You are on page 1of 21

1.

UVOD

Upravnopravni odnos predstavlja takav odnos u koji na autoritativan način stupaju javni
organi sa pojedincima, pravnim licima i drugim strankama.1 Jedna strana u upravnopravnom
odnosu je uvijek javni organ, upravni organ, drugi državni organ ili instituciaj koja vrši javna
ovlaštenja. Dakle, upravnopravnog odnosa nema između dva građanina ili privredna društva
koji ne vrše javna ovlaštenja.Upravnopravni odnos se ne zasniva putem sporazuma subjekata
koji u njemu učestvuju, nego na osnovu jednostrane jače volje upravnog organa, kao jednog
obaveznog učesnika u upravnopravnom odnosu.

Da bi nastao upravnopravni odnos nije potrebna saglasnost oba učesnika u odnosu, a to znači
da se upravnopravni odnos zasniva protiv volje drugog učesnika u odnosu.
Upravnopravni odnosi nastaju najčešće na osnovu upravnog akta, tj. akta koji sadrži
konkretnu autoritativnu odluku javnog organa. Sa izuzetkom, upravni odnos može nastati na
osnovu neke pravne činjenice i šutnjom uprave.
Prema tome, upravni odnos nastaje donošenjem upravnog akta

1
Prof.dr. Mustafa Kamarić, Prof. Dr. Ibrahim Festić; Upravno pravo:opšti dio, III izdanje; Magistrat
Sarajevo,2004.; str.151

1
2. POJAM UPRAVNOG AKTA

Izraz upravni akt je francuskog porijekla (acte administratif), a nastao je kao izraz potrebe da
uprava na koju se primjenjuje načelo zakonitosti dobije i svoj odgovarajući pravni institut.
Ovaj termin se danas više primjenjuje u teoriji upravnog prava, nego u zakonodavstvu i
praksi.

Upravni akt odlikuju tri svojstva:


-konkretnost
-autoritativnost
-pravno djelovanje
Upravni akt se definiše kao pravni akt uprave kojim se na autoritativan način riješava jedan
konkretan slučaj. Odredba „pravni“ ,odnosno „pravno djelovanje“ postavlja razliku upravnog
akta od materijalnih akata, jer sadrže norme, pravila ponašanja. Termin „konkretan“ razlikuje
upravni akt od akata koji se odnose na neodređen broj slučaja. Termin autoritativnost govori
da se upravni akt razlikuje od pravnih akata koji su konkretni, ali se zasnivaju autonomijom
volja stranaka u odnosu. Prema tome ovom definicijom su određena svojstva upravnog akta u
odnosu na materijalne akte, opšte pravne akte i konkretne akte, koji nastaju autonomijom
volja u pravnom odnosu. Nije dato razlikovanje upravnih od sudskih akata, koji su, takođe,
pravni, konkretni i autoritativni.

Svi bitni elementi koji karakterišu upravni akt mogu se naći u definiciji prof. Lukića:
„ Da bi se upravni akt mogao odrediti po sadržini, kao pojedinačan akt kojim se određuje
dispozicija, koja subjekta čije ponašanje reguliše, obavezuje i protiv njegove volje.“2 Za
upravni akt je karakteristično da je pravni, da je pojedinačan, da sadrži dispoziciju i da je
autoritativan.

Upravni akt koji sadrži dispoziciju e donosi autoritativno, sa jačom voljom i njime se
zasnivaju pravni odnosi, određuju prava i obaveze, nezavisno od pristanka ili saglasnosti
druge strane u odnosu, dakle, zasnivaju se upravnopravni odnosi. Za upravni akt je bitno
navesti da se može prinudno izvršiti dispozicija koju on sadrži, tj. da se može izvršiti nasilje.3

2
Prof.dr. Radomir Lukić; Teorija države i prava, II knjiga; Beograd 1957.;str.142
3
Ibidem; str.155

2
3. VRSTE UPRAVNIH AKATA

Upravni akti se mogu podijeliti u više grupa zavisno od kriterija koji se primjenjuju prilikom
njihove klasifikacije. Polazeći od tih različitih kriterija, izvršena je sljedeća klasifikacija
upravnih akat:
1. individualni i generalni
2. konstitutivni i deklarativni
3. pozitivni i negativni
4. pravno vezani akti i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene
5. akti koje donosi jedan organ i zbirni akti(akti koji se odnose na dva ili više organa:
službeni,kompleksni upravni akti)
6. akti koji se donose po službenoj dužnosti i po zahtjevu stranke
7. akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi
8. rješenja i zaključci

1. I ndividualni i generalni upravni akti


Podjela na individualne i generalne akte je izvršena s obzirom na činjenicu da li se
upravni akti odnose na individualno određena ili neodređena lica.
Za individualni pravni akt je karakteristično da se taj akt odnosi na jedno lice,odn.
poimenično navedeno lice u tom aktu. Npr. Dozvola koja se izdaje određenom licu za
otvaranje zanatske radnje. Takođe, kad se u aktu navodi više pojedinačnih lica, opet se
radi o individualnom aktu. Npr. Kada nadležni organ namjerava da proširi ulicu,potrebno
mu je da od svakog susjednog zemljišta ekspropriše po jedan pojas duž ulice. Organ će
donijeti jedno rješenje u kome će biti navedena sva lica poimenično. Zakon o upravnom
postupku predviđa da kada se radi o stvari koja se tiče većeg broja određenih lica, može
se za sva ta lica donijeti jedno rješenje, ali ona moraju biti imenovana u dispozitivu, a u
obrazloženju rješenja moraju biti izloženi razlozi koji se odnose na svakog od tih lica
pojedinačno.
Generalni upravni akt odnosi se na veći broj lica, ali se sva lica u aktu ne navode
poimenično.Iako se u ovom aktu ne označavaju poimenično lica na koja se akt odnosi,
ipak se iz takvog akta lako može utvrditi na koja se lica taj akt odnosi. Lica nisu
poimenično određena, ali su odrediva. Generalni upravni akt razlikuje se od
individualnog po tome što lice,odn. lica, nije poimenično navedeno,i zbog toga podsjeća
na opšti akt,gdje lica na koja se akt odnosi, takođe nisu poimenično navedena, ali akt
opšteg karaktera sadrži opštu normu, pravilo za neodređen broj slučaja, dok je generalni
akt upravni akt, jer sadrži normu za samo jedan slučaj . ZUP u članu 210.stavka
2.predviđa da ako se radi o stvari koja se tiče većeg broja lica koja organu nisu poznata,
može se za sve njih donijeti jedno rješenje, ali ono mora sadržavati takve podatke da se iz
njih može lako utvrditi na koja se lica rješenje odnosi.

