Urednik Amar Imamovi Recenzenti Lejla Gazi Sanjin Kodri Ervin Jahi Likovno oblikovanje Rasim ahman

Adnan Kadri

MOSTARSKI BULBULI
Poezija mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima

Fondacija Batina duhovnosti Mostar 2012.

Ova knjiga posveena je svim istraivaima kulturne povijesti Mostara, a posebno rahmetli Omeru Muiu, s potovanjem

Predgovor

starijoj bosanskohercegovakoj literarnoj tradiciji, nakon natpisa na stecima, prve originalne pjesme nastaju, zbog poznatih historijskih okolnosti, na orijentalnim jezicima. Iz porodice hercega Stjepana Kosae javlja se vojskovoa i pjesnik Ahmed-paa Hercegovi (1456-1517), a nakon njega i njegov sin Ali-beg Hercegovi, poznat pod pjesnikim imenom iri (Lavlji). Njegovo ime predstavlja poetsku simbiozu dvaju tradicija: ime Ali kao kod Alije, etvrtog halife, i pjesniko ime iri / Lavlji koje istodobno aludira i na hazreti Aliju i, vjerovatno, na potomka Lava sa porodinoga grba dinastije Kosaa, iz koje Ali-beg vodi porijeklo preko svoga oca Ahmet-pae Hercegovia, sina hercega Stjepana Kosae, te tako poetsko-simboliki naprosto ujedinjuje duhovnu i viteku tradiciju bosanskog srednjovjekovlja i duhovnu tradiciju islama. Oni su, zapravo, jedni od utemeljitelja bonjako-muslimanske poezije na orijentalnim jezicima krajem 15. i poetkom 16. stoljea. Bosanski pjesnici na orijentalnim jezicima koji su doli poslije njih, bez obzira na to da li se radi o lokalnim pjesnicima ili onim koji su svoj uspjeh traili irom carstva i na samom Dvoru, slijede zacrtanu ideju univerzalnog kulturolokog jedinstva u svijetu razliitosti. I mostarski pjesnici na orijentalnim jezicima pripadaju istoj univerzalnoj poetici. Knjiga koja se nalazi pred vama nastajala je u fazama, prvo u zamisli kao antologija mostarskih divanskih pjesnika u osmanskom periodu, potom u prvoj fazi realizacije kao kombinacija hrestomatije i antologije, te u kasnijoj fazi kao pregledna monografija sa dosta prijevoda novih rukopisa i obraenih pjesama onih pjesnika koji su se dosad samo spominjali u katalozima ili lancima. Vremenom je studija dobila dimenzije istraivake studije sa dosta novih detalja i dosta dosad neobraenih pjesama. U poduem uvodnome dijelu monografije eljeli smo itateljim a pruiti uvid u historijski okvir i drutvene okolnosti nastanka i pisanja poezije mostarskih pjesnika, sa posebnim akcentom na objanjenje poetike poetskih vrsta koje se javljaju u njihovoj poeziji. U studiji su po prvi put dosad obraene neke rukopisne pjesme mostarskih pjesnika, kao to su: Bejazi Mostarac, Ubejdi, Muji, Hukmi, Mostari elebi, Senai, Mevlevi hadi Sulejman, Fazli, Jetimi, Muniri, Merami, Ahmed Bejazi, Maili, Gunahi, Hilmi i Mahmud Hamdi. Ranije smo ve obradili pjesnike kao to su Ahmed-paa

Hercegovi i Ali-beg iri. Dodali smo i nove pjesme nekih drugih mostarskih pjesnika koji su ve poznati naoj kulturnoj i drutvenoj zajednici. Nakon hronoloke obrade pjesnika, dali smo, tamo gdje je to potrebno, i dodatna objanjenja koja su nuna za razumijevanje odreenog fenomena u njihovoj poeziji. Konano, smjestili smo poeziju mostarskih pjesnika, i onih ije pjesme nisu dosad uope obraivane kao i onih koji su obraivani, u odreene vremenske epohe, nastojei da njihovu poeziju knjievnohistorijski kontekstualiziramo. Napominjemo da ova kraa, pregledna studija o mostarskim pjesnicima ne predstavlja kraj istraivanja vrlo zanimljivog kulturolokog fenomena poezije na orijentalnim jezicima u Mostaru koji na najeksplicitniji nain svjedoi o tome da je Mostar stoljeima bio grad pjesnika. Zbog obimnosti nove grae, iz ove monografije izostavili smo neke ranije ve uraene prijevode pjesama ili ih skratili, ostavljajui napomene o tome gdje se oni nalaze. Stoga ova knjiga, koja se nalazi pred vama, moe posluiti samo kao pregledna lektira i nepretenciozna monografija o fenomenu pjesnitva u Mostaru, tako da je, u tom pogledu, broj od etrdeset odabranih mostarskih pjesnika tek simbolian, a ni u kom sluaju konaan. Zahvaljujem se kolegama koji su davali korisne sugestije prilikom izrade ove pregledne monografije, a posebno dr. Lejli Gazi, viem naunom saradniku na Orijentalnom institutu u Sarajevu, kao i ostalim prijateljima koji su sve vrijeme podravali ideju izlaska ovakve, popularne, pregledne knjige o mostarskim pjesnicima. Posebnu zahvalnost svi dugujemo Amaru Imamoviu koji se odluio na veliki poduhvat objavljivanja knjige Mostarski bulbuli, koja se sada nalazi pred vama. A. Kadri

Mostar kao raskriljena poetska knjiga (ili ko moe biti mostarski pjesnik?)
Mostar nije bio samo grad pjesnika nego i komentatora poezije, koji su nastojali kanonizirati postojee knjievne ideale; grad u kojem su na razliitim slubama bili brojni proslavljeni pjesnici svog vremena, duboko predani tom gradu, te se s pravom moe metaforiki govoriti o Mostaru kao o viestoljetnoj raskriljenoj poetskoj knjizi.

Uvodna rije

I.

uhovni ivot na vioj razini, na razini pismenosti i umjetnosti nije podjednako bio razvijen u svim stolnim mjestima sandaka unutar Bosanskog ejaleta. U nekim od tih mjesta uoava se raznolikost djela pisanih na orijentalnim jezicima i/ili brojnost domaih autora koji su pisali na tim jezicima, s jedne strane, dok se u administrativnim sreditima nekih drugih sandaka teko moe nai znaajniji broj sauvanih rukopisnih djela na orijentalnim jezicima, s druge strane. Dakle, potrebno je napraviti nunu distinkciju: administrativni centar u osmanskom periodu nije isto to i kulturni centar. Tano je da se u administrativnim centrima mogu osigurati bolji materijalni preduvjeti za razvoj duhovnog ivota, ali razvitak duhovnog ivota, obrazovanja i kulture u najirem smislu ovisi o institucijama i intelektualnim krugovima gdje se odreeno umijee moe svladati. Takav je sluaj i sa knjievnou i ostalim oblastima razvoja kulturnog ivota u osmanskoj Bosni. Dakle, tamo gdje ima medresa, tekija i poetskih krugova razvija se i pismenost vie razine i pjesnitvo. Jedno od takvih mjesta u osmanskoj Bosni bio je i Mostar. Administrativna pozicija Mostara mogla je osigurati i veu ansu za slanje odreenih talentiranih uenika na vie studije i/ili slube u Carigradu u odreenom periodu, ali, to treba naglasiti, bilo je dosta mostarskih pjesnika koji su gotovo sav svoj ivot proveli u rodnome gradu. Kao to je to sluaj i sa drugim kulturnim centrima u okruenju, i u Mostar su dolazili, kako trgovci s raznih strana, tako i uenjaci i pjesnici. Neki od njih su bili
9

na slubi u Mostaru, najee kao kadije ili muftije, drugi nekim drugim povodom. Tako su, osim Mostaraca, na slubi u Mostaru kao kadije bili pjesnici, kao to su: Kamili,1 zatim Muhamed Nergisi iz Sarajeva, Mehmed Efendizde Ikbal2 iz Halepa i brojni drugi. U Mostaru su nastajali i komentari poezije. Od komentatora poezije u Mostaru izdvajaju se: Hasan Zijai Mostarac koji je sastavio komentar od etrdesetak strana na jednu kasidu Sadija irazija, mostarski kadija Kamili koji je komentirao jednu poemu hadi Dervia agria Mostarca (OZ HAZU R.33),3 ejh Jujo koji je, dodue ablonski, komentirao poznati stihovani rjenik Ibrahima ahidija, te Ali-Fehmi Dabi4 koji je komentirao poeziju na arapskom jeziku. Kulturni ivot u Mostaru odvijao se prema odreenim zakonitostima, materijalnim pretpostavkama i stanju u drutvu. Kada se govori o mostarskim pjesnicima, potrebno je, prije svega, panju usmjeriti na pjesnike koji su roeni u Mostaru i koji su tu pisali svoju poeziju, zatim na Mostarce koji su roeni i kolovali se u Mostaru, odlazili u skladu sa potrebama slube u razne dijelove Carstva i opet se vraali u zaviaj, kao i na pjesnike koji potjeu iz poznatih, uglednih mostarskih porodica a koji su se zbog traganja za naukom i zbog slube nalazili u raznim mjestima u Carstvu.5
1 2

Sidil mostarskog kadije 1632-1634., prijevod: Muhamed A. Muji, Mostar, 1987, str. 269. Esad Mehmed Efendi Ve Bae-i Saf-Endzu. nceleme Metin (Hazrlayan: Rza Ora), Burdur: T. C. Kltr ve Turizm Bakanlii Ktphaneler ve Yaymlar Genel Mdrl, 2001. Vidjeti detaljnije: Tatjana Pai-Vuki, Arapski, turski i perzijski rukopisi Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, Trava od srca. Hrvatske Indije II, Zagreb: Bibliotheca orientalica, 2000, str. 235. Lejla Gazi, Ali-Fehmija Dabi kao kritiar klasine arapske poezije, POF 35/1985, Sarajevo, 1986, str. 29-50. U naoj studiji nismo eljeli obraivati kao mostarske pjesnike one pjesnike koji u svom imenu nemaju naziv Mostari u rukopisima. U dva ili tri sluaja kontekstualizacijom tariha iznosi se pretpostavka o mostarskom porijeklu odreenog pjesnika. Analizirajui literaturu i kataloge u kojima se biljee neki mostarski pjesnici, morali smo odbaciti one pretpostavke za koje nismo mogli nai validnu znanstvenu argumentaciju o mostarskom porijeklu odreenog pjesnika. Iako pjesnik Kandi ima hronograme o nekim graevinama u Mostaru, zbog nemogunosti da u ovom trenutku naemo potvrde o njegovoj vezanosti za Mostar roenjem ili porijeklom, nismo ga uvrstili u na pregled, ali ga nismo ni iskljuili za budue studije. Misalija smo ukljuili zbog njegove pjesme koja se nalazi u samom tekstu vakufname Dervi-pae Bajezidagia, ali ni u njegovom sluaju nismo sigurni posve da se radi o mostarskom pjesniku. Meutim, za pjesnika Misalija jo uvijek nismo nali dovoljno podataka o njegovom ivotu, tako da se na njegovom primjeru i slinim primjerima neemo koristili pridjevkom Mostarac kada spominjemo njihova pjesnika imena.

10

II. Mostar: utvrda, kasaba i grad u ranom novom vijeku (Grad kao stjecite kulturnog ivota)

Umijee lijepe rijei

S obzirom na veliku raznolikost u poetskim vrstama, poezija mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima u osmanskom periodu smjetena je u irokom rasponu izmeu divanske, tekijske i poezije aika. Stilska raznolikost i meusobna povezanost pjesama, pjesnika i jedinstvenog stilskog izraza, kao i manir i tradicija slijeenja ranijih pjesnika, ukljuujui i povezanost poetskih krugova u Mostaru, ukazuje na ve formiranu mostarsku poetsku kolu. O tome najizravnije svjedoe zapisi samih pjesnika iz osmanskog perioda. Slinosti i razlike u poeziji mostarskih pjesnika rezultat su tenje za jedinstvenim filotehnikim stilskim izrazom, s jedne strane, kao i tenje za raznolikou motiva i poetskih formi, s druge strane. Najvanija osobitost mostarske poetske kole jeste tematska okupiranost mostarskih pjesnika samim Mostarom i ljudima u Mostaru. Jedna od zanimljivosti u poeziji mostarskih pjesnika u osmanskom periodu jeste sklonost velikog broja pjesnika ka pisanju mistike poezije. Tesavufske motive u mostarskoj poeziji na osmanskom jeziku nalazimo svuda, gotovo kod svakog pjesnika, bez obzira na njegovu funkciju i zvanje. Dakako, brojne slinosti i razlike jesu sluajne, kao i u svakoj poetskoj koli koja slijedi tradicionalne okvire poezije u osmanskom periodu. No, da bi se poezija pjesnika Mostaraca mogla ispravno shvatiti, nuno je razumijevati pravila na kojima poivaju zatvoreni koncentrini drutveni krugovi i slojevi stanovnitva. Zato emo
11

se ukratko osvrnuti na neke aspekte kulturne povijesti drutva u Mostaru, osobito u 15. i 16. stoljeu, kako bi to lake razumjeli fenomen mostarskog pjesnitva u osmanskom periodu u najirem smislu.

Od utvrde i kasabe
Filip Arijes navodi tri temeljne drutvene mijene na prijelazu iz srednjeg u novi vijek kroz sljedee fenomene: prvo, drava ima znatno vei utjecaj na drutvo, drugo, vjerske reforme su sve ee, tree primjetan je znatan razvitak itanja i pisanja u drutvu.1 Navedene mijene drutva zapaamo u stanovitoj mjeri i na primjeru Bosne krajem 15. i poetkom 16. stoljea. Slian razvoj u odreenim historijskim periodima uoava se i u Mostaru. Mostar je prije Osmanlija bio uvezan u mreu trgovakih puteva od Mediterana do srednje Evrope, s jedne strane, i Carigrada, s druge strane. Nakon dolaska Osmanlija 1463. godine u Bosnu, vlast zadrava Herceg Stjepan Kosaa, koji osmanskim osvajaima nudi kao zalog mira jednog od svojih sinova. Nakon njegove smrti dolo je do izvjesnih unutarnjih sukoba i borbe za vlast. Osmanlije opet dolaze 1472. godine. Na osnovu katastarskih popisa Hercegovine iz 1477. godine,2 vidi se da nema osobito razvijenih mjesta koja bi predstavljala sredite kulturnog i drutveno-ekonomskog ivota van granica utvrde oko koje tek nastaje naselje. Prema okvirnim i aproksimativnim demografskim proraunima stanovnitva za 16. stoljee, gustoa naseljenosti je otprilike 17 stanovnika na kilometar kvadratni, to se da uoiti i na primjeru evropskih popisa i na temelju osmanskih popisnih deftera za Bosanski ejalet. Povremene demografske praznine (opustjela sela) u Hercegovini vjerovatno ukazuju na teke uvjete ivota u nekim krajevima u Hercegovini ili na gubitke stanovnitva u ratovima. Takve praznine se u gradovima manje osjeaju zbog veeg protoka stanovnitva koje dolazi sa strane.3 Inae, od 1650. godine dolazi do
1

Istorija privatnog ivota. Od renesanse do prosveenosti. Priredili: Filip Arijes i or Dibi, prev. Ljiljana Mirkovi, Beograd: Clio, 2002. Vidi: Poimenini popis sandaka Vilajeta Hercegovina (uvod, prevod, napomene i registre priredio: Ahmed S. Alii), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985. U gradovima se tek povremeno smanjuje broj stanovnika kad nastupi kuga ili kakva druga epidemija.

12

opadanja rasta stanovnitva u svijetu. Treba napomenuti i injenicu da od druge polovice 17. stoljea u Bosni nema velikih dravnih ekonomskih poduhvata i ulaganja, ak ni velikih dravnih vakufa kao u ranijem periodu. Naselje oko tvrave kraj mosta prolazi kroz razliite faze razvoja. Imanja koja je uivala i posada i lokalno stanovnitvo nalazila su se u blizini utvrde. Na prostoru imanja oko mostarske utvrde postepeno se razvija jezgro novog Mostara, koje prerasta u kasabu.4 Vei broj stanovnika podrazumijeva i vee prihode gradskoj upravi.5 Grade se hanovi i trgovi. Duani se niu uz same sokake i uliice oko damija. Mlinovi su sluili za mljevenje ita s okolnih posjeda, to je osiguravalo stanovnitvu mirniji ivot i manje brige za prehranu, tako da su se mogli usmjeriti i na ostale djelatnosti. Kone preraevine izvozile su se i prema Dubrovniku, ali i prema Istoku.6 Vakufi i ostala milosrdna djela podsticani su i od strane drave koja je nastojala izgraditi funkcionalniji socijalni sistem, ali i usmjeriti razvoj odreene drutvene zajednice u planiranome smjeru. Vakufi vjerske naravi jaaju vjerski ar, vakufi prosvjetne naravi jaaju osjeaj za znaaj obrazovanja u zajednici, vakufi socijalne i humanitarne naravi razvijaju osjeaj samilosti prema drugim ljudima. Institucija zakladnitva (vakufa) dobija posebno mjesto u oblikovanju arhitekture bosanskih gradova, ali i bitno utjee na razvitak brojnih aspekata kulturnog ivota stanovnitva u tim gradovima. Javljaju se tri osnovna stalea: intelektualni (ilmije) stale, vojni stale (sejfije) i administrativno-upravni (kalemije). Osim spomenutih stalea sa dravnim primanjima, razvija se i proizvodna klasa drutva: zanatlije i ratari (raja).
4

Kasabe su nastajale na mjestu gdje su postojale pijace, gdje je bio odreen pazarni dan i gdje su postojali organizirani demati oko damije i mekteba. Kanunnamama se definira porez (badi-bazar) koji se uzima na robu koja se prodaje na pijacama, a provoenje odluke i propisa kontrolira lokalni trni mufetti (kontrolor). Obrada koe bila je poetkom 16. stoljea vrlo popularno zanimanje u Mostaru, ali i Sarajevu, Novom Pazaru, kao i ostalim mjestima koja su se nalazila uglavnom na trgovakim putevima. Od koe i vune se izraivala razliita odjea. Razvijala se i proizvodnja tekstila, ali i druge djelatnosti. Velik dio trgovake razmjene inila je tekstilna roba, ali, s obzirom na svakodnevne potrebe stanovnika Mostara, uoava se ravnomjerno razvijanje razliitih zanimanja. Bilo je dosta krojaa, ali i kovaa i graevinskih radnika. Zanimanja kovaa sablji i maeva, kalajdija, zlatara i simdija bila su zanimanja koja su zahtijevala posebnu obuku.

13

Urbanizacija Mostara tee planski i u etapama. Gradsko stanovnitvo Mostara pravi viak prihoda od zanatstva i trgovine, ime se stvara osnova za bavljenje i nekim zanimanjima koja nisu nuna za preivljavanje, kao to su zanimanja muziara, akrobata, onglera, glumaca, pjesnika i sl. Brojni su dokumenti za prouavanje ekonomske, socijalne i demografske strukture stanovnitva Mostara krajem 15., u 16. i poetkom 17. stoljea.7 Neke od tih podataka moemo pronai u defterima, detaljnim ili zbirnim katastarskim popisima.8 Osim katastarskih popisnih deftera, za prouavanje historije Mostara slue i brojni drugi dokumenti razliitih dravnih institucija.9
7

Dosad je najcjelovitiju studiju o nastanku i urbanom razvitku Mostara u 15. i 16. stoljeu dala Hatida ar-Drnda u svojoj neobjavljenoj doktorskoj disertaciji Nastanak Mostara, njegov urbani i demografski razvoj do kraja 16. stoljea. Iako tema ovog rada nisu ekonomska, socijalna i demografska struktura stanovnitva Mostara, zbog vanosti samih dokumenata za prouavanje ireg okvira za razvoj kulturnog ivota u Mostaru, smatramo da bi bilo dobro navesti najosnovnije kataloke podatke o njima, kako slijedi: Opirni (mufassal) defter Hercegovine iz 1477. godine (BBA TD 5); Opirni (mufassal) defter eflaka Hercegovakog sandaka Mostar (BBA TD 987); Opirni (mufassal) defter za vrijeme Sulejmana I (BBA MAD 22997); Opirni (mufassal) defter eflaka Hercegovakog sandaka iz 1540. godine (BBA MAD 3508); Opirni (mufassal) defter eflaka Hercegovakog sandaka iz 1547. godine (BBA MAD 159); Opirni (mufassal) defter Hercegovakog sandaka za vrijeme Murata III (BBA TD 654); Saeti (idmal) defter Hercegovakog sandaka (BBA TD 193); Saeti (idmal) defter Hercegovakog sandaka iz 1519. godine (BBA TD 78); Saeti (idmal) defter Hercegovakog sandaka iz 1519. godine (BBA TD 76); Saeti (idmal) defter Hercegovakog sandaka iz 1520. godine (BBA TD 91); Saeti (idmal) defter Hercegovakog sandaka iz 1520. godine (BBA TD 96); Saeti (idmal) defter Hercegovakog sandaka iz 1528. godine (BBA TD 150); Saeti (idmal) defter Hercegovakog sandaka iz 1532. godine (BBA TD 174); Saeti (idmal) defter Hercegovakog sandaka iz 1540. godine (BBA TD 209); Saeti (idmal) defter Hercegovakog sandaka iz 1540. godine (BBA TD 207); Saeti (idmal) defter Hercegovakog sandaka iz 1551. godine (BBA TD 268). Od vanijih pojedinanih dokumenata koji su se protokolirali unutar sidila ubrajaju se: vakufname, ostavinske rasprave, dokumenti o zastupnitvu, dokumenti o imenovanju staratelja malodobnoj djeci, vjenanja, kupoprodajni ugovori i slino. Meu dodatne izvore za prouavanje svakodnevice Mostara ubrajaju se pojedinani dokumenti i prepiska meu razliitim osobama, zatim medmue (kodeksi) razliitih dokumenata sa biljekama o dogaajima iz razliitih perioda kulturnoga ivota Mostara. U sidilima se takoer biljee i dopisi bosanskih valija, arzuhali i mazhari stanovnitva koje se ali na odreene nepravde viim instancama vlasti i brojni slini dokumenti.

