Haruki Murakami

Ljetopis Ptice Navijalice

The Wind-Up Bird Chronicle 1995.

Nejimaki-dori kuronikuru

SADRAJ

Knjiga prva

SVRAKA KRADLJIVICA
Lipanj i srpanj 1984. 1 Ptica navijalica od utorka Djevojka sa est prstiju i etiri dojke 2 Pun mjesec i pomrina sunca O konjima koji umiru u konjunicama 3 eir Malte Kano Boja medovine Allen Ginsberg i kriari 4 Visoki toranj i duboki bunar (ili, daleko od Nomonhana) 5 Ovisnost o bombonima s okusom limuna Ptice koje ne lete i presahnuli izvori 6 Pria o roenju Kumiko Okade i Noborua Wataye 7 Sretni vlasnici istionice Na scenu stupa Kreta Kano 8 Duga pria Krete Kano Analiza naravi boli 9 Manjak elektriciteta i odvodni kanali Istraivanje May Kasahare o vlasuljama za mukarce 10 Magini dodir Smrt u kadi Dar za uspomenu 3

11 Na scenu stupa porunik Mamiya to je nastalo iz toplog blata Kolonjska voda 12 Duga pria porunika Mamiye, prvi dio 13 Duga pria porunika Mamiye, drugi dio

Knjiga druga

PTICA KAO PROROK

Od srpnja do listopada 1984. 1 Konkretne injenice Glad za knjievnou 2 Poglavlje u kojem nema dobrih vijesti 3 Izlaganje Noborua Wataye Pria o majmunima s govnavog otoka 4 Izgubljena milost Duevna prostitutka 5 Nepoznati i daleki gradovi Vjeni polumjesec Dobro privrene ljestve od ueta 6 Sastavljanje oporuke Prouavanje meduza Svojevrsni osjeaj odijeljenosti 7 Razmjena razmiljanja o trudnoi Izazivanje i promatranje boli 8 Korijenje elje U sobi broj 208 Prolazak kroz zid

9 Bunar i zvijezde Kako su ljestve od ueta nestale 10 Razmiljanja May Kasahare o smrti i evoluciji Stvar stvorena negdje drugdje 11 Grevi od gladi Kumikino dugo pismo Ptica kao prorok 12 Ono to sam otkrio brijui se Ono to sam otkrio probudivi se 13 Nastavak ispovijedi Krete Kano 14 Novi poetak Krete Kano 15 Prava imena Krijesnica u ljetno jutro Netona metafora 16 Jedina runa stvar koja se ikad dogodila u kui May Kasahare May Kasahara o izvoru topline 17 Najjednostavnije stvari Osveta na profinjen nain Stvar u kutiji za gitaru 18 Pismo s otoka Krete Jedna stvar nestala s ruba svijeta Dobre vijesti priopavaju se tihim glasom

Knjiga trea

AROBNA FRULA
Od listopada 1984. do prosinca 1985. 1 Razmiljanje May Kasahare 2 Tajna kue objeenih

3 Ptica navijalica zimi 4 Buenje iz zimskog sna Jo jedna posjetnica Bezimenost novca 5 Dogaaj koji se zbio u gluho doba noi 6 Kupnja novih cipela Ljubimac se vraa kui 7 Jedno mjesto koje se, kad dobro razmislite, moe odgonetnuti (Razmiljanje May Kasahare: 2) 8 Nutmeg i Cinnamon 9 Na dnu bunara 10 Napad na zooloki vrt (ili diletantski pokolj) 11 Dakle, prelazimo na sljedee pitanje (Razmiljanje May Kasahare: 3) 12 Je li ova lopata prava lopata? (Dogaaj koji se zbio u gluho doba noi: 2) 13 Tajno lijeenje gospoe M. 14 ovjek koji eka Jedan od onih kojih se nije lako osloboditi ovjek nije otok 15 Cinnamon i njegovo neobino sporazumijevanje znakovima Glazbena ponuda 16 Ovo bi mogla biti moja posljednja postaja (Razmiljanje May Kasahare: 4) 17 Sva muka i teina ovog svijeta arobna svjetiljka

18 Prostorija za probe Sljednik 19 Jedna glupa aba gatalinka (Razmiljanje May Kasahare: 5) 20 Podzemni labirint Dvije Cinnamonove lozinke 21 Nutmeg i njezina ivotna pria 22 Zagonetka kue objeenih 23 Meduze sa svih strana svijeta Neto to se pretvorilo u neto drugo 24 Brojenje ovaca Stvar u sreditu kruga 25 Na semaforu se upalilo crveno Duga ruka koja see iz velike udaljenosti 26 U nepovoljnom poloaju Zrelo voe 27 Trokutaste ui Praporci na saonicama 28 Ljetopis Ptice Navijalice br. 8 29 Karika koja nedostaje Cinnamonu 30 Ne moe se imati povjerenje u kuu (Razmiljanje May Kasahare: 6) 31 Kako nastaje prazna kua Zamjena konja 32 Rep Malte Kano Boris Gulikoa 33 Nestanak bejzbolske palice Povratak Svrake kradljivice 7

34 Kako potaknuti druge da se slue matom (nastavak prie o Borisu Gulikoi) 35 Opasno mjesto Ljudi pred televizorom Prazan ovjek 36 Kako razbiti aroliju Svijet u kojem jutrom zvoni budilica 37 Jedan obian no Proroanstvo koje se obistinilo 38 Pria o gospoama plovkama Sjene i suze (Razmiljanje May Kasahare: 7) 39 Dvije razliite vrste vijesti Stvar koja je nestala 40 Ljetopis Ptice Navijalice br. 17 (Kumikino pismo) 41 Dovienja!

Literatura Dodatak

Knjiga prva

SVRAKA KRADLJIVICA
Lipanj i srpanj 1984.

1
Ptica navijalica od utorka Djevojka sa est prstiju i etiri dojke

U trenutku kad je telefon zazvonio bio sam u kuhinji i u loncu kuhao pagete. S radija je odzvanjala uvertira Rossinijeve Svrake kradljivice uz koju sam veselo zvidukao. To je nedvojbeno sjajna glazbena pratnja za kuhanje tjestenine. Nisam se elio javiti, ne samo zato to su pageti bili gotovo kuhani, nego i zato to je upravo u tim trenucima Claudio Abbado vodio Londonski simfonijski orkestar prema muzikom vrhuncu. Na kraju sam ipak popustio i odazvao se. Mogao je biti netko s vijestima o novom poslu. Stiao sam plamenik, otiao u blagovaonicu i podignuo slualicu. "Lijepo molim za deset minuta pozornosti", kazao je enski glas s druge strane ice. Prilino sam dobar u prepoznavanju glasova, ali taj mi se nije uinio poznatim. "Oprostite, ali koga ste trebali?" upitao sam uljudno. "Naravno, tebe. Samo deset minuta. Toliko nam je dovoljno da razumijemo jedno drugo." ena je imala blag i njean glas. "Da razumijemo jedno drugo?" "Da shvatimo nae osjeaje! " Nagnuo sam se i provirio kroz kuhinjska vrata. Iz lonca sa pagetima i dalje se dizala para a Claudio Abbado i dalje je dirigirao Svraku kradljivicu. "Oprostite, ali prekinuli ste me usred kuhanja pageta. Moete li me nazvati kasnije?" "Kuha pagete? Zar u deset i pol ujutro?" "To se vas ne tie", odgovorio sam, donekle nervozno. "Valjda imam pravo odluiti u koje doba u kuhati i to u jesti." "Ima pravo, nazvat u kasnije", rekla je, glasa odjednom ravnog i bezizraajnog. Blaga promjena raspoloenja moe uiniti udo u tonu ljudskog glasa. "Samo as", rekoh prije no to je uspjela spustiti slualicu. "Ako je ovo neki nov nain reklamiranja, samo gubite vrijeme. Trenutano sam nezaposlen i nemam novca za bacanje." "Znam, ne brini se." "Znate? Kako znate?" "Znai da jako dobro znam da si nezaposlen. Samo ti nastavi kuhati pagete. Nazvat u kasnije." "Kojega vraga..." nisam uspio dovriti reenicu, ve je prekinula vezu. Ne znajui kako bih iskalio svoj bijes, ostao sam promatrati slualicu koju sam jo drao u ruci. Potom sam se sjetio da je lonac na vatri, vratio se u kuhinju, utrnuo sam vatru na plameniku i ocijedio pagete. Zahvaljujui telefonskom pozivu pageti su bili malo meki nego al dente. Ali, nisu se ni sasvim raskuhali. to li je htjela, razmiljao sam jedui. Kazala mi je da je deset minuta telefonskog razgovora dovoljno da razumijemo nae osjeaje. to li je uope eljela rei? Moda je sve bila tek obina ala. Ili neki nov nain prodaje. U oba sluaja, njezin poziv nije imao blage veze sa mnom. Poslije jela sjeo sam na kau u blagovaonici i poeo itati knjigu posuenu u knjinici, svako malo pogledavajui u telefon. Kako smo to mogli "razumjeti jedno drugo" za deset minuta? to uope mogu dvoje ljudi shvatiti jedno o drugome za deset minuta? Promislivi malo bolje, tih deset minuta spomenula je ve na samom poetku. Kao da bi devet minuta bilo premalo, ili jedanaest minuta predugo. Kao kad kuhate pagete al dente. Nisam se mogao usredotoiti na itanje. Umjesto toga odluio sam izglaati koulje. Uvijek se loga prihvatim kada sam zbunjen ili uznemiren. To je stara navika. Taj posao uvijek razdvajam u dvanaest faza. Zaponem s ovratnikom i zavrim s manetom lijevog rukava. Taj

10

redoslijed nikada ne mijenjam i svaku njegovu fazu brojim u sebi, inae glaanje ne bi ispalo valjano. Izglaao sam tri koulje, provjerivi da neki dio nije sluajno ostao zguvan i stavio ih na vjealice. Nakon to sam iskljuio glaalo i zajedno s daskom za glaanje odloio ga u ormar u predsoblju, misli su mi se donekle razbistrile. Upravo sam se bio zaputio u kuhinju popiti au vode kad je telefon ponovno zazvonio. Oklijevao sam naas, ali sam se ipak odluio javiti. Ako je ista ena, kazat u joj da sam zauzet glaanjem i spustiti slualicu. Ovaj put je bila Kumiko, moja supruga. Zidni sat je pokazivao jedanaest i trideset. "Kako si?" upitala je. "Dobro", rekoh, osjetivi olakanje kad sam uo glas svoje ene. "to sada radi?" "Upravo sam zavrio s glaanjem." "to se dogodilo?" U glasu joj se osjeala napetost. Znala je to za mene znai kad se prihvatim glaanja. "Nita. Samo sam izglaao nekoliko koulja." Sjeo sam i premjestio slualicu iz lijeve u desnu ruku. "Zbog ega si me nazvala?" "Umije li pisati poeziju?" pitala je. "Poeziju?" ponovio sam. Je li mislila na... poeziju? "Poznajem urednika asopisa za tinejderice. Trae nekoga tko bi odabirao i ureivao pjesme koje im alju itateljice. A takoer ele da ista osoba umjesto uvodnika napie pjesmu za svaki mjeseni broj. Budui da je rije o lakom poslu, lova je prilino dobra. Naravno, to je samo honorarni posao. Ali, ako sve krene dobro, mogli bi ti ponuditi i posao urednika, ako..." "Lak posao" prekinuo sam je. "ekaj malo. Ja traim posao u odvjetnitvu, kakve veze pravo ima s poezijom?" "Zar mi nisi priao da si se u gimnaziji bavio pisanjem?" "Jesam, za kolske novine. Pisao sam o tome koja je momad pobijedila na nogometnom turniru ili kako je nastavnik tjelesnog pao niz stubite i zavrio u bolnici... i sline stvari. Ali ne i poeziju. Ja ne znam pisati poeziju." "Znam to, ali od tebe se ne trai da pie vrhunsku poeziju, samo neto za gimnazijalke. Ne mora biti neto to e ostati u povijesti knjievnosti. Moe pisati o emu god hoe, sve to ti padne na pamet. Zar ne kui?" "Sluaj, ja jednostavno ne znam pisati poeziju. Nikad se time nisam bavio, pa neu ni sada." Kazao sam to sasvim odlunim glasom. "Dobro, kako hoe", rekla je Kumiko, s prizvukom tuge u glasu. "Ali, teko je pronai odgovarajui posao." "Znam. Ve sam kontaktirao neke osobe koje bi mi mogle u tome pomoi. Ako ni to ne upali, smislit u ve neto drugo." "Zbilja? Dobro, pustimo to sada. Ali, koji je danas dan?" "Utorak" odgovorio sam joj nakon to sam kratko razmislio. "Hoe li otii do banke i platiti raune za plin i telefon?" "Naravno. Uinit u to kad poslije odem po hranu za veeru." "to si mislio skuhati?" "Jo ne znam. Odluit u dok budem kupovao." "uj..." rekla je moja ena sugestivno, "nema velike urbe da nae posao." "Kako to misli?" pitao sam je. To je bilo jo jedno iznenaenje. inilo se da mi danas ene telefoniraju kako bi me iznenadile. "Dobro zna da u ubrzo prestati primati potporu za nezaposlene. Ne mogu stalno dangubiti." "Istina je, ali uz moju poviicu i povremene honorare i nau uteevinu, moemo uspjeti ako malo pripazimo... Neemo moi uivati u luksuzu, ali uspjet emo. Zar ti smeta to ostaje kod kue i obavlja kuanske poslove? Zar ti se ivot koji sada vodi ne svia?" "Ni sam ne znam", odgovorio sam joj sasvim iskreno. Doista nisam znao. "Odvoji vremena i razmisli, hoe li?" rekla je. "Nego, je li se maak vratio?" Maak. Nisam ga se sjetio itavo jutro. 11

"Nije" odgovorih joj. "Jo nije." "A zato ga ne ode potraiti uokolo po susjedstvu? Ima ve tjedan dana da ga nema." Odgovorio sam joj kako u se i za to pobrinuti i premjestio slualicu u lijevu ruku. "Gotovo sam sigurna da se smuca oko one prazne kue na drugom kraju prolaza. Zna, one u ijem vrtu je kameni kip ptice. esto sam viala da tamo odlazi." "Prolaz?" kazao sam zbunjeno. "Kad si samo bila u tom prolazu? Nikad mi nita nisi rekla..." "Oprosti, u urbi sam. Imam jo puno toga za dovriti. Ne zaboravi na maka." Prekinula je vezu. Ponovno sam se zagledao u slualicu i zatim je spustio. Pitao sam se to ii je navelo Kumiko da ode u taj prolaz. Da bi iz nae kue ovjek dospio do tog prolaza, morao je preskoiti ogradu vrta, kakvog li je smisla imao takav napor? Otiao sam u kuhinju popiti au vode i zatim iziao na verandu provjerili posudu s hranom za maka. Nekoliko ribica koje sam ondje sino ostavio, bile su netaknute. Oito, maak nije dolazio kui. Ostao sam gledati u na mali vrt dok me obasjavala svjetlost ranog ljeta. Na vrt nije od onih koji slue za kontemplaciju i pruaju duhovnu utjehu. Sunce se uspijevalo probiti i osvijetliti ga tek nekoliko sati na dan. pa je lio uvijek bilo vlano i tamno a vegetacija se sastojala od dvije ili tri hortenzije koje su rasle u jednom kutu. Ali, ja ne volim hortenzije. Iz nekoliko oblinjih kronji neprekidno se ulo glasanje neke ptice koje je zvualo poput navijanja budilice. Mi smo je zvali ptica navijalica. Kumiko joj je nadjenula ime. Zapravo, uope nismo znali kojoj vrsti pripada ni kako izgleda, ali to ptici navijalici nije ni najmanje smetalo. Svakog dana pojavila bi se u nekoj od oblinjih kronji i poela navijati budilicu naeg tihog malog svijeta. Odluio sam otii potraiti maka. Oduvijek volim make. A osobito sam volio tog maka. Ali, make imaju svoj osobiti nain ivota. One nisu glupe. Odlui li maka otii nekamo drugamo, to znai da je tako htjela. Da se na maak umorio i ogladnio, vratio bi se kui. Ipak. da bih udovoljio Kumiko, morao sam otii u potragu za makom. Ionako nisam imao nikakvog pametnijeg posla.

Posao sam napustio poetkom travnja, i to bez ikakvog osobitog razloga. Bio je to posao u odvjetnikom uredu u kojem sam radio nekoliko godina nakon to sam diplomirao. tovie, ne mogu rei da mi taj posao nije odgovarao. Nije bio nita bajno, ali lova je bila sasvim pristojna, a ozraje u uredu prijateljsko i veselo. Iskreno govorei, u uredu sam obavljao posao potrkala. Prilino sam nadaren za izvravanje praktinih zaduenja. Znam da zvui kao da se hvalim, ali brzo uim, djelotvoran sam, nikada se ne alim i vrlo realistino sagledavam probleme. Nakon to sam najavio da ih naputam, stari mi je odvjetnik (otac u uredu koji su vodili otac i sin) ak bio ponudio poviicu da ostanem. Ali ja sam ih ipak napustio. Ne zato to sam imao u planu neki drugi posao ili to sam se nadao neemu boljemu. Nije mi ni na kraj pameti bilo da se osamim kod kue i posvetim uenju za pravosudni ispit. Vie no ikad prije bio sam siguran da ne elim postati odvjetnik. Takoer nisam imao ni najmanju elju ostati ondje gdje sam radio i nastaviti s poslom koji sam obavljao. Ako sam se elio izvui iz svega toga, to je bio pravi trenutak. Da sam se odluio ostati u uredu, vjerojatno bih ostao do kraja ivota. Na koncu, imao sam trideset godina. Jedne noi dok smo veerali, iznenada sam obavijestio Kumiko da razmiljam o tome da napustim posao. Njezin jedini odgovor je bio: "Shvaam ..." Nije mi bilo sasvim jasno to je time htjela rei, ali izvjesno vrijeme je jednostavno utjela. Ni ja nisam nita vie kazao. Jenog trena je rekla: "Ako eli napustiti posao, onda uini tako. Radi se o tvome ivotu, i treba ga ivjeti onako kako eli." Kazavi to, u tiini se predala vaenju kostiju iz ribe, i to tapiima za jelo. odlaui ih na rub tanjura. Kumiko je zaraivala prilino dobro kao jedna od urednica asopisa za zdravu ivot i prehranu. S vremena na vrijeme bi joj prijatelji urednici iz drugih asopisa ponudili da grafiki uredi i dizajnira pojedini broj pa bi tako zaradila znaajnu dodatnu svotu novca. Nakon gimnazije je studirala dizajn i nadala se postati profesionalna dizajnerica sa statusom 12

slobodne umjetnice. to se mene tie, znao sam da u, napustim li posao, od zavoda za zapoljavanje barem neko vrijeme dobivati naknadu za nezaposlene. Sve to je znailo da emo, ako ostanem kod kue i preuzmem brigu o stanu, kuhanju i svemu ostalome, utedjeti novac koji smo prije troili na odlaske u restorane i usluge praonice rublja. Tako se na uobiajeni ivot nee znaajnije promijeniti u odnosu na vrijeme kad sam radio i redovito primao plau. Zato sam i dao otkaz i prestao raditi.

Bio sam se vratio iz samoposluge i ubacivao raznovrsne namirnice u hladnjak kad je telefon zazvonio. Uinilo mi se da je zvonjava ovog puta odjekivala s nestrpljenjem. Upravo sam bio potrgao plastini omot tofua i paljivo ga spustio na kuhinjski stol kako tekuina ne bi iscurila. Otiao sam u blagovaonicu i podignuo slualicu. "Valjda si do sada pojeo pagete", zauo sam enski glas od maloprije. "Jesam" odgovorio sam joj. "Ali sada moram otii potraiti maka." "To moe priekati deset minuta, sigurna sam. To nije isto to i briga da se pageti ne prekuhaju." Iz nekog razloga, jednostavno joj nisam mogao spustiti slualicu. U njezinu glasu bilo je neto to je privlailo moju panju. "Dobro, ali ne vie od deset minuta." "Vidi da se sada nas dvoje lake razumijemo", rekla je mazno i samouvjereno. Mogao sam si predoiti kako se udobno zavalila u naslonja i prekriila noge. "Pitam se", rekoh, "to se to moe razumjeti za deset minuta?" "Deset minuta moe biti mnogo dulje no to misli." "Jesi li sigurna da me poznaje?" "Naravno da te poznajem. Sreli smo se bezbroj puta." "Gdje? Kada?" "Negdje, nekada" odgovorila je. "Ali, ako zaemo u takve detalje, deset minuta nee mi ni sluajno biti dovoljno. Ono to je najvanije jest sadanjost. Sadanjih deset minuta. Slae li se?" "Moda. Ali, elio bih neki dokaz da me poznaje." "Na primjer?" "Koliko mi je godina?" "Trideset", odgovorila je istog trena. "Trideset godina i dva mjeseca. Je li ti to dovoljno?" Njezin odgovor me uutkao. Oito me poznavala, ali njezin glas mi nije nita govorio, bez obzira na to koliko ga se trudio prepoznati. "Sada je red na tebe", rekla je, maznog glasa. "Pokuaj me zamisliti. S pomou mojeg glasa. Zamisli kako izgledam, koliko imam godina i gdje se nalazim. to imam na sebi." "Nemam pojma" rekoh. "Ma daj", rekla je. "Pokuaj." Pogledao sam na sat. Prolo je minuta i nekoliko sekunda. "Nemam pojma", ponovio sam. "Onda mi dopusti da ti pomognem", rekla je. "Leim na krevetu. Upravo sam se istuirala i na sebi nemam nita." Oh, ba krasno, pomislio sam. Telefonski seks. "Moda bi ti vie volio da na sebi imam neto? Moda ipkane gaice. Ili svilene arape? Uzbuuje li te to vie?" "Sasvim mi je svejedno, uini kako god tebi odgovara", odgovorih joj. "Odjeni neto ako eli, ili ostani gola ako ti se tako vie svia. Mene uope ne zanimaju ovakvi telefonski razgovori. Uz to, imam jo mnogo toga za obaviti." "Deset minuta", ponovila je. "Posveti mi deset minuta. Nee ti se dogoditi nita strano. Samo odgovori na moje pitanje. eli li me nagu ili odjevenu? Imam razne krpice koje mogu odjenuti. Crne ipkane gaice..." "Ostani kako ve jesi." "Znai, eli me nagu." 13

"Da. Ostani gola." Prole su etiri minute. "Stidne dlaice su mi jo vlane" rekla je. "Nisam se dobro posuila runikom. Oh, tako sam vlana, topla i vlana. I podatna. Crne podatne dlaice. Dodirni me." "Sluaj, ao mi je, ali ja... " "Ovdje dolje, jo dublje. Tako sam vrela ovdje dolje, poput penice. Noge su mi rairene. to misli, u kakvom su mi poloaju noge? Desno koljeno mi je podignuto, a lijeva noga sasvim rairena. Recimo, kao kad kazaljke pokazuju deset sati i pet minuta." Po tonu njezinog glasa mogao sam naslutiti da se ne pretvara. Noge su joj zbilja bile rairene u poloaju kazaljki koje pokazuju deset sati i pet minuta, a vagina vlana i topla. "Dodirni moje usne", rekla je. "Polako. A sada ih rastvori. Polako, samo polako. A sada mi drugom rukom stegni desnu dojku. Igraj se njome. Mazi je. Blago stisni bradavicu. Ponovi jo jednom. I jo jednom. Sve dok ne osjeti da svravam..." Bez rijei, spustio sam slualicu. Ispruivi se na kauu, zagledao sam se u sat i ispustio dug i dubok uzdah. Razgovarali smo nepunih est minuta. Malo kasnije telefon je ponovno zazvonio, ali nisam se javio. Zvonio je petnaest puta. A kad je prestao zvoniti, zavladala je duboka, sveproimajua tiina.

Maio prije dva popeo sam se preko betonskog zida koji je ograivao na vrt i spustio se u prolaz. To nije bio prolaz u pravom smislu rijei, ali ne znam ni jednu drugu rije kojom bih ga bolje opisao. Precizno govorei, to nije bila ulica, ni puteljak a ni "prolaz". Ma koliko bila uska, ulica ima svoj ulaz i izlaz koji vas nekamo vode ako ih slijedite. Ali, na "prolaz" nije imao ni ulaz ni izlaz. ovjek ga nije mogao nazvati ni slijepom ulicom, jer slijepa ulica ima barem ulaz koji vodi u nju. Ljudi iz susjedstva zvali su ga "prolaz". Imao je kojih dvjesto metara duine i vrludao je izmeu stranjih vrtova kua koje su se nizale s obje strane. Bio je jedva metar irok i na nekoliko mjesta ovjek se morao prilino pomuiti da se tuda provue jer su neke ograde krivudale i zadirale u prolaz, a osim toga je na tlu bilo mnotvo odbaenih stvari i kojekakvih predmeta. Moj ujak, koji nam je gotovo nizato iznajmio kuu u kojoj stanujemo, ispriao mi je da je taj prolaz svojedobno imao i ulaz i izlaz i da je sluio svojevrsna preica izmeu dviju ulica. Ali, kad su sredinom pedesetih godina cijene gradskog zemljita naglo skoile, nizovi novih kua ispunili su prazne terene s obje strane prolaza, stiui ga dok se nije sveo na puteljak. Ljudi koji su tu ivjeli nisu voljeli da im stranci prolaze tako blizu kua i vrtova, i ubrzo je jedna strana prolaza bila zagraena, ili, prije, odsjeena ogradom. Potom je jedan stanar odluio proiriti svoje dvorite i svoj dio prolaza je ogradio zidom. Nije dugo potrajalo, i bodljikava ica se pojavila na drugom kraju prolaza pa tuda vie nisu mogli proi ak ni psi. Dakako, nitko od susjeda se nije pobunio, ba zato to taj prolaz nisu koristili kao preicu, a osim toga su se radovali toj dodatnoj vrsti zatite od mogueg kriminala. Prolaz je tako postao vrsta naputenog kanala, niiji teritorij, i predstavljao je svojevrsnu tampon-zonu izmeu dva niza kua. Prolaz je obrastao u korov, a pauci pleli svoje ljepljive mree. Zato li je Kumiko odlazila na takvo mjesto? Ja sam u tom prolazu bio jedva nekoliko puta. Osim toga, Kumiko se bojala pauka. Ali, rekla mi je da odem potraiti maka pa sam i otiao. Ostali kod kue i ekati da telefon ponovno zazvoni nije imalo smisla, zato sam se odluio prosmucali uokolo. Otre zrake ranoljetnog sunca proarale su tlo nepominim sjenama grana to su se nadvijale nad mojom glavom. Budui da nije bilo ni daka vjetra, sjene grana prije su nalikovale na nepomine mrlje na tlu. Vladala je potpuna tiina, gotovo sam mogao uti kako vlati trave diu obasjane suncem. Nekoliko oblaia putovalo je nebom, bili su jasno vidljivi poput oblaka na srednjovjekovnim gravirama. Sve to me okruivalo vidio sam sa zapanjujuom jasnoom, pa sam imao dojam da je moje tijelo neto bezgranino i pokretljivo. Bilo je jako vrue. Na sebi sam imao majicu kratkih rukava, tanke pamune hlae i tenisice, ali hodajui pod ljetnim suncem, mogao sam osjetiti kako se sve vie znojim ispod pazuha i na prsima. Majica 14

kratkih rukava i hlae bijahu odloeni u kutiju s ljetnim stvarima sve dok ih jutros nisam izvadio. Otar vonj naftalina tipao me za nosnice. Kue koje su se nizale s obje strane prolaza mogle su se podijeliti u dvije sasvim razliite grupe: one stare, tradicionalnog izgleda i one nove, sasvim suvremenog izgleda. Nove kue bile su mnogo manje, a i dvorita su im bila manja. Meu tapovima od bambusa bili su razapeti konopci za suenje rublja koji su esto ulazili u prolaz, tjerajui me da se tu i tamo provlaim i saginjem izmeu runika, plahti i donjeg rublja. Iza pojedinih zidova dopirali su slabi zvuci upaljenog televizora, putanje vode iz vodokotlia i miris karija iz neije kuhinje. Za razliku od njih, starije su kue jedva odavale ikakav znak ivota. One su bile ograene znalaki postavljenim grmljem i ivicama koje su prijeile pogled prolazniku, a izmeu njih sam mogao nazrijeti uredno odravane travnjake. Staro, uvelo boino drvce lealo je odbaeno u kutu jednog vrta. Jedno drugo dvorite postalo je odlagalite najraznolikijih igraaka, poput kakve kolektivne izlobe nekoliko narataja djejih uspomena. Bio je tu tricikl, djeji obrui, plastini maevi, gumene lopte, lutka u obliku kornjae i male bejzbolske palice itd. U jednom vrtu bio je postavljen stup s koarkakom tablom i obruem, u drugom su se vidjele lijepe vrtne stolice i stol izraen od terakote. Bijele stolice bile su uprljane blatom, inilo se da nisu upotrebljavane mjesecima ili ak godinama. Zbog nedavne kie vrh stola bio je prekriven otpalim, blijedoljubiastim laticama magnolije. Pred jednom drugom kuom s kliznim staklenim vratima i okvirom od aluminija mogao sam baciti pogled u blagovaonicu. Vidio sam par konih naslonjaa i kau, veliki televizor, kredenac na ijem je vrhu stajao akvarij s tropskim ribicama i dva tko zna ija lovaka trofeja, i stajau svjetiljku. Prostorija je nalikovala na kulise kakve televizijske drame. Golema psea kuica vidjela se u jednom drugom vrtu, ali nigdje ni traga psu, a vrata kue bijahu otvorena. Jedna strana psee kuice bila je nabrekla kao da ju je netko ve mjesecima iznutra pritiskao. Nenastanjena kua za koju mi je Kumiko rekla nalazila se odmah iza posjeda s velikom pseom kuicom. Ve na prvi pogled bilo mi je jasno da je naputena, i to ve neko vrijeme. Bila je to novija zgrada, prizemlje i kat, ali su drvene kure na prozorima pokazivale znakove zaputenosti, a metalne nadstrenice nad prozorima na katu bijahu zahrale. Kua je imala i pripadajui joj vrt u kojem je stajao kameni kip ptice rairenih krila. Kip je bio postavljen na postolje koje se dizalo do visine ljudskih prsa i bilo okrueno bujnim korovom koji je gotovo dodirivao ptije noge. Nisam imao pojma koju je vrstu ptice taj kip trebao predstavljati - ptica je imala rairena krila kao da je eljela to prije odletjeti iz tog nelagodnog okruenja. Osim tog kipa, u vrtu nije bilo nikakvog drugog ukrasa. Nekoliko propalih plastinih vrtnih stolica stajalo je oslonjeno uz kuu, a kraj njih se irio grm kamelija na kojem su procvjetali udnovati i nestvarni svijetlocrveni cvjetovi. Sve ostalo prekrivao je korov. Oslonio sam se o do prsa visoku eljeznu ogradu i poeo pozornije promatrati vrt. To je bio pravi raj za make, ali nigdje nisam vidio nijednu. Na vrhu televizijske antene na krovu jedan je golub jednolino gugutao. Sjena kamene ptice neravnomjerno se irila po raslinju to ju je okruivalo. Iz depa sam izvadio bombon s okusom limuna, otvorio ga i ubacio u usta. Kad sam dao otkaz u odvjetnikom uredu, pomislio sam da je to dobra prilika da prestanem puiti, ali sada nisam mogao nikamo otii bez kutije bombona. "Poslao si ovisnik o tim bombonima s okusom limuna". Kumiko me upozorila, "pazi da ti se zubi ubrzo ne ponu kvariti". Ali, ja je nisam posluao. Dok sam tako stajao i razgledao vrt, golub na vrhu televizijske antene jednolino je i neprestano gugutao poput kakvog inovnika to neumorno udara peate na dokumente. Ne znam koliko dugo sam ostao oslonjen o ianu ogradu, ali sjeam se da sam jednog trena osjetio muninu zbog ljepljive slatkoe dopola polizanog bombona, pa sam ga ispljunuo. Upravo sam bio usmjerio pogled prema sjeni koju je bacala kamena ptica, kad mi se uinilo da sam uo kako me netko odostraga doziva. Okrenuvi se, ugledao sam djevojku u vrtu s druge strane prolaza. Bila je sitna, kose svezane u konjski rep. Nosila je tamne sunane naoale s okvirima jantarne boje i svijetloplavu majicu bez rukava. Kina sezona tek to je zavrila, ali njezine su vitke ruke bile 15

ve lijepo pocrnjele. Jednu ruku je drala u depu svojih kratkih hlaa. Drugu je drala na do struka joj visokoj ogradi od bambusovih tapova koji su teko mogli predstavljati bilo kakvu zatitu. Dijelila su nas jedva tri, najvie etiri koraka. "Ba je vrue", rekla je, gledajui u mene. "Zbilja jest", odgovorio sam. Nakon te kratke izmjene miljenja o vremenu, nastavila me gledati, ne pomaknuvi se. Tada je iz depa na hlaama izvadila kutiju s cigaretama, uzela jednu i metnula je u usta. Imala je jako mala usta, a gornja usna bila joj blago povijena prema gore. Kresnula je ibicu i zapalila cigaretu. Kad je nakrivila glavu na jednu stranu, kosa joj se pomaknula otkrivi divno oblikovano uho; imao sam dojam da je upravo tog asa bilo stvoreno. Una resica joj je sjajila osobitom mekoom. Bacila je ibicu na zemlju i izdahnula dim napuivi usne. Zatim je pogledala u mene kao da je u meuvremenu zaboravila da stojim kraj nje. Kroz tamna, bljetava stakla njezinih sunanih naoala nisam mogao vidjeti kakve oi ima. "ivite u blizini?" upitala me. "Aha", elio sam joj rukom pokazati u smjeru nae kue, ali dolazei ovamo bezbroj puta sam skrenuo, pa se vie nisam mogao valjano orijentirati. Na koncu sam neodreeno pokazao rukom. "Traim maka", objasnio sam joj, obrisavi vlani dlan o hlae. "Ima ve tjedan dana da ga nema. Netko ga je vidio da se smuca ovuda." "Koja vrsta maka?" "Velik maak. Sme tigrasti mujak, vrh repa mu je malo iskrivljen." "Ime?" "Noboru. Noboru Wataya." "Mislim, kako se zove maak?" "E pa, tako se zove moj maak." "Oh, ba neuobiajeno ime za maka." "Zapravo, to je ime brata moje ene. Maak nas podsjea na njega, pa smo ga prozvali njegovim imenom, puka ala." "Kako vas to maak podsjea na njega?" "Ne znam. Nita osobito, moda nain na koji hoda. A ima i onaj njegov tupi pogled..." Po prvi put se osmjehnula, zbog ega je izgledala mnogo djetinjastije no to mi se isprva uinilo. Nije mogla biti starija od petnaest ili esnaest godina. Gornja usna bila joj je napuena pod udnim kutom. Uinilo mi se da sam zauo glas koji mi govori: "Dodirni me", glas ene s telefona. Dlanom sam obrisao znoj s ela. "Smei tigrasti maak iskrivljenog repa", ponovila je djevojka. "A ima li ogrlicu ili neto drugo?" "Crnu ogrlicu protiv buha." Stajala je i razmiljala desetak sekunda, jednom rukom se i dalje oslanjajui o ogradu. Potom je odbacila ostatak cigarete i zgnjeila ga sandalom. "Moda sam vidjela takvoga maka", rekla je. "Ne sjeam se iskrivljenog repa, ali to je bila velika smea tigrasta maka, i ini mi se da je imala ogrlicu." "A kad si je vidjela?" "Kad sam je vidjela? Moda prije tri ili etiri dana. Nae je dvorite postalo preica za make iz susjedstva. Stalno tuda prolaze. Od kue obitelji Takitani skrenu prema naem vrtu da bi ule u vrt Miyawakijevih." Govorei, pokazala je prema nenaseljenoj kui u ijem je dvoritu kamena ptica i dalje irila svoja krila dok su visoke vlati korova hvatale prve zrake ljetnog sunca a golub neprestano gugutao na vrhu televizijske antene. "Imam prijedlog", obratila mi se. "Zato ne bismo priekali ovdje? Sve make kad-tad prou preko naeg dvorita odlazei u vrt Miyawakijevih. Osim toga, netko bi mogao pozvati policiju ako vas vidi kako se motate ovuda. Ne bi bilo prvi put." Oklijevao sam. "Ne brinite se", nastavila je. "Sama sam u kui. Moemo sjesti u vrt i sunati se dok ekamo da se maak pojavi. Imam dobar vid, sigurno u ga ugledati ako se pojavi." 16

Pogledao sam na sat. Dva sata i dvadeset est minuta. Jedino to sam trebao obaviti prije nego padne mrak bilo je da izvadim rublje iz perilice i skuham veeru. Otvorila je vrata u ogradi i ja sam uao. Hodajui travnjakom iza djevojke, uoio sam da blago vue svoju desnu nogu. Napravila je nekoliko koraka, zastala i okrenula se prema meni. "Pala sam sa stranjeg sjedala motora", rekla je, ne pridajui tome bilo kakvu vanost. "Prije nekoliko dana." U jednom kutu vrta dizao se veliki hrast pod ijom su kronjom bile rasklopljene dvije platnene lealjke. Na jednoj je bio prostrt plavi runik za plau, a na drugoj su leali razbacani kutija cigareu, pepeljara i upalja, nekakav asopis i golem kasetofon iz kojeg je tiho svirala hard-rock glazba. Iskljuila je kasetofon i premjestila sve stvari na travu, oslobodivi drugu lealjku za mene. Leei u toj lealjki mogao sam vidjeti dvorite naputene kue - kamenu pticu, vrke korova, eljeznu ogradu. Po svemu sudei, djevojka me promatrala sve vrijeme dok sam ondje stajao. Vrt u kojem smo se nalazili bio je jako prostran. Travnjak se irio itavom povrinom, blago valovit, s mjestimice posaenim stablima. Lealjkama s lijeva bio je prilino velik betonski ribnjak, odavno prazan sudei po zelenkastoj mahovini koja se bila nahvatala po njegovom dnu. Sjedili smo leima okrenuti staroj kui zapadnjakog stila koja se mogla vidjeti iza nekoliko stabala. Sama kua nije bila osobito velika, a ni konstrukcija nije odavala dojam velike raskoi. Jedino je dvorite bilo prostrano i oito odravano s velikom pomnjom. "Velikog li dvorita" rekoh gledajui uokolo. "Mora biti da ga nije lako odravati." "Valjda..." odgovorila je djevojka nezainteresirano. "Kad sam bio deko, i ja sam radio za jednu firmu koja se bavila odravanjem i ureenjem vrtova i travnjaka." "Ozbiljno?" upitala je sa zanimanjem. "Jesi li ovdje uvijek sama?" pitao sam. "Aha. Preko dana sam stalno sama. Osim to ujutro i uveer doe jedna ena koja brine oko kunih stvari. Hoete li popiti neto hladno? Moe pivo?" "Neka, hvala." "Zbilja? Nije valjda da se stidite?" Odmahnuo sam glavom. "Zar ne ide u kolu?" "Zar vi ne idete na posao?" "Ne idem na posao." "Ostali ste bez posla?" "Na neki nain. Dao sam otkaz prije nekoliko tjedana." "Koja vrsta posla?" "Bio sam pripravnik u odvjetnikom uredu. Odlazio sam u gradsku upravu i druge dravne urede po dokumente, brinuo se o njima, provjeravao prethodne sluajeve, obavljao tota na sudu i slino." "Ali ste dali otkaz?" "Jesam." "A je li vaa ena zaposlena?" "Jest, zaposlena je." Onaj golub s televizijske antene prestao je gugutati i u meuvremenu je nekamo odletio. Tek tada sam opazio da nas okruuje duboka tiina. "Eno, onuda se make svakodnevno provlae", rekla je, pokazujui prema najudaljenijem dijelu travnjaka. "Vidite li pe za spaljivanje smea u vrtu Takitanijevih? Na tom se mjestu provlae ispod ograde, prijeu preko naeg travnjaka i ispod drvene ograde provuku se u ono drugo dvorite. Uvijek idu istim putem. Znate, gospodin Takitani je poznati ilustrator. Zove se Takitani Tony. Jeste li uli za njega?" "Takitani Tony?" Odmah sam se sjetio tko je Takitani Tony. Bio je to iznimno popularan i poznat umjetnik, pravi virtuoz u crtanju. Ne tako davno izgubio je enu u automobilskoj nesrei, i sada je ivio sam u toj golemoj kui. Vrlo je rijetko izlazio van i nije se druio sa susjedima. 17

"Nije on neki zao ovjek", rekla je djevojka. "Iako s njim nisam nikad razgovarala." Podignula je naoale na vrh glave, pogledala prema dvoritu i opet spustila naoale, uzela jo jednu cigaretu, zapalila je i izdahnula oblak dima. Dok je to inila primijetio sam da ima nekoliko centimetara dug rez blizu lijevog oka. Rez od kojeg e joj vjerojatno ostati oiljak do kraja ivota. Moda je tamne sunane naoale nosila da prikrije tu ranu. Nije imala osobito lijepo lice, ali bilo je vrlo privlano, moda zbog ivahnih oiju ili neobinog oblika usana. "A poznajete li Miyawakijeve?" upitala je. "O njima ne znam ba nita", odgovorih joj. "Oni su ivjeli u onoj naputenoj kui. Vrlo uredna obitelj. Imali su dvije keri, obje su pohaale privatnu ensku gimnaziju. Gospodin Miyawaki posjedovao je nekoliko restorana." "Zato su otili?" Napravila je grimasu koja je znaila da to ne zna. "Moda je bio u dugovima. Jednostavno su otili i zauvijek nestali jedne noi. Prije otprilike godinu dana. ili tako nekako, ini mi se. Ostavili su kuu da polako propada. U njoj se sada kote make. Moja majka se stalno ali." "Zar ima toliko puno maaka?" Drei cigaretu i dalje meu usnama, djevojka se zagleda u nebo. "Ima ih svakakvih. Neke su skroz olinjale, neke samo s jednim okom...a tamo gdje je neko bilo drugo oko, tek krvava rupa. Odvratno!" Kimnuo sam glavom u znak odobravanja. "Imam jednu roakinju koja ima est prstiju na svakoj ruci. Malo je starija od mene. Odmah uz mali prst ima jedan jo manji prst, nalik na prst novoroeneta. Ali, zna kako da ih prikrije, pa veina ljudi to i ne primijeti. Vrlo je lijepa." Opet sam kimnuo glavom. "Mislite li da su takve stvari nasljedne? Kako ih ono zovu... krvno srodstvo?" "Ne znam mnogo o nasljednim bolestima" odgovorio sam. Prestala je govoriti. Sisao sam bombon s okusom limuna i uporno zurio prema majem prolazu. Jo se nijedna maka nije pojavila. "Jeste li sigurni da neete nita popiti?" upitala je. "Ja u jednu Coca-Colu." Odgovorio sam joj da nisam edan. Ustala je iz lealjke i iezla izmeu drvea, jedva primjetno vukui nogu. Uzeo sam njezin asopis iz trave i prelistao ga. Doista sam se iznenadio kad sam shvatio da je to asopis za mukarce, mjesenik sjajnih korica s nagim enskim tijelima. Djevojka na duplerici na sebi je imala prozirne gaice kroz koje joj se vidio prorez i stidne dlaice. Sjedila je na barskom stolcu nogu rairenih pod udnim kutom. S uzdahom sam odloio asopis, prekriio ruke na prsima, i usredotoio se na maji prolaz.

Prolo je prilino vremena prije no to se djevojka vratila s aom Coca-Cole u ruci. Poslijepodnevna vruina sve mi je vie smetala. Sjedei na suncu, osjeao sam da su mi misli sve rasplinutije i sve tee sam se uspijevao usredotoiti na razmiljanje. "Recite mi," nastavila je ranije zapoeti razgovor, "da ste zaljubljeni u djevojku koja ima est prstiju, to biste uinili?" "Prodao bih je cirkusu" odgovorio sam joj. "Stvarno?" "Ma, naravno da ne bih", dodao sam. "Samo sam se naalio. Mislim da mi to ne bi smetalo." "ak i ako bi to vaa djeca mogla naslijediti?" Naas sam se zamislio. "Ne vjerujem da bi mi to smetalo. Prst vie, to nije nikakav hendikep." "A da ima etiri dojke?" Njezino pitanje donekle me zbunilo. "Ne bih znao", iskreno sam joj odgovorio.

18

etiri dojke? Takva vrsta razgovora moe se protegnuti u nedogled. Pomislio sam da je pametnije da promijenimo temu. "Koliko ti je godina?" "esnaest", odgovorila je. "Nedavno sam proslavila roendan. U prvom sam razredu gimnazije." "Izostaje li ve dugo s nastave?" "Noga me boli ako predugo hodam. A zaradila sam i ovaj oiljak pokraj oka. Gimnazija u koju idem vrlo je stroga i staromodnih nazora. Vjerojatno bi me poeli gnjaviti kad bi otkrili da sam pala s motora... Zato sam odluila ostati na potedi. to se mene tie, mogu izostati itavu godinu. Ne uri mi se u drugi razred." "Vjerujem da ti se ne uri" rekoh. "Da se vratimo na prijanji razgovor, vama ne bi smetalo da oenite djevojku sa est prstiju, ali onu s etiri dojke, o tome biste morali dobro razmisliti..." "Nisam rekao da bih morao dobro razmisliti. Kazao sam da ne bih znao." "A zato ne biste znali?" "Zato to mi je teko zamisliti takvu stvar." "A zar ne moete zamisliti nekoga sa est prstiju?" "Moda i mogu." "Ali, u emu je razlika? Izmeu nekoga tko ima est prstiju ili etiri dojke?" Nanovo sam se zamislio, ali nisam uspio smisliti valjan odgovor. "Postavljam previe pitanja, zar ne?" "Govore li ti ljudi to?" "Da, ponekad." Opet sam se okrenuo prema majem prolazu. Kojeg vraga radim ovdje? Sve to vrijeme ni jedna jedina maka nije prola. I dalje sjedei ruku prekrienih na prsima, zatvorio sam oi, moda na pola minute. Drei oi vrsto sklopljene, mogao sam osjetiti kako mi znoj izbija na razliitim dijelovima tijela. Zrake sunca obasjavale su me udnovatom teinom. Kad god bi djevojka pomaknula au, kockice leda bi zazvonile poput zvona. "Samo spavajte ako vam se spava", proaptala je. "Ako se maak pojavi, budem vas probudila." Sklopljenih oiju, nijemo sam kimnuo glavom. Zrak je bio nepomian i vladala je potpuna tiina. Onaj golub odavno je odletio, tko zna gdje. Pokuao sam razmiljati o eni koja mi je telefonirala. Jesam li je uistinu poznavao? U njezinom glasu ili nainu na koji je govorila nisam mogao pronai nita poznato. No ona je mene nedvojbeno poznavala. Osjeao sam se kao da gledam u prizor s De Chiricove slike: enina izduena sjena presijeca pustu ulicu i prua se prema meni, ali ona je negdje jako daleko izvan prostora moje svijesti. Zvono je neprekidno zvonilo blizu mojeg uha. "Jeste li zaspali?" upitala je djevojka sasvim tihim glasom, pa nisam bio siguran da sam ga zbilja uo. "Ne, ne spavam", odgovorio sam. "Mogu li vam se pribliiti? Mnogo mi je lake ako govorim tiho." "Nemam nita protiv" odgovorio sam i dalje drei oi zatvorene. Primaknula je svoju lealjku dok nije dotaknula onu u kojoj sam leao. Zauo se tup, drveni udarac. udno, pomislio sam. Zatvorenih oiju, njezin mi je glas zvuao sasvim drugaije. "Mogu li govoriti? Bit u vrlo tiha, a vi mi ne morate odgovarati. Moete ak zaspati, nije vano." "Kako hoe." "Zbilja je zauujue to ljudska bia umiru." Primaknula je usta mojem uhu, pa su se njezine rijei probijale u mene zajedno s njezinim toplim, vlanim dahom. "Zato?" upitao sam. Stavila je prst na moje usne kao da ih eli zapeatiti. "Bez suvinih pitanja", rekla je. "Ne otvarajte oi. Vai?" 19

Slabo sam kimnuo glavom. Pomaknula je prst s mojih usana i stavila ga na moje zapee. "eljela bih da imam skalpel. Otvorila bih tijelo i pogledala unutra. Ne mislim na truplo. Nego u samu smrt. Imam dojam da neto takvo mora postojati. Neto oblo i meko, poput gumene loptice, s umrtvljenom jezgrom ivaca. eljela bih izvaditi tu stvar iz mrtve osobe i pogledati unutra. Oduvijek se pitam kako izgleda ta stvar iznutra. Moda je suha poput osuene paste za zube. to mislite? Ne, nemojte nita govoriti. S vanjske strane je meka, i to vie prodire u sredinu, sve je tvra. elim probiti kou i izvaditi tu meku tvar i razrezati je u komadie, upotrebljavajui skalpel ili perorez. Potom bih na isti nain produila prema sreditu, otkrivajui da je ta tvar sve tvra dok ne bih stigla do same jezgre. Jezgra je sasvim mala, nalik kuglici iz kuglinog leaja, ili biseru, i jako tvrda. Ne mislile li i vi da je tako?" Nekoliko puta je proistila grlo. "Jedino o tome razmiljam ovih dana. Vjerojatno zato to imam jako puno slobodnog vremena. Kad ovjek nema nita ime bi se zabavio, misli odlutaju jako, jako daleko. Ali, kad misli odlutaju toliko daleko, onda ih ovjek vie ne uspijeva slijediti." Pomaknula je prst s mojeg zapea i ispila ostatak Coca-Cole. Po osobitom zvuku kockica leda znao sam da je aa prazna. "Ne brinite se za maka, ja motrim na njega. Kazat u vam ako se Noboru Wataya pojavi. Nemojte otvarati oi. Sigurna sam da se Noboru Wataya vrzma negdje uokolo. Sigurno e se pojaviti. ini mi se da ga ve vidim kako dolazi, kroz korov, ispod ograde, zastajui da ponjui cvijee usput, i malo pomalo sve je blie.. Pokuao sam doarati izgled maka, ali jedino to sam uspio bila je nejasna, zatamnjena slika poput negativa izloenog svjetlosti. to sam se vise trudio to tonije doarati sliku maka, zrake sunca to su se probijale kroz moje one vjee ponitavale su i raznosile moju unutarnju tamu. Ono to sam uspio zamisliti bila je sasvim pogrena, udna, izobliena slika maka, u kojoj su tek neki detalji imali veze sa stvarnou, ali oni najvaniji dijelovi su nedostajali. Nisam se mogao sjetiti ni kako je maak izgledao dok je hodao. Djevojka je nanovo stavila prst na moje zapee, vrhom prsta napravivi neodreden oblik. Odjednom sam osjetio da padam u novu vrstu mraka, bio je to sasvim drugaiji mrak od onog koji sam do tog asa osjeao. Vjerojatno padam u san, pomislio sam. Nisam elio zaspati, ali tome se jednostavno nisam uspio oduprijeti. Leei u platnenoj lealjki, osjeao sam golemu teinu svojeg tijela, poput neijeg trupla koje me pritiskalo. U tami koja me okruivala ugledao sam jedino etiri ape Noborua Wataye. etiri gotovo neujne i smekaste ape s barunastim jastuiima. Te ape su sada negdje beumno gazile tlom. Ali gdje? "Deset minuta je sasvim dovoljno" rekla je ena koja mi je telefonirala. Ne, ipak nije u pravu. Postoje sluajevi kad deset minuta ima sasvim drugaije trajanje, tih deset minuta mogu se initi mnogo dulji ili krai. Barem to sam jako dobro znao.

Kad sam se probudio, vidio sam da sam sam. Lealjka u kojoj je djevojka leala bila je prazna. Runik i cigarete i asopis bili su i dalje tu, ali ne i aa iz koje je pila Coca-Colu i kasetofon. Sunce je poelo zalaziti na zapadu i sjene koje su tvorile grane oblinjeg hrasta treperile su na mojim koljenima. Pogledao sam na sat. etiri i petnaest. Ustao sam i osvrnuo se uokolo. Prostrani travnjak, isuen bazen, eljezna ograda, kamena ptica, televizijska antena. Ali, ni traga od maka. A ni od djevojke. ekajui da se djevojka vrati zurio sam prema majem prolazu. Prolo je deset minuta, ali ni maak ni djevojka nisu se pojavili. Sve je mirovalo. Imao sam osjeaj da sam jezivo ostario dok sam spavao. Ustao sam i pogledao prema kui u kojoj nije bilo ni najmanjeg traga ljudske prisutnosti. Od stakala na prozorima odbijale su se uarene zrake zalazeeg sunca. Odustao sam od

20

daljnjeg ekanja, preao preko travnjaka i prolazom se vratio do nae kue. Maka nisam pronaao, ali barem se ne moe rei da ga nisam traio.

Vrativi se kui, najprije sam iz perilice izvadio oprano rublje, potom uzeo pripremati jednostavnu veeru. U pola est telefon je zazvonio dvanaest puta, ali nisam se javio. ak i nakon to je telefon prestao zvoniti, zvuk zvonjave ustrajno je vibrirao u veernjem sumraku poput estica praine to trepere zrakom. Budilica je uporno tiktakala, vrhovima kazaljki pokazujui u smjeru treperavog prostora. Zato ne bih pokuao napisali pjesmu o ptici navijalici, pomislio sam. Zamisao mi se svidjela, ali prvi stih nikako mi nije padao na pamet. Osim toga, nisam bio uvjeren da bi se srednjokolkama uope svidjela pjesma o ptici navijalici.

Kumiko se vratila kui u pola osam. U posljednjih mjesec dana sve se kasnije vraa s posla. Nije rijetkost da se vrati i poslije osam sati, katkada ak poslije deset uveer. Budui da sam sada ja sjedio kod kue i pripremao veeru, nije morala uriti s povratkom i brinuti se o kuanstvu. Osim toga, u redakciji asopisa nisu imali dovoljno strunih osoba, i uza sve to i jedan od njezinih kolega bio je na bolovanju. "Oprosti," rekla je, "posao nikako da zavri, a od one djevojke koju smo honorarno zaposlili nikakve koristi " Nalazio sam se u kuhinji i za veeru pripremao ribu prenu na maslacu, salatu i miso juhu. Kumiko je sjela za kuhinjski stol i prekriila ruke. "Gdje si bio u pola pet?" upitala je. "Zvala sam te da ti kaem kako u zakasniti." "Ostali smo bez maslaca, pa sam otiao do samoposluge", slagao sam. "Jesi li bio u banci?" "Jesam." "A maak?" "Nisam ga uspio pronai. Kao to si mi rekla, otiao sam do naputene kue u prolazu, ali od njega ni traga. Bojim se da je odlutao mnogo dalje." Nije mi nita odgovorila. Kad sam se nakon veere istuirao, zatekao sam Kumiko gdje sjedi u blagovaonici s ugaenim svjetlima. Pogrbljena u tami u sivoj koulji, podsjeala me na paket dostavljen na pogrenu adresu. Suei kosu runikom sjeo sam na kau nasuprot Kumiko. Tihim glasom koji sam jedva uspio razabrati, rekla je: "Sigurna sam da je maak ve mrtav." "Ne budi smijena" odgovorio sam joj. "Za razliku od tebe, ja sam siguran da je dobro. Kad ogladni, vratit e se kui. To se ve jednom dogodilo, sjea li se? Kad smo ivjeli u etvrti Koenji..." "Ovaj put je drugaije", dodala je. "Ovaj put grijei. Osjeam to. Maak je uginuo i trune negdje u travi. Jesi li podrobnije pregledao vrt oko naputene kue?" "Kua je moda naputena, ali sigurno nekome pripada. Ne mogu tek tako upasti na neiji posjed." "Pa, gdje si to onda traio maka? Kladim se da se uope nisi potrudio. Zato ga i nisi naao." Uzdahnuo sam i nastavio suiti kosu runikom. elio sam jo neto rei, ali sam zautio kad sam shvatio da Kumiko plae. Bilo je razumljivo. Kumiko je doista voljela tog maka. S nama je jo od naeg vjenanja. Ubacio sam runik u pletenu koaru za prljavo rublje, otiao u kuhinju i iz hladnjaka izvadio limenku hladnog piva. Kakvog li bezveznog dana. Bezvezan dan u bezveznom mjesecu u bezveznoj godini. Noboru Wataya, kamo si nestao? Je li ptica navijalica zaboravila naviti tvoju oprugu? Rijei su potekle poput stihova pjesme. 21

Noboru Wataya, Kamo si nestao? Je li ptica navijalica Zaboravila naviti tvoju oprugu? Kad sam dopola ispio limenku piva, zazvonio je telefon. "Javi se, hoe li?" viknuo sam prema mraku u blagovaonici. "Neu, ni sluajno!" odgovorila je. "Javi se ti." "Ne da mi se." Telefon je nastavio zvoniti, razbudivi estice praine to su lebdjele u tami. Nitko od nas nije vie progovorio ni rije. Pio sam pivo, Kumiko je i dalje nijemo plakala. Brojio sam dok je telefon odzvonio dvadeset puta i onda sam odustao. Nije imalo smisla brojiti u nedogled.

2
Pun mjesec i pomrina sunca O konjima koji umiru u konjunicama

Pitam se, je li uistinu mogue da jedno ljudsko bie moe savreno razumjeti drugo? Moemo potroiti jako mnogo vremena i snage ozbiljno se trudei upoznati drugu osobu, ali koliko se doista moemo pribliiti pravoj naravi te osobe? Svim silama elimo sebe uvjeriti da poznamo drugu osobu, ali znamo li uistinu ita vano o toj osobi? Poeo sam ozbiljno razmiljati o tim stvarima tjedan dana nakon to sam napustio posao u odvjetnikom uredu. Sve do tada - cijeloga ivota - nisam se ozbiljnije bavio takvim pitanjem. Ni sam ne znam zato. Vjerojatno zato to sam ve bio dovoljno zaokupljen samim ivotom. Drugim rijeima, bio sam odve zaposlen da bih razmiljao o vlastitim problemima. Ba kao to jako vani dogaaji u neijem ivotu imaju bezazlene poetke, na to me naveo jedan sasvim banalan sluaj. Jednog jutra nakon to je Kumiko na brzinu dorukovala i odjurila na posao, ubacio sam rublje u perilicu, namjestio krevet, oprao posue i usisao stan. Potom, u drutvu maka, sjeo sam na verandu i uzeo provjeravati oglase u kojima su se razne stvari oglaavale ili nudile na prodaju. Oko podneva sam pojeo neto lagano i potom otiao u supermarket. Ondje sam kupio namirnice potrebne za veeru i na odjelu rasprodaje uzeo deterdent, papirnate ubruse i toaletni papir. Vrativi se kui obavio sam pripreme za veeru i polom legao na kau s knjigom u ruci, ekajui da se Kumiko vrati s posla. Tek odnedavno nisam radio i takav nain ivota uinio mi se osvjeavajuim. Nisam vie bio obvezan svakodnevno putovati na posao u prenapuenoj podzemnoj eljeznici, a ni susretati se s ljudima s kojima se nisam elio sresti. Nisam vie morao primati zapovijedi od bilo koga niti ih ikomu davati. Nisam vie morao jesti zajedno s kolegama s posla u prenapuenim restoranima u poslovnoj etvrti. Nisam vie morao razgovarati o bejzbolskoj utakmici odigranoj veer prije. Napokon! A najbolje od svega, mogao sam itati knjigu koju poelim, kad god mi se to prohtije. Nisam imao pojma koliko e takav novi nain ivota potrajati, ali nakon tjedan dana neodlaenja na posao, uivao sam u njemu i sasvim svjesno nisam elio razmiljati o budunosti. To je vjerojatno bio moj veliki godinji odmor za koji sam znao da e kad-tad prestati, ali sve dok je trajao elio sam u njemu uivati. Ve zadugo nije mi polazilo za rukom proitati knjigu jedino iz vlastitog uitka, osobito lijepu knjievnost. Sve to sam proitao u nekoliko posljednjih godina imalo je veze s pravom ili se radilo o tekstovima koje sam mogao letimice pregledati vozei se vlakom na posao. Jako dobro sam znao da tijekom radnog vremena u uredu nitko od osoblja ne bi smatrao dolinim 22

da me vidi kako itam neku knjigu koja se ne odnosi na pravo. tovie, da sam si to dopustio i da su kojim sluajem u ladici mojega radnog stola ili u aktovki otkrili neku knjigu iz lijepe knjievnosti, uope ne sumnjam da bi na mene gledali onako kako se gleda na ugavog psa. "Ah, i vi volite knjievnost, ba lijepo" netko od njih bi se naalio sa mnom, "i ja. U djetinjstvu sam puno itao." Za njih je knjievnost predstavljala neto to se ita u mladosti. Kao to se u kasno proljee beru jagode, a ujesen odlazi u berbu groa. Ipak, te se veeri nisam mogao osloboditi napetosti i prepustiti itanju lijepe knjievnosti jer je Kumiko kasnila kui s posla. Uglavnom se vraala oko pola sedam, a ako je znala da e zakasniti, makar i deset minuta, uvijek me o tome obavjetavala. U takvim stvarima bila je vrlo savjesna. Ali, taj dan je bio iznimka. U sedam sati jo uvijek nije bila kod kue a nije me ni nazvala. Ve sam narezao meso i povre kako bih ih mogao poeti pripremati istog trena kad doe. Nisam planirao neku veliku gozbu, jednostavno sam elio popriti komadie junetine, luka, zelene paprike i sojine klice s malo soli, papra, sojinog umaka i na koncu ih zaliti s malo piva - recept iz mojih samakih dana. Ria je ve bila kuhana, miso juha jo topla, a povre narezano i spremno da ga ubacim u tavu. Jedino je Kumiko nedostajala. Bio sam ve jako gladan, pa sam pomislio da svoj dio pripravim i pojedem sam, ali nisam elio tako postupiti jer sam osjeao da ne bi bilo ispravno.

Sjedio sam za kuhinjskim stolom, pijuckao pivo i vakao ustajale krekere koje sam pronaao u dnu kuhinjskog ormaria. Promatrao sam kako se mala kazaljka sata polako pomie i prelazi oznaku za sedam sati i trideset minuta. Dola je poslije pola deset. Izgledala je vrlo umorno. Oi su joj bile zakrvavljene, lo znak. Neto loe bi se dogodilo kad god su joj oi bile crvene. Ne uzbuuj se, rekao sam u sebi, budi smiren i prirodan. Ne uzrujavaj se. "ao mi je", poela se opravdavati. "Tek maloprije sam zavrila. Htjela sam te nazvati, ali razne stvari su se isprijeile pa nisam uspjela ugrabiti ni tren vremena." "Nema veze, nemoj se muiti time", rekoh najnormalnijim tonom ne elei od toga praviti sluaj. Zapravo se nisam ni ljutio. I meni se to dogodilo bezbroj puta. Odlazak na posao moe stvoriti hrpu problema, to je sve drugo samo ne bezbrian i smiren ivot... Nije to isto to i ubrati buket lijepih rua za baku koja zbog prehlade lei u krevetu i odnijeti joj ga jedva nekoliko ulica dalje. Ponekad morate obavljati neugodne stvari s neugodnim ljudima, a prilika da se makar nakratko javite kui jednostavno se ne ukae. Istina je, dovoljno je trideset sekunda da utipkate broj i kaete: "Veeras u se kasno vratiti, ne brini." Telefoni su svuda oko vas, ali jednostavno ne uspijete to uiniti. Poeo sam kuhati. Upalio sam plin, ulio ulje u tavu. Kumiko je izvadila pivo iz hladnjaka i ae iz kredenca, hitro pregledala hranu koju sam poeo pripremati i sjela za kuhinjski stol ne rekavi ni rije. "Trebao si jesti bez mene", rekla je. "Nije vano. Nisam bio toliko gladan." Dok sam prio meso i povre, Kumiko se otila osvjeiti. Mogao sam je uti kako se umiva vodom i pere zube. Tren kasnije izila je iz kupaonice, drei neto u rukama. Bili su to papirnati ubrusi i toaletni papir koje sam kupio u supermarketu. "Zato su kupio ba ove stvari ?" upitala je umornog glasa. Jednom rukom drei tavu, pogledao sam u nju. Zatim sam skrenuo pogled na kutiju s papirnatim ubrusima i pakiranje toaletnog papira. Nisam imao blage veze to mi pokuava rei. "to mi eli rei? To su obini papirnati ubrusi i toaletni papir. Trebaju nam. Nismo ostali bez njih, ali nee se pokvariti ako ih imamo na zalihi." "Naravno da nee. Ali nije mi jasno zato si kupio ba svijetloplave ubruse i toaletni papir na cvjetie" "Ne kopam", rekoh, pokuavajui se kontrolirati. "Naao sam ih na rasprodaji. Nee ti nos pomodrjeti od plavih ubrusa. Vrlo vano!"

23

"E pa, meni je vano. Jednostavno ne podnosim plave ubruse i toaletni papir na cvjetie. Zar to ne zna?" "Ne, ne znam", rekoh. "Zato ti se ne sviaju? Imai li koji osobit razlog?" "Ne postoji nijedan osobit razlog zbog kojih mi se ne sviaju. Jednostavno ih ne podnosim. Tebi se ne sviaju podmetai ispod telefona, termosice s cvjetnom dekoracijom i zvonaste traperice sa zakovicama. A isto tako ne voli kad su mi nokti nalakirani. Ni ti ne moe rei zato. To je jednostavno stvar ukusa." Zapravo sam joj mogao objasniti razloge za svaku od stvari koje je navela, ali nisam elio dolijevati ulje na vatru. "Slaem se", rekoh. "To je jednostavno stvar ukusa. Ali zar mi eli rei da za est godina koliko smo u braku ti ba nikad nisi kupila plave papirnate ubruse ili toaletni papir na cvjetie?" "Nisam. Ba nikad", odgovorila je Kumiko odluno. "Stvarno?" "Najstvarnije. Ubrusi koje ja kupujem su bijeli, uti ili ruiasti. Samo takve kupujem. Ja nikada ne kupujem toaletni papir s bilo kakvim arama, samo onaj jednobojni. Zapanjena sam to tolike godine ivi sa mnom a da toga nisi svjestan." I ja sam bio jednako iznenaen kada sam shvatio da za est godina ni jedan jedini put nisam upotrijebio plave ubruse ili toaletni papir s bilo kakvim uzorkom. "I kad smo ve kod toga, da ti jo i ovo kaem" nastavila je. "Jednostavno mi se gadi junetina koja se prila zajedno sa zelenom paprikom. Jesi li to znao?" "Ne, zbilja nisam", odgovorih joj. "E pa, istina je. I ne pitaj zato. Jednostavno ne mogu podnijeti miris tih dviju namirnica u istoj tavi. "Hoe rei da za ovih est godina jo nikada nisi zajedno pripremila junetinu sa zelenom paprikom?" Odmahnula je glavom. "Zelene paprike jedem u salati. A meso prim s lukom. Ali, jo nikad nisam zajedno prila junetinu i zelenu papriku." Uzdahnuo sam. "Jesi li ikada pomislio da je to neto udno?" upitala je. "Jesam li pomislio da je to neto udno? Ma uope mi nije palo na pamet". rekoh, pokuavajui se prisjetiti je li, otkad smo se vjenali, ikad pojela neko jelo s prenom junetinom i zelenom paprikom. Naravno, nisam se toga mogao sjetiti. "ivi sa mnom sve ove godine," nastavila je, "ali kada si uistinu ozbiljno pomislio na moju sreu? Jedina osoba na koju si ikada mislio si ti, samo ti." "ekaj malo", rekoh, ugasivi plin i odloivi tavu. "elio bih da razjasnimo neke stvari. Moda ima pravo. Moda sam mogao izabrati ubruse neke druge boje i drugaiji toaletni papir, i obratiti veu pozornost na to to kuham. Ali, to ne znai da tebi i tvojoj srei nisam posvetio dovoljno veliku panju. ivo mi se fuka koje su boje ubrusi. Sigurno bih se iznenadio da na stolu zateknem crne ubruse, ali bijeli, plavi, svejedno mi je. Ista stvar je s junetinom i zelenim paprikama. Zajedno, odvojeno, meni je svejedno. Prena junetina i zelene paprike mogu nestati s lica zemlje, to mi nita ne bi znailo. To nema nikakve veze s tobom, s mojim odnosom prema tebi, s naim zajednikim ivotom. Jesam li u krivu?" Nije mi nita odgovorila. U dva velika gutljaja iskapila je pivo i zagledala se u praznu bocu. Sadraj tave sam istresao u kantu za smee. Toliko o junetini i zelenim paprikama i luku i sojinim klicama. Zbilja udno, pomislio sam. Jednog trena hrana, drugoga ve smee. Otvorio sam pivo i otpio iz boce. "Zato si to uinio?" upitala je. "Jer se tebi ne svia." "Ali ti si to mogao pojesti." "Izgubio sam tek. Odjednom se ni meni vie ne svia junetina prena sa zelenim paprikama." Slegnula je ramenima. "Kako god ti eli." 24

Stavila je ruke na stol, lice poloila na njih i ostala u tom poloaju. Mogao sam vidjeti da ne plae niti spava. Pogledao sam u praznu tavu na tednjaku, skrenuo pogled prema Kumiko, i ispio svoje pivo. Ba blesavo. Koga jo briga za toaletni papir i zelene paprike? Priao sam joj i stavio joj ruku na rame. "Dobro", rekoh. "Sada sam shvatio. Nikad vie neu kupiti plave ubruse ili toaletni papir na cvjetie. Obeavam ti. One koje sam danas kupio sutra u zamijeniti za neke druge. A ako ih ne budu eljeli zamijeniti, spalit u ih u vrtu. A pepeo u baciti u more. I neu vie priti junetinu i zelene paprike. Nikad vie. Ubrzo e i miris prenja izvjetriti. Daj, zaboravimo cijelu ovu stvar." Ona je i dalje utjela. Mogao sam izai na sat vremena i proetati ne bih li je zatekao bolje volje kad se vratim kui, ali znao sam da su anse za to jako male. Ovo nije mogao razrijeiti nitko osim mene. "Sluaj, znam da si umorna" rekoh. "Odmori se malo, pa moemo nekamo na pizzu. Kad smo posljednji put bili na pizzi? Recimo pizzu s inunima i lukom. Podijelit emo jednu veliku popola. Nee nam nita biti ako tu i tamo veeramo vani." Ni to nije upalilo. Ostala je licem oslonjena o ruke. Nisam znao to bih joj jo rekao. Sjeo sam i zagledao se u nju s druge strane stola. Ui su joj se vidjele kroz kratku crnu kosu. Imala je naunice koje nikad prije nisam vidio, zlatni siuni visuljci u obliku ribe. Kad li ih je kupila? I gdje? Osjetio sam potrebu za cigaretama, proao je tek mjesec dana otkako sam prestao puiti. Zamislio sam kako uzimam cigarete i upalja iz depa, stavljam cigaretu u usta i pripaljujem je. Udahnuo sam punim pluima. Vonj prene junetine i povra tipao me za nosnice. Iskreno govorei, umirao sam od gladi. Pogled mi je pao na kalendar na zidu. Kalendar je pored ostaloga pokazivao i mjeseeve mijene. Bliio se utap, to je znailo da e Kumiko dobiti menstruaciju. Tek nakon to sam oenio Kumiko postao sam zbilja svjestan da sam stanovnik Zemlje, treeg planeta u Sunevu sistemu. ivio sam na Zemlji, Zemlja se okretala oko Sunca, a oko Zemlje okretao se Mjesec. Ovako ili onako, to e se nastaviti dovijeka (ili do onoga to se moe smatrati vjenou u usporedbi s trajanjem mojeg ivota). Ono to me navelo da tako razmiljam bila je nevjerojatna tonost menstrualnog ciklusa od dvadeset i osam dana u moje ene. Njezin menstrualni ciklus bio je savreno usklaen s rastom i opadanjem mjeseca. Njezine mjesenice bile su uvijek teke. Nekoliko dana prije no to bi dobila, postala bi razdraljiva, ak depresivna. Tako su, barem neizravno, mjeseeve mijene i za mene postale jako vane. Morao sam paziti da ne izazovem bilo kakav nepotreban razgovor ili problem. Prije no to smo se vjenali, jedva sam i primjeivao mijene mjeseca. Moda bih pogledao u mjesec, ali njegov lik u bilo kojoj od mijena uope nisam doivljavao kao neto osobno. Ali, otkad sam se oenio, oblik mjeseca mi se stalno vrzmao po glavi. Bio sam s nekoliko ena i prije Kumiko, i naravno, svaka je dobivala menstruaciju. Neke su je podnosile jako teko, neke lako, nekima su zavravale ve nakon treeg dana. drugima bi potrajale itav tjedan, u nekih su bile redovne, drugima bi zakasnile desetak dana i tada bih se jako zabrinuo. Neke djevojke su tada bile loe raspoloene, na drugima se to uope nije primjeivalo. Ali, dok nisam oenio Kumiko, ja ni s jednom od njih nisam ivio. Sve do tada, za mene su promjene u prirodi predstavljale promjenu godinjih doba. Zimi bih navukao kaput, ljeti je bilo vrijeme za sandale. Nita vie. S brakom ne samo to sam zapoeo oblik suivota, nego i novi koncept ciklinosti: mjeseeve mijene. Jedino jednom zgodom Kumiko nekoliko mjeseci nije imala menstruaciju, ali tada je bila trudna. "Oprosti", rekla je, podignuvi pogled. "Nije mi bila namjera istresti se na tebe. Umorna sam i loe raspoloena." "Sve je u redu", rekoh pomirljivo. "Kad si umorna, bolje je to podijeliti s nekim. Lake ti je." Kumiko je polako i duboko udahnula i potom izdahnula. "A ti?" pitala je. "to to, a ja?" "Kad si umoran, ti to ni s kim ne dijeli. Jedino ja dijelim svoj umor. Zato je tako?"

25

Odmahnuo sam glavom. "Nisam to nikad primijetio, ili barem toga nisam svjestan", rekoh. "Moda negdje duboko u sebi ima kakav bunar pa u njega moe viknuti 'kralj ima magaree ui' i onda je sve u redu." Zamislio sam se nakratko nad onim to mi je rekla. "Moda ima pravo." Kumiko je ponovno pogledala u praznu bocu. Zagledala se u naljepnicu, potom u grli, a onda ju je polako okrenula. "Dobit u menstruaciju", rekla je. "Mislim da sam zbog toga loe raspoloena." "Znam", odgovorio sam. "Nemoj se zbog toga brinuti. Nisi jedina koja trpi zbog mijena mjeseca. Na primjer, konji, zna li koliko ih ugine kad je mjesec pun?" Ostavila je bocu, i otvorenih usta se zagledala u mene. "Odakle ti odjednom takve misli? Zato mi spominje konje?" "Proitao sam u novinama prije nekoliko dana. Namjeravao sam ti to rei, ali sam zaboravio. Rije je o razgovoru s nekim veterinarom koji je izjavio da su konji ivotinje koje su pod jakim utjecajem mjeseevih mijena, kako tjelesno tako i emocionalno. Njihova psihofizika ravnotea poremeti se pojavom punog mjeseca i dobivaju kojekakve tjelesne tegobe. U noi punog mjeseca, mnogi od njih se razbole, a dobar dio ugine. Nitko jo nije siguran zato se to dogaa, ali statistiki podaci pokazuju da je to zbilja tono. Veterinari koji se brinu o konjima za punog mjeseca se nikad ne stignu naspavati jer su jezivo zaposleni " "Ba zanimljivo" prokomentirala je Kumiko. "Pomrina sunca izaziva jo tee posljedice. Tijekom same pomrine dogaa se prava tragedija za konje, ne moe ni zamisliti koliko konja ugine u tom kratkom vremenu. Dakle, ono to elim rei jest da i ovog asa veliki broj konja ugiba u nekim dijelovima svijeta. Nije nita strano ako svoje muke istrese na nekoga. Zato ti govorim da zbog toga ne dramatizira. Pomisli na konje koji umiru. Pokuaj zamisliti kako u nekoj konjunici lee na sijenu, pjena im izbija na usta, u agoniji za punog mjeseca..." Uinilo mi se da se naas ozbiljno zadubila u razmiljanje o konjima to umiru u konjunicama. "Jedno ti moram priznati," rekla je prilino pomirljivim tonom, "ti zbilja ima udnovatu mo da ovjeka uvjeri u neto!" "Kad je tako, presvuci se pa idemo na pizzu. "

Te noi, leei uz Kumiko u naoj spavaoj sobi pogaenih svjetala, zurio sam u strop i pitao se koliko toga doista znam o vlastitoj eni. Sat je pokazivao dva poslije ponoi, a ona je vrsto spavala. U mraku sam razmiljao o plavim ubrusima i toaletnom papiru na cvjetie, o junetini i zelenim paprikama. Sve ovo vrijeme ivio sam s njom sasvim nesvjestan koliko mrzi te stvari. Premda su one, same po sebi, bile sasvim beznaajne. Nitavne. Neto emu se trebalo nasmijati, a ne od toga praviti problem. Malo smo se sporjekali i za nekoliko dana sve emo zaboraviti. No ovaj put je bilo drugaije. Osjeao sam svojevrsnu nelagodu, kao da mi je riblja kost zapela usred grla. Jer, moglo je biti posrijedi neto uistinu sudbonosno. tovie, vjerojatno je tako i bilo. Moda je to bio tek poetak neega to e prerasti u neto mnogo vee i znaajnije. Moda sam se nalazio na rubu neega velikog, meni sasvim nepoznatog, a unutra je leao svijet koji je pripadao iskljuivo Kumiko. Vidio sam ga kao veliku, mranu sobu usred koje sam stajao s upaljaem za cigarete u ruci. Njegov slabi plamen osvjetljivao je tek jedan kut sobe. Hou li ikada vidjeti ostale dijelove te sobe? Ili u ostarjeti i umrijeti a da je zapravo nikada nisam valjano upoznao? U tom sluaju, kakva je onda bila svrha branog ivota koji sam vodio? Kakva je onda uope bila svrha mojega ivota ako sam ga provodio u krevetu s nepoznatom osobom?

26

Ter noi nisam prestao razmiljati o tim stvarima, ali i iduih dana i mjeseci esto sam o tome razmiljao. Tek mnogo kasnije shvatio sam da sam tada dotaknuo sr problema.

3
eir Malte Kano Boja medovine Allen Ginsberg i kriari

Bio sam u kuhinji i pripremao neto lagano za jelo kad je telefon ponovno zazvonio. Narezao sam dvije krike kruha, namazao ih maslacem i senfom, prekrio tanko narezanim plokama rajice i sira i spojio ih, stavio sendvi na dasku za rezanje i upravo se spremao prerezati ga na dva dijela kad je zazvonio telefon. Pustio sam da telefon zazvoni tri puta, onda sam sendvi prerezao na dva dijela. Zatim sam ga prenio na tanjur, oprao no i vratio ga u ladicu s noevima, nakon ega sam u alicu ulio kavu koju sam podgrijao. Telefon je i dalje zvonio. Moda petnaest puta. Odustao sam i javio se. Isprva sam mislio da se nikako neu javiti, ali mogla je bili Kumiko. "Dobar dan", zauo sam enski glas. Uinilo mi se da ga nikada prije nisam uo. Nije pripadao ni Kumiko ni onoj udnoj djevojci koja me prije nekoliko dana nazvala dok sam kuhao pagete. "eljela bih govoriti s gospodinom Toruom Okadom", zauo sam enski glas. Izraavala se i izgovarala rijei kao da je itala unaprijed pripremljen tekst. "Ja .sam" potvrdio sam. "Vi ste mu gospoe Kumiko Okada?" "Tako je", ponovno sam odgovorio potvrdno. "Kumiko Okada je moja supruga." "A stariji brat gospoe Okada je Noboru Wataya?" "Tako je", odgovorih sa zauujuim strpljenjem. "Noboru Wataya je stariji brat moje supruge." "Gospodine, ja se prezivam Kano." Priekao sam da nastavi. Nenadano spominjanje Kumikinog starijeg brala u meni je istog trena probudilo oprez. Tupim krajem olovke koja je leala pokraj telefona poeao sam se po zatiljku. Prolo je pet ili est sekunda tijekom kojih je vladao tajac. Iz slualice nije izlazio nikakav zvuk, kao da ju je prekrila rukom i moda se s nekim tiho savjetovala. "Halo?" upitah zabrinuto. "Molim vas, ispriajte me", dodala je ena, "u tom sluaju zamolit u vas da mi dopustite da vas malo kasnije ponovno nazovem." "Samo tren, budite ljubazni pa mi... " Ali ona je ve prekinula vezu. Zagledao sam se u slualicu u ruci i potom je opet prinio uhu. Nisam pogrijeio, ena je prekinula vezu. Sjeo sara za kuhinjski stol, pojeo sendvi i popio kavu. U trenutku u kojem je telefon zazvonio o neemu sam razmiljao, ali sada se vie nisam mogao sjetiti o emu. Drei no u ruci kako bih prerezao sendvi na dvije polovice, nedvojbeno sam o neemu razmiljao. I to o neemu vanom. Neemu ega sam se neuspjeno pokuavao prisjetiti jako dugo vremena. To mi je palo na pamet upravo u trenu kad sam se spremao prerezati sendvi, ali sada sam opet 27

zaboravio. Jedui sendvi, upinjao sam se iz petnih ila ne bih li se sjetio. Ali, nita od svega. Ono ega sam se bio sjetio, ve se vratilo u tamno podruje moje svijesti iz koje se i pojavilo.

Zavrio sam s jelom i prao posue, kad je telefon nanovo zazvonio. Ovog puta sam podignuo slualicu gotovo istog asa kad je zazvonio. Opet sam zauo enski glas, koji je kazao "Halo?" ali ovog puta bila je Kumiko. "Da?" odgovorio sam. "Kako si?" upitala je. "Jesi li togod pojeo?" "Aha, upravo sam zavrio. A ti?" uzvratio sam istim pitanjem. "Nita", odgovorila je. "U velikom sam poslu. Od jutros nisam stala. Kad uhvatim malo vremena, kupit u sendvi. A to si ti jeo?" Opisao sam joj kakav sam sendvi napravio. "Kuim" rekla je bez imalo zavisti. "Sluaj, jutros sam ti zaboravila rei. Nazvat e te izvjesna ena koja se preziva Kano." "Ve je zvala", rekoh. "Prije nekoliko minuta. Ali, samo je spomenula naa imena - tvoje i moje i tvoga brata - i prekinula. Nije mi rekla to eli. O emu se radi?" "Prekinula je?" "Rekla je da e malo kasnije opet nazvati." "Dobro. Sluaj, ako te jo jednom nazove, uini onako kako ti kae. Ovo je jako vano. Mislim da se eli nai s tobom zbog odreenih razloga." "Kada? Jo danas?" "Zato ne? Ima li neto ve dogovoreno? Treba li se s nekim drugim vidjeti?" "Ma ne", odgovorih joj. Nisam imao nikakvih planova ni ita dogovoreno, ni juer, ni danas, ni sutra. "Ali, reci mi, tko je ta ena? I to eli od mene? Volio bih da barem neto znam prije no to ponovno nazove. Ako se radi o kakvom poslu za mene, volio bih da nema veze s tvojim bratom. Ne elim imati nita s njime. Mislim da to jako dobro zna." "Ne, to nema nikakve veze s poslom" rekla je jedva primjetno uznemirenim tonom. "Radi se o maku." "O maku?" "Oprosti, moram prekinuti. ekaju me. Pravo je udo to sam te uope uspjela nazvati. Rekla sam ti, jo nisam ni ruala. Nazvat u te opet im budem malo slobodnija." "Sluaj, znam da si zauzeta, ali imaj i ti malo razumijevanja za mene. elim znati to se dogaa... Kakve veze s time ima maak? Je li ta ena..." "Uini onako kako ti ona bude rekla, dobro? Jesi li me razumio? Ovo je vrlo ozbiljno. Ostani kod kue i ekaj njezin poziv. Sada moram prekinuti." I prekinula je.

Kad je telefon zazvonio u pola tri, kunjao sam na kauu. Najprije sam pomislio da je zazvonila budilica. Pomaknuo sam ruku da je iskljuim, ali ni traga od budilice. Nisam se nalazio u krevetu nego na kauu, i nije bilo jutro nego poslijepodne. Ustao sam i doao do telefona. "Halo?" rekao sam. "Halo?" odgovorio je enski glas. Bila je to ista ona ena koja je nazvala oko podneva. "Gospodin Toru Okada?" "Ja sam. Ja sam Toru Okada." "Gospodine, ja se prezivam Kano", rekla je. "Vi ste dama koja je jutros nazvala, zar ne?" "ao mi je ako sam bila neuljudna. Gospodine Okada, budite toliko ljubazni, pa mi recite jeste li moda slobodni danas popodne?" "Jesam, danas nemam nikakvu dogovorenu obvezu." "U tom sluaju... premda znam da je ovo sve ovako iznenada, moemo li se ikako nai?" 28

"Kada? Danas? Odmah?" "Da." Pogledao sam na sat. Zapravo, nisam morao jer sam ga pogledao prije trideset sekunda. Ipak, elio sam biti siguran. I dalje je bilo 14 i 30. "Hoe li potrajati?" upitao sam. "Vjerujem da nee. Ali, moda i potraje dulje no to mislim. U ovome trenu teko mi je tono rei." Bez obzira na to koliko na susret mogao potrajati, nisam imao izbora. Kumiko mi je rekla da postupim onako kako ta ena kae, jer da je stvar krajnje ozbiljna. Ako je ona rekla da je stvar krajnje ozbiljna, onda zbilja jest, i pametnije je da tako i postupim. "Shvaam", odgovorih. "Gdje emo se nai?" "Je li vam sluajno poznat Hotel Pacifik, s druge strane postaje Shinagawa?" "Jest." "U prizemlju je kavana. ekat u vas ondje u etiri sata, ako vam tako odgovara." "Dogovoreno", uzvratih. "Ja imam trideset i jednu godinu, i na glavi u imati crveni plastini eir", rekla je ena. Ba krasno, pomislio sam. Bilo je neega udnog u nainu na koji se ta ena izraavala, pa me naas uspjela zbuniti. Ali, nisam mogao tono odredili to je to s njom u vezi bilo udno. Niti je postojao ikakav razlog zbog kojeg jedna tridesetjednogodinjakinja ne bi nosila crveni plastini eir. "Shvaam", rekoh. "Siguran sam da u vas prepoznati." "Za svaki sluaj, gospodine Okada, biste li bili toliko ljubazni da me upoznate s nekim vaim osobnim detaljem?" upitala je. Zamislio sam se. Kakav sam joj to "osobni detalj" mogao navesti? Imam li uope ijedan? "Imam trideset godina, visok sam metar i sedamdeset dva, teak ezdeset tri kilograma, imam kratku kosu. Ne nosim naoale." Dok sam joj govorio, shvatio sam da ti podaci teko mogu predstavljati neki osobni detalj. Moe se dogoditi da je u kavani Hotela Pacifik prisutno pedesetak slinih ljudi. I prije sam ondje bio. To je golemo mjesto. Morao sam pronai neto mnogo jednostavnije i uoljivije. Ali. nita mi nije padalo na pamet. Naravno, i ja sam imao neke osobite detalje. Posjedovao sam plou Sketches of Spain s potpisom Milesa Davisa. Imao sam vrlo sporo bilo: u normalnim okolnostima 47 otkucaja u minuti, a u velikoj vruici ili povienoj tjelesnoj temperaturi jedva 70. Od asa kada sam napustio posao, mogao sam se sjetiti imena sve brae Karamazov. Ali, sve su to bile stvari koje nisu predstavljale uoljive tjelesne detalje. "to mislite odjenuti?" upitala je. "Aha, da..." odgovorih. Ali ak i medu svojim odjevnim predmetima nisam imao nita osobito uoljivo. "Ne znam, jo nisam odluio. Uvijek se odluim u posljednji tren." "Onda vas molim da stavite kravatu na tokice" rekla je odluno. "to kaete, imate li kravatu na tokice?" "Mislim da imam", odgovorih. Imao sam tamnomodru kravatu sa siunim svijetloukastim tokicama. Kumiko mi ju je poklonila nekoliko godina prije za roendan. "Onda vas lijepo molim, budite toliko ljubazni pa je stavite", rekla je. "Unaprijed se radujem naem susretu u etiri sata." Potom je spustila slualicu.

Otvorio sam ormar s odjeom i potraio kravatu na tokice. Ali, nigdje je nisam mogao nai. Zavirio sam u sve ladice, otvorio svaku kutiju s odjeom u ormaru. Ni traga kravati na tokice. Da se kravata nalazi u kui, ve bih je bio naao. Kumiko je bila jako paljiva u odlaganju i razvrstavanju odjee, jednostavno je bilo nemogue da je kravatu stavila na neko drugo mjesto, a ne na ono za to odreeno. Kao i uvijek, kako moja tako i njezina odjea bila je sloena savrenim redom, koulje sloene u zasebnoj ladici bez i najmanjeg nabora. Moji demperi posloeni u nekoliko velikih kutija obilno ispunjenih kuglicama naftalina. U jednoj kutiji nalazila se odjea koju je nosila kao studentica. Tamnomodra kuta, minisuknja cvjetnih ara, ostali odjevni predmeti, sloeni poput fotografija u starom fotoalbumu. Nisam mogao shvatiti zbog ega je i dalje uvala te stvari. Vjerojatno ih je sauvala i donijela sa sobom jer 29

joj se nije ukazala zgoda da ih baci. Ili ih ie moda namjeravala poslati u Banglade. Ili ih jednog dana donirati kao kulturno blago davno prolog vremena. Ali, od moje kravate na tokice nigdje ni traga. S rukom na vratima ormara, pokuavao sam se prisjetiti kada sam posljednji put imao tu kravatu na sebi. Ali, uope se nisam mogao sjetiti. Bila je to elegantna kravata dojmljivog izgleda, ali odve napadna za ured. Da sam je nosio u uredu, netko bi tijekom pauze za ruak poeo hvaliti njezinu boju ili otkaen izgled. A ve to bi bilo svojevrsno upozorenje. U uredu u kojem sam radio nije bilo mudro upadati u oi na takav nain. Zato je, kad sam odlazio na posao, nisam nijednom stavio. Radije sam je nosio u nekim drugim, mnogo oputenijim ili manje slubenim prilikama: za koncert ili neku posebnu veeru u dobrom restoranu, kad je Kumiko eljela da smo "dolino odjeveni", premda takvih zgoda nije bilo mnogo. Kravata je jako dobro pristajala uz moje tamnomodro odijelo, a ona ga je jako voljela. Ipak, nisam se mogao sjetiti kada sam posljednji put nosio tu kravatu. Nakon to sam jo jednom pomno pregledao sadraj ormara, odustao sam. Ovako ili onako, kravata na tokice je nestala. I to sad? Odjenuo sam modro odijelo, plavu koulju i prugastu kravatu. Nisam se previe brinuo. Moda me nee tako lako uoiti, ali ja u mnogo lake pronai tridesetjednogodinju enu s crvenim plastinim eirom. Spreman za izlazak, sjeo sam na kau i zagledao se u zid. Prolo je mnogo vremena otkad sam posljednji put na sebi imao odijelo. U normalnim okolnostima, to trodjelno, tamnomodro odijelo "za jesen, zimu i proljee" vjerojatno bi bilo odve debelo za ovo doba godine, ali na sreu, padala je kia i zrak je bio prohladan. To isto odijelo nosio sam posljednjeg radnog dana u uredu, u travnju. Odjednom sam se sjetio da bih u jednom od depova moda mogao togod pronai. I doista, u unutranjem depu na prsima pronaao sam priznanicu s datumom od prole jeseni. Bila je to neka vrsta rauna za taksi vonju koju sam vjerojatno zaboravio naplatiti od ureda. Sada je ionako bilo prekasno za to. Zguvao sam priznanicu i bacio je u smee. To odijelo nisam odjenuo ni jedan jedini put od trenutka kad sam dao otkaz, dva mjeseca prije. Poslije dva mjeseca pauze, osjeao sam se kao da sam uao u svojevrstan oklop. Odijelo je bilo teko i kruto, kao da vie nije pristajalo mojim tjelesnim mjerama. Koraao sam po blagovaonici zastajui pred ogledalom da bih povukao rukave i krajeve sakoa, pokuavajui ih bolje namjestiti. Ispruio sam ruke, duboko udahnuo i pognuo se u struku, provjeravajui nije li se sluajno moj izgled u meuvremenu promijenio. Opet sam sjeo na kau, ali i dalje sam se osjeao nelagodno. Sve do ovog proljea svakog sam jutra odijevao to odijelo, ulazio u vlak, odlazio na posao, a da se nijednom nisam osjetio udno. Moja je, sada biva tvrtka, to se odijevanja tie imala vrlo stroga pravila i ak je od niie pozicioniranih slubenika kao to sam bio ja zahtijevala da nose odijelo, pa se takav nain odijevanja pretvorio u naviku. Ali, sjedei na naem kauu u odijelu osjeao sam se prilino nelagodno, kao da krivotvorim svoj ivotopis, ili se u potaji odijevam kao ena. Sve tee sam disao. Otiao sam do predsoblja, izvukao smee kone cipele iz ostave, i uz pomo lice za cipele uspio se uvui u njih. Tanki sloj bjeliaste praine uhvatio se po njihovoj povrini.

Ispostavilo se da nisam morao traiti dotinu enu, ona je nala mene. Uavi u kavanu hitio sam se osvrnuo oko sebe, traei crveni eir, ali nisam ugledao nijednu enu koja je na glavi imala crven eir. Sat na mojoj ruci pokazivao je deset do etiri. Sjeo sam za stol, otpio gutljaj vode koju su mi donijeli, i naruio kavu. Tren nakon to je konobarica otila, za leima sam zauo enski glas: "Vi ste zacijelo gospodin Toru Okada." Iznenaen, okrenuo sam se. jedva su tri minute bile prole kako sam pogledom pretraio itavu prostoriju. Ispod bijelog sakoa imala je utu svilenu bluzu, na glavi crven plastini eir. Refleksno sam ustao i okrenuo se prema njoj. "Ljepotica" je prava rije kojom bi se mogla opisati. Zapravo je bila mnogo ljepa no to sam to mogao zakljuiti po njezinu glasu preko telefona. Imala je vitku, ljupku figuru i bila je vrlo decentno naminkana. Nedvojbeno se znala vrlo ukusno odjenuti, osim crvenog eira. Sako i bluzu joj je oito skrojio pravi 30

majstor. Na suvratku sakoa svjetlucao je zlatan bro u obliku ptijeg pera. ovjek je lako mogao pomisliti da je tajnica direktora neke velike i ugledne kompanije. Zato je, uz tako paljivo i brino odabranu odjeu, na glavu stavila tako neprimjeren crveni plastini eir, jednostavno mi nije bilo jasno. Moda ga je u takvim situacijama nosila kako bi je ljudi mogli lako raspoznati. U tom sluaju, to i nije bila tako loa ideja. Ako joj je namjera bila da skrene panju na sebe u prostoriji punoj stranaca, onda joj je to sigurno uspjelo. Sjela je za suprotnu stranu stola. I ja sam ponovno sjeo. "Na brzinu sam se odjenuo kako biste me mogli prepoznati" rekoh, ne mogavi prikriti iznenaenje to me tako lako uoila. "Nisam uspio pronai kravatu na tokice. Siguran sam da je negdje imam, ali jednostavno je nisam uspio pronai. Zato sam stavio ovu prugastu. Pomislio sam da u ja ja vas prvi ugledati, ali kako ste znali da sam to ja?" "Naravno da sam znala da ste to vi", rekla je, stavljajui svoju bijelu konu torbicu na stol. Skinula je svoj crveni plastini eir i stavila ga preko torbice, sasvim je zaklonivi. Imao sam dojam da se sprema izvesti neki maioniarski trik: kad podigne eir, torbice vie nee biti. "Ali ja sam stavio pogrenu kravatu", pobunio sam se. "Pogrenu kravatu?" upitala je, zaueno pogledavi u moju kravatu, kao da se pita: "O emu on to govori?" Potom je dodala: "Nije bitno. Molim vas, nemojte se time zamarati." Uinilo mi se da u njezinim oima uope nema dubine, barem sam ja stekao takav dojam. Bile su to lijepe oi, ali kao da njima nije nita vidjela. Vie su me podsjeale na umjetne, staklene oi. Dakako, njezine oi nisu bile od stakla. Hitro su se pomicale, a vjee treptale. Kako me uope uspjela prepoznati u tako napuenoj kavani? Gotovo svaka stolica u kavani bila je zauzeta, a na mnogima od njih su sjedili mukarci mojih godina. elio sam je upitati za objanjenje, ali uinilo mi se da je mudrije ne postavljati suvina pitanja pa sam utio. Kad je naiao konobar, pozvala ga je i naruila Perrier. Odgovorio joj je da nemaju Perrier, ali da joj moe donijeti tonik. Nakon to je malo razmislila, kazala mu je neka joj donese tonik. Dok smo ekali da se konobar vrati s narudbom nismo razgovarali. Jednog trena podignula je crveni eir, odloila ga na stranu, otvorila patent-zatvara na torbici i iz nje izvukla kutijicu od crne lakirane koe, otprilike veliine audiokasete. Bila je to posebno napravljena kutijica za posjetnice. Kao i torbica, i ona je imala patent-zatvara. Nikad prije nisam vidio kutiju za posjetnice s patent-zatvaraem. Iz kutijice je izvadila jednu posjetnicu i pruila mi je. Posegnuo sam u dep na prsima, traei vlastitu posjetnicu, ali sam shvatio da pri sebi nemam nijednu. Njezina je posjetnica bila od vrlo tanke plastike i, inilo mi se, blago naparfimirana. Kad sam je prinio blie nosu, miris je postao jai. To je nesumnjivo bio neki parfem. Na posjetnici se vidio jedan jedini redak, otisnut sitnim crnm slovima:

Malta Kano

Malta? Okrenuo sam posjetnicu. Bila je prazna. Dok sam sjedio i razmiljao o moguem znaenju tog imena, konobar je priao i stavio pred nju au punu kockica leda, a potom je do pola ae ulio tonik. U ai je bila i krika limuna. Zatim je naem stolu prila konobarica, koja je na posluavniku donijela srebrnast 31

loni s kavom. Stavila je alicu ispred mene i natoila kavu. Nakon toga je jedva primjetno i beumno spustila tanjuri na kojem se nalazio raun, gotovo se ispriavajui to donosi tako loe vijesti i uz naklon se povukla. "Prazna je" obratila mi se Malta Kano. Ja sam i dalje zurio u praznu poleinu njezine posjetnice. "Samo moje ime i prezime. Nema nikakve potrebe da sadri moju adresu ili telefonski broj. Mene nitko nikada ne zove. Ja sam ta koja uvijek naziva." "Shvaam", rekoh suho. Taj odgovor znaio je zapravo da nita ne shvaam i ostao je lebdjeti u zraku iznad stola nalik na letei otok iz Guliverovih putovanja. Drei au objema rukama, povukla je maleni gutljaj kroz slamku. Blago se namrtila, nakon ega je au odloila, kao da je izgubila svako zanimanje za nju. "Malta mi nije pravo ime", rekla je Malta Kano. "Kano je moje pravo prezime, a Malta moje umjetniko ime, ime koje koristim u poslu. Uzela sam ga prema istoimenom otoku. Jeste Ii kada bili na Malti, gospodine Okada?" Kazao sam joj da nisam nikada bio na Malti i da ne planiram ii u skoroj budunosti. Nije mi ak ni palo na pamet da onamo odem. Sve to sam znao o Malti, odnosilo se na pjesmu The Sands of Malta u izvedi Herba Alperta, bez imalo pretjerivanja obino smee od pjesme. "Vidite, ja sam ivjela na Malti", nastavila je. "Tri godine. Voda na tom otoku ima uasan okus. Uope nije za pie, ima okus razblaene morske vode. I tamonji kruh je slan. Ne zato to u njega stavljaju sol, nego zato to je voda s pomou koje ga mijese slana. Sam kruh i nije tako lo. tovie, svia mi se okus kruha s Malte." Kimao sam glavom i pijuckao kavu. "Premda je voda s tog otoka uasnog okusa, postoji na Malti jedan osobit izvor koji ima izvanredan uinak na tjelesne elemente. To je zbilja posebna voda. moe se nai samo na jednome mjestu na otoku. Moglo bi se rei da ta voda predstavlja svojevrsnu zagonetku. Izvor se nalazi visoko u planinama i od sela u podnoju do njega mora se penjati i pjeaiti nekoliko sati. Voda se ni u emu ne moe prenijeti. Ako se pokua prenijeti na bilo koje drugo mjesto, gubi djelotvornost. Tko je eli piti, mora osobno otii onamo. O tome pie u dokumentima koji potjeu jo iz doba kriara. Oni su je zvali udotvornom vodom. ak se Allen Ginsberg jednom doao napiti te vode. I Keith Richards. ivjela sam ondje tri godine, u malom selu u podnoju planina. Uzgajala sam povre i nauila vesti. Svakog dana pjeaila sam i uspinjala se do tog izvora i pila tu osobitu vodu. Od 1976. do 1979. godine. Jednom sam itav tjedan pila samo tu vodu i nita nisam jela. To je svojevrsna asketska vjeba, mislim da bi se mogla nazvati i duhovnom vjebom. Tako ovjek proiava svoje tijelo. Za mene je to bilo jako vano iskustvo. Zato sam, nakon to sam se vratila u Japan, izabrala umjetniko ime Malta." "Mogu li vas pitati, kojom vrstom posla se bavite?" Odmahnula je glavom. "Iskreno govorei, to i nije pravi posao. Ne obavljam ga da bih zaraivala. Ne uzimam novac za ono ime se bavim. Sluam ljude, njihove probleme, i tako skupljam informacije o tjelesnim elementima. Takoer prouavam vodu koja ima blagotvoran uinak na tjelesne elemente. Nemam materijalnih problema i prilino sam imuna. Moj je otac bio vlasnik jedne klinike, na mene i moju mlau sestru prenio je dionice i vlasnitvo nad nekretninama od kojih primamo doivotnu rentu. Jedan raunovoa vodi brigu o svemu tome. Svake godine dobijem pristojnu svotu novca. Takoer, napisala sam nekoliko knjiga koje mi donose manje godinje prihode. Moj rad na tjelesnim elementima je neprofitna djelatnost. Zbog toga na mojoj posjetnici nema adrese ni broja telefona. Ja sam ta koja naziva." Kimnuo sam glavom. Bio je to refleksan pokret, nisam imao blage veze o emu govori. Razumio sam rijei koje je izgovarala, ali nisam uspijevao shvatiti njihov smisao. Tjelesni elementi? Allen Ginsberg? Poeo sam se osjeati nelagodno. Ne ubrajam se u ljude koji su obdareni osobitom intuicijom, ali to sam dulje bio s tom enom, sve sam jasnije slutio nevolju.

32

"Oprostile, ali zar mi ne biste mogli dati malo detaljnije objanjenje? Maloprije sam razgovarao sa svojom suprugom, i jedino to mi je rekla bilo je da se svakako moram nai s vama i popriati o naem maku, koji je nestao. Da vam iskreno kaem, nije da me ne zanima to o emu govorite ... ali ima li to ikakve veze s naim makom?" "Naravno da ima", odgovorila je. "Ali, prije no to prijeem na to, ima jedna stvar s kojom vas elim upoznati, gospodine Okada." Povukla je metalni patent-zatvara na svojoj torbici i iz nje izvadila bijelu omotnicu. U omotnici se nalazila fotografija, koju je izvadila i pruila mi je da je pogledam. "To je fotografija moje sestre", rekla je. Bila je to fotografija u boji na kojoj su se vidjele dvije ene. Jedna je bila Malta Kano i na glavi je imala eir, ut pleteni eir koji je sasvim odudarao od njezine odjee. Druga ena (njezina sestra, pretpostavljao sam prema onome to je rekla) na sebi je imala kostim pastelne boje i odgovarajui eir, kakvi su bili u modi ranih ezdesetih. ini mi se da su takvu boju neko zvali "boja medovine". Jedno je bilo sasvim izvjesno: obje su sestre voljele eire. Frizura mlae sestre u svemu je nalikovala onoj kakvu je nosila Jacqueline Kennedy iz vremena kad je ivjela u Bijeloj kui. Ve na prvi pogled vidjelo se da joj je kosa bila obilno poprskana lakom. minka je bila malo napadnija, ali se sasvim sigurno moe rei da je bila vrlo lijepa. Imala je izmeu dvadeset i dvadeset pet godina. Nakon to sam je izvjesno vrijeme gledao, vratio sam fotografiju Malti Kano, koja ju je uvukla natrag u omotnicu i omotnicu vratila u torbicu, povukavi patent-zatvara. "Moja sestra je pet godina mlaa od mene" rekla je. "Nju je Noboru Wataya primorao na spolni in. Silovao ju je, da vam bude jasnije." Uas, samo mi je jo to trebalo! elio sam ustati i otii ne rekavi vie ni rije. Ali, nisam mogao tek lako ustali i otii. Izvadio sam rupi iz depa na sakou, obrisao usta i vratio ga u isti dep. Zatim sam se nakaljao. "To je uasno", rekoh. "Nemam pojma o okolnostima pod kojima se to dogodilo, ali ako je povrijedio vau sestru i nanio joj zlo, iskreno mi je ao. Ipak, moram vam rei da moj urjak i ja uope nismo u prijateljskim odnosima. Zato, ako od mene oekujete..." "Ni sluajno, g. Okada", odluno je rekla. "Vas ni sluajno ne smatram odgovornim u bilo kakvom smislu. Ako postoji netko koga se moe kriviti za to to se dogodilo, onda sam to ja. Bila sam nepaljiva i nisam je zatitila kao to sam trebala. Naalost, odreeni su dogaaji doprinijeli da joj ne budem od pomoi. Takve se stvari dogaaju. Kao to znate, ivimo u nasilnom i kaotinom svijetu. A unutar tog svijeta postoje podruja koja su jo nasilnija, jo kaotinija. Shvaate li to vam govorim, gospodine Okada? to je bilo, bilo je. Moja sestra e se oporaviti od ozljeda, od silovanja. Na sreu, ozljede nisu bile opasne po ivot. Ve sam rekla svojoj sestri da joj se moglo dogoditi neto jo mnogo stranije. Ali, mene sada najvie brinu njezini tjelesni elementi." "Njezini tjelesni elementi?" ponovio sam. Ti "tjelesni elementi" oito su bili njezina omiljena, svakodnevna tema. "Sada vam ne mogu podrobnije objanjavati kako je dolo do spleta i povezanosti raznih okolnosti. Duga je to i zamrena pria, i premda time ne umanjujem potovanje prema vama kada vam ovo govorim, vi, g. Okada, niste u stanju pravilno shvatiti znaenje tog dogaaja koji duboko zadire u nau profesionalnu djelatnost. Nisam vas pozvala da bih vam se zbog toga alila. Vi ni u kom sluaju niste odgovorni za ono to se dogodilo. Jednostavno sam eljela da znate da je moja sestra doivjela neto runo, recimo privemeno, od g. Wataye. Vjerojatno e izmeu vas i moje sestre, koja mi pomae, kao to sam vam ve napomenula, doi do nekog oblika kontakta u budunosti. Za sluaj da se izmeu moje sestre i g. Wataye dogodi jo neki incident, bilo bi dobro da budete svjesni svega to se ve dogodilo. Jednako tako, budite svjesni da se takve stvari mogu dogoditi bilo kada." Uslijedila je kratkotrajna tiina. Malta Kano pogledala me pogledom kojim kao da mi je govorila: dobro razmisli o svemu to sam ti rekla. Tako sam i uinio. Zbilja sam se zamislio nad injenicom da je Noboru Wataya silovao sestru Malte Kano. O povezanosti tog dogaaja i tjelesnih elemenata, kao i o vezama svega toga i nestanka naeg maka. "Ako sam vas dobro shvatio" rekoh tihim glasom, "ni vi a ni vaa sestra ne namjeravate cijelu stvar iznijeti u javnost... Hou rei, podnijeti kaznenu prijavu policiji?" 33

"Ne, mi to neemo uiniti", rekla je Malta Kano. "Nas dvije jedino zanima da imamo potpun uvid u ono to je taj dogaaj prouzroilo. Ako ne razrijeimo to pitanje, postoji osnovana sumnja da bi se moglo dogoditi neto jo mnogo gore." uvi te rijei osjetio sam olakanje. Ne bi mi ni najmanje smetalo ako bi Noboro Wataya bio osuen za silovanje i poslan u zatvor. tovie, vjerujem da takvo to i zasluuje. Ali, brat moje ene bio je jako poznata faca. Njegovo uhienje i sudski proces nedvojbeno bi se pojavili u udarnim vijeslima i na naslovnicama novina, i to bi bio jeziv ok za Kumiko. A to sam elio izbjei, kako radi nje, tako i radi mojeg duhovnog mira. "Budite uvjereni" nastavila je Malta Kano, "da je jedini razlog naeg dananjeg susreta va nestali maak. Zbog toga mi se gospodin Wataya obratio i zatraio moj savjet. Vaa supruga, gospoa Okada, posavjetovala se sa svojim bratom, a on se obratio meni." To je objanjavalo mnogo toga. Kumiko se eljela posavjetovati s nekom vidovnjakinjom ili medijem. U obitelji Wataya oduvijek su vjerovali u proroanstva, arolije, horoskope i sline stvari. Po mojem miljenju, ljudi su slobodni vjerovati u bilo to ako tako ele ili osjeaju. Ali, zato je ba morao silovati sestru jedne vidovnjakinje? Zato si natovariti hrpu nepotrebnih problema? "Je li to podruje vaeg zanimanja?" upitao sam. "Vi pomaete ljudima da pronau izgubljene stvari?" Zagledala se u mene oima u kojima nije bilo ni trunke dubine, oima kojima kao da je gledala kroz prozor prazne kue. Sudei po izrazu u njima, nije shvatila znaenje mojeg pitanja. Ne odgovorivi na moje pitanje, rekla je: "Vi ivite u prilino udnoj kui..." "Kako molim?" rekoh. "Kako to mislite, u udnoj kui?" Nije mi odgovorila. Gotovo netaknutu au tonika odmaknula je kojih desetak centimetara od sebe. "Znate, make su vrlo osjetljiva bia." Nekoliko trenutaka smo utjeli. "Istina je, ivimo u udnoj kui, a make su osjetljiva bia" rekoh potvrdno. "Ali, ondje ivimo ve prilino dugo. Nas dvoje i maak. Zato je ba sada, sasvim iznenada, odlutao? Zato to nije uinio prije?" "To vam ne mogu rei. Vjerojatno se protok struje promijenio. Vjerojatno je neto onemoguilo protok struje." "Struje?" "Jo uvijek vam ne mogu rei je li va maak iv ili nije, ali u jedno sam sigurna: ne nalazi se vie u blizini vae kue. Uzaludno ga traite po susjedstvu, ondje ga neete nai." Podignuo sam alicu i otpio gutljaj sada ve hladne kave. Kroz prozore kavane vidjelo se kako vani sipi kia. Nebo su prekrivali niski, tamni oblaci. Tuni mimohod ljudi i otvorenih kiobrana uspinjao se i sputao nadvonjakom. "Ispruite ruku, molim vas", rekla je. Poloio sam desnu ruku na stol, otvorenog dlana, pretpostavljajui da mi eli itati iz dlana. Umjesto toga, i ona je ispruila ruku i dlan poloila na moj. Zatim je zatvorila oi, ostavi sasvim nepokretna, kao da nijemo kori nevjernog ljubavnika. Konobarica je prila i napunila mi alicu kavom, pravei se da ne primjeuje to nas dvoje radimo. Ljudi za susjednim stolovima pogledavali su prema nama. Ja sam se jedino nadao da u naoj blizini sluajno ne sjede moji znanci. "elim da se sjetite jedne stvari, samo jedne stvari koju ste vidjeli danas prije no to ste doli ovamo", rekla je Malta Kano. "Jedne stvari?" upitah. "Jedne jedine stvari." Pomislio sam na minisuknju cvjetnih ara koju sam naao u jednoj od Kumikinih kutija za odjeu. Ne znam zato se izmeu svih ostalih stvari pojavila ba ona, ali iznenada sam pomislio na tu minisuknju. Drali smo nae dlanove jedan uz drugi iduih pet minuta, koje su mi se uinile mnogo dulje, ali ne zbog toga to su u mene gledali nepoznati ljudi, nego zato to je dodir njezine ruke imao neto uznemiravajue u sebi. Imala je malu ruku, ni toplu ni hladnu. Nije imala 34

strastven dodir zaljubljene ruke ni praktian dodir lijenikove ruke. Na mene je djelovala na isti nain kao i njezine oi, pretvarajui me u praznu kuu u kojoj uope nema namjetaja, ni zastora, ni tepiha. Samo prazan prostor. Naposljetku je Malta Kano povukla ruku i nekoliko puta duboko uzdahnula. Zatim je nekoliko puta kimnula glavom. "Gospodine Okada" poela je, "vjerujem da ulazite u razdoblje ivota u kojem e vam se dogoditi raznolike stvari. Nestanak vaeg maka tek je poetak " "Raznolike stvari", rekoh. "Dobre ili loe?" Blago je nakrivila glavu, razmiljajui. "Dogodit e vam se dobre, ali i loe stvari. Loe stvari koje e vam isprva izgledati dobre, i dobre stvari koje e vam isprva izgledati loe." "To zvui prilino uopeno", rekoh. "Moete li mi rei neto odreenije?" "Istina je, vjerujem da ovo to vam govorim zvui prilino neodreeno", sloila se Malta Kano. "Ali, gospodine Okada, postoje bezbrojni sluajevi s kojima se prava narav stvari moe izraziti jedino banalnim rijeima. Pokuajte to tako shvatiti. Mi nismo vidovnjaci, a ni proroci. Moemo vam dati jedino nejasne indikacije. Istina je da konkretne injenice ljudima djeluju mnogo uvjerljivije. to ovjek vie pokuava gledati u daljinu, to stvari postaju neodreenije." Nijemo sam kimnuo glavom. Ali nisam imao blage veze o emu govori. "Imam li vae doputenje da vas mogu opet nazvali?" upitala je. "Naravno", odgovorio sam, premda zapravo nisam imao nikakvu elju da me itko nazove. "Naravno" je bio jedini odgovor koji sam joj mogao dati. Hitrim pokretom podignula je svoj crveni plastini eir sa stola, potom i torbicu koja je leala ispod njega i ustala. Ne znajui kako da postupim, ostao sam sjediti. "Imam jednu malu informaciju koju mogu podijeliti s vama", rekla je Malta Kano, pogledavi u mene, nakon to je stavila eir na glavu. "Nai ete svoju kravatu na tokice, ali ne u svojoj kui."

4
Visoki toranj i duboki bunar (ili, daleko od Nomonhana)

Vrativi se kui, zatekao sam Kumiko u dobrom raspoloenju. tovie, veselu. Bilo je gotovo est sati kad sam stigao kui nakon susreta s Maltom Kano, a to znai da nisam imao vremena skuhati pravu veeru. Umjesto loga, dok smo pijuckali pivo pripremio sam jednostavan obrok od onoga to sam pronaao u zamrzivau. Ona je avrljala o poslu, kao i uvijek kad je bila dobre volje: koga je sve srela u uredu, to je sve uinila, koji su od njezinih kolega talentirani a koji nisu, i slino. Sluao sam je i tu i tamo kratko joj odgovarao. uo sam jedva polovicu od onoga to je govorila. Ne radi se o tome da je nisam elio sluati dok je govorila o tim stvarima. Na stranu sadraj razgovora, ali ja sam je volio promatrati za kuhinjskim stolom dok je sa zanosom govorila o poslu. To je obiteljski ivot, mislio sam. Igrali smo uloge koje su nam pripadale: ona je govorila o poslu, a ja sam pripremao veeru i sluao je kako pripovijeda. To se jako razlikovalo od predodbe koju sam o obiteljskom ivotu imao prije vjenanja. Ali, to je bio obiteljski ivot kakav sam izabrao. Dakako, ivio sam u obilelji kad sam bio dijete, ali to nije bio obiteljski ivot kakvog sam ja elio. Takav obiteljski ivot bio mi je dodijeljen samim 35

roenjem. A sada sam ivio obiteljskim ivotom koji sam svojevoljno izabrao. Teko se mogao nazvati savrenim, ali bio sam ga spreman prihvatiti, bez obzira na to kakvi se problemi pojavili. Bilo je to neto to sam svojevoljno izabrao, a ako je takav izbor povlaio za sobom i pokoji problem, onda u najveoj mjeri za to mogu okriviti samog sebe. "Onda, zna li se to je bilo s makom?" pitala je. Ukratko sam joj ispripovjedio susret s Maltom Kano u etvrti Shinagawa. Kazao sam joj i za kravatu na tokice, kao i da je nisam uspio nai u ormaru. Kako me Malta Kano uspjela bez najmanjeg problema pronai u prepunoj kavani. Da je imala osobit nain odijevanja i govora, koje sam joj pokuao opisati. Kumiko se nasmijala kad sam spomenuo Maltin crveni plastini eir, ali kad joj nisam uspio rei nita poblie o naem nestalom maku, bila je jako razoarana. "To znai da ni ona ne zna to mu se dogodilo", Kumiko je nastavila. "Jedino to ti je znala rei, jest da vie nije u naem susjedstvu?" "Tako nekako", rekoh. Odluio sam ne spomenuti joj ono to je rekla o "protoku struje" na mjestu na kojem smo ivjeli kao i da bi to moglo imati veze s nestankom maka. Znao sam da bi to zabrinulo Kumiko pa nisam elio jo vie oteavati situaciju. Pravi problem nastao bi ako bi Kumiko poela inzistirati da se to prije preselimo jer ivimo u "udnoj kui". Zbog nae materijalne situacije nikakva selidba uope nije dolazila u obzir. "Jedino to mi je izriito rekla, jest da se maak vie ne nalazi u naem kvartu. Prenosim ti njezine rijei." "Znai li to da nam se nikad vie nee vratiti?" "Ne znam" rekoh. "Bila je prilino neodreena oko svega. Jedino je govorila u naznakama. Rekla mi je da e me nazvati kad dozna neto vie." "Misli U da joj se moe vjerovati?" "Ne znam to bih ti odgovorio. Zna da nemam pojma o takvim stvarima." Natoio sam pivo u au i promatrao kako se pjena slijee. Kumiko se nalaktila na stol i bradu oslonila o dlanove. "Ona ne prima novac, a ni darove. Je li ti to napomenula?" upitala me Kumiko. "Tim bolje", odgovorio sam. "U emu je onda problem? Nee uzeti na novac, nee nam ukrasti due, nemamo to izgubiti." "eljela bih da shvati jednu stvar", rekla je Kumiko. "Taj maak mi strano puno znai. Ili, bolje reeno: nama puno znai. Pronali smo ga tjedan dana nakon to smo se vjenali. Zajedno smo ga pronali. Sjea li se?" "Kako se ne bih sjeao." "Bio je jo mali mai, pokisao od velikog pljuska. Dola sam po tebe s kiobranom na postaju. Jadniak. Ugledali smo ga pri povratku kui. Netko ga je ostavio u gajbi za pivske boce pokraj prodavaonice pia. On je prvi maak kojeg sam imala u ivotu. Strano mi puno znai. Zato ne mogu dopustiti da ga izgubim." "Znam to jako dobro. Ali nemoj se toliko brinuti " "Pa gdje je onda? Ima ve deset dana kako je nestao. Svuda smo ga traili, i ti i ja, ali od njega ni traga. Zbog toga sam se javila bratu. Pomislila sam da moda poznaje kakvog medija ili vidovnjaka, nekoga tko bi nam mogao pomoi da ga pronaemo. Znam da ne voli moliti mojeg brata, ali on se razumije u te stvari, naslijedio je to od naeg oca..." "Znam, ne mora mi to spominjati, te stvari su postale tradicija u tvojoj obitelji". rekao sam glasom hladnim poput veernjeg vjetra u zaljevu. "Ali, kakve imaju veze tvoj brat i ta ena, Malta?" Kumiko je slegnula ramenima. "Sigurna sam da ju je negdje sluajno sreo. Izgleda da ovih dana sree jako mnogo poznatih ljudi." "Bit e da je tako." "Moj brat tvrdi da ona posjeduje zadivljujue sposobnosti, ali da je kao osoba prilino bizarna", rekla je Kumiko, promijeavi tjesteninu u loncu. "Kako si ono rekao da se zove?" "Malta Kano", rekoh. "Objasnila mi je da je prakticirala neku vrstu asketskog ivota na otoku koji se zove Malta." 36

"Tako je. Malta Kano. Kakav si dojam stekao o njoj?" "Ah, ni sam ne znam...." Pogledao sam u svoje ruke, koje sam drao na stolu. "Barem nije dosadna. I to neto znai. Svijet je pun neobjanjivih stvari, pa netko mora ispuniti i tu prazninu. Jo ako ta osoba nije dosadna, i to je ve mnogo. Nije li tako? Sjea li se starog gospodina Honde?" Kumiko se glasno nasmijala na spomen starog gospodina Honde. "Bio je divan starac, zar ne? Bio mi je jako drag." "I meni", sloio sam se.

Prve godine naeg braka, samo te prve godine, Kumiko i ja smo jednom mjeseno odlazili u posjet starom g. Hondi, k njemu kui. U obitelji Wataya, to jest u obitelji moje ene, tog starog gospodina smatrali su nekom vrstom poluboanstva zbog vidovnjakih sposobnosti i svi odreda jako su ga cijenili i potovali, no on je bio gotovo sasvim gluh i nije dobro uo to mu se govorilo ak ni pomou slunog aparata. Morali smo vikati na sav glas pa bi papir na shojijima* poeo vibrirati. Ako je netko potpuno gluh, pitao sam se, kako onda moe uli to mu duhovi govore? Ali, vjerojatno se radilo o drugoj vrsti sluha: to slabije uje rijei ljudi, to bolje uje rijei duhova. Sluh je izgubio zbog rane zadobivene u ratu. Bio je doasnik u japanskoj vojsci u Kwantungu 1939. godine, u vrijeme "kineskog incidenta". Uni bubnjii su mu stradali od granate ili rune bombe ili neega treeg to je eksplodiralo u njegovoj blizini tijekom borbe za Nomonhan, kada su japanske snage ratovale protiv udruenih snaga Sovjetskog Saveza i Mongolije u pograninom podruju izmeu Mongolije i Mandurije. Nai posjeti kui g. Honde nisu bili meutim potaknuti vjerovanjem u njegove duhovne moi. Mene takvo to nikada nije zanimalo, a i Kumiko je mnogo manje vjerovala u nadnaravne moi od njezinih roditelja ili brata. Bila je blago podlona praznovjerju i mogla ju je uznemiriti neka zloslutna prognoza o bolesti, ali nikada se nije htjela osobno upustiti u takve stvari. Jedini razlog zbog kojeg smo odlazili posjetiti g. Hondu bio je taj to je to od nas traio njezin otac. Da budem iskren, bio je to jedini uvjet koji je postavio za nae vjenanje. Naravno, bio je to prilino udan uvjet, ali pristali smo kako bismo izbjegli daljnje probleme. Njezin otac je bio dravni slubenik. Mlai sin ne bas dobro stojee seljake obitelji iz okruga Niigate, zahvaljujui dravnoj stpendiji studirao je na prestinom Sveuilitu u Tokiju, na kojem je diplomirao s odlinim uspjehom i postao jedan od monika u Ministarstvu prometa. Sve je to bilo vrijedno potovanja, ali kako se esto zna dogoditi takvim ljudima, postao je silno umiljen i pun sebe. Naviknut da izdaje zapovijedi, nikada mu nije palo na pamet posumnjati u vrijednosti svijeta kojemu je pripadao. Za njega, hijerarhija je bila zakon. Nadreenima se pokoravao bez imalo oklijevanja, a one pod sobom tlaio bez imalo milosti. Ni Kumiko a ni ja nismo imali nikakvih iluzija da bi ovjek poput njega za zeta mogao prihvatiti siromanog, dvadesetetverogodinjeg neznanca poput mene, koji nisam imao obiteljski pedigre, stanovit drutveni status ili obeavajuu budunost. ak i da su njezini roditelji odbili dati blagoslov za na brak, bili smo odluni ustrajati u elji da se vjenamo. Bili smo mladi, strastveno se voljeli i duboko vjerovali da emo biti sretni ak i ako prekinemo vezu s njezinom obitelji, ak i ako nismo imali ni prebite pare. Zapravo, kada sam otiao zaprositi Kumikinu ruku, njezini roditelji drali su se iznimno hladno. inilo se da su se vrata svih hladnjaka na ovom svijetu otvorila u istom asu. ak su proveli opsenu istragu o rodoslovlju moje blie i dalje obitelji. U mojoj obitelji nisu postojale osobe vrijedne spomena, ni po neemu dobrom a ni po loem, pa je taj njihov napor predstavljao obian gubitak vremena i novca. Sve do tada ni ja sam nisam imao blage veze tko su ili to su bili moji preci u razdoblju Edo**, ali prema provedenom istraivanju ispada da su uglavnom bili sveenici ili uenjaci. Razina naobrazbe u obje je grane bila visoka, ali u * Shoji - prozor, klizna vrata ili pomina pregrada s bijelim riinim papirom koji proputa svjetlost,
ali nije proziran.

** Razdoblje Edo - ogunat Tokugawa ili razdoblje Edo (1603. -1868.). 37

praktinoj primjeni, to jest u zaraivanju novca, bili su vrlo skromnih sposobnosti. Nisu bili neki geniji, ali ni kriminalci. Nitko od njih nije dobio kakvo odlije ili medalju, ali ni poinio samoubojstvo iz ljubavi zajedno s kakvom glumicom. Meu svima njima postojao je samo jedan koji je bio lan, i to sasvim nepoznat, reakcionarne stranke koja je u trenutku restauracije dinastije Meiji* oajavala zbog politikih perspektiva Japana, pa si je zbog toga oduzeo ivot izvrivi seppuku** pred vratima nekog hrama. Od svih mojih predaka on je bio najslikovitiji. Ali, ini se da se to nikoga od njih nije osobito dojmilo. To to su nam, uz mnogo nekanja i oklijevanja, naposljetku ipak odluili dopustiti da se uzmemo, moemo zahvaliti jedino g. Hondi. Traio je od njih da mu kau sve to su doznali o meni, i na kraju izjavio da, ako je ve dolo vrijeme da se Kumiko uda, ja sam najbolja mogua prilika za nju. Takoer im je kazao da se ni sluajno ne smiju protiviti naoj elji, osim ako ne ele izazvati nesluene posljedice. Kumikini roditelji slijepo su vjerovali sudu g. Honde, pa nisu mogli uiniti nita drugo nego prihvatiti me za zeta. Ja sam za njih oduvijek bio netko iz drugog svijeta, dakle nezvani gost. Tijekom prvih mjeseci braka, Kumiko i ja bismo dolazili na veeru svaki drugi tjedan, smatrajui da nam je to prije svega dunost, ali to bijahu mune veeri. Tono na pola puta izmeu besmislenog ponienja i okrutnog muenja. Tijekom itave veere imao sam dojam da je stol u njihovoj blagovaonici dug poput eljeznikog perona. Ne samo to su sjedili i jeli i razgovarali o neemu za jednim krajem stola dok sam ja sjedio sasvim osamljen za udaljenim drugim krajem, nego su se pravili da me uope ne primjeuju. To je potrajalo punih godinu dana dok se jednom zgodom Kumikin otac i ja nismo uno posvaali, nakon ega se nikada vie nismo vidjeli. Olakanje koje sam osjetio, graniilo je s ekstazom. Nita toliko ne izjeda ovjeka koliko nepotreban napor. Izvjesno vrijeme nakon naeg vjenanja, trudio sam se, na svoj nain, odrati dobre odnose s Kumikinom obitelji. Ipak, mnogo su mi lake padali mjeseni susreti s g. Hondom. Sve honorare g. Honde plaao je Kumikin otac. Naa jedina obveza bila je posjetiti g. Hondu u njegovom domu u Mcguruu jednom mjeseno. Odnijeli bismo mu bocu sakea, sasluali to nam je imao za rei i poslije toga vratili se kui. Nama je g. Honda jo od samoga poetka bio drag. Lice bi mu se razvedrilo im bi ugledao bocu sakea koju bismo mu svaki put odnijeli na dar. Osim to je bio gluh i to je sve vrijeme drao upaljen televizor s tonom odvrnutim na najjae, doista je bio vrlo drag starac. K njemu smo redovito odlazili ujutro. I zimi i ljeti sjedio je na kotatsuu***. Zimi bi kotatsu drao sve vrijeme upaljen i prekriven debelom dekom, a ljeti bi s njega skinuo deku i ne bi ga palio. Bio je prilino poznat vidovnjak, ali je vrlo skromno ivio. Zapravo, sasvim asketski. Kua mu je bila mala. s predsobljem toliko skuenim da je samo jedna osoba mogla ui i izuti ili obuti cipele. Tatamiji**** na njegovim podovima bijahu slabe kakvoe, a napukla stakla na prozorima zalijepljena ljepljivom vrpcom. S druge strane ulice nalazila se automehaniarska radionica u kojoj je netko vjeito vikao iz svega glasa. Gospodin Honda nosio je kimono koji je bio neka mjeavina muke none koulje i radnikog odijela. Bilo je oito da kimono ve dulje vrijeme nije bio opran. ivio je sam, ali mu je svakog dana dolazila spremaica koja bi poistila kuu i spremila neto jednostavno za jelo. Iz nekog razloga nije joj doputao da mu pere odjeu. Upali obrazi bili su mu uvijek obrasli u rijetku, sijedu bradicu. * Razdoblje Meiji - za razdoblja Meiji (1868.-1945.) ukinut je feudalni sustav i zapoeo brz gospodarski razvoj Japana, okonana je teritorijalna razdijeljenost zemlje i izvren upravni preustroj i modernizacija vojske. ** Seppuku drevno japansko ritualno samoubojstvo paranjem utrobe maem. *** Kotatsu - niski stoli za sjedenje iji je vrh prekriven vrstom tankog japanskog madraca (futon) ili debelom dekom. U podnoju stolia ugraen je grija. Neko se iskljuivo upotrebljavao eravnik u koji se stavljala eravica a dananji su opremljeni elektrinim grijalicama. **** Tatami - prostirka ili tanji madrac. Prvobitno su izraivani od riine slame. Krajem osmog stoljea upotrebljavali su se kao zasebni uporabni predmeti ija su veliina i kakvoa izrade govorili o drutvenom statusu vlasnika. Od etrnaestog stoljea podovi u japanskim kuama gotovo su se redovito i potpuno prekrivali tatamijem. Jedan tatami je priblino dug est stopa a irok tri (180 x 90 cm).

38

Ako je u kui g. Honde postojalo ita to bi se moglo nazvati impresivnim, onda je to bio golem televizor u boji. U takvom skuenom prostoru golemi je televizor jo vie odudarao. Uvijek je bio ukljuen na dravni NHK program. Nisam uspio skuiti u emu je stvar. Je li mu se dravni program posebno sviao ili mu se nije dalo mijenjati programe, ili je to moda bio neki poseban televizor koji je primao samo program dravne televizije. Umjesto kakvog cvjetnog aranmana ili svitka s kaligrafijom, izravno na podu dnevne sobe stajao je taj golemi televizor, a g. Hondu redovito bismo zatekli kako sjedi ispred njega i mijea tapie za proricanje dok je s televizora tretao program o pripremanju hrane i kuhanju, o araniranju bonsai cvijea, ili najnovije vijesti i politike diskusije. "Moe biti da ti ba i nisi za pravniki poziv", kazao je jednog dana g. Honda. Toliko glasno kao da je govorio nekomu tko je dvadeset metara meni iza lea. "Mislite?" upitao sam ga. "Na koncu konca, zakoni su ti koji reguliraju odnose u vrlo ogranienom podruju. To je svijet u kojem je sjena sjena, a svjetlost svjetlost. 'Ja sam ja, ti si ti, i gotova pria.' Ali ti ne pripada tom svijetu, sinko. Svijet kojem ti pripada je iznad ili ispod tog svijeta." "Koji je bolji.?" upitao sam ga, iz puke radoznalosti. "Onaj gornji ili donji?" "Ne radi se o tome da je ovaj ili onaj bolji", odgovorio je. Nakon to se nakaljao, ispljunuo je sluz u papirnati ubrus i potanko prouio iskaljani sadraj, potom zguvao ubrus i bacio ga u ko. "Nije u pitanju bolje ili loije. Bit je u tome da se ne protivi strujanju. Ako treba ii gore, idi gore, a ako treba ii dolje, idi dolje. Kad treba ii gore, pronai najvisoiji toranj i popni se na vrh. Kad treba ii dolje, pronai najdublji bunar i sii na samo dno. Kad nema strujanja, budi miran, miruj. Ako se opire strujanju, sve presuuje. Ako sve presui, svijet se pretvara u tamu. 'Ja sam on, on je ja, i sve poinje iznova.' Odriui se samog sebe, ja postojim." "Je li ovo razdoblje u kojem nema strujanja?" pitala je Kumiko. "to kae? "JE LI OVO RAZDOBLJE U KOJEM NEMA STRUJANJA?" viknula je Kumiko. "Sada nema strujanja", kazao je g. Honda, kimajui glavom. "Sada je najpametnije mirovati. Ne initi nita. Treba se paziti vode. U budunosti bi tvoj mu mogao doivjeti neke smetnje u vezi s vodom. Voom koje nema ondje gdje bi je trebalo biti. Vodom koje ima ondje gdje je ne bi trebalo biti. U svakom sluaju, mora obratiti jako veliku pozornost na vodu." Sjedei uz mene, Kumiko je kimala glavom smrtno ozbiljna, ali mogao sam vidjeti kako se bori da ne prasne u smijeh. "Kakva je to vrsta vode?" upitao sam. "To ne znam" odgovorio je g. Honda. "U svakom sluaju, voda." Na ekranu se vidjelo kako neki sveuilini profesor govori o tome kako se konfuzna uporaba japanske gramatike u Japanaca savreno slae s kaosom koji vlada u njihovim ivotima. "Dakako, ispravno govorei takve pojmove ne moemo nazvati konfuznima. Gramatika je poput zraka: recimo da netko mjerodavan odlui da odsada treba koristiti nova gramatika pravila, ali ljudi ih se najvjerojatnije nee pridravati." Bio je to zanimljiv razgovor, ali g. Honda nastavio je govoriti o vodi. "Da budem iskren, i ja sam prilino propatio kad je u pitanju voda", kazao je. "U Nomonhanu nismo imali vode. Fronta je bila u rasulu, a takozvana opskrba bila je presjeena. Nije bilo ni vode ni hrane. Ni sanitetskih potreptina. Ni streljiva. Bilo je uasno. Glavonje iz pozadine zanimalo je samo jedno: zauzeti teritorij to je prije mogue. Nitko nije razmiljao o opskrbi. Gotovo tri puna dana nisam popio ni kap vode. Preko noi smo obiavali ostaviti rairen runik, koji bi ujutro bio vlaan od rose. Mogao si iscijediti nekoliko kapi, ali nita vie. To nam je bila jedina voda. Mislio sam da u skapati od ei, toliko je gadno bilo. Umrijeti od ei u takvim okolnostima, najgora je mogua stvar na svijetu, jednog trena sam pomislio da je bolje da me metak pogodi i da tako skonam. Suborci koji su bili pogoeni u trbuh, vapili su za vodom. Neki od njih su poludjeli. Bio je to pravi pakao. Mogli smo vidjeti kako velika rijeka protjee nedaleko od nas. Ali, nismo mogli do nje. Izmeu naih redova i rijeke nalazile su se oklopne sovjetske snage, tenkovi s bacaima plamena. Mitraljeska 39

gnijezda bila su postavljena svuda uokolo. Na brdu su ak bila gnijezda snajperista, koji bi nou zapucali. A mi smo imali jedino stare modele puaka kalibra .38 i dvadesetpet metaka po osobi. Ipak, mnogi od mojih suboraca odluili su se oduljati do rijeke. Nisu mogli izdrati e. Nitko se nije vratio. Svi su bili ubijeni. Zato kaem, kad treba mirovati, najpametnije je mirovati." Opet je uzeo papirni ubrus, glasno ispuhao nos i pregledao sadraj onoga to je izbacio, potom sve zguvao i bacio u ko. "Znam da moe biti teko ekati da se strujanje pokrene", rekao je. "ali kad se mora ekati, onda se eka. U meuvremenu, pametnije je ponaali se kao da si mrtav." "Znai, mislite da bih se za neko vrijeme trebao ponaati kao da sam mrtav?" upitao sam ga. "to si rekao?" "ZNAI, MISLITE DA BIH SE ZA NEKO VRIJEME TREBAO PONAATI KAO DA SAM MRTAV?" "Tako je, sinko. 'Jedino sa smru / moe slobodno strujati / u Nomonhanu.'" Nastavio je priati o dogaajima iz Nomonhana jo sat vremena. A mi smo ga sluali. Bilo nam je reeno da "sluamo njegove savjete", ali ni nakon to smo godinu dana jednom mjeseno odlazili onamo, on nam gotovo nikad nita nije savjetovao. Svega jednom ili dva puta rekao je svoje predvianje, i to neodreeno. Gotovo jedino o emu je svaki put priao bila je borba za Nomonhan: kako je geler raznio polovicu glave poruniku koji je stajao odmah do njega, kako su bacajui Molotovljeve koktele na sovjetske tenkove mnogi njegovi suborci izgorjeli ivi od bacaa plamena, kako su sovjetske pilote koji su morali prinudno sletjeti okruili i ubili... Jedino je o tome govorio. Sve su njegove prie bile zanimljive, ak i vie od toga, ali kao i u svemu drugome, ako ste ih uli sedam ili osam puta, prestale bi biti zanimljive i upeatljive kao kad biste ih uli prvi put. Osim toga, on svoje prie nije smireno "pripovijedao" on se derao na sav glas, kao da stoji na rubu provalije i po orkanskom se nevremenu dovikuje s drugom stranom. Kao da smo gledali neki stari Kurosawin film iz prvog reda kinodvorane u predgrau. Ni Kumiko ni ja ne bismo dobro uli neko vrijeme nakon to bismo otili od njega. Ipak, mi smo, ili barem ja, uivali sluati g. Hondu i njegove prie. Veina je bila prilino krvava, ali izlazei iz usta starog ovjeka u prljavoj, otrcanoj odjei, detalji borbi gubili su na uvjerljivosti. Prije su podsjeale na bajke. Prije gotovo pola stoljea, vojne postrojbe kojima je pripadao i g. Honda borile su se u estokim okrajima za ogoljeni dio zemlje na granici izmeu Mandurije i Unutranje Mongolije.* Sve dok iz usta g. Honde nisam uo o borbi za Nomonhan, o tome nisam znao gotovo nita. A to je bila velika bitka. Gotovo goloruki, oni su pruali otpor nadmonijim i mnogo bolje naoruanim sovjetskim trupama koje su ih porazile. Pojedine postrojbe bile su sasvim unitene. Neki su asnici, na vlastitu inicijativu, zapovjedili svojim trupama da se predaju kako bi izbjegli pokolj, a njihovi nadreeni natjerali su ih da poine samoubojstvo. Veina vojnika koje su Sovjeti zarobili odbila je sudjelovati u razmjeni zarobljenika nakon to je rat zavrio, jer su se bojali da e im suditi za dezerterstvo. Ti su ljudi skonali ivote ostavivi svoje kosti na mongolskoj zemlji. Vraen kui nakon to je s poastima otputen iz vojske zbog gubitka sluha. g. Honda je postao vidovnjak. "To je ipak bilo dobro", kazao je. "Da mi sluh nije bio oteen, vjerojatno bih poginuo na nekom otoku u Junom Pacifiku. To se zbilja dogodilo veini trupa koje su preivjele sukobe oko Nomonhana. Bitka za Nomonhan predstavljala je veliku sramotu za Carsku vojsku, pa su sve preivjele poslali na ona bojita gdje je bilo najizglednije da e poginuti. Za razliku od obinih vojnika, zapovjednici koji su napravili velike pogreke u borbama za Nomonhan postigli su zapaene karijere u glavnom zapovjednitvu. Neki od njih su nakon rata ak postali politiari. A borci koji su dali sve od sebe borei se pod njihovim zapovjednitvom, gotovo svi su poginuli." * Za bolje razumjevanje ratnih sukoba i polilikih okolnosti o kojima Murakami pripovjeda vidi
prevoditeljev Dodatak na kraju knjige.

40

"Zato je bitka za Nomonhan predstavljala sramotu za Carsku vojsku?" pitao sam. "Vojnici su se hrabro borili, i mnogi od njih su poginuli. Zato su se prema preivjelima ponijeli tako cinino?" Ali, g. Honda kao da nije uo moje pitanje. Ponovno ga je zaokupilo mijeanje tapia za proricanje. "Bolje se pripazi vode", rekao je. Tog dana nije kazao nita vie.

Nakon moje svae s Kumikinim ocem, prestali smo odlaziti kod g. Honde. Nisam mogao dopustiti da ga nastavimo posjeivati znajui da je za nae odlaske k njemu plaao moj tast, a mi ih tada sami nismo mogli plaati. U to smo vrijeme jedva spajali kraj s krajem. Ubrzo smo zaboravili g. Hondu. ba kao to veina mladih i zaposlenih ljudi zaboravi veinu starih ljudi.

Te noi, leei u krevetu, razmiljao sam o g. Hondi. I on i Malta Kano su spomenuli vodu. Gospodin Honda upozorio me da budem oprezan s vodom. Malta Kano se podvrgnula asketskom ivotu na Malti da bi provela svoja istraivanja o vodi. Vjerojatno je to bila puka sluajnost, ali oboje su pridavali veliku vanost vodi. Sada sam se i ja poeo brinuti. Misli su mi odlutale prema prizorima s bojnog polja kod Nomonhana. Sovjetski tenkovi i mitraljeska gnijezda, i rijeka koja protjee nedaleko od njih. Nepodnoljiva e. Okruen mrakom, mogao sam uti um rijeke i kako protjee. "Jesi li budan?" Kumiko mi se obratila apui. "Aha." "to se tie kravate, one na tokice, sjetila sam se. U prosincu sam je odnijela na kemijsko ienje. Bila je jako zguvana, pa sam htjela da je u istionici lijepo izglaaju. A onda sam sasvim zaboravila na nju." "U prosincu? Zaboga, to je bilo prije est mjeseci." "Znam. Zna da mi se takvo to jo nikad nije dogodilo, ja takve stvari ne zaboravljam. Bila je to tako zgodna kravata." Rukom me dotaknula po ramenu. "Odnijela sam je u istionicu blizu postaje. to misli, jesu li je sauvali?" "Sutra ujutro u otii i provjeriti. Vjerojatno je i dalje uvaju." "Zato tako misli? Ve je prolo est mjeseci. U veini sluajeva, istionice se nakon tri mjeseca rjeavaju stvari po koje nitko nije doao. Imaju pravo na to. Takvi su propisi. Zato misli da je i dalje uvaju?" "Malta Kano mi je rekla da se ne brinem i da u je pronai. Negdje izvan kue." I usred mraka sam mogao osjetiti kako se zagledala u mene. "Nemoj mi rei da vjeruje u ono to ti je rekla?" "Sve vie poinjem vjerovati njezinim rijeima." "Ubrzo bi se mogao poeti viati ak i s mojim bratom", rekla je, aljivog tona. "Nikad se ne zna", odgovorih joj. Nastavio sam razmiljati o bojnom polju kod Nomonhana i nakon to je Kumiko zaspala. Vojnici su sveudilj spavali. Nebo nad njihovim glavama bilo je ispunjeno zvijezdama i cvrali su milijuni cvraka. Mogao sam uti um rijeke. Utonuo sam u san sluajui njezin umni protok.

41

5
Ovisnost o bombonima s okusom limuna Ptice koje ne lete i presahnuli izvori

Nakon to sam oprao posue od doruka, biciklom sam se odvezao do istionice pokraj postaje. Vlasnik istionice, mrav ovjek u kasnim etrdesetima, s dubokim borama na elu, sluao je kasetu Orkestra Percyja Faitha s kasetofona podignutog na policu. Bio je to velik JVC kasetofon sa zasebnim parom zvunika i gomilom kaseta koje su leale razbacane uokolo. Orkestar je izvodio pjesmu Tara's Theme, izvlaei maksimum raskoi iz gudakih instrumenata. Vlasnik se nalazio u stranjoj sobi i zvidukao u ritmu glazbe dok je sigurnim i energinim pokretima parnim glaalom glaao koulju. Priao sam pultu i ispriavajui se objasnio da sam lani donio kravatu na ienje i potom zaboravio na nju. U njegovom malom, usporenom svijetu moja pojava malo poslije devet ujutro morala je predstavljati isto to i zloslutna pojava glasnika u antikoj tragediji. "Pretpostavljam da nemate ni priznanicu", kazao je krajnje ozbiljnim glasom. Kao da nije razgovarao sa mnom nego s kalendarom na ziu kraj blagajne. Fotografija za mjesec lipanj predstavljala je Alpe: zelenu dolinu, krave koje pasu, upav bijeli oblak to je plovio iznad Mont Blanca ili Matterhorna ili neke tree planine. Zatim me pogledao izrazom kojim mi je rjeito govorio: kad je ve toliko vremena prolo, mogao si ie zauvijek zaboraviti. Bio je to iskren i izraajan pogled. "Krajem godine, kaete? Eto ti vraga. Prolo je vie od est mjeseci. Evo, potrait u je, ali ne oekujte udo." Iskljuio je glaalo, odloio ga uspravno na dasku za glaanje i zviduui temu iz filma .A Summer Place poeo prebirati po policama u stranjoj sobi. Dok sam jo pohaao gimnaziju, poveo sam svoju ondanju djevojku na taj film u kojem glavne uloge tumae Troy Donahue i Sandra Dee. Gledali smo ga u kinu s dvostrukim programom, zajedno s filmom Follow the Boys, kojem glumi Connie Francis. Koliko se sjeam, film je bio prilino lo, ali uvi nakon trinaest godina istu glazbu u istionici, mogao sam se sjetiti jedino lijepih uspomena iz tog vremena. Nakon kina smo otili u slastiarnicu koja se nalazila usred parka. Pili smo kavu i jeli slatkie, pa je to vjerojatno bilo usred ljetnih praznika. Uokolo su letjele ose. Dvije male ose sletjele su na njezin slatki. Dobro se sjeam njihovog zujanja. "Kako ste ono rekli, modra kravata na tokice?" upitao je vlasnik. "Prezime Okada?" "Tako je", rekoh potvrdno. "Imate sree."

lim sam se vratio kui nazvao sam Kumiko koja je bila na poslu. "Pronali su kravatu", pobjedonosno sam joj rekao. "Ba se radujem", rekla je. Glas joj je zvuao prilino umjetno, poput pohvale djetetu kada se vrati kui iz kole s dobrim ocjenama. To me oneraspoloilo. Moda bi bilo pametnije da sam priekao pauzu za ruak pa je tek onda nazvao. "Ba mi je drago to su je pronali", rekla je. "Sluaj, sada sam jako zauzeta. Moe !i me nazvati u podne.?" "Vai", kratko sam odgovorio. Po zavrenom razgovoru iziao sam na verandu s dnevnim novinama. Kao i uvijek, legao sam potrbuke, rairivi stranice s oglasima u kojima se nudi zaposlenje, strpljivo ih itajui od poetka do kraja, stupce i stupce ispunjene nerazumljivim znakovima i kraticama. 42

Raznolikost profesija zaposlenja na ovom svijetu bila je zapanjujua. Svaka je bila posebno oznaena i razvrstana poput parcela na velikom groblju. inilo mi se da meu takvim oglasima neu nikada pronai posao koji bi mi odgovarao. Izgubljen meu imenima, simbolima i nizovima brojki, jednostavno nisam mogao shvatiti kakav posao nude i to sve oekuju od osobe koju e primiti na posao. Nakon to bih dulje vremena gledao u oglase u kojima se nudi zaposlenje, uvijek sam osjeao odreenu vrstu umora i umrtvljenosti. Oi bi me zaboljele i naposljetku ni sam vie nisam bio siguran to elim i to traim. Kao i svakog jutra, zauo sam pticu navijalicu kako odvija svoju navijenu oprugu negdje u kronji. Zaklopio sam novine, sjeo oslonivi se leima o stup ograde i zagledao se u vrt. Uskoro je ptica jo jednom prodorno kliknula, dugim, prodornim kliktajem koji je dolazio s vrha borove kronje iz susjednog vrta. Naprezao sam se ne bih li je ugledao u kronji, ali nisam je uspio vidjeti. Jedino sam uo njezin kliktaj. Tako je i za taj dan opruga svijeta bila navijena. Malo prije deset sati poelo je slabo kiiti. Kapljice su bile jako sitne i jedino ako biste se dulje zagledali mogli ste vidjeti da sipi. Svijet je postojao u dva oblika, kinom i suhom, i izmeu ta dva oblika nedvojbeno bi trebala postojati crta razgranienja. Ostao sam sjediti na verandi jo neko vrijeme, zurei u zamiljenu crtu koja je negdje tuda prolazila. Razmiljao sam kako da provedem vrijeme do ruka. Da odem na plivanje na oblinji gradski bazen, ili da odem u prolaz potraiti maka? Oslanjajui se leima o ogradu verande, gledajui kiicu kako pada po vrtu, nisam se mogao odluiti izmeu te dvije mogunosti. Bazen. Ili maak? Na koncu sam se odluio potraiti maka. Malta Kano je rekla da maak vie nije u susjedstvu. Ali, tog sam jutra imao neodoljivu elju da ga odem potraiti. Potraga za makom postala je moja svakodnevna navika. Osim toga, pomislio sam da bi Kumiko bilo drago kad bi znala da sam ga otiao traiti. Budui da nisam elio ponijeti kiobran, navukao sam kinu kabanicu. Obuo sam tenisice, uzeo nekoliko bombona s okusom limuna i zakljuao ulazna vrata. Preao sam preko dvorita i upravo u trenu kad sam se spremao preskoiti zid, zauo sam zvonjavu telefona. Zastao sam i naulio ui, ali nisam mogao sa sigurnou rei zvoni li to na telefon ili susjedov. Onog trena kad iziete iz kue, ini vam se da svi telefoni zvone jednako. Odustao sam, uspeo se i preskoio betonski zid. Mogao sam osjetiti vlati trave pod tankim potplatima tenisica. Prolaz je bio jo tii nego obino. Zastao sam zakratko, zadravajui dah i oslukujui, ali nisam uo ni najslabiji zvuk. Oito je i onaj telefon prestao zvoniti. Nije se uo pjev ptica ni potmuli zvuk prometa iz oblinjih ulica. Nebo je bilo jednolino sivo, bez ijedne plave pukotine. inilo se da oblaci upijaju sve zvukove koji su dolazili s povrine zemlje. I ne samo zvukove. Nego i mnoge druge stvari. Na primjer, osjeaje i dojmove. Ruku zabijenih u depove kine kabanice, krenuo sam niz uski prolaz. Saginjao sam se ispod razapetih konopaca na kojima se suilo rublje i provlaio pokraj oluka i ljebova. Probijajui se tim prolazom, sve vie sam imao dojam da hodam naputenim odvodnim kanalom. Hodajui u tenisicama po travi bio sam sasvim neujan. Jedini zvuk koji sam uo na tom kratkom izletu bio je zvuk radija koji je odzvanjao iz jedne kue. Bio je namjeten na kontakt-emisiju u kojoj su se sluatelji javljali i iznosili svoje probleme. Sredovjean mukarac tuio se voditelju na svoju punicu. Iz fragmenata razgovora koje sam uspijevao razaznati, shvatio sam da je punica imala 68 godina i ludovala za klaenjem na konje. Udaljavajui se od te kue, zvuk radija bio je sve slabiji dok naposljetku vie nita nisam uo, kao da je postupno iezao ne samo zvuk s radija nego i sredovjeni mukarac i njegova punica zaluena klaenjem na konje. Napokon sam stigao do naputene kue. Stajala je tajanstvena i tiha kao i uvijek. Uz sive, niske oblake vrsto zatvoreni kapci prozora u prizemlju i na prvom katu uistinu su djelovali sumorno. Kua je nalikovala na teretni brod koji se po nonoj oluji nasukao na podvodni greben pa je ostavljen da tako istrune. Da u meuvremenu od mojeg posljednjeg posjeta trava nije narasla, lako bih povjerovao da je na tom izdvojenom mjestu vrijeme stalo. Zahvaljujui 43

viednevnoj kii, vlati trave svjetlucale su zelenim sjajem i irile miris divljine svojstven biljkama koje svoje korijenje pruaju duboko u zemlju. U sreditu tog mora trave uzdizala se skulptura ptice, u istom poloaju kakav sam i prije vidio, rairenih krila, spremna da poleti. Dakako, i ja, a vjerujem i ptica, znali smo da nikada nee poletjeti. Ona je jedino mogla ekati na mjestu na kojem je bila postavljena sve do onog dana dok je netko nekamo ne odnese ili ne smrska u komadie. Za nju nije postojala nijedna druga mogunost da napusti taj vrt. Jedina stvar koja se u itavom vrtu micala bio je malen bijeli leptir to je sa zakanjenjem od nekoliko tjedana bezglavo letio od vlati do vlati. Nesigurno je letio poput istraivaa koji je zaboravio to je traio. Poslije pet minuta te neuspjene potrage, leptir je odleprao nekamo drugamo. Sisajui bombon s okusom limuna, naslonio sam se na eljeznu ogradu i zagledao u vrt. Od maka ni traga. Ni najmanjeg traga bilo ega ivog. itavo mjesto izgledalo je kao da je neka golema snaga zaustavila prirodni tok ivota i vremena. Uinilo mi se da sam osjetio neiju prisutnost za leima, pa sam se okrenuo. Ali, nije bilo nikoga. Vidjela se jedino ograda s druge strane prolaza, i mala vrata u ogradi, vrata na kojima je djevojka stajala. Ali, vrata su sada bila zatvorena i u dvoritu nije bilo nikoga. Sve je bilo vlano i nijemo. irili su se mirisi kie i vlane trave. I moje kine kabanice. Kao i blagi miris bombona s okusom limuna, napola posisanog u mojim ustima. Svi ti mirisi stapali su se u jedan jedinstven miris. Jo jednom sam se okrenuo, ali nisam ugledao nikoga. Naulivi ui, uspio sam uhvatiti udaljeni zvuk helikoptera. Vjerojatno je letio iznad oblaka. No, ak je i taj slabi zvuk ubrzo utihnuo i ponovno je zavladala potpuna tiina. U eljeznoj ogradi to je okruivala vrt i naputenu kuu nalazila su se vrataca. Pokuao sam ih gurnuti Otvorila su se razoaravajuom lakoom, kao da su me vabila da uem unutra. Nisam se morao koristiti detaljnim poznavanjem zakona koje sam stekao tijekom osam dugih godina provedenih u odvjetnikom uredu. I bez toga sam znao da moj postupak predstavlja vrlo ozbiljan prekraj. Da me je tko od susjeda opazio u vrtu naputene kue i pozvao policiju, smjesta bi se pojavili i poeli me ispitivali. Dakako, kazao bih im da traim svoga maka. Objasnio bih da je nestao i da ga traim po itavom susjedstvu. Zatraili bi da im kaem adresu na kojoj sam prijavljen kao i ostale osobne podatke, ali i gdje radim. Ja bih morao priznati da sam nezaposlen. To bi itavu stvar uinilo jo sumnjivijom. Naime, one u policiji u posljednje su vrijeme brinuli ljeviarski teroristi. Bili su uvjereni da ih u Tokiju ima na svakom koraku i da raspolau skrivenim arsenalom oruja i runo izraenim bombama. Nazvali bi Kumiko u ured da provjere moju izjavu, a ona bi se uzrujala. Ali, ipak sam uao unutra i zatvorio vrata za sobom. Ba me briga, pomislio sam. Ako se neto treba dogoditi, neka tako bude. Preao sam preko vrta, zagledajui uokolo. Koraajui po vlanoj travi, moje su tenisice bile beumne. Uokolo se nalazilo nekoliko niskih stabala s voem ije ime nisam znao, i velik travnjak. Sada je sve bilo obraslo u korov i zaputeno. Rune vitice pasiflore sasvim su se obavile oko dva stabla s voem i zaguile ih. ivica du ograde sada se sablasno bijeljela pod bezbrojnim jajacima kukaca, jedna mala muha izvjesno je vrijeme uporno zujala oko mojeg uha. Proavi pokraj kamenog kipa, stigao sam do gomile bijelih plastinih ljetnih stolica koje su bile posloene jedna na drugu ispod nadstrenice. Stolica na vrhu gomile bila je prljava, ali ona ispod nje mnogo manje. Dlanom sam je obrisao i sjeo na nju. Iz prolaza me nitko nije mogao vidjeti zbog visokog korova, a nadstrenica me titila od kie. Sjedio sam pod nadstrenicom i promatrao vrt po kojem je siplla kiica. Najprije sam bio nesvjestan melodije koju sam zvidukao, ali odjednom sam shvatio da je to uvertira Rossinijeve Svrake kradljivice, koju sam zvidukao i onog dana kad me nazvala ona udna ena dok sam kuhao pagete. Sjedei u opustjelom vrtu, gledajui u travu i kamenu pticu, prilino slabo zviduui melodiju, imao sam osjeaj da sam se vratio u djetinjstvo. Nalazio sam se na skrovitom mjestu gdje me nitko nije mogao nai niti vidjeti. Zbog toga sam osjeao vrstu osobite smirenosti. Poelio sam kameniima gaati neki cilj, bilo koji. Moda kamenu pticu. Ali, nisam elio da me itko vidi ili uje. esto sam se tako igrao kad sam bio mali. Postavio bih 44

praznu limenku, udaljio se desetak koraka i bacao kamenie sve dok se limenka ne bi ispunila. Mogao sam se time igrati satima. Ali, sada nisam imao pri ruci nijedan kameni. Nema toga mjesta gdje vam je sve pri ruci. Podignuo sam noge na stolicu i bradom se naslonio na povijena koljena. Zatim sam sklopio oi i tako ostao neko vrijeme. I dalje je vladala tiina. Tama u sklopljenim oima nalikovala je na nebo prekriveno sivim oblacima, samo to je ta siva boja stalno mijenjala nijanse. Jednog asa bi imala nijansu zlatne boje, drugog zelene, treeg jarko crvene. Bio sam opinjen postojanjem brojnih nijansi sive boje. Ljudska stvorenja doista su jako zagonetna, pomislio sam. Dovoljno je sjediti deset minuta skopljenih oiju da bismo vidjeli itav niz sivih nijansi. Prelistavajui katalog sivih nijansi, nastavio sam zvidukati, ne razmiljajui ni o emu osobito. "Hej!" netko je kazao. Brzo sam otvorio oi. Nagnuo sam se u stranu kako bih mogao vidjeti vrata koja je zaklanjao korov. Vrata su bila otvorena. irom otvorena. Netko je uao za mnom. Srce mi je poelo tui. "Hej!" ponovio je enski glas. Provukla se pokraj kipa ptice i krenula prema meni. Bila je to djevojka koja se sunala u dvoritu s druge strane prolaza. Na sebi je imala istu svijetloplavu Adidas majicu kratkih rukava i kratke hlae. I dalje je lagano epala, jedino to za razliku od prethodnog puta nije imala sunane naoale. "A to vi radite ovdje?" pitala je. "Doao sam provjeriti da se maak nije sluajno pojavio", odgovorio sam. "Ozbiljno? Meni ne izgleda tako. Zar mislite da sjedei i fukajui zatvorenih oiju moete pronai maka?" Osjetio sam kako crvenim. "Meni ne smeta," nastavila je, "ali netko tko vas ne poznaje mogao bi pomislili da ste kakav manijak." Zastala je. "Morate biti malo oprezniji... Nadam se da niste manijak. Jeste li?" "Vjerujem da nisam", odgovorih joj. Prila je i s krajnjom panjom posvetila se razgledanju posloenih stolica da bi izvukla jednu koja nije bila prljava i jo je jednom pregledala prije no to ju je spustila na zemlju i sjela na nju. "Osim toga, oajno fukate" rekla je. "Ne znam o kojoj se melodiji radi, ali uope nije zvuala muzikalno. Nadam se da kojim sluajem niste peder?" "Vjerujem da nisam" rekoh. "A zato?" "ula sam kako govore da pederi ne znaju dobro fukati. Je li to istina?" "Ne znam. Zvui kao glupost." "Ba me briga, sve i ako ste peder ili manijak. Kako ste ono rekli da vam je ime? Ako vam ne znam ime, kako da vas zovem?" "Toru Okada", odgovorih joj. Ponovila je moje ime nekoliko puta. "Ne ostavljaju neki osobit dojam. Vae ime i prezime." "Moe biti", odgovorih. "Uvijek mi se inilo da zvui kao ime nekog predratnog ministra vanjskih poslova. Kui? Toru Okada." "Mene te stvari ni najmanje ne zanimaju. Mrzim povijest, uope me ne zanima. Zar nemate neki nadimak? Neto to se moe lake zapamtiti nego Toru Okada?" Nisam se mogao sjetiti da sam ikada imao nadimak. Niti da mi ga je itko ikada nadjenuo. Tko zna zato? "Nemam nadimak", rekoh joj iskreno. "Recimo Medo? Ili abac?" "Nemam." "Ne mogu vjerovati", rekla je. "Smislite ga sada, neki nadimak." "Ptica Navijalica", rekoh iznebuha. "Ptica Navijalica?" upitala je, zagledavi se u mene otvorenih usta. "A to je to?"

45

"Ptica koja navija i odvija oprugu", rekoh, objanjavajui joj. "Svakoga jutra u kronjama drvea. Navije oprugu svijeta i onda glasno klikne Kviii." I dalje je gledala zabezeknuto u mene. "Jednostavno mi je tako sinulo u glavi", priznah joj, uzdahnuvi. "Ta ptica svakoga dana sleti ispred moje kue, odleti u kronju u susjednom dvoritu i klikne kviiiiiiiii. Ali, nitko je nikad nije vidio." "Tako je ve bolje. Dakle, zvat u vas Ptica Navijalica. Ni to nije osobito zanimljivo, ali ipak je bolje od Toru Okada " "Ba ti hvala." Podignula je noge na stolicu i spustila bradu na koljena. "A kako se ti zove?" upitah je. "May Kasahara... May, kao mjesec svibanj." "Roena si u mjesecu svibnju?" "Valjda je to samo po sebi jasno? Zamislite kakva bi zbrka nastala da sam roena u mjesecu lipnju a da su me nazvali May?" "Istina je" rekoh. "Pretpostavljam da i dalje ne ide u kolu?" "Promatrala sam vas ve neko vrijeme" rekla je, ignorirajui moje pitanje. "Iz svoje sobe. Kroz dalekozor. Vidjela sam kad ste otvorili vrata u ogradi. Uvijek pri ruci imam mali dalekozor kroz koji promatram to se sve dogaa u prolazu. Svakakvi ljudi tuda prolaze. Jeste li to znali? Ne samo ljudi nego i ivotinje. A to ste radili ovdje, sjedei tako osamljeni?" "Dangubio", odgovorih joj. "Razmiljao sam o starim danima. Zvidukao..." May je gricnula nokat. "Vi ste prilino udan ovjek, znate li to?" "Nisam udan. Ljudi to stalno ine." "Moda i ine, ali sigurno ne u susjedovoj naputenoj kui. Dangubiti i razmiljati o proteklim vremenima i zvidukati moe se jednako dobro i u vlastitom vrtu." Imala je pravo. "Izgleda da se va maak nije vratio kui, ha?" upitala je. Odmahnuo sam glavom. "Izgleda da ga ni ti nisi vidjela da se smuca ovuda?" pitao sam. "Nisam, iako sam ga i ja traila. Sme tigrast maak, repa iskrivljenog pri vrhu, je li tako?" Iz depa kratkih hlaa izvadila je kutiju cigareta i zapalila jednu. Nakon to je povikla nekoliko dimova, zagledala se u mene i rekla: "Kosa vam je sve rjea, nije ji?" Instinktivno sam podignuo ruku prema tjemenu. "Ne tamo", rekla je. "Nego sprijeda, na elu. Tu sprijeda je mnogo rjea nego to bi trebala biti, zar ne?" "Prije nisam primjeivao." "Evo ja kaem", rekla je "Tu sigurno budete oelavili. Znam to. Kosa e vam se sve vie povlaiti i opadati." Rukom je zgrabila kosu sa svojeg ela i povukla je unatrag, otkrivi elo. "Pametnije je pripaziti." Dodirnuo sam svoju kosu na elu. Moda je imala pravo. Moda je ve poela opadati. Ili je sve to tek plod moje mate? Ali, kako je onda djevojka to primijetila? Jo jedna stvar na koju moram obratiti veu pozornost. "to eli rei kad kae da je pametnije pripaziti?" upitah je. "Naalost, tu se malo toga moe uiniti. Nema tog lijeka s pomou kojeg se elavost moe zaustaviti. Kad do toga doe, tu vie nema pomoi. Stalno naklapaju da se opadanje kose moe sprijeiti pravilnom njegom, ali to je obino lupetanje. Pogledajte samo skitnice to spavaju oko kolodvora Shinjuku. Svi imaju bujnu kosu. Valjda ne vjerujete da je svakog dana peru skupim amponima? I k tome jo upotrebljavaju losione protiv elavosti. Sve su to izmiljotine proizvoaa kozmetike kako bi zaradili to veu lovu." "Ima pravo", rekoh iznenaen njezinim poznavanjem trita. "Ali, odakle ti zna toliko puno o opadanju kose?"

46

"Ve neko vrijeme radim honorarno za jednu kompaniju koja izrauje vlasulje. Ne idem u kolu, pa imam puno slobodnog vremena. Bavim se istraivanjima i anketama. Zato znam mnogo o opadanju kose u mukaraca. Prava sam enciklopedija po tom pitanju." "Aha" sloih se. "Ali, znate to?" rekla je, odbacila opuak na zemlju i zgnjeila ga nogom. "U firmi za koju radim nikome ne doputaju da izgovori rije 'elav'. Svi zaposlenici moraju kazati: 'mukarci s prorijeenom kosom'. 'elav' je diskriminirajua rije. Jednom zgodom sam se naalila pa sam rekla: 'muka gospoda koja su hendikepirana gubitkom kose'. Da samo znate kako su poludjeli. 'Nije to nita smijeno, mlada gospoice' rekli su mi. Jezivo su ozbiljni... svi koji ondje rade. Jeste li znali to?" Iz depa sam izvadio nekoliko bombona s okusom limuna, stavio jedan u usta i ponudio jedan May Kasahari. Odmahnula je glavom i izvadila jo jednu cigaretu. "Ako se dobro sjeam, Ptico Navijalico," rekla je, "kad smo posljednji put razgovarali, bili ste nezaposleni? Jeste li jo uvijek?" "Jesam." "Ozbiljno se namjeravate zaposliti? Uistinu traite posao?" "Naravno da traim." Ali, im sam izgovorio te rijei zapitao sam se koliko su istinite. "Zapravo, nisam sasvim siguran", dodao sam. "Treba mi jo malo vremena. Da o svemu razmislim. Ni sam ne znam to elim. Teko mi je to objasniti." Grizui nokat, May Kasahara se zagledala u mene. "Znate to, Ptico Navijalico" rekla je. "Ako vam tako odgovara, idui put kad budem ila u firmu za proizvodnju vlasulja, zato ne biste poii sa mnom? Ne plaaju mnogo, ali posao je lak, i opet ete imati dovoljno slobodnog vremena. to kaete? Nemojte stvari uzimati odve ozbiljno, pokuajte za promjenu nai neki privremen posao, moda vam to pomogne da skuite neke stvari." Imala je pravo. "Da zna da si u pravu" rekoh joj. "Sjajno", uzviknula je. "Idui put kad budem ila, doi u po vas. Gdje se nalazi vaa kua?" "Ovaj, teko je to objasniti. Mora otii sve do kraja prolaza. S lijeve strane e ugledati kuu pokraj koje je parkirana crvena Honda Civic. Na odbojniku je naljepnica na kojoj pie Mir svim ljudima ovoga svijeta. Naa kua je odmah iza te, ali nema vrata u ogradi. Mora se popeti preko zida i preskoiti ga. Visok je otprilike meni do ramena." "Ne brinite se, mogu se popeti preko zida, nema problema." "Noga te vie ne boli?" Uzdahnula je i otpuhnula dim cigarete. "Dobro sam, nije mi nita. Hramljem samo kad su moji roditelji kod kue jer ne elim ii u kolu. Ali, ve mi je prelo u naviku. ak i kad me nitko ne gleda, kad sam u svojoj sobi, pretvaram se da me noga boli. Ja sam perfekcionist. Kako se ono kae; 'Da bi uvjerio drugoga, prvo mora uvjeriti sebe'. Ali, recite mi Ptico Navijalico, jeste li vi hrabar ovjek?" "Ne vjerujem da sam osobito hrabar." "Niste to nikada bili, ak ni kao mali?" "Nisam. ak ni kad sam bio mali. Isto tako, ne vjerujem da u to postati." "A znatieljan?" "To je neto sasvim drugo. Prilino sam znatieljan." "Ali, ne ini li vam se da su hrabrost i znatielja vrlo sline?" rekla je May Kasahara. "Gdje ima hrabrosti, ima i znatielje, i obratno, zar ne?" "Hmmm, moda imaju neto zajedniko", rekoh. "Barem u nekim sluajevima. Moda ih je katkad ak jako teko razluiti." "Kao kad se kradom uuljate u tue dvorite?" "Tako nekako", rekoh, jezikom topei bombon u ustima. "Kad se netko kradom uulja u tue dvorite, hrabrost i znatielja djeluju zajedniki. Katkada, znatielja moe probuditi zatomljenu hrabrost, moda je ak pojaati. Ali, u veini sluajeva, znatielja s vremenom iezava. Hrabrost je mnogo ustrajnija. Znatielja je poput simpatinog znanca u kojega 47

nema puno povjerenja. Najprije te potie da neto uini, ali u zgodnom trenutku pobjegne. Poslije mora skupiti hrabrost i sam nastaviti dalje." Kratko se zamislila na te moje rijei. "Valjda ste u pravu", rekla je. "I to je jedan od moguih pogleda na te stvari." Ustala je i rukom obrisala prainu koja je ostala na mjestu na kojem je drala podignute noge. Tada me pogledala. "A biste li vi, Ptico Navijalico. moda eljeli vidjeti bunar?" "Bunar?" upitao sam. Kakav sad bunar? "Ima ovdje jedan bunar koji je presuio. Meni se svia. elite li ga vidjeti. Ptico Navijalico?"

Bunar se nalazio s druge strane vrta, uz bok kue. Bio je to okrugao bunar, otvor mu je iznosio otprilike metar i pol u promjeru, a dvije debele daske ispiljene u obliku krunog poklopca pokrivale su vrh na koji su bila stavljena i dva betonska bloka da se poklopac ne bi mogao lako pomicati. U blizini kamenog postolja, otprilike metar visokog, uzdizalo se neko stablo koje je izgledalo kao da dri strau. Bila je to neka voka, ali nisam znao koja. Kao i gotovo sve ostalo povezano s tom kuom, i bunar je izgledao kao da je odavno naputen. Neto u njegovom izgledu stvaralo je dojam koji bi se mogao nazvati "sveproimajue mrtvilo". Kad ih ljudi prestanu upotrebljavati ili promatrati, moda beivotne stvari postanu jo beivotnije. Da je tko tu kuu i vrt upotrijebio kao model da bi naslikao sliku koja se zove Naputena kua, ne bi mogao izostaviti ni taj bunar. Kao i plastine vrtne stolice, kao i kip ptice i sve ostalo, i taj je bunar bio zaboravljen, naputen od ljudi, i jo iz sretnih vremena, malo pomalo i u sve veoj tiini neizbjeno je propadao do svog konanog nestanka. Razgledajui ga izbliza, mogao sam uoiti da je bunar mnogo stariji od ostalih graevina koje su ga okruivale. Moda je napravljen mnogo prije no to je kua sagraena. Sudei prema poklopcu od dasaka, doista je bio jako star. Postolje od betona koje ga je okruivalo oito je naknadno dodano da bi uvrstilo ono to je odavno bilo izgraeno prije mnogo vremena. ak je i stablo koje je raslo u njegovoj blizini bilo mnogo starije od ostalih. Podignuo sam betonske blokove i spustio ih na zemlju. Potom sam pomaknuo drveni poklopac i, oslonivi se o postolje bunara, zagledao u njegovu unutranjost. Uope nisam mogao nazrijeti dno. Bilo je jasno da je jako dubok, ali tama je sve proimala. Onjuio sam. Osjetio sam blag vonj plijesni. "U njemu nema nimalo vode", rekla je May Kasahara. Bunar bez vode. Ptica koja ne moe letjeti. Prolaz bez izlaza. I to jo... ? May je podignula komadi opeke s tla i bacila ga u bunar. Tren kasnije zauo se slab, tup udarac. Nita vie. Zvuk je bio suh, upalj, poput neega to se moe smrviti u ruci. Uspravio sam se i pogledao May Kasaharu. "Pitam se zato u njemu nema nimalo vode? Je li presuio? Ili ga je tko zatrpao?" Ona je slegnula ramenima. "Kad ljudi zatrpavaju bunar, zar ga ne zatrpaju sve do vrha ? Nema smisla ostaviti ovako duboku rupu. Netko bi mogao upasti i gadno se ozlijeditii. A to vi mislite?" "Mislim da ima pravo", rekoh. "Mora biti da je zbog nekog razloga voda presuila." Najednom sam se sjetio rijei koje mi je svojedobno uputio gospodin Honda; "Kad treba ii gore, pronai najvisoiji toranj i popni se na vrh. Kad treba ii dolje, pronai najdublji bunar i spusti se na dno." Sada sam pred sobom imao duboki bunar, ako mi ikad zatreba. Jo jednom sam se nagnuo i zagledao u dubinu, ne primijetivi nita osobito. Pomislio sam kako na mjestu kao to je to, usred dana kakav je bio taj, postoji tama duboka poput one koja se pruala preda mnom. Proistio sam grlo i progutao pljuvaku. Zvuk je odjeknuo u mranoj dubini, kao da je netko drugi proistio grlo. Moja pljuvaka imala je okus bombona od limuna.

Vratio sam poklopac na vrh bunara i na njega stavio dva betonska bloka. Zatim sam 48

pogledao na runi sat. Gotovo pola dvanaest. Bilo je vrijeme da nazovem Kumiko za podnevnu pauzu. "Moram se vratiti kui", rekoh. May Kasahara blago se osmjehnula. "Samo se vratite svojoj kui. Ptico Navijalico", rekla je. Kad smo preli preko dvorita, kamena ptica i dalje je zurila u nebo svojim beivotnim oima. Nebo je i dalje bilo prekriveno neprobojnim sivim oblacima, ali barem je kia prestala. May Kasahara iupala je nekoliko vlati trave i bacila ih uvis. Bez imalo vjetra koji bi ih odnio, vlati trave pale su pred njezine noge. "ujte, do zalaska sunca ima jo dosta vremena, zar ne?" rekla je ne gledajui u mene. "Istina je" odgovorih joj.

6
Pria o roenju Kumiko Okade i Noborua Wataye

Odgojen kao jedino dijete u obitelji, teko mi je uope zamisliti kako se ve odrasla braa i sestre moraju osjeati dok se svatko od njih trudi voditi sasvim nezavisan i odvojen ivot. U Kumikinu sluaju, kad god bi razgovor skrenuo na njezinog brata Noborua Watayu, na licu bi joj se pojavio udan izraz, kao da je sasvim sluajno u usta stavila neku stvar ne ba lijepog okusa, ali to je tono taj izraz znaio, nisam mogao odgonetnuti. U mojim osjeajima prema njezinom starijem bratu nije bilo niega pozitivnog. Kumiko je to znala i smatrala je da u tome nema niega udnog, fer, ni ona nije prema njemu pokazivala nikakvu naklonost. Bilo je teko zamisliti da bi njih dvoje ikada progovorili ijednu rije da ih nije spajala krvna veza. Ali oni su brat i sestra, i to je, na izvjestan nain, samo jo vie zakompliciralo stvari. Nakon to sam se sporjekao s njezinim ocem i potom prekinuo svaki kontakt s njezinom obitelji, Kumiko se ni jednom vie nije srela sa svojim bratom. Naa svaa doista je bila estoka. Nisam sudjelovao u mnogo estokih svaa u svome ivotu, ja jednostavno nisam takav tip, ali kad se ponem ozbiljno prepirati, idem sve do kraja. Tako je i moj razlaz s Kamikinim ocem bio konaan. Neobino, kad sam izbacio sve iz sebe i kazao svom urjaku sve ono to mi je lealo na srcu, prestao sam osjeati bijes prema njemu. Osjeao sam jedino veliko olakanje, kao da je golem teret koji sam dugo nosio na pleima u trenu nestao. ak sam suosjeao s njime zbog nedaa koje su ga snale u ivotu, ma koliko taj njegov ivot meni izgledao glup i odvratan. Kazao sam Kumiko da se nikad vie u ivotu neu sresti s njezinim roditeljima, ali da se ona moe viati s njima kad god to poeli, dakako bez mene. Ni Kumiko nije bilo osobito stalo da ih redovito via. "Nije vano" odgovorila mi je. "Ni ja ne gorim od elje da se ee vidim s njima." Noboru Wataya ivio je sve vrijeme s roditeljima, ali kad je zapoela prepirka izmeu mene i njegovog oca, jednostavno se povukao bez ijedne izgovorene rijei. To me ni najmanje nije iznenadilo. Ja ga kao osoba uope nisam zanimao. Doista se trudio izbjei svaki kontakt sa mnom, osim u rijetkim zgodama kad je to bilo nuno. Stoga, kad sam prestao odlaziti u kuu obitelji Wataya, ni njega vie nisam imao priliku sresti. Ni Kumiko nije imala neke osobite razloge zbog kojih bi se s njim ee viala. Bio je jako zaposlen, ba kao i ona, a osim toga, nikada nisu bili osobito bliski. Ipak, Kumiko bi ga s vremena na vrijeme nazvala u ured na sveuilitu, a i on bi nju tu i tamo nazvao u redakciju asopisa za koji je radila (ali

49

nikada kod nas kui). Ona bi mi svaki put nakon telefonskog razgovora spomenula da su se uli, ali nikada nije ulazila u detalje onoga o emu su priali. Ja je o tome nikada nisam pitao, a ona mi je prenosila samo ture informacije. Meni uistinu nije bilo stalo da znam o emu Kumiko i Noboru Wataya razgovaraju. to ne znai da nisam bio svjestan injenice da njih dvoje tu i tamo razgovaraju. Sadraj njihovih razgovora jednostavno me nije zanimao. to li su dvije sasvim razliite osobe mogle rei jedna drugoj? Ili je tome jedino pridonosila injenica to ih je spajala roditeljska krv?

Izmeu moje ene i njezinog brata Noborua bilo je devet godina razlike. Izmeu njih nije postojala uobiajena bliskost koja postoji izmeu brata i sestre, tom prije jer je Kumiko kao jo jako mala nekoliko godina ivjela kod bake po ocu. Kumiko i Noboru Wataya nisu bili jedina djeca u obitelji Wataya. Izmeu njih je bila sestra, pet godina starija od Kumiko. Kad je imala tri godine, Kumiko su iz Tokija poslali u Niigatu, gdje ju je neko vrijeme odgajala baka. Roditelji su joj poslije objasnili da je bila boleljivo dijete i da su je tamo poslali kako bi se oporavila na istom seoskom zraku. Ali, Kumiko nije povjerovala u tu njihovu priu jer od neke ozbiljnije djeje bolesti nije nikada bolovala i nitko od ukuana u Niigati nije se osobito brinuo zbog njezina zdravlja. "Sigurna sam da je to bila neka vrsta ishitrenog izgovora", rekla mi je jednom zgodom. Njezine su sumnje postale jo vee zbog prie koju je ula od nekog roaka. Oito je izmeu Kumikine majke i bake po ocu postojao dugogodinji sukob, i odluka da Kumiko poalju u Niigatu zapravo je bila ruka pomirenja izmeu njih dvije. Ponudivi baki da se nekoliko godina brine o Kumiko, roditelji su smirili bakinu ljutnju a ona je, odgajajui dijete svoga sina, ponovno uvrstila veze sa sinom, tj. Kumikinim ocem. Drugim rijeima, Kumiko je bila svojevrsna rtva. "Osim toga," Kumiko mi je objasnila, "oni su ve imali dvoje djece i moj odlazak baki i viegodinji rastanak sa mnom nije im teko pao. Dakako, ne mislim rei da su me se htjeli odrei, vjerojatno su mislili da e im biti lake ako me kao sasvim malu poalju nekamo drugamo. Vjerojatno o tome nisu ozbiljnije razmiljali, pa im se uinilo da je to najbolje rjeenje za sve strane. Moe ii to zamisliti? Ne znam zato, ali oito nisu imali blage veze koliko takav postupak moe natetiti malom djetetu." Baka u Niigati odgajala ju je od njezine tree do este godine ivota. Nije bilo niega tunog ili neprirodnog u ivotu koji je vodila na selu. Baka ju je ludo voljela, a Kumiko se mnogo bolje zabavljala i ljepe igrala s roacima, koji su bili njezini vrnjaci, nego s vlastitim bratom i sestrom. U Tokio se vratila one godine kad je pola u osnovnu kolu. Njezini roditelji su malo-pomalo postajali sve nervozniji zbog sve due razdvojenosti od keri, i naposljetku su poeli inzistirati da se vrati prije nego to bude prekasno. Na izvjestan nain, ipak je bilo prekasno. Nekoliko tjedana nakon to su donijeli odluku da se Kumiko vrati u Tokio, njezina je baka bila sve razdraljivija. Prestala je jesti i sve je slabije spavala. Jednog trena bi grlila i svom snagom privijala k sebi malu Kumiko, a ve drugog bi je udarala ravnalom po ruci, i to tako snano da bi joj ostale masnice. Ubrzo zatim govorila bi joj da je ne eli nikamo pustiti, da e radije umrijeti nego ostati bez nje, a odmah potom da to prije ode, da je nikad vie ne eli vidjeti. Najrunijim izrazima koji se mogu zamisliti govorila bi Kumiko kakva je strana ena njezina majka. ak je karama pokuala prerezati ile na zapeu. Kumiko jednostavno nije shvaala to se oko nje zbiva. Ono to je Kumiko u takvoj situaciji mogla uiniti, bilo je da se sasvim udalji od vanjskog svijeta i zatvori u sebe. Prestala je gledati vlastitim oima. Prestala je sluati vlastitim uima. Prestala je razmiljati ili nadati se. Nekoliko iduih mjeseci ivjela je u praznom svijetu. Nije se sjeala niega to se dogodilo u tom razdoblju. Tek mnogo kasnije shvatila je da se nalazi u novoj obitelji. Bio je to dom u kojem je trebala rasti od roenja. Oko nje su bili njezini roditelji, starija sestra i brat. Ali, za nju to nije bio njezin dom, nego sasvim novo okruenje. Kumiko se nije sjeala u kakvim je okolnostima bila odvojena od bake i ponovno vraena u roditeljski dom, ali je instinktivno osjeala da se nikada vie nee vratiti u kuu u 50

Niigati. Novi dom u kojem se zatekla u asu kad je imala est godina bio joj je gotovo neshvatljiv. Bio je to sasvim drugaiji svijet od onoga u kojem je do tada ivjela, ak i one stvari koje su joj izgledale sline, zapravo su bile razliite. Jednostavno, nije se uspijevala prilagoditi vrijednostima i naelima na kojima je bila izgradila svoj maleni djeji svijet. tovie, uope nije uspijevala pronai zajedniki jezik sa svojim ukuanima. U takvom okruenju Kumiko je postala osjetljivo, utljivo dijete. Nije imala nikoga komu bi vjerovala, nikoga komu bi se mogla povjeriti. ak se ni u zagrljaju svojih roditelja nije osjeala oputeno jer nije poznavala njihov tjelesni miris. Od njihovih mirisa osjeala je jo veu muninu. U cijeloj obitelji jedino se prema sestri poela postupno otvarati. Roditelji bijahu zaokupljeni njezinom zatvorenou i ulljivou, a brat je jedva i znao da ona postoji. Jedino je sestra razumjela zatvorenost i osamljenost dok bi Kumiko nijemo sjedila u kutu sobe. Ona je sve vrijeme bila uz Kumiko, spavala je u istoj sobi s njom, razgovarala s njom, itala joj, vodila je u kolu, pomagala joj dovriti domae zadae. Ako bi Kumiko provela nekoliko sati uei i plaui u kutu sobe, njezina bi sestra bila uz nju i drala je za ruku. Na sve mogue naine trudila se to vie pribliiti mlaoj sestri. Da zbog trovanja hranom nije umrla godinu dana nakon to se Kumiko vratila iz Niigate, mnoge stvari u njihovim ivotima bile bi vjerojatno sasvim drugaije. "Da je moja sestra poivjela, vjerojatno bi situacija u naoj obitelji bila podnoljivija", Kumiko mi je jednom zgodom rekla. "Imala je samo dvanaest godina, ali ona je bila srce itave obitelji. Da ona nije umrla, svi bismo bili mnogo normalniji nego to smo sada. Barem ja ne bih bila ovakav izgubljen sluaj. Shvaa li to ti govorim? Osjeala sam se strano krivom poslije toga. Zato ja nisam umrla umjesto moje sestre? Ja ni za koga nisam dobra. Ja nikoga ne mogu usreiti. Zato ja nisam umrla? tovie, moji roditelji i moj brat slutili su kako se osjeam, ali nikada mi nisu nita rekli da bi me barem malo utjeili. Jo gore, oni bi se raspriali o mojoj mrtvoj sestri kad god bi se ukazala prigoda za to: kako je bila lijepa, kako ju je svatko volio, kako je pametna bila za svoje godine, kako je dobro svirala klavir. A onda su mene natjerali da odlazim na lekcije klavira. Netko od ukuana morao je koristiti veliki koncertni klavir nakon to je umrla. Mene klavir uope nije zanimao. Znala sam da nikada neu uspjeti nauiti svirati dobro kao ona. Osim toga, nisam htjela pokazati koliko sam inferiorna u usporedbi s njom. Nisam je mogla zamijeniti, a nisam ni eljela. Ali, oni me uope nisu sluali. Jednostavno nisu sluali ono to sam im govorila. I dan-danas mrzim zvuk klavira. Ne volim ak ni gledati kako ga netko svira." Osjeao sam silan bijes prema Kumikinoj obitelji nakon to mi je to ispriala. Zbog onoga to su joj uinili. Kao i zbog onoga to su propustili za nju uiniti. U vrijeme kad mi je to ispriala, jo nismo bili vjenani. Poznavali smo se neto vie od dva mjeseca. Bilo je tiho nedjeljno jutro i leali smo u krevetu. Dugo mi je pripovijedala o svom djetinjstvu, kao da pokuava razmrsiti zamreno klupko konca, postupno se prisjeajui svakog dogaaja. Bilo je to prvi put da mi je rekla toliko toga o sebi. Jedva sam ita znao o njezinom djetinjstvu ili njezinoj obitelji do tog jutra. Jedino sam znao da je tiha, povuena djevojka, da voli crtati, da ima krasnu dugu crnu kosu i dva madea na desnoj lopatici. I da sam ja prvi mladi s kojim je vodila ijubav. Jecala je dok mi je to govorila. Mogao sam je razumjeti. Zagrlio sam je i gladio po kosi. "Da je poivjela, sigurna sam da bi se i tebi jako svidjela", rekla je Kumiko. "Svi su je voljeli. Svima je ve na prvi pogled bila draga." "Vjerojatno ima pravo", rekoh. "Ali, ti si ona koju volim. Barem je to vrlo jednostavno. Samo ti i ja i nitko drugi. Tvoja sestra nema nikakve veze s time." Izvjesno vrijeme Kumiko je leala i razmiljala. U pola osam u nedjeljno jutro sve zvui meko i uplje. Oslukivao sam golube kako guguu na susjednom krovu, kako netko u daljini doziva psa. Kumiko je dugo zurila u jednu toku na stropu. "Reci mi," napokon je progovorila, "voli li make?" "Lud sam za njima", odgovorih. "Uvijek sam imao maku, jo otkad sam bio dijete. Stalno sam se igrao s njom, ak je spavala u mojoj sobi." "Ba si imao sree. Ja sam silno eljela imati maku. Ali nisu mi dopustili, moja ih je majka mrzila. Nikada od njih nisam uspjela dobiti neto sto sam silno eljela. Moe li to 51

zamisliti? Ni jedan jedini put. Moe li zamisliti kakvu tugu u djetetu stvara takav ivot? Kad se navikne na takvu vrstu ivota, kad nikada ne dobije ono to silno eli, malo-pomalo uope prestane znati to to eli." Uzeo sam je za ruku. "Moda je tako bilo do sada. Ali, ti vie nisi dijete. Ima pravo izabrati vlastiti ivot. Moe nanovo poeti. Ako eli maku, jedino to mora uiniti jest da izabere ivot u kojem moe imati maku. To je sasvim jednostavno. To je tvoje pravo. Kopa?" Zagledala se u mene. "Aha", sloila se, "ima pravo". Nekoliko mjeseci kasnije. Kumiko i ja smo razgovarali o vjenanju.

Ako je djetinjstvo koje je Kumiko provela u takvoj obitelji bilo nastrano i teko, djetinjstvo njezinog brata Noborua bilo je neobino izoblieno na sasvim drugaiji nain. Roditelji su ludovali za jedinim sinom, no nisu ga samo obasipali svojom ljubavlju, oni su i prema njemu bili jednako nerazumni. Otac je bio uvjeren da je jedini nain na koji ovjek moe ivjeti dolian ivot u japanskom drutvu taj da u koli i na fakultetu dobije najbolje mogue ocjene, kao i da pregazi svakoga tko mu se isprijei na putu do vrha. On je u to doista vjerovao. Ubrzo nakon to sam se oenio njegovom kerkom, uo sam ova ista uvjerenja od njega samoga. Svi ljudi nisu stvoreni jednaki, govorio je. Ravnopravnost svih ljudi o kojoj ue u koli za njega je bila obina glupost. Japan moe imati ustroj politiki demokratske nacije, govorio je, ali u isto vrijeme je i klasno podijeljeno drutvo u kojemu snani prodiru slabe. Ako ovjek nije postao dio elite, za njega nema svrhe ivjeti u zemlji poput Japana. ovjek se mora izboriti za svaku preku na ljestvici drutvenog poretka. Takva vrsta ambicije iznimno je zdrava. Ako ljudi izgube tu ambiciju, drava e propasti. Za razliku od moga urjaka, ja svoje miljenje nisam iznosio. Jer, njega moje miljenje uope nije zanimalo. On se uvijek ograniavao na svoje uvjerenje, i u njemu je ostao nepokolebljiv sve do kraja. Odsad u morati ivjeti u takvom okruenju i udisati isti zrak s ljudima koji vjeruju u iste stvari kao i on, mislio sam u takvim situacijama, ovo je samo prva stuba, tko zna to e se vremenom jo dogoditi. Kad bih razmiljao o tome, osjeao sam se uasno umorno i slomljeno. Bila je to sasvim isprazna i povrna filozofija. Takvoj filozofiji je nedostajala mata, ba kao i svaki oblik propitivanja sebe. Ipak, taj je ovjek bio duboko uvjeren da ima pravo i bez obzira na to kakvim bih mu se argumentom suprotstavio, nisam ni najmanje mogao poljuljati njegovu vjeru u ispravnost njegove filozofije. Kumikina majka bila je ker visokopozicioniranog politiara. Odrasla je u izobilju i ivjela je u najelitnijoj tokijskoj etvrti Yamanote, ali nije imala vlastito miljenje, a ni ideje kojima bi se suprotstavila muu. Koliko sam ja uspio skuiti, nije imala miljenje ni o emu to nije mogla vidjeti golim okom (osim toga, doista je bila jako kratkovidna). Kad god bi se zatekla u situaciji u kojoj je trebala iznijeti svoje miljenje, strogo se drala miljenja svoga supruga. Da je to bilo sve, nikomu ne bi smetala, ali kao to je esto sluaj s takvim enama, patila je od bezgranine umiljenosti. Budui da nije imala izgraen sustav vlastitih vrijednosti, ako se nije mogla usporediti s kriterijima i vrednovanjima drugih ljudi, nije mogla procijeniti ni vlastitu poziciju. Nju je zanimalo jedino kakav dojam ostavlja na druge. Tako je ga Wataya postala nervozna i uskogrudna ena koju je iskljuivo zanimala pozicija njezinog mua u vladi i akademska karijera njezinog sina. Sve ostalo to nije ulazilo u taj strogo ogranien prostor, njoj nije znailo ba nita. to se njezinog sina tie, vie od svega eljela je da pohaa prestinu privatnu gimnaziju, a potom i najprestinije sveuilite. O tome je li njezin sin imao sretno djetinjstvo i to je uspio spoznati o ivotu odrastajui pod njezinom paskom, bila su pitanja ija je sloenost nadilazila njezinu sposobnost promiljanja. Tako su roditelji svoju dvojbenu filozofiju i nastrane poglede na svijet utuvili u glavu mladog Noborua. Njihov osnovni interes bio je usredotoen na odgoj njihovog jedinog sina. Stalno je bio u pratnji uglednog tutora i kad bi postigao najbolje rezultate, nagradili bi sina kupujui mu sve to bi poelio. Djetinjstvo je proveo u iznimnom materijalnom obilju, ali kada je uao u najosjetljivije i najranjivije razdoblje svoga ivota, nije imao vremena za 52

djevojke, nije imao vremena za ludovanje s drugim dekima. I posljednji atom snage uloio je u to da bude najbolji meu svima. Je li Noboru Wataya uivao u takvom ivotu ili nije, ja to ne bih znao rei. Ni Kumiko to nije znala. Noboru Wataya nije bio tip osobe koja olako otkriva osjeaje: ni svojoj sestri, ni roditeljima, ni bilo komu drugome. Bez obzira na to je li bio zadovoljan svojim ivotom ili ne, vie nije imao izbora. Meni se ini da su pojedini naini razmiljanja toliko jednostavni i jednostrani, da ih je gotovo nemogue pobiti razumnim argumentima. U svakom sluaju, Noboru Wataya je maturirao u prestinoj privatnoj gimnaziji, potom i diplomirao na Ekonomskom fakultetu Sveuilita u Tokiju s najboljim moguim ocjenama. Nakon diplome, otac je od njega oekivao da ue u vladu ili neku veliku korporaciju, ali Noboru Wataya odluio je ostati u akademskim vodama i postao je znanstvenik. On nije bio budala. Jako dobro je znao zato je najbolje osposobljen; ne za ivot u drutvu i meu svjetinom, nego za ivot koji zahtijeva discipliniranu i sustavnu upotrebu znanja, koji je isticao njegove intelektualne sposobnosti. Otiao je na poslijediplomski studij na Sveuilite Yale u Sjedinjenim Dravama, gdje je proveo dvije godine nakon ega se vratio u Tokio i ondje doktorirao. Po povratku u Japan, ne protivei se volji svojih roditelja, prihvatio je dogovoreni brak, koji je potrajao jedva dvije godine. Nakon razvoda vratio se u roditeljski dom, gdje je ivio zajedno s njima. U asu kad sam ga upoznao, Noboru Wataya ve je bio pravi udak, i vrlo odbojna osoba. Otprilike dvije godine nakon to smo se Kumiko i ja vjenali, Noboru Wataya objavio je opsenu knjiurinu. Bila je to knjiga o ekonomskim perspektivama, puna strunih izraza. Pokuao sam je proitati, ali uope nisam kuio to je njome elio objasniti. Mogao bih rei da nisam pronaao jednu jedinu stranicu koja bi mi bila jasna. ak nisam mogao razluiti jesam li takav dojam imao zato to je sadraj bio toliko zahtjevan, ili je nain kojim se izraavao bio sasvim nerazumljiv. Dakako, strunjaci iz tog podruja smatrali su da je knjiga sjajna. Jedan je kritiar ak napisao da je to "konceptualno sasvim nova vrsta ekonomske doktrine, koja je napisana na svje i nov nain", ali to je sve to sam uspio shvatiti i iz same kritike. Ubrzo su ga masovni mediji poeli nazivati "junakom novog doba". Nedugo potom pojavile su se itave knjige koje su tumaile njegovu knjigu. Dva izraza koja je on upotrebljavao u svojoj knjizi, "seksualna ekonomija" i "ekonomija izluina" te su godine postali osobito popularni i gotovo svatko ih je prekomjerno koristio. Novine i asopisi objavljivali su udarne lanke o njemu kao jednom od najveih intelektualaca novog doba. Nisam mogao povjerovati da je itko tko je napisao lanak o njemu uspio razumjeti o emu je Noboru Wataya pisao u svojoj knjizi. ak sam posumnjao jesu li je uope proitali. Ali, njih takve stvari nisu brinule. Noboru Wataya bio je mlad ovjek, samac i dovoljno mudar da napie djelo koje nitko nije uspio razumjeti. Ta ga je knjiga proslavila i uinila poznatim. Poeo je pisati kritike tekstove za najuglednije asopise i pojavljivati se na raznim televizijskim programima kao komentator politikih i gospodarskih tema. Ubrzo su ga poeli redovito pozivati za sudionika u emisijama s politikim diskusijama i okruglim stolovima. Oni koji su poznavali Noborua Watayu (ukljuujui Kumiko i mene), bili su prilino sumnjiavi i skeptini prema takvim njegovim sposobnostima. O njemu su svi razmiljali kao o vrhunskom akademskom strunjaku kojeg jedino zanima struno podruje djelovanja. Ali kad je ve upao u svijet masovnih medija, svoju novu ulogu prihvatio je s oduevljenjem. Nije mu smetalo da bude u krupnom planu. ak je izgledao oputeniji pred kamerama nego u stvarnom ivotu. Pratili smo njegovu iznenadnu promjenu s velikim zanimanjem. Noboru Wataya kojeg smo gledali na televizijskom ekranu nosio je skupa odijela i kravate koje su mu savreno pristajale i naoale s okvirima od kornjaevine. ak mu je i frizura bila po posljednoj modi. Oito su ga savjetovali stilisti i modni dizajneri, jer sve do tada nisam nikada vidio da je na sebi imao neki doista zanimljiv komad odjee. Ali, ak i ako je bio pod velikim utjecajem mode, sjajno se s time nosio, kao da nikad nije nosio nita drugo. Tko je doista taj ovjek, pitao sam se u to vrijeme. Pred kamerama je glumio ulogu ovjeka od malo rijei. Kada bi ga upitali za miljenje, odgovor bi mu bio promptan, jasan i precizan. ak i kad bi diskusija dola do usijanja i svi 53

govorili povienim tonom, on je bio smiren i priseban. Nije lako nasjedao na provokacije, ostao bi pribran i pustio sugovornika da kae to eli, a potom ga jednom jedinom reenicom poklopio. S osmijehom na licu i smirenoga glasa zadavao je konani udarac. Na televizijskom ekranu izgledao je mnogo inteligentnije i uvjerljivije nego stvarni Noboru Wataya. Uope mi nije jasno kako je to uspijevao postii, jer nije bio ni najmanje zgodan. Ali bio je visok i vitak i ostavljao je dojam ugledne osobe. Televizija je doista bila medij kojem je savreno odgovarao. Masovni mediji zduno su ga hvalili a on je njih prihvaao s jednakim zanosom. Meni se meutim nije nimalo svialo itati ono to je pisao, ili gledati ga na televiziji. Dakako, bio je vrlo darovit i sposoban, to moram priznati. Znao je kako brzo i uvjerljivo razoruati protivnika sa svega nekoliko rijei. Imao je ivotinjski instinkt da osjeti u kojem smjeru vjetar pue. Ali, ako biste se doista usredotoili i pomno sluali ono to je govorio, ili uzeli itati ono to je napisao, bilo bi vam jasno da u njegovim rijeima nema dosljednosti. Nije pokazivao duboka uvjerenja koja bi se temeljila na vlastitom pogledu na svijet. Bio je stvorio osobit sustav razmiljanja prepliui i povezujui povrne ideje iz kojih je lako mogao izvui neku drugu kombinaciju koja bi odgovarala traenim prilikama. To su bile domiljate, gotovo umjetniki povezane misli i zamijenjene teze. Ali, za mene nisu predstavljale nita drugo do intelektualne igre. Ako je u njegovom miljenju bilo ikakve dosljednosti, onda je to bio dosljedan nedostatak svake dosljednosti, a ako je imao ikakav svjetonazor, onda je to bio onaj kojim je proklamirao neimanje svjetonazora. Upravo su ti i takvi nedostaci i paradoksi tvorili njegova intelektualna uvjerenja. U intelektualnim krugovima koji su radili za masovne medije, dosljednost i duboko osmiljen svjetonazor bijahu neto sasvim nepotrebno. Upravo zbog toga, kao i injenice to se u takvim programima sve radi u posljednji tren, on im je savreno odgovarao. On nije imao to braniti, a to je znailo da je svu svoju energiju i pozornost mogao slobodno usredotoiti na borbu s protivnicima. Jedino je trebao napasti i porazili sugovornika. Noboru Wataya bio je pravi intelektualni kameleon koji je boju mijenjao prema protivniku, trenutano prilagoavajui svoja stajalita, upotrebljavajui svu svoju retoriku za postignue svoga cilja. Kako je uspio svladati sve te tehnike nisam imao pojma, ali on je, nedvojbeno, bio pravi majstor u izravnom obraanju televizijskim gledateljima. Savreno je dobro poznavo logiku kojom razmiljaju mase. Zapravo, to uope nije bila logika, samo je podsjeala na logiko razmiljanje, jer najvanije od svega bilo je zaokupiti i zadobili panju i osjeaje mase. Katkad je ak znao pokazali zavidno poznavanje strunog rjenika iz znanosli i tehnike. Dakako, nitko nije znao o emu zapravo govori, ali on je djelovao toliko uvjerljivo, da bi ovjek pomislio kako je njegova pogreka ako ne razumije o emu govori. Stalno je navodio statistike podatke, koje je znao napamet. Te su brojke imale nevjerojatno snaan uinak na gledatelje. Ali, ako bi ovjek malo bolje promislio o tome to je govorio, shvatio bi da nitko nikada nije provjerio njihove izvore ili vjerodostojnost. Baratajui brojkama, ovjek moe kazati to god eli a da time ne ugrozi kontekst onoga o emu govori. Ali, njegova je strategija bila odve vjeta da bi prosjean gledatelj mogao shvatiti to se iza nje krije. Ta njegova mudra i vjeta taktika esto me dovodila do ludila, ali sa svoje strane, ja nikada nikome nisam uspio objasniti zato me toliko ivcira. Nikada nisam uspio sakupiti dovoljno argumenata kojim bih ga pobio ili opovrgnuo. Kao da sam se borio s duhom, moji su udarci prolazili kroz zrak. Nije bilo niega vrstog na to bih naiao. Zaprepastio sam se kada sam vidio da su ak i emancipirani intelektualci nasjedali na njegove provokacije, i to me strano ljutilo. Tako su na Noborua Watayu poeli gledati kao na jednog od najveih intelektualaca dananjice. inilo se da nikomu vie nije bilo stalo do dosljednosti, svi su jedino eljeli gledati sukob intelektualaca na televizijskom ekranu, i vidjeli kako pred njihovim oima tee protivnikova krv. Uope im nije bilo vano ako bi ista osoba u ponedjeljak rekla jedno, a u etvrtak neto posve suprotno.

Noborua Watayu upoznao sam nakon to smo se Kumiko i ja odluili vjenati. elio sam

54

porazgovarati s njime prije no to upoznam njezinog oca. Budui da je bio moj vrnjak, pomislio sam da bi mi mogao barem malo olakati pristup njezinom ocu. "Bojim se da ne treba raunati na njegovu pomo", rekla mi je Kumiko, prilino nevoljko. "Ne znam ti to bolje objasniti, ali on jednostavno nije takav tip." "Prije ili poslije morat u ga upoznati", odgovorih joj. "Ima pravo", sloila se Kumiko. "Vrijedi pokuati", dodao sam. "Nikad se ne zna, nemamo to izgubiti." "Valjda", odgovorila je Kumiko. Tijekom telefonskog razgovora, Noboru Wataya jedva da je pokazao interes za na susret. Ako ba inzistiram, kazao mi je, moe odvojiti pola sata za mene. Dogovorili smo susret u kavani blizu postaje Ochanomizu. U to je vrijeme radio kao asistent na sveuilitu i jo nije bio napisao svoju poznatu knjigu, pa stoga ni dojam koji je ostavljala njegova vanjtina jo nije bio onako televizijski upeatljiv. Depovi njegovog sakoa bijahu deformirani jer je oito volio zabijati ruke u njih. Ni kosa mu nije bila sasvim uredna. Njegova polo majica boje senfa odudarala je od plavosivog sakoa od tvida. Izgledao je poput bilo kojeg asistenta na bilo kojem fakultetu. Oi su mu imale onaj pospani pogled nekoga tko je upravo iziao iz knjinice nakon to je cijeli dan prekapao po dokumentima. Ali, ako bi se ovjek malo bolje zagledao, u njima je mogao vidjeti prodoran i hladan sjaj. Nakon to sam se predstavio, rekao sam da se ja i njegova sestra namjeravamo vjenati u bliskoj budunosti. Pokuao sam mu objasniti stvari to sam iskrenije mogao. Kazao sam da radim za odvjetniki ured, ali da to nije ono to uistinu elim. Takoer sam mu iskreno rekao da za osobu kao to sam ja, rizik vjenanja moe predstavljati lakouman in, ali da ja uistinu volim njegovu sestru i da zbog toga vjerujem kako je mogu usreiti. Kao i da jedno drugome moemo pomoi dijelei ljubav i snagu. Moje se rijei uope nisu dojmile Noborua Wataye. Sjedio je prekrienih ruku i nijemo me sluao. ak i nakon to sam zavrio svoje kratko izlaganje, nije se ni pomaknuo. Imao sam dojam da razmilja o neemu sasvim drugom. Jo od prvog trenutka osjeao sam se krajnje nelagodno u njegovoj blizini. Vjerojatno sam se tako osjeao zbog situacije u kojoj sam se nalazio. Svatko bi se osjeao nelagodno govorei potpunom neznancu: "Znate, elim oeniti vau sestru." Ali dok sam mu sjedio suelice, osjeaj nelagode postupno se poeo pretvarati u antipatiju. Bio je to osjeaj slian onome koji ovjek ima kad pojede neto od ega mu je zlo. Nije rekao niti uinio nita osobito to bi me ozlojedilo. U pitanju je bila njegova faca: lice Noborua Wataye. U tom sam trenutku intuitivno predosjetio da na njegovom licu ima neto umjetno, prijetvorno, lano. To nije bilo njegovo stvarno lice. Nisam se mogao otresti tog dojma. Da sam bio dovoljno hrabar, bio bih ustao ne izgovorivi vie ni jednu jedinu rije i smjesta otiao. Ali, nakon to sam zapoeo razgovor, nisam mogao otii tek tako, zato sam strpljivo sjedio, srkao ve hladnu kavu i ekao da ujem njegovo miljenje. "Da budem iskren", zapoeo je jedvaujno kao da tedi snagu, "ne razumijem i nije mi ni najmanje stalo da razumijem ono o emu ste mi govorili. Mene zanimaju sasvim drugaije stvari; stvari za koje vjerujem da ih vi ne moete razumjeti niti vas je briga za njih. Da ne duljim, ako elite oeniti Kumiko i ona se eli udati za vas, ja nemam nikakvog razloga niti imam pravo tome se usprotiviti. Dakle, ja vam ni u emu neu smetati, ni najmanje. Ali, isto tako, nemojte od mene oekivati ita vie. Osim toga, zamolio bih vas da ubudue ne tratite ovako olako moje dragocjeno vrijeme. Nadam se da sam bio jasan." Pogledao je na svoj sat i ustao. Ono to mi je imao za rei bilo je saeto, precizno. Moda se ne sjeam sasvim tono njegovih rijei, ali to je bila bit onoga to mi je kazao. Savreno sam dobro razumio ono to mi je elio rei kao i ono to je mislio o meni. Tako smo se tog dana razili. Nakon to smo se Kumiko i ja vjenali, Noboru Wataya mi je postao urjak i s vremenom su se ukazale brojne zgode u kojima smo se sreli i izmijenili nekoliko rijei, ali to nikada nije bio pravi razgovor. Kao to je i sam naglasio, nismo imali nita zajedniko pa se ni one rijetke rijei koje smo izgovorili nisu mogle razviti u neto to bi bio pravi razgovor. Kao da smo razgovarali na dva razliita, drugome nerazumljiva jezika. Kao da je Dalaj Lama 55

leao na samrtnoj postelji, a jazz glazbenik Eric Dolphy mu svojim klarinetom pokuavao objasniti vanost izbora motornog ulja za rad motora. Vjerojatno bi jedan drugoga mnogo uspjenije razumjeli od Noborua Wataye i mene. Rijetko mi se dogodi da due vremena budem ljutit ili utuen zbog kontakata s drugim ljudima. Odreena osoba moe me zbog neega naljutiti ili mi biti dosadna, ali ne zadugo. Znam praviti razliku izmeu sebe i drugog ljudskog stvorenja, jer nas doivljavam kao dva sasvim nezavisna bia (pri tome se ne elim hvalisati, ali mislim da se to s pravom moe nazvati intelektualnom sposobnou). Kad mi netko ide na ivce ili mi dosauje, istog trena razlog zbog kojega se tako osjeam udaljim u podruje koje nema sa mnom nikakve veze. Zatim si kaem: "Istina je, ljutit sam, ali razlog zbog kojeg se tako osjeam udaljio sam od sebe, daleko odavde, tamo gdje mi vie ne smeta." Drugim rijeima, zamrznem svoje osjeaje. Kasnije, kad ih odmrznem i staloeno pokuam istraiti i objasniti, otkrijem katkada da su moji osjeaji i dalje prilino zbrkani, ali vrlo rijetko. S vremenom odreeni dogaaj izblijedi i izgubi na otrovnosti. I tada sve zaboravim. Tijekom dosadanjeg ivota uvijek bih svjesno ukljuio taj obrambeni emocionalni sustav kako bih izbjegao veinu nepotrebnih nevolja i tako sauvao svoj maleni osobni svijet u vie-manje postojanom obliku. Na tu svoju sposobnost bio sam prilino ponosan. Kada je na red doao Noboru Wataya, meutim, moj se sustav pokazao totalno neuinkovitim. Jednostavno nisam uspio udaljiti Noborua Watayu na mjesto na kojem ne bi imao nikakve veze sa mnom. Ve i sama ta injenica strano me jedila. Dakako, Kumikin otac bio je arogantan, antipatian ovjek, ali za njega sam znao da je uskogrudan tip suenih vidika, koji je itav ivot proivio sluei se krajnje primitivnom filozofijom. to se toga tie, lako sam ga uspijevao ignorirati. Ali ne i Noborua Watayu. On je jako dobro poznavao svoje sposobnosti. A isto tako je, vjerojatno, jako dobro shvatio moju narav i karakter. Da je sluajno tako elio, mogao me lako dokrajiti. Jedini razlog zbog kojega to nije uinio, bio je taj to mu se ivo fukalo za mene. Prema njegovom uvjerenju, jednostavno nisam bio vrijedan vremena i energije koji bi mu bili potrebni da me ukloni. Vjerojatno sam se zbog toga toliko bavio njime. On je bio nedostojno ljudsko bie, ogavan egoist bez ikakvih moralnih vrijednosti. Ali, on je, sasvim oito, bio mnogo sposobniji od mene. Nakon naeg prvog susreta, dugo sam u sebi osjeao svojevrsnu nelagodu, kao da mi je netko silom ugurao u usta pregrt smrdljivih glista. Ja sam ih ispljunuo, ali ruan se okus dugo zadrao. Iz dana u dan jedino sam razmiljao o Noboru Watayi. Pokuao sam svoju panju usmjeriti na druge stvari. Poeo sam odlaziti na koncerte i u kino. ak sam s kolegama iz ureda poeo ii na bejzbolske utakmice. Poeo sam piti i itati knjige za koje sam godinama ekao da pronaem slobodno vrijeme kada u ih proitati. Ali, Noboru Wataya bio je stalno prisutan, prekrienih ruku, gledao je u mene svojim zloudnim oima, bezizraajnim poput vode stajaice. To me strano ivciralo, pa sam s vremenom poeo osjeati sve veu ljutnju. Nakon to sam se drugi put sreo s njime, Kumiko me upitala za dojam o njezinom bratu. Nisam joj mogao dati iskren odgovor. elio sam je pitati za masku koju je njezin brat sve vrijeme nosio na licu, kao i neemu neprirodnom to se oito krilo ispod nje. elio sam joj rei sve to sam pomislio o njezinom bratu. Ali, nisam joj nita rekao. Osjeao sam da su to stvari u koje je nikad ne bih uspio valjano uvjeriti. Osim toga, ako se ve nisam mogao jasno i precizno izraziti, bilo je pametnije da drim jezik za zubima. "Istina, on je...drugaiji od ostalih", uspio sam promucati. elio sam dodati jo neto, ali nisam uspio pronai rijei. Ni Kumiko nije traila da joj ita vie kaem. Jednostavno je kimnula glavom u tiini. Poslije toga, moji osjeaji prema Noboru Watayi nikad se nisu promijenili. Nastavio me ivcirati na isti nain. Kao da se radilo o lakem obliku poviene temperature koja se nikako nije mogla spustiti na normalu. Kod kue nikada nisam imao televizor, ali svaki put kad bih se nekim udnim sluajem zatekao pred neijim televizorom, na ekranu bi bio on, i davao neku izjavu. Kad god bih sjedio u lijenikoj ekaonici i prelistavao neki asopis, naiao bih na fotografiju Noborua Wataye i njegovu izjavu. Osjeao sam se kao da Noboru Wataya vreba na mene iza svakog, makar i najzabitijeg kutka ovog svijeta. E pa dobro, priznajem. Ja tog tipa mrzim. 56

7
Sretni vlasnici istionice Na scenu stupa Kreta Kano Odluio sam odnijeti Kumikinu bluzu i suknju na ienje u istionicu pokraj postaje. Odjeu koja je za pranje i ienje uglavnom nosim u istionicu koja se nalazi nedaleko od nae kue, ali ne zato to Kumiko i ja mislimo da bolje obavljaju svoj posao, nego jednostavno zato to su mnogo blii. U onu istionicu pokraj postaje odlazi moja ena jer joj je na putu prema poslu. Odlazei ujutro u redakciju, ostavi ono to je za oistiti i kroz nekoliko dana to pokupi. Ta je istionica neto skuplja, ali mnogo bolje obavljaju posao, barem Kumiko tako misli. Ona svoje najdrae i najotmjenije haljine uvijek nosi tamo. Zato sam se toga dana odluio biciklom odvesti do istionice pokraj postaje. Pomislio sam da e joj biti drago da joj ondje oiste odjeu. Na sebi sam imao tanke pamune zelene hlae, tenisice i utu majicu s likovima tipova iz grupe Van Halen, koju je Kumiko dobila na dar u prodavaonici gramofonskih ploa. Vlasnik istionice imao je ukljuen JVC kasetofon i to glasno, ba kao i posljednji put. Sluao je Andyja Williamsa. U asu kad sam usao zavravala je pjesma Hawaiian Wedding Song i zapoinjala Canadian Sunset. Zviduui veselo u ritmu pjesme, vlasnik je hitrim i energinim pokretima kemijskom olovkom neto pisao u biljenicu. U gomili kaseta koje su stajale na polici, uoio sam imena kao to su Sergio Mendes, Bert Kaempfert i orkestar 101 Strings. Dakle, tip je oito volio sluati laku glazbu. Odjednom sam pomislio kako je teko povjerovati da bi pravi zaljubljenici u jazz, recimo u Alberta Aylera, Dona Cherryja ili Cecila Taylora, mogli postati vlasnici istionice u ulici pokraj eljeznikog kolodvora. Ili bi moda i mogli. Samo to tada ne bi bili veseli vlasnici istionice. Kad sam Kumikinu zelenu bluzu na cvjetie i sivoljubiastu suknju stavio na pult, on ih je rairio i ovla pogledao, a zatim napisao priznanicu; JEDNA BLUZA I JEDNA SUKNJA. Rukopis mu je bio lijep i itak. Cijenim vlasnike istionica koji imaju itak rukopis. A osobito ako jo vole Andyja Williamsa. "Gospodin Okada, zar ne?" upitao je. Kimnuo sam glavom. Zapisao je moje prezime, otrgnuo kopiju priznanice i pruio mi je. "Bit e gotovo do idueg utorka, nemojte ovaj put zaboraviti doi po svoje stvari. Ovo je odjea vae supruge?" "Aha", odgovorio sam. "Jako lijepe boje", prokomentirao je. Gusti kini oblaci ispunili su nebo. Vremenska prognoza najavljivala je kiu. Bilo je prolo pola deset, ali jo se mogao vidjeti prilian broj ljudi s aktovkama i sklopljenim kiobranima kako se urno uspinju kolodvorskim stubitem, jutro je bilo toplo i vlano, ali oni tome nisu pridavali ni najmanju vanost, jer svi su bili primjereno odjeveni u odijela i kravate i crne cipele. Uoio sam prilian broj mukaraca mojih godina, ali nijedan od njih nije na sebi imao majicu s likovima lanova grupe Van Halen. Na suvratku sakoa svaki od njih imao je znaku kompanije u kojoj je radio i u ruci drao primjerak Poslovnih novosti. Na jednom od perona zvono je zazvonilo i dobar dio njih pourio je stubitem. Ve neko vrijeme nisam se sretao s takvim tipom ljudi. Palo mi je na pamet kako sam se u posljednjih tjedan dana vrzmao jedino po kui i odlazio do samoposluivanja, knjinice i oblinjeg bazena, jedini s kojima sam razgovarao tih tjedan dana bijahu kuanice, starci, djeca i pokoji prodava. Zakratko sam tako stajao i promatrao ljude u sakoima i s kravatama. Vraajui se kui biciklom, nesvjesno sam poeo zvidukati Canadian Sunset.