3
2. Konstitutivni i deklarativni upravni akti
S obzirom na činjenicu da li se upravnim aktom formiraju (stvaraju, mijenjaju ili ukidaju)
pravni odnosi ili se samo utvrđuje postojanje pravnog odnosa, upravni akti se dijele na
konstitutivne i deklarativne.
Akti kojima se formiraju pravni odnosi predtavljaju konstitutivne upravne akte. Npr.
rješenja kojim se dozvoljava izgradnja određenog objekta na nekom zemljištu, dozvola za
nošenje oružja,itd. Prije donošenja ovih akata nije uopšte postojao upravnopravni odnos
između organa i stranke. Dakle, kod ovog akta još nema određenog upravnopravnog odnosa i
zadatak akta je da ga formira. Dejstvo akta je od momenta donošenja ex nunc.
Kod deklarativnog upravnog akta određeni pravni odnos postoji već od prije i zadatak tog
akta je da samo utvrdi, konstatuje to postojanje. Naročito se javlja kod upravnopravnih
odnosa koji ne nastaju na osnovu upravnog akta, nego po sili zakona.
Ovaj akt, kako kaže prof. Krbek, nema svrhu „da samo utvrdi neki pravni odnos, već i da ga
realizira, da da pravni naslov za njegovo izvršenje.“4
Dakle, pravni odnos postoji i prije donošenja ovog akta, zato je njegovo dejstvo ex tunc, tj.
od momenta kad je nastao odnos. Npr. rješenje o prestanku službe vojnim i drugim licima po
sili zakona, rješenje o pravu na dodatak za djecu, itd.

3. Pozitivni i negativni upravni akti


S obzirom na činjenicu da li je upravnim aktom proizvedena neka promjena u pravnim
odnosima ili nije, upravni akti se dijele na pozitivne i negativne upravne akte.
Pozitivni su oni upravni akti koji proizvode neku promjenu u postojećim pravnim odnosima,
bilo da se tim aktima stvaraju novi odnosi, mijenjaju postojeći ili se ukidaju ili poništavaju
postojeći pravni odnos. Pozitivne upravne akte ne treba miješati sa ovlašćujućim, jer je ovdje
bitno da se proizvode promjene u pravnim odnosima, bez obzira je li to ili nije u korist
stranke. Npr. pozitivan akt je onaj kojim se određenom licu razrezuje porez, ali je on
obavezujući za stranku.
Negativni su takvi upravni akti kojima se odbija promjena u postojećim pravnim odnosima.
Oni se redovno donose po zahtjevu stranke,ako stranka ne ispunjava uslove za dodjelu nekog
prava. U negativne upravne akte spadaju npr. akti kojima se odbija zahtjev
Za izdavanje dozvole za nošenje oružja, za otvaranje zanatske radnje i sl. Odbijanje stranke
može biti negativni akt, tj. organ ako organ donese akt kojim kaže da ne želi da mijenja
postojeće stanje, a može biti i bez donošenja ikakvog akta, da organ jednostavno šuti, ne
rješava zahtjev stranke. U tom slučaju se radi o šutnji uprave.

4. Pravno vezani akti i akti doneseni na osnovu slobodne ocjene


Vezani akti su takvi upravni akti kod kojih je zakonom propisano da se imaju donijeti i
kakav mora biti njihov sadržaj. Inicijativa za donošenje akta i jegova sadržina su kod ovih
akata triktno zakonom određeni, npr. rješenje o izdavanju odobrenja za izgradnju i sl.
Akti doneseni na osnovu slobodne ocjene su takvi akti kod kojih je organu zakonom
ostavljeno da po svom slobodnom nahođenju i ocjeni opšteg interesa odluči u konkretnom
slučaju da li će, odn. kakav će upravni akt donijeti. Kod diskrecionog upravnog akta organ
između više zakonom predviđenih mogućnosti bira jednu., npr. rješenje o otpustu iz
državljantva, o davanju raznih pomoći itd.

4
Ivo Krbek; Pravo jugoslovenske javne uprave, III knjiga; Zagreb, 1962.; str.13.

4
Akti doneseni na osnovu slobodne ocjene se donose po istom postupku kao i vezani upravni
akti (čl. 4 ZUP-a). U objašnjenju rješenja organ je dužan navesti propis koji daje ovlaštenje
za rješavanje po slobodnoj ocjeni i da izloži razloge kojima se pri donošenju rukovodio. Ovi
razlozi se moraju navesti kad je to u javnom interesu, zakonom ili uredbom predviđeno (čl.
207. str.3 ZUP-a). Drugostepeni organ može povodom žalbe da zamijeni diskrecionu ocjenu
prvostepenog organa svojom ocjenom (čl. 240. ZUP-a),ali sud u upravnom sporu ne može
diskrecionu ocjenu upravnog organa da zamijeni svojom ocjenom (čl. 13. tačka 4. ZUS-a).

