PAPINSKO VIJEE ZA PRAVDU I MIR SOCIJALNA AGENDA ZBIRKA TEKSTOVA IZ KATOLIKOG SOCIJALNOG NAUKA

Sa predgovorom od S. E. Nadbiskup Francois-Xavier Nguyen Van Thuan Predsjednik papinskog vijea za pravdu i mir

Izdano od Rev. Robert A. Sirico Predsjedatelj Acton Institute for the Study of Religion and Liberty Grand Rapids, Michigan, USA Rev. Maciej Zieba, O.P Predsjedatelj instituta Tertio Millenio Krakov, Poljska LIBRERIA EDITRICE VATICANA 00120 CITT DEL VATICANO

2000 PAPINSKO VIJEE ZA PRAVDU I MIR LIBRERIA EDITRICE VATICANA 00120 CITT DEL VATICANO ISBN 88-209-2951-X

SADRAJ
PREDGOVOR KRATICE LANAK 1: BIT KATOLIKOG SOCIJANOG NAUKA I. II. III. IV. V. 7 11 12

CRKVA KAO MAJKA I UITELJICA MISIJA CRKVE SOCIJLNA PORUKA CRKVE KRUG DJELOVANJA SOCIJALNOG NAUKA CRKVE EVANGELIZACIJA I SOCIJANI NAUK CRKVE 26

LANAK 2: LJUDSA OSOBA I. II. III. IV. V. DOSTOJANSTVO LJUDSKE OSOBE SLOBODA I ISTINA SOCIJALNA PRIRODA OVJEKA LJUDSKA PRAVA VJERSKA SLOBODA

LANAK 3: OBITELJ I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. INSTITUCIJA OBITELJI BRAK DJECA I RODITELJI OBITELJ, ODGOJ I OBRAZOVANJE SVETOST LJUDSKOG IVOTA GRIJEH POBAAJA I EUTANAZIJE SMRTNA KAZNA DOSTOJANSTVO ENA

43

LANAK 4: SOCIJALNI POREDAK I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. SREDINJOST LJUDSKE OSOBE DRUTVO UTEMELJENO NA ISTINI SOLIDARNOST SUPSIDIJARNOST SUDJELOVANJE OTUENJE I EGZISTENCIJA NA RUBU SOCIJALNA SLOBODA KULTURA PRIRODNI LJUDSKI RAZVOJ OPE DOBRO SOCIJALNI GRIJEH

61

LANAK 5: ULOGA DRAVE I. II. III. IV. V. VI. SVJETOVNI AUTORITET PRAVNA DRAVNOST ULOGA VLADE CRKVA I DRAVA OBLICI VLADANJA DEMOKRACIJA

85

LANAK 6: GOSPODARSTVO I. II. III. IV. UNIVERZALNO ODREENJE MATERIJALNIH DOBARA PRIVATNO VLASNITVO GOSPODARSKI SUSTAVI MORALNOST, PRAVDA I RED GOSPODARSTVA

97

V. VI. VII. VIII.

AUTENTINA TEOLOGIJA OSLOBOENJA INTERVENCIJA DRAVE I GOSPODARSTVO TRGOVINA EKONIMIZAM I POTROATVO

LANAK 7: RAD I PLAE I. II. III. IV. V. VI. BIT RADA PRAVINA PLAA I IZJEDNAENOST RADNO MJESTO NEZAPOSLENOST SINDIKATI PROSVIJEDI

121

LANAK 8: SIROMATVO I DOBROINSTVO I. II. III. IV. SKANDAL SIROMATVA SOCIJALNA PRAVEDNOST MILOSRE I DOBROBIT ODLUKE ZA SIROMAHE DRAVA DOBROINSTVA

138

LANAK 9: OKOLI I. II. III. IV. DOBROTA REDA STVARANJA PROBLEMI S OKOLIEM UPRAVA I PITANJA O OKOLIU TEHNOLOGIJA

150

LANAK 10: MEUNARODNO ZAJEDNITVO I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X.

157

LJUDSKA OBITELJ SLOBODNA TRGOVINA MIR I RAT NAORUANJE UNIVERZALNO OPE DOBRO TRANSNACIONALNE I MEUNACIONALNE ORGANIZACIJE USELJENITVO ZADUENJE U INOZEMSTVU NACIONALIZAM I ETNIKA NAPETOST GLOBALNO GOSPODARSTVO

LANAK 11: ZAKLJUAK

177

I.

Izazovi Katolikog socijalnog nauka 182

BIBLIOGRAFIJA

POPIS POJMOVA

188

PREDGOVOR
Gospodin nas nikada ne naputa! Dok piem ovaj predgovor za zbirku tekstova o kranskom socijalnom nauku, misli mi putuju pedeset godina unatrag u godinu 1954. Tada sam imao svega sedamnaest godina. Moja domovina Vijetnam nalazila se u velikim potekoama i izgubila je orijentaciju na mnogo naina. Japan i Europa su bili koncem rata potreseni. Komunizam je zahvatio oko sebe. Ja sam bio mladi lan jedne skupine katolika u kneevom gradu Hu. Imali smo sreu posjedovati tekstove pojedinih socijalnih enciklika poput Rerum Novaru, Quadragesimo Anno i Divini Redemptoris. Umnaali smo te tekstove koliko je god bilo mogue s obzirom na ondanje potekoe. lan nae skupine, ime mu je bilo Alexis, iao je iz provincije u provinciju i nosio je tekstove obiteljima i zajednicama. inio je to pod velikom opasnosti kako za sebe, tako i za svoju cijelu obitelj. Katkad je iao iz sela u selo, a tekstove je sakrivao na nain da si ih je vezao oko nogu. Naposljetku meutim je uhvaen i umro je u zatvoru. Taj in je meutim ostavio veliku batinu. Toliko mnogo mladih mukaraca i ena nalo je novu nadu upoznavajui dokumente socijalnog nauka Crkve. Ta spoznaja otvorila im je uistinu novi put svijetla i nade, koji se je u nadolazeim mranim danima nazirao. Gospodin Isus Krist ih nije napustio. Socijalni nauk Crkve moe imati isti uinak i danas u nae vrijeme, kako to papa Pavao VI. u svojoj oporuci

dramatino i tuno, ali ipak velianstveno spominje. Socijalni nauk u hvale vrijednom nizu od papa od Lava XII. moe za krane naeg vremena biti izvanredan izvor orijentacije i istinsko orue evangelizacije. Svi smo potrebiti toga nauka. Povodom ove Jubilarne godine izdane su mnoge publikacije koje dovode do izraaja razliita gledita katolikog socijalnog nauka. Katekizam katolike Crkve sadri mnoge bitne elemente i izvanredan je mjerodavan izvor. Sveta stolica priprema osim toga mjerodavnu zbirku socijalnog nauka crkve, koja istie svoju povezanost sa novom evangelizacijom. Druge publikacije su nedavno objelodanjene u Meksiku i panjolskoj. Mi slavimo jubilarnu godinu kao spomen tajne postanka ovjeka Isusa Krista, Boga-ovjeka, koji je primio ovjetvo kako bi ga otkupio. Nadahnuti tom milju, proslave velikog jubileja 2000-te godine, izdavai ove knjige su sabrali korisnu zbirku tekstova socijalnog nauka Crkve. Knjiga e biti izdana na sedam jezika, i biti e od velike koristi znanstvenicima kao i duobrinicima, politiarima kao i za strunjacima u gospodarstvu i, naravnao, radnicima i siromanima. Molim prije svega, da danas oni, koji na sebi nose patnju ovjeanstva, putem ovih tekstova nau put do Isusa Krista, do naeg Otkupitelja, koji jedini moe biti novi put svijetla i nade za nae vrijeme. Kao i svaka zbirka, tako i ovo objavljivanje ne uiva glas potpunog. Pojedini tekstovi su izabrani prema njihovom znaenju, no za nadati se je, da e itatelj biti usmjeren iitati ih u njihovom potpunom kontekstu, i da e na taj nain biti sve prisniji sa duhom katolikog socijalnog nauka. Studenti, docenti i svi oni, koji tee boljem poznavanju Socijalnog nauka Crkve, moi e u ovoj zbirci

nai sredinje stajalite papa, i to u okviru papinskih enciklika, apostolskih pisama i koncilskih dokumentima, na pitanja koja se odnose na politiku, gospodarstvo i kulturu. Izbor je poredan tematski u odnosu na najvanije teme katolikog socijalnog nauka. Ispod svakog glavnog naslova pojavljuju se citirani tekstovi u didaktinom a ne u kronolokom ili kolski poredanom redoslijedu, pri emu svaka tema poinje sa citiranim tekstom, koji istie dotinu sredinju problematiku. Zauzimanje stajalita proizlaze iz srca Crkve koja odgovara na potrebe svijeta, koji ima potrebu moralne orijentacije, kako bi stvorio ovjeniji drutveni poredak. Crkva ni u kojem sluaju ne namjerava, znanstvenim rjeenjima gospodarske i socijalne probleme u obliku javnopolitikih preporuka ili detaljnih zakonskih prijedloga obrazlagati; ono to nudi je kud i kamo vanije, naime temelj ideala i moralne vrijednosti, to izdie i uvruje dostojanstvo postojanja. Primjena ovakvih principa u gospodarskim, politikim i socijalnim datostima moe dovesti mir svima, uistinu ljudski razvoj i osloboenje ovjeka od potlaenosti, siromatva i nasilja. Papinsko vijee za pravdu i mir je zahvalno preasnom gospodinu Patres robert a. Sirico i Dr. Maciej-u Zieba, O.P na izdavanju ove zbirke. Papinsko vijee eli nadalje istaknuti dragocjenu pomo narednih osoba pri sastavljanju ove zbirke tekstova: nastavniki zbor Acton Institute for the Study of Religion and Liberty u Grand Rapids-u, Michigan, posebito dr. Gregory-a Gronbacher, dr. Kevin-a Schmiesing, i Stephen-a J. Grabill; institut Tertio Millennio u Krakovu, prije svega Slawomir-a Sowinski i Piotr-a Kimla; najasnijeg gospodina rektora P. Prof. dr.

Alvaro Corcuera Martineza del Rio, studente i nastavniki zbor papinskog ateneuma Regina Apostolorum u Rimu; i preasnog gospodina dr. John-Peter-a Pham u Rimu. Raduje me stoga, preporuiti ovu zbirku svima onima, koji dijele nae gledite povezanosti pravde i mira, onima koji za tim tee upoznati socijalni nauk crkve. Posebno mi je zadovoljstvo moi ponuditi ovo pomono sredstvo uiteljima, teolozima, katehetama i svima onima koji vjernicima pokazuju put istine. Neka pouka u socijalnom nauku Crkve doprinese univerzalnom opem dobru i tomu da uvede viziju psalmiste, da se pravda i mir zagrle (Ps 85, 9-12), i da na taj nain doemo blie kraljevstvu Bojem. + Franois-Xavier Nguyen Vn Thun Titularni nadbiskup Predsjednik papinskog vijea za pravdu i mir

Vatikan, 1. svibnja 2000. Na blagdan sv. Josipa radnika

10

KRATICE*
CA KKC GS LG MM PP PT QA RN SRS Centesimus Annus (za stotu obljetnicu Rerum Novarum); Ivan Pavao II. Katekizam katolike Crkve Gaudium et Spses (Pastoralna konstitucija o Crkvi u danaenjm svijetu); II. Vatikanski sabor Lumen Gentium (Dogmatska konstitucija o Crkvi); II. Vatikanski koncil Mater et Magistra (O poretku drutvenog ivota); Ivan XXIII. Populorum Progressio (o napretku naroda); Pavao VI. Pacem in Terris (o miru); Ivan XXIII. Quadragesimo Anno (o ponovnoj uspostavi socijalnog poretka); Pio XI. Rerum Novarum (o pitanju radnika); Lav XIII. Sollicitudo Rei Socialis (o socijalnim stvarima); Ivan Pavao II. TMA Tertio Millennio Adveniente (za pripremu na obljetnicu 2000.); Ivan Pavao II * Samo dokumenti koji su navedeni na ovoj stranici su u zbirci nazaneni kraticom. Opirnija objanjenja o bilo kojem drugom citatu mogu se dobiti uvidom u bibliografiju.

11

LANAK 1
BIT KATOLIKOG SOCIJALNOG NAUKA

12

I. Crkva kao majka i uiteljica

1. Majka i Uiteljica naroda, katolika Crkva, ustanovljena je od Krista Isusa zato da svi koji, u tijeku vjekova, dou u njezino krilo i zagrljaj, nau spas i puninu izvrsnijega ivota. Toj je Crkvi, stupu i podlozi istine (1. Tim 3, 15), njezin presveti Osniva povjerio dvostruku zadau: da mu raa djecu i da roene ui i vodi majinskom se providnou brinui za ivot pojedinaca i naroda, ivot ije je uzvieno dostojanstvo imala uvijek u najvioj cijeni i budno ga uvala. (Mater et Magistra, br. 1) 2. Crkva, naime, crpe svoj nauk iz Evanelja, sposoban da sukobe ili stia ili ublai. Crkva ne prosvjetljuje um, nego svojim zapovijedima upravlja i udorednim ivotom pojedinaca. Ona svojim mnogim i vrlo korisnim uredbama poboljava stanje radnika. Ona vrue eli i nastoji ujediniti snage i miljenje svih stalea, ne bi li se tako to bolje udovoljilo potrebama radnika. Ona smatra potrebnim da se u tu svrhu urede, razborito i umjereno, sami zakoni i dravna vlast. (Rerum novarum, br. 13) 3. Kristov nauk, naime, kao da povezuje zemlju s nebom jer ovjeka obuhvaa itava, tj. njegovu duu i tijelo, razum i volju, te ga potie da svoj duh uzdie iz nestalnosti skupnoga ljudskog bivanja ka krajevima vjenoga ivota, gdje e jedanput uivati nezalazno boanstvo i mir. (Mater et Magistra, br. 2) 4. Nije dakle udo to je katolika Crkva, prihvaajui Kristovu pouku i vrei njegovu zapovijed, ve dvije tisue godina, tamo od slube prvih akona sve do naih dana, neprestano visoko dizala baklju ljubavi, i to ne samo propisima nego i obiljem primjera; ljubavi, velimo, koja skladno spaja zapovijed meusobne ljubavi i njezino vrenje

13

te udesno obuhvaa ovaj dvostruki nalog davanja u emu stoji sav crkveni drutveni nauk i djelatnost. (Mater et Magistra, br. 6) 5. Tako, u svjetlu svetog nauavanja Drugog vatikanskog koncila, Crkva nam se javlja kao drutveni subjekt odgovornosti za boansku istinu. Duboko potreseni ujemo Krista kako govori: Rije koju sluate nije moja, ve od Oca koji me posla (Iv 14,24). Zar u toj izjavi naeg Uitelja ne opaamo odgovornost za objavljenu istinu koja je vlasnitvo samoga Boga ako i on sam, jedinoroeni Sin, koji ivi u krilu oevu (Dei Verbum 5, 10, 21), navjeujui tu istinu kao prorok i uitelj, osjea potrebu naglasiti da djeluje u potpunoj vjernosti svome boanskom izvoru? Ta ista vjernost treba biti i odlika vjere Crkve, bilo kad je nauava bilo kad je ispovijeda. (Redemptor Hominis, br. 19) 6. Posebno pak, kako tvrdi Koncil, zadaa vjerodostojno tumaiti pisanu i predanu rije Boju povjerena je samo ivom crkvenom uiteljstvu: ono to dostojanstvo vri snagom imena Isusa Krista. Na taj se nain Crkva, u svom ivotu i nauavanju, predstavlja kao stup i uporite istine (1 Tim 3, 15), pa i istine o moralnom postupanju. Jer, Crkvi pripada da uvijek i svagdje navijeta udoredna naela, pa i o drutvenom poretku, kao i da donese sud o bilo kojim ljudskim stvarima, kad god to zahtijevaju osnovna prava ljudske osobe ili spasenje dua. Upravo na pitanjima koja danas oznauju moralnu raspravu i oko kojih su se razvile nove tendencije i teorije, Uiteljstvo, u vjernosti Isusu Kristu i u kontinuitetu s tradicijom Crkve, osjea najhitniju dunost da ponudi svoje rasuivanje i pouavanje, kako bi pomoglo ovjeku na putu prema istini i slobodi. (Veritatis splendor br. 27)

14

II. Misija Crkve

7. Proizavi iz ljubavi vjenog Oca, u vremenu utemeljena od Krista Otkupitelja, okupljena u Duhu Svetom, Crkva ima cilj koji je spasiteljski i eshatoloki, koji se moe potpuno postii samo u buduem vijeku. No ona je ve tu na zemlji prisutna, sabrana iz ljudi, lanova zemaljskoga grada, koji su pozvani da ve tokom povijesti ovjeanstva tvore obitelj sinova Bojih, koja treba da neprestano raste do dolaska Gospodinova. Krist je tu obitelj ujedinjenu, istina, radi nebeskih dobara i njima obdarenu sazdao i uredio na ovome svijetu kao drutvo i opskrbio je prikladnim sredstvima vidljivog i drutvenog jedinstva Tako Crkva, koja je ujedno vidljivi skup i duhovna zajednica hoda zajedno s itavim ovjeanstvom i sa svijetom proivljava istu zemaljsku sudbinu; ona je kao kvasac i takorei dua ljudskog drutva, koje ima da se u Kristu obnovi i preobrazi u Boju obitelj. (Gaudium et spes, br. 40) 8. Sastavni je dio poslanja evangelizacije Crkve da svoj socijalni nauk prenosi i iri. A budui da je rije o nauku kojemu je svrha usmjeravati ponaanje osoba, iz toga proistjee kao posljedica zauzetost za pravdu ve prema ulozi, pozivu i uvjetima svakoga pojedinca. Ostvarenje poslanja evangelizacije na socijalnom podruju, a to je jedan od vidova proroke uloge Crkve, ukljuuje takoer prokazivanje zla i nepravdi. No, valja istaknuti da je navjetaj vaniji od prokazivanja, i da ovo posljednje ne smije zanemariti ono prvo, koje mu daje pravo opravdanje i snagu vie motivacije. (Sollicitudo rei Socialis, br. 41) 9. Mi priznajemo, da Kraljevstvo nebesko ovdje na zemlji zapoinje Kristovom Crkvom i nije od ovoga svijeta, ije je lice prolazno, i da se rast Crkve ne smije izjednaiti s rastom ovjekove civilizacije, znanosti i tehnike, nego da

15

Crkva postoji samo iz jednog razloga da bi to dublje raspoznavala neiscrpno bogatstvo Kristovo, da se sve pouzdanije nada vjenim dobrima, sve bolje odgovora Bojoj ljubavi i ovjeku sve dareljivije priopava dobra milosti i svetosti. Isto je tako ljubav ona koja Crkvu pokree da se brine za istinsko vremenito dobro ljudi. Neprekidno podsjea svoju djecu na to da im ovdje na zemlji nije dodijeljeno stalno boravljenje. Ona ih nagoni na to da svaki od njih odgovarajue svojem pozivu i mogunostima unaprjeuje mir i bratstvo meu ljudima, i pomae svojoj brai, prije svega siromanima i nesretnima. (Libertatis nuntius zakljuak) 10. Crkva, kojoj je povjereno da objavi misterij Boga, koji je konana svrha ovjekova, otkriva ujedno ovjeku smisao njegove vlastite egzistencije, to jest najdublju istinu o ovjeku. Crkva dobro zna da samo Bog, kome ona slui, odgovara najdubljim eljama ljudskoga srca, koje nikada ne mogu potpuno zasititi zemaljska dobra. (Gaudium et Spes, br. 41) 11. Zato Crkva, nadarena darovima svoga Ustanovitelja i vjerno vrei njegove zapovijedi ljubavi, poniznosti i samozataje, prima misiju da navjeuje Kristovo i Boje Kraljevstvo i da ga ustanovi u svim narodima, i postavlja klicu i poetak toga Kraljevstva na zemlji. Meutim, dok ona polagano raste, tei za savrenim Kraljevstvom i svim svojim silama nada se i eli da se sa svojim Kraljem sjedini u slavi. (Lumen gentium, br. 5) 12. Kao to svatko znade, Crkva nije odijeljena od ljudskog drutva nego u njemu ivi. Zbog toga njeni sinovi stoje pod utjecajem toga svijeta, udiu njegovu graansku kulturu, pokoravaju se njegovim zakonima, poprimaju njegove obiaje. Taj prisni dodir Crkve s ljudskim drutvom neprestano raa vrlo sloena pitanja, koja su danas izvanredno teka. S jedne strane, kranski ivot kakav Crkva

16

brani i promie mora se trajno uvati od svega to bi ga moglo obmanuti, okaljati ili uguiti. Kao da se nastoji obraniti od zarazne zablude i zla. S druge pak strane, kranski ivot ne samo da se mora prilagoditi raznim oblicima miljenja i ivota to ih vrijeme sa sobom nosi i gotovo namee, dokle god se oni ne protive bitnim zahtjevima vjerske i moralne nauke, nego mora nastojati da im se priblii da ih oisti, oplemeni, oivi i posveti. (Ecclesiam sua, br. 44) 13. Crkva ljudima nudi evanelje, proroki dokument koji odgovara potrebama i tenjama ljudskog srca: ono je uvijek blagovijest. Crkva ne smije preutjeti da je Isus doao otkriti lice Boje te, po kriu i uskrsnuu, za sve ljude zasluiti spasenje. (Redemptoris missi, br. 11) 14. Nas se tie sve to je ljudsko. S cijelim ljudskim rodom zajednika nam je narav, to jest ivot sa svim darovima koji ga obogauju i svim problemima koji ga tite. Spremni smo s njime dijeliti to prvotno i ope zajednitvo, prihvatiti ono to vie odgovora njegovim poglavitim potrebama, s povlaivanjem priznati nove i kadikad upravo velianstvene plodove ljudskog genija. Naa je dunost da ukazujemo kako su udoredne istine vane i za sve blagotvorne te da ih u ljudskim savjestima utvrujemo. Gdje god se ljudi trude da shvate same sebe i svijet, i mi se moemo s njima nai. (Ecclesiam suam, br. 100)

III. Socijalna poruka Crkve

15. Socijalna skrb Crkve, usmjerena istinskom razvoju ovjeka i drutva, koji treba potivati i promicati ljudsku osobu u svim njezinim razmjerima, vazda je izraavana na

17

najraznolikije naine. U novije doba na povlaten nain tome je svoj doprinos dalo Uiteljstvo rimskih prvosveenika. Oslanjajui se na encikliku Rerum Novarum Lava XIII kao na vrsto uporite, oni su esto raspravljali o tom pitanju, a ponekad su i objavljivanje razliitih socijalnih dokumenata povezivali s obljetnicama toga prvog dokumenta. Vrhovni sveenici nisu proputali priliku da svojim intervencijama rasvijetle i nove vidove socijalnog nauka Crkve. Tako je polazei od osobito vrijednog priloga Lava XIII, obogaena naknadnim doprinosima uiteljstva, izgraen suvremen naukovni corpus, koji se i dalje razvija u mjeri kako Crkva, u punini Rijei to ju je objavio Isus Krist i uz pomo Duha Svetoga (usp. Iv 14, 16, 24; 16, 13-15), ita dogaaje to se zbivaju tijekom povijesti. Ona na taj nain pokuava voditi ljude da, i uz pomo razumskog razmiljanja i humanistikih znanosti, odgovore svome pozivu odgovornih graditelja zemaljskog drutva. (Sollicitudo rei socialis, br. 1) 16. U smutnjama i nesigurnostima sadanjeg trenutka Crkvi je zadaa objavljivati svoju osebujnu poruku, nuditi ljudima oslonac u njihovim naporima da uzmu u ruke i usmjeruju vlastitu budunosti. Od doba kad je Rerum Novarum snano i nedvosmisleno osudila sablazan poloaja u kojem se nalazilo radnitvo za prvih poetaka industrijskog drutva, povijesni razvitak nametnuo je svijesti nove dimenzije i nove primjene socijalne pravde, kako je to utvreno takoer u Quadragesimo Anno i u Mater et Magistra. Nedavni je Sabor i sam nastojao istaknuti takve dimenzije i primjere, poglavito u pastoralnoj konstituciji Gaudium et Spes. Mi smo takoer nastavili te smjernice u naoj enciklici Populorum Progresio: Danas je, rekosmo, od najvee vanosti da svi budu potpuno svjesni da je socijalno pitanje postalo svjetsko pitanje. Poto je naime Crkva, po zavretku II vatikanskog ekumenskog sabora, jasnije i dublje porazmislila i ispitala to u ovoj stvari zahtijeva Evanelje Krista Isusa, zakljuila je da joj je

18

dunost jo se revnije staviti u slubu ljudima, kako bi oni ne samo svestrano istraili to preteko pitanje nego i uvjerili se da je u ovom odlunom zaokretu ljudske povijesti silno potrebno zajedniko djelovanje sviju. (Octogesima Adveniens, br. 5) 17. Kranska Objava vodi k viem razumijevanju zakona drutvenog ivota. (GS, br. 23) Crkva prima od Evanelja punu objavu istine o ovjeku. Kad vri poslanje navijetanja Evanelja, ona, u ime Kristovo, svjedoi ovjeku o njegovu vlastitom dostojanstvu i o zvanju na zajednitvo osoba; ona ga ui zahtjevima pravde i mira, sukladnima mudrosti Bojoj. (Katoliki katekizam, br. 2419) 18. Socijalni nauk Crkve u prvom je redu skup principa razmiljanja, kriterija prosuivanja i smjernica za konkretno djelovanje. Vano je da vjernici koji rade na razvoju ovjeka imaju iscrpna poznavanja te graevine znanja i promatraju je kao sastavni dio svog zadatka evangelizacije... Kranski voe u crkvenom kao i u drutvenom podruju, napose za javni ivot odgovorni laici, moraju biti s tim naukom dobro upoznati, da bi graansko drutvo i njegove strukture inspirirali i oivjeli kvascem Evanelja. (Ecclesia in Asia, br. 32) 19. Danas se sve vie pokazuje prijeko potrebnim doktrinalni odgoj vjernika laika, ne samo radi naravi dinamizma produbljivanja njihove vjere, nego takoer zbog zahtjeva da obrazloe svoju nadu koja je u njima s obzirom na svijet i njegove teke i sloene probleme....Poblie, vjernici laici koji su na razne naine uronjeni u drutveni i politiki ivot, neizostavno bi morali tonije poznavati socijalni nauk Crkve, kao to su sinodalni Oci u vie navrata pozivali u svojim istupima. (Christifideles Laici, br. 60)

19

20. Vjerna nauavanju i primjeru svog boanskog Osnivaa, koji je kao znak svoga poslanja uzimao navijetanje Dobre Vijesti siromanima (usp. Lk 7, 22), Crkva nije nikad zanemarila ljudsko uzdizanje naroda kojima je donosila vjeru u Krista. (Populorum Progressi, br. 12) 21. Sa ljudima dananjeg vremena Crkva dijeli duboku i goruu elju za jednim, u svakom pogledu, pravednim ivotom, i ne proputa promisliti razliite aspekte pravednosti to ih zahtjeva ivot ljudi i drutvenih skupina. To potvruje podruje katolikog socijalnog nauka, koji se u tijeku zadnjih sto godina snano razvio. Kako se po principima tog nauka ravna odgoj i oblikovanje ljudske savjesti u duhu pravednosti, tako i pojedinane inicijative, napose na podruju apostolata laika, koje se takoer razvijaju u tom duhu. (Dives in Misericordia, br. 12) 22. Ako je Crkva, kao to smo kazali, uistinu svjesna kakva po Bojoj volji mora biti, u njoj se raa jedinstvena punina snage uz koju klija u isto vrijeme potreba da tu puninu razlije na sve ljude kao i razgovijetna svijest o poslanju koje je nadilazi, o poruci koju treba iriti. Tada se oito budi njen osjeaj dunosti: dunost evangelizacije dunost misionarskog poslanja dunost apostolskog sluenja da poslui vjenom spasu ljudi. (Ecclesiam Sua, br. 66) 23. Sigurno je da ne postoji samo jedan model politike i gospodarske organiziranosti ljudske slobode, jer razliite kulture i razliita povijesna iskustva u jednom slobodnom i odgovornom drutvu donose razliite institucionalne oblike. (Govor za pedeseto zasjedanje UN 1995., br. 3) 24. Socijalni nauk, nadalje, posjeduje vanu interdisciplinarnu dimenziju. Kako bi se jedinstvena istina o

20

ovjeku bolje utjelovila u razne drutvene, ekonomske i politike kontekste u neprestanoj mijeni, takav nauk ulazi u dijalog s raznim disciplinama koje se bave ovjekom, objedinjuje u sebi njihove doprinose te im pomae da se otvore prema irem horizontu u slubi pojedine osobe, koja se spoznaje i ljubi u punini svojega poziva. Uz interdisciplinarnu dimenziju potrebno je, zatim, prisjetiti na praktinu i, u nekom smislu, eksperimentalnu dimenziju toga nauka. Ona se smjestila na raskru ivota i kranske savjesti, s jedne strane, i prilika u svijetu, s druge strane, te se oituje u naporima to ih pojedinci, obitelji, kulturni i socijalni djelatnici, politiari i dravnici poduzimlju kako bi je oblikovali i primijenili u povijesti. (Centesimus Annus, br. 59)

IV. Krug djelovanja socijalnog nauka Crkve

25. Crkva ne posjeduje modele koje bi mogla ponuditi. Stvarni i istinski djelotvorni modeli mogu samo izrasti u okviru razliitih povijesnih prilika zahvaljujui naporu svih odgovornih koji zahvaaju u konkretne probleme u svim njihovim vidovima, socijalnim, drutvenim, ekonomskim, politikim i kulturalnim, to se meusobno isprepliu. Tom zalaganju Crkva nudi kao nezaobilaznu idejnu orijentaciju vlastiti socijalni nauk, koji kako je reeno priznaje pozitivnost trita i poduzea, ali u isti mah upozorava na nunost da se oni usmjere prema zajednikom dobru. (Centesimus Annus, br. 43) 26. Drutveni nauk Crkve sadri sklop uenja koji se malo pomalo granao po tumaenju kojim je Crkva tijekom povijesti, uz pratnju Duha Svetoga, objanjavala dogaaje u svjetlu cjelokupnosti rijei objavljene od Krista Isusa. Taj

21

nauk postaje za ljude dobre volje to prihvatljivijim to dublje nadahnjuje ponaanje vjernika. (Katoliki katekizam, br. 2422) 27. Meutim, kad ta naela treba provoditi u ivot, moe se katkad dogoditi da i sami katolici, i to oni dobronamjerni, stanu zastupati razliita miljenja. Kad se to dogodi, neka im ipak bude na srcu da sauvaju i pokazuju meusobno potovanje i panju, a u isti mah neka iznalaze u emu mogu slono suraivati da pravodobno ostvare to nuda trai. Osim toga neka vrlo savjesno paze da estim trvenjima ne trate vlastite snage i da pri tom, pod izlikom da itu to im izgleda najbolje, ne izostave ono to doista mogu, a zato i moraju izvesti. (Mater et Magistra, br. 238) 28. Crkva ne izlae svoju vlastitu filozofiju niti preporua bilo koju pojedinanu filozofiju na tetu drugih. Duboki razlog ove odmjerenosti lei u tome to filozofija, ak i onda kada stupa u odnos s teologijom, mora djelovati u skladu sa svojim metodama i pravilima; inae ne bi bilo jamstva da se ona kree prema istini i da tei k njoj u procesu koji treba provjeravati razumom. Od male bi pomoi bila neka filozofija koja ne bi proizlazila od razuma koji postupa prema svojim vlastitim naelima osobitim metodologijama. Glavna stvar pritom i korijen samostalnosti nalazi se u tome to razum po svojoj naravi stremi k istini i, osim toga, sam ima nuna sredstva da je dosegne. Filozofija svjesna toga konstitutivnog statusa ne moe a da ne potuje nunosti i oevidnosti svojstvene objavljenoj istini. (Fides et Ratio, br. 49) 29. Drutvena nauka Crkve razvila se u devetnaestom stoljeu, u doba susreta Evanelja s modernim industrijskim drutvom, njegovim novim ustrojstvom za proizvodnju potronih dobara, njegovim novim poimanjem drutva, drave i vlasti, njegovim novim oblicima rada i vlasnitva.

22

Razvitak nauke Crkve, u ekonomskim i drutvenim predmetima, svjedoi trajnu vrijednost crkvenog uenja, i istodobno pravi smisao njezine uvijek ive i djelatne Predaje. (Katoliki katekizam, br. 2421) 30. Socijalni nauk Crkve nije neki trei put izmeu liberalistikog kapitalizma i marksistikog kolektivizma, a ni neka mogua alternativa za neka druga rjeenja, koja nisu tko radikalno oprena: on je jednostavno zasebna kategorija. On nije neka ideologija, ve briljivo izraena formulacija rezultata pomnog razmiljanja o sloenoj zbilji ljudske egzistencije u drutvu i na meunarodnoj razini, i to u svjetlu vjere i crkvene predaje. Njegov je osnovni cilj da tu zbilju protumai, pri emu ispituje da li je u skladu ili ne sa smjernicama evaneoskog uenja o ovjeku i o njegovu zemaljskom, a ujedno i transcendentnom pozivu, te da na temelju toga prui putokaz kranskog ivljenja. Stoga on ne ulazi u okvir neke ideologije, ve spada u teologiju i to posebno u moralnu teologiju. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 41) 31. Sigurno, Crkvi nije dana zadaa da ljude vodi samo k prolaznoj i nepostojanoj nego k vjenoj srei. tovie, Crkva smatra da je nedolino da se ona bez opravdana razloga uplee u ovozemne poslove. Ali, nipoto se ne moe odrei slube koju joj je Bog povjerio, da svojim autoritetom posreduje, ne u isto tehnikim stvarima za koje niti ima prikladna sredstva niti nadlenost, u svemu onome to se tie moralnog zakona. Doista, u tom pitanju, polog istine to nam je povjeren od Boga i preteka dunost nametnuta nam da irimo i tumaimo cijeli moralni zakon i da zahtijevamo, u zgodno i nezgodno vrijeme, njegovo obdravanje, podvrgavaju i pridravaju naem vrhovnom sudu i socijalni i ekonomski red. (Quadragesimo Anno, br. 41)

23

32. Socijalni nauk danas je posebno usmjeren prema ovjeku u koliko je upleten u zamrenu mreu odnosa modernih drutava. Humane znanosti i filozofija od pomoi su kako bi se protumailo sredinje mjesto ovjeka unutar drutva te se osposobio da bolje razumije sebe samoga u koliko jest drutveno bie. No jedino mu vjera potpuno otkriva njegov istinski identitet, a upravo iz nje izrasta socijalni nau Crkve, koja, sluei se svim doprinosima znanosti i filozofije, eli pomagati ovjeku na putu spasenja. (Centesimus Annus, br. 54)

V. Evangelizacija i socijalni nauk Crkve

33. Nova evangelizacija, koja je hitno potrebna modernom svijetu i za kojom smo ee ili, mora ubrojiti u svoje bitne komponente navijetanje socijalnog nauka Crkve, koji je jo uvijek, kao u doba Lava XIII., prikladan da pokae pravi put kako bi se odgovorilo velikim izazovima suvremenog doba dok raste nepovjerenje prema ideologijama. Treba da ponovimo, kao to je inio ve papa Lav, da nema pravog rjeenja socijalnog pitanja izvan evanelja i da, s druge strane, nove stvari mogu u njemu nai svoj prostor istine i dunu moralnu impostaciju. (Centesimus Annus, br. 5) 34. Vrlo je vano ovdje i na svim podrujima kranskog ivota imati pouzdanje koje dolazi iz vjere, to jest iz sigurnosti da nismo mi protagonisti misije, nego Isus Krist i njegov Duh. Mi smo samo suradnici, i kad smo uinili sve to je bilo mogue, moramo kazati: Sluge smo beskorisne! Uinismo to smo bili duni uiniti! (Lk 17, 10) (Redemptoris Missio, br. 36) 35. Sada namjeravamo predloiti da ponovno itamo Lavovu encikliku, te pozivamo da se osvrnemo unatrag, na sam njezin tekst, kako bismo ponovno otkrili bogatstvo

24

temeljnih naela to ih je formulirala u cilju rjeavanja radnikog pitanja. ...Tako e se opet potvrditi ne samo trajna vrijednost takvoga nauka, nego e se pokazati i istinski smisao crkvene predaje, koja, uvijek iva i vitalna, gradi na temelju to su ga udarili nai oci u vjeri, posebno na onom to su ga Crkvi prenijeli apostoli u ime Isusa Krista, temelju osim kojega nitko ne moe postaviti drugoga (usp. 1 Kor 3, 11). (Centesimus Annus, br. 3) 36. Navijetanje Evanelja za Crkvu nije posao koji bi stajao u njezinoj volji. To je njezina dunost koja joj je povjerena po nalogu gospodina Isusa Krista, da bi ljudi vjerovali i mogli biti spaeni. Uistinu ova poruka je nuna. Ona je jedinstvena. Ona se ne moe zamijeniti. (Evangelii Nuntiandi, br. 5) 37. Mi smo poslani: biti u slubi ivota nije za nas prednost, nego dunost koja se raa iz svijesti da smo narod kojega je Bog stekao da navijetamo divna djela njegova (1 Pt 2, 9). Na naem putu vodi nas i podrava zakon ljubavi: to je ljubav iji je izvor i primjer Sin Boji ovjekom postao, koji je umirui dao ivot svijetu. Poslani smo kao narod. Zadaa sluenja ivotu pada na sve i na svakoga. To je odgovornost navlastito crkvena, koja zahtijeva konkretno i velikoduno djelo svih lanova i svih slojeva kranske zajednice. Zajednika zadaa ipak ne uklanja i ne umanjuje odgovornost pojedine osobe, kojoj je upuena zapovijed Gospodnja: Idi pa i ti ini tako (Lk 10, 37). (Evangelium Vite, br. 79) 38. Svi zajedno osjeamo dunost da navijestimo Evanelje ivota, da ga slavimo u liturgiji i u svekolikoj egzistenciji s razliitim inicijativama i strukturama podrke i promicanja. (Evangelium Vitae, br. 79)

25

LANAK 2
LJUDSKA OSOBA

26

I. Dostojanstvo ljudske osobe

39. Doista, nauavati i iriti socijalni nauk pripada evaneoskom poslanju Crkve te je bitan dio kranske poruke zato to takav nauk iznosi njezine neposredne posljedice u ivotu drutva te ukljuuje svakodnevni rad i borbe za pravdu u svjedoenje za Krista Spasitelja. Taj nauk oblikuje, osim toga, vrelo jedinstva i mira u sukobima koji neminovno izrastaju na ekonomsko-drutvenom sektoru. Tako se omoguava da se nove prilike ive tako da se ne obezvrijedi transcendentno dostojanstvo ovjekove osobe ni u njemu samomu ni u protivnicima, te da se one upute prema pravom rjeenju. (Centesimus Annus, br. 5) 40. Zbog toga Crkva danas kao i prije dvadeset godina, a i u budunosti, ima to rei o naravi, uvjetima, zahtjevima i ciljevima istinskog razvoja, kao uostalom i o zaprekama koje mu stoje na putu. Kad tako postupa, Crkva ispunja poslanje evangelizacije, jer time daje svoj prvi prilog rjeavanju hitnog problema razvoja, navijetajui istinu o Kristu, o sebi samoj i o ovjeku i primjenjujui je na konkretne situacije. Kao sredstvo za postizavanje toga cilja Crkvi slui njezin socijalni nauk. Kako bi se u dananjim tekim prilikama pomoglo da se problemi ispravno postave i to bolje rijee, bit e od velike pomoi da se to tonije upozna i to vie proiri sveukupnost osnovnih naela, kriterija prosuivanja i smjernica za konkretno djelovanje to ih predlae crkveni nauk. Vrlo brzo moemo uoiti da su problemi s kojima smo suoeni prvenstveno moralne prirode pa stoga ne analiza problema razvoja kao takvog ne sredstva kojima bi se prevladale sadanje potekoe ne smiju zaobii tu bitnu dimenziju. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 41) 41. U ivotu ovjeka ponovo se sjaji slika Boja i pokazuje u svoj svojoj punini dolaskom Sina Bojega u ljudskom tijelu: On je slika boga nevidljivoga (Kol 1, 15),

27

odsjaj Slave i otisak njegova bia (Heb 1, 3). On je savrena slika Oeva. (Evangelium vitae, br. 36) 42. Dostojanstvo osobe ukazuje se u punome svome sjaju promotrimo li njezino ishodite i njezino odreenje: od Boga stvoren na njegovu sliku i priliku i otkupljen predragocjenom Kristovom krvlju ovjek je pozvan da bude sin Sinu i ivi hram Duha, te je odreen za vjeni ivot blaenog zajednitva s Bogom. Zato svaka povreda osobnog dostojanstva ljudskog bia vapi za osvetom pred Bojim licem i zapravo je uvreda ovjekova Stvoritelja. (Christifideles Laici, br. 37) 43. Promatramo li pak dostojanstvo ljudske osobe prema istinama objavljenim od Boga, tada ne moemo a da ga daleko vie ne cijenimo; ta ljudi su otkupljeni krvlju Isusa Krista; po vinjoj milosti postali su Boja djeca i prijatelji; postavljeni su za batinike vjene slave. (Pacem in Terris, br. 10) 44. Iz te vjere Crkva moe ouvati dostojanstvo ljudske naravi od svih promjenljivih miljenja koja, na primjer, ovjeje tijelo previe ponizuju ili ga previe uzdiu. Nikakav ljudski zakon ne moe tako osigurati osobno dostojanstvo i slobodu ovjeka kao to to moe Kristovo Evanelje koje je Crkvi povjereno. To naime Evanelje navjeuje i proglauje slobodu djece Boje, odbacuje svako ropstvo koje konano proizlazi iz grijeha, sveto potuje dostojanstvo savjesti i njezinu slobodnu odluku, neprestano opominje da se svi ljudski talenti podvostrue na slubu Boju i na dobro ljudi, te konano svakog ovjeka preporuuje ljubavi sviju. Sve to odgovara temeljnom zakonu kranske ekonomije spasenja. Iako je, naime, isti Bog i Spasitelj i Stvoritelj, Gospodar i povijesti ovjeanstva i povijesti spasenja, ipak se u tom istom boanskom redu ne samo ne oduzima opravdana autonomija stvorenja, a pogotovu ovjeka, nego se dapae

28

obnavlja na svoje dostojanstvo i u njemu se uvruje. Snagom, dakle, Evanelja, koje joj je povjereno, Crkva proglauje ovjeja prava te priznaje i uvelike cijeni dinamizam kojim se u dananje vrijeme ta prava posvuda promiu. Ipak to gibanje treba da se prome evaneoskim duhom te da se zatiti protiv svake vrste lane autonomije. Izloeni smo, naime, napasti da smatramo kako su naa osobna prava samo tada potpuno sauvana kad smo osloboeni svake norme boanskog zakona. No tim se putem dostojanstvo ljudske osobe nikako ne spasava, nego dapae gubi. (Gaudium et Spes, br. 41) 45. U pitanju je dostojanstvo ljudske osobe. Stvoritelj nam je povjerio da to dostojanstvo branimo i unapreujemo, i za to su strogo i odgovorno zadueni mukarci i ene u svakoj povijesnoj prilici. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 47) 46. Dostojanstvo ljudske osobe je transcendentalna vrijednost, koja je uvijek priznata od svih koji istinski tragaju za istinom. Upravo bi se cjelokupna povijest ovjeanstva trebala tumaiti u svjetlu te sigurnosti. Poto je svaka osoba stvorena na sliku Boju (Post 1, 26-28) i stoga jasno upuena na svoga Stvoritelja, stoji u stalnom odnosu prema svima koji su obdareni istim dostojanstvom. Unaprjeivanje dobra pojedinca tako se povezuje sa slubom za zajedniko dobro kada prava i obaveze uzajamno odgovaraju, i kada se uzajamno jaaju. (Poruka za svjetski dan mira 1999., br. 2) 47.Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je i sloboda. (2 Kor 3, 17) Takva objava slobode i prema tome samoga ljudskog dostojanstva osobito je vana za krane i samu Crkvu u doba progonstava, bilo starih bilo novih vremena: tada svjedoci boanske istine ivotom dokazuju djelovanje Duha istine, koji je prisutan u srcima i savjestima

