IMAM VEHBI ISMAIL KUR'AN 0 MUHAMMEDU A. S. Muhammed je samo poslanik, a prije injega je ibi/o pos/anika.

Ako bi on umro ubijen bio, zar biste se stcrpama svojim vrati/i? Onaj ko se stopamct svojim vrati nee nimalo nauditi, a Allah e zahva/ ne sigurno nagraditi. (Imranova poradica, 144. ajet). Nezamislivo je da Vjerovjesnik ta utaji! A onaj ko neto utaji donije e na Sudnji dan to to je utajio i tacla e se svakome u potpunosti dati aru) to je zasluio, nikome se neprave:a nee (/mranova porodica, 161. ajet). 0 vjernici, pakoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vagm. A alco se u ne emu ne slaete, obratite se Allahu i Paslaniku, alco vjerujete u Allaha i u onaj svijet ; to vam je bolje i posljedice su ljepe. (ene, 59 ajet). A mi smo poslali svakog postanika zato da bi mu se, prema Allahovom naredenju, pakorava/t. A da oni koji su se sctmo prema sebi dodu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli oprost za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. (ene, 64 ajet).
-

MUHAMMED ALEJHISSELAM POSLJEDNJI BOIJI POSLANIK

SARAJEVO, 1981.

Naslov originala:

c7fIlubammad tbe a81 (Peopbet

by IMAM VEHBI ISMAIL
Introduction by DR. MAHMOUD F. HOBALLAH Director, The Islamic Center, Washington, D. C. IGRAM PRESS, CEDAR RAPIDS, IOWA, 1962

(Predgotstot
im sam stigao u SAD da obavljam dunost imama muslimanima albanske nacionalnosti, shvatio sam, kolika je bila potreba za knjigama, pisanim na engleskom jeziku, o Islamu i ivotu Muhammeda, neka je mir i milost Allahova s Njim, i to pisanim na takav na in, da mladi, rodeni u Americi, uivaju u njihovom itanju. Te knjige bi se takode mogle upotrijebiti u naim vjerskim ko/ama, u kojima se nastava odrava/a nedjeljom, u damijama i islamskim centrima. Imajui. troje djece, rodene u Americi, osjetio sam potrebu, da jednom knjigom, koliko toliko, popunim ovu prazninu, pa vam, evo, moji itaoci, predstavijam svoju prvu knjigu Muhammed, posijeclrnji Boji poslandk. Razlog, to sam ba' ovu knjigu odabrao kao prvu, jeste to sam vrsto ubijeden da je Muhammedov ivot, u svim svojim aspektima, bio primjen,c1 kur'anskog uenja. itajui knjigu o ivotu naeg Pejgambera, omladina e uenje Kur'ana vidjeti u praksi. Ovo nije samo puka tvrdnja. Ona je bazirana na injenicama i miljenjima onih Icoji su 'ivjeli sa Muhammedom, neka je mir i Allahova milost s Njim. Na primjer, kada su njegovu enu Aiu pitali o moralu asnog Poslanika, ona je odgovorila: Njegov uzor je bio Kur'an A u samom Kur'anu se kae: Ti si, zaista, najljepe udi (68:4)* U lirtosti i djelima Muhammeda alejhisselama ovjek moe na i najbolje primjere: Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor . . . (Kur'an, 33:21).
* Svi kur'avski citati su usaglaeni sa prevodom Kur'ana od rahmet/i profesora Besima Korkuta, izd. Orijentalnog instituta, Sarajevo, 1977.

Prevod: F. Kupusovi

Obrada prevoda: A. Kadribegovi

Izdava : Vrhovno islamsko starjeimtvo u SFRJ Save Kovaevia 2 Sarajevo

SOUR tamparija Svjetlost Sarajevo RO Grafika djelatnost 0OUR tamparija Sarajevo Za tampariju: Stajan Klikovac

Nema sumnje, da je IIT'!hammed alejhisselam, po svakom kriteriju, najve i ovjek Icoji je ikada ivio. Lamartin u svojoj knjizi Historija Turske- (II dio, str. 276-277) kae: Ako su veli ina namjere, neznatnost sredstava i zbunjujui rezultati tri kriterija ljudskog genija, ko se usuduje da poredi bilo kojeg ovjeka u modernoj historiji sa Muhammedom?,< Ova knjiga nije detaljna biografija naeg Pejgambera, niti to treba da bude. U njoj su zabiljeeni najvaniji dogadaji iz Njegovog 'vota. Iako je pisana u formi prie, ona je napisana, uz pomo najpouzdanijih djela koja govore o ivotu Muhammeda alejhisselama. Ukoliko bi se ova knjiga studioznije promatrala, dalo bi se da, u nekoliko slu ajeva, ja nisam namjerno zabiljeio dogadaje hronolokim redom. To sam u inio, da bih mogao grupisati sline dogadaje u jedno poglavlje. Veoma sam zahvaian svom profesoru dr Mahmud F. Huballahu, direktoru centra u Vaingtonu, D. C, koji je, iako veoma zauzet, naao vremena da proita rukopis i koji se prihvatio posla oko tampanja ove knjige. Gospoda Dora Genon, B. A. iz Toleda, Ohajo, bila je ljubazna da izda rukopis; gospoda Besi Hisni, M. S. kao uitelj u Nedjeljnoj koli, pomogla je clobrim sugestijama; Don M. Luis, B. S. je pomagao pripremaju i omot i pokazao svoje profesionalno umije e; svima njima od srca hvala. Velika hva/a i Udru'enju muslimanki u Vaingtonu, D. C. koje mi je pomoglo da po nem tampati knjigu. Nemam rije i da izrazim duboku zahvalnost Halilu Carliju Igramu iz Igram Presset u Cedar Rapidu, Ajova, koji se prihvatio posla oko tampanja ove knjige. Posljednju, ali ne i najmanju, zahva/nost dugujem svojoj dragoj eni, ija mi je pomo u sastavljanju rukopisa bila neprocjenjiva. Moja namjera je bila da probudim interes muslimanske omladine za ivotopis Muhammeda, neka je mir i Allahova milost s njim, da se odnose prema njemu kao svijetlom pri(rnjeru u svom svakodnevnom ivotu. Ako sam uspio 4

da ovim skromnim radom to postignem, to mi je najve a nagrada, uz skruenost i zahva/nost Allahu delleanuhu. Uspjeh u mojim zadacima moe jedino do i od Boga. U Njega vjerujem i u Njega se uzdam.. Imam Vehbi Ismail I. ramazan 1381. Detroit, Miigen 6. februar 1962.

61119(9d

Potrebna je velika vjetina ti talenat, da se privue i zadr'i panja ornladine u svalcom vremenskom periodu, tim prije to je panja sklona promjenama i prelascima s jednog predmeta na drugi; njihova imaginacija je slobodna i ne moe se lahko kontrolisati. To je osobito od primarne vanosti za one, koji su zadueni da sa svojim obrazovanjem i umije em probude i zadre ovu paZ'nju. Ovo je teak i briljtiv zadatak, naroito kad predmet o kome se pie raspolae sa nekim apstraktnim idejama kao to su ftilozofija tivata i moraina pravila vladanja i ponaanja. Takvi se sadraji, ako hoe da imaju bilo kakve kortisne posljedice, moraju utiti u najranijem periodu ivota, prije nego to su neki moralni tili drutveni obi'aji usadenti. Zivot Muhammeda alejhisselama bez sumnje je veoma vaan za svakog muslimana, ideal i model kome svaki pojedinac mora teiti. Njegov karakter je bio plemenit, njegovo ponaanje savreno . . . izvanrednog morala i dobrote karatkera. On je bio, kao to je to Carlajl rekao, heroj heroja. Proao je kroz siromakni fivot koji obi an ovjek ne moe podnijeti, i postao glava dr'ave. Imao je samo jednog slugu, iako mu nikad nije dopustio da sam radi. Kad god je mogao, Pejgamber je uvijek btio spreman da mu pomogne. N jegovo sree je bilo puno milosti, ak i prema najveim grotivnicima. Za vrijeme jednog od najtez'ih periodct svoga ivota, kad su on i njegovi sljedbenici bi/i estoko progonjeni, zamoljen je da se pomali Bogu za unitenje neprijatelja koji su ih progontili. On se sageo i rekao O moj Boz'e, povedi moj narod pravim putem, jer oni ne znaju! Bio je pun hrabrosti i odlunosti i nikad se nije 6

bojao napada mekanskih bezbonika. Ntikad ga niste mogli vidjeti ljutog, sve dok ntisu bile prekrene neke Boije naredbe zabrane. Sebi nikad nije pripisao nikakvo boansko obilje je, nego je uvijek naglaavao da ntije nita drugo nego smrtan ovjek. Ipak je ovaj smrtni ovjek, sa Allahovom portitkom i pomo ti, uspio da sasvim promijeni nain tivota ljudi Arabijskog poluostrva. lz haosa i nereda, oni su se promijentili u sredeno drutvo, sa zakonom i moralnim principima; od apsolutnog individualizma i izolacije, do vrstog i homogenog drutva; od krajnjeg egoizma, do samoodricanja i rtvovanja; ne zbog uzaludnog prestia, svjetske asti i reputacije, nego u ime Boga a za humanost ovjeka. Ovim plementitim ciljevima treba poduavati muslimansku djecu, nctro ito u dobu kada njihovo pam enje ovakve i sli ne sadraje lahko prima i prihvata. Medutim, pitanje je ta utiniti da mentalitet najmladih razumije i usvoji sve ovo to im se predo ava? I kako nai literarni stil i mogu nost kazivanja dovoljno dobru za tako uzviene sadrZ'aje, a istovremeno ostati na nivou dje tijeg potimanja i shvatanja. Pisac knjige, koja je pred vama, imam Vehbi Ismail je vrlo uspjeno odgovorio na ove zahtjeve, za to mu je nesumnjivo od ve/ike pomo i bilo njegovo obrazovanje na univerzitetu Al-Azhar u Kairu, kao i njegov neasporni spisateljski talenat. Forma knjige pri a iako namijenjena djeci, zadrala je svu ljepotu i uzvienost koju tema posjeduje, sa sasvim autenti nim sadrajem, nepoznatim svakom muslimanu ovdje (u SAD, prim. prev.) Siguran sam da e ova knjiga, naroito potrebna ovjeku zapadne hemisfere, zadovoljiti i neke od potreba muslimana u Americi i Kanadi. Ja joj u tome elim potpun uspjeh. Dr Mahmud F. Huballah, direktor Islamskog centra, Vaington, D. C.

Mojoj dragoj djeci Fatimi, Ahmedu i Aliju, i svoj muslimanskoj djeci koja e uz Allahovu pomo uvati budu nost Islama na ovoj hemisferi, s ljubavlju posve ujem ovu knjigu.

cll&edna eije
jatima je bila jedina k erka Hasana i Nadire. Nadira je bila zavrila srednju kolu za djevojke u Skutari, Albanija. Kasnije je postala njegovateljica. Radila je u najve oj bolnici u Tirani, glavnom gradu Albanije. Hasan je bio zavrio Optu medresu u Tirani*. Ova Medresa je bila jedina muslimanska vjerska kola u Albaniji. Po zavretku Medrese, Hasan je bio vjerou itelj u jednoj od osnovnih kola u Tirani. Na sreu, nesreu, shvatite kako Hasan se razbolio. Bio je smjeten u najve u bo1nicu u Tirani. Bila je to ista bolnica gdje je radila Nadira. Nadirina dunost je bila da njeguje nekohko pacijenata. Me u njima bio je Hasan. Tako ga je Nadira vi a1a nekoliko puta dnevno: mjerila mu je temperaturu i davala lijekove koje mu je ljekar odredio. U poetku, Hasanovo srce je bilo puno potovanja i simpatije prema sestri Nadiri. Ona mu je pruala najbolju njegu, a njen topli osmijeh ublaavao njegovu bol. Vremenom, njegovo potovanje i simpatija su prerasli u duboku ljubav. Na ovu ljubav ni Nadira nije ostala ravnoduna. Tako, pato je Hasan ozdravio i bio
* Ova Uvodna rije podrazumijeva vrijeme prije drugog svijetskog rata. Dares je ovaika vjergka aktivinost u A1bandiiii sibrogo zabranjena. (Prim. prev.)

13

otputen iz bolnice, nije prolo dugo vremena, a ova ljubav je krunisana brakorn. Hasan je bio moj prijatelj, drug iz razrecla Opke medrese. Zato sam bio i pozvan na vjen anje, kada sam upoznao i njegovu suprugu Nadiru. Nekoliko dana poslije napustio sam Tiranu, a sa Hasanom ostao u vezi preko pisama. Paslije godine dana bra ne sre e, Hasanu i Nadiri se rodila k erka, kojoj su dali ime Fatima, u znak potovanja prema k erci naeg Pejgambera. Trinaest godina je pro'lo a da se nisam uspio vidjeti sa Hasanom. A onda, jedne hladne zirnske no i, obxeo sam se u Tirani i odlu io da posjetim svog starog prijatelja. Kada me je ugledao, njegovo veselje je bilo neopisivo. Zagrlili smo se kao rodena bra a. Sjeli smo blizu pe i. i po eli jedan drugome ati dogadaje i druge stvari koje su nam se desile u pri proteklih trinaest godina, a o kojima u pismima nismo stigli progovoriti, smo govorili samo ukratko Kucanje na vratima prekinulo je na razgovor. Vrata su se atvorila i sobu je ula Nadira sa k erkom Fatimom. Iako je navrila tek dvanaest godina, Fatima je izgledala kao prava djevojka. Bila je prili no visoka. Njene o i su krupne i crne kao masline. Ten joj je bio bijel poput snijega, a kosa boje ljenika. Dok je govorila usne su joj poprimale blaeni osmijeh. Pozdravila me je, sjela kod svog oca i rekla: O e, kad smo se majka i ja vra a1e sa pijace, vidjela sam da su minareti Ethem bej i E Vjeter damije ukraeni sjajnim, raskonim svjetlima. Nikad ih prije nisam vidjela tako osvijetljene. Za kakvu priliku su one tako bilstave? 14

Draga moja, odgovorio joj je otac, sutra je ro endan naeg Pejgambera, MuhammedN neka je mir i milost Allahova s njim, i uo sam da su ove godine nae vjerske zajednice odlu ile da ga veli anstveno proslave. To je razlog da su damije ukraene svjetlima. Sutra uvee ii emo u damiju, da ujemo Mevlud, koji e se uiti u veini damija i muslimanskih kua u cijelom svijetu. Sta je Mevlud? upitala je Fatima. Rije Mevlud je arapska i znai rodenje, odgovorio joj je otac. Mi u Albaniji i drugim nearapsknm muslimanskim zemljama upotrebljavamo ovu rije za roenje asnog Pejgambera Muhammeda Kad kaemo da se Mevlud u i, mislimo na to da se ivat Pejgambera izlae u stihovima. On se u i svake godine i obrino na jeziku koji se govori u toj zemiji. O' e, hoe mi rei neto vie o ivotu asnog Pejgarnbera, iji je rodendan sutra; jer ono to ja znam je tako malo, je Fatima. Kao to vidi Fatima, ve eras imamo gosta, moga dobrog prijatelja, pa bih elio da popri am s njim o nakm starim vremenima. Obe avam da u ti, po ev od sljedeeg petka, malo pomalo, ispriati ivot naeg Pejgambera Muhammeda, neka je mir i milost Allahova s njim. Fatima se tada digla, pozdravila nas i otila u svoju sobu. Hasan i ja smo ostali do kasno u no . Prisjeali smo se divnih dana mladosti koje smo proveli zajedno u koli. Na rastanku, pozdravljaju i se sa Hasanom, upitao sam ga da bih mogao prisustvovati pripovijedanju o ivotu Muhammeda alejhisselama koje je an obeao svojoj kerci. Naravno ukoliko mi posao bude dozvoljavao. Hasan se nasmijeio u znak odobravanja. 15

I tako desilo, da sam iao u Hasanovu ku u svakog petka, dok on nije zavrio svoju pri u. Na ,stranicama koje slijede sakupljena je Istorija koju je Hasan ispri ao Fatimi. Napisao sam je upravo onako kaka sam je UO. Zapisao sam je ovdje za vas, dragi prijatelji, jer se nadam da ete biti zadovoljni s njom, kao to je to i Fatima bila. Molimo se Uzvienom Allahu, da nas vodi pravim putem, putem kojim je iao na voljeni Pejgamber Muhammed ,neka je mir i milost Allahova s njim.

(Prista tte

ARABIJA
Cykuhammed je, moje dragq dijete, roden u Arabiji. Ali, prije nego ti poriem priati o njegovotm ivotu, mislim da ovu no moram posvetiti da te upoznam sa zemljam Arabijom. Sljede e sedmice pri au ti o Arapima, pa e ti tako mo i bolje da razturnije, i cijeni na.eg Pejgambera. Ako pogleda geografsku kartu, vidje e poluostrvo na Srednjem istoku. To poluostrvo koje je smjeteno u Maloj Aziji, a povezano sa Afrikom, zove se Arabija. Arabija je okruena Crvenim morem, Arapskim morem i Indijskim okeanom. Arabija je veliko poluostrvo. Ta zemlja nema mnogo rijeka, ali zato ima pustinja, koje su pune pijeska, kamenja i golih brda. Ipak, neki dijelovi Arabije su veoma plodni. Na mjestima gdje ima dovoljno vode i gdje je klima dobra, uzgajaju se datule, gro e, penica i kukuruz. Kahva se gaji u najjunijoj oblasti Arabije, zvanoj Jemen, i esto se kae da je kahva iz Jemena najbolja na svijetu. Najve a oblast poluostrva je kraljevina. Ona se zove Saudijska Arabija. uvena je po mnogobrojnim izvorima nafte. Nafta ini da se Arabija 16
2

17

;e s RIDA

stalno razvija i da e jednog dana moda pastati jedna od najrazvijenijih zemalja Azije. U Saudijskoj Arabiji postoji oblast zvana HIDAZ. Hadaz ima dva velika grada koji su uveni u cijelom svijetu. Jedan od ovih gradova je Meka, sveti grad za sve muslimane, u kome je ro en i Muhammed alejhisselam. Za vrijeme namaza svaki musliman okre e svoje lice prema Meki, odnosno prema Kjabi, zdanju koje je sagradio Ibrahim Pejgamber sa svojim sinom Ismailom, a koje se nalazi u centru Meke. Oni mushmani, kojima materijalne prilike clozvoljavaju, dolaze sa svih stxana svijeta da pasjete Kjabu druga mjesta u Meki, izvrr. raju1 na taj nain vjersku obavezu zvanu Had. T,ve osobe nazivamo hadijama. Drugi najvei i sveti grad u Hidazu je Medina. Muhammed alejhisselam je, pod prirtiskom nevjernika,

euTKA NA UHuDU

BITKA NA .1;'\4> HENDEKu MEDINA ITKA NA BEDPU

1-1EKICA BTIKA KOD TAlf.4 HUNEONA

ARABI3A

Karta Arabije

Jedan pagled na Kjabu i Meku

2*

18

19

Kamilu mnogi nazivaju pustinjskom ladom

razvijana kroz vijekove tr anja po pustinjskom pijesku. To je razlog to se ve ina trka ih konja u savremenom svijetu izabira od arapskih grla, koja su veoma skupocjena. Arapi vode veliku brigu o uzgoju konja i zato ele da znaju; svaki, pa i najmanj,i, detalj o njemu. Vlasnik konja je uvijek u stanju da ispri a istoriju rodttelja konja kao i daljih predaka roditelja. Ranije su konji igrali vrlo vanu ulogu u bitkama koje su voene sa runim orujem. No, o tome u ti vie priati kasnije. Za ve eras je dosta, Fatima, rekao je Hasan svojoj kerki. Vrijeme je za spavanje. Sljede eg petka u ti pri'ati o Arapima i njihovim obiajima. Sada idi na spavanje i neka te Allah blagoslovi. Fatima nas je napustila i otila u svoju sobu. Pogledao sam na sahat. Pono je bila blizu.

napustio svoje rodno mjesto i ivio u Medini vie od cleset godina. U ovom drevnom gradu Pejgamber je u:mro i tu je i ukopan. Svaki musliman obavlja hodoa e u Meku, tako er posjeuje i grob Muhammeda alejhisselama i njegovu damiju u Medini. Arabija je naro ito poznata po svojim kamilama i konjima. Poto se pustinje proteu u velikim prostranstvima, kamile su postale najpogodnije sredstvo za putovanje kroz vreli pijesak. Zahvaljuju i svojim irokim kopitima one se vrlo lahko kre ul po pijesku a tako er mogu za due vrijeme sa uvati velike koli ine vode u svome organizmu. Pored toga to se koriste za prevoz tereta i putnika, meso kamila slui za jelo a koa za pravljenje odje e visokog kvaliteta. Naporedo sa korisnom kamilom stoji romanti ni arapski konj, poznat i cijenjen u cijelom svijetu. Iako malog rasta, arapski konji su uveni po svojoj brzini, koja je 20

uveni arapski konj

21

7-

cettga no

ARAPI
su stara vremena, moja 611 bili Beduini. Beduini draga keri,aveina Arapaoni i da su nomadi, to zna ne ive u ku ama kao mi, nego u atorima. Oni su dosta siroTnani, vedna ih po nekoliko koza i ovaca i zato moraju traiti mjesto gdje ima dovoljno trave i vode za njihove ivotinje. Pored Arapa beduina, bilo je i ljudi koji su ivjeli u gradovima i selima, bave i. se trgovinom zemljoradnjom. Mnogi trgovci su dolazili iz grada Meke. Imali su razvijenu trgovinu po havom Istoku, vodei. svoje karavane ak do Egipta, Abesin.ije, Perzije, Indije i Vizantije i trguju i sa vrio raznovrisnom robom. Drevna Arabija nije imak centralnu vladu bilo koje vrste. Nije postojao niti kralj, niti neka druga grupa vladaju ih ljudi. Arapi su ivjeli u plemenima i svako je pleme imalo svoga poglavara koji je bio u slubi svoga plemena i u ratu i u miru. lanovi istog plemena su ivjeli kao jedno bratstvo. Brinuh su se i pomagali jedni druge koliko god su mogli. Meutim, veze me u pojedinim plemenima su