5.Akti koje donosi jedan organ i zbirni (složeni) akti


S obzirom na organ koji učestvuju u donošenju upravnog akta razlikuju se upravni akti koje
donosi jedan organ i upravni akti koje donose dva ili više organa (zbirni, složeni, kompleksni
akti).
Najčešći je slučaj da upravni akt donosi jedan organ, inokosni ili kolegijalni. Zakonom može
biti određeno ili zakonom zasnovanom propisu omogućeno da upravni akt mogu donijeti dva
ili više organa uz različite oblike saradnje a oni su u našem sistemu sljedeći:
1. Zajedničko donošenj upravnih akata (rješenja) od strane dva ili više organa kad je
svaki od organa dužan da donese rješenje a potom se sporazumiju koji će od njih
izdati akt i ZUP je u tom slučaju propisao da u rješenju mora biti naveden i akt
drugog organa.
2. Donošenje rješenja uz prethodnu saglasnost drugog organa- postupak se provodi
pošto organ koji donosi rješenje dostavi osnovne elemente rješenja organu čiju
saglasnost traži jer taj organ onda posebnim aktom obavještava da li daje ili odbija
saglasnost. ZUP je predvidio da organ koji donosi rješenje u svom rješenju navede akt
kojim je drugi akt dao ili odbio saglasnost koja se daje u roku od 15 dana jer organ
koji šuti u ovom roku smatra se da je dao saglasnost, i organ koji donosi rješenje
obavezan je u svom aktu navesti da u propisanom roku drugi organ nije ni dao ni
odbio saglasnost. U slučaju kad se rješenje donosi po zahtjevu stranke, organ koji
donosi rješenje ne može usvojiti zahtjev stranke ukoliko ne postoji saglasnost oba
organa. Pozitivno rješenje se donosi samo saglasnošću oba organa.
3. Donošenje rješenja u saglasnosti sa drugim organom je kad organ koji donosi rješenje
sastavlja ga i šalje sa spisima predmeta na saglasnost drugom organu koji može dati
saglasnost potvrdom na samo rješenje ili posebnim aktom. Rješenje se smatra
donesenim kad je drugi organ dao saglasnost, a to je ustvari akt organa koji ga je
donio. ZUP predviđa da se saglasnost mora dati u roku od 15 dana, ako organ od
kojeg se traži saglasnost ne odgovori pozitivno ili negativno u tom roku, smatra se da
je organ dao saglasnost. Ako organ čija se saglasnost traži odbije da je da, organ ne
može pozitivno riješiti upravnu stvar, bez obzira da li se akt donosi po zahtjevu
stranke ili po službenoj dužnosti.
4. Rješenje se može donijeti i uz potvrdu ili odobrenje drugog organa. Postupak je isti
kao i kod donošenja rješenja uz saglasnost drugog organa, međutim potvrda ili
odobrenje nemaju smisao saglasnosti, već kontrole akta u cilju ujednačavanja kriterija
za donošenje ovakvih akata u važnim pitanjima, a ZUP ne predviđa rok za davanje
potvrde.
5. Rješenje se može, kad je to određeno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu
donijeti po pribavljenom mišljenju drugog organa. Davanje mišljenja predstavlja
manji stepen zainteresovanosti drugpog organa, pa je organ koji donosi rješnje dužan
uzeti mišljenje u ocjenu, ali ga nije dužan usvojiti. Rok za davanjemišljenja je mjesec

5
dana. Organ koji donosi rješenje može donijeti pozitivno rješenje u slučaju i da mu je
drugi organ dao negativno mišljenje.

Po žalbi protiv rješenja koja su donijeli zajednički dva ili više organa rješava organ višeg
stepena od organa koji je izdao akt. Po žalbi protiv rješenja koje je organ donio uz saglasnost,
potvrdu ili mišljenje rješava, takođe, organ višeg stepena od organa koji je donio rješenje, a
svi drugostepeni organi mogu samo poništiti pobijana rješenja, a ne mogu ih izmijeniti.

6. Upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti i po zahtjevu stranke


S obzirom na to od koga potiče inicijativa za donošenje upravnog akta, razlikuju se: upravni
akti koji se donose po službenoj dužnosti i upravni akti koji se donose po zahtjevu stranke.
Upravni akt uvijek donosi upravni organ, odn. drugi javni organ. Donošenje akta nije kriterij
za ovu podjelu, već inicijativa za donošenje. ZUP određuje (čl.122.) da će nadležni organ
pokrenuti postupak po službenoj dužnosti kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovati
propis i kada utvrdi ili sazna da, s obzirom na činjenično stanje, treba radi zaštite javnog
interesa pokrenuti upravni postupak. Npr. mladići koji u toku jedne godine navršavaju 18
godina pozivaju se na regrutovanje, to pozivanje je ustvari pokretanje upravnog postupka.
Upravni akti koji se donose po zahtjevu stranke predstavljaju takve akte čije je donošenje
predviđeno kao bitan uslov postojanja zahtjeva stranke. Npr. rješenje o otvaranju zanatske
radnje, rješenje o sticanju državljanstva prirođenjem itd.
ZUP (čl. 264.) kaže da rješenje koje je doneseno bez zahtjeva stranke, a na koje stranka nije
ni naknadno izričito ili prećutno pristala, smatra se kao ništavno rješenje.

