rentinke Elizabete, ne zna se pouzdano, ali da j e ipak
imalo neki udio u por odice - van svake je di-
skusije. poshje izmirenja II porodici, Elizabeta
je ostala na humsk<l m dvoru kao dvorska dama.
F. Monumenta, CCCLXVlll.
NATPIS PAVLA PLAVICICA (.str. 251) urezan je
u kamenoj u kod Travnika. Kraj
epitafa na stil iz novijeg doba i vjerovatno je
natpis nastao kr ajem XV Vij eka.
C. Tru'telka: Slavische I nschriften in Bosnien,
WMBH, Wien, 1896.
EPIGRAM JURAJA (str. 252) llkJe-
san je na velikom krstu, u selu Arapima kod Mostara.
Ispod krst a nalazi se golema a pod nj om grobnica
Jurajeva. Po snazi kontrasta, po ir-oniji koja se penje
do sarkazma, ovaj epitaf spada najza nimljivije
i najvrednije u naoj staroj epigrafici.
Truhelka: Die bosnischen Grabdenkmaeler des
Mittelalter, WMBH, Wien, 1895.
NATPIS DIJAKA VUJANA DRAGISleA (stlr. 253)
izdvaja se da je jednom dijaku.
J ezgrovit epitaf, je autor vjerovatno sam Vujan,
uklesan je na velikom kamenom kr stu, lijepo orna-
mentiranom. Osim r ozete u jednom krugu,
t u su predstave mjeseca, i tita, goluba, itd. Bi-
ljeg je smjeten na manjoj nekropoli u selu Njegova-
kod Plane, II okolici.
C. Truhelka: Altbosnische Ins('hriften, WMBH, Wien,
1897.
407
SVRSETAK RATA PROTIV DUBROVNIKA (,tr.
250 i .str. 254) 'Se od onoga kada je herceg
sklopio poseban mi r sa enom J.elenom i sinom Vl adi-
slavom. O tome govori poveJ'ja izdata II na Pla-
nini Pivi, 19. jula 1453. To je i kraj koalicije
formirane pod rukovodstvom Dubrovnika. Definitivni
uslovi mira uglavljeni su 10. aprila 1454. II hercegovoj
rezidenciji II Nov() m, na mom, Poslije
pustoSenja i nastao je II zemlji toliko vre-
mena mir. li stvari, ni herceg ni Dubrov.ni k
nisu nita postigli, osim su iscrpli svoje blagajne,
ucvijeli1i mnoge porodice, ostale bez onih koji su po-
ginuli i to su do kr aj a izgladnjeli narod. Na alost,
iz ovog obostranog debakla kao da ni jedna strana ni,je
izvukla pouku - sukobi se nastaviti ponovo, sve
dotle dok hercegova zemlja ne postane jedan od tur-
skih sandaka, poznat pod imenom Hercegovina.
F. Monumenta, CCCLXVlll, CCCLXIX.
UGARKOV NATPI S u Kotarcu kod Saraj eva (str.
256) uklesan je na mjesne nekropole. Natpis je
objavljivan vie puta, ali pogr eno. Tr uhelka j e
umjesto jedan bih u majkeo:, kao va:s dan ,bih u maa-
ke, a tako j e ponovio i
V. Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo,
1937.
APOKALIPSA KRSTIJANINA RADOSAVA (.t"
257) zauZllma lIlaj ve6i dio nj egovog 'rulkopisa. a nalazi
se na prvom mjestu. Kao jedina knjiga II
Novom zavjet u sluila je Apokalipsa II stvari, kao
knj ievno !tivo, simboliku su bosanski krstijani
u duhu svog Tajanstvena Apo-
kalipse opsjedala je fr ancuske katare i albingeze. Han-
ske sir()mahe i t alijanske patarene isto tako kao i bo-
sanske krstijane - oni su knjigu Apokalipse nosili
svuda sa sobom kao siromanih, ugroenih
408
i pravednih ljudi. Borba dobra sa zlom, kao borba dvaju
principa, se simboli mogu primij enit i i na uslove
ivota na zemlji, veoma j e istaknuta u ovoj
knjizi ,i pravedan ishod davao nadu vjernicima. Rado-
savijeva Apokalipsa nije pisana t ako dobro kao Hva-
lova ili nepoznatog dijaka koji j e pisao zbor-
nik, ali je zaniml Jiva zbog jezika u kome ima vie
starine nego u navedenim rukopisima, ali i sasvim
novih leksema iz livog narodnog jezi'ka. To .se vJ'di i
iz odlomka to ga donosimo.
NATPIS HERCEGA STJEPANA na crkvi u Go-
radu 260) urezan j e 1454. goctine, p.o Jll'iljenj.u
Datiranje je zapravo izvreno po
crkve, godine 6954, mimo u sred-
njovjekovnoj Bosni, pa su neki eksperti sumnjali u
ovog ktitorskog epigr afa. P rotiv
nosti da herceg, pristalica pataren a, podigne jednu
crkvu ne 'govori ni n jegova ni diplomatska
praksa. On je oko sebe skupljao mnoge patarene. Nje-
gov .glavni dugogodinji savj etnik bio je gost Radin,
a sve glavne sporove davao j e u ar;bitrau djedu crkve
bosanske i dvanaestorici njegovih strojnika, ali je spret-
no kontaktirao i sa predstavnicima ostalih religij a, sve
u interesu svojih i ekonomskih
pozicija.
Nat pis je urezan u kamenoj uzi<ia noj nad
vratima crkve Sv. Georgija u Sopotnici, kod Gorada.
M. Vego: Novi i r evidirani natpisi, GZM, Saraje -
vo, 1964.
POVELJA O SLOBODI TRGOVINE (str. 261) to
ju je kralj Toma izdao II Jajcu 7. januara 1456. godine,
ponavlja poznate stavove iz ranijih povelja ove vrste,
ali u stilu kome kao da ne moe -biti pogovora. Povelja
je ,zaniml j iva zbog jedne devijacije u sadraju - u
409
njoj se od datih privilegija izuzimaju
i Kakav je povod ,bio za ovakvu
diskriminaciju dvoj ice nije se moglo usta-
noviti.
NATPIS IZ DOPASKA kod
kra.ju (str. 262) pisan je 'Z'I:Iesna nalijevo, ikao oi
spomenici iz mr amor iz
istog vremena kao i mramorovi iz pa su
moda i pi sci epitafa iz iste epigrafske kole.
C. Truhelka: Slavische I nschriCten in Bosnien,
W MlJH, Wien, 1896.
POTVRDU POSJEDA SRPSKOM LOGOFETU STE-
FANU (str. 263) 'itzda'o je .koralj Toma u
1458. godine, prilikom Stepanove posjete Bosni, to ju
je u cilju nastavljanja .pregovora o udaji Mare,
nasljednice srpske za Stjepana
Pregovori su uspjoono i Toma-
je .preuzeo vlast udespotovini 21. marta 1459.
godine, a malodobna Mara postala bosanska
kralj ica. su tako zasjeli na despotsku sto-
licu i po drugi put stekli pravo da nose titulu suverena
Srbi'je. Toma izgleda nije bio svjestan da je ovaj tri-
jumf bio privremen, s obzirom na teku medunarodnu
situaciju, u kojoj su sve konce drali II ruci Turci. To
je opet pruvociralo Srbe, koji nisu mogli shvatiti da
despot Lazar nije mogao ,nasljednika iz Bran-
a jer su i sami pretendovali na Sme-
derevo. Pod tim uslovima vlast Bosanaca udespotovini
zaista nije ni mogla dugo t rajati.
Original darovnice logofetu Stepanu nije
a !poznat je po je'dnom prepisu iz XV! Prepis
su objavili Safarik i a mi ,ga donosimo po
(Monumenta, CCCLXXXIV).
410
PAVKO RADOHNIC (str. 264) pod'i.gao je spomeclik
za ivota, a najvjerovatnije je da je 'i natpis
sam. Epitaf je mezan u kameni sarkofag u Hodovu, u
predjelu izmedu Stoca i Mostara. Natpis je objavljiva-n
vie puta, s izvjesnim razlikama.
C. Truhetka: Die ,bosnischen Grabdenkmaeler des
Mittelalter, WMBH, Wien, 1895.
PORUKA STJEPANA TOMAEVICA papi Eneju
Si/lviju Pi'kO'lomIniju (str. 265) 'Zab iljeena 'je na la1nn-
skom l aika nj ena mje dokazana, ona
uvjer ljivo odraava krik posljednjeg bosan-
skog kralja, koji .prekida veze sa 'I1urcima, a da nije
na Zapadu jo stekao iskrene prijateJ.je, spremne da
zatite Bosnu od turske invazije. Znao je da je poslije
pada Carigrada i Smedereva red doao i na Bosnu. Papa
Pijo II, alias Enej Silvio Pikolomini, ,poznat kao hu-
manista, sasluao je ovo slovo kraljevskog poslanika
iz nekadanje patarenske zemlje, te zajed-
akciju sa Matijom Korvinom. Izaavi u susret
kr aljevoj molbi, poslao mu je kraljevsku krunu u Jajce,
gdje se pos!jednji krunisao uz pristanak
i oduevljenje svih velikaa i gospode kraljev-
stva. Ovo je bilo 'Prvi put u bosanskoj istorij i da se
jedan njen vladar krunisao vijencem, poslanim od jed-
,nog pape. Bosna je nedavno doivjela jedan teak udar,
jer je pr itiskom Rima odustala od svoje tradicionalne,
bosanske vjere. Sada, pribavljanjem sakral nog areala
bosanskoj monarhij i ilo se ka unutranjoj konsolida-
ciji zemlje, najvanijem usl ovu za otpor prema Turci-
ma. Papa se spremao i da pomogne Bosni, ali
je na tom pohodu umro u Ankoni. Ovaj novi krstaki
pohod .prema Bosni, pr vi put u cilju njene zatite, ispao
je ona historijskim analizama samo kao neka
sr ednjovjekovna fa rsa. Tur ci su u svom pohodu ,na
zemlju o su se bogatstvu bajke, naili
na Bonjake kao jedinu zapreku. Oni su bili slabi da
zaustave tursku bujicu, u kojoj su se nalazili i vazali
411
koji su bili iste krvi i govorili istim j ezikom kao i Bo-
sanci. Podrka sa Zapada zavl\ena je samo platonskim
izjavama solidarnosti.
M. Orbini: II regno d egli S lavi, Pesaro, 160l.
S. Istorija srednj ovjekovne bosanske dra-
ve, Beograd, 1964.
NATPIS ZLATARA DIVCA (str. 268) na1a!Zi se ukle-
san u kamenom sarkofagu u kod. Vlasenice.
Zlatar je po svoj ,pr ilici prezime, nastalo po zanimanju
koj im se porodica II bavila. Sarkofag je na
i strani ukraen predstavom lij epo obra-
velik,ih ljil ja-na.
C. Hoenn.an: Epigrafische Denkmaeler aus dem
Mittelalter , WMBH, Wien, 1895.
NATPIS VLADA BIJELICA (str. 269) ulclesan je u
smjetenu u crkvu sela kod Ljubinja.
Po predanj u, Vlad je u ove krajeve doao iz Srbije,
poslije boja na Kosovu, II vrijeme borbe
feudalne gospode. Stigao je sa svoj om Radom
i Vukom, prvo na Radimlju ispod planine Trusine, a
onda u kr aj gdje se sada nalaze koje se pro-
zvalo po njegovom imenu. Tu sazida crkvu u koj oj se
nalazi Rade se naseli u mjesto to se po nj emu
prozva a Vuk u sadanje Ova mj est a
udaljena su po jedan sat jedno od dr ugoga. Od Vla-
potomaka :postali su i
su od unuka Zeke - on 1e preao na islam
i sada su muslimani. Po istorijskim izvori ma
su potekli od vlakih plemena, formiranih u
predjelu Donj ih V1aha, sa centrom u
M. Dva starobosanska natpisa u Vlahovi-
"ima, GZM, Sarajevo, 1890.
S. Ljubinje, Nae starine, Sarajevo, 1957.