Malta Kano je nazvala u jedanaest sati. 57

"Halo?" javio sam se, drei slualicu uz uho. "Halo? Govorim li s gospodinom Toruom Okadom?" pitala je. "Ja sam." Znao sam da je ona istog asa kada je izgovorila prvu rije. "Malta Kano pri telefonu. Bili ste toliko ljubazni i nali se sa mnom prije neki dan. Kad smo ve kod toga, jeste li moda slobodni danas popodne?" Odgovorio sam joj da sam slobodan. Poput ptice selice koja ne zna kamo e i to e, tako ni ja nisam imao nikakav plan za to popodne. "U tom sluaju, moja mlaa sestra, Kreta Kano, doi e vas posjetiti u jedan sat." "Kreta?" upitao sam suzdrano. "Da, to je ime moje mlae sestre", odgovorila je Malta Kano. "Vjerujem da sam vam pokazala njezinu fotografiju prije neki dan." "Sjeam se, dakako. Zbunilo me to to... " "Ona se zove Kreta Kano. Doi e vas posjetiti kao moja predstavnica. Odgovara li vam u jedan sat?" "Sasvim" odgovorio sam kratko. "Onda vam vie neu smetati", rekla je Malta Kano i prekinula vezu. Kreta Kano? Izvadio sam usisiva, poistio podove i doveo kuu u red. Svezao sam stare novine u sveanj koji sam odloio u ostavu u predsoblju. Uokolo razbacane kasete vratio sam u plastine kutije i sloio ih pokraj stereo-ureaja. Oprao sam posude nagomilano u kuhinji. Zatim sam se istuirao i presvukao u istu odjeu. Skuhao sam si kavu i pojeo sendvi od unke i tvrdokuhanog jaja. Sjeo sam na kau i poeo listati asopis Zdrav ivot, pitajui se to bih mogao skuhati za veeru. Izdvojio sam recept za salatu s morskim algama i tofuom i zapisao sastojke na komad papira da ih popodne kupim u samoposluivanju. Ukljuio sam radio. Michael Jackson je pjevao Billy Jean. Pomislio sam na sestre, Maltu Kano i Kretu Kano. Kakvih imena za dvije sestre! Zvuala su kao imena za dvije manzai * komiarke. Malta Kano i Kreta Kano. Nedvojbeno, moj ivot je krenuo nekim novim, vrlo udnim smjerom. Maak je pobjegao neznano kamo. udnovat telefonski poziv od jednako udnovate neznanke. Sreo sam udnovatu djevojku i poeo odlaziti u vrt naputene kue. Noboru Wataya silovao je Kretu Kano. Malta Kano je predvidjela da u nai svoju kravatu. Kumiko mi je rekla da vie ne moram raditi. Ugasio sam radio, vratio Zdrav ivot na stalak za novine i popio jo jednu alicu kave.

Kreta Kano pozvonila je tono u jedan sat. Izgledala je jednako kao na fotografiji: siuna djevojka od dvadesetak godina, vrlo tiha i smirenih pokreta. Oito joj je bilo jako stalo da postigne izgled s poetka ezdesetih godina. U japanskoj verziji filma American Graffiti vjerojatno bi za nju osmislili neku dodatnu ulogu. Imala je lakom uvrenu frizuru, a krajevi kose uvijali su se uvis. Kosa s ela bila joj je zabaena unatrag i drala ju je velika, svjetlucava ukosnica. Obrve su joj bile otro iscrtane crnom olovkom, a maskara je davala zagonetnu sjenu njezinim oima. Ru na njezinim usnama savreno je doaravao crvenu boju koja je bila moderna ezdesetih godina. Izgledala je spremna zapjevati pjesmu Johnny Angel samo da sam joj dao mikrofon. Za razliku od dojma koji su ostavljali minka i frizura, bila je odjevena mnogo jednostavnije. Bijela koulja, jednostavna zelena suknja u kojoj je nalikovala na tajnicu. Nosila je bijelu lakiranu torbicu s patent-zatvaraem. a na nogama je imala picaste bijele salonke. Cipele su bile jako male. Potpetice su im bile tanke i otre poput grafitne mine u tehnikoj olovci, kao da su pripadale djejoj lutki. Gotovo sam joj poelio estitati to je na takvim akalicama uspjela doi sve do moje kue. U naravi je bila mnogo ljepa nego na fotografiji, prava ljepotica. ovjek je lako mogao povjerovati da je neka poznata manekenka. Gledajui je, imao sam dojam da gledam neki
* Manzai - dijalog dva komiara ili komiarke koji se nadmeu u duhovitosti, i danas popularna vrsta skea u japanskom teatru i na televiziji.

58

stari film iz serije Togo Movies, jedan od onih u kojima se pojavljuju Kayama Yuzo i Hashi Yuriko dok Sakamoto Kyu glumi pomonika u duanu u kojem prodaju razne vrste runo izraene tjestenine od heljdinog brana, a Godzilla samo to ih nije napao. Uveo sam je u kuu, pokazao joj da sjedne na kau u dnevnoj sobi, podgrijao kavu i ponudio joj alicu. Upitao sam je nije li moda ve jela. Ne znam zato, ali imao sam dojam da je gladna. Odgovorila mi je da jo nije jela. "Molim vas, nemojte se brinuti za mene", hitro je odgovorila. "Za ruak jedem jako malo." "Jeste li sigurni da neete ba nita?" pitao sam je. "Zaas u vam spremiti sendvi. Nemojte se ustruavati. Ja sam pravi majstor u pripremi malih zalogaja i slinih stvari. Uope mi nije teko." Nekoliko puta je blago odmahnula glavom i kazala mi: "Hvala vam na vaoj ljubaznosti, ali i ovako mi je sasvim dobro. Nemojte se brinuti za mene. alica kave je sasvim dovoljna." Ipak, iznio sam pred nju tanjur s okoladnim keksima. Pijui kavu, Kreta Kano je pojela etiri, i to s oitim zadovoljstvom. Ja sam pojeo dva. Izgledala je oputenije nakon to se posluila keksima i kavom. "Dola sam ovamo umjesto starije sestre, Malte Kano" poela je. "Naravno. Kreta nije moje pravo ime. Pravo ime mi je Setsuko. Uzela sam ime Kreta kad sam sestri poela pomagati u poslu. Kako se ono kae... kao umjetniko ime. Kreta je drevno ime za otok u grkom arhipelagu, ali ja nemam nikakve veze s Kretom. Nikada ondje nisam bila. Moja sestra je izabrala to ime kako bi se slagalo uz njezino. Jeste li moda kojim sluajem ikada bili na Kreti, gospodine Okada?" Odgovorio sam joj da na svoju alost nisam nikada bio na Kreti, kao i da u bliskoj budunosti nemam u planu otii tamo. "Voljela bih jednom otii tamo" rekla je Kreta Kano, kimajui glavom, krajnje ozbiljno. "Kreta je grki otok koji je najblii Africi. To je velik otok na kojemu je davno postojala jedna velika civilizacija. Moja sestra Malta bila je takoer i na Kreti. Kae da je to divan otok. Vjetar je snaan, a med vrlo ukusan. Ja ba puno volim med." Kimnuo sam glavom. Ja uope nisam zaljubljenik u med. "Dola sam vas danas zamoliti za jednu uslugu", rekla je Kreta Kano. "eljela bih uzeti uzorak vode iz vae kue." "Vode?" upitao sam. "Mislite, vode iz slavine?" "Upravo tako", odgovorila je. "A ako kojim sluajem u blizini ima kakav bunar, onda bih svakako eljela uzeti uzorak vode i iz njega." "Ne vjerujem da je to mogue. Hou rei, u susjedstvu doista postoji jedan bunar, ali on se nalazi na tuem posjedu, a osim toga, presuio je. U njemu vie nema ni kapi vode." Kreta Kano pogledala me prodornim pogledom. "Jeste li sigurni?" upitala je. "Jeste li sigurni da u njemu nema niti malo vode?" Sjetio sam se suhog i tupog odjeka kad je djevojka bacila komad opeke u bunar u dvoritu naputene kue. "Sasvim sam siguran da je odavno presuio." "Shvaam" odvratila je Kreta Kano, "Onda u uzeti samo uzorak vode iz raznih slavina u vaoj kui, ako vam to ne smeta." Odveo sam je u kuhinju. Iz svoje bijele lakirane torbice s patent-zatvaraem izvadila je dvije siune boice kakve se upotrebljavaju za analizu urina. Jednu je napunila vodom iz slavine i s velikom panjom nataknuia plastini zatvara. Zatim je rekla da eli uzeti uzorak vode i iz slavine u kupaonici. Odveo sam je i u kupaonicu. Nije se dala zbuniti raznoraznim rubljem, arapama i hulahopkama koje je Kumiko ondje ostavila da se sue. Smireno je otvorila slavinu i napunila i drugu boicu. Nakon to ju je zatvorila, okrenula ju je naopako da se uvjeri da ne curi. Zatvarai na boicama bili su razliitih boja. Plavi zatvara za vodu iz kupaonice, zeleni za vodu iz kuhinje. Vrativi se ponovno na kau u dnevnoj sobi, Kreta Kano je dvije boice spremila u malu plastinu vreicu za zamrzavanje i potom, s jednakom panjom, sve stavila u svoju bijelu 59

lakiranu torbicu iji je metalni zatvara suho kljocnuo. Prema iskusnim i vjetim pokretima, bilo je oito da je to ponovila bezbroj puta. "Zahvaljujem na ljubaznosti", rekla je Kreta Kano. "Je li to sve?" upitah. "Jest, za danas", odgovorila je. Poravnala je rub svoje suknje, metnula bijelu lakiranu torbicu na vrh koljena i zauzela poloaj nekoga tko je spreman za odlazak. "Ostanite jo malo", rekoh, donekle zbunjen njezinom naglom spremnou da ode. "Ostanite jo malo, molim vas. Moja ena eli znati ima li ikakvih vijesti o naem maku. Nema ga ve gotovo dva tjedna. Ako uope ita znate, elio bih da mi to kaete." I dalje drei bijelu lakiranu torbicu na koljenima, Kreta Kano me pogledala ravno u oi i potom nekoliko puta kimnula glavom. Dok je kimala glavom, uvojci na njezinoj kosi zanjihali su se poput onih na frizurama iz ranih ezdesetih. Kad god bi trepnula, njezine duge, umjetne trepavice polako bi se pomicale gore-dolje, nalik na golemu lepezu kojom je mahao crni rob na snimanju filma o drevnom Egiptu. "Iskreno da vam kaem, moja sestra misli da bita pria mogla potrajati mnogo due no to je u poetku izgledalo." "Mogla bi potrajati mnogo due no to je u poetku izgledalo?" Izraz "potrajati mnogo due" natjerao me da pomislim na visok stup usred pustinje gdje nema niega drugog dokle god pogled see. to sunce vie zapada, sjena stupa sve je izduenija, dok se naposljetku ne stopi s obzorom. "Tako ona govori", nastavila je Kreta Kano. "Ta pria o odlutalom maku zapravo bi mogla predstavljati samo poetak jednog dogaaja koji u sebi krije mnotvo drugih nerazjanjenih detalja." "Zbunjen sam", rekoh. "Sve to traimo jest da nam pomognete pronai maka. Nita vie. Ako je maak kojim sluajem uginuo, elimo biti u to sigurni. Zato bi pria mogla potrajati mnogo due? Ne razumijem." "Ni ja to ne razumijem potpuno" rekla je Kreta Kano. Pomaknula je ruku prema svjetlucavoj ukosnici na svojoj glavi i malo je pomaknula unatrag. "Ali, molim vas, imajte povjerenja u moju sestru. Ne kaem da se ona razumije u sve. Ali ako ona kae da bi ta pria mogla potrajati mnogo due no to je u poetku izgledalo, moete biti sigurni da e tako i biti." Kimnuo sam glavom ne kazavi nita. Zagledavi se ravno u moje oi, Kreta Kano upitala me sasvim drugaijim tonom: "Jeste li zauzeti danas, g. Okada? Imate ii neku obvezu danas poslije podne?" Odgovorio sam joj da nemam nikakvog posla i da sam sasvim slobodan. "U tom sluaju, nadam se da neete imati nita protiv ako vam ispripovjedim nekoliko stvari o sebi?" upitala je Kreta Kano. Bijelu lakiranu torbicu spustila je na kau, ruke poloila na koljena. Nokti su joj bili nalakirani svijctlocrvenim lakom. Na prstima nije imala niti jedan prsten. "Samo izvolite", rekoh joj. "Kaite mi to god elite." I tako je protok struje moga ivota skrenuo jo udnovatijim smjerom od predosjeaja koji sam imao onog trena kad je Kreta Kano pozvonila na moja vrata.

8
Duga pria Krete Kano Analiza naravi boli "Roena sam 29. svibnja", poela je svoju priu Kreta Kano, "i u noi mojeg dvadesetog 60

roendana odluila sam poiniti samoubojstvo." Ulio sam svjee skuhanu kavu u alicu i stavio je pred nju. Dodala je nekoliko kapi mlijeka i sve lagano promijeala. Bez eera. Ja sam, kao i obino, pio istu crnu kavu, bez eera i mlijeka. Kazaljke na budilici pomicale su se uz jednolino tiktakanje to se odbijalo o zid vremena. Kreta Kano je prodorno pogledala u mene i kazala: "Pitam se trebam li poeti od samog poetka? Gdje sam roena, u kakvoj sam obitelji odgojena, i sline stvari." "Kako god vam odgovara. Sami odluite" rekoh. "Ja sam trea od troje djece u obitelji mojih roditelja", zapoela je. "Malta i ja imamo starijeg brata. Moj je otac upravljao privatnom klinikom u prefekturi Kanagawa. U obitelji nismo imali veih problema. Odrasla sam u normalnoj, uobiajenoj obitelji kakvih ima svuda. Moji roditelji su bili jako ozbiljni ljudi koji su duboko vjerovali u vrijednosti marljivog rada. Bili su prilino strogi s nama, ali takoer su nam doputali odreenu slobodu primjerenu naim godinama. Moglo bi se rei da smo u materijalnom smislu pripadali privilegiranom sloju ljudi, ali moji su roditelji smatrali da djecu ne treba uiti rastronosti. ini mi se da smo kao djeca ivjeli prilino skromno. Malta je pet godina starija od mene. Jo od samog roenja u njoj su se mogle uoiti osobite sposobnosti. Uspijevala je savrenom preciznou predvidjeti odreene stvari. Tono je znala u kojoj je sobi pacijent upravo umro, ili gdje se nalazi izgubljeni novanik i slino. Isprva su se tome svi radovali i veselili, ali ubrzo su se moji roditelji poeli brinuti. Zabranili su joj da u prisutnosti drugih ljudi ikada govori 'o stvarima koje se no temelje na injenicama'. Moga oca, koji je bio upravitelj klinike, to je osobito brinulo. Nije elio da drugi ljudi ponu priati kako njegova ker ima nadnaravne moi. Nakon toga je Malta prestala govoriti. Ne samo to je prestala govoriti o 'stvarima koje se ne temelje na injenicama', nego je izbjegavala sudjelovati u najobinijim razgovorima. Zato se povjeravala jedino meni. Oduvijek smo se slagale jako dobro i bile vrlo bliske. Upozorila bi me da nikome ne kaem ono to mi ima za rei i potom bi me hladnokrvno obavijestila da e se ubrzo dogoditi poar u susjednoj ulici, ili da e se ta i ta teta u Setagayi jo vie razboljeti. Njezina proroanstva uvijek bi se pokazala tonima. Ja sam tada bila tek malena djevojica, pa mi je sve to bilo jako zabavno. Nikada mi nije palo na pamet da bi to moglo djelovati zastraujue ili zloslutno. Jo od trena kad sam kao dijete poela pamtiti, slijedim svoju stariju sestru i sluam njezina proroanstva. to je bila starija, ta je njezina osobita mo bila sve izrazitija, ali ona tada nije znala kako da je valjano upotrijebi ili jo vie razvije, i zbog toga je bila jako potitena. Nije imala nikoga komu bi se mogla obratiti za savjet ili pomo, nikoga komu bi se mogla povjeriti. Zbog toga je, upravo u vrijeme odrastanja, bila jako osamljena. Svaku stvar morala je sama rijeiti, svaki odgovor sama potraiti. Meu lanovima obitelji nije se osjeala sretno niti se mogla opustiti. Stalno je morala potiskivati svoju mo i kriti je od ostalih. Kao da neku velianstvenu, snanu biljku uzgajate u siunom loncu. Neprirodno, nezdravo. Malta je bila svjesna da to prije mora otii iz takvog okruenja. Vjerovala je da negdje drugdje postoji svijet koji e biti pravedan prema njoj, kao i da e ondje moi ivjeti na nain koji e joj odgovarati. Ali, sve dok nije zavrila gimnaziju morala je utjeti i podnositi svijet koji ju je okruivao. Nakon gimnazije vrsto je odluila da ne eli ii na fakultet i da e radije potraiti sreu u inozemstvu. Nai su roditelji ivjeli konvencionalnim, staromodnim nainom ivota i oni joj jednostavno nisu eljeli dopustiti takvo to. Zato je moja sestra zasukala rukave i predano i teko radila kako bi utedjela novac kojim je uspjela pobjei od kue. Prvo mjesto na koje je otila bili su Havaji, otok Kauai, na kojemu je ivjela dvije godine. Negdje je bila proitala da se u blizini sjeverne plae na Kauaiju nalazi mjesto gdje izvire voda izvanredne kakvoe. Ve tada je moja sestra pokazivala veliko zanimanje za vodu. Vjerovala je da sastav vode jako mnogo utjee na ljudski ivot. Zbog toga je ostala pune dvije godine na tom otoku. U to je vrijeme na otoku jo uvijek postojala zajednica hipija. Ona im se pridruila. Tamonja voda je imala velik utjecaj na njezine duhovne moi. Unosei tu vodu u svoje tijelo, uspijevala je postii jo veu usklaenost izmeu svojih moi i samog tijela. Pisala mi je koliko se dobro osjea, a meni je, itajui njezina pisma, bilo jako drago zbog nje. Ali, to je podruje ubrzo 61

vie nije moglo zadovoljiti. Istina, to je bila divna, miroljubiva zajednici i njeni su lanovi jedino traili duevni mir i bili bez ikakvih velikih materijalnih elja, ali i odve ovisni o seksu i drogama. Moju sestru te stvari uope nisu zanimale. Nakon dvije godine provedene na Kauaiju, odluila je krenuti dalje. Odatle je otila u Kanadu i nakon toga proputovala sjever Sjedinjenih Drava te otputovala u Europu. Gdje god je boravila, uzimala je uzorke vode i na nekoliko mjesta uspjela pronai izvanrednu kakvou vode, no nijedna od njih nije bila savrena. Zato je nastavila putovati. Kad god bi ostala bez novca, poela bi se baviti vidovnjatvom. Ljudi bi je rado nagradili kad bi im pomogla pronai izgubljene vrijednosti ili nestale osobe. Kad god je bilo mogue, radije nije uzimala novac. Moi koje nam je darovalo nebo ne smiju se razmjenjivati za ovozemaljska blaga. Ali tada je to bio jedini nain da preivi. Kamo god bi otila, ubrzo bi se proulo za njezine sposobnosti. Bilo joj je lako zaraditi dovoljno za ivot. U Engleskoj je ak pomogla policiji u nekoj istrazi. Neka mala djevojica je nestala bez traga i ona je uspjela pronai mjesto gdje je njezino truplo bilo skriveno. Takoer je u blizini zloina pronala ubojiine rukavice. Ubojica je lien slobode nakon ega je priznao zloin. O tom su sluaju pisale sve novine. Jednom u vam pokazati isjeke iz novina. Nastavila je lutati Europom sve dok se jednog dana nije zaustavila na Malti. Gotovo je pet punih godina bilo prolo otkako je napustila Japan. Pokazalo se da je laj otok bio njezino posljednje odredite u potrazi za vodom. Pretpostavljam da vam je i sama o tome priala?" Kimnuo sam glavom. "Za sve vrijeme dok je lutala svijetom. Malta mi je slala pisma. Dakako, postojale su situacije kad mi nije mogla pisati, ali gotovo svakog tjedna primila bih pismo u kojem je opisivala gdje se nalazi i to radi. I dalje smo bile vrlo bliske. ak i na tako velikoj udaljenosti znale smo dijeliti nae osjeaje s pomou njezinih pisama. To su uistinu bila zanimljiva pisma. Da ih samo moete proitati, iako biste shvatili kakva je divna osoba moja sestra. Pomou njezinih pisama uspjela sam upoznati razliite dijelove svijeta i mnogo zanimljivih ljudi. Njezina su mi pisma predstavljala veliko ohrabrenje, pomogla su mi u odrastanju. Zbog toga sam zauvijek zahvalna svojoj sestri. Ni sluajno ne elim negirati ono to je uinila za mene. Ali, na koncu, pisma su samo pisma. Bila sam u tinejderskim godinama, jako tekom razdoblju odrastanja i sestra mi je trebala vie no ikada, ali ona je uvijek bila negdje jako daleko. Nisam mogla ispruiti ruku i osjetiti da je kraj mene. Kod kue sam se osjeala jako osamljeno, izolirano. Godine moga odrastanja bile su ispunjene tugom. Kasnije u se detaljnije dotaknuti te tuge. Nisam imala ba nikoga komu bih se mogla obratiti za najobiniji savjet. U tom smislu sam bila osamljena koliko i Malta. Da je tada mogla bili blizu mene, i moj bi ivot vjerojatno bio drugaiji od ovoga kakav je danas. Savjetovala bi me i spasila od svega to mi se dogodilo. Ali, zbog ega vam sada to uope spominjem? Ba kao to je Malta morala pronai svoj vlastiti put, morala sam i ja. Zato sam, napunivi dvadeset godina, odluila poiniti samubojstvo." Kreta Kano je dohvatila alicu s kavom i ispila je. "Ba je ukusna vaa kava!" rekla je. "Zahvaljujem" odgovorio sam to sam oputenije mogao. "Mogu li vam ponuditi jo neto? Moda neto za jelo? Maloprije sam skuhao nekoliko jaja." Poslije kraeg nekanja odluila je uzeti jedno jaje. Donio sam nekoliko tvrdo kuhanih jaja i soljenku iz kuhinje i dolio jo kave. Kreta Kano i ja smo poeli leerno guliti jaja i ispijati kavu. Telefon je u meuvremenu zazvonio, ali nisam se javio. Nakon to je petnaest ili esnaest puta zazvonio, zavladala je tiina. Za sve to vrijeme inilo se da je Kreta Kano nesvjesna zvonjave telefona. Nakon to je pojela jaje, Kreta Kano je iz svoje bijele lakirane torbice s patentzatvaraem izvadila rupi i njime obrisala usta. Zatim je ispravila rub svoje suknje. "Donijevi odluku da u poiniti samoubojstvo, eljela sam ostaviti poruku za sobom. Sjedila sam dulje od sat vremena za stolom, pokuavajui razloge svojeg postupka. eljela sam ostaviti biljeku iz koje bi bilo oito da za svoju smrt ne krivim nikoga drugoga, i da su razlozi za takav in sasvim osobni. Nisam eljela da se bilo tko od lanova moje obitelji osjeti odgovornim zbog onoga to sam svojevoljno uinila. 62

Ali, nisam uspjela napisati nita suvislo. Bezbroj puta sam iznova zapoinjala, ali kad bih proitala to sam napisala, sve mi je zvualo neozbiljno, poput neslane ale. to sam se vie trudila objasniti svoje osjeaje, to su moje rijei bile sve apsurdnije. Naposljetku sam odustala, ionako mi je bilo svejedno to e tko misliti poslije moje smrti. Zapravo, bila je rije o krajnje jednostavnim, ali bitnim stvarima. Bila sam razoarana vlastitim ivotom. Nisam vie mogla izdrati bol i razoaranje koje mi je vlastiti ivot nametao. Trpjela sam bol punih dvadeset godina. Za sve to vrijeme moj je ivot bio neprekidan i neiscrpan izvor patnji. Ali, ja sam ga pokuavala podnijeti i oduprijeti mu se to sam bolje mogla. Doista sam dala sve od sebe i u tom sam smislu sasvim mirna. Zapravo bih mogla priznati da mi je tada u trpljenju boli i patnji malo koje ljudsko bie bilo ravno. Nisam htjela popustiti a da ne pruim otpor. Ali, onog dana kad sam napunila dvadeset godina, iznenada sam shvatila da ivot koji sam ja ivjela nije bio vrijedan tolike patnje." Prestala je govoriti i nakratko se zabavila poravnavajui bijeli rupi koji je drala na vrhovima koljena. Kad bi spustila pogled, duge umjetne trepavice bacale su njene izduljene sjene po njezinom licu. Proistio sam grlo. Osjeao sam da bih trebao neto kazati, ali jednostavno nisam znao to bih joj rekao. Zato sam i dalje utio. U daljini, zauo sam kliktaj ptice navijalice. "Zbog patnji koje sam svakodnevno podnosila, zbog tjelesne boli, bila sam odluila poiniti samoubojstvo", rekla je Kreta Kano. "Kad kaem bol, ja to doslovce i mislim. Nije tu rije o duevnoj ili metafizikoj boli, nego o tjelesnoj patnji i bolovima. O tjelesnoj boli koja me svakodnevno razdirala, o glavoboljama, zuboboljama, tegobnim menstrualnim krvarenjima, boli u kraljenici, ukoenim leima, povienoj tjelesnoj temperaturi, upaljenim miiima, opeklinama, ozeblinama, uganuima, prijelomima kostiju, nagnjeenjima... Cijeloga ivota trpjela sam mnogo uestaliju i mnogo jau tjelesnu bol od ostalih ljudi. Na primjer, moji zubi. Neprestano su me boljeli, iz godine u godinu. Bez obzira na to koliko ih puta dnevno oprala i s kakvom samo panjom, ili koliko strogo izbjegavala slatkie, nita mi nije pomoglo. Svi moji napori zavravali su karijesom. Da bi stvar bila jo gora, na mene anestetici uope nisu djelovali. Odlazak zubaru za mene je redovito predstavljao nonu moru. Bol je bila nepodnoljiva. Tada su poela i moja menstrualna krvarenja, itavih tjedan dana osjeala bih takve boli kao da me netko komada budilicom. Glava bi me jezivo boljela. Vjerojatno si ne moete ni zamisliti kako mi je bilo, gospodine Okada, ali zbog nepodnoljivih bolova suze bi mi potekle iz oiju. Tjedan dana svakog mjeseca trpjela bih te jezive bolove. Kad bih se ukrcala na avion, zbog promjena zranog tlaka imala sam dojam da e mi glava svakog trena puknuti. Lijenik mi je rekao da je to vjerojatno zbog oblika mojih uiju, i da se takvo to obino zna dogoditi ako je unutranje uho odve osjetljivo na promjene tlaka zraka. Ista stvar mi se vrlo esto znala dogoditi dok bih se vozila u dizalu. Zato sam se prestala voziti dizalom ak i u velikim neboderima i svugdje sam se penjala pjeke. Osjeala sam da e mi se glava raspuknuti i iz nje iknuti krv. Pored svega toga, barem jednom tjedno osjetila bih otru, probadajuu bol u elucu, pa ujutro ne bih mogla ustati iz kreveta. Lijenici nikada nisu uspjeli pronai razlog tome. Neki su mi govorili da je rije o psihosomatskim poremeajima. Svejedno o emu je bila rije, bol je bila nepodnoljiva. Premda sam svakodnevno patila od takvih boli, ipak nisam mogla ostati kod kue i ne otii u kolu. Da sam svaki put kad me neto zaboljelo ostala kod kue, nikad ne bih zavrila kolu. Kad god bih se udarila o neto, zadugo bi mi ostala velika modrica. Kad bih se u kupaonici pogledala u zrcalo, zaplakala bih od muke. itavo tijelo mi je bilo prekriveno modricama i masnicama. Nisam eljela da me itko vidi u kupaem kostimu. Upravo zbog toga nikad se nisam odluila otii na kupanje. Jo jedan problem koji me mui je razlika u veliini mojih stopala. Kad god bih kupila nove cipele, vee stopalo bi me neizdrivo boljelo a cipela bi se izobliila. Zbog svih tih problema gotovo nikad se nisam bavila sportom. U srednjoj koli prijateljice su me jednom zgodom odvukle na klizalite. Pala sam i ozlijedila kuk pa me mjesto ozljede svake zime jezivo boljelo. Osjeala sam se kao da me netko probada velikom, debelom iglom. Bezbroj puta, pokuavajui ustati iz stolice, ja bih pala. 63

Osim toga, jednako sam patila od zatvora. Stolicu sam imala svakih tri ili etiri dana i pri tome je pranjenje crijeva bilo nepodnoljivo bolno. I miii u ramenima bi mi se sasvim ukoili. Postali bi kruti poput suhog drveta, pa ne bih mogla ustati iz kreveta, ali ni leanje mi nije pomagalo. U nekoj knjizi sam bila proitala o drevnom kineskom muenju. Nekoliko godina drali bi zatvorenika u malenom drvenom kavezu. Mora biti da je ta bol bila jako slina mojoj. Mogla bih ovako nabrajati u nedogled, ali samo bih vas nastavila gnjaviti, gospodine Okada, zato u sada prekinuti. Ono to sam vam pokuala predoiti jest injenica da je moje tijelo i doslovce predstavljalo udbenik boli. Doivjela sam svaki mogui zamislivi oblik boli. Bila sam poela vjerovati da sam prilikom roenja postala rtva neijeg prokletstva, ivot je bio toliko nepravedan prema meni. Moda sam i mogla prihvatiti da trpim bol i zlopatim se da je to bio sluaj i sa svim ostalim ljudima na ovome svijetu. Ali, to nije bio sluaj. Oito, bol je meu ljudima krajnje nepravedno raspodijeljena. Pokuala sam o tome razgovarati s nekoliko ljudi, ali zapravo nitko nije shvatio o emu im govorim. Veina ljudi na ovome svijetu ivi ne osjeajui veliku bol, barem ne svakodnevno. Imala sam dvanaest ili trinaest godina kad sam toga postala svjesna. Bila me obuzela jeziva tuga, pa danima nisam mogla prestati plakati. Zato sam ba ja morala biti ona koja nosi takav straan teret? Poeljela sam umrijeti istog asa. Ali, u isto vrijeme poela me progoniti druga misao. Pomislila sam kako takva moja situacija ne moe potrajati zauvijek. Nadala sam se da u se jednog jutra probuditi i da e odjednom bol nestati, bez ikakvog objanjenja. I da e za mene poeti sasvim nov i miran ivot bez svakodnevne patnje. Ipak, nisam bila sasvim uvjerena da se takvo to moe uistinu dogoditi. Zato sam sve te misli povjerila sestri. Kazala sam joj da ne elim vie ivjeti trpei takvu bol, i da ne znam to mi je initi. Nakon to je odreeno vrijeme razmiljala, rekla mi je: 'S tobom neto nije u redu, u to sam sasvim sigurna. Ali, ja ne znam to je to, a ne znam niti to treba uiniti da bi se osjeala bolje. Nemam takvu mo da bih o tome mogla donijeti valjano miljenje. Sve to znam jest da je najpametnije da prieka jo neko vrijeme, dok ne napuni dvadeset godina. Trpi i podnosi bol dok ne napuni dvadeset godina, a onda donesi odluku. Mislim da je tako najbolje'. Zato sam odluila da u nastaviti ivjeti dok ne napunim dvadeset godina. Ali, vrijeme je prolazilo, a moja situacija nije se ni u emu popravila. tovie, bol je postala jo intenzivnija. Tako sam postala svjesna jo jedne istine, to se moje tijelo vie razvijalo, bol se pojaavala. Ustrajno sam podnosila bol i odupirala joj se osam godina. Nastavila sam ivjeti svih tih godina pokuavajui sagledati ljepu stranu ivota. Vie se nikome nisam alila. Osmjehivala sam se s velikim naporom, ak i kad me najvie boljelo. Uspjela sam disciplinirati samu sebe kako bih ostavljala dojam smirenosti, ak i kad me boljelo toliko da sam jedva stajala. Od plaa i jadikovanja nisam imala nikakve koristi, jedino sam se osjeala jo loije i nesretnije. Za ljude pred kojima sam uspijevala prikriti sve te boli i patnje, bila sam tiha, dobroudna djevojka. S vremenom sam osvojila povjerenje odraslih, kao i prijateljstvo onih koji su bili mojih godina. Mogla sam imati divno djetinjstvo i djevojatvo da nisam trpjela bol. Ali, bol je bila sveprisutna poput moje sjene. Ako bih je zaas uspjela zaboraviti, odmah bi napala neki drugi dio mojeg tijela. Na fakultetu sam pronala deka i tijekom ljetnih praznika izgubila sam nevinost. ak i to je, kao to sam mogla predvidjeti, bilo jako bolno iskustvo. Neke od mojih iskusnijih prijateljica uvjeravale su me da e me prestati boljeti kad se naviknem na redovne spolne odnose. Ali, ma koliko bila strpljiva, nikada me nije prestalo boljeti. Kad god sam spavala s dekom, bol je bila tako jaka da bi mi suze potekle iz oiju. Jednog dana sam svome mladiu kazala da ga volim, ali da vie ne elim spavati s njime. Odgovorio mi je da nikad nije uo neto tako bedasto. 'Problem je u tvojim osjeajima', kazao mi je. 'Samo se opusti i prestat e te boljeti. ak e ti se svidjeti. Svi drugi ljudi vode ljubav, zato ne bi i ti? Jednostavno se ne trudi dovoljno i pretjerano se prenemae. Svoje probleme prikriva bolom. Prestani se stalno tuiti, to ti nee ni u emu pomoi.'

64

Kad sam ula njegove rijei nisam se mogla suzdrati, eksplodirala sam. 'to ti uope zna o boli?' viknula sam. 'Bol koju ja osjeam nije uobiajena bol. Jako dobro poznajem sve mogue vrste boli. Kad kaem da me neto boli, onda me stvarno boli.' Pokuala sam mu to objasniti tako to sam mu opisala svaku moguu bol koju sam u ivotu doivjela, ali on ba nita nije razumio. Nemogue je razumjeti tuu bol, ovjek je mora osobno doivjeti. Nakon toga smo se razili. Ubrzo je doao i moj dvadeseti roendan. Dvadeset dugih godina ja sam ustrajno trpjela bol, nadajui se da e jednog asa moda doi do preokreta, ali to se nije nikad dogodilo. Osjeala sam se sasvim poraeno. Trebala sam si prije oduzeti ivot. Ovako sam samo iz godine u godinu sve vie trpjela." U tom trenutku Kreta Kano je duboko uzdahnula. Na stolu ispred nje leala je posuda s ljuskama oguljenog tvrdo kuhanog jaja i prazna alica. Na vrhovima koljena drala je rupi, koji je presavila s velikom panjom. Pogledala je u budilicu na polici kao da je odjednom postala svjesna protoka vremena. "Ispriavam se", rekla je tihim, slabim glasom. "Nije mi bila namjera da ovoliko priam. Oduzela sam vam puno vremena. Neu vas vie gnjaviti. Ba mi je ao to sam vam ovoliko dugo dosaivala." Dohvatila je remen svoje bijele lakirane torbice i ustala s kaua. "Samo jo jedan tren, molim vas" rekoh gotovo usplahireno. Nisam elio da tako naglo zavri svoju ivotnu priu. "Ne brinite se, uope mi ne oduzimate vrijeme, slobodan sam itavo poslijepodne. Kad ste mi ve toliko toga rekli, zato mi ne ispriate itavu priu, sve do kraja? Uvjeren sam da imate jo toga za ispriati." "Naravno da imam", odgovorila je, gledajui u mene, objema rukama vrsto drei remen svoje torbice. "Ono to sam vam ispriala prije bi se moglo smatrati uvodom." Zamolio sam je da me zaas prieka i otiao u kuhinju. Stojei ispred sudopera, dvaput sam duboko udahnuo. Izvadio sam dvije ae iz ormaria, stavio u njih nekoliko kocki leda i iz hladnjaka uzeo naranin sok i ulio ga u ae. Stavivi ae na mali posluavnik, odnio sam ih u dnevnu sobu. Premda sam sve to uinio prilino sporo, zatekao sam Kretu Kano kako stoji ba kao to sam je i ostavio. Kad sam ae sa sokom stavio na stol, uinilo mi se da se predomislila. Ponovno je sjela na kau i poloila torbicu na koljena. "elite da vam svoju priu ispriam sve do kraja?" upitala je. "Jeste li sigurni?" "Sasvim siguran" odgovorio sam. Ispila je polovicu soka i nastavila iznositi svoju ispovijest. "Nisam uspjela poiniti samoubojstvo, kao to se moe vidjeti. Da sam u tome uspjela, ne bih sada pila sok s vama, gospodine Okada." Zagledala mi se u oi, a ja sam joj se blagonaklono osmjehnuo. "Da sam poinila samoubojstvo kako sam prije planirala, svi moji problemi bi nestali. Ja bih bila mrtva i nikada vie ne bih osjetila bol. Jer, to sam i eljela. Na svoju nesreu, izabrala sam pogrean nain da to uinim. U devet uveer 29. svibnja otila sam u bratovu sobu i zamolila ga da mi posudi svoj auto. Nije me mogao odbiti jer sam mu ba ja bila posudila novac za kupnju auta. Bila je to sasvim nova Toyota MR2, i na licu mu se vidjelo nezadovoljstvo to mi je morao posuditi auto, ali mene nije bilo briga za to. Uzela sam klju auta i vozila se otprilike pola sata. Auto je bio preao jedva neto vie od tisuu kilometara. Bilo je dovoljno da dodirnem papuicu za gas i auto bi pojurio. Savreno je odgovarao mojoj namjeri. Odvezla sam se uz rijeku Tamu prema predgrau, gdje sam pronala velik kameni zid. Zapravo, bio je to potporni zid u blizini velikog stambenog naselja i nalazio se na samom kraju slijepe ulice. Nekoliko trenutaka sam ekala, a potom pritisnula papuicu do kraja. Mora biti da je brzina iznosila oko 160 kilometara na sat kad sam se zabila u zid i izgubila svijest. Na moju nesreu, ispostavilo se da je zid bio mnogo slabiji no to je na prvi pogled izgledao. Da skratim priu, vjerojatno jo od samog poetka nije bio valjano izgraen. Jednostavno se uruio od siline udarca, a karoserija se raspala u komade. Nije se dogodilo nita vie. Budui da je bio toliko nesolidno napravljen, zid je ublaio silinu udarca. Osim toga, usput sam zaboravila odvezati sigurnosni pojas.

65

Tako sam izbjegla sigurnu smrt. tovie, zadobila sam tek manje ozljede. I to je najudnije od svega, gotovo uope nisam osjetila nikakvu bol. Imala sam dojam da sam spaena pomou neke arolije. Prevezli su me u bolnicu, gdje su ustanovili da imam slomljeno rebro, koje su odmah imobilizirali. Stigla je i policija, pa su me poeli ispitivati, ali rekla sam im da se niega ne sjeam. Jo sam im kazala da sam se vjerojatno zabunila i papuicu gasa zamijenila za konicu. Povjerovali su mi. Tek sam bila napunila dvadeset godina i bilo je prolo jedva est mjeseci otkako sam dobila vozaku dozvolu. Osim toga, uope ne izgledam kao tip samoubojice. Na koncu, tko bi se pokuao ubiti s privrenim sigurnosnim pojasom? Dakako, nakon to sam izila iz bolnice, suoila sam se s nekoliko ozbiljnih problema. Prije svega, morala sam platiti nekoliko rata za auto koje sam sasvim slupala. Zbog neke pogreke koju je poinio osiguravajui zavod, auto jo nije bio osiguran. Shvatila sam da bi bilo mnogo pametnije da sam unajmila auto s valjanim osiguranjem, ali ve je bilo kasno. U to vrijeme osiguranje je bilo posljednja stvar na svijetu na koju bih mislila. Uope mi nije palo na pamet da auto mojega brata moda nije osiguran ili da mi nee poi za rukom da se ubijem. Zaletjela sam se u kameni zid brzinom od 160 kilometara na sat i bilo je pravo udo to sam preivjela. Nedugo nakon toga od domouprave sam dobila raun za popravak zida. Morala sam platiti 1.364,294 jena, i to u gotovini. Nisam imala drugog izbora, pa sam novac posudila od oca. Dao mi je traenu svotu, ali samo kao pozajmicu koju sam mu morala vratiti. Moj je otac bio vrlo strog kad je novac u pitanju. Kazao mi je da sam odgovorna za nastalu tetu i da oekuje da mu tono na vrijeme vratim posueni novac. Istini za volju, u to je vrijeme imao jako malo uteevine. Upravo je radio na projektu rekonstrukcije i proirenja klinike i nije se mogao razbacivati novcem. Ponovno sam poela razmiljati o tome da poinim samoubojstvo. Taj put sam bila odluila da to uinim kako valja. Skoit u s petnaestog kata sveuilinog nebodera. Tako neu pogrijeiti, sigurno u poginuti. Napravila sam nekoliko pokusnih provjera. Izabrala sam najpogodniji prozor za takvo to. Bila sam na korak da to uinim. Ali, neto me zadralo. Osjeala sam da neto nije u redu, da me neto prijei da to uinim. U posljednjem trenutku to 'neto' me i doslovce zadralo i sprijeilo da se bacim u smrt. Trebalo mi je prilino vremena da shvatim to je to 'neto'. Vie nisam osjeala bilo kakvu bol. Nakon to sam se ozlijedila u automobilskoj nesrei i zavrila u bolnici, gotovo uope nisam osjeala nikakvu bol. Zbog raznih razloga i brojnih dogaaja, jedva sam imala vremena to primijetiti, ali svaki oblik boli nestao je iz mojeg tijela. Rad crijeva postao je normalan, menstruacije vie nisu bile bolne. Munina u elucu i glavobolje takoer su prestale. Ni slomljeno me rebro gotovo nikad nije zaboljelo. Nisam imala pojma to se zbilo, ali odjednom sam prestala osjeati svaku bol. Odluila sam da za neko vrijeme nastavim ivjeti. ak i ako kratko potraje, eljela sam osjetiti kako je to ivjeti bez boli. Samoubojstvo mogu poiniti kad god poelim. Ali, nastaviti ivjeti takoer je znailo da moram vratiti svoje dugove. Sveukupno sam dugovala vie od tri milijuna jena. Da bih te dugove vratila, poela sam se baviti prostitucijom." "Prostitucijom?" "Istina je", dodala je Kreta Kano, sasvim prisebno. "Novac mi je trebao u to kraem roku. eljela sam vratiti dugove to je prije bilo mogue, a to je bio jedini nain na koji sam mogla doi do vee svote novca. Uope se nisam kolebala. I dalje sam krajnje ozbiljno razmiljala o smrti, govorei si da e do toga doi prije ili poslije. Znatielja koju sam osjeala zbog ivota bez boli privremeno me drala na ivotu. U usporedbi sa smru, odluka da prodajem svoje tijelo bila je sasvim nevana." "Jasno mi je to mislite", rekoh. Kreta Kano slamkom je promijeala naranin sok u kojem se led otopio i potom otpila gutljaj. "Neto bih vas pitao, ako vam to ne smeta" dodao sam. 66

"Ne, uope mi ne smeta. Samo izvolite, pitajte." "Jeste li se moda i po tom pitanju posavjetovali sa sestrom?" "U to je vrijeme ivjela asketskim ivotom na Malti. Tada mi nije htjela poslati svoju adresu. Nisam eljela prekidati njezinu posveenost asketskom ivotu. Tijekom te tri godine koje je provela na Malti, gotovo joj nikada nisam pisala." "Shvaam", rekoh. "elite Ii jo malo kave?" "Da, molim vas", rekla je Kreta Kano. Otiao sam u kuhinju i podgrijao kavu. ekajui da se kava ugrije zagledao sam se u ventilator i nekoliko puta duboko udahnuo. Kad se kava ugrijala, ulio sam je u dvije iste alice i na posluavniku ih odnio u dnevnu sobu, zajedno s okoladnim keksima. Neko vrijeme smo ih jeli i pili kavu, ne razgovarajui. "Prije koliko ste pokuali samoubojstvo?" napokon sam je upitao. "Tada sam imala dvadeset godina, dakle prije est godina, u svibnju 1978." U svibnju 1978. godine Kumiko i ja smo se vjenali. Dakle tog istog mjeseca Kreta Kano je razmiljala o samoubojstvu, a Malta Kano ivjela asketskim ivotom na Malti. "Odlazila sam u dio grada u kojem se nalazi mnotvo barova, pristupila bih prvom mukarcu koji bi mi se uinio prikladnim, dogovorila cijenu usluge, odvela ga u oblinji hotel i legla s njim", rekla je Kreta Kano. "Uestali spolni odnosi vie mi uope nisu bili bolni. Ali mi, isto tako, nisu pruali ni najmanje zadovoljstvo. Za mene je to bila obina tjelesna aktivnost. Nisam osjeala nikakvu krivnju to sam za seksualne usluge primala novac. Bila sam sasvim omamljena svojevrsnom neosjetljivou. Tako sam zaradila prilinu svotu, gotovo milijun jena, ve prvog mjeseca. Takvom brzinom sam lako mogla otplatiti sve svoje dugove za samo tri ili etiri mjeseca. S fakulteta bih se vratila kui, naveer izala i s ulice se vratila kui najkasnije do deset. Roditeljima sam objasnila da sam se zaposlila kao konobarica u restoranu, pa nitko nije posumnjao u istinitost mojih rijei. Naravno, da sam im odmah vratila sav novac koji sam im dugovala, smjesta bi posumnjali odakle mi tolika svota. Zato sam odluila da ocu svakog mjeseca vratim 100.000 jena, a ostalo sam stavljala na tednju. Ali jedne noi dok sam se nudila mukarcima pokraj kolodvora, dvojica su me iznenada zgrabila s lea. Isprva sam pomislila da su policajci, aii ubrzo sam shvatila da je rije o mafijaima. Odvukli su me u oblinju uliicu, zaprijetili mi noem i poveli u svoje sklonite. Zatvorili su me u jednu sobicu, svukli me dogola, zavezali za glenjeve i zapea i poeli Silovati jedan za drugim ispred upaljene videokamere. Sve vrijeme sam oi drala vrsto zatvorene i pokuavala ne razmiljati ni o emu. Nije mi bilo teko jer nisam osjeala bol, ali ni zadovoljstvo. Poslije su mi pokazali videosnimku i kazali da moram raditi za njih ako ne elim da je itko ikad vidi. Oduzeli su mi studentsku iskaznicu i zaprijetili da e, ne budem li posluno izvravala sve to od mene budu zahtijevali, kopiju snimke poslati mojim roditeljima i ucijeniti ih za veliku svotu novca. Nisam imala izbora. Rekla sam im da u ih sluati i da mi nije stalo do ivota. Zbilja mi i nije bilo stalo. Tada mi bas nita nije bilo vano. Odmah su mi rekli da im od dobivenog novca moram davati 70 posto ali da zato neu morati stajati po ulicama i traiti klijente ili se brinuti zbog policije. Oni e za mene pronalaziti dobrostojee klijente, a ako klijente budem traila na svoju ruku, da u zavriti zadavljena u kakvoj hotelskoj sobi. Nakon toga vie nisam morala stajati na uglu ulice i traiti mukarce. Jedino sam se svake veeri morala pojaviti u njihovom uredu i oni bi mi rekli u koji hotel trebam otii. Slali su mi dobre klijente kao to su i obeali. Ne znam zato, ali pobudila sam veliko zanimanje meu mukarcima, moda jer sam izgledala tako nevino. Ponaala sam se drugaije od ostalih djevojaka. Vjerojatno je prilian broj mukaraca elio nekoga poput mene, jer ja uope nisam izgledala kao profesionalna prostitutka. Ostale su djevojke imale barem tri ili vie klijenata na dan, ali ja sam uspijevala dovoljno zaraditi imajui odnos samo s jednim ili najvie dva klijenta. Sve ostale djevojke nosile su pejder i kad bi ih iz ureda nazvali, morale bi pouriti u kakav troni hotel gdje su spavale s kojekakvim sumnjivim tipovima. U mom sluaju, uvijek

67

sam imala zakazan sastanak u prvoklasnom hotelu, katkada ak u privatnim kuama. Moji klijenti bili su uglavnom stariji mukarci, rijetko oni mlai. Oni iz ureda plaali su me jednom tjedno. Nisam zaraivala onoliko kao dok sam radila na svoju ruku, ali ni ovako nije bilo loe, to prije to su mi pojedini klijenti ostavljali velike napojnice. Pojedini klijenti su od mene traili da uinim neke prilino nastrane stvari, ali meni to nije smetalo. to su njihovi zahtjevi bili nastraniji, to su napojnice bile bolje. Nekoliko mukaraca poelo se gotovo redovito viati sa mnom. Oni su mi ostavljali najbolje napojnice. tedjela sam novac na nekoliko razliitih rauna. Ali, tada mi novac vie nije bio bitan. inilo mi se da ivim samo da bih samu sebe uvjerila u vlastitu neosjetljivost. Ujutro bih se probudila i ostala leati, gotovo se udei vlastitom tijelu, koje vie nije osjealo bilo kakvu bol. Otvorila bih oi i polako dola k sebi, a potom poela redom provjeravati ono to sam osjeala u svom tijelu od glave do nogu. Uope nisam osjeala nikakvu bol. Nisam vie mogla prosuditi je li me svaki oblik boli uistinu napustio ili vie nisam ba nita osjeala. U svakom sluaju, nita me vie nije boljelo. Zapravo, ja uope nita nisam osjeala. Nakon to bih se probudila i ustala, otila bih u kupaonicu i oprala zube. Zatim bih svukla pidamu i istuirala se vruom vodom. Osjeala sam jezivu lakou vlastitog tijela, bilo ie toliko lako i nestvarno, pa ga vie nisam osjeala kao svoje. Imala sam dojam da se moja dua nastanila u tijelu koje vie nije moje. Pogledala bih se u zrcalo, ali izmeu mene i tijela koje bih ugledala osjeala sam veliku, uasavajuu udaljenost. ivot bez boli bila je jedina stvar o kojoj sam godinama sanjala. Ali, sada kad se to dogodilo, u toj novoj stvarnosti nisam vie mogla pronai samu sebe. Oito je dolo do nekog nesklada i to me silno zbunjivalo. Osjeala sam da niim ne pripadam ovom svijetu. Ovom svijetu koji sam tako silno mrzila, ovom svijetu koji sam proklinjala zbog nepotenja i nepravde, ovom svijetu u kojem sam ja bila ja, a svijet je bio svijet. Sada svijet vie nije bio svijet, a ja sam prestala biti ja. Odjednom sam poela jako puno plakati. Svakog poslijepodneva otila bih u Carski park Shinjuku ili park Yoyogi i ondje sjela na travu i plakala. Katkad bih plakala sat ili ak dva sata bez prestanka, glasno ridajui i jecajui. Prolaznici bi zabrinuto pogledavali u mene, ali ja ih uope nisam primjeivala. Tada sam silno eljela da sam poginula, da je moj ivot zavrio one noi kad sam se zabila autom, 29. svibnja. Koliko bi bolje bilo da me nema. Ali, sada vie nisam bila sposobna uiniti takvo to. U sveopoj neosjetljivosti, izgubila sam ak i snagu da poinim samoubojstvo. Nisam osjeala ba nita, ni bol ni zadovoljstvo. Moji osjeaji sasvim su nestali. Ja vie nisam bila ja." Kreta Kano duboko je uzdahnula, potom uzela svoju alicu s kavom i zagledala se u nju nekoliko trenutaka, lagano odmahnula glavom i alicu vratila na tanjuri. "Otprilike u to vrijeme upoznala sam Noborua Watayu." "Noborua Watayu?" rekoh iznenaeno. "Kao klijenta?" Kreta Kano je kimnula glavom. "Ali..." poeo sam zbunjen njezinim rijeima. "Vjerojatno neto nisam razumio dobro. Vaa sestra mi je prije nekoliko dana rekla da vas je Noboru Wataya silovao. Radi li se o nekom drugom dogaaju, a ne o onome o emu mi sada govorite?" Kreta Kano je podignula rupi s koljena i lagano se obrisala oko usta. Zatim se dugo zagledala u moje oi. Neto u njezinim zjenicama silno me uznemirilo. "ao mi je to vas gnjavim", rekla je, "ali rado bih popila jo jednu alicu "Naravno", spremno sam odgovorio. Stavio sam njezinu alicu na posluavnik i sve odnio u kuhinju. ekajui da kava bude gotova, naslonio sam se na sudoper zabivi ruke u depove. Kad sam kavu odnio u dnevnu sobu, Kreta Kano vie nije sjedila na kauu. Njezina torbica je nestala. I njezin rupi takoer. Otiao sam u predsoblje, ali i njezine cipele su nestale. Ba krasno.

68

9
Manjak elektriciteta i odvodni kanali Istraivanje May Kasahare o vlasuljama za mukarce Idueg sam jutra otpratio Kumiko na posao i potom otiao sat vremena plivati na lokalni bazen. Jutra su mi mnogo bolje odgovarala jer u to vrijeme nije velika guva. Vrativi se kui, skuhao sam si kavu i, sjednuvi za kuhinjski stol, utonuo u razmiljajnje o udnoj, nedovrenoj prii Krete Kano, pokuavajui se kronolokim redom sjetiti svakog detalja koji mi je ispriala. to sam se vie detalja uspijevao sjetiti, sama mi je pria izgledala sve udnovatija, ali ubrzo su reakcije u mojem mozgu postale sve sporije i osjetio sam da me hvata san. Otiao sam u dnevnu sobu, legao na kau i zatvorio oi. Ve idueg trena sam zaspao i poeo sanjati. Sanjao sam Kretu Kano. Ali, prije nje se u mojem snu pojavila Malta Kano. Nosila je tirolski eir s velikim perom arenih boja. Mjesto je bilo napueno (neka vrsta velike dvorane), ali eir Malte Kano odmah je privukao moju pozornost. Sjedila je osamljena za barom. Ispred nje je stajao velik tropski koktel, ali nisam mogao rei je li ga ve kuala. Ja sam na sebi imao odijelo i kravatu na tokice. im sam ugledao Maltu Kano pokuao sam otii k njoj, ali guva je bila jako velika i ljudi su mi stalno presijecali put. U asu kad sam stigao do anka, ona je ve bila nestala. Tropski koktel stajao je na anku ispred njezinog sada praznog stolca. Konobar me upitao to elim popiti pa sam naruio Cutty Sark. Zapravo mi uope nije bilo vano kojom markom viskija e me posluiti, ali Cutty Sark mi je prvi pao na pamet. Prije no to mi je uspio posluiti pie, osjetio sam kako je netko vrhovima prstiju dodirnuo moju ruku; dodir toliko njean kao da se taj netko bojao da dodiruje neto jako krhko. Okrenuo sam se. Preda mnom je stajao ovjek bez lica. Nisam mogao razabrati ima li lice ili ne, jer onaj dio gdje se njegovo lice trebalo nalaziti obavijala je gusta tama i nisam mogao razaznati to se krije iza nje. "Ovuda, gospodine Okada", kazao je. Pokuao sam ga neto upitati, ali prije no to sam uspio otvoriti usta. on mi je rekao: "Molim vas, poite sa mnom. Imamo jako malo vremena. Pourite." I dalje me ovla drei za ruku, vodio me brzim koracima kroz guvu u dvorani i izveo u hodnik. Slijedio sam ga niz hodnik, bez ikakvog otpora. Uostalom, znao je moje ime. Nisam imao osjeaj da se preputam potpunom neznancu koji me vodi kamo on eli. U svemu tome postojao je neki razlog, neki cilj. Nakon to smo neko vrijeme ili dugim hodnikom, ovjek bez lica zaustavio se ispred jednih vrata. Na vratima je bila ploica s brojem 208. "Nisu zakljuana. Od vas se oekuje da ih otvorite." Uinio sam kao to mi je rekao i otvorio vrata. Uao sam u prostranu prostoriju koja je podsjeala na apartman u nekom starinskom hotelu. Strop je bio jako visok i s njega je visio starinski luster. Ali, luster nije bio upaljen. Jedino je mala zidna svjetiljka irila slabu svjetlost. Ona je bila jedini izvor svjetlosti u sobi. Zastori su bili sasvim navueni. "Ako je viski ono to elite, gospodine Okada," progovorio je ovjek bez lica, "mi ga imamo u izobilju. Cutty Sark, zar ne? Pijte koliko vas je volja." Pokazao je prema sobnom baru koji se nalazio blizu vrata i potom ih tiho zatvorio ostavivi me samog u sobi. Ja sam, ne znam zato, ostao stajati nasred sobe, ne znajui to da uinim. Veliko ulje na platnu visjelo je na zidu. Bila je to slika rijeke. Gledao sam u nju neko vrijeme, nadajui se da u se smiriti. Nad rijekom se dizao mjesec. Mjeseina je slabo osvjetljavala i drugu obalu, ali jako slabo, pa nisam mogao razaznati krajolik. itav prizor sastojao se od nejasnih obrisa. Ubrzo sam osjetio veliku elju za viskijem. Pokuao sam otvoriti vrata sobnog bara i natoiti pie kao to mi je predloio ovjek bez lica, ali vrata bara nisu se mogla otvoriti. Ono to je izgledalo kao vrata, zapravo je bila dobro naslikana imitacija. Povlaio sam i vukao pojedine dijelove koji su izvirivali, ali sobni bar se nije mogao otvoriti.

69

"Nije ga tako lako otvoriti, gospodine Okada", zauo sam glas Krete Kano. Shvatio sam da stoji blizu mene i da je odjevena u krpice iz ranih ezdesetih. "Treba proi prilino vremena da biste mogli otvoriti vrata sobnog bara. Danas to ne dolazi u obzir. Bolje je da odustanete." Dok sam je promatrao, ona je hitrim kretnjama svukla svu odjeu sa sebe i preda mnom stajala sasvim gola, ne objanjavajui mi svoj postupak. "Imam jako malo vremena, g. Okada, zato zavrimo ovo to je mogue prije. ao mi je to vas pourujem i to vam se ne mogu posvetiti mnogo oputenije, ali imam razlog za to. To to sam dola ovamo ve je samo po sebi pravi pothvat." Tada mi je prila, otkopala moj lic i, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, izvukla moj penis. Pognuvi glavu, njeno je zatreptala lanim trepavicama i ustima zgrabila moj penis. Usta su joj bila mnogo vea no to sam zamiljao. Istog asa mi se ukrutio. Dok je palucala jezikom uvojci kose su joj se njihali, milujui moja bedra poput najnjenijeg lahora. Sve to sam mogao vidjeti bijahu njezina kosa i lane trepavice. Sjeo sam na krevet, a ona je kleknula lica zagnjurenog u moje medunoje. "Ne mogu dulje ostati", rekoh, "Noboru Waraya e doi svakog asa. Ako me zatekne ovdje, nagrabusio sam. Ne elim se sresti s tim ovjekom." "Ne brinite se", odgovorila je Kreta Kano, izvadivi moj penis iz usta. "Nemojte se nepotrebno uzbuivati." Potom je vrkom jezika poela golicati moj penis. Nisam elio svriti, ali jednostavno se nisam mogao svladati. Imao sam dojam da je isisala posljednju kapljicu tekuine iz mene. Usnama i jezikom zavodljivo je palucala oko mojeg penisa. Svrio sam. I probudio se. Ba krasno. Otiao sam u kupaonicu, oprao gae u koje sam svrio i istuirao se vruom vodom, paljivo se trljajui po cijelom tijelu kako bih se oslobodio ljepljivog osjeaja. Prole su godine otkako sam posljednji put doivio ejakulaciju u snu. Pokuao sam se tono sjetiti, ali nisam uspio, dogodilo se to prije jako davno. Iziao sam iz kupaonice i jo se suio runikom kad je telefon zazvonio. Bila je Kumiko. Doivjevi prije svega nekoliko trenutaka poluciju i to matajui o drugoj eni, osjeao sam se prilino nelagodno i zbunjeno. "Glas ti je udan", odmah je primijetila. "Neto se dogodilo?" Njezina osjetljivost za takve stvari bila je zastraujua. "Nita", odgovorih. "Zaspao sam. Maloprije sam se probudio. Jo sam bunovan, nita vie." "Zbilja?" upitala je. Mogao sam osjetiti sumnjiavost u njezinu glasu, zbog ega sam postao jo nervozniji. "Nazvala sam da ti kaem da u danas kasniti", rekla je Kumiko. "Moda se zadrim sve do devet. U svakom sluaju, jest u vani." "Ne brini se za mene", rekoh, "pojest u to bilo." "Zbilja mi je ao", rekla je. Vie je zvualo kao isprika. Priekala je trenutak, a potom prekinula vezu. Nekoliko trenutaka gledao sam u slualicu. Zatim sam otiao u kuhinju, ogulio jednu jabuku i pojeo je.

Otkako sam prije est godina oenio Kumiko, nikad nisam spavao s drugom enom. To ne znai da nikada nisam poelio drugu enu, ili da mi se za to nije pruila prilika. Jednostavno je nikada nisam iskoristio i otiao do kraja kad bi se ukazala. Ne mogu sasvim tono objasniti zato, ali vjerujem da to ima neke veze sa ivotnim vrijednostima. Jednom se dogodilo da sam itavu no proveo s drugom enom. Bila je to jedna djevojka koja mi se sviala i znao sam da bi rado spavala sa mnom. Ali, naposljetku, ipak nisam spavao s njom. Radili smo zajedno u odvjetnikom uredu nekoliko godina. Bila je dvije ili tri godine mlaa od mene. Primala je telefonske pozive i vodila brigu o rasporedu dnevnih obveza svih u uredu, i to je jako dobro obavljala. Bila je brza i imala nevjerojatno dobro pamenje. Mogli ste je pitati bilo to, ona bi znala odgovor; na emu tko radi i za koga, koji su spisi na kojoj polici i sline stvari. Ona je vodila brigu o svemu tome i zakazivala sve sastanke. Svi su je 70

voljeli i na izvjestan nain ovisili o njoj. I u privatnim odnosima ona i ja smo bili prilino bliski. Nekoliko smo puta otili na pie. Nije bila ba ljepotica, ali ipak mi se ipak sviala. Kad se njezin zarunik zbog zaposlenja morao preseliti na otok Kyushu, odluila je napustiti posao i otii s njime. Nekolicina kolega iz ureda i ja pozvali smo je na oprotajno pie. Nakon toga odluila se vratiti kui istim vlakom kojim se i ja vozim. Budui da je bilo prilino kasno, otpratio sam je sve do njezinog stana. Na ulaznim vratima pozvala me da svratim na kavu. Bojao sam se da u propustiti posljednji vlak, ali znajui da je moda nikad vie neu vidjeti, a i elei se malo otrijezniti uz kavu. odluio sam ostati. Stan je izgledao upravo onako kako valjda izgleda svaki stan u kojem ivi neudana djevojka. Hladnjak je bio prevelik za jednu osobu, a stereo smjeten izmeu polica s knjigama. Rekla mi je da joj je hladnjak poklonio netko koga je poznavala. U susjednoj sobi se presvukla u komotniju odjeu i u kuhinji skuhala kavu. Sjeli smo na pod i priali. ]ednog trena kad smo ve brbljali o svemu i svaemu, upitala me, kao da joj je tog trena palo na pamet: "Postoji li neto ega se ba jako boji, neto konkretno?" "Ne ba", odgovorio sam poslije kraeg razmiljanja. Bojao sam se raznih staari, ali nijedne toliko jako. "A ti?" "Ja se jezivo bojim odvodnih kanala", odgovorila je, rukama obgrlivi koljena. "Zna to je odvodni kanal, zar ne?" "Neka vrsta iskopanih prolaza, odvodnih prokopa?" Nisam se mogao sjetiti kojim se tono ideogramima oznaavaju ti pojmovi. "Aha, ali oni prokopani pod zemljom. Odvodni kanali u kojima vlada potpun mrak." "Shvaam", rekoh. "Odvodni kanali." "Roena sam i odrasla na selu, u Fukushimi. Odmah kraj moje kue prolazi odvodni kanal s polja. Na jednom mjestu ulazi pod zemlju i pretvara se u pravi podzemni odvod. Vjerojatno sam se igrala s nekima od starije djece kad se to dogodilo. Imala sam samo dvije ili tri godine. esto su me stavljali u maleni djeji amac i putali da me struja nosi. Ali, tog je dana padala obilna kia i voda je naglo nadola. Noen strujom, amac im je jednog trena pobjegao i odnio me ravno prema ulazu u podzemni kanal. Da se nekim sluajem jedan od seljaka nije ondje zatekao, struja bi me odnijela unutra. Sigurna sam da me nikad ne bi pronali." Desnim kaiprstom je prela preko usana, kao da samu sebe uvjerava da je jo uvijek iva. "Jo uvijek se ivo sjeam svakog detalja. Leim na leima, i nosi me struja. Strane kanala diu se s obje strane poput velikih potpornih zidova, a iznad mene je jasno, plavo nebo. Struja me nosi sve bre i bre. Ali, ja nisam svjesna onoga to e mi se ubrzo dogoditi. A tada, odjednom, shvaam da je preda mnom mrak. Sve sam mu blie i samo to me nije usisao. Mogu osjetiti hladnu sjenu kako me polako obavija. To je moje najranije sjeanje." Popila je gutljaj kave. "Smrtno sam se prepala" rekla je. "I dan-danas se toga strano puno bojim. Imam osjeaj da polako upadam u taj jezivi mrak iz kojega ne mogu pobjei." Uzela je cigaretu iz torbice, stavila je u usta i zapalila ibicom, ispustivi dug, spor uzdah. Bilo je to prvi put da je vidim da pui. "Govori li o svom vjenanju?" upitao sam je. Kimnula je glavom. "Istina je, govorim o svom vjenanju." "Postoji li neki osobit, konkretan problem?" upitao sam. Odmahnula je glavom. "Ne bih rekla. Ne postoji neki osobit, konkretan problem, samo puno malih detalja..." Nisam znao to bih joj odgovorio, ali situacija je nalagala da joj kaem neto utjeno. "Vjerujem da gotovo svatko kad se nalazi pred vjenanjem, na ovaj ili onaj nain, ima takav osjeaj. Svatko od nas se pita ne ini li moda veliku pogreku. To je vana odluka, odabrati nekoga s kime namjerava provesti itav ivot. Normalno je da se ovjek prepadne, ali mislim da se toga ne treba bojati..." "Lako je to rei. Svi vi govorite isto, svi ste isti", rekla je. 71

Ve je bilo prolo jedanaest. Morao sam smislili neki nain da na razgovor uspjeno privedem kraju i nekako se izvuem Iz situacije. Ali, prije no to sam ita uspio izustiti, ona me iznenada zamolila da je zagrlim. "Zato?" upitao sam je sasvim zateen. "Da bih napunila baterije", odgovorila je sasvim pribrano. "Da bi napunila baterije?" ponovio sam. "Moje tijelo je ostalo bez elektriciteta. Ve danima ne uspijevam zaspati. im me uhvati san ja se razbudim, i vie ne mogu zaspati. Ne uspijevam valjano razmiljati. Kad zapadnem u takvo stanje, netko mi mora pomoi da napunim baterije. Inae ne mogu nastaviti dalje. Stvarno." Zagledao sam se u nju, pitajui se nije li jo uvijek pijana, ali ona me je gledala svojim uobiajenim, smirenim pogledom. Oito je bila sasvim trijezna. "Ali, ti se udaje idueg tjedna. Tvoj te mu moe grliti svake noi, kad god poeli. Mukarci i ene sklapaju brak radi toga. Nikad vie nee ostati bez elektriciteta." vrsto stisnuvi usne. nijemo je gledala u svoje noge. Bile su savreno poravnate. Mala i bjeloputa stopala s deset lijepo oblikovanih noktiju. "Problem je trenutaan", rekla je. "Ne sutra, ne idueg tjedna ili idueg mjeseca. Ja sam upravo sada ostala bez elektriciteta". Ona je uistinu trebala nekoga da je zagrli, i tako sam je privio u naruje. Bio je to jako udan osjeaj, jer ona je za mene bila sposobna i draga kolegica. Radili smo u istom uredu, priali jedno drugome viceve i tu i tamo otili na pie. Ali, daleko od posla, u njezinom stanu, drei je u naruju, bili smo tek dva topla ljudska tijela. Na pozornici ureda igrali smo dodijeljene nam uloge, ali siavi s pozornice, skinuvi maske koje smo ondje nosili, oboje smo bili tek dva nesigurna, kolebljiva ljudska stvorenja opremljena probavnim sustavom i kosturom i srcem i mozgom i reproduktivnim organima. Stegnuo sam je rukama oko slabina, a ona je pritisnula grudi uz moja prsa. Dojke su joj bile vee i njenije no to sam zamiljao. Sjedio sam na podu leima naslonjen na zid, a ona se sasvim opustila uz mene. Dugo smo ostali u tom poloaju, ne pomiui se i ne izgovorivi ni rije. "Je li ovako dobro?" upitao sam je, glasom koji niim nije podsjeao na moj. Kao da netko drugi govori umjesto mene. Nije mi nita odgovorila, ali osjetio sam kako je kimnula glavom. Na sebi je imala gornji dio trenirke i tanku suknju koja joj je sezala do koljena, ali ubrzo sam shvatio da ispod nje nema nita. Gotovo istog trena dobio sam erekciju a ona je, ini mi se, toga bila svjesna. Mogao sam osjetiti njezin topli dah na vratu. Nakon svega, ipak nisam spavao s njom. Ali, sve do dva ujutro pomagao sam joj da "napuni baterije." Molila me je da ostanem uz nju sve dok ne zaspi. Odveo sam je do njezina kreveta i smjestio u nj, ali jo je dugo ostala budna. Presvukla se u pidamu, a ja sam je i dalje drao u naruju i pomagao joj da "napuni baterije." Osjetio sam kako su joj se obrazi zarumenjeli i kako joj srce snano tue. Nisam bio siguran postupam li ispravno, ali nisam znao neki drugi nain na koji bih se izvukao iz takve situacije. Najjednostavnija stvar bila bi da sam spavao s njom, ali uspio sam tu ideju izbaciti iz svojih misli. Instinktivno sam osjeao da to ne trebam uiniti. "Molim te, nemoj se ljutiti na mene zbog ovoga" rekla mi je. "Moj je elektricitet sasvim slab i jednostavno si ne mogu pomoi na drugi nain." "Ne brini se" odgovorio sam joj. "Sasvim te razumijem." Takoer sam znao da trebam nazvati kui i smisliti neku ispriku, ali to sam mogao rei Kumiko? Nisam elio lagati, a isto sam tako znao da je nemogue objasniti joj to se doista zbilo jer bi me pogreno razumjela. Nakon nekog vremena nije mi se vie inilo tako vano. Kako se kae, bit e to bili mora. Napustio sam njezin stan u dva ujutro, i kui stigao poslije tri. Potrajalo je dok sam pronaao taksi. Naravno, Kumiko je bila bijesna. Sjedila je za kuhinjskim stolom, sasvim budna, i ekala me. Kazao sam joj da sam bio s kolegama s posla i da smo ostali piti i igrati mahjong. Naravno, smjesta me upitala zato je nisam nazvao i obavijestio. Jedan obian telefonski poziv bio bi dovoljan. Odgovorio sam joj da mi to jednostavno nije palo na pamet. Nije mi 72

povjerovala, i gotovo istog asa joj je bilo jasno da sam je slagao. Ve godinama nisam igrao mahjong, a osim toga, nikad nisam bio dobar u izmiljanju lai. Naposljetku sam joj rekao istinu, ispriao sam joj itav dogaaj, od samog poetka sve do mojeg povratka kui, osim to sam izostavio onaj dio kad sam imao erekciju. Uporno sam ustrajavao u tvrdnji da nisam imao nita s tom djevojkom. Kumiko tri dana nije htjela razgovarati sa mnom. Doslovce nije izgovorila jednu jedinu rije. Spavala je u drugoj sobi i jela sama. To je bila najvea kriza koja se dogodila u naem braku. Doista je bila ljuta na mene, a ja sam imao razumijevanja za njezine osjeaje. Nakon trodnevne utnje, Kumiko me upitala: "A kako bi se ti postavio da si na mojem mjestu?" To su bile prve rijei koje je izgovorila. "Kako bi se ti osjeao da te uope nisam nazvala, nego se vratila kui u nedjelju ujutro u tri sata i kazala ti: 'Sve vrijeme sam bila u krevetu s drugim mukarcem, ali ne brini se, nismo nita loe uinili. Samo sam mu pomogla da napuni baterije. ivni malo, pojedimo neto pa idemo na spavanje.' Hoe rei da se ne bi ljutio? I da bi mi tako lako povjerovao?" utio sam. "Ali ono to si ti uinio jo je mnogo gore" Kumiko je nastavila. "Lagao si mi! Najprije si mi kazao da si pio i igrao mahjong. Obina la. Zato misli da ti nakon takve lai trebam vjerovati da nisi s njom spavao?" "Pogrijeio sam i jako mi je ao to sam ti lagao", rekao sam. "Ali jedini razlog zbog kojeg sam te slagao jest taj to mi je bilo jako teko objasniti pravu istinu. elim da mi vjeruje. Uistinu nisam uinio nita loe." Kumiko je spustila glavu na kuhinjski stol. inilo mi se da zrak u prostoriji postaje sve rjei. "Ne znam to bih ti jo rekao", dodao sam. "Ne mogu ti drugaije objasniti, osim to te molim da mi vjeruje." "Dobro. Ako eli da ti vjerujem, ja li vjerujem. Ali, dobro zapamti ovo to u ti rei. Vjerojatno u jednog dana i ja tebi priutiti istu stvar, i kad se to dogodi, elim da i ti meni vjeruje. Imam na to pravo koliko i ti." Kumiko to pravo nije nikad pokuala iskoristiti. Svako malo bih se zabrinuo pokuavajui zamisliti kako bih se osjeao da je to i ostvarila. Vjerojatno bih i ja njoj vjerovao, ali bih se pitao zato je uope uinila takvu stvar. A mora biti da se ona upravo tako osjeala razmiljajui o onome to sam ja uinio.

"Gospodine Ptico Navijalico!" zauo sam glas iz dvorita. Bila je to May Kasahara. Iziao sam na verandu suei kosu runikom. Zatekao sam je kako sjedi na stubitu i gricka nokat na palcu. Imala je iste crne sunane naoale kao kad sam je prvi put sreo, osim to je bila odjevena u pamune hlae boje goruice i crnu majicu kratkih rukava. U drugoj ruci drala je fascikl. "Preskoila sam ga" rekla je, pokazujui prema betonskom zidu ograde. Zatim je otresla prainu s hlaa. "Ponadala sam se da me njuh nee prevariti i na sreu, nisam pogrijeila. Zamislite da sam se popela preko zida i skoila u neije tue dvorite." Iz depa na hlaama izvadila je kutiju s cigaretama i zapalila jednu. "Dakle, gospodine Ptico Navijalico, vi ste dobro?" "Vie-manje, da." "ujte, upravo se spremam za odlazak na posao", rekla je. "Zato i vi ne poete sa mnom? Radimo u parovima, a i meni je mnogo drae da pokraj sebe imam nekoga koga poznajem. Ako poalju nekoga novoga da sa mnom radi, taj pone postavljati kojekakva glupa pitanja. Koliko imam godina, zato ne idem u kolu, prava gnjavaa! Ili je moda neki manijak. Nikad se ne zna, dogaaju se i takve stvari. Uinite mi to, molim vas, Ptico Navijalico!" "Je li to onaj posao o kojem si mi govorila, neka vrsta istraivanja za one koji proizvode vlasulje?"

73

"Tako je", potvrdila je. "Jedino to morate uiniti jest prebrojiti elave glave koje prolaze Ginzom od jedan do etiri poslijepodne. Barem je to lako. A i vama e koristiti. Jednog dana prije ili poslije ionako ete oelaviti. Bolje da ve sada znate sve to trebate." "Sluaj, da te prije svega neto pitam. Zar te nikada nijedan policajac nije pitao to radi usred dana umjesto da si u koli?" "Ma kakvi. Ja im svaki put kaem da provodim kolsko istraivanje i da je to terenski rad. Uvijek ih prevarim, nema problema za to." Kako nisam imao planova za to poslijepodne, odluio sam poi s njom. May Kasahara nazvala je ured poduzea za koje radi i javila im da emo ubrzo doi. Razgovarajui telefonom, izraavala se vrlo pristojno i profesionalno. "Da, gospodine, doi u s jo jednom osobom koju zanima taj posao. Tako je, hvala vam lijepa. Stii emo u podne." Ostavio sam Kumiko s porukom da u se vratiti do est, u sluaju da se ranije vrati kui, a potom iziao zajedno s May Kasaharom. Poduzee za proizvodnju vlasulja nalazilo se u Shimbashiju. Dok smo se vozili podzemnom eljeznicom, May Kasahara mi je ukratko objasnila postupak istraivanja. Trebali smo stati na odreeni ugao ulice i pobrojiti sve elave mukarce, kao i one proelave koji su oito gubili kosu. Trebali smo ih razvrstati prema stupnju elavosti: C, oni koji su tek poeli gubiti kosu; B, oni koji su ve bili proelavi; i A, oni koji su bili sasvim elavi. May je iz fascikla izvadila brouru i pokazala mi fotografije primjera tri razliita stupnja elavosti. "Skopali ste, ne? Koja glava spada u koju kategoriju? Neu vam objanjavati detalje, potrajalo bi itav dan. Dovoljno je da ste skopali koja glava pripada kojoj kategoriji." "U prilinoj mjeri", rekao sam ne ba uvjerljivim tonom. U blizini May Kasahare sjedio je neki debeli slubenik koji nije skidao pogled s broure koju mi je pokazivala, ali ona se pravila da to ne primjeuje. Tip je nedvojbeno pripadao kategoriji elavosti B. "Ja u ih svrstavati u kategorije, a vi ete stajati uz mene s formularom i zapisivati. Svakoga ete oznaiti slovom A, B, ili C. Ovisno o onome to u vam rei, A, B ili C, tako ete i zapisati. Kako vam se ini ? Lako je, zar ne?" "Bit e da je tako", rekoh. "Ali, pitam se kakva je svrha tog istraivanja?" "Nemam pojma", odgovorila je. "Takva istraivanja provode po cijelom Tokiju, osobito u prometnim etvrtima Shibuyi, Aoyami, Shinjukuu. Moda pokuavaju otkriti u kojoj etvrti ima najvie elavih ljudi. Ili ele doznati koliki je postotak kategorija elavosti A, B i C u gradskoj populaciji. Tko bi to znao? Oni imaju love na bacanje. Zato je troe na takve stvari. Zarade u poslovanju s vlasuljama su nevjerojatne. Njihovi zaposlenici dobivaju puuuno vee plae nego oni u uvozno-izvoznim tvrtkama. A znate li zato?" "Ne. Zato?" "Vlasulje ne traju dugo. Kladim se da to niste znali. Vlasulje ili tupei mogu trajati dvije, najvie tri godine. Vlasulje koje se u posljednje vrijeme izrauju doista su vrhunski proizvodi, ali zato se njihove vlasi lake troe. Upravo zato to jako dobro pristaju uz tjeme, prave vlasi se jako brzo istroe i onda vlasulja vie ne stoji onako dobro kao kad je bila nova. Zato je nakon dvije ili tri godine ovjek prisiljen kupiti novu, koja mu vrsto prianja uz tjeme. Razmislite o ovome to u vam rei. to biste vi uinili da imate vlasulju koja vam poslije dvije godine vie ne vrijedi, to biste pomislili? Ne biste li ovako razmiljali: 'Ovu vlasulju vie ne mogu nositi. Ali nova e me puno kotati, zato u sutra na posao otii elav.' Zar biste tako rezonirali?" Odmahnuo sam glavom. "Vjerojatno ne bih", odgovorio sam. "Naravno da ne biste. Jednom kad elavac pone upotrebljavati vlasulju, on je nosi do kraja ivota. To je poput sudbine. Eto zato oni koji proizvode vlasulje zarauju toliku lovu. Mrzim to to moram rei, ali oni su na neki nain poput dilera droge. Kad jednom navuku kupca, njihov je do kraja ivota. Jeste li ikad uli za elavog tipa kojemu je naglo narasla bujna kosa? Ni sluajno. Dobra vlasulja kota barem pola milijuna jena, a one bolje izrade i milijun. A nova vlasulja potrebna vam je svake dvije godine! ak i auto traje dulje od toga, barem etiri ili pet godina, a onda ga moete prodati kao polovnog. Jedna vlasulja ima mnogo 74

krai vijek. ak je nikome ne moete prodati kao polovnu." "Sasvim dobro shvaam to mi govori." "Osim toga, veina tvrtki koje proizvode vlasulje takoer upravljaju specijaliziranim frizerskim salonima u kojima peru i iste vlasulje i njihovim vlasnicima iaju preostalu kosu. Hou rei. ne moete tek tako otii obinom frizeru, skinuti vlasulju i rei mu: 'ianje', zar ne? Na takvim mjestima takoer se obre velika lova. kuite?" "Ti si doista sjajno upoznata s tim stvarima", rekoh, iskreno se divei njezinom znanju. Debeli slubenik koji je sjedio do May i pripadao kategoriji elavosti B. sluao je na razgovor sasvim opinjen. "Sprijateljila sam se s nekima koji ondje rade i oni su mi ispriali razne stvari", nastavila je May. "Zarada u tom poslu je basnoslovna. Oni vlasulje proizvode u jugoistonoj Aziji ili slinim krajevima, ondje je rad mnogo jeftiniji. ak i kosu ondje kupuju, i to vrlo jeftino. U Tajlandu ili na Filipinima. Tamonje djevojke prodaju svoju kosu poduzeima koja proizvode vlasulje. Tako uspijevaju priskrbiti novac za miraz kojim se mogu udati. Cijeli svijet je tako udan, nije li? Moda neki mukarac koji sjedi blizu nas ima na glavi kosu neke djevojke iz Indonezije." Na te rijei ja i debeli slubenik kategorije elavosti B instinktivno smo pogledali prema ostalima u vagonu.

Stigavi u urede poduzea za proizvodnju vlasulja u etvrti Shimbashiju dobili smo veliku kuvertu u kojoj su bili formulari istraivanja i olovke. To je poduzee navodno bilo drugo po prometu i zaradi, ali je imalo iznimno diskretan ulaz u zgradu, bez ikakvog logotipa ili bilo kakve druge naznake, pa su klijenti mogli ulaziti i izlaziti kao da je rije o neemu sasvim drugom. ak ni kuverte ni formulari za istraivanje nisu nosili ime poduzea. U odjelu za istraivanje ispunio sam formular honorarnog zaposlenika i upisao svoje ime i prezime, adresu, stupanj naobrazbe i dob. Taj je ured bio nevjerojatno miran za poslovnu prostoriju. Nigdje nikoga tko bi se dovikivao preko telefona ili zasukanih rukava i otkopanog ovratnika tipkao za kompjuterom. Svi su zaposlenici bili odjeveni u ista radna odijela i posao obavljali krajnje staloeno i predano. Kao to se i moglo oekivati u uredu proizvoaa vlasulja, nijedan mukarac nije bio elav. Neki od njih su moda na glavi imali vlasulju poduzea za koje su radili, ali ja doista nisam mogao razlikovati jedne od drugih. Od svih poduzea u kojima sam ikada bio, to je nedvojbeno bilo najudnije. Podzemnom eljeznicom smo se odvezli do Ginze. Budui da smo uranili, svratili smo u Dairy Queen i naruili po hamburger. "Kaite mi, Ptico Navijalico", rekla je May Kasahara, "ako oelavite, hoete li nositi vlasulju?" "I sam se to pitam" odgovorio sam. "Ne volim stvari koje oduzimaju vrijeme, a i neprirodne su. Ako izgubim kosu, vjerojatno u ostati takav." "I ja mislim da je tako bolje", rekla je, obrisavi keap s usta papirnatim ubrusom. "elavi mukarci nikada ne izgledaju tako loe kao to sami misle. Po meni, to nije neto zbog ega bi se trebali toliko brinuti." "Bit e da je tako", dodao sam.

Idua tri sata sjedili smo pokraj ulaza u podzemnu eljeznicu, tono kod zgrade Wako, i brojili elave mukarce koji su tuda prolazili. Sjedei na vrhu stubita i gledajui s visine u glave mukaraca koji su se sputali i penjali uz stubite podzemne eljeznice, najbolje smo mogli odrediti stupanj elavosti svakoga od njih. May Kasahara bi rekla "A", ili "B" ili "C", a ja bih to zapisao. Oito je bila vjeta u tome. Nijednom se nije zbunila, malo oklijevala ili pogrijeila u procjeni, nego bi svaku glavu velikom brzinom i preciznou svrstala u tonu kategoriju, izgovarajui odgovarajua slova dubokim, slabim glasom kako je najblii 75

prolaznici ne bi uli. U pojedinim trenucima kad bi se pojavio velik broj prolaznika koji su pripadali u neku od tri kategorije, morala je biti vrlo brza: "C, C, B, A, B, C, A, A, C, C, B, B, A". Jednog trena se jedan postariji gospodin otmjenog izgleda (koji je imao gustu sijedu kosu) zaustavio da nas promotri. "Ispriavam se," obratio nam se poslije nekog vremena, "smijem li upitati to to vas dvoje radite?" "Istraivanje", hitro sam odgovorio. "Da, ali kakva vrsta istraivanja?" bio je znatieljan. "Socioloka studija", odgovorio sam. "C, A, C, A, B, C", rekla je May Kasahara tihim glasom. Stari gospodin nas je jo neko vrijeme promatrao. Bilo je oito da nam nije povjerovao. ali ubrzo je otiao svojim putem.

Kad je sat na suprotnoj strani ulice oznaio etiri sata, zavrili smo nae istraivanje i vratili se u Dairy Queen na alicu kave. Premda posao nije bio osobito naporan, ipak sam osjetio da su mi se vrat i ramena udno ukoili. Moda je to bilo zbog prikrivene naravi posla i zbog osjeaja krivnje koji sam imao zbog prebrojavanja elavih mukaraca. Sve vrijeme dok smo se vozili podzemnom eljeznicom prema uredima poduzea Shimbashiju, nesvjesno bih svaku elavu glavu koju sam ugledao svrstavao u kategoriju A, B ili C. Premda sam nekoliko puta pokuavao prestati, to se pretvorilo u uvjetni refleks, i vie nije bilo pomoi. Predali smo ispunjene formulare istraivanja i bili isplaeni. Prilino dobar honorar uzevi u obzir kratko trajanje posla i mali napor. Potpisao sam priznanicu i novac stavio u dep. May Kasahara i ja smo se podzemnom eljeznicom odvezli do postaje Shinjuku i odatle se nadzemnom eljeznicom koja prometuje na liniji Odakyu vratili u na kvart. Veernja guva je upravo poinjala. To je bila moja prva vonja krcatim vlakom u posljednjih nekoliko mjeseci, ali uope mi nije nedostajala. "Prilino dobar posao, to mislite?" upitala je May Kasahara, stojei do mene u vlaku. "Zarada je dobra, a posao lak." "Istina je", rekao sam sisajui bombon s okusom limuna. "Nadam se da ete i idui put poi sa mnom. Moemo to raditi jednom tjedno." "Ne vidim zato ne bih", odgovorio sam joj. "Znate, Ptico Navijalico", rekla je May Kasahara poslije krae utnje, kao da joj je iznenadna neka misao pala na pamet, "mogla bih se okladiti da je razlog zbog kojeg se mukarci boje elavosti taj to ih podsjea da su sve blii kraju ivota. Hou rei, kad ovjeku pone opadati kosa, vjerojatno osjea da mu i ivot polako opada. Kao da je napravio jo jedan korak prema smrti, onaj posljednji." Zamislio sam se nad njezinim rijeima. "Istina, mogue je i tako gledati na stvari." "Znate, Ptico Navijalico, ponekad se pitam kako to izgleda umirati malo-pomalo, i to dugo vremena. to mislite?" Ne znajui to me tono pita, promijenio sam ruku kojom sam se pridravao i zagledao joj se u oi. "Moe li mi malo konkretnije objasniti na to misli kad kae umirati malo pomalo?" "Pa... recimo, kao kad se ovjek nalazi zatvoren u mraku, sasvim je sam i nema to jesti i piti, i malo-pomalo umire." "Mora biti uasno, i tjeskobno, i okrutno", rekoh. "Sigurno ne bih volio umrijeti na takav nain " "Ali, Ptico Navijalico, nije li u osnovi na ivot upravo takav? Nismo li svi mi kad tad zatvoreni u mrak i polako ostajemo bez hrane i vode, i malo-pomalo umiremo?" Nasmijao sam se. "Ti si odve mlada da bi bila toliko... pesimistina." "Pesi-to?" "Pesimistina. To znai da na sve stvari gleda jedino s crne strane." 76

"Pesimistina..." ponovila je rije nekoliko puta i onda pogledala ravno u mene. "Meni je samo esnaest godina i ne znam mnogo o svijetu koji me okruuje, ali jednu stvar sigurno znam. Ako sam ja pesimistina, onda su odrasli na ovom svijetu koji nisu pesimistini obina gomila idiota."

10
Magini dodir Smrt u kadi Dar za uspomenu U kuu u kojoj sada ivimo preselili smo se u jesen druge godine naeg braka. Do tada smo ivjeli u stanu u etvrti Koenjiju, ali itava je zgrada bila predviena za renoviranje. Zato smo traili jeftin i pogodan stan u koji bismo se mogli preseliti, ali pronai takav stan s naim primanjima nije bio ni najmanje lak posao. Kad je uo za nae probleme, moj je ujak predloio da se uselimo u kuu u njegovom vlasnitvu u etvrti Setagayi. On ju je bio kupio jo kao relativno mlad ovjek i u njoj je ivio deset godina. elio je sruiti staru kuu i izgraditi neto suvremenije i funkcionalnije, ali su ga ondanji urbanistiki propisi onemoguili u tome. ekao je da doe do promjene propisa, ali kako je u meuvremenu kua bila nenastanjena, morao je plaati ne samo porez na vlasnitvo, nego i za nekoritenje stambenog prostora. Nije je elio iznajmiti neznancima jer se bojao da bi mogao imati problema kad zatrai da je napuste. Od nas je jedino traio da mu plaamo sitnu svotu koja je bila dostatna da podmiri porez za nju. Isto tako je traio da pristanemo na uvjet da kad za to doe vrijeme, ispraznimo stan u roku od tri mjeseca od obavijesti. Nama to uistinu nije bio nikakav problem. Nismo sasvim razumjeli stvar s naknadom za porez, ali bili smo sretni to se moemo useliti u pravu kuu, makar i za kratko vrijeme, i pri tome plaati vrlo malu stanarinu. Kua je bila prilino udaljena od najblie postaje na liniji Odakyu, ali se nalazila u mirnoj stambenoj etvrti i imala je vlastito malo dvorite. Premda nije bila u naem vlasnitvu, jednom kad smo se uselili imali smo osjeaj da smo i mi postali pravi kuevlasnici. Mladi brat moje majke, taj moj ujak, nikad od nas nije nita traio. Bio je prilino simpatian tip, barem se meni tako ini, ali i tajanstven i vrlo utljiv. Od svih mojih roaka, on mi je bio daleko najdrai. Nakon to je diplomirao na Sveuilitu u Tokiju deset je godina radio kao radijski spiker, a kad se umorio od tog posla, napustio je radio i otvorio bar u Ginzi. Bio je to sasvim obian mali bar, ali ubrzo je postao jako poznat po koktelima koje su ondje posluivali, i nakon svega nekoliko godina ujak je vodio lanac barova i restorana. Svaki od njegovih lokala poslovao je iznimno dobro, oito je bio darovit za takvu vrstu poslovanja. Jednom zgodom dok sam jo iao na fakultet, upitao sam ga za tajnu takvog velikog poslovnog uspjeha. Na istom mjestu u Ginzi gdje je prethodni lokal propao, on je otvorio nov lokal i doivio uspjeh. Nikako mi nije bilo jasno kako je u tome uspijevao. Ispruio je oba dlana da ih bolje pogledam. "To je moja magija", rekao je, bez i najmanje primjese humora. Nita vie mi nije rekao. Moda je doista imao "magini dodir", ali je takoer bio vrlo darovit u pronalasku sposobnih ljudi koji su za njega radili. "Kad sam siguran da sam pronaao pravog tipa, ja mu u ruku tutnem sveanj novanica i pustim ga da obavlja svoj posao", kazao mi je jednom zgodom. "Ono to moe kupiti za novac, kupuj bez velikog razmiljanja. im pone

77

mozgati o profitu ili gubitku, stvari krenu nizbrdo. Energiju treba uvati za stvari koje se ne mogu kupiti novcem." Kasno se oenio. Tek kad je u etrdesetima uspio postii financijski uspjeh, odluio se smiriti i tada se oenio. ena mu je bila rasputenica. tri ili etiri godine mlada od njega i u brak je sa svoje strane unijela znatnu imovinu. Ujak mi nikada nije ispriao kako ju je upoznao, i sve to sam znao o njoj bilo je da je prilino povuena i iz dobre obitelji. Nisu imali djece. Oito nije imala djece ni s prvim muem, i to je moda bio razlog njihovog razvoda. U svakom sluaju, moj ujak, koji je tada imao etrdeset i vie godina, nije morao razbijati glavu kako da zaradi novac. Osim zarade koju je imao od restorana i barova, takoer je dobivao najamninu za nekoliko kua i stanova koje je iznajmljivao, a imao je prihode i od naknadno uloenih investicija. Ostvarivi reputaciju uglednog poslovnog ovjeka koji ivi vrlo skromno i povueno, rodbina je na mojeg ujaka gledala kao na neku vrstu crne ovce, a on zauzvrat nikad nije pokazao osobitu elju za druenje s njima. Ipak, prema meni kao svojem jedinom neaku pokazivao je veliku panju, osobito nakon to je moja majka umrla one godine kad sam otiao na fakultet, a ja se posvaao s ocem koji se ubrzo ponovno oenio. Dok sam ivio samotnim ivotom siromanog studenta u Tokiju, ujak me esto pozivao da svratim na besplatnu veeru u neki od njegovih restorana u Ginzi. On i njegova ena ivjeli su u lijepom stanu na vrhu stambene zgrade na breuljku u etvrti Azabuu. Nije se elio gnjaviti kojekakvim brigama o odravanju kue s vrtom. Jednostavno nije bio tip ovjeka kojeg bi zanimao osobit luksuz, ali imao je jedan hobi, skupljanje starih i rijetkih auta. U garai je uvao Jaguara kao i jedan stari Alfa Romeo. Oba auta bili su oldtajmeri, jako dobro restaurirani, i sjajili su se kao da su upravo izili iz tvornice.

Razgovarajui telefonom s mojim ujakom o neemu sasvim treem, iskoristio sam povoljan trenutak i upitao ga zna li ita o obitelji May Kasahare. "Kae Kasahara...?" Nekoliko trenutaka je razmiljao. "Ne sjeam se prezimena. Bio sam neenja kad sam ivio u toj kui i nisam rado uspostavljao kontakte sa susjedima." "Zapravo, rije je o kui koja se nalazi na suprotnoj strani ulice i gleda na njihovo dvorite", rekoh. "Mislim da su u toj kui ivjeli Miyawakijevi. Sad je sasvim prazna, prozori su zakovani daskama." "Oh, Miyawakijevi. Naravno, poznavao sam oca obitelji" rekao je moj ujak. "Bio je vlasnik nekoliko restorana. Imao je i lokal u Ginzi. esto smo se sretali, bavili smo se istim poslom. Da ti iskreno kaem, u njegovim restoranima hrana nije bila bogzna to, ali su objekti bili na odlinim pozicijama. Vjerovao sam da mu dobro ide. Bio je simpatian tip taj Miyawaki, ali nekako rizmaen i odve djetinjast. Netko ga je uspio navui da investira na Burzi i ubrzo je morao rasprodati sve to je imao, kuu, zemljite, restorane, ba sve. Osim toga, izabrao je najgori mogui trenutak. Pokuao je otvoriti nov lokal, ali ve je imao hipoteku na kuu i zemljite. Sve je izgubio. ini mi se da je imao dvije keri, vjerujem studentice." "Jo otada nitko ne stanuje u toj kui." "Ma nemoj? Nitko ne stanuje u toj kui? Kladim se da su se pojavili problemi s vlasnitvom, pa je prodaja imovine blokirana ili se dogodilo neto tree. Savjetujem ti da nipoto ne kupi tu kuu ak i ako ti ponude povoljnu cijenu." "Tko? Ja?" nasmijao sam se. "Nemam novca da bih si mogao priutiti takvu kuu. Ali, zato tako misli?" "Malo sam se raspitivao o toj kui kad sam kupovao svoju. Neto nije u redu s njom. Ondje su se dogodile neke udne stvari " "Kako to misli? Duhovi ili neto slino?" "Moda nisu u pitanju duhovi, ali nikad nisam uo nita dobro o toj kui", rekao je moj ujak. "Neki prilino poznat tip iz vojske ivio je u toj kui do kraja rata, ne sjeam mu se tono imena, neki pukovnik koji je najvei dio rata proveo na ratitima u Kini. Govorilo se da je bataljun pod njegovim zapovjednitvom u sjevernoj Kini zasluio brojna priznanja, ali isto 78

tako poinio neke strane zloine. Da su u samo jednom danu strijeljali vie od pet stotina ratnih zarobljenika, da su prisiljavali tisue tamonjih seljaka da rade za njih dok ih polovica nije pomrla i slino. To su samo glasine i ne znam koliko je od toga istina. Pozvan je da se vrati u domovinu malo prije no to je rat zavrio, tako da je bio ovdje u vrijeme kapitulacije, i prema svemu to se dogaalo mogao je lako zakljuiti da e biti optuen za ratne zloine na ratnom sudu pri Ujedinjenim narodima. Amerika vojna policija ve je bila poela s uhienjima generala i viih asnika koji su u Kini poinili zlodjela. Ali, on nije elio zavriti na sudu gdje bi mu sudili kao obinom kriminalcu. Nije elio biti javno objeen. Radije bi sebi oduzeo ivot. Zato je jednog dana kad je ugledao kako se dip amerike vojske zaustavlja ispred njegove kue, sebi raznio glavu hicem iz pitolja. Vjerojatno je elio poiniti samoubojstvo na stari nain samuraja, ali nije imao vremena za to. Njegova se ena objesila u kuhinji da bi se 'pridruila muu i u smrti'." "Ma nemoj mi rei..." "Ali, ispostavilo se da je ameriki vojnik koji je iziao iz dipa bio obian vojnik koji je traio kuu svoje djevojke. No, pogrijeio je ulicu i elio se raspitati za smjer. Zna i sam koliko su okolne ulice zamrene za nekoga tko se tu zatekne prvi put. U takvim okolnostima nije lako odluiti kad je pravi trenutak da se ubije." "Uistinu nije." "Poslije tog dogaaja kua je bila prazna neko vrijeme dok je nije kupila filmska glumica. Njezino ime ti nita ne znai. ivjela je mnogo prije tebe i nikad nije postala osobito poznata. ivjela je u toj kui... recimo desetak godina. Nije bila udana i ivjela je zajedno s kunom pomonicom. Nekoliko godina nakon to se uselila u tu kuu, dobila je neku onu bolest. Sve je vidjela jako maglovito, ak i iz velike blizine. Dakako, nije bilo poeljno da kao glumica nosi naoale. A kontaktne lee su tada bile tek u nastanku i malo tko ih je nosio. Zato bi, prije no to ekipa zapone snimati odreeni kadar, uvijek provjerila scenu u studiju u kojem se snimalo i upamtila koliko koraka ili stuba treba prijei od jednog do drugog mjesta. Tako se izvjesno vrijeme uspijevala snai. To su bili prilino jednostavni filmovi, stare domae melodrame koje je proizvodila filmska kompanija Shochiku. Tada je sve bilo mnogo jednostavnije. Jednog dana, nakon to je provjerila studio u kojem je trebala snimati i vratila se u svoju garderobu, mladi snimatelj koji nije znao to se dogaa premjestio je sve rekvizite i promijenio scenu." "Nije valjda..." "Promaila je stubu i pala, teko se ozlijedila i vie nije mogla hodati. tovie, vid joj se jo vie pogorao. Gotovo je oslijepjela. Doista teta jer je jo bila mlada i lijepa. Njezini dani na filmu bili se odbrojeni. Mogla je jedino sjediti kod kue, nepokretna. Tada je kuna pomonica ukrala sav njezin novac i pobjegla s nekim tipom. Ta je pomonica bila jedina osoba koju je dobro poznavala i kojoj je vjerovala, a ona je pokrala svu njezinu uteevinu, dionice i sve ostalo. I to misli, to je uinila?" "Pa, oito je da ta pria ne moe imati veseli kraj." "Naravno da ne moe... Napunila je kadu vodom, zagnjurila glavu i udavila se. Da bi se umrlo na takav nain ovjek mora biti silno odluan, jesi li svjestan toga?" "Znao sam da kraj nee biti veseo." "Daleko od toga", kazao je moj ujak. "Ubrzo poslije toga Miyawaki je kupio tu kuu. Nalazi se u lijepom predjelu, zemljite je prostrano pa preko cijelog dana ima puno sunca... svakome bi se svidjela. No, kada je Miyawaki uo za sve tragedije koje su se dogodile u toj kui, dao je itavu kuu sruiti, do temelja, i sagradio sasvim novu. ak je pozvao intoistike sveenike da dou i obave obred posveenja. Ali, ini se da ni to nije pomoglo. To jednostavno nije mjesto za ivot, ali na svijetu postoje i takve kue. ak i da mi je daju besplatno, ja je ne bih uzeo."

Nakon to sam otiao u kupnju u oblinji supermarket, poeo sam pripremati veeru. Prije toga sam pokupio suho rublje, paljivo ga sloio i spremio u ladice. Vrativi se u 79

kuhinju, skuhao sam si kavu. Dan je protjecao mirno, tiho, bez telefonskih poziva. Ispruio sam se na kau I poeo itati knjigu. Nitko mi nije smetao. Svako malo ptica navijalica bi kliknula u dvoritu. To je bio jedini zvuk koji sam uo. Netko je pozvonio na ulaznim vratima u etiri poslijepodne. Bio je to potar. "Preporuena poiljka", kazao mi je i pruio debelu kuvertu. Uzeo sam je i potpisao primitak. Kuverta mi je odmah privukla panju jer nije bila uobiajena. Bila je od staromodnog riinog papira i netko se dobrano namuio da moje ime i adresu ispie kistom i tuem, krupnim crnim slovima. Na poleini se vidjelo ime poiljatelja: Tokutaro Mamiya, adresa nekog mjesta u prefekturi Hiroshimi. Ni ime ni adresa nisu mi bili poznati. Sudei prema rukopisu, taj Tokutaro Mamiya bio je ovjek u poodmaklim godinama. Nitko vie nije znao tako pisati kistom. Sjeo sam na kau i karama otvorio kuvertu. I pismo je, kao i kuverta, bilo napisano kistom i elegantnim slovima na uvijenom, staromodnom riinom papiru. Bilo je to pravo umjetniko djelo kaligrafije, nedvojbeno vrlo obrazovane osobe, ali za mene koji takvo staromodno obrazovanje nisam poznavao, golemi problem je bio proitati ga. Trebalo mi je jako mnogo vremena da uspijem deifrirati umjetniki ispisane ideograme. Stil reenica bio je jednako uen kao i rukopis, to je jo vie kompliciralo stvar, ali nakon nekog vremena uspio sam shvatiti osnovno znaenje. U pismu je pisalo da je stari g. Honda, vidovnjak kojeg smo Kumiko i ja neko davno posjeivali, umro od sranog udara prije dva tjedna u svojem domu u Meguruu. Budui da je ivio sam, u posljednjim trenucima nije imao nikoga pokraj sebe, ali lijenici su bili uvjereni da je umro brzo i da se nije mnogo muio. To je vjerojatno bila jedina svijetla toka u itavoj toj prii. Slukinja ga je ujutro zatekla ispruenog pokraj kotatsu stolia. Pisac upuenog mi pisma, Tokutaro Mamiya, tijekom rata je bio porunik u Manduriji i tako mu se pruila prilika da se usred ratnih zbivanja sprijatelji s desetnikom Oishijem Hondom. Sada, udovoljavajui izriitoj elji umrloga, porunik Mamiya prihvatio se posla raspodjele pojedinih darova koji su trebali sauvati uspomenu na preminulog. On je za sobom ostavio precizno pisane upute po tom pitanju. "Detaljna i paljivo pisana oporuka ukazuje na to da je g. Honda predosjeao smrt. Vlastoruno je napisao da bi ga jako veselilo ako biste vi, gospodine Toru Okada, eljeli primiti odreeni dar kao uspomenu na njega. Uvjeren sam da ste vi, gospodine Okada, jako zaposleni, ali uvjeravam vas da bi i mene, kojemu je ostala jo jedva koja godina ivota, doista silno radovalo ako biste bili toliko ljubazni i primili taj dar kao malu uspomenu na pokojnog g. Hondu " To je bio sadraj pisma koje je zavravalo adresom na kojoj je gospodin Mamiya privremeno boravio u Tokiju, kod nekoga tko se takoer preivao Mamiya, Hongo 2-chome, Bunkuoku. Pretpostavio sam da je odsjeo kod nekoga od svojih roaka. Sjeo sam za kuhinjski stol kako bih mu napisao odgovor. elio sam napisati jasnu i kraticu poruku, ali kad sam uzeo olovku, tih nekoliko obinih reenica jednostavno mi nije padalo na pamet. Naposljetku sam napisao: "Imao sam tu sreu da sam pokojnog g. Hondu poznavao za ivota. Pomisao da ga vie nema, vraa brojne uspomene na nae susrete. Razlika u godinama meu nama bila je velika i nae je druenje potrajalo jedva godinu dana, ali svakome je bilo jasno da je pokojnik u sebi imao neto osobito ime je blagotvorno i duboko djelovao na ljude. Da budem iskren, nikad nisam ni pomislio da bi g. Honda mogao meni osobno ostaviti makar i najmanji dar. Isto tako, nisam siguran da sam ja prava osoba za takvo to, ali ako je to doista njegova elja, onda u je bespogovorno potovati. Osobito se radujem to u i vas upoznati, g. Mamiya. Izvolite mi se javiti kad vam bude najbolje odgovaralo." Kada sam dopisnicu ubacio u najblii potanski sandui, shvatio sam da mrmljam stihove starog g. Honde: "Jedino sa smru / moe slobodno strujati / u Nomonhanu."

Bilo je gotovo deset sati uveer kad se Kumiko vratila kui s posla. Nazvala je malo prije est kako bi me obavijestila da e zakasniti i da veeram bez nje jer e ona usput neto pojesti. Kad je ve tako, rekoh u sebi, pripremit u si neto jednostavno. Ostao sam kod kue i itao 80

knjigu. Kad se vratila, rekla je da bi rado popila koji gutljaj piva. Podijelili smo bocu piva. Djelovala je umorno. Nalaktivi se na kuhinjski stol, naslonila je bradu na dlanove i jedva koju progovorila. Kazao sam joj da je g. Honda umro. "Ma nije valjda?" rekla je uzdahnuvi. "Bio je prilino star i zdravlje mu je bilo slabo..." Kad sam joj rekao da mi je ostavio dar za uspomenu bila je sasvim zgranuta, kao da ju je udario grom iz vedra neba. "Ba tebi? Dar za uspomenu?" uzviknula je. "Aha. Ni sam ne kuim zato." "Mora biti da si mu bio drag." "Ali zato? Nas dvojica rijetko smo izmijenili po koju rije", rekoh. "Barem ja nikad nisam govorio mnogo. ak i da jesam, nije uo to mu se govori. Sjedili smo i sluali njegove prie jednom mjeseno. A gotovo svaki put pripovijedao je jedino o bitki za Nomonhan, kako su bacali Molotovljeve koktele, koji tenk su uspjeli zapaliti a koji nisu, i sline stvari." "Vjerojatno si mu se na neki nain svidio. S ljudima kao to je on nikad nisi siguran to misle", rekla je Kumiko. Poslije tih rijei ponovno je uutjela. Bila je to prilino nelagodna tiina. Pogledao sam u kalendar na zidu. Jo nije bilo vrijeme za njezinu mjesenicu. Pomislio sam da joj se moda neto runo dogodilo na poslu. "Jesi li umorna?" upitao sam. "Tako-tako", odgovorila je otpivi gutljaj piva. zagledavi se u ono to je ostalo na dnu njezine ae. Glas joj je imao gotovo prkosan ton. "Oprosti to sam zakasnila, ali zna kakva je guva kad se priprema novi broj, svi padamo s nogu od posla. Ne dogaa se ba jako esto da kasnim. Kad su prekovremeni sati u pitanju ostajem manje od ostalih, uvijek se vadim na to da sam udana i da moram pouriti kui." Kimnuo sam glavom. "Ne krivim te", rekoh joj. "Znam da katkada mora raditi dokasna. Samo se bojim da se previe umara." Dugo se tuirala. Za to vrijeme ja sam pio pivo i listao asopis koji je donijela. Sluajno sam zavukao ruku u dep hlaa i ondje pronaao honorar koji sam nedavno primio za istraivanje o elavosti. ak sam zaboravio izvaditi novac iz kuverte. Osim toga, grizla me savjest jer joj uope nisam spomenuo taj posao. Nisam joj to namjeravao preutjeti, ali sam joj u pravom trenu zaboravio rei, a druga mi se zgoda vie nije ukazala. to je vrijeme vie prolazilo bilo mi je, iz nekog meni nepoznatog razloga, sve tee o tome govoriti. Bilo bi sasvim dovoljno da sam joj kazao kako sam upoznao esnaestogodinju djevojku koja stanuje u dnu ulice i zajedno s njom otiao provesti istraivanje za poduzee koje proizvodi vlasulje. Kao i da sam za to primio dobar honorar. A Kumiko bi moda dodala: "Ma nije valjda? Ba lijepo", i to bi bio kraj razgovora. Ili moda i ne bi. Moda bi eljela doznati neto vie o May Kasahari. Moda bi joj zasmetalo to sam se sprijateljio sa esnaestogodinjom djevojkom. Tada bih joj vjerojatno morao ispriati sve to sam znao o May Kasahari i detaljno objasniti gdje, kada i kako smo se upoznali. Samo to ja nisam dobar u objanjavanju takvih stvari. Izvadio sam novac iz kuverte i stavio ga u novanik. Kuvertu sam zguvao i bacio u koaru za smee. Ovako poinju tajne, pomislio sam. Ljudi ih stvaraju malo-pomalo. Taj dogaaj doista nisam elio svjesno zatajiti od Kumiko. Moje poznanstvo s May Kasaharom uope nije bilo vano, Spomenuo je ili ne, bilo je svejedno. Bez obzira na to to je moja prvobitna namjera bila rei joj istinu, kad je ve jednom skrenula na osjetljivi teren tajnovitosti. najbolje je bilo da ondje i ostane. Ista stvar dogodila se s Kretom Kano. Kazao sam Kumiko da je mlaa sestra Malte Kano bila u naoj kui, da se zove Kreta, da je bila odjevena u stilu ranih ezdesetih, da je uzela uzorke vode iz slavina u kuhinji i kupaonici. Ali, nisam joj spomenuo da je poslije toga poela iznositi zapanjujua priznanja i da je netragom nestala ne zavrivi svoju ispovijed. Pria Krete Kano bila je odve otkaena, jednostavno ne bih umio prepriati sve detalje i na uvjerljiv nain joj ih prenijeti. Osim toga, moda Kumiko ne bi bila odve radosna to je Kreta Kano ostala i nakon to je zavrila poslovni dio svojeg posjeta i potom zapoela

81

iznositi svoju uznemiravajuu osobnu ispovijed. Tako je i taj dio prie postao jo jedna mala tajna. Moda je i Kumiko imala neke sline male tajne koje je krila od mene. Sa svim tajnama koje sam krio od nje, nisam joj mogao zamjeriti ako je to i sama inila. Od nas dvoje ja sam nedvojbeno imao mnogo vie tajni. Ona bi gotovo uvijek rekla sve to joj je bilo na umu. tovie, ona je tip osobe koji glasno razmilja. Ali, ja nisam takav. Osjeajui nelagodu dok sam razmiljao o tim stvarima zaputio sam se prema kupaonici. Vrata su bila irom otvorena. Stao sam nasred vrata i zagledao se u Kumiko koja mi je bila okrenuta leima. Presvukla se u plavu pidamu, stajala je ispred zrcala i runikom suila kosu. "Sluaj, to se tie mojeg zaposlenja" rekoh, "doista razmiljam o tome. Zamolio sam neke svoje prijatelje da se raspitaju, a i sam sam ve bio na nekoliko mjesta. Nude se razne vrste poslova, to znai da se mogu zaposliti kad god poelim. Mogu poeti ve sutra da to hou. Ali, nekam se, nikako da donesem odluku. Nisam siguran je li pametno odluiti se tek tako za neki posao." "Zato ti stalno ponavljam da uini onako kako tebi najbolje odgovara", rekla je, gledajui u moj odraz u zrcalu. "Ne mora navrat-nanos traiti posao. Ako te brine naa financijska situacija, e pa, ne mora se brinuti zbog toga. Ali, ako se osjea nelagodno zato to nita ne radi, ako ti teko pada to to jedino ja zaraujem dok ti sjedi kod kue i obavlja kuanske poslove, u tom sluaju, ako tako eli, zaposli se, bilo gdje, na odreeno vrijeme, ili kako ti ve najbolje odgovara. Kako god ti odlui, ja se slaem." "Prije ili poslije moram pronai neki posao. Svjestan sam toga, i ti to zna. Ne mogu se vjeito ovako vercati. Prije ili poslije u se zaposliti. Ali, da budem iskren, ne znam za koju bih se vrstu posla odluio. Nedugo nakon to sam dao otkaz, osjeao sam se dobro i vjerovao sam da u pronai neki drugi posao koji je povezan s pravom. Imam neto veza u tom poslu. Ali, sada me to vise ne zadovoljava. to vie vrijeme prolazi, pravo me sve manje zanima. Dapae, sve snanije osjeam da to nije posao za mene." Kumiko je pogledala u moj odraz u zrcalu. "Ali to to znam to ne elim raditi, ne pomae mi da se odluim za ono to elim raditi", nastavio sam. "Mogao bih se baviti gotovo bilo ime ako bi mi netko to predloio. Ali, da budem iskren, mene jednostavno nita ne privlai. To je moj pravi problem, jednostavno me nita ne zanima." "Zato si onda elio studirati pravo?" "Tek tako, ni zbog ega osobitog", odgovorio sam joj. "Uvijek sam volio itati, i zbog toga sam bio mnogo blii studiju knjievnosti. Ali, u trenutku kad sam se trebao odluiti i izabrati, pomislio sam da je knjievnost... kako bih se izrazio... neto mnogo spontanije." "Spontanije?" "Da. Po meni, knjievnost nije neto to se studira poput odreene specijalizacije, ili gdje se obavljaju struna istraivanja. To je neto to se dogaa sasvim spontano, to se raa iz svakodnevnih situacija. Zbog toga sam izabrao pravo. Oito me zanimao i zakon." "A sada te to vie ne zanima." Otpio sam gutljaj piva iz ae koju sam drao u ruci. "Ba to je ono emu se i sam udim. U vrijeme kad sam se zaposlio u odvjetnikom uredu, rado sam odlazio tamo i radio. Pravo je neka vrsta krialjke, potrebno je kombinirati podatke i injenice na ispravan nain. Postoje razne taktike, kao i kojekakve smicalice. Tko se time bavi krajnje ozbiljno, moe mu biti ak jako zanimljivo. Ali, nakon to sam se udaljio od tog svijeta, vie ne uspijevam pronai bilo kakav motiv koji bi me ponovno privukao k njemu." "Onda" rekla je Kumiko odloivi runik i okrenuvi se prema meni, "ako te pravo vie ne zanima, nemoj se time baviti. Pokuaj zaboraviti iskustvo koje si ondje stekao. Ne mora se uriti da pronae posao. Ako ne zna za to si sposoban, priekaj da ti to postane jasno. Nitko te ni na to ne prisiljava, ne?" Kimnuo sam glavom. "elio sam li tono objasniti situaciju. Kako se osjeam i kako gledam na stvari." 82

"Aha", odgovorila je ona. Otiao sam u kuhinju i oprao au. Ona je dola iz kupaonice i sjela za kuhinjski stol. "Pogodi tko mi je poslijepodne telefonirao", rekla je. "Moj brat." "Ma hajde?" "Razmilja o tome da sudjeluje u izborima. Zapravo, ini se da se ve odluio kandidirati." "Kandidirati za izbore?" rekoh iznenaen. Zapravo sam bio toliko iznenaen da nekoliko trenutaka nisam uspio progovoriti. Rijei su mi zapele u grlu. "Nemoj mi rei da se eli kandidirati za zastupnika u parlamentu?" "Ba tako. Poziv mu je stigao iz Niigate, iz izbornog okruga kojemu pripada moj stric." "Zar to mjesto nije bilo namijenjeno tvom bratiu, kao nasljedniku tvoga strica u tom izbornom okrugu? Nije li trebao podnijeti ostavku na mjesto direktora u upravi firme Denzu i vratiti se u Niigatu?" Poela je istiti ui tapiem. "Takav je bio prvobitni plan. Ali, moj brati to ne eli. U Tokiju ima enu i djecu i voli posao kojim se bavi. Ne eli tako lako napustiti radno mjesto u najveoj oglaivakoj tvrtki na svijetu i vratiti se u Niigatu da bi postao zastupnik u parlamentu. Jednu od najveih smetnji predstavlja njegova ena, koja se tome protivi. Ni on ne eli rtvovati obitelj da bi postao saborski zastupnik." Stariji brat Kumikinog oca proveo je etiri ili pet uzastopnih mandata u Donjem domu, gdje je bio zastupnik izbornog okruga Niigate. Ne moe se rei da je u parlamentu bio osobito utjecajan, ali imao je prilino uspjenu karijeru i jednom prigodom je ak stigao do ministarske fotelje. Sada je ve bio zaao u godine, a imao je i sranih tegoba, pa nije elio izai na nove izbore. A to je znailo da e netko drugi zauzeti njegovo mjesto saborskog zastupnika. Imao je dva sina, ali onaj stariji nikad se nije zanimao za politiku pa je izbor pao na mlaega. "Sada ljudi iz tog izbornog okruga po svaku cijenu ele moga brata. ele nekoga mladog i pametnog i poduzetnog. Nekoga tko moe dobiti nekoliko uzastopnih mandata i zadobiti vlast u samoj vladi. Moj brat je ve jako poznat, moe dobiti glasove mlaih glasaa, ukratko, on im savreno odgovara. Istina, nije tip koji bi se bavio nebitnim lokalnim problemima, ali podrka glasaa je velika i oni e mu u tome pomoi. Osim toga, ako ne eli ivjeti u Niigati, ni to nije problem. Jedino to mora uiniti jest pojaviti se na izborima." Nikako nisam mogao zamisliti Noborua Watayu kao lana parlamenta. "to o svemu tome misli?" upitao sam je. "Ja nemam nikakve veze s njime. Moe postati zastupnik ili astronaut, meni je svejedno" "Zato je onda tebe pitao za savjet?" "Ne budi smijean", rekla je zajedljivim tonom. "Nije me pitao za savjet. Zna da to nikad ne bi uinio. Jednostavno me obavijestio, zna, kao lana obitelji." "Kopam", rekoh. "Ipak, ako e se kandidirati za poslanika u parlamentu, nije li problem to to je razveden i to ivi kao samac?" "I sama se pitam", rekla je Kumiko. "Jako se slabo razumijem u politiku, izbore i sline stvari. Uope me ne zanimaju. Ali, prilino sam sigurna da se nikad vie nee oeniti. Prije svega, nikad se i nije trebao oeniti. Njega obiteljski ivot uope ne zanima. Njega zanima neto sasvim drugo od onoga to zanima tebe ili mene. Sigurna sam u to." "Zbilja tako misli?" Kumiko je dva upotrijebljena tapia uvila u papirnati ubrus i sve skupa bacila u kantu za smee. Zatim je podigla glavu i pogledala ravno u mene. "Jednom sam ga vidjela kako masturbira. Mislila sam da u sobi nema nikoga, otvorila sam vrata i ugledala ga." "Pa to? Svatko masturbira." "Ne, ne shvaa to ti govorim", rekla je i potom uzdahnula. "To se dogodilo otprilike tri godine nakon to je moja sestra umrla. On je ve iao na fakultet, ja moda u trei ili etvrti razred osnovne kole. Moja majka se kolebala da li da stvari moje sestre jednostavno baci ili ih sauva i na kraju ih je odluila sauvati, mislei da u ih ja moda moi nositi kad

83

odrastem Stavila ih je u nekoliko kutija koje je odloila u garderobu. Moj ih je brat sve izvadio, njuio ih i onanirao." Nisam nita rekao. "Tada sam jo bila djevojica. Nisam nita znala o seksu. Uope nisam znala to je inio, ali sam osjetila da je neto nenormalno, neto to nisam trebala vidjeti, neto mnogo dublje no to je na prvi pogled moglo izgledati." Kumiko je zavrtjela glavom. "Zna li on da si ga vidjela?" upitao sam. "Naravno da zna. Gledali smo se oi u oi." Kimnuo sam glavom. "A to se dogodilo s odjeom tvoje sestre? Jesi li je nosila kad si narasla?" "Ni sluajno" odgovorila je. "Misli li da je bio zaljubljen u tvoju sestru?" "Pitam se", rekla je Kumiko. "Ne mogu rei je li ga seksualno privlaila, ali gotovo sam sigurna da je izmeu njih neto bilo. Imam dojam da se nikada nije uspio osloboditi toga. Na to sam mislila kad sam rekla da se nikada nije trebao oeniti." Oboje smo dugo utjeli. "U tom smislu on ima ozbiljne psihike probleme" nastavila je Kumiko. "Na izvjestan nain svi mi imamo odreene psihike probleme, ali njegovi su mnogo gori od onih koje bismo ti ili ja mogli imati. To su mnogo dublji i dugotrajniji problemi. On se svim silama trudi da te svoje rane ili slabosti sakrije od drugih, makar zbog toga morao itav svijet sruiti. Shvaa li to ti govorim? Sada se i zbog tih izbora brinem." "Brine se? A zato?" "Ne znam. Jednostavno se brinem", rekla je. "Umorna sam, ne mogu vie valjano misliti. Hajdemo u krevet." Perui zube u kupaonici, prouavao sam svoje lice u zrcalu. Za tri mjeseca, otkako sam napustio posao, rijetko sam izlazio iz svog malog svijeta. Motao sam se izmeu oblinjih duana, lokalnog bazena i nae kue. Osim Ginze i Hotela Pacifik, najudaljenije mjesto na koje sam odlazio iz kue bila je istionica pokraj kolodvora. Za sve to vrijeme rijetko sam se s kime sastao. Osim Kumiko, jedine osobe koje sam u posljednja tri mjeseca sreo bile su Malta i Kreta Kano i May Kasahara. Bio je to suen, nepokretan svijet A to je vie postajao suen i nepokretan, inilo se da se sve vie ispunja sve udnijim dogaajima i osobama. Kao da su ti udni dogaaji i osobe itavo vrijeme ekali u potaji da se sasvim prestanem kretati. I svaki put kad bi ptica navijalica sletjela u susjedno dvorite i poela navijati svoje opruge, svijet je padao u jo vei kaos. Isprao sam usta i neko vrijeme gledao svoje lice u zrcalu. Ne uspijevam pronai nikakav smisao, rekao sam samom sebi. Trideset mi je godina, nepokretan sam i ne uspijevam pronai nikakav smisao. Kad sam iz kupaonice doao u spavau sobu, Kumiko je ve spavala.

11
Na scenu stupa porunik Mamiya to je nastalo iz toplog blata Kolonjska voda Tri dana poslije nazvao me Tokutaro Mamiya. Bilo je pola osam ujutro i upravo sam dorukovao s Kumiko.

84

"Jako mi je ao to vas zovem ovako rano. Nadam se da vas nisam probudio", rekao je g. Mamiya, iskreno se ispriavajui. Odgovorio sam mu da je sve u najboljem redu i da ja uvijek ustajem rano, malo poslije est. Zahvalio mi je na rijeima upuenim u poruci i potom objasnio da je razlog zbog kojeg me nazvao tako rano taj to me elio dobiti prije no to odem na posao, dodavi da bi mi bio jako zahvalan ako bih se ve danas mogao kratko sastati s njime za vrijeme pauze za ruak. elio se vratiti veernjim brzim vlakom za Hiroshimu. Bio je planirao due ostati u Tokiju, no iskrsnulo je neto nepredvieno zbog ega se mora to prije vratiti kui. Naglasio sam mu da trenutano nisam zaposlen i da sam itav dan slobodan, pa se s njime mogu nai kad god mu odgovara, bilo ujutro, popodne ili naveer. "Ali, tijekom dana sigurno imate neku ve planiranu obvezu?" dodao je krajnje uljudno. Odgovorio sam mu da nita nemam u planu. "U tom sluaju, doputate li mi da na vaa vrata pozvonim u deset sati?" "Samo izvolite." Nakon to smo zavrili razgovor, sjetio sam se da sam mu zaboravio objasniti kako da pronae put do nae kue. E pa nita, pomislio sam, ima adresu pa e se ve nekako snai. "Tko je to bio?" upitala je Kumiko. "Tip koji se prihvatio raspodjele darova g. Honde. Dogovorili smo se da jutros doe ovamo." "Ma nemoj?" srknula je malo kave i razmazala maslac na kriku tosta. "Ba lijepo od njega." "Aha" "Usput", dodala je, "ne bismo li, ako ve nita drugo, trebali otii upaliti mirisne tapie za g. Hondu, barem ti?" "Dobra ideja, pitat u ga za to." Spremajui se za odlazak na posao, Kumiko me zamolila da joj zatvorim patentni zatvara na leima haljine. Haljina joj je bila tijesna i pripijala se uz tijelo, pa je potrajalo dok sam to uinio. Iza uiju joj se irio zanosni miris koji je savreno odgovarao uz ljetno jutro. "Nova kolonjska voda?" upitao sam je. Nije mi nita odgovorila, samo je hitro pogledala na sat na ruci i poela se eljati. "Ve kasnim", rekla je i uzela svoju torbu sa stola.

Pospremao sam malu prostoriju koju je Kumiko upotrebljavala kao radnu sobu i upravo praznio koaru za otpatke, kad mi je pogled privukla odbaena uta ukrasna vrpca. Izvirivala je ispod nekoliko zguvanih listova pisaeg papira i reklamnih broura. Bila je to ukrasna vrpca kakva se koristi za umatanje darova, a privukla me njena jarkouta boja. Izvadio sam je iz koare i bolje pogledao. Zajedno s vrpcom bacila je i ukrasni papir za pakiranje kakav upotrebljavaju u lancu robnih kua Matsuya. Ispod je bila i prazna kutijica s natpisom Christian Dior. Otvorio sam je. Unutra se nalazila udubina u obliku boice. Ve pri pogledu na kutijicu bilo je jasno da je sadraj skupocjen. Drei praznu kutijicu u ruci, otiao sam u kupaonicu i otvorio toaletni ormari u kojem je Kumiko drala svoju kozmetiku. Unutra sam naao tek otvorenu boicu kolonjske vode marke Christian Dior. Boica je savreno pristajala u udubinu u kutijici. Otvorio sam pozlaeni zatvara na boici i pomirisao. Bio je to onaj isti miris koji sam osjetio iza Kumikinih uiju. Sjeo sam na kau ispijajui ostatak jutarnje kave i pokuao srediti misli. Netko je oito Kumiko darovao tu boicu kolonjske vode. Prilino skup dar. Taj netko ga je kupio u robnoj kui Matsuya i dao ukrasiti ukrasnom vrpcom. Ako je osoba koja je to uinila bio mukarac, onda je taj netko bio jako blizak Kumiko. Mukarci ne poklanjaju enama (osobito ne udatim enama) parfeme, osim ako njihova veza nije osobito bliska. Ako joj ga je darovala prijateljica... Ali, zar ene poklanjaju parfeme jedna drugoj? Zbunjen, nastavio sam razmiljati. U jedno sam bio siguran. Nije postojao neki osobit razlog zbog kojeg bi u to doba godine ljudi Kumiko obasipali darovima. Roendan joj je bio u svibnju, a isto tako i 85

godinjica naeg braka. Moda se odluila sama sebi kupiti jedan takav parfem, ali zato bi ga dala umotati u ukrasni papir i vrpcu? Uzdahnuo sam i pogledao u strop. Trebam li je izravno upitati o tome? "Je li ti netko poklonio taj parfem?" Mogla bi mi odgovoriti: "Ah, jest... jedna od djevojaka s posla imala je osobnih problema, a ja sam joj ih pomogla rijeiti. Duga je to pria, ali uvalila se u probleme, i ja sam joj pomogla. Da bi mi zahvalila, poklonila mi je taj parfem. Divan miris, to misli? Sigurno je skup." Sasvim logino objanjenje. Time je sve reeno. Nema potrebe postavljati daljnja pitanja. Nemam se zbog ega brinuti Ali, ja sam se ipak zabrinuo. Trebala mi je barem neto rei. Ako je imala vremena otii u sobu, odvezati vrpcu i skinuti ukrasni papir, otvoriti kutijicu, sve baciti u koaru i boicu staviti u ormari za kozmetiku, onda je isto tako mogla doi i rei mi: "Gle kakav sam dar danas dobila od jedne kolegice s posla." Umjesto toga, nije mi nita rekla. Moda je pomislila da sve to skupa nije vrijedno spomena. Ali ak i da je to bila istina, takvo je njezino ponaanje u meni pobudilo sumnju. Upravo to me je muilo. Dugo sam leao prekrienih ruku i gledao u strop. Trudio sam se razmiljati o neemu drugom, ali jednostavno se nisam uspijevao usredotoiti ni na to drugo. Stalno mi se vraao onaj trenutak kad sam joj zakopavao haljinu: glatka svjetloputa lea, zanosni miris iza njezinih uiju. Prvi put u nekoliko posljednjih mjeseci osjetio sam elju za puenjem. elio sam staviti cigaretu u usta, zapaliti je i uvui dim u plua. To bi me smirilo, opustio bih se. Ali, nisam imao ni jednu jedinu cigaretu. Pronaao sam bombon s okusom limuna i poeo ga sisati. U deset minuta do deset sati zazvonio je telefon. Pomislio sam da me to zove pukovnik Mamiya. Onaj tko ne stanuje u ovome dijelu grada ne moe tako lako pronai traenu kuu. ak i ljudi koji su ve nekoliko puta dolazili lako zalutaju. Ali to nije bio porunik Mamiya. S druge strane veze zauo sara glas tajanstvene ene koja me nazvala nekoliko dana prije. "Zdravo medeni, prolo je ve puno vremena", rekla je. "Kako ti se svidjelo posljednji put? Jesam li te barem malo uzbudila? Zato si prekinuo usred razgovora? Upravo kad je bilo najzanimljivije..." U jednom sam trenutku pomislio da govori o onome danu kad sam doivio poluciju u snu o Kreti Kano. No to je bila druga pria, oito je govorila o onom danu kad sam kuhao pagete. "Oprosti" rekoh joj, "ali sada sam zauzet. Za deset minuta stie mi gost u posjet, a jo moram obaviti razne stvari." "Ti si ba uasno zaposlen za nekoga tko je nezaposlen, ne?" rekla je s prizvukom sarkazma u glasu. Ista stvar dogodila se i posljednji put, ton njezinog glasa se mijenjao iz trena u tren: "Kuha pagete ili oekuje gosta...Nije vano, dovoljno nam je deset minuta. Razgovarajmo deset minuta, samo ti i ja. Moe prekinuti kad ti gost doe." Poelio sam prekinuti vezu ne izgovorivi vie ni jednu jedinu rije, ali to jednostavno nisam mogao uiniti. Vjerojatno sam jo uvijek bio uzrujan zbog onog dogaaja s Kumikinim parfemom. Vjerojatno sam osjeao potrebu da razgovaram s nekim, nebitno s kime. "uj me," rekoh, "nemam pojma tko si." Uzeo sam olovku to je leala kraj telefona i vrtio je izmeu prstiju. "Jesi li sigurna da te poznajem?" "Naravno da me poznaje. Rekla sam ti i posljednji put. Poznajem te, a i ti mene poznaje. Nikada ne laem o tome. Ne gubim vrijeme nazivajui potpune neznance. Mora biti da ima rupu u pamenju ili neto slino." "Hou rei, doista ne znam..." "Daj, opusti se" rekla je prekinuvi me. "Prestani toliko razmiljati. Poznaje me i ja tebe poznajem. Ono to je najvanije... bit u jako njena prema tebi A ti ne mora ba nita raditi. Zar to nije sjajno? Opusti se, a ja u uiniti sve ostalo. Sve. Ne misli li da je to sjajno? Prestani toliko razmiljati. Prestani svaku stvar komplicirati. Isprazni se. Zamiljaj da lei u toplom, mekom blatu u lijepu proljetnu veer." Nisam joj nita odgovorio. "Spava. I sanja. Lei u toplom, mekom blatu... zaboravi na svoju enu. Zaboravi da si nezaposlen, zaboravi na budunost... Zaboravi na sve. Svi smo nastali iz toplog blata i prije ili poslije u toplo blato se vraamo. Na koncu, reci mi, dragi moj Okada, kad si posljednji put 86

vodio ljubav sa enom? Sjea li se? Prije prilino mnogo vremena, zar ne? Ve su prola dva tjedna, nije li tako?" "Oprosti, ali samo to nije pozvonio gost kojeg oekujem" prekinuo sam je. "Dakle, due od dva tjedna, zar ne? Mogu zakljuiti prema tvom glasu. Moda i tri tjedna?" utio sam. "E pa, nije vano", rekla je glasom lakim poput peruke za brisanje praine koja se nakupila na rebrima rolete. "Kako god bilo, to je problem izmeu tebe i tvoje ene. Ja sam tu da ti pomognem i pruim sve to eli. A ti se ne mora osjeati obveznim prema meni. Tu odmah iza ugla postoji svijet koji nikada nisi vidio. Ve sam ti rekla da ima rupu u pamenju, nisam li? I dalje nita ne razumije." vrsto stiui slualicu, i dalje sam utio. "Osvrni se", rekla je. "Osvrni se oko sebe i reci mi to vidi, to je oko tebe?" U tom trenutku zvono na vratima se oglasilo. Osjetivi olakanje, spustio sam slualicu bez rijei.

Porunik Mamiya bio je star gospodin iznimno visok, sasvim elav i nosio je naoale sa zlatnim metalnim okvirom. Imao je preplanulu kou, bio je izrazito vitak i izgledao zdravo poput ovjeka koji se redovito vjeba. Tri duboke i pravilne bore ispod oba oka ostavljale su dojam da svakog asa eli trepnuti jer mu smeta prevelika svjetlost. Bilo mi je teko odrediti njegovu dob, premda nije mogao imati manje od sedamdeset godina. Kao mladi vjerojatno je bio vrlo kran tip. To sam mogao zakljuiti po uspravnom dranju tijela i hitrim pokretima. Njegove manire i nain na koji se izraavao bijahu iznimno ueni, ali i vrlo osobni. Ostavljao je dojam osobe koja je naviknula donositi odluke i odgovarati za njih. Na sebi je imao svijetlosivo odijelo, bijelu koulju i sivocrnu prugastu kravatu. Odijelo je bilo saiveno od deblje tkanine koja nije bila primjerena vruem i vlanom lipanjskom jutru, ali njemu to oito nije smetalo jer se nije znojio. Imao je umjetnu lijevu ruku, na kojoj je nosio tanku rukavicu iste svijetlosive boje kao odijelo. Uvuena u tu sivu rukavicu, umjetna ruka izgledala je hladno i neivo u usporedbi s preplanulom i dlakavom desnom rukom, u kojoj je drao u tkaninu uvijen zamotuljak povezan pagom. Uveo sam ga u dnevnu sobu i pokazao mu da sjedne na kau nakon ega sam ga posluio alicom zelenog aja. Ispriavao se to mi ne moe dati posjetnicu. "Predavao sam drutvene znanosti u jednoj gimnaziji u prefekturi Hiroshimi, ali zbog starosti sam otiao u mirovinu, i otada se vie niim ne bavim. Imam malu njivu na kojoj uzgajam povre, tek toliko da mi proe vrijeme. Posjetnica mi jako rijetko zatreba, ispriavam se." Odgovorio sam mu da ni ja nemam posjetnicu. "Oprostite mi na znatielji, ali koliko vam je godina, gospodine Okada?" "Trideset", turo sam odgovorio. Kimnuo je glavom. Potom je otpio gutljaj aja. Pitao sam se kakav li je dojam na njega ostavila informacija da mi je trideset godina. "ivite u jako mirnom kraju", kazao je, mijenjajui temu razgovora. Objasnio sam mu da za kuu plaam jako mali najam zahvaljujui injenici da pripada mojem ujaku, inae si s naim primanjima ne bismo mogli priutiti ni upola manju kuu. Kimajui glavom nekoliko je puta preao pogledom po unutranjosti prostorije. I ja sam uinio isto. "Osvrni se oko sebe", rekla mi je djevojka koja mi je maloprije telefonirala. Gledajui novom svijeu okolinu koja me nekoliko posljednjih godina okruivala, otkrio sam odreenu hladnou u njoj. "U Tokiju boravim ve dva tjedna", rekao je porunik Mamiya. "Vi ste posljednja osoba kojoj predajem dar g. Honde. Sada se mirno mogu vratiti kui u Hiroshimu." "Kad smo ve kod toga, pomislio sam da bih mogao posjetiti dom g. Honde i upaliti nekoliko mirisnih tapia njemu u ast..." 87

"To je doista hvale vrijedna namjera, ali on je podrijetlom iz Asahikawe, s Hokkaida, stoga je i njegov grob tamo. lanovi njegove obitelji iz Asahikawe doli su u Meguro raistiti sve stvari koje su ostale poslije njega, i sada ondje nema vie niega." "Shvaam" rekoh. "Znai da je g. Honda u Tokiju ivio sam, daleko od svojih najbliih?" "Tako je. Njegov stariji sin ivi u Asahikawi. Nije mu bilo drago to mu otac u ve poodmakloj dobi ivi sasvim sam u velikom gradu, to prije to je znao da nije dobra zdravlja. Oito je pokuavao nagovoriti oca da doe ivjeti s njima, ali g. Honda je to odluno odbijao." "Ima djece?" upitao sam iznenaeno. Vjerovao sam da g. Honda nije imao nikoga svoga na ovom svijetu. "Kad je tako, pretpostavljam da je ena g, Honde umrla mnogo ranije?" "Ah, to je prilino zamrena pria. Gospoa Honda je poinila samoubojstvo iz ljubavi zajedno s nekim mukarcem nedugo nakon rata. Negdje oko 1950. ili 1951., o detaljima tog sluaja ne znam mnogo. G. Honda mi se o toj temi nije nikada povjerio, a ja nisam elio biti toliko drzak da ga otvoreno pitam o tome." Kimnuo sam glavom. "Poslije toga je g. Honda sam odgajao djecu, sina i ker. A kad su narasli i osamostalili se, preselio se u Tokio i poeo se baviti vidovnjatvom i kao takvog ste ga i vi upoznali." "Kojom se vrstom posla bavio dok je ivio u Asahikawi?" "Bio je suvlasnik tiskare zajedno s bratom." Pokuao sam si predoiti g. Hondu kako stoji ispred tiskarskog stroja u radnom odijelu i provjerava korekture. Ali, g. Honda kakvog sam ja poznavao bio je zaputeni starac u prljavom otrcanom kimonu, koji je i zimi i ljeti sjedio na niskom kotastsuu i neprestano mijeao tapie za proricanje. Spretnim pokretima porunik Mamiya razvezao je zdravom rukom zamotuljak koji je donio sa sobom. Ugledao sam paketi koji je imao oblik male kutije za praline. Bila je umotana u pak-papir i zavezana pagom. Porunik ju je odloio na stol "Ovo je dar koji je g. Honda ostavio da vam predam", rekao je. Zahvalio sam mu i podignuo paketi. Bio je lak poput pera. Uope nisam mogao zamisliti to je unutra. "Da ga otvorim?" upitao sam. Porunik Mamiya odmahnuo je glavom. "Oprostite, ali g. Honda je naglasio kako eli da ga otvorite nasamo." Kimnuo sam glavom i vratio paketi na stol. "Zapravo" kazao je porunik Mamiya, "pismo g. Honde primio sam tono dan prije no to je umro. U tom pismu mi je pisao da osjea kako e ubrzo umrijeti i da se ni najmanje ne boji smrti jer je to sudbina koja je dodijeljena svima nama. Jo je pisao da se u ormaru nalazi nekoliko stvari poput ove koju je vama ostavio. Nadao se da e ih osobno predati onima kojima su bile namijenjene, ali mu je ubrzo postalo jasno da to nee uspjeti uiniti. Zbog toga je mene zamolio da mu pomognem raspodijeliti stvari koje je elio darovati kao svojevrsne uspomene na njega. Da mu je ao i neugodno to od mene to trai, ali da je to njegova posljednja elja, pa se stoga nada da u se potruditi ispuniti je. Moram priznati da sam bio usitinu zapanjen kad sam primio to pismo od g. Honde. Godinama nisam bio u kontaktu s njime, moda est ili sedam posljednjih godina. Istog trena sam mu odgovorio, ali moj se odgovor mimoiao s vijeu njegovog sina da je g. Honda umro." Otpio je gutljaj aja. "G. Honda tono je znao kad e umrijeti", nastavio je porunik Mamiya. "Mora biti da je uspio dosegnuti takvo duhovno stanje kakvom se nikada neu ni pribliiti. Kao to ste i vi napisali, imao je u sebi neto duboko ljudsko to je diralo ljude. Osjetio sam to jo onog trena kad sam ga upoznao, u rano ljeto 1938" "Bili ste u istoj postrojbi kao i g. Honda u vrijeme bitke za Nomonhan?" "Ne, nisam", kazao je porunik Mamiya, grizui se za usnu. "Pripadali smo razliitim jedinicama, ak razliitim pukovnijama. Zajedno smo sudjelovali u maloj vojnoj operaciji koja je prethodila bitki za Nomonhan. Desetnik Honda je poslije ranjen kod Nomonhana i vraen kui u Japan. Ja nisam sudjelovao u bitki za Nomonhan. Izgubio sam ruku..." Porunik 88

Mamiya podignuo je lijevu ruku u rukavici. "Izgubio sam je tijekom napredovanja sovjetskih trupa u kolovozu 1945., onog mjeseca kad je rat zavrio. Dobio sam metak u rame iz strojnice za vrijeme borbe protiv tenkovske jedinice. Leao sam na zemlji, bez svijesti, kad mi je sovjetski tenk preao preko ruke. Uhvaen sam kao zarobljenik, prevezen u bolnicu u mjesto zvano Chita i potom poslan u internacijski logor u Sibiru. Ondje su me drali sve do 1949. Od vremena kad su me 1937. godine poslali u Manduriju, na kontinentu sam ukupno proveo dvanaest godina. Za sve to vrijeme ni jedan jedini put nisam nogom kroio na japansko tlo. Moja je obitelj vjerovala da sam poginuo borei se protiv Rusa. Napravili su grob za mene na seoskom groblju. Prije no to sam napustio Japan, bio sam u vezi s jednom tamonjom djevojkom, ali kad sam se vratio, ona je ve bila udana za drugoga. A i to je drugo trebala uiniti? Dvanaest godina je dugo vrijeme." Kimnuo sam glavom. "Oprostite, g. Okada" rekao je. "Ovaj razgovor o starim vremenima mora biti dosadan mladom ovjeku poput vas. Ali, elio bih vam rei jo jednu stvar. Mi smo bili sasvim obini mladi ljudi, ba kao i vi. Nikada nisam ni pomislio da elim postati profesionalni vojnik. elio sam postati uitelj. im sam diplomirao dobio sam obavijest o mobilizaciji, potom su me uputili na vojne vjebe i tako sam zavrio na kontinentu punih dvanaest godina. Moj je ivot protekao poput sna." Nakon tih rijei porunik Mamiya je neko vrijeme sjedio i utio. "Ako vam ne smeta", rekao sam poslije nekog vremena, "jako bih volio uti kako ste se vi i g. Honda upoznali." Doista sam elio doznati kakav je tip ovjeka bio g. Honda prije no to sam ga upoznao. Spustivi obje ruke na koljena, porunik Mamiya je sjedio i razmiljao o neemu. Ali, nije bio zbunjen niti je oklijevao. Jednostavno je razmiljao. "Ta bi pria mogla potrajati i to prilino dugo" kazao je. "Nita za to", odgovorih. "Nikada je nikome nisam ispriao. Isto tako sam sasvim siguran da je ni g. Honda nije nikome ispriao. Razlog zbog kojeg to govorim je taj... to smo nas dvojica imali dogovor... da to uvamo kao tajnu. Ali, g. Honda je sada mrtav. Jedino sam ja jo ostao. Nikom nee natetiti ako je sada ispriam." I tako mi je porunik Mamiya poeo priati svoju priu.

12
Duga pria porunika Mamiye, prvi dio

"U Manduriju sam upuen poetkom 1937. godine" zapoeo je svoju pripovijest porunik Mamiya. "Bio sam promaknut u in zastavnika i dodijeljen glavnom stoeru Kwantunke armije stacionirane u Hsin-chingu. S obzirom na to da sam na fakultetu diplomirao zemljopis, bio sam rasporeen u geodetsku jedinicu ija je specijalnost bila izrada zemljovida i drugih geografskih i srodnih karata. To mi je jako odgovaralo jer, da budem iskren, zadae i obveze koje sam morao izvravati pripadale su meu najlake. Osim toga, stanje na teritoriju marionetske drave Mandukuo u to je doba bilo relativno stabilno. Nakon izbijanja kinesko-japanskog rata, pozornica sukoba premjestila se iz Mandurije prema unutranjosti Kine, a snage koje su tada poslane u rat nisu pripadale Kwantunkoj armiji, nego onima stacioniranima u Kini. Istina, manjih je okraja stalno bilo, ali bile su ograniene na teritorij u unutranjosti zemlje, uglavnom u brdima i planinama. 89

Mona Kwantunka armija ostala je samo da bi nadzirala novu 'nezavisnu' dravu Mandukuo, dok smo mi pod nadzorom drali sjever zemlje. Ipak, i dalje smo bili u ratu i stalno su se odravali manevri. Na sreu, imam morao sudjelovati u njima, jer ti su se manevri esto odravali u jako tekim uvjetima. Temperatura bi odjednom pala na minus trideset. Jedan pogrean korak, i ovjek je lako mogao izgubiti ivot. Svaki put kad bi odravali takve vjebe, stotine vojnika bi zavrile u bolnici zbog tekih ozeblina ili bi bili poslani u toplice na oporavak. Grad Hsin-ching nije bio metropola, ali je nedvojbeno bio zanimljivo mjesto i ako se ovjek elio zabaviti, mogao je pronai brojne mogunosti. Mi novi asnici koji smo k tome bili neenje, stanovali smo zajedno u nekoj vrsti pansiona umjesto u vojnikim barakama. Kao da smo iznova ivjeli studentske dane. Nizali su se mirni dani i ja sam si zadovoljno govorio da se neu moi poaliti ako se tako zavri moje slubovanje u vojsci. Dakako, bio je to sve samo ne pravi mir. Nedaleko od nas vodile su se krvave borbe. Veina Japanaca shvatila je da e se rat s Kinom pretvoriti u ivo blato iz kojeg se nikad neemo iskobeljati. Hou rei, tako su razmiljali oni Japanci koji su imali barem malo mozga u glavi. Uope nije bilo vano koliko smo borbi dobili, Japan jednostavno nije mogao nastaviti vladati takvim golemim okupiranim teritorijem. Barem to nije bilo teko shvatiti. Naravno, to je rat dulje trajao, broj mrtvih i ranjenih bio je sve vei. Odnosi sa Sjedinjenim Amerikim Dravama bili su sve gori. ak i kod kue, u domovini, sjena rata je iz dana u dan bila sve vidljivija. Bile su to mrane godine, 1937. i 1938. Ali, ivei lagodnim ivotom asnika u Hsin-chingu, mi se gotovo uope nismo pitali gdje se dogaa rat. Svake veeri smo pili i zabavljali se, ak smo odlazili oijukati u kavane gdje su se okupljale ruske djevojke. A tada, jednog dana koncem travnja 1938., pozvao me vii asnik glavnog stoera i predstavio gospodinu Yamamotu, ovjeku odjevenom u civilno odijelo. Imao je kratko podianu kosu i brkove. Nije bio osobito visok. Rekao bih da mu je bilo oko 35 godina. Na vratu je imao povei oiljak za koji mi se uinilo da je nastao od udarca noem ili maetom. Nadreeni asnik mi je kazao: 'G. Yamamoto je civil. Vojska ga je unajmila da provede istraivanje o ivotu i obiajima Mongola koji ive u Manduriji. On uskoro odlazi na sljedei zadatak, a to je izvianje pograninog teritorija izmeu Mongolije i stepe Hulunbuira. Vojska e mu osigurati oruanu pratnju. Vi ete biti lan te pratnje.' Nisam povjerovao u jednu jedinu rije koju mi je rekao. Bez obzira na to to je taj Yamamoto bio odjeven u civilno odijelo, bilo je ve na prvi pogled oito da je profesionalni vojnik. Pogled u njegovim oima, nain na koji je govorio, njegovo dranje, sve je upuivalo na to da je neki visoko pozicioniran asnik ili moda obavjetajac i da je na zadatku koji zahtijeva da prikrije pripadnost vojsci. Osjeao sam neto zloslutno u itavoj stvari. Ukupno smo trojica bili dodijeljeni za pratnju Yamamotu. Premalo za uinkovitu naoruanu pratnju, premda bi vei broj ljudi privukao pozornost trupa koje su bile rasporeene du granica Unutranje Mongolije. ovjek bi pomislio da je rije o osjetljivom zadatku povjerenom grupici pomno odabranih ljudi, ali istina je bila sasvim drugaija. Ja sam bio jedini vii asnik i nisam imao ba nikakvog borbenog iskustva. Jedini u ije smo se znanje ratovanja mogli pouzdati, bio je vodnik imenom Hamano. Poznavao sam ga prilino dobro, pravi vojniina koji je bio rasporeen u glavni stoer. Svim silama se trudio postii to vii in u vojnoj hijerariji i poslije se istaknuo u brojnim borbama. Bio je krupan i neustraiv, i znao sam da moemo raunati na njega ako zagusti. Zato su kao treega izabrali desetnika Hondu, zaista mi nikad nije bilo jasno. I on se, poput mene, tek nedavno bio prikljuio vojsci i nije imao nikakvo iskustvo u pravoj borbi. Bio je utljivi tih mladi i ostavljao je dojam da nee biti ni od kakve koristi ako doe do borbe. To prije to je pripadao sedmoj pukovniji, to je znailo da su ga oni iz glavnog stoera poslali k nama ba radi tog zadatka. Ve to je bio oit znak da im je jako vrijedan, ali ja sam to shvatio tek mnogo kasnije. Mene su izabrali da vodim itavu grupu jer sam jo na fakultetu studirao topografiju zapadne granice Mandurije i podruje oko rijeke Khalkhe. Moja osnovna zadaa bila je napraviti nove, bolje karte i zemljovide tog podruja. ak sam nekoliko puta avionom nadlijetao podruje. Osim pratnje Yamamotu, moja obveza bila je prikupiti jo detaljnije 90

topografske podatke i tako poboljati tonost zemljovida. Dakle, jednim udarcem ubiti dvije muhe. Da budem iskren, zemljovidi za granino podruje Mongolije i stepu Hulunbuir koje smo u to vrijeme imali bili su nevjeto izraeni, jedva malo bolji od starih zemljopisnih karata kad je Kinom vladala dinastija Manchu. Nakon to je Japan okupirao Manduriju i od nje stvorio marionetsku dravu Mandukuo, oni u Kwantunkoj armiji proveli su nekoliko istraivanja. eljeli su izraditi mnogo preciznije zemljovide, ali je podruje koje su trebali istraiti bilo golemo, a zapadna Mandurija je beskrajna pustinja. Nacionalne granice ne znae mnogo u takvoj golemoj pustoi. Mongolski nomadi ivjeli su ondje tisuama godina i nikad im nije zatrebala granica niti su uope znali za pojam granice. Izrada preciznijih zemljovida uglavnom je kasnila zbog politike situacije. Osim toga, da smo se odluili objaviti zvanini zemljovid koji bi pokazivao nau viziju granice, mogli smo izazvati velik meunarodni incident. I Sovjetski Savez i Mongolija, koji su graniili s Mandurijom, bili su iznimno osjetljivi na povrede granice, i po tom pitanju je u prolosti ve bilo nekoliko velikih sukoba. U to vrijeme nae pjeatvo nije bilo spremno za rat sa Sovjetskim Savezom. Sve nae snage su bile upregnute u rat s Kinom. Mi jednostavno nismo imali neke druge snage koje bi bile potrebne za toliko velike sukobe s Rusima. Nismo imali dovoljno raspoloivih pjeadijskih snaga ni oklopne postrojbe ili tee naoruanje ili avione. Najvanije je bilo uvrstiti krhku politiku stabilnost novonastale drave Mandukua. Vojska je smatrala da uspostava preciznih granica na sjeveru i sjeverozapadu zemlje moe priekati, i da ih je u takvim okolnostima pametnije ostaviti nedefiniranim i pokuati dobiti na vremenu. ak se mona Kwantunka armija pokorila takvom razmiljanju i prihvatila ulogu promatraa. Zbog svih tih razloga situacija je bila krajnje nejasna. Da je, unato mjerama opreza, nekim sluajem izbio rat, kao to se godinu dana poslije dogodilo u Nomonhanu, ne bismo se mogli boriti bez valjanih zemljovida. Dakako, nije bila rije o obinim kartama kakve upotrebljavaju civili, nego o topografskim kartama posebno namijenjenima vojsci. U ratu su nune to detaljnije karte sa to veim brojem raznolikih podataka, karte na kojima se jasno vidi gdje se moe utaboriti dio postrojba, gdje je pametnije smjestiti topnitvo, koliko je dana potrebno pjeatvu da stigne do odreenog cilja, gdje se mogu nabaviti hrana i voda, koliko je hrane potrebno za konje itd. Bez takvih zemljovida nije mogue voditi moderan, suvremeni rat. Zbog toga je dobar dio naih aktivnosti bio usmjeren na prikupljanje informacija. esto smo razmjenjivali informacije s tajnim slubama Kwantunke armije i onima smjetenima u Hailaru. Manje-vie smo se svi poznavali, barem povrno. Ali, prvi put sam se sreo s tim ovjekom koji se zvao Yamamoto. Nakon pet dana pripreme, iz Hsin-chinga smo vlakom otili za Hailar. Potom smo putovanje nastavili kamionom. Proli smo blizu lamaistikog hrama u Khanduru i stigli do granine promatranice vojske Mandukuoa u blizini rijeke Khalkhe. Ne sjeam se tone udaljenosti, ali ini mi se da smo bili udaljeni kojih 300 ili 350 kilometara od Hsin-chinga. Posvuda uokolo dokle pogled see pruale su se sablasno puste stepe. Ja sam s vrha kamiona trebao provjeravati konfiguraciju terena i sastav tla, ali nisam imao to provjeriti, nije bilo niega na emu bi se moj pogled zaustavio, samo niski breuljci obrasli u suhu gustu travu koji su se pruali u nedogled i oblaci koji su plovili nebom. Gledajui u zemljovid uope nisam uspijevao odrediti gdje se nalazimo, na sam poloaj mogao procijeniti jedino prema broju sati koje smo proveli u vonji. Napredujui u tiini usred posve pustog krajobraza, znalo se dogoditi da ovjek izgubi osjeaj za vlastito postojanje jer njegovom duom ovladaju sve vea nelagoda i nemo. Okolni prostor je toliko prostran i golem pa je ovjeku sve tee uravnoteeno razmiljati o vlastitom biu. Razumijete li vi uope ovo to vam govorim? Zajedno s krajolikom polako se stapao i gubio moj osjeaj za vrijeme i prostor, i sve tee sam se mogao orijentirati. Taj sam osjeaj doivio usred mongolske stepe. Ne moete ni zamisliti koliko je velika. Prije nalikuje na kakav pjeani ocean nego na golemu pustaru. Sunce bi izilo na istonom obzoru, polako prelo svoj put pustim nebom i utonulo za obzor na zapadu. To je bila jedina promjena koja se dogaala oko nas tijekom dana. U tom kretanju sunca osjeao sam neto to bih mogao nazvati velikom, kozmikom ljubavi.

91

Stigavi do granine promatranice vojske Mandukua sili smo s kamiona i put nastavili na konjima. Osim etiri konja na kojima smo jahali, imali smo i dva tovarna konja natovarena hranom, vodom i opremom. Nae je naoruanje bilo prilino oskudno. Yamamoto i ja imali smo samo pitolje. Hamano i Honda su osim pitolja nosili puke kalibra .38 i po dvije rune bombe. Preutni voa grupe bio je Yamamoto. On je donosio sve odluke i zapovijedi. Budui da je zvanino bio civil, prema vojnim pravilima ja sam trebao biti zapovjednik, ali nitko se nije protivio njegovim naredbama. Svatko bi ve na prvi pogled shvatio da je vian zapovijedanju dok sam ja, tada u inu zastavnika, bio tek obino piskaralo bez imalo ratnog iskustva. Vojnici imaju nepogreivu intuiciju da shvate tko je pravi voa i spontano ga slijede. Osim toga, moji su mi pretpostavljeni naloili da bespogovorno izvravam sve Yamamotove naredbe. Kad smo stigli do rijeke Khalkhe, nastavili smo njezinom obalom prema jugu. Rijeka je bila nabujala zbog snijega koji se otapao i u vodi su se vidjele velike ribe. U daljini bismo esto ugledali prerijske vukove. Nisu to bili pravi vukovi, prije divlji psi, ali u svakom sluaju bili su opasni. Kad bi pao mrak, morali smo se smjenjivati na strai kako bismo ih sprijeili da se prikradu konjima. Takoer smo svakodnevno viali mnotvo raznolikih ptica, uglavnom selica koje su se vraale u Sibir. Yamamoto i ja razgovarali smo o topografiji podruja. Usporeujui prijeeni put sa zemljovidima koje smo imali, vodili smo detaljne biljeke o svakoj, makar najmanjoj promjeni koju smo uoili. Ali, osim kratkih razgovora o tehnikim detaljima, Yamamoto je sve vrijeme utio. Jahao je na svom konju u tiini, jeo odvojivi se od nas, i odlazio na spavanje ne kazavi ni rije. Imao sam dojam da mu nije prvi put da prolazi tim krajem. Zapanjujue dobro je poznavao konfiguraciju terena, kao i smjer kojim smo trebali ii. Nakon to smo bez ikakvog nepredvienog dogaaja dva dana napredovali prema jugu, Yamamoto me pozvao i kazao da emo prijei rijeku prije zore. Zaprepastio sam se: druga obala rijeke pripadala je mongolskom teritoriju. ak je obala na kojoj smo se u tom trenutku nalazili bila opasno podruje meugraninih sukoba izmeu Mongolije i Mandurije jer su obje drave polagale pravo na teritorijalnu suverenost, zbog ega su neprestano izbijali novi sukobi. Ipak, u sluaju da nas otkriju mongolske ophodnje, sve dok smo bili na desnoj obali mogli smo se izvlaiti na razliku u zemljovidima dviju drava. Istini za volju, postojala je mala opasnost da na njih nabasamo u to doba godine jer je nabujala voda oteavala prelazak rijeke. No, lijeva obala bila je sasvim druga pria. Mongolske su ophodnje neprekidno patrolirale i da nas uhvate, ne bismo se mogli tako lako izvui. Na prelazak na drugu stranu predstavljao bi oito krenje granice, to bi moglo izazvati brojne politike probleme. U najgorem sluaju, mogli bi nas smjesta strijeljati, a naa se vlada ne bi mogla aliti. tovie, moji prepostavljeni nisu mi ni na koji nain dali doputenje da prijeem granicu. Istina, naloili su mi da u potpunosti izvravam Yamamotove zapovijedi. Osim toga, kao to sam ve rekao, Khalkha je bila jako nabujala i njezine struje odve snane da bismo mogli prijei rijeku koja je, pored svega ostaloga, bila ledeno hladna. ak ni nomadi nisu u to doba godine rado prelazili rijeku. Uglavnom su je prelazili usred zime kad je bila zamrznuta, ili ljeti, kad je vodostaj bio nizak i temperatura vode neto via. Kad sam mu sve to spomenuo, Yamamoto se nijemo zagledao u mene. Potom je nekoliko puta kimnuo glavom. 'Sasvim dobro razumijem va strah da ne povrijedimo meunarodne granice', kazao je, uvjeravajui me. 'Sasvim je razumljivo da se vi kao asnik koji odgovara za svoje vojnike brinete zbog takve odgovornosti. Uvjeren sam da ivote vojnika ne biste ugrozili bez velike nude. Ipak, elim da takve odluke prepustite meni. Ja u preuzeti punu odgovornost po tom pitanju. Mnogo toga vam sada ne mogu objasniti, ali ovo je dogovoreno na najvioj razini u vojsci. to se prelaska rijeke tie, ne postoje nikakvi tehniki problemi. Poznajem nekoliko tajnih prijelaza na kojima je mogue prijei rijeku. Mongolska vojska je napravila nekoliko takvih prijelaza koje titi. Pretpostavljam da je ta injenica i vama jako dobro poznata. Ve sam nekoliko puta prelazio rijeku na takvim mjestima. Prole godine sam u isto ovo vrijeme na istom ovom mjestu uao u Mongoliju. Nemojte zbog toga toliko brinuti.' 92

U jednome je imao pravo. Mongolska je vojska savreno dobro poznavala svoj teritorij i esto bi, ak i u vrijeme kad je snijeg kopnio a voda bila nabujala, poslali itavu pukovniju na desnu stranu rijeke na kojoj smo se mi nalazili. Postojala su odreena mjesta na kojima su velike vojne postrojbe mogle zaas prijei rijeku ako zatreba. A ako su je oni mogli prijei, onda je to mogao i Yamamoto, pa i mi zajedno s njime. Pronali smo jedan od tih tajnih prijelaza koji je izgradila mongolska vojska. Bio je paljivo kamufliran i nije ga bilo lako uoiti. Na mjestu gdje voda nije bila jako duboka, izmeu pliaka s jedne i druge strane, uvren uadima kako ga struja ne bi mogla odnijeti, pod povrinom vode leao je skriven drveni most. Da je vodostaj rijeke bio malo nii, promatra bi odmah shvatio da su preko tog mosta lako mogli prijei kamioni, transportna i slina vozila, ali pod povrinom vode bio je teko uoljiv ak i za izvidnike avione. Preli smo rijeku drei se za uad. Prvi je preao Yamamoto, kako bi se uvjerio da s druge strane nema mongolskih ophodnja, potom smo ga mi slijedili. Voda je bila jezivo hladna i ve poslije nekoliko trenutaka uope nismo osjeali noge, ali ubrzo smo ipak svi uspjeno preli na drugu stranu, zajedno s konjima. Teren na drugoj obali bio je mnogo vii i kad smo se uspeli mogli smo vidjeti golemu pusto iz koje smo doli. I to je bio jedan od razloga zbog kojih je u borbi za Nomonhan sovjetska vojska uvijek bila u prednosti. Razlika u visini terena takoer je bila presudna za preciznost topovske paljbe. U svakom sluaju, sjeam se da sam bio silno iznenaen raznolikou krajolika s jedne i druge strane rijeke. Takoer se sjeam da je trebalo mnogo vremena da nam se ponovno vrati osjeaj u udovima ukoenim i promrzlim od ledene vode. ak sam i glas bio izgubio na neko vrijeme. Ali, da budem sasvim iskren, silno uzbuenje zbog pomisli da se nalazimo na neprijateljskom teritoriju bilo je dovoljno da zaboravim na veliku hladnou. Ili smo na jug, slijedei rijeku koja je poput zmije vijugala pred nama. Ubrzo nam je Yamamoto kazao kako je pametnije da skinemo oznake inova s naih odora. Posluali smo ga. U sluaju da nas zarobe, bilo je bolje da ne otkrivamo nae inove. Iz istog razloga izuo sam asnike izme i navukao gamae. Upravo smo postavljali logor te veeri kad nam je iz daljine priao ovjek na konju. Bio je Mongol. Mongoli upotrebljavaju neuobiajeno visoko sedlo zbog ega se mogu uoiti jo iz velike daljine. Vodnik Hamano podignuo je svoju puku kad je vidio da nam se pribliava jaha. Ali, Yamamoto mu je kazao da ne puca. Hamano je polako spustio puku bez rijei. Nas etvorica smo stajali i ekali da nam se neznanac priblii. O ramenu je imao objeenu puku sovjetske proizvodnje, za pojasom revolver marke Mauser. Lice mu je pokrivala gusta brada i na glavi je nosio kapu s naunjacima. Prljava odjea na njemu bila je kao nomadska, ali po njegovu dranju bilo je jasno da je profesionalni vojnik. Sjahavi s konja, ovjek se obratio Yamamotu na jeziku za koji sam pretpostavio da je mongolski Donekle sam poznavao i ruski i kineski, ali ne i jezik kojim je govorio, pa sam zakljuio da govori mongolski. Yamamoto mu je odgovarao na tom istom jeziku i to me jo vie uvrstilo u uvjerenju da je Yamamoto vojni obavjetajac. Yamamoto mi je kazao: 'Zastavnie Mamiya, ja u otii s ovim ovjekom. Ne znam koliko u biti odsutan, ali elim da me ovdje ekate. Naravno, ne trebam vam to ni spomonjati, neka je sve vrijeme netko od vas na strai. Ako se ne vratim u iduih trideset i est sati, onda to svakako javite u glavni stoer. Poaljite jednog ovjeka natrag do granine promatranice vojske Mandukua.' Popeo se na konja i zajedno s Mongolom odjahao na zapad. Nas trojica smo postavili logor i za veeru pojeli neto jednostavno. Nismo smjeli paliti vatru i kuhati riu. U toj golemoj ravnici kojom su se nizale pjeane dine dokle god pogled see i najmanji dim bi odao nau prisutnost to bi neizbjeno vodilo naem zarobljavanju. U zaklonu jedne dine rairili smo niski ator i za veeru pojeli malo dvopeka i suenog mesa. im je sunce zalo za obzor gusti mrak nas je obavio i nebo se ispunilo nevjerojatnim brojem zvijezda. Sa snanim huanjem rijeke Khalkhe mijeali su se urlici stepskih vukova dok smo leali na pijesku i odmarali se. Vodnik Hamano mi je rekao: 'Izgleda da smo upali u prilino opasnu situaciju.' turo sam mu odgovorio: 'Bojim se da je tako.' 93

Do tada smo se vodnik Hamano, desetnik Honda i ja bili prilino dobro upoznali. Uobiajeno, mladog i novopeenog asnika koji je, poput mene, bio bez imalo ratnog iskustva, prekaljeni doasnik poput vodnika Hamana doveo bi u nepriliku, ali s nama je bilo drugaije. Pristupio mi je s potovanjem i cijenio moje sveuilinu naobrazbu, a ja sam mu jasno pokazivao da sam svjestan njegovog ratnog iskustva i vojnih procjena ne pridajui veliku panju razlici u inovima. Osim toga, potjecali smo iz susjednih podruja, on iz Yamaguchija a ja iz Hiroshime, pa su nai razgovori tekli mnogo spontanije. Pripovijedao mi je o ratu u Kini. Premda je imao samo osnovnu kolu i po mentalitetu bio pravi vojnik, nije bio osobito uvjeren u nunost opakog rata koji smo vodili na kineskom teritoriju. Rata za koji nitko nije mogao predvidjeti koliko e potrajati. 'Ne smeta mi to ratujem', kazao mi je. 'Ja sam vojnik. Ne pada mi teko pomisao da svakog trena mogu poginuti borei se za svoju domovinu, jer to mi posao. Ali ovaj rat koji sada vodimo, g. porunie, tu neto nije u redu. Ovo nije pravi rat u kojemu postoji bojinica na kojoj se sukobljava s neprijateljem i bori do konane pobjede ili poraza. Mi stalno napredujemo, a naprijatelj se povlai bez borbe. Kineski vojnici svuku odore i pomijeaju se s civilima i mi vie ne moemo raspoznati tko nam je neprijatelj. Onda mi pobijemo velik broj nevinih ljudi ne bismo li zastraili odmetnike ili zaostale pobunjenike i otmemo im zalihe hrane. Crta bojinice stalno se pomie, a mi smo prisiljeni krasti njihovu hranu jer naa opskrba ne stie tako brzo. to je najgore, moramo ubijati zatvorenike jer ih nemamo gdje drati, a ak i da imamo, nemamo hrane kojom bismo ih hranili. To je sasvim pogreno. Uinili smo neke strane stvari u Nankingu. To je uinila eta kojoj pripadam. Bacili smo desetke ivih ljudi u bunar i zasuli ih runim bombama. O nekim stvarima koje smo uinili sramim se uope govoriti. Ponavljam vam, ovo je rat u kojem nema nikakve pravednosti, samo dvije zaraene strane koje se ubijaju. A najgore od svih proli su jadni seljaci. Ba njih briga za ovu ili onu politiku ili ideologiju. Ba njih briga za stranku nacionalista, Osmu armiju ili japansku vojsku. Ako mogu jesti, oni su sretni. Znam kako se ti ljudi osjeaju, i ja sam sin siromanog ribara. Mali ljudi rintaju od jutra do sutra i zadovoljni su sa zdjelom rie. Ja jednostavno ne vjerujem da e bezrazlono ubijanje tih ljudi donijeti bilo kakvu korist Japanu?' Za razliku od vodnika Hamana, desetnik Honda je govorio malo. Bio je utljiv tip i sluao je kako nas dvojica razgovaramo ne upadajui sa svojim komentarima. Ali, ne mislim rei da je bio melankolian, jednostavno nije volio priati. Zbog toga esto nisam znao to misli, ali to to je bio utljiv, ne znai da se ovjek u njegovom drutvu osjeao nelagodno. tovie, njegova je utljivost djelovala umirujue. Jo bih mogao rei da je bio krajnje spokojan ovjek, jer to god bi se dogodilo, na licu mu je uvijek bio isti izraz. Dolazio je iz Asahikawe, gdje je njegov otac bio vlasnik male tiskare. Bio je dvije godine mlai od mene, i nakon to je zavrio srednju kolu pridruio se brai u obiteljskom poslu. On je bio najmlai od tri brata, najstariji je poginuo u ratu u Kini dvije godine prije. Volio je itati i kad god bi ugrabio malo slobodnog vremena, sjeo bi i itao neku knjigu s budistikom tematikom. Kao to sam vam neto ranije kazao, Honda nije imao nikakvo ratno iskustvo, u domovini se jedva godinu dana obuavao u svojoj postrojbi, ali ipak je bio izvanredan vojnik. U svakoj postrojbi postoje jedan ili dva takva ovjeka koji, strpljivi i ustrajni, izvravaju svoje obveze maksimalno dobro i nikada se ne ale. Uglavnom su tjelesno snani i imaju dobru intuiciju. Takvi odmah shvate to im se govori i to im je initi. Honda je bio jedan od takvih. Budui da je vojnu obuku proao u konjici, on je meu nama najvie znao o konjima i brinuo se za est konja koje smo poveli sa sobom. I tu je obvezu obavljao izvanredno. Katkad nam se inilo da savreno dobro razumije i osjea konjsku narav. Vodnik Hamano odmah je uoio sposobnosti desetnika Honde i povjeravao mu je mnoga zaduenja bez i najmanjeg oklijevanja. Moda ba zato to su nas tako sluajno spojili, meusobno smo se jako dobro slagali. Na odnos nije bio strogo sluben kao u redovnoj vojnoj postrojbi, tovie, mogao bih rei da je na odnos bio povjerljiv... i sasvim prijateljski. Zbog toga mi je i vodnik Hamano mogao otvoreno rei sve ono to mu je lealo na srcu, a to nije uobiajeno za odnos izmeu podinjenog i nadreenog. 94

'Recite mi, zastavnie', jednom me upitao, 'to mislite o Yamamotu?' 'Mogao bih se okladiti da pripada obavjetajnoj slubi', rekao sam iskreno. 'Onaj tko zna govoriti mongolski poput njega, taj je pravi profesionalac. Osim toga, ovo podruje poznaje kao svoj dep.' 'I ja mislim tako. Najprije sam pomislio da moda pripada nekoj grupi pobunjenika, ili da je avanturist kojega titi neko krupno ime u vojsci. Ali nije, takve lako prepoznam, neumorni su u hvalisanju i vie od polovice izmisle. I lako se mae za oruje. Ali Yamamoto nije takav jebivjetar. Taj ima muda. Uvjeren sam da je asnik, i to visokoga ranga. uo sam neku priu o tajnoj stratekoj jedinici koju vojska pokuava sastaviti od Mongola koji su pripadali sovjetskim postrojbama. Iz istog razloga su doveli nekoliko naih specijalaca koji upravljaju itavim projektom. Moda jedno ima veze s drugim?' Desetnik Honda straario je nedaleko od nas i drao puku. Ja sam svoj pitolj marke Browning drao nadohvat ruke, kako bih ga bilo kojeg trena mogao upotrijebiti. Vodnik Hamano skinuo je gamae i masirao si noge. 'Samo nagaam, naravno', nastavio je Hamano. 'Onaj Mongol kojeg smo vidjeli lako bi mogao biti asnik jedinice koja pripada protusovjetskoj strani i pokuava uspostaviti tajni kontakt s japanskom vojskom.' 'Mogue', odgovorio sam. 'Ali bilo bi pametnije da pripazite to govorite, neka to ostane meu nama. Riskirate strijeljanje.' 'Nisam toliko glup. O tim stvarima razgovaram samo s vama.' Veselo se osmjehnuo i potom uozbiljio. 'Ali, ako je ita od toga istina, onda smo u velikoj opasnosti. Predstoji nam jo jedan rat.' Kimnuo sam glavom. Mongolija, zvanino nezavisna drava, u stvarnosti je bila satelit kojim je u potpunost vladao Sovjetski Savez. U tom je smislu bila u gotovo jednakoj situaciji kao i Mandurija, koja je bila pod okupacijom japanskih snaga. No, u Mongoliji je postojala protusovjetska struja koja je imala tajne kontakte s japanskom vojskom u Manduriji i pojedini lanovi te struje uspjeli su organizirati pobune. Jezgru tih pobunjenika tvorili su asnici mongolske vojske, koji su bili ogoreni zbog represije sovjetskih snaga. Uglavnom su to bili zemljoposjednici protivni prisilnoj reformi i centralizaciji poljoprivrede, kao i lamaistiki sveenici, kojih je bilo vie od sto tisua. Jedina vanjska snaga kojoj su se pripadnici protusovjetske struje mogli obratiti za pomo bila je japanska vojska stacionirana u Manduriji. Oni su oito gajili vee simpatije prema nama kao Azijatima, nego prema Rusima. Plan o mnogo veoj i brojnijoj uroti otkriven je u glavnom gradu Ulan Batoru godinu prije, to jest 1937. Slijedile su brojne istke. Na tisue vojnika i lamaistikih sveenika bili su strijeljani kao kontrarevolucionarni elementi koji su uspostavili tajne veze s japanskom vojskom, ali antisovjetsko raspoloenje i dalje je tinjalo u jednom dijelu stanovnitva. Zato nije bilo niega udnog da japanski obavjetajac prelazi na drugu stranu rijeke Khalkhe i moda se u potaji sastaje s asnicima mongolske vojske koji podupiru protusovjetsku struju. Da bi sprijeila takve aktivnosti, mongolska je vojska postavila brojne ophodnje koje su neprekidno kontrolirale itav pogranini teritorij od deset do dvadeset kilometara unutar i izvan mandurske granice koji je proglaen zabranjenom zonom, no kako je to bilo golemo podruje, jednostavno nisu mogli drati na oku ba svaki pedalj tog tla. ak i da je njihova pobuna doivjela privremen uspjeh, bilo je sasvim jasno da e sovjetske snage smjesta intervenirati kako bi uguile njihovu kontrarevolucionarnu aktivnost. Ali, da su se sovjetske snage otvoreno umijeale, pobunjenici bi zatraili pomo od Japana, to bi Kwantunkoj armiji dalo izgovor za interevenciju. Zauzimanje Unutranje Mongolije zapravo bi predstavljalo dvosjekli ma za industrijski razvoj Sovjetskog Saveza u Sibiru. Istina, glavni stoer Carske vojske u Tokiju pokuavao je to zaprijeiti, ali ambiciozni glavni stoer Kwantunke armije nije elio tek tako odustati od teritorijalnih pretenzija prema Manduriji. Tu vie nije bila rije o uestalim pograninim sukobima, nego o totalnom ratu izmeu Sovjetskog Saveza i Japana. Bilo je za pretpostaviti da e, doe li do rata izmeu Sovjetskog Saveza i Japana, Hitler odgovoriti invazijom na Poljsku i ehoslovaku. To je bila situacija o kojoj je vodnik Hamano govorio kad je spominjao mogunosti za rat. Svanulo je, a Yamamoto se jo nije vratio. Ja sam bio posljednji na strai. Posudio sam 95

puku od vodnika Hamana, sjedio na uzvisini pjeane dine i promatrao nebo na istoku. Zora u Mongoliji je oaravajue lijep dogaaj. Jednog trena obzor postaje jedva vidljiva linija koja se nazire u tami, a onda polako poinje svitati. Kao da se s neba spustila golema ruka i polako podignula koprenu noi s lica zemlje. Kao to sam ve rekao, bio je to velianstven prizor koji sam teko mogao valjano objasniti. Zagledan u taj prizor, imao sam dojam da se i moje vlastito postojanje polako smanjuje i iezava. U toj nadzemaljskoj dimenziji nije bilo ni najmanjeg traga neega tako beznaajnog kao to su ljudske aktivnosti. Taj isti dogaaj ponavljao se stotinama milijuna, tisuama milijuna puta, jo od vremena kad na zemlji nije postojalo nita to bi sliilo na ivot. Zaboravljajui da sam na strai, promatrao sam svanue sasvim opinjen. Nakon to se sunce sasvim uspelo na nebo zapalio sam cigaretu, otpio gutljaj vode iz uture i pomokrio se. Tada su mi misli odlutale prema Japanu. Doarao sam si svoj rodni grad poetkom svibnja. Miris cvijea, um rijeke, oblake na nebu. Prijatelje iz mladosti i lanove obitelji. Slatke i jo tople riine okruglice. Nisam velik ljubitelj slatkia, ali jo uvijek se dobro sjeam koliko sam tog jutra udio za jednom jedinom riinom okruglicom. Bio bih dao polovicu godinje plae za jednu jedinu okruglicu. A kad sam poeo razmiljati o Japanu, odjednom sam se osjetio naputenim na kraju svijeta. Zato smo morali riskirati vlastite ivote da bismo se borili za ogoljeno podruje bez ikakve vojne ili industrijske vanosti, za pustu zemlju na kojoj ne uspijeva nita osim oskudne trave i stjenica. Da se radilo o obrani domovine, i ja bih se borio do smrti. Ali, nije imalo nikakvog smisla rtvovati ovaj jedan jedini ivot zbog ogoljenog komada zemlje na kojoj ne raste ni ria niti ita drugo.

Yamamoto se vratio u zoru idueg dana. Dogodilo se da sam opet bio posljednji na strai. Gledao sam u rijeku kad sam iza sebe zauo udaljeno konjsko njitanje. Istog trena sam se okrenuo, ali nisam nita vidio. Uperivi puku, zagledao sam se u smjeru iz kojeg mi se uinilo da sam uo zvuk. Progutao sam pljuvaku, a zvuk iz vlastitog grla bio je dovoljno jak da me uplai. Prst na okidau mi je drhtao. Nikad prije nisam opalio hitac u nekoga. Poslije nekoliko sekunda, vrludajui uzvisinom pjeane dine, pojavio se Yamamoto na konju. I dalje drei prst na okidau, promotrio sam okolno podruje, ali nikog drugog nisam vidio, ni Mongola koji je doao po njega niti neprijateljske vojnike, jedino se na nebu na istoku vidio veliki bjeliasti mjesec nalik na kakav zloslutni megalit. Yamamoto je bio ranjen u lijevu ruku, koja je bila povezana bijelim rupcem natopljenim krvlju. Probudio sam desetnika Hondu da se pobrine za konja. Oznojen, zapjenjene gubice i sopui, konj je oito dugo galopirao. Hamano me zamijenio na strai, a ja sam izvadio prvu pomo da previjem Yamamotovu ruku. 'Metak je proao kroz meso i krvarenje je prestalo', rekao je Yamamoto. Na sreu metak je proao kraj kosti i iziao na drugu stranu, napravivi ranu u mesu. Izvadio sam rubac, natopio ga alkoholom i dezinficirao ulaznu i izlaznu ranu i ponovno ih zavio. Za sve vrijeme Yamamoto nije ni trepnuo, samo mu je nad gornjom usnom izbio znoj. Otpio je nekoliko gutljaja vode iz uture, zapalio cigaretu i s oitim olakanjem snano povukao dim. Zatim je izvadio svoj Browning, stavio ga ispod ruke, otvorio spremnik i s pomou samo jedne ruke u nj ubacio tri metka. 'Smjesta odlazimo. Zastavnie Mamiya, prelazimo Khalkhu i kreemo ravno prema graninoj promatranici mandurske vojske.' Brzo smo raspremili logor jedva izgovorivi pokoju rije, uzjahati konje i zaputili se prema prijelazu preko rijeke. Yamamota nisam pitao to se dogodilo, kako je ranjen ili s kime se sukobio. Nisam bio u poloaju da mu postavim takvo pitanje, a ak i da jesam, vjerojatno mi ne bi odgovorio. Osim toga, jedina stvar koju sam tada imao na umu bila je da to prije napustimo neprijateljski teritorij, prijeemo rijeku i barem se koliko-toliko izvuemo na sigurno. Jahali smo u tiini, podbadajui nae konje du travnate ravnice. Nitko nije izustio ni rije, ali bilo je jasno da svi mislimo na isto. Moemo li se doepati druge obale? Ako

96

mongolska ophodnja stigne do mosta prije nas, to e biti kraj naih nada. Nisu postojale ni najmanje anse da pruimo bilo kakav otpor. Sjeam se kako mi je znoj curio niz pazuha. 'Recite mi, zastavnie Mamiya, je li vas ikada pogodio metak iz puke pitolja?' upitao me Yamamoto poslije duge utnje. 'Nikad', odgovorio sam. 'A jeste li ikad pucali u koga?' 'Nikad.' Nisam mogao zakljuiti kakav su dojam ostavili na njega moji odgovori, niti sam znao kakvu su svrhu ta njegova pitanja imala. 'Ovdje je dokument koji po svaku cijenu treba dostaviti glavnom stoeru', rekao je, spustivi ruku na bisage. 'Ako ga je nemogue uruiti onda ga treba unititi, spaliti, zakopati, nije vano, ali nikako ne smije, ni pod kojim okolnostima, pasti neprijatelju u ruke. Upamtite, to je na osnovni zadatak. elim biti siguran da ste me dobro razumjeli. To je jako, jako vano.' 'Razumio sam', odgovorih mu. Yamamoto me pogledao u oi. 'Ako togod poe po zlu i vidite da e nas zarobiti, prva stvar koju morate uiniti jest ubiti me. Bez i najmanjeg oklijevanja. Budem li u stanju, svakako u to sam uiniti. Ali s ovakvom rukom, moda to neu moi. U tom sluaju, vi me morate ubiti. Bez i najmanjeg oklijevanja.' Kimnuo sam glavom ne kazavi nita.

Kad smo napokon stigli do tajnog prijelaza preko rijeke, malo prije no to je pao mrak, strah koji sam osjeao sve vrijeme dok smo jahali pokazao se utemeljenim. Ophodnja mongolskih vojnika bila se ve utaborila na tom mjestu. Yamamoto i ja uspeli smo se na vrh jedne od dina i naizmjenino ih promatrali kroz dalekozor. Ukupno je bilo osam vojnika, ali za obinu pograninu ophodnju bili su veoma teko naoruani. Jedan od njih je nosio pukomitraljez, teka strojnica bila je postavljena na uzvisini, a oko nje vree s pijeskom. Bilo je oito da su se ondje utaborili kako bi nas sprijeili da prijeemo na drugu stranu rijeke. Razapeli su atore pokraj rijeke i deset konja privezali u blizini. inilo se da im je plan bio da ondje ostanu sve dok nas ne zarobe. 'Ima li koji drugi prijelaz preko rijeke kojim bismo se mogli posluiti?' upitao sam. Yamamoto je prestao gledati kroz dalekozor i pogledao me odmahnuvi glavom. 'Postoji jo jedan prijelaz, ali je predaleko. Dva dana jahanja. Nemamo toliko vremena. Jedino nam preostaje da ovdje prijeemo rijeku pa to bude.' 'Mislili ste da rijeku prijeemo nou, po mraku?' 'Tako je. To je jedini nain. Konje emo ostaviti ovdje. Ako uspijemo likvidirati straare, ostali e vjerojatno spavati. Ne brinite se, huanje rijeke e prikriti sve ostale zvukove. Ja u se pobrinuti za straare. Do tada ne moemo uiniti nita vie, bolje da se sada odmorimo i prikupimo snagu.' Dogovorili smo se da emo operaciju prelaska rijeke poeti u tri ujutro. Desetnik Honda je s konja skinuo zalihe hrane, poveo ivotinje daleko u stepu i pustio ih. Iskopali smo duboku rupu i u nju zakopali nae zalihe hrane i streljivo. Jedino to je svatko od nas zadrao bila je utura s vodom, jednodnevna porcija suhe hrane, oruje i nekoliko metaka. Doe li do sukoba s mongolskim snagama, koje su bile brojnije i mnogo bolje naoruane, mi im se ni u kom sluaju ne bismo mogli suprotstaviti bez obzira na to koliko streljiva ponijeli. Nije nam preostalo drugo nego da se odmorimo. ak i ako uspijemo prijei rijeku, morat emo neprestano napredovati Desetnik Honda prvi je otiao na strau, a trebao ga je zamijeniti vodnik Hamano. Ispruivi se pod atorskim krilom, Yamamoto je istog trena zaspao. Vjerojatno nije spavao sve vrijeme dok je bio na zadatku. Pokraj uzglavlja odloio je konu torbu u koju je stavio sve vane dokumente. Hamano je zaspao nedugo poslije njega. Svi smo bili jako umorni, ali ja sam bio odve napet da bih zaspao. Dugo sam leao budan i stalno su mi navirale slike kako ubijamo uvare ili kako iz strojnice pucaju po nama dok prelazimo rijeku. 97

Dlanovi su mi bili vlani od znoja, sljepoonice bubnjale. Nisam bio siguran da u, kad ubrzo doe vrijeme za to, biti sposoban ponaati se kao asnik. Izvukao sam se iz atora i sjeo kraj desetnika Honde koji je bio na strai 'Znate, desetnie Honda,' rekoh mu, 'moda emo poginuti ovdje'. 'Moe biti, a i ne mora', odgovorio je. Neko vrijeme smo utjeli U njegovom je odgovoru bilo neto to me zaintrigiralo. Intuicija mi nikad nije bila jaa strana, no bilo mi je jasno da je njegov odgovor dvosmislen. Odluio sam ga izravno upitati. 'Ako mi imate to rei, nemojte se ustezati', rekoh mu. 'Ovo je moda posljednji put da nas dvojica razgovaramo, zato mi recite sve to imate rei.' Ugrizavi se za gornju usnu, Honda se poigravao pijeskom kraj svojih nogu. Bilo mi je jasno da se borio sa svojim osjeajima. 'Zastavnie', kazao je nakon nekog vremena. Pogledao me ravno u oi. 'Od nas etvorice ovdje prisutnih, vi ste onaj koji e najdue ivjeti, mnogo due no to biste i sami mogli povjerovati. Umrijet ete u Japanu.' Sada je bio red na mene da mu se zagledam u oi. Nastavio je: 'Vjerojatno se pitate kako to znam, ali to je neto to ni sam ne mogu objasniti. Jednostavno znam.' 'Jeste li vi nekakav vidovnjak ili neto slino?' 'Moe biti. Ali ne vjerujem da se taj moj osjeaj moe definirati kao vidovnjatvo ili izvanosjetilno opaanje, nije to toliko sveto. Kao to sam vam ve rekao, ja to jednostavno osjeam. Nita vie.' 'Jeste li tu sposobnost oduvijek imali?' 'Oduvijek', odgovorio mi je bez imalo oklijevanja. 'No, od trenutka kad sam to shvatio, ja to stalno skrivam. Ali, ovaj put rije je o ivotu i smrti, a vi ste me o tome pitali, zastavnie, zato vam govorim istinu.' 'A to je s ostalima? Znate li to e biti s ostalima?' Odmahnuo je glavom. 'Neke stvari znam, neke jednostavno ne znam. Za vas je moda bolje da to ne znate. Moglo bi vam izgledati odve drsko da takve ozbiljne stvari govorim nekome tko je zavrio fakultet kao to ste vi, ali na sudbinu jedne osobe treba uvijek gledati unatrag, nakon to je odreeni dogaaj proao, a ne unaprijed. Imam odreeno iskustvo u tim stvarima. A vi ga, zastavnie, nemate.' 'U svakom sluaju, upravo ste mi rekli da neu poginuti ovdje?' Uzeo je aku pijeska i pustio da mu sipi kroz prste. 'To je sve to mogu rei. Neete umrijeti na kontinentu.' elio sam nastaviti razgovarati o toj temi, ali desetnik je nakon tih rijei uutio. inilo se da je utonuo u vlastita razmiljanja. Drei svoju puku, zurio je u golemu pusto. to god da sam mu jo rekao, ne bi do njega doprlo. Vratio sam se u niski ator postavljen u zaklonu dine, legao pokraj vodnika Hamana i zatvorio oi. Uspio sam zaspati. I to dubokim snom, uz osjeaj da me netko vue za noge na dno mora."

13
Duga pria porunika Mamiye, drugi dio

"Ono to me probudilo bio je metalni kljocaj sigurnosnog zapora na otkoenoj puki. 98

Nijednom se vojniku ne smije dogoditi da ne prepozna taj zvuk, makar bio u najdubljem snu. To je jedinstven zvuk, hladan i teak kao i sama smrt. Gotovo instinktivno sam posegnuo za pitoljem koji je leao pokraj mojeg uzglavlja, ali upravo u tom trenutku netko me nogom udario u sljepoonicu. Od siline udarca zaas sam gotovo oslijepio. Doavi do daha, otvorio sam oi i ugledao ovjeka koji me udario. Sagnuo se i uzeo moj pitolj. Polako sam podignuo glavu i ugledao cijevi dviju puaka uperenih u mene. Dva mongolska vojnika drala su ih uperene u mene. Sasvim sam siguran da sam bio zaspao pod atorskim platnom, ali mora biti da su oni neujno sklonili razapeto atorsko platno jer se nada mnom vidjelo nebo i na njemu brojne zvijezde. Drugi mongolski vojnik drao je pukomitraljez uperen u Yamamota, koji je leao iza mene sasvim mirno, kao da je tedio snagu znajui da je svaki otpor uzaludan. Svi mongolski vojnici nosili su gotovo do zemlje duge injele i na glavama imali kacige. Dvojica bijahu uperili snane depne svjetiljke u Yamamota i mene. Ispoetka sam uspijevao shvatiti to se dogodilo: probudio sam se iz dubokog sna i doivio velik ok. Ali, pogled na mongolske vojnike i Yamamotovo lice jasno mi je govorio da je nae sklonite otkriveno i prije no to smo pokuali prijei rijeku. Zatim me poela progoniti znatielja to se dogodilo s Hondom i Hamanom. Polako sam okrenuo glavu, ali njima nije bilo ni traga. Ili su ve bili ubijeni ili su uspjeli pobjei. Vojnici su oito pripadali ophodnji koju smo malo prije promatrali dalekozorom. Bilo ih je svega nekoliko. Imali su jedan pukomitraljez i nekoliko puaka. Zapovijedao im je krupan doasnik i on je jedini od njih nosio prave vojnike izme. On je bio taj koji me udario nogom. Sagnuo se i uzeo konu torbu koja je leala pokraj Yamamotove glave. Otvorio ju je, pogledao unutra, potom okrenuo i istresao njen sadraj. Jedino to je iz nje ispalo bila je kutija cigareta. Jedva sam mogao povjerovati vlastitim oima. Bio sam prisutan i jasno vidio kad je Yamamoto stavio onaj dokument u torbu. Skinuo ju je sa sedla i stavio pokraj svojeg uzglavlja. Yamamoto se trudio sauvati hladnokrvnost, no vidio sam kako mu se izraz lica promijenio u trenu. Oito ni on nije znao to se dogodilo s dokumentom. Kakvo god bilo objanjenje, nestanak dokumenta oito je za njega predstavljao golemo olakanje. Kao to mi je rekao nekoliko sati prije, na jedini zadatak bio je da se pobrinemo da dokument ne padne neprijatelju u ruke. Vojnici su sve nae stvari istresli na zemlju i detaljno ih pregledavali, ali nisu nali nita vano. Potom su nam naredili da svuemo svu odjeu i pregledali depove na kouljama i hlaama. Bajunetama su probadali nau odjeu i naprtnjae. Ali, nisu pronali nikakav dokument. Uzeli su nae cigarete i penkale, nae novanike i biljenice i rune satove i razdijelili ih meu sobom. Jedan za drugim isprobali su nae cipele i onaj kojemu je mjera odgovarala, uzeo ih je. Meusobno su se poeli svaati oko plijena, ali ih je doasnik ignorirao. Pretpostavljam da je Mongolima bila sasvim normalna stvar da od ratnih zarobljenika i mrtvih neprijatelja uzmu osobne stvari. Doasnik je uzeo jedino Yamamotov sat, ostavivi svojim ljudima da se svaaju oko ostalih stvari. I ostali dio nae opreme, pitolje i streljivo, zemljovide i kompas i dalekozor natrpali su u platnenu torbu, moda s namjerom da sve poalju u glavni stoer u Ulan Batoru. Potom su nas dvojicu, koji smo i dalje bili nagi, vrsto svezali debelim uetom. Kad god bi mi prili blie, osjetio bih neugodan vonj, oito se mjesecima nisu kupali. Odore su im bile pohabane, prljave od blata, praine i masnih mrlja od hrane. ovjek jednostavno nije mogao odrediti kakva je bila izvorna boja njihovih vojnikih odora. Cipele im bijahu izlizane i pune rupa i doslovce su im se raspadale na nogama. Nije udo to su eljeli nae. Lica su im bila surova i beutna, zubi prljavi i pokvareni, kosa duga i raupana. Prije su podsjeali na planinske hajduke ili drumske razbojnike nego na vojnike, ali oruje sovjetske proizvodnje i oznake inova jasno su ukazivali da pripadaju redovnim postrojbama Narodne Republike Mongolije. Ipak, meni su disciplina njihovih bojnih postrojba i vojniki moral izgledali prilino jadni. Mongoli su otporni, vrsti vojnici, ali nikada se nisu uspjeli naviknuti na moderno ratovanje u regularnim jedinicama. No je bila jezivo hladna. Promatrajui kako bijela para izlazi iz usta mongolskih vojnika i sporo isparava u tamu, imao sam dojam da sam se grekom zatekao u tuoj nonoj mori. Jo 99

uvijek mi nije bilo sasvim jasno da se sve to doista zbiva. Tek sam poslije shvatio da je to bio tek poetak none more nevjerojatnih razmjera. Ubrzo se jedan od mongolskih vojnika pojavio iz mraka, vukui neto jako teko. Prezrivo se osmjehujui, stao je pred nas. Bilo je to Hamanovo mrtvo tijelo. Bio je bosonog, netko je ve ukrao njegove izme. Nastavili su mu svlaiti odjeu, vadei sve to su pronali u depovima. Otimali su se za njegov sat, novanik i cigarete. Razdijelili su cigarete i puei pregledali sadraj njegovog novanika. Ispalo je nekoliko mandurskih novanica i fotografija ene, vjerojatno njegove majke. Voa grupe neto je rekao i uzeo novac. Fotografiju su bacili na zemlju. Vjerojatno su se mongolski vojnici uspjeli douljati Hamanu iza lea i prerezati mu grlo dok je straario. Uinili su upravo ono to smo mi njima namjeravali uiniti. Crvena krv je jedva primjetno tekla iz otvorene rane, vjerojatno je ve bila istekla na mjestu na kojem su ga zaklali. Jedan od vojnika je iz korica na remenu izvukao no, svinute otrice. No je bio dugaak oko petnaest centimetara. Zamahnuo je njime ispred mojeg lica. Bilo je to prvi put da sam vidio no tako udnog oblika. inilo se da je izraen za neku posebnu namjenu. Vojnik je napravio pokret kao da e mi prerezati grlo i zazvidao kroza zube. Neki su se vojnici nasmijali. No je oito bio vojnikovo privatno vlasnitvo, ne dio vojne opreme. Svaki je vojnik imao dugu bajunetu zataknutu za remen oko struka. Vjerojatno je tim svrnutim noem prerezao Hamanu grlo. Nakon to je nekoliko puta zamahnuo, vratio ga je u korice. Ne izgovorivi ni rije, Yamamoto je otro pogledao u mojem smjeru. Premda je njegov pogled potrajao jedva tren, odmah sam znao to mi je pokuavao rei: 'Mislite li da je desetnik Honda uspio pobjei?' Unato zbunjenosti i strahu, i ja sam razmiljao o istome: kamo je nestao desetnik Honda? Ako je Honda uspio izbjei iznenadnom napadu mongolske patrole, moda postoji neka ansa i za nas. Istina, slaba ansa, jer veliko je pitanje bilo to Honda moe uiniti sasvim sam. Ali, makar i minimalna ansa bolja je nego nikakva. itavu no su nas drali vrsto zavezane, polegnute na pijesku. Dva su nas vojnika uvala: jedan s pukomitraljezom, drugi s pukom. Ostali su se odmarali nekoliko metara dalje i puili, razgovarali i smijali se. Mogli su se barem malo opustiti nakon to su nas zarobili. Ni ja ni Yamamoto nismo prozborili ni rije. Premda je bio mjesec svibanj, u tom se podruju temperatura u zoru sputa ispod nitice. Pomislio sam da emo leei goli moda umrijeti od hladnoe. No, sama hladnoa nije bila nita u usporedbi s jezivim strahom koji sam osjeao. Nisam imao pojma to nas eka. Ti su ljudi bili tek obina vojna ophodnja, vjerojatno nisu imali ovlasti da odlue to s nama. Morali su ekati da doe netko drugi. A to je znailo da nas vjerojatno nee odmah ubiti. to e biti poslije toga, teko sam mogao predvidjeti. Yamamoto je vjerojatno bio pijun, a ja sam zarobljen zajedno s njime, pa je bilo logino da dijelimo istu sudbinu. U svakom sluaju, neemo se lako izvui. Malo nakon to je zora poela rudjeti, s neba se zaulo potmulo brujanje aviona. Uskoro sam u daljini ugledao srebrnkast trup aviona. Bio je to izvidniki avion sovjetske proizvodnje s vojnim oznakama Mongolije. Avion je napravio nekoliko krugova iznad nas. Vojnici su poeli mahati, i pilot im je uzvratio nekoliko puta povlaei zakrilca gore-dolje. Ubrzo je avion sletio na oblinju pustaru, podignuvi velik oblak praine. Samo tlo bilo je jako tvrdo i bez ikakvih izboina, pa je avion mogao lako sletjeti i uzletjeti. Pomislio sam kako su taj teren moda redovito koristili kao pomonu pistu. Jedan od vojnika uzjahao je konja i odgalopirao prema avionu vodei jo dva osedlana konja. Kad su se vratili, u sedlima dvaju konja sjedila su dva asnika za koja sam odmah pretpostavio da imaju visoke inove. Jedan je bio Rus, drugi Mongol. Slutio sam da je ophodnja radiovezom obavijestila glavni stoer o naem zarobljavanju, pa su dva asnika doletjela iz Ulan Batora kako bi nas ispitali. Obojica su najvjerojatnije pripadali obavjetajnoj slubi Bio sam nauo da su oni iz GPU-a* zakulisno sudjelovali u masovnim uhienjima i progonu onih iz protusovjetske struje godinu dana prije. Oba asnika imala su besprijekorno iste odore i bili su svjee obrijani. Rus je na sebi imao neku vrstu vojnike kabanice s pojasom. izme su mu bile ulatene. * GPU (skraenica za Gosudarstvennoe Politicheskoe Upravlenie), tajna policija u Sovjetskom
Savezu, poznata i kao Ogpu, eka ili NKVD.