7. Upravni akti doneseni u pismenoj i usmenoj formi


Upravni akt sadrži odluku, izjavu volje organa. Ta izjava može biti u pismenoj i usmenoj
formi. Po zakonu o upravnom postupku pravilo je da se rješenje donosi pismeno sa
određenim sastavnim dijelovima i da se kao takvo označi. Pravilima o vršenju službe može
se predvidjeti da se rješenju može dati i drugi naziv.
Može donijeti i usmeno rješenje i to samo kada se radi o preduzimanju izuzetno hitnih
mjera u cilju obezbjeđivanja javnog mira i bezbjednosti ili radi otklanjanja neposredne
opasnosti po život i zdravlje ljudi i imovine (čl. 212.). Organ koji je donio rješenje može
tražiti njegovo izvršenje bez odlaganja. Po zahtjevu stranke, organ koji je donio usmeno
rješenje dužan je izdati ga stranci napismeno najdalje osam dana od dana donošenja rješenja.
Od usmenog rješenja treba razlikovati usmeno objavljeno od usmeno saopštenog rješenja.
Naime, kada se o nekom predmetu drži usmena rasprava, rješenje se može sopštiti na samoj
raspravi, ali se i u tom slučaju mora izdati pismeno rješenje (čl.204. str.4). Rok za žalbu
počinje treći dan od dostavljanja rješenja.

8.Rješenja i zaključci

S obzirom na predmet upravnog akta, treba razlikovati odlučivanje o glavnoj stvari


(predmetu) od odlučivanja o pitanjima koja se tiču samog postupka, odn. pitanjima koja se
kao sporedna pojave u vezi sa provođenjem postupka. Zakon o upranom postupku u prvom
slučaju govori o rješenju. Naš ZUP pravi razliku između rješenja i zaključaka po organu,
odn. licu koje ga donosi, formi, ulaganju žalbe,itd. (čl. 218.-220.)

Svako rješenje mora se kao takvo označiti. Izuzetno, ako je to potrebno, posebnim propisima
može se predvidjeti da se rješenju da i drugi naziv.

6
Rješenje se donosi pismeno. Izuzetno, u slučajevima predviđenim zakonom, rješenje se može
donijeti i usmeno.
Pismeno rješenje sadrži: naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv (izreku), obrazloženje,
uputstvo o pravnom lijeku, potpis ovlaštene službene osobe i pečat organa. U slučajevima
predviđenim zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona rješenje ne mora sadržavati
pojedine od ovih dijelova. Ako se rješenje obrađuje mehanografski, umjesto potpisa može da
sadrži faksimil ovlaštene službene osobe.
I kad se rješenje objavi usmeno, mora se izdati napismeno, u skladu sa ovim zakonom.
Rješenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prepisu.5

Zaključkom se odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka,odlučuje se o onim pitanjima u


kojima je, zakonom predviđeno da se donosi zaključak, kao i o drugim pitanjima u vezi s
provođenjem postupka a koja se ne rješavaju rješnjem. Zaključak donosi službena osoba koja
obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zaključka, ako
zakonom ili drugim propisima nije drugačije određeno.
Ako se zaključkom nalaže izvršenje neke radnje, odredit će se i rok u kome se ta radnja ima
izvršiti.
Zaključak se sačinjava u vidu službene bilješke u spisu i saopćava zainteresovanim osobama
usmeno, a napismeno se izdaje kada se protiv zaključka može izjaviti posebna žalba, ili kad
se može odmah tražiti izvršenje zaključka.
Zaključak koji se izdaje pismeno sadrži: uvod, dispozitiv, obrazloženje i pouku o pravnom
lijeku.

Protiv zaključka se može izjaviti posebna žalba samo kad je to ovim (ZUP-om) ili drugim
zakonom izričito predviđeno.

3.2. SADRŽAJNI ELEMENTI UPRAVNOG AKTA

Sadržajni elementi upravnog akta su konkretizacija predmeta i subjekata akta, dispozitiv,


obrazloženje i uputa o pravnom lijeku. Upravni akt može imati i tzv. Dodatke, kao što su:
uslov, rok, nalog i pridržaj opoziva. Bit svakog upravnog akta jeste dispozitiv, tj. odluka
kojom se rješava predmet, odn. izjava volje organa povodom određenog odnosa ili predmeta.
Obrazloženje je drugi bitan dio sadržaja jer se njime učvršćuje načelo zakonitosti, navodeći
činjenično stanje i materijalne propise na osnovu kojih se donosi rješenje. Naš ZUP predviđa
obrazloženje kao obavezni dio rješenja propisujući šta ono sadrži.

Upravni akt sadrži i uputu o pravnom lijeku u cilju obavještenja stranke o mogućnosti
izjavljivanja navođenjem organa i roka kome se pravni lijek izjavljuje. Upravni akt može da
sadrži i uslov kao dodatak kojim se njegovo djelovanje čini zavisnim o nekoj okolnosti čiji je
nastup neizvjestan. Uslovi se dijele na odložne (suspenzivne) i raskidne (rezolutivne).

Uslovi mogu biti i potestativni, kauzalni i mješoviti. Pored uslova i rokovi mogu biti dodatak
upravnom aktu, s tim što kod roka ne postoji neizvjesnost u pogledu nastupanja, za razliku od
uslova koji može a i ne mora nastupiti. Rokovi mogu biti suspenzivni ili raskidni.

5
www.fbihvlada.gov.ba

7
Kao dodatak upravnom aktu može se dati i nalog kojim se stranci nalaže da izvrši određenu
radnju, što nije povezano sa pravnim dejstvom akta, jer u slučaju neizvršenja naloga rješenje
kao upravni akt ne prestaje da važi, ali organ ima pravo da izvrši prinudno izvršenje naloga.
Prema tome uslovi i nalog izazivaju različite pravne posljedice i u upravnim aktima su nalozi
mnogo češći od uslova. Pridržaj opoziva je dodatak upravnom aktu kojim se određuje da se
akt može opozvati u slučaju nastupa određenih okolnosti i nastupa sa izdavanjem novog
rješenja gdje se izriče opoziv.