14

Jedan od izvora koji moe posluiti za prouavanje mostarske svakodnevice u 17. stoljeu jeste i mostarski sidil iz tog perioda. Naime, u sidilu mostarskog kadije za period od 1632. do 1634. godine, koji je preveden sa osmanskog na bosanski jezik,10 biljee se vaniji podaci koje je kadija, u skladu sa svojom dunou, zvanino protokolirao: podaci o vjenanjima, sudskim parnicama pokrenutim u mostarskoj sudnici, rasprave o zaostavtini, podaci o svaama, biljeke o pozajmicama i kupoprodaji, registraciji vakufa, obavijesti o nagodbama i utjerivanjima dugova i slino. Od slubenika najee se spominju: dizdari, ehaje, carski bevabi, badari, zabiti, pazar-bae, vekil vojvode, katibi, muteferike itd. Od gradskih obrtnika esto su u sporove ukljueni stanovnici razliitih zanimanja, kao to su: trgovci, pekari, kahvedije, telali, kazazi, hamamdije, ohadije, sarai, kovai, mlinari, tabaci, mudeliti, nalbanti, terzije, nedari, pukari, kalajdije, berberi, izmedije, halvadije, dulgeri, urije, hajjati i drugi. Takoer se sree i sa prezimenima nekih starih mostarskih porodica. Gradovi su po svojoj naravi vei potroai razliitih usluga i oni, inae, imaju daleko vie gotovog novca od seoskih sredina gdje se trgovina odvija preteno robnom razmjenom, te se moe zakljuiti da posjedovanje gotovog novca omoguava gradovima daleko iri spektar razvijanja razliitih zanimanja i aktivnosti. Kada se u mostarskom sidilu za period od 1632. do 1634. godine iznose podaci o ostavtini umrlog koji je ivio na selu, onda se sreemo sa razliitim predmetima. Neki su stanovnici na selu bili bogatiji a neki siromaniji.11 Ipak, na selu gotovo nikako ne sreemo srebrenu opremu za konje, srebrene sjekire, noeve i srebrene maeve, ve obinu opremu i obine sjekire, noeve i maeve.
10 11

Sidil mostarskog kadije. 1632-1634., prev. Muhamed A. Muji, Mostar 1987. Kod umrlog Hasana iz sela Lise, kako se navodi u zapisniku o prodaji, nalazimo sljedee predmete: oklagiju (1 aka), turpiju (8 aki), burgiju (6 aki), kabanicu stoarsku (70 aki), testeru (13 aki), kapu od vune (36 aki), sjekire, pijuk sa iom (70 aki), kosu (19 aki), siniju (15 aki), razne torbe, kutljau (12 aki), bakra (73 ake), ibrik (50 aki), sahan i malu tepsiju (95 aki), dva anka (2 ake), srp (6 aki), susak (6 aki), izme (90 aki), tekne (2 ake), no (45 aki), sito (25 aki) itd. Upada u oi daleko manje procijenjena vrijednost predmeta koji se koriste na selu, vjerovatno zbog slabijeg kvaliteta izrade istih, a moda i zbog nedostatka gotovog novca na selima. Meutim, kad se vri procjena imetka na selu, u prvi plan dolazi vrijednost kua sa okunicama, njivama i vinogradima, pa tek kasnije vrijednost krupne stoke i potom sitne stoke. Umrli Hasan zaduio se kod eteoca, kod gospodina kadije za potpis i ovjeru, zatim za pirina i maslo, svijee, dasku i kre. Usluge u sporovima procijenjene su na 50 aki, koliko je otprilike procijenjena vrijednost jedne od Hasanovih ovaca.

15

Seobe stanovnitva u Bosni zapaamo uglavnom kod nomadskog, vlakog, stoarskog stanovnitva. Ono naseljava nove nenaseljene krajeve ili stare opustjele predjele. Kod nomadskog stanovnitva ne zapaamo posebnu kulturu knjige i pisma. To ostaje, izgleda, privilegija i preokupacija sjedilakoga stanovnitva, osobito stanovnitva gradskih naselja.

Knjiga u Mostaru
Dva su osnovna naina kako knjige stiu u Mostar u 15. i 16. stoljeu: preko obrazovnih institucija i trgovinom. Na razliitim nivoima obrazovanja traili su se razliiti udbenici i druga literatura. Iako su trgovakim karavanama prevoene uglavnom miroije, zaini, ukrasni metalni predmeti, srebreni i zlatni nakit, odjea, obua, papir, maslinovo ulje, penica, voe, krojaki pribor i brojne druge potreptine, nekada bi njihovim posredstvom stizao i poneki rukopis. Mostarci koji su se kolovali na Istoku donosili sa sobom knjige koje su itali.12 Osim toga, u Mostaru je krajem 15. i poetkom 16. stoljea ve bila razvijena tradicija prepisivanja knjiga. Mnoge knjige su prepisane i uvakufljene u biblioteke, dok su se neke prodavale ili sluile za poduavanje uenika u medresi. Veina rukopisa u mostarskim bibliotekama u 15. i 16. stoljeu pisana je na orijentalnim jezicima. U rukopisnim medmuama (zbornicima) na orijentalnim jezicima zapaamo pojavu odreenog broja rjenika ve od 1486. godine. Rjenik arapsko-perzijski Nib a-ibyn, namijenjen djeci,13 prepisan je u Mostaru u treoj dekadi mjeseca rebiul-ahira 893./1488. godine. Arapsko-perzijski rjenik u stihovima Nib al-Fityn wa nab at-Tibyn,14 prepisan je u Mostaru 891./1486. godine. Djeji rjenik Tufa a-ibyn prepisan je u Mostaru u drugoj dekadi mjeseca dumadel-ahira 894./1489. godine.
12

13

14

Tako je Dervi-paa Bajezidagi utemeljio svoju biblioteku u Mostaru od knjiga koje je prouavao dok je boravio i kolovao se u Istanbulu. Rjenik je napisao Masd b. Ab Bakr b. usayn b. Gafar, Ab Nar al-Fara prije 617/1220. godine Rjenik je napisao al-asan b. Abdulmumin, usmuddn al-Huwayyi poetkom 14. stoljea,

16

Vrlo zanimljive podatke o knjigama pruaju i biljeke o ostavtini umrloga lica koje je imalo nepodmirenih dugova prema razliitim institucijama ili pojedincima, kad se imovina umrlog popisivala i davala na javnu licitaciju. Iz jedne biljeke koja se odnosi na poetak 1633. godine, a koja je zavedena u mostarskom sidilu, saznajemo da se zaostavtina umrlog Mehmed-efendije, sina hadi Ibrahima iz mahale hadi Balije, sastojala od sljedeih predmeta, kako slijedi:
ODJEA I OPREMA

fereda zelena basma u trafte jelek crveni kaftan sa zelenim rukavima udija jednostavna udija pohabana fereda sa zelenim rukavima papue fereda sa zelenim rukavima kina kabanica fereda zelena urdija plava sedada burda crna kauk kauk tulbent bisage tespih (...) (...) ma petemalj konjska oprema jednostavna koulja mahrama matara velene (...)

1 kom 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 3 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

2.000 aki 410 aki 126 aki 1.850 aki 400 aki 160 aki 1.500 aki 45 aki 1.500 aki 925 aki 5.000 aki 725 aki 20 aki 72 ake 40 aki 61 aka 840 aki 86 aki 25 aki 35 aki 18 aki 1.500 aki 61 aka 60 aki 90 aki 55 aki 80 aki 80 aki 4 ake

17

akire kauk crveni gae kratke koulja nova gae stare jastuk mali burda sa (...) kuak petemalj (...) crveni sahan za put akire topuz stari medmer basma u trafte stara kuak areni (...) stari konjska oprema nova kaagija iira za prenje kahve anterija ealj sjekira srebrna kaftan plavi kaftan zeleni stari jagluk jagluk konjska oprema srebrna teretni konj kiblenama petahta divit knjiga Dami knjiga afija knjiga Kuduri (manjkava) knjiga Beharistan knjiga Vikaja knjiga Dinkoz
KNJIGE

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 3 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 1 1 1 3 2 1 l 1 1 1 1

300 aki 51 aka 70 aki 170 aki 70 aki 155 aki 2.020 aki 70 aki 90 aki 43 ake 60 aki 17 aki 8 aki 30 aki 80 aki 60 aki 18 aki 120 aki 16 aki 50 aki 50 aki 45 aki 200 aki 520 aki 200 aki 48 aki 70 aki 6.384 ake 1.250 aki 40 aki 250 aki 140 aki 300 aki 30 aki 30 aki 105 aki 340 aki 130 aki

18

knjiga Talim-i Muteallim knjiga Hafiz knjiga Mutavel knjiga Sadru eria knjiga Hadika al-suada knjiga Beharistan knjiga Iftitah

1 1 1 1 1 1 1

130 aki 180 aki 320 aki 350 aki 110 aki 120 aki 110 aki15

Ukupna vrijednost gore navedenih predmeta i knjiga jeste 32.818 aki i iz te sume isplaeni su dugovi prema bazar-bai, terziji (krojau), berberu Omeru, telaliji i pisaru. Na osnovu navedene biljeke, uoava se mnotvo odjevnih predmeta koji su se koristili u to vrijeme. Procijenjena vrijednost nove konjske opreme bila je samo 120 aki, a jednostavne konjske opreme 60 aki. S druge strane, srebrena konjska oprema procijenjena je ak na 6.384 ake; srebrena konjska oprema Mehmed-efendije Mostarca je 53,2 puta skuplja od nove konjske opreme, odnosno 106,4 puta skuplja od uobiajene, jednostavne konjske opreme. Srebrena oprema za konja bila je pet puta skuplja od samog konja, dodue tovarnoga konja. Spomenuta srebrena oprema se najvjerovatnije koristila za opremanje konja prilikom posebnih sveanosti i doeka i ona je predstavljala neku vrstu luksuzne robe. Bisage su kotale 86 aki. Iz napomene u sidilu ne vidi se da je Mehmed-efendija obnaao neku visoku funkciju u drutvu; tavie ne navodi se niti da je imao kakvo posebno zvanje. Izgleda da se radi o srebrenim ukrasima i opremi koja se u Mostaru mogla ili kupiti od trgovaca sa istoka i zapada, ili se mogla izraivati kod domaih kujundija, zlatara i obraivaa plemenitih metala u duanima u Mostaru, Sarajevu ili nekom drugom bosanskom gradiu. Osim srebrene opreme za konje, u ostavinskoj raspravi zavedenoj u mostarskom sidilu panju privlai i srebrena sjekira. Pretpostavka je takoer da je srebrena sjekira dio sveane opreme vojnika na paradama. Ma je kotao 1.500 aki. Sjekira od srebra kotala je 200 aki. Ilustracije radi, stari topuz kotao je svega 8 aki. Za popravku tri petahte, stolia na kojem se najee dri Kuran, Mehmed-efendija je izdvojio 30 aki, dok je vrijednost same tri petahte procijenjena na 250 aki. Kibletnama, sprava za odreivanje kible kotala je 40 aki. Petemalj, kao dio odjee, kotao je 90 aki, a ealj 45 aki. Anterija je kotala 50 aki, koulja 90 aki. Jedan kauk, pokrivalo u obliku kape na koje
15

Vidi: Sidil mostarskog kadije. 1632-1634., prev. Muhamed A. Muji, Mostar 1987, str. 89-90.

19

se vezivala alma, kotao je 40 aki a drugi 61 aku. Crveni kauk kotao je 51 aku. Kuak, pojas, procijenjen je na 70 aki. enska odjea i kaftani najskuplji su dijelovi odjee u zaostavtini Mehmed-efendije Mostarca. Najskuplje knjige koje su date na procjenu iz biblioteke Mehmed-efendije Mostarca jesu sljedee: adr a-ara (350 aki), Wiqya (340 aki), Muawwal (320 aki) i ami (300 aki). Ove knjige su bile na cijeni meu onima koji su vrili procjenu. Veina je iz oblasti erijatskog prava, izuzev Muawwala od aduddna Mesda ibni Omara Taftazanija. Djelo, naime, predstavlja prvi opirniji komentar o djelu Talh al-mift f al-man wa al-bayn, iz oblasti stilistike arapskog jezika Al-Qazwiniya. Knjiga potvruje zanimanje za prouavanja iz oblasti stilistike, a cijena knjige potvruje da su se u prvoj polovini 17. stoljea i takve knjige cijenile u Mostaru. Meu najjeftinije knjige ubrajalo se djelo fiya poznatog arapskog jezikoslovca Ibn al-Haiba (u. 1248-49. godine), a djelo je bilo jako raireno kao udbenik za morfologiju arapskog jezika. Mogue je da se kao udbenik spomenuto djelo dosta prepisivalo i bilo esto u Mostaru 17. stoljea, te je njegova cijena deset puta manja od Taftazanijeva Muawwala. Qudurijev Mutaar je takoer bio udbenik u medresama, a i bio je manjkav, te je i njegova cijena bila 30 aki. Rjee knjige su bile skuplje. Da bismo ilustrirali cijenu udbenika koji su kotali oko 30 aki, navest emo da su u ostavtini Mehmed-efendije kratke gae procijenjene 2,33 puta skuplje i kotale su 70 aki. ak su i stare gae Mehmed-efendijine kotale na drabi 70 aki, takoer 2,33 puta skuplje od gore spomenutih knjiga udbenika. Vjerovatno je cijena udbenika bila umanjena zbog estih prijepisa takve literature, odnosno zbog razvijene prepisivake djelatnosti u medresama i drugim obrazovnim institucijama u Mostaru. Divit, mjesto gdje se tinta smjetala, bio je na cijeni, kao i tinta, a kotao je skoro kao neke ve ispisane knjige.

Drutvo i pjesnik
Mostar je bio vrlo zanimljiva destinacija na razmeu razliitih trgovakih i ekonomskih zona. U Mostar svraaju domai i strani trgovci, cirkusanti i zabavljai, putujui glumci i pjesnici, prosjaci, putnici avanturisti, pjesnici. U vrijeme blagostanja raste bogatstvo i javlja se viak slobodnog vremena.
20

Druenje je uvjet za obavljanje raznih poslova, sreivanje promaknua, osiguravanje odreenog statusnog simbola u kasabi. Inteligenciju su obino predstavljali profesori (muderisi) u medresama, uitelji (muallimi) u kolama (mektebima), muftije, kadije, naibi, ejhovi, pjesnici i drugi. Obrazovni sistem u medresama podrazumijevao je podjelu na tri vrste znanosti: a) matematike, praktine: aritmetika, algebra, geometrija, astronomija i muzika; b) prirodoslovne: medicina, fizika, kemija, botanika, zoologija, mineralogija, geologija, poljoprivreda i geografija; c) vjerske znanstvene discipline: tefsir, hadis, kelam, fikh i ostale. U mostarskim medresama koristila se ista literatura kao i u ostalim dijelovima Carstva. Bilo je obavezno uenje turskog, arapskog i perzijskog jezika. U tekijama se dre predavanja iz Mesnevije i ostale tesavufske literature. Predavanja iz knjievnosti temeljila su se na poznavanju metrike i tehnike pisanja poezije po uzoru na klasike orijentalne poezije. Dodatno obrazovanje podrazumijeva posebna predavanja iz historije, logike, filozofije, retorike, mjerenja vremena, kaligrafije, pisanja administrativnih akata. U poeziji mostarskih pjesnika uoavaju se brojni stihovi u kojima se jasno opjevavaju brojne prijateljske relacije i krugovi prijatelja. Razne manje skupine mladih ljudi, dervia ili ljubitelja lijepe rijei openito, okupljale su se radi razgovora, druenja i predavanja iz tesavvufa. Potvrde o razliitim grupama koje se okupljaju na pojedinim mjestima mogu se nai u biljekama u mostarskim sidilima. Na sveanim prijemima se okupljaju birane grupe stanovnitva, izuzev ako se ne radi o irim pukim doecima vojske ili novih visokih inovnika koji dolaze u odreeno mjesto. Sveani prijemi, mevludi, iftari, bajrami i druge svetkovine postale su uobiajeni sastavni dio kulturnih zbivanja grada Mostara u dugom periodu osmanske uprave. Pjesnik se u drutvu ponaa kao dio ire zajednice. Poezija mostarskih pjesnika samo prividno podsjea na larpurlartistiku (lart pour lart, umjetnost radi umjetnosti) poeziju. Katkad se stvara dojam da su brojne pjesme mostarskih pjesnika same sebi svrha, da ne trebaju nikakvo objanjenje. Meutim, gotovo svaka pjesma podrazumijeva i tradicijom uvjetovani filotehniki skup pravila pri pisanju poezije, ali i poznati kulturoloki kontekst koji se stihom nastoji afirmirati. Satirina poezija mostarskih pjesnika bjei i od nekih filotehnikih pravila u pisanju poezije, kao i od nekih drutvenih normi u potivanju tradicionalnih autoriteta drutva, ali ak ni one nisu same
21

sebi svrha. Iako se tesavufska poezija mostarskih pjesnika u biti poigrava sa postojeim skolastikim principima u objanjavanju teolokih pojmova Spoznaje, ipak se istodobno zaokruuje vlastitim, internim terminolokim inventarom leksema tano preciziranoga znaenja.

Zone javnog i privatnog ivota

Zone javnog i privatnog ivota stalno se prepliu. Sama arhitektura starih bosanskih kasaba upuuje na plansku odvojenost privatne sfere ivota stanovnika kasabe unutar vlastitih dvorita, ali putna infrastruktura slijedi jasnu logiku koncentracije svih puteva u sreditu arije gdje je zapravo najprepoznatljivija zona javnog ivota. Drutvene norme imaju i pisanu i nepisanu formu. Povrede sfere javnog i privatnog ivota podlijegale su sudskim sporovima, koliko i povrede javnih interesa nekog graanina ili grupe graana. Vlast je preko institucije kadija titila od povrede granica izmeu privatnosti i javnog ivota stanovnitva. Ona je morala omoguiti red i poredak na tradicionalnim principima ustrojstva drutva. Tako u kadijskim sidilima nalazimo i biljeke o peticiji graana koji su bili spremni, ak i po bilo kojoj cijeni, otkupiti kuu ili imanje nekog graanina koji je naruavao javni mir. Gradsko se stanovnitvo uglavnom alilo na krenje morala i javnog reda u mahalama, na okupljanje loeg drutva u naputenim kuama, na prevare u trgovinskim poslovima, na nevraanje dugova, na nanoenje tjelesnih povreda. Jedna od osobina funkcioniranja drutva u sferi javnog ivota svakako je prilino razvijena organizacija i funkcioniranje pravog sistema na svim lokalnim razinama, te povezanost razliitih administrativnih razina sa centralnom upravom. U ikajet defteru (OIS, inv. br. 86/II) u jednom dopisu iz 1126/1714. godine stoji da je hadi Salih, koji je bio mujezin Hafiz Hodine damije u Mostaru, zajedno sa stanovnicima istoimene mahale uz damiju, podnio zahtjev da se izvjesnom Ibrahimu Devediu koji toi i prodaje vino u svojoj kui okupljajui pokvarenjake zabrani prodaja istog. Traili su pismenu zabranu takvih aktivnosti od nadlenog suda. Stanovnici Mostara su se takoer zajedno organizirali 1126/1714. godine da zatite Stari most od uruavanja nakon to je poplava odnijela nekoliko duana kraj uprije, tako da je dolo do oteenja
22

jedne strane obale kraj mosta na mjestu gdje su bili duani. U istom defteru albi nalazi se i zabiljeeno pismo mostarske uleme, dobrih ljudi i svog ostalog svijeta u Mostaru, iz 1126/1714. godine, u kome se trai da se smijeni naib (pomonik kadije) Osman Bunjanin (iz mjesta Buna) u mahkemi, poto on kao mjetanin ne moe biti naib u svome mjestu. Narod trai pismenu odluku o smjeni i zahtijeva da se isti, prema odredbama kanuna, ne postavlja niti za naiba niti za pisara u sudnici u svome kraju. Ima i zanimljivih dopisa koji se odnose na pitanja pronevjere alimentacije. Tako iz dopisa koji potjee iz 1136/1723. godine stanoviti Ahmed Mostarac trai da se preispita sluaj maehe koja je dobijala dnevno 30 aki alimentacije na ime keri svoga umrlog mua svoje malodobne tienice, ali je tu alimentaciju troila iskljuivo na sebe. Ahmed Mostarac je u prilogu zahtjeva o pokretanju postupka pribavio i fetvu po tom pitanju, kao dio argumentacije za sudski postupak. Neki sporovi su se rjeavali na vioj instanci, u kancelarijama Bosanskog divana, gdje je boravio bosanski valija. Tako je 1133/1721. godine stigao dopis bosanskom valiji, mostarskom kadiji i ostalim kadijama da se neto sudski poduzme protiv grupe graana u sastavu: imam i kapetan kethoda Mustafa-efendija, Mahmut-efendija, Abdulazar imam Kajtaz-agina mesdida, mula Mehmed imam Hafiz Hodina mesdida, mula Smajil, mula Selim, mula Husein sin Ahmedov, Ahmed sin Mustafin. Spomenuta grupa se optuuje za nedolino uplitanje u poslove vilajeta i podizanje naroda na bunu. ak se zalau i za smjenu kadije. U dopisu protiv spomenutih javnih djelatnika grada Mostara trai se da se isti ukore i sudski upozore da ne bi prekoraili ovlasti van njihova djelokruga. Na osnovu albi zavedenih u sidilu, vidi se da se oteene stranke ale na razliite vrste uzurpacija prava od strane treih osoba. Isti dopisi potvruju postojanje razliitih drutvenih i socijalnih krugova u Mostaru tog vremena, kao i pokuaje da se zatiti od povrede granica u javnom i privatnom ivotu graana Mostara u navedenome periodu. Vakufi se u brojnim sluajevima nalaze na granici utjecaja zona javnog i privatnoga ivota. Neki vakufi su isto javne ustanove (damije, imareti, musafirhane), dok su neki vakufi rezervirani vie za odreene skupine ljudi (tekije za dervie, medrese za uenike medresa i sl.). Dervike su skupine podrazumijevale poznati kodeks ponaanja u odreenom redu. Takvi kodeksi ponaanja propisani su u tarikatnamama, posebnim pravilnicima za interno druenje i funkcioniranje spomenute grupe u razliitim sredinama i okruenju.
23

Na granici izmeu javnog i privatnog ivota na nekim skupovima organiziraju se i ene, bez prisustva mukaraca. esto se odvojeno organiziraju predavanja za ene a odvojeno, na drugim mjestima i u razliito vrijeme predavanja za mukarce. Sud je imao obavezu ak i utjerivanja dugova od zaostalog mehra nakon razvoda suprunika. U sluajevima da mu ode u nepoznatom smjeru, sud je preuzimao na sebe obavezu socijalne skrbi nad ostavljenom porodicom, odnosno obavezu alimentacije za ostavljenu enu, bez obzira da li se radi o odlasku hranitelja porodice iz opravdanih ili neopravdanih razloga. albe i inicijativu za pokretanje postupka pred kadijom mogu podizati i graani pojedinano i organizirano. Posebno treba istai brojne mogunosti albe ak i na sudske vlasti, u sluajevima kada pokreta albe smatra da su naruena neka njegova prava ili ako smatra da su naruena prava odreene zajednice ili grupe. Institucija ajana, kao posebnih narodnih zastupnika i lokalnih uglednika, utjecala je na kontrolu nekih zbivanja u drutvu i na stanovit nain posredovala izmeu naroda i viih funkcionera. No, ak su i ajani bili podloni albama i kritici. U sluaju nevrenja slube na odgovarajui nain, sluaj hitno dolazi do kadije koji donosi mjere za spreavanje zloupotrebe poloaja. I kadija i ostali slubenici u svako vrijeme su bili podloni kontroli. Osim sidila, za prouavanje mostarske svakodnevice interesantni mogu biti i ikajet defteri (defteri za albe). U ikajet defteru za period od 1702. do 1725. godine16, izmeu ostalog, mogu se pronai i zanimljive informacije o svakodnevnom ivotu u Mostaru. Tako se, na primjer, u sluaju albe na nepristranost kadije, dopis upuivao viim instancama, dok je mostarski muftija bio zaduen za donoenje miljenja u skladu sa erijatskim propisima. Hercegovaki paa, kadija i muftija morali su reagirati pokretanjem postupka i istrage u svakom sluaju albe na uzurpaciju institucije vakufa. Neki vakufi su ulazili u zonu privatnosti odreene porodice (evladijet vakufi), tako da su i lanovi porodice vakifa (legatora) mogli u svako vrijeme pokrenuti postupak pred sudom u bilo kojem mjestu u Bosni u sluaju sumnje da se vakufskim dobrima ne raspolae na nain kako je to predvieno vakfijom. Niko nije mogao plaati namete ako za to nije donijet emri-erif, asna zapovijed sa visoke nadlene instance.17
16

17

ikajet defter. Regesta (1702-1725), preveo i obradio: Abdulah Polimac, ANU BiH, OIS Inv. Br. 86/III [neobjavljeni materijal]. Ibidem.