100

Bio je mrav i srednje visine. Bilo mu je izmeu trideset i trideset pet godina, imao je iroko elo, uzak nos i izrazito svijetlu put. Nosio je i naoale s metalnim okvirom. Sve u svemu, ostavljao je dojam prilino bezline face. Stojei pokraj njega, zdepasti tamnoputi mongolski asnik je izgledao poput malog surog medvjeda. Mongol je pozvao doasnika i njih trojica su se izdvojili i neko vrijeme razgovarali. Pretpostavljam da im je doasnik podnio iscrpan izvjetaj. Doasnik je donio platnenu torbu u kojoj su se nalazile oduzete nam stvari i pokazao im njezin sadraj. Rus je svaki predmet prouio s velikom pomnjom i potom ih sve opet vratio u torbu. Rekao je neto Mongolu koji je, sa svoje strane, neto kazao doasniku. Tada je Rus iz depa na prsima izvukao tabakeru, otvorio je i drugu dvojicu ponudio cigaretama. Sva trojica nastavili su razgovor zapalivi cigarete. Razgovarajui, Rus je nekoliko puta desnom akom snano udario o lijevi dlan. Izgledao je ljutito. Mongolski asnik je ruke drao prekriene na prsima i doimao se zabrinuto, a doasnik je nekoliko puta odmahnuo glavom. Na koncu, ruski je asnik polako doao do mjesta na kojem smo Yamamoto i ja leali svezani. 'elite li zapaliti jednu?' upitao je na ruskom. Kao to sam prije napomenuo, studirao sam ruski na fakultetu pa sam u prilinoj mjeri mogao pratiti razgovor, no pretvarao sam se da ga ne razumijem. 'Hvala vam, ali sada mi se ne pui', odgovorio je Yamamoto na tenom ruskom. 'Vrlo dobro', kazao je sovjetski asnik. 'Stvari e ii mnogo bre ako moemo razgovarati na ruskom.' Skinuo je rukavice i stavio ih u dep kabanice. Na njegovoj lijevoj ruci zasjao je zlatan prsten. 'Vi ste, uvjeren sam, svjesni da mi traimo odreenu stvar. Na sve mogue naine nastojimo doi do nje. Mi znamo da je imate. Nemojte me pitati kako znamo, dovoljno je to to znamo. Ali, sada je nemate uza se. Logiki razmiljajui, to znai da ste je negdje sakrili prije no to smo vas zarobili. Niste je prenijeli ...' Rukom je pokazao prema drugoj obali rijeke Khalkhe. 'Nitko od vas nije preao rijeku. Pismo mora jo uvijek biti ovdje, na ovoj strani, skriveno negdje. Jeste li razumjeli to sam vam rekao?' Yamamoto je kimnuo glavom. 'Razumio sam', odgovorio je. 'Ali, o tom pismu mi nita ne znamo.' 'Dobro', dodao je Rus bezizraajno. 'U tom sluaju, moram vam postaviti jo jedno pitanje. to ste uope radili ovdje? Kao to znate, ovaj teritorij pripada Narodnoj Republici Mongoliji. S kakvim ste namjerama uli na teritorij koji pripada drugima? elim uti vae objanjenje.' Yamamoto mu je objasnio da smo izraivali nacrte za zemljopisne karte. Jo mu je rekao da je on civil koji radi za kartografski institut, a da smo ja i ovjek kojeg su ubili njegova pratnja. Da smo znali da druga strana rijeke nije na teritorij i da alimo to smo povrijedili teritorijalnu granicu, ali da to nismo smatrali za osobito velik prekraj. Naposljetku mu je kazao kako smo eljeli promotriti konfiguraciju terena s druge strane rijeke jer je ondje znatno via. Ruski asnik je prezrivo iskrivio usta podrugljivo se osmjehnuvi. 'Vama je ao to ste povrijedili teritorijalnu granicu?' kazao je polako. 'Da, da. Naravno da vam je ao. Dakle, eljeli ste promotriti konfiguraciju terena s visine. Da, da, kako ne. Pogled je uvijek bolji s uzvisine. Vrlo logino.' Izvjesno vrijeme je utio i gledao u oblake na nebu. Zatim je ponovno pogledao prema Yamamotu, polako zavrtio glavom i uzdahnuo. 'Kad bih samo mogao povjerovati u to to mi govorite. Bilo bi mnogo bolje za sve nas. Da vas mogu potapati po leima i rei: Da, da, shvaam, sve smo razjasnili, a sada pourite i vratite se kui. A drugi put budite obazriviji. Zbilja bih elio da mogu tako postupiti. Ali, na nesreu, ja to ne mogu. Zato to ja jako dobro znam tko ste. A znam i radi ega ste ovdje. Mi imamo prijatelje u Hailaru, ba kao to vi imate prijatelje u Ulan Batoru.' Izvadio je rukavice iz depa, protresao ih i ponovno presavio, i opet vratio u dep. 'Iskreno govorei, nemam nita osobno protiv vas da bih vas muio ili ubio. Ako mi date traeno pismo, odmah u zavriti s vama. Istog trena u vas pustiti i slobodno moete otii. Moete prijei rijeku i vratiti se kui. Jamim vam to svojom au. Sve ostalo je nevano, o tome e se pobrinuti oni iz unutarnjih poslova. Neka vas to ne brine.' 101

Suneva svjetlost s istoka napokon je poela snanije grijati moje tijelo. Vjetar nije puhao i nekoliko velikih bijelih oblaka sporo je prolazilo nebom. Uslijedila je duga utnja. Nitko nije rekao ni rije. Ruski asnik, mongolski asnik, ljudi iz ophodnje i Yamamoto, svi su utjeli. Yamamoto je jo od trenutka kad je zarobljen izgledao pomiren s injenicom da e umrijeti. Lice mu je bilo bezizraajno. 'Vas dvojica... vi ete sigurno... umrijeti', Rus je nastavio rastegnuto govoriti, kao da se obraa maloj djeci. 'Umrijet ete jezivom smru. Oni...' Na te rijei Rus je pogledao prema mongolskim vojnicima. Onaj krupni s pukomitraljezom pogledao je u mene, cerei se i pokazujui pokvarene zube. 'Oni vole ubijati ljude na vrlo okrutan nain koji zahtijeva veliku matu. Oni su, moglo bi se rei, pravi strunjaci u muenju i ubijanju. Jo od vremena Dingis Kana, Mongoli se zabavljaju osobito krvolonim i neovjenim nainima ubijanja. Mi Rusi smo to itekako dobro iskusili. Uimo o tome u koli na satu povijesti. Uimo to su nam Mongoli inili kad su provalili u Rusiju. Pobili su milijune ljudi. Bez ikakvog razloga, iz puke zabave. Zarobili su stotine ruskih plemia u Kijevu i sve ih pobili. Znate li za taj dogaaj? Najprije su pripremili velike, debele daske i potom naredili plemiima da legnu na zemlju. Na njih su poloili te velike daske i na njima napravili veliku gozbu. Stotine ljudi su umirali zdrobljeni pod velikom teinom. Normalnim ljudima neto slino ne bi nikad palo na pamet, zar ne? Trebalo je vremena da se sve to pripremi. Tko bi se drugi toga sjetio? Ali, oni su to uinili. Zato? Zato to je za njih to bila zabava. Oni i danas uivaju u takvim stvarima. Jednom sam vlastitim oima vidio na to su sve spremni. Vjerovao sam da sam za svoje godine puno toga vidio, ali te noi sam izgubio apetit. Razumijete li to vam govorim? Govorim li prebrzo?' Yamamoto je odmahnuo glavom. 'Ba dobro', dodao je Rus. Proistio je grlo i potom nastavio. 'Naravno, ovo e biti drugi takav sluaj. Moda e mi se apetit vratiti do veere. No, volio bih, ako je ikako mogue, izbjei nepotrebno ubijanje.' Drei ruke za leima, neko se vrijeme opet zagledao u nebo. Zatim je izvadio rukavice i pogledao u avion. 'Danas je ba lijep dan', nastavio je. 'Istina, proljee je ovdje jo uvijek prohladno, ali i ovako je dobro. Da je toplije, pojavile bi se muhe i komari. Ba su nepodnoljivi. Meni je proljee drae od ljeta.' Izvadio je tabakeru, stavio cigaretu u usta i zapalio je ibicom. 'Jo jednom u vas pitati. Tvrdite li i dalje da nita ne znate o pismu?' Yamamo je kazao samo jednu jedinu rije: 'Njet.' 'Dobro, kad je tako', kazao je Rus. Okrenuo se prema mongolskom asniku i rekao mu neto na mongolskom. ovjek je kimnuo glavom i izdao zapovijed vojnicima. Ratrkali su se uokolo, donijeli nekoliko veih grana i poeli ih otriti bajunetama, ubrzo ih pretvorivi u etiri otra kolca. Odmjeravajui udaljenost izmeu kolaca, kamenjem su ih zabili u zemlju, nainivi kvadrat Sve te pripreme potrajale su dvadesetak minuta, ali nisam mogao ni zamisliti emu e posluiti. Rus je kazao: 'Za njih je krvoprolie isto to i dobar komad peenja. to pripreme due traju, to vie u svemu uivaju. Ubiti ovjeka nije nikakav problem, dovoljan je jedan metak iz pitolja i sve je gotovo. Ali, to uope ne bi bilo...' Zastao je u govoru i vrhom kaiprsta polako preao po glatko izbrijanoj bradi '... zanimljivo.' Odvezali su Yamamota i poveli ga do kolaca. Tamo su mu ruke i noge zavezali za etiri kolca. Razapet na tlu i sasvim nag, vidjelo se da je Yamamoto imao nekoliko svjeih rana po tijelu. 'Kao to znate, ovi ljudi su nomadi', rekao je ruski asnik. 'A nomadi, svima je dobro poznato, uzgajaju ovce, jedu njihovo meso, striu im vunu, tave njihovu kou. Njima su ovce dragocjene ivotinje. Provode svoje dane, tovie, svoje ivote, zajedno s ovcama. Savreno su vjeti u deranju koe, koju potom sue i upotrebljavaju za atore i svoju odjeu. Jeste li ikad gledali kako ovci deru kou?' 'Jednostavno me ubijte i zavrite s time', kazao je Yamamoto. Rus je priljubio dlan o dlan i blago tarui jedan o drugi kazao: 'Ne brinite se, ubit emo vas. Ja vam to jamim. Moda e potrajati malo dulje, ali umrijet ete. Ne morate se brinuti zbog toga, nama se ne uri. Nalazimo se u ovoj golemoj pustoi. Dokle god pogled see, 102

nema niega. Osim vremena. A nama jedino treba malo vremena. Osim toga, elim vam rei jo mnogo toga. Recimo, o deranju koe. U svakom plemenu ima barem nekoliko pravih strunjaka koji znaju ba sve o deranju koe. Oni to obavljaju nevjerojatnom brzinom i vjetinom, pa vam se ini da stvorenje kojemu deru kou uope ne osjea to se dogaa. Ali, naravno...' Iz depa na prsima ponovno je izvadio tabakeru, premjestio je u lijevu ruku i prstima desne ruke nekoliko puta lagano kucnuo po njoj. '... ne osjetiti nita pri takvom iskustvu nije mogue. Stvorenje kojemu ivome deru kou trpi nepodnoljivu bol. Osim toga, dugo traje dok smrt ne nastupi. Obilno krvarenje je osnovni uzrok smrti, ali dok se to dogodi, proe jako mnogo vremena.' Pucnuo je prstima. Mongolski asnik mu je priao. Iz injela je izvadio no u koricama. Bio je istog oblika kao onaj koji je izvadio mongolski vojnik koji mi je prijetio da e me zaklati. Izvukao je no iz korica i zadrao ga u visini prsiju. Na jutarnjem suncu otrica je sjajila tupim metalnim bljeskom. 'Ovaj ovjek je jedan od velikih strunjaka za deranje koe', rekao je ruski asnik. 'elim da malo bolje pogledate njegov no. To je no posebno napravljen za deranje koe i majstorski je izraen. Otrica je tanka i otra poput britve. A znanje i vjetina koje ti ljudi posjeduju uistinu su zapanjujui. Oni ve tisuama godina deru kou ivotinjama. Mogu oderati ljudsku kou kao to bi obian ovjek ogulio breskvu. I to bez ijedne ogrebotine. Govorim li sluajno prebrzo, razumijete li me?' Yamamoto nije nita rekao. 'Oni obrauju samo malu povrinu koe i postupno prelaze na drugi dio', rekao je ruski asnik. 'Moraju raditi polako ako ne ele otetiti kou. Ako se, u meuvremenu, odluite togod kazati, molim vas, ne oklijevajte. Tada neete morati umrijeti. Na je ovjek obavio isti posao bezbroj puta i jo se nikada nije dogodilo da osoba kojoj dere kou ne progovori. Imajte to na umu. to prije prestanemo, bolje za obojicu.' Drei no u ruci, zdepasti mongolski asnik pogledao je u Yamamota i podrugljivo mu se osmjehnuo. I dan-danas pamtim taj osmijeh. Nikad ga nisam uspio zaboraviti, ma koliko elio. Dok su vojnici rukama drali i koljenima pritiskali Yamamota, on je poeo derati kou s najveom panjom. Doista je izgledalo da guli breskvu. Nisam to mogao gledati, zatvorio sam oi. Kad sam to uinio, jedan od vojnika me je udario kundakom puke. Nastavio me udarati sve dok nisam otvorio oi. Ali, zatvorenih ili otvorenih oiju, i dalje sam uo Yamamotov glas. On je isprva podnosio bol bez i najmanjeg jauka. Ali, ubrzo je poeo vritati. Nikad u ivotu nisam uo takve jezive urlike, kao da nisu potjecali od ljudskog bia. Mongolski asnik je poeo derati kou s Yamamotovog desnog ramena i nastavio sve do prstiju. Radio je polako i paljivo, gotovo s ljubavlju. Kao to je ruski asnik kazao, takva vrsta vjetine gotovo se mogla nazvati umjetnikim djelom. Da se nisu uli urlici, ovjek bi lako pomislio da taj postupak nije toliko bolan. Ali, urlici su rjeito govorili o uasnoj boli koja je pratila to djelo. Ubrzo je koa itave Yamamotove desne ruke bila oderana u jednom jedinom komadu. Mongolski asnik je kou dodao vojniku koji je stajao pokraj njega i taj ju je prstima rairio, pokazujui je ostalima. Za sve to vrijeme krv je curila s koe. Tada je asnik preao na deranje koe s Yamamotove lijeve ruke, ponavljajui postupak. Nakon toga mu je oderao obje noge, odrezao penis i testise, kao i ui. Zatim mu je oderao kou s glave i lica i svega preostaloga. Yamamoto je izgubio svijest, ponovno se osvijestio od boli i opet izgubio svijest. Urlici bi se nastavili istog trena kad bi doao k svijesti i prestali kad bi ponovno pao u nesvijest. Ali, glas mu je bio sve slabiji i ubrzo je sasvim zamukao. Za sve to vrijeme, ruski asnik je vrhom izme pravio besmislene crtee po zemlji. Mongolski vojnici su taj jezivi prizor promatrali u potpunoj tiini. Njihova lica su bila sasvim bezizraajna, na njima ovjek nije mogao vidjeti ni gaenje ni uzbuenje ni zaprepatenje. Promatrali su kako njihov asnik dere komade koe jedan za drugim s istim izrazom na licu koji bi ovjek mogao imati obilazei kakvu tvornicu. U meuvremenu, ja nisam prestajao povraati. ak i kad vie nisam imao to povratiti, i dalje sam osjeao nagon za povraanjem. Napokon je zdepasti Mongol podignuo uvis paljivo oderanu kou s Yamamotovog torza. ak su i bradavice na prsima bile itave i 103

netaknute. Nikada za cijeloga ivota nisam vidio neto toliko jezivo. Netko od vojnika je kou stavio suiti kao to se sui plahta. Sve to je ostalo na zemlji bilo je Yamamotovo oderano tijelo, krvav komad mesa s kojeg je doslovce svaki centimetar koe bio oderan. Najuasniji je bio pogled na lice. Dvije velike one jabuice zurile su van iz crvenog mesa. Zubi ogoljeni, usta irom otvorena kao da su htjela jo jednom jauknuti. Dvije male rupe bijahu sve to je ostalo od nosa. Tlo je prekrivala krv. Ruski asnik je pljunuo na zemlju i pogledao u mene. Potom je izvadio rupi iz depa i obrisao si usta. 'Ovaj tip oito nije nita znao, inae bi progovorio', kazao je, vrativi rubac u dep. Glas mu je zvuao nekako manje raspoloeno nego prije. 'Da je ita znao, sigurno bi nam rekao. teta. U svakom sluaju, taj je ovjek bio profesionalac, prije ili poslije bi gadno zavrio. E pa dobro, i s time smo zavrili. Ako on nije nita znao, onda ni ti vjerojatno nita ne zna.' Uzeo je cigaretu, stavio je u usta i zapalio ibicom. 'A to znai da nas vie ne zanima. Nema potrebe da te muimo. Nisi nam vrijedan, ak ni kao zarobljenik. elimo da ovaj sluaj ostane u potpunoj tajnosti. Nastali bi problemi ako bismo te odveli u Ulan Bator. Najpametnije bi bilo da ti smjesta presudim, ispalim ti metak u glavu i zakopam te u pijesak ili spalim, a pepeo bacim u rijeku. To bi bilo najjednostavije rjeenje. to ti misli? Pogledao me ravno u oi. Nastavio sam se pretvarati da ne razumijem to mi govori. 'Izgleda da ne razumije ruski jezik. Samo gubim vrijeme razgovarajui s tobom. Nita za to, recimo da glasno razgovaram sa samim sobom. U svakom sluaju, imam dobre vijesti za tebe. Odluio sam ti potedjeti ivot. Uzmimo da je to moj mali izraz kajanja to sam bezrazlono ubio tvoga prijatelja. Dovoljno smo krvi prolili za danas. Zato te neemo ubiti. Umjesto toga, pruit emo ti priliku da preivi... naravno, bude li imao sree. anse da se neto takvo dogodi nisu velike, prije su nikakve. Ali i najmanja ansa je ipak ansa. Bolje to nego biti iv odran. Slae li se?' Podignuo je ruku i pozvao mongolskog asnika. Taj je s velikom panjom oprao svoj no vodom iz uture i upravo ga je bio zavrio otriti o brus. Vojnici su rairili komade Yamamotove koe i stojei pokraj njih o neemu razgovarali. Moda o zapanjujuim detaljima tehnike kojom je koa bila oderana. Mongolski asnik uvukao je svoj no u korice i potom ga vratio u dep injela prije no to nam je priao. Nakratko je pogledao u mene, potom se obratio svom kolegi asniku. Rus je Mongolu kazao nekoliko kratkih reenica, a on je, bez ikakvog izraza na licu, potvrdno kimnuo glavom. Jedan vojnik je doveo dva konja. 'Vraamo se u Ulan Bator', obratio mi se ruski asnik. 'Nije mi drago to se vraam praznih ruku, ali to da se radi. Jednom dobije, drugi put izgubi. Nadam se da e mi se apetit vratiti do veere, ali nisam ba siguran.' Dva vojnika podigla su me na konja i potom me vrsto vezali za sedlo. U koloni jedan po jedan krenuli smo prema sjeveru. Vojnik ispred mene je neprestano pjevuio neku monotonu pjesmu jedva ujnim glasom. Osim njega, jedino su se uli tupi udarci kopita o pijesak. Nisam imao pojma kamo me vode ili to e uiniti sa mnom. Jedino to sam znao bilo je to da sam za njih bio beskorisno, bezvrijedno bie. Neprekidno sam si ponavljao rijei ruskog asnika koji mi je kazao da me nee ubiti, ali i da su moje anse da preivim gotovo nikakve. to je time htio rei? Pomislio sam da me moda ele muiti na neki poseban nain i potom pustiti. Ali barem me nisu odmah ubili niti su me oderali ivog poput Yamamota. Ve i to to sam jo bio iv znailo je neto. Moda se, na kraju, neu uspjeti spasiti smrti, ali barem neu umrijeti onakvom jezivom smru. Ako je ono to mi je ruski asnik kazao bilo istina, onda me nee ubiti tako brzo. to se vie vremena prostiralo izmeu mene i smrti, to su izgledi da preivim bili vei. Nije mi preostalo nita drugo nego vrsto vjerovati u to. A onda su mi, sasvim iznenada, na pamet pale rijei desetnika Honde, njegovo udno proroanstvo da neu umrijeti na kontinentu. Sjedei vrsto privezan za sedlo dok je pustinjsko sunce peklo moju kou, nekoliko puta sam ponovio svaku rije koju mi je kazao. Zanio sam se pokuavajui se tono sjetiti njegovih izraza, boje njegovog glasa, zvuka svake njegove rijei elio sam vjerovati njegovim rijeima. Zar da umrem na takvom mjestu? Ja u se izvui iv i opet u hodati rodnim krajem. 104

Jahali smo jo dva ili tri sata i potom se zaustavili kraj povelike kamene zvijezde koju su tko zna koliko stoljea prije postavili lamaistiki sveenici. Te kamene zvijezde, zvane obo, zatitnice su putnika namjernika i isto tako dragocjeni putokazi usred pustinje. Vojnici su sjahali i odvezali me. vrsto me drei za miice, dvojica su me nekamo poveli. Pomislio sam da je to mjesto na kojem e me ubiti. Doveli su me do bunara iskopanog u pijesku. Bunar je okruivala gotovo metar visoka kamena ograda. Natjerali su me da kleknem, zgrabili me za zatiljak i prisilili da se zagledam u dno bunara. inilo se da je dubok jer u gustoj tami nisam mogao nita razabrati. Doasnik u izmama pronaao je kamen veliine ake i bacio ga u bunar. Nekoliko trenutaka potom uo se tup udarac kamena o pijesak. Bunar je oito bio presuio. Neko je sluio kao bunar usred pustinje, ali vjerojatno su podvodne vode promijenile svoj tok i on je presuio. Sudei prema vremenu koje je bilo potrebno da kamen udari o dno, bio je prilino dubok. Doasnik je pogledao u mene prezrivo se osmjehujui. Zatim je iz kone futrole privrene za pojas izvadio automatski pitolj. Otkoio je sigurnosni zapor i ubacio metak u spremite uz glasan kljocaj. Potom je cijev pitolja prislonio uz moju sljepoonicu. Tako ju je drao dugo vremena, ali nije povukao okida. Polako je spustio pitolj i lijevom rukom pokazao prema bunaru. Pokuavajui pljuvakom ovlaiti suhe usne, zagledao sam se u pitolj u njegovoj ruci. Oito mi je pokuavao rei: Ima dvije mogunosti. Ili u te ja sada ubiti iz pitolja, ili moe skoiti u bunar. Budui da je bunar bio toliko dubok, prepao sam se da u poginuti ako loe padnem. ak i ako preivim pad, umrijet u polaganom smru na dnu bunara. Napokon mi je sinulo da je to ona ansa o kojoj je govorio ruski asnik. Mongolski doasnik je pokazao na sat koji je oduzeo Yamamotu i podignuo pet prstiju. Dao mi je pet sekunda da odluim. Kad je izbrojio do tri, popeo sam se na rub bunara i bez velikog oklijevanja skoio unutra. Nisam imao izbora. Nadao sam se da u se moda moi uhvatiti za unutranju stijenku i tako ublaiti pad, ali nije mi uspjelo. Nisam se uspio zadrati za zid, nego sam pao ravno na dno. Uinilo mi se da je prolo jako mnogo vremena dok nisam pao na dno. U zbilji nije potrajalo vie od nekoliko sekunda, ali sjeam se da sam razmiljao o brojnim stvarima dok sam padao. Pomislio sam na rodno mjesto, tako daleko. Pomislio sam na djevojku s kojom sam samo jednom spavao prije no to su me poslali na kontinent. Pomislio sam na majku i oca. Sjeam se da sam bio zadovoljan to imam mlau sestru a ne brau; ako ja poginem, barem e ona ostati uz njih, vojska im je nee oduzeti. Pomislio sam na riine okruglice. Tada sam tresnuo o zemlju i izgubio svijest. Imao sam osjeaj da je sav zrak koji je bio u meni u trenu izletio van. Udario sam o dno bunara poput vree pijeska. Vjerujem da sam svijest izgubio od siline udarca, ali samo na nekoliko sekunda. Kad sam doao k svijesti, osjetio sam da neto po meni kropi. Pomislio sam da kii, ali pogrijeio sam. To je bila mokraa. Mongolski vojnici su mokrili po meni dok sam ja leao na dnu bunara. Podignuo sam pogled i visoko nada mnom ugledao njihove obrise i kako mokre s okruglog kamenog ruba. Osjetio sam jezivu nadrealnost u onome to sam vidio, poput halucinacije izazvane drogom. Ali bilo je stvarno, uistinu sam leao na dnu bunara a oni su mokrili po meni. Nakon to su zavrili, netko me iz visine pokuao osvijetliti bakljom. uo sam ih kako se smiju. A tada su nestali s ruba otvora. Nakon toga je sve utonulo u duboku tiinu. Neko vrijeme sam ostao leati licem uz tlo, ekajui da se uvjerim nee li se vratiti. Ali nakon to je prolo dvadeset minuta, potom pola sata (ako sam mogao valjano odrediti bez sata), nisu se vratili. inilo se da su otili i ostavili me. Bio sam naputen na dnu bunara usred pustinje. Kad je postalo sasvim jasno da se vie nee vratiti, odluio sam provjeriti jesam li se ozlijedio pri padu. Ali, to u potpunom mraku nije bilo lako. Nisam nita vidio, pa ni vlastito tijelo. Jedino sam mogao pipati i dodirivati se, ali nisam bio siguran da je ono to sam osjeao u mraku bilo uistinu tono. Osjeao sam se rtvom vlastite nemoi. Bio je to vrlo udan osjeaj. Ipak, malo-pomalo, poeo sam shvaati situaciju u kojoj sam se nalazio. Prva stvar koju sam shvatio bila je da sam imao iznimnu sreu jer je dno bunara bilo prilino meko i pjeskovito. U suprotnom, zbog siline udarca pri padu s takve visine svaka kost bi bila 105

slomljena. Duboko sam udahnuo nastojei se pomaknuti. Najprije sam pokuao pomaknuti prste. Bili su ukoeni, ali ipak su slabo reagirali. Tada sam se pokuao pomaknuti i sjesti, ali nisam uspio. Imao sam dojam da sam potpuno izgubio svaki oblik osjetljivosti. Mozak mi je sasvim normalno radio, ali veza izmeu mojeg tijela i moje svijesti nije funkcionirala, nisam uspijevao prenijeti snagu volje u udove i miie. Odustao sam i izvjesno vrijeme ostao leati u mraku. Ne znam koliko sam tako ostao. Malo-pomalo moja osjetila su poela reagirati Zajedno s postupnim povratkom osjeta, vratio se i osjeaj boli. Gotovo sa sigurnou sam mogao rei da mi je noga bila slomljena. Moda mi je i rame bilo iaeno, ili, ako nisam imao sree, slomljeno. Leao sam nepokretno i trpio bol. I prije no to sam toga bio svjestan, suze su potekle niz moje obraze, suze boli, i jo prije, suze oaja. Vjerujem da vi gospodine Okada uope ne moete shvatiti kakav je to osjeaj oaja. Spoznaja da lei naputen u dubokom bunaru usred pustinje na kraju svijeta, obuzet jezivom boli u potpunoj tami. Ve sam bio poeo aliti to me mongolski doasnik nije jednostavno ustrijelio. Da su me ubili hicem iz pitolja barem bi mogli posvjedoiti da sam mrtav. Ali umrijeti u bunaru, to bi doista bila nevidljiva i neujna smrt koja ne bi imala nikakve veze s vanjskim svijetom. Tu i tamo bih zauo vjetar kako pue. Puui povrinom zemlje, vjetar je na otvoru bunara stvarao sablasne zvukove, nalik udaljenim jecajima neke ene. Jedan obian otvor spajao je taj daleki svijet sa zbiljom u kojoj sam se nalazio i jecajima vjetra koji su dopirali do mene, premda jedino u dugim, isprekidanim intervalima. Potom bi opet sve proela potpuna tiina i jo gui mrak. Trpei bol, rukom sam pokuao ispitati tlo oko sebe. Dno bunara bilo je ravno. Nije bilo osobito iroko, moda kojih metar i pol ili najvie metar i sedamdeset centimetara. Ispitujui tlo, moja ruka je iznenada napipala tvrd, otar predmet. U strahu sam refleksno povukao ruku, ali ubrzo sam je ponovno ispruio prema toj stvari. Prstima sam polako dotaknuo taj otri predmet. Najprije sam pomislio da je suha grana stabla, ali sam ubrzo shvatio da dodirujem kosti. Ne ljudske kosti, nego neke manje ivotinje. Na dnu bunara nije bilo niega vie. Samo pijesak, suh i sitan. Potom sam dlanom preao po zidu. inilo se da je bio od tankih, ravnih kamenih ploa. Premda bi tijekom dana povrina pustinje bila jako vrela, toplina se nije uspijevala probiti u taj svijet ispod zemlje. Kamenje je bilo hladno poput leda. Rukom sam prelazio po zidu provjeravajui pukotine izmeu kamenja. Ako se nogama uspijem osloniti o izboine ili ih barem malo ugurati izmeu pukotina u zidu, moda bih se mogao popeti sve do otvora. Ali pukotine su bile odve uske a ja sasvim slomljen, pa sam ubrzo shvatio da je to neizvodljivo. Uz velik napor uspio sam se odvui blie k zidu i polako uspraviti uz njega. Od svakog pokreta noge i ramena su me boljeli kao da ih probija tisue otrih igala. Pri svakom udahu i izdahu imao sam osjeaj da e mi se itavo tijelo raspasti u komadie. Dodirnuo sam rame i shvatio da je oteeno i vrelo.

Koliko je vremena tako prolo, ne znam. Jednog trena dogodilo se neto sasvim neoekivano. Suneva svjetlost probila se kroz otvor bunara i zaas ga snano osvijetlila. Svjetlost toliko snana da sam ostao bez daha. Uspio sam vidjeti itavu unutranjost bunara. Tama i hladnoa zaas su iezli i topla njena suneva svjetlost obasjala je moje nago tijela Kao da je sunce svojim zrakama blagosiljalo moje rane, osvjetljavajui pri tome siune kosti neke ivotinje pokraj mene. Te kosti su mogle predstavljati predznak moje vlastite sudbine, ali tako obasjane svjetlou, bile su mi jedini sudrug. Mogao sam vidjeti kameni zid koji me okruivao. Obasjan suncem mogao sam zakratko zaboraviti svoj strah, bol i oaj. Potom je svjetlost iznenada nestala ba kao to se i pojavila. itav taj interval bio je iznimno kratak. U vremenskom smislu potrajao je deset, najvie petnaest sekunda. U odnosu na kut pod kojim su zrake dopirale, to je bilo jedino vrijeme tijekom itavog dana kad se suneva svjetlost mogla probiti do dna bunara. Suneva svjetlost je iezla prije no to sam mogao shvatiti njezino puno znaenje.

106

Nakon to je svjetlost nestala, zavladao je jo vei mrak. Bio sam itav, ali nemoan da se pomaknem. Nisam imao kap vode, ni zalogaj hrane, niti komad odjee na sebi. Dugo poslijepodne je prolo, dola je no i temperatura je naglo pala. Nisam mogao zaspati. Moje tijelo je eznulo za snom, ali hladnoa me probadala poput tisua malih bodlji. Imao sam osjeaj da moje tijelo malo-pomalo postaje sve nepokretnije i da odumire. Podignuvi pogled mogao sam vidjeti zvijezde kako svjelucaju na nebu. Nevjerojatno mnogo zvijezda. Zurio sam u njih i promatrao njihov spori hod. Njihovo pomicanje bilo je jedini dokaz da vrijeme i dalje tee. Uspio sam nakratko zaspati, probudio se zbog boli i hladnoe, ponovno zaspao i ubrzo se opet probudio. Napokon je svanulo. Kroz okrugli otvor bunara otra igliasta svjetlost zvijezda postupno je poela blijedjeti. Ali i nakon to je poelo svitati, zvijezde nisu sasvim iezle. Premda su se jedva vidjele golim okom, i dalje su slabo treptale. Da bih ublaio e, polizao sam jutarnju rosu to se uhvatila za kameni zid bunara. Naravno, skupilo se svega nekoliko kapi, ali one su za mene imale okus nebeskog blagoslova. Jednog trena mi je palo na pamet da vie od jednog dana nisam okusio bilo kakvu hranu ili vodu. A ipak nisam osjeao glad. Ostao sam nepokretan, na dnu bunara. Nita drugo nisam mogao uiniti. Nisam mogao valjano razmiljati, osjeaj osamljenosti i dalje me snano proimao. Jednostavno sam sjedio i nisam ni o emu razmiljao. Ipak sam nesvjesno ekao onaj kratki trenutak kad e se tijekom dana u bunar probiti snop blistave suneve svjetlosti. Mora biti da je to bila pojava koja se dogaala oko podneva, kad je sunce bilo u zenitu i svjetlost obasjavala povrinu zemlje pod pravim kutom. ekao sam jedino taj trenutak. Jer jedino tome sam se mogao nadati. Prolo je mnogo vremena, barem meni se tako inilo. Jednog trena sam zaspao. Odjednom sam osjetio da se neto dogaa i probudio se. Svjetlost je upravo pod pravim kutom obasjavala dno bunara. Shvatio sam da me ta bljetava svjetlost ponovno blagosilja. Rairio sam obje ruke kako bih upio to vie topline. Svjetlost je bila mnogo snanija nego prvi put i potrajala je malo due. Barem se meni tako inilo. Suze su mi potekle. Imao sam osjeaj da su se sve tekuine u mojem tijelu pretvorile u suze i potekle iz mojih oiju, kao i da se itavo moje tijelo otapa. Blagoslovljen tom udotvornom svjetlou, uope mi vie nije bilo stalo hou li umrijeti ili ne. Dapae, elio sam umrijeti. U tom jedinstvenom trenutku doivio sam izvanredan osjeaj tjelesne sjedinjenosti sa svjetlou. Pravo znaenje ivota izviralo je iz te svjetlosti koja je potrajala jedva desetak sekunda i ja sam pomislio da trebam umrijeti upravo tada i tamo. Naravno, prije no to se ita drugo moglo dogoditi, svjetlost je ponovno nestala. I dalje sam se nalazio na dnu tog bunara. Mrak i hladnoa opet su me vrsto obavili, kao da me uvjeravaju da svjetlost nije nikada postojala. Dugo, dugo se nisam pomaknuo dok su mi suze kapale niz lice. Nemoan da bilo to uinim ili uope razmiljam, inilo mi se da me pokorila neka golema sila. Imao sam dojam da sam se pretvorio u mumiju, u praznu ljuturu. Ali tada sam se, sasvim prazne svijesti, sjetio proroanstva desetnika Honde: neu umrijeti na kontinentu. Nakon to se svjetlost ukazala i nestala, poeo sam vjerovati u njegovo proroanstvo. Jer, ja nisam poginuo ondje gdje sam i kada sam trebao poginuti. Nije se radilo o tome da nisam elio umrijeti. Ja tada i na tom mjestu nisam mogao umrijeti. Shvaate li razliku o kojoj vam govorim, g. Okada?" Usred svoje prie, porunik Mamiya pogledao je na sat. "Kao to moete vidjeti," rekao je smireno, "evo me, sjedim pred vama." Odmahnuo je glavom kao da pokuava odagnati nevidljivu nit svojih uspomena. "Ba kao to je g. Honda kazao, nisam umro na kontinentu. I od nas etvorice koji smo bili ondje, jedino sam ja jo iv." Kimnuo sam glavom ne kazavi nita. "Molim vas, oprostite mi to sam se ovoliko raspriao. Sigurno sam vas ugnjavio svojom priom o davnim danima jednog sada starca, kojemu je jo malo ivota ostalo", kazao je porunik Mamiya spremajui se ustati s kaua. "Zaboga, zakasnit u na vlak ako dulje ostanem." Pourio sam ga zadrati. "Molim vas, nemojte ba sada otii, niste zavrili svoju priu", rekoh. "to se dogodilo nakon svega? elim uti i ostatak prie." 107

Nakratko mi se zagledao u oi. "Da onda uinimo ovako", kazao je. "Ja zbilja kasnim, zato me ne otpratite do autobusne postaje? Dok budemo hodali, ja u vam ukratko ispriati ostatak prie." Iziao sam zajedno s njime i otpratio ga do autobuske postaje. "Treeg jutra me spasio desetnik Honda. One noi kad su nas zarobili, on je predosjetio da nam se mongolski vojnici prikradaju, iskrao se iz atora, sakrio i sve vrijeme iz prikrajka promatrao to se zbiva. uvi da ni po koju cijenu ne smije pasti u neprijateljske ruke, izvadio je dokument iz Yamamotove torbe. Sigurno se pitate, ako je ve predosjetio da mongolski vojnici dolaze, zato desetnik Honda nije probudio i nas da zajedno pobjegnemo, nego se sam izvukao dok smo mi spavali. Moram vas podsjetiti da nismo imali ni najmanju ansu da im umaknemo. Jer, oni su znali da smo ondje. To je bio njihov teritorij. Osim toga, bili su brojniji od nas i mnogo bolje naoruani Njima je daleko najlake bilo da nas pronau, ubiju i uzmu dokument Desetnik Honda nije mogao drugo nego sam pobjei. Na bojitu bi njegovo ponaanje bilo proglaeno za dezerterstvo, ali u posebnom zadatku kakav je bio na, najvanija stvar bila je snalaljivost. On je vidio sve to se dogodilo. Gledao je kako deru kou Yamamotu. Vidio je kako me mongolski vojnici odvode. Ali i on je ostao bez konja, pa ih nije mogao pratiti istom brzinom. Morao je pjeaiti. Iskopao je zalihe hrane koje smo bili zakopali u pustinji i u istu rupu zakopao dokument. Tada je krenuo mene traiti. Kako me uspio pronai u bunaru, doista je pravo udo. Jer on nije znao niti kojim smjerom smo krenuli." "Pa kako je onda uspio pronai bunar?" pitao sam. "Ne znam", odgovorio je porunik Mamiya. "Nije mnogo govorio o tome. Jednostavno je znao. Kad me pronaao, poderao je svoju odjeu i od nje nainio neku vrstu ueta. Tada sam ve bio na izmaku snaga i jedva svjestan svega to se dogaalo, to je jo vie otealo njegov napor da me izvue. Nekako je uspio pronai jednog konja i posjeo me na njega. Potrajalo je dok smo preli pustinju i rijeku i stigli do granine promatranice mandurske vojske. Ondje su mi pruili prvu pomo i kamionom koji su za mene poslali oni iz glavnog stoera bio sam prevezen u bolnicu u Hailaru." "A to se dogodilo s dokumentom ili pismom ili to je to ve bilo?" "Vjerojatno je jo uvijek na istom mjestu, zakopan u zemlji u blizini rijeke Khaikhe. Uope nije dolazilo u obzir da desetnik Honda i ja ponovno riskiramo ivote i prijeemo itav taj put da bismo iskopali taj dokument. Doli smo do zakljuka da je najpametnije da se drimo tvrdnje da takav dokument nije nikad ni postojao. Dogovorili smo se to emo im rei jer smo znali da e uslijediti vojna istraga. Odluili smo se strogo drati prie da nita ne znamo o postojanju bilo kakvog dokumenta. Inae bi nas optuili da smo odgovorni to ga nismo donijeli iz pustinje. Drali su nas razdvojene u zasebnim prostorijama, pod stalnim nadzorom, navodno zbog bolje lijenike njege, i svakog dana nas ispitivali. Razne glaveine su dolazile i traile od nas da im po tko zna koji put kaemo sve to znamo. Njihova pitanja su bila vrlo detaljna i pametna. ini se da su nam naposljetku ipak povjerovali. Ispriao sam im do u tanine sve to smo doivjeli, paljivo izbjegavajui spomenuti i najmanju sitnicu u vezi s dokumentom. Nakon to su zapisali nae iskaze, upozorili su nas da je to strogo povjerljiva vojna tajna koju nee unijeti u zvanine vojne dokumente i da o tome nikada ni sa kim ne smijemo razgovarati, jer emo u suprotnom biti strogo kanjeni. Dva tjedna poslije vraen sam u svoju matinu postrojbu, a ini mi se i da je desetnik Honda isto tako vraen u svoju jedinicu." "Jedna stvar mi i dalje nije jasna", rekoh. "Zbog ega su g. Hondu iz njegove matine postrojbe poslali na taj zadatak?" "Ni po tom pitanju mi nikada nije htio rei nita podrobnije. Vjerojatno su mu zabranili da ikome o tome govori. Osim toga, vjerovao je da je za mene mnogo sigurnije da o tome nita ne znam. Sudei prema mojim razgovorima s njime, pretpostavljam da je jo u ono vrijeme poznavao ovjeka kojeg smo zvali Yamamoto. U raznim prigodama sam uo da je vojska imala posebnu formaciju koja je bila iskljuivo posveena prouavanju okultnoga. Navodno su okupljali ljude s prorokim i vidovnjakim moima iz cijelog Japana i provodili razne eksperimente s njima. Pretpostavljam da je g. Honda upoznao Yamamota upravo ondje. 108

Da nije imao takve sposobnosti, g. Honda me nikad ne bi uspio pronai u bunaru i odvesti nas do tone lokacije granine promatranice mandurske vojske. Nije imao zemljovid ni kompas, a ipak smo stigli na odredite bez i najmanjeg odstupanja. Zdravorazumski razmiljajui, ovjek bi pomislio da je takva stvar nemogua. Ja sam strunjak za izradu zemljovida i poznavao sam topologiju tog podruja prilino dobro, ali nikada ne bih uspio u onome to je on sasvim lako uinio. Te osobite moi g. Honde vjerojatno su bile razlog zbog kojega ga je Yamamoto pozvao." Stigli smo do autobusne postaje i ekali. "Odreene stvari e zauvijek ostati zagonetne", nastavio je porunik Mamiya. "Postoji mnogo toga to mi je i dalje nejasno. Jo uvijek se pitam tko li je bio onaj mongolski asnik s kojim smo se sreli u pustinji. Jednako se pitam to bi se dogodilo da smo uspjeli donijeti onaj dokument u glavni stoer. Zato nas Yamamoto nije ostavio na desnoj obali Khalkhe i sam preao rijeku? Tako se mogao mnogo slobodnije kretati. Vjerojatno nas je planirao upotrijebiti kao mamac za mongolske trupe kako bi se samo on uspio izvui. Sasvim je mogue. Moda je desetnik Honda to shvatio jo od samog poetka, pa zato nije ni prstom mrdnuo kad su ga Mongoli ubijali. U svakom sluaju, prolo je jako mnogo vremena prije no to se pruila prilika da se desetnik Honda i ja ponovno sretnemo. Razdvojili su nas istog asa kad smo stigli u Hailar. Takoer, bilo nam je strogo zabranjeno razgovarati jedan s drugim ili se ak sresti. elio sam mu jo jednom zahvaliti, ali su me u tome sprijeili. On je bio ranjen u borbi za Nomonhan i poslan kui. a ja sam ostao u Manduriji sve do zavretka rata, nakon ega sam poslan u Sibir. Uspio sam ga pronai tek nekoliko godina poslije, nakon to sam iz Sibira upuen natrag u domovinu. Nakon toga smo se uspjeli sresti nekoliko puta i razmijeniti pokoje pismo. Ali, on je svaki put izbjegavao govoriti o onome to nam se dogodilo pri prelasku rijeke Khalkhe, a ni ja nisam bio osobito zainteresiran za taj razgovor. To je bilo neponovljivo iskustvo za obojicu. Mi smo ga dijelili tako to o njemu nismo razgovarali. Shvaate li to vam hou rei? Ova pria se doista oduila, ali ono to sam vam elio podvui jest osjeaj da je moj stvarni ivot vjerojatno zavrio na dnu tog bunara usred pustinje u Mongoliji. Imam dojam da sam u tom snanom svjetlu koje me obasjavalo na dnu bunara jedva deset ili petnaest sekunda svjesno pokopao vitalnu energiju vlastitog ivota. Ta je svjetlost predstavljala vrhunsku tajnu za mene. Ne znam to valjano objasniti, ali iskreno vam govorim. Nakon tog doivljaja, to god uinio ili doivio, nikad vie nisam osjetio bilo kakvu emociju. ak ni kad sam stajao ispred sovjetskih tenkova, ak ni kad sam izgubio lijevu ruku, ak ni u paklu sovjetskog internacijskog logora u Sibiru, nisam osjeao nita vie do tupost i nezainteresiranost. Moda vam zvui udno ovo to govorim, ali ni do ega mi vie nije bilo stalo. Duboko u meni neto je ve bilo mrtvo. Moda sam trebao umrijeti obasjan tom svjetlou, i jednostavno nestati, kao to sam tada i elio. To je bio pravi trenutak da umrem. Ali, kao to je g. Honda pretkazao, nisam ondje umro. Ili bih moda trebao rei da mi ondje nije bilo doputeno umrijeti. Vratio sam se u Japan nakon to sam izgubio lijevu ruku i dvanaest dragocjenih godina. Kad sam napokon stigao u Hiroshimu, moji roditelji i moja sestra ve su odavno bili mrtvi. Mlaa sestra mi je poginula od atomske bombe. Bila je rasporeena za rad u tvornici, gdje se i nalazila u trenutku kad je bomba pala. I moj otac je tako poginuo. Upravo tog dana bio se uputio k njoj da joj neto odnese, i tako je izgubio ivot. Od oka se i moja majka duevno razboljela i naposljetku je umrla 1947. godine. Kao to sam vam jo prije rekao, djevojka s kojom sam se u potaji viao udala se za drugog ovjeka i rodila mu dvoje djece. Na groblju sam pronaao vlastiti grob. Nita vie nije bilo moje. Osjeao sam se sasvim prazno. Shvatio sam da se nisam trebao vratiti. Otada je moj ivot proao ni sam ne znam kako. Postao sam profesor i u jednoj gimnaziji predavao zemljopis i povi jest. Ali u pravom smislu rijei, nisam se osjeao ivim. Rutinski sam obavljao svakodnevne poslove koji su mi bili povjereni, i tako iz dana u dan. Nikada nisam imao barem jednog pravog prijatelja, a ni bilo kakvih bliih veza s uenicima kojima sam predavao. Nikoga nisam volio. Jednostavno vie nisam znao to znai voljeti drugu osobu. Zatvorio bih oi i ugledao kako Yamamotu ivom deru kou. Neprestano sam to sanjao. Preda mnom se stalno ponavljao prizor dok mu deru kou i 109

pretvaraju ga u komad krvavog mesa. Mogao sam uti njegove bolne urlike. Takoer sam esto sanjao samog sebe kako polako umirem i raspadam se na dnu bunara. Katkad sam se pitao nije li mi se to doista i dogodilo, i nije li moj stvarni ivot postao obian san. Kad mi je g. Honda na obali rijeke Khalkhe kazao da neu umrijeti na kontinentu, bio sam vrlo radostan. Nije u pitanju bilo vjerujem ti njegovim rijeima ili ne, tada sam se elio uhvatiti za neto, bilo to. G. Honda je to vjerojatno naslutio pa me elio ohrabriti ili utjeiti govorei mi da neu umrijeti na kontinentu. Ali, tome se poslije vie nisam radovao. Nakon to sam se vratio u Japan, sve ove godine osjeam se poput prazne ljuture. A kad ovjek ivi poput prazne ljuture, ne moe se rei da je ivio sretan ivot, ma koliko dugo ivio. Srce i meso prazne ljuture mogu podariti ivot samo praznoj ljuturi. Nadam se da sam vam uspio to pojasniti, g. Okada?" "Znai li to", upitao sam ga, "da se nakon povratka u Japan niste enili?" "Naravno da nisam", odgovorio je porunik Mamiya. "Nemam enu, nemam roake, niti ikoga svojeg. Ja sam potpuni samac." Nakon to sam zaas oklijevao, pitao sam ga: "Jeste ti ikad poaliti to ste saznati za proroanstvo g. Honde?" Porunik Mamiya je nekoliko trenutaka utio. Potom me pogledao ravno u oi. "Moda i jesam", rekao je. "Moda mi to nikada nije trebao rei. Moda to nikada nisam trebao uti. Kao to je g. Honda tada kazao, sudbina jedne osobe neto je na to se ovjek tek mnogo kasnije osvre, a ne neto u to se gleda unaprijed. Ali, sada mislim da je sve to nevano. Sada jedino ispunjam svoju obvezu i nastavljam ivjeti." Autobus je doao i porunik Mamiya pozdravio se sa mnom duboko mi se naklonivi. Potom se jo jednom ispriao to mi je oduzeo dragocjeno vrijeme. "Eto, ja sada odoh", kazao je. "Hvala vam na svemu. Jako mi je drago to sam vam mogao dostaviti paket g. Honde. To znai da je i moja posljednja obveza izvrena. Sada se mirne savjesti mogu vratiti kui." Upotrijebivi i zdravu desnu ruku i onu umjetnu, vjeto je izvadio nekoliko kovanica iz depa i spustio ih u kutiju za vozarinu. Stajao sam i promatrao kako autobus zamie za ugao. Nakon to je otiao, osjetio sam udnovatu osamljenost nalik onoj malog djeteta koje se izgubi i ostane samo u nepoznatom gradu. Vratio sam se kui i sjedei na kauu u dnevnoj sobi otvorio dar koji mi je g. Honda ostavio za uspomenu. Namuio sam se dok sam otvarao nekoliko slojeva papira vrsto zalijepljenog ljepljivom vrpcom. Na koncu se pojavila vrsta kartonska kutija. Bila je to luksuzna, poklon-kutija viskija Cutty Sark, ali budui da je bila toliko laka, shvatio sam da je prazna. Otvorio sam je, ali unutra nisam pronaao ba nita. Bila je sasvim prazna. Sve to mi je g. Honda ostavio za uspomenu bila je prazna kartonska kutija.

110

Knjiga druga

PTICA KAO PROROK

Od srpnja do listopada 1984.

111

1
Konkretne injenice Glad za knjievnou

One veeri kad sam porunika Mamiyu otpratio na autobusnu postaju, Kumiko se nije vratila kui. Ostao sam je ekati sve do ponoi. itao sam, sluao glazbu i ekao je, ali na kraju sam odustao i otiao u krevet. Zaspao sam s upaljenim svjetlom. Kad sam se probudio, bilo je est ujutro. Kroz prozor je dopirala jasna danja svjedost Iza tankih zastora ptice su veselo cvrkutale. Ni traga od moje ene. Bijeli jastuk, mek i trbuast, bio je nedirnut. Bilo je posve oito da se tijekom noi niija glava nije na njemu odmarala. Njezina svjee oprana, paljivo sloena ljetna pidama leala je na nonom stoliu. Ja sam je oprao i sloio. Ugasio sam stolnu svjetiljku pokraj uzglavlja i duboko uzdahnuo, pokuavajui se usuglasiti s nadolazeim danom. Obiao sam itavu kuu u pidami. Najprije sam otiao do kuhinje, potom pregledao dnevnu sobu i zavirio u Kumikinu radnu sobicu. Provjerio sam kupaonicu i tek da bih samoga sebe umirio, otvorio vrata velikog kredenca u kuhinji i ormara u zidu. Od nje ni traga. itava se kua doimala mnogo tiom i hladnijom no to je bilo uobiajeno. Vrzmajui se tako po kui, imao sam osjeaj da bezrazlono uznemiravam i remetim spokoj naeg tihog utoita. Ne znajui to bih drugo uinio, otiao sam u kuhinju, ulio vodu u loni i upalio plin. Kad je voda prokljuala skuhao sam si kavu, sjeo za kuhinjski stol i poeo je srkati. Potom sam pojeo nekoliko kriki tosta uz salatu od krumpira, koju sam izvadio iz hladnjaka. To je bilo prvi put u dugom nizu godina da dorukujem sam. Razmiljajui o tome, doao sam do zakljuka da ni jednom nismo propustili zajedno dorukovati za sve vrijeme otkako smo u braku. esto se znalo dogoditi da zbog poslova propustimo zajedniki ruak, katkada ak i veeru, ali doruak ba nikada. Imali smo preutni dogovor po pitanju doruka. Za nas je to bio svojevrstan ritual. Bez obzira na to koliko kasno otili u krevet, uvijek bismo ustali dovoljno rano da moemo pripraviti valjan obrok i u njemu zajedno oputeno uivati. Ali, toga jutra Kumiko nije bila uz mene. Popio sam kavu i pojeo tost u tiini Preda mnom je stajala prazna stolica. Osvrtao sam se uokolo jedui i razmiljao o parfemu koji je imala na sebi prethodno jutro. Razmiljao sam o mukarcu koji joj ga je moda darovao. Pokuao sam je zamisliti kako lei zajedno s njim u krevetu, isprepletenih ruku i nogu. Zamiljao sam kako taj netko miluje njezino nago tijelo. Vidio sam njezina poput porculana glatka lea u koja sam jedva dan prije gledao dok sam joj pomogao zakopati haljinu. Kava je imala bljutav okus. Na sapun ili deterdent za pranje posua. Odmah nakon prvog gutljaja osjetio sam neugodan okus u ustima. Pomislio sam da moda okus kave kvare moji osjeaji, ali i drugi je gutljaj bio jednako neukusan. Izlio sam sadraj u sudoper i uzeo drugu, istu alicu u koju sam ulio jo kave. Opet isti bljutavi okus. Nisam mogao dokuiti zato. Dobro sam oprao loni, a i voda je bila sasvim ispravna. Ali, okus ili miris bili su nepogreivo isti: to je jedino mogao biti sapun ili deterdent za pranje posua. Izlio sam kavu i po drugi put pristavio loni s vodom, ali sam jednog trena odustao. U alicu sam ulio vodu iz slavine i popio je. Nije mi vie bilo do kave.

ekao sam do devet i pol i tada nazvao redakciju asopisa za koji je Kumiko radila, javio mi se enski glas. "Mogu li govoriti s Kumiko Okada?" pitao sam. "ao mi je, ali jo uvijek nije dola. Zahvalio sam i prekinuo vezu. Zatim sam uzeo glaati koulje, kao to uvijek inim kad sam napet Nakon to sam izglaao koulje, pokupio sam stare novine i asopise i zavezao ih 112

konopcem, oprao sudoper i obrisao prainu s polica, izribao zahodsku koljku i kadu. Potom sam ulatio zrcalo u kupaonici i oprao prozore. S lustera sam skinuo kugle od mlijenog stakla i oprao ih. Pokupio sam posteljinu i ubacio je u perilicu rublja, potom stavio iste plahte. U jedanaest sati ponovno sam nazvao Kumiko u redakciju. Javila mi se ista djevojka i ponovila da Kumiko jo nije dola. "Je li imala u planu danas izostati s posla?" pitao sam. "Ne, koliko ja znam" odgovorila mi je djevojka s druge strane ice. U njezinu glasu nije bilo ni najmanje promjene, jednostavno mi je priopila injenice. Neto nije bilo u redu ako se Kumiko ni u jedanaest sat nije pojavila na poslu. U veini redakcija primjenjuje se klizno radno vrijeme, ali ne i u Kumikinoj. Proizvodnja asopisa o zdravlju i zdravoj hrani podrazumijeva kontakte s posebnom vrstom pisaca i znanstvenika kao i proizvoaa hrane, poljoprivrednika, veterinara i mnogih drugih koji na posao odlaze rano ujutro i vraaju se kui u poslijepodnevnim satima. Da bi se uskladili s njima, Kumiko i njezini kolege i kolegice dolazili su na posao tono u devet ujutro i ostajali sve do pet poslije podne, osim ako nisu imali neki poseban razlog da ostanu jo dulje. Spustivi telefonsku slualicu, otiao sam u spavau sobu i zavirio u njezin ormar s odjeom. Da se odluila napustiti me, ponijela bi barem maleni dio svoje odjee. Provjerio sam njezine haljine, bluze i suknje koje su visjele na vjealicama. Dakako, nisam poznavao ba svaki komad odjee koji je imala; nisam tono znao ni svaki komad odjee koji sam ja imao. Ali kako sam njenu odjeu esto nosio u istionicu i vraao je kui, dobro sam poznavao komade koje je najradije nosila kao i one koji su joj bili najdragocjeniji, i prema svemu to sam mogao zakljuiti, ba sve njezine stvari bile su na mjestu. Pokuao sam se, to sam bolje mogao, prisjetiti njezinog odlaska iz kue dan prije. Odjee koju je na sebi imala, torbe koju je ponijela. Sve to je ponijela sa sobom bila je torba za preko ramena koju je uvijek nosila na posao i u koju je mogla staviti biljenicu, kozmetiku, novanik, olovke, rubac i papirnate rupie. Za neku drugu odjeu u njenoj torbi jednostavno nije bilo mjesta. Pregledao sam i njezine ladice. Kojekakve enske sitnice, arape, sunane naoale, gaice, pamune majice. Sve je bilo na mjestu, uredno sloeno. Ako je neto od toga ponijela sa sobom, nisam mogao rei to. Dakako, nekoliko pari arapa ili gaice lako je mogla staviti u svoju torbu, ali kad bolje promislim, zato bi se time gnjavila? Takve je sitnice mogla kupiti na svakom koraku. Vratio sam se u kupaonicu da jo jednom bacim pogled. Ni ondje nisam zapazio nita neuobiajeno. Kozmetika i biuterija. Otvorio sam boicu parfema Christian Dior i jo jednom je pomirisao. Mirisala je jednako kao prije, ugodan cvjetni miris savren za ljetno jutro. Iznova sam pomislio na njezine ui i bjeloputa lea. Otiao sam u spavau sobu i ispruio se na krevet. Zamirio sam i oslukivao. Jedini zvuk koji sam mogao uti potjecao je od budilice koja je otkucavala vrijeme. Nije se ula udaljena buka prometa ni pjev ptica. Nisam znao to bih uinio. Odluio sam je ponovno nazvati u ured, ali nakon to sam podignuo slualicu i okrenuo nekoliko brojki, pomisao da e mi se opet javiti ista djevojka i dati mi isti odgovor bila je odve deprimirajua. Prekinuo sam vezu. Nije mi preostalo nita drugo nego ekati. Moda me Kumiko ostavila. Istina, nisam znao zbog kojeg razloga, ali i to je bila jedna od mogunosti. Ipak, ak i da je bilo tako, ona nije osoba koja bi otila bez objanjenja. Dala bi sve od sebe da mi zduno objasni svoje prave osjeaje i razloge. Barem u to sam bio sasvim siguran. Moda joj se dogodila kakva nesrea. Moda ju je udario auto pa su je prevezli u bolnicu. Moda je u nesvijesti i upravo prima transfuziju. Pri toj pomisli srce mi je poelo jae udarati, iako sam znao da sa sobom u torbi uvijek nosi vozaku dozvolu, kreditne kartice i potvrdu o adresi prebivalita. Netko iz bolnice ili policije ve bi dosad stupio u kontakt sa mnom. Iziao sam na verandu kako bih se malo opustio u vrtu, ali jednostavno nisam mogao. Pokuao sam razmiljati, no nisam se mogao usredotoiti ni na to. Neprestano sam pred sobom vidio Kumikina lea u trenutku dok sam podizao patent-zatvara na njenoj haljini. Mogao sam osjetiti miris parfema iza njezinih uiju. 113

Malo poslije jedan, telefon je zazvonio. Ustao sam s kaua i dignuo slualicu. "Ispriavam se, je li to stan gospodina Okade?" upitao je enski glas. Bila je to Malta Kano. "Taj sam", odgovorio sam. "Moje ime je Malta Kano. Nazvala sam vas zbog maka." "Maka?" upitao sam zbunjeno. Bio sam sasvim zaboravio na maka. Naravno, nakon to ga je spomenula sjetio sam ga se i sam, ali inilo mi se da je u meuvremenu prola itava vjenost. "Maka kojeg je gospoa Okada traila" Malta Kano pokuala mi je objasniti. "Da, naravno", uzvratio sam. Malta Kano je utjela, kao da je pokuavala procijeniti situaciju. Moda ju je ton mojega glasa upozorio. Proistio sam grlo i premjestio slualicu u drugu ruku. Nakon krae stanke Malta Kano je rekla: "Moram vam rei, gospodine Okada, ali imam razloga vjerovati da maka neete nikada pronai. ao mi je to vam ovo govorim, ali mislim da je najpametnije da se s time pomirite. Zauvijek je nestao, osim ako ne doe do neke neoekivane promjene." "Osim ako ne doe do neke neoekivane promjene?" ponovio sam, ali nije mi nita odgovorila. Uslijedilo je nekoliko trenutaka tiine. ekao sam da neto kae, vrsto drei slualicu uz uho, ali s druge strane veze nije se ulo ak ni njezino disanje. Ve sam se poeo pitati nije li moda prekinula vezu, kad je napokon progovorila. "Gospodine Okada," poela je, "moda je moje pitanje odve indiskretno, ali, osim potrage za makom, ima li moda neto drugo u emu bih vam mogla biti od pomoi?" Nisam joj odmah odgovorio. Drei slualicu u ruci, naslonio sam se leima o zid. Potrajalo je dok sam uspio pronai rijei. "Neke mi stvari nisu sasvim jasne", rekoh. "Ni u to vie nisam siguran. Pokuavam doi do rjeenja vlastitim snagama. Bojim se da me ena ostavila." Potom sam joj objasnio da Kumiko nije dola kui no prije, kao i da se tog jutra nije pojavila na poslu. inilo se da razmilja o onome to sam joj kazao. "Vjerojatno ste jako uzrujani i zabrinuti", rekla je. "U ovom trenutku ne mogu vam nita odreeno kazati, ali sve e uskoro postati mnogo jasnije. Jedino to sada moete uiniti jest ekati. Sigurno vam je teko, ali postoji pravo vrijeme za sve. Poput plime i oseke. Nitko to ne moe promijeniti, to god uinio. Kad je potrebno biti strpljiv i ekati, onda treba ekati." "ujte me, gospoice Kano, zahvalan sam vam na trudu koji ste uloili oko naeg maka, ali sada ba nisam raspoloen za uopavanja i slatkorjeivosti. Osjeam se izgubljeno. Uistinu izgubljeno. Dogodit e se neto jako runo, osjeam to. Ali ne znam to uiniti. Jednostavno mi nita ne pada na pamet. Shvaate li to vam govorim? Ja ak ne znam ni to u poslije ovog razgovora. Ono to mi je sada potrebno, jesu injenice. Sasvim konkretne injenice. Ba me briga koliko glupe i jednostavne bile prihvatit u svaku injenicu koja zvui smisleno. Neto to mogu vidjeti svojim oima i dodirnuti svojim rukama." S druge strane ice zauo sam slabaan zvuk neega to je palo na pod, moda biserne kuglice koja se otkotrljala po drvenom podu. Taj zvuk je pratio jo jedan um, kao da je netko izmeu prstiju drao komad papira za fotokopiranje i energino ga guvao. inilo se da ti zvuci dolaze s nekog mjesta koje nije ni odve daleko ni jako blizu telefona, ali oni oito nisu smetali Malti Kano. "Shvaam", rekla je mirnim, bezizraajnim glasom. "Neto konkretno." "Tako je. Konkretne injenice." "Onda priekajte odreeni telefonski poziv." "Jedino to i inim, sve vrijeme ekam telefonski poziv." "Ubrzo e vam telefonirati netko ije ime poinje slovom O." "Zna li ta osoba moda neto o Kumiko?" "To vam ne mogu rei sa sigurnou. Ovo vam govorim samo zato jer ste od mene traili konkretne injenice. Evo jo jedne: ubrzo e polumjesec potrajati nekoliko dana." "Polumjesec?" upitao sam zbunjeno. "Mislite, Mjesec na nebu?" 114

"Da, gospodine Okada, Mjesec na nebu. U svakom sluaju, sada je najpametnije da ekate. Ne preostaje vam nita drugo. Eto, sada vas pozdravljam. Opet u vam se javiti, i to ubrzo." Potom je prekinula vezu.

Otiao sam po svoj adresar i otvorio ga na slovu O. Postojale su tono etiri osobe ije je ime poinjalo slovom O. Sve ih je zapisala Kumiko svojim pedantnim sitnim rukopisom. Prvi je bio moj otac Okada Tadao. Potom moj stari prijatelj s fakulteta imenom Onoda, trei redom zubar Otsuka, i kao posljednji, oblinji diskont pia Omura. Prodavaonicu pia odmah sam eliminirao. Nalazila se na desetak minuta hoda od nae kue, i osim to bismo tu i tamo naruili da nam dostave gajbu piva, nismo imali veeg posla s njima. Zubar takoer nije bio bitan. Jo prije dvije godine bio sam jedan jedini put kod njega, a Kumiko ga ak nije poznavala. Zapravo, ona uope nije odlazila zubaru otkako se udala. Prijatelja Onodu nisam vidio ve godinama. Nakon fakulteta poeo je raditi za neku banku, a poslije nekog vremena premjeten je u njihovu podrunicu u Sapporu i otada ivi na Hokkaidu. S njim sam, kao i s mnogim drugima, jedino izmjenjivao novogodinje estitke. Nisam se mogao sjetiti je li uope ikada upoznao Kumiko. Preostao je jo moj otac, ali nisam mogao ak ni zamisliti da bi Kumiko mogla biti u bilo kakvom kontaktu s njime. On se ponovno oenio nakon smrti moje majke i od tog vremena se nismo uli ni vidjeli. Kumiko ga ak nikad nije upoznala. Listajui adresar, odjednom sam postao svjestan koliko smo slabo odravali veze s drugim ljudima. Osim nekoliko susreta s kolegama s posla, tijekom est godina naega braka nismo se ni s kime druili ili posjeivali. Umjesto toga ivjeli smo povuenim ivotom, samo Kumiko i ja. Odluio sam opet pripremiti pagete za ruak. Uope nisam bio gladan, ali nisam mogao samo sjediti na kauu i ekati da telefon zazvoni. Morao sam se pokrenuti i zabaviti neim sasvim konkretnim. Ulio sam vodu u lonac, upalio plin i dok se voda grijala, pripravio sam umak sluajui glazbu s radija. Na programu je bila Bachova sonata za violinu. Sama izvedba bila je sjajna, ali neto u njoj me iritiralo. Nije mi bilo jasno je li u pitanju bio violinist ili stanje moje svijesti, u svakom sluaju ugasio sam radio i nastavio kuhati u potpunoj tiini. Ugrijao sam maslinovo ulje, ubacio sitno iskosan enjak i luk. Kad su dobili zlatnosmeu boju, dodao sam nasjeckane i oguljene rajice. Osjeao sam se malo bolje gulei i sjeckajui povre. Barem sam neto drao u rukama. Premda su i to bili samo zvuci i mirisi. Kad je voda prokljuala, ubacio sam sol i pregrt pageta. Namjestio sam kontrolni sat na deset minuta i oprao stvari iz sudopera. ak ni onda kad sam tanjur s gotovim pagetima stavio ispred sebe, nisam osjetio nikakvu elju za hranom. Jedva sam uspio pojesti polovicu tanjura, ostalo sam bacio. Ostatak umaka stavio sam u zdjelicu i spremio je u hladnjak. E pa, tko mi je kriv, jo od samog poetka nisam osjeao glad. Sjetio sam se da sam davno proitao neku priu o ovjeku koji stalno jede dok eka da se neto dogodi. Uporno sam se pokuavao prisjetiti gdje sam to proitao, i naposljetku zakljuio da je iz Hemingwayeva romana Zbogom oruje. Glavni junak (zaboravio sam mu ime) uspijeva u amcu pobjei iz Italije u vicarsku, i dok u malom vicarskom mjestu eka da mu ena rodi, stalno odlazi u oblinju kavanu na pie ili jelo. Nisam se mogao sjetiti ni najmanjeg detalja zapleta. Ono to mi se urezalo u pamenje jest dio pri kraju romana, kad glavni lik u stranoj zemlji, ekajui da ena rodi, neprestano jede. Toga sam se sasvim jasno sjeao uglavnom zato to mi je taj prizor djelovao iznimno stvarno. To to netko u takvim okolnostima ima toliko velik apetit meni se i doslovce inilo mnogo uvjerljivijim, mnogo stvarnijim nego da uope ne moe jesti ili piti. Za razliku od junaka iz Zbogom oruje, ja nisam imao apetita dok sam promatrao kazaljke sata u kui utonuloj u tiinu, ekajui da se neto dogodi. Ubrzo mi je palo na pamet da to to ne osjeam nikakvu glad moda mogu pripisati tome to mi nedostaje osjeaj za knjievnu stvarnost. Imao sam osjeaj da sam lik iz nekog loe napisanog romana i sada netko pokuava preraditi moj lik jer nisam dovoljno stvaran. Moda je i bilo ba tako.

115

Telefon je najzad zazvonio, malo prije dva poslije podne. "Je li to stan Okadinih?" pitao je nepoznat muki glas. Bio je to glas mlaeg ovjeka, dubok i pribran. "Jest", odgovorio sam, donekle napeto. "Blok dva, kuni broj dvadeset i est?" "Tako je." "Ovdje prodavaonica pia Omura. Zahvaljujemo vam na redovitim narudbama. Upravo kreemo s isporukom narudbi po kuama, pa sam elio provjeriti odgovara li vam neko dogledno vrijeme?" "Isporuka?" "Da, gospodine. Trebam vam isporuiti dvije gajbe piva i karton sokova." "A, tako. Bit u kod kue jo neko vrijeme", rekoh zavrivi razgovor. Nakon to sam spustio slualicu, poeo sam razmiljati je li na kratki razgovor moda upuivao na neku informaciju o Kumiko. Ali, koliko god ga pokuavao sagledati iz raznih kutova, to je bio tek kratak, rutinski poziv iz oblinje prodavaonice. Naruio sam pivo i sok od njih i sada su ih eljeli isporuiti i naplatiti, nita vie. Niti pola sata poslije tip je pozvonio na vrata i ja sam mu platio za dvije gajbe piva i karton sokova. Prijateljski raspoloen, mladi se osmjehivao ispunjavajui priznanicu. "Jeste li uli za prometnu nesreu blizu postaje jutros, gospodine Okada? Oko pola deset." "Nesrea?" upitao sam zapanjeno. "Tko je nastradao?" "Neka djevojica", rekao je. "Sruio ju je kombi, vozei unatrag. uo sam da je zadobila teke ozljede. Proao sam onuda malo nakon to se nesrea dogodila. Strano je vidjeti neto takvo na poetku radnog dana. Bojim se da i meni neko malo dijete na padne pod auto, ovjek ih teko moe primijetiti u retrovizoru. Znate onu istionicu pokraj postaje? Dogodilo se upravo ispred ulaza u istionicu. Ljudi ondje ostavljaju svoje bicikle, gomilaju se prazne kartonske kutije i ovjek ne vidi dobro." Nakon to je dostavlja otiao, osjetio sam straan nemir. Nisam mogao ostati U kui ni minutu dulje. Odjednom mi se uinilo da je unutra jako vrue, zaguljivo, mrano i skueno. Navukao sam cipele i iziao to sam bre mogao. Nisam ak ni zakljuao. Prozore sam ostavio otvorene i svjetlo u kuhinji upaljeno. Vrzmao sam se uokolo susjedstvom, sisajui bombon s okusom limuna. Ponavljajui u sebi rijei razgovora s mladim dostavljaem iz diskonta, odjednom mi je sinulo da sam u istionici pokraj postaje nedavno ostavio Kumikinu bluzu i suknju. Priznanicu sam zaboravio kod kue, ali ako odem i zatraim ih, vlasnik e mi ih vjerojatno dati. Susjedstvo mi je izgledalo drugaije nego obino. Svi ljudi kraj kojih sam prolazio na ulici imali su neprirodan, gotovo umjetan izgled. Zagledao bih se u svako lice kraj kojeg bih proao pitajui se kakvi li su to ljudi. U kakvim kuama ive? U kakvim obiteljima? Kakve ivote vode? Spavaju li s drugim enama osim s vlastitim suprugama, ili one s drugim mukarcima osim sa zakonitim muevima? Jesu li sretni? Znaju li koliko neprirodno i umjetno izgledaju? Tragovi jutarnje nesree jo su se vidjeli pred ulazom u istionicu. Po asfaltu su bile kredom iscrtane linije s oevida. U blizini je nekoliko kupaca razgovaralo o nesrei, smrknutih izraza na licima. Ali, u istionici je ugoaj bio isti kao i uvijek. S crnog stereouredaja odzvanjala je zabavna glazba dok je u pozadini zastarjeli model klima-ureaja brujio i oblaci pare iz glaala dizali se prema stropu. ula se pjesma Ebb Tide. Robert Maxwell na usnoj harmonici. Pomislio sam koliko bi divno bilo da mogu otii do oceana. Doarao sam si miris plae i um valova to zapljuskuju obalu. Galebove u letu i limenku hladnog piva. Vlasniku sam bez velikog uvijanja kazao da sam zaboravio priznanicu. "Siguran sam da sam ih donio u proli petak ili subotu. Bluza i suknja." "Gospodin Okada... je li tako?" pitao je listajui biljenicu zaprimljenih stvari. "Tu smo. Evo ih. Jedna bluza i jedna suknja. Ali, vaa ih je supruga ve podigla." "Ve ih je podigla?" kazao sam zbunjeno.

116

"Juer ujutro. Dobro se sjeam, jer sam joj ih osobno dao. Rekao bih da je ila na posao. I priznanicu je donijela." Nisam znao to bih mu odgovorio. Smeteno sam zurio u njega. "Pitajte svoju gospoju", kazao je. "Ona ih je podigla. Sasvim sam siguran." Izvadio je cigaretu iz kutije koja je leala na blagajni, stavio je u usta i zapalio upaljaem. "Juer ujutro?" upitao sam. "Ne naveer?" "Juer ujutro, nema greke. U osam sati i koju minutu. Vaa je ena prva juer ula u nau radnju. Takvo to se ne zaboravlja. Kad je prva muterija lijepa i mlada ena, to vam uljepa itav radni dan, znate to mislim?" Nisam imao volje lano mu se osmjehnuti, a glas koji je iziao iz mene nije zvuao kao moj. "Onda nita, kad je tako. Nisam znao da je ona podigla stvari." Kimnuo je glavom i kratko me pogledao, zgnjeio cigaretu iz koje je povukao tek dva-tri dima i vratio se glaanju. Uinilo mi se da mi je elio jo neto rei, ali da se na kraju ipak predomislio. tovie, i ja sam njemu elio postaviti nekoliko pitanja. Kako je Kumiko izgledala kad je dola po svoje stvari? Je li ita drugo imala u rukama? Ali, osjeao sam se oamueno i usta su mi se sasvim osuila. U tom sam asu jedino elio nekamo sjesti i popiti neto hladno. Inae mi se inilo da neu moi trezveno razmiljati ni o emu. Iz istionice sam otiao u oblinju kavanu, jedva nekoliko koraka udaljenu i naruio au ledenog aja. Unutra je bilo prilino hladno i bio sam jedini gost. S malih zvunika objeenih na zidu ula se orkestralna verzija pjesme Beatlesa Eight Days a Week. Ponovno su mi misli odlutale prema morskoj obali. Vidio sam se kako bosih nogu hodam po plai koju zapljuskuju valovi. Pijesak je bio vru, vjetar je donosio opojni miris mora. Duboko sam udahnuo i pogledao u nebo. Ispruivi ruke, otvorenih dlanova, mogao sam osjetiti toplinu ljetnog sunca. Ubrzo je hladni val zapljusnuo moje noge. S koje god strane gledao, bilo je jako udno to je Kumiko svratila u istionicu i uzela svoje stvari odlazei na posao. Ako ni zbog ega drugog, onda zbog toga to je s tim svjee izglaanim stvarima morala ui u jezivu jutarnju guvu u vlaku. I sve to ponoviti na povratku. Ne samo to bi joj odjea koju je nosila sa sobom smetala u prijevozu, nego bi se i sva zguvala. Kumiko je bila iznimno pedantna u takvim stvarima i nisam mogao ni zamisliti da bi se odluila uiniti neto slino kad je u istionicu mogla svratiti nakon posla. Ili, ako je pomislila da e zakasniti, mogla me nazvati i zamoliti da ih odem podignuti. Postojalo je samo jedno objanjenje: unaprijed je znala da se nee vratiti kui. S bluzom i suknjom u ruci, otila je nekamo. Tako je nadohvat ruke imala barem jednu presvlaku, a sve ostalo to joj zatreba mogla je lako kupiti. Uza se je imala kreditne kartice i tednu knjiicu. Mogla je otii kamo god poeli. Osim toga, moda je bila s nekim, s drugim mukarcem. Jednostavno nije postojao drugi razlog zbog kojeg bi napustila svoj dom. Stvar je bila ozbiljna. Kumiko je nestala i ostavila svu svoju odjeu i cipele. Oduvijek se veselila kupnji odjee i tome je posveivala veliku panju. Napustiti vlastiti dom ne ponijevi sa sobom nita od svojih stvari osim onoga to ovjek ima na sebi, po mojem miljenju znai imati silnu snagu volje. Pa ipak, ni najmanje ne oklijevajui, barem meni se tako inilo, napustila je vlastiti dom ponijevi sa sobom tek jednu bluzu i suknju. Oito, odjea joj je bila zadnja briga. Naslonivi se na lea stolice, jednim uhom sluajui nepodnoljivo sterilnu glazbu, zamiljao sam Kumiko kako ulazi u vlak usred prometne pice zajedno sa svojom odjeom uredno spakiranom u plastine vree istionice. Doarao sam si boju haljine koju je na sebi imala, miris parfema iza njezinih uiju, glatku ljepotu njezinih lea. Osjeao sam se jako umorno. Prepao sam se da u, ako zatvorim oi, odlutati nekamo i zavriti tko zna gdje.

117

2
Poglavlje u kojem nema dobrih vijesti

Iziao sam iz kavane i prepustio se tumaranju ulicama. Ubrzo sam se poeo osjeati sve loije, vjerojatno zbog poslijepodnevne vruine. Jedino mjesto kamo se nisam elio vratiti, bila je kua. Pomisao da ondje sjedim osamljen i bespomono iekujem telefonski poziv do kojeg vjerojatno nikad nee ni doi, bila je odve deprimirajua. Jedino to mi je u tom asu palo na pamet, bilo je da odem vidjeti May Kasaharu. Vratio sam se do kue, popeo se preko dvorinog zida i zaputio prema njezinoj kui. Oslanjajui se o ogradu naputene kue s druge strane prolaza, zurio sam u vrt i skulpturu ptice. May e me sigurno primijetiti ako tu budem stajao. Osim kad nije radila za kompaniju za proizvodnju vlasulja, bila je stalno kod kue i pozorno motrila na prolaz iz svoje sobe ili se sunala u dvoritu. Ali, od May Kasahare nigdje ni traga. Na nebu se nije bilo ni oblaka. Osjeao sam vrelinu ljetnog sunca na vratu. Prodoran miris trave dizao se sa zemlje, proimajui moja plua. Zurio sam u skulpturu ptice i prisjeao se pria koje mi je ujak nedavno ispriao o sudbinama onih koji su ivjeli u toj kui. Ali, jedina stvar o kojoj sam doista razmiljao bilo je more, hladno i plavo. Nekoliko sam puta duboko udahnuo. Pogledao sam na sat. Kad sam se ve spremao vratiti kui, May Kasahara se najzad pojavila. Polako je dola do mjesta gdje sam stajao. Na sebi je imala kratke hlae od pamuka, plavu havajsku koulju i crvene gumene sandale. Stala je ispred mene. Uinilo mi se da se osmjehuje kroz naoale za sunce. "Dobar dan, gospodine Ptico Navijalico. Jeste li nali maka? Noborua Watayu?" "Jo uvijek nisam", rekoh. "Danas ti je dugo trebalo dok si izila." Ruke je zabila u depove kratkih hlaa i zagledala se u daljinu, veselog izraza. "Dakle, gospodine Ptico Navijalico, ja moda imam puno slobodnog vremena, ali nisam uvar koji od jutra do mraka bdije nad ovim prolazom. I ja imam pokoju obvezu koju moram obaviti. U svakom sluaju, ao mi je. Jeste li me dugo ekali?" "Ne ba. Zasmetala mi je velika vruina dok sam tu stajao." May Kasahara mi se zagledala u lice i potom se namrtila. "to nije u redu, gospodine Ptico Navijalico? Izgledate uasno, kao da vas je netko izvukao iz zemlje. Bolje doite malo ovamo i opustite se u hladu." Uzela me za ruku i povela u svoj vrt. Pomaknula je platnenu lealjku u hlad ispod starog hrasta i kazala mi da legnem. Debele olistale grane tvorile su hlad koji je odisao mirisom ivotnosti. "Ne brinite se, kao i obino, u kui nema nikoga", rekla je. "Prestanite razmiljati i opustite se." "Moram te zamoliti za jednu uslugu", rekoh. "Samo recite", odgovorila je. "elim da obavi jedan telefonski razgovor." Izvadio sam mali notes i kemijsku olovku i zapisao broj Kumikinog ureda. Zatim sam istrgnuo list papira i dao joj ga. Mali notes plastinih korica bio je topao i vlaan od znoja. "elim da nazove ovaj broj i pita je li Kumiko Okada u uredu, a ako nije, pitaj je li juer dolazila na posao." May Kasahara je uzela istrgnuti list papira i pogledala u nj, napuivi usne. Potom je pogledala u mene. "Dobro. Nita ne brinite, pobrinut u se za to. Samo se vi opustite i legnite. Da se niste maknuli. Odmah se vraam."

118

im je otila, ispruio sam se koliko sam dug i irok i zatvorio oi. Sav sam se oznojio. Pokuavajui se koliko-toliko pribrati, osjeao sam kako mi u glavi bubnja, a u elucu kao da mi se zamrsilo klupko page. Svako malo obuzeo bi me osjeaj munine. U susjedstvu je vladao potpun mir. Odjednom mi je palo na pamet da ve neko vrijeme nisam uo pticu navijalicu kako se glasa. Kad sam je posljednji put uo? Moda prije etiri ili pet dana. Nisam bio siguran. Kad sam toga postao svjestan, njezin kliktaj se ve neko vrijeme nije uo. Moda je bila ptica selica pa je promijenila obitavalite. Kad sam o tome malo bolje razmislio, njezino glasanje poeo sam primjeivati prije otprilike mjesec dana. Otada je svakog dana redovito navijala oprugu naeg malog svijeta. Bilo je to godinje doba ptice navijalice. Desetak minuta poslije May Kasahara se vratila. Pruila mi je veliku au. Kad sam je prihvatio, zazveckale su kockice leda. Imao sam osjeaj da taj zvuk dolazi iz velike udaljenosti. S mjestom na kojem sam se nalazio taj svijet je spajalo nekoliko vrata. Mogao sam ga uti samo jer su u tom trenutku sva vrata bila otvorena. Ali, bilo je dovoljno da se samo jedna vrata zatvore, i taj zvuk ne bi stigao do mojih uiju. "Popijte to", rekla je May. "Limunada. Razbistrit e vam misli." Uspio sam popiti polovicu i vratio joj au. Hladna voda je prola mojim grlom i otekla dublje u tijelo. Ubrzo me proeo snaan osjeaj munine. Klupko u elucu poelo se odmotavati i poskakivati sve do grla. Zatvorio sam oi pokuavajui nadvladati taj osjeaj. Gledao sam Kumiko kako se penje na vlak, drei preko ruke svoju bluzu i suknju. Pomislio sam da e biti pametnije ako povratim. Ali, nisam uspio. Nekoliko puta sam duboko udahnuo dok se osjeaj munine nije postupno izgubio. "Jeste li dobro?" pitala je May Kasahara. "Jesam, dobro sam", odgovorih joj. "Nazvala sam ih", rekla je. "Objasnila sam im da sam joj roakinja. To je u redu, zar ne?" "Aha." "Odgovorili su mi da nije dola na posao, ni danas ni juer. Jednostavno se nije pojavila, bez rijei objanjenja. Ne znaju to bi mislili. Kazali su mi da nije tip osobe koji se tako ponaa." "Istina je. Nije takav tip." "Od juer je nema?" Kimnuo sam glavom. "Jadni gospodine Ptico Navijalico", rekla je. inilo se da joj je uistinu ao. Stavila je ruku na moje elo. "Mogu li jo to uiniti za vas?" "Sada trenutano ne", odgovorio sam. "Svejedno ti hvala." "Smijem li vas neto pitati? Ili je bolje da vas nita ne pitam?" "Samo izvoli, pitaj to god te volja. Premda nisam siguran da u znati odgovoriti." "Je li vaa ena pobjegla s drugim mukarcem?" "Ne znam", iskreno sam joj odgovorio. "I ta mogunost postoji." "Sve ovo vrijeme ivite zajedno. Zar je mogue da poslije toliko godina ne moete biti sigurni u jednu toliko ozbiljnu stvar?" Imala je pravo. Zar je mogue da nisam siguran? "Jadni gospodine Ptico Navijalico", ponovila je. "Voljela bih da vam mogu olakati, ali o branom ivotu ne znam ba nita." Ustao sam. Napor koji sam morao uiniti da bih stao na noge bio je mnogo vei no to sam zamiljao. "Hvala ti na svemu. Bila si mi od velike pomoi. Sada moram poi. Netko bi mogao nazvati." "im stignete kui, istuirajte se. Jeste li me uli? Najprije se istuirajte. Potom se presvucite u istu odjeu. I obrijte se." "Da se obrijem?" rukom sam dodirnuo bradu. Istina, bio sam se zaboravio obrijati. Uope mi nije palo na pamet, cijelog tog jutra. "Sitnice i detalji vrlo su vani, gospodine Ptico Navijalico", May Kasahara je rekla, gledajui me ravno u oi. "Otiite kui i dobro se pogledajte u ogledalo." 119

"Hou", rekoh joj. "Nee vam smetati ako poslije navratim k vama?" "Ba lijepo", rekoh. A potom sam dodao: "tovie, tvoje drutvo mi je od velike pomoi." May Kasahara je kimnula glavom ne kazavi nita vie.

Vrativi se kui, otiao sam se pogledati u zrcalo. Imala je pravo, izgledao sam uasno. Svukao sam odjeu sa sebe, istuirao se, oprao kosu, obrijao se, oprao zube, dobro istrljao lice losionom i ponovno se pogledao u zrcalo. Uinilo mi se da izgledam malo bolje. Munina je gotovo sasvim nestala. Ipak, i dalje osjeao smueno. Odjenuo sam kratke hlae i istu polo majicu. Sjeo sam na verandu oslonivi se o stup i promatrao vrt dok mi se kosa suila. Dogaaje nekoliko proteklih dana pokuao sam sagledati redom. Najprije me nazvao porunik Mamiya. Je li to bilo juer ujutro? Jest, oko toga nema dvojbe. Zatim je Kumiko otila od kue. Ja sam joj zatvorio patent-zatvara na haljini. Tada sam pronaao kutiju od parfema. Nakon toga je doao porunik Mamiya i ispriao mi svoje udne ratne prie: kako su ga zarobili mongolski vojnici i natjerali da skoi u bunar. Dostavio mi je dar gospodina Honde. Praznu kutiju. Naveer se Kumiko nije vratila kui. Toga jutra podigla je svoju odjeu iz istionice pokraj postaje i nakon toga jednostavno nestala. Nije se ak pojavila na radnom mjestu. Sve to se dogodilo juer. Teko mi je bilo povjerovati da se sve to dogodilo tijekom jednog jedinog dana. Dok sam razmiljao o tim dogadajima i injenicama, odjednom sam se osjetio jako pospano. Nije to bio uobiajeni osjeaj pospanosti. Radilo se o silovitoj, sveproimajuoj pospanosti. San me hvatao brzinom kojom bi se mogla svui odjea s nekoga tko se tome uope ne opire. Intuitivno sam otiao u spavau sobu, svukao sa sebe sve osim gaa i bacio se na krevet. Pokuao sam vidjeti koliko je sati na budilici na nonom stoliu, ali nisam uspio okrenuti glavu. Sklopio sam oi i istog trena pao u dubok san.

U snu sam zatvarao patent-zatvara na Kumikinoj haljini. Mogao sam vidjeti njezina glatka bjeloputa lea. U trenutku kad sam patent-zatvara povukao do kraja, shvatio sam da to nije Kumiko nego Kreta Kano. Ona i ja bili smo sami u sobi. Soba je bila jednaka kao i ona u prethodnom snu: apartman starinski ureenog hotela. Na stolu je stajala boca viskija Cutty Sark i dvije ae. Tu je takoer bila posuda za led od nehrajueg elika, do vrha puna kockica leda. Netko je prolazio hodnikom i glasno govorio. Nisam uspio razabrati rijei, ali uinilo mi se da taj netko govori stranim jezikom. Sa stropa je visio neupaljen luster. Jedino osvjetljenje u toj mranoj sobi potjecalo je od zidne svjetiljke. Prozori su bili zastrti tekim zastorima. Kreta Kano na sebi je imala Kumikinu svijetloplavu ljetnu haljinu s izvezenim pticama. Rub haljine sezao je malo iznad koljena. Kao i obino, njezina minka bila je u stilu Jacqueline Kennedy. Oko lijevog zapea imala je par istih narukvica. "Kako si dola do te haljine?" pitao sam je. "Je li to tvoja haljina?" Kreta Kano me pogledala i odmahnula glavom. Uvojci u njezinoj kosi ljupko su se njihali. "Posudila sam je, ali ne brinite se gospodine Okada, nikome to nee smetati." "Gdje se nalazimo?" pitao sam je. Kreta Kano nije mi odgovorila. Kao i proli put, sjedio sam na rubu kreveta. Na sebi sam imao tamnomodro odijelo i kravatu na tokice. "Ne morate se ni zbog ega brinuti, gospodine Okada", rekla je Kreta Kano. "Sve e biti u najboljem redu." I ovog puta je otkopala lic na mojim hlaama, izvadila moj penis i stavila ga u usta. Za razliku od prije, nije svukla odjeu sa sebe. Na sebi je sve vrijeme zadrala Kumikinu haljinu. 120

Pokuao sam se pomaknuti, ali nisam uspio. Imao sam osjeaj da je itavo moje tijelo sapeto nevidljivim nitima. Osjeao sam kako moj penis raste u njezinim ustima. Gledao sam kako se njezini uvojci njiu i duge umjetne trepavice podrhtavaju. Udarajui jedna o drugu, njezine su narukvice odzvanjale tupim zvukom. Jezik joj je bio dug i mekan i imao sam osjeaj da se poput zmije obavija oko mojeg penisa. Upravo kad sam osjetio da u svriti, odmaknula se i poela me svlaiti. Skinula je moj sako, kravatu, koulju, hlae, gae i nagog me gurnula na krevet. Ona se nije razodjenula. Sjela je na krevet, uzela moju ruku i zavukla je ispod svoje haljine. Na sebi nije imala gaice. Osjeao sam toplinu njezine vagine. Bila je duboka, topla i jako vlana. Moji prsti su utonuli u nju. "Zar Noboru Wataya nee stii svakog trena?" pitao sam. "Zar ga ne oekuje?" Umjesto odgovora, Kreta Kano je dodirnula moje elo. "Opustite se, gospodine Okada, nemojte razmiljati. Mi emo se pobrinuti za to. Prepustite to nama." "Nama?" zbunjeno sam pitao, ali nije mi odgovorila. Zatim me Kreta Kano zajahala i rukom uvukla moj penis u sebe. Nakon to sam duboko prodro u nju, poela je polako mijeati kukovima. Dok se ritmino propinjala, rubovi njezine svijetloplave haljine golicali su moj trbuh i meunoje. Zajahavi me, s haljinom koja je na njoj leprala, Kreta Kano nalikovala je na golemu gljivu koja se pod okriljem noi probila izmeu uvelog lia i vlati trave i rairila klobuk. Njezina vagina je istovremeno bila i vrela i hladna. Pokuavala me itavog uvui, usisati u sebe, a u isto vrijeme izbaciti iz sebe. Duboko u njoj, moj pimpek je bio sve vei i vri. Osjeao sam da u ubrzo svriti. Bio je to vrlo udan osjeaj, mnogo drugaiji od obinog seksualnog uitka ili nadraaja. Imao sam dojam da se dio njezine unutranjosti pomou mojeg penisa uvlai polako u mene. Zatvorenih oiju i blago zabaene glave, Kreta Kano se njeno dizala i sputala kao da sanja. Mogao sam vidjeti kako joj se pod haljinom prsa nadimaju i sputaju sa svakim udahom i izdahom. Nekoliko pramenova padalo joj je preko ela. Imao sam osjeaj da plutam usred golema mora. Zatvorio sam oi i oslukivao, oekujui da zaujem um valova to me zapljuskuju po licu. Tijelo mi se kupalo u toploj oceanskoj vodi. Plima je polako nailazila i odnosila me sve dalje. Odluio sam postupiti onako kako me Kreta Kano savjetovala i ne razmiljati ni o emu. I dalje mirei, prepustio sam se struji. Iznenada sam shvatio da je u sobi zavladao potpun mrak. Pokuao sam se osvrnuti oko sebe, ali nisam mogao razabrati gotovo nita. Ni zidna svjetiljka vie nije svijetlila. Jedino sam mogao naslutiti obrise svijetloplave haljine koja se njihala preda mnom. "Zaboravi na sve", rekla je, ali to nije bio glas Krete Kano. "Zaboravi na sve. Opusti se, ja u uiniti sve ostalo. Svi smo nastali iz toplog blata i prije ili poslije u toplo blato se vraamo." Bio je to glas one ene koja me nazvala dok sam kuhao pagete. Tajanstvena ena s druge strane telefonske veze sada me zajahala i stopila se s mojim tijelom. I ona je na sebi imala Kumikinu haljinu. Ona i Kreta Kano su jednog trena zamijenile mjesta a da toga nisam bio svjestan. Pokuao sam neto rei. Nisam znao to e izii iz mojih usta, ali barem sam pokuao govoriti. No bio sam odve zbunjen i nisam uspio nita kazati. Jedino sam uspio izdahnuti topao zrak. Otvorio sam oi i pokuao vidjeti lice ene koja je bila na meni, ali u sobi je bilo odve mrano. Nije mi vie nita rekla. Umjesto toga, poela je sve pohotnije mijeati i uvijati kukovima. Njezino njeno meso vrsto je obavijalo moj penis. Bio je to samosvojan organ koji je ivio svoj vlastiti ivot. Negdje iza nje, ili mi se to moda samo uinilo, uo sam kako netko otvara vrata. Neto bijelo je zasvjetlucalo u tami. Moda je posuda za led na stolu zasvjetlucala zbog svjetlosti iz hodnika. Ili je to bio odsjaj otrog sjeiva. Nisam vie mogao razmiljati. Postojala je jedna jedina stvar koju sam mogao uiniti. Svrio sam.

Istuirao sam se i runo oprao spermom umrljane gae. Ba krasno, pomislio sam. Uope mi nije bilo jasno kako sam mogao doivjeti poluciju u tako tekim trenucima u ivotu.

121

Opet sam navukao iste gae i jo jednom sjeo na verandu, gledajui u vrt. Treperava svjetlost sunca obasjavala je itav vrt, odbijajui se i lomei od sonih zelenih vlati trave. Zahvaljajui kii od prije nekoliko dana, pojedini dijelovi vrta su obrasli u bujni korov. Opet Kreta Kano. Doivio sam dvije polucije u svega nekoliko dana, i oba puta bila je u pitanju Kreta Kano. Nijednom nisam pomislio da elim spavati s njom. Takva elja se uope nije pojavila u mojim mislima. A oba puta sam bio u toj sobi, i tijela su nam bila isprepletena. to je uope mogao biti razlog tome? I tko je bila ta ena koja mi je telefonirala i koja je uzela njezino oblije? Oito, poznavala me, a prema njezinim rijeima, i ja nju. Pokuao sam se prisjetiti svih ena s kojima sam u ivotu imao seksualne odnose, ali nijedna od njih nije bila ona. Ipak, neto u njoj ili oko nje inilo mi se jako poznato. I to me jedilo. Svojevrsno sjeanje i uspomena eljeli su svom silinom izbiti van. Mogao sam to osjetiti, kako nadiru. Sve to mi je trebalo bila je neka naznaka, neko polazite. Da mogu povui tu malenu nit, sve bi se razmrsilo, otkrilo. Zagonetka je ekala da je rijeim, ali nikako nisam uspijevao pronai tu tanku nit. Naposljetku sam odustao. "Zaboravi na sve. Opusti se, ja u uiniti sve ostalo. Svi smo nastali iz toplog blata i prije ili poslije u toplo blato se vraamo."

Prolo je est sati, ali nitko nije nazvao. Jedino me May Kasahara dola posjetiti. Bila je edna i poeljela je popiti malo piva. Iz hladnjaka sam izvadio limenku piva i natoio dvije ae. Bio sam gladan, pa sam napravio sendvi stavivi izmeu dvije krike kruha nekoliko nita prake unke i komadie zelene salate. Kad me vidjela kako jedem, May je rekla da bi eljela takav sendvi. Napravio sam jednak sendvi i za nju. Jeli smo u tiini i pili pivo. Svako malo sam pogledavao prema zidnom satu. "Zar u kui nemate televizor?" upitala je. "Nemamo televizor", odgovorio sam. Blago je iskrivila usta. "Tako sam i mislila. Zar ne volite televizijske programe?" "Nije da ih ne volim. Ali, mogu i bez njih." May Kasahara nije nita odgovorila, samo je nekoliko minuta razmiljala o onome to sam joj rekao. "A koliko ste godina u braku, Ptico Navijalico?" "est", odgovorio sam. "I tako est godina ivite bez televizora?" "Aha. Najprije nismo imali novca da ga kupimo. A onda smo se naviknuli na ivot bez njega. Tiho je i ugodno bez televizora..." "Rekla bih da ste vas dvoje bili jako sretni." "Zato tako misli?" Licem joj je prela grimasa. "E pa, ja ne bih mogla ivjeti bez televizora ni jedan jedini dan." "Zato to nisi sretna?" May Kasahara nije odgovorila na moje pitanje. "Sada je Kumiko otila pa vjerojatno vie niste sretni. Ptico Navijalico?" Kimnuo sam glavom i otpio gutljaj piva. "Tako nekako", odgovorio sam joj. Doista je bilo tako. Stavila je cigaretu izmeu usana i uvjebanim pokretom kresnula ibicu. "A sad, gospodine Ptico Navijalico", rekla je, "elim da mi kaete cijelu istinu. to mislite, jesam li runa?" Spustio sam au s pivom i zagledao se u lice May Kasahare. Sve vrijeme dok sam s njom razgovarao, neodreeno sam razmiljao o nekim drugim stvarima. Na sebi je imala nekoliko brojeva veu crnu majicu bez rukava i kad bi se nagnula naprijed, ukazala bi se blaga ispupenja njenih jo nerazvijenih dojki. "Ali ti uope nisi runa", rekoh joj. "Sasvim sigurno. Zato me to pita?" "Zato to mi je bivi deko stalno govorio da sam jako runa i da uope nemam sise." "Deko s kojim si doivjela nesreu na motoru?" 122

"Aha, on." Promatrao sam May Kasaharu kako polako otpuhuje dim cigarete. "Mladii koji jo nisu dovoljno odrasli govore takve blesave stvari. Oni ne znaju tono izraziti ono to osjeaju, zato govore i ponaaju se suprotno od onoga to misle. Tako nepotrebno povreduju osjeaje djevojaka, ali i same sebe. Ali, ti ni sluajno nisi runa. tovie, mislim da si jako lijepa. Pri tome ti ne laskam." May Kasahara je neko vrijeme razmiljala o onome to sam joj rekao. Pepeo cigarete istresla je u praznu limenku. "Je li vaa supruga lijepa?" "Hmm. Teko mi je to rei. Neki bi rekli da jest, neki drugi da nije. Stvar je ukusa..." "Shvaam", rekla je. Noktima je kvrckala po ai, s izrazom dosade na licu. "A to je s tvojim prijateljem s motorom?" upitao sam je. "Zar se vie ne viate?" "Ne, vie se ne viamo", rekla je May Kasahara, dodirujui prstom oiIjak pokraj lijevog oka. "Nikad ga vie neu vidjeti, to je sigurno. Vie nego sigurno. Mogla bih se kladiti u mali prst. Ali, radije ne bih govorila o tome. Znate, neke stvari, kad ih izgovorite, zvue lano. Znate o emu govorim, Ptico Navijalico?" "Mislim da znam", rekoh. Tada sam pogledao telefon u dnevnoj sobi. Stajao je na stolu, obavljen tiinom. Podsjeao me na neko stvorenje iz morskih dubina koje se pretvara da je mrtva stvar, vrebajui svoju rtvu. "Jednog dana u vam ispriati sve o tome, Ptico Navijalico, ali ne sada. Kad se budem osjeala spremnom za to." Pogledala je na sat. "Moram se vratiti kui. Hvala na pivu." Gledao sam je kako prelazi travnjakom. Gotovo pun Mjesec irio je svoju svjetlost prema Zemlji. Gledajui u pun Mjesec, sjetio sam se da se blii dan Kumikine mjesenice. Ali, to vjerojatno vie nema nikakve veze sa mnom. Od te pomisli osjetio sam otru bol u prsima. Njezina jaina zatekla me nespremnog. Podsjeala je na tugu. Rukama se drei za zid, May Kasahara se okrenula i pogledala me. "Kaite mi. Ptico Navijalico, vi i dalje volite Kumiko, zar ne?" "Mislim da je volim." "Premda je moda otila s drugim mukarcem? A ako bi vam rekla da se eli vratiti, biste li ju primili?" Ispustio sam dubok uzdah. "To je prilino teko pitanje", rekoh. "Morao bih o tome dobro razmisliti." "Oprostite to guram nos gdje mu nije mjesto", rekla je May Kasahara, jedvaujno pucketajui jezikom. "Nemojte se ljutiti na mene. Jednostavno pokuavam neto nauiti. elim znati to to znai jednoj eni kad napusti mua. Postoji jako mnogo stvari koje ne znam." "Ne ljutim se", rekoh. Tada sam ponovno pogledao puni Mjesec. "Dobro, kad je tako, Ptico Navijalico, uvajte se. Nadam se da e vam se ena vratiti i da e sve opet biti u redu." Kreui se nevjerojatnom lakoom, May Kasahara je preskoila zid i iezla u ljetnu no.

Nakon to je May Kasahara otila, opet sam ostao sam. Sjedio sam na verandi i razmiljao o pitanjima koja mi je postavila. Ako je Kumiko imala ljubavnika s kojim je nekamo otila, unato svemu, da li bih je ponovno primio natrag? Nisam znao odgovor. Uistinu ga nisam znao. Postojalo je jako mnogo stvari koje nisam znao. Iznenada je telefon zazvonio. Moja ruka se pokrenula i podignula slualicu. S druge strane uo sam enski glas. "Ovdje Malta Kano", predstavila se. "Ispriavam se to vas zovem ovako kasno, gospodine Okada, ali moram vas neto pitati. Jeste li sutra moda slobodni?" Nisam imao nikakvih planova i bio sam sasvim slobodan, pa sam joj tako i odgovorio. "U tom sluaju, moemo li se nai sutra popodne?" "Ima li to neke veze s Kumiko?" 123

"Vjerujem da ima", rekla je Malta Kano, paljivo birajui rijei. "Po svemu sudei pridruit e nam se i Noboru Wataya." Telefonska slualica mi je zamalo ispala iz ruke kad sam to uo. "Hoete rei da emo se nas troje nai radi razgovora?" "Da, vjerujem da je rije upravo o tome", rekla je Malta Kano. "Sadanja situacija nalae nam da postupimo tako. ao mi je, ali ne mogu vam dati detaljnije informacije preko telefona." "Shvaam", rekoh. "Dobro kad je tako." "Hoemo li se nai u jedan poslijepodne? Na istom mjestu gdje smo se i prije sreli, u kavani Hotela Pacifik u Shinagawi?" "U jedan poslijepodne u kavani Hotela Pacifik u Shinagawi", potvrdio sam i prekinuo vezu.

May Kasahara me nazvala u deset sati uveer. Nije mi imala nita posebno za rei, jednostavno je eljela razgovarati s nekim. Pretresali smo bezazlene teme. "Recite mi, Ptico Navijalico", upitala je na kraju razgovora, "je li bilo dobrih vijesti otkad sam otila?" "Nemam dobrih vijesti", rekoh joj. "Ba nijedne."

3
Izlaganje Noborua Wataye Pria o majmunima s govnavog otoka

U kavanu sam stigao deset minuta prije, ali Noboru Wataya i Malta Kano ve su sjedili za stolom i ekali me. Upravo je u tijeku bila pauza za ruak, pa se unutra nalazila gomila ljudi, ali odmah sam ugledao Maltu Kano. Nema ba mnogo ena koje u sunano ljetno poslijepodne nose crven plastini eir. Vjerojatno je to bio isti crveni eir koji je imala na glavi onoga dana kad smo se upoznali, osim ako nije imala itavu kolekciju eira istog oblika i boje. Bila je ukusno i jednostavno odjevena: ispod lanene jakne kratkih rukava nosila je pamunu koulju bez ovratnika. Oba komada odjee su bili sasvim bijeli i savreno izglaani. Na sebi nije imala ni najmanji ukras, a nije bila ni naminkana. Jedino je crveni plastini eir odudarao od svega ostalog na njoj, kako bojom tako i materijalom od kojeg je bio izraen. Kao da je ekala da se pojavim, skinula je eir tek nakon to sam sjeo za stol i odloila ga kraj ute kone torbice. Naruila je tonik, ali ga kao i prethodni put nije ni dotaknula. Tekuina je isputala mjehurie kao da se grekom nala u ai, pa se zbunjeno pitala to tu radi. Noboru Wataya imao je na glavi sunane naoale tamnozelenih stakala. Kad sam sjeo za stol, skinuo ih je, neko se vrijeme zagledao u njih, i potom ih ponovno stavio na oi. Na sebi je imao sasvim novu bijelu majicu s ovratnikom, a preko nje tamnomodru pamunu sportsku jaknu. Ispred njega je stajala aa s hladnim ajem, ali ga oito nije ni taknuo. Naruio sam kavu i otpio gutljaj hladne vode. Neko smo vrijeme svo troje utjeli. Noboru Wataya se drao kao da uope nije primijetio da sam sjeo za stol. Da bih se uvjerio da nisam proziran, stavio sam ruku na stol i promatrajui je, nekoliko je puta okrenuo. Priao je konobar, stavio alicu ispred mene i ulio

124

kavu. Nakon to je otiao, Malta Kano je jedvaujno proistila grlo, kao da provjerava je li mikrofon ukljuen, ali i dalje je utjela. Prvi je progovorio Noboru Wataya. "Imam jako malo vremena, zato neka ovaj razgovor bude to je mogue konkretniji i izravniji." inilo se kao da je te rijei uputio zdjelici za eer od nehrajueg elika koja je stajala nasred stola, ali, naravno, bile su upuene meni. Zdjelica za eer bila je tek nijemi posrednik preko kojeg je mogao uputiti svoj govor. "O emu to trebamo razgovarati to je mogue konkretnije i izravnije?" pitao sam bez velikog snebivanja. Najzad je Noboru Wataya skinuo sunane naoale, sklopio ih i odloio na stol i pogledao u mene. Prolo je vie od tri godine otkako sam ga posljednji put sreo i razgovarao s njime. Na njemu nisam mogao uoiti ni najmanju promjenu, vjerojatno zbog toga to sam njegovu facu jako esto viao u raznim medijima. Pojedine vrste informacija probijaju se u svijest bez obzira na to jesu li to ljudi traili ili ne, ba kao to se dim uvlai u oi. Prisiljen da se sada s njim suoim licem u lice, promatrajui ga izbliza i podrobnije, primijetio sam koliko se u protekle tri godine promijenio. Onaj njegov gotovo nepokretan, zamagljen pogled koji mi je pri naem prvom susretu toliko zasmetao, sada je bio negdje duboko potisnut i zamijenilo ga je neto svjetlucavo i umjetno. Noboru Wataya uspio je pronai novu, mnogo profinjeniju masku. I to ne samo masku, nego moda ak novu kou. Bez obzira na to je li bila rije o maski ili koi, ak i ja sam morao priznati da zrai vrstom privlanosti. I tada sam u trenutku shvatio. Gledati u njegovo lice bilo je isto to i gledati u televizijski ekran. Govorio je i pravio pokrete poput ljudi s televizije, kao da nas je razdvajala staklena pregrada. Ja sam bio s jedne, on s druge strane. "Naravno, o Kumiko. Uvjeren sam da si i ti toga svjestan", rekao je Noboru Wataya. "O nainu na koji vas dvoje mislite razrijeiti vae sadanje stanje." "Razrijeiti nae sadanje stanje?" ponovio sam, podignuvi alicu s kavom i otpivi gutljaj. "Moe li biti malo konkretniji?" Noboru Wataya pogledao je u mene tupim, bezizraajnim pogledom. "Da budem malo konkretniji? Kumiko je pronala drugog mukarca. Ona te ostavila. Uvjeren sam da ne eli da takva situacija potraje u nedogled. To nikome ne bi donijelo nita dobro." "Kumiko je pronala drugog mukarca?" upitao sam. "Molim vas, samo jedan tren", upala je u razgovor Malta Kano. "Ovakva vrsta razgovora ima svoj red. Gospodine Wataya, gospodine Okada, jako je vano da krenemo utvrenim redom." "Ja ne gledam na stvari tako", kazao je Noboru Wataya sasvim ravnodunim glasom. "Na kakav to red mislite? U ovakvoj vrsti razgovora nema utvrenog reda." "Pustimo ga, neka on prvi govori", kazao sam Malti Kano. "Poslije moemo poredati stvari, ako to uope ima ikakvog smisla." Malta Kano se nekoliko trenutaka zagledala u mene blago napuivi usne i potom kimnula glavom. "Slaem se", rekla je. "Izvolite, kaite to imate, gospodine Wataya." "Kumiko je pronala drugog mukarca", poeo je, "i otila s njim. To ve samo po sebi objanjava mnogo toga. To znai da nema nikakvog smisla da i dalje ostane u braku. Na sreu, nemate djece ni materijalnih dobara koja biste morali dijeliti. Sve se moe vrlo brzo srediti. Jednostavno, ona se povlai iz postojeeg braka i vae brane zajednice. Jedino trebate potpisati dokumente koje e pripremiti odvjetnik koji se time bavi. Da me sluajno ne bi pogreno razumio, dodat u jo i ovo: s ovim to sam sada iznio slau se svi u obitelji Wataya." Prekriio sam ruke na prsima i nakratko se zamislio nad njegovim rijeima. "Prije svega, imam nekoliko pitanja", rekoh. "Kako zna da Kumiko ima ljubavnika?" "Sama mi je to rekla", hladno je odgovorio Noboru Wataya. Zbunio sam se, pa nisam znao to bih mu odgovorio. Spustio sam ruke na stol i neko vrijeme utio. Bilo mi je teko povjerovati da bi se o takvim intimnim stvarima Kumiko ba njemu povjerila. 125

"Nazvala me prije otprilike tjedan dana i kazala mi da me eli vidjeti i posavjetovati se sa mnom", nastavio je Noboru Wataya. "Nali smo se i sasvim otvoreno popriali. Tada mi je Kumiko priznala da ima drugoga." Prvi put u nekoliko posljednjih mjeseci osjetio sam snanu elju da zapalim cigaretu. Naravno, cigarete nisam imao. Otpio sam gutljaj kave i vratio alicu na tanjuri. "Nakon toga je otila kui", dodao je. "Shvaam", odgovorio sam. "Kumiko je pronala ljubavnika. I obratila se tebi za savjet. Teko mi je u to povjerovati, ali vjerujem da mi ne bi govorio neistinu kad su u pitanju krajnje ozbiljne stvari." "Naravno da govorim istinu", odgovorio je Noboru Wataya, osmjehnuvi se ironino. "Je li to sve to si mi imao za rei? Kumiko je nala novog ljubavnika i ja bih zbog toga trebao pristati na razvod?" Noboru Wataya je jedva primjetno kimnuo glavom, kao da pokuava utedjeti snagu. "Nadam se da se sjea kako sam ja jo od prvog dana bio protiv toga da se Kumiko uda za tebe. Nisam se elio mijeati u to jer sam smatrao da me se ne tie, ali sada sam uvjeren da je bilo pametnije da sam se tome odmah usprotivio." Otpio je gutljaj vode i vratio au na stol. Potom je nastavio. "Od onog dana kad sam te upoznao, znao sam da nee uspjeti u ivotu. U tebi nisam vidio ni najmanju elju ili namjeru da ostvari karijeru i uspije u ivotu ili ak postane potovan i ugledan ovjek. Od prvog dana sam znao da ni u jednoj namjeri nee uspjeti dokraja. Sve ega se dotakne ostaje nepotpuno, nedovreno. Pokazalo se da sam imao pravo. Ima ve est godina da ste ti i moja sestra u braku, i to si postigao za to vrijeme? Ba nita. Imam li pravo? Jedina stvar koju si u tih est dugih godina uspio postii, bilo je da napusti posao i Kumiko uniti ivot. Sada si nezaposlen i nema nikakve planove za budunost. U tvojoj glavi su obine trice i kuine. Zato se Kumiko spetljala ba s tobom, ni dan-danas mi nije jasno. Moda je povjerovala da su trice i kuine u tvojoj glavi mnogo zanimljivije nego to jesu. Ali, trice i kuine su ipak bezvrijedne stvari, kojetarije. Vaa brana zajednica bila je jo od prvog dana osuena na neuspjeh. To ne znai kako mislim da je Kumiko savrena. Ona je hirovita osoba jo od djetinjstva, zbog raznoraznih razloga... Vjerujem da se ba zbog toga privremeno vezala za tebe. Ali i to je prolo. U svakom sluaju, najpametnije je da to prije okonamo tu stvar. Moji roditelji i ja pobrinut emo se za Kumiko. Ti se vie nemoj mijeati u to. I nemoj je ni pokuati traiti. Samo moe izazvati jo vee probleme. Najpametnija stvar koju moe uiniti jest da zapone novi ivot na nekom drugom mjestu. To e biti najbolje za obje strane." Kako bi naznaio da je zavrio sa svojim izlaganjem, Noboru Wataya ispio je vodu iz ae, pozvao konobara i zamolio ga da je ponovno napuni. "Ima li jo to za rei?" pitao sam ga. Noboru Wataya odmahnuo je glavom. "U tom sluaju", obratio sam se Malti Kano, "kakav bi bio ispravan redoslijed ove diskusije?" Malta Kano izvadila je iz torbice bijeli rupi i njime obrisala kutove usana. Potom je podignula svoj crveni plastini eir i stavila ga na torbicu. "Sigurna sam da je ovo velik ok za vas, gospodine Okada", rekla je. "Vjerujte mi, i meni jako teko pada to o ovim stvarima moram s vama razgovarati ovako otvoreno, licem u lice. Nadam se da to shvaate." Noboru Wataya pogledao je na svoj sat elei tako naglasiti da se Zemlja i dalje okree, a on gubi dragocjeno vrijeme. "Dakle, sasvim je jasno", nastavila je Malta Kano, "da moramo govoriti to saetije i izravnije. Gospoa Okada dola me vidjeti i pritom zatraila savjet od mene." "Na moju preporuku", dodao je Noboru Wataya. "Kumiko je dola k meni da bi se posavjetovala zbog maka i ja sam je uputio na Maltu Kano." "Je li to bilo prije no to smo se nas dvoje upoznali, ili poslije?" upitao sam Maltu Kano. "Prije", odgovorila je. "U tom sluaju", rekoh, "dogaaji su se zbili otprilike ovim redoslijedom. Kumiko je za vas ula od Noborua Wataye i dola se posavjetovati zbog maka. Onda mi je, iz nekog meni 126

jo uvijek nepoznatog razloga, zatajila da se ve vidjela s vama. tovie, nagovorila me da se naem s vama, to sam i uinio, na ovom istom mjestu. Imam li pravo?" "Uglavnom je tako", rekla je Malta Kano malo oklijevajui. "Moj prvi razgovor s gospoom Okada ticao se iskljuivo maka. Naslutila sam meutim da je u pitanju neto puno ozbiljnije i zbog toga sam vas eljela upoznati i popriati osobno s vama. Potom sam se jo jednom srela s gospoom Okada jer sam joj morala postaviti neka intimnija pitanja." "Tom zgodom vam je Kumiko rekla da ima ljubavnika?" "Tako je. Ukratko, to je itava pria. Uzimajui u obzir dane okolnosti, ne mogu vam rei nita vie", zakljuila je Malta Kano. Uzdahnuo sam. Naravno, znao sam da to niemu ne slui, ali jednostavno sam osjetio potrebu da duboko uzdahnem. "Znai, Kumiko je u vezi s tim mukarcem ve neko vrijeme?" "Otprilike dva i pol mjeseca ili tako nekako." "Dva i pol mjeseca?" kazao sam. "Kako je mogue da za sve to vrijeme ba nita ne primijetim?" "Zato to vi gospodine Okada niste ni najmanje posumnjali u svoju enu", rekla je Malta Kano. Kimnuo sam glavom. "Istina je, nijednom mi to nije palo na pamet. Ne mogu povjerovati da mi je Kumiko toliko spretno lagala, i jo uvijek mi je u to teko povjerovati." "Bez obzira na posljedice, ovjekova sposobnost da ima bezgranino povjerenje u drugu osobu jedna je od najdivnijih karakternih osobina koju moe posjedovati." "Obina budalatina", prokomentirao je Noboru Wataya. Konobar je priao i u moju alicu dolio jo kave. Djevojka za susjednim stolom glasno se nasmijala. "Dakle, to je osnovna svrha ovog sastanka?" upitao sam gledajui u Noborua Watayu. "Zato smo se nas troje ovdje sastali? Da biste me nagovorili da se pristanem razvesti od Kumiko? Ili moda postoji koji drugi, vaniji razlog? Ono to si maloprije rekao doista zvui logino, ali meni je mnogo toga i dalje nejasno. Tvrdi da Kumiko ima drugog mukarca i da me zbog toga ostavila. Pa kamo je otila? to tamo radi? Je li sama ili je s njim? Zato Kumiko nije stupila u vezu sa mnom? Ako je istina da ima drugog mukarca, onda mogu razumjeti situaciju. Ali, neu povjerovati da je to istina sve dok mi ona osobno to ne kae. Shvaa li to ti govorim? Jedini koji se broje u cijeloj toj prii smo Kumiko i ja. Mi trebamo porazgovarati i odluiti to emo dalje. Ti nema nikakve veze s nama." Noboru Wataya je au hladnog aja, koji nije ni okusio, pomaknuo u stranu. "Mi smo se ovdje sastali da bismo te upoznali s injenicama", kazao je. "Zamolio sam gospou Kano da i ona doe vjerujui da je od pomoi ako je i netko trei prisutan. Ne znam tko je Kumikin ljubavnik niti znam gdje se ona sada nalazi. Kumiko je odrasla osoba i moe initi to eli. Ali, sve i da znam gdje je, sigurno ti ne bih rekao. Ona ti se nije javila zato to ne eli razgovarati s tobom." "Ba me zanima o emu je to htjela razgovarati nasamo s tobom. Ti i ona niste nikada bili osobito bliski, obojica to jako dobro znamo." "Ako ste ti i ona bili toliko bliski kao to tvrdi, zato je poela spavati s drugim mukarcem?" uzvratio je Noboru Wataya. Malta Kano blago se nakaljala. "Kumiko mi je priznala da je u vezi s drugim mukarcem", Noboru Wataya je nastavio. "I da jednom zauvijek eli raistiti stvari. Ja sam joj savjetovao da se razvede od tebe. Potvrdila mi je da i o tome ozbiljno razmilja." "Je li to sve?" pitao sam. "A to bi to drugo jo trebalo biti?" "Neke stvari jednostavno ne shvaam" rekoh. "Teko mi je povjerovati da bi ti se Kumiko obratila zbog toliko vanog i intimnog problema. Ti si posljednja osoba na svijetu kojoj bi se obratila za savjet. Ili bi sama donijela odluku ili bi razgovarala sa mnom. Mora biti

127

da je u pitanju neto sasvim tree. Ako je poeljela nasamo razgovarati s tobom, onda je to bilo zbog neega to nema nikakve veze s nama dvoma." Noboru Wataya se jedva primjetno osmjehnuo. Bio je to slab, hladan osmijeh, poput otrog mjeseevog srpa u zoru. "Nesvjesno si pokazao tko si i kakav si ovjek", rekao je slabim ali dovoljno jasnim glasom. "Pokazao sam tko sam i kakav sam ovjek?" ponovio sam. "Siguran sam da shvaa to ti govorim", kazao je. "Tvoja je ena sada u krevetu s drugim mukarcem. Ostavila te, a ti sada pokuava okriviti mene zbog toga. Nikad nisam uo nita gluplje. Samo da zna, ja nisam doao ovamo da bih tek tako traio vrijeme s tobom. Doao sam jer to smatram svojom dunou. Za mene je to obian gubitak vremena. Kao da bacam sol u more." Nakon to je uutio, zavladala je nelagodna tiina. "Zna li za priu o majmunima s govnavog otoka?" upitao sam Noborua Watayu. Odmahnuo je nezainteresirano glavom. "Nikad uo." "Negdje, u nekom dalekom dijelu svijeta postoji govnavi otok bez imena. Nevaan otok koji nije vrijedan imena. Govnavi otok koji i svojim izgledom nalikuje na veliko govno. Na tom otoku rastu palme govnavog izgleda. Na tim palmama rastu kokosi koji govnavo vonjaju. Govnavi majmuni ive u kronjama tih palmi i vole jesti te kokose koji govnavo vonjaju, nakon ega seru najsmrdljivija mogua govna. Govna padaju na tlo i tvore goleme hrpe izmeta dok palmina stabla koja rastu iz njih izgledaju jo govnavija. To je ciklus koji se neprekidno ponavlja." Ispio sam ostatak kave. "Dok sjedim ovdje i gledam u tebe," nastavio sam, "odjednom sam se sjetio te prie o govnavom otoku. Poruka prie je sljedea: odreena vrsta govnavosti, odreena vrsta mrtvila, odreena vrsta runoe ire se sve vie hranei se sami sobom. Kad jednom prerastu odreeni stupanj, nitko ih vie ne moe zaustaviti, ma koliko se svi zajedno trudili." Lice Noborua Wataye bilo je sasvim bezizraajno. Hladan osmijeh je nestao, ali nisam mogao primijetiti da je imalo ljutit ili uzrujan. Jedino sam vidio malu okomitu boru koja mu se urezala izmeu obrva. Nisam se mogao sjetiti jesam li je ikad prije primijetio. "Shvaa li to ti govorim?" nastavio sam. "Ja tono znam kakav si ti soj ljudi. Za tebe sam obina nitarija. Misli da me moe zgnjeiti kad god poeli. Ali, ni to nije ba toliko jednostavno. Moe biti da sam za tebe i tvoj sustav vrijednosti obina nitarija. Ali, nisam toliko glup koliko misli da jesam. Ja jako dobro znam to se krije ispod te tvoje maske uljudnosti koju stavlja u javnosti i za nastupe na televiziji. Ja znam tvoju tajnu. Kumiko i ja je znamo. Oboje znamo to se krije ispod te maske. Da to elim, mogao bih te raskrinkati pred itavom javnou. Mogao bih iznijeti pravu istinu o tome tko si. Moda bi potrajalo, ali uspio bih. Moda jesam nitko i nita, ali nisam vrea pijeska. Ja sam ljudsko bie od krvi i mesa. Ako me tko udari, ja mu uzvratim. Bit e ti pametnije da jednom zauvijek to zapamti." Noboru Wataya nastavio me netremice gledati svojim bezizraajnim licem. Imao sam osjeaj da u mene gleda obian kamen. Sve to sam rekao bio je obian blef, pucanj u prazno. Nisam znao tajnu Noborua Wataye. Da u sebi krije neto duboko zatomljeno i izoblieno nije bilo teko shvatiti. Ja uope nisam znao to je to, no inilo se da su moje rijei pogodile ravno u metu. Vidio sam to na njegovom licu. Nije mi odgovorio onako kako je uvijek inio sa suparnicima u televizijskim diskusijama. Nije se pokuao narugati mojim rijeima ili se razraunati sa mnom. Nije se pokuao ak ni opravdati. Sjedio je sasvim nepokretno i bezizraajno. Odjednom se na licu Noborua Wataye poela dogaati jako udna promjena. Malopomalo poeo se crvenjeti. Ali, i to se dogodilo na jako udan nain. Na pojedinim dijelovima lica izbili su mu tamnocrveni peati, a na drugima se pojavile blijedocrvene mrlje. Njegova faca me podsjetila na umu u jesen gdje se razne nijanse i boje bjelogorinog i crnogorinog drvea mijeaju i prepleu. Iznenada, ne izgovorivi vie ni rije, Noboru Wataya je ustao od stola, iz depa sakoa izvadio sunane naoale i stavio ih. udnovata mjeavina tamnocrvenih i svijetlocrvenih 128

mrlja irila se njegovim licem. Malta Kano je ostala nepomino sjediti i nije progovorila ni rije. Ja sam sjedio sasvim ravnoduno. Noboru Wataya otvorio je usta da mi neto kae, ali se istog trena predomislio. Jednostavno se okrenuo i bez pozdrava otiao.

Nakon to je Noboru Wataya otiao, Malta Kano i ja smo neko vrijeme utjeli. Odjednom sam osjetio kako me svladao umor. Priao je konobar i ponudio da dolije kavu u moju alicu, ali sam odbio. Malta Kano je podignula crveni eir sa stola i zagledala se u njega prije no to ga je spustila na stolicu do sebe. U ustima sam osjeao gorak okus. Pokuao sam ga isprati s nekoliko gutljaja vode, ali neuspjeno. Poslije nekog vremena Malta Kano je progovorila. "Katkad je potrebno pustiti da osjeaji izbiju iz nas. Inae moe doi do zastoja unutranje struje. Sigurna sam da se osjeate bolje nakon to ste rekli ono to vam je lealo na srcu." "Donekle", odgovorio sam. "Ali, time se nita nije rijeilo. Ba nita." "Vi ne volite gospodina Watayu, zar ne, gospodine Okada?" "Kad god razgovaram s tim tipom, uvijek imam osjeaj jezive praznine u sebi. Svaki predmet u koji pogledam izgleda mi isprazno. Zato je to tako, ne bih vam znao objasniti. Osjeajui se tako, ponem govoriti i vladati se onako kako se u normalnim okolnostima nikada ne bih ponaao. tovie, poslije toga se osjeam jo gore. Volio bih da ga nikad vie u ivotu ne moram sresti, nita me ne bi uinilo sretnijim." Malta Kano odmahnula je glavom. "Naalost, bojim se da ete se ubudue morati sretati s gospodinom Watayom, i to prilino esto. To je neto to ne moete izbjei." Vjerojatno je imala pravo. Ne mogu ga tek tako izbaciti iz svoga ivota. Podignuo sam au i otpio jo jedan gutljaj vode. Odakle li je samo potjecao taj gorki okus u mojim ustima? "Samo bih vas jednu stvar pitao", kazao sam. "Na ijoj ste vi strani u ovom sluaju? Mojoj ili Noborua Wataye?" Malta Kano nalaktila se na stol i vrsto priljubila dlanove drei ih ispred lica. "Ni na ijoj", odgovorila je. "U ovom sluaju ne postoje strane. Nema ih. Ovo nije sluaj u kojem postoji gore i dolje, lijevo i desno, prednja i stranja strana." "Zvui kao kakva zen pouka", rekoh. "Zanimljivo kao nain razmiljanja, ali ne i da bi se bilo to objasnilo." Kimnula je glavom. vrsto priljubljene dlanove sada je razdvojila i pod blagim kutom uperila ih u mene. Imala je malene, lijepo oblikovane dlanove. "Znam da ovo to vam govorim ne zvui odve uvjerljivo. Uope vas ne krivim to ste ljutiti. ak i da vam kaem neke stvari, one vam sada ne bi koristile. tovie, samo bi negativno djelovale. Morat ete pobijediti vlastitim snagama. Vlastitim rukama." "Neto poput Porijekla vrsta posredovanjem prirodne selekcije", rekoh osmjehujui se. "Ako te tko udari, uzvrati udarac." "Upravo tako", sloila se Malta Kano. A tada, krajnjom panjom nekoga tko dodiruje stvar upravo umrle osobe, podignula je svoju torbicu i stavila crveni plastini eir na glavu. Nakon to je stavila eir na glavu, imao sam udnovat dojam da je odreeni dio vremenskog ciklusa upravo zavrio.

Nakon to je Malta Kano otila, ostao sam sjediti sasvim sam, ne razmiljajui ni o emu. Nisam znao kamo bih krenuo ili ime bih se mogao zabaviti nakon to ustanem. Naravno, nisam mogao ostati sjediti u nedogled. Nakon to je prolo dvadesetak minuta, platio sam raun za sve troje i iziao. Nijedno od njih dvoje se nije sjetilo platiti.

129

4
Izgubljena milost Duevna prostitutka

Vrativi se kui, u potanskom sanduiu zatekao sam debelo pismo. Od porunika Mamiye. Kao i proli put, moji ime i adresa bili su ispisani kistom i crnim tuem istim krupnim i itkim rukopisom. Presvukao sam se, umio i otiao u kuhinju, gdje sam popio au hladne vode. Kad sam najzad doao do daha, otvorio sam pismo. Porunik Mamiya ovaj se put posluio nalivperom i sitnim rukopisom ispunio deset listova papira. Ovla sam ih prolistao i vratio u kuvertu. Bio sam odve umoran da bih se mogao usredotoiti na itanje takvog opirnog pisma. Vidjevi nizove rukom ispisanih znakova, uinilo mi se da gledam u golemi roj udnovatih plavih kukaca. Osim toga, glas Noborua Wataye i dalje je slabo odzvanjao u mojim uima. Ispruio sam se na kau u dnevnoj sobi i dugo drao oi zatvorene. Osjeao sam se smeteno i rastreseno, pa se nisam mogao usredotoiti ni na to. Zapravo sam razmiljao o bezbroj malih nebitnih stvari skaui s jedne na drugu poput leptira to leti s cvijeta na cvijet. Bilo je ve pet sati poslijepodne kad sam napokon odluio proitati pismo porunika Mamiye. Iziao sam na verandu, naslonio se na jedan od stupova i izvadio pismo iz kuverte. itava prva stranica bila je ispunjena uljudnim frazama i pozdravima, dobrim eljama za lijepo ljeto, zahvalom to sam ga pozvao u svoj dom i opirnim isprikama to me prigodom posjeta ugnjavio dugim pripovijedanjem. Oito, porunik Mamiya bio je ovjek koji je jako dobro poznavao pravila prikladnog ponaanja u drutvu. On je bio ivui primjerak jednog sasvim drugaijeg razdoblja, kad su pravila o lijepom i uljudnom ponaanju ispunjavala dobar dio svakodnevnog ivota. Taj dio sam letimice proitao i preao na drugu stranicu. Lijepo vas molim da me ispriate to sam ovoliko oduljio s uvodnim pozdravima. Jedini razlog zbog kojeg vam danas piem ovo pismo, premda jako dobro znam da tako samo jo vie pokazujem svoju drskost i lo odgoj, jest elja da vam jo jednom naglasim kako dogaaji o kojima sam vam nedavno govorio nisu ni moja izmiljotina a ni dvojbene uspomene jednog starca, nego puna i jedina mogua istina sve do najmanjeg detalja. Kao to i sami znate, rat je odavno zavrio i sasvim je normalno to sjeanja i uspomene s protokom vremena sve vie blijede i gube se. Kao to ljudi stare, tako i uspomene i misli s vremenom stare. Ali, odreene misli ne mogu nikada ostarjeti a odreeni dogaaji ne mogu se nikada zaboraviti. Sve do dananjeg dana, te dogaaje nisam nikada nikome ispriao, osim vama gospodine Okada. Vjerojatno bi veini ljudi moje prie djelovale poput nesuvislih izmiljotina. Sve ono to im je teko shvatljivo, ljudi odbacuju kao besmislice i budalatine. I ja bih volio da je sve ono to sam vam ispriao tek plod moje mate. Sve ove godine ivio sam nadajui se da te moje uspomene i sjeanja nisu nita drugo do ruan san ili opsjena. Bezbroj puta sam uvjeravao samog sebe da se to nije nikad dogodilo. Ali, svaki put kad bih te dogaaje pokuao gurnuti duboko u mrak, oni su mi se vraali jo snanijim i ivopisnijim sjeanjima. Te uspomene su se duboko uvukle u moju svijest i osvojile ak i moje tijelo poput zloudnog tumora. ak se i sada mogu savreno jasno sjetiti svakog detalja, kao da govorim o neemu to se dogodilo juer. Mogu osjetiti pijesak i travu u rukama, mogu si doarati njihov miris. Jasno vidim oblike oblaka na nebu. Osjeam suhi pustinjski vjetar i zrnca pijeska to mi se zabijaju u lice. U usporedbi s njima, sve ono to mi se poslije dogodilo u ivotu mnogo vie mi se ini kao snovi i opsjene stvarnosti. Sami poeci mojega ivota za koje mogu rei da su mi neko uistinu pripadali, ostali su okamenjeni ih spaljeni negdje daleko u stepama Unutranje Mongolije, gdje pogled see

130

dokle god ljudsko oko moe vidjeti. Poslije toga sam izgubio ruku u estokoj borbi sa sovjetskom tenkovskom postrojbom koja nas je napala U pograninom podruju. Doivio sam nezamislive patnje na robiji u Sibiru, gdje je i usred ljeta jezivo hladno. Od onog trena kad sam puten na slobodu i vraen u domovinu, proveo sam trideset nezanimljivih godina kao uitelj drutvenih znanosti u prigradskoj gimnaziji. Sada ivim sam, i da prikratim vrijeme obraujem komadi zemlje. Ali, sve te silne mjesece i godine ja doivljavam kao runu opsjenu. Kao da to vrijeme nisam nikad proivio, kao da mi se to nikad nije dogodilo. Moje pamenje istog trena izuzima tu praznu vremensku ljuturu i vraa me u ogoljene predjele pustinje Hulunbuir. Ono to je unitilo moj ivot i pretvorilo me u praznu ljuturu, vjerujem, bila je ta osobita svjetlost koju sam ugledao na dnu bunara. Ta sveproimajua suneva svjetlost koja se jedva desetak ili najvie dvadesetak sekunda uspjela probiti do samog dna bunara. Pojavila se iznenada i jednako tako nestala. Ali, u toj asovitoj poplavi svjetlosti vidio sam neto to nikad vie nisam i neu vidjeti ma koliko dugo ivio. Poslije tog dogaaja postao sam druga osoba. to se dogodilo tamo dolje? ak ni sada, vie od etrdeset godina poslije, ne mogu odgovoriti na to pitanje. Zbog toga je sve ovo to vam piem tek pretpostavka, jedan pokuaj tumaenja koji se ne oslanja ni na kakve logike osnove. No, ipak vjerujem da je to moje objanjenje daleko najblie istini onoga to mi se ondje doista dogodilo. Mongolski vojnici natjerali su me da skoim u dubok, mraan bunar usred stepe, noga i rame su mi bili slomljeni, nisam imao ni hrane ni vode, jednostavno reeno, ekao sam svoju smrt. Prije toga sam bio prisiljen gledati kako ivom ovjeku deru kou. U takvim osobitim okolnostima moja su osjetila reagirala iznimno snano, pa kad je jaka svjetlost sunca zasjala tih nekoliko sekunda, moda sam se uspio probiti sve do same sri svoje svijesti. U svakom sluaju, doivio sam odreenu pojavu. Sve oko mene se kupalo u jakoj svjetlosti a ja sam bio u njezinom sreditu. Bio sam potpuno zaslijepljen. Svjetlost me itavog proimala. Ali, osjeao sam da se neto zbiva. Usred te moje trenutane zaslijepljenosti, neto je pokuavalo zadobiti svoj oblik. Neto ivo. Neto crno poelo se pomaljati, nalik na sjenu pri pomrini sunca. Nisam uspio odrediti oblik toga to mi je pokuavalo prii i udahnuti neku vrstu nebeske milosti. ekao sam i drhtao. Ali, taj neodreeni oblik nije stigao do mene, moda zato to se predomislio ili zato to nije bilo dovoljno vremena. Netom prije no to je poprimio oblik, ieznuo je i ponovno se pretvorio u svjetlost. A potom je i sama svjetlost nestala. To se ponavljalo dva dana zaredom. Posve jednako. Neto je poinjalo dobivati pojavnost u sveproimajuoj svjetlosti, a potom bi nestalo prije no to bi poprimilo pun oblik. Dolje u bunaru trpio sam silnu e i glad, ali to mi uope nije bilo vano. Najstranije to mi se ondje dolje u bunaru dogodilo, bilo je to nisam uspio jasno vidjeti to neto to se pojavilo usred svjetlosti. Osjeao sam neizrecivu potrebu da ugledam ono to sam toliko silno elio ugledati, osjeao sam neizrecivu potrebu da spoznam ono to sam toliko silno elio spoznati. Da sam uspio jasno vidjeti i razabrati to neto, uope mi ne bi smetalo da sam istog trena ondje umro. Doista sam se tako osjeao. Bio bih rtvovao i vlastiti ivot samo da vidim i doivim to otkrivenje. Naalost, to neto zauvijek se udaljilo od mene. Milost mi je oduzeta i prije no to mi je doista bila darovana. Kao to sam jo prije napomenuo, ivot koji sam vodio nakon to sam iziao iz te rupe u zemlji bio je tek uplja, prazna ljutura. Zbog toga sam se, kad je sovjetska vojska izvrila invaziju na Manduriju pred sam kraj rata, prijavio kao dobrovoljac i zatraio da me poalju na bojite. Na robiji u Sibiru takoer sam se namjerno trudio da upadnem u najtee mogue situacije. No, to god sam inio i koliko god se trudio, nisam uspio poginuti. Ba kao to je desetnik Honda predvidio one noi, sudbina je htjela da se vratim u Japan i ivim iznenaujue dug ivot. Sjeam se koliko sam bio veseo kad mi je to prvi put kazao. Ali, ispostavilo se da je to bilo svojevrsno prokletstvo. Nije se radilo o tome da nisam elio umrijeti, ja nisam mogao umrijeti. Desetnik Honda je i tu imao pravo, bilo bi mnogo bolje da za to nisam znao. Jer, nakon to su otkrivenje i nebeska milost svjetlosti nestali, i moj je ivot nestao. Sve to je neko bilo ivo u meni i to je zbog toga za mene imalo odreenu vrijednost, odjednom 131

je umrlo. Nita mi nije ostalo. Sve je nestalo, sve je izgorjelo u toj estokoj svjetlosti. Vjerojatno je vrelina koja je izbijala iz tog otkrivenja ih nebeske milosti sprila i sami moj ivot. Oito mi je nedostajala snaga da se oduprem toj vrelini. Zato uope ne osjeam strah pred smru. Ako nita drugo, tjelesna smrt bila bi za mene veliko olakanje, ak spasenje. Zauvijek bi me oslobodila ove beznadne tamnice, ove boli postojanja. Opet sam vas ugnjavio ovom predugom priom. Molim vas da mi oprostite. Ali, ono u to vas elim uvjeriti, gospodine Okada, jest sljedee. Ja sam ljudsko bie koje je odreenog trenutka shvatilo da je njegov ivot zauvijek izgubljen. Nakon toga sam nastavio ivjeti ovakvim ivotom etrdeset i vie godina. Iz vlastitog iskustva doao sam do zakljuka da je ivot mnogo ogranieniji no to to misle oni koji ga ive punim pluima. Svjetlost se pojavi i osvijetli vrijednosti ivota samo jedan iznimno kratak tren, moda jedva desetak sekunda. Jednom kad nestane, ako ovjek ne uspije primiti otkrivenje koje mu je ponueno, nikada mu se vie nee pruiti druga ansa. Mora ivjeti ostatak svoga ivota u dubinama osamljenosti i beznaa. U tom sumornom svijetu bez svjetlosti, ne moe se vie niemu nadati. Sve to takvom ovjeku ostaje, jesu kostur i ljutura onoga to je trebao biti. U svakom sluaju, jako mi je drago to sam imao ast upoznati vas, gospodine Okada, kao i ispriati vam svoju priu. Nisam siguran hoe li vam ikada biti od bilo kakve koristi. AH, sad kad sam vam je ispriao, ipak osjeam odreenu vrstu olakanja. Vjerojatno slabanog i krhkog, ali za mene je svaki oblik olakanja prava dragocjenost. Takoer, osjeam prst sudbine u tome to je gospodin Honda bio taj koji me upoznao s vama. Gospodine Okada, budite uvjereni da vam aljem svoje najdublje i najiskrenije pozdrave sa eljom za to sretniji ivot u predstojeim godinama. Jo sam jedanput proitao itavo pismo i potom ga vratio u kuvertu. Pismo porunika Mamiye me na vrlo udan nain uznemirilo, tovie uzbudilo, premda je u meni probudilo samo udaljene i nejasne slike. Porunik Mamiya bio je ovjek kojemu sam mogao vjerovati i prihvatiti kao istinu sve ono za to je tvrdio da mu se dogodilo. Ali, same injenice ili istinitost njegove prie bili su mi tada posve nevani. Ono to me u njegovom pismu najdublje dirnulo, bila je nemogunost da potpuno i valjano objasni ili doara ono to je toliko elio. Otiao sam u kuhinju i popio au vode. Potom sam se neko vrijeme vrzmao po kui. U spavaoj sobi sam sjeo na krevet i zagledao se u Kumikine haljine uredno poredane u ormaru. Zapitao sam se kakav sam ja to ivot vodio sve do tog trena. Shvatio sam o emu je Noboru Wataya govorio. Moja prva reakcija na njegove rijei bila je ljutnja, ali morao sam priznati da je imao pravo. "Ima ve est godina da ste ti i moja sestra u braku", kazao je, "i to si postigao za to vrijeme? Ba nita. Imam li pravo? Jedina stvar koju si u tih est dugih godina uspio postii, bilo je da napusti posao i uniti Kumikin ivot. Sada si nezaposlen i nema nikakve planove za budunost. U tvojoj glavi su obine trice i kuine." Morao sam si priznati da je imao potpuno pravo. Objektivno govorei, u proteklih est godina nisam uinio nita doista znaajno, a ono to mi se vrtjelo po glavi, doista su bile trice i kuine. Bio sam nitko i nita, ba kao to je rekao. Ali, je li istina da sam unitio Kumikin ivot? Dugo sam ostao zuriti u njezine haljine, suknje i bluze. To su bile sjene koje je ostavila za sobom. Beivotne sjene koje su nepomino visjele. Otiao sam u kupaonicu i izvadio boicu kolonjske vode Christian Dior koju joj je darovao netko meni nepoznat. Otvorio sam je i pomirisao. Bio je to isti miris koji sam osjetio iza Kumikinih uiju onog jutra kad je otila od kue. Sadraj boice polako sam izlio u umivaonik. Dok je tekuina otjecala niz slivnik, snaan cvjetni miris proeo je zrak budei u meni bolne uspomene. Ali, kakvo je to bilo cvijee? Usred tog opojnog mirisa umio sam se i oprao zube. Tada sam odluio potraiti May Kasaharu.

Kao i obino, zastao sam u prolazu ispred vrta kue Miyawakijevih, ekajui da se May 132

Kasahara pojavi. Dugo sam je ekao, ali od nje nije bilo ni traga. Naslonio sam se na ogradu, sisao bombon s okusom limuna, gledao u skulpturu ptice i razmiljao o pismu porunika Mamiye. Ubrzo se poelo mraiti. Nakon to sam je ekao gotovo pola sata, pomislio sam da je May Kasahara otila nekamo drugamo. Provukao sam se vrludajui kroz prolaz i preskoio zid naeg dvorita. Uavi u kuu, modrikaste sjene ljetne veeri ispunjale su prostor. Unutra me ekala Kreta Kano. U trenutku mi se uinilo da sanjam. Ali ne, doista je bila ona. Blagi miris kolonjske vode koju sam izlio u umivaonik i dalje je proimao zrak. Kreta Kano je sjedila na kauu, s rukama na koljenima. Kad sam joj priao, nije se ni pomaknula. Kao da je u njoj i samo vrijeme stalo. Upalio sam svjetlo i sjeo na stolicu nasuprot njoj. "Vrata nisu bila zakljuana", najzad je progovorila. "Bila sam toliko slobodna da uem." "Ba mi je drago", rekoh. "Kad nekamo odem obino ne zakljuavam ulazna vrata." Na sebi je imala bijelu koulju ukraenu ipkom, svijetloljubiastu suknju s volanima na falte i velike naunice. Oko zapea na lijevoj ruci imala je dvije jednake narukvice. Kad sam ih ugledao, zgranuo sam se. Bile su sasvim jednake kao one koje je imala u mojem snu. I njezina frizura i minka bile su uobiajene. Lak za kosu drao je frizuru savreno vrstom, kao da je upravo izila iz frizerskog salona. "Nemam puno vremena", rekla je. "Moram se smjesta vratiti kui. Ali, eljela sam ugrabiti barem jedan trenutak kako bih popriala s vama, gospodine Okada. Vjerujem da ste se danas vidjeli s mojom sestrom i gospodinom Watayom, zar ne?" "Tono. Premda ne mogu rei da je na susret bio naroito zabavan." "elite li me moda togod pitati?" Svakakvi ljudi dolaze k meni i postavljaju mi svakakva pitanja, pomislio sam. "elio bih znati neto vie o karakternim crtama Noborua Wataye. Bojim se da je nuno potrebno da doznam neto vie o njemu." Kimnula je glavom. "Ja bih takoer voljela znati neto vie o gospodinu Watayi. Vjerujem da vam je moja sestra ve rekla da me prije izvjesnog vremena seksualno iskoristio. Danas nemam vremena objasniti vam kako se to dogodilo, ali nekom drugom prigodom sigurno hou. U svakom sluaju, to je neto to je uinio protiv moje volje. S njime sam se nala jer sam mu trebala pruiti seksualne usluge. Zbog toga je teko dokazati da je rije o silovanju u pravom smislu te rijei. Ali on me je zloupotrijebio i povrijedio, nakon ega sam se promijenila kao osoba. Na kraju sam se ipak uspjela oporaviti i vratiti u normalan ivot. Zahvaljujui sestri Malti krenula sam drugim ivotnim putem. Ali, neosporna je injenica da me Noboru Wataya tada silovao i duevno povrijedio. Ono to mi je uinio, bilo je krajnje opasno. Postojala je mogunost da budem zauvijek izgubljena. Shvaate li to vam govorim?" Uope nisam kopao to mi je govorila. "Naravno, i s vama sam imala spolne odnose gospodine Okada, ali to je uinjeno na valjan nain, s valjanom namjerom. Nipoto nisam bila iskoritena." Nekoliko sekunda sam se zagledao u nju, kao da gledam u zid iaran grafitima. "Imali ste odnose sa mnom?" "Jesam", odgovorila je. "Prvi put sam upotrijebila samo usta, ali drugi put smo imali spolni odnos. Oba puta u istoj sobi. Sjeate se, dakako? Pri prvom susretu imali smo jako malo vremena, morali smo se jako uriti. Pri drugom susretu imali smo vie vremena." Jednostavno nisam znao to bih joj odgovorio. "Drugi put sam imala na sebi haljinu vae ene. Onu plavu. I dvije narukvice, na lijevoj ruci. Prepoznajete ih?" Ispruila je lijevu ruku s dvije istovjetne narukvice. Kimnuo sam glavom. "Naravno, nismo imali odnose u stvarnosti", nastavila je. "Kad ste ejakulirali, niste svrili u mene nego u svoju vlastitu svijest. Shvaate li? Vaa svijest je tada bila zloupotrijebljena. Ipak, nas dvoje znamo da smo imali spolne odnose jedno s drugim." "Ali koja je uope svrha svega toga?" "Da bismo doli do spoznaje", rekla je Kreta Kano. "Da bismo doli do mnogo vee i mnogo dublje spoznaje." 133

Uzdahnuo sam. Obina ludost. Ipak, opisala je prizor iz mojeg sna s nevjerojatnom tonou. Prelazei prstom po usnama, zagledao sam se u dvije narukvice oko njezinog lijevog zapea. "Moda moj mozak ne radi valjano," rekoh turo, "ali doista nisam razumio to to ste mi rekli." "U vaem drugom snu, dok smo bili usred spolnog odnosa, jednog trena je druga ena zauzela moje mjesto. Nije li tako? Nemam pojma tko je ona. Ali, taj vas je dogaaj nedvojbeno trebao navesti na odreeno razmiljanje, gospodine Okada. Na to sam vas eljela upozoriti." Nisam joj odgovorio. "Ne trebate osjeati krivnju zbog toga to ste imali spolne odnose sa mnom", rekla je Kreta Kano. "Vidite, gospodine Okada, ja sam prostitutka. Neko sam bila tjelesna prostitutka, a sada sam duevna prostitutka. Ja sam osoba s pomou koje se iz jedne osobe prelazi u drugu." U tom trenutku Kreta Kano je ustala s kaua i kleknula pokraj mene, uzevi moju ruku u svoje. Imala je njene, tople i jako male ruke. "Molim vas, zagrlite me, gospodine Okada, sada i ovdje." Zagrlio sam je. Da budem iskren, uope nisam znao trebam li se upustiti u to. Ali, drei Kretu Kano u zagrljaju, u tom trenutku uinilo mi se da ne inim nita runo. Rukama sam obgrlio njezino krhko tijelo kao da sam na prvoj lekciji plesa. Bila je mnogo nia od mene. Bradom sam dodirivao njezino tjeme. Njezine male grudi osjeao sam na trbuhu. Priljubila je obraz uz moja prsa. Plakala je u tiini. Osjeao sam toplinu njenih suza kojima je ovlaila moju majicu. Spustivi pogled, vidio sam kako joj savreno lakirana frizura podrhtava od plaa. Imao sam osjeaj da sanjam neki dobro smiljen san. Ali, to nije bio san nego stvarnost. Nakon to smo dugo ostali u takvom poloaju ne pomiui se, odjednom se odmaknula od mene kao da se iznenada neega sjetila. Ostavi na udaljenosti, zagledala se u mene. "Hvala vam, jako puno, gospodine Okada", rekla je. "Sada moram krenuti kui." Premda je bila uplakana, minka na licu uope joj se nije razmazala. Odjednom mi je sve izgledalo nestvarno. "Hoete li se opet pojaviti u mojim snovima?" upitao sam je. "Ne bih znala", odgovorila je, njeno oborivi glavu. "Ni ja to ne znam. Ali, molim vas, imajte povjerenja u mene. to god se dogodi, nemojte me se bojati ili biti suzdrani prema meni. Hoete li mi to obeati, gospodine Okada?" Potvrdno sam kimnuo glavom. Odmah potom Kreta Kano je otila kui. Mrak je postao jo gui. Prednja strana moje majice bila je sasvim mokra. Ostao sam budan sve do zore. Jednostavno, nisam mogao zaspati. tovie, bojao sam se zaspati. Imao sam osjeaj da u, ako zaspim, utonuti u ivi pijesak koji e me odnijeti u drugi svijet iz kojeg se nikad neu uspjeti vratiti. Ostao sam sjediti na kauu sve do jutra, pijui konjak i razmiljajui o onome to mi je rekla Kreta Kano. I nakon to je poelo svitati, prisutnost Krete Kano i miris kolonjske vode Christian Dior lebdjeli su po kui poput zarobljenih sjena.

134

5
Nepoznati i daleki gradovi Vjeni polumjesec Dobro privrene ljestve od ueta

Telefon je zazvonio gotovo istog trena kad sam poeo tonuti u san. Pokuao sam ga ignorirati, ali kao da mi je itao misli, nastavio je zvoniti. Deset, petnaest, dvadeset puta, nikako da prestane. Na kraju sam otvorio oi i pogledao u sat. Nekoliko minuta poslije est. Za prozorom je ve uvelike treperila svjetlost ljetnog jutra. Moda me Kumiko pokuavala dobiti, znajui da sam u to vrijeme uvijek kod kue. Ustao sam iz kreveta, otiao u dnevnu sobu i podignuo slualicu. "Halo?" kazao sam, ali je s druge strane ice vladao muk. Netko je oito bio na vezi, no utio je. I ja sam utio. Pomno oslukujui, mogao sam razabrati um disanja. "Tko je?" upitao sam, ali tiina s druge strane veze se nastavila. "Ako je to ona djevojka koja me stalno naziva, onda lijepo molim da me nazove kasnije", rekoh. "Ne da mi se razgovarati o seksu prije doruka." "Hej, tko je ta djevojka koja stalno naziva?" odjednom sam zauo glas May Kasahare. "S kim vi to stalno razgovarate o seksu?" "Ni sa kim." "Sa enom koju ste drali u naruju sino? Razgovarate li s njom o seksu preko telefona?" "Ne, to nije ista osoba." "Recite mi, Ptico Navijalico, koliko se to ena mota oko vas? Osim vae supruge?" "To je duga pria", rekoh joj. "est je ujutro i cijelu no nisam oka sklopio. Znai, sino si dolazila ovamo, ha?" "I vidjela vas kako grlite onu enu." "To ba nita ne znai", rekoh. "Kako da ti to objasnim? To je bila neka vrsta malog obreda, nita vie." "Ne morate mi se ispriavati", rekla je May Kasahara. "Nisam vam ja ena. To me se uope ne tie, ali dopustite mi da kaem to mislim. Nepotrebno ste se uvalili u problem." "Moe biti", odgovorio sam. "Znam da sada prolazite kroz gadno ivotno razdoblje, ali sve mi se nekako ini da ste sami krivi za to. Pojavilo se nekoliko jednostavnih problema koje moete lako rijeiti, ali ne, vi ste poput magneta odluili privui mnoge druge nevolje. Svaka ena s imalo pameti smjesta bi pobjegla od vas." "Moe biti", ponovio sam. May Kasahara kratko je utjela. Onda je proistila grlo i nastavila. "Sino ste bili u prolazu, zar ne? Dugo ste ostali naslonjeni na ogradu... izgledali ste poput kakvog sitnog provalnika. Vidjela sam vas." "Pa zato se nisi dola javiti?" "Znate, Ptico Navijalico, djevojka ponekad ne eli izai. Ponekad joj padne na pamet da bude zloesta, razmiljajui recimo ovako; ako se tom frajeru eka, neka me stvarno eka." Nakaljao sam se. "Ali poslije mi je bilo ao", nastavila je. "Zato sam vas dola potraiti. Ba sam ispala blesava." "Tada si vidjela kako grlim drugu enu." "Aha, ali meni se uinilo da je ona malo aknuta. Danas se vie nitko ne odijeva onako. Kakva smijena minka. Kao da je izgubila osjeaj za stvarnost, podsjea me na modnu lutku iz prolih vremena... Trebala bi otii lijeniku." 135

"Ne brini se", rekoh joj. "Uope nije aknuta. Jedina razlika je u tome to svatko od nas ima drugaiji ukus." "Slaem se, svatko od nas moe imati ukus kakav hoe. Moete vi govoriti to hoete, ali nitko normalan se ne mota gradom onako upicanjen. Ona izgleda kao da je izila iz kakvog staromodnog asopisa, i to od glave do pete." Nisam joj mogao prigovoriti to tako razmilja. "Recite mi. Ptico Navijalico, jeste li spavali s njom?" Oklijevao sam nekoliko trenutaka, razmiljajui to da joj odgovorim. "Ne, nisam." "Stvarno?" "Najstvarnije. Medu nama nema tjelesnog odnosa." "Pa zato ste se onda grlili?" "ene se neki put tako osjeaju, vole biti maene i paene." "Moe biti", odgovorila je May Kasahara. "Ali, ini mi se da je to prilino opasan nain razmiljanja." "Istina je", sloio sam se. "Kako se zove?" "Kreta Kano." May Kasahara je zaas zautjela. "Zafrkavate me, zar ne?" "Ni sluajno. A njezina starija sestra zove se Malta Kano." "Nemojte mi rei da su im to prava imena!" "Ne, nisu. To su im umjetnika imena." "to su one, par komiarki? Ili imaju neke veze s Mediteranom?" "Istina, obje imaju veze s Mediteranom." "Odijeva li se i druga sestra onako otkaeno?" "Ne bih rekao. Ona se odijeva mnogo normalnije od Krete. Osim to stalno nosi crven plastini eir." "Neto mi govori da ni ona nije sasvim normalna. Recite mi, Ptico Navijalico, zato se stalno druite s takvim otkaenim ljudima?" "Tek je to duga pria. Ako stvari dou na svoje, moda ti jednog dana uspijem sve razjasniti. Ali ne sada. U glavi mi je velika zbrka, a dogaaji su jo zbrkaniji." "Aha, kako ne", rekla je sumnjiavim glasom. "Nego, ena vam se jo uvijek nije vratila kui?" "Ne, nije." "Znate, Ptico Navijalico, vi ste odrastao ovjek. Zato malo ne munete tom svojom glavom? Da se vaa ena predomislila i vratila sino, ugledala bi vas u strastvenom zagrljaju s drugom enom. I to bi pomislila?" "Istina je, to mi uope nije palo na pamet." "A da vam je, umjesto mene, ona sada telefonirala i da vas je kojim sluajem ula kako spominjete seks, to bi pomislila?" "Ima pravo", priznao sam. "Kaem vam, nepotrebno ste se uvalili u probleme", rekla je uzdahnuvi. "Istina je, uvalio sam se u probleme." "Prestanite se slagati sa svime to kaem! Nije dovoljno to to priznajete svoje pogreke. Priznali ih vi ili ne, greke su greke, od njih ne moete pobjei." "Istina je", rekoh joj. I bila je istina. "Ne mogu vie podnijeti to vae povlaivanje!" uzviknula je May Kasahara. "Nego, to ste eljeli sino? Doli ste do moje kue imajui neto na umu, zar ne?" "Ah, ma nije vano." "Nije vano?" "Ma da. Zapravo... nije vano." "Drugim rijeima, s njom ste se grlili pa vam ja vie ne trebam?" "Ne, nije tako. Samo mi se uinilo..." 136

May Kasahara prekinula je vezu. Ba krasno. May Kasahara, Malta Kano, Kreta Kano, nepoznata ena koja mi telefonira... i Kumiko. Imala je pravo May Kasahara, u posljednje se vrijeme previe ena mota oko mene. I svaka je optereena nepojmljivim problemima. Ali, previe mi se spavalo da bih mogao razmiljati. Osim toga, kad se probudim ekala me jedna vana stvar koju sam poto-poto elio obaviti. Vratio sam se u krevet i zaspao.

Kad sam se probudio, iz zidnog ormara sam izvadio naprtnjau. Drali smo je kao neku vrstu pribora za prvu pomo za sluaj potresa ili neke druge iznenadne nepogode. Unutra se nalazila utura s vodom, krekeri, runa svjetiljka i upalja. Kad smo se uselili u ujakovu kuu, tu je naprtnjau kupila Kumiko jer se bojala velikog potresa koji su najavljivali kao Sudnji dan. utura s vodom bila je prazna, krekeri vlani, a baterije u runoj svjetiljci prazne. Napunio sam uturu vodom, krekere bacio i stavio nove baterije u runu svjetiljku. Zatim sam otiao u oblinju eljezariju i kupio ljestve od ueta, koje se u Japanu upotrebljavaju za sluaj poara. Razmiljao sam nee li mi jo to trebati, ali nisam se sjetio niega drugog osim bombona s okusom limuna. Obiao sam itavu kuu, pozatvarao prozore, ugasio svjetlo. Zakljuao sam ulazna vrata, a onda se predomislio. Netko bi me mogao traiti dok sam odsutan. Kumiko bi se mogla vratiti. Osim toga, u kui nije bilo niega vrijednog krae. Na kuhinjskom stolu ostavio sam ceduljicu: "Iziao sam. Ne znam kad u se vratiti. T." Zapitao sam se to bi Kumiko mogla pomisliti ako se vrati i zatekne takvu poruku. Kako bi je shvatila? Zguvao sam je i napisao novu: "Iziao sam zbog vanog posla. Brzo se vraam. Molim priekajte me. T." Na sebi sam imao platnene hlae i majicu kratkih rukava, na leima naprtnjau. Izaao sam na verandu i siao u dvorite. Posvuda su se mogli opaziti prepoznatljivi znaci ljeta. Sjaj sunca, miris vjetra, plavetnilo neba, oblici oblaka, cvranje cvraka, sve je jasno govorilo da je ljeto dolo. A ja sam se s naprtnjaom na leima uspeo preko zida ograde i spustio u prolaz. Kao djeak, jednog ljetnog jutra pobjegao sam od kue. Nisam se mogao sjetiti zbog ega sam bio donio odluku da pobjegnem. Vjerojatno sam bio ljutit na roditelje. Od kue sam pobjegao s naprtnjaom na leima i svom uteevinom koju sam imao. Majci sam kazao da s jo nekoliko djeaka odlazim na izlet i zamolio je da mi napravi sendvi. Nedaleko od nae kue pruali su se lijepi breuljci i grupice djece esto su odlazile na takve izlete bez roditeljske pratnje. Nakon to sam iziao iz kue, ukrcao sam se na autobus i otiao sve do kraja linije u sasvim drugu etvrt Tokija. Za mene je to bio "nepoznat i dalek grad". Tu sam presjeo u drugi autobus i otiao u neki jednako "nepoznat i dalek grad". Kad sam iziao iz autobusa u toj etvrti kojoj ni ime nisam znao, poeo sam besciljno lutati ulicama. Nije bilo niega posebnog u toj etvrti, moda je jedino bila malo ivahnija od one u kojoj sam ivio, i neto prljavija. etao sam se ulicama u kojima su se nizali razni duani, proao pokraj tramvajske postaje i nekoliko malih tvornica. U blizini je tekla rjeica a nedaleko od nje bio je ulaz u kino-dvoranu. Na velikoj oglasnoj ploi bio je najavljen kaubojski film. U podne sam sjeo na klupu u parku i pojeo sendvi. U toj etvrti sam ostao sve do sutona i kad se poeo hvatati prvi mrak, uhvatio me strah. Ovo ti je posljednja ansa da se vrati, govorio sam si. Kad sasvim padne mrak, nee vie moi otii odavde. Vratio sam se kui istim autobusima koji su me ovamo dovezli. Stigao sam kui malo prije sedam i nitko nije ni primijetio da sam pobjegao od kue. Moji su roditelji doista povjerovali da sam otiao na izlet s drugim djeacima. Bio sam sasvim zaboravio taj za mene osobit izlet. Ali, onog trenutka kad sam s naprtnjaom na leima krenuo preskoiti dvorini zid, taj mi se osjeaj istog trena vratio. Neopisiva samoa koju sam osjeao stojei osamljen usred nepoznatih ulica i nepoznatih ljudi i nepoznatih kua, promatrajui poslijepodnevno sunce kako polako nestaje i mrak se poinje hvatati. Pomislio sam na Kumiko, koja je takoer iezla neznano kamo, ponijevi sa sobom jedino torbu preko ramena i bluzu i suknju koje je uzela iz istionice. Ona je propustila svoju posljednju ansu da se vrati. I sada je vjerojatno bila sasvim sama u nekom udnom i nepoznatom gradu. Jedva sam mogao podnijeti tu pomisao. 137

Uvjeravao sam sebe da nije sama i izgubljena. Uz nju je vjerojatno neki mukarac. Jedino tako ima smisla. Prestao sam razmiljati o Kumiko.

Zaputio sam se prolazom. Trava je izgubila svjeinu i zelenu bujnost koju je imala tijekom proljetnih kia. Tu i tamo, izmeu busenja iskoio bi skakavac. Povremeno bi ak pokoja aba poskoila i zakreketala. Prolaz je postao dom tim malenim stvorenjima i ja sam za njih bio obian uljez koji je poremetio njihov ustaljeni mir. Kad sam stigao do kue u kojoj su neko ivjeli Miyawakijevi, otvorio sam vrataca u ogradi i bez imalo oklijevanja uao u vrt. Nastavio sam koraati vrtom, proao pokraj tmurne kamene ptice koja je i dalje zurila u nebo i zaao za kuu nadajui se da me May Kasahara nije vidjela. Stigavi do bunara, najprije sam podignuo dva betonska bloka koji su leali na poklopcu i sklonio polovicu drvenog poklopca. Kako bih se uvjerio da na dnu nema vode, bacio sam kameni. Kao i prethodni put, uo sam tup udarac. Dolje oito nije bilo vode. Skinuo sam naprtnjau, izvadio ljestve od ueta i gornji kraj vrsto zavezao za deblo oblinjeg stabla. Nekoliko puta sam ljestve povukao svom snagom kako bih se uvjerio da se nee odvezati. To su stvari s kojima nikada nisi dovoljno oprezan. Ako se kojim sluajem ljestve odveu, teko u se uspjeti izvui na povrinu. Drei u jednoj ruci smotane ljestve, drugom sam ih poeo polako sputati u bunar. Pustio sam ih da se odviju cijelom duinom, ali nisam imao dojam da su dodirnule dno bunara. Moda su ljestve bile odve kratke, premda sam kupio najdui model koji su imali. Ali, i bunar je bio jako dubok. Upalio sam runu svjetiljku i pokuao osvijetliti dno, ali nisam mogao razaznati jesu li ljestve dotaknule dno ili ne. Zrake svjetlosti uspijevale su se probiti samo do odreene dubine, a onda ih je progutala tmina. Sjeo sam na rub bunara i oslukivao. U kronjama drvea nekoliko je cvraka cvralo kao da se natjeu tko ima najsnaniji glas ili najvea plua. Nisam, meutim, uo nijednu pticu. Sa sjetom sam se sjetio ptice navijalice. Moda se nije eljela natjecati s cvrcima, pa je nekamo odletjela. Rairio sam dlanove i okrenuo ih prema suncu. Ubrzo sam osjetio toplinu, kao da se svjetlost sunca probijala kroz kou i proimala jagodice mojih prstiju. Tu na otvorenom, svjetlost je suvereno vladala svime. Okupan svjetlou, svaki je predmet sjajio ivopisnou ljeta. ak su neopipljivi pojmovi poput vremena i sjeanja bili blagoslovljeni tom svjetlou ljeta. Stavio sam bombon s okusom limuna u usta i ostao sjediti sve dok se nije rastopio. Onda sam jo jedanput svom snagom trgnuo ljestve kako bih se uvjerio da su vrsto zavezane. Sputanje ljestvama od ueta na dno bunara pokazalo se puno teim no to sam uope mogao zamisliti. Nainjene od mjeavine pamuka i najlona, ljestve su nedvojbeno bile izdrljive, ali i jako skliske, osobito u dodiru s gumenim potplatima mojih tenisica. Kad god bih pokuao premjestiti teinu s jedne na drugu nogu, imao sam osjeaj da u se okliznuti i stropotati na dno bunara. Morao sam se toliko vrsto drati rukama, da su me ubrzo dlanovi poeli boljeti. Imao sam dojam da se sputam ve itavu vjenost. Sjetio sam se zvuka kamenia kad udari o dno. Bunar je imao dno. Sputao sam se jako sporo, preku po preku. Nakon to sam izbrojio dvadeset prijeenih preki, preplavio me val uasa. Iznenada me zahvatio, poput strujnog udara, i ja sam se skamenio od straha. Miii su mi se ukoili. Iz svake pore mojeg tijela izbijao je znoj, noge su mi poele drhtati. Bunar jednostavno nije mogao biti toliko dubok, i to usred stambene etvrti Tokija, tek nekoliko koraka od kue u kojoj sam stanovao. Zadrao sam dah i oslukivao, ali nisam uo ba nita, ak ni cvranje cvraka. Jedino to sam uo bilo je mahnito lupanje mojeg srca. Duboko sam udahnuo. Nalazio sam se na dvadesetoj preki ljestvi i nisam imao snage nastaviti se sputati, ali ni ponovno popeti na povrinu. Zrak u bunaru bio je hladan i vonjao je na zemlju. Bio je to neki sasvim drugi, odvojeni svijet tu dolje, jedva nekoliko metara dublje od povrine gdje je ljetno sunce snano peklo. Pogledao sam uvis prema otvoru bunara, koji mi je sada izgledao majuan. Drveni poklopac na otvoru bunara bio je izrezan u dvije pravilne polutke. S mjesta s 138

kojeg sam u njega gledao, otvor je nalikovao na polumjesec na nonom nebu. "Polumjesec e potrajati nekoliko dana", pretkazala je Malta Kano u naem posljednjem telefonskom razgovoru. Ba krasno! Kad se ta misao iznenada pojavila u mojoj svijesti, osjetio sam malaksalost. Miii su mi se opustili, a ja sam ispustio dubok uzdah bespomonosti. Skupivi posljednje atome snage zagledao sam se prema dnu ljestvi. Izdri jo malo, govorio sam u sebi. Jo samo malo. Tu negdje blizu je dno. I doista, na dvadeset i drugoj preki sam ga dosegnuo. Moje stopalo dodirnulo je tlo.

I dalje se drei za ljestve kako bih u sluaju nude mogao pobjei, prva stvar koju sam uinio obavijen potpunim mrakom bila je da vrhom tenisice dodirnem dno bunara. Nakon to sam se uvjerio da nema vode, ali ni bilo ega drugog sumnjivog, stao sam na tlo. Spustivi naprtnjau na zemlju, rukom sam napipao patentni zatvara i izvadio runu svjetiljku. Upalivi je mogao sam jasno vidjeti da dno bunara nije bilo osobito tvrdo, ali ni sasvim meko. Na sreu, zemlja je bila suha. Nekoliko veih i manjih komada kamenja koje su ljudi vjerojatno bacili unutra lealo je uokolo. Osim kamenja, na dnu bunara bila je i stara vreica ipsa. Osvijetljeno runom svjetiljkom, dno bunara podsjetilo me na Mjeseevu povrinu kakvu sam davno vidio na televiziji. Valjkasti betonski zid bunara bio je prilino gladak, osim busenja mahovine koja je tu i tamo rasla. Dizao se uvis poput dimnjaka, s malim polumjesecom svjetlosti na otvoru daleko gore. Gledajui ravno u vis, mogao sam se uvjeriti da je bunar doista dubok. Jo jedanput sam snano povukao ljestve od ueta. Osjetio sam snaan otpor. Sve dok su ljestve na svome mjestu, mogu se vratiti na povrinu kad god poelim. Potom sam duboko udahnuo. Osim blagog vonja plijesni, zrak je bio sasvim dobar. Zrak u dnu bunara esto je ustajao, a u onim bunarima koji su presuili mogu se pojaviti otrovni plinovi koji izbijaju iz zemlje. Negdje davno bio sam proitao o kopau bunara kojega je uguio metan to je izbijao iz zemlje. Diui sasvim normalno, sjeo sam na dno bunara leima se naslonivi o zid. Zatvorio sam oi i pustio da mi se tijelo prilagodi okruenju. Pa dobro, pomislio sam, evo me na dnu bunara.

6
Sastavljanje oporuke Prouavanje meduza Svojevrsni osjeaj odijeljenosti

Sjedio sam u mraku. Daleko iznad mene, poput kakvog upozorenja, vidio se savreni polumjesec svjetlosti to se probijala kroz polutku podignutog drvenog poklopca. Pa ipak, ni najmanji dio te svjetlosti nije se uspijevao probiti do dna. S vremenom su se i moje oi bolje priviknule na tamu koja me obavijala. Ubrzo sam mogao razaznati obris svoje ake ako bih je pribliio dovoljno blizu oima. I ostali predmeti oko mene poeli su postupno poprimati nejasne obrise nalik na bojaljive male ivotinje koje se polako privikavaju na tuu prisutnost. Premda su se moje oi uspjele koliko-toliko prilagoditi okruenju, mrak je ipak bio mrak. Ako bih se zagledao u bilo to, to bi istog trena 139

izgubilo pojavnost i nijemo se stopilo s tminom koja je sve proimala. Moda bi se ta tmina mogla nazvati "razrijeenim mrakom", ali ma koliko bila razrijeena, imala je svoju osobitu neprozirnost koja je u odreenim trenucima bila mnogo dublja od potpunog mraka. Okruene tom osebujnom tminom, moje su uspomene odjednom poele navirati kao nikad prije. Nepotpuna i davna sjeanja odjednom su postala krajnje ivopisna i detaljna, osjeao sam da ih mogu gotovo dotaknuti rukama. Zatvorio sam oi i prisjetio se vremena od prije osam godina, kad sam tek upoznao Kumiko.

Upoznali smo se u sveuilinoj bolnici u tokijskoj etvrti Kandi, u ekaonici za posjetitelje pacijenata koji su se ondje lijeili. Gotovo svakog dana morao sam otii u bolnicu u posjet pacijentu koji se ondje lijeio a bio je bogati klijent odvjetnikog ureda za koji sam radio. Moj klijent je bio ovjek od ezdeset i osam godina i u prefekturi Chibi posjedovao je goleme ume, plodne oranice i graevinska zemljita. Jednom zgodom se njegovo ime pojavilo u novinama na popisu bogataa koji plaaju najvee poreze. Problem je bio u tome to ga je (iz tko zna kojeg razloga) oito jako zabavljalo svako malo mijenjati oporuku. U uredu za koji sam radio svi su se tog ovjeka pomalo bojali, kako zbog njegova naprasnog karaktera tako i zbog politike moi koju je imao. Ali, ono to je bilo daleko najvanije, bio je pun love i svaki put kad bi izmijenio oporuku, plaao je akom i kapom. Budui da sam bio tek zavrio pravni fakultet i jo nisam imao zvanje odvjetnika, u uredu za koji sam radio uglavnom sam obavljao poslove potrkala i pisara. U sluaju bolesnog klijenta koji je usto nepokretan, odvjetnik obino na licu mjesta zapisuje sadraj oporuke u skladu sa eljama sastavljaa i prua mu praktine i pravne savjete (da bi oporuka bila vaea, moraju se primjenjivati prihvaene formulacije i potovati odreena pravila). Potom odvjetnik na pisaem stroju otipka predloenu verziju teksta. Ja bih je odnio klijentu i proitao. Ako bi bio zadovoljan tekstom oporuke, klijent bi itav tekst prepisao vlastitom rukom, potom ga potpisao i udario svoj peatnjak. To je vrsta oporuke koju smo mi u uredu zvali "vlastoruna oporuka" i kako sam izraz govori, zakon nalae da takva vrsta oporuke bude u cijelosti napisana rukom osobe koja sastavlja oporuku. Nakon to bi klijent zavrio s vlastorunim prijepisom teksta i udario peatnjak, ja bih ga urno odnio u ured gdje bismo ga pohranili u sef. Time bi itav postupak obino bio zavren, ali u sluaju zemljoposjednika iz Chibe stvari nisu bile tako jednostavne. Moda zbog toga to je leao u bolnikom krevetu nije mu polazilo za rukom napisati itavu oporuku iz jednog pokuaja. Da bi je od poetka do kraja valjano prepisao, trebalo mu je tjedan dana. S obzirom na to da je bio posrijedi prilino opiran dokument, u meuvremenu sam svakodnevno odlazio u bolnicu, odgovarao na njegova pitanja (ipak sam diplomirao pravo pa su mi njegova pitanja bila poznata s pravnog aspekta), a onda, kad ne bih znao odgovor na postavljeno pitanje, nazvao bih ured i traio upute. Kako je taj na klijent bio veoma sitniav ovjek, nije se mogao othrvati porivu da svaku pojedinu rije komentira ili zatrai objanjenje. Ipak je svakog dana pomalo napredovao, pa smo se svi u uredu nadali da e itava zbrka oko njegove oporuke kad-tad zavriti. Ali, svaki put kad bismo se nalazili pred samim zakljuenjem teksta oporuke, on bi se prisjetio da je neto vano zaboravio, ili bi se vraao na ve donijete odluke i sve mijenjao. Ako je bila rije o manjim izmjenama, one su se mogle uvrstiti u dodatak oporuci, ali u sluaju vanih promjena, trebalo je sve iznova prepisati. Iste stvari prepravljali smo bezbroj puta. tovie, esto smo sastavljanje oporuke morali prekinuti zbog terapije, lijenike vizite i kojeega drugog. Premda sam u bolnicu dolazio u tono dogovoreno vrijeme, esto se znalo dogoditi da je klijent zauzet zbog neega sasvim treeg. Dogovorili bismo tono odreeno vrijeme kada sam trebao doi k njemu, ali bi me potom vratili jer se on nije osjeao dobro. Nije bila rijetkost da sam morao ekati dva ili tri sata prije no to bi mi bilo omogueno da s njim razgovaram. Zbog svega navedenog proveo sam dulje od dva tjedna (koji su mi se inili kao itava vjenost) na plastinoj sjedalici u ekaonici namijenjenoj rodbini pacijenata. Kao to nije teko zamisliti, ekaonica nije bila osobito ugodno mjesto. Plastina sjedalica bila je kruta poput kostura, a zrak takav da se od samog udisanja ovjek mogao 140

razboljeti. Televizor je bio redovito podeen na kakav zaglupljujui program, a kava iz automata imala je okus kao da je netko u njoj prokuhao stare novine. Ljudi su uokolo sjedili ozbiljnih i zabrinutih izraza lica. Bilo je to doista veselo mjesto, neto poput Kafkine knjige koju je ilustrirao Munch. Kumiko je u pauzama izmeu predavanja svakog dana dolazila u bolnicu njegovati svoju majku, koja je bila tek operirana od ira na dvanaesniku. Uglavnom je nosila traperice ili kratku suknju i demper, a kosu je vezivala u konjski rep. Bio je poetak studenog, pa bi kadikad odjenula i kaput. Imala je veliku torbu za preko ramena i pod mikom je nosila nekoliko biljenica i knjiga, vjerojatno udbenike. Onog poslijepodneva kad sam prvi put otiao u tu bolnicu, zatekao sam Kumiko. Sjedila je prekrienih nogu, na nogama je imala crne mokasinke i bila je zadubljena u knjigu. Ja sam sjedio prekoputa i svakih pet minuta gledao sam na sat oekujui razgovor s klijentom, ali je razgovor iz meni neznanih razloga bio pomaknut za sat i pol. Kumiko nije dizala pogled s knjige. Sjeam se kako sam pomislio da ima je jako lijepe noge. Gledajui je, osjeao sam se bolje. Pokuavao sam dokuiti kako se mora osjeati osoba koja ima tako lijepo (i nita manje inteligentno) lice i noge. Nakon to smo se nekoliko puta sreli u ekaonici, Kumiko i ja smo malo-pomalo poeli razgovarati. Razmijenili bismo asopise koje smo itali ekajui ili jeli voe koje bi brojni posjetitelji donijeli njenoj majci. Bilo nam je jako dosadno i osjeali smo potrebu za razgovorom s nekim naih godina. Kumiko me jednom zgodom pitala lijei li se ondje tko od moje obitelji. Tako sam joj opisao udnovatu linost mog klijenta koji se volio baviti sastavljanjem vlastite oporuke. Uistinu sam osjeao odbojnost prema povjerenom mi zaduenju, pa sam se elio nekomu izjadati i potanko mu ispriati na kakve sve probleme nailazim. Bio je to dug i dosadan razgovor, ali Kumiko me strpljivo sluala. Kad bih tu i tamo naglo prekinuo s prianjem, zabrinut da joj dosadujem, ona bi se nasmijala, ohrabrujui me da nastavim. "Udovac je, ena mu je umrla prije est godina. Ima etvero djece, dva sina i dvije keri. Moglo se oekivati da e barem netko od njih etvero postati ugledan graanin, ali ne zna se tko je meu njima gori. Stariji sin naslijedit e oca u upravljanju imovinom, ali on je gramziva osoba koja jedino misli na novac. Uistinu ne znam je li velika hulja ili obian krtac, ali pomahnita ve pri samom spomenu novca. Kao osoba, moda je najsliniji ocu. No, uope se ne slau, ak se znaju porjekati pred drugim ljudima. Naravno, ovdje u bolnici ipak su malo suzdraniji. Drugi je sin vlasnik agencije za nekretnine, ali je vjet jedino na rijeima i spreman na svakakve gadarije samo da olako doe do novca. Prije nekoliko godina policija ga je podvrgnula ispitivanju zbog neke prevare. Otac je gomilom novca zatakao itavu stvar, ali se ovaj iznova uvalio u neke sumnjive poslove. Lako mogue da je upleten u kriminalne poslove. Prije ili poslije zavrit e u zatvoru. Ne znam zato, ali od sve djece stari najvie voli ba tog sina. Starija ki je sa sedamnaest godina pobjegla od kue s oevim namjetenikom. Ukrali su mu poveu svotu novca i zbrisali u nepoznatom smjeru. Ona sada vodi dva salona ljepote u Yokohami i ne ide joj loe. Od etvero djece, ini se da je ta ki najsposobnija za voenje poslova. Nakon pet godina vratila je ukradenu svotu i pomirila se s ocem. Oito nije dobro odgojena, jer glasno govori o osobnim stvarima koje nikog ne zanimaju. Mlaa ki ima gotovo trideset godina, neudana je, posjeduje kuu na Havajima i provodi ivot igrajui golf. Osim kupnje modnih krpica i igranja golfa, nita je drugo ne zanima. Mogu jo napomenuti da svi ostavljaju krajnje ruan dojam. Nisu osobito runi, ali ve na prvi pogled ovjek osjeti svojevrsnu nelagodu u njihovoj prisutnosti." "Jesi li ih sve upoznao?" "Budui da je rije o velikom nasljedstvu, posjeuju ga svo etvero, zajedno s lanovima njihovih obitelji. S obzirom na to da ih stari ne via ba esto, tko zna to bi naposljetku mogao napisati u oporuci. Ako se pojave onda kad sam i ja prisutan, stari me svaki put namjerno iznova predstavlja. Ovaj mladi radi u jednom odvjetnikom uredu, govori im. Na taj ih nain sve dri u neizvjesnosti. Svima je kazao da iznova sastavlja oporuku." 141

"Ali kakvo je njegovo zdravstveno stanje? Mora li se ba toliko uriti sa sastavljanjem oporuke?" "Ma, tko bi to znao... nije mi sasvim jasno koliko je uistinu bolestan. Jedino sam uspio doznati da mu je jetra jako loe, pa su ga zbog toga ili neega slinog operirali. Izgleda da mu i sa srcem nije sve u redu. Ali, koliko se meni ini, taj e ovjek poivjeti jo dvadesetak godina, i tko zna koliko e jo puta promijeniti svoju oporuku." "Ba je zanimljivo imati puno novca!" "Uope nije. Naravno, postoje i bogati ljudi koji ive sasvim mirnim i spokojnim ivotima. Ali, njih je jako teko sresti u odvjetnikom uredu."

Kumiko i ja esto smo znali otii neto pojesti u blizini bolnice. Kako se nismo mogli zadrati koliko nas je bilo volja, obino bismo svratili u McDonald's i naruili hamburger ili pizzu, ali i takva je hrana bila mnogo ukusnija od one iz bolnikog restorana, gdje je riba na aru podsjeala na crkotinu. Kumiko je na poetku naih susreta bila tiha i rijetko je govorila, ali nakon to sam joj ispriao neke zanimljive zgode, malo-pomalo poela se ponaati oputenije. No, nije bila mnogo govorljiva, osobito kad bih se poeo aliti. Studirala je sociologiju na fakultetu za djevojke i voljela slikati. Pripadala je umjetnikoj grupi na svom fakultetu i od slikanja uljenim bojama mnogo vie je voljela crtee i akvarele. Objasnila mi je da bi voljela raditi u podruju dizajna. "Moja je majka podvrgnuta ne ba tekoj operaciji", rekla mi je jednom Kumiko, ravnoduno gulei jabuku. "ir na dvanaesniku nije strana stvar. Operirali su joj ga kako bi izbjegli daljnje komplikacije. Ali, prvi put je u bolnici pa je umislila da e umrijeti. Ako je ba svakog dana ne posjetim, pomahnita. A kad moja majka pone mahnitati, onda se otac ljuti na mene, pa zbog toga dolazim ba svakog dana. Ima sve to joj je potrebno i uz nju je sve vrijeme jedna bolniarka. Nemam je razloga toliko esto posjeivati. A osim toga, sada moram uiti za ispite." Nita mi vie nije ispriala o svojoj obitelji. Kad bih je neto pitao, uvijek bi se dvosmisleno nasmijala izbjegavi bilo kakav konkretan odgovor. Dakle, sve to sam tada znao o Kumikinoj obitelji bilo je da ima brata i da joj je otac politiar. Prema ocu i majci bila je prilino ravnoduna. Mogao sam naslutiti da se radi o dobrostojeoj obitelji. Naime, Kumiko je uvijek bila dobro i ukusno odjevena, a njezina majka (koju nikada nisam vidio) imala je vlastitu sobu. Znao sam da za boravak i lijeenje u zasebnoj sobi treba imati dobre veze i podosta novca.

Kumiko i ja smo od samog poetka osjeali odreene simpatije jedno za drugo. Nisu to bili strastveni, neobuzdani osjeaji koji dvoje zaljubljenih pogode poput strujnog udara, nego neto mnogo smirenije i njenije, poput dva siuna, jedva vidljiva izvora svjetlosti koja se iz razliitih smjerova sporo pomiu kroz neprobojnu tamu i jedva primjetno pribliavaju jedno drugom. Kako su s vremenom nai susreti postali sve uestaliji, ja sam sve vie imao osjeaj da sam nakon dugo vremena sreo dragu staru prijateljicu, a ne nekoga sasvim nepoznatog. Ubrzo sam poeo osjeati nezadovoljstvo malim, nepovezanim razgovorima koje smo vodili ekajui da obavimo obveze zbog kojih smo dolazili u bolnicu. elio sam se nai s njom negdje drugdje, kako bismo mogli razgovarati u miru. Naposljetku sam je jednog dana odluio upitati. "Mislim da bi nam oboma godila promjena zraka", rekoh joj. "to misli, da odemo nekamo gdje nema tako puno bolesnika i posjetitelja?" Kumiko je malo promislila i predloila; "A da odemo u akvarij?" Tako smo nas dvoje prvi put izili zajedno. Kumiko je tog nedjeljnog jutra svojoj majci donijela istu odjeu i priekala me u bolnikoj ekaonici. Bio je topao, vedar dan i na sebi je imala jednostavnu bijelu haljinu, a preko nje svijetloplav demper na kopanje. Ve tada sam bio zapanjen njezinim ukusom u odijevanju. Mogla je odjenuti najobiniji komad odjee ali bi 142

ga, zasukavi rukave, podignuvi ovratnik ili dodavi neki mali ukrasni detalj, pretvorila u neto iznimno lijepo. Bila je osobito vjeta u tome. Takoer sam primijetio da se prema svojoj odjei odnosi s ljubavlju i velikom panjom. Kad god bismo nekamo izili, hodajui kraj nje, ja bih je kradomice gledao s oduevljenjem. Bluze koje je nosila nikad nisu bile zguvane. Njezine haljine uvijek su bili savreno izglaane. Sve to bi odjenula bilo je toliko isto i uredno, kao da je upravo kupljeno. Cipele joj nikad nisu bile prljave ili pohabane. Gledajui odjeu koju je imala na sebi, lako sam mogao zamisliti kako su njezine ostale bluze i demperi skladno posloeni i poredani u ladicama, a suknje i haljine uredno objeene na vjealicama u ormaru (upravo tako posloene i poredane zatekao sam ih kad smo se vjenali). To prvo zajedniko poslijepodne proveli smo u akvariju zoolokog vrta u Uenu. Bio je krasan i vedar dan, pa sam pomislio da e nam biti zabavnije ako obidemo itav zooloki vrt i to sam joj i predloio, ali ona se ve bila vrsto odluila za akvarij. Ni ja nisam imao nita protiv. U akvariju je upravo trajala izloba meduza, pa smo ih strpljivo razgledali od prve do posljednje, divei se raznolikim vrstama sakupljenim iz itavog svijeta. Plivale su, treperile, skupljale se i irile u staklom ograenim bazenima, od onih siunih nalik na cvijet pamuka do onih golemih, iji su klobuci bili vei od kiobrana. Budui da je bila nedjelja, u akvariju sam primijetio jako malo posjetitelja. Zapravo, bio je gotovo prazan. Po tako lijepom danu svi su vie voljeli biti na otvorenom i promatrati slonove i irafe umjesto meduza. Premda Kumiko nisam nita rekao, ja sam se zapravo strano bojao meduza i mrzio ih. Dok sam se kao djeak kupao u oceanu, esto mi se znalo dogoditi da se na njih opeem. Jednom zgodom kad sam otplivao jako daleko prema puini, okruila me itava skupina meduza. U trenutku kad sam shvatio to se zbiva, ve su me bile sasvim opkolile. Nikada neu zaboraviti njihov sluzavi, hladni dodir. Usred tog vrtloga bezbrojnih meduza obuzeo me nepodnoljiv strah, jer sam imao osjeaj da me netko vue na dno mora. Za divno udo, nisam imao nijednu opeklinu, ali zahvaen panikom, nagutao sam se morske vode. Zbog toga sam elio izbjei izlobu meduza i otii razgledati ribe, makar obinu tunu ili lista. Ali, Kumiko je bila opinjena meduzama. Zaustavila bi se ispred svakog bazena, naslonila na ogradu i predala promatranju kao da je izgubila svaki osjeaj za vrijeme. "Pogledaj samo ovu", rekla bi. "Uope nisam znala da postoje ovakve ruiaste meduze. Pogledaj samo kako otmjeno plivaju. itav ivot provode obilazei mora i oceane ovog svijeta. Zar nisu divne?" "Aha, jesu." Ali to sam se vie trudio da zajedno s njom razgledam meduze to sam u prsima osjeao sve veu napetost. Prije no to sam toga postao svjestan, prestao sam odgovarati na njezina pitanja i nijemo se igrao kovanicama u depu, ili rupiem brisao kutove usana. Nadao sam se da emo ubrzo doi do kraja izlobe, ali nije im bilo kraja. Nevjerojatno je koliko raznolikih vrsta meduza ivi u morima i oceanima. Sve sam to podnosio kojih pola sata, ali sam u glavi osjeao sve veu vrtoglavicu. Kad naposljetku nisam vie mogao izdrati naslonjen na ogradu i promatrati ih zajedno s Kumiko, sjeo sam na oblinju klupu. Dola je do mene, oito vrlo zabrinuta, i upitala me je li mi slabo. Iskreno sam joj odgovorio da me od promatranja meduza hvata vrtoglavica. Zagledala se u moje oi krajnje zabrinutog izraza lica. "Istina je", rekla je. "Vidim to u tvojim oima. Oi su ti sasvim iskolaene. Ma je li to mogue, samo zato to si gledao u meduze!" Uhvatila me za miicu i iz mranog, vlanog akvarija izvela na svjetlost sunca. Sjedei desetak minuta na klupi oblinjeg parka, polako sam i duboko disao i nekako uspio doi k sebi. Jako jesenje sunce posvuda uokolo irilo je svoje ugodne zrake a ve suho lie ginkga njeno utalo kad bi vjetar zapuhao. "Je li ti bolje?" upitala je Kumiko nakon nekoliko minuta. "Ti si zbilja neobian mladi. Ako toliko mrzi meduze, trebao si mi to odmah rei umjesto to si odugovlaio sve dok ti nije pozlilo." Nebo je bilo jasno i vedro, vjetar je ugodno puhao, a ljudi to su provodili nedjeljno poslijepodne u parku izgledali su veseli i zadovoljni. Vitka, lijepa djevojka vodila je krupnog dugodlakog psa. Simpatian starac s beretkom na glavi promatrao je svoju unuku kako se

143

njie na njihaljki. Nekoliko parova odmaralo se na klupama, ba kao i mi. Negdje daleko netko je vjebao saksofon. "Zato ti se meduze toliko sviaju?" upitao sam je. "Ne znam, imaju neto ljupko", odgovorila je. "Promatrajui ih shvatila sam jednu stvar. Ono to uspijevamo vidjeti vlastitim oima tek je jedan siuan dio svijeta. Mi mislimo da je ono to vidimo itav svijet, ali to nije istina. Stvarni svijet je negdje drugdje, tamo gdje je mnogo tamnije i dublje, i veinu tog svijeta nastanjuju meduze i druga morska stvorenja. Mi odve lako prelazimo preko toga. to ti o svemu tome misli? Dvije treine zemljine povrine pokrivaju oceani i mora, a mi golim okom moemo vidjeti jedino povrinu, kou. O onome to je ispod koe, znamo jako malo." Poslije toga smo dugo etali. U pet sati Kumiko je rekla da se mora vratiti u bolnicu i ja sam je otpratio sve donde. "Hvala ti na lijepom danu", rekla je kad smo se rastajali. U njezinom osmijehu ugledao sam ar radosti koji prije nisam primjeivao. Kad sam ga ugledao, shvatio sam da sam joj se tijekom tog dana uspio malo pribliiti. Moda ponajprije zahvaljujui meduzama.

Kumiko i ja nastavili smo se viati. Njezina je majka bila otputena iz bolnice, a ni ja vie nisam morao raditi na oporuci klijenta koji je ondje leao. Jednom tjedno otili bismo u kino, na neki koncert ili u etnju. Poslije svakog susreta bili smo sve blii jedno drugome. Radovao sam se vremenu provedenom s njom i kad bismo se tu i tamo sluajno dodirnuli, osjetio bih kako mi srce uzbueno treperi. Kad bi poeo radni tjedan, jedva bih doekao da ponovno doe vikend. Bio sam siguran da se i ja njoj sviam. Inae ne bi eljela izai sa mnom ba svakog vikenda. Pa ipak, nisam se urio produbiti svoju vezu s Kumiko. Nasluivao sam izvjesnu dozu nesigurnosti u njoj. Nisam mogao tono odrediti to je to, ali bih to kadikad naslutio u njezinim rijeima ili postupcima. Upitao bih je neto, a ona bi mi odgovorila tek poslije odreenog vremena. U njezinu odgovoru osjetio bih odreenu sjenu nesigurnosti. Dola je zima, potom i nova godina. Nastavili smo izlaziti i viati se svakog vikenda. Nikad je nisam pitao o toj sjeni nesigurnosti, a ni ona mi nije htjela nita rei. Nali bismo se i otili u etnju ili nekamo na veeru i avrljali o bezazlenim stvarima. Jednog dana sam se osmjelio i upitao je: "Ti sigurno ima stalnog deka, zar ne?" Kumiko me kratko pogledala ravno u oi, a onda upitala: "Zato tako misli?" "Imam takav dojam", rekoh. Koraali smo kroz zimom opustjele Carske vrtove u Shinjukuu. "Kakav to dojam ima?" "Ne znam. Imam osjeaj da mi eli rei neto posebno, a ustee se. Ako ti se o tome govori, slobodno mi reci." Izraz na njezinom licu se jedva primjetno promijenio. Gotovo nezamjetljiva sjena je prela njime. Moda je djeli sekunde oklijevala, ali je njezina odluka bila konana. "Hvala na pitanju," rekla je, "ali nemam ti nita posebno rei." "Ali, nisi odgovorila na moje pitanje." "Imam li deka?" "Aha." Kumiko je zastala. Zatim je skinula svoje rukavice i stavila ih u dep kaputa. Uzela me za obje ruke. Ruke su joj bile tople i meke. Kad sam joj uzvratio stisak rukom, uinilo mi se da joj je dah postao bri, uzbueniji. "Moemo li sada otii u tvoj stan?" upitala je. "Naravno" rekao sam, donekle iznenaen. "Nije ba neki velik stan, ali nema nikakvog problema, moemo odmah otii." U to vrijeme ivio sam u etvrti Asagayi u jednosobnom stanu s ajnom kuhinjom, nunikom i tu-kabinom veliine telefonske govornice. Stan se nalazio na prvom katu i bio je okrenut prema skladitu graevinskog materijala. Jedina prednost bila mu je ta to je gledao

144

na jug, pa je itav dan bio obasjan suncem. Kumiko i ja smo dugo sjedili jedno uz drugo i naslonjeni na zid gledali u svjetlost. Tog smo poslijepodneva prvi put vodili ljubav. Ona je tako eljela, tu nije bilo ni najmanje dvojbe. Na izvjestan nain, ona je mene zavela. Nije uinila ili rekla nita otvoreno zavodniki. Ali kad sam rukama obujmio njezino nago tijelo, bio sam siguran da je eljela da se to dogodi i da je dola s tom namjerom. Njezino tijelo bilo je meko i podatno i niim se nije opiralo. To je bilo Kumikino prvo seksualno iskustvo. Dugo vremena poslije toga nije rekla ni rije. Nekoliko puta sam pokuao zapodjenuti razgovor, ali je utjela. Istuirala se, navukla odjeu i ponovno sjela naslonivi se na zid. Nisam znao to bih joj rekao. Zato sam sjeo pokraj nje i utio. Ostali smo sjediti naslonjeni na zid sve dok sunce nije zalo. Nakon to je pao mrak Kumiko je rekla da mora poi. Otpratio sam je sve do njezine kue. "Jesi li sigurna da nema ba nita to bi mi eljela rei?" ponovno sam je pitao. Odmahnula je glavom. "Nemoj se muiti time", promrmljala je. Nikad je vie nisam o tome pitao. Kumiko je odluila spavati sa mnom prema vlastitoj volji i ako je postojalo neto to mi nije mogla rei, vjerovao sam da e se to s vremenom rijeti. I nakon toga smo se nastavili viati svakog vikenda s tim to bismo gotovo svaki put svratili u moj stan, gdje smo vodili ljubav. Dok smo se milovali i leali zagrljeni, ona je malopomalo poela sve vie govoriti o sebi, o stvarima koje je doivjela, o mislima i osjeajima koje su ti dogaaji prouzroili. Tako sam poeo shvaati nain na koji je Kumiko gledala na svijet. Ja sam njoj govorio o svijetu kakvim ga ja vidim. Duboko i iskreno sam je volio, i ona mi je zauzvrat rekla da eli zauvijek sa mnom ostati. ekali smo dok nije diplomirala i onda se vjenali. Otada smo ivjeli sretnim branim ivotom i nismo imali ni najmanjih problema da o bilo kojoj temi sasvim otvoreno razgovaramo. Pa ipak, pojavili bi se trenuci kad bih osjetio da u Kumiko postoji neko tajno podruje u koje nisam imao pristup. Usred najobinijeg razgovora ili najunije rasprave, Kumiko bi bez ikakvog oitog razloga utonula u utnju. To bi se dogodilo sasvim iznenada, bez ikakvog vidljivog razloga (ili barem ja nisam mogao pronai bilo kakvo objanjenje za takvo njezino ponaanje). Kao da je sasvim normalno hodala plonikom i odjednom upala u kanalizacijski otvor. Njezina utnja ne bi potrajala dugo, ali nakon toga je izgledala duhom odsutna i rastresena i prolo bi prilino vremena prije nego to bi se vratila u stvarnost. Onog poslijepodneva kad sam prvi put prodro u Kumiko, imao sam udnovat osjeaj jako slian izgubljenosti, njezinoj izgubljenosti. Budui da je dotad bila nevina, vjerojatno je pri naem prvom odnosu osjeala jedino bol pa se zbog toga prilino ustezala. Ali, moja se zbunjenost nije odnosila samo na njezinu suzdranost. Postojao je u njoj i neki krajnje udnovat i jasan osjeaj odijeljenosti, izdvojenosti, ni sam ne znam kako bih ga nazvao. Jednog trena doao sam na neobinu pomisao da tijelo koje drim u naruju nije tijelo ene koja je nekoliko trenutaka prije sjedila uz mene i vodila sa mnom intiman razgovor. Kao da je zamijenila mjesto s nekom drugom djevojkom, a da to nisam primijetio. Drei je u zagrljaju, neprekidno sam milovao njezina lea. Dodirujui njezina vitka, glatka lea bio sam sasvim opinjen. Pa ipak, imao sam dojam da je Kumiko sasvim odsutna duhom. Za sve vrijeme dok je bila u mojem zagrljaju, inilo se da razmilja o neemu sasvim drugom. Naposljetku sam pomislio da milujem i grlim njezinu dvojnicu. Moda mi je zbog toga, premda sam bio silno uzbuen, trebalo dugo da svrim. Tako sam se osjeao jedino prvi put kad smo imali odnos. Nakon toga sam je doivljavao mnogo prisnije, a i njezine su tjelesne reakcije postale mnogo ivlje. Uvjeravao sam sebe da je i moj prvotni dojam njezine odijeljenosti bio prouzroen time to je to bilo njeno prvo seksualno iskustvo.

Prebirui po uspomenama, svako malo rukom bih dohvatio ljestve od ueta i snano ih 145

povukao kako bih se uvjerio da su i dalje vrsto privezane. Nisam se mogao osloboditi straha da bi se u svakom trenutku mogle odvezati. Kad god bi me ta misao obuzela, ondje dolje u mraku, osjetio bih se uasno nelagodno. ak sam mogao uti kako mi srce udara bre. Nakon to sam barem dvadeset ili trideset puta provjerio ljestve, poeo sam se osjeati smirenije. Dobro sam postupio to sam ljestve vrsto zavezao za stablo. Ne mogu se tako lako odvezati. Pogledao sam na sat. Fluorescentne kazaljke pokazivale su nekoliko minuta prije tri poslijepodne. Polumjesec je i dalje svijetlio na otvoru. Povrinu zemlje obasjavala je zasljepljujua ljetna svjetlost. Doarao sam si potok to svjetluca na svjetlosti sunca i zeleno lie to treperi na povjetarcu. Ondje gore svjetlost je sve proimala a malo ispod, ondje dolje, postojala je potpuna tama. Sve to je ovjek trebao uiniti, bilo je da se ljestvama od ueta spusti ispod povrine zemlje i ve je bio u dubokom mraku. Jo jednom sam snano povukao ljestve kako bih se uvjerio da su vrsto svezane. Onda sam se glavom naslonio na zid i zatvorio oi. Napokon me uhvatio san, poput plime to malopomalo nailazi i sve preplavljuje.

7
Razmjena razmiljanja o trudnoi Izazivanje i promatranje boli

Kad sam se probudio, oblik polumjeseca na otvoru bunara poprimio je tamnomodru boju veeri. Kazaljke na mojem satu pokazivale su 7 i 30. Sedam i pol uveer, to je znailo da sam spavao etiri i pol sata. Zrak na dnu bunara bio je sve hladniji. Sputajui se u bunar, bio sam odve uzbuen da bih razmiljao o temperaturi zraka u njemu, no sada sam poeo osjeati hladnou. Trljajui se po golim rukama kako bih se malo ugrijao, bilo mi je jasno da sam u naprtnjai trebao ponijeti neki topliji komad odjee koji bih mogao navui preko majice. Uope mi nije bilo palo na pamet da bi temperatura na dnu bunara mogla biti drugaija od one na povrini zemlje. Ubrzo me obavio potpun mrak. Koliko god se naprezao, nisam vidio ba nita. Pipajui rukama, uspio sam pronai ljestve od ueta i snano ih povukao. I dalje su bile vrsto zavezane za stablo. Uinilo mi se da se od pokreta mojih ruku tama uskomeala, ali to je vjerojatno bila opsjena. Doista je udnovat osjeaj ne moi vlastitim oima vidjeti svoje tijelo. Leei sasvim nepokretan u tami, sve sam manje bio uvjeren da uope postojim. Da bih se othrvao takvom osjeaju, svako malo bih se nakaljao ili rukama preao po licu. Tako sam se vlastitim uima mogao uvjeriti u postojanje glasa, rukama u postojanje lica, licem u postojanje ruku. Ali, ma koliko se trudio, osjeao sam da je moje tijelo poelo gubiti na zbijenosti i gustoi, poput pijeska koji odnosi rijena struja. Imao sam dojam da se u meni vodi estoka i nijema borba za prevlast u kojoj moja svijest polako nadvladava moje tijelo. Ravnotea koja je donekle postojala izmeu ta dva dijela, u tami se poremetila. Iznenada mi je palo na pamet da je moje tijelo privremena ljuska kojom se koristi moja svijest i da je do toga dolo promjenom poretka medu prijenosnicima poznatim kao kromosomi. Da je poredak tih prijenosnika bio nanovo promijean, zatekao bih se u sasvim drugaijem tijelu od onoga u kojem sam postojao. "Duevna prostitutka", kazala je Kreta Kano. Sada sam mogao jako dobro shvatiti smisao njezinog izraza. Sasvim je mogue da smo nas dvoje imali seksualni odnos u mati, a ja svrio u stvarnosti. U doista dubokoj tami mnoge krajnje udne stvari postaju mogue.

146

Nekoliko puta zatresao sam glavom ne bih li nekako uinio da se svijest ponovno rairi mojim tijelom. Okruen potpunom tamom, priljubio sam dlan jedne ruke uz drugi, palac uz palac, kaiprst uz kaiprst. Prsti moje desne ruke svjedoili su o postojanju prstiju moje lijeve ruke i obratno. Potom sam nekoliko puta duboko udahnuo. Prestani ve jednom toliko mozgati o vlastitoj svijesti, pomislio sam. Bolje razmiljaj o stvarnosti. O vanjskom svijetu koji postoji i okruuje te. Zato se i jesam spustio na dno bunara. Da bih razmiljao o stvarnosti. Uinilo mi se da je najbolji nain razmiljanja o stvarnosti taj da se od nje to vie udaljim. Recimo, spustivi se na dno bunara. "Kad treba ii dolje, pronai najdublji bunar i sii na samo dno", kazao je gospodin Honda. Leei naslonjen na zid, polako sam udisao pljesnivi zrak.

Kumiko i ja vjenali smo se bez ikakvih ceremonija, hou rei, nismo imali vjenanje u tradicionalnom smislu. Prije svega, nismo si ga mogli priutiti, a ni ona ni ja nismo se eljeli zaduiti kod naih roditelja. Zapoeti zajedniki ivot, onako kako smo mogli i umjeli, nama je bilo mnogo vanije od ikakvog obreda. Jedne nedjelje ujutro otili smo u opinski matini ured, gdje smo zatekli jedino deurnog slubenika kojem smo morali pozvoniti da bi se probudio i otvorio nam. Pred njim smo ispunili i potpisali papire o naem vjenanju. Poslije smo otili u otmjen francuski restoran, koji si u normalnim okolnostima nismo mogli priutiti i naruili bocu vina i najskuplja jela. Nama je i to bilo sasvim dovoljno. U to vrijeme nismo imali nikakvu uteevinu (osim neto malo novca koji mi je na samrti ostavila majka, ali bio sam se zarekao da u taj novac uvati za sluaj najvee nude), a ni najnunije pokustvo. Uope nismo razmiljali ni razgovarali o budunosti. Ja sam radio za odvjetniki ured, ali samo kao pripravnik, a Kumiko za malu, sasvim nepoznatu nakladniku kuu. Da je to eljela, nakon to je diplomirala mogla je pronai mnogo bolji posao. Bilo je dovoljno da ode k ocu i zamoli ga za to, ali ona to jednostavno nije eljela i radije se odluila za posao koji je sama pronala. No nismo bili nezadovoljni. Bili smo zajedno i uspijevali preivjeti bez iije pomoi i nama je to bilo sasvim dovoljno. Naravno, stvoriti neto iz niega nije nam bilo nimalo lako. Kao i svaki jedinac u obitelji, ja sam oduvijek bio sklon samoi. Kad sam pokuavao ostvariti neto ozbiljno, volio sam do toga doi vlastitim snagama umjesto kontaktima s drugim ljudima kojima bih morao detaljno objanjaviti brojne stvari. Radije sam radio osamljen, u tiini, makar morao izgubiti mnogo vie vremena i snage. I Kumiko se, nakon to je izgubila sestru, zatvorila od obitelji i odrasla gotovo sasvim sama. Nikada im se nije obraala radi nekog savjeta ili podrke. Po tom pitanju oboje smo bih jako slini. I tako, malo-pomalo, uspjeli smo se prilagoditi novostvorenoj zajednici zvanoj "na dom". O odreenim stvarima najradije smo razmiljali i razgovarali kad smo bili zajedno. Sve to bi se dogodilo nekome od nas dvoje dok smo bili sami, po povratku kui zajedniki bismo razmatrali i razgovarali kao o neemu to se dogodilo "nama". Ponekad smo uspijevali u tome, ali kadikad i nismo. Ali uivali smo u svjeem, novom ivotu makar inili i greke. ak smo i velike suprotnosti u miljenjima lako zaboravljali kad bismo jedno drugome pali u zagrljaj.

U treoj godini naeg braka Kumiko je zatrudnjela. To je bio velik ok za oboje, ili barem za mene, jer bili smo nevjerojatno paljivi u upotrebi kontracepcijskih sredstava. Mora biti da se to dogodilo u trenutku nepanje. Naravno, nismo mogli odrediti u kojem se to tono trenutku doista zbilo, ali drugo objanjenje nismo imali. Kako bilo, u tom trenutku jednostavno nismo imali novac koji bi bio potreban za odgoj tek roenog djeteta. U to vrijeme Kumiko se bila tek uklopila u posao u nakladnikoj kui i eljela ga je zadrati. Mala nakladnika kua za koju je radila nije imala novca za njezin porodiljni dopust i ostale trokove. Od zaposlenice koja je radila za njih a eljela roditi dijete, oekivalo se da da otkaz.

147

U tom sluaju morali bismo se zlopatiti ovisei jedino o mojoj pripravnikoj plai, barem za neko vrijeme, ali oboje smo znali da je to neizvodljivo, ma koliko tedjeli. "Bojim se da ovaj put nemamo drugog izbora nego odustati", rekla mi je Kumiko gotovo bezizraajnim glasom nakon to ju je ginekolog pregledao i priopio joj vijest. Vjerojatno je imala pravo. Bez obzira na to s koje strane razmotrili novonastalu situaciju, za nas je to bilo daleko najprihvatljivije rjeenje. Bili smo mladi i gotovo sasvim nepripremljeni da postanemo roditelji. I Kumiko i meni trebalo je jo puno vremena za nas same. Tada nam je najvanije bilo zasnovati na zajedniki ivot. Nadali smo se da emo u budunosti imati jo mnogo prilika za djecu.

Istinu govorei, nisam se slagao s Kumikinom eljom da ode na pobaaj. Svojedobno, dok sam pohaao drugu godinu fakulteta i povremeno radio za odredenu tvrtku, upoznao sam jednu djevojku koja je nakon odnosa sa mnom ostala trudna. Bila je godinu mlaa od mene i jako dobro smo se slagali. Ako smo vodili ljubav, oito smo se jedno drugom sviali, ali tada ni o emu nismo razmiljali ozbiljno, pa ni o naoj vezi. Jednostavno smo bili par i voljeli provoditi slobodno vrijeme zajedno. to se tie pitanja kako je ostala trudna, nisam imao ni najmanju dvojbu. Vodei ljubav s njom uvijek sam upotrebljavao prezervativ, ali jednog sam dana smetnuo s uma da sam ostao bez njih. Kad sam joj to priopio malo se nekala, ali je naposljetku kazala: "Ma, nita za to, jo nisam ula u kritine dane, bit e sve u redu." Ali, nije bilo. Dugo nisam mogao povjerovati da sam "napumpao djevojku", kako se tada govorilo, ali bilo mi je jasno da je pobaaj jedino rjeenje. Nekako sam uspio namaknuti neto novca i otpratio je do klinike. Vlakom smo se odvezli u malo mjesto u prefekturi Chibi, gdje je njezina prijateljica ve bila uspostavila kontakt s ginekologom. Izili smo na prigradskoj postaji za koju dotad nisam nikad uo i ugledali tisue malih obiteljskih kua napravljenih po istom modelu koje su se nizale uz oblinji breuljak. Bilo je to jedno od velikih novih prigradskih naselja koja su izgraena u nekoliko posljednjih godina za relativno mlade, novozaposlene obitelji koje si nisu mogle priutiti ivot usred Tokija. ak je i postaja bila sasvim nova. Jedva nekoliko koraka dalje od nje pruala su se velika polja rie, dobro navodnjavana. Du ceste vidjelo se nekoliko oglasnih ploa na kojima su se oglaavale agencije za prodaju nekretnina. ekaonica u toj klinici bila je puna mladih ena s golemim trbusima. Veina njih vjerojatno su bile ve etiri ili pet godina u braku i nakon to su njihovi muevi s pomou kredita uspjeli kupiti kuu u predgrau i useliti se u nju, sada su eljele roditi dijete. Bio sam jedini mukarac u ekaonici. Drugi oito nisu eljeli gubiti dragocjeno vrijeme na takvom mjestu. Trudnice su me gledale sa znatieljom, ali bez imalo simpatije. Za njih sam bio lakomislen student koji je "napumpao" svoju djevojku i sada je dopratio oekujui da obavi pobaaj. Nakon zahvata, djevojka i ja smo se vlakom vratili u Tokio. Ve se bio poeo hvatati prvi mrak i vlak je bio gotovo prazan. Pokuao sam joj se jo jednom ispriati. Priznao sam joj da ju je moja nepromiljenost dovela u takvu situaciju. "Nemoj se uzbuivati oko toga", odgovorila mi je. "Barem si zajedno sa mnom doao u kliniku i platio za zahvat." Ubrzo smo se prestali viati, pa ne znam to je poslije bilo s njom. Dugo nakon njezinog pobaaja, ak nekoliko mjeseci nakon to smo se prestali viati, osjeao sam se jako potreseno. Kad god bih se sjetio toga dana, vidio sam sve one trudnice nevjerojatno samouvjerenih pogleda. Svaki put bih pomislio da mi se nije smjelo dogoditi da djevojka zatrudni. Vraajui se natrag vlakom, ona je mene pokuavala oraspoloiti! Ispriala mi je kako je zahvat bio vrlo jednostavan. "Nije bilo tako strano kao to misli", rekla je. "Sve su zavrili jako brzo i uope me nije boljelo. Svukla sam se i sve vrijeme leala rairenih nogu. Naravno, nije ugodan osjeaj, ali ginekolog je bio jako ljubazan, kao i medicinske sestre. Poslije su me

148

upozorili da ubudue moram biti paljivija. Zato se nemoj osjeati tako loe. Dijelom je i moja greka. Ja sam ta koje te uvjeravala da se ne brine. Daj, barem malo se razvedri." Za sve vrijeme vonje u to prigradsko naselje u prefekturi Chibi i vraajui se natrag, imao sam udan osjeaj da sam postao nova osoba. Nakon to sam je otpratio kui i vratio se u svoju studentsku sobu, legao sam na lea i zagledao se u strop, jasno osjeajui tu promjenu. Znao sam da nikad vie neu biti onakav kakav sam dotad bio. Izgubio sam moralnu nevinost, ali sam spoznao to znai savjest. Uope se nije radilo o kajanju ih moraliziranju. Bio sam svjestan da sam uinio veliku greku, ali nisam mislio da se zbog toga moram kanjavati. Stvarnost je bila takva i ja sam se, trezveno i objektivno, morao s njom suoiti.

Prvo to mi je palo na pamet kad sam uo da je Kumiko trudna bio je prizor trudnica u ekaonici ginekologa kod kojeg smo bili ona djevojka i ja. Ili prije, osobit vonj koji je proimao itav prostor. Nisam imao pojma kakav je to vonj, moda uope nije bio vonj nego dojam neega to se ondje dogaalo. Kad je medicinska sestra pozvala moju djevojku, ona je polako ustala iz plastine stolice i bez imalo oklijevanja otila prema vratima operacijske dvorane. Trenutak prije no to je ustala, pogledala je u mene, blago se osmjehujui. Ili, moda, tren prije no to je imala priliku predomisliti se. Upitao sam Kumiko je li pobaaj nuan, premda sam dobro znao da bi bila obina ludost da imamo dijete, a istodobno nisam elio da Kumiko obavi pobaaj. Kad sam joj to otvoreno kazao, odgovorila mi je: "O tome smo ve dovoljno razgovarali. Ako se sada odluim za dijete morat u prestati raditi, a ti e morati pronai neki mnogo bolje plaen posao kako bi mogao izdravati bebu i mene. Neemo imati novca za bilo to drugo, ponajmanje za tvoje male prohtjeve. O nekim planovima za budunost bolje i da ne govorimo. Je li ti to jasno? Slae li se s time?" "Slaem se", rekao sam ne oklijevajui. "Mislim da je to najbolje rjeenje." "Ozbiljno?" "Ako se ozbiljno prihvatim posla, valjda e sve biti u redu. Moj ujak eli otvoriti novi lokal, ali ne moe nai pomonika u kojeg bi imao puno povjerenje. Siguran sam da bih radei za njega mogao zaraditi mnogo veu plau od one koju sada dobivam. Istina, neu se baviti pravnim problemima u odvjetnikom uredu, ali da ti budem iskren, uope mi nije stalo do tog posla." "Nije valjda da eli raditi u restoranu?" "Vjerujem da bih i to mogao, da to elim. Za sluaj nude. Imamo i one novce koje mi je majka ostavila. Ne brini se, neemo umrijeti od gladi." Kumiko je dugo utjela i napregnuto razmiljala o onome to sam joj rekao, dok su joj se oko oiju istaknule sitne bore. Ja sam volio takve njezine izraze. "Znai li to da eli da imamo dijete?" upitala je. "Ne znam", odgovorio sam joj. "Jasno mi je da si trudna, ali uope nemam osjeaj da mogu postati otac. Ako pretpostavimo da e se to dijete roditi, uope mi nije jasno na kakav e se to nain promijeniti na ivot. Znam da voli svoj posao i jo se gore osjeam ako te odvlaim od neega to s ljubavlju radi. S druge strane, mislim da nam oboma treba jo vremena da se prilagodimo jedno drugome. Hou rei, ako dobijemo to dijete, na e se mali svijet proiriti i udaljiti nas od nas dvoje. Uope ne znam kako trebamo postupiti. Jednostavno sam protiv rjeenja da pobaci. Nemoj me pitati zato tako mislim, jer to ni sam ne znam. Jednostavno tako osjeam." Kumiko je odreeno vrijeme razmiljala o svemu to sam joj kazao, trljajui usput trbuh. Jednog trena je kazala: "Reci mi, to misli kako se dogodilo da zatrudnim? Nijedan odgovor ti ne pada na pamet?" Odmahnuo sam glavom. "Svaki put smo jako pazili, ba zato to nisam elio da doemo u ovakvu situaciju. Reci ti meni, kako je mogue da se to ipak dogodilo?"

149

"Zar nikad nisi pomislio da sam moda u vezi s nekim drugim? Zar ti to nikad nije palo na pamet?" "Ba nikad." "A zato?" "Ne znam, jednostavno nemam takav osjeaj, nisam ba neki intuitivac." Sjedili smo za kuhinjskim stolom i pijuckali vino. Bilo je ve kasno i svuda je vladala tiina. Kumiko se zagledala u nekoliko posljednjih kapi vina u svojoj ai. Gotovo nikad nije pila alkohol, premda bi tu i tamo popila au vina ako nije mogla zaspati. To bi joj uvijek pomoglo. Ja sam pio tek da bih joj pravio drutvo. U to vrijeme nismo imali ak ni ae za vino. Pili smo iz pivskih aa koje su nam nekom zgodom darovali u diskontu pia. "Eto, ti meni reci, jesi li bila u vezi s nekim drugim?" rekoh, iznenada se uistinu zabrinuvi. Kumiko se nasmijala i odmahnula glavom. "Ne budi smijean, zna da takvo neto ne bih nikad uinila. Spomenula sam to kao jednu od mogunosti." Zatim se uozbiljila i laktovima oslonila o stol. "Ipak, ponekad nisam ni u to sigurna. Zna mi se dogoditi da ne znam to je istina a to nije... to se uistinu dogodilo a to nije... Ali jako rijetko." "Je li ovog puta to sluaj?" "Na neki nain jest... Zar ti nisi nikad imao takav osjeaj?" Zamislio sam se. "Ne, nikad, koliko se mogu sjetiti." "Ne znam kako da ti to objasnim. Izmeu onoga za to vjerujem da je stvarnost i onoga to doista jest stvarnost postoji nekakav nesklad. Imam osjeaj da se negdje duboko u meni krije neto, ni sama ne znam to... Poput kradljivca koji se uuljao u kuu i sakrio u ormaru za odjeu... i svako malo izae i poremeti dobro mi poznati razmjetaj predmeta. Onako kao to magnet moe zaustaviti rad nekog stroja." "U tebi se krije neto... poput kradljivca koji se uuljao u kuu?" rekoh smijui se i ispivi ostatak vina. Zaas sam se zagledao u njezino lice. "eli mi rei da postoji neka veza izmeu injenice da si trudna i kradljivca koji se uuljao u kuu?" Odmahnula je glavom. "Ne, uope nije rije o tome jesu li te dvije stvari povezane ili nisu. Katkad jednostavno ne mogu shvatiti pravi redoslijed onoga to se dogaa. Jedino to ti pokuavam objasniti." Osjetio sam dozu uzrujanosti u njezinom glasu. Bilo je prolo jedan poslije ponoi. Pomislio sam da je pametnije da zavrimo razgovor. Uhvatio sam je za ruku i stisnuo. "Zna," rekla je Kumiko, "voljela bih da meni prepusti odluku. Svjesna sam da je to velik problem koji se isprijeio pred nama, ali elim da ovaj put meni prepusti odluku. ao mi je to ne znam bolje objasniti ono to mislim i osjeam." "Doista vjerujem da jedino ti ima pravo donijeti odluku, zato postupi onako kako misli da je najbolje. Ja u tvoju odluku potovati." "Imamo jo oko mjesec dana do konane odluke. Sve dosad smo o tome opirno razgovarali i sasvim sam dobro shvatila to o svemu tome misli. Pusti mene da i ja o tome malo razmislim. Prestanimo razgovarati o tome na neko vrijeme."

Bio sam na poslovnom putovanju u Hokkaidu kad je Kumiko otila na pobaaj. U naem uredu nisu nikad slali pripravnike poput mene na ozbiljno poslovno putovanje, ali dogodilo se da su svi ostali zaposlenici bili ve zauzeti pa sam bio prinuen otputovati na sjever drave. Drugoj strani sam trebao predati pregrt poslovnih papira, objasniti situaciju, preuzeti njihove papire i odmah se vratiti natrag. Dokumenti su bili odve vani da bi ih poslali potom ili povjerili nepoznatim osobama iz raznih dostavljakih slubi. Osim toga, na povratku su svi letovi za Tokio bili popunjeni pa sam bio prisiljen prespavati u hotelu u Sapporou. Kumiko je

150

upravo tog dana odluila sama otii u kliniku i podvrgnuti se prekinuti trudnoe. U deset sati naveer nazvala me u hotel. "Poslijepodne sam bila na pobaaju. ao mi je to ti ovako priopavam istinu, ali dolo je do nekih promjena pa sam pomislila da e za oboje ovako biti najlake. O svemu sam se sama pobrinula." "Ne brini se", odgovorio sam joj. "Ako si mislila da je tako najbolje, onda se i ja slaem." "Ima jo neto to ti elim rei, ali sada nisam u stanju. U svakom sluaju, bit e prilike da ti i to kaem." "Razgovarat emo opirno kad se vratim", kazao sam joj. Nakon razgovora s njom navukao sam kaput i izaao u etnju ulicama Sapporoa. Bio je poetak oujka i s obje strane ceste vidjele su se hrpe raienog snijega. Zrak je bio gotovo bolno hladan i kad bih ga izdahnuo, bijeli oblai pare u trenu bi iezao. Ljudi su bih odjeveni u debele kapute i rukavice a alovi im prekrivali usta dok su krajnje oprezno koraali skliskim, zaleenim plonicima. Taksiji koji su vozili gradskim cestama imah su debele lance na gumama. Kad vie nisam mogao izdrati hladnou, svratio sam u bar i popio nekoliko viskija. Potom sam ponovno izaao u etnju ulicama. Ostao sam u pokretu prilino dugo. Snijeg bi svako malo poeo padati, ali bi ubrzo iezao poput nesigurne uspomene to se vraa u prolost. Drugi bar u koji sam uao nalazio se u suterenu. Bio je mnogo vei no to mi se uinilo pri ulasku. Pokraj anka se nalazila mala pozornica, a na njoj je vitak mukarac s naoalama svirao gitaru i pjevao. Sjedio je na metalnoj stolici prekrienih nogu, a kutiju za gitaru drao je pokraj nogu. Sjeo sam za ank, pijuckao viski i jednim uhom sluao ono to je svirao. U pauzama izmeu pjesama ovjek je objanjavao da je glazba koju izvodi njegovo djelo. Imao je tridesetak godina, lice bez ikakvih osobnih znakova i nosio je naoale s crnim plastinim okvirom. Na sebi je imao traperice, visoke kaubojske izme i kariranu flanelsku koulju koja mu je padala preko struka. Bilo je jako teko definirati vrstu glazbe koju je izvodiono ali najvie je podsjeala na ono to se neko zvalo japanski folk. Osnovni akordi, jednostavne melodije, banalne rijei. Ni sluajno neto to bi se meni svidjelo. U normalnim oklonostima uope ne bih sluao takvu vrstu glazbe. Popio bih svoje pie, platio raun i otiao dalje. Kako sam te noi promrznuo do kostiju, nisam imao namjeru ponovno izai van dok se sasvim ne ugrijem. Ispio sam viski i naruio drugi. Nije mi padalo na pamet da skinem kaput ili al. Kad me barmen upitao elim li togod prigristi, naruio sam porciju sira i pojeo jedva jednu kriku. Pokuavao sam razmiljati, ali osjeao sam se odve smueno. ak i da sam se uspio usredotoiti na razmiljanje, nisam znao o emu bih razmiljao. Imao sam dojam da sam se pretvorio u praznu prostoriju kojom glazba odjekuje bez imalo melodioznosti. ovjek je izvodio jednu pjesmu za drugom. Bar je bio poluprazan, moda petnaestak osoba koje su prilino mlako pljeskale nakon svake pjesme. Poslije nekog vremena, pjeva je ustao i naklonio se. Pozvao sam barmena i naruio trei viski. Potom sam najzad skinuo kaput i al. "Ovom pjesmom zavrio je moj veeranji nastup", kazao je pjeva. Zastao je i pogledom obuhvatio itav lokal. "Vjerujem da meu vama ima netko komu se moje pjesme nisu svidjele. Zbog takvih imam malen dodatak. To je neto to izvodim jako rijetko, ali noas u napraviti iznimku. Zato biste se svi vi koji ste prisutni trebali smatrati rijetkim sretnicima." Spustio je gitaru na pod i iz kutije izvadio debelu bijelu svijeu. ibicom je upalio svijeu, pokapao malo voska na tanjuri i privrstio svijeu na tanjuri. A tada je, s izrazom kakvog grkog filozofa, visoko podignuo tanjuri sa svijeom. "Lijepo bih zamolio da priguite sva svjetla u lokalu", kazao je. Jedan od zaposlenika smanjio je jainu svjetlosti. "Molio bih, jo malo tamnije." Lokal je sada bio u gotovo potpunom mraku i plamen svijee se jasno vidio. Dlanovima obujmivi au s viskijem, pozorno sam zurio u ovjeka i svijeu. "Vjerujem da su svi ovdje prisutni svjesni injenice", kazao je ovjek pribranim i prodornim glasom, "da tijekom ivota iskusimo razliite vrste boli, kako tjelesnih tako i duevnih. I ja sam, kao i svi, u dosadanjem ivotu iskusio razliite vrste boli u razliitim 151

oblicima i na razliitim mjestima. Meutim, rijeima objasniti nekome drugome to uistinu tvori tu bol, jako je teko. Govori se da samo mi koji smo doivjeli odreenu bol znamo to smo osjetili. No, je li to istina? Ne vjerujem da je tako. Ako, gledajui vlastitim oima, vidimo nekoga tko doista pati, njegovu bismo bol trebali doivjeti kao svoju vlastitu. U tome se krije mo suosjeanja. Jesam li dovoljno jasan?" Prestao je govoriti i jo jednom je pogledom preao po lokalu. "Razlog zbog kojeg neki ljudi pjevaju pjesme drugim ljudima jest taj to ele podijeliti svoje osjeaje. Zato to se ele udaljiti od vlastite ljuture i podijeliti svoju bol i radost s ostalima. Naravno, to ni u kom sluaju nije lako postii. Zato u veeras izvesti jedan mali pokus koji e vam omoguiti da sa mnom suosjeate tjelesno." Svi u lokalu pozorno su gledali prema pozornici. Usred potpune tiine ovjek se zagledao nekamo u daljinu, kao da se naas odmara ili duhovno koncentrira. Tada je, ne izgovorivi ni rije, podignuo lijevu ruku i stavio je nad plamen svijee. Malo-pomalo, sve vie je sputao ruku prema plamenu. Netko u publici je uzdahnuo ili jeknuo. Svi smo dobro vidjeli kako mu vrh plamena pali dlan. Gotovo se moglo uti kako meso cvri. Neka ena je jauknula. Svi su promatrali, gotovo ukoeni od uasa. ovjek je ustrajno trpio plamen, lica iskrivljenog od boli. to li je sad ovo, pomislio sam. Kakva je ovo bedastoa? Osjetio sam da su mi se usta osuila. Poslije pet ili est sekunda polako je pomaknuo ruku i tanjuri sa svijeom spustio na pod. Potom je pljesnuo, vrsto priljubivi dlan lijeve i desne ruke. "Kao to ste vidjeli, dame i gospodo, bol moe doslovno unititi ljudsko tijelo", kazao je. Glas mu je zvuao jednako smireno, pribrano i hladnokrvno kao i prije. S njegovog lica nestao je i najmanji trag patnje. tovie, zamijenio ga je slabaan osmijeh. "Bol koju sam osjeao, vjerujem, svi ste mogli osjetiti kao da je vaa. Vi ste zajedno sa mnom podijelili osjeaje." Blago razdvojivi dlanove koje je tren prije drao vrsto priljubljene, odjednom je izmeu njih izvukao tanak crveni al, koji je potom rairio kako bismo ga mogli dobro vidjeti. Zatim je pokazao dlanove publici. Nigdje ni traga od opeklina. Uslijedilo je nekoliko trenutaka tiine, potom su ljudi poeli snano pljeskati. Uzvici odobravanja i povici hvale zamijenili su napetost koja je tren prije ispunjala lokal. Kao da se nita nije dogodilo, ovjek je spremio gitaru u kutiju, siao s bine i nestao. Nakon to sam platio raun, pitao sam djevojku na ulazu pjeva li taj ovjek esto kod njih i izvodi li redovito taj trik. "Nisam sigurna", odgovorila je. "Koliko ja znam, ovo je prvi put da je nastupio kod nas. Nikad ula za njega. Nisam znala da se osim pjevanja razumije i u maioniarske trikove. Zar nije bio sjajan? Pitam se kako mu to uspijeva. Kladim se da bi uspio i na televiziji." "Istina je", odgovorio sam joj. "Izgledalo je da uistinu pali vlastitu ruku." Pjeke sam se vratio u hotel i istog trena kad sam se uvukao u krevet, poeo sam tonuti u san. Pomislio sam na Kumiko, ah imao sam osjeaj da je jako daleko i tada ve nisam mogao ni o emu razmiljati. Na tren sam se prisjetio ovjekovog lica dok je palio ruku. Doista je izgledalo da je pali, pomislio sam. A tada sam utonuo u san.