3.3. PRAVNO DEJSTVO UPRAVNOG AKTA

Upravni akt je obavezan za stranke (adresate) i organ koji ga je donio, a treća lica moraju
respektovati postojanje tog akta, tj. ne smiju činiti ništa što je njemu suprotno. Prema tome,
postoji presumpcija zakonitosti upravnog akta. Mogućnost prinudnog rješenja je važno
dejstva upravnog akta, iako je izvršenje posljednji stadij u upravnom postupku. Treba
razlikovati prinudno izvršenje i eventualno kažnjavanje zbog neizvršenja jer je u prvom
slučaju u pitanju prinudno izvršenje dispozicije, a u drugom slučaju je izricanje i primjena
sankcije. Problem retroaktivnog dejstva upravnih akata pojavljuje se samo kod
konstitutivnih, jer deklarativni akti, po svojoj prirodi djeluju retroaktivno. Pitanje
retroaktivnosti se javlja kod akata koji stvaraju, mijenjaju ili ukidaju pravne odnose. I u
našem pravu postoji konkretna zabrana retroaktivnosti samo za opšte akte, a tim prije treba i
smatrati da ta zabrana postoji i za konkretne akte.

3.4. PRESTANAK VAŽENJA UPRAVNOG AKTA

Upravni akt može prestati da važi na različite načine:


1. Osnovni način prestanka djelovanja upravnog akta je kad se iscrpi ovlaštenje i
dužnost koji su sadržani u aktu
2. Upravni akt prestaje da važi nastupom raskidnog uslova ili roka
3. Upravni akt koji sadrži neko ovlaštenje prestaje da važi ako se lice odrekne ovlaštenja
ili mu istekne rok za posluženje tim ovlaštenjem
4. Upravni akt prestaje da važi smrću adresata
5. Ako je upravni akt donesen povodom neke stvari, propašću te stvari prestaje da važi i
upravni akt
6. Upravni akt prestaje da važi kad ga nadležni organ stavi van snage i ZUP razlikuje
ukidanje i poništavanje, pa je u slučaju poništenja rješenja došlo do poništenja svih
posljedica koje je akt proizveo, a u slučaju ukidanja akt je stavljen van snage, ali nisu
poništene posljedice koje je proizveo
7. Upravni akti mogu prestati kad se zakonom, odn. aktom donesenim na osnovu
zakona, zabrani vršenje određene djelatnosti, pa se ujedno proglašavaju ukinutim i
sva rješenja koja su bila donesena.

3.5. PRAVOSNAŽNOST UPRAVNIH AKATA

8
Pravosnažnost je svojstvo upravnog akta da se ne može staviti van snage zbog njegove
eventualne nezakonitosti. Pravosnažnost se javlja kao neophodan kompromis između načela
zakonitosti i načela pravne sigurnosti građana. Svaki pravni poredak određuje rok u kome se
pravni akt može staviti van snage, a poslije tog se ne može pokretati pitanje zkonitosti, akt je
pravosnažan. Kod upravnog akta je najvažnije spriječiti, odn. ograničiti opozivanje akta od
organa koji ga je donio, jer je neopozivost srž pravosnažnosti upravnog akta. Razlikuje se
formalna i materijalna pravosnažnost. Formalna pravosnažnost je nepobojnost akta od strane
stranke, a materijalna pravosnažnost je neopozivost akta od strane organa. Postojanje
vanrednih pravnih sredstava predstavlja ograničenje načela pravosnažnosti. Pravosnažnost
treba razlikovati od izvršnosti i konačnosti akta.

3.6. UPRAVNI UGOVOR


Upravni ugovor je institut koji je razvila nauka upravnog prava. Nastaje saglasnom izjavom
volja.
Prva osobina ovog ugovora jeste da je jedna ugovorna strana država, odn. javnopravno tijelo.
Druga osobina je cilj ugovora, kojim se postiže neka javna svrha, te se ne može svrstati u
ugovore građanskog prava. Ovaj cilj je glavna osobina upravnog ugovora.
U ovim ugovorima je javni interes jači od privatnog interesa druge ugovorne strane. Njime
državaa prenosi na svog suugovarača dužnost obavljanja javne službe.
U upravne ugovore se najčešće ubrajaju:
-ugovori o izvršavanju javnih radova
-ugovori o nabavkama
-ugovori o koncesiji za obavljanje javne službe
-ugovori o zauzimanju javnog dobra
Treća osobina upravnih ugovora se sastoji i u posebnim uslovima sklapanja tih ugovora i u
izvršenju prava i obaveza zasnovanih ovim ugovorom, npr. otvaranje javnog konkursa.
U nauci upravnog prava razlikuju se dva pojma: ugovori uprave i upravni ugovori.
Ugoovori uprave su oni ugovori koje sklapa drževna uprava.
Upravni ugovori su pravni poslovi sa određenim karakteristikama, koje ga razlikuju od
ostalih ugovora koje zaključuje državna uprava.

Definicija upravnog ugovora glasi:


„Upravni ugovor je dvostrani pravni posao kod kojeg je jedna strana, po pravilu, određeno
javnopravno lice (država ili neka druga javna organizacija) a čiji su predmet i cilj
javnopravnog karaktera.“6

Dodjele ugovora o nabavkama ,po vrsti postupka, su sljedeće:


-Otvoreni postupak. To je osnovni postupak u procesu dodjele ugovora, odn. izbor
najpovoljnijeg ponudioca.

