SVEUILITE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI STUDIA CROATICA

DIPLOMSKI RAD

GLOBALIZACIJA KULTURE
SOCIOLOGIJSKO-POLITIKI ASPEKTI ZAPADNE GLOBALIZACIJE KULTURE I GLOBALITETA

MENTOR: Dr.sc. Anelko Milardovi

STUDENTICA: Antonija Zavila Nemet

ZAGREB, prosinac 2007.

Globalizacija kulture

SADRAJ
UVOD ...................................................................................................................................................3

1.

RAZRADA I OBJANJENJE POJMOVA ...................................................................5 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 Kultura ........................................................................................................................5 Globalizam i globalizacija ........................................................................................7 Globalitet i poredak ................................................................................................10 Globalizacija kulture ..............................................................................................12 Globalizacija kulture i kulturni identiteti ..............................................................14

2.

IDEOLOKA PRETEA I OKVIR GLOBALIZACIJE KULTURE ..............17 2.1 2.2 2.3 Odnos ideologije i kulture .......................................................................................17 Izvori ideologije globalizacije kulture ..................................................................18 Pretee i okvir globalizacije kulture: modernizacija, masovna kultura, amerika ideologija, mekdonaldizacija kulture, postmodernizacija, kozmopolitizam i europeizacija ..............................................................................21

3.

ODNOS GLOBALIZACIJE KULTURE I STVARANJA SVJETSKOG DRUTVA /GLOBALITETA/ ........................................................................................26 3.1 Relacija izmeu Zapadne civilizacije kao prve globalne kulture i stvaranja globalnog drutva ...................................................................................................26 Odnos svjetskih religija, svjetske ekonomije i svjetske politike ........................27 Novi rast i uspon islama kao svjetske religijsko-politike-kulturne ..................29 koncepcije Izvori potencijalnih saveza i raskola izmeu SAD i EU .....................................31 Odnos globalizacije kulture i globalizacije moi .................................................34

3.2 3.3

3.4 3.5

4.

SADANJOST I BUDUNOST GLOBALIZACIJE KULTURE ......................38 4.1 Stvara li se novi globalizacijski kulturni obrazac po modelu Melting pot? ..........................................................................................38 Procesi kulturne globalizacije koriste model melting pot ili model europske kozmopolitizacije, to vodi kulturi globalizacije? ............................41

4.2

Globalizacija kulture

4.3

Relacija europskog kontinenta, te njezinog lidera nove multinacionane dravne zajednice EU i globalizacije kulture .....................................................43 Idejne i normativne tenje EU kao novi povratno-spreni elementi globalizacije kulture ................................................................................................49 Ciljevi globalizacije kulture? ................................................................................58

4.4

4.5

5.

BUDUNOST GLOBALIZACIJE KULTURE I SVJETSKOG DRUTVA /GLOBALITETA/ .........................................................................................66 5.1 Globalizacija kulture i stvaranje novog svjetskog globalnog politikog ..........66 poretka Koji model(i) demokracije se propagira(ju) globalizacijom kulture, a koji su alternativni poretci koji se mogu latentno izroditi? ........................................67 Uloga globalizacije kulture i pitanje ostvarivosti demokracije u novom politikom poretku ..................................................................................................70

5.2

5.3

ZAKLJUAK ...................................................................................................................................73 LITERATURA ..................................................................................................................................78

Globalizacija kulture

UVOD
Predmet ovog diplomskog rada je globalizacija kulture, unutar discipline sociologije politike; budui da politika sociologija u doba postmoderne i globalizacije jest socioloka grana koja se bavi istraivanjem procesa tranformacije nacije-drave i globalne meuzavisnosti postmodernih drutava. Ona je ujedno i skup znanja o glokalnoj vlasti, ispreplitanju globalnog i lokalnoga, jer su na scenu stupila razliita djelovanja to prelaze okvire nacije-drave, kao to su djelovanja multinacionalnih korporacija, pojava ilegalnih migracija, ekoloki problemi, umreavanje svijeta (internet) i stvaranje digitalne demokracije, djelovanje globalnih institucija na lokalne vlasti, kao to su MMG, WTO, Svjetska banaka, te razliite regionalne integracije (primjerice EU), radi otklanjanja konflikata, uspostavljanja mira metodom zajednikih standarda i dijaloga nacionalnih elita.1 Realnost globalizacije danas je neizostavno pitanje u sociologiji, pa smatramo da je problem globalizacije kulture u tom smislu jedno od njezinih temeljnih podruja, budui da je globalizacija proces to ga uzrokuje djelovanje svjetskog sustava te uspostavljanje, u svjetskim razmjerima gospodarske, politike, kulturne, ekoloke i infomacijske djelatnosti i globalne meusobne povezanosti drutva2 Globalizacijski procesi su i kulturno-politiki projekti transnacionalih aktera, kao to su multinacionalne kompanije, politike, gospodarske, religijske, pravne i znanstvene institucije i organizacije, koje posjeduju kondignu, kompenzacijsku i kondicioniranu mo. Bitna je znaajke da transnacionalni akteri svoje idejno-vrijednosne i normativne programe prenose i usauju u sva drutva svijeta kroz edukacijske, medijske, politike, religijske te gospodarske sustave, koji ine iroku kulturnu strukturu svih suvremenih drutava. U tim procesima i projektima koriste se informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, koje omoguuju istodobnost utjecaja na bilo kojoj lokaciji na globusu. Cilj ovog rada je istraivanje koje nastoji utvrditi, da li su i kako, iroki procesi globalizacije kulture pridonijeli stvoranju svjetskog drutva /globaliteta/. Usko povezano s time je pitanje da li e uslijed sadanjih i buduih procesa i projekta globalizacije kulture - rezultat globalnog drutva - biti kultura globalizacije, koja e biti sposobna ostvariti jedinstveni svjetski politiki poredak? I postoji li ve (su)odnos i kakav je, izmeu procesa globalizacije kulture i stvaranja svjetskog poretka, organizacije i tipa tog poretka, budui da postoje indicije kako procesi globalizacije vode stvaranju svjetskog sustava i svjetske vlade, te transnacionalnoj i meukulturalnoj razini.
1

organizacija

na

Milardovi, A.; Predgovor politikoj sociologiji; u: Duverger, M.; Politika sociologija, PanLiber, OsijekZagreb-Split, 2001., str. xxi 2 Milardovi, A. Mali leksikon globalizacije, CPI, Zagreb, 2002., str. 92 3 Milardovi, A.(ur); Globalizacija, PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 2001., str. 21-22, (citat)

Globalizacija kulture Metoda rada Globalizacija kulture je kao predmet ovog rada uzeta kao zasebna dimenzija globalizacije i globaliteta. Meutim, kako je globalizacija kulture u predmetnoj stvarnosti, neraskidivo povezana sa globalitetom i svim dimenzijama globalizacija: politikom, socijalnom i ekonomskom; smatramo da je ne moemo striktno odvajati od tih dimenzija globalizacije. Dakle, globalizaciju kulture prema potrebi promatramo u odnosu sa svim dimenzijama globalizacije (politikom, socijalnom, ekonomskom) i u odnosu sa globalitetom. No, kao predmet ovog rada metodoloki emo je nastojati istaknuti kao zasebnu cjelinu. Iz istog je razloga za obradu teme koritena literatura suvremenih sociolokih teorija, prvenstveno unutar discipline sociologije politike, te prema potrebi i iz sociologije kulture, religije i znanja/znanosti. Takoer je koritena suvremena politologijska literatura, zbog srodnosti i povezanosti sa sociologijom politike; problematiziraju globalitet, globalizam i globalizaciju. Rad ima strukturu razvrstanu u pet tematski povezanih cjelina (poglavlja). Problematizacija rada poinje od osnovnih pojmova vezanih uz globalizaciju kulture. Iznosimo ideologijske pretee globalizacije kulture, kroz razvoj i meuodnos liberalizma, kapitalizama, demokratskih ideja, moderne i razvoja znanosti i tehnologije; te iz njih proizalih okvira i sastavnica globalizacije kulture (modernizacija, masovna kulture, mekdonaldizacija drutva, amerike ideologije, postmodernizacije, kozmopolitizma i europeizacije). Neraskidivo povezano s time proizale su slinosti, ali i razlike, unutar same Zapadne civilizacije koju ine Zapadna Europa /danas EU/ i SAD kao prve globalne kulture modernog doba, koje su izvrile izniman i nepovratan utjecaj u irem kulturolokom smislu, unutar svih drutava svijeta u 20 stoljeu. Iz navedenog je postavljeno pitanje o sadanjosti i budunost globalizacije kulture, da li se stvara novi kulturni obrazac kultura globalizacije prema modelu melting pot ili prema modelu kozmopolitizama i europeizacije? Te u kakvom su odnosu globalizacija kulture i novi koncept kozmopolitizma i europeizacije, kao nove sekularizirajue ideologije, naspram buenja religijskih aspiracija u svim dijelovima svijetskog drutva. Odnosno, koji su ciljevi globalizacije kulture u globalitetu, u smislu razvoja procesa i projekata za ostvarenje svjetskog poretka globalne demokracije? Odnosno, da li globalizacija kulture pridonosi razvoju nekog drugog tipa poretka i njegovog ureenja? budui da obje navedene discipline

Globalizacija kulture

1. RAZRADA I OBJANJENJE POJMOVA

1.1 KULTURA

Pojam kultura u sociologiji je jedan od najee promiljanih, definiranih i re-definiranih pojmova. Nenad Fanuko iznosi kako je sociologijski reeno kultura sustav nauenih obrazaca, miljenja, osjeaja i djelovanja, a sastoji se od tri meusobno povezana skupa fenomena: 1. obrazaca ponaanja; 2. zajednikih vrijednosti, vjerovanja i pravila; 3. te orua i tehnike (tehnologije). Kultura se odnosi na cjelokupno drutveno nasljee. Tako shvaena, kultura je znaajka svih tipova ljudskih drutva.4 Po drugoj strani sociolozi tvrde kako je politika sociologija prouavanje moi u njezinu najirem smislu, te da se politika dogaa kad postoje razlike u moi. Prema takvoj definiciji, svaki drutveni odnos koji ukljuuje razlike u moi jest politiki odnos.5 Prema Haralambosu kultura ima etri glavna znaenja, od kojih su prve dvije definicije kulture elitistike i ukljuuju razlike u moi. Haralambos istie etri definicije kulture: 1. Definicija kulturu oznauje kao stanje duha, kad ljudi tee ideji usavravanja, individualnog ljudskog postignua, i ta definicija je elitistika jer neke aspekte svojstvene ljudima smatra nadmonim drugim aspektima. 2. Definicija kulturu povezuje s civilizacijom i takoer je elitistiko, budui da kulturu nekog drutva smatra nadmonom drugim drutvima. 3. Definicija kulturu doivljava visokom kulturom budui da je kolektivni skup umjetnikih i intelektualnih djela unutar nekog drutva. 4. Definicija kulture prema Ralphu Lintonu govori da kultura jednog drutva jest nain ivota njegovih pripadnika; zbirka ideja i navika to ih ue, dijele i prenose iz narataja u narataj (Linton, 1945). Suvremeni sociolozi danas najee prihvaaju tu posljednju definiciju. Kultura u tom znaenju praktiki ukljuuje cjelinu predmeta sociologije.6 U politikoj sociologiji Maurice Duverger termin kulturu uzima u irem i uem smislu. Kultura u uem smislu se odnosi na vjerovanja (ideologije, vrijednosne sustave, legitimitet i mitove). Kultura u irem smislu oznaava kao posebne forme po kojim se kombiniraju svi elementi koji ine drutvenu skupinu: kolektivne predodbe, vjerovanja, ideologije, institucije, tehnologije, pa ak i zemljopisni i demografski elementi. Tako je i samo

Fanuko, N. (i grupa autora).; Sociologija, kolska knjiga, Zagreb, 1992, str.23 Haralambos, M.; Holborn, M.; Sociologija; poglavlje Mo, politika i drava; Golden marketing, Zagreb, 2002., str. 589 6 Haralambos, M.; Holborn, M.; Sociologija; poglavlje Kultura i identitet; Golden marketing, Zagreb, 2002., str. 883.
5

Globalizacija kulture drutvo u izvjesnom smislu skup predodbi koje o njemu imaju njegovi lanovi. Svaka drutvena skupina na stanoviti je nain kulturna cjelina koje stvara povijest, a uvruje obrazovanje. Nacija je najsnanija temeljna kulturna cjelina i okvir drave najjae politike organizacije. Dok se plemana, narodi, gradovi, nacije uvijek okupljaju unutar irih kulturnih cjelina koje se openito nazivaju civilizacijama.7 Snjeana oli smatra da koncept kulture treba obuhvatiti totalnu drutvenu egzistenciju ovjeka, te da bi on trebao oznaavati nain ivota odreenih grupa ili naroda, podrazumijevajui nain privreivanja, ivotnu organizaciju, stil ivota, odnosno vrijednosti, obiaje, vjerovanja, institucije i tipove individualnog ponaanja.8 Po drugoj strani, a budui da ovaj rad problematizira globalizaciju kulture, znaajna je misao Ulricha Becka njemakog sociologa globalizacije o postojanju razlike izmeu dva kulturna pojma: Kulture 1 i Kulture 2. Kultura 1 vee kulturu za jedan odreeni teritorij, on polazi od premise da je kultura rezultat lokalnih procesa uenja. U tom smislu drutvo ili jedna socijalna grupa uvijek posjeduje vlastitu kulturu, odvojenu od drugih, to je u 20. stoljeu razvila antropologija. Kultura 2 je sveobuhvatniji pojam kulture jer je promatra kao opeljudski software. On je u osnovi teorija o razvoju i irenju kulture i odreuje je kao kljuno translokalni proces uenja. Kultura 2 podrazumijeva obvezno kulture u pluralu. No oba pojma mogu se pomiriti jedan s drugim. Kultura 2 artikulira se u Kulturi 1, budui da su kulture prenositelji kulture. Kultura 2 kao translokalna kultura nije bezmjesna (bezmjesne kulture nema), ali ona mjesto shvaa kao otvereno prema van, dok je ono za Kulturu 1. zatvoreno u sebi.9 Znaajno nam je takoer naglasiti vienje kulture prema Talcottu Parsonsu, koji kulturu promatra kao glavnu snagu, koja povezuje razne elemente socijalnog svijeta. Kultura posreduje interakciju meu akterima i integrira linost i socijalni sistem. Kultura ima posebnu sposobnost postati komponentom drugih sustava. Kulturni sistem nije samo jednostavan dio drugih sistema, ve on takoer postoji kao posebna cjelina socijalnog nasljea, znanja, simbola i ideja. Kultura predstavlja obrazac, ureeni sistem simbola koji su predmet orijentiranja aktera, interanalizirajuih aspekata sistema linosti, ali i institucionaliziranih obrazaca socijalnog sistema u cjelini. Budui da je kultura najee simbolika i subjektivna, to joj omoguava kretanja iz jednog u drugi socijalni sistem difuzijom iz jednog u drugi sistem linosti kroz proces uenja i socijalizacije, a simboliki karakter kulture daje joj sposobnost kontroliranja drugih sistema akcije.10

7 8

Duverger, M.; Politika sociologija, PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 2001.; poglavlje:. Kultura, str. 107-123 oli, Snjeana; Kultura i povijest, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2006., str.13 9 Beck, U.; to je globalizacija?, Vizura, Zagreb, 2001, str. 158-160 10 Ritzer, G.; Suvremene sociologijske teorije, Nakladni zavod Globus, Zagreb 1997. str.96

Globalizacija kulture 1.2 GLOBALIZACIJA I GLOBALIZAM suvremenoj sociologiji, politologiji i ekonomskim

Globalizacija je sve ei pojam u

znanostima, no tek od nedavno se pojam globalizacije javlja kao nova socioloka i politoloka teorija. Socioloki koncept globalizacije javlja se kao reakcija na neomarksistike teorije svjetskog sustava (Walerstein, 1974/1989), teorije ovisnog razvitka (Cardoso, 1973) i imperijalizma (Amin, 1971), koje su za neuspjeh razvitka treeg svijeta okrivljavale svjetski kapitalistiki sustav. Izvorite koncepcije globalizacije je u modernizacijskoj teoriji W.W. Rastowa i Talcotta Parsonsa u ijem je temelju optimistiko vjerovanje u mogunost razvitka Treeg svijeta, pod uvjetom da slijedi modernizacijska iskustva Zapada. Polazei od Parsonsova pristupa modernosti kao drutvenog procesa koji se odvija na globalnoj razini, Ronald Robertson, je u 80-tim i 90-tim godinama razvio cjelovitu teoriju globalizacije koja je za njega analitika shema na temelju koje se mogu misliti i opisati pojave koje imaju nadnacionalno (univerzalno svjetsko) znaenje.11 Nadalje, Robertson iznosi kako se globalizacija kao ideja odnosi na smanjivanje svijeta, ali i na jaanje svijesti o svijetu kao cjelini, te problematizirajui globalizaciju nastavlja: smatram da tekua rasprava o globalizaciji predstavlja proirenje i refokusiranje sociolokih istraivanja, to omoguava sociologiji i drutvenoj teoriji openito da transcendiraju granice koje je sociologija dosegla kao zrela disciplina u svom tzv. klasinom razdoblju...Pri tom sam svjestan da sociolozi i drugi koji pokuavaju analizirati i shvatiti suvremenu globalnu sloenost i sami sudjeluju u projektima globalizacije, reglobalizacije, pa ak i deglobalizacije.12 Robertson smatra kako je njegov model globalnih okolnosti multidimenzionalan sa svrhom da taj model omogui detaljnu analizu promjena u sva etri glavna elementa (drutvo, pojedinci, meunarodni odnosi i ovjeanstvo), zajedno s promjenama u njihovim meusobnim odnosima.13 Britanski sociolog Anthony Giddens raspravljajui u svom programatskom djelu obnove socijaldemokracije kao treeg puta kae o globalizaciji, da se ne radi primarno o ekonomskoj meuovisnosti, nego o promjeni vremena i prostora u naim ivotima. Udaljeni dogaaji, bili oni ekonomski ili ne, utjeu na nas izravnije i trenutanije nego ikad prije. Revolucija sredstava komuniciranja i irenje informacijske tehnologije duboko su povezani s globalizacijskim procesima. O globalizaciji se vrlo esto govori kao o kakvoj prirodnoj sili, no ona to nije. Njezinu su napredovanju aktivno pridonijele drave, poslovne korporacije i druge grupe. Vlade su financirale veinu istraivanja satelitskih komunikacija kao i rane razvojne faze onoga to danas poznajemo kao Internet. Politika liberalizacije i privatizacije pridonijela je
Milardovi, A.; Globalizacija, PanLiber, Osijek-Zagreb-split, 2001, str.9 Robertson, R. Globalizacija kao problem, u: Milardovi, A. (ur.); Globalizacija, PanLiber, Osijek-ZagrebSplit,2001., str. 35-37 13 ibid. str. 57-58
12 11

Globalizacija kulture intenziviranju svjetske trgovinske i ekonomske razmjene. Ukratko, globalizacija je sloen skup procesa koji potie mjeanje politikih i ekonomskih utjecaja. Ona mijenja svakodnevni ivot, osobito u razvijenim zemljama i istodobno stvara nove nadnacionalne sustave i snage. Ona je vie od puke pozadine na kojoj se dogaa suvremena politika: ukupno gledano, globalizacija mijenja institucije drutva u kojima ivimo. Ona je nedvojbeno neposredno relevantna za porast novog individualizma.14 Zygmunt Bauman razmilja o globalizaciji (i lokalizaciji) kao pokretanoj snazi i obliku jedne nove polarizacije i stratifikacije svjetskog stanovnitva na globalizirane bogate i lokalizirane siromane, smatrajui da je tako glokalizacija proces svjetske neostratifikacije u ijem tijeku se izgrauju nove, svjetske, sociokulturne i samoreproducirajue hijerarhije.15 Hrvatski politolog Anelko Milardovi smatra da je pojam globalizacije znatno sloeniji od globalizma kao jedne od doktrina o meunarodnim odnosima, jer proces globalizacije vodi stvaranju svjetskog sustava i svjetske globalne vlade, te organizacija na transnacionalnoj i meukontinetalnoj razini.16 Milardovi o globalizmu nastavlja i precizira, kako je globalizam openito svako djelovanje upravljeno prema poimanju svijeta kao cjeline. Globalizam je nova drutvena paradigma. U politikom smislu globalizam bi bila nova paradigma, nastala padom Berlinskog zida (1989), propau komunizma. Dakle, globalizam je kao svjetski proces i sustav, paradigma za stvarnje globalnog drutva. Normativni globalizam je pan-nacionalizam. Bit mu je konstruiranje velike svjetske nacije. U kontekstu takvih pristupa i ciljeva moe se goviriti o sudaru lokalnih nacionalizama s normativnim globalizmom kao pannacionalizmom, koji u ideologijskom smislu potie planetarno politiko jedinstvo s globalnim autoritetom egzekutivom, legislativom i judikativom. I to u obliku planetarne savezne drave ili saveza drava odnosno na naelima globalnog federalizma ili konfederalizma. Helda i Falks, smatraju nositeljima normativnog globalizma. Dva su pojavna oblika normativnog globalizma. Jedan se javlja u obliku ideologije svjetske drave i svjetskog federalizma, a drugi je kulturoloke naravi i oznauje se kao normativni sinkretizam. Izraava se pojmovima transkulturalnosti ili interkulturalnosti. Zastupa ideju fuzije kultura u hibridnom obliku. Taj tip globalizma promie Jan Nederveen Pieterse. Ideja transnacionalnosti i normativnog globalizma, koju ostvaruje razliiti imbenici smatra se sinkretikom kategorijom, sinkretizmom. Normativni sinkretizam temelji se na libaralizmu i pravima, te na dominaciji angloamerike tradicije, tonije amerikog nacionalizma.17

14 15

Gidens, A.; Trei put, Politika kultura, Zagreb, 1998, str. 36 Beck, U.; to je globalizacija?, 2001, str. 134-136 16 Milardovi, A.; nav.dj., 2001. str. 22-23 17 Milardovi, A. Mali leksikon globalizacije, CPI, Zagreb, 2002., str. 100

Globalizacija kulture Procesi globalizacije ipak, prema Milardoviu, uvelike relativiziraju tradicionalni pojam suvereniteta. Takva relativizacija izvodi se iz novog shvaanja teritorijalnosti i prekograninog djelovanja, te meunarodnih i nadnacionalnih integracija.18 Globalizam je ideologija iji je temelj u stvaraju svijeta kao cjeline, a postoje tri kole globalizma: hiperglobalisti, skeptici i transformacionalisti. Hiperglobalisti polaze od teze da ivimo u globaliziranom razdoblju. Dominantna obiljeja su globalni kapitalizam, globalna vlada i globalno graansko drutvo. Vodeu snaga globalizacije je u kapitalizamu i tehnologiji. Oni konstatiraju krizu i eroziju tradicionalnih vrijednosti, kraj nacionale drave te stvaranje globalne civilizacije. Skeptika kola globalizma smatra da se svijet kree prema stvaranju regionalnih blokova i sukoba civilizacija, te da e snaga nacionalnih vlada i drava biti pojaana ili uzdignuta. Transformacionalisti, kao trea kola globalizma, vide snagu u globalizaciji koja mijenja snagu drave i svjetsku politiku, videi budunost izmeu globalne integracije i fragmentacije, te u rekonstrukciji nacionalnih vlada i drava, stvarajui novu arhitekturu svjetskog poretka. U politolokoj literaturi globalizacija je isto to i denacionalizacija. Globalizacija ili denacionalizacija relativiziraju: teritorijalnost, suverenitet, nacionalne kulture i identitete i pravni sustav koji se mora usklaivati zakonodavstvima nadnacionalnih drava. Globalizacijom se mijenja karakter demokracije u transteritorijalnu kozmopolitsku demokraciju i kozmopolitsko civilno drutvo. Globalizacija brie tradicionalnu razliku izmeu unutarnje i vanjske politike, i stvara nove aktere koji postaju nevladine organizacije, globalni gospodarski igrai, transnacionalne udruge civilnog drutva.19 Rosenau govorei o procesima globalizacije, stavlja na mjesto jednog ekonomski vladajueg svjetskog trinog sustava policentrinu svjetsku politiku, u kojoj ni kapital, ni nacionalna drava, ni UN, ni Svjetska banka nemaju samotnu vlast. Prijelaz iz nacionalne dravne politike u policentrinu, Rosenau pripisuje tehnolokoj dimenziji globalizacije i njezinoj vlastitoj dinamici. Smatra da je tehnologija ta koja je ukinula zemljopisne i socijalne razdaljine razvitkom nadzvunih zrakoplova, kompjutera, satelita i mnogih drugih inovacija, koje danas omoguuju da sve vie ljudi, ideja i robe bre i sigurnije nego ikad prije prijeu prostor i vrijeme. Rosenau kombinira dva argumenta: pojavu informacijskog i znanstvenog drutva, kao i u njemu usaeno ukidanje razdaljina i granica kao posljedica multiplikacije transnacionalnih posrednika i organizacija. Ta policentrina svjetska politika oznaava situaciju u kojoj transnacionalne organizacije: Svjetska banka, Katolika crkva, Internacionalno udruenje sociologa, McDonald's; transnacionalni dogaaji: svjetsko nogometno prvenstvo, Zaljevski rat..; transnacionalne zajednice: zasnovane na religiji (islam), na znanju (strunjaci), na politikim orijentacijama; te transnacionalne strukture: kao to su oblici rada, produkcije i

18 19

Milardovi, A.(ur); Globalizacija, PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 2001., str. 23 Milardovi, A. Pod globalnim eirom, CPI, Zagreb, 2004, st.155-156

Globalizacija kulture kooperacije, banke, tehniko znanje stvoriti stabiliziraniju trgovinsku i kriznu povezanost preko svih razdaljina.20 Ulrich Beck globalizam oznaava kao ..shvaanje da svjetsko trite izgurava ili zamjenjuje politiko djelovanje, ideologijom vladavine svjetskog trita, tj. ideologijom neoliberalizma.21 Beck o globalizmu raspravlja kao o misaonom virusu koji je napao sve stranke, redakcije, institicije. Vjerska dogma globalizma nije gospodarsko djelovanje, nego podreivanje svih i svega politike, znanosti, kulture primatu ekonomskog. U tom obliku neoliberalni globalizam predstavlja visokopolitiko djelovanje, koje se odvija sasvim nepolitiki. Smatra da je osnovno pitanje kako se utvara globalizama moe nadomjestiti politikom?22 Globalizacija prema Becku znai ne-svjetsku dravu. Tonije: svjetsko drutvo bez svjetske drave i svjetske vlade. Globalizacija podrazumijeva procese kojim je posljedica ta da transnacionalni akteri i njihove anse za mo, orijentacije, identiteti i mree, potkopavaju nacionalne drave i njihov suverenitet i meusobno se povezuju u politiko djelovanje.23 Globalizacija se u trenutku trijumfa potroake kulture pojavljuje kao nastavak projekta moderne u postmodernom kontekstu. Pojam globalizacije, nasuprot globalizmu i globalnosti, oznaava stanje prelaza i preinake svjetskog ekonomsko-politiko-kulturnog sklopa. Stoga globalizacija nije zateeno stanje, nego proces kojemu je imanentno gibanje prema nekom (ne)odreenom cilju.24 Dakle, globalizacija je proces gospodarskog, socijalnog, kulturnog i politikog djelovanja koje nadmauje granice nacionalne drave.25

1.3

GLOBALITET I POREDAK

Dravni poredak je istoznanica ustava, unutar kojeg je izloen red stvari ili zapisana narav nekog dravnog ustroja, tj. sustava. Poredak je legitiman na temelju nekih unutarnjih pobuda, odnosno tradicije, kao onoga to je oduvijek postojalo vjerovanja, vrijednosno racionalnog vjerovanja, pravne i interesne podrke. Politiki sustav je relativno autonoman oblik globalnog podsustava politikog ili oposebljenog odluivanja, raspodjele vrijednosti, te prilagodbe i povezivanja pojedinaca i drutvenih grupa na temelju normi, vrijednosti i legitimne fizike prisile.26 S kojom je povezana i politika kultura kao bitna sastavnica kulture u irem smislu. Politika kultura je duhovna okosnica svakog politikog sustava. Ona je subjektivo

20 21

Milardovi, A..(ur.); Globalizacija, PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 2001.; str.105 Beck, U. to je globalizacija?, Vizura, Zagreb, 2001, str. 24 22 ibid. str. 122 23 ibid.; str. 33 24 Pai, arko; Politika identiteta kultura kao nova ideologija; Antibarbarus, Zagreb, 2005. , str.6 25 Milardovi, A.(ur); Globalizacija, PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 2001., str.10 26 Milardovi, A.; Uvod u politologiju, PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 1997. str. 91-92.

Globalizacija kulture doivljavanje politikog sustava ili odreeno politiko ponaanje oznaeno miljenjima, stavovima i vrijednostima o politikom sustavu. Vrijednosti koje odgovaraju predodbi o drutvu i dravi mogue je prenositi politikom socijalizacijom, odgojem graana za demokraciju kojom bi trebali stijecati graansku politiku kulturu. Politiku socijalizaciju Milardovi odreuje kao postupak uklapanja osobe u sustav vrijednosti nekog politikog poretka.27. Ulrich Beck smatra kako je globalitet neopoziv, te da ve odavno ivimo u jednom svjetskom drutvu, pri emu se misli na dva osnovna stanja stvari: s jedne strane na ukupnost nacionalno-dravno politikih organiziranih socijalnih veza i veza moi, s druge strane na iskustvo ivota i djelovanja preko granice. Meutim svjetsko drutvo ne podrazumijeva svjetsko dravno drutvo ili svjetsko privredno drutvo, ve ne-dravno drutvo, odnosno jedno agregatno stanje drutva za koje teritorijalno-dravno jamstvo poretka, ali i pravila javno legitimirane politike gube svoje obvezujue osobine. Globalizacija ne ukljuuje samo eroziju dravne strukture zadaa i institucija ve i fundametalnu trasformaciju njezinih osnovnih premisa. Beck smatra da za globalnu eru vrijedi sljedee: nacionalne drave ne postoje bez svjetskih drutava, svijetska drutva ne postoje bez nacionalnih drava i nacionalnih drutava. No bezdravnost svjetskog drutva podrazumijeva barem jo dvije stvari: ono je bez poretka i institucija jo uvijek.28 Giddens smatra da su globalizacijski procesi premjestili mo s nacije u depolitizirani globalni prostor. Pa taj globalni prostor treba regulirati, uvesti prava i obaveze, jer gdje postoji drutvo tu su potrebni i zakoni. Globalni poredak koji se stvara ne moe se odrati kao svjetsko trite. Takoer smatra da doista ve postoji globalno vodstvo i doista ve postoji globalno civilno drutvo.29 Giddens nastavlja da globalizacija mijenja institucije drutva u kojima ivimo.30 Time se i drava mora strukturalno prilagoditi globalizaciji, smatrajui da drava moe i mora igrati glavnu ulogu u obnavljanju graanske kulture. Drava i civilno drutvo trebali bi biti partneri kako bi jedno drugom olakali djelovanje, ali se i uzajmano nadzirali.31 Dakle, svjetsko drutvo podrazumijeva da nastaju nove anse moi, novi prostori djelovanja, ivota i shvaanja socijalnog, koji razbijaju i mijeaju nacionalno-dravnu ortodoksiju politike i drutva. Te se u odnosu imeu Prve i Druge moderne ne radi o politici koja se vodi po pravilima, ve o politici koja mijenja pravila, o politici politike (meta-politici). Takoer svjetovi simbola globalnih kulturnih industrija ukidaju izjednaavanje drave, drutva i identiteta - kao to pokazuje Appadurai - smatra Ulrich Beck, dodajui kako je raspad istonog bloka bio i dogaaj kulturne globalizacije.32
27 28

Ibid. str.146-147 Beck, U.; to je globalizacija?; Vizura, Zagreb, 2001; str. 241-246 29 Giddens, A.; Trei put, Politika kultura, Zagreb, 1999. ; str. 126-141 30 Beck, U.; to je globalizacija?; Vizura, Zagreb, 2001., str. 41 31 Giddens, A.; nav.dj. str. 74-84 32 Beck, U.; nav. dj. str. 158.