24

Zahtjevi za zatitu prava mogli su se, u skladu sa procedurom, podnositi i centralnim vlastima. Drava je titila svoje podanike od razliitih vrsta napada i upada. Osobito je bila zatiena trgovina. Iz jednog dopisa u ikajet-defteru br. 86, iz 1124/1712. godine, upuenog hercegovakom beglerbegu, mostarskom kadiji i gospodinu Mustafa-efendiji nastanjenom u Mostaru, hadi Osman i Mehmed ale se Porti da su ih na putu za Mostar, kod mjesta Carina, napali i opljakali dubrovaki razbojnici i svjetina. Oni, hadi Osman, Mehmed i njihova pratnja, doplovili su svojom laom iz Misira (Egipta) u dubrovaku luku Slano, gdje su lau ukotvili, a oni krenuli za Mostar. Meutim, dubrovaki pirati zaprijeili su odlazak i vratili ih u Dubrovnik, gdje su ostali nekoliko dana. U meuvremenu su obavijestili svoje ljude, hajduke i razbojnike, te su ih ovi presreli 1120/1708. godine kod mjesta Carina, sve opljakali, ubili jednog muslimana iz pratnje lae i jo jednog ranili. Pred sudom u Mostaru o tome je provedena detaljna istraga i sudska rasprava sa dubrovakim konzulom don Dreniem, gdje je dokazana i potvrena istinitost optubi hadi Osmana i Mehmeda, o emu se izdaje sudska odluka (huddet). Sud trai da Porta izda carsku zapovijed (hukum) o spomenutom sluaju. Slubenik Mustafaefendija se ovlauje fermanom da stvar dovede do kraja, na zadovoljstvo zainteresiranih stranaka.18

Mostarska svakodnevica u poeziji Mostaraca za vrijeme osmanske vlasti

Rekonstrukcija mree razliitih drutvenih odnosa u Mostaru u osmanskom periodu (1463-1878) gotovo je nezamisliv poduhvat bez multidisciplinarnog pristupa istraivaa kulturnog ivota sa razliitih aspekata. Knjievna djela samo su jedan od izvora za takva prouavanja, a pjesnika djela tek su graa na osnovu koje se mogu donijeti odreene pretpostavke o mostarskoj svakodnevici u periodu kada su pisana. Posebno je teko donositi zakljuke na osnovu onih pjesama koje su po svojoj naravi produkt iste poetske fikcije, sa naglaenom poetskom a ne biografskom autoreferencijalnou. No, i takve pjesme donose podatke o izvjesnim drutvenim vrijednostima, ili o samoj tematici koja
18

Ibidem.

25

je predmet poetskog razmiljanja i opisa u poeziji mostarskih pjesnika. U djelima nekih pjesnika sreemo i elemente narativne viteke poezije. Ahmed-paa Hercegovi i Ali-beg Hercegovi iri tipini su predstavnici i predmet opisa odreenih poetiziranih vitekih hronika. Kod poznatijih mostarskih pjesnika sreemo i narativnu tesavufsku liriku. Posebnu panju privlae pjesme koje su prepune rodoljublja ili domoljublja. Pisanje Fevzija Mostarca pokazuje veliku anrovsku raznovrsnost i raznolikost poetskih formi. ena je objekt mukareve ljubavi, ali i potovanja. Bajezidagi je napisao vrlo dirljivu elegiju o smrti svoje majke u Mostaru itd. Sve navedene odlike poezije mostarskih pjesnika ukazuju na potrebu svestranijeg prouavanja poezije navedenih i drugih pjesnika koji su pisali po slinom kulturoloko-poetskom obrascu. Pjesnici su dijelili sudbinu svoga grada, mahale, ulice, porodice i ljudi sa kojima su zajedno radili ili su se druili s njima. Neki pjesnici provode ivot u siromatvu, dok su drugi jako ugledni i bogati. Ipak, veina mostarskih pjesnika pripada srednjem staleu stanovnitva Mostara. Rodbinska intimnost kao da uzmie pred stalekom intimnou. Vie se opjevavaju ejhovi i visoki dostojanstvenici i obrazovani Mostarci nego to se opjevavaju pojedini lanovi rodbine. Dodatna porodina privatnost iskazuje se kroz poneki hronogram o smrti lana porodice. Komije su promatrai dogaaja u pjesmama, izuzev ako se ne radi o ehrengizima ili satirinoj pjesmi. Mladi su predmet opisa uglavnom po tekijama, kao uenici na putu Spoznaje. Tekija je esto bila mjesto susreta ljudi razliitih generacija, ali slinog duhovnog senzibiliteta. U poeziji mostarskih pjesnika vie se opisuju zgrade iz sfere javnog ivota, nego to se opisuju kue u kojima ive pjesnici, izuzev ako se ne radi o kui kao metafori prolaznosti. Vlastitu kuu opisuje tek poneki pjesnik, ali bez detalja u opisu. Kultura stihovnog biljeenja datuma smrti mostarskih uglednika takoer nalazi svoje mjesto u poeziji. Emocije pjesnika su vieslojne. Na samom poetku svojih divana i/ili na poetku dugakih narativnih mesnevija pjevaju o Boijem jedinstvu. Nakon toga slijede pjesme kojima se velia Poslanik islama, Muhamed, a.s. Mostarski pjesnik na orijentalnim jezicima u osmanskom periodu jasno i bez ustruavanja kroz stihove iskazuje svoju religioznost i odanost vjeri. Dananji itatelj se moe iznenaditi koliko su mostarski pjesnici u osmanskom periodu poznavali ranu historiju islama i poetiku orijentalne knjievne tradicije. Neki pjesnici
26

su bili pravi virtuozi u poznavanju osmanskog turskog jezika, dok su se neki zadovoljili osnovnom leksikom, dovoljnom tek toliko da se sastavi poneki gazel ili hronogram. U poeziji mostarskih pjesnika uoavaju se isti poetski motivi i simboli koje sreemo i kod ostalih osmanskih pjesnika irom tadanjeg islamskoga svijeta. Poetskim ukusom vladaju knjievni zakoni. Intimnost u poeziji prividno se nadaje kao metafora osobenog pjesnikog doivljaja. Kod mostarskih pjesnika uoavamo i pojavu tzv. historijskog nefikcionalnog poetskoga anra. Knjievni zakoni se nameu sistemom obrazovanja i razvitkom vie klase raspoloene za njegovanje pjesnitva. Dok se sastavljanje poezije na bosanskom jeziku u Mostaru osmanskog perioda uglavnom smjeta u zone kune privatnosti, poezija na osmanskom turskom jeziku nudi se javnosti ne samo u Mostaru ve i u ostalim dijelovima Carstva. Mostarski pjesnici, u nastojanju da drugima prenesu vlastite osjeaje, svojim stihovima nude skice i stvarnog prostora, ali i onog o kojem se samo sanjari. Na matrici stvarnih i fiktivnih granica prostora mostarski pjesnik katkada jednostavno i jezgrovito nudi faktografski pojednostavljen prikaz kakva dogaaja, ili se, pak, uputa u duboke i teko shvatljive poetske prostore tesavufske mistike. Teko dokuivi mistiki stihovi zbunjuju iru javnost i postaju predmetom dodatnih komentiranja. U tome se samo naizgled nazire sukob izmeu privatnog doivljaja line emocije i kolektivnog poimanja poezije, vie zbog utopijskih i fiktivnih nego stvarnih granica izmeu javnog i kolektivnog. Meutim, lini osjeaj iskustva Spoznaje u tesavvufu sam po sebi nastoji sruiti granice izmeu zona privatnog i kolektivnog. Kolektivna svijest mostarskih pjesnika intelektualaca kretala se u okviru zadatih poetskih obrazaca. Kulturni simboli su prenapueni jasno preciziranim znaenjima. Bilo je pjesnika koji su se poigravali sa poezijom vieg ranga, tako da se povremeno sreemo i sa satirinom poezijom. Poetski tekstovi u kulturoloko-simbolikom smislu pravi su tekstovi-ogledala u kojima pojedinac, traei vlastitu sliku u ogledalu, zapravo trai i sliku kolektiva. Openito govorei, individualnost mostarskih pjesnika u pojedinim vremenskim periodima jako teko se probija iza univerzalne kulturoloko-poetske matrice. Jedino se rodoljubiva lirika pribliava matrici kolektivnog identiteta i jo ga snanije podcrtava. Poetska individualnost obino bjei u
27

liriku. Pjesme su prepune tajnovitih aluzija i nagovjetaja. Pojmovi Ljubavi, Ljubomore i Tuge najee nose simboliko znaenje. ak i ena, ini se, postaje izvorom posebne vrste mistike kontemplacije. Dijelovi tijela koji se opisuju esto su dio inventara terminoloki kodiranih somatskih metafora u tesavufskoj knjievnosti. Meutim, u nemistikim tekstovima koji se jasno prepoznaju, dijelovi tijela su predmet vjeitoga sanjarenja i matanja. U opisu dijelova ljudskoga tijela vladaju konvencije. Usne su uvijek rumene, pogled prodoran, tijelo poput empresa. Tuga je stalno hiperbolizirana, motiv zavoenja metaforiziran, osvajanje puki stereotip. Ljepota voljene osobe je idealizirana, poput slika na minijaturama. Opis starosti je daleko od poezije veine pjesnika. Pjesnik se gubi u zaljubljenosti izmeu jave i sna, iste simbolike i nejasnih aluzija. Pjesma mostarskoga pjesnika, u cjelini gledajui, jeste prostor rezerviran za posebnu vrstu meditacije.19 Tu nema poetske anarhije i poigravanja sa tradicionalnim poetskim ablonima, izuzev u satirinoj poeziji gdje je odstupanje od konvencije sastavni dio i cilj pisanja. Iako su narativne poeme pune zapleta, one ipak ostaju u domenu stihovanih abloniziranih narativnih historijskih epova i ljubavnih romansi sa nekim jo nedovoljno razvijenim tehnikama naracije. Narativne poeme sadre i elemente dijaloga, a sve poeme, po sebi, usmjerene su na neku vrstu unutarnjega dijaloga. Odraz ratova, poplava i poara u poeziji mostarskih pjesnika osjeti se ponajvie kroz al za gubitkom voljene osobe ili nanijetim tetama gradu i rodbini. Kule u pjesmama funkcioniraju kao posebne metafore uzdignutog mjesta. Asociraju na ponos, dostojanstvo i izdignutost nad svakodnevnim nevoljama i problemima. Kad pjesnici piu o porodici, najee prave aluzije na asnu porodicu Poslanika islama. Takva poezija zauzima posebno mjesto u knjievnosti muslimanskih naroda u cijelom svijetu. Iznenauje velik broj pjesama mostarskih pjesnika koje za temu imaju opis dolaska blagdana Sultan-i nevruz Nove godine koja dolazi u proljee. Bae su mjesto veselja i radosti. One su vrsta ograenog prostora i posebna zona u koju se ulazi sa dozvolom vlasnika bae. Izlazak u bae neto je uobiajeno. Bae su najljepe u proljee. Senai, Ubejdi, Dervi i brojni drugi pjesnici pisali su gazele o prazniku proljea, Nevruzu. Spomenute pjesme pouzdana su
19

Vidi detaljnije: Istorija privatnog ivota. Od feudalne Evrope do renesanse, priredili: Filip Arijes i or Dibi, prev. Ljiljana Mirkovi, Clio, Beograd 2001.

28

graa za potvrdu da se nekada i u Bosni slavio Nevruz. Pretpostavljamo da je i foanski pjesnik Zejnil-beg engi Kudsi svoju kasidu o prazniku Nevruzu napisao u Mostaru ili nakon svoga boravka u Mostaru, u kojem se upoznao sa velikim brojem mostarskih pjesnika i uglednih ljudi koje je detaljno opjevao u svojoj poeziji. Fenomen pisanja poetskih paralela na pjesme ranije napisane pokazuje posebnu osobnu stranu mostarskoga pjesnika da uvaava pjesnike prethodnike. Okupljanje mladih odvijalo se vrlo esto u medresama ili u krugu tekije. ehrengizi o mostarskoj mladosti na putu Spoznaje opisuju brojne mladie i iz uglednijih i iz manje poznatih mostarskih porodica. Svi oni su zapravo uenici ili muridi kod ejha tekije. Neki od ejhova su bili i pjesnici, tako da su i oni povremeno poduavali svoje uenike metrici i nainu pisanja tesavufske poezije. Posebno mjesto za osamu i kontemplaciju predstavljale su ilehane prostorije u tekiji gdje su se ejhovi osamljivali i udaljavali od svijeta razmiljajui o posebnim aspektima Puta ka Istini i spoznaji Boga. ak su se i trgovaki djelatnici i pripadnici esnafa katkada okupljali i druili u tekiji. Dok je divanski pjesnik esto isticao svoje poetske sposobnosti, tesavufski pjesnik vlastitom poezijom je nastojao potirati upravo poetsko prvo lice jednine i nastojao se stopiti sa univerzalnim tesavufskim simbolima, koji oznaavaju tradicijom prepoznatu putanju ka Apsolutu. Poezija bosanskih pjesnika u osmanskom periodu daje zanimljivu grau za prouavanje kulture osmanske Bosne. Primjer divanske poezije mostarskih pjesnika na najizravniji nain potvruje da divanska poezija nije iskljuivo elitistika poezija viih krugova. Mnogi divanski pjesnici u Mostaru ivjeli su u siromatvu, obavljali su razliite poslove. Poezija je bila itana, prepisivana i podraavana u razliitim krugovima: medresanskim, tekijskim, bohemskim. Stoga smatramo da je ova poezija zanimljivo svjedoanstvo osobite vrste osjeajnosti i u odreenim obrazovno-odgojnim institucijama u osmanskoj Bosni. Mostar je bio jedan od vanijih gradova na povijesno-kulturolokoj karti osmanske Bosne. Inae, treba napomenuti da je grad, po svojoj organizaciji, utoite drutvenog ivota, ukljuujui i razliite manifestacije kulturnoga ivota. Naprimjer, sevdalinka preferira gradsku sredinu: prepoznatljive pendere, gradske avlije i trgove, sa ureenjem kue tipinim za gradske sredine. U slinom ambijentu razvija se i poezija Bonjaka na
29

orijentalnim jezicima.20 Pjesnici pjevaju o vodi, o Neretvi, o mostovima, izvorima kraj tekije. Kod Bonjaka muslimana u Hercegovini bila je razvijena i muzika kultura. Ako se baci letimian pogled na poeziju nekih divanskih pjesnika Bonjaka na orijentalnim jezicima, uoit e se leksiki vrlo bogat struni muziki registar.21 Odreeni tekstovi u Bosni pjevaju se prema odreenim tonskim mekamima, velikani islama opjevavaju se stihovima poznate melodije. U poeziji Bonjaka na orijentalnim jezicima spominju se brojni muziki instrumenti: naj, tambura, kanun (vrsta saza), keman, eng, talambas, truba, nefir (rog), nakkare (vrsta talambasa), duduk (duhaki instrument), zurla, tulum (gajde), lutnja, kudum, dumbelek (vrsta bubnja na narodnim svetkovinama), orgulje, karaduzen (vrsta tambure sa 4 ice), tabl (bubanj), ud (lauta), def, saz, rebab, kus (ratni bubanj), daire i brojni drugi instrumenti. Vojni orkestri bili su sastavni dio brojnih utvrda, ili gradske administracije. Kao dvije osnovne odlike mostarskoga pjesnitva na orijentalnim jezicima mogu se uoiti sljedee: (a) pridavanje posebne panje svakodnevnim dogaajima i (b) pridavanje izuzetne panje konceptu mistiko-tesavufskog doivljaja Ljubavi i Ljepote. Opis svakodnevnih dogaaja rezultat je ljubavi prema rodnom gradu i zemlji, dok je bavljenje tesavufskom poezijom rezultat elje za samoupoznavanjem, odnosno spoznajom Istine na individualnoj razini. I u jednoj i u drugoj vrsti poezije primjetna je tenja i za svojevrsnim proiavajuim samoosloboenjem kroz spoznaju vie razine, formiranjem vlastite individualnosti, bilo uz druenje sa knjigom bilo uz savjete ejha, uitelja. Prouavanje pojedinanih obreda zikra u tekijama i pripadnost nekom tarikatu (redu) ne otkriva nam sutinu uenja i razmiljanja mostarskog pjesnika u 16. i 17. stoljeu onoliko koliko nam to otkriva sama poezija koju piu. Filozofska poetizirana apstrakcija i prenaglaeni simbolizam, naime,
20

21

S druge strane, epika podrazumijeva ambijent koji ukljuuje opis bojnog polja, ratne konje i oruje. Zanimljive su biljeke Ibrahima Alajbegovia Peevije o epskoj narativnoj tradiciji meu Bonjacima muslimanima na osmanskom jeziku koja ukljuuje i epski ciklus pjesama u kojem se opjevava pobjeda muslimana na Kosovu i junaka smrt sultana Murata. Takve verzije bitke na Kosovu u stihu i na turskom jeziku sreemo kod osmanskih hroniara kao to su Enveri, Hadidi i brojni drugi pjesnici historijske epike. Vidi: Adnan Kadri, Muziki struni registar u tahmisu stolakog pjesnika Vehbije Bonjaka na gazel Ahmeda Hatema Bjelopoljaka, Slovo Gorina, br. 28, Sarajevo, 2006.

30

nisu sastavni dio samo skupnih zikrova i predavanja, ve je to vie spoznajna nadogradnja temeljnih principa doivljaja svijeta u kojem se ivi na nain kako ga ivi mostarski sufija tog vremena. Kolektivne svetkovine i proslave u poeziji mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima uglavnom se povezuju sa odreenim godinjim dobima ili mjestom na kojem se odvijaju. Takve opise blagdana, sveanosti i okupljanja ljudi sreemo kroz opise proljea, kroz opise doeka pojedinih velikana, ili kroz opis, naprimjer, prigodnikog okupljanja naroda na sveanostima, proslavama i zabavama u blizini staroga mosta. Pjesme mostarskih pjesnika, naprimjer, daju nam zanimljive podatke o nekim kulturnim dogaajima u Mostaru u 16. i 17. stoljeu. Tako mostarski pjesnici Husami, Hulki i Fazli govore o proslavi, sveanosti kraj mosta, o dambazu i pehlivanu, plesau na konopu razapetom izmeu dvije obale rijeke Neretve kraj starog mosta. Hulki Mostarac opisuje pehlivana Mehmeda Kurtovia na konopcu razapetom izmeu dvije kule na mostarskom mostu 1082/1671-72. godine, a u drugoj pjesmi isti pjesnik u 18 distiha opisuje nastup pehlivana Ahmeda na konopu razapetom izmeu dvije obale Neretve, kraj starog mosta u Mostaru, u mjesecu saferu 1088/1677. godine. Slinu pjesmu je napisao i pjesnik Fazli Mostarac. I mostarski pjesnik Husein atrnja Husami opisuje dolazak pehlivana ahina u mjesecu muharremu 1080/junu 1669. godine u Mostar. Preko konopa razapetog nad Neretvom kraj starog mosta u istom danu prelaze i brojni pehlivani, ali i njihovi uenici. etai preko konopa koji ne uspiju prei preko konopa prisiljeni su i spremni za skok u Neretvu. Pjesnici sve te dogaaje promatraju i opisuju u svojim pjesmama, najee u prigodnim kasidama hronogramima. Mostarski pjesnici su se bavili razliitim poslovima i pripadali su razliitim drutvenim klasama. Neki su bili sadriazami / veliki veziri, pae / sandakbegovi, sokolari, ehnamedije, muftije, muderisi, ejhovi, dervii, vojnici, pisari, vaizi, imami, hatibi, mujezini, trgovci, raja. Veina mostarskih pjesnika ivjela je u gradu, sa izuzetkom pjesnika koji su bili u blizini tekije van grada. Poznatiji mostarski pjesnici prolazili su i struna poetska usavravanja u Mostaru, a poslije su odlazili u Istanbul. Prva saznanja iz metrike i stilistike mogli su dobijati i iz udbenike literature u medresama. No, originalnost i u tematici i u stilskome izrazu ovisi o vjetini da se saini simbioza i poetskog obrazovanja i pjesnikoga talenta.
31

Zanimanja i funkcije mostarskih pjesnika

Ahmed-paa Hercegovi Kosaa bio je nekoliko puta veliki vezir na kraju 15. i na poetku 16. stoljea, a prethodno je bio zapovjednik jednog dijela vojske prilikom osvajanja u Anadoliji i Albaniji. Prije funkcije velikog vezira obavljao je i funkciju mornarikog admirala (kapudn- dery). Vrlo rano je bio u sastavu Divana (vlade) u Osmanskom carstvu jo za vremena sultana Bajazida II. Dervi-paa Bajezidagi je bio sokolar, dvorski pjesnik, savjetnik sultana Murata III, bosanski sandakbeg i jedno vrijeme, prema historiaru Mustafi Selanikiju22, ak i kandidat za funkciju velikog vezira. Ali-beg iri Hercegovi bio je unuk sultana Bajazida II i sestri sultana Selima I, pjesnik koji je opjevao pohod na Egipat 1517. godine, nadkomornik (kapidibaa), a kasnije je bio i sandakbeg u nekoliko sandaka u raznim dijelovima Carstva. Hasan Hukmi Mostarac bio je ehnamedija, dvorski pjesnik zaduen da ide na pohode sa sultanom i da opjevava pobjede samog vladara. Ahmed Rudi Mostarac bio je pa, a zatim i slubenik u sultanovoj kuhinji i na nekoliko slinih funkcija na Dvoru polovinom 17. stoljea, ali se, nakon povlaenja iz javnog ivota, posveuje nauci i knjizi. Ima nadimak i Sahhaf (Knjiar). Jedno vrijeme je drao predavanja u razliitim tekijama u Istanbulu. Ahmed Bejazi Mostarac bio je kadijski pripravnik (mulazim) kod ejhul-islama Ebu Seida, zatim muderis u Edirni i Istanbulu, kadija u Halepu, Bursi, Mekki, Istanbulu, a postavljenje na mjesto kaziaskera (glavnog kadije) Rumelije dobija 1091/1680-81. godine. Funkciju kadije obavljali su i brojni mostarski pjesnici, kao to su: Mostari elebi poetkom 17. stoljea, Abdurahim Mostarac poetkom 19. stoljea itd. Jedan od najpoznatijih ejhova meu mostarskim pjesnicima 16. stoljea bio je Ali Dede Mostari Harimi, poznat kao ejh turbeta sultana Sulejmana u Sigetu, a ejhovi su bili pjesnici Vaiz Alija, Dervi agri, kao i neki drugi pjesnici. Ipak, od ejhova koji su ivjeli u Mostaru po svojim djelima najvie je poznat ejh i pjesnik Fevzi Mostarac. Mostarski pjesnik Muhamed-efendija ii bio je mostarski muftija. Sauvani su stihovi brojnih drugih pjesnika ije se zanimanje samo nasluuje, ali se ne moe pouzdano tvrditi da im je ba to bilo zanimanje. Naime, dosta je pjesnika poelo pisati svoju poeziju jo u medresi i u krugu tekije, kao uenici i kao muridi, a kasnije su se bavili razliitim zanimanjima.
22

Mustafa Efendi Selanik, Tarih-i Selanik (1003-1008/1595-1600), II, (haz. Mehmet pirli), Ankara: Trk Tarih Kurumu, 1999.