-Ograničeni postupak. Ovaj postupak je predviđen za slučajeve kada se radi o obimnim ili
složenim nabavama, kada je potrebno izdvojiti više vremena za ispitivanje i ocjenjivanje
velikog broja ponuda.

6
Prof.dr. Zoran R. Tomić; Upravno pravo: sistem; Treće novelirano i prošireno izdanje; Beograd, 1998.

9
-Pregovarački postupak s objavljivanjem obavještenja o nabavci. Postupak se primjenjuje s
ciljem pregovaranja o uvjetima ugovora. Ukoliko se postupak provodi uz objavu obavjesti o
nabavi, potencijalni ponuđači se pozivaju da u određeno vrijeme i na određenom mjestu
dostave zahtjeve za pretkvalifikaciju, u kojima su obuhvaćeni detalji tražene obavijesti sa
pratećom dokumentacijom.

-Pregovarački postupak bez obavještenja o nabavci. U ovom postupku se odmah ide na


pripremu tenderske dokumentacije, a na pregovore se pozivaju oni kandidati koji se
verificiraju u smislu njihove kvalifikacije sa kriterijima navedenim u pozivu.

-Konkurs za izradu idejnog rješenja. Ovo je postupak koji omogućava ugovornom organu da
dođe do plana ili rješenja predloženog od strane natječajnog povjerenstva po završetku
konkurentskog nadmetanja. Postupak može biti proveden sa ili bez nagrada. Ovaj postupak
se primjenjuje uglavnom u oblasti arhitekture, građevinarstva ili obrade podataka7.

4.ZAKON O JAVNIM NABAV


KAMA BOSNE I HERCEGOVINE
7
Mensur Hadžimusić, Nikolina Silak, Esad Osmanbegović, Tidža Dimač Džana Kadribegović, Merima
Kovačević; Primjena zakona o javnim nabavkama; FEB d.d., Sarajevo 2005.; str.87.

10
Smjelo, a istovremeno i oprezno počela je primjena novog Zakona o javnim nabavama u
Federaciji Bosne i Hercegovine. Obaveza primjene tog zakona nastupila je zajedno sa
početkom 2005. godine tako da se već od 10. januara te godine Zakon primjenjuje za nove
nabave koje ugovorni organi moraju redovno obavljati.
U Federaciji se taj sistem na propisan način primjenjuje od 1998. godine kad je donesena
Uredba o postupku nabavke robe, vršenju usluga i ustupanju radova, kao i propis iz te
oblasti.To se označava kao prva faza transparentnog trošenja javnih sredstava. To su bili
počeci koji su, naročito u prvih nekoliko godina bili zaista skromni u pogledu primjene
propisa. Nakon otprilike dvije godine primjena Uredbe se značajno povećala da bi vrlo brzo
postala nezaobilazna u procesu javnih nabavki.
Koliko je zakon o javnima nabavkama važan pokazuje činjenica da je donošenje tog zakona
na nivou BiH uvršteno među prioritetne zakone.
Zakon je reformskog karaktera i pored osnovnih ciljeva kojima se stvara jedinstvena
legislativa na europskom nivou . U njemu su sadžani zahtjevi podizanja nivoa zaštite javnih
sredstava, unapređenje efektivnosti njihovog trošenja, nadalje Zakon sadrži rješenja kojima
se ostvaruje poticaj konkurentskog nadmetanja među dobavljačima, povećava
transparentnost vođenja postupka javnih nabava, onemogućava diskriminaciju dobavljača i
postupak javnog nadmetanja i smanjuje prostor za zloupotrebe. Posebno se utvrđuje sistem
revizije i sistem zaštite dobavljača i ponuđača, jer se osigurava vođenje nezavisnog postupka
razmatranja žalbi,koje se odvija u okviru visoko stručne i nezavisne revizijske institucije,
Biroa za žalbe8.

. U ljeto 2006. godine, novi Zakon o javnim nabavkama (ZJN) već je bio na snazi
. Projekat EU o javnim nabavkama (EUPPP) i Agencija za javne nabavke (AJN) željeli su
istražiti praktični utjecaj tih novih propisa iz oblasti javnih nabavki. To je predstavljalo dio
stalnog nastojanja da se napreduje – preuzimanje iskustava kako od ugovornih organa tako i
od predstavnika poslovne zajednice.
U avgustu 2006. godine predstavnici EUPPP-a, u saradnji sa AJN, izradili su upitnike za
ugovorne organe i predstavnike poslovne zajednice. Ti upitnici su također objavljeni na
internet stranici EUPPP/AJN gdje ih je svako mogao ispuniti.
Izrađene su dvije verzije upitnika: jedna verzija za ugovorne organe i druga za poslovnu
zajednicu. Format oba ova upitnika je bio sličan, i oba su podijeljenja u četiri dijela

Ciljevi su također bili jednaki:


• Prikupljanje osnovnih podataka od ugovornih organa i poslovne zajednice o provođenju
postupka nabavki i učešću u njemu
• Ocjena provođenja postupka nabavke prema novim propisima
• Procjena da li, prema mišljenju korisnika, postoji napredak kada su u pitanju tri ključna
cilja novih propisa o nabavkama (povećana konkurencija, osiguranje racionalne potrošnje i
smanjivanje korupcije); i
• Identifikacija praktičnih problema na koje su nailazili korisnici i prikupljanje komentara i
prijedloga o tome kako poboljšati postupke nabavki.9
Zakonom se pod kontrolu stavlja sistem trošenja javnih sredstava, njime se uređuju osnovni
principi i definicije, obaveznici primjene Zakona o javnim nabavkama.