MILOBRAT iz J asene kod Nevesinja (str.
270) ipodd.g<w je golemi spomenik svome sin'\.l IValni.Su,
pa je s jed'nostavnom i dubokom t ugom
oca u kamen urezao svoja Na nekropoli II
J aseni vjerovatno su sahranj eni i drugi koji se
spominju jo od XIII vijeka kao ugledna humska po-
rodica. Milobratov natpis obJavljivan je vie puta (vidi
M. Dizdar: Stari bo'sanski epitafi, Sarajevo, 1961).
NATPI S VUKOSAVA ('str. 271) na-
lazi se urezan u koja se nalazi u istoj crkvi u
kojoj i Legenda kae da je Vu-
kosav ranjen u -nekom boj u i da ga je druina donijela
do crkve. Vojvoda Vukosav naredio je slugi da mu od
vojvotkinje donese sumu novaca, ne
zato mu je potrebna. Na samrti to ,nastupi od odredi
da se tim novcem proiri crkva, kako bi se u njoj za-
kopati mogao sa 'Svojim mr tvim drugovima.
M. Dva starobosanska natpisa u Vlahovi-
GZM, Sarajev o, 1890.
. Ljubinj e, Nae starine, Sarajevo, 1965.
POVELJE STJEPANA TOMASEVICA (stL 272) iz-
date u mjesecu novembru 1461. godine nastavljaju t ra-
dicije kancelarij e, a odlikuju se lijepim stilom
i jezikom. Prva je pisana 23. novembra u Jaj cu, a izdata
je na ruke poklisara Jakete iPaladina Lu-
Povelja ima karakter, jer se II njoj
stari ugovori, po da svaki novi vla-
dar vri. tu obnovu. Dva dana nakon prve, izdane su
nove povelje, u kojima mladi kralj regulie
odnose u zemlji i '5a .susj edima.
Postoji jo jedna Stj epanova povelja u prepisu fra
Nikole Lavanina, U njoj kralj daruje svog strica Ra-
divoja imanjima za vjer nu slubu. Lavanin u svojoj
manastirskoj kronici tvrdi da je Tomaev sin Stjepan,
u zajednici sa stricem Radivojem, u ljeto 1461. godine,
zadavio u gr adu Bilaju svoga oca i pokopao ga u ma-
nastiru Sv. Ivana u Sutjeski. Knez Radivoje bio bi,
413
dakle, 'za ,bratoubistvo zemljama i gradovi-
maO( od strane oceubice, kome se urilo da uzme krunu.
Ovaj podatak nalazi se u mnogim kronikama, pisanim
prije i poslije Lavanina, ali ne vjeruju u
ovu krvavu igru i darovnicu. Narodna pjesma o Stj e-
panu kae: Svoj je svojoj dodijao, i gol ubu na
jelovoj grani ... t:, tako mladog kralja za
propast Bosne. Nije, dokazano da je
on kriv za propast srpske despotovine, da je organizi-
rao nasilnu smr t svoga oca, a j o manje za propast
Bosne. Onome ko bitku gubi nikada se ne pr ata, a
on j e sve da je ne izgubi, mada nije mnogo vje-
rovao u Evrope.
F. Monument a, CCCXCI , CCCXCII,
CCCXCIV, CCCXCV, CCCXCIII.
NATPIS U RI CI CI KOD KAKNJA (str . 275) ukle-
san je u koja je nedavno i smj etena
u samostan Sutjeska. epitafa ima iznimnu invo-
kaciju lO V ime ,boije. Pod je zakopan Rado-
van ubijen u nekom sukobu dvije
porodice. On nij e nita naao bratstvu Radmila
vrh u mene krv nezaj mitu! kae se
u natpisu :i t rai osveta: Neka vj e tko je moj mili!O(
Tekst natpisa ustupio nam je S. iz ruko-
pisa to ga je spremio za tampu.
TESTAMENAT GOSTA RADINA (odlomak na str.
276) 'prvO'razre<in'i je .dokumenat za crkve
bosanske II vremenu njenog rasula i pred njenu ko-
propast. uglednog pataren-
skog gosta je za ocjenu stanja crkvene
organizacije i njenog testamenta je
ipak vie "ll podacima socioloke nego dogmatske pri-
rode, iako mu ne nedost aj u ni podaci opatarenskoj
organizaciji i dogmatici. Od pogleda na svijet na kome
j e izrastao program za borbu protiv ugn1etavanja svake
414
vrste, ostala su samo mutna s]ecanja. Starjeine crkve
bosanske postali su i sami .gospoda, koja sva'kodnevno
slue interesima !eudalaca. Strojnici su u velikom broju
napustili svoje i cijenjene hie i nastanili se na
dvorovima kao -gost Radin, je karijera
bila brza i sjajna. je kao krstijanin na dvoru
u a nakon pet godina dobija naziv
starca i seli u dvor Blagaj, kod hercega Stjepana. Go-
dine 1450. je starjeina sa zvanjem gosta, od koga
do zvanja djeda, episkupa crkve, postoji samo jedna
stepenica, do koje ipak nije stigao. Iza sebe, kako se
to vidi iz testamenta, ostavio je ogromnu gomilu od
5.640 dukata, osim druge pokretne imovine. O nekret-
ninama testamenat uti. dio zlatnika Radin je
poklonio svojoj rodbini, koja je spadala
vjernike Crkve bosanske, ali samo mrsne ljude, dok je
krstijanima i krstijanicama prave vjere apostolske,
onima koji griojeha Ill e ljube_ (electi), namijenio sim-
sume, vjerovatno samo zato to nisu imali ue
porodice. Zapaeno je da u ovog bogatuna, pri-
padnika reda savrenih krstijana, ima mnogo slugu.
Raoin je ostavio u svojoj oporuci neto novca i siro-
tinji, kao i kako onim koji pripadaju pata-
renima, tako i sirotinji. Na kraju, neto
novaca nami jenio je i za 'Podizanje hrama, nadgrobnog
mauzoleja, kakav su u Bosni imah veliki sudija Gradia
ili Batalo.
Kao emigrant, Radin se nije sigurnim ni u
Dubrovniku, te je 'Zbog eventual ne za'tite od Turaka
zatraio azil i od su mu dozvolili da
sa 50 do 60 svoga zakona i sekte_ sa
svojim imanjem u Veneciju. su mu garan-
tirali ispovijedanje :o vjere koju vjeruje.:, ali je on znao
da je vrijeme crkve bosanske prolo, te je -bio spre-
man na svakovrsne kompromise u sredini,
kao 'to su neki patareni to i preli illa pravo-
slavl je,a neki i na jslam. Njegova rodbina i pratnja
to je pola za njim izgubili su se i ast opili 'u inovjer-
nom mnotvu, bez {)bzira na ranija usmena i pismena
uvjeravanja. O takvom svretku ivotu svojemu.: po
svoj prilici je z.nao unaprijed i gost Radin.
415
Truhelka: Testament gosta Radina, GZM, Sara-
jevo, 1911. J o o testamentu gosta Radina i o patare-
nima, GZM, Sarajevo, 1913.
A. Solov jev: Gost Radin i nj egov testament, Pre-
gled 7, Sa1'ajevo, 1947.
M. Jedan novi 'Podatak gostu Radinu i
njegovoj sekti, GID, Sa1'ajevo, 1960.
RADONJA ostao je bez potom-
ka, inokosan. spomenik svome ocu, on se sje-
tio da njega imati ko obiljeiti, te se rastuio
epitaf. Natpis je urezan na kamenoj na
groblju II Miruama kw Tekst .to ga je obj avio
Truhelka dopunio je M. Vego i priblino ga datirao.
C. Tru.helka: Starobosanski natpisi, GZM, Sa1'aje-
vo, 1895.
M. Vego: Novi i revidirani natpisi, GZM, Sarajevo,
1964.
EPITAF VUKSE {str. 279) UTezan je
na gornjoj strani kamene u Zovom dolu, u blizini
Nevesinja. Natpis je uklesan sredinom XV vijeka. Rade
mogao bi biti sa vojvodom
o kome se govori u ugovoru o miru to
ga je herceg Stjepan sklopio sa ll. aprila
1454. U blizini Zovog dola nalazi se star i grad Sastan,
ili Medvjedgrad.
M. Vego: Novi i revidirani natpisi, GZM, Sarajevo,
1964.
BILJEG MAHMUTA BRANKOVleA (.stIr. 280) stoj;
na Petrovu polju, 'kako to pie i u epitafu na
u II predjelu gdje su vladali
ali njegovo tijelo nije pokopano pod ovim obeliskarn.
Mahmut je poginuo na boju despotovu, a samo mu
biljeg staji na batini. Da je tu i pokopan, nepoznati
416
dijak ne bi pisao A si bilig, nego A se lei .. . o: Vje-
rovatno je ovaj poginuo poslije 1463. u borbi
sa Vukom koji je jedanput provalio iz
Jajc.a u samo Sar ajevo, ga i zapalio, a zatim
se povukao. Moda je Mahmut izgubio ivot negdje oko
ili Travnika, gdje su se vodile nekolike borbe
sa ugarskom vojskom, II kojoj se nalazio i despot Grgu-
:o Zmaj Ognj eni Vuk iz narodne pjesme. Spo-
menik Mahmutu mogao j e, dakle, biti po-
stavljen poslije jedne od mnogih ,bitaka to su se vodile
sve do 1480. godine, kada je umro i Vuk.
C. Die bosnisehen Grabdenkmaeler des
Mittelalter, WMBH, Wien, 1895. Studije o podrijetlu,
ZagTeb, 1941.
V, Sarajevo i njegova okolina, stT. 44, n(l-
pomena br . 2.
NATPIS RADIVOJA OPRASICA (str. 281) 'Urezan
je u kamenom obelisku, onome Mahmuta Bran-
u se blizini nalazi. Sudbina vojvode Ra-
divoja, je sudbini njegovog zemljaka. l ovaj
vitez poginuo je kao i Mahmut daleko od svoje ple-
menite zemlje, a samo mu se spomenik nalazi II zavi-
Moda je pao II istom boju u kome i
Oblasni gospodar i drali su u svojoj vlasti
zemlje od izvora Bosne u Sarajevskom polju do Drine,
ali su rano primili turski protektorat, jo oko 1420.
godine, odmah poslije pogibije Petra koga
pogubie Turci, nekoliko godina poslije pogibije nje-
govog oca na Parenoj poljani kod Sutjeske. Turci su
dobili Hodidj ed i Vrhbosnu, od koje se tada
razvij ati sadanj e Sarajevo. Zajedno sa nizom
kaQ to je Mahmut i vitez Radivoj
po svoj prilici bio je u vazalskom odnosu prema Tur-
cima, ne svoj feudalni status ni vjeru. Na
obelisku vojvode Radivoja zapaena je predstava grba
koji je istovetan sa oni m na obelisku - nianu Mah-
muta. Moda iz iste porodice to se ponQsila
grbom
27 - Stari bosanski tekstovi
417
RODOSLOV JURAJA HVALOVICA (6t,.282) sa-
je j ednom dokumentu.
II kome su nekadanji dvorjani Radoslava a
kasnije vl astela hercega Vlatka, dali izj avu da je Juraj
nasljednik Braila vlasnika jednog
poklada II komuni. Iz ovog dokumenta,
kao i iz priznanica o primitku novca, saznajemo da je
Brailo, knez i protovistijar Pavla ostavio
poklad II iznosu od 400 dukata, sa kamatnom stopom
od pet posto. Kada je umro Brailo, kamatu je uzimala
a poslije njene smrti, II novembru 1465.
godine, doao je II knez Vlatko sin
Radosava, da se njemu kao najbliem na-
sljedniku dohodak. su bliiki i
rodijaku isplatili na zapovijed nam1esnika 1sa-
bega sumu u dukatima i to su jo . dvije
godine, kada se pojavio Juraj sa do-
kazom da i on ima pravo na polog, jer vodi porijeklo
od Mihovila Hvala, oca kneza Braila. Ova izjava data
je u obliku koji predst avlja pravi mali radoslav, t e
njen tekst, II stvari, i predstavlj a prvi rOdo-
slov kod nas.
F. Monumenta, CDLXVIl.
Truhelka: Tursko-slavjenski spomenici dubro-
arhive, GZM, Sarajevo, 1911.
NATPIS U SVITAVI (.str. 284) ti rpred1e1u .klad De:"
ranskog blata, -zapadno od Stoca, uklesan j e u j ednom
velikom i starom krstu, s kraja XV vijeka. Natpis na
grobu sina Luke Stjepanova nije u cjelosti
ali se i na osnovu onoga to je ostalo od njega moe
da njegov pisac naputa t radicional ni kazi-
vanja, koji vie .nije bio obavezan II vremenu t urske
dominacije.
M. Vego: Novi i revidirani natpisi, GZM, SaTaje:
vo, 1961.
418.
EPITAF U GRAHOVCICI MA (str. 285) da je
Mih ov.io prave vire r imske, to da
je nastao krajem XV vijeka, II vrijeme r azvij?-nja nove
i otre vjerske diferencijadje. Bonjani su i u ovo
do-ba, uz male iznimke, zadr-2ali stari oblik 1. sadr -
aj epigrafa, kao i staro pismo, bosansku ali
su u oblikovanj u praviti razliku. Ka-
tolici i pravoslavni na kamenu su postavljali
velike krst ove, a muslimani s u se opredijelili za
u o'hliku obeliska i steJe, koji su bili blii formi musli-
manskog il1ian a.
B . i l . govore, Zagreb,
1954 (WMBH, IV).
ALIBEG VL. AHOVIC (str. 286) je na intervenciju
doao da kao carski izvidi sta-
nje poklada hercega Stjepana pohranjenog u dubro-
trezorima. Na osnovu provjeravanja knj iga
Alibeg je ustanovio da su .podigli
cj elokupno svoje i da .su t ube samom caru
u Ist ambulu bile neosnovane. Dokumenat o tome na
Alibegov diktnt pisao je ima.n di1ak iz
u Bosni.
Alibeg i njegov brat Smail, koj i se II
ovom dokument u pojavljuje kao svjedok, su
ljud i, ali :njiihov identitet nije Poznati su Vla-
i'.l listoimenog sela u ljubinj9kom kvaju. J edan
ug,ledini po 'imenu Radosav, sahralnjen je na
Nek,ulIDu kod Stoca III drugoj p olovini petnaestog vijeka.
F. Monumenta, CDX XXIV.
NATPIS IZ BOLJUNA na str. 288, jedan je od
naj ljepih u srednjovjekovnoj Bosni. Objavlj ivan je
v1e puta, sa izvj esnim manjim razlikama. P osljednji.
put natpis je M. Vego, znatno od.
r anijih rjeenja. Vegina revizija nije izvrena.
".
419'
na osnovu ozbiljnih argumenata, a njegov faksimH
objavljen je poslije retua, te se ne moe prihvatiti.
Ima samo jedna koja bi za razliku od ranijih
mogla da se i razumije ali ne
na liniji Veginih objanjenja. Naime, anonimni pisac
epitafa pie:
l legoh na plemeni toj
i ta je maka, blaga.
Da li on umjesto meka, pie maka? Nije sigurno.
Moglo bi !hiti da u .tom posljednji stav glasi:
l ta je majka blaga.
Dakle, bilo bi isputeno slovo i, po pisara
i klesara ondanjeg vremena, koji su isputali i
slogove, osim to su se sluili i ligaturama. Tu je
i zamjenjivala glas j, k-oji nije postojao u starom
alfabetu. Napominjemo da su stari pisci zemlju
zvali svojom majkom, kao to su grob nazivali ota-
To je i dijak Draeslav napisao u jednoj
Tvrtkovoj povelji. Takvo shvatanje mogao je da izrazi
dijak iz Boljuna.
EPITAF HUMKA (str. 291) ureza.n
je u kamenom krstu na groblju u Gornjim Turanjima
kod Trebinja. po paleografskim i drugim oso-
binama spomenik je podignut krajem XV
Epitaf se pamti zbog jednostavnosti i iskrenosti.
M. Vego: Novi i revidirani natpisi, GZM, Saraje-
vo, 1964.
SPOMEN O GLUMACKOJ DRU21NI A1ibega Pav-
(str. 292) da su booanski feu-
dalei, i poslije svog prelaza na islam, odravali
kulturnu i tradiciju, je s koljena
na koljeno. Alibeg njeguje na svom dvoru
muziku i glumu, a dvorsku grupu svojih umjetnika
420
alje na proslavu Sv. Vlaha u Dubrovn ik, kao to 'su
to r anije raz ni dostojanstvenici i kral jevi iz Bo-
sne. Glumci su u ono vri1eme vjerovatno bili i autori
i i nterpretatori t ekstova, pisanih ili improviziranih,
prenoenih s javnih nast upa medu iru publiku i i-
renih na taj u narodu. 'rek kada se ovo ma,
se kako je u Bosni nastao onako veliki broj
proznih i poetskih tekstova je kvalitet toli ko po-
digao ugled narodne knjievnosti iz ovih kr ajeva, u
samoj zemlji i van nje. I poznata sevdalinka nastala
je u ovakvim uslovima.
Truhelka: Tursko-slavjanski spomenici dubro-
arhive, GZM, Sarajevo, 1911.
NATPIS O LAVU KOJI VREBA (str. 293) urezao
je na spomeniku kneza Radivoja Vlat-
u Poto j e na jednoj strani visokog
kamenog sanduka uklesao jednostavan i topao t;!pitaf
oRadivoju, na.jboljem i najuglednijem muu u predj el u
Dubrava, pa tako oduio dug prema pokoj niku, Gru-
je po nekom unutranjem nagonu shvatio potrebu
da kae neto posebno, neto o sebi i svom vre-
menu. jo vie emu epitafa,
ostavi tako svoj krik u kamenu. Lav koji v r eba,
vrag je, neprijatelj, napasnik to svakodnevno prijeti
svojom pravednike da se po-
svete svom poslu. II sudaru s turskim poslij e
pada Bosne, koj i su upadali II zemlju humsku u apo-
zanosu, mrtvaci su se sahranjivali,
a ostalo ih je mnogo i nesahranjenih. Poginulim je
t rebalo odavati a to je i onda kada
j e iza njegovih vrebao lav. Svoju misao uspij evao
je i likov.no da predstavi - lav s najeenom gri-
vom i podignutim repom ide prema nekom drugom,
ugroenom stvorenju, vjerovatno j agnj etu, pravedniku,
kao nevinoj rtvi. Ove predstave spadaju u kolekciju
to ih urezuje u ka-
men irom srednjeg Huma, od Dubrava do Krueva
421
-
i Boljuna. Njegove skulpt ure II plitkom reljefu nisu
jo. ali je sigurno da imaju duboko s imbo-
preko koga olako prolaze svi oni koji
su opisivali Natpis o lavu to vreba na
Radivoja strogo j e odvoj en od epitafa na
istom kamenu, 'Pa ga j mi trctir amo kao poseban
natpis.
EPITAF 2UPANA JUROJA (str. 294) nalazi iSe II
Kruevu kod Stoca, II jednom od sredita vlakih ka-
t unskih naselj a. Izvori ne spominj u ovog upana, a ne
znamo ni koj i ga je knez pobiliio, niti je jasno II
kakvoj se zavisnol'lti II feudalnoj hij erarhi ji nal aze ova
d va
C. TTuhelka: Die b osnischen Grabdenkmaeler des
MitteJalter, WMBH. Wien, 1895 (GZM, 1914).
NATPIS NA GROBU DOBROG RADOJA (st,_ 295)
uklesan je na jednom od poznate nekropole u
Radimlji. Stipan, Radojev otac, poznat je iz istorijskih
izvora. su ga jednom prilikom optuili zbog
i palea u Slivna, koji je pred-
neku humsku u zajednici s turskim odre-
dima. Radojev hrat, Petar koji mu podie
razvio je dobre odnose sa Dubrovnikom te j e
primljen u zajedno sa svojom
Dobri Radoje je najvjerovatnije ista ona
nost koju nazivaju dobri Radivoj Popra-
dijak ... t: Uspomena na se
danas u imenu sela Poprata, smjetenog povie nekro-
pole Radimlj a kod Stoca. Na istoj nekropoli
su jo .natpisa, nepoznatom Stjepanu,
vjerovat.no Stjepanu ocu Radivoj evom, a
napisao ga j e Miogost Vukcu koji je
napisao Bogai n i Radoj u Vu-