32

III. Stilska raznolikost mostarskog pjesnitva u periodu osmanske vladavine (1463-1878)

Proimanje poetskih koncepata u poeziji mostarskih pjesnika

Poetski koncepti, opi i registarski, u Osmanskom carstvu ve su poznati u klasinom periodu razvitka knjievnosti. I u Bosanskom ejaletu, kao sastavnom dijelu Carstva, spomenuti poetski koncepti razvijaju se prema univerzalnoj matrici tradicijom definiranih simbola i poetskih vrsta. Dakako, da bi se poezija pjesnika Mostaraca mogla ispravno razumijevati, u svojoj punini, nuno je razumijevati i pravila na kojima poivaju zatvoreni koncentrini drutveni krugovi i slojevi stanovnitva. Posebno je pitanje i tradicije komentiranja djela koja su bila uzorom (svojevrsnim prototipom) buduim pjesnicima. Nepoznavanje zona konceptualne privatnosti semantiki teko prozirnih filozofsko-mistikih ideja koje su nadahnjivale generacije mostarskih i drugih bosanskih pjesnika esto moe dovesti do greaka u razumijevanju i tumaenju. Klasini nain obrazovanja u Osmanskom carstvu omoguava svojevrsnu konceptualnu unificiranost poezije na orijentalnim jezicima u itavom carstvu. Isti poetski koncepti sreu se, dakle, u Mostaru, Sarajevu, Skoplju, Peti, Kairu, Istanbulu, Nahevanu, Halepu i Medini. Poezija pisana u tekiji nastaje na temelju klasinih djela uzora tzv. tekijske poezije. Ne treba mijeati pojam tekijske i tesavufske poezije. Dok je tesavvuf vie teorijski okvir za iskazivanje ideje Ljubavi i Ljepote prema Apsolutu, tekija je naprosto mjesto gdje se primjenjuje odreeni put ka Spoznaji, koji se konceptualno moe razlikovati od tekije do tekije, a sama poezija moe biti prilagoena potrebama svakodnevnog ili prigodnikog tekijskog djelovanja za
33

obini svijet. Stoga se tekijska poezija najee pie iz praktikih potreba tekija, za sluanje na uim ili irim skupovima i okupljanjima murida i ljubitelja tekija. Zato nije rijedak sluaj da se ilahije i tekijske kaside formalno-strukturalno adaptiraju sluateljskoj publici, sve se vie koristi slogovna jedinica ustrojstva stihova, dok se klasini aruz-metar izbjegava zbog svoje sloenosti. No, tesavufska ideja irila se i na poeziju koja je nastajala i izvan tekija, ak i na forme koje su zahtjevnije i u skladu sa klasinom metrikom: moe se pisati i na dvoru i u tekijama i na drugim mjestima. U pjesmama divanskih mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima uoavaju se gotovo svi koncepti pisanja poezije na spomenutim jezicima. Pitanje je da li mostarski pjesnici, kad govore o Voljenoj / Voljenom, doista opisuju neku surovu djevojku koja mami svojim usnama, izluuje svojim solufima, muti pamet svojim gracioznim pokretima i vitkim stasom, sagorijeva srce aikovo eznutljivim pogledom. Takoer je pitanje da li pjesnik ba umire u enji za nedostinom ljepotom nekakve djevojke iza mostarskih pendera. Nekontekstualizirana poezija ostavlja nas u stranim nedoumicama ukoliko ne prepoznajemo poetske konceptualne matrice divanskog i/ili tesavufskoga pjesnika. Kad se piu biografije mostarskih pjesnika, sreu se zanimljive konstatacije koje se ne komentiraju posebno, kao to su tvrdnje kako, naprimjer, neki pjesnik tvrdi da je drugi mostarski pjesnik bio veliki zavodnik koji svaku lijepu djevojku ljubi u usta. Bez obzira na to to navedena konstatacija naizgled i nije toliko relevantna za samu ocjenu pjesnikovog knjievnoga rada, mislimo da bi se i u ovakvim sluajevima bilo nuno osvrnuti na simboliku i semantiku poljupca u ljubavnim turkijama u Bosni i u divanskoj poeziji openito, ali i na semantiku Poljupca (Spoznaje Apsolutne istine) u tesavufskoj knjievnosti. Stoga nije loe znati kojem je intelektualnom, drutvenom ili duhovnome kruoku i miljeu pripadao odreeni mostarski pjesnik. Ako bismo ipak pribjegli pojednostavljenom prijevodu koji, iz nekog razloga, ne prepoznaje poetske konceptualne matrice odreene divanske pjesme, uz svu moguu panju i uvaavanje onoga koji prevodi i ita, dobili bismo sljedee: a) prijevode koji govore o neshvatljivoj i pomalo udnoj ljubavi u kojoj je u prvom planu besmislena patnja a ne sama ljubav ili voljena osoba; b) prijevode koji sugeriraju slijepi i ispranjeni sadomazohizam i hedonizam u veini gazela i rubaija;
34

c) prijevode koji daju obrnutu sliku u ogledalu drutvenog morala: prijevode koji ukazuju na nemoral najmoralnijih ljudi i uzvienost nemoralnih: tavie, takvi prijevodi od gotovo svakog treeg pjesnika, ako ga se nekontekstualno prevodi, prave moralnog razvratnika; d) prijevode koji nude ispranjenu okamenjenu metaforiku semantiki vrlo teko prozirne (shvatljive) poezije. Napominjemo, nije sam jezik, u smislu gramatike i leksike, problem pri recepciji divanske ili tesavufske poezije u osmanskom periodu. Postoje prijevodi na razne jezike koje rade vrlo ueni orijentalisti i jezikoslovci, ali ta poezija i dalje izgleda, blago reeno, semantiki prazna i neprozirna. Doista, ne radi se o razlici u poetskome ukusu itatelja 16. stoljea i itatelja 20. i 21. stoljea. To je, ini se, zabluda ak i na razini razumijevanja pojma recepcije divanske knjievnosti u najirem smislu. Radi se, dakako, tek o svojevrsnom nepoznavanju konceptualnih / semantikih poetskih matrica datoga teksta. Kad imamo odline prevoditelje i poznavatelje osmanskog jezika, zato imamo tako teko razumljive prijevode divanskih pjesama, pitanje je na koje ovog puta samo skreemo panju, a vaan dio rjeenja nalazi se naprosto u prepoznavanju konceptualne semantike poetske matrice svake pjesme pojedinano. Da je poeziju sa osmanskog turskog jezika zbilja potrebno konceptualno prevoditi, potvruju uspjeni prijevodi divanske poezije koje nam povremeno ponude neki ameriki orijentalisti, kao to su Victoria Rowe Holbrook1 i William Chittick.2 Mostarski pjesnici koji su u osmanskom periodu pisali svoju poeziju na orijentalnim jezicima takoer su pjesnici prepoznatljivog koncepta i poetskog strunog registra, te ih se ne moe promatrati izolirano, van konteksta poznatih poetskih koncepata u Osmanskome carstvu.3 Prefinjena mistika znaenja u razliitim poetskim vrstama ukazuju na jako sloenu mistiku poetiku koja gradi gotovo zaseban semiotiki sistem oznaka
1

eyh Galip, Beauty and Love (translated from Ottoman Turkish with an introduction and key by Victoria Rowe Holbrook), New York, 2005. William C. Chittick, Sufijski put ljubavi (Rumijeva duhovna uenja),prevod: Reid Hafizovi, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo, 2005. Dok je tesavufske narativne poeme jednostavno uoiti i analizirati, gazel je vrlo teko, a esto i nemogue do kraja deifrirati. Ipak, mistiko-religijski aspekt gazela u poeziji mostarskih pjesnika neodvojiv je od opeg kulturolokog konteksta osmanskog gazela u cjelini, te ga treba promatrati u navedenom kontekstu.

35

poetskoga teksta kod veine mostarskih pjesnika. Takav sistem, sa svim svojim sloenostima i iznijansiranim motivskim uvjetovanostima, naprosto zbunjuje svakoga ko ga pokuava analizirati. Ostaje nejasno koliko su svi mostarski pjesnici koji su koristili sufijske motive i sloeni terminoloki leksik zapravo poznavali ba sve semantike nijanse odreenih leksema. No, to nije ni vano. Bitan je koncept (semantika matrica) i kontekst koji generira znaenje. Matrica na osnovu koje se onomasioloki grupiraju tesavufski pojmovi u mostarskoj divanskoj poeziji prepoznatljiva je, a svaka interpretacija koja polazi od tumaenja takve matrice zapravo tekst konkretizira, kontekstualizira i dekodira, s jedne strane, a istovremeno gradi i poseban obrazac za tumaenje ireg okvira divanske poezije sa najireg, kulturoloko-civilizacijskoga aspekta. Opepoznata je konstatacija da se simboli u divanskoj poeziji naslanjaju na temeljna izvorita orijentalno-islamske kulture i civilizacije. Osim motiva iz Svete knjige, javljaju se ak i citati iz nje ili parafraze, dok se tradicija Poslanikih izreka kao motiv ili kao parafraza sree na poetku svih veih poetskih zbirki mostarskih pjesnika. Iako su neki komentatori skloni tvrditi kako veliki pjesnici koji su dostigli vrhunac poetskoga umijea mogu koristiti oba koda, i mistiki i nemistiki istovremeno i u istom poetskom tekstu, ipak se to doima pojednostavljenim tumaenjem, budui da se podudaranje kodova moe odvijati i kao posljedica sluajnosti a ne planske poetske nakane.4 tavie, insistiranje na autorskom planskom postupku dvostrukog kodiranja teksta divanske pjesme pomalo je postalo pomodarstvo i u literaturi na Istoku. Naprosto se nigdje ne pokuava objasniti zato bi recepcijska dvosmislenost u poeziji Damija, Irakija, Fuzulija ili Bakija, odnosno u poeziji Bajezidagia, Rudija ili nekog drugog mostarskog pjesnika nuno morala biti namjerna i zato bi oscilacija izmeu ta dva nivoa namjerno bila odravana. Mislimo da je hipoteza o namjernoj dvosmislenosti na relaciji mistike i nemistike kodiranosti divanske poezije kao svjesnoj namjeri divanskog pjesnika pomalo i upitna jer brojne isto mistike tekstove moe posve pogreno interpretirati i odvesti itatelja u zabludu. Na to ukazuje i bogata tradicija komentara sufijske poezije, bilo da li su ti komentari pisani u stihu ili prozi. Recepcijsko preklapanje mistikog i nemistikog koda sasvim je mogue u nekontekstualiziranim poetskim vrstama (mufredi, gazeli, rubaije), ali se ni
4

Usp. Walter G. Andrews, Poetrys voice, societys song. Ottoman Lyric Poetry, University of Washington Press, Seatle and London, 1984, str. 63.

36

tada takvo preklapanje ne moe tumaiti kao glavni stilistiki postupak pri pisanju gazela ili neke druge poetske vrste. Naime, gazel recepcijski moe imati i mistiko i/ili nemistiko znaenje, ali ne i svaki gazel. Gazel nije a priori dvosmisleno kodiran. Shvatanje da istovremeno dvostruko tumaenje / razumijevanje divanske poezije miri ovosvjetski i religijski aspekt divanske poezije jako je zanimljivo i privlano, ali samo pod uvjetom da ne doe do kakve nepredviene krupne pogreke u sistemu interpretacije. Zbog navedenih razloga, ozbiljno treba voditi rauna o konceptualnoj matrici divanske pjesme budui da nije ba sretno rjeenje mijeati mistiki i nemistiki kod u poeziji kakva je divanska poezija. Mijeanje mistikog i nemistikog koda divanskih pjesama osobito moe biti zanimljivo ako se ima na umu da u osmanskom turskom u veini sluajeva nema formalnih morfolokih oznaka za rod.5 Ako se posve konceptualno jasan mistiko-religijski gazel svjesno iitava nuno sa dvostrukom (ne)mistikom recepcijom, koja ne uzima u obzir strunu terminologiju, i jo se zanemari tesavufsko poimanje roda, itatelj je u velikoj opasnosti da se suoi sa dekontekstualiziranim i registarski nestrunim prijevodom. Harmonija spiritualnog i nespiritualnog u divanskoj poeziji ostvaruje se samo uz potivanje i spiritualne i nespiritualne zbilje. U divanskoj knjievnosti Bonjaka postoje jako zanimljiva djela koja se dodue mogu itati dvostruko i sa mistikim i sa nemistikim dekodiranjem sadraja, ali su takva djela isuvie rijetka, s jedne strane, a kontekstualno su nedvosmislena, te je u takvim, ve kontekstualiziranim tekstovima nemogue ne uoiti mistiku od nemistike dimenzije / stvarnosti poetskoga teksta. Pripovijest o ejhu Abdurezaku Hasana Zijaija Mostarca ve je kontekstualno odreena radnjom te se moe izbjei mogui nesporazum na razini recepcije teksta, poemu Ljubav i Srce Ahmeda Valija Novopazarca mogue je, iz istih kontekstualnih razloga, prevesti uz upotrebu strunoregistarski nijansiranih prijevodnih ekvivalenata, dok se ve u Muradnami Dervi-pae Bajezidagia javlja, ini se, nepremostiv problem i to uope ne na razini kontekstualnog ve na razini konceptualnoga prijevoda. Dakle, za uspjeno i pravilno razumijevanje i prevoenje tekstova divanske poezije mostarskih pjesnika esto nije dovoljno samo kontekstualno, ve je nuno i konceptualno dekodiranje / prevoenje teksta.
5

Izuzetak su neki arabizmi koji imaju i prirodni i gramatiki enski rod.

37

U islamskoj poetskoj tradiciji istovremeno se javljaju i poznati simboli, ali i itavi sistemi simbola. Nijansiranje simbolike posljedica je vie onomasiolokog principa uvrtavanja odreene lekseme u tekst gazela ili kakve druge poetske vrste, nego semasiolokog irenja semantikog polja odreene lekseme. Teko je odgovoriti na pitanje da li se poetski simboli reinterpretiraju novim kontekstom u pjesmi, odnosno da li oznake za simbole blijede i udaljuju se od svog izvornog znaenja, ili se, pak, radi o sinonimima koji nastoje iskazati istu simboliku sliku tradicije u irem smislu. To je, prije svega, stvar pjesnikova odabira i konteksta, ali i koncepta svake pojedinane pjesme. W. Andrews, kad govori o poeziji divanskih pjesnika, naglaava da ona nije autobiografska u smislu autobiografske referencijalnosti, poto nudi emocionalno iskustvo osjeaj tuge, radosti, usamljenosti, zbunjenosti a ne neko konkretno iskustvo u svom ivotu.6 Dakako, kad govorimo o divanskoj poeziji, ukljuujui i divansku poeziju mostarskih pjesnika, treba skrenuti panju na jo jedan, po nama, takoer vaan fenomen. To je fenomen tesavufske autoreferencijalnosti u kojoj i emocije postaju mistiko-konceptualno uvjetovane, slino okamenjenim terminologiziranim somatskim metaforama. Na taj nain emocije u tesavufskome tekstu nisu osjetilne ve mistiko-filozofske, konceptualne injenice. Navest emo nekoliko primjera znaenja imenikih i pridjevskih leksema kojima se obiljeavaju emocije u nemistikoj i filozofski pojmovi u mistikoj poeziji mostarskih pjesnika:
Nemistika poezija rz udnja cefa = patnja derd = tuga, nevolja ayret = zaprepatenje; zadivljenost
6

Mistika (tesavufska) poezija rz udnja /za Istinom/; u irfanskoj terminologiji oznaava tenju ka samom Prapoetku Cef stanje dervia, Patnja murida kojeg Bog ostavi u nemaru, daleko od Spoznaje, odnosno stanje kad srce zbog toga pati Derd nevolja /Tuga/ koja se daje derviu kako bi se na putu istinske spoznaje oistio od grijeha ayret utopiti se (gubiti se) u moru znakova istinske spoznaje Boga

Walter G. Andrews, Poetrys voice, societys song. Ottoman Lyric Poetry. University of Washington Press, Seatle and London, 1984, str. 64.

38

himmet = nastojanje, udnja

Himmet isto duhovno stremljenje, Htijenje (murida); svom snagom usmjeriti srce Bogu; uiti dovu i stremiti Bogu uz injenje dobra na Njegovom putu; duhovna ambicija salika Nle Vapaj /na putu ka Spoznaji/; psiholoko stanje murida kad se obraa Bogu da mu pomogne na putu Spoznaje. Obino je murid u tom stanju kad razgovara sa prijateljima na putu Spoznaje, zajedno tuguju. Niyz pozdrav; u znak potovanja skrueno stajanje pred nekim ili neim u stavu mirno, pognute glave i s desnom rukom na srcu Ragbet elja /srca za Istinom/; udnja, ali i mjesto gdje se nefs (strast) oituje erm Stid kao osobina ljudi na putu spoznaje Istine Omamljeni /Spoznajom/; onaj kod kojeg se javlja posebno osjeanje omamljenosti u ljubavi prema Bogu, slatkoa oitovanja boanske ljubavi Vli Izgubljeni u Moru Vahdeta / Boije Jedinosti

nle = vapaj, krik

niyz = preklinjanje, molba ragbet = elja, udnja erm stid, postienost koketa, bestidna osoba vli = zbunjen, izgubljen

Navedena tabela ukazuje ne samo na metaforiku povezanost dvaju svjetova, ovog svijeta i drugog, vjenog svijeta, kako to esto naglaava W. Andrews kad govori o filozofskom aspektu mistike i nemistike poezije, ve prije svega ukazuje na dva koncepta, pristupa smislu temeljnih pojmova ljubavi i ljepote u ljudskom ivotu. Kada govori o spajanju dviju stvarnosti kao principu pomirenja krajnosti, Andrews se poziva na Gazalija, iako zapravo Gazali i nije ba onaj autoritet na kojeg se idejno naslanja islamska mistika poezija, ve je to ponajprije Ibni Arebi. Prema Gazaliju ovjek postaje sveobuhvatan kada uspostavi ravnoteu izmeu materijalnog i spiritualnog. No, to ipak nije pristup divanskoj tesavufskoj poeziji iznutra, budui da tesavufska poezija slijedi princip ezoterijskog tumaenja teksta, a ne egzoterijskoga. Stoga i pitanje spiritualnog elitizma nije hir niti kod divanskog pjesnika koji se uravnoteuje drugim krakom interpretativnog klatna, niti je to, pak, odlazak u neku spiritualnost koja ima
39

materijalnost kao protivteu. Radi se naprosto o razliitosti kodova, odnosno koncepata i pristupa ak i samom smislu poetskog stvaralatva. ak se ne moe ni prihvatiti stav kako samo odreeni ljudi imaju boanski dar shvatanja simbolikog referenta rijei, radnje i mistikoga iskustva u poeziji, zato to se i sam in Spoznaje iskazuje dobro poznatim jezikom tesavufske terminologije i na osnovu sasvim poznatog koncepta Ljubavi i Ljepote. Ipak je zanimljiv model kojeg Andrews nudi, a koji se temelji na sljedeim premisama: a) objekt ovoga svijeta ima parnjaka u onom svijetu; b) onosvjetske spoznaje su dostupne ako ovjek shvati bit ovosvjetskih objekata; c) znaenje ovosvjetskih objekata utemeljeno je prema odgovarajuim na onom svijetu. Dakako, spomenuti model ne polazi od razliitosti koncepta mistike i nemistike divanske poezije, tako da se razliitost koncepta pokuava izmiriti njihovom integracijom. Zato se i lini, unutarnji doivljaj pjesnika ne interpretira sa aspekta odreenog koncepta, ve se ovjek stavlja u poziciju idealnog itatelja na razmeu doivljaja ovosvjetske i onosvjetske naravi. Tako Andrews nudi sljedei pojednostavljeni model polarnog aspekta linog, unutarnjeg doivljaja kod divanskog pjesnika:
Ovaj svijet Ego drugi Ja ti Razlinost/ odvajanje
OSOBA PJESNIKA

Onaj svijet Ego Zaljubljeni/ voljena Sjedinjenje

Ipak, nije jasno zato Andrews nudi ovakav model koji uope nije model tesavufske poezije, ve se naprosto radi o nekoj vrsti filozofskog nemistikog modela interpretacije spoznaje stvarnosti, zasnovanom na uenju Gazalija. Mi smatramo da je spomenuti model isuvie openit i da kao takav uope ne ukazuje na razliitost konceptualnih svjetova mistike i nemistike poezije. Naime, teite i objekt osobe pjesnika u tesavufskoj poeziji ne usmjerava se prema ovome ili onome svijetu, ve se naprosto radnja deava u Srcu pjesnika, a objekt nije niti ovosvjetske niti onosvjetske naravi, ve je apsolutan objekt
40

je, naime, sami Apsolut koji je ista Ljubav. Osoba tesavufskoga pjesnika se gubi u toj Ljubavi, dok su sve ostale podjele i odnosi posve irelevantni. Dakako, vie je vrsta poetskih koncepata kod mostarskih pjesnika. Postoje i tesavufski koncepti, ali takoer postoje i oni koji to nisu. Da li, ipak, moemo govoriti o dubokoj utemeljenosti tesavufske poezije u pjesmama mostarskih pjesnika, kao i o otvorenosti brojnih poetskih vrsta ka nemistikoj poeziji, pitanje je koje se otvara nakon svake ozbiljnije studije o mostarskom pjesnitvu u osmanskom periodu. Naime, jeste zanimljiv i fenomen isticanja zvanja sufije kraj imena ljudi u odreenim katastarskim popisima Hercegovakog sandaka u 16. stoljeu. Brojnost sufija u katastarskim popisima nedvojbeno ukazuje na to da je sama ideja sufizma bila jako rairena i u Mostaru u to vrijeme, tako da nije ni udo to je poezija gotovo svakog veeg pjesnika na orijentalnim jezicima u Mostaru u osmanskom periodu proeta tesavufskim uenjem i spoznajnim misticizmom. S druge strane, brojne su i pjesme u kojima se uope ne uoava tesavufska konceptualizacija teksta.

anrovska raznolikost i klasifikacija

Za anrovsku i unutaranrovsku klasifikaciju pjesama mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima moe se poi od nekoliko poznatih kriterija. Prije svega, podjela na poeziju tzv. visoke i puke kulture prilino je relativna i uvjetovana samom situacijom i kulturnom scenom ne samo u Mostaru nego i kulturolokom situacijom u svim onim krajevima u kojima su boravili, radili i svoju poeziju pisali pjesnici iz Mostara. Treba napomenuti i sljedee: podruje tzv. visoke, dvorske i podruje puke kulture u poeziji ne poznaje otre granice kakve se sreu u sloenome administrativno-upravnome sistemu drave poezija naprosto ne poznaje takve vrste barijera. tavie, i polupismeni pjesnici u Carstvu sastavljali su poeziju u stilu divanske poezije,7 s jedne strane, dok su se poznatiji dvorski pjesnici okuavali u poetskim formama tzv. narodne poezije, s druge strane.
7

Vidi: Adnan Kadri, Nepismeni pjesnici divanske poezije (Teoretska dilema: da li je dvorska knjievnost uvijek Dvorska), Baharistan 5/6, Sarajevo, 2002, str. 21-28.