8
Korijenje elje U sobi broj 208 Prolazak kroz zid Leei na dnu bunara, malo prije zore usnuo sam san. Ali nije to bio pravi san. Ono to mi se dogodilo podsjealo je na san. 152

Prolazio sam prostranim hotelskim predvorjem. S ekrana velikog televizora postavljenog u sreditu tog predvorja gledalo me lice Noborua Wataye. Upravo je poinjao njegov govor. Na sebi je imao odijelo od tvida, prugastu koulju i tamnomodru kravatu. Ruke je drao poloene na stolu jednu preko druge i o neemu govorio gledajui ravno u kameru. Na zidu iza njegovih leda visjela je golema zemljopisna karta svijeta. Barem stotinjak ljudi je bilo u predvorju i svi odreda prestali su govoriti ili raditi i krajnje ozbiljno sluali ono to je imao za rei. inilo se da e najaviti neto planetarno vano to e promijeniti sudbinu itavog svijeta. I ja sam zastao i pogledao prema televizijskom ekranu. Uvjebanini ali duboko iskrenim tonom, Noboru Wataya obraao se milijunima njemu nepoznatih ljudi. Taj nepodnoljivi osjeaj koji sam imao svaki put kad bismo se nas dvojica sreli licem u lice, sada je bio potisnut na neko duboko, nevidljivo mjesto. Govorio je uvjerljivo, pravei kratke stanke, naglaavajui pojedine rijei promjenama izraza na licu, dobivajui na dojmljivosti onoga to je izlagao. inilo se da svakim danom Noboru Wataya postaje sve bolji govornik, svialo se to meni ili ne. "Dakle, potovane kolege i prijatelji", govorio je, "gotovo svaka stvar je istodobno komplicirana i jednostavna. To je osnovni zakon koji vlada ovim svijetom. To nikada ne smijemo zaboraviti. Stvari za koje nam se ini da su komplicirane, a one uistinu jesu komplicirane, zapravo su jako jednostavne ako uspijemo prodrijeti u njihovu bit. U osnovi, sve se svodi na pitanje to je to to elimo. Motiv se nalazi u korijenu elje, zato je najvanija stvar pronai dotino korijenje. Zadrijeti duboko ispod komplicirane povrine stvarnosti. I nastaviti zadirati sve dublje dok ne stignete do samih vrhova korijena. Ako u tome uspijete," u tom trenutku je pokazao prema zemljopisnoj karti, "sve e u trenu postati jasno. Tako ovaj svijet opstaje. Glupi ljudi nikad se ne mogu osloboditi osjeaja da su sve stvari jako sloene. Oni mukotrpno posru kroz mrak u potrazi za izlazom i na kraju umru, ali ipak ne uspiju shvatiti najjednostavnije stvari o tome kako nae drutvo funkcionira. Takvi kao da se itavog ivota nalaze usred zaarane ume ili na dnu dubokog bunara. A razlog zbog kojeg su izgubih sposobnost orijentacije jest taj to ne shvaaju osnovna naela koja vladaju svijetom. U glavi su im obine trice i kuine. Oni ba nita ne razumiju. Takvi ne znaju ralikovati sprijeda i straga, vrh i dno, sjever i jug. Zato se nikada ne uspijevaju osloboditi mraka u kojem ive." Noboru Wataya napravio je kratku stanku putajui da njegove rijei prodru u svijest gledatelja i potom nastavio. "Najpametnije je da zaboravimo takav tip ljudi. One ljude koji su izgubili sposobnost za orijentaciju, najbolje je ostaviti na miru. Nas ekaju mnogo vanije stvari." to sam ga dulje sluao, postajao sam sve ogoreniji dok se nisam gotovo zajapurio od ljutnje. Pretvarao se da govori irokoj publici, a zapravo su njegove rijei bile upuene iskljuivo meni. Mora biti da je za takav postupak imao neki sasvim bolestan, nastran razlog, ali osim mene, toga nitko drugi nije bio svjestan. Upravo zbog toga je Noboru Wataya mogao iskoristiti golemi televizijski auditorij da bi mi slao prikrivene poruke. Drei ruke u depovima bijesno sam ih stezao, ali nisam imao naina da iskalim ljutnju. A zbog nesposobnosti da tu ljutnju podijelim s bilo kime iz predvorja, osjeao sam se jo osamljenije. Predvorje je vrvjelo ljudima koji su se naprezah da uju svaku rije koju je Noboru Wataya izgovorio. Proao sam pokraj njih i zaputio se u dugi hodnik koji je vodio prema sobama. ovjek bez lica stajao je na poetku tog hodnika. Dok sam mu se pribliavao, ovjek bez lica zagledao se u mene. Onda je stao ispred mene i preprijeio mi put. "Pogrean je trenutak", kazao je. "Za vas sada ovdje nema mjesta." Duboka, bolna uvreda koju sam osjeao zbog izgovorenih rijei Noborua Wataye jo vie me razljutila. Ispruio sam ruku i odgurnuo ovjeka bez lica. Zateturao se i pao. "Govorim vam za vae dobro", viknuo je dok sam se udaljavao od njega. Svaka njegova rije zabijala se u moja lea poput otrih strelica. "Ako odete jo dalje, neete se vie moi vratiti. Shvaate li to vam govorim?" Nisam se osvrtao na njegove rijei, nego sam hitrim koracima napredovao. Nieg se vie nisam bojao. Morao sam neto poduzeti. Nisam mogao zauvijek ostati u stanju dezorijentacije.

153

Zaputio sam se hodnikom koji mi se uinio poznat. Pomislio sam da e me ovjek bez lica slijediti i pokuati zaustaviti, ali kad sam se okrenuo, iza mene nije bilo nikoga. Dugim, vijugavim hodnikom nizala su se vrata jednakog izgleda. Svaka vrata imala su ploicu s brojem, ali nisam se mogao sjetiti broja sobe u koju su me posljednji put uveli. Bio sam siguran da sam ga zapamtio, ali moji pokuaji da se tog broja sada sjetim ostali su bezuspjeni. Nisam mogao pokucati ba na svaka vrata. Lutao sam gore-dolje tim hodnikom dok nisam naiao na konobara koji je nosio posluavnik. Ugledao sam punu bocu viskija Cutty Sark, posudu s ledom i dvije ae. Pustio sam ga da proe pokraj mene i krenuo za njim. Od ulatenog posluavnika odbijale su se zrake svjetlosti to je padala sa stropa. Konobar se nijednom nije osvrnuo. Isprsivi se, koraao je naprijed sigurnim i jednolinim koracima. Povremeno bi zazvidao nekoliko tonova. Bila je to uvertira Svrake kradljivice, sam poetak s bubnjevima. Zvidukao je jako dobro. Hodnik je bio jako dug, ali za sve vrijeme nisam sreo nikoga drugog osim tog konobara kojeg sam u stopu slijedio. Najzad se zaustavio ispred jednih vrata i tiho pokucao tri puta. Nakon nekoliko trenutaka netko je otvorio vrata i konobar je uao unijevi posluavnik. Naslonio sam se na zid krijui se iza goleme kineske vaze i ekao da konobar izie. Broj sobe bio je 208. Naravno, 208. Kako se toga nisam prije sjetio? Konobar je prilino dugo ostao unutra. Pogledao sam na sat. Ali, tko zna kad, kazaljke na mojem satu prestale su se pomicati. Razgledao sam cvijee u vazi i svaki cvijet pojedinano pomirisao. inilo se da su tren prije doneseni iz vrta, toliko su svjei i mirisni bili. Vjerojatno jo nisu ni primijetili da su odrezani od korijenja. Izmeu crvenih mesnatih latica uspio se uvui siuan kukac. Prolo je vie od pet minuta prije no to je konobar iziao iz sobe, praznih ruku. Isprsivi se kao i maloprije, vratio se istim putem kojim je i doao. im je nestao s vidika, otiao sam do vrata. Zadrao sam dah i oslukivao, nadajui se da u uti neto, no iznutra nije dopirao ni najslabiji um. Osmjeho sam se i pokucao. Tri puta, tiho, kao to je i konobar uinio. Nije bilo odgovora. Pustio sam da proe nekohko trenutaka i ponovno pokucao, tri puta, malo snanije no prethodni put. Nitko se nije odazvao. Polako sam uhvatio kvaku i pritisnuo je. Vrata su se otvorila bez i najmanjeg uma. U prvi mah se soba inila posve mrana, ali neto svjetla se ipak probijalo izmeu debelih zastora. Napreui se, mogao sam nejasno nazreti prozor, stol i kau. Bila je to ista soba u kojoj sam vodio ljubav s Kretom Kano. Bio je to hotelski apartman, razdijeljen sprijeda u dnevnu a odostraga u spavau sobu. Na stolu sam mogao nazreti obrise boce, aa i posude s ledom. U trenutku kad sam otvorio vrata, obasjana svjetlou iz hodnika, posuda za led od nehrajueg elika zasvjetlucala je poput otrice noa. Uao sam u tamu i tiho zatvorio vrata za sobom. U sobi je bilo toplo i osjeao se miris cvijea. Zadrao sam dah i oslukivao, lijevom rukom drei kvaku kako bih svakog trena mogao otvoriti vrata. Netko je ipak bio u toj sobi. Netko je naruio viski, led i ae koje je konobar donio i priekao dok mu taj netko nije iznutra otvorio i pustio ga da ue.

"Ne pali svjetlo", zauo sam enski glas. Dolazio je iz spavae sobe. Odmah sam ga prepoznao. Bio je to glas tajanstvene ene koja mi je nekoliko puta telefonirala dok sam kuhao pagete. Pustio sam kvaku i zaputio se prema mjestu s kojeg sam uo glas. Tama u spavaoj sobi bila je jo gua od one u dnevnoj sobi. Zastao sam na vratima izmeu jedne i druge sobe napreui se ne bih li to razaznao u mraku. Mogao sam uti um pomicanja plahti. U tami sam nejasno vidio kako se sjena pomaknula. "Ne pali svjetlo", ponovio je enski glas. "Ne brini se," rekoh, "neu upaliti svjetlo." vrsto sam se drao za okvir vrata. "Jesi li doao sam?" upitala je ena umornim glasom.

154

"Jesam", odgovorio sam. "Pomislio sam da u te nai ovdje. Ako ne tebe, onda Kretu Kano. Moram doznati gdje je Kumiko. Sve je zapoelo tvojim telefonskim pozivima. Ti si otvorila Pandorinu kutiju. Dogodile su mi se udnovate stvari jedna za drugom dok na kraju Kumiko nije nestala. Zato sam doao ovamo, sasvim sam. Ne znam tko si, ali ti dri klju zagonetke. Imam li pravo?" "Kreta Kano?" upitala je ena sumnjiavim glasom. "Nikad ula za nju. Je li i onda ovdje?" "Ne znam gdje je. Ali ovdje sam se sreo s njom i to vie no jednom." Duboko sam udisao zrak koji je snano proimao opojni miris cvijea. Negdje u toj sobi bila je nedvojbeno vaza s cvijeem. Negdje u toj istoj sobi, cvijee je disalo i povijalo se. U tami ispunjenoj zamamnim mirisom cvijea poeo sam gubiti osjeaj svoje tjelesnosti. inilo mi se da sam se pretvorio u siunog kukca. Kukca koji se pokuao probiti izmeu latica golemog cvijeta u ijem su me sreditu ekali ljepljivi nektar, pelud i njene dlaice. eznuli su za mnom. "uj me," nastavio sam, "prije svega bih elio saznati tko si ti. Kae mi da te poznajem, ali koliko god se trudio, ne uspijevam te se sjetiti. Tko si ti?" "Tko sam ja?" ponovila je, ali bez imalo podrugljivosti. "Ba bih neto popila. Moe dva viskija s ledom? Nadam se da e mi praviti drutvo?" Otiao sam u dnevnu sobu, otvorio bocu, stavio led u obje ae i natoio viski. Potrajalo je dok sam sve to obavio u mraku. Odnio sam dvije ae u spavau sobu. ena mi je kazala da njezinu au stavim na noni stoli i da sjednem u naslonja uz podnoje kreveta. Posluio sam je, jednu au stavio na noni stoli i sjeo u tapecirani naslonja, drei svoju au u ruci. Oi su mi se polako poele privikavati na mrak. Mogao sam razaznati sjenu koja se lagano pomicala. inilo mi se da je u polusjedeem poloaju u krevetu. Zatim sam zauo zveckanje kockica leda dok je pila. I ja sam otpio gutljaj viskija. Dugo nije rekla nita. to je tiina bila dua, to je miris cvijea bio sve jai. "Uistinu eli znati tko sam ja?" pitala je. "Radi toga sam doao ovamo", odgovorio sam joj, ali moj glas je u mraku zvuao usplahireno. "Doao si ak ovamo kako bi saznao moje ime?" Umjesto da joj odgovorim proistio sam grlo, ali i to je udno odjeknulo. ena je nekoliko puta promukala led u svojoj ai. "eli znati moje ime", rekla je, "ali, naalost, ne mogu ti ga rei. Ja te poznajem jako dobro. I ti mene poznaje jako dobro. Ali ja ne poznajem samu sebe." Odmahnuo sam glavom. "Ne razumijem to mi eli rei. Osim toga, ve mi je zlo od kojekakvih zagonetki. Potrebne su mi konkretne injenice. Neto to mogu dodirnuti rukama ili upotrijebiti poput kvake da otvorim vrata. Eto, to mi je potrebno." Uinilo mi se da je ena uzdahnula iz dubine tijela. "Toru Okada, ja elim da otkrije moje ime. tovie, ti se ne mora muiti da bi ga otkrio. Ve ga zna. Jedino to treba uiniti jest sjetiti ga se. Ako se uspije sjetiti mojeg imena, moi u izai odavde. U tom sluaju mogu ti pomoi da pronae svoju enu. Ako zbilja eli pronai Kumiko, mora se svim silama potruditi da se sjeti mojeg imena. To je klju zagonetke koji uzalud trai. Nema vremena za gubljenje. Sa svakim danom koji proe, Kumiko se sve vie udaljava od tebe." Stavio sam au na pod. "Reci mi", pitao sam je, "gdje se sada nalazimo? Koliko dugo si ve ovdje? I, prije svega, zbog ega si ovdje?" "Sada mora otii", rekla je ena, kao da se tog trena sjetila zbog ega je tu. "Ako te on zatekne, moe doi do najgorega. On je mnogo opasniji no to misli. Mogao bi te ubiti. On je spreman na sve." "Tko je taj on?" ena mi nije odgovorila, a ja nisam znao to bih jo kazao. Osjeao sam se sasvim dezorijentirano. U sobi se nije uo ni najmanji um. Tiina je bila duboka i zaguljiva. Osjetio sam vruinu u glavi. Moda zbog cvjetnog peluda. Udisao sam ga zajedno sa zrakom, pa sam se vjerojatno zbog toga osjeao toliko oamueno. 155

"Reci mi, Toru Okada", progovorila je ena, odjednom sasvim drugaijim tonom koji kao da se stopio sa smutljivim ozrajem. "to misli, hoe li ikad ponovno osjetiti elju da me dri u naruju? Hoe li poeljeti da iznova prodre u mene? Ljubi me po itavom tijelu? Sa mnom moe initi to god te volja, valjda to zna. A ja u, sa svoje strane, uiniti to god ti bude elio... sve ono to ti tvoja ena, Kumiko... nije nikada dopustila niti joj je palo na pamet. Uinit u da se osjea tako da to nikada nee zaboraviti. Samo..." Iznenada se na vratima zaulo snano kucanje. Kao da je netko zabijao avao u neto tvrdo. Krajnje zloslutan zvuk usred tmine. U mraku sam odjednom osjetio dodir enine ruke kojom me uhvatila za nadlakticu. "Brzo, doi ovamo", apnula je. Glas joj je sasvim izgubio onaj sanjivo-mazan ton. Ponovno se zaulo kucanje, dva jednako snana udarca. Iznenada sam se sjetio da vrata nisu zakljuana. "Daj, pouri", rekla je. "Mora izai odavde, ovo je jedini nain." Hodao sam kroz mrak dok me ena vodila. Mogao sam uti kljocaj kvake i otvaranje vrata. Od tog sam zvuka protrnuo. Onog trena kad je svjetlost iz hodnika prodrla kroz mrak u sobi, mi smo uli u zid. Bio je hladan i gust poput elatine. vrsto sam stisnuo usne da mi ne bi uao u usta. To je doista nevjerojatno, pomislio sam, prolazim kroz zid! Da bih iz jednog mjesta preao u drugo, proao sam kroz zid. tovie, dok se to dogadalo, imao sam dojam da je to neto sasvim normalno. Osjetio sam kako mi ena uvlai jezik u usta. Topao i njean, palucao je usnom upljinom i prepletao se s mojim jezikom. Snani miris cvijea proimao je moja plua. U slabinama sam odjednom osjetio slijepu elju da svrim. Trljajui se po zatvorenim oima, odupirao sam se. Trenutak kasnije osjetio sam jaku toplinu na desnom obrazu. Neobian osjeaj, nisam osjeao bol, samo jaku toplinu na tom mjestu. Nisam mogao odrediti je li toplina potjecala izvana ili je izbijala iz mojeg tijela. Ubrzo je sve iezlo, enin jezik, miris cvijea, elja da svrim, toplina na mojem obrazu. Proao sam kroz zid. Otvorivi oi, vidio sam da se nalazim s druge strane zida kroz koji sam proao, na dnu dubokog bunara.

9
Bunar i zvijezde Kako su ljestve od ueta nestale

Malo poslije pet ujutro poelo je svitati, ali sam i dalje mogao vidjeti bezbroj zvijezda nad glavom. U savreno izrezanom polumjesecu neba, zvijezde su jednako svjetlucale i treperile poput rijetkih kristala. Porunik Mamiya imao je pravo, s dna bunara ovjek i danju moe vidjeti zvijezde. Neko davno, kad sam imao deset ili jedanaest godina, zajedno s prijateljima otiao sam na izlet u planinu i jedne noi ugledao bezbroj zvijezda na nebu. Imao sam dojam da bi se nebo moglo uruiti pod njihovom teinom, toliko ih je bilo. Nikad prije ni poslije nisam doivio toliko udesan pogled na nebo ispunjeno zvijezdama. Dok su moji drugovi blaeno spavali ja sam se iuljao iz atora, legao na travu i zagledao u ljepotu na nebu. Tu i tamo bi zvijezda repatica ostavila svoj svijetli trag padajui nebom. to sam dulje gledao u nebo i zvijezde, to sam osjeao sve vei strah. Bilo je previe zvijezda, i nono nebo bilo je odve golemo i duboko. Shvatio sam da me beskrajna, meni nepoznata prostranstva okruuju i odjednom sam poeo osjeati nelagodu i uznemirenost. Sve do tog trenutka vjerovao sam da je tlo na kojem stojim neto vrsto to e trajati vjeno. tovie, nikad mi nije palo na pamet 156

da o tome razmiljam. Jednostavno sam to uzimao zdravo za gotovo. Ali tada sam shvatio da je Zemlja tek golem kamen koji nose kozmike struje, privremeno uporite u golemoj praznini svemira. I sama Zemlja i svi mi na njoj moemo uas nestati, trenutanim bljeskom svjetlosti ili neznatnom promjenom svemirske energije. Pod zadivljujuim nonim nebom punim zvijezda, pri samoj pomisli na vlastitu ranjivost i neznatnost, uinilo mi se da u se onesvijestiti. Bilo je to zapanjujue otkrie za desetogodinje dijete. Gledati u zvijezde s dna bunara u zoru bilo je sasvim drugaije iskustvo od promatranja zvjezdanog neba s planinskog vrha. Ovaj put osjeao sam da su kroz otvor u obliku polumjeseca moje misli ili ak sposobnost rasuivanja bih vrsto vezani za svaku od tih zvijezda. Osjeao sam duboku povezanost s njima, to su bile moje zvijezde i vjerojatno sam ih mogao vidjeti jedino ja, koji sam u njih gledao s dna bunara. Mnogo su mi znaile, jer su me jedino one obasipale svojom dalekom energijom i slabom toplinom. Kako je vrijeme protjecalo a nebo sve vie poprimalo svijetloplavu boju ljetnog jutra, jedna po jedna zvijezda nestajala je s vidika. To se dogaalo s osobitom ljupkou i ja sam promatrao njihovo usporeno nestajanje irom otvorenih oiju. Ljetno sunce ipak nije uspjelo potjerati ba svaku zvijezdu s neba. Nekohko se najsjajnijih zadralo. Bez obzira na to to je sunce sve snanije peklo one su ustrajavale. Doista sam se radovao zbog toga. Osim to bi tu i tamo proao pokoji oblak, zvijezde su bile jedino to sam mogao vidjeti s mjesta na kojem sam se nalazio. U snu sam se nekoliko puta preznojio, ali znoj se u meuvremenu ohladio pa sam se ubrzo poeo jeiti. Pomislio sam na mranu hotelsku sobu i nevidljivu enu koju sam ondje zatekao. U uima su mi i dalje odzvanjale rijei koje mi je uputila, kao i odjek kucanja. U nosnicama sam i dalje osjeao snani miris cvijea. A na ekranu televizora i dalje se vidjelo lice Noborua Wataye. Premda je vrijeme protjecalo, sjeanje na te dojmove nije se izgubilo. I to samo zato jer to nije bio san, moja me svijest upozoravala. I nakon to sam se sasvim razbudio, imao sam osjeaj pojaane topline u desnom obrazu. S osjeajem topline bio je pomijean i onaj lagane boli i nadraenosti, kao da mi je netko brusnim papirom izbrusio kou. Dlanom sam pritisnuo jednodnevnu bradu, ah time nisam smanjio osjeaj peckanja i arenja. Na dnu mranog bunara i bez zrcala, nisam mogao vidjeti to se dogaa s mojim obrazom. Ispruio sam ruku i dotaknuo zid bunara. Vrcima prstiju a potom itavom povrinom dlana prelazio sam po njemu, ah nisam otkrio nita neobino, bio je to obian betonski zid. Stisnutom akom sam nekoliko puta lagano udario u njega. Zid je bio vrst, ravan i donekle vlaan. I dalje sam sasvim jasno osjeao onaj udnovati doivljaj ljepljivosti kada sam proao kroz njega. Bio je to osjeaj prolaska kroz elatinu. Otvorio sam naprtnjau i izvadio uturu kako bih popio vode. Proao je itav dan kako nisam jeo. Od same pomisli da itav dan nisam jeo osjetio sam veliku glad, ali ubrzo je taj osjeaj zamijenila vrsta ravnodunosti. Ponovno sam dlanom opipao obraz i pokuao procijeniti koliko mi je brada uistinu narasla. Nije bilo sumnje, proao je itav dan, to sam mogao osjetiti po duljini naraslih dlaka. Moj jednodnevni nestanak vjerojatno nikoga nije zabrinuo. Nitko nije ni primijetio da me nema. Mogao bih nestati s lica zemlje, nitko ne bi ni tucnuo za mnom. Stvari su nedvojbeno bile jako zamrene, ali jedna je bila sasvim jasna: nikomu nisam bio potreban. Iznova sam se zagledao u zvijezde. Dok sam ih promatrao, lupanje srca se postupno smirilo. Onda sam se sjetio da provjerim jesu li ljestve od ueta i dalje na svome mjestu. Ali nisam ih uspio napipati. Dodirivao sam povrinu zida, ali ne i ljestve. Duboko sam uzdahnuo, izvadio depnu svjetiljku i upalio je. Ali ljestvama ni traga. Uspravio sam se i osvijetlio tlo, potom i zid koji me okruivao, dokle god je dopirala svjetlost svjetiljke. Ljestvama ni traga. Hladan znoj izbio mi je na sljepoonicama. Svjetiljka mi je ispala iz ruke, pala no tlo i od udarca se ugasila. To je bio znak. Jednog trena moja svijest se suzila na veliinu zrna pijeska. Ubrzo ju je progutala sveobuhvatna tama. Prestao sam funkcionirati kao da je netko tog trena izvukao kabel iz utinice. Vjerojatno je taj osjeaj potrajao tek nekoliko sekunda dok se nisam oporavio od iznenaenja. Sagnuo sam se i dohvatio depnu svjetiljku, nekoliko puta je kucnuo i povukao 157

prekida. Bez problema se upalila. Morao sam se pribrati i o svemu dobro razmisliti. Strahom i panikom nita se ne moe rijeiti. Kada sam posljednji put provjerio ljestve? Juer, kasno naveer prije no to sam zaspao. Pao sam u san nakon to sam se uvjerio da su na svome mjestu. Tu nije bilo greke. Ljestve su nestale dok sam spavao. Netko ih je izvukao. Iskljuio sam depnu svjetiljku i naslonio se na zid. Zatvorio sam oi. Prvo to sam osjetio bila je glad. Zapljusnula me iz daljine, poput vala, itavog zahvatila i ponovno se povukla. Nakon to je ieznula, osjeao sam se prazno, poput preparirane ivotinje ispunjene slamom. Nadvladavi prvotnu paniku, nisam vie osjeao strah ni oajanje. Jedino to sam tog trena osjeao bila je svojevrsna pomirenost sa sudbinom.

Vrativi se iz Sappora, zagrlio sam Kumiko i pokuao je utjeiti. Osjeala se izgubljeno i zbunjeno. Uzela je slobodan dan. "Nisam mogla oka sklopiti", poalila mi se. "U klinici su imali slobodan termin upravo kad sam otila na pregled, zato sam se tako naglo odluila." Nakon toga je zaplakala. "Sada je i to prolost", rekoh joj. "Nema vie nikakvog smisla razmiljati o tome. Zajedno smo razgovarali i donijeli odluku. Ali ako mi eli jo neto rei, onda je najbolje da mi to odmah kae. A onda emo sve zaboraviti. Kad smo razgovarali telefonom, kazala si da mi ima jo neto rei." Kumiko je odmahnula glavom. "Nije vano", rekla je. "Ima pravo. Najbolje je da sve zaboravimo." Neko vrijeme smo nastavili ivjeti sasvim normalno, ne spominjui njezin pobaaj. Ali, to nije ilo tako lako. Razgovarali bismo o neem sasvim desetom, kad bismo odjednom oboje uutjeli. Za vikend smo esto odlazili u kino. U tami kinodvorane mogli smo se usredotoiti na gledanje filma, ili razmiljati o stvarima koje nisu imale nikakve veze s filmom. Ili smo se mogli opustiti i ne razmiljati ni o emu. Katkad sam mogao naslutiti da je Kumiko, koja je sjedila kraj mene, sasvim odsutna duhom. Osjeao sam to. Nakon kina otili bismo na pivo ili togod pojesti i dogodilo bi se da nismo znali o emu bismo razgovarali. Tako je proteklo est tjedana, est nevjerojatno dugih tjedana, a onda mi je jednog dana Kumiko rekla: "to misli da sutra odemo na kratak odmor? Sutra je petak, moemo ostati na odmoru sve do nedjelje naveer. Ne misli li da nam je takvo oputanje potrebno s vremena na vrijeme?" "Znam to misli, i siguran sam da nam je takvo to prijeko potrebno," odgovorio sam osmjehujui se, "ali pitam se zna li itko u mojem uredu to znai rije odmor." "Onda im kai da si bolestan, da si dobio gripu. I ja u mojima u uredu rei isto." Vlakom smo otili do Karuizawe. Kumiko je kazala da eli otii u mirno mjesto u planinama, gdje moemo dugo pjeaiti. Zato smo se odluili za Karuizawu. Bio je travanj pa je hotel bio gotovo prazan, a veina duana i restorana zatvorena, ali upravo to smo i eljeli. Svakog dana smo nekoliko puta odlazili na duge etnje. Trebalo je proi dan i pol da Kumiko napokon pone iznositi svoje osjeaje. Nakon toga, plakala je puna dva sata u hotelskoj sobi. Za itavo vrijeme nisam nita kazao, samo sam je drao za ruku i pustio da se isplae. A onda mi je, malo-pomalo, poela govoriti o raznim stvarima. O pobaaju. O svemu to je iskusila tijekom operacije. O uasnom osjeaju gubitka. O tome koliko se usamljeno i naputeno osjeala dok sam ja bio na Hokkaidu, i kako se odluila uiniti ono to je uinila samo zato to se osjeala tako usamljeno. "Nemoj me pogreno shvatiti", rekla je na kraju. "Ne kajem se zbog onoga to sam uinila. To je bio jedini mogui izbor. Ali ono to me najvie boli jest to to ti ne znam tono objasniti to osjeam i kako se osjeam. Ne znam se izraziti pravim rijeima." Kumiko je zabacila kosu otkrivi maleno, lijepo oblikovano uho, i snano protresla glavom. "Nita ne krijem od tebe. Sve u ti ispriati. To je neto to jedino tebi mogu rei. Ali sada nisam u stanju. Jednostavno ne znam kako to izraziti rijeima." "Neto iz prolosti?" 158

"Ne, uope se ne radi o tome." "Ako ti treba jo vremena i ne osjea se spremnom, onda bolje priekaj dok se ne bude tako osjeala. Barem vremena imamo dovoljno. Ja sam uvijek uz tebe, ne mora uriti. Bez obzira na to kakav bio tvoj problem i o emu moe biti rije, elim da uvijek ima na pameti jedno. Sve to je tvoj problem, ujedno je i moj. Zato te molim da se ne uzrujava nepotrebno." "Hvala ti", rekla je. "Ba sam sretna to sam se udala za tebe." Ali nismo imali toliko mnogo vremena kao to sam ja tada mislio. I to je moglo biti to to mi Kumiko nije umjela objasniti rijeima? Je li to imalo neke veze s njezinim nestankom? Da sam je tada uspio nagovoriti da mi kae u emu je problem, moda dogaaji ne bi krenuli smjerom kojim su krenuli. Ipak, nakon to sam bolje promislio, doao sam do zakljuka da je nikad ne bih uspio nagovoriti da mi to kae. Osim toga je rekla da mi to ne moe objasniti rijeima. U svakom sluaju, bilo je posrijedi neto jae od nje.

"Hej, tamo dolje! Ptico Navijalico!" viknula je May Kasahara. U tom sam trenutku kunjao pa sam, zauvi njen glas, pomislio da opet sanjam. Ali nisam sanjao. Podignuvi pogled, ugledao sam malo i udaljeno lice May Kasahare. "Znam da ste tamo dolje! Ptico Navijalico, javite se!" "Ovdje sam", rekoh. "Kojeg vraga traite tamo dolje?" "Razmiljam", odgovorio sam joj. "Ne kuim. Zar ste se ba morali spustiti na dno bunara da biste razmiljali? To mora biti jo jedna od vaih bedastoa. Zato si tako komplicirate ivot?" "Ovdje dolje se mogu usredotoiti na razmiljanje. Hladno je i mrano i sasvim tiho." "Hvata li vas to esto?" "Ne. Ovo mi je prvi put u ivotu da sam se spustio na dno bunara." "I, djeluje li? Uspijevate li se usredotoiti na razmiljanje?" "Jo nisam siguran. Tek eksperimentiram." Proistila je grlo. Odbijajui se o zid, zvuk se pojaan probio do dna bunara. "A jeste li primijetili da su ljestve nestale?" "Naravno da sam primijetio. Prije nekog vremena." "Znate li da sam ih ja izvukla?" "Ne. Kako bih to mogao znati?" "Pa to mislite, tko je to mogao uiniti?" "Ne znam", rekoh joj. "Ne znam kako bih ti to mogao objasniti, ali ta misao mi uope nije pala na pamet. Iskreno, pomislio sam da su jednostavno iezle." May Kasahara je neko vrijeme utjela. A onda je, s prizvukom sumnje u glasu, kao da su moje rijei predstavljale svojevrsnu klopku, rekla: "Jednostavno iezle, ma nemojte. Kako to mislite 'da su jednostavno iezle'? Da su same po sebi... iezle?" "Moe biti." "Znate, Ptico Navijalico, malo je blesavo to vam ovo sada govorim, ali vi ste prilino otkaeni. Nema ba mnogo ljudi koji su toliko otkaeni kao to ste vi. Znate li to?" "Meni se ini da nisam ba toliko otkaen", odgovorih joj. "Pa kako onda moete pomisliti da su ljestve tek tako iezle i da ih nitko nije ni taknuo?" Protrljao sam lice objema rukama i pokuao se usredotoiti na razgovor s May Kasaharom. "Znai, ti si ih izvukla?" "Naravno da sam ih ja izvukla. Ne treba ba puno mozgati da se to shvati. Noas sam se priuljala i izvukla ih." "Ali zato?" "A zato ne? Znate li koliko sam puta juer odlazila k vama? eljela sam da opet zajedno odemo raditi, a od vas ni traga. Onda sam pronala vau poruku u kuhinji. Dugo sam vas ekala, ali niste se vratili. Zato sam pomislila da ste moda opet otili do naputene kue. 159

Otkrila sam da je netko pomaknuo polutku poklopca s bunara i da ljestve od ueta vise dolje. Ali, nije mi palo na pamet da ste se vi spustili. Pomislila sam da se neki radnik spustio radi nekog posla i poslije zaboravio pokupiti ljestve. Nema ba tako mnogo ljudi koji se sputaju na dno bunara da bi razmiljali." "Istina je... " sloio sam se. "Zato sam se usred noi iskrala od svojih i otila k vama kui, ali sam odmah vidjela da se niste vratili. Tada mi je sinulo da ste se moda vi spustili dolje. Naravno, nisam imala pojma zbog kojeg biste razloga mogli biti dolje, ali s vama se nikad ne zna, vi ste prilino otkaeni. Dola sam do bunara i izvukla ljestve. Kladim se da vas je to potaknulo na razmiljanje." "Aha, ima pravo." "Imate li to za piti ili jesti tamo dolje?" "Malo vode. Nisam ponio nimalo hrane. Imam jedino tri bombona s okusom limuna." "Koliko ste ve tamo dolje?" "Od juer prijepodne." "Mora biti da ste ogladnjeli?" "Aha." "Zar vam nije dolo pikiti i ostalo?" Kad je to spomenula, shvatio sam da se nijednom otkako sam se spustio dolje nisam pomokrio. "Nije", odgovorio sam joj. "Nemam to za jesti i malo sam pio." "Znate to, Ptico Navijalico? Mogli biste skapati tamo dolje, ovisno o mojem raspoloenju. Nitko osim mene ne zna da ste dolje, a ja sam sakrila ljestve. Je li vam to jasno? Ako odem odavde i ne vratim se nekoliko dana, vi ete umrijeti. Naravno, moete vikati koliko god elite, ali nitko vas nee uti. Nitko nikad ne bi pomislio da ste na dnu bunara. Kladim se da nitko nije ni primijetio da vas nema. Niste stalno zaposleni, a ena vas je ostavila. Vjerojatno bi jednog dana netko primijetio da vas nema pa bi va nestanak prijavio policiji, ali dotad biste ve odavno bili mrtvi, a pitanje je bi li pronali vae tijelo." "Ima potpuno pravo. Mogao bih umrijeti ovdje dolje, sve ovisi o tvom raspoloenju." "Pa kako se osjeate?" "Uplaeno", odgovorio sam. "Nimalo mi ne zvuite uplaeno." Ponovno sam protrljao obraze. Nisam ih mogao vidjeti, ali barem sam ih osjeao. Jo uvijek sam imao svoje tijelo. "Vjerojatno zato to jo uvijek nisam svjestan toga", rekoh. "Da, ali ja sam toga i te kako svjesna", rekla je May Kasahara. "Kladim se da je mnogo lake ubiti ovjeka no to ljudi misle." "Vjerojatno ovisi o nainu na koji ga eli ubiti." "Nita lake! Samo vas trebam ostaviti tamo dolje. Ni prstom vie ne bih trebala mrdnuti. Razmiljajte malo i o tome, Ptico Navijalico. Pokuajte zamisliti koliko biste se napatili, umirui malo-pomalo od gladi i ei u mraku." "Ima potpuno pravo." "Vi mi uope ne vjerujete, Ptico Navijalico? Mislite da nisam u stanju to uiniti?" "Doista ne znam", rekoh joj. "Nije stvar u tome vjerujem li da to moe uiniti ili ne. Zna to ja mislim? Svata se moe dogoditi. Nijedna mogunost se ne moe iskljuiti." "Ali ja ne govorim o mogunostima", rekla je krajnje hladnim glasom. "Nego, znate to? Pala mi je na pamet jedna ideja. Budui da ste se odluili spustiti tamo dolje kako biste mogli valjano razmiljati, to mislite da poboljamo uvjete pa da se moete jo bolje usredotoiti na razmiljanje?" "Kako to misli?" upitao sam je. "Kako? Evo ovako", rekla je i vratila drugi dio poklopca na vrh bunara nakon ega je zavladao potpuni mrak.

160

10
Razmiljanja May Kasahare o smrti i evoluciji Stvar stvorena negdje drugdje

Puzei, pipao sam u potpunom mraku. Nisam vidio ni prst pred okom. I ja sam malopomalo postajao dio tog nevidljivog niega. Zatvorio sam oi, oslukivao otkucaje srca i strujanje krvi u mojim ilama, plua to se nadimaju poput mijeha i udnovato stezanje i kruljenje u mojim izgladnjelim crijevima. U tom svijetu sjena svaka moja kretnja, svaki otkucaj srca ili pokret tijela bio je neprirodno pojaan. Bilo je to moje tijelo. Ali u tom svijetu sjena, usred mraka, bilo je odve kruto, odve tjelesno. Ubrzo je moja svijest poela iznova naputati tijelo. Zamiljao sam da sam se pretvorio u pticu navijalicu i da letim ljetnim nebom, odmaram se na grani nekog velikog stabla i navijam oprugu svijeta. Ako je ptica navijalica doista nekamo odletjela, netko je trebao preuzeti njenu ulogu. Netko drugi je umjesto nje morao navijati oprugu svijeta. U suprotnom, opruga e se odviti i osjetljivi mehanizam prestati raditi. No, inilo se da sam jedino ja primijetio nestanak ptice navijalice. Pokuao sam oponaati kliktaj ptice navijalice, ali nisam uspio. Proizveo sam neki besmislen, ruan zvuk kao kad dva beznaajna predmeta trljate jedan o drugi. Jedino se prava ptica navijalica znala oglasiti takvim kliktajem. Jedino je prava ptica navijalica znala valjano naviti oprugu svijeta. Budui da nisam znao valjano kliknuti ni naviti oprugu svijeta, odluio sam nastaviti letjeti ljetnim nebom. Ispostavilo se da je to prilino lako. Jednom kad sam ve uzletio, jedino to sam morao initi bilo je mahati krilima pod odreenim kutom kako bih mogao odravati smjer i visinu. Moje tijelo se u asu priviknulo na to, pa sam mogao letjeti kamo god sam poelio. Gledao sam na svijet iz perspektive ptice navijalice. Kad bih se umorio od letenja sletio bih na neku granu i izmeu kronji i zelenog lia promatrao krovove kua i ceste. Gledao sam ljude kako hodaju tlom i obavljaju svakodnevne poslove. Na nesreu, nisam mogao vidjeti vlastito tijelo. Zato to nikad nisam vidio pticu navijalicu, pa nisam imao pojma kako izgleda. Dugo sam tako letio. To to sam bio ptica navijalica nije me odvelo nikamo. Naravno, letjeti nebom bilo je zabavno, ali nisam se mogao tako zabavljati u nedogled. Morao sam neto dovriti dolje na dnu mranog bunara. Zato sam prestao biti ptica navijalica i ponovno postao ja.

May Kasahara me drugi put posjetila malo poslije tri popodne. Kad je podignula polutku poklopca svjetlost je zasjala, zasljepljujua svjetlost ljetnog dana. Naviknuvi se na potpuni mrak, da bih zatitio oi, neko vrijeme sam ih drao zatvorene i glavu pognutu. Pri samoj pomisli na svjetlost na otvoru bunara, oi su mi poele suziti. "Hej vi tamo dolje!" viknula je May Kasahara. "Ptico Navijalico, jeste li ivi? Odgovorite mi ako ste jo ivi." "iv sam", odgovorio sam. "Mora biti da ste ogladnjeli." "Mogue." "Opet vi s tim vaim 'mogue' ili 'moe biti'. Znai da treba proi jo dosta vremena dok propisno ne ogladnite. Ljudi koji gladuju ne umiru tako lako, sve dok imaju imalo vode." "Vjerojatno ima pravo", rekoh. Odjekujui bunarom, moj glas je zvuao jako nesigurno. Vjerojatno je odjek samo jo pojaao ton neuvjerljivosti u mojem glasu. "Znam da imam pravo", rekla je. "Provela sam malo istraivanje u knjinici jutros. O

161

gladi i ei. Jeste li znali, Ptico Navijalico, da je neki ovjek ivio zakopan pod zemljom dvadeset i jedan dan? Za vrijeme Ruske revolucije." "Zbilja?" rekoh. "Mora biti da je jako puno propatio." "Istina je. Mora biti da je jako puno propatio." "Preivio je, ali je od silnog straha izgubio svu kosu i zubi su mu ispali. Premda je ostao iv, mora biti da je bilo jezivo." "Istina je. Mora biti da je bilo jezivo." "Sve i ako izgubite kosu i zubi vam ispadnu, moete ivjeti sasvim normalnim ivotom ako nabavite pristojnu vlasulju i protezu." "Aha, proizvodnja vlasulja i zubnih proteza jako je uznapredovala od vremena Ruske revolucije. To barem malo olakava ivot." "Znate, Ptico Navijalico..." rekla je May Kasahara proistivi grlo. "to?" "Kad bi ljudi ivjeli vjeno i uvijek bili zdravi, to mislite, bi li se sve vrijeme bavili ozbiljnim stvarima onako kako to danas ine? Hou rei, vie-manje mi razbijamo glavu oko svega, oko filozofije, psihologije, logike... religije, knjievnosti. Da smrt ne postoji, vjerujem da silno mudrovanje i komplicirane ideje ne bi nikad nikomu pale na pamet. Hou rei..." May Kasahara je iznenada prestala govoriti i izvjesno vrijeme je utjela dok je njezino "hou rei..." odzvanjalo u tami bunara poput naglo presjeene misli. Moda je izgubila elju da ita vie kae. Ili joj je trebalo vremena da pronae prave rijei. ekao sam da nastavi, i dalje pognute glave. Tog trena sam pomislio da, ako me May Kasahara uistinu eli ubiti, to nije nikakav problem. Bilo je dovoljno da na mene baci velik kamen. Ako bi me prvi promaio, jedan bi me sasvim sigurno pogodio u glavu. "Hou rei...ini mi se da bi se ljudi trebali ozbiljno zamisliti o tome to to znai biti iv sada i ovdje, jer znaju da e jednog dana umrijeti, nije li tako? Tko bi uope ozbiljno razmiljao to je to ivot ako bi svatko ivio vjeno? Zato bi se time gnjavili? Ili, ak i ako bi se gnjavili takvim razmiljanjem, onda bi vjerojatno u sebi kazali: 'Ionako imam dovoljno vremena. O tome mogu razmiljati kasnije.' Ali mi ne moemo ekati. Mi o tome moramo razmiljati ve sada, nema vremena za ekanje. Moda me sutra pregazi kamion. A to bi znailo da ete vi. Ptico Navijalico, vjerojatno umrijeti od gladi. Nije li tako? Nitko ne zna to e se dogoditi. Smrt nam je potrebna da bismo mogli evoluirati. Eto kako ja razmiljam. to je smrt prisutnija i djelotvornija, mi sve mahnitije mozgamo o tim stvarima." May Kasahara je naas zautjela i onda nastavila. "Recite mi, Ptico Navijalico..." "to?" "Tu dolje u tami, jeste li razmiljali o vlastitoj smrti? O tome kako se moe dogoditi da tu dolje ponete lagano umirati?" Morao sam malo promisliti prije no to sam joj odgovorio. "Nisam", rekoh joj. "To je jedna od stvari o kojoj nisam razmiljao." "A zato niste?" upitala je May Kasahara, donekle iznenaena mojim odgovorom, kao da se obraa nekoj udovinoj ivotinji. "Zato niste razmiljali i o tome? Vi sada i doslovce gledate smrti u oi. Uope se ne alim. Ve sam vam rekla, o meni ovisi hoete li ivjeti ili umrijeti." "Mogla bi baciti veliki kamen", rekoh joj. "Kamen? Ma o emu vi to govorite?" "Mogla bi pronai neki golem kamen i baciti ga na mene." "Naravno, mogla bih i to." Ipak, inilo se da joj se ta ideja nije svidjela. "Nego, Ptico Navijalico, vi sigurno umirete od gladi. A bit e vam jo gore. Ubrzo ete ostati i bez vode. Pa kako je onda mogue da ne razmiljate o smrti? Ne mislite li da je to udno?" "Istina je, pretpostavljam da je to vrlo udno i da ima pravo", rekoh. "Ali ja sve vrijeme razmiljam o sasvim drugim stvarima. Vjerojatno u razmiljati i o smrti kad me pone moriti neizdrljiva glad. Jo uvijek imam tri tjedna prije no to umrem, ne?" "U sluaju da imate vode", rekla je May Kasahara. "Onaj Rus je imao vode. Bio je neki 162

veliki zemljoposjednik ili neto slino. Kad je izbila revolucija, revolucionari su ga bacili u neko staro rudarsko okno, ali iz zida su izbijale kapljice vode i on ih je jezikom lizao i ostao iv. I on je bio u potpunom mraku kao i vi. Ali vi nemate toliko vode, zar ne?" "Nemam", rekoh iskreno. "Jo mi je jako malo ostalo." "Onda bolje pripazite kako je pijete", rekla je May Kasahara. "Uzimajte samo po nekoliko kapi. I razmiljajte. O smrti. O tome kako umirete. Imate jo dovoljno vremena." "Zato me toliko odluno eli natjerati da razmiljam o smrti? to ti to znai?" "Nita mi ne znai", odvratila je May Kasahara. "Zato mislite da mi ita znai ako razmiljate o vlastitoj smrti? Radi se o vaem ivotu. Nema nikakve veze sa mnom. Jednostavno me... zanima." "Iz puke znatielje?" "Aha. Iz znatielje. Ljudi umiru na razliite naine. Zanima me kakav je to osjeaj umrijeti. Jednostavno sam znatieljan." May Kasahara je uutjela. Kad smo prestali razgovarati, duboka tiina je ispunila prostor oko mene, kao da je jedva ekala prigodan trenutak. elio sam podignuti glavu i pogledati uvis prema May Kasahari, ali svjetlost je bila odve jaka. Bojao sam se da bih mogao oslijepjeti gledajui u nju. "Ima jedna stvar koju ti elim rei", kazao sam. "Sluam vas. Samo izvolite, recite." "Moja ena ima ljubavnika. Prilino sam uvjeren u to. A ja toga uope nisam bio svjestan. Dok je jo ivjela sa mnom, Kumiko se viala s tim tipom i spavala s njim. Najprije nisam mogao povjerovati, ali to sam vie razmiljao, bio sam sve sigurniji. Sada shvaam da je za to postojalo bezbroj malih naznaka. Vraala se kui u kasne sate, ili bi se trgnula kad bih je dotaknuo. Ali ja nisam znao itati te signale. Vjerovao sam joj. Nikada nisam ni pomislio da bi me mogla prevariti. Uope mi nije palo na pamet." "Opa", prokomentirala je May Kasahara. "I tako je jednog dana otila od kue i vie se nije vratila. Tog jutra smo zajedno dorukovali. Otila je na posao normalno odjevena. Jedino to je imala uza se bila je torba za preko ramena i bluza i suknja koje je podigla u istionici. Otila je bez ikakvog pozdrava. Bez ikakve poruke. Ostavila je sve svoje stvari, odjeu, cipele i sve ostalo... Ne vjerujem da e se ikad vie vratiti kui, a ni meni. Barem ne svojevoljno, toliko je poznajem." "Je li Kumiko sada s tim frajerom?" "Ne znam", odgovorio sam, odmahnuvi glavom. Imao sam dojam da me umjesto zraka okruuje neopipljiva voda. "Vjerojatno su sada zajedno." "I sada se osjeate razoarano i slomljeno? Jeste li se zbog toga spustili na dno bunara?" "Naravno da sam se osjeao razoarano kad sam shvatio to se dogada. Ali nisam se zbog toga spustio ovamo. Ne bjeim od stvarnosti. Kao to sam ti jo prije rekao, bilo mi je potrebno mjesto gdje se mogu osamiti i usredotoiti na razmiljanje. Gdje i kada su moji odnosi s Kumiko poli po zlu? Nikako ne uspijevam dokuiti gdje sam pogrijeio. Ne kaem da sam bio savren mu. Nas dvoje smo sasvim razliite linosti. Sluajno smo se upoznali kao dvoje mladih i poeli ivjeti zajedno. Ne postoji brani par bilo gdje na svijetu koji nema problema. Ipak, vjerovao sam da nam ide dobro, da e se s vremenom mali problemi sami rijeiti. No, pogrijeio sam. Nisam na vrijeme shvatio da meu nama postoji krupan problem. Vjerojatno sam usput napravio neku veliku greku. Zato sam se spustio ovamo, da bih o svemu dobro promislio." May Kasahara nije nita rekla. Progutao sam pljuvaku. "Pitam se kako ti sve ovo zvui... Kad smo se vjenali, prije est godina, nadali smo se da emo stvoriti sasvim nov svijet, na svijet. Kao kad promatra kako na praznom zemljitu nie nova zgrada. Imali smo sasvim jasnu viziju onoga to elimo. Nije nam trebala luksuzna kua ili neto slino, bilo nam je dovoljno da smo zajedno i da se imamo kamo skloniti od kie i vjetra. Vjerovali smo da je sve vrlo jednostavno. Jesi li ikad imala osjeaj da bi eljela otii na neko sasvim novo mjesto i postati neka sasvim drugaija osoba od one koja si sada?" "I te kako", odgovorila je May Kasahara. "Ja se sve vrijeme osjeam tako." "Eto, mi smo se trudili to postii kad smo se vjenali. Kumiko i ja eljeli smo promjenu, 163

a da bi do promjene dolo, morali smo se osloboditi svega to smo do tada bili. U tom novom svijetu trudili smo se postati osobe koje e biti mnogo vjernije nama samima. Vjerovali smo da moemo ivjeti na nain koji bi mnogo bolje odgovarao nama samima." Uinilo mi se da se May Kasahara pomaknula s mjesta na kojem je stajala. Imao sam osjeaj da je ekala da nastavim svoju ispovijed. Ali nisam joj imao to vie rei. Nita vie mi nije padalo na pamet. Bio sam umoran od vlastitog glasa, koji je odjekivao betonskim valjkom bunara. "Jesi li razumjela to sam ti pokuao objasniti?" pitao sam je. "Naravno da sam razumjela." "A to ti misli o svemu tome?" "Hej, ja sam jo uvijek dijete. Nita ne znam o branom ivotu. Ne znam to je mislila vaa ena kad se poela zabavljati s drugim mukarcem ili zbog ega vas je napustila... Ali prema onome to ste mi upravo rekli, mislim da ste jo od samog poetka pogreno razmiljali. Jeste li svjesni da nitko normalan ne bi kazao ono to ste vi rekli? 'Sada u stvoriti sasvim nov svijet', ili, 'sada u stvoriti sasvim novog sebe'. Znate to ja mislim? Vi moda mislite da ste uspjeli stvoriti sasvim nov svijet ili ste uvjereni da ste postali netko drugi, ali pod koom ste uvijek onaj isti stari koji e iskoristiti prvu zgodu i kazati: 'Evo me, to sam ja!' ini mi se da toga niste svjesni. Vi ste stvoreni negdje drugdje. Pa i ta ideja da stvorite svoje novo ja, ak i ona je stvorena negdje drugdje. ak i ja to kuim, Ptico Navijalico. Kako onda vi s toliko godina to ne moete shvatiti? Ako toga niste svjesni, onda je to velik problem. I zbog toga ste sada kanjeni, i to s razliitih strana. Od svijeta kojeg ste se pokuali osloboditi, od samog sebe kojeg ste se pokuali osloboditi... Shvaate li to vam govorim?" utio sam i zurio u tamu koja je obavijala moje noge. Nisam znao to bih joj odgovorio. "Pa dobro kad je tako, Ptico Navijalico", rekla je pribranim glasom. "Samo vi nastavite razmiljati." Potom je polutku poklopca iznova vratila na otvor bunara.

Iz naprtnjae sam izvadio uturu i protresao je. Zauo se slab zvuk mukanja u tami. Otprilike je jo etvrtina vode bila preostala. Naslonio sam se glavom na zid i zatvorio oi. May Kasahara vjerojatno je imala pravo. Ta osoba, to moje drugo ja bilo je stvoreno negdje drugdje. Sve je potjecalo i sve e zavriti negdje drugdje. Moje tijelo tek je privremeno utoite nekome tko se zove mojim imenom. "ak i ja to kuim, Ptico Navijalico. Kako onda vi s toliko godina to ne moete shvatiti?"

11
Grevi od gladi Kumikino dugo pismo Ptica kao prorok

Nekoliko puta sam padao u san i budio se. To su bili kratki, nemirni okrajci sna slini onima kao kad ovjek avionom putuje preko oceana. Kad god bih se naao pred provalijom dubokog sna, trgnuo bih se i probudio. Ali im bih se probudio i poeo suvislo razmiljati, ponovno bih utonuo u polusan. I tako bezbroj puta. Bez i najmanjih izmjena svjetlosti i mraka 164

moja predodba vremena teturala se poput teretnih kola kojima se olabavila osovina kotaa. Neprirodan poloaj tijela nije mi doputao da se valjano opustim. Svaki put kad bih se probudio pogledao bih na sat da vidim koliko je sati. Vrijeme je sporo i mirno protjecalo. Nemajui to drugo initi, uzeo bih depnu svjetiljku, upalio je i nasumce uperio prema tlu, zidovima, poklopcu na otvoru bunara. Svaki put osvijetlio bih isto tlo, iste zidove, isti poklopac. Pomiui snop svjetlosti, sjene bi lelujale, podrhtavale, povijale se, nadimale i smanjivale. Umorivi se od toga, zabavio bih se pomnom pretragom svoga lica. Ispitao bih svaku liniju i boru, opipao svaki djeli lica kako bih upamtio njegov izgled. Nikad prije nisam ozbiljno ramiljao o obliku svojih uiju. Da mi je tko kazao da napravim crte vlastitih uiju, makar obinu skicu, ne bih znao. Sada sam bio u stanju reproducirati svaku upljinu i krivulju do i najsitnijeg detalja. Bilo mi je udno to su se moja dva uha jako razlikovala jedno od drugog. Nisam imao pojma kako je do toga dolo, ili kakav je dojam ta odsutnost simetrije mogla stvoriti (a vjerojatno je nekakav dojam ipak stvarala). Kazaljke na satu pokazivale su 7 i 28. Otkako sam siao dolje, mora biti da sam na sat pogledao barem nekoliko tisua puta. Sedam sati i dvadesetosam minuta naveer, u to nije bilo sumnje, na bejzbolskoj utakmici vjerojatno je bio kraj treeg dijela igre ili poetak etvrtog. Kad sam bio mali, esto bih sjeo pri vrhu tribina i promatrao kako se ljetni dan na izdisaju bori s nadolazeim mrakom noi. Sunce bi zalo za obzor na zapadu, ali njegova sve slabija svjetlost jo bi neko vrijeme potrajala. Visoki stupovi s reflektorima irili bi svoje izduljene sjene igralitem kao da navjeuju neto. Potom bi se palio reflektor po reflektor, malo prije no to bi utakmica poela. Nebo bi i dalje bilo svijetlo, pa je ovjek mogao itati novine bez umjetne rasvjete. Uspomena na svjetlost ljetnog dana i dalje je stajala na vratima i spreavala ljetnu no da ude. Ipak, umjetna svjetlost je polako i tiho dobivala bitku sa zalazeim suncem, ispunjajui prostor veselim bojama. Sonom zelenom bojom igralita, mrkim tonovima zemlje, bijelo iscrtanim linijama igralita, svjetlucanjem laka na bejzbolskim palicama igraa koji su ekali na red za udarac dok se dim bezbrojnih cigareta dizao osvijetljen s razliitih strana (podsjeajui za tihih veeri bez vjetra na due koje besciljno lutaju). Mladi prodavai piva podignuli bi ruku prema svjetlu, drei novanicu medu prstima. Ljudi bi ustali sa svojih sjedala i pratili let loptice dok bi, ovisno o njezinu letu, mahnito i zadovoljno vikali ili se s uzdahom sputali na sjedala. Jata ptica to su se vraala u svoja nona odmorita letjela bi prema moru. Tako je izgledao stadion u pola osam naveer. Prisjeao sam se bejzbolskih utakmica koje sam gledao tijekom godina. Jednom su Cardinalsi iz Saint Louisa doli u Japan odigrati prijateljsku utakmicu. Tada sam jo bio jako mali i na utakmicu me odveo moj otac. Gledali smo je sa sredinje tribine. Prije utakmice Cardinalsi su izili na centar igralita s koarama punim loptica po kojima su bili ispisani autogrami igraa, i poeli bacati loptice prema navijaima, to su bre mogli. Gledatelji su pomahnitali, pokuavajui ih uhvatiti. Za razliku od njih ja sam ostao sjediti i ubrzo je jedna loptica pala u moje krilo. Bio je to udesan trenutak, iznenadan koliko i magian. Ponovno sam pogledao na sat. Sedam i tridesetest. Osam minuta je prolo otkako sam posljednji put pogledao na sat. Jedva osam minuta. Skinuo sam sat s ruke i prinio ga uhu. Kucao je sasvim ispravno. Slegnuo sam ramenima u mraku. Neto se udnovato dogaalo s mojim osjeajem za vrijeme. Odluio sam da vie neu gledati na sat. Doista nisam imao nita pametnije za initi, ali sam znao da nije osobito zdravo gledati svako malo na sat. Ipak, morao sam se svim silama oduprijeti elji da ponovno ne pogledam na sat. Osjeaj nelagode bio je slian onome kad sam prestao puiti. Onog trenutka kad sam odluio prestati razmiljati o vremenu, nisam se mogao usredotoiti na razmiljanje o bilo emu drugome. to sam se vie trudio zaboraviti protok vremena, to sam sve upornije mislio na vrijeme. Nesvjesno bih pogledom potraio sat na zapeu lijeve ruke. Kad god bi se to dogodilo, ja bih skrenuo pogled, zatvorio oi i borio se da ne pogledam na sat. Naposljetku sam skinuo sat s ruke i spremio ga u naprtnjau. Ali ak i tako bi moja svijest odlutala prema naprtnjai gdje je sat otkucavao vrijeme. Vrijeme je protjecalo u mraku, i ne gledajui u pomicanje kazaljki na satu: nepodijeljeno 165

i neizmjereno vrijeme. Jednom kad je tako izgubilo toke razgranienja, vrijeme vie nije postojalo kao neprekidna crta nego se pretvorilo u bezoblinu masu koja se skupljala ili irila. U tom i takvom vremenu ja sam padao u san i budio se, nanovo padao u san i ponovno se budio i malo-pomalo sve se vie prilagoavao ivotu bez mjernih instrumenata. Naviknuo sam se da vie ne gledam na sat, ali ubrzo sam osjetio jezivu tjeskobu. Istina je, uspio sam se osloboditi neurotine navike da svako malo provjeravam koliko je sati, ali kad je izvor mjernog vremena nestao, poeo sam se osjeati poput putnika koji je s palube broda u pokretu usred noi pao u ocean. Nitko nije uo moje povike, a brod je nesmanjenom brzinom nastavio ploviti sve dok nije nestao s obzora. Odustavi od takvog samomuenja, izvadio sam sat iz naprtnjae i ponovno ga stavio na ruku. Kazaljke su pokazivale 6 i 15. Vjerojatno ujutro. Posljednji put kad sam pogledao na sat bilo je 7 i 36. Sedam sati i tridesetest minuta naveer. Bilo je sasvim logino da je otada prolo jedanaest sati, no nisam bio siguran. Kakva je bitna razlika izmeu jedanaest i dvadesettri sata? Bez obzira na to je li prolo jedanaest ili dvadesettri sata, osjeao sam sve veu glad. Taj osjeaj uope nije bio onakav kakvim sam ga zamiljao. Ja sam vjerovao da e se glad ponajprije iskazati osjeajem svojevrsne praznine. Umjesto toga, osjeaj gladi bio je mnogo blii osjeaju tjelesne boli. Bila je to sasvim tjelesna i konkretna bol, kao pri ubodu noem ili udarcu akom u trbuh. Ipak, ta bol je bila promjenljive jaine. Pojavila bi se poput plimnog vala dok se ne bih gotovo onesvijestio, a onda bi se polako povukla. Da bih se nekako odupro grevima od gladi, pokuao sam se usredotoiti na neto sasvim drugo, ali vie nisam bio u stanju razmiljati ozbiljno. Ni o emu. Krhotine misli naas bi se pojavile i jednako brzo nestale. Kad god bih se pokuao usredotoiti na neku odreenu misao, hitro bi pobjegla poput kakve skliske, neuhvatljive ivotinje. Ustao sam, ispruio se i nekoliko puta duboko udahnuo. Zbog neprirodnog poloaja u kojem sam se nalazio prilino dugo vremena, bolio me svaki dio tijela. Svaki pokret mi je priinjao bol. Polako sam se protegnuo, potom nekoliko puta kleknuo, ali ubrzo sam osjetio vrtoglavicu. Ponovno sam sjeo na tlo i zatvorio oi. U uima mi je bubnjalo i znoj mi je curio niz lice. elio sam se uhvatiti za neto, ali nisam se imao za to uhvatiti. Uinilo mi se da u moda povratiti, ali nisam imao to izbaciti. Nastavio sam duboko disati. Ponadao sam se da u duboko diui potaknuti cirkulaciju, ali oblaci u mojoj glavi nisu se razili. Osjeao sam slabost u itavom tijelu, i zapravo sam pokuao glasno izgovoriti "Osjeam se jako slabo", ali nisam uspio valjano otvoriti usta. Kad bih samo mogao vidjeti zvijezde, pomislio sam, ali May Kasahara je stavila drugu polutku poklopca na otvor bunara. Pretpostavljao sam da e May Kasahara doi do bunara tijekom jutra, ali ona to nije uinila. Naslonio sam se na zid i strpljivo ekao da se pojavi. Muninu i slabost osjeao sam itavog jutra i sasvim sam izgubio sposobnost dubljeg razmiljanja, makar i za kratko vrijeme. Grevi od gladi bi me svako malo proboli, a potom nestali. Tama oko mene postajala je sve gua. Moja sposobnost da se usredotoim na razmiljanje bila je sve slabija, nalik na smuenog lopova koji iz kue iznosi komad po komad namjetaja. Podne je prolo, a May Kasahara se nije pojavila. Zatvorio sam oi i pokuao zaspati, nadajui se da bih mogao sanjati Kretu Kano, ali bio sam odve uznemiren da bih uope mogao sanjati. Ubrzo sam odustao od bilo kakvog pokuaja da se usredotoim na bilo to. Poeli su mi padati na pamet kojekakvi detalji uspomena. Pojavljivali su se u tiini, poput vode koja polako ispunja podzemnu pilju. Mjesta na koja sam odlazio, ljudi koje sam poznavao, uvrede koje sam od njih doivio, razgovori koje sam vodio, stvari koje sam kupio, stvari koje sam izgubio. Svega, ak i najsitnijeg detalja mogao sam se sjetiti kristalno jasno. Razmiljao sam o zgradama i stanovima u kojima sam ivio. Sjeao sam se njihovih prozora i ormara i namjetaja i rasvjetnih tijela. Sjeao sam se uitelja i profesora koji su mi predavali, od osnovne kole do fakulteta. Jedva koja od tih uspomena je imala ikakve veze s drugom. Bile su beznaajne i pojavljivale se bez ikakvog vremenskog slijeda. S vremena na vrijeme ta sjeanja bi prekinuli grevi od gladi. Ipak je, svaka od tih uspomena bila udesno ivopisna i snano me proimala. Sjedio sam i odmatao film svojih uspomena, dok se iznenada nisam sjetio jednog incidenta koji se zbio u odvjetnikom uredu prije koje tri ili etiri godine. Bio je to glup, 166

nebitan dogadaj, ali to sam vie o njemu razmiljao i prisjeao se besmislenih detalja, to sam se sve loije osjeao dok moja ljutnja nije prerasla u estok gnjev. Srdba koja me obuzela bila je toliko snana da je zakratko ponitila moj umor, moju glad i moj strah, uinivi da se ponem tresti od bijesa. Jedva sam uspijevao doi do daha. Mogao sam uti svoje srce kako snano tue, a gnjev je moj krvotok ispunio adrenalinom. Neki tip mi je bezrazlono kazao hrpu runih stvari, a ni ja mu nisam ostao duan. Ubrzo smo obojica shvatili besmislenost svae i ispriali se jedan drugome okonavi tako prepirku. Takve se stvari esto dogode. ovjek pada s nogu od posla i umora, i tada mu neka nepromiljena primjedba lako izleti iz usta. Bio sam sasvim zaboravio taj dogaaj. Ali u dubokom mraku na dnu bunara, i sasvim udaljenom od stvarnosti, uspomena mi se vratila probadajuom estinom. Bio sam svjestan da sam se jako uzbudio, krv mi je udarila u glavu. Zato je moj odgovor na njegovu krajnje bezobraznu primjedbu bio toliko snishodljiv? Odjednom sam se sjetio svih pogrdnih izraza koje sam mogao izrei tom tipu. Smiljao sam sve ubojitije odgovore i to su bili otriji i ljui moj je gnjev bio sve vei. A onda je, sasvim naglo kako se i pojavio, zloduh koji me spopao, nestao. Zato sam oivljavao rune uspomene poput te? Kakva korist od toga? Onaj tip je vjerojatno odavno sve zaboravio. I ja sam, sve do trenutka dok se toga nisam sjetio. Duboko sam uzdahnuo, razgibao ramena i ponovno se predao tami. Pokuao sam se prisjetiti jo nekih detalja, ali nakon to je moj gnjev iezao, nisam se vie iega mogao sjetiti. Glava mi je bila sasvim prazna kao i trbuh. Jednog trena, i prije no to sam toga postao svjestan, poeo sam glasno razgovarati sa samim sobom. Dijelovi kojekakvih misli potekli su poput bujice. Nisam se mogao zaustaviti. uo sam rijei koje su izlazile iz mojih usta, ali nisam razumio njihovo znaenje. Moja usta su se otvarala sasvim mehaniki, izgovarajui nizove rijei u mrak. Izlazile su iz jedne tame i ulazile u drugu. Imao sam dojam da se moje tijelo pretvorilo u tunel kroz koji rijei prelaze iz jednog mraka u drugi. To su nedvojbeno bili fragmenti odreenih misli, ali one su nastajale izvan moje svijesti. to se to poelo dogaati sa mnom? Jesam li bio na rubu ivanog sloma? Pogledao sam na sat. Kazaljke su pokazivale 3 i 42. Vjerojatno tri i etrdesetdva poslijepodne. Pokuao sam si doarati kako izgleda svjetlost u 3 sata i 42 minute u ljetno poslijepodne. Pomno sam oslukivao nadajui se da u moda uspjeti uhvatiti neki zvuk, pjev ptica, cvranje cvraka, djeje glasove, no nisam uo ba nita. Moda ptica navijalica nije odvila svoju oprugu dok sam boravio na dnu bunara i svijet se prestao okretati. Malo-pomalo, opruga se zaustavila i jednog odredenog trenutka sve to je bilo u pokretu - rijeke, treperenje lia, let ptica nebom stalo je. to se dogodilo s May Kasaharom? Zato nije dola? Nije se pojavila ve dugo vremena. S uasom sam pomislio da joj se neto dogodilo, recimo prometna nesrea. U tom sluaju nema nikoga ivog na zemlji tko bi znao da sam na dnu bunara. I ja u doista umrijeti sporom i uasnom smru. Odluio sam na stvari gledati iz sasvim drugaijeg kuta. May Kasahara nije bila toliko neoprezna osoba. Nju auto nije mogao tako lako udariti. Vjerojatno je sjedila u svojoj sobi i s vremena na vrijeme kroz dalekozor promatrala vrt s bunarom i zamiljala kako sjedim na dnu bunara. Ona je to svjesno inila; pustila je da vrijeme prolazi kako bih se prepao i pomislio da e me pustiti da tu skonam. Takva je bila moja pretpostavka. Ako je namjerno pustila da proe puno vremena, onda je njen plan bio jako uspjean. Uistinu sam se prepao. I osjeao se naputeno. Kad god bih pomislio da mogu umrijeti u dubokoj tami, obuzeo bi me strah pa bih jedva disao. to vie vremena protekne, bit u sve slabiji dok naposljetku ne umrem od gladi. A prije no to do toga doe, moda u izgubiti sposobnost da se svjesno pomiem. ak i ako mi tko spusti ljestve, neu imati snage da se njima uspnem. Onda sam se odjednom poeo brinuti zbog zraka. Na dnu uskog betonskog valjka proveo sam vie od dva dana a to je najgore, vrh bunara bio je pokriven poklopcem. Svje zrak uope nije mogao kolati. Zrak koji me okruivao odjednom je postao teak i nesnosan. Nisam mogao odrediti poigrava li se to moja mata sa mnom ili je zrak doista postajao sve tei zbog pomanjkanja kisika. Da bih to provjerio, nekoliko sam puta duboko udahnuo i izdahnuo, ali 167

to sam snanije disao, osjeao sam se sve gore. Od straha sam se poeo jo vie znojiti. Onog trena kad sam se zabrinuo zbog cirkulacije svjeeg zraka, smrt je poela opsjedati moje misli kao neto izvjesno i neizbjeno. Ta se misao poput crne vode poela uvlaiti u svaku stanicu moje svijesti. Sve do tog trenutka razmiljao sam o mogunosti gladovanja i preivljavanja, smatrajui da za to ima jo dovoljno vremena. No, sve e se bitno promijeniti ako nestane kisika. Kakav je to osjeaj umrijeti od guenja? Koliko e potrajati? Nastupa li smrt poslije dugotrajne patnje ili u postupno izgubiti svijest i umrijeti kao da sam pao u dubok san? Zamislio sam May Kasaharu kako dolazi na bunar i otkriva da sam umro. Pozvat e me nekoliko puta i kad joj se ne odazovem, bacit e nekoliko kamenia mislei da spavam, a ja se neu probuditi. Tada e shvatiti da sam mrtav. elio sam viknuti i zatraiti pomo. elio sam javiti ljudima da sam zatvoren na dnu bunara. Odjednom sam osjetio glad. Jedva sam disao. Osjeao sam se bespomono poput malog djeteta. Iznenada sam se otrgnuo od roditeljske ruke, ali se vie nisam znao vratiti kui. Taj san sam sanjao tko zna koliko puta. Bila je to nona mora mojeg djetinjstva. Kako sam se izgubio i vie se ne znam vratiti kui. Odavno sam zaboravio te snove. Ali sada, na dnu bunara, oni su se vratili jezivom ivopisnou. Vrijeme se povuklo u duboki mrak da bi ga progutala drugaija dimenzija vremena. Iz naprtnjae sam izvadio uturu, odvio zatvara i krajnje paljivo, kako ne bih prolio ni jednu jedinu kapljicu vode, pustio da svega nekoliko kapi ovlai moja usta. Dugo sam ih drao na jeziku, uivajui, a onda ih, to sam sporije mogao, progutao. Uznemirujui zvuk odjeknuo je iz mojeg grla dok je tih nekoliko kapljica vode prolazilo kroza nj, kao da je neki vrst, teak predmet pao na pod, ali to je bio zvuk koji je nastao pri gutanju nekoliko kapi vode.

"Gospodine Okada!" Netko me zvao. Glas sam uo u snu. "Gospodine Okada! Molim vas, javite se! Probudite se, gospodine Okada!" Prepoznao sam glas Krete Kano. Uspio sam otvoriti oi, ali i dalje me okruivala tama pa nisam vidio ni prst pred okom. Vie nisam osjeao nikakvu razliku izmeu sna i jave. Pokuao sam se uspraviti, ali u rukama nisam imao dovoljno snage. Bilo mi je hladno i itavim sam tijelom drhtao. Osjeao sam se poput smeuranog krastavca koji je netko zaboravio u dnu hladnjaka. Mojom svijeu je zagospodarila potpuna obamrlost. Ba me briga, pomislio sam, meni e se ponovno dignuti u snu i svrit u na javi. Samo naprijed, ako tako eli. Pomraene svijesti iekivao sam da njezine ruke otkopaju moj remen. Ali glas Krete Kano dolazio je odnekud iz visine. "Gospodine Okada! Javite se, gospodine Okada!" odnekud je odzvanjalo. Podignuo sam pogled i vidio da je poklopac dopola bio maknut a iznad njega divno, zvjezdano nebo u obliku polumjeseca. "Tu sam!" Nekako sam uspio stati na noge i uspraviti se. Podignuvi pogled, ponovno sam viknuo: "Tu sam!" "Gospodine Okada!" zauo sam glas stvarne Krete Kano. "Jeste li tamo dolje?" "Jesam, evo me na dnu." "Kako se to dogodilo?" "Duga je to pria." "ao mi je. Ne ujem vas dobro. Moete li govoriti malo glasnije?" "Duga je to pria!" viknuo sam. "Priat u vam o tome kad se izvuem odavde. Nemam snage govoriti glasnije." "Jesu li ovo vae ljestve od ueta?" "Jesu." "Kako ste ih uspjeli izbaciti iz bunara? Jeste li ih moda bacili uvis? Kako ste to uspjeli uiniti?"

168

"Naravno da nisam!" Kako me uope mogla pitati takvu glupost! Zato bih uinio takvu suludu stvar? Osim toga, kako bih takvo to mogao izvesti? "Netko ih je izvukao ne pitajui me." "Ali tako nikad ne biste uspjeli izai." "Naravno da ne bih", rekao sam to sam strpljivije mogao. "Ali, tako se dogodilo. Ne mogu izai odavde. Moete li mi uiniti uslugu i spustiti ljestve? Jedino tako se mogu izvui odavde." "Naravno da mogu. Evo, odmah u to uiniti." "Priekajte tren! Prije no to ih spustite, provjerite jesu li vrsto privezane za stablo. Inae..." Nije mi odgovorila. Uinilo se da je iznenada nestala. Ma koliko se naprezao, na otvoru bunara nisam mogao vidjeti nikoga. Iz naprtnjae sam izvukao depnu svjetiljku i usmjerio je prema otvoru, no od Krete Kano nije bilo ni traga. Ali zato sam uspio osvijetliti ljestve od ueta. Visjele su uz zid bunara kao da su se ondje nalazile sve vrijeme. Duboko sam uzdahnuo i osjetio olakanje. "Hej tamo gore! Gospoice Kano!" viknuo sam, ali odgovora nije bilo. Kazaljke mojeg sata pokazivale su 1 i 7. Jedan sat i sedam minuta poslije ponoi. Treperave zvijezde na nebu bile su mi dovoljan dokaz. Stavio sam naprtnjau, duboko uzdahnuo i poeo se penjati. Bilo mi je jako teko penjati se po ljestvama koje su se pomicale sa svakim mojim pokretom. Osim toga, svaki mii, svaka kost i zglob boljeli su me i kripali. Paljivo sam podizao nogu po nogu i uskoro osjetio neto topliji zrak, a potom i prepoznatljivi miris trave. Ubrzo sam uo i zrikanje. Rukama sam se uhvatio za rub bunara i posljednjim se snagama uspio izvui i skljokati na meko tlo. Opet sam bio na povrini zemlje. Izvjesno vrijeme sam ostao leati na leima, ne razmiljajui ni o emu. Gledao sam u nebo i punim pluima udisao gusti, opojni zrak ljetne noi ispunjen mirisima ivota. Ponovno sam mogao osjetiti miris trave, miris zemlje. Dugo sam dlanovima prelazio po travi vlanoj od rose i mekoj zemlji. Na nebu vie nisam vidio ni jednu jedinu zvijezdu. Bile su vidljive jedino s dna bunara. S neba je jedino svijetlio gotovo pun mjesec. Nemam pojma koliko sam ostao tako leati. Dugo sam oslukivao otkucaje vlastitog srca. inilo mi se da bih zauvijek mogao ivjeti tek sluajui otkucaje svoga srca. Naposljetku sam ustao i osvrnuo se oko sebe. Nisam vidio nikoga. Vrt je leao preda mnom obavijen mrakom noi, kamena ptica i dalje gledala prema nebu. Sva su svjetla bila pogaena u kui May Kasahare. Jedino je u njezinom vrtu gorjela ivina svjetiljka irei svoju srebrnoplavu svjetlost sve do pustog prolaza. Kamo li je Kreta Kano nestala? U svakom sluaju, prvo u otii kui, napiti se vode, pojesti togod dobro se okupati. Vjerojatno sam uasno vonjao. Prije svega drugoga morao sam se osloboditi tog vonja, a potom napuniti eludac. Poslije e doi na red sve ostalo. Uputio sam se kui uobiajenim putem, ali mi je prolaz sada izgledao drugaije, gotovo nepoznato. Moda zbog snane mjeseine, znaci obamrlosti i truljenja bili su mnogo prisutniji no inae. Mogao sam nanjuiti da je nekoliko mrtvih ivotinjica trunulo, kao i vrlo izrazit smrad izmeta i urina. U mnogim kuama ljudi su bili i dalje budni, razgovarali su ili jeli dok su gledali televizijski program. Kroz jedan prozor irio se vonj masne hrane, opinivi moj mozak i trbuh. Proao sam pokraj bunog klima-ureaja iz kojeg me zapuhnuo topli zrak. Zauo sam zvuk tuiranja i ugledao zamagljeni obris tijela iza prozora kupaonice. Nekako sam se uspio popeti, preskoiti zid naeg dvorita i pasti na zemlju. Gledano odatle kua je bila u mrklom mraku i inilo se da suspree dah. Nije pruala dojam bliskosti ili obiteljskog doma. To je bila kua u kojoj sam proivio nekoliko posljednjih godina, ali sada je predstavljala tek praznu zgradu bez i najmanjeg traga ljudske topline. No nisam se imao kamo vratiti. Zakoraio sam na verandu i odkrinuo staklena vrata. Zrak u unutranjosti kue bio je teak i ustajao. Vonjao je po mjeavini prezrelog voa i insekticida. Kratka poruka koju sam ostavio na kuhinjskom stolu i dalje je bila ondje. Posude koje sam oprao jo uvijek je bilo na plastinom cjedilu. 169

Uzeo sam au, otvorio slavinu i popio nekoliko aa vode. U hladnjaku nije bilo nieg zanimljivog: samo kombinacija ostataka i naetih namirnica. Nekoliko jaja, unka, krumpirsalata, patlidani, zelena salata, nekoliko rajica, tofu, mladi posni sir, mlijeko. Mlijekom sam prelio kukuruzne pahuljice i pojeo ih. Bio sam mrtav-gladan, ali kad sam vidio hranu iz hladnjaka, sasvim sam izgubio tek. tovie, osjetio sam gaenje. Ipak, da bih ublaio greve u trbuhu, nakon kukuruznih pahuljica pojeo sam nekoliko krekera. Od njih sam izgubio svaku elju da nastavim jesti. Otiao sam u kupaonicu, svukao svu odjeu sa sebe i ubacio je u perilicu rublja. Stavi ispod vrelog mlaza, snano sam istrljao svaki dio tijela i oprao kosu. Kumikina plastina kapa za tuiranje i dalje je visjela u kupaonici. Vidio sam i njezin ampon za kosu, losion i plastinu etku koju je upotrebljavala kad bi nanosila ampon po kosi i prala je. Sve je izgledalo jednako kao i prije no to je otila od kue. Jedini znak njezine odsutnosti bila je krajnje jednostavna injenica: nje tu vie nije bilo. Stao sam ispred zrcala i dobro se zagledao u svoje lice. Bilo je prekriveno crnom bradom. Nakon to sam nakratko oklijevao, odustao sam od brijanja. Da sam se poeo odmah brijati, vjerojatno bih se posjekao. Mogu se i ujutro obrijati. Ionako se nisam elio sresti ni sa kime. Oprao sam zube, nekoliko puta isprao usta i iziao iz kupaonice. Potom sam otvorio pivo, izvadio zelenu salatu i rajice iz hladnjaka i napravio salatu. Nakon to sam to pojeo ponovno sam osjetio elju za hranom pa sam izvadio i krumpir-salatu i zajedno s nekoliko kriki kruha pojeo i to. Na sat sam pogledao jedan jedini put. Koliko sam ukupno sati proveo na dnu bunara? Od same pomisli na vrijeme zaboljela me glava. Ne, nisam elio razmiljati o vremenu. To je bila posljednja stvar o kojoj sam elio razmiljati. Otiao sam u nunik i dugo mokrio zatvorenih oiju. Jedva sam mogao povjerovati koliko sam dugo mokrio. Uinilo mi se da u se onesvijestiti dok sam tako stajao. Potom sam otiao u dnevnu sobu, ispruio se na kau i zagledao u strop. Osjeao sam se krajne udno. Moje tijelo je bilo umorno, ali svijest mi je bila sasvim budna. Uope se nisam osjeao pospano.

Odjednom mi je palo na pamet da provjerim potu. Netko mi je moda pisao dok sam bio u bunaru. Otiao sam do ulaza i otkrio da je stiglo jedno jedino pismo. Na kuverti nije pisala adresa poiljatelja, ali je rukopis nedvojbeno bio Kumikin. Svaki siuni znak bio je ispisan, prije bi se moglo rei nacrtan, savrenom preciznou, poput umjetnikog crtea. Takav nain pisanja zahtijeva jako puno vremena, ali ona je znala pisati jedino tako. Pogled mi je smjesta pao na potanski ig. Bio je slabo otisnut i jedva itljiv, ali uinilo mi se da mogu razabrati ideograme taka i moda matsu. Grad Takamatsu u prefekturi Kagawi? Koliko je meni bilo poznato, Kumiko nije poznavala ba nikoga u Takamatsuu. Nas dvoje nismo nikada bili ondje, a ni ona mi nikad nije spomenula da se trajektom odvezla u Shikoku ili prela novim mostom. U naim razgovorima nikada nismo izgovorili rije Takamatsu. Moda se i nije radilo o gradu Takamatsuu. U svakom sluaju odnio sam pismo u kuhinju, sjeo za stol i karama odrezao kraj kuverte pomno pazei da ne otetim listove papira unutra. Da bih se smirio, predahnuo sam i popio ostatak piva. "Vjerojatno si bio zapanjen i zabrinut kad sam nestala onako iznenada i bez jedne jedine rijei objanjenja", poinjalo je njezino pismo. Bilo je napisano tamnomodrom tintom i nalivperom Mont Blanc kojim se ve godinama sluila. Papir je bio tanak, kakav se koristi za pisanje pisama i mogla ga je kupiti bilo gdje. eljela sam ti mnogo prije pisati i pokuati valjano objasniti sve to se u meuvremenu izdogaalo, ali shvaam da je prolo puno vremena dok sam smiljala kako da ti tono prenesem svoje osjeaje i predoim situaciju u kojoj sam se donedavno, nalazila. Zbog toga mi je iskreno ao. Vjerojatno si i ti dosad shvatio da sam imala drugog mukarca. S njim sam bila u vezi i imala spolne odnose dulje od dva mjeseca. On je netko koga sam upoznala na poslu i o kome 170

ti ba nita ne zna. Uope nije vano tko je. Nikad ga vie neu vidjeti. Barem to se mene tie, s njim je gotovo. Ne znam hoe li se zbog toga osjeati imalo bolje. Ako se pita jesam li bila zaljubljena u njega, znaj da ne postoji nain na koji mogu iskreno odgovoriti na to pitanje. Samo pitanje mi se ini nevano. Jesam li voljela tebe? Na to pitanje mogu odgovoriti bez najmanjeg oklijevanja. Iskreno sam te voljela. Nikada se nisam pokajala to sam se udala za tebe. ak i sada tako mislim. Naravno, zapitat e se, zato sam se onda upustila u seksualne odnose s drugim mukarcem i potom pobjegla od kue? Vjeruj mi da sam si isto pitanje postavila bezbroj puta. to me natjeralo da uinim takvu glupost? Ne postoji nain na koji to mogu sebi valjano objasniti. Nikada mi nije palo na pamet da imam drugog mukarca ili da naem ljubavnika. S njim sam se u poetku nala nekoliko puta radi posla, i premda smo jako brzo uspostavili kontakt i oputeno razgovarali, teme naih razgovora bile su sasvim uobiajene i svakodnevne. On je mnogo stariji od mene, ima enu i djecu, i kao mukarac mi nije bio osobito privlaan. Zato mi je i sama pomisao da bih s njim mogla stupiti u intimnu vezu bila sasvim strana. Time ne elim rei da mi nije palo na pamet pomisao da ti vratim milo za drago. I dalje me izjedala spoznaja da si jednom zgodom proveo itavu no s izvjesnom djevojkom. Povjerovala sam ti kad si mi kazao da s njom nisi nita imao, ali to nije znailo da sam taj dogaaj zaboravila. Rije je bila o mojim povrijeenim osjeajima. S tim mukarcem nisam stupila u intimne odnose da bih ti se osvetila. Sjeam se da sam ti jednom zgodom rekla kako u i ja tebi prirediti slinu stvar, ah to je bila puka prijetnja. Spavala sam s njim jer sam to doista poeljela. Nisam uspjela obuzdati svoju seksualnu poudu. Jo smo se slabo poznavali kad smo se jednom zgodom nali radi nekog posla. Nakon toga smo otili na veeru, a poslije na pie. Kao to zna, ja ba nikako ne podnosim alkohol i da bih mu pravila drutvo, popila sam au soka od narane. Tako da alkohol nije imao nikakve veze s onim to se poslije dogodilo. Jednostavno smo oputeno razgovarah i jeli. A jednog trena naa su se tijela sluajno dotaknula. Od tog trena jedino o emu sam razmiljala bilo je da elim voditi ljubav s njim. Istog trena sam znala da udi za mojim tijelom, a vjerojatno je i on shvatio da osjeam isto. Imala sam dojam da sam doivjela strujni udar. Kao da mi je nebo iznenada palo na glavu. Obrazi su mi se zarumenjeli, srce poelo snano tui, a ispod struka sam osjetila neopisivu elju za spolnim odnosom. Jedva sam mogla mirno sjediti na barskom stolcu, osjeaj je bio neizrecivo snaan. Najprije nisam shvatila to se zbiva sa mnom, ali ubrzo mi je bilo sasvim jasno da je to seksualna pouda. Osjetila sam takvu silovitu elju za njim, da sam jedva disala. Bez izgovorene rijei izili smo iz bara, otili u oblinji hotel i prepustili se mahnitom seksu. Vjerojatno e te boljeti to ti o svemu piem ovako otvoreno, ah vjerujem da je u ime istine najbolje da ti potanko ispriam sve to mi se dogodilo. Zbog toga te molim da bude strpljiv i nastavi itati dalje, premda znam da te ovo to ti piem jako boli. Uope nisam bila zaljubljena u njega. Jedino to sam eljela bilo je da me dri u naruju i prodre duboko u mene. Jo nikada u ivotu nisam iskusila takvu neodoljivu potrebu za mukim tijelom. U kojekakvim knjigama sam itala o "nesavladivoj seksualnoj poudi", ah sve do tog dana nisam mogla ni zamisliti to taj izraz zapravo znai. Zato se pouda iznenada probudila u meni, zato se to dogodilo s nekim drugim a ne s tobom, nemam pojma. Poudu koju sam tada osjetila bilo je nemogue suspregnuti, niti sam to uope pokuala. Molim te da i sljedee shvati. Ni jednog jedinog trena nije mi bila namjera povrijediti te ih prevariti. Spolni odnosi koje sam imala s tim mukarcem u unajmljenoj hotelskoj sobi graniili su s ludilom. Da budem iskrena, nikada za cijeloga ivota nisam osjetila takvo puteno zadovoljstvo. tovie, ne radi se o obinom zadovoljavanju seksualnih potreba. Imala sam osjeaj da se valjam u toplom glibu. I moja svijest je bila sasvim obuzeta tim zadovoljstvom od kojeg mi se inilo da u se raspuknuti. Doista je bilo udesno lijepo. To je najdivnija stvar koja mi se ikad u ivotu dogodila. Kao to si dosad mogao zakljuiti, sve vrijeme sam od tebe tajila injenicu da se viam s drugim. Nikada nisi posumnjao u mene, ak ni onda kad sam se kui poela vraati sve kasnije. Znam da si imao puno povjerenje u mene, zato ti nikad nije palo na pemet da u te prevariti. Nazvala bih te iz hotelske sobe i kazala ti da u zbog posla zakasniti. Izmiljala sam 171

lai, ali se zbog njih nisam osjeala loe. inilo mi se da je to neto najnormalnije. Moje je srce eljelo ivjeti s tobom i dijeliti na zajedniki dom. To je bio svijet kojem sam pripadala. Ali moje je tijelo osjealo silovitu potrebu za spolnim odnosima s tim mukarcem. Polovica mene bila je s tobom, a druga s njim. Znala sam da e prije ili poslije doi do raskida, ali tada mi se inilo da e takav dvostruki ivot potrajati vjeno. S tobom sam ivjela mirnim i tihim obiteljskim ivotom, a s njim mahnito vodila ljubav. elim da shvati jednu bitnu stvar. Nemoj ni sluajno pomisliti da ono to mi se dogodilo ima neke veze s time da mi ti nisi bio dovoljno privlaan, ili da sam se zasitila seksa s tobom. Moje tijelo je tada osjealo tu silovitu, nesavladivu elju za seksom. Jednostavno joj se nisam mogla oduprijeti. Zato se takve stvari dogaaju nemam pojma. Ta dva i pol mjeseca tijekom kojih sam spavala s njim takoer sam eljela voditi Ijubav s tobom. inilo mi se nepotenim prema tebi da spavam s njim, a ne i s tobom, meutim, u tvom zagrljaju nisam osjeala ba nita. Vjerujem da si to i sam primijetio. U posljednja dva mjeseca izmiljala sam kojekakva objanjenja kako bih izbjegla bilo kakav tjelesni dodir s tobom. Jednog je dana taj ovjek zatraio da te napustim i ponem ivjeti s njim. Govorio je da se savreno slaemo i da nema razloga da ne ivimo zajedno. Kazao mi je da e napustiti svoju obitelj. Odgovorila sam mu da mi treba malo vremena da o svemu razmislim. Ali, vraajui se kui vlakom nakon to smo se te noi rastali, shvatila sam da sam prema njemu prestala osjeati bilo to. Ni samoj sebi to ne mogu dobro objasniti, ali onog trena kad mi je predloio da ponemo ivjeti zajedno, sve to sam osjeala prema njemu nestalo je bez traga, kao rastjerano snanim vjetrom. Moja elja za njim je sasvim iezla. Tada sam poela osjeati krivnju zbog tebe. Kao to sam malo prije napisala, za sve vrijeme dok me opsjedala mahnita elja za njim, nisam imala nikakav osjeaj krivnje. Bilo mi je drago to nisi nita primjeivao. tovie, vjerovala sam da svoju nevjeru mogu skrivati sve dok mi ti bezrezervno vjeruje. Seksualni odnosi s njim i moja povezanost s tobom pripadali su sasvim drugaijim svjetovima. Ali nakon to je moja elja za njim nestala, osjetila sam se sasvim izgubljeno. Oduvijek sam za sebe mislila da sam potena osoba. Istina je, i ja imam mnoge mane, ali kad su u pitanju bile ozbiljne stvari, nikada nikome nisam slagala niti sam lano obmanjivala samu sebe. Nikada nita nisam sakrila od tebe. Time sam se, barem malo, ponosila. Ipak, odjednom sam ti, i to dulje od dva mjeseca, poela govoriti kojekakve lai ne osjeajui ni najmanju trunku kajanja. Ta me spoznaja poela muiti. Odjednom sam poela osjeati kao da sam prazna i bezvrijedna osoba. Bojim se da je to prava istina. Ima jo neto to me ne prestaje izjedati. Jednostavno mi nije jasno kako sam tako nenadano poela osjeati tu silovitu spolnu elju za mukarcem kojeg ak nisam ni voljela? Na to pitanje nemam odgovor. Da nije bilo te pohotne seksualne elje, ja bih i dalje uivala u sretnom braku s tobom, a taj ovjek bi i dalje bio znanac s kojim bih tu i tamo ugodno porazgovarala. Ah taj mahniti osjeaj spolne pohote unitio je sve to smo godinama gradili. Oduzeo mi je tebe i na zajedniki dom, pa ak i moj posao. Zato mi se takva stvar morala dogoditi? Nakon to sam prije tri godine obavila pobaaj, rekla sam ti da ima jedna stvar koju ti kad-tad elim objasniti. Sjea li se? Vjerojatno sam ti trebala rei sve to mi je lealo na srcu prije no to je dolo do ovoga. Moda se ovo ne bi nikad dogodilo da sam tako postupila. No ak ni sada nisam u stanju rei ono to duboko u sebi osjeam i to ti doista elim iznijeti. Bojim se da e se odredene stvari nakon to ih izrazim rijeima jo vie pokvariti. Zato sam pomislila da je moda najbolje da sve to pokopam u sebi i zauvijek nestanem. ao mi je to sam ti sve ovo morala rei ovako otvoreno, ali istina je da s tobom nisam nikad uspjela osjetiti pravo seksualno zadovoljstvo, ni prije ni nakon to smo se vjenali. Bilo mi je lijepo kad si me drao u naruju, ali jedino to sam ikad osjetila bio je neodreen, dalek osjeaj koji kao da se odnosio na nekoga drugog. No ne krivim tebe. Moja nesposobnost da osjeam tvoju ljubav iskljuivi je krivac. U meni je sve vrijeme postojala odreena vrsta otpora koja je spreavala svaki seksualni osjeaj koji sam mogla imati prema tebi. Kada sam otila u krevet s tim ovjekom, taj otpor je u meni tko zna kako i zbog ega nestao, i ja sam sasvim pomahnitala od poude. 172

Uvijek je postojala neka vrsta bliskosti i njenosti izmeu nas dvoje, tebe i mene, a sada je i to zauvijek izgubljeno. Ta isprepletenost, to nae zajednitvo, sada je uniteno. Ja sam ga unitila. Ili, jo tonije, neto me natjeralo da ga unitim. Strano mi je ao to je do toga dolo. Rijetkima se dogodi da budu sretni kao to sam ja bila u braku s tobom. Iz dubine due mrzim i prezirem razlog zbog kojeg se to dogodilo. Ne moe ni zamisliti koliko ga mrzim. elim doznati sasvim toan razlog koji je doveo do toga. Ja taj razlog jednostavno moram doznati. Moram ga spoznati, potom razloiti i zauvijek osujetiti. Nisam sigurna hou li u tome uspjeti i imam li uope snagu da to uinim. Ali, jedno je sigurno, to je moj osobni problem. Ti s time nema nikakve veze. elim te zamoliti da se prestane brinuti zbog mene. Ne pokuavaj me traiti. Jednostavno me zaboravi i poni razmiljati o novom ivotu. to se tie moje obitelji, pisat u im i objasniti da je sve moja greka i da ti s tim nema nikakve veze. Vjerujem da ti nee praviti probleme. Vjerojatno e ubrzo zatraiti od mene da podnesem zahtjev za razvod braka. Tako je najbolje za oboje. Molim te, nemoj se buniti. Jednostavno prihvati injenice onakve kakve jesu. to se tie moje odjee i ostalih osobnih stvari, sve ih baci ili nekomu daruj. Sve to ionako sada pripada prolosti. Sve ono to sam upotrebljavala i koristila dok sam ivjela s tobom, sada vie nemam pravo upotrebljavati i koristiti. Zbogom. Jo jednom sam paljivo proitao pismo od poetka do kraja i vratio ga u kuvertu. Potom sam iz hladnjaka izvadio jo jednu limenku piva i popio je. Ako je Kumiko eljela podnijeti zahtjev za razvod braka to je znailo da se nema namjeru ubiti, barem ne uskoro. Osjetio sam blago olakanje. Onda sam se sjetio da vie od dva mjeseca nisam imao seksualne odnose ni sa kime. Kao to je i napisala u svom pismu, Kumiko je na sve mogue naine odbijala spavati sa mnom. Kazala mi je da ima simptome blage upale mjehura i da joj je lijenik preporuio da se izvjesno vrijeme suzdrava od spolnih odnosa. Naravno, ja sam joj povjerovao. Nisam imao razloga ne vjerovati joj. Tijekom ta dva mjeseca imao sam odnose s drugim enama, ali u svojim snovima - ili u nekom svijetu koji, ogranien rjenikom, mogu jedino nazvati snom. Ali, ozbiljnije promislivi, doista su prola dva mjeseca a ja nisam vodio ljubav sa stvarnom enom. Legavi na kau, zurio sam u vlastite ruke prekriene na prsima i razmiljao o onom jutru kad sam posljednji put vidio Kumikino tijelo. Matao sam o blagim oblinama njezinih leda dok sam joj zatvarao patentni zatvara na haljini i osjeao miris parfema iza njezinih uiju. Ako je ono to je pisala u pismu bila njezina konana volja, to je znailo da vjerojatno nikad vie neu spavati s Kumiko. Ona je to napisala sasvim jasno i nedvosmisleno. to sam vie razmiljao o mogunosti da moja veza s Kumiko pripada prolosti, to mi je sve vie nedostajala njena toplina tog tijela koje mi je neko pripadalo. Uivao sam u voenju ljubavi s njom. Naravno, uivao sam u tome i prije no to smo se vjenali, ali i nekoliko godina nakon to se prvotno uzbuenje poelo postupno smanjivati. Njezina vitka lea, njezin zatiljak, njezine noge, njezine grudi - mogao sam savrenom jasnoom doarati dodir svakog pojedinog dijela njezinog tijela. Mogao sam se sjetiti svega to sam inio da bih je zadovoljio dok sam je drao u ljubavnom zagrljaju. No, ona je tajei sve od mene, stupila u intimne odnose s drugim mukarcem i to s takvom mahnitou i poudom koje sam teko mogao razumjeti. Otkrila je vrstu zadovoljstva koje nikad nije uspjela doivjeti sa mnom. Vjerojatno se uvijala poput jegulje, mijeala kukovima i toliko glasno stenjala, da su je mogli uti u susjednoj sobi. Bit e da je s njim inila sve one stvari koje joj nikad ne bi palo na pamet uiniti sa mnom. Otiao sam do hladnjaka, izvadio jo jedno pivo i popio ga. Potom sam pojeo malo krumpir-salate. Zaeljevi se glazbe, upalio sam radio, pronaao postaju s ozbiljnom glazbom i stiao ton. "Jako sam umorna", Kumiko bi mi rekla. "Jednostavno nisam raspoloena za one stvari. Zbilja mi je ao." Kad je Serenada za gudaki kvartet ajkovskoga zavrila, slijedila je neka jednostavna, simpatina skladba za klavir koja me podsjeala na Schumanna. Bila mi je poznata, ali se nisam mogao sjetiti naziva. Kad je i ona zavrila, spikerica je kazala da je to bio sedmi i posljednji prizor Schumannovih Prizora iz ume, a zvao se "Ptica kao prorok". 173

Doarao sam si Kumiko kako se namjeta pod drugim mukarcem, iri noge, zabija mu nokte u lea, stenjui i uvijajui se, pohotno povlaei plahte na krevetu. Spikerica je objasnila da je Schumann zamislio muziku fantaziju u kojoj tajanstvena ptica koja ivi u umi prorie budunost. to sam uope znao o Kumiko? Tiho sam zgnjeio praznu limenku i bacio je u koaru za otpatke. Bila mi je ena, spavao sam s njom i dijelio zajedniki krevet niz godina. Pitao sam se, je li mogue da poznajem tek maleni, povrinski dio osobe koja se zove Kumiko. Na isti nain na koji poznajem tek maleni dio ovog svijeta, a sve ostalo pripada kraljevstvu meduza. Ako je tako, kakvog je uope smisla imalo onih est godina koje smo Kumiko i ja proveli zajedno? I to su znaile?

Nanovo sam itao Kumikino pismo kad je telefon zazvonio. Zvuk me prenuo. Tko je uope mogao zvati u dva ujutro? Kumiko? Ni sluajno, ona takvo to ne bi nikad uinila. Moda May Kasahara. Vidjela me kako prelazim vrt naputene kue pa me odluila nazvati. Ili Kreta Kano? Moda mi je eljela objasniti zato je onako iznebuha nestala. Moda me pokuavala dobiti ona tajanstvena ena koja voli telefonirati dok kuham pagete. Imala je pravo May Kasahara, previe se ena u posljednje vrijeme vrzma oko mene. Runikom sam obrisao znoj s ela, ustao i polako podignuo slualicu. "Halo?" upitao sam. "Halo?" zauo sam enski glas s druge strane veze. Glas nije pripadao May Kasahari. Ni Kreti Kano. A ni onoj eni koja voli telefonirati. Bila je to Malta Kano. "Halo," ponovila je, "je li to gospodin Okada? Zovem se Malta Kano. Nadam se da me niste zaboravili." "Ni sluajno, jako dobro znam tko ste", rekoh, pokuavajui smiriti lupanje srca. Zar je poludjela? Kako bih je mogao zaboraviti? "Prije svega, ispriavam se to vas zovem ovako kasno nou, ali rije je o neemu doista urgentnom. Jasno mi je da je moj poziv neuljudan i da ete se moda naljutiti na mene, ali bila sam vas prisiljena nazvati. Jo jednom se ispriavam." Kazao sam joj da se uope ne treba ispriavati i da sam u trenutku kad je nazvala bio budan i razmiljao.

12
Ono to sam otkrio brijui se Ono to sam otkrio probudivi se

"Razlog zbog kojeg sam vas nazvala ovako nepristojno kasno, gospodine Okada, jest taj to sam nuno i neodgodivo morala stupiti u kontakt s vama" rekla je Malta Kano. Sluajui je, imao sam dojam da svaku rije krajnje pomno bira i slae u reenice nepobitne logike jasnoe kao to je, uostalom, uvijek inila. "Ako nemate nita protiv, postavila bih vam nekoliko pitanja." Drei slualicu pri uhu, sjeo sam na kau. "Samo izvolite, nemam nita protiv, pitajte me to god elite." "Jeste li kojim sluajem bili odsutni od kue u posljednja dva dana? Nekoliko puta sam vas pokuala dobiti, ali uzalud."

174

"Istina je, bio sam odsutan neko vrijeme. elio sam se malo udaljiti od kue i prepustiti razmiljanju. Ima prilian broj stvari o kojima moram ozbiljno promisliti." "Toga sam i sama svjesna, gospodine Okada. Jako dobro shvaam kako se osjeate. Promjena okruenja moe jako povoljno utjecati na onoga tko eli jasno i pribrano razmiljati. U svakom sluaju, unaprijed me ispriajte ako vam moje pitanje zvui kao da zabadam nos gdje mu nije mjesto. Jeste li moda bili negdje jako daleko?" "Pa, i nisam bio jako daleko", namjerno sam joj odgovorio dvosmisleno. Premjestio sam telefonsku slualicu iz lijeve u desnu ruku. "Kako da vam to objasnim... Bio sam na jednom prilino izdvojenom mjestu. Naalost, ne mogu ulaziti u detalje. Imam svoje razloge. Tek sam se maloprije vratio. Odve sam umoran za duga objanjenja." "Sasvim vas razumijem, gospodine Okada, svatko ima svoje razloge. Ne elim vas siliti da mi pruite detaljnija objanjenja. Ne sumnjam da ste jako umorni, zakljuujem to iz vaega glasa. Molim vas, nemojte brinuti zbog mene. Ne bih vas gnjavila u ovo doba noi da se nisam zabrinula da vam se u nekoliko proteklih dana nije moda dogodilo neto jako runo." Pokuao sam joj primjereno odgovoriti, ali zvuci koji su izili iz mojeg grla prije su podsjeali na hropac ribe na suhom nego na odgovor. Neto jako runo, pomislio sam. Od svega to mi se u posljednje vrijeme dogodilo, za to bih mogao rei da je bilo runo? I za to bih uope mogao rei da nije bilo runo? "Hvala vam na brizi," rekoh proistivi grlo, pokuavajui zvuati pribrano, "ali trenutano se osjeam sasvim dobro. Ne mogu rei da mi se u posljednje vrijeme ita dobroga dogodilo, ali ni osobito runoga." "Drago mi je da to ujem." "Umoran sam od svega, nita vie", dodao sam. Malta Kano kratko se nakaljala. "Usput, gospodine Okada, pitam se jeste li moda uoili neku veu tjelesnu promjenu na sebi u nekoliko posljednjih dana?" "Tjelesnu promjenu? Na sebi?" "Upravo tako, gospodine Okada. Svojevrsnu promjenu na vaem tijelu." Podignuo sam glavu i pogledao u svoj odraz na kliznim staklenim vratima verande, ali nisam mogao uoiti nita to bi se moglo nazvati tjelesnom promjenom. Tuirajui se, paljivo sam istrljao svaki dio tijela, ali nisam primijetio nita posebno. "Na kakvu vrstu promjene mislite?" upitao sam je. "Ni sama nisam sasvim sigurna o emu bi mogla biti rije, ali svakomu tko vas pogleda to bi odmah trebalo upasti u oi." Ispruio sam lijevu ruku, oslonio je na stol i zagledao se u dlan, ali nisam ba nita neobino primijetio. Bila je to moja vlastita ruka kakvu je oduvijek znam. Nije se nekim udom pozlatila niti su mi izmeu prstiju narasle plivae koice. Nije bila osobito lijepa, ali ni runa. "Kad kaete da bi svakomu tko me pogleda to odmah trebalo upasti u oi, na to konkretno mislite? Na aneoska krila nasred lea ili neto slino?" "Moda ak neto takvo", odgovorila je Malta Kano uobiajeno smirenim glasom. "Naravno, to je samo jedna od brojnih mogunosti." "Naravno" uzvratio sam. "Dakle, jeste li primijetili neku takvu promjenu?" "Ne bih rekao. Da su mi izrasla krila na leima, to bih dosad svakako primijetio." "Bit e da je tako", odgovorila je Malta Kano. "Ali budite jako oprezni, gospodine Okada. Poznavati vlastito tjelesno stanje nije nimalo lako. Na primjer, vlastitim oima ne moemo izravno vidjeti svoje lice. Moemo jedino vidjeti odraz svojeg lica u zrcalu. Ponavljajui to svakodnevno, mi smo uvjereni da je lik koji vidimo toan, ali to je tek nae uvjerenje." "Pripazit u", rekoh. "Moram vas pitati jo jednu stvar, gospodine Okada. Ve neko vrijeme nikako mi ne uspijeva stupiti u kontakt s Kretom, ba kao to ga do maloprije nisam mogla uspostaviti ni s vama. Moda je sluajnost, ali meni je to vrlo udno. Pitala sam se, niste li vi kojim sluajem upueni u okolnosti..." 175

"Mislite, s vaom sestrom Kretom Kano?" "Da", potvrdila je Malta Kano. "Znate li vi sluajno togod?" Odgovorio sam joj da ba nita ne znam. U tom trenutku nisam mogao zauzeti odreen odnos prema posljednjim dogaajima, pa sam pomislio da je pametnije da Malti Kano preutim injenicu kako sam prije kratkog vremena osobno razgovarao s Kretom Kano i da je, odmah poslije toga, netragom nestala. Bio je to tek moj predosjeaj. "Kreta se jako zabrinula da je izgubila kontakt s vama, gospodine Okada. Sino je izila kazavi mi da vas namjerava posjetiti kako bi ponovno uspostavila kontakt s vama, ali se dosad nije vratila. Iz nekog udnog razloga, vie ne osjeam njezinu prisutnost." "Shvaam. Ako kojim sluajem doe ovamo kazat u joj da vam se smjesta javi", rekoh. Malta Kano je neko vrijeme utjela. "Da vam iskreno kaem, gospodine Okada, jako sam zabrinuta za Kretu. Kao to znate, aktivnosti kojima se ona i ja bavimo daleko su od uobiajenih. Ali, za razliku od mene, ona jo uvijek nije dovoljno dobro upuena u taj i takav svijet. Time ne mislim rei da nije darovita. Zapravo je jako darovita i sposobna, no svoju darovitost jo uvijek ne zna cjelovito i svrsishodno upotrijebiti." "Shvaam." Malta Kano ponovno je zautjela. Njezina utnja je potrajala due nego prethodni put. Imao sam osjeaj da mi oklijeva kazati jo neto. "Halo, jeste li jo uvijek na vezi?" pitao sam. "Jesam, gospodine Okada. I dalje sam na vezi", odgovorila je. "Ako kojim sluajem vidim Kretu, kazat u joj da vam se smjesta javi", ponovio sam. "Puno vam hvala", rekla je Malta Kano. Nakon to mi se jo jednom ispriala zbog kasnog poziva, prekinula je vezu. Odloio sam slualicu i jo jednom pogledao u svoj odraz na staklenim vratima verande. Iznenada sam pomislio da moda nikad vie neu razgovarati s Maltom Kano i da nam se ivotni putevi nee ponovno ukrstiti. Moda e zauvijek nestati iz mojeg ivota. Nisam imao osobit razlog zbog kojeg bih tako mislio, jednostavno mi je takva misao pala na pamet.

Odjednom sam pomislio na ljestve od ueta. Ostavio sam ih da vise u bunaru. to ih prije izvadim i odveem, to bolje. Mogli bi nastati problemi ako ih tko drugi zatekne ondje. A i Kreta Kano je iznenada nestala. Ja sam je posljednji vidio kod bunara. Gurnuo sam runu svjetiljku u dep, obuo cipele i ponovno preao vrt i preskoio zid ograde. Prolazom sam se vratio do naputene kue. Kua u kojoj je ivjela May Kasahara bila je u potpunom mraku. Kazaljke na mojem satu pokazivale su nekoliko minuta do tri ujutro. Uao sam u vrt naputene kue i zaputio se ravno prema bunaru. Ljestve od ueta bile su i dalje vrsto svezane za deblo i padale u bunar, a polutka poklopca bila je otvorena. Zabrinuto sam zavirio u bunar i prigueno se oglasio: "Hej, gospoice Kano!" Nije bilo odgovora. Izvukao sam runu svjetiljku i uperio je prema dnu bunara. Zrake svjetlosti nisu se uspjele probiti sve do dna, ali sam zauo slabaan glas. Ponovno sam je pozvao imenom. "Sve je u redu. Tu sam", zauo sam glas Krete Kano. "to inite tamo dolje?" upitao sam je. "to inim? Isto to i vi, gospodine Okada", odgovorila je priguenim glasom. "Razmiljam, ovo je doista savreno mjesto za razmiljanje." "Istina je," sloio sam se, "ali vaa me sestra maloprije nazvala. Jako se zabrinula zbog vas. Odavno je prola pono, a niste se vratili kui. Kae da vie ne osjea vau prisutnost. Zamolila me da vam kaem da joj se smjesta javite ako sluajno stupim u kontakt s vama." "Shvaam. Hvala vam na trudu." "ujete li me, gospoice Kano? Hoete li mi uiniti uslugu i izai odatle? elim razgovarati s vama." Nije mi odgovorila. Ugasio sam runu svjetiljku i vratio je u dep. "Zato se i vi ne spustite, gospodine Okada? Ovdje moemo na miru razgovarati." 176

Moda nije loa ideja da se ponovno spustim i popriam s Kretom Kano, pomislio sam. Ali onda sam se sjetio pljesnivog vonja i mraka na dnu bunara i odmah osjetio muninu u trbuhu. "Ne, ao mi je, ali ja se vie ne sputam dolje. I vi biste trebali to prije izai. Netko bi mogao ponovno izvui ljestve, a i zrak je ustajao." "Znam. Ipak elim ostati ovdje dolje jo neko vrijeme. Ne brinite se za mene." Nisam mogao nita uiniti sve dok je Kreta Kano eljela ostati na dnu bunara. "Kad sam maloprije razgovarao s vaom sestrom, nisam joj kazao da ste dolazili ovamo. Nadam se da sam pravilno postupio. Uinilo mi se da je pametnije da joj nita ne kaem." "Imate pravo", odgovorila je Kreta Kano. "Molim vas, nemojte rei mojoj sestri da sam tu." Tren potom dodala je: "Ne elim da se brine zbog mene, ali i ja ponekad osjeam potrebu da se prepustim razmiljanju o vlastitoj budunosti. Izai u odavde im s tim zavrim. A sada bih eljela da me ostavite samu, molim vas. Ja vam ne elim praviti probleme." Odluio sam je ostaviti na miru i vratiti se kui, barem za izvjesno vrijeme. Mogu se vratiti ujutro i provjeriti to se dogada s njom. Ako May Kasahara ponovno izvue ljestve tijekom noi, smislit u neko rjeenje i pomoi Kreti Kano da izie iz bunara. Otiao sam kui, svukao se i ispruio na krevet. Uzeo sam knjigu koju sam drao na nonom stoliu i poeo je itati. Bio sam previe uzrujan da bih mogao tako lako zaspati, ali nakon jedva dvije proitane stranice shvatio sam da padam u san. Zatvorio sam knjigu, ugasio svjetlo i ve idueg trena usnuo.

Bilo je devet i pol ujutro kad sam se probudio. Zabrinut zbog Krete Kano, odmah sam se odjenuo i ne umivi se pourio prolazom prema naputenoj kui. Nadvijali su se niski kini oblaci a vlaan i topao jutarnji zrak bio oit znak da bi kia mogla pasti svakog trena. Ljestve od ueta nisu vie bile pokraj bunara. Netko ih je odvezao od debla i nekamo odnio. Obje polutke drvenog poklopca pokrivale su otvor bunara i na svaku je bio stavljen betonski blok. Podignuvi jednu polutku, zagledao sam se prema dnu i pozvao Kretu Kano. Nije bilo odgovora. Pozvao sam je jo nekoliko puta, ali nita. Pomislio sam da je moda zadrijemala pa sam bacio nekoliko kamenia, ali inilo se da na dnu bunara nema vie nikoga. Mora biti da se Kreta Kano uspela i izila iz bunara kad je svanulo, odvezala ljestve i ponijela ih sa sobom. Vratio sam polutku poklopca na otvor bunara i otiao. Vrativi se u prolaz, naslonio sam se na ogradu naputene kue i neko vrijeme promatrao zgradu u kojoj je ivjela May Kasahara. Pomislio sam da bi me mogla primijetiti, kao to i jest u veini sluajeva, ali od nje nije bilo ni traga. Sve oko mene je mirovalo. Nitko se nije uo, niotkuda nije dopirao ni najslabiji zvuk, ak ni cvranje cvraka. Neko vrijeme sam vrhom cipele udarao po zemlji. Odjednom sam sasvim drugaije doivljavao svoju okolinu, kao da je tijekom vremena koje sam proveo na dnu bunara staru stvarnost tog mjesta zamijenila neka nova, meni nepoznata stvarnost. Imao sam taj osjeaj jo od onog trena kad sam iziao iz bunara i otiao kui. Vrativi se kui, otiao sam u kupaonicu i oprao zube. Brada od nekoliko dana prekrivala je moje obraze. Izgledao sam kao upravo spaeni brodolomac s potonulog broda. Bilo je to prvi put u ivotu da sam pustio da mi naraste tolika brada. Nakratko sam se bavio milju da doista pustim bradu, ali sam je ipak odluio obrijati. Iz nekog ni meni ba jasnog razloga pomislio sam da je bolje da izgledam onako kao kad me Kumiko ostavila. Navlaio sam bradu vruim runikom i potom je namazao debelim slojem pjene. Polako i paljivo sam se poeo brijati kako se ne bih posjekao. Prvo vrat, potom lijevi pa desni obraz. Dok sam zavravao s desnim obrazom, odjednom sam u zrcalu ugledao neto od ega mi je zastao dah. Bila je to nekakva modrocrna mrlja. Najprije sam pomislio da sam se sluajno neim uprljao. Obrisao sam preostalu pjenu, dobro se umio vodom i runikom istrljao mjesto na kojem se vidjela mrlja. Ali, nisam je uspio izbrisati. inilo se da je prodrla duboko u kou. Dodirnuo sam je prstom. Taj potamnjeli dio koe uinio mi se malo toplijim od ostatka lica, a nikakvu drugu promjenu nisam osjeao. Bio je to biljeg. Na obrazu mi se pojavio biljeg tono na onom mjestu na kojem sam osjetio veliku toplinu dok sam se nalazio na dnu bunara. 177

Pribliio sam lice zrcalu i najveom moguom panjom pregledao biljeg. Nalazio se tono ispod desne jagodice i bio veliine ake novoroene bebe. Tamnomodra boja podsjeala je na boju tinte koju je Kumiko redovito upotrebljavala u nalivperu Mont Blanc. Prvo objanjenje koje mi je palo na pamet bilo je alergijska reakcija. Moda sam u bunaru doao u kontakt s neim to je prouzroilo koni osip. Na jednak nain koa nekih drugih ljudi reagira na razrjeiva ili lak. Ali to je ondje dolje, na dnu bunara, moglo izazvati takvu reakciju? Nisam li runom svjetiljkom pretraio i najmanji zakutak bunara, od zemljanog dna do betonskih zidova? Osim toga, zar alergije ili osipi ostavljaju takve jasno uoljive biljege? Uhvatila me svojevrsna panika. Na nekoliko trenutaka izgubio sam osjeaj za ravnoteu, kao kad na plai ovjeka zapljusne golemi val pa se zanese i padne. Runik mi je ispao iz ruke. Sruio sam koaru za otpatke i nogom udario u neto, nesuvislo mrmljajui rijei. Potom sam se uspio sabrati i, oslonivi se o umivaonik, poeo staloeno i hladnokrvno razmiljati kako da se postavim prema novonastaloj situaciji. Pomislio sam da je najpametnije da priekam i vidim to e se dalje zbivati s biljegom. Ako zatreba, uvijek mogu otii lijeniku. Moda je rije o nekom privremenom poremeaju koji e ubrzo sam od sebe nestati. Biljeg je nastao u svega nekoliko dana, pa e moda istom brzinom i nestati. Otiao sam u kuhinju i skuhao si kavu. Bio sam gladan, ali kad god bih poeo jesti moj bi apetit iezao poput vode u pustinjskom privienju. Ispruio sam se na kau i promatrao kiu koja je u meuvremenu poela padati. Svako malo otiao bih u kupaonicu i pogledao se u zrcalo, ali nisam mogao uoiti nikakvu promjenu na biljegu. Taj dio mojeg obraza sada je bio tamnomodre boje. Kako je i zbog ega taj biljeg nastao? Mogao sam se sjetiti samo jednog dogaaja koji je moda mogao prouzroiti taj biljeg. To se zbilo u trenutku kada sam proao kroz zid u snovitom privienju pred zoru na dnu bunara. Tajnovita ena koja mi je voljela telefonirati dok kuham pagete pomogla mi je proi kroz zid kako bih pobjegao od opasnog neznanca koji je otvorio vrata i uao u sobu. U trenutku kada sam proao kroz zid, sasvim jasno sam osjetio neku neobinu vrelinu na obrazu. Upravo na istom mjestu na kojem se pojavio biljeg. Nisam si mogao objasniti kakva bi veza mogla postojati izmeu prolaska kroz zid i nastanka biljega na mojem licu. ovjek bez lica me u predvorju hotela upozorio. "Pogrean je trenutak", kazao mi je. "Za vas sada ovdje nema mjesta." No nisam obratio pozornost na njegovo upozorenje nego sam produio dalje. Bio sam ljut na Noborua Watayu i nisam elio priznati da sam izgubio osjeaj za orijentaciju. A ishod svega je taj biljeg. Moda je taj biljeg predstavljao osobit znak koji mi je utisnula ta udnovata vizija ili privienje. "To nije bio san", govorio mi je novonastali biljeg, "to se uistinu dogodilo. I svaki put kad se pogleda u zrcalo sjetit e se toga." Odmahnuo sam glavom. Odjednom se nakupilo previe stvari koje nisam uspijevao razjasniti. Jedino to mi je bilo sasvim jasno, bilo je to da ba nita ne razumijem. Ponovno sam poeo osjeati kako mi u glavi tue. Umorio sam se od velikog mozganja. I svega ostaloga. Otpio sam gutljaj sada ve mlake kave i nastavio promatrati kiu kako pada.

Tog sam poslijepodneva nazvao ujaka da malo proavrljam s njim. Osjeao sam potrebu da s nekim porazgovaram, svejedno s kime. Sve snanije sam se osjeao sve udaljenijim od svijeta stvarnosti. Kad me pitao kako je Kumiko, odgovorio sam mu da je dobro jer nisam elio ulaziti u pojedinosti. Zapravo sam mu kazao da je otila na krai poslovni put. Mogao sam mu rei to se uistinu zbivalo s nama, ali jednostavno nisam imao snage ni volje prepriavati nedavne dogadaje bilo kakvim smislenim redoslijedom. Ni meni samom jo uvijek nije bilo jasno to se dogodilo, i kako bih to uope mogao objasniti nekome drugome? Odluio sam ujaku zatajiti pravu istinu, barem za neko vrijeme. "Ti si svojedobno ivio u ovoj kui, zar ne?" upitao sam ga.

178

"Naravno da sam ivio", odgovorio je. "Kojih est ili sedam godina. Samo as, da se sjetim... Kupio sam je kad mi je bilo trideset i pet godina i tu sam ivio do svoje etrdeset i druge, znai sedam godina. U ovaj stan sam se preselio kad sam se oenio. U toj sam kui ivio sasvim sam." "Pitam se, je li ti se ita runo dogodilo dok si u njoj ivio?" "Ita runo? Kako to misli?" upitao je donekle zbunjeno moj ujak. "Recimo, da si se razbolio ili prekinuo s djevojkom, ili neto slino." Moj se ujak veselo nasmijao. "Prekinuo sam s mnogo vie djevojaka nego samo s jednom, to je sigurno. Ali dok sam ivio u toj kui moda samo s jednom, i to zato jer sam ja tako elio. A to se bolesti tie... ne, ba nita osobito. Istina, odstranili su mi malu izraslinu sa zatiljka i to je sve ega se sjeam. Sjedei jednom zgodom u frizerskom salonu, frizer ju je otkrio i posavjetovao me da je odem operirati. Zato sam otiao lijeniku, i ispostavilo se da je rije o sasvim bezazlenoj izraslini. To je bio prvi i posljednji put da sam otiao lijeniku dok sam ivio u toj kui." "Znai da nema runih uspomena koje bi te vezivale za ovo mjesto?" "Ne, nijednu", kazao je moj ujak nakon to je malo promislio. "Ali, reci mi, odakle ti takva pitanja padaju na pamet?" "Ne boj se, ne radi se ni o emu ozbiljnom", rekoh. "Kumiko je prije neki dan otila nekoj gatari i ona joj je napunila glavu kojekakvim bedastoama o tome kako ova kua donosi nesreu i jo kojeta", slagao sam. "Za mene su to obine gluposti, ali svejedno sam joj obeao da u te pitati." "Kopam. Ni ja nemam pojma o takvim stvarima niti se imalo razumijem u njih. ivio sam u toj kui i ini mi se da je s njom sve u najboljem redu, ne vidim to bi to zloslutno moglo biti u njoj. Naravno, kua Miyawakijevih je sasvim druga pria, ali oni su prilino udaljeni od vas." "Kakvi su sve ljudi ivjeli u ovoj kui nakon to si ti otiao?" pitao sam ga. "ekaj, da se sjetim... Poslije mene je tu ivio srednjokolski profesor s obitelji, koje tri godine, a poslije njih mladi brani par, pet godina. Mu se bavio nekim gospodarskim poslom, ali vie se ne mogu sjetiti kojim. Ne mogu se zakleti da su svi koji su ivjeli u toj kui vodili veseo i bezbrian ivot. Jedna agencija za iznajmljivanje stanova i kua vodila je te poslove za mene. Nikada se nisam upoznao s tim ljudima i ne znam zbog ega su otili, ali nisam uo da se ikad ikome neto runo dogodilo. Koliko sam ja shvatio, ta im je kua bila odve mala, pa su se i jedni i drugi eljeli preseliti u neku veu kuu ili moda kupiti vlastitu." "Netko mi je jednom zgodom kazao da je na ovom mjestu protok struje onemoguen. Govori li ti to ita?" "Protok struje je onemoguen?" zbunjeno je ponovio moj ujak. "Vjeruj mi, ni ja ne razumijem to to znai. Tako su mi rekli." Moj se ujak nakratko zamislio. "Ne, ba nita mi ne pada na pamet. Mislim da nije bilo osobito mudro to su zagradili oba kraja prolaza. Kad ovjek malo bolje promisli, cesta koja nema svoj ulaz i izlaz, koliko god bila mala, nema nikakva smisla. Glavna odlika jedne ulice, ceste ili rijeke jest njena prometnost, njena protonost. Ako se zagrade, nikamo ne vode." "Ima pravo", sloio sam se. "Ima jo jedna stvar koju te elim pitati. Dok si ivio u ovoj kui, jesi li ikada zauo kliktaj ptice navijalice?" "Ptice navijalice?" pitao je moj ujak. "Kakva ti je to ptica?" Objasnio sam mu, koliko sam mogao, sve o ptici navijalici i kako je obiavala sletjeti na neko od stabala u susjedstvu i jednom dnevno ispustiti kliktaj koji je zvukom podsjeao na odvijanje opruge. "To mi je potpuna novost", rekao je. "Nikad nisam uo ni vidio takvu pticu. Zna da me ptice jako zanimaju, i volim sluati njihov pjev, ali jo nikad nisam uo da je netko spomenuo takvu pticu. Misli li da ta ptica ima neke veze s kuom?" "Ne, ne bih rekao. Samo sam se pitao jesi li je ikad primijetio." "Zna to, ako zbilja eli imati pouzdane i detaljne informacije o takvim stvarima, o ljudima koji su ivjeli u toj kui poslije mene i slino, mora razgovarati sa starim 179

gospodinom Ichikawom, vlasnikom agencije za nekretnine pokraj postaje u Setagayi. Objasni mu da sam te ja poslao. On se godinama brinuo o toj kui. ivi u toj etvrti jo od malih nogu i vjerojatno ti moe rei sve to eli. Od njega sam saznao sve detalje o kui Miyawakijevih. On ti je jedan od onih staraca koji vole priati. Svakako ga potrai." "Hvala ti, svakako hou." "Nego, ima li kakvih vijesti za tvoje novo zaposlenje?" "Jo nita, za sada. Pravo da ti kaem, nisam ga ozbiljnije ni traio. Kumiko radi, ja vodim brigu o kui i nekako se uspijevamo izvui." Imao sam dojam da moj ujak nakratko razmilja o neemu. "Ako ti zagusti i pone gorjeti pod nogama, svakako me obavijesti. Moda u ti ja moi pomoi." "Neu zaboraviti, ako se stvari zakompliciraju svakako u ti se javiti", zahvalio sam mu i tako je na razgovor zavrio. Pomislio sam nazvati starog posrednika za nekretnine i pitati ga za povijest kue i ljude koji su ivjeli u njoj prije mene, ali sam naposljetku odustao. inilo mi se krajnje smijenim to uope razmiljam o takvim stvarima. itavog poslijepodneva kiica je nastavila padati jednakim ustrajnim ritmom, vlaei krovove kua, kronje drvea i samu zemlju. Za ruak sam napravio tost i podgrijao limenku juhe i ostatak poslijepodneva proveo leei na kauu. Pomislio sam otii u kupnju u najbliu samoposlugu, ali sam nakon kraeg razmiljanja ipak odustao. Nisam elio da me ljudi vide s biljegom na licu. Poalio sam to sam se obrijao. U hladnjaku sam imao jo malo povra i u ormariu nekoliko konzervi. I neto rie i jaja. Imao sam dovoljno hrane za idua dva ili tri dana. Leei na kauu, nisam se bavio odredenim mislima. itao sam knjigu, sluao kasete ozbiljne glazbe ili zurio u kiu to je padala po dvoritu. Imao sam dojam da je moja sposobnost promiljanja bila jako smanjena, moda ba zbog tog odve dugog i pretjerano napregnutog mozganja u mranom dnu bunara. Ako bih se pokuao usredotoiti na odreenu misao, istog trena bih osjetio tupu bol u glavi, kao da ju je netko njeno stegnuo u krip. Ako bih se pokuao prisjetiti neega, zabolio bi me svaki mii i ivac u tijelu. Imao sam osjeaj da sam se pretvorio u limenog ovjeka iz arobnjaka iz Oza, zglobovi su mi zahrali, kripali su i bili slabo podmazani. Svako malo otiao bih u kupaonicu i provjerio izgled biljega na desnom obrazu. Nije se poveavao ni smanjivao. ak je i intenzitet boje bio isti. Jednog trena sam primijetio da nisam obrijao dio brade iznad gornje usne. Ponovno sam navlaio lice, namazao pjenu i dovrio ono to sam zbog smetenosti i otkria biljega bio zaboravio obrijati. Odlazei do kupaonice i zrcala i vraajui se na kau, odjednom sam se sjetio rijei koje mi je Malta Kano uputila u naem posljednjem telefonskom razgovoru. "Moemo jedino vidjeti odraz svojeg lica u zrcalu. Ponavljajui to svakodnevno mi smo uvjereni da je lik koji vidimo toan, ali to je tek nae uvjerenje. Molim vas, budite jako oprezni." Da bih se uvjerio, otiao sam u spavau sobu i pogledao se u veliko sobno zrcalo kojim se Kumiko koristila kad bi se odijevala. No, biljeg se i dalje jednako vidio. Osim tog biljega, na tijelu nisam mogao primijetiti bilo kakvu drugu promjenu. Izmjerio sam temperaturu, ali bila je sasvim normalna. Osim to gotovo tri puna dana nisam nita jeo pa sam istodobno osjeao i glad i odreenu muninu (a to je vjerojatno bio samo slabiji eho onoga to sam osjeao na dnu bunara), moje je tijelo radilo sasvim normalno. Poslijepodne je proteklo mirno. Nitko nije nazvao. Potanski sandui je bio prazan. Nitko nije preskoio ogradu dvorita i doao iz prolaza. Glasovi iz susjedstva nisu remetili tiinu. Make se nisu vrzmale dvoritem, nigdje ni traga pticama. Povremeno bi se zaulo cvranje pokojeg cvrka, ali bez uobiajenog intenziteta. Malo prije sedam osjetio sam glad pa sam si pripravio jednostavnu veeru od povra i konzervirane hrane. Prvi put u posljednjih nekoliko godina sluao sam veernje vijesti na radiju, ali ni u svijetu se nije dogaalo nita osobito. Nekoliko tinejdera je poginulo u automobilskoj nesrei kad se auto u kojem su se nalazili pri velikoj brzini zabio u zid. Direktor podrunice i ostali zaposlenici jedne od vodeih banaka bili su pod policijskom 180

istragom zbog osnovane sumnje da su nezakonito odobravali odreene zajmove. Tridesetestogodinja kuanica iz Machide smrtno je stradala kad ju je na ulici ekiem izudarao neki mladi. Ali, to su sve bile vijesti iz nekog drugog, meni dalekog svijeta. Jedina stvar koja se dogaala u svijetu u kojem sam ja ivio, bila je kia to je padala po dvoritu. Neujno i njeno. Kad su kazaljke na satu pokazale devet sati, ustao sam s kaua i otiao u krevet. Nakon to sam dovrio poglavlje iz knjige koju sam poeo itati, ugasio sam svjetlo i zaspao. Iznenada sam se probudio. Srce mi je luaki lupalo. Nisam se mogao sjetiti to sam sanjao, oito neto napeto. U sobi je i dalje vladao potpun mrak. Nisam se mogao sjetiti gdje se nalazim. Prolo je prilino vremena dok sam shvatio da sam u vlastitoj kui, u vlastitom krevetu. Kazaljke na satu pokazivale su nekoliko minuta poslije dva. Vjerojatno je moje isprekidano i neredovito spavanje na dnu bunara prouzroilo tu zbrku izmeu sna i jave. Pribravi se, osjetio sam potrebu za mokrenjem. Vjerojatno je za to bilo zasluno onih nekoliko boca piva koje sam popio prije odlaska u krevet. Bio bih radije nastavio spavati, ali nisam imao izbora. Kad sam se uspravio i sjeo na rub kreveta, moja ruka dodirnula je kou nekoga tko je spavao pokraj mene. Nisam se osobito iznenadio. Bila je to strana na kojoj je Kumiko uvijek spavala. Odjednom sam shvatio da Kumiko vie ne ivi sa mnom i da me ostavila. Netko drugi je spavao pokraj mene! Suspregnuo sam dah i upalio svjetlo pokraj uzglavlja. Ugledao sam Kretu Kano.

13
Nastavak ispovijedi Krete Kano

Okrenuta tijelom prema meni, Kreta Kano je vrsto spavala, sasvim gola. Mogao sam vidjeti dvije lijepo oblikovane dojke, dvije male ruiaste bradavice, a ispod savreno ravnog trbuha ljupki trokut crnih stidnih dlaica koji je podsjeao na osjenano mjesto na crteu kakvog majstora. Koa joj je bila izrazito svijetla i svjetlucava. Ne mogavi si objasniti njenu prisutnost, zapanjeno sam zurio u njezino lijepo tijelo. Koljena su joj bila vrsto stisnuta jedno uz drugo i blago svijena, noge savreno poravnane. Kosa joj se rasplela prekrivajui gornju polovicu lica pa joj nisam mogao vidjeti oi, ali oito je bila u dubokom snu. Kad sam upalio svjetiljku pokraj uzglavlja, uope se nije pomaknula i disanje joj je bilo tiho i pravilno. Ja sam se meutim sasvim razbudio. Iz ormara sam izvadio tanak ljetni pokriva i njime je pokrio. Potom sam ugasio svjetiljku i jo uvijek odjeven u pidamu, otiao u kuhinju i sjeo za stol. Iznenada sam se prisjetio biljega na licu. Taj dio koe i dalje je bio izrazito topao na dodir. Nisam se morao otii pogledati u zrcalo. Sve vie sam bio uvjeren da taj biljeg nije bio tek beznaajna pojava na koi koja e sama od sebe preko noi nestati. Pomislio sam da e biti najpametnije da im svane potraim najblieg dermatologa. Ali to da mu odgovorim ako me upita za miljenje o moguem razlogu pojave biljega? Da sam na dnu bunara proveo dva ili tri dana? I da se ondje nisam bavio tekim tjelesnim radom nego razmiljanjem. Jer smatram da je dno bunara idealno mjesto za takvo to. Ne, sa sobom nisam ponio nimalo hrane. Ne, taj se bunar ne nalazi na mojem posjedu, pripada drugoj kui. Naputenoj kui u susjedstvu. Jest, istina je, onamo sam otiao bez iijeg doputenja. Uzdahnuo sam. To su oito stvari koje nikad nikomu neu moi objasniti. Nalaktio sam se na stol i nesvjesno poeo razmiljati o nagom tijelu Krete Kano. Leala je u dubokom snu u mojem krevetu. Sjetio sam se sna kad su nam se tijela spojila, a ona na 181

sebi imala Kumikinu haljinu. Jo uvijek sam se savreno tono sjeao dodira njezine koe, teine njezinog tijela. Morat u detaljno upamtiti redoslijed tog dogaaja, inae vie neu moi razlikovati trenutak u kojem je prestala stvarnost i zapoelo nestvarno. Zid koji je dijelio ta dva svijeta poeo je nestajati. Barem u mojem sjeanju stvarno i nestvarno postojali su jednako skladnom teinom i ivopisnou. Vodio sam ljubav s tijelom Krete Kano, a u isto vrijeme i nisam. Ne bih li se oslobodio tih zbunjujuih i zbrkanih seksualnih slika otiao sam do umivaonika i umio se hladom vodom. Malo kasnije otiao sam u spavau sobu i pogledao Kretu Kano. I dalje je vrsto spavala. Pokriva je pomaknula do struka. S mjesta na kojem sam stajao mogao sam vidjeti jedino njezina lea. Gledajui ih, sjetio sam se posljednjeg pogleda na Kumikina lea. Kad malo bolje razmislim, Kreta Kano bila je graena zapanjujue slino Kumiko. Tu slinost nisam uspio prije zamijetiti jer su njihove frizure i ukus u odijevanju i minki bili sasvim razliiti. Ipak, bile su iste visine i inilo mi se gotovo iste teine. Vjerojatno su nosile isti konfekcijski broj. Odnio sam ljetnji pokriva do dnevne sobe, ispruio se na kau i otvorio knjigu. itao sam povijesnu studiju koju sam posudio u oblinjoj knjinici. Knjiga se bavila japanskom vladavinom Mandurijom tijekom njezine okupacije kao i ratnim sukobima sa Sovjetima u Bitki za Nomonhan. Pria porunika Mamiye pobudila je moje zanimanje za dogaaje s azijskog kontinenta iz tog razdoblja i bio sam posudio nekoliko knjiga na tu temu, meutim, nakon desetak minuta itanja krajnje zamrenih povijesnih zbivanja osjetio sam da tonem u san. Odloio sam knjigu na pod, namjeravajui odmoriti oi nekoliko trenutaka, ali odmah sam zaspao i ne ugasivi svjetlo. Probudio me zvuk iz kuhinje. Kad sam ustao pogledati to se dogaa, zatekao sam Kretu Kano kako priprema doruak. Na sebi je imala bijelu majicu bez rukava i plave kratke hlae koje su pripadale Kumiko. "A gdje je vaa odjea?" pitao sam je bunovno. "Oh, ao mi je. Vi ste spavali, pa sam bila toliko slobodna i posudila odjeu vae ene. Znam da je to nepristojno, ali nisam imala to odjenuti", rekla je Kreta Kano, okrenuvi glavu u mojem smjeru. Ponovno se vratila stilu frizure i minki iz ezdesetih, osim to nije imala umjetne trepavice. "Nema problema", rekoh. "Ali ono to me zanima jest to se dogodilo s vaom odjeom?" "Izgubila sam je", rekla je zamiljeno. "Izgubili ste je?" "Aha, negdje usput sam je izgubila." Uao sam u kuhinju i naslonivi se na stol, promatrao Kretu Kano kako priprema omlet. Spretnim pokretima je razbila jaja, dodala zaine i umutila sadraj. "Znai li to da ste ovamo doli nagi?" "Sasvim tono ste zakljuili", rekla je Kreta Kano kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. "Dola sam sasvim naga. I vi to jednako dobro znate, vi ste me pokrili." "Istina je", promrmljao sam. "Ali volio bih znati gdje i kako ste izgubili svoju odjeu, i kako ste uspjeli sve dovde doi bez iega na sebi?" "Ni ja ne znam vie od vas", rekla je, nakrivila tavu i omlet okrenula na drugu stranu. "Ni vi ne znate vie od mene?" ponovio sam. Kreta Kano je prebacila omlet na tanjur i ukrasila ga s nekoliko cvjetia svjee skuhane brokule. Takoer je pripremila tost i kavu i sve sloila na stol. Ja sam iznio maslac i sol i papar. Tada smo, poput tek vjenanog para, sjeli za stol jesti, gledajui jedno u drugo. U tom trenutku sam se sjetio svog biljega. Kreta Kano se nimalo nije iznenadila kad je pogledala u mene, i nije me pitala za nj. Dodirnuo sam taj dio obraza: bio je jednako topao kao i prije. "Boli li vas to?" "Ne, nimalo", odgovorio sam. Kreta Kano se zagledala u moje lice. "Izgleda kao biljeg", rekla je. "Istina je, i meni izgleda kao biljeg. Pitam se trebam li otii lijeniku ili ne." 182

"ini mi se da u vaem sluaju lijenik nee biti od velike koristi." "Bojim se da je tako, ali ne mogu se praviti kao da ga nema." Drei vilicu u ruci, Kreta Kano se zamislila. "Ako trebate otii u kupnju u supermarket ili neto slino, ja to mogu obaviti umjesto vas. Moete ostati kod kue koliko vas volja, naravno ako vam se ne izlazi van." "Zahvaljujem na ponudi, ali vjerojatno i vi imate neke svoje poslove koje trebate obaviti. Ni ja se ne mogu ovdje zauvijek skrivati." Kreta Kano se ponovno zamislila. "Moja sestra e vjerojatno znati kako trebate postupiti s biljegom." "Hoe li vam smetati da u moje ime stupite u kontakt s njom?" "Ona je ta koja uspostavlja kontakte s drugim ljudima, njima nije mogue stupiti u vezu s njom", rekla je Kreta Kano i zagrizla u komad brokule. "Ali, pretpostavljam, barem vi moete stupiti u kontakt s njom?" "Naravno, sestre smo." "Onda kad idui put budete razgovarali s njom, pitajte je to kae za moj biljeg. Ili joj moete kazati da mi se javi." "ao mi je, ali ja to ne mogu uiniti. Ne doputa mi da joj se obraam u tue ime. To je svojevrsno pravilo, bez obzira na to o kome je rije." Uzdahnuo sam premazujui tost maslacem. "Hoete rei, ako postoji neto o emu elim razgovarati s Maltom Kano, ne preostaje mi drugo nego ekati da se ona meni javi?" "Tono tako", rekla je Kreta Kano kimnuvi glavom. "Ali ako vas taj biljeg ne boli ili ne svrbi, moda je najpametnije da za izvjesno vrijeme zaboravite na njega. Ja takvim stvarima nikada ne pridajem vanost. A mislim da ni vi ne biste trebali. Ponekad takvi biljezi predstavljaju svojevrsne medicinske fenomene." "Nadam se da je tako", rekoh. Nekoliko iduih minuta jeli smo utke. Nisam sjedio za stolom i dorukovao s drugom osobom otkako je Kumiko otila od kue. Kad sam joj to kazao, imao sam dojam da joj je bilo jako drago. "Smeta li vam to sam odjenula odjeu vae ene ne pitavi vas za doputenje?" rekla je, oito zabrinuta. "Ne, nije rije o tome. Uope mi ne smeta to nosite Kumikinu odjeu. Naposljetku, ona je tu odjeu ostavila. Nego, volio bih znati kako ste izgubili svoju odjeu." "Ne samo odjeu, nego i cipele." "Pa kako se to dogodilo?" "Ne mogu se sjetiti", rekla je Kreta Kano. "Jedino to znam, jest da sam se probudila u vaem krevetu bez iega na sebi. Uope se ne sjeam to se prije toga dogodilo." "Vi ste se doista spustili u bunar nakon to sam ja otiao, imam li pravo?" "Toga se sjeam. Ondje dolje sam zaspala. Ali ne mogu se sjetiti niega poslije toga." "Znai li to da se uope ne sjeate kako ste izali iz bunara?" "Niega se ne sjeam. U mojoj glavi je praznina" rekla je Kreta Kano podignuvi oba kaiprsta i pokazujui udaljenost od otprilike dvadesetak centimetara. Koliko je vremena ta udaljenost trebala predstavljati, nije mi bilo jasno. "Onda se vjerojatno ne sjeate ni to ste uinili s ljestvama. I one su nestale. Znate li to?" "Ne znam ba nita o ljestvama. Uope se ne sjeam jesam li se uspela njima kako bih izila iz bunara." Zagledao sam se u alicu s kavom koju sam drao u ruci. "Biste li mi mogli pokazati svoja stopala?" pitao sam je. "Samo izvolite, pogledajte" rekla je Kreta Kano. Sjela je na stolicu kraj mene i obje noge ispruila prema meni. Uhvatio sam je za glenjeve i zagledao se u njezina stopala. Bila su ista. Divno oblikovana, njezina su stopala bila sasvim ista, nigdje ni najmanje ogrebotine, ni traga blata ili prljavtine od hodanja bosim nogama. "Ni blata a ni ogrebotina", rekoh. "I sama vidim", odgovorila je Kreta Kano. 183

"Juer je cijeli dan kiilo. Da ste izgubili cipele i hodali bosi, noge bi vam bile blatnjave. Osim toga, morali ste doi kroz dvorite. A noge su vam sasvim iste i niste ostavili ni blatnjave otiske stopala." "Shvaam." "A to znai da ovamo, bez obzira na to odakle doli, niste uli bosi." Kreta Kano je blago nakrivila glavu na jednu stranu, gledajui u mene s divljenjem. "Sasvim logino ste zakljuili", rekla je. "Moda sam logiki zakljuio, ali to nas svejedno nee nikamo odvesti", rekoh. "Gdje ste to izgubili odjeu, ukljuujui i cipele, i kako ste otamo doli ovamo?" Kreta Kano je odmahnula glavom. "Nemam pojma", odgovorila je.

Dok je stajala za sudoperom, zaokupljena pranjem posua, ja sam sjedio za stolom i razmiljao o tome. Naravno, ni ja nisam imao pojma to joj se uistinu dogodilo. "Dogaaju li vam se takve stvari esto, na primjer, da se ne moete sjetiti gdje ste bili?" upitao sam je. "Ovo nije prvi put da mi se neto slino dogodilo, to da se ne mogu sjetiti gdje sam bila ili to sam inila. Istina, to mi se ne dogaa jako esto. Jo jednom zgodom sam izgubila odjeu. Ali ovo je prvi put da sam izgubila svu svoju odjeu i cipele i ostale stvari." Kreta Kano je zatvorila slavinu i poistila stol vlanom krpom za posue. "Znate, posljednji put mi svoju priu niste ispriali do kraja. Stali ste usred prie i nestali. Sjeate li se? Ako nemate nita protiv, volio bih uti ostatak. Ispriali ste mi kako su vas mafijai prisilili da za njih radite kao prostitutka, ali ne i to se dogodilo nakon to ste upoznali Noborua Watayu i spavali s njime." Kreta Kano se naslonila na kuhinjski sudoper i zagledala u mene. Kapljice vode su joj curile niz ruke i s vrhova prstiju padale na pod. Obrisi njezinih bradavica jasno su se nazirali kroz bijelu majicu. Pomislio sam na njezino nago tijelo koje sam vidio jedva nekoliko sati prije. "Nemam nita protiv. Ispriat u vam sve to se poslije toga dogodilo. Evo odmah." Kreta Kano je ponovno sjela na stolicu prekoputa mene. "Onog dana sam otila usred svoje prie jer vam je tada nisam bila spremna cijelu ispriati. Poela sam je priati jer sam pomislila da vam trebam kazati punu istinu i to sam sve uistinu doivjela. No, nisam vam to uspjela ispriati do samog kraja. Mora biti da ste se zapanjili kad sam nestala onako naglo." Kreta Kano je poloila ruke na stol i gledala u mene dok je govorila. "Istina je, osjeao sam se zbunjeno, premda to nije najudnija stvar koja mi se u posljednje vrijeme dogodila."

"Kao to sam vam prije rekla, posljednja osoba s kojom sam spavala kao tjelesna prostitutka bio je Noboru Wataya. Kad sam se drugi put s njim srela, zbog njegove elje da upozna Maltu Kano, smjesta sam ga prepoznala. Premda bih to voljela, tog ovjeka nije mogue zaboraviti. Je li se on mene sjetio ili nije, to vam ne mogu rei sa sigurnou. Nije tip osobe koji pokazuje osjeaje. Dopustite mi da se vratim unatrag i krenem redom. Prolo je otprilike est godina otkako sam ga upoznala kao jednog od svojih brojnih klijenata. Kao to znate, u to vrijeme uope nisam osjeala tjelesnu bol. I ne samo bol, nisam imala nikakav osjeaj. ivjela sam u potpunoj obamrlosti. Naravno, osjeala sam kad je neto bilo vrelo ili hladno. Ali osjeti takvog tipa kao da su potjecali iz svijeta koji nije imao nikakve veze sa mnom. Zbog toga nisam osjeala ni najmanju grinju savjesti to svoje tijelo prodajem mukarcima. Mogli su initi sa mnom to su eljeli, sve to sam osjeala nije pripadalo meni. Moje tijelo lieno bilo kakvih osjeaja nije pripadalo meni.

184

Dakle, ve sam vam ispriala kako su me mafijai uvukli u svoj lanac prostitucije. Kad bi mi kazali da spavam s mukarcima, ja sam to inila i kad bi me platili, ja sam to uzimala. Na tom mjestu sam stala, zar ne?" Kimnuo sam glavom. "Tog dana su mi rekli da odem u sobu na esnaestom katu hotela u centru grada. Sobu je rezervirao klijent neuobiajenog prezimena Wataya. Pokucala sam na vrata i uavi unutra, zatekla ovjeka koji je sjedio na kauu. Pio je kavu koju mu je netko od posluge donio i itao neku knjigu. Na sebi je imao zelenu polo majicu i smee prugaste pamune hlae. Kosa mu je bila kratka. Nosio je naoale tamnosmeih okvira. Na stolu pred njim stajali su alica, posuda s kavom i knjiga. inilo se da je duboko zaokupljen onim to je itao, nije dizao pogled s knjige. Vanjtinom nije ostavljao osobit dojam, ali sam u njegovim oima odmah uoila neto vrlo nastrano. Kad su nam se pogledi prvi put sreli, pomislila sam da sam ula u pogrenu sobu. Ali, nisam pogrijeila. Kazao mi je da uem i zakljuam vrata. I dalje sjedei na kauu, ne kazavi ni rije, pogledom je polako odmjerio moje tijelo, od glave do pete. To je neto sasvim uobiajeno. Uavi u sobu, veina klijenata zatraila bi da se okrenem sprijeda i odostraga. Oprostite to vas pitam, ali jeste li ikad spavali s prostitutkom?" Odgovorio sam joj da nisam. "Jednostavno su razgledali robu kao bilo to drugo to se kupuje. Ne treba dugo da se ena navikne da je gledaju na takav nain. Na kraju, klijenti plaaju uslugu, sasvim je normalno da razgledaju robu koju kupuju. Nain na koji me taj ovjek gledao bio je sasvim drugaiji. inilo se da gleda negdje duboko u moju unutranjost. Od njegovih sam se pogleda poela osjeati nelagodno, imala sam dojam da sam prozirna. Dakako, zbunila sam se. Iz ruke mi je ispala torba, jedvaujno odjeknuvi, ali bila sam toliko oamuena da sam toga postala svjesna tek nekoliko sekunda poslije. Sagnula sam se kako bih podignula torbu. Pri padu otkvaila se kopa i moja kozmetika se rasula. Usporeno sam podignula maskaru za oi, ru za usne i malenu boicu kolonjske vode i jedno po jedno vraala u torbu. On me je sve vrijeme pozorno promatrao onim svojim rendgenskim pogledom. Nakon to sam sve stvari vratila u torbu, kazao mi je da se svuem. Rekla sam mu da bih se eljela istuirati jer sam se jako znojila. Tog dana je bilo jako vrue i sparno i ja sam se putujui podzemnom eljeznicom oznojila. Odgovorio mi je da mu to ne smeta, da ima jako malo vremena i da se zato smjesta svuem. Kad sam bila sasvim naga kazao mi je da legnem potrbuke, to sam i uinila. Naloio mi je da se ne miem, da oi sve vrijeme drim zatvorene i da ne govorim dok mi on ne kae. Sjeo je kraj mene sasvim odjeven. Nita drugo nije uinio. Ni prstom me nije dodirnuo. Jednostavno je sjedio i gledao u moje nago tijelo. Desetak minuta leala sam sasvim nepokretno. Mogla sam osjetiti kako mu se pogled gotovo bolnom prodornou zabija u moj zatiljak, lea, guzove i noge. Pomislila sam da je moda impotentan. I takvi klijenti se pojave s vremena na vrijeme. Plate prostitutku, kau joj da se svue i gledaju je ne taknuvi je. Neki trae da se svue i onda u pred njom masturbiraju. Svakakvi tipovi mukaraca odlaze prostitutkama, iz kojekakvih razloga. Zbog toga sam pretpostavila da je i on jedan od takvih. Poslije nekog vremena meutim, ispruio je ruku i poeo me dodirivati. Njegovih deset prstiju usporeno se kretalo mojim tijelom, od ramena du lea, od slabina preko guzova, traei neto. To nije bila predigra ni neki poseban oblik masae. Njegovi prsti su pretraivali moje tijelo najveom moguom panjom, kao da prate smjer odreene ceste na zemljopisnoj karti. Za sve vrijeme dok je dodirivao i ispitivao moje tijelo, inilo se da je obuzet razmiljanjem. Ali, ne onako kao to se netko zamisli pred odreenim poslom, nego krajnje ozbiljno. Jednog trena se inilo da njegovi prsti sasvim sluajno lutaju od mjesta do mjesta, a ve idueg bi zastali i dugo se zadrali na odreenom dijelu tijela. Najprije sam imala dojam da njegovi prsti pokazuju zbunjenost, a potom samopouzdanje. Shvaate li to vam govorim? Imala sam osjeaj da je svaki njegov prst zasebno ivo bie koje razmilja svojom glavom. Bio je to vrlo udan osjeaj. udan i uznemiruju. 185

Pa ipak, dodir njegovih prstiju snano me uzbudio. Nikad prije mi se nita slino nije dogodilo. Prije nego to sam se poela prostituirati, za mene su spolni odnosi bili jedino izvor boli. Pri samoj pomisli na spolne odnose osjetila bih velik strah od boli koju sam ve dobro poznavala. Sasvim suprotno se dogodilo nakon to sam postala prostitutka. Nisam osjeala nita. Nisam vie osjeala ni najslabiju bol, ali ni doivljavala bilo kakav drugi osjeaj. Uzdisala bih i pretvarala se da sam seksualno uzbuena kako bih zadovoljila klijenta, ali to je bila puka gluma. Dok me je on dodirivao, meutim, moji uzdasi su bili duboki i iskreni. Izlazili su iz najskrovitijih dijelova mojeg tijela. Osjeala sam da se neto u meni poelo pokretati, kao da je sredite gravitacije duboko u meni mijenjalo poloaj iz jednog dijela tijela u drugi. Naposljetku je prestao pomicati prste. Drei obje ruke na mojem struku, inilo se da razmilja. Kroz jagodice njegovih prstiju mogla sam osjetiti da polako dolazi k sebi i poinje normalno disati. Zatim je poeo svlaiti odjeu sa sebe. Drala sam oi zatvorene i lice zagnjureno u jastuk, iekujui sa zebnjom to e se dalje dogoditi. Nakon to se sasvim razodjenuo, irom je rairio moje ruke i noge. Soba je bila gotovo zastraujue tiha. Jedino se uo slabi um klima-ureaja. Taj ovjek nije isputao nikakve zvukove. Nisam mogla uti ni kako die. Rairenim dlanovima se oslonio o moja ramena. Poela sam drhtati. Potom je njegov penis dodirnuo moje guzove, ali i dalje je bio mlitav. Upravo u tom trenutku poeo je zvoniti telefon na nonom ormariu. Otvorila sam oi, okrenula glavu i pogledala u ovjeka, pitajui se to da uinim, ali inilo se da je sasvim nesvjestan zvonjave telefona. Telefon je zazvonio osam ili devet puta i potom prestao zvoniti. Soba je ponovno utonula u tiinu."

Kreta Kano je prestala govoriti i nekoliko puta duboko udahnula. utke je promatrala svoje ruke. "Oprostite," rekla je, "nadam se da nemate nita protiv da napravim malu stanku." "Naravno, samo izvolite", odgovorio sam. Nadolio sam kavu u svoju alicu i otpio gutljaj, a ona je popila pola ae hladne vode. Sjedili smo i utjeli dobrih deset minuta. "Potom su se njegovi prsti poeli ponovno pomicati, pretraujui svaki dio mojeg tijela," nastavila je Kreta Kano, "svaki i najmanji djeli bez iznimke. Izgubila sam mo rasuivanja. U uima sam ula snane otkucaje vlastitog srca koje je kucalo udnovato usporeno. Nisam se vie mogla kontrolirati. Poela sam stenjati dok me milovao. Pokuala sam vladati svojim glasom, ali netko drugi je upravljao mojim glasom daui i stenjui. Imala sam osjeaj da se svaki zavrtanj mojeg tijela odvio i ispao. Tada je, poslije dugo vremena, dok sam i dalje leala licem nadolje, uvukao neto u mene odostraga. Neto jako tvrdo i veliko. To nije bio njegov penis, u to sam sasvim sigurna. Sjeam se da sam u tom trenutku pomislila kako sam imala pravo, bio je impotentan. to god bilo to to je uvukao u mene, osjetila sam jezivu bol, prvi put nakon neuspjelog pokuaja samoubojstva. Kako da vam to objasnim? Bol je bila gotovo nepodnoljiva, kao da se moje tijelo raspolutilo, a istodobno sam osjeala neizrecivo zadovoljstvo. Bol i zadovoljstvo su se spojili u jedno. Shvaate li to vam govorim? Bol je potjecala iz zadovoljstva, i obratno. Tomu se nisam mogla oduprijeti ni na koji nain. Tada se dogodilo neto jako udno. Izmeu ta dva razdvojena dijela mojeg tijela izila je neka stvar koju nikad prije nisam vidjela ni dotaknula. Koliko je velika bila ne mogu rei, ali bila je vlana i sluzava poput tek roene bebe. Nisam imala blagog pojma to bi to moglo biti. Mora biti da je ta stvar oduvijek postojala u meni, a ja sam je bila sasvim nesvjesna. Taj ju je ovjek uspio izvui iz mene. eljela sam znati to je to. eljela sam je vidjeti vlastitim oima. To je bio dio mene, imala sam ga pravo vidjeti. Ali nisam uspjela. Bila sam potpuno proeta i svladana vrtlogom zadovoljstva i boli. Pretvorila sam se u tjelesno bie koje je vikalo, slinilo, dahtalo i mijealo kukovima. Uope nisam mogla otvoriti oi.

186

Tada sam doivjela vrhunac seksualnog zadovoljstva. tovie, osjeala sam se kao da me netko bacio s vrha klisure. Viknula sam iz sve snage. Istog trena mi se uinilo da se svaki komad stakla u sobi zatresao i razbio u bezbroj komadia. Ne samo to sam to ula, ja sam vlastitim oima vidjela kako se prozori i ae u sobi lome u bezbroj komadia koji su padali po meni. Odjednom sam osjetila snanu bol u trbuhu. Svijest me poela naputati i tijelo se hladiti. Znam da e vam ovo zvuati smijeno, ali imala sam osjeaj da sam se pretvorila u hladnu kau. Bila sam ljepljiva i itka, a grudice kae su podrhtavale zajedno s otkucajima mojeg srca. Prepoznala sam to drhtanje, i prije mi se dogaalo. Poznavala sam te drhtaje kao jezivu, grubu, neizbjenu bol koju sam iskusila prije neuspjelog pokuaja samoubojstva. Ta bol je irom razotkrivala moju svijest, otvarala je neodoljivom snagom i iz nje izvlaila elatinozne uspomene bez suglasnosti moje volje. Moda e vam udno zvuati, ali osjeala sam se poput mrtve osobe koja vlastitim oima promatra obdukciju koju obavljaju na njoj. Shvaate li to vam govorim? Imala sam osjeaj da promatram obdukciju vlastitog tijela dok su iz njega vadili unutarnje organe. Dok se moje tijelo uvijalo od greva, ja sam slinila u jastuk i isputala sekrete. Dobro sam znala da se moram to vie kontrolirati, ali nisam uspjela vladati svojim postupcima. Svaki zavrtanj mojeg tijela je ispao i otkotrljao se nekamo daleko. U pomraenoj svijesti sam nevjerojatno snano osjeala silnu bespomonost osamljenosti. Znala sam da nisam smjela dopustiti da se to dogodi, da nisam smjela dopustiti samoj sebi da budem tako opustoena, ali nisam se uspjela oduprijeti. Mogla sam jedino gledati kako mi se dogaa. Nemam pojma koliko je sve to potrajalo. Imala sam osjeaj da su sve moje uspomene i svijest zauvijek nestali iz mene. inilo mi se da me sve to je bilo u meni zauvijek napustilo. Na kraju, poput tekog zastora koji pada na kraju ina, tama me zaas obavila. Kad sam ponovno dola k svijesti, shvatila sam da sam postala druga osoba." Kreta Kano je prestala govoriti i zagledala se u mene. "Eto to mi se tada dogodilo", rekla je tiho. Ne kazavi nita, ekao sam da nastavi priati.

14
Novi poetak Krete Kano

Kreta Kano je nastavila svoju ispovijed. "Nekoliko iduih dana nakon tog nemilog dogaaja imala sam osjeaj da je moje tijelo sasvim raskomadano. Dok bih hodala, nisam osjeala da nogama dodirujem tlo. Pri jelu, uope nisam osjeala da vaem ono to mi je bilo u ustima. Nepomino sjedei, imala sam uasavajui dojam da moje tijelo propada u provaliju bez dna ili da bespomono lebdi beskrajnim svemirskim prostorom. Vie uope nisam mogla povezati svoje osjeaje s vlastitim tijelom. Oni su funkcionirali prema vlastitim zakonima, bez ikakve ovisnosti o mojoj volji, bez ikakvog redoslijeda ili smjera. Jednostavno nisam znala kako bih zaustavila taj kaos. Mogla sam jedino ekati da se stvari same od sebe smire. Govorei lanovima obitelji da se ne osjeam dobro, zakljuavala bih se od jutra do noi u svoju sobu, jedva ita jedui. U takvom zbrkanom stanju provela sam nekoliko dana, moda tri ili etiri. A tada se odjednom sve stialo, kao kad razorni orkan proe i zavlada grobna tiina. Zapaala sam, promatrala oko sebe, usporeivala i shvatila da sam postala nova osoba, sasvim drugaija od one kakva sam bila sve do tada. To je bilo moje tree ja. Moje prvo ja je postojalo u 187

beskrajnoj boli i tjeskobi. To je bilo moje izvorno ja, nesposobno da se oslobodi tekog bremena boli. A kad sam ga se pokuala osloboditi, to jest, kad sam se pokuala ubiti i u tome promaila, pronala sam svoje drugo ja. Istina, tjelesna bol koja me sve do tada muila odjednom je nestala, ali i svi su drugi osjeaji nestali zajedno s njom. Moja elja za ivotom, tjelesna vitalnost, sposobnost za duhovnu koncentraciju, sve je nestalo zajedno s boli. Nakon to sam prola kroz to udnovato razdoblje promjene, ono to je iz svega toga nastalo bila sam nova ja. Nije mi bilo jasno jesam li postala osoba kakva sam oduvijek trebala biti. Ali barem sam imala izvjestan osjeaj, ma kako neodreen i nejasan, da idem u pravom smjeru." Kreta Kano je podignula pogled i zagledala se u mene, kao da je eljela utvrditi kakav su dojam ostavile njezine rijei. Ruke su joj i dalje mirovale na stolu. "Znai, ako sam vas dobro razumio, zahvaljujui tom ovjeku uspjeli ste pronai svoje novo ja?" "Mislim da se moe i tako rei", odgovorila je Kreta Kano nekoliko puta kimnuvi glavom. Lice joj je bilo bezizraajno koliko i dno suhe bare. "Dogodila se neka nevjerojatna tjelesna promjena u meni dok me taj ovjek milovao a ja prvi put u ivotu doivjela neizrecivo seksualno zadovoljstvo. Kako se to dogodilo, i zato je, izmeu svih drugih ljudi, ba on bio taj koji je to postigao, nemam pojma. Kako bilo, nakon tog dogaaja shvatila sam da sam se potpuno promijenila. Nakon to sam ve jednom doivjela veliku promjenu, pokuala sam prihvatiti takvu novu sebe kao bolju osobu. Ako ni zbog ega drugog, onda zbog toga to sam uspjela pobjei iz stanja potpune neosjetljivosti koje je za mene predstavljalo zaguljivu tamnicu. Pa ipak, ono to sam iskusila s tim ovjekom jo me dugo pratilo poput zlokobne sjene. Svaki put kad bih se sjetila njegovih deset prstiju i nepoznatog predmeta koji je uvukao u mene, svaki put kad bih se sjetila te sluzave, grudaste stvari koja je izila iz mene (ili se meni barem uinilo da je izila iz mene), osjeala sam se silno nelagodno. Istodobno sam osjeala svojevrsnu ljutnju i oaj, i nisam znala se toga osjeaja osloboditi. eljela sam zauvijek izbrisati taj dan iz sjeanja, ali u tome nisam uspjela. Nikako se nisam mogla osloboditi osjeaja da sam bila iskoritena, zloupotrijebljena. Duboko u sebi nepogreivo sam osjeala svojevrsnu prljavtinu. Bio je to dvojak osjeaj. Shvaate li to elim rei? Promjena koju sam doivjela bila je neto nedvojbeno dobro i valjano, ali ono to je tu promjenu prozroilo bilo je prljavo i nezdravo. Ta suprotnost me dugo vremena izjedala i muila." Kreta Kano se ponovno zagledala u ruke koje je drala na stolu. "Nakon toga sam prestala prodavati svoje tijelo. Nije vie bilo nikakve svrhe", rekla je i dalje bezizraajnog lica. "Mogli ste se tako lako izvui?" upitao sam. Kimnula je glavom. "Tek tako", rekla je. "Nikome nisam nita kazala, jednostavno sam se prestala prodavati, ali zbog toga nisam imala nikakvih problema. Bila sam gotovo razoarana koliko je lako sve ilo. Vjerovala sam da e mi barem prijetiti telefonom, i pripremala se za taj dan, ali to se nije nikad dogodilo. A znali su moju adresu kao i broj telefona. Mogli su mi prijetiti, ucjenjivati me. Ali nita se nije dogodilo, ba nita. I tako sam, barem naizgled, ponovno postala obina djevojka. U to sam vrijeme roditeljima ve bila vratila novac koji sam im dugovala i jo sam imala prilinu uteevinu. S novcem koji sam mu dala, moj brat je sebi kupio nov automobil. Naravno, nije mogao ni naslutiti to sam sve prola da bih i njemu dala novac za novi auto. Trebalo mi je vremena da se naviknem na svoje novo ja. Kakva sam ja to nova osoba bila? Kako sam funkcionirala? to li sam osjeala? Svaku od tih stvari sam morala zasebno doivjeti, upamtiti i potom povezati u cjelinu. Shvaate li to vam govorim? Sve to je postojalo u meni, bilo je iz mene izvaeno i izgubljeno. Postala sam nova, ali i sasvim prazna osoba. Morala sam ispuniti tu prazninu, malo-pomalo. Vlastitim sam rukama morala izgraditi tu osobu zvanu 'ja', ili, prije, ono to je tvorilo moju osobnost. Zvanino sam i dalje bila studentica, ali nisam se imala namjeru vratiti na fakultet. Ujutro bih izila iz kue, otila u park i itav dan ondje prosjedila, ne radei nita. Ili bih lutala stazama u parku. Kad bi padala kia otila bih u knjinicu, stavila knjigu preda se i pretvarala 188

se da itam. Ponekad bih itav dan provela u kinu ili bih se vozila krunom linijom Yamanote po gradu. Katkad mi se inilo da sasvim sama lutam crnim prostranstvima svemira. Nikome se nisam mogla obratiti za savjet. Da je moja sestra bila prisutna, sve svoje probleme bih podijelila s njom, ali ona je u to vrijeme ivjela povuenim, asketskim ivotom na Malti. Nisam znala njenu adresu. Nije bilo naina da stupim u vezu s njom. Zato sam sve svoje probleme morala rjeavati sama. Ni u jednoj knjizi nema takvih iskustava koja sam ja doivjela. Ipak, iako sam ivjela sasvim povuenim i osamljenim ivotom, nisam bila nesretna. Mogla sam se brinuti o samoj sebi. Barem sam imala neto to sam mogla zvati svojim ja. Moje novo ja moglo je osjetiti bol, ali ne prijanjim intenzitetom. S vremenom sam uspjela nauiti kako da izbjegnem ili ublaim bol. Hou rei, mogla sam se udaljiti od tjelesnog dijela koji je osjeao bol. Shvaate li to vam govorim? Bila sam sposobna razdvojiti svoje tjelesno ja od duevnog ja. Moda ovako izreeno moje objanjenje zvui nerazumljivo, ali kad jednom to nauite, uope nije teko. Kad se bol pojavi, ja se udaljim od svoga tjelesnog ja. Kao kad tiho mugnete u susjednu sobu jer se pojavio netko koga ne elite sresti. Ja to mogu uiniti na vrlo prirodan nain. Prepoznam kad se bol pribliava mojem tijelu, osjeam kad ulazi u moje tijelo, ali mene tamo nema. Ja sam u susjednoj sobi. Zbog toga bol vie ne moe vladati mnome." "Znai li to da se tek tako moete udaljiti od vlastitog tijela, kad god poelite?" "Ne", rekla je Kreta Kano, kratko razmislivi. "Ispoetka sam to mogla jedino kad je moje tijelo doivljavalo tjelesnu bol. Bol je bila kljuna za razdvajanje moje svijesti od tijela. Kasnije, uz pomo Malte Kano, nauila sam se time sluiti po vlastitoj volji, ali samo donekle. Ali to sam uspjela tek mnogo kasnije. Uskoro sam primila pismo od Malte Kano u kojem mi je pisala da je zavrila trogodinje asketsko iskustvo na Malti i da se za tjedan dana vraa u Japan. Namjeravala se za stalno nastaniti u Japanu. Bila sam oduevljena to u je ponovno vidjeti. Bile smo razdvojene gotovo osam godina. Kao to sam neto ranije napomenula, Malta Kano je bila jedina osoba na svijetu s kojom sam mogla otvoreno razgovarati o ba svakoj temi. Onog istog dana kad se vratila u Japan ispriala sam joj to mi se sve dogodilo za osam godina nae razdvojenosti. Sluala je moju dugu, udnovatu ispovijed ne komentirajui je i ne postavljajui mi bilo kakvo pitanje do samog kraja. Kad sam naposljetku zavrila, duboko je uzdahnula i kazala mi: 'Znam da sam sve ove godine trebala biti uz tebe i tititi te. Ne znam kako ili zbog ega, ali nikad nisam pomislila da ima tako velike probleme. Moda zato to sam osjeala veliku bliskost s tobom. Osim toga, htjela-nehtjela neke sam stvari morala uiniti. Mjesta na koja sam morala otii, i to sama. Nisam imala drugog izbora.' Odgovorila sam joj da se ne treba optereivati time. Na koncu, to su bili moji problemi, i ja sam ih malo-pomalo uspijevala nadvladati. Neko vrijeme je razmiljala o svemu to sam joj rekla pa mi se obratila: 'Svi dogaaji i situacije kroz koje si prola jo otkako sam ja otila iz Japana bili su runi i bolni za tebe, ali kao to i sama kae, korak po krak si napredovala prema osobi koja si trebala biti. Ono najgore je prolo i nikad se vie nee ponoviti. Nita slino ti se nikad vie nee dogoditi. Nee biti lako, ali s vremenom e mnogo toga zaboraviti. Ljudska bia ne mogu ivjeti bez vlastite osobnosti. To je poput tla na kojem stojimo. Tamo gdje nema tla ne moe se nita izgraditi. Meutim, postoji jedna stvar koju nikad ne smije zaboraviti. Taj ovjek je iskoristio i zloupotrijebio tvoje tijelo. To je neto to se nikad nije smjelo dogoditi. Postojala je golema opasnost da bude zauvijek izgubljena. Mogla si zalutati u vjeno nitavilo. Na sreu, to se dogodilo u trenutku kad tvoje ja jo uvijek nije bilo tvoje pravo ja pa je dolo do sasvim suprotnog uinka. Umjesto da bude zauvijek izgubljena, uspjela si se osloboditi svoga prolaznog ja. To se dogodilo sasvim sluajno. Imala si nevjerojatnu sreu. Naravno, osjeaj iskoritenosti ostaje duboko u tebi, i jednog dana e ga se morati osloboditi. To je neto to ne mogu uiniti umjesto tebe. ak te ne mogu posavjetovati kako da to uini. To je neto to e morati sama uiniti.' Moja mi je sestra nadjenula novo ime, Kreta Kano. Objasnila mi je da mi kao novoroenoj, sasvim novoj osobi treba i novo ime. U prvi mah mi se svidjelo. Potom me je 189

Malta Kano poela koristiti kao svog osobnog medija. Uz njezinu pomo i savjete mogla sam sve bolje kontrolirati svoje novo ja kao i razdvojiti tijelo od due. Najzad, po prvi put u ivotu, mogla sam ivjeti s osjeajem smirenosti. Naravno, moje pravo ja je povremeno i dalje izmicalo mojoj kontroli. Puno toga mi je jo nedostajalo. Ali Malta Kano mi je nesebino pomagala, na nju sam se mogla osloniti, ona me je razumjela i prihvaala onakvu kakva jesam. Ona je postala moja savjetnica i zatitnica." "Ali tada ste ponovno sreli Noborua Watayu, zar ne?" Kreta Kano je kimnula glavom. "Istina je, ponovno sam se srela s njime. To se dogodilo poetkom oujka ove godine. Vie od pet godina je prolo otkad me je zloupotrijebio a ja doivjela svoj preobraaj i potom poela raditi zajedno s Maltom Kano. Sreli smo se licem u lice kad je posjetio nau kuu da bi zatraio savjet od moje sestre. Nismo razgovarali jedno s drugim. Samo smo se mimoili u predsoblju. im sam ugledala njegovo lice ukoila sam se kao da me je grom pogodio. Bio je to on, moj posljednji klijent. Pozvala sam Maltu Kano i objasnila joj da je on ovjek koji me zloupotrijebio. 'Dobro', kazala je Malta sasvim pribrano. 'Sve prepusti meni. Nita se ne brini. Ti se skloni u drugu sobu i tamo ostani. Ne smije te vidjeti i znati da si tu.' Uinila sam kao to je rekla. Zbog toga ne znam o emu su on i Malta razgovarali." "to li je Noboru Wataya mogao traiti od Malte Kano?" Kreta Kano je odmahnula glavom. "ao mi je, gospodine Okada, ali o tome nemam pojma." "Ljudi dolaze k vama kui zato to im neto treba, nije li to uglavnom sluaj?" "Istina je." "Zbog ega obino dolaze?" "Zbog raznoraznih stvari." "Ali, koje su to raznorazne stvari? Moete li mi dati neki primjer?" Kreta Kano kratko se ugrizla za usnu. "Zbog izgubljenih stvari. Raspituju se o svojoj sudbini. Budunosti ... svemu i svaemu." "A vas dvije znate odgovore na njihova pitanja?" "Znamo. Ne ba sve, ali veina odgovora se krije ovdje", rekla je Kreta Kano, pokazujui na svoju glavu. "Dovoljno je ui unutra." "Kao kad se spusti na dno bunara?" "Da, ba tako." Nalaktio sam se na stol i duboko uzdahnuo. "Ako vam to ne smeta, ima jedna stvar koju bih elio da mi objasnite. Nekoliko puta ste se pojavili u mojim snovima. To ste uinili namjerno. eljeli ste da se to dogodi. Imam li pravo?" "Jest, imate pravo", rekla je Kreta Kano. "Uinila sam to svojevoljno. Ula sam u vau svijest i imala spolne odnose s vama." "Uspijevaju vam takve stvari?" "Istina je, uspijevaju mi. To je jedna od mojih sposobnosti." "Nas dvoje smo imali spolne odnose u mojim mislima." Kad sam uo rijei koje sam izgovorio, imao sam dojam da sam tog trena na posve bijeli zid objesio golemu nadrealistiku sliku. A tada, kao da u sliku gledam s odreene udaljenosti, da bih se uvjerio da ne stoji ukrivo, ponovio sam iste rijei. "Nas dvoje smo imali spolne odnose u mojim mislima. Ali, ja od vas nisam nikada nita traio. Nikakvu informaciju ni ita drugo. Je li to istina? Zato ste onda pristali uiniti takvu stvar?" "Zato to je to od mene zatraila Malta Kano." "elite mi rei da vas je Malta Kano upotrijebila kao medija da bi se uvukla u moju svijest? Je li to eljela? Ali zato? Je li moda traila odgovore koji bi mogli zanimati Noborua Watayu? Ili Kumiko?" Kreta Kano je izvjesno vrijeme utjela. Uinilo mi se da se zbunila i da ne zna to bi mi odgovorila.

190

"Doista ne znam", rekla je. "Ja o tome gotovo nita ne znam. Na takav nain, kao medij, mogu djelovati mnogo spontanije. Ja sam jedino svojevrstan tunel koji povezuje druge ljude. Malta Kano ima zadau otkriti znaenje u onome to ja ondje uspijem pronai. Ali, molim vas, gospodine Okada, shvatite jednu stvar, Malta Kano je posve na vaoj strani. Ja mrzim Noborua Watayu, a Malta Kano se brine zbog mene i eli mi dobro. Ona je to uinila radi vas, gospodine Okada. Barem ja tako vjerujem." "ujte me, gospoice Kano. Ne znam zato, ali otkako ste se pojavile vas dvije, meni su se poele dogaati kojekakve stvari. Ne govorim da se sve to dogodilo zahvaljujui vama. Moe biti da imate najbolje namjere, ali po onome to mi se dogaa, ja to ne vidim. tovie, poeo sam gubiti na sve strane. Najprije je nestao moj maak. Potom me ostavila ena. Kumiko mi je poslala pismo u kojem mi pie da se mjesecima viala i spavala s drugim mukarcem. Nemam ni jednog jedinog prijatelja. Nemam stalan posao, nemam nikakva primanja. Od budunosti ne oekujem nita dobro, nemam nikakav cilj u ivotu. I sve to je 'za moje dobro'? elim znati to ste to uinili meni i Kumiko, vas dvije." "Jako dobro shvaam vae razloge i primjedbe. Normalno je to se ljutite. Voljela bih da vam mogu sve potanko objasniti." Uzdahnuo sam i dodirnuo biljeg na desnom obrazu. "Ma ne, nije vano. Recimo da sam glasno razgovarao sa samim sobom." "Istina je da su vam se posljednjih nekoliko mjeseci tota dogodilo, gospodine Okada", rekla je Kreta Kano gledajui me ravno u oi. "Mogue je i da nas dvije dijelom snosimo odgovornost. Ipak, imam razloga vjerovati da bi vam se prije ili poslije dogodilo isto. Ako se neto trebalo dogoditi, onda bolje prije nego poslije, ne mislite li i vi tako? Meni se ini da je tako. ujete li to vam govorim? Mogle su vam se dogoditi jo mnogo gore stvari."

Kreta Kano je otila u oblinji supermarket. Dao sam joj novac i napomenuo da bi se trebala presvui u neto dolinije ako ve ima namjeru izai van. Kimnula je glavom, otila do ormara s Kumikinom odjeom i ubrzo se vratila odjenuvi bijelu pamunu bluzu i zelenu suknju na cvjetove. "Nadam se da vam ne smeta, gospodine Okada, to sam odjenula odjeu vae supruge?" Odmahnuo sam glavom. "U pismu mi je napisala da slobodno mogu baciti njezinu odjeu. Nikome ne smeta ako nosite njezine stvari." Kao to sam i oekivao, sve joj je jako dobro pristajalo, kao da je bilo skrojeno za nju. ak su joj i cipele odgovarale. Kreta Kano je iz kue otila obuvi par Kumikinih sandala. Pogled na Kretu Kano u Kumikinoj odjei ponovno me podsjetio na injenicu da je stvarnost malo-pomalo mijenjala svoj smjer, poput velikog putnikog broda koji polako mijenja kurs plovidbe. Nakon to je Kreta Kano izila, legao sam na kau i zagledao se u vrt, ne razmiljajui ni o emu. Vratila se taksijem poslije pola sata, nosei tri velike vreice pune razne hrane. Potom je pripremila unku s jajima i salatu sa sardinama. "Recite mi, gospodine Okada, zanima li vas uope Kreta?" upitala je iznebuha nakon to smo zavrili s jelom. "Kreta?" rekoh zbunivi se. "Mislite na otok Kretu, na Mediteranu?" "Da." Odmahnuo sam glavom. "Ne bih znao. O tome nisam nikad ozbiljnije razmiljao." "Biste li voljeli poi sa mnom, samo nas dvoje?" "Bih li s vama poao na Kretu?" ponovio sam. "Voljela bih otii iz Japana na neko vrijeme. O tome sam uporno razmiljala dok sam bila u bunaru nakon to ste vi otili. Jo otkako mi je Malta dala ime Kreta, osjeam elju da posjetim taj otok. Proitala sam nekoliko zanimljivih knjiga o tom otoku. ak sam malo studirala grki jezik, kako bih ondje mogla nesmetano ivjeti kad za to doe vrijeme. Imam

191

dovoljno veliku uteevinu, nas dvoje moemo ivjeti prilino dugo bez ikakvih potekoa. Ako je problem u tome, ne morate se brinuti zbog novca." "Zna li Malta Kano da planirate otputovati na Kretu?" "Ne, nisam joj jo nita rekla, ali vjerujem da se ne bi protivila. tovie, vjerojatno bi rekla da je to dobro za mene. Istina, ona me posljednjih pet godina koristi kao svog osobnog medija, ali ja nisam njena poslunica. Time se slui da bi mi pomogla da se to prije oporavim. Uvjerena je da u uspjeti doi do vlastitog ja ako svijest mnogih osoba proe kroz mene. Razumijete li to vam elim rei? To je otprilike neto slino kao posredstvom tree osobe doi do vlastitog ega. Kad bolje promislim, jo nikad u ivotu nisam nekome jasno rekla 'elim to i to'. Nisam to ak ni pomislila. Od trenutka kad sam se rodila, bol je predstavljala sredite moga ivota. Tada je moj jedini cilj bio pronai neku vrstu suivota s nepodnoljivom boli. Napunivi dvadeset godina i nakon to sam se neuspjeno pokuala ubiti, bol je ieznula, ali ju je zamijenila potpuna neosjetljivost. Bila sam poput ivog lea. Prekrivao me debeli veo apatije. U meni nije postojala ak ni mrvica onoga to bih mogla nazvati vlastitom voljom. A nakon to je Noboru Wataya seksualno iskoristio moje tijelo i gotovo nasilno otvorio moju svijest, uspjela sam pronai svoje tree ja. No ak ni tako nisam uspjela u potpunosti stei svoju osobnost. Jedino sam si uspjela osigurati ono najnunije, vlastitu ljuturu. Slijedei upute Malte Kano, s tom sam ljuturom prola kroz svijest mnogih osoba. Eto, tako sam provela svojih dvadeset i est godina ivota. Samo zamislite, molim vas, dvadeset i est godina ja sam bila jedno obino nita. Toga sam postala svjesna dok sam bila u bunaru i razmiljala. Kroz sve te godine moja osoba nije postojala. Bila sam obina prostitutka. Najprije tjelesna, potom duevna prostitutka. Ali, sada elim doi do svoga novog ja. Sada nisam ni ljutura, ni medij. Sada jednostavno elim to vre stajati nogama na zemlji." "Shvaam to mi pokuavate objasniti, ali zato elite da zajedno s vama otputujem na Kretu?" "Zato to vjerujem da bi nam godilo, kako vama, gospodine Okada, tako i meni", rekla je Kreta Kano. "Za odreeno vrijeme nema ba nikakve potrebe da nas dvoje budemo ovdje. Kako mi se ini, i bolje je da nismo ovdje. Recite mi, gospodine Okada, imate li vi moda neki ve strogo zacrtan plan za budunost?" "Ne, nemam ba nita u planu." "elite li moda neto uiniti ovdje, sada?" "U ovom trenutku ba nita." "Neto to ne elite uiniti svojevoljno nego se na to silite?" "Istina je, trebao bih pronai neki posao, ali nisam prisiljen traiti ga toliko urno." "U tom sluaju, ne ini li vam se da ima mnogo toga u emu smo nas dvoje jako slini?" "Istina je, imate pravo." "Oboje moramo poeti ispoetka, i to to prije to bolje", rekla je Kreta Kano, gledajui me ravno u oi. "Meni se ini da odlazak na Kretu ne bi bio lo poetak." "Ni sluajno, naprotiv", sloio sam se. "Va prijedlog me jedino malo iznenadio, ali sasvim sigurno ne bi bio lo poetak." Kreta Kano se osmjehnula. Odjednom sam shvatio da mi se tada prvi put osmjehnula. Taj osmijeh uinio je da ponovno pomislim kako se slijed dogadaja, ma koliko sporo, ipak poinje kretati u pravom smjeru. "Imamo dovoljno vremena", nastavila je. "ak i ako se pourim, trebat e mi najmanje nekoliko tjedana da se pripremim. Molim vas, i vi jo jednom dobro razmislite. Ne znam mogu li vam ita dati. Bojim se da vam u ovom trenutku nemam to dati. Sasvim sam prazna. Nadam se da u tek poeti, malo-pomalo, stavljati pojedine stvari u ovu ljuturu. Mogu vam dati jedino sebe, gospodine Okada, ako mislite da je to dovoljno. Vjerujem da moemo pomoi jedno drugome." "Razmislit u o tome", kazao sam kimnuvi glavom. "To to ste mi predloili doista me veseli i ako uspijemo pomoi jedno drugome, to e biti sjajno. Iskreno to mislim. Ali, jo mnogo toga moram obaviti i jo tota razjasniti." 192

"Ako kojim sluajem ne elite ii na Kretu zajedno sa mnom, ne brinite. Neu se uvrijediti. Bit e mi ao, ali ne elim da osjeate ikakvu obvezu."

Kreta Kano i te je noi ostala sa mnom. Dok je padao suton pozvala me da se odemo proetati do oblinjeg parka. Odluio sam zaboraviti biljeg na svojem licu. Zato bih se brinuo jo i oko takvih stvari? etali smo se due od sat vremena u ugodnu ljetnu veer i potom se vratili kui i veerali. Dok smo se etali, Kreti Kano sam potanko prepriao pismo koje mi je poslala Kumiko. Priznao sam joj kako vjerujem da se nikad vie nee vratiti. Imala je ljubavnika s kojim je dulje od dva mjeseca odlazila u krevet. ini se da je prekinula s tim ovjekom, ali da to ne znai kako se namjerava vratiti meni. Kreta me nijemo sluala ne komentirajui moje rijei i ne postavljajui nikakva pitanja. Imao sam dojam da je sve to ve jako dobro znala. Moda izmeu svih njih jedino ja nisam znao to se dogaa. Nakon veere Kreta Kano je rekla da eli spavati sa mnom. Iskreno sam joj odgovorio da me sasvim zatekla prijedlogom i da ne znam kako bih trebao postupiti. Gledajui ravno u mene, Kreta Kano je rekla: "Bez obzira na to hoete li otii zajedno sa mnom na Kretu ili ne, gospodine Okada, elim da jednom, samo jednom, vodite ljubav sa mnom kao s prostitutkom. elim da kupite moje tijelo. Ovdje, noas, kao to se kupuje prostitutka. To e biti posljednji put. Prestat u postojati kao prostitutka, kako kao tjelesna tako i kao duevna prostitutka. Isto tako, odrei u se imena Kreta. Da bih sve to postigla, elim povui sasvim jasnu crtu koja govori 'ovdje je kraj'." "Shvaam da elite povui jasnu crtu, ali zato elite spavati sa mnom?" "Zar ne shvaate, gospodine Okada? Vodei ljubav sa stvarnim vama, proi u kroz vas, kroz osobu zvanu gospodin Okada. Tako u se osloboditi dojma iskoritenosti i prljavtine koje osjeam duboko u sebi. To e biti crta razgranienja." "ao mi je, ali ne obiavam kupovati ljude." Kreta Kano se ugrizla za usnu. "to mislite, da uinimo ovako? Umjesto novca, dajte mi nekoliko odjevnih predmeta svoje ene. I par cipela. Neka to bude simbolina cijena mojeg tijela. To je sasvim valjano rjeenje, to mislite? Tako u biti spaena." "Spaena? Time mislite rei da ete se osloboditi dojma iskoritenosti i prljavtine koje je Noboru Wataya ostavio u vama?" "Tono tako", rekla je Kreta Kano. Nekoliko trenutaka promatrao sam njezino lice. Bez umjetnih trepavica, izgledala je mnogo mlae. "Recite mi, tko je doista taj tip, Noboru Wataya? On je brat moje ene, ali ja o njemu nita ne znam, uope ga ne poznajem. to misli, to eli? Jedino to sa sigurnou znam, jest da mrzimo jedan drugoga." "Noboru Wataya je osoba koja pripada svijetu sasvim suprotnom od onoga kojemu vi pripadate", rekla je Kreta Kano. inilo se da trai rijei kojima bi mogla valjano izrei svoje misli. "U svijetu u kojem ete vi biti gubitnik, on e biti dobitnik. Svijet kojim ste vi nezadovoljni, on je zadovoljan. Ali, i sve suprotno je jednako tono. Zbog toga vas tako strano mrzi." "Upravo mi to nije jasno. Ja mu ne znaim nita. On je poznat i moan. U usporedbi s njim, ja sam obina nula. Zato bi gubio vrijeme i energiju mrzei mene?" Kreta Kano odmahnula je glavom. "Mrnja je poput velike, tamne sjene koja se sve vie iri. U veini sluajeva, ak ni osoba koja iri mrnju ne zna kako e zavriti. To vam je neto poput dvosjeklog maa. Povrijedi li suparnika, povrijedio si samoga sebe. to si veu ranu nanio protivniku, to ti veu ranu zadao samome sebi. To ponekad zna biti kobno. Ali, nije se toga lako osloboditi. Molim vas, budite krajnje oprezni, gospodine Okada. To je sasvim stvarna opasnost. Kad uhvati korijen u srcu, mrnja se jako teko iskorjenjuje." "Vi ste je u stanju osjetiti, zar ne? Korijen mrnje koji je u srcu Noborua Wataye?" 193

"I te kako", odgovorila je Kreta Kano. "Upravo je njegova mrnja zloupotrijebila i iskoristila moje tijelo, gospodine Okada. Zbog toga ne elim da on bude moj posljednji klijent, kao prostitutke. Shvaate li kako se osjeam?"

Te noi otiao sam u krevet s Kretom Kano. Svukao sam Kumikinu odjeu s nje i vodio ljubav s njom. Bio je to njean i tih ljubavni spoj, gotovo poput produetka mojeg sna. Kao da sam sanjani san provodio u stvarnost. Njezino je tijelo bilo stvarno i ivo. Ali, neto je nedostajalo u naem odnosu. Nekoliko puta mi se uinilo da spavam s Kumiko. Bio sam siguran da u se probuditi istog trena kad svrim. Ali nisam se probudio. Svrio sam u nju. To je bila injenina stvarnost. I svaki put kad bih si to kazao, stvarnost mi se inila sve manje stvarnom. Kao da se korak po korak sve vie udaljavala. "Ma daj, hajdemo na Kretu, nas dvoje, ti i ja", rekla je Kreta Kano, ruku obavijanih oko mojih lea. "Ovdje vie nema mjesta za nas, ni za tebe, ni za mene. Ako ostane ovdje, prije ili poslije e ti se dogoditi neto runo. Znam to." "Neto runo?" "Neto jako, jako runo", pretkazala je Kreta Kano njenim ali prodornim glasom, poput glasanja ptice koja je kao prorok ivjela u umi.

15
Prava imena Krijesnica u ljetno jutro Netona metafora

Tog jutra Kreta je izgubila svoje ime. Probudila me malo nakon to je svanulo. Protrljavi oi, opazio sam zraku svjetlosti to se probijala izmeu navuenih zastora. Potom sam je ugledao kao sjedi u krevetu i gleda u mene. Umjesto pidame odjenula je moju staru majicu. Jedino to je imala na sebi. Obasjane jutarnjom svjetlou, njezine su crne stidne dlaice svjetlucale. "Zna, sada vie nemam imena", rekla je. Prestala je postojati kao prostitutka, biti medij i zvati se Kreta. "Dobro, vie se ne zove Kreta", odgovorio sam prstima trljajui oi. "estitam. Sada si sasvim nova osoba. Ali kako da te ubudue zovem ako nema ime? Recimo da se okrenem i ugledam te iza sebe, kako da te oslovim, kako da postupim?" Djevojka koja se do no prije odazivala na ime Kreta, pognula je glavu. "Ne znam. Moda e biti najpametnije da mi ti nadjene novo ime. Neko sam ga imala, svoje pravo ime. Ali, njime sam se sluila dok sam bila prostitutka, i nikad ga vie ne elim uti. Nakon to sam se prestala baviti prostitucijom, sestra Malta mi je nadjenula ime Kreta. Tada sam poela biti njezin osobni medij. A sada se vie ne bavim ni jednim ni drugim, zato mi treba sasvim novo ime. Nita vam ne pada na pamet, gospodine Okada? Neko ime koje e odgovarati mojoj novoj osobi." Malo sam razmiljao, ali nisam se uspio sjetiti nekog pogodnog imena. "Moda bi ga ipak sama trebala izabrati. S obzirom na to da e ubudue biti nova, i sasvim nezavisna osoba, mislim da ne mora uriti s izborom novog imena." 194

"Da, ali jako je teko odabrati pravo ime za samog sebe." "Naravno, nije nimalo lako. U odredenim sluajevima imenom se izraava sve ostalo", rekoh. "Moda bih sada i ja trebao izgubiti ime, ba kao i ti. Neto mi govori da bi tako bilo pametnije." Sestra Malte Kano pridignula se u krevetu i jednom mi rukom dodirnula desni obraz, na kojem se vjerojatno i dalje vidio biljeg veliine ake novoroeneta. "Ako sada ostane bez imena, kako u te zvati?" "Ptica Navijalica" rekoh bez velikog premiljanja. Ako nita drugo, barem sam imao rjeenje za novo ime. "Ptica Navijalica", ponovila je. Potom kao da se naas zagledala kako te dvije rijei lete zrakom. "Mislim da je to divno ime, ali o kojoj je vrsti ptice zapravo rije?" "Ta ptica uistinu postoji. No, kako izgleda, ne znam. Nisam je nikad vidio. Jedino znam kako pjeva. Obino sleti na neku granu u susjedstvu i potom polako navija opruge ovog svijeta zvukom koji podsjea na kliktaj. Ako stane, i svijet e stati. Ali to nitko ne zna. Svi misle da neto mnogo vee, mnogo kompliciranije i mnogo ljepe pokree ovaj svijet. No, pokree ga ta ptica. Pomiui se s jednoga na drugo mjesto, s jedne grane na drugu, polako odvija svoje opruge. To su sasvim obine opruge, podsjeaju na one iz djejih igraaka. Dovoljno ih je naviti. Ali, moe ih vidjeti jedino ptica navijalica." "Ptica navijalica", ponovila je biva Kreta. "Ptica koja navija opruge svijeta." Podignuo sam pogled i osvrnuo se uokolo. Bila je to jedina prostorija koju sam dobro poznavao, u njoj sam spavao ve pet godina. Izgledala mi je udnovato prazna i prostrana. "Naalost, ne znam gdje se nalaze te opruge", rekoh. "A ni kako izgledaju." Stavila mi je ruku na rame, potom vrcima prstiju opisala nekoliko krunih pokreta. Odmarao sam se u poluleeem poloaju u krevetu i gledao u jednu malu mrlju na stropu, imala je oblik crijeva. Nalazila se tono iznad mojeg jastuka, ali je nikad prije nisam primijetio. Kada se ondje pojavila? Jo prije no to smo Kumiko i ja doli ivjeti u tu kuu? Ili se pojavila u tiini, suspreui dah, tono iznad nas dok smo mi zajedno spavali u toj sobi? Sve dok jednog jutra nisam postao svjestan njene prisutnosti. Pokraj sebe sam osjeao topli dah djevojke koja se neko zvala Kreta. Osjeao sam slatki miris njezine putenosti. Ona je i dalje vrcima prstiju opisivala male krugove po mojem ramenu. elio sam je jo jednom zagrliti, ali nisam mogao procijeniti ispravnost takvog postupka. Odnosi izmeu stvari, izmeu gore i dolje, izmeu lijevog i desnog, bijahu odve komplicirani. Prestao sam razmiljati i nastavio gledati u strop. Sve dok jednog trena nije legla na mene njeno me poljubivi u desni obraz. Kad su njezine mekane usne dodirnule moj biljeg, osjetio sam golemo olakanje. Zatvorio sam oi i oslukivao zvukove vanjskog svijeta. Zauo sam goluba koji je negdje gukao. Neprekidno, ritmino i ustrajno. Njegovo uporno gugutanje slavilo je dolazak ljetnog jutra i jo pospanom svijetu najavljivalo poetak novog dana. Ali to nije dovoljno, pomislio sam, netko mora naviti opruge kako bi se svijet nastavio okretati. "Zna da vjerujem da e jednog dana uspjeti pronai te opruge?" rekla je biva Kreta. "Ako je tako", upitao sam je, ne otvarajui oi, "ako jednog dana uspijem pronai te opruge i navijem ih i stvari se vrate svaka na svoje mjesto, hoe li ovaj besmisleni ivot zavriti?" Neujno je pognula glavu. U oima joj se pojavio jedva vidljiv trag tuge. "Ne znam", rekla je. "Nitko to ne zna", dodao sam. "Na svijetu postoje stvari koje je bolje ne znati", kazao je porunik Mamiya.

Sestra Malte Kano rekla je da eli otii frizerki. Nije imala ni novia (k meni je stigla sasvim naga), pa sam joj dao neto novca. Navukla je Kumikinu bluzu, suknju i sandale i otila u frizerski salon blizu postaje, upravo onaj u koji je Kumiko redovito odlazila. Nakon to je otila izvadio sam usisiva, neto to ve dugo nisam inio, i u perilicu stavio prljavu odjeu koja se s vremenom nakupila. Potom sam otvorio ladice u kojima sam 195

drao svoje sitnice, papirie, biljeke i druge stvari i sve ih istresao u kartonsku kutiju. Imao sam namjeru izabrati samo ono to mi je najpotrebnije, a sve ostalo baciti ili spaliti, ali zapravo mi od svega skupa nita nije bilo nuno potrebno. tovie, gotovo sve je bilo neupotrebljivo. Stari rokovnici i notesi, pisma na koja sam tko zna kad trebao odgovoriti, biljeke sa sastanaka u uredu, bezbroj imena koja su prola kroz moj ivot, isjeci iz novina i asopisa koji su s vremenom poutjeli ili izblijedjeli, upute za uporabu i jamstveni list za stari stereoureaj, dopola potroene kemijske olovke, davno istekla propusnica za bazen, telefonski adresar s tko zna sve ijim imenima... Iz jedne kutije koju sam uvao u ormaru izvadio sam hrpu starih pisama i sve ih spalio. Polovicu je napisala Kumiko prije no to smo se vjenali. Tada smo jedno drugome esto pisali. Na kuvertama su se vidjeli njezini siuni i precizno iscrtani ideogrami. Za sedam godina njezin se rukopis nije ni najmanje promijenio. ak je i boja tinte bila ista. Odnio sam kartonsku kutiju u dvorite, po njoj polio malo jestivog ulja i ibicom sve zapalio. Kutija je izgorjela lijepim plamenom, ali bilo je potrebno vie vremena no to sam mislio dok se sve nije pretvorilo u hrpicu pepela. Nije bilo ni najmanjeg daha vjetra, pa se bijeli dim dizao visoko i ravno u ljetno nebo. Taj bijeli dim podsjetio me na golemu sadnicu graha koja kao u bajci raste iznad oblaka. A daleko gore moda je postojao neki maleni svijet gdje su se stvari i dogaaji iz moje prolosti ponovno i veselo sretali i malo-pomalo sve se vie uspinjali. Sjeo sam na kamen u dvoritu i nijemo gledao kamo se penje taj dim. Toplo jutro navjeivalo je jo toplije ljetno popodne. Od znoja vlana majica sasvim mi se zalijepila za tijelo. U klasinoj ruskoj knjievnosti pisma su se uvijek spaljivala u kaminu u zimske veeri, a ne u ljetna jutra, zalijevajui ih jestivim uljem. Ali, u ovom naem runom svijetu stvarnosti pisma su gorjela usred kolovokog jutra, izazivajui jo vee grake znoja. Postoje stvari na ovome svijetu oko kojih ne treba cjepidlaiti. Kao i stvari koje ne mogu ekati sve do zime. Kad je sve izgorjelo i ostala tek hrpica ara i pepela, donio sam vjedro vode i izlio je. Potom sam vlani pepeo razbacao po dvoritu. Nakon to sam se oslobodio svojih stvari, otiao sam u Kumikinu malu radnu sobu i pregledao njezine ladice. Kad je otila od kue nisam elio zavirivati u njezine ladice, inilo mi se nepristojnim. No, nakon to mi je uputila pismo i u njemu napisala da se nikad vie nema namjeru vratiti, komu je moglo smetati ako pogledam u njezine ladice? Bile su gotovo prazne, a i ono to je bilo u njima, bilo je u savrenom redu. Vjerojatno ih je pospremila prije no to je otila od kue. Preostao je jedino omot neupotrijebljenog papira za pisanje, kutija spajalica, ravnalo, kare, desetak kemijskih i obinih olovaka i jo nekoliko sitnica. Vjerojatno je jo prije nekoliko mjeseci sve nepotrebno uklonila. Nije vie ostalo ba nita to bi me podsjealo na njezinu prisutnost. Ali, to je uinila s mojim pismima? Trebalo ih je otprilike biti koliko i njenih upuenih meni. Ali, nigdje ih nisam uoio. Otiao sam u kupaonicu i svu njenu kozmetiku pobacao u kutiju. Rueve, hidratantno mlijeko, gel za kosu, olovke za oi, higijenske uloke, losione i sve ostalo. I nakon to sam sve u nju pobacao, kutija nije bila teka. Kumiko se uvijek minkala krajnje jednostavno i neupadljivo. Potom sam bacio i njezinu etkicu za zube kao i zubni konac kojim se sluila. Nakon to sam sve to obavio, odjednom me svladao umor. Sjeo sam na kuhinjsku stolicu i popio au vode. Sve to je jo ostalo od Kumiko bilo je nekoliko knjiga na naoj zajednikoj polici za knjige i njezina odjea. Knjige sam lako mogao prodati nekom ulinom prodavau. Problem je predstavljala odjea. U pismu mi je napisala da postupim kako god elim. Jer se ona ionako ne misli vratiti. Zapravo mi nije nita konkretno predloila. Da ih prodam u trgovini rabljene odjee? Ili da sve stavim u nekoliko velikih plastinih vrea i bacim u prvi kontejner za smee? Da ih darujem prvoj osobi koja ih treba ili nekoj dobrotvornoj organizaciji? Nijedno od rjeenja nije mi se inilo valjano. Budi strpljiv, pomislio sam. Zasad Kumikina odjea i ostale stvari mogu ostati tu gdje jesu. Moda ih moe koristiti Kreta Kano, to jest djevojka koja se do juer zvala Kreta. Moda se Kumiko predomisli i doe po svoje stvari. Teorijski gledano, sve je bilo mogue. Nitko ne moe rei

196

to e se dogoditi sutra ujutro. A jo manje to e se dogoditi preksutra ujutro. tovie, kad bolje razmislim, nisam mogao biti siguran ni to e se dogoditi jo te iste veeri. Nekadanja Kreta vratila se iz frizerskog salona malo prije jedan. Zapanjio sam se ugledavi njezinu novu frizuru. Dala se kratko oiati, ostavivi jedva tri ili etiri centimetra i to na najduim pramenovima. Zahvaljujui gelu za uvrivanje kose svaki pramen je stajao na svome mjestu. Nije bila ni najmanje naminkana. Da sam je takvu sreo na ulici, sigurno je ne bih prepoznao. Ni traga od nekadanjeg izgleda i frizure Jacqueline Kennedy. Pohvalio sam njezin izgled. "Tako izgleda mnogo bolje. Mnogo prirodnije i mlae. Kao da si postala druga osoba." "Doista sam postala druga osoba", odgovorila mi je smijui se. Pozvao sam je da rua sa mnom, ali je sa aljenjem odbila kazavi da mora ii jer je eka jako mnogo stvari koje mora to prije obaviti. "Vjerujem da sam uinila prvi korak potreban da postanem nova osoba. Sada se prije svega moram vratiti kui i smireno razgovarati sa sestrom, a potom se pozabaviti putovanjem na Kretu. Obaviti sve administrativne stvari, rezervirati aviokarte, izvaditi putovnicu i provjeriti je li potrebna viza, izabrati odjeu koju u ponijeti. To su velike novine za mene, nikad prije o njima nisam razmiljala, kamoli ih provodila u djelo. Jesi li svjestan da je to prvi put u ivotu da odlazim na put? Nikada nisam otila dalje od Tokija." "I dalje eli putovati na Kretu zajedno sa mnom?" upitao sam je. "Naravno. To je najbolje rjeenje za oboje. Ozbiljno razmisli o tome. To je neto jako vano." "Ozbiljno u razmisliti", odgovorio sam joj.