-=_Velna Arapa se klanjala idolima koji su predstavljali njihove bogove

bile neprijateljske, pa su borbe, prepadi i plja ke bile svakodnevna stvar. Kra a od drugog plemena smatrana je herojskim djelom, o emu su i pjesnici napisali mnogobrojne stihove. S druge strane, svaki izdajnik plemena je gotovo uvijek kanjavan smr u. Osveta je bila sveti zakon za Arape. Ako je lan jednog plemena bio ubijen od nekoga iz drugog plemena, svi prijatelji ubijenog pokuavali su da osvete njegovu smrt. Obzirom na strogo plemensko pravilo koje je va'Zilo kao zakon, svaki lan plemena je morao biti sasvim po23

sluan svome poglavici. Ako bi neko atkazao poslunost svome voi bio je otro kanjavan kao primjer drugima. Pjesnici suligrali vanu ulogu u ivortu Arapa. Njihove melodine pjesme hvalile su one koji su pobje ivali, a ismijavale one koji su bili pobijeeni. esto bi to ismijavanje bilo uzrok nekog novog rata medu plemenima. Kao to su Arapi bili podijeljeni u razna plemena, tako su bili podijeljeni religijom. Neki su bili hri ani, drugi Jevreji, ali ve ina ih je pripadala idolopoklonicima, paganima. Pagani su se{ klanjali Suncu, Mjesecu i zvijezdama, a najvei broj njih je imao svoje idole kojima su se klanjali i koje su pravili od kamenja, drveta, zemlje nekog clrugog materijala. Kjaba koju je sagradio pejgamber Ibrahim i njegov sin Lsmail kao mjesto gdje se klanja Jednom Bogu je bila postala glavni hram za idole pagana. U Kjabi se nalazilo preko 360 idola i gotovo svaka porodica je imala svog idola, svog vlastitog boga. U odre enim mjesecima ljudi iz svih dijelova Arabije su dolazili da posjete ove idole, uivajui u rtvovanju i zabavama koje su trajale sedmicama. Pjesnici su pjevali svoje pjesme a govornici svoje visoko literarne govore. Najbolji govori i pjesme su ispisivani zlatnim slovima na pergamentu i vjeani na vrata Kjabe do sljede e godine. Mnogi od njih su ueni napamet i ponavljani u povratku ku ama. Ove sveanosti su tako e bile vaan izvor prihoda za mekanske trgovce. lanovi plemena Kurej, koji su bili glavni gradslci trgovci, prodavali su svoju robu po veoma visokhr4 cij enama. Kao to sam ti rekao, ve ina Arapa se klanjala idolima, koji su predstavljali njihove bogove. Oni su ih mogli gledati i doticati vjeruju i da im oni mogu pomoi. Ustvari, oni nisu bili posebno religiozni, jer je za njih 24

bilo najvanije da do u do novca. Ta strast za novcem je bila naroito izraena kod ljudi koji su ivjeli u gradu i koji su ga troili na vlastita iivljavanja. Vino se pilo po ulicama kao voda. Ljudi nisu imali saaljenja. Neprijatelje su mu ili bez milosti a ponekad na loma i spaljivali. Prema enama su bili bezobzirni. Kada bi se rodilo ensko dijete, bili su veoma alosni, a bilo je slu ajeva zakopavanja ive enske djece. enili su se sa mnogo ena i ene smatrali imovinom mua. Sinovi su nasljeivali ene svoga oca zajedno sa ostaloM imovinom. Na drugoj strani, bilo je primjera plemenitosti, naroito prema gostima. Stranci su bili veoma lijepo primljeni i injeno je sve da se osje aju kao kod svoje ku e. Iznosili bi pred njih najbolja jela i pi a i pruali im za-

Arapski nomadi

25

titu od neprijatelja, ako je to bilo potrebno. Bili su i ostali veoma gostoljubiv narod. U takvoj sredini roen je na Pejgamber, neka je mir i milost Allahova s njim. Sljedee sedmice u ti ispriati o njegovim roditeljima i njegovom ro enju, ako to bude Boija volja.

tea. no

MUHAMMEDOVO RO ENJE
j6adera, ena Ibrahim Pejgambera i njihov sin Ismail su meu prvim stanovnicima Meke koje poznajemo. U njihovo doba, u toj veoma suhoj, pustinjskoj oblasti, postajao je izvor iz kojeg je voda slobodno tekia. Ali) kako je vrijeme ovaj uveni izvor zvani Zem-Zem je prekriven pijeskom i za njega se nije znalo dugi niz godina. Abdul Mutalib je bio glava porodice Betni Haim u plemenu Kurej i njegova dunost je bila da vodom snabdjeva posjetioce Meke koji su dolazfli da obi u Kjabu. Ova dunost je bila veoma cijenjena ali je bila i veoma teka, jer je zemlja bila bezvodna i vode je bilo veoma malo. Zato je Abdul Mutalib, uz pomo svoga sina Harisa, dugo kopao traio dzvor Zem-Zem, ali sve je bilo uzalud. Izvora, o kome se toliko pri alo, nisu mogli nai. U tome traenju izvora niko iz njihovog plemena im nije pomagao, nego su, naprotiv, ismijavali Abdul Mutaliba, inei mu traenje vode jo teim i mu nijim. 26 27

Jedne noi je Abdul Mutalib usnio da se vrelo Zem-Zem nalazi u zemtljfi, na prostoru na kojern su bila smjetetna dva idola Asaf i Nel. Starac nije gubio vrijeme u traenju mjesta, ve je sa sinom Harisom pomjerio idole i nastavio traganje za izgubljenim vrelom. Kopajui dugo sa svojim sinom Abdul Mutalib je sve vie slabio i bojao se da ne e moi zavriti ovaj vearna vaan posao. Duboko u srcu Abdul Mutalitb se molio Bogu. Dao je rije da, ako mu Bog pomogne da nade izvor Zem-Zema i obdari ga sa deset sinova, rtvova e jednog sina Kjabi kao znak zahvalnasti. Pri 'a kae da je, voljom Boijom, njegova elja usliena, vrelo je prona eno, a Abdul Mutalib je obdaren sa desetoro djece.

Otkrie vrela donijelo je potovanje i slavu Abdul Mutalibu. Kad su mu sinovi odrasli, on je znao da mora odrati obeanje Bogu i rtvovati jednog od svojih sinova. Ali kojeg?
Dugo se vremena Abdul Mutalib muio i razmiljao, dok nije na kraju odlu io da ode u Kjabu sa svojim sinovima kao to je to bio obi 'aj rtoga vremena, baci strelice za koje se vjerovalo da predskazuju sudbinu. Tri puta su bacane strelice i sva tri puta padale na Abdulaha, najmlaeg i najvoljenijeg sina. Teka srca i pun strepnje poeo je Abdul Mutalib pripreme za rtvovanje svoga sina Abdulaha, isto kao 'to je to u inio poslanik Ibrahim prije 2500 godina sa svojim sinom Dje ak Abdulah je bio primjemo dijete, lijepog ponaanja i opho enja, tako da ga je volio gotovo svak u Meki. Zato su se svi veoma mnogo trudili. da nagovore Abdul Mutaliba da, promijeni svoju odluku. Nakon mnogo nagovaranja, starac se sloio da se posavjetuje sa jednom 28

od uvarica hramova, te, sa mnotvom svojih prijatelja, otiao do dobro poznate svetenice ie. Poto je sasluala itavu pri u o obeanju Bogu, tsvetenica je rekla: Na je obi aj da platimo deset kamila kao nadoknadu za ovjeka koji je ubijen. Zato bi Abdul Mutalib morao staviti deset kamila na jednu a Abdulaha na drugu stranu i tada bacati strelice. Ukoliko bi strelice pale na Abdulahovu stranu, tada bi se moralo dodati jo deset kamila i sve tako dok se Bog ne odobrovolji i ne odredi da strelice padnu na kamile. Abdul Mutalib je uradio kako mu je savjetovano. Devet puta strelice su padale na Abdulaha i tek deseti put strelice su pale na kamile. Tako je, rtvujuki stotinu kamila, Abdul Mwtalib spasio ivot svoga sina i ispunio zavjet Bogu. Od toga dana u Arabiji je na;stao obi aj da u zamjenu za ljudsko bi e treba dati stotinu kamila. Abdulahov otac je bio presre an i da bi taj doga aj postao prava sve anost uinio je sve da nae asnu i lijepu nevjestu za svoga sina. Tako je sa dvadeset godina Abdulah oenio djevojku Aminu, k erku Vehaba, iz plemena Behu Zuhra iz Meke. Kao to je to bio obi aj u to doba, Abdulah je boravio u kui svoga punca tri dana, a nakon toga su on i njegova supruga otili svojoj ku i. Mladi par je ivio sreno kratko vrijeme, jer je Abdulah morao krenuti na put u Siriju. U to vrijeme Amina je o ekivala rodenje djeteta. Vraajui se sa putovanja, Abdulah se, sa nekim svojim prijateljima, zaustavio u Medini, gd.je se iznenada razbolio. Vijesti o Abdulahovoj bolesti ubrzo su dole do njegovog oca. Abdul Mutalib je ochnah poslao svoga najstarijeg sina Harisa da dovede Alxiulaha ku i. Umjesto toga, Haris se vratio sa tunom vije u o Abdulahovoj smrtii Jo nerodeni sin je ve bio siroe.

29

Trudei se da utjei Aminu, Abdul Mutalib je re-kao: O k eri moja, Bog je milostiv i dareljiv. On ponovo moe da nas obraduje i utjei darom mladim Abdulahom. Uistinu, Bog je ukazao radost ovoj familiji a i milost itavom svijetu, kao to emo to vidjeti kroz ovu velianstvenul pri u. Prije ro enja ovog boanskog dara Amina je usnila san u kojem joj je jedan melek rekao da e roditi sina kome e dati ime MUHAMMED to zna i HVALJENI. udno je da u itavoj Arabiji niko nije nosio prije to ime. Danas, u raznim obliaima, kao to su Muhammed, Ahmed i Mahmud, to je najpopularnije ime muslimanskih djeaka. Tako se desilo da je u zoru, u ponedjeljak, 20. aprila 571. godine Amina rodila Muharameda. Fatimine o i su bile pune suza s1u:s'aju i tunu priu o djetetu koje je ro eno kao siroe. Hasan joj je rekao: Idi sad i spavaj, duo, vrijeme je za spavanje i ne brini se ni najmanje o Muhammedu, jer se Bog brine za njega. Sljede e sedmice mi emo nastaviti pri u. Poljubrio je Fartimu, molei Allaha da joj podari miran san.

ettsteta no

MUHAMMEDOVO DJETINJSTVO
cAbdul Mutalib se, moja draga k eri, toga ponedeljka probudio veoma rano. Iza:Sao je iz ku e i otiao do dvorita Kjabe gdje je bilo uobi ajeno mjesto sastajanja voda Meke. Tamo su oni razgovarali o svakodnevnim zbivanjima u gradu. To je bio i razlog da radosna vijest o MuhaTnmedovom ro enju nije bila saoptena Abdul Mutalibu kod ku e. Zbog toga je djevojka, koja je trebala prentijeti tu vijest, pourila, to je bre mogla, do Kjabe i apnula Abclul Mutalibu poruku. Njegovo lice je zasjalo od sre e. Odmah je skoio na noge i otiao do Aminine ku e. Bio je iznena en kad je naao svoju snahu kako hoda sa bebom na rukama. Izgledalo je da ona nije ta koja je upravo rodila dijete. Nemogue mi je, draga moja, da ti opiem kako je srean i ponosan bio Abdul Mutalib, kada je ugledao novoroden e. Zamolio je Aminu da mu dadne da pridri dijete i milujui ga njeno pomatrao je njegovo lice. Zatim se okrenuo Amini i rekao: estitam ti, moja keri. Istina je da smo bili ispunjeni tugom kad nam je Bog uzeo Abdulaha, ali On nas je utjeio Muhammedo-

30

31

vim ro enjem. Pogledaj, kako li i na mog sina! Eh, da je Abdulah danas iv, kako bismo sada bili sre ni. Zar nisu bebine oi i crte lica iste kao o eve? Reci mi sad, ima ljepeg djeteta? Da mu Bog da dug ivot, zajedno s tobom! Imam predosje aj da e ovaj djeak biti znameniti ovjek i da emo se svi s njime ponosirti. Amina je pogledala u vedro lice Abdul Mutaliba, nasmijeila se i smjerno mu rekla: Neka ti Bog da dug ivot. Iako je Muhammed roden kao siro e, siguma sam da mu, uz tvoju brigu i poduku, ne e nedostajati ljubav i nadzor, koje b4 mu dao Abdulah. Od toga dana Abdul Mutalib je posje ivao Muhammeda i Aminu dva puta dnevno, ujutru i poslije podne. Sliknost Muhammeda sa Abdulahom postajala je iz dana u dan sve ve a. U to vrijeme bijae obi aj u bogatijim kuarna u Meki da tek rodenu djecu povjeravaju seoskim enama na dojenje i uvanje na svjeem zraku. Tamo bi djeca takoe nauila da govore isti arapski jezik, koji se na selu najbolje sauvao. Me utim, dani su prolazil.i, a nijedna ena sa sela, koja bi mogla preuzeti brigu o Abdul Mutalibovom unuku, nije se pojavljivala na Amininim vratima. One su imale za to svoje razloge. Mislile su da ne e biti dovoljno nagra ene za svoje usluge, poto je Muhammecl siroe. No, jednog dana u Meku je dola sa sela i ena, ije je ime bilo Halima, a koja je poticala iz plemena Benu Said. Bila je siromana i blaga ena, plemenite due. I ba zbog toga svog siromatva, niko joj nije htio ponuditi svoju bebu, ma koliko da se ona oko toga trudila da prona e dijete, koje bi dojila i uzgajala. Sve druge ene su bile dobile dijete, pa su veselo pri ale i smijale 32

se, spremaju i se na povratak svojim ku ama u selu. Halima se osjeala veoma nesre na zbog svog nenspjeha. Desilo se da je Abdul Mutahb prolazio porecl Halime i prinnjetio oaj na njenom lieu. Vidio je takode, da su sve druge ene s bebama na krilima, samo je Halimino krilo bilo prazno. Priao joj je i rekao: Do i sa mnom! Hahma je prepoznala Abdul Mutaliba. joj je jasno zato ju je pozvao da mu se pridrui. Namjeravao je da joj dadne Muhammeda na uvanje. U poetku je da ga odbije, ali se ipak predomislila shvartivi da je bolje vratiti se na selo sa siro etom nego bez djeteta uopte. Starac je primijetio njeno malo oklijevanje i rekao: Istina je da Muhammed nema oca, ali mi je on drag kao i moji sinovi. Ne brini, bike nagra ena koliko i druge, ako ne i vie. Samo ga dobro pazi! Krenuli su zajedno prema Amininoj ku i. Po,to je Halima bila predstavljena Amini, zamolili su je da malo uzme dijete u naru je kako bi vidjeli reakciju djeteta na nepoznatu osobu. U naru ju Halime Muhammed se zadovoljno nasmijao. Primijetivi da Amina gleda s tugom na svoje dijete, Halima ree: Ne brinite, draga moja, dobro u ga njegovati. Paziu ga bolje od svoje djece po'to je on va jedinac. Kad je poela hraniti Muhammeda, Halima je primijetila pojaano nadolaenje mlijeka, pa je, iznena ena rekla: Mnogo djece sam hranila prije njega ali nikad nisam imala ovako mnogo mlijeka. Ovo dijete kao da je blagoslovljeno. ini mi se da e mi donijeti veliku sreu. Koliko dugo elite da ga zadrim? Neka ostane sa vama, odgovorio je Abdul Mutalib, dok njegovo tijelo ne okrupnja, njegove kosti oja aju i dok prohoda. Bie na svjeem zraku, tijelo e mu ojaa3

33

ti, a nauie i izvomi jezik. Ali, molirn te, nemoj zaborada nas esto posjeuje. Vidi koliko je njegova majka nestrpljiva i koliko e eljeti da ga vkli. Kad se djeak naao u Haliminom naruju, majka i dedo su ga poljubili sa suzama u o ima a zatim se pozdravili sa Halimom sada ve pomajkam. Iako je mislila da e se vratiti kui sama, desilo se da je Halima postala najsrenija ena, jer je u svojim rukama nosila najsre nije dijete koje je ikada roeno, dijete koje e, kada odraste, promijeniti stranice istorije i biti posljednji Boiji pejgamber na zemlji. Sljedee sedmice, draga Fatima, pri au ti o njegovom ivotu meu lanovima plemena Benu Said, Bog dao svako dobro.

(Peta no

MUHAMMED U BENU SAIDU

j6alirna se popela na konja sa djetetom u rukama, nestrpljiva da stignu druge ene iz svoga plemena, kako bi mogla nastaviti pul do ku e zajedno sa njima. Najednom je primijetila da je njena, ina e spora, ivotinja poela galopirati, postiu i takve korake, kakve ona ne bijae vidjela kod najboljih konja. Mora da je ovaj Abdulahov sin obdaren izuzetnim boanskim darom, mislila je u sebi, privijaju i dijete jo jae na svoje grudi. Kako bi druga ije ovaj nejaki konj iznenada postao tako snaan? Ovo je izvan mene, zakljuila je. Pribliavajui se drugirn enama, vidjela je da su se sve one bile zaustavile dok im se ona pribliavala. Sumnjiavo trljajui svoje oi, kao da ele da se uvjere da to nije san, rekle su joj: Ma, je mogu e da si to ti, Halirna? Iz daljine smo te posmatrale i mislile da je to neki prerueni princ! sad kad vidimo tvoju odje u i istog konja, ne moemo vjerovati svojim o ima Halima je odgovorila: Da, vi me vidite, a ipak me ne vidite!

34

4*

35

Draga rekle su sa podrugljivo u u glasu, hajde nam reci, ta se desilo, otkada smo se zadnji put vidjele?x Pogledajte ovu jutarnju zvijezdu, najljepe dijete u itavoj Arabiji! Znam da je ovaj izradeni konj, zbog ovog djeteta, tr ao kao da je odgajan u prin evskim konjunicama! Ha Ha! smijale su se njene saputnice, mi znamo ovog dje aka. On je Aminino siro e! Da, rekla je Halima, on je sin Abdulaha, unuk uvara Kjabe. Ne budite tako ohole, sestre! U tom trenutku njen konj je postao nemiran, kao da eli pokazati neslaganje sa ovakvim drutvom, pak da nagovijesti potrebu odmora i Muhammedove njege. Kako je ime tom tvom milostivom djetetu, Halima? ismijavale su je one. Ime mu je Muhammed. To je veoma udno ime, zar ne Halima? Nikad ranije nismo ule za takvo ime. Da, moram re i da je jedinstveno, Halima je ispravila svoje prijateljice, a imam razloga da se radujem, zato to vjerujem da e on biti tako zna ajan, da e mnoge majke iz Arabije s ponosom po njemu davati imena svojim sinovima. Halima je pustila da konj pojuri ku i i stigla je mnogo prije drugih. Blago je sila s konja, paze i da ne uznemiri dragocjeni dar koji.joj je povjeren na uvanje. Potom je zatraila toplu vodu, okupala dijete, dobro ga nahranila i stavila da spava. Cudno, pomislila je, da on na itavom putu uopte nije zaplakao, a sada ve spava kao jagnje. Halima i njena porodica su mislili, da je Muhammed od Boga dat u njihovu ku u, i svako od njih je vodio veliku brigu o njemu. Bili su sigurni, da im je on donio 36

Halimin, ina e spori, konj po eo je tako galopirati kao da ie najednom dobio krila

sreu. Na primjer, sve ovce i koze su pasle na istim panjacima, ali je izgledalo da se Halimina stoka vra a ku i sa vie mlijeka u vimenima, nego to je to bio sluaj kod drugih. Dani, sedrnice i mjeseci su prolazili, a dobra klima i svje zrak su pomogli da Muhammed brzo raste. On se takode lahko privikao na okolinu, a i prohodao je prije nego to se to o ekivalo. Na sveopte iznenadenje, rano je nau io da govori upotrebljava birane rije i. Njegovo izraavanje i njegovo ponaanje izgledalo je kao neko udo. Tamo u Meki, Amina je ostala sama u ku i svoga mua. Dani su joj sporo prolazili. Nestrpljivo je ekala vrijeme kada e Muhammed navriti dvije godine i ponovo biti u njenim rukama. S vremena na vrijeme 37

Aminu su obavjetavali o njegovom rastu, ponaanju i govoru. Jedamput joj jet Halima rekla: Imam osje aj da mi nismo ti koji ga voclimo, nego da je to nepoznata snaga, koju mi ne moemo niti umijemo objasniti. Prole su dvije godine, ali Halima n.ije donosila dijete u Meku. Kao da nije eljela da se odvoji od djeteta, koje donosi svo blagostanje njenoj ku i. Mnago puta je Amina pomiljala da poalje po sina, ali je ipak oklijevala, strpljivo ekaju i njegov povratak. I taj dan je doao: u dvoritu se pojavila Halima sa voljenim djetetom. Amina je istr ala u dvorite bez daha, zagrlila sina vrsto rizza se, dok su se suze obilato slivale niz njene obraze. Od uzbu enja nije mogla da progovori. Konano je savlaclala svoje osje anje i poela milovati njegove rumene obraze, njegovu kovrdavu kosu i ljubiti krupne tamne o i, ruke, noge, sve. Sto si narastao oduevljeno je uzvikivala, Bog te blagoslovio. Iznenada se trgla, jer je gotovo bila sasvim zaboravila da Halima tu stoji, i rekla: Oprosti, u imo u kuu. Djevojka e se pobrinuti o konju. U sobi je Amina jo jednom zamolila Muhammeda da stane mirno, da hoda, da se okrene lijevo i desno. 'ei Zamolila ga je da joj pritr i i on je to u inio tr pravo u njeno naru'je. Zagrlili su se, a ona je uzviknula: Duo moga srca, svjetlo mc;jih o iju! I ponovo se izgubila u zanosu ljubavi. Bez sumnje je rnislila o svom muu i eljela je da je i on tako e sada iv da vidi njihovo lijepo dijete. Stavila je Muhammeda izmedu sebe i Halime, da sjedne, tako da moe gledati njega i u isto vrijeme razgovarati sa Halimom. Rekla je Halirni: Hvala ti Halima. Odrala si obe anje. On tako lijepo izgleda, pun je snage kao da nije samo dvije godine stariji. 38