A. Benac: Radimlja, Sarajevo, 1950.
422
.MOLI TVA OT TRESKA (shr. 296) je
1905. u kod Napisana j e na jednom
papirnom svitku, voskom radi zatite od
vlage i smjeljtena u uplj inu borove klade.
zapisa je a zatim slijedi dvadeset ak musli man-
skih imena, itelj a 1>meteha kunovskog koj ima je za-
pis namijenjen, te natpis molitve, sve u starom bosan-
skom pismu. Zatim l prepis p oruke na latin-
skom jeziku s to ju je t oboe Hristos svo-
jom rukom napisao nekom caru u Jerusalimu. To j e,
u stvari, t':iri1ska t r anskri pcij a latinskog teksta apokrif-
nog pisma Isusovog, pisanog kralju Abagoronu. Nakon
viekratog zazivanj a i mena Isusa i Marij e slijedi bo-
sanski tekst molitve, necj elovit, bez zavr etka. U devet
odjeljaka zaklinjanja ovog zapisa ima vie poda taka iz
Apokalipse i apokrifne literature, sa motivima iz Novog
zavj eta. Interesantna su imena koje u
tom odjeljku zaklinju troj ica patrijarha. osam-
naest vragova imena ima ih sa naSlm
narodnim imenima {Cernica, Kozoderac, Ciper i Cer-
nica). Molitvu je po svoj prilici pisao neki pataren,
za svoje prijatelje, koji nose muslimanska imena,
ali se nisu jo odrekli svojih starih vjerovanj a i obi-
Zapis je iz petnaestog vijeka, iz vremena dok j e
bogumilska tradicij a bila jo veoma jaka. MoHtva od
treska, od groma, bijesa i od grada, predstavlj a neku
v:rstu ljekarue, natStale moda II nekom pataJrenskom
'J<;af1i tativ.nom prihvatilitu, a odrala se dugo Ikao dio
nar odnog ipraznovje-rja. Za nars je kao jedan
od prlimjera t ad anje p.ismEIDosti.
C. Tru.helka: Jedan zanimlj iv zapis pisan
GZM, Sarajevo, 1906.
EPITAF VUKCA VUCIHNICA (str . 299) UTezao je
dijak Pribisav II jednu kamenu danas uzidanu
u ogradu dvor ita crkve II kod Ljubinja.
C. Hoerman: Epigrafische Denkmaeler aus dem
Mitt el alter, WMBH, Wien, 1895.
M. V ego: Zbor nik, II , 94, Sarajevo, 1964.
423
NATPIS RADOJA MRKSICA (str. 300) uklesan je
na jednom stupu, koj i se II natpisu naziva krstom, II
kod Trebinja. Izdv{)jen je od oblinje nekro-
pole. Sadraj natpisa je epigramskog karaktera, a nje-
gova poruka penje se do sarkazma.
M. Vego: Zbornik, II, 118, Sa-rajevo, 1964.
S. Popovo, Sarajevo, 1966.
EPITAF RADIVOJA VLATKOVICA (str. 301) od-
nosi se na kneza, odnosno upana, o kome do danas
nisu nil{a:kV'i hrstorij"ski podaci. Zupa Dubrave
protezala se na dananjih Dubrava, plodne
visoravni Stoca i Vrijeme natpisa
je posredno, s obzirom da mu je autor
poznat po natpisima u Dubravama i Boljuni-
ma, gdje mu se nalazi i grob.
C. Tru.helka: Starohosanski natpis, GZM, Sarajevo,
1895.
SI N HERCEGA STJEPANA (str. 302),
kao i ostali bosanski feudalci to su prije ili poslije
njega primili islam, nj egovali su i dalje t radiciju do-
pismenosti, a ta tradicija trajala je u nekim ku-
vijekovima, sve do naih dana. Pisma Ahmeta
kneza Stjepana, prije njegovog odlaska
u Carigrad, odaju koji je ivio i odrastao u
sredini II koj oj je pismenost bila na visokom nivou.
To manuskript i njegove naj-
starijeg brata Vladislava. Stjepan je kao
Ahmetpaa, veliki vezir tada carevine,
okupljao oko sebe svoje zemljake, dijake i diplomate,
kako bi mogao to efikasnije drati veze sa svojim
uvijek svoje porijeklo i svoj ma-
ternji jezik, kao to su i neki drugi ljudi nae
krvi.
424
Prvo poznato Ahmetovo pismo kojim se
u vezi sa testamentom njegovog oca
napisano je negdje 1488. Drugo, vjerovatno iz 1496,
govori o poklisaru tivanu
veoma upornom II svravanju poslova na Porti, ali ne-
efikasnom z.bog zauzetosti sultana oko poslanstava ne-
kih stranih zemalja. S konca tog vijeka su
II arhivu jo dva dokumenta A. Herce-
- prvi je potvrda na 47 dukata od konavaoskog
dohotka, prihoda to mu je pripadala naslje-
a drugi se odnosi na intervenciju koju je on kao
veliki vezir kod cara da se oslobodi oneko du-
roblje, u je i uspio. Na kraju ovog
pisma Ahmet moli da bre dostavljaju
vijesti o na Zapadu. Ranije su oni slali
dragocjene vijesti o prodoru francuskog kralja II Ita-
hju, o smrti sultana Dcma u Napulju i druge zanim-
l j ive informacije, u stvari, obavjetajnog karaktera.
Pismo od 1501. godine govori o nekim to
iz Svete gore, se da su pre-
stali da daju dohodak njihovim manastirima, koji su
davali umjesto dohotka nekom manastir u u Jerusalimu,
po sporazumu sa turskom caricom Marom. Zla ena
vuhostvom je dolo do ovog ne-
sporazuma jeste posljednja bosanska kraljica Mar a,
odnosno koja je na carigradskom dvoru podigla
tubu radi dobijanja svojih predaka, srpskih
despota, izgleda bez ikakvog osnova.
C. Truhelka: Tursko-slavjanski spomenici, GZM,
Sarajevo, 1911.
F. Monumenta, CDLXIX.
NATPIS U PODGRADINJU u Gornjem Hrasnu kod
Stoca (str. 306) nruazi se na nadgrobnoj Ivaona Vu-
je, te je u raznim kombinaci-
j ama. M. Vego je najblii ispravnom ali ni
njegovo nije sigurno, jer priloeni faksimil nije
retuiran je. Umjesto br at mi c trebalo bi
po naem miljenju valjalo bi traiti
425
lokaciju gdje se spomenik postavlja, kao to je to slu-
sa natpisima iz drugih krajeva (.u Dopascih, _na
Drameini, . na Batnogah, u Dubravah, itd.). Umje-
sto Blagoje, umjesnije bi bilo Blaga je (ruka
sina moga, koji dovee ove kosti) ".
ROMAN O ALEKSANDRU VELIKOME bio je
najmilija lektira za.bavnog karaktera srednjovjekov-
nog u mediteranskim zemljama, pa i u
voj Evropi. Ova romansirana biografija batina je iz
starog vijeka, od feudalnog drutva i pri-
njegovom shvatanju. Pramatica ove proze je
Pseudo Kalistrava Aleksandrida, koja se veoma rano
sa prevoditi na razne jezike, a
njeni uticaji mogu se pratiti u raznim arapskim pri-
pa i zbornicima. U desetom vijeku je
tekst preveden na latinski, a sa ovog je preveden
na razne evropske jezike, u raznim preradbama. II
naoj knjievnoj historiji nije jo uvijek ispitano pori-
jeklo naeg r omana O Aleksandru, u ruko-
pisu doba. po nekim minijaturama iz
Miroslavljeva i Divoeva i ilumina6jama iz
nekih drugih rukopisa, kao i po odlomcima II nekim
tekstovima, to asociraju na sentence iz Aleksandride.
moglo bi se pretpostaviti da je ova ,povijest o
kom vladaru i junaku bila poznata u naim zemljama
veoma rano. To i jedan inventar knjiga u
Zadru iz 1389. godine u kome se spominje i -knjiga o
Aleksandru, u slavinskoj azbuci, je pi-
smo glagoljica ili 'bosanska su ipak
samo rukopisi koji od petnaestog vijeka
II stpskohrvatskoj, .bugarskoj i ruskoj redakciji. Odlom-
ci koje ovdje donosimo {str. 307 i 312) uzeti su iz Ifuko-
pisa .to se .nekada nalazio II Roudnici, u
nastalom vjerovatno na prelazu iz XV u XVI vijek.
Tekst je ispisan na 116 listova male
ne. Adaptirao ga je nepoznati pisac po nekom starijem
rukopisu srpskohrvatske recenzij e. je iz ne-
426'
kog mjesta u zapadnoj Bosni, ikavac u jeziku
ima elemenata u mjeri u kojoj su zastup-
ljeni i u velikom broj u bosanskih povelja i pisama iz
srednjeg vijeka. I pored tenje da pie jezikom svog
vremena i kraja, nepoznati ostavljao j e neke
crkvenoslavenske oblike, a ponegdje nije shvatio tekst,
pa ga je krivo prepisao. Sentencu Vsaka sojka ot jezika
svojega pogibajet, on je napisao Vsaka v ojska ot jezika
svojega pogibajet! Moda je ipak tu izmjenu
namjerno s obzirom da i ona ima svoj realni
smisao? Mnoge izreke .iz Aleksandride su l.le od usta
do usta i do danas su poznate kao narodne poslovice.
Pojedini motivi preli su, u usmenu, narodnu
knj ievnost, kao to je ona poznata o Tamnom
vilajetu.
V. Ogledi stare hrvatske proze, Starine, III,
Zagreb, 1871.
D. Aleksandrida, pr edgovor pr evodu P.
Su botica, 1957.
STO VOJVODE STIPANA MILORADOVICA (str.
311) je II 7JivtJj stijeni. 'll kod Stoca.
Lokacija se nalazi vie samog Stoca, pa mnogi misle
da je staro mj esto Vidoki dobio svoje novo ime po
ovoj kamenoj stolici. sto Stipana Mi-
kao to se to vidi i iz natpisa, obnovio j e
njegov sin, vojvoda Petar. Kamene stolice, onim
sl{)Venskim na Gosposvetskom polj u, su na
nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini. Pored stolice
iz okoline Blagaja, smo natpis donijeli u ovom
izboru, poznata j e stolica Ivania na planini
Bukovici kod Konjica.
M. V ego: Novi i revidirani natpisi, GZM, Saraje-
vo, 1962.
427
NATPIS BRACE RADILOVICA U CADOVINl (st, _
315) nije potpuno ,i nije do kraja zato
Hasan i Ahmet su vjerovatno natpis posvetili svome
ocu nepoznatog imena, koji je poginuo II nekom boju
ili II kakvom sukobu. Kao i epitaf Mahmuta Branko-
i ovaj iz Cadovi.ne II svemu se oslanja na tradi-
ciju starih bosanskih epitafa, po formi, jeziku i pismu,
mada se odnosi na Bosance to na islam. Ipak,
zavretak natpisa asocira na neke fraze
(Da je blagosloven tko proiti ..... ). U ukrasima se
II Cadovini ugleda na starinu, a II .oblikovanju
kamene mase poprimio je i elemente -muslimanskog
niana.
V. Sk Grobni natpis II Ca-
dovini, GZM, Sarajevo, 1927.
DIJAK NAPOVIST (Istr. 316) je ap.i'taf II
kameni sarkofag u sel u Hodovu kod Stoca, a ,posljed-
nj i put ga je objavio M. Vego nepot puno, kao i inter-
p retatori prije njega. je nesigurno ime dijaka.
M. Vego: Zbornik, II, 52, Sar ajevo, ]964.
TEKSTOVI NEPOZNATOG BONJANINA (st,.
317) Ikoje 1e potpisao P etar n apisanoi ,su na
pergamentu, kasnije zalijepljenom na pozadinu jedne
slike na drvetu, smjetene u samostanu u Sut-
jesoi. Ova slika je poslije dospjela 'll Ga1e-riju Jugo-
slavenske akademije znanosti i umjetnosti, kao poklon
biskupa Strosmajera. Tekst na pergameni u prvom
dijel u donosi rodoslov bosanske vladarske Kotro-
i su krunu posli je Tvrtka na-
slij edili i ostali bosanski vl adari. Tekst je p isan bosan-
skim pismom, a smjet en na pojedina polja
grbovnika. Kao vrijeme post anka grbovnika ubiljeena
je 1482. godina, te bi po tome dokumenat pripadao dru-
goj polovici XV Po miljenju Solovjeva, rodo-
slov je zajedno sa grbovnikom primjer falsifi-
428
kata XVI a potekao j e iz kruga stare humske
por odice koja se svim sredstvima borila
za priznavanje visokog pori jekla i titula koje
takvom por ijekl u pripadaj u. U pogledu porijekla teksta
Solovj ev j e ,prihvatio miljenje M. Reetar a kao naj -
- tekst j e za navedene ciljeve Petra
napisao n epoznat i Bonj anin iz sjeveroza-
padnih krajeva Bosne. P. bi, kao i svi
iz Slanog ili Dubrovnika, pisao ijekavski
i tokavski. Ipak , ovo pitanje nije potpuno r azrijeeno.
Za nas je ovaj tekst zanimljiv kao primjer pismenosti,
a nj egov drugi dio kao 'knjievni pokuaj.
A. Solovjev: Postanak ilir ske heraldike i porodica
Glasnik Skopskog dn,Jtva, X ll,
Skopje, 1932; Prinos :La bosansku i ilirsku heraldiku,
GZM, Saraj evo, 1954.
EPITAF JUNAKU RADIHNl (str. 31 9) uklesan u
kamenom !krstu, ukraenom rozetama i
.titom sa napisao je Vukosav u Mi-
kod Ljubinja.
C. Hoerman: Epigrafi sche Denkmaeler aus dem
Mittelalter, WlI!1BH, Wi en, 1895.
PJESMA O NIKOLI RADANOVICU (str. 320) na-
stala j e u dr ugoj polovini petnaestog u vri-
jeme kada je formir an t ip pjesme nazvane bugartica.
Nije rukopis ove pjesme, ali j e znamo po '
kasnij em prepisu. Tekst je doivio sigurno izvjesne
izmjene t okom pr oteklih vijekova, ali njen j ezik, lek-
sika i i mena to se u pjesmi spominju odaju njeno
bosansko porijeklo. Motiv vjerne slube se po-
navlja u bosanskim pisani m spomenicima, a ovdje
:. prava i vj erna sluba dolazi do svog punog izraaja
rasvijetljena njeni m Nikola sluio
j e odano Petra ali mu je vazalsku sl ubu
otkazao, jer se gospodar nije ponio kao .to je red
429
prema vitezu. Petar je bio sin vojvode Din-
spomenutog posl jednj i put II povelj i kralja Ostoje
od 5. februara 1399. Petar je iao naruku
trgovcima pa ga je Dubrovnik primio za svog
nina. Kao svjedoka nalazimo ga na povelji kralja To-
maa od 22. avgusta 1446. Sa svojim odredom Petar
je nekoliko puta protiv Turaka,
a poginuo je u boj u koji je vodio bosanski kral j protiv
Dimitrija poslanog od strane srpskog de-
spota na i Bosnu 1453. Petrov brat Tvrtko
prvi je bio na udaru t urske sile 1463. godine
i zemlje prve su okupirane.
kroz Bosnu 1531. godine, putopisac Be-
nedikt zrubiljeio je da Bonjaci pjevaju pje-
sme o svoj im j unacima, a :' 0 vitekim djeli ma
vjernoga sluge Radosava Takvu j ednu pje-
smu, kao to je ova o spjevao je nepoznati
Bonjanin, a iz Bosne, II svojim rukopis ima ili usme-
nim putem, prenijeli su je bosanski iseljenici, koji su
odlazili II Dubrovnik i u druga primorska mj esta, prije
i poslije pada Bosne. Pjesmu koju donosi mo zapisao je
(vjerovatno iz nekog starog rukopisa) II prvoj polovini
XVIII pjesnik Jozo Nje-
gov zbornik pj esama pod naslovom Popijevke
slovinske se u knj inici u Zagrebu,
kao rukopis br. 4001, odnosno popij evka br. 27. Iz Be-
zbirke pjesma je kasnije dospjela u rukopis
V.
V. Narod.ne pjesme iz starijih, ponajvie
primorskih zapisa, Biograd, 1878.
V. Rasprave, i (Jugoslavenska
naTodna epika u prolosti), ZagTeb, 1963.
EPITAF U PODSTIJENJU (st r. 323) nami1enjen j e
nekom se ime ne moe Natpis
je uklesan u kasnije uzidanoj u zid crkve, kao
i druga pod kojom je leao Bran Drob-
njak. Oba spomenika pisana su u maniru bosanskih
epigrafa, mada se nalaze na Crne Gore. To
430
je sasvim razumlj ivo ako se uzme u obzir da je dobar
dio te oblasti bio u okviru bosanske drave j o od
Tvrtka I.
B. i l. Rendeo: Igovore.
U NEKUKU KOD STOCA (st-r. 324) na ve'li!k:om ka-
menom krstu, urezan j e epitaf Radosava
Vjerovatno se radi o jedn<lm feudalne porodice
se spomenici nalaze u na
i drugim nekropolama
kraja. je invokacija ovog natpisa, upravo je-
dinstvena: ime boga i svetoga Ivana! Odnosi se
po svoj prilici na Ivana Bogoslova, pisca Apokalipse.
Natpis je urezao Mileta a napisao
Na nekropoli u Nekuku ima 76 od
kojih su 22 ukraena. Najstariji u obliku nastali
su prije petnaestog a II obliku sarko-
faga i kr sta, II petnaestom do XVI vijeka.
. na Nekuku kod Stoca, Glasnik
Etnografskog dTutva tL Beogradu, Beograd, 1958.
POCETIJE SVIJETA (str. 327) je u P.lov-
divskoj biblioteci II Bugarskoj , II jednom zborniku apo-
krifnih tekstova i molitava, a objavio ju je i proko-
mentarisao J. Ivanov u djelu Bogumilski knjigi i legendi,
jo 1925. godine. Ako ovaj apokrif o stvaranju svijeta
i nije moda veoma je zanimljiv i spada
najljepe junoslavenske srednjovj ekovne teksto-
ve. je u njemu Ujep jezik, narodan i ekspre-
sivan. Neki stavovi iz ove bosanske legende asocir aju
na stavove iz Tajne knj ige, za koj u se vjeruje
da j e prepisana iz j ednog starog bosanskog rukopisa.
M. Dizdar: zlatnim Zivot 1, Sa-
rajr.vo, 1968.
431
RJECNIK
crkvenosLovenskih i manje poznaHh, starih i strawih
r i j e i i pojmova
28 - .Star:1 bosanski tekstovi
a [vezn.] a, ali, i
(vezn.) ako, kada, da li
(v. alte)
ad (m.J pakao
agnec [m.J jagnje, janjac
aki [vezn.] kao, kako
aktnt (m.] hiacint, jacint (l.
hyacinthus)
ako (v.J jako
aksamtt .[m.] vrsta tkanine
ali [part.) da Ll, ati - ati ili
- ili (lokal. jali)
amepust [m.] ametist, amet-
thystus
amin istina je! neka tako bu-
de! amen [hebr. ]
angel, [m.]
ano [uski.] gle! evo! eno! ana
- ano evo ovo i eno ono
[m.J veli -
ki, glavni
a se, ase, se -
tak natpisa na srednjovje-
kovnim lapidarnim spome-
nicima, na
i ktitorskim [usk1.J
evo, eto, gle !
asp [m.] jaspis, asap [gree.]
aspro. [.] vrst a srebrnog
kog, a kasnije i turskog
novca
alte [vezn.] ako, kada, ate li
a ako, ako li, ie at e koji
god, ko god
az (zamj.) ja (crkv. slav.]
".
banj [pridj.1 banov
batina (.J
djedovina, nasl jedstvo, po-
sjed dobijen od vladara II
nasljednu imovinu (pleme-
nita batina)
besjeda (l.] govor, raz-
govor
(prid.] bezbrian
bezakonan [prid.] prestupan,
nevjeran, neodgovoran, ne-
valjao
bezzabauno [prid.) bez smet-
nje, bez zadravanja, bez
ikakvog (od
baviti, bavno)
bigaU, bjegati bjeati. bigaje
onaj koji bjei,
btjeda l.] nuda, nevolja, po-
treba, jad
bijediti, u bijediti siliti, primo-
ravati, natjeravati
bijes [m.] zao duh,
bUt" [m.] znak. znamenje, bi-
ljeg, nadgrobni kamen (v.
mTamor, kerni)
bisazl torba, torba od dva di-
jela sastavljena, bisage [u
sr ed. latin. bisccia)
bist (od by ti) dogodi sc,
se, bi
bista (od by ti dual) bijahu
(dvojica)
biti (od byti,) postojati, biti
[l. esse], (prez.) budu
jesm, [aor.] bih, bjeh, u
435
rUskim bosanslcim i hrvat-
sIti m glagol jskim rukopisima
pie se kao i glagol
biti ubijati , (bi ju, bije-
i), [1. percutare]
bitije, bitj e (sr.J bitak,
blag [prid.] dobar, va ljan,
blag, plemenit
blagodat [.] milost, blagodat
blagoobrazno [prid. ] blagovid-
no, blagotvorno
blagoizvoliti izvoljeti, radova-
ti se (b lagoizvolju, blagoiz-
volii )
blagodjejati dobro, ple-
menito postupati
blagost [.] dob rota, plemeni-
tost, dobrodunost
bledtvt [prid.]
smutlji vi, pogana jezika,
bledivi babuni
Medi-ti izrugivati se svetinj a -
ma, brblj ati, " praznosloviti
bHika [m.] srodnik, blinji,