Globalizacija kulture 1.4 GLOBALIZACIJA KULTURE

Posljedice razvoja svjetskog trita, dokazuje Kevin Robins, duboko zadiru u kulture, identitete i ivotne stilove. Globalizaciju ekonomskog djelovanja prate valovi kulturne transformacije, procesa koji se naziva kulturna globalizacija. Pri tome se sigurno i u bitnome radi i o proizvodnji kulturnih simbola procesu koji se pak moe primijetiti ve due vrijeme. To pokriva teza o konvergenciji globalne kulture, te se naziva mecdonaldizacija u smislu ujednaavanja ivotnih stilova, kulturnih simbola i transnacionalnih oblika ponaanja. Globalna kulturna industrija sve vie znai konvergenciju kulturnih simbola i ivotnih oblika. U njemu su lokalne kulture i identiteti iskorijenjeni i zamijenjeni simbolima svijeta robe, koji potjeu iz reklamnog dizajna i dizajna imagea multinacionalnih koncerna. Koncerni koji ciljaju na vlast nad tritem u proizvodnji univerzalnih kulturnih simbola, na svoj nain koriste neogranieni svijet informacijskih tehnologija. Sateliti omoguuju svladavanje svih nacionalnih i klasnih granica i usaivanje brino smiljenog svijeta bljetavila bijele Amerike u srca ljudi u svim kutovima svijeta.33 Ta rairena teza o linearno rastuoj konvergenciji kulturnih sadraja i infomacija kao dijela koncentracijskih tendencija na svjetskim medijskim tritima ne uzima u obzir paradokse i ambivalentnosti koje je cultural theory teorijski obradila i empirijski istraila dijalektiku kulturne globalizacije. Kao to naglaava Roland Robertson, jedan od otaca teorije i istraivanja kulturne globalizacije; kod globalizacije se uvijek radi i o lokalizaciji. Osnovni uvid glasi: globalizacija ne znai automatski i jednostranu, jednodimenzionalnu globalizaciju. Ve suprotno, svuda dolazi do novog naglaavanja lokalnog. Globalizacija ne podrazumijeva samo de-lokalizaciju ve pretpostavlja re-lokalizaciju; proizlazi ve iz same ekonomske raunice, jer globalne proizvodne tvrtke i one koje prodaju njihove proizvode, moraju razviti lokalne veze, tako to njihova proizvodnja prvo nastaje i stoji na lokalnim nogama, a drugo zato to i simboli koji se mogu globalno prodavati moraju biti izvueni iz sirovina lokalnih kultura koje ostaju i razvijaju se ivo, eruptivno i disparatno, kae U. Beck; objanjavajui to je globalizacija uope kao i globalizacija kulture.34 U tom smislu i radi pojanjavanja pojma dijalektike Beck predlae razlikovanje izmeu ekskluzivnih i inkluzivnih vrsta razlikovanja. Ekskluzivna razlikovanja slijede logiku ili-ili, koja opisuje svijet kao usklaivanje i podreivanje odvojenih svijetova u kojima se identiteti i pripadnosti meusobno iskljuuju. Inkluzivna razlikovanja skiciraju jednu sasvim drugaiju sliku reda (logika i-i). Pasti izmeu kategorija ovdje nije nikakav izuzetak ve pravilo. U paradigmi ekskluzivnog razlikovanja o globalizaciji se mora misliti kao o graninom sluaju, koji sve razara. U prilog paradigme inkluzivnog razlikovanja pak govori prije svega jedan istraivako pragmatini argument: Tek i jedino ovako globalitet se moe socioloki istraivati.
33 34

Beck, U.; nav. dj.. str.103-106 Beck. U.; nav. dj. str. 111-112

Globalizacija kulture Pretpostavka inkluzivnog razlikovanja tako dobiva status jedne empirijske radne hipoteze. To su inkluzivni oblici ivota, biografije, konflikti, vladavine, nejednakosti, drave svjetskog drutva.35 Kulturna globalizacija, prema tome, ne znai da svijet postaje kulturno homogeniji, jer globalizacija mnogo vie podrazumijeva glokalizaciju, dakle visokostupanjski proturjeni proces i to se sadraja i mnogostranosti njegovih posljedica.36 Milardovi smatra kako globalizacija kulture nije nita drugo nego interdepedencijski model kulture koji se posredstvom medija i globalnih komunikacija odvija preko granica nacionalnih drava. Robertson u kontekstu nove kulturne globalne interdepedencije govori o odnosu globalnoga i lokalnoga, o nemogunosti meusobnog iskljuivanja. Prema tome Robertson za proces globalizacije kulture predlae pojam glokalizacija. Glokalizacija je rije poveznica ili mosnica jer univerzalno i partikularno pokuava spojiti kao dva ravnopravna kulturna vrijednosna sustava. Proizvodnja univerzalnih kulturnih simbola i obrazaca izaziva reakciju u obliku proizvodnje partikularnih kulturnih obrazaca, simbola, stilova ivota ili jednostavnije lokalnih kultura.37 Istovremeno uz integracijska svojstva globalizacije i konsenzus, Milardovi takoer istie drugo svojstvo prema kojem glokalizacija kulture kao interdepedencijski model globalizacije kultura nosi u sebi konfliktni potencijal u obliku sukoba civilizacija i kultura (S.P.Huntington). Globalizacija utjee na proizvodnju razliitih kulturnih i politikih fundamentalizama kao pogonskog goriva sukoba kultura i civilizacija u smislu sudara globalnoga i lokalnoga; nacionalno kulturnoga i multikulturnoga, globalnog i partikularnog; globalnog i fundamentalistikog; New Agea i obrane kranske religije; Zapada i Istoka; univerzalizma zapadnog tipa i partikularizma istonog tipa; globalne demokracije i nacionalne demokracije; globalne demokracije i razliitih oblika vladavine utemeljenih na cezarimu i politikom fundametalizmu, nacionalizmu, velikodravlju, imperijalnim ambicijama; te multikulturnog drutva i ksenofobijskog drutva..38 Smatramo da sve to zajedno ini temeljna pitanja globalizacije kulture. Milardovi problematizirajui globalizaciju, nastavlja da se najznaajnije promjene dogaaju upravo u kulturi. Globalizacija se oituje u procesima internacionalizacije tehnologije, znanosti, irenja znanja kroz akademsku, sveuilinu razmjenu i stvaranje meunarodnih profesionalnih organizacija. Sredstva masovne komunikacije omoguuju irenje popularne kulture i razvoj tzv. globalne kulture, a osobito ideologija poput demokratizacije i modernizacije. Europski identitet postaje novootkriveni nain samorazumijevanja mladih Europljana. Za oekivati je da e u postmodernom drutvu 21. stoljea pojedinci u kriznim

35 36

Beck, U. nav. dj. str.124-127 Beck., U.; nav. dj. str. 75 37 Milardovi, A.; Populizam i globalizacija, CPI, Zagreb,2004, str.170 38 ibid., str.170

Globalizacija kulture situacijama traiti zaklon tradicionalnih identiteta, a u doba prosperiteta eksperimentirati s novim kozmopolitskim identitetom.39 Problematizirajui suveremenu politiku sociologiju u dobu postmoderne i globalizacije Milardovi ocrtava globalnu kulturu kao globalnu kulturnu mreu, jer se kulturni procesi odvijaju zahvaljujui globalnim medijima i globalnim informatikim sredstvima prelazei nacionalne granice, te po nekima tvore opasnost za ouvanje nacionalnih i kulturnih identiteta.40 Nastavlja kako ..globalizacija u kulturi predstvalja kulturnu unifikaciju...Kulture kao drutvene cjeline u globaliziranim i sve vie transnacionalnim drutvima ostaju zatitnim znakovima ostataka ostataka nacija drava, globalizacija kao denacionalizacija nosi opasnost ukidanja pluralizma kultura, brisanja identiteta, potiskivanja nacionalnih jezika zbog forsiranja engleskog kao globalnog jezika, unifikaciji kulture i mekdonaldizacije drutva. Ideologije kao drutveni okviri politike ostaju i dalje sastavnicama tih okvira, ali ne tako kao civilizacija.41 Ronald Robertson takoer postavlja pitanje u kojoj mjeri globalizacija potie ili ukljuuje homogenizaciju za razliku od heterogenizacije, te univerzalizaciju, za razliku od paritikularizacije, smatrajui to bitnim i veoma sloenim problemom.42 arko Pai kulturu odreuje kao bitnu odrednicu globalizacije. Smatra kako globaliziranje izriito pretpostavlja svezu kulture i drutva u njihovim meusobnim odnosima i mijenama, jer je kultura postala unutarnji pokreta dinamike modernih drutava.43

1.5

GLOBALIZACIJA KULTURE I KULTURNI IDENTITETI

Nikola Skledar definira kulturni identitet kao sintezu, a ne puki zbroj svih duhovno-kulturnih tvorbi, djelatnosti i procesa, ukupnost danih i traenih odgovora na bitna ljudska pitanja i potrebe odreenog socio-kulturnog prostora i vremena. Skledar kulturni identitet promilja kao strukturu (ne kao konglomerat) svih konkretnih ovjekovih materijalnih i duhovnih tvorbi, svjetonazora, vrednota, simbola, oblika duha (mit, religija, umjetnost, filozofija i znanost), te modela ponaanja i procesa. Smatra kako je kultura povijesna, dinamina pojava, pa u tom smislu govori i o kulturnim promjenama, koje su usko povezane s drutvenim promjenama, tj. s promjenama u drutvenoj strukturi, organizaciji i odnosima..44 Predodbe o identitetu su prole tri glavne faze u kojima su dominirale koncepcije o: 1. prosvjetitetljskom subjektu, 2. sociolokom subjektu, 3. postmodernom subjektu.

39 40

Milardovi, A.(ur); Globalizacija, PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 2001, (citat), str. 14 Milardovi, A. Predgovor politikoj sociologiji, str.xx; u: Duverger, M. Politika sociologija, Panliber, OsijekZagreb-Split, 2001, 41 ibid. str. xxiii 42 Robertson, R. Globalizacija kao problem; u: Milardovi, A (ur),; Globalizacija, 2001, str. 39 43 Pai, . Globalizacija posmoderna utopija; u: Milardovi, A. (ur); Globalizacija,2001, str.204-205 44 Skledar, N.; Kregar,J.; Znanost o drutvu, Zaprei, 2003., str. 159-160

Globalizacija kulture Prosvjetiteljski subjekt se pojavljuje s dolaskom moderne, izmeu 16. i 18. stoljea kad je prevladala nova koncepcija identiteta (u odnosu na predmoderni identitet koji je proistjecao iz mjesta, a ne osobnih ili individalnih svojstava ljudi). Pojedinac u novoj koncepciji identiteta nije bio dio neeg veeg, ve se smatralo da ima vlastiti, zasebni identitet. Svaki pojedinac bio je jedinstvena, cjelovita osoba koja je imala sposobnost misliti svojom glavom, biti racionalan. I kao takav mogao je na temelju logike sam shvaati i nije bio ogranien svojim poloajem u drutvu ili tradicionalnim uvjerenjem. Socioloki subjekt razvija se u 19. stoljeu, kao rezultat promjena u drutvu. Zamah industrijalizacije i urbanizacije poveao je sloenost drutva. Ono se sve vie temeljilo na organizacijama i strukturama koje su oblikovale ivote pojedinaca. Poetkom 20. stoljea poduzea koja su vodili pojedinani poduzetnici povlaila su se pred korporacijama u vlasnitvu dioniara, koje su vodile sloene uprave, graanin pojedinac uhvaen je u mreu birokratske i upravne mainerije moderne drave. Pojedinca se vie nije smatralo tako jedinstvenim i odvojenim od drugih pojedinaca. Odnos izmeu pojedinaca i drutva bio je posredovan putem grupnih procesa i kolektivnih normi. Smatralo se da je identitet vezan za odreenu drutvenu klasu, odreenu grupu zanimanja, nacionalnost, mjesto iz kojeg potjee. Suvremena drutva sve vie odlikuje postojanje fragmentiranih identiteta. Ljudi vie nemaju jednu jedinu, tj. jedinstvenu predodbu o tome tko su. Nekoliko je razloga za tu fragmentaciju identiteta. Moderna drutva oduvijek odlikuju brze promjene. Drutvena je klasa davala svojevrstan glavni identitet, koji je natkriljivao druge identitete i tvorio temelj za politike sukobe. Tijekom 1960-tih i 1970-tih nastajali su novi drutveni pokreti, koji su se bavili raznovrsnim pitanjima i identitetima, od kojih su: feminizam, borbe crnaca, borbe za nacionalno osloboenje, antinuklearni i ekoloki pokreti itd. Umjesto da se osjeaju dijelom jedne klase, identitet ljudi fragmentirao se prema rodu, etnikoj pripadnosti, religiji, dobi, nacionalnosti, spolnoj sklonosti, odnosu prema ekologiji i td. S usponom novih drutvenih pokreta, sam identitet postao je politikim pitanje. Posljednji veliki imbenik u stvaranju fragmetarnih identiteta jest proces globalizacije. Imamo nekoliko naina na koje globalizacija moe utecati na identitet. Lakoa i uestalost kojom se ljudi kreu svijetom, te napredak u komunikacijama i globalno oglaavanje stilova, mjesta i slika mogu dovesti do uinka kulturnog supermarketa. Ljudi vie ne moraju graditi identitete koji se temelje na mjestu u kojem ive i umjesto toga mogu izabrati iz iroke lepeze razliitih identiteta. Mogu usvojiti nain odjevanja i govora, vrijednosti i ivotne stilove koje god ele. Na drugoj strani, globalni konzumerizam moe voditi i sve veoj homogenizaciji, ili slinosti meu ljudima. Proizvodi se oglaavaju diljem svijeta, a najuspjeniji se pronalaze posvuda. Globalizacija stoga sadri proturjene trendove, no oba ta trenda mogu ugroziti prethodno postojee identitete. Homogenizacija globalnog potroaa ugroava identitete ukorijenjene u pripadnosti odreenim drutvenim skupinama. Stvarni uinci globalizacije na

Globalizacija kulture identitet su u tome, to je u modernim drutvima nacionalnost bila vaan izvor identiteta. Veina nacija-drava naglaavala je vanost nacije i nastojala je iskoristiti nacionalni identitet za stvaranje solidarnosti meu graanima razliitih klasa, etnikog podrijetla i tako dalje. S globalizacijom to vie nije tako lako i djelotvorno.45 Anthony Giddens razmatrajui kako globalizacija oblikuje nae ivote, naglaava kako Zapadni, odnosno preciznije, ameriki kulturni utjecaj jest vidljiv svugdje - na filmu, televiziji, u popularnoj glazbi i drugim podrujima. Kulturna standardizacija prirodan je dio ovog procesa. No sve je to samo povrinski kulturni premaz jer posljedice globalizacije seu dublje, budui da ona umjesto da proizvodi veu homogenost, stvara upravo veu lokalnu kulturnu raznolikost. Globalizacija promie obnovu lokalnih kulturnih identiteta. Ponekad oni odraavaju ire, svjetske obrasce, no vrlo esto se namjerno od njih razlikuju.46 Giddens u nastavku promiljanja o odbjeglom svijetu i kako globalizacija utjee na nae ivote, iznosi kako je prosvjetiteljstvo 18. stoljea zasluno za lo glas koji prati tradiciju. U svojoj dananjoj upotrebi, pojam tradicije proizvod je posljednjih 200 godina u Europi, dakle i sam je proizvod moderniteta. Meutim prosvjetiteljski su mislioci poistovjeivali tradiciju s dogmom i neznanjem u svojoj oaranosti novim. Giddens nastavlja kako su sve tradicije izumljene. Nijedno tradicionalno drutvo nije u potpunosti bilo tradicionalno, i tradicije i obiaji izumljeni su iz mnogo razliitih razloga. Tradicija je uvijek svojstvena grupi, zajednici ili kolektivitetu. Giddens nadalje smatra, da se danas pod utjecajem globalizacije dogaaju dvije kljune promjene, smatrajui da se u zapadnim zemljama stisku tradicije otimlju ne samo javne institucije nego i svakodnevni ivoti. Dok u drugim drutvima diljem svijeta, onima koja su bila tradicionalnija, dolazi do detradicionalizacije, te je upravo to izvor nastajueg svjetskog kozmopolitskog drutva. Meutim, takoer smatra da su tradicije drutvu potrebne i uvijek e postojati, jer uobliuju ivot i daju mu kontinuitet. Ritual, obred i ponavljanja imaju vanu drutvenu ulogu, koju veina organizacija, ukljuujui i vlade, razumiju te djeluju na temelju njih. No u kozmopolitskom svijetu, vie nego ikada prije, sve vei broj ljudi je redovio u kontaktu s drugima koji misle drugaije od njih. Kako se na svjetskoj razini smanjuje utjecaj tradicije i obiaja, mijenja se i sama osnova naeg identiteta vlastitog osjeaja sebstva. No kad tradicija poinje poputati i izbor ivotnog stila dobije prvenstvo, ni sebstvo /identitet/ nije izuzeto od promjena. Identitet se mora stvarati i obnavljati aktivnije nego prije.47

45 46

Haralambos, M.; Holborn, M.; Sociologija, Golden Marketing, Zagreb, 2002. st. 921-924 Giddens, A. Odbjegli svijet kako globalizacija oblikuje nae ivote, Naklada jesenski i Turk, Zagreb, 2005. st.16-17 47 ibid., str. 53-63

Globalizacija kulture

2. IDEOLOKA PRETEA I OKVIR GLOBALIZACIJE KULTURE

2.1 ODNOS IDEOLOGIJE I KULTURE Promatrano iz perspektive politike sociologije, Maurice Duverger dovodi u direktan odnos kulturu i ideologiju. Ideologija je sastavnica kulture, kao razraeno, sistematizirano, racionalno vjerovanja. Ideologije odraavaju situaciju u drutvu u kojemu nastaju. Sve su ideologije sustavi vrijednosti ili vjerovanja, jer proizlaze iz vjere i dobrovoljnog prihvaanja, a ne iz iskustva. Tijesno povezano s ideologijom je pojam legitimiteta, koji je i sam oblik vjerovanja. Tako svaka ideologija nastoji odrediti sliku idealne vlade i tip legitimiteta.48 Karl Mannheim razlikuje utopijsku ideologiju koja zagovara potpunu promjenu strukture drutva i ideologiju koja podrava status quo kao ideologiju vladajuih skupina.49 Nenad Fanuko izmeu ostalih znaenja ideologije, takoer ideologiji pridaje znaajke sline znanosti, budui da obje pojmovima sistematiziraju i objanjavaju drutvene pojave. U pravilu ideologije sadre normativne elemente: prosudbe o tome to je dobro ili loe u drutvu, miljenja o poeljnom pravcu razvoja drutva te preporuke za akciju. Neki su od tih elemenata svojstveni religiji, no za razliku od religije koja je usmerena na onostrano, ideologije su usredotoene na racionalno objanjenje, promicanje ili osporavanje drutvenih fenomena.50 U tom smislu nastavlja i Jakov Juki, obrazlaui kako ideologije danas pokuavaju pruiti ono to je nekad davala religija: odgovore na temeljna ivotna pitanja, globalni smisao ljudske egzistencije, suvisli sustav vrednota. Ideologije se sve vie uzimaju kao vladajui drutveni svjetonazori. Juki smatra da ideologije nose u sebi neskrivenu sklonost da se pretvore u totalitarne i represivne drutvene sisteme.51 arko Pai smatra da upravo kultura u doba globalizacije preuzima funkciju ideologijske mobilizacije.52 Pai ideologiju nastoji razumjeti kao kulturalni sustav djelovanja. Takav normativni pojam ideologije, ne otklanja politiko razumijevanje suvremenog koritenja kao mobilizacijske moi drutva. Kultura kao nova ideologija stoga oznaava jednostavnu socio-politiku injenicu suvremenog svijeta postmodernih identiteta u doba globalizacije.53

48 49

Duverger, M., Politika sociologija, PanLiber, Zagreb-Split-Osijek, 1998., str.109 Haralambos, M. , Holborn, M.; Sociologija-teme i perspektive, Golden Marketing, Zagreb, 2002., str.19 50 Fanuko, N.(i grupa autora); Sociologija, kolska knjiga, Zagreb, 1992. 51 Mardei, . /Juki, J/., Budunost religije, Matica Hrvatska, Split, 1991., str. 84-86 52 Pai, ; Politika identiteta kultura kao nova ideologija; Antibarbarus, Zagreb,2005.; poglavlje Uvod; str. 5 53 ibid.str. 10-11

Globalizacija kulture 2.2 IZVORI IDEOLOGIJE GLOBALIZACIJE KULTURE

Promatramo li sa stajalita sociologije politike, prema kojoj su ideologije sastavnice kulture, kao racionalna i sistematizirana vjerovanje; postavljamo pitanje da li moemo globalizaciju kulture smatrati ideologijam? Odnosno, da li globalizacija kulture ima vlastiti sustav vrijednosti, vjerovanja i normativa? Da li globalizacija, odnosno ideolozi globalizacije nastoje odrediti sliku idealne vlade i tipa legitimiteta? Te koji bi bili izvori globalizacije kao ideologije. arko Pai smatra kako globalizacija jest univerzalna ideologija novog svjetskog poretka.54 Stoga je kultura sredstvo za ozbiljenje univerzalnih politikih ciljeva. Upravo su oni temeljna znaajka moderne zapadne civilizacije (sloboda pojedinaca, ljudska prava, kozmopolitizam, demokracija), a nipoto kultura kao poseban sektor ljudskog duha.55 Liberalizam izvorina ideologija globalizacije Milardovi iznosi kako je na kraju 20. stoljea, aktualni proces globalizacije upravo oslonjen na liberalnu ekonomsku doktrinu koja polazi od ideje privatnog vlasnitva kao neotuivog prava, slobode konkurencije (gospodarskog sponataniteta) i minimalne uloge drave u gospodarskoj sferi, ideje trita i njegovog irenja; a naputanja koncepta nacionalnih drava. Ideologija slobode instrument je osvajanja svijeta, odnosno uspostavljanja globalne politike moi. Iza ideologije slobode razvidno se oituju odnosi moi, nemoi i profita.56 Liberalizam kao doktrina ima nekoliko razina ili temelja: filozofski, duhovni temelj; politiki i ekonomski temelj liberalizma. Filozofski, duhovni temelj liberalizma poiva na ideji slobode osobe i ouvanja njezine osobnosti bez ikakva ogranienja polazei da je ovjek po prirodi dobro bie. Karakterizira ga vjera u um i razum te napredak posredstvom razvoja prirodnih i empirijskih znanosti. Liberalizma je batinio ideje prosvjetiteljstva. Politiki temelji liberalizma izraavaju se u temeljnim pojmovima moderne demokracije, kao to su teorija ugovora i narodnog suvereniteta, dioba vlasti, sustav prava i sloboda ovjeka i graanina, pravna drava, parlamentarna demokracija, jednakost, pravednost, legalitet i legitimacija. Ekonomski temelji liberalizam su privatno vlasnitvo, slobodna konkurencija, trino gospodarstvo, naelo laissez-fairea ili trini sponatanitet.57 Liberalizam takoer ima nekoliko povijesnih faza, rani liberalizam (1750-1850), liberalizam etabliranog graanstva (1860-1890), liberalizam monopolistikog kapitalizma (1980) i neoliberalizam (1930- ...).58 Eric J. Hobsbawm problematizira pitanje nacija, koje su najsnanije dale svoj peat Europi 19. stoljea, to je bila zasluga liberalne buroazije i njihovih intelektualaca..59 Meutim
54 55

ibid.str.7 ibid., str.12 56 Milardovi, A.; Politike stranke u doba tranzicije i globalizacije, CPI, Zagreb-Dubrovnik, 2006., st..46 57 Milardovi, A.; Uvod u politologiju, PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 1997, st.62 58 ibid. str. 64-65 59 Hobsbawm, Eric.J.; Nacije i nacionalizam, Novi liber, Zagreb, 1993, str.28

Globalizacija kulture ekonomska teorija slobodnog trita kako ju je utemeljio A. Smith na temelju individualnih jedinica poduzetnitva, moglo je zapravo biti ostvarna jedino u svjetskom treitu. 60 Dok je stanovite kasnije historijske kole njemakih ekonomista da se ekonomija kao znanost treba baviti nacionalnom ekonomijom, takoer je jedna od karakteristika liberalnog poimanja nacije. Pa je budunost civiliziranog svijeta jo dugo tendirala stvaranju velikih drava, kad se nije moglo postii ujedinjenje svijeta. Hobsbawm primjeuje kako su nacije bile na drugom mjesto po poeljnosti iza svjetskog jedinstva..61 Maurice Duverger iznosi kako su zapadni (moderni) poretci samo djelom demokratski, te da bismo ih trebali nazivati plutodemokracijama s ozirom da njihova mo poiva istodobno na narodu (demos) i na bogatstvu (plutos). Unutar zapadnih poredaka graani i njihove organizacije nisu sami nosioci politike vlasti, oni je ponajprije dijele s vlasnicima kapitala, pojedincima i nadasve s velikim industrijskim, trgovakim i financijskim tvrtkama.62 Zapadni sistem ulazi 1945. godine u novu fazu procvata. Politikim slobodama porasla je vrijednost u uima Europljana koji su bili etri godine pod totalitarnim poretkom (nacizma i faizma). Zapadne zemlje se pribliavaju potroakom drutvu u kojemu je mogue zadovljiti sve temeljne ljudske potrebe: ne samo primarne (hrana, stanovanje, odjea, osiguranje) nego i sekundarne (udobnost, razonoda, kultura).63 Osim toga, Duverger smatra kako je nakon 1945. liberalnu demokraciju zamijenila tehnodemokracija. Prva se temeljila na ekonomskoj konkurenciji i zakonu trita, druga poiva na velikim poduzeima s kolektivnim upravljanjem, gdje se putem reklame i masovnih medija planiraju djelatnosti i nameu proizvodi. Javne administrativne slube i privatne tvrtke poprimaju jednake strukture: postaju goleme, sloene, hijerarhizirane i racionalizirane organizacije. Razvoj masovnih medija omoguuje potpunije kondicioniranje putem reklama i propagande, koju razvijaju openiti i dublji konsenzus unato njegovoj artificijelnosti.64 Milardovi pak problematizirajui tehnokraciju, bitno je promatra kroz tehnokratski neokonzervativizam. Moderne drave vode znanstvenu politiku u funkciji irenja politike moi. U tehnikoj dravi dominira jedan tip intelekturalca (specijalisti u dravnim organima), koji, pored ostalih intelekturalaca predstavljaju novu klasu. Povezana s time je sekularizacija ivota, kao novi tip religije, a subjekti nove religioznosti su intelektualci, koje dijeli na tehniku, organizacijsku, kulturnu i drutveno-znanstvenu inteligenciju. Industrijsko drutvo nije mogue bez nove klase, bez sloja upravljaa/menadera koji se pojavljuju u industriji, sindikatima, strankama, vojsci, crkvi. Prema kojima se tehnokratski neokonzervativizam slae

60 61

ibid. st 31 ibid. str. 35-36 62 Duverger, M.; Janus dva lica Zapada, Globaus,/Zagreb, 1980., str. 7-8 63 ibid. str. 129 64 ibid., str.130-133

Globalizacija kulture i akceptira s pozitivnim uincima moderne znanosti i tehnike, prihvaajui dosege prosvjetiteljstva i cjelokupne moderne, prije svega napredak posredovan znanou i tehnikom.65 Drutveno-politike teorije kao nove globalizacijske ideologije Izvori ideologije globalizacije kulture posljednjih desetljea postaju i sami sociolozi, kao dio znanstveno-tehnike strukture i elite, koja utjee na politike strukture opskrbljujui ih programskim i idejno-vrijednostnim koncepcijama i normativima. Anthony Giddens smatra da se socioloko miljenje ukorijenjuje u drutvo, ono oblikuje nain na koji ljudi promatraju svijet i ono utjee na njihove odluke. Socioloko znanje reflektira se na drutvo i pomae mu da oblikuje sam socijalni ivot koji to znanje opisuje.66 Takoer, Ulrich Beck u raspravi to je globalizacija, postavlja sociologiju kao intelektualnu mo stvaranja reda.67 Beck smatra da se rui sredinja premisa prve moderne, koja predstavlja ivot i djelatnosti u zatvorenim prostorima nacionalnih drava i nacionalnih drutava. Globalizacija podrazumijeva opipljivo odbacivanje granica u svakodnevnom djelovanju, to je mogue zahvaljujui modernim sredstvima komunikacije i transporta, a stvoreni globalitet oznaava novo stanje druge moderne u smislu da ve postoji svjetsko drutvo. Ovaj pojam time istodobno upuuje na to da su standardni odgovori Prve moderne neupotrebljivi i proturjeni za drugu modernu, pa se politika za Drugu modernu mora iznova obrazloiti, izmisliti.68 Beck takoer smatra kako treba pronai i izmisliti novi sistem pravila koji bi u znanosti i pravu iznova odredio i odgovorio na pitanja o tome to je dokaz, to primjerenost, istina, pravda. Ono to isti autor smatra da bi bilo potrebno je drugo posvjetiteljstvo...69 Dakle, moemo potvrditi da je globalizacija kulture postaje ili je ve postala novim znanstvenim ideologijama, objedinjujui scenarije budunosti u novim vrijednosnoideologijskoj koncepcijama, koja imaju svoja razraena, sistematizirana i racionalna vjerovanja i planove, koja takoer nastoji odrediti sliku idealne vlade i tip legitimiteta (politikog ureenja), svoj sustav vrijednosti i razviti vjeru u nju (kroz socijalizaciju, obrazovanje), kako bi bila dobrovoljno prihvaena od globalne populacije.