41

Zanimljivo je i da se tvrdnja kako se poezija visokih slojeva u Osmanskom carstvu nuno vezuje za odreenu civilizacijsku horizontalu i svetopovijesno leite ne odnosi samo na visoke, elitistike slojeve drutva, ve se ta ista tvrdnja podjednako moe primijeniti i na poeziju tzv. srednjeg sloja (mualima, kadija, ejhova), kao i na poeziju nieg sloja stanovnitva (pisara, egrta, lutajuih pjesnika itd.). Civilizacijska horizontala, dakako, ima kulturoloku vertikalu koja ponire duboko u misli svakog lana odreenog civilizacijsko-kulturolokoga kruga. Motivski sinkretizam i sintetizam u razliitim poetskim formama mostarskih pjesnika rui stereotipizirane klasifikacije o visokoj, dvorskoj i pukoj poeziji kao odvojenim pravcima razvitka poezije u Mostaru. Naime, takva se klasifikacija donekle moe izolirano promatrati, recimo, na primjeru poezije Dervi-pae Bajezidagia, Hasana Zijaija Mostarca i Ahmeda Rudija Mostarca, s jedne strane, i ostalih pjesnika s druge strane. Meutim, i kod spomenutih pjesnika razliku uglavnom ini izbruenost stila pisanja, skladanja stiha. S druge strane, tesavufska poezija, bilo da je pisana u formi mesnevije ili u drugim formama, slijedi iste poetske obrasce kodiranja tesavufskog strunog registra. Primjer poetskog opusa pjesnika Fevzija Mostarca, koji istovremeno pie i ilahije u stilu popularne tekijske poezije, i semaije i gazele i kaside u stilu divanske poezije, turkije, na najizravniji nain upuuje na to da su motivi u poeziji mostarskih pjesnika tek opa mjesta u svim spomenutim stilskim vrstama, bez obzira na rimu ili metriki obrazac stiha. Bez obzira na to to lokalna poetska strujanja u Mostaru odreuju osnovu za klasifikaciju poezije u najirem smislu, ipak emo navesti osnovnu stilsku klasifikaciju iste takve poezije u itavom Carstvu: a) divanska poezija; b) tekijska poezija; c) anonimna (narodna) poezija; d) poezija saza. Od svih spomenutih vrsta najslabije je zastupljena narodna (anonimna) poezija na turskom jeziku zato to je narod u Bosni uglavnom svoju poeziju pjevao na maternjem, bosanskom jeziku. Meutim, deavalo se da neki pjesnici, esto i anonimni, prevedu kakvu sevdalinku na turski ili sa turskog, te se tako dobijaju: posebna vrsta narodne ljubavne turkije na turskom jeziku koja egzistira dvojezino i na bosanskom i na turskom jeziku ili pjesma na bosanskom koja podsjea na turske ljubavne turkije. Pjesme koje mostarski pjesnici piu u slogovnom, silabikom metru, a sa rimom tzv. narodne turske poezije, u veini sluajeva su autorizirane. Takve vrste pjesama pisali su Bulbuli i Fevzi
42

Mostarac.8 No, u cjelini gledajui, veina pjesama mostarskih pjesnika na turskom jeziku, i po sloenosti jezika i po upotrebi retorikih ukrasa, stoji negdje na zamiljenoj granici gore spomenutih anrovskih podvrsta. Kod poznatijih mostarskih pjesnika uglavnom se upotrebljava visokostilizirani jeziki izraz, dok se kod veine ostalih, manje poznatih pjesnika koristi manje stilizirani jeziki izraz koji se u nekim poetskim vrstama, kao to su, naprimjer, ilahije, moe odrediti i kao jednostavni (basit) poetski jezik. Poezija koju piu mostarski pjesnici 15. i prve polovine 16. stoljea na orijentalnim jezicima ima uglavnom temeljne odlike jednostavnog iraki stila, dok u kasnijem periodu poezija tei ka uvoenju elemenata malo teeg sebk-i hindi stila.

Raznolikost poetskih vrsta

U poeziji mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima zastupljene se gotovo sve vanije divanske poetske vrste, kao to su: kaside, tarihi, gazeli, rubaije, tahmisi, mufredi, terdi-i bendovi, terkib-i bendovi, muhammesi, semaije, kalenderije, arkije, turkije, mesnevije itd. S obzirom na tematiku, pjesme mostarskih pjesnika su takoer raznolike: baharije (poeme o proljeu), bajramije / idije (o blagdanima, bajramima), engname (o ratovima), dulusije (o postavljenjima sultana i najviih velikodostojnika u Carstvu), darije (o kui), fahrije (samopohvalnice), fetihname (o pobjedi i osvajanju), gazaname / gazevatname (o vojevanju), hasb-i halovi (autobiografske pjesme), hidvije (satirine poeme), iretname (poeme o ispijanju Pia spoznaje), lugaz (zagonetke), menkibname (legende o vjerskim autoritetima), mersije (tubalice), mevlidi (o roenju Poslanika i o porodici Poslanikovoj), miradije / miradname (pjesme o uzdignuu Poslanika u nebeske sfere), muamme (pjesme koje se piu u kombinaciji stihova na dva ili vie jezika), munadati (pjesme tihog pokajanja Bogu), natovi (pjesme posveene Poslaniku), nasihatname (savjetodavne pjesme), nevruzije (pjesme o Nevruzu, proljetnoj novoj godini), pendname
8

Adnan Kadri, Teorijske implikacije stilogenosti kao jednog od kriterija anrovske klasifikacije poezije Fevzije Mostarca. Komparacija kratkih pjesama Fevzije Mostarca i bosanskih turkija. Baharistan br. 12, april 2004, Sarajevo, 2004, str. 81-92.

43

(pedagoko-didaktike), ramazanije (pjesme o ramazanu), sahbename (pjesme o duhovnome otrenjenju), sakiname (o ispijanju Pia spoznaje), surije / surname (pjesme o sveanostima, svadbama ili suneenju), ehrengizi (pjesme o gradovima), ikajetname (pjesme albe), tevhidi (pjesme o Jednoi Boijoj), zafername (pjesme o pobjedama) itd. Mostarski pjesnici piu poeziju u razliitim poetskim formama. Najee forme su: gazel, kasida, mesnevija, rubaija i hronogram. Kaside pie i Ahmed-paa Hercegovi (1459-1517), ali i ostali pjesnici poslije njega. Hasan Zijai u Divanu ima 12 kasida, od kojih je jedna na perzijskom jeziku. Dodue ima i jednu kasidu odvojeno, izvan Divana, u jednom proznom komentaru na kasidu Sadija irazija. U djelu Zbdetl-Er Dervi-paa Bajezidagi sastavlja vrlo zanimljivu kasidu na perzijskom jeziku kasde-i sriyye. Kasida je napisana povodom sveanosti na Dvoru 1582. godine. Prepuna je panegirikih opisa i predstavlja jednu od zanimljivijih kasida na perzijskom jeziku krajem 16. stoljea, koja je spjevana povodom spomenute sveanosti na Dvoru. Ali Dede Mostarac, ejh turbeta u Sigetvaru ima nekoliko kasida, kao to su: Kasida o pravim znaenjima Tevhida, Boijeg jedinstva, kasida Riznica mudrosti, Kasida o spominjanju Boga, Kasida o ljudskoj formi, Kasida u pohvalu Svetosti Kurana, Kasida o najuzvienijem elementu; nekoliko manjih kasida, kao to su Kasida o Vodi Spoznaje, zatim Kasida o sudbini, O postojanju openito i O proljeu. Kaside su pisali i sljedei mostarski pjesnici: Husami, Hulki, Ahmed Muniri, Ahmed Rudi Sahhaf (10 kasida), Maili, Fevzi i drugi. Od mostarskih pjesnika koji su pisali pripovjedne stihovane hronike / tarihe, treba spomenuti Ali-bega Hercegovia irija, a od pjesnika hronograma: Dervi-pau Bajezidagia, Hasana Zijaja, Ali Dedea Bonjaka, Dervia agria, Hasana Hukmija, Hulkija, Rudija (sa 52 tariha), Ibrahima Opijaa, Vaiza Aliju, Naimiju, Muhamed-efendiju iia i druge. Gazeli mostarskih pjesnika pokazuju najveu stilsku raznovrsnost i tematsku razuenost. Mostarski pjesnici gazela su: Ali-beg Hercegovi iri, Hasan Zijai Mostarac (sa 510 gazela od ega je 14 gazela na perzijskom), Ubejdi sin Hasana Zijaija Mostarac, Dervi-paa Bajezidagi (sa gazelima i na perzijskom i na osmanskom turskom jeziku), Mostari elebi, Senai Mostarac, Hukmi, Husein atrnja, Fazli Mostarac, Adli elebi, Ahmed Muniri Mostarac, Tifli, Ahmed Rudi Sahhaf (sa 188 gazela) i drugi.
44

Rubaije su najvie pisali pjesnici koji su bili dobro upoznati sa perzijskom knjievnom tradicijom (Fevzi Mostarac) ili su se obrazovali na Dvoru (Bajezidagi, Sahhaf), ali i drugi pjesnici koji su stekli osnovno obrazovanje u Mostaru i dopunsko obrazovanje iz pjesnitva (Senai Mostarac) u razliitim intelektualnim krugovima. Po razliitim musammatima istakao se Zijai. Tahmise je pisao Dervi-paa Bajezidagi, ali i oni pjesnici koji su traili inspiraciju u gazelima klasika osmanske poezije. Osim poetiziranih lugaza (zagonetki u najirem smislu) kod nekih mostarskih pjesnika, sa poetskim muammama (pjesmama o jednoj teko razumljivoj rijei, doslovno neto to je nevidljivo posmatrau) sreemo se uglavnom u sluajevima aluzije na odreena etimoloka ili prenesena znaenja kakva vlastitog imena (npr., kod Hasana Zijaija Mostarca).9 Poetizirana pisma i molbe najee su u formi arzuhala.

Mostarska kasida (izmeu tradicionalne retorike i faktografije)

Kaside mostarskih pjesnika razlikuju se po stilu, duini, povodu pisanja i jeziku na kojem su pisane. Kasida Ahmed-pae Hercegovia, koji ivi i stvara krajem 15. i poetkom 16. stoljea, ukazuje na solidno poetsko obrazovanje spomenutog pjesnika. Njegova kasida ne zaostaje, po jeziku i stilu, ak ni iza brojnih kasida nastalih stotinu godina poslije. Kasida Dervi-pae Bajezidagia na perzijskom jeziku, pisana povodom jedne sveanosti 1582. godine, ukazuje na pjesnika koji je jako dobro poznavao sva pravila pisanja kaside. Panju privlae i kaside Hasana Zijaija Mostarca, bilo da su pisane kao panegirici odreenim osobama ili im je, pak, autoreferencijalnost temeljna odlika. U kasidama Ali Dedea Mostarca neposredno se sreemo sa brojnim vrlo teko shvatljivim tesavufskim terminima iz filozofskog nauavanja Ibni Arebija. ak je jedna Ali Dedeova kasida zapravo prijevodna adaptacija kaside Ibni Arebija. Meu kasidama mostarskih pjesnika zapaamo dvije osnovne vrste: one kaside koje su pisane sa svim sastavnim dijelovima kaside (nesib, gizirgah, fahrije, temedduh, dua itd.) i onim kasidama koje samo sadre temeljne
9

U arapskoj knjievnosti esti su lugazi, a u perzijskoj muamme.

45

osobenosti uobiajenog metra i rime kaside, a piu se povodom nekog dogaaja ili povodom pjesnikove potrebe da se skrene panja na svoje trenutno stanje. Neke kaside mostarskih pjesnika vrlo su interesantne za prouavanje drutvenih prilika u Mostaru u osmanskom periodu, kao i za prouavanje lokalne historije i svakodnevice grada Mostara. U njima pronalazimo i podatke autobiografske naravi, ali i podatke o ljudima koji su ivjeli u Mostaru u to vrijeme.

Raslojavanje gazela
U knjievnoj kritici starije bonjake literarne tradicije posebnu panju privlae rani gazeli Ali-bega irija Hercegovia, unuka Hercega Stjepana Kosae, pjesnika iz prve polovine 16. stoljea. Osobito su upeatljivi sljedei stihovi u kojima se vidi neobian pjesniki talent ovog pjesnika:
Nek nam ljubav ne prodaje saopite to Mednunu; Ko prodati pamet moe mudrom Eflatunu? Da ja vidim onom suncu da l nebeski mjesec slii Na luku u svoga aha na nebeski svod se dii. uje, srce, ne varaj se na priju niska svijeta! ta Karunu hazne hasne, kada mu je spomen kleta? (prev. Safvet-beg Baagi)

Ali-beg Hercegovi, unuk Hercega Stjepana Kosae, ubraja se u naoj knjievnoj kritici meu utemeljitelje ljubavne lirike u bonjako-muslimanskoj poeziji na osmanskom jeziku. Kada mostarski pjesnici govore o vlastitoj poeziji, oni prije svega skreu panju na umijee pisanja kasida i gazela, kao to je i sluaj sa Zijaijem Mostarcem u jednoj pjesmi na perzijskom jeziku.10 I u Muradnami, u skladu sa poetskim manirom pjesnika
10

Da je gazel jedan moj nauio Hafiz iz iraza, rekao bi nek mu se ne donosi drugih poezija. Fettahi u prisustvu mom i ne progovara Jer ja sam car rjeitosti i govora.

46

na orijentalnim jezicima, Dervi-paa Bajezidagi istie vlastitu sposobnost pisanja gazela.11 Inae, Zijai ima oko 500 gazela i ubraja se meu mostarske pjesnike sa najvie gazela. Polisemantinost njegovih gazela ogleda se i u sljedeim stihovima:
... Ja nemam ljepoticu, usta, pupoljak u ruinjaku svijeta. Od tuge sam se povukao, ja nemam ljepoticu vitka stasa! Od tuge za prijateljem, moj stas se povio! Najzad to me uini starcem! Ja nemam mladice koja e zalijeiti moj stari bol! (prev. Demal ehaji)

Sin Hasana Zijaija Mostarca Ubejdi Mostarac nastavlja pisati poeziju slino kao i njegov otac. Iz leksika sljedeeg zavrnog distiha jednog Ubejdijeva gazela vidimo da je i on bio pod snanim utjecajem mistike ljubavne lirike:
O Ubejdi, otkako smo stigli u hanikah ovog svijeta piem Spoznaje opijeni Uz pomo Trpnje u Tuzi /za Spoznajom Istine/ biemo uzvieni. (prev. Adnan Kadri)

Glasoviti mostarski pjesnik Dervi-paa Bajezidagi napisao je dosta gazela. Najpoznatiji mu je gazel o Mostaru iz 1010/1601-02. godine koji poinje stihovima:
Firdusi i u raju, premda svoju poeziju ima, slua moj poetski ruinjak to je ko iz edena. Sjajnije od zvijezde nebeske je bljetavilo poezije Enverija, samo ako prepozna bljetavilo moje poezije. Ne posegoh za ambrom iz Attarovog bujedana. Vasiona se napuni mirisom stoje tajna moja. Ne dolazi do izraaja ljepota Zahirova gazela Ukoliko do izraaja doe dobrota moje due i srca. S Bojom pomoi, poezija i od Muinove ljepa mi je Samo ako bi se paljivo zagledao u stil i znaenje. (prev. sa perzijskog: Sabaheta Gaanin) Gazel moj devet gradova obie Slava moja kao sunce ovaj svijet zauze... (prev. A. Kadri)

11

47

Ko bi mogo opjevati redom Sve ljepote divnoga Mostara. Zar se udi, srce, to ga ljubim, Sa ljubavlju sinovskoga ara? O, ne ima na ovom svijetu Ako nema sred bajnoga raja, Bistre vode i svjeega zraka to ovjeka sa zdravljem opaja! (prev. S. Baagi)

Po ideji domoljublja i posebno moemo izdvojiti Dervi-pain gazel o Bosni. Izvjesni pjesnik Mostari elebi u svom gazelu biljei sluaj kad su se u Sarajevu braa Hafizovii 1611. godine potukli zbog jedne djevojke i kad je brat brata teko ranio. Mostarski pjesnik Senai pisao je gazele o Nevruzu (proljetnoj novoj godini). Hukmi Mostarac je, izmeu ostaloga, bio vrlo uspjean pjesnik gazela. Navest emo sljedee stihove iz jednog njegovog gazela:
...Ne misli da sudbina je vidljivo prelaenje kroz more nedae Koje naopako izvre potres moga uzdaha i srce moje Vjernosti nema, to Kajs i Kopa brda12 shvatie, kod irin i Lejle Jedan odlui da u pustinju ode, drugi da bez stupova prolaz kroz brdo probije. (prev. A. Kadri)

Mostarski pjesnik Husami takoer pie zanimljive gazele. Poznat je njegov gazel o dambazu, metaforiziranom hrvau i etau preko konopa. Gazeli su mu misaono duboki i prepuni mistikih aluzija. Njegov gazel je zapravo nazira (paralela) na slian gazel Fazlija Mostarca. I gazel Jetimija Mostarca sadri naizgled neobine, ali u divanskoj poeziji sasvim uobiajene aluzije:
...I da opet novac due svoje baci u prah pod stopom osobe voljene Na putu Ljubavi na kraju Jetimi zasigurno ehidom postaje. (prev. A. Kadri)
12

Aluzija na Husreva, legendarnog junaka ljubavne mesnevije Husrev i irin.

48

Na Adlijevu poeziju podsjeaju sljedei stihovi Mujija Mostarca:

Za praznik potinjenosti, o aici, za poljubac u ruku drage Dua i grudi to na putu Ljubavi umiru, umrijet e poput ehida Ne gledaj ka psu suparniku, o moja divlja gazelo, budi milostiva Svojom ljubaznou sretnim uini ovoga Mujija ubogoga. (prev. A. Kadri)

Mistikom lirikom su obiljeeni i gazeli Ahmeda Munirija Mostarca, kao i brojnih mostarskih pjesnika njegova vremena. U poeziji Munirija Mostarca sreemo umetnute distihe na perzijskom jeziku, dok u gazelu Meramija Mostarca sreemo, kao citate, poslovice i mudre izreke ispisane na arapskom jeziku, kako stoji u sljedeim njegovim stihovima:
I jo zavist ponienje donese, im sudac taj ne vidje ono to treba da doe Jer ljudi lijepo rekoe nema brige Ne upravljaju oni to zavide! () O Merami, od djela neeljenih ruka povuena je Znaj da je to djelo ljubomore za tebe plemenito dobroinstvo, i jo vie! (prev. A. Kadri)

Ahmed Rudi Sahhaf Mostarac napisao je dosta zanimljivih gazela. Njegove gazele nalazimo i u Divanu i u razliitim medmuama. Rudijevi su stihovi vieznani, iako se ini da su jednostavni za razumijevanje, kako nam se nudi sljedei stih:
Handar uvrede, zbog tebe, rua kroz sredinu prui Da li bez ikakva cilja, o Bulbule, kraj sebe rua trn dri!? (prev. A. Kadri)

Gazele je pisao i mostarski pjesnik Fevzi Mostarac. I on je pjesnik prefinjene lirike, kao to se vidi i iz sljedeih stihova:
Na hiljade naina srce nae prijatne trenutke u jecaju stalnom! U ruinjaku svijeta zavoli jednu svjeu ruu, moj sultanu! Ona je kraljica ljepote u svijetu odredbom neba. Kakva srea! Zavoljelo je manje nego to vjernost trai, moj sultanu! (prev. D. ehaji)

49

U gazelima mostarskih pjesnika metaforiki se nazire vjeto ispletena mrea kozmikih znaenja, a onaj koji plete strukturu kao da se nalazi u samom sreditu mree vjeto probranih i pravilno sloenih leksema, odajui se tek na kraju, kroz vjeto probrani pjesniki pseudonim (mahlas). U semantikom prostoru gazela mostarskih pjesnika uoavaju se vrlo zanimljiva ponavljanja leksema i njihovih bliskoznanica. Paljiva analiza leksike semantike gazela mostarskih pjesnika mogua je ak i prema poznatim formulama semantike analize teksta.13 Frekvencija ponavljanja odreenih leksema nije samo stvar poetskog odabira, ve i manira u formiranju tzv. tekstualnog semantikog nukleusa u pisanju gazela na orijentalnim jezicima uope. Ako izuzmemo nekoliko pjesnika, kao to su Ali Dede Bonjak, Zijai, Bajezidagi, Hukmi, Muniri i Ahmed Rudi, u gazelima veine ostalih mostarskih pjesnika kao da nema nekog osobitog glaanja ustaljenih poetskih motiva, pa ak ni kod veine pjesnika paralela (nazira). Nije rije o zanemarivanju forme nautrb znaenjske dimenzije gazela, ve se, po naem uvjerenju, radi, ponajprije, o potrebi pjesnika da se ili oglasi na turskom jeziku, ili, pak, da u skladu s vlastitim poetskim mogunostima opie kakav dogaaj iz mostarske svakodnevice, bez gotovo ikakve ambicije da se njegova poema natjee sa ostalim poemama u Carstvu po milozvunosti, tematskoj originalnosti ili poetskoj izvornosti. Takva je pjesma, naprosto, medij a ne cilj sam po sebi. Prilikom analize gazela mostarskih pjesnika mora se imati na umu jedna vrlo vana injenica, a to je nuna povezanost jeziko-gramatike i retoriko-metrike kompetencije pri pisanju stihova. ak i po nainu upotrebe jezika u gazelima i drugim poetskim vrstama moe se sainiti prilino relevantna kategorizacija poetskih vrijednosti poezije razliitih mostarskih pjesnika. No, daleko od toga da smatramo da je formalni aspekt vjetina upotrebe jezika
13

Zanimljiva je usporedna analize jezike strukture i jezikih konstituenata iskazana kroz poznatu formulu y = Ax b, u kojoj x oznaava broj konstrukcija, y oznaava broj njihovih konstituenata, a A i b su parametri njihovih meusobnih veza. Poznato je da je jeziki sistem zapravo sistem jezikih jedinica koje funkcioniraju kao konstrukcije i konstituenti. Jedinice pripadaju razliitim razinama sistema. U vezanome tekstu nadreeninog jedinstva strukturu ine semantiki elementi (SE) koji se ostvaruju suodnosom konstrukcija i njihovih konstituenata. Vidi detaljnije: Ludk Hebek, The Semantic Space and Turkish Ghazels, Archiv orientalni, Quarterly Journal of African and Asian Studies, Vol. 72, Praha, 2004, str. 175-191.