8
Ibidem str.79.
9
Agencija za javne nabavke

11
Ovim zakonom je propisana i obaveza donošenja niza podzakonskih akata, takođe, vrlo je
bitno koristiti obrasce.
Podzakonske akte, obrasce i pravilnike propisuje Agencija za javne nabavke,a ugovorni
organi svoje pravne akte iste vrste moraju usaglasiti sa onim koje izda Agencija za javne
nabavke, što je zakonom i propisano.

Javna nabavka avionskih karata putem otvorenog


postupka
Postupak je završen.

12
(Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“ 42/08 od 26.05.2008. godine)

AGENCIJA ZA JAVNE NABAVKE


SARAJEVO

OBAVJEŠTENJE
O NABAVCI

USLUGE

Odjeljak I: UGOVORNI ORGAN


I.1. PUNI NAZIV I ADRESA UGOVORNOG ORGANA
Organizacija: Agencija za javne nabavke
Kontakt osoba: Ćebić Admir
Adresa: Radićeva 8/V
Poštanski broj: 71000
Grad: Sarajevo
Identifikacioni broj: 4201071380009
Telefon: 033/251-590
Fax: 033/251-595
Internet adresa: http://www.javnenabavke.gov.ba/

I.2. ADRESA NA KOJOJ SE MOGU DOBITI DODATNE INFORMACIJE


Kao pod I.1.

I.3. ADRESA NA KOJOJ SE MOŽE DOBITI DOKUMENTACIJA


Kao pod I.1.

I.4. ADRESA NA KOJU SE DOSTAVLJAJU PONUDE/ZAHTJEVI ZA UČEŠĆE


Kao pod I.1.

I.5. VRSTA UGOVORNOG ORGANA (član 3. ZJN)


I.5.a upravni organ
I.5.b na državnom nivou

Odjeljak II: PREDMET UGOVORA


II.1. VRSTA UGOVORA
Usluge

II.2. DA LI SE NAMJERAVA ZAKLJUČITI OKVIRNI SPORAZUM? (član 32. ZJN)


Da

II.3. NAZIV/REFERENCA POD KOJIM JE KONKRETAN UGOVOR


EVIDENTIRAN KOD UGOVORNOG ORGANA
Okvirni sporazum o javnoj nabavci avionskih karata, broj 03-16-12-2079/08, od 19. maja
2008. godine.

13
II.4. OPIS PREDMETA UGOVORA
Okvirni sporazum će se zaključiti sa najpovoljnijim dobavljačem za isporuku avionskih karata
u periodu 2008. i 2009. godina, za potrebe Agencije za javne nabavke.

II.5. UKUPNA KOLIČINA (BROJ JEDINICA) I/ILI OBIM UGOVORA


Okvirni sporazum se zaključuje za 2008. i 2009. godinu i ukupan iznos svih dodijeljenih
ugovora za ovaj period neće preći iznos od 20.000,00 KM.

II.6. MJESTO ISPORUKE ROBA ILI LOKACIJA IZVRŠENJA USLUGA ILI


RADOVA
Agencija za javne nabavke, Sarajevo, Radićeva 8/V

II.7. PODJELA NA LOTOVE


Ne

II.8. PRIHVATLJIVOST ALTERNATIVNIH PONUDA? (član 17. ZJN)


Ne

II.9. TRAJANJE UGOVORA ILI ROK IZVRŠENJA


Započinje potpisivanjem okvirnog sporazuma i završava 31. decembra 2009. godine.

Odjeljak III: PRAVNE, EKONOMSKE I TEHNIČKE INFORMACIJE


III.5. USLOVI ZA UČEŠĆE - LIČNA SITUACIJA (član 23. ZJN)
Kao u tenderskoj dokumentaciji

III.6. USLOVI ZA UČEŠĆE - SPOSOBNOST ZA OBAVLJANJE PROFESIONALNE


DJELATNOSTI (član 24. ZJN)
Kao u tenderskoj dokumentaciji

III.8. USLOVI ZA UČEŠĆE - TEHNIČKA I/ILI PROFESIONALNA SPOSOBNOST


(član 26. ZJN)
Kao u tenderskoj dokumentaciji

Odjeljak IV: POSTUPAK


IV.1. VRSTA POSTUPKA
Otvoreni

IV.2. KRITERIJI ZA DODJELU UGOVORA (član 34. ZJN)


b) Ekonomski najpovoljnija ponuda u smislu niže navedenih kriterija:
1) popust na naknadu za prodaju avionskih karata - učešće 70 bodova
2) rok za plaćanje - učešće 30 bodova

IV.3. PRIMJENA PREFERENCIJALNOG TRETMANA DOMAĆEG (član 20. UPZ)


Da.

IV.4. USLOVI ZA DOBIJANJE TENDERSKE DOKUMENTACIJE (član 18. ZJN)

14
Od 26. maja 2008. godine na adresi Agencije za javne nabavke ili na web stranici
www.javnenabavke.gov.ba.

IV.6. ROK ZA PRIJEM PONUDA/ZAHTJEVA ZA UČEŠĆE


30. juni 2008.godine do 10,30 sati

IV.7. MINIMALAN VREMENSKI PERIOD VAŽNOSTI PONUDE KOJI JE


PONUĐAČ DUŽAN OBEZBIJEDITI
90 dana od isteka roka za prijem ponuda

IV.8. DATUM I MJESTO OTVARANJA PONUDA (član 33. ZJN, član 13. UPZ)
30. juni 2008. godine u 11,00 sati, Sarajevo, Radićeva 8/V

5. ZAKLJUČAK

15
Postupak se mora voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge
osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno
utvrđivanje činjeničnog stanja i za donosenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Organ koji vodi postupak starat će se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje
učestvuju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
Organ vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno, u okviru ovlasti datih zakonom,
drugim propisima i općim aktima.
Ovlaštena službena osoba organa nadležnog za vođenje postupka samostalno utvrđuje
činjenice i okolnosti , na osnovu utvrđenih činjenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno
opće akte na konkretni slučaj.
Prije donošenja rješenja stranci se mora pruziti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i
okolnostima koje su vazne za donošenje rješenja.