Kada je Halima vidjela da je Amina zadovoljna Muhammedovim zdravljem, po ela je govoriti o klimi u Meki i velikim ljetnim vru inama. Dodala je obazrivo da se veoma pla'ila da to ne e odgovarati zclravlju djeteta, a naro ito zbog toga to se, ba u to vrijeme, neka epidemija irila po gradu. Amina, rekla je bojim se da i Muhaznmed moe lahko oboljeti od te bolesti koja se tako brzo iri, i mislim da bi trebala da mu dozvoli, da ostane sa nama, dok jo malo naraste i dok epidemija proe. A.mina je pogledala tuno u Halimu, kao da je eljela da kae: Zar ti nije dovoljno to si mi oduzela dijete dvije godine. On je svjetlo moje due, pa kako mogu da ivim bez njega? I sad, tek to je doao, zar odmah da se ponovo ra,stanem s njim? Ali, Amina nije rekla ni jednu rije . Halima je bila ohrabrena Amininom wtnjom, te je nastavila nagovarati Aminu, da joj dozvoli da povede dje aka sa sobom. Ubjedivala je Aminu da je to sve zbog Muhammedove sigurnosti i da je najbolje da on provede jo malo vremena na svjeem zraku i zdravoj klimi Benu Saida. Amina je paljivo sluala Halimine rije i, stalno gledaju i u svoga sina. Duboko u sebi je osje ala da nee moi ponovo podnijeti da je odvoje od njega. Srce joj je reklo NE, ali joj je misao govorila: Velika ljubav i odanost koju ima za njega mora te privoljeti da ga pusti da ide, jer je to za njegovo dobro. Mora' se rtvovati, jer sve velike ljubavi trae i velika odricanja. Maj ina ljubav za dijete uinila je da Amina poslua glas razuma i okreui se HaLimi, rekla je: Veoma mi je teko da se odvojim od njega po drugi put, ocl svog jedinog sina. On je moj ivot i bez njega mi je 39

prazno. Ipak, zbog epidemije koja se iri po Meki i mogunosti da se i on razboli, moram zaboraviti na sebe i rnisliti samo na njega. Povedi ga sa sobom, za njegovo dobro. Neka ti je Bog na pomo i! Amina nije vie mogla kontrolisati svoja osje anja i poela je plakati. Oklijevaju i, prislonila je Muhammeda na gruidi, poljubila ga i briu. i suze rekla Halimi: Frepu.tam ga u tvoje ruke. Dobro si se do sada o njemu brinula i nadam se da e tako biti i ubudu e. Neka vas Bog uva! Znaxn da je majci veoma teko da se odlu i kad se bori izmedu razuma i osjeanja, rekla je Halima i dodala: Sada moram i i, jer elim da stignem ku i prije mraka. Drei. ga rukama, Muhammedova pomajka se popela na konja, zadovoljna, to je ubijedila Aminu o potbrebi Muharnmedovog vra anja na selo. Put joj se inio veorna dug, jer je eljela da to prije stigne ku6i. s Muhammeclom, daobraduje svoje ukuane. Kad su stigld u Benu Said, sva njegova polubra a i polusestre su bili veoma sretni to ponovo vide svoga blagoslovljenog brata. Do ekali su ga rairenih ruku, kao to se doekuje najdrai prijatelj. Vrijeme je brzo prolazilo i pono se sasvim Fatima je bila paIjivi slualac, zanesena pri anjem, nije osjeala ak ni tople suze koje su kvasile zarumenjene obraze, suze koje su govorile, koliko je suosje ala sa svim onim to, je ula. Ne brini, rekao joj je otac, Halima e se veoma dobro brinuti o blagoslovljenom djetetu i on e se vratiti svojoj majci. Obrii suze i hajde u krevet! Bog te uvao!

e6ta no

MUHAMMED BEZ MAJKE

qodine su prole, draga moja kkeri, a Muhammed je jo bio u plemenu Benu Said i tamo rastao i razvijao se. Veoma brzo je nau io da govori isti arapski jezik, i kasnije, kad je ve sasvim odrastao, esto bi govorio: Govorim najbolji arapski, zato to sam Kurej i zato to sam djetinjstvo proveo u plemenu Benu Said. Kada je Muhammedu bilo pet godina, Halima ga je vratila majci. Tamo je bio i njegov djed Abdul Mutalib koji ga je, takode, nestrpljivo ekao. Sretan to ga vidi, raclosno je uzviknuo: Dobro doao, sine, dobro dola, Halima! Ovoga puta Muhammed nije bio beba, da ga Halima dri u rukama. Igrao se, tr karao i veoma inteligentno razgovarao, kao da je bio mnogo odrasliji nego to je to broj njegovih godina pokazivao. Blistajui od neopisive radosti, djetetom u zagrljaju, Amina je rekla svome svekru: Niste mogli ni poeljeti ljepeg unuka. Gledajte samo kako hoda! On je odrastao dje ak! 41

40

Oboje su bili veoma zadavoljni Muhammedovim izgledom i ponaanjem i zaista zahvalni Halimi za izuzetnu njegu. Abdul Mwtalib je dao Halimi lijepu nagradu za njen trud i zahvalio joj biranim rije ima. Nakon toga, Halima se vratila u Benu Said, zadovoljna, macla je znala da e joj Muhammed veoma mnogo nedostajati. Pet godina provedenih u Benu Saidu ostavilo je na Muhammeda neizbrisiv utisak, i on je uvijek zadrao veliko po'tovanje za svoju pomajku, bra u i sestre. Kada bi Halima dola u Meku da ga posjeti, on bi ustao i razastro svoj ogrta po zemlii da ona sjedne na njega. Bio je to znak velikog potovanja i zahvalnosti. Mnogo godina kasnije, poto se Muhammed oenio sa Hatidom, glad i oskudica su se pojavili u plemenu Benu Said. Halima je dola Muhammedu da trai pomo . Zahvaljujui bogatstvu svoje ene, Muhammed je Halimi dao devu natovarenu raznirnk namirnicama. Takoe, mnogo kasnije, kada je grad Taif bio potuen i stanovnitvo se predalo muslimanima, jedna od ratnih zarobljenica je bila Halimina k erka, koja je bila udata u Taifu i tamo ivjela. Muhammed, tada ve u misiji Allahovog Poslanika, je prepoznao svoju polusestru, ukazao joj je ast oslobodio je. Ona se vratila kui. sa mnogo darova od Muharnmeda. Neposredno poslije Muhammedovog povratka iz plemena Benu paid u Meku, Amina je krenula s njim i djevojkom Ummi Ejmen, koja joj je pomagala u ku i, da posjeti Medinu, grad dvije stotine milja udaljen od Meke, gdje su se nalazile Aminine daide. Kad su tamo stigli, Amina je pokazala Muhammedu ku u u kojoj mu se otac razbolio, kao i mjesto gdje je ukopan. Ispri ala mu je koliko je mnogo voljela Abdulaha i kako ih je brzo smrt razdvojila. Jedina njena utjeha je bio njihov 42

sin, Muhammed, koji e, govorila je, pomoi da rana za izgubljenim muem to lake zaraste. U tim pri ama i obilascima ni jedno od njih nije ni slutilo da e za samo kratko vrijeme jo jedna velika rana biti otvorena. Ovoga puta na Muhammedovom srcu. Poslije jednomjesene posjete Medini, na povratku ku i, negdje na polovini puta, Amina se iznenada razboljela i umrla. Tu je i sahranjena. 1V1uharnmedu je bilo tek est godina. iroke, razrogaene djeije oi, glas zastao u grlu, uas na nevinom licu, bespomonost, strah, o aj. Siroe, potpuno siro e, bez oca i bez majke. Poslije Aminine smrti svu brigu o Muhammedu je preuzeo Abdul Mutalib. Djed je volio svoga unuka vie od svoje rolene djece, pokazuju i to pred svima. Tako je, naprimjer, svaki lan Vijea Meke imao u dvoritu

Drugi, najpoznatiji grad u Arabiji jeste Meffina

43

na kojem je sjedio. Kao znak potovanja niko Kjabe drugi ne bi sjeo na taj ilim. Medutim, veoma esto bi se deavalo da Muhammed sjede na ilim svoga djeda i kad bi amide pokuale da ga pomaknu odatle, Abdul Mutalib bi govorio: Ostavite ga tu. Ne uznemiravajte moga sina, Muhammeda. Ljubav djeda i unuka nije trajala dugo. Svega dvije godine Muhammed je bio u djedovom okrilju. Abdul Mutalib je imao osamdeset godina i jednoga dana, iznenada, ispustio je svoj zadnji dah. Na samrtnoj postelji pozvao je Muhammeda. Posljednjim snagama je pokuao da se igra sa unukom, kao to je to navikao da ini, ali bolovi su se poja ali i njegova ruka je klonula. Shvativi svoju nemo starac je zaplakao. Suze su m,u se slivale niz izborane obraze dok je grlio 1V1uhammeda. U tom trenutku njegov sin Ebu Ta1ib, vidjevi oca u takvom stanju, rekao je: Ne o e. Mi svi znamo da si ti hrabar ovjek, koji je strpljivo prolazio kroz sve ivotne tegobe. itav ivot si sluio ljudima i svi su te zbog toga potovali. Postigao si najved. poloaj u a svoje dunosti si obavljao poteno. Zato sada pla e? Svi mi, tvoji sinovi i keri, smo spremni da ispunimo sve tvoje elje, Starac je umiru ri odgovorio: Grijei, sine, ako misli da se bojim smrti. Znam da svako ljudskg bi e to mora okusiti prije poslije. Proivio sam dug ivort i proveo ga u slubi bogova hunhanosti. Smrt me ne brine. Plaem za Muhammedom. Sta e biti s njim kad ja odem? To nije razlog da plae, moj dragi oe, rekao je Ebu Talib, svi emo se mi brinuti o njernu. Volje emo ga kao da je jedno od nae djece. Sve emo uiniti da bude sretan. Brani emo ga od svake opasnosti ma evima 44

svojim duama. Odmaraj se i vjeruj u ovo, ne uzbuduj vie svoje srce. Poslije moje smrti on e zaista osjetiti ta zna i biti sirOe, posljednjom snagom govorio je Abdul Mutalib. Odvedi ga svojoj ku 1 i odgajaj ga sa svojom djecom. Mora mu biti i otac i majka i djed, jer je on izgubio sve troje. sve za Muhammeda, biu ti zahvalan iz dubine moga groba. Ovo je moja zadnja elja ... sa ovim rijeima starac se umirio. Sa voljenim Muharrunedom pored sebe, dua Abdul Mutaliba je napustila njegovo tijelo. Hasan je primijetio suze na obrazima svoje k erke i njeno je poljubio, znajui da je njoj bilo ao zbog smrti Muhammedovih najbliih. Potapao ju je po ramenima i rekao: Ne brini Fatima, Muhammedov amida e odrati svoje obe anje.

45

priala a je Muhammed ekao po strani i zahvalno uzimao anu hranu, koju bi mu dali. Muhammed je bio zdrav i jak, ali nikad nije upotrebljavao svoju snagu da se tu e i bori sa prijateljima da bilo koga povrijedi. Naprotiv, jO od najranijeg doba je pokuavao da pomogne svakome, kako je najbolje znao i umio. Zato su se i stanovnici Meke odnosili prema njemu kao prema ovjeku, koji ima izrazito lijep karakter i pona'anje. Mnogi roditelji su se molili da njihova djeca budu onakva kakav je bio Muhammed. Kada je Muhammedu bilo dvanaest godina, Ebu Talib se spremao na putovanje u Damask, u Siriju, zbog posla. Nije namjeravao voditi Muhammeda, jer se bojao dugog i napornog puta. Medutim, na mnogobrojne Muhamrnedove molbe nije mogao qstati ravnoduan, tako da je poveo djeaka sa sobom. Kad su stigli u grad Basru, karavan je stao da se odmori. U blizini se nalazio hrianski manastir, a u tome manastiru, u ono vrijeme poznati, svetenik po imenu Bahira. Prije zaustavljanja karavana, svetenik je primijetio da jedan oblak stalno plovi iznad karavana, pravei mu sjenu i titei ga od jakog sunca. Bahira je ranije itao u nekim svojim vjerskim knjigama, da oblaci prave sjenu samo nad pejgamberima. Zato je, irn je primijetio taj oblak iznad karavane, naredio da se pripremi veliki obrok i pozvao trgovce iz Meke da ru aju s njim. Kad su svi trgovci stigli, svetenik je upitao da moda, jo neko fali. Odgovorili su mu da su tu svi, izuzev dvanaestogodinjeg dje aka. Bahira je poslao po Muhammeda. Kad je Muhammed stigao, bio je obasut mnogobrojnim pitanjima. 47

clednia. no

MUHAMMED KOD SVOGA AMIDE

sim brige o Kjabi, Ebu Talib, kao mnogi drugi Kurej'evi i, bavio se trgovinom, ali nije bio bogat poto je imao veliku familiju. Razlog zbog kojeg je Abdul Mutalib ostavio Muhammeda Ebu Talibu, iako je on imao i druge amide koji su bogatiji, jeste taj to su Ebu Talib i Abdulah (Muhammedov otac) bili braa od iste majke. Ebu Talib je zaista bio od rije i i vjerno je odrao obe anje koje je dao svome ocu. Volio je svog malog roaka kao da je bio jedno od njegove djece. Gdje god bi iao, vadio bi i Muhammeda. Muhammed gotovo da ne bi mogao zaspati, ako ne bi bio u amidinom krevetu. U Muhammedovo vrijeme, draga k eri, ljudi, nisu jell za stolovdma kao mi danas. U ku ania srednjeg stalea, u kakvim je i Muhammed odrastao, djeca bi se okupila oko majke, kad je bilo vrijeme obroku. Skakala bi gore dolje, svakq od njih pokuavaju i da dobije onoliko hrane koliko je to bdlo mogu e. Meutim, Muhamrned nije bio kao i druga djeca. Ebu Talibova djevojka (slu'kinja) je 46

Po zavre4tku ru ka, svetenik je Ebu Taliba i njegovog roaka odveo malo podalje od ostalih i sa glasom priguenim od velikog uzbuenja tiho rekao: Ovo je ZADNJI PEJGAMBER! Ebu Talib ga je gledao netremice, kao da ne shvata ta. mu je ovaj rekao: Znaei o zadnjem Pejgamberu su u naim knjigama, nastavio je svetenik, a ablaci prave sjenu samo Pejgamberu. Kada ste se pribliavali, vidio sam kako oblak natkriljuje va karavan i tada mi je bilo jasno da je tu Pejgamber, koji je najavljen u naim svetim knjigarna. Zato sam vas i pozvao, kako bih se mogao s njim sresti. ' Porto se povratio od iznena enja i nakon to je sasluao svetenikovu pri u, Ebu Talib se duboko zamislio nad tim udnim susretom i jo udnijom priom. inilo mu se da je to sve neki san, da on to budan sanja i da treba da se iz tog sna probudi. Medutim, nakon izvjesnog vremena svetenik ga je upitao u kakvom je on srodstvu sa Muhammedom. Da bi iskuao znanje svetenika, Ebu Talib je rekao da je on Muhammedov otac. Ne, njegov otac ne bi trebalo da bude iv, odluno je odmahnuo glavom svetenik. Ebu Talib je bio zaprepaten! Tada je on ispri ao sveteniku Muhammedovo srodstvo s njim, kako je Muhammedov otac umro prije denja svoga sina, te kako je'Muharnmedova majka napustila ovaj ,svijet, kada je Muhammedu bilo est godina. Bahira je klimao glavom potvrduju i Ebu Talibovu priu. Zatim je zadigao zadnji dio Muhammeclove koulje i izmedu njegovih ple ki ugledao znak (biljeg) veli ine golubljeg jajeta. Sad sam posve siguran da je on zadnji Pejgamber na koga ekaju hrikani i Jevreji iji dolazak najavljuju svete knjige, dodao je. 48

Svetenik Bahira je na kraju susreta rekao Ebu Talibu da se dobro brine o Muhammedu, jer se boji da neko drugi ne prepozna znak pejgambera, te da dje aku ne nanese kakvo zlo. Poshje ovog doga aja Ebu Talib je jo vie pazio svoga ro alca. Nije ostao dugo u Siriji. Brzo je prodao i kupio to mu je trebalo i uskoro se naao na putu prema Meki. Sa petnaest godina Muhammed je u estvovao u bici Alfugar, izmedu plemena Kurej i Kais. Iako se nije borio, bio je na bojnom polju i sakupljao strijele koje su bacali neprijatelji te ih davao svome amidi. ovom periodu Muhammed se takode priklju uje dobrotvornom drutvu Khilful Fudul. Ova organizacija je bila veoma stara, ali njeni stavovi ve odavno nisu imali nekog zna aja. Poslije bitke kod Alfugara Muhamedov amida Zubejr, sin Abdul Mutahba, jedan od najznaajnijih ljudi u Meki, razmiljao je o obnavljanju ovog drutva. Zato je pozvao starje'ine raznih familija plemena Kurej da se, povodom toga, sastanu u ku i Abdulah Ibn Gad'an. Tom prilikom su se svi sve ano zakleli da e ispunjavati sljede e obave,ze: pomagati siroma,ne, slabe i braniti njihova prava od tirana, i dati sve od sebe da se postigne mir i harmonija meu ljudima. I Muhammed je u estvovao na ovom sastanku. Ne trebamo se uditi, draga moja Fatima, da je Muhammed bio lan jedne takve organizacije. itav svoj ivot on je nastojao da posije u srca ovjeanstva ljubav za siromane, za pomo nesrenim, za zatitu slabih od nepravde koju im ine tirani i ljudi kamena srca. To su principi koje je on provodio u djela kroz irtav svoj ivot.
4

49

Sad idi, draga moja k eri, i spavaj. Da ti Allah pomogne da bu.de dobra djevojka i da ti primjer na,eg Pejgambera bude uputstvo i vodi na svim poljima naeg ivota, kao to bi tako i svaki musliman trebao da ini.

06ma no
MUHAMMEDOVA MLADOST
Wada je, moja mila keri, Muhammed napunio dvadeset godina i dostigao vrhunac svoje mladosti, nilje bio kao drugi mladii njegove dobi. iz dobrih porodica, kao 'to je bi1a Muhammedova, provodili bi svoje vrijeme u igri i zabavi, piju i i inei. druge stvari koje danas nazivamo nemoralnim. Muhammed nikada nije ni prinio alkohol ustima, nikad nije odlazio na zabave, uestvovao na sli nim skupovima svojih vrnjaka. Istorija nam govori da je Muhammed, dok je uvao stado po brdima izvan Meke, jednom prilikom od1uio da ode u Meku i pridrui se svojim vrnjacima. Zamolio je druga da mu pripazi stado i krenuo prema Meki. No, na putu je susreo kolonu svatova i zaustavio se da pogleda konjanike i arenilo nonji. Kako je bio prilino umoran od predenog puta, a zabavljen razgledanjem svatova, osjetio je kako mu se o i polako sklapaju i kako lagano tone u san. Kad se pro'i budio, ve je bilo svanulo, a to zna isuvie kasno da bi stigao tamo( gdje je bio naumio. Drugom prilikom on je takode krenuo sa naumom da provede vrijeme sa mladi ima u Meki, ali na putu za 50
3*

51

grad iznenada je osjetio prekrasnu melodiju u svojim uima. Sav iznenaden ljepotom zvuka i njenom neo ekivanom pojavom, zastao je kako bi se to vie mogao diviti milozvu'nim tonovima koji su neznano otkud dolazili. Bojom voljom ubrzo je zaspao. Kada se probudio bilo je jutro i jedino to mu je preastajalo bilo je da se vrati svome stadu. Dakle, u oba slu aja Allah ga je spasio. Poslije tih dogadaja, koji su se Muhammedu duboko uvukli u duu i koje je on shvatio kao opomenu, nikada vie nije ni pomislio da ide u grad i prisustvuje nedoli nim zabavama. Najvee Muhammedovo uivanje je bilo u onim trenucima kada se mogao diviti ljepotama prirode koja ga je okruivala. Ushi en tim utiscima, stalno je razmiljao o veliini Tvorca ovog sklada i ove harmonije. To druenje prirodom i uivanje u njenim blagodatima Muharnmedu je bilo omogu eno jer je najve i dio vremena provodio kao pastir. Zato je uvijek, pa i kad je postao Poslanik, govorio s ponosom o uvanju stada. Jednom je rekao: Svaki pejgamber je bio pastir! istim, plavim Njegov posao pastira pod nebom Arabije, gdje zvijezde i mjesec sjaje tako veli anstveno i gdje sve ima neki udesni, nezemaljski izgled navodio ga je da razmilja, pored ostalog, i o svojoj zemlji i svome narodu. esto se osje ao veoma nesretan gledaju i ljude kako se mole 'predmetima, kipovima napwavljenim od drveta, gline, kamena i dr. Govorio je sam sebi: Mora postojati Stvoritelj svega ovoga, mo an, svemo an Stvoritelj, jedini dostojan ljudskog oboavanja! Treba re i da je u tome vremenu obrazovanje bilo luksuz. Nije sticano tako lahko kao danas. Danas je neobino otii u grad ili selo i na i nekog djeaka pisati. Mada su pisanje djevaj ieu koji ne znaju itati 52

i itanje bili poznati u to vrijeme, Muhammed nije znao ni jedno ni drugo, iako je imao veliku elju da naui sve ono to nije znao. Medutim, njegov amicla nije mu, zbog svog materijalnog stanja, mogao podariti tu vrstu obrazovanja. Jedino to je mogao, bilo je vodenje Muhammeda na sastanke starijih ljudi u gradu, kao i na izlobe, koje su odravane u dvoritu Kjabe za vrijeme hodoaa. Na tim skupovima Muharnmed je paljivo sluao uvene govornike i poznate pjesnike koji su posjeivali Meku iz svih dijelova Ara'bije i na taj na in jo vie usavravao svoj isti arapski jezik. Nema sumnje da je u enje veoma vano. Medutim, iako Muharnmed nije nauio itati ni pisati, on je stekao izvanredno znanje paljivo sluaju i druge i razmiljajui o svemu to bi vidio i uo. Njegov visoki moral, dobro ponaanje i mudrost kojom je u svim prilikama nastupao, doprinijeli su da je ve tada bio cijenjen i potovan. To se naro ito ispoljavalo prilikom trgovine, kojom se Muhammed ponekad bavio, kada bi kupcima iskreno i otvoreno govorio kakva je roba koju prodaje. Zato su mu ljudi u Meki dali ime El-Emin to zna i povjerljivi, pravedni. Njegov osmijeh bi pobjedivao svakoga. Rijei su mu bile takve da su mu ljudi vjerovali i divili mu se. Ali to nije sve, Fatima. Muhammed je bio vema inteligentan i veoma pravedan. Ove karakteristike e ti razumijevati sve vie i vi'e kroz pri u o Muhammedovom ivotu koju u ti priati u sedmicama koje dolaze. Vidjee da je bio obrazovan na na in kakav mu je Bog namijenio, osposobljen za boansku misiju, zasluan da izvede ovjeanstvo na pravi put. Sad je kasno, rekao je Fatimin otac, poljubio je zaelio joj lahku no i prijatne snove. 53

chetsteta no

Uini u ono to ti odgovorio je Muhammed. Sutradan je Ebu Talib otiao svojoj prijateljici Hatidi i rekao jojo: Da eli ove godine povjeri svoju trgovinu mom brati u Muharnmedu? uo sam da plaa samo dvije kamile, za Muhammedovu slubu ne bih se zadovoljio sa manje od etiri kamile. Hatida je adgovorila: Muhammed je svima nama ovdje drag i veoma bi me radovalo da ga ove godine zaposhm, ak i sa platom koju si ti predloio. Ebu Talib se brzo vratio kui, ispriao svome ro aku, ta mu se desilo, i dodao: Ovo je dar koji ti Bog alje. Poslije sainjene pogodbe i neophodnih priprema, Muhammmed, kome se pridruio Hatidin sluga Mejser, krenuo je sa karavanom za Siriju. Put je bio veoma uspjean. Nikada ranije Hatida nije imala takvu dabit kao ovaj put. Kad su trebali krenuti nazad u Meku, Muhammed je kupio robu za koju je smatrao da e se dopa.sti Hatidi. Kad su bili blizu Meke, Mejser je predloio Muhammedu, da on prvi ode Hatidi i kae joj sve o putu i uspjenoj trgovini. Muhammed je tako i Bila je skoro pono , kad je stigao u Meku. Hatida je paljivo sluala Muhammedovu priu o svim detaljima puta. On je govorio sasvim polahko i mirno, i kad je zavrio lahko se moglo vidjeti da je Hatida zadovoljna Muhammedovim uspjehom. Mejser je sa karavanom stigao kada je ve Muhammed bio otiao od Hatide, te je Hatidi kazao sve najljepe o Muhammedovom potenju, pravdi, humanosti i visokom moralu, da bi na kraju zakljuio: Od svih mladia u Meki koje ja poznajem dobro, nema ni jednog koji bi se mogao porediti sa Muhammedom. 55