50

 presudan faktor za ispravno vrednovanje poetske originalnosti i izvornosti poezije bonjakih pjesnika na osmanskom turskom jeziku, ali, kako se vidi i na primjeru poezije brojnih manje poznatih pjesnika sa skromnim poetskim i jezikim obrazovanjem, i takav je kriterij vaan pri ozbiljnijoj stilistikoj analizi. I kod pjesnika koji nisu proli visoke poetske kole u Mostaru, Sarajevu i Carigradu mogue je sresti i za nas i za ire itateljstvo osmanske Bosne vrlo zanimljive pjesme. Na primjer, panju privlae satirine i nekonvencionalne pjesme Bulbulija Mostarca, bez obzira na to to u njegovoj poeziji ima dosta leksema koje nisu dole iz opeprihvaene poetike visokog dvorskog stila. Pjesnik vulgariziranim leksemama kao da nastoji okirati itatelje i/ili iskazati svoj protest protiv odreenih pojava ili linosti. No, kad se njegove pjesme itaju, vrlo jasno se uoava ne ba osobito velik repertoar razliitih poetskih konstrukcija, kao i prilino ogranien broj leksikih jedinica, to, uz pokoju omaku pravopisne i metrike naravi, nedvojbeno upuuje na pjesnika koji je po poetskom umijeu (vjetini) daleko od, recimo, Ahmeda Rudija ili, pak, od Bajezidagia i slinih pjesnika. ini se da Bulbuli taj formalni nedostatak leksika i poznavanja sloenijih semantikih struktura divanskog poetskog diskursa nastoji nadomjestiti na druge naine. Katkad bjei ak i u drukija poetska pravila graenja stiha, opredjeljujui se za pisanje pjesama po tzv. hede / silabikom metru kakav sreemo u jednostavnijim pjesmama puke knjievnosti na turskom jeziku (turkijama, poeziji aika i sl.). Zbog tematike i odabira nekih leksema, Bulbulija moemo samo uvjetno smjestiti meu vanije mostarske pjesnike, ali, ruku na srce, ne i meu najbolje mostarske pjesnike s obzirom na jezikostilski izraz. Veina gazela temelji se na opisu svjetovne ili mistike ljubavi. Nemistiki gazeli mogu se razumijevati na vie naina. Oni obino, kako smo ve ukazali u modelu W. Andrewsa, sadre aluzije i na pjesnikove relacije sa ovim i sa onim svijetom. Opisi zaljubljenog koji izgara u enji u nekontekstualiziranim poetskim formama, a u kojima se ne nazire tesavufski poetski koncept Ljubavi, mogu ukazivati i na ovosvjetske relacije izmeu zaljubljene i voljene osobe. Razlika izmeu realistike i simbolike ljubavi je irelevantna i zbog leksikog inventara kojim se opisuju izgled i postupci voljene i/ili zaljubljene osobe. Opis je najee idealiziran, nema stare voljene osobe, nema dijelova tijela osim osnovnih konvencionalnih, dok su glagolske lekseme kojima se iskazuje
51

relacija izmeu zaljubljenog i voljene osobe naprosto na razini simbolike enje i sjedinjenja koje ne ukazuje ni na fiziku niti na simboliku ljubav. U stvarnom ivotu zaljubljeni se mui, a voljena osoba predstavlja nain izljeenja. Ipak, relacije i u nemistikome tekstu esto poprimaju simbolike odnose. Motivi fatalne privlanosti, okrutnosti, nemogunosti dosezanja voljene osobe i slini zapravo ukazuju na unutarnju simboliko-mistiku podlogu veine ljubavnih gazela, ak i onih koji u biti i ne moraju biti mistiki gazeli. ini se da se tu radi o duboko ukorijenjenom fenomenu mistikoga / tesavufskoga palimpsesta u sastavljanju gazela po slinim konceptima. Ma koliko se pjesnik trudio da iskae nove relacije poznatim leksiko-gramatikim sredstvima, takvi stihovi se uvijek, zbog tradicionalno ve kodiranih leksikih jedinica u njima, ine poznatim i kulturoloki prepoznatim. Stoga je i originalnost u divanskoj poeziji mostarskih pjesnika morala biti i kulturoloki kodirana i interpretativno shvatljiva, a najsnanije se iskazuje u pokuajima da se ostvari polisemantinost na razini sarkazma, ironije ili humora. Odbijanje voljene osobe se katkada tumai kao moralni akt iz vjerskih razloga, onosvjetskih motiva. Kontradikcija i ironija lei u neprestanom pjesnikovom pozivu ka sjedinjenju iako je to neostvarivo. Zato to rade pjesnici na osmanskom jeziku, zato naglaavaju poetiku kontradiktornosti i bola ako je izvjesno kakav je rezultat, pitanje je za posebne analize. U gazelima brojnih pjesnika javlja se i figura autoriteta, kako je naziva Andrews, kad se i vladar / sultan / sultanija ponaaju slino kao voljena osoba, sa svim svojstvima okrutnosti, tiranije i samovolje. Kozmos ima dva polariteta, oprena stanja: nesretna sudba, prevrtljivi toak sree, ali i vjenost i pravdu. Andrews to tumai uobiajenim polaritetom / oprekom u islamskoj poetskoj tradiciji na relaciji ovaj svijet i onaj svijet. Meutim, s obzirom na to da su i predislamska perzijska poezija, kao i arapska i turska predislamska poezija, poznavali takvu opreku / dvojnost, a da se poetski obrasci nasljeuju na razliite naine, navedenu opreku se moe uzeti sa rezervom. tavie, perzijski gazel je ak i vie naglasio polarnost dvaju svjetova i pojedinih osobina predmeta i osoba u poetskim opisima, kako se obino tumai, zbog ranije, predislamske dualistike vjerske i poetske tradicije predsasanidskoga perioda. ini se da se u knjievnosti na osmanskom jeziku takav polaritet / oprenost u opisu kozmosa, prirode, vrta, rue, ovjeka, ne uoava nimalo vie nego to se uoava u predsasanidskoj perzijskoj poetskoj tradiciji. Simbolika svjetla i tame, dobra
52

i zla, znanja i neznanja, pravde i nepravde neto je to se moe nazvati univerzalnom batinom Istoka, ak i u predislamskoj poeziji. Radi se o pojavi prisutnoj u svim svjetskim knjievnostima. Posebno je naglaena, ini se, u perzijskoj poetskoj tradiciji koja je posluila kao osnova za pisanje dvorske / divanske poezije na osmanskom jeziku. Spomenutu opreku u poetskim opisima nasluujemo i prepoznajemo i kod mostarskih divanskih pjesnika. Dakako, u poeziji se javljaju poznate metafore kojima se oznaava voljena osoba, kao to su uspravni empres, tuba-drvo, sunce, sultan, rua i sl. Iako su u mistikoj poeziji spomenute metafore takoer metafore Ljubavi prema Apsolutu, u gazelima gdje se moe ukazivati na ovosvjetsku ljubav spomenute rijei oznaavaju pojmove koji asociraju obini svijet na ljepotu i ednost, ispravnost i pravu vrijednost. Stvara se dojam da je ovosvjetska ljubav zakljuana pojmovima idealne, platonske, edne (uzritske) ljubavi. Inae, kad se pokuava deifrirati sloena metaforika nemistike ljubavi u gazelima mostarskih pjesnika, dolazi se do zanimljivih logikih objanjenja metaforike odreenih leksema. I na osnovu konteksta u poeziji moe se tumaiti kako je, naprimjer, more kontekstualni simbol i metafora ljubavi u divanskoj poeziji u irem smislu: i mistikoj i nemistikoj divanskoj poeziji. Takvo tumaenje je posve prihvatljivo poto se ne kosi sa registarskom definicijom Mora kao mora spoznaje boanske Ljubavi i Ljepote. Dakle, jedno od znaenja odreenog pojma u divanskoj poeziji deifrirano je kontekstualnom, semantikom analizom pojma u najirem smislu. ak je i kod manje obrazovanih divanskih pjesnika teko nai krupnije pogreke u upotrebi odreene tesavufske lekseme. Gotovo svaka upotrijebljena leksema ima svoje mjesto u univerzalnom leksikom vokabularu tesavufskog strunog registra ili u opem leksikom inventaru divanske poezije. To je zapravo injenica koja zbunjuje dananje strunjake za analizu divanske i tesavufske poezije u najirem smislu. Teko je katkad razluiti kad se radi o svjesnim a kad o podsvjesnim obrascima prilikom pisanja divanske ili tesavufske poezije, ali tradicija nije jednoslojna: ona je vieslojna, ispod svakog prethodnog sloja nalazi se neki drugi sloj tradicionalnog poetskog iskustva. Dubina slojeva neke pjesme esto ukazuje i na poetsku snagu samog autora pjesme. ta je obrazac tradicije, pitanje je koje postavlja svaki istraiva divanske poezije, a kulturoloka poruka kroz poeziju gotovo uvijek dolazi ablonizirana i razumljiva irem krugu
53

ljudi. Semiotiki obrazac divanske poezije naprosto se usvaja kroz kulturoloki obrazac. Nisu samo motivi zajedniki, ve su i simboli i kontekst odreeni poetskom tradicijom i prethodnih i suvremenih divanskih pjesnika. U nekim naglaeno nemistikim gazelima uoavamo socijalne i druge utjecaje na poruku pjesme u cjelini. Po emu su gazeli Bonjaka na turskom jeziku bosanski, i po emu su gazeli mostarskih pjesnika mostarski? Odgovor je zapravo jednostavan: gazeli bonjakih pjesnika pisani na turskom jeziku odraz su obrazovnog sistema osmanske Bosne i onoliko su bosanski koliko je taj poetski model bio blizak pjesnicima iz Bosne. Dakako, i mostarski pjesnici su ivjeli u kulturolokom miljeu koji je razumijevao divansku i tesavufsku poeziju na turskom jeziku u okviru istog orijentalno-islamskog kulturoloko-civilizacijskoga povijesnoga kruga. Mostarski tesavufski pjesnik poznavao je nijanse znaenja odreene lekseme u poeziji kao i bilo koji drugi pjesnik u Carstvu, kao to je poznavao i znaenje i simboliku brojnih drugih leksema u divanskom poetskom diskursu. Gazeli veine divanskih mostarskih pjesnika sadre, slino kao i gazeli brojnih drugih divanskih pjesnika, ogranien broj tropa, leksema i scena / slika. Izuzetak donekle ine gazeli nekih poznatijih mostarskih pjesnika. Neke lekseme se u pravilu upotrebljavaju ee od drugih leksema. ak i meu bliskoznanim leksemama neke se opet ee koriste od drugih. Ako se paljivije analizira frekvencija leksema, uoit e se sljedea opa tendencija u odabiru leksema: pjesnik ee posee za leksemama koje imaju i mistiko i nemistiko znaenje nego za leksemama koje imaju samo nemistiko znaenje. Kroz mistiko / tesavufsko znaenje leksema gazeli dobijaju na epistemolokoj dubini i punini.14 Mostarski pjesnici su najee pisali nazire (paralele) na gazele. Za paralele mostarskih pjesnika Esad Durakovi navodi da su one svjedoanstvo o krajnjim dometima jedne poetske tradicije i poetike o njenim rubnim domaajima u prostornom i vremenskom znaenju, o tome dokle moe dosegnuti filotehnika poetika.15 Tvrdnja istog autora da su one plod jedne prezrele poetike zanimljiva je za sva temeljitija budua istraivanja poetike mostarskih pjesnika. S druge strane, imitacija stila, metra, rime i leksike, sa malo
14

15

Pojednostavljeno govorei, i broj leksema iz tesavufskog registra, ukljuujui i njihovu frekvenciju unutar gazela, moe nam donekle ukazati na to koliko je odreeni gazel tesavufski (mistiki) inspiriran. Esad Durakovi, Orijentologija: univerzum sakralnoga teksta, Sarajevo, 2007, str. 317.

54

drukijom semantikom mreom leksema u gazelu u mostarskim nazirama esto je vie potvrivanje i naglaavanje gazela prethodnika nego to je to, ini se, naglaavanje stilistike vlastitoga gazela. Nazira (paralela) na kakav gazel vrlo esto okuplja vie pjesnika istog senzibiliteta oko iste teme. Zapravo, neki mostarski pjesnici su, kako nam dosad sauvani podaci govore, bili jedino pjesnici nazira (paralela) na pjesme drugih pjesnika, i nemaju vie nijedne sauvane pjesme. Tim inom su, ini se, takoer skrenuli panju da se radi o pjesnicima iste lokalne, poetske kole. Osobito su, sa aspekta pisanja paralela, zanimljive pjesme u kojima se pjeva o ljepotama Mostara, ili paralele kojima se opisuje dolazak proljetne nove godine (Nevruza) u mostarske bae. Sline paralele su pisane i povodom opisa etaa po konopu (pehlivana ili dambaza) postavljenom izmeu kula s obje strane Neretve, a uporedo sa starim mostom u Mostaru.

Hronogrami
Od svih poetskih vrsta koje sreemo kod mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima dosad su hronogrami najvie obraivani. Hronogrami (tarihi) esto pruaju vrlo zanimljive podatke o nekim datumima u historiji koji su vani i za razumijevanje sredine u kojoj su pjesnici djelovali.16 Na osnovu
16

O hronogramima (tarihima) Hasana Zijaija pisao je Fehim Nametak. Vidi: Fehim Nametak, Kronostihovi mostarskog pjesnika Hasana Zijaije, u: Trava od srca: Hrvatske Indije II, Zagreb, 2000, str. 191-205; On je preveo i Opijaevu elegiju o smrti ejha Juje u radu: Opijaeva pjesma na turskom posveena ejh Juji, Hercegovina, br. 9, Mostar, 1997, str. 175-181; O tarihima ostalih pjesnika pisali su Omer Mui, Hivzija Hasandedi, Mehmed Mujezinovi i drugi orijentalisti i turkolozi. Vidi: Omer Mui, Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka, POF, XIV-XV, Sarajevo, 1969, str. 73-100; Omer Mui, atrnja Husein efendija vaiz Husami-Hulki, mostarski pjesnik, Glasnik VIS u FNRJ, god. XXVI, broj 1-2, Sarajevo, 1963, str. 44-53; Hivzija Hasandedi, Dva kronograma o smrti mostarskog legatora ejvan-kethode, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom VI-VII, Sarajevo, 1956-57, str. 275-283; Mehmed Mujezinovi, Mjesto ivota, Glasnik VIS-a, XLIV, broj 4, Sarajevo, 1981, str. 428-432; Isti, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, (drugo izdanje) Sarajevo, 1998.

55

hronograma, uvjetno govorei, moe se donekle rasvijetliti biografija pojedinih pjesnika ili osoba koje se spominju u njima. Postoje hronogrami povodom gradnje kakva objekta, roenja ili smrti neke osobe, estitanja, imenovanja ili kakve sveanosti i okupljanja. Tarihe o gradnji objekata u Mostaru detaljno je obradio, preveo i prikupio Mehmed Mujezinovi,17 dok su tarihi spjevani kakvim drugim povodom objavljivani u razliitim strunim lancima. Posebnu panju privlae tarihi o pehlivanima koji su prelazili preko konopa postavljenog izmeu dvaju obala Neretve, tik pored starog mosta. Navest emo u prijevodu odlomak iz jednog tariha mostarskog pjesnika Husamija iz 1080/1669. godine koji opisuje taj dogaaj:
Po imenu ahin, i osobom ahin (soko), vjet u svom zanatu, doe u Mostar hiljadu osamdesete (1080.) jedan estiti ljudina. Sredinom grada tee jedna velika rijeka i na njoj je most, kojem po visini kako se odavno govori nema ravna. Zato to postoji opasnost, na ovom mostu su korkaluci (ograda), bez bojazni niko ne moe proi osim lakog povjetarca. S obje strane postoje dvije kule, tako visoke, da bi njihovi ardaci mogli biti gnijezdo sokolova, o prijatelju! ahin ne pogleda na ovu opasnost, izree Boije ime, pree izmeu dvije kule bez straha i bojazni. Nasred prostora postavljali su svoje sprave i Arapi i Perzijanci; ovako se nisu kretali ni Arapi, ni Perzijanci ni Latini. Mnogo je pehlivana dolo do ovog prostora i pristupili mu, ni jednom nije polo za rukom da izvre sigurnu igru. Sokolovi sokolii, to jest njegovi uenici, svi su preli ovaj prostor govorei: O Plemeniti!. (prev. Omer Mui)
17

Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, (drugo izdanje) Sarajevo, 1998.

56

Citirani odlomak nudi nam zanimljivu priu o pehlivanu ahinu i njegovim hrabrim uenicima koji su u Mostaru u mjesecu muharemu 1669. godine prelazili, svi redom, preko konopa iznad Neretve, kraj staroga mosta. Drugi mostarski pjesnik Hulki svojim hronogramom opisuje nastup pehlivana Mehmeda Kurtovia (Kurdolu) na konopcu razapetom izmeu dvije kule na mostarskom mostu 1082/1671-72. godine. On je u svom hronogramu jo detaljniji, to se vidi iz sljedeeg odlomka:
Gledaj kako pehlivan stie do svoga cilja pomou svoje terezije, tako isto i ti radi dobra djela, da bi stigao (cilju), o prijatelju! Muhamed, sin Kurda, pehlivan, stie u Mostar, sveza svoj konop za dvije kule bez straha i bojazni. Gologlav i bosonog izae na konop, istodobno se skrueno pomoli Bogu plemenitom. Ovaj pehlivan uze u svoje dvije ruke teraziju proe po konopu bez straha kao laki povjetarac. Na konopu je lebdio kao soko, meu pehlivanima mu nema ravna. Oni koji su vidjeli Kairo i Damask rekoe: Ne vidjesmo pehlivana da se ovako sigurno kree po konopu! Svi Mostarci mu rekoe: O pehlivane, bravo tvom uitelju, takoer i tebi, o estiti ljudino! Tako isto je onog vremena jedan pehlivan, po imenu ahbaz, stao na sred konopa dubiti na glavi. Toga asa svi prisutni su molili Boga: Sauvaj ga od zlih oiju, o Zatitnie, o Milostivi! (prev. O. Mui)

Ako se pogleda poruka koju nam nude pjesnici koji opisuju spomenuti dogaaj, jasna je aluzija na hrabrost, kao i poticaj svim itateljima da ine dobra djela kako bi uz pomo njih mogli uspjeno prei preko sirat-uprije, mjesta gdje se mjere dobra djela.
57

Pripovjedna poezija
Utemeljiteljem pripovjedne poezije u mesnevijskoj rimi moe se smatrati Ali-beg Hercegovi iri. Radi se o nefikcionalnoj poetiziranoj carskoj hronici. Mevlud Ali Dedea Mostarca pisan je takoer u navedenoj vrsti rime i predstavlja tipinu formu sakralne poezije Bonjaka mistiki inspirirane. Naime, mevlud Ali Dedea Mostarca jedan je od prvih mevluda u knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima. Narativna tesavufsko-ljubavna mesnevija Hasana Zijaija Mostarca Pripovijest o ejhu Abdurezaku jedna je od prvih ljubavnih mesnevija te vrste u knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima. Muradnama Dervi-pae Bajezidagia primjer je mistiko-filozofske poeme u kojoj se na poetski nain prikazuje jedna od manifestacija spoznaje Istine posredstvom teorije ahida svjedoka i osvjedoitelja boanske Ljepote i Ljubavi. Opa osobina dugakih pripovjednih poema mostarskih pjesnika jeste tradicijom zacrtana shematsko-tematska otvorenost i stilska zaokruenost pripovijedanja.

Rubaije i krai poetski fragmenti

Rubaije i sline poetske forme najee se sreu kod mostarskih pjesnika koji imaju sreene divane pjesama ili neko vee poetsko djelo, kao to su Hasan Zijai, Dervi-paa Bajezidagi, Ahmed Rudi Sahhaf, ali se mogu sresti i kod pjesnika sa kraim poetskim opusom. Zijai u svom Divanu ima 11 zagonetki u stihu, 57 rubaija i kiti i 29 pojedinanih distiha. Zanimljiv je primjer dvaju rubaija Dervi-pae Bajezidagia koje se nalaze na kraju jedne od Dervi-painih vakufnama, napisane 1001/1593. godine.18
18

Vakufnama se odnosi na damiju, mekteb, medresu i biblioteku u Mostaru, kao i na mlinicu sa pet vitlova na Buni te 130.000 dirhema gotovine za izdravanje Bajezidagievih vakufa.

58

DVIJE RUBAIJE NA KRAJU VAKUFNAME DERVI-PAE BAJEZIDAGIA IZ 1001/1593. GODINE

Bajezidagieve rubaije u Baagievom prijevodu glase:

I.

Boe, sa dobrotom Tvojom baci pogled svemilosti Na Dervia iznemogla, koji pati, trpi dosti. Koliko ti svemo hoe, smilovanje daj mu Tvoje Nemoj na me ni gledati, ve na dobro gledaj Svoje! (prev. S. Baagi)
II.

Imam grijeha, moda vie ve to ima kapi kie; Od stida sam pogo glavu, ne smijem je dii vie! Dok glas doe o Derviu, ne plai se, sve je lako Po zasluzi i po grijehu nagraen e biti svako. (prev. S. Baagi)

59

Baagi navodi i sljedee Dervi-paine stihove:

Da ja mislim na ruicu ah uzrok je tvoje lice, Da ja mislim na pupoljak ah uzrok su te usnice. Da je moje lice uto kao uto zlato Uzrok mu je jedno lue od srebra skovato. (prev. S. Baagi)

Panju privlai i sljedei Bajezidagiev mufred:

Teko je uz prijateljski ukor Jo pretrpit psovku od dumana; Ko je imo, zna kako je teko Kad na rani otvori se rana. (prev. S. Baagi)

Bejazi Mostarac u kratkim pjesmama postavlja pitanja mistike naravi Kudsi-efendiji Iznikiju, dok Ali Dede Mostarac pie velik broj rubaija i kraih poetskih vrsta u namjeri da itatelju to vie i detaljnije priblii tesavufsko uenje. U prvom sluaju, poezija Bejazija Mostarca slui kao medij za skretanje panje na odreena pitanja i pojave. U drugom sluaju poezija Ali Dedea Mostarca slui za poduavanje itateljstva apstraktnim pojmovima iz oblasti tesavvufa, tako da je i Mevlud Ali Dedea zapravo mevlud koji je namijenjen vie derviima koji ele napredovati kroz razliite stupnjeve tesavufske spoznaje nego svijetu koji je esto dolazio u damije i sluao predavanja razliitih vjerskih uenjaka. Zanimljive opservacije o ivotu openito mogu se pronai i u mufredima Ahmeda Munirija Mostarca:
Kua patnje je ovaj svijet, ima li bez nedaa bar jednoga trena Svako ima svoj dert; ima li bez nevolje ijednoga ovjeka?! (prev. A. Kadri)

Bulbuli Mostarac u formi arkije opjevava pobjedu Mostaraca protiv uskoka, slino kao to se opjevava borba protiv austrougarskih vojnih jedinica u mostarskoj poeziji s kraja 19. stoljea. Rodoljubivi motivi prepliu se sa
60

motivom domoljublja. Takvi se motivi kod nekih pjesnika nasluuju, dok se kod drugih jasno ispoljavaju, a kod treih oni predstavljaju povod za pisanje same poeme. Za primjer emo navesti jedan rodoljubivi gazel Dervi-pae Bajezidagia:
Uljem nevjerstva osvjetljava svjetiljka, irak bosanski Pa ta ako domom vjere postane svaki budak bosanski Preko njene iste zemlje poput lava jure junaci Mjesto lavova i adaha je postelja, jatak bosanski Mjesto za glavu pantera, leoparda i tigra hrast je njen svaki Ono to zaustavlja akala afirskog jeste svaki planinski vijenac bosanski Toprak joj je sudba iz praiskona to se krvlju gazija zamijesi Osam denetskih bai vjenih ima kraj bosanski U sadanjem trenu ona je rua iz ruinjaka za vrt din-i islamski Svje nek opstane nek se ne sasui, o Boe, budak bosanski! (prev. A. Kadri)19

19

Vidi: Adnan Kadri, Objekt Ljubavi u tesavufskoj knjievnosti: Muradnama Dervi-pae Bajezidagia, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2008, str. 47.