Nakon to je biva Kreta otila, navukao sam istu majicu i hlae, stavio tamne sunane naoale kako bi biljeg na desnom obrazu bio manje upadljiv i pod pripekom otiao pjeke do prve postaje. Popeo sam se na vlak koji je u to doba dana bio gotovo prazan i iziao na postaji Shinjuku. Nakon to sam kupio dva razliita turistika vodia u knjiari Kinokuniya, otiao sam na odjel kone galanterije u velikoj robnoj kui Isetan i kupio koveg srednje veliine. Zavrivi kupnju svratio sam u doslovce prvi restoran na koji sam naiao. Konobarica je bila krajnje neljubazna i odbojna. Oduvijek sam se grozio neljubaznih i odbojnih konobarica a ta ih je sve nadmaila. Imao sam dojam da joj se ivo fuka i za mene i za moju narudbu. Dok sam prouavao jelovnik razmiljajui to bih mogao naruiti, nije prestala zuriti u moj biljeg i to s izrazom krajnjeg gaenja. Sve vrijeme sam osjeao njezin pogled. Naruio sam au piva, a ona mi je malo kasnije donijela najveu kriglu piva. Nisam elio praviti scenu, bio sam zadovoljan to mi je uope donijela hladno pivo i to s mnogo pjene. Ako ga ne uzmognem popiti, lako u ga ostaviti. ekajui da mi donese narueno jelo, poeo sam listati turistike vodie pijuckati pivo. Kreta je grki otok najblii Africi, dug i ravan. Na otoku ne postoji eljeznica, svi se turisti prevoze autobusima. Najvei grad je Iraklion, blizu kojeg se nalaze ruevine antikog grada Knososa s raskonom palaom poznatom po svom labirintu. Najznamentiji proizvod na otoku su masline, ali i vino. Budui da je to podruje prilino vjetrovito, postoje mnogi mlinovi na vjetar. Zbog razliitih politikih okolnosti to je bio posljednji grki otok koji se uspio osloboditi turske vlasti* pa se, dijelom i zbog toga, krajolik i navike tamonjih stanovnika donekle razlikuju od ostalih podruja u Grkoj. Kreani su neko bili veliki ratnici, a tijekom Drugoga svjetskog rata organizirali su pokret otpora koji je predvodio grki narod u borbi protiv njemakog okupatora. Dugi roman Grk Zorba Nikosa Kazantzakisa dogaa se na Kreti. Te informacije bile su sve to sam uspio doznati o Kreti iz kupljenih turistikih vodia. Nisam stekao ni najslabiju predodbu o tome kako se ondje uistinu ivi. Naravno, turistiki vodii napisani su za putnike prolaznike, ne za one koji se ondje namjeravaju nastaniti na due. * Poslije ustanka protiv Turske 1897. godine, uz intervenciju europskih sila, Kreta dobiva autonomiju, a 1899. ustav. Godine 1912. Grka je anektirala otok, a 1913. aneksija je priznata Londonskim ugovorom. 197

Pokuao sam si doarati svoj ivot u Grkoj s osobom koja se donedavno zvala Kreta. Kako bi to izgledalo? U kakvoj bismo kui ivjeli, kakvu hranu kuhali? Nakon to bismo se ujutro probudili i ustali, kako bismo proveli dan, ime bismo se bavili, o emu razgovarali? I koliko bi sve zajedno potrajalo? Nekoliko mjeseci? Nekoliko godina? U svojoj svijesti nisam mogao povezati ni jednu jedinu sliku koja bi imala iega stvarnog u odnosu na tamonji ivot. Jedini prizori iz ivota u suvremenoj Grkoj koje sam poznavao pripadali su filmovima kao to su Nikad nedjeljom ili Djeak na dupinu, filmovima od prije dvadeset ili trideset godina. Kako god sagledao stvari, nita mi nije govorilo da trebam otputovati na Kretu i ivjeti ondje s mlaom sestrom Kano. Izvjesno vrijeme promatrao sam ta dva turistika vodia na stolu i putnu torbu koju sam odloio pokraj nogu. Predstavljali su jedine konkretne dokaze mojih mogunosti, zbog njih sam doao u sredite grada i kupio ih. to sam ih vie gledao, sve su me vie zaokupljali. itava stvar e se ubrzo rijeiti, odustat u od svega i otputovati s jednom torbom. Ostanem li u Japanu, ime bih se to drugim mogao baviti osim da sjedim kod kue i uporno ekam da se Kumiko vrati? Ali Kumiko se nee vratiti. U pismu mi je izriito pisala da je ne ekam, da je ne traim. Naravno, nitko iv ne moe me sprijeiti da se ne nastavim nadati njezinom povratku, barem na to imam pravo. No tako u jedino zapasti u jo turobnije stanje. S vremenom u postati sve osamljeniji, sve nesigurniji, sve ranjiviji. Problem je u tome to tu gdje sam se nalazio vie nikome nisam bio potreban. Moda je doista prijeko potrebno da s tom djevojkom otputujem na Kretu. Ima ona pravo, to e biti najbolje za oboje. Ponovno sam se dugo zagledao u putnu torbu pokraj nogu, zamiljajui kako zajedno s njom i tom torbom u ruci silazim s broda u luku Iraklion. ivjet emo mirnim ivotom u nekom oblinjem selu, hranit emo se ribom i plivati u beskrajno azurnom moru. Dok su se mojom matom vrtjele te smijene scene nalik onima s turistikih razglednica, u mojem srcu su crni oblaci bivali sve gui. Drei novu torbu u desnoj ruci prolazio sam kraj gomile ljudi koji su odlazili u kupnju u duane oko postaje Shinjuku, sve vrijeme sam osjeao da nekako teko diem, kao da mi je neki predmet zastao u grlu. Osjeao sam da ni moji pokreti nisu odve skladni. Izaavi iz restorana, hodao sam ulicom kad sam torbom udario u noge nekog mukarca koji je hitrim korakom dolazio iz suprotnog smjera. Bio je to jako krupan i visok mladi u sivoj majici i s bejzbolskom kapom. U uima je imao slualice walkmana. Uljudno sam mu se ispriao. Najprije je podignuo kapu i ponovno je namjestio a potom, ne izgovorivi ni rije, iz sve snage udario me u prsa. Iznenaen njegovim ponaanjem i snanim udarcem, pao sam na lea i glavom udario u zid oblinje zgrade. Gledao je kako padam ne mrdnuvi malim prstom i zatim produio dalje. Naas sam pomislio da potrim za njim, ali sam se predomislio ve idueg trena. Ustao sam, duboko udahnuo i rukom obrisao hlae prljave od praine. Uzeo sam torbu. Netko mi je pomogao podignuti turistike vodie koji su pali na tlo. Bila je to neka stara gospoa koja je na glavi imala zelen eir jako udnog izgleda. Pruivi mi turistike vodie nije mi nita rekla, samo je blago nakrivila glavu. Gledajui u njezin eir i suosjeajan pogled, iznenada sam pomislio na pticu navijalicu. Pticu navijalicu koja se krila negdje duboko u nekoj umi. Izvjesno vrijeme osjeao sam bol u glavi, ali bila je to sasvim podnoljiva bol. Na tjemenu mi se pojavila kvrga. Pomislio sam kako je pametnije da se prestanem bezrazlono motati uokolo i smjesta vratim kui. Da bih se koliko-toliko smirio, na kiosku kod postaje kupio sam novine i vreicu bombona s okusom limuna. Iz depa sam izvadio novanik i platio kupljeno. Novine sam metnuo ispod pazuha i zaputio se prema kontrolnom izlazu. Za leima sam zauo glas neke ene koja je dovikivala: "Hej, gospodine! Vi mladiu s biljegom na licu!" Odnosilo se na mene. To me zvala prodavaica iz kioska. Okrenuo sam se, iznenaen. "Zaboravili ste uzeti ostatak", rekla je, vraajui mi ostatak od novanice od tisuu jena kojom sam joj platio. Uzeo sam ostatak i zahvalio joj. "Oprostite mi to sam spomenula biljeg", dodala je djevojka. "Nisam se odmah mogla sjetiti kako bih vas drugaije oslovila." 198

Blago sam nakrivio glavu pokuavajui se osmjehnuti, time joj nijemo pokazujui da se nisam naljutio. "Vi ste se sasvim preznojili", nastavila je, gledajui me ravno u lice. "Osjeate li se dobro? Je li vam moda zlo?" "Ne, jako je vrue. Od hodanja sam se preznojio. Nije mi nita. Hvala vam lijepa." Ukrcao sam se na vlak i poeo itati novine. Kad bolje promislim, prolo je ve prilino vremena otkako nisam itao novine. Kupovala ih je Kumiko, kad bi ujutro bila dobre volje i nosila ih u redakciju. Prije no to bi ula u vlak kupila bi jutarnje izdanje novina na kisoku na postaji i naveer ih donijela meni da ih proitam. Ja sam ih itao dan poslije i potom traio oglase za posao. Ali otkako je Kumiko otila, nitko mi ih vie nije donosio. U novinama nisam pronaao nijedan jedini lanak koji bi zaokupio moju pozornost. Dok sam pogledom prelazio po plakatima izvjeenim po unutranjosti vagona, pozornost su mi privukle rijei: Noboru Wataya, otisnute na reklami jednog dnevnog lista. Odjeci politike kandidature Noborua Wataye. Dugo sam stajao pogleda uprtog u to ime. Taj se nije alio. Doista se elio vinuti u veliku politiku. Ve to je dovoljno jak razlog da napustim Japan, pomislio sam. S praznom torbom u ruci iziao sam iz postaje i kui se vratio autobusom. Kua me podsjetila na oguljenu ljuturu, ali im sam uao unutra, odmah sam osjetio olakanje. Malo sam se odmorio, potom otiao u kupaonicu i istuirao se. Sada je svaki trag Kumikine nekadanje prisutnosti bio uklonjen. Njezina etkica za zube, kapa za tuiranje, kozmetika, sve je nestalo. Ni njene hulahopke i donje rublje nisu vie visjeli i suili se na uetu rastegnutom od jednog do drugog zida kupaonice. Nestala je ak i posebna vrsta ampona za kosu. Iziavi iz kupaonice, jo dok sam runikom trljao i suio kosu palo mi je na pamet kako sam ipak trebao kupiti taj tjednik u kojem je bio objavljen lanak o Noboruu Watayi. Pitao sam se kakve li su izmiljotine o njemu pisali. Ako je Noboru elio postati politiar, imao je na to pravo koliko i svaki drugi graanin. Osim toga, nakon to me Kumiko ostavila, izmeu mene i njega nije vie postojala ni najmanja veza i kakva god bila njegova sudbina, to me se vie nije ticalo. Ipak, nisam nikako mogao zaboraviti naslov lanka iz tog tjednika. itavo poslijepodne proveo sam sreujui stvari u zidnom ormaru i one u kuhinji. Koliko god se trudio zaboraviti onaj lanak, obavljajui raznorazne kune poslove, ona reklama iz vlaka i naslov "Noboru Wataya" otisnut krupnim slovima neprestano su mi bili pred oima. Kao da sam bez prestanka uo zvuk udaljenog telefona kroz zid susjednog stana. Zvonjava je neprekidno odjekivala, ali nitko se nije javljao na poziv. Pokuao sam samog sebe uvjeriti da je sve to tek plod moje mate. Pravio sam se da nita ne ujem. Ali, bezuspjeno. Naposljetku sam odustao i otiao do najblieg samoposluivanja, gdje sam kupio taj tjednik. Sjeo sam za kuhinjski stol i poeo itati lanak pijui hladni aj. Doktor Noboru Wataya, znameniti kritiar i ekonomski strunjak, ozbiljno je razmiljao da se osobno kandidira na sljedeim izborima u okrugu X u prefekturi Niigati. lanak se bavio moguim razlozima njegove kandidature. Bila je objavljena ak i njegova biografija. Uspjesi u podruju znanosti i gospodarstva, objavljeni radovi, brojne aktivnosti u raznim medijima. Njegov stric, Yoshitaka Wataya, bio je aktualni zastupnik okruga o kojem je bila rije, ali ve je bio najavio da se na sljedeim izborima nee kandidirati iz zdravstvenih razloga. S obzirom na to da nije imao izravne i dovoljno ugledne nasljednike koji bi ga mogli zamijeniti, bilo je za oekivati da e neak Noboru prihvatiti kandidaturu umjesto njega. U tom sluaju, pisalo je u lanku, s obzirom na utjecaj monog strica i raunajui na glasove mladih biraa ve sada odanih slavnom neaku, bilo je gotovo sigurno da e pobijediti taj potonji. "Procjene da e Noboru Wataya pobijediti na sljedeim izborima ve sada iznose devedeset i pet posto. Pojedinosti su jo uvijek u fazi dogovora, ali ini se da je spomenuti gospodin velik optimist glede ishoda izbora", pisala je odreena osoba iz "dobro obavijetenih krugova". Bio je objavljen i prilino dug intervju s Noboruom Watayom. U njemu je izjavio da se jo uvijek nije definitivno odluio kandidirati. Da je istina kako je o tome davao razne izjave. Ali da i on ima svoje zamisli i primjedbe i da je itava stvar odve ozbiljna da bi tek tako 199

kazao "moete raunati na mene", samo zato to brojni birai to trae od njega. Kako je mogue da postoji velika razlika u miljenju izmeu onoga to on osobno trai u svijetu politike i onoga to drugi trae i oekuju od njega. Da o svemu treba trezveno promisliti i voditi pregovore do zadovoljavajuih rjeenja. Da on zna kako su mnogi uvjereni u njegovu pobjedu i da e, ako se ipak odlui kandidirati, nedvojbeno odnijeti nadmonu pobjedu. I da nakon pobjede nema namjeru postati obian zastupnik. Da ima samo trideset i est godina i ako je ve odluio rtvovati svoj privatni ivot u ime javnog i politikog ivota, eli postii najvie to moe. Da su njemu mnoge stvari sasvim jasne, ali da ih eli objasniti i narodu. Da on poinje iz temelja i da za njega vrijednost imaju samo dugorona rjeenja. Da razmilja petnaestak godina unaprijed. Da prije zavretka dvadesetog stoljea ima vrstu namjeru osigurati politiki poloaj kojim e moi pruiti pozitivan primjer itavom narodu. Da je nacionalni identitet njegov osnovni cilj. Da on prije svega eli spasiti Japan od marginalizacije i uiniti ga svjetskim kulturnim i politikim uzorom. Da to, drugim rijeima, znai rekonstrukciju itave drave. Da se narod po svaku cijenu mora odrei hipokrizije i pozitivno se boriti za logiku i moral. Da nikome vie nisu potrebne nejasne insinuacije i kavanska retorika, nego jasni stavovi koji su lako provodljivi u djelo. Da smo uli u razdoblje u kojem se od mudrih politiara oekuje da stvore nacionalni i stranaki konsenzus. Da e politika bez vrste ideologije od ove zemlje napraviti neto slino golemoj meduzi koja se giba i ivi zahvaljujui sluajnim morskim strujama i plimi i oseki. Da njega uope ne zanimaju politiki sanjari i ideoloke diskusije. Da se on eli baviti jedino "onim to se mora uiniti", kao i da je spreman izvesti svaki rez, ma koliko ga zbog toga kudili. Ukratko, da ima sasvim konkretan politiki plan, koji e, slijedom dogaaja, pokazati da je imao pravo. Dakako, lanak tjednika koji se pohvalno bavio linou Noborua Wataye bio je objavljen na udarnom mjestu. Doktor Wataya je inteligentan i sposoban kritiar naeg drutva, kako u podruju politike tako i u podruju gospodarstva, a njegova rjeitost svima je dobro poznata. Jo je mlad i dolazi iz cijenjene i ugledne obitelji i kao politiar ima izvanrednu perspektivu. U tom smislu "strategija na duge staze" o kojoj doktor Wataya govori, nije obina utopija, puki san, nego neto stvarno i mogue. Veina biraa sa simpatijama i odobravanjem gleda na njegovu kandidaturu. S obzirom na to da je rije o jako konzervativnom izbornom okrugu, injenica to je doktor Wataya razveden i to se nije ponovno oenio predstavlja mali problem, ali njegova mladost i iznimne sposobnosti mnogo su vaniji od tih nebitnih mana od kojih svi mi patimo. Od posebne su vanosti glasovi ena. "Objektivno govorei," zavravao je lanak, "ne moe se porei da e se Noboru Wataya, koji je izravni sljedbenik politike moi svojeg strica, znati obraunati s 'politikom bez vrste ideologije' koju on toliko kritizira. Plemenite namjere doktora Wataye doista nam djeluju uvjerljivo, ali koliko e njegove rijei imati utjecaja u strogo politikoj stvarnosti, preostaje nam da vidimo tek nakon to izbori prou."

Nakon to sam proitao lanak o Noboruu Watayi, bacio sam spomenuti tjednik u smee. Potom sam u novokupljenu torbu poeo ubacivati pojedine komade odjee za put na Kretu. Nisam znao je li zimi ondje hladno ili nije. Na zemljopisnoj karti vidjelo se da je relativno blizu Africi, ali ak se i u Africi, ovisno o pojedinim podrujima, zimi temperatura zna spustiti. Iz ormara sam izvadio konu jaknu, dva dempera, dva para hlaa i sloio ih u koveg. Dodao sam i dvije koulje dugih rukava i tri potkoulje. Jedan sako od tvida. Nekoliko majica i pari kratkih arapa. Donje rublje i nekoliko pari dokoljenica. Kapu i sunane naoale. Kabanicu. Jedan runik. Toaletnu torbicu za putovanja. Nakon to sam sve te stvari spakirao, torba je bila tek dopola puna, ali nita drugo to bi mi bilo prijeko potrebno nije mi palo na pamet. Zasad je i toliko dovoljno, pomislio sam i zatvorio torbu. Po prvi put imao sam osjeaj da doista naputam Japan. Da u otii iz kue u kojoj sam ivio nekoliko posljednjih godina i napustiti domovinu. Sisajui bombon s okusom limuna izvjesno vrijeme sam promatrao tu sasvim novu putnu torbu. Potom sam se sjetio da je Kumiko, kad me ostavila, ponijela sa

200

sobom mnogo manje stvari. Otila je jednog lijepog ljetnog jutra ponijevi sa sobom jedino torbu za preko ramena i odjeu koju je podigla u istionici. Poeo sam razmiljati o meduzama. "Politika bez vrste ideologije od ove e zemlje napraviti neto slino golemoj meduzi koja se giba i ivi zahvaljujui sluajnim morskim strujama i plimi i oseki", kazao je u svom razgovoru Noboru. Tko zna je li doista izbliza promatrao i prouavao meduze. Vjerojatno nije. Ali ja jesam. Istina, protiv svoje volje, ali vlastitim sam oima promatrao meduze iz itavog svijeta, pratei Kumiko u akvariju. Ona bi zastala ispred svakog bazena i zadivljeno gledala skladne i gipke pokrete tih stvorenja. Premda je to bio na prvi spoj, bila je sasvim zaboravila da stojim pokraj nje. U tim su bazenima doista bile meduze svih vrsta i veliina. Zvonastih, cjevastih, kapastih oblika. Neke su podsjeale na sablasti, druge na prozirne duhove. Kumiko ih je promatrala sasvim opinjena. Toliko da sam ubrzo poslije toga kupio knjigu o meduzama i darovao joj je. Vjerojatno Noboru Wataya to nije znao, ali postoje i meduze s mnogo kostiju i miia. Udiu kisik, proizvode spermu i jajaca. Ne ovise jedino o morskim strujama i plimi i oseki, nego upotrebljavaju i pipke i svoje klobuke da bi lake plivale. Ni u kom sluaju ne elim braniti meduze, ali i one imaju pravo na vlastiti ivot. Zna li to, Noboru? Ba me briga to e postati politiar. ini kako te volja, to me se ne tie. Dopusti da ti kaem samo jedno: uvrijedivi meduze netonom metaforom poinio si greku, kazao sam si u sebi.

Malo poslije devet uveer zazvonio je telefon. Nisam se javio, ali pogledao sam u aparat koji je zvonio, pitajui se tko bi to mogao biti. Tko me to zove i to hoe od mene? U meuvremenu sam shvatio. Bila je to ona ena koja je voljela zvati dok pripremam pagete. Nisam bio sasvim siguran, ali tako sam pomislio. To me ona traila iz svoje tajanstvene, mrane sobe. Iz koje se ak i sada irio onaj teki miris cvijea. Kao i njezina mahnita tjelesna pouda. "Sa mnom moe initi to god te volja, valjda to zna. A ja u, sa svoje strane, uiniti to god ti bude elio... sve ono to ti tvoja ena, Kumiko... nije nikad dopustila niti joj je palo na pamet." Nisam se elio javiti. Telefon je zazvonio deset puta i potom prestao. Zatim je ponovno zazvonio. Trinaest puta. I prestao. Odjednom je zavladala grobna tiina. Srce mi je snano tuklo. Dugo sam gledao u vrhove svojih prstiju. Zamiljao sam kako krv koju moj srani mii rasporeuje tijelom poslije dugo vremena stie u jagodice prstiju. Rukama sam pokrio lice i duboko uzdahnuo. U dnevnoj sobi ulo se jedino tiktakanje budilice. Otiao sam u spavau sobu, sjeo na pod i ponovno se zagledao u novu putnu torbu. Otok Kreta, pomislio sam. Molim lijepo, ispriajte me, ali odoh ja na Kretu. Sit sam ivota ovdje kao i imena Toru Okada. Nekadanji Toru Okada odlazi na Kretu s nekadanjom Kretom Kano, kazao sam glasno. Ali komu se ja to obraam? Bilo komu. Kazaljke sata su se pomicale, tiktakajui...gotovo drei ritam s otkucajima mojeg srca.

16
Jedina runa stvar koja se ikad dogodila u kui May Kasahare May Kasahara o izvoru topline

"Dobar dan, gospodine Ptico Navijalico..." zauo sam mladi enski glas. Drei slualicu na uhu, pogledao sam na sat. etiri poslijepodne. Kad je telefon zazvonio drijemao sam na

201

kauu, sav znojan. Bio je to kratak, neugodan poslijepodnevni drijeme. Za sve vrijeme dok sam kunjao, imao sam dojam da mi netko sjedi na prsima. Tko god to bio, taj je ekao da utonem u san, sjeo mi na prsa i kad sam se prenuo na zvuk zvonjave telefona, nestao. "Dooobarrr daaannn", zauo sam umilan enski glas. Imao sam osjeaj da dolazi na njenim zranim valovima. "Ovdje May Kasahara... " "Zdravo", jedva sam izgovorio, ali miii u mojim ustima jo se nisu valjano pomicali. Prije e biti da sam slabo jauknuo. "to sada radite?" upitala je znatieljnim glasom. "Nita", odgovorio sam, odmaknuvi slualicu kako bih proistio grlo. "Malo sam zakunjao." "Jesam li vas probudila?" "Jesi, ali nita za to. Samo sam kunjao." inilo se da oklijeva, a onda je rekla: "ujte, Ptico Navijalico, moete li doi k meni kui?" Zatvorio sam oi. U mraku su plesale iskre razliitih boja i oblika. "Nemam nita protiv." "Sunam se u vrtu, dajte, mrdnite se i doite uobiajenim putem." "Vai." "Recite mi, Ptico Navijalico, jeste li ljuti na mene?" "Nisam siguran", rekoh. "Idem se istuirati i odjenuti neto lagano pa u doi. Ima jedna stvar o kojoj elim popriati s tobom." Hitro sam se istuirao hladnom vodom ne bih li razbistrio misli. Potom sam se vruom vodom i sapunom nasapunao i ponovno istuirao hladnom. Uspio sam se razbuditi, ali sam se i dalje osjeao umorno i tupo. Noge su mi klecale i nekoliko puta morao sam se uhvatiti za ruku za vjeanje runika ili sjesti na rub kade. Vjerojatno sam bio mnogo umorniji no to se to meni inilo. Dok sam prao glavu, osjetio sam oteklinu od udarca i pomislio na mladia koji me udario na ulici pred postajom Shinjuku. Nisam mogao shvatiti zato je to uinio. to to tjera ljude da se tako ponaaju? Dogodilo se jedva dan prije, ali imao sam dojam da je prolo ve nekoliko tjedana. Nakon to sam zavrio s tuiranjem i dobro se istrljao runikom, oprao sam zube i pogledao se u zrcalo. Tamnomodri biljeg i dalje je bio na mom desnom obrazu, ni svjetliji ni tamniji no prije. Oi su mi bile krvave, a pod njima tamni podonjaci. Obrazi su mi blago upali, kosa narasla. Izgledao sam poput svjeeg lea koji je iznenada oivio i nekako se uspio izvui iz groba. Navukao sam majicu i iste kratke hlae, na glavu stavio kapu i sunane naoale. Hodajui prolazom shvatio sam da jara nije nimalo popustila. Svaki oblik ivota na povrini tla udio je za veernjim pljuskom, ali na nebu se nije vidio ni najmanji oblaak. Nepomini, vrui zrak pritiskao je prolaz. Kao i obino, nigdje nikoga. Ba dobro. Po toj vruini i s biljegom na licu nije mi bilo stalo do sluajnih susreta. U dvoritu naputene kue skulptura ptice zurila je u nebo kao i obino, visoko podignuta kljuna. Izgledala je prljavije i turobnije no kad sam je posljednji put vidio. I u njenom se pogledu osjeala svojevrsna napetost, kao da promatra neki krajnje deprimirajui dogaaj koji se odvija na nebu. Da je ikako mogla, ptica bi nedvojbeno skrenula pogled, ali ukoenog i davno usmjerenog pogleda, nije imala drugog izbora. Visoki korov koji ju je okruivao bio je nepokretan poput antikog kora i suspregnutog daha ekao je na objavu proroanstva. Televizijska antena na krovu kue svoje je srebrnaste ice ravnoduno irila u zaguljivu vruinu. Pod nemilosrdnom ljetnom svjetlou sve je bilo suho i uvelo. Nakon to sam nakratko pogledom ispitao dvorite naputene kue, uao sam u vrt kue May Kasahare. Veliki hrast irio je duboki hlad veim dijelom travnjaka, ali njoj se to oito nije svialo jer je leala na lealjki izloena suncu. Na sebi je imala maleni bikini boje okolade. Komadie tkanine pridravale su uske vezice. Pitao sam se moe li se u takvom kostimu uope kupati. Imala je iste naoale kao onog dana kad smo se upoznali. Grake znoja prekrivale su joj lice. Ispod lealjke bili su sloeni bijeli runik, krema za sunanje i nekoliko asopisa. Dvije prazne limenke Spritea stajale su pokraj nje, a jedna joj je sluila kao

202

pepeljara. Plastino crijevo s prskalicom lealo je na travnjaku oito onako kako ga je ostavio onaj tko ga je posljednji koristio. Kad sam joj se pribliio, May Kasahara je ustala i sagnula se da iskljui radio. Ten joj je bio mnogo tamniji nego posljednji put. Ali, to nije bila obina preplanulost kakva se dobije za jedan vikend proveden na moru. Svaki djeli njezinog tijela, od glave do pete, bio je divno i ujednaeno preplanuo. inilo se da nita drugo nije inila osim to se po itav dan sunala, ukljuujui i ono vrijeme koje sam proveo na dnu bunara. Zaas sam pogledom preao po dvoritu. Izgledalo je jednako kao prije. Prostrani travnjak uredno pokoen, ribnjak i dalje prazan i suh. Pogled na njega izazivao je jo veu e. Sjeo sam na lealjku do njene i iz depa izvadio bombon s okusom limuna. Zbog vruine se celofanski papiri zalijepio za bombon. May Kasahara me izvjesno vrijeme gledala ne kazavi nita. "to vam se to dogodilo, Ptico Navijalico? Kakav je to biljeg na vaem licu?" naposljetku je pitala. "To je biljeg, zar ne?" "Mislim da jest. Ali ne znam kako se pojavio. Pogledao sam se u zrcalo i ugledao ga." May Kasahara oslonila se na lakat i zagledala u moje lice. Prstima je obrisala znoj i podignula naoale prema vrhu nosa. Iza crnih stakala nisam mogao vidjeti njezine oi. "Nemate pojma gdje se to moglo dogoditi? Ili kako je do toga dolo?" "Ni najmanje." "Ni najmanje?" "Iziao sam iz bunara i malo kasnije, kad sam se vratio kui i pogledao u zrcalo, ugledao ga. Ni ja ne znam nita vie." "Boli li vas?" "Uope me ne boli, a i ne svrbi. Jedino to je na dodir jako topao." "Jeste li bili kod lijenika?" Odmahnuo sam glavom. "Bojim se da to ne bi imalo svrhe." "Vjerojatno" rekla je May Kasahara. "Ni ja ba ne volim odlaziti lijenicima." Skinuo sam kapu i naoale, iz depa izvadio rupi i obrisao znoj s ela. Siva majica koju sam imao na sebi ve je bila sasvim vlana od znoja. "Ima sjajan bikini" rekoh. "Hvala", uzvratila je. "Izgleda kao da je napravljen od ostataka. Pametna upotreba naih ogranienih prirodnih resursa." "Kad nema nikoga kod kue, skinem i gornji dio." "Nije valjda." "Nema se bogzna to za vidjeti kad ga skinem", rekla je pomirljivim tonom. Doista, ispod bikinija su se tek nazirale male i jo nerazvijene dojke. "Jesi li se ve kupala u tom bikiniju?" "Nikad. Jo ne znam plivati. A vi, Ptico Navijalico, znate li vi plivati?" "Aha, znam plivati." "Koliko daleko?" "Koliko me volja", rekoh, jezikom pomiui bombon u ustima. "Deset kilometara?" "Moda..." rekoh zamiljajui kako plivam u moru kod otoka Krete. Duge pjeane plae i more gusto poput vina... pisalo je u turistikom vodiu. Nisam mogao zamisliti kakvo je to more gusto poput vina. "Nitko od tvojih nije kod kue?" "Juer su otili. U nau ljetnju kuu na otoku Izu. Svi polude za plivanjem kad doe vikend. 'Svi' su moji roditelji i moj mlai brat." "Ali ne i ti?" Slegnula je ramenima. Zatim je odnekud iz sloenog runika izvadila kutiju s cigaretama, jednu stavila u usta i pripalila je ibicom. "Uasno izgledate, Ptico Navijalico."

203

"Naravno, nakon to sam nekoliko dana proveo na dnu bunara, nemajui to za jesti ili piti, tko ne bi izgledao uasno?" May Kasahara skinula je naoale i licem se okrenula prema meni. I dalje joj se vidio onaj duboki oiljak pokraj oka. "Recite mi, Ptico Navijalico, jeste li ljuti na mene?" "Ne znam to bih ti odgovorio. Ima bezbroj vanijih stvari o kojima moram dobro promisliti prije no to se ponem ljutiti na tebe." "Je li vam se ena vratila?" Odmahnuo sam glavom. "Poslala mi je pismo. U njemu mi pie da se nee vratiti." "Jadni gospodine Ptico Navijalico", rekla je May Kasahara. Pridignula se u lealjki i njeno stavila ruku na moje koljeno. "Jadni gospodine Ptico Navijalico. Znate, moda neete povjerovati u ovo to u vam rei, ali namjeravala sam vas spasiti iz tog bunara, na samom kraju. Samo sam vas eljela malo uplaiti, uiniti da osjetite strah. eljela sam vidjeti mogu li vas natjerati da ponete vikati. I koliko e potrajati dok se ne prepadnete toliko da poelite pobjei iz tog vaeg svijeta." Nisam znao to bih joj odgovorio, pa sam nekoliko puta kimnuo glavom. "Niste valjda povjerovali da mislim ozbiljno kad sam vam rekla da u vas pustiti da ondje umrete?" Nisam joj odmah odgovorio, nego sam papiri u koji je bombon s okusom limuna bio umotan zguvao u kuglicu. "Iskreno govorei, nisam bio siguran, zvuala si jako ozbiljno, ali u isto vrijeme i kao da me samo eli jako uplaiti. Kad se nalazi na dnu i razgovara s nekim na otvoru bunara, neto jako udno se dogada sa zvukom, nikako ne moe odrediti raspoloenje u glasu onoga koji ti govori. U biti to uope nema veze s pitanjem tko ima pravo. Shvaa li to ti elim rei? Stvarnost je stvorena od raznolikih dijelova. Moda si me u jednom dijelu stvarnosti doista namjeravala ubiti, ali u onom drugom nisi. Mislim da se problem svodi na to za koju e se stvarnost odluiti ti, a za koju ja." Kuglicu koju sam napravio od omota u koji je bio uvijen bombon s okusom limuna ubacio sam u otvor prazne limenke. "Hoete li mi uiniti uslugu, Ptico Navijalico?" pitala je May Kasahara, pokazujui prema plastinom crijevu to je lealo na travnjaku. "Hoete li me isprskati vodom? Tako je vruuuueeee! ini mi se da u poandrcati ako se ne rashladim." Ustao sam s lealjke i otiao prema svijetloplavom plastinom crijevu. Bilo je toplo i mlitavo. Iza grmlja sam otkrio slavinu. Najprije je istekla topla voda koja se ve nalazila u crijevu, ali je ubrzo potekla sve hladnija. May Kasahara je legla na travnjak i ja sam je poeo prskati vodom iz crijeva. Zatvorila je oi i prepustila se snanom i hladnom mlazu vode. "Oh, ba godi! Hoete li da i ja vas isprskam, Ptico Navijalico?" "Ovo nije kupai kostim", rekoh, ali May Kasahara oito je silno uivala u hladnoj vodi, a vruina je uistinu bila nepodnoljiva. Svukao sam od znoja sasvim mokru majicu, nagnuo se, i pustio da mi hladna voda tee po glavi. Hladei glavu mlazom iz crijeva, popio sam dva, tri gutljaja vode. Bila je hladna i jako ukusna. "Hej, je li ovo voda iz tvoga bunara?" upitao sam. "Naravno da jest. Pokree je mala elektrina pumpa. Ba je hladna, zar ne? Moete je piti. Nedavno je dolazio neki tip iz zavoda za zdravstvo i napravio analizu kakvoe vode. Kazao nam je da je sasvim ispravna i da je u itavom Tokiju jako teko pronai toliko istu vodu. Bio je oduevljen. Ali, mi je ipak ne pijemo. Sa svim kuama koje nas okruuju, nikad se ne zna to sve otjee pod zemlju." "Zar ne misli da je to malo udno? Bunar na imanju Miyawakijevih je sasvim suh, a tvoj je pun svjee, ukusne vode. Jednoga i drugoga dijeli jedva desetak metara zemlje, zato je razlika toliko velika?" "A zato mislite da ja to znam?" rekla je nakrivivi glavu. "Moda je neki poremeaj uinio da protok podzemnih ila skrene. Dovoljno je samo malo pa da bunar presui. No ne znam koji bi mogao biti pravi razlog." "Je li se u tvojoj kui ikad dogodilo ita runo?" upitao sam je. 204

May Kasahara se namrtila, zamislila i odmahnula glavom. "Jedina runa stvar koja se dogodila u ovoj kui u posljednjih deset godina jest ta to je u njoj toliko dosadno!" Pustio sam da mi voda tee po glavi i zatiljku dok se May Kasahara brisala runikom. Jednog trena me upitala elim li pivo. Odgovorio sam joj da bi mi hladno pivo ba godilo. Iz kue je donijela dvije limenke Heinekena. Pruila mi je jednu, drugu otvorila i potegnula nekoliko gutljaja. "Recite mi, Ptico Navijalico, to namjeravate ubudue?" "Jo uvijek nisam odluio", rekoh. "Vjerojatno u otputovati nekamo. Moda ak odem izvan Japana." "Izvan Japana? A kamo to?" "Na Kretu." "Na otok Kretu? Ima li to neke veze s onom enom? S onom Kretom ili kako li se ve zove?" "Donekle." May Kasahara se malo zamislila. "A je li vas ta Kreta ili kako li se ve zove moda spasila iz bunara?" "Kreta Kano", rekoh. "Jest, ona me spasila." "Vi ba imate jako puno prijatelja, Ptico Navijalico!" "Nije istina. Ako po iemu, poznat sam po tome to imam jako malo prijatelja." "Pitam se kako je ta Kreta Kano uspjela saznati da ste na dnu bunara? Niste nikome rekli da idete tamo, zar ne? Pa kako je onda znala da ste u bunaru?" "Ne znam," odgovorio sam, "nemam blagog pojma." "Ali, znai, idete na Kretu?" "Jo uvijek nisam definitivno odluio hou li ii. To je samo jedna od mogunosti." May Kasahara je uzela jo jednu cigaretu, stavila je u usta i zapalila. Potom je vrhom malog prsta dodirnula oiljak kraj oka. "Znate, Ptico Navijalico, sve vrijeme dok ste vi bili dolje u bunaru ja sam se ovdje izleavala i sunala, promatrala dvorite naputene kue, znojila se, i razmiljala o vama i kako gladujete i kako ste polako sve blie smrti. Jedino sam ja znala da ste dolje i da ne moete izai. Razmiljajui o tome kako osjeate strah, zabrinutost i bol, i ja sam si uspjela doarati ono to ste vi osjeali. Shvaate li to vam govorim? Tako sam vam se uspjela pribliiti! Zbilja vas nisam imala namjeru pustiti da umrete. Istinu vam govorim, vjerujte mi. A onda sam jednog trena pomislila da trebam biti jo okrutnija i ii sve do krajnjih granica. Sve dok ne osjetite krajnji strah i nemo. Doista sam mislila da e to koristiti i vama i meni." "E pa, zna to? Da si se doista usudila ii sve do krajnjih granica, moda bi upravo tada poeljela otii sve do samog kraja. Moda bi bilo mnogo lake no to misli. Da si otila toliko daleko, bio bi dovoljan samo jo jedan maleni poticaj. A poslije toga morala bi rei samoj sebi da je to bilo najbolje i za mene i za tebe", rekoh otpivi gutljaj piva. May Kasahara se zamislila nad mojim rijeima, grizui usnu. "Moda imate pravo", rekla je. "Ni sama nisam sigurna." Ispio sam posljednji gutljaj piva i ustao. Navukao sam vlanu majicu i stavio naoale. "Hvala ti na pivu." "Znate, Ptico Navijalico," rekla je May Kasahara, "sino, nakon to su moji otili u ljetnikovac, spustila sam se u bunar. Ostala sam moda pet ili est sati, samo sam sjedila." "Znai, ti si uzela ljestve od ueta?" "Aha", odgovorila je May Kasahara blago se namrtivi. "Ja sam ih uzela." Pogledao sam prema prostranom travnjaku. S mjesta na kojem sam May Kasaharu polijevao vodom sada se iz zemlje dizalo treperavo, jedva primjetno isparenje. May Kasahara je opuak ubacila u praznu limenku. "Prva dva ili tri sata nisam doivjela nita osobito. Naravno, nisam se osjeala sasvim lagodno u potpunom mraku, ali nije me bilo strah. Ja nisam kao druge cure, koje vrite od straha pred svakom sitnicom. Govorila sam si da je to obian mrak. Vi ste, Ptico Navijalico, ondje dolje proveli nekoliko dana pa znate da nema ba niega ega se treba bojati. Ali poslije nekoliko sati poela sam gubiti osjeaj za vrijeme i prostor. Okruena potpunim mrakom, 205

osjeala sam da neto poinje rasti i osvajati me. Na svjetlosti sunca ta je stvar mirovala u meni, ali u mraku se odjednom poela nadimati i rasti pa sam se prepala. Pokuala sam je suzbiti, ali nisam uspjela. Tada sam se uistinu prepala. Nikad u cijelom ivotu nisam osjetila toliki strah. Imala sam osjeaj da duboko u meni bijela gruda neega naglo raste i izjeda me iznutra. Ispoetka je bila jako mala, Ptico Navijalico." May Kasahara je izvjesno vrijeme utjela i gledala u svoje ruke, kao da se prisjea to joj se te noi dogodilo. "Doista sam se strano prepala", rekla je. "To je bila ona vrsta straha koji sam eljela da vi osjetite. eljela sam da ujete zvuk te stvari koja vas iznutra izjeda." Nanovo sam se spustio na lealjku i zagledao u tijelo May Kasahare, koje je jedva pokrivao maleni bikini. Imala je esnaest godina, no bila je graena poput trinaestogodinje ili etrnaestogodinje djevojice. Njezine grudi i bokovi tek su poeli rasti i dobivati oblik. Njezina figura podsjeala me na umjetnike skice tijela nainjene u svega nekoliko poteza a koje ostavljaju izvanredan dojam plastinosti. A ipak, u njezinoj me figuri istodobno neto podsjealo na kakvu staricu. Tada sam je, sasvim iznenada, upitao: "Jesi li ikada imala osjeaj da si bila iskoritena?" "Iskoritena?" Pogledala je u mene, razrogaenih oiju. "Mislite tjelesno? Hoete rei silovana?" "Tjelesno ili duevno. Svejedno." May Kasahara pogledala je u vlastito tijelo i potom podignula pogled prema meni. "Tjelesno ne. Hou rei, jo sam nevina. Jednom deku sam dopustila da me dira, ali samo preko odjee." Kimnuo sam glavom. "Duevno, hmm, ne bih vam znala odgovoriti. Nije mi ba jasno to to znai biti duevno iskoriten." "Ni meni", rekoh. "Stvar je u tome osjea li da ti se to dogodilo ili ne. Ako se tako ne osjea, to vjerojatno znai da nisi bila iskoritena." "Zato me to pitate?" "Zato to neke osobe koje poznajem imaju takav osjeaj. A takav osjeaj stvara razne vrste kompliciranih problema. Pada mi na pamet jo jedna stvar koju te elim pitati. Zato toliko razmilja o smrti?" Stavila je cigaretu izmeu usana i hitro je zapalila jednom rukom. Nakon toga je stavila sunane naoale. "Hoete rei da vi, Ptico Navijalico, ne razmiljate jako mnogo o smrti?" "Naravno da razmiljam, ali ne jedino o tome. Tek tu i tamo. Kao i veina ljudi." "Znate to ja o tome mislim", rekla je May Kasahara. "Svatko od nas se raa s neim posebnim duboko u svome biu. A to neto, ma to to bilo, postaje osnovna pokretaka snaga koja tu osobu pokree iznutra. I ja je sasvim sigurno imam, ali ponekad izmakne mojoj kontroli. Skuplja se ili iri duboko u meni, i itavu me obuzme. Voljela bih da nekako mogu rijeima izraziti taj moj osjeaj i prenijeti ga drugima, no nitko me ne razumije. Znam da je problem u tome to se ne izraavam dobro, ali nitko ozbiljno ne slua ono to imam rei. Samo se pretvaraju da sluaju ono to im govorim, a zapravo razmiljaju o neemu stotom. Zato se ponekad naljutim, pa inim ludosti." "Ludosti?" "Recimo kao kad vas ostavim u bunaru, ili kad se vozim na motoru pa stavim ruke na oi deku koji vozi." Kazavi to, dodirnula je oiljak kraj oka. "Tako se dogodila nezgoda s motorom?" pitao sam. May Kasahara upitno me pogledala, kao da nije razumjela to je pitam. Nisam mogao razaznati izraz u njenim oima jer su ih zaklanjale crne naoale, ali lice joj je bilo sasvim bezizraajno, poput ulja izlivenog na mirnu vodu. "to se dogodilo tom deku?" upitao sam. I dalje drei cigaretu meu usnama, May Kasahara nastavila me promatrati. Zapravo je gledala moj biljeg. "Moram li odgovoriti na to pitanje, Ptico Navijalico?" "Ne, ako ne eli. Ti si naela tu temu. Ako ne eli razgovarati o tome, ne mora." 206

May Kasahara je izvjesno vrijeme utjela i razmiljala. Tada je snano povukla dim cigarete i sporo izdahnula. Nehajnim pokretom skinula je naoale i vrsto zatvorenih oiju okrenula se licem prema suncu. Promatrajui njezine pokrete, imao sam dojam da vrijeme sve sporije protjee. Kao da se vremenska opruga bliila svome kraju. "Umro je", naposljetku je kazala bezizraajnim glasom, rezignirano slegnuvi ramenima. "Umro je?" May Kasahara otresla je pepeo s cigarete. Zatim je podignula runik i nekoliko puta krunim pokretima obrisala lice. Potom, kao da se sjetila neeg vanog, kratko je rekla: "Vozili smo jako brzo. Dogodilo se blizu Enoshime." Gledao sam u nju ne kazavi joj nita. Krajem runika je lijevom rukom i dalje brisala obraze. Iz cigarete koju je drala meu prstima desne ruke uvis se dizao bjeliast dim poput kakvog malog dimnog signala. Imao sam osjeaj da se dvoumi hoe li zaplakati ili prasnuti u smijeh. Barem sam ja imao takav dojam. Oito se borila s osjeajima, ali se na kraju uspjela pribrati. Bacila je runik na travu i povukla dim. Bilo je gotovo pet sati poslije podne, ali vruina nije jenjavala. "Ja sam ga ubila", rekla je. "Naravno, nisam ga ubila namjerno. Samo sam eljela ii do kraja. Stalno smo se tako zabavljali, za nas je to bila vrsta igre. Dlanovima bih mu prekrila oi ili ga golicala dok je vozio. Nikad se nita runo nije dogodilo, sve do tog dana..." Podignula je glavu i pogledala u mene. "U svakom sluaju, gospodine Ptico Navijalico, ne, ne osjeam da sam bila iskoritena. Jednostavno sam se eljela to je mogue vie pribliiti toj stvari koja se iri i skuplja u meni. eljela sam je na prevaru navesti da izbije iz mene i potom je razbiti u tisuu komadia. Ali, ovjek mora ii do krajnjih granica ako je eli prevariti i navesti da izbije van. To je jedini nain. Mora joj ponuditi doista dobar mamac." Govorei to, polako je odmahnula glavom. "Ne, ne mislim da sam bila iskoritena, no nisam bila ni spaena. Sada mi nitko vie ne moe pomoi. Svijet mi izgleda sasvim prazan. Sve to vidim oko sebe, izgleda mi lano. Jedino to nije lano, jest ta udna stvar koja se iri i skuplja duboko u meni." May Kasahara dugo je utjela, pravilno diui. Nita se nije ulo, ni pjev ptica ni cvranje cvraka. Zavladalo je nelagodno mrtvilo, kao da je okolni svijet doista postao prazan. Iznenada se May Kasahara okrenula licem prema meni. Izgledala je kao da se upravo tog trena neega sjetila, ali ve sljedeeg trena lice joj je bilo sasvim bezizraajno. "Recite mi, Ptico Navijalico, jeste li spavali s tom Kretom Kano?" pitala je. Kimnuo sam glavom. "Hoete li mi pisati s Krete?" upitala je. "Naravno da hou. Ako uope odem." "Ali voljeli biste otii?" "Volio bih." "Doite ovamo, blie meni" rekla je May Kasahara i podignula se u polusjedei poloaj u svojoj lealjki. Ustao sam s lealjke i pribliio joj se. "Sjednite ovdje kraj mene, Ptico Navijalico", rekla je May Kasahara. Uinio sam kao to mi je rekla i sjeo kraj nje. "Pokaite mi svoje lice izbliza, Ptico Navijalico." Dugo je gledala u moje lice. Potom je jedan dlan stavila na moje koljeno, a drugim pritisnula biljeg na mom obrazu. "Jadni gospodine Ptico Navijalico" rekla je gotovo apui. "Tko zna kakve e vam se sve stvari dogoditi. I prije no to ste toga svjesni. U svemu tome neete imati ni najmanjeg izbora. Na isti nain na koji kia pada na travnjak... A sada zatvorite oi, Ptico Navijalico. vrsto, kao da su zalijepljene." vrsto sam zatvorio oi. May Kasahara je pritisnula svoje usne na moj biljeg. Imala je male i njene usne. Tada je razdvojila usne i jezikom polako liznula moj biljeg. Ruku koju je stavila na moje koljeno uope nije pomaknula. Topli, vlani dodir njezine ruke kao da je dolazio iz nekog dalekog svijeta. Tada je uzela moju ruku i njome dodirnula ranu blizu svojeg oka. Njeno sam 207

dodirnuo njezin oiljak dug neto manje od dva centimetra. Jagodice mojih prstiju prenosile su titraje njezine svijesti. Bio je to njean odjek enje. Netko bi trebao priviti u naruje ovu djevojku, pomislio sam. Netko drugi, ne ja. Netko tko joj moe pruiti neto. "Ako otputujete na Kretu, piite mi, Ptico Navijalico. Stvarno volim primati duga pisma. Ali nitko mi nikad ne pie." "Ne brini se, pisat u ti", kazao sam.

17
Najjednostavnije stvari Osveta na profinjen nain Stvar u kutiji za gitaru

Idueg jutra otiao sam fotografu jer su mi trebale fotografije za putovnicu. Kad sam sjeo na stolicu postavljenu nasuprot fotografskoj aparaturi, fotograf me nekoliko trenutaka gledao onim dobro poznatim, fotografskim pogledom i potom, ne izgovorivi ni rije, odnekud izvadio bijeli puder koji mi je poeo strpljivo nanositi na desni obraz. Bavio se time prilino dugo, oito vodei rauna o odsjaju reflektora i drugim fotografskim pravilima elei da moj biljeg bude jedva primjetan. Ja sam se, gledajui u objektiv, blago osmjehivao, slijedei njegove upute. Kazao mi je da e fotografije biti gotove idueg dana i da mogu svratiti po njih kad budem tuda prolazio. Vrativi se kui nazvao sam svog ujaka i kazao mu da se moe dogoditi da za nekoliko tjedana odem od kue. Ispriao sam mu se to mu to tako iznebuha priopavam. Potom sam mu objasnio da me Kumiko ostavila bez ikakvog upozorenja. Nije vie imalo smisla da to tajim. Kazao sam mu da mi je poslala pismo u kojem mi pie da se nema namjeru vratiti, i da se zbog toga elim maknuti iz kue i na izvjesno vrijeme promijeniti ozraje. Moje zbrkano objanjenje popratila je misaona tiina s druge strane veze. inilo se da o neemu razmilja. "Nikad nisam ni pomislio da izmeu vas dvoje neto kripi", kazao je blago uzdahnuvi. "Iskreno govorei, i ja sam mislio isto to i ti", odogovorio sam mu, krajnje otvoreno. "Ako ti se o tome ne govori, nema veze, ali postoji li neki konkretan razlog zbog kojeg je otila?" "Vjerojatno je imala drugog mukarca." "Imao si takav dojam?" "Ne, nikad takvo to nisam ni pomislio. Ona mi je sama to detaljno napisala u svome pismu." "Ah, tako znai", uzdahnuo je moj ujak. "Onda je ipak istina." "Ba tako." Ponovno je uzdahnuo. "Ujae, ne brini za mene, dobro sam", kazao sam ne bih li ga ohrabrio. "Jedino to elim jest otii na izvjesno vrijeme odavde. Promijeniti okolinu i doi k sebi. I malo promisliti o svojoj budunosti." "Ima li neko konkretno odredite?" "Najvjerojatnije u otputovati u Grku. Imam neke prijatelje koji ondje ive i esto me zovu da ih doem posjetiti." Nisam mu elio lagati, ali ni kazati pravu istinu, jer ni sam nisam znao kako bih mu je objasnio. Zato sam mu ipak slagao. "A tako..." kazao je on. "Nita se ne brini, ja ionako nisam imao namjeru tu kuu nekome drugome iznajmiti, slobodno ostavi sve svoje stvari. Jo si mlad, oporavit e se od svega... 208

Samo ti idi na put, to dalje odavde... ini mi se da ti je to dobra ideja, samo ti idi... Gdje si ono rekao, u Grku?... Bit e ti lijepo ondje, samo idi." "Oprosti na svemu", rekoh mu. "Ako kojim sluajem eli iznajmiti kuu dok sam ja odsutan, slobodno to uini. Moje stvari smjesti gdje ti najbolje odgovara, ionako medu njima nema niega vrijednog." "Dobro, nemoj se time optereivati. Neka to bude moj problem, lako u to rijeiti. Nego sluaj, ono to si me pitao kad si mi posljednji put telefonirao, o tome je li 'protok struje prekinut' i sve ostalo, ima li to ikakve veze s Kumiko?" "Istina je, ima. Donekle. Zapravo kad sam to zauo iz njezinih usta, i sam sam ostao iznenaen." Ujak je izvjesno vrijeme utio i razmiljao. "Nadam se da nema nita protiv da te jedan od ovih dana posjetim? Volio bih se na vlastite oi uvjeriti to se s tobom zbiva. Ve je prolo puno vremena otkako nisam bio u toj kui." Nakon to smo prekinuli razgovor, iznenada sam osjetio vrstu uzbuenosti i nemira. Nekoliko posljednjih mjeseci neka udna struja me dovela sve dotle. Bio sam svjestan da izmeu mog svijeta i onoga mojeg ujaka postoji nevidljiv zid, jako velik i debeo. Ja sam stajao s jedne strane toga zida, on s druge.

Moj je ujak doao dva dana poslije. Zagledao se u moj biljeg, ali nije nita rekao. Vjerojatno nije znao to bi rekao. Jednostavno me pogledao zauenog izraza. Donio mi je veliku bocu viskija i kamaboko* koje je kupio u Odawari. Sjeli smo na verandu, jeli riblju patetu i pili viski. "Pravo je zadovoljstvo iznova sjesti na ovu verandu", kazao je, nekoliko puta kimnuvi glavom. "Naravno, u naoj zgradi nema niega slinog. Ponekad mi ovo mjesto doista nedostaje. Nema ljepeg ugoaja nego se odmarati na verandi na koju se nastavlja vrt." Izvjesno vrijeme je sjedio i promatrao tanki bijeli srp mladog mjeseca koji je izgledao kao da ga je netko upravo zailjio. Da neto toliko krhko i njeno moe ploviti nebom, inilo mi se pravim udom. Tada je, sasvim neusiljeno, upitao: "Nego, odakle ti taj biljeg?" "Ni sam ne znam", odgovorio sam i otpio gutljaj viskija. "Sasvim iznenada se pojavio. Otprilike prije tjedan dana. Nemam ba nikakvo objanjenje, jednostavno se pojavio." "Jesi li iao lijeniku?" Odmahnuo sam glavom. "Zbilja ne elim gurati nos gdje mu nije mjesto, ali postoji li neka veza izmeu tog biljega i injenice da te Kumiko ostavila?" Kimnuo sam glavom. "Vjeruj mi da ve neko vrijeme razbijam glavu razmiljajui o tome. Ovaj biljeg se pojavio nakon to me ostavila, to me navodi na pomisao da neka veza ipak postoji. Ipak ne mogu sa sigurnou rei da je to od tog stresa." "Jo nikad nisam uo da se nekomu tako iznenada pojavio biljeg, i to na licu." "Ni ja. Ali polako sam se poeo privikavati na nj. Naravno, ispoetka sam bio zbunjen, tovie, zapanjen. Pri pogledu u zrcalo, osjeao sam se loe. Nisam znao kako bih se ponaao, izai s takvim biljegom vani, u supermarket, bilo kamo... No, s vremenom sam se priviknuo... i sve mi manje smeta... Malo-pomalo, doao sam do toga da mi vie uope ne smeta." "Aha, znam to mi eli rei..." kazao je moj ujak. "Pravo govorei, jo bolje ako tako misli. Na koncu, to je tvoj osobni problem. No ako ti ikad zatreba pomo, samo mi se javi, imam sjajnog dermatologa kojem te mogu uputiti." "Hvala ti. Zasad nemam namjeru nita poduzeti. Bojim se da ni on ne bi bio od velike pomoi." Ujak je prekriio ruke i izvjesno vrijeme tako sjedio zagledan u nebo. Nije se vidjela ni * Kamaboko - vrsta riblje patete koja ima oblik i vrstou nae suene kobasice. 209

jedna jedina zvijezda, jedino iljati okrajak mjeseca. "Ba je prolo puno vremena otkako se nas dvojica nismo ljudski ispriali. Nadao sam se da e se i bez moje pomoi nekako uspjeti izvui. Vjerovao sam da se ti i Kumiko volite i da sami moete stvoriti vlasiti svijet i izboriti se za njega. Ja zbilja ne volim gurati nos u tue stvari." Kazao sam mu da ga jako dobro razumijem i da se slaem. Ujak je nekoliko sekunda mukao kockice leda u ai, otpio gutljaj i odloio au. "Reci mi, koji se to vrag dogaa s tobom? Prvo mi kae da je protok struje prekinut, da kua nije na dobrom mjestu... Kumiko te ostavila, odjednom ti se pojavio taj biljeg na licu, i zato si odluio otii na neko vrijeme u Grku... Nemam nita protiv, neka bude tako kako eli. Iskreno, ne radi se o mom obrazu ni o mojoj eni. Imam li pravo? Ako mi ne eli dati iskrena i podrobna objanjenja, ne mora mi uope nita govoriti. Ni ja ne elim govoriti u vjetar. Jedino to ti elim rei, i to ti jo jednom ponavljam, jest da o svemu dobro promisli, i to polako, bez ikakve urbe, jako polako..." Kimnuo sam glavom. "Vjeruj mi da sam o tome jako mnogo razmiljao. Sve skupa je jako zbrkano, ne znam odakle bih poeo objanjavati. Morao bih ti priati detalj po detalj. ak ne znam ni odakle bih poeo." Ujak se osmjehnuo. "Postoji jednostavan trik za to. Ako veina ljudi na ovome svijetu donosi pogrene odluke, to je zato to ne znaju za taj trik. A potom, nakon to pogrijei, ovjek lako pronae opravdanje za ovu ili onu greku, ili optui druge da su zbog toga krivi. Sreo sam na tisue takvih ljudi. Vjeruj mi da mi je od takvih zlo. Makar moda misli da sam uobraen, pusti me da te nauim jednoj stvari. Zna u emu se sastoji taj trik? U tome to pone od onih najmanje vanih injenica. Hou rei, ako eli poeti od slova A i zavriti slovom , nemoj poeti od A nego od kraja, od , Z i V. Govori da je situacija odve zamrena i da je ne uspijeva razmrsiti. Vjerojatno se to dogaa zato to situaciju pokuava rijeiti ispoetka. Ili moda grijeim? Kad ovjek eli donijeti neku vanu odluku, pametnije je da pone od nevanih detalja. Od sitnica koje ti upadaju u oi, koje bi svatko lako razumio. Upravo o tim sitnicama ovjek mora voditi jako mnogo rauna. Moje poslovanje svakako se ne moe nazvati velikim biznisom. Kao to i sam zna, imam etiri ili pet lokala u Ginzi. Nije to nita zbog ega bih trebao hodati uzdignute glave, na poslovnoj ljestvici ovoga svijeta ja uope ne postojim. Ali ako govorimo o poslovnom uspjehu ili neuspjehu, moram priznati da mi jo nikad nijedan posao nije propao. I to jedino zato to sam uvijek primjenjivao taj trik. Svi ostali se lijepe za najvanije stvari i kojeta drugo i odmah ele napredovati. Ali ne i ja. Sitnice su stvari kojima posveujem najvie vremena. Zato to jako dobro znam da to vie vremena posvetim tim sitnicama, poslije e sve mnogo bolje funkcionirati." Ujak je otpio gutljaj viskija. "Recimo da elim otvoriti nov lokal u nekoj etvrti. Restoran, bar, zalogajnicu, bilo to. Pokuajmo zamisliti sljedeu situaciju: elim otvoriti bar, mogu se odluiti izmeu nekoliko lokacija, ali moram izabrati jednu jedinu. Kako postupiti?" Zamislio sam se nad moguim odgovorom. "Vjerujem da svaki sluaj predstavlja sluaj za sebe" rekao sam zbunjeno. "Za svaki lokal treba izraunati koliko e kotati njegovo iznajmljivanje, potom jamevina i poslije kojeg e ti je vremena vratiti... kakav e biti priljev gostiju, njihove materijalne mogunosti, koliko e iznositi opremanje i ureenje itavog lokala, i tako dalje..." "Upravo zato se poinje od sitnica koje veina ljudi shvaa pogreno pa zato doivljava neuspjeh", kazao je moj ujak. "Objasnit u ti kako ja postupam. Ako mi odreeni lokal odgovara, nekoliko dana zaredom odlazim ispred tog mjesta i provedem tri ili etiri sata tijekom kojih iskljuivo promatram ljude koji tuda prolaze. Nita vie. Nema ni najmanje urbe da donese bilo kakvu odluku. Dovoljno je promatrati lica ljudi koji tuda prolaze. Tako barem tjedan dana. Nuno je vidjeti barem tri ili etiri tisue ljudi. Moda za to treba i vie vremena. Odreenog trenutka sve ti bude jasno, kao kad se iznenada razie gusta magla. 210

Jasno vidi o kakvom se mjestu radi. Odudara li od tvojih namjera, ili ti odgovara. Ako je mjesto ili njegov poloaj drugaije od mojih zamisli, odmah tu prekidam. I ponovno zapoinjem na nekom drugom mjestu. Ali, ako mi se uini da je sve onako kako sam zamislio, znai da ve postoji odreena ansa za uspjeh. Znai da tu priliku trebam ugrabiti i ne prepustiti je nekome drugome. Kako bih ansu koja mi se ukazala iskoristio na pravi nain, moram neprekidno satima stajati, ak i kad pljuti kia, kad pada gust snijeg, i neumorno promatrati lica ljudi koji tuda prolaze. Tek tada se mogu poeti baviti kalkulacijama. Ja sam jako praktina osoba. Jedino vjerujem u ono to vidim vlastitim oima. Kojekakva naklapanja, dokazi, kalkulacije, teorije i ostala umovanja su za one osobe koje ne znaju gledati vlastitim oima. A to se odnosi na veinu ljudi. Zato je to ba tako, ne znam ti rei. To i dijete moe shvatiti, ali u praksi ipak nije tako." "Znai da nije jedino rije o maginom dodiru." "Ima i toga", dodao je ujak, smijui se. "Ali nije dovoljno. Ono to ti treba uiniti, po mome miljenju, jest poeti razmiljati od najjednostavnijih stvari. Otii svakog dana na ugao odreene ulice i promatraj lica ljudi koji tuda prolaze. Neka ti to bude konkretan primjer. Ne treba ni u emu prenagliti, naroito ne u donoenju ishitrenih odluka. Nee ti biti lako, ali postoje sluajevi kad treba malo zastati i porazmisliti." "Znai li to da jo neko vrijeme trebam ostati ovdje i ne otputovati u Grku?" "Ne, ja ti uope ne savjetujem da ostane niti da ikamo otputuje, to nije bit mojeg savjeta. Ako ti se putuje u Grku, samo putuj. Ako ti se ostaje ovdje, onda ostani ovdje. To je stvar o kojoj mora sam odluiti, s obzirom na vlastite elje i mogunosti. Ono to ti elim rei jest da ja i dalje mislim da si pametno postupio kad si se vjenao s Kumiko. Mislim da je va brak i njoj jako mnogo koristio. Zato se odjednom sve rasulo? U svemu tome ima neto to mi djeluje neuvjerljivo. ak ni ti nisi sasvim uvjeren u to, nije li tako?" "Ima pravo." "U tom sluaju bit e pametnije da se navikne gledati na stvari vlastitim oima, sve dok ti neto ne postane sasvim jasno. Ne boj se ako potraje. Na izvjestan nain, u svemu postupati bez urbe moe biti oblik savreno profinjene osvete." "Osvete?" ponovio sam iznenaen. "Kako to misli da 'u svemu postupati bez urbe moe biti oblik savreno profinjene osvete'? Osvete komu?" "Ubrzo e sve shvatiti" rekao je moj ujak smijui se.

Ostali smo sjediti na verandi, pijuckajui i avrljajui due od sata. Tada je, kazavi da se predugo zadrao, moj ujak ustao i ubrzo otiao. Ponovno ostavi sam, naslonio sam se na stup i zagledao u vrt osvijetljen mjeseinom. Izvjesno vrijeme sam punim pluima udisao ozraje konkretnosti koju je za sobom ostavio moj ujak. Prvi put poslije dugo vremena osjetio sam svojevrsno olakanje, ohrabrenje. Ipak, poslije svega nekoliko sati to je raspoloenje poelo blijedjeti i ubrzo me ponovno obuzeo svojevrstan osjeaj tuge. Ako emo pravo, ja i moj ujak ivjeli smo u dva sasvim razliita svijeta.

Ujak mi je kazao kako bih najprije trebao poeti razmiljati o najjednostavnijim stvarima, ali kako razlikovati jednostavne od kompliciranih stvari? Idueg jutra, nakon to je vrijeme guvi i najveeg prometa prolo, vlakom sam se odvezao do postaje Shinjuku. Odluio sam izvjesno vrijeme stajati i promatrati lica ljudi koji tuda prolaze. Nisam znao hoe li to iemu koristiti, ali bolje i to nego sjediti prekrienih ruku, pomislio sam. Ako je neumorno promatranje tuih lica bilo svojevrsno privikavanje na jednostavnost, nee smetati ako pokuam. Uz malo sree, moda uspijem otkriti to su to "jednostavne" stvari za mene. Prvog dana sam proveo puna dva sata sjedei na niskom zidu od opeka koji se itavom duinom pruao uz cvijeem zasaenu povrinu na ulazu u postaju Shinjuku i pozorno promatrao lica ljudi koji su onuda prolazili. Vladala je nevjerojatna guva i ljudi su urili. 211

Usred guve i mahnite urbe nisam mogao smireno promatrati lica i razmiljati. Da bi stvar bila jo gora, poslije izvjesnog vremena priao mi je beskunik i poeo me gnjaviti kojekakvim bedastoama. Policajac je nekoliko puta proao pokraj mene, sumnjiavo me zagledajui. Zato sam odustao od mjesta na ulazu u postaju podzemne eljeznice i odluio potraiti neku pogodniju poziciju s koje u moi oputenije prouavati lica ljudi. Pothodnikom sam otiao na zapadni ulaz u postaju, i nakon to sam se izvjesno vrijeme tuda motao, uspio sam pronai malen, kamenom poploen trg ispred golemog nebodera od elika i stakla. Pred zgradom je bila postavljena neka skulptura i uokolo elegantne klupe. Tu sam mogao sjediti do mile volje i promatrati prolaznike. Guva je bila mnogo manja nego pred glavnim ulazom u postaju, a nije bilo ni beskunika s plokama pia koje su im virile iz depova. itav dan sam proveo tamo, pojevi nekoliko krafni i popivi kavu u oblinjem restoranu Dunkin' Donuts. Kui sam se vratio prije veernje guve. U poetku su moj pogled privlaili proelavi mukarci, zahvaljujui istraivanju koje sam proveo zajedno s May Kasaharom. I prije no to sam toga bio svjestan, moj pogled bi se zaustavio na elavoj glavi i ja bih tip elavosti svrstavao u kategoriju A, B ili C. Pomislio sam da sam trebao nazvati May Kasaharu i ponovno joj se pridruiti u tom poslu. Nakon to je tako prolo nekoliko dana, osjetio sam se dovoljno sposobnim da samo sjedim i promatram lica prolaznika ne razmiljajui ni o emu drugome. Veina onih koji su tuda prolazili bijahu mukarci i ene koji su radili u oblinjem neboderu. Mukarci su imali bijele koulje i kravate i nosili aktovke, a veina ena cipele s visokim potpeticama. Ostali koji su tuda prolazili uglavnom su ili u restorane i duane koji su se nalazili u tom neboderu. itave obitelji i manje grupe uspinjali su se dizalom na najvisoiji kat, gdje se nalazio vidikovac. Veina tih ljudi nije urila, neki su ak hodali krajnje oputeno. Ja sam ih sve promatrao bez ikakvog odreenog cilja ili svrhe. S vremena na vrijeme proao bi netko tko bi iz ovog ili onog razloga privukao moju pozornost. Tada bih se usredotoio na njegovo ili njezino lice i pratio ga pogledom. Nakon to bi jutarnja guva prola, svakog dana bih u deset sati otiao vlakom na postaju Shinjuku, sjedio na klupi na trgu gotovo nepokretno do etiri poslijepodne, i zurio u ljudska lica. Tek nakon tjedan dana uspio sam se priviknuti na lica bezbroj prolaznika i istodobno sasvim isprazniti glavu, kao da je u njoj zrakoprazan prostor. Nisam razgovarao s prolaznicima niti je itko od njih zapodjenuo razgovor sa mnom. Ni o emu nisam razmiljao niti sam ita osjeao. Povremeno sam imao dojam da sam postao dio kamene klupe. Ipak, jednom mi se obratila mrava, dobro odjevena sredovjena ena. Na sebi je imala svijetloruiastu haljinu koja joj se savreno pripijala uz tijelo, sunane naoale s okvirom od kornjaevine i bijel eir, a u ruci drala bijelu mreastu torbu. Imala je lijepe noge i na njima nedvojbeno jako skupe, besprijekorno bijele kone sandale. Lice joj je uljepavao debeo sloj minke, koji joj je jako dobro pristajao. Iznebuha me pitala jesam li zapao u kakav problem. Uljudno sam joj odgovorio da nemam nikakvih osobitih problema. Rekla mi je da joj se uinilo da me na istom mjestu vidi ve nekoliko dana pa se pita to tu radim. Odgovorio sam joj da promatram ljudska lica. Potom me upitala inim li to s nekim posebnim razlogom, a ja sam joj odgovorio da nemam nikakav razlog. Sjela je pokraj mene, iz torbe izvadila kutiju s cigaretama i malim zlatnim upaljaem zapalila jednu Virginia Slims. I mene je ponudila cigaretom, ali sam odbio odmahnuvi glavom. Zatim je skinula sunane naoale i bez ikakva objanjenja mi se zagledala u lice. Tonije, zagledala se u biljeg na mom desnom obrazu. Zauzvrat, ja sam se njoj zagledao u oi, ali u njima nisam uspio proitati nikakvu emociju. Vidio sam jedino dvije crne zjenice koje su oito sasvim normalno funkcionirale. Imala je malen, pomalo otar nos. Usne su joj bile tanke, ru na njima nanesen s velikom panjom. Bilo je jako teko odrediti koliko joj je godina, ali mogao sam naslutiti da joj je oko etrdeset i pet. Na prvi pogled uinilo mi se da je mlaa, ali kad sam je malo paljivije pogledao, oko oiju i vrata ugledao sam bore koje se javljaju s godinama. "Imate li novca?" upitala je. Sasvim me zatekla svojim pitanjem. "Kako to mislite, imam li novca?" "Jednostavno vas pitam imate li novca? Jeste li vorc?" 212

"Ne. Zasad nemam problema s novcem", odgovorio sam joj. Blago je iskrivila usne, kao da razmilja o onome to sam joj odgovorio, i nastavila me pozorno gledati. Zatim je kimnula glavom. Poslije nekoliko trenutaka stavila je sunane naoale, odbacila dopola popuenu cigaretu na zemlju, graciozno ustala s klupe i otila uope se ne pozdravivi sa mnom niti pogledavi u mojem smjeru. Zapanjen, promatrao sam kako nestaje u gomili. Moda je bila aknuta, ali njezina njegovanost i vanjtina govorili su suprotno. Ustao sam i zgazio cigaretu koju je odbacila i potom se polako osvrnuo oko sebe. Koliko sam mogao primijetiti, okruivao me stvarni svijet. Ljudi su bili u pokretu i svatko je iao svojim putem. Nikoga od njih nisam poznavao, a ni oni mene. Duboko sam udahnuo i vratio se promatranju lica ne razmiljajui ni o emu. Ukupno sam tako sjedio jedanaest dana uzastopno. Svakog dana bih svratio na krafne i kavu i nisam se bavio niim drugim osim promatranjem lica prolaznika. Osim besmislenog kratkog razgovora s dobro odjevenom enom koja mi je prila, svih jedanaest dana nisam progovorio ni jednu jedinu rije s bilo kime. Nisam se bavio niim drugim i nita drugo nije mi se dogodilo. Nakon tih jedanaest ispraznih dana jednostavno nisam mogao doi do bilo kakvog suvislog zakljuka. I dalje sam lutao zamrenim labirintom i bio nesposoban rijeiti makar i najmanji problem. Jedanaestog dana naveer, meutim, zbilo se neto vrlo udno. Bila je nedjelja i ja sam ostao promatrati lica mnogo dulje no obino. Ljudi koji su nedjeljom dolazili na postaju Shinjuku razlikovali su se od onih koje sam viao tijekom radnog tjedna. Osim toga, nedjeljom nije bilo nepodnoljivih guvi u vrijeme najveeg prometa. Jednog trena obratio sam pozornost na mladog mukarca s crnom kutijom za gitaru. Bio je prosjene visine. Na oima je imao naoale s crnim plastinim okvirima, kosa mu je padala do ramena. Na sebi je imao traperice i plavu kaubojsku jaknu, na nogama iznoene bijele tenisice. Proao je pokraj mene gledajui ravno naprijed, zadubljen u misli. im sam ga ugledao znao sam da ga odnekle poznajem. Srce mi je poelo jae lupati. Ja poznajem tog tipa, pomislio sam, negdje sam ga ve vidio, ali trebalo mi je nekoliko sekunda dok sam se sjetio odakle ga poznajem. Bio je to pjeva kojeg sam vidio one noi u lokalu u Sapporu. Nije bilo ni najmanje dvojbe, to je bio on. Skoio sam s klupe i pourio za njim. Budui da je koraao oputeno, nije mi ga bilo teko sustii. Bio sam otprilike desetak koraka za njim i prilagoavao svoj hod njegovom. Razmiljao sam kako da mu priem. Mogao bih mu rei neto kao: "Prije tri godine pjevah ste u Sapporu, sjeate h se? I ja sam bio u publici." "Oh, doista?" on bi uzvratio. "Ba mi je drago." A to poslije? Da mu kaem: "Znate, moja je ena tog istog dana bila na pobaaju. A nedavno me ostavila. Spava s drugim mukarcem." Zar da mu se tako obratim? Odluio sam ga pratiti i vidjeti to e se dogoditi. Moda e mi u hodu pasti na pamet kakva spasonosna ideja. Iao je u smjeru suprotnom od postaje. Proao je pokraj niza nebodera, presjekao odvojak za autocestu Ome i zaputio se prema etvrti Yoyogi. inilo se da je obuzet razmiljanjem. Oito je dobro poznavao taj dio grada jer ni jednom nije zastao ili se oklijevajui osvrnuo. Nastavio je hodati istim ritmom gledajui ravno naprijed. Slijedio sam ga razmiljajui o tom danu kad je Kumiko otila na pobaaj. Sapporo poetkom oujka. Zemlja je bila tvrda i zaleena, i povremeno bi poele padati pahulje snijega. Imao sam osjeaj da ponovno ivim taj dan i udiem hladan zrak. Mogao sam si doarati paru kako izlazi iz usta drugih ljudi. Tada su se stvari poele iznenada mijenjati, pomislio sam. Tako je, nepobitno tada. To je bila prekretnica. Od tog trenutka stvari u mojem ivotu krenule su drugim smjerom i poele se sve bre mijenjati. Odjednom sam shvatio da je taj pobaaj bio od iznimne vanosti za nas oboje. No, ja tada toga uope nisam bio svjestan. Bio sam odve zbunjen samim pobaajem, a oito je mnogo vei problem bio u neemu drugom. "Morala sam to uiniti", rekla mi je. "Za oboje je to najbolje rjeenje. Ima jo neto to ti elim rei, ali sada nisam u stanju. Zna mi se dogoditi da ne znam to je istina a to nije, zato ti to jo uvijek ne znam objasniti." Kumiko tada nije bila sigurna je li rije o neemu stvarnom ili ne. A to neto, bez imalo dvojbe, bilo je puno vie povezano s trudnoom nego s pobaajem. Vjerojatno je imalo neke 213

veze sa zaeem i zametkom? to li je to moglo biti? to li je prouzroilo takvu zbrku u njezinoj glavi? Je li imala spolne odnose s nekim drugim mukarcem pa zato nije eljela roditi njegovo dijete? Ne, o tome nema govora. Ona sama mi je rekla da se ne radi o tome. To je bilo moje dijete, nema ni najmanje dvojbe. Ali, ipak je postojalo neto to mi nije mogla rei. I to neto bilo je nerazmrsivo povezano s njezinom odlukom da me ostavi. Sve je poelo od toga. Ali kakva je tajna bila u pitanju, nisam mogao ni zamisliti. Ja sam taj koji je ostavljen i sada sam tapkao u tami. Jedino to sam sa sigurnou znao, bila je injenica da mi se Kumiko nee vratiti sve dok ne uspijem odgonetnuti tu tajnu. Poeo sam osjeati kako malo-pomalo u meni raste gnjev. Taj gnjev je bio usmjeren prema onome to ja i dalje nisam uspijevao sagledati. Uspravio sam se, duboko udahnuo i pokuao se smiriti. No moja se ljutnja, nijema poput vode, uspjela probiti u svaki dio mojeg tijela. Bila je to ljutnja koja je prerasla u jezivu tugu. Nisam je se mogao osloboditi ni na koji nain.

ovjek je nastavio koraati istim ritmom. Preao je preko tramvajskih tranica linije Odakyu, proao pokraj niza trgovina, ispod dveri oblinjeg hrama i nastavio labirintom okolnih uliica. Slijedio sam ga na odreenoj udaljenosti kako ne bi primijetio da ga pratim. Bilo je oito da me nije primijetio. Neto nije u redu s tim ovjekom, pomislio sam. Ni jednom se nije osvrnuo ili skrenuo pogled prema izlogu trgovine. inilo se da je sasvim zaokupljen razmiljanjem. Ili, moda, nije ni o emu razmiljao? Ubrzo je zaao u mirnu etvrt gotovo pustih ulica u kojima su se s obje strane nizale obiteljske dvokatnice od drveta. Ulica kojom je iao bila je jako uska i vijugava, a oronule kue oslanjale su se jedna o drugu. Zaudo, nigdje nije bilo ni ive due. Vie od polovice kua bilo je prazno, nenastanjeno. Na ulaznim vratima praznih kua avlima su bila pribijena rjeenja o ruenju i novom urbanistikom planu. Tu i tamo, poput zuba koji nedostaje u eljusti, vidjela su se ve prazna zemljita ispunjena korovom i okruena lancima i ianom ogradom. Vjerojatno je postojao urbanistiki plan da se ubrzo cijela etvrt srui i u njoj izgrade neboderi. Lonci s cvijeem ispunjali su maleni prostor pred ulazom u jednu od rijetkih kua koja je jo uvijek bila nastanjena. Tricikl je bio oslonjen o proelje, a jedan runik i djeji kostim za kupanje suili su se na prozoru na prvom katu. Make su leale uokolo i ravnoduno me promatrale. Bez obzira na to to jo uvijek nije bila prava no, nigdje nije bilo ljudi. Nisam se mogao sjetiti naziva etvrti u kojoj sam se nalazio, ni odrediti gdje je sjever a gdje jug. Nagaao sam da se nalazim u trokutu izmeu etvrti Yoyogi, Sendagaya i Harajuku, ali nisam bio siguran. U svakom sluaju, to je bio gotovo zaboravljen dio grada. Vjerojatno su ga mnogi izbjegavali zbog uskih ulica kojima su automobili jedva mogli proi, i to samo u jednom smjeru. Veliki graevinski poduzetnici jo nisu stigli dotle. Zakoraivi u tu etvrt, imao sam osjeaj da se vrijeme vratilo kojih dvadeset ili trideset godina unatrag. Odjednom sam shvatio da je buka prometa posve nestala. Nosei kutiju s gitarom, ovjek se probijao pravim labirintom uliica dok nije stigao do jedne drvene kue. Otvorio je ulazna vrata, uao unutra i zatvorio ih za sobom. Koliko sam mogao razaznati, nije ih zakljuao. Ostao sam stajati neko vrijeme. Kazaljke na mojem satu pokazivale su osamnaest sati i dvadeset minuta. Naslonio sam se na ianu ogradu kojom je bilo ograeno prazno graevinsko zemljite i promatrao zgradu u koju je ovjek uao. Bila je to tipina drvena kua podijeljena na nekoliko manjih stanova. Pogled na ulaz i raspored prozora to je jasno pokazivao. Dok sam bio student, i ja sam ivio u slinoj kui. U predvorju se nalazila velika polica za odlaganje cipela, zajedniki nunik i ajna kuhinja, i jedino su studenti ili radnici ivjeli u njima kao samci. Nisam imao dojam da u kui u koju sam gledao itko ivi. Nisam uo ni najtii zvuk, sve je mirovalo. Na vratima nije bilo nijedne ploice s prezimenom. Vjerojatno su nedavno uklonjene, jer se na mjestima na kojima su neko bile pribijene uoavala bjelina. Unato popodnevnoj vruini svi su prozori na toj kui bilo vrsto zatvoreni a zastori navueni. 214

I ta je kua kao i itavo susjedstvo vjerojatno bila predviena za skoranje ruenje i u njoj vie nitko nije ivio. Ako je to bilo tono, to je ovjek s kutijom za gitaru radio unutra? Oekivao sam da u, nakon to je uao unutra, vidjeti kako otvara prozor, ali nita se nije dogodilo. Nisam mogao zauvijek ostati na pustoj uliici. Otiao sam do ulaznih vrata i pokuao ih otvoriti. Imao sam pravo, nisu bila zakljuana i lako sam ih otvorio. Zastao sam, pokuavajui se priviknuti na mrak koji je vladao predsobljem. Svi su prozori bili zatvoreni pa je zrak unutra bio vru i zaguljiv. Vonj plijesni podsjetio me na zrak na dnu bunara. Pazusi su mi bili posve mokri od znoja. Iza uiju mi je curio znoj. Nakon nekoliko trenutaka oklijevanja uao sam unutra i tiho zatvorio vrata za sobom. Imao sam namjeru provjeriti ploice s prezimenima na potanskim sanduiima ili na polici za odlaganje cipela, kako bih se uvjerio ivi li tu jo tko, ali prije no to sam to stigao uiniti, osjetio sam neiju prisutnost u svojoj blizini. Netko me je u tiini promatrao. Zdesna od ulaza nalazila se visoka polica za odlaganje cipela ili neto tome nalik, i netko je stajao iza toga. Suspregnuo sam dah i zagledao se u zaguljivi mrak. Bio je to mladi s kutijom za gitaru. im je uao unutra, sakrio se iza te police za odlaganje cipela i mene ekao. Koga drugoga? Srce mi je poelo mahnito udarati. to li je radio tu? Mene ekao? "Dobar vam dan, vi tamo," jedva sam izustio, "nadao sam se da u... " Jo nisam bio ni izgovorio to sam elio, kad me neto mlatnulo po ramenu. I to jako. Nije mi bilo jasno to se dogaa. Jedino to sam u tom trenu osjeao bila je tjelesna bol, gotovo zasljepljujue jaka bol. Bio sam zbunjen. Ali, ve idueg trena sam shvatio to se zbiva. ovjek je iskoio iza police za odlaganje cipela i udario me bejzbolskom palicom. Dok sam stajao, sasvim zbunjen, ponovno je zamahnuo i svom snagom me udario. Pokuao sam izbjei njegov udarac, ali ve je bilo kasno. Ovaj put udario me u lijevu ruku. Zaas sam izgubio svaki osjeaj u toj ruci. Nisam osjeao bol, ba nita. Kao da je itava ruka otpala u mrak. I prije no to sam toga postao svjestan, gotovo refleksno sam nasrnuo na njega. Nikada se nisam aktivno bavio borilakim vjetinama, ali jedan moj prijatelj iz gimnazije, koji je ve tada imao nekoliko dana u karateu, pokazao mi je nekoliko osnovnih pokreta. Iz tjedna u tjedan tjerao me da ponavljam odredene udarce. to snanije, izravnije i preciznije. To je najbolji nain obrane za sluaj da te iznenada netko napadne, uvjeravao me. Imao je pravo. Obuzet udarcima bejzbolskom palicom, ovjek nije ni pomislio da bih mu mogao uzvratiti i udariti ga. Nisam imao pojma kamo sam usmjerio udarac, koji uope nije bio snaan, ali on se toliko iznenadio, da je ostao bez daha. Prestao me udarati bejzbolskom palicom, i kao da je sudac oznaio kraj utakmice, zurio je u mene praznim pogledom. elei iskoristiti njegovu zbunjenost, zamahnuo sam snanije i preciznije i udario ga u prepone. Kad se poeo previjati od boli, uspio sam mu istrgnuti bejzbolsku palicu iz ruku. Potom sam ga svom snagom mlatnuo po rebrima. Pokuao me povui za nogu, pa sam ga ponovno mlatnuo. I jo jednom, na isto mjesto. Potom sam ga iz sve snage udario u kuk. Jauknuo je i pao na pod. Najprije sam ga udarao iz pukog straha, ne bih li ga nekako sprijeio da me nastavi udarati. Ali kad je pao na pod, moj strah je preao u srdbu. Bila je to ona ista nijema ljutnja koju sam osjeao u svom tijelu dok sam koraao za njim i razmiljao o Kumiko. Odjednom osloboena, moja srdba se nekontrolirano pretvorila u neto slino neizrecivoj mrnji. Ponovno sam ga palicom udario u kuk. Jauknuo je. Rame i lijeva ruka u koje me malo prije udario palicom poeli su me boljeti. Bol je jo vie poveala moju ljutnju. Lice mu je bilo izoblieno od boli, ali pokuavao se podignuti s poda. Desna ruka me jako boljela, pa sam odbacio palicu i poeo ga udarati desnicom. Neprestano sam ga udarao. Udarao sam ga sve dok mi od siline udaraca prsti na desnoj ruci nisu obamrli. Imao sam ga namjeru udarati sve dok ne izgubi svijest. Zgrabio sam ga za glavu i njome udario o drveni pod. Nikad u cijelom ivotu nisam sudjelovao u tunjavi. Nikad nisam udario drugu osobu iz sve snage, no sada se jednostavno nisam mogao zaustaviti. Pamet mi je nalagala da prestanem, ve sam ga bio dovoljno izudarao. Svaki daljnji udarac bio je nepotreban. Nije se vie mogao osoviti na noge. Ali nisam mogao prestati. Bilo mi je sasvim jasno da sam se raspolutio u dvije osobe. Jedan

215

dio mene nikako nije mogao zaustaviti drugi dio mene. itavim tijelom me podilazila ledena jeza. Tada sam shvatio da mi se ovjek smije. ak i dok sam ga udarao, ovjek mi se smijao. to sam ga jae udarao, on mi se sve vie smijao dok se naposljetku nije poeo grohotom smijati iako mu je iz usta i nosa curila krv. Ovaj mora biti lud, pomislio sam i prestao ga udarati. Osvrnuo sam se i ugledao crnu kutiju za gitaru oslonjenu s druge strane police za odlaganje cipela. ovjek je leao, i dalje mi se smijui. Otiao sam do kutije za gitaru, spustio je na pod, otvorio zatvarae i podignuo poklopac. Unutra nije bilo niega, ni gitare ni svijee. Kutija je bila sasvim prazna. ovjek me gledao, smijui se i kaljui krv i pljuvaku. Jedva sam disao. Odjednom je vru, vlaan zrak u zgradi postao nepodnoljiv. Vonj plijesni, mojeg vlastitog znoja, njegove krvi i pljuvake pomijean s osjeajima ljutnje i mrnje, sve je odjednom postalo nepodnoljivo. Otvorio sam vrata i iziao van. Kao i prije, nigdje nisam vidio ni najmanji trag ivota. Samo je jedna smea maka polako prelazila preko praznog zemljita, oito mi ne pridajui nikakvu panju. elio sam nestati odatle prije no to me itko vidi. Nisam bio siguran kojim smjerom trebam krenuti, ali sam poeo ustro koraati i ubrzo uspio pronai autobusnu postaju za Shinjuku. Pokuao sam se smiriti i normalno disati prije no to autobus stigne, ali nisam uspio. Neprekidno sam si ponavljao: jedino sam se trudio promatrati ljudska lica. Jednostavno sam mirno sjedio i promatrao lica prolaznika kao to mi je ujak savjetovao. elio sam razjasniti pojedine probleme iz vlastitog ivota, nita vie. Kad sam uao u autobus, putnici su se poeli okretati prema meni. Gledali su me zapanjenim pogledima, a potom skrenuli poglede od mene. Pretpostavljao sam da je to zbog biljega na desnom obrazu. Prolo je prilino vremena prije no to sam shvatio da je moja bijela koulja poprskana krvlju onog ovjeka, i da bejzbolsku palicu i dalje drim u ruci. Uope nisam bio svjestan da je i dalje drim u ruci. Naposljetku sam bejzbolsku palicu odnio k sebi kui i sakrio je u kuhinjski ormari.

Te noi ostao sam budan sve do zore. Mjesta na ramenu i lijevoj ruci gdje me ovjek udario bejzbolskom palicom natekla su i jezivo me boljela. U desnoj aci sam i dalje imao onaj tupi osjeaj da udaram u tue meso. Jednog trena sam shvatio da bih ga i dalje elio udarati. Pokuao sam se opustiti, ali ruka me nije sluala. Znao sam da u, ako zaspim, sanjati jezive snove. Pokuavajui se smiriti, sjeo sam za kuhinjski stol i polako pio viski koji je preostao od posjeta mojeg ujaka i sluao glazbu s kasetofona. elio sam razgovarati s nekim. Prenio sam telefon na stol i satima ga gledao. Neka me netko nazove, molim lijepo, bilo tko, ak i ona tajanstvena ena koja voli priati o seksu preko telefona, bilo mi je svejedno. Samo neka me nazove ljudsko bie. Moe mi govoriti to eli, najprljavije i najrunije stvari, bilo mi je svejedno. Jedino sam elio da netko razgovara sa mnom. Ali, telefon nije zazvonio. Ispio sam sve to je jo bilo preostalo u boci i kad je vani poelo svitati, uvukao se u krevet i zaspao. Samo da nita ne sanjam, samo da prespavam, samo danas, molio sam se. Naravno, usnuo sam san. Kao to je i bilo za oekivati, san je bio uasan. U njemu se pojavio ovjek s kutijom za gitaru. I u snu se ponovilo sve isto kao i na javi. Slijedio sam ga, otvorio ulazna vrata na zgradi, osjetio kako me udario bejzbolskom palicom i poeo mu uzvraati udarce, ali poslije toga je san krenuo drugim smjerom. Kad sam ga prestao udarati i ustao, ovjek je, krvarei i mahnito se smijui kao to se dogodilo u zbilji, iz depa izvadio no. Otrica noa zasjala je od ono malo svjetlosti to je prodiralo kroz zastore, bjeliastim odsjajem koji je podsjeao na boju kostiju. Ali, ovjek nije upotrijebio no da bi me napao. Umjesto toga, sa sebe je svukao svu odjeu i poeo guliti vlastitu kou kao da guli jabuku. Lako mu je ilo i sve vrijeme grohotom se smijao. Krv je ikljala iz njega, tvorei gustu, gotovo crnu lokvu na podu. Desnom rukom gulio je kou s lijevog ramena i potom krvavom, do koe oguljenom lijevom rukom gulio kou s desne ruke. Najzad se pretvorio u krvavu hrpu mesa, ali ak i tada se nastavio smijati kroz crnu rupu otvorenih usta. U toj jezivoj masi 216

krvavog mesa jedino su jo odudarale bijele one jabuice. Ubrzo, kao odgovor na neprirodnu jainu njegovog smijeha, oguljena koa poela je puzati podom prema meni. Pokuao sam joj pobjei, ali nisam mogao pomaknuti noge. Koa je dohvatila moja stopala i poela se uspinjati uz moje noge. Puzala je preko moje vlastite koe, krvlju natopljena koa sve vie se stapala s mojom koom tvorei jedinstven koni oklop. Teki zadah krvi svuda se irio. Ubrzo su moje noge, itavo moje tijelo i lice bili sasvim prekriveni tankim slojem ovjekove koe. Moje oi vie nisu mogle gledati taj prizor i ovjekov smijeh nestao je u upljini mraka. Tog trena sam se probudio. Zbunjenost i strah su me sasvim obuzeli. Izvjesno vrijeme bio sam nesvjestan vlastitog postojanja. Prsti su mi se tresli, no istodobno sam znao da sam doao do izvjesnog zakljuka. Nisam mogao, nisam smio pobjei. Ni na Kretu ni bilo kamo. Kamo god pobjegao, taj osjeaj vjeno e me pratiti.

18
Pismo s otoka Krete Jedna stvar nestala s ruba svijeta Dobre vijesti priopavaju se tihim glasom

Mozgao sam i mozgao i na kraju nisam otputovao na Kretu. Djevojka koja se neko tako zvala dola me posjetiti tjedan dana prije putovanja. Sa sobom je donijela veliku vreicu kojekakvih namirnica i poela ih pripremati. Za vrijeme jela jedva smo progovorili koju rije. Nakon veere i pranja posua kazao sam joj da zbog odreenih razloga ne mogu poi na put zajedno s njom. Nije izgledala jako iznenaena tom vijeu. tovie, primila ju je kao da je neto takvo i oekivala. "Ba teta, bilo bi lijepo da smo zajedno otputovali", rekla je, vrhovima prstiju poigravajui se uperkom kose. "Svejedno, otputovat u sama. Nemoj se osjeati nelagodno zbog toga." "Jesi li zavrila s pripremama za putovanje?" "Sve najvanije sam ve obavila. Rezervirala sam avionsku kartu, sredila putovnicu, nabavila putnike ekove, pripremila jedan koveg... neu nositi puno stvari." "Kako je vijest o putovanju prihvatila tvoja sestra?" "Jako smo vezane jedna za drugu i svaka razdvojenost teko nam pada. Nai osjeaji su uzajamni. No, Malta je sposobna i inteligentna osoba, savreno dobro razumije kad je neto za moje dobro", rekla je, gledajui me i blago se osmjehujui. "Doao si do zakljuka da je za tebe najpametnije da ostane i samuje, nije li tako?" "Ba tako", odgovorio sam i ustao pristaviti vodu za kavu. "Odjednom sam shvatio da iz svega toga ne mogu pobjei ma koliko daleko otputovao. Postoje stvari kojih se ovjek ne moe osloboditi ma koliko se udaljio od njih. Tebi e boravak na Kreti koristiti. Mora pokopati svoju prolost, na razne naine, i poeti sasvim nov ivot. Sa mnom stvari stoje sasvim drugaije." "Misli na Kumiko?" "Samo dijelom." "Ima namjeru ostati ovdje i ekati da ti se vrati?" Oslonivi se o sudoper, ekao sam da voda provri. Uinilo mi se da je potrajalo itavu vjenost. 217

"Da ti iskreno odgovorim, ni sam ne znam to mi je najpametnije uiniti. Nemam ni najmanju indiciju, ba nita. Jedina stvar koju sam shvatio, jest da se moram trgnuti. Sjediti prekrienih ruku i ekati da se Kumiko vrati nee me nikamo odvesti. Ako je elim pronai, prije svega moram rasvijetliti nekoliko nepoznanica." "Ali jo uvijek ne zna kako bi zapoeo, ako sam te dobro shvatila." Kimnuo sam glavom. "Osjeam kako u meni, malo-pomalo, odredena stvar dobiva oblik. Mnoge injenice jo uvijek su mi nejasne, ali su na izvjestan nain povezane. No, sasvim mi je jasno da ih ne mogu ba sve rasvijetliti i povezati. Mogu jedino ekati da mi odreeni dogaaji s vremenom postanu malo jasniji." Nekadanja Kreta stavila je ruke na stol i kratko se zamislila nad onim to sam kazao. "Moram te upozoriti da ekanje nije nimalo laka stvar", kazala je. "Mogu misliti", odgovorio sam. "Vjerojatno je mnogo tee no to mi se sada ini. Rije je o tome da elim ostati ovdje, sasvim sam, sa svim nerijeenim problemima, i ekati na odreeni ishod za koji uope ne znam hoe li se ikad pojaviti. Da mogu, zna to bih jako volio? Zaboraviti na sve i otii zajedno s tobom na Kretu. Zaboraviti na svaku stvar iz prolosti i zapoeti novi ivot. ak sam kupio putnu torbu i dao napraviti nove fotografije za putovnicu. Odabrao sam i stvari koje sam elio ponijeti. Uistinu sam elio napustiti Japan, ali se nisam uspio osloboditi predosjeaja ili slutnje da je ono to traim upravo ovdje. Kad sam ti kazao da 'ne mogu pobjei', mislio sam upravo na to." Kimnula je glavom ne kazavi nita. "Na prvi pogled sve ovo to ti govorim moe se uiniti jako banalno. Moja ena je pronala ljubavnika i ostavila me. Sada eli razvod. Kao to je kazao Noboru Wataya, to su svakodnevni dogadaji. Vjerojatno bih trebao prestati razbijati glavu kojekakvim nepotrebnim stvarima. Moe biti da je upravo najpametnije rjeenje da zajedno s tobom otputujem na Kretu, zaboravim na prolost i stvorim si novi ivot. Ipak, u zbilji ta pria nije toliko jednostavna kao to u prvi mah izgleda. Toga sam i te kako svjestan. I ti si toga itekako svjesna, ako ne grijeim. Toga je takoer svjesna Malta. Moda je toga svjestan i Noboru Wataya. U svemu tome krije se neto to mi je nepoznato. Na izvjestan nain, ak i ako je krajnji rezultat za mene negativan, elim to otkriti." Skuhao sam kavu, iskljuio plin, vratio se za stol i zagledao se nekadanjoj Kreti ravno u oi. "Ako je ikako mogue, elio bih da mi se Kumiko vrati. Makar je vlastitim rukama morao vratiti u moj svijet. Inae u se i dalje osjeati izgubljeno kao to se sada osjeam. To je neto ega sam malo-pomalo postao svjestan. Premda mi je mnogo toga jo uvijek nejasno." Zagledala se u svoje ruke koje je drala ispruene na stolu, potom je napuila usne, koje nisu bile namazane i usmjerila pogled prema meni. "Upravo zbog toga sam te eljela povesti na Kretu." "Kako bi me sprijeila da to uinim?" Jedva primjetno kimnula je glavom. "Zbog kojeg razloga me eli sprijeiti da to uinim?" "Jer je rizik odve velik", odgovorila je jedvaujnim glasom. "Zato to je mjesto o kojem se radi jako opasno. Jo uvijek ima vremena da se predomisli, dovoljno je da krene na put zajedno sa mnom. Ondje emo biti na sigurnom." Smueno gledajui u njezino lice, koje mi je izgledalo sasvim novo bez sjenila za oi i umjetnih trepavica, na trenutak sam imao dojam da ne znam gdje se nalazim. Bez i najmanjeg znaka upozorenja gusta magla se proirila mojom svijeu. Gubio sam svijest. Gdje se to nalazim i to se dogaa, upitao sam se. Tko je ta ena preda mnom? Ali ve sljedeeg trena sam se pribrao i shvatio da sjedim za kuhinjskim stolom. Obrisao sam znoj. Obuzela me lagana vrtoglavica. "Je li ti dobro?" upitala me zabrinutim tonom. "Nije mi nita, dobro sam", odgovorio sam. "Kazat u ti jednu stvar. Ne znam hoe li jednog dana uspjeti vratiti Kumiko. ak i ako 218

pretpostavimo da e u tome uspjeti, nitko ti ne moe jamiti da ete vas dvoje pronai nekadanju sreu. Nije valjda da vjeruje da e sve opet biti onako kako je prije bilo? Jesi li uope razmiljao o tome?" Isprepleo sam prste obiju ruku i ponovno ih rastavio. Vladala je potpuna tiina. Uspio sam se pribrati. "Jesam, i o tome sam razmiljao. Kako bilo, teta je ve uinjena, i vjerojatno nema povratka, ako sam u stanju pravilno prosuditi. Vjerojatnost da je za sve prekasno jako je velika. Ali, kao to i sama zna, postoje neke stvari koje ne funkcioniraju prema zakonima vjerojatnoe." Ispruila je ruke i dohvatila moje. "Ako si o svemu dobro promislio i pored svega i dalje eli ostati, onda vjerojatno i treba ostati. To je odluka koju samo ti moe donijeti. Strano mi je ao to nee krenuti na putovanje zajedno sa mnom, ali jako dobro razumijem ono to osjea. Bojim se da e doivjeti jo mnogo toga runog, ali nemoj me zaboraviti. Vai? to god da ti se dogodi, sjeaj me se. Kao to u se i ja tebe sjeati." "Naravno da te nikad neu zaboraviti." vrsto je stisnula usne i dugo o neemu razmiljala. "Mogu li ti kazati jednu stvar?" rekla je smirenim glasom. "Kao to i sam zna, ovaj svijet je jako nasilan i vonja na krv. Ako ovjek nije iznimno otporan, ne moe preivjeti. Jako je vano neprestano oslukivati kako ti ni najmanji um ne bi promaknuo. Dobre vijesti obino se priopavaju tihim glasom. Upamti to, molim te." Kimnuo sam glavom. "Nadam se da e uspjeti pronai svoje opruge, Ptico Navijalico" rekla mi je djevojka koja se neko zvala Kreta Kano. "Zbogom."

Krajem kolovoza primio sam razglednicu s otoka Krete. Na poleini je bila zalijepljena grka marka i vidio se peat grke pote. Tko bi mi drugi mogao poslati tu dopisnicu nego sestra Malte Kano? Ipak, nigdje nisam vidio ime poiljatelja. Jo uvijek nije pronala novo ime, pomislio sam. Ako netko nema ime, ne moe pisati, barem ne drugima. Osim injenice da se poiljatelj razglednice nije potpisao, isto tako nije bila napisana ni jedna jedina rije poruke, samo moje ime i prezime i adresa, ispisani plavom kemijskom olovkom, marka i potanski peat. Fotografija je predstavljala odreeni dio obale i more. Na nekoj bijeloj pjeanoj plai okruenoj drugim zaljevima sunala se djevojka bujnih grudi. More je bilo krasne azurne boje i na nebu se vidio bijeli oblai, koji je izgledao kao da je naslikan. Izgledao je toliko dojmljivo, da se inilo da se moe hodati po njemu. inilo se da je biva Kreta stigla na otok Kretu zdravo i dobro. Bilo mi je drago zbog nje. Ondje e sigurno pronai neko novo ime. A zajedno s imenom i svoje novo ja, kao i novi ivot. No, nije me zaboravila. To je zapravo bila poruka razglednice na kojoj mi ni jedna jedina rije nije upuena. Da bih potratio malo vremena, poeo sam joj pisati odgovor. Naravno, nisam znao njenu adresu ni njeno novo ime. Ionako nisam imao namjeru poslati taj odgovor. "Prolo je jako puno vremena otkako nemam nikakvih vijesti od Malte, pa mi se ini da je i ona nestala iz moga ivota. Imam dojam da osoba za osobom nijemo nestaju s ruba svijeta u kojem ivim. Svi idu u smjeru tog istog ruba koji negdje postoji, ali iznenada nestanu. to se mene tie, svaki dan mi je jednak pa vie ne razlikujem danas od juer. Ne itam novine, ne gledam televiziju i gotovo uope ne izlazim van. Svako malo odem na plivanje na oblinji bazen, nita vie. Novana naknada za nezaposlene koju sam primao prestala je stizati i sada troim ono malo uteevine, premda na svakodnevni ivot troim jako malo (ali moda je i to mnogo u usporedbi s cijenama na Kreti). Zahvaljujui manjoj svoti novca koju mi je ostavila majka, nekako uspijevam preivjeti. Biljeg na mojem obrazu nepromijenjen je, ali s vremenom mi sve manje smeta. Ako ga moram podnositi do kraja ivota, onda e 219

tako i biti. Moe ak biti da ne mogu ivjeti bez njega. Ni sam ne znam kako, ali doao sam do tog zakljuka. U svakom sluaju, ivim ovdje u tiini i pozorno oslukujem." Svako malo pala bi mi na pamet no koju sam proveo s Kretom Kano, ali te moje uspomene bile su strano zbrkane. Nekoliko puta smo vodili ljubav, to je bila neporeciva istina. Ali nakon to je prolo nekoliko tjedana, u mom sjeanju se pojavio odreeni otpor. Nisam se vie mogao tono sjetiti njezinog tijela, ak ni naina na koji smo vodili ljubav. Za razliku od one noi kad smo doista vodili ljubav, u mojem sjeanju je mnogo ivopisnija bila uspomena na onaj nestvarni odnos u mojoj svijesti. Neprestano mi se pred oi vraala njezina figura dok je bila na meni, odjevena u Kumikinu plavu haljinu, u sobi onog tajanstvenog hotela. Oko desnog zapea imala je dvije iste narukvice, koje su zveckale. Sjeao sam se erekcije. Penis mi je bio nestvarno velik i tvrd. Ona ga je dohvatila rukom i uvukla u sebe i potom se poela blago njihati i izvoditi krune pokrete. Mogao sam osjetiti rub Kumikine haljine kako me golica. Tko zna kada je Kreta ustupila mjesto onoj tajanstvenoj eni koja mi je voljela telefonirati. Nakon Krete me ona zajahala. Prodro sam u njezinu vaginu, a ne u Kretinu. To sam mogao osjetiti prema drugaijoj toplini unutranjosti, prema promijenjenom osjeaju. Kao kad se ue u neku drugu prostoriju. "Zaboravi na sve," aptala mi je na uho, "kao da spava, kao da sanja, kao da se valja u toplom blatu." Nakon toga sam svrio. Nedvojbeno, sve to imalo je odreeno znaenje. Upravo zbog toga je ta uspomena bila snanija o one stvarne, i zadrala se tako ivo u meni. Ali smisao mi je i dalje bio nejasan. Zatvorio sam oi i duboko uzdahnuo dok sam jo jednom oivljavao te trenutke.

Poetkom studenoga nazvao me vlasnik istionice pokraj postaje. Kazao mi je da je odjea gotova i da mogu doi po nju. "Koja odjea?" upitao sam ga zbunjeno. "Ne sjeam se da sam vam u posljednje vrijeme ita donio." "Moe biti, ali ipak vas eka. Molim vas, doite je uzeti. Ve je plaeno za uslugu, samo je doite preuzeti. Govorim s gospodinom Okadom, je li tako?" Potvrdio sam mu da razgovara sa mnom. ak je i broj telefona bio toan. Otiao sam do istionice i dalje uvjeren da je rije o nekoj zabuni. Kao i obino, vlasnik je na velikom prijenosnom stereoureaju sluao kasetu lake glazbe i glaao koulju. U malenom svijetu istionice nije se dogodila ni najmanja promjena. Tu nije bilo ni uspona ni padova, ni napredovanja ni nazadovanja. Ovaj put vlasnik je sluao stari motiv Burta Bacharacha, Do You Know the Way to San Jose. Kad sam uao u istionicu, nekoliko trenutaka se zagledao u moje lice s izrazom zbunjenosti, ne odloivi glaalo. U prvi mah nisam shvatio razlog njegove zbunjenosti, ali ubrzo sam se sjetio da je to zbog biljega na mom obrazu. Nita udno. Tko ne bi bio zapanjen ugledavi golem biljeg na licu nekoga tko ga do prije neki dan nije imao? "Dogodila mi se manja nezgoda", rekoh mu. "Mora biti da vam je bilo strano", kazao je vlasnik s izrazom iskrenog aljenja. Naas se zagledao u glaalo koje je drao u ruci i potom ga spustio na dasku za glaanje, kao da je sva krivica bila u njemu. "Hoe li nestati, taj znak?" "Valjda, tko bi to znao." Vlasnik mi je donio jednu Kumikinu koulju i suknju spakirane u prozirnu plastinu vreicu. Bila je to odjea koju sam dao Kreti. Upitao sam ga nije li tu odjeu moda donijela djevojka kratke kose, evo, ovoliko kratke. Prstima sam mu pokazao duinu od tri centimetra. Ne, ona koja je donijela tu odjeu imala je dugu kosu, sve dovde, kazao je, rukom pokazavi do ramena. Na sebi je imala smei kostim i plastini crveni eir. Ona mu je platila i zamolila ga da me nazove nakon to odjea bude oiena. Zahvalio sam mu i vratio se kui s odjeom. Ja sam tu odjeu bio darovao Kreti. Bila je to traena cijena koju sam joj platio. Vratiti mi tu odjeu bilo je besmisleno, nisam znao to bih s njom. Nije mi bilo jasno zato je Malta

220

toliko brinula da te stvari odnese u istionicu. Na kraju sam tu odjeu spremio u ormar pokraj ostale Kumikine odjee.

Potom sam napisao pismo poruniku Mamiyi, pokuavi mu opisati i objasniti sve to mi se u posljednje vrijeme izdogaalo. Pisao sam mu kako se nadam da mu ne dosaujem, jer nije palo na pamet kome bih drugome mogao pisati. Potom sam mu objasnio da se istog onog dana kad je doao k meni Kumiko nije vratila kui. I da je ve mjesecima bila u vezi s drugim mukarcem. Da sam potom proveo gotovo tri puna dana na dnu bunara, razmiljajui, i da sada ivim sasvim sam u istoj kui. I da je dar za uspomenu gospodina Honde bila prazna kutija. Tjedan dana poslije dobio sam njegov odgovor. Ba udno, ali i on je otada esto mislio na mene, pisao je. "Imao sam dojam da sam s vama trebao ostati mnogo due i jo vam mnogo toga ispriati. I to mnogo otvorenije. Jako mi je ao to to nisam uinio, ali tog dana iskrsnuo mi je sasvim nepredvien posao zbog kojeg sam se prije noi morao vratiti u Hiroshimu. Zato me jako raduje to sam sada primio vae pismo. Pitam se, nije li gospodin Honda zapravo potajno elio da se nas dvojica sretnemo. Imam razloga vjerovati da je mislio kako e i za vas i za mene biti dobro da se upoznamo. Vjerujem da je to bio pravi razlog zbog kojeg me poslao da vam isporuim njegov dar. To samo po sebi objanjava zato je dar bio obina prazna kutija. Uspomena koju je elio ostaviti upravo se sastojala u tome da doem k vama kui i upoznam vas. Duboko sam tronut vijeu da ste se spustili u bunar. Dobro znate da bunari za mene imaju silno znaenje. Nakon jezivih iskustava koja sam doivio, bilo bi sasvim normalno da pri spomenu bunara ponem drhtati od straha, ali ni sluajno nije tako. I dan-danas, im ugledam bunar, ja mu se odmah pribliim i ako je to mogue, zavirim duboko u njega. tovie, ako u njemu nema vode, odmah osjetim elju da se spustim na dno. Vjerojatno se i dalje hranim eljom da u ondje, na dnu bunara, sresti, doivjeti neto emu sam se davno nadao. Naravno, ne mislim da bi se time moj ivot imalo promijenio. Sada sam odve star da bih se hranio takvim iluzijama. Ali ono to i dalje traim, jest znaenje ivota koji sam davno izgubio. Jedino elim doznati zbog ega sam ga izgubio. elim vidjeti taj razlog vlastitim oima. Ne bi mi smetalo da jo jednom izgubim mnogo vie od onoga to sam ve jednom izgubio samo da mogu vidjeti taj razlog. Ne znam koliko mi je jo od ivota ostalo, ali bih bio spreman platiti i tu cijenu. Iskreno alim to je vaa ena otila od kue. Naalost, ja nisam prava osoba koja bi vam po tom pitanju mogla dati bilo kakav savjet, jer, kao to znate, ve godinama ivim sam i nemam nikakav odnos prema ljubavi i obitelji. Zbog toga ne mogu o tome raspravljati. Ali, ako vi duboko u srcu osjeate elju da vam se ena vrati, mislim da je moda najpametnija stvar da nita ne poduzimate nego strpljivo ekate da vam se vrati. To je moje miljenje, premda ga ne znam podrobnije objasniti. Jako je teko ivjeti u stanu u kojem vie nema voljenih osoba, to je neto to sam i sam iskusio. Nema niega stranijeg i okrutnijeg od deprimirajueg osjeaja da nita na ovom svijetu vie ne elite. Vjerojatno u se uskoro vratiti u Tokio pa se nadam da emo se vidjeti. Sada trenutano imam zdravstvenih problema s nogama pa zbog toga ne mogu putovati. Stojte mi dobro i vodite rauna o svom zdravlju."

Dugo nisam vidio May Kasaharu. Bio je kraj kolovoza kad je jednog dana dola k meni kui. Kao i obino, preskoila je zid koji dijeli dvorite od prolaza, prela travnjak i pozvala me. Sjeli smo na verandu i poeli razgovarati. "Znate li najnovije vijesti, gospodine Ptico Navijalico? Znate onu naputenu kuu Miyawakijevih... juer su je poeli ruiti", kazala je. "Znai li to da ju je netko kupio?" "Ma... tko e to znati..." 221

Zajedno s May otiao sam niz prolaz i zaustavio se pokraj te kue. Bila je istina. Upravo su u tijeku bili radovi na ruenju itave kue. est radnika sa zatitnim kacigama na glavama vadili su prozore i vrata i iznosili kojekakve predmete. Nekoliko trenutaka gledali smo kako rade. inilo se da su naviknuti na takvu vrstu posla. Visoko na nebu sve vei broj oblaka navodio je na pomisao da se jesen blii. Tko zna kakva je jesen na Kreti, pomislio sam. Tko zna jesu li tamonji oblaci slini naima. "Mislite li da e sruiti i bunar?" upitala je May Kasahara. "Vjerojatno", odgovorio sam. "Niemu vie ne slui. Nema razloga da ga ostave. Osim toga, predstavlja opasnost." "Istina je, netko bi mogao upasti unutra", rekla je ona krajnje ozbiljnim glasom. Gledajui joj preplanulo lice, jasno i ivo sam se sjeao trenutka kad je u vrtu koji je peklo sunce jezikom liznula biljeg na mom obrazu. "I na kraju niste otili na Kretu?" "Odluio sam ostati ovdje i ekati." "ini mi se da ste mi jednom zgodom rekli da se Kumiko nee vratiti. Ili sam vas ja pogreno razumjela?" "To nema veze s time, to je neto sasvim drugo." May me pogledala u lice blago zamirivi. Onaj oiljak kraj oka inio se jo dublji. "Zato ste onda otili u krevet s Kretom?" "Zato to je bilo nuno." "Ni to nema veze?" "Ba tako." May je uzdahnula. "Zbogom, gospodine Ptico Navijalico. Do skorog vienja." "Zbogom", uzvratio sam. "Znate, moda u opet poeti ii u kolu", rekla je nakon nekoliko trenutaka oklijevanja. "Vratila ti se volja da opet ide u kolu?" Blago je slegnula ramenima. "Rije je o sasvim drugoj koli. U onu u koju sam ila ne bih se ni mrtva vratila. U svakom sluaju, morat u otii odavde. Zato vas neko vrijeme neu moi vidjeti." Kimnuo sam glavom i iz depa izvadio bombom s okusom limuna. May je pogledala oko sebe, potom stavila cigaretu izmeu usana i zapalila je. "Svia vam se odlaziti u krevet s raznim enama?" "To je sasvim druga tema razgovora." "To ste mi ve rekli." "Aha", dodao sam, ne znajui to bih joj kazao. "Nije vano. U svakom sluaju, ako sam se poeljela vratiti u kolu, to mogu zahvaliti vama. Nakon to sam vas upoznala. Ozbiljno vam govorim. Ne alim se." "Kako to objanjava?" "Kako to objanjavam...?" ponovila je May Kasahara. Pogledala me mirei. "Moda sam se poeljela vratiti u jedan ozbiljniji svijet. Znate, Ptico Navijalico, s vama sam se ludo zabavila. Istinu vam govorim, ne zezam se. Hou rei, vi ste krajnje ozbiljna osoba, ali ono to inite i kako se u stvarnosti ponaate, sasvim je suprotno... Vi jednostavno ne znate predvidjeti stvari. Zato s vama nije nikad dosadno. Jako ste mi mnogo pomogli, a toga uope niste svjesni. Evo kako ja to tumaim. Ako se, kad sam bila u drutvu s vama, nisam dosaivala, znai da mi tada nita blesavo nije palo na pamet. Zbog toga mi je vae drutvo jako koristilo. Ipak, ponekad me ivcirate." "Zato?" "Kako da vam to objasnim...gledajui vas, ponekad se ne mogu oteti dojmu da se svim silama borite zbog mene. Moda vam to udno zvui, ali od same pomisli na to sva se preznojim. Shvaate li to vam govorim? Vi uvijek ostavljate dojam krajnje ravnodunosti, ovjek ima osjeaj da, bez obzira na to to se moe dogoditi, ne biste prstom mrdnuli. Ali, zapravo ste sasvim drugaija osoba. Na svoj nain se borite, do posljednjeg daha. ak i ako drugi toga nisu svjesni. Da nije tako, zbog ega biste inae sili na dno bunara? Govorim li 222

istinu ili ne? Ali, ako se batrgate i borite protiv ne znam ega, to nije radi mene nego jedino da bi vam se Kumiko vratila. Nema ni najmanjeg razloga da se ja zbog toga preznojavam. Toga sam savreno svjesna, a ipak stalno imam dojam da se borite radi mene. Odnosno, dok se borite za Kumiko, istodobno se borite i za mnoge druge ljude. Upravo zbog toga se ovjeku katkad moe uiniti da ste enuli. Znam da ne bih trebala tako razmiljati, ali kad neki put vidim da se tako ponaate, ponete me ivcirati. Naalost, meni se ini da ne postoji ni najmanja ansa da pobijedite. Ako bih se morala kladiti, oprostite to vam to govorim, kladila bih se da ete izgubiti. Vi ste mi jako dragi, ali to ne znai da trebam propasti zajedno s vama." "Savreno dobro razumijem to mi govori." "Ne elim sudjelovati u vaem neuspjehu, i ne elim se zbog vas znojiti. Zbog toga se elim vratiti u stvarnost. Ali da vas nisam upoznala pred ovom naputenom kuom, vjerojatno ne bih nikada razmiljala kao sada. Ne bi mi nikad palo na pamet da se vratim u kolu. Vjerojatno bih i dalje uzaludno gubila vrijeme na kojekakve gluposti. U tom smislu vi ste mi bili od velike pomoi, gospodine Ptico Navijalico." Kimnuo sam glavom. Ve dugo me nitko nije hvalio. Stisnuo sam joj ruku, njenu, lijepo preplanulu malu ruku. Dotaknuvi je, opet sam se iznenadio koliko je bila i njena. Ruka jedne djevojice, pomislio sam. "Zbogom, gospodine Ptico Navijalico", ponovila je. "A zato niste otili na Kretu? Zato niste pobjegli odavde?" "Zato to nemam izbora na koga bih se kladio." May Kasahara povukla je ruku i zagledala se u moje lice kao da gleda u neto krajnje zanimljivo. "A sada vas pozdravljam, gospodine Ptico Navijalico. Kad-tad emo se ponovno sresti."

Tijekom iduih desetak dana naputena kua sravnjena je sa zemljom i zemljite savreno poravnano. Od same zgrade nije ostala ni jedna jedina sitnica, kao da nikad nije ni postojala. Bunar je bio ispunjen zemljom i njegov otvor sruen i poravnan. Vrt je preoran i potom poravnat s ostatkom zemljita. Skulpturu kamene ptice nekamo su odnijeli. Vjerojatno su je morali slomiti kad su je uklanjali. Tim bolje za pticu, pomislio sam. ianu ogradu koja je odvajala zemljite od prolaza zamijenila je visoka ograda od dasaka koja je prijeila pogled na unutranjost sada sasvim praznog i ravnog zemljita.

Jednog poslijepodneva sredinom listopada plivao sam na oblinjem bazenu kad sam doivio odredenu viziju. Ili, prije e biti, svojevrsno otkrie. Na tom bazenu redovito su i tiho putali glazbu kao pratnju ugoaju. Taj put bila je rije o starim pjesmama Franka Sinatre. Sluao sam ih jednim uhom, dok sam plivao gore-dolje dvadesetpetmetarskim bazenom. Sasvim iznenada uinilo mi se da se nalazim u unutranjosti nekog golemog bunara. Plivao sam na dnu tog bunara, ne na bazenu iz kvarta. Voda u kojoj sam plivao bila je teka i vrua. Bio sam posve sam i zvuk bukanja vode oko mene odzvanjao je udnovatim, neuobiajenim umovima. Prestao sam plivati i plutajui oputeno, pogledom pretraivao unutranjost. Potom sam se okrenuo na lea i gledao uvis. Zahvaljujui gustoi vode nisam se morao naprezati kako bih uspio drati glavu nad vodom. Unutra je vladala tmina i jedino se daleko uvis vidio savreno okrugao dio neba. Zaudo, uope me nije bilo strah, osjeao sam se sasvim normalno plivajui na dnu bunara. Bilo mi je udno to mnogo prije nisam postao svjestan toga gdje se nalazim. Na okruglom dijelu neba svjetlucale su bezbrojne zvijezde kao da se itav svemir raspao u milijune svjetlucavih iskri. Na tamnom nebu koje su tvorili raznoliki slojevi sjena, nijeme zvijezde irile su svoje zvjezdane snopove svjetlosti i mogao sam uti hujanje vjetra koji je puhao nad bunarom. Donosio je glas neke osobe koja je nekoga dozivala. Glas koji sam ve negdje bio uo i to prije mnogo vremena. elio sam odgovoriti, ali iz mojih usta nije iziao ni 223

najslabiji zvuk, ili se moda moje rijei nisu mogle probiti ozrajem svijeta u kojem sam se nalazio. Bunar je bio nepojmljivo dubok. Gledajui u otvor nad svojom glavom, odjednom su u mom su doivljaju visina i dubina zamijenile mjesta, i ja sam imao dojam da s vrha golemog dimnjaka gledam prema dnu. Prvi put poslije mnogo vremena, osjeao sam se sasvim spokojno. Oputeno sam mahao rukama i nogama po vodi i duboko disao. Negdje duboko iz mojeg tijela izbijala je odredena toplina i osjeao sam veliku lakou, kao da me netko odozdo gurao uvis. Nakon nekog vremena, okruen potpunom tiinom, mogao sam vidjeti da je poelo svitati. Jedva vidljiva crta ljubiastoplave svjetlosti poela se iriti okruglim otvorom iznad mene, a potom je, malo-pomalo, poela mijenjati intenzitet i boju dok su zvijezde polako blijedjele. Pojedine su se jo neko vrijeme zadrale na nebu i bile vidljive pa su naposljetku i one nestale. Ja sam i dalje bezbrino plutao na toj gustoj vodi i gledao u sunce. Nije me zaslijepilo. Oi su mi bile zatiene od snane i prodorne svjetlosti, kao da sam imao naoale za promatranje pomrine sunca. Nakon to je sunce suvereno zagospodarilo nebom nad otvorom bunara, u tom nevjerojatno visokom valjku dolo je do male ali iznimno vane promjene. Naas mi se uinilo da se osovina vremena u temelju zaljuljala i istog trena gromoglasno sruila. Ja sam suspregnuo dah i vrsto zatvorio oi, pokuavajui naslutiti to bi se sljedee moglo dogoditi. Naposljetku se na desnom obrazu sunca pojavila crna mrlja oblika posve jednakog kao moj biljeg. Ta mala mrlja poela je postupno zakrivati svjetlost sunca. Pomrina sunca, pomislio sam, upravo se dogaa pred mojim oima. Ali, rije je bila o sasvim drugaijem fenomenu. Nakon to je prekrila polovicu sunca, crna mrlja prestala se iriti. Obris sunca nije bio onako lijep i otar kao to je uglavnom sluaj pri pravoj pomrini sunca. Radilo se o nekom fenomenu koji je u svemu podsjeao na pomrinu sunca, ali u biti to nije bio. Pa kako se onda mogao nazvati, definirati? Nisam se mogao sjetiti. Naprezao sam oi pokuavajui razabrati neko znaenje u obliku mrlje, kao to se ini pri psiholokom testu, ali ta mrlja uope nije imala odredeni oblik. to sam dulje i upornije zurio u tu mrlju, sve vie sam gubio povjerenje u svoj vid i uope u svoje postojanje. Nekoliko puta sam duboko udahnuo i nakon to sam rukom dotaknuo predio oko srca i osjetio da kuca, pomaknuo sam obje ruke i noge kako bih se uvjerio u svoje postojanje u gustoj vodi. Samo mirno, govorio sam si, upravo svjedoi fenomenu pomrine sunca koji to nije, na dnu jednog bunara i istodobno u bazenu iz kvarta. Zatvorio sam oi. Tako sam mogao uti zvuk dalekih dogaaja. Ispoetka je taj zvuk bio tugaljiv, pa sam se pitao ne priinja li mi se. Bili su to pomijeani zvukovi nekog razgovora koji je dopirao kroz debeli zid. Ubrzo su ti zvukovi postali mnogo jasniji, kao kad se dobro podesi valna duina na radiju. "Dobre vijesti priopavaju se tihim glasom", rekla je nekadanja Kreta Kano. Pokuao sam se usredotoiti i razaznati rijei, no to nisu bile ljudske rijei. Bilo je to njitanje nekoliko konja. Nalazili su se negdje u tami. Uzbueni zbog neega, prodorno su njitali i kopitima toptali po zemlji. inilo se da mi ele prenijeti neku poruku, ali nisam ih razumio. to li su konji radili na takvome mjestu? I to su mi eljeli rei? Nisam imao pojma. I dalje drei oi zatvorene, pokuao sam ih zamisliti. Ali uspijevao sam ih zamisliti jedino u konjunici, kako lee na slami, s pjenom na gubicama, sopui, borei se za dah. Zbog neega su jezivo patili. Odjednom sam se sjetio prie o konjima koji ugibaju tijekom pomrine sunca. I kako ugibaju upravo zbog pomrine sunca. Tu sam priu bio proitao u nekim novinama i prepriao je Kumiko. One veeri kad se kasno vratila kui, a ja veeru koju sam pripremao bacio u smee. Konji su se zlopatili pod suncem koje je tamnjelo. Mnogi od njih doista su uginuli. Kad sam otvorio oi, nisam vie vidio sunce. Umjesto njega nije bilo niega drugog. Iznad moje glave vidjelo se jedino prazno nebo u obliku kruga. Bunar je utonuo u potpunu tiinu, takvu tiinu koja je upijala sve to je bilo oko nje. Odjednom sam osjetio da mi nedostaje zraka, pa sam nekoliko puta duboko udahnuo. Tada sam osjetio nekakav vonj. Snaan miomiris koji je bezbrojno cvijee irilo kroz mrak. Taj miris bio je prolazan poput 224

odreenog sjeanja istrgnutog iz nekog sna. Ve idueg trena, kao uz pomo nekog snanog katalizatora, u mojim je pluima taj miris postao mnogo jai, dobivi nesluen intenzitet. Siune tokice peludi draile su mi grlo i nosnice i ulazile u moje tijelo. Bio je to isti miris koji je proimao sobu br. 208, pomislio sam. Miris cvijea iz velike vaze koja je stajala na stolu. Pomijean s mirisom viskija natoenog u dvije ae. Tu je bila i ona tajanstvena ena koja je voljela telefonirati... "Mora biti da ima rupu u pamenju..." rekla mi je. Instinktivno sam se osvrnuo. U potpunom mraku nisam mogao razaznati ni najslabiji obris, ali sam imao sasvim toan osjeaj. Osjeaj da je tren prije tu bila neka osoba koje sada vie nema. Vrlo kratko bila je zajedno sa mnom u mraku i potom je otila ostavivi za sobom taj miris cvijea kao znak svoje prisutnosti. Zadravajui dah, nastavio sam plutati na vodi. Voda je podnosila moju teinu, kao da me nijemo pokuavala ohrabriti. Leerno sam prekriio ruke na prsima. Ponovno sam zatvorio oi i usredotoio se. U uima sam uo otkucaje svoga srca, premda mi se inilo da su to otkucaji neijeg tueg srca. Rekla mi je da imam rupu u pamenju. Doista je imala pravo. Postojalo je neto sasvim oito to ja nisam uspijevao vidjeti. Ta ena oito me jako dobro poznavala. I onda, kao da se odjednom sve prevrnulo i izilo iz mene, sve sam shvatio. U jednom jedinom trenu sve je obasjala svjetlost. A na svjetlosti dana svi su dogaaji bili krajnje jednostavni i shvatljivi. Duboko sam udahnuo i jako sporo izdahnuo. Moj dah je bio vrst i vreo poput vrelog kamena. Ta ena je bila Kumiko, nisam imao ni najmanje dvojbe. Kako je mogue da to sve do tada nisam shvatio? Plutajui u vodi, snano sam protresao glavom. Da sam samo malo bolje promislio, odmah bi mi bilo jasno. Iz te tajanstvene mrane sobe Kumiko mi je oajniki nastavljala slati jednu jedinu poruku, "pokuaj otkriti moje ime". Kumiko je bila zatvorena u tu mranu sobu i pokuavala pobjei iz nje. Jedini koji ju je mogao izvui iz te sobe bio sam ja, nitko drugi. Na itavom svijetu samo sam ja imao tu sposobnost. Zato to sam je volio, i zato to je ona mene voljela. Da sam onaj put uspio shvatiti tko je, makar upotrijebivi neko ondje skriveno sredstvo, mogao sam je izvui iz tog svijeta sjena. Kad samo pomislim koliko mi je puta telefonirala, a ja putao da telefon zvoni ne odazivajui se! Moda mi se takva prilika nee nikad vie ukazati. Nakon to je prolo izvjesno vrijeme, nekako sam se uspio povratiti od silnog uzbuenja koje me bilo obuzelo, ali sam zato osjetio kako me poinje proimati osjeaj uasa. Voda koja me okruivala poela se hladiti nevjerojatnom brzinom i odjednom sam otkrio da me okruuje neka ljepljiva, gusta tekuina. uo sam svoje srce kako mahnito udara. Savreno ivo i jasno sjeao sam se svega to sam vidio u onoj sobi. U uima mi je i dalje odjekivao zvuk nekoga tko je snano lupao na vrata. Od pomisli na odbljesak noa naas osvijetljenog svjetlou iz hodnika, sav sam se najeio. Vjerojatno je ta mrana soba predstavljala svojevrstan odraz Kumikine podvojene linosti, sjenovito podruje koje ju je sasvim progutalo. Progutavi pljuvaku zauo sam glasan, upalj zvuk kao da sam udario u neku uplju, praznu stvar. Osjeao sam strah od te upljine i u isto vrijeme od onoga to ju je htjelo ispuniti. Osjeaj uasa nestao je jednakom brzinom kojom se pojavio. Polako sam izdahnuo osjeaj teine koji mi se zadrao u pluima i duboko udahnuo svje zrak. Voda oko mene ponovno se poela grijati i u isto sam vrijeme negdje duboko u sebi osjetio neki izrazito snaan osjeaj koji je podsjeao na zadovoljstvo. Kumiko mi je rekla da je nikad vie neu vidjeti. Iz nekog razloga koji je bio poznat samo njoj, eljela se po svaku cijenu udaljiti od mene. Ali me nije napustila. tovie, u stvarnosti me zapravo strano trebala, i oajniki me traila. No neto ju je prijeilo da mi to kae. Upravo zato mi je na razne naine, u razliitim oblicima, grevito pokuavala priopiti neku veliku tajnu. Pri toj pomisli osjetio sam toplinu u srcu. Osjeao sam kako su se raspale i rastopile sve one stvari koje su do tog asa bile okamenjene u meni. Razliite uspomene, misli i osjeaji stopili su se u jednu jedinu struju koja je svojom snagom odnosila golemu masu ustajalih i okamenjenih osjeaja koji su se, razvodnjeni i izbijajui iz mene, polako mijeali s vodom i u tami me okruivali poput tankog omotaa. Ona je tu, pomislio sam. Tu je, i eka da je uzmem za ruku. Ne znam koliko e vremena trebati i koliko snage, ali sada se moram zaustaviti. I 225

potom pronai nain da ispruim ruku prema tom svijetu. Eto to trebam uiniti. "Kad treba mirovati, najpametnije je mirovati", kazao je gospodin Honda. Osjetio sam snaan stisak. Netko mi se pribliio u vodi plivajui poput ribe i potom me epao s obje ruke. Bio je to spasilac s bazena. Tip s kojim sam esto izmijenio nekoliko reenica. "Jeste li dobro?" upitao me. "Jesam, sve je u najboljem redu", odgovorio sam. Vie se nisam nalazio na dnu golemog bunara, nego u bazenu dugom dvadesetpet metara. Istog trena postao sam svjestan vonja klora i zapljuskivanja vode iji se eho odbijao od stropa. Na rubu bazena, neki su ljudi stajali, radoznalo zurei u mene. "Odjednom me je uhvatio gr u nozi", objasnio sam momku. "Zbog toga sam se malo opustio na vodi." Pridrao me je, a potom i pomogao da izaem iz bazena. Posavetovao me je da ne idem tako daleko u vodu i da se najpre odmorim. "Hvala", zahvalio sam mu se. Sjeo sam s leima uz zid bazena i polako zatvorio oi. Vizija je za sobom ostavila osjeaj svijetla i sree poput osunanog proplanka. I jo uvijek je bio tu. Obasjan tim svijetlom pomislio sam kako mi jo nije sve iskliznulo iz ruku, nije sve propalo u tamu. Neto toplo, dragoceno i lijepo je jo uvijek bilo tu. Znao sam to. Moda u uspeti. Moda u biti poraen. Moda sam ve zakasnio i vie nikakvi oajniki napori nee biti od koristi? Moda sam samo jedan od onih koji ne shvataju da pokuavaju da oive ve ohlaen pepeo? Bojim se da nee biti nikoga ko bi se usudio da se kladi na mene. "Pa neka", rekao sam tiho, ali odluno, kao da je namenjeno nekome ko je tu u blizini i ko to moe uti. "To je sve to mogu da kaem. Konano, sad imam neto to se od mene oekuje i to neko trai." Zadrao sam dah i napregnuto sluao. Pokuavao sam ponovo uti tihi glas koji je morao biti negde tamo. Preko prskanja vode, glazbe, smijeha ljudi, nauo sam jo jedan tihi odjek. Netko je dozivao. Netko je nekog traio. Glasom koji je tek postajao glas. Rijeima koje su tek postajale rijeima.

226

Knjiga trea

AROBNA FRULA
Od listopada 1984. do prosinca 1985.

227

1
Razmiljanje May Kasahare

Ve neko vrijeme sam vam imala namjeru pisati, ali se nikako nisam mogla sjetiti vaeg pravog imena, zato sam svaki put bila prisiljena odustati. Nijedan potar, ak ni onaj najportvovniji, ne bi uspio uruiti pismo naslovljeno: g. Ptica Navijalica, Setagaya, sektor br. 2, itd. Kad smo se upoznali vjerojatno ste mi rekli kako se zovete, ali sam ja to zaboravila (recimo, ime i prezime kao to su Toru Okada, ali dovoljno je da proe nekoliko mjeseci i ve se sve zaboravi, zar ne?). Jedan banalan dogadaj prije koji dan uinio je da mi se odjednom vrati sjeanje. Poput snanog zapuha vjetra koji irom otvara vrata. Prije svega, htjela bih vam objasniti gdje se nalazim i ime se bavim, no to nije ba tako lako. To ne znai da sam dospjela u neku osobito kompliciranu situaciju. Naprotiv, situacija je sasvim jasna, a i dogaaji koji su do nje doveli. Dovoljno je s pomou olovke i ravnala povui neprekinutu crtu od jedne do druge toke. Barem to nije teko. Ipak, ako vam pokuam nadugo i nairoko objasniti to mi se sve dogodilo, g. Ptico Navijalico, ne znam hou li u tome uspjeti jer mi danas rijei ne padaju na pamet. Glava mi je sasvim puna bijelog niega, poput snjegovia. Pa kako onda da vam to opiem? U pojedinom sluajevima ispripovjediti nekome neto na jednostavan nain moe biti jako teko. Na primjer, tvrdnja "surla jednog slona je duga", ovisno o tome gdje i kada se izgovara, moe zvuati sasvim lano. Ne znam koliko sam listova papira ve uludo potroila elei vam napisati ovo pismo, ali sam tek maloprije dola do odreenog otkria. Isto onako kako je Kolumbo otkrio jedan kontinent. Ipak, nije nikakva tajna, nalazim se na "jednom mjestu". Onom iz bajki, "jednom davno na jednom dalekom mjestu..." Ovo pismo upravo piem u sobici u kojoj su stol, krevet, nekoliko polica za knjige i jedan ormar. Nijedan od tih komada namjetaja nije velik, neobian ili dekorativan, jednostavno ne ostavlja takav dojam. Mislim da im najbolje pristaje definicija "najnunije stvari". Na stolu se nalazi fluorescentna svjetiljka, alica s ajem, papir na kojem upravo piem i rjenik. Istinu govorei, rjenik koristim samo kad mi je prijeko potreban, nisam vam ja neka velika korisnica rjenika. Ne sviaju mi se ni izgledom ni sadrajem. Kad moram otvoriti jedan od njih, nerado to inim i uvijek se pitam komu mogu koristiti sve te definicije. Osobe poput mene nisu u velikoj Ijubavi s rjenicima. Uzmimo rije tranzicija: "prelazak iz jednog stanja u drugo". Hvala lijepa, to sam i sama znala. Zato, kad gledam u jednu takvu knjiurinu, ini mi se da gledam u komadie dreka koje je na travnjaku ostavio pas lutalica uunjavi se u vrt neije kue, ne zatraivi bilo ije doputenje. A moe se dogoditi da u, piui vam, morati koristiti ideograme koji mi nisu poznati, to mi stvara odreene probleme, pa u ga ipak vjerojatno morati upotrijebiti. Imam i desetak olovaka, dobro zailjenih i poredanih. Sasvim su nove, upravo sam ih kupila u papirnici. Ne bih eljela da se osjeate obveznim, ali kupila sam ih radi vas, da bih vama pisala. Nove i dobro zailjene olovke su lijepe, ba mame na pisanje, ne mislite li i vi tako? Osim toga, tu su i jedna pepeljara, kutija cigareta, ibice. Ne puim onoliko kao prije, ali tu i tamo zapalim pokoju kako bih razbistrila glavu (upravo sada puim jednu). To je sve to se tie stola. Preda mnom je prozor, sa zastorima na cvjetie. Ne uzbudujte se, nisam ih ja izabrala jer su mi se svidjeli, jednostavno sam ih zatekla. Osim zastora, soba je vrlo jednostavno namjetena. Za razliku od djevojake sobe, prije podsjea na zatvorsku eliju posebno opremljenu za nekog kriminalca koji je poinio svoj prvi i ne odve teak prekraj. to se tie pogleda koji se prua s prozora, jo ne elim o njemu govoriti. To jest, o njemu u vam pisati neki drugi put. Nije od osobite vanosti, ali u svemu postoji neki red, nije

228

li tako? U ovom trenutku mogu govoriti samo o onome to se nalazi u mojoj sobi. Ovdje i sada. Iako vas ne vidim, g. Ptico Navijalico, nisam prestala misliti na biljeg na vaem licu. Na tu tamnomodru mrlju koja se odnedavno pojavila na vaem desnom obrazu. Jednog lijepog dana vi ste se poput jazavca uvukli u stari bunar na imanju Miyawakijevih i iz njega izili s tim biljegom na licu. Da se kojim sluajem nisam nalazila na mjestu dogaaja i sve vidjela vlastitim oima, sada bi mi bilo teko u to povjerovati. U trenutku kad sam taj biljeg primijetila, pomislila sam da bi mogao predstavljati neku vrstu osobitog znaka. Moda ima neko mnogo dublje znaenje koje ja ne uspijevam shvatiti. Inae zato bi se pojavio tek tako? Zato sam ga na kraju poljubila. Silno sam eljela znati kakav osjeaj stvara, kakva je okusa, taj va biljeg. Nemojte misliti da itav dan hodam uokolo i ljubim ljude u lice. O tome to sam tog dana iskusila, i kako sam to doivjela, prije ili poslije u vam potanko pisati (ah nisam sigurna hou li vam uspjeti to valjano objasniti). Prolog tjedna otila sam frizeru u grad i dala skratiti kosu, odavno ve to nisam uinila. I to mi je istog trena privuklo pogled? Jedan lanak koji govori o kui Miyawakijevih. Valjda vam je jasno da sam ostala zapanjena. Obino ne itam zabavne revije, ah ta je ba leala preda mnom pa sam je pukim sluajem poela listati i, to mislite, to sam jednog trena ugledala?Ba taj lanak! Nisam mogla povjerovati vlastitim oima. Sam lanak bio je prilino neodreen i naravno, vas uope nisu spomenuli, ah sam pomislila da sve to ipak ima neke veze s vama, tada sam ve posumnjala... Moram mu svakako pisati, rekla sam si, i ispriati vam to, i ba u tom trenutku sjetila sam se vaeg imena: Toru Okada, eto kako se pravim imenom zoveg. Ptica Navijalica, Toru Okada! Poput snanog zapuha vjetra koji irom otvara vrata. Vjerojatno ete mi rei kako bi bilo pametnije, ako ve imam toliko vremena za gubljenje, da preskoim zid ograde i doem vas potraiti, kao neko. I da trebamo sjesti za stol, zagledati se jedno drugome u oi u toj vaoj sumornoj kuhinji i smireno popriati o svemu. Mislim da bi to bilo najjednostavnije. Naalost, zbog odreenih okolnosti ne mogu to uiniti. Zato sam sjela za ovaj stol, s olovkom u ruci, kako bih vam napisala ovo pismo. U posljednje vrijeme esto mislim na vas. Zapravo, ak sam vas nekoliko puta sanjala. Isto tako sam sanjala ruan san u vezi s onim dogaajem u bunaru. Ali, ti snovi nisu vani. Vi u njima niste glavni junak, pojavljujete se samo kao sporedan lik. Ti snovi nemaju neko dublje znaenje, a ipak su me veoma uznemirili. I tako sam, pukom sluajnou, u spomenutoj reviji pronala lanak koji govori o naputenoj kui Miyawakijevih (iako sada vie nije naputena). Samo pretpostavljam, ali vjerojatno se vaa ena Kumiko nije vratila, imam li pravo? I tako, ne biste li je pronali, vi ste se nedvojbeno opet upustili u kakav apsurdan pothvat. Neto mi govori da je tako. Dovienja, g. Ptico Navijalico. Kad me uhvati, opet u vam pisati.

229

2
Tajna kue objeenih

TAJNA KUE OBJEENIH U SETAGAVI, TOKIO

Tko je kupio zemljite na kojem se nalazi ukleta kua obitelji koja je poinila samoubojstvo? to se zbiva u toj otmjenoj stambenoj etvrti?
[ Iz tjednika____, 7. listopada ] ______________________________ U tokijskoj etvrti Setagayi, sektor broj 2, postoji parcela koju lokalni stanovnici zovu "kua objeenih". Rije je o estici zemlje od 330 etvornih metara koja se nalazi u mirnoj stambenoj zoni ija je juna strana itavog dana izloena suncu; dakle idealno mjesto za ivot, ali oni bolje upueni slau se u jednome: ne bi uzeli to zemljite sve i da im ga daju. Razlog za takvo razmiljanje jednostavan je: svaki bivi vlasnik koji je stanovao u toj kui bez iznimke je doivio ruan kraj. Prema istraivanju koje smo proveli, proizlazi da je od poetka razdoblja Showa* do danas sedam bivih vlasnika te kue poinilo samoubojstvo, uglavnom vjeanjem ili namjernim guenjem. [Izostavljamo detalje o poinjenim samoubojstvima] svoju mladu ker, etrnaestogodinju Yukie, zadavio konim remenom dok je spavala, poinio je samoubojstvo zajedno sa svojom suprugom Natsuko u sumnjivom hotelu u gradu Takamatsuu. Njih dvoje su se objesili uadima koje su u tu svrhu ponijeli sa sobom. Starijoj keri, studentici, otada se gubi svaki trag. Kad je kupio spomenutu kuu, u travnju 1972. godine, g. Miyawaki je znao za glasine koje su o njoj kruile, ali ih nije ozbiljno shvaao i nije se dao odvratiti od kupnje. Nakon to je kupio zemljite, dao je sruiti staru kuu koja je godinama bila naputena i itav teren izravnao. Ipak, elei izbjegnuti svaki rizik, pozvao je sveenika da odagna zle sile i blagoslovi temelje nove kue, a potom je izgradio dvokatnicu. Odredeno je vrijeme sve bilo u redu i razvijalo se povoljno po sve lanove obitelji. Svi se susjedi slau da je obitelj Miyawakijevih vodila miran i skladan obiteljski ivot, a djevojice su izgledale vesele i sretne. Ipak, nakon deset godina, sudbina obitelji Miyawaki iznenada je krenula traginim smjerom. * Razdoblje Showa - u Japanu se vrijeme ne rauna samo prema gregorijanskom kalendaru nego je podijeljeno prema razdobljima ili vladavinama odredenog cara. Nekoliko posljednjih su: Meiji (1868.-1912.), Taisho (1912.-1926.), Shozva (1926.-1989., godina smrti cara Hirohita). Sada smo u razdoblju Heisei (1989.-).

Nepostojea tvrtka kupila zemljite na kojem se nalazi ukleta kua

Posljednja u nizu nesrea ije je pojedinosti teko razumjeti, skupno je samoubojstvo lanova obitelji Kojiroa Miyawakija (na fotografiji), biveg vlasnika lanca restorana Rooftop Grill, ije je sjedite u Ginzi. Gospodin Miyawaki je zbog velikih dugovanja prije dvije godine prodao sve lokale i objavio bankrot poduzea, ali su ga i dalje progonili lihvari povezani s organiziranim kriminalom. Na koncu, u sijenju ove godine, nakon to je

230

Ujesen 1983. godine g. Miyawaki morao se odrei vlasnitva nad zemljitem, na koje je stavljena hipoteka, ali sudska rasprava o utvrivanju redoslijeda isplate vjerovnicima i zajmodavcima potrajala je sve do prolog ljeta, kada su se naposljetku nagodili, ime je omoguena prodaja spomenutog zemljita. Zemljite je najprije kupila jedna od najveih tokijskih agencija za promet nekretninama, i to po cijeni znatno nioj od trine. Oni su odmah sruili kuu namjeravajui prodati zemljite kao graevinsku parcelu. Budui da se radilo o parceli u Setagayi, potencijalnih kupaca bilo je mnogo, ali je svaki dogovor propao im bi kupac saznao za glasine koje su pratile to zemljite. Prenosimo izjavu gospodina M.-a, efa spomenute agencije za promet nekretninama: "Istina je, mi u agenciji a i ja osobno uli smo rune prie vezane za to zemljite, ali u posljednje vrijeme svi ele ulagati u prvoklasne nekretnine pa sam i ja osobno vjerovao da emo ga uspjeti lako prodati, to prije to nismo traili veliku cijenu. U sijenju su nesretni Miyawakijevi poinili samoubojstvo i svi su mediji donijeli vi jest o tome, naravno, spominjui dotino zemljite. Ali nismo se pomaknuli s mrtve toke. Nije rije o novcu, kupci se povuku im uju za glasine. Iskreno govorei, ne znamo to da uinimo s tom nekretninom." Zemljite je konano prodano u travnju ove godine. "Ne pitajte me za ime kupca i za cijenu", kazao nam je gospodin M., stoga ne znamo detalje te kupoprodaje, ali prema glasinama koje krue ini se da ga je agencija za promet nekretninama prodala znatno ispod trine vrijednosti. "Oito je kupac bio vrlo dobro obavijeten o okolnostima", izjavio je gospodin M. "Mi nikada ne obmanjujemo svoje klijente. Sve smo objasnili prije nego to smo zapoeli pregovore. Kupili su to zemljite znajui sve o njemu." Na koncu, zanimalo nas je da saznamo tko bi kupio takvo zemljite na zlu glasu, ali je nae istraivanje nailo na mnogo vee potekoe nego to bi itatelji mogli zamisliti. Prema podacima katastarskog ureda, kupac je tvrtka Akasaka Research iji se uredi nalaze u

etvrti Minatu, i zvanino se bave "ekonomskim istraivanjima i projektantskim uslugama". Kao razlog kupnje tog zemljita naveli su "izgradnju poslovnog objekta". Taj "poslovni objekt" izgraen je ovog proljea, ali pokazalo se da spomenuta tvrtka postoji jedino na papiru. Posjetili smo ih na adresi navedenoj u kupoprodajnom ugovoru, u etvrti Minatu, ali pronali smo jedino ploicu s nazivom "Akasaka Research" na vratima jednog od ureda u maloj poslovnostambenoj zgradi. Pozvonili smo, ali nitko se nije javio.

Stroge mjere tajnosti i sigurnosti

Zemljite koje je svojedobno pripadalo Miyawakijevima sada je ograeno visokim betonskim zidom, mnogo viim od okolnih ograda. Crna eljezna vrata spreavaju pogled u unutranjost vrta (fotografija br. 2), a na jednom od stupova postavljen je videonadzor. Pozvonili smo na vrata, ali nitko se nije odazvao. Susjedi kau da su jedino primijetili kako se ta vrata otvaraju nekoliko puta na dan i to daljinskim upravljaem i kroz njih prolazi crni Mercedes 500 sel zatamnjenih prozora. Nitko nije vidio da itko drug ulazi ili izlazi osim tog automobila Izgradnja kue poela je u svibnju ove godine, ali su se svi radovi obavljali iza visoko zagraenih skela pa nitko od susjeda ne zna o kakvom je zdanju rije. Kua je izgraena u rekordnom roku, samo za dva i pol mjeseca. Oblinji ugostitelj, koji je radnicima svakodnevno dostavljao hranu i pie, izjavio je: "Sama zgrada je sve vrijeme bila zakrivena platnom pa ne mogu tono rei kolika je, ali ini mi se da nije osobito velika, obina betonska jednokatnica. Isprva sam mislio da grade sklonite od zranih napada. Uope ne izgleda poput normalne kue u kojoj ive normalni ljudi. Previe je mala i ima svega nekoliko prozora. Naravno, to nije ni poslovna zgrada. Ali su zato doli vrtlari i zasadili prekrasno drvee. Vjerujem da su za ureenje vrta potroili hrpu novca." Potrudili smo se i telefonom nazvali sve vee tvrtke u Tokiju koje se bave vrtlarstvom i ureenjem zelenih povrina, i 231

na koncu smo pronali onu koja je obavila posao "na nekadanjem imanju Miyawakijevih"; naalost, vlasnik nam nije mogao dati nikakvu informaciju o osobi koja je naruila njihove usluge. Zahtjev su primili od graevinskog poduzea koje im je dostavilo tlocrt vrta i pismenu narudbu u kojoj su traili raznolike vrste ve razvijenog drvea. "Naa ponuda bila je jako visoka ali ipak su je prihvatili, i to bez ikakvog cjenkanja." Pejzani arhitekt nam je takoer potvrdio da su za vrijeme izvoenja hortikulturnih radova u vrtu doli i neki drugi radnici, koji su u vrtu iskopali veoma dubok bunar. "U kutu vrta postavili su dizalicu za iskopavanje i vaenje zemlje. Obratio sam pozornost na njih jer sam upravo tada sadio ljivu u njihovoj blizini pa sam sve mogao dobro vidjeti. Poslovi oko iskopa nisu predstavljali tekou, jer radilo se o vraanju u prijanje stanje jednog starog, zatrpanog bunara. Nisu imali velikih problema jer u njemu nije bilo vode. Upravo to mi je bilo udno, samo su ga vratili u prijanje stanje ali voda se nije pojavila. Sigurno je postojao neki osobit razlog za sve to." Naalost, nismo uspjeli pronai poduzee koje je radilo na iskopu bunara, ali smo utvrdili da Mercedes 500 SEL pripada vodeoj agenciji za iznajmljivanje vozila sa sjeditem u etvrti Chiyoi, kao i

da je dotini auto u srpnju iznajmljen na godinu dana tvrtki iz etvrti Minato. Nisu nam eljeli odati podatke o imenu klijenta, ali logikim se razmiljanjem moe zakljuiti da je rije o tvrtki Akasaka Research. Cijena najma jednog Mercedesa 500 SEL za godinu dana iznosi oko deset milijuna jena. Ta agencija zajedno s vozilom obino iznajmljuje i vozaa, ali nismo uspjeli doznati je li tako i u ovom sluaju. Ljudi iz susjedstva nisu bili osobito skloni razgovoru o "kui objeenih" s nama novinarima koji istraujemo taj sluaj. Vjerojatno nitko od njih ne eli iznijeti svoje miljenje o sluaju. Gospodin A., koji stanuje u susjedstvu, dao nam je sljedeu izjavu: "Tono je da poduzimaju znaajne mjere zatite, ali nemamo se razloga aliti, kao ni bilo tko drugi od susjeda. Mnogo je bolje tako nego da kua i dalje zjapi naputena a o njoj se ire kojekakve glasine. Obratio sam prilinu pozornost na njih i pokuao otkriti tko su i ime se bave jo otkako su doli. Uvjeren sam da to nisu mafijai ni neka politika organizacija. Odve malo ljudi tu ulazi i izlazi da bi se bavili neim slinim. Ni meni samom nije sasvim jasno." Unato svemu, ipak bismo eljeli znati tko je novi vlasnik i za to Gospodinu X.-u ta kua slui. Zagonetka se sve vie produbljuje.

3
Ptica navijalica zimi

Od kraja tog udnovatog ljeta do dolaska zime, u mojem ivotu nije bilo nikakvih velikih promjena. Dan bi svanuo i zavrio kao to je i poeo. Rujan je bio izrazito kiovit. U listopadu je bilo nekoliko jako vruih dana. Ali, osim promjena vremenskih uvjeta, dani su se monotono nizali jedan za drugim. Gotovo svakog dana otiao bih plivati sat vremena na oblinji bazen, potom u etnju, pripremao si tri obroka na dan i pokuavao se usredotoiti na sasvim praktine stvari.

232

Ali unato tome, povremeno bih osjetio probadajuu bol osamljenosti. Zrak koji sam udisao i vodu koju sam pio osjeao sam kao ubode velikih otrih igala. Listovi knjige koju bih drao u ruci pretvorili bi se u prijetei, metalni sjaj britve. U tiini kakva vlada u etiri ujutro mogao sam osjetiti kako me korijenje osamljenosti sve snanije proima.

Ipak, bilo je nekoliko osoba koje me nisu putale na miru. lanovi Kumikine obitelji stalno su mi slali prijetea pisma. Kumiko si ne smije dopustiti da ostane u braku sa mnom, pisali su mi, zato moram to prije pristati na razvod. Tako bi se rijeili svi problemi meu nama. U prvih nekoliko pisama pokuali su me na gotovo poslovan nain uvjeriti da popustim. Nakon to im uope nisam odgovorio, poeli su mi slati prijetea pisma. Budui da sam im uporno odbijao odgovoriti, na koncu su mi poeli slati gotovo moleiva pisma. Dakako, svaki put su traili istu stvar. Naposljetku me nazvao Kumikin otac. "Ne kaem da sam apsolutno protiv razvoda", odgovorio sam. "Ali prije svega elim vidjeti Kumiko i s njom nasamo porazgovarati. Ako me uvjeri da i ona tako eli i da je razvod najbolje rjeenje, onda u i ja pristati. Jedino tako sam spreman prihvatiti razvod." Okrenuo sam se prema kuhinjskom prozoru i zagledao u olovno sivo nebo prekriveno kinim oblacima. Padalo je ve etvrti dan zaredom. itav svijet je bio vlaan i mraan. "Kumiko i ja smo se o svemu dogovorili i prije no to smo se vjenali", kazao sam mu. "Ako se uzajamno sloimo da elimo razvod, onda emo tako i uiniti." Ja i moj tast nastavili smo iznositi razloge za i protiv razvoda, ali nismo doli do rjeenja. Tonije reeno, nai napori nisu dali nikakve rezultate.

Istina, nekoliko pitanja ostalo je bez odgovora. Je li se Kumiko uistinu eljela razvesti od mene? Je li ona zamolila roditelje da me pokuaju uvjeriti u nunost razvoda? "Kumiko nam je rekla da te vie ne eli vidjeti", rekao mi je njezin otac. Isto to mi je rekao i njezin brat, Noboru Wataya. To vjerojatno nije bila njihova izmiljotina. Kumikini su roditelji imali obiaj tumaiti stvari kako njima odgovara, ali, barem koliko ja znam, nisu bili laljivci. Uglavnom su bili trezveni ljudi. Ako je ono to je moj tast govorio bilo istina, onda je Kumiko, na izvjestan nain, sada bila pod njihovom "zatitom". Ali ja u to nisam mogao povjerovati. Jo od malena Kumiko nije osjeala nikakvu naklonost a kamoli ljubav prema svojim roditeljima i bratu. Godinama se borila da na bilo koji nain ne bude ovisna o njima. Moda me Kumiko uistinu ostavila jer je imala ljubavnika. Iako nisam mogao dokraja prihvatiti objanjenje koje je iznijela u svom pismu, dobro sam znao da takva mogunost doista postoji. Ono u to uope nisam mogao povjerovati bila je pria da je Kumiko, nakon to me ostavila, otila ravno kui k njima ili na neko mjesto koje su joj oni pronali, i sada sa mnom eli kontaktirati jedino preko njih. to sam vie o tome razmiljao, sve manje sam ita uspijevao razumjeti. Jedna od prihvatljivih pretpostavki bila je da je Kumiko doivjela emocionalni stres pa se izvjesno vrijeme nije mogla brinuti za samu sebe. Druga mogunost bila je da je negdje dre zatvorenu protiv njezine volje. Nekoliko dana sam pomno razmiljao o svakom dogaaju, izgovorenoj ili napisanoj rijei ili sjeanju, ali na koncu sam odustao. Umovanje me nee nikamo odvesti.

Jesen je uzmicala pred prvim znacima zime. Kao to uvijek inim u to doba godine, grabljama sam sakupljao palo lie u vrtu, stavljao ga u plastine vree i bacao. Ljestvama sam se popeo na krov i iz oluka izvadio trulo lie. U malenom vrtu koji okruuje kuu u kojoj sam stanovao nema drvea, ali vjetar je donosio hrpe lia koje je padalo s drvea iz susjednih vrtova. Taj mi posao nije teko padao. Vrijeme mi je brzo prolazilo dok sam promatrao uvelo lie kako lepra dok pada osvijetljeno treperavom popodnevnom svjetlou. U susjednom vrtu gledano zdesna jedno veliko stablo okitilo se crvenim bobicama, a jata 233

ptica slijetala su na nj veselo cvrkuui. Bile su to ptice jarkih boja i njihov otri i glasni cvrkut razlijegao se zrakom. Pitao sam se to da uinim s Kumikinom ljetnom odjeom. Mogao sam je posluati kao to mi je napisala u pismu, i sve baciti u smee, ali nisam mogao zaboraviti s kakvom je panjom brinula o svakom pojedinom odjevnom predmetu. Budui da je u ormaru bilo jo prilino mjesta, odluio sam njezinu odjeu tamo odloiti, barem jo neko vrijeme. Ipak, kad god bih otvorio ormar, neizbjeno bih se suoio s njezinom odsutnou. Odjea objeena na vjealice predstavljala je tek ljuture neega to je neko postojalo. Dobro sam znao kako je u toj odjei izgledala i za pojedine od tih odjevnih predmeta vezivale su me odreene uspomene. Nekoliko puta mi se dogodilo da odjednom shvatim kako sjedim na krevetu i zurim u njene suknje, bluze ili haljine. Sjedei tako izgubio bih svaku predodbu o vremenu pa ne bih znao je li prolo deset minuta ili sat vremena. Ponekad dok bih tako sjedio i gledao u njenu odjeu, zamiljao bih nepoznatog mi mukarca kako joj pomae svui tu istu odjeu. Ugledao bih njegove ruke kako njeno svlae odjeu s nje, potom i donje rublje. Miluje joj prsa, iri noge. Mogao sam si lako doarati njezine podatne dojke, bjelopute butine i ruke nepoznatog mi mukarca koji ih miluje. Doista nisam elio razmiljati o tome, ali nisam se uspijevao oduprijeti. Vjerojatno se tako i dogodilo i bit e bolje da se suoim s takvim mislima, ali nisam mogao tek tako pokopati dio stvarnosti koja mi se nije sviala.

Poetkom listopada umro je Noboruov stric koji je bio zastupnik okruga Niigate u Donjem domu. Doivio je srani udar malo poslije ponoi u bolnici u Niigati, gdje je leao i nekoliko prethodnih dana. Unato naporima lijenika umro je u zoru. Ljudi oko njega znali su da je slabog zdravlja pa su oekivali da se takvo to moe bilo kad dogoditi. Njegove pristalice nisu gubile vrijeme u namjeri da Noboru Wataya naslijedi strica u izbornom kotaru. Propagandna mainerija pokojnog zastupnika bila je veoma dobro organizirana i oduvijek naklona konzervativnoj strani. Osim nepredvidljivih okolnosti, ishod izbora Noborua Wataye bio je unaprijed poznat. Prva stvar na koju sam pomislio itajui u mjesnoj knjinici lanak u novinama bila je da e obitelj Wataya imati mnogo vanijeg posla nego baviti se Kumikinim razvodom. U proljee je pokrajinski sabor bio rasputen bez velikog otezanja i Noboru Wataya odnio je nadmonu pobjedu nad kandidatom protivnike stranke, potvrujui predvianja veine. Od trenutka kada je objavljena njegova kandidatura pa sve do objave rezultata glasovanja, s velikom sam panjom pratio razvoj situacije itajui novine u knjinici, ali duboko u sebi nisam osjeao nita prema izboru Noborua. Sve mi je izgledalo odavno odlueno, stvarnost se samo uljudno prilagodila glasovima veine.

Tamnomodri biljeg na mom licu nije se poveavao ali ni smanjivao. Nije me bolio niti mi priinjao bilo kakvu drugu smetnju. Malo-pomalo zaboravio sam da ga uope imam. Prestao sam nositi sunane naoale ili iltericu s obodom navuenim preko ela kako bih ga prikrio. Kada bih tijekom dana otiao u kupnju, a ljudi se zagledali u mene ili skrenuli pogled, sjetio bih se da postoji, ali sam se vremenom naviknuo i prestao brinuti. Komu je mogao smetati biljeg na mom licu? Umivajui se i brijui svakog jutra paljivo bih ispitao ima li kakvih promjena na njemu. Ali njegova veliina, boja i oblik nisu se mijenjali. Broj osoba koje su izraavale uenje i brigu zbog iznenadne pojave biljega na mom obrazu, ukupno je iznosio njih etvero. Vlasnik kemijske istionice pokraj postaje, brija kod kojeg esto odlazim, dostavlja pia iz duana Omura i knjiniarka koja je radila u mjesnoj knjinici. Nitko drugi. Ako bi me tko zapitao o tome, odgovorio bih mu: "Imao sam malu nezgodu", ili neto slino, a oni bi mi redovito uzvratili: "Ba mi je ao", ili "Pripazite se". Svakim danom koji bi proao osjeao sam se sve otuenijim od samoga sebe. Ako bih se zagledao u svoju ruku, imao sam dojam da vidim kroz nju. Rijetko sam s ikime razgovarao. 234

Nitko mi nije telefonirao ni pisao. U potanskom sanduiu zatekao bih jedino raune i reklamne letke. Veina je bila adresirana na Kumiko. Bili su to ivopisni reklamni katalozi poznatih modnih tvrtki ispunjeni fotografijama suknji, bluza i haljina za predstojeu proljetnu sezonu. Zima je bila prilino hladna, ali ja bih katkada zaboravio ukljuiti grijanje. Naime, nisam mogao sa sigurnou odrediti je li osjeaj hladnoe stvaran ili mi se to samo ini. Pogledavi termometar uvjerio bih se da je uistinu hladno i tada bih ukljuio grijanje. No ni tada nisam bio siguran je li osjeaj hladnoe prividan ili stvaran.

Katkad bih preskoio ogradu vrta kao to sam obiavao tijekom ljeta i vijugavim prolazom otiao do mjesta gdje je donedavno stajala kua Miyawakijevih. Odjenuvi se u kaput do koljena, vrsto omotavi al oko vrata, koraao bih po uvelom liu i travi. Strujei izmeu visoko podignutih elektrinih ica, vjetar je stvarao udnovate fijuke i jecaje. Kua je bila sravnjena sa zemljom a oko itavog zemljita podignuta visoka drvena ograda. Kroz pukotine izmeu dasaka mogao sam djelomice razabrati unutranjost, ali ondje vie nisam imao to vidjeti. Sve je nestalo; kua, plonik, bunar, stabla, televizijska antena, skulptura kamene ptice. Ostao je samo ravni, crni komad zemlje u kojoj su se vidjeli tragovi buldoera i pokoji busen trave. Da sve nisam vidio svojim oima, teko bih povjerovao da je neko ondje stajao bunar na ije sam se dno spustio. Oslonjen o ogradu gledao sam kuu u kojoj je ivjela May Kasahara. Podignuo sam pogled prema njezinoj sobi na prvom katu. Ali i ona je otila i sada me vie nitko ne pozdravlja s "Dobar dan, g. Ptico Navijalico."

Jednog ledenog popodneva sredinom veljae svratio sam u agenciju za promet nekretninama pokraj postaje - onu na koju me uputio moj ujak. Otvorio sam vrata, zavirio unutra i ugledao sredovjenu namjetenicu. Pokraj vrata je u nizu bilo poredano nekoliko manjih pisaih stolova, ali su stolice pred njima bile prazne. inilo se kao da su svi nekamo otili. Nasred prostorije gorjela je velika plinska grijalica. U dnu prostorije, u nekoj vrsti malog separea, sjedio je star gospodin sitna stasa zadubljen u itanje novina. Namjetenicu sam pitao nije li sluajno tu izvjesni gospodin Ichikawa. "Ja sam Ichikawa", odgovorio je stari gospodin iz separea. "Kako vam mogu pomoi?" Spomenuo sam ujakovo ime i objasnio da ve neko vrijeme ivim u kui koja je u njegovom vlasnitvu i da sam njegov neak. "Ah, tako znai, vi ste neak gospodina Tsurute", rekao je odloivi novine na stol. Potom je skinuo naoale za itanje, stavio ih u dep na prsima sakoa i odmjerio me od glave do pete. Teko je rei kakav je dojam stekao. "Samo uite. Izvolite sjesti. Jeste li moda za alicu aja?" Odgovorio sam mu da se ne brine za mene. Moda me nije uo, ili se samo pravio da nije uo moje rijei jer je istog trena zamolio dotinu namjetenicu da nam poslui aj. Kad ga je malo poslije donijela, g. Ichikawa i ja pili smo ga u njegovom separeu sjedei suelice za stolom. Grijalica se iskljuila i u prostoriji je bilo sve hladnije. Na zidu je visila veoma detaljna topografska karta na kojoj su se vidjele sve kue iz nae etvrti, neke oznaene olovkom, neke flomasterom. Pokraj nje visio je kalendar na kojem se vidjela reprodukcija znamenite Van Goghove slike mosta, oito novogodinji dar neke banke. "Kako je g. Tsuruta, ima ve dugo kako ga nisam vidio?" upitao je stari gospodin otpivi gutljaj aja. "Valjda je dobro", odgovorih. "I ja ga jako rijetko viam. I sami znate, nikad nema previe slobodnog vremena." "Utoliko bolje, utoliko bolje. Koliko je ve godina prolo da ga nisam vidio? ini mi se da su prola desetljea." Gospodin Ichikawa izvadio je iz depa sakoa cigaretu i potom, drei je pod odreenim kutom, energinim pokretom kresnuo ibicu. "Ja sam mu pronaao tu kuu, 235

a zatim se dugo bavio tekuom papirologijom budui da ju je veinu vremena iznajmljivao. U svakom sluaju, drago mi je to ima mnogo posla." Za razliku od moga ujaka, inilo se da g. Ichikawa nema mnogo posla. Pomislio sam da je vjerojatno u mirovini i da u agenciju dolazi samo po potrebi. "I kako vam je u toj kui? Je li sve u redu?" "Jest, nema problema", odgovorio sam. G. Ichikawa zadovoljno je kimnuo glavom. "Utoliko bolje. To je krasna kua. Moda nije dovoljno prostrana, ali zato je jako udobna. Svi koji su u njoj ivjeli bili su sretni i zadovoljni. Nadam se da ste i vi jednako sretni i zadovoljni?" "Uglavnom" odgovorio sam. Ako nita drugo barem sam iv, kazao sam u sebi. "Doao sam vas neto pitati. Ujak mi je rekao da ste vi prava osoba kad su u pitanju zemljita i kue u ovom kraju." Stari gospodin zadovoljno se osmjehnuo. "Istina je, poznajem ih kao svoj dep. Gotovo punih etrdeset godina bavim se posredovanjem i kupoprodajom nekretnina u ovoj etvrti." "Htio bih vas neto pitati u vezi sa starom kuom Miyawakijevih, koja se nalazila nedaleko od one u kojoj ja stanujem. Sravnili su je sa zemljom, znate li to?" "Istina je", rekao je g. Ichikawa, stiui usne, ozbiljnog izraza lica kao da prekapa po ladicama u svojoj glavi. "Prodana je prole godine u kolovozu. Nakon viemjesenih nagodbi i dogovora, na koncu su rijeili sve sudske probleme koji su se ticali dugova, imovinskopravnih detalja i kojeega jo i ponudili je na prodaju. Kupio ju je pekulant koji je, elei preprodati zemljite, dao sruiti kuu. Kua koja je godinama zjapila prazna i naputena ne moe se prodati tako lako ak i ako je u odlinom stanju. Onaj tko ju je kupio oito nije iz odavde jer nitko od naih to nikada ne bi uinio. Vama su poznate kojekakve prie koje se ispredaju o toj kui, zar ne?" "Jesu. Uglavnom mi ih je ujak ispriao." "Onda se i vi vjerojatno slaete da je nitko tko zna barem dio pria koje o njoj kolaju ne bi kupio. Pretpostavljam da smo je i mi mogli kupiti i preprodati, ali mi se ne bavimo takvim poslovima koji samo tete ugledu i reputaciji agencije." Kimnuo sam glavom pokazujui mu da se slaem s njime. "I, tko ju je onda kupio?" Stari gospodin namrtio je elo i odmahnuo glavom. Potom je kazao ime jako poznate agencije za promet nekretninama. "Vjerojatno nisu proveli ni najosnovnije istraivanje. U oi im je upala lokacija i cijena, pa su se ponadali brzoj i lakoj zaradi. Ali stvari nee ii tako lako." "Jo nisu prodali to zemljite?" "Nekoliko puta su bili jako blizu prodaji, ali na kraju dogovor ipak propadne", rekao je gospodin Ichikawa prekriivi ruke. "Kupnja zemljita nije mala stvar, osobito ako netko eli izgraditi kuu u kojoj e ivjeti. Ljudi su jako oprezni. Kad se ponu raspitivati, kojekakve e informacije izai na vidjelo, a u sluaju spomenutog zemljita nijedna nije dobra. Kad uje sve te prie, nitko normalan ga nee kupiti. Veinom su ljudi koji ive u ovom dijelu grada dobro upoznati s priama koje se ire o tom mjestu." "Koliko trae?" "Kako to mislite, koliko trae?" "Koliko trae za to zemljite na kojem je bila kua Miyawakijevih?" Gospodin Ichikawa odjednom se radoznalo zagledao u mene. "Dakle, sadanja je vrijednost oko milijun i pol jena za jedan tsubo*. etvrt je na dobrom glasu, samo mjesto divno za ugodan ivot, zemljite je okrenuto prema jugu, sve su to stvari koje se jako puno cijene. U ovom trenutku trite nekretnina ne posluje dobro, dolo je do zastoja, ali s tom etvrti nema nikakvih problema. Prije ili poslije zemljite bi trebalo biti * Jedan tsubo iznosi otprilike 3,3 kvadratna metra i zapravo predstavlja ekvivalent standardiziranoj veliini dviju tatami prostirki. Tatami je otprilike dug 180 cm i irok 90 cm.

236

prodano. Istina, u normalnim okolnostima. No to nije sluaj sa spomenutim zemljitem. Mogu ekati koliko god hoe, ali nee ga uspjeti prodati. U takvim okolnostima cijena e nedvojbeno pasti. Ve sada je pala na milijun i sto tisua za tsubo. Ukupno ima stotinu tsuba, pa ako zaokruimo cijenu, to je tono stotinu milijuna jena." "Mislite li da e jo padati?" Gospodin Ichikawa potvrdno je kimnuo glavom. "Sigurno e pasti. Uvjeren sam da e pasti na devetsto tisua jena za tsubo. To je cijena po kojoj su ga oni kupili. Ve sada su svjesni da je to bio lo posao i bit e veoma zadovoljni ako uspiju vratiti koliko su uloili. to se tie cijene manje od devet stotina tisua za tsubo, to vam ni ja vie ne znam sa sigurnou rei. Ako im zatreba gotovina, prodat e ga ispod cijene. No ako nemaju novanih problema, mogu cijenu drati jo tko zna koliko. Financijska situacija same agencije nije mi poznata. Jedino to sa sigurnou mogu rei jest da su oni ve sada poalili to su to zemljite kupili. Na tom zemljitu nitko nikada nije napravio dobar posao", rekao je g. Ichikawa, otresavi pepeo cigarete u pepeljaru. "U vrtu te kue bio je i bunar, zar ne?" upitao sam ga. "Znate li neto o tom bunaru?" "Da, svakako, postojao je i bunar", odgovorio je gospodin Ichikawa. "Bio je to jako dubok bunar. Ali nedavno su ga zatrpali. Odavno je presuio, pa vie niemu nije sluio." "Znate li sluajno kada je presuio?" Gospodin Ichikawa se prekrienih ruku naas zagledao u strop. "Prolo je jako mnogo vremena, pa se toga vie ne sjeam dobro, ali znam da je prije rata u njemu bilo vode. Presuio je nakon rata, ali ne bih vam znao rei tono kada. Kad je tamo uselila jedna glumica, ve je bio presuio i sjeam se da su se vodile rasprave je li ga moda pametnije zatrpati, ali nitko nije nita poduzeo. Ni zatrpati bunar nije mala stvar." "Bunar na zemljitu susjedne kue, onoj Kasaharinih, i dalje je aktivan i voda je izvrsnog okusa." "Ma nije valjda? Istina, voda u tom kraju je dobra jo od davnina. Sve ovisi o sastavu tla. Vodene ile u zemlji jako su udna stvar. Nije rijetkost da ih na jednome mjestu ima, a svega nekoliko metara dalje nema. Smijem li vas pitati zato vas zanima taj bunar?" "Istinu govorei, htio bih kupiti to zemljite." G. Ichikawa je podignuo pogled prema meni i zagledao mi se ravno u oi. Potom je uzeo alicu i polako otpio gutljaj aja. "Imate namjeru kupiti to zemljite?" Nisam mu odgovorio, samo sam kimnuo. Stari gospodin posegnuo je za kutijom cigareta, izvadio jednu i njenim vrhom lagano udario o stol. Samo ju je zadrao izmeu prstiju ne zapalivi. Vrhom jezika obliznuo je usne. "Kao to sam vam maloprije objasnio, postoji neto to ljude odbija od tog mjesta. Nitko od onih koji su stanovali u toj kui nije imao sretnu sudbinu. To i sami jako dobro znate, zar ne? Iskreno govorei, to nikada nee biti dobar posao, ma koliko bi cijena mogla pasti. Ipak, koliko sam vas razumio, vama to ne smeta?" "Uspio sam se prilino dobro obavijestiti o svemu. Osim toga, trenutano nemam potreban novac za kupnju tog zemljita, koliko god da cijena padne. Ipak, elio bih ga kupiti, bez obzira na to kohko mi vremena trebalo za to. Zato bih vas zamolio da me redovito obavjetavate o situaciji. Ako doe do promjene u cijeni ili se pojave mogui kupci..." G. Ichikawa je izvjesno vrijeme zurio u cigaretu koju nije zapalio, zadubivi se u razmiljanje. Potom se nakaljao i proistio grlo. "Ne brinite se, nema urbe. Zasad nema interesenata. Sve dok ga ne ponude za bagatelnu cijenu, nitko se nee pojaviti. Po mom miljenju proi e jo prilino vremena." Dao sam mu svoj broj telefona. Zapisao ga je u mali crni notes koji je oito ve godinama koristio i potom notes vratio u dep sakoa. Zagledao mi se ravno u oi i zatim skrenuo pogled na biljeg na obrazu.

Veljaa je prola, ali je ledena hladnoa poela poputati tek sredinom oujka. Zapuhao je topao vjetar s juga, na drveu su izbili izdanci lia i u vrtove su poele dolaziti druge vrste 237

ptica. Najzad sam mogao sjediti na verandi i provoditi vrijeme gledajui u vrt. Jedne veeri sredinom oujka g. Ichikawa me nazvao. elio me obavijestiti da zemljite Miyawakijevih i dalje nije prodano kao i da je cijena opet malo pala. "Sjeate li se da sam vam kazao da se nee tako lako prodati?" rekao je s ponosom. "Ne brinite se, cijena e i dalje padati. A vi? Jeste li uspjeli skupiti novac?"

Te veeri oko osam sati, umivajui se nad umivaonikom u kupaonici primijetio sam da je biljeg postao malo topliji. Dodirnuvi ga prstom osjetio sam da je njegova temperatura porasla. A i boja se donekle promijenila, sada je bila gotovo ljubiasta. Zadravajui dah dugo sam promatrao svoje lice u zrcalu. Toliko dugo da sam jednog trena osjetio blagu vrtoglavicu. Imao sam osjeaj da biljeg uporno neto trai od mene. Nastavio sam zuriti u svoju facu u zrcalu, a faca s one strane zrcala i dalje je zurila u mene. Na kraju sam zakljuio da po svaku cijenu moram doi u posjed tog bunara.

4
Buenje iz zimskog sna Jo jedna posjetnica Bezimenost novca

Naravno, nije bilo dovoljno samo eljeti tu esticu zemlje da bi prela u moje vlasnitvo. Moja financijska situacija bila je gotovo beznadna. Preostalo mi je jo neto novca koji mi je ostavila majka, ali znao sam da mi taj novac treba za svakodnevni ivot. Nisam imao ni stalno zaposlenje, pa nisam mogao ponuditi bilo kakvo jamstvo kako bih dobio kredit. Na svijetu ne postoji banka koja bi pozajmila novac nekome poput mene. Nije mi preostalo drugo nego da taj novac jednostavno stvorim, kako znam i umijem. I to brzo. Jednog jutra otiao sam pjeke do postaje i kupio deset sreaka. Najvei dobitak bio je pedeset milijuna jena. Sve sam ih pribadaama zakvaio na dijelu kuhinjskog zida i svakog dana gledao u njih. Katkad bih proveo cijeli sat sjedei na stolici i promatrajui ih. Kao da sam ekao da na njima ugledam neku tajnu ifru koju jedino ja mogu razumjeti. Prolo je nekoliko dana i onda sam jednog trena shvatio: ja nikada neu dobiti na lutriji. Ubrzo sam se u to uvjerio. Bila je obina besmislica vjerovati da e se problemi rijeiti tako to u se proetati do postaje, kupiti nekoliko sreki i ispruivi se udobno na kauu ekati izvlaenje dobitaka. Shvatio sam da novac moram pribaviti vlastitim naporima. Potrgao sam sreke i bacio ih u ko. Potom sam nanovo stao pred zrcalo i zagledao se u njegove dubine. Mora postojati neki nain, kazao sam svom odrazu u zrcalu, ali, naravno, odgovora nije bilo.

Zasitivi se stalnog boravka izmeu etiri zida i vlastitih misli, iziao sam proetati se susjedstvom bez ikakvog cilja. Tako sam nastavio idua tri ili etiri dana, a kad su mi dodijale etnje kvartom, vlakom sam otiao do postaje Shinjuku. Proavi pokraj lokalne postaje osjetio sam elju da nakon toliko vremena odem u centar grada. Ponekad promjena okruenja 238

uistinu pomae, pomislio sam. Takoer sam shvatio da je prolo jako mnogo vremena otkako se nisam vozio vlakom, pa sam ubacujui novac u automat za karte osjetio vrstu zbunjenosti kakvu ovjek ima kad mora uiniti neto na to nije naviknut. Kad bolje promislim, prolo je vie od est mjeseci otkako nisam bio u centru grada, jo od onog dana kad sam ugledao ovjeka s gitarom na zapadnom ulazu postaje Shinjuku, i slijedio ga. Zatekavi se nakon toliko vremena meu gomilom ljudi na najprometnijoj postaji u Tokiju, osjetio sam se krajnje nelagodno. Pri samom pogledu na masu ljudi u pokretu imao sam osjeaj da se guim i srce mi je poelo ubrzano tui. Vrijeme najveeg prometa ve je bilo prolo ali ja se svejedno nisam uspijevao probiti kroz toliku guvu. Ta vreva podsjeala me na bujicu koja se slijeva s planine odnosei itave kue i sve ostalo sa sobom. Nakon to sam svega nekoliko minuta hodao okolnim ulicama, odluio sam predahnuti u kavani koja gleda na glavnu ulicu i sjeo za stol kraj prozora. Jo nije bilo podne pa je lokal bio poluprazan. Naruio sam toplu okoladu i gotovo nesvjesno zagledao se u ljude koji su vani prolazili. Ne znam koliko je vremena tako prolo. Moda petnaest ili dvadeset minuta. Jednog trena sam postao svjestan da sam za sve vrijeme dok sam tu sjedio pogledom pratio svjetlucave, besprijekorno ulatene modele Mercedesa. Jaguara i Porschea koji su zbog prometne guve milili avenijom. Nakon kine noi, ti su auti na jutarnjem suncu blistali zasljepljujuim sjajem. Bili su savreno isti i bez najmanje mrlje. Ti tipovi imaju lovu, pomislio sam. Nikad prije nisam razmiljao na takav nain. Pogledao sam u svoj odraz na staklu i odmahnuo glavom. Bilo je to prvi put u ivotu da mi je oajniki trebao novac. U vrijeme ruka lokal se poeo puniti pa sam odluio ponovno izai u etnju. Nisam imao neki odreeni cilj, jedino sam se elio prosmucati sreditem grada nakon toliko vremena. Lunjao sam od ulice do ulice, vodei jedino rauna da se sluajno ne sudarim s nekim od prolaznika koji su mi dolazili ususret. Ovisno o svjetlima na semaforu i trenutanom raspoloenju skretao sam udesno ili ulijevo ili nastavljao ravno. Zabivi ruke u depove hlaa usredotoio sam se na hodanje. Nakon nekoliko glavnih ulica i robnih kua s velikim dreavo osvijetljenim izlozima, skrenuo sam medu bone ulice s kinima i seksshopovima s napadno ukraenim ulazima. Potom sam proao mirnim vrtom jednog intoistikog hrama utonulog u tiinu i vratio se prema glavnim ulicama. Bilo je ugodno popodne i mnogi ljudi nisu nosili kapute. Vjetar koji bi povremeno zapuhao stvarao je ugodan osjeaj. Prije no to sam toga postao svjestan, bilo mi je jasno da se nalazim u poznatom okruenju. Pogledao sam u plonik pod nogama, u malu skulpturu i golemo stakleno proelje koje se isprijeilo preda mnom. Stajao sam usred malog trga koji se nalazio ispred istog onog nebodera pred kojim sam toga ljeta promatrao lica ljudi koji su tuda prolazili, slijedei savjete moga ujaka. Ponavljao sam to jedanaest dana uzastopno sve dok nisam ugledao onog udnog ovjeka s kutijom za gitaru kojeg sam pratio sve do predvorja kue gdje me napao palicom za bejzbol. Besciljno se vrzmajui ulicama oko etvrti Shinjuku, stigao sam na to isto mjesto. Kao to sam i prije obiavao, kupio sam krafnu i kavu u Dunkin' Donutsu, ponio ih sa sobom i sjeo na klupu na malom trgu. Promatrao sam lica ljudi koji su prolazili mimo mene i ubrzo sam osjetio vrstu smirenosti i spokoja. Bio je to veoma ugodan osjeaj premda razlog tome nisam mogao odgonetnuti. Imao sam dojam da sam u zidu pronaao udubljenje u kojem ljudi nee primijetiti ni mene ni da ih promatram. Prolo je mnogo vremena otkako nisam toliko pomno promatrao lica. tovie, shvatio sam da posljednjih est mjeseci nisam pogled svjesno usmjerio ni prema emu. Namjestio sam se udobnije i poeo jo pozornije promatrati ljude oko sebe, goleme zgrade, proljetno nebo kojim su oblaci leprali, ivopisne reklamne panoe... ak sam podignuo novine koje je netko ostavio na klupi i prelistao ih. to se veer vie bliila, inilo se da stvari sve bre poprimaju boju stvarnosti. Sljedeeg jutra iznova sam se uputio vlakom prema etvrti Shinjuku. Potom sam opet sjeo na istu klupu i zapoeo promatrati lica ljudi koji su tuda prolazili. U podne sam po ve ustaljenom obiaju pojeo krafnu i popio kavu. Kada se poelo smrkavati ukrcao sam se na vlak prije veernje pice i vratio se kui. Skuhao sam si veeru, popio pivo i sluao glazbu s radija. Idueg dana sam sve ponovio. Ali, nita se nije dogodilo. Nita nisam otkrio, nijedan problem nisam rijeio i sve je ostalo po starom. Ipak. imao sam odredeni osjeaj da se malo239

pomalo pribliavam neemu. ak je i boja biljega bila ivlja nego prije, a toplina neto izrazitija. Ponekad sam si govorio da taj biljeg ivi vlastiti ivot i to gotovo na jednak nain na koji ja ivim. Kao to sam i proteklog ljeta inio, svakog dana bih se malo poslije deset ujutro vlakom zaputio u centar, sjedio na klupi na malom trgu pokraj nebodera i provodio dan ne razmiljajui ni o emu, jednostavno promatrajui ljude koji su tuda prolazili. Tu i tamo bih zauo jae i slabije zvukove stvarnosti koja me okruivala. Ali, jedini zvuk koji je u tim trenucima dopirao do mojih uiju bio je onaj protjecanja vode. Jednog trena sam pomislio na Maltu Kano. Pripovijedala mi je kako je obiavala sluati um protoka vode. Voda je bila njezina omiljena tema. Ali nisam se mogao sjetiti onoga to mi je kazala u vezi sa umom vode. Nisam se vie sjeao ni njezinog lica. Jedino ega sam se mogao sjetiti bila je crvena boja njezinog plastinog eira. Zato je uvijek nosila taj eir? Malo-pomalo uspijevao sam uti i ostale zvukove dok sam ustrajno promatrao lica ljudi.

Poslije podne osmog dana mojih ponovnih odlazaka u centar grada zauo sam glas neke ene koja mi se obratila. U tom sam trenutku u ruci drao praznu papirnatu au za kavu i gledao u suprotnom smjeru. "Mladi gospodine", rekla je ena. Okrenuo sam se i pogledao enu koja je stajala preda mnom. Bila je to ona ista sredovjena ena koju sam prolog ljeta ovdje sreo. Ona je bila jedina osoba koja mi se obratila tijekom jedanaest dana koje sam proveo na tom trgu. Nisam oekivao da u je jo jednom sresti, ali kad mi se ponovno obratila uope se nisam iznenadio. I tog je dana bila besprijekorno odjevena. Ve se na prvi pogled vidjelo da je svaki komad odjee na njoj vrhunske kvalitete. Na sebi je imala sako sivoplave boje s podstavljenim ramenima, crvenu suknju od flanela i tamne sunane naoale s okvirom od kornjaevine. Koulja je bila od svile i na suvratku sakoa sjajio se divno izraen zlatni bro. Crvene cipele s visokim potpeticama bile su sasvim jednostavnog dizajna, ali ja sam vjerojatno mogao ivjeti nekoliko mjeseci od svote koju je za njih dala. U usporedbi s njom ja sam izgledao poput odrpanca. Na sebi sam imao sportsku jaknu koju sam kupio one godine kad sam se upisao na fakultet, gornji dio trenirke, izlizane traperice i neko bijele tenisice kojima se vie nije mogla odrediti prvobitna boja. Usprkos razlici u izgledu odjee ona je sjela kraj mene, prekriila noge i ne izgovorivi ni rije, otvorila torbu i iz nje izvukla kutiju cigareta Virginia Slims. Kao i proli put, ponudila me cigaretom, ali sam je odbio. Stavila je jednu u usta i zapalila elegantnim zlatnim upaljaem ne veim od gumice za brisanje. Potom je skinula sunane naoale, stavila ih u dep sakoa i zagledala mi se u oi. Uzvratio sam joj pogled. Imala je jako udne oi, duboke ali bezizraajne. "Znai, vratili ste se", rekla je blago zamirivi. Potvrdno sam kimnuo glavom. Promatrao sam dim koji se dizao iz njezine cigarete i nestajao noen vjetrom. Polako se osvrnula oko sebe kao da se vlastitim oima eli uvjeriti to to neprestano gledam sjedei na klupi. No, inilo se da je to uope ne zanima. Ponovno je skrenula pogled prema meni. Dugo je promatrala biljeg na mom desnom obrazu, potom moje oi, nos, usta i iznova biljeg. Imao sam osjeaj da bi mi eljela otvoriti usta i pregledati zube, potom ui i tako redom, kao to ine suci na izlobi pasa. "Istina je, sada mi treba novac", rekao sam iznebuha. "Koliko?" upitala je nakon krae stanke. "Osamdeset milijuna e biti dovoljno", odgovorio sam. Skrenula je pogled s moga lica i usmjerila ga prema nebu. Kao da je raunala, razmiljajui... Ja sam za to vrijeme promatrao njezinu minku, sjenilo za oi, blago izvijene trepavice, nejasno nasluujui njezinu tajanstvenost. "To nije mali iznos", rekla je blago napuivi usne. "Za mene je golem." 240

Bacila je na tlo svega do treine popuenu cigaretu i paljivo je zgnjeila cipelom. Potom je iz malene, kone kutije za posjetnice izvadila jednu i pruila mi je. "Doite sutra popodne na ovu adresu tono u etiri." Na posjetnici je bila otisnuta jedino adresa: poslovna zgrada u bogatakoj etvrti Minato u Akasaki. Nigdje ni traga od imena i prezimena. ak ni broj telefona. Iz radoznalosti sam je okrenuo, ali poleina je bila sasvim prazna. Primaknuo sam je nosu, ali nisam osjetio nikakav miris. Bio je to obian komad malo debljeg bijelog papira. Pogledao sam enu u oi. "Nema imena?" Osmjehnula se i blago odmahnula glavom. "Vama je potreban novac. Ima li novac moda ime?" I ja sam odmahnuo glavom. Imala je pravo, novac nema ime. Da ima bilo kakvo ime, ne bi vie bio novac. Ono to novcu daje pravo znaenje jest njegova nijema anonimnost, njegova nepobitna zamjenjivost. ena je ustala s klupe. "Dakle, moete li doi u etiri?" "Ako doem, znai li to da u dobiti taj novac?" "Mogue..." rekla je blago se osmjehujui. Jo jednom je pogledala oko sebe i potom poravnala suknju nemarnim pokretom ruke. Hitro koraajui nestala je u gomili ljudi. Ja sam se zagledao u opuak koji je ugasila cipelom i tragove rua na filteru. Jarko crvena boja njezinog rua za usne podsjetila me na plastini eir Malte Kano. Ako mi je ita ilo u prilog, onda je to bila injenica da nisam imao to izgubiti. Moda.

5
Dogaaj koji se zbio u gluho doba noi

Bilo je gluho doba noi kada je djeak zauo prodoran zvuk. Otvorio je oi, u mraku napipao svjetiljku i upalivi je ustao iz kreveta i pogledao uokolo. Zidni sat je pokazivao dva sata poslije ponoi. Djeaku nije bilo jasno to se to u taj kasni sat vani dogaa. Ponovno je zauo isti zvuk. Bio je siguran da dolazi izvana. inilo se da netko navija neku veliku oprugu. Tko bi mogao navijati oprugu usred noi? Mora biti da se prevario, samo mu se uinilo da netko navija oprugu. Ali, to se glasala neka ptica. Djeak je prinio stolicu uz prozor, popeo se na nju, razmaknuo zastore i otvorio prozor na krip. Nasred neba svijetlio je velik bijel mjesec kasne jeseni i obasjavao itav vrt. Drvee se nou doimalo drugaije nego preko dana, kada je oko sebe irilo uobiajenu prisnost. Stari hrast ak je izgledao ljutito, a njegova razgranata kronja pucketala je kada bi vjetar zapuhao. Ukrasni obluci u vrtu bili su jo bjelji i glai no obino, gledajui ravnoduno u nebo nalik na lica umrlih ljudi. inilo se da je kliktaj ptice dolazio odnekud iz kronje bora. Djeak se nagnuo kroz prozor i pozorno zagledao, ali iz tog kuta nije mogao vidjeti velike borove grane koje su pticu zaklanjale od njegova pogleda. elio je upamtiti njezinu boju i oblik kako bi je ve sutradan potraio u ilustriranoj enciklopediji. Od silne elje da je vidi, sasvim se razbudio. Najvie od svega ga je radovalo kad bi u enciklopediji koju su mu roditelji kupili uspio pronai i prepoznati odedenu pticu, ribu ili drugu ivotinju. Nekoliko svezaka enciklopedije za djecu i

241

odrasle bilo je sloeno na polici u njegovoj sobi. Jo nije iao u osnovnu kolu, a ve je znao itati. Nakon to je nekoliko puta zaredom ponovila onaj kliktaj koji je podsjeao na navijanje opruge, ptica je odjednom zamuknula. Djeak se pitao je li itko drugi uo njezin kliktaj. Jesu li ga uli njegovi otac i majka? Ili njegova baka? Ako nitko od njih nije uo njezino glasanje, on e im ujutro svima ispriati kako je u dva sata poslije ponoi u borovoj kronji bila jedna ptica koja je zvuala isto kao navijanje opruge. Da je barem uas uspio vidjeti! Tada bi svima mogao rei kako izgleda. Ali, ptica se nije vie nijednom oglasila. Tamo negdje meu borovim granama obasjanim mjeseinom ptica je uporno utjela. Jednog trena je zapuhao hladan vjetar koji kao da je na neto upozoravao. Djeak je zadrhtao i zatvorio prozor. Bila je to neka osobita vrsta ptice koja se ne moe vidjeti tako lako kao vrabac ili golub. U enciklopediji je proitao da su gotovo sve none ptice vrlo lukave i oprezne. Osim toga, ptica je vjerojatno shvatila da je on promatra. Nee se vie pojaviti sve dok eka na nju. Djeak se dvoumio da li da ode na zahod. To je znailo da mora proi dugim i mranim hodnikom. Odluio se vratiti u krevet. Moe priekati do jutra. Ugasio je svjetiljku i zatvorio oi. Nije mogao ponovno zaspati jer je nastavio razmiljati o toj ptici u kronji bora. Mjeseina to se probijala ispod zastora kao da ga je pozivala da izae van. Kada je iznova uo kliktaj ptice navijalice, djeak je smjesta iskoio iz kreveta. Sada nije upalio svjetlo. Navukao je kuni ogrta preko pidame i tiho se popeo na stolicu primaknutu uz prozor. Jedva je razmaknuo zastore i kroz otvor pogledao u kronju bora. Tako ptica nee primijetiti da je promatra.

Kada je pogledao kroz prozor, ugledao je obrise dva mukarca. Od tog prizora zastao mu je dah. Obojica su bili odjeveni u crno. Jedan je imao kapu s obodom, drugi je bio gologlav. Djeak se zaudio zato su dva sasvim nepoznata ovjeka ula u njegov vrt u gluho doba noi. I zato pas nije zalajao na njih? Moda bi odmah trebao obavijestiti oca i majku. Ali, zanesen znatieljom, nije se elio odmaknuti od prozora. elio je vidjeti kakve su im namjere. U tom trenutku nanovo se oglasila ptica navijalica. Nekoliko puta je ispustila dug, prodoran kliktaj koji je odjeknuo kroz no. Dva mukarca uope nisu obratili pozornost na njezin kliktaj. Nisu se pomaknuli ni pogledali u smjeru iz kojeg je dolazio kliktaj, nego su i dalje ekali i gledali jedan u drugoga. inilo se da o neemu apuu, ali grane su zaklanjale djeakov pogled pa im nije uspio vidjeti lica. Ubrzo su i jedan i drugi ustali. Jedan je bio dvadesetak centimetara vii od drugog. Oba su bili mravi, a vii (onaj s kapom na glavi) imao je na sebi dug kaput. Onaj nii je imao jako pripijenu odjeu. Nii ovjek se pribliio boru i pogledao uvis prema granama. Potom je objema rukama obuhvatio deblo i poslije nekoliko trenutaka poeo se penjati na drvo. Izgledalo je kao da se penje bez i najmanjeg napora (barem tako se inilo djeaku). Tako se penju akrobati u cirkusu, pomislio je. Nije se bilo lako popeti na taj bor, deblo mu je bilo glatko i ovjek se nije imao za to uhvatiti sve dok se ne bi uspeo do kronje. Ali zato se taj ovjek usred noi penje na vrh stabla, pitao se djeak. Nije li moda elio uhvatiti pticu navijalicu? Onaj visoki ovjek stajao je u podnoju stabla i gledao uvis. Ubrzo se onaj nii vie nije vidio. Svako malo zaulo bi se pucketanje grana i to je znailo da se i dalje penje. Nema sumnje da je ptica navijalica ula kako se penje i odmah odletjela. ovjek se znao spretno i vjeto penjati, ali uhvatiti pticu navijalicu nije tako jednostavno. Djeak se nadao da e je moda uspjeti vidjeti kako odlijee. Zadravajui dah, djeak je iekivao da zauje lepet krila. Ali nije ga uo, a ni ptica se nije iznova oglasila.

Dugo nije vidio da se ita pomie niti je uo i najslabiji um. Sve je proimala snana i nestvarna mjeseina i vrt je podsjeao na vlano morsko dno s kojeg se more upravo povuklo. Zadivljen, djeak je ne pomiui se promatrao bor i visokog ovjeka koji je stajao pod njim. 242

Sad ve nije mogao odvojiti pogled od tog prizora. Zbog blizine njegovog daha prozorsko staklo se zamaglilo. Vani je moralo biti veoma hladno. Visoki ovjek je nepomino stajao i podboivi se gledao uvis. Djeak je pomislio da se visoki ovjek zabrinuo za svoga nieg druga dok je ekao da obavi ono zbog ega se popeo u kronju. Nije bilo neobino to se zabrinuo, jer s tako visokog stabla mnogo je tee sii nego se na njega popeti, djeak je to dobro znao. Iznenada se visoki ovjek hitro udaljio u mrak. inilo se kao da je od svega odustao. Djeak je imao dojam da je jo jedino on ostao. Onaj nii ovjek nestao je u kronji bora, a visoki je nekamo otiao. Ptica navijalica se i dalje nije oglaavala. Djeak se pitao treba li probuditi oca, ali znao je da mu otac ne bi povjerovao. Kazao bi mu da je opet sanjao. Istina je, djeak je jako esto sanjao i jednako esto mu se znalo dogoditi da svoje snove prihvati za stvarnost. Ali, sada nije sanjao: ptica navijalica i dva ovjeka u crnom bili su stvarni. Moe mu rei to god tko hoe. Svi su iznenada nestali, nita vie. Moda bi mu otac povjerovao da se potrudio i sve mu lijepo objasnio. Tek tada je djeak shvatio da nii ovjek jako nalikuje na njegovog oca. Naravno, bio je odve nizak da bi bio njegov otac, ali osim toga, pokreti i tjelesna graa bili su gotovo jednaki. Meutim, njegov se otac nije znao tako vjeto penjati po drveu. Nije bio toliko gibak i jak. to je vie o tome razmiljao, djeak je bio sve zbunjeniji. Malo kasnije visoki se ovjek vratio do podnoja bora. Sada je u rukama drao lopatu i veliku platnenu vreu. Vreu je poloio na zemlju i lopatom poeo kopati rupu u podnoju stabla. uo se jasan i otar zvuk pri svakom zamahu lopatom. Sada bi se svi u kui trebali probuditi, pomislio je djeak. Ali, nitko se nije probudio. ovjek je kopao ne posustajui i oito ga nije brinulo moe li ga tko uti. Premda visok i mrav, sudei po nainu na koji je zamahivao lopatom bio je mnogo snaniji nego to je djeak u prvi mah pomislio. Radio je marljivo i nije rasipao snagu. Kad je iskopao udubinu eljene veliine, naslonio je lopatu na stablo i zastao na rubu rupe gledajui u nju. Nijednom nije pogledao uvis, kao da je zaboravio na ovjeka koji se popeo u kronju. Sada je bio sasvim zaokupljen rupom koju je iskopao. Djeaku se to nije svidjelo, taj visoki ovjek trebao bi se brinuti za svog druga. Sudei po hrpi zemlje koju je ovjek iskopao, djeak je mogao zakljuiti da rupa nije jako duboka. Otprilike do njegovih koljena, ili malo iznad. ovjek je izgledao veoma zadovoljan oblikom i veliinom rupe. Okrenuo se prema vrei i iz nje izvadio neki predmet uvijen u crnu tkaninu. Sudei po nainu na koji ga je drao, moralo se raditi o neemu mekanom i mlitavom. Moda je u tu rupu imao namjeru zakopati neko truplo. Pri toj pomisli djeak je osjetio kako mu srce snano lupa. Predmet umotan u tkaninu nije bio vei od make. Ako je u pitanju bilo ljudsko bie, onda je to moglo biti jedino novoroene. Ali zato ga taj ovjek mora zakopati ba u vrtu moje kue, djeak je pomislio. Progutao je pljuvaku koja mu se nakupila u ustima. Gutajui je, gotovo se prepao kojom je jainom taj zvuk odjeknuo. Bio je toliko glasan da ga je i onaj ovjek kraj stabla mogao uti. Upravo u tom trenutku, kao da ju je taj zvuk probudio, oglasila se ptica navijalica. Njezin kliktaj bio je mnogo glasniji nego prije, kao da je navijala mnogo veu oprugu. Zauvi taj kliktaj, djeak je predosjetio da e se neto veoma vano dogoditi. Stisnuo je usne i nesvjesno se poeao po rukama. Bilo bi bolje da nije nita vidio, pomislio je. Ali sad je bilo kasno, nije vie mogao odvojiti pogled od prizora u koji je gledao. Poluotvorenih usta, oslonio je nos o hladno prozorsko staklo i opinjeno promatrao zagonetnu dramu koja se odvijala u vrtu. Vie se nije nadao da e se itko iz njegove obitelji probuditi. Nitko nee ustati, bez obzira na to koliko glasni bili zvuci izvana. Ja sam sada jedina osoba koja moe uti te zvukove. Tako je jo od samog poetka. Visoki ovjek se sagnuo i na dno rupe krajnjom panjom spustio predmet umotan u crnu tkaninu. Potom se uspravio i zagledao u rupu. Djeak nije mogao vidjeti izraz na ovjekovom licu jer ga je skrivao obod na kapi, ali mu se ipak uinilo da je tuan i ozbiljan. Ipak je rije o nekom truplu, pomislio je djeak. Potom je ovjek odluno dohvatio lopatu i ve iskopanom zemljom poeo ispunjati rupu. Nakon to je zavrio sa zatrpavanjem rupe, lagano je utabao zemlju kako bi je poravnao. Naslonio je lopatu na deblo i uzei platnenu vreu laganim se 243

koracima udaljio. Nijednom se nije okrenuo. Niti je bacio pogled prema borovoj kronji. Ptica navijalica nije se vie nijednom oglasila. Djeak se okrenuo i pogledao sat na zidu. kiljei u tami uspio je razabrati da kazaljke pokazuju dva sata i trideset minuta poslije ponoi. Ostao je jo desetak minuta promatrati bor kroz prorez izmeu zastora, ali iznenada mu se jako prispavalo. Imao je osjeaj da su mu vjee od eljeza. elio je saznati to se zbilo s niskim ovjekom koji je ostao u kronji kao i s pticom navijalicom, ali su mu se oi sve vie sklapale. Jedino je uspio svui kuni ogrta prije no to se uvukao u krevet i odmah utonuo u san.

6
Kupnja novih cipela Ljubimac se vraa kui

S postaje podzemne eljeznice u Akasaki zaputio sam se pjeke prometnom ulicom punom barova i restorana i nastavio se uspinjati blagom uzbrdicom sve do poslovne zgrade koja se nalazila u podnoju padine. Bila je to neupadljiva zgrada, ni stara ni nova, ni velika ni mala, ni otmjena ni skromna. U prizemlju se nalazila putnika agencija u ijim su izlozima bili izloeni veliki plakati drevne Mikene tj. luke u Argosu i starog tramvaja u San Franciscu. Oba plakata bila su sasvim izblijedjela, poput davnanjeg sna. Troje namjetenika s one strane stakla bili su veoma zaposleni javljanjem na telefone i radom za kompjutorom. to sam dulje gledao u tu zgradu, bio sam sve svjesniji njezinog sasvim obinog izgleda. Podsjeala me na crte koji je napravilo malo dijete kome su rekli da nacrta jednu zgradu. Ili, kao da ju je netko namjerno projektirao tako ne bi li se bezbolno stopila s okruenjem. ak i ja, koji sam iznimno pomno provjeravao uline brojeve kako bih stigao na pravu adresu, zamalo sam proao pokraj nje ne primijetivi je. Pokraj ulaza u putniku agenciju nalazio se glavni ulaz u zgradu. Provjeravajui nazive tvrtki na mjedenim ploicama, imao sam dojam da su tu uglavnom uredi manjih tvrtki. Bili su tu odvjetniki i arhitektonski uredi, uvoznoizvozna poduzea, zubarske ordinacije itd. Neke su ploice bile sasvim nove i gotovo bljetave pa sam mogao vidjeti odraz svoga lica dok sam stajao pred njima, ali onu za ured broj 602 prekrivala je patina starosti. Ona gospoa je oito ve due vrijeme tu imala svoj ured. Na ploici je pisalo Akasaka Fashion Design. Starost ploice donekle me umirila. Izmeu predvorja i dizala isprijeila su se zakljuana staklena vrata. Pritisnuo sam dugme ureda broj 602 pretpostavljajui da u vidjeti kameru za nadzor pri ulasku u zgradu. Doista sam ugledao neku malu napravu montiranu nasred stropa u predvorju. Ubrzo je neto zazujalo, vrata su se uz kljocaj otvorila i uao sam unutra. Popeo sam se na esti kat sasvim obinim dizalom i nakon to sam kratko lutao jednako obinim hodnikom, uspio sam pronai ured broj 602. Uvjerivi se da na vratima doista pie Akasaka Fashion Design, pozvonio sam jednom, kratko. Vrata mi je otvorio vitak mladi kratko oiane kose i pravilnih crta lica. On je vjerojatno bio najzgodniji mladi kojeg sam ikada u ivotu sreo. ak vie od samih crta lica, panju mi je privukla njegova odjea. Na sebi je imao blistavo bijelu koulju i kravatu tamnozelene boje sa sitnim arama. Kravata je bila ne samo iznimno otmjena, nego i besprijekorno svezana i savreno izglaana nalik na fotografiju iz mukog modnog asopisa. Nikada nisam uspio vezati tako lijep vor na kravati, pa sam se pitao kako je to njemu uspjelo. Je li u pitanju bio uroeni dar ili neto sasvim drugo? Na sebi je uz to imao tamnosive hlae i smee mokasinke

244

s resama. Sve na njemu izgledalo je sasvim novo, kao da je po prvi put odjeveno prije svega nekoliko minuta. Bio je malo nii od mene. Osmjehivao se kao da je upravo uo neki vic. Ali ne neki vulgaran vic, nego otmjenu alu koju je ministar vanjskih poslova prije nekoliko generacija moda ispriao princu prestolonasljedniku usred vrtne zabave, razveselivi i sve ostale prisutne. Kad sam se pokuao predstaviti, blago je odmahnuo glavom pokazujui mi da ne moram nita rei. Otvorivi vrata propustio me da uem u ured i hitro pogledavi u hodnik, zatvorio ih za mnom. Za sve to vrijeme nije izgovorio jednu jedinu rije, samo je zamirio gledajui u mene kao da mi se ispriava to ne moe govoriti jer blizu njega spava velika crna pantera a on je ne eli probuditi. Naravno, pokraj njega nije spavala nikakva pantera, ali ostavljao je takav dojam. Nalazio sam se u nekoj vrsti salona koji je bio opremljen konim kauem i naslonjaom, oito veoma udobnima, starinskom drvenom stajaom vjealicom i podnom svjetiljkom. U zidu su se vidjela vrata koja su vjerojatno vodila u drugu prostoriju. Pokraj vrata, okrenut prema sreditu sobe, bio je pisai stol od hrastovine i na njemu velik kompjutor. Za razliku od njega, na stoli ispred kaua jedva je mogao stati telefonski imenik. Pod je prekrivao lijep svijetlozelen sag. Iz oku nevidljivih zvunika dopirali su tihi zvuci Haydnove skladbe za gudaki kvartet. Na zidovima su visjele zanimljive grafike, koje su prikazivale cvijee i ptice. Ve je na prvi pogled bilo jasno da je soba besprijekorno ista. Na policama na jednom od zidova bili su poredani uzorci tkanina i modni asopisi. Namjetaj i ostali predmeti nisu bili raskoni niti novi, ali ipak su stvarali ugodan dojam prisnosti i topline. Mladi mi je pokretom pokazao da sjednem na koni kau, a on je sjeo za pisai stol nasuprot meni. Okrenuvi dlanove prema meni, dao mi je znak da priekam. Uputivi mi osmijeh isprike, podignuo je jedan prst pokazujui mi da neu dugo ekati. inilo se da je mogao komunicirati ne upotrebljavajui rijei. Kimnuo sam glavom pokazujui mu da sam ga shvatio. Imao sam dojam da je svaki razgovor u njegovoj prisutnosti neto nedolino i prosto. Kao da dri neku slomljenu stvar, mladi je uzeo knjigu koja je leala pokraj kompjutora i otvorio je na mjestu na kojem je stao s itanjem. Bila je to debela, crna knjiga bez ovitka, pa nisam mogao proitati naslov. Od trenutka kad ju je otvorio, bilo je oito da se sasvim udubio u itanje. inilo se da je zaboravio na moju prisutnost. I ja sam poelio uzeti togod itati kako bih prekratio vrijeme, ali nije bilo niega. Prekriio sam noge, udobno se zavalio na kau i sluao Haydna (premda se ne bih mogao zakleti da je to uistinu bila njegova skladba). Bila je to ugodna glazba, ali imao sam dojam da se onog trena kad izie iz zvunika sasvim raspline. Na pisaem stolu pokraj kompjutora jo su se nalazili crn telefon, posuda s olovkama i kalendar. Na sebi sam imao istu odjeu kao i prethodnog dana - sportsku jaknu, gornji dio trenirke s kapuljaom, traperice i tenisice. Izlazei iz kue navukao sam prvo to sam dohvatio. Nalazei se u besprijekorno istoj prostoriji, u prisutnosti toga iznimno zgodnog mladia, moje su tenisice izgledale oajno prljave i iznoene. Ne samo to su izgledale prljave i iznoene, one su to doista bile. Pete su im bile izlizane, prvobitna boja pretvorila se u sivu prljavtinu i tu i tamo vidjela se pokoja rupica. Te su tenisice prole sa mnom mnogo toga. Posljednjih godinu dana nosio sam ih gotovo svakodnevno. U njima sam bezbroj puta preskoio dvorini zid, tu i tamo ugazio u psei drek u prolazu, ak se spustio na dno bunara. Nije udo to su bile prljave i pohabane. Kad bolje promislim, od onog dana kad sam prestao raditi u odvjetnikom uredu nisam vie obraao panju na obuu koju sam nosio. Promatrajui ih iz blizine, osjetio sam svom silinom koliko sam bio osamljen, koliko sam se udaljio od svijeta. Dolo je vrijeme da kupim nove cipele, pomislio sam, ove koje imam na nogama doista su za smee. Jednog trena zavrila je izvedba Haydnove skladbe. Finale je bilo odve naglo i neskladno. Nakon krae stanke uslijedila je Bachova skladba za embalo (vjerojatno je u pitanju bio Bach, ali ni to ne mogu izriito tvrditi). Nekoliko puta prekriio sam noge. Zazvonio je telefon. Mladi je komadom papira oznaio stranicu koju je upravo itao i odloio knjigu, potom podignuo slualicu. Paljivo je sluao i nekoliko puta lagano kimnuo glavom. Zagledao se u kalendar i olovkom neto oznaio na njemu. Tada je pribliio 245

telefonsku slualicu povrini stola i dva puta prstima kucnuo o stol. Zatim je prekinuo vezu. Telefonski razgovor potrajao je moda dvadesetak sekunda i on za to vrijeme nije rekao ni rije. Od trenutka kad mi je otvorio vrata nije pustio ni glasa. Pitao sam se nije li moda nijem. Gluh oito nije bio jer se javio kad je telefon zvonio i paljivo sluao ono to mu je govorio netko s druge strane veze. Nakon to je nekoliko trenutaka zamiljeno gledao u telefon, mladi je polako ustao od stola, zaputio se prema kauu i sjeo pokraj mene. Potom je obje ruke stavio na koljena. Imao je vitke, otmjene ruke kao to je i doliilo njegovom produhovljenom licu. Na zglobovima prstiju vidjelo se nekoliko tankih bora, ali ne postoje ljudski prsti bez bora, inae se ne bi mogli pomicati i savijati. Nenametljivo sam gledao u njegove ruke, pitajui se nije li taj mladi moda sin ene koja me pozvala. Njegovi su prsti imali jednak oblik kao njezini. Kad mi je ta misao pala na pamet, poeo sam primjeivati i mnoge druge slinosti, prilino iljat nos, ili kristalnu jasnou oiju. Oko usta mu se ponovno pojavio jedvaprimjetan osmijeh. Ubrzo je energino ustao kao to je i sjeo pokraj mene i nijemo mi mimikom usana kazao: "Ovuda, molim." Unato tome to nije nita kazao, sasvim sam jasno razumio to mi je elio rei. Ustao sam i poao za njim. Otvorio je vrata u dnu salona i uveo me u drugu prostoriju. S druge strane vrata nalazila se mala kuhinja sa sudoperom a iza nje jo jedna prostorija, veoma slina salonu u kojem sam do maloprije sjedio, samo malo manja. I u toj se prostoriji nalazio jednak koni kau ve pomalo istroen od upotrebe i jedan prozor jednake veliine. Pod je bio prekriven jednakim sagom kao i u prethodnoj prostoriji. U sredini sobe na velikom radnom stolu bile su uredno poreane kare, kutije s alatom, olovke i knjige o modi i dizajnu. Tu su stajale i dvije krojake lutke. Prozor uope nije imao rolete, ali su ga zaklanjala dva razliita para zastora, jedni od tkanine a drugi ipkani. Oba su bila sasvim navuena. Svjetlo na stropu bilo je ugaeno. Samo je jedna arulja gorjela na podnoj svjetiljki pokraj kaua. Sobu je obavijala polutama nalik onoj u oblano predveerje. Na stoliu ispred kaua stajala je staklena vaza s pupoljcima bijelih gladiola. Bile su sasvim svjee, kao da su jedva tren prije ubrane. Voda u vazi bila je bistra. Glazba se nije ula, a zidovi su bili sasvim goli. Mladi mi je opet pokazao da sjednem na kau. Nakon to sam sjeo, iz depa na hlaama izvadio je neto slino naoalama za plivanje i rastvorio ih pred mojim oima. To su doista bile najobinije naoale za plivanje nainjene od plastike i gume, gotovo jednake onima koje koristim kada odlazim na plivanje na gradski bazen. Uope mi nije bilo jasno zato ih je izvadio usred sobe u kojoj smo se nalazili. "Nemojte se bojati", rekao mi je mladi. Zapravo, nije mi nita rekao, samo je jedvaprimjetno pomicao usne kao da govori, istodobno se sluei pokretima prstiju. Ali jako sam dobro shvatio to mi je elio rei. Potvrdno sam kimnuo glavom. "Sada u vam ih staviti, ali nemojte ih dizati sve dok vam ih ja ne skinem. Osim toga, nemojte ih pomicati, neka stoje tako kako vam ih ja namjestim. Jeste li me razumjeli?" Opet sam mu potvrdno kimnuo. "Nitko vam nee uiniti nita naao. Sve e biti dobro, ne brinite." Kimnuo sam jo jednom. Mladi je zaao iza kaua i namjestio mi naoale. Rastegnuo je gumeni remen i prilagodio ga mojoj glavi, prethodno provjerivi jesu li gumeni jastuii oko mojih oiju dobro prionuli uz kou. Za razliku od onih koje redovito koristim, meutim, kroz ove nisam ba nita vidio. Preko prozirne plastike bio je nanesen debeo sloj neega crnog. Okruivao me potpun mrak. Nisam vidio ba nita. Uope nisam mogao odrediti gdje se nalazi upaljena podna svjetiljka. Imao sam osjeaj da me itavog obavija debeo sloj neega crnog. Mladi je objema rukama dotaknuo moja ramena kako bi me ohrabrio. Imao je vitke, njene prste, ali nisu bih nimalo slabani. Njegovi su prsti zraili udnovatom energijom i podsjeali me prste nekog pijanista dok prebire po tipkama klavira. Mogao sam osjetiti kako kroz njih struji dobrohotnost, ih ako ne ba dobrohotnost, onda neto slino tome. Sve e biti dobro, ne brinite, uvjeravale su me jagodice njegovih prstiju. Kimnuo sam. Potom je iziao iz sobe. Okruen tamom, mogao sam uti kako se udaljava, otvara vrata i zatvara ih. Nakon to je otiao, izvjesno sam vrijeme ostao sjediti u istom poloaju. Tama koja me okruivala bila je jako udna. Bila je to tama slina onoj koju sam doivio na dnu bunara, 246

gdje isto tako nisam mogao nita vidjeti, ali ta tama ipak se razlikovala od one koja me sada okruivala. U njoj nije bilo ni smjera ni dubine, ni teine ni opipljivosti. Prije je podsjeala na nitavilo nego na mrak. Bio sam privremeno slijep na umjetan nain. Osjeao sam kako mi miii polako trnu, grlo i usta se sue. Zabrinuo sam se to e se dogoditi. Ali istog sam se trena sjetio dodira mladievih prstiju. Sve e biti dobro, ne brinite, govorili su mi njegovi prsti. Premda nisam znao zato, ipak sam osjeao da mu mogu vjerovati. U sobi su vladali savren mir i tiina pa sam, zadravajui dah, imao osjeaj da je svijet prestao postojati i da e ubrzo svaku stvar progutati beskrajna dubina vode. Ali, svijet je oito i dalje postojao. ena je ubrzo otvorila vrata i jedvaujnim koracima ula u sobu. Shvatio sam da je to ona ena po profinjenom mirisu parfema. Takav miris mukarci ne upotrebljavaju. Vjerojatno je bio veoma skup. Pokuao sam se prisjetiti tog mirisa, ali nisam bio siguran mogu li u tome uspjeti. Budui da sam privremeno bio lien osjetila vida, ni moj njuh nije valjano radio. Jedino u to sam bio sasvim siguran bilo je to da se parfem koji sam osjetio na onoj elegantnoj gospoi koja me uputila da ovamo doem razlikuje od onoga koji sam sada blago osjeao. Mogao sam uti utanje odjee na eni dok je prilazila i sjela na kau pokraj mene. Velikom lakoom je sjela na jastuke na kauu pa mi je bilo jasno da je rije o sitnoj i vitkoj eni. Zagledala se ravno u mene. Mogao sam osjetiti njezin pogled na koi. Shvatio sam da ovjek moe osjetiti da netko u njega gleda premda osobu koja ga gleda ne vidi. ena me dugo promatrala ne uinivi ni najmanji pokret. Osjeao sam njezin usporeni, topli dah, ali nisam mogao uti kako die. Ostavi u istom poloaju, nastavio sam gledati u tamu pred sobom. Biljeg na mom licu postao je topliji nego obino. I njegova je boja vjerojatno bila jaa. Naposljetku je ena ispruila ruku i prstima ga njeno dodirnula kao da krajnje paljivo pregledava neku lomljivu i dragocjenu stvar. Potom ga je poela njeno milovati. Nisam znao kako bih reagirao ni kako je ona oekivala da u reagirati. Na udan sam se nain osjeao udaljenim od stvarnosti, kao da iz jednog vozila u pokretu pokuavam skoiti u drugo, koje se kree razliitom brzinom. Postojao sam u tom meuprostoru izmeu jednog i drugog vozila, poput kakve prazne kue. Sada sam postao prazna kua nalik na onu koja je pripadala Miyawakijevima. ena je ula u tu praznu kuu i iz nekog meni nepoznatog razloga sada rukama prelazi po zidovima i stupovima kue. Kakav god bio razlog takvog njezinog ponaanja, a budui da sam sada bio prazna kua (samo to i nita vie), nisam mogao nita uiniti (jer, od mene se i nije oekivalo da ita uinim). Kad mi je ta misao pala na pamet, osjetio sam svojevrsno olakanje. ena nije rekla ni rije. Osim ukanja njezine odjee, sobu je proimala duboka tiina. Jagodicama prstiju prelazila je po mojoj koi kao da pokuava proitati neke siune tajne poruke koje su u nju utisnute prije puno vremena. Jednog trenutka prestala je milovati biljeg. Ustala je s kaua, prila mi s lea i umjesto prstima, vrhom jezika njeno liznula moj biljeg. Ba kao to je May Kasahara uinila prolog ljeta u svome vrtu, i ona ga je liznula, mnogo iskusnije i strastvenije od May. Njezin se jezik pomicao i palucao uz moju kou mnogo slobodnije i pohotnije. Mijenjajui jainu pritiska i kut pod kojim je palucala jezikom, lizala je i nadraivala moj biljeg. Ubrzo sam osjetio vruinu i podrhtavanje u medunoju. Nisam elio doivjeti erekciju, inilo mi se sasvim neprimjereno. Ali, nisam se uspio oduprijeti. Pokuao sam se to je mogue vie poistovjetiti s praznom kuom. Zamiljao sam da sam postao zid, strop, pod, krov, prozor, vrata, kamen. inilo mi se da u tako uspjeti sauvati pribranost. Zatvorio sam oi i pokuao se udaljiti od svoje tjelesnosti... i od prljavih tenisica, onih udnih naoala za plivanje i neprimjerene erekcije. Nije mi bilo teko udaljiti se od vlastitog tijela. Tako sam se osjeao mnogo oputenije. Pretvorio sam se u vrt pun korova, u kip kamene ptice koja ne moe letjeti, u presahnuli bunar. Znao sam da je ena ula u praznu kuu mojega ja. Nisam je mogao vidjeti, ali to mi vie nije smetalo. Ako je unutra neto traila, to u joj rado dati.