MUHAMMEDOVA ENIDBA
Wao to zna, moja mila k eri, Ebu Talib je imao mnogo djece, a nije bio bogat. Razmiljao je da nade posao Muhammedu, gdje bi njegov brati mogao zaradd,ti vlie novaca nego to je inio uvajui stado. Ebu Talib je uo da Hatida Bint Huvejlid trai ovjeka, koji e se brinuti o njenoj robi, koju je slala svake godine na proclaju u Siriju. Hatida je bila trgovac, otmena gospo a, zaista veoma bogata. Poticala je iz porodice Benu Esad iz Meke i do tada se ve dva puta udavala, ali se svaki brak zavrio smru mua. Oni su joj astavili svoja irnanja, te je tako ona postala jedna od najbogatijih osoba u Meki. Hatida sprema svoju Kad je Ebu Talib uo karavanu za Siriju, pozvao je Muhammeda i rekao mu: Sine moga brata, kao to zna ja nisam bogat. Moja materijalna situacija se svakim danom pogorava. Rekli su mi da Hatida Bint Huvejlid plaa dvije kamile ovjeku, koji se brine za njenu robu na putu za Siriju. Ne mislim da je to mnogo, ali ho e me posluati i otii da porazgovara s njom? 54

Duboko potovanje koje je Hatida imala za Muhammeda pretvorilo se iznenada u duboku ljubav Hatidi je bilo skoro etrdeset godina. Iako su je mnoge plemike voe prosile, ona je odbijala da se uda, mislei da oni ele njeno bogatstvo, a ne nju. Medutim, sada je poeljela da se uda za ovjeka mnogo mlaeg od sebe. Za 'ovjeka ije su rije i i ponaanje obuzeli njene misli i srce. Najednom i sasvim. 0 svojoj ljubavi prema Muhammedu Hatida se povjerila svojoj najboljoj prijateljici Nafisi. Nafisa je, potom, otila Muhammedu i pitala ga zato se nije oenio. A ta to posjedujem da bih se mogao oeniti? odgovorio je Muhammed. Ali ako bogatstvo nije vano i ako bi te upitali, da aeni enu lijepu, dobrog porijekla i bogatu, ta bi ti odgovorio? Muhammed je bio iznenaen takvim odgovorom. Upitao je Nafisu: Zar postoji takva? Nafisa je odgovorila mirno, kroz smijeak: A, Hatida? Ali kako bih ja mogao oeniti Hatidu? Ja u se pobrinuti za to, samouvjereno je naglasila Nafisa. Iz ovog razgovora, nema sumnje, vidi se da je Muhammed imao lijepa osje anja prema Hatidi. Ako je ve nije volio, on ju je potovao i divio joj se. I ponudu nije prihvatio bez izvjesnog oklijevanja. enidba se nije odga ala. Tri mjeseca poslije Muhammedovog povratka iz Sirije, Omer Ibn Esad, Hatidin daida, dao ju je i Muhammed i Hatida su se vjenali. Sada, draga moja k eri, novi ivot po inje za Muhammeda. On postaje sre an mu i otac, dijele i ivot 56

sa enom koja je inila sve da bi njen mu bio to zadovoljniji. Hatida je izrodila svu Muhammedovu djecu, izuzev Ibrahima. Ali, sva ta djeca, sve te roditeljske radosti, paumirala su jo za vrijeme Muhammedovog ivota, osim kerke Fatime. Svi njegovi nasljednici poti u od nje.

57

ce.3-eta. no

izvjesni ininjer po imenu Bekum. euvi za brodolom, Mekelije poslae jednog od svojih voda Velida ben Mugiru da kupi brodsku gra u i drugi materijal od Bekuma, a po mogunosti i njega dovede da im, sa Egip aninom po imenu Hanna, koji je bio poznat graditelj, pomogne u obnovi Kjabe. Velid je uspio u svojoj misiji, tako da su, po njihovom povratku, nainjeni planovi o obnovi Kjabe. Iskopavanje i rekonstrukcija su bili podijeljeni izmeu plemena. Na taj na in svima je bilo omogu eno da uestvuju u asnoj gradnji Kjabe. Ali, pojavio se drugi problem. Boje i se nemilosti bogova, niko nije imao hrabrosti da pone posao. eak su se plalii zamahnuti sjekirom i sruiti ostatke gra evine. Mnogi su govorili: Zar ste zaboravili ta se desilo Abrahi, njegovoj armiji i slonovima, kad su doli da razrue Kjabu? Bogovi su proirili koleru meu Abrahom i njegovorn armdjom i svi su bili uniteni. Ne usudujmo se da je taknemo jer em0 sigurno naljutiti bogove! Velid ben Mugira je ustao i rekao im: elio bih, moji prijatelji, da vam kaem nekoliko rije i. Nije nam namjera, kao to je to bilo kod Abrahe, da razorimo i unitimo Kjabu. Mi elimo da obnovimo isti hram koji je poplava unitila. Mekelije su znali da njegove rije i zyue veoma logino, ali jo uvijek nisu blli sasvim ubijeeni. Velid je tada uzeo sjekiru u ruke i c>bratio se ljudima: Biu prvi koji e zamahnuti. Ako mi se ita desi, vi ne treba da u estvujete. Iz jednog od uglova Velid je, zatim, pomakao nekoliko ve oborenih kamenova. Mnogo ote enog kamenja je poelo padati, ali se Velidu nije nita desilo. On je nastavio raditi sve dok se nije smrailo. Ljudi su te noi na spavanje, ubijeeni da e se neto loe dogoditi. Mislili su da e se Velid probuditi nesposoban da po59

MUHAMMED SPRIJECAVA PROLIJEVANJE KRVI

,Clyeeras u ti, draga moja k eri, priati priu iz koje e vidjeti koliko su ljudi potovali i voljeli Muhammeda. Doga aj u kome je Muhammed sprije io prolijevanje krvi e o tome najbolje govoriti: Kjaba je gra evina etvrtastog oblika koja nema prozora ni stropa a ima samo jedna vrata. Napravljena je ocl kamena redanog jedan na drugi bez ikakvog maltera koji bi sluio za vezivanje. U to vrijeme su se u njoj nalazile mnoge vrijedne stvari, oclnosno darovi koje su ljudi prinosili kao rtve svojim bogovima. Svi su oni bili na mjestima gdje su ostavljani, jer su ljudi u svome praznovjerju smatrali da e i najmanja promjena izazvati prokletstvo bogova. Nedugo posiije Muhammedove enidbe sa Hatidom pale su velike kie i prouzrokovale poplavu od ega su se neki dijelovi Kjabe po eli ruiti. Mekelije su bile primorane na obnavljanje itave gra evdne. Ba tada se blizu arabljanske luke Dede nasukao brod koji je pripadao Rimljanima i iji je vlasnik bio 58

da e, moda, oslijepiti, i1i da e krene jednu ruku, mu jedno ad djece umrijeti. Mnogi ak tu no nisu mogli ni oka sklopiti, i ekujui ta e se dogoditi. Sljede eg jutra, upravo kad se sunce ra alo, ljudi su naputali svoje domove ure i prema Kjabi. ekali su do1azak Velida, dok su im se u glavi rojila mnogobrojna pitanja: ta je bilo s njim? Ho e doi? Kakav e izgle-dati? Moe zamisliti niihovo veliko iznena enje kada su ga ugledali kako ide prema sredini gomile, zdrav i io. Tek sada su spale sve sumnje i svi su povjerovali kako su bogovi zadovoljni Velidovim djelom. Zato su bili voljni da uestvuju u ikenju ruevina. Sa puno elana po eli su obnovu gra evine. Dok su radili, pjevali su svoje religiozne pjesme, donosili kamenje s brda paljivo ga ugra ivali. Svako je bio zadovoljan to pomae gradnju ku e za bogove.

. '

Deda sadanji tizgled

Gradnja je mirno nastavljena i im je dostignuta visina prosjenog ovjeka bilo je potrebno poma i sveti Crni kamen u istoni ugao. Crni kamen je bio meteor vjerovalo se da ga je melek Debrail donio i dao Ibrahim pejgamberu da ga stavi u hram kad je sa svojim sinom Ismailom gradio Kjabu. Premjetanje ovog kamena smatrano je velikom au i svaka od vode ih familija u Meki eljela je tu privilegiju za sebe. Zbog toga je nastala prepirka a kasnije i svaa. Meutim, rjeenje se nije moglo pronai pa je izgledalo da je na pomolu krvavi sukob. Jedno od plemena je, ak, svoje ruke namazalo krvlju kao znak je njihova rije zakletva i da ne pristaju ni nato drugo do da oni prenesu Sveti kamen.
Crni kamen je uz cian na oku Bejtullaha

Nesporazum i svada su potrajali pet dana, ali sporazum nije prona en. Vidjevi kako je situacija zategnu61

60

ta, Ebu Umeja el Mahzumi, najstariji i veoma potovani lan vostva u Meki, predloio je zava enim ljudima: O prijatelji, vi elite da bogovi budu vama zadovoljni, a u isto vrijeme ste spremni da prolijete krv jedni drugima. Da bi se sukobi okon ali, predlaem da onaj koji prvi ue na kapiju EI-Safa bude posrednik u ovom sporu. Svi su prihvatili ovaj prijedlog. Ubrzo zatim na spomenutoj kapiji se pojavio mladi. Bio je to Muhammed Ibn Abdulah. Kad su ga ugledali, svi su veselo uzviknull: To je El Emin (povjerljivi, pouzdani). Sloi emo se s njegovom odlukom. Odloili su svoje oruje i ispriali to se dogodilo. Muhammed ih je paljivo sasluao poto je neko vrijeme razmislio o iskrslom problemu, rekao je: Donesite mi veliki komad platna. Kad je platno bilo doneeno, Muhammed ga je stavio na zemlju i svojim rukama postavio Crni kamen na sredinu platna. Pozvao je vo e zavaenih plemena da podignu platno i prenesu ga do mjesta gdje kamen treba da se ugradi. Kad su vo e plemena donijele kamen na predvi eno mjesto, Muhammed ga je ponovo uzeo i stavio ga tamo gdje je trebalo. Na ovaj na in Muhammed je sprije io krvoprolie i u isto vrijeme uspio da sva6 pleme bude zadovoljno njegovim rjeenjem. Niko tada nije ni slutio da e u bliskoj budunosti ovaj isti mladi ovjek osloboditi Kjabu njenih idola i ponovo je centrom oboavanja Jedinog Boga.

7edanae6ta no

MUHAMMED POSTAJE POSLANIK

oto je otiao da ivi u ku u svoje ene, Muhammed je razmiljao kako da pomogne svome Ebu Talibu koji je njega odgojio i brinuo se o njernu kao o svom ro enom djetetu. Zato je, u znak velike zahvalnosti, Muhammed uzeo najmla eg Ebu Talibovog sina, Aliju. Oboje, Hatida i Muhammed, su ga voljeli kao svoje dijete. Kao to sam ti ranije pri ao, Hatida je bogata i nakon enidbe Muhammedu nije bilo potrebno da mnogo radi kako bi zaradivao za ivot. Zato je imao vie vremena za razmiljanje. esto bi odlazio do Kjabe u njenoj blizini, odmaraju i se, mislio kako je taj hram kojega je sagradio Ibrahim bio namijenjen da bude centar oboavanja Jednog Boga. Nerijetko bi ga obuzimalo neraspoloenje dok bi gledao Kjabu sa preko 360 kamenih, glinenih i drvenih idola poreclanih unutar njenih strana. Svaki idol je irnao o i i ui koje je napravila ljudska ruka, ali nijedan nije mogao ni vkljeti ni uti. Svi su imali noge i ruke kojima se nisu mogli pomaknuti niti ta dodirnuti. Kad bi Muhammed ponekad upitao 63

62

svoje saplemenike ta im predstavljaju kamene i druge figure, dobijao je uvijekl isti odgovor: Ovo su nai bogovi. Sluajui njihove odgovore, Muhammed bi sebi govorio: Oni grijee, oni lau sami sebe. Te nepokretne statue, ti izvajani oblici koji su tako sumorno i teko, zar da se njima ljudi klanjaju, obra aju, trae pomo . Zato to ljudi rade? Zato? Zato prinose rtve? Da je u pitanju samo neznanje, ljudska zaslijepljenost? neto drugo? Iz dubine svoje due, Muhammed se molio da se njegovi ljudi probude, da izadu iz svoje umalosti, svoga primitivizma, neznanja. Da shvate i vjeruju da ONAJ koji je stvorio sva ljudska bi a, ivotinje, drvee, nebo i zemlju, Sunce i Mjesec i sve to oi vide i sve to ne mogu da vide, mora biti savreniji u svakom pogledu nego ,sva Njegova stvorenja. No, niSu to bile jedine brige koje su muile Muhammeda. Obuzirnala ga je tuga gledaju i. sva ta besmislena i naapaka djela koja ljudi oko njega rade. Gdje god bi se okrenuo vidio bi sve ono od ega bi mu se koa jeila a krv udarala u lice: njihovo budalasto ponaanje od uzimanja vina, krada i prekrada imovine od siro adi i udovrica, posudivanje novca sa veoma visokirn kamatama, kockanje i mnotvo drugih naopa irna. Sve su to radili bez irnalo osje aja krivnje, jer su njihove due bile mrtve kao i njihovi bogovi. Morala nije bilo a nemoral je zauzimao najvie mjesta u njihovom ivotu. Zbog svega toga, Muhammed je bio izolovan, usamljen. Nije se mogao druiti sa ovakvim ljudima, nije mogao prihvatiti takav na in ivota. Posje ivao bi Kjabu i vraao se kui, molei se Jednom Bogu za kojeg je, u dubini svoga bia, vjerovao da postoji, da mora postojati., 64

Pe ina Hira u kojoj je stigla prva Objava Muhammed alejhisselarmu

5

65

nadajui se da e njegovim ljudima On pokazati put ka i pravdi. Pored odlaska do Kjabe, a ele i da je to dalje od takvog ivota i takvih ljudi, Muhammed bi iao na brdo koje se nalazilo nedaleko od Meke i u pe ini zvanoj Hira provodio asove usamljenosti, razmi:sljanja, brige za svoj narod. Jedinu bi utjehu nalazio nrisle i o Bogu, Stvoritelju sVih svijetova, nadaju6i se u Njegovu pomo , u Njegov blagoslov. U tihirn ve erima gledao je nebesa iznad Meke ukraena zvijezclarna, tako bliskim, kao da se rukama mogu dohvatiti. Uivao je u njihovoj svjetlasti, u tome sijanju koje kao da neto govori, na neto ukazuje. Preko dana, dok bi ga toplata sunea milovala, shvatao je njeno zna enje za ivot, za rast i razvoj. Gledao je sve, upijao u sebe taj udesni govor prirode, i divio se Tvoreu, Jednom, Najveem. Duboko utonuo u misli, on bi tamo provodio dane, noi, itave sedmice. De'avalo mu se ponekad da ostane i po mjesee dana. Jednoga dana, za vrijeme mjeseca Ramazana, kad je Muharnmed ve bio zaao u etrdesetu godinu svoga ivota, desilo mu se, da boraveei u Hira, kao i toliko puta do tada, vrsto zaspi. Iz sna ga je probudio glas, svjetlost, tutanj. Sve je ibilo bljesak, sjaj, drh-taj, pravo udo. Nije se mogao, niti urmito sna i, samo je uo rijei, zapovijed: Citaj! Prestraen, iznenaden, jedva da je uspio re i: Ja ne znam da itam! Glas je ponovio naredbu, ali Muhammedov odgovor je bio To je jedino bilo to je, u tome trenutku, znao rei.

Kad je naredba panovljena i tre i put, Muhammed je asjetio stisak, tresak, kato da su ga ne ije jake ruke epale4 uo glas: itajk ta da itam? eitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara;

stvara ovjeka od ugruka! eitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji pouava peru, koji ovjeka, pou ava onome to ne zna.
Muhanuned je ponavljao ove rije i i ochnah ih pamtio. One su se urezivale u njegovu misao, u njegovo srce. Tada je ponovo uo glas koji mu je rekao: Ja sam Debrail, melek koji donosi poruke od Boga Njegovim poslanicima. Ti si poslanik Boiji koji e ljudski rod na pravi put,. put istine! Poslije svega, Muhammed je osjetto strah. Teki strah koji mu je ovladao eijelim bi em. Zar on u takvoj misiji! Po eo je drhtati kao u groznici. Jedva da je dotrao do kue. Prekora ivi prag, sarno je uspio promucati svojoj eni: Pokrij me, pokrij me! Hatida je bila zaprepa ena takvim stanjem svoga mua. Htjela ga je upltati ta se ali je shvatila da bi pitala uzaludno. Pokrila ga je paljivo i njeno sjela blizu njegovog kreveta, da bi mu mogla dohvatiti sve to mu trebalo. Draga moja k eri, ti moe vidjeti da su prve rije i koje je na Poslanik primio bile: eitaj, u i! Pa, Fatima, pokuaj koliko god moe da nau i' i upozna nauku. Znanjem i uenjern lake e upoznati istinu i moi e najbolje sluiti svojoj vjeri, svojoj familiji i svim estitim ljudima. elim da bude marljiva u koli. U inie da budem panosan s tobom.
5*

66

67

Sljedee sedrnice u, ti priati kako je Hatida primila vijest da je njezin mu izabran a kao Poslanik Allahov bude vodi ovjeanstva istini i spasu.

cIstanae6ta no

PRVI VJERNICI
prolo dugo vremena od toga dogadaja koji je tako snano djelovao na Muhammeda, neka je mir i milost Allahova s njim. Muhammed alejhisselam se ubrzo oporavio i ispriao svojoj eni ta mu se desilo u peini, o susretu s melekom Debrailom svernu onome to je slijedilo nakon. toga. Pri ao joj je dugo o svojoj strepnji i strahu pred tirn ogromnim zadatkom to mu ga je Allah podario, o bojazni da ne e ispuniti sve one zadatke koji se od njega o ekuju. Hatida, budu i zrela i pametna ena, hrabrila je svoga mua, govore i da e rnu Bog biti pomaga, te da je on svojim dosadanjim ivotom dokazao kako moe ispuniti jecinu takvu misiju. Na nagovor Hatidin, oti,11 su zajedno kod jednog Hatidinog rodaka Warake Ben Nufela, slijepog starog ovjeka, koji je takoer bio svjestan bijednog stanja svoga naroda, i bio jedan od rijetkih koji se nije klanjao Waraka je traio vjeru u kojoj bi njegova dua mogla nai mir, je prihvatio hrianstvo. Kad mu je Hatidia ispriala 'ta se desilo njenom muu, njegovo lice je zasjalo od radosti i on je uzviknuo: 68 69

Boanske mi snage koja me dri u ivotu! Ako je ono 'to kae istina, na Muhammeda je pao Sveti Blagoslov, isti onaj Blagaslov koji je doao Musau i Isau. On je Posljednji Pejgamber! Tako pie u Svetim knjigama koje sam prouavao! Samo, nastavio je Waraka, morate biti svjesni tekoa koje nailaze, koje su neminovne. Narad, ljudi, kojima se bude obra ao, e ga razuvjeravati, osu ivati, izbaciti [iz svoje sredine. I tu i e s njim. Ako budem jo iv, kad on bude propovijedao svoje u enje, pomoi u mu svom svojom snagom. S potavanjeTn je poljubio Muhammedovo elo i zaelio mu rnnogo uspj eha. Vraajui se kui sa Hatidom, Muhammed alejhisseje razmiljao o rije ima slijepog, mudrog starca. Nekakav patmuli, unutranji glas je, poput dalekog odjeka, ponavljao star eve rije i, dajui im prizvuk sumnje, abeshrabrenosti, nespokojstva: Oni e te razuvjeravati! Ko e ti vjerovati?! Oni) e te osudivati! Ko e te zatiti?! Oni e te otjerati! Ko e te tititi i uvati?! Ond e se boriti prativ tebe! Ko e ti pomoi?! Glas je odzvanjao u Muhammedoviin uima, ali nije dopirao do njegovog srca. Jer, ono kao da je govorilo: Ne boj se, ne brini za uspjeh svoje misije! Pozovi ljude na put istine, na put spasa. Bqg te odabrao i On e ti pomoi da prebrodi sve prepreke! Dok je sluala rije i svoga roaka, Hatida je osjetila radost u sebi i znala je ta to zna i. Zato je prva povjerovala u rije i svoga mua: Nema Boga osim Allaha

Muharnmeda alejhisselama i znao je da govori samo istinu. Trei ovjek koji je povjerovao u Muhammedovu misiju bio je njegov prija.telj Ebu Bekr. Doa.vi Muhammedu alejhisselamu u posjetu ovaj bogati rnekanski trgovac bez oklijevanja je postao sljedbenik Islama. Njega nije trebalo posebno uvjeravati: znao je da njegov prijatelj nikada nije izrekao la i to mu je bilo sasvim dovoljno. Slijedea osoba koja je stupila na stazu Islama bila je, draga moja k eri, gotovo tvoje dobi, tvoga uzrasta. Bio je to djeak sa nepunih dvanaest godina. Ime mu bilo Alija i bio je takode Muhammedov rodak. ele i da ti ispriam kalco je ovaj dje 'ak postao mitgliman, citirau ti ovaj dogadaj iz knjige Zivat Muhammeda koju je napisao Francuz Emil Dermangen. On pie; Jednoga dana mladi Alija je uao neo ekivano u njihovu sobu i naao ih (Muhammecla i Haticlu) kako se saginju i izgovaraju nepoznate i slcladne rije i. ta to rachte? upitalo je iznenadeno dijete, i pred kim se to klanjate? Pred Bogom, odgovorio je Muharnmed, pred Bogom iji sam ja Pejgamber i koji je milost svoju darovao meni da pozivam ljude da ga vjeruju. 0 sine moga amide, elio bih da se i ti klanja jednom Bogu, da prihvati vjeru koju je On adabrao. Molim te da odbaci, idole kao to su Lat i Uzat koji nilcome ne mogu nita pomoi. Ponavljaj sa mnom:

i Muhammed je Boiji poslanik.