61

IV. Prelaz iz srednjovjekovlja u novi vijek: Pjesnici iz doma Hercega Stjepana Kosae
Najpoznatiji potomci Hercega Stjepana Kosae koji su pisali poeziju na turskom jeziku bili su Ahmed-paa Hercegovi i Ali-beg Hercegovi iri (Lavlji). Ahmed-paa je bio sin Stjepanov, a Ali-beg je bio sin Ahmed-pain. Obojica su pisali poeziju na orijentalnim jezicima, a zbog utvrde Kosaa koja se nalazi u blizini Mostara, biografi i historiari na osmanskom jeziku navedene pjesnike vezuju za Hercegovinu, tanije za Mostar.

Prijelazni period kulturoloke tranzicije1

Sa dolaskom osmanske vlasti u Hercegovinu, u Mostar, ne dolazi do prekida kulturnoga ivota, ve samo do modifikacije nekih aspekata ispoljavanja odreenih kulturolokih djelatnosti na temelju ve postojee tradicije. Nakon tzv. osmanske odbrane Sarajeva od ugarske vojske 1480. godine, dolazi i do snanijeg razvoja kulturnog ivota u Sarajevu, to je, dakako, utjecalo i na irenje takvog utjecaja na Mostar i ostale krajeve june Bosne, tanije Hercegovine. Trgovaki putevi neprestano su otvoreni za trgovce. Jedan dio bosanskog stanovnitva postepeno prima islam. Sa irenjem islama jaa osmanski obrazovni sistem, i obrnuto: sa jaanjem obrazovnog sistema intenzivnije je i dublje
1

Prilikom prouavanja kulturnog ivota odreenoga kraja u pisanim tekstovima esto se sreu razliiti i posve opreni, nepomirljivi stavovi, zanimljive primjedbe, ali i vrlo udni stereotipi i neshvatljive predrasude. Za neke pisce odreeni kraj u prolosti nuno je tamni vilajet, dok je za druge pisce najsvjetlija taka u povijesti ovjeanstva. Lokalni izvori uglavnom nude pogled iznutra, dok izvori stranih putopisaca, pojednostavljeno reeno, nude pogled izvana. Ako bismo sa dananje take gledita eljeli pribliiti poeziju divanskih mostarskih pjesnika, morali bismo nuno krenuti od povezanosti poezije sa obrazovnim sistemom u Mostaru i Bosni u tom periodu. Treba imati na umu da domai pjesnici u Mostaru stoljeima piu brojne pjesme na orijentalnim jezicima.

63

irenje islama. Odjeci kulturolokih zbivanja u Evropi, osobito renesanse, sporadino se uoavaju i u Bosni (pismo, heraldika, neki zlatarski proizvodi, graevinska djelatnost i sl.).2 U dubrovakom arhivu nalazi se velik broj pisama koje su bosanski begovi pisali bosanicom / bosanicom, to, pojednostavljeno govorei, ukazuje na kontinuitet pismenosti na prijelazu iz bosanskog srednjovjekovlja u rano novovjekovlje. Kroz itav spomenuti prelazni period jo djeluju klesari steaka koji su pravljeni i pisani na gotovo isti nain kao i steci prije osmanskih osvajanja Hercegovine. Ornamenti na stecima ostaju gotovo isti, dodue i sa manjim varijacijama, a u rijetkim primjerima dolazi do simbioze srednjovjekovnih steaka sa elementima islamske sakralne arhitekture, tako da nastaju i niani koji u ranom periodu po nekim svojim formalnim karakteristikama uveliko podsjeaju na srednjovjekovne steke. Heraldiki elementi sa steaka katkad prelaze na niane, najee uz motive koji se preuzimaju iz orijentalno-islamskog sakralnog arhitektonskoga naslijea. Iako ukrasi na posuu ne pokazuju velike raznolikosti, jasno je da se radi u veini sluajeva o naslijeenom stilu izrade iz doba kraljevstva, gdje je ornament sveden na ravne linije i rijetku valovnicu, ili, pak, nizove prostih ureza. Spomenuti oblici posua nalaze se u Bosni i u srednjem vijeku, ali i u kasnijim stoljeima. Lonci domae proizvodnje podsjeaju na lonce ostalih slavenskih naroda na Balkanu. Katkada se deava da trgovakim putevima stigne i pokoji primjerak posua iz Italije, srednje Evrope ili, pak, Male Azije i ostalih istonih krajeva. Zanimljive su i keramike svjetiljke domae proizvodnje koje su se koristile u starim aristokratskim porodicama. Keramike zdjele razliitih oblika takoer su bile u upotrebi. Na bosanskim keramikim vrevima vidljiv je mediteranski stil obrade i oblikovanja keramike. Majoliko posue pronaeno je u ruevinama kod Bobovca i u Blagaju kod Mostara. Jako je teko govoriti o majstorima koji su izraivali ukrase na keramici, kao to je teko govoriti i o majstorima koji su ostavili brojne zanimljive steke irom Hercegovine. Staklo se u Bosni u 15. stoljeu nije proizvodilo, a sauvani ostaci svjedoe o tome da se radi o venecijanskim vrstama stakla. Arheoloki nalazi govore o
2

Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske drave, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo, 1966. Podatke o predosmanskoj Bosni u ovom radu koristili smo iz spomenutoga poglavlja.

64

tome da su se koristile staklene ae i da su se uvozile iz Murana, ili iz nekih njemakih pokrajina. Umjetnika obrada metala u predosmanskoj Bosni bila je jako razvijena, a ta obrada se nastavlja razliitim intenzitetom. U srednjovjekovnim bosanskim utvrdama u prelaznom periodu mogli su se nai i srebreno posue i vrevi. Biljei se da je otac Ahmed-pae Hercegovia, Herceg Stjepan Kosaa, ostao duan 5.000 dukata zlataru Rambotu Vachteru iz Brugessa u Flandriji, zlataru koji mu je pravio ukrase od srebra i zlata. Zlatarstvo i umjetnost u metalu je postojalo i u predosmanskom periodu, ali se nastavilo i u osmanskom periodu. Tako je Radosali iz Fojnice bio uveni zlatar u Bosni za vrijeme sultana Bajazida II, djeda Ali-bega irija Hercegovia, a Dobrovidovi iz Konjica u vrijeme sultana Selima I, daide Ali-bega Hercegovia.3 U odijevanju se zapaa prava raznolikost, a odjea najjasnije ukazuje na drutvene, ekonomske i druge raslojenosti stanovnitva Mostara i drugih krajeva u Bosni. Najei ukrasi bili su ukrasi od brokata. urije su ukraavale odjeu krznenim dodacima. Odjea je nosila naslijee slavenske tradicije odijevanja, sa komponentama stare ilirske nonje i pod stanovitim utjecajem bizantijske nonje, a sa otvaranjem trgovakih puteva prema Istoku dolazi i do obogaenja lokalnog kolorita narodne nonje osmanske Bosne. Vii feudalci i imuniji graani nosili su ukraeniju nonju, dok se nonja niih slojeva na poetku nije mnogo razlikovala. Odijelo krstjana pripadnika Crkve bosanske, kakvo se vidi na nekim slikovnim predstavama, podrazumijevalo je ogrta iznad koljena, usku koulju u formi haljinice svezane pojasom i obuu. No, razliite slike nekih predstavnika Crkve bosanske ukazuju na este promjene odjee u razliitim periodima. Od odjee posebno je ukraavan pas, posebna vrsta pojasa. Bonjaka muslimanska odjea kod mukaraca ukraavana je uglavnom srebrom i ostalim ukrasima, dok je enska ukraavana zlatom, biserjem i draguljima. Naunice i prstenje ukraavani su na poseban nain. Prstenje je imalo i simbolinu funkciju u svakodnevnom ivotu. Posebnu vrstu prstenja kod kadija i javnih linosti predstavljali su peatni prstenovi. U riznici Kosaa, kojima je pripadao i veliki vezir Ahmed-paa Hercegovi, sin hercega Stjepana Kosae, nalazio se i jedan srebreni lav koji je pozlaen naknadno, zatim lav od
3

Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske drave, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine. Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, drugo izdanje, prir. Alojz Benac i ostali, Sarajevo: Veselin Maslea, 1984.

65

bisera, soko od kristala ukraen srebrom i emajlom, est indijskih oraha ukraenih pozlaenim srebrom, potom tri ukraena viteka zmaja i brojni drugi ukrasi. Oruje i konjska oprema takoer su se ukraavali. Posebni kuni ukrasi takoer su raireni u aristokratskim porodicama. Poznati su i porodini amblemi koje je herceg Stjepan ostavio sinu Ahmed-pai Hercegoviu Kosai, Hercegovcu koji je bio pet puta veliki vezir u Osmanskom carstvu. U riznici Kosaa nalazile su se kaike od koralja srebrom pozlaene, te viljuke i noevi ukraeni koraljem. Bosanske srebrene zdjele takoer su bile rairene u imunijim porodicama. Srebreni svijenjaci bili su privilegija bogatih ljudi. Drago kamenje uglavnom su uvozili stranci. Posrebravanje predmeta, graviranje, cizeliranje, rovaenje, iskucavanje, prolamanje i ulaganje dragog kamenja zahtijevalo je poznavanje razliitih tehnika obrade metala. Spomenute tehnike prenose se s koljena na koljeno, i u Mostaru i u ostalim mjestima po Bosni. Muziari su esto dolazili iz Dubrovnika, a u osmanskom periodu iz raznih dijelova Osmanskog carstva.4 Zna se da su neke muzike predstave odravane u Blagaju kod Mostara. U drugoj polovini 15. stoljea bosanski velika Ali-beg Pavlovi imao je na svome dvoru glumaku druinu sastavljenu od domaih ljudi iz Bosne.5 Spomenuta druina obilazila je brojna mjesta u Bosni i igrala razne predstave na bosanskom jeziku. Spomenuta grupa je prolazila kroz Mostar i ostala mjesta. Predstave su igrali na maternjem (bosanskom) jeziku, a mogu se smatrati nastavljaima dvorskih glumakih skupina srednjovjekovne Bosne. Dakako, logina je pretpostavka da su batinili i repertoar tipian za srednjovjekovnu bosansku glumaku scenu. Igre koje su oslikane na stecima mogu biti i narodne igre, ali i posebne igre na turnirima i dvorskim sveanostima. Moglo bi se rei da se bosanska kola oslanjaju na srednjovjekovnu tradiciju igranja kola, a da su kasniji utjecaji preko nonje i drugih muzikih instrumenata samo nali oslonac u narodnoj tradiciji. Lov se prakticirao u viim slojevima stanovnitva i u predosmanskoj Bosni i za vrijeme osmanske uprave.
4

Prije konanog pada Bosne u ruke Osmanlija 1463. godine u Novom Pazaru sreemo radionice za izradu razliitih muzikih instrumenata. U narodu su bile poznate frule, trube i flaute. Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske drave, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo, 1966, str. 551.

66

Neki bosanski srednjovjekovni rukopisi dospjeli su u Italiju i Ugarsku, a neki u Istanbul, kao to je Hrvojev glagoljski misal. Kako je ta knjiga dospjela u Istanbul, teko je saznati, ali, s obzirom na nain dolaska takvih rukopisa na Dvor, pretpostavka je da ga je donio neki Bosanac sa sobom i darivao ga u carsku biblioteku, ili ga je, pak, donio kakav stranac i dao ga na poklon nekom dravnom velikodostojniku kako bi ostvario odreene povlastice. Mogue je da su ti rukopisi u to vrijeme imali slinu sudbinu kao i neka djeca bosanskih velikaa koja su stigla u Istanbul, po osvojenju Bosne, kao zalog prijateljstva i lojalnosti sultanu. Poznat je primjer Ahmed-pae Hercegovia, sina hercega Stjepana Kosae, kao i sluaj Ishaka Kraljevia, odnosno Zigismunda Tomaevia, mlaeg brata bosanskog kralja Stjepana Tomaevia koji je sa Jakub-paom Bonjakom zajedno pobijedio 1493. godine hrvatske i ugarske velikae u Krbavskoj bici. Ahmed-paa Hercegovi, sin hercega Stjepana Kosae koji je sagradio veliku tvravu u blizini Mostara, ubraja se meu prve bonjako-muslimanske pjesnike na orijentalnim jezicima. Osim pjesnika koji su zbog slube ili nekih drugih slinih razloga ivjeli u razliitim dijelovima carstva, brojni su i pjesnici koji su itav svoj ivot ivjeli u Mostaru i pisali poeziju na orijentalnim jezicima ne naputajui nikada svoj rodni grad. Hronoloki promatrajui, prvi mostarski divanski pjesnici potjeu, metaforiki gledajui, iz doma Hercega Stjepana Kosae a svoj poetski talent razvijaju u okviru orijentalno-islamske poetike.

67

1. AHMED-PAA HERCEGOVI (1456-1517)6

Sluga je tvoj iskreni veliki vezir vremena tvoga, Hercegovi koji ivot rtvom ini Ako dumanu pie smrti prui, ta e tada biti!? (Ahmed-paa)

Ahmed-paa Hercegovi sin je Hercega Stjepana Vukia Kosae i jedan od prvih velikih vezira Hercegovaca u Osmanskom carstvu krajem 15. i poetkom 16. stoljea. Hronike Carstva iz 16. stoljea prepune su podataka o njemu. Roen je 1456. godine u Herceg-Novom (Kastel Nuovo) u porodici Kosaa, kao sin srednjovjekovnog bosanskoga vladara Stjepana Kosae. Majka mu je bila Barbara Bavarska. Godine 1463. Fatih osvaja i Hercegovinu, a njegov otac, kao zalog odanosti caru, predaje ga sultanu. Tako mali Stjepan Kosaa stie na Dvor.7 Poto je njegov otac umro tri godine poslije, 1466. godine, on i dalje ostaje na Dvoru, obrazujui se kod poznatih uitelja svog vremena. Pored osnovnog znanja maternjeg jezika koje je stekao u Bosni, na Dvoru oca Hercega Stjepana Kosae, Ahmed na osmanskom dvoru ui i turski, a usvaja i osnove perzijskog i arapskog jezika. Savladao je i osnove orijentalno-islamske metrike i poetike, kao i vjetinu sastavljanja administrativnih spisa na osmanskom turskom jeziku.8 Ahmed-paa Hercegovi spominje se i 1477. godine u fermanu sultana Fatiha. Svjestan svog plemikog bosanskoga porijekla, koje su mu priznavali i na osmanskom dvoru, Ahmed-paa nosi plemiko prezime
6

Vidi detaljnije: Adnan Kadri, Veliki vezir i pjesnik Ahmed-paa Hercegovi u poetiziranim hronikama na osmanskom jeziku (prilog knjievnoj historiografiji), Anali GHB, Knj. XXIX-XXX, Sarajevo, 2009, str. 187-204. Glia Elezovi govori o tome da je Ahmed-paa otiao u Carigrad kao odrastao mladi, to se ne ini vjerovatnim ako je odmah 1463. godine dat u zalog mira sultanu Fatihu. Usp. Glia Elezovi, Nekretna dobra Ahmed-pae Hercegovia u Dubrovniku izvor za pljaku Dubrovake republike, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom I/1950, Sarajevo 1950.

68

Hersek-zade (Hercegovi) do kraja ivota, kao i njegovi potomci. Ahmedpaa je odrastao na dvoru sultana Mehmeda Fatiha. Kao miralem (1478.), uestvovao je sa Fatihom u pohodu na Skadar. Dobio je na upravu sandak u okrugu Hamidije, potom, nakon smrti Fatiha, 1481. godine biva postavljen u Hudavendigar sandak. Takoer je bio omiljen i kod sultana Bajazida II. Postaje upravitelj (beglerbeg) itave Anadolije, i, dok je jo bio na toj funkciji, eni se mladom princezom Hundi hatunom, kerkom sultana Bajazida II. Ahmed-paa Hercegovi bio je vezir kod trojice sultana: sultana Fatiha, sultana Bajazida II, iji je bio i zet, i sultana Selima, koji na kraju preuzima brigu o Ahmed-painoj porodici budui da je sultanova sestra bila udata za Ahmed-pau, tako da je sultan bio daida djeci Ahmed-pae Hercegovia. Bio je i beglerbeg Burse i Anadolije. Prvi put je postao veliki vezir u martu 1497. godine. Na poloaju velikog vezira Ahmed-paa Hercegovi bio je pet puta.9 U periodu od 1506. do 1511. godine, kada nije bio na funkciji velikog vezira, bio je zapovjednik flote (kapudn-i dery). Dakle, od 1497. godine pa sve do smrti obavljao je, s vrlo kratkim prekidima, jednu od najviih funkcija u Carstvu. Stalno je bio lan carskog Divana, ak i kao zapovjednik flote, takoer po slubenoj dunosti. Bio je ukljuen u gotovo sva zbivanja u Carstvu. Mnotvo je historijskih dokumenata koji govore o ovome velikome vojskovoi, diplomati i pjesniku. Historiar i pjesnik Hadidi u svojoj knjizi Tevri-i l-i Osmn (1299-1523.) / Hronike Osmanove porodice (1299-1523.) u nekoliko poglavlja stihom opisuje ratovanja Ahmed-pae Hercegovia i njegovo napredovanje u drutvu.10
9

10

Na toj funkciji bio je u sljedeim vremenskim razmacima: prvi put 08. 03. 1497. 08. 03. 1498; drugi put 1503. 07. 09. 1506.; trei put 1511-1512.; etvrti put 18. 12. 1514.; peti put 04. 03. 1515. 25. 04. 1516. godine. Hadidi, takoer, u poglavlju Azm-i Sefer-Kerden- Be-Niyyet-i Gaz Sultn Byezid n be-Vilyet-i Mora Be-asd- Eynebaht Zi-l-i Firengistn (Odluka o pohodu uz spremanje na vojnu Sultana Bajazida hana sa Vilajetom Mora i namjerom da se krene ka Ejnebahtu i utvrdama u Evropi) opisuje uee Ahmed-pae Hercegovia sa sultanom Bajazidom II u borbi u Vilajetu Mora, stihovima u rimi mesnevije (Hadidi: 5059-5090) a u formi hronike.

69

Opis postavljenja Ahmed-pae Harcegovia za vezira Porte u Hadidijevoj Hronici (Sl. Ktp. Esad Ef. 2081, str. 319-320)

Prijevod:
SULTAN BAJAZID-HANOVO POSTAVLJENJE AHMED-PAE HERCEGOVIA MEU VEZIRE PORTE

Padiah je jednog vezira imao U dravnim poslovima padiahov je savjetnik bio Olienje dareljivosti, pravednosti i sklada On je oitovanje ponosa vezirskoga trona Uz opis ovaj, umni bijahu i rije i djela njegova Njega su tri padiaha slavna prihvatila Veziri i begovi njegovi vidjee da onaj to se ne pokorava Na ovom svijetu samo nemira vatru podgrijava A on, traei da ga se od slube vezirstva oslobodi Tako od padiaha svih vladara dozvolu traei Dosta je dolazio, kako bi se vlasti odrekao Preveliku ljubav prema vezirskoj slubi nije u srce stavio! Za ovu priliku, svijet treba da vidi to po srijedi je: Padiah se sjeti tog vezira to svoj posao odlino poznaje

70

Piui, uz svoje poasti, uz potovanje i snagu Padiah tada pozva Ahmed-pau Naredbi padiahovoj pokori se; Na Divanu carskom opet vezirem postade... (prev. A. Kadri)

Osim osvajanja na Balkanu, Ahmed-paa uestvuje i u osvajanjima i ratovima po Anadoliji, Siriji, Nahevanu. Predvodio je i osvajanje Midilije kao zapovjednik 300 ratnih laa. U vrijeme boja na aldiranu zajedno je sa sultanom bio usred tabora kapi-kulu konjice i janjiara pjeadije koji su napredovali prema vojsci aha Ismaila. Kad je sultan Selim I krenuo u osvajanje Egipta, Ahmed-paa Hercegovi ostaje u Bursi. Umire 1517. godine. Ahmed-paa Hercegovi je imao kerku Humu11 i sinove: Ali-bega, poznatog pjesnika iz vremena sultana Selima I i Sulejmana Velianstvenog, Mustafa-bega, zatim Ahmed-bega i Mehmed-bega. Evlija elebi iznosi neke zanimljive podatke koji pomalo ekspresionistiki odslikavaju predstavu osmanskih osvajanja na Balkanu, unosei u priu i predaju o Ahmed-pai Hercegoviu. Naime, on pie kako je sultan Mehmed Fatih okruio utvrdu Blagaj, sredite hercegovakog kralja bosanskih zemalja, kako je kraljev sin konopom siao vani, doao ispred Fatiha i primio islam. U isto vrijeme sin daje informacije potrebne za osvojenje tvrave. Boijom odredbom osvojena je tvrava i mnotvo ratnog plijena, dok je sinu hercegovakog kralja Ahmed-begu dat sandak. Ahmed-beg je osvojio drugih 76 utvrda koje su ostale iza njegovog oca i prikljuio ih zemljama muslimana. Zbog velikih zasluga dobio je zvanje vezira. U vrijeme dok je obnavljana mostarska utvrda sa mesdidom i prateim objektima, dok je Mostar postepeno prerastao u kasabu, Ahmed-paa Hercegovi gradi damije i razliite objekte po Carstvu. Evlija elebi pie i o kasabi Hersek u Anadoliji, u blizini Carigrada. Ahmed-paa je dao da se od ratnog plijena tu sagradi naselje koje je u vrijeme Evlije elebija imalo oko 700 kua. Stanovnitvo Herseka je sa dobijanjem statusa kasabe osloboeno poreza, a u naselju je izgraena damija sa munarom, prostranom avlijom, etiri kruna kubeta, dva velika kubeta na stupovima, mihrabom i mimberom u starom stilu. Ahmed-paa je sagradio imarete za sirotinju i hanove za putnike. Za odravanje vakufa koriteni su prihodi od 75 duana.
11

Huma, kerka Ahmed-pae Hercegovia, fermanom iz 958/1551. godine trai da se ne uzurpira njena zemlja u okolici Dubrovnika koju je dobila u nasljedstvo od svoga oca.