29

vjernika; oni esto svojim muenitvom proglasuju najviu proslavu ljudskog dostojanstva. (Dominum et Vivificantem, br. 60)

II. Sloboda i istina

48. Moralno pitanje, na koje Krist odgovara, ne moe zanemariti pitanje slobode, nego je ak postavlja u svoje sredite, jer nema morala bez slobode: ovjek se moe obratiti k dobru samo u slobodi. (GS br. 11) Ali u kakvoj slobodi? Koncil, nasuprot naim suvremenicima koji toliko tee k slobodi i koji je gorljivo trae ali koji se esto zalau za nju na lo nain, kao da bi bilo doputeno sve to godi, pa i zlo, predstavlja istinsku slobodu: Prava sloboda je, naprotiv, izuzetan znak Boje slike u ovjeku. Bog je naime htio ovjeka 'dati u ruke vlastite odluke' tako da sam od sebe trai svoga Stvoritelja i da slobodno prianjajui uza nj doe do potpuna i blaena savrenstva. (Veritatis Splendor, br. 34) 49. Sloboda je u bitnom ovjeku upisana, ona bitno pripada ljudskoj osobi i obiljeje je njegove prirode. Sloboda osobe temelji se u njenom transcedentom dostojanstvu, koju joj je do Bog, njezin Stvoritelj i koja je upuuje na Boga. Na temelju svoje Bogoslinosti (usp. Post 1, 27) ovjeku nedjeljivo pripada sloboda, i nikakva sila, niti prisila izvana ne moe je oduzeti; ona je njegovo temeljno pravo. (Poruka za svjetski dan mira 1981., br. 5) 50. Isus Krist ovjeku svakog vremena, takoer ovjeku naih dana, ide u susret istim rijeima: Upoznat ete istinu, i istina e vas osloboditi. Te rijei sadre u sebi temeljni zahtjev i takoer upozorenje. To je zahtjev potenog odnosa prema istini, to je uvjet nepatvorene slobode. To je upozorenje da se izbjegava svaka prividna sloboda, svaka

30

sloboda povrna ili jednostrana, svaka sloboda koja ne bi proimala svu istinu o ovjeku i o svijetu. (Redemptor Hominis, br. 12) 51. Sloboda nije samo pravo koje ovjek samo za sebe trai, ve i obaveza u odnosu na druge koju ovjek preuzima. Da bi se uistinu sluilo slobodi, sloboda svakog pojedinca i svakog ljudskog drutva mora paziti slobodu i prava drugih ljudi i drutava. U tome nalazi svoje ogranienje, ali i unutarnju logiku i dostojanstvo. ovjek je, naime, po prirodi upuen na zajednitvo. (Poruka za svjetski dan mira 1981., br. 7) 52. Sluenje slobodom ne ukljuuje pravo govoriti i initi to mu drago. Krivo je umiljati da je ovjek, kao subjekt slobode, bie dostatno samom sebi i da mu je svrha zadovoljiti vlastiti interes u uivanju zemaljskih dobara. Uostalom, uvjeti ekonomskog i socijalnog, politikog i kulturnog reda, koji se zahtijevaju za ispravno sluenje slobodom, esto se ne priznaju i kre. Ta stanja zasljepljenosti i nepravde optereuju moralni ivot te jake i slabe uvode u napast da grijee protiv ljubavi. Kad odbacuje moralni zakon, ovjek se die protiv vlastite slobode, postaje rob samoga sebe, kida bratstvo sa sebi slinima i buni se protiv boanske istine. (Katoliki katekizam, br. 174o) 53. A ipak je Tvorac svijeta duboko u ovjeka utisnuo red koji mu savjest i razotkriva i nalae strogo potivati: Oni pokazuju da je ono to Zakon nalae, upisano u srcima njihovim. O tom svjedoi i njihova savjest, a i prosuivanja kojima se meu sobom optuuju ili brane. Uostalom, kako i moe biti drugaije? Jer to god je Bog uinio to odraava njegovu neogranienu mudrost, odraava to jasnije to vee savrenstvo uiva. (Pacem in Terris, br. 5)

31

54. U Bojem planu svaki je ovjek roen da se razvija, jer svaki je ivot poziv. Ve od roenja, svima su u klici dane sile i sposobnosti koje moraju donijeti ploda: njihov puni razmah, koji dolazi i kao plod odgoja primljenog od sredine i vlastitog napora, omoguit e svakome da se okrene prema sudbini koju mu nudi Stvoritelj. Obdaren razumom i slobodom, on je odgovoran za svoj rast kao i za svoje spasenje. Oni koji ga odgajaju i okruuju mogu mu pomoi, a ponekad i tetiti; ipak svatko, bez obzira na utjecaje kojima je podloan, ostaje glavni tvorac svog uspjeha ili svog promaaja: samim naporom svog uma i volje svaki ovjek moe rasti u ovjenosti, vrijediti vie, biti vie. (Populorum Progressio, br. 15) 55. Napokon je dovrujui na kriu djelo otkupljenja kojim je imao ljudima pribaviti spasenje i pravu slobodu zavrio svoju objavu. Da je naime svjedoanstvo za istinu, ali je nije htio silom nametnuti onima koji su se protivili. Kraljevstvo se naime njegovo ne brani udaranjem, nego se uvruje svjedoenjem i sluanjem istine, a raste ljubavlju kojom Krist, na kri podignut ljude privlai k Sebi. (Dignitatis Humanae, br. 11) 56. Naposljetku je za rei, da se sloboda ne potie ni u permisivnom drutvu, koja mijenja slobodu sa doputenjem samovolje te u ime slobode navijeta jednu vrstu nemorala. Tvrdnja da je ovjek slobodan da svoj ivot oblikuje neovisno o moralnim vrijednostima, te da drutvo te vrijednosti ne treba braniti i promicati, karikatura je slobode. Takvo dranje unitava slobodu i mir. (Poruka za svjetski dan mira 1981., br. 7) 57. Crkva ne zatvara oi pred opasnou fanatizma ili fundamentalizma onih koji u ime ideologije koja se smatra znanstvenom ili religioznom misle da smiju nametati drugim ljudima svoje poimanje istine i dobra. Kranska istina nije toga tipa. Budui da nije ideoloka, kranska vjera ne smatra

32

da moe prolaznu socio-politiku stvarnost zarobiti u vrstu shemu, te priznaje da se ovjekov ivot ostvaruje u povijesti u razliitim uvjetima i ne uvijek savrenima. Zato Crkva, kad god afirmira transcendentno dostojanstvo ovjeka, ima kao svoju metodu potivanje slobode. (Centesimus Annus, br. 46) 58. Demokracija ne moe opstojati bez zajednikog obavezivanja na odreene moralne istine o ljudskoj osobi i o ljudskom drutvu. Temeljno pitanje za demokratsko drutvo je slijedee: Kako bismo trebali ivjeti zajedno? Ako drutvo trai odgovor na to pitanje moe li iskljuiti moralnu istinu i argumentaciju?... Svaka generacija... mora znati da se sloboda ne sastoji samo od toga da moemo initi i ne initi to nam je volja, nego i u tome da imamo pravo initi to trebamo initi. Krist nam nalae da bdijemo nad istinom. Nije li nam on obeao: Upoznat ete istinu i istina e vas osloboditi. (Iv 8, 32) Depositum custodi! Moramo bdjeti nad slobodom, a preduvjet za pravu slobodu jest: Istina koja doputa slobodi da nae svoje ispunjenje u dobru. Mi moramo rasti preko povjerenog nam dobra Boanske istine, koja nam je prenesena po Crkvi ponajprije s obzirom na injenicu izazova materijalistike kulture i premisivnog mentaliteta, koji slobodu zamjenjuje razuzdanou. (Ivan Pavao II, homilija u Baltimoru, br. 7-8) 59. Zato ne samo da nije dozvoljeno s etikog stanovita zanemariti narav ovjeka, koji je stvoren za slobodu, nego to nije ni u praksi mogue. Gdje god se drutvo organizira tako da samovoljno suuje ili ak unitava sferu u kojoj sloboda zakonito djeluje, rezultat je toga da se drutveni ivot sve vie dezorganizira i propada. (Centesimus Annus, br. 25)

33

III. Socijalna priroda ovjeka

60. Bog koji se oinski brine za sve, htio je da svi ljudi tvore jednu obitelj i da se meusobno susreu kao braa. Svi su, naime, stvoreni na sliku Boga, koji je izveo sav ljudski rod od jednoga ovjeka i nastanio ga po svoj povrini zemaljskoj (Dj 17, 26), te su svi pozvani k jednom te istom cilju, k Bogu samomu. Zbog toga je ljubav prema Bogu i prema blinjemu prava i najvea zapovijed. A Sveto nas pismo ui, da je ljubav prema Bogu neodjeljiva od ljubavi prema blinjemu: ...i ako ima koja druga zapovijed, sadrana je u ovoj rijei: 'Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe!' ... Ljubav je ispunjeni Zakon (Rim 13, 9-10; 1 Iv 4, 20). To je pak od veoma velike vanosti za ljude, koji su iz dana u dan sve ovisniji jedni o drugima, i za svijet, koji se danomice sve vie ujedinjuje. To vie, Gospodin Isus, kad moli Oca da svi budu jedno... kao to smo i mi jedno (Iv 17, 21-22), otvara ljudskom razumu nedokuive poglede i daje da naslutimo da postoji slinost izmeu jedinstva boanskih osoba i jedinstva sinova Bojih u istini i ljubavi. Ta slinost jasno pokazuje da ovjek, koji je na zemlji jedino stvorenje to ga je radi njega samoga Bog htio, ne moe potpuno nai sebe osim po iskrenom darivanju samoga sebe. Iz drutvene ovjekove naravi je oito da su rast ljudske osobe i razvoj samoga drutva ovisni jedni o drugome. Poelo, naime, subjekt i svrha svih drutvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba, jer ona po samoj svojoj naravi u svemu ima potrebu drutvenog ivota. Drutveni, dakle, ivot nije ovjeku neto pridodato. Zato on u povezanosti s drugima, uzajamnim uslugama i dijalogom s braom razvija sve svoje sposobnosti i moe odgovoriti svome pozivu. (Gaudium et Spes, br. 24-25) 61. Ovom je nauku glavno naelo: ovjek pojedinac nuno je temelj, uzrok i cilj svih drutvenih ustanova, ovjek

34

ukoliko je po naravi drutveno bie uzdignuto u nadnaravni red. (Mater et Magistra, br. 219) 62. Neka drutva, kao to su obitelj i graanska zajednica, neposredno odgovaraju ovjekovoj naravi. Ona su mu nuna. Da bi to vei broj osoba sudjelovao u drutvenom ivotu, treba promicati osnivanje drutava i saveza ekonomskih, socijalnih, kulturno-zabavnih, portskih, profesionalnih i politikih, koji mogu biti ili samo nacionalni ili meunarodni. Ta socijalizacija izraava takoer i naravnu tenju koja potie ljude da se udruuju radi ostvarenja ciljeva koji nadilaze mogunosti pojedinaca. Ona razvija prirodne darove osobe, napose duh inicijative i smisao za odgovornost te doprinosi zatiti njezinih prava. (Katoliki katekizam, br. 1882) 63. No svaki je ovjek lan drutva: pripada itavom ovjeanstvu. Ne samo ovaj ili onaj ovjek, nego svi ljudi su pozvani na takvu puninu rasta. Civilizacije se raaju, rastu i umiru. Ali kao to valovi plime jedan za drugim sve dalje preplavljuju al, tako ovjeanstvo napreduje u hodu povijesti. Budui da smo batinici prolih generacija i korisnici rada naih suvremenika, mi imamo obaveza prema svima i ne moemo se osloboditi brige za one koji dolaze poslije nas da uveaju krug ljudske obitelji. Univerzalna solidarnost koja je injenica, za nas je ne samo dobrobit nego i dunost. (Populorum Progressio, br. 17) 64. Druga posrednika drutva, osim obitelji, vre takoer vrlo vane funkcije te aktiviraju posebne mree solidarnosti. Sva ta drutva dozrijevaju, naime, kao stvarne zajednice osoba te proimlju socijalno tkivo spreavajui da propadne u anonimnost i u neosobno omasovljenje, na alost toliko esto u modernom drutvu. Osoba ivi a subjektivnost drutva raste u mnogostrukom ispreplitanju

35

odnosa. Pojedinac se danas esto gui izmeu dva pola, drave i trita. ini se, naime, kadikad da postoji samo kao proizvoa i potroa roba, ili pad kao predmet dravne administracije, dok se zaboravlja da suivotu meu ljudima nije cilj ni trite ni drava, jer posjeduje u sebi samomu jedinstvenu vrijednost kojoj moraju sluiti i drava i trite. ovjek je, prije svega, bie koje trai istinu te nastoji ivjeti je i produbiti je u dijalogu koji zahvaa prole i budue generacije. (Centesimus Annus, br. 49) 65. Iz kranskog shvaanja osobe, naprotiv, proizlazi nuno ispravna vizija drutva. Prema Rerum novarum i prema crkvenom socijalnom nauku ovjekova se drutvenost ne iscrpljuje u dravi, nego se ostvaruje u raznim grupama izmeu pojedinca i drave, poevi od obitelji pa sve do ekonomskih, socijalnih, politikih i kulturnih grupa, koje proizlazei iz iste ljudske naravi posjeduju uvijek unutar granica zajednikog dobra svoju vlastitu autonomiju. (Centesimus Annus, br. 13)

IV. Ljudska prava

66. Na poetku, kanei govoriti o ovjekovim pravima, napominjemo da ovjek ima pravo na ivot, na tjelesnu nepovredivost, na sredstva prikladna za astan ivot: to su naroito hrana, odjea, stan, poinak, lijeenje i, na kraju, neophodne slube to ih drava ima pruiti pojedincu. Iz toga slijedi da ovjek uiva i pravo da bude zbrinut, ako ga zadesi bolest, ako se povrijedi na poslu i radu, ako obudovi, ako ostari, ako bude prisiljen ostati bez posla i, napokon, ako bude bez ikakve svoje krivnje lien sredstava svakako potrebnih za ivot. (Pacem in Terris, br. 11)

36

67. Nakon sloma komunistikog totalitarizma i mnogih drugih totalitarnih reima pa i onih tzv. nacionalne sigurnosti danas pratimo kako prevladava, ne bez suprotstavljanja, demokratski ideal zajedno s ivom panjom i brigom za ljudska prava. No upravo je zato nuno da narodi koji reformiraju svoje zakone dadnu demokraciji autentian i vrst temelj priznavajui izriito ta prava. (Centesimus Annus, br. 47) 68. Temelj dobro ureene i plodonosne ljudske zajednice treba biti ono naelo da je svaki ovjek osoba, to jest da je narav obdarena razumom i slobodnom voljom. Ona samo po sebi ima prava i dunosti to izravno i skupa izviru iz same njegove naravi. Budui da su oni openiti i nepovredivi, ne mogu se ni na koji nain otuiti. (Pacem in Terris, br. 9) 69. No, kad usprkos takvim pretpostavkama ljudska prava bivaju na razliite naine vrijeana, te smo u praksi svjedoci koncentracionih logora, nasilja, muenja, terorizma i viestrukih diskriminacija, sve to mora biti posljedica drugih nekih pretpostavki koje potkapaju ili esto gotovo unitavaju djelotvornost ovjenih pretpostavki tih suvremenih programa i sustava. (Redemptor Hominis, br. 17) 70. Ljudskoj osobi pripada zakonita zatita njezinih prava, i to uspjena, ravnopravna, proeta istinskim naelima pravednosti, kako to opominje na prethodnik blaene uspomena Pijo XII. Ovim rijeima: Iz pravnog ustrojstva, to ga Bog htjede, izvire ovjekovo neotuivo pravo na pravnu sigurnost, a tim samim na konkretan pravni prostor zatien od svakog samovoljnog napada. (Pacem in Terris, br. 27) 71. Potivanje ljudske osobe ukljuuje potivanje prava to proistjeu iz njezina dostojanstva po stvaranju. Ta su prava starija od drutva i drutvu se nameu. Ona su temelj

37

moralne zakonitosti svakog autoriteta: drutvo koje ih izigrava ili odbija da ih u svom pozitivnom zakonodavstvu prizna, potkapa vlastitu moralnu zakonitost. Ako nedostaje takvo potivanje, vlast se moe osloniti jedino na silu ili prisilu kako bi zadobila posluh svojih podanika. Zadaa je Crkve dozivati u pamet ljudima dobre volje ta prava i razlikovati ih od zloporabnih ili krivih zahtjeva. (Katoliki katekizam, br. 1930) 72. Kada prava i dunosti daju oblik graanskom ureenju, ljudi odmah shvate duhovne vrednote, jasno razabiru to je istina, to pravednost, to ljubav, to sloboda te postaju svjesni da su lanovi takve zajednice. Nije dosta: potaknuti svim tim, ljudi se uzdiu prema boljem spoznavanju pravoga Boga obdarena osobnou, koji je nad ljudskom naravi. Zato smatraju odnose izmeu sebe i Boga osnovom svoga ivota, ivota to ga ive u svojoj nutrini ili ga dijele s ostalim ljudima. (Pacem in Terris, br. 45) 73. Ako ta privatna drutva unutar dravnog drutva postoje, te na neki nain tvore jedan njezin dio, drava nema ovlast da zabraniti njihovo postojanje. Ona stoje na temeljima prirodnog prava; prirodno pravo drava ne moe unititi, ve je njezina obaveza, tovie, tititi ga. Zabranjuje li ipak drava osnivanje takvih udruenja, tada djeluje protiv svog vlastitog principa, jer ona sama proizlazi iz naravnog ovjekovog nagona za povezivanjem. (Rerum Novarum, br. 51) 74. Ako je to dokazano, onda slijedi da u ljudskoj zajednici odreenom naravnom pravu jednoga ovjeka odgovara dunost ostalih ljudi, to jest dunost da to pravo priznaju i potuju. Svako naime poglavito ovjekovo pravo crpe svoju snagu i valjanost od naravnog zakona, koji to pravo prua i ukljuuje odgovarajuu dunost. One, dakle, koji ili zaboravljaju posvema ili premalo istiu svoje

38

dunosti, dok sebi svojataju prava, valja nekako usporediti s onima koji jednom rukom grade kuu, a drugom je rue. (Pacem in Terris, br. 30) 75. Naprotiv, jako se proirilo i prevladalo uvjerenje da su svi ljudi u naravnom dostojanstvu jedni drugima ravni. Stoga se, barem ne u teoriji i znanstveno, nikako ne da dokazati rasna razlika meu ljudima, a to je silno znaajno i vano da se ljudsko drutvo oblikuje po naelima to ih spomenusmo. Ako se pak u ovjeku budi svijest njegovih prava, nuno je da se u njemu probudi i svijest njegovih dunosti: tako, tko ima stanovita prava ima u sebi jednako i dunost traiti, kao izraz svoga dostojanstva, vlastita prava, a dunost je ostalih ta prava priznavati i potovati. (Pacem in Terris, br. 44) 76. Budui da su svi ljudi, oduhovljeni razumnom duom i stvoreni na sliku Boju, iste naravi i istog porijekla, i jer svi, od Krista otkupljeni, imaju isti poziv i isto boansko odreenje, treba da im se sve vie priznaje temeljna jednakost sviju. Nisu, istina, svi ljudi jednaki po fizikoj sposobnosti i po razliitim umnim i moralnim moima. No svaka diskriminacija u temeljnim pravima osobe na drutvenom ili kulturnom polju, ili zbog spola, rase, boje koe, drutvenog poloaja, jezika ili religije mora se prevladati i ukloniti jer se protivi Bojoj nakani. Treba uistinu poaliti to jo uvijek ta temeljna prava osobe nisu posvuda osigurana, kao to je na primjer sluaj kad se eni nijee da slobodno izabere mua, da prihvati odreeni ivotni stale ili da ima pristup jednakom odgoju i kulturi koja se priznaje muu. Povrh toga, iako su meu ljudima opravdane razliitosti, jednako dostojanstvo osoba zahtijeva da se stvore ovjeniji i pravini uvjeti za ivot. Prevelike naime ekonomske i drutvene nejednakosti meu lanovima ili narodima jedne te iste ljudske obitelji izazivaju sablazan i protive se socijalnoj

39

pravdi, pravinosti i dostojanstvu ljudske osobe, kao i drutvenom i meunarodnom miru. Privatne i javne ljudske ustanove neka nastoje sluiti ovjejem dostojanstvu i svrsi. Neka se i odluno bore protiv svakog oblika drutvenog i politikog zasunjivanja te osiguraju temeljna ljudska prava pod bilo kojim politikim reimom. Isto je tako nuno da se te ustanove pomalo usklade se duhovnim vrijednostima, koje su najvie od svih, pa premda je koji put potrebno mnogo vremena da dou do eljenog cilja. (Gaudium et Spee, br. 29) 77. Od toga pravnog osloboenja koje je povezano s evangelizacijom i koje zapravo tei ostvarenju struktura za obranu ljudske slobode ne moe se odvojiti zahtjev da se osiguraju sva osnovna ljudska prava meu kojima vjerska sloboda ima veoma vano mjesto. (Evangeli Nuntiandi, br. 39)

V. Vjerska sloboda
78. Ovaj Vatikanski sabor izjavljuje da ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu. Takva se sloboda sastoji u tome to svi ljudi moraju biti slobodni od pritiska bilo pojedinaca bilo drutvenih skupina ili bilo koje ljudske vlasti, i to tako da u vjerskoj stvari nitko ne bude primoravan da radi protiv svoje savjesti ni spreavan da radi po svojoj savjesti, privatno i javno, bilo sam bilo udruen s drugima, unutar dunih granica. (Dignitatis Humanae, br. 2) 79. Ograniavanje vjerske slobode osoba i zajednica zasigurno nije tek jedno njihovo bolno iskustvo, nego takvo ograniavanje prije svega pogaa samo dostojanstvo ovjeka, nezavisno od toga koju religiju ispovijeda i kako poima svijet. Ogranienje vjerske slobode i njezino vrijeanje

40

protive se dostojanstvu ovjeka i njegovim objektivnim pravima. (Redemptor Hominis, br. 17) 80. Niti jedan ljudski autoritet nema prava zadirati u ovjekovu savjest. To je i prema drutvu svjedok ovjekove trancendentnosti, i kao takvo nedodirljivo je. Nije to apsolut postavljen iznad istine i zablude; njegova unutarnja priroda obuhvaa odnos ka objektivnoj i sveopoj te za sve istoj istini, koju svi trebaju i mogu traiti. U tom odnosu prema objektivnoj Istini sloboda savjesti nalazi svoje opravdanje kao nuna priprema na traenje one, ovjeku prikladne istine, prema kojoj su svi obvezni i kojoj duguju pristanak ukoliko je odgovarajue prepoznaju. (Poruka za svjetski dan mira 1991., br. 1) 81. Jednako tako i Nae poslanje, iako navijeta neprijepornu istinu i prijeko potrebno spasenje, nee se osloniti ni na kakvu izvanjsku prisilu. Naprotiv, sluit e se provjerenim putovima uljudnog ophoenja, unutarnjeg uvjeravanja i obinog razgovora te e dar spasenja ponuditi tako da potuje privatnu i graansku slobodu svakoga ovjeka. (Ecclesiam Suam, br. 77) 82.Prije svega vjerska sloboda je kao neizbrisiv zahtjev iz dostojanstva svakog ovjeka, kamen temeljac graevine ljudskih prava, te stoga nezamjenjiv imbenik za dobro osobe i cijelog drutva kao i za osobno ostvarenje svakoga. Iz toga proizlazi da sloboda pojedinca i drutava, vlastitu religiju priznavati i ivjeti, predstavlja bitan element zajednikog suivota ljudi. Mir, koji se na svim razinama drutvenog ivota ljudi eli stvoriti i uvrstiti, usidren je sa svojim temeljima duboko u slobodi i otvorenosti savjesti za istinu. (Poruka na svjetski dan mira 1988., br. 1)

41

83. Ljudski problemi o kojima se najvie raspravlja i koji se razliito rjeavaju u suvremenom moralnom promiljanju, povezuju se, premda na razliite naine, s jednim kljunim problemom: s problemom ovjekove slobode. Nae je vrijeme nesumnjivo steklo osobito ivo poimanje slobode. Dostojanstvo ljudske osobe u ovo nae doba iz dana u dan sve vie prodire u svijest ljudi, kako je ve ustanovila Koncilska izjava Dignitatis humanae o vjerskoj slobodi. Odatle zahtjev da ljudi mogu imati i sluiti se vlastitom odlukom i odgovornom slobodom u svom djelovanju, ne pod pritiskom, nego svjesni svoje dunosti. Napose se pravo na vjersku slobodu i na potivanje savjesti na njezin u putu prema istini osjealo sve vie kao temelj svih prava osobe, promatranih u cjelini. (Veritatis Splendor, br. 31)

42

LANAK 3
OBITELJ

43

I. Institucija obitelji
84. Budui da je Stvoritelj svega ustanovio branu zajednicu kao izvor i temelj ljudskog drutva, obitelj je postala prva i ivotna stanica drutva. (Apostolocam Auctositatem, br. 11) Obitelj ima organske iivotne veze s drutvom, jer ona je njegov temelj i neprestano ga hrani svojom slubom ivotu: u krilu obitelji, naime, raaju se graani i oni u obitelji ue prva znanja drutvenih kreposti, koje su dua ivota i razvoja drutva. Tako, dakle, po svojoj naravi i pozivu, obitelj, daleko od toga da se zatvara u sebe, otvara se drugim obiteljima i drutvu i ispunja svoju drutvenu ulogu. (Familiaris Consortio, br. 42) 85. Prva i temeljna struktura u korist ljudske ekologije jest obitelj u smislu to u njoj ovjek prima prve i odluujue spoznaje o istini i o dobroti, ui to znai ljubiti i biti ljubljen i, stoga, to znai konkretno biti osoba. Ovdje se razumije obitelj utemeljena na braku, u kojoj meusobno darivanje samoga sebe sa strane mua i ene stvara okoli ivota u kojem se dijete moe roditi te razvijati svoje mogunosti, postati svjesnim svoga dostojanstva i pripremiti se da se susretne sa svojom jedinstvenom i nezaobilaznom sudbinom. No esto se, naprotiv, dogaa da se ovjek plai pred realizacijom autentinih uvjeta ljudske reprodukcije, te je naveden da gleda samoga sebe i vlastiti ivot kao skup osjetnih utisaka to ih treba doivjeti, umjesto kao djelo koje valja obaviti. Odatle se raa manjak slobode iz kojega slijedi odbijanje zadatka da se ovjek stabilno vee s drugom osobom i raa djecu ili pak se navodi da gleda djecu kao neku od tolikih stvari koje se mogu imati ili ne imati, ve prema vlastitoj pohoti, i koje se sukobljuju s drugim mogunostima. Potrebno je vratiti se, i promatrati obitelj kao svetite ivota. Ona je doista sveta: to je mjesto u kojem se moe prikladno primiti ivot, dar Boji, i tititi protiv

44

mnogostrukih napadaja kojima je izloen, moe se razviti prema potrebama autentinog ljudskog rasta. Obitelj ini, protiv takozvane kulture smrti, sjedite kulture ivota. (Centesimus Annus, br. 39) 86. No ovjek nije on sam osim u svom socijalnom ambijentu, u kojem obitelj igra iskonski vanu ulogu. Uloga koja je, zavisno od vremena i mjesta, mogla biti i pretjerana, kad se ostvarivala na tetu temeljnih sloboda osobe. Stare socijalne strukture zemalja u razvoju, iako su esto odvie krute i slabo organizirane, ipak su jo neko vrijeme potrebne, dakako u procesu postepenog smanjivanja njihova pretjeranog utjecaja. Ali prirodna obitelj, monogamijska i vrsta, kako je zamiljena u boanskom planu i kakvu je kranstvo posvetilo, mora ostati mjesto susreta vie generacija koje se uzajamno pomau u postizanju jedne vie mudrosti i usklaivanju prava osobe sa drugim zahtjevima drutvenog ivota. (Populorum Progressio, br. 36) 87. Unutar naroda ivota i za ivot odluujua je odgovornost obitelji: to je odgovornost koja proizlazi iz same njezine naravi a ona je da bude zajednica ivota i ljubavi, utemeljena na enidbi i iz njezina poslanja da uva, objavljuje i priopava ljubav. (Familiaris Consortio, br. 17) U pitanju je sama ljubav Boja, u kojoj su roditelji postali suradnici i na neki nain tumai prenoenjem i odgojem ivota prema planu Oevu. (usp. GS, br. 50) (Evangelium Vitae, br. 92) 88. Kao istinska jezgra drutva obitelj ima zahtjev za punom podrkom od strane drave, da bi mogla razviti u potpunosti svoje posebno poslanje. Dravni zakoni stoga moraju biti tako usmjereni da potiu dobro obitelji, po tome da joj budu od pomoi pri ostvarenju zadataka koji joj pripadaju. S obzirom na dananje ugroavajue tendencije da se legitimiraju zamjenski oblici branog zajednitva, oblici i

45

veze, koji su izraz sebi okrenute prirode ili na temelju namjeravane privremenosti ne mogu ni na koji nain smisao obitelji donijeti do izraaja i jamiti, drava je duna obitelj tititi i promicati kao autentinu instituciju, pri emu treba respektirati prirodni oblik i prirodna neotuiva prava. (Poruka za svjetski dan mira 1994., br. 5)

II. Brak
89. Odgovarajui planu Bojem, brak je temelj veeg zajednitva obitelji, ako su brak kao institucija i brana ljubav usmjerene na raanje i odgajanje djece, i u tome nalaze svoj vrhunac. (Familiaris Consortio, br. 14) 90. Spolnost je usmjerena k suprunikoj ljubavi mukarca i ene. U braku intimna tjelesnost suprunika postaje znak i zalog duhovnog zajednitva. Izmeu krtenika enidbene veze su posveene sakramentom. Spolnost, kojom se mu i ena jedno drugomu predaju inima svojstvenim i Iskljuivim suprunicima, nije neto tek bioloko, ve zadire u samu jezgru ljudske osobe kao takve. Ona se na uistinu ljudski nain ostvaruje jedino ako je sastavni dio ljubavi kojom se mu i ena potpuno zalau jedno za drugo sve do smrti... ini kojima se supruzi meusobno u istoj intimnosti sjedinjuju jesu asni i dostojni. Kad se vre na doista ljudski nain, izraavaju i produbljuju meusobno darivanje, kojim se supruzi, u radosnoj zahvalnosti, uzajamno obogauju. (GS, br. 49) Sam Stvoritelj (...) je odredio da u tom posvemanjem uzajamnom fizikom darivanju suprunici osjeaju uitak i zadovoljstvo tijela i duha. Suprunici, dakle, ne ine nita zlo traei taj uitak i uivajui u njemu. Oni prihvaaju to im je stvoritelj namijenio. Ipak, suprunici moraju znati drati se granica prave umjerenosti. (Pio XII., govor 29. listopada 1951.) Sjedinjenjem suprunika ostvaruje se dvostruki cilj enidbe:

46

dobro samih suprunika i prenoenje ivota. Ta se dva znaenja ili vrijednosti enidbe ne mogu odvojiti a da se ne oslabi duhovni ivot enidbenih drugova i kompromitiraju dobra braka i budunosti obitelji. Brana ljubav izmeu mua i ene stavljena je tako pod dvostruki zahtjev vjernosti i plodnosti. (Katoliki katekizam, br. 2360-2363) 91.Intimna zajednica branog ivota i ljubavi, koju je Stvoritelj utemeljio i provodio vlastitim zakonima, sazdaje se branom vezom, to jest osobnim neopozivim pristankom. Tako se ljudskim inom, kojim supruzi sebe uzajamno predaju i primaju, raa takoer, pred drutvom, po boanskoj uredbi vrsta ustanova: ta sveta veza u cilju dobra kako roditelja i potomstva tako i drutva ne ovisi o ljudskoj samovolji. Sam je naime Bog zaetnik braka, koji je opskrbljen razliitim dobrima i ciljevima: sve je to od najveeg znaenja za odravanje ovjeanstva, za osobni napredak i vjenu sudbinu pojedinih lanova obitelji, za dostojanstvo, vrstinu, mir i dobrobit same obitelji i itavog ljudskog drutva. Po svojoj prirodnoj svojstvenosti sama ustanova enidbe i brana ljubav usmjerene su k raanju i odgoju djece i nalaze u tom svoju krunu. I tako mu i ena, koji po branom savezu vie nisu dvoje, nego jedno tijelo (Mt 19, 6) intimnim sjedinjenjem osoba i ina pruaju jedno drugome pomo i slubu te doivljavaju smisao svoga jedinstva i iz dana ga u dan sve vie produbljuju. To intimno sjedinjenje kao uzajamno darivanje dviju osoba a i dobro djece zahtijevaju punu vjernost branih drugova i njihovo nerazdruivo jedinstvo. (Gaudium et Spes, br. 48) 92. Jedno odreeno sudjelovanje ovjeka u gospodstvu Bojemu pokazuje se i u posebnoj odgovornosti koja mu se povjerava u odnosu upravo na ljudski ivot. To je odgovornost koja dodiruje svoj vrhunac darivanjem ivota putem raanja sa strane mua i ene u braku, kako nas

47

podsjea Drugi vatikanski koncil: Sam Bog, koji je rekao: 'Nije dobro da ovjek bude sam' (Post 2, 18) i 'koji je ovjeka od poetka stvorio kao muko i ensko' (Mt 19, 4), htio mu je udijeliti neko posebno sudionitvo u svome stvarateljskom djelu: on je blagoslovio mua i enu i rekao im: 'Rastite i mnoite se' (Post 1, 28). Govorei o nikom posebnom sudionitvu ovjeka i ene u stvarateljskom djelu Bojem, Koncil eli istaknuti kako je raanje djece duboko ljudski i uzvieno religiozni in, ukoliko ukljuuje suprunike koji ine jedno tijelo (Post 2, 24) i ujedno samog Boga koji se uprisutnjuje. (Evangelium Vitae, br. 43)

III. Djeca i roditelji

93. Ako, kako sam u svojem pismu upuenom obiteljima pisao, iz branog sjedinjenja njih dvoje nastaje novi ovjek, on donosi posebnu presliku Boju, on donosi na svijet posebnu slinost: u biologiju raanja upisana je genealogija osobe. Kada kaemo da su suprunici kao roditelji kod prihvaanja i raanja novog ovjeka suradnici Boga Stvoritelja, ne pozivamo se jednostavno na zakone biologije; elimo tovie naglasiti da je u ljudskom roditeljstvu Bog sam na jedan drugaiji nain prisutan nego to je u bilo kojem drugom raanju na zemlji. Samo od Boga, naime, mogu potjecati slika i slinost koje su ljudskom biu svojstvene, to se dogodilo pri stvaranju. Raanje je nastavak stvaranja. (Gratissimam Sane, br. 43) 94. Oitujui i ivei na zemlji samo Boje oinstvo, mu je pozvan da osigura jedinstven razvoj svih lanova obitelji. Da bi ispunio tu zadau, potrebno je da bude velikoduno odgovoran prema ivotu zaetom pod majinim srcem; potreban mu je briljiviji odgojni napor koji treba dijeliti sa suprugom, rad koji nikada ne razara obitelj ve uvruje njezino jedinstvo i postojanost, svjedoanstvo odraslog

48

kranskog ivota koje djelotvornije uvodi djecu u ivo iskustvo Krista i Crkve. (Familiaris Consortio, br. 25) 95. Nema sumnje da jednako dostojanstvo i odgovornost mukarca i ene potpuno opravdavaju pristup ene javnim slubama. S druge pak strane, ispravno promicanje ene zahtijeva da se javno prizna njezina majinska i obiteljska uloga prema svim drugim javnim poslovima i svim drugim zanimanjima. Uostalom, nuno je da te slube i zanimanja budu meusobno vrsto povezani, ako elimo da drutveni i kulturni razvoj uistinu i u punini bude ljudski. (Familiaris Consortio, br. 23)

IV. Obitelj, odgoj i obrazovanje

96. Dunost odgoja ima svoje korijene u prvobitnom pozivu branih drugova da sudjeluju u stvaralakom Bojem djelu: raajui u ljubavi i iz ljubavi novu osobu koja u sebi nosi poziv za rast i razvoj, roditelji time preuzimaju zadau da joj djelotvorno pomognu te da u punini ivi ljudski ivot. Na to je podsjetio i Drugi vatikanski sabor: Budui da roditelji daju djeci ivot, oni imaju vrlo teku obavezu da ih odgajaju, i zato ih treba priznati kao prve i povlatene odgojitelje svoje djece. Odgojna uloga roditelja je takve vanosti, da se teko moe im drugim zamijeniti. Na njima je da stvore takav obiteljski ambijent proet ljubavlju i odanou prema Bogu i ljudima koji e pogodovati punom osobnom i drutvenom razvoju djece. dObitelj je stoga prva kola onih drutvenih kreposti koje su potrebne svakom drutvu. Odgojno pravo i dunost za roditelje je neto bitno, jer je to povezano s prenoenjem ivota; to je neto izvorno i prvobitno, s obzirom na odgojnu zadau drugih, zbog jedinstvenog znaaja odnosa ljubavi koji postoji izmeu roditelja i djece; neto nezamjenjivo i neotuivo, i stoga ne

49

moe biti sasvim povjereno drugima niti od drugih nasilno prisvojeno. (Familiaris Consortio, br. 36) 97. Kao to je drava, tako je i obitelj, kako smo spomenuli, pravo drutvo kojim upravlja posebna tj. oinska vlast. Unutar granica odreenih vlastitom svrhom ima obitelj bar toliko prava koliko graansko drutvo da izabire i upotrebljava stvari koje su nune zajednici i njezinoj opravdanoj slobodi. Rekli smo, bar toliko, jer je obiteljska zajednica i logiki i stvarno mnogo starija od graanskog drutva, pa odatle i slijedi da su joj takoer prava i dunosti stariji i u neposrednoj vezi s naravi. Kad bi graani i obitelji nali u drutvu umjesto pomoi povredu, umjesto zatite smanjenje svoga prava, tada bi drutvo postalo vie nego poeljno. (Rerum Novarum, br. 10) 98. Drutvena uloga obitelji zacijelo se ne moe ograniiti na raanje i odgoj, premda u tome nalazi svoj prvi i nezamjenjivi izraaj. Obitelji se, bilo pojedinano ili zdruene, mogu i moraju posvetiti brojnim djelima socijalne slube, osobito prema siromanima, i openito prema osobama i situacijama kojima javne ustanove za socijalnu skrb ne uspijevaju pritei u pomo. Drutveni doprinos obitelji ima svoju izvornost, koja trai da se bolje spozna i da se odvano promie, osobito kako djeca vie rastu, uvodei u to to je vie mogue sve lanove. (Familiaris Consortio, br. 44) 99. Velika je dakle i pogibeljna zabluda htjeti da se graanska vlast po volji uplee u unutranji ivot obitelji. Sigurno, ako se obitelj moda nae u tekoama iz kojih sama nikako ne moe izai, u takvim neprilikama dravna vlast opravdano posreduje, jer su pojedine obitelji dio drave. Slino, u sluaju velikih nereda u meusobnim odnosima unutar obitelji, neka posreduje drava i neka svakome dade

50

njegovo pravo, jer to ne znai oteti prava graana nego ih osigurati i zatititi u skladu s pravdom. No tu se moraju zaustaviti oni koji su na elu drave. Narav ne doputa da se prekorae ove granice. (Rerum Novarum, br. 11) 100. Unutar naroda ivota i za ivot, odluujua je odgovornost obitelji: to je odgovornost koja proizlazi iz same njezine naravi a ona je da bude zajednica ivota i ljubavi, utemeljena na enidbi i iz njezina poslanja da uva, objavljuje i priopava ljubav. U pitanju je sama ljubav Boja, u kojoj su roditelji postali suradnici i na neki nain tumai prenoenjem i odgojem ivota prema planu Oevu. To je ljubav koja postaje milost, primanje, darivanje: u obitelji se svakoga priznaje, potuje i asti zato to je osoba, i ako je netko potrebniji, intenzivnija je i budnija skrb prema njemu. Obitelj je pozvana da se ukljui u cjelokupni proces ivota svojih lanova, od roenja do smrti. Ona je zaista svetite ivota, mjesto u kojem se moe prikladno primiti ivot, dar Boji, i tititi od mnogostrukih napada kojima je izloen, moe se razviti prema zahtjevima autentinog ljudskog rasta. Zbog toga je odluujua i nezamjenjiva uloga obitelji u izgradnji kulture ivota. Kao kuna crkva, obitelj je pozvana da navijeta, slavi i slui Evanelju ivota. To je zadaa koja se prije svega odnosi na suprunike, pozvane da budu prenositelji ivota, na temelju obnovljene svijesti osjeaja za raanje, kao privilegirani dogaaj u kojem se pokazuje da je ljudski ivot dar primljen da bude u svoje vrijeme darovan. U prokreaciji novog ivota roditelji primjeuju da je dijete, ako je plod njihovog meusobnog darivanja ljubavi, u svoje vrijeme, dar obadvoma, dar koji proizlazi iz dara. (Evangelium Vitae, br. 92) 101. Evanelje ivota nalazi se u srcu Isusove poruke. Crkva ga svaki dan s ljubavlju prihvaa i navijeta hrabrom vjernou kao radosnu vijest ljudima svakog vremena i kulture. U osvit spasenja, roenje jednog djeteta proglaava

51

se veselom vijeu: Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj Krist, Gospodin (Lk 2, 10-11). Roenje spasitelja sigurno je razotkrilo ovu veliku radost; ali u Boiu je otkriven i puni smisao svakog ljudskog roenja, i mesijanska se radost pojavljuje tako temeljem i ispunjenjem radosti svakog djeteta koje se raa (usp. Iv 16, 21) Predstavljajui sredinju jezgru svoga poslanja Isus kae: Ja dooh da ivot imaju, u izobilju da ga imaju (Iv 10, 10). Uistinu, On misli na onaj novi i vjeni ivot koji se sastoji u zajednitvu s Ocem, na koji je milosno pozvan svaki ovjek u sinu djelovanjem duha Posvetitelja. Ba u takvom ivotu dobivaju puno znaenje svi vidovi i asovi ovjekova ivota. (Evangelium Vitae, br. 1)