Poslije Hatide, Muhammmedov sluga Zeid Ibni Haris je tako e primio Islam. On je veoma dobro poznavao

Bog je jedan I nema Mu nita slino Drijeme niti san ne vladaju Njime; Njemu pripada sve to je na nebesima i na zemlji 71

70

Nikacl nisam uo takve nijebi, relcao je Alija kad je Muhammed zavrio. Moram pitati svoga oca, clOdao je. Odgovor mladog ro aka nije zadovoljio Muhammeda. Zato ga je zamolio da sa velikom oprezno u razgovara s ocem, i to samo s njim. Dijete je, poslije ovog razgovora, provelo veoma burnu no. Ljepota rijei koje je uo od Muhammeda ga je oarala, elio je da ih jo uje i shvati njihov smisao, ali ga je bilo i po malo strah od njih. Prevrtao se u postelji, razmiljao i na kraju donio odluku: Bog me je stvorio bez razgovora s Ebu Talibom. Zato bih ja onda morao pitati njega da u oboavati Boga! I tako je Alija u svome djetinjstvu preao na Islam nikada se ne klanjaju i idolima. Zvali su ga: Onaj ije lice nije nilcacl mrzovoljno, jer se nilcad nikome nije poklonio osim Bogu. Vidi, Fatima, oni koji su prvi povjerovali u Muhammedovo poslanstvo su oni koji su bili u bliskorn kontakbu s njim i koji su ga najbolje poznavali. Meutim, u daljem pozivanju u Islam, Muhammed alejhisselam i njegovi sljedbenici e imabi mnogo nevolja, nedaa, patnji. Ali, Allahovog Poslanika nita nije moglo obeshrabriti. On je, na kraju, s Allahovorn pomo i, kao to e vidjeti, trijumfovao.

Girittae6ta. no

PROGANJANJA I MU ENJA
jednu zanimljivu 61/ ljudskoj histotiji nailazimo nabcilo kakvoj vrsti poina ljudi se protivi re-

ja.vu: ve formi promjena koje su u suprotnosti sa obi ajima i tradicijama njihovim i njihovih predalca. Tako se, draga moja k eri, dogodilo i naem Pejgamberu Muharnmeclu 'eo alejhisselam kada je po da poziva ljude da oboavaju jednog Boga. U prve tri godine svoje misije, Muhammed alejhisselam je u Islam pozivao samo prijatelje poznanike, koji bi kasnije inili isto to i on. Mnogi od tih prvih vjernika primili su Islam preko Ebu Bekra. Kada je Pejgamber dobio nare enje od Allaha da poziva na otvoreniji na in, on je otiao na brdo Safa i obratio se okupljenim ljudima: O ljudi! Ako va.m kaem da je neprijateljska vojska iza ovih brda spremna da nas napadne, cla biste mi vjerovali? Odgovorili su potvrdno: Da, mi bismo ti vjerovali jer nam nisi nikad rekao la. 73

72

Onda, dodao je Muhammed alejhisselam ja vas upozoravam da ako nastavite oboavati idole i ne po nete vjerovati u jednog Boga alca vas velika kazna! Medu ljudima u okupljenoj gomili koji su sluali ono to je Muhammed alejhisselam govorio bio je i Ebu Leheb, Muhammeclov amida. On je ljutito povukao Muhammeda u stranu i rekao rnu: Da ti trai od nas da pogaziano vjleru naih oeva?! Je to bio razlog to si nas pozvao ovde?! Zatim se ljutito okrenuo i atiao. A za njim, jedan po jedan, po eli su i drugi odlaziti.

To je bio poetak perioda progona Muhammeda, neka je mir milost Allahova s njim, i njegovih sljedbenika. Kako je, meutim, Muhammedova poroclica bila u to vnijeme jedna od najmonijih, njegovi protivnici nisu se usudivali na atvoreno neprijateljstvo, kao to su to radili sa njegovim sljedbenicima. Me utim, nilVLuharnmed alejhiaselam nije izbjegao njihov bijes, osvetu i mrnju. Jednog dana dok se molio bacili su dubre na njega. Drugom prilikom, kada je bio na seddi, jedan od idolopoklonika stavio je svoju nogu na Muhammedov vrat i driao je do otrog bola. Kada je Pejgamber bio, tako e na u Kjabi neko mu je zavezao maramu oka vrata u namjeri da ga ubije. Sreom, jeclan od Muhammedovih prijatelja je bio u blizini i spasio naeg Pejgambera. Muenja i progoni su bili naraiito veliki kada su u pitanju bili sluge i robovi koje niko nije irnao da titi. Ja u ti ispriati samo neke primjere:
Bilal, abesinski rob, stavljen je na najve e muke od svoga gaspadara, ali se, nikad, ni u jednom trenutku, nije pokolebao, nije adrekao vjere u jeclnog Boga. Zaludni su bili pokuaji rnrnje i bijesa njegovog gazde: natjerivanje da lei na usijanam pustinjskorn pijesku go

Uprkos svim proganjanjima 1 mu enjima, muslImanl su ostali vrsti u svome vjerovanju

u vremenu kada sunce najja e grije, stavljanje na grudi tekog kamena i razbijanje toga karnena na njegovim okrvavljenim grudima, batinjanje i sve drugo to bi im padalo na pamet, i to su u svojoj nemo i smiljali i ga prisilili da se odrekne vjere. Ali, Bilal radili ne bi je sve to podnosio strpljivo i jedini njegav odgovor vao je: Samo je jedan Bag! Samo je jedan Bag! Idolopoldonici bi tada postajali kao razjareni psi. Onemo alog i okrvavljenog Bilala vukli bi ulicama Meke, gdje su ga ljudi pljuvali i bacali kamenje na njega. Ponavljali su to ko zna koliko puta, sve do onoga dana

74

75

kada je naiao Ebu Bekr vide i ta zlostavljanja, otkupio Bilala i oslobodio ga. Vjera je odnijela pobjedu. Drugog muslimana, po imenu Jaser, vezali su konopcima za konje koje su onda potjerali u razli itim pravcima. Jaser je bio rastrgnut, all nije popustio. No, nisu bili samo mukarci kanjavani. Divnu muslimanku Smneju na veoma svirep na in ubio je Ebu Dehel samo zato to je vjerovala u Jednog Boga. Uprkos svim proganjanjima i torturama kojima su bili Muhammedovi sljedbenici ostali su vrsti u svome vjerovanju. Pri a se da kada su idolopoklonici tukli jednog slugu koji je bio musliman i kad ga je njegov vlasnik upitao da bi elio da je Muhamrned umjesto njega, on je odgovorio: Ne, zaboga, spreman sam da dam ivot da bih spasio prst na Muhammedovoj ruci. Fatima, kako su Muhammeda, neka je mir i milost Allahova s njim, voljeli njegovi sljeclbenici i kako su srca ovih prvih vjernika bila ispunjena ogromnom ljubavlju za Islam.

etenaeMa ne
PUT U TAIF
rogoni su nastavljeni nesmanjenom estinom, ali Muhammed alejhisselam nije odustajao od svoje misije. irei Lslam meu Mekelijama i nailazei na sve jai pritisak onih koji nisu htjeli prihvatiti Allahovu Objavu, Pejgamber je odlu io da za neko vrijeme napusti Meku. Njegov izbor pao je na Taif, mali gradi udaljen kojih sedamdesetak kilametara od Meke. Na put u Taif Muhammed alejhisselam je krenuo sa svojim vjernim slugom Zeidom. Putovanje je bilo dugo i naporno, vru ina, e, iscrpljenost, glad, usijani pustinjski pijesak, vjetrovi koji su brisali, male, utabane staze kojima se prolazilo. Ali, snaga vjere im nije dala da klonu, da se vrate. Stigli su u Taif i Muhammed alejhisselam je odmah nastavio sa pozivanjem u Islarn. No, njegove rije i kao da su odlazile u vjetar, kao da su bile izgovarane gluhima: niko ih nije uzeo ozbiljno, niko im se nije priklonio. Umjesto toga, poeli su ismijavati Muharnme-

76

77

da alejhisselama, vrijedati i psovati. Poslanik je strpljivo podnosio sva ta vrijedanja, prekore, psovke i uvrede, bio je miran, kao uvijek, i opratao ljudima. Ali, nika nije pomagalo: Taif se morao napustiti, iz njega se moralo, takorei, pobjei. Pa i kad su odlazili, desetine milja izvan grada pratile su ih horde raskalaene djeurlije i mladia, gadajui ih kamenjem, sve dotle dok Muharnmed., neka je mir i milost Allahova s njim, nije bio sav krvav. Kada su se djeaci umorili od gaanja i utrkivanja za Pejgamberom i Zeidom, vratili su se u Taif, dok su Muharnmed alejhisselam i njegov sluga jedva dospjeli do vinograda iji su vlasnici bili dvojica brae iz Meke, Utba i ejba. Vidjevi ih umorne i okrvavljene, ovi dobri ljudi se saiali:s'e poslae im gro a da se malo o,svjee i oporave. Ako je iko imao razloga da proklinje svoje neprijatelje, onda je to bio Muhammed, neka je Allah s njim zadovoljan. Ljudi iz Taifa su se prema njemu ponijeli veoma okrutno. On je krvario, a srce mu je bilo slomljeno zbog onoga to nije zasluio. On je mogao moliti Allaha delleanuhu: O Boe, uniti ove ljude koji su tako zli, jer ni jedan od njih nema truna saaljenjal Ali, nita slino nije uradio. Molio je Allaha delleanuhu ovako: O moj Boe! alim ti se ria svoju nemo i nedostatak upornosti i na moj slab ugled u o ima ljudi. Ti si me poslao. najmilasniji. Ti si gospodar slabih. Kome bliskorn velikom neprijatelju koji se baca na mene, prijatelju kome je povjerena briga u svim mojim nevoljama? Na kraju, nizato ne marim osim za Tvoju brigu zatitu. U svjetlu Tvoga lica ja traim zaklon, u svjedu koje obasjava nebesa i sve tame i Tebi koji 78

upravlja svim dogadajima i na ovom i na drugom svijetu. Daj mi da nikad ne izazovem Tvoj gnjev i Tvoje nezadovoljstvo. Nema ni snage, ni mo i, osim kod Tebe. 0 Boe, oprosti ovim ljudima, jer oni ne znaju! Iako je jo krvario, molitva upu ena Allahu anuhu ojaala je volju Muhammedovu, neka je mir i milost Allahova s njim. Osjetio se duhovno ja i, strpljiviji i odluniji da bez odlaganja nastavi poziv u istinu. Draga moja k eri, uzmi na,eg Pejgarnbera kao najsvjetliji primjer u svom ivotu nemoj se obeshrabriti kad nai e' na prepreke na svom putu. Dri se prave istine i radi mnogo da bi positigla najvie. Uvijek budi sigurna da e sa Allahovom pomo i na kraju uspjetti isto onako kao to je uspio na Pejgamber i njegovi ashabi.

79

(Petn.cte8la no

BIJEG U ABESINIJU
atnje islamskih vjernika iz dana u dan postajale su sve ve e, sve nesnoljivije. Idolopokloniei su bili rijeili da iskorijene novu vjeru Islaxn koja se tako brzo irila i u svoje redove odvodila ljude koji su postajali tako vrsti, odtuni i hrabri vjernici da ih nikakve prijertnje ni zlostavljanja nisu mogli pokolebati. Kad je taj teror dostigao svoju kulminaciju, Muhammed alejhisselarn se dogovorio sa jednom grupom vjernika da oni napuste zemlju i odu, preko mora, u Abesiniju. Tamo je vladar bio kr anin, kralj Negus, veoma dobar praveclan. Muhammecl alejhisselam je zamolio svoje drugove da ovo dre u najve oj tajnosti jer se bojao da bi idolopoklonici mogli da ih spHjee u toj smionoj namjeri. Da, draga moja Fatima, na Pejgamber je u tim telcim danima iskuenja savjetovao svojim prijateljima drugovima, da uine ono najtee: da napuste rodnu Meku i idu u daleku Abesiniju, jer nije mogao da gleda partnje i straclanje tih prvih muslimana kojima nije mogao pomoi. Ovim savjetom na Pejgamber je i nama

ostavio pouku: nau io nas je da i mi treba da napustimo svoju zeinlju ako ne moemo uivati slobodu ako naa vjera nema zatite. Naloio nam je da uvamo svoje principe i ivote, odlaze i tamo gdje moemo uivati slobodu vjere i gdje moemo na i duhovno zadovoljstvo. I talco, jedne tanme no i, godine 615. karavan je bio spreman i mnogi muslimani su krenuli na dalek i neizvjestan put. Na putu ih je pratila Allahova milost, jer im su dospjeli u Jemen, ekao ih je brod koji e ih odvesti do Abesinije. Tako je grupa od jeclanaest mukaraca i etiri ene stigla sretno na svoje odredite, u kr ansku zemlju. I tu, u tu oj zemlji, po prvi put su osjetili slobodu: ne samo u vjeri, nego i u svemu ostalom, u svim ivotnim rnanifestacijama. Ali, ljubav za domovinom ne nestaje iz njihovog srca, iako su prakti no iz nje bili izgnani od svojih neprijatelja. Ta ljubav e posebno oivjeti sa vije u da je jedan od mladih vo a Meke, Omer Ibn Hatab, svojevremeno veliki neprijatelj Islama, postao musliman. Povodorn toga dogaaja nastale su pri e da su sada muslimani slobodni u Meki, te su neki donijeli odluke o povratku. Meutim, na svoje veliko razoarenje, zatekli su Meku punu progona i terora. Stanje u njoj bilo je za vjernika muslimana jo gore nego kad su je naputali. Ponovo su, po drugi put, morali napusttti Meku, zajedno sa jo jednom grupom tako da se u Abesiniju iselilo oko sedamdeset vjernika Islama. Saznavi za odlazak tako velike grupe, idolopoklonici su organizovali potjeru. Na sre u, muslimani su se ukrali na brod i isplovili prije nego to su oni dospjeli do pristanita. Neprijatelj je bio posebno revoltiran injenicom da su u Abesiniju iselili mnogi ugleclni ljudi, kao to je bio Dafer ibn Ebu Talib i Osman ibn Afan.
6

81

\'

,.t

v:.
,

"'"41('

Ne mogavi nita drugo da urade, idolopoldonici poalju svola dva najbolja izaslanika Amr ibn El Asa i Abdulah ibn Rabia kralju Negusu. Uzeli su najbolje darove za dvarjane, a kako su ugovorom bili vezani za Abesiniju, mislili su da. e lahko uspjeti izdejstvovati povratak muslimana izbjeglica u Meku. Poslije predstavljanja kralju i uobiajenih ceremonija i predaje darova, rekh su: O kralju, veliki broj naih ljudi je doao u vau zemlju. Oni su se odrekli na.e vjere, a nisu prihvatili vau vjeru. shjede novu vjeru o kojoj mi nikada nismo uli, niti vi znate ita o njoj. Na.e vode su nas poslale vama da vas zamolimo da nam vratite ove izbjeglice, jer mi u Meki znamo kako da im damo pravu lekciju. Nakon rije i izaslanika Meke, a jo i ranije nakon podjele darova medu dvorjanima je preovladalo nje kako sve izbjeglice treba neopozivo vratiti u Meku. Medutirn, kralj nije bio takvog miljenja. Njegova pravednost i elja za istinom uinila je da je naredio da se pred njega dovede grupa muslimana, da bi i oni mogli kazati svoje razloge naputanja Meke. Tada je u dvorani zavladao tajac. Svi su napeto oekivali vehke odluke. ta e muslimani rei? Kako 'as e se ponaati? Ho e od straha mo i govoriti? Hoe I, svi su bili iznenadeni. Umjesto o ekivane 'ake beskunika, ula je grupa dostojanstvenih, odvanih ljudi koje je predvodio Dafer ibn Ebu Talib. Kora ali su mirno, bez ikakvog straha, i stali pred kralja kao pred obi nog ovjeka, a da se nisu ni poklonih. Kralj ih je upitao: Koja je religija 'to je vi propovijedate? Kakva je to vjera koja prouzrokuje toliko nesporazuma me u vaim. ljudima?
6*

_-- -

Glas Kur'ana opi i kraljevo srce 1 on re e: Tako mi Boga, Kur'an Indil su zrake istog svjetla:

83

Dafer je istupio i rekao: Jeli O kralju! Bili smo neznalice odate smo leeve uginulih ivotinja i radili mnoge druge neasne stvari. Nismo ispunjavali obaveze prema naoj rodbini., loe smo se ponaali prema susjedima. Najja i medu nama su uzimali imetak od slabih, dok nam na kraju Bog nije poslao Pejgambera da nas promijeni. Njegova pokornost, njegova pravednost i dru,ge njegove vrline su nam svima bile dobro poznate. Pozvao nas je da oboavamo jednog Boga i naredio nam da se odreknemo idolopoklonstva i aboavanja kamenja. On je uivao dok nam je govorio istinu koja e uvrstiti nau vjeru. Uio nas je da odbacimo sve to ne valja i da se odreknemo bratoubilatva. On je zabranio sve vrste nepotenih poslova; govorenja lai i rasipanja sirottinjske imovine. Vjerujemo mu, slijedimo ga i vladamo se prema njegovim uputama. To je razlog naeg proganjanja i injenja zla, misle i da e nas prisinti da se odreknemo nae vjere i vratimo se idolopoklonstvu. I kad su njihove torture prele svaku mjeru, iselili smo se i doli da traimo utoite. Odjek Daferovih rije i je kao malj lupao po glavama prisutnih. Kakva rje itost od izgnanika! Kakva smirenost, dostojanstvo, uvjerenast u ono to govori! Kolika snaga vjere koja je preabrazila ovjeka. Sam kralj je bio duboko dirnut, vidljivo uznemiren. Zamolio je Dafera da mu kae nekoliko odlomaka iz Kur'ana. Dafer je prou io poetak sureta Merjern. Milozyu no, toplo, iz dubine svoje due. Kur'an je zabrujao svodovima kraljevske dvorane, ispunio svojim zna enjem i smislom `sve kutove, sve strane, dirnuo po stru/nama ljudskih srca. Glas Kur'ana na krkanskom dvoru! Glas 84

koji opija i kraljevo srce. Dobro, pravedno, veliko srce kralja Negusa. I on govori: Tako mi Boga, Kur'an i Indil su zrake istog svjetla! I to je bilo sve! I to je bilo svima jasno. Kralj je odbio izaslanike, muslimani astaju u njegovoj zemlji. Kao dragi gosti, kao prijatelji. Kao vjernici. Jednog Baga. Tako su, draga moja k eri, s Bojom pomo i, muslimani zabi eni. Neprijateljski plan je propao i muslimani su ivjeli sre no Abesiniju sve do preseljenja Muhammeda alejhisselama u Medinu, kada su se vratili u domovinu.

85

Umjesto odgovora, Muhammed alejhisselam je prouio nekoliko ajeta iz Kur'ana: O torne oni nita ne

cl3e44-nae4ta no

znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rije izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu! Pa zar e ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nee da povjeruju? Ja sam smrtnik kao vi; meni je objavljeno da je va bog Jedan Bog, zato slijedite pravi put do Njega i traite Njegov oprost i ne alite za mnogobotvom.
Ljepota kur'anskog jezika njegovo zna enje dirnuli su Utbu, jasno mu stavivi na znanje da prijedlozi koje je on ponudio Muhammedu alejhisselamu ne mogu uticati na tog dostojanstvenog ovjeka to je stajao pred njim vrst i nepokolebljiv kao stijena. Utba se vratio i rekao vo ama: Ostavite Muhammeda na miru! Ako on pobje uje, to je i vaa dobit, ako on gubi vi ste pote eni. Voe su mu prezrivo odvratile: Muhammed je tebe opinio. Kako je, dakle, pokuaj potkupljivanja Muhammeda alejhisselama propao, bogatai Meke odlu ie nagovoriti Ebu Taliba da im preda Boijeg poslanika u zamjenu za Amar ben Velida. Rekli su: Ovo je sin Velidov. Dobar veoma inteligentan mladi . Vrlo je jak i dobro se ponaa. Usvoji ga i u ini svojim sinom, a daj nam svog roaka Muhammeda koji ismijava sve nas i na.u i tvoju vjeru ini smijenom. Mi emo Muhammecla ubiti a ti "ta nee nir izgubiti. Ima e Velidovog sina koji e zauzeti njegovo mjesto. Ebu Talib ih je sasluao pailjivo i odgovorio: Kako vi jadno mislite! Daete mi svoga. sina da hranim, podiem i titim, a u zamjenu mi traite moga sina kojega ete ubiti. Za ime Boga, to nikada ne u dozvoliti! 87

GODINA TUGE
roganjanja i mu enja muslimana su nastavljena nesmanjenom estinom. Ali, umjesto suzbijanja Islama, svakhn danom sve vie ljudi je prihvatalo!novu vjeru. Vidjevi da njihove metode ne daju eljene rezultate, idolopoklonici odlu ie da promijene svoju taktiku nain borbe. Dogovorie se da predloe 1VIuhammedu alejhisselamu ono to je u mnago slu ajeva odnosilo pobjedu, onda kada su sva sredstva i na ini bili iscrpljeni odluie da pokuaju potkupiti Boijeg poslanika nudei mu vlast, zlato, ene. U toj namjeri, poslali su Pejgarnberu jednog od svojih voa po imenu Utba ben Rebia: O sine naeg brata, rekao je Utba, ti uiva. veliki ugled medu nama jer pripada' uglednoj porodici iz Meke. Ali svojim u enjem si prouzrokovao veliku nevolju, jer si narn podijelio ljude i unio razdor u na mirni ivot. Okani se toga i bie nagraden ime eli. Ako hoe novac, da bi bio najbogatiji, spremni smo da ti damo koliko zatrai. Ako eli da oeni lijepu djevojku, dobie najljepu u Maki. Ako eli krunu posta e kralj! 86

Vidjevi da ne mogu nagovoriti Ebu Taliba da prihvati njihove podlosti, odlu ie da ga zastrae. Rekoe mu: Ti si jedan od naih voda i samo zbog tebe emo potedjeti Muhammeda. Vrijeme je da se stavi ta ka na svu ovu nau krizu, na ove sukobe me u nama. Mi traimo i zahtijevarno da on prestane govoriti protiv idola. Pustiemo ga da govori da je Bog jedan, ali ne i da kae bilo ta protiv na:s'ih bogova. Ako se Muhammecl sloi s tim, nae sva e s njim e biti zavrene. Mi zahtijevamo od tebe da natjera Muhammeda da tako postupa. Ukoliko tako ne postupite, onda e se desiti jedna od dvije stvari: e se ti morati odre i Muhammeda, emo mi, tvoj narod, da se odreknemo tebe! Ebu Talib se na,ao u veoma tekoj situaciji. Muhammeda je mnogo volio, ali nije elio ni da se na e

nasuprot svojim ljudima, ljudima koji su ga potovali i kojima je bio odan. Poslao je po Muhammeda alejhisselama i kad je ovaj stigao, objasnio mu je 'ta se dogodilo. Zavrio je rije ima: O sine moj, spasi se i ne optere uj ni mene vie nego 'tomogu podnijeti! Muhammed alejhisselam je odmah shvatio situaciju u kojoj se naao njegov amida. Istovremeno je osjetio i ljubav i saaljenje prema njemu, te nije mogao zaustaviti suze koje su mu se slivale niz obraze, ali je znao da mora nastaviti. Mara! To je njegova sveta dunost, to je ,njegova obaveza koju je dao Allahu delleanuhu. Obaveza koja je bila ve a od ivota. Njegovog bilo ijeg drugog! Imam puno potovanja i ljubavi prema tebi, dragi amida, to se ti e moje misije, da mi stave Sunce u desnu ruku a Mjesec u hjevu ne bih odustao. Nastavi u dok ne uspijem, u poginuti u nastojanju da uspijem! Ebu Talib je bio duboko ganut. Sine moga brata, rekao je, radi kako ho e a ja te nikad ne u napustiti. Kad su idolopoklonici vidjeli da im Ebu Talib ne e da pormogne, preduzeli su jo eke mjere. Dok su odluna sastanku, ta e poduzeti, iz svakog od njih mrnja je naprosto klju. ala. Zakljuak je bio: potpuna izolacija haemitske familije, sa izuzetkom drugog Muhammedovog amide Ebu I,eheba, koji je bio veliki protivnik Islama i svih muslimana. Muslimani i lanovi haemitske porodice su izdvojeni na jedan dio brda zvani Suab ebu Talib. Mekelijama je bilo zabranjeno da im prodaju hranu i odje u ak da se ene sa njima. Jedini uslov koji bi mogao ukinuti ovu izolaciju, bilo je izru enje Muhammeda alejhisselama Mekelijama da oni rade sa njim 'ta ho e. 89

Nekadanji izgled turbeta: hazreti Hatiffie, Pejgamberovog sino Kosima i Ebu Taliba. Danas vie ne postoje.