bljusti paziti, titit i,
sabljusti, sabljudal i
bluditi zavaravati se, lutati,
grijeiti
bo [vezn.] je r
boduti (od bosti), onaj
koji bode,
bolana srebro igosano srebro,
s rebro koje je obiljeeno za
trgovinu i izvoz u druge
zemlje, bola [.] ig na sreb-
ru i z d ravnih
rudnika
bolje [kamp.] vje
bol1i [komp. ]
boljezn', boljez'n [.] velika
bolest, bol, jad
boljar , boljar in [m.J velikan,
visoki dostojanstvenik ; ple-

braja [m.] brat (od milote),
muko ime Braja
bran [.] rat, bitka, boj
bratija, brutrija, brat ja [p!.]
po ocu ili ro-
436
du, a nekada i po
kom djelu
brati, brat i se bor iti se
brenije, brenje [sr.] blato,
prljavtina,
budu budem (od by ti, [1. esse])
buj [prid.] lud
cat, sat [m.) sto, stoti na, (od
s'to - stot ina) satnik [m.] stot-
ni k
[prij ed.] poradi,
ra di, zbog
ci.jekati, cjekati istraivati, ka-
njavat i (1. castigare)
cjelba [.] vidanje
cjelovati l jubiti, grliti, volje-
l i . cjl:!livaLi
crki [.] c r kva, cr kovan [prid.]
crkovni, crkveni
crljen [prid. ] crven, jarko obo-
jen
cvisti, cisti cVjetali, cvast i
[sr.]
(od
[m. ] sat, vrijeme;
sak, moment
[prid.] cijenj en, dosto-
jan potovanja
[m.] s lubenik,
stavnik vlasti, s lubenik ,
dravnik
potovati, odavati
znanje
[.] dvorjani , posluga;
ljudst vo,
['lam.) ((gen.
sing.] od
[.] dio
[m.] (. i sr., br.]

[red. br.]
naesti
[pril.] kome, komu
[m.] red, dostojanstvo, n a -

rediti, ure-
diti
[sr.J broj
[sr.J broj
brojiti,
potovati
[m.J (otuda:

bue, itd.)
cTijevo [sr. ] utroba,
trbuh
[.] teta
[p!.] tovanja
(sr.)

(zam.] to, ta, ni-
tu, neto, za-
lo
one koji budu
oni koji
dabr [.} provalija, bezdan.
udolina; DubT' Dabar, veo-
ma stara upa u
Humu, u dananjem Daba r
polju
daati, dajati, (daju) davati;
davati
Ipri!.] daleko
dasva dasmo nas dvojica
[dual]
dad [m.] kia
dae [pril.] sve, dae do sve
do . ..
deobC! [sr.] rasprava, parnica,
dioba
derati, d rati derati, guliti,

despot [m. ) vladar oblasti,
t ula koju su davali bizant-
ski carevi oblasnim gospo-
darima, titula srpskih
dara poslije Kosovske bitke
deri, dori [pril.) do, Sfle do ...
dje [v.) dje
did [v.] djed
dijak rm.J pisar i pisac u
srednjovjekovnoj Bosni ,
kon, nadvorni. pisac dvorski
pisar, kancelar
dijavol [m.] zao demon,
Satana
diviti se sc, biti
nekom pojavom, divo
[sr.)
divji [prid.] divlji
dje, di [pril.1 gd je, kuda, ka-
ko, na kojoj str ani [l. qua],
jer, to [l. qulu]
djed, did [m.] poglavar crkve,
. episkup i svriteij e Crkve
bosanske
djejanije, djejanje [sr.] djelo,
djelovanje, rad
dIa [prid.] dug,
dlan {prid.] duan, dUnik
(m.] dunik, obveznik
dobHak [m.] prihod, dobitak,
blago
dobitije lsr.] dobitak, prIhod
dob,.' [prid.] dobar
do')Tc, dobTje, dobri [pridj.]
dobro
doitt, dojti (doidu,
dojdu)
dokot;e, dokolt [pri!.] dokle
doku [pril.] dok, sve dok
dolu [pril.] dolje
dom [m.J dom, obitava-
lite
dondee (pril.) dok, sve dok
dosetje, doseH rpri1.] dosad
dostati biti dovoljno, dostati
dostojan [prid.) vrijedan, pri-
kladan, dostojan
dostojati biti doputeno, do-
zvoljavati neto
dostojanije, dostojanje [sr.]
imanje, prihod od nekog
dobra, dru t veni pol oaj po
ill zasluzi
dostojno jest dozvoljeno je!
doputeno je! (iz obred.nika
za bogosluenje u Crkvi bo-
sanskoj)
doad [v. ] doUi, dojti, pta,
pret. akt. I
dotole, dotoli [prll. J dotle
d,.ag [prid.] skup, skupocjen,
mio, drag
dTevan [prid.) star, drevan
dTevl;e [pril.] ranije, prije
437
drevo [sr.]
dri.vo [v.] drevo
dTUg [m.] prijatelj, drug, dru-
ga [.] prijateljica, drugari-
ca
druga na desete [red. br.] d va-
naesto
[pril.]
druzi [pl.] drugovi, prijatelji
druzi [pr i1. ) drugi, ostali
druba [.] dvu.tvo, oruana
dl1uina, pnijate11ska slrupl -
,na
drui na [.] skupina, drutvo,
oruani odred
drava .(. ] sila, uprava;
oblast; drava
dubrava [.] uma, nizinska
uma
dukatnik, dukatar [m.] sakup-
dukata, zakupnik sa-
kupljanja dukata koj i je
davala godinje svaka seo-
ska
du.manadesete [br.] dvana-
est, dvanaestorica,
jeni broj svjedoka koji pot-
pisuju neki pr avni, odnosno
diplomatski dokumenat II
srednjovjekovnoj Bosni
dvanadesete [br .] dvanaest
dver, dveri [. ] vrata, golema
vrata
dvor [m.] dvor, stan, dvorite
gad [m.1 gmaz
gatati predskazivati, gatati
gdo tko, ko
gibati pogibati, ginuti (giblju)
gibati pogibati, ginuti (giblju)
gibe1j [.] gubitak, propast
glagol [m. J govor
glagoljati, glagolati govori ti,
kazivati
glasit [prid.] poznat,
glasiti zvati, objaviti
glubina [.] dubina
glu.bok [prid.] dubok
glu.m [m.] igra , ala, predsta-
va
438
gl umac [m. l predstav-
glumac
glumiti igrati, predstavljati,
prikazivati
godje-godje [pril.] bilo-bilO,
volja-volja
god, godina vrijeme,
no vrijeme; sat; godina
godina [.] sat, godina
(kasnije)
goj [m.] mir
gore [usk1.] jao! teko!
gor je, gori [pri l.l gore
gorij [kamp. ] gori
gospod [m.J bog, gospoden;
[pril.] gospodnji, gospodinov
gospodin [m.] gospodar
gospoj a [.]
gospoda [.J gospoda
gost [m.] gost, visoki starje-
ina Crkve bosanske
grajane [m.]
gradanin [m. ]
grel> [m. J grob [sr.] grebite,
grobite [sr.] grob
gresti dolaziti (gredu)
greti grepsti (grebu)
gusa [.] grabe,
haba [.] teta, prestup, pre-
kraj, kazna
hajati brinuti se, mariU za
neto, ne haju ne brinem
haran [prid.] koristan, vrije-
dan, zahvalan
herceg [m.) knez, vladar j ed-
ne oblasti, [.] h erceica
heruvim [hebr. crkv.J
nebesko sa ddetinjom
glavom J .krilima, kod. bo-
jeg prestola
hitenije [.] grabe,
hitr ost [sr.J lukavstvo, varka,
obmana, prevara
hia [. ] dom; sjedite
veli kodostojnika Crkve bo-
sanske
hIm [m.] humak, breuljak;
HIm, breuljak vie Blagaja
kod Mostara, po kome je
oblast nazvana Hum-
skom zemljom, odnosno Za-
humljem
hodata; [m.] poklisar, zastup-
nik, posrednik
hodatajiti biti u nekoj misIj i,
posredovati
hoditi hodi ti

hotentje, hot;en;e [sr.] namje-
r a, odl uka, elja
hotin;e [v.J hotenije
hotjeti htjeti, ho.Hu
hrabar, hrabre1l [m.] bor ac,
vojnik, momak,
hram fm.J dom; kapela
na grobu, crkva
hrana [.] zatita, obrana,
vanje
hraniU tititi, drati
hrapav [prid.] mukao, promu-
kao
hruso!it [m.] hI1isol:it, l. chry-
soll thus
hrisopas [m.J hris()pas, l. chry-
sopasus
hrisovulj [.) povelja, hrJsovu-
Ija (u srpsk!i m pisanim spo-
menicima)
hud [prid.] zao, lo, slab,
nesretan
hudo [sr.] zlo, [pri d.] zlo, jad-
no
hudob(L [.) napast, ne-

hula ,[.] POgrda, blasfemija
huliti grditi, rugati se sveti-
njama i autoritetima
husar [m. J gusar , na-
silnik, razbojnik
husiti gusadU,
eda [v.J jeda
er, aer, ajer
evangelije,

vjeta
rm.] zrak, vazduh
[sr.]
knj ige Novog za-
ibo [vezn.] jer
ide, idee [pril.] gdje, tada,
onda, kada, ikad
idee [v.J ide
igo [sr. ] j aram
ime {vez.] jer, poto
inako [pril.] drukNje, drugo,
suprotno
inde, inidje [pril.] negdj e,
drugdje
ini, in [prid.] drugi
inooda (pri!.] jednom, nekad
inok fm. ] samac, pojedinac,

inokupke [pril.] zajedno,
skupno
tnoplemenik [m.] str anac, tu
din
inuda {pril.] od nekud, nekud
{sac [v.) !stac
i..!ci;eliti ozdraviti,
ishoditi izlaziti
iskon; u od
od stvaranja svijeta
ispisati, pisati napisati, pisati,
urezati ll ... (pie Semorad)
ispraviti postaviti, utvrditi,
ustanoviti
ispravljati upravljat i, vladati
isprositi umoli ti,
isprva od prvo
islac [m. ] dunik, krivac;
istinski krivac
isti [zamj. ] pra..,;i, Istinski
istinan [prid.] istinit, prave-
dan
btinije (prid. ] istinite
[m.] izvor
!tisH. izbrOjati.