V. Svetost ljudskog ivota

102. ivot ovjeka dolazi od Boga, on je njegov dar, njegova slika i otisak, udio u njegovom ivotnom dahu. Prema tome, Bog je jedini gospodar ovoga ivota: ovjek ne moe njime raspolagati. Bog sam potvruje Noi nakon potopa: Od ovjeka za njegova brata trait u obraun za ljudski ivot (Post 9, 5). Biblijski se tekst trudi naglasiti kako svetost ivota ima svoj temelj u Bogu i njegovom stvoriteljskom djelu: Jer na sliku Boju stvoren je ovjek (Post 9, 6). (Evangelium Vitae, br. 39) 103. Ljudski je ivot svet zato to od samog poetka ukljuuje stvaralako Boje djelo i trajno ostaje u posebnom odnosu sa Stvoriteljem, svojim jedinim ciljem. Samo je Bog Gospodar ivota od njegova poetka: nitko, ni u kakvim okolnostima, ne moe sebi prisvojiti pravo neposrednog unitenja nevinog ljudskog bia. Tim rijeima instrukcija Donum Vite izlae sredinji sadraj objave Boje o svetosti i nepovredivosti ljudskog ivota. (Evangelium Vitae, br. 53)

52

104. A nepovredivost osobe kao odraz apsolutne nepovredivosti samoga Boga nalazi svoj prvi i osnovni izraz u nepovredivosti ljudskog ivota. Posvema je lano i prazno sve ovo raspravljanje o ljudskim pravima, emu inae nema prigovora, primjerice o pravu na zdravlje, na stan, na rad, na obitelj i na kulturu, ako se najodlunije ne brani pravo na ivot, kao prvo i ishodino pravo, preduvjet za sva druga prava osobe. Crkva nikad nije poloila oruje pred nijednom povredom prava na ivot, i to svakoga ljudskog bia, bilo da je krivac bio, ili je to danas, pojedinac ili vlast. Nosilac tog prava ja ljudsko bie u svakoj fazi svog razvoja, od zaea do prirodne smrti; i u svakome svom stanju, u zdravlju ili bolesti, savrenstvu ili hendikepiranosti, bogatstvu ili bijedi. (Christefideles Laici, br. 38) 105. U materinskom i velikodunom doekivanju svakoga ljudskog ivota, napose onog nejakog ili bolesnog, Crkva danas ivi temeljnu vrijednost svog poslanja koje je to potrebnije to kultura smrti vie zadobiva maha. Zaista Crkva vrsto vjeruje za ljudski ivot, pa ako je i slab i pun patnje, da je uvijek sjajni dar Boga dobrote. Protiv pesimizma i egoizma to zamrauju svijet, Crkva stoji na strani ivota: u svakome ljudskom ivotu znade razotkriti sjaj onog Da, onoga Amen koji je sam Krist (usp. 2 Kor 1, 19; Otk 3, 14). Ovom Ne koje zarazno navaljuje u svijet suprotstavlja ivotni Da branei tako ovjeka i svijet od onih koji vrebaju i usmruju ivot. Na vjernike laike, koji su izravnije ili po svome zvanju ili zanimanju zadueni za prihvaanje ivota, spada prenositi u ljudski ivot taj stvarni i djelotvorni da Crkve. (Christefideles Laici, br. 38) 106. Razum pak svjedoi da ima predmeta ljudskog ina koji se ne usmjeruju prema Bogu, jer korjenito protuslovi dobru osobe, koja je nainjena na njegovu sliku i priliku. To su ini koji su se u moralnoj tradiciji Crkve nazvali u sebi zlima (intrinsece malum): oni su to uvijek i po sebi,

53

odnosno po samome svojem predmetu, neovisno o daljnjim nakanama onoga tko djeluje i o okolnostima. Zbog toga, nimalo ne nijeui utjecaj to ga na moralnost imaju okolnosti i osobito namjere, Crkva ui kako postoje ini koji po sebi samima i u sebi samima, neovisno o okolnostima, nisu nikad dopustivi, zbog samog njihovog predmeta. Sam Drugi vatikanski koncil, u kontekstu dunoga potivanja ljudske osobe, nudi irok raspon primjera takvih ina: Sve to se protivi samom ivotu, kao to je ubojstvo bilo koje vrste, genocidi, pobaaji, eutanazija pa i svojevoljno samoubojstvo; sve to povreuje integritet ljudske osobe, kao to su sakaenja, tjelesna i moralna muenja, psiholoke prisile; sve to vrijea ljudsko dostojanstvo, kao to su neljudski uvjeti ivota, proizvoljna hapenja, deportacije, ropstvo, prostitucija, trgovina bijelim robljem i mladei; zatim, nedostojni uvjeti rada, gdje se s radnicima ne postupa kao sa slobodnim i odgovornim osobama, nego kao s prostim sredstvima zarade: svi ti i slini postupci zacijelo su sramotni ve sami po sebi, i dok truju ljudsku civilizaciju vie kaljaju one koji tako postupaju nego one koji nepravdu trpe, i u proturjeju su sa Stvoriteljevom au. (Veritatis Splendor, br. 80)

VI. Grijeh pobaaja i eutanazije

107. Ljudski se ivot nalazi u velikoj neizvjesnosti kad ulazi u svijet i kad izlazi iz vremena da bi uplovio u vjenost. Jako su prisutni u Rijei Bojoj iznad svega u odnosu na postojanje kojemu prijeti bolest i starost pozivi na brigu i potovanje. Ako gdje nedostaju neposredni i izriiti pozivi da se spasi ljudski ivot u svojim poecima, napose jo neroen, kao i onaj bliz svome kraju, to je lako protumaivo injenicom da sama mogunost da se povrijedi, napadne ili ak negira ivot u tim uvjetima izlazi iz religioznog i kulturnog horizonta naroda Bojega. (Evangelium Vitae, br. 44)

54

108. Nita i nitko ne moe dati pravo da se neduno ljudsko bie ubije, bilo da se radi o fetusu ili embriju, ili djetetu ili odraslom ili starcu, ili o neizljeivo bolesnom ili umiruem. Takoer nikom nije doputeno da izmoli usmrujue djelovanje bilo za sebe ili za drugoga, za kojeg snosi odgovornost, ak se takvom stavu ne smije privoljeti, bilo explicitno bilo implicitno. Nadalje je ne smije nikakav autoritet pravno nametnuti ili dopustiti. (Iura et Bona, br. 2) 109. Prema tome, vlau koju je Krist dao Petru i njegovim nasljednicima, u zajednitvu s biskupima Katolike crkve, potvrujem da je izravno ubojstvo nedunog ljudskog bia teko nemoralno. Takvu nauku, utemeljenu na nepisanom zakonu, koju svaki ovjek nalazi u vlastitom srcu (usp. Rim 2, 14-15) potvruje Sveto pismo, prenosi Predaja Crkve i nauava redovno i ope Uiteljstvo. (Evangelium Vitae, br. 57) 110. Posebnu misao elio bih posvetiti vama, ene koje ste pribjegle pobaaju. Crkva zna kolike su uvjetovanosti mogle utjecati na vau odluku, i ne sumnja da se u mnogim sluajevima radilo o munoj, moda dramatinoj odluci. Vjerojatno rana na vaoj dui jo nije zarasla. U stvari, ono to se dogodilo bilo je i ostaje duboko nepravedno. Pa ipak, ne dopustite da vas zahvati obeshrabrenje i ne ostavljajte nadu. Znajte razumjeti, prije svega, to to se dogodilo i protumaite to u njegovoj istini. Ako to jo niste uinile, otvorite se ponizno i povjerljivo pokajanju: Otac svakog milosra oekuje vas da bi vam ponudio svoj oprost i svoj mir u sakramentu Pomirenja. Zamijetit ete da nita nije izgubljeno i moi ete traiti oprost i od svoga djeteta, koje sada ivi u Gospodinu: Pomognute savjetom i blizinom prijateljskih i strunih osoba, moi ete stati sa svojim patnikim svjedoanstvom meu najgovorljivije branitelje prava svih na ivot. Svojim zalaganjem za zatitu ivota, okrunjenim eventualno roenjem novog stvorenja,

55

prihvaanjem i panjom prema ljudima koji su najpotrebniji ljudske blizine, bit ete tvorci novoga naina gledanja na ivot ovjeka. (Evangelium Vitae, br. 99)

VII. Smrtna kazna

111. Zakonita obrana moe biti ne samo pravo nego i teka obveza onomu tko je odgovoran za ivote drugih, za ope dobro obitelji ili graanske zajednice. Obrana opega drutvenog dobra trai da se napadaa onesposobi da ini zlo. S tim u vezi je tradicionalni crkveni nauk priznao utemeljenim pravo i dunost zakonite javne vlasti da odreuje kazne srazmjerne teini prijestupa, ne iskljuujui u krajnje tekim sluajevima ni smrtnu kaznu. Iz slinih razloga nosioci vlasti imaju pravo upotrijebiti oruje da odbiju napadaa od graanske zajednice za koju su odgovorni. Prvi je cilj kazni popraviti nered prouzroen zlodjelom. Kad je krivac dragovoljno prihvaa, kazna ima vrijednost zadovoljtine. Osim toga, cilj je kazni tititi javni red i osobnu sigurnost. Napokon kazna ima ljekovitu vrijednost: u granicama mogunosti, treba pridonijeti popravku krivca. (Katoliki katekizam, br. 2265-2266) 112. Na tom obzorju smjeta se i problem smrtne kazne, na kojem se biljei u Crkvi, kao i u graanskom drutvu, rastua tendencija koja zahtijeva njenu prilino ogranienu primjenu, pa ak potpuno ukinue. Taj problem treba smjestiti u optiku kaznene pravednosti koja je trajno sukladna dostojanstvu ovjeka i prema tome, u sutini, planu Bojemu o ovjeku i o drutvu. Uistinu, kazna koju drutvo izrie ima prvi cilj popraviti nered prouzroen zlodjelom. Javna vlast mora biti osvetnik povrede osobnih i drutvenih prava nametanjem odgovarajueg ispatanja zloina krivcu, kao uvjeta da bude ponovno priputen koritenju vlastite slobode. Na taj nain vlast postie i cilj da titi javni red i sigurnost osoba, ali ne bez ponude poticaja i

56

pomoi samom krivcu da se popravi i iskupi. No jasno je, da bi postigli sve te ciljeve, mjera i kakvoa kazni moraju biti paljivo odvagnute i donesene, i ne smiju dostii krajnju mjeru ubijanja krivca osim u sluaju apsolutne nunosti, tj. kada zatita drutva drugaije ne bi bila mogua. Danas ipak, uslijed sve prilagodljivije organizacije kaznenih ustanova, takvi su sluajevi jako rijetki, ako ne naprosto praktiki nepostojei. (Evangelium Vitae, br. 56) 113. Pod pretpostavkom da je identitet i odgovornost krivca sa potpunom sigurnou utvrena, Crkveni nauk ne iskljuuje ni smrtnu kaznu, ako bi to bio jedini mogui put da se zatiti ivot ljudi od nepravednog ubojice. Ako su nekrvna sredstva dovoljna da se ljudski ivot obrani od napadaa te se javni red i osobna sigurnost zatiti, vlast e se zadovoljiti tim sredstvima jer bolje odgovaraju stvarnim uvjetima opega dobra i sukladniji su s dostojanstvom ljudske osobe. Zbog mogunosti koje su dravi na raspolaganju, da bi zlodjela djelotvorno potisnula i poinitelja uinila bezopasnim, bez da mu zauvijek oduzme mogunost popravka, danas su sluajevi u kojima je apsolutno neophodno ukloniti krivca ve vrlo rijetki ili ih praktino vie nema. (KKK 2267)

VIII. Dostojanstvo ena

114. Bez sumnje ima jo puno toga za uiniti, da bi se sprijeila diskriminacija onih, koje su se odluile postati supruge i majke. Neka je urno zapovjeeno da se dosegnu stvarna jednakost i prava ljudske osobe, a to znai jednaku plau za isti posao, zatitu zaposlenih majki, pravedno napredovanje u tijeku slube, jednakost branih drugova u obiteljskom pravu i priznanje svega, to je povezano sa pravima i obavezama graana u demokraciji. Radi se o aktu pravednosti, ali i o nunosti. Predstojei, vrlo ozbiljni

57

problemi doivjet e u politici budunosti u sve veoj mjeri ukljuivanje ene: dokolica, kakvoa ivljenja, udruenja pjeaenja, socijalne usluge, eutanazija, droge, zdravstvo i skrb, ekologija, itd. Za sva ta podruja pokazat e se dragocjenim vea socijalna prezentacija ene, jer e pridonijeti tome da iznese protivljenje jednog drutva koje je izgraeno samo na kriteriju uspjeha i produktivnosti, i tjerat e na ponovnu obradu sistema za prednost procesa humanizacije, u kojem se ocrtava okvir za 'civilizaciju ljubavi'. (Pismo enama, br. 4) 115. Takvom heroizmu svakodnevice pripada tiho, ali kao nikad plodno i govorljivo svjedoanstvo svih hrabrih majki koje se bezrezervno posveuju vlastitoj obitelji, koje trpe donosei na svijet vlastitu djecu a zatim su spremne poduzeti svaki napor, suoiti se sa svakom rtvom, da bi njima prenijele ono najbolje to u sebi uvaju. U proivljavanju svoga poslanja te herojske majke ne nalaze uvijek podrku u svojoj sredini. tovie, modeli drutva, koje esto promiu i prenose sredstva priopivanja, ne podravaju majinstvo. U ime napretka i suvremenosti predstavljaju se kao zastarjele vrednote vjernosti, istoe, rtve, po kojima su se razlikovale i razlikuju se povorke supruga i kranskih majki... Zahvaljujemo vam, herojske majke, za vau nepobjedivu ljubav! Zahvaljujemo vam za neustraivo povjerenje u Boga i njegovu ljubav. Zahvaljujemo vam za rtvu vaega ivota... Neka vam Krist u pashalnom otajstvu uzvrati dar kojega ste mu darovale. On zaista ima mo povratiti vam ivot kojega ste mu kao prinos prikazale. (Evangelium Vitae, br. 86) 116. Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i ensko stvori ih (Post 1, 28). Taj kratki tekst sadri temeljnu antropoloku istinu: ovjek je vrhunac svih stvorenja u vidljivom svijetu ljudski rod, koji poinje pozivom na egzistenciju mukarca i ene, kruna je

58

sveg stvoriteljskog djela oboje su ljudi, jednako mukarac i ena, oboje su stvoreni na sliku Boju. Ova, za ovjeka bitna bogoslinost mukarca i ene suprunika i roditelja, prelazi na njihovo potomstvo: Plodite se i mnoite i napunite zemlju, i sebi je podloite! (Post 1, 28). Stvoritelj je gospodarstvo zemlje povjerio ljudskom rodu, svim ljudima, svim muevima i svim enama, koji iz zajednikog poetka crpe svoje dostojanstvo i poziv. ( Mulieris Dignitatem, br. 6) 117. U kulturnom zaokretu u korist ivota, ene imaju jedinstven i moda odluujui prostor misli i djelovanja: na njima je red da postanu promicateljice novog feminizma koji, bez podanja u napast da se poslui mukarakim modelima, zna prepoznati i izraziti enski genij u svim oitovanjima drutvenog ivota, djelujui na korist nadilaenja svakog oblika diskriminacije, nasilja i iskoritavanja. Vraajui se na rijei zavrne poruke Drugog vatikanskog sabora, i ja upuujem enama hitan poziv: Pomirite ljude sa ivotom. Vi ste pozvane da svjedoite smisao autentine ljubavi, onoga sebedarja i prihvaanja drugoga koje se ostvaruje na poseban nain u branom odnosu, ali koji mora biti dua svakog drugog interpersonalnog odnosa. Iskustvo majinstva potpomae u vama izotrenu osjetljivost za drugu osobu i ujedno vam daje poseban zadatak: Materinstvo ukljuuje posebno zajednitvo s tajnom ivota koji dozrijeva u krilu ene... Taj neponovljivi nain dodira s novim ovjekom, koji se oblikuje, stvara svojevrstan odnos prema ovjeku ne samo prema vlastitom djetetu nego jednostavno prema ovjeku kao takvom koji duboko proima itavo bie ene. Majka, doista, prihvaa i nasi u sebi drugoga, daje mu mogunost da raste unutar nje, stvara mu prostor, potujui ga u njegovoj drugosti. Tako ena shvaa i nauava da su ljudski odnosi autentini ako se otvaraju prihvaanju druge osobe, koju treba priznati i ljubiti zbog dostojanstva koje joj proizlazi iz injenice to je osoba, a ne zbog drugih razloga kao to su korist, mo, inteligencija,

59

ljepota, zdravlje. To je osnovni doprinos koji Crkva i ovjeanstvo oekuju od ena. I to je nezamjenjiva pretpostavka za autentian kulturni zaokret. (Evangelium Vitae, br. 99)

60

LANAK 4
SOCIJALNI POREDAK

61

I. Sredinjost ljudske osobe

118. Ovom je nauku glavno naelo: ovjek pojedinac nuno je temelj, uzrok i cilj svih drutvenih ustanova, ovjek ukoliko je po naravi drutveno bie uzdignuto u nadnaravni red. (Mater et Magistra, br. 219) 119. I u privredno-drutvenom ivotu treba takoer potovati i promicati dostojanstvo ljudske osobe, njezin cjelovit poziv i dobro itavog drutva. ovjek je naime zaetnik, sredite i svrha svega privredno-drutvenog ivota. (Gaudium et Spes, br. 63) 120. ovjek u skladu s unutranjim otvaranjem svoga duha zajedno s tolikim i tako razliitim potrebama svoga tijela, svog vremenitog postojanja, ispisuje tu svoju osobnu povijest preko brojnih veza, susreta, prilika, drutvenih ustrojstava to ga povezuju s drugim ljudima. Sve to on ini od prvog asa svog zemaljskog postojanja, od zaea i roenja. ovjek u svoj istini svoga postojanja, svog osobnog, a takoer zajednikog i drutvenog bia u krugu svoje obitelji, u krugu svoje obitelji, u okviru svoga naroda ili drave ( moda jo uvijek samo u okviru klana ili plemena), u sklopu svega ovjeanstva taj je ovjek prva staza kojom Crkva mora proi ispunjavajui svoje poslanje. Taj je ovjek prvi i osnovni put Crkve, put to ga je sam Krist zacrtao, put to nepromjenljivo prolazi kroz otajstvo Utjelovljenja i Otkupljenja. (Redemptor Hominis, br. 14) 121. Temelj i cilj socijalnog reda je ljudska osoba kao subjekt neotuivih prava, koja ne dobiva izvana, nego koja proizlaze iz same njezine prirode... Ljudska osoba se ne iscrpljuje odgovarajue u svojim drutvenim, kulturnim i povjesnim uvjetima; ovjeku, koji posjeduje duhovnu duu, je svojstveno teiti cilju koji nadilazi uvjete njegove

62

egzistencije koji se stalno mijenjaju. Niti jedna ljudska mo se ne smije suprotstaviti ostvarenju ovjeka kao osobe. (Poruka za svjetski dan mira 1988., br. 1)

II. Drutvo utemeljeno na istini

122. Zato emo drati zajednitvo graana lijepo sreenim, plodnim i suglasnim s ljudskim dostojanstvom ako se temelji na istini. Ovako opominje apostol Pavao: Odloite la i govorite istinu jedan drugomu, jer udovi smo jedni drugima (Ef 4, 25). Do toga e, zacijelo, doi bude li svatko priznao koja su mu prava i koje dunosti prema drugima. (Pacem in Terris, br. 35) 123. Tako se vrhovno Dobro i moralno dobro susreu u istini, istini boga Stvoritelja i Otkupitelja i istini ovjeka to ga je On stvorio i otkupio. Samo je na toj istini mogue izgraditi obnovljeno drutvo i razrijeiti sloene i teke probleme koji ga potresaju, a meu kojima prednjai potreba da se pobijede najrazliitiji oblici totalitarizma, kako bi se otvorio put autentinoj slobodi osobe. Totalitarizam nastaje iz poricanja istine u objektivnom smislu: ako ne postoji neka transcendentna istina, pokoravajui se kojoj ovjek stjee svoj puni identitet, tada ne postoji nikakvo sigurno naelo koje bi jamilo pravedne odnose meu ljudima. (Veritatis Splendor, br. 99) 124. Zato na poetku valja ustvrditi da se uzajamne meudravne veze imaju ravnati istinom. Istina pak trai da se u ovom iskljui svaki trag rasizma. Stoga neka se svetim i vrstim smatra da su sve dravne zajednice po naravnom dostojanstvu jedna drugoj ravne. Svaku pojedinu ide, dakle, pravo da postoji, da napreduje, da za to posjeduje potrebna sredstva i, napokon, da sama odgovornost za postizavanje i dosizanje toga uzima navlastito na sebe. Jednako zakonito

63

moe traiti da uiva dobar glas i da joj se iskazuje duna poast. (Pacem in Terris, br. 86) 125. U svjetlu vjere solidarnost tei da samu sebi nadie, da poprimi specifino kranske razmjere posvemanje dobrohotnosti, pratanja i pomirenja. Tada blinji nije samo ljudsko bie sa svojim pravima, bie koje je u svojoj sri jednako svima drugima, ve on postaje iva slika Boga Oca, otkupljena krvlju Isusa Krista i podvrgnuta trajnom djelovanju Duha Svetoga. Blinjega treba ljubiti, pa kad je i neprijatelj, istom onom ljubavlju kojom ga ljubi gospodin, i za njega treba biti spreman podnijeti i najveu rtvu: ivot poloiti za brau (usp. Iv 3, 16). Tada e svijest o zajednikom Bojem oinstvu, o bratstvu svih ljudi u Kristu, sinova u Sinu, o nazonosti i ivotvornom djelovanju Duha Svetoga dati naem pogledu na svijet novi kriterij prosuivanja. S onu stranu ljudskih i prirodnih spona, koje su samo po sebi tako jake i uske, u svjetlu se vjere pokazuje novi model jedinstva ljudskoga roda, na kojem se u konanici mora nadahnjivati solidarnost. Taj vrhovni model jedinstva, odraz unutarnjeg ivota Boga, koji je jedan u tri osobe, mi krani oznaujemo rijeju zajednitvo (communio). Takvo je specifino kransko zajednitvo, koje se Gospodnjom pomoi ljubomorno uva, iri i obogauje dua poziva Crkve da bude sakrament u smislu kako smo to pokazali. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 40)

III. Solidarnost
126. Ona nije, dakle, osjeaj neke neodreene suuti ili povrnog ganua zbog patnji tolikih ljudi, bliskih ili udaljenih. Naprotiv, to je vrsta i postojana odlunost zauzeti se za ope dobro, to jest za dobro svih i svakoga, jer svi smo mi uistinu za sve odgovorni. Ta se odlunost temelji na

64

vrstom uvjerenju da su upravo pohlepa za dobiti i e za vlau, o emu smo govorili, konice punog razvoja. Ta opredjeljenja i te strukture grijeha-2 mogu se uz pomo boanske milosti pobijediti jedino dijametralno oprenim stavom: zalaganjem za dobro blinjega i spremnou da, u evaneoskom duhu, izgubimo sebe radi drugoga, umjesto da ga iskoritavamo, te da mu sluimo, umjesto da ga tlaimo radi vlastite koristi. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 38) 127. U duhu solidarnosti i sredstvima dijaloga nauit emo respektirati: svaku ljudsku osobu, prave vrijednosti i kulturu drugih, opravdanu autonomiju i samoodreenje; u istom duhu emo nauiti nesebino gledati da bi razumjeli i poticali dobro drugih, sa svojim vlastitim mogunostima u socijalnoj solidarnosti pridonijeti razvoju i rastu kao to zahtijevaju potenje i pravednost, stvoriti strukture, osigurati ih, da bi socijalna solidarnost i dijalog postali trajno obiljeje svijeta u kojem ivimo. (Poruka za svjetski dan mira 1986., br. 5) 128. Obaveza solidarnosti koja je na snazi za osobe vrijedi i za narode: Razvijeni narodi imaju najhitniju obavezu da pomognu zemljama u razvoju. Treba praktino ostvariti tu koncilsku nauku. Ako je normalno da jedan narod bude prvi korisnik darova kojima ga je obasula providnost kao i plodova svoga rada, ne moe zato nijedan narod rezervirati za svoju iskljuivu upotrebu bogatstva kojima raspolae. Svaki narod mora proizvoditi vie i bolje da bi, s jedne strane, svojim pripadnicima pruio istinski ljudski standard ivota i da bi, s druge strane, doprinio opem razvoju ovjeanstva. S obzirom na sve veu oskudicu zemalja u razvoju, treba smatrati normalnim da razvijene zemlje rtvuju dio svoje proizvodnje za zadovoljavanje njihovih potreba; isto je tako normalno da se brinu za formiranje odgojitelja, inenjera, tehniara i uenjaka,

65

odreenih da upotrijebe nauku i strunost u korist nerazvijenijih. (Poulorum Progressio, br. 48) 129. No da bi se nadvladao individualistiki mentalitet, koji je danas vrlo proiren, zahtijeva se konkretno zalaganje u solidarnosti i ljubavi. Ono poinje unutar obitelji meusobnim potpomaganjem branih drugova i, kasnije, brigom to je djeca preuzimaju jedna za druge. Na taj nain se obitelj kvalificira kao zajednica rada i solidarnosti. (Centesimus Annus, br. 49) 130. Na tom smo putu svi solidarni. Stoga smo eljeli svima dozvati u pamet veliinu drame i hitnost posla koji treba izvriti. as akvije je ve doao: u pitanju je ivot tolike nedune djece, ovjeka dostojniji poloaj tolikih nesretnih obitelji, svjetski mir, budunost civilizacije. Preostaje da svi ljudi i svi narodi preuzmu odgovornost. (Populorum Progressio, br. 80) 131. Takva se solidarnost unutar svakoga drutva valjano ostvaruje jedino ako se svi njegovi lanovi meusobno priznavaju osobama. Oni koji imaju vei utjecaj, jer raspolau veim dobrima i zajednikim uslugama, moraju se osjeati odgovornima za slabije i biti spremni s njima dijeliti ono to posjeduju. U duhu te iste solidarnosti, oni koji su najslabiji ne smiju, sa svoje strane, zauzeti puki pasivan ili ruilaki stav u drutvu, ve treba da za dobro sviju ine ono to je u njihovoj moi, dakako branei pritom svoja zakonita prava. Skupine koje predstavljaju srednje drutvene slojeve, sa svoje strane, ne smiju uporno i egoistiki braniti svoje posebne interese, ve moraju potivati interese drugih. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 39) 132. Tako se naelo to ga danas nazivamo solidarnou, na valjanost kojega smo bilo lu nutarnjem poretku svake nacije bilo unutar meunarodnog poretka

66

upozorili u Sollicitudo rei socialis, pokazuje kao jedno od temeljnih naela kranskog shvaanja drutvene i politike organizacije. To je naelo ee izrekao Lav XII. pod imenom prijateljstva, a nalazimo ga ve u grkoj filozofiji; Pijo XI. Oznaio ga je ne manje znaajnim imenom socijalne ljubavi, dok je Pavao VI., proirujui pojam prema modernim i mnogostrukim dimenzijama socijalnog pitanja, govorio o civilizaciji ljubavi. (Centesimus Annus, br. 10) 133. Solidarnost nam pomae da drugoga - osobu, narod ili naciju ne promatramo kao neko sredstvo iju radnu sposobnost i tjelesnu snagu treba iskoristiti uz nisku cijenu, i kad nam vie ne koristi, onda ga ostaviti, nego kao nama slinoga, kao nau pomo (usp. Post 2, 18. 20), koji poput nas treba biti sudionikom gozbe ivota na koju je Bog jednako pozvao sve ljude. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 39)

IV. Supsidijarnost
134. Socijalizacija sadrava i opasnosti. Pretjerano mijeanje drave moe ugroziti osobnu slobodu i inicijativu. Crkvena je nauka razradila naelo tzv. supsidijarnosti. Prema tom naelu drutvo vieg reda ne svije se mijeati u nutarnji ivot drutva nieg reda liavajui ga njegovih nadlenosti, nego ga mora podrati u sluaju nude te mu pomoi da svoje djelo uskladi s djelovanjem drugih drutvenih imbenika u vidu zajednikog dobra. Bog nije htio samome sebi pridrati vrenje svih vlasti. On svakom stvorenju povjerava zadae koje je ono sposobno izvriti prema sposobnostima svoje naravi. U taj nain upravljanja treba se ugledati u drutvenom ivotu. Nain Bojeg ravnanja svijetom, koji svjedoi o najdubljem potivanju ljudske slobode, trebao bi nadahnjivati mudrost onih koji upravljaju ljudskim zajednicama. Oni se moraju vladati kao sluge

67

boanske Providnosti. Naelo supsidijarnosti protivi se svim oblicima kolektivizma. Ono odreuje granice uplitanju drave i nastoji uskladiti odnose izmeu pojedinaca i drutava. Tei za uspostavom istinskog meunarodnog poretka. (Katoliki katekizam, br. 1883-1885) 135. K tomu, kao to u pojedinim dravama treba da se odnosi dravnih vlasti prema graanima, obiteljima i posrednim tijelima ravnaju i ureuju po naelu supsidijarnosti, tako je red da se na njemu zasnuju i odnosi svjetskog autoriteta prema javnim vlastima pojedinih zemalja. Vlastito je, naime, ovom autoritetu pretresati i rjeavati pitanja koja se javljaju u vezi sa sveopim dobrom, a tiu se gospodarskih, drutvenih, politikih i kulturnih prilika; pitanja, velimo, koja su od najveega znaenja, najvee irine i neodgodive hitnosti, pa se imaju smatrati odvie tekima a da bi ih voe pojedinih drava sretno mogli rijeiti. Nije, dakako, na tom svjetskom nadletvu ni da ograniava ni da sebi pridrava ine koji spadaju na javnu vlast pojedinih zemalja. Mora, naprotiv, nastojati da se na itavom svijetu uspostavi takvo stanje u kom e ne samo javna vlast pojedine zemlje nego i pojedinci i posredna tijela moi sigurnije obavljati svoje zadatke, ispunjavati svoje dunosti i zatiivati svoja prava. (Pacem in Terris, br. 140-141) 136. Ve na poetku valja ustanoviti da na gospodarskom podruju prednost ima osobna inicijativa pojedinaca bilo da rade samostalno bilo da se na razliite naine udruuju radi stjecanja zajednikih pogodnosti. (Mater et Magistra, br. 51) 137. Ali uvijek stoji da zauzimanje dravnih vlasti za ekonomiku, kako god bilo svestrano i zadiralo duboko u drutveni ivot, treba biti takovo da slobodu privatne inicijative ne samo ne stee nego i pospjeuje, ali tako da

68

osnovna prava svake ljudske osobe ostanu netaknuta. Ovamo valja ubrojiti naelo: Na pojedince redovito spada pravo i dunost uzdravati sebe i svoje: a to znai da svaki gospodarski poredak ima svakomu dati slobodnu i pogodniju mogunost plodonosnog rada. (Mater et Magistra, br. 55) 138. to se toga tie, Rerum novarum naznaava put pravednih reformi koje mogu vratiti radu njegovo dostojanstvo slobodne ljudske djelatnosti. Te reforme ukljuuju prihvaanje odgovornosti sa strane drutva i drave, koja je, u prvom redu, usmjerena prema tomu da brani radnika protiv sablasti nezaposlenosti. To se povijesno ostvarivalo na dva konvergentna naina: ili ekonomskim politikama usmjerenim da jame uravnoteen rast i uvjete pune zaposlenosti; ili pak osiguranjem protiv nezaposlenosti u politikama profesionalne prekvalifikacije koje su uspijevale radnicima olakati prijelaz iz sektora u krizi u druge sektore u razvitku. ...Da bi se postigli ti ciljevi, drava mora zahvatiti bilo neposredno bilo posredno. Posredno i prema naelu supsidijarnosti, stvarajui pogodne uvjete za slobodno vrenje ekonomske djelatnosti koja e pruiti obilnu ponudu mogunosti rada i vrela bogatstva. Neposredno i prema naelu solidarnosti, stavljajui u obranu najslabijega neke granice autonomiji pojedinih strana koje odluuju o uvjetima rada, i osiguravajui u svakom sluaju ivotni minimum radniku bez posla. (Centesimus Annus, br. 15)

V. Sudjelovanje
139. Dvojaka tenja prema jednakosti i prema ueu usmjerena je ka promicanju demokratskog tipa drutva. Predloeni su razni modeli, neki se od njih iskuavaju; no ni jedan od njih posve ne zadovoljava, pa ostaje otvoreno traenje meu ideolokim i pragmatikim usmjerenjima.

69

Kranin je obvezan sudjelovati u tom traenju, u organiziranju i u ivotu politikog drutva. Kao drutveno bie, ovjek gradi svoju sudbinu u nizu posebnih grupacija kojima je, kao njihovo zaokruenje i nuan uvjet razvitka, potreban iri okvir drutva, sveobuhvatnog drutva, a to je politiko drutvo. Svaka se posebna djelatnost mora sustavno uklopiti u to ire drutvo i samim tim poprimiti dimenziju opeg dobra. (Octogesima Adveniens, br. 24) 140. ovjeku bitno pripada imati smisla za sudjelovanje, da bi imao udjela u odlukama i naporima koji odluuju sudbinu svijeta. Nasilje i nepravda u prolosti imale su u osjeaju ljudi uzrok da su se osjeali obespravljeni da svoj ivot samostalno oblikuju. I u budunosti se nasilje i nepravda ne mogu izbjei gdje i kada se osporava temeljno pravo na suodluivanje. (Poruka za svjetski dan mira 1985., br. 9) 141. Stroga je dunost pravednosti i istine sprijeiti da temeljne ljudske potrebe ne ostanu nezadovoljene i da ne propadnu ljudi koji od toga trpe. Potrebno je, osim toga, pomoi tim potrebitim ljudima da steknu znanja i da uu u krug meusobne povezanosti, da razviju svoje mogunosti kako bi najbolje koristili svoje sposobnosti i resurse. (Centesimus Annus, br. 34) 142. Potpuno je u skladu s ljudskom naravi da se nau takve pravno-politike strukture koje svim graanima sve bolje i bez ikakve diskriminacije pruaju stvarnu mogunost da slobodno i aktivno uestvuju kako pri izradi pravnih temelja politike zajednice tako i pri upravljanju dravom, pri odreivanju djelokruga i ciljeva razliitih ustanova i pri izboru rukovodilaca. ...Oni koji su na vlasti neka se uvaju da ne prave zapreka obiteljskim drutvenim i kulturnim udruenjima, kao ni posrednim tijelima ili ustanovama i da ih ne lie njihovih zakonitih i uspjenih akcija. Neka se,

70

naprotiv, trude da ih rado i sreeno unapreuju. Graani pak, pojedinano ili udrueni, neka se uvaju da ne daju preveliku mo javnoj vlasti; ali i da od nje bezrazlono ne zahtijevaju previe usluga i koristi tako da se ne umanji odgovornost pojedinih osoba, obitelji i drutvenih skupina. (Gaudium et Spes, br. 75) 143. Svaki graanin ima pravo sudjelovati u ivotu svoje zajednice: to je danas sveope raireno uvjerenje. Unato tome, to se pravo unitava ako se proces demokratizacije razara po protekciji i korupciji. Ti fenomeni, ne samo da spreavaju pravedni udjel u izvravanju moi, ve prijee i pristup ravnomjerno razdijeljenom koritenju dobara i javnih usluga na koje svatko ima pravo. (Poruka za svjetski dan mira 1999., br. 6) 144. Dok znanstveni i tehniki napredak ne prestaje stubokom mijenjati ovjekov krajolik, naine njegove spoznaje, rada, potronje i meusobnih veza, istodobno se u tim novim okolnostima izraava dvojaka tenja, koja s razvitkom obavjeivanja i odgoja biva sve jaa: tenja za jednakou, tenja za ueem a to su dva lika ljudskog dostojanstva i ljudske slobode. (Octogesima adveniens, br. 22) 145. to se ostaloga tie, ovjeku pridolazi pravo, sraslo s dostojanstvom ljudske osobe, da aktivno sudjeluje u javnom ivotu i pridonosi opoj dobrobiti graana, jer, kako veli na prethodnik blaene uspomene Pijo XII. ovjek kao takav, daleko od toga da bi bio predmet i pasivan elemenat drutvenog ivota, naprotiv jest i ima biti i ostati njegov nosilac, temelj i cilj. (Pacem in Terris, br. 26)

71

VI. Otuenje i rubna egzistencija

146. Marksizam je kritizirao graanska kapitalistika drutva prigovarajui im da otuuju ljudsku egzistenciju i ine je trinom robom. Nema sumnje da se taj prigovor temelji na krivom i neprikladnom poimanju otuenja, jer ga svodi samo na sferu odnosa proizvodnje i vlasnitva, tj. pridavajui mu materijalistiki temelji, tovie, nijekajui zakonitost i pozitivnost trinih odnosa i na podruju koje im je vlastito. ...Povijesno iskustvo Zapada, sa svoje strane, pokazuje, premda su marksistika analiza i utemeljenje otuenja lani, da je otuenje zajedno s gubitkom autentinog smisla za egzistenciju ipak stvarna injenica i u zapadnim drutvima. Zbiva se u potronji, kad ovjeka upliu u mreu lanih i povrnih zadovoljstava umjesto da mu se pomogne kako bi stekao autentino i konkretno iskustvo svoje osobnosti. Otuenje nastaje takoer u radu kad je organiziran tako da se samo maksimiraju njegovi plodovi i dohoci, a ne mari se za to je li se radnik pomou vlastitog rada ostvaruje vie ili manje kao ovjek ve prema tomu kako raste njegovo sudjelovanje u autentinoj solidarnoj zajednici, ili pak raste njegova izolacija u spletu odnosa s krajnjeg suparnitva i meusobnog otuenja u kojem ga smatraju samo sredstvom a ne ciljem. Potrebno je vratiti pojam otuenja kranskoj viziji gledajui u njemu obrnuti odnos izmeu sredstava i ciljeva: kad ne priznaje vrijednost i veliinu osobe u sebi samomu i u drugomu, ovjek se, u stvari, liava mogunosti da ivi vlastito ovjetvo i da ue u onaj odnos solidarnosti i zajednitva s drugim ljudima za koji ga je Bog stvorio. (Centesimus Annus, br. 41) 147. ini se da je suvremeni ovjek stalno ugroen od onoga to proizvodi, to znai: od proizvoda rada svojih ruku, i jo vie od rada svoga razuma, od tenji svoje volje. Plodovi te mnogolike ljudske djelatnosti postaju vrlo brzo i esto na nepredvidljiv nain ne samo predmeti otuenja - to znai

72

da bivaju naprosto oduzeti od onoga koji ih je proizveo nego se, barem jednim dijelom, izravno i neizravno, ti plodovi okreu protiv samoga ovjeka. (Redemptor Hominis, br. 15) 148. Moralno pitanje, na koje Krist odgovara, ne moe zanemariti pitanje slobode, nego je ak postavlja u svoje sredite, jer nema morala bez slobode: ovjek se moe obratiti k dobru samo u slobodi. Ali u kakvoj slobodi? Koncil, nasuprot naim suvremenicima koji toliko tee k slobodi i koji je gorljivo trae ali koji se esto zalau za nju na lo nain, kao da bi bilo doputeno sve to godi, pa i zlo, predstavlja istinsku slobodu: Prava sloboda je, naprotiv, izuzetan znak Boje slike u ovjeku. Bog je naime htio ovjeka 'dati u ruke vlastite odluke' (usp. Sir 15, 14) tako da sam od sebe trai svoga Stvoritelja i da slobodno prianjajui uza nj doe do potpuna i blaena savrenstva. Ako postoji pravo da ovjek bude potovan na vlastitom putu traenja istine, onda jo prije postoji ozbiljna moralna obaveza svakoga da trai istinu i da uz nju pristane kad je jedanput upozna. (Veritatis Splendor, br. 34) 149. Zato ne samo da nije dozvoljeno s etikog stanovita zanemariti narav ovjeka, koji je stvoren za slobodu, nego to nije ni u praksi mogue. Gdje god se drutvo organizira tako da samovoljno suuje ili ak unitava sferu u kojoj sloboda zakonito djeluje, rezultat je toga da se drutveni ivot sve vie dezorganizira i propada. (Centesimus Annus, br. 25) 150. Sloboda je mjera dostojanstva i veliine ovjeka. ivjeti slobodu, koju trae pojedinci i narodi, velik je izazov za ovjekov duhovni rast i moralnu ivotnu snagu nacija. (Govor za pedesetu obljetnicu generalnog zasjedanja UN-a 1995., br. 12)

73

151. Sloboda nije jednostavno odsutnost tiranije ili potlaenosti, niti doputenje da se ini to tko hoe. Sloboda posjeduje unutarnju logiku koja ju obiljeava i oplemenjuje: ona je upuena na istinu i ostvaruje se u traenju i injenju istine. Otrgnuta od istine ljudske osobe uruava se u ivotu pojedinca u razuzdanost, u politikom ivotu u samovolju jaih i u drskost monika. (Govor za pedesetu obljetnicu generalnog zasjedanja UN-a 1995., br. 12)

VII. Socijalna sloboda

152. Budui da nije ideoloka, kranska vjera ne smatra da moe prolaznu socio-politiku stvarnost zarobiti u vrstu shemu, te priznaje da se ovjekov ivot ostvaruje u povijesti u razliitim uvjetima i ne uvijek savrenima. Zato Crkva, kad god afirmira transcendentno dostojanstvo ovjeka, ima kao svoju metodu potivanje slobode. (Centesimus Annus, br. 46) 153. Nadolazi jo i to da se meudravni odnosi imaju urediti prema zahtjevima slobode. Smisao je ovoj tvrdnji: nijednoj dravi nije doputeno uiniti ita to bi nepravedno sputavalo druge ili se bezrazlono upletalo u njihove poslove. Naprotiv, sve imaju jedna drugu pomagati da sve vie i vie postanu svjesne svojih dunosti, da se okuaju u novom i korisnom, da u svim djelatnostima samostalno napreduju. (Pacem in Terris, br. 120) 154. Zbog toga neraskidiv odnos izmeu istine i slobode koji izraava bitnu sponu izmeu mudrosti i volje Boje ima iznimno vano znaenje za ivot ljudi u drutveno-gospodarskim i drutveno-politikim okvirima. (Veritatis Splendor, br. 99)

74

VIII. Kultura
155. Izmeu poruke spasenja i kulture postoje mnogostruke veze. Bog je, naime, objavljujui se svome narodu sve do svog punog oitovanja u utjelovljenome Sinu, govorio na nain koji je odgovarao kulturama razliitih vremena. Isto tako je i Crkva, ivei tokom stoljea u razliitim prilikama, koristila tekovine raznih kultura, da bi svojim propovijedanjem pruila i izloila Kristovu poruku svim narodima, da bi je istraila i dublje shvatila te izrazila u liturgijskom ivotu kao i u raznolikosti ivota zajednica vjernika. No u isto vrijeme Crkva, poslana svim narodima svih vremena i svih zemalja, nije navezana iskljuivo i nerazdruivo ni na koju rasu ili narodnost, ni uz kakav posebni nain ivota, ni uz kakav stari ili noviji obiaj. Vjerna svojoj vlastitoj predaji i ujedno svjesna svog univerzalnog poslanja moe uspostaviti zajednitvo s razliitim oblicima kulture. Time slui obogaenju i same Crkve i razliitih kultura. Kristovo evanelje stalno obnavlja ivot i kulturu paloga ovjeka, a suzbija i ukljanja zablude i zla koja proizlaze iz trajno prijetee zavodljivosti grijeha. Ono neprestano proiava i uzdie moral naroda. Ono nadzemaljskim darovima iznutra oplouje, uvruje, usavrava i u Kristu obnavlja vrline i talente svakoga naroda i doba. Crkva ve time to ispunja svoje poslanje unapreuje i pridonosi kulturi i civilizacji, a svojim djelovanjem pa i liturgijskim, odgaja ovjeka za unutarnju slobodu. (Gaudium et Spes, br. 58) 156. Sva se ljudska aktivnost odvija unutar neke kulture i u interakciji s njom. Da bi se takva prikladna i odgovarajua kultura oblikovala, potrebno je da se u tom zaloi itav ovjek, koji ovdje razvija svoje stvaralatvo, svoju inteligenciju, svoje poznavanje svijeta i ljudi. On ovdje ulae, osim toga, svoje sposobnosti vladanja samim sobom, osobnu rtvu i zalaganje, solidarnost i raspoloivost da promie zajedniko dobro. Zato se prvi i najvaniji posao vri