65 66

Milardovi, A. Konzervativizam i neokonzervatizam, Alinea, Zagreb, 1993. str.90-92 Haralambos, M.; Holborn.M.; nav.dj., st. 1076 67 Beck, U.; to je globalizacija?; Vizura, Zagreb, 2001.; str.56 68 ibid., poglavlje: Uvod; str.30-39 69 ibid. str. 236-237

Globalizacija kulture 2.3 PRETEE I OKVIR GLOBALIZACIJE KULTURE

Globalizaciju kulture, kao dimenziju globalizacije smatramo neraskidivo povezanu sa globalizacijskim procesima svjetskog drutva, politike, ekonomije. Sukladno zbivanjima u 20. stoljeu, globalizacija kulture svoja izvorita i modernizacije, masovne kulture, ideoloki okvir nalazi ve u procesu amerike ideologije, preko mekdonaldizacije kulture,

postmodernizacije; te dananjeg projekta kozmopolitizma sa europeizacijom . Modernizacija Snjeana oli o modernizaciji iznosi kako je ona prvenstveno shvaena kao glavni pravac globalnog razvoja, kojem trebaju teiti sva drutva i kulture. U okviru teorije modernizacije industrijalizacija je bila identificirana s razvojem, a obje s modernizacijom. Teorija modernizacije koristila je termin moderan, ali je pod tim terminom zapravo mislio na SAD, tj. prije na jedan ideal demokratskih, pluralistikih i svjetovnih SAD. Na globalnoj razini, taj model modernizacije je doveo do kategorizacije razliitih drutva i kulture u tri odnosno etri svijeta. Snjeana oli zaokruuje kako je teorija modernizacije zapadnocentrina, jer se prema toj teoriji, industrijsko drutvo Zapada promovira kao ideal koji openito treba podupirati i prema njemu teiti.70 Huntington govorei o modernizaciji jednako kae kako ona znai industrijalizaciju, ali znai i urbanizaciju, porast pismenosti, naobrazbe, imetka i socijalne pokretljivosti, te sloenije i raznolikije strukture zaposlenosti. Modernizacija je proizvod golemog bujanja znanstvenog i tehnikog znanja od 18. st., ime su ljudi dobili mogunost da oblikuju i upravljaju svojom okolinom onako kako to nikada prije nisu mogli. Nadalje Huntington iznosi, da je Zapad prva civilizacija koja se modernizirala, pa tako onda Zapad predvodi u prihvaanju kulture modernog; a budui da druga drutva prihvaaju sline uzorke naobrazbe, rada i bogatstva i klasne strukture, taj argument vodi do toga da e ta moderna zapadnjaka kultura postati univerzalnom kulturom cijelog svijeta. Meutim, on smatra da se Zapadna civilizacija pojavila u osmom i devetom stoljeu i da se kao takva nije poela modernizirati sve do sedamnaestog i osamnaestog stoljea. Odnosno da je Zapad bio Zapad dugo prije nego je postao modernim. 71 Prema Giddensu modernitet je globalizirajui i temelji se na etri kljune institucije: kaptalizmu, industijalizaciji; sferi politike; te vojnoj sili. Prema Giddensu modernost se ne sastoji samo od niza institucija, ona je za pojedince takoer ivo iskustvo.72

70 71

oli, Snjeana, Kultura i povijest, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2006, str. 96-100 Huntington, S.P. Sukob civilizacija, Izvori, Zagreb, 1998. st. 91-95 72 Haralambos, M.; Holborn, M.; Sociologija teme i perspektive; Goleden marketing, Zagrebe, 2002.; str.1076

Globalizacija kulture Masovna kultura Antonina Koloskowska iznosi kako se masovna kultura razvijala najmanje dva stoljea, te je sporedni proizvod industrijske revolucije, industrijalizacije i urbanizacije.73 Takoer, ona smatra da je masovna kultura jedno od orua nove drutvene integracije. Kloskowska smatra da je za razvoj i prihvaanje masovne kulture bio potreban izvjestan stupanj intelektualne ujednaenosti, koji je proiren razvojem jedinstvenog i elementarnog obrazovanja koji istovremeno predstavlja i element i imbenik masovne kulture.74 Nastavlja kako je masovnoj kulturi pridonijeo evolutivni karakter drutvenih odnosa u Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi, kroz urbanizirane industrijske drave u 19. i 20.st. Te je gradmetropola svojim ekonomskim, organizacionim i intelektualnim utjecajima sve ljudske odnose zasnivao na mehanizmu novca koji u drutvu postaje svemono sredstvo utjecaja. Politika demokratizacija eliminirala je predrasude i ukinula kastinske barijere koje su dijelile ljude.75 Koloskowska smatra da upravo sredstva masovne komunikacije ine snaan faktor unifikacije, te da obzirom na znaaj sredstava masovnog komuniciranja kao orua manipulacije miljenjima i odlukama graana, njihovi sadraji nikada nisu do kraja osoboeni nadzora vlasti. Kontrola se odnosi na politike aspekte.76 Amerika ideologija Amerika ideologija je ideologija amerikog naina ivota. To nije ideologija u klasinom komunistikom ili faistikom smislu, jer nema politiki prisilan karakter, pa ju je izuzetno teko usporeivati sa ostalim svjetskim ili europskim ideologijama. Nastavlja kako Amerika (SAD) postaje krajem 20.st. super-ego cijeloga svijeta, kako politiki, vojno, diplomatski, tako i kulturno. Tomislav Suni smatra da biti Amerikanac znai vjerovati u ameriku ideologiju i oponati ameriki nain ivota na bilo kojem dijelu kugle zemaljske. Najbitniji supstrat amerike ideologije je: ekonomizam, tonije slijepa vjera u ekonomski liberalizam, bez koje vie nema ni amerike ideologije. Potom slijedi egalitarizam ili vjerovanje u apsolutnu drutveno-pravnu jednakost; individualizam ili vjerovanje da je pojedinac sredite drutva, te povijesni optimizam.77 Suni svoju raspravu o amerikoj ideologiji zaokruuje stavom, kako Amerika i amerikanizam lee u svim ljudima, u graanima, politiarima. Amerikanizam je dio ljudskih gena i ljudskih impulsa, svih rasa i svih naroda, amerikanizam je mekana nevidljiva diktatura, diktatura blagostanja u kojoj je traenje sree postalo kategoriki imperativ, ne samo za Amerikance, nego i za cijeli svijet.78

73
74

Kloskowska, Antonina, Masovna kultura, Budunost, MS, Novi Sad, 1985, st. 101 ibid., st. 19-14 75 ibid., st. 119-124 76 ibid., st. 182 77 Suni, T.; Amerika ideologija, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993. str.55 78 ibid., st. 136-138

Globalizacija kulture Meutim, poslije teroristikog napada 11. rujna 2001. godine, postavlja se pitanje nove amerike ideologije. Tako ameriki politolog S.P.Huntington iznosi problem kako meu pojedinim obrazovanim Amerikancima, pripadnicima elite, kao da je upravo nacionalni identitet potpuno iezao. Globalizacija, multikulturalizam, kozmopolitizam, doseljavanje, podnacionalizam i antinacionalizam bombardiraju svijest Amerikanaca..79 Huntington takoer postavlja pitanje, da li su Sjedinjene Drave univerzalna nacija kako neki tvrde, utemeljena na vrijednostima koje su zajednike cijelom ovjeanstu i koja obuhvaa sve narode, ili su Amerikanci zapadna nacija iji je identitet definiran europskim naslijeem i institucijama? Ili su pak jedinstveni s vlastitom razliitom civilizacijom, kao to su tvrdili tijekom cijele amerike povijesti zagovornici amerike iznimnosti? Da li su Amerikaci multikulturalni, bikulturalni ili unikulturalni, mozaik ili lonac za taljenje?80 Mcdonaldizacija drutva Prema Ritzeru mekdonaldizacija je proces koji se nadovezuje na Weberovu postavku o procesu racionalizacije koja je paradigmatski oivotvorena u birokratskom djelovanju modernog svijeta.81 Ritzer je poetkom osamdesetih Weberovu teoriju racionalizacije povezao sa svojom zabrinutou zbog irenja fast-food restorana.82 Mekdonaldizacija je proces koji nudi uinkovitost, isplativost, predvidljivost i kontrolu i iz tih naela crpi svoju veliku uspjenost..83 Prema Ritzeru mekdonaldizacija ne pogaa samo ugostiteljstvo, ve obrazovnaje, zdravstvo, putovanja, slobodno vrijeme, prehrambene navike, politiku, obitelj i gotovo svaki vid drutva i sve drutvene institucije (npr. obrazovanje, sport, politiku i religiju). Ritzer smatra kako postindustrijalizam i postmodernizam postoji zajedno s mekdonaldizacijom, koja ne pokazuje znakove izumiranja, ve se iri i svakim danom postaje sve vanija. Povezuje to s pojavom procesa koju naziva tenisizacija, obrazlaui kako se jedan proizvod (tenisice) prije samo proizvodio u jednom tipu, kao standardizirani i jednoobrazni proizvod. Danas na triu postoji mnotvo razliitih proizvoda s obzirom na namjenu (razni tip tenisica, za tranje, aerobik, koarku itd). Ali dananja tehnologija to omoguuje i podupire. Te zakljuuje, kako proizvodnja i prodaja proirenih proizvodnih linija ne predstavlja pravu prepreku mekdonaldiziciji, ve nasuprot tomu, ini njezinu budunost.84 Postmodernizacija Dananji je kapitalizam iznjedrio novu kulturnu logiku: postmodernizam, kao promjenu kulturne logike. Postmoderno drutvo ima pet osnovnih elemenata:
79 80

Europski glasnik, godite IX. Br. 9. Zagreb 2004; Nova amerika ideologija, st.222-223 ibid.; poglavlje: Huntington, S.P. Tko smo mi? Izazovi amerikom nacionalnom identitetu, str.227-228 81 Ritzer, G. Mcdonaldizacija drutva, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 1999. st. 9 82 ibid. st.10 83 ibid., str.54 84 ibid., str.203-205

Globalizacija kulture 1. Posmodernitet je povezan s kasnim kapitalizmom multinacionalnog karaktera. 2. Posmoderno je drutvo proeto povrnou, a njegovi kulturni proizvodi ne zadiru u dublja znaenja (npr. simulakrum, koji predstavlja kopuju kopije bez originala). 3. Posmodernitetu se pripisuje oslabljivanja osjeaja i uvstava, alijenaciju modernog doba je zamijenila fragmentacija. Ljudi postaju fragmentirani, a preostalo uvstvo je slobodnolebdee i impersonalno. 4. Karakteristika postmodernog svijeta nalazi se i u gubitku povijesnosti, budui da povjesniari nikako ne mogu otkriti pravu istinu o prolosti ili usvojiti jednu koherentnu interpretaciju povijesti, kreiraju pastie (ili zbrkane zbirke ideja), esto proturjene. 5. Posljedna karakteristika postmodernog drutva je njegova povezanost s novim tehnologijama. Pa tehnologije posmoderne ere raaju kulturne proizvode koji se veoma razlikuju od kulturnih proizvoda tehnologija moderne ere.85 Dominic Strinatti (1995). iznosi kako je jedna od naznaajnijih odredinca postmoderne kulture nestajanje vjere u bilo kakve velike pripovijesti ili velike ideje o svijetu. Postmodernizam je skeptian prema svakom apsolutnom, univerzalnom i sveobuhvatnom polaganju prava na znanje, kakvi su religija, znanost, umjetniki modernizam i marksizam. Posmodernizam nijee da u povijesti postoji ikakav osjeaj napretka.86 Giddens (1990) odbacuje ideju da su zapadna drutva ula u razdoblje postmodernosti, no on vjeruje da su se u ovom razdoblju dogodile vane promjene i vjeruje da bi se postmodernost u budunosti mogla razviti.87 Projekt - kozmopolitizam i europeizacija Beck i Grande postavljaju pitanje kako se kozmopolitizam odnosi prema suvremenom drutvu i njegovoj transforamciji. Osobito to se kozmopolitizam koristi kao sinonim za mnogo toga: globalizaciju, globalitet, globalizam, univerzalizam, multikulturalizam, pluralizam, imperijalizam. A normativna jezgra kozmopolitizma je saeta u tri naela: tolerancija, demokratski legitimitet i uinkovitost. Beck pojam kozmopolitizam nastavlja koristiti kao socioloki pojam i za sasvim odreenu drutvenu situaciju - za posebni oblik drutvenog postupanja prema kulturalnoj razliitosti. Beck smatra da je ovdje vano da pojam kozmopolitizma, ija je kljuna toka u ukidanju dvojnosti globalnoga i lokalnoga, nacionalnog i internacionalnog, nije prostorno odreen, on jednostavno nije vezan uz kozmos ili uz globus. Kozmopolitizam se naelno razlikuje od svih oblika vertikalnog diferenciranja pri kojima se drutvena razliitost pokuava staviti u hijerarhijski odnos nadreenosti i podreenosti. Ovdje je tipino da se drugima ne priznaje status istovrsnosti i jednakog ranga te da se promatraju kroz odnos hijerarhijske
85 86

ibid., str.212-217 Haralambos, Holborn, Sociologija - teme i perspektive, Golden Marketing, Zagreb, str. 918-919 87 ibid., poglavlje: Anthony Giddens- Visoka modernist i daljnji razvoj; str. 1075

Globalizacija kulture podreenosti, odnosno manje vrijednosti. Neposredno naelo suprotno hijerarhijskoj podreenosti jest ukidanje razliitosti. Kozmopolitizam se od svih spomenutith oblika razlikuje po tome to u miljenju, suivotu i djelovanju priznavanja razliitosti postaje maksimom, i to kako iznutra, tako i prema van. Razlike se ne odreuju hijerarhijski niti se ukidaju, ve se kao takve prihvaaju, pa i pozitivno ocjenjuju. Kozmopolitizam potvruje stav gledanja na druge kao na razliite i jednake. Kozmopolitizam stoga zahtijeva novi pojam integracije i identiteta koji prihvaa i omoguuje suivot prego granica, a da se posebnost i razlike ne moraju rtvovati na oltaru pretpostavljene (nacionalne) jednakosti. Kozmopolitizam prihvaa razliitost, ali je on ne ini apsolutnom, ve istodobno trai naine da je uini univerzalno podnoljivom. Kozmopolitizam se ne smije zamijeniti postmodernizmom niti interpretirati kao njegova varijanta. Postmoderna strategija toleriranja razliitosti sastoji se u tome da se razliitost apsolutizira bez povezne konstrukcije sadrajnih i proceduralnih normi. Taj pokuaj apsolutizira relativizam do potpunog pomanjkanja zajednikih ideja o poretku i kriterija za selekciju.88 Europeizacija je danas direktno povezana s kozmopolitizmom, ona je proces koji je prema Becku dospio do kritine granice kad su se iscrpile zalihe politike energije nacionalnodravnih semantika i vizija Europe. Smatra da u toj situaciji nije dovoljno koristiti samo institucionalne reforme, kao stvaranje europskog ustava. Treba uiniti mnogo vie, iznova promisliti Europu, naglaavaju Beck i Grande.89 Autori takoer smatraju da bez obzira na to izjednauje li se Europa sa Europskom unijom i njezinim zemljama lanicama ili se pritom misli na vei geografski i politiki prostor, Europa ne postoji, postoji samo europeizacija shvaena kao institucionalizirani proces trajne promjene. Europa nije vrsto i konzervirano stanje. Europa je druga rije za varijablinu geometriju, varijabilne nacionalne interese, varijabilne unutranje i vanjske odnose, varijabilu dravnost, varijabilni identitet.90 Proces europeizacije zbiva se u dva smjera: prema unutra (stalnim proirivanjem kompetencija EU i strukturalnim prilagodbama u zemljama lanicama) i prema van (stalnim proirivanje zajednice i izvozom njezinih normi i pravila). U vezi si tim se postavlja pitanje gdje Europa zavrava, to pripada u Europu? Na to pitanje jo nema odgovora.91

88 89

Beck, U.; Grande, E.; Kozmopolitska Europa, kolska knjiga, 2006, str. 25-32 ibid, str. 17 90 ibid., str. 19 91 ibid., str. 24

Globalizacija kulture

3. ODNOS GLOBALIZACIJE KULTURE SVJETSKOG DRUTVA /GLOBALITETA/

STVARANJA

3.1

RELACIJA IZMEU ZAPADNE CIVILIZACIJE KAO PRVE GLOBALNE KULTURE I STVARANJA GLOBALNOG DRUTVA

Tony Spybey smatra da je zapadna kultura bila prva prava globalna kultura. Te da su Europljani bili ti koji su stvorili doista prvu svjetsku kulturu. Od kasnoga 16. stoljea do sredine 20 stoljea europske su zemlje vladale kolonijama irom svijeta, u koje su na svojevrstan nain presadile europske drutvene institucije. Tako su mnogi narodi s razliitim kulturnim navikama doli pod utjecaj europske kulture, ak i u podrujima izvan kolonijalnih granica. Sve to nije bila samo posljedica prisile, jer se Europa razvijala bre od drugih civilizacija, pa je njena kultura postala privlana i popularna u drugim dijelovima svijeta. Meutim, europske zemlje se u pogledu kulture uvelike razlikuju, no ipak tvore jednu civilizacijsku cjelinu. U sredite procesa globalizacije, zajedno sa europskim modelom dravne administracije, doli su industrijske proizvodnja i gradski nain ivota. Dvadeseto stoljee donijelo je elektronske medije i zrani promet, te viestruki prijenos informacija smatramo neim potpuno normalnim. Europski kolonijalizam pridonio je i prenoenju europskih politiih institucija u druge dijelove svijeta, no one su to inile kao skup meusobno neovisnih drava. Naime, nakon pada Rimskog Carstva, Europa vie nikada nije funkcionirala kao jedinstvena zajednica, po emu se europska (zapadna) civilizacija razlikuje od drugih civilizacija koje su postojale tijekom njenog uspona. kolonijalizma.92 Spybey iznosi kako se s razvojem globalnog politikog sustava, to ga je potaknuo europski kolonijalizam, svijet bio uvuen u razne oblike gospodarske meuovisnosti koji su se sve vie usredotoili na Europu. Europljani su postajali sve ovisniji o proizvodima iz drugih dijelova svijeta. Rezultat toga bio je stvaranje globalnog gospodarstva i meunarodna podijela rada s Europom u Sreditu. Europske zemlje oduvijek su podupirale svoje planove za ovladavanje svijetom jakim vojnim potencijalima. A vojni potencijali su bili usko povezani sa kolonijalnom djelatnou europskih zemalja. Tako je poetkom 19. stoljea Britanija imala ne samo najvee kolonijalno carstvo nego i najsnaniju mornaricu. Posljedica je bila potpuna britanska nadmo u meunarodnim odnosima, nazivana pax Britannica. To je bio korijen suvremenih ideja o globalnom svjetskom poretku. Ideje, koje su nastale u Europi, nametnute su drugim dijelovima svijeta.
92 Spybey Tony, Zapadna kultura kao prva doista globalna kultura, u: Milardovi, A.(ur); Globalizacija, PanLiber, Zagreb-Osijek-Split, 2001, str. 131-136

Europski obrazac zasebnih suverenih drava bio je

kvalitativno razliit, a prenosio se u druge dijelove svijeta posredovanjem europskog

Globalizacija kulture Meutim, tijekom Drugog svjetskog rata svjetski vojni poredak zakomplicirao se zbog znatne uloge koju je u ratu odigrao Sovjetski Savez. Nakon pobjede u Europi, SSSR je zavladao zemljama Istone Europe i tako stao uz bok SAD-u kao svjetska velesila. Zato razdoblje od 1945-1989 nazivamo razdobljem Hladnog rata. Sve se to iznenada promijenilo 1989. godine kada se Sovjetski Savez raspao, a svijet uao u nestabilno razdoblje u kojem se jo uvijek nalazi.93 Globalni tranzicijski procesi Anelko Milardovi iznosi vanost tranzicijskih procesa, koji su zahvatili postkomunistike zemlje propau komunistikih reima i prihvaanju zapadnjakih vrijednosti demokracije i kapitalizma. Takoer navodi kako je raireno miljenje o tranziciji kao novom procesu prijelaza iz nedemokratskih u demokratske poretke.94 Meutim, autor tu naglaava kako se tranzicija odvijala u razliitim tranzicijskim modelima u spomenutim regijama globalnog sela (Latinska Amerika, Juna Europa, Istona i Srednja Europa), to dokazuje kako se tranzicijska igra otvarala i vodila na razliite naine, s obzirom na karakter autoritarnih, totalitarnih i posttotalitarnih poredaka, mentaliteta, ideologija, tradicija i politikih kultura.95 Tranziciji je cilj preobraziti nekad totalitarna drutva u demokratska, koristii se procesima demokratizacije. Demokratizacija podrazumijeva proces liberalizacije, tranzicije i konsolidacije demokracije. 96 Stoga smatramo tranzicijske procese znaajnim faktorom globalizacije kulture, budui da tranzicije pridonose stvaranju svjetskog demokratskog drutva. Naime, demokracija je jedna od temeljnih vrijednosti globalizacijskih procesa i projekata globalizacije kulture..

3.2 ODNOS SVJETSKE RELIGIJE, SVJETSKE EKONOMIJE I SVJETSKE POLITIKE Ameriki politolog Samuel Huntington smatra da su se sve velike civilizacije u ljudskoj povijesti oduvijek identificirale uglavnom s glavnim religijama, a ne toliko s nacionalnostima. Civilizacija je najiri kulturni entitet. Kinezi, Hindusi i Zapadnjaci ne pripadaju nikakvom irem kulturnom tijelu. Oni ine civilizacije. Civilizacije su kulturne, a ne politike pojave..97 Francuski sociolog Maurice Duverger iznosi kako se Zapad temelji na racionalizmu. Meutim, Duverger naglaava kako je taj racionalizam zapravo na djelu u zemljama koje sve
93 94

ibid. str.137-139 Milardovi, A.; Politike stranke u doba tranzicije i globalizacije, CPI, Zagreb-Dubrovnik, 2006. str.95 95 ibid. 95-96 96 ibid. st.109-111 97 Huntington, S:P, Sukob civilizacija, Izvori, Zagreb, 1998. str. 59-63

Globalizacija kulture pripadaju kranskoj religiji. Liberalizam je preuzeo temeljne elemente kranskog morala podarivi im svjetovnu varijantu..98 Po drugoj strani, Duverger tumai kako je razvoj industrijske tehnologije doveo do kapitalizma, prvog elementa zapadnog sistema, koji je pak izazvao pojavu ostalih elemenata: liberalne ideologije, parlamentarnih institucija, politikog pluralizma. Kapitalizam je takoer izazvao pojavu socijalistike ideologije.99 Nastavlja kako su protestantizam i katolicizam, vjerski smjerovi unutar kranstva, razliito reagirali na irenje liberalne ideologije. Meutim, oba su zauzela zajedniki i povezujui stav protiv socijalizma. Openito svaka je religija nesklona razvoju revolucionarnih pokreta. Dvije kranske religije otii e veoma daleko u podravanju kapitalizma.100 Meutim, s vremenom je dolo do slabljenja vjerskog osjeaja, i kapitalizam je izgubio podrku crkve. Pa se sa opim opadanjem kranstva, javila njegova renesansa u pojedinim krugovima, gdje se ono njeguje na ivotniji i izvorniji nain. Na taj se nain neokranstvo suprotstavljalo kapitalizmu i utjecaju ekonomske oligarhije. Njegovi sljedbenici su postajali sve utjecajniji.101 Politolog Anelko Milardovi iznosi kako se razvila politika doktrina/ideologija kranske demokracije, koja se uvelike oslanja na crkvenosocijalni nauk. Narav i bit toga nauka izvedena je iz evaneoskih poruka i moralnih zasada Crkve, koje su se s vremenom tumaile i primjenjivale u kontekstu realnih ili zadanih drutvenih prilika u novijoj povijesti Europe. Teologija, filozofija i drutvene znanosti sudjelovali su u oblikovanju socijalnog nauka Crkve. A osnovna je postavka kako je antropologije.
102

ovjek odreeni subjekt i temeljna zbilja kranske

Hubert Knoblauch, sociolog religije, iznosi kako enormno irenje modernih masovnih medija (televizija, radio), ali i uvoenje novih tehnologija koje doputaju interaktivna koritenja (kompjuterske mree, satelitske komunikacije, video) dovode do razantne promjene, koja ni religiju ne ostavlja netaknutom. Nastavlja kako je neosporno vee znaenje masovnih medija u irenju religije i novog oblikovanja njezinih sadraja. Pojmom Electronic Church oznauje se navjeivanje kranske spasenjske objave preko televizijskih postaja i drugih novih medija (videokaseta, radiopostaja, World Wide Weba, itd.). Ta se Electronic Church pojavila u Sjedinjenim Dravama, u kojim su religije ve due vrijeme u situaciji da brzo prihvaaju nove razvoje u medijima. Od osamdesetih godina 20. stoljea Electronic Church snano utjee ne samo na religijske, nego takoer i na politike i kulturalne institucije. Katolika se crkva moe takoer osvrnutu na dugu tradiciju koritenja medija, to je svoj vrhunac dobilo u Papinim nastupima koji su masovnim medijima nadaleko proirili. Trenutno Katolika crkva u Braziliji koristi 122 radio-postaje. Na internetu postoji prva (iako jo nepriznata) katolika dijeceza.103
98 99

Duverger, M.; Janus - dva lica Zapada, Globus/Zagreb, 1980, str.7 ibid. str. 14 100 ibid. str. 100-102 101 ibid. str. 146 102 Milardovi, A.: Uvod u politologiju, PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 1997, str.66-67 103 Knoblauch, H.; Sociologija religije, Demetra-Filosofska biblioteka Dimitrija Savia, Zagreb, 2004., str.258-261

Globalizacija kulture Nadalje, Huntington iz politoloke perspektive, smatra kako se krajem 20. stoljea zapadne nacionalne drave okupljaju u dvije poluuniverzalne drave u Europi i Sjevernoj Americi. Huntington takoer iznosi kako su velike politike ideologije 20. stoljea liberalizam, socijalizmam, anarhizam, korporativizam, marksizam, nacionalizam, faizam i kranska demokracija proizvod zapadne civilizacije. Niti jedna druga civilizacija nije stvorila neku znatniju politiku ideologiju. Zapad, pak nikad nije stvorio veu religiju. Sve su svjetske religije proizvod nezapadnjakih civilizacija i u veini sluajeva, nastale su prije zapadne civilizacije. A sad svijet izlazi iz svoje zapadnjake faze, te su na zalasku ideologije koje su obiljeavale kasnu zapadnu civilizaciju. Njihovo mjesto zauzimaju vjerski i drugi, na kulturi utemeljeni oblici pripadnosti i predanosti. Razdvajanje vjere od meunarodne politike (Vestfalski mir, 1648) jedinstveni je proizvod zapadne civilizacije, i primie se svom kraju, te e religija sve vjerojatnije prodirati u meunarodne poslove.104

3.3

NOVI RAST I USPON ISLAMA KAO SVJETSKE RELIGIJSKOPOLITIKE-KULTURNE KONCEPCIJE

Prema Huntingtonu Islamski preporod je svojim dosegom i dubinom najnovija faza u prilagodbi islamske civilizacije Zapadu, pokuaj da rjeenje ne nae u zapadanim ideologijama, nego u islamu. Muslimani se okreu islamu kao izvoru identiteta, znaenja, stabilnosti, legitimiteta, razvoja, moi i nade. Islam nije tek vjera nego i nain ivota. Nastavlja, kako se Saudijci ele modernizirati, ali ne i pozapadnjaiti. Islamski je preporod pokuaj muslimana da postignu taj cilj. Taj iroki intelektualni, kulturni, drutveni i politiki pokret koji prevladava irom islamskog svijeta. Islamski fundamentalizam koji se obino doivljava kao politiki islam, samo je jedna komponenta u znatnoj iroj obnovi islamskih ideja, obiaja i retorike, te obnovljene odanosti islamu u muslimanskim populacijama. Taj preporod je openarodni, a ne ekstremistiki, sveobuhvatan, ne izoliran. Islamski je preporod utjecao na muslimane u svim zemljama i veinu vidova drutva i politike u veini muslimanskih zemalja. Huntington smatra da ignorirati taj utjecaj Islamskog preporoda na politiku istone hemisfere krajem 20. stoljea jednako je ignoriranju protestanske reformacije na europsku politiku krajem 16. stoljea. Meutim, za razliku od Reformacije koja je ostala ograniena na sjevernu Europu, Islamski preporod je dodirnuo gotovo sva muslimanska drutva. Poevi od sedamdesetih godina, islamski simboli, vjerovanja, ponaanja, institucije, politika i organizacije postiu sve veu prednost i potporu irom svijeta od jedne milijarde muslimana koji se proteu od Maroka do Indonezije i od Nigerije do Kazahstana. Islamizacija se nastojala najprije pojaviti u podruju kulture, a zatim nastaviti na drutvene i politike sfere. Islamisti su osobitu pozornost posvetili

104

Huntington, S.; Sukob civilizacija; Izvori, Zagreb, 1998.; str.75-76

Globalizacija kulture uspostavljanju islamskih kola, tako i irenju islamskog utjecaja u dravnim kolama. Politike manifestacije Preporoda manje su sveobuhvatne nego drutvene i kulturne, no ipak su najvanije politiko zbivanje u muslimanskim drutvima posljednje etvrtine dvadesetog stoljea. Huntington navodi kako je islam ipak svijet bez sredinjice. Kao revolucionarni pokret, islamski fundamentalizam odbacuje nacionalne drave u korist jedinstva islama, upravo kao to je marksizam odbacivao u korist jedinstva meunarodnog proletarijata. Nepostojanje islamske stoerne drave uvelike prodonosi iroko rairenim unutarnjim i vanjskim sukobima koji su znakoviti za islam, smatra Huntington105. Ernest Gellner vidi islam kao jedinu preostalu religiju koja ne podlijee sekularizaciji, kojoj je podlegla kranska civilizacija, iznosi kako sredinje islamske doktrine sadri izraziti i strogi monoteizam. Poruku koju je primio prorok, u sebi je dovrena, te sadri kako vjeru tako i moral. Stoga je muslimanske uene ljude najbolje opisati ujedno kao teologe i juriste. Gellner smatra kako se slijedom dogaaja doista pojavila prilino homogena muslimanska civilizacija. Islam je odmah i naglo postao politiki uspjenim, to moe biti i razlogom da unutar njega nikada nije dolo do odjeljivanja crkve i drave. Ta je zajednica od samog poetka bila drava. Gellner smatra da bi zbog toga, sve kada bi to i htjeli, fundamentalisti imali znatnih tekoa u preuzimanju modernih (zapadnjakih) zakona i legislativnih praksi.106 Sredinje i vjerojatno najvanije obiljeje islama, je unutranja dioba na visoki islam uenjaka i niski islam puka.107 Razlika izmeu ta dva religijska stila je bila u tome to je visoki islam imao sljedbenike iz redova uenih ljudi gradskog podrijekla. Vrednote obuhvaaju red, trezvenost, podvrgavanje pravilima, uenje, izraavanju averzije spram histerije i emocionalnog ekscesa. Niski ili puki, ako je opismenjen, pismenost koristi uglavnom u magijske svrhe, umjesto kao orue uenosti.. Visoki islam oprema urbanu populaciju, a do neke mjere i cjelokupno drutvo svojim poveljama.108 U posljednjih se stotinu godina islam preobrazio. Zbio se enorman prijenos ravnotee s punog na visoki islam. Urbanizacija, politika centralizacija, ukljuivanje u ire trite, radna migracija, sve je to potisnulo populacije u smjeru formalno (teologijski) ispravnijeg visokog islama. Islam je osnova nacionalnog identiteta, posebice u kontekstu borbe s kolonijalizmom. Reformistiki islam pak omoguava izgradnju izvornog identiteta i onima koji bi inae bili puki zbroj bespravnika.109 No kada je islamska civilizacija u konanici industrijalizirana, umjesto sekularizaciji pribjegla je gorljivoj afirmaciji istunske verzije vlastite tradicije. Dok se Zapad navikao na stanovitu sliku prema kojoj je razvoj moderne ekonomije zapoeo puritanskom zagrienou da bi na svom vrhuncu, bio obiljeen posvemanjom religijskom otvorenou i sekularizacijom.110
105 106

ibid. str.218-221 Gellner, E., Postmodernizam, razum i religija, Naklada jesenski i turk, Zagreb, 2000, str.14-17 107 ibid. str. 18-19 108 ibid. str. 20-21 109 ibid. str. 24-25 110 ibid. str.31