iti (idu, [ptc. pret. akt.]
ad)
izame, izam [pril.] osim, izu-

izMesti Izmisliti, slagati, izble-
betati, ogovarati
i zdobren [prid.] ukraen, po.
boljan
izgibati ginuti, propadati
'439
izitt (izidu, (part. pret.
akt. ] Uad)
fzlisti , izlesn
izLiha [pril. ] suvie, preko
mjere
izma l.} zamjena, otkup, Iz-
mjena; vansu.dska 'represa-
lija
imimati izuzeti, izuzimati
izvjet [m.] izgovor , razlog, po-
vod, uzrok
iski nuti
jad (m.J otrov (uporediti sa
vremeno: jedak, zajedljiv,
jed)
jnk(l da, kada, kako, gdje; jer;
aki, jaki
j akoe [vezn.] kako
;amoe [pril.] kuda, kamo
ja1'ost [.] l jutnja, estina.
gnjev
jasti jesti, jad jelo, jedenje
jelo
jaz [ zarnj.] ja, v. az
;azva (.] rana
jeda [vezn.] ako, da, zar, eda
jedin jedan; neki ; sam
jedinako,
(prll.] jo, jednako
jednosrdno svesrdno, slono
II
jegda [vezn.] kada, dok
Jegup, Jegupat Egipat
jej [part.] da, zaista
jeUk [zamj.] kolik jeliko sve
to, jet kTat koliko pula
jeIma [priL, vezn.] koliko; jer
da
jesm, esm jesam, ([1. lice j .
gL] by ti)
jestastvo (sr.] bit, osno-
va, priroda
:idte, ete [pri!. ] jo, jote
jeti uzeti, uhvatiti
evan-
geUje [sr.]
osnovne knjige Novog za-
vjeta
:Jeza (vezn.] zar
jeza, jedza {.] bolest
[m.j stranac, poganin
jezik [m.j jezik, II [p!.] neki
narod; pogani
jee, jere [zarnj.] koji, ko, je-
e ate kogod" togod
:iunost [.] mladost
juno!a {m.]
kade, k' de [pril.] gdje
kagda, kogda [pril,] kada
kami, kameni [m.] kamen nad-
grobni spomenik,
mramor
karvan (m.) riznica, roba ko-
ja se prenosi iz mjesta II
mjesto
kamac (m.J dvorski
slubenik na dvoru
kado [zam.] svako, svaki
kteTa [,] od brata ili
od sestre
ki, kaja, koje [zarn.] k Oji, a, e
kipi kip, osoba, r eljef na stet-
ku
kire [mm.) koji
kleti se zaklinjali sc (kInu
se ... )
kletvenik [m.] obveznik, ple-
II slubi vieg feuda1ca
lli vladara, sluga svoga go-
s podina
kInemo se zaklinjemo se
kInu se zaklinjem se
knjinik [m.] poznavalac knji-
ga, pisar , pisac
kogda [ v.] kagda
kol' , kotmi, [zam., pril.] kolik;
kako, koliko
kolje, koH, dokolje, dokoti
[pril.] dokle
kon [pri!.] kod, pokraj, blizu
kOlo, kolesa [sr.] kolo,
[v.] vrimena kolo
komOTa [,] riznica, blagajna
svriti,
umrijeti, do kraja
l.] svretak, kr aj ,
konac, smrt
konjuh [m.] konjuar
kopije, kopje [sr.] koplje
kOTab, korablja {.] brod
kotar [m. ] oblast,
upravna jedinica u jednom
kraju
kotert, kotari [zam. ] koji, sva-
ki kaji ...
[m.] kamenore-
zac, skulptor koji r adi na
ukraavanju (u oko-
lici Stoca Ra-

krat, krati. puta, kol krati ko-
liko puta
krepost, kripost [sr.] snaga,

kreti pokretati, dirati, kvariti
k r evatt kretati se, prolaziti;
boraviti,
krivina [.] krivica, besprav-
lje, nepravda
kromje, krome, krami [prij .]
osim [pril.] daleko
krasnica [i .] tkanina
krozi, skrQzi kroz (to), zbog
(toga)
krstijan, krstijanin [m.]
nin, u srednjovje-
kovnoj Bosni naziv za pri-
padnika Crkve bosanske
(patarena)
kto [zarnj.] tko, ko
[.] ena,

kudu, kudje, kudi [pr iL] ku-
da, ot kudu odakle
kup [m.] sastanak, skup, zbor
kupl ja [i.] kupovi na, t rgovi-
na
kupnja [.] zakupnina, otkup-
ni na
kupno [prij.] skupno, zajed-
uku pno
Krva ime kne-
za [l. Gervasius]
k' tomu [pri!.] dalje
last [.] varka, lukavt ina, za-
bluda
lastac [m.] laskavac, laljivac,
varalica
lastiti varati, laskati, lagati
les rm.] uma, dr vo
tibo [v.] ljubo
tih [prid.] izobilan, prekomje-
ran, suvian
liho [sr.] zlo, l i ho se tvor enije
zlo d jelo
!tho [pril.] izobila, preko mje-
r e, suvino
lie [pr i!.] vie [kamp.]
!ienije, lienje [sr.] odrica-
nje, oskudjevanje, si roma-
tvo, sirotinja, nuda
tito [v.] ljeto
logotet, logojet [m.] pisar na
dvoru, kancelar
lona [sr .] krilo, okrilje, skut
(tono Avramovo)
odvajati, r azliko-
vati,
lug [m.] umarak, gaj, lug
ljeto [SL) godina
lju.b [prid.] drag, mio
ljubi [.] ljubav, ljubi tvoriti
preljub
ljubiti voljeti
ljubo [vezn.] ili, l jubo - ljubo
ili - ili, ovo ili ono
ljubodjejanije [sr.] oblj uba
ljubov [.] ljubav
ljubtmt [prid.] ljubljeni, dra-
gi, mili, prijateljski
l judje, lju.dij e [pL] ljudi, sta-
novOJCI nekom
gospodaru,
l1uto [SL] napor, trud, muka,
[pl.] ljutese
ljutost [. ] estina, otrina,
okrutnost, [prit.] ljute, ljut je
jako, silno, l juto veoma
[m.] mjesec mart, ou-
jak
mat ica [.] glavna knjiga, ori-
ginal
mazda [.] nagrada
441
medja, meja, meda {.] me-
margina
medn [.] s mrt
medven [prid.] meden, sladak
meja [v.] media
meni e viddt u II j a
a ja
nletarstvo [sr .) po-
sao, znanje, majstorstvo
m.eteh [m.] kraj , selo, oblast
meda [v. J medja, meja
mimohoditi prolaziti, mimo
g1"esti
minu. ti
mir [m.] svijet, mir
mirski {prid.] svjetovni, svjet
ski
mi.sleee mi&leei
mitnica {. J carinarnica, mje-
sto gdje se porezi
i td.
mito [sr.l nagrada, dar; nov-
ili neko drugo sred-
stvo 7.a ko-
rumpiranj e
mniti misliti
nmozimi mnoi.
ni, na mnogim, od mnogih
molti predmeti koji su
proglaeni svetim, i
predmeti, od malti

malju molim (od moHti, mod-
titi)
morc, moremo moe, moemo
(od
mot, pomo!t [m.)
mu [ m.] mu, muka-
.ac
muije, muj e, mui [pl.] mu
kar cl, ljudi
n' [ve".l. n.J nego,
[sr.]

nadeda [. ] nada
nadvorni pisac kancelar
naiti (na
i du)
442
najde
na jUe n aj vie, najobiln ije,

najpr vo prvi put, u
naju (zarnj. gen. lok. duala] ,
od mi
nalwp [priLl skupno, zajedno
namjestan (prid. ] pogodan, na
mjest u, podoban
naprida u
nardti n adj enuti, ime-
novati, nazivali se
[prid.] osobit. vidljiv,
jasan, prikladan
nasladW zadovolj iti, nasladiti
nastaviti upraviti
(na ... )
n.n.'! tn vik [m. ] pred-
vodnik, Crkve
bosanske
naastvi je, naastij e [sr.] na
pad, navala
natraak fm.] nasljednik, po-
tomak
natranj e posljednje, kasnij J
nasljednici
navist [.) mrlnja, omraza.
netrpeljivost od
kralj evstva bosanskoga .. . )
nava diti nagovoriti, optuiti
navIana [prid.] osobno,
poimenice
nazirati ugledati, promatrati,
osmotriti
nebitije, nebitje [sr.]
nitavilo
nebolano srebro ne
nedozvoljeno l!'.a prodaj u
[pr id.] bezboan,
opak, zao
nedostoin [prid.]
bezvrijedan
nedug [m.] bolest
negU nego, moda, vjerovat-
no, da
neisHnan [prid.] neistinU, la-
an
nekU (v.J negli
nenavidjenije [sr.] mrznJ a
nenavist [. J mrnja, zavist
nepTavedan [prid.J neprave-
dan, nevjeran
nepTijazn' [.J zao duh; zlo;
bolest
neTe ne, nije
nesvttan neobavj eten, onaj
koji ne prima savj eta
nesti nositi, nesoh (1. t jed.
norista]
n eti [m.)
nevjedstvo [sr.] neznanje, ne-
vjest neznanje
nevjera (.] izdajstvo, krenje
datih obaveza
nevje-ran [prid.]
nepovjerlji v; izdaj nik
nevje-rnik [m.] neprijatelj , Iz-
dajnik
nee [vezn.] nego
nl [zarnj.] nam, nas ([dat. I
nkuz. p1.] od mi)
nikada rc, nikadere [prll.] n i-
kada
nikaodare [pril.] jo ne, ni-
kako
nikakoe, nikakore [pril.] ni-
kako
nikire [zarn.] niko, nitko; ni-
kakav
nikotie [pri l.] nikada
nikotorie [zarnj.] nijedan
nikto niko, nitko
nit' [prid.] nita-
van, ubog, siromaan
niini; [komp.] nii
n jin j e, njini!, n1tn,a [pril.]
sada, njinjdni sadanj i
nje, ne dolazi u sloenicama
njek to, njeoda, njeki, nje-
itd.
njeki [zarn. ] neki
nu [vezn.] nego, ali
obud!d okr iviti, optuiti
[vezn.] ipak, nego, [prit]

obarovanje [sr.] sluba, od-
brana zakona i ugovora
obarova.ti. obva.rova.ti biti na
usluzi; poslui ti;
obr aniti (u potrebe
davanja azila i t. sl.)
obida [.] krivnja, obidjeti,
obiditi okriviti, krivo optu-
i ti
obiditi otetiti, obijediti, na-
nijeti krivicu
obiskati zatraiti, istraiti
oblt, obet, objet [m.J obaveza
uz zakletvu), zavjet
obitavati obavezati se, dati
zavjetovati se
objazviti r aniti
obla.st [.] vlast, snaga, sila
oblastiti prevariti, zavar ati
obljubiti zavoljeti, s prijateljiti
se, pokazati znakove l jubavi
nlma;dosmo utvrdismo
obnajti utvrditi
obrani knez izabrani knez
obrati odabr ati, izabrati
obraz [m.] slika, lik,
f orma
obl'esti, obreti
desiti se
otetiti
odar. odr' [m.J postelja, grob
odiv odjenuti,
odjeti odjeU
odnimiti oduzeti, izuzeti, od-
voj iti, umanjiti
odrti, odrati otetiti,
kati
odumrti naslijediti
izviditi, pregledati,
ispitati, opitatI
okameniH okameniU
okriliti zatititi, pri-
hvati t i kao svoje
omraziti zamrziti
one;zi [zamj.) one
oniti [zarnj.] oni
onudu [pri!.] onuda, tamo
udr ueno,

[.] upravna t ekonom-
ska zajednica; komuna, op-
opt ina
opitaH ispitati, raspraviti,
uvjeriti se
443
oroan [m.) instrume-
nat harfa, orgulje
o!tanak {m.1 na-
sljednici
ostavive
ostavtiu preostalu, ostuvljenu
osudDina [.1 presuda, kazna,
visina i vrsta osude
osven [pri l.] osim
osvobajamo
o-ad {part. pret.1 od ottti
oastlje [SI".J odlazak
(sr.] domovina,
vina, rod
[sr.] domo-
vina
otaj [pril.1 tajno, potajno
atiti
otloive, odloi.v!e izuzimaju-
odvajaj
odvojiti, raz-
dvoj iti
otrok [m.] dijete; rob; sluga
[pril.] vie, bolje, v.ie ne-
go, imad toga
padati padati, propadati (pa-
daj u, padaje!i) [v.) pasti
padeje palo [v.1 pa.dat i
paguba [.) gubitak, propast,
pomor
paki [pri!.] opet; ponovo, na-
novo
pakosti ti zlo, pakostiti
pamet [.] uspomena,
pamet
pametar [m.] onaj koji pam-
ti, dokumenat u kome je za-
bi1j f'ena (l. me-
mor)
panjka [.] ogovaranje, lano
prikazivanje
panjkavac [m. J ogovarat, la-
ac
pasha. [.] pasha, paska, va-
zam, uskrs, jevr ejski pr o-
ljetni prazni k pesah
pasti pasti (padU, padeH)
444
[prid j.] zabrinut, tu-
.m, nevoljan
penj ezi, pinjezi novci, di nari,
srebrna para
perper novac
pisanije, pisanje (sr.] pismo,
pisani dokumenat
pisati pisati (piu); ali i u
slikati, crtati
pitTOP [m.] zatitnik
pitropja, pritTopja (.] zatita,
skrbnitvo; zatitnik
platim, (od pta-
titi)
plav [pridi.J bijel, bjelkast ,
bli jed (ali i: siv-
kast)
pleme [sr.] picme, rod ([pl.)
plemene)
plemenito bati-
njeno imanje
ptijeniti zarobljavati , otimati
plijenjenik, p linjenik (m.) za-
robljenik, zarobljenik u ti-
jel u [dogm.]
pIno {pridj.] puno na ptno u
cijelosti, potpuno
pobHjeiti obiljeiti, staviti
spomenik, izraditi natpis n <l
spomeniku
pobiti pobiti,
pobTat [ m.] pobratim, prijatelj

nagraditi
potovat i
taju)
poNen potovan, ugledan
[pri!.] zato
podati dati,
podepsati kaznIti
podoban (pridj .] pode-
san, prikladan, pogodan
podobati t rebati, biti od po-
t rebe;
podobiH prikazi vati, biti nalik,
prlstojati, se
podperiti Iznevjeriti
podrijetom porijeklom
podrug [m.) drug, sudrug, pri.
jatelj blinji
podruje [sr. ] skup na istom
poslu; podrunica; ena, su-
pruga
podviza.ti se dizati se; pokre-
tati se, podvig
paganin stranac, nevjernik,
neznaboac
pogibati pogibnuti , ginuti,
propadati, pogibati, pogibe
ovce
poguba [.] kuga, gubitak, ne-
volja
pogubiti izgubiti (pogublju;
pogubii)
pohitati tresti nekim, imati II
svojoj vlasti, pohitaju
pohvalirni pohvalni; hvaljeni,
zasluni
poiska.ti zatraiti, zaiskati
pojti poje (pojdu,
pojdeoi)
pokazati pokar ati, kazniti (po-
kau)
pokazati pokazati (pokazuju)
pokoj [m.] spokojstvo
polag, poleg [pri!.] pokraj, bli.
zu, uz
polata [.] dvorac, pa-