88

Kako se grad Meka nalazi duboko u pustinji, prirodno izolovana, i kako se naj,blie naseljeno mjesto nalazi etrdeset milja daleko, moe se zamisliti koliko su muslimani morali trpiti neda a i nevolja jer su ih sa sve etiri strane uvali njihovi neprijatelji, tako da im niko nije mogao dostaviti niti hranu, niti odje u. Ovaj pokuaj id,olopoklonika da slome moral i vrstinu islamskih vjernika nije trajao dan, sedmicu, mjesec. On je trajao tri duge, teke godine. Hiljadu i vie dana i noi Muhammed alejhisselam, njegova familija i njegovi sljedbenici su bili izloeni gladi, ei, nedostatku odjee. Vie od hiljadu munih dana morali su jesti travu i s drve a, samo da bi preivjeli. Ali, nisu popustili. Nikada. Ni za jedan pedalj. Vjera u Allaha bila im je iznad svega! Na kraju tre e godine, uvidjevi da nikakav teror ne moe slomiti vjercnike, neki od idolopokloni kih vaa su ustali protiv ovakvog varvarskog ponaanja i odlu ili da ponite svoju predanju odluku. uvari su uklonjeni a Muhammed alejhisselam i njegovi sljedbenici su napustili mjesto u kojem su toliko vremena bili odsje eni i odbaeni, vrativ'i se svojim kuama. Posljedice ovako tekog terora i mu enja bile su neminovne. Ebu Talibovo i Hatidino zdravlje bilo je veoma narueno, tako da je njegov amida umro neposredno po dolasku ku ama. Nedugo iza njega umrla je i Pej,gamberova voljena ena Hatida. Tuga se uselila u srca muslimana. U Muhammed alejhisselamovo najvie. Zbag tog gubitka, zbog bola advajanja od svojih najdraih, Poslanik je tu godinu nazvao godinom tuge. Fatimine o i su se napunile suzama, a poto je bilo kasno otac je rekao: Ve eras si dosta ula, duo moja, idi u krevet i neka te Allah uva.

ciedamnae6ta rte

MEDINELIJE PRIMAJU ISLAM

u Meku, u cArapi iz svih krajeva Arabije su odreeno doba svake godine, daposjete svoj hram Kjabu. Dvanaeste godine Muhammeclovog poslanstva iz Mecline je dola u Meku grupa posjetilaca, koji su pripadali plemenul Hazred. Kad je Muhammed alejhisselam saznao gdje su smjeteni, skriven tamom otiao je da ih posjeti. Tada im je rekao da od Boga izabran da poziva ljude na pravi put, put dobrote i sre e, put u vjeru koja obe ava ljubav i mir. Pejgamber nije naiao na te'ko u u uvjeravanju da je Boiji poslanik. U Medini je mnogo Jevreja i pripadnici ovog plemena su bili uli od njih da e doi novi poslanik koji e izre i cijelu Istinu. Ova je grupa bila mala; bilo ih je est, i to su bili prvi stanovnici Medine koji su prihvatili Islam. Medina se u to doba zvala Jesrib i ta grupa e prva posijati sjeme Islama u svome gradu, gradu koji e poslije postati! centar Islama.

90

91

Sljedee godine Me:ku je posjetila ve a grupa. Ovaj put ih je bilo dvanaest iz plemena Avs i Hazred.. Cijela grupa je, nakon razgovora sa Muhammedom alejhisselamom primila Islam, izjavljujui: da e oboavati samo Jednog Boga, da nee initi blud, da nee krasti, da ne e ubijati svoju ensku djecu, da nee lano optuivati, da e sluati Boijeg poslanika Muhammeda. Ovo obe anje je dato u Akabi, mjestu blizu Meke, izmedu Mine i brda Hira, i poznato je u historiji Islama kao prvo obeanje u Akabi. Kad su novi muslimani dali zakletvu, Muhammed alejhisselam je rekao: Onaj koji odri. obe anje, bie nagraden dennetom, a onaj koji prekri bilo koji dio ovog obeanja, neka zna da e svako iza i pred Stvoritelja.. Pejgamber je poslao Mus'ab Ben Umejra u Medinu, zajedno sa ovih dvanaest muslimana, da pou avaju ljude asnom Kur'anu i da im objasne glavne principe Islama. Mus'ab je imao velikog uspjeha u Medini. Islam se u tome gradu irio munjevitom brzinom. Jo nije bila prola ni godina dana a veliki broj stanovnika Medine je postao sljedbenik nove vjere. Vrijeme idolatrijskog hodck'a a u Meku se pribliavalo. Proticala je trinae:sta godina lquhammed alejhisselamovog poslanstva. Sedamdeset i tri osobe iz Medine su dole da posjete Meku. To su bili mukarci i ene iz plemena Avs i Hazred. Sa Muhammed alejhisselamom su se sastali na istom tajnom mjestu zvanom Akaba, izjavivi da su i oni muslimani, te da m,ole Pejgambera da ide s njima u Medinu. 92

Abas, Muhamrnedov amida, 13io je takode na tome sastanku. On nije bio musliman, ali je uvijek bio spreman da zatiti Muhammeda alejhisselama. Smatrao je da e njegov ne ak jednog dana trebati vie zatIte, i to je bio razlog da se Abas ovim ljudima iz Medine obratio rijeima: O ljudi Avsa i Hazreda, vi znate da je Muhammed od svog rodenja vrlo estit i potovan. Kao to vidite, njegova familija i prijatelji ga tite od idolopoklonika, koji ele da ga unite. On je jedan od najpotovanijih ljudi medu nama. Muhammed odbija da se pridrui bilo kome osim vas. Ako vi smatrate da ste u stanju odrati ono to ste obe ali, i ako ete ga tititi od neprijatelja, onda preuzmite svu odgovornost na sebe. Ali ako mislite da ga napustite, onda je bolje da on ostane ovdje.

Vrtovi Medine

93

Svi novi muslimani iz Medine su se zduno zarekli da e braniti Poslanika svojdm ivotom. Ova zakletva je u historiji Islama poznata kao drugo obe anje u Akabi. Kako su proganjanja Muharnmedovih sljedbenika postajala sve eka, da bi spasio ljude od svih tih mu enja, naredio im je da se po nu seliti u Medinu. Muslimani su posluali njegove savjete naputaju i svoje kue i imanja, krenuli su u Medinu putuju i u malim grupama od po 2 -- 3 lana. Tamo su doekani rairenih ruku od brae u novoj vjeri. Medina e, kao to e vidjeti, draga moja keri, postati glavni grad Lslama iz kojeg su se zraci Istine ne samo po Arabiji nego i po itavom svijetu. Idi, Fatima, i spavaj, kasno je, i neka te Allah uva. Fatima je otila zadovoljna u krevet zahvaljuju i Allahu delleanuhu to je dao Muhammedovim sljedbenicima mjesto gdje se mogu slobodno svame Stvoritelju bez straha da e biti uznemiravani.

06amnae6-ta no

MUHAMMEDOVO PRESELJENJE
Cyrialo po malo, gotovo svi muslimani su odselili u Medinu. Ostali su jedino Muharnrned alejhisselam, Ebu Bekr, Alij,a nekolicina drugih. Iseljenje mushmana, odnosno njihov bijeg ispred neprijatelja, jo' vie je povealo bijes paganskih voa. Oni su se bojali da e mushmani u Medini postati tako jaki da e jednog dana moi napasti i zauzeti Meku. Da bi sprije ili takvu mogufflost, vo e su sazvale sastanak sa Mekelijama u namjeri da izanaliziraju situaciju i pokuaju na i rjeenje kojim e okonati ono to su smatrali najve im zlom razvoj Islama i njegovo j aanje. Sastanak je odr'an i mnogi ljudi su svoje miljenje. Jedan mudri starac je predloio: Zaraeno drvo treba sasjei. u korjenu ja mislim da jeclina stvar, koja nam je ostala da uradimo, jeste da ubijemo Muhammeda! Nai pokuaji sa mu enjem i proganjanjima su bezuspjeni. to ih vie napadamo, njihova vjera u Islam postaje sve ja a. A svi dobro znamo da, kad se korijen drveta posije e, grane se sue i padaju. Sad je 95

94

dolo vrijeme da ga ubijemo, jer je bez zatite svojih prijatelja. Ovu ideju su svi prihvatili. Svi su se da je to jedini nain kojim e se Islam razruiti. Kada je starac vidio da je njegovo miljenje prihvaeno, dodao je: Ako Muhammeda ubije jedna osoba, onda e njegova familija traiti osvetu. Zatto predlaem da izaberemo po jednog ovjeka iz svake porodice u Meki i da svi zajedno u estvuju u ubistvu. Tako Muhammedova familija nee moi da se bori sa svim ljudima u gradu. Voe su oduevljeno aplauclirale ovom prijedlogu. Odmah su izabrani ljudi koji e opkoliti Muhammedovu kutu ubiti Pejgambera. Po'to je ve ina njegovih sljedbenika ottila u Medinu, Muhammed alejhisselam je predloio svome bliskom prijatelju Ebu Bekru da bude na strai, jer je doznao za zavjeru koja se kovala prativ njegova ivota. Tako er je rekao da je potrebno da dvije kamile budu uvijek spremne, kako bi mogli krenuti kada to bude potrebno. Te sudbonosne no i, Muhammed alejhisselam je, nenajavljeno, u vrijeme kada nije obi avao ii u posjetu, bahnuo na vrata svoga prijattelja Ebu Bekra. Iznenadenje Ebu Bekra je bilo veliko, ali se ubrzo obveselio kada je iz Poslanikovih rijei saznao da im je Allah delleanuhu dozvolio da idu u Medinu gdje e biti sigurni, sa svim drugim muslimanima bra om i sestrama. Ebu Bekr je poeo da se urno priprema za ovaj

Put.
Muharnmed alejhisselam se vratio ku i i rekao svome rodaku Aliji o planovima bjekstva iz Meke. Kazao mu je, takoe, za zavjeru koja se spremala te no i, isto7

Ulazua vrata u haremi-erif Meclines

96

97

vremeno mu davi novac koji mu je bio povjeren, kako bi ga Alija mogao vratiti vlasnicima. Mrak se bio zgusnuo kao tijesto kada je Muhammed alejhisselam iza,ao iz svoje ku e neopaeno stigao do Ebu Bekra, odakle su trebali po i ka Medini. Alija je ostao sam u Muhammedovoj ku i. Sam u mrkloj noi bez prijatelja i pomaga a. Bio je uzbuden, ali se nije bojao. Misao da je na Allahovom putu, da se bori za svoga vjerenog prijartelja i rodaka, davala mu je snagu, hrabrost. Shvatio je da e najbolje ako legne u Poslanikovu postelju, ako se dobro prikrije ebadima da se ne moe raspoznati ko tu lei. Tako e, bar za trenutak, obmanuti neprijatelja. Znao je da time stavlja svoj ivot na kocku, no bio je spreman dati ivot za) Poslanika, za Islam, za vjeru... Vidi, Fatima, koliko su prvi muslimani voljeli Poslanika. Alija se izioio ivotnoj opasnosti, da bi spasio Muhammeda. Ko je vjerovao da e pagani, u svojoj arkoj elji da ubiju Muhammeda, vidjeti da na ,njegovom mjestu lei Alija. Ali, on je bio spreman dati svoj ivot za ivot Islama. On je pravi historijski primjer samortvovanja i ljubavi. Sati su prolazili a sve je bilo mirno. Trebalo je izdrati tu neizvjesnost, to o 'ekivanje u samoi, u bespomonosti. Pribliavala se pono , vrijeme koje su pagani bili oznaili kao poetak svoje. akcije. Polako su se pribliavali Poslanikovoj kui. 0trice isukanih ma eva su se presijavale na mje,seini, sjaktei zlokobnim sjajem. Muhammed nema zatite, a svaki je elio biti prvi koji e zariti ma u njegovo tijelo i tako postati slavan. Allah je htio da jedan od napada a poeli da vidi iznenadeno i prestravljeno Muhammedovo lice, da uiva. u njegovom strahu prije pogubljenja, da se nasladuje 98

Allahovom milodu, na ulazu pe ine gauk jo a golub sagradio gnijezdo

svoju rardu

7*

99

tim prizorom. Svukao je pokriva i on je ostao preneraen. I ne samo on, nego i svi ostali. Umjesto poznatog kca koje su, poput razjarenih zvjeri, oekivak, ugledall su lice Alije. Sve, samo to nisu mogli predvidjeli. Bili su zapanjeni, izgubljeni, naprosto nisu znali ta da rade. Jer, ubiti Aliju ne bi znakilo nita, time se ne bi sprijeilo irenje Islama. Potiteni, vratili su se svojim vo ama koji su s nestrpljenjem ekali radosnu vijest o Muhammedovoj smrti. Kada su im saoptili ta se desilo, umjesto radosti, licima se razlila bijes, mrnja, jed zbog nemo i u kojoj su se nali. Zbog siltuacije u kojoj su tako izigrani, prevareni, nasamareni. Hitno su donijeli odluku da e dati nagradu od 100 kamila onome ko uhvalti Muhammecia. Mekanski mladii su odmah prihvatili ovu ponudu. Zaas je nastala potjera. Neki su bili na konjixna a neki ili, ak, pje'ice. Jedni su eljeli nagradu, koja je bila pravo bogatstvo, drugi su to radili iz mrnje, iz bijesa, iz osvete. U meuvremenu Muhammed alejhisselarn\ i Ebu Bekr su na kamilama napustili Meku, praeni vjernim Ebu Bekrovim slugom. Koristili su se putem za Jemen, pokuavajui tako da pagane zavaraju i navedu na krivi trag. Kada su se ukaza11 prvi znaci svanu a, uli su u peinu na brdu Sevr. Tu su ostali sve do no i. Boijom miloku, na ulazu peine, u kajoj su se nalazili, pauk je poeo plesti svoju mreu, a golub je sagradio gnijezdo. Ebu Bekrov sluga je zametnuo tragove koje su kaostavljale; kao i sve drugo to bi moglo dovesti paganet do pe ine I dok je jedna grupa ila u potragu sa konjima, drugi su u Meki pretraivali kamen po kamen, smatraju i da se Muhammecl tu negdje morao skloniti. Grupa konja100

nika je, meutim, bila dola do mjesta gdje su Muhammed i Ebu Bekr bili skrenuli u pe inu. Vidjevi abanina u blizini, upitae ga da je toga dana tuda neko proao. obanin re e da nije nikoga primijetio, ali da, za svaki sluaj, mogu pogledati u pe ini. Gonioci su stigli pred ulaz pe ine. Pokuali su zaviriti unutra, ali su bili razo arani kada su vidjeli vrstu paukovu mreu i gnijezdo goluba. Zaklju ili su da niko u skorije vrijeme tuda nije mogao pro i. Ebu Bekr je uo urn koraka koji su se pribliavali ulazu peine. Strah ga je po eo obuzimati pri ta bi oni uradili ako im Muhammed sada padne u ruke. Ne plai se, dragi moj prijatelju, Allah je s nam.a, rekao je Muhammed. Vddjevki da Pejgamber nije uplaen i da se potpuno oslonio na Allahovu pomo , on je poeo da se clrugaije cxsjea. Kada su se progonitelji vratill svojim drugovima, saoptili su da nema potrebe pretraivati pe inu, poto je tamo, na ulazu, pauk ispleo mreu jo prije Muhammedovog rodenja. Smatrali su da je bolje nastaviti traganje na drugom mjestu i otih su. Vidjevki da je ivot njegovog prijate1ja van opasnosti, Ebu Bekr je zaplakao od radosti. Pejgamber je pao na seddu zahvaljuju i Allahu na Njegovoj zaktiti. Pa, Fatima, sada je kasno, mislim da treba i i u krevet. Ostavikemo sada ove od Allaha blagoslovljene osobe. Sljedee sedmice u ti rei koliko su dugo ostali u peani i kako su primljeni u Medini.

101

krenuo prema mjestu za koje je beduin rekao da je tamo vidio Pejgambera i njegovog prijatelja. Jahao je toliko brzo, da se konj pod njim dva puta spoticao, glavu zabadaju i u prainu, to je bio prvi zlokobni predznak za Suraku. Ipak, nije odustajao, sve dok mu se na vidiku nije ukazala ta grupa, za ije hvatanje je bila obe ana toliko vnijedna nagrada. Iako se uo galop konja koji im se pribliava, Boiji Poslanik se uopte nije obazirao, ve je nastavio glasno u enje Kur'ana, dok se, veoma uzbu en, Ebu Bekr stalno okretao da vidi ko im to dolazi s le a. I kad je Suraka pomislio da je ve na damaku cilja i da mu se nagrada osmjehuje, noge njegovog konja propadoe do koljena u tvrdu zemlju, i on pade preko njegovog vrata. Digao se, oajan, pokuavajud da uclarcima natjera konja da se oslobodi, meutim konj je jo vie upadao u zemlju. Taj neoekivani, neobini trenutak kao da je preobrazio Suraku: shvatio je da to Bag titi Muhammeda alejhisselama i strah je, odjednom, obuzeo njegovo tijelo, umrtvio njegove udove. On, sav usplahiren, povika: Muhammede! Sigurno je tvoj Bog prouzrokovao ovu nesre u. Ako mi spase konja vratiu se i obavijestiti tvoje progonitelje da te nisam vidio! Pejgamber die ruke zamoli Allaha ovim rije ima: Boe, ako je Suraka iskren, spasi mu konja. Poto je konj bio oslobo en, Suraka zamoli Muhammeda alejhisselama da mu oprosti, te da mu da napismeno da ne postoji vie neprijateljstvo izme u njih. Tada Ebu 13ekr na komadi u koe napisa zatitno pismo, koje je kasnije Suraki mnogo pomog1o. Suraka je, zaista, u inio sve da sprije i ljude iz Meke da ne otkriju tragove Bo,ijeg Poslanika. Rekao je, 103

c.beistetnae6ta no

MUHAMMED ALEJHISSELAM U MEDINI

C7ri dana i tri no i Muhammed alejhisselam njegov prijatelj su proveli u pe ini Sevr. Svake no i im je Ebu Bekrov sin Abdulah dolazio s novostima iz Me,ke, a njegova sestra Esma im je donosila hranu. Mlijeko su dobijali ad obana koji je u blizini uvao Ebu Bekrovo Stado. Kada ih je etvrtog dana Abdulah obavijestio da se potraga stiala, odlu ild su da napuste pe lnu i krenu prerna Odabrali su zaobilazni, manje prometni, put kako ne bi bili primije eni. Meutim nisu uspjeli prad neapaeno: jedan beduin ih je primijetio i odmah otrao da obavijesti ljude u Meki., Meu prvima koji su uli ovu vijest bio je Suraka ben Malik. ele i osvojiti nagradu od stotinu kamila, a uz to jo i pun zlobe, odmah je rekao da je i on vidio te ljude ali da to, sasvim sigurno, nisu Muhammed, Ebu Bekr i njegov sluga. Odmah zatim Suraka je napustio skup i pourio kui. Uzeo je najbolje oruje, uzjahao najboljeg konja i 102

udaljenog svega tri milje ocl Mecline. Zaustavili su se, odahnu1i u sjeni palminog li a, svoje ispucale usne hladnom vodom i pali na secldu, da se zahvale Al1ahu delleanuhu za sve 'to im je dao, za sve to e im dati. Ljudi iz dva grada su tragali za Muhammedom, neka je mir i mi1ost Allahova s njim. Jedni su eljeli da mu oduzmu ivot, drugi, da mu izraze potovanje i ljubav, da ga zatite od progona. Neprijatebi iz Meke prijatelji iz Mecline. Medinelije su znali da je Boiji Poslanlik krenuo na put. Znali su takode, da su Mekelije posla1e svoje najhrabrije ljude da ga na tome putu uhvate i ubiju. Zato su svakoga dana nekoga da prati cestu i vidi da moda, Poslanik dolazi. Ne znaju i, medutim, da se tri dana zaustavio u pe ini, bili su veoma brini, nespokojni, strahavali su za njegov ivot. Kada je do Mecline dopro glas da je Poslanik bezbjedno stigao u Kubu, zavlada10 je neopisivo veselje. Tekbiri zaorie svim gradskim ulicama. Sve patr a u susret i na dobrodolicu Boijem poslaniku. Zeljeli su iskazati svoju privrenost i estitati mu na uspjehu. Bili su to prijatelji koji ga nikada nisu vidjeli, a1i koji su svojim sreirna i svojom duom osjeali radost, ljubav i potovanje za ovjeka kome je Bog podario takvu uzvi'enu milost. Djeca po ulicama pjevahu kaside, ene s krovova klicahu i uz defove pjevahu dobrodo.lice: Doo si da mirom sije:s' Nae due zaspale. Grudi kojim zemlju grije Ba'ama ti lista1e. 105

Noge Surakinog konja propadoe do koljena u tvrdu zemlju, on pade preko njegovog vrata

u povratku, da nLta nije prirnijetio, te da je napravio samo beskorisan i zamoran pohod. Poslije pet dana puta, skrivaju i se danju, a nou jaui neprohodnim putevima, ugledali su pa1mino kako se vijori na vjetru. Kakav radostan dogadaj za njihove umorne o i! Uskoro zatim, ukazalo se zelenilo trave i zauo tihi ubor vode koja je zemlji vra ala ivat i p1adnost. Bi1i su,na domaku Kube, malog sela, 104

Doo si da ljubav bratska lz zlobe nas izvede. Ruke ti se pozlatile, Ahmede, Muhammede!

etrnaest dana je Poslanik ostao u Kubi. Gradio je damiju i okao da mu stigne njegov rodak Alija.. Radio je kao i svi ostali ljudi, nose i grede, opeke, materijal

za prvu ovakvu gradevinu, prvi muslimanski hram. Ovo je bilo jedinstveno iskustvo za rnuslimane: imali su mjesto gdje su mogli klanjati, obra ati se Svernogu em Stvoritelju bez straha i ismijavanja. Petnaesti dan stigao je Alija. Pranjav, urnoran, krvavih nogu. eitav put ocl Meke do Kube preao je pjeice. Vide i ga u takvom stanju Poslanik mu je priao, i kao majka djetetu, sa saaljenjem i ljubavlju, oprao mu i previo izranjavane noge, krvava stopala. Odmoreni i oporavljeni, krenuli su, zatim, prema gradu Medini. Na putu prema tome gradu koji ga toliko eljno o ekivae, u selu Benu Salim, klanjao je Poslanik prvu dumu i prouio prvu hutbu. Medina je sva blistala od radosti ljudi, pjesme, vika dobrodolice, zvuka instrumenata. Bila je to radost to se kao rijeka, izlivala iz grudi ljudi, iz njihovih srca koja su tako uzbudeno kucala u o elcivanju Poslanikovog ulaska u njihovu sredinu, na njihovo ognjite. Svi su eljeli da Muhammed alejhisselam bude njihov gost. Shvativi veli inu njihove dobrodolice, a ne ele i nikoga da povrijedi, Boiji poslanik re e da e noiti tamo gdje se njegova kamila zaustavi. Stotine o iju bilo je tada upereno u kamilu, u njen svaki korak. Ona je prola kroz brojne ulice i zaustavila se u blizini ku e Ebu Ejub Ensarije.