Globalizacija kulture Beck i Grande govorei o svjetskom drutvu rizika i ugrozbi koje iz njih proizlaze u obliku ekolokih, ekonomskih i teroristikih opasnosi iznose kako je tijekom 20. stoljea Europa bila regija od koje su dolazile najvee ugrozbe meunarodnoj sigurnosi. Dok se danas taj epitet moe pripisati politikoj geografiji Bliskog istoka. Smatraju da koje god mjerilo primijenili, zemlje te regije ugroene su propadanjem, tiranijom, fundametalizmom i terorizmom a time su ujedno i akutni problem unutranje sigurnosti Europe, ali i Zapada.111 Huntington navodi kako je jedan istaknuti indijski musliman predvidio 1992. da e slijedea konfrontacija sa Zapadom zacijelo potei iz muslimanskog svijeta. Borba za novi svjetski poredak poet e upravo s pohodom islamskih nacija od Magreba do Pakistana.112 Huntington takoer smatra da je islam jo vie od kranstva, apsolutistika vjera. Naime, islam spaja vjeru i politiku, te povlai otru granicu izmeu onih u Dar-al-Islamu i onih Dar-al herbu.113

3.4

IZVORI POTENCIJALNIH SVEZA I RASKOLA IZMEU SAD i EU

Dva Zapada? Razgovor izmeu amerikog politologa Samuela Huntingtona i britanskog sociologa globalizacije Anthony Giddensa, 2004.godine, prikazuju jasnu razliku amerikog i europskog stava prema svjetskoj drutveno-kulturno-politikoj situaciji dananjice. Huntington smatra kako je uz politiku podjelu, druga najvea podjela Zapada kulturna podijela. Europu i SAD dijeli jedna razlika koja je vrlo znaajna. SAD su duboko religiozna zemlja, a europske drave su sekularne. Iznosi kako su Amerikanci jo uvijek jedan od najreligioznijih naroda na svijetu i gotovo iznimka meu industrijskim zemljama. Smatra ujedno, da religija i nacionalizam na globalnoj razini idu zajedno, osobe koje su religioznije esto su i nacionalisti. Amerikanci su openito privreni i Bogu i zemlji, a Europljani, smatra Huntington, nisu vezani ni uz jedan od tih imbenika. Smatra da religija postaje sve vanija u odreivanju nacionalnog identiteta drave, te je vjerski preporod na pomolu svugdje osim u Zapadnoj Europi. Tako, upravo religije postaju i vaan element u etnikim/vjerskim sukobima. Meutim, Huntington nastavlja kako je ipak vano istaknuti zajednike karakteristike zapadne civilizacije povijesno i kulturno nasljee koje vee Ameriku i Europu sve od razdoblja renesansne reformacije, prosvjetiteljstva, razvoja westfalskog sustava i nacionalnih drava, ali to je jo vanije razlikovanje izmeu duhovnih i svjetovnih autoriteta, vladavini zakona, drutvenom pluralizmu, reprezentativnoj vladavini, individualnim pravima. Po njima se

111 112

Beck, U.; Grande, E.; Kozmopolitska Europa, kolska knjiga, Zagreb, 2006., str. 276-278 Huntington, S.P.; Sukob civilizacija;Izvori, Zagreb, 1998. str. 264 113 ibid. str. 324

Globalizacija kulture Europljani i Amerikanci razlikuju od drugih drutava i kultura, bez obzira je li rije o Kinezima, Japancima, Indijcima, Arapima ili drugima. Huntington nadalje smatra da se osnovna razlika pojavljuje s angamanom zapadnih drava u islamu, a ona se dogaa na cijelom nizu podruja. Tako Europa ima muslimansku imigraciju, i ona otvara niz ozbiljnih drutvenih i kulturnih problema i pitanja nacionalnog identiteta, koji se moraju istaknuti u europskim dravama. Stoga je od velike vanosti da Europa i Amerika shvate to im je zajedniko te da izrade strategiju kako se nositi s prijetnjama i zatititi se od militantnog islama, koji je prijetnja Zapadu, putem terorista i odmetnutih drava. No, naglaava kako je vano razlikovati islam od militantnog islama. Giddens pak, ovdje iznosi kako u SAD postoji veliki stupanj sekularizacije Crkve, te je religija uvijek imala drukiju ulogu u amerikom drutvu nego u Europi. Razlika izmeu Europe i SAD nije izravno vjerske nego politike prirode, osobito to se tie politizacije vjerskih prava. Giddens nastavlja, kako postoje dva znaenja Zapada, koje razgraniava na Zapad 1. i Zapad 2. Zapad 1. je ustavni, pravni sustav, skupina individualnih prava, graanskih sloboda, te je u tom smislu Zapad jo Zapad. Dok je Zapad 2. tema o kojoj se vode rasprave, on je geopolitika formaciju i tu postoje ozbiljni problemi. Europa se mora suoiti sa prirodom novih prijetnji, kako lokalnog terorizma koji ima cilj stvaranja nacionalnog identiteta tako i novog globalnog terorizma. Smatra da novi oblik terorizma poveava mo civilnog drutva. Giddens smatra kako se danas ne vode borbe izmeu civilizacija, nego borbe izmeu kozmopolitizma s jedne strane i fundamentalizma s druge strane. Kozmopolitizam je jezgra Zapada, u smislu Zapad 1: univerzalna naela koja omoguuju ljudima razliitih kultura da uspostave kontakt i ive jedni pokraj drugih. Fundamentalizam je bilo koji oblik fundamentalizma ne samo islamski, vjerski, nego i etniki i nacionalistiki. Fundamentalist je za Giddensa svaki onaj koji kae da postoji samo jedan nain ivota (ili kultura) i da je drugima bolje skloniti se sa tog puta. U tom smislu tvrdi da je Zapad jo uvijek Zapad.114 Primarni globalni rizici: terorizam ili ekoloka kriza? Beck i Grande iznose kako geopolitike konfliktne linije u svjetskom drutvu rizika proizlaze izmeu razliitih kulturnih percepcije rizika. Smatraju da su prisutne suprotnosti u interesima izmeu SAD-a i EU jasan i rijedak primjer. Presudni su sociokulturni faktori koji odreuju razliite percepcije rizika od strane drutava, kulture i drave. Istaknut je primjer za to suprotstavljena nunost, ak i realnost koje se u Europi i SAD-u priznaju s jedne strane klimatskim promjenama, a s druge strane transnacionalnom terorizmu. Tek poslije 11. rujna Sjeverna Amerika, odloila je svoj generalni agnosticizam prema dramaturzima propasti civilizacije, koji veinom dolaze iz Europe, te je ak na tim posebnim
114

Europski glasnik, godite IX. br. 9, Zagreb, 2004.; poglavlje: Huntington, S.; Giddens, A: Dva Zapada ; str. 325-330

Globalizacija kulture tematskim podrujima transnacionalnog terorizma uloga izvoznika optimizma zamijenila ulogom izvoznika pesimizma. Dakle, kulturne percepcije, definicije rizika i ugrozbe uvelike se razlikuju u Europi i Americi: zbog toga to se uvelike razlikuju Europljani i Amerikanci, koji ive u razliitim svjetovima. Za europsku svijest o riziku pitanja kao to su promjena klime, pa moda i opasnosti koje za pojedine zemlje znae financijski tjekovi, imaju mnogo veu ulogu nego ugroenost terorizmom. Dok Europljani u oima Amerikanaca boluju od ekoloke histerije, mnogi Europljani smatraju da je Amerikance obuzela histerija terorizma. Globalnost svjetskog drutva rizika prijeti raskidom kultura Amerike i Europe, jer razliito definiraju opasnosti, poinitelje, uzronike i odgovornosti te imaju razliite protivnike i stoga razliite strategije djelovanja.115 Pitanje politikog pluralizma Duverger iznosi da Zapadni sistem poiva na humanistikoj kulturi kojoj je porijeklo grka civilizacija iz razdoblja antike. Sjedinjene Drave koje su utemeljile europski emigranti, imaju jednaku kulturnu osnovu, ali ih je nezavisan razvoj kroz dva stoljea odveo putem pragmatizma i podozrijevanja naspram razvijanja openitih ideja odvajajui ih bre i dublje od klasinih tradicija.116 Temeljna razlika u odnosu na Sjedinjene Drave, a u vezi s politikim pluralizmom, sastoji se u injenici da sve europske zemlje posjeduju veliku socijalistiku partiju. Socijalizam uvijek na neki nain temljeno osporava liberalni sistem vrijednosti, suprotstavljajui mu jedan drugi. Tu je velika razlika u odnosu na Sjedinjene Drave u kojima vlada sama jedan sistem vrijednosti: liberalni. Budui da socijalizam nikad nije zaivio u SADu. Pa upravo ta Europska ideoloka raznovrsnost preobraava drutvene odnose i mentalitet ljudi. Dakle, prema Duvergeru, pluralizam je stvarniji i dublji u Europi negoli u Sjedinjenim Dravama.117 No, Duverger takoer naglaava kako je integracija socijaldemokrata u okvir zapadnog sustava umanjila raskol koji je postojao izmeu suprotnih ideologija.118 Slaba Europa i jaka Amerika?119 Fukuyama u polemici Slaba Europa i jaka Amerika iznosi kako ispod tekuih sporova, lei i jedna dublja naelna razlika izmeu Sjedinjenih Drava i mnogih europskih zemlja; vezana uz izvor demokratske legitimacije na meunarodnoj razini. Za Amerikance nijedan izvor demokratske legitimacije nije vii od ustavno demokratske nacije-drave. Suprotno tome, Europljani misle da demokratska legitimacija proistjee iz volje meunarodne zajednice, koja je mnogo vea od pojedine nacije-drave. Za razliku od veine starih drutava
115 116

Beck, U.; Grande, E.; Kozmopolitska Europa, kolska knjiga, Zagreb, 2006. str. 255-258 Duverger, M.; Janus dva lica Zapada, Globus/Zagreb, 1998., str.7-8 117 ibid. str. 192 118 ibid. str. 188 119 Fukuyama, F.; Slaba Europa i jaka Amerika; Europski glasnik, godite IX., br.9:, Zagreb, 2004.; str.19

Globalizacija kulture Europe, Sjedinjene Drave su bile utemeljene na jednoj politikoj ideji. Postojao je samo jedan ameriki poredak koji, kao najstarija svjetska demokracija koja neprekinuto postoji, nije sebe doivljavao kao prolazni politiki kompromis. No, Fukuyama hoe ukazati na razlike u moi izmeu Amerike i Europe, te polazi od toga da se zna odgovor na pitanje zato te razlike u moi postoje. Pa nastavlja kako bi Europa u obranu svakako mogla uloiti dovoljno novca da stane uz bok SAD, ali ona je izabrala da to ne uini. No to to nije stvorila upotrebljiviju vojnu silu oito je politiko i normativno pitanje. Veina Europljana smatra da je svrha EU potpuno nadii politiku sile. Fukuyama zbog toga smatra da je meunarodna zajednica fikcija, ukoliko svaka sposobnost provedbe potpuno ovisi o djelovanju pojednih nacija-drava, u ovom sluaju SAD-a. Zakljuuju da zapravo ne postoje samostalni Ujedinjeni narodi, ili konkretno europska vojska. Fukuyama nastavlja, kako su Europljani oni koji zapravo vjeruju da ive na kraju povijesti to jest, u jednom uglavnom mirnom svijetu kojim se sve vie moe upravljati prema pravu, normama i meunarodnim sporazumima. Ovdje Fukuyama ilustrira slabost europskih shvaanja meunarodnog djelovanja na primjeru povijesti Balkana u 1990-tim. No, Europljani imaju napola pravo, smatra Fukuyama, unutar EU-a su za sebe izgradili jedan svijet kraja povijesti, gdje je suverenost ustupila mjesto nadnacionalnoj organizaciji. Meutim, ono to ne razumiju jest da mir i sugurnost njihova europskog mjehura, u konanici jami amerika vojna sila.120

3.5

ODNOS GLOBALIZACIJE KULTURE I GLOBALIZACIJE MOI

Pojam moi Mnogi sociolozi tvrde kako je politika sociologija prouavanje moi u njezinu najirem smislu, te da se politika dogaa kad postoje razlike u moi.121 J.K.Galbraith smatra kako mo ima tri oblika: kondigni, kompenzacijski i kondicionirani oblik. Zajedniko obiljeje kondigne i kompenzacijske moi je da pojedinac koji joj se potinja zna da se potiinajva; u prvom sluaju zato to mora, a u drugom sluaju zato to zna da e za to biti nagraen. Nasuprot tome kondicionirana mo ostvaruje se tako da se mijenjaju vjerovanja onih koje se eli potiniti. Uvjeravanje, kolovanje, drutveno opredjeljivanje za ono to izgleda prirodno, pristojno ili ispravno takoer motivira pojedinca da se potinjava volji drugoga ili drugih. Tako potinjavanje ostaje nevidljivo.122 Koritenje moi je naroito uspjeno onda kada se pojedinac potinjava ciljevima drugih ne samo

120 121

Fukuyama, F. Slaba Europa i jaka Amerika, Europski glasnik, Godite IX., br. 9., Zagreb 2004, str.29-39 Haralambos, M.; Holborn, M.; Sociologija teme i perspektive, Golden marketing, Zagreb, 2002, str.588-590 122 Galbraith, J.K.: Anatomija moi, Stvarnost, Zagreb, 1987., str. 11-12

Globalizacija kulture dobrovoljno nego i s osjeajem da je takvo ponanje znak krijeposti. Razumije se da mo najvie dolazi do izraaja onda kad takav pojedinac ne sluti da je kontroliran.123 U pozadini ta tri instrumenta ostvarivanja moi nalaze se tri glavna izvora moi: linost, imovina i organizacija. Organizacija je navaniji izvor moi u modernim drutvima, povezna je u prvom redu s kondicioniranom moi. Organizacija kao i drava raspolae i s kondignom moi jer ima na raspologanju razliite oblike kanjavanja. Organiziranim skupinama je takoer, vie ili manje nadohvat ruke i kompenzatorna mo, to zahvaljuje imovini koju posjeduje.124 Globalizacija i sinhronizacija moi i kulture Anthony Giddens, britanski sociolog globalizacije, iznosi kako je problem globalnog civilnog drutva stav ja prvi i njegove destruktivne posljedice za drutvnu solidarnost. Giddens navodi Beckovo odreenje novog individualizam, prema kojim ono nije trini individualizam, nije atomizacija. Ve suprotno, on znai institucionalni individualizamn. Veina prava i povlastica drave blagostanja namijenjena je pojedincima, a ne obitelji. Povlastice podrazumijevaju zaposlenje, za to je nuno obrazovanje, a oboje pretpostavlja mobilnost. U skladu sa time ljudi su pozvani da se izgrade kao pojedinci: da se planiraju, razumiju i razviju kao individue. Ukratko, novi je individualizam povezan s uzmakom tradicije i obiaja iz naih ivota, a ta je pojava povezana s utjecajem iroko shvaene globalizacije, a ne tek utjecajem trista. Umjesto da nae doba smatramo dobom moralnog rasapa, smisleno je razumjeti ga kao doba moralne tranzicije. Novi individualizam ide ruku pod ruku s pritiscima prema veoj demokratizaciji.125 Demokratizacija demokracije podrazumijeva ponajprije decentralizaciju, ali ne kao jednosmjerni proces. Globalizacija daje snaan poticaj i logiku prijenosu moi odozgo nadolje, ali i njezinu prijenosu odozdo nagore.126 Demokratizacija demokracije ne moe biti samo lokalna ili nacionalna, ve drava mora imati kozmopolitski svjetonazor, a demokratizacija odozdo nagore ne bi smjela stati na regionalnoj razini. Demokratizacija odozgo nadolje pretpostavlja obnovu civilnog druva.127 Giddens smatra da drava moe i mora igrati glavnu ulogu u obavljanju graanske kulture. Drava i civilno drutvo trebali bi biti partneri kako bi jedno drugom olakavali djelovanje, ali se i uzajmano nadzirali. Tema lokalne zajednice temeljna je za novu politiku. Izmeu drave i civilnog drutva nema vrstih granica. Ovisno o kontekstu, vlada se katkad treba dublje zavui u civilno podruje, a katkad uzmaknuti. Giddens takoer navodi kako drava moe uguiti civilno drutvo, no takoer drava ne bi smjela prijei u civilno druvo, ve zatititi pojedica od uvijek postojeih sukoba interesa koji su prisutni u civilnom drutvu.128
123 124

ibid. str. 146-150 ibid. str. 12 125 Giddens, A.; Trei put, Politika kulura, Zagreb, 1999., str 44 126 ibid. str.73-74 127 ibid. str.78 128 ibid. str. 81-87

Globalizacija kulture arko Pai u kontekstu sociologije kulture razmatra globalizaciju kao univerzalnu ideologija novog svjetskog poretka. Bit je nove (postmoderne) kulture u tome to ona ideologijski opravdava razvitak globalnog kapitalizma kao vjenog, nepromjenjivog, prirodnog i racionalnog svjetskog sustava potreba. Kultura je istodobno sredstvom politike priznavanja identiteta, mo, kapital i pokreta razvitka drutva. Globalizacija oznaava proces cjelovite promjene drutvenih sustava i kultura u svijetu, te posjeduje istodobno transkulturne i transnacionalne aspekte. Negativnost globalizacije je u tome to prisiljava autentine svjetske kulture u njihovoj raznolikosti na logiku trinog izjednaavanja. A novost globalizacije je njezina tehnologijska bezmjesnost. Tehnologijski napredak potom stvara uvjete svjetskom ujednaavanju kompetencija i znanja. U raspravama o znaenju kulture u procesu globalizacije zaboravlja se da univerzalnost nije znaajka kulture, nego obuhvatnog prosjetiteljskog projekta. Ideja graanskih sloboda, ljudskih prava i tolerancije nisu kulturne nego politike injenice. Samim time one su dijelom globalne civilizacije. Pai smatra da kultura ne moe biti neko autonomno, apsolutno obzorje vrijednosti.. Kultura kao nova ideologija stoga oznaava jednostavnu socio-politiku injenicu suvremenog svijeta postmodernih identiteta u doba globalizacije. Mo nove ideologije pokazuje se u svim podrujima drutvne zbilje od religije, mode, ekologije, sporta, zabave do stilova ivota..129 Tipovi politizacije religija unutar globalizacije kulture Hubert Knoblauch, njemaki sociolog religije, smatra da stvaranjem globalne kulture ujedno se stvara globalna struktura koja ini kontekst za partikularne razvoje u pojedinanim dijelovima svijeta. Koliko su razliite znaajke po kojima se utvruje globaliziranje, toliko su razliite i pretpostavke o moguim posljedicama globaliziranja za religiju. U cjelini uzevi polazi se od toga da globaliziranje pospjeuje privatiziranje religije. Jer komunikacija i suradnja kroz razliite kulture stvaraju potrebu nadilaenja posebnih kulturnih i prije svega religioznih razlika pojedinanih osoba. Tada religija mjesto svoga djelovanja pronalazi u privatnom podruju, osoba se dakle koristi religijom onda kada ne ispunjava slubenu (politiku, gospodarsku, znanstvenu, itd.) funkciju. S druge strane, postoji mogunost da uloga religije ne ostaje ograniena samo na privatne aspekte voenja ivota. Jer, ako tradicionalno postoji tijesan odnos izmeu odreenih religija i posebnih partikularnih kultura, tad zapravo one na temelju globaliziranja mogu imati znaajnu ulogu u stvaranju, odravanju i promjeni socijalnih grupa i politikih identiteta. To se sasvim jasnim pokazuje na primjeru islamskog fundametalizma, kojeg se moe shvatiti kao religijsku reakciju na kulturno globaliziranje. Dakle, moe doi do politiziranja religije u kojemu religija zauzima znaajnu ulogu za identitet i aktvnost politikih zajednica. Kako to
129

Pai, .; Politika identiteta kultura kao nova ideologija, Antibarbarus, Zagreb, 2005.; poglavlje: Uvod; str. 5-13

Globalizacija kulture politiziranje religije predstavlja lokalnu reakciju na globaliziranje, tako i s time paralelni proces u kojem politika preuzima religijske teme predstavlja religionization of politics. Trea mogua posljedica globaliziranja, za razliku od partikularistikog privatiziranja, naziva se ekumenska; kako ameriki fundamentalizam pokazuje, institucionalizirana religija moe ponovno u potpunosti utjecati na javnost. Ta mogunost javnog utjecaja religije pretpostavlja s jedne strane, da je jedan dovoljno veliki broj individuuma religiozan, i da svoja religiozna stajalita izraava takoer u kolektivnom djelovanju. S druge strane, ta mogunost pretpostavlja da su moralni i religijski interesi velikog mnotva privatnih osoba povezani u jednu cjelinu u religijskim pokretima i organizacijama i da ih one predstavljaju. I naposljetku, ta mogunost prepostavlja da voe tih organizacija raspolau kontrolom nad resursima koji su u modernome svijetu obvezatni, kao to su na primjer komunikacijska sredstva, zdravstvena skrb, politiki predstavnici, znanstveni zagovornici i predstvnici u slobodnoj privredi. Knoblauch naglaava kako je ovdje rije samo o pretpostavljenim moguim posljedicama globaliziranja za religiju i mogue ih je jo nadopuniti. Posve je zamislivo stvaranje hibridnih oblika religije, dakle samopetrificirajuih mijeanja oblika iz razliitih kulturnih tradicija. Stoga nije uope neprimjereno pozapadnjaivanje istonih religija i irenje New Agekompleksa interpretirati kao primjer jednog takvog razvoja. Kao i uvijek do sada, religija e se i ubudue razvijati, osobito pred pitanjima novih oblika socijalne nejednakosti, kao posljedice globaliziranja.130

130

Koblauch, H.; Sociologija religije, Demetra-Filozofska biblioteka Dimitrija Savia, Zagreb, 2004; poglavlje: Globaliziranje i budunost (sociologije) religije; str.273-277

Globalizacija kulture

4. SADANJOST I BUDUNOST GLOBALIZACIJE KULTURE

4.1 STVARA LI SE NOVI GLOBALIZACIJSKI KULTURNI OBRAZAC PO MODELU MELTING POT?

Britanski politolog i sociolog Eric Kaufmann opisuje melting pot kao model etnikih odnosa u kojima su sastavne dravno-nacionalne etnike grupe ukljuene u reciproan proces obostrane fuzije. Taj model moe imati dva oblika: 1. sve etnike grupe se akulturiraju prema univerzalnom skupu vrijednosti i simbola, koji iskljuuju sve nasljedne konotacije; 2. ili postoji dvosmjerni utjecaj izmeu etnikih grupa u drutvu tako da ni jedna nasljedna grupa ne postie simbolinu dominaciju. Kaufmann smatra da melting pot proces ne bismo trebali pobrkati sa procesom jednosmjerne asimilacije u etniku jezgru, kojoj je prema Parsonsovom najviem evolutivnom modelu, krajnja svrha da se sve etnike grupe poznate ovjeanstvu ukljue u proces fuzije kroz demokratsko udruivanje (Parsons, 1964); te je agens rastapanja /nasljednih/ etnikih veza tipini liberalni individualizam. Kaufmann takoer navodi historijske primjere, gdje je vidljivo kako su stare imperijalne civilizacije, kao Asirci ili kasniji Rimljani, bili sliniji ideal-tipu melting pota zbog svojih univerzalistikih tekovina i nastojanja. Izraz melting pot prvi put koristi 1908. godine Israel Zangwill, Britanski idov, koji je bio poznat po internacionalizmu, budui da je na njega utjecala internacionalistika idovska misao kasnog 19.st. koja je bila pretea cionizmu. Zangwill je utjecao na Amerikanca Felixa Adlera, koji je postao veliki poklonik ideje melting pot, a pouavao je na Columbia univerzitetu, te formirao Etniko kulturno drutvo 1876. godini koje je trailo novu religiju u kojoj e svi ljudi moi jedni drugima stisnuti ruke kao braa ujedinjeni u sveopem zajednikom cilju. Adlerov rad je imao utjecaj na liberalno progresivni izborni odjel amerikanizacijskog pokreta, koji je ukljuivao osobe kao John Dewey. Kaufmann nastavlja kako u strukturalnom smislu, ameriki melting pot nije ostvaren do perioda 1960-ih, kada je sistem imigracijskih kvota ukinut, Afroamerikanci ostvarili graanska prava; te kada su izborni okruzi prekrojili proporcije i anglo-konformizam bio u opadanju. Tek od tada je napredak prema melting potu u SADu bio ubrzan, te su meuetniki brakovi postali nacionalna norma (osim u odnosu na Afroamerikance i neke azijske i hispanske grupe), a veina je etnikih grupa ostvarila socioekonomski paritet britanskim Amerikancima. Demografski podaci meuetnikih brakova udahnjuju novi ivot u melting pot ideologiju, od 1960-tih; i to djelomino meu amerikim neokonzevativcima, ali takoer i meu liberalima suprotstavljenih multikulturalizmu u edukaciji, vladi i na sveuilitu. Kufmann navodi imena: Salins 1997, Fukuyama 1995: 320, Schlesinger 1991, Sollors 1986, Hollinger 1995. Ipak, to ne

Globalizacija kulture znai da je melting pot dominantna ideologija ili usmjeravajua paradigma u SADu. Ideja melting pot ima politike protivnike i kritiare iz podruja drutvenih znanosti.131 Prema shvaanju multikulturalista ideja Melting pot podrazumijeva da svaki zasebni imigrant i svaka grupa imigranata bude asimilirana u ameriko drutvo njihovom vlastitom brzinom, te da na tom putu poboljava svoj prihod i socijalni status. Melting pot koncept je bio kritiziran kao idealizirana verzija asimilacijskog procesa. Asimilaciju imigranata je omoguila priroda amerikog nacionalnog identiteta, sa isticanjem simbolikog patriotizma, zakletve vjernosti, nacionalnih vrijednosti i nacionalnih mitova. Melting pot pristup nije zahtjevao detaljno poznavanje amerike povijesti, ve je ta nova steevina sadravala kulturnog naslijea i engleski jezik sa amerikim naglaskom.132 Prema drugom izvoru, Melting pot je metafora za model u kojem se razvijaju homogena drutva, pri emu su sastojici u loncu (ljudi razliitih kultura i religija) pomijeani tako da u odreenom stupnju gube svoje prepoznatljive identitete, pri emu se kao konani produkt dobiva jednoobraznost konzistencije i okusa, a koji je osjetno razliit od izvornog sastojka. Taj proces je ponekad i izjednaen sa kulturnom asimilacijom, no to dvoje nije nuno jedno te isto. Melting pot metafora podrazumijeva oboje: taljenje kultura i stupanje u brak iz razliitih etnikih skupina, dok se kulturna asimiliacija esto dogaa bez etnikog mijeanja. Melting pot ideja je najvre povezana s SAD-om, osobito sa modelom imigrantskih grupa iz prolosti. Tipini imigranti su u potpunosti usvajali obiaje masovnog drutva, mijenjajui se i pri tom gubei povezanost sa njihovom matinom (rodnom) kulturom. Melting pot teorija etnikih odnosa dijeli mnoge podudarnosti sa pristupom prema nacijama u Zapadnim zemljama, tzv. bjelaki studiji. Ta disciplina objedinjuje socijalnu konstrukciju bjelatva/zapadno-europskog. Od 1960-ih veina akademskih istraivanja u sociologiji i povijesti nisu se sloila da melting pot opisuje meuetnike odnose u SADu i drugim okruzima. Teorija multikulturalnosti nudi alternativnu analogiju za etniku interakciju, ukljuujui teoriju salad bowl, tako da svaki sastojak zadrava svoju cjelovitost i okus, dok ne pridonese uspjehu finalnog produkta. U 1990-im politika korektnost u SAD-u je naglaavala, da svaka etnika i nacionalna grupa ima pravo voditi i sauvati svoju kulturnu raznolikost i integritet, te da se imigraniti ne moraju asimilirati ili odrei svog naslijea u poredak mjeavine ili se utopiti u veini europsko-anglosaksonsko-amerikog drutva.133 Nenad Fanuko objanjava da je model melting pot ili na hrvatskom: model lonca za taljenje; jedan od tri osnovna naina rjeavanja meuetnikih odnosa. Model lonca za taljenje je proces meusobnog povezivanja i mijeanja kultura manjine i veine, pri emu nastaje novi kulturni obrazac. Kulturni razvitak u SAD djelomice odgovara tom modelu premda
Izvor: http:// www. bbk. bc. uk/ polsoc/staff/ academic/ eric-kaufmann/ melting-pot: Internet, 25. 04. 2007.; tekst dr. Eric Kaufmann-a;Lecturer in Politics and Sociology, Birckbeck, University of London, School of Politics and Sociology 132 Izvor: http: //en.wikipedia.org/wiki/multiculturalisam; Internet, travanj 2007. 133 Izvor: http: //en. wikipedia.org/wiki/melting pot, Internet 16.11.2006.
131

kompleks

Globalizacija kulture njime dominira anglosaksonska kultura. Taj je model primijenjen i u (neuspjelom) pokuaju stvaranja sovjetskog naroda u bivem SSSR-u, odnosno promicanja jugoslavenstva u bivoj Jugoslaviji. Uz model lonca za taljenje, Fanuko kao preostala dva naina rjeavanja meuetnikih odnosa, navodi asimilaciju i kulturni pluralizam. Asimilacija je proces u kojem manjina naputa ili postupno gubi svoje obiaje i prihvaa obrasce ponaanja, norme i vrijednosti (kulturu) veine. Kulturni pluralizam znai priznavanje istodobnog postojanja i jednake vrijednosti razliitih potkultura u drutvu uz snanu zakonsku zatitu manjina i meunarodnu kontrolu. Kao primjer kulturnog pluralizma esto se navodi vicarska, u kojoj jednakopravno ive Nijemci, Francuzi, Talijani i Retroromani.134 Pitanje stvaranja novog globalizacijskog kulturnog obrasca po medelu melting pot dovodimo u vezu s navedenim Beckovim predlokom shvaanja sveprisutnog globalizama kao ideologije neoliberalizma. U tom kontekstu se moe govoriti o sudaru lokalnih nacionalizama s normativnim globalizmom kao pan-nacionalizmom, koji u ideologijskom smislu potie planetarno politiko jedinstvo s globalnim autoritetom: egzekutivom, legislativom i judikativom. I to u obliku planetarne savezne drave ili saveza drava odnosno na naelima globalnog federalizma ili konfederalizma. Dva su pojavna oblika normativnog globalizma. Jedan se javlja u obliku ideologije svjetske drave i svjetskog federalizma, a drugi je kulturoloke naravi i oznauje se kao normativni sinkretizam. Izraava se pojmovima transkulturalnosti ili interkulturalnosti. Zastupa ideju fuzije kultura u hibridnom obliku. Ideja transnacionalnosti i normativnog globalizma, koju ostvaruju razliiti imbenici smatra se sinkretikom kategorijom, sinkretizmom. Normativni sinkretizam temelji se na libaralizmu i pravima, te na dominaciji angloamerike tradicije, tonije amerikog nacionalizma.135 Meutim, prema Becku, koji se zalae za razlikovanje globalizma kao jednodimenzionalnog, ekonomistikog procesa i globalizacije kao multidimenzinalnih procesa i projekata; globalizacija se jedino moe ostvariti u kozmopolitizmu i novoj europeizaciji (Beck,Grande (2006): Kozmopolitska Europa).

134 135

Fanuko, Nenad (i grupa autora); Sociologija; kolska knjiga, Zagreb, 1993., str.38-39 Milardovi, A. Mali leksikon globalizacije, CPI, Zagreb, 2002, str. 100

Globalizacija kulture 4.2 PROCESI KULTURNE GLOBALIZACIJE KORISTE MODEL MELTING POT ILI MODEL EUROPSKE KOZMOPOLITIZACIJE, TO VODI KULTURI GLOBALIZACIJE?