polipsati ponititi, odustati,
izumrijeti
polanoJti [pr il.] o u

po/za [.J korist, [pridi.] polzni
pomoti [.) pomot

ponosnik [m.] zakupnik pre-
nosa robe po
bal kanskim zemljama,
grupe koja je prenosila ro-
bu; ponosnici su uzimani iz
na]ce-
iz Huma i Tra-
vunije
ponjee, ponde [vezn.]
da, jer
popirati prelaziti, gaziti
popisati ukrasiti freskama,
oslikati
porabiti porobiti, prisvojiti,
oduzeti, robljem
posalbina [.] poiljka, isporu-
ka
posee-nije, poseenje, posea.
nije [.] nasilno uzimanje
posion [prid.] silan, nasilan
posluenije, poslue-nje [.] po.
sluenje, izvravanj e obave-
ze kletveni ka prema vladaru
posljednji nasljedni; nasljed-
nici do posljednjeg iz
porodice
poslj edovati slijediti, naslije-
nastaviti t radiciju
pospjesiti napredovati, po-
maknuti naprijed
postava [.] polog, zoiog,
va, pohrana
postaviti odrediti, postaviti,
postavista [dual]
posvetiti prosvijetliti
potajati sakriti, utajiti, drati
u tajnosti
potezati nalaziti se, nastojati,
ubrzati (poteza;u)
potvoriti promijeniti, izmije-
niti, iskvariti
potvrj uj u (od po-
t vrditi)
poveljenije, poveljenje [sr.)
odobrenje, pove
Ijo.
poveljeti, poveliti narediti, za-
povjediti, pisati povelju
povelja [.] ili odo-
brenje koje se osigurava pi-
smenim aktom, povelja o
savezu sa nekom zemljom,
povelj a kao darovnica ko-
jom se garantira posjed fe-
udaIca, itd.
povij edjeti, povidjeti, poviditi
obznaniti, izjaviti,
proglasiti (povjem, povjesi)
povjediti (povje-
daju)
povinan [prid. ) kriv
povf:jedati reci, izjaviti (povi-
jedaju)
445
povTijeti baciti, odbaciti (po-
v r gu)
pozidati ozidati, izgra-
diti
poznati prepoznati, saznati
(poznaju)
prav [prid.] pravedan, ispr a-
van, postojan
pravi [3. 1. jed.] od praviH
pravina [.] istina, pravedna
stvar, zakonom
odnos
praviti odrediti, govoriti, iz-
miljenje (pr avlju)
[. ] miraz, nasljedstvo
prelastiti obmanuti, prevarHi
[pril.] prije
prepodoban [m.] presvet, pre-
podoban, veoma uvaen,
preponobnej.i
prestavljenije, pristavljenje
[.] smrt
prestupiti iznevjeriti, pogaziti
obaveze
preti se prepirati, spoI'li.ti se
preuzam [v.] priuzam
[m.] sa-
radnik,
[.] djevica, bogoro-
dica
pribrojati
[. ] povjest, baj-
ka, parabola
pTiduje [sr.] dug, neki drugi
dug koji se pridruuje
prvom
prihodite Isr .1 izvor pr ihoda
imanje, posjed, renta
priimati primati (prijemlju,
priimtju)
prijati biti sklon, do-
bar, blagonaklon (prijaju
pr ijeii)
prijeti primiti (prijejmu, pri-
imu), prijezan, prijazn do-
brota, prij azn, [prid.] ugo-
dan
prijti (pri jdu, p r i -
dem), od prii ti
446
prikazati pokazati, dati na
pregled, provjeriti
prikorom [pril.] nadimkom, po
nadimku
priljean [prid.] marljiv, vri-
jedan
prinesti prinijeti, doprinijeti
(prinesu)
prisan [prid.] prav, trajan,
blizak
prisega, prisea (.] zakletva,
obaveza
priskrban [pr id.] veoma t u-
an, snuden, nevo-
ljan
p r istati pristupiti, pr istati uz
nekoga
pristav [m.) pr edstavnik, pri-
stav, pristav od dvora
pristavHi priiti, dometnuti
priastije, pri astvije [sr.J do-
lazak, drug.i dolazak Hri -
stov, Sudnj i dan
[.] povjest, pa-
rabola, bajka
priti (pridu)
priuzam, priuzma [m.] preuzi-
manje odgovornosti za
d ug ili neko djelo, odgova-
ranje ili za
dug ili krivicu
privariti dovalj ali, prevaliti,
oboriti
priz preko
prizirati pogledati (prizi ra ju)
prizrjeti pogledati, ugledati,
pripaziti
prizr ak [m.) pr ivid, utvara,
prikaza
procisti, procvisti procvj etati,
procvasti
[prid.] preostao, zaostali,
ostali, drugi
p rokaen [prid.) guba v, [m.]
gubavac
prokaza [.] guba, kona bo-
l"'"
prokaziH upropastiti, unititi
(prokau)
p1'opadstvo (sr.] propast, po-
nor, pr ovalija
p1'opeti r aspet i, propet i, 1'1'0-
petije [.) raspete, smrt
prositi mOliti, traiti, prositi
p1'ost [pr id.] slobodan, oslobo-
prost
proenije, praenje [sr.] mol-
ba, molitva
protovistijar, protobistijal' [m.]
ministar, finansi ja, komor-
nik
p1' t ite prtenina, platno, miraz
II platnu
pTvonadesete jedanaesto
p1'vije prvo, naj prjjje, prvotno
rab [m.] r ob, sluga, [.) raba
rabiH sluiti, radi ti kao rob
ili sluga, [i .] rabota rad
1'uspeti raE:apeti, r aspeti, ra-
spetije li .] raspi-
njanje
rasuti razbatiniti, oduzeti
imetak: Da se 1'aspe!
razlog [m.] objanjenje, oprav-
danje, od-
govor
1'azmi ran [prid.) nemiran, rat -
ni, r azmiTna krajina
r azmirje [sr.] nemir, nemirno
vrijeme, naruavanje mira,
cat
r azve, razvje, razvi [prij.]
osim, izuzev
r at [.) rat, boj, vojska, tt ovu
nepravednu rat
razdUj enije, Tazdiljenje [sr.)
rastanak, podjela
razdvoji ta
reki onaj koji kae, govornik,
reti, reku,
r ijeti rei:i
rojenije, rajenje [sr.]
rodastvo, roUvo [sr .J
rotiti se zaklinjati se, polagati
;:.risegu, zare6i se,
proklinjati
[prid.] od ruke,
[m.] svjedok koji
potpisuje povelj u ili neki
drugi dokumenat
rusag [m.] zemlja, drava, ta-
ko su Bonjani nazivali
dravu po or-
sag, a pojedini oblasni go-
spodari i svoje oblasti (od
orszag, 1. reg-
num)
Tvadba [.] bOj, dvoboj, turnir
r vanija [.] rvanje, boj, bitka
s', sa [prij.1 s, sa
s, sa, si, se [zarnj.] taj, ta, to
sabluditi, sMuditi, sbljuditi za-
tititi,
sagiboh pogiboh, dolazi od sa-
ginuti, zginuti
sahraniti, shraniti
brinuti se, odrati
sa kopati zakopati, sahraniti,
pokopati
sat [m.] mjerica za iito, s't
[m.] sat meda, satnik
[m.] stotnik, u sto,
stotina, pojavljuje se u mla-
dim bosanskim spomenicima
u obliku sat i cat
sde, s'de, zde [pr il. ] ovdje, tu
se, a se [uskL] eto! gle!
sega [pok. zam.] ovoga
segasvjetovno [priL) ovosvj e-
tovna
seLe, selje, seli [pr il.] dolazi u
kombinaci ji dosele, otsele
dosad, odsad
semu [pril. ] ovome
Serapim [m.] Serafin, ime jed.
nog od
si [pril. ] to, ovako
sija [pok. zam.] ova, ta
sHa [.] snaga, sila, [pt)
vojska, vojnici
to jest, ali
sizi [pok. zam.] ovi, sizi i sizl
ovi i ovi
sjeme, sime [sr.] porod, na
sljednici, sjeme [p!.] sjeme-
n,
447
skazanHe [sr.) obavjetavanje,
pripovjedanje, pripovjest
skazaH obavijestiti,
kazati
skini j, skinije [.] ator, za-
klon
skipetar, skijtar [m.] skiptar
(sr.] skok, napad
svriti, zavriti; um-
rijeti
skrb [.] briga, tuga, t j eskoba.
muka, skrbiti biti zabrinut,
alostit i se, biti tuan
skrozi [prijed.] kroz (to), zbog,
u povodu toga
skud [pr id.] oskudan, kr t , si -
r omaan
skrvnan [prid.] pogan,
skroniti poganiti,
oskr vniti
sl.a.va [.] slava, O.
gloria)
sliave posluavi.
od slUati
sInce [sr.] sunce
slovo [sr.] [pL] slovese,
[prid.] sloves'n
se dogoditi se,
s.
sluga [m.] sluga, kletvenik u
slubi feudalca, nii
[.] sluba dvorska,
ili feudalna sluiba
sIza [.] suza, sIziti suziti, pla-
kati
smi.s!ive smisUvi
snidije [sr.] silazak
soboju (zarnj.] sobom, sam,
osobno,
sotona [m.] sotona,
spodohiti udostoj iti,
biti nalik, biti dostOjan,
spododoblien udostojen
spoviditi spovidil
ispovjedio
srdce {sr .] srce,
no, od srca
stacun [m. ] t rgovina, r adnja,

448
sto-
v.
stan [m.] stan, stalno mjesto
boravka, logor
stanak [m.] sastanak, zbor,
sabor, godinji sastanak bo-
sanskih na kome
su se donosile
odluke, pa i od-
luka o izboru kraJja
starac [m. J starac, pripadnik
Crkve bosanske u s tar-
ca. jedan od funkcionera
crkve iz redova strojnika
stati. se sastati se
starn, stareji [prid.] kamp.
stariji
st8vljam,

[m .] uspravni kamen,
nadgrobnjak, spomenik, od
stajecak
steanije [sr.] imanj e, posjed,
gospodstvo, gospo-
dar, vlasnik
stina [.] sti jena, zid
straHu potroiti, {SL]
troak, gubitak
strojiti upravlj ati, spr emati,

stroinik [m.] upravitel j, zva-
nje starjeine u Crkvi bo-
sanskoj
stvoriti, satvoriti stvorili, od-
r editi, narediti
sud [m.] sud, pr avda
sudba {. } proces, osu-
da
sudij, .mdja [m. ] sudija, sudac
sudite (sr.J sudnica, mjesto
za v. veliko sudi-
te
sugub dvost ruk, sugubi vije-
nac
sumnjen [prid.]
supar [m.] .suparnik
suprotiv protiv, naprotiv
suradnik [m. ] srodnik,
suastvo (m.] priroda
suanj [m.J zarobljenik, za-
tvorenik, uznik
svad [m.] ne-
prijatelj stvo
svetac [m.J sveti pa-
tron, praznik
svidenije, svidjenje [sr.] do-
kaz, uvjerenje,
stvo, znanje
sviditelj, svjeditet; [m.) svje-
dok, poznavalac, ekspert
svita [. ] oprava, oprema, od-
pratnja, svita
svjet, svit [.] savjet, savjeto-
vanje, svijet svijet,
svjetlo
svoboda [.] sloboda, [prid.]
svobodan, od svoboditi
svoj [zarnj.] svoj si vlastit
svobotine [.J slobode, osigu-
rane ranijim ugovorima,
pravice
sVTha [.] cilj, kraj, svretak
svrhu [pri1.] povrh, jote, na
kraju
svjetitjnik [m.J
svjetiljka
!ad, !ed od iti (ptc. pret. akt. I)
ar [.] cVijet, !arota {.] boja,
[m.J slikar
estnadesete esnaest
irota [.] irina
koda [.] teta, gubitak
tedrota (.] dareljivost, mi-
losrdnost
tTb [prid.] krnj, klj ast, nesa-
vren,
uba [.] skupocjena
poljski szuba, i
uba, Schaube
uj [prid.] lijevi, uica [.] lje-
vica
tajati skrivati (taju, tajii)
[pri!.] taj tajno, [pridj.] tain,
tajin tajni, potajni, skriveni
takmen [m.] takmac
takmii se se, upo-
se
29 - Stari bO$anskl tekstovi
takmo [pril.] samo, osim
takmu Ipril.] samo, osim
takode [pril] tako,
takoje, takojeTe, takaTe ta-
kode
taljenik [m.] talac
tat [m.j kradljivac, lopov
(atba, tadba (.]
tazi [zarnj. ] ta
te, teTe te
[m.] visoki s lubenik
dvora, mladih ple-
u vojnoj slubi
time, teme [pri!.] po tom,
stoga
[.] hiljada
tisuta, tiseta [.] hiljada, ti-

tizi ti, ovi
trna [.] tama, mrak; mnotvo;
10.000
[.] tama, mrak, ovoze-
maljski ivot, zemaljsko
carstvo
to, toj [priL] to
tallda, tagda [pril.] tada
tokTat (pril.] skoro, nedavno
lol, totmi [pril.] tako, t oliko
toli, tole [pril.] toliko, od toli
otada
[SL] gubitak, gublje-
nje troak
trebovati trebati, traiti, zahti-
jevati (tTebu]u, t Tebujei )
tTesak [m.] potres, zemljotres,
tTUS
tTetje na desete trinaesta
tTetji, tretja, tTetje [red. br.]
a, e
tTU trgovina, trgovanje, trg
[p1.] tTn

tTibovati v. trebovati
tTije, tTe [m.] tri, [.] l [sr.]
tri, treh, triju
troj trojak, trostruk
trojica [.] trojstvo, sveta tTow
jica
trst [.] trska, trstika
449
truditi zamarati, (tru-
.du, trudii)
trujenje [sr.] trud,
brige, nastojanje
trri Iv.] tr g
trznik (m.] trgovac
tudu, t udi, tudje [pr il.] tuda,
ot tudu odatle
tuj [pril.] t u
tuju, st ranu,
[pridj.] t urski
tud [pr idi.] strani
tv r d [pridi.] j ak, tvrd, posto-
j an
tvrju tvrdim, od
t vrditi
ubjediti, u.biditi primorati, pri-
siliti, natjer ati
ubjeati (ubjcu,
ubjeii)
ubo [vezn.] dakle; pak
ubog [pr idj.] jadan, siroma-
an, ubog, [pl.] ubogi, ubori
ubojnti se preplaiti se, pobo-
jati se (u. boju se, ubojii se)
udrati zadrati, ostati,
stiti se (udru, udr ii)
uhranu bra-
nim (od uhraniti)
uhu.en uguen; ubijen; uta-
j en
u inih dru-
gim
uldadnti dati na u
zakladu
ukrepiti, ukripiti osi-
gurati
uliiti obraniti
umin je [sr.] znanje,
od umjeti
umir ive pomirivi se
upasiti spasti
upyosi ti zamoliti, zatraiti, za-
pitati
upvanje, ufanje [sr.] uzdanje,
nada
oblikovati neto;

450
u svojih s vojim, od svo-
jih, [v.] u inih
usrdije [sr. ) naklonost,
nost
ustrojiti urediti (ustYoju, ust ro-
jii), [v.J strojnik
uvid jeti, uviditi uvidjeti, sa-
znati, osjetiti (uvjem)
tLvjedati saznati, poznati, osje-
ti ti (uvjedaju, uvjedW)
uvj edjeti [v.] uvjedati
uzet je [sr. l
grabe
uzli.si popevi se, uzaavi
uzmoan [v.] vazmoan
tLZreti, uzriti ugledati (uzrju,
UZYii)
ue, jue [pri!.]
uika [m.) blinji
vnda [.] t uba, kleveta (od.
vaditi)
va istinu, vai.stinu {pril.]
II istinu, zaista
vanu, v ani, vanje [pril.] vani,
izvana
vapeti (od vapiti)
vaprositi, upyositi, vpraati,
upraati pitati, upitati, za-
moliti
var ela [uskl.) gle! pazi 1
vas [.] selo
vas, vse, vsja, {zamj.] sav, vas
vasci jem (zamj.l svim
vasde [pri!.] svagda, vazda
vaseljenaja [.] vasiona, sve-
mir, svi jet
vasemim [zamj.] svi m
vasemog [pridj.)
vaski, vsaki [za mj.) svaki
vaskorije, uskori [pril.] dosko-
ea
vaskrisiti, uskrisiti uskrsnuti
vaspomenuti, uspomenuti sje-
t iti se nekoga, spomen uti se
vaspr ijati, usprijati primiti,
uzeti natrag, uzeti sebi
vastok [m.] istok
vasuelu, vsudje [pril.] svuda
vasvraUen (v. vaz-
vTatiti)
vazdati vratiti (vazdam, vaz-
dasi)
vazeti uzeti
vazglasitt, vzglasHi oglasiti se;
uzviknuti
vuzimati, vzimati uzimati
vazljubiti zavoljet i
vazmoni (pridj.] sil n i
vaznenavid;eti zavidjeti, za -
mrziti
vaznesti, vaznoslti uzvisiti, uz-
nij eti
vazvesti, vzvesti
(vazvedu)
va.zvTatiti, vazvratati vratiti,
se; se
vece vie
veta, v elja, velija [pridj. ) ve-
lika,
vele [pr i!.] veoma, mnogo, du-
go
velelijepan [pridj.] krasan,
prekrasan
velekrat [pri!.} vie puta, U7.8-
stopice
veli, veUj [pridj.] vel ik, golem
veliei [v.J v eli
veHko sudtte sudnji dan
veliti, poveliti zapovijedat i,
dozvoljavali
velju kaem, do-
zvoljavam (v. veli ti, pove-
liti)
velmi [pril.] veoma, vrlo, mno-
go
ves ti voditi (vedu, veddi)
vetah, vdh!, vehU [pridj .] star,
troan, iznoen (u Bosni da-
nas ivi: vehat, vehad, veh-
da, vehdo)
vezati vezati, staviti u uze,
okovati
vhoditi ulaziti (uhoMu, uho-
dii)
vi [zarnj.) vi, vas, vama
vidim, vidimo, vidamo [pri dj. ]
znano, poznato
".
vidjenije, vidinije, vidinje (sr.]
pojava, izgled; su-
s ret ; (vizija)
vidjeti vidjeti, gledati (vidu,
vidii)
viduti oni koji znaju, znalci,
poznavaoci
vtja [.] vrat, ija
vina [.] krivnja, uzr ok
vinu [pril.] neprestan o, stalno,
bez prestanka
visOtCl [.J visina
vin' [prldj .] gore, vie, na-
pri jed
vini [pridj.) pr evinji
vitati ivjeti
vitije {sr.J granje
vjediti, vjedjeti znati (vjern,
vijei)
vjedomo znano, poznato
v;en(!ati
krunisati
vkupan [pri!.] sku-
pan
vkupi [pril.] skupa, zajedno
vladika [m.J vladar, gospodar,
vlastelin,
vladika [. ] vlaste-
linka
vlast [.] sila, vlast, go-
spodstvo
vlastelin [m.J velikan,
n ik, feudalae
vLa.m [pridj.] vlastiti, osobni,

v idti, vlijeti, vIti teg-
liti
vihven [pridj.]