75

u srcu ovjeka, te nain kako se ovjek zalae da ostvari vlastitu budunost ovisi o poimanju to ga ima o sebi i o svojoj sudbini. (Centesimus Annus, br. 51) 157. Bila bogata ili siromana, svaka zemlja posjeduje svoju civilizaciju naslijeenu od prolih generacija: institucije potrebne za odvijanje zemaljskog ivota kao i viih umjetnikih, intelektualnih i religioznih manifestacija duhovnog ivota. Ako ove nose u sebi istinske ljudske vrijednosti, bila bi teka zabluda rtvovati ih zbog onoga drugoga, a narod koji bi na to pristao izgubio bi samim tim najbolje od sebe: rtvovao bi radi ivota smisao svoga ivota. Kristova opomena vrijedi i za narode: to vrijedi ovjeku da dobije itav svijet ako izgubi svoju duu? (Populorum Progressio, br. 40) 158. Kultura je ivotno podruje u kojem je ovjek neposredno konfrontiran sa Evaneljem. Jer je kultura rezultat ivota i djelovanja skupine ljudi, i osobe bivaju, koje pripadaju toj skupini, oblikovane od te kulture u kojoj ive. I kako se mijenjaju ljudi i drutva, mijenjaju se i s njima i kulture. Po tome to se mijenja kultura, mijenjaju se i ljudi i drutva. S obzirom na tu injenicu postaje jasno u kojoj su mjeri evangelizacija i inkulturacija u prirodnom i uskom odnosu povezane. Evanelje i evangelizacija se naravno ne mogu identificirati s kulturom; tovie, o njoj su ovisne. Ipak Kraljevstvo Boje dosie ljude koji su duboko povezani s nekom kulturom; jo uvijek se uspostava Kraljevstva Bojeg moe odrei posudbe elemenata iz ljudske kulture. (Ecclesia in Asia, br. 21) 159. Izvravajui svoje misionarsko djelo meu poganima, Crkva susree razne kulture i sama biva zahvaena procesom inkulturacije....Prenosi im svoje vrednote, preuzimajui ono to je u njima dobro i obnavljajui ih iznutra. (Redemptoris Missio, br. 52)

76

160. ...ne moemo razumjeti ovjeka polazei jednostrano od ekonomskog sektora niti ga moemo definirati jednostavno na temelju klasne pripadnosti. ovjeka shvaamo iscrpnije ako ga smjestimo u sferu kulture preko jezika, povijesti i stavova to ih zauzima pred temeljnim dogaajima egzistencije, kao roenjem, ljubavi, radom, smrti. U sreditu svake kulture jest stav to ga ovjek zauzima pred najveom tajnom: tajnom Boga. Kulture razliitih nacija naini su, na kraju, kako odgovoriti na pitanje o smislu osobne egzistencije: kad se ukloni takvo pitanje, razara se kultura i moralni ivot nacija. (Centesimus Annus, br. 24)

IX. Prirodni ljudski razvoj

161. Imati vie, dakle, nije krajnji cilj ni za narode ni za pojedince. Svaki rast moe imati dvojaku vrijednost. Potreban za to da bi ovjeku omoguio da bude vie ovjek, on ga ipak stjenjuje kao u neki zatvor, ako postane vrhovno dobro koje ne doputa da se gleda dalje. Onda srca otvruju, a due se zatvaraju, ljudi se vie ne susreu iz prijateljstva, nego iz interesa, koji ih onda lako izaziva jedne protiv drugih i razjedinjava. Iskljuiva tenja za imetkom tako postaje zapreka rastu ljudskog bia i suprotstavlja se njegovoj pravoj veliini: bilo da se radi o narodima ili pojedincima, krtost je najoitiji oblik nedovoljne moralne razvijenosti. (Populorum Progressio, br. 19) 162. Ukratko, nerazvijenost naih dana nije samo ekonomska, nego i kulturna, politika ili jednostavno ljudska, kako je to ve prije dvadeset godina istaknula enciklika Populorum Progressio. Stoga se na ovom mjestu moramo zapitati nije li dananja tako alosna stvarnost, barem dijelom, rezultat odve ogranienog, to jest preteno ekonomskog, shvaanja razvoja. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 15)

77

163. Potpuno ljudsko razvijanje razvoj svakog ovjeka i cijelog ovjeka, napose najpotrebnijeg i od drutva odbaenog u sreditu je evangelizacije. Izmeu evangelizacije i ovjekovog razvoja razvitka i osloboenja, postoje uistinu uske veze. Veze antropoloke prirode, jer ovjek, kojem je upravljena evangelizacija, nije apstraktno bie, ve je podloan socijalnim i gospodarskim problemima. (Ecclesia in Africa) 164. Razvitak suvremene tehnike, odnosno razvitak civilizacije kojom gospodari tehnika, zahtijeva razmjerni razvitak moralnog ivota i etike. Meutim, izgleda da taj moralni i etiki razvitak stalno zaostaje. Eto zbog ega taj inae divljenja vrijedan napredak, u kojem nije teko otkriti izvorne znakove ovjekove veliine, znakove koji su nam, u svojim stvaralakim klicama, objavljeni na stranicama Knjige Postanka gdje je orisano stvaranje ovjeka, takoer mora izazivati viestruke bojazni. Prva glasi: da li taj napredak, koji stvara i potie sam ovjek, ini ljudski ivot na zemlji u svim njegovim vidovima ovjenijim? ini li ga ovjeka dostojnijim? Nema sumnje da ga, gledamo li s vie strana, zaista takvim ini. No izneseno se pitanje uporno vraa ukoliko se odnosi na ono to je u najveoj mjeri bitno: da li ovjek, kao ovjek, u sklopu toga napretka postaje doista bolji, to znai: da li postaje duhovno zreliji, svjesniji dostojanstva svoje ljudske naravi, odgovorniji, otvoreniji prema drugima, osobito prema onima koji su slabiji i potrebniji pomoi, postaje li raspoloeniji svima pruati i donositi pomo? (Redemptor Hominis, br. 15) 165. Istodobno je u krizu dovedeno i samo ekonomsko ili ekonomistiko shvaanje, koje je vezano uz rije razvoj. Doista, danas se bolje shvaa da puko gomilanje dobara i usluga, pa kad je to i na korist veine, nije dovoljno za ostvarenje ljudske sree. Dosljedno tome ni mnogovrsne stvarne tekovine, to ih u najnovije vrijeme omoguuje

78

znanost i tehnika, ukljuujui informatiku, ne donose osloboenje od svakog oblika ropstva. Naprotiv, iskustvo posljednjih godina pokazuje da svi mogui izvori i potencijali to su stavljeni ovjeku na raspolaganje, ako nisu moralno usmjereni i upravljeni dobrobiti ljudskog roda, lako se okreu protiv samog ovjeka te ga rue. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 28) 166. Ako nastojanje oko razvoja trai sve vei broj tehniara, ono jo vie trai duboke mislioce, odane traenju novog humanizma, koji bi modernom ovjeku omoguio da nae sam sebe prihvaajui uzvienije vrednote ljubavi, prijateljstva, molitve i kontemplacije. Tako e se u punini moi dovriti istinski razvoj koji za svakoga pojedinano i za sve zajedno znai prijelaz od manje ljudskih u ljudskije uvjete. (Populorum Progressio, br. 20)

X. Ope dobro
167. Pod pojmom 'ope dobro' treba shvatiti skup onih uvjeta drutvenog ivota koji skupinama i pojedincima omoguuju da potpunije i lake dou do vlastitog savrenstva. Ope dobro tie se ivota svih. Ono zahtijeva razboritost od svakoga a jo vie od onih koji obnaaju slubu vlasti. U njemu je bitno troje. U prvom redu, ono pretpostavlja potivanje osobe kao takve. U ime opeg dobra javne vlasti su dune potovati temeljna i neotuiva prava ljudske osobe. Drutvo je duno svakomu svom lanu dopustiti da ostvari vlastiti poziv. Napose, ope dobro sastoji se u uvjetima izvravanja naravnih sloboda koje su nenadomjestive da se ljudski poziv potpuno razvije: kao to je pravo da (svatko) djeluje prema ispravnoj normi svoje savjesti, pravo na zatitu privatnog ivota te na opravdanu slobodu, i na religioznom podruju. Nadalje, ope dobro trai drutveno blagostanje i razvitak same skupine. Razvitak

79

je saetak svih drutvenih dunosti. Dakako, na vlast spada da u ime opeg dobra prosuuje izmeu raznovrsnih pojedinanih interesa. No ona mora omoguiti svakome ostvariti to mu je potrebno za doista ljudski ivot: hranu, odjeu, zdravlje, rad, odgoj i kulturu, prikladno obavjetavanje, pravo na osnivanje obitelji itd. Konano, ope dobro ukljuuje mir, tj. postojanost i sigurnost pravednog poretka. Prema tome pretpostavlja da vlast, potenim sredstvima, jami sigurnost drutva i njegovih lanova. Na open dobru se temelji pravo na zakonitu osobnu i zajedniku obranu. (Katoliki katekizam, br. 1906-1909) 168. Kako se meuovisnost ljudi svakim danom poveava i proiruje na itav svijet, ope dobro, - to jest skup onih uvjeta drutvenog ivota koji grupama i pojedincima omoguuje da potpunije i lake dou do vlastitog savrenstva, - danas sve vie postaje openito te zbog toga obuhvaa prava i dunosti koje se odnose na itavo ovjeanstvo. Zato svaka skupina mora voditi brigu o potrebama i zakonitim tenjama drugih skupina, dapae o opem dobru itave ljudske obitelji. No u isto vrijeme raste i svijest o uzvienom dostojanstvu koje pripada ljudskoj osobi; ona nadilazi sve stvari i njezina su prava i dunosti univerzalna i nepovrediva. Treba dakle uiniti pristupanim ovjeku sve ono to mu je potrebno da ivi uistinu ljudskim ivotom, kao to su hrana, odjea, pravo na slobodan izbor ivotnog zvanja i na osnivanje obitelji, pravo na odgoj, na rad, na dobar glas i potivanje, na potrebnu informiranost, pravo da radi prema ispravnoj normi svoje svijesti, pravo na zatitu sfere privatnog ivota te na opravdanu slobodu i na religioznom podruju. Drutveni poredak, dakle, i njegov razvitak moraju uvijek imati za cilj dobro osoba, jer red stvari treba da se podredi osobnom redu, a ne obratno. To je i sam Gospodin naznaio kad je rekao da je subota stvorena radi ovjeka, a ne ovjek radi subote. Taj se poredak treba neprestano razvijati, temeljiti na istini i izgraivati na pravdi

80

te je potrebno da ga oivljava ljubav; a u slobodi mora iz dana u dan nalaziti sve ovjeniju ravnoteu. Da se to izvede, treba provesti obnovu mentaliteta i dalekosene socijalne promjene. Duh Boji koji divnom providnou upravlja tok vremena i obnavlja lice zemlje, prisutan je u tom razvoju. A evaneoski je kvasac pobudio i dalje budi u ljudskom srcu neodoljiv zahtjev za tim dostojanstvom. (Gaudium et Spes, br. 26) 169. Vlast se vri zakonito samo ako trai ope dobro odreene skupine i ako se za to slui moralno doputenim sredstvima. Ako se dogodi da vladari izdaju nepravedne zakone ili poduzimaju mjere koje se protive moralnom redu, te odredbe ne veu u savjesti. U tom se sluaju sama vlast posve rui i svrava u bezakonju. (Katoliki katekizam, br. 1903) 170. No, promotrimo li paljivo istinsku bit opeg dobra te narav i djelovanje javne vlasti, ne moemo a da ne uvidimo kako izmeu obojega postoji nudan odnos. Kao to moralni red trai javnu vlast za promicanje opeg dobra u dravnoj zajednici, tako zahtijeva da ga ta ista vlast uzmogne uistinu i ostvarivati. Odatle, dravne ustanovi unutar kojih se javna vlast kree, djeluje i postizava svoju svrhu treba da imaju takav oblik i djelotvornost da budu u stanju voditi k opem dobru putovima i nainima koji e pristalo dogovarati raznim prilikama vremena. (Pacem in Terris, br. 136) 171. to se tie prvoga, drimo da na ope blagostanje u dravi spada ovo: zaposliti to vie radnika; paziti da ne bi ni u dravi ni meu samim radnitvom nastale povlatene skupine; prikladno uskladiti plau s visinom robne cijene; omoguiti to veem broju graana dostup k dobrima i k blagodatima civiliziranijega ivota; ukloniti posve ili barem donekle ublaiti nerazmjere izmeu razliitih gospodarskih grana: izmeu poljoprivrede, industrije i javnih sluba;

81

shodno uskladiti, naroito uz pomo dravne vlasti, porast blagostanja s razvojem usluga u korist graana; prilagoditi, po mogunosti, nain proizvodnje znanstvenom i tehnikom napretku; postii, konano, da ostvareno blagostanje kulturnijega ivota ne slui samo dananjem narataju ve da gleda i na blagodati buduih. to se pak tie drugoga, ini se da je zahtjev opeg dobra svekolike ljudske zajednice: kloniti se nepotenog natjecanja u poveavanju materijalnih dobara meu narodima; njegovati u gospodarskim pitanjima meusobnu slogu, prijateljstvo i plodne sporazume; pruiti konano stvarnu pomo za ekonomsko pridizanje manje razvijenih zemalja. (Mater et Magistra, br. 79-80) 172. Meutim, kako se u ovo nae doba smatra da je ope dobro poglavito u potivanju prava i dunosti ljudske osobe, to je potrebno da vrenje dravne uprave ide navlastito za tim da se, s jedne strane, prava priznaju, potuju, meusobno usklauju, tite, promiu, a s druge strane, da svatko moe lake vriti svoje dunosti. Bitna je, naime, zadaa svake javne vlasti da zatiuje kao nedjeljivo podruje prava ljudske osobe i da uini te ljudima bude lagano vriti svoje dunosti. (Pacem in Terris, br. 60) 173. A da se to lake doe do ovih eljenih uspjeha, dravna vlast mora imati pravi pojam o opem dobru, pojam koji se sastoji u skupu svih onih uvjeta drutvenoga ivota koji ovjeku omoguuju punije i nesmetanije usavravanje njegove osobnosti. Jo smatramo potrebnim da se udruenja ili tijela, odnosno raznovrsne druge ustanove, u kojima najvie i stoji drutveni napredak, stvarno ravnaju svojim pravilima i da nastoje, na korist samog opeg dobra, iskrenom slogom postii svoj cilj. Potrebno je, tovie, da takva udruenja odaju bitnu slinost s pravom zajednicom: To e ostvariti samo ako udruenja budu svoje lanove vazda smatrala ljudskim osobama i pozivala ih da uzmu dijela u

82

njihovoj djelatnosti. Razvojem odnosa koji u nae doba ljude uzajamno povezuju, drave e ujedno to lake postii pravi poredak to se bolje uskladi ovo dvoje: s jedne strane pravo po kojem bilo pojedini graani bilo skupine graana smiju samostalno djelovati, potivajui uzajamnu suradnju; s druge pak strane zahvat drave koji privatnu inicijativu shodno sreuje i gaji. (Mater et Magistra, br. 65-66) 174. Nadalje, glavari drave moraju doista poraditi na tom da se uspostavi takvo stanje u kojem e pojedini graani moi, i lako moi, tititi svoja prava i vriti svoje dunosti; iskustvo nas, naprotiv, ui da e ne porade li vlasti shodno na gospodarstvu, politici, kulturi nejednakosti, osobito u ove nae dane, sve dalje i dalje prodirati meu graane te e biti da e ovjekova prava i dunosti ostati bez ikakva uinka. (Pacem in Terris, br. 63)

XI. Socijalni grijeh

175. U svakom sluaju potrebno je javno osuditi postojanje ekonomskih, financijskih i drutvenih mehanizama, koji premda voeni voljom ljudi, esto djeluju gotovo samostojno pri emu jo vie zaotravaju bogatstvo jednih i siromatvo drugih. Takvi mehanizmi koji su izravno ili neizravno u rukama razvijenijih zemalja, samim svojim nainom djelovanja pogoduju probicima onih kojima stoje na raspolaganju, ali na kraju gue ili uvjetuju ekonomije manje razvijenih zemalja. Bit e nuno kasnije te mehanizme podvrgnuti briljivoj analizi s etiko-moralnog gledita. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 16) 176. Govoriti o drutvenom grijehu prije svega znai priznati da se zbog tajanstvene i nepronicljive a opet zbiljske i konkretne solidarnosti ljudskog roda grijeh svakoga na odreen nain odraava i na drugima. ...Neki grijesi pak

83

samim svojim inom predstavljaju izravan napad na blinjega i tonije, upotrijebimo li evaneoski govor napad na brata. Ti su grijesi uvreda Bogu, jer vrijeaju blinjega. Obino se takvim grijesima daje pridjevak drutveni i to je drugo znaenje toga izraza. ...Isto je tako svaki grijeh drutveni ako je poinjen protiv pravednosti u odnosima bilo osobe prema osobi, bilo osobe prema zajednici, bilo zajednice prema osobi. ...Drutveni je svaki grijeh protiv opeg dobra i njegovih zahtjeva, u raznolikim podrujima prava i dunosti graana. (Reconciliatio et Paenitentia, br. 16) 177. Ako dananju situaciju treba pripisati tekoama razliite naravi, nije neumjesno govoriti o strukturama grijeha koje kako sam ustvrdio u apostolskoj pobudnici Reconciliatio et Paenitentia imaju svoj korijen u osobnom grijehu pa su stoga uvijek vezane uz konkretne ine osoba, koje takve strukture stvaraju, uvruju i oteavaju da se one uklone. I one se tako osnauju, ire i postaju izvorom drugih grijeha pri emu negativno utjeu na ponaanje ljudi. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 36)

84

LANAK 5
ULOGA DRAVE

85

I. Svjetski autoritet
178. Ljudsko drutvo ne moe biti dobro ureeno ni plodno ako u njemu nije prisutna zakonita vlast, koja osigurava red i pridonosi, u dovoljnoj mjeri, ostvarenju opega dobra. Vlau se naziva ono svojstvo kojim odreene osobe ili ustanove proglaavaju zakone i ljudima izdaju nareenja oekujui od njih poslunost. Svakoj ljudskoj zajednici potrebna je vlast, kojom se ona upravlja. Ta vlast nalazi svoj temelj u ljudskoj naravi. Ona je nuna za jedinstvo graanske zajednice. Zadaa joj je, koliko je mogue, osigurati ope dobro drutva. Vlast to je trai moralni red dolazi od Boga: Svaka dua neka se podlae vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Bojoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami e na se navui osudu ( Rim 13, 1-2).Obveza poslunosti nalae svima da vlasti odaju ast koja joj pripada i da osobama koje je obnaaju iskazuju potovanje i, prema njihovim zaslugama, zahvalnost i naklonost. Iz pera svetog Klementa Rimskog, pape, dola je najstarija molitva Crkve za graansku vlast: Gospodine, daj im zdravlja, mira, sloge, ustrajnosti da mogu bez zapreke izvravati vlast koja im je povjerena. Ti, Gospodine, nebeski kralju vjekova, daje ljudskoj djeci slavu, ast i mo na zemlji. Stoga, Gospodine, upravljaj njihovim odlukama, da ine to je dobro i to se tebi svia; i tako uzmognu pobono, mirno i blago izvravati vlast to si im je ti povjerio, i da budu dostojni tvoga milosra. (Katoliki katekizam, br. 1897-1900) 179. Isto tako slijedi da se vrenje politike vlasti, bilo unutar zajednice kao takve bilo u predstavnikim tijelima drave, mora uvijek odvijati u granicama moralnog reda, i to s ciljem da se ostvari ope dobro shvaeno dinamiki prema pravnom poretku koji je ve zakonito uspostavljen ili ga treba uspostaviti. Tada su graani u savjesti obavezni na

86

poslunost. Odatle se takoer jasno vidi odgovornost, dostojanstvo i vanost onih koji upravljaju. (Gaudium et Spes, br. 74) 180. Dapae, iz samoga moralnog reda slijedi da je dravnoj zajednici vlast neophodna za njezino ravnanje kao i to da se vlast ne moe okrenuti protiv samoga moralnog reda a da umah liena svog osnova, ne prestane postojati. Ta sam Bog ovako opominje: ujte, dakle, kraljevi, i urazumite se! Pouite se, vladari zemalja dalekih! Posluajte, vi koji upravljate mnotvima i koji se hvastate silom svojih naroda! Gospod je onaj koji vam je mo podario, i vladavina je od Svevinjeg, koji e ispitivati djela vaa i vae nakane istraiti. (Pacem in Terris, br. 83) 181. Vlast ne dobiva moralnu zakonitost od same sebe. Ona se ne smije ponaati samovoljno nego djelovati za ope dobro kao moralna sila koja se oslanja na slobodu i na osjeaj odgovornosti. Ljudsko zakonodavstvo ima karakter zakona samo ukoliko je u skladu sa zdravim razumom; zato je jasno da ono dobiva svoju snagu od vjenog zakona. Ukoliko bi se udaljilo od razuma, trebalo bi ga proglasiti nepravednim, jer ne bi ostvarilo pojam zakona: to bi prije bio neki oblik nasilja.(Sv. Toma Akvinski, Summa theologiae, III, 93, 3, ad 2.) (KKC, br. 1902

II. Pravna dravnost

182. Pravna drava je nuni uvjet za razvoj stvarne demokracije. Da bi se ista mogla razvijati potrebno je precizno pouavanje graana i promicanje javnog reda i mira unutar drutvenog suivota. Nema stvarne i stabilne demokracije bez socijalne pravednosti. Stoga je nuno da Crkva posveti vie panje oblikovanju savjesti, da obrazuje

87

socijalnog radnika za javni ivot na svim razinama, koji promie etiki odgoj, potivanje zakona i ljudskih prava i jo vie se trudi u etikom pouavanju politiara. (Ecclesia in America, br. 56) 183. Neemo ipak vlast smatrati izuzetom uope svako autoritetu tovie, budui da vlasti izvire iz moi nareivanja u skladu sa zdravim razumom, nuno izvodimo da crpe obvezu iz moralnog reda, koji opet ima Boga kao poelo i cilj. Zato na prethodnik blage uspomene Pio XII. ovako ui: Onaj isti apsolutni red bia i ciljeva koji pokazuje ovjeka kao samostalnu osobu, a to znai kao nosioca dunosti i nepovredivih prava, poelo i svrhu svoga drutvenog ivota, taj isti red obuhvaa i dravu kao nunu zajednicu snabdjevenu vlau, bez koje ne bi mogla biti ni ivjeti... A budui da ovaj apsolutni red u svijetlu zdrava razuma, a pogotovo kranske vjere ne moe imati drugdje izvora nego u osobnom Bogu, naem Stvoritelju, slijedi da je dostojanstvo politike vlasti dostojanstvo njezina udionitva u Bojem autoritetu. (Pio XII, Boina poruka, 1944.) (Pacem in Terris, br. 47) 184. Sadanji povijesni trenutak urno trai jaanje pravnih sredstava koja su podobna za poticanje slobode savjesti u politikom i socijalnom podruju. Stupnjevit i stalan razvoj meunarodno priznate pravne regulative mogao bi u tom odnosu biti jedan od najsigurnijih temelja za mir i napredak ljudske obitelji. Istovremeno je vrlo bitno da se poduzimaju napori na nacionalnoj i regionalnoj razini da bi se osiguralo da su svi ljudi, bez obzira gdje god da ive, zatieni meunarodno priznatim pravnim normama. (Poruka za svjetski dan mira 1991., br. 6) 185. Budui da je vlast zahtjev duhovne naravi i da potjee od Boga, pa dogodi li se da dravni poglavari donose zakone ili neto nareuju protiv toga reda, i tako protiv Boje volje, tad ni doneseni zakoni ni dane ovlasti ne mogu

88

obvezati savjesti graana, jer se treba vie pokoravati Bogu nego ljudima; tovie, tad se sama vlast posve rui a nastupa sramotno bezakonje, kako ui sv. Toma Akvinski: S obzirom na drugo, kazat emo da je ljudski zakon utoliko zakon ukoliko je u skladu sa zdravim razumom: a po tomu je oito da dolazi od vjenoga zakona. Ukoliko pak odstupa od razuma, zove se nepravednim zakonom, pa tako i nije zakon, ve radije svojevrsno nasilje. (Pacem in Terris, br. 51) 186. Lav XIII. Dobro je znao da je potrebna zdrava teorija drave kako bi osigurala normalni razvitak ljudskih aktivnosti: onih duhovnih i onih materijalnih, koje su obje nezaobilazne. Zato u jednom odsjeku Rerum novarum predstavlja organizaciju drutva prema trostrukoj vlasti zakonodavnoj, izvrnoj i sudskoj to je u ono doba bila novost u crkvenom nauavanju. Takav raspored zrcali realistiki pogled na drutvenu narav ovjeka, koja zahtijeva prikladno zakonodavstvo da titi slobodu svih. U tu je svrhu prikladnije da svaka vlast ima druge vlasti kao ravnoteu i druge sfere nadlenosti koje je dre unutar njezinih pravednih okvira. To je naelo pravne drave, u kojoj je suveren zakon, a ne ljudska samovolja. (Centesimus Annus, br. 44) 187. Potrebno je, nadalje, naglasiti da ni jedna drutvena grupa, kao na primjer neka partija, nema pravo prisvojiti ulogu jedinog voe, jer to vodi razaranju istinske subjektivnosti drutva i osoba kao graana, kao to se to dogaa u svakome totalitarizmu. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 15)

89

III. Uloga vlade

188. A da bi takav pravno-politiki poredak u dravi donio svoje koristi, stvar zahtijeva da vlast postupa i nadole tekoe rjeava na podesan nain i podesnim sredstvima u skladu s vlastitim zadacima i postojeim stanjem u dravi. Isto, nadalje, trai da kako se prilike neprestano mijenjaju dravni zakonodavci ne smiju nikada u postupcima zanemariti ni naelo udorea, ni ustav drave, ni potrebe opeg dobra. Nadalje, kao to dravna uprava, nakon to je dobro upoznala zakone i pomno odvagnula okolnosti, ima sve rijiti po pravu tako i suci, voeni ljudskim potenjem, a nikako uplivom stranaka, imaju svakom dati njegovo pravo. A red stvari trai da i pojedini graani i posredna tijela dobiju potrebnu zakonsku zatitu u utvrivanju svojih prava i izvrivanju dunosti, i to bilo da graani imaju posla izmeu sebe ili u svojim odnosima s javnim slubenicima. (Pacem in Terris, br. 69) 189. A ta briga drave: da njeguje, potie, sreuje, nadomjeta i upotpunjuje oslanja se na naelo pripomone slube (QA 81) koje Pio XI. Izlae u enciklici Quadragesimo anno ovako: ostaje ipak u drutvenoj filozofiji vrsto i nepomino naelo koje se ne moe ni ukloniti ni promijeniti. To naelo glasi: Kao to ne valja pojedincima oduzimati i dravi predavati poslove koje oni mogu obaviti na vlastitu odgovornost i vlastitom marljivou, tako je nepravedno i u visokom stupnju kodljivo i za javni poredak opasno davati veem i viemu drutvu poslove koje mogu izvriti manje i nie zajednice. Svaka naime drutvena ustanova mora po svojem pojmu i znaenju donositi pomo udovima drutvenog tijela, a ne smije ih nikada niti unititi niti sasvim prisvojiti. (Mater et Magistra, br. 53)

90

190. U okviru politike treba naglasiti da istinitost u odnosima izmeu onih koji vladaju i onih nad kojima se vlada, javnost u dravnim slubama, nepristranost u sluenju javnoj stvari, potivanje prava politikih protivnika, zatita prava optuenih od brzih procesa i osuda, pravedna i estita upotreba dravnog novca, odbijanje dvojbenih ili nedoputenih sredstava da bi se pod svaku cijenu osvojila, zadrala i poveala vlast, naela su koja svoj prvotni korijen kao i svoju jedinstvenu neodgodivu nunost nalaze u transcendentnoj vrijednosti osobe i u objektivnim moralnim zahtjevima za funkcioniranje drava. (Veritatis Splendor, br. 101)

IV. Crkva i drava

191. tititi i promicati nepovrediva prava ovjekova bitno spada u dunost svake graanske vlasti. Stoga graanska vlast mora, pravednim zakonima i drugim prikladnim sredstvima, djelotvorno preuzeti zatitu vjerske slobode svih graana i pruiti povoljne uvjete za gajenje vjerskog ivota, da graani uistinu mogu vriti svoja vjerska prava i ispunjavati vjerske dunosti, a samo drutvo da uiva plodove pravde i mira koji proizlaze iz vjernosti ljudi prema Bogu i njegovoj svetoj volji. (Dignitatis Humanae, br. 6)

V. Oblici vladanja
192. Vlast kao takva upuuje na red to ga je Bog postavio, ali oblik politikog reima i izbor voditelja preputeni su slobodnoj volji graana. Raznolikost politikih reima moralno je doputena, ako su oni u skladu sa zakonitim dobrom zajednica koje ih usvajaju. Reimi kojih je narav protivna naravnom zakonu, javnom redu i temeljnim

91

pravima osoba, ne mogu ostvariti ope dobro naroda kojima su se nametnuli. (Katoliki katekizam, br. 1901) 193. Tom se poimanju u moderno doba suprotstavio totalitarizam, koji u marksistiko-lenjinistikom obliku smatra da su neki ljudi snagom dubljeg poznavanja zakona drutvenog razvitka ili zbog posebnog klasnog poloaja ili uslijed dodira s dubljim vrelima kolektivne svijesti izuzeti od zabluda, te mogu, dakle, prisvojiti sebi vrenje apsolutne vlasti. Treba nadodati da se totalitarizam raa iz negacije istine u objektivnom smislu: ako ne postoji neka transcendentna istina, pokoravajui se kojoj ovjek stjee svoj puni identitet, tada ne postoji nikakvo sigurno naelo koje bi jamilo pravedne odnose izmeu ljudi. Njihov interes klase, grupe, nacije neizbjeno ih suprotstavlja jedne protiv drugih. Ako se ne prizna transcendentna istina, tada trijumfira sila vlasti, te svatko nastoji koristiti do kraja sredstva kojima raspolae da bi nametnuo vlastiti interes ili vlastito miljenje bez obzira na prava drugih. Tada se ovjek potuje samo u mjeri u kojoj je mogue instrumentalizirati ga za neku egoistiku afirmaciju. Korijen modernog totalitarizma, dakle, moe se nai u negaciji transcendentnog dostojanstva ljudske osobe, vidljive slike nevidljivog Boga, i upravo zato, po svojoj samoj naravi, subjekta prava to ih nitko ne smije vrijeati: ni pojedinac, ni grupa, ni klasa, ni nacija, ni drava. Ta nije dozvoljeno initi ni veini nekog drutvenog tijela da se postavi protiv manjine tjerajui je u rubnu egzistenciju, tlaei je, iskoritavajui je ili je nastojei da je uniti. Kultura i praksa totalitarizma ukljuuju i nijekanje Crkve. Drava ili pak stranka koja smatra da moe u povijesti ostvariti apsolutno dobro, te se uzdie iznad svih vrednota, ne moe trpjeti da se iznosi objektivni kriterij dobra i zla mimo volje vladajuih, koji bi u odreenim okolnostima mogao sluiti da se prosudi njihovo ponaanje. To tumai zato totalitarizam nastoji razoriti Crkvu ili je, barem, sebi podrediti uinivi je sredstvom vlastitog ideolokog aparata.

92

Totalitarna drava, nadalje, nastoji apsorbirati u sebi i naciju, drutvo, obitelj, religiozne zajednice i same osobe. Branei svoju slobodu, Crkva brani slobodu osobe, koja mora sluati Boga vie nego ljude (usp. Dj. 5, 29), isto tako slobodu obitelji, drutvenih organizacija i nacije, koje sve posjeduju vlastitu sferu autonomije i suverenosti. (Centesimus Annus, br. 44-45) 194. Uistinu, pri odreivanju kojim e se nainom vlasti drava ravnati ili na koji e nain izvravati svoje zadatke, ne moemo a da kao odluujue ne uvaimo postojee stanje i prilike u pojedinoga naroda, a to se, dakako, mijenja prema mjestu i vremenu. Smatramo da ljudskoj naravi odgovara dadne li se zajednici graana takav oblik da ga tvori onaj trostruki red oblasti koji shodno odgovara trima poglavitim zadacima javne vlasti. U takvoj su dravi pravno odreeni ne samo zadaci vlasti nego i uzajamni odnosi izmeu graana i javnih slubenika, a to stvarno graanima donosi izvjesnu pomo u zatiti njihovih prava i u vrenju njihovih dunosti. (Pacem in Terris, br. 68) 195. Da bi suradnja graana, udruena sa svijeu odgovornosti, postigla poeljan uinak u svakodnevnom politikom ivotu, potreban je pozitivni pravni poredak, u kojem e biti prikladno razdijeljene slube i organi javne vlasti i ujedno osigurana efikasna, ni o kom ovisna, zatita prava. Neka se tim pravima, prizna, potuje i promie zajedno s dunostima koje obvezuju sve graane. Meu tim dunostima potrebno je podsjetiti na obavezu da se dravi daju materijalne i osobne usluge koje zahtijeva ope dobro. Oni koji su na vlasti neka se uvaju da ne prave zapreka obiteljskim drutvenim i kulturnim udruenjima, kao ni posrednim tijelima ili ustanovama i da ih ne lie njihovih zakonitih i uspjenih akcija. Neka se, naprotiv, trude da ih rado i sreeno unapreuju. Graani pak, pojedinano ili udrueni, neka se uvaju da ne daju preveliku mo javnoj vlasti; ali i da od nje bezrazlono ne zahtijevaju previe

93

usluga i koristi tako da se ne umanji odgovornost pojedinih osoba, obitelji i drutvenih skupina. (Gaudium et Spes, br. 75) 196. Kad spominjemo obnovu institucija, lebdi nam u prvom redu pred oima drava, ne zato to od njezine pomoi treba oekivati sav spas, nego zato to je zbog pogrenog individualizma, o kome smo govorili, stanje dotle dolo da je onaj bogati ivot, koji se nekad skladno odvijao kroz raznovrsna udruenja, smanjen i gotovo uniten. Ostali su samo pojedinci i drava, i to ne na malu tetu same drave koja je izgubila oblik drutvenog upravljanja i prihvatila sve terete koje su nekad snosila ona unitena udruenja. To je razlog da je drava beskrajnim poslovima i dunostima zatrpana i gotovo zgnjeena. (Quadragesimo Anno, br. 78)

VI. Demokracija
197. Crkva cijeni sustav demokracije u koliko omoguava iroko sudjelovanje graana u politikim odlukama te jami podanicima mogunost da biraju i nadziru vlastite vladare, tj. da ih zamjene na miran nain kad to bude prikladno. Crkva zato ne moe podravati oblikovanje uskih vodeih skupina koje radi zasebnih interesa ili radi ideolokih ciljeva uzurpiraju dravnu vlast. Autentina demokracija mogua je samo u pravnoj dravi i na temelju ispravnog shvaanja ljudske osobe. Zahtijeva da se ostvare nuni uvjeti za unapreenje bilo pojedinih osoba odgojem i formacijom prema istinskim idealima bilo subjektivnosti drutva stvaranjem struktura udionitva i suodgovornosti. (Centesimus Annus, br. 46) 198. Crkva potuje zakonitu autonomiju demokratskog poretka i nema razloga da izrazi naklonost prema jednom ili drugom zakonskom ili ustavnom rjeenju. Doprinos to ga prua takvom poretku jest upravo ona vizija dostojanstva

94

osobe koja se pokazuje u svoj svojoj punini u otajstvu utjelovljene Rijei. (Centesimus Annus, br. 47) 199. U stvari, demokracija ne moe biti mitizirana dotle da postane zamjena za moralnost ili nepogreiv lijek nemoralnosti. U sutini, ona je ureenje i kao takva sredstvo a ne cilj. Njezino moralno obiljeje nije automatsko, nego ovisi o suglasnosti s moralnim zakonom kojemu, kao i svako drugo ljudsko ponaanje, mora biti podlono: ovisi tj. o moralnosti ciljeva za kojima tei i sredstvima s kojima se slui. Ako se danas registrira gotovo sveopi pristanak uz vrijednost demokracije, to treba smatrati pozitivnim znakom vremena, kako je i Uiteljstvo Crkve vie puta istaknulo. Ali vrijednost demokracije stoji ili pada s vrednostama koje ona utjelovljuje i promie. (Evangelium Vitae, br. 70) 200. Kad se ta naela ne potuju, izostaje sam temelj politikog suivota, to postupno nanosi tetu, ugroava i osuuje na rasulo sav drutveni ivot (usp. Ps 14 [13], 3-4; Ap 18, 2-3.9-24). Poto su u mnogim zemljama propale ideologije koje su politiku vezivale uz totalitarnu koncepciju svijeta a meu kojima prednjai marksizam danas je na vidiku nita manja opasnost da se zanijeu temeljna prava ljudske osobe i da politika proguta i samo religiozno pitanje koje stoluje u srcu svakoga ljudskog bia: to je opasnost od saveza izmeu demokracije i etikog relativizma, koji graanskom suivotu oduzima svako sigurno moralno uporite i jo ga temeljitije liava prepoznavanja istine. Naime, ako ne postoji nikakva posljednja istina koja vodi i usmjeruje politiko djelovanje, onda se ideje i uvjerenja mogu lako instrumentalizirati u svrhe moi. Demokracija bez naela lako se pretvara u otvoreni ili skriveni totalitarizam, kako to pokazuje povijest. Moral, koji se zasniva na istini, na svakom podruju osobnog, obiteljskog, drutvenog i politikog ivota na izvoran, nezamjenjiv i izuzetno

95

vrijedan nain slui ne samo pojedinanoj osobi i njezinome rastu u dobru nego i drutvu i njegovu istinskom razvoju. (Veritatis Splendor, br. 101) 201. Samo potivanje ivota moe utemeljiti i jamiti najdragocjenija dobra drutva, kao to su demokracija i mir. Doista, nema prave demokracije, ako se ne prizna dostojanstvo i ne respektiraju prava svake osobe. Zaista, ne moe biti ni pravoga mira, ako se ne brani i ne promie ivot. (Evangelium Vitae, br. 101)

96

LANAK 6
GOSPODARSTVO

97

I. Univerzalno odreenje materijalnih dobara

202. Napunite zemlju i podvrgnite je sebi (Post 1,28). Biblija nas ve na prvoj stranici ui da je sve to je stvoreno namijenjeno ovjeku, a njemu je dano u zadatak da naporom svoga uma sve to korisno upotrijebi, da svojim radom, tako rei, dovri stvaranje, podvrgavajui stvoreno svojoj koristi. Ako je zemlja stvorena zato da bi svakome pruila sredstva njegova opstanka i napretka, onda svaki ovjek ima pravo da no njoj nae ono to mu treba. Nedavni je Sabor to naglasio: Bog je zemlju i sve to ona nosi namijenio svim ljudima i svim narodima, tako da stvorena dobra moraju pritjecati podjednako svima, u duhu pravde, koja je neodvojiva od ljubavi (GS, br. 69). Tom se naelu moraju pokoriti sva druga prava bilo koje vrste, ukljuivi i pravo vlasnitva i slobodne trgovine: ona, dakle, ne smiju onemoguavati ostvarivanje spomenutog naela, nego moraju, naprotiv, to olakavati; a ozbiljna je i bitna dunost vratiti ta prava u okvir njihove prvotne svrhovitosti. (Populorum Progressio, br. 22) 203. Nasljednici Lava XIII ponovili su dvostruku tvrdnju: privatno vlasnitvo je nuno, dakle, dozvoljeno, ali je, u isti mah, ogranieno. I Drugi je vatikanski koncil ponovno iznio tradicionalni nauk rijeima koje zasluuju da ih tono navedemo: Zato ovjek, sluei se tim dobrima, ne smije nikada drati da su stvari koje zakonito posjeduje jedino njegove nego ih, takoer, treba smatrati kao zajednike u tom smislu to one mogu koristiti ne samo njemu jedinome nego takoer drugima (GS, br. 69). I malo dalje: Privatno vlasnitvo ili neki drugi oblik gospodarenja vanjskim dobrima daju svakom uistinu

98

neophodan prostor za osobnu i obiteljsku samostalnost, te ih treba smatrati proirenjem ljudske slobode . I samo privatno vlasnitvo ima po svoj prirodi takoer drutveni karakter koji se temelji na zakonu ope namjene dobara (GS, br. 71) (Centesimus Annus, br. 30) 204. Privatno posjedovati dobra, vidjeli smo malo prije, proizlazi iz naravnog prava, a tim se pravom sluiti, naroito u drutvenom ivotu nije samo slobodno, nego je veoma vano. ovjek doputeno posjeduje privatno vlasnitvo. Ono mu je takoer za ivot potrebno. (sv. Toma Akvinski, Sth, II-II, 66, 2, c). No ako se pita kakva mora biti upotreba, onda Crkva bez oklijevanja odgovara: to se toga tie, ovjek ne smije imati izvanjske stvari kao svoje vlastite, nego kao ope, da ih uzmogne i drugima rado dijeliti u potrebi. Zato i veli apostol: Zapovijedi bogatima ovoga svijeta da rado dijele drugima (sv. Toma Akvinski, Sth, II-)II, 66, 2, c). Nitko doista, nije duan pomagati druge od onoga to je njemu potrebno za uzdravanje svoje i svojih, ni drugima dijeliti od onoga to je njemu potrebno da sauva dostojanstvo svoje osobe i ono to njemu dolikuje: Nitko ne mora ivjeti ispod svoga dostojanstva. Kad se pak udovolji potrebi i dostojanstvu, dunost je udijeliti od onoga to je preostalo. to vam preostaje, dajte kao milostinju (Lk, 11, 41). Te dunosti ne proizlaze iz pravednosti, osim u krajnjoj nudi, nego iz kranske ljubavi, a njezino ispunjenje ne moemo traiti zakonskim putem. No nad ljudskim zakonima i sudovima stoji zakon i sud boga, Isusa Krista, koji na mnogo naina potie da se ini dobro: Blaenije je davati nego primati (Dj, 20, 35), On e smatrati da je podijeljena ili uskraena milostinja njemu samome podijeljena ili uskraena. to god uiniste jednome od ove moje najmanje brae, meni uiniste (Mt 25, 40). Stvar se sastoji u ovome: Tko je

99

Bojom dobrotom primio vie dobara, bilo tjelesnih i vidljivih, bilo duhovnih, primio ih je zato da ih upotrijebi za svoje usavravanje i kao sluga Boje providnosti na korist drugih. Tko ima talenta neka ne uti. Tko ima obilno imetka, neka se uva da ne ohladi za djela milosra. Tko ima sposobnost upravljanja, neka mnogo nastoji da s blinjim podijeli upotrebu i plodove (sv. Grgur Veliki, Evangelium Homiliae, IX, r. 7) (Rerum Novarum, br. 19)