71

Zgrade koje je podigao Ahmed-paa bile su prekrivene olovom. Kasaba je dobila ime Hersek zato to je njen osniva bio Ahmed-paa Hercegovi. Zanimljivo je da Evlija elebi navodi da je u kasabi Hersek bila tolika velika vlaga da je i slavuja hvatala groznica od malarije. Ahmed-paa Hercegovi podigao je kulliye, vakufski kompleks zgrada koji se sastojao od sljedeih objekata: damija, han, esma i hamam. Na osnovu vakufname Ahmed-pae Hercegovia, vidi se da su navedeni objekti podignuti 917/1511. godine. Hamam je imao kvadratnu osnovu kupole, sa odvojenim dijelovima za zagrijavanje i hlaenje vode. Izvori tople vode postojali su od najstarijih vremena. Damija je bila sa kubetima. U Jalovi se takoer nalazi i turbe Ahmed-pae Hercegovia: Ahmed-paa je ukopan u turbe 923/1517. godine. Turbe se nalazi uz Ahmed-painu damiju. Mezar Ahmed-pae je prilino izdignut, a do njega se dolazi uz devet stepenica koje se nalaze uz turbe. Donji dio turbeta sagraen je od rezanog kamena, a mjesto oko mezara prekriveno je vrlo postojanim mermerom, a na ulazu nalazi se uzdignuti okvir za ulazna vrata turbeta. Radi se o nekoj vrsti poluotvorenog turbeta, na kojem visoki okvir za vrata ukazuje da je u prvobitnoj formi turbe moglo biti natkriveno slinim materijalima kao to je natkrivena i damija Ahmed-pae Hercegovia uz koju se turbe nalazi. Ahmed-paa je sagradio damiju i juno od Edirne, u oblasti Kean, kao i tri kamena mosta na putu kuda prolaze karavane za Kean. U tezkiri Tuhfe-i Nili nali smo dva distiha Ahmed-pae Hercegovia iz kaside posveene sultanu Selimu I. To su sljedei stihovi:

12

a mun olsun murdu maa il-i liv ullaru ugruda terk itmegle far eyler ayt adr- vat abd- maudur fed-y cn iden HERSEK-OLU dmene unsa nola rb-i memt ...
12

Detaljnije u: nehan-zade Mehmet Nil Tuman, Tuhfe-i Nil, Divan airlerinin Muhtasar Biyografileri, hazr. Kurnaz, Cemal Tatc, Mustafa, Cilt. I, Bizim Bro Yaynlar, Ankara, 2001.

72

Prijevod:
Nek Bog Istiniti pomaga bude, tvoja elja za istotom, podizanje bajraka je Tvoji podanici, dok ivot ovaj naputaju, u ast tebi, ponosito odlaze Sluga je tvoj iskreni veliki vezir vremena tvoga, Hercegovi koji ivot rtvom ini Ako dumanu pie smrti prui, ta e tada biti!? (prev. A. Kadri)

Ahmed-paa Hercegovi napisao je ovu kasidu u remel-i medzuvv mahzuf (15) metriko-stilskom obrascu (Filtn Filtn Filtn Filn / * * * * ) od 15 slogova. Jezik kaside nije teak, ali ima dosta premetanja rijei u stihu, to pomalo oteava recepciju stiha. No, to je opa osobina i manir brojnih divanskih pjesnika u Carstvu. Dakle, stil je uobiajen za kaside s kraja 15. i poetka 16. stoljea. Uoava se i dosta slinosti izmeu Ahmed-paine kaside i kaside Jakub-pae Bonjaka napisane 1493. godine povodom pobjede na Krbavskome polju. Zanimljivo je i to da je Ahmed-paa Hercegovi uestvovao sa Jakub-paom Bonjakom u boju na Krbavi. Ahmed-paa je opjevan i kao veliki ratnik, a i sam sebe, kao to smo vidjeli iz njegovih ve navedenih stihova, opisuje kao osobu koja je u svakoj situaciji spremna ii u boj i juriati. Tako ga opisuju i poetizirane osmanske hronike. Tako ga opisuje i Hadidi:
Paa sa jo dvije stotine janjiara Zaudno u boj kree i otro napada Koliko samo hrabrih i od jednih i drugih tamo bi Tijela im na zemlju obori, ispred se sam pojavi ... (Hadidi: 4673-4674)

Hadidi i ostali hroniari i pjesnici opisuju Ahmed-pau Hercegovia u raznim situacijama: kad je u boju izgubio dva prsta lijeve ruke, a potom pao u zarobljenitvo kod egipatskog vladara:
Tako sultan Hercegovia gleda i pita: Daj reci mi ti, Herceg ko je ovjek taj? Ja znam za tvoje porijeklo i rod tvoj!

73

On odgovori: On, Herceg, bijae vladar u Zemlji bezvjernikoj to htjede natetiti zajednici Muhammedovoj. Mehmed-han sabljom nau zemlju osvoji. Nas slugama uini, povede nas i taj kraj napusti. A on upita: Pa, kako to da si ti uzeo hanovu ki? ... Da bi hanu tom sluga vjerni bio ti?! On odgovori: Ja njemu ve podobro bijah u slubi Panju meni veliku ukaza tad svoju mi ker pokloni.13 (Hadidi: 4685-4691)

Ahmed-paa Hercegovi spada u red vanijih historijskih linosti iz Hercegovine. On zasluuje posebnu panju ne samo povjesniara nego i ostalih istraivaa kulturne batine Bonjaka na orijentalnim jezicima.

13

... suln Hersek-oln grdi ord:

Ki Hersek ne kiidr di bana sen / Didi kim Kfiristn hyidi / lc ile iklmmz fet itdi / Didi y sen nice aldu zn anu / Didi ben ey ullug itdm aa / Bileyin alu u nesl sen ben Muhammed mett bed-vhiyidi Esr eyledi bizi ald gitdi Ki sen ul olasn sen o nu dp himmet zn virdi baa

74

2. ALI-BEG IRI HERCEGOVI (poetak 16. stoljea)14

Od mog tijela slabunjavog, ta uradi jada breme. Pogledajte u ta me je pretvorilo pusto vrijeme! (Ali-beg iri)

Osmanski pisci tezkira biljee osnovne i vrlo ture podatke o ivotu Ali-bega Hercegovia irija. Na osnovu osmanskih biografija pjesnika, Ali-bega su potom prikazali Hammer i Baagi. Aik elebi opisuje Ali-bega kao sina velikog vezira Ahmed-pae koji se proslavio u vrijeme sultana Bajazida II. Za irija navodi da se kao pjesnik proslavio po otroumnosti, obrazovanosti i odgoju. Aik elebi biljei kako je Ali-beg Hercegovi iri uzet u posebni odjel (arem-i ) kod sultana Selima, gdje je s velikim uspjehom poduavan usvajanju brojnih nauka. Osobito nakon smrti Ahmed-pae, irijeva oca, iriju je posveivana posebna panja na Dvoru, budui da mu je majka bila sestra sultana Selima, a sam Ali-beg iri bio je jedan od najstarijih unuka sultana Bajazida II.15 Tako, pod zatitom moi sultana Selima, svoga daide, Ali-beg Hercegovi iri odrastao je i razvio se u vrlo obrazovanog pjesnika, intelektualca i administrativnog upravitelja. Sa irijem je zajedno bio i njegov mlai brat Mustaj-beg (Mustafa-beg)16, a obojica su istovremeno imala proslavu obrezivanja 1509. godine.17 iri brzo postaje kapidibaa (nadkomornik) na Dvoru, a tu funkciju je imao i na poetku vladavine sultana Sulejmana Velianstvenoga,
14

15

16 17

Ovog pjesnika spominju brojne rane osmanske tezkire (biografije pjesnika), a kod nas ga je meu prvima predstavio S. Baagi, na osnovu podataka iz tezkira, a poslije njega navedene podatke ponavljaju ostali autori. Tek u posljednje vrijeme detaljnije se predstavljaju djela ovog pjesnika. Vidi opirnije: Adnan Kadri, Ka narativnoj skici djela Povijest osvajanja Egipta 1517. godine bosanskog pjesnika Ali-bega Hercegovia irija, Prilozi za orijentalnu filologiju 57/2007, Sarajevo, 2008, str. 79-110. Inae, Ali-beg iri Hercegovi bio je i teti uvenoga Gazi Husrev-bega, koji je ostavio velikog traga u razvoju Sarajeva u prvoj polovini 16. stoljea. Mustafa-beg je ubijen 1525. godine u jednoj pobuni u Anadoliji. abanovi, Hazim, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973, str. 59.

75

svoga dajdia. Nakon slubi na Dvoru, u vrijeme sultana Sulejmana Velianstvenoga, Ali-beg iri Hercegovi biva postavljen za sandakbega u nekoliko veih sandaka u tadanjem carstvu. Vrijeme u kojem je ivio Ali-beg iri Hercegovi bilo je vrijeme u kojem je njegov otac vrio funkciju velikog vezira nekoliko puta. Odrastao je sluajui prie o velikim osvajanjima svojih predaka i zemljaka: oca Ahmed-pae, glasovitog vojskovoe Jakub-pae Bonjaka, Hadima Ali-pae Bonjaka, Ferhat-bega oca Gazi Husrev-begova i ostalih. Osmanski biografi biljee da je Ali-beg iri Hercegovi svojom voljom napustio sve drutvene funkcije i povukao se u jedan od egipatskih sandaka, gdje se pokuavao lijeiti od kostobolje i gdje je proveo nekoliko godina. esto ga je hvatala hladna groznica nakon koje bi bivao iscrpljen, potom bi ga hvatala vruica. Odreenim lijekovima pokuavao je ojaati iscrpljeno tijelo. U medicinskim krugovima oko irija objanjavalo se da je u sluaju irijeve bolesti dolo do klasinog poremeaja protoka osnovnih ivotnih supstanci: krvi, sluzi, ui i crne ui. Ubrzo je izgubio mo upravljanja nad nekim dijelovima tijela. Tako biografi biljee kako je pred sami kraj ivota Ali-beg iri Hercegovi bio paraliziran i nije mogao ni jesti ni piti bez pomoi drugih ljudi. Iz dubrovakih izvora razaznaje se da je do 1545. godine ivio u selu Rs u oblasti Galipolje. Zasad najpoznatije i najdue nama poznato irijevo djelo jeste dugaka poema Povijest osvajanja Egipta (Tr-i Fet-i Mr), koja ima ukupno 1443 distiha (2886 stihova). Djelo ima dvadeset i tri poglavlja.18 Poema Povijest osvajanja Egipta otpoinje stihovima o sultanu Bajazidu II, djedu pjesnika Ali-bega irija Hercegovia. Poetak je slian poecima kakvi se sreu u brojnim drugim poetiziranim osmanskim hronikama s kraja 15. i poetka 16. stoljea. Ova poema Ali-bega irija Hercegovia spada u red historijske epike, sa vie akcenta na distanciranom opisu dogaaja, tako da je u nekim dijelovima historinija od nekih drugih hronika o istom dogaaju iz njegovog vremena. Poetak poeme, dakle, predstavlja ope mjesto narativnih osmanskih poetiziranih hronika.
Bijae u Maloj Aziji jedan sultan veliki U njegovom sazvijeu velianstvo mjesec blistavi bi Njegova blagoslovljena bijae sudba sretna Sa veliinom sjajna zvijezda bijae blistava
18

Rukopis djela se uva u Topkapi Saraju u Istanbulu (Emanet Hazinesi 1433).

76

On je bio vladar koji svijetom sretno upravljae Putnik koji je slijedio pravac sree Ukras vojsci u Maloj Aziji on bijae Onaj koji u Maloj Aziji bijae ukrasom drave Po vrlini, blizak prijestolonasljedniku vlasti Helena Po lozi roakoj ponos porodice Osmana To je taj vladar Bajazid ime njegovo bijae Srea je prethodila kraju dobrome... [TFM:1-6]19

ak i Ali-begov opis starosti svoga djeda sultana Bajazida II podsjea na neke sline opise starosti u osmanskim hronikama:
Sva njegova kosa crna pobijelje Njegov stas-strijela u luk se pretvori [TFM:19/II-20/I]

Ali-beg Hercegovi iri opisuje najznaajnije dogaaje u svojoj hronici / poemi. Dolazak svoga daide sultana Selima u Edirne, prilikom borbe za naklonost oca i janjiara za naslijee, Ali-beg iri Hercegovi opjevava na sljedei nain:
U blizini Edirne odmorite postavie atori se razapee, nosiljka pripremi se doe glasnik sa pismom njegovim, priblii se sa odjeom njegovom, dok odjea njegova kao u sluge bijae doavi, u posebni Carski divan ue zemlju cjelivajui pismo predade pismo proita vladar pomisli dobre u njegovu blagoslovljenu misao nemir stie ... [TFM:100-103]

Princ Selim poduzima ozbiljne korake da stavi do znanja da eli poslije oca vladati osmanskim prijestoljem. Odlunost princa / sultana Selima u pohodu prema Istanbulu Ali-beg opisuje stihovima:
19

Stihove iz djela Povijest osvajanja Egipta (Tr-i Fet-i Mr) preveo A. Kadri.

77

S ove strane sultan Selim, mladi sree danju i nou o prijestolju razmiljao je. Gleda kao iz Edirne ah ode te na put prema Carigradu odlui se Jer, znao je, pismom se uspjeh ne postie jezikom pera srce ne osvaja se. Ree ta: ja sam onaj to pismo predat e koji, lice svoje pokrivajui, molit e Da svjetlo stigne, da ljudskosti bude A ako i ne bude, za selidbu na drugi svijet kakva samo zahvalnost je! Ovo pomisli onaj ah hrabri Naredi: Vojsko, u pokret svi! [TFM:109-114]

Spahije nagovaraju sultana Bajazida II da ozbiljnije shvati namjere sina Selima u njegovu pohodu prema Istanbulu. Ali-beg kroz stihove navodi i rijei spahija i lanova Divana:
Uz njega je, ini se, vojska brojna koja na putu svome sve u prah pretvara: namjera mu je na Prijestonicu ruku pruiti, on eli (u) vlasti sretnoj vrhovni zapovjednik vojske biti. [TFM:136-137]

Ali-beg Hercegovi slikovito opisuje reakciju svoga djeda, sultana Bajazida:

Kad je to uo mjesec taj u sazvijeu radosti, lice sunevo prekri oblak strogosti koje je poput lica ljepotica, dok bijae puno radosti, a postade brigom ispunjeno, poput srca zaljubljenih. Tako se jutro proljea njegova, dok ah veseo bi, u tamni pogled zimske noi pretvori. S oblakom brige, taj se mjesec kasno javi, i poe, kao sunce, u svitanje, ustajui ... [TFM:141-144]

78

Iz djela Ali-bega irija Hercegovia Povijest osvajanja Egipta (Topkap Saray Mzesi, Emanet Hazinesi 1433)

79

Susret daide Selima i djeda Bajazida Ali-beg iri Hercegovi opisuje na sljedei nain:
Kad princ svoga oca ugleda, u to vrijeme, ree: O padiahu, ovozemne povrine, tvoja zvijezda sretna, blagoslovljena neka bude, neka je blistavo tvoje mubarek lice, znam za svoj grijeh, vladaru moj, plemenitost pokai, preko krivice moje prei, moj sultane, plemenitost iskai! O duo tad mu sultan ree: Ne treba mi zemlja Grka, bez tebe, znam da grijeh od tebe doao nije da rat ovaj zatraie spahije. Ti si na svijetu ovome svjetlost oku mome, neka vie od oka pogleda moga daljine ne bude! [TFM:188-193]

Ubrzo potom umire sultan Bajazid II. Dolaze razni velikodostojnici na posljednji ispraaj sultana. Ali-beg Hercegovi opisuje i dolazak svoga daide princa Selima na oevu denazu:
Izae pred mrtvo tijelo oca svoga, iz oka dade da tee as krv, as voda. im je tabut svog oca vidio, izgubio se, bez daha, stajao, uz krike i jauke uzavreo, dok je pamet svoju gubio, tup postajao. Kad ah novi snagu i razbor skupi, uzviknu: ta da radimo sudba od Boga dolazi!? Kleknuo je i, potom, ispred tabuta krenuo, pri rastanku tom, bolno je, u tuzi, uzdisao ... [TFM:234-238]

Novi sultan Selim kree da uspostavi vlast na cijelom podruju gdje je vladao njegov otac. Na poetku pohoda iri daje zanimljiv opis prirode:
80

Vrijeme praskozorja bi kad modro nebo njegovo uini da se narana uta pojavi, kad plavetnilo njegovo, nebo, zeleno more bi, ta tada laa njegova bijae vladar istoni!? Tog dana, zastajui, sultan Selim, od rane zore, za pas svoj ma i pojas stavljao je, da krene prema zemlji Anadoliji on zapovijedi i carska vojska spremna bi. [TFM:263-266]

Preuzimanje vlasti nuno je zahtijevalo sukobe sa braom Ahmedom i Korkudom. iri na sljedei nain uvodi u opis sukob sultana Selima sa bratom Ahmedom:
Tako on vidje da sultan Ahmed ne stie. Ode odmah, pobjee, taj ovjek sree vjene. Dolazei, u gradu Bursi odsjeo je. Dok je ljeto iao bi, zastajao bi im zima doe. Ruinjak svijeta ovoga u jesen pretvori se, zelenilo u vrtu svijeta poutje A i sultan Korkud upravo u to vrijeme, u gradu Manisi sretan bijae. [TFM:325-328]

iri potom nastavlja priu o sudbini princa Korkuda:

Odlazei sultan Korkud, s ove strane, stie i sakri se u unutranjosti peine. Mislio je da e to biti riznica spasa nadao se da nee doivjeti muku i uznemiravanja. Stie mu presuda sudbine iznenadna. Pristigoe i u toj peini uhvatie ga. Lieni aljenja i bez tuge, U isti tren, odmah s njim zavrie. U Bursu mrtvo tijelo njegovo dopremie... [TFM:354-358/I]

81

S druge strane, dolazi do sukoba vojske sultana Selima i vojske princa Ahmeda:
Zasvira veliki dobo, ratni bubanj i eng ratni. Njihov zvuk i istok i zapad obavi. Uzvik junaki svijet ovaj obuhvati. Praina nebesko lice prekri. Ljubiasti maevi frcaju na sve strane. Sve misli to je munja blistava na nebu crnome. Koplje e tog dana da grudi cijepa. Da eta po prsima hitro, bez straha. Pomo Selim-hanu od Boga doe. A sultanu Ahmedu poraz stie. [TFM:384-388]

Ali-beg Hercegovi iri u ovom svome poetiziranom djelu o osvajanju Egipta 1517. godine detaljno opisuje borbe protiv aha Ismaila, opisujui i dolazak do polja aldran. Slijedi osvajanje Sirije, Palestine i Egipta, vrlo detaljno opisano. Nakon toga umire sultan Selim, a na vlast dolazi sultan Sulejman Kanuni. Predstavljanje djela Ali-bega Hercegovia irija zavrit emo na opisu ustolienju sultana Sulejmana, sina sultana Selima:
Ustolienje sultana, sina Selim-hana na prijestolje pravednosti Taj mjesec sree sa zemlje prolazne, tako u kuu vjenosti otiao je a age koje su bili u njegovoj slubi, neprestano su uz njega bili;

svaki od njih uzdisae, glasno jaukae. Rekoe: od tog nema koristi, jer tako ono to je sueno stie. a to ovako skrivati, planirano je, vienijim ljudima vijest su tad poslali kako iz oka nestade duh taj otjelovljeni Meutim, najpree sljedee je neka se sve krije, da Zakon Osmanov smutnja ne stigne!

sad i oni shvataju da od njih sultan ode

82

Da se ova tajna narodu obznani, sav bi imetak i grad oni opljakali. Ali, neka stigne do padiahova sina najdraega, neka on metne na glavu krunu dostojnu vladara! O ovoj su tajni tako obavijeteni dravni velikani, tajnu su tu unutar due skrivali vijest su poslali sinu padiahovome: Da u srei doe i stigne do Prijestonice! Dravni velikodostojnici, za priliku tu, sve to iznesoe, kao da, toboe, sultan ovog vremena jo iv je. Spram ljudi takvo bi lice pokazivali, kako bi oni kako je uobiajeno sluili. Princ je doao, a jo je bilo sunce Vijest tad odasla taj ovjek carske sree te tako obavijeteni i ostali postadoe: Stie vladarsko blagoslovljeno lice! Dadoe da narod pristie, koliko god ga bijae. A da je on vladar svi tad izjavie. te tako o toj tajni sav narod obavijeten postade krici tuge i alopojki na nebo se popee neko plae, neko grebe lice svoje, neko se baca, po zemlji prostire. neko povodom tim uzdie i jaue. od jaukanja za njim toak sudbe raspolovio se. Neko puta da mu iz oka teku suze. od bola za njim u moru se raspada kamenje. te grudi to vatru ne prosipaju, gore. neije oko puno suza plae dooe na jedno mjesto svi velikodostojnici Porte. Svi oni jaukae i glasno zazivae dooe do mjesta vladara mrtvoga, i stavie ga unutar tabuta. Jao alosti, gdje je taj mjesec sree, sad e mu mjesto boravka biti visoko sazvijee! Stojei, na vrh visokoga prijestolja, oni ga postavie, na patnji je sad kolijevka njegova. Sjeti se, ti, kad njegov poloaj prijestolje bijae! Gle, na kraju mjesto za njegovu sjenu daska postade!

83

U tabut tog svjetskoga vladara stavie i u tom tabutu ga donijee Kad iz prijestonice taj vladar s tabutom izae, vapaj i uzdisaji do nebesa dosezae. Na put tabut vladarev poe. Sve sluge njegove jaukati poee. Zbog prizivanja takvog, neije grudi su pukle. Zbog plakanja oi neije pune suza. U prizoru tom, koliko samo preoe pustahija! Dolazei u grad, uurbano stigoe. Kad princ tada obavijeten bijae pred mrtvo oevo tijelo izae. Iz oiju svojih dade da esma krvava potekne. Doao je, stigao taj (vladar) sree kraljevske. Dok je putao krike, jecaje i jauke, taj sultan svoga vremena naprijed iao je U takvom prizoru, dok u grad ulazio je, stigoe i na zemlju ga spustie. Kao da tijelo vladara riznica blaga svijeta bijae, odmah ga u zemlju spustie. [TFM:1398-1433]

Od irijevih gazela najee se citira gazel koji je preveo i upjevao S. Baagi:

Kao Mednun savij gnjezdo tiije na glavi, Kada si ti mojih jada, srce, izraz pravi. Ako eli vidjet zamke ah i mami-zrno, Pazi da te ne bi ko god s pravog puta svrno! Tisu dua i srdaca poljupca ne vrjedi A ti iri jo ne shvaa njene ispovjedi. Nek nam ljubav ne prodaje saopite to Mednunu; Ko prodati pamet moe mudrom Eflatunu? Da ja vidim onom suncu da l nebeski mjesec slii Na luku u svoga aha na nebeski svod se dii. uje, srce, ne varaj se na priju niska svijeta! ta Karunu hazne hasne, kada mu je spomen kleta? (prev. S. Baagi)

84