gijskl
vlk (m.J vuk
vl'veni;e, vUenje [sr.)
nje, gatanje
voin, vojin (p).] vOjni., vojini
vojnik [pt] vojnici, vojska
vojevoda [m.] vojvoda, vetiki
vojevoda rusaga bosanskog
veliki voj voda bosanskog
kraljevstva
vojUtano silom
' 51
volimi voljeni
vol ja [. ] volja
volja - volja [vezn. ] ili - ili,
bilo - bilo
vpraati pitati
vprositi, v'prositi upitati, za ..
moliti
vrag [m.J neprijatelj , protiv-
ni k
vrada, vradina [.] neprija-
teljstvo, mrnja, zavada
vrijesti, vristi, (vrzu) do-
lazi uz prijedlog ot i raz:
otvrijesti, razvri jesti,

vrhu na, nad
vrijesti, vrgu baciti,
vsagda, vsegda [prll] svagda,
uvijek
vsakomu {pril.] svakome
vsima [pril.] svima
vskorije, VSkOTi (pril.] uskoro,
doskora
vtoTi [red. br.] drugi
vznese se uznese se, uzoholi
'zabava [.) zapr eka; zabavlja-
nje, otezanj e u
vremenu
zabaviti zadravati ;
zabiti zaboraviti
zabiti zanijekati, osporavati,
odricati
[pril.] zato
(sr.J
zadi [pril.] straga, na kraju,
ostrag
zaduje (sr.] pomen, dar iva ..
nje za duu pokojnika, za ..
k l ada
zahoditi zalaziti
zatm [m.] zajam, pozajmnica
zajeti uzeti na zajam, zajasmo
zajU (zajdu, zajdei)
zaklada {.] ostava, zalog, te ..
st ament
zaklinjaju se kunem se
.o:amorije, zamorje {sr.J modra
boja, ultramarin; zamOTje
preko mora
452
::anje, zam1e [ve't;n.] jer
zanjee [pril.] da
zapretaju vam zabranjuj em
vam
zapretati zabranjivati, prije-
titi
zapiti zanijekati, odricati
zaT(1biti zarobiti, prisvojiti,
oduzeti
zastaviti opremiti, uijepati,
ukrasiti
zavezati obavezati, zakleti
zdanije, zdanje [sr.] zdanje,
zgrada, djelo
zde [pril.] ovdje
zdola (pr il.] vrlo, veoma
zemljano Lpridj.] zemaljsko;
zeman zemaljski
zgoTenije zgorenje svijeta, pro-
past, sudnji dan
zi se dodaje nekim
radi njihovog npr.
ovari, ovakozi, onzi, onako-
zi, ondjezi, sijezi, takOZi, tu-
zi, itd.; uz zamj. 3. 1. :
muzi, njezi; nadalje ovojzi,
onojzi, onogajzi, itd. (Par-
ti'kula u svim srednjo-
vjekovnim tekstov.ima ju-
noslovenskih jezika)
zibelin krzno od zibeli na (1.
pellis zibellini)
zilo veoma, vrlo, zela
zlago zloga
zlamenfje, znamenje [sr. ] (V.
mamenije)
zLed, zlijed [.) krivnja, krivi
ea
zListi
zlobiti klevetati, mrziti
zmij [m.] zmija [i.] zmaj, zmi -
ja, simbol zla, Satana
znamem1e, znamenje [sr.J
oznaka, drlavni ili
ni grb, obiljeje; neko
znamenovati obiljeiti, zape-
osobnim
zrak [m.] vid, priZ1'ak [m.]
prikaza
utj eti, nazri jeti gledati , ugle-
dati, promat r ati
e {pri!.] a, it te, pak
at kula ,[!.] zlatna kapa (od
perzijskog: zet zlato, ku/dah
kapa)
eljanije [sr.J el ja, udnja, e-
l;aje
ili!te [sr.] boravite, stan
:!Helj [m.) stanovnik
iti ivjeti (ivu)
Utt;e {.] ivot, ivotopis,