II. Privatan posjed

205. To to je Bog cijelom ljudskom rodu dao zemlju da je uiva i koristi nipoto ne moe koditi privatnom vlasnitvu. Kae se da je Bog dao zemlju cijelom ljudskom rodu, no time nije reeno da bi on htio da svi zajedno njome vladaju, ve jedino to da u poetku nijedan dio zemlje nije pojedincu doznaen u posjed, nego da je Bog ljudskoj vjetini i uredbama naroda prepustio da odrede privatno vlasnitvo pojedinca. Uostalom, makar je zemlja i razdijeljena meu pojedince, ona ipak ne prestaje sluiti opem dobru, jer nema nekoga tko se ne bi hranio onime to polja donesu. Oni koji nemaju posjeda, nadoknauju to radom, tako da se doista moe ustvrditi da se sav nain kojim se stjee hrana i uzdravanje sastoji u radu to ga tko ulae bilo na svojem zemljitu bilo u kakvu korisnu vjetinu za koju napokon prima plau, i to opet od mnogostrukog ploda zemlje. Odatle ponovno slijedi da privatno vlasnitvo odgovara ljudskoj naravi. (Rerum Novarum, br. 7) 206. Zato se treba brino uvati dviju opasnosti na koje bismo mogli naletjeti. Kao to naime oni koji nijeu ili umanjuju drutveno ili javno znaenje prava vlasnitva srljaju u tako zvani individualizam ili mu se bar pribliavaju, tako i oni koji zabacuju ili slabe privatno i

100

pojedinano znaenje istoga prava nuno tonu u kolektivizam ili bar skreu prema njegovu nauavanju. Tko to nema pred oima, taj e se strmom stazom skotrljati u provalije moralnog, juridikog i socijalnog modernizma, na to smo upozorili u prvoj enciklici na poetku naeg Pontifikata (enciklika Ubi Arcano). To neka naroito znaju oni koji u svojoj tenji za prevratom ne zaziru Crkvu optuivati pogrdnim klevetama, da je ona dopustila da se u nauavanje teologa uvue pogansko primanje vlasnitva i da to treba svakako zamijeniti drugim koje oni, pokazujui neobino neznanje, nazivaju kranskim (Quadragesimo Anno, br. 46) 207. Moramo se jo jednom prisjetiti naela bitnog za kranski socijalni nauk: dobra ovoga svijeta izvorno su namijenjena svima. Pravo na privatno vlasnitvo je opravdano i nuno, ali ono ne ponitava vrijednost toga naela: na njemu, zapravo, poiva socijalna hipoteka, to jest, u njemu se kao unutarnja kvaliteta prepoznaje socijalna funkcija, koja se temelji i ima svoje opravdanje upravo na opem odreenju dobara. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 42) 208. U svjetlu novih stvari dananjice iznova smo itali odnos izmeu individualnog ili privatnog vlasnitva i univerzalne namjene dobara. ovjek ostvaruje sebe samoga svojom inteligencijom i svojom slobodom. To inei, uzima kao predmet i kao sredstvo stvari ovoga svijeta te ih prisvaja. U tom njegovu djelovanju temelji se pravo na inicijativu i na individualno vlasnitvo. Svojim radom ovjek se zalae ne samo za sebe sama nego, takoer, za druge i s drugima: svatko surauje s radom drugoga i na njegovo dobro. ovjek radi kako bi zadovoljio potrebe svoje obitelji, zajednice koje je dio, nacije i, na kraju, svega ovjeanstva (Laborem Exercens, br. 10). Surauje, osim toga, u radu drugih koji djeluju u

101

istom poduzeu, takoer u radu dobavljaa ili pri potronji klijenata u lancu solidarnosti to se sve vie i vie iri. Pravedno je i zakonito takoer vlasnitvo sredstava proizvodnje bilo na polju industrije bilo poljodjelstva ako slui korisnom radu; postaje, naprotiv, nezakonito ako se ne valorizira ili pak slui a spreava rad drugih kako bi se stekla zarada koja se ne raa iz globalnog irenja rada i drutvenog bogatstva nego, naprotiv, od njihova smanjivanja, od nezakonita izrabljivanja, od spekulacije i razbijanja solidarnosti u svijetu rada (Laborem Exercens, br. 14). Takvo vlasnitvo nema nikakva opravdanja, te je zloupotreba pred licem Boga i ljudi. (Centesimus Annus, br. 43) 209. Prije svega treba znati i uvjeriti se da nije ni Lav ni ikoji od onih teologa koji su uili pod vodstvom i ravnanjem Crkve, nikada nijekao ili posumnjao u dvostruko znaenje vlasnitva: pojedinano (individualno) i drutveno, ukoliko se ono odnosi ili na pojedince ili na ope dobro. Naprotiv, oni su uvijek jednoglasno tvrdili da je narav ili sam Stvoritelj ljudima dao pravo privatnog vlasnitva da bi se ili pojedinci mogli brinuti za se i za svoju obitelj ili da bi ta dobra, koja je Stvoritelj odredio za cijel ljudsku obitelj, zbilja posluila tom cilju. A nita se od toga ne moe postii nikako drugaije, nego ako se potuje stalan i odreen red. (Quadragesimo Anno, br. 45)

III. Sustavi gospodarstva

210. Crkva je odbacila totalitarne i ateistike ideologije, povezane, u moderno doba, s komunizmom ili socijalizmom. K tome, u praksi kapitalizma odbila je individualizam i apsolutno prvenstvo zakona trita nad ljudskim radom. Regulacija ekonomije samim

102

centraliziranim planiranjem u osnovi izopauje drutvene sveze; a regulacija samim zakonom trita vrijea drutvenu pravdu, jer ima mnogo ljudskih potreba koje trite ne moe zadovoljiti (CA, br. 34). Treba zagovarati razumnu regulaciju trita i ekonomskih inicijativa, po ispravnoj ljestvici vrijednosti i u cilju opeg dobra (KKC, br. 2425) 211. Vraajui se sada na poetno pitanje, smije li se rei daje nakon pada komunizma kapitalizam drutveni sustav koji je pobijedio, i da se prema njemu moraju usmjeriti napori zemalja koje nastoje rekonstruirati svoju ekonomiju i svoje drutvo? Je li to model to ga treba preporuiti zemljama treeg svijeta koje trae put istinskog ekonomskog i graanskog napretka? Odgovor je oito zamren. Ako se pod kapitalizmom misli ekonomski sustav koji priznaje temeljnu i pozitivnu ulogu poduzetnitva, trita, privatnog vlasnitva i, dosljedno, odgovornosti za sredstva proizvodnje, slobodnog ljudskog stvaralatva na sektoru ekonomije, odgovor je dakako pozitivan, premda bi se moda zgodnije moglo govoriti o ekonomiji poduzetnitva ili o ekonomiji trita ili jednostavno o slobodnoj ekonomiji. No ako se pod kapitalizmom misli sustav u kojem sloboda na ekonomskom sektoru nije stavljena u vrst juridiki kontekst koji e je staviti u slubu integralne ljudske slobode, te je smatrati posebnom dimenzijom te slobode, sredite koje jest etiko i religiozno, tada je odgovor odluno negativan. (Centesimus Annus, br. 42) 212. Razvitak gospodarskih djelatnosti i rast proizvodnje namijenjeni su namirivanju ljudskih potreba. Ekonomski ivot ne ide samo za porastom proizvodnje dobara iza poveanjem dobiti ili moi; on je najprije upravljen sluenju osobama, cijelomu ovjeku i svoj

103

ljudskoj zajednici. Voena vlastitim metodama, ekonomska djelatnost da bi odgovorila naumu Bojem o ovjeku, mora se odvijati u granicama moralnog reda, u skladu s drutvenom pravednou. (KKC 2426) 213. ini se da je na razini pojedinih nacija kao ina razini meunarodnih odnosa slobodno trite najdjelotvornije sredstvo kako bi se smjestile resurse i djelotvorno odgovorilo na potrebe To ipak vrijedi samo za one potrebe koje su plative, koje se mogu kupiti, i za one resurse koje su prodajne, tj. U stanju da postignu odgovarajuu cijenu. No postoje brojne ljudske potrebe koje nisu za trite, Stoga je dunost pravednosti i istine sprijeiti da temeljne ljudske potrebe ne ostanu nezadovoljene i da ne propadnu ljudi koji od toga trpe. Potrebno je, osim toga, pomoi tim potrebitim ljudima da steknu znanja i da uu u krug meusobne povezanosti, da razviju svoje mogunosti kako bi najbolje koristiti svoje sposobnosti i resurse. Jo prije logike razmjene jednakih vrijednosti i oblika pravde koji su joj vlastiti postoji neto to se duguje ovjeku zato to je ovjek snagom njegova eminentnog dostojanstva. To neto to mu se duguje nuno ukljuuje mogunost da preivi i da dadne aktivan doprinos zajednikom dobru ovjeanstva. U kontekstu treega svijeta zadravaju svoju vrijednost (u nekim sluajevima to je tek cilj koji valja postii) upravo oni ciljevi to ih enciklika Rerum novarum navodi kako bi se izbjeglo svoenje ovjekova rada i samoga ovjeka na razinu puke robe: plaa koja je dostatna za ivot obitelji; socijalno osiguranje za starost i nezaposlenost; odgovarajua skrb za uvjete rada. (Centesimus Annus, br. 34) 214. Treba takoer naglasiti da istinska pravednost nekog drutveno-ekonomskog sistema i, u svakom sluaju, njegovo ispravno funkcioniranje zasluuju na

104

koncu konca da budu ocijenjeni prema nainu koliko se pravedno u tom sistemu nagrauje ljudski rad. Ovdje se ponovno susreemo s prvim naelom svakog etikodrutvenog poretka, to jest naelom o zajednikoj uporabi dobara. U svakom sistemu, bez obzira na temeljne odnose izmeu kapitala i rada, plaa to jest nagraivanje rada, konkretan je put kojim su veini ljudi dostupna dobra namijenjena zajednikoj upotrebi, bilo da je rije o prirodnim ili o proizvedenim dobrima. Jedna i druga postaju radniku dostupna na temelju plae koju prima kao nagradu za svoj rad. Upravo zato pravedna plaa u svakom sluaju postaje konkretnom provjerom pravednosti svega drutveno-ekonomskog sistema i, svakako, njegova ispravnog funkcioniranja. Nije to jedina provjera, ali je naroito vana i, u odreenom smislu, kljuna. (Laborem Exercens, br. 19) 215. U isti mah nastoje izbjei da mehanizmi trita budu jedina toka odnosa udruenog ivota, te tee da te mehanizme podloe nadzoru javnosti koji aktualizira princip zajednike namjene dobara zemlje. Stanovito obilje ponude rada, vrst sustav socijalnog osiguranja i profesionalne izobrazbe, sloboda udruivanja i djelotvorna akcija sindikata, skrb u sluaju nezaposlenosti, instrumenti demokratskog sudjelovanja u drutvenom ivotu, morali bi u tom kontekstu izbaviti rad iz uvjeta robe i jamiti mu mogunost da se obavlja dostojno. (Centesimus Annus, br. 19) 216. Treba se, osim toga, i za drugo neto brinuti to je s prethodnim tijesno povezano. Kao to je jedinstvo ljudskog roda ne moe osnivati na opreci klasa, tako niti se valjano ureenje ekonomskih odnosa moe prepustiti slobodnoj konkurenciji snaga. Iz te naime glave, kao iz kakva zamuenog vrela, proistekoe sve

105

zablude individualistike ekonomije. Taj nauk, bilo iz zaboravi ili iz neznanja, rui socijalno i moralno znaenje gospodarskih odnosa i dri da ih treba i ureivati (sasvim neovisno) od javne vlasti, zato jer imaju svoje mjerodavno naelo u trgovini i u slobodnoj konkurenciji, prema kojem bi se ravnalo mnogo savrenije nego prema ikojem stvorenom razumu. No premda je katkada konkurencija pravedna i vrlo korisna, ipak ona ne moe posve upravljati gospodarskim odnosima. To je u punoj mjeri dokazano iskustvom kad su se teorije naopakog individualistikog duha stale provoditi u djelo. Stoga je neizbjeno potrebno podvrgnuti gospodarske odnose istinskom i uspjenom naelu. Njegovu ulogu jo mnogo manje moe vriti ekonomska prevlast koja je odnedavna stupila na mjesto slobodne konkurencije; ona je naime neka slijepa sila i nasilna mo, a da ljudima postane korisna, treba je snano obuzdavati i oprezno njome upravljati. No obuzdavati se ne moe sama od sebe. Treba dakle pronai viu i plemenitiju silu koja e strogo i poteno vladati nad ovom prevlau, a to je pravednost i ljubav. Zato je nuno da se na drutvenoj pravednosti nadahnjuju nacionalne institucije, tovie, i sav drutveni ivot; a jo je potrebnije da ta pravednost doista bude djelotvorna, odnosno da stvara pravni i socijalni red kojim e se nadahnjivati cijelo gospodarstvo. A drutvena ljubav mora bit kao neka dua tog reda to ga javna vlast mora braniti i uvati svim silama. To lake e to moi izvriti to bude sa sebe zbacila one terete koji na nju ne spadaju, kao to smo ranije izjavili. (Quadragisimo Anno, br. 89) 217. Moderna poduzetnika ekonomija sadri pozitivne vidove, korijen koji jest sloboda osobe, koja se izraava na ekonomskom polju kao i na toliko drugih podruja. Ekonomija je, naime, sektor mnogostruke ljudske djelatnosti te u njoj, kao i na svakom drugom polju, vrijedi pravo na slobodu kao i dunost da se njome

106

odgovorno sluimo. No vano je uoiti da postoje specifine razlike u tim tendencijama modernog drutva i prolih drutava, makar i onih iz jo nedavne prolosti. Ako je neko odluujui faktor proizvodnje bila zemlja i kasnije kapital, shvaen kao masa strojeva i instrumentalnih dobara, danas je odluujui faktor sve vie sam ovjek, i to njegova spoznajna sposobnost koja se oituje u znanstvenim spoznajama, njegova sposobnost za solidarnu organizaciju, sposobnost da uoi i zadovolji potrebe drugoga. (Centesimus Annus, br. 32)

IV. Moralnost, pravednost i gospodarski poredak

218. No premda ekonomija i udoree imaju svaka svoje podruje, pogreno bi bilo govoriti da su ekonomski i udoredni red jedan od drugoga tako odijeljeni i meusobno tui da onaj ne bi bio nikako ovisan o ovome. Istina je, dakako, da takozvani ekonomski zakoni, izvirui iz same prirode stvari i naravi ljudskog tijela i duha, odreuju koje ciljeve na polju gospodarstva ljudsko djelovanje ne moe, a koje moe dosegnuti i pomou kojih sredstava. Ali sam razum jasno pokazuje iz prirode stvari te iz pojedinane i drutvene ovjekove naravi kakov je cilj Bog Stvoritelj propisao sveukupnoj gospodarskoj djelatnosti. (Quadragesimo Anno, br. 42) 219. Sa zahtjevima se pravde, meutim, ima uskladiti ne samo raspodjela radom steenih dobara nego i radni uvjeti pod kojim se ta dobra ostvaruju. ovjeku je naime priroena potreba da, kad neto radom proizvodi, smije i suodluivati u upravljanju i radei sam sebe usavravati. Iz toga slijedi da, primjenjuje li se u proizvodnji takvo gospodarsko ustrojstvo i postupci koji bi ili doveli u pitanje ljudsko dostojanstvo zaposlenih ili oslabili smisao

107

odgovornosti, ili oduzeli pravo na slobodnu inicijativu, takav je gospodarski poredak, smatramo, daleko od pravednosti ak ako i uvjetuje izvanredno visoku proizvodnju i makar se njezina dobra dijelila po pravdi i pravinosti. (Mater et Magistra, br. 82-83) 220. Ali, ako tonije i dublje promotrimo, jasno emo uvidjeti potrebu da tom vrlo uenom drutvu pridizanju treba prethoditi obnova kranskog duha, od kojega su jadno otpali toliki ljudi to se bave ekonomijom. Samo tako emo postii da toliki napori ne propadnu uzalud, i da zgrada koja se gradi bude na peini, a ne na nestalnom pijesku. Tako smo, asna brao i ljubljeni sinovi, pregledali dananje gospodarsko ureenje i upoznali da boluje od tekih mana. Takoer smo komunizam i socijalizam ponovno pozvali na sud i pronali da su svi njihovi oblici pa i oni ublaeni, daleko zaglibili od evaneoskih zapovijedi. (Quadragisimo Anno, br. 127-128) 221. Ovdje elim predstavnike gospodarskih znanosti i same menedere, kao i odgovorne politiare pozvati da prime na znanje urnu potrebu, da si gospodarska trgovina i odgovarajue politike mjere uzmu za konaan cilj ispuniti blagostanjem svakog ovjeka u njegovoj cjelokupnosti. To ne nalae samo etika, nego i zdravo gospodarstvo. Iskustvo je navodno potvrdilo, te o tome ovisi gospodarski uspjeh, da se ljude i njihove sposobnosti poboljavaju, sudjelovanje potie, znanja i informacije bre protiu, te da raste solidarnost. (Poruka povodom svjetskog dana mira 2000. br. 16) 222. Uostalom, iz samog se povijesnog razvoja sve pravilnije shvaa da uope ne moe biti uspjene i dobro sazdane ljudske zajednice na djeluju li suradniki na gospodarskom polju i privatnici i dravna vlast. Ta se pak suradnja ima ostvarivati uzajamnim i slonim trudom i to tako da ulog koji ide jedne i druge to bolje odgovara

108

potrebama opeg dobra, ve prema promjenljivim prilikama vremena i ivota. (Mater et Magistra, br. 56)

V. Autentina teologija osloboenja

223. Nauka Krista je poruka slobode i snaga za osloboenje. Zadnjih godina je esencijalna istina postala predmet teolokih razmiljanja sa novom pozornou koja je ve sama po sebi puna obeanja. Osloboenje je prvotno i prije svega osloboenje od radikalnog zarobljavanja grijeha. Njegov kraj i cilj je sloboda djece Boje, dar milosra. Kao logina posljedica zahtjeva slobodu od mnogih vrsta ropstva, na kulturnom, gospodarskom, socijalnom i politikom podruju, koji su naposljetku potekli iz grijeha i ljude preesto odvraali ivjeti na nain koji odgovara njihovom dostojanstvu. Gledom na urnost odreenih problema pojedini su pokuani, biti jednostrano istaknuti osloboenjem iz jarma svjetske i vremenske vrste. To ine na nain, te se ini, da postavljaju osloboenje od grijeha na drugo mjesto a tako ne uspijevaju pridati mu vanost koja mu pripada. (Libertatis Nuntius, uvod) 224. S obzirom na urnost, dijeliti kruh, pokualo se staviti evangelizaciju u zagradu te ostaviti to za sutra: prvo kruh, te potom Rije Gospodnja. Fatalna je greka, razdvajati to dvoje a jo gore, suprotstavljati ih jedno drugom. Doista kranska perspektiva pokazuje da i te kako jedna s drugom imaju veze. (Libertatis Nuntius, VI, br. 3) 225. Do razmjera da struje potpuno ostanu marksistike, one se i dalje baziraju na odreenim temeljnim uenjima, koja ne mogu biti spojena sa kranskom koncepcijom ovjeanstva i drutva.eljeli bismo posjetiti

109

na to da je ateizam i nijekanje ljudske osobe, njene slobode i prava sredinji dio marksistike teorije. Ta teorija sadri greke koje izravno prijete istini vjere s obzirom na vjenu sudbinu pojedinih ljudi. Konano pokuaj znai, analizu, njihov kriterij tumaenja koji se temelji na ateistikoj koncepciji unijeti u teologiju, te samog sebe uplesti u plodno proturjeje. (Libertatis Nuntius, VII, br. 8-9) 226. Ne treba doista kriti da su mnogi velikoduni krani, osjetljivi na potresna pitanja osloboenja i u elji da Crkvu potaknu na zalaganje oko osloboenja, esto u napasti da njeno poslanje svedu na razinu isto vremenite svrhe; da njene ciljeve isto antropocentrino usmjere; da spasenje kojega je Crkva glasnica i sakrament svedu na materijalno blagostanje, njenu djelatnost na zahvate drutvenog ili politikog reda, zaboravljajui posve na njenu duhovnu i religioznu usmjerenost. No kad bi se sve to ostvarilo, Crkva bi izgubila svoj temeljni smisao. Njena poruka o osloboenju ne bi vie imala nikakve izvornosti te bi je lako prigrabili i zloupotrijebili razni ideoloki sustavi i politike stranke. (Evangelii Nuntiandi, br. 32) 227. Stoga Crkva dok propovijeda osloboenje i dok se pridruuje onima koji za nj rade i trpe, ne prihvaajui da se njeno poslanje iskljuivo ograniava na religiozno podruje i da se ne brine o ovjekovim vremenitim problemima, ipak ponovno potvruje prvenstvo svoga duhovnog poziva i ne pristaje da navjetaj o Kraljevstvu zamijeni propovijedanjem ljudskih osloboenja. tovie, istie da bi njezin doprinos osloboenju bio nepotpun ako bi propustila navijestiti spasenje u Isusu Kristu. (Evangelii Nuntiandi, br. 34) 228. Raznolikost situacija i problema u dananjem svijetu je velika i obiljeena je hitrim promjenama. Stoga ne treba neodgovarajue poopivati i pojednostavljivati. Ali

110

mogue je uzeti temeljne tendencije koje su prepoznatljive u dananjem drutvu. Kao i u polju, kako to opisuje Evanelje, rastu i korov i dobro ito, tako se i u povijesti nau na svakodnevnoj pozornici esto puta proturjeno obiajima ljudske slobode dobro i zlo, nepravda i pravda, nuda i nada jedno kraj drugog a nerijetko su i usko isprepleteni. (Christiffideles Laici, br. 3)

VI. Intervencija drave i gospodarstvo

229. Druga zadaa drave jest da nadzire i vodi vrenje ljudskih prava na ekonomskom sektoru; no na tom polju prva odgovornost ne pripada dravi, nego pojedincima, raznim skupinama i drutvima na koje se ralanjuje drutvo. Drava ne moe davati neposredno pravo na rad, osim ako, poput vojske, ne reglementira sav ekonomski ivot te ugui slobodnu inicijativu pojedinaca. To ipak ne znai da drava nema nikakvih kompetencija na tom podruju, kako su tvrdili podupiratelji odsutnosti svih pravila u ekonomskoj sferi. Drava je, tovie, duna podupirati djelatnost poduzea stvarajui uvjete koji e osigurati prilike za rad, potiui tu djelatnost gdje bi aktivnost bila nedostatna i podupirui je u trenutcima krize. Drava posjeduje, takoer, pravo da zahvati kad posebne prilike monopola koe ili spreavaju razvoj. No osim tih zadataka, tj. da usklauje i usmjeruje razvitak drava moe vriti zamjenske funkcije u iznimnim prilikama, kad drutveni sektori ili sustavi poduzea, preslabi ili na putu izgradnje, nisu dorasli svojim zadacima. Slini zamjenski zahvati, opravdani hitnim razlozima koji se tiu opega dobra, moraju se, koliko je mogue, ograniiti u vremenu da ne bi trajno oduzeli spomenutim sektorima i sustavima poduzea nadlenosti koje su im vlastite i da ne bi previe proirili podruje dravne intervencije na nain koji teti slobodi bilo ekonomskoj bilo graevinskoj. (Centesimus Annus, br. 48)

111

230. Svako ima pravo na ekonomsku inicijativu, svatko e svoje talente zakonito upotrebljavati da bi pridonio obilju od kojeg svi mogu imati koristi i da bi ubrao pravedne plodove svojih napora. Pazit e da se ravna po odredbama to ih zakonite vlasti donose u cilju opeg dobra. (KKC, br. 2429) 231. U tom smislu s pravom se moe govoriti o borbi protiv ekonomskog sustava koji se shvaa kao metoda koja osigurava apsolutno prvenstvo kapitalu, posjedu sredstava proizvodnje i zemlje naspram slobodnoj subjektivnosti ovjekova rada (usp. Laborem Exercens, br. 7). Toj borbi protiv takvog sustava ne postavlja se kao alternativni model socijalistiki sustav, koji je u stvari, kako se ini, dravni kapitalizam, nego drutvo slobodnoga rada, poduzetnitva i participacije. Takvo se drutvo ne protivi tritu, ali zahtijeva da ga prikladno nadziru drutvene snage i drava, tako da jame zadovoljavanje temeljnih potreba svega drutva. (Centesimus Annus, br. 35) 232. Sama privatna inicijativa i naprosto igra konkurencije ne bi mogla osigurati da razvoj uspije. Ne treba se izlagati opasnosti da se jo vie povea bogatstvo bogatih i mo jakih a da se potvrdi bijeda siromanih i otea ropstvo potlaenih. Potrebni su, dakle, programi da bi se ohrabrila, potakla, koordinirala, dopunila i integrirala(MM, br. 44) akcija pojedinaca i posrednikih tijela. Dunost je javnih vlasti da odaberu ili ak nametnu usmjerenja za kojima treba ii, ciljeve koje treba postii i putove kojima e se do njih doi; one moraju poticati sve organizirane snage u toj zajednikoj akciji. Dakako, moraju nastojati da pridobiju za ta nastojanja privatne inicijative i posrednika tijela, da bi tako izbjegle opasnost posvemanje kolektivizacije ili samovoljnog planiranja, to bi oboje, kao negacija slobode, iskljuilo ostvarivanje temeljnih prava ljudske osobe. (Populorum Progressio, br. 33)

112

233. Lako je, dakako, uoiti da noviji napredak znanosti uspjeniji nain proizvodnje pruaju mnogo vie nego nekad dravnoj upravi mogunost: i da smanjuje razlike izmeu razliitih ekonomskih podruja, izmeu pojedinih pokrajina iste zemlje i meu pojedinim narodima u svijetu; i da unutar stanovitih granica zadri kolebanja koja obino nastaju zbog nestalnih ekonomskih prilika; da, konano, prua uspjene lijekove protiv masovne nezaposlenosti. Stoga se neprestano od dravnog vodstva, koje se treba brinuti za ope dobro, zahtijeva da se mnogostruko i ire nego ranije i smiljenije zauzme za ekonomiku te da ovoj svrsi shodno prilagodi ustanove, slube, sredstva i postupke. (Mater et Magistra, br. 54) 234. Ve na poetku valja ustanoviti da na gospodarskom podruju prednost ima osobna inicijativa pojedinaca bilo da rade samostalno bilo da se na razliite naine udruuju radi stjecanja zajednikih pogodnosti. No s razloga koje su nai predasnici iznijeli, u ovom je nuno da i dravna vlast bude djelatno prisutna da se porast materijalnih dobara pravilno promie da bi vodio socijalnom napretku, a tako i koristi sviju graana. A ta briga drave: da njeguje, potie, sreuje, nadomjeta i upotpunjuje oslanja se na naelo pripomone slube (SK, QA 81) koje Pio XI. Izlae u enciklici Quadragesimo Anno ovako: Ostaje ipak u drutvenoj filozofiji vrsto i nepomino naelo koje se ne moe ni ukloniti niti promijeniti. To naelo glasi: Kao to ne valja pojedincima oduzimati i dravi predavati poslove koje oni mogu obaviti na vlastitu odgovornost i vlastitom marljivou, tako je nepravedno i u visokom stupnju kodljivo i za javni poredak opasno davati veemu i viemu drutvu poslove koje mogu izvravati manje i nie zajednice. Svaka naime drutvena ustanova mora po svojem pojmu i znaenju donositi pomo udovima drutvenog tijela, a ne smije ih nikada niti unititi niti sasvim prisvojiti. (SK, QA br. 23). (Mater et Magistra, br 51-53)

113

235. Socijalizacija sadrava i opasnosti. Pretjerano mijeanje drave moe ugroziti osobnu slobodu i inicijativu. Crkvena je nauka razradila naelo tzv. Supsidijarnosti. Prema tom naelu drutvo vieg reda ne smije se mijeati u nutarnji ivot drutva nieg reda liavajui ga njegovih nadlenosti, nego ga mora podravati u sluaju nude te mu pomoi da svoje djelo uskladi s djelovanjem drugih drutvenih imbenika u vidu zajednikog dobra (CA, br. 48) (KKC, br. 1883) 236. Zadaa je drave da se brine za obranu i zatitu zajednikih dobara, kao to su prirodni okoli i ljudski okoli, odravanje kojih ne mogu jamiti jednostavni mehanizmi trita. Kao to je u doba starog kapitalizma drava bila duna da brani temeljna prava rada tako su sada, u novom kapitalizmu, i ona i itavo drutvo duni da brane kolektivna dobra, koja, izmeu ostalog, tvore okvir unutar kojega je jedino mogue da svatko zakonito postigne svoje individualne ciljeve. (Centesimus Annus, br. 40) 237. Naelo supsidijarnosti protivi se svim oblicima kolektivizma. Ono odreuje granice uplitanju drave i nastoji uskladiti odnose izmeu pojedinaca i drutava. Tei za uspostavom istinskog meunarodnog poretka. (KKC, br. 1885) 238. Ta se opa razmatranja odrazuju takoer na ulogu drave na ekonomskom sektoru. Ekonomska aktivnost, posebno ona trine ekonomije, ne moe se razvijati u institucionalnoj juridikoj i politikoj praznini, Pretpostavlja, naprotiv, sigurnost to se tie jamstva individualne slobode i individualnog vlasnitva, osim toga, jamstvo stabilnog novca i djelotvornih javnih slubi. Stoga je glavna zadaa drave da jami tu sigurnost, tako da onaj koji radi i proizvodi moe uivati plodove vlastitog rada te se osjetiti potaknutim da ga vri djelotvorno i poteno. Manjak sigurnosti, praen

114

korupcijom javne vlasti i irenjem krivih izvora obogaivanja i lakih profita koji se temelje na nezakonitim ili pak isto pekulantskim djelatnostima, jedan je od glavnih zapreka razvitka i ekonomskog poretka. (Centesimus Annus, br. 48) 239. Da bi ti napori postigli svoju punu efikasnost, ne smiju ostati raspreni i izolirani, jo manje suprotstavljeni jedni drugima iz razloga prestia ili moi: situacija trai usklaene programe. Program je, u stvari, neto vie i neto bolje od prigodne pomoi preputene neijoj dobroj volji. On pretpostavlja, kao to je gore reeno, dublje prouavanje, preciziranje ciljeva, utvrivanje sredstava, organiziranje napora, kako bi se odgovorilo sadanjim potrebama i predvidivim zahtjevima. Ali on je jo mnogo vie od toga, ukoliko nadilazi perspektive samog ekonomskog rasta i socijalnog procesa: on daje smisao i vrijednost djelu koje se ima izvriti. Samim tim to radi na boljoj sistematizaciji svijeta, on daje ovjek veu vrijednost. (PopulorumPprogressio, br. 50)

VII. Trgovina
240. Bili smo spomenuli injenicu da ovjek radi s drugim ljudima sudjelujui pri socijalnom radu koji se protee na sve ire i ire krugove. Tko proizvodi neki predmet, openito ga pravi, osim za vlastitu potrebu, zato da bi se njime mogli sluiti drugi poto su platili pravednu cijenu, ustanovljenu zajednikim sporazumom pomou slobodnog cjenkanja. No upravo sposobnost da se na vrijeme znaju potrebe drugih ljudi i kombinacije proizvodnih faktora koji su najprikladniji da ih zadovolje jest drugo vano vrelo bogatstva u modernom drutvu. Uostalom, mnoga dobra ne moe na prikladan nain proizvesti djelo samo jednog pojedinca, nego zahtijevaju suradnju mnogih oko istog cilja. Organizirati takav proizvodni napor, planirati njegovo

115

trajanje u vremenu, potruditi se da pozitivno odgovara potrebama koje mora zadovoljiti, preuzimati nune rizike: i to je jedno vrelo bogatstva modernog drutva. Tako sve oitijom i odluujuom postaje uloga ljudskoga rada, discipliniranoga i stvaralakog i kao bitan dio takvoga rada sposobnosti za inicijativu i poduzetnitvo. Takav proces, koji konkretno iznosi na svjetlo istinu o osobi to je kranstvo neprestano tvrdi, treba gledati s pozornou i naklonou. Doista, glavni izvor dobara zajedno sa zemljom jest sam ovjek. Njegova je to inteligencija koja umije pronai proizvodne mogunosti zemlje i mnogostruke naine kojima se mogu zadovoljiti ljudske potrebe. Njegov disciplinirani rad u solidarnoj suradnji doputa stvaranje radnih zajednica, uvijek sve irih i dostojnijih povjerenja, kako bi se izvela promjena ljudske i prirodne okoline. Taj proces ukljuuje vane kreposti, kao marnost, radinost, razboritost u preuzimanju razumnih rizika, dostojnost povjerenja i vjernost u meuljudskim odnosima, snaga u provedbi tekih i bolnih odluka, ali nunih za zajedniki rad poduzea i da se prevladaju nadole nevolje. (Centesimus Annus, br. 32) 241. Bez ovog zapaanja ne moe se razumjeti smisao kreposti radinosti, a pogotovo se ne moe shvatiti zato bi radinost bila krepost: u stvari, krepost kao moralna navika jest ono to ini ovjeka boljim ukoliko je ovjek. Ta injenica nimalo ne mijenja nau opravdanu brigu kako izbjei da rad ne umanji dostojanstvo samog ovjeka, dok istovremeno oplemenjuje materiju. Poznato je, takoer, da se na mnogo naina moe rad upotrijebiti protiv ovjeka, da se ovjek moe kanjavati sistemom prisilnog rada u koncentracionim logorima, da se rad moe uiniti sredstvom tlake nad ovjekom, da se, konano, na razliite naine moe eksploatirati ljudski rad, to jest radnik. Sve to potkrepljuje moralnu obvezu da se radinost kao krepost povee s drutvenim poretkom rada, koji e omoguiti ovjeku da u radu bude vie ovjek te zbog rada ne bude ponien ne

116

samo troei fizike snage (to se ne moe izbjei barem do odreenog stupnja) nego, pogotovo, gubei sebi svojstveno dostojanstvo i subjektivnost. (Laborem Exersens, br. 9) 242. Crkva priznaje pravednu funkciju profita kao pokazatelja dobrog poslovanja tvrtke: kad neka tvrtka proizvodi dohodak, to znai da su se na pravi nain upotrijebili proizvodni imbenici i da su duno zadovoljene odgovarajue ljudske potrebe. Dohodak ipak nije jedini pokazatelj stanja poduzea. Mogue je da su ekonomski rauni uredu, a da su u isti mah ljudi, koji ine najdragocjeniji posjed tvrtke, ponieni i povrijeeni u svojem dostojanstvu. To je, dakako, moralno nedopustivo, ali mora proizvesti u budunosti negativne posljedice takoer za ekonomsku djelotvornost poduzea. Svrha poduzea, u stari, nije jednostavno proizvodnja dohotka, nego postojanje same tvrtke kao zajednice ljudi koji na razliit nain ostvaruju zadovoljavanje svojih temeljnih potreba te tvore posebnu grupu u slubi cijeloga drutva. Dohodak je regulator ivota poduzea, ali nije jedini; treba uvaiti i druge ljudske i moralne faktore koji s kroz dugu periodu barem jednako bitni za ivot poduzea. (Centesimus Annus, br. 35) 243. Svako ima pravo na ekonomsku inicijativu, svatko e svoje talente zakonito upotrebljavati da bi pridonio obilju od kojeg svi mogu imati koristi i da bi ubrao pravedne plodove svojih napora. Pazit e da se ravna po odredbama to ih zakonite vlasti donose u cilju opeg dobra. (KKC, br. 2429) 244. Socijalni nauk, - kako je reeno priznaje pozitivnost trita i poduzea, ali u isti mah upozorava na nunost da se oni usmjere prema zajednikom dobru. Ona priznaje takoer zakonitost napora radnika da postignu puno potivanje vlastitog dostojanstva i ve prostor za sudjelovanje

117

u ivotu poduzea tako da u nekom smislu, premda rade zajedno s drugima i pod vodstvom drugih, uzmognu, raditi kao samostalni (usp. Laborem Exercens, br. 15), koristei svoju inteligenciju i slobodu. (Centesimus Annus, br. 43) 245. Osim toga potrebno je istaknuti da se u dananjem svijetu meu ostalim pravima vrlo esto gui i pravo na poduzetnost u ekonomiji. A ipak je rije o pravu koje je znaajno ne samo za pojedinca ve i za ope dobro. Iskustvo nas ui da nijekanje takvog prava ili njegovo ograniavanje u ime neke tobonje jednakosti svih u drutvu, umanjuje ili ak rui duh poduzetnitva, a to znai stvaralaki duh graanina. Posljedica je toga da se u ovome svijetu ne stvara toliko neka prava jednakost, koliko izjednaavanje prema dolje. Umjesto stvaralakog poduzetnitva raa se pasivnost, ovisnost i podreenost birokratskom aparatu, koji kao jedini organ koji odreuje i odluuje - ako ne ak i kao jedini organ koji posjeduje sveukupnost dobara i proizvodnih sredstava, sve dovodi u poloaj gotovo posvemanje ovisnosti, to je slino tradicionalnoj ovisnosti radnika proletera u kapitalizmu. To izaziva osjeaj frustracije i oaja te navodi ljude da se povlae iz ivota svoga naroda, a mnoge tjera u iseljenitvo i pogoduje stvaranju svojevrsnog psiholokog iseljenitva. (Sollicitudo rei Socialis, br. 15) 246. Treba najprije upozoriti: da bi ovakva gospodarstva i udruenja stvarno postojala i uspijevala, moraju se neprestano prilagoivati s obzirom na tehniku opremu i na nain proizvodnje novim prilikama vremena koje su iz dna u dan uvjetovane bilo znanstvenim i tehnikim napretkom bilo promjenljivim zahtjevima i eljama ljudi. Pravo je da se za to brinu u prvom redu sami obrtnici i lanovi udruenja. (Mater et Magistra, br. 87)

118

247. No odluivati o tom to unapreuje sveopi gospodarski poloaj ne spada na pojedino proizvoako poduzee, nego na dravnu vlast i za one dravne ili meudravne ustanove koje djeluju na raznim podrujima privrednoga ivota. Oito je prikladno ili ak nuno da budu kod dravnih vlasti i kod spomenutih ustanova zastupani, osim vlasnika ili njihovih zastupnika, radnici ili oni koji su po dunosti pozvani da brane radnika prava, potrebe i elje. (Mater et Magistra, br. 99)

VIII. Ekonomizam i potroatvo

248. Rije je o razvitku osoba, a ne samo o umnaanju stvari kojima se osobe mogu sluiti. Rije je - kako ree jedan suvremeni filozof i to potvrdi Koncil ne toliko da netko vie ima koliko da vie bude (usp. GS, br. 35) Doista, postoji stvarna i vidljiva opasnost da ovjek, dok izvanredno napreduje njegova vlast nad svijetom stvari, izgubi najvanije konce te vlasti, te na razliite naine njegova ljudskost biva podvrgnuta tom svijetu stvari, i on sam postaje predmetom mnogolikih, premda esto ne izravno zamjetljivih, manipulacija; biva manipuliran cijelom organizacijom drutvenoga ivota, sustavom proizvodnje, pritiskom sredstava javnog priopavanja. ovjek se pak ne moe odrei samoga sebe ni poloaja koji mu u vidljivom svijetu pripada. Ne smije postati rob stvari, rob ekonomskih sustava, rob proizvodnje, rob vlastitih proizvoda. (Redemtor Hominis, br. 16) 249. Odve velika razvijenost u kojoj samo neki drutveni slojevi imaju pretjerano na raspolaganju svakovrsna materijalna dobra, lako ini ljude robovima posjedovanja i neposrednog uivanja, bez neke druge perspektive osim gomilanja ili stalne zamjene stvari koje ve posjeduju, drugima jo savrenijima. To je takozvana civilizacija potronje ili potroakog drutva, koja sa

119

sobom donosi mnogo karta i otpadaka. Imati predmete i dobra samo po sebi ne usavrava ljudsku osobu, ukoliko to ne pridonosi sazrijevanju i obogaenju njegova bia, to jest ostvarenju ljudskoga poziva kao takvog. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 28) 250. Zahtjev za kvalitativno vie zadovoljavajuom i bogatijom egzistencijom u sebi je zakonita stvar; no ne mogu se ne naglasiti nove odgovornosti i opasnosti povezane s tom povijesnom fazom. Kako se javljaju i definiraju nove potrebe, uvijek im prethodi vie ili manje prikladna koncepcija ovjeka i njegova istinskog dobra: izborom proizvodnje i potronje oituje se odreena kultura kao globalna koncepcija. Odatle proizlazi pojava konsumizma. U pronalaenju novih potreba i novih naina njihova zadovoljavanja nuno je dati se voditi integralnom slikom ovjeka koja e potivati sve dimenzije njegova bia i podrediti one materijalne i instinktivne onim nutarnjim i duhovnima Nije zlo eljeti da se ivi bolje, ali je pogrean stil ivota koji se smatra boljim kad je usmjeren prema imati a ne prema biti, te eli imati vie ne da bi bio vie, nego da troi egzistenciju u uitku koji je svrha sam sebi. (Centesimu Annus, br. 36)

120

LANAK 7
RAD I PLAE

121

I. Bit rada
251. Crkva ve na prvim stranicama Knjige Postanka pronalazi vrelo svojega uvjerenja da je rad temeljna dimenzija ljudskog postojanja na zemlji. Analizom tih tekstova postajemo svjesni da su u njima kadikad arhaikim govorom bile izraene temeljne istine o ovjeku, i to ve u vezi s otajstvom stvaranja. To su istine koje o ovjeku odluuju ve od poetka te u isto vrijeme zacrtavaju velike pravce njegova zemaljskog postojanja, kako u stanju izvorne pravednosti tako i nakon loma, koji je uslijedio istonim grijehom, u izvornom savezu stvoritelja sa stvorenjem u ovjeku Kad je ovjek, stvoren na sliku Boju , muko i ensko(Post 1,27), zauo rijei: Plodite se i mnoite, napunite zemlju i sebi je podloite (Post 1, 28-29), makar se te rijei ne odnosile izravno i izriito na rad, ipak bez ikakve sumnje indirektno ukazuju na rad kao na djelatnost koju treba vriti u svijetu. tovie, ove rijei pokazuju njezinu na dublju bit. ovjek je slika Boja izmeu ostalog po nalogu koji je primio od svog Stvoritelja da podloi, da vlada zemljom. Ispunjavajui taj nalog, ovjek, svako ljudsko bie, postaje odrazom djelovanja Stvoritelja svemira. Rad kao prijelazna djelatnost tj. koja izvire iz ljudskog subjekta, a okrenuta je prema vanjskom objektu pretpostavlja specifino vladanje ovjeka zemljom i sa svoje strane potvruje i razvija to vladanje. Jasno je da pod imenom zemlja, o kojoj govori biblijski tekst, treba prije svega vidjeti est vidljivog svemira na kojem ovjek ivi, ali se istom rijei u irem smislu moe nazivati itav vidljivi svijet, ukoliko je u domaaju ovjekova utjecaja i njegovih nastojanja da zadovolji svoje potrebe. Izraz vladajte zemljom ima izvanredno veliku vanost. Pod tim se podrazumijevaju sva bogatstva koja zemlja krije u sebi (a neizravno sav vidljivi svijet), koja ovjek svojim svjesnim djelovanjem moe otkriti i prikladno upotrijebiti. Tako te rijei s prvih stranica Biblije nikad ne prestaju biti aktualne. Obuhvaaju isto tako sva prola razdoblja civilizacije i