Ustanovili smo da globalizam ima vie kola, koje se razlikuju u shvaanju globalizacije, pa se postavlja pitanje da li njihove teorijske koncepcije kao svojevrsni projekti globalizacije kulture, koriste razliite modele i postavke , prema kojima se nastoji formirati kultura globalizacije. Hiperglobalistika kola globalizacije zastupa dva pojavna oblika normativnog globalizma. Jedan se javlja u obliku ideologije svjetske drave i svjetskog federalizma, a drugi je kulturoloke naravi i oznauje se kao normativni sinkretizam. A zastupa ideju fuzije kultura u hibridnom obliku. Ideja transnacionalnosti i normativnog globalizma, koju ostvaruje razliiti imbenici smatra se sinkretikom kategorijom, sinkretizmom. Normativni sinkretizam temelji se na libaralizmu i pravima, te na dominaciji angloamerike tradicije, tonije amerikog nacionalizma. Globalizacija prema hiperglobalistikoj koli, prema tome istovremeno ima zagovornika prema kojima bi bila izgraena kao fuzija kultura u hibridnom obliku, prema ideji pannacionalizma, sa svrhom da odredi model demokracije i kreira svjetsko federativnu dravu. (Held (1991), Modeli demokracije). Transformacionisti/kozmopoliti globalizaciji pristupaju kroz kozmopolitizaciju prvenstveno Europe, ali i globalnog drutva i kulture. Odnosno pristupu kulturno-politikoj integraciji globalnog drutva kroz kozmopolitska naela i naelo europeizacije (Beck, Grande (2006): Kozmopolitska Europa), a ne prema angloamerikom asimilacijskom modelu melting pot, koji nalikuje normativnom globalizmu i tei fuziji kulture u hibridnom obliku. Meutim, britanski teoretiar Eric Kaufmann, ideal-tipski model melting pot razlikuje i distancira od poznatog empirijskog angloamerikog drutveno-politikog principa asimilacije takoer zvanog melting pot. Kaufmann dakle, svoj teorijski koncept melting pot promatra kao model etnikih odnosa u kojima su sastavne dravno-nacionalne etnike grupe ukljuene u reciproan proces obostrane fuzije, te takav melting pot moe imati dva oblika. Ukoliko Kaufmannovom melting pot modelu koji ima dva oblika manifestacije u ekskluzivnom ili-ili obliku, pristupimo sukladno teoretiarima kulturne globalizacije koristei inkluzivnu metodu i-i136; dobivamo sljedei rezultat: Melting pot je i dvosmjerni utjecaj izmeu etnikih grupa u drutvu tako da ni jedna nasljedna grupa ne postie simboliku dominaciju i istovremeno se sve etnike grupe akulturiraju prema univerzalnim vrijednostima koji iskljuuje nasljedne (etnike) konotacije kao dominantne.

136

Beck, U.; to je globalizacija?, Vizura, Zagreb, 2001, str.79 i str. 125-126

Globalizacija kulture Smatramo da tako promatrani teorijski ili ideal-tipski model melting pot, britanskog sociologa i politologa Kaufmanna, ipak u odreenom smislu koincidira s kozmopolitizmom i novom europeizacijom, o kojoj Beck govori, raspravljajui o kozmopolitskoj Europi, ali i raspravljajui o jednom aspektu kako nastaje kozmopolitski pogled(Beck, U. (2001.) to je globalizacija?). Dakle, Melting pot u Kaufmannovom ideal-tipskom smislu i sagledan inkluzivnom metodom kulturne globalizacije, moe se komparirati sa Beckovim kozmopolitizmom. Budui da se kozmopolitizam naelno razlikuje od svih oblika veritkalnog difrenciranja pri kojima se drutvena razliitost pokuava staviti u hijerarhijski odnos nadreenopsti i podreenosti. Kozmopolitsko naelo prema kojemu se drugi shvaaju kao jednaki i razliiti doputa dva tumaenja: priznavanje razliitosti drugih moe se jedanput odnostiti na kolektive, a drugi put na individue. Kozmopolitizam stoga zahtijeva novi pojam integracije i identiteta koji prihvaa i omoguuje suivot prego granica, a da se posebnost i razlike ne moraju rtvovati na oltaru pretpostavljene (nacionalne) jednakosti. Tada identitet i integracija nisu samo druge rijei za hegemoniju nad drugima, veine nad manjinom. Kozmopolitizam prihvaa razliitost, ali je on ne ini apsolutnom, ve istodobno trai naine da je uini univerzalno podnoljivom. Beck pritom pojam kozmopolitizam koristiti kao socioloki pojam i za sasvim odreenu drutvenu situaciju - za posebni oblik drutvenog postupanja prema kulturalnoj razliitosti. Beck smatra da je ovdje vano da pojam kozmopolitizma, ija je kljuna toka u ukidanju dvojnosti globalnoga i lokalnoga, nacionalnog i internacionalnog, nije prostorno odreen, on jednostavno nije vezan uz kozmos ili uz globus. Naelo kozmopolitizma moe se svuda nai i prakticirati pa time i primijeniti na regionalne prostorne jedinice kao to je Europa. Obje su interpretacije za naelo kozmopolitizma konstruktivne. U prvom, kolektivnom sluaju ono se stapa s multikulturalizmom. Ali naelo multikulturalima odnosi se samo na kolektivne kategorije razaliitosti, ono se orijentira u prvom redu na homogene skupine, a u drugom ih redu lokalizira unutar nacionalnodravnog okvira. Beck smatra da je utoliko multikulturalizam na ratnoj nozi s transnacionalizacijom i s individualizacijom, a upravo to ne vrijedi za kozmopolitizam.137 Takoer je mogue komparirati Kaufmannov ideal-tipski melting-pot u inkluzivnom smislu sa kozmopolitizmom. Naime, Beckovom kozmopolitskom pogledu pridonosi transnacionalna mjesna poligamija, odnosno ivjeti periodiki na vie mjesta koji pripadaju razliitim svjetovima (npr. u Njemakoj i u Keniji), to su ulazna vrata globaliteta u osobnom ivotu, koja vode globalizaciji biografije. Globalizacija biografije znai u sreditu vlastitog ivota biti u multikulturalnim brakovima i obiteljima, poduzeima, krugu prijatelja, u koli itd. Beck navodi da ono globalno ne vreba i ne prijeti izvana, ono se ugnijezdilo u najosobnijem prostoru vlastitog ivota. Osobni ivot vie nije ivot povezan s nekim mjestom, nije staloen, sjedilaki ivot, ve transnacionalni ivot (nomadski ivot, u avionu, automobilu, na telefonu, internetu).
137

Beck, U.; Grande, E.; Kozmopolitiska Europa, kolska knjiga, Zagreb, 2006, str.26-28

Globalizacija kulture Globalizacija biografije ne treba znaiti svaku viemjesnost ve samo onu koja prelazi granice podijeljenih svjetova izmeu nacija, vjera, kultura, boja koe, kontinenata, Trei i Prvi svijet, ozonska rupa i kravlje ludilo, mirovinska reforma i nezadovoljstvo politikim strankama dogaaju se u vlastitom ivotu.138 No ukoliko usporeujemo Beckov kozmopolitizam i model melting pot kao postojei empirijski i politiki model zaivio u SAD, koji je i prema tvrdnjama Erica Kaufmanna i prema multikulturalistikom amerikom pokretu doivljen kao idealizirna verzija asimilacijskog procesa, koji je stvorio ameriku naciju homogenizirajui je na drutvenojpolitikoj i kulturnoj razini u ameriki nain ivota utemljen u ekonomskom liberalizamu i angloprotestanstskoj kulturi te englesko-amerikom jeziku, nazivan jo i amerika ideologija; onda takav empirijski melting pot nije teorijski obrazac prema kojem se trude ravnati teorijski i ideoloki obrasci glabalizacijskih procesa/projekata u stvaranju kulture globalizacije putem kozmopolitizma i europeizacije. Slijedom toga, razmatrati emo predloak i razvoj europskog kozmopolitizma kao metode kojom bi pridonijelo stvaranju kulture globalizacije, kroz procese i projekte globalizacije, prvenstveno kroz politiki i kulturni model EU.

4.3

RELACIJA EUROPSKOG KONTINENTA, TE NJEZINOG LIDERA NOVE MULTINACIONALNE DRAVNE ZAJEDNICE EU I GLOBALIZACIJE KULTURE

Nova desnica i veliko-europska ideja Slijedom navedenog, a indirektno se odnosei na predmet ovog rada, znaajnim se ini i osvrt na razvoj europske nove desnice, (Milardovi, A.(1990); Nova desnica,) nastale kao reakcija na novu ljevicu krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina 20. stoljea. Nova desnica je pokrenula novu ideologijsku inovaciju oslonjenu na europsku kulturu. A njezino polje borbe nije politika nego kultura, elei djelovati intelektualno, odnosno metapolitiki. Nova desnica se nastojala filozofijski, znanstvno, kulturno legitimirati i svoju legitimaciju izvodi iz znanosti. Bavljenje ovjekom, istraivanjem ponaanja rasa, hoe se predstaviti znanstveno, iako se iza te znanstvenosti krije isti rasizam, smatra Milardovi. Ona ne prikriva svoj nacionalizam, koji se pojavljuje u novom obliku kao europski nacionalizam. On se predstavlja u ideji Velike Europe ili novog poretka moi koji bi trebao biti smjeten izmeu SAD i SSSR. Najrazvijenija je u Francuskoj i Njemakoj, a pod njihovim utjecajem su se razvile novodesniarske organizacije u Italiji, Belgiji, Austriji, vicarskoj. Britanska nova desnica bavi
138

ibid.; str.173-177

Globalizacija kulture se pitanjima jezika, kulture, nacionalnog identiteta i rasa. Od francuske i zapadno njemake nove desnice razlikuje se neeuropskom orijentacijom, tj. nigdje eksplicitno ne zastupa ideju Velike Europe.139 Europska orijentacija nove desnice oituje se u stvaranju treeg puta, izmeu Istoka i Zapada. U tadanjim uvjetima nije bilo mogue stvoriti taj put, zapravo Veliku Europu, dok postoji podijela i okupacija Europe izmeu Sovjeta i Amerikanaca. Alain de Benoist (vodei francuski novodesniar) objanjava zauzee Europe, koje moe biti istovremeno privredno, kulturno, ideologijsko i religijsko. Tvrdio je da je tadanja Europa na Istoku bila okupirana vojniki i ideologijski, a na Zapadu privredno i kulturno. Dvostruka okupiranost/zauzetost Europe uzrokovala je biopolarni model, suparnitvo izmeu Istone i Zapadne moi. Ali Europa tei vlastitoj moi, ili treem putu - sintezi. Trei put je zapravo pokuaj utemeljenja koncepta tree moi izmeu manihejskih podjela liberalizma i komunizma, due i duha, itd. Milardovi nastavlja kako Benoist smatra da izmeu Istoka i Zapada postoji tlo, duh, kontinent, narod, sredine, ije je ishodite u indoeuropskoj tradiciji u kojoj je mogue nadmaiti suprotnosti nastale izmeu dva tipa moi. Zagovara i mogunost suradnje sa zemljama treeg svijeta, koje su po prirodi svojih politikih pozicija suprotstavljene podijeljenoj moi. Benoist glede treeg svijeta kae, kako solidarnost s treim svijetom svakako nije u inu novokranske teorije treeg svijeta. A sve to je tree izmeu podijeljenih sila (SAD i tadanjeg SSSR) smatra se prirodnim saveznikom koncepta trei put.140 Milardovi u zakljunom razmatranju o novoj desnici iznosi, kako u kulturnom ratu protiv dominacije stranih kultura (posebice kroz negativno pojmljen amerikanizam), neodesniarski inteligenti istiu pravo na kulturni identitet i pravo na kulturne razlike nekog naroda. Njihovo osnovno djelovanje nije politiko, ve metapolitiko, to e rei da su se subjekti djelovanja odluili staviti politiku iza kulture i osvajanjem kulturnih ustanova stvoriti novi poredak.141 Milarovi iznosi da europski socijalizam nije nita drugo nego trei put uspostavljanja nove globalne zajednice izmeu liberalnog kapitalizma i neprirodnog socijalizma, tj. totalitarizma. Europski socijalizam je europska narodna zajednica, tj. savez europskih naroda. To je zajednica utemeljena na solidaristikom principu, hijerarhiji, eliti i masi. Vladari novog europskog poretaka nove zajenice Velike Europe bili bi intelektualci. Ideologija nove desnice ima svoje ishodite u (indo)europskoj kulturi i tradiciji, zapadnoj spoznajnoj teoriji, racionalizmu, logikom empirizmu, metaplitici. To je njena kulturna okosnica. Glede ovjeka, ona je izgradila sliku biologijsko-antropologijskog realizma, zasnovanu na eugenici, biopolitici, etologiji, genetici i znanstvenom rasizmu. Iz biologijskog materijalizma izvedena je koncepcija organskog ustrojstva drutva i drave, zasnovanih na nejednakosti rasa, hijerarhiji, dominaciji elite ili novoj umjetnoj aristokraciji inenjersko
139 140

Milardovi, A., Nova desnica, Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb, 1990, str.5-6 ibid., str. 34-35 141 ibid., str. 114-115

Globalizacija kulture genetike provenijencije. To je njezina sociologijska okosnica. Politologijsku tvori ideologija nacionalne revolucije, oslobodilakog nacionalizma, etnopluralizma, europskog socijalizma. Cilj je uspostavljanje Velike Europe. Milardovi zakljuuje kako nova desnica svojim nacionalnim i europskim socijalizmom zbog narodnosne zajednice utemeljene na rasnom principu bez klasnih sukoba i funkcioniranjem na elu solidarnosti, neodoljivo podsjea na hitlerijanski tip njemakog nacionalsocijalizma i novog europskog poretka.142 Europska nova desnica okrenuta je ideji novog europskog poretka Velike Europe. Pored ove ideje postojao je koncept Europe 1992..143 Nastavlja, kako je nakon sloma nacizma, poslije Drugog svjetskog rata, Europa doivjela sudbinu podjele. U toj Europi najtee je prola Njemaka. Ta injenica upuuje na razlog ilavog zagovora ideje Europe i europskog pokreta. Odnos Njemake i Europe je meuzavisan. Ta ideja Europe kao zajednice ima uporite u liberalizmu, a podrku kod vodeih europskih liberala i konzevativaca. S ideologijskog aspekta ideja i pokret za Europu determinirani su antinacionalizmom. To ovaj koncept Europe bitno razlikuje od novodesniarskog koncepta Velike Europe. Zajednika oznaka ovog liberalno/konzervativnog i novodesniarskog koncepta u ideologijskom smislu je antikomunizam. Paralelno sa, europskim procesima integracije imamo sukob izmeu regionalistikih pokreta za ouvanje manjinskog nacionalnog identiteta ili pak regionalistika djelovanja koja ciljaju odcjepljenjem /secesijom manjine od matice, kao to je sluaj s Baskijom. Velika europska integracija tjerana je modernizmom i ciljno-racionalnim djelovanjima, regionalistiki pokreti su revolt protiv modernizacije (S.M. Lipset), iz jednostavnih razloga to modernizacija ugroava kulturni identitet malih etnosa, kulturnih zajednica. Regionalizam je u tom smislu konzervativan nasuprot europskoj modernistikoj ideji 1992. Te se ovdje zapravo radi o sukobu tradicionalizma i modernizma. Integracijski procesi zacjelo su jai, jer je iza njih vea koliina moi. Oni su zapoeli nakon rata s europskim pokretom, u kojem su glavnu rije vodili tradicionalisti i federalisti. Prvi su bili za ideju Europe, ali su mislili i na budui usud nacionalnih drava; drugi su vie razmiljali o stvaranju jednog globalnog drutva na federalistikim osnovama. Odmah nakon rata utemeljeno je vie komisija i organizacija, a 1957. godine Europska ekonomska zajednica, liberalne provenijencije. Integracijski procesi smjeraju zaokruivanju jedne cjeline sa zajednikim gospodarskim, politikim, kulturnim, znanstvenim identitetom, zasnovanom na slobodnom kretanju ljudi, ideja, rada i kapitala. Izmeu 1985. i 1986. godine donijeti su Jedinstveni europski akti. Budunost tadanje Europe je bila okrenuta konceptu Europe 1992. I oni su zagovarali irenje privrednih i politikih potencijala Europske zajednice, jaanju trgovakih

142 143

ibid., str. 116-117 ibid., str.113

Globalizacija kulture sposobnosti zajednice prema unutra i van, konanom saopenju europskog ujedinjena s krajnjim ciljem Europske unije, zaokruuje Milardovi.144 Beck i Grande iznose kako je kozmopolitizam i europeizacija utkana u globalizacijske procese. Kozmopolitski je predloak taj prema kojem se treba organizirati politiki poredak i drutva u drugoj moderni, stoga to prva moderna prema kojima je nacija-drava model ureenja drava i drutva ne moe vie zadovoljiti globalizacijom zahvaeni svijet, kojem prijete konflikiti i rizici. (Beck, Grande: Kozmopolitska Europa, 2006).

Razumijevanje istinske Europe145 Beck problematizirajui razumijevanje istinske Europe zapoinje pitanjem to bi se stvarno dogodilo kada bi se Europska unija prijavila za lanstvo u Europskoj uniji. Smatra da bi njezina prijava bila glatko odbijena, jer Europska unija nije dorasla vlastitim kriterijima demokracije i europeizma. Naime, smatra da nacionalne kategorije i nerealizam euroskeptika jesu problem Europe. Te da rjeenje problema Europske unije ne lei u jo jaem nacionalnom realizmu, ve u jo vie Europe, realnosti koju ve sada (Europljani) ive kozmopolitsku Europu. Ulrich Beck kree s dokazivanjem toga, kroz tri teze. Prva teza prema kojoj Beck utvruje kako Europska unija nije kranski klub, odnosno koliko je radikalno pogrena ideja da je Europa velika zajednica zajednikog podrijetla, pa prema tome oni koji dijele kontinent, ali ne dijele kransko naslijee, postali su ono europsko Drugo (navodi primjer Turske). A to znai primijeniti ideju etnike nacije, da se nacionalni i kulturni identiteti iskljuuju ili su inherentni i kao takvi se ne mogu nai u istom logikom prostoru. Beck smatra da je to empirijski pogreno i potpuno nespojivo s idejom Europe. Ako se identiteti meusobno iskljuuju, Europa je neostvariv projekt, dok se cjelokupna ideja Europske unije temelji na tome da netko moe istodobno biti Nijemac i Francuz ili Britanac i Nijemac. Situacija se i dalje pogorava, jer prema Becku oni koji ele nanovo izmisliti kranski Zapad kako bi izgradili zid oko Europe, naglavce okreu projekt europskog prosvjetiteljstva i pretvaraju Europu u religiju i rasu. Smata da ne postoji nita vie anti-zapadnjako i antiprosvjetiteljski od toga. Nastavlja kako istinski standardi europeizma lee u odgovoru na sljedee pitanje: to e Europu uiniti jo vie europskom? A odgovor lei u kozmopolitskoj Europi u kojoj e nacionalni identiteti biti manje iskljuivi. Biti europski znai moi kombinirati u jednoj jedinki dijelove koji se samo naoko ine iskljuivima u uskogrudnom etnikom nainu razmiljanja.

144 145

ibid., str.103-104 Beck, U.; Razumijevanje istinske Europe; Europski glasnik, Godite IX.; br.9., Zagreb, 2004. str. 41-51

Globalizacija kulture Prema drugoj tezi, Beck iznosi kako od nacionalistike Europe kroz postmodernistiku Europu stiemo do kozmopolitske Europe. Kozmopolitska Europa je svjesno bila koncipirana i provedena nakon Drugog svjetskog rata kao politika antiteza nacionalistikoj Europi, i fizikoj i moralnoj devastaciji koja je iz nje prizala. Beck nastavlja kako su karizmatini dravnici zapadnih demokracija, koji su se suprotstavljali nacizmu, ponovo izumili Europu. Otpor koji je stvorio Europu bio je motiviran jasnim idejama nepovredivog ljudskog dostojanstva i moralne dunosti da se smanji patnja onih drugih. Ti kozmopolitski ideali postali su temlji poslijeratnog europskog projekta. Kozmopolitska Europa osnovana je kao neto to se moralno, politiki, povijesno i ekonomski bori za pomirenje. Do pomirenja se dolo institucijskim kodiranjem, stvaranjem svjetovne meuovisnosti u ekonomiji, politici, na podruju sigurnosti i u kulturi. Beck navodi da je izvorna svijest o kozmopolitizmu koju ini temelje europskog projekta u kolektivnom sjeanju na holokaust, zabiljeena ve u dokumentima Nrnberkih procesa. Ta je kozmopolitska institucionalna logika bila prva stvar kojoj su graditelji Europe teili u pokuaju da prekinu sve veze s prolou. Naime, upravo je europska tradicija iznjedrila kolonijalni, nacionalni i genocidno horor. No Europa je stvorila i pravne standarde koji su osudili ta djela i stavila pod reflektore svjetske javnosti. Europa je u tom formativnom trenutku svoje povijesti mobilizirala svoje tradicije kako bi proizvela neto povijesno novo. Radilo se o pokuaju stvaranja europskog antitpoda Europi. U tom smislu sjeanje na holokaust nije samo spomenik europskom smislu za tragino. To je spomenik europskom barbarizmu koji je bio mogu spajanjem suvremenosti i nacionalnih drava. Europsko kolektivno sjeanje holokausta ini temelje Europske unije. Ono upozorava na injenicu da suvremenost, ako se razvija samo na podruju nacionalne drave, potie moralnu, politiku, ekonomsku i tehnoloku katastrofu bez granica, bez milosti, i bez razmiljanja o vlatitom opstanku. Postmodernizam se udruuje s nacionalistikom Europom u prelasku pesimizma na trajni oaj. Stoga dananji europski pesimizam obre staro pravilo: sjea se prolosti kako bi zaboravio sadanjost. Europski pesimizam i postmoderna kritiziraju suvremenost i ne nude nikakvu alternativu osim prolosti. Za razliku od toga, kozmopolitska Europa je institucionalizirana interna kritika europske tradicije. Taj proces nije dovren, niti se moe dovriti. Slijed od prosvjetiteljstva ka postmoderni i kozmopolitskoj moderni su njezine poetne faze. Trea Beckova teza u razumijevanju istinske Europe, govori kako nacionalna toka gledita vidi samo dva naina itanja suvemene europske politike i integracije. Jedan je federalizam, koji vodi do federalne superdrave, ili unutarnja vladavina, koja vodi do federacije drava. Oba su modela empirijski neprikladna. Ne mogu pojmiti osnovne stvari o sadanjoj Europi i nacijama koje ima. One su u nekom duboko strukturalnom smislu antieuropske. Nijeu Europu punu raznolikosti i Europu koja pomae da bude sve vie raznolikosti. To je trenutak kad se otvara ideja federacije drava koje brane svoj suverenitet prema ekspanziji europske moi. Europska integracija je s tog stajalita oblik europske samokolonizacije. Ali to vrijedi i za

Globalizacija kulture koncepciju federalne superdave. Tako izgeda Europa kad se prouava samo kroz ekskluzivne kategorije nacionalnih misli kao ogromne etnokulturne nacionalne drave. No takva nacija je malo vjerojatna, neeljena i neeuropska. Beck kae: Ne pada im na pamet da Europa moda nije prikladno koncipirana kao nacionalna drava.146 Federacija drava i federala superdrava opisuju istu igru.. Ili postoji jedna europska drava (federalizam) i ne postoje nacionalne drave lanice; ili nacionalne drave lanice ostaju vladarice Europe i ne postoji Europa (intervladavina). To pokazuje to znai izjava da nacionalne kategorije razmiljanja onemoguuju ostvarivanje europske zamisli. Metodoloki nacionalizam ne priznaje empirijsku stvarnost Europe, tj. da ona ve jest zajednica razliitosti. Europa je nepojmljiva na razini nacionalne homogenosti. Niti pojedine europske nacije vie nisu homogene. Smatra da oni koji ele zadrati stare nacionalne drave prvo se moraju pretvarati da te stare drave jo postoje, a zapravo danas postoje nova Francuska, nova Britanija, nova Njemaka: ne vie nacionalne drave, nego transnacionalne drave koje su bile kozmopolitizirane iznutra. Isti je sluaj i s kozmopolitskom Europom. I praktiki i logiki je nemogue da Europa bude zamjena za mnoge male nacije. Ona se moe pojmiti samo kao kozmopolitska zajednica. Inae to ne bi bila Europa. Ali moe postati transnacionalna drava, vie definirana i sloenija varijanta onoga to njezine lanice ve lagano postaju. Beck nastavlja da kao to su Westfalskim mirom zavrili vjerski ratovi i razdvajanjem drave i religije, krajnji cilj europskog projekta mogao bi biti razdvajanje drave i nacije. Kozmopolitizam ne podrazumijeva ukinue religije. tovie, podrazumijeva sustavno pohranjenje principa nacionalne kulture, etnike i vjerske tolerancije. Jer je naelo tolerancije bilo temeljno europsko naelo, osnova nenapisane konstitucije. Smatra da areligiozna drava nije ukinula religiju, zapravo je dopustila njezino irenje, dopustila je postojanje vie religija, istinsku vjersku raznolikost. Isto vrijedi i za istinsku anacionalnu dravu. Cilj nije ukinuti nacionalne idenititete, ve ih sauvati od vlastitog iskrivljavanja, kao to je Westfalija sauvala religije od pretvaranja u vjerske ratove. Koncept kozmopolitske Europe otvara nam oi za ono to ve dugo postoji, ono to sad mora biti potvreno i radikalizirano nasuprot ogranienim tendencijama nacionalnih stajalita. Logika koja spaja suprotnosti jedini je nain na koji se moe dospjeti do Europe s nacionalnom raznolikou. Koncept anacionalne, kozmopolitske drave ocrtava europsku stvarnost i pospjeuje realizaciju njeznih normi. Pravne postavke Europske unije ve istiu tu novu vrstu oboje stvarnosti koja postupno zamjenjuje staru i/ili nacionalne homogenosti. Nacionalne i europske pravne i politike kulture koegzistirale su desetljeima i nastavljaju svoj razvoj. One su se spojile u europsku pravnu kulturu bez ukidanja nacionalnih politikih kultura. Stvaranje meuovisnosti na svakom podruju politike, te meusobnog preklapanja koja europeizaciju ini svagdanjom injenicom naeg ivota, nije oblik suradnje koje ostavlja drave lanice netaknutima. Europeizacija
146

ibid. str.47

Globalizacija kulture mijenja nacionalnu suverenost u njezinoj biti. Nacionalne su se drave i drutveno i administrativno ve pretvorile u transnacionalne drave. Beck smatra da dok drave slijede svoje vlastite nacionalne interese, svaka drava gura sve ostale dalje i dalju u isti kooperativni sustav. Pa svaka nacija ima oekivanja svih ostalih u samoj sebi. To je nain na koji europski interesi mogu postati interesi pojedinih nacija. Tako se europeiziraju nacionalni interesi. Oni postaju refleksivni nacionalni interesi tako to slijede zajednike strategije samoograniavanja. Nacije ne slijede kozmopolitski realizam iz istog altruizma, nego iz egoizma, realizma. Nestajanje nacionalnih drava je ustvari nestajanje nacionalnog sadraja drave i mogunost da se stvori kozmopolitski dravni sustav koji e bolje rjeavati probleme s kojima se danas suoavaju sve zemlje svijeta. Ekonomska globalizacija, transnacionalni terorizam, globalno zatopljenje..itd. Dakle, postoji niz problema koji stari poredak nacionalnih drava ne moe rijeiti. Odgovor na globalne probleme, koji se zlokobno skupljaju i koji se ne mogu pokoriti rjeenjima nacionalnih drava je politika koja mora uiniti veliki skok od sustava nacionalnih drava do sustava kozmopolitskih drava. Beck smatra da Europa najvie pokazuje da je to mogue. Europa ui moderan svijet da politika evolucija drava i dravnih sustava nije gotova. Nacionalna realpolitika postaje nestvarna, ne samo u Europi nego i irom svijeta. Europeizacija znai stvaranje nove politike. Ona znai ulazak igraa u veliku igru, u borbu za stvaranje pravila novog globalnog poretka. Beck zavrava kritlaticom, za koju eli da bude krilatica za novo doba: napravi mjesta Ameriko Europa se vraa!147

4.4

IDEJNE I NORMATIVNE TENJE EU KAO NOVI POVRATNOSPRENI ELEMENTI GLOBALIZACIJE KULTURE

Scenariji Europe Budunost Europe jedan je od znaajnijih tema u politikoj teoriji i praksi. Scenariji promiljanja budunosti EU i Jugoistone Europe podrazumijevaju plan i nacrt promiljanja istraivaa, vladinih i nevladinih instituta, te slubenih tijela EU, glede budunosti Europe. Proces globalizacije tjera EU na irenje prema istoku Europe, te se postavlja pitanje kako ustrojiti buduu EU sa 25 ili 30 zemlja, a da se pri tome potuje naelo unutarnje ravnotee, identiteta lanica i postigne racionalna upravna uinkovitost, smatra se jednim od bitnih izazova budunosti. Tako je Odijel za napredne studije Europske komisije poetkom 1997. projekt Scenariji Europe 2010. s ciljem stvaranja skupa koherentnih i misleno izazovnih predodaba o budunosti Europe. Osnovni cilj Scenarija Europe 2010 je sljedei: poticanje rasprave o budunosti europske integracije u sklopu i izvan Komisije te razvoj mehanizama koji e
147

ibid, st. 49

Globalizacija kulture politikama i strategijama Unije dati perspektivu te pridonijeti njihovu unapreenju. Projekt Scenarija Europe 2010 oslanja se na struno znanje javnih slubenika Europske komisije. Oni pruaju nekoliko moguih unutarnje koherentnih ilustracija budunosti Europe koje nisu povezne ni sa kakvom vjerojatnou. Scenariji nisu i ne mogu biti projekcija budunosti ili nagovjetavanje vjerojatnosti odreenih rezultata.148 Izneseno je pet scenarija. Prvi polazi od toga da je ameriki predsjednik Opoj skuptini Ujedinjenih naroda o stanju u svijetu, opisao 21. stoljee kao trijumf trgovine nad ratom, te da su industrijalizirane zemlje dostigle puno zaposlenost. Razvoj svjetske trgovine uklonio je europsku neizvjesnost. Europa nije imala drugog izbora nego prihvatiti ameriki izazov i odustati od dinamizma svjetske ekonomije. Dah reforma i neoliberalni trend takoer je donio radikalne refome struktura i moi Europske unije. Ostali politiki projekti koje je EU gajila krajem prolog stoljea, kao to je socijalna Europa ili ideja odrivog razvoja, nisu vie na dnevnom redu, a drave lanice ija je konkurentnost ostala najosjetljivijom. Drave srednje i istone Europe, Cipar i Malta su se pridruile izmeu 2005. i 2008. Turska namjerava zavriti pregovore, otpoete 2007. i za etri godine bi trebala postati tridesetprvom lanicom Unije, a pred vratima su Ukrajina, drave Balkana, Izrael, Libanon i Maroko. Nije sigurno da e se Unija odluiti na proirenje izvan europskog kontinenta, ali je ve najavljena njezina ambicija da stvori carinsku uniju s Rusijom i drugim dravama biveg SSSR-a, te je uspostavljena euromediteranska zona slobodne trgovine. Neki ljudi ve sanjaju o velikom tritu koje e se protezati od Sahare do Sibira, ali oni pri tome vie ne misle na zonu slobodne trgovine, nego na jedinstveno trite koje e pokrivati politiku Zajednice, u smislu da su dobra slobodnija od ljudi. No iza svakog sna o ekonomiji otvorenih granica nazire se, mnogo opasnija realnost. Prijetnja terorizmom takoer je ostala trajna, a razvijenije drave, posebice SAD, primarni su ciljevi. Promjene u pogledu europskih vrijednosti razlog su za zabrinutost, jer se europsko drutvo sve vie rascjepkava, individualizam i relativizam su dominantni. Potroako drutvo i elja za neprestanim inovacijama, orkestriranim oglaavanjem, nadjaavaju velike ideje, te Europljani sada ograniavaju svoje elje za solidarnou na njihovu neposrednu okolinu, posebno obitelj. Javno mnijenje ne vjeruje kolektivnim akcijama, osobito onim koje provode vlada ili javne slube. Drugi scenarij pokazuje pak, da su ekonomski pokazatelji razoaravajui. Sve neujednaenija distribucija bogatstva, proliferacija meunarodnog kriminala i multipliciranje malih regionalnih sukoba destabilizira globalni sustav, ali ipak nastavlja se i dalje probijati. Administracija i politiki sustavi glavnih gradova zapeli su u nekorisne naine rada i izgubili su dodir s realnosti.Na prijelazu stoljea javnost nije oekivala nita vie ni od politiara, ni od velikog businessa, to je potaknulo politike i drutvene krize u razdoblju 2000-2005g. Od 1990-ih Euroljani su zapravo ve poeli s povlaenjem u sivu ekonomiju, svoje obitelji i lokalnu zajednicu i taj trend se ustalio na kraju stoljea. Osnovni oblici drutvene solidarnosti ponovno
148