Zbog odnosno na-
transkripcije nekih naroNto oni h koje pripa-
daju sta.roslavenskom (odnosno crkvenoslovenskom) jezilru,
njihovo pisanje j e pojednostavljeno pr ema fonetskim prin-
ci pima i savremenom izgovOI'U, jer je priloen
ovdje, prvenstveno radi boljeg razumijevanja teksta.
Uz ve6inu glagola u intinitivu dat je i oblik prvog
lica prezenta, a negdje i drugog, jer se u tekstu poj avl j uju
lakvi i oblici, odnosno prezent u tom obUku.
m. = muk!i rod, . = enski rod, sr. =
srednji rod, zamj. = zamjenica prid. = ,pridjev, prilo = pri-
log, vezno = veznik, atd. nekih
je uz latinskog (.) i:li .nekog drugog jezika. Za
koje se pojavljuju rtl dva m vie oblika, je dato
samo jednom, uz znak v. == V'i.djeti.
403
,
NAPOMENE
lapidarnu epigr afiku i 1961.
godine jedan mali izbor natpisa sa pod naslovom
Stari bosanski epitafi, zaao sam u jedno nepoznato kra-
ljevstvo jz koga nema izlaska bez ozbilj nog danka.
Valjalo je kroz davno opustoena i JO neistraena
... pisane put do zlatnog slova, korak po korak,
stepenicu po stepeniCU, stranstvovati t ako po tamnim vije-
kovima da bi se moglo komunicirati sa ljudima iz dr evnih
vremena, zakopanih u fragmentima i patrljcima pergament-
skih svitaka, listovima unitenih knjiga i jedva vidljivim
slovima sa nadgrobnih kamenova. I ne bez i
- kontakt je i iz dubine sinule su misli
o ivotu i smrti, nekad mudr e, a ponekad samo bolne. Na
ovom putovanju puta nije bilo, ali je njime zacrtana du-
boka brazda kojom svi oni koji budu kaSIl'ije rradili na
ovakvom poslu da putokaze. Poslije ove knjige
lake se moci i drugi izbori i hrestomatije koje
teuti da lmaju antologijski karakter.
Stari bosanski tekstOVi, sabrani u ovoj knjizi kao PO-
jedine sadrajne cjeline ili samo zanimljivi fr agmenti za-
tvoreni II sebe, pisani su na dva prvi, duhovni,
staroslavenskim jezikom srpskohrvatske recenzije, sa izvje-
snim elementima narodnog jezika to su iz ivog govora
prodrli u te crkvene tekstove, i drugi, pisani narodnim
jezikom svog vremena i sredine, sa izvjesnim elementima
starosiavenskog jezika to su ih u svjetovne tekstove (po-
velje, pisma, glose, natpise, itd.) unosili ljudi, kao
to su bili logofeti, odnosno dijaci i drugi pismeni l judi
tog vremena. Poto je u ovoj izbor uveden mali br oj tek-
stova crkvene, odnosno duhovne sadrine, a glavna panja
spomenicima na narodnom jeziku, smatrali smo
457
da bl ih trebalo objaviti u originalnom obliku, samo t rans-
kribovane, jer bi nepoznati h ri-
I izraza izgubili od svog pravog
to smo ga priloiti knjizi, da se
u svim onim tekstovima koji mu ne budu jasni,
ili sasvim jasni. Jedino u nekih Tvrlkovih povel ja,
pisanih pod uticajem rake kancelarije, dolazili. smo u isku-
enje da ih prevedemo i tuko prezentiramo. Ipak nismo
htjeli da ni tu naruimo prvobitni princip, te dosta teke
i nerazumljive povelje koje je pisao logotet Vladoje doni-
jeli smo prema manuskriptu. Iznimku smo u
rodoslova dijaka iz Polimija - objavili smo ga na osnovu
redakcije D. Sp. Naravno, izuzeci su
i u tri t eksta, to SlI nam danas poznata samo nu
nekom drugom jeziku (manuskript Tajne knjige, za-
pis na Katarine poruka Stjepana Toma-
papi Eneju Pikolominiju). te tekstove na
savremeni jezik, uzeli smo slobodu da ih obojimo leksikom
onog vremena u kome su postali, kako bl se to bolje po-
stigla predstava o njihovim originalnim osobinama, vjeru-
da su prvobitno bili pisani na naem jeziku. U
izvjesnih, brojem veoma malih tekstova, za koje je utvr-
da su bosanski, ali u tom pogledu postoje
odvojena miljenja, mi smo da ih objavimo i smu-
da smo pravilno sve dok neko, zaista
i ne dokae njihovu provenijenciju (glose
iz i Izvjesne tekstove
koji pripadaju staroj srpskohrvatskoj literaturi,
kao i neke iz r iznice rane junoslovenske knjievnosti, koje
bi po svom porijeklu i rasprostranjenosti mogle pr ipadati
i najranijoj knjievnosti Bosne, nismo unosili u ovu hre-
stomatiju, da bi to prelazilo okvire zadatka i teme
u naslovu knjige.
Tekstov,j lU ovom izboru poredani su kronoloki, po
vremenu njihovog nasta nka. Poredak i kompozici ja po vrsta-
ma pismenosti zahtijevali bi neto pristup i kri -
terijum. Cesto je bilo veoma teko utvrditi godinu postanja
nekog teksta, pa i priblino vrijeme. U tom pri-
je pretpostavka pojedinih l komentatora,
a u gdje se ni po paleo-
grafskim ni osobinama teksta nIje smjelo
458
preciznijoj dataciji, ostavljena je smjetanja u
jedan dui period, pa i vrijeme koje obuhvata jedno i dva
Takvom opremom razreenju pribjegavali su u
ovakvim mnogi u prolosti, a pribje-
gavace i
Mnogi pisci i pisari ostali su anonimni jer svoj ruko-
pis ili epigraf nisu potpisali , ili posredno indicirali. U
t akvi m autori su uslovno imenovani, na osnovu
mjest a u kome je tekst izdan ili napisan, ili na osnovu
neke druge oznake, za datu materiju. U
nekim rukopisima, u poveljama i darovnicama,
postoji koaulorstvo. je to smo kao autora u takvim
nosioca povelje, dok bi samo pisanije
kao pisarski kvalitet, pripadao dijaku, bio on pot-
pisan ili ne. U nekim manuskriptima ove vrste idijaci
se moraju tretirati kao autori, ako se neki dijelovi ruko-
pisa izdvajaju kao produkt miljenja i osjeeanja
pisara i dovode n jegovu individualnost do afirmacije. Ta-
kav je sa poveljama dijaka Draeslava, >prvo dijaka
velikoslavnoga bana Stipana., a kasnije >nadvornog pisca.
bana Tvrtka. U dva Draeslav se ne
zakonima formulara povelje i izlae svoja posebna raspo-
loenja i miljenja. Takvi dijelovi se moraju tretirati kao
posebne cjeline i izdvojiti iz teksta dokumenta u kome su
napisane. ostala je nepoznata,
a svaki izuzetak u tom pogledu je veoma vaan, dra-
gocjen. su poznata mnoga imena dijaka koji su
pisali povelje, a poneki pisac epigrafa ostavio je svoje ime
uklesano u kamen, da je posao koji radi javan
i vrijedan.
Naslovi pojedinih tekstova davani su po naslovu ori-
ginala, ukoliko su oni tamo postojali. su uzimane
pogodne misli, ili iz datog teksta, a ponekad
i ideja koja je dominant na u njemu. Traganje za misaonim
adekvatom u naslovu zavreno je ponekad vrlo sretnim
rezultatom, ali nekada to nije sasvim uspijevalo.
Bosanske i humske pisarske kole veoma su rano
izvrile izvjesne reforme u pismu.
ga ivom narodnom govoru, dijaci su izbacili sve one
glasove i poluglase koji se vie nisu u kraju u kome
su ivjeli (jedino su se ponekad u crkvenoslovenskim ru-
459
kopi sima, kao duhovnim drali t radicij e, ma i
ne II ivom govoru). Izvjesne su se
ipak u tr anskripclj i na savremeno pismo, naro-
u pogledu jata i jcro. U bosanskih oblasti jo
u XIU vijeku primljeeen je prelazak jata u t, a u XIV
vijeku bio je ikavski izgovor dominantan II cijeloj Bosni,
osim njenih dijelova, to je i sa Humom.
Ipak smo u naoj transkripciji bili veoma oprezni, te smo
j at pisali kao je (ije) .u svim onim tekstovi ma .gdje ika vica
nije pretena, evidentna i dokazana. J or se iznimno
pojavlj uje u bosanskim tekstovima, a jer
je vrlo Tamo gdje smo pretpostavl jali da se nije
izgovarao mi smo go isputali , ondje gdje se mogao izgo-
varati zamijenili smo ga znakom apostrofa (' ), a negdj e
su ga i sami dijaci pisali kao nae u. U pogledu
i razumijevanja tekstova u ovom izboru,
stoji na raspolaganju koji je samo u tu
svrhu i nema nikakvih drugi h pretenzija. Njegova izrada
bila je sa znatni m smet njama i neprilikama,
s obzirom da jo nemamo nijednog savremeno I
junoslovenskih i knjievnih
spomenika srednjeg vijeka. je nepotpun,
i umnogome zastario.
U ovaj Izbor uvrt eni su naji nteresuntniji spomenici
pismenosti, evidentirani do kraja XV (kao i oni
za koje se nije moglo utvrditi da li su nastali II tome Hi
sljedeeem NastOjali smo da izbor obuhvati to
vie rukopisa, oni h koji imaju izvjesnu knj ievnu
vrijednost, ih mjerila koje podrazumi-
jeva ukus epohe u kojoj su nastali, ali ne
ni estetski kriterij dana u kome doivljavaju svoj drugi
ivot. Tematski i sadrnjno ove tekstove dopunjava iko-
nografi ja bosanskih minijat ura, nastalih II isto vrij eme,
i od pera istog umjetnika, te naivna i
skulptura steeaka, do sada najpoznatijeg reprezentanta bo-
sanske srednjovjekovne umjetnosti. Na alost , zbog kon-
cepcije biblioteke u kojoj ovo djelo izlazi, I drugih razloga,
nismo bili u da u knjigu uVlstimo iZVjestan,
najnunij i broj podobnih il ustracija i na taj komple-
tiramo i obogaHmo ovo izdanje.
460
-
Zabiljeke uz O\llU knj igu ulazile su u sadrajne i je-
analize t ekstova samo u da tekstologija te
vrste ni je zastupljena u literaturi to je uvijek navodimo
na kraj u komentara. Biljeka se ponekad bavi konDro.n-
tiranjem sudova izvjesnih ali njezin
predmet su vr ijeme i lj udi, ono o tekst samo dje-
govori, kako bi mogao to integrainije da
doivi tekst. Na alost , mnoge koment..1re. same
po sebi interesantne. morali smo skratiti i prilagoditi emi
to j u je zahtijevala struktura knjige. Na Juaju je na-
literatura i 'izvori, ugl avnom .nov.i jeg izdan ja, kako
bi svi mater ijali bili svima onima to bi ht jeli
da proire svoj e znanje o pojedinim tekstovima. Starija
izdanja takve literature su danas rijetka i malo pristu-
Opirnij e bHjeke, odnosno komentare, kao i po-
datke o !:izvorima i literatUl'i, {>Italac moe u
,. Zivoh, u kome su objavljeni pod naslovom zlat-
nim II 1968. godini, te u brojevima l I 2-3 u 1969.
Prilikom rada na izboru la pidarnih natpisa upozorio
me je na neke nove, jo neobjavljene epitafe S.
i rado mi pruio podatke o njima, sam
neke od nj ih mogao i objaviti u ovoj knjizi. Primjedbu
dra A. o potrebi nekih komentara sam
usvojio, i u tome iao dalje, i ostalih ko-
mentara radi st varanja to proporcija. Ta -
mi je dobro dola i napomena dra B. Koneskog II
pogledu transkripcije, kojoj sam se ponovo vr atio radi kon-
trole. Ovom prilikom svima se zahvalj ujem,
a B. Koneskom, koji je kao poznavalac
stare junoslavenske pismenosti i 'knjievnosti nedvosmi-
sleno, ovaj j,zbor za objavljivanje.
M. D.
461
SADRZAJ
Str.
Il O-starim bosanskim tekstovima
39 KT.tmir Crkva Mihaila (333)
40 Bosanski Krstijani.n: Kako je satana stvorio ovaj svi-
jet (333)
43 Majstor Br otjen; Slovo za Grda (334)
44 Dijak Grigorije: Ukrasih ovo zlatom (334)
45 Ban K ulin: l dokle u mene budu - dati i m savjet
kako j sebl (335)
46 Dijak Radoje: Pisah siju knjigu (335)
47 Knez Miros lav: Za.kle se ,j potpisa (336)
48 Ban K ulin: Kada scijeni Zagorje (336)
49 Krile :tupan i drugi: Kr ii za bana (336)
50 Dijak Prodan: Veliki suenja (338)
51 Dijak iz Podbreja: Zala hu ih dobr..! l judi (339)
52 i z U dni slavnago kneza Hr amka (339)
53 Bjeloka: Mjesto uz Nespinu (339)
54 Gramatik Desoje: Vjer no kako u pI"Vih (340)
55 Dijak iz Vido.taka: Rabu boija Marija (340)
56 Matej Ninos lav: mir i prijateljstvo (340)
Nepoznati. Travunjanin: upan Knnje (341)
58 Mate; Ninostav: P ridoh si s moji mi boljarimi (34 1)
59 Borislav mir j ljubav (342)
60 Dijak iz Polica: upan Pribila (342)
61 K nez Andrija: Da vam je otvorena naa zemljo zbog
svih vaih potreba (342)
63 Desin U dni bana Stjepana (343)
64 K nez Crnomir: Jedne su prodali za more a druge gdje
dm je bi1a volja (343)
66 Anonim iz Ba;n bosanski (343)
67 Nepoznati Popovac; P rotest na pergamentu (344)
68 2upan Radoslav: Da spasemo i straemo po moru i
suhu (344)
70 Di j ak iz Humskog: Utije gosta Milutina (344)
7l St jepan Bi milost naa gospodinu jere
ostavi hrvatskoga gospodina (345)
463
Str.
73 Dijak Priboje: Svjedoci na darovnici bana Stjepana
Vukoslavu (345)
74 Stjepan Zapisano II Hii velikoga gosta
Radoslava uRadoslali (347)
76 Anonim iz Carevea: Milutina (346)
77 Berislav Sa svojim vojnimi slnmi (347)
78 Ivani A knez mu bie vjeran gospodin (347)
79 Stjepan Kada ga poslasmo po moju go-
spoju caru Bugarskomu (347)
80 Dijak Pribisav: Drava bana Stipana (348)
81 Dijak iz Lave: Slova o koji je ivio usprav-
no (349)
82 J el'isaveta Da nije na suanj ni talac (349)
83 Dvorski Dijak: Natpis na v.ijencu (349)
84 Zavranin: oSta je to krin (350)
85 Stjepan Ako bonjanin bude duan i po-
bjegne - da mu nije vjere ni ruke od gospodina
bana (351)
87 Vukain iz PojSke: Niti (352)
88 Stjepan Do zgorenja svijeta (352)
90 Gost iz Pojske: Slava i saboru (353)
91 VLadis/..av Koji sluae slavnoga bana (354)
92 Stjepan Tri dobra djel a koje Vuk
.u vjemoj 'slubi za svoga gospodina (354)
93 Vladislav Nl sam ban da ne moe uzeti
u gospostvu Vlatka (355)
95 Dijak Draeslav: Veliki pehar vina (355)
96 Jelena I kada bi .stanak na milah vse
zemlje Bosne (356)
98 Bratoje iz Uloga: Pribislav (356)
99 TVTtko O tome kako su i zato svezali
Petra i Pavl a (357)
101 Anonim iz DTdnice: Dvor vojvode Masna (357)
102 Tvrtko Da mu nije nijednoga hudoga ni
kojega priroka (357)
104 Dijak iz Kalesije: Slovo o Dragcu TihmiJi6u (358)
105 Tvrtko Skupite mi tazi moj dohodak pet
sat perpera (358)
106 Dt jak Pomol!an: Vlad1slav (359)
107 Tvrtko Prisegosmo se kako j e na-
a s Dubrovnikom jedna (358)
11 0 Tvrtko Zato bi bilo vrijedno plemenitu
glavu (359)
111 Premilovac: Slovo o vremenu (360)
112 Dijak iz PolimIja: I Vladislav rodi Tvrtka bana (360)
114 Anonim iz Vidotaka: Rudina (36I )
115 Milat Poruka o vjernosti (361)
116 Nepoznati Pataren: Nebo i zemlja (361)
117 Vukain Dijak: Plemeniti (361)
464
Str.
llB Tvrtko I spodobi me sugubim vijen-
cem (363)
120 Dijak iz O rodu rabe boIje Poliru-anije (363)
121 Zupan Medulin: Nikada (344)
122 Tvr tko Sazidah grad i narekoh mu ime
sveti Stefan (364)
124 Radan Slovo za Bogdana (365)
125 Petar Us.rednim mojim priljeani.jem i bo-
jim pospjeenijem (365)
126 Dijak iz Bujakovine: Slovo o vitezu (366)
127 Dabiiv Nemojte me od sebe odgoniti (366)
128 Vukova Slovo o ikonezu (366)
129 Bjeljak t O postanku grada Dubrov-
nika (367)
132 Hrelja (367)
133 Stjepan Dabia: U vasem osta prav Dragoje i njegova
b ratija (368)
134 Slovo za Ivana (368)
135 Dijak iz Gorada: Stranac u ovom svijetu (368)
136 Stjepan Dabia: Za devedeset .i pet litara fina srebra
- d a lTlQe uzeti na pravdu ,i izvan pravde (368)
13B Vukain iz V laholja: KrstijarYica B.jeoka (369)
139 Stjepan Dabia: I homo naim gdi nai
virnLj polivahu svoje svjtlo oruje k:, r vj u (139)
140 Anonim iz Pobrdice: Ubila ga puka
141 Stjepan Dabia: Od vsega nam preda pravi j puni i
obilat r azlog (369)
143 NeretvUanin: Nebe:moga oi zemalj skoga (369)
144 Sjeo (370)
145 Dijak iz Hrvata: BoH':ko (370)
146 Stjepan Dabia: Bajazit s Turcima i pohara Bo-
!snu (370)
147 Dragoje Dijak: Smrt u (371)
148 Stjepan Dabia: I vlastele oj poklisarj e primie
i zavezae se kraljevstvu mi (371)
151 Gost Miljen: Gostoljubstvo (371)
152 Vuk Kami n a junaka (372)
153 Nikola Kada ht jeh pobiti (372)
]54 Stanko KromiTijanin: O starjeinama Crkve bosanske
prije gospodina Rastudija (372)
156 Dijak iz Blagaja: Slovo o vlasti (373)
157 Stjepan Dabia: Gospodsko selo u Humskoj zemlji (373)
158 Dijak iz Kovanja: Slovo 0 vitezu (374)
159 Dijak iz Pod1'in;a: DobrI (373)
160 Predrag Branko (374)
161 Stjepan Dabia: Ne svojih glava ti
boj'ih (375)
162 Dijak iz DabTa: U dobri (375)
163 Pavle Vsudi kudi budu (376)
oo _ Slari bosanski tekstovi
165
Str.
165 V?'san Glas 'Iz tamnice (376)
166 Kraljica Jelena: Da je pridan na velikom suditu II
ruk e (377)
168 Dijak iz K onjica: Gojsava (377)
169 Stjepan Ostoja: Sl atko prosie imolie (377)
170 Dijal" iz Bogutova: ibrat ija (378)
171 Stjepan Ostoja: Sega pisanija ne potvor,it e (378)
173 Dijak iz H rasna: A ja ne mogu biti k ako vi (379)
174 Pet ar Stuk: Slovo o Mojslavu (379)
175 Jelena G1'uba: Vse sam mu pl atila utimi dukabi (379)
176 Bartol Boljeradov unuk (380)
177 SVruje djelom to jest rekal
i ob jetoval (380)
179 Veseoko Kukul.amovit: Slovo o R'adojici (380)
180 Nepoznat i krstijanin: I scjeljenj e bolesne ene (380)
182 RadomH Dijak: Bat alo (383)
183 K rstijanin HvaL Pisah zlatom kako i crnilom (383)
184 Dijak iz Divina: I van (384)
185 Stjepan Ostoja: Dasmo mu sve ono to je njegovo
bilo (384)
186 Dijak Kulduk: iM.ilac (385)
187 Episkup iz Da mu se vr ati to mu je bilo bez
krivine oteto (384)
188 Mi:nisav (385)
189 K r stijanin Hvat: Znamenj e velje javi se na nebe-
sih (385)
191 Katar ina Sjeti ,se, Gospodine (386)
192 Da se zna (387)
193 Hrvoje Suprotiv kralju Ostoji - ""
,n jegovu pogib io 1 rasutije d prognan je (388)
195 Dijak iz Uboskog: Dabiiv (388)
196 Tvrtko Sto im rat zada i mir privre (388)
199 Dijak iz SlTl1't pod gradom (389)
200 Sam (389)
201 Viganj (390)
203 Sandalj Do lahka i do teka vIlimena i do
vsega to prihodi (390)
205 Divan Stoj isav (391)
206 Hrvoje Kada hotihomo pojU na
Ugre (391)
208 Dijak iz Vrpol ja: Dom moj oa108tih (392)
209 Vojevoda Mioto.: Kakav je bio Vlatko (393)
210 Nepoznati dijak: Voje voda Mioto (393)
211 Gr gur PO navodu zla postavih ca-
rinu (394)
21 3 Dijak Radoj e: Zivot ismrl ONisala (394)
214 Sandalj Dae mi j darovae II Dubrov-
niku (395)
216 Radovae Carina u vojevode (395)
466
Str.
217 budi gospodinu dudu i
(396)
219 Dijak iz Pavao (396)
220 Radosav U mene i u sinu mi - vlastelin
oj knez ,i i sudija, kaloo u vlasteli
koj (396)
223 Radovan iz Za -svoga ivota (397)
224 Ana Obradova: Klet ,i prok:,let (397)
225 Radosav Nitor !Ilije ugodnij e nego li mir
,i ljubav sa vasci.jem 'imati (398)
228 Ivan Slovo (398)
229 Stjepan Toma: Pridasmo ih didu i didu kon
dida (398)
231 Vukosav Slovo o trajanju (399)
232 Stjepan Toma: dukata u trgovinu kneza Ni-
kole Trog,iran.ina (399)
234 Petko Krstijanin: Smrtni postavih billg (400)
235 Vladisav Uzdanj e nije -ll nepravdi ni u
bilo kamom svjetovnom gospodst vu (400)
238 Radoje iz Pridvorice: Slovo za Ostoju (401)
239 Krstijanin Radosav: iBlagodat li istina (401)
240 Dijak Semorad: Vlatko (402)
241 Krstijanin Radosav: Knjiga za krst janina Gojsava (403)
242 Dobri (404)
243 * *: Molitva za ito i vino (404)
244 Miogost iz KaHnovika: za Vukaina (404)
245 Stjepan Toma: Ljubiti. pravdu a zlobiti nepravdu (405)
247 Vitoje iz SlivIja: Za sebe i za nju (405)
248 Znamenje (405)
249 Lastvanin: Odlazak svoje (406)
250 Stjepan Prostih i blagoslovih (406, 408)
251 Radin Dobar ti san (407)
252 Blago (407)
253 Vujan Rab boiji (407)
254 Stjepan i sluiti - lijepo i.
dobro i pravo i (408)
256 Ugarak: Jedan u majke (4.08)
257 Krstijanin Radosav: I ne potribuje ni sl nca ni
miseca (408)
260 Stjepan Vazdigoh hram (409)
261 Stjepan Toma: Ne se nijednoga hudoga (409)
262 Dragia Dragilo (410)
263 Stjepan Toma: Dasmo mu II naem rusagu sto
ljudi (410) -
264 Pavko Molba (411)
265 Stjepan I moja propast za so-
bom i mnoge druge (411)
268 Dijak iz Dibae (412)
269 Dijak iz Ne Hkaj u me! (412)
270 Dijak iz Jasene: Bih ivomu rad (413)
271 Dijak iz Slovo o Vukosavu (413)
46i
St r.
272 Stjepan O trgovjni bolanim inebolanim
srebrom (413)
275 Brata Pribiloviti : Krv u miru (414)
276 Gost Radin: Ne svrenje ivot u mojemu (414)
278 Radonja Slovo inokosnog sina (416)
279 Anonim iz Zovog Dola: pog,ibija (416)
280 Dijak i z Pogibe na boju despotovu (4 16)
281 Dijak iz iglasito (417)
282 Dvorjanin Radosava O rodu J uraja Bogi-
(418)
284 Toma Boro: Vrijeme i vrijeme smrti (418)
285 Dijak iz Dobro knjigu znae (419)
286 Alibeg Od togaj poklada ,i ,imanja - ni malo
ni vele ne osta ... (419)
288 Anonim iz Bo/ juna: I meka i blaga (419)
289 Vlat ko i Stjepan Da se ne moe iskati ni
jednim koji bi se mogao ili smisliti
291 Travunjanin: Humk-o (420)
292 Alibeg 000 poslah moje glumce (420)
293 i lav (421)
294 Knez iz Krueva: J:uroj e (422)
295 Petar Radoje (422)
296 Anonim iz Kunova: Molitva ot treska i ot groma i
ot bijesa d ot grada (423)
299 Dijak Pribislav: Zlamenije (423)
300 Dijak iz Sl ovo o sudbin i (424)
301 Rad,ivoj (424)
302 A hmet Ako mnite da sam ja zaboravio
prvo nae pdja'teljstvo - Bog 2lna, nijesam. . . (424)
306 Ivan Bla ga ruka (425)
307 AlelcsandTide: S Bogom takmji se, a ni
ne moe biti (426)
311 Petar Sto vojevode Stipana (427)
312 A leksandr idc: Kako se Aleksandar
sa Roksa.ndom (426)
315 Brata Zalost za ocem (428)
316 Dijak Napovit: A se kami Stapjana (428)
317 Nepoznati Bonja.nin: Za milost njegove stare
i za spomen i slavu bosansku (428)
319 Vukosav Radihna (429)
320 Anonimni Bonj anin: Kako se Nikola 00-
v.rgao od svoga gospodar a (429)
323 Anonim iz Podstijenja: Ne gledaje ubjeati (430)
324 Na svojoj plemenitoj batini (431)
325 Anonim iz Bogojeva: Zalost za Vuka.inom
326 Di jak iz Sedam sinova
327 apokrifa: svijeta (431)
331 Biljeke o tekstovima i autorima
433
455 Napomene
468
Mak Dizdar
STAKl BOSANS KI TEKSTOVI

I ut avae:
pred uz;ete, S,..ajevo
Za
V l adNnlor Klnor
urednik:
K!lmD

Mak Dl. zda'l'
StMnpa:
NOV'1ru:IkI;) .osLobodenj e_, SM'lI1evo
Za .t3mpa'lliju:
B oHd8ll"
. . l o' "
< ., r'

I
I
I
,