122

ekonomije kao i suvremenu stvarnost i budue faze razvoja koje se moda ve danas donekle naziru, ali koje ovjeku jo uvijek velikim dijelom ostaju nekako nepoznate i skrivene. (Laberm Exercens, br. 4) 252. U nae doba sve je vanija uloga ljudskoga rada kao proizvodnog imbenika nematerijalnih i materijalnih bogatstava; postaje, nadalje, oito kako se rad jednog ovjeka prirodno ispreplie s radom drugih ljudi. Danas vie no ikada raditi znai raditi s drugima, znai radit iza druge: znai raditi neto za nekoga. Rad je to plodonosniji i produktivniji koliko vie je ovjek kadar spoznati proizvodne mogunosti zemlje i itati u dubinu potrebe dugoga ovjeka za kojega se taj rad ini. (Ceentesimus Annus, br. 31) 253. U Bojem planu svaki je ovjek roen da se razvija, jer svaki je ivot poziv. Ve od roenja, svima su u klici dane sile i sposobnosti koje moraju donijeti ploda: njihov puni razmah, koji dolazi i kao plod odgoja primljenog od sredine i vlastitog napora, omoguit e svakome da se okrene prema sudbini koju mu nudi Stvoritelj. Obdaren razumom i slobodom, on je odgovoran za svoj rast kao i za svoje spasenje. Oni koji ga odgajaju i okruuju mogu mu pomoi, a ponekad i tetiti; ipak svatko, bez obzira na utjecaje kojima je podloan, ostaje glavni tvorac svog uspjeha ili svog promaaja: samim naporom svog uma i volje svaki ovjek moe rasti u ovjenosti, vrijediti vie, biti vie. (Populorum Pprogressio, br. 15) 254. Ljudski rad proizlazi neposredno od osoba stvorenih na sliku Boju, i pozvanih produiti, jedni s drugima i jedni za druge, djelo stvaranja, ovladavajui zemljom. Rad je dakle dunost: Tko nee da radi, neka i ne jede (2 Sol 3,10). Rad asti Stvoriteljeve darove i primljene talent. On moe biti i otkupiteljski. Podnosei muan trud rada u jedinstvu s Isusom, zanatlijom iz Nazareta i raspetim

123

na Kalvariji, ovjek na neki nain surauje sa sinom bojim u njegovu otkupiteljskom djelu. On se iskazuje uenikom Kristovim nosei kri, svaki dan, u djelatnosti koju je pozvan vriti. Rad moe biti sredstvo posveenja i predahnjivanje zemaljskih stvarnosti Duhom Kristovim. (KKC, br. 2427) 255. Za vjernike je jedno sigurno: pojedinana i kolektivna ljudska djelatnost, taj divovski napor kojim ljudi tokom vjekova nastoje da poboljaju svoje ivotne uvjete, promatran sam u sebi, odgovara bojoj zamisli. ovjek, stvoren na sliku Boju, primio je nalog da sebi podloi zemlju sa svime to ona sadrava, da upravlja svijetom u pravednosti i svetosti te da priznajui boga stvoriteljem svega k njemu upravi sebe i sveukupnu stvarnost, da time to su sve stvari podvrgnute ovjeku bude ime Boje slavljeno po svoj zemlji. (Gaudium et Spes, br. 34) 256. ovjek mora podloiti zemlju, njom vladati, jer kao slika Boja osoba, a to znai subjektivno ivo bie koje je sposobno raditi planski i razumno, kadro odluivati o sebi traei da se ostvari. Kao osoba, ovjek je, dakle, subjekt rada. Kao osoba on radi, izvrava razliita djelovanja u procesu rada, i ta djelovanja, neovisno o njihovu objektivnom sadraju, treba da sva slue ostvarenju njegove humanosti, a to je da bude osoba. (Labaorem Exercens, br. 6) 257. ovjek je duan raditi i zbog toga to mu je Stvoritelj to naredio, i zbog samo svog ovjetva, jer odravanje i razvijanje ovjetva zahtijeva rad. ovjek je duan raditi radi svoga blinjega, pogotovo radi vlastite obitelji, ali i radi drutva kojemu pripada, radi naroda kojega je sin ili ki, radi svekolike ljudske obitelji, iji je lan, zato jer je batinik rada narataja koji su mu prethodili i jer je istovremeno sutvorac budunosti onih koji e doi iza njega u

124

tijeku povijesti. Sve to tvori moralnu obvezu rada u irokom znaenju rijei. Kad zatreba promatrati moralna prava svakog pojedinca u odnosu prema radu, prava koja odgovaraju toj obvezi, uvijek e se morati imati pred oima sav iroki raspon odnosa u koji se uplie rad svakog subjekta koji radi. (Laborem Exercens, br. 16)

II. Pravedna plaa i izjednaenost

258. A najvea je dunost poslodavca da svakome dadu to je pravo. Neka plai odrede pravednu mjeru, a to ovisi o vie okolnosti. Napose neka bogatai i poslodavci znadu da ni Boja ni ljudska prava ne doputaju u osobnu korist tlaiti bijednike i nevoljnike te bogatiti se iz tue bijede. Prevariti bilo koga u zasluenoj plai velik je grijeh koji vapi u nebo za osvetom. Evo: plaa kosaca koju im uskratiste vie i vapaji doprijee do uiju gospoda nad vojskama (Jak 5,4). Neka se, konano, bogatai pomno uvaju da ni silom ni prijevarom ni lihvom ne nakode pritednjama radnika. To vie to oni nisu protiv nepravde i nemoi dosta osigurani te njihovu imovinu valja smatrati to svetijom to je neznatnima. Zar ne bi samo odravanje ovih zakona moglo stiati silu i uzroke razmirica? (Rerum Novarum, br. 17) 259. Kod odreivanja kako velika treba da bude plaa, valja se obazirati i na veliinu poduzea i njegova poduzetnika. Nepravedno bi bilo zahtijevati pretjeranu plau koju poduzee ne bi moglo podnijeti bez svoje propasti, naravno, bez tete radnika nastale iz te propasti. Ali ako poduzee ima slabiji prihod zbog lijenosti ili nesposobnosti ili zanemarivanja tehnikog i ekonomskog napretka, onda nema govora o pravednom razlogu da se radnicima umanji plaa. No ako poduzee ne dobiva toliko novaca koliko mu je potrebno da radnicima isplauje pravednu plau, ili zato to

125

je pritisnuto nepravednim teretima ili zato to je prinueno svoje proizvode prodavati jeftinije negoli je pravedno, onda je teka krivnja onih koji ga tako pritiu, jer radnicima otimaju pravednu nagradu i sile ih da natjerani nudom primaju manju od pravedne. (Quadragesimo Anno, br. 72) 260. Nadalje se ini potrebnim ustanoviti i dvojako osiguranje: jedno za poljoprivredne proizvode, drugo za same poljoprivrednike i njihove porodice. A budui da su, kako je poznato, seljakovi prihodi redovito nii od prihoda radnika u industriji ili namjetenika u javnoj slui, ne bi bilo posve u skladu sa zahtjevima pravde i pravinosti na seljatvo primijeniti slabiji sustav drutvene sigurnosti i socijalnog osiguranja nego na ostale slojeve stanovnitva. Koje god naime bilo gospodarsko podruje gdje su graani zaposleni ili odakle crpe svoje dohotke, openite se uredbe o socijalnom osiguranju i socijalnoj brizi ne smiju meusobno mnogo razlikovati. (Mater et Magistra, br. 135) 261. Uz plae, ovamo spadaju i razliite drutvene potpore kojima je svrha osigurati ivot i zdravlje radnika i njihovih obitelji. Trokovi nune zdravstvene njege, naroito u sluaju nesree na radu, iziskuju da radniku bude lako dostupna to je mogue jeftinija, ili ak besplatna zdravstvena zatita. Drugo podruje koje se tie potpora jest pravo na odmor. Ovdje je prvenstveno rije o redovitom tjednom odmoru, jedanput, ili moda viekratno tijekom godine kroz krae vrijeme. Napokon, rije je o pravu na mirovinu, na osiguranje starosti i osiguranje u sluaju nesree na radu. U okviru tih glavnih prava odvija se itav sustav posebnih prava to zajedno s nagradom za rad odluuju o ispravnoj impostaciji odnosa izmeu radnika i poslodavaca, Meu tim pravima ne smiju se nipoto zaboraviti prava na takav radni ambijent i proizvodne procese koji ne ugroavaju fiziko

126

zdravlje radnika niti vrijeaju i ne ranjavaju njegov moralni integritet. (Laborem Exercens, br. 19) 262. U prvom redu radniku treba davati takovu plau koja je dovoljna za uzdravanje njega i njegove obitelji. Pravedno je, dakako , da i ostali lanovi obitelji, svaki prema svojim silama pridonose zajednikom uzdravanju svih, kao to vidimo naroito u obiteljima zemljoradnika, a i u mnogim obrtnikim i malotrgovakim obiteljima, ali je grehota zloupotrebljavati nedoraslu djecu islabe ene. Domaice neka ponajvie rade kod kue i brinu se za obavljanje kunih poslova. A vrlo je lo nered to ga treba svima silama zatirati da majke obitelji moraju zbog niske oeve plae raditi za plau izvan kue i pri tom zanemarivati svoje naroite brige i dunosti, osobito odgajanje djece. Treba dakle svim silama nastojati da oevi dobiju toliku plau kolika e biti dovoljna da se dolino namire zajednike kune potrebe. Ako se u dananjim prilikama to ne bude uvijek moglo postii, socijalna pravda trai da se to prije uvede takve promjene po kojima e svakom odraslom radniku biti odreena takva plaa. Nee biti zgorega ako ovdje izrazimo zasluenu hvalu onima koji su mudro i korisno kuali otkriti nain kako bi se plaa tako dovela u sklad s teretima obitelji, da bi s njihovim poveanjem i ona porasla i da bi se, tovie, u sluaju potrebe udovoljilo i izvanrednim potrebama. (Quadragesimo Anno, br. 72) 263. Pravedna plaa zakonit je plod rada. Uskraivati je ili zadravati moe biti velika nepravda. Da se odredi pravina naknada, treba uzeti u obzir potrebe i ujedno prinose svakoga. Uzimajui u obzir posao i proizvodnost svakoga, stanje poduzea i ope dobro, rad mora biti tako nagraen da se ovjeku i njegovima namaknu sredstva za dostojno materijalno, drutveno, kulturno i duhovno ivljenje (GS,

127

br. 67). Sporazum izmeu strana nije dostatan da se moralno opravda visina plae. (KKC, br. 2423) 264. Konano, vodei rauna o funkciji i produktivnosti svakoga, o stanju poduzea i o opem dobru, rad valja tako nagraivati da se ovjeku osiguraju sredstva za dostojno materijalno, drutveno, kulturno i duhovno ivljenje svoje i svojih. (Gaudium et Spes, br. 67) 265. Dotiemo sada vrlo vano piranje koje treba dobro shvatiti da se ne grijei ni s jedne ni s druge strane. Naime slobodnim se sporazumom utanauje nain plae. ini se, dakle, da bi poslodavac, kad isplati ugovorenu plau, udovoljio dunosti i da ni na to vie nije obvezan. Nepravedno bi tada bilo samo to kad bi gospodar uskratio svu plau ili radnik sav preuzeti posao. U tom bi sluaju i ni u kom drugom, dravna vlast imala pravo posredovati da se ni jednom ni dugom ne krnji pravo. (Rerum Novarum, br. 34) 266. Uzmimo, dakle, da se radnik i poslodavac slobodno sloe kako ih je volja, a naroito s obzirom na nain plae. Ima tu uvijek neto iz naravne pravednosti koja je vea i starija od slobodne volje onih koji ugovaraju da, naime, plaa ne bude nedovoljna za hranu umjerena i potena radnika. Ako radnik natjeran nudom ili sklonut strahom od veeg zla prihvati teki uvjet to ga, premda nerado, mora prihvatiti, a koji postavlja gospodar ili poslodavac, onda je to nasilje koje se protivi pravednosti. (Rerum Novarum, br. 34) 267. Osim toga, drutvo i drava moraju osigurati platne razine koje odgovaraju uzdravanju radnika i njegove obitelji ukljuujui, takoer, neku sposobnost tednje. To zahtjeva ne male napore da se radnicima prue sve

128

prikladnije spoznaje i sposobnosti, takve koje mogu uiniti njihov rad kvalificiranijim produktivnijim; no zahtijevaju i trajan i maran nadzor i odgovarajue zakonske mjere da se sprijee sramotne pojave iskoritavanja, upravom redu, nemonijih radnika, useljenih ili marginalnih. Na tom sektoru odluujua je uloga sindikata, koji ugovaraju minimalne plae i uvjete rada. (Centesimus Annus, br. 15)

III. Radno mjesto

268. Rad je, bez sumnje, ambivalentan, jer obeava novac, uitak, mo: jedne vodi u egoizam, a druge u revolt; ali rad takoer razvija profesionalnu svijest, osjeaj dunosti i ljubavi prema blinjemu. Time to postaje znanstveniji, to se bolje organizira, on je u opasnosti da dehumanizira svojega izvritelja, koji postaje njegov rob, jer rad je human samo ako je inteligentan i slobodan. Ivan XXIII je naglasio hitnost vraanja radniku njegova dostojanstva, dajui mu stvarni udio u opim poslovima: Treba teiti za tim da poduzee postane zajednica osoba, u pogledu odnosa, funkcija i poloaja svih njegovih lanova. (MM, br. 91). Ljudski rad ima, nadalje, za kranina mnogo vee znaenje, time to ima zadatak da surauje na stvaranju vrhunaravnog svijeta koji ostaje nedovren sve dok svi zajedno ne doemo dotle da stvorimo onog savrenog ovjeka za kojega sv. Pavao kae da ostvaruje puninu Krista (Ef 4, 13) (Populorum Progressio, br. 28) 269. To pak zahtjeva da se uzajamni odnosi izmeu poslodavaca i uprave poduzea i izmeu radnika svedu na obostranu pozornost, potovanje i dobrohotnost. Zahtijeva, nadalje, da se svi iskreno zalau, slono unosei svoje snage u zajedniki posao, pa da rad to ga vre ne obavljaju samo radi dobitka nego i radi ostvarivanja povjerene zadae i dunosti koja treba koristiti i drugima. Zato je vrlo zgodno u

129

poslovanju i unapreivanju poduzea uti i elje radnika te prizvati njihovu suradnju. Jasno je na to upozoravao Na predasnik blaene uspomene Pio XII: Ekonomska i socijalna uloga, koju svaki ovjek eli ispuniti, zahtijeva da se njegovo djelovanje ne podvrgava posve tuoj volji.(Govor od 8. listopada 1956). Nema sumnje da poduzee, koje se u prvom redu brine za ovjekovo dostojanstvo, mora uvati nuno potrebno, djelotvorno jedinstvo svoje uprave. Otud, meutim, nikako ne slijedi da radnici, koji u poduzeu dan na dan rade, imaju biti smatrani pukim slugama, koji s roeni da utke izvravaju naloge, kojima nije doputeno izraziti svoje elje i primijeniti svoje iskustvo, nego se moraju pasivno drati kad treba odluiti to i kako imaju raditi. (Mater et Magistra, br. 92) 270. Potrebno je, na kraju, jamiti potivanje humanih radnih sati i odmora, osim toga pravo da se izraava vlastita osobnost na mjestu rada te da se ne mora trpjeti nikakvo nasilje nad vlastitom savjeu ili nad vlastitim dostojanstvom i tu je potrebno spomenuti ulogu sindikata, ne samo kao instrumenata ugovaranja, nego takoer kao mjesta izraavanja radnikove osobnosti: oni slue razvitku autentine kulture rada te pomau radnicima da sudjeluju na potpuno ljudski nain u ivotu poduzea. (Centesimus Annus, br. 15) 271. Dunosti su bogataa i gospodara ove: ne smije s radnicima postupati kao s robovima. Moraju u njima potovati dostojanstvo ljudske osobe koja je oplemenjena kranskim obiljejem. Korisna zanimanja, kako to ui zdrav razum i kranska filozofija, nisu nipoto ovjeku na sramotu, nego na ast jer se njima omoguuje poteno ivotno uzdravanje. Sramotno je neovjeno izrabljivati ljude kao sredstvo za stjecanje dobitaka te ih jedino toliko cijeniti koliko im vrijede sila i snaga. Jednako tako vrijedi zapovijed da kod radnika valja voditi rauna o njihovoj vjeri i

130

duhovnim dobrima. Poslodavci su zato duni stvari tako urediti da radnik u zgodno vrijeme moe obaviti svoje religiozne potrebe. Ne smiju ga izloiti podmitljivim zavoenjima i poticajima na grijeh. Jednako ga ne smiju odvraati od brige za obitelj i nastojanja da neto pritedi. Neka ne nameu tei rad nego to ga sile mogu podnijeti ili takav koji ne odgovara dobi i spolu (Rerum Novarum, br. 16) 272. Zbog toga Crkva moe i mora pomoi suvremenom drutvu da neumorno trai da svi priznaju i potuju nezamjenjivu vrijednost rada ene u kui. To je od osobitog znaenja za odgojno djelovanje; uistinu, odstranit e se i sam korijen mogue diskriminacije izmeu razliitih poslova i zanimanja ako jednom postane jasno da se svi, na svakom podruju, zalau s jednakim pravima i jednakim osjeajem odgovornosti. Tako e u mukarcu i eni jasnije zablistati slika Boja. Ako i enama treba bit priznato pravo da kao mukarci obavljaju razliite javne slube, drutvo se ipak mora tako strukturirati da supruge i majke ne budu konkretno prisiljene raditi izvan kue te da njihove obitelji mogu dolino ivjeti i napredovati i onda kada se one sasvim posvete svojim obiteljima. Valja, zatim, prevladati nain miljenja da ast ene vie proizlazi iz rada izvan kue negoli od rada u obitelji. No, to trai da ljudi uistinu cijene i vole enu s punim potovanjem njezina osobnog dostojanstva te da drutvo stvara i razvija uvjete prilagoene za rad u kui. (Familiaris consortio, br. 23) 273. Isto tako, iako se ponekad namee neka pretjerana mistika rada, nije manje istina da je bog htio i blagoslovio rad. Stvoren na njegovu sliku, ovjek mora suraivati sa Stvoriteljem u dovrenju stvorenoga i sa svoje strane dati zemlji duhovni biljeg koji je i sam primio (Pavao VI, Pismo Socijalnom tjednu u Lyonu, u Le travail et les

131

travailleurs dans la societe contemporaine, Lyon, Chronique sociale, 1965, str. 6) Bog, koji je ovjeka obdario umom, matom i sjetilima, dao mu je time, na neki nain, sredstvo da dovri njegovo djelo: bio umjetnik ili zanatlija, poduzetnik, radnik ili seljak, svaki je radni ovjek stvaralac. Prignut nad materijom koja mu se otima, radnik joj utiskuje svoj biljeg, razvijajui u isto vrijeme u sebi upornost, dosjetljivost, pronalazaki duh. Rei emo jo vie: ako je rad proivljavanje zajedniki, ako se skupno dijele nade, patnje, elje i radosti, rad tada ujedinjuje volje, zbliava i stapa srca: obavljajui ga, ljudi otkrivaju da su braa. (Populorum Progressio, br. 27)

IV. Nezaposlenost
274. Promatrajui prava radnika upravo u vezi s tim neizravnim poslodavcem, to jest s cjelinom nadlenosti koje su na narodnoj ili meunarodnoj razini odgovorne za usmjerenje politike rada, treba obratiti panju prije svega na jedan temeljan problem. Rije je o pitanju kako imati posao ili, drukije reeno, o problemu prikladnog zaposlenja za sve one subjekte koji su sposobni. Suprotnost, pravednoj i korektnoj situaciji na dom podruju jest nezaposlenost, odnosno manjak radnih mjesta za subjekte koji su sposobni za rad. Moe se govoriti o opem manjku radnih mjesta ili samo o stanovitim podrujima rada. Zadaa tih nadlenosti o kojima se ovdje govori pod imenom neizravnog poslodavca jest da djeluju protiv nezaposlenosti, koja je uvijek zlo, a kad dosegne odreene dimenzije, postaje prava drutvena nevolja. Naroito je bolan problem kad nezaposlenost pogaa prvenstveno mlade koji, poto su se pripremili odgovarajuom kulturnom, tehnikom i profesionalnom formacijom, ne uspijevaju nai zaposlenje, i s ogorenjem gledaju kako se izjalovljuje njihova iskrena volja da rade i njihova raspoloenost da preuzmu svoju odgovornost za ekonomski i drutveni razvitak zajednice. Obveza doprinosa

132

za ivot nezaposlenih i njihovih obitelji, jest dunost koja proizlazi iz temeljnog naela moralnog reda na tom podruju, to jest naela o zajednikoj uporabi dobra ili, govorei jo jednostavnije, iz prava na ivot i postojanje. (Laborem Exercens, br. 18) 275. Pristup radu i struci mora biti otvoren svima bez nepravedan razluivanja, mukima i enskima, zdravima i prikraenima, domaima i useljenicima. Ve prema prilikama, drutvo mora sa svoje strane pomoi graanima da si priskrbe rad i zaposlenje. (KKC, br. 2433) 276. Na poetku, kanei govoriti o ovjekovim pravima, napominjemo da ovjek ima pravo na ivot, na tjelesnu nepovredivost, na sredstva prikladna za astan ivot: to su naroito hrana, odjea, stan, poinak, lijeenje i, na kraju, neophodne slube to ih drava ima pruiti pojedincu. Iz toga slijedi da ovjek uiva i pravo da bude zbrinut, ako ga zadesi bolest, ako se povrijedi na poslu i radu, ako obudovi, ako ostari, ako bude prisiljen ostati bez posla i, napokon, ako bude bez ikakve svoje krivnje lien sredstava svakako potrebnih za ivot. (Pacem in Terris, br. 11)

V. Sindikati
277. Otuda pak to su ljudi po naravi drutvena bia proistjee i to da se s pravom smiju skupljati na odreenom mjestu i stupati s drugima u drutva; da ustanovljenim drutvima dadnu onaj oblik koji dre najprikladnijim da postignu svrhu; da u tim drutvima djeluju iz vlastite pobude i na svoju odgovornost te da ih privedu k eljenim uspjesima. (Pacem in Terris, br. 23

133

278. Treba, dakle, norme Lava XIII., koje je on izdao na temelju svog autoriteta, smatrati dostojnima najvee pohvale, jer im je uspjelo skriti i raspriti protivljenje i sumnjienja. Ali njihovo je znaenje jo vie u tome to su potaknuli kranske radnike da se prema raznovrsnim strukama meusobno udruuju i to su im pokazali nain kako e se to izvesti. Oni su, napokon, uvrstili na putu dunosti mnoge radnike koje su veoma privlaila socijalistika udruenja, koja su se nevjerojatnom nerazboritou hvalila da su ona jedina zatita i obrana ponienih i potlaenih. No, vrlo zgodno je izjavila enciklika Rerum novarum da se osnivanju tih udruenja ona moraju tako organizirati i rukovoditi da ponuena sredstva budu to prikladnija i sposobnija za predloenu svrhu, koja se sastoji u tome da pojedinci u udruenju mogu izvui to vie dobara za tijelo, duu i obitelj (RN, br. 53). Jano je takoer, kae enciklika, da treba kao naroitu svrhu imati pred oima religiozno i moralno usavravanje i da se prema toj svrsi treba usmjeriti cjelokupno gospodarstvo (RN, br. 53). Naime, samo onda, kad se drutveni zakoni stave na temelj vjere, otvara se put prema ureenju meusobnih odnosa udruenja za njihovo mirno suivljenje i za ekonomsko blagostanje (RN, br. 54). (Quadragesimo Anno, br. 31-32) 279. Predug i preteak posao te premalena plaa nerijetko su razlog da radnici svojevoljno obustave rad. Ovom estom i tekom neredu treba dati lijeka, jer ovakva obustava nije samo na tetu poslodavca i samim radnicima, nego kodi i trgovini i javnom blagostanju, to naime obino nije bez nasilja i nereda te esto dolazi u pogibelj i javni mir. Pri tom je najuspjenije i najspasonosnije ako vlast zakonima predusretne i sprijei da zlo ne bukne, pomno odstranivi razloge i uzroke zbog kojih se ini da e nastati sukobi meu radnicima i poslodavcima. (Rerum Novarum, br. 31)

134

280. U nastojanju oko soba razvoja, ovjek, koji u obitelji nalazi svoj iskonski ambijent ivota, biva esto potpomognut profesionalnim organizacijama. Ako postoje radi unapreivanja interesa svojih lanova, one snose veliku odgovornost u odnosu na funkciju odgajanja koju one mogu i moraju istovremeno vriti. Pouavajui i oplemenjujui, one mogu mnogo uiniti u prilog razvijanja osjeaja za ope dobro i obaveze koje ono svakome donosi. (Populorum Progressio, br. 38) 281. Na temelju svih tih prava, zajedno s nunou da ih sami radnici tite, poiva jo jedno pravo: pravo udruivanja, to jest pravo oblikovanja saveza ili udruenja za zatitu vitlanih interesa ljudi zaposlenih u razliitim profesijama. Ti savezi nose ime sindikata. Vitalni interesi radnika u stanovitoj su mjeri svima zajedniki; no, u isti mah, svaka vrsta rada, svaka profesija posjeduje svoju vlastitost, koja bi u tim organizacijama morala nai svoje posebno mjesto. (Laborem Exercens, br. 20) 282. Meu temeljna prava ljudske osobe treba ubrojiti pravo radnika da slobodno osnivaju udruenja koja e ih uistinu predstavljati i doprinositi da se ekonomski ivot ispravno organizira, kao i pravo da mogu slobodno sudjelovati u radu tih udruenja, bez opasnosti represalija. Zahvaljujui tako organiziranom sudjelovanju, povezanom s unapreenjem ekonomske i socijalne izobrazbe, kod svih e sve vie rasti svijest vlastite zadae i odgovornosti i tako doi do toga da e se, prema svojim vlastitim sposobnostima i darovima, osjetiti aktivnim lanovima u itavom djelu ekonomskog i socijalnog razvitka i ostvarenja opeg dobra. (Gaudium et Spes, br. 68) 283. Sama graanska vlast daje sindikatu svojstvo pravne osobe tako da on dobiva ujedno i neku povlasticu monopola. On jedini, kad je tako odobren, moe zastupati

135

prava radnika ili poslodavaca (ve prema tome o kojoj se vrsti sindikata radi), on jedini moe ugovarati o davanju i primanju rada u najam i potvrivati takozvane radne ugovore. Svi koji se upiu moraj bezuvjetno davati sindikalne doprinose i posebne lanarine, bili oni koje mu drago struke ili zanimanja, bilo da su radnici ili poslodavci, kao to i svi imaju obveze prema kolektivnim ugovorima koje je sklopio sindikat. Istina je ipak i to da je slubeno izjavljeno da taj juridiki sindikat ne ometa da postoje i druga udruenja lanova istog zanimanja koja ipak nisu zakonom priznata. (Quadragesimo Anno, br. 92)

VI. trajkovi
284. trajk je moralno opravdan kad se pokae kao neizbjeivo ili barem nuno sredstvo, u vidu srazmjerne koristi. Postaje moralno neprihvatljiv kad je praen nasiljem, ili ako mu se pridaju ciljevi koji nisu izravno povezani s uvjetima rada ili su protivno opem dobru. (KKC, br. 2535) 285. Zalaui se za pravedne zahtjeve svojih lanova, sindikati se slue takoer metodom trajka, to jest obustavom rada, kao nekom vrstom ultimatuma upuenog nadlenim tijelima i, u prvom redu, poslodavcima. Katoliki drutveni nauk priznaje tu metodu kao zakonitu, uz dune uvjete i u pravednim granicama. to se toga tie, radnici bi ve morali sebi osigurati pravo na trajk a da ne budu osobno kanjavani to u njemu sudjeluju. Dopustivi da je legitimno sredstvo, ipak valja u siti mah naglasiti da trajk u stanovitom smislu ostaje krajnje sredstvo. Ne smije se nikako zloupotrebljavati; pogotovo ne za politike igre. Nadalje, ne treba nikada zaboraviti da se, kad je rije o slubama bitnim za ivot drutva, one u svakom sluaju moraju osigurati, ako je potrebno, i prikladnim legalnim mjerama. Zloupotreba trajka moe prouzroiti paralizu svega

136

drutveno-ekonomskog ivota, a to je suprotno zahtjevima zajednikog dobra drutva, koje se poklapa takoer sa ispravno shvaenom naravi samoga rada. (Laborem Exercen, br. 20) 286. U sluaju ekonomsko-socijalnih sporova, potrebno je potruditi se da se mirno nae rjeenje. Premda se uvijek valja najprije posluiti iskrenim dijalogom meu strankama, trajk moe ipak i u dananjim prilikama ostati nuno sredstvo, iako posljednje, za obranu vlastitih prava i za ostvarenje pravednih zahtjeva radnika. Ali neka se to prije potrae putovi da se opet uspostave pregovori i dijalog za izmirenje. (Gaudium et Spes, br. 68)

137

LANAK 8
SIROMATVO I DOBROINSTVO

138

I. Skandal siromatva
287. Zbog toga elim svratiti pozornost na neke ope pokazatelje, ne iskljuujui pritom druge koji imaju specifinu karakteristiku. Ne uputajui se u analizu brojeva i statistika, dovoljno je uoiti stvarnost nebrojenog mnotva mukaraca i ena, djece odraslih i starih, dakle konkretnih i neponovljivih ljudskih osoba, koje trpe pritisnute nepodnoljivom teinom bijede. Milijuni su ljudi lieni nade jer se njihov poloaj u mnogim dijelovima svijeta osjetno pogorao. Naoigled tih drama posvemanje oskudice i velike potrebe u kojoj ive tolika naa braa i sestre sam Gospodin Isus apelira na nas (usp. Mt 25, 31-46). (Sollicitudo Rei Socialis, br. 13) 288. Promotrimo li ljestvicu raznih sektora proizvodnju i raspodjelu ivenih namirnica, higijenu, zdravstvo i stanovanje, osiguranje pitke vode, uvjete rada, posebno ena, ivotni vijek kao i druge ekonomske i socijalne pokazatelje - , dobivamo jednostavno poraznu opu sliku, bilo da je promatramo zasebno bilo da je usporeujemo s odgovarajuim podacima razvijenijih zemalja. Spontano nam se na usne vraa rije jaz. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 14) 289. A one koji nemaju bogatstva, Crkva pouava da po Bojem naumu siromatvo nije sramota. Ne treba se stidjeti uzdravanja radom. To je ivotom i djelima potvrdio Gospodin Isus Krist koji je za spasenje svijeta, premda bogat, postao siromaan (2 Kor 8, 9), premda je bio Sin Boji i sam Bog, ipak je htio da ga dre i smatraju tesarovim sinom. tovie, nije se ustruavao provoditi velik dio svog ivota u tesarskom radu. Nije li ono drvodjelja, sin Marijin? (Mk 6, 3). Ako promatramo boanstvo tog uzora, lako emo razumjeti da se prava vrijednost i dostojanstvo ovjeka sastoji u udorednosti, tj. u kreposti; da je krepost opa batina ljudi koju mog stei svi, najnii i najvii, bogati

139

i siromani; da e plau vjenoga blaenstva postii samo onaj u koga se bude nala krepost i zasluna djela. tovie, ini se da je volja boja sklonija staleu nevoljnika. Isus Krist naziva siromahe blaenima. Ljubezno poziva k sebi sve one koji su umorni i optereeni da ih utjei. Osobito ljubavlju ljubi najnie i one koji trpe nepravdu. Ako te istine budu poznate, lako e se u imunih umanjiti naduta oholost, a u nevoljnika osokoliti duh potenja. Jedni e biti potaknuti na susretljivost, a drugi na skromnost. Time e se ukloniti suprotnost koja je plod oholosti te e se dosta lako postii da se oba stalea sloe i pomire. (Rerum Novarum, br. 23-24) 290. Ovoj toci potrebno je dodati da u dananjem svijetu ima jo i mnogih drugih oblika siromatva. Ne zasluuju li to ime razne oskudice ili liavanja odreenih dobara? Zar nijekanje ili ograniavanje ljudskih prava - kao to su, na primjer, pravo na vjersku slobodu, pravo na sudjelovanje u izgradnji drutva, sloboda udruivanja ili osnivanja sindikata ili sloboda poduzetnitva u gospodarskom ivotu ne osiromauju ljudsku osobu isto tako, ako ak ne i vie, od liavanja materijalnih dobara? Da li je razvoj, koji ne vodi rauna o punoj afirmaciji tih prava, uistinu razvoj po mjeri ovjeka? (Sollicitudo Rei Socialis, br. 15) 291.Mnogi ljudi, moda velika veina njih, ne raspolau sredstvima koja bi im doputala da se na djelotvoran i ovjeka dostojan nain ukljue u strukturu poduzetnikog sustava u kojem rad zauzima doista sredinje mjesto Oni su, na kraju, ako ne u pravom smislu rijei izrabljivani, a ono uvelike pritisnuti u stranu, te se ekonomski razvitak odvija, da tako kaemo, iznad njihovih starih ekonomija gole egzistencije Mnogi drugi ljudi, premda nisu posvema emarginirani, ive unutar prostora gdje apsolutno prvenstvo pripada borbi za ono najnunije

140

Velika veina stanovnika treeg svijeta ivi, na alost, jo u slinim prilikama. (Centesimus Annus, br. 33)

II. Socijalna pravednosti

292. Uistinu, osim stroge izjednaavajue pravednosti ima i ona socijalna pravednost, koja nalae dunosti, koje ne bi trebao izbjei ni poslodavac niti radnik. Upravo je svojstveno socijalnoj pravdi traiti od pojedinaca sve to je potrebno za ope dobro. (Divini redemptoris, br. 51.) 293. Da se uzmogne udovoljiti zahtjevima pravde i pravinosti treba se ivo zaloiti da se potivanjem osobnih prava i vlastitosti svakog naroda to bre uklone goleme ekonomske nejednakosti koje su povezane s individualnom i socijalnom diskriminacijom koje danas postoje a esto se poveavaju. Isto tako treba u mnogim krajevima, zbog posebnih potekoa poljoprivrede bilo u proizvodnji bilo u prodaji dobara, pomoi seljacima da se povea proizvodnja i prodaja, da se provedu nune promjene i modernizacije i da se postigne pravian dohodak. U protivnom e seljaci ostati, kako se to esto dogaa, graani drugog reda. Ti pak poljodjelci, osobito mladii neka marljivo rade na tome da poboljaju svoju strunu spremu, bez ega ne moe biti napretka u poljoprivredi. Pravda i pravinost takoer zahtijevaju da promjenjivost koja je nuna za ekonomiju u razvoju bude ureena tako da se izbjegne neizvjestan i ugroen ivot pojedinaca i njihovih obitelji. to se tie radnika koji dolaze iz drugih naroda ili zemalja a koji svojim radom pridonose ekonomskom razvoju nekog naroda ili kraja, valja se brino uvati svake diskriminacije u naplaivanju ili uvjetima rada. Osim toga treba da i svi, a napose javne vlasti, ne dre pukim sredstvima proizvodnje, nego osobama i pomognu im da dovedu k sebi svoju obitelj i

141

da si pribave pristojan stan te da se zalau za njihovo ukljuenje u drutveni ivot naroda ili kraja koji ih prima. No ipak, koliko je mogue, neka se izvori rada stvaraju u njihovim krajevima. U dananjim ekonomskim previranjima kao i u novima oblicima industrijskog drutva, u kojima se, na primjer, sve vie primjenjuje automacija, treba se pobrinuti da se svakome osigura dostatno i prikladno zaposlenje kao i mogunost odgovarajue tehnike i strune spreme. Moraju se takoer zajamiti sredstva za ivot i ljudsko dostojanstvo onih koji se, osobito zbog bolesti ili starosti, nalaze u veim tekoama. (Gaudium et Spes, br. 66) 294. Svi vi koji ste posluali zov naroda koji pate i koji se trudite da na nj odgovorite, vi ste apostoli dobrog i istinskog razvoja koji ne znai egoistiko bogatstvo stjecano radi njega samoga, nego ekonomiku u slubi ovjeka, svagdanji kruh podijeljen svima, kao izvor bratstva i simbol Providnosti. (Populorum Progressio, br. 86) 295. Pravednost je u isto vrijeme moralna krepost i zakonski pojam. Katkad se predstavlja zatvorenih oiju; a u stvarnosti upravo na pravednost spada budno motriti da je ravnotea izmeu prava i obaveza osigurana i poticati pravinu podjelu izmeu trokova i koristi. Pravednost izgrauje, ona ne unitava; ona izmiruje i ne traga za osvetom, zapravo njezin najdublji korijen je u ljubavi koja nalazi svoj najvii izriaj u milosru. Poruka povodom svjetskog dana mira 1998, br. 1) 296. Ali najvanija je zadaa pravde, a to smo esto ustvrdili, omoguiti svakoj zemlji da promie vlastiti razvitak u okviru suradnje u kojoj nee biti ma kakva nastojanja da se gospodarski i politiki gospodari drugima. Velika je dakako sloenost problema zbog sadanjeg ukrtanja uzajamne ovisnosti; valja takoer nai hrabrosti da se preprave odnosi

142

meu narodima (meunarodna podjela proizvodnje, struktura razmjene, kontrola dobiti, novani sustav, zatim akcije ljudske solidarnosti), da se preispitaju modeli rasta u bogatih naroda, da se preobraze mentaliteti, da se oni otvore za prvenstvo meunarodne obaveze, da se radi vee djelotvornosti obnove meunarodni organizmi. (Octogesima Adveniens, br. 43) 297. Istinsko milosre je takorei najdublji izvor pravednosti. Ako je pravednost po sebi prikladna da prosuuje (posreduje) meu ljudima u pravinoj pri meusobnoj raspodjeli tvarnih dobara, ljubav je, naprotiv, i to jedino ona (pa dakle i ona dobrohotna ljubav koju nazivamo milosre) sposobna da ovjeka vrati njemu samome. Istinski kransko milosre je ujedno, u nekom smislu, najsavrenije utjelovljenje jednakosti meu ljudima, pa stoga i najsavrenije utjelovljenje pravednosti ukoliko i ona u svome djelokrugu tei istom uinku. Jednakost koju uspostavlja pravednost, ograniuje se, dakako, na predmetna i izvanjska dobra, dok ljubav i milosre omoguuju da se ljudi meusobno susreu u vrednoti samoga ovjeka, i to s dostojanstvom koje je njemu vlastito. (Dives in Misericordia, br. 14) 298. Dakako, svi najbolji poznavaoci socijalnih problema ivo tee za takvim racionalnim ureenjem koje bi gospodarski ivot ponovno privelo u pravi i zdravi red. Ali taj e red, koji i mi sami veoma elimo i oko kojega arko nastojimo, biti posve krnj i nepotpun, ako sva ljudska djelovanja ne budu sloeno oponaala i, koliko je u ovjekovim silama, dostigla divno jedinstvo boanskog nauma: savrenim nazivamo onaj red koji velikom snagom i naporom proglaava Crkva, a zahtijeva ga sam zdravi ljudski razum. On se sastoji u tom da se sve upravi k Bogu, prvoj i vrhovnoj svrsi svega stvorenog djelovanja i da se sva od Boga stvorena dobra smatraju kao puko orue kojim se valja toliko sluiti koliko prevode k postizanju vrhovne svrhe. I ne

143

valja misliti da po tom privredna zanimanja gube na vrijednosti odnosno da postaju manje skladna s ovjejim dostojanstvom. tovie, ona nas ue da s potovanjem upoznajemo volju boanskog Stvoritelja, koji je postavio ovjeka na zemlju da je obrauje i da se njome mnogostruko slui za svoje potrebe. Nije, dakako, zabranjeno da svoj imutak valjano i pravedno poveaju proizvoai dobara, nego je naprotiv pravedno da onaj koji slui zajednici i obogauje je, i sam prema svome poloaju postaje bogatiji iz poveanih dobara, samo dok se to stjecanje ostvaruje s dunom pokornou prema Bojim zakonima, ne vrijeajui prava i u skladu s vjerom i zdravim razumom. Ako to budu svi, svuda i uvijek vrili, brzo e se povratiti u granice pravinosti i pravedne razdiobe ne samo proizvodnja i stjecanje imovine, nego i koritenje bogatstava, koje je sada tako esto neuredno. Prljavoj tenji za iskljuivim poveanjem vlastitog imutka, toj sramoti i velikom grijehu naeg vremena, suprotstavit e se doista i stvarno blagi ali ujedno snani zakon kranske umjerenosti koja ovjeku zapovijeda da najprije trai kraljevstvo Boje i njegovu pravdu, jer dobro zna, da e mu se po bojoj dareljivosti i sigurnom obeanju dodati i vremenita dobra, koliko budu potrebna (Quadragesimo Anno, br. 136) 299. Ljudi naeg vremena osjeaju sve ivljom svijeu te nejednakosti jer su duboko uvjereni da bi velike tehnike i ekonomske mogunosti kojima raspolae dananji svijet mogle i morale ispraviti to alosno stanje stvari. Zato svi trae mnoge reforme u ekonomsko-socijalnom ivotu i promjenu mentaliteta i ponaanja. U tom je cilju Crkva tokom stoljea u svjetlu Evanelja razradila i pogotovu u ovo zadnje vrijeme iznijela naela pravde i jednakosti to ih trai zdrav razum kako za ivot pojedinaca i drutva tako i za meunarodni ivot. Koncil eli naglasiti ta naela s obzirom na dananje prilike i iznijeti neke smjernice imajui na umu prije svega zahtjeve ekonomskog napretka. (Gaudium et Spes, br. 63)

144

III. Dobroinstvo i dobrobit odluke za siromane

300. Ljubav predstavlja veliku drutvenu zapovijed. Ona potuje druge i njihova prava; zahtijeva vrenje pravde i samo ona nas za to poosobljuje. Ljubav nadahnjuje ivot koji postaje dar sama sebe: Tko god bude nastojao ivot svoj sauvati, izgubit e ga; a tko ga izgubi, sauvat e ga (i 17,33) 301. Nee biti, stoga, suvino u tom svjetlu preispitati i produbiti teme kao i bitne smjernice koje su posljednjih godina zaokupljale Uiteljstvo. Ovdje elim upozoriti osobito na jednu temu: na opredjeljenje ili povlatenu ljubav za siromane. To je opredjeljenje ili osobit oblik povlatenosti u oivotvorenu kranske ljubavi, a o njemu svjedoi itava crkvena predaja. To se odnosi na ivot svakoga kranina, ukoliko on nasljeduje Kristov ivot, ali se isto tako primjenjuje i na nau drutvenu odgovornost, pa stoga i na na nain ivota kao i na odluke koje u skladu s time moramo donositi u svezi s vlasnitvom i upotrebom dobara. (Sollicitudo Rei Sociallis, br. 42) 302. Ponovno itanje enciklike u svjetlu suvremene stvarnosti doputa da cijenimo neprestanu brigu i zauzimanje Crkve za one kategorije osoba koje su predmet posebne ljubavi Gospodina Isusa. Sadraj teksta izvrsno je svjedoenje neprekinute crkvene takozvane preferencijalne opcije za siromane, opcije koju smo definirali kao poseban oblik primata pri vrenju kranske ljubavi. (SrS, br. 42) (Centesimus Annus, br. 11) 303. Kroz svoje djelovanje za promicanje ljudskog dostojanstva Crkva pokazuje svoju izraenu ljubav za