Kad službena osoba koja rješava neku upravnu stvar, s obzirom na postojeće činjenično
stanje, sazna ili ocijeni da određena stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, upozorit
će je na to.
.
U upravnim stvarima u kojima je organ, odnosno institucija koja ima javne ovlasti zakonom
ili na zakonu zasnovanom propisu ovlašten da rješava po slobodnoj ocjeni, rješenje mora biti
doneseno u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlastenje dato.

Po ZUP-u su dužni su postupati organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine i organi


uprave kantona, kao i gradske i općinske službe za upravu i drugi organi kad u upravnim
stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim
interesima građana, pravnih lica ili drugih stranaka.
Nadležna tijela kantona mogu donositi dopunska pravila upravnog postupka, koja moraju
biti usklađena sa zakonom.

16
PRIMJERI

6. LITERATURA:

17
-Prof. dr. Mustafa Kamarić, Prof.dr. Ibrahim Festić; Upravno pravo: opšti dio, III izdanje;
Magistrat, Sarajevo 2004.

-Prof.dr. Ivo Krbek ; Prava jugoslovenke javne uprave, III knjiga; Zagreb 1962.

-Prof.dr. Radomir Lukić; Teorija države I prava, II knjiga; Beograd 1957.

-Mensur Hadžimusić, Nikolina Silak, Esad Osmanbegović, Tidža Dimač Džana


Kadribegović, Merima Kovačević; Primjena zakona o javnim nabavkama; FEB d.d.,
Sarajevo 2005.

-Arhiva Općine Vogošća; Služba za društvene djelatnosti; broj: 07-36-1366-2022-2/00,


2001.god.

-Arhiva Općine Vogošća; Sekretarijat za imovinsko-pravne I stambene poslove; broj: 06-372-


1396/98, 1998.god.

-Arhiva Kantona Sarajevo; Uprava za stambena pitanja; broj: 23-0-372-247/98, 2001.god.

-Internet linkovi:
Agencija za javne nabavke
Zakon o upravnom postupku-www.fbihvlada.gov.ba

Na osnovu čl. 22. i 24. stav 4. Zakona

18
o Vladi Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 24/03 –
Prečišćeni tekst), Vlada Kantona Sarajevo donijela je, na 72. sjednici održanoj
23.07.2008. godine, sljedeći

Z A K LJ U Č A K

1. Utvrđuje se Prijedlog odluke o izmjenama Odluke o usklađivanju statusa


Javnog preduzeća "Televizija Kantona Sarajevo" sa Zakonom o javnim
preduzećima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Kantona
Sarajevo", broj 33/05).

2. Predlaže se Skupštini Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 132. Poslovnika


Skupštine Kantona Sarajevo, donese odluku iz tačke 1. ovog Zaključka.

PREMIJER

Samir Silajdžić, dipl. pravnik

Dostaviti:
1. Predsjedavajući Skupštine Kantona
2. Skupština Kantona Sarajevo
3. Premijer Vlade Kantona Sarajevo
4. Ministarstvo pravde i uprave
5. Televizija Kantona Sarajevo (putem Ministarstva pravde i uprave)
6. Evidencija
7. A r h i v a

KANTON SARAJEVO Ured za zakonodavstvo Vlade Kantona

- 9 -07- 2008
Bosnia and Herzegovina
Federation of Bosnia and Herzegovina
CANTON SARAJEVO

19
Ollice for JegisJarure of Sarajevo Canton Government
Bosna i Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine
Broj: 09-02-20809-1/08 Sarajevo, 08.07.2008.godine
KANTON SARAJEVO MINISTARSTVO PRAVDE I UPRAVE
PREDMET: Stručno mišljenje na prijedlog Odluke o izmjenama Odluke o usklađivanju statusa Javnog preduzeća
«Televizija Kantona Sarajevo» sa Zakonom o javnim preduzećima u Federaciji Bosne i Hercegovine (Novi tekst).-
Na osnovu člana 2. Uredbe o Uredu za zakonodavstvo Vlade Kantona Sarajevo (<<Službene novine Kantona Sarajevo», br. 7/06-
Prečišćeni tekst) i čl. 4. Uredbe o postupku i načinu pripremanja, izrade i dostavljanja propisa (<<Službene novine Kantona Sarajevo», broj:
7/06-Novi prečišćeni tekst), Ured za zakonodavstvo Vlade Kantona Sarajevo, daje slijedeće
MIŠLJENJE
1. Prijedlog Odluke o izmjenama Odluke o usklađivanju statusa Javnog preduzeća «Televizija Kantona Sarajevo» sa Zakonom o
javnim preduzećima u Federaciji Bosne i Hercegovine usklađen je sa ustavom, odredbama Zakona o javnim preduzećima u Federaciji
Bosne i Hercegovinet-Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj: 8/05), kao i drugim propisima koji su navedeni u
obrazloženju ove Odluke, a kojima se uređuje oblast medija.
2. Dostavljeni materijal je pripremljen u skladu sa Uredbom o postupku i načinu pripremanja, izrade i dostavljanja propisa
("Službene novine Kantona Sarajevo", broj: 7/06Novi prečišeni tekst), te se isti može razmatrati na jednoj od narednih sjednica Vlade
Kantona
Sarajevo.
1.
Dostaviti: 1.Naslovu
2. Evidencija 3.Arhiva

20
21