J-1 '

1s4"

- ,9,1~
_
'

U malom mjestacetu zvanom Kuba muslimani su po eli graditi prvu damiju, mjesto gdje e se mo i obraati Svemogu em bez straha i ismijavanja

Tu su Muhammed alejhisselam i njegovi sljedbenici radili, neumorno, rame uz rame da bi sagradili drugu damiju u historiji Islama. I mada su mnogi traili da on ne radi, da se ne zamara, on je nastavio raditi kao i svi ostali, pokazuju i svojim primjerom da je sasvim obi 'an ovjek i da je svaki rad astan. U blizini damije Boiji poslanik je sagradio i ku,u. za sebe i svoju familiju, a i konaite za siromane muslimane. 107

106

svoje historije. To je razlog zbog kojeg je ovaj dogadaj izabran za po etak muslimanskog ka1endara. Sada je 1401. muslimanska godina, a to zna i da je prolo punih etrnaest vjekova ad onog dana kada je na Pejgamber preselio u Medinu. To je dogadaj koji je izmijenio ne samo tok historije Islama, nego i itavog ovje anstva.

Pejgamberova clamija u mjestu Kuba prva damija u povijesti muslimana

Kada je diamija gotova, Lskrsmio je novi problem. Izuzev Osmana i Ebu Bekra, koji su bili neto bogatiji ljudi, svi osta1i koji su krenult Poslanikovim stapama i dah u ovaj grad bili su siromasi. Zato je bilo odlueno da svaki musliman u Medini pok1oni polovinu svoga imanja kako bi se ovaj problem to bezbolnije rijeio. Od tog dana oni su bili prozva.ni ENSARIJE (Pomagai) a muslimani iz Meke MUHADIRI (Izbjeglice). Da ih jo vie pavee ljubavlju i privreno u, Muhammed alejhisselam je pobratio po jecinog Muhadira sa Ensarijam. Poto su Mekelije bi1i poznati trgovci, to su se Muhadiri vrlo brzo materijalno apravi1L Bratskom islamslcom ljubavlju poeli su uivati slobodan i sretan ivat. Muslimani, draga moja keri, smatraju preseljenje Pejgambera iz Meke u Medinu najvanijim dogadajem 108

los

cistade.4-eta n.6!

MUHAMMED ALEJHISSELAM DRAVNIK

C7ada su muslimani osjetili ukus slobode u Medind. slobodi, kod svoje bra e prijatelja, ohrabreni pomo i i podrkom Ensarija, Muhadiri su sa neskrivendm elanom voljom prionuli na posao i uskoro su ,se pokazali prvi pravi rezultati. Pejgamber je pokazao izuzetne sposobnosti u sredivanju svih poslova, rade 1 kao i ostali, predano, mudro, odluno. Medutim, nas ovdje zanima kakav je on bio prema pripadnicima drugih vjera koji nisu prihvatin Islam? Da je on pokazao toleranciju prema hrikanima i Jevrejima koji su u, Medini i njegovi susjedi? Zanimljivo je da su medu anima koji su se obradovali dolasku Pejgambera u Medinu i Jevreji. Nema sumnje da je i Poslanik zbog toga bio njima zahvalan. Njegova stvarna elja je bila da svi u Medini, bez o,bzira kojoj rasi vjeri pripadali, u estvuju u radu za progres i napredak grada. U tom cilju e potpisati ugovor sa Jevrejima, iji sadraj g1asi ovako: Izmedu Boijeg Poslanika i vjernika na jednoj strani i svih drugih na drugoj'strani koji su dobrovoljno

ako jedan od mekanskih muslimanct bude ubijen, sami muslimani e biti odgovorni. Takode, snosi e odgovornost za bjekstvo zatvorenikct. Muslimanska plemena Medine isto tako biti odgovorna za svoje vlastite ivote i svoje zatprouzrokuje neprijateljstvo nevorenike. Ko god sije red bie smatran zajedni kim neprijateljem. Zajedni ka dunost svih jeste da se bore protiv takvih sijaa nereda najb/ii rodaci. Ako vjernik u pa makar oni bili sinovi bici ubije nevjernika njegovi rodaci muslimani ne e traiti osvetu, niti e podravati hukati nevjernike na vjernike. Muslimani e pomagati Jevreje koji budu potova/i ugovor. Jevrejima nee biti uinjeno nikakvo zlo, a hovim neprijateljima se ne e, protiv njih, pomagati. Neojernici nee davati etvrtinu nikome iz Meke, niti e povjerioci bilo ije imovine u Meki. U ratu izinedu musiimana i nevjernika Jevreji ne mogu u estvovati. Ako nevjernik bude maltretiran bez razloga, muslimani imaju pravo da se bore protiv onih koji su ga maltretirali. Ako zajedni ki neprijatelj napadne Medinu, Jevreji e se pridruiti muslimanima i zajedni ki snositi trokove bitke. Jevrejska plemena e imati ista prava kao i muslimani u odnosu na druga plemena u Medini. Jevreji e se drati svoje vjere, a muslimani svoje. Prava koja uivaju Jevreji uz'iva e i njihovi saveznici. Stanovnici Medine ne e imati pravo da najave rat bez znanja Pejgambera. Ali ovo se ne odnosi na pravo pojedinaca da se osveti onome ko mu je nanio zlo. Jevreji e snositi trokove svoje organizacije a muslimani svoje. Ali u slu aju rata, djelovae jeclinstveno. Potpisnici ugovora e grad 1VIedinu smatrati svetim i nepovredivim graclom. Stranci koji docht u grad i budu gosti gradana Medine imae ista prava kao i sarni stanovnici Medine. Ali ljudima Medine ne e biti doputeno dovodenje ene u grad bez dozvole njene rodbine. Svi nesporazumi 111

6e se rijeiti na osnovu uputa Allaha delleanuhu odluka Muhammeda alejhisselama. Patpisnici ugovora nemaju pravo sklapanja bilo ka/cvog sporazuma sa Mekelijcurta i/ri njihovim saveznicima. Ovo zato to su i jedni i drugi ugovorom vezani da se zajedni ki bore protiv neprijatelja. Oni ostaju ujedinjeni u ratu kcto i u miru. Ni jedna strana ne smije prilvvatiti separatni mir, ali rui jedna otrana se ne e smjeti primoravati na vodenje rata. Ona strana koja po ini greku, sama e snositi posljedice. Bog je za'titnik pravednih i vjernih, a Muhammed je Njegov Pejgamber.

Tolerancijom kod muslimana ne samo da su bili oduevljeni Jevreji, nego i hri ani i zaratrustrovci. Prava hri'ana i tolerancija muslimana bila su potvrdena u pismima koja je Pejgamber uputio mnogom crkvenim poglavarima. Tako u pismru kojim se an obra a poglavaru crkve u Nedranu, stoji: Hrianima Ned'rana i okoline daje se do znanja da su njihovi ivoti, imovina i vjera pod Boijom zatitom i zalogom Poslanika, bez obzira na ijoj se teritoriji nalazi/i. Niko se ne e mijeati u njihovu vjeru i njihove vjerske obi aje, ne e promjena u njihovim pravima i privilegijama. Nijedan bislcup ne e biti premjeten iz svoje biskupije, nit svetenik iz svog manastira; 0774 e dalje uffivati sve privilegije kao i prije, ne e im se unitavati krstavi ni kipovi; oni nee tlaiti niti e biti tlaeni; nee se primjenjivati pravo krvne osvete kao u periodu Neznanja; nee plaati poreze, e se od njih traiti da daju priloge za vojsku. Slina uvjeravanja su data i zaratrustovcima u Arabiji. Faruku ibn ahsanu, poglavaru Hrama vatre, Pejgamber je pos1ao pismenu poruku: Ovo pismo Boijeg poslanika upu eno je .slobodnjaku Faruku ibn ahsanu, bratit Selmana Farsije, njegovoj fa112

miliji pristalicama koje ima, sve clak oni postoje, bez e ostati odani svojoj e postati muslimani obzira da vjeri. Ovim pismom dajem do znanja Faruku i njegovim sinovima da su pod zatitom Boijom, ani, njihovi ivoti, vina, zemlja koju posjeduju, pa ona u ravnici i/i u brdu. Oni imaju pravo koristiti pojila i panjake koje posjeduju. Prema njima se ne smije postupati nepravedno. Ko god pro ita moje pismo Mora Oatiti, Ostaviti ih miru, sprijeiti zioupatrebu i ne pokazivati neprijateljstvo. Oni su sasvim slobodni u svom Hramu Vatre. Niko ih ne smije ometati da obla e raskona odijela, u koritenju sremena, u gradenju zgrada i ta/a, u pogrebnim obredima niti u bilo emu to spada u njihovu vjeru i njihovu sektu. Sa njima se mora postupati bolje nego sa ostalim nemuslimanima pod zatitom. Kao to vidi, draga moja Fatima, iz ovih pisama 1 ugovora, Muhammed alejhisselam je garantovao svim sljedbenicima drugih religija slobodu i zatitu njihovih ivota i imovine. Svojim mudrim vladanjem Muhammed alejhisselam nije samo ujedinio plemena Avs i Hazred u Muslimansko bratstvo, nego je, pored ostalog, osnovao demokratsku vladu koja je garantirala jednaka prava svakom stanovniku bez obzira na njegova uvjerenja. Ova demokratija je uspostavljena u doba najtee vladavine feudalizma u cijelom svijetu, u doba kada se nije znalo za prava siromanih, te kada su slabi bili napadani i maltretirani. U Medini je zapoeo procvat na svim poljima ivota. Svi ljudi su uivah jednaka prava i svi su se zalagali i marljivo radik na razvoju grada. To, draga moja k eri, to Muhammecl alejhisselam nije zabranio drugim ljudima da slijede svoju vjeru koju 113

su odabrali i da oboavaju Boga na na in koji ele, nije nikakvo iznena enje. Ti e nau iti na vjerskoj pouci da je jedan od najvanijih principa Islama vjera u sve Boije pos1anike koji su imali zadatak da ire ISTINU prije Muhammeda. Samo taj princip je dovoljan za potvrdu bratstva i humanosti. Naa sveta knjiga Kur'an priznaje poslanstvo svih poznatih Boijih pos1anika, od kojih u ti spomenuti: Ibrahima, Nuha, Musaa, Isaa i Muhammeda (neka je Allahovo zadovoljstvo s njima). asnom Kur'anu zbog njihovih Svi pos1anici su hvaljeni vrlina, visokog morala dobra koje su za dobrobit ovjeanstva. S druge strane, mi 'itamo u svetoj Knjizi: nema prisiljavanja u vjeri. Draga Fatima, elja mi je da postane dobra muslimanka i kao takva da po:s'tuje one stvari koje su svete ljudima ija se vjerska ubje enja razlikuju od tvojih. Tako e ivjeti u miru, skladu i ljubavi sa drugim ljudima. Mora zapamtiti da je Jedan Bog stvorio sve ljude, a mi muslimani treba da volimo sva Boija stvorenja ako elimo da slijedimo naeg asnog Pejgambera.

cistade6-etptista. no

BITKA NA BEDRU
Cplijesti o dobrodolici kojom je Muhammed alejhisselam do ekan u Medini, kako od muslimana tako i od nemuslimana, o uspjenom muslimanskom organizovanju u Medini i procvatu svih oblika aktivnosti, stigle su u Meku i idolopoklonike jo vie razjarile. Ebu Dehel je bio jedan od paganskih vo a i ogoreni protivnik Islama. Sve to je umio i mogao radio je samo da bi nanio tetu mus1imanima dok su u Meki. Pa i kad su muslimani otili, on i njegovi sljedbenici su ih napadali na prilazima Medini. Koliko su samo puta na prepad uhvatili, odvodili muslimane koje bi sreli ubijali. Ako ne bi, pak, mog1i nekoga od mui1i ih muslimana uhvatiti, pagani bi palili ita drve a. Rade6i takve stvari, Ebu Dehel je elio stavilti do znanja Muhammedu alejhisselamu da razdaljina ne mijenja situaciju. eak iako je Pejgamber otiao u Medinu, on je davao sve od sebe ne bi ga unitio, a sa njim i Islam iskorijenio. U estali napadi nisu dozvoljavali Pejgamberu i sljedbenicima da uivaju eljeni mir i blagostanje. Muslimani
8*

114

115

su muki hvatani i ubijani a vatra je sve vie pustoiiia ita i drve e. Videi da Muhammed alejhisselam ne moe da zatiti svoje sljedbenike od pagana iz Meke, susjedna plemena su se bojala pre i u Islam. Misija Boijeg poslanika je izloena velikim iskuenjima a svakoga dana bivalo je sve gore i gore. Pejgamber i njegovi sljedbenici su napustili svoje rodno mjesto da bi imali slobodu vjere i ivjeli u miru, ali mrnja pagana im to nije dozvoljavala ni u drugom graclu, Pa, iako Paslanik nije volio rat, ak bi se moglo tvrditi da ga je mrzio, morao je traiti neko rjeenje. Morao je pokazati paganima da ukoliko oni ne prestanu sa nwpadima, on e morati da se titi. Muhammed alejhisselam nije nikada bio u pravom ratu. U svame ivotu uvijek je nastojao da ne do e do prolivanja krvi me u njegovim ljudirna. Bio je poznat kao onaj koji je mirio zavadene, unosio red i spokojstvo. Sveti Kur'an kae: Borite se u ime Boga, kada se borite, ali ne napadajte prvi. Allah ne voli agresore. Pagani su, meutim, sve svoje napore skocentrisali na to da unite muslimane, i zato su muslimani bili primorani da uzmu oruje i da se tfte. No, kako Poslanik nije imao novaca da organizuje vojsku, to je pokuao podu iti svoje sljedbenike na koje sve na ine mogu da se brane. svakb godine, trgovine radi, Obiaj je bio da alje karavana robe iz Meke u Siriju. Vo a karavane bio je Ebu Sufjan. Na ,povratku u Meku, nalaze l se na putu blizu Medine, Ebu Sufjan se pabojao da e muslimani napasti karavanu kako bi se osvetili za brolne napade proganjanja koje su inili Ebu Dehel i njegovi sljedbenici. Zato je poslao glasnika u Meku da trai zatitu. Kada je Ebu Sufjanov glasnik stigao u Meku, Mekelije 116

Prvi put u Arabiji borili su se jedni protiv drugih lanovi istih familija, poznanici, doskoranji prijatelji

kao da su jedva do ekale da uzmu oruje. Gotovo svaka familija u Meki je imala interesa u robi koju je nosio ovaj karavan, i eljeli su da ga zatite. Bez adlaganja, armija od hiljadu ljudi je bila spremna za pokret. Stotinu ih je bilo na konjima, a ostatak na kamilama pjeice. Medutim, na putu su im javili da karavana nije napadnuta. Ebu Sufjan je savjetovao da se vrate u Meku, jer je roba ve na sigurnom. Ali je Ebu Dehel insistirao da nastave i i do mjesta Bedr, sedam milja nedaleko ad Mecline. elei da pokae plemenima oko Medine kako su pagani jaki, dodao je: Ak,o se Muhammed i njegovi sljedbenici tamo samo pokau, mi emo ih sasvim Muhammed alejhisselam je bio dobro obavijeten ta se doga a pa i to da pagani namjeravaju marirati pre-

117

ma Bedru. Odmah je sazvao sastanak Savjeta koga su inili predstavnici Muhadira i Ensarija. Prvi su govorili Muhadiri, izjavivi da su oni potpuno spremni da slijede Pejgarnbera na Bedr. Jedan od njih, Mikdad Esvedi, je uzviknuo: O, Bo'iji poslani e, idi, jer te Bog uva, a mi emo uvijek uz tebe. Allah nam je svjedok da mi neemo rei tebi ono to su Izraeli ani rekli Musau: Idite ti i tvoj gospodar, i borite se a mi emo sjediti ovdje. 0 Muhammede, mi s,mo uz tebe i tvog Gospodara, borite se, a mi emo se boniti ual vas. Ensarije su, takoe, bili istog miljenja. Njihov vo a Sa'd bin Muaz se digao i obratio Pejgamberu: Vjerujemo ti i prihvatamo tvoju istinu, svjedoci smo da je ono to ti je poslano u asnom Kur'anu istina. Zato ti obe avamo da emo te sluati i potovati. Idi, kao to si i naumio, a mi smo s tobom. Tako nam Onoga koji te poslao, ako nam naredi' da idemo preko mora, i i emo s tobom i ni jedan od nas ne e odustati. Bez obzira to nam se moe dogoditi ako padnemo neprijatelju u ruke, mi smo sloni i strpljivi i vjerni svojim drugovima. Tako ti Boga, povedi nas sa sobom. Muhammed alejhisselam je bio veoma ganut iskrenou svojih sljedbenika. Njegovo ozareno lice je kazivalo koliko je ispunjen sre om zbog toga. Muslimani su krenuli prema Bedru. Njihov broj je bio mali, svega 313 ljudi. Ve inom su bili mladi i bez ratnog iskustva. Niko od njih nije bio dobro naoruan. Ili su da se sukobe sa voiskom od hiljadu ljudi, iskusnih i dobro opremljenih za borbu. itavu no uoi odluujue bitke Muhammed alejhisselam je proveo u moditvi Allahu delleanuhu. Zavrio je ovim rijeima: 118

O Boe, pagani su doli sa svojim prijateljima da napadnu Tvog poslanika. Trebamo Tvoju pomo , o Boe, pamo koju si nam obeao. Ako ova mala grupa bude unitena, niko ne e ostati da samo Tebe oboava! Muhammed alejhisselam je prethodno upozorio svoje borce da ne smiju napadati sve dok ne budu prvi napadnuti. Pagani su koncentrisali svoje redove. ekah i pripremali se. I kona no, prema njihovom obi aju, pozvali tri svoja najpoznatija junaka: Utbu Rebia, ejba Rebia Velid,a Ubeida. Zatim su dali znak muslimanima da i oni izaberu tri svoja ovjeka i poalju ih na bojno polje. Iz muslimanskih redova odmah su istupila trojica Ensarija, ali su pagani zahtijevali da borci budu iz redova Muhadira.