145

siromane i za one koji nemaju glasa, jer se Gospodin na poseban nain s njima poistovjetio (usp. Mt 25, 40). Takva ljubav ne iskljuuje nikoga, ve utjelovljuje samo istaknutu slubu o emu svjedoi cjelokupna kranska tradicija. Ta izraena ljubav i od nje nadahnute odluke moraju obuhvatiti nebrojene mase gladnih, prosjaka, beskunika, ljude bez lijenike pomoi, a prije svega bez nade za bolju budunost (Ecclesia in Asia, br. 34) 304. Njegova posebna ljubav prema siromanima udesno je utisnuta i u Marijin Magnjificat. Bog saveza opjevan u Djeviinu zanosu, u isti je tren onaj koji silne zbacuje s prijestolja, a neznatne uzvisuje, gladne napunja dobrima, a bogate otputa prazne, raspruje oholice umiljenei od koljena do koljena iskazuje svoju dobrotu nad onima to se njega boje(Lk 4, 18). Marija je skroz na skroz proeta duhom Jahvinih siromaha koji su u molitvi psalama iekivali spas od Boga, stavljajui u njega sve svoje pouzdanje (usp. Ps 25; 31; 35; 55). (Redemptoris Mater, br.37) 305. Ako su neki brat ili sestra goli, kae sv. Jakov, i bez svagdanje hrane, pa im netko od vas rekne: Idite u miru, utoplite se i nasitite, a ne dadnete im ono to im je potrebno za tijelo, to koristi? (Jak 2, 15-16) Danas, to mora svatko znati, na itavim su kontinentima bezbrojni ljudi i ene mueni glau, bezbrojna su djeca neishranjena, dotle da mnogi od njih umiru u nejakoj dobi, da je fiziki rast i umni razvitak mnogih drugih ugroen, da su itavi predjeli zbog toga osueni na najmraniju potitenost. (Populorum Progressio, br. 45) 306. Ima, dakako, i danas mnogo onih koji, kao nekada pogani, zlorabe tu plemenitu ljubav napadajui Crkvu. Mjesto nje osnivaju pomo silom graanskih zakona. No sve ljudsko nastojanje nee nai ono to bi moglo nadomjestiti kransku ljubav koja se ovom snagom posvetila

146

koristi drugih. Jedino Crkva ima tu jakost, koja ne bi bila nikakva da ne izvire iz Presvetog Srca Isusova. Daleko od Isusa Krista luta onaj koji se odijelio od Crkve (Rerum Novarum, br. 30) 307. Kako se lako zakljuuje i kako je Crkva uvijek ozbiljno upozoravala, red je da katolici osjete kao posebnu dunost pomagati siromasima i bijednicima jer su udovi Mistinoga Kristova Tijela. Po tom smo spoznali Ljubav veli apostol Ivan to je on za nas dao svoj ivot. Tako i mi moramo dati svoj ivot za svoju brau. Ako netko posjeduje dobra ovoga svijeta i vidi svoga brata u nevolji i od njega zatvori svoje srce, kako e ljubav Boja ostati u njemu? (I Iv 3, 16-17)

IV. Drava dobroinstva

308. Drava posjeduje, takoer, pravo da zahvati kad posebne prilike monopola koili spreavaju razvoj. No osim tih zadataka, tj. da usklauje i usmjeruje razvitak drava moe vriti zamjenske funkcije u iznimnim prilikama, kad drutveni sektori ili sustavi poduzea, preslabi ili na putu izgradnje, nisu dorasli svojim zadacima. Slini zamjenski zahvati, opravdani hitnim razlozima koji se tiu opega dobra, moraju se, koliko je mogue, ograniiti u vremenu da ne bi trajno oduzeli spomenutim sektorima i sustavima poduzea nadlenosti koje su im vlastite i da ne bi previe proirili podruje dravne intervencije na nain koji teti slobodi bilo ekonomskoj bilo graanskoj. Posljednjih smo godina doivjeli veliko proirenje takve sfere zahvata koje je pridonijelo da se izgradi na neki nain drava novog tipa: drava blagostanja. Takvih je razvitaka u nekim dravama bilo kako bi najprikladnije odgovorile mnogim dunostima i potrebama donosei lijek oblicima siromatva i lienosti, nedostojnima ljudske osobe. No bilo je ipak i pretjeranosti i zloupotreba, koje su posebno

147

posljednjih godina izazvale otre kritike te drave blagostanja kvalificirane kao asistencijske drave. Manjci u djelovanju asistencijske drave proizlaze iz neprikladnog shvaanja zadae koja je dravi vlastita. I na tom podruju treba potivati naelo supsidijarnosti: drutvo viega reda ne smije se mijeati u nutarnji ivot drutva nieg reda liavajui ga njegovih nadlenosti, nego mu mora, naprotiv, pomagati u sluaju nude te mu pomoi da uskladi svoje djelovanje s djelovanjem drugih drutvenih komponenata u vidu zajednikog dobra. Intervenirajui neposredno i oduzimajui odgovornost drutvu, asistencijska drava prouzrokuje gubitak ljudskih energija te pospjeuje pretjeran rast javnih aparata, kojima vie vlada birokratska logika negoli briga oko sluenja strankama, uz golem porast trokova. ini se, naime, da potrebu poznaje bolje, i bolje mu uspijeva da je zadovolji, onaj koji joj je blii koji postaje blinji potrebnomu. Dodajemo da esto stanoviti tip potreba zahtjeva odgovor ne samo u obliku materijalne pomoi nego mora zadovoljiti i vie zahtjeve humanosti. Neka se misli, takoer, na stanje izbjeglica, useljenika, starih i bolesnih i na sve razliite oblike koji trae asistenciju, kao u sluaju onih koji su ovisni o drogama: sve su to osobe kojima moe djelotvorno pomoi samo onaj koji prua osim nunog lijeenja i iskren bratski potporanj. (Centesimus Annus, br. 48) 309. Ako Lav XIII poziva dravu kako bi po pravdi popravila stanje siromanih, to ini jamano, takoer, to prikladno vidi kako je zadaa drave da bdije nad zajednikim dobrom i da se brine kako bi svaki sektor drutvenog ivota, ne iskljuivi onaj ekonomski, neto pridonio promicanju toga ivota, potivajui ipak pravednu autonomiju svakoga od njih. No to nikoga ne smije navesti na misao da za papu Lava svako rjeenje socijalnog pitanja mora doi od drave. Naprotiv, papa vie puta naglaava nune granice uplitanja drave i njezin instrumentalni karakter, jer

148

su pojedinac, obitelj i drutvo prije drave, tako da ona postoji kako bi titila prava jednih i drugih, a ne da ih gui. (Centesimus Annus, br. 11) 310. Nije pravo, rekli smo, da drava apsorbira graane i obitelj. Pravedno je, da se i jednoj i drugoj strani zajami vlast slobodnog djelovanja, ukoliko to moe biti bez povrede opega dobra i bez nepravde za pojedinca. Ipak, oni koji zapovijedaju moraju braniti zajednicu i njezine udove, zajednicu zato jer je vrhovnoj vlasti narav naredila da je uva, tako da je uvati ope dobro ne samo vrhovni zakon, nego i sam smisao i svrha vlasti. (Rerum Novarum, br. 28)

149

LANAK 9
OKOLI

150

I. Dobrota reda stvaranja

311. I vidje, Bog da je dobro (Post 1, 25). Ove rijei to ih itamo u prvom poglavlju knjige postanka pokazuju smisao boanskog dijela stvaranja. Stvoritelj povjerava ovjeku, kruni cjelokupnog stvaranja brigu o svijetu (usp. Post 2, 15). Iz toga proizlaze za svakoga tono odreene obaveze u odnosu na okoli, ije ispunjavanje pretpostavlja nezatvaranje etikoj i duhovnoj perspektivi, jer samo tako se moe nadii pogled na ivot i nain ivljenja koji vodi iscrpljivanju prirodnih sirovina. (Ecclesia in America, 25) 312. Sedma zapovijed zahtijeva potivanje cjelovitosti stvorenja. ivotinje, kao i biljke i neiva bia, po prirodi su namijenjen opem dobru prologa, sadanjeg i budueg ovjeanstva. Uporaba rudnih, biljnih i ivotinjskih zaliha svega svijeta ne moe biti odvojena od potivanja moralnih zahtjeva. Gospodstvo nad neivim i ivim biima, to ga je Stvoritelj dao ovjeku, nije posvemanje; ono se mjeri brigom za kakvou ivota blinjega, podrazumijevajui tu i budue narataje; i zahtijeva religiozno potivanje cjelovitosti stvorenja. (KKC, br. 2415)

II. Problemi s okoliem

313. Svakomu je oevidno da ponegdje na svijetu ima nerazmjera izmeu obradivih povrina tla i broja stanovnitva, a ponegdje izmeu prirodnog bogatstva i raspoloivih srdstava za proizvodnju. To zahtijeva suradnju meu narodima, za kojom e uslijediti vea razmjena dobara, kapitala i samoga ljudstva. (Pacem in Terris, br. 101)

151

314. Drugo razmiljanje zasniva se, reklo bi se, na jo snanijoj tvrdnji o ogranienosti prirodnih izvora, od kojih se neki, kako se to kae, ne mogu obnoviti. Upotrebljavati te izvore s posvemanjim gospodarenjem, bez ikakva obzira, kao da su oni neiscrpivi, ozbiljno dovodi u opasnost njihovo daljnje postojanje ne samo za sadanje narataje, nego nadasve za budue. Svima nam je poznato kako je izravni ili neizravni uinak industrijalizacije sve ee zagaenje okoline s tekom posljedicama po zdravlje stanovnitva. Jo jednom postaje oito da se razvoj, odlunost da se on planski usmjeruje, koritenje prirodnih izvora kao i nain kako se oni upotrebljavaju, ne mogu odvojiti od potivanja moralnih zahtjeva. Jedan od tih zahtjeva, nema sumnje, postavlja granice koritenja vidljive prirode. Gospodarstvo to ga je Stvoritelj podario ovjeku nije neka apsolutna vlast, niti se moe govoriti o slobodi upotrebe ili zloupotrebe ili raspolaganja stvarima po miloj volji, kako se Kome svidi. Ogranienje to ga je od poetka sam Stvoritelj postavio i simbolino izrazio u zabrani da se jede plod od stabla (usp. Post 2,16s) pokazuje dovoljno jasno da smo, gledom na vidljivu prirodu, podvrgnuti ne samo biolokim, nego i moralnim zakonima, koji se ne mogu nekanjeno kriti. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 34) 315. Izgleda da smo sve svjesniji injenice da iskoritavanje zemlje, planeta na kojem ivimo, zahtijeva razumno i poteno planiranje, S druge pak strane, to iskoritavanje ne samo u industrijske nego i u vojne svrhe, nekontrolirani razvitak tehnike koji se ne uklapa u iri openit i zaista ovjeni plan, sve to zajedno ugroava prirodni ovjekov okoli, otuuju ovjeka u odnosima s prirodom, udaljavaju ga od nje. (Redemtor Hominis, br. 15) 316. Na isti je nain zabrinjavajue, uz pitanje konsumizma i s njim usko povezano, ekoloko pitanje. ovjek zahvaen eljom da posjeduje i da uiva, vie nego da

152

bude i da raste, konzumira pretjerano i neuredno zalihe zemlje i svog vlastitog ivota. U korijenu besmislena razaranja prirodnog okolia poiva antropoloka zabluda, na alost vrlo rairena u nae doba. ovjek koji otkriva svoju sposobnost da preobraava, i u izvjesnom smislu da stvara svijet vlastitim radom, zaboravlja da se to odvija uvijek na temelju prvog izvornog dara stvari od Boga. ovjek misli da moe samovoljno raspolagati zemljom podvrgavajui je bez pridraja svojoj volji kao da ona ne bi imala vlastita oblika i prethodne namjene koju joj je dao Bog. ovjek tu namjenu, istina, mree razvijat, ali je ne smije izdati. Umjesto da vri svoju ulog bojega suradnika u djelu stvaranja ovjek se stavlja na mjesto Boga te tako na kraju izaziva pobunu prirode koju vie tiranizira nego njome vlada. U tom se razabire, u prvom redu, siromatvo ili uskogrudnost ovjeka kojega proima elja da posjeduje stvari umjesto da ih stavi u odnos s istinom, liena onog nezainteresiranog stava, plemenitog, estetskog, koji se raa iz divljenja biu i ljepoti, koji ita u vidljivim stvarima poruku nevidljivoga Boga koji ih je stvorio. Dananje ovjeanstvo, to se toga tie, mora biti svjesno svojih dunosti i zadataka prema buduim generacijama. (Centesimus Annus, br. 37) 317. Dok se ovjekovo obzorje tako mijenja pod djelovanjem slika to se za njega izabiru, nazire se jedna druga preobrazba, koja je i pogubna i neoekivana posljedica ovjekova djelovanja. ovjeka biva odjednom svjestan te posljedice: nesmotrenim iskoriivanjem prirode lako bi je mogao razoriti, te i sam postati rtvom njezina srozavanja. ovjekov materijalni okoli postaje izvorom stalnih prijetnji kao to su zagaenja i otpaci, nove bolesti, sveobuhvatna razorna mo; ali ne samo to: ovjeku pae izmie vlast nad vlastitim ljudskim krajolikom, on stvara sebi za sutra okolinu koja e mu moda biti nepodnoljiva; ovo je socijalni problem golemih razmjera koji se tie svekolike ljudske obitelji. Kranin mora obratiti svoju pozornost ovim novim

153

vidicima, on zajedno s drugim ljudima mora preuzeti odgovornost za sudbinu to je sad ve zajednika sudbina svih nas. (Octogesima Adveniens, br. 21) 318.Osim iracionalnog razaranja prirodnog okolia ovdje moramo prisjetiti da je jo tee razaranje ljudskog okolia, emu se jo uvijek ne posveuje nuna pozornost. Dok se s pravom vodi briga, takoer mnogo manje nego to je nuno, da se ouva prirodni habitat raznih ivotinjskih vrsta kojima prijeti nestanak, jer se zna da svaka od njih daje poseban doprinos opem skladu na zemlji, premalo se nastoji oko toga da se odre moralni uvjeti autentine ljudske ekologije. Bog je ovjeku dao ne samo zemlju, koju mora upotrebljavati potivajui izvornu nakanu po kojoj mu je darovana kao dobro; Bog je dao ovjeku i njega samoga, te ovjek, stoga, mora potivati naravnu i moralnu strukturu kojom je obdaren. U tom kontekstu treba spomenuti teka pitanja moderne urbanizacije, potrebe urbanizma koji se brine za ivot osoba, a i dunu brigu za socijalnu ekologiju rada. (Centesimus Annus, br. 38)

III. Uprava i pitanja o okoliu

319. ovjek koji je pozvan obraivati i uvati vrt svijeta (usp. Post 2, 15), ima posebnu odgovornost za ivotni okoli, to znai za stvaranje, koje je Bog postavio u slubu svojeg osobnog dostojanstva, svoga ivota: odgovornost ne samo u odnosu sadanjeg ovjeka, ve i za budue narataje. Ekoloko pitanje od ouvanja prirodnog ivotnog prostora razliitih ivotinja i mnogostrukim ivotnim vrstama pa sve do ekologija ovjeka u pravom smislu rijei nalazi u biblijskom tekstu jasan i koristan etiki uvod za rjeenje, koja potuje grubo dobro ivota. U stvarnosti Gospodstvo to ga je Stvoritelj podario ovjek nije neka apsolutna vlast, niti se moe govoriti o slobodi upotrebe ili zloupotrebe ili

154

raspolaganja stvarima po miloj volji, kako se kome svidi. (SrS, br. 34) (Evangelium Vitae, br. 42) 320. Odgovorni za poduzee snose pred drutvom ekonomsku i ekoloku odgovornost za svoje radnje. Oni su duni uzimati u obzir dobro osoba a ne samo povienje dobitaka. Dobici su ipak potrebni: oni omoguuju ulaganja koja osiguravaju budunost poduzea; i jame zaposlenost. (KKC, br. 2423) 321. Sa unapreenjem ljudskog dostojanstva povezano je pravo na zdrav okoli. Jer na taj nain postaje vidljiva dinamika odnoaja izmeu pojedinca i drutva. Jedan paket meunarodnih, regionalnih i nacionalnih normi s obzirom na okoli tom pravu daje postupno pravnu formu. Premda jo nisu dostatne samo zakonske mjere. Sadanjost i budunost ovise o zatiti stvorenog, zbog beskonane meusobne ovisnosti ljudi i njihovog okolia. Staviti ovjekovu dobrobit u sredite pozornosti o okoliu trenutno je najsigurniji put tititi stvoreno. (Poruka povodom svjetskog dana mira 1999, br. 10)

IV. Tehnologija
322. Razvitak industrije i s njom povezanih raznih sektora, do najmodernijih elektronskih tehnologa, posebno na podruju minijaturizacije, informatike, telematike itd., pokazuju kakvu ogromnu ulogu u meudjelovanju subjekta i objekta rada (u najirem smislu rijei) preuzima taj saveznik rada to ga je stvorila ljudska misao, to jest tehnika.Tehnika je bez sumnje ovjekov saveznik. Olakava mu, usavrava, ubrzava i umnoava rad. Potie kvantitativno poveanje radnog proizvoda i uvelike ga kvalitativno poboljava. No injenica je kadikad da se taj saveznik, tehnika, moe preobraziti i u ovjekova protivnika,

155

na primjer kad mehaniziranje rada istisne ovjeka oduzimajui mu osobno zadovoljstvo, poticaj na stvaralatvo i odgovornost, kad ukida radna mjesta brojnim radnicima ili kad zbog precjenjivanja stroja svede ovjeka na roba. (Laborem Exercens, br. 5) 323. Sadanje pokoljenje osjea se povlatenim jer mu napredak prua nesluene mogunosti, nezamislive pred jo i nekoliko desetljea. Stvaralako ovjekovo djelovanje, njegov um i rad, ostvarili su duboke promjene kako na podruju znanosti i tehnike tako i u drutvenom i kulturnom ivot. ovjek je svoju mo protegnuo na prirodu i stekao dublju spoznaju zakona svoga vlastitog drutvenog ponaanja.Osobito suvremena mlade zna da napredak znanosti i tehnike moe sa sobom donijeti ne samo nova tvarna dobra, ve i ire sudjelovanje u uzajamnom upoznavanju.Dostignua biolokih, psiholokih i drutvenih znanosti pomoi e ovjeku da bolje prodre u bogatstva vlastitog bitka. Ali, uza sve to ili radije u svemu tome postoje tekoe, koje kao da jo vie i rastu. (Dives in Misericordia, br. 10)

156

LANAK 10
MEUNARODNO ZAJEDNITVO

157

I. Ljudska obitelj
324. Prema biblijskoj objavi Bog je stvorio ovjeka muko i ensko na svoju sliku, sebi slina. Ta sprega izmeu ljudske osobe i Stvoritelja daje neotuiva temeljna prava i temelj njenom dostojanstvu, koja Bog jami. Tim osobnim pravima odgovaraju jasno dunosti prema drugima. Niti pojedinac niti drutvo, doli drava niti bilo koja ljudska institucija ne smije osobu ili skupinu osoba svesti na status jedne stvari. Isto tako se objava sastoji u jedinstvu ljudske obitelji: sve osobe stvorene u Bogu istog su porijekla: bez obzira kako su se tokom povijesti rasprile ili koliko su njihove razlike dole do izraaja, odreeni su tvoriti jednu jedinu obitelj prema Bojem planu u poetku. Pavao je zborio Atenjanima: On je iz jednog jedinog ovjeka stvorio sav ljudski rod, kako bi nastanili cijelu zemlju, i tako svatko moe sa pjesnikom rei da je od Boje vrste. (Crkva i rasizam, br. 19-20) 325. Crkva po boanskom pravu pripada svim narodima. To potvruje i injenica da je ve po svom svijetu prisutna i da tei okupiti sve narode. (Mater et Magistra, br. 178) 326. Tada e svijest o zajednikom Bojem oinstvu, o bratstvu svih ljudi u Kristu, sinova u Sinu, o nazonosti i ivotvornom djelovanju Duha Svetoga dati naem pogledu na svijet Novi kriterij prosuivanja. S onu stranu ljudskih i prirodnih spona, koje su same po sebi tako jade i uske, u svjetlu se vjere pokazuje novi model jedinstva ljudskoga roda, na kojem se u konanici mora nadahnjivati solidarnost. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 40)

158

II. Slobodna trgovina

327. Nauka Lava XIII u Rerum novarum ostaje uvijek na snazi: suglasnost stranaka, ako se nalaze u pretjerano nejednakom poloaju, nije dovoljna da garantira pravednost ugovora, i zakon slobodnog pristanka ostaje podloan zahtjevima prirodnog prava. to je vrijedilo u pogledu pravedne plae pojedinaca, vrijedi i za meunarodne pogodbe: ekonomija razmjene ne moe vie poivati iskljuivo na zakonu slobodne konkurencije koji je i sam i odvie esto uzrok ekonomskoj diktaturi. Sloboda razmjene nije pravedna ako ne podlijee zahtjevima socijalne pravde. (Populorum progressio, br. 59) 328. Preostaje da se uspostavi jo vea pravda u raspodjeli dobara, i unutar nacionalnih zajednica i na meunarodnoj razini. U svjetskoj razmjeni valja prevladati odnose snage i postii usuglaene dogovore na dobro sviju. Jer odnosi snage nikad nisu trajno i istinski jamili pravdu, mada u nekim trenucima promjenjiva igra tih odnosa esto moe pomoi do lakih uvjeta za dijalog. Posezanje za silom izaziva nastup protivnikih sila, a to stvara borbenu klimu to zavrava ekstremnim stanjima nasilja i zloporabama. Ali najvanija je zadaa pravde, a to smo esto ustvrdili, omoguiti svakoj zemlji da promie vlastiti razvitak u okviru suradnje u kojoj nee biti ma kakva nastojanja da se gospodarski i politiki gospodari drugima. Velika je dakako sloenost problema zbog sadanjeg ukrtanja uzajamne ovisnosti; valja takoer nai hrabrosti da se preprave odnosi meu narodima (meunarodna podjela proizvodnje, struktura razmjene, kontrola dobiti, novani sustav, zatim akcije ljudske solidarnosti), da se preispitaju modeli rasta u bogatih naroda, da se preobraze mentaliteti, da se oni otvore za prvenstvo meunarodne obaveze, da se radi vee djelotvornosti obnove meunarodni organizmi. (Octogesima Adveniens, br. 43)

159

329. Nije doputeno na tom podruju sluiti se dvama mjerilima. Ono to vrijed unutar jedne nacionalne ekonomike, to je doputeno izmeu razvijenih zemalja, vrijedi takoer za trgovinske odnose meu bogatim i siromanim zemljama. Ne ukidajui trite zasnovano na konkurenciji, treba ga zadrati u granicama koje ga ine pravednim i moralnim, dakle humanim. U trgovini izmeu razvijenih ekonomika i onih u razvoju polazne su situacije previe neravnomjerne a stvarna sloboda odvie nejednaka. Socijalna pravda namee dunost da meunarodna trgovina, ako ima biti humana i moralna, uspostavi meu partnerima barem relativnu ujednaenost mogunosti. Taj se cilj ne moe postii odmah, ali da bi se jednom do njega dolo, treba ve sada stvoriti realnu jednakost u diskusijama i pregovorima. I na tom podruju bile bi korisne meunarodne konvencije za dovoljna prostrana podruja. One bi nametnule ope norme radi reguliranja stanovitih cijena, pruale garancije stanovitim proizvodima, podupirale neke industrije u nastajanju. Svatko uvia kako bi taj zajedniki napor u korist vee pravde u meunarodnim odnosima pruio takvu pomo zemljama u razvoju koja ne bi imala samo neposredne nego i trajne rezultate. (Populorum Progressio, br. 61)

III. Mir i rat

330. Mir nije puka odsutnost rata, niti se svodi jedino na uspostavu ravnotee meu protivnikim silama. On ne nastaje biti iz nasilne vladavine, nego se doista s pravom naziva djelom pravde. Mir je plod reda to ga je u ljudsko drutvo utisnuo njegov boanski Utemeljitelj i to treba da ga ostvare ljudi, koji eaju za sve savrenijom pravdom. Budui da je ope dobro ovjeanstva u osnovi, dodue odreeno vjenim zakonom, ali je ono u svojim konkretnim zahtjevima tijekom vremena podvrgnuto stalnim promjenama. Mir se nikada ne stie jednom za uvijek, nego

160

ga stalno treba graditi. Osim toga, budui da je ljudska volja nestalna i ranjena grijehom, ostvarenje mira trai od svih trajno svladavanje strasti i budnost zakonite vlasti. No to ipak nije dovoljno. Takav se mir na zemlji moe postii samo ako se osigura dobro osoba i ako ljudi s povjerenjem i slobodno meusobno izmjenjuju bogatstva uma i srca. Za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna vrsta volja da se potuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je mir plod takoer ljubavi, koja ide dalje od onoga to moe izvesti pravda. Meutim, zemaljski mir to se raa iz ljubavi prema blinjemu odraz je i uinak Kristova mira, koji izlazi iz boga Oca. Sam, naime, Utjelovljeni sin, knez mira, svojim je kriem sve ljude pomirio s Bogom, ponovno uspostavivi jedinstvo svih u jednom Narodu i u jednom Tijelu. U svom je tijelu ubio mrnju i slavom svoga uskrsnua izlio je Duha ljubavi u ljudska srca. Stoga se svi krani usrdno pozivaju da se provodei u ivot istinu u ljubavi2 ujedine sa svim doista mirotvornim ljudima da bi izmolili i izgradili mir. Voeni istim Duhom ne moemo a da ne pohvalimo one koji se u borbi za svoja prava odriu nasilnih ina i postiu za sredstvima obrane koja su, uostalom, na raspoloenju i slabijima dakako, pretpostavivi da je to mogue bez povreda prava i dunosti drugih ili zajednice. (Gudium et Spes, br. 78) 331. Potivanje i razvoj ljudskog ivota zahtijevaju mir. Mir nije tek odsutnost rata i ne moe se svesti na osiguranje ravnotee meu suprotstavljenim silama. Mir se na zemlji ne moe postii bez zatite osobnih dobara, bez slobodne komunikacije meu ljudima, bez potivanja dostojanstva osoba i naroda, bez postojano ivljena bratstva. Mir je spokoj poretka (sv. Augustin, De civitate Dei, IX, 13, 1). On je plod pravednosti i uinak ljubavi. (KKC, br. 2304)

161

332. Nepravde, prekomjerne nejednakosti na gospodarstvenom i drutvenom podruju, zavist, nepovjerenje i oholost to bujaju meu ljudima i narodima, trajno ugroavaju mir i uzrokuju ratove. Sve to se ini za uklanjanje tih nereda pridonosi izgradnji mira i izbjegavanju rata: Ljudima kao grenicima uvijek prijeti opasnost rata i prijetit e sve do Kristova dolaska. No, ukoliko u ljubavi sjedinjeni uspijevaju nadvladati grijeh, nadvladavaju i nasilje, sve dok se ne ispuni rije:maeve e prekovati u plugove, koplja u srpove. Nee vie narod dizat maa protiv naroda, nit se vie uit ratovanju(GS, br. 78; usp Iz 2,4). (KKC, br. 2317) 333. Treba potivati i ovjeno postupati s neborcima, s ranjenim vojnicima i zarobljenicima. Djela oigledno suprotan pravu naroda i njegovim opim naelima kao i odredbe koje ih nameu, jesu zloini. Slijepa poslunost nije dostatna da opravda one koji se takvim nalozima podvrgavaju. Tako istrebljenje nekog naroda, nacije ili narodne manjine treba osuditi kao smrtni grijeh. Postoji moralna obveza oprijeti se naredbama koje nareuju genocid. (KKC, br. 2313)

IV. Naoruanje
334. S druge pak strane vidimo, ne bez osjeaja velike boli, da su i u onim zemljama u kojima je gospodarstvo najvie uznapredovalo napravljena, i jo se prave, strahovita ratna oruja u koja je uloen najvei dio duhovnih i materijalnih dobara. Zbog toga, graani tih drava moraju snositi ne ba lagane terete, druge drave ostaju bez pomoi za drutveno-gospodarski napredak. (Pacem in Terris, br. 109) 235. Jer bijah gladan, i ne dadoste mi jesti; gol, i ne zaogrnuste me; u tamnici, i ne pohodiste me (Mt

162

25,42). Te rijei dobivaju znaenje teega ukora kad se sjetimo kako mjesto kruha i kulturne pomoi novim dravama i narodima koji upravo zakoraie u nezavisni ivot, bivaju ponuena, ponekad zaista u izobilju, moderna oruja i sredstva razaranja koja se stavljaju na raspolaganje za oruane sukobe i ratove. Ti ratovi nisu samo potreba obrane njihovih opravdanih prava i njihove nezavisnosti, nego su to esto oblici ovinizma, imperijalizma i raznorodnog neoimperijalizma. Svi dobro (Redemptor Hominis, br. 16) 336. Nauk katolike Crkve je dakle jasan i dosljedan. ali zbog trke za naoruanjem, te trai minimalno stalno meusobno razoruavanje koje bi se kontroliralo kao i najvee mogue mjere opreza pri upotrebi atomskog oruja. Istodobno Crkva trai za svaku naciju potivanje neovisnosti, slobode i opravdane sigurnosti (Poruka drugoj izvanrednoj sjednici razoruanja Ujedinjenih naroda, br.5) 337. Luda trka za naoruanjem troi zalihe koje su potrebne za razvitak vlastitih nacionalnih ekonomija ili za pomo nerazvijenim dravama. Znanstveni i tehnoloki napredak koji bi morao pridonositi ovjekovoj dobrobiti pretvara se u sredstvo rata: znanost i tehnika upotrebljavaju se da bi proizvele sve savrenije i sve razornije oruje. (Centesimus Annus, br. 18)

V. Univerzalno zajedniko dobro

338. Sve jae postaju uzajamne ovisnosti ljudi. One se pomalo proteu po svoj zemlji. Jedinstvo ljudske obitelji, koje objedinjuje bia s jednakim naravnim dostojanstvom, ukljuuje ope zajedniko dobro. Ono zahtijeva organizaciju zajednice naroda sposobnu udovoljiti raznim potrebama ljudi, kako na podruju drutvenog ivota u koji spadaju

163

prehrana, zdravstvo, odgoj . Tako i u nekim posebnim prilikama koje tu i tamo nastaju, kao to je potreba da se doskoi nevoljama izbjeglica ili da se pomogne iseljenicima i njihovim obiteljima (Gaudium et Spes, br. 84). (KKC, br. 1911) 339. Kao to ne moemo suditi o opem dobru pojedinih zemalja tako ne moemo ni o opem dobru svih naroda ne vodimo li rauna o ljudskoj osobi. Zato e svjetski javni autoritet ii ponajvema za tim da se ovjekova prava priznaju, da se duno potuju, netaknuta uvaju i promiu. Ono moe da to ostvari ili samo od sebe, kad se za to prui prilika, ili kad stvori takve uvjete u cijelom svijetu u kojima e voe pojedinih drava moi lake izvravati svoje zadatke. (Pacem in Terris, br. 139)

VI. Transnacionalne i meunacionalne organizacije

340. Silno, dakle, elimo da Organizacija Ujedinjenih Naroda uspijeva sve vie i vie prilagoditi svoje ustrojstvo i odgovarajua sredstva rasponu i plemenitosti svoje zadae. O, neka to skorije doe vrijeme kad e ova Organizacija moi uspjeno zatiivati prava ljudske osobe: prava, velimo, to neposredno izviru iz dostojanstva ovjekove osobe, pa su stoga sveopa, nepovrediva i neizmjenjiva; to vie to dandanas ljudi, svaki u svojoj dravi, danomice sve vie sudjeluju u javnom ivotu pa djelatnijim zauzimanjem prate zbivanja u svih naroda i sve su vie i vie svjesni da pripadaju kao ivi lanovi opeovjeanskoj obitelji. (Pacem in Terris, br. 145) 341. Ta meunarodna suradnja svjetskih razmjera zahtijeva institucije koje bije pripremile, koordinirale i vodile, sve dok se ne uspostavi pravni poredak koji b svi

164

priznali. Od svga srca ohrabrujemo organizacije koje su uzele u svoje ruke tu suradnju u korist razvoja i elimo da im ugled jo poraste. (Populorum Progressio, br. 78) 342. Budui pak da su meudravni odnosi u posljednje vrijeme, uslijed znanstvenog i tehnikog napretka, na svim podrujima ljudskoga drutva postali tjenji, narodi nuno sve vie vise jedan od drugoga. Danas stoga znaajnija pitanja na znanstvenom, tehnikom, gospodarskom, drutvenom, politikom i kulturnom podruju esto nadilaze mogunosti pojedine zemlje pa zahvaaju gotovo nuno vie drava, a ponekad itav svijet. Tako biva da pojedine zemlje, ma koliko kulturne i civilizirane, istaknute brojem, i radinou graana, gospodarskim napretkom prirodnim bogatstvom i prostranstvom, ne mogu kako spada same, odvojeno od drugih, rijeiti svoja krupnija pitanja. Pojedine e drave, kad ve treba da jedna drugu nadopunjuju i usavravaju, raditi na svojem probitku samo onda ako se u isti as brinu i za probitak ostalih. Zato krajnja nuda sili drave na meusobno slaganje i suraivanje. (Mater et Magistra, br. 200-202) 343. Treba ii i dalje. U Bombayu smo molili da se stvori veliki svjetski fond, dijelom od novca koji se daje inae za vojne trokove, i da se iz tog fonda pomogne onima koji su bez sredstava. (Pavao VI. poruka svijetu, povjereno novinarima). to vrijedi za neposrednu borbu protiv bijede, vrijedi isto tako za potpomaganje razvoja. Samo svjetska suradnja, koje bi zajedniki fond ujedno bio znak i sredstvo, omoguila bi da se nadvladaju besplodna rivalstva i zapone plodan i miroljubiv dijalog mee svim narodima. (Populorum Progressio, br. 51)

165

VII. Useljenitvo
344. Budui da Mi - Bog nas na to potie oinskim srcem ljubimo sve ljude, s gorko tugom u dui pomiljamo na neprilike onih koji su s politikih razloga iz zaviaja otjerani, jer mnotvo ovih izbjeglica, u nae dane doista nepregledno, vazda prate mnoge nevjerojatne muke. To pokazuje kako poglavari nekih drava pretjerano steu granice prave slobode unutar kojih bi pojedini graani mogli ivjeti ivotom dostojnim ovjeka, tovie, u ovakvim dravama kadto se ak i samo pravo na slobodu dovodi u pitanje ili se naprosto ukida. Kad se to dogodi, pravi se drutveni poredak potpuno izvre; javna naime vlast po svojoj naravi smjera k zaiti dobra zajednice, a temeljno je u njemu priznati potene granice slobode i uvati netaknuta njezina prava. (Pacem in Terris, br. 103-104) 345. Ameriki je kontinent u svojoj povijesti doivio razna useljenika gibanja, koja su odvele veliki broj mukaraca i ena u razliite dijelove svijeta u nadi na bolju budunost. Ti fenomeni se nastavljaju i danas i pogaa konkretno mnoge osobe i obitelji, koje dolaze iz latinoamerikih zemalja tog kontinenta, koje su se nastanile u sjevernim krajevima i tamo u pojedinim sluajevima ine zamjetan dio stanovnitva. esto donose sa sobom kulturno i religiozno nasljedstvo, koje je veoma bogato kranskim elementima. Crkva je svjesna problema koji su nastali uslijed takve situacije i trudi se razviti pravo duobrinitvo za te useljenike, kako bi promicala njihovo naseljavanje u odreene dijelove i istovremeno poticala spremnost prihvata od strane nastanjenog stanovnitva, u uvjerenju da e dotino otvaranje prema drugomu biti na bogaenje svima. Crkvene zajednice bi trebale u tim fenomenima vidjeti poseban poziv, bratstvo u duhu evanelja ivjeti kao vrijednost, i shvaati to istodobno kao poziv da se vlastitoj religioznosti dade novi

166

poticaj, tako da se i vlastita evangelizacijska djelatnost provodi jo svjesnije i odlunije. U tom smislu smatraju sinodalni Oci da Crkva u Americi mora biti budna odvjetnica, koja mimo svih ogranienja titi slobodno kretanje unutar vlastite zemlje i u druge zemlje to je naravno pravo svake osobe. Treba voditi brigu o pravima useljenika i njihovih obitelji na nain da se njihovo ljudsko dostojanstvo sauva, to bi vrijedilo i u sluaju ilegalnog ulaska u dravu. Potrebno je prema useljenicima imati duh gostoljubivosti i spremnosti prihvata kako bi ih se ohrabrilo da se integriraju u Crkveni ivot a da pri tome ne moraju izgubiti svoju slobodu i svoj poseban kulturni identitet. Zbog toga je bitno da biskupija odakle dolaze surauje sa biskupijom gdje su se useljenici doselili. Pri tome se treba ophoditi prema zakonskim datostima te specifinim pastoralnim strukturama koje su uvrijeene u Crkvenoj praksi. Na taj nain se osigurava to adekvatnije i obuhvatnije duobrinitvo. Stalna briga radi uspjenije evangelizacije ljudi, koji su netom doselili, a Krista jo ne poznaju, za Crkvu mora biti stalni poticaj. (Ecclesia in America, br. 65) 346. Iz gorkog iskustva znamo dakle da strah od razliitosti - posebtio ako je izraen uskim i iskljuivim uskraivanjem svakog nacionalnog prava moe dovesti do toga da postane spodoba nasilja i terora. Ali ipak, ako se potrudimo vrednovati stvari objektivno, moemo zamijetiti, da nasuprot svim razliitostima, u kojima se pojedini ljudi i narodi razlikuju, ima temeljna jednakost, jer razliite kulture u stvarnosti nisu nita drugo doli razliiti naini pristupanja pitanju o smislu osobnog bivanja. I upravo tu moemo utvrditi jedan od izvora, iz kojeg izvire potovanje koje svakoj kulturi i svakoj naciji dolikuje. (Nagovor povodom pedesete ope skuptine UNO, 1995, br. 9)

167

VIII. Zaduenje u inozemstvu

347. Zaduenje u inozemstvu, koje ini se mnoge narode na amerikom kontinentu gui, je vrlo irok problem. Premda se ovdje ne moe uputati u mnogobrojne aspekte, ipak Crkva u svom duobrinitvu ne smije zanemarivati ovaj problem koji titi ivot mnogih ljudi. Stoga su mnoge biskupske konferencije u Americi, svjesni domaaja ovog problema, organizirali s tim u svezi studijske sjednice i objavili dokumente radi afektivnijeg rjeavanja tog problema. Takoer i ja sam esto isticao svoju brigu o toj neodrivoj situaciji. U pogledu na predstojeu veliku obljetnicu 2000. godine i spomenom na socijalni smisao, kojeg obljetnica ima u Starom zavjetu, napisao sam: U duhu knjige Levitskog zakonika krani moraju udruiti glas svih siromaha svijeta, na nain da obljetnicu postave kao pogodno vrijeme, da izmeu ostalog se provjeri, ako ne i promisli o znaajnom oprostu meunarodnih dugovanja, to optereuje sudbinu mnogih nacija. (TMA, br. 36). Stoga ponavljam svoju elju, koju su prisvojili i sinodalni Oci, da papinsko vijee za mir i pravdu zajedno sa drugim zaduenim organizacijama, kao na primjer odjel za odnose sa dravama unutar dravnog sekretarijata, istraivanjem i dijalogom zajedno sa zastupnicima prvog svijeta i odgovornima iz svjetske banke i meunarodnog monetarnog fonda traga za rjeenjima kako bi se otklonio problem zaduenja u inozemstvu, te traiti norme za spreavanje takve situacije u sluaju buduih inozemnih kredita. Bilo bi dobro da na to iroj razini gospodarski i monetarni strunjaci meunarodnog glasa izvre kritiku analizu svjetskog gospodarskog poretka sa njegovim pozitivnim i negativnim aspektima, tako da se ispravi aktualni poredak i da se predloi sistem i sposobni

168

mehanizmi za napredak cjelovitog i solidarnog razvitka ljudi i naroda. (Ecclesia in America, br. 59) 348. U nastojanju oko pravednosti u svijetu koji je opeaen socijalnim i gospodarskim nejednakostima, Crkva ne moe zanemariti teak teret mnogih azijskih zemalja u razvoju i trenutne i budue posljedice koje proizlaze iz toga. U mnogim sluajevima su te drave primorane, uskratiti izdatke za ivotno potrebne zahtjeve poput hrane, zdravstvene skrb, pitanja smjetaja te obrazovanja, kako bi namirili svoja dugovanja meunarodnim monetarnim fondovima i bankama. To znai, da su mnogobrojne osobe osuene na ivotne uvjete koji vrijeaju dostojanstvo ovjeka. (Ecclesia in Asia, br. 40) 349. Sinodalni Oci su izrazili svoju zabrinutost zbog inozemnog duga koji optereuje mnoge drave u Americi. To je jasno izraena solidarnost sa tim dravama. Ona s pravom usmjerava pozornost javnog mijenja na sloenost te teme upuuji na to da su ta dugovanja esto puta ishod korupcije i loe uprave. Ne odgovara duhu sinodlnog promiljanja putem tog saznanja koncentrirati na jedan pol cjelokupnu odgovornost jednog fenomena, to je od njegovog poetka a i to se tie njegovog rjeavanja izuzetno sluen. Uistinu ne ubrajaju se u viestrane razloge, koji su doveli do tako visokog inozemnog zaduivanja, samo visoke kamate, posljedice spekulativne financijske politike, nego i neodgovornost vladine politike, koja pri zaduivanju ne misli o realnim mogunostima otplate. Oteavajue je jo i to da goleme svote koje potjeu od novaca posuenog iz inozemstva ne slue napretku za potrebne promjene za razvoj drave ve osobnom bogaenju pojedinih osoba. Bilo bi nepoteno da te nepravedne odluke terete one koji ih nisu donijeli. Ozbiljnost situacije postaje jo jasnija ako se uzme u obzir da ve samo otplaivanje kamata teko optereuje

169

gospodarstvo siromanih drava te im tako nedostaje potreban novac za socijalni razvoj, obrazovanje, zdravstvo i za otvaranje radnih mjesta. (Ecclesia in America, br. 22)