Milardovi, A.(ur.); Europa 2020, CPI, Zagreb, 2003., str. 4-5

Globalizacija kulture su se pojavili priblino u isto vrijeme u cijeloj Europi: razmjena robe, razmjena vjetina, umreavanje susjedstva. No najznaajnije od svega pojavile su se nove vrijednosti, neto nalik nostalginoj mjeavini lokalne akcije, dobrosusjedskih odnosa, uzajamne podrke i povratka prirodi. Lokalne udruge, koje esto vode ene, umirovljenici ili mladi studenti su procvale i mnoile se do te mjere da je to postao de facto mali business. Europska ekonomija takoer je pretrpjela goleme promjene. Kako bi bila vie u skladu s potrebama ljudi, lokalna ekonomija postupno je zamijenila potroako drutvo. Kada su shvatili da prodaja opada tijekom godina krize, supermarketi i veliki trgovaki lanci preorijentirali su svoju poslovnu politiku kako bi poveali udio lokalnih proizvoda, organske hrane i kulturnih dobara. Istodobno pojavio se stabilan rast zahtjeva za svim vrstama dobara i usluga: zatita okolia, slobodno vrijeme, kultura i openito svi proizvodi povezani s informiranjem i znanjem. Industrija znanja i informacijske tehnologije zapravo su postali najdinaminiji sektori europske ekonomije. Trei scenarij smatra da oni koji su u treem tisuljeu starom kontinentu predviali apokalipsu, nee biti upameni po vidovitosti. Voe drava ili vlada Europske unije razamatraju poetak pregovora o pridruivanju s Turskom, proirenja na srednju i istonu Europu te Cipar. Multinacionalne tvrtke i inozemni promatrai, priznaju postojanje europskog naina odnosno snanije ukljuivanje drave i stalni pritisak u svezi savjetovanja i postizanja sporazuma u zamjenu za gotovo rjeenje. Kad je rije o europskom drutvu, najznaajnije to se zbilo tijekom posljednjih godina uspon je civilnoga drutva, no iako je uinak reformi pozitivan, nisu se ispunila sva oekivanja predlagaa drutvenog treeg puta. Prema istraivanju sociologa, pristutan je porast sklonost prema dosadi meu mlaim ljudima navodei ih da preispituju svoje izbore i osvajaju nova prostranstva. No, javno mnijenje u Europi ini se prilino jedinstveno glede vrijednosti, poput vjere u pojedinca, solidarnost i odgovornost te je dolo do promjene ivotnog stila. Veina Europljana je privrena obitelji, odobravaju ulogu koju imaju ene u ekonomiji i javnom ivotu i openito su tolerantniji prema drugim naratajima te etnikim, kulturalnim i seksualnim razlikama. Ovaj scenarij predvia da je najznaajini napredak na razini Unije tijekom proteklih deset godina postignut na podruju vanjske politike. EU je postala eminentna sila u regiji zahvaljujui ambicioznom politikom partnerstvu koje je razvijeno s cjelokupnim susjedstvom. Na meunarodnoj razini ona je sada samooblikovani zagovaratelj i ef multilateralnih institucija: Unija zagovara stajalite da e globalni sustav biti uinkovit samo ako je dobro izbalansiran i sposoban uzeti u obzir specifine karakteristike i interese svih ukljuenih drava. Taj stav je s vremena na vrijeme izvor trvenja sa SAD-om, ali su iz toga proizala zajednika stajalita sa dravama poput Kine, Indije, Rusije i Brazila. Unija eli da se to jasnije uje njezin glas u obrani njezinih vlastitih vrijednosti, posebno drutvene dimenzije, prava pojedinaca i odrivog razvoja. Posvuda po svijetu postoji elja za osnaivanjem regionalnih struktura Unija je za sada najbolji primjer, te je to razlogom zato je esto navode

Globalizacija kulture kao model. ini se da Europa uspostavlja svoju reputaciju vodee drave u menunarodnim odnosima. etvrti scenarij, kao kreativna drutva, postavlja pitanje hoe li ambiciozne reforme iz 2005. i 2006. omoguiti obeanu svjetliju budunost ili je Europa na putu ka propadanju. Prema zagovarateljima reforme su vratile ljude na njihova prava mjesta u sredite ekonomskog razvoja te postavile temelje za novu drutvenu solidarnost zasnovanu na novim etnikim i ljudskim kvalitetama i individualnom ispunjenju i odbacivanju materijalizma i osjednutosti produktivnou, koja je postojala u 20. stoljeu. Drutvena situacija u Europi na kraju prolog stoljea graniila je s apsurdom, zbog raskola izmeu bogatih i siromanih, koji je postajao sve vei. Javno mnijenje je ukazivalo na brojne nezadovoljene potrebe primjerice slube koje e skrbiti za obitelji ili starije, odnosno elja milijuna pojedinaca da unaprijede svoje znanje, osobnost i imaginaciju. Mnogi sudionici, mladi i stari, ekonomski aktivni ili marginalizirani izrazili su svoju ljutnju prema svijetu u kojemu je sve na prodaji i gdje odnosi izmeu pojedinaca postaju sve vie neosobni zbog nedostatka vremena, drutvene interakcije i povjerenja. Forum je izgradio programe za skupine iji se glas obino nije uo: mladi, ene, iskljueni, mali poduzetnici. Svi Europljani dobili su pravo da se nekoliko godina tijekom svog radnog vijeka bave kolektivno korisnim zadacima koji ne bi nali kupca u trinoj ekonomiji: djelatnosti od opeg znaenja, kulturni dogaaji, rad u neprofitnim udrugama, slube za siromanje ili za odgajanje djece. Tim reformama ostvarena je temeljna svrha prije svega poboljanja socijalne situacije. Europljani moda imaju manje novca nego prije dvadeset godina, ali Europa je ponovo dosegnula razinu pune aktivnosti. Umirovljenici i marginalizirani ponovno su stekli korisnu ulogu u drutvu. Ekonomski uinak je diskutabilniji, najnia toka dosegnuta u 2003. i 2005. kad je zabiljeen negativan rast u cijeloj Unije dvije godine za redom, no do 2015. ponovo e doi do one razine bogatstva koju je imala na prijelazu stoljea. Europske institucije funkcioniraju pravilno, biljei se napredak na podruju suradnje u pravosudnim, policijskim i carinskim poslovima na sve vee javne zahtjeve glede sigurnosti. No Europa e moda platiti visoku cijenu zbog zanemarivanja vanjske politike od prijalaza stoljea posebice zbog svoje uloge kao regionalne sile. Do sada je odabirala nain to manjeg uplitanja u regionalne sukobe, osim pruanja humanitarne pomoi i pomoi za rekonstrukciju i reforme. Unija mora urno promijeniti svoju ambicioznu politiku prema susjedima, a postoje ak i planovi za postupnim proiravanjem EU politika i programa na euromediteransko podruje od Rusije do Sjeverne Afrike. Europa je moda otvorila put spiritualne renesanse i oblikovala vrijednosti za kooperativniji svjetski poredak, koji e bolje sluiti ljudskim potrebama. Peti scenarij govori o tome kako je Europsko sigurnosno vijee razmjetalo svoje trupe u etri navrata, kako bi uspostavilo ili odralo red u svom vlastitom dvoritu. Zaokupljenost pitanjima sigurnosti, postalo je pitanje svakodnevnice. Dvadeset godina nakon zavretka hladnoga rata politika nestabilnost sve je vei problem u cijelom svijetu, posebice u dravama

Globalizacija kulture u susjedstvu Europe te ne postoje indikacije stabiliziranja situacije u doglednoj budunosti. Ekonomska globalizacija nije donijela onu dobrobit koju su obeali njezini najzaneseniji zagovornici. U razvijenom svijetu, posebice Zapadu, reakcija javnosti u svezi zavretka hladnoga rata bila je gubitak interesa za ostatak svijeta. U stanju lagane klonulosti, europska javnost pred vratima Unije nije primjeivala novu vojnu i sigurnosnu prijetnju. Svi imbenici krize ve su bili zamjetni na poetku stoljea: raspadajui mirovni proces na Srednjem istoku, etnike napetosti na Balkanu i istonome Mediteranu i postupno dezintegrirana Rusija, gdje je organizirani kriminal uzimao sve vei zamah, a generali slali trupe po cijenu propasti. Cijela EU razvija pristup vee povezanosti vlada, vanjskom politikom dominiraju tri drave lanice (Njemaka, Velika Britanija i Francuska), a za to vrijeme ostali ekaju da se smiri stanje u vanjskome svijetu kako bi postigli trijumvirat. Premda Unija ima dobru reputaciju regionalnog policajca, napetosti i konflikti i dalje su primjetni oko njezinih granica. U prvih nekoliko godina ovog stoljea Unija je zanemarila suradnju s dravama Mediterana, jer joj je pozornost bila usmjerena prema primitku novih lanica iz srednje Europe. Turska agresivnost, upotpunjena europskom, rezultirala je znaajnim pogoranjem odnosa izmeu EU i Turske od 2005. Sve drave Mediterana optuuju Europu da je iskoristila prednosti otvaranja njihovih trita ostavljajui im da se bore s teko svladivim demografskim, socijalnim i politikim problemima. Religijske i vojne stranke su sve vie nazone u politici. Koju god ideologiju vlade u regiji zagovarale, prijeti daljnje pogoranje uz demografski i ekoloki pritisak, budui da za deset ili vie godina nestaice pitke vode mogu dovesti do ratova izmeu nekih drava u regiji. ini se da e drave Europe morati preuzeti svoju novu ulogu policajca u regiji. No postoji regija koju nitko nije uspio stabillizirati subsaharsko podruje Afrike, Mediteran. A Europa je na na prvoj crti. Ta zabrinjavajua situacija u svijetu utjee na ivot u Uniji. Graani Unije imaju predodbu kako ive u prividnome miru i spremeni su prekriti oi kada je rije o krenju nekih osnovnih ljudskih prava i sloboda kako bi se taj privid i odrao. Vanjske granice Unije uvaju dobro obueni granini uvari pokraj nadzornih toaka i na taj nain potiu sjeanje o prolim mranim vremenima. Zemljopisno drave lanice poinju nalikovati tvravama. Diljem Unije policijska i vojna nazonost iznimo je pojaana. Europljani su se navikli na suvie revan stav ovlatenih glede zakona i poretka a manifestira se beskrajnim provjerama identiteta, osobito imigranata. Openito, europsko podruje slobode, sigurnosti i pravde svakog dana sve vie slii policijskoj dravi. Nedavna istraivanja javnog mnijenja pokazala su da graani imaju snaan osjeaj nemira prema ostatku svijeta. Sve je vea netolerancija prema strancima i srdba prema udrugama koja se bave ljudskim pravima. Politika koju slijede neke drave, a zahtijeva od imigranata da se brzo asimiliraju, nailazi na preutno javno odobravanje. Europska javnost nedvojbeno je sve ogranienija u svojim pogledima i manje otvorena glede promjena nego prije dvadeset godina. Postoji nuna potreba da drave u Europi reformiraju naine upravljanja, ekonomsku strukturu i socijalni sustav. Sve je oitije da europsko stanovnitvo prolazi kroz

Globalizacija kulture iskustvo duhovnog razoarenja te da pati zbog sloma ideala otvorenog drutva. Boom alternativnih religijskih i duhovnih pokreta jasno otkriva osnovnu bolest. Zbog toga e desetljee od 2010 do 2020 biti turbulentno za Europu i na unutarnjem i na vanjskopolitikom planu.149 Premda ovih pet scenarija nisu niti mogu biti projekcija budunosti ili nagovjetavanje vjerojatnosti odreenog rezultata, kako navodi Milardovi, ipak su oni knjiga dokumenata koji su stvarani u razdoblju od 1997, te narednih dviju godina istraivanja, te podrazumijevaju plan i nacrt promiljanja istraivaa, vladinih i nevladinih instituta, te slubenih tijela EU, glede budunosti Europe, a potaknuti globalizacijom. Pa su ti scenariji i predloci bilo u pozitivnom ili negativnom smislu, u odreenoj mjeri i idejno-normativne tenje, te povratno-spreni elementi globalizacije kulture uope. Kozmopolitizacija Europe i deformirani kozmopolitizam Vodei njemaki sociolog globalizacije, Ulrich Beck, zajedno sa Edgarom Grandeom iznose vrlo direktnu tezu o potrebi kozmopolitizacije Europe, koju se zaista moe smatrati direktnom idejnom i normativnom tenjom za EU, kao i novim povratno-sprenim elementom globalizacije kulture. Istovremeno je kozmopolitizacija Europe nova kritika teorija europske integracije. No Beck i Grande ne tvrde da ima previe Europe, ve naprotiv Europa nije dovoljno europska: ali na ispravan nain. Ispravan nain znai kozmopolitsko shvaanje, pa svojim konceptom deformiranog kozmopolitizma otvaraju novi pristup kritikoj teorije europske politike i drutva.150 Iznose kako se pria kozmopolitske Europe moe saeti u tri teze: teza o institucionaliziranom kozmopolitizmu, teza o deformiranom kozmopolitizmu i teza o kozmopolitskom realizmu. Prema institucionaliziranom kozmopolitizmu, ideja je kozmopolitizirane Europe radikalno nova, ali je ipak zacrtna u kontinuitetu europskog miljenja i europske politike. Europa je oduvijek trebala i htjela biti vie od meunarodne suradnje u tradicionalnom smislu. Odluujue je to je zbog toga kozmopolitizam u Europi od poetka bio vie nego samo ideja, on se institucionalizirao ve stvaranjem Europske zajednice za ugljen i elik. Jezgru tog institucionalnog kozmopolitizma inile su i jo ine novoosnovane nadnacionalne institucije iz kojih su kasnije proizali Europska komisija, Vijee ministara, Europski sud i Europski parlament. Ali kozmopolitizam se ne moe jednostavno izjednaiti sa supranacionalizmom. Supranacionalizam se moe zamiljati i u kategorijama nacionalnoga, kao europska nacionalna drava kao europska savezna drava. Upravo je to bio cilj Europskog pokreta izmeu dva rata i u godinama neposredno poslije Drugog svjetskog rata, ukidanje postojeih nacija i nacionalnih drava i to povezivanjem u paneuropsku naciju ili u nove, funkcionalno
149 150

Milardovi, A. (ur); Europa 2020, CPI, Zagreb, 2003., str. 5-62 Beck, U.; Grande E.; Kozmopolitska Europa, kolska knjiga, Zagreb, 2006. str. 44.

Globalizacija kulture definirane prostore djelovanja. Beck i Grande nastavljaju kako Europa nije krenula tim putem. Europske su se nacionalne drave uspjeno suprotstavile svom ukidanju, uglavnom uspostavljanjem jakih meudravnih protutea u sustavu europskih institucija. Tako se u Europi institucionalizirao kozmopolitizam kroz dva naela koja jedan drugom konkuriraju i suprotstavljaju se: supranacionalizam i interguvermentalizam (suradnje izmeu vlada, odnosno drava, npr. Meunarodnim organizacijama, a da one ne izgube suverenitet). Deformirani kozmopolitizam kao teza Becka i Grande govori kako je proces europske integracije od poetka sadravao kozmopolitski moment, ali je do sada proizveo samo deformirani kozmopolitizam. Te deformacije imaju brojne uzroke: egoizam drava lanica, interese gospodarstva i asimetrije utjecaja na politike odluke u EU, tehnokratski politiki pristup supranacionalnih institucija, slabost aktera civilnog drutva. Zbog toga se europski kozmopolitizam do sada odreivao vie odozgo nego odozdo, vie tehnokratski nego demokratski. Prema tome kozmopolitizacija Europe ne znai novo pronalaenje, novo konstruiranje Europe. Kozmopolitizacija Europe znai pronalaenje uzroka europske nelagode u kozmopolitskim deformacijama i odgovarajuu reformu Europe ukratko, dovrenje nedovrenog projekta Europe. Beck i Grande nastavljaju kako je kritika Europe zasnovana na ideji kozmopolitske Europe i mora se razgraniiti prema etri konkurirajua stava, koja su proteklih godina dominirala u javnoj diskusiji. Ta se etri stava razlikuju u pogledu toga koliko Europe doputaju. Autori ih ovako imenuju: - Nacionalna ivotna la; Neoliberalna ivotna la; Tehnokratska ivotna la; Eurocentrina ivotna la. Nacionalna ivotna la govori kako dobar dio kritike Europe (bilo s lijeve ili s desne strane) poiva na pretpostavci da europeizirano drutvo i politika ne doputaju povratak u nacionalno-dravnu idilu. Beck i Grande smatraju da je nuno kritizirati politiku Europske unije i njezin nedostatak demokracije, ali je ta kritika problematina, kad polazi od naela da bez nacije nema demokracije. Smatraju da je problem u nacionalno-dravnoj logici, a ne u stvarnosti Europe, jer prema tome postnacionalna Europa mora biti postdemokratska Europa, to obojica autora smatraju pogrenim. Prvenstveno zato to europski put u demokraciju ne moe biti identian s pojmom nacionalne drave i putem demokracije koji je njegovo mjerilo za Europsku uniju. Europeizacija je povijesno kategorijski drukija a to dolazi do izraaja i u tome to se EU stvara od demokratskih drava, ali sama nije drava u tradicionalnom smislu, nego imperij konsenzusa. Pa postaje upitno mogu li se uope modeli demokracije razvijeni u modernu dravu primijeniti na EU, ili za demokratsku legitimaciju europske politike treba razviti drukije, postnacionalne modele demokracije. Meutim, Beck i Grande smatraju kako u Europi nema povratka na nacionalnu dravu zato to su svi akteri ukljueni u sustav ovisnosti iz kojeg bi se mogli izvui samo uz ekstremno visoke trokove.

Globalizacija kulture Neoliberalna ivotna la, kao i nacionalna, polazi od pretpostavke da je mogue i dovoljno Europu integrirati gospodarstveno. Neka dalekosenija drutvena i politika integracija smatra se ne samo suvinom ve i tetnom. Neoliberalni razvoj Europe dugo je vremena nosio konsenzus europskih elita jer se ve od poetka naddravna regulirana trina operacija zamiljala i u praksi provodila kao klju pomirenja. No, naela ekonomske racionalnosti proizvode suprotnu dinamiku: dravne se mogunosti kontrole i oblikovanja umanjuju, a drave se prisiljavaju na financijsku, gospodarsku i poreznu politiku koja im vee ruke. Takva neoliberalna minimalna Europa nije ekonomski razumna ni politiki realistina. Pritom proturjenost i nesavrenost neoliberalne minimalne Europe politiki se ne moe neutralizirati, ve otkriva i politiki instumentalizira desni populizam, koji je u usponu. Njegova mo poiva na neoliberalnoj ivotnoj lai da bi se Europa mogla ostvariti kao nepolitika trina Europa, koja ne dodiruje stare nacionalno-dravne strukture. Iako to ne ini namjerno, neoliberalizam ipak u Europi pokree opasnu anti-kozmopolitsku dinamiku iji bi rezultat mogao biti ne samo manje Europe nego i manje trita, smatraju Beck i Grande. Tehnokratska ivotna la. Premda je tehnokratski stav u biti proeuropski, on predvia nunost dalekosene integracije, ali kroz svrhovit optimizam (neo)funkcionalistike spill over integracije: namjerno-nenamjerne sporedne posljedice stalno proizvode prisilu na rjeavanje problema za koje prosvijeene europske elite pronalaze objektivno potrebna rjeenja - iz jedne krize u drugi, ali se postie eljeni cilj: integracija. Beck i Grande smatraju da je upitan put kojim se kree, od pretpostavke da takva kontingentna i kompleksna divovska Europa razlika moe izai nakraj bez vlastite demokratske legitimacije i da europeizacija bez demokratskog sudjelovanja onih kojih se ona neposredno tie trajno nije mogua. Budui da se sukobi i proturjenosti koje sa sobom donosi europeizacija do sada nikad nisu neposredno i otvoreno rjeavali, u smislu europskog referenduma, prosvijeena se europska elita morala posluiti tehnokratskim popisima nemoi. U sluaju proirenja prema Istoku, npr. rezultira time da EU svojim novim zemljama lanicama pokuava ucijepiti model poretka relativno rigidan i bez alternative, koji je usmjeren na jedinstvo, a ne na mnogostrukost. Tko eli postati lan, mora se podvri propisanim i nepromjenjivim kriterijima koji su ireverzibilni i neukidivi, te se pokoravaju nespecifinoj opoj svrsi europskog jedinstva, bez tono odreenih ciljeva, koja je svrha samoj sebi. Iz toga proizlazi opasnost za politiki projekat Europe koja se ne smije podcijeniti. Eurocentrina ivotna la je etvrti stav koji treba podvri kritici iako je u svojoj jezgri prava europska pozicija. Problematino je u njoj bilo to to se orijentirala preteno prema unutra. Vanjsku stranu Europe, odgovornost i ulogu Europe u opasnom svijetu bez granica, europski su politiari ili iskljuivali iz razmatranja ili je negativno obiljeavali kako bi u unutranjosti mogli bolje proizvesti politiku integraciju protiv nacionalnodravne sile tee. U tom je smislu ezdesetih godina bilo govora o amerikom izazovu da bi se opet pokrenuo

Globalizacija kulture motor europske integracije, a osamdesetih se spominjao japansko-ameriki izazov. Ukratko, dramatiziranjem vanjske opasnosti Europu treba uvrsnuti iznutra. Svemu je tome uzrok, (pogrena) pretpostavka da se moe stvoriti Europa kao kulturno homogena i gospodarski samostalna jedinica koja je jednoznano ograniena od ostatka svijeta i s njim se (uspjeno) natjee. Beck i Grande smatraju kako nije bez odreene ironije to to je upravo taj eurocentrino umjereni nain razmiljanja bitno pridonio ubrzanju globalizacije, jer je kao posljedicu imao strijelovit porast amerikih i japanskih neposrednih investicija u Europi. Eurocentrini stav grijei u tome to ignorira ekonomske, kulturne i politike meuovisnosti globaliziranog svijeta. A poiva i na dvostrukom nesporazumu, mislei da se Amerika i Europa mogu razdvojiti, u prvom se redu nasjeda teritorijalnom nesporazumu Europske unije. Prema njemu je Europa geografski ograniena zajednica drava koju Atlanski ocean dijeli od SADa. Ujedno se Europa pogreno izjednauje s ugovornim oblikom EU, jer je EU omoguilo upravo preklapanje i djelomino stapanje Amerike i Europe, transatlanska alijansa i zajednitvo vrijednosti, dakle ameriko-europska sinteza koja zastupa slobodu, ljudska prava i demokraciju. Roenje neratnike Europe poslije Drugog svjetskog rata, njezina integracija bila je omoguena i omoguuje se u prvom redu oblikujuom kontinentalom prisutnou Amerike. Europljanin je graanin NATO-a (a time i djelomino graanin SAD-a), nacionalni graanin, komunalni graanin, a osobito europski graanin, smatraju Beck i Grande. To povijestno stapanje atlanske zajednice, EU i NATO (dakle starog Zapada) postaje osobito vidljivo u povijesnom trenutku u kojem ono prijeti raspadom. Krajnje je upitno u kojoj je mjeri samo europska, sama sobom zabavljena Europa uope mogua. Samo kozmopolitska Europa to znai i transatlantska, koja svoju svjetskopolitiku ulogu trai i nalazi u ugroenom svijetu, kao operativnu politiku ravnotee prema SAD-u ne zamjenjuje antagonistikom politikom protiv SAD-a moe se stabilizirati prema unutra. Autori nastavljaju pitanjem: nisu li SAD bile takorei neformalni lan osniva EU, pa tako atlanski sukob lojalnosti u vezi s ratom u Iraku ugroava Europu. Pridjev kozmopolitski prisiljava, na promatranje Europe u vanjskoj perspektivi, u svijetu koji se globalizira. Time on otvara i izotrava pogled za napetosti, proturjeja i granice koje se regionalnim kooperativnim institucijama pojavlju u svjetskim drutvima rizika, a usto pomae da se nazre ili bar pita o tome to bi projekt kozmopolitske Europe mogao globalno pridonijeti ostvarenju sustava mnogostrukog kozmopolitizma.151

151

ibid., str.37-44

Globalizacija kulture 4.5 CILJEVI GLOBALIZACIJE KULTURE Snjeana oli raspravljajui o globalnoj kulturi i identitetu iznosi kako nitko od nas uistinu ne ivi u globalnom prostoru, gdje se ovi procesi odvijaju. Mrea informacijske tehnologije zapravo nije ljudski prostor. Globalni kulturni prostor je onaj na koji se stalno referiramo posebno preko masovnih medija, ali i onaj preko kojeg je vrlo teko odrediti nae osobno iskustvo. Dananja globalna kultura nije vezana ni za jedno mjesto ili razdoblje. Ona nema konteksta i prava je mjeavina razliitih komponenti izvuenih odasvuda i niotkuda, roenih pod modernim kolima globalnih telekomunikacijskih sistema (Smith, 1990:177). iroko rairena u prostoru globalna kultura je odsjeena od bilo koje prolosti. Ona se ne uspijeva povezati s nekim povijesnim identiteteom. Globalna kultura je eklektika, univerzalna, bezvremena i tehnika. Ona je konstruirana kultura. Za razliku od nacionalnih kultura, globalna kultura je kultura bez sjeanja. Nema svjetskih sjeanja koja se mogu koristiti da bi ujedinila ljudskost, a najglobalnija iskustva do danas, kolonijalizam i svjetski ratovi, jedino nas mogu podsjeati na nae povijesne raskole. Stvaratelji globalne kulture trebali bi patiti od potpuno amnezije da bi imali anse za uspjeh. Potekoe u bilo kojem projektu koji stvara globalni identitet, a time i globalnu kulturu jest kolektivni identitet, jer se temelji na podijeljenim sjeanjima i osjeaju kontinuiteta meu generacijama. Snjeana oli smatra da vjerovati da e tehno-ekonomska sfera osigurati uvjete, poticaj i sadraj globalnoj kulturi, znai jo jednom biti zaveden istim ekonomskim determinizmom koji slijedi rasprava o industrijskoj konvergenciji i previd o vitalnoj ulozi zajednikih povijesnih iskustava i sjeanja u oblikovanju identiteta i kulture.152 Anelko Milardovi iznosi kako je kulturni identitet postao temelj samoodreenja i budueg razvitaka malih naroda. Ovo je posebno karakteristino za euroazijsko podruje na kojem postoji tendencija kod veinskih i uglavnom titularnih naroda da, radi ouvanja nacionalnih interesa, tee odreenom stupnju etike i kulturne homogenosti. Iako se u brojnim nacionalnim dravama nastoji osigurati prava manjina, postoji bojazan da te manjine, na temelju naela samoodreenja, a uz pomo meunarodnog prava i politike, ostvare samostalnost to dovodi do brojnih secesionistikih, religioznih i etnikih ratova radi stvaranja nacionalnih drava. Milardovi zakljuuje kako je upravo jaanje kulturnih partikularizama i afirmacija nacionalnih identiteta najvei protivnik ujednaavanju kojeg predstavlja trini racionalizam i globalna tehnoloka ekonomije. Smatra da svjetski drutveni sustav moe funkcionirati samo kao pluralistiki sustav sastavljen od razliitih nacionalnih i kultunih identiteta ija se samobitnost mora ouvati.153

152 153

oli, Snjeana, Povijest i kultura, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2006, str.129 Milardovi, A.(ur); Globalizacija, Panliber, Zagreb-Osijek-Split, 2001. st. 15

Globalizacija kulture Anthony Giddens iznosi kako globalizacija jednako djeluje i na dogaaje na svjetskoj razini, i na svakodnevni ivot; tako da dubinski restrukturira nae naine ivota. Doprinosi stresu i naporima koji djeluju na tradicionalne naine ivota i kultura veine svjetskih regija. Tako da tradicionalna obitelj i tradicije povezane s religijom prolaze kroz velike transformacije. Naime, u globalizirajuem svijetu, u kojem se informacije i slike rutinski odailju po itavom planetu, redovito smo u kontaktu s ljudima koji razmiljaju i ive drugaije od nas. Kozmopoliti pozdravljaju i prihvaaju takvu kulturnu sloenost. Za fundamentaliste ona je uznemirujua i opasna. Utoite nalaze u obnovljenoj i proienoj tradiciji, bilo u prodruju religije, etnikog identitete ili nacionalizma, te vrlo esto u nasilju. Giddens smatra da e kozmopolitska kultura na kraju pobijediti, jer tolerancija kulturne raznolikosti i demokracije su usko povezane, a demokracija se trenutno iri diljem svijeta. Iza njenog irenja stoji globalizacija, koja istovremeno razotkriva i granice demokratskih struktura koje su nam najpoznatije, odnosno strukturu parlamentarne demokracije. Stoga je potrebno demokratitizrati demokratske institucije na nain prikladan zahtjevima globalnog doba, istovremeno naglaavajui kako je potrebno podvri na odbjegli svijet kontroli.154 Dakle, slijedi pitanje ciljeva globalizacije kulture, koji se odnose na globalno drutvo.155 Beck i Grande iznosei ideju o kozmopolitskoj Europi, smatraju da Europu treba shvaati u pluralu drutava, te da se drutvo Europe poklapa s nacionalnim drutvima Europe Francuskim, Njemakim, Skandinavskim zemljama, panolskom, Portugalom, Poljskom, zemljama Beneluksa itd. Postavljaju i slijedee pitanje, kako se moe shvatiti neki drutveni prostor, i njegova dinamika, kojemu, dodue pripadaju nacionalna drutva, ali koji se ne pokorava nacionalno-drutvenim premisama socijalne kohezije, kulturne homogenosti, ni politike participacije i asistencije socijalne drave?156

Vertikalna i horizontalna europeizacija Beck i Grande navode kako samo socioloko istraivanje Europe zbog svog anacionalnog motrita europeizaciju promilja jednodimenzionalno: ona se shvaa kao proces koji se zbiva vertikalno izmeu nacionalnih drutava i europskih institucija. Tada europeizacija znai stvaranje nadnacionalnih institucija (slube, javnost, graansko pravo itd.) a s druge strane povratno djelovanje tog stvaranja nadnacionalnih institucija na nacionalna drutva, npr. prilagodba nacionalnih normi i institucija europskim smjernicama. No to je samo jedna strana europeizacije. Europeizacija se moe i mora istodobno promiljati i u drugoj, horizontalnoj