247

Predodba vremena postajala je sve mutnija. Od svih vremenskih dimenzija koje su mi stajale na raspolaganju, nisam vie mogao razluiti koju od njih koristim. Moja svijest se polako vratila u moje tijelo. Zauzvrat sam imao osjeaj da je ena izila iz njega. Otila je iz sobe tiho kao to je i ula. Zauo sam utanje njezine odjee, naslutio miris njezinog parfema. Zatim zvuk vrata koja se otvaraju i zatvaraju. Dio moje svijesti i dalje je bio u praznoj kui. U isto vrijeme ja sam sjedio na konom kauu. I pitao se kako postupiti. Nisam mogao razluiti koja mi od te dvije linosti uistinu pripada. Rije "ovdje" polako se razdvojila u dva dijela mene. Bio sam u jednom dijelu, ali i u drugom. Oba su mi izgledala jednako stvarna. Sjedei na kauu utonuo sam u tu udnu podvojenost.

Ubrzo su se vrata otvorila i netko je uao u sobu. Po umu koraka shvatio sam da je rije o mladiu. Doao je iza mojih lea i skinuo mi naoale. Soba je bila mrana, osvijetljena jedino jednom aruljom podne svjetiljke. Protrljao sam oi privikavajui se na svijet stvarnosti. Mladi je sada bio u odijelu. Sivozelena boja odijela savreno je pristajala uz njegovu kravatu. Blago se osmjehujui, njeno me uhvatio za ruku, pomogao mi da ustanem s kaua i odveo me do vrata koja su se nalazila na drugoj strani sobe. Otvorivi vrata ugledao sam kupaonicu sa zahodskom koljkom i tu-kabinom. Poklopac na koljki bio je sputen. Pokazao mi je da sjednem na sputeni zahodski poklopac i potom otvorio slavinu i priekao da potee topla voda. Potom mi je pokazao da se istuiram. Otvorio je nov sapun i pruio mi ga. Tada je iziao iz kupaonice i za sobom zatvorio vrata. Nije mi bilo jasno zato bih se trebao istuirati. Postalo mi je jasno kad sam se svukao. Svrio sam u gae. Stao sam pod tu i poeo se trljati novim zelenim sapunom. Vodom sam isprao spermu koja se zalijepila za stidne dlake. Potom sam iziao iz kabine i obrisao se velikim runikom. Pokraj runika naao sam bokserice i majicu marke Calvin Klein. I bokserice i majica bili su u plastinim omotima. I moje veliine. Vjerojatno je moja ejakulacija bila predviena. Zagledao sam se u svoj odraz u zrcalu, ali mi glava nije funkcionirala kako treba. Gae u koje sam svrio bacio sam u ko za smee i odjenuo nove bijele bokserice i majicu. Zatim sam navukao traperice, preko glave navukao trenirku, obuo arape i stare tenisice i sportsku jaknu i iziao iz kupaonice.

Mladi me ekao ispred kupaonice i potom poveo u onaj prvi, prijemni salon. Soba je izgledala jednako kao i prije. Na stolu pokraj kompjutora stajala je ista knjiga, iz zvunika se irila neka meni nepoznata ozbiljna glazba. Pokazao mi je da sjednem na kau i donio mi au hladne mineralne vode. Ispio sam do pola. "Odjednom me svladao umor", rekao sam glasom koji uope nije podsjeao na moj. Osim toga, nisam imao namjeru to rei. Rijei su izile iz mojih usta tko zna zato. Ipak, glas je nedvojbeno bio moj. Mladi je kimnuo glavom. Iz unutranjeg depa sakoa izvadio je bijelu omotnicu i gotovo neprimjetno uvukao je u unutranji dep moje sportske jakne. Potom je nanovo blago kimnuo glavom. Pogledao sam kroz prozor. Nebo se ve smrailo i ulice su bile osvijetljene neonskim reklamama, prozorima za kojima su gorjela svjetla, javnom rasvjetom i svjetlima automobila. Osjetio sam elju da to prije odem odatle. Ne izgovorivi vie ni rije, polako sam ustao, preao preko sobe, otvorio vrata i iziao. Stojei pokraj pisaeg stola, mladi me nijemo promatrao. Oito nije imao namjeru zaustaviti me.

Postaja Akasaka Mitsuke bila je prepuna ljudi koji su se vraali s posla. Nisam bio raspoloen za vonju podzemnom eljeznicom pa sam odluio vratiti se pjeice. Proao sam ispred palae u kojoj odsjedaju visoki strani dunosnici i stigao do postaje Yotsuye. Potom sam produio Avenijom Shinjuku, uao u poluprazan bar i naruio au piva. Pri prvom gutljaju osjetio sam da sam gladan pa sam naruio neto za jelo. Pogledao sam na sat i vidio da je gotovo sedam. Pa to! Meni vrijeme ionako nije nita znailo. 248

Jednog trena primijetio sam da se neto nalazi u unutranjem depu mojeg sakoa. Posve sam zaboravio na omotnicu koju mi je mladi dao pri odlasku. Bila je to obina bijela omotnica, ali kad sam je uzeo u ruku osjetio sam da je mnogo tea nego to sam mislio. Ta je teina ostavljala udan dojam. Kao da je u omotnici neto susprezalo dah. Zakratko sam oklijevao i potom je otvorio. Ionako bih to prije ili poslije uinio. Unutra sam pronaao sveanj novih novanica od deset tisua jena. Novanice su bile sasvim nove i nepresavijene. Bile su toliko nove da su izgledale nestvarno a ne kao stvarne, bezbroj puta upotrijebljene novanice. Ukupno je bilo dvadeset novanica. Kako bih se uvjerio da nisam pogrijeio, prebrojio sam ih jo jedanput. Nisam pogrijeio, tono dvadeset novanica od po deset tisua jena. Vratio sam novanice u omotnicu i stavio je u dep. Potom sam sa stola uzeo vilicu i zagledao se u nju bez ikakvog razloga. Prva stvar koja mi je pala na pamet bila je da dobivenim novcem kupim nove cipele. Od svega to mi je trebalo, par novih cipela bio je najnuniji. Platio sam raun i iziao na Aveniju Shinjuku, gdje se nalazila velika prodavaonica cipela. Izabrao sam par obinih plavih tenisica kazavi trgovcu koji broj nosim i ne upitavi ga za cijenu. Jo sam dodao da u ih zadrati na nogama ako mi budu odgovarale. Sredovjeni trgovac (moda osobno vlasnik prodavaonice) vjeto je provlaio bijele vezice kroz rupice na tenisicama upitavi me to da uini sa starima. Odgovorio sam mu kako mi vie ne trebaju i da ih moe slobodno baciti, ali sam se istog trena predomislio i dodao da u ih ponijeti sa sobom. "Par udobnih starih cipela moe ponekad dobro posluiti", dodao je srdano se osmjehujui kao da mi time eli rei da je naviknuo svakoga dana gledati u stare, iznoene cipele. Stavio ih je u kutiju onih novih i potom ubacio u papirnatu vreicu. Leei u novoj kutiji, moje stare tenisice podsjeale su na dvije male uginule ivotinje. Iz omotnice sam izvadio sasvim novu novanicu od deset tisua jena, njome platio i uzeo ostatak, nekoliko starih, istroenih novanica od tisuu jena. Nosei vreicu sa starim tenisicama, ukrcao sam se na vlak na liniji Odakyu i vratio se kui. Stijenjen brojnim putnicima koji su se vraali s posla, drao sam se za koni remen i razmiljao o novoj odjei koju sam imao na sebi boksericama, majici i tenisicama.

Stigavi kui, po navici sjeo sam za kuhinjski stol, pijuckao pivo i sluao glazbu s radija. Ali imao sam elju s nekim porazgovarati. O bilo emu, o vremenu, o oajnoj politikoj situaciji. Jednostavno sam elio razmijeniti s nekim nekoliko reenica. Ali nikoga se nisam mogao sjetiti, niti sam se ikome mogao obratiti. ak ni maku.

Idueg jutra, dok sam se brijao pred zrcalom u kupaonici i provjeravao biljeg, nisam uoio nikakvu promjenu. Otiao sam na verandu i sjeo i poslije mnogo vremena gotovo itav dan proveo promatrajui vrt. Ve neko vrijeme to nisam inio. Lijepo jutro je polako prelo u lijepo popodne. Mlado lie na drveu treperilo je na ranom proljetnom povjetarcu. Iz sakoa sam izvadio omotnicu u kojoj se sada nalazilo devetnaest novanica od po deset tisua jena i odloio je u ladicu pisaeg stola. Drei je u ruci osjeao sam njenu udnovatu teinu. U toj teini se krilo neko znaenje, ali ja ga nisam mogao naslutiti. Promatrajui omotnicu u ladici, uzalud sam se pokuavao sjetiti o emu se radi. Zatvorio sam ladicu, otiao u kuhinju i pripremio aj, koji sam polako srkao stojei kraj sudopera. Tada mi je sinulo. Ono to sam uinio prethodnog dana nedvojbeno me podsjealo na posao prostitutke o kome mi je Kreta Kano priala. Ode na odreeno mjesto, spava s nekim koga ne poznaje i za to dobije naknadu. Ja zapravo nisam spavao s onom enom (samo sam svrio u gae), ali bez obzira na tu bitnu razliku, svodilo se na isto. Da bih dobio odreenu svotu novca zauzvrat sam ponudio svoje tijelo. Pijui aj razmiljao sam o tome. U daljini je pas zalajao. Potom je proletio manji avion. Nisam mogao povezati misli i dogaaje. Opet sam sjeo na verandu i zagledao se u vrt koji je proimala popodnevna svjetlost. 249

Umorivi se od toga, zagledao sam se u svoje dlanove. Postao sam prostitutka, pomislio sam. Tko bi ikada mogao pomisliti da u prodavati tijelo za novac! I da e prva stvar koju u si kupiti tim novcem biti tenisice! Osjeao sam potrebu za svjeim zrakom, pa sam odluio otii u kupnju. Hodao sam ulicama kvarta u novim tenisicama. Imao sam dojam da su me nove tenisice pretvorile u novu osobu, koja je drugaija od one koja sam dotada bio. Ulice kojima sam prolazio, lica ljudi s kojima sam se mimoilazio, takoer su mi izgledali drugaije. U oblinjem supermarketu kupio sam povre, jaja, mlijeko, ribu i kavu, i platio novanicama koje su mi prethodne veeri vraene kao ostatak u prodavaonici cipela. Osjetio sam elju da sredovjenoj blagajnici oblog lica kaem kako sam taj novac prethodnog dana zaradio prodajui svoje tijelo. Kako sam zaradio dvjesto tisua jena. Dvjesto tisua jena! Da sam u odvjetnikom uredu u kojem sam neko bio zaposlen prekovremeno radio svakog dana u mjesecu i ubijao se od posla, u najboljem bih sluaju zaradio stotinu i pedeset tisua jena. To sam elio objasniti blagajnici. Ali, naravno, nisam. Dao sam joj novac i uzeo papirnatu vreicu s namirnicama. Kako god, jedno je sigurno, stvari su se poele odvijati, pomislio sam vraajui se kui s vreicom punom hrane. Sada samo trebam voditi rauna da ne pokleknem. Moda u tome uspijem i nekamo stignem. Barem na neko drugo mjesto, drugaije od ovoga na kome se nalazim.

Moja slutnja se pokazala tonom. Kad sam se vratio kui, maak je istrao kako bi me pozdravio. im sam otvorio ulazna vrata poeo je mjaukati kao da je cijeli dan ekao da se vratim. Bio je to Noboru Wataya, koji je netragom nestao prije gotovo godinu dana. Spustio sam vreicu s hranom i uzeo ga u naruje.

7
Jedno mjesto koje se, kad dobro razmislite, moe odgonetnuti (Razmiljanje May Kasahare: 2)

Dobar dan, g. Ptico Navijalico. Kladim se da zamiljate kako sjedim u razredu i uim nad otvorenom knjigom ba kao i svi moji vrnjaci. Sjeam se da sam vam posljednji put kad smo se sreli kazala da u prijei u drugu kolu, pa je sasvim normalno ako tako mislite. Uistinu, pohaala sam jednu privatnu kolu internatskog tipa za djevojke koja se nalazi jako daleko od Tokija. To je privatni internat s veoma lijepim i istim sobama, poput hotelskih i velikim restoranom u kojem moete naruiti to god vam se jede i pije. Tu su i krasni tereni za tenis i velik bazen, pa je sasvim normalno to kolovanje u takvom internatu kota jako mnogo. Zapravo, to je privatni internat za djevojke iz bogatih obitelji. Problematine bogate djevojke. Vjerojatno si moete doarati kakva je to vrsta internata? To vam je istodobno luksuzan internat i privatna kola na dobru glasu smjeteni visoko u planinama. itav kompleks okruuje visok zid s bodljikavom icom na vrhu, a na ulazu su golema eljezna vrata koja ni Godzilla ne bi mogao sruiti, dok uokolo dvadeset i etiri sata na dan patroliraju straari koji podsjeaju na robote. Ne zato da bi posjetiteljima onemoguili ulaz, koliko da bi sprijeili izlazak onih koji su unutra. 250

Vjerojatno e vam pasti na pamet da me pitate zato sam otila na takvo mjesto, ako sam unaprijed znala da je toliko grozno. Imate pravo, ali nisam imala izbora. Vie od svega eljela sam otii od kue, ali nakon svih problema koje sam stvorila, nijedna me kola, zbog tko zna kakvih sve razloga, nije eljela primiti kao premjetenu uenicu. Stoga sam odluila stisnuti zube i otii tamo iako sam znala kakvo je to mjesto. Doista je bilo uasno! Groznije od najgroznije none more! Ondje sam uistinu imala none more i budila se sva znojna, ali ak sam i tada eljela sanjati jer su moje none more bile mnogo ugodnije od stvarnosti u tom internatu. Pitam se znate li moda kako to izgleda. Ptico Navijalico? Pitam se jeste li ikada doista bili u takvoj rupi? Na koncu, ostala sam u toj gospodskoj koli-hotelu-zatvoru samo est mjeseci. Kad sam dola kui za proljetne praznike, roditeljima sam otvoreno rekla da u se prije ubiti nego vratiti u taj grozni internat. Zaprijetila sam im da u si zabiti tri higijenska uloka u grlo i popiti veliku koliinu vode, ili da u si prerezati ile na rukama, ili se baciti naglavce s krova kole. Doista sam tako i mislila, nisam se alila. Moji roditelji zajedno imaju mate koliko i obina aba, ali kad ih ozbiljno upozorim, iz iskustva znaju da to nije puka prijetnja. Zato se vie nisam vratila na to grozno mjesto. Zatvorila sam se u svoju sobu i nekoliko mjeseci itala, gledala televiziju ili jednostavno reeno ivotarila. Stotinu puta na dan pomislila bih, elim vidjeti Pticu Navijalicu. Silno sam eljela proi prolazom, preskoiti zid vaeg dvorita i lijepo i dugo napriati se s vama. Ali, znala sam da to ne smijem uiniti. Bilo bi to ponavljanje onoga to se dogodilo prologa ljeta. Zato sam ostala u svojoj sobi i iz nje promatrala prolaz, pitajui se to li je s g. Pticom Navijalicom? Proljee je polako stizalo i proimalo itav svijet, a ja nisam znala to se sve zbiva u vaem ivotu. Je li vam se ena vratila? I to se dogodilo s one dvije aknute ene, Maltom Kano i Kretom Kano? Je li se va maak Noboru Wataya vratio? I je li s vaeg lica nestao biljeg? Nakon samo jo mjesec dana onakvog ivota, ja bih sasvim prolupala. Ne znam kad ili kako mi je to palo na pamet, ali jednog trena rekla sam sebi da je to sada iskljuivo va svijet s kojim ja vie nemam nikakve veze, g. Ptico Navijalico. Ja sam bila tek netko tko je prolazno postojao u tom vaem svijetu. U jednom trenutku stvari su krenule tim smjerom. A to nisu bile nevane, bezazlene stvari. Naravno, ne mislim da je bila iskljuivo vaa pogreka niti elim svaliti svu krivnju samo na vas, ali takva je bila situacija. Zato sam morala pronai svoj svijet. Razmiljala sam o tome, mozgala i razbijala si glavu, i jednog trenutka mije sinulo kamo bih mogla otii. (Sugestija.) Nalazim se na mjestu koje, ako se doista potrudite i dobro razmislite, moete odgonetnuti. Vjerojatno ete uspjeti skuiti gdje se nalazim, ako se barem malo potrudite. To nije kola, nije hotel, nije bolnica, nije zatvor a nije ni kua. To je posebno mjesto i veoma je daleko. To je... tajno mjesto. Barem zasad. I to je mjesto u planinama i jednako je opasano zidom (ali ne osobito visokim i vrstim), na ulazu su eljezna vrata koja uva star i blagonaklon uvar. Moe ulaziti i izlaziti kad god poeli. Rije je o golemom zemljitu sa umama i malim jezerom oko kojeg se mogu vidjeti mnoge ivotinje ako u svitanje krenete u etnju. Lavovi, zebre... ne, alim se, ali doista se mogu vidjeti male ivotinje, poput jazavaca i fazana. Unutar tog ograenog parka nalazi se djevojaki dom, i ja tu ivim. Imam svoju sobu koja nije toliko lijepa kao ona u koli-hotelu-zatvoru, ali nije ni loa. O toj sobi sam vam ve pisala u prolom pismu, zar ne? Na jednoj polici je stereo koji sam donijela od kue (onaj veliki, ako ga se sjeate?), sada upravo sluam jednu stvar Brucea Springsteena. Danas je nedjelja i druge djevojke su se izale zabaviti pa nema nikoga tko bi se alio da je glazba glasna. Moje jedino zadovoljstvo zasad mi priinja odlazak vikendom u prodavaonicu ploa u oblinjem mjestu, gdje kupujem kasete koje mi se sviaju (knjige gotovo uope ne kupujem, one koje poelim proitati mogu posuditi u ovdanjoj knjinici). U sobi do moje je jedna djevojka s kojom se dobro slaem i u grad me redovito vozi svojim polovnim autom. Moram vam priznati da sam poela uiti vonju na tom autu. Ovdje ima jako mnogo otvorenih povrina pa mogu vjebati do mile volje. Jo nemam vozaku dozvolu, ali ve prilino dobro vozim. 251

Osim kupnje kaseta, odlazak u samo mjesto nije mi osobito zabavan. Ovdje sve djevojke govore da e poludjeti ako barem jednom na tjedan ne odu na tulum, ali ja se sasvim dobro zabavljam kad ostanem sama i sluam glazbu koja mi se svia. Jednom sam zajedno sa spomenutom prijateljicom koja ima auto otila na spoj s dva deka. Otila sam iz puke radoznalosti. Ona je rodom iz okolice i poznaje jako mnogo ljudi. Mladi s kojim sam izila je student, simpa je deko, ali jo uvijek nemam jasne osjeaje u vezi s mnogim stvarima. Kao da su jako udaljene od mene, poredane poput figura u streljani lunaparka, a jo nas razdvajaju i brojni prozirni zastori. Moram vam priznati da sam, kad smo se prolog ljeta druili i sjedili za kuhinjskim stolom i avrljali i pili pivo, nekoliko puta pomislila: a to ako me iznenada g. Ptica Navijalica srui na pod i pokua silovati? Nisam znala kako bih se trebala ponaati. Naravno, rekla bih vam: "Ne, g. Ptico Navijalico, ne smijete to uiniti!" Ali isto tako bih vam morala objasniti zato je to pogreno i zato to ne biste smjeh uiniti. I to bih vie o tome razmiljala, bila bih sve zbunjenija, a vi biste me dotad vjerojatno ve silovali. Pri toj pomisli osjetila bih kako mi srce luaki lupa. Moda sam zbog toga bila nepravedna prema vama. Kladim se da nikad niste ni pomislih da mi se takve misli motaju po glavi. Mislite li da je to glupo? Vjerojatno tako mislite. Zapravo i jest golema glupost. Ah tada sam bila jako ozbiljna po tom pitanju. Vjerojatno sam ba zbog toga, g. Ptico Navijalico, izvukla ljestve od ueta i stavila poklopac na otvor bunara dok ste vi bili na dnu. Tako bih se rijeila Ptice Navijalice, i vie se ne bih morala muiti takvim razmiljanjima. Zbilja mi je ao. Sada znam da nikad nisam smjela uiniti neto takvo (takve se stvari nikome ne ine). Ali katkad se ne uspijevam kontrolirati. Jako dobro znam to inim, ali ne znam stati. To je moja najvea mana. Ne vjerujem da biste me ikada sruili na pod i silovali. Toga sam sada sasvim svjesna. to ne znai da vi to nikada nikome ne biste mogli uiniti (hou rei, nitko ne zna sa sigurnou to se sve moe dogoditi), ali vjerujem da to ne biste uinili samo zato da ne poremetite moj nain razmiljanja. Ne znam to dobro objasniti, ali tako nekako osjeam. U svakom sluaju, zaboravimo tu glupost sa silovanjem. Premda u moda izai na spoj s dekom, ja se emocionalno uope ne mogu usredotoiti na neto takvo. Smijala bih se i avrljala, ali moje misli bi nekamo odlutale poput balona koji se otkinuo s uzice. Razmiljala bih o kojekakvim suprotnim ili nepovezanim stvarima. Mislim da elim biti sama jo neko vrijeme. elim nesmetano razmiljati o svemu. U tom smislu, pretpostavljam da sam jo uvijek "na putu ozdravljenja". Uskoro u vam opet pisati. Idui put vjerojatno u se moi upustiti u malo opirnije i konkretnije stvari. P. S. Prije nego to vam stigne moje sljedee pismo, pokuajte pogoditi gdje se nalazim i ime se bavim.

8
Nutmeg i Cinnamon

Maak je od glave do repa bio prekriven suhim blatom pa sam pomislio da se vjerojatno dugo valjao i prevrtao po vlanoj zemlji. Krzno mu se sasvim skorilo. Uzeo sam ga u naruje i paljivo pregledao. Bio je veoma uzbuen i poeo je presti. Izgledao je umorno i iznureno, ali ipak se nije mnogo promijenio od onog dana kad sam ga posljednji put vidio: ista njukica, 252

isto tijelo, isto krzno. Oi su mu bile bistre i nigdje na njemu nisam mogao primijetiti neku ozljedu. ovjek bi teko mogao povjerovati da ga nije bilo punih godinu dana. Prije bi se reklo da se tek vratio kui nakon to je no proveo smucajui se uokolo. Sirovu skuu koju sam kupio u supermarketu narezao sam na komadie, stavio na tanjur i to mu odnio na verandu. Oito je bio jako gladan, jer je smazao komadie skue gutajui ih jedan za drugim. Ispod sudopera pronaao sam njegovu zdjelicu za vodu i napunio je vodom do vrha. I nju je gotovo sasvim ispraznio. Malo je predahnuo i potom poeo lizati prljavo krzno. Iznenada, kao da se neega sjetio, skoio je u moje krilo, sklupao se i poeo kunjati. Zaspao je prednjih apa podvijenih ispod tijela a glave pod repom. U poetku je glasno preo a potom utonuo u tih i dubok san, sasvim se opustivi. Sjedio sam na verandi obasjan suncem i njeno ga milovao kako ga ne bih probudio. Toliko toga mi se izdogaalo u posljednje vrijeme da sam na njega bio gotovo posve zaboravio. Drei to malo, njeno stvorenje u krilu i videi kako oputeno i s potpunim povjerenjem spava, osjetio sam radost u srcu. Stavio sam ruku na njegova prsa i osjetio otkucaje njegovog srca. Otkucaji su bili slabi i ubrzani. Ali i njegovo je srce, ba kao i moje, neumorno i predano odbrojavalo dodijeljeno nam ivotno vrijeme. Nisam mogao ni zamisliti gdje je bio gotovo godinu dana i to je sve inio za to vrijeme. I zato se odjednom odluio vratiti? Doista bih volio da sam ga mogao pitati.

Na verandu sam iznio stari jastuk i maka smjestio na vrh jastuka. Sasvim se opustio, poput netom oprane odjee. Kad sam ga podignuo i premjestio, nakratko je otvorio oi i usta, ali nije mjauknuo. Promijenio je nekoliko poloaja dok se nije udobno smjestio, zijevnuo i utonuo u san. Nakon to sam se uvjerio da je zaspao, otiao sam u kuhinju i poeo raspremati stvari koje sam kupio. Tofu, povre i ribu odloio sam u hladnjak i potom ponovno pogledao prema verandi: maak je i dalje spavao u istom poloaju. Iz ale smo ga prozvali Noboru Wataya jer nas je njegov pogled podsjeao na pogled Kumikinog brata, ali to nikad nije bilo njegovo pravo ime. Proteklo je punih est godina a da mu nismo dali ime. Ime Noboru Wataya jednostavno mu vie nije pristajalo. U posljednjih est godina stvarni Noboru Wataya postao je pretjerano prisutan u javnosti, osobito nakon to je izabran za saborskog zastupnika i vie nije bilo nikakvog smisla jednog maka zvati tim imenom. Dok ivi uz mene trebam mu dati drugo ime, i to kakvo dolikuje makama. to prije to bolje. Najbolje neko jednostavno, to odredenije i prikladnije ime. Vjerodostojno ime koje moete vidjeti svojim oima, dodirnuti svojim rukama. Neko ime koje e sasvim izbrisati zvunost, znaenje i sjeanje na Noborua Watayu. Uzeo sam tanjuri u koji sam mu stavio ribu. Bio je potpuno ist i blistao je kao da je netom opran. Skua mu se oito jako svidjela. Bilo mi je drago to sam sasvim sluajno kupio tu ribu upravo onog dana kad se maak odluio vratiti kui. Uinilo mi se da je to jako dobar predznak, kako za mene tako i za njega. Zato sam ga odluio nazvati Sawara*. Mazei ga iza uiju, objasnio sam mu: "Od sada pa nadalje vie se ne zove Noboru Wataya nego Sawara, jesi li me uo?" elio sam to objaviti itavom svijetu. Sjeo sam na verandu pokraj Saware i itao knjigu sve dok se nije poelo smrkavati. Maak je spavao dubokim snom kao da je u nesvijesti. Neujno je disao, a njegovo umorno tijelo lealo je nepokretno. Jedino se vidjelo kako se prsni ko die i sputa u ritmu disanja. Svako malo rukom bih ga pomazio kako bih osjetio njegovu toplinu i uvjerio se da je iv. udesan je osjeaj rukom dotaknuti neto ivo i toplo. Ve dugo mi je nedostajao taj osjeaj.

Idueg jutra Sawara me ekao. Kad sam se probudio ugledao sam ga kako spava uz mene, ispruivi se itavim tijelom i apama. Mora biti da se tijekom noi probudio i liui dlaku itav se oistio, jer mu se na krznu nigdje vie nisu mogli uoiti tragovi blata niti su mu dlake bile slijepljene. Oduvijek je imao lijepu dlaku. Malo sam ga mazio, potom mu dao * Sawara znai skua. 253

doruak i promijenio vodu u zdjelici. Poslije sam se odmaknuo od njega i pokuao ga pozvati novim imenom: "Sawara". Nakon treeg pokuaja okrenuo se prema meni i uzvratio malim mijaukom. Bilo je ve vrijeme da zaponem novi dan. Istuirao sam se i izglaao svjee opranu koulju. Potom sam odjenuo pamune hlae i obuo nove tenisice. Nebo je bilo mutno i oblano, ali nije bilo hladno pa sam se odluio za debelu sportsku jaknu umjesto kaputa. Popeo sam se na vlak i siao na postaji Shinjuku. Proao sam pothodnicima i iziao na zapadni izlaz, otiao do malog trga i kao i obino sjeo na klupu.

Ona ena pojavila se malo poslije tri. Nije se zaudila kad me ugledala, a ni ja nisam pokazao da sam iznenaen to je vidim. Na je susret bio sasvim neusiljen. Nismo se pozdravili, kao da smo unaprijed znali da emo se tu sresti. Podignuo sam pogled prema njoj, a ona mi je uzvratila blago napuivi usne. Na sebi je imala lagan pamuni kaputi naranaste boje i usku suknju boje topaza. Na uima je imala male zlatne naunice. Sjela je pokraj mene i iz torbe izvadila kutiju cigareta Virginia Slims, uzela jednu, stavila je u usta i zapalila uskim zlatnim upaljaem. Ali ovaj put nije me ponudila. Nakon to je povukla svega nekoliko dimova, zadubljena u misli, bacila je cigaretu na zemlju kao da provjerava kakva je toga dana sila tee. Potom me potapala po koljenu i rekla mi: "Poite sa mnom", i ustala. Po obiaju, ugasio sam njezinu cigaretu i uinio kako mi je rekla. Podignula je ruku i zaustavila slobodni taksi koji je tuda prolazio i ula u njega. Ja sam sjeo do nje. Nakon to je vozau jasnim glasom rekla adresu u Aoyami, nije vie izustila ni rije dok se taksi probijao kroz prometnu guvu, napredujui prema Aveniji Aoyama. Kroz prozor sam gledao prolazne prizore Tokija. Primijetio sam nekoliko novih nebodera koje nikad prije nisam vidio. ena je iz torbe izvadila notes i u njega neto zapisala malim zlatnim nalivperom. Tu i tamo pogledala bi na sat, koji je takoer bio zlatan i ugraen u zlatnu narukvicu. inilo se da su svi mali predmeti kojima se koristila bili od zlata. Ili su se moda pretvarali u zlato nakon to bi ih ona dotaknula. Povela me u butik na Trgu Omote Sando, gdje su nudili odjevne predmete najpoznatijih svjetskih tvrtki. Tu je za mene izabrala dva odijela od lagane tkanine, jedno sivoplavo i drugo tamnosivo. To nisu bila odijela koja bih mogao nositi u odvjetnikom uredu: ve na prvi pogled bilo je oito da su iznimno skupa. Nije se ni potrudila dati mi bilo kakvo objanjenje, niti sam ga traio. Na pamet mi je palo nekoliko prizora iz takozvanih autorskih filmova koje sam gledao kad sam bio student. Autori tih filmova nisu nudili nikakva objanjenja za ono to se u njima dogaa. U tim su filmovima objanjenja bila nepoeljna jer su njihovi autori smatrali da e tako unititi realistinost filmova koje su snimali. To je nedvojbeno bio oblik razmiljanja, jedan pogled na ivot. Ali kao realnoj, ivoj osobi od krvi i mesa, meni je takav svijet bio udnovato stran. Budui da sam prosjene grae, na odijelima nisu bili potrebni vei prepravci, osim na rukavima sakoa i nogavicama. ena je izabrala tri sveane koulje i tri kravate koje su sjajno pristajale uz koulje i odijela, dva remena i desetak pari arapa. Platila je kreditnom karticom i kazala da sve kupljene stvari dostave na moju kunu adresu. inilo se da je imala veoma jasnu predodbu o tome kako trebam izgledati. Nije potrajalo dok je sve to izabrala. Ja bih vie vremena potroio kupujui obinu gumicu u papirnici, i moram priznati da je njezin ukus u pogledu odjee bio zadivljuju. Boje koulja i uzorci na kravatama za koje se inilo da ih je sasvim sluajno izabrala, zapravo su bili savreno usklaeni, kao da je njihov izbor predstavljao plod dugog i pomnog promiljanja. Osim toga, njene kombinacije odjevnih predmeta uope nisu bile uobiajene. Potom me odvela u prodavaonicu cipela i kupila mi dva para cipela koje su ile uz odijela. Ni za to joj nije trebalo mnogo vremena. Ponovno je platila kreditnom karticom i kazala da kupljeno dostave na moju kunu adresu. Budui da se radilo o samo dva para cipela, inilo mi se da nema potrebe zahtijevati dostavu na kuu, ali to je oito bio njezin uobiajeni pristup kupnji. Hitro izabrati stvari, platiti kreditnom karticom i zatraiti isporuku kupljenog na kunu adresu.

254

Nakon toga smo uli u prodavaonicu runih satova. Ponovio se isti prizor. Dok sam trepnuo okom ve mi je kupila lijep, elegantan sat s remenom od krokodilske koe koji se slagao s bojom odijela. Sat je kotao izmeu pedeset i ezdeset tisua jena. Jeftin plastini sat koji sam imao na ruci oito joj nije bio po volji. Barem za njega nije traila dostavu, umjesto toga je priekala da ga lijepo upakiraju i potom mi ga pruila bez ijedne rijei. Nakon toga smo svratili u frizerski salon. Mjesto me podsjealo na plesnu dvoranu s ulatenim drvenim podom i zidovima prekrivenim zrcalima. Ukupno je bilo petnaest stolica i frizeri su hitro kruili prostorijom drei u rukama kare, elektrine naprave za ianje ili eljeve. Tu i tamo vidjeli su se lonci s ukrasnim biljkama i iz crnih zvunika marke Bose sa stropa dopirao je tih klavirski solo u izvedbi Keitha Jarretta. im smo stigli, pokazali su mi da sjednem i poeli me iati. Vjerojatno je i moj dolazak bio unaprijed dogovoren. Dala je precizne upute mravom frizeru koji ju je, inilo se, dobro poznavao. Dok me iao prema njenim uputama, promatrao je odraz moga lica u zrcalu na isti nain na koji bi gledao ploke pohanog celera koje mu je konobar stavio pod nos i ekao da ih pojede. Imao je lice koje me podsjealo na mladog Solenjicina. ena mu je rekla: "Vratit u se kad budete gotovi", i hitrim koracima izila. Dok me iao, frizer je kazao tek pokoju rije i to samo u vezi sa ianjem. "Ovako nagnite glavu, molit u lijepo", kad mi je trebao oprati kosu. ili, "Oprostite, molit u lijepo" dok je etkom sklanjao odrezanu kosu. Kad bi se tu i tamo naas udaljio, ja bih izvukao ruku ispod zatitnog prekrivaa i opipao biljeg na desnom obrazu. Bilo je to prvi put da sam, osim u zrcalu kod kue, gledao u svoj biljeg. U velikim zidnim zrcalima odraavala su se lica mnogih ljudi ukljuujui i moje. A na mom se licu isticao uoljiv tamnomodri biljeg. Naravno, meni nije izgledao runo a ni odbojno. On je bio dio mene, neto to sam morao prihvatiti. Svako malo sam mogao osjetiti kako ljudi pogledavaju u njegov odraz u zrcalu. Ali u zrcalu su se vidjeli odrazi mnogih ljudi, nisam mogao tono odrediti tko sve gleda u mene. Jednostavno sam osjeao kako su tui pogledi upereni u moj biljeg ianje je potrajalo manje od pola sata. Kosa koju sam pustio da raste od trenutka kad sam prestao raditi za odvjetniki ured, sad je iznova bila kratka i oblikovana. Sjeo sam u jedan od naslonjaa za klijente koji su ekali na red i sluao glazbu i listao asopise dok se ena nije vratila. Uinilo mi se da je veoma zadovoljna mojom novom frizurom. Iz novanika je izvadila novanicu od deset tisua jena, platila i izila sa mnom. Kad smo ve bili na ulici, iznenada je zastala i paljivo me odmjerila od glave do pete kako bi provjerila je li moda to zaboravila. Ja sam na jednak nain promatrao maka. Pogledala je na svoj zlatni sat i uzdahnula. Bilo je gotovo sedam sati. "Hoemo li na veeru?" upitala je. "Jeste li gladni?" Tog jutra pojeo sam kriku tosta i u podne krafnu. "Tako, tako", odgovorio sam. Povela me u oblinji talijanski restoran. inilo se da je i ondje dobro poznaju. Ne postavljajui nam suvina pitanja, konobar nas je odveo za stol u stranjem dijelu lokala. Tren nakon to sam sjeo nasuprot njoj, rekla mi je da izvadim i stavim na stol sve to imam u depovima hlaa. Uinio sam kao to mi je rekla, nita ne pitajui. Imao sam dojam da me napustio osjeaj za stvarnost i da sad luta uokolo. Valjda e mi se vratiti, pomislio sam. U depovima nisam imao nita vano: kljuevi, rupi, novanik. Sve sam te stvari stavio na stol. Promotrila ih je nezainteresirano, podignula novanik i zavirila u nj. U novaniku sam imao oko pet tisua i petsto jena, telefonsku karticu, karticu za podizanje gotovine iz bankomata, propusnicu za bazen i nita vie. Nita osobito da bi to netko poelio onjuiti, pregledati, protresti, umoiti u vodu ili provjeriti na bilo koji drugi nain. Vratila mi je novanik nepromijenjenog izraza lica. "elim da sutra iziete i kupite jedan nov novanik, privjesak za kljueve i desetak depnih rupia", rekla je. "Te stvari moete i sami izabrati. Osim toga, kad ste si posljednji put kupili rublje?" Uzalud sam se pokuao sjetiti. Odgovorio sam joj da se ne sjeam. "Prolo je ve prilino vremena, ali ja sam krajnje pedantna osoba i uistinu pazim na istou, osobito kao mukarac koji ivi sam. Redovito perem svoje rublje..." "Svejedno, elim da kupite desetak pari majica i gaa." 255

Kimnuo sam glavom ne kazavi nita. "Donesite mi te raune, ja u vam ih nadoknaditi. Kupite najkvalitetnije stvari. Osim toga, koulje koje jednom odjenete, odnesite na ienje, ja u platiti njihovo ienje. Dogovoreno?" Opet sam kimnuo glavom. Vlasnik istionice pokraj postaje obradovao bi se da je mogao uti njene rijei. Naas sam se zadubio u svoje misli... i potom se osmjelio postaviti joj krajnje jednostavno pitanje: "Ali zato sve to inite za mene? Kupujete mi novu odjeu, plaate mi frizera i kemijsko ienje?" Nije mi odgovorila. Iz torbe je izvadila kutiju cigareta Virginia Slims i jednu stavila u usta. Odjednom se pojavio visok konobar pravilnih crta, vjetim pokretom kresnuo ibicu i potom joj pripalio cigaretu. Nakon toga nam je donio jelovnik. Ona ga nije ni pogledala, kazavi konobaru da je specijaliteti dana uope ne zanimaju. "Donesite mi salatu i jednu emlju", rekla je, "i bilo koju bijelu ribu. Salatu zainite sa svega nekoliko kapi preljeva i stavite jako malo papra. Donesite mi i au mineralne vode, bez leda." Ne elei se gnjaviti prouavanjem jelovnika, kazao sam konobaru da meni donese isto. Konobar se naklonio i udaljio. Imao sam dojam da mi se osjeaj za stvarnost jo uvijek nije vratio. "To vas pitam iz puke znatielje", rekoh, pokuavajui izvui bilo kakvo objanjenje iz nje. "Ne elim vam spoitavati nakon to ste mi kupili toliko vrijednih stvari. Zato ste uvjereni da se isplati potroiti toliko vremena i novca na mene?" Ni ovaj put mi nije odgovorila. "Jednostavno sam znatieljan", ponovio sam. utjela je. Bila je odve zaokupljena promatranjem ulja na oblinjem zidu da bi mi odgovorila. Slika je vjerojatno prikazivala krajolik nekog talijanskog sela s nekoliko prepoznatljivih borovih kronji i nekoliko cigleno-crvenkastih kua na vrhu breuljka. Sve su kue bile jako male, ali meni su izgledale jako privlano. Pitao sam se kakvi ljudi ive u njima. Vjerojatno najobiniji ljudi koji mirno ive svoje sasvim obine ivote. Nikomu od njih tajanstvena ena ne kupuje odijela, cipele i satove. Nitko od njih ne mora razbijati glavu kako da namakne golemu svotu novca da bi kupio presahnuli bunar. Osjetio sam svojevrsnu zavist prema ljudima koji su ivjeli u tom i takvom svijetu. Da sam mogao, istog bih trena upao u tu sliku. Uao bih u jednu od tih seljakih kua, popio au vina, potom se uvukao u krevet i odmah utonuo u dubok san, ne mislei ni na to. Ubrzo je doao konobar i stavio au mineralne vode ispred ene, a potom i ispred mene. ena je ugasila cigaretu. "Zato me ne pitate neto drugo?" kazala je i otpila gutljaj vode, dok sam razmiljao to bih je mogao pitati. "Je li mladi kojeg sam vidio u uredu u Akasaki va sin?" naposljetku sam upitao. "Jest", odgovorila mi je bez imalo oklijevanja. "Ima li moda smetnje s govorom?" Potvrdno je kimnula glavom. "Nikad nije bio osobito buan, ak ni kao jako malo dijete. Iznenada, u estoj godini ivota, prestao je govoriti. Zapravo, pravilnije je ako kaem da je prestao upotrebljavati svoj glas." "Je li moda postojao neki poseban razlog za to?" Preula je moje pitanje. Poput valjanog odvjetnika, pokuao sam preformulirati pitanje. "Ako ne moe ili ne eli govoriti, kako onda uspijeva obavljati posao?" Blago se namrtila. Shvatila je moje pitanje, ali nije imala namjeru odgovoriti na njega. "Pretpostavljam da ste vi odabrali sve ono to je imao na sebi, od prvog do posljednjeg komada odjee? Kao to ste postupili i sa mnom." "Ne svia mi se kad se ljudi odijevaju na pogrean nain", odgovorila je. "To je neto to jednostavno ne podnosim, iskreno vam govorim. elim da se barem oni koji su mi bliski odijevaju to je mogue bolje. elim da sve na njima izgleda besprijekorno, bez obzira na to mogu li oni to razumjeti ili ne." 256

"Onda vam se vjerojatno moje slijepo crijevo ne bi svidjelo", rekao sam, pokuavajui se naaliti. "Osjeate li moda neke smetnje zbog oblika vaeg slijepog crijeva?" upitala je, gledajui me krajnje ozbiljno. Pokajao sam se to sam uope ita rekao. "Zasad nemam nikakvih problema", rekoh ne bih li je razuvjerio i oraspoloio. "Kazao sam to kao alu." Jo nekoliko trenutaka nastavila me gledati krajnje ozbiljno. Vjerojatno je uistinu razmiljala o mome slijepom crijevu. "Dakle, elim da ljudi oko mene lijepo izgledaju, ak i ako za to moram platiti iz svog depa. Tako stoje stvari. Nemojte se zbog toga brinuti. Neka to bude samo moj problem. Osjeam gotovo tjelesnu odbojnost prema runom odijevanju." "Kao to dobar glazbenik ne moe podnijeti da uje lou svirku?" "Tako nekako." "Kupujete li na isti nain odjeu za sve do kojih vam je stalo?" "ini mi se da se ne ponaam tako. Istinu govorei, oko mene nema toliko mnogo ljudi. Moda mi se ne svia kako se odijevaju, ali ne mogu ba svakome kupovati odjeu, zar ne?" "Naravno, sve ima svoje granice", odgovorio sam. "Upravo tako", sloila se.

Ubrzo je konobar donio nae salate i mi smo ih bez velikog odugovlaenja poeli jesti. Ba kao to je naglasila, salate su bile skoro nezainjene, jedva nekoliko kapi. "Zar me nita drugo ne elite pitati?" upitala je. "elio bih znati kako se zovete", odgovorio sam. "Naime, bilo bi lijepo da znam vae ime pa da ga mogu izgovoriti." Izvjesno vrijeme je nastavila vakati rotkvicu. Iznenada se namrtila kao da je neoekivano zagrizla u neto veoma gorko. "A to e vam moje ime? Neete mi valjda pisati ljubavna pisma? Vjerujte mi, imena su sasvim nevana." "Ali, pretpostavimo da se nalazim iza vas i elim vas pozvati. Kako da to uinim ako ne znam vae ime?" Odloila je vilicu na tanjur i njeno ubrusom obrisala usta. "Shvaam to mi govorite. O tome doista nisam nikad razmiljala. Imate pravo. U takvoj situaciji zbilja ne biste znali kako postupiti." Zadugo je bila zaokupljena razmiljanjem dok sam ja nijemo jeo salatu. "Znai, treba vam neko ime koje biste mogli upotrijebiti u nekoj slinoj situaciji kako biste me mogli pozvati, zar ne?" "Upravo tako." "U tom sluaju, to ne mora biti moje pravo ime, zar ne?" Potvrdno sam kimnuo glavom. "Dakle, bilo kakvo ime... ali koje bi najbolje odgovaralo?" "Neko jednostavno ime, koje se lako pamti i izgovara. Ime neega stvarnog, neega postojeeg, neega to se uistinu moe dotaknuti rukama, vidjeti vlastitim oima. Takvo ime se najlake pamti." "Na primjer?" "Na primjer, ja sam svog maka nazvao Sawara. Zapravo, to ime sam mu tek juer dao." "Sawara", rekla je glasno, kao da se eli uvjeriti kako ta rije zvui naglas izgovorena. Potom, zagledavi se u zaine koji su stajali pred njom. podignula je glavu, pogledala u mene i rekla: "Nutmeg." "Nutmeg?" "Ovog trena mi je palo na pamet. Moete me tako zvati, ako nemate nita protiv." "Ne, ni sluajno. A kako da zovem vaeg sina?" 257

"Cinnamon*." "Perin, kadulja, rumarin, timijan..." rekoh gotovo pjevajui. "Nutmeg Akasaka i Cinnamon Akasaka. Ne zvui loe, to mislite?" Nutmeg Akasaka i Cinnamon Akasaka. Da May Kasahara zna da sam upoznao dvije osobe koje se tako zovu, opet bi se zapanjila. "Vi ste sasvim poandrcali, g. Ptico Navijalico, zato se ne ponete druiti s normalnim ljudima?" Doista, kad bolje promislim, ima ti pravo, ali ipak treba pokuati, pomislio sam. "Prije otprilike godinu dana upoznao sam dvije ene koje se zovu Malta Kano i Kreta Kano. Nakon to sam ih upoznao, svata mi se izdogaalo. Ali sada nema ni jedne ni druge da mi pomognu." Nutmeg je kimnula glavom, ali nije komentirala moje rijei. "Istodobno su nestale, tko zna kamo", dodao sam gotovo jedvaujno. "Poput rose u ljetno jutro. Ili, poput zvijezda u zoru." U tom trenutku prinijela je ustima neto to mi je nalikovalo na cikoriju. Iznenada, kao da se sjetila davno danog obeanja, ispruila je ruku i otpila gutljaj vode. "Vas ipak zanima da doznate neto o novcu koji ste prekjuer primili, zar ne? Ili moda grijeim?" "Tako je. Uistinu me zanima da doznam neto o tome" odgovorio sam. "Uope mi ne smeta da vam to potanko objasnim, ali moglo bi potrajati." "elite rei da nee zavriti do deserta?" "Ni sluajno", odgovorila je Nutmeg Akasaka.

9
Na dnu bunara

eljeznim stubama privrenim o zid sputam se na dno bunara i pipajui u mraku traim bejzbolsku palicu koju redovito ostavljam naslonjenu o zid. To je ista palica koju sam oteo onom ovjeku s kutijom za gitaru i nepromiljeno je odnio svojoj kui. Drei tu staru, izlizanu palicu u tami na dnu bunara, ispunja me osjeaj spokoja. Takoer mi pomae da se priberem. Zbog toga je uvijek ostavljam ondje jer bi mi pri penjanju i sputanju samo smetala. im je napipam, vrsto je zgrabim objema rukama, poput brania koji se sprema za obranu. Potom, okruen potpunim mrakom u kojem se nita ne vidi, pipajui provjeravam kako bih se uvjerio da se nita nije promijenilo. Pozorno oslukujem, duboko udiem punim pluima. Vrhovima tenisica udaram o tlo a palicom lagano udaram o zid oslukujui odjek njegove vrstoe. Sve mi to slui kako bih se smirio. Dno bunara podsjea me na dno dubokog mora. Ondje dolje sve stvari miruju kao da su izloene velikom pritisku i ne mijenjaju se s protokom vremena. Visoko nad mojom glavom vidi se okrugli otvor svjetlosti: to je nebo u predveerje. Gledajui u njega razmiljam o svijetu u predveerje u kojem ljudi ive svoje ivote. Obasjani slabom jesenjom svjetlou vjerojatno hodaju ulicama, odlaze u kupnju, pripremaju veeru, ure na vlak i vraaju se svojim domovima. I misle, ako uope o iemu misle, da su sve te stvari odve jednostavne ili shvatljive da bi o njima razmiljali. Ba kao to sam i ja neko * Nutmeg i Cinnamon, u prijevodu, mukatni orah i cimet. Murakami i u izvornom japanskom tekstu koristi engleske rijei nutmeg i cinnamon i upotrebljava ih kao osobna imena, zbog ega ih je prevoditelj ostavio u njihovom izvornom obliku. 258

vjerovao. Te meni nepoznate osobe uopeno su nazvane "ljudi". I ja sam svojedobno bio jedan od njih. ive jedni s drugima i bez obzira na to koliko to dugo ili kratko trajalo, medu njima se razvija odreena vrsta prisnosti dok ih ta svjetlost obasjava. Ali, ja vie nisam jedan od njih. Oni su ondje gore i hodaju povrinom zemlje, a ja sam na dnu bunara. Prihvaaju druge ljude i zauzvrat su i sami prihvaeni od tih istih ljudi. Ponekad mi se ini da se nikad vie neu uspjeti vratiti u taj svijet, da moda nikad vie neu osjetiti smirenost ljudskog bia koje obasjava ta svjetlost, da moda nikad vie neu drati u naruju mekano tijelo mog maka. Pri toj pomisli osjetim otru bol u prsima, kao da me duboko iznutra neto pritie. Dok vrhom tenisica udaram u meku zemlju na dnu bunara, prizori ivota s povrine zemlje sve se vie udaljavaju. Osjeaj stvarnosti sve je slabiji, ali je zato sveobuhvatna prisnost bunara sve snanija. Dolje je toplo i tiho, a na koi osjeam mekou zemlje. Bol duboko u meni nestaje poput krugova na vodi. To mjesto me prihvaa i ja njega prihvaam. Jae stiem palicu. Zatvaram oi, potom ih iznova otvaram i gledam uvis. Povlaim ue nad svojom glavom kako bih zatvorio poklopac (pametni mladi Cinnamon izradio je za mene sustav kolotura s pomou kojega sada mogu otvoriti ili zatvoriti otvor na bunaru). Mrak je sada potpun. Ulaz u bunar je zatvoren, svjetlost je nestala. Sada se vie ne uje ni povremeno puhanje vjetra. Raskol izmeu "ljudi" i mene sada je konaan. Nemam pri sebi ak ni depnu svjetiljku. Ovo je svojevrstan oblik ispovijedi. elim pokazati "ljudima" da tamu pokuavam prihvatiti u njenoj cjelovitosti. Sjedim na zemlji leima oslonjen na betonski valjak zida i izmeu koljena vrsto drim bejzbolsku palicu, zatvaram oi i oslukujem otkucaje svoga srca. Naravno, nema potrebe da zatvorim oi, mrak je potpun, ali ja ih ipak zatvaram. Zatvaranje oiju ima svoje posebno znaenje kako u mraku tako i na svjetlosti. Nekoliko puta duboko udahnem omoguujui tako tijelu da se navikne na taj dubok, taman, cilindrian prostor. Tu uvijek jednako vonja, a i moja koa reagira na jednak nain na taj osobit zrak. Ovaj je bunar izvjesno vrijeme bio do vrha zatrpan zemljom, ali zrak se u njemu nije promijenio. Vonja na plijesan i vlagu kao i prolog ljeta kad sam se prvi put spustio na njegovo dno. Tu dolje ne postoje godinja doba. ak ni vrijeme ne postoji.

Na sebi imam iste stare tenisice i na ruci plastini sat koje sam nosio i kad sam se prvi put spustio na dno istog bunara. Ba kao i palica, oni mi pomau da se osjeam smireno i spokojno. Premda me obavija mrak, redovito provjeravam jesu li ti predmeti u tijesnom dodiru s mojim tijelom. elim se uvjeriti da se nisam udaljio od samog sebe. Otvorim oi i nakon izvjesnog vremena opet ih zatvorim. To inim kako bih pritisak tame koja je u meni uskladio s tamom koja me okruuje. Vrijeme prolazi. Kao i svaki put, ubrzo vie ne mogu razluiti te dvije vrste tame. Jednog trena nisam vie siguran jesu li mi oi otvorene ili nisu. Biljeg na obrazu sve je topliji. Znam da polako mijenja boju i postaje sve ljubiastiji. U drutvu tih dviju nerazdvojivo pomijeanih tama koncentriram se na biljeg i razmiljam o onoj sobi. Pokuavam se odvojiti od samog sebe, kao to uvijek inim kad sam sa enama. Pokuavam se izvui iz svoga nespretnog tijela koje ui u mraku. Sada samo tek prazna kua, naputen bunar. Pokuavam izai, prijei iz jedne u drugu stvarnost dok se kreu razliitim brzinama, neprestano vrsto drei bejzbolsku palicu. Sada me samo jedan zid razdvaja od one tajanstvene sobe. Morao bih biti kadar proi kroz taj zid. Morao bih to uiniti vlastitom snagom kao i pokretakom silom sveprisutne tame. Ako zadrim dah i usmjerim pribranost, mogu razaznati to je u sobi. Nisam u njoj, ali mogu vidjeti unutra. To je hotelska soba. Soba broj 208. Debeli zastori prekrivaju prozore sobe u kojoj vlada mrak. Tu je i vaza puna cvijea. Sobu proima miris cvijea. Pokraj vrata je velika podna svjetiljka koja iri slabu svjetlost nalik mjeseini u zoru. Napreui oi, poslije odreenog vremena uspijevam razaznati obrise stvari. Kao kad se oi priviknu na tamu u kinodvorani. Na stoliu u sredini sobe nalazi se gotovo puna boca viskija Cutty Sark. Zdjela je puna tek usutih kockica leda (bridovi su im jo otri) i u jednoj ai netko je upravo pripremio viski s ledom. Posluavnik od nehrajueg elika stoji hladan i nepomian na stolu. Ne znam koliko je sati. Moglo bi biti jutro, veer ili gluho doba noi. Ili moda u toj sobi 259

vrijeme uope ne postoji. U dnu sobe jedna ena lei na krevetu. Pri svakom njezinom pokretu ujem ukanje odjee i posteljine. Kad pomakne au zauje se zveckanje leda. Osjeam siuna zrnca cvjetne peludi to lebdi zrakom poput ivih organizama. I najslabiji zvuk oivljava zrnca. Tama se rastvara pred peludi koja tako tamu ini jo guom. ena au s viskijem prinosi ustima, otpija gutljaj koji polako klizi niz njezino grlo, a onda mi eli neto rei. Spavaa soba je u potpunom mraku. Ne vidim nita, osim pomicanja sjena. Ona mi eli neto rei. ekam da progovori. ekam njezine rijei.

Gledam u sobu poput zamiljene ptice koja leti zamiljenim nebom. Uspinjem se jo vie kako bih imao to cjelovitiji pogled i tada se pribrano koncentriram na svaki detalj. Dakako, svaki detalj ima svoje znaenje. Svakom detalju ispitujem oblik, boju i sastav. Izmeu jednog i drugog detalja gotovo uope nema dodirnih toaka. Izgubili su toplinu i kad do toga doe, mogu ih jedino pobrojiti. Ali, to nije vrijedno truda. Ba kao to e trljajui dva kamena ili dva komada drva kad-tad izbiti iskra i zapaliti se vatra. Povezana stvarnost dobiva svoj oblik. Djeluje na jednak nain na koji se monotono ponavljanje jednog sloga priinja besmislenim. Mogu osjetiti rast te slabe veze. U najudaljenijem zakutku mraka "oni" jo nisu primijetili moju prisutnost. Osjeam da oko mene vlada potpuna tiina i da se zid koji me razdvaja polako rastapa i pretvara u elatinu. Suspreem dah. Sada je trenutak! Ali u trenutku kad pridem zidu zauje se snano kucanje, kao da znaju za moje namjere. Netko snano kuca na vrata. To je isti zvuk koji sam uo proli put, otar i odluan kao da netko ekiem zabija avao u zid. Jednak je i nain kucanja. Dva udarca jedan za drugim, stanka, potom jo dva udarca. ujem kako ena uzbueno die. Pelud to lebdi u sobi poinje treperiti a tama lelujati. Isto se ponavlja ba svaki put.

Opet sam u svom tijelu, sjedim na dnu bunara, leima oslonjen o zid i u rukama steem bejzbolsku palicu. Dlanovi su mi vlani od znoja. U rukama poinjem polako osjeati kontakt sa svijetom "s ove strane" na isti nain na koji slika postupno ulazi u fokus. Srce mi mahnito tue. U uima mi i dalje odjekuju prodorni zvuci kucanja na vrata i um kvake koju netko polako okree u mraku. Netko (ili neto) ondje vani otvara vrata i upravo ulazi u sobu, ali u tom trenutku svaka slika nestaje. Zid je opet vrst i ja se nalazim s ove strane. U mraku krajem palice kuckam o zid pred sobom. Isti vrsti, hladni, betonski zid. Okruuje me valjkasti betonski zid bunara. Ovaj put sam zamalo uspio, govorim sebi. Svaki put sve sam blii svom cilju, siguran sam u to. Prije ili poslije uspjet u proi kroz prepreku i ui "unutra". Uvui u se u sobu i bit u spreman kad odjekne kucaj na vratima. Ali, koliko e jo vremena potrajati dok to ostvarim? I koliko mi je jo vremena preostalo? Istodobno se bojim da e mi se to doista dogoditi. Jer tada u se morati suprotstaviti onome to me ondje eka. Ostajem pognut u tami, moram smiriti srce. Moram odvojiti ruke od bejzbolske palice. Treba mi jo malo vremena i snage da ponovno stanem na noge na zemljanom dnu bunara i potom se eljeznim ljestvama popnem na povrinu.

260

10
Napad na zooloki vrt (ili diletantski pokolj)

Nutmeg Akasaka ispriala mi je za dogaaj kad je grupa japanskih vojnika jednog vrueg popodneva u kolovozu 1945. godine pobila tigrove, lavove, vukove i medvjede. To mi je ispripovjedila jasnoom i redoslijedom dokumentarnog filma koji se strogo dri injenica. Nije zalazila u nejasna i dvosmislena mjesta. Pa ipak, osobno nije prisustvovala tom dogaaju. U tom je trenutku bila na palubi trgovakog broda koji je plovio za Japan, a ono to je tada vidjela vlastitim oima bilo je izranjanje amerike podmornice. Zajedno s ostalom djecom i ona je izila na palubu kako bi pobjegla od vlage i vruine koji su ih guili u potpalublju. Stajala je oslonjena o ogradu i uivala u hladnom povjetarcu zagledana u puinu kad je iznenada, poput snovienja, iz mora izronila podmornica. Najprije su se pojavili radio-antena, radar i periskop, potom kupola zapovjednikog mosta, uzburkavi more i podignuvi velike valove i na kraju golem, ogoljen metalni trup, vlaan i svjetlucav, obasjan ljetnim suncem. Premda je zbog njezina oblika i izgleda bilo sasvim jasno da je rije o podmornici, sama pojava podmornice mnogo je vie podsjeala na simbolini predznak neega, ili na neku teko dokuivu metaforu. Podmornica je kratko plovila usporedno s brodom kao da slijedi svoj plijen. Ubrzo su se vrataca na kupoli podmornice podignula i jedan lan posade je iziao na skuenu palubu zapovjednikog mosta. Ubrzo je za njim izilo jo nekoliko ljudi. Svi su se pomicali sporim, tromim pokretima. Sa zapovjednikog mosta asnici su velikim dalekozorima ije bi lee svako malo sijevnule na suncu paljivo promatrali trgovaki brod. Brod je bio pun civila koji su se vraali u Japan, u luku Sasebo. Bile su to veinom supruge i djeca japanskih dunosnika u marionetskoj vladi drave Mandukuo ili visoko rangiranih namjetenika Junomandurijske eljeznice (iji su vlasnici bili Japanci) a koji su se, da bi izbjegli kaos predstojeeg poraza, vraali u domovinu. U usporedbi s uasom koji ih je ekao u sluaju ostanka na kineskom kopnu, rizik od napada na otvorenom moru izgledao im je mnogo manje opasan - barem do trenutka dok se to uistinu ne dogodi. asnici amerike podmornice provjeravali su je li brod naoruan i nije li moda u njegovoj pratnji vojni brod. S neba im nije prijetila ni najmanja opasnost. Okinawa je ve bila pala i Japansko ratno zrakoplovstvo moglo je u najboljem sluaju raunati na jo jedva nekoliko lovakih aviona. Ameri se nisu urili, mogli su ekati. Mornariki doasnik izdao je zapovijed. Ubrzo je jedan od mornara okrenuo velik top u smjeru broda. Druga su dvojica otvorila poklopac na stranjem dijelu palube i poela izvlaiti velike granate. Ostali su spretno rukovali tekom strojnicom koju su postavili na veliko postolje na palubi blizu zapovjednikog mosta. Svi mornari koji su se pripremali za napad nosili su borbene kacige, premda su neki od njih bili goli do pasa a dobar dio u kratkim hlaama. Usmjerivi svoj pogled u njih, Nutmeg je vidjela tetovae na njihovim rukama. Pozorno promatrajui, Nutmeg je mogla zapaziti mnogo toga. Palubni top i jedna teka strojnica predstavljali su jedinu vatrenu mo na podmornici, ali i to je bilo vie nego dovoljno da na dno mora poalje stari trgovaki brod navrat-nanos prepravljen u putniki. Dakako, Amerikanci su na podmornici imali i nekoliko torpeda, ali ih nisu eljeli uludo upotrijebiti. Ta su torpeda uvali za mogue susrete s naoruanim konvojem brodova, uz pretpostavku da je tada u Japanu jo uvijek postojao neki brod. Takve su bile zapovijedi.

261

Nutmeg se drala za ogradu i promatrala kako se duga crna topovska cijev okree prema njoj. Premda je podmornica tek nekoliko trenutaka prije izronila iz mora, na arkom suncu ljeta top na njoj je ve bio suh. Nikad prije a ni poslije nije vidjela takav velik top. Na ulicama Hsin-chinga esto je viala topove koji su pripadali japanskoj vojsci, ali ti se nisu mogli usporediti s velikim topom na palubi podmornice. S amerike podmornice uputili su svjetlosne signale kapetanu broda: Zaustavite brod - potopitemo vas - smjesta evakuirajte sve putnike u amce za spaavanje. Dakako, Nutmeg nije znala itati svjetlosne signale, ali, sjeajui se tog dogaaja, sa sigurnou je mogla rei da su upravo to znaili. Na brodu koji je u kaosu rata i po vojnoj zapovijedi na brzu ruku pretvoren od trgovakog u putniki nije bilo dovoljno amaca za spaavanje. Zapravo su postojala samo dva mala amca za vie od pet stotina putnika i lanova posade. Ali i pojasa za spaavanje bilo je tek nekoliko. vrsto se rukama drei za ogradu, Nutmeg je zapanjeno zurila u izduljeni oblik podmornice. Izgledala je tek proizvedena, nigdje na itavom trupu nije se vidjela ni najmanja mrlja hre. Vidjela je bijelom bojom ispisane brojke na kupoli zapovjednikog mosta i radar koji se okretao. Vidjela je i sjedokosog asnika sa sunanim naoalama. "Ova podmornica nas je s dna mora dola pobiti", pomislila je. Ali, bio je rat i za ljude koji znaju razmiljati, u tome nije bilo niega udnog. Usred rata to se moe dogoditi bilo kada i bilo kome. Svi su mislili da je rat glavni krivac za sve. Ali, to nije istina, rat je samo jedna od mogunosti. Premda se nalazila pred podmornicom i golemim topom, Nutmeg se nije bojala. Majka joj je neto dovikivala, ali nije ula njezine rijei. Osjetila je da je netko pokuava odvui od ograde. Ali, ona se s obje ruke vrsto drala za ogradu. amor glasova, povici i vika oko nje postupno su se udaljili, kao da je netko stiao zvuk na radiju. Ba je udno to joj se toliko spava, pomislila je. Zatvorila je oi i izgubila svijest.

Idueg trena Nutmeg je promatrala japanske vojnike kako se kreu prostranim zoolokim vrtom i ubijaju sve ivotinje koje bi mogle biti opasne za graane. Zapovjednik je izdao zapovijed i nekoliko je vojnika iz zastarjelih puaka kalibra 38 ustrijelilo jednog tigra. Nebo je bilo ljetnje plavo a mahnito cvranje cvraka irilo se s okolnih stabala poput iznenadnog pljuska. Vojnici nisu razgovarali meu sobom. Krv je nestala s njihovih preplanulih lica pa su nalikovali na beskrvne votane figure. Svega nekoliko dana poslije, najvie tjedan, veina stoera sovjetske dalekoistone vojske stigla je u Hsin-ching. Nitko vie nije mogao zaustaviti njihovo napredovanje. Neko elitne, brojne i sjajno naoruane postrojbe japanske Kwantunke armije s vremenom su oslabljene i rascjepkane stalnim upuivanjima na sve iru junu frontu. Sada je veina vojnika i opreme leala na dnu mora ili trunula u bespuima dungli. Nije vie bilo ni tenkova ni protutenkovskog oruja. Gotovo svi kamioni za prijevoz trupa bili su neupotrebljivi ili u kvaru, a dostava rezervnih dijelova ve je odavno bila prekinuta. Dakako, ponovnom opom mobilizacijom se mogao prikupiti vei broj ljudi, ali u skladitima nije vie bilo dovoljno puaka da se svi naoruaju, ak ni zastarjelih modela. Nedostajalo je i streljivo. Tako je slavna Kwantunka armija, koja je stajala "na braniku Sjevera", sada bila tek tigar od papira. Mone sovjetske tenkovske jedinice i druga mehanizacija koji su porazili Trei Reich, bili su gotovo svi eljeznikim transportom prebaeni na frontu na Dalekom istoku. Bili su dobro naoruani i moral vojnika bio na zavidnoj razini. Pad marionetske drave Mandukuo bio je neizbjean. Svi su bili svjesni toga, a prije svih oni iz Glavnog stoera Kwantunke armije. Zato i jesu evakuirali veinu preostalih trupa i uputili ih prema obali preputajui sovjetskoj sili na milost i nemilost male pogranine garnizone i civilno stanovnitvo. Mnoge nenaoruane seljake pobile su sovjetske trupe, koje su napredovale brzinom koja im nije doputala da se brinu o zarobljenicima. Mnoge ene radije su se odluile ubiti nego biti silovane. Pogranini garnizoni sklanjali su se i skrivali u betonske bunkere, takozvane "neosvojive utvrde" i pri tome pruali estok otpor, ali budui da ve dugo nisu dobivali nikakvu pomo iz pozadine, gotovo svi su izginuli u sukobima s nadmonim sovjetskim snagama. Generali iz Glavnog 262

stoera i drugi visoki asnici premjeteni su "po zapovijedi" u novi glavni stoer u Tong Huu, u blizini korejske granice, a marionetski car Henry Pu Yi i njegova obitelj na brzinu su pokupili pokretnu imovinu i iz glavnog grada pobjegli privatnim vlakom. Veina kineskih vojnika koji su tada unovaeni u vojsku marionetske tvorevine Mandukua kako bi branili glavni grad dezertirala je im su uli da im se sovjetske trupe pribliavaju, ili su organizirali pobune i ustrijelili nadreene im japanske asnike. Razumljivo je to nisu eljeli rtvovati svoje ivote za Japan borei se protiv toliko nadmonih sovjetskih snaga. Posljedica svih tih meusobno povezanih dogaaja bila je ta to su glavni grad Mandukua, "novu prijestolnicu Hsin-ching" koju su japanske vlasti izgradile usred pustinje, u trenutku kad je zatajila politika svi napustili. Da bi izbjegli nerede i nepotrebno prolijevanje krvi, visoki kineski dunosnici u vladi Mandukua zalagali su se da se Hsin-ching proglasi otvorenim gradom i preda bez borbe, ali su generali u stoeru Kwantunke armije to odbili. Vojnici rasporeeni u zooloki vrt ve su se bili pomirili sa sudbinom. Vjerovali su da e za nekoliko dana poginuti borei se protiv sovjetskih trupa (zapravo su bili razoruani i poslani u rudnike ugljena u Sibir, gdje su trojica umrla). Mogli su se jedino nadati da nee umrijeti u velikim mukama. Nitko od njih nije elio izgubiti ivot pod gusjenicama tenka ili iv izgorjeti od bacaa vatre u nekom rovu, ili sporo i u mukama umirati s metkom u trbuhu. Radije hitac u glavu ili srce. Ali, prvo su morali pobiti ivotinje u zoolokom vrtu. Kad god je to bilo izvodljivo, ivotinje su trebali otrovati za to predvienim otrovom kako bi utedjeli ono malo streljiva to im je preostalo. Takvu zapovijed dobio je mlad porunik kome je nadreeni asnik povjerio tu operaciju, kazavi mu da je zoolokom vrtu ve isporuena dovoljna koliina otrova. Porunik je sa sobom poveo osam ljudi pod punom ratnom opremom. Zooloki vrt nalazio se na dvadesetak minuta hoda od Glavnog stoera. Vrata zoolokog vrta bila su zatvorena za posjetitelje jo od poetka sovjetske invazije, a dva straara s bajunetama na pukama straarila su na ulazu. Porunik im je pokazao zapovijed i uveo svoje vojnike. Upravitelj zoolokog vrta potvrdio mu je da je dobio upute od vojske u kojima je bilo naznaeno da u sluaju krajnje nude otrovom usmrti najopasnije ivotinje, ali da otrov namijenjen u te svrhe oni nikad nisu primili. uvi tu informaciju porunik se sasvim zbunio. Do tada je radio kao raunovoa u raunovodstvu Glavnog stoera i prije nego to su ga odvukli od pisaeg stola zbog novopovjerenog mu zadatka, nikada nije zapovijedao jednim jedinim vojnikom, kamoli odredom vojnika. Da bi pronaao pitolj koji godinama nije upotrebljavao, morao je pretraiti sve ladice u uredu, a kad ga je naposljetku uspio pronai nije vie bio siguran moe li uope opaliti iz njega. "Tako vam je to s birokracijom, gospodine porunie", obratio mu se upravitelj zoolokog vrta s izrazom aljenja na licu. "Kad su nam neke stvari nuno potrebne, nikad ih nema." Kada je na upraviteljev poziv u ured doao glavni veterinar zoolokog vrta, on im je objasnio da zoolokom vrtu zalihe otrova jo odavno nedostaju, kao i da je koliina otrova koja im je preostala toliko mala da njome vjerojatno ne bi uspjeli usmrtiti ak ni jednog jedinog konja. Veterinar je bio visok, zgodan mukarac u kasnim tridesetima, pravilnih crta, a na desnom obrazu imao je tamnomodar biljeg, veliine i oblika ruke novoroeneta. Vjerojatno ga ima jo od roenja, pomislio je porunik. Iz upraviteljeva ureda nazvao je Glavni stoer elei od nadreenih zatraiti daljnje upute. Ali Glavni stoer Kwantunke armije tada je bio u rasulu. Naime, sovjetska vojska je nekoliko dana poslije prela granicu i veina visokih asnika ve je bila pobjegla. Oni koji su ostali, imali su pune ruke posla spaljujui gomile vanih dokumenata ili nadgledajui preostale trupe koje su na rubnim podrujima grada kopale protutenkovske rovove. Bojnik koji je poruniku izdao zapovijed o likvidaciji ivotinja u zoolokom vrtu nestao je u nepoznatom smjeru. Porunik nije znao komu bi se mogao obratiti za potrebnu koliinu otrova. Njegov telefonski poziv prebacivali su iz ureda u ured dok mu se naposljetku nije javio sanitetski pukovnik: "Budalo jedna! itava je zemlja u rasulu, a ti me gnjavi kojekakvim glupostima! Koga jo briga za zooloki vrt!" 263

"Koji glupan" uo ga je kako urla. "itava zemlja samo to ne propadne, a ti nema pametnijeg posla nego mi dodijavati sa zoolokim vrtom. Ba me briga za to! Ja o tome nita ne znam!" Doista, ba me briga, pomislio je porunik. Pokunjeno je spustio slualicu i odluio odustati od potrage za otrovom. Pred njim su sada stajale dvije mogunosti. Jedna je bila da odustane od ubijanja ivotinja i druga, da upotrijebi streljivo za njihovo usmrivanje. Oba su rjeenja bila u suprotnosti sa zapovijedi koju je dobio, ali na kraju se ipak opredijelio za drugu mogunost. Moglo se dogoditi da poslije bude kanjen zbog troenja dragocjenog streljiva, ali barem e zadatak "likvidacije" najopasnijih ivotinja izvriti. U suprotnom, odlui li ivotinje potedjeti, mogli bi ga izvesti pred prijeki sud zbog neposluha. Istina, bilo je malo vjerojatno da u potpunom ratnom rasulu i dalje postoji prijeki sud, ali zapovijedi su ipak zapovijedi. I sve dok slubeno postoji vojska, zapovijedi se moraju izvravati. Da je po mome, najradije bih potedio sve ivotinje, iskreno je razmiljao porunik. Ali ve se pojavila nestaica hrane, a situacija e se s vremenom jo vie pogorati i ivotinje e uginuti od gladi. Moda je ak i za same ivotinje humanije rjeenje brza smrt, metak u glavu. Ako se kojim sluajem izgladnjele zvijeri razbjee po gradskim ulicama usred silovitih borbi ili zranih napada, dogodit e se jo vea tragedija. Upravitelj je sastavio popis ivotinja koje su trebale biti usmrene u sluaju iznenadne opasnosti, kao i nacrt zoolokog vrta. Veterinar s biljegom na obrazu i dva kineska radnika trebala su pomagati odredu vojnika kojemu je povjereno izvrenje zadatka. Porunik je letimice pogledao popis i zakljuio da je krai nego to je mislio. No na popisu su se nalazila i dva indijska slona. Zar i slonove, pomislio je namrtivi se. Kako uope treba pristupiti slonovima?

S nacrtom zoolokog vrta u rukama, odluio je da najprije ubiju tigrove. Slonove e svakako ostaviti za kraj. Na ploici na kavezu pisalo je da su ta dva tigra uhvaena u Manduriji, u gorju Khinganu. Porunik je odredio da dvije grupe po etiri vojnika usmrte ta dva tigra i kazao im neka ciljaju ravno u srce, premda ni sam nije znao gdje se tono nalazi srce u tigra. Kad su osmorica vojnika u cijev svojih puaka istovremeno stavili po jedan metak, zloslutni metalni odjek u trenu je promijenio ugoaj u itavom zoolokom vrtu. Na taj zvuk tigrovi su naglo ustali i pogledali u vojnike s druge strane reetaka i poeli snano rikati. Za svaki sluaj, porunik je izvukao svoj automatski pitolj i otkoio ga. Nakaljao se pokuavajui samog sebe uvjeriti kako se takve stvari stalno dogaaju. Vojnici su kleknuli jednom nogom oslanjajui se drugom o zemlju, paljivo naciljali i na porunikovu zapovijed povukli okidae na pukama. Pri trzaju oruja kundak je svakoga snano udario u rame. Istovremeno ispaljeni hici odjekivali su opustjelim zoolokim vrtom odbijajui se od zgrade do zgrade, od zida do zida, prelazei preko vodenih povrina, zabijajui se poput zloslutne grmljavine u srca svih koji su ih uli. Sve ivotinje su naulile ui i pozorno oslukivale. ak su i cvrci prestali cvrati. Dugo nakon to je jeka pucnjeva iezla, posvuda je zavladala grobna tiina. Kao da ih je nevidljivom toljagom snano po glavama tresnuo nevidljiv gorostas, tigrovi su usred pokreta naas zastali u zraku i potom se sruili na pod kaveza tresui se i drui u samrtnom hropcu dok im je krv curila iz usta. Vojnici ih nisu uspjeli ubiti prvim hicem jer su tigrovi bili odve uznemireni i kruili kavezom. Porunik je hladnim glasom jo jednom izdao zapovijed. Vojnici su izbacili ahure ispaljenih metaka, ubacili nove i ponovno naciljali i povukli okidae. Porunik je jednom od vojnika kazao da ue u kavez i provjeri jesu li obje ivotinje mrtve. Tigrovi su leali nepomini, zatvorenih oiju i doista se inilo da su mrtvi. Veterinar je otkljuao vrata kaveza i vojnik (dvadesetogodinjak), tresui se od straha, uao je unutra drei pred sobom bajunet nataknut na puku. Nije ostavljao dojam hrabrosti, ali nitko mu se nije ni pomislio narugati. Lagano je vrhom izme udario jednog tigra u bedro. Zvijer je leala nepokretna. Udario je malo jae na isto mjesto. Tigar je oito bio mrtav. I drugi tigar, zapravo enka, jednako je leao nepokretan. Mladi vojnik nije nikada bio u zoolokom vrtu i prvi je put stajao pred pravim tigrom. Moda ba zbog toga nije mogao shvatiti da su upravo ubili 264

tren prije dva jo iva tigra. Imao je osjeaj da su ga doveli na mjesto koje nema nikakve veze s njime te da je bio prisiljen uiniti neto to nije elio. Stojei u lokvi tamnocrvene krvi, zurio je u beivotna tijela tigrova koji su mu sada izgledali mnogo vei nego kada su bili ivi. Betonskim podom kaveza irio se snaan vonj mokrae velikih maaka, sada izmijean s mirisom jo tople krvi koja je i dalje curila iz rana na njihovim nepokretnim tijelima. Puka koju je drao u rukama vojniku se odjednom uinila teka i hladna. elio ju je odbaciti, sagnuti se i povratiti nasred kaveza. Osjetio bi olakanje da moe povratiti. Dakako, nije smio ni pomisliti da uini takvo to jer bi ga zapovjednik strogo kaznio. (Naravno, taj vojnik nije mogao znati da e sedamnaest mjeseci poslije poginuti kad ga je sovjetski uvar u rudniku ugljena u blizini Irkutska snano udario lopatom smrskavi mu lubanju.) Nadlanicom je obrisao znoj s ela. Kaciga na glavi nepodnoljivo ga je pritiskala. Cvrci su jedan po jedan ponovno poeli cvrati. I ptice su ubrzo opet zapjevale. Njihovo glasanje bilo je vrlo neobino, podsjealo je na navijanje opruga. Kada je imao dvanaest godina, vojnik je zajedno s ostalim lanovima obitelji napustio planinsko selo na Hokkaidu. Preselili su se u pogranino selo u podruju Bei'anu, u Kini, i on je pomagao roditeljima u poslovima u polju sve dok godinu dana prije nije pozvan u vojsku. Stoga je dobro poznavao sve vrste ptica u Manduriji. Ali takav pjev jo nikad nije uo. Moda je u pitanju neka egzotina vrsta ptice koja se glasala iz nekog kaveza u drugom dijelu zoolokog vrta? Ipak mu se uinilo da zvuk dolazi iz kronje oblinjeg stabla. Okrenuo se i pogledao prema mjestu s kojeg je zauo glasanje ali pticu nije uspio vidjeti. Velik brijest irio je svoju raskonu sjenu po zemlji. Pogledao je u porunika oekujui daljnje zapovijedi. Porunik je kimnuo glavom stavljajui mu tako na znanje da moe izai iz kaveza, i potom ponovno rairio nacrt zoolokog vrta. S tigrovima su zavrili. Sada su na redu bili leopardi. Potom vjerojatno stepski vukovi. Pa medvjedi. Slonovi mogu priekati dok dou na red, pomislio je porunik. Bilo je strano vrue. Kazao je vojnicima da se zakratko odmore i popiju malo vode. Svi su vojnici imali uture s vodom. Nakon to su objesili puke o ramena i poredali se u kolonu, u tiini su se zaputili prema kavezu s leopardima. Visoko u kronji nepoznata je ptica nastavila navijati opruge. Prsa i lea na vojnikim kouljama kratkih rukava bila su vlana od znoja. Dok je odred vojnika pod punom ratnom opremom kretao na novi zadatak, opustjelim zoolokim vrtom irila se buka kojekakvih upljih metalnih predmeta. Drei se za reetke svojih kaveza, majmuni su uzbueno dreali aljui tako upozorenje ostalim ivotinjama u zoolokom vrtu. I druge su im se ivotinje pridruile, svaka na svoj osobit nain. Vukovi su snano i dugo zavijali a ptice mahnito leprale krilima. Nekoliko oblaka, koji su izgledom podsjeali na stisnutu aku, iznenada se pojavilo i zaklonilo sunce. Tog popodneva u kolovozu svi su razmiljali o smrti, i ljudi i ivotinje. Tog dana ljudi su ubijali ivotinje, a moda e ve sutra te iste ljude ubijati sovjetski vojnici.

Redovito smo sjedili jedno drugom suelice, za istim stolom, u istom restoranu i razgovarali. Ona je oito bila stalna goa. I svaki put je ona platila raun. Stranji dio restorana bio je podijeljen na nekoliko separea odvojenih tankim zidnim pregradama, pa se razgovor koji je netko vodio za jednim stolom nije mogao uti za susjednim. Tu su primali samo odreene goste, koji su mogli na miru razgovarati sve do zatvaranja lokala, ne bojei se da e ih bilo tko uznemiriti, ukljuujui ak konobare, koji su bili veoma diskretni i prilazili stolu samo da donesu narueno pie ili jelo. Ona bi svaki put naruila bocu burgundca i to uvijek iste berbe. I svaki put ostavila bi nepopijenu polovicu boce. "Ptica koja navija oprugu?" upitao sam je podignuvi pogled s jela. "Ptica koja navija oprugu?" ponovila je Nutmeg moje pitanje lagano napuivi usne. "Ne razumijem to elite rei. O emu govorite?" "Niste li maloprije spomenuli pticu koja navija oprugu?" Nutmeg je blago odmahnula glavom. "Ne sjeam se. Ne ini mi se da sam spomenula ikakvu pticu." Odluio sam se praviti lud i ne postavljati daljnja pitanja. Bio je to njezin uobiajeni nain govora. Nisam je pitao ni za biljeg. 265

"Znai li to da ste roeni u Manduriji?" upitao sam. Opet je odmahnula glavom. "Ne, roena sam u Yokohami, gdje je moj otac predavao na veterinarskom fakultetu. Roditelji su me odveli u Manduriju kad su mi bile tri godine. Kad je moj otac doznao da u Hsin-chingu, u zoolokom vrtu koji je upravo tada bio u izgradnji, gradski oci imaju namjeru zaposliti nekoga iz Japana, ponudio im se kao veterinar za divlje ivotinje. Moja majka nije eljela napustiti sreen i miran ivot kakav su imali u Japanu i preseliti se u to zabaeno mjesto, ali oito je moj otac bio uporan. Moda se elio dokazati u drugoj, mnogo veoj zemlji, i to na poslu koji je jako volio. Ja sam tada bila jo mala pa mi je bilo sasvim svejedno gdje se igram, premda mi se ivot u zoolokom vrtu jako sviao. Moj je otac uvijek vonjao po ivotinjama. Raznoliki mirisi raznih ivotinja stopili bi se u jedan, ali svaki dan je taj vonj bio drugaiji. Kad bi se vratio kui posjeo bi me sebi u krilo i ja bih ga s velikim oduevljenjem njuila. Ali s ratom su se okolnosti promijenile, iz dana u dan bilo je sve opasnije i otac je odluio da se majka i ja to prije vratimo u Japan. Na put smo krenule zajedno s mnotvom drugih ljudi. Najprije smo vlakom iz Hsin-chinga otile u Koreju, gdje nas je ekao brod kojim smo se trebale vratiti u Japan. Moj je otac ostao sam u zoolokom vrtu i posljednji put sam ga vidjela kad smo se rastali na kolodvoru u Hsin-chingu. Mahao nam je. Izvirila sam kroz prozor vagona i pogledom ga pratila kako postaje sve manji dok se nije izgubio meu gomilom na peronu. Nitko ne zna to je s njim bilo. Moda su ga zarobile sovjetske jedinice i kao ratnog zarobljenika poslale u Sibir na prinudni rad, gdje je zajedno s mnogim drugim Japancima vjerojatno umro. Bojim se da je pokopan bez ikakve oznake koja bi oznaivala njegov grob. Jo i danas se odlino sjeam svakog detalja iz zoolokog vrta u Hsin--chingu. Mogu si doarati svaku pojedinu stazu, svaku pojedinu ivotinju. ivjeli smo u slubenoj zgradi u sklopu vrta i svi koji su tu radili poznavali su me i doputali mi da se igram i zalazim gdje god sam htjela, ak i kad je praznicima zooloki vrt bio zatvoren." Nutmeg je zatvorila oi i ponovno oivljavala uspomene. Ne govorei nita, ekao sam da nastavi s priom. "Ipak, uope nisam sigurna je li zooloki vrt izgledao ba tako kako ga se ja sjeam. Ni sama ne znam kako da to objasnim. Ponekad mi se ini da je moje sjeanje odve ivopisno. I to vie razmiljam o tome, sve slabije mogu prosuditi koliko je taj osjeaj ivopisnosti doista stvaran a koliko je plod moje mate. Ponekad imam osjeaj da sam zalutala u labirint. Jeste li vi moda ikad imali takav osjeaj ?" Kimnuo sam glavom. "Postoji li jo uvijek taj zooloki vrt u Hsin-chingu?" upitao sam. "I sama se to pitam..." odgovorila je Nutmeg dodirnuvi kraj svoje naunice. "ula sam da je zatvoren odmah poslije rata, ali ne znam to je poslije s njim bilo."

Nutmeg Akasaka dugo je bila jedina osoba na svijetu s kojom sam mogao razgovarati. Nali bismo se jednom ili dva puta tjedno i avrljali sjedei jedno naspram drugoga za stolom spomenutog restorana. Nakon nekoliko takvih susreta otkrio sam da zna veoma paljivo sluati sugovornika. Brzo je shvaala i vjeto razgovarala postavljajui umjesna pitanja ili dajui spretne odgovore. Kako je ne bih ni na koji nain uzrujao ili oneraspoloio, kad god bismo se sreli trudio sam se biti to skladnije i elegantnije odjeven. Odjenuo bih koulju netom donesenu iz istionice, stavio odgovarajuu kravatu i obuo tek ulatene cipele. Prva stvar koju bi uinila nakon to bismo se sreli, bila je da me ispitivaki odmjeri od glave do pete, pogledom kojim ef kuhinje odabire povre. Ako joj se neto na meni ne bi svidjelo, smjesta bi me povela u prodavaonicu i izabrala odgovarajui komad odjee i platila. Ako je ikako bilo mogue, zatraila bi da se smjesta presvuem. Kad bi na red dola odjea, prihvaala je jedino savrenstvo.

266

Odjednom se moja odjea poela sve vie gomilati. Nova odijela, jakne, koulje, polako su zauzimali prostor u ormaru koji je neko koristila Kumiko. Kad se ormar napunio, izvadio sam svu njezinu odjeu, stavio je u nekoliko velikih kartonskih kutija zajedno s kuglicama naftalina i strpao u ugraeni ormar u predsoblju. Znao sam da bi se, ako se ikad vrati, zapanjila zbog promjene koja se dogodila tijekom njezine odsutnosti. Trebalo mi je mnogo vremena da Nutmeg objasnim sve ono to se ticalo Kumiko - da je moram spasiti i vratiti u svoj ivot. Zagledala se u mene nekoliko trenutaka, naslonivi bradu na dlan. "Odakle je to elite izbaviti? Ima li to mjesto ime?" Pokuao sam pronai prikladne rijei, ali nisam ih uspio pronai. Ni u zraku, ni pod zemljom a ni ispod stola. "Iz nekog dalekog mjesta", odgovorio sam. Nutmeg se osmjehnula. "Podsjea na radnju arobne frule. Znate, na onu Mozartovu operu? Znate li o emu se radi? S pomou arobne frule i arobnih zvonia moraju spasiti princezu koja je zatoena u dalekom dvorcu. Ba mi se svia ta opera, gledala sam je bezbroj puta. Pojedine stihove znam napamet: 'To sam ja, Papageno, najslavniji pticolovac u itavoj zemlji.' Niste je nikada gledali?" Opet sam odmahnuo glavom. Ne, nisam je gledao. "U toj operi, princa i pticolovca Papagena troje djece na oblaku vodi do dvorca. Zapravo je rije o borbi izmeu zemlje svjetla i zemlje tame. Zemlja tame pokuava preoteti princezu od zemlje svjetla. Ali negdje usred opere, glavni likovi ne mogu vie sa sigurnou rei koja od tih dviju strana ima pravo. Tko je zatoen, a tko nije. Naravno, na kraju princ osvaja princezu, Papageno osvaja Papagenu i zlikovci zavravaju u paklu..." kazala je Nutmeg i vrhom prsta lagano prela po rubu ae. "Ali, vi sada nemate ni pticolovca, ni arobnu frulu a ni arobne zvonie." "Ali zato imam bunar", rekoh. "Ako ga uspijete dobiti", odgovorila je Nutmeg blago se osmjehujui kao da iri lijep rubac, "ipak svaka stvar ima svoju cijenu."

Kad bih se umorio od prianja ili kad vie nisam znao kako nastaviti ono to sam joj pripovijedao, Nutmeg bi me zamijenila govorei mi o svojoj prolosti. Njezine su prie esto bile mnogo due i zamrenije od mojih. Za razliku od mene, govorila je nepovezano, skaui s teme na temu, kako bi je trenutani osjeaji poveli. Mijenjala je redoslijed dogaaja ne pruajui objanjenja, odjednom bi poela govoriti o nekome koga do tada nije nikad spomenula. Da bih shvatio o kojem razdoblju svoga ivota u tom trenutku govori, morao sam je krajnje paljivo pratiti i izvoditi zakljuke, ali ponekad ni to nije bilo dovoljno. Osim toga, o svemu je pripovijedala kao da je to vidjela vlastitim oima, ak i onda kad tome uope nije prisustvovala.

Poubijali su leoparde. Poubijali su vukove. Poubijali su medvjede. Najdue im je trebalo da dokraje dva medvjeda. I nakon to su u njih sasuli desetke metaka, dvije goleme ivotinje i dalje su se svom estinom bacale na reetke kaveza, mumlajui na vojnike i pokazujui zube derae. Za razliku od velikih maaka koje su sudbinu prihvatile mnogo pomirljivije, medvjedi nisu htjeli prihvatiti injenicu da ih ele ubiti. (Ili se barem tako inilo.) Moda je upravo zbog toga potrajalo dok se medvjedi nisu potpuno predali i ispustili posljednji dah. Kad su naposljetku medvjedi prestali pokazivati znakove ivota, vojnici su bili toliko iscrpljeni da su doslovce posjedali gdje su se nalazili. Porunik je vratio pitolj u futrolu i kapom obrisao znoj koji mu je curio s obrva. U dubokoj tiini koja je zavladala, nekoliko vojnika glasno je pljunulo na zemlju osjeajui dubok stid. ahure ispaljenih metaka leale su oko njihovih nogu poput opuaka. U uima su im i dalje odjekivali zvuci pucnjave. Mladi novak kojeg e 267

sedamnaest mjeseci poslije ubiti sovjetski vojnik u rudniku ugljena u Irkutsku, nekoliko je puta duboko udahnuo izbjegavajui pogledati u nepokretna tijela medvjeda. Oajniki je pokuavao suzbiti nagon za povraanjem. Na kraju su slonovi ipak bili poteeni. Kad su se vojnici nali pred slonovima, shvatili su da su ivotinje odve velike. Puke koje su uperili u slonove podsjeale su na djeje igrake. Nakon kraeg razmiljanja, porunik je odluio odustati od ubijanja slonova. Doznavi za njegovu odluku, vojnici su uzdahnuli s olakanjem. udno, premda ne i sasvim razumljivo, svi su dijelili isto miljenje: radije bi ubijali ljude na bojnom polju, makar i uz rizik da izgube vlastiti ivot, nego ivotinje u kavezu. Trupla ubijenih ivotinja kineski su radnici iznijeli iz kaveza, utovarili na teretna kola i prevezli u prazno skladite. Tijela razliitih veliina i oblika bila su poloena na tlo jedno kraj drugog. Nakon to se osobno uvjerio da je zadatak dokraja obavljen, porunik se vratio u upraviteljev ured i dao mu na potpis odreene dokumente. Potom su se vojnici postrojili u kolonu i otili na isti nain na koji su doli. Kineski radnici upotrijebili su snane mrkove kako bi s podova kaveza isprali usirenu krv i etkama sastrugali komadie mesa ili koe koji su se zalijepili za zid. Nakon to su i to zavrili, upitali su veterinara s biljegom na obrazu to namjerava s tijelima ivotinja. Veterinar doista nije znao to bi im odgovorio. Kad bi u normalnim okolnostima ivotinja uginula pozvali bi radnika strvinarnice, koji bi se za to pobrinuo. No u situaciji u kojoj je predstojala krvava borba za prijestolnicu i s ljudima koji su mahnito naputali grad, bilo je smijeno i pomisliti da je dovoljan jedan telefonski poziv da netko trkom dode i pobrine se za trupla. Ali ljeto je bilo u jeku i tijela e se ubrzo poeti raspadati. Rojevi muha ve su se poeli okupljati. Najpametnije bi bilo iskopati velike rupe u koje bi mogli zakopati sve ivotinje, ali bilo je jasno da se u novonastaloj situaciji i s raspoloivom mehanizacijom ne mogu iskopati dovoljno velike jame. Kineski radnici su se dosjetili i obratili se veterinaru: "Doktore, ako nam dopustite da iznesemo itava tijela, mi emo se pobrinuti za sve pobijene ivotinje. Imamo mnogo prijatelja koji su nam voljni pomoi. Iznijet emo trupla izvan grada i rijeiti ih se. Vi neete imati nikakvih problema. Zauzvrat elimo kou i meso tih ivotinja. Osobito medvjede, njihovo je meso veoma traeno. Pojedini dijelovi medvjeda i tigrova mogu se upotrijebiti za dobivanje odredenih lijekova koji su skupocjeni. Sada je prekasno, ali bilo bi bolje da su vojnici ivotinjama pucali samo u glavu, tada bi koe mnogo vie vrijedile. Ti vojnici su pravi diletanti! Da ste nama od poetka povjerili itav posao, mi bismo sve obavili mnogo bolje." Veterinar je prihvatio njihov prijedlog. Nije imao drugog izbora. Na kraju krajeva, to je bila njihova zemlja. Ubrzo je dolo desetak Kineza s praznim dvokolicama. Iz skladita su izvukli mrtve ivotinje, podignuli ih na dvokolice, privrstili konopom prekrili rogoinom. Za sve to vrijeme jedva su progovorili pokoju rije Njihova su lica bila sasvim bezizraajna. Kad su zavrili s utovarom ivo tinja, otili su vukui dvokolice. Stare dvokolice jezivo su kripale pod teretom mrtvih ivotinja. Tako se tog toplog popodneva okonao pokolj ivotinja iz zoolokog vrta, pokolj koji su kineski radnici nazvali diletantskim krvoproliem. Nakon svega je ostalo tek nekoliko dobro oienih praznih kaveza. I dalje razdraeni i vidno uzbueni, majmuni su se nastavili glasati svojim nerazumljivim jezikom. Jazavci su uzbueno trkarali uskim kavezom. Ptice su mahnito udarale krilima iz kojih je ispadalo perje. I cvrci su pomamno cvrali.

Nakon to su izvrili zapovijed i usmrtili odreene ivotinje, vojnici su se vratili u vojarnu. Kad su i dva posljednja kineska radnika odvukla dvokolice natovarene tijelima mrtvih ivotinja, zooloki vrt odjednom se doimao praznim poput velike kue u kojoj vie nema ni komada pokustva. Veterinar je sjeo na rub fontane u kojoj nije bilo vode i zagledao se u otre, bijele oblake na nebeskom plavetnilu. Oslukivao je cvranje cvraka. Ptica navijalica nije se vie nijednom oglasila, ali veterinar je ionako bio zaokupljen drugim mislima. On zapravo nije ni znao da takva ptica postoji. Jedini koji je uo glasanje ptice

268

navijalice bio je onaj mladi vojnik kojeg e kasnije u rudniku ugljena u Sibiru ubiti sovjetski vojnik lopatom mu smrskavi lubanju. Veterinar je iz depa na prsima izvadio kutiju cigareta, sasvim vlanu od znoja, stavio cigaretu u usta i kresnuo ibicu. Kad ju je pribliio cigareti primijetio je da mu se ruka trese, i to toliko da je morao upaliti jo dvije ibice. Nije se radilo o tome da je doivio emotivni ok. Velik broj ivotinja za tili je as usmren pred njegovim oima, ali iz nekog nepoznatog mu razloga nije osjeao tugu ni bijes. Zapravo, nije gotovo nita osjeao. Samo je bio silno zbunjen. Ostao je jo neko vrijeme sjediti na istom mjestu. Dok je puio i promatrao dim kako se izvija u nebo, zapravo je razmiljao o svojim osjeajima. Gledao je u vlastite ruke a potom opet podignuo pogled uvis prema nebu. Svijet pred njim izgledao je kao i uvijek. Nije primijetio ni najmanju promjenu. Ipak bi se trebala dogoditi promjena, pomislio je. Jer svijet u kojem je on donedavno ivio, sada je pripadao nekom drugom svijetu u kojem su medvjedi, tigrovi, leopardi i vukovi bili "likvidirani". Te su ivotinje postojale sve do tog jutra, a sada, u etiri poslijepodne, vie nisu disale. Ubili su ih vojnici, i sada su ak i njihova tijela bila nekamo odnesena. Trebala bi postojati veoma precizna granica koja razdvaja ta dva svijeta. Morala bi postojati. Ali, on je nije uspio pronai. Svijet pred njim izgledao je jednako kao uvijek. Ono to ga je najvie zbunjivalo, bila je odsutnost bilo kakvih emocija. Potom je osjetio malaksalost. Sjetio se da prethodne noi nije gotovo uope spavao. Bilo bi lijepo kad bi se mogao ispruiti u debelom hladu nekog stabla i makar nakratko zaspati, pomislio je. Pogledao je na sat. Jo se mora pobrinuti za hranu za preostale ivotinje. I ponovno pregledati pavijana koji ima povienu temperaturu. Jo je mnogo toga trebao to prije obaviti. Ali, prije svega mu je trebao okrepljujui san. Na sve drugo mislit e poslije. Zaao je u oblinji umarak i ispruio se na travu, na mjestu gdje ga nitko nije mogao vidjeti. U dubokom hladu trava je bila svjea i meka. Odisala je mirisom koji ga je podsjeao na djetinjstvo. Golem mandurski skakavac preletio je nad njegovom glavom. Leei u hladu, veterinar je zapalio drugu cigaretu. Obradovao se kad je vidio da mu se ruke vie ne tresu. Duboko povukavi dim cigarete, pokuao je zamisliti Kineze kako negdje u predgrau deru kou s velikih ivotinja i reu njihovo meso. esto ih je imao prigodu vidjeti kako obavljaju takve poslove, pa je znao da su u tome vrlo vjeti i spretni. U tren oka odvojili bi kou, meso, utrobu i kosti. Kad se probudim to e meso ve biti izloeno na trnici, pomislio je. Stvarnost zahtijeva brzinu i djelotvornost. Veterinar je iupao busen trave i kratko ga stiskao u ruci, uivajui u njegovoj mekoi i sonosti. Potom je ugasio cigaretu i snanim izdahom otpuhnuo dim koji mu je ostao u pluima. Kad je zatvorio oi, zvuk skakavaca postao je mnogo jai. Imao je dojam da oko njega lete golemi skakavci veliine aba krastaa. Moda svijet funkcionira poput okretnih vrata, pomislio je naas dok je tonuo u san. injenica da se netko nalazi na nekom mjestu ovisi jedino o tome kamo su ga noge odvele. Na jednom su mjestu bili tigrovi, na drugome nisu. Moda je sve tako jednostavno. Od jednog do drugog mjesta nema loginog slijeda. Upravo zato to nema loginog slijeda, mogunosti izbora ne znae mnogo. Moda zbog toga nije mogao uoiti crtu razgranienja izmeu ta dva svijeta. Ali njegova razmiljanja nisu sezala dublje od toga. Umor i malaksalost koje je osjeao itavim tijelom pritiskali su ga poput mokre vunene deke. Nije vie razmiljao ni o emu, jednostavno je leao i udisao miris trave i oslukivao let skakavaca dok ga je gusta sjena hladovine prekrivala poput njene opne. Potom je utonuo u dubok popodnevni san.

Na brodu su ugasili motore potivajui ultimatum s podmornice. Ubrzo je brod sasvim stao i plutao povrinom oceana. Nisu postojali ni najmanji izgledi da umakne toliko brzoj i modernoj podmornici. Top i teka strojnica i dalje su bili upereni u brod, vojnici spremni da u svakom trenutku zaponu napad. Pa ipak, izmeu dva plovila nastala je neka udna tiina. Posada podmornice jasno se vidjela s palube broda, svi su stajali i gledali u brod. Drali su se krajnje oputeno, pokazujui da imaju vremena napretek. Mnogi od njih nisu se potrudili 269

staviti borbene kacige na glave. Bilo je ljetno popodne bez imalo vjetra i s obzirom da su na oba plovila motori bili ugaeni, jedino se ulo blago zapljuskivanje valova o dva trupa. S broda su poslali poruku podmornici: "Prevozimo nenaoruane civile. Na brodu nema ni streljiva ni vojnika. Nemamo dovoljno amaca za spaavanje." Odgovor s podmornice bio je kratak i odsjean: "To nije na problem. Kako god vi postupili, za tono deset minuta otvaramo vatru." Time je razmjena poruka bila zavrena. Kapetan broda odluio je putnicima zatajiti sadraj poruke. Ionako nitko od njih ne bi imao koristi od toga da dozna pravu istinu. Budu li imali sree nekolicina e se spasiti, ali veina e potonuti na morsko dno zajedno s tim starim zahralim koritom. Kapetan je eznuo za posljednjom aom viskija, ali boca dobrog starog kotskog viskija nalazila se u ladici radnog stola u njegovoj kabini. Ljubomorno ju je uvao za posebne trenutke, ali sada nije vie imao vremena otii po nju. Skinuo je kapu i pogledao u nebo, nadajui se da e nekim udom na obzoru ugledati mnotvo japanskih lovaca bombardera. No to nije bio dan u kojem se dogaaju uda. Uinio je sve to je bilo u njegovoj moi. Ponovno je pomislio na bocu viskija. Kad je predvienih deset minuta isteklo, na palubi podmornice iznenada je dolo do udnog komeanja. asnici koji su do maloprije oputeno stajali na kupoli zapovjednikog mosta odjednom su se uznemirili, jedan od njih spustio se na palubu i hitrim se koracima zaputio prema vojnicima i glasno im poeo izdavati zapovijedi. lanovi posade su na njegove rijei razliito reagirali. Jedan je odmahnuo glavom i nekoliko puta akom udario u cijev topa. Drugi je skinuo kacigu i pogledao u nebo. Gledano iz daljine, njihove su reakcije mogle izraavati bijes, radost, razoaranje, zadovoljstvo. Putnici koji su se nalazili na brodu nisu mogli ni zamisliti to se dogada, ili to e uslijediti. Poput publike koja pozorno promatra izvedbu pantomime za koju ne postoji tiskani program (a koji sadri vanu poruku), bez daha su stajali zagledani u mornare s podmornice, nadajui se da bi moda mogli protumaiti neki njihov pokret. Na kraju se komeanje koje je zahvatilo posadu podmornice postupno smirilo i nakon zapovijedi sa zapovjednikog mosta, velikom brzinom izvadili su granate iz topa. Topovsku cijev koja je bila uperena u brod vratili su u prvobitni poloaj i sada je ponovno bila usmjerena prema pramcu podmornice. Potom su grozni crni otvor topa zatvorili za to predvienim poklopcem. Granate su vratili u spremite streljiva nakon ega se posada hitro vratila u trup podmornice. Za razliku od maloprije, sada su sve zapovijedi izvravah velikom brzinom. Bez komentara ili suvinih pokreta. Motori su naglo poeli raditi potmulim i ujednaenim brujanjem. Gotovo istodobno, sirena je prodornim piskom oznaila zapovijed: "Zaranjanje". Podmornica je velikom brzinom krenula naprijed i istodobno poela uranjati, podiui uvis mlazove bijele pjene, kao da je s nestrpljenjem ekala da to prije nestane pod povrinom mora. Ve sljedeeg trena voda je prekrila izduljeni, vitki trup podmornice od pramca do krme. Top je nestao pod povrinom mora, ubrzo je i kupola zapovjednikog mosta uronila reui tamnomodro more. Na kocu su i antena i periskop nestali pod vodom. Izvjesno vrijeme povrinom vode irili su se koncentrini valovi, potom se sve smirilo. ak i nakon to je podmornica zaronila onom istom zadivljujuom nenadanou kojom se i pojavila, putnici su nepomino stajali na palubi broda i napeto gledali u puinu. Nitko nije izustio jednu jedinu rije niti se usudio nakaljati. Kapetan se prvi pribrao i izdao zapovijed navigatoru, koji ju je prenio onima u strojarnici, nakon ega je stari motor poeo kaljucati, dugo stenjui poput pospanog psa kojeg je gazda probudio udarivi ga nogom. lanovi brodske posade sa strahom su oekivali da e ih ubrzo pogoditi torpedo. Povjerovali su da su Amerikanci promijenili plan kako ne bi nepotrebno gubili vrijeme i odluili potopiti brod s nekoliko torpeda. Brod je, drei se ratnih uputa, plovio krivudajui dok su kapetan i drugi asnik pozorno dalekozorom promatrali bljetavu povrinu mora nadajui se da nee ugledati smrtonosnu pjenuavu brazdu torpeda. Ali, nita se nije dogodilo. Nakon to je prolo dvadesetak minuta od zaranjanja podmornice, ljudi su poeli slobodnije disati. to je vrijeme vie prolazilo, njihove nade su bile sve vee. Bili su na korak od smrti, ali i dalje su ivi. Ni kapetan nije mogao shvatiti zato su Amerikanci odjednom odustali od napada. to li se to dogodilo da je dolo do takve neoekivane promjene?

270

(Tek mnogo kasnije doznali su da je zapovjednik podmornice nekoliko trenutaka prije otvaranja vatre primio zapovijed od svojeg vrhovnog zapovjednitva da obustave svaku vrstu bojnog djelovanja, osim u sluaju da ih neprijatelj izravno napadne. Naime, 14. kolovoza japanska je vlada javila saveznikim snagama da prihvaa deklaraciju iz Potsdama kao i bezuvjetnu predaju Saveznicima.) Oslobodivi se paninog straha, nekoliko se osoba nasred palube onesvijestilo ili rasplakalo. Ipak, veina je ostala sasvim zateena. Neki su satima, neki ak danima bili sasvim zaokupljeni mislima o moguoj sudbini i nitavilu smrti usred mora. Mala Nutmeg sve je vrijeme mirno spavala u maminom naruju. Spavala je punih dvadeset sati, kao da je izgubila svijest. Majka ju je glasno zvala, potezala za ruke i noge, ak joj je udarila nekoliko pljuski, ali bez ikakvog uspjeha. inilo se da je u besvjesnom stanju. Stanke izmeu udaha i izdaha bile su sve dulje, a njezino bilo tuklo je sve sporije. Ali kad je brod stigao nadomak luke Sasebo, djevojica je iznenada otvorila oi, kao da ju je neka svemona sila ponovno vratila u ivot. Zbog toga Nutmeg nije osobno prisustvovala zaranjanju podmornice, nego joj je o tom dogaaju mnogo kasnije pripovijedala majka. Brod je naposljetku pristao u luku Sasebo oko deset sati ujutro 16. kolovoza, dva dana nakon susreta s podmornicom. Nad lukom se irila tegobna tiina i nitko nije doao priekati njihov izlazak na kopno. Na suprotnim stranama zaljeva na mjestima predvienim za protuzranu obranu, nije se vidjela ni sjena od ovjeka. Ljetno sunce je nesmiljenom estinom peklo tlo. inilo se da je itav svijet utonuo u duboku ravnodunost. Neki od putnika s broda koji su se prvi put tu zatekli, imali su dojam da su stigli u zemlju mrtvih. Vrativi se u domovinu nakon toliko godina, mogli su jedino promatrati zemlju svojih predaka. U podne 15. kolovoza, car je preko radija objavio kraj rata. est dana prije grad Nagasaki pretvoren je u prah i pepeo eksplozijom jedne jedine atomske bombe. Marionetska drava Mandukuo prestala je postojati i nestala u ropotarnici povijesti. Veterinar s biljegom na obrazu uao je na pogrean odjeljak pokretnih vrata i zauvijek nestao podijelivi sudbinu nepostojee drave Mandukuo.

11
Dakle, prelazimo na sljedee pitanje (Razmiljanje May Kasahare: 3)

Evo me opet, g. Ptico Navijalico. Jeste li uinili onako kako sam vas molila na kraju posljednjeg pisma, jeste li pokuali pogoditi gdje se nalazim i ime se bavim? Jeste li uope razmiljali o tome? Pretpostavljam da po starom obiaju niste nita skuili. Imam li pravo? Da pojednostavnim stvari, odmah poinjem ispoetka. Sada radim u jednoj tvornici. Velikoj tvornici koja se nalazi u brdima, nedaleko od provincijskog mjesta koje gleda na Japansko more. Neka vas rije "tvornica" ne zavede. Nije onako kako vjerojatno zamiljate: velika hala ispunjena brojnim suvremenim strojevima koji stvaraju paklenu buku dok se tekue vrpce ne prestaju obrtati i iz dimnjaka suklja dim. Istina, tvornica je velika, ali okruena je golemim zelenim povrinama i jako je mirno i svijetlo. Uope nema ispunih plinova ni bilo kakvog drugog zagaenja. Nisam mogla ni zamisliti da na svijetu postoje tvornice koje su okruene takvim prostranim zelenim terenima. Jedina tvornica u kojoj sam ikad bila jest ona za proizvodnju bombona i slatkia u blizini Tokija.

271

Posjetila sam je kad smo bili na kolskom izletu. Sjeam se da je unutra bilo jako buno i skueno, a radnici i radnice ginuli su od posla i izgledali vrlo tuno. Zato sam uvijek mislila da je tvornica neto nalik na ilustracije iz udbenika povijesti, u poglavlju o "industrijskoj revoluciji". Ovdje rade gotovo iskljuivo djevojke. U zgradi nedaleko odavde smjeten je laboratorij. Tu znanstvenici krajnje ozbiljnih izraza lica i u bijelim kutama provode istraivanja radi poboljanja proizvoda, ali njih je jako malo u usporedbi s ostalim osobljem. Ostalo su sve djevojke, uglavnom u dobi od sedamnaest do dvadeset i pet godina, od ega gotovo sedamdeset posto njih stanuje poput mene u djevojakom domu koji se nalazi u sklopu ovog velikog kompleksa. Svakodnevni dolazak i povratak u grad autobusom ih automobilom predstavljao bi pravo muenje, a sobe su sasvim udobne. Zgrade su nove i svaka djevojka ima svoju sobu, hrana je prilino dobra i raznovrsna, ostale usluge izvrsne a cijena spavanja i prehrane vrlo razumna. Imamo i bazen s termalnom vodom i knjinicu i onaj tko eh (ja ne elim) moe se baviti ajnim obredom ili ikebanom ih sudjelovati u raznim sportskim aktivnostima. Mnoge djevojke koje su u prvi mah povjerovale da e im biti bolje kod kue s ukuanima u meuvremenu su se predomislile i dole ovamo ivjeti. Vikendom se sve vraaju svojim obiteljima, odlaze u kino ih izlaze sa svojim dekima. Zato je subotom dom pust poput kakve ruevine. Jako malo djevojaka ima obitelji koje su toliko udaljene poput moje, pa stoga nikamo ne odlaze nego i preko vikenda ostaju ovdje. Ali, kao to sam vam ve pisala, ja volim ovu vrstu opustjelosti. itam, sluam glasnu glazbu, odlazim u etnje po okolnim brdima ih sjedim za stolom i piem vama, g. Ptico Navijalico. Gotovo sve djevojke koje rade sa mnom su odavde, uglavnom keri seljaka iz okolice. Naravno, nije ba svaka iz ovog kraja, ah uglavnom su zadovoljne, zdrave, vesele i sjajne radnice. U ovom podruju gotovo nema industrije pa su sve donedavno, poslije zavrene srednje kole, djevojke odlazile u vee gradove traiti posao. A to je znailo da u ovom podruju mladi mukarci koji su odluih ostati nisu vie mogli pronai budue nevjeste i to je, naravno, jo vie pridonijelo raseljavanju okolnog stanovnitva. Zato su se elnici tog podruja odluih ponuditi ovaj golemi kompleks zemljita onome tko tu eli zapoeti posao i izgraditi tvornicu kako mlade djevojke ne bi morale naputati rodni kraj. Mislim da im je to bila jako dobra zamisao. Sad ima ak i djevojaka koje dolaze izdaleka, poput mene. Nakon to zavre srednju kolu (ili je napuste kao ja), djevojke se najradije odlue zaposliti u ovoj tvornici, mogu utedjeti veinu onoga to zarade i potom, kad za to doe vrijeme, udaju se, naputaju posao, rode dvoje, troje djece i sve izgledaju jednako guzate i punane. Naravno, neke nastave raditi ovdje i nakon to se udaju, ah takvih je malo, veina naputa posao. Ovo bi vam u dobroj mjeri trebalo doarati o kakvom je mjestu rije. Jeste li shvatili? Dakle, prelazimo na sljedee pitanje. to se proizvodi u ovoj tvornici? Sugestija: jednom smo vi i ja zajedno obavili posli koji ima veze s ovim to sada radim. Sjeate li se da smo otili u Ginzu provesti jedno istraivanje? Ma dajte, valjda ste se dosad uspjeli sjetiti. Tako je, radim u tvornici za proizvodnju vlasulja. Iznenaeni? Ve sam vam ispriala kako se nisam htjela vratiti u onaj otmjeni hotel-zatvor-kolu nakon to sam ondje provela jedno polugodite i kako sam se poslije toga neko vrijeme motala po kui poput psa slomljene noge. A tada mi je, sasvim iznenada, pala na pamet ova tvornica za proizvodnju vlasulja. Sjetila sam se da mi je jednom zgodom, gotovo u ali, ef kazao da nemaju dovoljno radnica u tvornici i da e me smjesta primiti kadgod to poelim. Pokazao mi je zanimljivu brouru o ovom mjestu i tvornici i sjeam se da sam pomislila kako sve skupa izgleda jako privlano i da mi uope ne bi teko palo raditi na takvom mjestu. ef mi je objasnio da je posao koji djevojke obavljaju zapravo vrsta runog rada jer runo uvruju vlasi kose u vlasulje i tupee. Proizvodnja vlasulja krajnje je pipav posao, nije to isto to i serijska proizvodnja posua od aluminija. Vlasi treba privrstiti iglom u tankim pramenovima, krajnje paljivo i predano da biste napravili dobru vlasulju. ovjek bi lako mogao poandrcati razmiljajui o tome, vjerujte mi. to mislite, koliko vlasi ima na jednoj glavi? Stotine tisua! I sve ih treba usaditi runo jednu po jednu, na isti nain na koji se sade 272

sadnice rie. Ipak, djevojke koje ovdje rade nikad se ne ale. Ovo je kraj u kojem zimi napada snijeg i ene su od davnine naviknute za zimskih dana sjediti kod kue i baviti se rukotvorinama. Vjerojatno su ba zbog toga oni u upravi odluili tvornicu izgraditi ba ovdje. Moram vam priznati da mi se ovaj oblik runog rada oduvijek sviao. Vjerojatno ne biste to nikad pomislih, ah ja prilino dobro ijem. U koli me nastavnica redovito hvalila. Nije valjda da mi ne vjerujete? To je, meutim, istina. Zbog toga sam pomislila da e mi se moda svidjeti ivot u tvornici u brdima, radei marljivo od jutra do veeri i ne razmiljajui ni o emu drugome. Nisam se eljela vratiti u kolu, ah isto tako nisam htjela dangubiti i prepustiti roditeljima da se brinu o meni (vjerujem da ak ni oni to nisu eljeli), ah osnovni problem bilo je to me ba nita nije dovoljno privlailo. Zato mi se uinilo da je najpametnije rjeenje da doem ovamo i ponem raditi. Moji roditelji su jamili za mene, a ef iz Tokija dao mi je dobre preporuke (bih su veoma zadovoljni onim istraivanjima koje sam za njih povremeno obavljala), u glavnom uredu kompanije u Tokiju prola sam na razgovoru za posao, i ve sljedeeg tjedna bila sam spremna za put (spakirala sam samo svoju odjeu i stereo). Sjela sam na brzi vlak, potom presjela na lokalni, koji me na kraju doveo u ovo malo mjesto u nedoiji. Isprva mi se inilo da sam stigla na drugi kraj svijeta. Kad sam sila s vlaka, osjeala sam se jezivooo jadno. Uinilo mi da sam opet uinila veliku pogreku. Ali, nije ispalo tako. Tu sam ve est mjeseci i osjeam se sasvim dobro i sreeno. Ne znam zato je tako, ali vlasulje me oduvijek zanimaju. Moda bi ispravnije bilo rei da su me oduvijek privlaile, na isti nain na koji pojedine mladie privlae motori. Znate, nisam toga bila svjesna, ali kad sam poela odlaziti u centar grada i provoditi ona istraivanja, shvatila sam koliko mukaraca pati od elavosti (ili od problema "gubitka kose", kako govore u firmi). Osobno nemam nita protiv elavih ljudi (kao ni protiv onih s "gubitkom kose"). Nikad mi nije palo na pamet da pomislim kako su elavci drugaiji od ostalih ljudi. Uzmimo za primjer vas. Ptico Navijalico. ak i da sada imate mnogo manje kose nego to doista imate (kad-tad ete je sasvim izgubiti), moji osjeaji prema vama ne bi se ni najmanje promijenili. Jedini osjeaj koji imam kad ugledam nekog mukarca koji gubi kosu (a ini mi se da sam vam to ve jednom rekla), jest dojam da se ivot tog ovjeka polako gasi. To je neto to me uistinu zanima! Jednom sam ula gdje govore da kad ljudi dosegnu odreeno doba odrastanja (ne sjeam se je li to devetnaesta ih dvadeseta godina), njihovo tijelo poinje polako propadati. U tom sluaju, kosa koja opada i sve je rjea, samo je dio tog istog procesa, to jest "tjelesnog propadanja" i u tome nema ba nieg udnog. Naprotiv, moe se rei da je to shvatljivo i prirodno. Zapravo jedini problem jest to netko izgubi kosu kad je jo jako mlad, a netko drugi ne izgubi je ni u dubokoj starosti. Da sam elavac znam da bih i sama mislila kako je to nepravedno, jer je elavost neto to se odmah primijeti, svialo se to nama ili ne. Jako dobro razumijem kako se takvi ljudi osjeaju, iako problem gubljenja kose nema nikakve veze sa mnom. Osim toga, u veini sluajeva osoba koja gubi kosu nije ni najmanje kriva za stupanj opadanja kose. Kad sam provodila ona istraivanja, ef mi je objasnio da u devedeset posto sluajeva geni odreuju hoe li ovjek izgubiti kosu ili ne. Ako mukarac naslijedi gen elavosti od djeda i oca, kolikogod se trudio, prije ih poslije izgubit e kosu. Izreka "hou, dakle mogu" u ovom sluaju nije primjenljiva. Jednog trena kad za to doe vrijeme geni se probude (pod pretpostavkom da se geni mogu probuditi iz sna) i pomisle, "vrijeme je da se bacimo na posao", i kosa pone otpadati. Doista se moe rei da je to velika nepravda. to vi mislite? Ja znam da jest. Eto, sada znate da se nalazim u tvornici za proizvodnju vlasulja na kraju svijeta, i svakog dana neumorno radim. Isto tako, znate da me osobno jako zanimaju vlasulje i njihova proizvodnja. Idui put malo u vam detaljnije pisati o svom ivotu i poslu kojim se bavim. Ma ne, nema veze. ao.

273

12
Je li ova lopata prava lopata? (Dogaaj koji se zbio u gluho doba noi: 2)

Nakon to je zaspao dubokim snom, djeak je veoma ivo sanjao. Znao je da sanja, ali bilo mu je drago. Znam da je ovo san, a to znai da ono to se maloprije dogodilo nije bio san. To se uistinu dogodilo. Sasvim dobro razlikujem san od jave. Sanjao je da je iziao u vrt. Jo uvijek je bilo gluho doba noi, a on bio je sasvim sam. Dohvatio je lopatu oslonjenu o stablo i poeo kopati na istom mjestu na kojem je onaj udni, visoki ovjek iskopao rupu i zatrpao je. Zemlja je bila rahla i ve jednom iskopana, pa mu nije bilo teko. Ali za petogodinjaka velik je napor predstavljalo rukovanje tekom lopatom. Osim toga, nije obuo cipele i stopala su mu se smrznula od hladnoe. Drhtao je i cvokotao, ali nastavio je kopati sve dok nije pronaao zamotuljak koji je onaj visoki ovjek zakopao. Ptica navijalica nije se vie ula. I ovjek koji se popeo u kronju nije se vie pojavio. Uokolo je vladala grobna tiina, pa se djeak poeo osjeali nelagodno. Ona dvojica jednostavno su netragom nestala. Na kraju, ovo je ipak san, govorio si je djeak. Ptica navijalica i ovjek koji ga je podsjeao na njegovog oca i popeo se u kronju nisu bili san. Ti su se dogaaji uistinu zbili. Zato nema nikakve veze izmeu onoga to se dogodilo prije i ovoga sada. Ali, udno je to to sada u snu kopa stvarnu rupu koja je ve bila iskopana i zatrpana. Kako onda moe uoiti razliku izmeu onoga to je san i to nije san? Je li lopata koju dri stvarna? Ili ju je samo sanjao? to je vie razmiljao, to si je sve manje ita mogao objasniti. Zato je prestao razmiljati i svom snagom nastavio kopati rupu. Naposljetku je vrhom lopate dotaknuo zamotuljak. Djeak je veoma paljivo otresao zemlju sa zamotuljka kako ne bi otetio tkaninu, potom je kleknuo i izvukao zamotuljak iz rupe. Na nebu se nije vidio ni najmanji oblaak dok je pun mjesec obasjavao dvorite vlanom i sveproimajuom mjeseinom. udno, ali u snu nije osjeao strah. Vie od iega drugog, bio je znatieljan. Kad je otvorio zamotuljak, unutra je pronaao ljudsko srce. Po obliku i boji znao je da je rije o ljudskom srcu jer je isto takvo vidio u enciklopediji. Srce je jo uvijek kucalo i bilo je ivo poput tek naputenog novoroeneta. Istina, iz odrezanih arterija nije ikljala krv, ali i dalje je snano pulsiralo. Djeaku je u uima bubnjalo srce, ali to su bili otkucaji njegova vlastita srca. Zakopano srce i njegovo vlastito srce kucali su jednoglasno i podudarno kao da su na neki udan nain povezani. Djeak je povratio dah i poeo pravilno disati, kazavi sebi: "Ovo je obino ljudsko srce. Poput onoga u enciklopediji. I ja imam isto takvo srce. Toga se ne trebam bojati." Ponovo je paljivo zamotao jo ivo srce u tkaninu, poloio ga na dno rupe i zatrpao zemljom. Utabao je zemlju bosim nogama i naslonio lopatu na stablo. Zbog hladnoe i nonog odsjaja zemlja je svjetlucala poput leda. Popevi se preko prozorske daske, uskoio je u toplinu svoje sobe. Da ne bi uprljao plahte, zemlju s nogu otresao je u ko za otpatke i zaputio se u krevet. Ali, tog je trena primijetio da netko drugi ve lei u njegovom krevetu i pokriven dekama vrsto spava. Djeak je ljutito i grubo povukao deke. "Hej ti, gubi se odatle, to je moj krevet!" elio je viknuti. Ali iz njegovih usta nije iziao ni najslabiji glas. Jer osoba koju je vidio da spava bio je on sam. Ve je leao u svom krevetu, spokojno spavao i ravnomjerno disao. Djeak je zanijemio od iznenaenja. Ako ja ve spavam u svom krevetu, gdje e onda ovaj drugi ja spavati? Sada je prvi put osjetio strah, strah od kojega su ga proeli srsi. elio je viknuti. elio je to jae viknuti kako bi probudio samog sebe koji je spavao, i sve ostale u kui. Ali glas mu nije izlazio iz grla. Trudio se iz petnih ila, no iz njegovih usta nije se uo ni

274

najslabiji zvuk. Zato je stavio ruku na lea onoga koji je spavao i snano ga prodrmao. Usnuli djeak nije se probudio. Nije znao to bi jo mogao uiniti. Skinuo je kuni ogrta i ljutito ga bacio na pod. Zatim je svom snagom odgurnuo usnulog sebe sa sredine kreveta i jedva se uspio uvui uz sami rub. elio je osigurati barem dio kreveta za sebe, inae mu se moe dogoditi da ga izguraju iz svijeta kojem pripada. Premda se osjeao stijenjeno a nije imao ni jastuk, im se uvukao u krevet osjetio je kako ga svladava san i nije vie mogao ni o emu razmiljati. Idueg trenutka ve je spavao dubokim snom.

Kad se ujutro probudio, djeak je leao sam nasred kreveta. Jastuk mu je bio pod glavom. Polako se pridignuo i pogledom preao po sobi. Nije mogao uoiti nikakvu promjenu. Pred njim su bili isti stol, ista komoda, isti ormar, ista svjetiljka. Sat na zidu pokazivao je est sati i dvadeset minuta. Ipak, djeak je osjeao da se neto udno dogaa. Moda je sve izgledalo jednako, ali to nije bila ona ista soba u koju je sino otiao na spavanje. Zrak, svjetlost, zvukovi, mirisi bili su jedvaprimjetno drugaiji. Moda to drugi ljudi ne primjeuju, ali on je toga bio svjestan. Povukao je deke i osvrnuo se oko sebe. Podignuo je ruke i pokuao pomicati prste. Reagirali su sasvim normalno. A i njegove noge. Nije osjeao nikakvu bol ni svrbe. Ustao je iz kreveta i otiao u nunik. Nakon to se pomokrio stao je ispred zrcala i zagledao se u svoje lice. Skinuo je gornji dio pidame, popeo se na stolicu i zagledao u odraz svoga mravog tijela. Nije vidio ni najmanju promjenu. Ipak je neto bilo drugaije. Imao je osjeaj da se nalazi u novoj ljuturi. Osjeao je da se jo nije sasvim naviknuo na svoje novo tijelo. Kao da je u tom novom tijelu bilo neto to se nije slagalo s njegovim pravim ja. Odjednom ga je obuzeo osjeaj bespomonosti. Pokuao je pozvati mamu, ali ni ovaj put iz njegova grla nije iziao ni najslabiji zvuk. Njegove glasnice nisu reagirale, kao da je rije "mama" nestala iz rjenika. Ali ubrzo je shvatio da ono to je nestalo, nisu bile rijei.

13
Tajno lijeenje gospoe M.

SVIJET OUBIZNISA ZASJENILE OKULTNE MOI

[ Iz mjesenika_______, prosinac ] _____________________________ Tajna lijeenja okultizmom, koje je u posljednje vrijeme postalo silno popularno u svijetu oubiznisa, ini se da je ponajvie rezultat nagaanja, no u pojedinim sluajevima oito je da su djelo odreenih tajnih organizacija. Uzmimo za primjer sluaj glumice M., sada tridesettrogodinjakinje. Karijeru je zapoela prije deset godina kao epizodna glumica u televizijskoj seriji koju je publika jako dobro prihvatila, nakon ega je postigla zapaen uspjeh i poela dobivati glavne uloge i na televiziji i na filmu. Prije est godina se udala za mladog graevinskog poduzetnika, genija u tom podruju poslovanja, i prve dvije godine u 275

njihovom je braku sve timalo. On je sjajno poslovao, a ona je snimila nekoliko nezaboravnih filmskih uloga. Tada je on, koristei se njezinom popularnou, u etvrti Roppongi na njezino ime otvorio otmjen restoran te isto tako butik modne odjee, no ubrzo je upao u novane probleme pa je u njezino ime poeo izdavati ekove bez pokria. Ispoetka M. nije imala nikakva interesa za tu vrstu posla, ali oito se dala uvjeriti na nagovor mua, koji je odluio proiriti poslovanje. Neki govore da je bio rtva organizirane prijevare. Osim toga, neslaganje M. s muevljevim roditeljima bilo je sve vee. Ubrzo se pronio glas da je M. u sve veim sukobima s muem i nedugo nakon toga doista su se razili. Do slubenog razvoda dolo je prije dvije godine, nakon to ih je sudski vjetak uspio nagovoriti na nagodbu, ali potom je M. poela pokazivati znakove depresije, nakon ega je bila primorana sasvim se povui iz svijeta glume kako bi se mogla lijeiti. Ako je vjerovati izjavi jednog zaposlenika iz filmskog studija za koji je radila, M. je nakon razvoda stalno imala ozbiljne psihike probleme, a zdravlje joj je bilo narueno upotrebom antidepresiva do te mjere da je svima bilo jasno da je njena karijera glumice zavrila. "Izgubila je sposobnost koncentracije koja je nuna za glumu, a jo je okantnije djelovala promjena u njezinu izgledu. Ona je u osnovi bila krajnje savjesna osoba i toliko se predavala odreenim mislima i brigama dok se na koncu nije psihiki razboljela. Sreom, nije morala raditi da bi preivjela jer je jo uvijek bila prilino imuna." Sluaj je htio da je M. bila daljna roakinja supruge poznatog politiara i biveg ministra. Ta je gospoda oduvijek prihvaala M. kao vlastitu ker i prije dvije godine upoznala ju je s izvjesnom enom koja se bavila spiritualnim oblikom lijeenja za vrlo uski krug bogatih klijenata. Po savjetu supruge biveg ministra, M. ju je redovito posjeivala godinu dana kako bi se izljeila od depresije, ali u emu se terapija sastojala, to nitko nije uspio doznati. M. je to drala u potpunoj tajnosti. Ali o emu god bila rije, ini se da se zahvaljujui upravo toj terapiji zdravstveno stanje M. znatno

poboljalo. Poslije nekog vremena prestala je uzimati antidepresive pa ubrzo nije vie izgledala onako oteeno, kosi joj se vratio sjaj i bujnost, i njezina ljepota iznova je bila uoljiva. I duevno se uspjela oporaviti i postupno se opet poela baviti glumom. Osjeala se toliko dobro, da je prekinula svaki oblik lijeenja. No, u listopadu ove godine, upravo kad je i sjeanje na njezine brige gotovo sasvim izblijedjelo, M. je ponovno zapala u prijanje stanje. Nije joj se moglo dogoditi u gorem trenutku: tek nekoliko dana poslije trebala je poeti snimati nov projekt u kojemu je imala glavnu ulogu, ali u stanju u kojem se nalazila to nije bilo mogue. M. je iznova stupila u kontakt s dotinom iscjeliteljicom i zamolila je da ponovi tretman lijeenja, ali ena joj je odgovorila da se time prestala baviti. "ao mi je," kazala joj je, "ali za vas ne mogu uiniti nita vie. Izgubila sam moi koje su za to potrebne. Ali mogu vas upoznati s drugom osobom. Pod uvjetom da to ostane potpuna tajna. U suprotnom, ako kaete samo jednu rije, pokajat ete se zbog toga. Shvaate li to vam govorim?" Tako se M. na odreenom mjestu nala s nekim ovjekom koji ima tamnomodar biljeg na licu. ovjek od tridesetak godina za sve vrijeme sastanka nije s njom progovorio ni jednu jedinu rije. ini se da je terapija bila "nevjerojatno djelotvorna". M. je odbila kazati koliko je platila za susret s tim ovjekom, ali mi smo uvjereni da je posrijedi velik iznos. Evo to smo uspjeli doznati od jedne "veoma bliske prijateljice" gospoe M. u vezi s tajanstvenim lijeenjem. U "jednom hotelu u centru grada" M. se nala s mladiem koji joj je priao i potom je odveo iscjelitelju. Iz odjela podzemne garae namijenjene za ugledne goste, "velikom crnom limuzinom" odvezla se na mjesto na kojem je podvrgnuta terapiji. Ali u emu se sastoji terapija, to nismo uspjeli doznati. ini se da je M. svojoj prijateljici kazala: "Ti ljudi posjeduju nevjerojatne moi. Dogodit e mi se neto strano ako se ne budem pridravala obeanja." M. je samo jedanput otila na to mjesto i otada nijednom vie nije imala napadaje depresije. Pokuali smo se 276

izravno obratiti gospoi M. sa eljom da nam kae neto vie o postupku lijeenja i tajanstvenoj eni, ali, kako je i bilo za oekivati, odbila je o tome govoriti. Prema dobro obavijetenom izvoru, ta "organizacija" u veini sluajeva izbjegava

kontakte s klijentima iz svijeta oubiznisa, i uglavnom posluje s osobama iz svijeta politike i financija, koje su mnogo utljivije i zatvorenije. Nai izvjestitelji iz svijeta glume i oubiznisa naalost nisu uspjeli doznati nita vie.

14
ovjek koji eka Jedan od onih kojih se nije lako osloboditi ovjek nije otok

Osam sati je dolo i prolo i sve je obavijao mrak kad sam otvorio stranja vrata i iziao u prolaz. Morao sam se izvijati i sagibati kako bih se na pojedinim mjestima mogao provui. Jedva metar visok, ulaz je bio vjeto prikriven u kutu ograde kako onaj tko gleda s vanjske strane ne bi primijetio da je rije o ulaznim vratima. U prolazu je kao i uvijek nou bilo mrano i jedino je ivina svjetiljka u vrtu kue Kasaharinih bacala svoju hladnu srebrnastu svjetlost. Neujno sam zatvorio vrata i mugnuo prolazom. Prolazei pokraj ograda kua mogao sam razabrati obrise ljudi u blagovaonicama i dnevnim sobama. Veerali su ili gledali televiziju. Mirisi raznolike hrane irili su se kroz kuhinjske prozore i ventilacijske sustave. Jedan tinejder uvjebavao je solo dionicu na elektrinoj gitari, smanjivi jainu zvuka. Na prozoru na prvom katu vidio sam djevojicu koja je krajnje ozbiljnog izgleda uila sjedei za stolom. Do mene su dopirali i glasovi para koji se uno prepirao. I prodoran pla novoroeneta. Odnekud se ula zvonjava telefona. Stvarnost je snano proimala prolaz donosei zvukove, mirise, prizore, pitanja i odgovore, poput vode koja se prelijeva iz pune posude. Kako bih bio to neujniji, obuo sam stare tenisice. Nisam smio hodati ni odve brzo a ni polako, jedino je bilo vano da ne privlaim pozornost odnosno da ne budem primijeen. Poznavao sam svako skretanje, svaku prepreku. Mogao sam proi kroz prolaz zatvorenih oiju a da ni jednom ni u to ne udarim. Kad sam najzad stigao sa stranje strane kue u kojoj sam ivio, stao sam i osvrnuo se te potom preskoio ogradu. Kua koju je obavio mrak podsjeala me na ljuturu goleme ivotinje. U posljednje vrijeme obino bih otkljuao bravu na vratima kuhinje, upalio svjetlo i promijenio vodu u zdjelici za maka. Potom bih iz ormaria izvadio konzervu maje hrane i otvorio je. Sawara bi prepoznao taj zvuk i istog trena se niotkuda stvorio. Nekoliko puta bi se glavom oeao o moje noge i tada se bacio na hranu. Dok bi on predui jeo ja bih iz hladnjaka izvadio hladno pivo i otpio gutljaj ili dva. Redovito bih veerao u Rezidenciji ono to bi Cinnamon pripremio za mene, pa bih, vrativi se kui, prigrizao neto krajnje jednostavno, neku salatu ili komad sira. Pijuckajui pivo podignuo bih maka i stavio ga u krilo i rukom mazio njegovo toplo, meko tijelo. Obojica smo provodili dane izvan kue pa smo htjeli biti sigurni da smo na pravome mjestu.

277

I sada sam u kuu uao sa stranje strane, izuo se, ali kad sam ispruio ruku da upalim svjetlo u kuhinji, odjednom sam osjetio tuu prisutnost. Zakoraio sam u mrak i oslukivao, suspregnuvi dah. Nisam nita uo, ali osjetio sam blag vonj duhana. U kui je bio jo netko tko je ekao moj povratak. Taj netko niije mogao odoljeti, nego je maloprije zapalio cigaretu povukao dva, tri dima i otvorio prozor da vonj izae, ali vonj se ipak zadrao. Vjerojatno netko meni potpuno nepoznat. Kua je i dalje bila zatvorena i od svih osoba koje sam poznavao samo je Nutmeg Akasaka puila. Ali ona svakako nije bila osoba koja bi me ekala u mraku ako me je eljela vidjeti. Instinktivno, ispruio sam ruku prema bejzbolskoj palici. Ali vie nije bila tu, sada sam je drao na dnu bunara. Srce mi je poelo udarati nestvarno jako, kao da je iskoilo iz plua i udaralo uz moje uho. Pokuao sam umiriti disanje. Vjerojatno mi palica nije bila potrebna. Da mi je taj netko nepoznat elio nanijeti zlo, ne bi me mirno ekao u kui. No, ruke su mi udjele za vrstim stiskom palice. Maak se dounjao odnekud iz mraka i poeo eati glavu o moje noge i mjaukati. Nije bio gladan kao obino. Shvatio sam to po tonu njegovih mijauka. Ispruio sam ruku i upalio svjetlo u kuhinji. "Oprostite to sam si uzeo toliku slobodu, ali maloprije sam ga nahranio", rekao je ovjek gotovo veselim tonom sjedei na kauu u dnevnoj sobi. "ekam vas ve jako dugo, gospodine Okada, a maak mi se nije prestajao motati oko nogu i mjaukati. U kredencu sam pronaao konzervu maje hrane i nahranio ga. Iskreno, o makama ne znam ba nita." Oito nije imao namjeru ustati. Promatrao sam ga kako sjedi i nisam mu nita rekao. "Siguran sam da ste se neugodno iznenadili, gospodine Okada, kad ste uli i zatekli me kako sjedim i ekam vas u mraku. Uistinu mi je ao. Ali da sam upalio svjetlo, samo bih vas jo vie uznemirio pa moda uope ne biste uli. Ne elim vam uiniti nita loe, vjerujte mi, zato me ne gledajte tako mrko. Jedino bih elio malo popriati s vama." Bio je jako nizak, u odijelu i s kravatom. Bilo mi je teko tono procijeniti jer je sjedio, ali vjerojatno nije bio vii od metar i pol. Imao je izmeu etrdesetpet i pedeset godina, punaan i sasvim elav. Nedvojbeno A tip u kategorizaciji istraivanja May Kasahare. Nekoliko rijetkih pramenova crne kose padalo mu je preko uiju, ali je njihov udan oblik jo vie isticao elavu lubanju. Imao je krupan nos, no moda mu je bio zaepljen jer se pri svakom udahu i izdahu irio i stezao poput mijeha. Nosio je naoale s metalnim okvirom i debelim staklima. Pri izgovoru pojedinih rijei gornja usna bi mu se napuila otkrivajui nepravilne zube potamnjele od puenja. Nedvojbeno je bio najrunija osoba koju sam ikad u ivotu sreo. Nije bio samo tjelesno ruan, iz njega je izbijala neka vrsta jezivo udne odbojnosti koju uope ne mogu izraziti rijeima. Ostavljao je dojam slian onome koji imate kad u mraku rukom dotaknete velikog i runog kukca. Mnogo vie je podsjeao na kakav lik iz none more nego na stvorenje od krvi i mesa. "Nadam se da nemate nita protiv ako zapalim cigaretu?" upitao je. "Suzdravao sam se sve vrijeme, ali sjediti i ekati a ne moi zapaliti jednu, pravo je muenje. Puenje je uistinu ruan porok." Ne znajui to bih odgovorio, potvrdno sam kimnuo glavom. Ta nesvakidanja rugoba izvadila je iz depa sakoa cigaretu bez filtera, stavila je u usta i upalila energino kresnuvi ibicom. Potom je ibicu bacio u praznu konzervu maje hrane, koja je stajala pokraj njegovih nogu. S oitim zadovoljstvom snano je povukao nekoliko prvih dimova skupivi guste obrve i isputajui kratke izdahe sline roktanju. Svaki put kad bi snano povukao dim, vrh cigarete bi se uario. Otvorio sam staklena vrata verande kako bi uao svje zrak. Vani je i dalje padala slaba kia koju nisam mogao uti ni vidjeti, ali znao sam da pada po onom osobitom mirisu kojim prome zrak. ovjek je na sebi imao smee odijelo, bijelu koulju i crvenu kravatu. Ve se na prvi pogled vidjelo da je odjea na njemu jeftina i iznoena. Boja odijela podsjeala me na boju starog automobila koji je obojio neki autolakirer diletant. Brojni pregibi i nabori na hlaama i sakou izgledali su poput brazda u polju snimljenih iz aviona. Neko bijela koulja postala je ukasta, a na prsima jedno dugme samo to nije otpalo. Osim toga, koulja mu je bila za jedan ili ak dva broja premala. Prvo dugme bilo je otkopano, ovratnik iskrzan i zguvan. Kravata s udnom arom bolesne ektoplazme izgledala je posve 278

jednako kao one koje su bile u modi u vrijeme brae Osmond. Ve na prvi pogled bilo je jasno da se tom ovjeku ivo fukalo za dojam koji je njegov stil odijevanja ostavljao na ljude. Odijevao se onako kako se ve odijevao jer neto je morao odjenuti, ali da se njega pitalo, vjerojatno bi hodao gol. Moda je imao namjeru iste krpe nositi iz dana u dan sve dok se ne raspadnu na njemu. Poput branina koji svog magarca sili da tegli od jutra do mraka sve dok ne krepa od iznemoglosti. Nakon to je s oitim olakanjem popuio cigaretu, ovjek je uzdahnuo i na njegovom licu zatitrala je udna grimasa osmijeha i cerenja. "Dakle, sad bih vam se elio predstaviti", rekao je. "Uglavnom nisam toliko nepristojan. Prezivam se Ushikawa. Ushi kao vol i kawa kao odvodni kanal. Lako se pamti, zar ne? Svi me zovu Ushi. 'Hej, Ushi!' obraaju mi se. to me vie tako zovu, zbilja se sve vie osjeam poput vola. Kad negdje na livadi vidim pravog vola, osjeam s njim odreenu bliskost. Prezimena su udna stvar, slaete li se, gospodine Okada? Uzmimo na primjer vae prezime, Okada: breuljak i polje. Ponekad bih volio da i ja imam takvo prezime, ali naalost, ovjek ga ne moe birati. Kad se rodi kao Ushikawa, ostaje za itav ivot Ushikawa, svialo ti se to ili ne. Jo od osnovne kole svi su me zvali Ushi. Kad se preziva Ushikawa, tu vie nema pomoi. Nije li tako? Govori se da prezimena na simbolian nain izraavaju pojedine stvari, ali pitam se nisu li prije stvari te koje se prilagoavaju imenima. Svialo se to vama ili ne, ja sam Ushikawa, a ako vam se vie svia, moete me zvati i Ushi, svejedno mi je." Otiao sam u kuhinju, iz hladnjaka izvadio limenku piva i vratio se u dnevnu sobu. Ushikawu nisam niim ponudio. Nisam ga pozvao, doao je nenajavljen. Pijuckao sam pivo i utio, a on je nastavio puiti svoju cigaretu bez filtera i izvjesno vrijeme nije vie progovorio ni rije. Nisam sjeo na stolicu prekoputa nego sam stajao naslonjen na stup i gledao ga s visine. Napokon je zgnjeio opuak u praznu konzervu maje hrane i podignuo pogled prema meni. "Vjerojatno se pitate kako sam uspio otvoriti ulazna vrata i ui? Ili moda grijeim? Kad ste izili, sigurno ste ih zakljuali. Istina je, ulazna vrata bila su zakljuana kljuem. Ali, ja imam klju. Klju od vrata. Evo, pogledajte ga poblie." Ushikawa je gurnuo ruku u dep sakoa i odatle izvadio privjesak s jednim jedinim kljuem i pokazao mi ga. Doista je izgledao jednako kao onaj klju koji je bio kod mene. Ali, moju je panju privukao privjesak za kljueve. Bio je jednak kao Kumikin. Jednostavan, zelen koni privjesak s kopom koja se otvarala na neobian nain. "To je pravi klju, kao to se i sami moete uvjeriti. To je privjesak za kljueve koji pripada vaoj eni. Ne bih elio da me pogreno shvatite, zato u vam odmah objasniti: vaa Kumiko osobno mi ga je dala. Nisam joj ga ukrao ni silom oteo." "Gdje je Kumiko sada?" upitao sam zlovoljnim glasom. Ushikawa je skinuo naoale, zagledao se u stakla kao da provjerava koliko su prljava i opet ih stavio. "Znam gdje se tono nalazi vaa ena. Istinu govorei, ja sam taj koji se brine o njoj." "Vi se brinete o njoj?" "Molim vas, nemojte me pogreno razumjeti, ne u tom smislu. Moete biti mirni", odgovorio je Ushikawa osmjehujui se. Dok se osmjehivao lice mu se izobliilo a naoale se nakrivile na jednu stranu. "Ne gledajte me tako, molim vas. Ja joj samo pomaem, to je dio mog svakodnevnog posla. Prenosim poruke, obavljam sitne poslove za druge ljude i sline stvari, g. Okada. Ja sam obino potrkalo, nita vie. Moja uloga nije znaajna. Sada sam tu samo zato to ona ne moe izai van." "Ne moe izai van?" ponovio sam njegove rijei. Ushikawa je malo oklijevao, nekoliko puta jezikom oblizavi usne. "Moda to ne znate, premda vam ja ne mogu sa sigurnou rei je li rije o tome ili ona jednostavno ne eli izai van. Uvjeren sam da biste to eljeli znati, ali ne pitajte mene jer ni ja ne znam sve detalje. Ali, uope se ne trebate brinuti, nitko je ne dri zatvorenu protiv njezine volje. Hou rei. nije ovo neki film ili jeftin roman, i sami dobro znate da su u dananjem svijetu odreene stvari sasvim neprihvatljive." Paljivo sam odloio limenku piva pokraj nogu. 279

"Dakle, recite mi zbog ega ste ovamo doli?" upitao sam. Ushikawa se nekoliko puta otvorenim dlanovima pogladio po koljenima i potom odluno kimnuo glavom. "Ah, ba sam zaboravan! Ne samo to sam vam se zaboravio predstaviti, nego sam vam zaboravio rei zato sam doao. To je jedna od mojih velikih mana, ponem priati o glupostima i zaboravim glavnu stvar. Nije udo to uvijek zabrljam! Oprostite to vam to govorim tek sada, ja zapravo radim za brata vae ene. Ja sam neka vrsta osobnog tajnika doktora Noborua Wataye. Dakako, nisam ona vrsta tajnika kakve obino imaju lanovi Senata. Ta je uloga namijenjena mnogo uglednijima od mene. Postoji itav niz raznolikih tajnika, g. Okada. Ima raznih tajnika. Ja sam na samom dnu ljestvice. Ako vjerujete u duhove, ja sam jedan od onih koji vrebaju pritajeni u prljavom kutu nunika ili kakvom drugom zapeku. Ali, ne mogu se poaliti. Kad bih se ovakav ruan kakav jesam pojavio u javnosti uz uglednu osobu kao to je doktor Wataya, nanio bih mu nenadoknadivu tetu. Oni koji izlaze pred kamere moraju izgledati elegantno i inteligentno. Moete li zamisliti elavog kepeca poput mene koji govori: 'Hej, narode, ja sam osobni tajnik doktora Wataye.' Samo bih napravio jo veeg bedaka od sebe. Ne mislite li i vi tako, gospodine Okada?" Nisam mu nita odgovorio. "Dakle, ja za Doktora obavljam prljave poslove za koje ljudi ne trebaju znati. Drugim rijeima, poslove koji trebaju ostati tajni. Ja se bavim zakulisnim radnjama, to je moje carstvo. Na isti nain se brinem i za gospodu Kumiko. Ali, nemojte misliti da time elim rei kako je za priprostog ovjeka kakav sam ja to manje vrijedan posao. Ako ste zbog mojih rijei moda stekli takav dojam, loe ste me razumjeli. Gospoa Kumiko je jedina, ljubljena sestra doktora Wataye, i za mene je ast to se mogu brinuti za tako vanu osobu. Vjerujte mi. Nego, mogu li dobiti jedno pivo? Znam da e vam se uiniti krajnje neodgojeno, ali od govora su mi se usta i grlo osuili. Ako nemate nita protiv, sam u ga uzeti, znam gdje je. Dok sam vas ekao, uzeo sam si slobodu da zavirim u va hladnjak." Kimnuo sam. Ushikawa je ustao, otiao u kuhinju, otvorio hladnjak i izvadio bocu piva. Potom je sjeo na kau i s oitim izrazom zadovoljstva uzeo piti ravno iz boce. Jabuica u grlu iznad kravate poigravala mu je poput kakve ivotinje. "Znate, gospodine Okada, hladno pivo na kraju dana jedan je od najljepih uitaka koji vam ivot moe ponuditi. Izbirljiva gospoda tvrde da odve hladno pivo gubi na okusu, ali ja se s njima ne slaem. Prvo, pivo mora biti toliko ledeno da uope ne osjetite okus. Drugo, pivo ipak treba biti malo manje studeno, ali prvo mora biti hladno poput leda. Toliko ledeno da me krajnici zabole. Naravno, to je moje osobno miljenje." I dalje stojei naslonjen na stup, otpio sam gutljaj piva. vrsto stisnutih usta Ushikawa je nekoliko trenutaka pogledom prelazio po sobi. "Znate, gospodine Okada, za ovjeka koji ivi bez ene, kua vam je jako ista. Uistinu sam zadivljen. Stidim se rei, ja sam u tom pogledu izgubljen sluaj. Moj stan je obino smetlite, pravi svinjac. Kadu u kupaonici nisam oribao ve vie od godinu dana. Propustio sam vam spomenuti da me vlastita ena prije pet godina ostavila. Stoga vas jako dobro razumijem i suosjeam s vama, g. Okada. Da me sluajno ne biste pogreno shvatili, dovoljno je da vam kaem kako znam kako se osjeate. Naravno, moj je poloaj drugaiji od vaeg. Bio sam najgori mu koji se moe zamisliti. Nije udo to me ena ostavila. Ni za to je ne mogu kriviti, tovie, divim joj se zbog svega to je pretrpjela. Kad god bi me uhvatio bijes, tukao sam je do iznemoglosti. Nikad se nisam usudio nikoga drugog tui, ve po tome vam je jasno kakav sam ja slabi. Hrabar sam koliko i jedna buha. Vani sam ponizno puzao pred svima. 'Hajde Ushi, na posao!' govorili su mi, i ja bih bez pogovora izvravao sve to su od mene traili. Zato bih po povratku kui bijes iskalio na vlastitoj eni. Tako se ponaa samo hulja, istina je. Ali nisam se uspijevao obuzdati, bilo je to poput napadaja kakve bolesti. Tukao sam je dok joj se lice ne bi sasvim izobliilo od krvavih podljeva, oteklina i masnica. Nisam je samo aketao, tresnuo bih je o zid, izlijevao po njoj vreo aj, bacao kojekakve stvari na nju. Ako bi me djeca pokuala sprijeiti, i njih bih istukao. Mala djeca od sedam, osam godina. I umjesto da ih samo odgurnem u stranu, ja sam ih tukao do iznemoglosti. Bio sam obian nitkov. Nisam se mogao obuzdati. Nakon odreenog vremena rekao bih sebi da sam 280

ve dosta zla uinio, ali nisam se znao zaustaviti. Shvaate li kakva sam nitarija bio, g. Okada? Sve dok prije pet godina nisam slomio ruku vlastitoj keri, koja je tada imala svega pet godina. Tada je mojoj eni prekipjelo. Ostavila me i odvela oboje djece. Otada ih vie nisam vidio. ak se nikad vie nisam ni uo s njima. Ali to u, sam sam kriv za sve." Ja sam i dalje utio. Maak mi je priao i kratko mjauknuo. "Vi ste oito umorni, a ja vam samo dosaujem svojim baljezganjem. Vjerojatno se pitate jesam li doao s nekim ciljem. Istina je, nisam doao da bih vas gnjavio svojim truanjem, nego da bih vam prenio Doktorovu poruku. Hou rei, doktor Wataya naredio mi je da vas posjetim. Sada u vam tono prenijeti to Doktor eli da vam kaem. Prije svega, Doktor ne odbija nanovo razmotriti mogunost obnove vae veze s gospoom Kumiko. Drugim rijeima, nee imati nita protiv ako se vas dvoje budete eljeli vratiti jedno drugom i nastavite ivjeti branim ivotom, u ovom trenutku gospoa Kumiko nema takve namjere, stoga je besmisleno ita planirati, ali ako ste vi, g. Okada, doista vrsto odluili da se ne elite razvesti i ako ste voljni ekati, Doktor i to prihvaa. Nee kao do sada inzistirati na razvodu. Stoga, ako imate to rei svojoj eni, mogu vam biti glasnik. Takoer, nemojte se vie natezati za svaku sitnicu. Bit e vam pametnije da se ponaate diplomatski. To je prva toka mogueg dogovora. Onda, kako vam se ini?" unuo sam i pogladio maka po glavi, ali mu nisam nita odgovorio. Ushikawa je nekoliko trenutaka gledao u mene i maka i potom nastavio. "Vjerojatno prije no to odgovorite elite uti sve to vam imam rei. Dakle, nastavljam s izlaganjem. Sada slijedi druga toka mogueg dogovora koja je, bojim se, malo zamrenija. Rije je o lanku koji se pod naslovom Tajna kue objeenih pojavio u jednom tjedniku. Ne znam jeste li ga moda i vi proitali kojim sluajem, g. Okada? Vrlo zanimljiv lanak. Jako dobro napisan. Zemljite na kojem se nalazi ukleta kua u otmjenoj stambenoj etvrti Setagayi. Tijekom godina u toj je kui nekoliko ljudi poinilo samoubojstvo. Tko je tajanstvena osoba koja je kupila to zemljite? to se dogaa iza visoke ograde koja okruuje kuu?Zagonetka postaje sve vea... Kad je doktor Wataya proitao lanak, odjednom je shvatio da je to mjesto veoma blizu kui u kojoj vi ivite. Ubrzo ga je poela progoniti misao da izmeu te kue i vas moe postojati neka veza. Zato mi je zapovjedio da provedem jednu malu istragu... a to znai da sam si ja, ovakva propalica kakva ve jesam, uzeo slobodu i kradom se provrzmao ovim krajem. I to sam otkrio? Da vi, g. Okada, ba kao to je Doktor posumnjao, svakog dana odlazite u tu kuu kao i da ste oito povezani sa svime to se unutra zbiva. Pronicljivost doktora Wataye i mene je zadivila. Do sada se pojavio samo jedan lanak, drugih nije bilo. Ali nije sigurno da se nee pojaviti jo koji. To su prie koje su uvijek zanimljive. Ali zbog odreenih razloga, ta je pria jako zasmetala doktoru Watayi. to ako se ime njegovog urjaka pojavi u javnosti i to povezano s nekim sumnjivim sluajem? Zamislite samo kakav bi skandal mogao izbiti, uzimajui u obzir njegov poloaj. Osim toga, tu je i nerazrijeena situacija izmeu vas i vae ene. Mediji bi smjesta napuhali cijelu stvar. Naravno, nema takvog ovjeka koji barem neto ne eli sakriti od oi javnosti. Osobito ako su u pitanju stvari intimne i osobne naravi. Ovo je jako vaan trenutak za Doktorovu politiku karijeru, mora postupati krajnje paljivo sve dok se ne domogne vlasti. Zato vam je spreman ponuditi jedan prijedlog. Ako pristanete smjesta prekinuti svaku vezu s tom 'kuom objeenih', ozbiljno razmatra mogunost da vam pomogne kako biste vi i gospoa Kumiko opet bili zajedno. Kako vam zvui taj prijedlog? Jeste li shvatili osnovnu poruku svega to sam vam rekao?" "Moda", odgovorio sam. "I, to onda mislite o svemu to sam vam upravo iznio?" I dalje mazei maka po glavi, malo sam se zamislio o onom to sam uo. "Ne kopam. Zato je Noboru Wataya pomislio da imam ita s tom kuom? Kako mu je ta ideja uope pala na pamet?" Ushikawino lice izobliilo se od keenja, ali pogled mu je i dalje bio hladan poput stakla. Iz depa je izvadio poluzgnjeenu kutiju cigareta i ibicom zapalio jednu.

281

"Ah, ne postavljajte mi teka pitanja, gospodine Okada. Ja sam vam samo obino potrkalo. Jedan obian golub pismonoa. Uzimam poruku u kljun i donosim je ovamo, potom uzimam odgovor i nosim ga tamo. Valjda razumijete to vam govorim? Ali, upozoravam vas: Doktor nije budala. Zna koristiti mozak, ima neku vrstu estog ula koje obini ljudi nemaju. Osim toga, on ima veliku mo, i to mnogo veu i stvarniju nego to moete zamisliti. Mo koja je iz dana u dan sve vea. Bit e vam pametnije da o tome vodite rauna. Moete imati kojekakve razloge da ga mrzite i to se mene osobno tie, to je va problem. Ali, vjerujte mi, stvari su postale mnogo ozbiljnije od toga. elim da barem to shvatite." "Ako je Noboru Wataya toliko moan, zato svoju mo nije upotrijebio da lanak ne bude objavljen? To bi mu bilo mnogo jednostavnije." Ushikawa se nacerio. Potom je jo jednom duboko povukao dim cigarete. "Dragi g. Okada, ne smijete govoriti takve lakomislene stvari! Mi ivimo u Japanu, ozbiljnoj i demokratskoj zemlji. Nije li tako? Ovo nije diktatura u kojoj se jedino sade plantae banana i otvaraju novi nogometni stadioni Bez obzira na to to je Doktor moan politiar, sprijeiti objavljivanje lanka u novinama nije jednostavna stvar. tovie, to je odve opasna Moda elnike pojedine nakladnike kue drite u aci, ali uvijek e se pojaviti netko tko je nezadovoljan. Tako se jedino privlai nepotrebna pozornost. Kad jednom iziu u javnost, odreene se stvari ne isplati spreavati, vjerujte mi. Osim toga, meu nama govorei, za tu stvar zainteresirali su se neki vrlo gadni i opasni tipovi, tipovi o kojima vi ne znate ba nita, g. Okada. Ako se stvar bude doista tako razvijala, to znai da e se umijeati neke druge face, osim Doktora. Da biste to bolje razumjeli, usporedimo itavu stvar s odlaskom zubaru. U ovom trenutku jo smo u poetnoj fazi bolesti jednog zuba, kada je potrebna tek manja intervencija. Samo zbog toga se jo uvijek nitko ne buni. Ali ubrzo e builica dotaknuti korijen ivca i netko e poskoiti iz stolice. Netko e se ozbiljno razbjesnjeti. Shvaate li to vam govorim? Ne pokuavam vas zastraiti, g. Okada, ali ini mi se da polako upadate na sve opasniji teritorij a da toga niste svjesni." inilo se da je napokon kazao sve to je imao. "Hoete rei da je pametnije da se iz svega povuem prije nego to mi polome kosti?" Ushikawa je kimnuo. "Rije je o vrlo opasnoj igri, gospodine Okada. Kao da se igrate skrivaa nasred autoceste." "Znai, ako prihvatim prijedlog Noborua Wataye i povuem se iz toga, dopustit e mi da ponovno stupim u vezu s Kumiko?" "Tako nekako", odgovorio je Ushikawa kimajui. Otpio sam gutljaj piva. "Prije svega, elim vam rei ono to mi lei na srcu. Dat u sve od sebe da mi se Kumiko vrati, ali to u uiniti na svoj nain i bez pomoi moga urjaka. U jednom imate pravo: taj mi se ovjek nimalo ne svia. Kao to i sami kaete, nije rije o tome mrzim li ga ili ne. To je neto mnogo jednostavnije. Ja uope ne prihvaam injenicu da on postoji. Zbog toga odbijam bilo kakvu vrstu nagodbe s njim. Osim toga, da se nikad vie niste usudili bez mojeg doputenja ui u ovu kuu. Ovo je moja kua, a ne hotelsko predvorje ili javna ekaonica." kiljei iza naoala, Ushikawa se zagledao u mene. Gledao je u mene netremice, bez ikakvih emocija. Jednog trena podignuo je desnu ruku i potom je ispruio kao da provjerava pada li kia. "Bili ste veoma jasni", rekao je. "Nisam ni mislio da e sve tei tako lako, pa nisam iznenaen vaim odgovorom. Osim toga, mene nije lako iznenaditi. Razumijem kako se osjeate i drago mi je to ste sasvim otvoreni. To svima olakava posao. Jednome potrkalu kao to sam ja najtee pada kad se mora baviti dvosmislenim, neiskrenim odgovorom koji nije jasan ni konkretan. Ne alim se, ali gotovo redovito dobivam dvosmislene odgovore, prave zagonetke. Prvo govorei, ovaj posao teti mojem zdravlju, gospodine Okada. I prije nego to je toga svjestan, ovjek se promijeni, postane netko drugi. Shvaate li to vam govorim, g. Okada? ovjek postane nepovjerljiv, sitniav i stalno trai neki skriven razlog. Ne moe vie vjerovati u bilo to jednostavno i isto. To je zbilja uasna stvar, vjerujte mi. U svakom sluaju, prenijet u doktoru Watayi va jasan i odreen odgovor. Ali nemojte oekivati da e stvari tako zavriti. Moe se dogoditi da ete poeljeti da sve to je mogue prije zavri, ali 282

stvari nisu toliko jednostavne. Vjerojatno u morati opet doi. ao mi je, ali bojim se da ete se morati naviknuti na moju malenkost. Ne osjeam nita runo prema vama kao ovjeku. Svialo se to vama ili ne, morat ete se naviknuti na moje postojanje, jer sam jedan od onih kojih se nije tako lako rijeiti. Moda e vam to zvuati udno, ali molio bih vas da to tako shvatite. Sa svoje strane, obeavam da vam nikad vie neu upasti u kuu nenajavljen. Imate potpuno pravo. Trebao sam kleknuti ispred vas i ponizno vas zamoliti za doputenje da uem. Ovaj put nisam imao izbora. Pokuajte me razumjeti, molim vas. I ja sam ovjek poput svih drugih. Od sada nadalje, obeavam da u vam se prethodno najaviti telefonom. Pustit u da telefon jedanput zazvoni, potom u prekinuti i iznova nazvati. Kad primite takav poziv, znajte da sam to ja, i recite sebi: 'Evo ga, opet me gnjavi onaj glupi Ushikawa', i molim vas, podignite slualicu i javite se. U suprotnome neu imati izbora i opet u morati upasti u kuu bez doputenja. Osobno bih volio da do toga ne doe, ali plaen sam izvravati tue zapovijedi, i kad mi gazda kae da obavim neku stvar, moram dati sve od sebe da je obavim valjano. Nadam se da razumijete to vam govorim?" Opet mu nisam odgovorio. Ushikawa je opuak bacio u praznu konzervu, potom je pogledao na sat kao da se iznenada neega sjetio. "Ma, je li mogue da je ve ovoliko kasno? Najprije nepozvan uem, potom vas ugnjavim svojom govorancijom, traim da me ponudite pivom... Molim vas da mi oprostite. Kao to sam vam ve kazao, ja sam jedan bijednik kojeg ni pas ne eka kod kue, pa kad naem nekoga s kim mogu malo popriati, zaboravim na vrijeme. Ja sam vam jad i tuga. Stoga, ni vi ne biste trebali ivjeti sami odve dugo. Kako se ono kae, 'ovjek nije otok'? Ili, 'kad nema to initi, ovjek ini svata'." Nakon to je rukom nekoliko puta preao po koljenima kao da ih ist od zamiljene praine, Ushikawa je polako ustao. "Nema potrebe da me pratite do vrata, mogu sm izai kao to sam i uao. Zakljuat u kljuem. Ah, jo neto, g. Okada. Na svijetu postoje stvari koje je bolje ne znati, ali upravo njih ljudi ele doznati. udno, zar ne? Pitam se kad emo se ponovno sresti. Nadam se da e se u meuvremenu situacija popraviti. Laka vam no."

Slaba kia nastavila je padati itavu no i stala je tek pred zoru. Ali prisutnost udnovatog, runog ovjeuljka i vonj njegovih cigareta bez filtera jo dugo su se zadrali u kui, pomijeani s vlagom i mirisom mokre zemlje.

15
Cinnamon i njegovo neobino sporazumijevanje znakovima Glazbena ponuda

"Cinnamon je zauvijek prestao govoriti malo prije estog roendana", objasnila mi je Nutmeg. "Te je godine trebao krenuti u osnovnu kolu. U veljai iste godine iznenada je prestao govoriti. udno je to to smo te veeri primijetili da itav dan nije izgovorio ni rije. Istina, nikada nije bio osobito priljivo dijete, ali ne i nijem. Kad sam shvatila to se dogaa, pokuavala sam ga navesti da progovori. Postavljala sam mu pitanja, tresla ga, ali sve je bilo uzalud. Zanijemio je poput kamena. Nije mi bilo jasno je li svojevoljno odluio utjeti ili je iznenada izgubio mo govora. Ni dan-danas ne znam sa sigurnou. Od toga dana ne samo to

283

nikad vie nije progovorio, nego nije pustio ni najslabiji glas. Shvaate li? Kad bi ga to boljelo nije to niim pokazivao, a ako bih ga pokuala golicati, nijemo se osmjehivao." Nutmeg je sina odvela na pregled nekolicini lijenika specijalista, ali nitko od njih nije znao objasniti zato je dijete zanijemjelo. U jednom su se svi slagali: nisu bile u pitanju tjelesne smetnje. Cinnamon je imao jako dobar sluh, ali nije govorio. Svi su se lijenici sloili da je rije o psiholokom poremeaju. Nutmeg je sina povela prijatelju psihijatru, ali ni on nije mogao objasniti razlog njegovoj zanijemjelosti. Psihijatar mu je za provjeru dao test inteligencije, i ispostavilo se da djeak ima izrazito visok kvocijent inteligencije. Osim toga, nije pokazivao ni najmanji znak bile kakvog emocionalnog poremeaja. "Da nije sluajno doivio neki velik ok?" raspitivao se psihijatar kod Nutmeg. "Pokuajte se prisjetiti. Nije li moda va sin bio svjedok neega jako runog, ili je bio izloen nasilju u obitelji?" Ali Nutmeg se nije mogla sjetiti ba nieg. Dan prije Cinnamon je bio normalno dijete u svakom pogledu: imao je dobar apetit i uobiajeno jeo, sasvim normalno razgovarao s njom, otiao na spavanje i mirno zaspao. A ve idueg jutra utonuo je u svijet tiine. U obitelji nije bilo ni najmanjih problema. Cinnamon je odrastao uz veliku brigu i ljubav majke i bake. Nikad im se nije dogodilo da podignu ruku na dijete. Lijenik je doao do zakljuka da im ne preostaje drugo nego pratiti njegov razvoj, nadajui se da e se u jednom trenutku moda dogoditi promjena. S obzirom na to da nisu znali uzrok njegove zanijemjelosti, nisu se mogli odluiti za odredeni oblik terapije. Lijenik je predloio Nutmeg da jednom na tjedan dovede sina i da e tako vjerojatno doi do nekog rjeenja. Postojala je i mogunost da dijete jednog dana iznenada progovori, kao da se probudilo iz dubokog sna. Mogli su jedino ekati. Istina je, dijete je bilo nijemo, ali osim toga nije pokazivalo nikakve druge smetnje... Ali, koliko god ekali, djeak nikada vie nije iziao iz svoje duboke utnje.

Uz slab zvuk zujanja elektrinog motora vrata u ogradi otvorila su se u devet ujutro i Mercedes 500 SEL, koji je vozio Cinnamon, kolnim prilazom je uao u vrt. Antena telefona instaliranog u autu strila je uz stranji prozor poput tek izniknulog izdanka. Promatrao sam taj prizor kroz pukotine u roletama. Automobil je izgledao poput kakve goleme ribe selice koja se niega ne boji. Nove crne gume beumno su ostavljale slab trag ara po betonu i zaustavile se na tono odreenom mjestu. Svakog jutra su te gume ostavljale iste are i zaustavljale se na gotovo istome mjestu, odstupajui moda svega pet centimetara. Upravo sam pio kavu koju sam skuhao nekoliko trenutaka prije. Kia je prestala padati, ali nebo je i dalje bilo prekriveno gustim sivim oblacima. Vlano zemljite izgledalo je tamno i hladno. Ptice su prodorno cvrkutale dok su prhui traile crve po zemlji. Trenutak potom vrata s vozaeve strane otvorila su se i Cinnamon je iziao. Imao je sunane naoale. Nakon to se hitro osvrnuo, skinuo je naoale i stavio ih u dep na prsima sakoa. Zatvorio je vrata automobila. Jedvaujan kljocaj pri zatvaranju vrata na Mercedesu razlikovao se od zvuka zatvaranja vrata na svim drugim autima. Meni je upravo taj zvuk oznaivao poetak novog dana u Rezidenciji. Od jutra sam jedino razmiljao o Ushikawinom posjetu prethodne veeri. Bio sam u nedoumici trebam li rei Cinnamonu da me Ushikawa posjetio u ime Noborua Wataye i zatraio da prestanem odlaziti u Rezidenciju i prekinem sve djelatnosti koje sam ondje obavljao. Na kraju sam odluio da mu barem za neko vrijeme nita ne kaem. Ipak je u pitanju bio odnos izmeu mene i mog urjaka. Nisam elio u to upletati nekoga treeg. Cinnamon je kao i obino bio u otmjenom odijelu. Sva odijela koja je nosio bila su od vrhunskih tkanina i stajala su mu kao salivena. U biti, njegova su odijela bila klasinog kroja, ali na njemu su izgledala mnogo mladenakije i leernije, kao da su posljednji krik mode. Svakog dana je stavljao drugu kravatu, savreno usklaenu s odijelom koje je imao na sebi. Naravno, jednako je mijenjao koulje i cipele. Pretpostavljao sam da mu je sve te stvari, na ve poznat mi nain, izabrala majka. Njegov izgled je bio besprijekoran poput Mercedesa koji je vozio. Kad god bih ga jutrom ugledao, bio bih istinski zadivljen - tovie, bio bih ganut. Kakvo li se ljudsko bie krilo iza te besprijekorne vanjtine?

284

Cinnamon je izvadio iz prtljanika dvije velike papirne vreice pune hrane i drugih potreptina i nosei ih u naruju uao u Rezidenciju. ak su i te najobinije papirne vreice iz supermarketa u njegovom naruju izgledale elegantne, gotovo umjetniki. Moda je tom dojmu pridonosio neki njegov poseban nain noenja. Ili je bilo posrijedi neto mnogo jednostavnije. im me ugledao lice mu se razvedrilo. Imao je zadivljuju osmijeh kao da je upravo tog asa izbio na istinu nakon duge etnje tamnom umom. "Dobro jutro", kazao sam mu. "Dobro jutro", uzvratio mi je, pomiui jedino usne. Iz vreica je izvadio namirnice i paljivo ih odloio u hladnjak, nalik na pametnog djeaka koji ponavlja ono to je tek nauio. Ostale je stvari rasporedio u kuhinjski ormari. Potom se posluio alicom kave koju sam skuhao. Sjedili smo jedan prekoputa drugoga za kuhinjskim stolom, ba kao to smo svakog jutra obiavali Kumiko i ja.

"Ukratko, Cinnamon nije nikada iao u kolu, ni jedan jedini dan", rekla je Nutmeg. "Redovne kole ne primaju nijeme uenike, a meni se inilo nepravednim poslati ga u neku ustanovu za djecu s potekoama u razvoju. Razlog zbog kojeg Cinnamon nije govorio bio je sasvim drugaiji od onog u druge nijeme dijece. Osim toga, nije pokazivao ni najmanju elju za pohaanjem kole. Najdrae mu je bilo kad bi ostao kod kue i na miru itao ili sluao klasinu glazbu, ili se u vrtu igrao s psom kojeg smo tada imali. Ponekad je znao otii u etnju, ali to nije osobito volio jer se tako morao sresti i s ostalom djecom iz susjedstva." Nutmeg se nauila sporazumijevati znakovima jer je jedino tako mogla komunicirati sa Cinnamonom. Kad sporazumijevanje znakovima nije bilo dovoljno, preli bi na pisanje. Jednoga dana je shvatila da se sa sinom dobro razumije i bez tih posrednih naina. I prema najslabijim promjenama u izrazu njegovog lica mogla je odlino shvatiti smisao onog to misli ili eli. Nakon to je to otkrila, Cinnamonova utnja mnogo ju je manje optereivala. U najmanju ruku nije smetala razmjeni osjeaja izmeu nje i njezina sina. Naravno, Nutmeg je bila dovoljno razumna i znala je da odsutnost ivog govora ipak tu i tamo predstavlja odreenu smetnju, ali upravo je zahvaljujui toj smetnji komunikacija meu njima bila tako jasna. U slobodno vrijeme Nutmeg je sina poduavala itanju, pisanju i raunanju. Osim tih prvih lekcija nije ga morala poticati, jer djeak je oboavao itanje pa je i sam mnogo nauio iz knjiga. Umjesto da ga ui poput privatne uiteljice, mnogo veu panju posveivala je izboru knjiga koje e Cinnamon itati. Volio je glazbu pa je elio nauiti svirati klavir, i ve nakon nekoliko mjeseci osnovne poduke koju je dobio od profesora klavira mogao se sluiti udbenicima i kasetama i ubrzo je postignuo zavidnu tehniku razinu. Volio je svirati Bacha i Mozarta, i osim Poulenca i Bartoka, nije pokazivao osobitu naklonost prema glazbi nakon razdoblja romantizma. Tijekom prvih est godina obrazovanja njegovi interesi bili su usmjereni na glazbu i knjige. Ali kada je uao u srednjokolsku dob, poeo se zanimati za uenje stranih jezika, prvo engleskog a potom i francuskog. Nakon est mjeseci uenja mogao je itati lake tekstove i na jednom i na drugom jeziku. Naravno, budui da je bio nijem nije imao namjeru razgovarati na stranim jezicima. Cinnamonova velika elja bila je proitati mnotvo knjiga na izvornim jezicima na kojima su bile napisane. Nakon toga poeo se zanimati za popravljanje krajnje kompliciranih malih strojeva. Kupio je golem radni pribor i poeo izraivati pojaala s radiocijevima, a takoer je uivao rastavljati satove i ponovno ih sklapati. Svi oko njega, a to znai njegova majka, njegov otac i baka po majci, poslije nekog vremena naviknuli su se na injenicu da je prestao govoriti pa njegovu utnju vie nisu doivljavali kao neto neprirodno. Poslije nekoliko godina Nutmeg je prestala voditi sina psihijatru. Tjedni posjeti psihijatru nisu donijeli nikakav boljitak njegovim "simptomima" i kao to su i sami lijenici jo na poetku zakljuili, izuzme li se injenica da nije govorio, s njime je sve bilo u najboljem moguem redu. U izvjesnom smislu bio je savreno dijete. Nutmeg se nije mogla sjetiti da ga je ikada morala tjerati da neto uini ili mu togod zabraniti. Jo kao dijete donosio je odluke to i kako treba initi i u tome je bio besprijekoran. 285

Veoma se razlikovao od druge djece. Bilo mu je dvanaest godina kad mu je baka umrla (a on ju je nekoliko dana oplakivao u tiini), nakon ega je preuzeo sve kuanske obveze dok je majka bila na poslu. Kad je njena majka umrla, Nutmeg je eljela uzeti kunu pomonicu, ali Cinnamon se usprotivio. Nije elio da netko nepoznat doe i poremeti red u kui. I tako je Cinnamon preuzeo brigu o kui i kuanstvu i to je obavljao s velikom tonou i predanou.

Cinnamon mi se obraao rukama. Od majke je naslijedio vitke, lijepo oblikovane prste. Bili su iznimno tanki i vitki, ali ne odve dugi. Pribliio bi ih licu i poeo mi njima govoriti kao da se koristi samosvojnim i osjetljivim stvorenjima. "Danas u dva popodne dolazi jedna klijentica. Samo jedna. To je sve za danas. Ja u za sat vremena zavriti s poslom i potom otii po nju i dovesti je autom. Prognozirali su da e cijeli dan biti oblano, pa moe sii u bunar jo za dana jer svjetlost nije prejaka." Ba kao to mi je Nutmeg kazala, lako sam razumio poruke koje su prenosili Cinnamonovi prsti. Uope nisam poznavao sporazumijevanje znakovima, ali sam s lakoom mogao protumaiti gipke, raznolike pokrete njegovih prstiju. Moda sam njegovu spretnost i vjetinu izraavanja prstima mogao razumjeti onako kako je mogue razumjeti dramu koja se izvodi na stranom jeziku. Kad bolje promislim, moda mi se samo inilo da promatram pokrete njegovih prstiju. Moda su pokreti njegovih prstiju bili tek ukrasno proelje na odredenoj graevini dok sam polusvjesno promatrao neku sasvim drugu znaajku iza proelja. Kad god bismo sjedili za stolom i razgovarali, ja bih pokuavao uoiti tu granicu izmeu proelja i unutranjosti, ali nisam je uspijevao razluiti. Imao sam osjeaj da se ta granica izmeu njegove vanjtine i unutranjosti neprestano pomie i mijenja. Nakon naih kratkih razgovora, ili moda prije prenoenja poruka, Cinnamon bi skinuo sako, odloio ga na vjealicu, vrh kravate uvukao pod koulju i poeo pospremati kuu. Potom bi mi pripremio neto za jelo. Dok je to inio, sluao je glazbu s kasetofona. Jednog tjedna bi sluao iskljuivo Rossinijevu sakralnu glazbu, drugog samo Vivaldijeve koncerte za puhake instrumente, ponavljajui ih toliko esto da sam naposljetku upamtio ritam skladbi. U poslu je bio vrlo djelotvoran i nije gubio vrijeme. U poetku sam se nudio da mu pomognem, ali on bi se veselo osmjehnuo i odmahnuo glavom. Promatrajui ga kako obavlja svoje kune obveze, ubrzo mi je postalo jasno da e sve ii mnogo bre ako se ne budem mijeao. Kako ga ne bih ometao u radu, sjeo bih na kau i itao neku knjigu dok je on obavljao jutarnje poslove. Rezidencija je bila prilino mala i opremljena samo najnunijim namjetajem. Budui da tu nitko nije stanovao za stalno, nije bila prljava ni zaputena. Ipak, Cinammon bi svakog dana usisao itav prostor, krpom obrisao prainu s namjetaja i polica, oprao prozore, ulatio stol, obrisao prainu s rasvjetnih tijela. Vratio bi svaku stvar na svoje mjesto, posude sloio u kuhinjsku vitrinu i na stalak za suenje, lonce poredao po veliini, poravnao rubove krpa i runika, ruice alica za kavu okrenuo u istom smjeru, u kupaonici oistio zdjelice u kojima su stajali sapuni i zamijenio runike iako uope nisu bili prljavi. Potom bi skupio smee i stavio ga u veliku plastinu vreu, koju bi potom zatvorio i iznio van. Podeavao je vrijeme na satovima ravnajui se po svojem satu (koji je, u to bih se mogao kladiti, bio vrlo toan). Ako bi tijekom pospremanja otkrio da sve nije na svome mjestu i da su pojedini predmeti premjeteni, smjesta bi ih vratio na njihovo mjesto. Znao sam ga staviti na kunju tako to bih sat koji je stajao na odreenoj polici pomaknuo dva centimetra ulijevo, ali bih ve idueg jutra otkrio da je vraen na svoje pravo mjesto, dva centimetra udesno. Ipak, ovjek u njegovom ponaanju nije mogao otkriti ni najmanji trag bilo ega opsesivnog. inilo se da svaku stvar obavlja na sasvim oputen i "ispravan" nain. Moda se u Cinnamonovoj svijesti bila urezala veoma jasna slika ovog svijeta i toga kakav je, ili barem malenog svijeta u kojem je ivio, pa je za njega bio neto prirodno poput disanja. Ili je, kad bi ga obuzela neodoljiva elja da stvari vrati na njihovo mjesto, moda vjerovao da tako pomae samim stvarima. Ono to je skuhao, Cinnamon bi spremio u hladnjak i pokazao mi to trebam pojesti za ruak. Zahvalio sam mu. Potom je stao ispred zrcala i popravio vor na kravati, pregledao 286

koulju i navukao sako. Osmjehujui se i jedva pomiui usne kazao mi je "dovienja", osvrnuo se oko sebe i iziao na ulazna vrata. Uao je u Mercedes, stavio kasetu s klasinom glazbom, daljinskim upravljaem otvorio vrata u ogradi i izvezao se istim putem kojim je uao, gotovo pratei trag guma na betonu. Nakon to je izvezao automobil, vrata u ogradi automatski su se zatvorila. Taj prizor sam opet promatrao kroz pukotine u roletama drei alicu s kavom u ruci. Ptice vie nisu bile onako bune kao kad je Cinnamon doao. Vidio sam da su se niski oblaci razili, ali iznad njih irio se jo gui sloj naoblake.

Sjeo sam za kuhinjski stol, alicu s kavom odloio i pogledom prelazio po prostoriji koju su Cinnamonove ruke udesno pospremile. itava je kuhinja podsjeala na golemu trodimenzionalnu mrtvu prirodu iji je mir remetilo jedino jedvaujno tiktakanje sata. Kazaljke su pokazivala deset sati i dvadeset minuta. Gledajui u stolicu na kojoj je do maloprije sjedio Cinnamon, iznova sam se zapitao jesam li pogreno postupio to ni njemu ni njegovoj majci nisam nita rekao o Ushikawinom posjetu prethodne veeri. Nee li takav moj potez naruiti povjerenje koje ve postoji izmeu mene i Cinnamona kao i izmeu mene i Nutmeg? Ali, ipak sam elio priekati i vidjeti kako e se stvari razvijati. elio sam doznati to se to krije u mojim aktivnostima zbog kojih se Noboru Wataya toliko zabrinuo. I na koji sam to od njegovih mnogobrojnih repova nagazio? I koje konkretne protumjere misli poduzeti. Uspijem li pronai odgovore na ta pitanja, mogu se barem malo pribliiti njegovoj tajni. A isto tako i mjestu na kojem se nalazi Kumiko. Dok su se kazaljke sata pomicale prema jedanaestom satu (istog onog sata koji je Cinnamon pomaknuo dva centimetra udesno, na njegovo pravo mjesto), iziao sam u vrt kako bih se spustio u bunar.

"Jo dok je bio djeak, ispriala sam Cinnamonu priu o zoolokom vrtu i podmornici. O svemu onome to sam vidjela s palube trgovakog broda u kolovozu 1945. dok je amerika podmornica drala uperen top u nas kako bi potopila brod na kojem smo bili a japanski vojnici istodobno ubijali ivotinje u zoolokom vrtu u kojem je radio moj otac. Tu sam priu dugo uvala za sebe i nikad je nikome nisam ispriala. U tiini sam lutala mranim labirintom koji se irio izmeu opsjene i istine. Ali kad se Cinnamon rodio, pomislila sam da je on jedina osoba kojoj tu priu mogu ispriati. I tako, poela sam mu priati o tome i prije nego to je mogao razumjeti rijei koje sam mu govorila, gotovo mu apui sve ega sam se mogla sjetiti i istodobno se i sama prisjeajui svih tih prizora, detalja i dogaaja. Kao da sam otvorila zatvara i pustila da sve te uspomene poteku iz mene. Kada je poeo shvaati ono to sam mu govorila, Cinnamon je stalno traio da mu tu priu iznova priam. Mora biti da sam mu istu priu ponovila stotinu, dvjesto, petsto puta, ali nisam mu je uvijek pripovijedala na jednak nain. Kad god bih mu je kazivala, traio bi od mene da mu ispriam i neki sporedan detalj iz iste prie. elio je upoznati i ostale grane istog stabla. Stoga bih slijedila onu granu koju je elio da slijedim i priala mu o tome. Tako je i sama pria malo-pomalo postajala sve opirnija i vea. Tako smo nas dvoje uspjeli stvoriti na vlastiti, meusobno spojen svijet mitova. Shvaate li to vam govorim? Mogli smo odlutati kamo god smo eljeli, priajui istu priu iz dana u dan. Mogli smo satima razgovarati o imenima ivotinja iz zoolokog vrta, o sjaju njihova krzna ili boji njihovih oiju, o razliitim mirisima koji su se irili zrakom, o imenu i izgledu lica svakog pojedinog vojnika, o njihovom roenju i djetinjstvu, o pukama, o streljivu koje su upotrebljavali, o strahu koji su osjeali i ei koja ih je muila, o oblicima oblaka na nebu... Sve te oblike i boje mogla sam si doarati savrenom jasnoom dok bih o njima pripovijedala Cinnamonu. Sve ono to sam vidjela mogla sam izraziti prikladnim, tonim rijeima. Nismo znali prekinuti. Detalji su se umnoavali i pria je postajala sve sloenija i bogatija." 287

Nutmeg se osmjehivala dok se spominjala tih vremena. Bilo je to prvi put da sam na njezinom licu vidio takav iskren osmijeh. "Ali, jednog je dana i to zavrilo", rekla je. "Od onog dana u veljai kad je prestao govoriti, Cinnamon te prie nije nikad vie dijelio sa mnom." Nutmeg je napravila kratku stanku i zapalila cigaretu. "Sada znam to se dogodilo. Njegove rijei su se izgubile u labirintu, progutao ih je svijet tih pria. Neto to je izilo iz tih pria liilo ga je moi govora. A nekoliko godina poslije, isto to ubilo je i moga mua."

Vjetar se pojaao, snano tjerajui teke sive oblake prema istoku. Oblaci su podsjeali na putnike koji su se uputili na kraj svijeta. Vjetar bi hujei svako malo njihao ogoljele grane stabala. Stajao sam pokraj bunara i gledao gore u nebo. Vjerojatno je na nekom meni nepoznatom mjestu Kumiko jednako stajala i gledala u oblake. Odjednom mi je ta misao pala na pamet bez ikakvog posebnog razloga. Jednostavno sam imao takav osjeaj. Spustio sam se u bunar i povukao ue kako bih zatvorio poklopac. Nakon to sam dva-tri puta duboko udahnuo, napipao sam bejzbolsku palicu i vrsto je drei u ruci, sjeo usred mraka i tiine. Eto, to mi je bila najvanija stvar. U tom istom i potpunom mraku krije se klju rjeenja. Poput televizijske emisije iz kulinarstva. "Jeste li dobro shvatili? Tajna za ovaj recept jest potpun mrak. Prema tome, upotrijebite to je mogue gui mrak koji moete pronai na tritu." I to vru bejzbolsku palicu, dodao sam, osmjehujui se. Mogao sam osjetiti da je temperatura biljega na mom obrazu neto via no obino. To me zapravo biljeg obavjetavao da se postupno pribliavam sri rjeenja. Zatvorio sam oi. U uima su mi jo uvijek odjekivali zvuci glazbe koju je Cinnamon opetovano sluao dok je toga jutra obavljao svoje kuanske poslove. Bila je to Bachova Glazbena ponuda. I dalje je odjekivala mojom glavom poput amora publike u koncertnoj dvorani. Odjednom me proela tiina i poela se iriti mojim mozgom od jednog do drugog renja poput kukca koji polae svoja jajaca. Otvorio sam oi, potom ih opet zatvorio. Mrak u meni i onaj izvan mene stapaju se i ja poinjem izlaziti iz samoga sebe i iz ljuture koja me obavija i tvori moju linost. Kao i uvijek.

16
Ovo bi mogla biti moja posljednja postaja (Razmiljanje May Kasahare: 4)

Evo me opet, g. Ptico Navijalico, posljednji put sam vam objasnila kako radim u ovoj tvornici za proizvodnju vlasulja, daleko u brdima, zajedno s mnogim djevojkama iz ovog kraja. Ovo je zapravo nastavak tog pisma. Odnedavno me sve vie zaokuplja jedna misao, hou rei, jako je udno kako svi ovdje zaposleni rade od jutra do mraka iz dana u dan. Je li vam ikad palo na pamet da je to neto udno? Ne znam kako bih vam to objasnila, ali moja jedina obveza ovdje jest posluno izvravati ono to mi poslovoe kau. Ne moram ni o emu mozgati. Kad se presvlaim u 288

radno odijelo u garderobi, mogla bih ostaviti mozak u ormariu zajedno s drugim stvarima i ponovno ga uzeti kad odlazim s posla. Sedam sati na dan sjedim za radnim stolom i neprekidno usaujem pramenove kose u podloge vlasulja, potom veeram u tvornikom restoranu, istuiram se i, naravno, kao i sve druge djevojke, odlazim na spavanje. Tako da mi od dvadeset i etiri sata ostane jako malo slobodnog vremena. S obzirom na to da se na poslu doista umorim, u "slobodno vrijeme" osjeam se toliko premoreno da se obino odmaram u krevetu okruena maglom. Naravno, subotom i nedjeljom ne radimo, ali tada perem rublje, pospremam sobu i kadikad odem u oblinje mjesto i u tren oka vikend je ve proao. Jednog dana bila sam odluila voditi dnevnik, ali nisam imala o emu pisati pa sam poslije tjedan dana odustala. Dani se ovdje ni po emu ne razlikuju, iz dana u dan ponavljam iste stvari. Ipak, i usprkos svemu, uope mi ne smeta to sam postala siuan djeli te goleme mainerije. Ne osjeam se otueno. tovie, kad se potpuno usredotoim na posao koji obavljam i ni o emu drugom ne razmiljam, imam osjeaj da se upravo tada uspijevam pribliiti "pravoj sebi". Ne znam vam to dobro objasniti, ali ini mi se da se lake uspijevam pribliiti samoj sebi kad o tome ne razmiljam. Na to mislim kad kaem "jako je udno". Ovom poslu sam se potpuno predala. Nije da se hvalim, ali ak su me proglasili za radnicu mjeseca. Ve sam vam objasnila, premda moda tako ne izgleda, jako sam vjeta u rukotvorinama. Djevojke rade podijeljene u skupine, i svaka skupina kojoj me poslovoa dodijeli ostvari bolje rezultate. Stoga kad zavrim svoj dio posla, pomaem djevojkama koje su sporije. Zato sam sada postala popularna meu drugim djevojkama. Moete li u to vjerovati? Ja popularna! Zapravo sam vam eljela rei da od onog dana kad sam dola u ovu tvornicu radim neumorno poput mrava. Poput seoskog kovaa. Jeste li shvatili to vam govorim? Evo jo neto to vam elim ispriati. Prostor u kojem radim je jako, jakooo udan. Golem je poput hangara za avione, prostran i ima jako visok krov. Tu jedna za drugom u nizu radi stotinu i pedeset djevojaka. Budui da ne proizvodimo podmornice, tko zna zato su nas smjestili u takvu golemu halu, mogli su je podijeliti u nekoliko manjih. Moda su pomislili da e ako nas okupe na gomilu lake postii osjeaj zajednitva i ravnopravnosti. Ili nas pak poslovoe mogu tako lake nadgledati. Kladim se da na nama iskuavaju razne psiholoke metode. Podijeljene smo u grupice koje rade za velikim stolovima slinim onima iz kabineta za biologiju na kojima se seciraju abe, dok jedna od starijih djevojaka sjedi na elu stola i predvodi grupu. Tijekom rada doputeno je razgovarati (hou rei, ovjek ne moe itavog dana utjeti i pognute glave samo raditi), ali ako se koja od djevojaka zaboravi pa se pone odve glasno smijati ili se zanese razgovorom, predvodnica grupe prie joj ozbiljnog izraza lica i kae: "Yumiko, pametnije e biti da radi rukama a ne ustima. Izgleda mi da zaostajes izradom te vlasulje."Zato kad razgovaramo, sve apemo poput lopova u gluho doba noi. Sve vrijeme dok radimo putaju nam glazbu. Razliite vrste glazbe, ovisno o dijelu dana. Ako ste velik oboavatelj Barryja Maniloiva ih grupe Air Supply, vjerojatno bi vam se ovo mjesto svidjelo. Potrebno mi je etiri ili pet dana da izradim jednu vlasulju, sve ovisi o stupnju i zahtjevnosti posla. Najprije se podloga za vlasulju razdijeli na male kvadratie malo vee od onih na gazi, potom se u svaki redom usauje po nekoliko vlasi. To ipak nije rad na tekuoj vrpci kao onaj u filmu u kojem Charlie Chaplin mahnitom brzinom zavija vijak za vijkom. Nakon nekoliko dana rada, kad konano dovrim vlasulju, gotovo padnem u iskuenje da stavim svoj potpis i datum izrade. Ali naravno, to ne inim, znam da bi pobjesnjeli da postupim tako. Ipak je udan i ugodan osjeaj kad znam da e netko u tko zna kojem dijelu svijeta nositi na glavi vlasulju koju sam ba ja napravila. Prua mi izvjestan osjeaj povezanosti s ljudima u svijetu. Istina je, ivot je jako udan. Da mi je tko prije tri godine rekao: ti e za tri godine izraivati vlasulje sa seoskim djevojkama u tvornici u brdima, nasmijala bih mu se u lice. Nisam mogla ni zamisliti da e se to obistiniti. A to u raditi za tri godine, to uope nitko ne moe rei. Znate li vi, g. Ptico Navijalico, to ete raditi za tri godine? Sigurna sam da ne znate. Ma kakve tri godine, spremna sam se okladiti za sve novce koje sam ovdje zaradila da ne znate to ete raditi ni za mjesec dana! 289

Djevojke koje ive ovdje zajedno sa mnom, vie-manje znaju gdje e biti za tri godine. Ili barem misle da znaju. Nadaju se utedjeti dobar dio novca koji ovdje zarade, potom e pronai tipa kakvog su oduvijek eljele i sretno se udati za njega. Tipovi za koje se te djevojke ele udati uglavnom su sinovi ovdanjih seljaka ili radnika iz malih, lokalnih tvrtki. Kao to sam vam prije objasnila, u ovim krajevima ve dugo nema dovoljno djevojaka, pa se svaka ubrzo uspije udomiti. Rijetke su one koje ostanu bez mladoenje, takve ipak prati velik peh. A to u ovom svijetu znai jako mnogo. Kad se udaju, veina njih ostavi posao i prepuste se obiteljskom ivotu i kuanskim poslovima. Za njih je zaposlenje u tvornici za proizvodnju vlasulja tek prolazna faza koja im ispunja nekoliko godina ivota, od trenutka kad zavre kolu pa do udaje. Ba kao to se usele u neku od soba ovdje, izvjesno vrijeme ostanu i potom odu. ini se da onima u upravi najvie i odgovara kad djevojke rade samo nekoliko godina a potom se udaju i odu. Njima mnogo vie odgovara da svako malo obnavljaju osoblje nego da se moraju brinuti o sredovjenim enama koje trae poviicu plae, bolje uvjete rada i olakice i sline stvari. Kompanija se mnogo vie brine o onim djevojkama koje su dovoljno pametne da postanu predradnice. Sve ostale djevojke za njih su jedino potrona roba. Stoga izmeu kompanije i djevojaka postoji preutan dogovor kojim se podrazumijeva da e djevojke nakon nekog vremena napustiti posao i udati se. Stoga, ako djevojke pokuaju zamisliti to e raditi za tri godine, za njih postoje samo dvije mogunosti: ili e jo neko vrijeme raditi ovdje i istodobno traiti mua, ili e napustiti posao kako bi se udale. Vrlo jednostavno. Ovdje nema nikoga poput mene, koja nemam ni najmaglovitiju predodbu o tome to u raditi za tri godine. Sve su djevojke jako dobre i predane radnice. Nijedna ne zabuava niti se ali da joj je teko. Tu i tamo ujem pokoju primjedbu u vezi s hranom u restoranu. Naravno, sada govorim o radu a ne o zabavljanju. Moda ima neka djevojka koja radi od devet do pet i zabuava jer ne moe dobiti slobodan dan, ali djevojke veinom obavljaju posao sa zadovoljstvom, moda ba zato to znaju da je to prijelazno razdoblje u njihovim ivotima. Zato se sve vole zabavljati to je mogue vie. Za njih je to samo prijelazno razdoblje. Sa mnom, meutim, stvari stoje drugaije. U mom sluaju uope se ne radi o prijelaznom razdoblju. Ja uope ne znam to u raditi kad doe vrijeme da odem odavde. Ovo bi mogla biti moja posljednja postaja. Shvaate li to vam govorim? Zato, iskreno govorei, uope ne uivam u poslu koji ovdje obavljam. Jednostavno ga pokuavam prihvatiti na svaki mogui nain. Dok izraujem vlasulju, ne razmiljam ni o emu drugom osim o onome to radim. To vam govorim krajnje ozbiljno, toliko ozbiljno da sam se sva od muke oznojila. Ne znam zato, ah u posljednje vrijeme esto razmiljam o deku koji je poginuo u nesrei na motoru. Istinu govorei, na njega sam do sada jako rijetko mislila. Moda je ok od nesree uinio da sjeanje radi na udan nain, jer jedino to o njemu pamtim jesu neki udni detalji, recimo da je ispod pazuha jako vonjao na znoj, ili da je bio obian bedak, ili da me pokuavao pipati na nekim udnim mjestima. Svako malo prisjetim se i nekih ne tako nevanih stvari o njemu. Osobito kad su mi misli sasvim prazne i paljivo privrujem vlasi kose na podlogu vlasulje, tada se sjetim kojekakvih detalja. Istina je, pomislim, bio je takav i takav. Pretpostavljam da vrijeme ne protjee vremenskim slijedom, recimo abcd, nego odlazi i vraa se kamo ga je i kad ga je volja. Mogu li vam iskreno neto rei, g. Ptico Navijalico? Ali ba stvarno, stvarno, stvarno iskreno. Ponekad me obuzme velik strah. Probudim se usred noi i pomislim da sam sasvim sama, stotinama kilometara daleko od bilo koga, nalazim se u potpunom mraku i nemam pojma to e biti sa mnom, i toliko se prepadnem da poelim vrisnuti. Dogaa h se to i vama? Kad se tako osjeam, pokuavam se ohrabriti govorei si da sam povezana s drugima drugim stvarima i drugim ljudima. Svim silama trudim se sastaviti popis tih stvari i ljudi. Naravno, na popisu je i g. Ptica Navijalica. Tu je i prolaz i bunar i ono stablo pokraj bunara i sve ostalo. Tu su i vlasulje koje sam ovdje izradila vlastitim rukama. I djelii uspomena na onog mrtvog deka, koji mi svako malo padne na pamet. Svi ti nevani detalji (naravno, vi niste nevaan detalj, g. Ptico Navijalico) pomau mi da se vratim "ovamo". Tada mi bude ao 290

to onom deku nisam dopustila da me pipka ili vidi golu. Tada sam mu se odluno odupirala i nisam mu eljela dopustiti da me dodiruje. Znate, g. Ptico Navijalico, ponekad mi se ini da je najpametnije da do kraja ivota ostanem djevica. Ozbiljno to mislim. to vi kaete na to? A sad, dovienja, g. Ptico Navijalico, nadam se da e vam se Kumiko ubrzo vratiti.

17
Sva muka i teina ovog svijeta arobna svjetiljka

Telefon je zazvonio u devet i pol uveer. Zazvonio je jedanput, potom se veza prekinula, onda je zazvonio jo jedanput. To je vjerojatno bio Ushikawin znak prepoznavanja. "Dobra veer, g. Okada", zauo sam Ushikawin glas. "Ovdje Ushikawa. U vaem sam susjedstvu pa bih kratko navratio ako nemate nita protiv. Znam da je ve kasno, ali elio bih osobno s vama popriati o jednoj vanoj stvari. to kaete? Rije je o gospoi Kumiko, pa sam pomislio da e vas vjerojatno zanimati." Dok sam sluao kako govori, pokuao sam zamisliti izraz njegovog lica. Vjerojatno se samozadovoljno osmjehivao irom otvorenih usta u kojima su se vidjeli prljavi zubi, mislei, ovo je ponuda koju ne moe odbiti. Naalost, imao je pravo.

Stigao je tono deset minuta poslije. Na sebi je imao istu odjeu kao tri dana prije. Moda je to doista bila neka druga odjea, ali izgledala je jednako prljavo, zguvano i staro. inilo se da su ti jadni komadi odjee bili prisiljeni prihvatiti i nositi svu muku i teinu ovoga svijeta. Da sam se kojim sluajem mogao reinkarnirati kao Ushikawina odjea, ak i po cijenu velike slave u buduem ivotu, ja bih to bez imalo razmiljanja odbio. Nakon to me zamolio za doputenje, Ushikawa je otvorio hladnjak i izvadio pivo. Prije toga je provjerio je li dovoljno hladno i potom ga ulio u prvu au koju je naao. Sjeli smo za stol u kuhinji. "Kako ne bismo gubili vrijeme" zapoeo je Ushikawa, "preskoit u formalnosti i odmah prijei na stvar. Pretpostavljam da biste voljeli razgovarati s gospoom Kumiko, g. Okada? Samo vi i ona. To ve neko vrijeme elite, vie od iega drugoga. Imam li pravo?" Zamislio sam se nad njegovim prijedlogom. Ili, prije e biti, pustio sam da proe nekoliko trenutaka, pravei se da razmiljam. "Ako je to mogue, svakako bih elio s njom razgovarati", odgovorio sam. "Nije nemogue", rekao je Ushikawa tiho, kimajui glavom. "Pretpostavljam pod odreenim uvjetima..." "Nema uvjeta", spremno je kazao Ushikawa i otpio gutljaj piva. "Ali imam za vas nov prijedlog. Zbog toga sam veeras doao. Posluajte to vam imam rei, a onda o svemu dobro razmislite. To je neto to nema ba nikakve veze s time hoete li razgovarati s gospoom Kumiko." Gledao sam ga ne kazavi nita. "Dakle, g. Okada, ono zemljite i kuu unajmili ste od odreene tvrtke, zar ne? Govorim o 'kui objeenih'. Plaate jako veliku svotu svakog mjeseca. Vi nemate obian ugovor o najmu, nego vam se poslije nekoliko godina prua mogunost njihove kupnje. Ispravite me ako grijeim. Naravno, ugovor nije sluben, vaeg imena nigdje nema. Zapravo, vi ste pravi

291

vlasnik zemljita, a najam koji plaate predstavlja oblik kreditiranja. Ukupan iznos koji trebate isplatiti, ukljuujui kuu... iznosi oko osamdeset milijuna jena. Jesu li moje informacije tone? Na taj nain za manje od dvije godine zemljite i kua vjerojatno e postati vae vlasnitvo. Uistinu zadivljujue! Sjajan posao! Moram vam estitati na poslovnosti." Ushikawa se zagledao u mene ekajui da mu potvrdim da ima pravo, ali ja sam i dalje utio. "Molim vas, ne pitajte me kako znam sve te detalje. Ako se ovjek uistinu potrudi, doznat e sve to ga zanima. ak sam uspio otkriti tko je osoba koja stoji iza nepostojee tvrtke. Morao sam proi kroz itav labirint da bih doao do valjanih podataka. Kao da sam traio ukradeni auto kojem su promijenili boju, stavili mu nove gume, presvukli sjedita i izbrisali serijski broj motora. Zametnuli su sve tragove. To su pravi profesionalci. Ali sada imam prilino dobar uvid u ono to se dogaa i to moda bolje i od vas, g. Okada. Kladim se da ne znate kome plaate taj novac." "Novac nema ime", odgovorio sam. Ushikawa se nasmijao. "Imate potpuno pravo. Novac nema ime. Ba ste to lijepo rekli, moram zapisati, inae u zaboraviti. Ali, g. Okada, stvari nisu tako jednostavne kako vi mislite. Deki u poreznoj upravi nisu osobito promuurni. Oni oporezuju samo one koji imaju registrirane tvrtke. Zato ne provjeravaju urede na kojima nema imena. To bi mogli raditi i roboti, eto koliko emocija ima u svemu tome. Ali, upravo tako funkcionira suvremeno kapitalistiko drutvo u kojem ivimo... A to znai da novac o kojem nas dvojica sada govorimo ima svoje ime." Zagledao sam se u Ushikawinu glavu dok je to govorio. Ovisno o kutu pod kojim je padala svjetlost, na njegovoj glavi pojavljivala su se udna ispupenja i udubine. "Ne brinite se, porezni inspektor nee doi ovamo", kazao je Ushikawa smijui se. "Sve i da doe, dok bi se uspio snai i probiti kroz labirint, prije bi odustao ili se izgubio u razmiljanjima i kalkulacijama. Za poreznog inspektora to je jezivo sloen posao, a on ne eli poginuti od posla. Ako moe na lak nain doi do novca, bolje tako nego da se za nj mora muiti. Sve dok dobiva ono to trai, svejedno mu je kako do toga dolazi. Osobito ako mu ef kae da ne gura nos gdje mu nije mjesto. Ja sam ipak uspio pronai ono to sam traio. Zato to sam znao to traim i gdje trebam traiti. Nije da se hvalim, ali prilino sam sposoban. Moda ne ostavljam takav dojam, ali zbilja sam dobar. Znam kako izbjei opasne situacije. Znam se izvui usred najcrnjeg mraka. Ipak vam moram iskreno priznati (a znam da ste vi osoba pred kojom mogu iskreno govoriti), ni ja jo uvijek nisam uspio shvatiti ime se vi to tamo bavite. Znam da vam osobe koje dolaze plaaju silnu lovu. A to znai da im vi zauzvrat dajete neto posebno. No, nisam uspio shvatiti to im to dajete i zato vam je toliko stalo do tog terena. To su dva osnovna pitanja, ali su odgovori na njih jako dobro prikriveni. Moram priznati da ste jako dobro uspjeli zamesti trag. A to me brine." "to znai da to brine i Noborua Watayu", rekoh. Na te rijei Ushikawa je nekoliko puta proao prstima kroz ono malo raupane kose iznad uiju. "Neka ovo ostane meu nama, g. Okada, ali moram priznati da vam se divim. Ovo nije ulagivanje. Nemojte se uvrijediti to u vam ovo rei, ali u biti vi ste jedan sasvim obian tip. Ili jo izravnije, uope niste normalan ovjek. Oprostite to sam vam to kazao. I molim vas, nemojte pogreno protumaiti moje rijei. Vi se jednostavno ne uklapate u drutvo. Ali, kad vas ovjek sretne i s vama nasamo popria, shvati da se u danim okolnostima snalazite jako dobro. Hou rei, uspjeli ste uznemiriti ovjeka kakav je doktor Wataya. Zato sam cijeloga ivota ostao potrkalo. Sasvim prosjena osoba ne bi mogla uspjeti kao to ste uspjeli vi. Vjerujte mi da vam ne laem. Moda sam obina nitarija, ali nisam laljivac. Osim toga, moda sam prema vama pristran. S obzirom na injenicu da se jako slabo uklapate u drutvo, ja sam jo mnogo gori od vas. Ja sam neodgojeni bezveznjak, vrijedan svakog prijezira. Moj je otac runo izraivao tatamije u Funabashiju; bio je alkoholiar, obian nitkov, i ja sam se jo od malih nogu nadao da e to prije krepati. Na kraju se tako i dogodilo. Tada sam proao kroz jezivu neimatinu i bijedu. Nemam jednu jedinu lijepu uspomenu iz djetinjstva. Od roditelja nikad nisam uo lijepu rije. Nije udo to sam postao olo. Nekako sam se uspio 292

provui i zavriti srednju kolu, ali poslije toga je ivot na ulici bio moja kola. Snalazio sam se kako sam znao i umio. Zato ne volim tipove koji su iz visokih politikih ili drutvenih krugova. Tonije, mrzim ih. Ue u drutvo na velika vrata, mazne zgodnu ensku i bezbrino ivi na tui raun. Meni se sviaju tipovi kao to ste vi, g. Okada. Vi ste sve postigli vlastitim snagama." Ushikawa je kresnuo ibicu i zapalio jo jednu cigaretu. "Ali, g. Okada, ne moete nastaviti ovako u nedogled. Prije ili poslije, opei ete se. Nitko se nikad nije uspio izvui. U odnosu na evoluciju, ljudi su tek nedavno nauili hodati na dvije noge i poeli razmiljati o kompliciranim stvarima. Dakle, nemojte misliti da se neete opei. Osobito u drutvu s kakvim vi poslujete - nema toga tko se prije ili poslije nee opei. Previe je lukavtina, previe je mogunosti da ovjek upadne u nevolju. Ja se ovim poslom bavim jo od vremena Watayinog strica. Doktor me dobio u nasljedstvo zajedno s izbornim okrugom i svim ostalim. Prije toga sam se bavio nezakonitim stvarima. Da sam tako nastavio sada bih bio u zatvoru, ili dva metra pod zemljom. Ne alim se. Stari Wataya spasio me u posljednji as. Vjerujte mi da sam se nagledao svega i svaega. Nema onoga koji se na kraju ne saplete i ne padne, i oni vjeti i oni nesposobni, i dobriine i zlikovci, svi se na kraju zajebu. Zbog toga se svi ele osigurati i staviti malo love sa strane. ak i ja, koji sam na dnu ljestvice, uspio sam neto utedjeti. Tako, ako se dogodi da padnem u nemilost, mogu preivjeti. Ali ako ste sasvim sami i nemate niiju podrku, dovoljno je da jednom posrnete i ve ste ispali iz igre. Zauvijek. Moda vam ovo ne bih trebao rei, ali, g. Okada, ve ste na rubu provalije. Vjerujte mi na rije. Tako pie velikim crnim slovima u mojoj biljenici, ako prelistate dvije ili tri stranice unaprijed: TORU OKADA SPREMAN JE ZA PAD. Istina je. Nemojte misliti da vas elim uplaiti. Ja sam mnogo bolje obavijeten od onih na vremenskoj prognozi na televiziji. Dakle, elim vam rei samo jednu stvar: za pametne ljude postoji trenutak kad se trebaju povui." Ushikawa je kratko pogledao u mene i onda nastavio. "Zato vam, g. Okada, predlaem da se prestanemo igrati i da smjesta prijeemo na posao... Dakle, nakon ovog dugog uvoda, mogu vam iznijeti prijedlog zbog kojeg sam danas doao k vama." Ushikawa je stavio obje ruke na stol. Potom je jezikom oblizao usne. "Ve sam vam kazao da trebate prekinuti sve aktivnosti koje vas povezuju s tim zemljitem i kuom i povui se iz posla. No, moda se vi vie ne moete povui sve i da elite. Pretpostavimo da se ne moete povui sve dok ne isplatite punu svotu." Ushikawa je zastao u govoru i znatieljno me pogledao. "Ako je problem u novcu, mi emo vam ga dati. Ako vam je potrebno osamdeset milijuna jena, ja u vam ih donijeti lijepo spakirane u veliku omotnicu. Osam tisua novanica od deset tisua jena. Tako moete platiti sve to ste jo duni, a ostatak slobodno stavite u dep. A potom emo svi slaviti. to kaete na tu ponudu?" "Tako e zemljite i kua prijei u vlasnitvo Noborua Wataye. Je li to osnovni cilj?" "Da, rekao bih da je upravo tako. Pretpostavljam da ima i mnotvo dosadnih detalja o kojima e takoer trebati povesti rauna..." Naas sam se zamislio nad tim prijedlogom. "Zna, Ushikawa, jedno uope ne kopam. Nije mi jasno zato me Noboru Wataya toliko eli udaljiti s tog zemljita? Kad se jednom domogne kue i zemljita, to e s njima?" Ushikawa je dlanom ruke blago protrljao obraz. "Ja vam o tome nita ne znam, g. Okada. Kao to sam vam ve kazao, ja sam samo jedan priglupi glasnik. Gazda me pozove i kae mi to trebam uiniti, i ja to posluno izvrim. Veinom su poslovi koje moram obaviti za njega krajnje neugodni. Kad sam bio djeak proitao sam priu o Aladinu i arobnoj svjetiljki, i otada sam uvijek bio na strani duha iz svjetiljke upravo zato to su ga esto prizivali i zadavali mu kojekakve teke zadatke. To je tuna pria, vjerujte mi. Dakle, sve to sam vam kazao zapravo je poruka doktora Wataye. Sada je na vama da odluite. I, to kaete? Kakav mu odgovor mogu prenijeti?" Nita nisam odgovorio. "Naravno, i vama je potrebno izvjesno vrijeme da o tome razmislite. Nemamo nita protiv. Nitko od vas ne trai da odluku donesete istog trena. tovie, elio bih da vam mogu 293

rei da se nimalo ne urite, ali, bojim se, toliko vremena nemamo. Dopustite mi da vam kaem jo jednu stvar, naravno, to je moje osobno miljenje. Unosna ponuda poput ove nee vam biti na raspolaganju jo dugo. Budete li predugo razmiljali, moe umah nestati. Zauvijek nestati, poput pare s unutranje strane prozora. Zato ozbiljno razmislite, ali nemojte otezati. Ponuda je sama po sebi takva da se oko nje ne smijete nekati. Shvaate li to vam govorim?" Ushikawa je uzdahnuo i pogledao na sat. "Ve je vrijeme da krenem. Opet sam ostao dulje nego to je trebalo. Bio sam toliko nepristojan i sam se posluio pivom. Kao i obino, sve vrijeme sam samo ja govorio. Oprostite mi, molim vas. Kad god doem, sasvim zaboravim na vrijeme. Ovdje je jako udobno, mora biti da je u tome stvar." Ushikawa je ustao i au, bocu i pepeljaru odnio u sudoper. "Ubrzo u vas opet nazvati, g. Okada. I potrudit u se da pronaem nain da razgovarate s gospoom Kumiko, obeavam vam. Nadajte se tome, i to uskoro."

Nakon to je Ushikawa otiao, otvorio sam prozore da duhanski dim to prije izie. Potom sam popio au vode. Sjeo sam na kau, u krilo stavio maka i poeo ga maziti. Pokuao sam si doarati Ushikawu i kako je promijenio izraz lica im je iziao iz kue i sada se urio prenijeti vijesti Noboruu Watayi. Ali, bilo je glupo to sam o tome uope razmiljao.