IX. Nacionalizam i etnike napetosti

350. Jo se i druge zapreke suprotstavljaju izgradnji jednog svijeta koji bi bio pravedniji i skladnije sazdan na opoj solidarnosti: mislimo na nacionalizam i rasizam. Prirodno je da zajednice koje su nedavno dobile politiku samostalnost budu ljubomorne na svoje jo krhko nacionalno jedinstvo i da se brinu oko njegova ouvanja. Normalno je takoer da narodi stare kulture budu ponosni na batinu koju su naslijedili od svoje prolosti. Ali takvi legitimni osjeaji moraju biti sublimirani univerzalnom ljubavi koja obuhvaa sve lanove ljudske obitelji. Nacionalizam izolira narode radei protiv njihova istinskog dobra, i bio bi osobito opasan ondje gdje krhkost nacionalnih ekonomika zahtijeva objedinjavanje napora, financijskih sredstava i znanja da bi se ostvarili programi razvoja i poveala trgovinska i kulturna razmjena. (Populorum Progressio, br. 62) 351. Prvi je princip neotuivo dostojanstvo svake ljudske osobe, bez obzira na razlike rasistikog, etnikog, kulturnog ili nacionalnog porijekla ili vjerskih spoznaja; nijedna osoba ne postoji za sebe, nego nalazi svoj puni identitet tek u odnosu prema drugim osobama i skupinama. Isto moemo rei za skupine ljudi. (Poruka povodom svjetskog dana mira, 1989, br. 3) 352. I danas ostaje mnogo toga za napraviti, kako bi se nadvladala vjerska netrpeljivost, koja je u razliitim dijelovima svijeta povezana sa potlaenou manjina. Mi smo naalost svjedoci pokuaja gdje se drugima bilo izravno, uz

170

pomo prozelatva, koji se uistinu slui sredstvom prinude, ili uskraivanjem odreenih drutvenih ili politikih prava pokuava nametnuti odreene vjerske ideje. Netrpeljivost moe biti ishod odreenog fundamentalizma, koji predstavlja ponovnu kunju. On moe dovesti lako do tekog krenja zakona kao i do radikalnog ugnjetavanja svakog javnog suprotnog izraavanja, pa i do potpune zabrane, slobodnog izraavanja. I fundamentalizam moe dovesti do iskljuivanja drugoga iz drutvenog ivota. (Poruka povodom svjetskog dana mira, 1991, br. 4) 353. Rasizam nije karakteristian iskljuivo za mlade nacije kod kojih se on esto krije pod velom suparnitva meu klanovima i politikom strankama, uz veliku tetu za pravdu i pogibelj za javni mir. U doba kolonijalne ere esto je bjesnio izmeu kolona i domaeg stanovnitva, spreavao plodno uzajamno razumijevanje i izazivao zlu krv zbog stvarnih nepravdi. Rasizam takoer predstavlja prepreku suradnji meu siromanim narodima, a i unutar samih drava djeluje kao faktor podijeljenosti i mrnje, kad su, uz gaenje neotuivih prava ljudske osobe, pojedinci i obitelji zbog svoje rase ili boje koe prisiljeni da ive pod reimom izvanrednog stanja. (Populorum Progressio, br. 63) 354. Kada Crkva u Americi, koja je vjerna Kristovom evanelju, eli ii putem solidarnosti, mora na poseban nain uzeti u obzir etnike skupine stanovnitva koje su i danas jo objekt nepravedne diskriminacije. Uistinu treba svaki pokuaj, koji ide zatim da domae stanovnitvo postane rubna skupina uguiti. Ali to u prvoj liniji znai potovati njihovu zemlju i ugovore koji su s njima sklopljeni. Isto tako treba brinuti o njihovim legitimnim socijalnim, zdravstvenim i kulturnim potrebama. Kako se moe jednostavno zaboraviti potreba za pomirenjem domae skupine stanovnitva i drutva dotinih zemalja u kojem trenutno ive. (Ecclesia in America, br. 64)

171

355. Rasizam i rasistiko djelovanje moraju biti osueni. Uporaba zakonodavnih, disciplinskih i administrativnih mjera ili primjerenog izvanjskog pritiska u pravo vrijeme moe biti primijenjena. Drave i meunarodne organizacije posjeduju itavu ljestvicu naprednih i korisnih ideja. Takoer se trai i odgovornost pogoenih graana, meutim ne smije se ii tako daleko da na mjestu jedne nepotene situacije nasilno doe druga nepravinost. Uvijek se radi o konstruktivnim rjeenjima. (Crkva i Rasizam, br. 33) 356. Laici, koji imaju svoje posebno poslanje sukladno mjestu u sreditu svijeta i tako vre najrazliitije vremenske zadatke, moraju pri tome provesti posebnu vrst evangelizacije. Uobiajeno polje njihove evangelizacijske djelatnosti je iroki i teki politiki, socijalni i gospodarski svijet, ali i kulturoloki, znanstveni i umjetniki svijet; svijet meunarodnog ivljenja i masmedija, isto tako odreene istine otvorene evangelizaciji, poput ljubavi, obitelji, odgoja djece i mladih, uposlenja, patnje, i sl. (Evangelii Nuntiandi, br. 70)

XI. Globalno gospodarstvo

357. Znaajka dananjeg svijeta je tendencija prema globalizaciji, fenomenu koji premda nije iskljuivo ameriki ipak se u Americi moe nai gdje ima i vee razmjere. Pri tome se radi o procesu, koji se na temelju sve veih komunikacijskih mogunosti diljem svijeta probija i praktiki vodi do savladavanja udaljenosti, to se jasno odraava u razliitim podrujima. Sa etikog stajalita se to moe i pozitivno i negativno vrednovati. injenica je da se radi o gospodarskoj globalizaciji, koja npr. sa napretkom uinkovitosti i poveanjem proizvodnje donosi sa sobom razne pozitivne

172

posljedice, tako i razvojem gospodarskih odnosa izmeu razliitih zemalja uvruje proces sjedinjavanja naroda kao i poboljanje usluge ljudske obitelji. Meutim ako se globalizacija ravna prema zakonima trita, koji su na korist monicima, imati e negativne posljedice kao npr. da se gospodarstvu pribraja apsolutna vrijednost. Daljnje negativne posljedice su nezaposlenost, smanjenje i pogoranje javne brige za ivot, unitenje okolia i prirode, poveanje jaza izmeu siromanih i bogatih i nepravedno natjecanje, koje siromane zemlje strmoglavljuje u sve teu situaciju manje vrijednosti. Premda Crkva priznaje pozitivne vrijednosti koje sa sobom donosi globalizacija, nemirno gleda meutim na negativne aspekte koji iz toga proizlaze. (Ecclesia in America, br. 20) 358. Da bi se istinski sredile ope ekonomske prilike potrebno je ukloniti nerazmjernu trku za profitom, nacionalne ambicije, poudu za politikom dominacijom, militaristike spekulacije i makinacije oko irenja i nametanja ideologija. (Gaudium et Spes, br. 85) 359. Sloeni fenomen globalizacije je, kao to sam i ranije spomenuo, karakteristika dananjeg svijeta, koji se posebno objelodanjuje u Americi. Unutar te vieslojne realnosti gospodarski aspekt ima posebno znaenje. Crkva putem socijalnog nauka nudi vrijedan doprinos toj problematici, koji nastaje uslijed gospodarske globalizacije. Njezin moralni nain gledanja na tu datost temeljen je na tri zaglavna kamena ljudskog dostojanstva: solidarnosti i principu supsidijarnosti. Gospodarska globalizacija treba biti promotrena u svjetlu naela socijalne pravde, pri emu treba ponajprije uzeti u obzir opciju siromanih, koji trebaju biti osposobljeni tititi se u globaliziranom gospodarstvu i s obzirom na zahtjeve meunarodnog opeg dobra. U stvarnosti je socijalni nauk Crkve moralna vizija, koja pokuava vladu, institucije i privatne organizacije poduprijeti, kako bi radili na budunosti, koja je u skladu s dostojanstvom

173

svake osobe. S takvi gleditem mogu se vrednovati pitanja s obzirom na zaduenost zemalja u inozemstvu, interne politike korupcije i diskriminacije unutar vlastite zemlje i na meunarodnoj razini. Crkva u Americi nije pozvana samo poticati vii stupanj integracije unutar zemalja i tako doprinijeti stvaranju istinske kulture globalizirajue solidarnosti, ve takoer zauzimati se legitimnim sredstvima za smanjenje negativnih uinaka globalizacije, kao npr. vladavina jaih nad slabijima posebno na gospodarskom podruju, ili gubitak vrijednosti kulture domaih kultura u korist krivo shvaenog sjedinjavanja. (Ecclesia in America, br. 55) 360. Koliko god svjetsko drutvo pokazuje znakove rascjepkanosti, to je izraeno poznatim izrazima Prvi, Drugi, Trei i etvrti svijet, ipak uvijek ostaje, dodue vrlo tijesna, njihova meuovisnost. Iskljue li se iz te meuovisnosti udoredni zahtjevi, onda to vodi kobnim posljedicama za najslabije. ak i ta meuovisnost, svojevrsnom unutarnjom dinamikom i pod pritiskom mehanizama koje moramo oznaiti kao izopaene, izaziva negativne uinke ak i u bogatim zemljama. Upravo se u tim zemljama susreu, premda u manjoj mjeri, vrlo specifini oblici nerazvijenosti. Stoga je neosporno da razvoj ili postaje zajedniki svim dijelovima svijeta ili dovodi do procesa recesije pa i u podrujima koja su dotada pokazivala znakove trajnog napretka. Ta je pojava svojevrstan pokazatelj pravog razvoja: na njemu ili imaju udjela svi narodi svijeta ili to nije pravi razvoj. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 17) 361. Kada su e promijenile prilike u zaduenim zemljama i na meunarodnom financijskom tritu, tada se instrument kojemu je bio cilj da pridonese razvoju preokrenuo u mehanizam koji je suprotno djelovao: bilo da se u zemlje dunice, kako bi podmirile dugove, bile obvezne

174

izvoziti kapital koji je bio nudan za porast ili ak za odravanje njihovog ivotnog standarda, bilo da zbog istoga razloga nisu mogle dobiti nove kredite to su im bili neophodni. (Sollicitudo rei Socialis, br. 19) 362. Daljnje bitno podruje, u kojem je Crkva u Americi nazona je Karitas i socijalna briga. Mnogostruke inicijative skrbi za starije, bolesne i one ljude potrebne pomoi u starakim domovima, bolnicama, ambulantnim odjelima; besplatno izdavanje hrane i druge socijalne ustanove opipljivi su dokaz posebne ljubavi za siromahe, to Crkva u Americi ini iz ljubavi prema svom Gospodinu uvjerena da se je Isus s njima izjednaio (usp. Mt 25, 3146). Pri toj zadai koja nema granica, Crkva je znala, stvoriti svijest za konkretnu solidarnost izmeu razliitih zajednica na kontinentu kao i diljem svijeta. Na taj nain manifestirala je svoje bratstvo, koje krane treba svugdje i svagda obiljeavati. Sluenje siromanima, da bi odgovaralo evanelju i poprimilo evangelizirajui dimenziju, mora biti vjerna preslika Isusovog djelovanja, koji je doao kako bi donio radosnu vijest siromasima (Lk 4,18). Ako se to dogaa u takvom duhu, tada e slunost jasno pokazati beskrajnu Boju ljubav prema svim ljudima. Tako e nada u ozdravljenje biti na mnogo naina pronijeta, nada koju je Krist donio u svijet, a izraena posebito kada se donese onomu koji je od drutva napuen i odbaen. U socijalnom nauku Crkve, koja ne posustaje poticati kransku zajednicu zalagati se kako bi se iskorijenio svaki oblik izrabljivanja i ugnjetavanja, istie se stalna skrb za siromane i one koji nemaju dovoljno sredstava,. Jer zaista se ne radi samo o ublaavanju najgorih i najhitnijih tegoba putem individualnih i pojedinanih aktivnosti, ve i o tome da se korijen nevolje imenuje te se predloe takvi zahvati koji

175

e socijalnim, politikim gospodarskim strukturama podariti pravedan i solidaran oblik. (Ecclesia in America, br. 18) 363. K poglavitim oznakama koje su, ini se, svojstven naem vremenu, valja zacijelo pribrojiti razrast drutvenih odnosa: uzajamne i danomice svestranije veze meu graanima, koje su u njihovo ivo i djelatnost unijele mnogostruke oblike drutvenoga suudesa, koji s veinom uli u privatno i javno pravo. Ovomu je, ini se, porijeklo u mnotvu injenica to ih je sadanje doba stvorilo, npr. Znanstveni i tehniki napredak, uspjeniji nain proizvodnje, vii ivotni standard. (Mater et Magistra, br. 59) 364. Budui pak da su meudravni odnosi u posljednje vrijeme, uslijed znanstvenog i tehnikog napretka, na svim podrujima ljudskoga drutva postali tjenji, narodi nuno sve vie vise jedan od drugoga. Danas stoga znaajnija pitanja na znanstvenom, tehnikom, gospodarskom, drutvenom, politikom i kulturnom podruju esto nadilaze mogunosti pojedine zemlje pa zahvaaju gotovo nuno vie drava, a ponekad itav svijet. (Mater et Magistra, br. 200-201)

176

LANAK 11
ZAKLJUAK

177

I. Izazov katolikog socijalnog nauka

365. Lav XIII, poto je formulirao naela i usmjerenja za rjeenje radnikog pitanja, napisao je odluujuu rije: Neka svatko radi ono to na nj spada i neka ne oklijeva, jer ako se kasni, moglo bi lijeenje jedne ve tako teke bolesti biti jo tee, dodavi takoer: to se tie Crkve, ona nee nikada ni na kakav nain propustiti to je njezin posao. (RN, br. 71). (Centesimus Annus, br. 56) 366. Takve su Nam elje, asna brao, na svretku ove enciklike, kojoj smo u svojoj brizi za svu Crkvu posvetili mnogo vremena. elimo da boanski otkupitelj ljudi, koji nam postade Bojom mudrosti i pravednosti, posveenjem i otkupljenjem (1 Kor 1, 30) u svim i nad svima kroz vjekove vlada i sretno slavi pobjedo slavlje. elimo jednako da, nakon uspostave pravoga drutvenog reda, svi narodi ponu ve jednom uivati blagostanje, radost i mir. (Mater et Magistra, br. 263) 367. Crkva socijalnu poruku evanelja ne smije smatrati teorijom, nego, u provom redu, temeljem i motivacijom djelovanja. Potaknuti tom porukom, neki od prvih krana dijelili su svoja dobra siromasima svjedoei kako je bio mogu miran i solidaran ivot usprkos razliitu drutvenom porijeklu. Snagom evanelja monasi su tijekom stoljea obraivali zemlju, redovnici i redovnice osnivali bolnice i sklonita za siromane, bratovtine, muevi i ene svih stalea zalagali su se u korist potrebitih i emarginiranih, uvjereni da Kristove rije: to god uiniste jednom od ove moje najmanje brae, meni inite (Mt 25, 40) ne smiju ostati pobona elja, nego moraju postati konkretnim ivotnim zalaganjem. Danas je Crkva vie no ikada svjesna da njena socijalna poruka mora biti vjerodostojna vie djelatnim svjedoenjem nego svojom suvislou i nutarnjom logikom. I

178

njezino opredjeljenje za siromane proizlazi iz te svijesti, koja nikad ne iskljuuje ni diskriminira druge grupe. Rije je, naime, o izboru koji ne vrijedi samo za materijalno siromatvu, jer je poznato da se, poglavito u modernom drutvu, susreu mnogi oblici siromatva, ne samo ekonomskog nego i kulturnog i religioznog. Ljubav Crkve prema siromasima, koja je od prvotne vanosti te pripada njezinoj trajnoj tradiciji, tjera je da se obraa svijetu u kojemu, usprkos tehniki-ekonomskom napretku, siromatvo prijeti da zadobije gigantske dimenzije. U zemljama Zapada postoji mnogostruko siromatvo rubnih grupa, starih i bolesnih, rtava konsumizma, i, jo vie, grupa izbjeglica i emigranata; u zemljama na putu razvitka pojavljuju se na horizontu dramatine krize ako se na vrijeme ne poduzmu meunarodno usklaene mjere. (Centesimus Annus, br. 57) 368. U tom zalaganju moraju biti uzor i predvodnici sinovi Crkve, koji su, prema programu to ga je sam Isus obznanio u nazaretskoj sinagogi, pozvani da budu blagovjesnici siromasima da sunjima proglasuju osloboenje, vid slijepima, da na slobodu puste potlaene i proglasuju godinu milosti Gospodnje (Lk 4, 18-19). Ovdje moramo naglasiti vrlo vanu ulogu koju u tome imaju laici, mukarci i ene, kao to je to ponovno istaknuto i na nedavno zavrenoj Sinodi. Na njih spada da kranskim zalaganjem proimaju vremenitu zbilju i pritom se iskazuju kao svjedoci i graditelji mira i pravednosti. Posebno se elim obratiti onima koji su po sakramentu krsta i ispovijedanju istog Vjerovanja s nama dionici istog pravog, premda nesavrenog zajednitva. Siguran sam da e im biti bliska skrb to je izraava ovo pismo kao i pobude koje ga proimaju, jer su nadahnute Evaneljem Isusa Krista. U tome moemo otkriti novi poziv da dademo jednoduno svjedoanstvo o svojim zajednikim uvjerenjima o dostojanstvu ovjeka, koga je Bog stvorio,

179

Krist otkupio i duh posvetio te je pozvan da u ovome svijetu ivi ivotom to odgovara tome dostojanstvu. Taj poziv upuujem isto tako i onima koji s nama dijele batinu Abrahama, naeg oca u vjeri (usp. Rim 4,11) i predaju Staroga zavjeta, idovima dakle, kao i onima, koji poput nas vjeruju u pravednog i milosrdnog Boga, muslimanima, sa eljom da se on proiri takoer i na sve sljedbenike velikih religija svijeta. (Sollicitudo Rei Socialis, br. 47) 369. Svim kranima ponovno i jo hitnije upuujemo poziv na akciju. U naoj enciklici o razvitku naroda naglaavali smo potrebu da svi stupe u akciju: Laici moraju uzeti na sebe kao svoj specifini zadatak obnovu vremenitog reda. Dok se sluba hijerarhije sastoji u tome da nauava i autentino tumai moralna naela koja vrijede na tom podruju, na njih spada da slobodnom inicijativom i ne ekajui pasivno na direktive promu kranskim duhom mentalitet i obiaje, zakone i strukture zajednice u kojoj ive. (PP, br. 42) Svatko neka ispita sama sebe o onomu to je ve uinio i to mu je jo initi. Nije dosta opominjati na naela, potvrivati svoje dobre namjere, ukazivati na glasne nepravde i proroki optuivati. Rijei nee imati stvarne teine ako ih svatko ne poprati ivljom svijesti o vlastitoj odgovornosti i uinkovitom akcijom. I odvie je lako svaljivati na druge odgovornosti za nepravde, ako istodobno nismo uvjereni da je svatko odgovoran i da je prije svega prijeko potrebno osobno se obratiti. Ova temeljita poniznost oslobodit e akciju od svake krutosti i svakog sektatva, nee dopustiti da nas obeshrabri zadaa kojoj kao da nema kraja. Kraninovu nadu hrani prije svega saznanje da je Gospodin s nama na djelu u svijetu i da kroza svoje Tijelo, - Crkvu, a po njoj u svekolikom ovjeanstvu nastavlja Otkupljenje izvreno na Kriu, otkupljenje to je pobjedniki prosinulo na uskrsno jutro; nadalje saznanje da i drugi ljudi djeluju u slonim akcijama za pravdu i mir; jer pod koprenom ravnodunosti u srcu svakog ovjeka gori elja za bratskim

180

ivotom i e za pravdo i mirom, volja i e koje se moraju razmahati. (Octogesima Adveniens, br. 48)

181

BIBLIOGRAFIA
Sv. Augustin. De civitate Dei.. Sv. Grgur veliki. Evangelium Homiliae. Sv. Irenej. Adversus Haereses. Sv. Klement Rimski.Epistula ad Corinthios. Sv. Toma Akvinski. Summa Theologiae. Ivan XXIII. Enciklika Mater et Magistra (o ureenju drutvenog ivota), 15. svibnja 1961. ________. Enciklika Pacem in Terris (o miru), 11. travnja 1963. Ivan Pavao II. Govor povodom tree ope skuptine latinoamerikih biskupa, 28. sijenja 1979. ________. Govor povodom sedmog simpozija biskupa Europe. ________. Apostolska exhoacija Familiaris Consortio (o zadai kranske obitelji u dananjem svijetu), 22. studenog 1981. ________. Apostolsko pismo Mulieris Dignitatem (o dostojanstvu i pozivu ene), 15. kolovoza 1988. ________. Apostolsko pismo Tertio Millennio Adveniente (povodom pripreme za jubilej 2000), 10. studenog 1994. ________. Poruka drugoj izvanrednoj sjednici razoruanja Ujedinjenih naroda (7. lipnja 1982.)

182

________. Poruka povodom svjetskog dana mira (1. sijenja 1981.) ________. Poruka povodom svjetskog dana mira (1. sijenja 1985.) ________. Poruka povodom svjetskog dana mira (1. sijenja 1986.) ________. Poruka povodom svjetskog dana mira (1. sijenja 1988.) ________. Poruka povodom svjetskog dana mira (1. sijenja 1989.) ________. Poruka povodom svjetskog dana mira (1. sijenja 1991.) ________. Poruka povodom svjetskog dana mira (1. sijenja 1994.) ________. Poruka povodom svjetskog dana mira (1. sijenja 1998.) ________. Poruka povodom svjetskog dana mira (1. sijenja 1999.) ________. Poruka povodom svjetskog dana mira (1. sijenja 2000.) ________. Pismo obiteljima (Gratissimam Sane), 2. veljae 1994. ________. Pismo enama (29. lipnja 1995.) ________. Enciklika Centesimus Annus (prigodom stote godinjice Rerum Novarum), 1. svibnja 1991.

183

________. Enciklika Dives in Misericordia (o Bojem milosru), 13. studenog 1980. ________. Enciklika Dominum et Vivificantem (o Duhu Svetomu u ivotu Crkve), 18. svibnja 1986. ________. Enciklika Evangelium Vitae (o vrijednosti i nedodirljivosti ljudskog ivota), 15. oujka 1995. ________. Enciklika Fides et Ratio (o Vjeri i razumu), 14. rujna 1981. ________. Enciklika Laborem Exercens (o ljudskom radu), 14. rujna 1981. ________. Enciklika Redemptor Hominis (o Otkupitelju ovjeka), 4. oujka 1979. ________. Enciklika Redemptoris Mater (o Otkupiteljevoj majci), 25. oujka 1987. ________. Enciklika Redemptoris Missio (o trajnoj vrijednosti misionarskog poslanja), 7. prosinca 1990. ________. Enciklika Sollicitudo Rei Sociali (o socijalnim interesima), 30. prosinca 1987. ________. Enciklika Veritatis Splendor ( o nekim temeljnim pitanjima moralnog nauka Crkve), 6. kolovoza 1993. ________. Homilija prilikom proglaavanja svetim Izidora Bakanja, Elisabetta Canori Mora i Gianna Beretta Molla (24. travnja 1994.): LOsservatore Romano, 25.-26. travnja 1994.

184

________. Homilija u Baltimoru (8. listopada 1995.) ________. Postsinodalno Apostolsko pismo Christifideles Laici (30. prosinca 1988.) ________. Postsinodalno Apostolsko pismo Ecclesia in Africa (19. rujna 1995.) ________. Postsinodalno Apostolsko pismo Ecclesia in America (22. sjenja 1999.) ________. Postsinodalno Apostolsko pismo Ecclesia in Asia (19. studenog 1999.) ________. Postsinodalno Apostolsko pismo Reconciliatio et Paenitentia (Pomirenje i pokora), 14. veljae 1984. Katekizam katolike Crkve (1994.) Kodeks crkvenog prava (1983.) Kongregacija za nauk vjere. Objanjenje Iura et Bona (o eutanaziji), 5. svibnja 1980. _________. Uputa o kranskoj slobodi i osloboenju (Libertatis Conscientia), 22. oujka 1986. _________. Uputa o nekim gleditima teologija osloboenja (Libertatis Nuntius), 6. kolovoza 1984. _________. Uputa o potivanju poetka ovjeka ivota i dostojanstvo rasploivanja (Donum Vitae), 22. veljae 1987. Leo XIII. Enciklika Rerum Novarum (o pitanju rada), 15. svibnja 1891.

185

Papinsko vijee za pravdu i mir. Crkva i rasizam: za bratsko drutvo, 1988. Pavao VI. Apostolsko pismo Evangelii Nuntiandi (o evangelizaciji u dananjem svijetu), 8. prosinca 1975. _________. Poruka svijetu, povjerena novinarima (4. prosinca 1964.) _________. Pismo pedesetprvoj sezoni Francuskih socijalnih tjedana. U Le travailet les travailleurs dans la societe contemporaine, Lyon, Chronique Sociale, 1965. _________. Apostolsko pismo Octogesima Adveniens (poziv za djelovanjem), 14. svibnja 1971. _________. Credo Bojeg naorda (30. lipnja 1968.) _________. Enciklika Ecclesiam Suam (o Crkvi), 6. kolovoza 1964. _________. Enciklika Populorum Progressio (o napretku naroda), 26. oujka 1967. _________. Homilija prilikom zavrnog obreda svete godine (25. prosinca 1975.) Pio XI. Enciklika Divini Redemptoris (o ateistikom komunizmu), 19. oujka 1937. _________. Enciklika Quadragesimo Anno (o ponovnoj uspostavi socijalnog poretka), 15. svibnja 1931. _________. Enciklika Ubi Arcano Dei Consilio (o Kristovu miru u Kristovom kraljevstvu) 23. prosinca 1922.

186

Pio XII. Alokucija (8. listopada 1956.) _________. Govor (29. listopada 1951). _________. Radio-poruka za Boi, 1942. _________. Radio-poruka za badnjak, 1944. Rimski misal. Molitva prije priesti. I. Vatikanski koncil. Dogmatska konstitucija o katolikoj vjeri (Dei Filius). II. Vatikanski koncil. Zakljune poruke koncila. enama, (8. prosinca 1965.) _________. Oitovanje o kranskom odgoju (Gravissimum Educationis), 28. listopada 1965. _________. Oitovanje o slobodi vjere (Dignitatis Humanae), 7. prosinca 1965. _________. Dekret o apostolatu laika (Apostolicam Actuositatem), 18. studenog 1965. _________. Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium), 21. studenog 1945. _________. Dogmatska konstitucija o Bojoj objavi (Dei Verbum), 18. studenog 1965. _________. Pastoralna konstitucija o Crkvi u dananjem svijetu (Gaudium et Spes), 7. prosinca 1965.

187

POPIS POJMOVA (Navedeni brojevi odgovaraju brojevima lanaka) ANTROPOLOGIJA Antropoloka zabluda (316) ovjek je vrhunac cjelokupnog reda stvaranja (116) ATEIZAM (225) AUTORITET Tri bitne funkcije javnog autoriteta, (194) Sindikati sa autoritetom (283) Politiki autoritet vren unutar moralnog reda (179, 183, 185) Legitimno vrenje politikog autoriteta (111-113, 170, 309) Privilegija monopola civilnog autoriteta (283) Moralna legitimnost t dravnog autoriteta (169, 181), Potrebitost autoriteta civilnom drutvu (111, 178,180), Dostojanstvo dravnog autoriteta (142, 195), BOJA SLIKA I PRILIKA Vidljiva u radu (251, 254-256, 273) Vidljiva u Kristu (41) Manifestirana u slobodi (48, 49, 148) Radnje koje su u suprotnosti sa slikom i prilikom Boga (106) Vidljiva u ovjeanstvu (42, 46, 60, 76, 93, 102, 116, 272, 324) Blinji je iva slika i prilika Boga (125) Civilni autoritet, upravitelji udruenih privrednih poduzea (172, 174, 183) BRAK/ BRANA LJUBAV (84, 89-92) BRATSTVO (60)

188

CIVILIZACIJA (63, 157, 164) Civilizacija ljubavi (114, 132) CRKVA I DRAVA, MEUSOBNI ODNOS (191) OVJEANSTVO Briga Crkve za ovjeanstvo (14) ovjekova socijalna priroda (59, 60-63, 65, 86, 118, 120, 139, 218, 277, 351) Prirodna sklonost ka povezanosti (68) DEMOKRACIJA (58) Potovanje Crkve prema demokratski poredak (198) Vanost vladavine zakona (18, 197) Moralna vrijednost demokracije stoji i pada sa vrijednostima koje ona potpomae (199) Priznavanje ljudskih prava (67) DIJALOG (60, 127, 286) Interdisciplinarni dijalog (24) DISKRIMINACIJA (293, 354) Protiv supruga, majki i ena (114, 117, 275) Rasistika diskriminacija (75, 76, 275, 350, 353, 354, 355) DJECA (93, 100) DOBIT Pokazatelj zdravlja jednog poduzea (208, 242, 320) DOBROBIT (vidi MREA OSIGURANJA/SIGURNOST) Uspon Dobrotvorne drave (308) DOKTRINA, RAZVOJ (29)

189

DOSTOJANSTVO ( sadri svaki odnos prema dostojanstvu ovjeka, dostojanstvo ljudske osobe ili transcendentalno dostojanstvo ovjeka) (39, 41-44, 46, 47, 49, 57, 58, 68, 69, 71, 75, 76, 79, 82, 112, 113, 119, 144, 145, 150, 152, 168, 198, 201, 219, 269, 272, 303, 321, 331, 351, 268) DRUTVO (65, 187, 235, 236, 239) Apsorpcija putem drave (64) Dunost, tititi instituciju obitelji (88) Pravo, opstojati (124) Pravila, koja ovladavaju odnosima izmeu drava (124, 153) Subjektivnost drutva (187) DRAVA (236, 239) Apsorbirati putem drave (64) Zadae drave u gospodarskom sektoru (238, 308) Dunost, tititi instituciju obitelji (88) Pravo na egzistenciju (124) Pravila, koja odreuju odnos izmeu drava (124,153) Teorija drave (186) DUGOVI Inozemni dugovi (347, 348, 349, 361) Jubilarna godina (347) Smanjivanje duga (347, 348, 361) EGZISTENCIJA NA RUBU (354, 367) Gospodarski razvoj (291) EKONOMIZAM (248) EUTANAZIJA (106, 108) EVANELJE (36, 44, 158) Propovijedati Evanelje ivota (38, 100, 101)

190

Evanelje i dostojanstvo ovjeka (44) Snaga za osloboenje (223) EVANGELIZACIJA (vidi KATOLIKA CRKVA) Nova evangelizacija i katoliki socijalni nauk (33, 39, 40, 345) FUNDAMENTALIZAM Fanatizam (57, 352) Radikalno ugnjetavanje od strane svih javnih manifestacija razliitosti (352) GENOCID (333) GLOBALIZACIJA (357-364) GOSPODARSKA PRAVA Pravo, pobrinuti se za nuno u ivot (137, 229, 275, 276) GOSPODARSKE AKTIVNOSTI (212, 213, 238) GOSPODARSKE INICIJATIVE (136, 210, 229, 230, 234, 243, 245, 308) GOSPODARSKE PRAKSE (221) GOSPODARSKI RAZVOJ (162, 165, 171, 282, 291, 299) GOSPODARSKI SUSTAVI (210, 214, 220, 231) GOSPODARSKI IVOT (220, 247) Cilj (218, 219) GOSPODARSTVO (217) Slobodna trina privreda kao izrazito djelotvoran instrument (213)

191

GRAANI (180, 194) Odgovorna suradnja meu graanima (222) GRAANSKO DRUTVO (97, 111) Utemeljeno na istini (122) GRIJEH (44, 106, 223) Socijalni grijeh (175, 176) Strukture grijeha (126, 177) INDUSTRIJALIZACIJA (314) INDIVIDUALIZAM (129, 195, 206) IDEOLOGIJA (30, 57, 152, 200, 226, 358) INSTITUCIJE Individue su temelj socijalnih institucija (61, 62, 118, 121, 145) INTERMEDIJALNA DRUTVA/ORGANIZACIJE (64, 65, 131, 135, 173, 195, 232) INTERNACIONALNO DRUTVO/ORGANIZACIJE (339, 343, 347) ISTINA (40, 55, 58, 72, 122, 123, 268, 190, 200) Dunost, traiti istinu (48, 64) Branitelj istine (58) Istina kao uvjet slobodi (50, 80, 151, 154) Istina preko ovjeka odreuje odnos meu dravama (124, 190) IZRABLJIVANJE (vidi OKOLI) Ljudsko izrabljivanje (133, 208) JEDNAKOST (75, 139, 144)

192

KAPITAL (231) KAPITALIZAM (210, 211, 220, 236, 245) KATOLIKA CRKVA Crkva kao kvasac drutva (7, 18) Crkva kao majka i uiteljica svih nacija (1, 3, 5, 22) Crkva kao kolona i bedem istine (6, 31) Crkvena evangelizacijska socijalna misija (8, 11, 13, 17, 18, 20, 22, 33, 36, 39, 40, 77, 105, 125, 159, 224, 325, 354, 354-369) Crkva objavljuje Boju tajnu (10) Crkva i rat (336) Crkva i ljubav blinjega (4, 11, 226, 306, 307) Crkva i socijalna odgovornost (5, 9, 15, 16, 17, 18, 224, 227, 304) Crkva i dravni autoritet (2) Crkva i svijet (12, 14, 15, 20, 32, 227, 304) Crkva i gospodarski, politiki i filozofski modeli (25, 28, 31, 57) KATOLIKI SOCIJALNI NAUK (18, 19, 21, 24, 26, 29, 30, 32, 35, 39, 40, 65, 244, 285, 359, 365-369) KLASNA RAZLIKA (216) KOLEKTIVIZAM (134, 206, 237) KOMUNIZAM (210, 220) KRALJEVSTVO BOJE (158, 298) Crkva kao Boje kraljevstvo (9, 11) KREPOST (289, 295) Obitelj kao kola socijalne kreposti (84, 96) Socijalne kreposti (240, 241)

193

KRANSKI IVOT (12, 24, 30, 34) Kranski karakter (271) KULTURA (156-159, 250) Obnova kulture u Kristu (155) Dranje kulture za Boju tajnu (160) Kultura smrti/Kultura ivota! (85, 105) Razumjeti ovjeka u sferi kulture (160) LIBERALIZAM (vidi INDIVIDUALIZAM) LJUBAV Civilizacija ljubavi (114, 132) Odnos prema pravednosti (295) LJUBAV PREMA BLINJEMU Ljubav prema blinjemu i Crkva (4, 11, 226, 305, 306) Ljubav prema blinjemu kao vrhovna socijalna zapovijed (300) Socijalna ljubav prema blinjemu (132, 216, 331) Obaveze kranske ljubavi prema blinjemu (204) LJUDSKA EKOLOGIJA (318) Sa odnosom na obitelj (85, 319) LJUDSKOG IVOTA, SVETOST (102- 104) MARKSIZAM (225) MATERIJALIZAM (vidi POTROATVO) MILOSRE Istinsko milosre kao izvor pravednosti (297) Velikodunost (204) MIR (39, 51, 56, 82, 184, 201, 330-332)

194

MODELI Nema iskljuivog gospodarskog ili politikog modela (23, 25, 28, 31, 139, 152, 198) MORALNA ZNANOST (218) MORALNI ZAKON (52, 56) MORALNOST (vidi SLOBODA) MREA OSIGURANJA/SIGURNOST (66, 213, 260, 261, 276, 293, 308) NACIONALIZAM (346, 350) NAORUANJE (334-337) NASILJE (140, 330, 346) NEZAPOSLENOST (vidi MREA OSIGURANJA/ SIGURNOST) (138, 230) Prikladan posao svima (274) OBITELJ (65, 89, 94, 280) Obaveza obitelji, odgajati djecu (96) Temeljna jezgra drutva (84, 88) Zajednica ivota i ljubavi (87, 100) Zajednica rada i solidarnosti (131) Drutvo kao drava (100) kao Svetost ivota (85, 100) Socijalni doprinos drutva (86, 98) Zahvat drave u obitelj (65, 88, 99, 142, 310) ODGOJ (vidi OBITELJ) Kao sudionitvo na Bojem stvaralakom djelu (96)

195

OKOLI Izrabljivanje okolia (315-317, 320, 357) Ogranieni prirodni izvori (314) Dobrota stvorenog poretka (311) Potovanje netaknutosti stvaranja (312) Problemi s okoliem (313) Uprava (319, 321) Unitavanje ljudskog okolia (318) OPE DOBRO (25, 46, 65, 111-113, 126, 134, 135, 139, 156, 167-174, 176, 178, 179, 181, 192, 195, 209, 222, 229, 230, 235, 236, 243, 244, 235, 263, 264, 280, 282, 284, 285, 292, 309, 310, 330, 338, 339, 344) OSLOBOENJE (163, 227) Od ropstva grijeha (223) OSOBA Posljednji cilj drutva (70, 71, 118, 119, 121, 145) Meusobno priznaje kao osoba (131) Transcendentalna vrijednost osobe (39, 190, 193) Nepovredivost osobe (104, 167, 172, 174, 324, 340, 351) OTPREMNINA (vidi plae) Pravedna otpremnina za radnika (258) OTUENJE (146, 147, 215, 248, 322) PLAE (261, 262, 264, 267) Slobodan pristanak (265, 266) Pravedna plaa (214, 258, 259, 263, 293, 327) Odreivanje plaa (259) POBAAJ (106, 107, 108, 110)

196

PODUZEA (241, 246, 257, 259, 308, 320) Kao zajednitvo poduzea (240, 268, 269) PODUZETNICI Poduzetnike sposobnosti (240) POLITIKI REIMI Njihova razliitost (192) POMIRENJE (295) POTROATVO (58, 64, 146, 161, 248, 249, 250, 298, 311, 316) POZIV Rad kao poziv (253, 256, 257) Svaki ivot kao poziv (54) PRAVA OVJEKA (67-72, 74, 77, 82, 83, 137, 290) Prava ovjeka, starija nego drutvo (71) Dunost, titi pravo drugoga (74, 75 Pravo na ivot (66, 70, 104, 107, 108, 109, 201, 274, 276) Zatita prava ovjeka putem Crkve (44) PRAVEDNOST (vidi SOCIJALNA PRAVEDNOST) PRISILA (58, 78, 81, 93, 258) PRIVATNA INICIJATIVA (208, 234, 235, 245) PRIVATNO VLASNITVO (vidi SVEOBUHVATNO ODREENJE MATERIJALNIH DOBRARA) PROSVIJEDI Legitimna upotreba (284) Pravo i prosvjed (285, 286)

197

Prosvjedi i nasilje (284) Pomirenje (286) RAD Rad kao stvaralaka aktivnost (256) Rad kao upotreba talenata (253, 255, 257) Rad kao sredstvo ozdravljenja (255, 256, 273) Odnos prema slinosti Bojoj (251, 254) Priroda rada (251, 252, 268, 271, 285) Dostojanstvo rada (138, 215, 239, 241) RADNICI Temeljni odnos izmeu kapitala i radnika (214, 279) RASIZAM (vidi DISKRIMINACIJA) RAT (330-334) RAZVOJ (vidi GOSPODARSKI RAZVOJ) Autentian razvoj (40, 166, 360) Razvoj osobnih darovitosti (54) Prirodni ljudski razvoj (128, 141, 161, 165, 200,294, 296) Nedovoljna razvijenost (130, 162, 360) Potpuna razvijenost (163) Gospodarski razvoj se odvija bez osvrta na siromane (291) RODIELJI (vidi OBITELJ) ROPSTVO (76, 165) Pod gospodarskim sustavima (248) SAMOODREENJE (122) Sposobnost za (49) SAMOSTALNOST (vidi SLOBODA)

198

SAVJEST (24) Sloboda savjesti (80, 83, 184, 270) SEKSUALNSOT (90) U srcu upisan zakon (53, 109) Dostojanstvo savjesti (44) SINDIKATI (278-280, 283) Pravo na okupljanje i udruge (277, 281, 282, 290, 316, 318) Uloga ujedinjavanja pri dogovaranju plaa (267, 270) SIROMASI Poeljna opcija za siromane (301-304, 367) Prednost slunosti siromasima (305, 307) Rast jaza izmeu siromatva i bogatstva (288, 357) SIROMATVO Siromatvo nije sramota (289) Oblici siromatva (290) Nepodnoljivi teret siromatva (287, 362) SLOBODA ( 47, 57, 78, 83, 149, 150, 217, 228) Sloboda kao doputenje (48, 52, 56, 58, 148, 151) Sloboda kao neto prirodno za ovjeka (49, 59) Sloboda kao obaveza prema drugima (51) Sloboda i istina (50, 55, 151, 154) SLUBA (37, 38) Vjernici kao suradnici Evanelja (34) SMRTNA KAZNA (111-113) SOCIJALIZACIJA (vidi OVJETOV) SOCIJALIZAM (210)

199

SOCIJALNA PRAVEDNOST (182, 212, 216, 260, 262, 292, 295-300, 327, 328, 348, 359, 365-367) Otklanjanje gospodarskih nejednakosti (293, 298) Crkva i socijalna pravda (16) Stvaranje mogunosti zapoljavanja (329) Socijalna pravednost i dostojanstvo ovjeka (45) SOCIJALNI NAUK (vidi KATOLIKI SOCIJALNI NAUK) SOCIJALNO PITANJE (16, 29, 33, 35, 132, 365) SOLIDARNOST (127, 129, 130, 132, 208, 326) Meusobno priznavanje kao osoba (131, 133) Mrea solidarnosti (64) Princip solidarnosti (132) Solidarnost stvara obavezu ( 63, 128, 326) Karakter solidarnosti koji prelazi obavezni prag (125) Kao Obaveza za ope dobro (126, 221, 350) SUPSIDIJARNOST, PIRNCIP (134-136, 138, 189, 193, 234, 235, 237, 308, 359) SUDJELOVANJE (139, 140, 142, 144, 215, 221, 231) Pravo sudjelovati pri zajednikom ivotu (143, 145) Strukture sudjelovanja (197, 244) SURADNJA (27, 173, 195, 240, 244, 342, 245) SVJETOVNJATVO Poznavanje socijalnog nauka (19, 21) TEHNOLOGIJA (164, 233, 246, 322, 323) Opasnosti tehnologije (322, 323, 337) TEOLOGIJA OSLOBOENJA (223-227)

200

TOTALITARIZAM (67, 123, 187, 193, 200) TRADICIJA (6, 29, 30, 35, 109) TREEG PUTA (30) TRGOVINA Upotreba sile u trgovini (328) Izjednaavanje u trgovakim odnosima Slobodna trgovina mora biti podloena pitanjima socijalne pravde (327) UITELJSTVO (6, 15, 109, 200, 301, 347) UDRUENJA (62, 134, 135, 196, 229) Pravo na ujedinjavanje (73, 277, 278, 281, 290) UNIVERSALNO ODREENJE MATERIJALNIH DOBARA Zajedniko koritenje dobara (202, 203, 205, 207, 208, 214, 314) Razvoj zemlje (202, 318) Potrebitost i legitimitet privatnog vlasnitva (203-209, 238) Privatno vlasnitvo pod socijalnim zalogom (207 208) UPRAVA (vidi OKOLI) USELJENITVO (344, 345) VLADA (vidi DRAVA) Struktura i djelovanje vlade (188) VJERSKA SLOBODA (77-79, 82, 191, 211, 290, 352)

201

VLASNITVO (vidi SVEOBUHVATNO ODREENJE MATERIJALNIH DOBARA) ZAHVAT (vidi DRAVA) (233-235, 237, 279, 308, 309) Kada monopolne prepreke doprinose razvoju (229) ZAJEDNITVO NARODA (vidi MEUNARODNO ZAJEDNITVO/ORGANIZACIJA) (338) ZAKON (105, 356) Vladavina zakona (182, 187, 197) ZAKON PRIRODE (vidi SAVJEST 74, 109) ZAPOSLENJE (293) ENE Rad izvan obitelji (262) Pristup ena javnim slubama (95) ene koje su poinile pobaaj (110) Posao ene u kui je nenadomjestiv (95, 115, 272) Novi feminizam (117) Istinska jednakost na svakom podruju (114, 116)

202