154

Giddens, A.; Odbjegli svijet kako globalizacija oblikuje nae ivote; Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2005.; str.27-28 155 Beck, U.; Grande, E.; Kozmopolitska Europa, poglavlje IV,; kolska knjiga, Zagreb, 2006. str.125 156 ibid., str.126

Globalizacija kulture dinamici. Pritom europeizacija znai umreenosti i pomijeanost nacionalnih drutava, nacionalnih gospodarstava, nacionalnih obrazovnih sustava, nacionalnih obitelji itd.157 to znai horizontalna europeizacija? Autori iznose kako je rije o regionalnom pojmu onoga to se openito naziva transnacionalizacijom. Nasuprot tome, vertikalna europeizacija odgovara razini internacionalnosti, odnosno supranacionalnosti. Internacionalan i supranacionalan, pojmovi su usmjereni na dravu; intelektualni korjeni i senzibilnost ovog prvog nalaze se u meunarodnim odnosima, a onog drugoga u pravu i komparativnom ustavnom pravu. Horizontalna europeizacija umjesto institucionalne arhitekture upozorava na svakodnevnu svjetovnu, obiteljsko-biografijsku, civilnodrutvenu i gospodarsku integraciju Europe. Za to je karakteristino da se nacionalno-internacionalni odnosi iskljuivosti lanstva i nelanstva zaista na specifian nain izvana i iznutra proimlju i stapaju. Utoliko se mogu razlikovati razliite razine i indikatori horizontalne europeizacije. U tu svrhu su Beck i Grande odabrali sljedee dimenzije: jezik; identitet, obrazovanje i gospodarstvo.158 Zbog jezika, Beck i Grande kau kako se mnogi pitaju da li je Europa nemogu pothvat, jer svaka zemlja ne samo to govori vlastiti jezik nego i ustraje na pravu na svoj jezik. Ne nastaje li ve zbog toga babilonska jezina zbrka koja negira sve ono to uinkovita demokracija treba: jedan jezik, jednu kulturu i jedan identitet. Autori iznose kako su filozofi i jezikoslovci upozorili na to da je govorenje vlastitog jezika nuan izvor identiteta. No posebni identitet koji stvara jezik u usporedbi s obiljeavanjem identiteta vjerom, pokazuje kako vjera polae pravo na apsolutnost, a jezik ne polae. Moe se govoriti vie jezika i time uvijek iznova prevladavati granice meu kulturama i nacijama, ali se ne moe biti istovremeno idov, musliman, katolik ili luteranac. Naime, meu religijama vlada naelo iskljuivo jedne mogunosti, a materinski je jezik otvoren za obje mogunosti. Jezik je istovremeno izvor identiteta i medij ukidanja granica, interkulturalne komunikacije, viestruke pripadnosti. Govoriti razliite jezike znai imati korijene i krila, biti udomljen istodobno u vie kultura. Jezina monogamna Europa bi bila mononacionalna Europa, nakazna tvorevina jedne zajednice autista - smatraju Beck i Grande, koji smatraju da nasuprot tome, kozmopolitska europeizacija ne znai govoriti samo jedan zajedniki jezik (engleski), nego kad bi svaki Europljanin govorio npr. tri europska jezika, imao prijatelje u tri zemlje, onda bi to bila kozmopolitska Europa koja ivi poligamno. Nasuprot tome, jednojezinost znai jednooko gledanje na svijet. Europa u kojoj bi svi govorili samo engleski ne bi bila Europa, bar ne dijaloka, kozmopolitska, ve prije imperijalna (kao to pokazuje jednojezinost graana SADa). Kozmopolitsku Europu treba izgraditi na proporcionalnom modelu viejezinosti: prvi je materinski jezik, a trei engleski, izmeu ta dva jezika treba poticati uenje drugog slobodno izabranog jezika. Ta bi poligamija jezika pokrenula naprijed unutranju kozmopolitizaciju
157 158

ibid., 128 ibid., str.129-131

Globalizacija kulture Europe. Mnogojezinost je medij i mjesto roenja horizontalne europeizacije. Mnogojezinost europeizira Europu, smatraju Beck i Grande.159 to se identiteta tie, nema Europe bez Europljanina, ali to je Europljanin? Kojim se obiljejima razlikuje tip transnacionalnog i multinacionalnoga europskog identitea (druga moderna) od tipa mononacionalnog identiteta (prva moderna)? Europski identitet kao identitet velike nacije i s time demos, narod Europljana, ne postoji, smatraju Beck i Grande. A kad bi se i htio kreirati, potaknuo bi strah od kulturne okupacije i uinio da i europeizacija postane slikom neprijatelja. Nasuprot tome, europski zastupnici, kad govore o europskom identitetu, tonije o svom europskom idenititu, onda se on ne opisuje kao vrst i zadan, teritorijalno vezan i ogranien, ve kao identitet u pokretu, identitet kao gradilite Europe, kao tekui identitet. Beck i Grande tako davode da suklano tome i povijest Europske unije pripovijeda se u metaforama kretanja. Tako se shvaanje europeizacije pokazuje kao kretanje u prostoru i u vremenu, a to je kretanje oslobodilo europsku povijest iz njezine ratne prolosti, te je u jasnom raskoraku s tom prolosti. Biti u pokretu na europsko-neeuropski nain, dakle biti istodobno identian i neidentian, situacija je koja moe nadahnuti europski osnivaki duh. Europa nije Europa kao to je Njemaka Njemaka, Europa je doing Europe (stvaranje Europe), te kao cilj ima nesentimentalnu, uinkovitu Europu koja se mjeri prema onome to njezine institucije uvijek iznova svima pokazuju: europeizacija stvara bolju budunost za Europljane nego to to mogu nacionalne vlade svaka za sebe. U globalnom dobu to nije nerealno. U trgovini, u novanoj, ekolokoj, ali i u sigurnosnoj i vanjskoj politici EU bi bolje od svojih drava lanica mogla sluiti interesima svakog pojedinca, neovisno o boji koe, mjestu boravka i jeziku, smatraju Beck i Grande.160 Odgovor za pravu horizontalnu europeizaciju te doing Europe (stvaranje Europe): je u obrazovanju i obrazovnoj politici, kako s obzirom na europeizaciju obrazovnih sadraja tako i na obrazovnu mobilnost (europeizaciju tijekova obrazovanja). Obrazovna politika je u EU, bila u domeni suverenosti drava lanica. Ve od bolonjskog procesa djelomino je prela u djelokrug Unije, no do sada nije pridonijelo europeizaciji obrazovnih sadraja. Pojavljuje se tisue aktivnosti koje na obrazovnom podruju provode korak po korak europeizaciju odozo. Te se aktivnosti mogu sabrati pod velikom etiketom nevladinih udruga: mree i advokatske skupine, sindikati i udruge nastavnika, izdavai udbenika i kolskog materijala svi oni rade na novoj definiciji Europe, i to pod pokroviteljstvom UNESCO-a, Europskog vijea i drugih supranacionalnih transnacionalnih organizacija. Ti su razgovori i radni krugovi umreeni sa savjetodavnim odborima iji znanstveni strunjaci raspolau kanalima utjecanja na politiku nacionalno-dravnih vlada i na donoenje odluka u smislu europeizacije ideja i sadraja obrazovanja. Ta europska subpolitika urodila je u iroj javnosti vanim rezultatom: aktualni
159 160

ibid., str. 132-134 ibid., str.135-137

Globalizacija kulture udbenici povijesti Europe slue se preko granica pojedinih zemalja zajednikim kanonom od otprilike 15 povijesnih slika (fotografija, umjetnikih slika, litografija). On omoguuje istodobno dvije stvari: uvjebavanje jedne zajednike europske slike povijesti, zajednikog pogleda na povijest koji metodiki razgrauje borbu oko prolosti ratnike europske povijesti. Ali to ne ini prikazivanjem europske povijesti uz nacionalnu povijest kao dodatak nacionalnoj povijesti, ve njezinom integracijom u nacionalne i regionalne identitete i povijesti. Od devedesetih se godina taj doing Europe odraava i na udbenike povijesti Srednje, Istone i June Europe, te zemalja na Balkanu. Odgovarajui odbori sastavljeni su binacionalno i multinacionalno, a cilj im je da se nagode o europskom povijesnom motritu, koje doputa pretvaranje ratne prolosti u susjedsku budunost. Na taj se nain europska povijest pripovijeda na sve manje etniki i vjerski nain, a sve se vie istiu univerzalistika naela koje ona i sadri. Naglaavaju se apstraktna, univerzalistika naela koja se pripisuju prolosti Europe, ali se pri tome esto potiskuje u pozadinu injenica da su ta ista naela potakla veinu sukoba vlasti u Europi tijekom njezine ratnohukake povijesti. Takav nain gledanja doputa upravo onu spomenutu kozmopolitsku isprepletenost i stapanje europske i nacionalne historiografije u udbenicima.161 Osim te povijesno voene europeizacije obrazovnih sadraja postavlja se pitanje europeizacije mobilnosti u obrazovanju: u kojoj se mjeri ispunio europski san o studiju bez granica. Npr. prvi semestri u Kasselu ili Munchenu, onda meuigra u Londonu ili Barceloni, bakalaureat opet kod kua, a poslije toga magistarski ispit u Lyonu tako ministri znanosti zamiljaju akademsko obrazovanje budunosti. Beck i Grande pak navode injenice kako se promijenio broj Nijemaca koji studiraju u inozemstvu, te glasi da se izmeu 1991. i 2000. primjeuje bitni porast cjelokupnog udjela njemakih studenata koji studiraju u europskim zemljama, sto je jasan pokazatelj horizontalne europeizacije.162 to se gospodarstva tie, nakon Drugog svjetskog rata poela je intenzivna, premda prikrivena, horizontalna transnacionalizacija trita rada. Masovni je migracijski val zahvatio i promijenio zemlje unutranje Europe. Migraniti nisu dolazili samo sa europske periferije, nego i iz udaljenih zemlja. Tako nastaju nove i prije nazamislive kombinacije nacionalno ekskluzivnih naina ivota i rada primjerice Vijetnamci u Rumunjskoj i Istonoj Njemakoj, Kinezi u Moskvi, Nigerijci u Turskoj, Turci u Njemakoj i Izraelu itd. Odgovarajui valovi ethnick flows (Appadurai, 1998), izazvani su i dekolonizacijom. Nekadanji stanovnici kolonija pokuali su ostvariti svoja univerzalistika prava u zemljama kolonizatora. S time su bile povezane dvije stvari: s jedne se strane u metropole centra useljavala postmoderna kulturalna mjeavina koju su proizvele kolonijalna vlast i robovlasnitvo, te je ondje stvorila lani dojam povijesno nove postmoderne mnogostrukosti. S druge je strane pokrenut globalni diskurs o ljudskim i graanskim pravima.
161 162

Transnacionalni akteri, kao Ujedinjeni narodi i UNESCO, i

ibid., str.138-140 ibid., str.141-142

Globalizacija kulture transnacionalni socijalni pokreti koji se zauzmaju za pitanja ljudskih prava kodificirali su odnos jednakosti i razliitosti kultura i razliitosti drugih. Na neki je nain procijenjenih 15 milijuna migranata iz treeg svijeta u Zapadnoj Europi u svojim zemljama domainima ostalo strancima, no istraivanja pokazuju taj problematini status uope nije izazvao pobunu. Budui da stalno pravo boravka u europskim zemljam ukljuuje puna civilna prava i mogunost koritenja ekonomskim i radnim pravima te socijalnom sigurnou, koja su potpuno slina onima pravih dravljana. Iskljuena su samo prava aktivnog i pasivnog sudjelovanja na izborima. Mnogi ljudi koji tako ive ne ele se vratiti. Njihovo odbijanje integracije (i asimilacije) ne moe se tumaiti ni kao namjerni kozmopolitizam. Za njih je transnacionalizacija prije svega strategija ivljenja i preivljavanja, koja pritom ukljuuje i mnogojezinost, kao i nain miljenja i ivljenja u vanjskoj perspektivi kako prema dominantnoj zemlji domainu tako i prema takozvanoj zemlji podrijetla, koju poznaju moda samo kao turisti ili po uvenju. Pokazatelj te svakodnevne transnacionalizacije odozdo predouje poveanje broja bi-nacionalnih brakova (i razvoda), to se na Njemaku odnosi ve na svaki esti brak.163 to se tie transnacionalizacije gospodarstva, Beck i Grande navode injenice koje govore dvoznanim jezikom. U vezi s tim navode pokazatelje fuzije i akvizitacije poduzea. S jedne je strane jasan trend transnacionalizacije, (EU i internacionalne), a smanjio se udio nacionalnih fuzija poduzea. Ali u konkurencijskoj borbi izmeu europeizacije i globalizacije, snano raste opa denacionalizacija gospodarskih odnosa, ali je u njemu globalizacija u odnosu prema europeizaciji mnogo bra i sve se vie ubrzava. 164

Kozmopolitski realizam Meutim, to moe navesti nacionalne drave na prihvaanje europskog kozmopolitizma, a to u prvom redu znai na odustajanje od bitnog dijela njihove moi i suvereniteta. Na to pitanje Beck i Grande odgovaraju teorijom kozmopolitskog realizma. Osnovna teza glasi da se drave lanice EZ/EU u prolosti nisu odricale svoje moi zbog idealistikih motiva, ve zbog vlastitog nacionalnog interesa. Djelovale su, potpuno realistino (u smislu realizma u teoriji meunarodnih odnosa, ali na osnovi spoznaje da svoje interese mogu ostvariti (jo) samo na vrlo odreeni nain, priznavanjem legitimnih interesa drugih i njihovim ukljuivanjem u kalkulaciju vlastitih interesa. Na taj se nain moe istovremeno postii oboje: i nacionalni i europski ciljevi. Obveznim normama suradnje stvara se politiki viak vrijednosti koji i jedne i druge ini dobitnicima. 165

163 164

ibid., str.143-145 ibid., str. 146-147 165 Beck, U.; Grande, E.; Kozmopolitska Europa, kolska knjiga, 2006., st.34-36

Globalizacija kulture Beck i Grande tematizirajui dijalektiku globalizacije i europeizacije, odgovaraju zato je europski kozmopolitizam vaan i kako moe pridonijeti globalnom kozmopolitizmu. Iznose kako u posljednjih ezdeset godina u transatlantskom odnosu (pod pritiskom komunistike ugrozbe) pod vodstvom SAD oblikovao se poseban sluaj kozmopolitskog realizma Zapad. On prekida s logikom samo jedne mogunosti koja je vladala u realizmu, odnosno neorealizmu. Svim nacijama i vladama sudionicima prenio je iskustvo da se kooperacijom meu dravama ostvaruje politika dodatna vrijednost, koja omoguuje uzajamni porast suverenosti i u svrhu smirivanja nacionalnih konflikata. Autori smatraju da odricanje od autonomije i poveanje suverenosti pritom samo prividno paradoksalno zadiru jedno u drugo. Taj kozmopoliski realizam poiva na tome da se asimetrija moi i egoizam suverenosti mogu izjednaiti ili odrati latentnima, nekom vrstom transnacionalnog drutvenog ugovora od kojeg imaju koristi svi sudionici. Hegemonistika sila dakle SAD mora se odrei primjene tog naela zato to to odgovara njezinu dobro shvaenom nacionalnom interesu. Beck i Grande istiu kako je great generation SAD zasnovala svoju slavu na vrhuncu svoje moi nakon Drugog svjetskog rata prije svega time to je proizvela kozmopolitske poduzetnike dotada u povijesti nepoznatih razmjera. Ameriki internacionalizam pomogao je da se europski kozmopolitizam postavi na noge na temelju sustava transnacionalnih saveza, organizacija i pravnih normi koje se nalaze iza, kako Beck i Grande kau ikara kratica: UN, OECD, GATT, NATO, Svjetska banka, WTO... itd. 166 Kozmopolitiski realizam se prema Becku i Grandeu u meunarodnoj politici moe saeti u pet toaka. Prvo, svjetsko drutvo rizika propisuje novu, povijesno kljunu logiku da nijedna nacija ne moe sama prevladati svoje probleme.. On opovrgava unilateralizam vlade SADa jednako kao i europske fantazije o protusili. Drugo, svjetski problemi stvaraju transnacionalne zajednike crte. Samo onaj tko nacionalnu politiku shvaa i provodi kozmopolitski moe preivjeti. Nacionalne drave - bile one slabe ili jake vie nisu primarne jedinice za rjeavanje nacionalnih problema. Beck i Grande smatraju da meuovisnost nije bi ovjeanstva, ve uvjet njegova preivljavanja. Kooperacija vie nije sredstvo, nego cilj. to se globalnost vie osvjeuje i prihvaa, te to je vie kultura, zemalja, vlada, regija i religija ukljueno, to neuinkovitije - nerealistinije postaje unilateralno djelovanje jer je to vea mogunost neuspjeha zato to oboje - uinkovitost i legitimitet nastaju iz kooperacije meu dravama. Tree, meunarodne organizacije nisu nastavak nacionalne politike drugim sredstvima, one svrstavaju i mijenjaju nacionalne interese. Beck i Grande navode kako (neo)realizam nacionalnih drava znai: meunarodne organizacije slue primarno nacionalnim, a ne meunarodnim interesima. Kozmopolitski realizam znai: meunarodne organizacije ne slue
166

ibid., poglavlje VII, str.273-274

Globalizacija kulture ni nacionalnim (u starom smislu) ni meunarodnim interesima, nego mijenjaju, poveavaju i proiruju nacionalne i transnacionalne interese te otvaraju nove prostore transnacionalne moi i oblikovanja za sasvim razliite aktere svjetske politike, ali i za drave. Tu kozmopolitsku integraciju odrava nacionalna raunica zemalja i vlada koje u tome sudjeluju, ali s odreenom, u svojoj jezgri promijenjenom kozmopolitskom dodatnom vrijednosti. Beck i Grande smatraju da od nje zapravo profitiraju svi, jer se samo tako svjetski problemi, koji su ujedno i nacionalni problemi, mogu ako ne rijeiti, ono barem obuzdati i ograniiti. Stvaranje meunarodnih organizacija pretpostavlja da one same ogranie mo SAD-a, kao strategiju legitimiranja moi i kooperativnog proirenja moi. Kao etvrti razlog iznose kako su zbog toga dvije srodne institucije EU i UN tako vane za uinkovitost i legitimnost globalne politike rizika. To to su neke europske drave i Vijee sigurnosti UN-a odbijali sluiti kao mainerija za pristajanje na samovoljne vojne pothvate vlade SAD-a nije, kao to pretpostavljaju mnogi komentari, dovelo do gubitka moi EU i UNa, ve su obje organizacije postale vjerodostojnije. Legitimnost globalne politike rizika bitno se zasniva na globalnoj podjeli vlasti izmeu vojne moi odluivanja i moi procesualnog konsenzusa svjetske javnosti. Samo autonomija EU i UN-a prema unipolarnoj vojnoj sili SADa moe ovoj posljednjoj pribaviti potrebni legitimitet. Ako SAD trai suglasnost s EU, one ujedno poveavaju mogunost da dobiju pristanak UN-a, a time i politiku dodatnu vrijednost sugasnosti SAD-a, UN-a i EU, smatraju Beck i Grande. Kao peto, navode kako unilateralizam nije ekonomian. Kozmopolitski realizam naprotiv je i ekonomski realizam. On smanjuje trokove i preraspodjeljuju ih. Autori smatraju da suradnja meu dravama, a to u prvom redu znai kozmopolitski realizam, znai dobar posao.167

167

ibid., str. 277-279

Globalizacija kulture

5.

BUDUNOST GLOBALIZACIJE KULTURE DRUTVA

SVJETSKOG

5.1

GLOBALIZACIJA KULTURE I STVARANJE NOVOG GLOBALNOG PORETKA

Ulrich Beck smatra kako je globalitet neopoziv, te da ve odavno ivimo u jednom svjetskom drutvu, pri emu se misli na dva osnovna stanja stvari: s jedne strane na ukupnost nacionalnodravno politikih organiziranih socijalnih veza i veza moi, s druge strane na iskustvo ivota i djelovanja preko granice.168 Kulturna globalizacija osujeuje izjednaavanje nacionalne drave s nacionalno-drutvenim drutvom, tako to stvara, odnosno suoava transkulturne komunikacijske i ivotne oblike, pripisivanja, odgovornosti, slike grupa i pojedinaca o sebi i drugima. Globalna kultura se ne moe shvatiti statiki ve samo kao kontingentan i dijalektian proces, prema uzorku glokalizacije u kojemu se proturjeni elementi shvaaju i dekodiraju u svome jedninstvu. U tom se smislu moe govoriti o paradoksima glokalnih kultura. Naime, lokalno i globalno se ne iskljuuje meusobno, ve se lokalno mora shvatiti kao aspekt globalnog. Paradoksi kulturne globalizacije tako obuhvaaju, istovremeni univerzalizam i partikularizam, tako svjetska poopavanja i pojednostavljivanja institucija, simbola i modela ponaanja (npr. McDonald, traperice, demokracija, informacijska tehnologija, ljudska prava, banke) i novi naglasak i izmiljanje, ak obrana lokalnih kultura i identiteta (islamizacija, renacionalizacija, njemaki pop, afriki karneval u Londonu itd.) nisu u suprotnosti. Kulturnu globalizaciju karakterizira istovremenost povezivanja i fragmentiranja. Pa nastaju transnacionalne, transkontinentalne zajednice; ali istodobno stvaraju i jedna novi socijalni sklop. Mnogi globalizaciju vide kao proces koncentracije i centralizacije, u dimenzijama kapitala, moi, informacija, znanja, bogatstva, odluka. Ipak ista dinamika stvara i decentralizaciju.169 Anthony Giddens iznosi kako globalni poredak koji se stvara, ne moe se odrati kao isto trite, ali da e nacionalizam i dalje biti uzrokom podjela. No da bismo ih mogli obuzdati, potrebna nam je kozmopolitska inaica nacije. Smatra da je takav kozmopolitizam i uzrok i uvjet mogunosti nestanka velikih ratova izmeu nacija-drava. Kozmopolitski je svjetonazor prijeko potreban uvjet multikulturalnog drutva u poretku koji se globalizira. Za kozmopolitsku naciju su potrebne vrijednosti koje svi prihvaaju i identitet koji odgovara graanima, no ona mora prihvatiti i vieznanost i kulturnu razlikovnost. Globalizacija, nije isto to i internacionalizacija. Nije rije tek o tjenjim vezama meu nacijama nego o procesima koji prelaze granice draave kakva je npr. nastajanje globalnog civilnog drutva.170

168 169

Beck, U.; to je globalizacija?; Vizura, Zagreb, 2001.; str. 241-246 ibid. str. 119-124 170 Giddens, A.; Trei put, Politika kultura, Zagreb, 1999.; poglavlje: Ulazak u globalno doba str. 126-141

Globalizacija kulture Meutim, Milardovi iznosi kako su padom Berlinskog zida stvoreni uvjeti

ujednaavanja kao uvodi u budue integracije. Postkomunistike zemlje su u tranziciji, u prijelazu iz diktature proletarijata u demokraciju i trino gospodarstvo. Demokracija je pobijedila na Zapadu zahvaljujui otjelovljenju politike kulture pluralizma. Ona postupno pobijeuje i na Istoku. Demokracije su masovne i kao takve razvile su masovnu hedonistiku kulturu ili masovni hedonizam bez kulture, od uasnog banaliziranja svakodenvnice, do destrukcije obrazovanja i svakojakih kulturnih mjerila. Demokracija na istoku Europe bez gospodarskog blagostanja ostaje tlapnja. Siromatvo pogoduje diktaturi.171 Po drugoj strani, u procesu globalizacije Europa se susree sa islamom i sa islamskim svijetom. Europa i Zapad suoeni su s islamom kao kulturno-religijskom injenicom: kao fundametalistikom ideologijom koja se odupire prisilnoj vesternizaciji, amerikanizaciji i globalizaciji; kao i ekomonskim injenicama u smislu konkurencije radne snage, dok iz pogrene percepcije u koju su usaene i rasne predrasude buja ksenofobija. U koncepcijama o budunosti Europe otkrivaju se stare podjele i interesni sukobi Njemake, Francuske i Velike Britanije s dominacijom europskeptika.172

5.2

KOJI MODEL(I) DEMOKRACIJE SE GLOBALIZACIJOM KULTURE, A KOJI SU PORETCI KOJI SE MOGU LATENTNO IZRODITI

PROPAGIRA(JU) ALTERNATIVNI

Demokracija je danas dominantni oblik vladavine.173 Demokracija se prema Dahlu zasniva na demokratskim institucijama. Demokracija postoji u sluaju slobodno izabranih dunosnika ili politike reprezentacije, slobodnih izbora i mirne predaje vlasti, slobode miljenja i izraavanja, neometanog, slobodnog udruivanja graana u udruge civilnog drutva i politike stranke, graanskih prava i mogunosti alternativnog informiranja.174 S globalizacijom ili denacionalizacijom mijenja se karakter demokracije vezane uz naciju dravu kao nacionalne demokracije. Demokracija postaje transteritorijalna, kao kozmopolitska demokracija i kozmopolitsko civilno drutvo. Demokracija se formira kao globalna demokracija. Held koristi izraz kozmopolitska demokracija, koja ukljuuje razvoj upravnog kapaciteta i nezavisnih politikih resursa na regionalnoj i globalnoj razini, kao nunu dopunu lokalne i nacionalne politike. McGrew rabi izraze transnacionalna demokracija i globalna demokracija. Globalizacija ili denacionalizacija rue tradicionalnu
171 172

Milardovi, A.; Pod globalnim eirom, CPI, Zagreb, 2004, str.26 ibid. str.31 173 Milardovi, A.; Politike stranke u doba tranzicije i globalizacije,CPI, Zagreb,2006.. str. 90 174 ibid., str.90

Globalizacija kulture autonomiju politikog odluivanja. Brie se tradicionalna razlika izmeu unutarnje i vanjske politike. Globalizacija stvara nove aktere. Drave prestaju biti jedini znaajni akteri meunarodnog odnosa. Kao akteri pojavljuju se pojedinci, nevladine organizacije, globalni gospodarski igrai, trasnacionalne udruge civilnog drutva.175 Od globalnih rizika terorizma do globalnog totalitarizma? Milardovi takoer iznosi kako su drutveni rizici tema razliitih institucija. Razvojem globalne demokracije, drutva rizika potenciraju produkciju razliitih organizacija civilnog druta. Zatita od drutva rizika mogua je globalnim djelovanjem, umreenim akcijama nacijadrava i nevladinih organizacija specijaliziranih za taj tip protekcije od drutva rizika.176 Nadalje iznosi kako je u politikoj komunikaciji uvrijeena sintagma prije i poslije 11. rujna, od kada se terorizmu pristupa organizirano, odnosno globalno. Meutim, dodaje kako je i rat oblik terora, te njime teko mogu biti iskorijenjeni uzroci i razlozi terorizma. Jer terorizam ima upravo za cilj proizvodnju straha i nanoenje psihike i fizike boli, unitenje ivih bia, objekata ili razliitih ciljeva.177 Svijet je u strahu. Zar je za obraun protiv meunarodnog terorizma potrebno nuklearno oruje ili trei svjetski rat?178 Strah nije obiljeje demokracije. Franz Neumann strah je vezivao za nedemokratske oblike vladavine.179 Meutim, Milardovi nastavlja, kako je totalitarizam kompleksan pojam i teorija; kao ideologija, pokret i poredak. Sredinje mjesto u istraivanju totalitarizma zauzima ideologija, monopol partije (jednostranaki sustav), teroristika tajna policija, monopol promidbe i oruja, te centralizirano gospodarstvo. Totalitarne ideologije imaju obiljeja sekularnog i religijskog fundamentalizma. Neki autori im daju obiljeje politike religije (E.Voeglin, 1938). Fundamentalizam je pokret protiv modernizacije. Osim politiko-religijskog, to podrazumijeva masovni ritual (parade, sletovi, hodanje), unutar ire strukture ideologije utkano je mitsko, ezoterijsko i utopijsko, prirodno (krv, tlo), a u zajednikim tipovima totalitarizma ideologija zajednice, rase, klase i borbu rasa ili klasa (klasna borba). Za ideologijsku razinu vane su identifikacije u funkciji jaanja totalitarne diktature (npr. Mussolini korporativizam, Hitler ideologija narodne zajednice, Staljin besklasno drutvo, Tito bratstvo i jedinstvo).180 Njemaki politolog Franc Neumann i danas nam daje upute kako razotkriti elemente prema kojem se razvija moderna totalitarna diktatura /totalitarizam/. Jedan od njih je prijelaz drave koja se temelji na zakonima u policijsku dravu. Moderne totalitarne diktature nastaju protiv demokracije. Ali totalitarna klika morala je poprimiti izgled demokratskog poretka i zadrati ga ak i nakon dolaska na vlast, prisiljena je na izvoenje rituala demokracije unutar
175 176

ibid. str.284-289 Milardovi, A. Pod globalnim eirom, CPI, Zagreb, 2004., str. 200-201 177 ibid. str.208-210 178 ibid. str. 214 179 ibid. str.221 180 Milardovi, A. ; Politike stranke u doba tranzicije i globalizacije, CPI, Zagreb-Dubrovnik, 2006, str. 87-88

Globalizacija kulture potpunom nijekanju njezine biti. Slijedei element totalitarne diktature je prijelaz od pluralistike u totalitarnu kontrolu nad drutvom. Drutvo se vie ne razlikuje od drave, ono je totalno proeto politikom vlau. Kontrola drutva, koja je sada podjednako vana kao kontrola nad dravom postie se slijedeim metodama: princip voe, time se namee vodstvo vrha i odgovornost prema vrhu. Stvaranje stupnjevane elite, koja vladajuima omoguuje unutranju kontrolu masa i da prikrije izvanjsku manipulaciju. Atomiziranje i izoliranje pojedinaca. Pretvaranje kulture u propagandu kulturnih vrijednosti u robe. Presudni faktor totalitarizma jest oslanjanje na teror. Takvi reimi ne mogu opstati bez nasilja, no ne bi mogli ostati na vlasti due vrijeme bez stanovite identifikacije potlaenog puka sa svojim voama.181 Temeljni su problem bojazan i strah i njihova funkcija u politikom ivotu. Strah je stoga prisutan kao situacija ili neodreeno stanje.182 Neumann se bavi problemima straha u politici. Iznosei da samo ovjek bez straha moe slobodno odluivati. Strah krnji slobodu odluivanja, ak ju moe uiniti nemogunom.183 Kozmopolitski empire? Po drugoj strani, govorimo li o treem tipu poretka i njegovog ureenja, koji se moe razviti /izroditi/ globalizacijom kulture u irem smislu, autori Beck i Grande smatraju da ono to nastaje i to treba razvijati je nova res public: kozmopolitski empire Europa. Naime, smatraju da Europa nije drava, ve je novovrsni poredak vlasti. Stoga predlau pojam empire za oznaavanje onih novih oblika politike vlasti koji primjerno nastaju u Europi.184 Empire razumijeva oblik izvravanja vlasti ija se karakteristika, precizno reeno sastoji u tome da stalno tei vladanjem onima koji se ne podvrgavaju vlasti. Logika vlasti drave poiva na trajnoj i vrstoj ogranienosti, samo njezini lanovi, dravljani, imaju pravo na njezine usluge. Nasuprot tome, logika vlasti empirea zasniva se na logici permanentne ekspanzije i ukidanja granica. Imperiji su, i prema vlastitom shvaanju samih sebe skloni tome da budu obuhvatni, pa i univerzalni. 185 Jedno od osnovnih obiljenja europskog empirea bio bi asimetrian poredak vlasti. Naime, ne bi svi njegovi lanovi imali jednak status, prava i dunosti. Naprotiv, za unutranju je organizaciju formalna nejednakost i konstitutivna i nuna. Samo se na taj nain mogu trajno povezati heterogenost i integracija.186 Beck i Grande smatraju da bi koncept empire mogao biti koristan kao nova paradigma u diskusiji o novim modelima poretka i oblika vlasti u 21. stoljeu. Postavljaju pitanje izaziva li gospodarska, kulturalna i politika globalizacija promjenu jedinstva politikog aspekta od nacionalnih drava u empire?187