18
Prostorija za probe Sljednik

Nutmeg nije poznavala ene koje su k njoj dolazile. Nijedna od njih nije bila voljna kazati neto vie o sebi, a Nutmeg to nije od njih ni traila. Imena pod kojima su dogovarale svoje susrete s Nutmeg oito su bila izmiljena. Oko njih se irilo ono osobito ozraje koje stvara politika mo povezana s velikim bogatstvom. Te ene nisu nikada niim pokazale da pripadaju povlatenoj drutvenoj klasi, ali je Nutmeg to mogla lako zakljuiti po odjei koju su nosile i nainu na koji su se ponaale. Shvaajui krajnju zabrinutost veine svojih klijentica za punu privatnost, Nutmeg je u poslovnoj zgradi u Akasaki iznajmila stan, izabravi to je mogue neupadljivije mjesto i zgradu. Nakon pomnog promiljanja, odluila je stan preurediti u modni atelijer. Ona je po profesiji doista bila stilistica i modna dizajnerica, pa nikome nije bilo udno to k njoj dolazi prilian broj ena. Njezine klijentice bile su ene u dobi od tridesetih do pedesetih godina koje su odijevale skupu odjeu krojenu po mjeri. Nutmeg je unajmljeni stan ispunila haljinama, skicama novih modela, modnim asopisima, unijela je krojaki pribor i lutke kako bi u tom prostoru stvorila autentian ugoaj. ak je kreirala nekoliko modela. Manju od dvije sobe preuredila je u prostoriju za probe. Svaku klijenticu uvela bi u "prostoriju za probe" gdje bi se ugodno smjestila na kau, a Nutmeg bi pristupila "probi". Popis klijentica sastavljala je supruga vlasnika velikog lanca robnih kua. Ona je poznavala jako mnogo ena, no birala je samo osobe od povjerenja kako bi izbjegla i najmanju mogunost skandala. ene koje su bile primljene u modni atelijer upozorene su da ne smiju otkriti ni najmanji detalj o "prostoriji za probe". Te su gospoe bile veoma diskretne

294

jer su znale da e im pristup modnom atelijeru biti zauvijek onemoguen ne budu li se pridravale obeanja o potpunoj utnji. Svaka klijentica nazvala bi ured, zakazala "probu" i pojavila se u dogovoreno vrijeme znajui da nee sresti neku drugu klijenticu kao i da je njena privatnost potpuna. Honorari su se isplaivali odmah, u gotovini. Njihove iznose odreivala je supruga vlasnika lanca robnih kua i bili su mnogo vei nego to je Nutmeg isprva mislila traiti. Osim toga, svaka ena koja bi se jednom srela s Nutmeg i s njom imala "probu", redovito bi ponovno nazivala i zakazivala nove susrete. "Ne brinite se za novac," objasnila joj je supruga vlasnika lanca robnih kua, "to vei iznos plaaju, to se osjeaju spokojnije." Nutmeg je tri puta na tjedan odlazila u modni atelijer i u jednom danu vidjela bi se sa samo jednom klijenticom. To je bio njezin maksimum. Kada je Cinnamon napunio sedamnaest godina prihvatio je ponudu da postane majin pomonik. Nutmeg nije vie uspijevala sama voditi sve uredske poslove, a nije eljela zaposliti nepoznatu osobu. Kad je nakon dugog razmiljanja upitala sina eli li joj pomagati u poslu, smjesta je pristao i ne upitavi je o kojem je poslu rije. On bi svakog jutra u deset sati odlazio taksijem u modni atelijer (nije podnosio vonju podzemnom eljeznicom ili autobusom zajedno s drugim putnicima), istio je i pospremao atelijer, stavljao svjee cvijee u vaze, kuhao kavu, iao u kupnju, sluao kasete klasine glazbe i vodio poslovne knjige. Ubrzo je njegova prisutnost u uredu bila prijeko potrebna. Bez obzira na to jesu li klijentice trebale doi tog dana, Cinnamon bi u odijelu i s kravatom sjedio za stolom. Nijedna od klijentica nije se alila to Cinnamon ne moe govoriti, tovie, bilo im je drago da sve proe bez izgovorene rijei. On je primao njihove telefonske pozive kad su eljele zakazati "probu". Klijentice bi mu kazale dan i sat koji im odgovara, a on bi im odgovarao kucajui po stolu. Jedan udarac znaio je "ne", dva udarca "da". enama se sviao taj pojednostavljeni postupak. Mladi je imao toliko lijepe crte lica i skladnu tjelesnu grau da su ga slobodno mogli izloiti kao kip u muzeju, ali on, za razliku od drugih zgodnih mladia, nije gubio na armu kad bi otvorio usta. Klijentice su razgovarale s njim i pri dolasku i na odlasku. On ih je sluao kimajui glavom i osmjehujui im se. Taj i takav "razgovor" djelovao je na njih oputajue. Tako su se lake oslobaale napetosti koju bi donosile iz vanjskog svijeta, kao i nelagode koju su osjeale nakon svake "probe". Zaudo, Cinnamonu, koji nije volio kontakte s nepoznatim ljudima, nisu smetali susreti s tim enama. Ubrzo nakon to je postao punoljetan Cinnamon je dobio vozaku dozvolu. Nutmeg je pronala ljubaznog instruktora vonje koji ga je privatno poduavao, ali je Cinnamon ve bio prouio sve raspoloive prirunike i testove o prometnim znacima i propisima. Jedino mu je bila potrebna praksa, koju nije mogao nauiti iz knjiga, i nakon svega nekoliko dana provedenih u autu ve je znao voziti. Nakon to je dobio vozaku dozvolu obratio se nekolicini trgovaca rabljenih automobila i kupio Porsche Carreru, plativi za nj novcem koji je utedio radei za majku (a koji nije morao troiti na ivotne trokove). itav je auto preuredio, kupio je nove dijelove naruivi ih potom, stavio nove gume i vozilo ponovno doveo na razinu pravog trkaeg auta. Ali, njime se vozio jedino od svoga doma u etvrti Hirou do ureda u Akasaki i natrag, istim prometom zakrenim ulicama, rijetko bre od ezdeset kilometara na sat.

Nutmeg se nastavila baviti istim poslom dulje od sedam godina, tijekom kojeg je izgubila tri klijentice. Prva je poginula u automobilskoj nesrei, drugoj je bio trajno onemoguen pristup modnom atelijeru jer je prekrila dogovor o potpunoj utnji o "prostoriji za probe", a trea se odselila u inozemstvo zbog suprugovih poslova. Te su ene zamijenile etiri nove klijentice. Sve su bile vrlo privlane sredovjene ene, koje su se skupo i otmjeno odijevale i upotrebljavale nadimke. Sam posao nije se ni najmanje promijenio tijekom tih sedam godina. Nutmeg je "pomagala" svojim klijenticama a Cinnamon je pospremao ured, vodio poslovne knjige i vozio Porsche. U samom poslu nije bilo napredovanja ali ni nazadovanja, osim to su svi ukljueni u taj posao postupno starjeli.

295

Nutmeg se bliila pedesetoj a Cinnamon je napunio dvadeset. Cinnamon je rado obavljao svoj posao, ali je Nutmeg postupno sve vie obuzimao osjeaj nemoi. Tijekom sedam godina svojim je "probama" ustrajno pomagala u smetnjama koje su osjeale njezine klijentice. Nikada nije jasno razumjela ime im je ona to pomagala, ali trudila se biti to djelotvornija. No, "smetnje" klijentica nisu bile nikada trajno izlijeene. Njezine iscjeliteljske sposobnosti mogle su jedino umanjiti njihove tegobe i to samo za izvjesno vrijeme. Poslije nekoliko dana (uglavnom od tri do deset), svaka bi se "smetnja" vratila, napredujui i povlaei se, ali s vremenom bi se nedvojbeno sve vie razvijala - poput stanica zloudnog tumora. Nutmeg ih je mogla osjetiti i kako rastu u njezinim rukama. Govorile su joj: "to god ti inila, sve ti je uzalud, mi emo na kraju pobijediti." Doista je bilo tako. Nutmeg se nije mogla nadati pobjedi. Sve to je mogla uiniti bilo je da uspori razvoj smetnji kako bi svojim klijenticama pruila nekoliko mirnih dana. Nutmeg bi se esto zapitala: "Jesu li u pitanju samo ove ene? Ne pate li sve ene ovoga svijeta od istih smetnji? I zato su sve ene koje dolaze sredovjene? Patim li i ja od neke 'smetnje'?" Ali, Nutmeg zapravo nije eljela doznati odgovore na ta pitanja. Bila je jedino sigurna da su je okolnosti sve vie ograniavale na prostoriju za probe. Sve dok je bila potrebna svojim klijenticama, nije se mogla iz toga izvui. Povremeno je osjeaj bespomonosti bio jako dubok i turoban da bi joj se inilo kako se pretvorila u praznu ljuturu. Osjeala se sve umornije i sve je ee zapadala u nitavilo. U takvim trenucima povjeravala se sinu, a Cinnamon bi kimao glavom i paljivo sluao majine rijei. Iako ju je samo pozorno sluao, uspijevala je pronai odreeno smirenje. Tada se nije osjeala sasvim osamljeno ni bespomono. "Ba je udno," mislila je, "ja lijeim druge a Cinnamon mene. Ali tko lijei Cinnamona? Ne upija li i on, poput crne rupe, svu bol i osamljenost ovoga svijeta?" Jednom zgodom poloila mu je na elo ruku onako kako bi to inila svojim klijenticama kad bi im "pomagala". Ali, nita nije osjetila. Ubrzo je Nutmeg osjetila elju da napusti posao. "Nije mi ostalo mnogo snage. Ako i dalje nastavim s ovim, potpuno u propasti. Nee mi nita ostati." Ali ene su i dalje osjeale veliku potrebu za njenom "pomoi". Nije se mogla odluiti da tako lako napusti svoje klijentice kako bi ugodila samoj sebi. Nutmeg je svoga sljednika pronala u ljeto te godine. Onoga trena kad je ugledala biljeg na obrazu mladog ovjeka koji je sjedio ispred nebodera na postaji Shinjuku, znala je da je njezin sljednik.

19
Jedna glupa aba gatalinka (Razmiljanje May Kasahare: 5)

Evo mene opet, g. Ptico Navijalico, dva i pol su sata poslije ponoi. Sve djevojke spavaju dubokim snom ali ja nisam mogla zaspati pa sam ustala i evo, vama piem. Istinu govorei, rijetke su noi kad ne mogu spavati, rjee i od bijelih vrana. Obino odmah utonem u san i probudim se bez problema kad je vrijeme da ustanem. Imam budilicu, ali je gotovo nikad ne koristim. Ponekad, premda jako rijetko, zna mi se dogoditi da se probudim usred noi i vie ne mogu zaspati.

296

Imam namjeru sjediti za stolom i pisati vam ovo pismo sve dok mi se opet ne pone spavati pa zato ne znam hoe li na kraju ispasti dugo ili ne. Naravno, nikad ne znam hoe li pismo koje vam piem biti kratko ili dugo. ini mi se da veina ljudi (iako pretpostavljam da ima rijetkih iznimki) ivi u uvjerenju da su u svijetu i ivotu (ih bilo emu drugome) sve stvari logine i povezane (ili da bi trebale biti). Razgovarajui s djevojkama koje rade sa mnom, esto steknem takav dojam. Recimo, kad se u drutvu dogodi neto vrlo vano ih nevano i sasvim osobno, ljudi odmah ponu govoriti: "Naravno, to se dogodilo zbog toga i toga", i obino se svi slau i odgovaraju: "Istina je, tako je", ah ja takav nain razmiljanja uope ne razumijem. Kazati: "Jedna stvar dogodila se zbog one druge", to ba nita ne znai. Isto je kad gotov puding od rie stavite u mikrovalnu penicu, pritisnete dugme i poslije nekoliko minuta izvadite gotovo, toplo jelo. Hou rei, mene silno zanima to se uistinu dogaa izmeu trenutka ka pritisnete dugme i trenutka kad izvadite podgrijano jelo. Jako je teko rei to se uistinu dogaa unutra. Moda se, dok ga nitko nije nadzirao, puding od rie pretvorio u tjesteninu sa sirom i tek se poslije ponovno pretvorio u puding od rie. Mi vjerujemo da je sasvim normalno da iz penice izvadimo puding od rie nakon to se oglasi zvonce kontrolnog sata, ali za mene je to samo vjerojatnost. Moram priznati da bih se osjeala mnogo lagodnije kad bih barem ponekad, nakon to u mikrovalnu penicu stavim podgrijati puding od rie i oglasi se zvonce kontrolnog sata, izvadila tjesteninu sa sirom. Naravno, bila bih zapanjena, ali istodobno bih osjetila svojevrsno olakanje. Hou rei, ne bih se jako uznemirila jer bi mi se to uinilo mnogo stvarnijim. Ne pitajte me zato bi mi se to uinilo mnogo stvarnijim jer bi mi to logiki bilo jako, jaaako teko objasniti. Ali, ako pomislite na to kako je tekao moj do-sadanji ivot, moete lako shvatiti da u njemu nema ba nikakve dosljednosti. Prije svega, za mene je pravi misterij kako su moji roditelji, koji su dosadni poput dvije abe gatalinke, mogli dobiti ovakvu ker kao to sam ja. Znam da je moda udno to vam to napominjem, ah ja sam mnogo ozbiljnija od njih dvoje zajedno. Vjerujte mi da ne pretjerujem, doista je tako. Time ne mislim rei da sam bolja od njih, ali kao osoba, mnogo sam ozbiljnija. Da ih kojim sluajem upoznate, shvatili biste to elim rei. Oni su uvjereni da je svijet dosljedan, skladan i objanjiv koliko i tlocrt nove kue u nekoj otmjenoj stambenoj etvrti. Oni misle da e, ako ovjek postupa na logian i dosljedan nain, na kraju sve ispasti dobro. Zbog toga se osjeaju zbunjeno i tuno ih se ljute na mene kad ne postupam tako. Zato sam se ba ja morala roditi kao dijete takvih bezveznjaka? I zato se i ja nisam pretvorila u glupavu abu gatalinku iako su me takvi bezveznjaci odgojili? O tome razmiljam jo odmalena, ali ne uspijevam pronai odgovor. ini mi se da za to postoje valjani razlozi, ali ja ih ne uspijevam otkriti. A tu su i mnoge druge stvari koje ne mogu logiki objasniti. Na primjer: "Zato me ba svi mrze?" Nikad nikome nisam uinila nita loe, jednostavno sam ivjela kao i svi drugi. A onda sam jednog dana primijetila da nikome nisam draga. Ja to jednostavno ne kuim. Tako je jedna nedosljednost vodila drugoj, i tako su se mnoge stvari dogodile. Kao kad sam upoznala onog deka s motorom i s njime doivjela prometnu nesreu. Nain na koji se sjeam tih stvari ih nain na koji su svi ti dogaaji povezani u mojoj glavi nema ba nikakve veze s razmiljanjem: "Jedna stvar dogodila se zbog one druge". Svaki put kad ujem zvuni signal kontrolnog sata i otvorim mikrovalnu, ini mi se da otkrijem neto to nikad prije nisam znala. Nemam pojma zato su mi se odreene stvari dogodile, ali i prije no to sam toga postala svjesna prestala sam odlaziti u kolu i poela dangubiti kod kue, ali tada sam upoznala vas, Ptico Navijalico. Ne, prije toga sam poela provoditi ona istraivanja za kompaniju koja proizvodi vlasulje. Ali, zato ba za tvrtku za proizvodnju vlasuljari to je jedna zagonetka za mene. Vie se ne sjeam dobro. Kad sam doivjela prometnu nesreu na motoru, moda sam ozlijedila glavu pa su mi se misli zbrkale. Ili sam zbog doivljenog oka poela potiskivati uspomene, onako kako vjeverica skriva ljenjake i poslije zaboravi gdje ih je skrila. (Jeste li to ikad vidjeli? Ja jesam. Bila sam dijete i smijala sam se vjevericama mislei da su jako glupe i smijene, ne znajui da e se jednog dana i meni dogoditi isto.) 297

Dakle, tada sam poela provoditi istraivanja za onu tvrtku za proizvodnju vlasulja, i tako se rodila moja ljubav prema vlasuljama. Pa onda recite da tu nema sluajnosti. Zato vlasulje, a ne arape ili okruglice od rie? Da sam se opredijelila za arape ili okruglice od rie, sada ne bih bila ovdje i ne bih radila od jutra do veeri u ovoj tvornici. Da nisam prouzroila onu glupu nesreu s motorom, vjerojatno vas prolog ljeta ne bih srela u onom prolazu iza moje kue, i da vi niste upoznali mene, moda nikad ne biste doznali za bunar u vrtu Miyawakijevih, pa ne biste dobili biljeg na obrazu i vjerojatno se ne biste upleli u sve one udne dogaaje... Kad razmiljam na taj nain, ne mogu si pomoi a da ne pomislim: "Ima li na ovome svijetu ikakve dosljednosti?" Nije mi jasno - moda na ovom svijetu postoje dvije razliite vrste ljudi. Za prvu vrstu ljudi svijet i ivot su sasvim dosljedni i logini koliko i puding od rie, a za drugu vrstu ljudi postoji jedino sluajnost tjestenine sa sirom. Da one dvije abe gatalinke od mojih roditelja u mikrovalnu penicu stave puding od rie i kad zvuni signal kontrolnog sata zazvoni kojim sluajem izvade tjesteninu sa sirom, kladim se da bi pomislili: "Oh, mora hiti da smo nepanjom stavili tjesteninu sa sirom" nakon ega bi pokuali uvjeriti jedno drugo: "Ovo moda izgleda kao tjestenina sa sirom, ali je zapravo puding od rie." A ako bi im ja pokuala ljubazno objasniti da se ponekad moe dogoditi da ovjek u penicu stavi puding od rie a izvadi tjesteninu sa sirom, ni sluajno mi ne bi povjerovali. Vjerojatno bi se naljutili na mene. Shvaate li to vam pokuavam objasniti, g. Ptico Navijalico? Sjeate li se kad sam poljubila biljeg na vaem licu? O tome ne prestajem razmiljati jo od onog dana kad sam se pozdravila s vama prolog ljeta. Iskreno vam govorim, o tome stalno razmiljam i pitam se to je to uope znailo. Ali, ja ni sada nemam valjano objanjenje. Moda u vam jednog dana, recimo za deset ili dvadeset godina, ako se sretnemo a ja budem zrelija i pametnija, znati dati odgovor. Ali, ini mi se da sada nisam u stanju o tome valjano razmiljati. Mogu vam rei samo jednu stvar, i to iskreno: vie mi se sviate bez biljega. Ne, ne radi se o tome. Vi niste namjerno stavili taj biljeg na lice. Moda bih trebala rei da mi se jednako sviate i s biljegom i bez biljega. Ali to nita ne objanjava. Moje je miljenje, g. Ptico Navijalico, da e vam taj biljeg pomoi da doete do neega jako vanog. Ali e vas isto tako liiti neega. To je neka vrsta razmjene. No ako ljudi budu i dalje od vas uzimali to neto, ubrzo ete se osjeati jako umorno i iscrpljeno. Ni meni to sve skupa nije sasvim jasno, ali valjda vam pokuavam rei da mi je svejedno imate li taj biljeg na licu ili ne. Ponekad mi se ini da razlog zbog kojeg sada ovdje iz dana u dan izraujem vlasulje jest taj to sam vas onaj put poljubila u biljeg. Predomislila sam se i odluila otii odatle kako bih se od vas to vie udaljila. Znam da vas ove moje rijei bole, ali je to vjerojatno istina. Upravo zbog toga sam uspjela pronai ovo mjesto. Stoga sam vam u izvjesnom smislu zahvalna. Premda ba nije zabavno biti svjestan da vam je netko zahvalan "u izvjesnom smislu". S ovim sam vam, ini mi se, napisala sve to sam imala. Gotovo su etiri sata ujutro. Moram ustati u sedam i pol pa jo mogu spavati vie od tri sata. Nadam se da u odmah zaspati. U svakom sluaju, ovdje zavravam ovo pismo. Dovienja, g. Ptico Navijalico. Molim vas, pomolite se da to prije zaspim.

298

20
Podzemni labirint Dvije Cinnamonove lozinke

"Recite mi, g. Okada, u toj kui postoji kompjutor, zar ne? Istina, ne znam tko ga koristi", kazao je Ushikawa. Bilo je devet sati uveer, sjedio sam za kuhinjskim stolom, telefonsku slualicu drao na uhu i razgovarao. "Postoji", odgovorio sam kratko. Ushikawa je mrknuo. "Znate, proveo sam malo istraivanje i doao do tih podataka", kazao je. "Naravno, nemam nita protiv to tamo imate kompjutor. Tko god se danas bavi umnim radom, ne moe bez njega. U tome nema niega udnog, G. Okada, pomislio sam kako ne bi bilo loe ako bih taj kompjutor mogao iskoristiti za komunikaciju s vama. Pokuao sam ga ukljuiti, ali uvjerio sam se da je njime mnogo tee rukovati nego to sam mislio. Nije dovoljno samo pozvati odreeni broj telefona da bi se uspostavila veza. Osim toga, naravno, ovjek mora znati zaporku da bi ga mogao ukljuiti. Bez poznavanja zaporke nema ni pristupa kompjutoru." Nisam mu nita odgovorio. "Molim vas, nemojte me pogreno razumjeti, nemam se namjeru uvui u taj kompjutor i stvarati vam probleme. Sa svim zatitama koje ste postavili, ne bih vam mogao ukrasti podatke sve i da elim. Ne, to mi uope nije bila namjera. Jedino sam vam elio pomoi i uspostaviti vezu izmeu vas i gospoe Kumiko. Valjda se jo uvijek sjeate da sam vam to obeao? Sjeate se kako sam vam kazao da u dati sve od sebe kako bih omoguio da vas dvoje moete izravno razgovarati? Ve je prolo prilino vremena kako vas je ena napustila i nikako ne valja to ivite u neizvjesnosti. Kako sada stvari stoje, ne moete se nadati niemu valjanome u ivotu, g. Okada. Najbolje je kad ljudi mogu otvoreno porazgovarati gledajui se u oi. U suprotnom mogui su kojekakvi nesporazumi, a nesporazumi vode jo veem nerazumijevanju. Upravo to sam pokuao objasniti gospoi Kumiko. Uinio sam sve to je bilo u mojoj moi. Ali, nisam je uspio nagovoriti. Inzistirala je da s vama ne eli izravno govoriti, ak ni telefonom. Shvaate li to vam govorim, ak ni telefonom? Pokuavao sam je uvjeriti na razne naine, sve sam pokuao, ali ona je i dalje nepopustljiva. Tvrdoglava je poput mazge." Ushikawa je naas zastao iekujui moj odgovor, ali ja sam i dalje utio. "Ipak, ni ja nisam elio popustiti i povui se neobavljena posla. Doktor Wataya bi se ljutio na mene da sam tako postupio. Druga osoba moe biti tvrdoglava poput mazge ili vrsta poput stijene, ali ja uvijek uspijem pronai mogunost za kompromis. To je na pravi zadatak, pronalaenje mogunosti za kompromis. Ako vam ne ele prodati hladnjak, morate ih nagovoriti da vam prodaju led. Zato sam munuo glavom ne bih li pronaao bilo kakvo rjeenje. Zbilja je velika istina da ovjek mora koristiti svoj mozak. Tako se iznenada u ovoj mojoj smuenoj glavi pojavila jedna ideja, poput zvijezde meu oblacima. Zato vas dvoje ne biste razgovarali pomou kompjutora! Vi tipkate a rijei se pojavljuju na zaslonu, valjda toliko znate, g. Okada?" Dok sam radio u odvjetnikom uredu sluio sam se kompjutorom kako bih potraio prethodne presude, poinjena kaznena djela i osobne podatke klijenata, kao i komunicirao elektronikom potom. I Kumiko je u svom uredu koristila kompjutor. U redakciji asopisa za zdravu prehranu svi podaci, analize proizvoda i recepti bili su pohranjeni u njihovim kompjutorima. "Naravno, takva veza ne bi bila mogua preko nekog starog raunala", nastavio je Ushikawa. "Ali s kompjutorom kojim se mi koristimo kao i s onim vaim, vas dvoje biste trebali komunicirati mnogo bre. Eto, vaa se ena sloila, prihvaa s vama komunicirati 299

jedino na taj nain. Uspio sam je barem toliko uvjeriti. Razmjena poruka u stvarnom vremenu gotovo je jednako dobra koliko i telefonski razgovor. To je bila posljednja mogunost koju sam ipak uspio dogovoriti. Toliko bi i majmun shvatio. I, to kaete? Moda niste oduevljeni, ali vjerujte mi na rije, dao sam sve od sebe...'' Premjestio sam slualicu u lijevu ruku. "Halo, g. Okada? Jeste li uli to sam vam rekao?" "uo sam", kratko sam odgovorio. "Onda nastavljam s objanjenjem. Potrebna nam je zaporka kako bismo mogli ui u kompjutor. Jedino tako moemo uspostaviti vezu izmeu vae ene i vas. I, to mislite?" "Naalost, postoji nekoliko praktinih problema." "Koji su to problemi?" upitao je Ushikawa. "Prije svega, kako mogu biti siguran da je osoba s kojom se dopisujem uistinu Kumiko? Kad se komunicira na takav nain, na zaslonu se ne vidi lice sugovornika, ne uje se njegov glas. Bilo tko bi mogao sjediti za tipkovnicom i pretvarati se da je moja ena." "Doista imate pravo", rekao je Ushikawa, oito impresioniran mojim odgovorom. "Nisam o tome razmiljao, ali siguran sam da neko rjeenje mora postojati. Ne elim vam laskati, ali dobro je na stvari gledati s pesimizmom, sumnjati u svaku pojedinost. 'Sumnjam, dakle postojim.' Moda moemo ovako postupiti: jo na samom poetku vi postavite neko pitanje na koje samo vaa ena moe znati odgovor. Ako je odgovor toan, onda vam ne preostaje nita drugo nego da vjerujete da vam to gospoa Kumiko odgovara. Hou rei, nekoliko ste godina ivjeli zajedno, mora postojati nekoliko stvari koje samo vas dvoje znate." Na izvjestan nain Ushikawine su rijei zvuale logino. "Vjerojatno imate pravo i to bi trebalo timati," rekoh, "ali ja ne znam pristupnu zaporku za taj kompjutor."

Nutmeg mi je objasnila da je taj kompjutor programirao i posebno nadogradio sam Cinnamon. Smislio je kompliciran sustav zatite svih pohranjenih podataka i zatitio ih tajnim iframa i drugim domiljatostima. Prebirui prstima po tipkovnici Cinnamon je bio apsolutni vladar tog trodimenzionalnog podzemnog labirinta. Savreno je dobro poznavao sve isprepletene i povezane programe i bilo je dovoljno da dodirne odreenu tipku kako bi iz jedne datoteke preao u drugu. Prema onome to je rekla Nutmeg, neupueni uljez (to znai svatko osim Cinnamona) mogao bi mjesecima lutati tim labirintom, trudei se izbjei zamke i klopke prije no to bi uspio pronai datoteke s vanim podacima. Kompjutor u Rezidenciji bio je sasvim obian i jednak onome u uredu u Akasaki. Oba su bila povezana sa sredinjim kompjutorom koji se nalazio kod njih kod kue. U tom sredinjem kompjutoru bili su pohranjeni povjerljivi podaci o klijenticama i sve druge poslovne informacije, ali bio sam uvjeren da Cinnamon u njemu krije i neke tajne koje nisu imale veze s poslovanjem koje je Nutmeg godinama vodila. Ono to me navelo na takvu pomisao bilo je nevjerojatno zanimanje koje je Cinnamon pokazivao za taj stroj kad god bi se zatekao u Rezidenciji. Obino bi se zatvorio u mali ured u Rezidenciji, ali kadikad bi vrata ostala odkrinuta pa sam ga mogao vidjeti pri radu iako sam se u takvim trenucima osjeao nelagodno poput uljeza koji ga uhodi. Pogled na njega dok je radio za kompjutorom stvarao je dojam gotovo erotinog odnosa. Nakon to bi hitro neto otipkao po tipkovnici zagledao bi se u zaslon, vrsto stisnutih usana pokazujui nezadovoljstvo ili napuivi usne u osmijeh. Kadikad je izgledao duboko zaokupljen dok bi blago pritiskao odreenu tipku, potom drugu, treu i tako redom. Dok je nijemo komunicirao sa strojem, inilo se da gledajui u zaslon monitora zapravo gleda u neki drugi svijet s kojim dijeli osobitu vrstu prisnosti, a potom bi njegovi prsti hitro prelazili tipkovnicom poput spretnih prstiju pijanista koji izvodi Lisztovu etidu. Nisam se mogao oteti dojmu da za njega stvarnost nije postojala u ovozemaljskom svijetu nego u njegovom podzemnom labirintu. Vjerojatno je upravo u tom i takvom svijetu Cinnamonov glas jasno i zvonko odjekivao.

300

"Mogu li iz Rezidencije uspostaviti vezu s vaim kompjutorom?" upitao sam. "U tom sluaju ne bi vam bila potrebna pristupna zaporka." "Ne, to nije izvodljivo. Istina, mi bismo dobili vae poruke ali vi ne biste dobili nae. Problem je upravo u zaporki, u toj tajnoj rijei. Bez nje ne moemo nita uiniti. Bez obzira na to koliko umilan glas ima vuk koji zakucavi na vrata kae: 'To sam ja, tvoj prijatelj zeko', vrata mu se nee otvoriti. Bez zaporke ne moe ui. Ne moe do Crvenkapice." Zauo sam kako je s druge strane veze Ushikawa kresnuo ibicu i zapalio cigaretu. Istog trena zamislio sam njegove ute, nepravilne zube i iskrivljena usta. "Zaporka se sastoji od tri latinina slova. Imate deset sekunda da je unesete nakon to se pojavi znak. Nakon tri pogrena pokuaja upisivanja zaporke daljnji pristup kompjutoru nije mogu. Osim toga se jo ukljui znak upozorenja. Naravno, to ne znai da pone zvoniti sirena, ali vuk ostavlja jasne tragove pa ne moe sakriti da je pokuavao ui. Ponete li upisivati kombinacije od dvadeset est latininih slova i deset brojki, njihov je broj neizmjeran. Jednostavno morate znati zaporku ili se tu nita ne moe uiniti." Nakratko sam se zamislio ostavi utjeti. "Imate li moda kakvu ideju, g. Okada?"

Nakon to je idueg poslijepodneva Cinnamon odvezao klijenticu Mercedesom uao sam u njegov mali ured, sjeo za stol i ukljuio kompjutor. Na hladnoplavoj pozadini zaslona pojavila se poruka:
Unesite zaporku u iduih deset sekunda. zoo

Utipkao sam rije sastavljenu od tri latinina slova: Zauo se zvuni signal i na zaslonu se pojavila poruka:
Pogrena zaporka. Unesite zaporku u iduih deset sekunda. ZOO

Na zaslonu je poelo odbrojavanje deset sekunda. Otipkao sam istu rije kao i prije, samo velikim slovima:
Pogrena zaporka. Unesite ispravnu zaporku u iduih deset sekunda. Ako jo jedanput unesete pogrenu zaporku, daljnji pristup bit e automatski onemoguen.

Ponovno sam dobio negativan odgovor:

Na zaslonu je ponovno poelo odbrojavanje deset sekunda. Sada sam upotrijebio veliko slovo Z i dva mala o. To mi je bila posljednja prilika.
Zoo

Umjesto poruke o pogreno unesenoj zaporci, na zaslonu se otvorio izbornik:

Izaberite jedan od sljedeih programa.

Ispustio sam dubok uzdah olakanja i potom poeo miem kliziti po popisu programa dok nisam naiao na program za elektroniku potu. Oznaivi ga, kliknuo sam jedanput.
Izaberite jedan od sljedeih programa :

Izabrao sam DOPISIVANJE i kliknuo.

Unesite zaporku u iduih deset sekunda.

To je bilo vano vorite kojim je Cinnamon onemoguavao daljnji pristup svom kompjutoru. A ako je to programsko vorite bilo vano, onda je i sama zaporka bila vana. Otipkao sam:
SUB
*

Na zaslonu se pojavila informacija:

Pogrena zaporka. Unesite ispravnu zaporku u iduih deset sekunda.

Poelo je odbrojavanje: 10, 9, 8 . . . * Sub - engleska skraenica za submarine, podmornicu. 301

Pokuao sam upotrijebiti kombinaciju jednog velikog slova i dvaju malih:

Sub

Zauo se zvuni signal i na zaslonu pojavila poruka:

Upiite toan broj telefona.

Prekriio sam ruke i zamislio se nad porukom. Uspio sam otvoriti dvoja vrata Cinnamonovog labirinta. Zbilja jako dobro. Zoo za zooloki vrt i Sub za podmornicu. Kliknuo sam na "izlazak" i vratio se na glavni izbornik. Zatim sam izabrao "iskljuenje". Na zaslonu se pojavila poruka:
elite li da izvedene operacije budu zapamene : DA ili NE ?

Posluavi Ushikawin savjet, izabrao sam NE kako ne bih ostavio zabiljeen trag operacija koje sam izveo. Zaslon se u tren oka ugasio. Otro sam znoj s ela. Nakon to sam pomno provjerio jesam li tipkovnicu i mia ostavio tono onako kako sam ih zatekao, iziao sam iz Cinnamonove radne sobe.

21
Nutmeg i njezina ivotna pria

Potrajalo je nekoliko mjeseci dok mi je Nutmeg Akasaka ispripovjedila svoju ivotnu priu. Bila je to veoma duga pria puna digresija. Stoga je ono to ovdje iznosim prilino pojednostavljena (premda moda ne sasvim skraena) verzija njezine ivotne prie. Iskreno govorei, nisam siguran da vjerno prenosim bit te prie, ali se ipak nadam da barem u glavnim crtama govorim o vanim dogaajima iz njezinog ivota.

Nutmeg i njezina majka su pobjegle u Japan i jedine vrijednosti koje su uspjele ponijeti bilo je neto malo nakita koji su mogle staviti na sebe. Nakon to su brodom stigle u luku Sasebo otile su u Yokohamu, gdje je ivjela obitelj njezine majke, koja je ve dugo imala uvozno-izvoznu tvrtku i uglavnom trgovala s Tajvanom. Prije rata posao je doslovce cvjetao, ali nakon to je Japan izgubio upravnu vlast nad Tajvanom i njihov je posao propao. Otac Nutmegine majke, koji je vodio tvrtku, umro je od srane bolesti a mlai sin, njegova desna ruka, ubijen je u zranom napadu pred sam kraj rata. Stariji sin je tada napustio mjesto nastavnika i preuzeo voenje tvrtke, ali on za taj posao nije imao ni najmanjeg smisla pa nije uspio obnoviti ugled i poslovanje tvrtke. Jo uvijek su u vlasnitvu imali prilino zemlje i veliku obiteljsku kuu, ali i Nutmeg i njezina majka bile su svjesne da ive od dobrote svojih ukuana i to u tekim danima poslijeratnog gladovanja i obnove. Majka i ki trudile su se biti to je mogue neprimjetnije. Za zajednikim rukom jele su manje od ostalih lanova obitelji, jutrom bi ustale prije ostalih i obavljale veinu kuanskih poslova. Sve to je Nutmeg kao mala djevojica odijevala potjecalo je od starijih roakinja - rukavice, arape, ak i donje rublje. Olovke koje je upotrebljavala zapravo su bili odbaeni okrajci. Na pomisao da poinje jo jedan dan i da mora ustati, osjetila bi bol u prsima. eljela je otii iz te kue i ivjeti sama s majkom. Ali njezina se majka nije imala namjeru nikamo seliti. "Moja je majka uvijek bila aktivna i vesela osoba," kazala mi je Nutmeg jednom zgodom, "ali nakon to smo uspjele pobjei iz Mandurije, osjeala se poput prazne ljuture. Kao da je i ivot sam bio ieznuo iz nje." Na kraju je izgubila zanimanje za 302

bilo to i keri je neprekidno ponavljala istu priu o nekadanjim sretnim vremenima. Tako je Nutmeg ubrzo bila preputena sama sebi i morala se snalaziti kako je znala i umjela. Nutmeg nije imala nita protiv kolovanja, ali nju uope nije zanimalo gradivo koje su uili u gimnaziji. inilo joj se da nema nikakve koristi od uenja povijesnih injenica, gramatike engleskog jezika ili matematikih formula. Jedina joj je elja bila to prije izuiti i zavriti neko svrsishodno zanimanje i tako se osamostaliti. Prilino se razlikovala od svojih vrnjakinja, koje su spokojno i veselo ivjele svoje srednjokolske dane. Zapravo jedina stvar koja joj je tada ita znaila, bila je moda. Od jutra do mraka nije prestajala misliti na modu. Dakako, tada nije imala materijalnih mogunosti da se nosi po modi, mogla je jedino uvijek iznova listati stare modne aopise i u svoje biljenice crtati modele haljina i drugih odjevnih predmeta o kojima je neprestano matala. Ni sama nije sa sigurnou mogla objasniti svoju veliku strast prema ukusno izraenim odjevnim predmetima. Moda je tome pridonijela sklonost koju je stekla dok su ivjeli u Manduriji, gdje se voljela igrati stvarima iz majinog ormara. Njezina je majka bila opsjednuta odjeom. Imala je mnogo vie haljina i kimona nego vjealica na koje ih je mogla odloiti i mala Nutmeg najradije se igrala njima. Naalost, kad su bile prisiljene pobjei iz Mandurije, morale su ostaviti veinu odjee, a ono malo to su uspjele ponijeti u dvije naprtnjae poslije su komad po komad mijenjale za namirnice. Njezina bi majka rairila haljinu koju je eljela zamijeniti za pojedine namirnice i dugo uzdisala nad njom. "Za mene je kreiranje odjee predstavljalo tajna vrata kroz koja sam ulazila u sasvim drugaiji svijet, svijet koji je pripadao samo meni", objanjavala mi je Nutmeg. "U tom svijetu mata je bila najvanija. to sam bolje umjela smisliti ono to sam eljela stvoriti, to sam se bolje uspijevala odvojiti od stvarnosti. A ono to je tada bilo osobito vano jest injenica da je sve to bilo sasvim besplatno. Smiljati lijepu odjeu i prenositi je u obliku crtea na papir nije bio samo nain da zaboravim stvarnost i uronim u svijet snova, nego i nain ivota. Meni je to bilo prirodno i spontano koliko i disanje. Zato sam vjerovala da i svi drugi tako razmiljaju. A kad sam shvatila da drugi ljudi ne razmiljaju isto kao ja i da to ne uspijevaju ak i ako ele, postalo mi je jasno da sam drugaija od ostalih. Zato sam si rekla da e se i ivot koji u voditi razlikovati od ivota ostalih ljudi." Nutmeg je napustila gimnaziju i upisala se u krojaku kolu. Da bi priskrbila novac za kolovanje, zamolila je majku da proda posljednji komad nakita koji joj je ostao. U dvije godine kolovanja nauila je iti, krojiti, dizajnirati odjevne predmete. Nakon to je poloila zavrni ispit, unajmila je stan i poela ivjeti sama. Danju je ila i plela a naveer radila kao konobarica i pohaala teaj modnog dizajna. Na kraju se uspjela zaposliti kod poznatog proizvoaa enske odjee, gdje su je rasporedili u odjel za dizajniranje odjee. Odmah je pokazala da je vrlo darovita. Ne samo to je lijepo crtala i smiljala zanimljive modele, nego je imala i drugaije zamisli i jasnu predodbu onoga to je eljela stvoriti. Svoje je zamisli slijedila i provodila spretnou lososa koji pliva uzvodno velikom rijekom prema mjestu svoga postanka. Spavala je tek nekoliko sati na dan. Voljela je svoj posao i sanjala dan kada e postati samostalna dizajnerica. Ubrzo su i poslovoe prepoznale njezin dar i poele pokazivati zanimanje za njezine matovite i smjele kreacije. Nakon nekoliko poetnih godina omoguili su joj da vodi vlastiti mali odjel to je bila velika pohvala njezinom radu. Nutmeg je iz godine u godinu nizala sve vee uspjehe. Sve je vie ljudi koji su se bavili proizvodnjom otmjene enske odjee cijenilo njezin dar i vjetinu. Svijet visoke mode jako je zatvoren, ali u isto vrijeme to je dio drutva kojim vlada gotovo natjecateljski duh i presti. Sposobnost modnog dizajnera ili dizajnerice odreena je iskljuivo brojem narudbi koje dobivaju. U takvim oklonostima nikad nije bilo dvojbeno tko je u tome dobar a tko nije: broj narudbi o tome najbolje svjedoi. Nutmeg nije bila osoba koja bi se s bilo kime natjecala, ali njezina se postignua nisu mogla osporiti. Radila je predano i neumorno do ranih tridesetih. Ubrzo je upoznala mnogo ljudi i nekoliko je mukaraca pokazalo zanimanje za nju, ali veze su bile kratkotrajne i povrne. Nju ivua ljudska bia nisu nikada iskreno i duboko zanimala. Po glavi su joj se motali iskljuivo modeli odjee, a muka moda mnogo ju je vie zanimala od bilo kojeg mukarca. 303

Nedugo nakon to je napunila dvadesetsedam godina, na novogodinjoj proslavi s ljudima iz svijeta mode upoznala je mukarca neobina izgleda. Imao je sasvim normalne crte lica, ali kosa mu je bila raupana, a nos i brada podsjeali su na kamene otrice. Prije je podsjeao na kakvog fanatinog propovjednika nego na dizajnera enske odjee. Bio je godinu dana mlai od Nutmeg, vitak poput avla i imao je oi u kojima se ogledala beskrajna dubina. Ljude je gledao agresivnim pogledom kao da ih je elio zbuniti i uiniti da se osjeaju nelagodno. Pa ipak, Nutmeg je u tim oima vidjela svoj odraz. Bio je jo nepoznat, ali polako se probijao kao modni kreator kad ga je Nutmeg upoznala. ula je da za njega govore kako je iznimno talentiran, ali i arogantan, sebian, svadljiv i da nikomu nije simpatian. "Bili smo kao stvoreni jedno za drugo", kazala mi je. "Oboje smo roeni na azijskom kontinentu, i on je takoer poslije rata pobjegao, u njegovom sluaju iz Koreje i bez ikakve imovine brodom se vratio u Japan. Otac mu je bio profesionalni vojnik pa su poslije rata ivjeli u velikoj neimatini. Majka mu je umrla od tifusa dok je jo bio mali i mislim da je upravo to presudno utjecalo da se pone toliko zanimati za ensku odjeu. Bio je vrlo talentiran, ali se nije znao ponaati prema drugim ljudima. I pored toga to je dizajnirao ensku odjeu, kad bi se zatekao u drutvu zgodne ene odmah bi pocrvenio i poeo se ponaati otkaeno. Drugim rijeima, oboje smo bili dvije lutalice koje su se udaljile od gomile." Vjenali su se idue godine. Bilo je to 1963., a u proljee 1964. (one godine kad su se odravale Olimpijske igre u Tokiju) rodio im se sin, Cinnamon. Malo nakon to se Cinnamon rodio Nutmeg je odluila dovesti k sebi majku kako bi se brinula o njemu. Nutmeg je svakodnevno radila od jutra do mraka i nije se imala vremena brinuti o malom djetetu. Stoga je Cinnamona odgojila uglavnom baka.

Ni samoj Nutmeg nije bilo jasno je li uistinu voljela svog mua kao mukarca. Nedostajalo joj je bilo kakvo mjerilo prema kojem bi to sa sigurnou mogla odrediti, a isto se moglo rei i za njega. Ono to ih je spojilo bila je mo sluajnog susreta i zajednika ljubav za modne kreacije. Ipak, prvih deset godina njihovog braka bilo je iznimno plodno za oboje, barem u poslovnom smislu. im su se vjenali napustili su tvrtke u kojima su radili i otvorili zajedniki modni atelijer u stanu u maloj zgradi u blizini Avenije Aoyama. Budui da se stan nije mogao dobro prozraiti i da nije bio klimatiziran, ljeti je u njemu bilo toliko vrue da su im iz znojnih ruku ispadale stvari. Naravno, ispoetka im poslovi nisu cvjetali. Nutmeg i njezin mu bili su lieni svakog smisla za sklapanje velikih poslova i esto im se znalo dogoditi da ih nepoteni ljudi prevare. Budui da nisu imali veeg iskustva u komercijalnim poslovima, narudbe su im izmicale ili su pravili neke druge pogreke. U jednom trenutku dugovi su toliko narasli da su povjerovali kako im ne preostaje drugo nego izgubiti se u nepoznatom smjeru. Promjene su nastupile onoga dana kad je Nutmeg upoznala sposobnog poslovnog ovjeka koji je prepoznao njihov talent i zajamio im poten poslovni odnos i dobru zaradu. Od tog su se trenutka njihovi poslovni uspjesi poeli toliko iriti, da su im se prethodne potekoe inile poput runog sna. Iz godine u godinu prodaja se podvostruavala sve dok poetkom sedamdesetih mala modna kua koju su osnovali s vrlo skromnim sredstvima nije postala iznimno uspjena - i to do te mjere da je njen uspjeh iznanadio ak i mladi nadmeni brani par koji je sve to zapoeo. Zaposlili su jo nekoliko radnika, preselili tvrtku u veliku poslovnu zgradu u Aveniji Aoyama i otvorili duane u etvrtima kao to su Ginza, Shinjuku i druge. Njihovi su se modni proizvodi esto spominjali u masovnim medijima i ubrzo su postali jako poznati.

Nakon to je tvrtka dosegnula odredenu veliinu i uspjeh, raspodjela posla koji su njih dvoje meusobno dijelili poela se mijenjati. Za razliku od kiparstva ili knjievnosti, dizajn i proizvodnja odjee kreativan su posao ali i vrsta biznisa koji ukljuuje interese mnogih ljudi. ovjek ne moe sjediti na miru kod kue i baviti se modnim dizajnom. Netko je morao izai u 304

javnost i promovirati tvrtku. to je proizvodnja tvrtke bila vea, to je sve vie rasla i potreba za reklamom. Netko od njih dvoje morao se rtvovati i odlaziti na zabave, modne revije, druiti se s ljudima i davati intervjue medijima. Nutmeg se nije imala namjeru prihvatiti te obveze pa je ulogu prihvatio njezin mu. Ba kao to ni ona nije voljela kontakte s veim brojem ljudi, i njemu je to ispoetka jako teko padalo. Nije se uspijevao valjano i oputeno izraavati pred gomilom neznanaca i svaki put kui bi se vratio iscrpljen. No nakon neto vie od est mjeseci primijetio je da mu ti susreti vie ne padaju tako teko. I dalje nije bio velik govornik, ali na njegovo otresito i nezgodno ponaanje ljudi vie nisu reagirali onako kao kad je bio mlad. Njegov saeti stil izraavanja (koji je zapravo potjecao iz prirodno introvertne linosti) ljudi vie nisu doivljavali kao zatvoreno i suzdrano ponaanje nego prije kao izraz zanimljivog umjetnikog temperamenta. ak je poeo uivati u tom novom poloaju i ubrzo je postao kulturni heroj svoga doba. "Vjerojatno ste i vi uli za njega", rekla mi je Nutmeg. "U to vrijeme ja sam ve obavljala dvije treine dizajnerskog posla. Njegove smjele i originalne ideje ve su bile osvojile trite i u njima je bio nepresuan, a ja sam ih doraivala, proirivala i davala im konaan oblik. Premda je poslovanje nae trvrtke bilo sve vee, nikada nismo zaposlili nijednog drugog dizajnera. Naravno, imali smo sve vie pomonika, ali sve bitne stvari sami smo obavljali. Nismo provodili istraivanja trita, pravili kalkulacije trokova ili se bavili marketinkim poslovima. Ako smo eljeli ostvariti odreeni dizajn, izabrali bismo najbolje tkanine koje smo mogli pronai i strpljivo prelazili na realizaciju. Ono to su druge modne kue obavljale u dvije faze, mi smo u etiri. Ako su druge modne kue upotrebljavale dva i pol metra tkanine za izradu odreenog dijela odjee, mi smo upotrebljavali tri i pol metra. Osobno smo pregledali svaki pojedini komad odjee koji bi iziao iz naeg modnog atelijera. Ono to bi ostalo neprodano, unitavali smo. Nismo pribjegavali rasprodajama i snienjima. Dakako, cijene naih proizvoda bile su visoke. Ljudi iz svijeta konfekcije podsmjehivali su nam se, ali nai su odjevni predmeti postali simboli tog vremena. Poput Petera Maxa, festivala u Woodstocku, Twiggy, filma Easy Rider itd. Doista je bilo jako zabavno biti modni dizajner u tom razdoblju. Mogli smo initi to smo htjeli, a kupci naih proizvoda bili su uz nas. inilo nam se da imamo krila i da moemo letjeti kamo god elimo."

Dok je njihov poslovni uspjeh bio na vrhuncu, brani odnosi bili su sve hladniji. I onda kad su zajedno radili, Nutmeg je mogla naslutiti da su misli njezinog mua odlutale nekamo drugamo. Iz njegovih oiju nestali su sjaj i dubina koji su se neko vidjeli u njima. Ona crta prkosa zbog kojeg je znao podivljati, sada se bila gotovo sasvim izgubila. esto bi ga zatekla kako odsutno zuri, obuzet svojim mislima. Njih su dvoje gotovo sasvim prestali razgovarati i on se sve ee nou nije vraao kui. Nutmeg je bila svjesna da je njezin mu bio u vezi s nekoliko drugih ena, ali nije tome pridavala osobito znaenje. Ve dugo njih dvoje nisu imali seksualne odnose (uglavnom zato to Nutmeg vie nije osjeala nikakvu elju za seksom).

Potkraj 1975. godine, kad je Nutmeg imala etrdeset godina a Cinnamon jedanaest, njezin mu je ubijen. Njegovo tijelo pronaeno je u hotelskoj sobi u etvrti Akasaki. U jedanaest sati ujutro sobarica je svojim kljuem otkljuala vrata kako bi pospremila sobu, a pronala je truplo. Kupaonica je bila puna krvi. Iz njegovog tijela bila je istekla gotovo sva krv. Iz tijela su mu bili izvaeni srce, eludac, jetra, bubrezi i guteraa. Vjerojatno ih je onaj tko ga je ubio izvadio i odnio ih u plastinoj vreici ili emu slinom. Glava je bila odsjeena od trupa i stavljena na poklopac zahodske koljke tako da se moglo vidjeti lice, koje je bilo sasvim unakaeno. Ubojica je oito najprije odrezao glavu i potom se dao na posao vaenja organa. Da bi se iz ljudskog tijela izvadili pojedini organi nisu potrebni samo veoma otri skalpeli i drugi instrumenti, nego i znanje i vjetina jednog patologa. Nekoliko rebara trebalo

305

je prepiliti pilom - za to je potrebno i vrijeme i znanje. Nikome nije bilo jasno zato se ubojica prihvatio takvog groznog posla. Budui da su bili novogodinji praznici pa je samim tim u hotelu bila i prilino velika guva, recepcionar se mogao jedino sjetiti da se prethodne noi oko deset sati dotini gospodin prijavio na recepciji i da je bio u pratnji neke ene. Dao im je sobu na dvanaestom katu. Gospodin koji je odgovarao opisu Nutmeginog mua bio je u pratnji zgodne ene tridesetih godina, koja je na sebi imala crven kaput i bila srednjeg rasta. Sa sobom je imala jedino runu torbicu. Policija je na krevetu otkrila tragove seksualnog odnosa. Stidne dlaice i sperma koji su pronaeni na plahtama pripadali su njemu. U sobi je bilo previe otisaka prstiju da bi bili od koristi u istrazi. U njegovoj maloj konoj torbi pronali su samo par istog rublja, nekoliko toaletnih stvarica, omotnicu s dokumentima koji su se ticali posla i asopis. U novaniku je bilo vie od sto tisua jena u gotovini i nekoliko kreditnih kartica, ali nije nedostajalo nita osim rokovnika, koji je uvijek nosio sa sobom i koji nikad nije pronaen. U sobi se nisu vidjeli ni najmanji tragovi borbe. Policijski istraitelji provjerili su sve njegove mogue ljubavnice i prijateljice, ali nisu uspjeli pronai enu koja bi odgovarala recepcionarovu opisu. Nekoliko ena na koje je policija mogla posumnjati nisu imale motiva za mrnju ili ljubomoru, i sve su imale vrst alibi. Dakako, u svijetu mode postojao je prilian broj osoba koje ga nisu voljele (dobro je poznato da u tom svijetu ne vlada srdano i prijateljsko ozraje), ali nitko ga nije mrzio toliko da bi ga ubio niti je bio medicinski i tehniki sposoban da mu znalaki izvadi i odstrani nekoliko vitalnih organa. Budui da se radilo o ubojstvu poznatog modnog kreatora o tome su na senzacionalistiki naini pisali i obavjetavali brojni mediji, ali oni iz policije svojim su posebnim metodama uspjeli sprijeiti objavu podataka o izvaenim organima kako bi izbjegli raznorazne i nepotrebne glasine o bizarnom ubojstvu. Takoer su se ule glasine da je uprava hotela (jednog od najekskluzivnijih u Tokiju) svim sredstvima pokuala zatakati itavu stvar. U javnost je uglavnom uspjela prodrijeti jedino informacija da je poznati modni dizajner ubijen noem u jednoj od soba njihovog hotela. Ipak, izvjesno vrijeme kolale su glasine da se ondje dogodilo neto "izopaeno i gnjusno", ali nita vie od toga. Policija je provela opsenu istragu, no ubojica nije nikada otkriven niti je utvren motiv ubojstva. "Ta je soba vjerojatno jo uvijek policijski zapeaena", rekla je Nutmeg.

Otprilike pola godine nakon to joj je mu ubijen, Nutmeg je svoju tvrtku prodala jednom od najznamenitijih svjetskih modnih dizajnera - zajedno s duanima, inventarom, imenom tvrtke i svim drugim. Kad joj je odvjetnik koji je vodio pregovore o prodaji tvrtke donio ugovor na potpis, potpisala ga je a da uope nije pogledala dogovorenu cijenu prodaje. Nakon to je prodala tvrtku, Nutmeg je shvatila da je njezina strast za dizajniranjem odjee posve nestala. Nestao je sam ivotni smisao koji je za nju predstavljalo kreiranje odjee. Tu i tamo prihvatila bi pokoju ponudu, koju bi odradila krajnje profesionalno ali ne nalazei u tome vie ni trunku zadovoljstva. Osjeala se kao da vae bljutavu hranu. Osjeala se kao da su i njoj izvadili unutarnje organe. Oni koji su poznavali njezinu mladalaku energiju i vjetinu i dalje su u njoj vidjeli legendarnu dizajnericu pa su joj i dalje slali narudbe, ali ona je posao prihvaala samo u rijetkim zgodama kad ih nije mogla odbiti. Potujui savjet svog raunovoe, no-vac je uloila u dionice i nekretnine i u nekoliko iduih godina njezino se bogatstvo povealo. Nedugo nakon to je prodala tvrtku njezina je majka umrla od sranih smetnji. Polijevala je plonik na ulazu u kuu jednog vrelog dana u kolovozu kad se odjednom poalila da joj nije dobro. Prilegla je i zaspala, zapala u samrtni hropac i u snu umrla. Nutmeg i Cinnamon ostali su sami na svijetu. Nutmeg se iduih godinu dana zatvorila u kuu i gotovo nijednom nije izila van. itav dan bi sjedila na kauu i gledala u vrt kao da pokuava pronai spokoj i mir koji su joj cijelog ivota nedostajali. Jako je malo jela, a polovicu dana i noi bi prespavala. Cinnamon, koji je upravo tada trebao poi u srednju kolu, preuzeo je umjesto

306

majke brigu o kui i izmeu raznih kunih poslova sluao Mozartove i Haydnove sonate i uio nekoliko stranih jezika. U toj ispraznoj otupjelosti prolo je godinu dana kad je Nutmeg sasvim sluajno otkrila da posjeduje odredenu vrstu iscjeliteljske "moi" koje nikad prije nije bila svjesna. Vjerovala je da se ta mo pojavila u njoj kako bi nadomjestila strast za dizajniranjem koja je ve bila sasvim ieznula, doista, ta je mo postala njezina nova profesija, iako sama to nije nikad traila.

Njezina prva klijentica bila je ena vlasnika lanca robnih kua, vedra i energina ena koja je u mladosti bila operna pjevaica. Prepoznala je Nutmegin dar mnogo prije no to je postala poznata kao modna dizajnerica i jo otada pratila njezinu karijeru. Bez velike potpore te ene lako se moglo dogoditi da Nutmegin modni atelijer jo u zaetku propadne. Kad je udavala ker zamolila je Nutmeg da kreira i izradi vjenanicu za ker i sveanu haljinu za nju to je Nutmeg rado prihvatila zbog njihovog posebnog odnosa. Jednoga dana, dok su njih dvije avrljale ekajui da ki obavi probu haljine, gospoa se iznenada uhvatila za glavu i sruila na pod. Iznenaena i uplaena, Nutmeg joj je priskoila u pomo i instinktivno joj svojim prstima i dlanom poela trljati desnu sljepoonicu. im je dotaknula njezinu sljepoonicu osjetila je "neto", kao da je dodirnula neki predmet u vrei. Zbunjena, Nutmeg je zatvorila oi i pokuala misliti na neto drugo. Pao joj je na pamet zooloki vrt iz Hsin-chinga i onaj dan kad je bio zatvoren a ona se osamljena mogla njime etati jer je bila ki glavnog veterinara. Bilo je to najsretnije razdoblje u njezinom ivotu kad se osjeala zatieno, voljeno i sigurno. To je bila njena najranija uspomena koje se sjeala. Pust zooloki vrt. Sjeala se raznih mirisa, treperave svjetlosti, oblika svakog pojedinog oblaka na nebu. Hodala je od jednog do drugog kaveza. Bila je jesen, nebo je bilo vedro i jasno a jata ptica su se, letei i leprajui krilima, selila s kronje na kronju. To je bio njezin prvotni svijet, svijet njezina ranog djetinjstva, svijet koji je po mnogoemu zauvijek izgubila. Nakon izvjesnog vremena gospoa je polako dola k sebi i stala na noge. Jo se osjeala oamueno, ali je iznenadna bol u glavi prola. Nekoliko dana poslije Nutmeg je ostala zapanjena kad je za svoje dizajnerske usluge primila znatno vei iznos nego to je oekivala. Otprilike mjesec dana potom, ena vlasnika lanca robnih kua nazvala je Nutmeg i pozvala je na ruak. Nakon to su zavrile s jelom, predloila je da odu njezinoj kui, gdje je zamolila Nutmeg: "Molim vas da dodirnete moju glavu rukom onako kao to ste uinili proli put. elim neto provjeriti." Nutmeg nije imala razloga odbiti pa je uinila kako ju je zamolila. Sjela je pokraj gospoe i poloila dlan na njezinu sljepoonicu. Opet je osjetila ono "neto" kao i proli put. Pokuala se bolje usredotoiti ne bi li uspjela osjetiti oblik toga "neega", ali to se vie trudila bilo joj je sve jasnije da to "neto" podrhtava i mijenja oblik. "ivo je!" rekla je u sebi Nutmeg osjetivi svojevrsnu nelagodu. Zatvorila je oi i opet pomislila na zooloki vrt u Hsin-chingu. No, to joj uope nije bilo teko, jedino se trebala prepustiti uspomenama i prizorima koje je pripovijedala Cinnamonu. Njezina je svijest napustila njezino tijelo, lutala je izvjesno vrijeme prostorom izmeu uspomena i prizora kojih se prisjeala i opet joj se vratila. Kad se vratila u stvarnost, ena ju je uzela za ruku i zahvalila joj. Nutmeg je nije pitala za objanjenje, a ni ena joj nije nita vie rekla. Kao i prethodni put, osjeala je blagi umor i elo joj se oznojilo. Kad su se rastajale gospoa joj je zahvalila na razumijevanju i dobrohotnosti i pokuala joj dati omotnicu s novcem. No, Nutmeg ju je ljubazno ali odluno odbila. "To nije moj posao," objasnila joj je, "a osim toga proli ste me put odve bogato nagradili za moj dizajnerski trud." Gospoa nije inzistirala. Nekoliko tjedana poslije ista je gospoa upoznala Nutmeg s jednom drugom enom. Ta je ena imala oko etrdeset i pet godina, bila je niska rastom i imala je upale i prodorne oi. Bila je iznimno lijepo i kvalitetno odjevena, ali osim srebrnog vjenanog prstena nije nosila drugi nakit. Po ozraju koje je oko sebe irila bilo joj je jasno da nije rije o nekoj obinoj eni. ena vlasnika lanca robnih kua kazala je Nutmeg: "eli da za nju uinite istu stvar koju ste uinili i za mene. Molim vas, nemojte je odbiti, a kad vam ponudi novac, prihvatite ga. Ubudue e to koristiti kako vama tako i nama." 307

Nutmeg se zajedno s tom gospoom povukla u drugu sobu i dlan poloila eni na sljepoonicu kao to je i prije inila. No ono "neto" koje je u toj eni osjetila bilo je drugaije. Bilo je snanije i pokretljivije od onoga to je osjetila kod ene vlasnika lanca robnih kua. Zatvorila je oi i zadravajui dah pokuala to "neto" obuzdati. Usredotoila se i pokuala to jasnije prizvati uspomene. U to "neto" udahnula je ar vlastitih uspomena, pokuavajui prodrijeti u najsitnije djelie toga "neega". "I tako je i prije no to sam toga bila svjesna to postao moj novi posao" rekla je Nutmeg. Shvatila je da je upala u bujicu koja e je tko zna kamo odnijeti. A kad je odrastao, Cinnamon je postao njezin pomonik.

22
Zagonetka kue objeenih

SETAGAYA,TOKIO: TKO SVE ULAZI I IZLAZI IZ KUE OBJEENIH

Tko se krije iza sjene monog politiara: sad je vidite, sad je ne vidite Kakve se sve tajne kriju ispod nevjerojatno dobro osmiljenog pokria?
[Iz tjednika _____, 21. studenoga] ____________________________ Kako smo ve objavili u naem tjedniku u broju od 7. listopada, u mirnoj stambenoj etvrti Setagayi postoji kua koju mjesni stanovnici zovu "kua objeenih". Naime svi oni koji su ivjeli u toj kui, bez iznimke su doivjeli ruan kraj i poinili samoubojstvo, uglavnom vjeanjem. [Saetak prethodnog lanka izostavljamo.] Istraivanje koje smo proveli dovelo nas je do zauujue injenice. Naime svi nai napori da otkrijemo identitet novog vlasnika "kue objeenih" bili su bez uspjeha. Uspjeli smo pronai graevinsko poduzee koje je izgradilo kuu, ali svi pokuaji da doemo do daljnjih informacija bili su uzaludni. Fiktivna tvrtka koja je kupila zemljite pravno je sasvim pokrivena i njezino je poslovanje legalno. itav je posao proveden u velikoj tajnosti to nas navodi na pomisao da je postojao razlog zbog kojeg su tako postupili. Drugi detalj koji je izazvao nau znatielju jest poduzee koje se slubeno bavi "financijsko-poreznim savjetima i uslugama" a koje je fiktivnoj tvrtki pomoglo pri kupnji zemljita. Nae je istraivanje pokazalo da je spomenuto poduzee osnovano prije pet godina kao svojevrstan "tajni ortak" jednog drugog slinog poduzea ije su aktivnosti dobro poznate u politikim krugovima. Glavno poduzee koje se bavi "financijskoporeznim savjetima i uslugama" zapravo upravlja s nekoliko slinih "ortakih" 308

poduzea od kojih je svako stvoreno da bi se bavilo odreenom vrstom poslovanja i bilo rtvovano kad naiu problemi. Protiv glavnog poduzea nikada se nije vodio nikakav istrani postupak, ali prema izjavi jednog poznatog politikog komentatora, "ime tog poduzea povezuje se s brojnim politikim skandalima, zbog ega ga vlasti dre na oku". Nije teko pretpostaviti da postoji odreena veza izmeu novog stanara "kue objeenih" i nekog monog politiara. Visoki zidovi koji okruuju zdanje, sustav najsuvremenije elektronske sigurnosne zatite, crni unajmljeni Mercedes, mudro smiljena fiktivna tvrtka i drugi detalji navode nas na zakljuak da je u sve upletena vana politika figura.

Zapanjujue mjere sigurnosti

Nai reporteri zadueni za taj sluaj proveli su istraivanje na terenu kako bi otkrili koliko puta je crni Mercedes ulazio na imanje "kue objeenih". U deset dana zabiljeili su ukupno dvadeset i jedan posjet kui, to znai da je auto ulazio i izlazio otprilike dva puta na dan. Nai su reporteri u pojedinim sluajevima uoili odreene pravilnosti. Auto je svakog jutra dolazio u devet sati i odlazio u deset i pol. Svaki put voza je bio veoma toan u dolasku i odlasku odstupao je najvie pet minuta. Za razliku od redovitih jutarnjih posjeta, ostali su bili prilino neredoviti. Veina ih je zabiljeena izmeu jedan i tri poslije podne, ali vrijeme dolaska i odlaska razlikovalo se od dvadeset minuta do jednog sata. Te su nas nepobitne injenice navele na odreene zakljuke: 1. Redoviti jutarnji posjeti zapravo znae da netko "dolazi" u tu kuu. Ali identitet onoga tko dolazi nismo uspjeli doznati jer su svi prozori na autu zatamnjeni. 2. Popodnevni neredoviti posjeti vjerojatno se mogu objasniti dolaskom gostiju u vrijeme koje njima odgovara. Jesu li ti gosti pojedinci ili ih ima vie, nije nam poznato. 3. ini se da nou u kui nema nikakve aktivnosti. Takoer je nejasno ivi li tko u njoj ili ne. Izvana se zbog visoke

ograde koja okruuje posjed ne vidi jesu li svjetla upaljena. Evo jo jedne bitne injenice: u deset dana koliko smo bdjeli nad kuom i dogaajima u vezi s njom, na imanje je ulazio i s njega izlazio jedino crni Mercedes. Druga vozila ili ljudi nisu primijeeni. Logiki razmiljajui, moemo zakljuiti da se ondje dogaa neto udno. Taj "netko" koji ondje ivi nikad ne odlazi u kupnju ili etnju. Nepoznati gosti dolaze i odlaze iskljuivo u tom velikom Mercedesu zatamnjenih prozora. Drugim rijeima, to znai da posjetitelji ni po koju cijenu ne ele biti vieni. Koji bi razlozi mogli biti za to? to se sve krije iza tolikih trokova i truda da posjeti ostanu u potpunoj tajnosti? Dodajmo jo da spomenuta kua ima samo jedan prilaz i to iz glavne ulice. Istina, postoji uzak prolaz sa stranje strane kue, ah on nikamo ne vodi i moe mu se prii jedino preko tueg posjeda. Kako su nam rekli u susjedstvu, njime se ne koristi nitko od onih koji ive u susjedstvu. Moda zbog toga kua nema izlaz u taj prolaz pa je sa svih strana opasana visokim zidom nalik na bedem. Tijekom naeg desetodnevnog istraivanja nekoliko je osoba, za koje se ispostavilo da su raznosai novina ili trgovaki putnici, pritisnulo dugme interfona na ulaznim vratima na posjed, ali im se nitko nikad nije javio. Ako je tko i bio u kui, vjerojatno je s pomou videonadzora vidio tko zvoni. Potar, dostavljai paketa ili drugih isporuka nisu nijednom primijeeni. Tako je jedini trag koji smo pri naem istraivanju mogli slijediti bio smjer kretanja Mercedesa i otkrivanje odredita na koje se uputio. Slijediti to bljetavo vozilo koje se zbog prometnih guvi sporo kretalo sreditem grada nije bilo teko, ali uspjeli smo ga pratiti samo do ulaza u podzemnu garau luksuznog hotela u Akasaki. Na ulazu u hotelsku garau sve vrijeme straari uniformiran uvar i proputa samo one vozae koji imaju posebnu propusnicu, pa na auto nije mogao dalje. U tom hotelu esto se odravaju meunarodni kongresi, to znai da u njemu odsjedaju mnoge ugledne osobe i linosti iz svijeta zabave. Kako bi 309

takvim gostima omoguili tajnost i privatnost, u garai postoji dio parkirahta namijenjen iskljuivo takvim gostima, kao i nekoliko posebnih dizala koja ne pokazuju smjer kretanja. Tako je uglednim gostima omogueno da uu i izau iz hotela neopaeni. Mercedes o kojem govorimo oito je parkiran na jednom od mjesta rezerviranih za takve goste. Prema kratkim i turim odgovorima koje smo dobili od hotelske uprave, ta se parkiralina mjesta "uglavnom" mogu unajmiti po posebnim cijenama jedino odreenim tvrtkama koje prou detaljne provjere hotelske uprave, ali nismo uspjeli dobiti detaljnije informacije o okolnostima unajmljivanja kao i o korisnicima takvih usluga. Hotel ima velik prolaz s ekskluzivnim buticima i skupim trgovinama, nekoliko barova i restorana, etiri dvorane za sveane gozbe i tri konferencijske dvorane. To znai da ga i danju i nou posjeuje

velik broj raznolikih ljudi. Otkriti identitet vozaa Mercedesa i njegovih putnika bez posebnog sudskog naloga nije mogue. Gosti mogu izai iz auta, ui u jedno od posebnih dizala, izai na bilo kojem katu i pomijeati se s mnotvom. Iz svega navedenog svakome bi trebalo biti jasno da je sustav potpune zatite privatnosti i te kako djelotvoran. Tu je na djelu sprega velikog novca i politike moi. Prema rijeima gospode iz hotelske uprave, nije nimalo lako unajmiti parkirno mjesto namijenjeno posebnim gostima. Osim "detaljne provjere" radi zatite stranih uglednika, sve upuuje na to da je vrlo vano imati i odreene politike veze. Raspolagati samo gomilom novca nije dovoljno, premda je oito da ga treba imati jako mnogo. [Takoer se uju glasine i nagaanja da tu kuu koristi vjerska organizacija koju podrava jedan moan politiar.]

23
Meduze sa svih strana svijeta Neto to se pretvorilo u neto drugo

U dogovoreno vrijeme sjeo sam za Cinnamonov kompjutor i s pomou zaporke pristupio programu slanja i primanja poruka. Potom sam utipkao broj koji mi je dao Ushikawa. Potrajalo je oko pet minuta dok se veza nije uspostavila. Za to sam vrijeme srkao kavu koju sam tren prije skuhao i pokuavao normalno disati. Ali okus kave bio je bljutav, a zrak koji sam udisao teak. Najzad se zauo zvuni signal i na zaslonu se pojavila obavijest da je veza uspostavljena te da obje strane mogu poeti slati i primati poruke. Naveo sam da elim da se usluga komunikacije naplati drugoj strani. Nadao sam se da u moda uspjeti zamesti tragove kako Cinnamon ne bi primijetio da sam bio na kompjutoru (ali u to nisam bio siguran jer sam uao u njegov labirint poput bespomonog uljeza). Potrajalo je dulje no to sam oekivao, ali naposljetku se na zaslonu pojavila poruka da je druga strana prihvatila platiti trokove nae komunikacije. Na drugom kraju kabela koji je prolazio podzemljem Tokija, moda je za monitorom uistinu sjedila Kumiko, ali ja sam mogao vidjeti jedino zaslon koji je blago umio. Kliknuo sam na znak "slanje poruke" i utipkao rijei koje sam bezbroj puta ponovio u glavi.

>Imam jedno pitanje. Zapravo, to i nije pravo pitanje, ali mi je potreban dokaz da si uistinu ti s druge strane. Prvi put kad smo zajedno

310

izili, mnogo prije no to smo se vjenalij otili smo u akvarij. elim da mi odgovori to te ondje najvie privuklo? Nakon to sam napisao tekst, kliknuo sam na znak za slanje poruke ( elim da mi odgovori to te ondje najvie privuklo?<-). Potom sam se vratio na funkciju prijema

poruke. Odgovor je stigao nakon kratke stanke. Sasvim kratak odgovor.

>Meduze. Meduze sa svih strana svijeta.<-

Moje pitanje i odgovor na njega pojavili su se u gornjem i donjem dijelu zaslona. Zagledao sam se u njih. Meduze sa svih strana svijeta.<Bila je to Kumiko, nedvojbeno. Ali ve sama ta injenica ispunila me tugom i boli. Imao sam osjeaj da mi netko razdire utrobu. Zato nas dvoje moemo komunicirati samo na ovaj nain? nisam imao izbora, morao sam prihvatiti ponueno. Ponovno sam poeo tipkati.

>Ponimo od dobrih vijesti. Ovog proljea maak se iznenada vratio. Kad se vratio bio je mrav i iscrpljen, ali zdrav i neozlijeen. Otada se vie nije udaljavao od kue. Znam da sam se i prije trebao posavjetovati s tobom, ali dao sam mu novo ime. Sad se zove Sawara. Nas dvojica se dobro slaemo, ne brini se za maka. Pretpostavljam da je ovo dobra vijest?<-

Uslijedila je stanka. Nisam mogao prosuditi je li do nje dolo zbog zastoja u vezama ili je u pitanju bila utnja s Kumikine strane.
>Ba se radujem to ujem da je maak iv! Brinula sam se za njega.<>A sada loe vijesti. Zapravo, osim to se maak vratio, ini mi se da su sve druge vijesti loe. Prije svega, jo uvijek nisam uspio rijeiti nijednu zagonetku. Prva zagonetka: gdje si sada? I to ondje radi? Zato i dalje eli biti daleko od mene? Zato se ne eli vidjeti sa mnom? Ima li kakav razlog za to? Ipak postoje mnoge stvari kojima ti i ja trebamo razgovarati u etiri oka. Ne misli li da je tako?<-

Usta su mi se osuila. Popio sam gutljaj kave i poeo tipkati. Proitao sam napisano i nastavio tipkati.

Potrajalo je dok mi je Kumiko odgovorila. Mogao sam je zamisliti kako sjedi pred tipkovnicom, grize usnu i na kraju poinje tipkati odgovor dok se na zaslonu pojavljuju rijei.

>Sve to sam ti imala rei napisala sam u pismu koje si dobio. Ono to bih najvie od svega eljela, jest da konano shvati kako ja vie nisam ona ista Kumiko koju si neko poznavao. Ljudi se mijenjaju zbog kojekavih razloga, a kadikad postanu gori no to su prije bili. Upravo to je razlog zbog kojeg te vie ne elim vidjeti. Iz istog ti se razloga ne elim vratiti.

Kursor je zastao treperei na istome mjestu. Zurio sam u njega deset ili dvadeset sekunda, ekajui da ugledam nastavak poruke na zaslonu. Postanu gori no to su prije bili?

Ako je to ikako mogue, eljela bih da me to prije zaboravi. Najbolje rjeenje za oboje jest da se razvedemo i da pone novi ivot. Sasvim je nevano gdje se sada nalazim i kako ivim. Najvanije od svega jest to smo se, nije vano zbog ega, ti i ja rastali i sada se nalazimo u dva razliita svijeta. I vie se nikad ne moemo vratiti natrag. eljela bih da shvati koliko mi je bolno ovako komunicirati s tobom. Ne moe ni zamisliti koliko me to razdire.<-

Nekoliko sam puta proitao Kumikine rijei. U njezinim rijeima nije bilo ni najmanjeg traga kolebanja ili bilo kakvog oklijevanja, i oito su potjecale iz najdubljeg uvjerenja. Vjerojatno ih je ponovila u sebi bezbroj puta. Ipak sam pomislio kako bih trebao pronai nain da uzdrmam taj njezin neprobojni zid. Ako nita drugo, tek da bih je pokolebao. Otipkao sam odgovor.

>To to govori je neodreeno i teko mogu razumjeti. Pie mi da si postala gora no to si bila, ali to to doista znai? Rajice se kvare. Kiobrani se kvare. To mogu razumjeti. Ali ne shvaam to znai kad kae da si "gora no to si bila"? Nije mi jasno to bi to trebalo znaiti. U pismu si napisala da si imala seksualne odnose s drugim mukarcem. Jesi li samo zbog toga "gora no to si bila"? Naravno, to je bio ok za mene. Ali, meni se ini da je u pitanju neto sasvim drugo i da samo zbog toga nisi "gora no to si bila".<-

311

Uslijedila je duga stanka. Zabrinuo sam se da je Kumiko otila ne odgovorivi mi. Ali najzad su se na zaslonu pojavile njezine rijei.
>Moda ima pravo, ali to nije sve.

Nakon tih rijei opet je uslijedila duga stanka. Oito je paljivo birala rijei, kao da ih izvlai iz raznih ladica.

To je samo jedna od mogunosti. "Biti sve gori" neto je to se ne dogaa odjednom, za to treba vremena. Umjesto mene o tome je u jednoj mranoj sobi odluio netko drugi. Kad sam te upoznala i udala se za tebe, vjerovala sam da e mi se pruiti druge mogunosti. Ponadala sam se da u moda uspjeti pobjei kroz neki otvor. Ali, to je bio tek privid. Postoje znaci upozorenja za sve, zato sam tako oajniki eljela pronai maka kad je nestao.

Zagledao sam se u poruku na zaslonu, ali oznaka za slanje nije se pojavila. Stroj za kojim sam sjedio i dalje je bio podeen na prijem poruke. Oito, Kumiko je razmiljala to da mi jo napie. "Biti sve gori" neto je to se ne dogaa odjednom, za to treba vremena. to mi je time htjela rei? Usredotoio sam se na zaslon monitora, ali vidio sam jedino neku vrstu nevidljivog zida. Rijei su se odjednom poele pojavljivati.
Ako je ikako mogue, eljela bih da na sljedei nain razmilja o meni: zamisli da umirem od neizljeive bolesti koja malo-pomalo razara moje lice i tijelo. Naravno, to je obina metafora. Moje lice i tijelo gotovo su sasvim isti kao prije godinu i pol dana. Ipak je ovo tvrdnja koja je jako blizu istini. Upravo te zato ne elim vidjeti. Znam da ti neodreena metafora poput ove nee pomoi da shvati situaciju u kojoj se nalazim. Ba kao to te ni moje rijei vjerojatno nee uvjeriti u ovo to piem. Osjeam se oajno loe zbog svega ovoga, ali ti nita vie bitno nemam rei. Jedino to moe uiniti za mene, jest posluati me.<>Ako oekuje da prihvatim tvoju metaforu, ne smeta mi da je prihvatim. Ali postoji jedna stvar koju uope ne razumijem. Sve da i prihvatim da si, kao to kae, "sve gora", i da boluje od "neizljeive bolesti", zato si, izmeu svih ljudi koji postoje na ovom svijetu, morala otii ba Noboruu Watayi? Zato nisi ostala sa mnom? Zato nismo zajedno? Nismo li se radi toga vjenali?<-

Neizljeiva bolest. Provjerio sam je li oznaka podeena na slanje poruke i poeo tipkati.

Odjednom sam postao svjestan tiine. Gotovo sam mogao osjetiti njenu teinu i okrutnost na rukama. Poloio sam ruke na stol i nekoliko puta duboko udahnuo. Ubrzo je stigao odgovor.

>Svialo se to tebi ili ne, razlog zbog kojeg se nalazim ovdje jest taj to je ovo pravo mjesto za mene. Meni je mjesto ovdje. ak i da te elim vidjeti, ja to ne mogu uiniti. Zar doista misli da te NE elim vidjeti?

Nastupila je kratka stanka pa mi se uinilo da zadrava dah i razmilja, a onda su njezini prsti nastavili tipkati poruku.

Zato te molim da me vie ne mui. Jedini nain na koji mi moe pomoi jest da me to prije zaboravi. Izbrii iz svoje glave godine koje smo zajedno proveli kao da nikad nisu ni postojale. To je najbolje rjeenje kojim moe pomoi i sebi i meni. U to sam duboko uvjerena.<>Trai od mene da sve zaboravim. Trai od mene da te ostavim na miru. Ali u isto vrijeme odnekud iz ovog svijeta moli me da ti pomognem. Tvoj glas je slab i dalek, ali za tihih noi mogu ga jasno uti. To je TVOJ glas, siguran sam u to. Mogu shvatiti da se jedna Kumiko eli po svaku cijenu udaljiti od mene. Ali postoji jo jedna Kumiko koja mi se oajniki eli pribliiti. Eto to ja mislim. Bez obzira na to to mi sada pokuava rei i objasniti, moram vjerovati u onu Kumiko koja trai moju pomo i eli mi se pribliiti. Bez obzira na to to e mi rei i navesti kao razloge za to, ja te jednostavno ne mogu zaboraviti, ba kao to ne mogu izbaciti iz sjeanja godine koje smo zajedno proveli. Ne mogu to uiniti zato to su godine provedene s tobom dio mog ivota i ne mogu ih tek tako ponititi. To bi bilo kao da ponitim svoje postojanje. Morao bih imati opravdane razloge da uinim takvo to.<-

Evo to sam joj odgovorio:

312

Ponovno je nastupila stanka u komunikaciji. Mogao sam naslutiti Kumikinu tiinu koja se irila zaslonom i itavu prostoriju proimala poput gustog dima. Te su mi njezine utnje bile dobro poznate. Tijekom godina koje smo proveli zajedno esto sam ih imao priliku vidjeti i iskusiti. U tom je trenutku vjerojatno zadravala dah i pokuavala se usredotoiti namrtenog ela. Ispruio sam ruku i otpio gutljaj ve hladne kave. Potom, drei praznu alicu u rukama, zadrao sam dah i zagledao se u zaslon na jednak nain kao i ona. Povezivala nas je duboka tiina koja je prolazila kroz zid to je razdvajao naa dva svijeta. Vie od iega drugog bili smo potrebni jedno drugome. Osjeao sam to.
>Ne razumijem.<>Ali, JA razumijem.<-

Odloio sam alicu i kao da pokuavam zgrabiti vrijeme za rep, to sam bre mogao otipkao sljedeu poruku.

>U jedno sam siguran. Znam da elim pronai put do tebe - do Kumiko koja me zove i eli da je spasim. Naalost, ono to jo uvijek ne znam jest nain na koji mogu stii tamo kao i to me ondje eka. Sve vrijeme nakon to si otila, ivio sam s osjeajem da lutam u potpunom mraku. Ali pribliavam se, iako polako, mjestu na kojem se nalazi sr tog problema. elim da to zna. Pribliavam se mjestu na kojem se nalazi i nadam se da u mu se jo vie pribliiti.<-

ekao sam Kumikin odgovor s prstima na tipkovnici.

>Ba nita ne razumijem.<>Zbogom.<- <- <-

Kumiko je odmah potom zavrila nau komunikaciju:

Na zaslonu se pojavio znak da je druga strana prekinula vezu. Naa je komunikacija zavrila. Usprkos tome nastavio sam zuriti u zaslon nadajui se da e se neto dogoditi. Pomislio sam da bi se Kumiko mogla predomisliti i ponovno se javiti. Moda e se sjetiti da mi je neto zaboravila kazati. Ali nije se predomislila. Odustao sam nakon dvadeset minuta ekanja. Kliknuo sam na "sauvati" i otiao u kuhinju popiti au hladne vode. Naas sam zastao pokraj hladnjaka pokuavajui se smiriti i ne misliti ni na to. Svuda uokolo vladala je jeziva tiina. Imao sam osjeaj da itav svijet iekuje moju iduu misao, ali nisam mislio ni na to. Ba ni na to. Vratio sam se za kompjutor, sjeo i iznova paljivo proitao sve poruke koje smo razmijenili. Ono to sam napisao Kumiko i ono to je Kumiko napisala meni. Gledao sam u nae poruke koje su sada sjajile udnovatim odsjajem na zaslonu. Pratei pogledom rijei koje je ispisala, inilo mi se da mogu uti njezin glas. Mogao sam prepoznati boju glasa, intonaciju, stanke. Kursor je i dalje treperio na kraju posljednjeg retka pravilnih otkucaja poput srca, oekujui daljnju naredbu. Ali s porukama je bilo gotovo. Nakon to sam upamtio cjelokupan tekst naih poruka (odluivi da je pametnije da ga ne otisnem), kliknuo sam na prozori kako bih iziao iz programa slanja i primanja poruka. Zadao sam naredbu da sve prethodno izvedene operacije budu izbrisane i nakon toga iskljuio kompjutor. Zauo se zvuni signal i uz trenutani bljesak zaslon monitora se zamraio. Monotono zujanje kompjutora odjednom je zamijenila tiina.

Nisam znao koliko je vremena otada prolo. Odjednom sam shvatio gdje se nalazim i da zurim u svoje ruke poloene na stolu. Na njima su ostali tragovi mog prodornog i dugog pogleda.
"Biti sve gori" neto je to se ne dogaa odjednom, za to treba vremena.

Ali, koliko vremena za to treba?

313

24
Brojenje ovaca Stvar u sreditu kruga

Nekoliko dana nakon Ushikawinog prvog posjeta mojoj kui zamolio sam Cinnamona da mi pone donositi novine kad god dolazi u Rezidenciju. Ve je bilo vrijeme da ponovno uspostavim kontakt sa stvarnou vanjskog svijeta. Ma koliko ovjek pokuavao izbjei, odreenog trena od toga ne moete pobjei. Cinnamon je kimnuo glavom i od tog dana svakog mi je jutra donosio tri dnevna lista. Novine bih prelistao poslije doruka. Bio je udan osjeaj drati u rukama novine nakon toliko vremena. Izgledale su mi beznaajno i isprazno. Od prodornog mirisa tiskarske boje zaboljela bi me glava, zbijeni redovi malih crnih ideograma boli su mi oi. Prijelom i smisao lanaka, izgled naslova i podnaslova djelovali su mi nestvarno. esto sam morao odloiti novine, zatvoriti oi i nekoliko puta duboko udahnuti. Nikada prije nisam nita slino osjeao, itanje novina bilo je za mene normalno svakodnevno iskustvo. to se to promijenilo u samim novinama? Ili se moda nisu promijenile novine, nego ja? Nakon izvjesnog vremena i svakodnevnog praenja tiska uspio sam shvatiti jednu bitnu stvar u vezi s Noboruom Watayom: njegov ugled u drutvu stalno je rastao. Osim to je obnaao ambicioznu politiku funkciju kao jedan od sve uglednijih lanova Zastupnikog doma, istodobno je bio kolumnist u jednom asopisu i gotovo se svakodnevno pojavljivao kao drutveno-politiki komentator. Njegovo se ime pojavljivalo kamo god bi se ovjek okrenuo. Nisam si mogao objasniti zato, ali ljudi su ga ne samo pomno sluali, nego su mu i sve vie vjerovali. Premda se tek odnedavno pojavio na politikoj sceni, ve su ga slavili kao jednog od najutjecajnijih mladih politiara. U anketi koju je proveo neki enski asopis proglaen je za najpopularnijeg politiara u dravi. Hvalili su ga kao uspjenog i sposobnog intelektualca i inteligentnog politiara kakav nikad prije nije postojao na politikoj sceni. Zamolio sam Cinnamona da mi donosi novine i asopise koji su obiavali objavljivati lanke Noborua Wataye, kao i neke druge koji nisu imali nikakve veze s njim, kako ne bih privukao njegovu panju. Cinnamon je preletio pogledom popis traenih asopisa i stavio ga u dep sakoa, ne pokazujui nikakvo zanimanje. Idueg dana je kupljene asopise i novine stavio na stol a potom kao i obino krenuo pospremati kuu sluajui ozbiljnu glazbu. Izrezao sam sve lanke koje je napisao Noboru Wataya kao i one u kojima su pisali o njemu i odloio ih u omot koji je ubrzo postao prilino debeo. itajui te lanke pokuao sam se pribliiti novom Noboruu Watayi, "ovjeku politiaru". Trudio sam se zaboraviti sve rune i osobne uvrede i neugodnosti koje sam od njega doivio, elei se osloboditi svake predrasude kako bih, poput svakog nepristranog itatelja, mogao krajnje objektivno tumaiti ono to je pisao. Ipak se pokazalo da nije lako shvatiti pravu linost tog ovjeka. Uopeno govorei, njegovi lanci nisu bili loi. Bili su relativno dobro napisani i drali se odreene logike od poetka do kraja. Pojedine su se reenice osobito isticale. Vjeto je iznosio brojne argumente i ak predlagao rjeenja. U usporedbi sa zamrenim i visokoumnim reenicama kakve je imao obiaj pisati prije jedva koju godinu, bilo je oito da je mnogo napredovao. Barem se izraavao na razumljiv nain pa sam ga ak i ja mogao shvatiti. Ipak, u tim tekstovima koji su na prvi pogled bili jasni i teni, lako sam prepoznao tragove njegove arogancije kojom je ignorirao ljude. Od zlonamjernosti koju sam osjeao u njegovim rijeima podilazila me jeza. Naravno, to mi se dogaalo samo zato to sam ga osobno poznavao i sjeao se njegovog hladnog i prodornog pogleda kao i tona njegovog glasa, a obini itatelji to nisu mogli uoiti i prepoznati u njegovim tekstovima. Zato sam pokuao ne razmiljati o tome nego samo o onome to je doista napisao.

314

Ma koliko se njegove tekstove trudio itati savjesno i objektivno, ipak nisam uspijevao shvatiti to eli rei politiar Noboru Wataya. Uzeta pojedinano, svaka njegova tvrdnja bila je logina i jasna, ali kad sam ih pokuao povezati u cjelinu i shvatiti osnovni smisao onoga to je elio rei, redovito bih izgubio nit i zbunio se. Ma koliko pokuao spojiti pojedine dijelove, nisam uspijevao dobiti cjelovitu i jasnu sliku. Ni sluajno. Ali to ne znai da on nije imao sasvim jasno rjeenje. Uvijek ga je imao, ali ga je skrivao. Podsjeao me na tipa koji otvori vrata kue kad mu se prohtije, izie nekoliko koraka van, glasno dobaci neto ljudima na ulici i uinivi to, ponovno ude u kuu i zatvori vrata.

Na primjer, u lanku koji je objavljen u jednom asopisu, tvrdio je da golem nesklad koji danas postoji u svijetu zbog razlika u regionalnim privredama nije neto to se moe obuzdati na umjetan nain politikom silom jer da bi to na kraju neizbjeno utjecalo na promjene u drutvenom poretku. "Jednom kad duh izie iz boce, svijet e zahvatiti nevien kaos i ono to je neko bio na zajedniki duhovni jezik (privremeno bih ga ovdje nazvao 'zajedniko naelo'), prestat e funkcionirati ili e biti veoma blizu tome. Prije no to iz tog kaosa idua generacija uspije izvui neko novo zajedniko naelo, vjerojatno e trebati mnogo vie vremena no to veina ljudi misli. Drugim rijeima, pred nama je dugo razdoblje dubokog duhovnog nemira, toliko opasnog da pri pomisli na to zastaje dah. Dakako, samo se po sebi razumije da e tijekom te promjene doi do korjenite promjene politike i duhovne stukture japanskog poslijeratnog drutva. Potrebno je iznova uspostaviti nekadanje stanje, i to na mnogim razinama, provesti detaljno 'ienje' svega to je u to ukljueno i potom postaviti nove temelje u podruju politike, gospodarstva, kulture. Sve ono to nam je dosad izgledalo jasno i nesporno, izgubit e svoju zakonitost. Naravno, u svemu tome krije se mogunost potpune preobrazbe japanskog drutva. Ironija je to, iako nam se takva preobrazba dogaa pred oima, nemamo zajedniko naelo kojim se usmjerava rad na ponovnom ienju svega. Vjerojatno emo i dalje biti zbunjeni i stajati skamenjeni pred tim smrtonosno opasnim paradoksom. Shvatit emo veoma jednostavnu injenicu da ono to nas je dovelo do hitne potrebe za zajednikim naelom, jest upravo gubitak i slom tog istog naela." lanak je bio veoma dug, ali saetak se uglavnom svodi na sljedee: u praksi, objanjava Noboru Wataya, ljudi ne znaju koje korake trebaju poduzeti bez preciznih uputa. Ljudima je potrebno naelo kao uzor, barem privremeno. Jedini model koji je u danom trenutku japanska vlada mogla ponuditi bila je djelotvornost. Ako je ono to je dugo koilo komunistiki sistem i dovelo ga do propasti bila ekonomska djelotvornost, za nas je u tom razdoblju pomutnje vjerojatno bilo prirodno pribjei djelotvornom kriteriju naprednog i globalnog razvoja. Ali zastanimo naas i razmislimo: osim to nai tehniki proizvodi sve bolje funkcioniraju, jesmo li mi Japanci u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata stvorili neku filozofiju ili neto slino? Djelotvornost je neko bila snana pokretaka sila, ali jedino onda kad je bila precizno usmjerena. Ako joj to nedostaje, ne vrijedi nita. U sluaju brodoloma nasred mora, ako se izgubi osjeaj za orijentaciju, kakva je svrha to sposobni i snani ljudi veslaju? Ako ih djelotvornost vodi u pogrenom smjeru, to je jo gore nego da nepomino plutaju. Jedini nain da se utvrdi pravi smjer jest imati visok stupanj profesionalnosti. Ali, mi ga sada nemamo. Ni u kojem smislu. Razmiljanje Noborua Wataye bilo je na svoj nain pronicljivo i uvjerljivo, moram priznati. Koliko god puta proitao taj lanak, meutim, nisam uspio shvatiti to je elio rei, ni kao ovjek ni kao politiar.

U jednom asopisu ak sam pronaao lanak u kojem je Noboru Wataya pisao o dravi Mandukuu i poeo ga itati s velikim zanimanjem. Pisao je kako je dvadesetih godina japanska carska vojska zbog mogueg rata sa Sovjetskim Savezom prouavala uvjete za skladitenje i proizvodnju golemih koliina tople vojne odjee i opreme kojima bi se vojnici 315

mogli suprotstaviti velikoj hladnoi. Vojska nije imala nikakvog praktinog iskustva u borbama u ledenim prostranstvima Sibira pa su opskrba i dostava u takvim uvjetima predstavljali nunost. Da je pogranini sukob iznenada donio otvoren sukob sa Sovjetskim Savezom (to se u to vrijeme nije moglo iskljuiti), vojnici bi bili sasvim nespremni za rat usred zime. Budui da je ta mogunost doista postojala i tovie bila izvjesna, u glavnom stoeru osnovana je istraivaka grupa sa zadatkom da pomno proue koja bi vrsta odjee najvie odgovarala iznimno hladnim podrujima. Da bi shvatili to znai prava hladnoa, grupa istraivaa uputila se usred zime na otok Sahalin, a sa sobom su poveli i pravu bojnu postrojbu kako bi isprobali izme, kapute i rublje. Prouili su opremu koju je tada koristila sovjetska vojska kao i odjeu koju je koristila Napoleonova vojska u pohodu na Rusiju, nakon ega su doli do spoznaje da s postojeom opremom japanski vojnici ne bi mogli preivjeti zimu u Sibiru. Izraunali su da bi dvije treine pjeatva du crte bojita bilo izloeno tekim ozeblinama i stoga nesposobno za borbu. Odjea koju je imala ondanja japanska vojska bila je prilagoena blaim temperaturama u sjevernoj Kini a uz to ni takve opreme nije bilo dovoljno. Grupa istraivaa ak je izraunala broj ovaca potrebnih za proizvodnju odgovarajue zimske odjee koja bi bila dostatna za deset divizija (grupom je kruila ala da su bili odve zauzeti brojenjem ovaca da bi spavali), to su i napisali u izvjetaju uz popis strojeva potrebnih za preradu i proizvodnju vune. U sluaju ekonomskih sankcija ili prave blokade Japana ili dugog i iscrpljujueg rata na sjeveru protiv Sovjetskog Saveza, broj postojeih ovaca na japanskim otocima nije bio dovoljan, pa je Japan morao nuno osigurati stalnu opskrbu vunom (kao i zejim krznima i drugim koama) u podruju Mandurije i Mongolije kao i strojeve za preradu vune i koe. ovjek kojeg su poslali da na terenu provjeri situaciju malo poslije osnivanja marionetske drave Mandukuo 1932. godine bio je Yoshitaka Wataya, Noboruov stric, mlad tehnokrat koji tek to je diplomirao logistiku na vojnoj akademiji. Njegov prvi zadatak bio je utvrditi koliko e vremena biti potrebno prije no to stalne koliine vune ponu pristizati u Mandukuo. Voshitaka Wataya predano se posvetio tom problemu vezanom za odjeu za iznimno hladna podruja. Predstavljao je uzor modernog logistikog strunjaka i proveo je iscrpno istraivanje o tom problemu. Dok je boravio u Mukdenu, zamolio je nekog znanca da ga upozna s generalom Kanjijem Ishiwarom i njih dvojica itavu su se no zadrali u ugodnom razgovoru uz pie. Ishiwara je proputovao kineskim kopnom uzdu i poprijeko, i bio je uvjeren da je totalni rat sa Sovjetskim Savezom neizbjean. Njegovo rjeenje za pobjedu podrazmijevalo je jaanje japanske logistike uz brzu industrijalizaciju novostvorene drave Mandukua i njezin neovisan gospodarski razvoj. Ta je uvjerenja rjeito i ozbiljno iznio Yoshitaki Watayi. Takoer mu je objasnio zato je nuno dovesti seljake koloniste iz Japana kako bi organizirali poljoprivredne djelatnosti i uzgoj stoke ime bi bitno poveali djelotvornost opskrbe vojske. Ishiwara je vjerovao da Japan ne smije pretvoriti Mandukuo u otvorenu japansku koloniju, poput Koreje ili Tajvana, nego da mora predstavljati nov model azijske drave koja bi trebala sluiti kao logistika baza u ratu protiv Sovjetskog Saveza ili ak Sjedinjenih Drava i Velike Britanije. No, Ishiwara je bio nevjerojatno realistian, i dakako, imao je pravo. Bio je uvjeren da je Japan u tom trenutku jedina azijska zemlja sposobna voditi predstojei rat protiv Zapada (ili, kako ga je on zvao, "konani rat"), kao i da su ga druge zemlje dune podrati kako bi se oslobodile utjecaja Zapada. U to vrijeme nitko meu visokim asnicima japanske carske vojske nije bio toliko uen niti je o logistici i tehnikim sredstvima za strateko i drugo djelovanje vojske znao koliko Ishiwara. Za razliku od njega, veina japanskih asnika omalovaavala je logistiku kao "enskastu" disciplinu, vjerujui da je jedini astan "put" za ratnike Njegovog Velianstva neustraiva borba i portvovnost bez obzira na to koliko slabo bili naoruani. Za asne je vojnike pravi izazov bio suoiti se s brojno nadmonim protivnikom i odnijeti veliku pobjedu unato slabom naoruanju. Napasti neprijatelja i napredovati "takvom brzinom da ih pozadinci ne mogu stii", to je bio put asnih ratnika. Za vrsnog tehnokrata kakav je bio stric Noborua Wataye, bila je to vrhunska glupost. Zapoeti dugotrajan rat bez odgovarajue logistike podrke za njega je bilo ravno 316

kolektivnom samoubojstvu. Sovjetski Savez je svoju vojnu silu jako razvio i modernizirao tijekom Staljinovog petogodinjeg plana za intenzivan privredni razvoj. Pet krvavih godina Prvog svjetskog rata unitile su vrijednosti starog svijeta, a mehanizirani rat izazvao je pravu revoluciju u poimanju strategije i logistike meu europskim dravama. Budui da je dvije godine ivio u Berlinu, Yoshitaka Wataya potpuno je prihvaao ta gledita, ali veina japanskih vojnih lica jo se nije bila otrijeznila od opijenosti velikom pobjedom u ratu s Rusijom. Nakon to se vratio u domovinu, Yoshitaka Wataya postao je vatren zagovornik Ishiwarine logistike teorije, njegovog poimanja svijeta, njegove karizmatine linosti i njihovo je prijateljstvo potrajalo godinama. esto je odlazio u posjet Ishiwari ak i nakon to se visoki asnik vratio iz Mandurije u domovinu preuzeti zapovjednitvo nad izoliranom tvravom u Maizuruu. Ubrzo nakon povratka u Japan, Yoshitaka Wataya dostavio je glavnom stoeru precizan i detaljan izvjetaj o mogunostima uzgoja ovaca i prerade vune u Mandukuou za to je pohvaljen. Ipak nakon bolnog poraza u Bitki kod Nomonhana 1939. godine i pojaanih ekonomskih sankcija Sjedinjenih Drava i Velike Britanije, vojska je usmjerila panju prema jugu, a aktivnosti grupe istraivaa koji su se bavili problemima mogueg rata protiv Sovjetskog Saveza bile su naputene. Istinu govorei, odluuju ali slabo poznat imbenik zbog kojeg je Bitka za Nomonhan poetkom jeseni zavila prije no to se pretvorila u sukob mnogo veih razmjera, predstavljao je zavrni izvjetaj grupe istraivaa u kojem je pisalo: "S obzirom na sadanju pripravnost nae snage nisu u stanju ratovati u zimskim uvjetima protiv sovjetske vojske." im su zapuhali hladni jesenji vjetrovi, glavni carski stoer naglo je odluio okonati ratne sukobe to je bilo vrlo neobino za visoke japanske asnike, koji su oduvijek bili opsjednuti brigom za spas obraza, i nakon diplomatskih pregovora prepustili su gola prostranstva stepe Hulunbuira Unutranjoj Mongoliji i sovjetskoj vojsci. U svom tekstu Noboru Wataya najprije pie o toj epizodi koju je uo od strica i potom pristupa raspravi topografskog tipa o regionalnoj ekonomiji uzimajui za primjer naela logistike opskrbe. Ono to je mene zanimalo, meutim, bila je injenica to je stric Noborua Wataye bio tehnokrat u slubi Glavnog stoera kao i postojea veza izmeu njega, Mandukuoa i Bitke za Nomonhan. Poslije rata okupacijske snage generala MacArthura zabranile su mu raditi u javnoj slubi i izvjesno je vrijeme ivio u osamljenosti u rodnom kraju u Niigati; ali nakon to je zabrana o radu u javnoj slubi bila povuena, prihvatio je poziv da se kandidira na izborima za Konzervativnu stranku i proveo je dva mandata u Senatu nakon ega je preao u Donji dom. U njegovoj radnoj sobi visio je kaligrafski ispisan svitak Kanjija Ishiware. Nisam imao pojma kakav je narodni poslanik bio Yoshitaka Wataya, niti to je uinio kao politiar. Jednom je ak bio ministar i inilo se da je u svojoj prefekturi bio veoma utjecajan, ali nikad nije postao voa na nacionalnoj razini. Sada je njegov izborni okrug naslijedio njegov neak Noboru.

asopis sam odloio u ladicu. Potom sam stavio ruke iza zatiljka i kroz prozor se zagledao prema ulazu na posjed. Uskoro e se ta vrata otvoriti i pojavit e se Mercedes za ijim e upravljaem sjediti Cinnamon. Kao i uvijek, dovest e jednu "klijenticu". Te klijentice i mene povezivao je biljeg na mom obrazu. On me povezivao i s Cinnamonovim djedom (Nutmeginim ocem). I Cinnamonovog djeda i porunika Mamiyu povezivao je grad Hsin-ching. I porunik Mamiya bio je povezan onim tajnim zadatkom na granici izmeu Mandurije i Mongolije s g. Hondom, vidovnjakom kojeg smo Kumiko i ja upoznali posredstvom obitelji Noborua Wataye. Porunika Mamiyu i mene povezivala su iskustva s dva bunara - njegov u Mongoliji a moj u vrtu Rezidencije. Na tom istom posjedu neko je ivio vojni asnik koji je zapovijedao japanskim trupama u Kini. Sve te injenice tvorile su krug u ijem se sreditu nalazila predratna Mandurija, dio kontinentalne istone Azije i kratki rat koji se vodio za Nomonhan 1939. godine. Ali nije mi bilo jasno zato smo Kumiko i ja bili upleteni u taj povijesni lanac uzroka i posljedica. Svi ti dogaaji zbili su se mnogo prije no to smo se Kumiko i ja rodili. 317

Sjeo sam za Cinnamonov stol i poloio ruke na tipkovnicu. Jagodice mojih prstiju jo su se svjee sjeale razmjene poruka s Kumiko. To nae kompjutorsko dopisivanje nedvojbeno je nadzirao Noboru Wataya, u to sam bio sasvim siguran. I na taj je nain pokuavao neto doznati. Taj kontakt koji nam je omoguio svakako nije bio izraz njegove dobrohotnosti. On i njegovi ljudi nesumnjivo su pokuavali pronai pristup Cinnamonovom kompjutoru s pomou naeg dopisivanja kako bi uspjeli doznati istinu o ovom mjestu. Ali to me nije brinulo. Dubine tog kompjutora bile su jednake onima u Cinnamonovoj svijesti.

Nazvao sam Ushikawin ured. Bio je ondje i odmah se javio. "O, g. Okada! Ba ste nazvali u pravi trenutak! Upravo sam se vratio s jednog posla izvan grada, prije deset minuta, doao sam taksijem s aerodroma Hanede. Jeziva je guva u prometu. Vjerujte mi, jo nisam stigao ispuhati nos, imam tek toliko vremena da uzmem neke dokumente i moram ponovno natrag. Taksi me eka vani, moete misliti! Doista niste mogli izabrati bolji trenutak da me nazovete. Kad je telefon zazvonio, pomislio sam kome bi takva divna ideja uope mogla pasti na pamet. Nego, recite vi meni, to vas nagoni da nazovete moju malenkost?" "Je li mogue s pomou kompjutora stupiti u vezu s Noboruom Watayom, jo veeras?" "S profesorom?" upitao je Ushikawa krajnje oprezno, spustivi ton. "Ba tako", odgovorio sam. "Ne telefonom, je li? Nego preko zaslona na kompjutoru, kao proli put?" "Ba tako. Obojici je tako lake. Nadam se da bi mogao prihvatiti." "Vidim da ste sigurni u sebe, ili mi se to samo ini." "Ne, nisam. To je samo va dojam." "Samo moj dojam, ma nemojte mi rei?" kazao je Ushikawa tihim glasom. "Oprostite ako sam odve nastrljiv, ali jesu li vai dojmovi obino toni?" "Ne bih znao odgovoriti na to pitanje", uzvratio sam ravnoduno. S druge strane ice naas je zavladala tiina. Oito, razmiljao je. Vjerojatno je na brzu brzinu neto kalkulirao u glavi. Bio je to dobar znak. Bio je pravi pothvat uutkati tog ovjeka, gotovo koliko i uiniti da se Zemlja okree u suprotnom smjeru. "Jeste li tu, g. Ushikawa?" pitao sam. "Jesam, tu sam", urno je odgovorio. "Nisam se ni pomaknuo, nepomian sam poput kamenog kipa psa na ulazu u hram", produio je svojim uobiajenim glasom. "Ne mrdam odavde, vjerno straarim pred kutijom za milodar, i po kii i po suncu. Razumio sam vas. Nekako u ve pokuati uvjeriti profesora. Ali bojim se da jo veeras to nije mogue. Ako vam odgovara sutra, ova elava glava obeava vam da e biti dogovoreno. Sutra naveer u deset sati stavljam jastuk na stolicu pred kompjutorom i posjedam profesora. Kako vam se ini?" "Slaem se, sutra naveer", odgovorio sam nakon kraeg promiljanja. "Raunajte na mene, raunajte na svojeg odanog magarca Ushikawu, raunajte da je stvar dogovorena. Tijekom cijele godine ja sam taj koji dirigira ceremonijom. Ipak, g. Okada, nije da stalno gunam, ali nagovoriti profesora da neto uini uope nije tako lako, znate li to? Sa svim obvezama koje ima, pisanja tekstova za nastupe na televiziji, sadraja intervjua, susreta s glasaima, sjednica Senata, slubenih rukova, on vam nema ni jedan jedini slobodni trenutak. To vam je kao da se stalno selite a svaki dan morate promijeniti odjeu. Valjda ne mislite kako mu tek tako mogu rei: 'Profesore, sutra naveer u deset sati pozvat e vas, zato budite toliko ljubazni pa sjednite za kompjutor i ekajte', a on e mi odgovoriti: 'Ba lijepo, Ushikawa, dok ekam skuhaj mi aj'." "Budite uvjereni da nee odbiti", odgovorio sam. "To je i dalje va dojam, zar ne ?" "Da." "Dobro kad je tako. Sad mi je srce na mjestu", kazao je Ushikawa veselim glasom. "Znai, dogovorili smo se, sutra uveer u deset sati. Na istome mjestu, na isti nain, istim

318

redom. Nastojte ne zaboraviti zaporku. A sad me ispriajte ali moram ii, taksi me eka. Strano mi je ao, ali nemam vremena ni ispuhati nos, vjerujte mi." Prekinuo sam vezu. Vratio sam telefonsku slualicu na mjesto i prstima ovla dodirnuo tipkovnicu. Potom sam pokuao zamisliti to se sve nalazi s one strane iskljuenog zaslona. elio sam se i dalje dopisivati s Kumiko. Ali, prije svega moram obaviti izravan razgovor s Noboruom Watayom. Kako je jednom zgodom prorekla Malta Kano, izmeu mene i njega uvijek e postojati neka veza. Pitao sam se je li mi ikad prorekla neto to nije bilo neko zloslutno proroanstvo, ali vie se nisam sjeao svega to mi je rekla. Tko zna zato, ali inilo mi se da Malta sada pripada nekom davno prolom vremenu.

25
Na semaforu se upalilo crveno Duga ruka koja see iz velike udaljenosti

Kad je idueg jutra u devet sati stigao u Rezidenciju, Cinnamon nije bio sam. Na sjeditu pokraj njega sjedila je njegova majka Nutmeg Akasaka. U Rezidenciju nije dolazila dulje od mjesec dana. Svaki put dolazila je zajedno sa sinom ali uvijek nenajavljeno, dorukovala bi sa mnom i razgovarala sat vremena o svemu i svaemu i nakon toga otila. Cinnamon je objesio svoj sako na vjealicu i otiao u kuhinju skuhati aj i pripremiti tost za majku, koja jo nije bila dorukovala. Za to je vrijeme sluao Handelov Concerto grosso (trei dan zaredom). Uvijek je pripremao savren tost, kao da je za snimanje reklamne fotografije. Dok je kao i obino pospremao kuhinju, Nutmeg i ja sjedili smo za stolom i pili aj. Nutmeg je pojela samo kriku tosta s malo maslaca. Vani je padala hladna kia, gotovo susnjeica. Ni ona ni ja nismo bili raspoloeni za askanje, razmijenili smo tek pokoju rije o vremenu. Ali, inilo se da mi eli neto rei, to sam shvatio po izrazu njezina lica kao i nainu na koji mi se obraala. Polako je upkala komadie tosta i jela ih usporeno. Svako malo kroz prozor smo gledali kiu kao da gledamo u dugogodinju prijateljicu. Kad je Cinnamon zavrio s pospremanjem u kuhinji poeo je usisavati sobe, Nutmeg me povela u "prostoriju za probe", koja je bila vjerna kopija one u uredu u Akasaki. ak su i veliina i oblik sobe bili jednaki. Jedan jedini prozor bio je zastrt s dva para debelih zastora pa je u toj sobi i danju bilo mrano. Cinnamon je zastore razmicao jedva desetak minuta dok je usisavao tu sobu. U njoj su bili razmjeteni kau od koe, na malom stoliu kristalna vaza puna cvijea i velika podna svjetiljka. U sredini sobe na velikom radnom stolu leali su uzorci raznih tkanina, kare, drvena kutija puna igala i konaca, olovke, blok za skiciranje (u kojemu je bilo skicirano nekoliko modela) i jo nekoliko drugih sprava za krojenje i ivanje kojima nisam znao ni ime ni namjenu. Na jednom zidu visjelo je dvometarsko zrcalo, a u kutu je stajao paravan za presvlaenje. Klijentice koje su dolazile u Rezidenciju uvijek bi uvodili u tu prostoriju. Nije mi bilo jasno zato su Cinnamon i njegova majka eljeli stvoriti vjernu kopiju "prostorije za probe" iz Akasake. U Rezidenciji nije bilo potrebe za takvim prikrivanjem. Moda su se njih dvoje (a i klijentice) bili toliko naviknuli na izgled prostorije iz ureda u Akasaki, i jednostavno nisu eljeli mijenjati taj ugoaj. Kakav god bio njihov razlog, meni se ta "prostorija za probe" sviala. Bila je jedinstvena, drugaija od svih drugih, i imao sam neobian osjeaj sigurnosti kad sam se nalazio u njoj, okruen svim tim priborom za krojenje i ivanje. Dekor je bio gotovo nestvaran, ali ne i nelagodan.

319

Nutmeg mi je rukom pokazala da sjednem na koni kau, potom je i sama sjela pokraj mene. "Pa, kako ste?" pitala je. "Nije loe", odgovorio sam. Nutmeg je na sebi imala jarko zelen kostim. Suknja je bila kratka, a velika esterokutna dugmad zakopana sve do vrata nalik na sakoe koje je neko nosio Nehru. Ramena su bila podstavljena jastuiima velikim poput emlji. Pogled na njih podsjetio me na znanstvenofantastini film koji sam davno gledao. Radnja je bila smjetena u blisku budunost a gotovo sve ene koje su se u njemu pojavile bile su tako odjevene i ivjele u futuristikim gradovima. Na uima je imala velike plastine naunice jednake boje kao i kostim. Bila je to karakteristina, intenzivno zelena boja koja je potjecala iz mjeavine raznih zelenih nijansi i vjerojatno su naunice bile izraene po narudbi kako bi pristajale uz kostim. Ili je moda bilo sasvim suprotno. Moda je kostim izraen da bi pristajao uz naunice. Kao kad se da napraviti udubina u zidu koja odgovara obliku i veliini hladnjaka. Pomislio sam kako takav nain gledanja na stvari ima svoje prednosti. Kad je ula u Rezidenciju na oima je imala sunane naoale iako je padala kia. Naravno, naoale zelenih stakala. I arape su joj bile zelene. itav dan je oito bio zelene boje. Uobiajeno njenim i gipkim pokretima izvukla je iz torbe cigaretu, stavila je u usta i blago iskrivivi usne zapalila. Barem upalja nije bio zelene boje nego onaj tanki zlatni, koji je uvijek upotrebljavala. Ipak, sjajno je pristajao uz zelenu boju. Prekriila je noge u zelenim arapama. Namjetajui paljivo koljena, popravila je rub suknje. Potom je sa svojih koljena skrenula pogled prema meni. "Nije loe", ponovio sam. "Kao i uvijek." Kimnula je glavom. "Niste umorni? Ne osjeate potrebu za odmorom?" "Ne, ne osjeam se umorno. Ve sam se naviknuo na posao. Sada mi ide mnogo lake nego na poetku." Nutmeg nije komentirala moj odgovor. Dim iz njezine cigarete dizao se okomito poput ueta kakvog indijskog fakira koji je usisavao stropni ventilacijski sustav. Bio je to najtii i najefikasniji ventilacijski sustav koji sam ikada vidio. "A kako ste vi?, pitao sam. "Ja?" "Niste umorni?" Nutmeg je pogledala u mene i upitala: "Zar izgledam umorno?" im sam je ugledao uinilo mi se da izgleda umornije no obino. Kad sam joj to kazao, slabo je uzdahnula. "U jednom asopisu koji je jutros iziao pojavio se jo jedan lanak o ovom mjestu - dio serije lanaka o zagonetnoj 'kui objeenih'. Zvui poput naslova filma strave i uasa." "To je ve drugi lanak, zar ne?" "Tono tako", potvrdila je Nutmeg. "Zapravo, osim ta dva lanka pojavio se i trei u nekom drugom asopisu, ali na svu sreu, ini se da ih jo nitko nije doveo u vezu. Barem zasad." "Jesu li uspjeli doznati to novoga? O nama?" Dohvatila je pepeljaru i paljivo ugasila cigaretu. Potom je lagano odmahnula glavom. Njene zelene naunice zaleprale su poput para leptira u proljee. "Nita osobito vano", rekla je, naas zautjela i potom nastavila. "Jo nitko ne zna tko smo i ime se bavimo ovdje. Ostavit u vam primjerak asopisa pa sami proitajte ako vas zanima. Ali, ima neto o emu elim s vama porazgovarati. Prije neki dan netko me diskretno obavijestio da je va urjak veoma poznat mlad politiar. Je li to istina?" "Naalost jest", odgovorio sam. "On je brat moje ene." "Hoete rei, brat ene koja vas je ostavila?" "Tako je." "to mislite, zna li on ime se vi bavite ovdje?" 320

"Zna da svakog dana dolazim ovamo i da 'neto' radim. Poslao je jednog od svojih priipetlji da pijunira. Vjerujem da se zabrinuo, nije mu jasno ime se ja to bavim. Ali ne vjerujem da je uspio doznati ita vie." Nutmeg se naas zamislila nad mojim odgovorom, potom podignula pogled i zagledala mi se ravno u oi. "Vama va urjak nije osobito drag?" "Istina je, nije mi drag." "A ni vi njemu niste dragi?" "Najblae reeno." "Zato ga onda zanima ime se ovdje bavite?" "Jer ne bi mogao izbjei skandal ako bi se doznalo da je suprug njegove sestre umijean u kakvu sumnjivu aktivnost. On je sada ovjek o kome svi govore i piu. Pretpostavljam da je normalno to ga takva mogunost brine." "Znai li to da informacije o ovom mjestu medijima ne dostavlja on?" "Iskreno govorei, nemam pojma kakve se namjere kriju u glavi Noborua Wataye. Zdrav razum mi govori da ne bi imao nikakve koristi od dostavljanja medijima bilo kakvih informacija o ovome mjestu. Dapae, vjerujem da bi svim silama elio prikriti itavu stvar i ne privlaiti panju javnosti." Nutmeg se dugo poigravala tankim zlatnim upaljaem. Meu njenim prstima podsjeao me na zlatnu vjetrenjau po danu bez vjetra. "Zato nam nikad nita niste rekli za tog vaeg urjaka?" pitala je. "Uope se ne radi o vama. Nemam ni najmanju elju s bilo kime razgovarati o njemu", odgovorio sam. "Jo od samog poetka nismo se svidjeli jedan drugome, a sad se zapravo mrzimo. Nisam elio nita sakriti od vas, jednostavno sam mislio da nema nikakva smisla uope ga spominjati." Nutmeg je duboko uzdahnula. "Ipak ste nam trebali rei za njega." "Vjerojatno imate pravo", sloio sam se. "Sigurna sam da ste svjesni da meu klijenticama koje ovdje dolaze ima i onih koje dolaze upravo iz svijeta politike i krupnog kapitala. To su jako mone osobe. I vrlo poznate. Njihova privatnost mora biti zatiena po svaku cijenu. Upravo smo zbog toga poduzeli nevjerojatno velike mjere opreza. Valjda vam je to jasno?" Kimnuo sam glavom. "Cinnamon se silno namuio da bi stvorio sadanji sustav zatite kako bismo sauvali nae tajne. Stvorio je itav labirint fiktivnih tvrtki, izmiljenih poslovnih knjiga kako bismo odvlaili panju poreznika. Ono anonimno parkiralino mjesto u hotelu u Akasaki, neumoljivo stroga pravila ponaanja za klijentice, unutranja kontrola prihoda i rashoda, ureenje ove kue, sve je poteklo iz njegove glave. Sve dosad sustav je funkcionirao gotovo savreno i u skladu s njegovim procjenama. Naravno, za takvo to potrebno je jako mnogo novca, ali nama novac nije problem. Najvanije od svega jest da se ene koje dolaze k nama osjeaju sigurno, da znaju da je njihova privatnost potpuno zatiena." "elite mi rei da je sigurnost itavog sustava upitna?" "Naalost jest", odgovorila je. Nutmeg je izvadila kutiju s cigaretama, izvukla jednu i dugo se njome poigravala medu prstima ne zapalivi je. "I da stvari budu jo gore, imam urjaka koji je poznat politiar, to samo dodatno poveava mogunost skandala." "Tono tako", rekla je Nutmeg blago iskrivivi usta. "A to Cinnamon kae za nastalu situaciju?" "Zatvorio se u sebe poput velike otrige na dnu mora. Povukao se u sebe i ozbiljno razmilja." Nutmeg me gledala ravno u oi. Najzad je zapalila cigaretu kao da se tog trena sjetila da je dri u ruci i potom kazala: "Jo uvijek vrlo esto razmiljam o svome muu i o tome kako je ubijen. Zato su ga ubili? Zato su itavu hotelsku sobu poprskali njegovom krvlju, zato su 321

mu izvadili unutarnje organe i odnijeli ih? Stalno mislim na to i ne uspijevam pronai ni najmanji motiv. Moj mu nije bio netko koga su morali ubiti na tako okrutan nain. Ali nije rije samo o njegovoj smrti i nainu na koji je ubijen. U ivotu su mi se dogodile neke stvari koje uope ne uspijevam objasniti. Na primjer, moja silna strast prema modnom dizajnu i nain na koji je iznenada zauvijek iezla iz mene. Nain na koji je Cinnamon odjednom prestao govoriti, nain na koji sam bila uvuena u ovaj udni posao. Kao da je jo od samog poetka netko sve do detalja isplanirao kako bih se nalazila tu gdje se sada nalazim. To je misao koje se ne uspijevam osloboditi. Imam osjeaj da svaki moj pokret kontrolira neka duga ruka koja see iz velike udaljenosti. Kao da je moj ivot pogodan tunel da svi ti dogaaji prou kroz njega." Iz susjedne sobe dopirao je zvuk usisivaa. Cinnamon je svoje obveze obavljao uobiajenom predanou. "Jeste li ikad imali takav osjeaj?" pitala me Nutmeg. "Nemam osjeaj da sam ikad bio u neto uvuen", odgovorio sam. "Ovdje sam sada zato to je to bilo potrebno." "Kako biste mogli svirati na arobnoj fruli i tako pronali Kumiko?" "Ba tako." "Vi ste u potrazi za neim" rekla je Nutmeg ponovno prekriivi noge u zelenim arapama. "Sve ima svoju cijenu." utio sam. Nutmeg se iznenada odluila kazati ono to mi je jo od poetka razgovora eljela rei: "Odluili smo neko vrijeme ne dovoditi klijentice. To je Cinnamonova odluka. Nakon objavljivanja onih lanaka i pojave vaeg urjaka, na semaforu se upalilo crveno. Juer smo otkazali sve prethodno dogovorene sastanke poevi od danas." "to mislite, koliko e potrajati to 'neko vrijeme'?" "Dok Cinnamon ne pokrpa pukotine koje su se pojavile u sustavu zatite i ne budemo sigurni da je opasnost sasvim prola. Oprostite, ali ne elimo ni najmanje riskirati. Cinnamon e i dalje dolaziti svakog dana, ali ne i klijentice."

Nakon to su Nutmeg i Cinnamon otili, kia koja je od jutra neprekidno padala, napokon je prestala. Nekoliko vrabaca pretresalo je krila u lokvi kinice na prilaznom puteljku. Kad je Mercedes kojim je upravljao Cinnamon nestao iz vida i automatska se vrata polako zatvorila, sjeo sam na prozorsku dasku i zagledao se u sivo zimsko nebo nad kronjama okolnog drvea. Potom su mi pale na pamet Nutmegine rijei: "neka duga ruka koja see iz velike udaljenosti". Zamislio sam tu ruku kako se pomalja iz niskih, tamnih oblaka nalik na zloslutnu ilustraciju iz kakve djeje slikovnice.

26
U nepovoljnom poloaju Zrelo voe

Te veeri u devet i pedeset sjeo sam za Cinnamonov kompjutor i upalio ga. Poznavajui zaporku uspio sam svladati sve zamke i pristupiti programu za slanje i primanje poruka. Tono u deset sati na zaslonu se pojavila poruka da unesem broj telefona. Naveo sam da

322

elim da se usluga razmjene poruka naplati drugoj strani. Nakon nekoliko minuta stigla je povratna poruka da druga strana prihvaa. Preko zaslona naih kompjutora ja i Noboru Wataya nali smo se jedan pred drugim. Posljednji put kad sam s njim razgovarao bilo je u ljeto prole godine, sreli smo se s Maltom Kano u onom hotelu u Shinagawi i raspravljali o Kumiko. Rastali smo se puni mrnje jedan prema drugome. Otada se nismo ni uli ni vidjeli. U to vrijeme jo nije bio uao u politiku, a meni se jo nije bio pojavio biljeg na obrazu. inilo mi se da su se ti dogaaji zbili jako davno. Najprije sam izabrao opciju "slanje poruke". Nekoliko puta sam duboko udahnuo, poput tenisaa prije serviranja, i poeo tipkati.

>uo sam kako eli da napustim ovu Rezidenciju. Ako tako uinim spreman si kupiti zemljite i kuu i pregovarati o mogunosti da mi se Kumiko vrati. Je li to tono?<>Prije svega, elio bih razjasniti jedan nesporazum: ne odluujem ja hoe li ti se Kumiko vratiti ili nee, to je odluka koja iskljuivo ovisi o njoj. Razmjena poruka koju si juer obavio s njom trebala te uvjeriti da nije zatoena. Da sam joj bratski ponudio utoite gdje moe biti mirna, to je privremeno rjeenje. Sve to mogu uiniti za vas dvoje jest da je pokuam uvjeriti da se s tobom o tome dogovori i omoguiti joj mjesto gdje to moe uiniti. Ne zaboravi da sam vam ja omoguio razmjenu poruka s pomou kompjutorske veze. Nita vie ne mogu uiniti.<>Moji uvjeti su vrlo jasni. Ako se Kumiko vrati, pristajem potpuno prekinuti sve aktivnosti koje sada obavljam u Rezidenciji. Ako se ona ne vrati, nastavljam po starome. To je moj jedini uvjet.<>Ponavljam, ovdje nije rije o trgovanju. Ti nisi u poziciji da bilo kome postavlja uvjete. Tek naelno razgovaramo o mogunostima. Ako napusti tu Rezidenciju, naravno da u pokuati uvjeriti Kumiko da ti se vrati, ali ti ne mogu jamiti da e ona tako postupiti. Kumiko je odrasla osoba i o svemu ima svoje miljenje i ne mogu je natjerati da postupi protivno svojoj volji. Ali ako nastavi i dalje dolaziti na to mjesto kao dosad, zapamti da Kumiko nikad vie nee biti s tobom. Nema anse. To ti ja jamim.<>Sluaj, nema potrebe da mi bilo to jami. Dobro mi je poznato to ti se mota po glavi, jedino me eli udaljiti od ovoga mjesta. Ali ak ako u tome i uspije, nema ni najmanju namjeru uvjeriti Kumiko da mi se vrati. Jo od samog poetka nisi je imao namjeru pustiti da mi se vrati. Moda se varam?<-

Kliknuo sam na znak za slanje poruke. Ubrzo je stigao odgovor. Rijei su hitro ispunjale zaslon.

Sada je ponovno bio red na moju poruku.

Noboruov odgovor bio je jednako jasan:

Opet sam poeo pisati odgovor.

Odgovor je odmah stigao.

> Tvoje je pravo da misli to god hoe. Ja ti to ne mogu zabraniti.<>Dobro me sluaj: uope nije tono da nisam u poziciji postavljati uvjete. ini se da si veoma uznemiren glede aktivnosti koju ovdje obavljam i brine te injenica to nisi uspio shvatiti o emu je rije.<>Mislim da si u zabludi ako tako razmilja o svome poloaju. Drugim rijeima, pridaje si mnogo veu vanost no to za to ima razloga. Ne znam ime se bavi niti me to zanima. S obzirom na moj poloaj u drutvu, jednostavno ne elim biti uvuen u neku svinjariju. Osim toga, bio sam spreman uiniti sve to mogu za Kumiko. Ali, vidim da ti i dalje odbija moju ponudu. Odsad nadalje ne elim imati nita vie s tobom, neka svatko ide svojim putem. Ovo je vjerojatno posljednji put da ti i ja razmjenjujemo poruke, a nee imati ni drugu priliku komunicirati s Kumiko. Ako nema nita vie za dodati, elim to prije zavriti ovaj razgovor.<-

Ba tako. Moje je pravo da mislim to god hou. Otipkao sam:

Noboru je pustio da proe prilino vremena kako bi mi pokazao da se njemu ne uri.

323

>Naprotiv, na razgovor jo nije zavrio. Kao to sam juer napisao Kumiko, malo-pomalo se pribliavam sri problema. U posljednjih godinu i pol dana nisam prestajao razmiljati to ju je to moglo navesti da ode od kue. Dok si ti postajao sve znaajnija politika linost, ja sam se na jednom mranom mjestu u potpunoj tiini bavio nagaanjima. Usporeivao sam razne mogunosti i pretpostavke. Kao to zna, nisam osobito brz u rasuivanju. Ali imao sam onoliko vremena koliko mi je bilo potrebno, pa sam uspio povezati mnoge stvari, jednog trenutka doao sam do sljedeeg zakljuka: u pozadini Kumikinog naglog odlaska od kue krije se neka velika tajna koju ne znam i ako ne otkrijem tu tajnu, a samim time i tajni razlog njezinog ponaanja, Kumiko mi se nikad nee vratiti. Klju te tajne, uvjeren sam, vrsto dri ti. Kad smo se vidjeli u ljeto prole godine kazao sam ti to isto. Dobro znam to se krije iza tvoje fasade i da sam tako elio, sve sam mogao otkriti javnosti. Da budem iskren, tada sam samo nagaao. Nisam imao nijedan vrst dokaz, elio sam te jedino uzdrmati. Ali, nisam se prevario. Postupno se pribliavam samoj sri onoga to duboko u sebi krije, vjerojatno i ti to osjea. Zato te toliko brine ono ime se ovdje bavim, ak si spreman pljunuti veliku lovu da bi kupio ovu kuu i zemljite. Imam li pravo ili se varam?<>Ne razumijem dobro to eli rei. ini mi se da ne govorimo istim jezikom. Kao to sam ti ve jednom rekao, Kumiko je bila umorna od tebe, zato je pronala drugoga i ostavila te. I sada se eli razvesti. ao mi je, ali takve se stvari dogaaju. Unato tome, ti stalno pronalazi besmislena opravdanja i stvara pomutnju. Kako god okrene, ovo je gubljenje vremena za oboje. U svakom sluaju, ponuda za kupnju tog imanja vie ne stoji. Vjerujem da si i ti upoznat s injenicom da je danas u jednom asopisu objavljen drugi lanak o tom mjestu. ini se da je poelo privlaiti panju i sada se moram drati po strani. Prema informacijama kojima raspolaem, aktivnostima kojima ste se ondje bavili doao je kraj. Tu su dolazile klijentice koje su imale povjerenje u tebe, kojima si pruao odreene usluge i zauzvrat bio plaen. Ali ne vjerujem da e se ijedna ikad vie vratiti. Biti blizu tog mjesta postaje suvie opasno. A ako ljudi ne dolaze, ne zarauje. A to znai da ubrzo nee moi otplaivati mjesene dugove pa e morati dignuti ruke od svega. to se mene tie, trebam samo ekati da zrelo voe padne sa stabla. Ili grijeim?<>Tono je da ne znam dokle u uspjeti zadrati ovu kuu. Ima pravo. Ali znaj da jo uvijek imam nekoliko mjeseci za otplatu dugova, a u meuvremenu mogu jo tota uiniti. Stvari koje ne moe ni zamisliti. Ovaj put ne nagaam nego ciljam u sr problema. Nego, sanja li u posljednje vrijeme rune snove?<-

Ali ja ga nisam elio zavriti.

Bio je red na njega. Prepleo sam prste i pratio rijei koje su se nizale zaslonom.

Sad je bio red na mene da pustim da proe neko vrijeme.

Mk Noborua Wataye kao da je magnetnom silom izbijao sa zaslona u koji sam zurio krajnje napeto. arko sam elio doznati barem djeli onoga to je u tim trenucima osjeao. Ali to nije bilo mogue. Najzad su se njegove rijei pojavile na zaslonu.
>ao mi je, ali isprazne prijetnje na mene ne djeluju. Kojekakve gluparije i besmislice zabiljei u svoj rokovnik, pa ih podijeli s dareljivim klijenticama. Sve e ih obliti hladan znoj pa e te bogato nagraditi. Naravno pod uvjetom da ti se jednog dana vrate. Uzaludno je s tobom voditi dijaloga elim da to prije zavrimo ovaj razgovor, eka me jo jako mnogo posla.<-

>Samo jo trenutak. Dobro sluaj i upamti to u ti rei. Prijedlog nije lo, nee nita izgubiti ako me saslua. Ja sam taj koji te moe osloboditi runih snova. Upravo zbog toga si mi predloio odreenu razmjenu, nisi li? Ne traim nita vie nego da mi se Kumiko vrati, to je razmjena koju ti predlaem. Ne misli li da je to dobra ponuda? Sasvim mi je jasno da ne eli imati nita vie sa mnom. Kao i da ne eli bilo kakvu razmjenu sa mnom. Misli to god hoe, to je tvoje pravo. Znam da sam za tebe obina nula. Naalost, nije ba tako. Ti si

Ponovno je bio red na mene.

324

mnogo moniji ovjek od mene, priznajem da je tako. Ali nou ne moe zaspati, a ako zaspi, sanja rune snove. U to sam sasvim siguran. Snove ne moe birati. Imam li pravo? Imam jedno pitanje: koliko pidama promijeni svake noi? Toliko da ih ne uspijeva sve oprati?

Zastao sam naas i polako duboko udahnuo. Potom sam proitao tekst koji sam napisao. Traio sam prikladne rijei kako bih nastavio. S druge strane zaslona mogao sam naslutiti nijemu prisutnost neega to se grilo i uvijalo negdje u mraku. Posredstvom kompjutorskih veza uspijevao sam se tome sve vie pribliiti.
Mogu zamisliti to si uinio Kumikinoj sestri, onoj to je umrla. Ne alim se. Dosad si upropastio nekoliko ivota, ali i dalje ih nastavlja unitavati. Ali, ne moe se osloboditi nonih mora. Zato ti je pametnije da popusti i vrati mi Kumiko. To je sve to traim. Nema se potrebe preda mnom pretvarati, besmisleno je. Jako sam se pribliio tajni koju krije iza svoje fasade. U dubini due upravo toga se boji. tovie, bit e pametnije da se ne zavarava.<-

Zauo se zvuk da je poruka poslana i jedva tren potom Noboru Wataya prekinuo je komunikaciju.

27
Trokutaste ui Praporci na saonicama

Nisam elio odmah otii kui. Pretpostavljajui da u se moda kasno vratiti, prije no to sam tog jutra iziao, ostavio sam Sawari dovoljnu koliinu suhih majih keksa za dva dana. Iako mu takva vrsta hrane vjerojatno nije bila draga, barem nee gladovati. Pomisao da se moram provlaiti prolazom i preskoiti ogradu kue u kojoj sam stanovao, nimalo mi se nije sviala. Nakon razmjene poruka s Noboruom Watayom osjeao sam se jezivo umorno. Zato sam se poslije svakog kontakta s tim ovjekom redovito osjeao jadno i iscrpljeno? Poelio sam se sat-dva ispruiti i zakunjati. Iz ormara sam izvadio deku i jastuk, ispruio se na kau u "prostoriji za probe" i ugasio svjetlo. Ispruivi se, zatvorenih oiju poeo sam razmiljati o Sawari. elio sam zaspati mislei na njega. Barem on mi se vratio, i to s nekog dalekog mjesta. To je morao biti nekakav blagoslov. Dok sam leao zatvorenih oiju prisjeao sam se mekog dodira jastuia na njegovim apama, njegovih njenih trokutastih uiju i ruiastog jezika. U mojoj mati Sawara je mirno spavao sklupavi se. Osjeao sam toplinu njegovog tijela na dlanovima, oslukivao njegovo pravilno disanje. Premda sam bio jako uzrujan jednog trena me uhvatio san, dubok san bez snova. Probudio sam se usred noi. Uinilo mi se da iz velike udaljenosti ujem zvonjavu zvonia na saonicama. Poput glazbene pratnje za boine blagdane. Zvonjava praporaca na saonicama? Sjeo sam na kau i pipajui potraio svoj sat na stoliu. Fluorescentne kazaljke pokazivale su jedan i pol. Oito sam pao u mnogo dublji san no to sam namjeravao. Naulio sam ui, ali jedino to sam mogao uti bili su pravilni, slabi otkucaji moga srca. Moda sam izmislio taj zvuk praporaca to se njiu na saonicama. Moda sam ga sanjao a da toga nisam bio svjestan. Za svaki sluaj, odluio sam provrljati po kui i provjeriti to se zbiva. Navukao sam hlae i tihim koracima uputio se prema kuhinji. Zvuk zvonjave se pojaao im sam iziao iz sobe. Doista su se uli praporci na saonicama i zvuk je dopirao iz Cinnamonove radne sobe. 325

Zastao sam pred vratima i oslukivao, potom pokucao. Moda se Cinnamon vratio u Rezidenciju dok sam ja spavao. Ali nitko se nije odazvao. Odkrinuo sam vrata i provirio unutra. Negdje u visini struka, usred tame vidjela se mutna srebrnastoplaviasta svjetlost. Bila je to svjetlost koja je potjecala od upaljenog monitora, a zvuk praporaca sa saonica zapravo je bio zvuni signal koji je kompjutor neprekidno emitirao (bio je to neki nov zvuni signal koji nikad prije nisam uo). To me zapravo kompjutor dozivao. Sjeo sam ispred zaslona i proitao poruku:
Pristupili ste programu "Ljetopis Ptice Navijalice". Izaberite neki dokument od 1 do 16.

Netko je ukljuio kompjutor i omoguio pristup dokumentima nazvanim "Ljetopis Ptice Navijalice". Bio sam siguran da u Rezidenciji nema nikoga osim mene. Je li tko mogao ukljuiti ureaj iz daljine, izvan Rezidencije? U tom sluaju, samo je jedna osoba mogla to uiniti, Cinnamon. "Ljetopis Ptice Navijalice"? Lagani, veseli zvuk praporaca na saonicama i dalje je odjekivao iz kompjutora. Od mene se oekivalo da izaberem neki broj. Nakon izvjesnog oklijevanja izabrao sam broj 8, bez ikakvog odredenog razloga. Zvuni signal odmah je prestao i na ekranu se otvorio izabrani dokument.

28
Ljetopis Ptice Navijalice br. 8

Veterinar je toga jutra ustao prije est sati, umio se hladnom vodom i poeo pripremati doruak. Ljeti ranije svie i veina ivotinja u zoolokom vrtu ve je bila budna. Kroz otvoreni prozor dopirala su njihova glasanja i mirisi noeni vjetrom. Po tim mirisima i glasanjima unaprijed je znao kakvo e vrijeme biti tog dana a da i ne pogleda kroz prozor. Bila je to jedna od njegovih jutarnjih navika. Pomno je oslukivao, usporeno udisao jutarnji zrak i pripremao se za jo jedan radni dan. Tog je dana, meutim, imao drugaiji osjeaj za razliku od svih prethodnih mjeseci i godina. Nedostajala su mu glasanja nekih ivotinja i njihovi mirisi - tigrova, leoparda, vukova, medvjeda: sve su ih prethodnog dana poubijali vojnici. Nakon prospavane noi inilo mu se da je taj dogaaj daleka nona mora, ali itekako je bio svjestan da se to uistinu dogodilo. U njegovim uima jo uvijek su odjekivali hici iz vojnikih puaka. To se dogodilo u kolovozu 1945. u Hsin-chingu, kad su se, probivi granicu, oklopne postrojbe sovjetske vojske jako pribliile gradu. To je bio dio stvarnosti koliko i umivaonik i etkice za zube koji su mu bili pred oima. Kad je uo riku slonova, osjetio je olakanje. Slonove su ipak potedjeli. Sreom je mlai porunik koji je zapovijedao grupom vojnika bio dovoljno priseban pa ih je izbrisao s popisa ivotinja koje je trebao poubijati, pomislio je veterinar umivajui se. Otkako je doao u Manduriju sreo je mnotvo mladih asnika proetih fanatizmom koji su dolazili iz njegove domovine, ali pred njima se uvijek osjeao nelagodno i zbunjeno. Veinu su inili seljaki sinovi koji su mladost proveli u neimatini i siromatvu tegobnih tridesetih godina, kada su zadojeni megalomanskom propagandom nacionalistike stranke. Slijepo su izvravali zapovijedi nadredenih, bez obzira na to koliko bile dvojbene. Da su im zapovjedili da u ime 326

cara prokopaju tunel do Brazila, odmah bi zgrabili lopate i poeli kopati. Neki su takvu odanost caru zvali "domoljublje", ali veterinar je upotrebljavao druge rijei za to. Kao sin uglednog lijenika, veterinar je odrastao u gradu i bio je odgojen u ozraju relativne slobode dvadesetih godina u razdoblju Taisho* pa nije mogao razumjeti fanatinost mladih asnika, ali porunik koji je zapovijedao grupom vojnika zaduenih za likvidaciju ivotinja, premda je govorio provincijskim naglaskom, izgledao je razboritije od ostalih mladih asnika koje je poznavao. Bio je obrazovaniji i razumniji to se moglo zakljuiti iz njegovog naina izraavanja i ponaanja. U svakom sluaju, slonovi su bili poteeni i veterinar je barem zbog toga bio zadovoljan. I vojnici su vjerojatno osjetili olakanje to nisu morali izvriti zapovijed do kraja. Ali kineski radnici su moda bili razoarani jer bi s dva usmrena slona dobili velike koliine mesa i bjelokosti. Veterinar je ugrijao vodu, vlanim runikom navlaio bradu i obrijao se. Potom je popio aj i pojeo dvije krike prepeenca s maslacem. U Manduriji su porcije dodijeljene hrane bile male, ali u usporedbi s drugim mjestima bile su ak obilne. I on i ivotinje u zoolokom vrtu mogli su se smatrati sretnicima. ivotinje su pokazivale izvjesnu agresivnost zbog smanjenih obroka hrane, no situacija je ipak bila mnogo bolja nego u zoolokim vrtovima u Japanu, gdje su zalihe hrane bile ve davno potroene. Nitko nije mogao predvidjeti budunost, ali ljudi i ivotinje bili su barem privremeno poteeni velike gladi. Pitao se kako su mu ena i ki. Ako je sve dobro prolo, vlak kojim su njih dvije krenule morao je ve stii u Pusan u Koreji. Ondje je ivio njegov roak koji je radio na eljeznici, i ena i ki mogle su ostati kod eljezniareve obitelji sve dok se ne uspiju ukrcati na brod koji e ih odvesti u Japan. Kad se probudio, veterinaru su njih dvije silno nedostajale, njihovi veseli glasovi dok bi pripremale doruak. Kua je bila pusta i tiha. To vie nije bio dom koji je volio i kome je pripadao. Ipak, osjeao je neobinu radost to je ostao sam u pustoj kui usred zoolokog vrta. Sad je duboko u svom biu mogao osjetiti neumoljivu snagu sudbine. No, veterinar je bio opsjednut vjerovanjem u znaenje sudbine. Jo od najranijeg djetinjstva bio je duboko uvjeren da njime upravlja neka izvanjska sila. Moda je za to bio kriv biljeg koji je imao na desnom obrazu. Jo kao mali mrzio je taj biljeg jer takav znak na licu nije imao nitko drugi. Svaki put kad bi mu se druga djeca rugala ili bi neki neznanac netremice zurio u njega, poelio je umrijeti. Kako bi bio sretan da je taj biljeg ikako mogao odstraniti. Ali s vremenom, to je bio stariji, poeo je neoptereeno ivjeti s tim dijelom sebe kojeg se nije mogao osloboditi, kojeg je htio-ne htio morao prihvatiti. To je moda bio jedan od bitnih imbenika koji su utjecali na njegovu pomirenost sa sudbinom. Sve vrijeme sudbina je bojila jedino rubne dijelove slike njegovog ivota, poput tihe i jednoline glazbe. Rijetko je bio svjestan postojanja te sudbine. U izvjesnim okolnostima kad bi izgubio ravnoteu (ali to je to remetilo njegovu ravnoteu, nije nikada uspio saznati) ta je sila rasla, dovodei ga u stanje paralizirajue ravnodunosti. U takvim sluajevima ne bi mu preostalo nita drugo nego prepustiti se toj sili. Iz iskustva je znao da nita to bi uinio ili pokuao uiniti ne bi promijenilo situaciju. Sudbina je neumoljivo zahtijevala dio koji joj je pripadao i sve dok ga ne bi dobila, nije odustajala. U to je bio duboko uvjeren. No to nije znailo da je bio pasivna, beivotna osoba. tovie, bio je mnogo odluniji od veine drugih ljudi i kad bi neto odluio, svim silama trudio se to i postii. U profesiji kojom se bavio bio je poznat kao vrstan veterinar i velik strunjak. Moda mu je nedostajala crta kreativnosti, ali jo od malih nogu bio je odlian dak i redovito bi ga izabrali za najboljeg uenika u razredu. I na radnom mjestu uvijek je bio predan poslu i mlai od njega su mu se divili. Svakako nije bio fatalist u onom smislu u kojem veina ljudi razumije tu rije. Ipak nikada u ivotu nije imao osjeaj da samostalno odluuje o neemu, uvijek mu se inilo da ga sudbina vodi kamo ona hoe. Kad bi mu se u rijetkim sluajevima uinilo da je neku odluku svojevoljno donio, ubrzo bi shvatio da je na donoenje odluke utjecala neka vanjska sila za koju je isprva vjerovao da je njegova slobodna volja. Ali to je zapravo bio obian mamac. Jedine stvari o kojima je mogao slobodno odluiti bile su sporedne, sasvim trivijalne sitnice * Razdoblje ili epoha Taisho, 1912.-1926.

327

koje, bolje promislivi, uope nisu zahtijevale nikakvu odluku. Osjeao se poput regenta ije je jedino zaduenje udarati peet na dokumente maloljetnog kralja - poput vladara marionetske drave Mandukua. Veterinar je volio svoju enu i ker, one su bile neto najljepe to mu se ikad u ivotu dogodilo - osobito ker jedinica, koju je gotovo opsesivno oboavao. Bio je spreman dati ivot za te dvije ene. Bezbroj puta je u svojoj mati zamiljao trenutak u kojem se rtvuje za njih. Ipak, kad bi se vratio kui nakon posla, esto mu se znalo dogoditi da pomisli kako su njih dvije sasvim nezavisna bia koja nemaju nikakve veze s njim. Postojale su u nekom drugom svijetu o kojem je jako malo znao. U takvim trenucima neizbjeno bi pomislio da ni te dvije ene nije izabrao vlastitom voljom - ali to, naravno, nije znailo da ih nije beskrajno volio. Za veterinara je to bio velik paradoks, nerjeivo protuslovlje, golema zamka koju mu je sam ivot postavio. Od trenutka kad je ostao sam u kui u sklopu zoolokog vrta, svijet koji ga je okruivao i kojemu je duom i tijelom pripadao postao je mnogo jednostavniji i shvatljiviji. Sada se jedino morao brinuti o ivotinjama. Njegova ena i ki vie nisu bile s njim. Barem za njih se sada vie nije morao brinuti. Ostao je sam sa svojom sudbinom. U kolovozu 1945. neizmjerna sila sudbine nadnijela se nad grad Hsin-ching. Svakome je bilo jasno da je sudbina jedini vladar a ne Kwantunka armija, ih sovjetska vojska, ili trupe kineskih komunista Kuomintanga. Volja pojedinca bila je beznaajna. Sudbina je prethodnog dana unitila tigrove, leoparde, vukove i medvjede a potedjela slonove. Nitko nije mogao predvidjeti koga e sljedeeg dana unititi a koga potedjeti. Veterinar je iziao iz kue nahraniti ivotinje. Pomislio je da se nitko vie od radnika nee pojaviti na poslu, ali dva su ga kineska mladia koje nije poznavao ekala u uredu. Mogli su imati oko trinaest ili etrnaest godina. Bili su mravi i tamnoputi, oiju nemirnih poput ivotinjskih. "Rekli su nam da doemo i pomognemo vam", objasnili su mu. Veterinar je kimnuo glavom. Upitao ih je kako se zovu, ali mu nisu odgovorili. Lica su im bila bezizraajna kao da ga uope nisu uli. Vjerojatno su ih poslali Kinezi koji su tu radili sve do juer. Ti su ljudi bili svjesni promjena do kojih e ubrzo doi i zato su prekinuli sve odnose s Japancima, no vjerovali su da se njihovoj djeci nee nita runo dogoditi. Poslali su svoje djeake veterinaru jer su znali da se nee moi sam brinuti o itavom zoolokom vrtu. Veterinar je svakome od njih dao dva prepeenca i potom ih pozvao da mu pomognu nahraniti ivotinje. Jedan za drugim obilazili su kaveze vodei mazgu koja je vukla dvokolicu i svakoj ivotinji davali odreenu vrstu hrane i mijenjali vodu. Za pravo ienje kaveza nisu imali vremena, jedino bi mrkom hitro sprali ivotinjski izmet. Zooloki vrt bio je zatvoren za posjetitelje: ionako nije bilo nikoga tko bi se mogao poaliti na smrad. Budui da su tigrovi, leopardi, vukovi i medvjedi bili ustrijeljeni, imali su manje posla. Hraniti velike mesodere bilo je tee od svega, ali i opasno. Iako mu je teko padalo proi pokraj njihovih praznih kaveza, veterinar je ipak osjeao vrstu olakanja to se u tako tekim uvjetima nije vie morao brinuti o njima. S poslom su poeli u osam i zavrili poslije deset. Veterinar se osjeao umorno od tjelesnog napora. Kad su zavrili s poslom djeaci su otili ne kazavi jednu jedinu rije. Veterinar se vratio u ured i izvijestio upravitelja da su sve ivotinje nahranjene. Malo prije podneva, u zooloki vrt vratio se mladi porunik u pratnji osam istih vojnika od prethodnog dana. Potpuno naoruani koraali su jedan za drugim dok je njihova oprema odjekivala metalnim zvucima koji su se daleko uli. Koulje su im bile prljave i oznojene, a na okolnom drveu cvrci su zagluujue cvrali. Ali ovaj put vojnici nisu doli ubijati ivotinje. Porunik je kratko salutirajui pozdravio upravitelja i kazao mu: "elim znati koliko ispravnih dvokolica imate kao i broj ivotinja sposobnih za njihovu vuu". Upravitelj mu je odgovorio da su ostali samo jedna mazga i jedna dvokolica. "Kamion i dva teglea konja ve smo predali vojsci prije dva tjedna." Porunik je kimnuo glavom i objasnio mu da e, po zapovijedi Glavnog stoera kwantunke armije, rekvirirati mazgu i dvokolicu. "Samo malo", umijeao se veterinar. "Ta mazga i dvokolica trebaju nam za hranjenje ivotinja ujutro i naveer. Svi nai radnici Kinezi su otili. Bez te mazge i dvokolice, ivotinje e uginuti od gladi. I ovako ih jedva uspijevamo nahraniti." 328

"U ovom trenutku svi mi jedva uspijevamo", odgovorio je porunik. Imao je krvave oi i preplanulo lice koje je prekrivala viednevna brada. "Prioritet nam je braniti grad. Ako nema drugog izbora, ivotinje uvijek moete pustiti na slobodu. Opasne mesodere ve smo poubijali, ostale ivotinje ne ugroavaju sigurnost ljudi. Ovo je vojna zapovijed, gospodine. Rat je, snalazite se kako znate i umijete." Prekinuvi bilo kakav daljnji razgovor, vojnici su otili vodei mazgu i dvokolicu. Kad su se udaljili, veterinar i upravitelj su se pogledali. Upravitelj je otpio gutljaj aja i odmahnuo glavom ne kazavi jednu jedinu rije. etiri sata poslije vojnici su se vratili zajedno s mazgom i dvokolicom na kojoj su prevozili neto to je bilo pokriveno prljavom vojnikom ceradom. Zbog poslijepodnevne vruine i tereta, mazga je jedva disala, zapjenjene gubice. Osam vojnika s uperenim bajunetama pred sobom tjeralo je etiri Kineza, zapravo mladia od dvadesetak godina koji su bili odjeveni u bejzbolske dresove s rukama vezanim za leima. Sudei po modricama i podljevima koji su im se vidjeli na licima, mora biti da su ih vojnici gadno pretukli. Jednom od njih desno je oko bilo sasvim zatvoreno, drugom je iz usne tekla krv zaprljavi mu majicu. Na prednjoj strani dresova nije nita pisalo, ali nazirali su se tragovi gdje su neko stajala imena. Na leima su nosili brojeve 1, 4, 7 i 9. Veterinar nije mogao shvatiti zato su, usred rata i brzog napredovanja sovjetskih snaga, mladi Kinezi odjenuli bejzbolske dresove niti zato su brutalno pretueni i potom dovedeni u zooloki vrt. Taj prizor ga je podsjeao na sliku koju je naslikao duevni bolesnik. Porunik se obratio upravitelju i zatraio sve raspoloive lopate i pijuke. Mladi asnik je izgledao jo umornije i turobnije nego prije. Veterinar je njega i njegove ljude odveo do spremita s alatom, koje se nalazilo iza ureda. Porunik je izabrao dvije lopate i dva pijuka, koje je dao etvorici svojih ljudi i potom zamolio veterinara da poe s njime, ostavivi svoje ljude da ga ekaju. Veterinar ga je slijedio. Pri svakom njihovom koraku iz trave su iskakali veliki skakavci. Miris ljetnje trave irio se svuda uokolo. Zajedno sa zagluujuim cvranjem cvraka, svako malo bi se iz daljine zaula rika slonova, poput kakvog upozorenja. Porunik je i dalje hodao izmeu stabala ne govorei sve dok nije pronaao manju istinu. To je mjesto bilo predvieno za izgradnju manjeg trga na kojem su se djeca mogla igrati s malim ivotinjama, ali zbog rata i svega ostaloga sredstva su ponestala i od projekta su odustali. Stabla su ve bila posjeena i sunce je sada osvjetljavalo istinu poput reflektora to osvjetljavaju pozornicu. Porunik je zastao nasred istine i osvrnuo se. Potom je potpeticom izme nekoliko puta udario o tlo. "Neko vrijeme emo logorovati ovdje", kazao je kleknuvi i akom zagrabio malo zemlje. Veterinar je kimnuo glavom ne odgovorivi mu. Nije mogao dokuiti zato su se odluili utaboriti u zoolokom vrtu ali ga nije nita pitao. ivei u Hsin-chingu iz iskustva je znao da je pametnije ne postavljati pitanja vojnim licima. Obino ih razljuti najbezazlenije pitanje, a ionako nikad ne daju iskren i izravan odgovor. "Ovdje emo iskopati veliku rupu", kazao je porunik kao da govori samom sebi. Potom je ustao, iz depa na prsima izvadio cigaretu i stavio je u usta. Jednu je ponudio veterinaru i potom ih obje pripalio istom ibicom. Obojica su utjeli i puili u tiini. Porunik je iznova poeo udarati potpeticom izme o tlo. Vrhom izme je neto nacrtao i onda sve razgazio. "Odakle ste, doktore?" napokon je upitao veterinara. "Iz Ofune, prefektura Kanagawa. Blizu je mora." Porunik je kimnuo glavom. "A odakle ste vi?" pitao je veterinar. Ali, porunik mu nije odgovorio. mirio je i promatrao kako mu se iz cigarete die dim. Jednostavno se ne isplati postavljati pitanja vojnim licima, pomislio je veterinar. Oni vole postavljati kojekakva pitanja, ali nikada na njih ne odgovaraju. Vjerojatno vam ne bi odgovorili ak i da ih pitate koliko je sati. "Ondje postoji filmski studio", iznebuha je kazao porunik. Prolo je nekoliko sekunda dok je veterinar shvatio da porunik govori o Ofuni. "Tono, ondje se nalazi veliki filmski studio. Ali nikad nisam uao unutra", odgovorio je. 329

Porunik je odbacio opuak na zemlju i zgazio ga. "Nadam se da ete se uspjeti vratiti kui. Naravno, treba prijei more koje razdvaja ovaj kontinet od Japana. Moe se lako dogoditi da svi ovdje ostavimo kosti. Bojite li se smrti, doktore?" "Pretpostavljam da to ovisi o nainu na koji se umire", kazao je veterinar nakon kraeg razmiljanja. Porunik je sa zanimanjem pogledao u vetarinara. Vjerojatno je oekivao drugaiji odgovor. "Imate pravo. Sve ovisi o nainu na koji se umire." Obojica su izvjesno vrijeme utjeli. Porunik je oito bio vrlo umoran, inilo se da e zaspati na nogama. Golem skakavac buno je proletio pokraj njih i nestao u gutiku. Porunik je pogledao na sat. "Vrijeme je da ponemo. elio bih da se zasad ne udaljavate, molim vas," dodao je i zatim se okrenuo prema veterinaru, "mogli biste mi zatrebati." Veterinar je kimnuo glavom.

Vojnici su doveli kineske zarobljenike na istinu usred umarka i odvezali im ruke. Desetnik je bejzbolskom palicom na tlu nacrtao velik krug premda je tog trenutka za veterinara najvea zagonetka bila bejzbolska palica u rukama tog vojnika - i na japanskom izdao zapovijed zarobljenicima da iskopaju rupu tog promjera. etvorica Kineza u bejzbolskim dresovima uzeli su lopate i pijuke i u tiini poeli kopati. Polovica vojnika motrila je na njih a druga se polovica ispruila u hladovini. inilo se da danima nisu spavali jer im su se ispruili na travu ne skinuvi opremu, zahrkali su. etvorica vojnika koji su s izvjesne udaljenosti straarili nad Kinezima, drali su puke s nabijenim bajunetama kako bi ih mogli smjesta upotrijebiti. I porunik i desetnik su na smjenu pazili na zarobljenike i kratko se odmarali. Za manje od sat vremena etvorica Kineza iskopala su rupu iroku gotovo etiri metra i dovoljno duboku da ovjeku koji stoji u njoj povrina tla dopire do vrata. Jedan od zarobljenika zatraio je na japanskom malo vode. Na porunikov znak jedan je vojnik otiao i donio vjedro puno vode. Kinezi su jedan za drugim pili vodu iz zaimae, popivi gotovo svu vodu. Dresovi su im sada bili sasvim prljavi od krvi, znoja i zemlje. Potom je porunik kazao dvojici svojih vojnika da dovuku dvokolicu. Kad je desetnik skinuo ceradu, ukazala su se etiri trupla prebaena jedan preko drugog. Sva etvorica su na sebi imali iste bejzbolske dresove i oito su i oni bili Kinezi. Bilo je oito da su strijeljani jer su se na dresovima vidjele velike krvave mrlje. Brojne muhe su poele zujati nad truplima. Prema usirenoj krvi i njenoj boji veterinar je pretpostavio da je prolo neto manje od dvadeset i etiri sata kako su bili strijeljani. Porunik je etvorici Kineza koji su iskopali rupu zapovjedio da u nju bace trupla. Bez izgovorene rijei, problijedjevi, Kinezi su izvukli trupla s dvokolice i jedno po jedno bacili u rupu. Tijela su udarala o zemlju tupim odjecima. Tijela su na dresovima imala brojeve 2, 5, 6 i 8, upamtio je veterinar. Nakon to su sva trupla bacili u jamu, etvoricu Kineza vezali su za oblinja stabla. Porunik je ispruio ruku i munim izrazom na licu pogledao na sat. Potom je pogledao u nebo kao da na njemu neto trai. Nalikovao je na efa kolodvora koji stoji na peronu i eka vlak koji preko svake mjere kasni. Ali, zapravo nije nita traio niti je u ita gledao, jednostavno je ekao da protekne izvjesno vrijeme. Potom se okrenuo prema desetniku i izdao mu kratku zapovijed: ubijte bajunetama trojicu Kineza (brojeve 1, 7 i 9). Odreena su tri vojnika za izvrenje zapovijedi i svaki od njih stao je ispred jednog od Kineza. Vojnici su izgledali jo bljei od Kineza, koji su bili preumorni da bi se iemu nadali. Desetnik je svakog Kineza pitao eli li popuiti cigaretu, ali oni su to odbili. Kutiju s cigaretama vratio je u dep na prsima koulje. Povevi veterinara sa sobom, porunik se udaljio desetak koraka od svojih vojnika.

330

"Bit e bolje da i vi ovo vidite", kazao mu je. "I ovo je jedan od naina na koji se moe umrijeti." Vetrinar je kimnuo ne kazavi nita. Pomislio je da porunikove rijei nisu upuene njemu, nego da razgovara sa samim sobom. "Mnogo je bre i jedostavnije strijeljati ih" kazao je porunik spokojnim glasom. "Ali dobili smo zapovijed da svaki metak uvamo i ne rasipamo ih na ubijanje Kineza. Streljivo moramo sauvati za Ruse. Ubit emo ih bajunetama, ali to nije tako jednostavno kako se ini. Usput, doktore, jesu li vas u vojsci nauili kako se koristi bajuneta?" Veterinar mu je objasnio da je u vojsci radio kao sanitetski asnik pri konjici i da stoga nikad nije proao tu vrstu obuke. "Da biste pravilno ubili ovjeka bajunetom, treba ga prvo probosti ispod rebara... to jest ovdje." Porunik je pokazao mjesto na gornjem dijelu vlastitog trbuha. "Potom treba izvesti kruni pokret bajunetom kako biste ozlijedili unutarnje organe i zatim hitro povui nagore prema srcu. Nije dovoljno samo ga probosti i ekati da umre. Mi vojnici smo to dobro nauili. Borba prsa o prsa bajunetama i noni prepadi najvei su ponos carske vojske uglavnom zato to su nemjerljivo jeftiniji od tenkova, aviona i tekih topova. Naravno, do mile volje moete vjebati, ali pri obuci se koristi lutka od slame a ne ivo bie. Za razliku od ljudskih stvorenja, lutka od slame ne krvari, ne urlie od bola niti joj ispadnu crijeva. Ovi vojnici jo nikad nikog nisu ubili na taj nain. A nisam ni ja." Porunik je pogledao u desetnika i dao mu znak. Desetnik je prenio zapovijed trojici vojnika, koji su ga paljivo sluali. Potom su se vratili korak natrag i uperili bajunete, svatko prema jednom zarobljeniku. Jedan od Kineza (broj 7) kazao je neto na kineskom to je zvualo kao psovka i drsko pljunuo - ali nedovoljno jako, jer pljuvaka nije dospjela na zemlju nego je pala na dres na njegovim prsima. Pri sljedeoj zapovijedi tri su vojnika nevjerojatnom odlunou proboli zarobljenike ispod rebara, a potom, tono onako kako im je porunik objasnio, kruili sjeivom kako bi ozlijedili unutarnje organe te zatim hitro trgnuli bajunete nagore. Jauci Kineza nisu bili glasni, prije su podsjeali na duboke jecaje, kao da su snano isputali posljednji dah koji im je ostao u tijelima. Vojnici su izvukli bajunete i vratili se korak unatrag. Desetnik je jo jedanput izdao zapovijed i vojnici su jo jednom ponovili isti postupak, zaboli sjeiva, kruili njima, hitro ih povukli nagore i izvukli. Veterinar je nijemo promatrao, obuzet osjeajem da se poinje razdvajati nadvoje. Istodobno je bio onaj koji probada i onaj koga su proboli. Dok je zabadao sjeivo u tijelo rtve, mogao je istodobno osjetiti bol u vlastitoj utrobi. Potrajalo je mnogo due dok su Kinezi izdahnuli no to se moglo oekivati. Iz ozlijeenih unutarnjih organa liptala je velika koliina krvi, ali i s tako ozlijeenim organima jo su se neko vrijeme trzali. Desetnik je svojom bajunetom prerezao uad kojima su bili vezani za stabla i pozvao vojnike koji nisu sudjelovali u egzekuciji da odvuku tri mrtva tijela do rupe i bace ih u nju. I njihova su tijela tupo udarila o zemlju, ali veterinaru se ipak uinilo da je taj zvuk bio malo drugaiji. Moda stoga to im se tijela jo nisu bila sasvim ohladila. Jo je ostao samo kineski zarobljenik s brojem 4 na dresu. Trojica vojnika, blijedih lica, upali su busenje trave i njime istili bajunete prljave od krvi i drugih tjelesnih sokova udnih boja i komadia mesa koji su se zalijepili za sjeivo. Da bi im vratili prijanji sjaj, morali su ih dugo trljati travom i pijeskom. Veterinar se pitao zato su samo jednom zarobljeniku (broj 4) potedjeli ivot. Ali odluio je da vie nikome nee postavljati pitanja. Porunik je zapalio jo jednu cigaretu. Ponudio je jednu i veterinaru, koji ju je bez rijei prihvatio i metnuo u usta. Sada ju je sam pripalio ibicom. Ruka mu nije zadrhtala, ali uinilo mu se da je izgubio svaki osjet u njoj. Imao je osjeaj da su mu ruke u debelim rukavicama. "Ti ljudi su bili pitomci u vojnoj koli za asnike u vojsci Mandukuoa", kazao je porunik. "Odbili su sudjelovati u obrani Hsin-chinga. Sino su ubili dvojicu njihovih instruktora Japanaca i pokuali pobjei. Uhvatili smo ih u nonoj ophodnji, etvoricu smo odmah ubili a etvoricu zarobili. Dvojica su uspjela pobjei pod okriljem noi." Porunik je dlanom protrljao bradu. "Pokuali su pobjei u bejzbolskim dresovima. Vjerojatno su mislili kako e ih vojnike odore odati a mi emo prozrijeti da su pitomci pa emo ih uhititi kao 331

dezertere. Ili su se moda bojali da bi ih mogle zarobiti komunistike postrojbe u odorama vojske Mandukuoa. Jedino to su mogli odjenuti umjesto odora, bili su dresovi bejzbolskog tima u vojnoj koli za asnike. Zbog toga su poderali imena igraa i tako pokuali pobjei. Moda niste upoznati s time, ali vojna kola je imala vrlo jak bejzbolski tim. ak su putovali na Tajvan i u Koreju na prijateljske susrete. Onaj tamo" - porunik je pokazao na Kineza koji je jo uvijek bio vezan za drvo - "bio je kapetan momadi i sjajan brani. ini se da je on organizirao bijeg. Bejzbolskom palicom je ubio dva nastavnika. Japanski nastavnici su osjetili izvjesnu napetost u vojarni pa nisu htjeli podijeliti oruje sve do posljednjeg trenutka. Ali se palica nisu sjetili. Obojica imaju smrskane lubanje. Vjerojatno su izdahnuli na licu mjesta. Dva odlina udarca. Evo, ovom palicom." Porunik je kazao desetniku da mu donese palicu, a potom ju je dao veterinaru. Veterinar ju je uzeo objema rukama i podignuo ispred lica kao to ini brani kad se sprema za udarac. Bila je to sasvim obina bejzbolska palica, osrednje kvalitete, slabe izrade i loe lakirana. Ali bila je prilino teka i pravilnog oblika. Drak joj je pocrnio od znoja i bezbrojnih dodira. Nije izgledala kao palica koja je dan prije upotrijebljena da usmrti dvije osobe. Nakon to je nekoliko trenutaka vagao njezinu teinu veterinar ju je vratio poruniku, koji je njome nekoliko puta zamahnuo poput pravog strunjaka. "Igrate li bejzbol, doktore?" porunik je pitao veterinara. "esto sam igrao kao mali." "Ali ne igrate ga vie?" "Ne, odavno sam ga prestao igrati", kazao je veterinar i poelio ga pitati: "A vi, porunie?" ali je u posljednjem trenutku odustao. "Nadreeni su mi naredili da ovog tipa ubijem na isti nain, da mu smrskam lubanju ovom palicom", kazao je porunik udarajui lagano o tlo vrhom palice. "Oko za oko, zub za zub. Iskreno govorei, doktore, mislim da je to besmislena zapovijed. Kakva svrha od smrti ovih mladia? Nemamo vie avione, ni ratne brodove, nae najbolje trupe unitene su i pobijene. Neka nova vrsta bombe razorila je Hiroshimu u jednoj jedinoj sekundi. Za koji dan e nas protjerati iz Mandurije, ili e nas sve pobiti i Kina e ponovno pripasti Kinezima. Ve smo poubijali jako mnogo Kineza, jo nekoliko trupala ne pridonosi niemu dobrom. Ali ja sam vojnik i moram izvravati zapovijedi. Kakve god bile. Juer smo poubijali tigrove i leoparde, danas ove ljude. Otvorite oi, doktore, i ovo je jedan od naina umiranja. Vi ste veterinar, vjerojatno ste se naviknuli na skalpele, krv i crijeva, ali ne vjerujem da ste ikada vidjeli kako se ovjeka ubija bejzbolskom palicom." Porunik je izdao zapovijed desetniku da dovede igraa broj 4 do ruba rupe. Kinezu su nanovo svezali ruke iza leda, na oi mu stavih povez i potom ga natjerali da klekne. Mladi je bio visok i dobro graen, a ruke su mu bile debele koliko i bedra u ovjeka srednjeg rasta. Porunik je pozvao jednog od vojnika i pruio mu palicu. "Ubij ga ovom palicom", kazao mu je. Mladi vojnik stao je u stavu mirno i salutirao prije no to je uzeo palicu. Ali nije se ni pomaknuo, jednostavno je stajao i drao palicu. inilo se da nije shvatio da tom palicom treba Kinezu smrskati lubanju. "Jesi li ikada igrao bejzbol?" pitao ga je porunik. "Ne, nikada", glasno je odgovorio mladi vojnik (bio je to upravo onaj vojnik iju e glavu lopatom smrskati sovjetski straar u rudniku blizu Irkutska). U siromanom selu na Hokkaidu gdje je roen kao i onom u Manduriji gdje je odrastao nije bilo nijedne obitelji koja si je mogla priutiti kupnju bejzbolskih palica i loptica. Godine djetinjstva proveo je trei po livadama zajedno s drugom djecom, igrajui se drvenim maevima hvatajui viline konjice. Nikada nije ni vidio bejzbolsku utakmicu, kamoli igrao bejzbol. Dakako, prvi put je u rukama drao bejzbolsku palicu. Porunik mu je objasnio kako je treba drati i pokazao mu nekoliko osnovnih udaraca. "Jesi li shvatio? Sve je u zamahu iz kukova", kazao je kroz stisnute zube. "Zamahni iz ramena, ali uvijajui se u struku. Vrh palice samo slijedi tvoj pokret. Shvaa li to ti govorim? Ako se suvie usredotoi na zamah palicom, udarac dolazi iz ruku i nije dovoljno snaan. Mora zamahnuti iz kukova."

332

inilo se da vojnik nije dobro razumio porunikova objanjenja. Skinuo je teku opremu sa sebe i poeo vjebati udarac. Svi su ga promatrali. Porunik je stavio svoje ruke na njegove kako bi mu pomogao da uskladi valjan udarac. Bio je dobar instruktor. Ubrzo je mladi vojnik poeo snano zamahivati, premda nespretno. Jo kao djeak radio je u polju i ako mu je nedostajalo iskustva i vjetine u rukovanju bejzbolskom palicom, barem je imao snane miie. "Tako e biti sasvim dobro", kazao je porunik obrisavi kapom znoj s ela. "Dovoljan je jedan dobar udarac. Nemoj da pati, dokraji ga ve prvim udarcem." Zapravo mu je elio rei: "Meni se to gadi koliko i tebi. Tko je mogao smisliti ovakvu gadariju. Ubiti ovjeka smrskavi mu glavu..." Ali nije bilo uputno kazati takvo to obinom vojniku. Vojnik je stao iza Kineza, koji je kleao povezanih oiju i vrsto stegnuo palicu spreman da njome zamahne. Zrake popodnevnog sunca prelamale su se na palici i tvorile izduljenu sjenu na tlu. udnog li prizora, pomislio je veterinar. Ima porunik pravo: nikad nisam vidio kako netko ubija nekoga na taj nain. Vojnik je stajao i drao palicu spreman za udarac. Vidjelo se kako vrh palice blago podrhtava. Porunik je kimnuo glavom. Duboko uzdahnuvi, vojnik je snano zamahnuo i palicom udario Kineza u stranji dio glave. Udarac mu je bio zapanjujue dobar. Zamahnuo je iz kukova, ba kao to mu je porunik pokazao. Zaas se zauo zvuk lomljenja lubanje. Kinez nije rekao ni a. Tijelo mu je naas ostalo u udnom poloaju i potom palo na zemlju. Leao je jednim obrazom uz zemlju, krv mu je curila iz uha. Nije se micao. Porunik je pogledao na sat. Mladi vojnik je objema rukama drao palicu i gledao u zrak, otvorenih usta. Porunik je bio krajnje savjestan ovjek. Priekao je minutu. Potom, nakon to se uvjerio da mladi Kinez lei nepomino, obratio se veterinaru: "Hoete li mi uiniti uslugu i provjeriti je li ovaj ovjek doista mrtav?" Veterinar je kimnuo glavom, priao mladom Kinezu i skinuo mu povez s oiju. Oi su mu bile irom otvorene, zjenice izokrenute, a iz uha je tekla jarko crvena krv. U dnu poluotvorenih usta vidio se savijen jezik. Vrat mu je od udarca bio povijen pod udnim kutom. Iz nosnica mu je tekla gusta tamnocrvena krv i padala na suhu zemlju tvorei tamne mrlje. Jedna velika muha ve se bila zavukla u jednu nosnicu da poloi jajaca. Veterinar ga je uhvatio za zapee da mu provjeri bilo. Nije ga mogao osjetiti. Mladi vojnik je jednim jedinim udarcem (prvim koji je ikada u ivotu zadao) okonao ivot krnog Kineza. Veterinar je pogledao u porunika i kimnuo glavom. ovjek je nedvojbeno bio mrtav. Dok je ustajao, veterinar je na ramenima osjetio svu toplinu popodnevnog sunca. Upravo u tom trenutku, kineski mladi u dresu broj 4 naglo se podignuo u sjedei poloaj i bez imalo oklijevanja zgrabio veterinara za zapee. Sve se dogodilo u stotinki sekunde. Veterinar je ostao zateen: ovjek je nedvojbeno bio mrtav. Posljednjim dahom koji je izbio tko zna odakle, Kinez ga je zgrabio za zglob eljeznim stiskom. Razrogaenih oiju i zjenica okrenutih nagore, Kinez se strovalio u rupu povukavi veterinara za sobom. Veterinar je pao preko njega osjetivi kako je pod njegovom teinom puknulo rebro mrtvom Kinezu. Unato tome Kinez ga je i dalje vrsto drao za zglob. Vojnici koji su sve to promatrali stajali su zapanjeni nisu mu priskoili u pomo. Porunik je prvi doao k sebi i skoio u jamu. Izvukao je pitolj iz futrole, prinio cijev uz Kinezovu glavu i dvaput opalio. Zaula su se dva hica i na Kinezovoj lubanji pojavila se velika crna rupa. Sada je uistinu bio mrtav, ali je veterinara i dalje vrsto drao za zapee. Porunik se sagnuo i drei pitolj u jednoj ruci, drugom mu je poeo otvarati aku, prst po prst. Veterinar je leao na dnu rupe, okruen truplima osmorice Kineza u bejzbolskim dresovima. Dolje u rupi cvranje cvraka zvualo je drugaije nego na povrini. Nakon to se uspio osloboditi eljeznog stiska mrtvog Kineza, veterinaru i poruniku su vojnici pomogli da iziu iz rupe. Veterinar je sjeo na travu i nekoliko puta duboko udahnuo. Potom je pogledao u svoj zglob na kojem su se vidjeli crveni otisci pet prstiju. Tog toplog ljetnog popodneva odjednom je osjetio jezivu hladnou. Nikad se neu uspjeti osloboditi ovog osjeaja jeze, pomislio je. Taj me ovjek zbilja elio povui sa sobom. 333

Porunik je zakoio pitolj i polako ga uvukao u futrolu. I njemu je to bio prvi put da je pucao u ovjeka, ali trudio se ne razmiljati o tome. Rat e se jo neko vrijeme nastaviti i ljudi e i dalje ginuti. Pametnije je da razmiljanje ostavi za kasnije. Znojni desni dlan obrisao je o hlae i vojnicima koji nisu sudjelovali u egzekuciji zapovjedio da zatrpaju rupu. Roj muha ve je radino zujao nad truplima. Mladi vojnik i dalje je nepomino stajao i vrsto drao bejzbolsku palicu. Vjerojatno nije bio svjestan da je i dalje dri. I porunik i desetnik su ga ostavili na miru. inilo se da je ponovno gledao itav niz bizarnih scena: "mrtvog" Kineza kako grabi veterinara za zapee, njihov pad u rupu, porunika kako skae za njima, vadi pitolj i puca Kinezu u glavu, i svoje drugove kako zatrpavaju rupu. Ali on od svega toga nije nita vidio. Sluao je glasanje ptice navijalice. Kao i prethodno popodne, ptica se nalazila u nekoj kronji i glasala se kviii, kviii, kao da navija oprugu. Podignuo je pogled i osvrnuo se pokuavajui otkriti odakle dolazi taj zvuk, ali pticu nije uspio vidjeti. U dnu grla osjeao je muninu, ali ne tako snano kao prethodnog dana. Dok je napeto oslukivao to glasanje nalik navijanju opruge, dijelovi raznih prizora odvijali su mu se pred oima i nestajali. Nakon to su ih sovjetski vojnici razoruali, mladi je porunik izruen Kinezima koji su ga osudili za sudjelovanje u toj egzekuciji i objesili. Desetnik je navodno umro od tifusa u koncentracijskom logoru u Sibiru: izolirali su ga u daaru i pustili da krepa. Premda je prava istina da se skljokao na zemlju od iznemoglosti i nije bio bolestan sve dok ga nisu zatvorili u tu daaru. Veterinar s biljegom na licu umrijet e u nesrei idue godine. Iako je bio civil. Rusi su ga zarobili zbog suradnje s vojskom i poslali na prinudni rad u Sibir. Ondje je radio u rudniku ugljena u dubokom oknu kad je prodrla voda i on se utopio zajedno s mnogim drugim zarobljenicima. A ja...pomislio je mladi vojnik, drei bejzbolsku palicu u svojim rukama, ali svoju budunost nije uspio vidjeti. Nije mogao vidjeti ak ni ono to se dogaalo pred njegovim oima. Zatvorio je oi i prepustio se glasanju ptice navijalice. Potom mu je iznenada na pamet palo more. More koje je vidio s palube broda koji ga je iz Japana dovezao na azijski kontinent. Nikad prije nije vidio more, a ni kasnije. Bilo je to prije osam godina. Jo uvijek se sjeao mirisa soli u zraku. More je bilo neto najljepe to je ikada u ivotu vidio. Bilo je prostranije i dublje od iega to je mogao zamisliti. Mijenjalo je boju, oblik i izgled ovisno o vremenu, mjestu i vremenskim uvjetima. U srcu mu se javila velika tuga i u isto vrijeme i osjeaj smirenosti i spokoja. Pitao se hoe li ikada vie vidjeti more. Potom je ispustio palicu, koja je tupo udarila o zemlju. im je ispustio bejzbolsku palicu, munina se pojaala. Ptica navijalica i dalje se glasala, ali je nitko drugi nije uo.

Ovdje zavrava "Ljetopis Ptice Navijalice br. 8".

29
Karika koja nedostaje Cinnamonu

Ovdje zavrava "Ljetopis Ptice Navijalice br. 8".

334

Kliknuo sam na "izlaz" da bih se vratio na prethodni izbornik i kliknuo na "Ljetopis Ptice Navijalice br. 9". elio sam proitati nastavak te prie. Ali umjesto dokumenta pojavila se poruka:
Dokument "Ljetopis Ptice Navijalice br. 9" povezan je sa ifrom R24. Pristup je uskraen. Izaberite drugi dokument.

Dokument "Ljetopis Ptice Navijalice br. 10" povezan je sa ifrom R24. Pristup je uskraen. Izaberite drugi dokument.

Odabrao sam drugi dokument. Kliknuo sam na dokument br. 10, ali dobio sam isti odgovor.

Ista stvar dogodila se s dokumentom br. 11 kao i sa svim ostalim dokumentima, ukljuujui i br. 8. Nisam imao pojma to predstavlja ifra "R24" ali iz nekog razloga odjednom mi je bio uskraen pristup svim dokumentima. U trenutku kad sam otvorio "Ljetopis Ptice Navijalice br. 8", vjerojatno sam mogao pristupiti bilo kojem drugom dokumentu, ali nakon to sam ga otvorio a potom i zatvorio, odjednom je pristup svima ostalima bio uskraen. Moda su ti dokumenti bili programirani tako da se moe pristupiti samo jednom od njih. Sjedio sam pred kompjutorom i razmiljao kako da postupim. Ali, jednostavno nisam znao to bih vie uinio. Taj svijet je nastao u Cinnamonovoj glavi i on ga je programirao onako kako je elio i prema svojim potrebama. Pravila te igre nisam poznavao. Odustao sam i iskljuio kompjutor.

Dokument "Ljetopis Ptice Navijalice br. 8" nedvojbeno je bio pria koju je Cinnamon napisao. U kompjutor je unio esnaest pria pod istim naslovom, a ja sam pukim sluajem izabrao broj 8. Sudei prema duini tek proitanog poglavlja br. 8, svih esnaest poglavlja vjerojatno bi tvorilo pozamanu knjigu. Ali to je znaio broj 8? Rije "Ljetopis" u nazivu vjerojatno je znaila da su prie poredane kronolokim slijedom. Poslije sedme slijedi osma pria, nakon osme deveta, i tako redom. Prihvatljiva pretpostavka, ali ne i jedina mogua. Moda su prie bile poredane sasvim drugaijim redoslijedom. Moda su ak ile suprotnim redoslijedom iz sadanjosti u prolost. Sasvim drugaija i mnogo smionija pretpostavka bila bi da je rije o esnaest verzija iste prie. U svakom sluaju, pria broj 8 koju sam sluajno izabrao predstavljala je nastavak prie koju mi je njegova majka Nutmeg ispriala: o ivotinjama iz zoolokog vrta u gradu Hsinchingu koje su u kolovozu 1945. vojnici poubijali. Ve idueg dana taj isti zooloki vrt bio je pozornica te druge prie. Veterinar, glavni junak ije ime nije bilo navedeno, bio je Nutmegin otac, Cinnamonov djed. Nisam mogao procijeniti koliko je pria istinita. Je li svaki detalj prie bio djelo Cinnamonove mate ili su se pojedini dijelovi temeljili na stvarnom dogaaju? Ipak, Nutmeg mi je kazala da ba nita nije bilo poznato o sudbini njezina oca nakon to ga je posljednji put vidjela. A to je znailo da Cinnamonova pria nije potpuno istinita. Ipak, neki su se dijelovi po svemu sudei temeljili na stvarnim dogaajima. Sasvim je mogue da se u vrijeme ratne pomutnje u zoolokom vrtu u Hsin-chingu dogodilo pogubljenje nekoliko pitomaca vojne kole vojske Mandukuoa kao i da su njihova tijela zatrpana u rupi, i da je japanski asnik koji je zapovijedao operacijom nakon rata bio pogubljen. Dezertiranja i pobune u vojsci Mandukuoa u to vrijeme nisu bile rijetkost, i premda je pria o ubijenim kineskim pitomcima odjevenim u bejzbolske dresove prilino neobina, nije nemogue da se doista nije dogodila. Poznavajui takve detalje Cinnamon ih je moda pomijeao s likom svoga djeda i stvorio novu priu. Ali zato bi Cinnamon pisao takve prie? Zato prie a ne neki drugi knjievni anr? I zato je upotrijebio rije "Ljetopis" u naslovu? Razmiljao sam o tim stvarima dok sam sjedio u "prostoriji za probe" i meu prstima vrtio olovku za crtanje.

335

Da bih odgovorio na to pitanje, morao bih proitati svih esnaest poglavlja. Ali i nakon to sam proitao samo priu broj 8 mogao sam nejasno naslutiti to je Cinnamon pokuavao postii svojim priama. On je, nedvojbeno, traio razlog svog postojanja. A nadao se da e ga pronai zavirujui u dogaaje koji su se zbili prije njegovog roenja. Da bi to uspio, Cinnamon je morao popuniti praznine iz prolosti koje nije neposredno poznavao. Pokuavao je pronai kariku koja mu je nedostajala, izmiljajui priu o vlastitoj obitelji, oslanjajui se na priu koju je bezbroj puta uo od majke, dodajui joj druge prie, pokuavajui u novim okolnostima rekonstruirati zagonetni lik djeda. Stil koji je upotrebljavao u svojim priama u osnovi je bio isti kao onaj njegove majke: i on je naime polazio od pretpostavke da injenice moda nisu istinite a istina moda nije stvarna. Njemu nije bilo osobito vano koji su dijelovi prie istiniti a koji nisu. Bitno pitanje nije bilo to je uistinu uinio njegov djed, nego to je njegov djed moda mogao uiniti. Odgovor na to pitanje shvatio je onog trena kad je uspio osmisliti tu priu. U svojim je priama upotrebljavao kao kljuan izraz "pticu navijalicu", i gotovo sigurno je radnja sezala u sadanje vrijeme pratei kronoloki slijed (moda ne drei se ba strogo kronolokog slijeda). Ali izraz "ptica navijalica" nije izmislio Cinnamon. Izgovorila ga je njegova majka u prii koju mi je ispriala u onom restoranu u Aoyami. U tom trenutku ona sigurno nije mogla znati da sam ja samog sebe nazvao "Ptica Navijalica". A to je jedino moglo znaiti da izmeu mene i njihovih pria postoji neka sluajna veza. Ipak, nisam mogao biti sasvim siguran. Moda je Nutmeg nekako uspjela doznati da sam se nazvao "Ptica Navijalica". Moda je taj izraz sluajno ula ba od mene u onom restoranu pa je tako nesvjesno ula u njezinu priu (ili prije, u priu koju su zajedniki dijelili majka i sin). Ta pria, koju su zajedniki razvijali majka i sin, nije postojala u odreenoj formi nego se stalno mijenjala i rasla poput onih u usmenoj predaji. Sluajno ili ne, u Cinnamonovoj prii "ptica navijalica" predstavljala je iznimno vanu pojavu. Glasanje te ptice privlailo je jedino rijetke ljude koji su se bliili vlastitoj neumitnoj propasti. Kao to je veterinar oduvijek osjeao, slobodna volja pojedinca bila je beznaajna. Ljudi nisu imali mogunost izbora, bili su obine lutke stavljene na stol, i dobro navijenih opruga napredovali su u smjeru koji nisu sami izabrali. Gotovo sve osobe koje su se nale u dometu glasanja ptice navijalice bile su unitene, izgubljene. Mnoge od njih bile su mrtve jer su pale preko ruba stola i razbile se.

Cinnamon je gotovo sigurno nadzirao razmjenu poruka izmeu mene i Noborua Wataye, kao i onu dan prije izmeu mene i Kumiko. Vjerojatno je priekao da zavrim razmjenu poruka s njima i tek onda mi predstavio svoju priu iz ciklusa "Ljetopis Ptice Navijalice". To se nije sluajno dogodilo a ni u trenutku njegova udnog raspoloenja. Cinnamon je ukljuio stroj imajui na umu tono odreenu namjeru. elio me upoznati s jednom od tih pria, a i uvjeriti me da ih ima jo nekoliko. Ispruio sam se na kau i zagledao u strop u "prostoriji za probe" u polutami. Vani je bila je mrkla no i uokolo vladala nelagodna tiina. Besprijekorno bijel strop podsjeao me na debeo sloj leda koji se tu iznenada stvorio. Cinnamonov bezimeni djed, tj. veterinar, i ja imali smo nekoliko neobinih zajednikih obiljeja: biljeg na licu, bejzbolsku palicu, glasanje ptice navijalice. Osim toga, porunik koji se pojavljuje u Cinnamonovoj prii podsjeao me na lik porunika Mamiye. U to je vrijeme i porunik Mamiya bio stacioniran u glavnom stoeru kwantunke vojske u Hsin-chingu. No stvarni porunik Mamiya nije bio profesionalni vojnik nego je pripadao skupini strunjaka za izradu zemljovida i nakon rata nije bio osuen na vjeanje (naprotiv, sudbina mu je uskratila elju za smru), izgubio je ruku u borbi i na kraju se vratio u Japan. Ipak, nisam se mogao osloboditi dojma da je porunik koji je zapovijedao smaknuem kineskih pitomaca bio upravo Mamiya. U najmanju ruku, ne bi me uope udilo da je to doista bio porunik Mamiya. A tu je i pitanje vezano za bejzbolsku palicu. Cinnamon je dobro znao da i ja imam jednu na dnu bunara. Stoga je mogue da se i bejzbolska palica poput izraza "ptica navijalica" odjednom uvukla u priu. Ali, ak i ako pretpostavim da je tako, bejzbolska palica je 336

povezivala zagonetku, a nju nije lako objasniti: ovjek s kutijom za gitaru koji me napao tom istom palicom u predvorju naputene zgrade. Isti onaj koji je u baru u Sapporu izveo predstavu i pred svima prisutnima upaljenom svijeom zapalio svoj dlan i poslije me napao palicom koju sam mu oduzeo i izudarao ga njome. Na kraju, zato mi se na licu pojavio biljeg iste boje i oblika kao u Cinnamonovog djeda? Je li se i to, takoer, pojavilo u njihovoj prii zahvaljujui mojoj prisutnosti? Je li i pravi veterinar uistinu imao biljeg na licu? Nutmeg nije imala ni najmanju potrebu izmiljati neto takvo opisujui mi svoga oca. tovie, kad me "otkrila" na trgu blizu postaje Shinjuku, to je bilo upravo zbog biljega koji nas je povezivao. Sve je bilo odve zamreno, poput trodimenzionalne slagalice - slagalice u kojoj istina ne mora nuno biti stvarna, a stvarnost istinita.

Ustao sam s kaua i opet otiao u Cinnamonovu radnu sobu. Sjeo sam za stol i nalaktivi se, zagledao se u zaslon kompjutora. Cinnamon je vjerojatno bio unutra. Ondje su njegove nijeme i neizgovorene rijei ivjele i disale preobraene u prie. Te su prie razmiljale, traile, rasle i irile toplinu. Korijenje njegova postojanja krilo se u tom nerazmrsivom labirintu, a zaslon preda mnom bio je beivotan koliko i mjeseeva povrina. Ni zaslon tog kompjutora a ni sam Cinnamon nisu mi eljeli rei nita vie od onoga to sam ve znao.

30
Ne moe se imati povjerenje u kuu (Razmiljanje May Kasahare: 6)

Kako ste, g. Ptico Navijalico? Na kraju posljednjeg pisma napisala sam da sam vam uglavnom kazala sve to sam imala. to je u biti i bila istina. Sjeate se? Poslije sam se ipak predomislila i dola do zakljuka da je pametnije da vam o nekim stvarima jo poneto napiem. Evo me, ustala sam usred noi i poput ohara se vrzmam uokolo, sjedam za stol, poinjem vam pisati. Ne znam zato, ali u posljednje vrijeme esto mislim na obitelj Miyawakijevih. One jadnike koji su neko ivjeli u onoj zlosretnoj kui i ubili se ne znam gdje, dok su ih vjerovnici proganjali. Sigurna sam da sam negdje proitala kako njihova starija ki nije mrtva, samo to nitko ne zna gdje je... Dok radim, jedem u restoranu, itam u svojoj sobi ili sluam glazbu, odjednom mi slika te obitelji doe pred oi. Ne mogu rei da jedino o tome razmiljam, ali kad god mi padnu na pamet (a to je u posljednje vrijeme vrlo esto), ne mogu ih se tako lako osloboditi, ba kao kad dim od velike paljevine ue kroz prozor i zadri se u sobi. Jo otkako sam se rodila u kui koja se nalazi s druge strane prolaza, gledala sam u njihovu kuu. Svoju sobu sam dobila kad sam pola u osnovnu kolu, a tada su Miyawakijevi ve ivjeli u novoj kui koja je za njih izgraena. Uvijek bih vidjela nekoga od lanova obitelji, za sunanih dana dok su iznosili oprano rublje i prostirali ga u dvoritu a dvije djevojice se igrale i glasno dozivale njihovog psa, velikog crnog njemakog ovara (kako se samo zvao?). Kad bi pala no prozore bi iznutra obasjala topla svjetlost i potom bi se, to bi no vie odmicala, jedan po jedan gasili. Starija djevojica svirala je klavir a mlaa violinu 337

(prva je bila starija od mene, druga mlaa). Za njihove roendane i Boi prireivali su zabave u vrtu, dolazilo je mnogo ljudi i bilo je veoma veselo i ivo. Ljudi koji su to imanje vidjeli tek nakon to je kua naputena i prazna ne mogu ni zamisliti kakva je neko bila. Tijekom vikenda g. Miyawaki volio je njegovati biljke u vrtu i obrezivati drvee. ini mi se da je uivao u malim kuanskim poslovima kojima treba posvetiti vrijeme, recimo ienju odvodnih cijevi, voenju psa u etnju, pranju i latenju auta itd. Po meni je to obina gnjavaa, nikada neu uspjeti shvatiti kako to netko moe smatrati zabavom, ali svi smo razliiti. A osim toga, dobro je imati jednu takvu osobu u obitelji. Svi su voljeli skijati i svake zime vezivali bi skije na krov velikog karavana, i odlazili se zabavljati, veseli i sretni (ja mrzim skijanje, ali nema veze). Po ovom opisu mogli bi izgledati kao tipina sretna obitelj kakvih ima na sve strane, ali u njihovom sluaju ne samo to su tako izgledali, to su uistinu bili. Nije postojalo nita, ba nita, to bi ovjeka navelo da se namrti i kae: "Da, da, ah nisu mi ba simpatini." Susjedi su iza njihovih lea govorih kako nikad ne bi ivjeli u tako zlokobnoj kui sve i da je dobiju na lutriji, ali kao to sam vam ve rekla, Miyawakijevi su bili divna obitelj, uzorna poput uokvirene obiteljske fotografije bez trunka praine na sebi. inilo se da su likovi iz bajke u kojoj se na kraju kae "I zauvijek su ivjeli u ljubavi i srei". U odnosu na moju obitelj, izgledalo je da su barem deset puta sretniji. Dvije djevojice sam povremeno sretala na ulici, bile su veoma simpatine i drage. esto sam mislila kako bih voljela imati takve sestre. Ukratko, itava obitelj uvijek je bila vesela, ukljuujui i psa. Ni u najluim snovima nisam mogla zamisliti da e jedna takva obitelj dok trepne nestati. Jednog dana sam primijetila da je itava obitelj nestala, ak i njemaki ovar, kao da ih je otpuhao snaan vjetar. Za njima je ostala jedino prazna kua. Izvjesno vrijeme - moda tjedan dana - nitko iz susjedstva nije primijetio da su Miyawakijevi nestali. Meni je bilo udno to nou svjetla vie ne gore, ali pretpostavljala sam da su svi zajedno otih na putovanje kao to su esto obiavali. Potom je moja majka ula glasine kako su pod okriljem noi "dali petama vjetra". Nisam znala to znai taj izraz, pa sam majku pitala za znaenje. Danas se jednostavno kae da su "zbrisali". Bilo da su zbrisali ili dali petama vjetra, kad je ostala prazna i naputena, kua Miyawakijevih izgledala je drugaije, gotovo sablasno. Nikad prije nisam vidjela naputenu kuu pa nisam ni razmiljala o tome kako uistinu izgleda jedna takva kua, ali mogla sam naslutiti da izgleda tuno i zaputeno, poput naputenog psa ili cvrkove prazne ahure. No kua Miyawakijevih uope nije tako izgledala. im su otili poprimila je izgled ravnodunosti, kao da govori "nikad ula za Miyawakijeve". Barem se meni tako inilo. Poput kakvog glupog i nezahvalnog psa. im su nestali odmah se pretvorila u samodovoljnu kuu koja vie nije imala nikakve veze s njihovom sreom. Meni je to djelovalo nevjerojatno. Hou rei, i ta je kua morala biti jednako sretna koliko i oni koji su u njoj ivjeli. Uvijek su je marljivo istili i odravali, a osim toga, oni su je i dali izgraditi. Doista se ne moe imati povjerenje u kuu. Znate jednako dobro koliko i ja kako je njihovo imanje poslije izgledalo. Dvorite obraslo u korov, kua prekrivena ptijim izmetom. Dok bih sjedila za pisaim stolom i uila, ili se pravila da uim i svako malo gledala kroz prozor, jedino to sam mogla vidjeti. I po lijepom vremenu, i po kii, snijegu ili vjetru, kad bih pogledala kroz prozor mogla sam vidjeti jedino tu naputenu kuu. Kako su godine protjecale sve vie sam zurila u tu nju. esto mi se znalo dogoditi da ju satima gledam, nalakena o stol. Ne znam kako bih vam to objasnila, sve do odreenog dana uo se smijeh i bijelo rublje lepralo je na vjetru kao na televizijskim reklamama za deterdente (ne bih rekla da je ga Miyawaki patila od "manije", ali oito je silno voljela prati rublje, svakako mnogo vie od drugih kuanica). I sve je to nestalo dok kaete keks, vrt je obrastao u korov i nitko se vie nije sjeao sretnih dana koje su u toj kui proveli lanovi obitelji Miyawaki. Za mene je to uistinu bilo jaaako udno. Htjela bih pojasniti jednu stvar: ja s Miyawakijevima uope nisam bila bliska. Zapravo smo rijetko razmijenili pokoju rije, osim to bismo se pozdravili kad bismo se sreli na ulici. Ali, budui da sam ih gotovo svakodnevno promatrala s prozora svoje sobe, imala sam osjeaj da je njihova obiteljska srea postala dio mene. Poput osobe koja se vidi u kutu 338

obiteljske fotografije a nema nikakve rodbinske veze s njima. Zato kadikad imam osjeaj da je dio mene "zbrisao" i zauvijek nestao s njima. Pretpostavljam da je prilino ludo kazati da je dio mene "zbrisao"zajedno s ljudima koje sam jedva poznavala? S obzirom na to da sam vam poela priati jednu otkaenu stvar onda mogu jo jednu, koja je uistinu luda! U posljednje vrijeme povremeno imam osjeaj da sam postala vaa ena Kumiko. Da sam ga Ptica Navijalica i da sam zbog nekog razloga pobjegla od vas i krijem se ovdje meu brdima i radim u tvornici za proizvodnju vlasulja. Ali zbog kojekakvih okolnosti moram privremeno koristiti ime "May Kasahara" i praviti se da nisam Kumiko. A vi, g. Ptico Navijalico, jednostavno sjedite na toj vaoj tunoj verandi i ekate da se vratim. Znate, doista se tako osjeam. Recite mi, obuzme li vas ikad takav tip opsesije? Nije da se hvalim, ali mene to esto hvata. Kad me ee uhvati mogu itav dan raditi obuzeta time. Posao je veoma jednostavan pa moja obuzetost odreenom opsesijom ne utjee na kvalitetu izvedbe vlasulja, ali druge me djevojke ponekad udno gledaju. Ili moda glasno govorim sama sa sobom. To je neto to doista mrzim, ah ne mogu izbjei kao ni menstruaciju. Kad se pojavi, ne mogu joj rei: "Ispriavam se, danas sam jako zauzeta, doi sutra."Nadam se da vam ne smeta to se kadikad pretvaram da sam Kumiko, hou rei, ne inim to namjerno, vjerujte mi. Sve vie osjeam umor i polako me hvata san. Spavat u tri ili etiri sata kao klada, a potom moram ustati pa opet na posao od jutra do mraka. Zduno u raditi na izradi vlasulja zajedno s ostalim djevojkama, sluajui bezazlenu glazbu. Molim vas, nemojte se brinuti za mene. Valjano obavljam sva zaduenja ak i kad me spopadne nekakva opsesija. Sa svoje strane i na svoj nain, molim se da i vama sve ide kako treba, da vam se Kumiko vrati i da opet ivite spokojnim i sretnim obiteljskim ivotom. Dovienja.

31
Kako nastaje prazna kua Zamjena konja

Idueg jutra ni u devet, ali ni u deset sati, Cinnamon se nije pojavio. Nikad prije nita slino nije se dogodilo. Otkad sam poeo "raditi" u Rezidenciji, nije izostao ni jedan jedini dan. Tono u devet svakog jutra otvorila bi se vrata na ulazu u imanje i pojavila se blistava hauba Mercedesa. Ta gotovo teatralna i svakodnevna Cinnamonova pojava zapravo je oznaivala poetak mog radnog dana. Bio sam se sasvim naviknuo na tu redovitu i nepromjenjivu rutinu na isti nain na koji se ljudi naviknu na silu teu i tlak zraka. U Cinnamonovoj tonosti postojala je odredena revnost koja je nadilazila puku naviku i bolesnu pedantnost, a to mi je, na izvjestan nain, godilo i ohrabrivalo me. Upravo zbog toga mi je jedno jedino jutro bez Cinnamonove prisutnosti nalikovalo na lijepo naslikan pejsa kojemu nedostaje sredinji motiv. Odustao sam od ekanja na prozoru, i za doruak ogulio jabuku. Potom sam se sjetio da bi na zaslonu kompjutora mogla biti kakva poruka pa sam otiao do Cinnamonove sobe, ali kompjutor je bio iskljuen. Slijedio sam njegov primjer i sluajui baroknu glazbu kao to je on uvijek inio, usisavao, prao, istio. Da bi mi vrijeme prolo, svaki zadatak obavio sam

339

polako i paljivo. ak sam oistio ureaj za proiavanje zraka u kuhinji, ali vrijeme je jednako sporo prolazilo. Budui da nisam znao to bih jo mogao uiniti, u jedanaest sam se ispruio na kauu u "prostoriji za probe" i prepustio se sporom protoku vremena. Uvjeravao sam sebe da Cinnamon kasni zbog neega nevanog. Moda mu se auto pokvario usred vonje. Ili je upao u veliku prometnu guvu. Ali, znao sam da nije rije o tome. Bio sam spreman kladiti se na sve to sam imao. Cinnamonu se auto jednostavno nije mogao pokvariti, a mogui zastoj u prometu uvijek je uzimao u obzir i kretao ranije. Za sluaj iznenadne nezgode, imao je telefon ugraen u autu. Ne, Cinnamon nije doao zato to je tako odluio. Malo prije jedan nazvao sam Nutmegin ured u Akasaki, ali nitko se nije javio. Jo sam nekoliko puta pokuao, ali bez uspjeha. Tada sam nazvao broj Ushikawinog ureda, ali dobio sam poruku operatera da taj broj nije vie aktivan. Ba udno. Prije samo dva dana nazvao sam taj isti broj i razgovarao s njim. Odustao sam i vratio se u "prostoriju za probe". Imao sam dojam da su se u posljednja dva dana svi dogovorili izbjegavati svaki kontakt sa mnom. Vratio sam se na prozor i kroz prorez na zastorima pogledao van. Dvije zimske ptiice vrlo ivahnog izgleda sletjele su na jednu granu i zaueno promatrale okoli. Iznenada, kao da im je dodijalo ono u to su gledale, odletjele su. Nita drugo nije se pomicalo. Rezidencija me podsjeala na tek ispranjenu, pustu kuu.

Iduih pet dana nijednom nisam otiao u Rezidenciju. Iz nekog razloga izgubio sam i volju za sputanje u bunar. Dobro sam znao da u ubrzo ostati i bez tog bunara. Ako klijentice ne budu i dalje redovito dolazile, s ono novca to sam imao bunar sam mogao zadrati jo samo dva mjeseca. A to je znailo da ga trebam koristiti to vie mogu, dok je jo moj. Odjednom sam imao osjeaj da se nalazim na pogrenom mjestu. Besciljno sam tumarao uokolo, ali u Rezidenciju nisam svratio. Svakog popodneva otiao bih na mali trg blizu zapadnog izlaza postaje Shinjuku, sjeo na poznatu mi klupu i tako sjedio i tratio vrijeme, ali Nutmeg se nije pojavila. Jednom sam otiao do njezinog ureda u Akasaki, pritisnuo dugme pokraj dizala i zagledao se u kameru videonadzora, ali nita se nije dogodilo. Ve mi je svega bilo dosta. Nutmeg i Cinnamon oito su odluili prekinuti sve odnose sa mnom. udna majka i jednako udan sin napustili su brod koji tone i sklonili se na neko sigurnije mjesto. Iznenada me obuzeo osjeaj velike tuge, kao da me neoekivano izdala vlastita obitelj.

Petog dana, oko jedan popodne, uputio sam se u bar Hotela Pacifik u Shinagawi. Ondje sam se u ljeto prole godine naao s Maltom Kano i Noboruom Watayom. Nisam osjeao ni najmanju nostalgiju za tim susretom, a ni mjesto mi nije bilo osobito drago. Gotovo nesvjesno, na postaji Shinjuku popeo sam se na liniju Vamanote i siao u Shinagawi bez ikakvog razloga ili cilja. Iziavi iz postaje, preao sam na drugu stranu ulice i uao u hotel. Sjeo sam za stol pokraj prozora, naruio malo pivo i ruao, iako je vrijeme za objed ve bilo prolo. Potom sam dugo promatrao ljude koji su tuda prolazili i podsjeali me na beskrajnu i besciljnu povorku. Vraajui se iz nunika meu stolovima u dnu kavane spazio sam crveni eir. Iste boje kao onaj plastini crveni eir koji je uvijek nosila Malta. Uputio sam se prema tom stolu, neodoljivo privuen eirom. Kad sam se dovoljno pribliio, shvatio sam da je rije o drugoj eni. Bila je strankinja, mlada i via od Malte. Takoer, njen eir nije bio od plastike nego od koe. Platio sam raun i iziao. Ruku zabijenih u depove plave jakne, lutao sam kvartom. Nosio sam kapu iste boje i stavio tamne sunane naoale kako moj biljeg ne bi nepotrebno privlaio poglede. Bio je prosinac, ulice su vrvjele ljudima, i trgovaki centar ispred postaje bio je prepun kupaca odjevenih u teku, toplu odjeu. Bilo je lijepo zimsko popodne, suneva je svjetlost blistala a amor i ostali zvuci inili su mi se jasniji nego obino. 340


Nalazio sam se na kolodvoru postaje Shinagawa, i ekajui vlak ugledao Ushikawu. On je ekao vlak na liniji Vamanote, koji je dolazio iz suprotnog smjera pa je stajao s druge strane perona. Kao i uvijek, imao je staromodnu odjeu i upadljivu kravatu, i zadubljeno itao neki asopis, iskrivivi elavu glavu na jednu stranu. To to sam ga odmah uoio u gomili na kolodvoru, bilo je zato to se toliko izdvajao od svih ostalih ljudi. Sve do tog asa imao sam ga priliku vidjeti samo u kuhinji kue u kojoj sam stanovao. Bili smo sami, ja i on, kasno naveer. Doivljavao sam ga krajnje nestvarno. Ali i vani, usred dana, usred velike guve, Ushikawa je izgledao jednako udno i nestvarno i jasno se izdvajao od ljudi koji su stajali pokraj njega. Ostavljao je neobino groteskan dojam koji se uope nije uklapao u stvarnost koja ga je okruivala. Stutio sam se stubitem, probijajui se kroz guvu, gurajui ljude, branei se od prigovora i prijekora. Preskakao sam nekoliko stuba odjednom i pogledom traio Ushikawu. Ipak nisam mogao odrediti gdje se tono nalazi, postaja je jako velika i duga a oko njega se tiskalo mnotvo svijeta. U meuvremenu stigao je vlak, vrata su se otvorila, i gomila svijeta poela je izlaziti a potom i ulaziti. Zvono za automatsko zatvaranje vrata oglasilo se prije no to sam uspio pronai Ushikawu. Uskoio sam u vlak za Yurakucho, odluan prelaziti iz vagona u vagon ne bih li pronaao Ushikawu. Ugledao sam ga kako stoji pokraj drugih vrata, i dalje zaokupljen itanjem. Zaustavio sam se pred njim jedva doavi do daha, ali nije me primijetio. "Gospodine Ushikawa", javio sam mu se. Podignuo je pogled s asopisa i zagledao se u mene kroz debela stakla naoala, kao da je ugledao neto zasljepljujue. Vidjevi ga izbliza obasjanog sunevom svjetlou, uinio mi se jo otrcaniji nego obino. Njegova masna koa luila je znoj nepodnoljivog vonja. Oi su mu bile mutne poput blatnjave vode a pramenovi kose iznad uiju podsjeali na izdanke korova izraslog meu crijepovima naputene kue. Izmeu iskrivljenih usana vidjeli su se jo runiji i prljaviji zubi no to sam ih se sjeao. Po starom obiaju na sebi je imao jaknu s bezbroj masnih mrlja. inilo se da je do maloprije spavao u kutu kakvog umeza i tek to se probudio. Tom dojmu jo je vie pridonosila silna prhut na njegovim ramenima, ali on tome nije pridavao ni najmanju panju. Skinuo sam vunenu kapu i sunane naoale i stavio ih u dep. "Oh, to ste vi, g. Okada!" kazao je Ushikawa suho. Pokuao je prikriti zbunjenost, podignuvi naoale na vrh nosa i proistivi grlo, kao da sastavlja neku stvar koja je razbijena u tisuu komada. "Vidite... nas dvojica se uvijek sreemo na udnim mjestima...Znai li to da danas niste bili ondje?" Odmahnuo sam glavom ne odgovorivi mu. "Kuim", kazao je ravnoduno. U Ushikawinom glasu nije se osjeala uobiajena napetost. Govorio je sporije, nestala je i njegova izrazita priljivost. Moda je to bilo zbog naeg sluajnog susreta. Moda na sunevoj svjetlosti nije reagirao dovoljno brzo. Ili je doista bio umoran i bezvoljan. Govorei mu iz velike blizine, bio sam prisiljen gledati ga odozgo. A pogled na njegovu izoblienu glavu, usred bijelog dana, uistinu je bilo neto jako runo. Nalik na prezrelu, odbaenu voku. Zamislio sam kako netko bejzbolskom palicom razbija tu glavu. Lubanja se raskolila nadvoje poput zrele voke. Takve me matarije uope nisu zabavljale, ali su nastajale u mojoj mati, rasle i oivljavale, a ja ih nisam mogao zaustaviti. "ujte, g. Ushikawa", rekoh. "elio bih popriati s vama u etiri oka. Moemo li sii s vlaka i otii na neko mirno mjesto?" Ushikawa se namrtio, ne znajui to bi mi odgovorio. Podignuo je kratku i debelu ruku i pogledao na runi sat. "Kako da ne, i ja bih volio s vama popriati na miru... ozbiljno vam govorim. Ali sada neodgodivo moram otii na jedno mjesto. Hitan posao. Bilo bi bolje da se vidimo neki drugi put, dakle... to mislite, da na razgovor ipak odgodimo?" Odmahnuo sam glavom.

341

"Trebam vas nakratko", rekao sam gledajui ga ravno u oi. "Neu vas gnjaviti. Znam da ste vrlo zauzeti, g. Ushikawa. Ali vidite, imam dojam da nam se nee tako lako ukazati druga prilika, hou rei, za na susret. A to vi mislite?" Ushikawa je blago kimnuo glavom, kao da razgovara sa samim sobom, savio asopis i uvukao ga u dep zimske jakne. Poslije tridesetak sekunda neto je izraunao u glavi. "Dobro, dogovoreno", kazao je pomirljivo. "Silazimo na sljedeoj postaji, popit emo kavu i popriati pola sata. Nekako u se ve snai za obvezu koja me eka. Mora postojati neka simbolika u tome to sam vas ovako sluajno sreo."