181 182

ibid. str.207 ibid. 214-215 183 ibid. 227 184 Beck, U.; Grande, E.; Kozmopolitska Europa, kolska knjiga, Zagreb,2006., str.71-76 185 ibid., str. 78-81 186 ibid., str. 85-88 187 ibid., str. 77

Globalizacija kulture 5.3 ULOGA GLOBALIZACIJE KULTURE I PITANJE OSTVARIVOSTI DEMOKRACIJE U NOVOM POLITIKOM PORETKU

Ulrich Beck utvruje da kad globalni kapitalizam u visoko razvijenim zemljama rastopi vrijednosnu sr radnog drutva, raspada se povijesni savez izmeu kapitalizma, socijalne drave i demokracije. Demokracija je u Europi i SAD-u roena kao demokracija rada, u smislu da se demokracija oslanjala na sudjelovanje u plaenom radu. Dakle radi se o politikoj slobodi i demokraciji u Europi. Zapadna veza kapitalizma s politikim, socijalnim i ekonomskim osnovnim pravilima nije nikakvo socijalno dobroinstvo. Socijalno osigurani kapitalizam je prije svega izboren kao odgovor na iskustva faizma i izazov komunizma. On je djelo primijenjenog prosvjetiteljstva. Jer jednostavna istina glasi: bez materijalne sigurnosti nema politike slobode. Nema demokracije, ve prijetnje novih i starih totalitarnih reima i ideologija. No, kapitalizmu njegov legitimitet ne oduzima to to sa manje rada proizvodi sve vie, ve to to blokira inicijativu novog drutvenog ugovora.188 Po drugoj strani, Held smatra, da globalizacija u podruju komunikacije i informiranja nije ni izdaleka dovela do osjeaja zajednikog ljudskog cilja, interesa i vrijednosti, nego je posluila jaanju osjeaja identiteta i razlike, potiui jo vie nacionalizaciju u politici. Jedna od posljedica toga jest da su mnogi meunarodni forumi ravnopravno prihvatili nezapadne poglede na pravo, vlast i legitimnost. Pokuaji da se stvori novo kozmopolitsko pravo meunarodnog ponaanja i suradnje, nadahnuto velikim dijelom Poveljom Ujedinjeni naroda (UN), nisu uspjeli u odreenju opih pojmova. Razgovorom o ljudskim pravima moe se iskazati elja da se stanovite slobode i ovlasti uspostave irom Zemljine kugle, ali on nipoto nije odraz ope suglasnosti o tim pravilima.189 Held postavlja pitanje kako shvatiti demokraciju u svijetu nezavisnih i meuzavisnih politikih vlasti?190 Naelo pristanka, izraeno u naelu vladavine veine, predstavlja temljeni princip legitimnosti zapadnih demokracija. U zapadanim demokracijama legitimnost je tradicionalno povezana s demokratskim naelima i procedurama. A preokreti u Istonoj Europi uvjerljivo su pokazali vanost i bliskost te povezanost u filozofskom i politikom smislu.191 Izabrati demokracija unutar neke nacije drave zahtijeva demokraciju i u mrei meunarodnih silnica i odnosa koji se proimaju. To je znaenje demokracije danas..192 Giddens smatra da se u kozmopolitskoj demokraciji ne radi samo o pomicanju vodstva prema svjetskoj razini, nego i o njegovu irenju nadolje, na lokalne regije. irenje kozmopolitske

188 189

Beck, U.to je globalizacija?; Vizura, Zagreb, 2001., str. 152-153 Held, D.; Modeli demokracije, kolska knjiga, 1990., str.318-319 190 ibid. str.330 191 ibid. str.334 192 ibid. str. 340-342

Globalizacija kulture demokracije uvjet je za djelotvorno reguliranje svjetskog gospodarstva, za smanjenje globalnih ekonomskih nejednakosti i ekolokih rizika.193 Meutim, Beckova i Grandeova teza je da Europa nije drava i da nije na putu da to postane, ve je (kozmopolitski) empire. Pitaju se istovremeno, kako se moe demokratizirati europski empire i moe li se demokratizirati? Iznose da Europa nije isto to i EU, pa se ak unutar Unije iskristalizirala varijabilna geometrija lanstva. Integrirane drave, njihove vlade i njihovi graani nemaju svi ista prava, naprotiv, ona se na najrazliitije naine stupnjevito razlikuju. Demokracija se naprotiv bazira na jednakosti, te se samo meu jednakima moe ostvariti demokratsko sudjelovanje, pa se zato najvaniji cilj demokratske politike mora sastojati u stalnom uspostavljanju i jamenju jednakosti. Meutim, demokracija se u europskom empireu suoava s jo jednim strukturalnim problemom, problemom koji rezultira iz osebujne organizacije moi. U EU politika mo nije koncentrirana i centalizirana, ve je viestruko fragmentirana, podijeljena meu brojne institucije i na vie politikih razina. Beck i Grande smatraju da prema proceduralno minimalnoj definiciji demokracije temeljenoj prije svega na slobodnim i nelairanim izborima, s opim izbornim pravom u kombinaciji s zajamenim graanskim pravima na slobodu (govora, okupljanja i udruivanja), EU je prema takvim shvaanjima demokracija ve sada. Ipak isti autori smatraju da EU ne zadovoljava standarde moderne demokracije, jer funkcije vlasti u EU jesu jako fragmentirane i razdijeljene na brojne institucije; a osim toga ih i same drave lanice na razliite naine ograniavaju, i naposljetku ni lanove tih institucija ne bira Europski parlament. A ako se promotri da je za parlamentarnu demokraciju uobiajen zahtjev da izabrane vlade moraju biti potpuno odgovorne parlamentu, tada EU ne zadovoljava standarde moderne demokracije.194 Po drugoj strani, Milardovi iznosi kako su demokratski politiki sustavi po svojem temeljnom naelu pluralistiki. Demokratska vlast se temlji na diobi vlasti. Vlast se dijeli na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu. Demokratski politiki sustav poiva na konsenzusu, odnosno suglasju oko neke javne stvari ili javnog interesa. Politiko i svako drugo komuniciranje u demokratskom drutvu odvija se sredstvima masovnog priopavanja. Temeljne kategorije politikog sustava demokracije izloene su u ustavu u obliku normi i vrijednosti, a ustav mora jamiti jednakost pred zakonom svim graanima bez obzira na posebnosti, kao i ljudska prava i slobode i vladavinu zakona. Po tome se demokracija razlikuje od samosilnikih ili samovoljnih oblika vladavine. Okosnicu demokratskog politikog sustava tvori slobodna i autonomna demokratska javnost s razvijenom demokratskom politikom kulturom i tolerancijom kao nainom odravanja naela raznolikosti i pluraliteta.195 Milardovi potom iznosi kako se odnos globalizacijskog i glokalizacijskog moda najbolje moe raspoznati u Ustavu EU. Naime, u Rimu 29. listopada 2004. efovi vlada i
193 194

Giddens, A.; Trei put, Politika kultura, Zagreb, 1999.; poglavlje: Ulazak u globalno doba str. 126-141 Beck, U.; Grande, E.; Kozmopolitska Europa, kolska knjiga, Zagreb, 2006. str.288-290 195 Milardovi, A.; Uvod u politologiju, PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 1997., str.108-109

Globalizacija kulture drava EU potpisali su sporazum o Ustavu Europske unije. On bi trebao stupiti na snagu 2007. godine. U Ustavu se raspoznaje arhitektura nove Europe, globalizacijske ideje i vrijednosti. Ono globalizacijsko odnosi se na Uniju. Ustav je temelj i put k europskoj naciji. Njega su zagovarali i ostvarili eurofederalisti. U Preambuli Nacrta ugovora polazi se od ideje Europe kao kolijevke civilizacije. Potom se nabrajaju ope prihvaene globalne vrijednosti, kao to su sloboda, jednakosti, humanizam, ljudska prava. Europa se percipira u globalizacijskom kontekstu kao civilizacija i izvor civilizacija, te u vrijednosnom kao prostor konstituiranja ideja demokracije koja se danas javlja kao transnacionalna demokracija. Politiko-globalizacijski aspekt Unije izraava se u ideji federalne superstrukture. Europska unija kao dravna superstruktura podrazumijeva podijeljeni suverenitet izmeu Unije kao globalne tvorevine i nacija-drava lanica Unije. Globalizacijski ciljevi Unije izraavaju se u pojmovima gospodarski rast, znanstveni i tehnoloki napredak, kontinuirani razvoj Zemlje, naela Povelje Ujedinjenih naroda, slobodno kretanje osoba, roba, usluga i kapitala te slobode poslovnoga nastanka. To su neoliberalne vrijednosti kao sastavnice globalizma i globalizacije. U Nacrtu se spominje izraz europski dravljanin.196 Glokalizacijski apekt Ustava nazoan je obzirom da se kao problem suvremenog svijeta javlja terorizam, razliite katastrofe, nacijedrave lanice Unije ne mogu same uklanjati te probleme ili negativne imbenike globalizacije. Stoga se u glokalizacijskom lanku pozivaju na zajedniko djelovanje i solidarnost, s naglaskom na sprijeavanje i pomaganje. Dakle, to su oni pojmovi koji padaju u podruje glokalizacije ivota u Uniji ili interaktivnog transnacionalnog djelovanja. Milardovim meutim, nastavlja kako Ustav Europske unije izaziva glokalizaciju straha, to je na tragu euroskepticizma svih 25 lanica. U Belgiji i Velikoj Britaniji strahuje se od stvaranja EU-a kao superdrave. Straha ima i kod manjih lanica da e ustavnim ustrojem i snagom zemlja lanica biti nadglasane i mirnim sredstvima pregaene. U Italiji, Latviji, Litvi i Sloveniji prigovori su vrijednosne naravi. Prigovara se zbog izostavljanja kranstva iz Preambule Ustava. U Francuskoj se prigovori kreu od ugrozbe francuskog suvereniteta, gubitka utjecaja, do ugrozbe francuskog jezika kojega su oni zakonom zatitili. Referendumi o europskom Ustavu u Francuskoj i Nizozemskoj 2005. godine bili su porazni za Ustav EU-a i projekciju moebitnoga europskog transnacionalnoga, globalnoga politikog sustava i budunost Europe.197

196 197

Milardovi, A.; Politike stranke u doba tranzicije i globalizacije, CPI, Zagreb-Dubrovnik, 2006., str.313-314 ibid., str.319

Globalizacija kulture

ZAKLJUAK
U politikoj sociologiji termin kulturu uzima se u irem i uem smislu. Kultura u uem smislu se odnosi na vjerovanja (ideologije, vrijednosne sustave, legitimitet i mitove). Kultura u irem smislu oznaava posebne forme po kojim se kombiniraju svi elementi koji ine drutvenu skupinu: kolektivne predodbe, vjerovanja, ideologije, institucije, tehnologije, pa ak i zemljopisni i demografski elementi. Politika sociologija u doba postmoderne i globalizacije jest socioloka grana koja se bavi istraivanjem procesa tranformacije nacije-drave i globalne meuzavisnosti postmodernih drutava. Globalizacija kulture je dimenzija globalizacije koja je neraskidivo povezana sa globalitetom i ostalim dimenzijama globalizacije, koju ine politiki, gospodarski, socijalni, procesi i projekti, koji svi zajedno pridonose jaanju transnacionalnih institucija i organizacija; i time pridonose denacionalizaciji i postupnom gubljenju suvereniteta nacionalnih drava i njihovih pripadajuih sociokultura. Meutim, globalizacija kulture se moe promatrati i kao svojevrsna autonomna cjelina, koju je empirijski potaknula moderna i meuodnos liberalizma, kapitalizama, imperijalizma, ali i demokratskih ideja, revolucionarni razvoj znanosti i tehnologije. Sukladno zbivanjima u 20. stoljeu, globalizacija kulture svoja ideologijska izvorita i projekta okvir pronalazi ve u procesu modernizacije, masovne kulture, amerike ideologije, preko mekdonaldizacije kulture, postmodernizacije; te u dananjem dobu stvaranja kozmopolitizma sa europeizacijom. Predvodnica globalizacijskih procesa i globalizacije kulture u 21. stoljeu je kolijevka zapadne civilizacije Europski kontinent, kojeg vodi glavna regionalna sila Europska unija multinacionalna dravna zajednica. Njezin novi ideoloki smjer je sekularni kozmopolitizam i nova europeizacija, kroz novu toleranciju, demokratsku legitimaciju i uinkovitost, a bez hijerarhizacije kultura. Mnogi autori smatraju da je temeljnu svjetsku kulturnu hijerarhizaciju vrio Zapad. Stoga kozmopolitski prosvijeena europska elita smatra kako je nuno osmisliti Drugu modernu i novo prosvjetiteljstvo, kako bi se uredio ovaj radikalno novi, globalizirajui svijet. Tako vrlo ugledni i znaajni sociolog globalizacije Ulrich Beck problematizirajui razumijevanje istinske Europu, iznosi kako Europa nije kranski klub. S time se zaista moramo sloiti, smatrajui kako Europa zaista nije kranski klub niti se moe svesti na rasu i religiju. Meutim, povijesna je injenica da je na na Europskom kontinentu, kroz petnaestak minulih stoljea jedan od osnovnih civilizacijskih temelja upravo bila kranska religija/doktrina i nain ivota i institucije. Beck u nastavku razumijevanja istinske Europe, navodi kako se novoizrastajui sekularni europski kozmopolitizam posljednjih 50 godina ograuje upravo od strahota faizma i nacizma, koje su rezultat birokratizacije i racionalizacije tadanje moderne

Globalizacija kulture Zapadne Europe, o emu je pisao Zygmunt Bauman u knjizi Moderna i holokaust (1989)198. Zanimljivo je, ali i paradoksalno takoer, da tadanja ali i dananja sekularna kozmopolitska elita Europe na svojevrstan nain trai oprost stradalnika i nastoji politikim okvirom i kulturnim djelovanjem, uiniti radikalni odmak i zaokret od strahota Drugog svjetskog rata, kako se takva Europa nikada vie ne bi ponovila. Meutim, upravo takav postupak uvjetno reeno pokajanja i obraenja sekularno-kozmopolitske elite Europe, potjeu izravno iz izvornih judeo-kranskih metoda. Paradoks je u ovome, sekularni kozmopolitizam se koristi metodama kranskog kozmopolitizma, istovremeno poriui Europi i Zapadu bitne civilizacijske temelje u kranstvu. No, koliko nam je poznato niti jedna druga kultura, osim judeo-kranstva, nema vjerovanje i drutveno-kulturnu civilizacijsku vrijednost kroz ideju pokajanja, oprosta i obrata u radikalno novo i miroljubivo. Po drugoj strani, Zapadnu civilizaciju takoer ini SAD, zemlja koja prirodom stvari, nakon teroristikog napada 11. rujna 2001. promilja svoji nacionalno-kulturni identitet i nacionalne interese. Od tog datuma dio amerike irokokulturne elite: znanstvene, religijske i politike; intenzivnije promilja svoju zemlju kao tradicionalno angloprotestantsku kulturu (Huntington,2004.), s prvim demokracijom u modernom svijetu, koje neprekinuto traje do danas (Fukuyama, 2004.). No takoer je vidljivo, da SAD kao zemlja sa bitnim kranskim samoodreenjem ipak linijom svoje pragmatike misli, smjeta Bliski istok, meu svoje primarne nacionalne interese. Taj interes se prema naem saznanju najvie odnosi na iskljuivo anglo-ameriku kontrolu i dominaciju nad svjetski najbogatijim nalazitima nafte (Engdahl, 2001.). Ali ameriki interes se proiruje i na politiku kontrolu tog podruja zbog novog rasta islama kao nove politiko-religiozne-kulturne mobilizacijske snage otpora cijelom Zapadu: zapadnjakoj globalizaciji i kulturi u irem smislu. Prema miljenju amerikih politologa, islamski preporod nije identian militantnom islamizmu, ali je militantni islamizam u islamskom preporodu u porastu; i jednako je netrpeljiv i neprijateljski nastrojen, kako pragmatizmu sklonom Amerikom fundametalistiko-kranskom dijelu Zapada, tako i prema kozmopolitskoj, i racionalistiki nastrojenoj Europi odnosno EU, ba zato to je kulturno i religijski sekularizirana. Dakle, unutar same Zapadne civilizacije, se razvijaju bitna kulturna nesuglasja i ambivalencije u irem smislu. Odnosno izmeu dvije stoerne drave Zapada, SAD i EU, se stvaraju velike irokokulturne razlike, i to upravo po pitanju odnosa religije i ideologije/politike. Toj razlici u irokokulturnim stavovima i podijeljenosti unutar Zapada svakako je pridonio preporoeni islam, koji je prvi geografski susjed Europskog kontinenta. Dakle, novi rast i preporod islama je vaan razlog razvijanja razliitih i sve vie oprenih socio-kulturnih te politikih stavova kozmopolitski prosvijeene europske elite od stavova i gledanja kulturnopolitike elite Sjedinjenih Amerikih Drava, oceanom odjeljenih od Starog svijeta.
198

Haralambos,M.; Holborn, M.: Sociologija teme i perspektive; Golden marketing, Zagreb, 2002., str.276-277

Globalizacija kulture Moderno i postmoderno doba globalne kulture, je doba vladavine znanosti kao temeljne kulturne ideologije i monog sustava-strukture dananjice. Pa je drutvena znanost postala bitnim modernim i postmodernim svjetskim suoblikovateljem kultura, drutva, drava, nacija i u najnovije vrijeme globalizma i globalizacije. Za pretpostaviti je da e sociologija, politologija i cjelokupna drutvena znanost i dalje imati vano mjesto u oblikovanju europskih i svjetskih zbivanja, u uvrivanju nove kulture, novog svjetskog drutva i poretka, pridonosei mogunosti ujedinjenja svijeta politiki, gospodarski, kulturno/religijski u globaliziranu cjelinu ili svijest o svijetu kao cjelini. Meutim, vietisuljetna empirijska i povijesna injenica je da svijet bez civilizacijskih sukoba do sad nije postojao. Hoe li uspjeti globalizaciji kulture: kozmopolitskoj ideologiji s europeizacijom izgladiti i promijeniti te milenijske civilizacijske sukobe i nepomirljivosti? Hoe li kozmopolitizam, europeizacija i globalizacija kulture, ujediniti civilizacije Staroga svijeta, a potom i civilizacije na cijelom globusu? Koja e cijena tome biti i to e biti stavljeno na rtvenik, da bi se tisuljetni povijesni raskoli i sukobi, prvo zaboravili, pa prevladali. Europi i EU, i njezinoj irokokulturnoj znanstveno-politikoj inteligenciji je u ovom globalnom dobu, upravo legitiman cilj detaljno analizirati i prouiti moderno doba, koje karakteriziraju velike, brze kulturne i civilizacijske mjene te velike i raznovrsne migracije stanovnitva iz raznih nezapadnih kultura u europske kulture na europskom kontinentu. Upravo iz toga proizlazi dananja iroka kulturna: etnika, religijska, dobna i rasna izmijeanost europskog drutva. Stoga je osnovno pitanje globalizacije kulture danas, kako pomiriti te protuslovne civilizacijske tekovine unutar Europe i svijeta, a koje karakterizira velika izmijeanost i raznorodnost kultura i tradicija svijeta, koje su u prolosti bile vezane uglavnom sukobima i nepomirljivou. Modele lonca za taljenje (Melting pot) kako onaj propali komunistiki iz biveg Sovjetskog Saveza ili SFRJa, tako i onaj liberalistiki koji jo ima svojih zagovaratelja u SAD prouavali su najvei dananji europski umovi, te ih odbacili kao neostvarive. Europa je u europeizaciji i sekularnoj kozmopolitizaciji pronala trei put. I danas ve postoje razraeni scenariji i planovi, kako bi trebao izgledati novi svjetski poredak, prema kozmopolitskoeuropskim predlocima. Naime, svrha je svijet pomiriti i kulturno globalizirati u kozmopolitsku demokraciju, stvoriti moda i novu kozmopolitsku naciju (Giddens, 1999.) koja e biti sastavljena od svih naroda i kultura i religija svijeta, koji e si jednog dana moda stisnuti ruku kao braa u zajednikoj viziji svijeta (Kaufmann), jer e imati istovremeno jednaka i razliita vjeovanja, vrijednosti i ideale, zaogrnute univerzalnom sekularnom kozmopolitskom politikom ideologijom mira, tolerancije, demokratske legitimacije i uinkovitosti. Naime, dosadanja demokracija nije vie adekvatna u svjetskom drutvu/globalitetu/, budui da se demokracija Prve moderne temelji na naciji-dravi kao temeljnoj jedinici demokratskog

Globalizacija kulture ureenja. Druga moderna trai kozmopolitsku, globalnu demokraciju kao odgovor na kulturnu globalizaciju i postojei globalitet. Znamo da je ipak temeljno naelo stvarne demokracije kulturni pluralizam u irokom smislu. Stoga zato smatramo da svako potenciranje sekularizacije ili pokuaja stvaranja kulturno-religijskih hibrida osnovnih svjetskih kulturnih tradicija i religija, direktno e ii na tetu kranske antropoloko-sociologijske misli i djelatnosti, kao nune i ravnopravne kulturno-globalizacijske snage. Izbacimo li ili zanemarimo judeo-kranski ideologijskoreligijski aspekt Zapadne kulture, na Zapadu e ostati samo materijalizam i birokratizam, koji su doveli do postmoderne drutvene i kulturne moralne krize i dananje globalne kulture straha. Nije zanemariva injenica da su upravo drutvene i humanistike znanosti utvrdile kako je u cjelokupnoj kulturi ovjeanstva, pa tako i ovjeku pojedincu, duboka imanentna karakteristika biti homo-religiosus (Juki, J. /1997/ Lice i maske svetoga). I upravo je ta injenica razlog buenja religijskih aspiracija na svim kontinentima, koju promatramo danas. Dakle, univerzalno gledajui, ovjeanstvu i ovjeku jest imanentno ono duhovno, vidljivo u kulturi. To kulturno a duhovno, ima tri svoje osnovne manifestacije: kroz filozofijsko koje je iznjedrilo znanosti, ideologije i tehnologije; kroz religijsko i kroz umjetniko to u meuodnosu i u cjelini, jest oblikovatelj svih ljudskih kultura i civilizacija u povijesti. Logikom stvari te tri duhovne dimenzije kulture: filozofijsko (sa znanstvenim, politikim, ideologijskim), religijsko i umjetniko initelji su i globalizacije kulture i iz nje izrastajue kulture globalizacije. U suprotnosti ostaju gole ideologije, tehnologije i politike bez kulture. Takoer je injenica da sekularne ideologije nikada nisu mogle rijeiti opeljudsku zapitanost o transcendenciji. Ideologije se bave ovom predmetnom stvarnou, te rjeavaju taj dio opeljudske kulturne datosti. Religije kao dio kulture daju odgovore na opeljudsku zapitanost o transcendenciji. Smatramo da dananje kranstvo koje se vraa evaneoskim korjenima, a manifestira se i kao kultura koju sainjava ideologiju, religiju i nain ivota, nadilazi onu ulogu koju je imalo u Prvoj moderni, u kojoj je nacija bila temeljna kulturna ideologija drutva, a religija ju je pratila. Osobito zato to su imanetno i transcendentno kulturom obuhvaene karakteristike svakog vremena i epohe od kada postoji homo-sapiens. Pa e zasigurno ta oba krucijalna socio-kulturalna i politika pitanja, promiljanja globalizirajuih kultura. Meutim, predviamo da e vrlo skoro prema tendencijama novog sekularnog kozmopolitskog naela: religijsko i ideologijsko biti suprotstavljeni. Stoga smatramo da su to temljna pitanja dananje globalizacije kulture unutar sociologije politike koja prouava razlike u moi, koje postoje u novom svjetskom drutvu, poretku. Naime, kranstvo kao religijsko, ideologijsko-politiko djelovanje u kulturi, se prema novom sekularnom kozmopolitizmu i europeizaciji eli svesti na inferiorniju razinu: na mitsko ili ak fundamentalistiko. Dodue, sekularni kozmopolitizam takoer doputa slobodu da biti u aritu interesa i

Globalizacija kulture svatko ima pravo na religijsko. Dapae, plan je da se sve religije izjednae i kulturno uravnaju, u novoj kulturnoj toleranciji bez hijerarhizacije; pa upravo zato one ne mogu, ali niti smiju znaiti neta vie od folklora i arhainog mitolokog ornamenta, privatne stvari pojedinca ili neke zajednice/organizacije. Dok sekularna kozmopolitska ideologija nove europeizacije nastoji postati ono univerzalno istinsko i ispravno djelovanje i nain ivota izrastajue globalne drutvenopolitike zajednice. ini se da europska kulturno-globalizacijska znanstvena elita smatra kako samo sekularno-kozmopolitsko s novom europizacijom, smije biti prvi/pravi temelj kulturi globalizacije, kao jedino mogue ispravno /korektno/ politiko i kulturno djelovanja unutar globalizacije kulture.

Globalizacija kulture

LITERATURA
KORITENA I CITIRANA Knjige i asopisi Beck, Ulrich; to je globalizacija?; Vizura, Zagreb, 2001. Beck, Ulrich; Razumijevanje istinske Europe; Europski glasnik, Godite IX.., Br. 9., Zagreb, 2004. Beck, U.; Grande, G.; Kozmopolitska Europa; kolska knjiga, Zagreb, 2006. oli, Snjeana; Kultura i povijest; Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2006. Duverger, Maurice; Janus dva lica Zapada; Globus/Zagreb, 1980. Duverger, Maurice; Politika sociologija; PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 2001. Europski glasnik; Nova amerika ideologija; Godite IX, br. 9, Zagreb, 2004. Fanuko Nenad (i grupa autora); Sociologija; kolska knjiga, Zagreb, 1993. Fukuyama, Francis; Jaka Amerika i slaba Europa; Europski glasnik, Godite IX, br.9., Zagreb, 2004. Galbraith, J.K.; Anatomija moi; Stvarnost Zagreb, 1987. Gellner, Ernest; Postmodernizam, razum i religija; Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2000. Giddens, Anthony; Trei put; Politika kultura, Zagreb, 1999. Giddens, Anthony; Odbjegli svijet kako globalizacija oblikuje nae ivote; Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2005. Haralambos, M.; Holborn, M.; Sociologija teme i perspektive; Golden marketing, Zagreb, 2002. Held, David; Modeli demokracije; kolska knjiga, Zagreb, 1990 Hobsbawm, E.J.; Nacije i nacionalizam, Novi liber, Zagreb, 1993. Huntington, S.P.; Sukob civilizacija; Izvori, Zagreb, 1998. Huntington, S.P.: Tko smo mi? Izazovi amerikom nacionalnom identitetu; Europski glasnik, Godite IX., br..9., 2004. Huntington, S.P.; Giddens, A.; Dva Zapada /razgovor/; Europski glasnik, Godite IX., br.9., Zagreb, 2004. Kloskowska, Antonina; Masovna kultura; Budunost, Novi Sad, 1985 Knoblauch, Hubert; Sociologija religije; Demetra, Filosofska biblioteka Dimitrija Savia, Zagreb, 2004.

Globalizacija kulture Mardei, . /Juki, J./; Budunost religije; Matica Hrvatska, Split, 1991. Milardovi, Anelko; Nova desnica; Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb, 1990. Milardovi, Anelko; Konzervativizam i neokonzervativizam; Alinea, Zagreb, 1993. Milardovi, Anelko, Uvod u politologiju; PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 1997. Milardovi, Anelko (ur); Globalizacija; PanLiber, Osijek-Zagreb-Split, 2001. Milardovi, Anelko; Mali leksikon globalizacije; CPI, Zagreb, 2002. Milardovi, Anelko (ur); Europa 2020; CPI, Zagreb, 2003. Milardovi, Anelko; Populizam i globalizacija; CPI, Zagreb, 2004. Milardovi, Anelko; Pod globalnim eirom; CPI, Zagreb, 2004. Milardovi, Anelko; Politike stranke u doba tranzicije i globalizacije; CPI, Zagreb, 2006. Neumann, Franz; Demokratska i autoritarna drava; Naprijed, Zagreb, 1992. Pai, arko; Politika identiteta kultura kao nova ideologije; Antibarbarus, Zagreb, 2005. Ritzer, George; Suvremena socioloka teorija; Nakladni zavod Globus, Zagreb,1997. Ritzer, George; Mecdonaldizacija drutva, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 1999. Skledar, Nikola; Kregar, Josip; Znanost o drutvu; Visoka kola Baltazar Adam Kreli, Zaprei, 2003. Suni, Tomislav; Amerika ideologija; Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993.

Internet www.bbk.bc.uk/polsoc/staff/academic/eric-kaufmann/melting-pot; (tekst dr. Eric Kaufmann; Lecturer in Politics and Sociology, Birckbeck, Universiti of London, Scholl of Politics and Sociology), 25.4. 2007. http:// en.wikipedia.org/wiki/multiculturalisam ; 28.4.2007. http://en.wikipedia.org/wiki/meltingpot ; 16.11.2006

OSTALA BIBLIOGRAFIJA Brezinski, Zbigniew: Izvan kontrole globalna previranja uoi 21. st.; Otvoreno sveuilite, Zagreb, 1994. Bruckner, Pascal; Babilonska vrtoglavica kozmopolitizam ili mondijalizam; Algoritam, Zagreb, 2005.

Globalizacija kulture Ellul, Jacques; Islam i judeokranstvo, Antibarbarus, Zagreb, 2007. Europski glasnik; Nova amerika ideologija; Godite IX, br. 9, Zagreb, 2004. Europski glasnik; Propitivanje Islama; Godite X., br. 10., Zagreb, 2005. Engdahl, F.W.; Stoljee rata; AGM, Zagreb, 2000. Jambrek, Stanko; New age i kranstvo; Matica hrvatska Zaprei, Zaprei, 1997. Kuvai, Ivan; Sociologija; kolska knjiga, Zagreb, 1982. Mannheim, Karl; Ideologija i utopija; Nolit, Beograd, 1978. Milardovi, Anelko; Kranska demokracija u Europi; PanLiber, Osijek-Luxemburg, 1994. Ritzer, George; Suvremena socioloka teorija; Nakladni zavod Globus, Zagreb,1997. Robinson, Dave; Nietzsche i postmodernizam; Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. Russel, Bertrand; Mudrost Zapada; Marijan tisak, Split, 2005 Skledar, Nikola; ovjek i kultura; Zavod za sociologiju, Matica hrvatska Zaprei, Zagreb, 2001 Weber, Maks; Protestantska etika i duh kapitalizma; Veselin Maslea, Sarajevo, 1968.

Leksikoni i prirunici Atlas Europe, Leksikografski zavod, Zagreb, 1997. Klai, Bratoljub; Rijenik stranih rijei; Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1981. Vujevi, Miroslav; Uvoenje u znanstveni rad; kolska knjiga, Zagreb, 2002