Sili smo na postaji Tamachi i uli u bar, prvi na koji smo naili. "Istinu govorei, nisam mislio da u vas ponovno sresti", rekao je Ushikawa nakon to su nas posluili kavom. "Bilo vam pravo ili ne, imao sam dojam da je sve ve gotovo." "Gotovo?" "ujte, prije etiri dana napustio sam posao kod profesora Wataye. Objasnio sam mu da ne elim vie raditi za njega i on je to prihvatio. Ve neko vrijeme sam namjeravao to uiniti." Skinuo sam kapu i jaknu i stavio ih na stolicu do svoje. U baru je bilo veoma toplo, ali Ushikawa nije svukao nita. "Je li to razlog zato mi se nitko nije javio kad sam vas juer nazvao u ured?" "Tako je. Otkazao sam ugovor za telefonsku liniju i zatvorio duan. Kad dotle doe, bolje je to prije nestati, jednom zauvijek. Ne svia mi se kad se takve stvari ponu odugovlaiti. I tako, sada vie ne radim ni za koga, slobodan sam. Slobodan strijelac, ako vam se tako vie svia. Drugim rijeima, nezaposlen sam", kazao je Ushikawa blago se osmjehnuvi. Osmijeh mu je kao i uvijek bio neiskren, ali pogled u oima bio je hladan i proraunat. Ulio je malo mlijeka i stavio liicu eera u kavu i sve promijeao. "Sigurno vas zanimaju neke stvari u vezi s vaom enom, nije li tako, g. Okada?" nastavio je. "Gdje se nalazi, to radi... Ili moda grijeim?" Kimnuo sam glavom. "Ali, prije svega," rekoh, "htio bih znati zato ste napustili posao kod Noborua Wataye?" "Stvarno elite znati?" "Itekako." Ushikawa je otpio gutljaj kave i namrtio se. Potom je podignuo pogled. "A, tako? Kad me ve pitate, red je da vam odgovorim. Iako to nije osobito zanimljiva pria. Istinu govorei, jo od samog poetka nije mi bilo drago pomagati profesoru Watayi, ni u dobru ni u zlu. Kao to znate, budui da se kandidirao na izborima, profesor je naslijedio i maineriju izbornog okruga u kojem se kandidirao, poput kue s itavim pokustvom, a ja sam umjesto strica nastavio sluiti neaka. Nije to bila promjena na gore. Imao sam mnogo vee izglede radei za neaka nego za strica, iji se kraj ve mogao naslutiti. Bio sam uvjeren da e profesor Wataya postati vrlo utjecajna osoba u drutvu. Ipak, ni sam ne znam zato, ali radei za njega nijednom nisam pomislio 'ovog ovjeka bih mogao slijediti na kraj svijeta'. Nita od osjeaja odanosti, privrenosti, vjernosti ili bilo ega slinog. Moda e vam zvuati udno, ali ja sam osoba koja itekako dobro zna to su odgovornost i odanost. Kad biste samo znali koliko se puta stari Wataya izderao na mene, utnuo me nogom, vrijeao me i ponaao se prema meni krajnje grubo! Za razliku od njega, profesor je doista ljubazan. Ipak, znate, g. Okada, ljudi su jako udna stvorenja. Strica bih pratio na kraj svijeta, i bez pogovora mu bio posluan. Ali prema neaku nisam osjetio tu vrstu odanosti. A znate li zato?" Odmahnuo sam glavom. "Kako bilo, vjerujem da je do toga dolo zato to smo profesor i ja veoma slini", rekao je Ushikawa. Iz depa je izvadio cigarete i zapalio jednu upaljaem. Polako je povukao dim, a onda ga veselo otpuhnuo. "Svakome je ve na prvi pogled jasno da se tjelesno veoma razlikujemo, a nemamo ni istu pamet. Ni u ali se ne elim usporeivati s profesorom, uvrijedio bih ga. Ali... duboko iznutra istog smo kova, on i ja. To sam shvatio na prvi pogled, im sam ga upoznao. Ovaj tip ostavlja dojam intelektualca, pomislio sam, ali zapravo je ogavan prevarant. 342

Ne kaem da nije dobro biti prevarant. Znate, g. Okada, svijet politike je vrsta alkemije. Vidio sam mnogo primjera proste i drske pohlepe, koja daje sjajne rezultate. I suprotno. Sjajne osobe koje su dale slabe rezultate. Ne moe se tako lako rei to je bolje, vjerujte mi. Znate, u politici nema koristi od velikog umovanja, raunaju se jedino rezultati. Meutim, taj Noboru Wataya jedna je obina nitarija, g. Okada, ak i u oima nekoga poput mene. Kad sam stao pred njega, moja malenkost osjeala se poput bijednog majmuna. Pomislio sam, ovaj me eli zeznuti. Meu ljudima istog soja, to je neto to se odmah osjeti. Oprostite na vulgarnosti, ali ista stvar vrijedi i za pimpek. Tko ima veeg, ima veeg. Kopate to vam govorim? Recite, g. Okada, to mislite, kad nekoga najvie mrzimo? Kad vidimo da s lakoom postie ono to i mi silno elimo ali ne uspijevamo ostvariti. Kad nemono gledamo kako neki tip svojim lijepim licem osvaja krug ljudi u koji mi ni sluajno nemamo pristup. I to smo blii takvoj osobi, vie je mrzimo. Ba tako. Meni se upravo to dogodilo s profesorom Watayom. Da je on to znao, vjerujem da bi bio veoma zauen. A vi, g. Okada, jeste li ikad osjetili takvu vrstu mrnje?" I ja sam mrzio Noborua, ali mrnjom koja je drugaija od one o kojoj je govorio Ushikawa. Odmahnuo sam glavom. "A sad stiemo do vae ene Kumiko. U jednom takvom trenutku profesor me pozvao i povjerio mi veoma ugodnu obvezu da se brinem o vaoj gospoi. Ali mi nije gotovo nita objasnio u vezi sa situacijom u kojoj se nala. Samo mi je rekao da mu je sestra, da je njezin brak u krizi, i da je napustila supruga i ivi sama. Nije se osjeala dobro. Tako sam izvjesno vrijeme obavljao razne praktine poslove i druge sitnice za vau gospou. Svakog mjeseca plaao sam najamninu za stan, obavljao kuanske nabavke i druge sitnice. Imao sam brojne druge stvari i mnogo vanija zaduenja za obaviti i u poetku me gospoa Kumiko uope nije zanimala. Tu i tamo nazvao bih je zbog kakvog problema praktine naravi. Samo to je ona bila strano tiha. inilo se da sve vrijeme provodi uurena u kutu stana." Ushikawa je prestao govoriti da bi otpio gutljaj vode i pogledao na runi sat. Potom je oputeno zapalio jo jednu cigaretu. "Ali, pria tu ne zavrava. Jednog trenutka ste se pojavili vi, g. Okada. Dakako, zbog dogaaja koji vas povezuju s 'kuom objeenih'. Kad je objavljen onaj lanak, profesor me pozvao i naloio mi da istraim postoji li veza izmeu vas i kue koja se spominjala u lanku. To ga je jako zabrinulo. Dobro je poznavao moju uinkovitost po pitanju tajnih istraivanja, i zato je taj posao prepustio mojoj malenkosti. I ja sam poeo naporno tragati, poput pravog detektiva. Kako su stvari dalje tekle, i sami znate. I za mene je to bio velik ok. Naslutio sam da je u to morao biti upleten neki politiar, ali nisam mogao predvidjeti da u upecati takvu ribetinu. Oprostite na usporedbi, ali kao da sam malim crviem lovio morskog psa. Ali, profesoru Watayi nisam nita kazao, sve sam zadrao za sebe." "Je li to bio znak da trebate promijeniti konja?" Ushikawa je ispuhnuo dim uvis i potom me pogledao ravno u oi. Osmjehnuo se osmijehom kakav nikad prije nisam vidio na njegovom licu. "Jo u letu ste skuili, g. Okada. Ukratko, bilo je ba tako. Kazao sam si: Ushikawa, ako mora mijenjati gazdu, ovo je pogodan trenutak. Pametnije ti je da se na vrijeme zaustavi i na sljedeem odmoritu skrene. Neka se stvari malo ohlade. Skakati iz vatre u vatru jako je nepromiljeno." Ushikawa je iz depa jakne izvadio papirnati rupi i ispuhao nos. Potom ga je zguvao i vratio u dep. "Kaite mi napokon, to je s Kumiko?" "Ah, mene zaboravnog", kazao je Ushikawa kao da se tog trenutka sjetio o emu smo razgovarali. "Kad smo se ve ovako sreli, moram vam priznati da je do danas nisam nijednom vidio. Nikad je nisam imao ast pogledati u lice. Jedino sam razgovarao telefonom s njom. Ali, nije se tako odnosila samo prema meni, gospoda nikoga ivog ne eli vidjeti. ak ne znam vida li se s profesorom Watayom, i to je mala zagonetka. Ali, siguran sam da nikog drugog ne via. ak je i kuna pomonica via jako rijetko, sama mi je to rekla. Stvari koje 343

treba kupiti i druge obveze nalazi napisane na komadu papira i to je sve. Ako trai da se zbog neega osobitog sretnu, gospoa je izbjegava i jedva izusti koju rije. ak sam se i ja zainteresirao i otiao vidjeti to se ondje doista dogaa. Stekao sam dojam da unutra nitko ne ivi, premda bi prema svemu to znam, vaa ena morala biti ondje. Stan je izgledao naputen. Pokuao sam se raspitati kod susjeda, ali nitko je nikad nije vidio. Vaa ena tako ivi vie od godinu dana. Godinu i pet mjeseci, da budem toan. Mora postojati neko valjano objanjenje zato ne eli izai van." "Vi mi sigurno nikad ne biste rekli gdje se nalazi taj stan." Ushikawa je lagano odmahnuo glavom. "Oprostite, ah to me ne smijete pitati. Svijet je mali, u pitanju je moja ast." "Ali to se dogaa s Kumiko, zar vi to ne znate?" Ushikawa je zbunjeno oklijevao. Gledao sam ga ravno u oi, ne govorei nita. inilo se da je protok vremena odjednom postao uasno spor. Ushikawa je nanovo buno ispuhao nos. Nainio je pokret kao da e ustati, ali je ponovno sjeo. Potom je duboko uzdahnuo. "ujte, ovo to u vam rei samo je moja pretpostavka. Po svemu to sam uspio skopati, zakljuujem da u obitelji Wataya postoji neki gadan problem, jo odavno. Zapravo, nisam uspio doznati o emu se konkretno radi. U svakom sluaju, gospoa Kumiko je za to ula, ili znala jo od malih nogu. Zato je htjela otii iz te kue. Tada ste vi stupili na scenu, g. Okada, zaljubili ste se, vjenali, mogli ivjeti u braku sretni i zadovoljni... da su se stvari odvijale tako, ali naalost, nije se ostvarilo. Profesor Wataya zbog nekog je razloga nije elio pustiti na miru, svoju sestru. Dakle, govore li vam ita ove informacije?" "Da, donekle", odgovorio sam. "Uzdaju se u moje mjerodavne pretpostavke, profesor je odluio oduzeti vam je i drati pod paskom. Moda je u vrijeme vaeg braka nije elio imati uza se, ali to je vrijeme vie protjecalo, shvatio je da mu nuno treba. Zato ju je odluio dovesti natrag, upotrijebio je svu svoju mo i u tome uspio. Koja je sredstva upotrijebio, to vam ne bih znao rei. Pretpostavljam da se jako trudio, u tom potezanju ueta s vama, ime je u konanici nakodio svojoj sestri. Konac o kojem je visio ivot vae ene vjerojatno se otada pokidao na nekom mjestu. Ali, nemojte me drati za rije, to su samo moje pretpostavke." Stigla je konobarica, napunila ae vodom i odnijela moju praznu alicu. Za to vrijeme Ushikawa je puio gledajui u zid. Pogledao sam ga u lice. "Dakle, elite mi rei da izmeu Noborua Wataye i Kumiko postoji seksualni odnos?" "Nemojte tako, nisam vam ja to rekao, to nisu moje rijei", kazao je, maui upaljenom cigaretom po zraku. "Nita mi nije dalo povoda da posumnjam u takav odnos. to se dogodilo izmeu profesora i njegove sestre, ili to se i dalje dogaa, ja vam o tome nita ne znam. Jednostavno mislim da postoji neto udno, da ne kaem neprirodno u njihovom odnosu. Osim toga, ini se da profesor i njegova biva ena, prije no to su se razveli, uope nisu imali seksualne odnose. Premda su to samo glasine." Ushikawa je dohvatio alicu s kavom, ali se predomislio i otpio gutljaj vode. Potom se pogladio po trbuhu. "Naalost, u posljednje vrijeme imam problema sa elucem. Nikako ne valja. Mui me garavica. To je nasljedno. U mojoj su obitelji svi patili od eluanih tegoba. Ba je udna stvar, taj DNK. Ja sam naslijedio samo rune stvari. elavost, slabe zube, osjetljiv eludac, kratkovidnost. Pravo prokletstvo, vjerujte mi. Ali lijeniku ne idem, govori mi samo neugodne stvari. Dakle, g. Okada, vjerojatno vam ovo govorim uzalud, ali oteti Kumiko iz ruku profesora i ponovno je pridobiti nee biti tako lako. Ponajprije, morate znati da vam se gospoa ni sluajno ne eli vratiti. Osim toga, mogue je da je ona sada sasvim drugaija ena od one koju ste poznavali. Da se promijenila. Oprostite to si doputam slobodu, ali ak i ako pretpostavimo da ete je pronai i ponovno privoljeti, morate biti svjesni da ete preuzeti odve teko breme na sebe. Kakve svrhe ima sve to, ako e va uinak biti neizvjestan i polovian? Moda vam se upravo zbog toga vaa ena ne eli vratiti." utio sam. 344

"Pa dobro, u prolosti smo imali nekih problema s vama, ali, bilo je zadovoljstvo ponovno vas vidjeti. Mislim da ste iznimna linost. Ako jednog dana budem pisao memoare, potrudit u se da vam posvetim jedno poglavlje, premda ne vjerujem da e se to ikada dogoditi. Okonajmo ovaj susret rastavi se kao dobri prijatelji." Ushikawa se umorno naslonio na lea stolice i nekoliko puta odmahnuo glavom. "Ve sam izbrbljao vie no to sam trebao. Nego, moete li platiti moju kavu? Znate, sada sam nezaposlen... Ali kad bolje promislim, i vi ste. Dakle, budimo kolegijalni. elim vam svaku sreu, g. Okada. A i vi, ako vas je volja, pomolite se za Ushikawinu sreu." Ushikawa je ustao, naglo se okrenuo i iziao iz kavane.

32
Rep Malte Kano Boris Gulikoa

U snu (premda nisam bio svjestan da sanjam), sjedio sam za stolom zajedno s Maltom Kano i pio aj. Nalazili smo se u prostoriji koja je bila toliko prostrana da joj se nisu vidjeli ni poetak ni kraj, a barem pet stotina stolova nizalo se u pravilnim redovima. Mi smo sjedili za stolom u sredini, i bili jedini u itavoj prostoriji. Strop koji je bio toliko visok da je podsjeao na svod nekog budistikog hrama, podupirale su debele drvene grede s kojih su, nalik na visee posude s ukrasnim biljkama, visjele bezbrojne vlasulje. Zagledavi se malo bolje shvatio sam da je rije o pravim ljudskim skalpovima. To sam mogao zakljuiti po gotovo crnoj krvi koja se zgruala na njima. Oito su bili nedavno oderani i objeeni o stropne grede da se sue. Prepao sam se da bi nam kapi svjee krvi mogle kapnuti u aj. Zapravo se sasvim jasno ulo kako kapi krvi padaju oko nas i poput romona kie odjekuju praznom prostorijom. Jedino je nekoliko skalpova koji su visjeli iznad naeg stola izgledalo suho i s njih vie nije kapala krv. aj je bio vru. Na naim su se tanjuriima pokraj liica nalazile i tri kocke zelenog eera. Malta je stavila dvije kocke eera u aj i promijeala ih liicom, ali eer se nije otopio. U jednom trenutku pojavio se pas, i sjeo pokraj naeg stola. Pogledavi u njega, shvatio sam da mu njuka jako slii na Ushikawino lice. Imao je tijelo zdepastog, crnog psa, ali od vrata prema gore to je bio Ushikawa, osim to mu je otrcano i slijepljeno krzno koje mu je prekrivalo tijelo takoer raslo i na glavi i licu. "Gle, nije li ono g. Okada!" kazao je psoliki Ushikawa. "Vidite li sve ove dlake i krzno? Sve mi je to naraslo onog trena kad sam se pretvorio u psa. Zbilja zapanjujue. ak su mi i jaja mnogo vea nego prije, a garavica me vie ne mui. Ni naoale mi vie ne trebaju. Ni bilo kakva odjea. Prava divota! Ne mogu vjerovati da se toga nisam prije sjetio. Kamo sree da sam se mnogo prije pretvorio u psa. A vi, g. Okada? Zato i vi ne pokuate?" Malta je uzela preostalu zelenu kocku eera i bacila je prema psu. Kocka je pogodila Ushikawu u glavu iz koje je potekla krv crna poput tinte. Ali, inilo se da ga to nije zaboljelo, poeo je mahati repom i udaljio se ne kazavi nita vie. Testisi su mu doista bili golemi. Malta je na sebi imala kini mantil koji je bio zakopan sve do grla, ali sam po blagom mirisu enske koe mogao naslutiti da je ispod njega bila gola. Naravno, na glavi je nosila crven plastini eir. Podignuo sam alicu i otpio gutljaj, ali aj nije imao nikakav okus, osim to je bio topao. "Ba mi je drago to ste doli", rekla je Malta gotovo veselim glasom. Budui da sam je sreo poslije dugo vremena, njezin glas mi se uinio jasniji i veseliji nego prije. "Ve vas 345

nekoliko dana pokuavam dobiti telefonom, ali nikad vas nema kod kue. Poela sam se brinuti da vam se nije togod dogodilo. Najvanije od svega jest da ste vi dobro. Laknulo mi je kad sam vas ula. Oprostite to vam se nisam toliko dugo javljala. Ne mogu vam potanko ispriati sve to mi se u meuvremenu izdogaalo, potrajalo bi, osobito ovako preko telefona, ali sve vrijeme sam putovala. Vratila sam se prije tjedan dana. Halo, g. Okada, ujete li me?" "ujem vas", odgovorio sam, tek tada shvativi da u ruci drim telefonsku slualicu. Malta Kano je sjedei na suprotnoj strani stola takoer drala telefonsku slualicu i razgovarala sa mnom. Glas joj se nije dobro uo, imao sam dojam da je u pitanju bio meunarodni razgovor. "Sve vrijeme sam bila izvan Japana, uglavnom na Malti. Jednog dana iznenada sam osjetila potrebu da se vratim ondje, eljela sam ponovno okusiti onaj jedinstven okus vode s Malte. To se dogodilo nedugo nakon naeg posljednjeg razgovora. Sjeate li se naeg razgovora? Kad sam vas nazvala jer nisam znala gde je Kreta. Nisam imala namjeru ostati toliko dugo izvan Japana. Namjeravala sam se vratiti poslije nekoliko tjedana. Zato vam se prethodno nisam javila. Ukrcala sam se u avion gotovo jedino s onim to sam imala na sebi, i o putovanju nisam nikoga obavijestila. Ali, kad sam stigla onamo, nisam vie tako lako mogla otii. Jeste li ikad bili na Malti, g. Okada?" Odgovorio sam joj da nisam. Sjetio sam se da sam vodio isti razgovor s istom osobom prije godinu i neto vie. "Halo?" pitala je Malta. "Tu sam", odgovorio sam. Htio sam joj neto rei, ali nisam se mogao sjetiti to to. Nakon upornog mozganja, odjednom sam se sjetio. "ujte, ima jedna stvar zbog koje sam vas odavno elio nazvati", kazao sam premjestivi telefonsku slualicu u drugu ruku. "Maak se vratio." Nakon etiri ili pet sekunda utnje, Malta je kazala: "Va maak se vratio?" "Jest. Ako se jo sjeate, upoznali smo se zbog potrage za makom, pa sam pomislio da e vam biti drago da vam to javim." "A kad se vratio?" "Poetkom proljea. Otada je stalno sa mnom." "Jeste li primijetili neku promjenu na njemu? Ne izgleda li vam drugaije nego prije?" Jesam li primijetio neku promjenu na maku? "Kad bolje promislim, ini mi se da je prije imao drugaiji rep", kazao sam. "Pomazivi ga onog dana kad se vratio kui, uinilo mi se da mu je rep prije bio mnogo povijeniji. Ali, moda grijeim, moda me pamenje vara, ipak je bio odsutan gotovo godinu dana." "Jeste li sigurni da je to isti maak?" "Sasvim sam siguran. Imam ga ve godinama, valjda bih znao je li on ili nije." "Shvaam", rekla je Malta Kano. "ao mi je to vam to moram rei, ali pravi rep tog maka je kod mene." Potom je slualicu spustila na stol, ustala i hitro svukla kini mantil. Kao to sam i pretpostavljao, ispod je bila gola. Njezine grudi i pubis bili su gotovo isti kao u Krete. Ipak, plastini eir nije skinula. Okrenula se i pokazala mi lea. Malo iznad njezinih guzova ugledao sam zakvaen makov rep. Proporcionalno njezinom tijelu bio je mnogo vei od pravog, ali oblik repa bio je kao onaj u Saware. Na vrhu je bio povijen, ali djelovao je mnogo stvarnije i uvjerljivije od Sawarinog. "Dobro pogledajte, molim vas. To je pravi rep. Onaj rep kojim se maak sada slui je imitacija. Na prvi pogled izgleda isto, ali ako se paljivije zagledate, uvjerit ete se da je drugaiji." Pomaknuo sam ruku kako bih dodirnuo Maltin rep, ali zamahnuvi njiime, jednim ga je trzajem izvukla iz moje ruke. Onako gola skoila je na jedan od oblinjih stolova. Na dlan moje ruke pala je kap krvi. Bila je iste, jarko crvene boje kao Maltin eir. "Znate, g. Okada, Kreta je dobila bebu, nazvala ju je Korzika", rekla je Malta uei na stolu, veselo maui repom. "Korzika?" ponovio sam. "ovjek nije otok", umijeao se crnodlaki, psoliki Ushikawa, koji se odnekud stvorio. Kreta Kano je dobila bebu? 346

Tog sam se trenutka probudio, obliven hladnim znojem.

Odavno nisam sanjao tako dug, povezan i ivopisan san. I tako udan. I nakon to sam se probudio i shvatio da sam sanjao, srce mi je jo neko vrijeme snano tuklo. Istuirao sam se vruom vodom i odjenuo istu pidamu. Bilo je jedan poslije ponoi, ali vie mi se nije spavalo. Kako bih se smirio, s dna kuhinjskog kredenca izvadio sam davno otvorenu bocu viskija, natoio dva prsta i naiskap popio. Potom sam se vratio u spavau sobu i potraio Sawaru. Spavao je dubokim snom, sklupan na krevetu. Podignuo sam pokriva i paljivo mu ispitao rep. Dok sam ga tako razgledao nastojei se prisjetiti kako mu je rep bio povijen, ljutito se protegnuo, ali odmah je nastavio spavati. Nisam vie sa sigurnou mogao rei je li Sawarin rep bio isti kao onaj kad smo ga nazvali Noboru Wataya. Nekako mi se inilo da je rep nad stranjicom Malte Kano bio mnogo stvarniji. Lako sam se mogao sjetiti njegova oblika i boje. "Kreta je dobila bebu, nazvala ju je Korzika", rekla je Malta Kano u mom snu.

Idueg dana nisam se mnogo udaljavao od kue. Ujutro sam otiao u samoposluivanje pokraj kolodvora i nakupovao raznu hranu, potom sam skuhao ruak. Maku sam dao nekoliko sirovih srdela. Popodne sam otiao malo plivati na oblinji bazen. Moda zato to su se bliili novogodinji praznici, na bazenu nije bilo mnogo ljudi. Iz stropnih zvunika irila se boina glazba. Nakon to sam polako otplivao tisuu metara, uhvatio me gr u nozi, pa sam odluio prestati. Zidovi koji su okruivali bazen bili su ukraeni brojnim boinim ukrasima. Vrativi se kui, u potanskom sanduiu zatekao sam debelu omotnicu. Nisam morao pogledati poleinu da bih znao ime poiljatelja. Samo je porunik Mamiya znao pisati itkim, staromodnim stilom i to kistom. U uvodu se svojim otmjenim i duboko uljudnim stilom ispriavao to mi ve dugo nije pisao. Odavno sam vam elio pisati i ispripovjediti drugi dio moje prie, ali zbog kojekakvih razloga i brojnih problema nisam uspio sjesti za stol i prihvatiti se kista. Odjednom sam shvatio da je itava godina prola i da su se pribliili novogodinji praznici. Sve sam stariji i svakog dana mogu umrijeti. Ne smijem vie odugovlaiti. Ovo pismo moglo bi biti i mnogo opirnije, ali ne elim vas gnjaviti. Kad sam vam prolog ljeta predao dar koji vam je ostavio g. Honda, ispriao sam vam dugu priu o vremenu koje sam proveo u Mongoliji, ali postoji i nastavak te prie. Zbog odreenih razloga osobne naravi, tada vam nisam ispriao cijelu priu. Nekoliko me raznolikih razloga navelo da vam je onog dana ne ispriam. Jedan od njih jest taj to bi cijela pria zahtijevala mnogo vremena, a ja sam tada imao neodgodiv posao i jako sam se urio. Isto tako, tada jo uvijek nisam bio psihiki spreman ispriati taj sasvim osobni dio prie, bilo kome, ak ni vama. Nakon to sam otiao od vas, shvatio sam da nisam smio dopustiti da me obveze zavedu nego vam ispriati priu do kraja, bez odgode. Evo i tog dijela. Budui da sam bio pogoen metkom iz strojnice usred strane bitke 13. kolovoza 1945. u blizini Hailara, ostao sam leati na zemlji kad mi je sovjetski tenk T34 preao preko lijeve ruke. Onesvijetenog, prevezli su me u sovjetsku vojnu bolnicu u Chiti, gdje su mi lijenici uspjeli spasiti ivot. Kao to sam vam ve kazao, bio sam dodijeljen topografskom odjelu pri Glavnom stoeru kivantunke armije u Hsin-chingu, koji se morao povui u pozadinu nakon to je Sovjetski Savez objavio rat Japanu. Odluan suoiti se sa smru i umrijeti, na vlastiti zahtjev vraen sam u postrojbu u Hailaru, blizu granice, gdje sam se kao "ivo meso" prijavio za napad na sovjetski tenk, napavi ga runom bombom. Ali kao to mi je ranije prorekao g. Honda u blizini rijeke Khalkhe, nije mi bilo sueno da tako poginem. Umjesto ivota, izgubio 347

sam lijevu ruku. Svi vojnici kojima sam zapovijedao poginuli su u tom sukobu. Premda smo postupali po zapovijedima nadreenih, to je zapravo bio uzaludan samoubilaki napad. Male rune bombe kojima smo bih naoruani nisu mogle nanijeti ozbiljniju tetu tim golemim tenkovima T34. Jedini razlog zbog kojeg su me Sovjeti savjesno njegovali jest taj to sam, leei u bunilu, rekao neto na ruskom. To sam tek poslije doznao. Kao to sam vam ve kazao, uio sam ruski jezik i dok sam bio u Glavnom stoeru u Hsin-chingu, imao sam mnogo slobodnog vremena koje sam iskoristio da produbim znanje ruskog jezika, i pred kraj rata ve sam ga vrlo dobro govorio. U Hsin-chingu su ivjeli mnogi bjelogardejci, a osim toga poznavao sam nekoliko njihovih konobarica, pa sam svakodnevno mogao vjebati i govoriti ruski. Dok sam leao u bunilu nesvjesno sam buncao na ruskom. Jo od samog poetka Sovjeti su bili odluili poslati na prisilni rad u Sibir sve japanske vojnike koje su zarobili pri okupaciji Mandurije. Jednako su postupili s njemakim vojnicima nakon to su ih porazili na europskom dijelu bojita. Tono je da su Rusi pripadali pobjednikoj strani, ali nakon dugog i iscrpljujueg rata njihova privreda bila je u oajnom stanju i manjak radne snage svagdje im je bio velik problem. Osigurati brojne zarobljenike kao radnu snagu bila je jedna od najvanijih stvari. Jednako tako su im bili potrebni brojni prevodioci, kojih je, meutim, bilo jako malo. Kad su shvatili da dobro govorim ruski, smjestili su me u bolnicu u Chiti umjesto da me puste da umrem. Da u bunilu nisam buncao na ruskom, nedvojbeno bi me ostavili da umrem i sada bi moje kosti leale razbacane negdje du obale rijeke Hailara, bez ikakvog znaka koji bi oznaavao moj grob. Sudbina je doista udna stvar. Nakon to sam se oporavio, podvrgnut sam detaljnim ispitivanjima i viemjesenoj ideolokoj indoktrinaciji, a potom kao prevodilac upuen u rudnik ugljena u Sibir. Preskoit u detalje iz tog razdoblja. Prije rata sam kao student bio proitao nekoliko zabranjenih Marxovih djela i na izvjestan sam nain osjeao simpatiju prema komunistikoj ideologiji, ali sam vidio i mnogo toga nevaljalog. Zahvaljujui vezama s tajnim slubama, dobro sam poznavao porijeklo krvavog ugnjetavanja koje su u Mongoliji provodili Staljin i njegovi marionetski poslunici. Nakon Oktobarske revolucije, poslali su desetke tisua lamaistikih sveenika, zemljoposjednika i drugih oporbenih neistomiljenika u koncentracijske logore, gdje su ih bezduno muili i ubijali. Isto se dogaalo u Sovjetskom Savezu. ak i da sam nastavio vjerovati u komunistiku ideologiju, nisam vie mogao vjerovati u ljude koji su takvu ideologiju i naela provodili u praksi. Isto sam mislio i za ono to smo mi. Japanci, uinili u Manduriji. Siguran sam da ne moete ni zamisliti koliko je kineskih radnika ubijeno tijekom izgradnje tajne baze u Hailaru - samo zato da bi vlasti sauvale tajnu o njezinoj izgradnji. Osim toga, prisustvovao sam jezivom prizoru kad su onaj ruski asnik i mongolski vojnici oderali kou ivom ovjeku. Potom su me bacili na dno bunara u Mongoliji, gdje sam proet onom udnovatom sunevom svjetlou izgubio svaku volju za ivot. Kako bi onda netko poput mene mogao vjerovati u bilo kakvu ideologiju i politiku? Kao jeziki tuma, bio sam veza izmeu japanskih ratnih zarobljenika odreenih za rad u rudniku i sovjetskih vojnika. Ne znam kakva je bila situacija u drugim koncentracijskim logorima u Sibiru, ali u rudniku u kojem sam bio ljudi su umirali svakog dana. Uzroci smrti bili su mnogobrojni: neuhranjenost, prevelik napor, odroni, poplave, epidemije zbog nedostatka higijene, nevjerojatna hladnoa zimi, okrutnost uvara, brutalna represija prema najmanjem obliku otpora. Zabiljeena su ak linovanja koja su Japanci provodili nad svojim sunarodnjacima. Medu ljudima su vladali mrnja, strah, nepovjerenje i beznae. Kada je broj umrlih toliko porastao da je postojea radna snaga bila nedovoljna, poeli su dovoziti itave eljeznike kompozicije novih ratnih zarobljenika. Bili su u prnjama, neuhranjeni, i dobar dio umro bi ve u prva dva-tri tjedna. Njihova trupla bacana su u naputena rudarska okna. Nije bilo mogue iskopati rake za sve njih. Zbog velike hladnoe tlo je smrznuto cijele godine pa je nemogue zabiti lopatu u zemlju. Naputena rudarska okna odlino su odgovarala toj namjeni. Bila su mrana i duboka, a zbog velike hladnoe nije se osjeao smrad. Kad bi se jedno okno postupno napunilo, zatrpali bismo ga zemljom i kamenjem i prelazih na sljedee. 348

Unutra nisu bacali samo trupla. Ponekad bi bacili i ive ljude, za opomenu ostalima. Svakog japanskog vojnika koji bi pruio bilo kakav otpor sovjetski bi straari brutalno pretukli a potom bacili na dno okna. I dan-danas sjeam se njihovih urlika. Bio je to pravi pakao. Taj rudnik bio je strateki vrlo vaan, i vojska ga je strogo nadzirala. Zbog toga su njime upravljali partijski funkcionari koje su na taj zadatak upuivali drugovi iz Centralnog komiteta. U to vrijeme glavni upravitelj bio je lan Politbiroa za kojeg se govorilo da potjee iz istog grada kao i Staljin. Bio je to sredovjean ovjek velikih ambicija, cinian i strog. Imao je samo jedan cilj: poveati proizvodnju ugljena. Smrtnost radnika bila mu je sasvim nebitna. Sve dok su podaci o proizvodnji rasli, oni iz Centralnog komiteta su ga hvalili i stalno mu odobravali sve vei broj zarobljenika. Bez obzira na to to je broj umrlih zarobljenika iz dana u dan bio sve vei, redovito su stizali novi. Da bi to vie poveao proizvodnju, nareivao nam je da kopamo nova okna koja bi u normalnim okolnostima bila proglaena odve opasnim za rad. Naravno, broj nesrea se poveavao, ali njih to nije brinulo. Upravitelj rudnika nije bio jedini koji se ponaao tako beutno. Veinu straara unutar rudnika inili su bivi zatvorenici, neobrazovani ljudi zapanjujue okrutnosti i nepojmljive osvetoljubivosti. Nisu pokazivali ni najmanje razumijevanje ili suosjeajnost, kao da ih je ivot u sibirskoj hladnoi sgodinama pretvorio u bezdune zvijeri. Zloinci koji su poinili kakav teak zloin bili su upuivani u neki od zatvora usred Sibira, ali nakon to bi odsluili viegodinje kazne, nisu vie imali ni dom ni obitelj kojima bi se mogli vratiti. Oenili bi se lokalnim enama, dobili djecu i nastanili se usred Sibira. U te rudnike nisu slali samo japanske ratne zarobljenike nego i mnoge Ruse. Neki su doista bili obini kriminalci, ali veinu su inili politiki zatvorenici i bivi asnici koji su pali kao rtve Staljinovih istki. Neki od njih bili su vrlo obrazovani i iz dobrih obitelji. Meu njima je bio i manji broj ena i djece, koji su vjerojatno bili lanovi obitelji prognanih i osuenih politikih zatvorenika. Oni su bili zadueni za pranje, ienje i kuhanje. Mlade ene bile su prisiljene baviti se prostitucijom. Osim Rusa, vlakovi su dovozili i Poljake, Maare, ali i ljude tamnije puti (pretpostavljam da su bih Armenci ili Kurdi). Logor je bio podijeljen na tri dijela: u najveem su boravili japanski ratni zarobljenici, u drugom su se nalazili ostali ratni zarobljenici i kriminalci; u treem oni koji nisu bili kriminalci ni ratni zarobljenici. U tom su dijelu ivjeli pravi rudari i druga struna lica koja su radila u rudniku, asnici i pripadnici vojne policije sa svojim obiteljima i ruski graani. Blizu kolodvora bila je izgraena i velika vojna baza. Ratnim zarobljenicima i zloincima bilo je strogo zabranjeno prelaziti iz jednog dijela logora u drugi. Ti su dijelovi bili ograeni gustom bodljikavom icom, a oko njih straarili su vojnici sa strojnicama. Kao jeziki tuma zaduen za vezu s jednom i drugom stranom, morao sam svakodnevno odlaziti u glavnu vojarnu gdje je bilo smjeteno zapovjednitvo logora. Bilo je dovoljno da pokaem propusnicu i mogao sam slobodno prelaziti iz jednog dijela logora u drugi. Blizu zapvjednitva nalazio se i eljezniki kolodvor, pokraj kojeg se razvilo malo naselje: nekoliko zaputenih duana u kojima su se prodavale najnunije namirnice, krma i svratite u kojem su odsjedali visoki asnici i partijski funkcionari koji su dolazili u inspekciju. U samoj blizini trga nalazile su se konjunice, a nasred trga vijorila se velika crvena zastava Sovjetskog Saveza. Pokraj stupa sa zastavom bilo je parkirano oklopno vozilo o iju je teku strojnicu uvijek stajao oslonjen neki mlai vojnik koji se oito dosaivao. U dnu trga nalazila se tek izgraena vojna bolnica, na ijem se ulazu nalazio velik kip Josifa Visarionovia Staljina. Ali sada bih vam elio kazati nekoliko detalja o jednom osobitom ovjeku. Ponovno sam ga sreo u proljee 1947. Snijeg je ve poeo kopnjeti, to znai da je vjerojatno bio poetak svibnja. Dakle, prolo je godinu i pol dana otkako sam bio u rudniku. Kad sam ga prvi put sreo, na sebi je imao radnu odoru kakvu su davali jedino ruskim zatvorenicima i zajedno s desetak drugova radio je na kolodvoru. Lomili su kamenje velikim maljevima, zatim usitnjeno polagali duinom trase kojom je trebala proi makadamska cesta. Udarci maljeva o kamenje odjekivali su zrakom. Na povratku iz zapovjednitva, gdje sam tren prije podnio dnevno izvjee, proao sam pokraj 349

kolodvora. Vodnik koji je nadgledao radove zaustavio me i zatraio da mu pokaem propusnicu. Izvadio sam je iz depa i pruio mu je. Krupan i debeo nii asnik prouavao ju je sumnjiavim pogledom, ali oito, bio je nepismen. Pozvao je jednog od zatvorenika koji su tu radili i naredio mu da glasno proita sve to pie u mojoj propusnici. Za razliku od ostalih zatvorenika, taj je ovjek izgledao kao vrlo obrazovan. To je bio on. Onog trena kad sam shvatio da je to on, problijedio sam i skamenio se. Nisam mogao disati, imao sam osjeaj da sam pod vodom i davim se. Rije je bila o ruskom asniku koji je na obali rijeke Khalkhe naredio mongolskom vojniku da naivo odere Yamamota. Bio je mraviji, gotovo sasvim elav, i u eljusti mu je nedostajao prednji zub. Umjesto besprijekorno iste vojne odore nosio je zatvoreniko radno odijelo uprljano blatom, a umjesto ulatenih izama nosio je poderane cipele od ohe. Stakla na naoalama bila su mu prljava i izgrebena a okvir savijen. Ali, to je nedvojbeno bio on. I on se zagledao u mene, vjerojatno vidjevi da sam zastao i gledao u njega kao opinjen. Naravno, i ja sam, ba kao i on, tijekom proteklih devet godina smravio i ostario. ak sam djelomice osijedio. inilo se da je i on mene prepoznao, jer me gledao jednako zaueno i zapanjeno. Oito je bio uvjeren da sam davno skapao na dnu onog bunara u Mongoliji. Dakako, ni ja nisam vjerovao da u ga ikad vie sresti, kamoli u tom rudniku usred Sibira i to u robijakom radnom odijelu. Ali ve idueg trena opet je bio hladnokrvan i smirenim je tonom poeo itati podatke iz moje propusnice nepismenom niem asniku koji je o ramenu nosio strojnicu. Proitao je moje ime i prezime, zvanje tumaa, doputenje da se smijem kretati svim dijelovima logora. Vodnik mi je vratio propusnicu i glavom pokazao da mogu ii. Preao sam nekoliko koraka i okrenuo se. Onaj je ovjek i dalje gledao u mene. Uinilo mi se da se blago osmjehivao, premda je to moda bio samo moj dojam. Noge su mi klecale i nakratko nisam mogao hodati. Sav uas koji sam doivio devet godina prije, odjednom mi se svom ivopisnou vratio. Pomislio sam da je taj ovjek iz nekog razloga pao u nemilost, pa je poslan na prisilni rad u logor u Sibiru. Tada je to bila esta pojava u Sovjetskom Savezu. estoke borbe su se vodile u vladi, partiji i vojnim krugovima. Osobe koje bi bile razvlaene ubrzo bi bile likvidirane ili poslane u koncentracijski logor, premda se u takvim sluajevima teko moglo rei tko je imao veu sreu. Spas od smrti strijeljanjem jedino je znaio da zatvorenik mora ropski sluati naredbe i trpjeti sva ponienja, uvrede i okrutnosti. Mi, japanski ratni zarobljenici, barem smo se mogli nadati da emo se kad-tad vratiti u domovinu uspijemo li preivjeti. Ali prognani i osueni Rusi nisu se mogli ak ni tome nadati. Vjerojatno e i taj ovjek zavriti svoj ivot istrunuvi u sibirskoj zemlji. Brinula me jedino injenica to je sada znao moje ime i gdje me svakog trena moe nai. Prije rata sam sudjelovao (premda nevoljko), u onoj tajnoj operaciji zajedno sa pijunom Yamamotom. Preli smo rijeku Khalkhu, uli na mongolski teritorij i posvetili se pijunskim aktivnostima. Ako sluajno komu od ruskih asnika otkrije te injenice, znao sam da u se nai u vrlo opasnom poloaju. On je, meutim, o tome utio. Kao to sam poslije spoznao, imao je sa mnom mnogo vee planove. Tjedan dana poslije ponovno sam ga uoio ispred kolodvora. Na sebi je imao isto zatvoreniko radno odijelo, noge u lancima, i maljem je lomio kamenje. Pogledao sam u njega i on mi je uzvratio pogled. Spustio je malj na zemlju, okrenuo se prema meni i uspravio se kao neko kad je nosio vojnu odoru. Licem mu je, nedvojbeno, zatitrao blag osmijeh, jedva zamjetan, ali u kojem se nazirala jeziva okrutnost od koje su me proli trnci. Bio je to onaj isti pogled kojim je promatrao Yamamota dok su mu naivo derali kou. Proao sam pokraj njega ne kazavi nita. Sa mnom u logoru bio je samo jedan asnik s kojim sam se zbliio i s kojim sam mogao razgovarati o povjerljivim stvarima. I on je poput mene diplomirao zemljopis na Sveuilitu u Lenjingradu i bio otprilike istih godina kao i ja. I on se zanimao za izradu vojnih karata i zemljovida pa kad bismo ugrabili malo vremena, rado bismo razmijenili pokoju rije o toj temi. Njega su osobito zanimali strateki zemljovidi i karte Mandurije koje je izradila kzvantunka armija. Naravno, takve razgovore nismo mogli voditi dok su njegovi nadreeni bili u blizini. Kadikad bi mi zauzvrat dao malo hrane. ak mi je pokazao fotografije svoje 350

ene i djece koje je ostavio u Kijevu. On je bio jedini Rus u koga sam imao iole povjerenja za sve vrijeme zatoenitva u Sibiru. Jednom zgodom, krajnje neusiljeno, pitao sam ga za grupu zatvorenika koji su radili na kolodvoru. Kazao sam mu da sam meu njima uoio jednog ovjeka koji je izgledao drugaije od obinih zatvorenika, i da mi se po njegovu dranju uinilo da je netko tko je prije bio na nekom vanom poloaju, a potom mu ga detaljno opisao. asnik, koji se zvao Nikolaj, pogledao me zabrinutim pogledom i kazao: "To je Boris Gulikoa. Savjetujem vam da ga se klonite." Pitao sam ga zbog ega. Nikolaj je kratko oklijevao, vjerojatno je razmiljao to da mi odgovori, ali znao je da mu mogu biti od pomoi, i na kraju mi je obazrivo objasnio zbog ega je Boris Gulikoa zavrio kao zatvorenik u rudniku. "Nikome ne odajte ovo to u vam sada rei", upozorio me. "Taj tip je jako opasan, ne alim se. Ne bih elio imati nikakve veze s njime." Evo to mi je sve Nikolaj ispriao. Pravo ime "Borisa Gulikoe" bilo je Boris Gromov. Kao to sam i pretpostavljao, bio je major u tajnoj slubi Ministarstva unutranjih poslova, tj. u NKVD-u. Godine 1938. kad je Horloogiin oibalsan izabran za predsjednika vlade, Boris je poslan kao vojni savjetnik u Ulan Bator, gdje je organizirao mongolsku tajnu slubu po uzoru na sovjetsku koju je stvorio Beria, a isticao se u proganjanju kontrarevolucionarnih snaga. Lovili su ih i slali u koncentracijske logore, gdje su ih muili, esto pribjegavajui likvidaciji onih koji su imali i najmanju primjedbu ili na koje bi pala i najmanja sumnja. Nakon to je borba za Nomonhan bila okonana, a dalekoistona kriza izbjegnuta, Boris je bio pozvan da se vrati u Moskvu nakon ega je dodijeljen sovjetskim postrojbama koje su okupirale istonu Poljsku. Ondje je dobio nadimak Boris Gulikoa, jer je jednom mongolskom vojniku kojeg je poveo sa sobom nekoliko puta naredio da odere kou ivim ljudima. Dakako, Poljaci su bili uasnuti njegovim zvjerstvima. Svi oni koji su morali svojim oima promatrati deranje koe ivim ljudima smjesta bi priznali navodnu krivnju. Kad je njemaka vojska iznenada prela granicu i kad su izbili ratni sukobi, Boris se iz Poljske vratio u Moskvu. Brojni pojedinci su bili uhieni pod sumnjom da su suraivali s Hitlerom i bili hladnokrvno likvidirani ili poslani u koncentracijske logore. I ondje se Boris, poznat kao Berijina desna ruka, isticao okrutnou. Da bi prikrili odgovornost to nisu predvidjeli nacistiku invaziju Sovjetskog Saveza i ojaali svoje pozicije, Staljin i Beria morali su izmisliti tezu unutranje urote. Mnotvo ljudi bezrazlono je likvidirano u jezivim mukama. ule su se glasine da su u to doba Boris i njegov Mongolac oderali barem pet ljudi. Kao i da je Boris te koe drao izloene u svom uredu, i njima se veoma ponosio. Boris je nedvojbeno bio okrutan, ali i veoma oprezan i dalekovidan pa je uspio preivjeti sve urote i istke. Beria ga je volio kao vlastitog sina; vjerojatno se zato osjeao posve zatieno pa je u pojedinim trenucima pretjerivao. Jedna greka koju je poinio bila je kobna. Dao je uhititi zapovjednika oklopnog bataljuna pod sumnjom da je suraivao s jednim od zapovjednika SS-a tijekom borbi u Ukrajini. Nakon zvjerskih muenja tijekom ispitivanja hladnokrvno ga je ubio, zabadajui u njega uareno eljezo. Ali, ispostavilo se da je taj zapovjednik bio neak vanog partijskog funkcionara. Povrh svega, nakon pomno provedenog istraivanja koje je zahtijevao Generaltab Crvene armije, nepobitno je utvreno da je ovjek u svemu bio nevin. Visoki partijski funkcionar je pomahnitao, a ni oni u Generaltabu Crvene armije nisu htjeli prijei preko toga. ak ni svemoni Beria nije mogao pomoi Borisu, koji je degradiran, procesuiran i osuen na smrt zajedno sa svojim mongolskim pomonikom. Zahvaljujui zalaganju onih iz NKVD-a presuda je od smrtne kazne preinaena u kaznu prisilnog rada u jednom od koncentracijskih logora u Sibiru (premda je Mongol bio objeen). Beria je Borisu poslao tajnu poruku, obeavi mu da e uiniti sve kako bi ga izvukao s robije, ali da s obzirom na okolnosti mora izdrati barem godinu dana na radu u logoru. Tako je i bilo, barem prema onome to mi je ispriao Nikolaj. "Shvaate li to vam govorim?" kazao mi je Nikolaj gotovo apui. "Ovdje su svi uvjereni da e se Boris ubrzo vratiti u Moskvu. Istina, ovim logorom trenutno upravljaju ljudi iz Crvene armije i Centralnog komiteta, zato ak i Beria mora djelovati krajnje obazrivo. Ali nitko od nas nije siguran. Vjetar zaas moe zapuhati u drugom smjeru. Svijet je pun budala, 351

ali nitko nije tolika budala da bi sam sebi potpisao smrtnu presudu. Ovdje ga svi smatraju za uglednog gosta. Naravno, ne moemo mu dati sluge i ponuditi hotelski ivot. Zbog javnosti smo ga morali staviti u lance i poslati da lomi kamenje, ali on ima svoju zasebnu sobu i uiva u alkoholu i cigaretama. Upozoravam vas, tip je jako opasan. Dok je taj iv, nitko od nas nije siguran. Netko bi se trebao usred noi uvui k njemu i prerezati mu grlo." Nekoliko dana poslije dok sam prolazio pokraj kolodvora, ponovno me zaustavio onaj krupni vodnik. Izvadio sam propusnicu, ali on je odmahnuo glavom i kazao mi da odem u ured efa kolodvora. Zbunjen, uinio sam kao to mi je kazao i u uredu zatekao Borisa Gromova. Sjedio je za stolom efa kolodvora i pio aj. Nije vie imao lance na nogama. Stajao sam zabezeknut na ulazu, ali on mi je dao znak rukom da uem. "Ba mi je drago to vas ponovno vidim, porunie Mamiya, prolo je ve tko zna koliko godina" kazao je veselo, osmjehujui se. Ponudio me cigaretom, ali odbio sam odmahnuvi glavom. "Devet punih godina, ako me pamenje ne vara", kazao je i zapalio cigaretu. "Ili osam? U svakom sluaju, vano je da ste ivi i zdravi. Velika je stvar sresti starog prijatelja! Osobito nakon dugog i okrutnog rata. Ne mislite li i vi tako? Ali, kako ste se samo uspjeh izvui iz onog bunara?" Nisam rekao ni rije. "Ba dobro to ste se uspjeli izvui. Potom ste negdje izgubili ruku. I jo ste nauili teno govoriti ruski! Zbilja zadivljujue. Lako se moete snai i s jednom rukom. Najvanije je da ste ivi." "Ne svojom voljom", odgovorio sam. Boris je prasnuo u smijeh. "Vi ste uistinu zanimljiv tip, porunie Mamiya. Kaete da niste ostali ivi svojom voljom, a evo vas gdje stojite iv i zdrav preda mnom. Da, da, vi ste jako zanimljiv tip. Ali mene ne moete tako lako zavarati. Obian ovjek ne bi se mogao izvui iz onog bunara sam i prijei pustinju i rijeku i vratiti se u Manduriju. Ne brinite se, neu to nikome odati. Ali, red je da vam kaem neto i o sebi. Kao to moete vidjeti, pao sam u nemilost i sada sam obian zatvorenik, ali nemam namjeru zauvijek ostati u ovoj vukojebini. I dalje sam utjecajna osoba u Centralnom komitetu i koristim tu mo da si ovdje olakam ivot. Iskreno i otvoreno vam govorim da elim imati dobre odnose s vama, japanskim ratnim zarobljenicima. Produktivnost ovog rudnika u najveoj mjeri ovisi o vama. Osim toga, elim uspostaviti dobre odnose i s vama osobno, porunie Mamiya. Vi ste sudjelovali u odreenim operacijama u tajnoj slubi u kiuantunkoj armiji i vrlo ste hrabar ovjek. Teno govorite ruski. Ako moda elite postati moj pomonik i uspostaviti vezu izmeu mene i japanskih zarobljenika, uinit u sve to je u mojoj moi, kako za vas osobno tako i za vae drugove. Razmislite malo, ovo nije loa ponuda." "Nikad nisam bio pijun", odgovorio sam bez imalo oklijevanja, "i nemam namjeru to sada postati." "Ne traim od vas da postanete pijun" uzvratio je Boris umirujui me. "Nemojte me pogreno shvatiti. Ponudio sam vam pomo i kazao da u za vas uiniti sve to je u mojoj moi. Jedino to elim od vas jest da budete posrednik izmeu mene i svojih ljudi. Uz vau pomo mogu zbaciti onog usranog gruzijskog gada iz Politbiroa. Ne alim se. Siguran sam da ga i vi Japanci jednako mrzite. Jednom kad se njega oslobodim, vi ete dobiti djelominu samoupravu, moi ete se samostalno organizirati. Tako barem neete biti izloeni nemilosrdnosti i brutalnosti straara. To svi vi koji ste zarobljeni stalno prieljkujete, imam li pravo?" Boris je imao pravo. Ve nekoliko puta smo se obraali vlastima u logoru, ali oni su redovito odbijali nae zahtjeve. "A to traite zauzvrat?" "Nita osobito", odgovorio je, osmjehujui se, ispruivi obje ruke u zrak. "Jedino elimo imati dobre i prijateljske odnose s vama, japanskim ratnim zarobljenicima. elim se osloboditi nekolicine partijskih drugova s kojima nemam nita zajedniko. ak nam se i gledita razilaze. Zbog toga mi je potrebna vaa suradnja. Imamo mnogo zajednikih 352

interesa, i ini mi se da jedni drugima trebamo pomagati. 'Uzmi ili ostavi', kao to kau Amerikanci. Budete li suraivah sa mnom, neete se pokajati. Nemam skrivene namjere. Naravno, svjestan sam da vas za mene ne veu lijepe uspomene. tovie, veu nas jako runa sjeanja. Ali, vjerujte mi na rije, ja sam astan ovjek. Svoja obeanja uvijek ispunim. U to ime zaboravimo prolost. Nema urbe, dobro razmislite o svemu. Mislim da je vrijedno pokuati, ionako nita ne moete izgubiti. Ali, ovo to sam vam kazao povjeravam samo onim osobama u koje imam puno povjerenje. Meu vama ima i nekoliko dounika koji surauju s Politbiroom. Potrudite se da ove informacije ne dou do njihovih uiju. Ako oni to doznaju, stvari bi mogle jako loe zavriti. Moja mo ovdje unutra jo uvijek je jako ograniena." Vratio sam se u svoj dio logora i pozvao jednog od zarobljenika u kojeg sam imao povjerenje i ispriao mu za Borisovu ponudu. Bio je hrabar i inteligentan ovjek. Zapovijedao je postrojbom koja se zabarikadirala u tvravi u planini Khinganu i odbio podii bijelu zastavu ak i nakon to je Japan potpisao bezuvjetnu predaju. Bio je neslubeni voa japanskih ratnih zarobljenika i ak su mu se i Rusi obraali s velikim uvaavanjem. Izostavivi epizodu koja se dogodila na obali rijeke Khalkhe, objasnio sam mu da je Boris visoki asnik tajne slube, i objasnio mu njegovu ponudu. inilo se da se i pukovnik zainteresirao za ideju o eliminaciji upravitelja iz Politbiroa kako bi japanskim ratnim zarobljenicima osigurao djelominu samoupravu. Istaknuo sam mu injenicu da je Boris opasan i beskrupulozan ovjek sklon prijevarama i urotama, i da mu se ne moe bezrezervno vjerovati. "Vjerojatno imate pravo," odgovorio je pukovnik, "ali i on ima pravo, nemamo to izgubiti." Nisam znao to bih mu odgovorio. Jedino sam znao da kakav god bude rezultat naeg dogovora, situacija nee biti gora ako ne bude bolja. Ali, bio sam u krivu. Strahote nemaju kraja. Nekoliko dana poslije uspio sam dogovoriti susret izmeu pukovnika i Borisa daleko od oiju znatieljnika. I ja sam prisustvovao tom sastanku, u svojstvu tumaa. Nakon polusatnog razgovora njih su dvojica zakljuila tajni dogovor i stisnuli su ruke jedan drugom. Daljnji detalji njihovog dogovora nisu mi poznati jer su obojica izbjegavali svaki izravan kontakt kako ne bi izazivali sumnju, i nastavili su izmjenjivati ifrirane poruke koristei neko tajno sredstvo komunikacije. Time je zavrila moja uloga posrednika, zbog ega mi je bilo jako drago jer nisam vie elio nikakvu daljnju vezu s Borisom. Ali, poslije sam shvatio da takvo neto jednostavno nije bilo mogue. Kao to je Boris obeao, mjesec dana potom, gruzijski funkcionar iz Politbiroa bio je opozvan i dva dana nakon toga na njegovo je mjesto doao netko drugi iz Moskve. Prola su jo dva dana i tijekom noi tri japanska zatvorenika bila su zadavljena. Vjerojatno su bili dounici koje mi je Boris spomenuo. Pronali su ih ujutro kako vise sa stropnih greda. Da ironija bude vea, otkrili su ih isti oni koji su ih zadavili. Slubena istraga nikad nije bila provedena. Ve tada Boris je drao u aci itav koncentracijski logor.

33
Nestanak bejzbolske palice Povratak Svrake kradljivice Navukao sam demper i preko njega jaknu, vunenu kapu navukao gotovo do oiju, uspeo se preko zida ograde stranjeg dvorita i tiho skoio u prolaz. Jo nije bilo svanulo, svi su spavali. Hodao sam neujno do Rezidencije. 353

U kui je sve izgledalo onako kako sam i ostavio prije est dana. U sudoperu u kuhinji zatekao sam tanjure koje sam posljednji put koristio. Na telefonskoj sekretarici nije bilo poruka. Zaslon kompjutorskog monitora u Cinnamonovoj sobi bio je hladan. Klima-ureaj je odravao uobiajenu temperaturu u itavoj kui. Skinuo sam jaknu i rukavice, potom skuhao aj. Za doruak sam pojeo nekoliko kriki tosta i malo sira. Potom sam oprao tanjure i vratio ih u ormari. Bilo je ve devet sati, ali Cinnamon se nije pojavio.

Otiao sam u vrt, otvorio poklopac bunara i zagledao se. Unutra je vladao mrkli mrak. Sada sam ve dobro poznavao taj bunar, predstavljao je dio mene, mojeg tijela: njegova tama, njegov osobiti vonj, njegova tiina postali su dio mene. Na izvjestan nain, bolje sam poznavao taj bunar nego Kumiko. Naravno, sjeanje na nju bilo je jo veoma ivo. Zatvorivi oi mogao sam doarati njezin glas, lice, tijelo, nain na koji je hodala i pomicala se. ivjeli smo zajedno est godina u istoj kui. Ali, postojali su i neki detalji kojih se nisam mogao tako lako sjetiti. Zapravo, nisam mogao biti siguran da je ono ega sam se sjeao bilo uistinu tako. Kao to nisam bio siguran u oblik repa maka Saware kad se vratio. Sjeo sam na rub bunara i zabivi ruke u depove jakne promatrao okolinu. inilo se da bi svakog trena mogla poeti kia ili snijeg. Nije puhalo, ali zrak je bio leden. Jato malih ptica letjelo je nebom kao da zajedniki crtaju neki kompliciran hijeroglif, potom su odjednom nestale. Ubrzo sam zauo zujanje aviona, ali nisam ga mogao vidjeti jer su ga zaklanjali gusti, kini oblaci. Po tako tmurnom i oblanom danu mogao sam se mirno spustiti u bunar, ne bojei se da bi mi suneve zrake mogle otetiti vid pri izlasku. No, ostao sam sjediti jo neko vrijeme. Nisam se urio, tek je bilo poelo svitati. Sjedei na rubu bunara prepustio sam se raznolikim sjeanjima i uspomenama. Pitao sam se kamo su odnijeli kip ptice koji je neko tu stajao. Ukraava li neki drugi vrt i dalje eznui vinuti se u nebo? Ili su i nju sravnili sa zemljom kad su prolog ljeta sruili kuu Miyawakijevih? Nedostajao mi je taj kip. inilo mi se da je vrt bez tog kipa izgubio onaj tegoban, tmuran sklad koji je neko njime vladao. Ve je bilo prolo jedanaest sati kad sam se eljeznim stubama spustio u bunar. Dotaknuvi dno, nekoliko puta sam udahnuo punim pluima njuei zrak oko sebe. Blago je vonjao na plijesan i zemlju. Ispruivi ruku potraio sam bejzbolsku palicu koju sam kao i uvijek ostavio oslonjenu o zid. Ali, nisam je naao. Nestala je. Netragom je nestala.

Sjeo sam na dno bunara i naslonio se na zid, uzdahnuvi nekoliko puta. Tko je mogao uzeti tu palicu? Jedino je Cinnamon znao za njezino postojanje i jedino se on mogao spustiti na dno bunara i odnijeti je. Ako je tako, zato ju je uzeo? Jednostavno nisam mogao smisliti nikakav razlog. tovie, bila je to jedna od mnogih stvari koje nisam razumio. Nije mi preostalo nita drugo nego dan nastaviti bez bejzbolske palice. Ona je ionako predstavljala tek svojevrstan zatitni talisman. To to je nisam drao u rukama, nije mi previe smetalo. Ionako sam u onu hotelsku sobu uao bez nje. Nakon to sam o tome malo razmislio, povukao sam ue i zatvorio poklopac bunara. Poloio sam ruke na koljena i smireno zatvorio oi u potpunom mraku. Ali kao i prethodni put, nisam se mogao usredotoiti na razmiljanje. Kojekave misli i uspomene vrzmale su se mojom glavom. Ne bih li ih otjerao, nastojao sam misliti na bazen - onaj lokalni, dvadesetpetmetarski na koji sam stalno odlazio plivati. Zamiljao sam kako kraulom oputeno plivam naprijed-natrag ne vodei rauna o brzini. Lako sam zamahivao laktovima ne stvarajui velik um ili pjenu, uzimao vodu u usta i izbacivao je, kao da diem poput ribe. Nakon nekog vremena imao sam osjeaj da moje tijelo klizi po vodi kao da me nosi vjetar. Jedini zvuk koji je dopirao do mojih uiju bio je zvuk mojeg pravilnog disanja. Plovio sam na vjetru poput ptice na nebu, i gledao u tlo pod sobom. Vidio sam daleke gradove, ljudi su izgledali siuni a rijeke su tekle. Proimao me dubok 354

osjeaj smirenosti i spokoja. Plivanje je jedna od najljepih stvari u mome ivotu. Nikad nije rijeilo nijedan od mojih problema, ali mi nikad nije ni nakodilo. I nikad ga nita nije moglo pokvariti. Upravo u tom trenutku zauo sam neto. Shvatio sam da iz mraka dopire tih i jednolian um nalik na zujanje brojnih kukaca. Ali, zvuk je bio odve umjetan i mehaniki da bi potjecao od kukaca. Stalno je varirao, kao kad netko na radiju trai frekvenciju. Oslukivao sam zadravi dah, pokuavajui shvatiti odakle dopire taj zvuk. Uinilo mi da dolazi s nekog mjesta iz mraka, ali u isto vrijeme i iz moje glave. U potpunom mraku bilo mi je jako teko odrediti tu granicu. Usredotoivi svu pozornost na taj zvuk, utonuo sam u san. Prije no to sam doista zaspao, nisam bio svjestan da padam u san. Iznenada sam vrsto spavao, kao da sam prolazio nekim mranim hodnikom kad me netko iznenada uvukao u nepoznatu prostoriju. Koliko su me ta gusta obamrlost i omamljenost zaista drale nemam pojma, ali, pretpostavljam, ne zadugo. Moda svega nekoliko trenutaka. Kad sam ponovno osjetio da sam pri svijesti, bilo mi je jasno da se nalazim u drugoj vrsti mraka. Zrak je drugaije vonjao, njegova temperatura bila drugaija, ba kao i gustoa i dubina samog mraka. Taj mrak je proimala blijeda, mutna svjetlost. I onaj dobro mi poznat miris cvijea golicao je moje nosnice. Nalazio sam se u onoj udnoj, tajanstvenoj hotelskoj sobi. Podignuo sam pogled i osvrnuo se uokolo, zadravi dah. Proao sam kroz zid. Sjedio sam na tepihu, leima oslonjen o zid obloen tapetama. Ruke sam i dalje drao na koljenima. Premda sam jedva tren prije bio pospan i sanjiv, odjednom sam se savim razbudio i osvijestio. Kontrast je bio jako velik, pa je potrajalo nekoliko asaka dok sam se pribrao. uo sam kako mi srce ubrzano kuca. Nema sumnje, napokon sam opet proao kroz zid i uao u sobu.

U mukloj i slojevitoj tami, soba je izgledala jednako kao to sam je se sjeao. Kako su se moje oi postupno privikavale na tamu, mogao sam uoiti manje promjene. Prije svega, telefon je stajao na drugom mjestu. Netko ga je s nonog ormaria premjestio na jastuk, i sada je bio duboko utonuo u nj. Koliina preostalog viskija u boci se smanjila, jedva prst u dnu. Kockice leda u srebrnastoj posudi sasvim su se otopile u hladnu, zamuenu vodu. ae su sada bile suhe i prekrivala ih je bjeliasta praina. Priao sam krevetu, podignuo telefon i slualicu prislonio uz uho. Nije bilo signala, linija je bila mrtva. Soba je izgledala kao da je ve dugo vremena bila naputena, zaboravljena. Nije se osjeala ljudska prisutnost. Jedino je cvijee u vazi sauvalo svoj zanosni miris. Na krevetu su se vidjeli tragovi tijela koje je tu lealo: plahte, pokriva i jastuk bili su blago zguvani. Podignuo sam pokriva kako bih provjerio je li se zadrala toplina tijela, ali sve je bilo hladno. Nisam osjetio ni onaj blagi miris parfema. Imao sam dojam da je prolo puno vremena otkako je netko ustao iz tog kreveta. Sjeo sam na rub kreveta, jo se jednom osvrnuo uokolo i stao oslukivati. Ali, nita se nije ulo. Mjesto je podsjealo na kakvu staru grobnicu iz koje su pljakai odnijeli truplo.

Iznenada je zazvonio telefon. Ukoio sam se od straha. Prodorna zvonjava telefona probudila je zrnca peludi koja su proimala zrak, a latice cvijea su se znatieljno zagledale u tamu. Kako je mogue da je telefon zvonio? Prije svega nekoliko trenutaka veza je bila mrtva poput kamena duboko zakopanog u zemlju. Pokuao sam smiriti ubrzano disanje i udaranje srca ne bih li se uvjerio da se i dalje nalazim u toj sobi. Ispruio sam ruku, dohvatio slualicu, oklijevajui naas prije no to sam je polako podignuo. Do tada je telefon zazvonio tri ili etiri puta. "Halo?" pitao sam. Onog trena kad sam dotaknuo slualicu, veza se prekinula. Osjeao sam nerjeivu teinu smrti, kao da sam drao vreu mokrog pijeska. 355

"Halo?" jo jednom sam pitao. Ali zauo sam odjek vlastitog glasa koji kao da se odbio o debeo zid. Spustio sam slualicu, a potom je jo jednom podignuo i prislonio uz uho. Tiina. Sjeo sam na rub kreveta pokuavajui smiriti svoj dah, ekajui da telefon ponovno zazvoni. Ali, vladala je potpuna tiina. Promatrao sam kako estice praine putuju zrakom i tonu u tamu. Pokuao sam se sjetiti trenutka kad je telefon zazvonio. Ali, nisam vie bio siguran je li uope zvonio. Dopustim li da me sumnja obuzme, znao sam da tome nee biti kraja. Morao sam negdje povui crtu. U suprotnom, moja prisutnost na tom mjestu e postati upitna. Telefon je doista zvonio, u to nije bilo sumnje. Tren kasnije je zamuknuo. Proistio sam grlo, ali i taj se zvuk istog trena izgubio. Ustao sam i proetao prostorijom. Paljivo sam pogledao u pod, zagledao se u strop, sjeo za stol, naslonio se o zid, pokuao okrenuti kvaku na vratima i upaliti podnu svjetiljku. Naravno, vrata se nisu otvorila, svjetiljka se nije upalila. Prozor je bio vrsto zatvoren i to s vanjske strane. Naulio sam ui ne bih li uo bilo kakav zvuk, no tiina je bila sveobuhvatna i potpuna. Ali, ipak sam osjeao prisutnost nekoga ili neega to me nastojalo zavarati. inilo mi se da netko zadrava dah stojei vrsto priljubljen uza zid i na sve naine se trudi da to ne otkrijem. Zato sam se pretvarao kao da ga ne primjeujem. Bili smo jako dobri u uzajamnom pretvaranju. Ponovno sam proistio grlo i prstima dodirnuo usne. Odluio sam pretraiti sobu jo jednom. Ponovno sam pokuao upaliti podnu svjetiljku, ali nita. Otvorio sam bocu viskija i ispio ono to je jo bilo ostalo. Okus je bio nepromijenjen. Zatvorio sam bocu i vratio je na isto mjesto na stolu. Jo sam jedanput podignuo telefonsku slualicu i prinio je uhu, ali nita, vladao je muk. Nekoliko puta sam lagano udario nogom tepih, koji je upio slab um mojih udaraca. Priljubio sam uho uza zid i usredotoeno oslukivao ne bih li uhvatio bilo kakav um koji je mogao dolaziti kroza nj. Nisam uo ba nita. Priao sam vratima i pokuao ih otvoriti, premda sam znao da je moj pokuaj uzaludan. Kvaku sam lako okrenuo udesno. Nekoliko sekunda nisam mogao shvatiti to se dogada, jer kad sam je maloprije pokuao okrenuti, nije se ni pomaknula, kao da je bila zabetonirana. Povukao sam ruku, ponovno je ispruio, uhvatio kvaku, bez ikakvog problema je okrenuo i vratio u poetni poloaj. Imao sam udan osjeaj da mi je jezik u ustima nabreknuo. Vrata nisu bila zakljuana. Tek to sam odkrinuo vrata, sobu je osvijetlila bljetava svjetlost. Da sam imao bejzbolsku palicu pri sebi, osjeao bih se mnogo sigurnije. K vragu i palica! irom sam otvorio vrata. Pogledavi ulijevo pa udesno uvjerio sam se da nema nikoga i iziao u hodnik. Onaj dugi hodnik prekriven jednako dugim tepihom. Malo dalje vidjela se vaza puna cvijea, ona ista vaza iza koje sam se sakrio kad je konobar pokucao na vrata. U mojem sjeanju hodnik je bio jako dug, s vie zavoja i pokrajnjih odvojaka. Sluajno sam bio nabasao na konobara koji je zvidukao, pratio ga i stigao sve do spomenute sobe. Na vratima sobe bila je ploica s brojem 208. Oprezno sam preao nekoliko koraka prema vazi s cvijeem. Nadao sam se da u moda uspjeti pronai put sve do hotelskog predvorja, gdje sam na televizijskom ekranu ugledao lice Noborua Wataye. Mnotvo ljudi se vrzmalo tim predvorjem. Moda u uspjeti pronai neki izlaz. Ali lutajui tim hotelom imao sam osjeaj da sam se zaputio u pustinju bez kompasa. Ne uspijem li pronai predvorje, kao i vratiti se u sobu br. 208, ostat u zarobljen u labirintu tog hotela, i moda se nikad vie neu vratiti u stvarni svijet. Nisam imao vremena za oklijevanje, to je moda bila moja posljednja prilika. Svakog dana vie od est mjeseci ekao sam na dnu tog bunara, i konano su se vrata preda mnom otvorila. Osim toga, znao sam da u ubrzo ostati bez bunara. Ako sada ne uspijem, sve uludo potroeno vrijeme i svi napori bit e uzaludni. Nekoliko sam puta skrenuo pratei zavoje, u starim tenisicama beumno sam gazio tepihom. Nije se uo ni najslabiji um, ak ni zvuk upaljenog televizora, ljudskih glasova ili slab um dizala ili ventilacijskog sustava. Hotel je obavijala potpuna tiina, poput kakve davno zaboravljene ruevine. Nekoliko puta sam skrenuo, proao pokraj mnogih vrata. Od glavnog hodnika odvajali su se manji hodnici, a ja sam svaki put skrenuo udesno kako bih, ako se odluim vratiti, skreui ulijevo mogao pronai sobu iz koje sam krenuo. Sasvim sam 356

izgubio osjeaj za orijentaciju, vie nisam imao dojam da se pribliavam bilo emu, a kamoli rjeenju. Ploice s brojevima na vratima bile su postavljene bez ikakvog reda, pa mi ni u emu nisu bile od koristi. Tu i tamo uinilo bi mi se da sam ve proao pokraj nekog od tih brojeva. Imao sam dojam da kruim i stalno se vraam na mjesto odakle sam krenuo, poput nekoga tko luta kruei velikom umom.

Dok sam stajao i pitao se kako da postupim, iz daljine sam zauo poznat zvuk. Bio je to onaj konobar koji je volio zvidati. Nitko drugi nije znao zvidati tako dobro kao on. Kao i poli put, zvidukao je uvertiru Rossinijeve Svrake kradljivice i to s nevjerojatnom lakoom. Produio sam hodnikom u smjeru tog zvuka, koji je bio sve jai i jasniji. Oito je iao prema meni. Sakrio sam se iza jednog stupa. Konobar je i ovaj put nosio srebrnast posluavnik na kojem su stajali boca viskija Cutty Sark, zdjela s ledom i dvije ae. Hodao je dostojanstveno i odluno, premda se po izrazu na licu vidjelo da se zanio zvidukanjem. Gledao je ispred sebe i urno korao pa me nije primijetio. Sve je isto kao i prije, pomislio sam. Imao sam osjeaj da sam se vratio u prolost. im je proao pokraj mene i odmaknuo nekoliko koraka, poeo sam ga slijediti. Srebrnasti posluavnik se veselo njihao u njegovoj ruci u ritmu melodije koju je zvidao, tu i tamo odraavajui stropno osvjetljenje. Neprestano je zvidukao melodiju Svrake kradljivice poput kakve arobne formule. Pitao sam se koja je tema te opere. Jedino to sam znao o toj operi bila je jednolina melodija uvertire i njen zagonetni naslov. Kad sam bio mali, u kui smo imali plou s tom operom. Orkestrom je dirigirao Toscanini. U usporedbi s poletnim i suvremenim dirigiranjem Claudija Abbada, Toscaninijeva dirigentska palica stvarala je uzbudljivu dramatinost, poput spore predaje snanog neprijatelja koji se bori do posljednje kapi krvi. Ali, bavi li se ta opera uistinu svrakom koja krade stvari? Kad sve proe, morat u otii do knjinice i provjeriti to u muzikoj enciklopediji. Mogao bih kupiti i plou sa snimkom itave opere, ako postoji. Ali, tada mi moda nee biti stalo da znam odgovore na ta pitanja. Konobar je nastavio zvidukati i hodati odlunim i jednolinim koracima poput robota, a ja sam ga uporno slijedio. Nosio je neotvorenu bocu viskija Cutty Sark, posudu s ledom i dvije ae u sobu br. 208. Nepogreivo se zaustavio tono ispred tih vrata. Premjestio je posluavnik u lijevu ruku, ispravio se i suzdrano pokucao. Tri puta, kratka stanka, potom jo tri puta. Nisam mogao uti je li tko iznutra odgovorio. Sakrio sam se iza vaze s cvijeem i promatrao konobara. Vrijeme je prolazilo, ali konobar je i dalje stajao pred vratima, kao da provjerava granice svoje izdrljivosti. Nije vie nijednom pokucao nego je strpljivo ekao da se vrata otvore. Na kraju, vrata su se iznutra otvorila, kao da su usliila neiju molitvu.

34
Kako potaknuti druge da se slue matom (nastavak prie o Borisu Gulikoi)

Boris je odrao obeanje. Nama, japanskim ratnim zarobljenicima, bila je odobrena djelomina samouprava pa smo mogli formirati odbor koji nas je zastupao. Za predsjednika odbora izabran je pukovnik. Ruskim straarima i openito vojnicima otada je bilo nareeno 357

da smanje nasilno ponaanje, a odbor je postao odgovoran za odravanje reda u naem dijelu logora. Bilo je dogovoreno da e nas pustiti na miru sve dok ne stvaramo probleme i postiemo traene proizvodne norme. Navodno, to je bio stav novopridolog lana Politbiroa (a zapravo Borisa). Mi smo se ponadali da e te promjene biti za nas jako povoljne. Ali stvari nisu bile tako jednostavne. Zadovoljni zbog navodnih promjena, bili smo odve glupi da bismo primijetili klopku koju nam je Boris postavio. Novopridoli lan Politbiroa nedvojbeno je bio podloan Borisovim odlukama, jer Borisu je otvorenu podrku pruala tajna policija i on je nastavio provoditi promjene u logoru i rudniku onako kako je njemu odgovaralo. Ubrzo su urote i nasilje postali redovita pojava. Boris je izabrao najsnanije i najokrutnije ljude (kakvih je u logoru bilo napretek), obuio ih i od njih stvorio svoju tjelesnu strau. Naoruani pukama, noevima i toljagama, ti su se paljivo izabrani pojedinci suprotstavljali svima koji su odbijali izvriti Borisove zapovijedi. Prijetili su im, zlostavljali, a katkad bi ih ak pretukli nasmrt ako bi im Boris rekao da tako uine. Njih, meutim, nitko nije smio taknuti. I vojnici koji su dolazili iz redovitih postrojbi da bi uvali rudnik pravili su se da ne vide samovoljno ponaanje Borisovih poslunika. Sad ni vojnici vie nisu smjeli nita Borisu, drali su se po strani i straarili oko kolodvora i baraka u kojima su spavali, i pretvarali su se da ne vide to se zbiva u samom logoru. Meu Borisovim pomno odabranim tjelesnim uvarima nalazio se i jedan mongolski zatvorenik kojeg su svi zvali "Tatar" i za kojeg se govorilo da je bio prvak u hrvanju. Tatar je uvijek stajao Borisu za leima, poput sjene. Na desnom obrazu imao je velik oiljak od opekline. U logoru su se ule glasine da je oiljak dobio prilikom brojnih muenja koja je ipak preivio. Boris vie nije nosio robijaku odjeu, preselio se u udobnu drvenu kuu koju je istila i pospremala jedna zatvorenica. Prema Nikolajevim rijeima (koji je bio sve utljiviji i nerado sa mnom razgovarao o bilo emu), nekoliko Rusa koje je poznavao preko noi su nestali a da o tome nitko nita nije znao. Slubeno su bili proglaeni nestalima, ili su se vodili kao rtve nesree, ali nije bilo ni najmanje sumnje da su ih likvidirali Borisovi ljudi. Onaj tko ne bi ispunio njegove zapovijedi ili im se suprotstavio, bio je u smrtnoj opasnosti. Onu nekolicinu ljudi koji su se pokuali izravno poaliti Centralnom komitetu zbog njegovog nasilnikog ponaanja u logoru ubrzo je progutao mrak. "uo sam da su ubili ak i djeaka od svega sedam godina, pretukli su ga nasmrt pred oima roditelja", apui mi je kazao Nikolaj, blijed u licu. Isprva, Boris se nije ponaao tako okrutno u onom dijelu logora koji je pripadao japanskim zatvorenicima. Na sve mogue naine elio je osigurati punu kontrolu nad ruskim straarima te proiriti i uvrstiti svoj utjecaj. Dok je bio usredotoen na postizanje tog cilja, japanske je zarobljenike pustio da upravljaju svojim dijelom logora. Zbog toga smo nekoliko prvih mjeseci poslije promjena u logoru ivjeli prilino mirno. To su uistinu bili dani bez bojazni od opasnosti. Na je odbor uspio donekle smanjiti nae radne obveze i vie se nismo toliko bojali okrutnosti straara. Prvi put od naeg dolaska ondje, u nama se opet pojavio traak nade. Ljudi su povjerovali da e se stvari ipak malo popraviti. Dakako, Boris nas nije zaboravio tijekom tih nekoliko mjeseci idile. U potaji i sustavno pomicao je svoje poteze iza kulisa. Prijetnjama i podmiivanjem podinio je jednog po jednog lana japanskog odbora, i ubrzo su svi bili pod njegovom vlau. Izbjegavao je otvoreno nasilje i postupao vrlo oprezno, pa nismo primijetili to nam zapravo sprema. Kad smo na kraju shvatili, bilo je prekasno. Zavaravajui nas naom samoupravom, zapravo nam je odvlaio panju dok je smiljao jo uinkovitiji nain kojim bi nama vladao. Njegov plan temeljio se na cininoj, paklenoj tonosti. Istina, namjerno nas je spasio divljake brutalnosti straara, ali zamijenila ju je mnogo lukavija vrsta nasilja. Nakon otprilike est mjeseci Boris je uspostavio svoj sustav moi i vladanja, a potom je promijenio taktiku i poeo vriti pritisak na nas. Njegova prva rtva bio je predsjednik odbora japanskih logoraa: pukovnik. Kako bi obranio interese japanskih ratnih zarobljenika, pukovnik se nekoliko puta izravno suprotstavio Borisu zbog ega je bio uklonjen. U to vrijeme, pukovnik i nekoliko njegovih sljedbenika bih su jedini u odboru koji jo nisu bili 358

preli na Borisovu stranu. Jedne noi pukovnika su svezali, zaepili mu usta, stavili mokar runik na lice i uguili ga. Dakako, Boris je izdao zapovijed svojim poslunicima premda sam nije nijednom okrvavio ruke kad bi ubijanje Japanaca dolo na red. Izdavao je zapovijedi lanovima odbora, a netko od nas bi to uinio. Kao uzrok pukovnikove smrti bila je navedena bolest. Svi smo dobro znali tko je nalogodavac, ali o tome nismo smjeli govoriti. Bilo nam je jasno da je meu nama nekoliko Borisovih dounika, pa smo svi utjeh i pazili na svaku izgovorenu rije. Nakon to je pukovnik ubijen, za novog vou odbora izabran je jedan od Borisovih pomonika. Nakon te promjene, uvjeti rada bili su sve gori dok na kraju nisu postali jednako loi kao prije promjene. U zamjenu za nau samoupravu pristali smo na Borisovu ponudu da poveamo proizvodnju, koja je ponovno postala neljudska. Pod kojekakvim izgovorima proizvodne norme stalno su poveavane dok nam jednog trena nije bilo tee nego ikad. Poveao se broj nesrea na radu i mnogi japanski vojnici ostavili su kosti u tuini zbog neljudskih uvjeta rada u rudniku. "Samouprava" je jedino znaila da smo mi sami sada morali nadgledati svoj rad, umjesto ruskih straara. Naravno, meu zatvorenicima je nezadovoljstvo bilo sve vee. U naoj maloj zajednici koja je donedavno podjednako dijelila patnje, odjednom su se pojavih sumnjiavost i velika mrnja. Oni koji su bih odani Borisu dobivali su lake radne zadatke i imali vea prava, a svi ostali morali su posluno rintati od jutra do mraka. Nitko nije smio podii glas i poaliti se jer je otvoreno suprotstavljanje znailo smrt. ovjek je riskirao da zavri u ledenoj samici gdje bi umro od hladnoe i gladi, ih bi bio zadavljen na spavanju, ih bi mu netko s lea pijukom smrskao lubanju dok bi radio u rudniku. Ili bi zavrio na dnu naputenog okna. Nitko nije znao to se uistinu dogaalo u rudniku. Ljudi bi iznenada nestali i nitko ih nikad vie ne bi vidio. Osjeao sam se odgovornim to sam Borisu omoguio da stupi u vezu s pukovnikom. Naravno, sve i da ih nisam povezao, Boris bi na neki drugi nain uspio probiti put do nas, i prije ih kasnije dogodilo bi se isto. Ali, ja sam i dalje osjeao veliku grinju savjesti. Vjerujui da inim stvar za ope dobro japanskih zatvorenika, poinio sam veliku greku. Jednog dana, Boris je zatraio od mene da daem u zgradu koju je koristio kao svoj ured. Dugoga nisam vidio. Kao i onaj put u uredu efa kolodvora, sjedio je za stolom i pio aj. Za njegovim leima je kao i uvijek stajao Tatar, s automatskim pitoljem velikog kalibra zadjenutim za koni pojas. Kad sam uao u sobu Boris se okrenuo i dao mu znak da izie. Ostali smo sami. "Dakle, porunie Mamiya, kao to vidite odrao sam svoje obeanje." Odgovorio sam da je doista odrao obeanje. Naalost, bila je to istina. Sve to mi je pri naim susretima obeao, doista je ispunio. Ali, bio je to dogovor s vragom. "Vai su ljudi dobili samoupravu a ja vlast", kazao je Boris osmjehujui se rairenih ruku. "Obojica smo dobili ono to smo eljeli. Proizvodnja ugljena je poveana, oni u Moskvi su zadovoljni. Veoma sam vam zahvalan to ste bili posrednik izmeu mene i vaih ljudi. Zbog toga bih, zauzvrat, elio uiniti neto za vas." Odgovorio sam mu da mi ne treba zahvaljivati, i da nita ne elim zauzvrat. "Poznajemo se ve dugo vremena, nemojte biti tako rezervirani", kazao je Boris osmjehujui se. "Ukratko, porunie, elio bih da radite zajedno sa mnom, da postanete moj pomonik. Naalost, ovdje su rijetke osobe koje znaju koristiti mozak. To to nemate jednu ruku meni nita ne znai, jer vi ste iznimno otrouman ovjek. Bit e mi jako drago ako prihvatite moju ponudu i postanete moj osobni tajnik. Uinit u sve to je u mojoj moi da vam olakam ivot ovdje. Tako ete sigurno preivjeti i vratiti se u Japan. Suraujui sa mnom neete nita izgubiti, samo e vam koristiti." U normalnim okolnostima nedvojbeno bih odbio takav prijedlog. Nisam imao ni najmanju namjeru izdati svoje drugove i osigurati si laki ivot postavi Borisov tajnik. Ako bi odbijanje njegove ponude znailo moju smrt, to bi samo pospjeilo moju elju za smru. Ali, onog trena kad mi je izloio svoj plan, pala mi je na pamet jedna ideja za koju sam se nadao da u je moi ostvariti. 359

"A to bih ja to trebao raditi?" pitao sam. Posao koji je Boris elio da obavljam za njega nije bio jednostavan, trebao sam dovesti u red mnogo toga. Najzahtjevniji zadatak bio je upravljanje Borisovom imovinom. Bio je prigrabio gotovo polovicu hrane, odjee, lijekova i drugih medicinskih potreptina upuenih logoru iz Moskve i od meunarodnog Crvenog kria. Pohranio ih je u tajna skladita i prodavao raznim kupcima. Osim toga, odvajao je itave kompozicije iskopanog ugljena i prodavao ga na crnom tritu. Stalno je postojao manjak goriva, i vjeita potranja. Podmiivao je eljezniare i efove kolodvora i gotovo svi vlakovi prometovali su prema njegovim eljama i zapovijedima. Davao je hranu i novac vojnicima koji su uvali teretne vagone kako bi zatvarali oi pred onim to je inio. Zahvaljujui takvom "poslovanju" priskrbio je golemo bogatstvo. Objasnio mi je da je taj novac iskljuivo namijenjen financiranju tajne policije. "Nae aktivnosti", kazao mi je, "zahtijevaju velike svote novca koji slubeno nigdje nije odobren i koji potjee iz nepoznatih i tajnih izvora, i ja se sada brinem za to." Naravno, lagao je. Dio tog novca slao je u Moskvu kao doprinos vladi, ali bio sam siguran da je vie od polovice postalo njegovo privatno vlasnitvo. Nisam bio upoznat s detaljima, ali mogao sam naslutiti da je tajnim kanalima uplaivao novac na raune u stranim bankama i kupovao zlato. Iz nekog meni neobjanjivog razloga inilo se da ima u mene puno povjerenje. Sada mi to djeluje doista zagonetno, ali ini se da mu nikad nije palo na pamet da bih mogao odati njegove tajne. Prema sunarodnjacima Rusima i drugim bijelcima uvijek je pokazivao veliku sumnjiavost, a imao sam dojam da je Mongolima i Japanacima uvijek bio spreman vjerovati. Ili je moda mislio da mu ne mogu nakoditi ak i da otkrijem njegove tajne. Ali, kome sam ja to mogao otkriti njegove sumnjive aktivnosti? Bio sam okruen njegovim pomonicima i pristaama koji su od njega dobivali svoj maleni dio i sudjelovali u njegovim ilegalnim poslovima. Jedini koji su trpjeli i umirali zbog nestaice hrane, odjee i lijekova koje je Boris potkradao od njih, bili su bespomoni logorai. Osim toga, sva je pristigla pota bila cenzurirana i svaki kontakt s vanjskim svijetom zabranjen. Tako sam postao Borisov vjeran i pouzdan tajnik. Uspio sam pregledati sve njegove poslovne knjige i skladita, sredio i pojednostavnio protok robe i novca. Napravio sam glavnu knjigu svih poslovanja iz koje se ve na prvi pogled lako mogla utvrditi koliina pojedine robe, u kojem se skladitu nalazi kao i njezinu trenutanu cijenu. Sastavio sam popis osoba koje su primale mito i obraunavao "nune trokove" za svakog od njih. Rintao sam za njega od jutra do mraka i zbog toga izgubio i ono malo prijatelja koje sam jo imao. Ljudi su mislili da sam vrijedan prijezira, da sam se prodao kako bih postao Borisov odani ulizica. Naalost, ako su neki od njih jo uvijek ivi, vjerojatno to isto i sada misle o meni. I Nikolaj je prestao sa mnom govoriti. Ona dva-tri japanska zatvorenika s kojima sam prije bio prisan, im bi me ugledali okrenuli bi mi lea. Za razliku od njih, bilo je i takvih koji su mi se eljeli pribliiti jer su znali da uivam Borisovo povjerenje, ali njih sam izbjegavao i nisam elio imati nita s njima. Tako sam malo-pomalo postao izdvojena, osamljena osoba. Jedino me Borisova podrka odrala u ivotu. Za njega sam bio dragocjen, i onaj tko bi me ubio ne bi se lako izvukao. Ljudi su jako dobro znali da Boris moe biti jezivo okrutan. Glasine o njemu kao "gulikoi" stigle su i do naeg logora. to sam bio osamljeniji, Boris je imao sve vee povjerenje u mene. Cijenio je moju uinkovitost, moje radne navike i nije tedio rijei hvale. "Vi ste iznimno sposoban ovjek, porunie Mamiya. Sve dok ima Japanaca kao to ste vi, Japan e se sasvim sigurno oporaviti od poslijeratnog kaosa. No, sklon sam miljenju da je Sovjetski Savez beznadan sluaj. Bilo je bolje u vrijeme cara, car barem nije morao mukati svojom upljom glavom. Lenjin je uzeo sve to je razumio od Marxove teorije i koristio je kako mu se prohtjelo; Staljin je uzeo ono malo to je razumio od Lenjinove teorije i koristio je kako mu se prohtjelo. to je ovjek intelektualno ogranieniji, to je sve moniji u ovoj zemlji. ujte to vam govorim, porunie Mamiya: postoji samo jedan nain da se preivi u ovoj zemlji. ovjek ne smije koristiti matu. Rus koji koristi svoju matu propao je, nema mu spasa. Vjerujte mi, ja nikad ni o emu ne matam. Ja potiem druge da se slue matom. Tako ja zaraujem. Nemojte to nikad smetnuti s uma, sve dok ste ovdje. Ako ikad padnete u 360

iskuenje da o neemu matate, sjetite se mene i recite si: 'Ne, ja to ne smijem. Matanje moe biti kobno.' To vam je moj dragocjeni savjet. Matanje prepustite drugima." est mjeseci zaas je prolo. U kasnu jesen 1947. bio sam Borisu ve nuno potreban. Preuzeo sam poslovnu stranu svih njegovih aktivnosti, a Tatar se brinuo za snagatorske i zatitnike aktivnosti. Tajna policija jo uvijek ga nije bila pozvala da se vrati u Moskvu, ali on to vie nije ni elio. Koncentracijski logor i rudnik uglavnom je ve bio pretvorio u svoj nepovredivi posjed na kojem je ivio u komforu, zatien svojom privatnom vojskom i postupno ali ustrajno zgrtao bogatstvo. Umjesto da ga ponovno pozovu u Moskvu, moda su ga tamonje glaveine radije eljele zadrati u logoru i tako osnaiti svoju prisutnost u Sibiru. Boris i oni iz Moskve esto su razmjenjivali pisma, koja nisu ila slubenom potom; poruke su vlakom donosili tajni glasnici. Svi odreda bili su jako visoki i ledenog pogleda. Kadgod bi tko od njih uao u ured, imao sam dojam da je temperatura u prostoriji naglo pala. Naravno, zatvorenici su i dalje umirali u velikom broju i njihova tijela bacana su u okna koja vie nisu bila u upotrebi. Boris bi temeljito procijenio tjelesne i duhovne sposobnosti svakog zatvorenika pa je onima najslabijima uskraivao obroke kako bi to prije smanjio broj usta koje je trebalo hraniti. Njihovu hranu davao je snanijima kako bi poveavah produktivnost. Logor se pretvorio u zatvoreni svijet u kojem je vrijedila jedino uinkovitost. Tu je sada vladao zakon dungle: najsnaniji su preivljavali, najslabiji otpadali jedan za drugim. Kad god bi ponestalo radne snage, u stonim vagonima dovozili bi druge zatvorenike tko zna odakle. Nerijetko bi se dogodilo da na putovanju umre gotovo svaki peti zatvorenik, ali na to nitko nije obraao panju. Novopristigli zatvorenici uglavnom su dolazili sa Zapada. Bili su to veinom Rusi i graani Istone Europe. Sreom po Borisa, u tim je krajevima Staljin i dalje provodio politiku nasilja. Moj plan je bio ubiti Borisa. Naravno, znao sam da nam njegova smrt ne jami nikakav boljitak i da se stvari nee bitno promijeniti. Ali, jednostavno nisam elio dopustiti da na ovom svijetu postoji takav ovjek. Kao to je rekao Nikolaj, Boris je bio pravi poskok, netko mu je morao stati na kraj. Kao to znate, meni ionako nije bilo stalo do ivota. Volio bih da je Boris ubio mene dok sam pucao u njega. Ali u takvoj mojoj namjeri nije bilo mjesta ni za najmanju pogreku. Morao sam priekati trenutak kad neu pogrijeiti, kad u ga ubiti jednim jedinim hicem. I dalje sam se pretvarao da sam njegov odani tajnik dok sam strpljivo ekao na povoljnu priliku. Ipak, kao to sam prije napomenuo, Boris je bio krajnje oprezan ovjek. Tatar se nije odvajao od njega ni danju ni nou. I kad napokon ostane naas sam, kako u ga ubiti nenaoruan i bez jedne ruke? Ipak sam strpljivo ekao na pravi trenutak. Ako igdje na ovome svijetu postoji bog pravde, prije ili poslije ta e mi se prilika ukazati, u to sam bio uvjeren. Jednog dana, poetkom I948. logorom se pronio glas da e japanskim zarobljenicima konano biti doputeno da se vrate kui. Na proljee je trebao doploviti brod kojim bi se zarobljenici vratili u domovinu. Pitao sam Borisa zna li ita o tome. "Istina je, porunie Mamiya", odgovorio je. "Vijest je tona, uskoro ete se svi moi vratiti kui. Zahvaljujui pritiscima meunarodne javnosti, ne moemo vas i dalje drati ovdje i tjerati da radite. No, imam jedan prijedlog za vas. elite li moda ostati u ovoj zemlji, dakako, ne kao ratni zarobljenik, nego kao slobodan sovjetski graanin ? Bili ste mi sjajan i odan pomonik kakvog u teko ponovno pronai, ako odete. I vi ete imati mnogo udobniji ivot ako ostanete ovdje sa mnom nego ako se vratite u Japan, gdje vas ekaju neimatina i brojne tekoe. Govori se da ljudi ondje nemaju to jesti, skapavaju od gladi. Ako ostanete ovdje, moete imati sve: novac, ene, mo." Borisov prijedlog bio je krajnje ozbiljan. Bio je svjestan da znam veinu ako ne i sve njegove tajne i da je za njega vrlo opasno pustiti me da odem. Ako ga odbijem, vjerojatno bi me dao likvidirati kako bi me zauvijek uutkao, ali ja se nisam bojao. Zahvalio sam mu na ponudi i potom mu objasnio da sam zabrinut za svoje roditelje i sestru koje sam ostavio u domovini i da bih se volio vratiti. Boris je slegnuo ramenima ne rekavi ni rije. Jedne veeri u oujku, kad se ve pribliavao dan povratka u domovinu, ukazala mi se savrena prilika da ga ubijem. U tom trenutku u sobi smo bili samo nas dvojica, jer je vjeito 361

prisutni Tatar bio iziao. Bilo je neto prije devet naveer. Sreivao sam poslovne knjige, a Boris je sjedio za pisaim stolom i pisao pismo. Veoma rijetko smo ostajali tako kasno u uredu. Svako malo otpio bi gutljaj konjaka. U sobi se jedino ulo nalivpero dok je pisao po papiru. Pokraj njegovog konog kaputa i kape, na zidnoj vjealici bio je odloen i pitolj u konoj futroli. Za razliku od velikih automatskih pitolja kakve su nosili sovjetski vojnici, on je imao Walther PPK njemake proizvodnje. Kruile su glasine da ga je Boris oduzeo nacistikom pukovniku koji je bio zarobljen u borbi pri prelasku Dunava. Na drku je bio uoljiv znak SS-a. esto sam promatrao Borisa dok je istio taj pitolj pa sam znao da u areru uvijek ima osam metaka. Bilo je kranje neobino to je pitolj objesio na vjealicu. Kad bi sjeo za stol, uvijek je taj pitolj drao na dohvat ruke, skriven u desnoj ladici pisaeg stola, kako bi ga mogao lako izvui. Te veeri, meutim, bio je raspoloen i priljiv pa je moda zbog toga zaboravio na uobiajeni oprez. Takvoj ansi uope se nisam nadao. Mjesecima sam bezbroj puta razmiljao o pokretima koje u uiniti jednom rukom kako bih otkoio sigurnosni zapor i ubacio metak u leite. Odluivi se u trenu, ustao sam i zaputio se prema zidnoj vjealici pravei se da elim uzeti neke dokumente. Zaokupljen pisanjem pisma, Boris nije ni pogledao u mene. Stigavi do vjealice munjevito sam izvukao pitolj izfutrole. Drak je savreno pristajao uz moj dlan. Po lakoi dranja i punoi dodira odmah sam zakljuio da je to izvanredno izraeno oruje. Stao sam ispred Borisa i otkvaio sigurnosni zapor A tada, drei pitolj meu koljenima, desnom sam rukom otvorio poklopac kako bih ubacio metak u leite. Kad je zauo taj kratak, tup zvuk, Boris je podignuo pogled. Drao sam pitolj uperen ravno u njegovu glavu. Odmahnuo je glavom i uzdahnuo. "Ba mi je ao, porunie, ali pitolj nije napunjen", kazao je vrativi poklopac na vrh nalivpera. "To moete shvatiti po teini. Probajte ga malo podignuti i spustiti. Osam metaka kalibra 7,65 milimetara tee oko osamdeset grama." Nisam povjerovao njegovim rijeima. Ne oklijevajui, naciljao sam u njegovo elo i povukao okida. Zauo se jedino metalni kljocaj okidaa. Imao je pravo: pitolj je bio prazan. Spustio sam pitolj i ugrizao se za usnu. Nisam se mogao pribrati. Boris je otvorio ladicu pisaeg stola, izvukao punu aku metaka i pokazao mi ih. Namamio me u klopku. Sve je bila varka. "Ve odavno znam da me elite ubiti", kazao je tihim i smirenim tonom. "Jo odavno matate o tome kako ete me ubiti, tko zna koliko ste puta o tome matali. Imam li pravo? Siguran sam da sam vas jo davno upozorio da se ne preputate matanjima. Ali, zaboravimo to. Stvar je u tome to me vi jednostavno ne moete ubiti." Tog trenutka Boris je sa svog dlana uzeo dva metka i bacio ih pred moje noge. "To su pravi meci", kazao je. "Vjerujte mi, nije trik. Ubacite ih u pitolj i pucajte. To vam je posljednja ansa. Ako me doista elite ubiti, paljivo naciljajte i pucajte. Ali ako promaite, morate mi obeati da nikad nikome na ovom svijetu neete otkriti moje tajne, ono ime se ovdje bavim. Neka to bude na dogovor, obeajte mi." Kimnuo sam glavom i pristao. Drei pitolj meu koljenima, ponovno sam otkvaio sigurnosni zapor, izvadio arer i u nj ubacio dva metka. Nije mi bilo lako sve to uiniti samo jednom rukom - rukom koja se pri tome sve vrijeme tresla od straha. Boris je hladnokrvno promatrao moje pokrete. ak se blago osmjehivao. Nakon to sam uspio vratiti arer na svoje mjesto, paljivo sam naciljao izmeu njegovih oiju, i suspreui dah umirio se i povukao okida. Pucanj je odjeknuo prostorijom, ali metak mu je proao pokraj uha i zabio se u zid. Bjeliasti prah i siuni komadii buke letjeli su zrakom. Pucao sam s udaljenosti od jedva dva metra, pa ipak sam promaio. Nikad nisam bio slab strijelac. Dok sam bio stacioniran u Hsin-chingu rado sam vjebao gaanje. Premda sam sada imao samo desnu ruku, bila je jaa nego u veine ljudi, a Walther je bio sjajno izraen pitolj koji je omoguivao precizno ciljanje. Nisam mogao povjerovati da sam promaio. Jo jednom sam uperio pitolj i naciljao. Duboko sam uzdahnuo i pomislio: moram ubiti ovog ovjeka. Ako ga ubijem, moj ivot e nanovo dobiti smisao.

362

"Smirite se i dobro naciljajte, porunie Mamiya, to je posljednji metak", Boris mi se i dalje osmjehivao. U tom je trenutku Tatar, koji je uo pucanj, utrao u sobu drei u ruci veliki automatski pitolj. "Nemoj se mijeati", Boris ga je zaustavio. "Pusti porunika Mamiyu da puca u mene. Ako me uspije ubiti, moe initi s njim togod hoe." Tatar je kimnuo glavom i uperio cijev svog pitolja u mene. Steui Walther u desnoj ruci, ciljao sam usred Borisovog prezrivog, samouvjerenog osmijeha i hladnokrvno povukao okida. Pitolj je trznuo ali vrsto sam ga drao. Bio je to savren hitac. Ali metak je ponovno proao pokraj Borisove glave i zabio se u zidni sat iza njegovih lea razbivi ga. Boris nije ni trepnuo. Oslonjen o naslon stolice, sve vrijeme je netremice gledao u mene poput zmije otrovnice. Pitolj mi je ispao iz ruke i tresnuo o pod. Nekoliko iduih sekunda nitko nije progovorio, niti se pomaknuo. Onda je Boris ustao i sagnuvi se uzeo Walther koji mi je ispao iz ruke. Podignuvi ga, gledao je u nj zamiljeno, odmahnuo glavom ne kazavi nita i vratio ga u futrolu objeenu na vjealici. Potom me dvaput lako potapao po ruci, kao da me tjei. "Nisam li vam rekao da me neete uspjeti ubiti?" Iz depa je izvadio kutiju Camela, stavio jednu cigaretu u usta i zapalio je upaljaem. "Nije problem u vaem gaanju. Vi me jednostavno niste u stanju ubiti. Niste za to sposobni. To je jedini razlog zbog kojeg ste promaili. A sada ete se, na vau alost, morati vratiti u svoju domovinu, podnosei moju kletvu. ujte to u vam kazati: gdje god bili, nikad neete biti sretni. Nikad nikoga vie neete voljeti i nitko vas nee voljeti. To je moja kletva. Neu vas ubiti, ali ne iz samilosti. Svih ovih godina ubio sam mnogo ljudi i tko zna koliko u ih jo ubiti. Ali nikad nikoga nisam ubio ako za to nije postojala potreba. Zbogom, porunie Mamiya, za tjedan dana odlazite odavde, ravno u luku Nakhodkhu. Sretan vam put. Ne vjerujem da emo se nas dvojica ikad vie sresti." Bio je to posljednji put da sam vidio Borisa Gulikou. Idueg tjedna napustio sam logor i vlakom se dovezao u Nakhodkhu. Nakon mnogih skretanja s puta i runih dogaaja, poetkom idue godine napokon sam se vratio u Japan. Da budem iskren, nisam siguran kakvo znaenje moe imati za vas ova moja duga pria, g. Okada. Moda i nije nita drugo doli obino brbljanje jednog starca. Ali, elio sam vam morao sam vam - ispriati svoju priu. Kao to ste mogli shvatiti proitavi ovo pismo, itav moj ivot bio je jedan velik poraz. Ni u emu nisam uspio. Zbog one kletve, nikog nisam volio, i nitko mene nije volio. Ja sam prazna ljutura koja e ubrzo zauvijek otii u mrak. Pa ipak, uspjevi vam napokon ispriati ovu priu, moi u otii s ovog svijeta barem donekle zadovoljan. Sretno vam bilo u ivotu, i ne alite ni za im.

35
Opasno mjesto Ljudi pred televizorom Prazan ovjek

Vrata su se odkrinula prema unutra. Blago se naklonivi, konobar je uao, drei posluavnik objema rukama. Krijui se iza vaze s cvijeem, ekao sam da izie iz sobe, 363

razmiljajui kako trebam postupiti kad ode. Moda bih se mogao uuljati u sobu kad on izie. Netko je uistinu bio u sobi br. 208. Ako se stvari budu razvijale kao i prije (dosad je bilo tako), vrata ne bi trebala biti zakljuana. Ili, pak, zasad mogu zaboraviti na sobu i otii za konobarom. Tako bih vjerojatno stigao do mjesta iz kojeg je on dolazio. Oklijevao sam izmeu tih dviju mogunosti. Na kraju sam odluio slijediti konobara. U sobi br. 208 vjerojatno me vrebala neka opasnost koja bi mogla biti kobna po mene. Jasno sam se sjeao otrih udaraca u vrata i prijeteeg, bljetavog odsjaja neega to je u mraku nalikovalo na no. Moram biti mnogo oprezniji. Prije svega, moram doznati kamo e otii konobar, a poslije se mogu vratiti u sobu. Ali kako? Pretresao sam sve depove i uz novanik, nekoliko kovanica i rupi pronaao sam malu kemijsku olovku. Izvukao sam kemijsku i provjerio pie li, povukavi crtu na dlanu. Tako barem mogu ostavljati trag po zidovima pratei konobara. Slijedei znakove napravljene kemijskom olovkom, moi u se vratiti do sobe. Barem u teoriji. Vrata su se otvorila i konobar je iziao, praznih ruku. Sve to je donio ostavio je u sobi, ak i posluavnik. Zatvorio je vrata, uspravio se i brzim korakom uputio istim putem kojim je doao, iznova zviduui Svraku kradljivicu. Prestao sam se skrivati i poeo ga pratiti. Kad god bismo stigli do mjesta na kojem se hodnik odvajao, kemijskom bih napravio mali plavi znak na zidu ukastobijele boje. Konobar se nijednom nije osvrnuo. U njegovom hodu bilo je neto neobino, osobito. Podsjeao je na sudionika svjetskog natjecanja hotelskih konobara u hodanju. Svojim hodom kao da je govorio: "Evo kako konobar uglednog hotela treba hodati" - uzdignuta ela i blago zabaene glave, izvijenih lea i poravnatih ramena, pokreui ruke u ritmu melodije Svrake kradljivice. Skrenuo je nekoliko puta, popeo se i siao niz nekoliko manjih stuba i odvojaka u kojima je svjetlost bila jaa ili slabija, pokraj udubina koje su tvorile raznolike nijanse sjena na zidovima. Drao sam se na odredenoj udaljenosti kako me ne bi primijetio, ali nije mi ga bilo teko pratiti. Tu i tamo skrenuo bi i naas nestao, ali zahvaljujui njegovom melodinom zvidukanju nije postojala opasnost da ga izgubim. Poput ribe koja je stigla u mirno jezerce nakon to je mukotrpno plivala uzvodno uz rijeku, konobar je jednog trena iziao iz hodnika i uao u prostrano predvorje. Bilo je to isto ono predvorje puno ljudi u kojem sam vidio Noborua Watayu kad se pojavio na televiziji. No, sada je predvorje bilo poluprazno, samo je grupica od desetak ljudi sjedila pred velikim televizorom. Gledali su vijesti nacionalne japanske televizije. im se pribliio predvorju, konobar je prestao zvidati. Dijagonalno je preao na drugu stranu predvorja i nestao iza vrata na kojima je stajao natpis samo ZA OSOBLJE HOTELA. Poeo sam se vrzmati predvorjem, pretvarajui se da se dosaujem. Sjeo sam na kau, zagledao se u strop, preao na drugi kau, provjerio kakvou tepiha pod nogama. Onda sam otiao do telefonske govornice i ubacio novi u aparat. Nije radio, kao ni onaj u sobi. Otiao sam do internog hotelskog telefona i pokuao nazvati sobu br. 208, ali ni taj nije radio. Potom sam sjeo na stolicu nedaleko od grupice ljudi koji su gledali televiziju i nenametljivo se zagledao u njih. Grupicu je inilo devet mukaraca i tri ene. Gotovo svi su imali izmeu trideset i etrdeset godina, samo su dvoje bili u ranim pedesetima. Mukarci su nosili odijela ili sportske sakoe, ozbiljne kravate i kone cipele. Osim manjih razlika u visini i teini, nitko se nije izdvajao nekim posebnim obiljejem. Sve tri ene bile su u ranim tridesetima, dobro odjevene i paljivo naminkane. Moda su se vraali s neke proslave, ali sjedili su svatko za sebe i ni po emu se nije moglo zakljuiti da se meusobno poznaju. Prije se inilo da su se pukim sluajem zatekli na istome mjestu pa zajedno gledaju televizijski program. Nisu meusobno razgovarali, komentirali ili dobacivali. Ostao sam pogledati vijesti, sjedei izdvojeno od njih. Vijesti su bile uobiajeno nezanimljive: vladin izaslanik presjekao je vrpcu na sveanosti otvaranja nove ceste; u djejim bojicama otkrivene su otrovne tvari; zbog poledice na cesti i slabe vidljivosti u Asahikawi je usred snjene meave autobus s turistima naletio na kamion, voza kamiona je poginuo a nekoliko turista koji su se uputili u toplice lake je ozlijeeno. Spiker je itao vijesti jednu za drugom odmjerenim tonom, kao da dijeli slabe karte. Sjetio sam se televizora u kui g. Honde, vidovnjaka. I njegov je televizor uvijek bio podeen na program nacionalne japanske televizije. 364

Sve te vijesti koje su se nizale jedna za drugom istodobno su mi djelovale vrlo stvarno ali i nestvarno. Bilo mi je ao tridesetsedmogodinjeg vozaa kamiona koji je poginuo u prometnoj nesrei. Nitko ne bi elio umrijeti zbog unutarnjih ozljeda u snjenoj meavi u Asahikawi. Kako ga nisam osobno poznavao, a ni on mene, moja je suut bila gotovo apstraktna. Mogao sam jedino osjeati svojevrsnu tugu zbog nenadane i rune smrti jednog ljudskog bia. Takav uopen osjeaj istodobno je vrlo stvaran ali i nestvaran. Skrenuo sam pogled i jo jednom promotrio prazno predvorje. Nisam primijetio nita to bi privuklo moju pozornost. Nigdje nisam vidio osoblje hotela, a mali bar jo nije bio otvoren. Na jednom zidu visjelo je veliko ulje na platnu, s prizorom planinskog krajolika. Kad sam ponovno pogledao prema ekranu, ugledao sam u krupnom planu poznato mi lice Noborua Wataye. Ispravio sam se sjedei na stolici i paljivo sluao spikera. Neto se dogodilo Noboruu, ali nisam uo uvodni dio vijesti. Njegova fotografija nestala je s ekrana i pojavio se reporter koji se javljao "uivo" s mjesta dogaaja. Reporter je na sebi imao odijelo i kravatu a preko baloner i stajao je ispred ulaza neke vehke zgrade drei u ruci mikrofon. "...hitno je prebaen na Sveuilinu ensku kliniku u Tokiju, gdje se nalazi na intenzivnoj njezi, ali zasad jedino znamo da jo uvijek nije doao k svijesti nakon to mu je nepoznati napada nanio teke ozljede po glavi. Na nae pitanje je li u ivotnoj opasnosti, tim lijenika koji brine o njemu odgovara da jo uvijek ne mogu dati nikakvu odreenu izjavu. Detaljnije izvjee o njegovom stanju objavit emo kasnije. S ulaza u Sveuilinu ensku kliniku u Tokiju javio se..." Na ekranu se ponovno pojavio spiker iz televizijskog studija i poeo itati tekst koji mu je tog trena dostavljen. "Nedavno izabrani poslanik Noboru Wataya zadobio je teke ozljede glave u napadu na njega. Prema tek prispjelim informacijama, dogaaj se zbio jutros u jedanaest i pol. Profesor Wataya bio je u drutvu jo jedne muke osobe u svojem uredu u etvrti Minatu u Tokiju, kad je mlaa muka osoba nasrnula na njega udarivi ga nekoliko puta u glavu bejzbolskom palicom... [na ekranu se vide prizori iz Noboruovog ureda]... nanijevi mu teke ozljede glave. Napada je doao u ured kazavi da je posjetitelj, a bejzbolsku palicu sakrio je u dugaku kartonsku tubu kakve se koriste u potanskom prometu, i bez rijei napao profesora Watayu... [na ekranu se pojavila slika ureda poslije napada, jedna stolica leala je prevrnuta na podu, pokraj nje su se vidjele mrlje od krvi]. Napad je bio iznenadan pa profesor Wataya nije imao vremena pozvati u pomo osobe koje su se u tom trenutku nalazile u uredu. Napada je bio toliko drzak pa je poslije napada provjerio je li profesor u nesvijesti, a potom je otiao s bejzbolskom palicom u ruci. Prema rijeima jednog svjedoka, napada je na sebi imao plavu jaknu, plavu vunenu skijaku kapu i tamne sunane naoale. Visok je oko metar sedamdesetpet, ima biljeg na desnom obrazu i tridesetak godina. Policija ga trai, ali pobjegavi s mjesta zloina, ovjek se uspio pomijeati s gomilom ljudi u toj ionako gusto naseljenoj etvrti... [slike policajaca koji uzimaju otiske u uredu, prometne ulice Akasake]." Bejzbolska palica? Biljeg na licu? Ugrizao sam se za usnu. "U trenutku izbora u Senat, ovog proljea, kada je na dunosti zastupnika naslijedio bolesnog strica, Noboru Wataya je slovio za jednog od najpoznatijih ekonomista i politikih komentatora u zemlji. Veoma cijenjen i utjecajan kao mladi politiar i polemiar, od g. Noborua Wataye oekivalo se jako mnogo iako je u Senatu bio tek na poetku mandata. Policija spomenuti napad istrauje u dva smjera: kao zloin iz politikih motiva ili osobne osvete. Ponavljam, ovo su izvanredne vijesti: novoizabrani zastupnik Noboru Wataya kasno jutros napadnut je bejzbolskom palicom. Zadobio je teke ozljede glave pa je hitno prebaen u Sveuilinu ensku kliniku u Tokiju. U ovom trenutku jo uvijek nisu poznati detalji o njegovom zdravstvenom stanju. Sada prelazimo na sljedeu vijest..." U tom trenutku netko je ugasio televizor. Spikerov glas je utihnuo i predvorjem je zavladala tiina. Prisutni su se opustili i nisu vie onako napeto sluali. inilo se da su se okupili oko televizora upravo da uju vijesti o Noboruu Watayi. Ali nitko nije ustao, iako je televizor bio ugaen. Nitko nije uzdahnuo, nitko nije prokomentirao vijest niti se nakaljao.

365

Tko je mogao udariti Noborua bejzbolskom palicom? Opis napadaa bio je identian mojem izgledu - modra jakna i vunena plava kapa, sunane naoale, biljeg na desnom obrazu. Visina i godine takoer. ak i bejzbolska palica. Ali ja sam bejzbolsku palicu ve mjesecima ostavljao na dnu bunara, sve dok nije zagonetno nestala. Ako je tom istom palicom napadnut Noboru Wataya, onda ju je netko odnio iz bunara upravo s tom namjerom. Odjednom me iz grupice koja je sjedila pred televizorom jedna ena pogledala. Bila je mrava, upalih obraza. Nosila je bijele naunice na izduljenim unim resicama. Okrenula se i dugo me promatrala, ne skreui pogled s mene i ne mijenjajui izraz lica. Pratei njezin pogled, elav mukarac koji je sjedio pokraj nje okrenuo se prema meni. Stasom i visinom podsjeao je na vlasnika istionice pokraj kolodvora. Jedan po jedan, i svi ostali su se okrenuli prema meni, kao da su tek tada primijetili da sjedim s njima. Suoen s njihovim neumoljivim pogledima, postao sam svjestan injenice da na sebi imam plavu jaknu i plavu vunenu kapu, da sam visok metar i sedamdesetpet i da imam trideset godina i biljeg na desnom obrazu. inilo se da svi oni ve znaju da sam urjak Noborua Wataye i da ne samo to ne cijenim njegovo djelo, nego ga jo i mrzim. To sam jasno vidio u njihovim pogledima. vrsto se drei za naslon za ruke pitao sam se kako da postupim. Nisam ja onaj napada koji je Noborua Watayu udario bejzbolskom palicom. Ja jednostavno nisam tip koji bi inio takve stvari, a ni bejzbolsku palicu nisam vie imao. Ali znao sam da mi nikad ne bi povjerovali. Vjerovali su jedino onome to su uli i vidjeli na televiziji. Polako sam ustao sa stolice i zaputio se prema hodniku iz kojeg sam uao u predvorje. Bilo je pametnije da to prije odem, tu mi ionako nije bilo mjesto. Nakon to sam preao nekoliko koraka okrenuo sam se i vidio da ih je nekoliko ustalo i krenulo za mnom. Ubrzao sam korak i krenuo ravno prema izlazu u hodnik. Morao sam se vratiti u sobu br. 208. Osjeao sam da su mi usta suha. Kada sam konano iziao iz predvorja i zakoraio u hodnik, iznenada su se sva svjetla u hotelu ugasila. Obavio me potpun mrak i to prije nego to sam trepnuo. Netko iza mene je viknuo, glas je odjeknuo iz mnogo vee blizine nego to sam oekivao. U tom glasu osjetio sam nemilosrdnost i mrnju. Nastavio sam hodati kroz mrak, oprezno se pridravajui za zid. Morao sam se udaljiti od tih ljudi iz predvorja. Iznenada sam udario u stoli i sruio neto, vjerojatno vazu koja se otkotrljala po podu. Izgubio sam ravnoteu i pao, doekavi se na ruke. Brzo sam se pridigao, potraio zid i nastavio koraati. U tom trenutku osjetio sam da me netko vue otraga, kao da mi se jakna zakvaila za avao. Tren potom shvatio sam to se dogaa. Netko me vukao za jaknu. Bez imalo oklijevanja izvukao sam se iz jakne i bacio se naprijed u tamu. Drei se zida skrenuo sam, popeo se stubitem i ponovno skrenuo. Glavom i ramenima udario sam u nekoliko stvari. Jednog trena sam promaio stubu i svom snagom tresnuo licem o zid. Nisam osjeao bol, samo tupo probadanje u dubini oiju. Nisam smio dopustiti da me uhvate. Nije se vidjela ni najslabija svjetlost, ak ni ona za sluaj potrebe, koja se trebala upaliti istog asa kad se prekine napajanje elektrinom energijom. Nakon to sam se naslijepo probijao mrakom, jednog trena sam stao. Nisam uo ba nita, osim mahnitog lupanja svog srca. unuo sam kako bih se malo odmorio. Vjerojatno su me prestali progoniti. Ako krenem jo dalje, ne videi ni prst pred nosom, vjerojatno u zalutati u tom labirintu hodnika. Naslonio sam se na zid i odluio ostati gdje sam bio. Ali tko je mogao ugasiti svjetlo? Nisam vjerovao da je to sluajnost, svjetlost je nestala upravo u trenutku kad sam uao u hodnik, a oni ljudi mi bili za petama. Vjerojatno je to uinio netko tko me elio spasiti od te opasnosti. Skinuo sam vunenu kapu, rupiem obrisao znoj s lica, potom je ponovno navukao. Odjednom sam poeo osjeati bol u raznim dijelovima tijela, iako nisam imao dojam da sam se ozlijedio. Pogledao sam u fluorescentne kazaljke na runom satu i tek se onda sjetio da ne radi. Stao je u jedanaest i pol. Tada sam se nalazio na dnu bunara, a Noborua Watayu je u njegovom uredu u Akasaki nepoznati napada ozlijedio bejzbolskom palicom. Da nisam sluajno ja taj koji ga je izudarao? U potpunom mraku, ta mi se pomisao uinila kao sasvim logina mogunost. Moda sam ga ondje, u stvarnom svijetu, zbilja udario i teko ozlijedio bejzbolskom palicom. Moda sam 366

bio jedini koji toga nije bio svjestan. Moda me duboka mrnja prema njemu odvela do njegovog ureda i navela da ga izbatinam a da toga uope nisam bio svjestan. Ne, to nije bilo mogue, pomislio sam. Najprije sam morao uzeti vlak na liniji Odakyu, sii na postaji Shinjuku i ondje uhvatiti podzemnu eljeznicu da bih stigao do Akasake. Jesam li uistinu mogao uiniti takvo to, a da toga nisam bio svjestan? Ne, to jednostavno nije mogue... osim ako nije postojao jo jedan ja. Ako je Noboru uistinu bio na umoru, ili ostao paraliziran, Ushikawa je zbilja bio dalekovidan. U pravom trenutku napustio je brod koji tone. Doista sam se divio njegovom instinktu, jo mi je u uima odzvanjao njegov glas: "Nije da se hvalim, g. Okada, ali imam dobar njuh, poput pravog lovakog psa." "G. Okada", kazao je netko iz velike blizine. Srce mi je zastalo u grlu. Nisam imao pojma odakle je dopro taj glas. Ukoio sam se i paljivo zurio u tamu, ali nisam nita vidio. "G. Okada", zauo sam isti glas. Dubok muki glas. "Ne brinite se, uz vas sam. Jednom smo se ovdje ve sreli. Sjeate li se?" Istina, glas mi je bio poznat. Pripadao je "ovjeku bez lica". Ali, bio sam oprezan pa mu nisam odmah odgovorio. "Morate otii s ovog mjesta to prije. Kad se ponovno upali svjetlo, doi e po vas. Znam jednu preicu, pratite me." Rekavi to, ovjek je upalio depnu svjetiljku u obliku olovke. Slab snop svjetlosti bio je dovoljan da mi osvijetli put. "Ovuda", pourivao me. Pridignuo sam se i pourio za njim. "Vi ste ugasili svjetlo radi mene, zar ne?" pitao sam ga hodajui za njim. Nije mi odgovorio, ali nije ni negirao. "Hvala vam. Malo je nedostajalo da me uhvate." "Oni su vrlo opasni ljudi. Mnogo su opasniji no to moete i zamisliti." Kimnuo sam glavom. "Je li istina da je Noboru Wataya napadnut i da je teko ranjen?" pitao sam. "Tako su rekli na televiziji", odgovorio je ovjek bez lica paljivo birajui rijei. "Ali to nisam bio ja", kazao sam. "Ja sam tada bio na dnu bunara, sasvim sam." "Ako vi tako kaete, onda je valjda tako", kazao je kratko, kao da je to neto sasvim oito. Otvorio je jedna vrata i osvjetljavajui tlo pred svojim nogama, paljivo se poeo uspinjati stubitem koje se nalazilo s druge strane vrata. Slijedio sam ga. Bilo je to veoma dugo stubite i jednog trena nisam vie znao silazim li ili se penjem. Zapravo, uope nisam bio siguran je li rije o stubitu. "Postoji li itko tko bi mogao posvjedoiti da ste u onom trenutku bili u bunaru?" pitao je ovjek ne osvrui se. utio sam. Naalost, takva osoba nije postojala. "U tom sluaju, najpametnije je da to prije pobjegnete. Oni su uvjereni da ste vi krivi." "Tko su oni?" Stigavi na vrh stubita ovjek je skrenuo udesno, preao jo nekoliko koraka, otvorio jo jedna vrata i iziao u hodnik. Zastao je i oslukivao. "Moramo pouriti, uhvatite se za moj sako." Posluao sam ga i vrsto se uhvatio za rub njegovog sakoa. "Oni ljudi ne prestaju gledati televiziju. Zbog toga vas mrze. Oni oboavaju brata vae ene." "Vi znate tko sam ja?" pitao sam. "Naravno da znam." "Onda znate i gdje se sada nalazi Kumiko?" ovjek nije odgovorio. Kao da smo igrali neku djeju igru, vrsto sam se drao za rub njegovog sakoa i slijedio ga u mraku. Ponovno smo skrenuli, sili niz nekoliko stuba, proli kroz mala vrata u zidu i kroz prolaz niskog stropa, sve dok nismo ponovno izili u jedan dugaak hodnik. udni, 367

zamreni prolaz kroz koji me vodio ovjek bez lica podsjeao me na prolazak kroz crijeva nekog nevjerojatno velikog diva. "G. Okada, ne znam to se sve ovdje dogaa. Ovo je iznimno velika zgrada, a moj je posao da se iskljuivo brinem o predvorju. Mnogo toga ne znam." "Poznajete li konobara koji uvijek zvidi?" "Ne", smjesta je odgovorio. "Ovdje nema nikakvog konobara. Ni onog koji zvidi ni nekoga drugog. Ako ste sreli nekoga tko je izgledao kao konobar, budite uvjereni da se taj pretvarao da je konobar. Nego, zaboravio sam vas pitati, vi ste eljeli u sobu br. 208, zar ne?" "Tono. Ondje bih se trebao nai s jednom enom." Nije komentirao moj odgovor, niti me pitao tko je ta ena, ili zbog ega se elim sresti s njom. Nastavio je koraati niz hodnik sigurnim korakom nekoga tko zna gdje se nalazi, vukui me poput tegljaa kroz zamrenu mreu kanala. Iznenada i bez ikakvog upozorenja zaustavio se pred jednim vratima. Udario sam u njega i zamalo ga sruio. Imao sam udan osjeaj da je njegovo tijelo lagano poput zraka, kao da sam udario u cvrkovu praznu ahuru. Ali odmah se uspravio i depnom svjetiljkom osvijetlio ploicu na vratima na kojoj se vidio broj 208. "Nisu zakljuana", kazao je. "Uzmite ovu svjetiljku, ja se znam vratiti i po mraku. Kad uete, zakljuajte i nikom ne otvarajte. to god morate obaviti, budite to bri i vratite se odakle ste doli. Ovo mjesto je jako opasno, vi ste nezvan gost i jedino sam ja uz vas. Ne zaboravite to." "Tko ste vi?" pitao sam. ovjek bez lica hitro mi je dao depnu svjetiljku u obliku olovke, kao da mi predaje tafetu. "Ja sam prazan ovjek", kazao je. Gledajui u mene, ovjek bez lica ekao je da neto kaem, ali nisam uspio nai prave rijei. Iznenada, ovjek je nestao u tiini. Jednog trena je stajao preda mnom a ve idueg iezao u mrak. Uperio sam depnu svjetiljku u tom smjeru i ugledao sam samo bijeli zid.

Kao to je ovjek rekao, vrata na sobi br. 208 nisu bila zakljuana. Kvaka se tiho okrenula. Zbog opreza ugasio sam depnu svjetiljku, a potom to sam tie mogao uao. Kao i proli put, prostorijom je vladala tiina. Jedino to se ulo bilo je slabo pucketanje kockica leda koje su se topile u posudi. Ponovno sam upalio depnu svjetiljku i zakljuao vrata. Metalni kljocaj je odjeknuo neuobiajeno jako. Na stolu u sredini sobe nalazila se neotvorena boca viskija Cutty Sark, dvije iste ae i posuda s ledom. Od srebrnastog posluavnika koji je leao na stolu pokraj vrata odbijale su se i prelamale slabe zrake svjetlosti, kao da je ve dugo ekao da se pojavim. Tog trena, kao da nije mogao doekati, pojaao se i miris cvijea. inilo se da je zrak postao gui, snaga gravitacije snanija. Leima okrenut vratima pogledom sam preao po sobi. "Ovo mjesto je jako opasno, vi ste nezvan gost i jedino sam ja uz vas. Ne zaboravite to." "Ne osvjetljavaj me", zauo sam enski glas iz susjedne sobe. "Obeava li da me nee osvijetliti?" "Obeavam", odgovorio sam.

368

36
Kako razbiti aroliju Svijet u kojem jutrom zvoni budilica

"Obeavam", odgovorio sam, ali moj glas je zvuao neprirodno, kao kad ovjek slua snimku vlastitog glasa. "elim uti obeanje da mi nee osvijetliti lice." "Neu ti osvijetliti lice, obeavam." "Obeava mi? Ne lae mi?" "Ne laem, neu te prevariti." "Dobro. Kad je tako, moe natoiti dva viskija s ledom i donijeti ih ovamo. Meni s puno leda." Ton njezinog glasa bio je kolebljiv, kao u razmaene curice, ali sam glas je pripadao zreloj, senzualnoj eni. Spustio sam depnu svjetiljku na stol kako bih vidio to inim i duboko udahnuo. Odvio sam metalni ep, hvataljkama uzeo nekoliko kockica leda i stavio ih u ae, i natoio viski. Morao sam dobro razmisliti o svakom pokretu koji su izvravale moje ruke. Sa svakim mojim pokretom sjene su treperile po zidovima. Prstima desne ruke uzeo sam dvije pune ae, depnu svjetiljku u obliku olovke lijevom, i zaputio se u drugu sobu osvjetljavajui pod pred nogama. Uinilo mi se da je u sobi hladnije nego proli put. ustro pratei u mrklom mraku ovjeka bez lica, oznojio sam se i odjednom osjetio kako mi je hladno. Sjetio sam se da sam bjeei hodnikom u nekom trenutku odbacio jaknu. Kao to sam obeao, iskljuio sam svjetiljku i stavio je u dep. Pipajui rukom potraio sam noni ormari pokraj kreveta i na njega spustio jednu au. Drugu sam au ponio sa sobom i sjeo na stolicu blizu kreveta. Premda je vladao potpun mrak, dobro sam se sjeao rasporeda namjetaja. Uinilo mi se da ujem utanje plahti. Vjerojatno se pridignula u krevetu i naslonila na uzglavlje, drei au u ruci. Blago je promukala led u ai i otpila gutljaj. inilo mi se da sluam zvune efekte neke radiodrame. Ja sam samo onjuio tekuinu u ai, ali nisam pio. "Ve dugo se nismo vidjeli", kazao sam iznebuha. Glas mi je sada zvuao vie nalik na moj nego maloprije. "Zbilja? Ve dugo... meni se ne ini da je toliko prolo." "Ako se dobro sjeam, godinu i pet mjeseci", dodao sam. "Da, da..." rekla je neodreeno. "to se tie tonih datuma, ne sjeam ih se dobro." Spustio sam au na pod i prekriio noge. "Nisi bila ovdje kad sam posljednji put dolazio, zar ne?" "Bila sam. Leala sam u krevetu, ba kao sada. Ja sam uvijek ovdje." "Siguran sam da sam uao u sobu br. 208. Ovo je soba br. 208, zar ne?" Promukala je led u ai i tiho se nasmijala. "A ja sam sigurna da grijei. Uao si u neku drugu sobu br. 208. To je jedino objanjenje, nema druge." U njezinom glasu osjetio sam nesigurnost koja me uznemirila. Moda je postala ovisna o alkoholu. Skinuo sam kapu i stavio je na koljeno. "Zna da telefon ne radi?" pitao sam. "Znam", odgovorila je s prizvukom rezigniranosti. "Oni su ga iskljuili. Doznali su koliko volim telefonirati." "Oni te ovdje dre zatvorenu, zar ne?" "Ma, da.. .Ni sama vie ne znam", rekla je nasmijavi se. Od njezinog smijeha zrak je gotovo zatreperio. "Ne prestajem razmiljati o tebi jo otkako sam posljednji put bio ovdje", kazao sam u smjeru gdje je leala. "Pitao sam se tko si ti, i to e tu." 369

"Zvui zanimljivo..." odgovorila je. "Razmiljao sam o raznim mogunostima, ali jo uvijek nisam sasvim siguran. Zasad su to samo pretpostavke." "Tako znai", rekla je razdraganim glasom. "Jo uvijek nisi posve siguran, zasad su to samo tvoje pretpostavke?" "Ba tako", uzvratio sam. "Istinu govorei, mislim da si ti Kumiko. U poetku toga nisam bio svjestan, ali sve vie sam uvjeren." "Ma nije valjda?" rekla je veselim tonom poslije kratke utnje. "Znai, ja sam Kumiko?" Naas sam se osjetio zbunjeno, imao sam dojam da je sve to sam inio bilo pogreno: doao sam na pogreno mjesto i pogrenoj osobi govorio pogrene stvari. Sve je bilo gubljenje vremena, besmislena vrtnja u krug. No, u mraku sam se upio osvijestiti i sabrati. Da bih povratio osjeaj stvarnosti, objema rukama stegnuo sam kapu koju sam drao na koljenima. "Stvarno mislim da si ti Kumiko. Jedino tako se mnoge stvari koje su se dogodile mogu povezati i objasniti. Odavde si mi telefonirala bezbroj puta. Tada si mi, vjerujem, htjela otkriti neku tajnu. Neku tajnu koju mi se stvarna Kumiko nije usudila otkriti u stvarnom svijetu. Zato si mi to pokuavala ovdje rei i to nekim udnim, ifriranim jezikom." Izvjesno vrijeme je utjela. Podignula je au, otpila gutljaj viskija i kazala: "I sama se pitam... Ali, ako ti tako misli, moda je tako. Moda sam ja stvarno Kumiko. Ali, jo uvijek nisam sigurna. Dakle... ako je to istina, ako sam uistinu Kumiko... onda bih ti se trebala obratiti njezinim glasom, njezinim rijeima. Ne oekuje li to od mene? To komplicira stvari, ali valjda ti to ne smeta?" "Ne smeta mi", odgovorio sam. Glas mi se ponovno uinio zbunjen i nestvaran. Nakaljala se u mraku. "Pa dobro, nadam se da te neu razoarati i da u u tome uspjeti", rekla je i ponovno se nasmijala. "Ali to nije ni najmanje lako. uri li ti se? Moe li ostati barem jo malo?" "Ne znam. Moda." "Priekaj malo. Oprosti. Ovaj... zaas u biti spremna." ekao sam. "Znai, doao si ak ovamo traei me. elio si me vidjeti", zauo sam Kumikin ozbiljni glas iz mraka. Posljednji sam put Kumikin glas uo onog lijepog jutra kad sam joj s leda zakopao haljinu. Tada se iza uiju namirisala onom novom kolonjskom vodom koju joj je netko darovao. Otila je na posao i nikad vie se nije vratila kui. Je li glas koji je dolazio iz mraka doista bio njezin ili ne? Naas sam se vratio u ono jutro. Mogao sam osjetiti taj miris i doarati njezina bjeloputa lea. U tami je sjeanje postalo jo intenzivnije i izrazitije, moda i vie nego u stvarnosti. vrsto sam stezao kapu. "Iskreno govorei, nisam doao ovamo da bih te vidio", rekao sam. "Doao sam da bih te poveo sa sobom." Zauo sam njezin uzdah u mraku. "Zato me toliko eli odvesti sa sobom?" "Jer te volim" odgovorio sam. "Isto tako znam da i ti mene voli i da me eli." "Zvui prilino samouvjereno" zauo sam Kumiko, ili Kumikin glas. U njezinom glasu nije bilo nimalo podrugljivosti. Ali ni topline. Iz susjedne sobe ulo se slabo pucketanje kockica leda u posudi. "Ali, ako te elim povesti sa sobom, moram rijeiti jo neke zagonetke", rekoh. "Da nisi malo zakasnio s odgonetanjem zagonetki? Mislila sam da nema toliko vremena..." Imala je pravo. Nisam imao vremena a jo sam mnogo toga elio pojasniti. Dlanom sam obrisao znoj sa ela. Vjerojatno je ovo moja posljednja ansa, pomislio sam, moram pokuati. "elio bih da mi pomogne" kazao sam. "Nisam sigurna da mogu" zauo sam Kumikin glas. "Moda ti vie ne mogu pomoi, ak i ako elim. Ali, rado u pokuati." "Prvo pitanje je, zato si me ostavila? elim znati pravi razlog. Znam to si napisala u pismu - da si imala ljubavnu vezu s drugim mukarcem. To pismo sam bezbroj puta proitao. 370

No to je samo djelomino objanjenje. Uvjeren sam da to nije pravi razlog. Ne zvui mi istinito. Ne kaem da je la, ali imam dojam da je to tvoje pismo zapravo svojevrsna metafora." "Metafora?" ponovila je zaueno. "Moda ne razumijem kako treba, ali ako je ljubavna veza s drugim mukarcem metafora, voljela bih znati za to?" "Meni se ini da je tvoje pismo tek objanjenje radi objanjenja. Objanjenje koje nas nikamo ne vodi... koje ne zadire ispod povrine problema. to sam ga vie puta proitao, sve vie sam u to bio uvjeren. Mora postojati neki mnogo jednostavniji i istinitiji razlog. Gotovo sam siguran da je u to umijean tvoj brat Noboru." Mogao sam osjetiti njezin prodoran pogled u tami. Obuzela me misao da me moda doista vidi, usred mrklog mraka. "Na koji bi nain Noboru Wataya mogao biti umijean?" zauo sam Kumikin glas. "Sve to mi se u posljednje vrijeme dogodilo je zamreno, u meuvremenu su se pojavili kojekakvi likovi i jedna za drugom zbile su se udnovate stvari. Ako bih ti pokuao o svemu trezveno govoriti, bojim se da ni sam vie nita ne bih razumio. Ali ako se stvari sagledaju s odreene udaljenosti, nit koja povezuje sve te dogaaje i osobe vrlo je jasna. Sve se svodi na to da si iz mog svijeta prela u svijet Noborua Wataye. To je bit svega. Iako si imala seksualni odnos s drugim mukarcem, to je od drugorazredne vanosti. To je obina fasada. Eto, to ti pokuavam objasniti." Blago je promukala led u ai. Paljivo se zagledavi u smjeru tog uma, uinilo mi se da mogu nazrijeti njezine pokrete. Ali, to je oito bio tek privid. "Ljudi ne alju uvijek poruke da bi govorili istinu", odgovorila je. To vie nije bio Kumikin glas, ali ni onaj naivni djevojaki glas od maloprije. Bio je to sasvim drugaiji, nov glas. U tom glasu koji je pripadao nekome drugome odzvanjala je nota smirene mudrosti. "Ba kao to se ljudi ne sreu da bi pokazali tko su i to su. Shvaate li to vam elim rei, g. Okada?" Ali, kako bilo, Kumiko mi je pokuala neto rei. Bila to istina ili ne, nastojala mi je neto rei. Za mene je to istina. Osjeao sam kako je mrak oko mene malo-pomalo bivao sve gui. Ba kao to plima dolazi nou i u tiini. Znao sam da moram pouriti, da mi ne ostaje jo mnogo vremena. Moda e me oni ljudi doi traiti kad ponovno doe svjetlo. Odluio sam joj izrei misli koje su mi se ve neko vrijeme vrzmale glavom. "Ovo je samo moja pretpostavka, ali vjerujem da u obitelji Wataya mora postojati neka nasljedna mana. Jo uvijek ne znam kakva vrsta mane, ali ona postoji, i ti si se zbog nje prepala. Zato si se bojala roditi. Kad si ostala trudna uhvatila te panika jer si se prepala da e tu manu naslijediti i tvoje dijete. Ali nisi smogla hrabrosti otkriti mi tu tajnu. To je poetak svega." Nije mi nita odgovorila, samo je polako spustila au na stoli. Ja sam nastavio. "Osim toga, siguran sam da tvoja sestra nije umrla zato to se otrovala hranom. Mislim da je umrla zbog neega sasvim drugog. Osoba odgovorna za njezinu smrt jest tvoj brat Noboru i ti to jako dobro zna. Vjerojatno ti je sestra prije smrti kazala neto u vezi s tim, upozorila te. Izgleda da Noboru posjeduje neku vrstu posebne moi kojom uspijeva pronai osobe koje su prijemive za tu mo, a kad mu se otvore, iskoristi ih. Tu mo je na vrlo nasilan nain zloupotrijebio i prema Kreti Kano. Kreta se uspjela oporaviti, ali tvoja sestra nije. Stanovala je u istoj kui, nije imala kamo pobjei. Kad to vie nije mogla otrpjeti, izabrala je smrt. Tvoji roditelji uvijek su tajili injenicu da je izvrila samoubojstvo. Nije li bilo tako?" utjela je, kao da eli ponititi svoju prisutnost. Nastavio sam. "Ne znam kako ni kojom prigodom, ali Noboruova destruktivna mo s vremenom se poveala. S pomou televizije i ostalih medija, on je svoju mo mogao usmjeriti na drutvo. Tada je iz velikog broja ljudi pokuao izvui ono to obino dre duboko skriveno u tami svoje podsvijesti. On to eli iskoristiti za svoju vlastitu politiku korist. No to to eli izvui iz njih krajnje je opasno, proeto nasiljem i krvlju. I izravno povezano s najmranijom stranom povijesti jer krajnji cilj jest unititi i zatrti to vie ljudi." uo sam kako je duboko uzdahnula u mraku. "Hoe li mi natoiti jo jedan viski, molim te", kazala je umiljatim glasom. 371

Ustao sam, otiao do nonog stolia pokraj kreveta i uzeo njezinu praznu au. Unato mrklom mraku toliko sam mogao uiniti bez vee potekoe. Otiao sam u prednju sobu i upalivi depnu svjetiljku natoio jo jedan viski i ubacio nekoliko kockica leda, koje su se ve dobrano poele topiti. "To to si mi sada kazao, to su samo tvoje pretpostavke, zar ne?" "Istina je. Povezao sam nekoliko injenica koje su mi pale na pamet", odgovorio sam. "Nemam nijedan vrst dokaz kojim bih mogao potkrijepiti svoje pretpostavke." "Ipak bih voljela uti nastavak, naravno ako mi ima jo to rei." Vratio sam se u spavau sobu i spustio au na stoli. Iskljuio sam depnu svjetiljku i iznova sjeo na stolicu. Zaas sam se pribrao i nastavio iznositi svoje slutnje. "Ti ni dan-danas ne zna to se tono dogodilo tvojoj sestri, jedino zna da te prije smrti htjela upozoriti na neto, ali ti si tada bila vrlo mala pa nisi shvatila o emu je rije. Ali, ipak si na neki neodreen nain bila svjesna da je Noboru uinio neto runo tvojoj sestri. Ti si u vlastitoj krvi naslutila neku mranu tajnu od koje vjerojatno ne moe pobjei. Zbog toga si se meu lanovima obitelji uvijek osjeala napeto i bila sama. Sve vrijeme ivjela si zapretenim, nespokojnim ivotom poput jedne od meduza koje smo vidjeli u akvariju. Nakon to si diplomirala i poslije svih onih problema s tvojom obitelji, udala si se za mene i napustila dom Watayinih. ivei zajedno sa mnom, malo-pomalo uspjela si zaboraviti dane mraka i tjeskobe. Poela si izlaziti u vanjski svijet, svakodnevno odlaziti na posao, i postupno si postala druga osoba. Neko vrijeme se inilo da e se uspjeti izvui, ali naalost, svari nisu bile tako jednostavne. Jednog dana primijetila si da te, unato novom ivotu sa mnom, i dalje privlai mrana sila za koju si vjerovala da si je davno ostavila za sobom. Kad si to shvatila, osjetila si se zbunjenom. Nisi znala kako bi postupila. Zbog toga si otila razgovarati s Noboruom, nadajui se doznati istinu. Potom si se obratila Malti Kano, nadajui se da e ti ona moda pomoi. Samo se meni nisi mogla povjeriti. Po svoj prilici, sve je poelo nakon to si zatrudnjela. To je, siguran sam, bila prekretnica. Vjerojatno sam zbog toga dobio prvo upozorenje one noi dok sam bio u Sapporu kad si otila na pobaaj. Tvoja trudnoa je vjerojatno oivila i probudila to neto zapreteno u tebi. Upravo to je Noboru strpljivo ekao. Moda je to jedini nain na koji moe stupiti u seksualni odnos s nekom enom. Onog asa kada je tvoja mana ponovno izila na vidjelo, odluio te oteti od mene i odvesti k sebi. Bila si mu potrebna da bi igrala ulogu koju je neko igrala tvoja sestra." Kad sam prestao govoriti, zavladala je duboka tiina. Sve to sam izgovorio bilo je plod moje mate. Neke sam dijelove sve dotad samo nejasno nasluivao, ostali su mi padali na pamet postupno dok sam govorio. Moda je snaga tame ispunila praznine u mojoj mati. Ili mi je pak prisutnost ene u mraku pomogla. Kako god, nisam imao vrste dokaze za svoje pretpostavke. "Jako zanimljiva pria", kazala je ena. Njezin glas ponovno je zadobio djevojaki ton. Brzina kojom je mijenjala boju glasa bila je sve vea. "Gle, gle...znai, napustila sam te da bih sakrila svoje oskvrnuto tijelo. Kao u filmu Most na Waterloou, s Robertom Taylorom i Vivien Leigh..." "elim te izvesti odavde i povesti sa sobom", kazao sam prekinuvi je. "Vodim te domu koji si napustila, ivotu kojem pripada i u kojem te eka jedan maak povijenog repa, mali vrt i gdje ujutro zvoni budilica." "Kako e to uiniti?" pitala me. "Kako me misli odvesti odavde?" "Kao u bajkama", rekoh. "Razbivi aroliju." "Shvaam", kazala je. "Ti vjeruje da sam ja Kumiko, i eli me povesti kui kao Kumiko. Ali to ako ja nisam Kumiko? to e onda? Moda e kui povesti pogrenu osobu. Jesi li siguran u to to ini? Pametnije ti je da jo jednom dobro promisli." Svom snagom sam stegnuo depnu svjetiljku u depu. Ta ena preda mnom ne moe biti nitko drugi do Kumiko, pomislio sam. Ali to nisam mogao dokazati. I to je bila samo moja pretpostavka. Osjetio sam da mi je ruka znojna. "Vodim te sa sobom", ponovio sam turo. "Radi toga sam doao." 372

Zauo se um ukanja plahti, oito je mijenjala poloaj tijela u krevetu. "Jesi li siguran u to to govori? Nimalo ne oklijeva", pitala me, oekujui izravan odgovor. "Siguran sam. Vodim te sa sobom." "Nee se predomisliti?" "Neu se predomisliti. Donio sam odluku", odgovorio sam. Zavladala je tiina. utjela je kao da o neemu razmilja. Potom je duboko uzdahnula, naglaavajui tako da je taj dio razgovora zavrio. "Imam neto za tebe", rekla je. "Nije bogzna to, ali moe ti biti od koristi. Nemoj paliti svjetlo, samo isprui ruku na ovu stranu. Tu gdje je noni ormari." Ustao sam i ispruio desnu ruku u mrak i prazan prostor. Vrcima prstiju mogao sam osjetiti otrice zraka. Tada sam dotaknuo neki predmet. Kad sam shvatio to drim u ruci, imao sam osjeaj da mi je kost zastala u grlu. Bila je to bejzbolska palica. Zgrabio sam je za drak i ispruio ispred sebe. Bio sam gotovo siguran da je to ona ista palica koju sam oteo od mladia s kutijom za gitaru. Osjeaj u ruci i teina bili su jednaki. Nisam pogrijeio. Ipak, dok sam je paljivo opipavao osjetio sam da je na jednom dijelu za nju neto zalijepljeno. To neto pod rukom podsjealo me na ljudsku kosu. Opipao sam je prstima. Po debljini i mekoi vlasi shvatio sam da je uistinu rije o ljudskoj kosi. Nekoliko vlasi se zajedno sa zgruanom krvlju zalijepilo za palicu. Netko je tom palicom udario nekoga, vjerojatno Noborua Watayu u glavu. S naporom sam izdahnuo zrak koji mi se zadrao u grlu. "To je tvoja palica, zar ne?" pitala je. "ini mi se da jest", odgovorio sam pokuavajui zadrati prisebnost. Moj glas je u tami poprimio drugaiju intonaciju, kao da je netko drugi govorio u moje ime. Proistio sam grlo, i uvjerivi se da je to uistinu moj glas, nastavio: "Ali, ini se da ju je netko drugi upotrijebio da bi nekoga udario." utjela je. Sjednuvi ponovno na stolicu, spustio sam palicu i stisnutu je drao meu koljenima. "Siguran sam da zna to se dogaa", rekoh. "Netko je ovom palicom udario Noborua u glavu. Vijesti koje su prikazali na televiziji bile su istinite. Noboru je zaprimljen u bolnicu u nesvjesnom stanju. Moe umrijeti." "Nee taj umrijeti tako lako", odgovorio mi je Kumikin glas bez imalo saaljenja, kao da ita neku povijesnu injenicu iz enciklopedije. "Ali isto tako je mogue da mu se svijest nee vratiti. Moda e zauvijek ostati u tami i u njoj lutati." Pipajui, potraio sam au pokraj svojih nogu. Naiskap sam ispio preostali viski. Bljutava tekuina prola je kroz moje grlo i spustila se u jednjak. Iznenada sam zadrhtao od hladnoe i potom me proeo nelagodan osjeaj da se u tami neto polako pomie prema meni. Kao to sam mogao i predvidjeti, srce mi je poelo ubrzano udarati. "Nemamo mnogo vremena", kazao sam. "Ako moe, reci mi gdje se nalazimo?" "Dolazio si ovamo ve nekoliko puta, pronaao si put dovde. I jo uvijek si iv, nita runo nije ti se dogodilo. Trebao bi znati gdje smo. Ali sada to vie nije vano. Vano je..." U tom trenutku zaulo se kucanje na vratima. Energini i kratki udarci kao da netko zabija avao u zid. Dva snana udarca, kratka stanka, i potom jo dva udarca. ena je suspregnula dah. "Bjei odavde", kazao mi je glas koji je nedvojbeno bio Kumikin. "Ako ode sada, moi e proi kroz zid." Nisam znao je li to to mi je palo na pamet bilo ispravno ili nije. Ali sve dok sam bio ovdje, morao sam pobijediti tu stvar. Bila je to moja bitka. "Ovaj put neu pobjei", odgovorio sam Kumiko. "Ovaj put vodim te kui." Spustio sam au na pod, stavio kapu na glavu i zgrabio palicu koju sam drao stisnutu meu koljenima. Potom sam se polako uputio prema vratima.

373

37
Jedan obian no Proroanstvo koje se obistinilo

Osvjetljavajui pod depnom svjetiljkom u obliku olovke, neujno sam se zaputio prema vratima. U desnoj ruci vrsto sam drao bejzbolsku palicu. Jo nisam bio stigao do vrata, kad se kucanje iznova zaulo: dva puta kratko, stanka i jo dva puta. Udarci su bili mnogo snaniji i nervozniji nego prije. Pritajio sam se pokraj vrata, i ekao suspreui dah. Kad je odjek kucanja zamro, sve je ponovno proela onespokojavajua tiina. Ipak, mogao sam naslutiti neiju prisutnost s druge strane vrata. Taj netko takoer je susprezao dah i pokuavao uti um mojeg disanja, otkucaje mojeg srca ili predosjetiti moje namjere. Tiho sam disao kako ne bih remetio zrak oko sebe. Nema me, rekao sam u sebi, uope me nema. Klju se okrenuo u bravi. Taj netko je svaki pokret izvodio krajnje paljivo kako bi bio to neujniji. Kvaka na vratima se okrenula, potom su i vrata jedvaujno zakripala. Srce mi je udaralo sve bre. Pokuao sam se smiriti, ali nisam uspio. Netko je uao u sobu. Zrak se lagano uzbibao. Svim silama sam se trudio nanjuiti blagi vonj prisutnosti tueg tijela - udnu mjeavinu vonja teke odjee, suspregnutog disanja i priguene napetosti u tiini. Tko zna dri li no u ruci? Morao sam biti oprezan. ivo sam se sjeao odbljeska tog noa. Zadravajui dah, prikrivajui svoju prisutnost, vrsto sam drao bejzbolsku palicu. Uavi, taj netko zatvorio je vrata za sobom i pomno ih zakljuao. Zastao je leima okrenut vratima i paljivo prouavao mrak u sobi. Osjetio sam kako mi niz ruke kojima sam stiskao palicu curi znoj. Poelio sam obrisati dlanove o hlae, ali i najmanji pokret mogao je biti koban. Pomislio sam na kip ptice koji je stajao u vrtu naputene kue Miyawakijevih. Kako bih prikrio svoju prisutnost, pokuao sam se poistovjetiti s kipom kamene ptice. U tom vrtu obasjanom ljetnim suncem pretvorio sam se u kip ptice i nepomino gledao u nebo. Neznanac je takoer imao depnu svjetiljku. Upalio ju je, usmjerivi snop svjetlosti u mrak. Svjetlost je bila slaba, vjerojatno je bila rije o slinoj depnoj svjetiljki. ekao sam da se pokrene, ali neznanac je stajao i snopom svjetlosti pretraivao sobu osvjetljavajui predmete jedan za drugim: cvijee u vazi, srebrnasti posluavnik na stolu (koji je zavodljivo svjetlucao), kau, stajau svjetiljku... Svjetlost je prola pokraj mene osvijetlivi pod svega nekoliko centimetara od mojih nogu. Potrajalo je itavu vjenost. Strah i napetost izjedali su me. Ne smije razmiljati. Ne smije matati na ovom mjestu. Tako je pisao porunik Mamiya u svom pismu, "matati na ovom mjestu moe biti kobno". Napokon se snop slabe svjetlosti poeo polako pomicati prema naprijed. inilo se da se neznanac uputio u drugu sobu. Stegnuo sam palicu. Tada sam primijetio da se znoj na mojim rukama sasvim osuio. Ruke su mi odjednom bile nelagodno suhe. Neznanac je uinio jo jedan korak i stao. Udahnuo sam i zadrao dah. Jo samo dva koraka udesno i naao bi se u dosegu moga udarca. Jo dva koraka i zauvijek bih zavrio s njim. Tog trena iznenada je ugasio svjetiljku. Sve je ponovno utonulo u mrkli mrak. Pokuao sam trezveno razmiljati, ali u mraku moj mozak uope nije funkcionirao. Proeo me nepoznat osjeaj jeze. Neznanac je shvatio da stojim blizu njega. Pomakni se, pomislio sam, nemoj stajati nepomino. Pokuao sam se izmaknuti ulijevo, ali noge su mi se oduzele. Bile su nepokretne poput postolja kamene ptice. Nagnuo sam se naprijed, jedva uspijevi iskriviti gornji dio ukoenog tijela ulijevo. Tog trena osjetio sam snaan udar u desno rame, neto tvrdo i hladno poput ledene kie probolo me do kosti. Taj me udarac osvijestio i ukoenost u mojim nogama nestala je u stotinki sekunde. Bacio sam se ulijevo i unuo, pokuavajui u mraku nazrijeti gdje se nalazi moj protivnik. Krv je tekla mojim ilama, svaki mii i stanica vapili su za kisikom. Desno rame mi je 374

utrnulo, ali nisam osjeao bol. Bol se javlja tek kasnije. Stajao sam nepokretno, protivnik takoer. Stajali smo jedan nasuprot drugome u mraku i susprezali dah. Nita se nije vidjelo a ni ulo. Ponovno je bljesnuo no. Snanim zamahom, vrhom noa dotaknuo je moj desni obraz, tono na mjestu gdje se nalazio biljeg. Osjetio sam kako mi zasijeca kou. Moj me protivnik nije mogao vidjeti, jer da me vidio, bio bi me lako ve dokrajio. Iz sve snage zamahnuo sam palicom u smjeru iz kojeg je doao udarac noem, ali palica je samo fijuknula zrakom. Zvuk zamaha palicom i njezin fijuk zrakom donekle su me ohrabrili. I dalje sam bio ravnopravan protivnik. Zadobio sam dvije posjekotine, ali rane od noa nisu bile duboke. On je imao no, ja bejzbolsku palicu. I dalje smo se naslijepo traili i tukli, suspreui dah, oekujui da protivnik uini prvi potez. Osjetio sam kako mi krv curi niz obraz, ali nisam se prepao. To je samo no, kazao sam u sebi, obina posjekotina. ekao sam nov nasrtaj noem. Nijemo sam disao. Hajde napadni, pomislio sam, ekam tvoj napad, zamahni noem, ne bojim se. Ubrzo je ponovno zamahnuo noem. Snaan zamah razrezao je ovratnik mojeg dempera. Osjetio sam kako mi vrh noa prolazi pokraj grla, ali nije me ni okrznuo po koi. Izvio sam se i odskoio u stranu, a zatim iz sve snage zamahnuo. Uinilo mi se da sam ga udario u predjelu kljune kosti. Moj zamah nije bio dovoljno snaan da bih ga sruio ili mu slomio kost, ali znao sam da ga je udarac zabolio jer je uzmaknuo i bolno jauknuo. Kratko sam zamahnuo i jo jedanput udario na isto mjesto s kojeg sam uo da dolazi jauk. Bio je to savren udarac. Mlatnuo sam ga negdje u vrat. Zauo se onaj jezivi zvuk lomljenja kosti. Treim udarcem pogodio sam ga u lubanju. Ispustio je udan jauk i skljokao se na pod. Leao je na podu jo nekoliko trenutaka krkljajui, a onda je i taj zvuk prestao. Zatvorenih oiju, ne razmiljajui ni o emu, uputio sam jo jedan udarac u tom smjeru. Nisam elio tako postupiti, ali nisam se mogao suzdrati. Ne zbog mrnje ili straha, nego jednostavno zato to sam ga morao dokrajiti. Zauo sam kako je u mraku neto puknulo, poput lubenice. Stajao sam pripravan i jo uvijek vrsto stezao palicu. Tada sam shvatio da drem cijelim tijelom. Tresao sam se poput lista na vjetru. Uinio sam korak unatrag i iz depa izvadio svjetiljku u obliku olovke. "Ne ini to", zavapio je glas u mraku. "Ne gledaj u to!" Bio je to Kumikin glas. Preklinjui, obraala mi se iz mraka susjedne sobe. Ali, elio sam vlastitim oima vidjeti to stvorenje koje je lealo usred tame i izdisalo. Dio moje svijesti uo je Kumikinu elju da ne osvijetlim stvorenje koje sam upravo porazio. U isto vrijeme moja lijeva ruka sluala je drugi dio moje svijesti. "Preklinjem te, nemoj!" viknula je. "Ne gledaj u to ako me eli povesti natrag kui." Zakrgutao sam zubima i polako izdahnuo zrak koji sam zadravao u pluima. I dalje sam drhtao i tresao se. Uokolo se irio neugodan vonj mozga, nasilja i smrti. Bilo je to moje djelo. Pronaao sam kau i sruio se na nj. Nekoliko trenutaka borio sam se s osjeajem munine i gaenja koji su mi zahvatili eludac. Nisam im se uspio oduprijeti. Sve to sam imao u elucu izbljuvao sam na tepih. Kad vie nisam imao to povratiti, nastavio sam izbacivati eluane sokove i slinu i podrigivati zrak. Povraajui, ispustio san palicu, koja se otkotrljala u mrak. Nakon to su se grevi i munina u elucu smirili, poelio sam izvaditi rupi i obrisati usta, ali nisam mogao pomaknuti ruke. Nisam mogao ustati s kaua. "Idemo kui", rekoh u smjeru druge sobe. "Sve je gotovo. Idemo odavde." Ona je utjela. Ondje vie nije bilo nikoga. Klonuo sam i zatvorio oi. Osjeao sam kako me snaga naputa i nestaje iz mojih prstiju, ramena, mojeg vrata, nogu. I rane su me manje boljele. Nisam vie osjeao svoje tijelo ni njegovu teinu. Ali, ni nelagodu ili strah; Bez imalo otpora prepustio sam se neemu mekom i toplom to me proimalo. Shvatio sam da prolazim kroz elatinozan zid. Jednostavno sam se prepustio struji koja me nosila. Nikad se vie neu vratiti ovamo, pomislio sam prolazei kroz zid. Sve je zavrilo.

375

Ali, kamo je nestala Kumiko? Trebao sam je odvesti iz te sobe. Zbog toga sam ubio ono stvorenje. Zbog toga sam mu bejzbolskom palicom smrskao lubanju poput lubenice. Zbog toga sam... Ali vie nisam mogao misliti, golema praznina opkolila je i usisala moje misli.

Kad sam doao k sebi, i dalje sam sjedio u tami. Leima oslonjen o zid bunara, kao uvijek. Vratio sam se na dno bunara. Ali dno bunara nije bilo kao obino. Osjeao sam prisutnost neega novog, nepoznatog. Pokuao sam shvatiti to se to u meuvremenu promijenilo. Moja su osjetila jo uvijek bila paralizirana. Bio sam samo djelomice svjestan okruenja. Imao sam osjeaj da sam zabunom dospio na pogreno mjesto. Jednog trena, ipak sam shvatio to se dogada. Okruivala me je voda. Taj bunar opet je postao aktivan, sjedio sam u vodi. Kako se to dogodilo? Nekoliko puta sam duboko udahnuo. Voda je opet dotjecala u bunar. Nije bila hladna, naprotiv, inila mi se mlaka. Poput vode iz termalnih toplica. Odjednom mi je palo na pamet pretraiti depove hlaa - elio sam se uvjeriti je li depna svjetiljka u obliku olovke jo uvijek u nekom od depova. I je li ono to se ondje dogodilo imalo ikakve veze sa stvarnou ovoga svijeta? Ali nisam mogao pomaknuti ruke. ak ni prste. Izgubio sam snagu u rukama i nogama. Nisam mogao ak ni stajati. Pokuao sam o svemu hladnokrvno promisliti. Prije svega, u sjedeem poloaju, voda mi je sezala samo do slabina. Dakle, za neko vrijeme nisam se morao bojati da u se udaviti. Istina, tog trenutka nisam se mogao pomaknuti, ali to je vjerojatno bila posljedica gubitka snage. Kad protekne odredeno vrijeme, snaga e mi se vratiti. Ni rane od noa nisu izgledale duboke a zbog omamljenosti nisam trpio ni veliku bol. Krv mi je prestala tei iz rana. Sve je u redu, ne brini se, kazao sam u sebi, oslonivi se glavom o zid. Sve je gotovo. Sad se jedino moram malo odmoriti i potom se vratiti u svijet stvarnosti, svijet iznad povrine zemlje, onamo gdje suneva svjetlost sjaji. Ali zato je odjednom u bunaru nanovo potekla voda? Bunar je ve godinama bio suh i iznenada je ponovno postao aktivan. Nije li moda postojala neka veza s onim to sam ovdje dolje uinio? Vjerojatno jest. Neto je ponovno oslobodilo dotok vode.

Malo poslije postao sam svjestan zloslutne injenice. Isprva sam je poricao. Smislio sam itav niz razloga kojima sam upravo to ega sam bio svjestan elio negirati. Pokuao sam uvjeriti samog sebe da haluciniram zbog mraka i umora. Ali na kraju sam morao priznati istinu. Koliko god se uporno nastojao zavarati, to je bila istina koju nisam mogao porei. Razina vode je rasla. Voda mi je sada sezala malo iznad struka. Polako ali nedvojbeno je rasla. Jo sam jedanput skupio svu snagu i pokuao se pomaknuti. Neuspjeno. Jedva sam uspio malo iskriviti vrat. Pogledao sam uvis. Poklopac bunara bio je vrsto zatvoren. Pokuao sam pogledati na sat na lijevoj ruci, ali nisam uspio. Voda je prodirala kroz neku pukotinu, i to sve veom snagom. Ispoetka je jedva primjetno dotjecala, ali sada je sve bre tekla. Mogao sam uti kako izvire. Sad mi je ve sezala do prsiju. Dokle e rasti? "Bolje se pripazi vode", kazao mi je stari g. Honda. Tada nisam obratio ni najmanju panju na njegovo proroanstvo. Istina, nisam ga zaboravio (takvo to se moe teko zaboraviti), ali nisam ga shvaao ozbiljno. Za mene i Kumiko g. Honda predstavljao je bezazlenu uspomenu. Tu i tamo bih poput vica ponavljao njegove rijei "bolje se pripazi vode", na to smo se smijali. Bili smo mladi i nisu nas zanimala proroanstva. Za nas je sam ivot tada predstavljao oblik proroanstva. Ali, g. Honda je bio u pravu. Gotovo sam se poelio nasmijati samom sebi. Voda je nastavila rasti, a ja sam bio u sve goroj situaciji.

376

Pomislio sam na May Kasaharu. Zamislio sam kako je dola podignuti poklopac s vrha bunara - slika u mojoj mati bila je jasna i veoma iva. Toliko jasna i iva da sam gotovo povjerovao u nju. Nisam se mogao pokrenuti, ali je moja mata i dalje radila. to mi je drugo preostalo? "Hej, g. Ptico Navijalico!" zvala me May. Njezin glas je odjeknuo bunarom. Nisam znao da je u bunaru punom vode odjek snaniji nego u presahlom bunaru. "Kojeg vraga radite tamo dolje? Opet razmiljate?" "Nita osobito", odgovorio sam, gledajui uvis. "Ne mogu ti sada objanjavati, nemam snage i ne mogu se pomaknuti, a voda sve vie prodire i raste. Ovaj bunar je ponovno postao aktivan. Moda u se utopiti." "Jadni g. Ptico Navijalico!" rekla je May Kasahara. "Sasvim ste se premorili i iscrpili oajniki nastojei spasiti Kumiko. Moda ste je i uspjeli spasiti. Zajedno s Kumiko spasili ste i mnoge druge ljude. Ali niste uspjeli spasiti samog sebe. Niti vas je itko drugi mogao spasiti. Pomaui drugima, izgubili ste snagu i svoju sudbinu. Rasuli ste vreu sjemenja tko zna gdje i sada vam vie nije ostalo ni jedno jedino zrno. Kakve li nepravde. Suosjeam s vama, iz dubine due, vjerujte mi. Ali, to je bio va izbor, vaa volja. Kopate li to vam govorim?" "Valjda", odgovorio sam. Odjednom sam osjetio bol u desnom ramenu. Zbilja se dogodilo, pomislio sam. No me doista ozlijedio. Taj no je bio stvaran. "Je li vas strah umrijeti?" pitala je May. "Naravno da jest", odgovorio sam. Zauo sam vlastiti glas kako odjekuje bunarom. To je bio moj glas a isto tako i nije. "Naravno da me strah kad pomislim da u umrijeti u mraku na dnu ovog bunara." "Zbogom, jadni g. Ptico Navijalico," rekla je May, "ao mi je to nita ne mogu uiniti za vas. Nalazim se na jednom veoma dalekom mjestu." "Zbogom, May," kazao sam, "sjajno si izgledala u onom bikiniju." "Zbogom, jadni g. Ptico Navijalico!" jedva sam uo glas May Kasahare. Poklopac na bunaru ponovno je vrsto zatvoren. Slika je nestala. Ali, nita se nije dogodilo. Ta slika nije bila povezana ni sa ime drugim. "May Kasahara, gdje si sada kad mi zbilja treba?" viknuo sam prema otvoru bunara.

Voda mi je dopirala ve do grla. Sada je okruivala moj vrat poput ome. Sve sam tee disao. U vodi, moje je srce sve neujnije kucalo. Tom brzinom, voda e mi za pet minuta prekriti usta i nos i ispuniti plua. Nema mi spasa. Na kraju, ja sam onaj koji je oivio ovaj bunar i sada u umrijeti na njegovom dnu. To i nije tako ruan nain umiranja, pomislio sam. Na ovom svijetu ima mnogo gorih naina umiranja. Zatvorio sam oi i pokuao, to sam mirnije mogao, prihvatiti skoru smrt. Borio sam se da svladam strah. Barem u ostaviti neke stvari za sobom. I to neto znai. "Dobre vijesti govore se tihim glasom." Sjetio sam se tih rijei i pokuao se osmjehnuti, ali bez uspjeha. "Ipak me strah umrijeti", promrmljao sam. To su bile moje posljednje rijei. Nisu bile osobito dojmljive, ali ve je bilo kasno da ih promijenim. Voda mi je pokrila usta. Sada je sezala do nosa. Prestao sam disati. Plua su mi oajniki eznula za jo malo svjeeg zraka. Ali zraka vie nije bilo, okruivala me mlaka voda. Umirao sam. Kao to i svi ljudi koji ive na ovom svijetu jednog dana moraju umrijeti.

377

38
Pria o gospoama plovkama Sjene i suze (Razmiljanje May Kasahare: 7)

Dobar vam dan, g. Ptico Navijalico. Dobivate li vi uope moja pisma ? Da budem iskrena, napisala sam vam bezbroj pisama i sada sam se zabrinula jeste li ih uope primili. Nadam se da je vaa adresa tona, ali redovito zaboravim napisati ime poiljatelja pa moe biti da moja pisma sada skupljaju prainu na kakvoj potanskoj polici s natpisom "neuruivo". Sve dosad sam ovako rezonirala: ako i nisu stigla, to se tu moe? Ukratko, pisala sam ih nabrzinu, ah zapravo sam eljela zabiljeiti svoja razmiljanja. Pisanje mi ide lako ako mi misli naviru jedna za drugom, premda ne znam zato. Ba tako, tko zna zato? Ali, ovo pismo bih ba eljela da proitate. Molim se da vam stigne. A sad bih vam eljela pisati o patkama plovkama. Znam da vam ih tek sada spominjem, ali nema veze. Ve sam vam pisala kako je zelenilo oko tvornice u kojoj radim veoma prostrano. Tvornicu okruuju brojne ume, na jednom jezercu ivi puno malih divljih ivotinja. Ba je idealno za duge etnje. Jezerce je prilino iroko i tu ive plovke, jato od njih dvadesetak. Ne znam tono kako je organizirana njihova zajednica. Pretpostavljam da i meu njima ima nesloge i meusobnih sukoba, ali jo nikad ih nisam vidjela da se svaaju. Sada je prosinac i jezerce se poelo lediti, ali led jo nije toliko debeo. ak i kad je jako hladno, povrina vode na sredini ostane nezaleena pa gospode plovke mogu plivati. Kad ba jako zahladi i led se dovoljno stvrdne, neke od djevojaka koje rade sa mnom tu se dolaze klizati. Onda gospoe plovke (znam da je udan izraz, ali naviknula sam ih tako zvati) moraju otii negdje drugdje. Ja uope ne volim klizanje na ledu, pa se nadam da nee toliko zahladnjeti da se jezerce sasvim zamrzne, ali bojim se da je to neizbjeno. U ovom dijelu zemlje zimi je iznimno hladno i budui da su se odluile ivjeti na ovim prostorima, gospoe plovke moraju se naviknuti na tu injenicu. U posljednje vrijeme, svakog vikenda odem na jezerce i ondje sjedim i promatram ih. Dva-tri sata prou dok trepnem. Zima mi je pa se umotam od glave do pete poput kakvog lovca na medvjede: vunena kapa, al, debele hlae, izme, krzneni kaput. Satima sjedim osamljena na nekom veem kamenu i razmiljam. Kadikad ih hranim starim kruhom. Naravno, ovdje nema nikoga drugog tko bi tako dangubio. Moda vi to ne znate g. Ptico Navijalico, ali plovke su vrlo zanimljive i nikad se ne dosaujem u njihovoj prisutnosti. Nije mi jasno zato druge djevojke uope ne mare za njih nego odlaze u grad gdje troe teko zaraeni novac da bi vidjele neki glup film. Trebali biste vidjeti kako gospoe plovke maui krilima slijeu na led, ali se poskliznu i padnu na stranjicu. Kao da gledam najbolju komediju na televiziji! im ih ugledam, ponem se smijati. Naravno, one se tako ne ponaaju da bi mene zabavile. One ive veoma ozbiljno, ali ponekad se i one poskliznu. Meni je ba to zanimljivo. Gospoe plovke imaju jako lijepe, ravne, naranaste noge, pa izgledaju kao da nose gumene izmice. Opne meu prstima nisu im prilagoene za hodanje po ledu, pa se stalno kliu i padaju. Oito im ne godi hod po ledu. Zato zima nije njihovo omiljeno godinje doba. Pitam se to uistinu misle o ledu, ali vjerujem da ga ne mrze, barem sam dobila takav dojam. Izgledaju zadovoljne ak i usred zime. Moda samo zagunaju: "ah, opet taj led, pa dobro, to se tu moe!" To je jo jedna stvar koja mi se kod njih svia. 378

Jezerce se nalazi usred ume, daleko od svega. Nitko (osim mene, naravno) ne eta umom u ovo doba godine, osim kad je vrijeme lijepo i toplo. etam vijugavim stazama a pod mojim izmama kripe led i snijeg. Ima jako mnogo ptica. Kad se toplo odjenem i ponesem malo starog kruha oekujui da u ubrzo ugledati gospoe plovke, zbilja se osjeam dobro i radosno kao malokad u dosadanjem ivotu. Toliko o gospoama plovkama. Istinu govorei, probudila sam se prije sat vremena jer sam vas sanjala, g. Ptico Navijalico. Zato sam odmah sjela za stol i piem vam. Sada je tono... (gledam u sat) dva i deset poslije ponoi. Otila sam u krevet malo prije deset, kao i obino, zaeljela laku no gospoama plovkama i ubrzo zaspala. Ali sam se maloprije naglo probudila. Zapravo, nisam sasvim sigurna je li to bio san, jer, uope se ne sjeam onoga to sam sanjala. Moda nisam sanjala. Ali, to god bilo, jasno sam ula va glas. Zvali ste me iz svega glasa. Zato sam se tako naglo probudila. Kad sam otvorila oi, u sobi nije vladao mrak. Mjeseina je dopirala kroz prozor. Golemi mjesec nalik na posluavnik od nehrajueg elika visio je ponad brda, inilo mi se da ga mogu dohvatiti i pisati po njemu. A mjeseina koja se probijala kroz prozor treperila je poput vode. Ustala sam, ali nije mi bilo jasno to se zbiva. Zato ste me tako glasno zvali? Srce mi je dugo mahnito udaralo. Da sam bila kod kue, bez obzira na to to je bilo gluho doba noi, odjenula bih se bre-bolje i dotrala kroz prolaz do vae kue. Ali, nalazim se u planinama, tisuama kilometara daleko od vas, premda sam vam oajniki eljela dotrati u pomo. Znate to sam potom uinila? Svukla sam se do gola. Ba tako. Ne pitajte zato. Ni sama ne znam valjano objasniti. Dakle, ujte to vam imam rei. Svukla sam se i ustala iz kreveta. Kleknula sam na pod, obasjana mjeseinom. Grijanje je bilo iskljueno pa je u sobi vjerojatno bilo hladno, ah ja nisam osjeala hladnou. U mjeseevim zrakama to su prodirale kroz prozor bilo je neega njenog to se pripijalo uz moje tijelo poput meke, kone rukavice. Barem tako sam se osjeala. Isprva sam samo stajala gola ne inei nita, potom sam pojedine dijelove tijela pokuala izloiti toj mjeseini. Sve sam to osjeala kao neto sasvim prirodno. Ta srebrnasta svjetlost bila je nevjerojatno lijepa pa joj nisam mogla odoljeti. Imala sam osjeaj da njome umivam dijelove svoga tijela, jedno po jedno: ramena, ruke, prsa, trbuh, noge i sve ostalo. Da me tko izvana gledao, sve bi mu se uinilo jako udno. Vjerojatno sam izgledala poput trknute tinejderke koja je za punoga mjeseca sasvim skrenula. Naravno, nitko me takvu nije vidio. Premda, kad bolje razmislim, moda me onaj deko s motora odnekud promatrao. Ali, nema veze, on je ionako mrtav. Ako me elio gledati golu, i ako mu je to priinjalo zadovoljstvo, rado sam mu dopustila. ak i da sam eljela da me netko vidi takvu, nitko me nije vidio. Bila sam savim sama i obasjana mjeseinom. Svako malo zatvorila bih oi i pomislila na gospoe plovke koje su tada sigurno spavale pokraj jezerceta. Osjeala sam toplinu pri pomisli da smo tijekom dana bile prijateljice. Osim toga, gospoe plovke za mene predstavljaju svojevrsnu zatitu od zla i nesree. Dugo sam ostala kleati na koljenima. Sasvim gola i obasjana mjeseinom. Mojim tijelom prelijevala se udesna boja, a moja izduljena sjena treperila je zidom. Nije izgledala kao stvarna sjena moga tijela nego neke druge ene, zrelije od mene. Nije bila djevica poput mene, nije bila ovako koata nego mnogo zaobljenija, s veim dojkama i bradavicama. Ali ipak je to bila moja sjena - samo mnogo izduljenija i neobinija. Kad sam se pomaknula i ona se pomaknula. Izvela sam nekoliko raznih pokreta i pri tome paljivo promatrala kakva veza postoji izmeu mene i moje sjene. I zato je moja sjena toliko drugaija od mene? Ali nisam uspjela skuiti. to sam dulje gledala, sve zajedno bilo mi je sve udnije. Sada dolazi dio koji teko mogu valjano objasniti. Uope nisam sigurna da u uspjeti u tome. Da skratim priu, odjednom sam se rasplakala.

379

Da je rije o knjizi snimanja, otprilike bi ovako glasilo: "Tog trenutka May Kasahara bez ikakvog razloga rukama pokriva lice, poinje jecati i brizne u pla." Nemojte se previe iznenaditi. Dosad sam to skrivala, ali ja sam zapravo strano velika plaljivica. Zaplaem zbog najmanje sitnice. To je moja tajna slaba toka. Zato se uope nisam iznenadila to sam briznula u pla bez ikakvog razloga. Obino kad zaplaem, kaem sebi kako je vrijeme da prekinem. Istina je, brzo zaplaem ali jednako brzo i prestanem. Noas pak nisam mogla prestati plakati. Nisam znala zbog ega sam poela plakati pa zato nisam znala ni kako da prestanem. Suze su mi neprekidno tekle poput krvi iz neke velike rane. Nisam mogla povjerovati vlastitim oima koliko sam se isplakala. Zabrinula sam se da u dehidrirati i pretvoriti se u mumiju ako tako nastavim. Zapravo sam bila iznenaena to sam ula vlastiti pla i vidjela suze koje je osvjetljavala mjeseina. Dok su padale, moje su suze svjetlucale osvijetljene mjeseinom poput gorskih kristala. Jednog trena sam primijetila da i moja sjena plae. Jeste li ikad vidjeli sjene suza, g. Ptico Navijalico? Uope ne nalikuju na obine sjene. One dolaze iz nekog dalekog svijeta, da bi utjeile naa srca. Jednog trena palo mi je na pamet da su suze koje je lila moja sjena prave suze, a da su one koje sam ja lila tek sjene. Sigurna sam da od svega ovoga vi ba nita ne kopate, g. Ptico Navijalico. Ali kad naga sedamnaestogodinja djevojka lije suze na mjeseini, svata se moe dogoditi. Vjerujte mi. Dakle, eto to se dogodilo u ovoj sobi prije otprilike sat vremena. Sada sjedim za stolom i olovkom vam piem ovo pismo (naravno, sada sam odjevena). Dovienja,g. Ptico Navijalico. Ne znam se valjano izraziti, ali gospoe plovke i ja molimo se da budete veseli i sretni. Ako se bilo to dogodi, nemojte se ustruavati da me opet glasno pozovete. Laku no.

39
Dvije razliite vrste vijesti Stvar koja je nestala

"Cinnamon vas je prenio ovamo" kazala je Nutmeg. Probudivi se, prva stvar koju sam osjetio bila je bol koja je neprestano mijenjala jainu i oblik. Boljela me rana od udarca noem, ali i svi zglobovi i miii u tijelu. Vjerojatno sam razliitim dijelovima tijela udarao o razne predmete dok sam bjeao kroz mrak. Pa ipak, svaki od tih razliitih bolnih osjeaja nisu se mogli nazvati pravom boli. Tek tada sam primijetio da leim na kauu u "prostoriji za probe" i da na sebi imam plavu pidamu koju nikad prije nisam vidio i da sam pokriven dekom. Zastori su bili razmaknuti i kroz prozor je ulazila jasna jutarnja svjetlost. Pretpostavio sam da je oko deset ujutro. Zrak je bio svje i vrijeme je protjecalo, ali ja nisam shvaao to se zbiva sa mnom. "Cinnamon vas je prenio ovamo", ponovila je Nutmeg. "Rane vam ne izgledaju osobito gadno. Ta na ramenu prilino je duboka, ali sreom krvne ile nisu oteene, a na licu imate tek malo ozbiljniji rez. Cinnamon je obje rane zaio iglom i tankim koncem pa vam nee ostati oiljci. Dobar je u tome. Za nekoliko dana moete i sami izvaditi konac, ili otiite bilo kojem lijeniku." Pokuao sam neto rei, ali glas mi je zastao u grlu. Duboko sam udahnuo i ispustio muklo krkljanje. 380

"Bit e pametnije da jo nekoliko dana ne govorite i ne pomiete se", kazala je Nutmeg. Sjedila je prekrienih nogu na stolici pokraj kaua. "Cinnamon kae da ste se predugo zadrali dolje u bunaru. I da vas je uspio spasiti u posljednji tren. Nita me vie ne pitajte, jer ja o tome ne znam nita. Obavijestili su me usred noi pa sam smjesta nazvala taksi i pourila ovamo. Nemam pojma to se prije toga dogodilo. Odjea vam je bila vlana i krvava pa smo je bacili." Nutmeg je vjerojatno dola u velikoj urbi jer je bila odjevena mnogo jednostavnije nego obino: muka koulja na pruge preko koje je nosila ukastobijel demper od kamira, i vunenu suknju maslinasto zelene boje. Bila je bez nakita, kose svezane u rep. Izgledala je umorno, ali je unato svemu ostavljala dojam da upravo pozira za neki modni asopis. Stavila je cigaretu u usta i zapalila je zlatnim upaljaem. Povukla je dim uperivi pogled u uareni vrh cigarete. Istina je, nisam umro, pomislio sam uvi zvuk njezinog upaljaa. Vjerojatno me Cinnamon izvukao iz bunara u posljednji as. "Cinnamon razumije i povezuje dogaaje na osobit nain", kazala je Nutmeg. "Za razliku od mene ili vas, on duboko razmilja o raznolikim mogunostima koje vode do pojedinog dogaaja. Ali ak ni on nije mogao predvidjeti da e se voda iznenada ponovno pojaviti u bunaru. Tu mogunost jednostavno nije uzeo u obzir. Zamalo ste izgubili ivot. Vjerujte mi, prvi put sam vidjela tog mladia toliko uspanienog." Blago se osmjehnula, kazavi to. "Mora biti da ste mu jako dragi", dodala je Nutmeg. Nisam uspio uti to je poslije toga rekla. Osjetio sam bol u dnu onim dupljama, vjee su mi naglo oteale. Zatvorio sam oi imajui dojam da se dizalom sputam u mrak.

Potrajalo je puna dva dana dok sam se poeo osjeati malo bolje. Nutmeg je gotovo sve vrijeme provela uz mene i njegovala me. Nisam mogao stati na noge, govoriti ili vakati. Jedino sam pio naranin sok na slamku i progutao nekoliko komadia breskve iz kompota. Nutmeg je kasno nou otila kui i vratila se rano ujutro. Prespavao sam itavu no i dobar dio dana. Oito mi je san bio najpotrebniji za oporavak. Sve to vrijeme Cinnamona nisam nijednom vidio. Imao sam dojam da me namjerno izbjegava. Zauo bih kako autom ulazi u dvorite kad god bi dovezao Nutmeg ili doao po nju ili donio namirnice ili odjeu. Zauo bih onaj osobit zvuk poput grmljavine, tipian za Porsche, jer je bio prestao voziti Mercedes. Nijednom nije uao u Rezidenciju. "Ubrzo emo napustiti ovu kuu", obratila mi se Nutmeg. "Morat u se osobno pobrinuti za klijentice. Ne mogu od toga pobjei. Valjda mi je sudbina takva. Vjerojatno u morati nastaviti s 'probama' sve dok ne izgubim i posljednji atom snage. Morate takoer znati da ne elimo vie imati bilo kakvu poslovnu vezu s vama. Kad sve zavri i ozdravite, bit e pametnije da nas to prije zaboravite. Jer...ah, da, zaboravila sam vam rei jednu stvar. U vezi s vaim urjakom Noboruom Watayom." Nutmeg je donijela novine iz susjedne sobe i stavila ih na stol. "Donio ih je Cinnamon maloprije. Va urjak je sino izgubio svijest u Nagasakiju. Prevezen je u lokalnu bolnicu, ali odonda vie nije doao svijesti. Ne zna se hoe li uope preivjeti." U Nagasakiju? Jedva sam uspio pohvatati to mi govori. Noboru Wataya izgubio je svijest u Akasaki, kakve veze s time ima Nagasaki? "Odrao je predavanje u Nagasakiju," kazala je Nutmeg, "a potom je prisustvovao sveanoj veeri s organizatorima kad mu je iznenada pozlilo. Odmah su ga prevezli u bolnicu. Vjeruju da je rije o obliku modanog udara, ini se da ima priroeni problem s krvnim ilama u mozgu. Novine piu da e najvjerojatnije ostati doivotno u krevetu. ak i ako mu se svijest vrati, vjerojatno nee moi vie govoriti. A to, u svakom sluaju, znai kraj ozbiljne politike karijere. teta, jo je mlad. Ostavljam vam novine, kad se budete osjeali bolje, sami proitajte taj lanak." Potrajalo je dok sam povezao sve injenice. Slike koje sam vidio na televizijskom programu u hotelskom predvorju ivo su se urezale u moje pamenje. Prizori iz Noboruovog 381

ureda u Akasaki, policajci koji uzimaju otiske, ulaz u bolnicu, turobni izgled i uzbueni glas spikera. Malo-pomalo, uspio sam uvjeriti samog sebe da su vijesti koje sam tada vidio postojale jedino u drugom svijetu. Ali u ovom svijetu, nikad nisam udario Noborua bejzbolskom palicom. Zato me policija nije ispitivala niti sam uhien zbog zloina. Na javnom mjestu izgubio je svijest zbog modanog udara, nije postojala ni najmanja sumnja u zloin. Kad sam to shvatio, osjetio sam veliko olakanje. Napada kojeg je taj novinar opisao u televizijskom programu zapanjujue je sliio meni, a ja nisam imao nikakav alibi kojim bih dokazao da to nisam bio ja. Morala je postojati neka veza izmeu injenice da sam nekoga nasmrt pretukao u drugom svijetu i gubitka svijesti Noborua Wataye. Oito sam ubio neto u njemu, ili neto to je bilo vrsto povezano s njim. Vjerojatno je slutio da mu se neto takvo sprema. Ipak, nisam uspio ubiti tog ovjeka. Preivio je i nalazi se na granici izmeu ivota i smrti. Moda sam ga ipak trebao gurnuti u mrak smrti. to e se sada dogoditi s Kumiko? Hoe li se uspjeti osloboditi sve dok je Noboru iv? Hoe li nastaviti iriti svoje ini na nju ak i dok lei bez svijesti? Moje misli nisu uspijevale prodrijeti dublje. Moja sposobnost rasuivanja bila je sve slabija. Zatvorio sam oi i zaspao. Imao sam nemiran i isprekidan san. Kreta Kano je na prsima drala bebu kojoj nisam vidio glavu. Kreta je imala kratku kosu i bila je nenaminkana. Objasnila mi je da se beba zove Korzika i da sam dijelom otac ja a dijelom porunik Mamiya. Uope nije otila na Kretu nego je ostala u Japanu da bi rodila i odgajala dijete. Tek nedavno je uspjela pronai novo ime za sebe i sada vodi miran i povuen ivot obraujui zemlju zajedno s porunikom Mamiyom u brdima u prefekturi Hiroshima. Nisam bio osobito iznenaen tim vijestima. To sam mogao naslutiti, barem u snu. "to se dogodilo s Maltom Kano otkad sam je posljednji put vidio?" pitao sam. Kreta mi nije odgovorila, samo me tuno pogledala i nestala.

Treeg dana ujutro uspio sam se pridignuti iz kreveta. Jo uvijek sam hodao s naporom, ali barem sam mogao izgovoriti pokoju rije. Nutmeg mi je skuhala kau od rie. Pojeo sam je s malo voa. "Kako je moj maak?" pitao sam. Ve neko vrijeme ta mi se misao neprestano motala po glavi. "Budite mirni, Cinnamon se brine o njemu. Svakog dana odlazi vaoj kui, nahrani ga i promijeni mu vodu. Sada mislite jedino na sebe i svoje zdravlje." "Kad se mislite osloboditi ovog mjesta?" "im prije. Moda ve idueg mjeseca. Nadam se da ete i vi ubrzo dobiti dio koji vam pripada. Vjerojatno emo ga prodati po cijeni nioj od kupovne, ali dobit ete dio uloenog novca. To e vam, barem odreeno vrijeme, omoguiti bezbrian ivot. Dakle, molim vas, nemojte se brinuti zbog novca. Na kraju, vi ste ovdje naporno radili, zasluujete taj novac." "Hoe li kua biti sruena?" "Vjerojatno. Osim toga, i bunar e zatrpati. teta, ba sada kad je ponovno aktivan i u njemu ima vode, ali u dananje vrijeme nitko vie ne eli starinski bunar. Svi postavljaju crijevo i malu elektrinu pumpu i tako mnogo lake zalijevaju vrtove. Praktinije je i primjerenije za suvremeni ivot u gradu." "Pretpostavljam da je ovo mjesto prestalo biti ukleto", rekoh. "Ovo vie nije 'kua objeenih'." "Nadam se da je tako", kazala je Nutmeg. Naas je oklijevala i ugrizavi se za usnu, nastavila: "Ali to vie nema nikakve veze sa mnom a ni s vama. Nije li tako? U svakom sluaju, sada vrijeme posvetite sebi i svom zdravlju. Prestanite se muiti nebitnim stvarima. Mislim da e potrajati jo neko vrijeme dok se potpuno ne oporavite." Nutmeg mi je potom pokazala najnoviji lanak o Noboruu Watayi, objavljen u jutarnjem izdanju novina. lanak je bio vrlo kratak. Pisalo je da je Noboru prevezen u besvjesnom stanju iz Nagasakija u Sveuilinu bolnicu u Tokiju, gde je smjeten na odjel intenzivne njege. Njegovo zdravstveno stanje i dalje je nepromijenjeno. Nita vie. Naravno, istog trena

382

sam pomislio na Kumiko. Gdje li se nalazi? Uskoro u se vratiti kui. Ali jo uvijek se nisam osjeao dovoljno snano da se provuem kroz prolaz i preskoim zid ograde. Idueg jutra uspio sam stati na noge i otii do kupaonice. Zastao sam pred zrcalom, prvi put nakon tri dana. Izgledao sam uasno - prije kao dobro ouvano truplo nego umorno ivo ljudsko bie. Kao to je Nutmeg rekla, rana na obrazu bila je vrlo struno zaivena, bijeli konac tvorio je savrene avove. Rana je bila duga oko tri centimetra, ali ne i duboka. Kad bih napravio grimasu koa na desnom obrazu bi me zapekla, ali vie nisam osjeao bol. Oprao sam zube i elektrinim brijaem obrijao viednevnu bradu. Jo uvijek se nisam osjeao sposobnim za britvu i pjenu za brijanje. Obrijavi zaliske, zapanjeno sam zurio u svoj odraz u zrcalu. Odloio sam elektrini brija i zagledao se. Mojeg biljega nije bilo. Onaj neznanac porezao me po desnom obrazu, tono na mjestu na kojem se nalazio biljeg. Oiljak se i dalje jasno vidio, ali biljega nije bilo.

Usred pete noi mojeg oporavka zauo sam slabu zvonjavu praporaca na saonicama. Tek to je prolo dva poslije ponoi. Ustao sam, navukao demper preko pidame i iziao iz "prostorije za probe". Proao sam kroz kuhinju i otiao do Cinnamonove radne sobe i zavirio unutra. Cinnamon me ponovno zvao pomou kompjutora. Sjeo sam za stol i proitao poruku koja se pojavila na zaslonu monitora. Kliknuo sam na br. 17 i dokument se otvorio.

Omoguen vam je pristup programu "Ljetopis Ptice Navija- lice". Izaberite dokument (1-17).

40
Ljetopis Ptice Navijalice br. 17 (Kumikino pismo)

Ima jako mnogo stvari koje ti moram rei. Mislim da bi potrajalo godinama kad bih ti o svima otvoreno i opirno govorila. Odavno sam ti ih trebala iskreno kazati i priznati svaku stvar, ali nisam imala hrabrosti za takvo to. I dalje sam se bezrazlono nadala da te stvari nee ispasti tako loe. Ishod toga je ova grozota koju smo oboje doivjeli. Za sve sam ja kriva. Ali, kako bilo, sad je kasno za objanjenja, nemam vie vremena. Zato ti prije svega elim kazati ono najvanije. A to je: moram ubiti svog brata, Noborua Watayu. Spremna sam otii na odjel intenzivne njege gdje lei i iskljuiti aparate koji ga odravaju u ivotu. Kao njegovoj sestri doputeno mi je da no provedem uz njega, umjesto medicinske sestre koja ga ni na tren ne ostavlja samog. Proi e neko vrijeme dok netko ne primijeti da je iskljuen s aparata. Juer mi je jedan lijenik objasnio kako funkcionira taj aparat. ekat u sve dok ne budem sigurna da je Noboru mrtav, a onda u se predati policiji. Priznat u im da sam uinila ono za to vjerujem da je najbolje, ali neu zalaziti u detaljnija objanjenja. Vjerojatno e me odmah liiti slobode i suditi mi za ubojstvo. Nagrnut e novinari, a stav javnosti vjerojatno e biti jednoduan. Neu nuditi objanjenja ili se braniti. Postoji samo jedna istina, a ta je da elim oduzeti ivot

383

ljudskom biu koje se zove Noboru Wataya. Poslat e me u zatvor, ali ja se toga ne bojim. Ve sam prola ono najgore. Da nema tebe, odavno bih izgubila razum. Prepustila bih se nekome drugome i pala u ponor iz kojeg se nikad vie ne bih mogla izvui. Moj brat Noboru Wataya upravo to je uinio mojoj sestri prije mnogo godina i ona si je zbog toga oduzela ivot. On nas je obje povrijedio na najgori mogui nain. Strogo uzevi, nije nas silovao, ali ono to nam je uinio bilo je mnogo gore. Zbog njega sam izgubila slobodu da svojevoljno uinim i najmanju stvar. Zbog toga sam se povukla u osamljenost jedne mrane sobe. Nitko mi nije stavio okove na noge niti me drao na oku, ali ja svejedno nisam mogla pobjei. Moj brat me zarobio mnogo efikasnijim lancima - lancima koji su bili dio mene. Sama sebi sam bila lanac koji je stezao i saplitao moje noge, strogi uvar zatvora koji nikad ne spava. Dakako, jedan dio mene uvijek je elio pobjei, ali istodobno se drugi dio mene kukaviki i ponizno pomirio sa sudbinom da zauvijek ostanem u mraku, ne traei spas. Naalost, taj prvi dio mene nikako nije mogao nadvladati drugi dio mene jer su moje tijelo i um bili povrijeeni. Tako sam izgubila pravo da ti se vratim - ali ne samo zato to me povrijedio moj brat Noboru, nego i zato to sam samu sebe jo mnogo ranije nepopravljivo povrijedila. U onom pismu sam ti napisala kako sam otila u krevet s drugim mukarcem, ali to nije bila cijela istina. Sada ti moram priznati cijelu istinu. Nisam spavala samo s jednim mukarcem, imala sam odnose s mnogim mukarcima. Ni broja im ne znam. Ni dan-danas nije mi jasno to me tjeralo da budem takva. Kad o tome sada razmiljam, vjerujem da je to bio utjecaj moga brata. Kao da je otvorio neku ladicu u meni, izvadio iz nje neto neshvatljivo, i nagovorio me da se podajem drugim mukarcima. Moj brat je imao tu mo i premda me boli to to moram priznati, nas dvoje smo sigurno imali neto zajedniko, na nekom mranom mjestu. U svakom sluaju, kad je moj brat doao po mene, ve sam bila nepopravljivo povrijeena. Na kraju sam ak oboljela od spolne bolesti. Unato svemu tome, vjerovala sam da ti takvim svojim ponaanjem ne inim nita loe. Sve ono to sam inila izgledalo mi je sasvim normalno - premda u svoju obranu mogu rei da to nisam bila prava ja kad sam se tako osjeala. Je li to ipak istina? Je li odgovor toliko jednostavan? Tko sam ja, prava ja? I mogu li sa sigurnou tvrditi da je ona koja ti sada ovo pie "prava ja"? Ja nikad nisam bila sasvim sigurna u svoje "ja", a nisam ni sada.

esto sam te sanjala. Bili su to ivopisni i vrlo jasni snovi. U njima si me redovito oajniki traio. Nalazili smo se u svojevrsnom labirintu i ti bi gotovo doao do mene. "Jo jedan korak, ovdje sam!" eljela sam ti viknuti. Da si me uspio pronai i priviti u naruje, uas bi zavrio i sve bi bilo kao neko. Ali ja nisam imala hrabrosti viknuti. Ti bi proao pokraj mene u mraku i nestao. Uvijek se ponavljao isti san. Ali i takvi snovi su mi bili od pomoi i davali mi nadu. Barem sam znala da i dalje mogu sanjati, moj brat me nije mogao sprijeiti u tome. Mogla sam osjetiti da daje sve od sebe kako bi mi se to vie pribliio. Govorila sam si da e me jednog dana moda ipak pronai i zagrliti te skinuti s mene prljavtinu koja me prekrivala, i zauvijek me odvesti s tog mjesta. Nadala sam se da e moda skinuti prokletstvo i zamijeniti ga arolijom kako prava ja nikad vie ne bi otila od tebe. Zato sam mogla sauvati traak nade u onom hladnom mranom mjestu bez izlaza. Jedino tako sam mogla sauvati barem najslabiji odjek vlastitog glasa. Ovog popodneva dobila sam zaporku za pristup ovom kompjutoru, netko mi ju je poslao po dostavljau. Zahvaljujui tome aljem ti ovu poruku s kompjutora iz bratova ureda. Nadam se da e je primiti.

Nemam vie vremena, vani me eka taksi. Odlazim u bolnicu kako bih ubila brata i potom bila kanjena za svoje djelo. udno, ali vie ga ne mrzim. Osjeam smirenost pri 384

pomisli da u mu uskoro oduzeti ivot. Moram to uiniti i zbog njega samog kao i da bih svom ivotu dala smisao. Ne zaboravi se brinuti o maku. Ne mogu ti rei koliko se radujem to se vratio. Kae da si ga nazvao Sawara? Svia mi se. Taj maak je uvijek bio svojevrstan simbol neega lijepog i dobrog medu nama. Nismo smjeli dopustiti da se izgubi onda kad je odlutao.

Ne mogu vie pisati. Zbogom.

41
Dovienja!

"Strano mi je ao to vam nisam uspjela pokazati gospoe plovke, g. Ptico Navijalico." May Kasahara uistinu je izgledala tuno. Sjedili smo pokraj jezerca i gledali u debeo sloj leda koji ga je prekrivao. Jezerce je bilo iroko i izbrazdano tisuama rezova od otrica klizaljki. Bio je ponedjeljak jutro i radni dan, a May je izostala s posla kako bi ostala sa mnom. Namjeravao sam je posjetiti u nedjelju, ali zbog eljeznike nesree kasnio sam jedan dan. May je na sebi imala kaput podstavljen krznom i svijetloplavu vunenu kapu s bijelim geometrijskim arama i kiankom. Kazala mi je da ju je sama isplela i da e i meni napraviti istu takvu za iduu zimu. Obrazi su joj se zarumenjeli a oi bile blistave i jasne zbog ega mi je bilo osobito drago. Imala je svega sedamnaest godina, itav je ivot bio pred njom. "Nakon to se jezerce sasvim zaledilo, gospoe plovke su otile na neko drugo mjesto. Sigurna sam da bi vam se svidjele. Morate se vratiti na proljee, vai? Tada u vam ih pokazati." Osmjehnuo sam se. Kratak vuneni kaput koji sam imao na sebi nije bio osobito topao. al sam omotao sve do nosa, ruke zabio u depove. U umi je doista bilo jako hladno, a snijeg debeo i vrst. Na nogama sam imao tenisice i svako malo bih se poskliznuo. Trebao sam kupiti prave zimske izme za ovaj izlet. "Znai li to da ima namjeru ostati ovdje jo neko vrijeme?" pitao sam. "Da, zasad ostajem ovdje. Moda u se poslije izvjesnog vremena poeljeti vratiti u kolu. A moda i neu. Ni sama ne znam. Moda u se udati. Ne, to sigurno neu." Osmjehnula se izdahnuvi bijeli oblai pare. "U svakom sluaju, ostat u ovdje jo neko vrijeme. Potrebno mi je jo vremena da o svemu dobro promislim. to elim raditi, kamo elim otii. elim na miru i bez pritisaka promisliti o svemu tome." Kimnuo sam. "Mislim da upravo tako treba postupiti", rekoh. "Recite mi, g. Ptico Navijalico, kad ste bili mojih godina jeste li i vi razmiljali o istim stvarima?" "Vjerojatno... sigurno sam razmiljao o njima, ali ne tako ozbiljno kao ti. Vjerovao sam da e se, ako budem ivio normalnim ivotom, stvari manje-vie normalno odvijati. Ali, naalost, nije bilo tako. I sama zna." May me pogledala ravno u oi, ali vrlo spokojnim pogledom. Potom je skinula rukavice i poloila ruke, jednu preko druge, na koljena. "Na kraju, Kumiko nisu pustili da se brani sa slobode?"

385

"Sama je odbila", objasnih joj. "Shvatila je da bi je u javnosti i dalje napadali. Zato je odluila ostati u pritvoru. Ondje barem ima mir. Zato ne eli ni mene vidjeti. Ne samo mene, nego bilo koga, dok sve ne zavri." "Kad poinje suenje?" "Vjerojatno na proljee. Kumiko e priznati krivnju. Takoer e prihvatiti odluku suda i porote, kakva god bila. Suenje nee potrajati, moda ak dobije uvjetnu kaznu, ili u najgorem sluaju, blagu kaznu." May je podignula kameni i hitnula ga prema jezeru. Kamen je udario o led i otkotrljao se jo dalje. "A vi ete ponovno ekati da se vrati kui, zar ne?" Kimnuo sam. "Onda je sve dobro zavrilo... moemo li tako rei?" Izdahnuo sam bijeli oblai pare u zrak. "Ne znam... nisam siguran, ali tako je nekako ispalo." Stvari su mogle ispasti jo mnogo gore, pomislio sam. Negdje daleko u umi koja je okruivala jezerce, kliknula je neka ptica. Podignuo sam pogled i promotrio okolinu, ali ptica se nije vie oglasila. Nisam je ni vidio. uli su se jedino tupi i mukli udarci djetlia koji je buio rupu u nekom stablu. "Ako Kumiko i ja ikad budemo imali dijete, volio bih da se zove Korzika", rekoh. "Divno ime", kazala je May Kasahara.

Dok smo hodali umom, jedno uz drugo, May je skinula desnu rukavicu i stavila ruku u moj dep. Taj me njezin pokret podsjetio na Kumiko, i ona je to esto inila kad smo zajedno etali zimi. Dijelili smo jedan dep u hladnom danu. Stegnuo sam ruku May Kasahare. Imala je malu toplu ruku, ruku osamljene due. "Svi e pomisliti da smo zaljubljeni par, g. Ptico Navijalico!" "Vjerojatno." "Recite mi, jeste li proitali sva moja pisma?" "Koja pisma?" Isprva nisam razumio to me pita. "ao mi je, ali nisam dobio nijedno tvoje pismo. Tvoju adresu i telefon dobio sam od tvoje majke, to uope nije bilo lako. Morao sam izmisliti gomilu gluposti." "Ma nije valjda! Pa tko ih je onda dobio? Napisala sam vam sigurno vie od petsto pisama!" kazala je May Kasahara pogledavi u nebo.

Te veeri May me otpratila na vlak. Autobusom smo se odvezli u oblinji grad, zajedno veerali pizzu u restoranu blizu kolodvora, a potom ekali da na peron stigne mala kompozicija s tri vagona i dizelskom lokomotivom. U ekaonici je gorjela velika pe na drva oko koje su se grijale dvije-tri osobe, ali nas dvoje smo stajali na peronu i ekali. Jasan zimski mjesec vidio se na nebu. Mlad i otar poput kineske sablje. Pod tim mjesecom, May Kasahara podignula se na vrhove prstiju i njeno me poljubila u desni obraz. Osjetio sam kako su njezine male i hladne usne blago poljubile mjesto gdje se neko nalazio biljeg. "Dovienja, g. Ptico Navijalico", promrmljala je. "Hvala vam to ste doli ak dovde kako biste me posjetili." Ruku zabijenih u depove zagledao sam se u njezine oi. Nisam znao to bih joj kazao. Kad je vlak stigao, skinula je kapu, vratila se korak unatrag i kazala: "Ako vam se ikad ita dogodi, g. Ptico Navijalico, pozovite me iz svega glasa, to snanije moete. Mene i gospoe plovke." "Dovienja, May", rekoh.

Jo dugo nakon to je vlak krenuo, mjeseev srp se vidio na nebu, izvirujui i nestajui 386

svaki put kad bi vlak uao u zavoj i iziao iz njega. Gledao sam u mjesec i kad god bi ga zaklonio oblak, promatrao bih titrava svjetla sela i gradova pokraj kojih smo prolazili. Mislio sam na May Kasaharu s njezinom svijetloplavom kapom i kako se sama vraa autobusom u tvornicu u brdima. Potom sam pomislio na gospoe plovke koje su spavale negdje u mraku u travi. Razmiljao sam i o svijetu u koji sam se vraao. "Zbogom, May", rekoh. Zbogom, May Kasahara, molim se da te netko ili neto uvijek uva. Zatvorio sam oi i pokuao zaspati. Ali uspio sam zaspati tek mnogo kasnije. Utonuo sam u san, daleko od svega i svih.

Literatura

ALVIN D. COOX, Nomonhan: Japan against Russia, 1939, 2 sveska, Stanford University Press, Stanford, 1985.; preveli MASAKI TOSHIO, YOSHIMOTO SHIN'ICHIR : Nomonhan, sgen no Nisso-sen, 1939, 2 sveska, Asahi shinbun sha, Tokio, 1989. EZAWA AKIRA, Manshkoku no shuto-keikaku: Tokyo nogenzai to mirai o tou, Nihon Keizai Hyron sha, Tokio, 1988. IT KEICHI, Shizuka na Nomonhan, Kdansha bunko, Tokio, 1986. AMY KNIGHT, Beria, Stalins First Lieutenant, Princeton University Press, Princeton, 1993. KOJIMA J, Mansh teikoku, 3 sveska, Bunshun bunko, Tokio, 1983. ONDA JH, Nomonhan sen: ningen no kiroku, Gendaishi shuppan kai, Tokuma shoten, Tokio, 1977.

Dodatak

Ova pojanjenja nastala su tijekom rada na prijevodu romana i u njima se u najkraim crtama objanjavaju odreene povijesno-politike okolnosti i pojedini ratni sukobi u razdoblju od 1900. do 1945. koje Haruki Murakami esto spominje u knjizi a domaim su itateljima slabije poznati. U rujnu 1931. Japan je poeo ostvarivati svoje osvajake planove prema Kini iznenadnim napadom na Manduriju. Zauzevi Mukden i slomivi otpor kineskih snaga, Japanci su za nekoliko tjedana okupirali cijelu zemlju. Kina je apelirala na Ligu naroda, koja je imenovala povjerenstvo da istrai sluaj ne poduzimajui nikakve sankcije. U oujku 1932. Japanci su na podruju Mandurije osnovali marionetsku dravu Mandukuo, kojoj su 1934. stavili na elo svrgnutog kineskog cara Pu Via. Mandurija je zatim japanskim militaristima posluila kao glavna baza za opi napad na Kinu, koji je poeo u srpnju 1937. S teritorija Mandurije Japanci su (srpanj-kolovoz 1938.) izvrili napad na podruje SSSR-a u podruju jezera Khasana i zatim (svibanj-rujan 1939.) na Narodnu Republiku Mongoliju, ali su odbaeni preko granice. Prema sporazumu na Konferenciji u Jalti (veljaa 1945.) SSSR je objavio rat Japanu i sovjetske su snage na Dalekom Istoku 9. kolovoza 1945. prele granicu Mandurije, koju je drala japanska Kwantunka armija. Otpor japanskih snaga nastavio se ak i nakon kapitulacije Japana 15. kolovoza 1945. Dana 21. kolovoza kapitulirao je vrhovni zapovjednik 387

Kwantunke armije pred sovjetskim snagama, koje su nastavile napredovati i dokraja zaposjele Manduriju. Neki povjesniari razlikuju etiri vala nacionalizma na azijskome tlu u prvoj polovici dvadesetog stoljea, a oni su uvijek bili povezani s dogaajima u Europi. Prvi val poklopio se s 1905. godinom i nesumnjivo je bio potaknut japanskom pobjedom nad Rusijom u Ruskojapanskom ratu 1904.-1905. Drugi se javlja od 1917. do 1919. godine, a bio je potaknut Lenjinovim i Wilsonovim antikolonijalnim stavovima. Trei val zabiljeen je u godinama 1930. i 1931., potaknut svjetskom gospodarskom krizom. I naposljetku, etvrti se dogodio tijekom Drugog svjetskog rata (1939.-1945.) poetkom kojeg je Japan doslovce eliminirao europsku kolonijalnu upravu iz veeg dijela Azije. Kinesko-japanski rat izbio je zbog elje Kine da nakon niza pograninih sukoba nametne izravnu kontrolu nad korejskim teritorijem. Bio je to otvoren izazov japanskom imperijalizmu. Iako voen protiv Kine, ali zapravo kao suprostavljanje dalekoistonoj ekspanziji carske Rusije, Kinesko-japanski rat istaknuo je potekoe japanske diplomacije u kompleksnom dalekoistonom okruju kojim su dominirale europske sile (u svojim kolonijama). Poput Kinesko-japanskog rata, i sukob Rusije i Japana bio je, barem djelomino, rat "imperijalistiki po punomoi" s dva periferna imperijalizma sukobljena zbog mogunosti oslanjanja na izvore svojih pokrovitelja, posebno financijske u sluaju Japana. Velika Britanija (najprije) i SAD (slabije) bili su na strani Japana, Francuska i Njemaka podravale su Rusiju. to se Japana tie, bila je to istodobno jo jedna "imperijalistika kampanja na raun tree strane", ali i obrambeno-osvajaki rat. Sprijeen u daljnjim irenjima na Pacifiku neprobojnim sjevernoamerikim pojasom, za Japan je postalo bitno zaustaviti porast ruske nazonosti u istonoj Aziji. Nakon opega gospodarskog rasta u godinama uoi Prvoga svjetskog rata, slijedio je cikliki niz kriza koje su svjedoile trajnoj ogranienosti reproduktivne baze japanskoga kapitalistikog sustava. Posebno je ozbiljno bilo osiromaenje seljakih masa, a u gradovima je nezaposlenost, osobito rairena medu intelektualnom radnom snagom, stvarala napetost i firustracije. Kriza je stvorila povoljne uvjete za obnovu saveza civilne i vojne birokracije. Veliki pogrom protiv sindikalista, socijalista (anarhistikih i komunistikih) i Korejaca, koji su provodili policija i paravojni organi nakon potresa u Kantu (rujan 1923.), bez ijedne znaajnije reakcije civilnih snaga (politike stranke, cijela ljevica, intelektualci, veliki nacionalni tisak itd.), krvlju su zakljuile slabanu demokraciju razdoblja Taisho i potvrdile snagu novih odnosa uspostavljenih u vodeoj politiko-vojnoj strukturi. injenica da je car Hirohito samo mjesec dana prije preuzeo namjesnitvo svakako nije bila sluajanost. Tri godine poslije, meutim, u vrijeme njegova dolaska na prijestolje (poetak razdoblja Showa), zemlja je ve bila ula u jedno od najmranijih razdoblja svoje povijesti, razdoblje to su ga suvremenici prikladno nazvali kurai tanima (mrani ponor). Postizanje nove ravnotee u vodeoj eliti ubrzala je promjena meunarodnih odnosa. Ekspedicija u Sibir, u poetku ogranien in spreavanja ekstremnih protuudara boljevike revolucije, oznaila je pukotinu u japanskom ekspanzionizmu; bila je to posljednja vojna operacija koja je, iako djelomino, ostvarena u sporazumu s drugim imperijalizmima i posljednji pokuaj frontalnog napada na Rusiju. Kasniji sukobi du Amura (1937.), u blizini jezera Khasana (1938.) te prava bitka kod Nomonhana (1939.) mogu se smatrati vojnim operacijama lokalnog karaktera koje je potaknula vojska. Ciklika se kriza japanskog kapitalizma poklopila s velikom gospodarskom krizom 1929. godine, koja je presudno utjecala na ravnoteu meunarodnih odnosa. Sustav japanskoamerikih odnosa, povezan s kompromisom s Washingtonske konferencije, temeljio se na neogranienom ekonomskom ekspanzionizmu dviju strana. Ali pogodila ga je svjetska gospodarska kriza, a posljedica je bila jaanje saveza civilne i vojne birokracije iji je glavni cilj bio nametnuti partikularistika i militaristika rjeenja. Doktrinu ministra vanjskih poslova Kijura Shidehare, prema kojoj samo pacifika trgovina moe omoguiti razvoj Japana, sve su vie osporavali japanski vojni krugovi koji su, zakljuujui da se izvozna trita zatvaraju jedno za drugim, poticali na njihovo oruano osvajanje, a u tome su ih 388

podravala nacionalistika i faistika udruenja koja su bila u punom razvoju. Kako je blizu japanskih i korejskih granica bila velika i slaba Kina, ta je injenica za japanske imperijalistike krugove predstavljala stalno iskuenje. Godine 1931. nacionalisti i vojnici su pod vodstvom nekolicine porunika iz vojarne u Port Arthuru (na japanskom Ryojunko, kineska luka u japanskom posjedu 1905.-1945.) paljivo pripremili invaziju na Manduriju. Povod je bio kineski napad na eljezniku liniju u junoj Manduriji (koja je bila pod japanskim nadzorom) pa su japanske vojne snage izile iz eljeznike zone (19. rujna 1931.) i zauzele Shenyang (prije Mukden) i mnoge druge mandurske gradove te nastavile s daljnjim osvajanjem. Nakon uklanjanja ministra vanjskih poslova Shidehare, Manduriju su 1932. godine pretvorili u satelitsku dravu Mandukuo. Ekspanzionistika nastojanja, karakteristina za tako rigidan vojni i imperijalistiki reim, posebno su se temeljila na snanim protuzapadnjakim konotacijama koje su postojale u niponizmu. Ve 1931. godine, pri izravnoj invaziji na Manduriju i stvaranju vazalne drave Mandukua, upotrebljavao se slogan "Azija Azijcima". Dana 7. srpnja 1937. godine poeo je napad na Kinu, u gotovo izravnom sukobu sa zapadnim snagama koje su podupirale nacionalni otpor Kuomintanga pod ang Kaj-ekom i SSSR-om koji je, naprotiv, pruao potporu komunistikim partizanima Mao Zedonga. Kad su nemilosrdni napadi nacistike Njemake u Europi i 1940. godine prouzroili propast nekih velikih kolonijalnih sila, primjerice Francuske i Nizozemske, i izolaciju drugih, poput Velike Britanije, odsutnost vlasti u jugoistonoj Aziji automatski je postala jedan od novih japanskih ekspanzionistikih ciljeva. U rujnu 1940. godine Japan je okupirao francusku Indokinu, istodobno nastojei politiki hegemonizirati podruja nizozemske Indije te pristupajui Trojnom paktu 27. rujna sa silama Osovine, ime je praktiki proglasio Veliku Britaniju svojim najveim neprijateljem. Pakt o neutralnosti, potpisan sa SSSR-om u travnju 1941. godine, bio je na neki nain dopuna diplomatskim pripremama za rat. SSSR je bio najvra prepreka - ideoloki i vojno - za japansko irenje na azijskom kontinentu, bilo u Manduriji ili u Kini. No, onoga trenutka kad su se japanski interesi usmjerili prema drugim geografskim podrujima - jugoistonoj, poluotonoj i otonoj Aziji, doli su u sukob s drugom velikom silom, SAD-om, s kojom je nuno trebalo odmjeriti snage. Pobjedonosni otpor protiv Japana bio je odluujui imbenik koji je komuniste pretvorio u hegemonistiku snagu u Kini. Ve potkraj dvadesetih godina Japan je namjeravao zamijeniti indirektni suivot i pluralizam snaga u Kini direktnim i opreznim nadzorom. Prvi in te politike bilo je spomenuto osvajanje Mandurije 1931. godine. Slijedio je napad na angaj 1932. godine te niz prodora u unutranjost. Dana 7. srpnja 1937. godine poela je invazija i okupacija vanih podruja Kine. Izravna dominacija Japana nad Kinom bila je posve protukomunistiki projekt koji se uklapao u politiku faistikog reima. On je imao i gospodarske ciljeve jer su Japanci htjeli osigurati opskrbu energijom i sirovinama (Mandurija kao baza ugljena i eljeza) za svoje ratne pothvate, a ujedno pribaviti namirnice (osobito soju i itarice) koje japanski seljaci nisu mogli priskrbiti u ratnim uvjetima. Kineskim komunistima obvezu suprotstavljanja Japanu nametnuli su sljedei razlozi: ponajprije to to je invazija na Kinu bila slubeno motivirana nesposobnou Kuomintanga da okona antikomunistiku represiju, a zatim to to su klase na koje e pasti teret japanske eksploatacije (tj. radnika klasa te naroito mandurski rudari i siromani seljaci na koje e zemljoposjednici prebaciti teret stvaranja vikova za potrebe japanskih konfiskacija) bile klase za ije su se osloboenje borili komunisti. Jo od napada na Manduriju, vlada Kineske republike radnika i seljaka (tzv. Sovjetska Kineska Republika, koja je okupljala crvene zone na jugu, kojom je predsjedao Mao) objavila je rat Japanu te zatraila od vlade Kuomintanga da prestane s represijama protiv komunistikih seljakih gerilaca i da se cijela Kina ujedini u borbi protiv napadaa. Vlada Kuomintanga bila je protiv tog zahtjeva za nacionalnom mobilizacijom sve do 1937- godine, smatrajui da je unitenje komunista preduvjet za jedinstven otpor invaziji. injenica da su nacionalnu vojnu obranu preuzeli na sebe komunisti, kao i odbijanje Kuomintanga da sudjeluje u otporu, pridonijeli su percepciji komunista kao nacionalne snage koja moe

389

"spasiti Kinu" od smrtonosne japanske invazije, jaajui usto drutvenu, antifaistiku i antiimperijalistiku borbu. Taj je fenomen postao jo vaniji nakon srpnja 1937. godine kada su Japanci, napredujui prema nizinama na sjeveru i u sreditu Kine, pokorili Kineze (stanovnike gradova i sela u jednakoj mjeri). Tada su poele represalije i eksploatacija koje su desetke milijuna ljudi, naroito siromanih seljaka i radnika koji se nisu priklonili suradnji ili suivotu s napadaima, dovele do ruba egzistencije. Potkraj 1936. godine sastavljene su snage za otpor Japanu (u ovom sluaju istaknuli su se osobito mandurski borci kojima je nareeno da napuste svoju zemlju) te komunisti uspijevaju nametnuti ang Kaj-eku odluku da se suprotstavi moguim novim japanskim napadima. Iako je teoretski u srpnju 1937. godine Kuomintang prihvatio pruiti otpor Japancima, strategija koju je ponudila nacionalistika vlada popustila je pred japanskom invazijom te napustila prostrana, gusto naseljena podruja. Tako su 1944. godine dvije treine Kineza ivjele u podrujima pod japanskom okupacijom. VOJO INDOLI

390