Bedr zajedni ki mezar ehida

119

Pejgamber je izabrao svoga amidu Hamzu da se bori sa ejbom; ro aka Aliju za borbu sa Utbom, a Ubejda ben Harisa za okraj sa Velidom. Borci su stali jedni naspram drugih. Sa obje strane nastao je tajac, a zatim su se uli uzvici i udarci ukrtenih sablji. Borba je bila kratka ali estoka. Trojica muslimanskih boraca bili su pobjednici. Odmah zatim poletjele su prve strijele i jurnule vojske jeclna prema drugoj. Bitka je otpo ela. Brat protiv brata, sin protiv oca, ro ak protiv najblieg roaka. Prvi put u Arabiji borili su se jedni protiv drugih lanovi istih familija, poznanici, doskoranji prijatelji. Nasrtali su jedni na druge svom estinom, svom svojom snagom. U prvom napadu je bilo ubijeno 11 od 14 mekanskih voa, a meu njima i Ebu Dehel, najve i neprijatelj muslirnana. Gubitkom voa, a naro ito poslije smrti glavnog voe Ebu Dehela, nastala je panika u redovima pagana, a zatim i bezglavo bjeanje. Muslimani su trijumfovali. Iako brojern mali, bore i se za Istinu, neustraivo i nepokolebliivo, odnijeli su pobjedu. U ovoj bici bilo je ubijeno 70 pagana i 11 muslimana. Poslanik je naredio da se iskopaju grobovi i; zakopaju mrtvi. Tako je, draga moja keri, rnala grupa ljudi, elinih srca i eline vjere, odnijela pobjedu, 13ez obzira koliko to, u poetku, izgledalo nemogu e. Kao to sloboda trijumfuje nad ropstvom, tako pravda odnosi pobjedu.

cistade6eldettqa tio

BITKA NA UHUDU
cAko poredimo bitku na Bedru, draga Fatima, sa dananjim ratovdma, ona izgleda tako bezna ajna i prema broju vojnika koji su u estvovali, a i prema broju ondh koji su poginuli. Ali, za historiju Islama trijumf muslimana u toj bici bio je od neprocjenjivog zna aja. U oima svih Arabljana muslimani su postali mo ni, ugledni. Ta bitka je svima pokazala da ako se ovjek bori za zatitu svojih svetinja i svoje slobode, on se bori sa izuzetnom snagom. S druge strane, ovaj poraz je u inio da su pagani izgubili svoj ugled. Zato je, pri povratku paganskih voa u Meku, njihova jedina misao bila osveta. U bici na Bedru muslimani su zarobili neke pagane. Oni bogatiji su bili osloboeni nakon to su njihove poroclice platile otkup. Druge, siroma'ne zarobljenike, pustili su bez nadoknade. Me utim, oni koji su znali itati pisati puteni su poto je svaki od njih nau io deset muslimana itanju i pdsanju. Kako se sa svim zarobljenicima dobro postupalo, ovi su to, po povratku u Meku i ispri ali drugim ljudima. 121

120

Ali, to nije mnogo djelovalo, jer su srca pagana bila puna mrnje i elje za osvetom. Svakim danam ta se elja pove avala, naro ito pod pritiskom ena, koje su naprosto zagoravale ivot svojim muevima, to su, poslije izgubljene bitke, izgubili mjesto i ugled medu Arabljanima. Me u najeim od njih bila je Hind, ena Ebu Sufjanova i kerka onog istog Utbe koji je bio ubijen u borbi sa Alijam. Skoro cijelo vrijeme je naricala i oplakivala smrt svoga oca, podsje ajui mua na ta-agediju. Kako je u bici na Bedru poginulo mnogo paganskih voa, Ebu Sufjan je postao voda svoga naroda i odmah po'eo traiti na ina kako da sakupi to ve u vojsku. Godinja dobit od trgovine bila je utroena u tu svrhu. Ebu Sufjan nije dobio samo pomo od Mekelija, nego je uspio ubijediti i plemena koja su ivjela u okolini Meke da im se pridrue. Na kraju godine on je imao vojsku od tri hiljade ljudi i pod njegovom komandom ova ogromna masa je krenula u boj protiv muslimana. Ulogorili su se na Uhud, udaljenoj sat i po hoda od Medine i odmah po eli paliti vatre ispod vo aka i uni'tavati sve usjeve koji su pripatlali mushmanima. Muhammed alejhisselam je odmah sazvao sastanak Savjeta. Stariji ljudi su smatrali da ne treba da naputaju Medinu, kako bi mogli braniti grad, dok su mla i da je najbolje im prije napustiti grad i sukobitli se s neprijateljem. Nisu mogli podnijeti da tu sjede i skrtenih ruku o ekuju neprijatelja, dok njihava imovina gori i pretvara se u pepeo. Kako je ova grupa brila u ve lni, Poslanik se odmah pripremio za pahod. na Uhud sa hiljadu muslimana spremnih da tite ano to je njihovo. Medu muslimanima bio je i Abdulah Ubej, novope eni muslirnan to je primio Islam poshje bitke na Bedru, ali koji jo ne hijae i srce u vrstio u Islamu. 122

Dio naselja na Uhudu

Kad muslimani stigoe na Uhud i kad Ubej ugleda veliku pagansku vojsku, tako dobro opremljenu i spremnu za borbu, on se uplai, uznemiri i pokoleba. I tako se ovaj licemjer, zajedno sa tri stotine svojih pristalica i istomiljenika, vrati u Medinu, a na Uhudu ostade svega sedam stotina muslimana. Omjer je tako bio jedan musliman na etiri i vie pagana, uz lnjenicu da je svaki pagan bio daleko bolje naoruan i iskusniji u ratu od muslimana. Muhammed alejhisselam je odabrao veoma dobro mjesto za logor, tako da su muslimani s le a bili zaklonjeni brdom Uhud. Do njih se jedino moglo do i kroz uski prolaz, pa je zato na to mjesto postavio pedeset svojih najboljih strijelaca, zapovjedivi im da se odatle ne miu sve dok im on to ne naredi. Bitka je po ela dvobojima. Hamza, Alija i Ebu Dujana su i ovde pokazali veliku hrabrost i vjetinu i 123

svaki od njih je izaao kao pobjednik. Obje strane su se srano borile, ali su pagani izgubili mnogo ljudi. Prije bitke Hind je obe ala oslobodenje svome robu Vaiji ako ubije Hamzu i tako se osveti za smrt svoga oca. U meteu bitke, neopaen ni od koga, Vaija se privukao Hamzi i zabio mu koplje u le a. Hind je mislila da e Hamzina smrt obeshrabriti Muhammeda alejhisselama i muslimane, ali ih je Hamzino mu ko ubistvo jo ,vie rasrdilo pa su borbu nastavik sa jo ve om estinom. Neprijateljski vojnici su ve poeli naputati svoje poloaje, ne mogavi da se odupru napadima muslimana. Kada su muslimanski strijelci, smjeteni na uskom prolazu, vidjeli da pagani bjee, p:omislili su da je bitka zavrena i napustili su, u radosti, svoje poloaje. U svom ushi enju zaboravili su na Pejgamberovu naredbu, te su krenuli za neprijateljem. Halid ibn Velid, komandant mekanskih strijelaca, vidjevi slobodan prolaz, shvati da je to mogu nost da se muslimani napadnu s le a i uini juri na iznenadene muslimane. Boiji poslanik bijae tada ranjen u usta, a nekoliko zuba mu je polomljeno. Vidjev'i da je Poslanik ranjen, neki muslimani ga okruie i zatiitie svojim tijelima. Me u njima bilo je i ena. Vijest da je Muhammed alejhisselam ranjen brzo se rairila bojitem. Dotadanje mjesto borbenog uspjeha postade mjesto zabune. Ako je Poslanik mrtav, onda je sve izgubljeno Ebu Sufjan je traio Muhammedovo tijelo. Kada mu to nije polo za rukom, upi,tao je: Je Muhammecl iv? Pejgamber je rekao svojim ljudima da ne odgovaraju. Oni su utjeli ak i onda kad je Ebu Sufjan pitao da su ivi Ebu Bekr i Omer. Ne dobivi odgovor, zadovoljno je rekao: Svi su mrtvi, Hubalu (jednom od idola). 124

Tek tada je Poslanik rekao svojim prijateljima da mu odgovore: Svi su ivi, hvala Allahu, Svemo nom i Uzvienom! Ovaj odgovor je ulio novo samopouzdanje u mushmanske redove i oni su krenu1i u jo e i napad na

Hazreti Hamzin mezar na Uhudu nekadanji izgled.

125

neprijatelja. Ginulo se i sa jedne i sa druge strane, ali su muslimani imali velike gubitke. Vide i mnogo poginulih muslimana, pagani su smatrali da je njihova osveta za poraz na Bedru ispunjena. Poeo je puhati jak vjetar i oni su krenuli prema Meki. Poslije putovanja cijele no i zaustavili su se radi odmora. Ebu Sufjan je insistirao da se vrate, napadnu Medinu i sasvim unite grad. Medutim, njegovi ljudi su bili umorni i to su odbili. Kada je Poslanik vidio da pagani naputaju bojite, sakupio je svoje sljedbenike i narecho im da zaplae Mekelije. Muslimani su stigli blizu mjesta gdje su se ovi odmarali, a Ebu Sufjan, misle i da je Muhammed alejhiselam dobio poja anje nije se usudio upustiti u borbu, nego je odmah krenuo za Meku. Bitka na Uhudu je bila lekcija koju su muslimani skupo nau ivi da se rije glavnakomanduju eg mora sluati. Za vrijeme bitke dolazila je do izraaja odanost i ljubav muslimana prema Peigamberu. Kad je glas o Poslanikovoj smrti stigao u Medinu, jedna ena iz plemena Benu Dinar, napustivi grad, krenula je na poprite bitke da se raspita o Pejgamberu. U toj bici ona je izgubila oca, brata i mua. Kada je srela na Uhudu vojnika, upitala ga je za Pejgambera. On joj je odgovorio, poznavi je: Tvoj mu, otac i brat su mrtvd.. Ona mu odvrati: Ne pitam te za mu4, brata i oca; reci mi ta je sa Pejgamberom?! Vojnik joj je odgovorio ono to je eljela da je Pejgamber iv. Tada je zamohla da je odvedu do Pejgambera. Dre i rukom ogrta, rekla je: Moj mu, otac i svi lanovi moje porodice su se rtvovali, da bi ti ostao iv, o Boiji poslani e. Hvala svemonom Allahu koji te je spasio!

ctstade6-eitte a no

BITKA NA HENDEKU
na Uhudu, prouzrokovala e,njenica da nisu je rnnoge promjene me u muslimanima u Medini, no Muhammed alejhisselam je bio voljen, potovan i cijenjen kao i ranije. Za njih on je bio njihov vladar i Bokiji poslanik. Bili su ubijeeni da je sve bilo onako kako je Pejgamber naredio, te da strijelci nisu napustili svoje mjesto u prolazu, bitka bi bila dobijena. Medutim, kod nemuslimana je bilo drugaije. U svojim srcima su osjeali da su muslimanima dani odbrojani i da e paganske snage odnijeti potpunu pobjedu i sasvim unititi Muhammeda i njegove sljedbenike. ak i neki nemuslimani koji su bili nastanjeni u Medini poeli su se tajno sastajati sa Mekelijama i tako im u njihovom naumu pomagati. Muhammed alejhisselam je bio svjestan svih tih tajnih sastanaka, zavjera i drugih opasnosti koje je neprijatelj pripremao. Da bi imao to potpunije podatke o svemu tome i izbjegao da ga uhvate nepripremljenog, rasporedio je oko Medine svoje ljude kao radnike na poljima.

126

127

U to vrijeme desila su se dva vana doga aja koja su muslimanima nanijela veliki udarac. Po etkom mjeseca muharrema, u Medinu je dolo posebno izaslanstvo plemena Adl i Karet sa molbom Poslaniku da me u njih poalje nekoliko u itelja Kur'ana, jer ele prihvatiti Islam. Boiji poslanik je udovoljlo njihovoj molbi, alju i im estoricu mladih muslimana. Medutim, kad su do'li do bunara Redi napadnu ih lanovi plemena Huzajl, koji su bili u dogovoru sa izaslanicima, tako da etvorica poginu a dvojica bijahu prodani u roblje Mekelijama. Jednog roba, Hubejba, kupila je porodica nekog Harisa, koga je taj isti Hubejb ubio u bici na Bedru. Porodica ga je otkupila kako bi se mogla nasladivati njegovim pogubljenjem. Zato su svi bili na okupu kada je on trebao biti ubijen, mislei kako e ih Hubejb ponizno moliti za oprotaj. Medutim, prije svoig pogubljenja, Hubejb je samo zamolio da mu se omogu i upuivanje molbe Alahu delleanuhu, i zavrio rije ima: Poto urnirem kao musliman, nije ni vano na koju e stranu pasti moje tijelo bez glave. Moja smrt je na Boijem putu i ako On eli blagoslovie svaki dio moga raskomadanog tijela! Kada je drugi rob, Zejd, bio odveden na gubilite, medu prisutnima je bio i Ebu Sufjan, koji ga je upitao: Zar ne bi vie volio da si kod svoje kue, a da je Muhammed u naim rukarna? Zejd je mirno odgovorio: ta ti Ebu Sufjane! ,Vie volim umrijeti nego da se Pejgarnber ubode u nogu na ulici Medinek Ovakav odgovor ostavio je dubok utisak na sve prisutne. Bogovi su mi svjedoci, rekao je Ebu Sufjan, da nikada nisam upoznao nekoga ko pokazuje takvu ljubav kao to to ine muslimani prema Pejgamberu! I Hubejb i Zejd su umrli kao heroj1. Dali su ivot za Istinu i preselili na onaj svijet kao ehidi. 128

Mjesec dana poslije ovog dogadaja doao je u Medinu Ebu Bera, poglavica plemena Amir bin Sasa, i obratio se Poslaniku sa uvjeravanjem kako su svi lanovi njegovog plemena voljni prihvatiti Islam, te da je medu njih potrebno poslati dobre poznavaoce Kur'ana kako bi ih pou ili temeljnim islamskim principima. Poslanik, pou en gorkim iskustvom, nije mogao lahko donijeti odluku, ali kad mu je Ebu Bera zadao viteku rije da e on izaslanike uzeti pod svoju zatitu, Muhammed alejhisselam je pristao. etrdesetorica odli nih poznava1aca Kur'ana su poli na put, a1i sinovac Ebu Bera, tako e plemenski voda, pozove svoje lanove plemena da ih ubiju. Kada su sve ku ne starjeine odlu no odbile takav poziv, jer nisu htjele pogazW zadanu rije , ovaj se obratio susjednom beduinskom plemenu, Sulaim, koje navali na izaslanike kod bunara Me'unet i sve ih svirepo poubija, izuzev Kab bin Zejda, za koga su

Pogled na Hendek i Ebu Bekrovu damiju

9

129

da je mrtav. Ovaj se tekom mukom dovukao do Medine i obavijestio Pejgambera o ovom podmuklom masakru. Svi muslimani su bili veoma rasr eni i oaloeni oviim dogaajima. Boijem poslaniku je to naro ito teko palo, duboko ga rastuivi. Iako je znao da nisu vremena za aljenje, nije mogao lahko prealiti te mlade, u ene ljude, bra u i drugove koji su tako podlo sitradali od krvave ruke neprijatelja. U mislima je, medutim, slutio da e se neke vane stvari vrlo brzo dogoditi, te je elio da ih doeka to spremnije. Ebu Sufjan se, u me uvremenu, trudio da sakupi to je mogue vie ljudi, troe i nemilice novac za to. Pomo je uspio dobiti ne samo od Mekelija i plemena koja su ivjela oko Meke, nego ak i od Jevreja koji su ivjeli u Medini. Svi su bili sigurni da e ovoga puta Islamu i Muhammedu bitti nanijet smrtni udarac. Poslanikovi ljudi, koji su bili rasporedeni na prilazima Medini, donijeli su vijest o velikim pripremama neprijatelja. Muhammed alejhisselam je sazvao Savjet i zartraio od lanova savjete kako da se grad najbolje zatiti od napada. Svi su bili svjesni da Mekelije ele da Islam nestane sa lica zemlje. Selrnan Farsija je predloio da se iskopa irok i dubok jarak oko grada. Ova ideja je bila nova, ali su je muslimani prihvatili i oclmah poeli kopati. Poto je Medina na jednoj strani bila zati ena visokim zidovima kua, a na drugoj velikim stijenama, preostalo je kopanje jarka sa dvije strane. Radili su predano i marljivo, uz uenje kur'anskih ajeta i molbi upu enih Allahu delleanuhu da im pomogne u postizanjnu pobjede. I Poslanlk je tako e ravnopravno radio sa ostalima, kopajui i nosei zemlju. 130

Muriei su mislili da e grad odmah pasti, ali su se grdno prevarili mnogi od njih nali u dubokom jarku

Kroz itav svoj ivot, draga moja k eri, Pejgamber je svojim djelom dokazivao da je rad dunost i da je asno sve raditi. Uskoro je kanal bio gotov. Vojska iz Meke stigla je blizu Medine, iznena ena to ne nailazi ni na kakav otpor. I kad su sasvim prili do grada, izvrili su juri, mislei da e grad odmah pasti. Ali su se grdno prevarili, i mnogi od njih nali u dubokom jarku! Bili su zapanjeni onim to su im muslilmani priredili, jer do tada nikada ne:s"to sli no nisu vidjeli!
9*

131

Iako je mekanska vojska brojala preko deset hiljada vojnika, a Medina imala svega tri hiljade branilaca, iako je opsada trajala mjesec dana, neprijatelju nije polo za rukom prodrijeti u grad. to nije spre avao duboki jarak, spre avali su vje'ti strijelci na njenim zidinama, tako da su neprijatelji uzaludno napadali i odbijali se kao roj muha od tvrdog stakla, odnose i nove i nove rtve. Za svo vrijeme opsade, Muhammed alejhisselam je govorio svojim drugovima: Ne bojte se! Traite od Allaha da vas zatiti od slabosti, oja a vaa srca i oslobodi vas briga! Prije odlu uju eg napada Mekanaca dogodio se dvoboj izme u Alije i poznatog mekanskog junaka Amr ibni Abduda, za koga legenda kae da je sam mogao pobiti hiljadu ljudi. Na izazov Mekelija da se niko od muslimana ne smije suprotstaviti niihovom najve em junaku, javi se Alija i re e: Boiji poslani e, dozvoli mi da mu ja izaem na megdan! Boje i se pustiti na megdan mladog Aliju protd.v mekanskog diva, Poslanik se asak zamisli, ali, nakon malog premiljanja, ree: Boe moj! Na Bedru sam izgubio poznatog junaka Ubejda, na Uhudu Hamzu sa uvaj mi sad Aliju! Idi, AlUneka ti je Allah na pomo i! Vide i pred sobom bosonogog Aliju, Abdud se stade grohatom smijati i odgovarati Aliju da ne gubi glavu dabe. Alija ostade nepokolebljiv i re e: Vidi, ja sam pjeak a ti konjanik, pa i tako pristajem da podijelimo megdan. Te rije i dirnue u ponos prativnika i on, sko ivi iz sjedla, jednim zamahom sablje odsije e konju obje prednje noge. 132

Kad Abdud zamahnu sabljom prema Aliji, ovaj podie hitro sablju da se zatiti od udarca i Abdudova sablja se prelomi. Alija to iskoristi i udari protivnika po glavi, tako da ona prsnu na dvije polovine. Me u muslimanima zavlada sveopta radost. Iz svih grla, kao jedan glas, odjeknu: Allahu ekber! Ehedu en lailahe illallah! U redovima neprijatelja zavlada tajac, nevjerica, zbunjenost. Zar taj bosonogi mladi da pogubi njihovog najveeg junaka, idola kome su se toliko divili Kon.centriu i sve svoje snage i dogovorivi se u toku no i, neprijatelj je odlu io preduzeti glavni juri sutradan. Ali bez uspjeha. Ni jedan neprijateljski vojnik nije uspio pre i kanal.

lzgled prvih damija u Islamu pogled na damije Pejgamberovih ashaba na Hendeku

133

Muslimani su bili strpljivi i istrajni, hrabro odbijajui napade neprijatelja, uzdaju i se u Allahovu porno i potporu. I pomo Boija je dos'la. Dok su zvijezde i mjesec sjali u no i, tama je po ela pxekrivati nebo a iza nje se javi strana oluja. Vjetar je kidao i razbacivao atore neprijatelja kao da su od pap(ira, vatre su ugaene a pijesak je sve izmijeao u svome stranorn kovitlacu. Stra.na panika je zavladala medu neprijateljskam vojskam i njihovim glavnim saveznicima, Jevrejima, koji bijahu izali iz svoje tvrdave. Bjealo se na sve strane, slijepo, obezglavljeno, ludo, samo da se pobjegne od tog stravinog prizora pred medinskim zidovima. Mekanski saveznici se povukoe u svoju tvrclavu, o ekujui dalju sudbinu. easni Kur'an to ovako opisuje:

%stade6et ebsteta no

UGOVOR NA HUDEJBIJI
efest godina je ve bilo proteklo otkako je Muhammed alejhisselam napustio svoje rodno mjesto Meku i doao u Medinu. Kroz svo to vrijeme Boiji poslanik je nastojao izgraditi i oja ati muslimansko drutvo, kako ekonomski tako i socijalno, istovremeno ulau i sve svoje snage i sposobnosti da se o uva ste ena sloboda, obezbijedi mir i sre a svim njegovim sljedbenicima. Dok su ivjeli u Meki muslimani su, obra ajui se Allahu delleanuhu kroz namaz i molitvu, svoja lica okretali prema Jerusalimu. Goclinu dana nakon preseljenja u Medinu, naredeno im je da se okreCu prema Kjabi, onoj Kjabi koju je sagradio Poslanik Ibrahim i njegov sin Ismail za obra anje samo Jednom Bogu. Ljubav prema domovini, Fatima, je sveto osje anje. Pa iako su muslimani iz Meke bili primljeni sa svom ljubavlju i potovanjem od svoje bra e u Medini, njihova enja za dc>movinom nije se smanjivala. eesto bi se okupljali i razgovarali o svome graclu, podsje ajui se vremena koje su u njemu proveli, govore i kako bi presretni da ga mogu jo, jednom vidjeti. U tim razgo135

A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: Ovo je ono to su nam Allah i Poslanik Njegov obe ali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili! i to im je samo u vrstilo vjerovanje i predanost. Allah je nevjernike pune srdbe odbio, nisu ni malo uspjeli i vjernike je Allah borbe potedio, Allah je uistinu moan i silan
Tako je, draga moja, mala ali odlu na grupa muslimana trijumfovala nad paganima, koji su bili sigurni u pobjedu. Nikad ne zaboravi da ako je neko na pravom putu i ako ima strpljenja, uz trud i vjeru u Allahovu pomo, uspjee, bez obzira koliko to izgledalo teko daleko.

134

vorima i prisje anjima esto bi im u o ima zasvjetlucale suze koje su svjedo ile o enje i elje za povratkom. Ta elja je jo vie narasla kada je dolo vrijeme obavljanja Hada, koji je jo otprije bio nare en, ali ga nisu mog1i obavljati zbog stalnih sukoba i opasnosti po grad Medinu, a tako e i zbog neprijatelja u Meki. Jedne no i Boiji poslanik je usnio da je, sa jo nekoliko svojih drug:ova, otiao na hodo ake Kjabi. Ujutru je ispri ao svoj san i pozvao ljude da se pripreme za put u Meku i obavljanje Hada. Ovom vijesti muslimani su bili presreni. Tako je 12. februara 628. godine Muhammed alejhis,selam sa 1400 muslimana krenuo u Meku. Sa sobom su vodili 70 kamila oki enih cvije em i zelenim vijencima koje su htjeli rtvovati u dane Id-ul-Adha kao kurbane. Ti dani su, kao to zna, Fatima, dani Kurban Bajrama koji se slave u cijelom islarnskom svijetu, kada svaki musliman ako je u mogu nosti rtvuje jednu ivotinju. easni Pejgamber nije namjeravao silom u i u Meku. elio je samo obaviti Had u miru i bez prolijevanja krvi. Zato je naredio svojim sljedbenicima da ne nose nikakvog oruja, izuzev sablji, jer je kod Arabljana bio obiaj da putnik nosi sablju u koricama. U Meku je stigla vijest da je Muhammed alejhisselam napustio Medinu. Mekelije,nisu mogle povjerovati da i drugi muslimani dolaze u Meku samo zato da bi obavi1i Had. Smatrali su da je to trik kako bi lake osvojili Meku. Da bi to sprije ili, poslali su jedan odjel konjice pod vostvom uvenog Halid ibn Velida. Kad je Muhammed alejhisselam vidio vojsku koja se pribliavala, upitao je da neko zna drugi prolaz prema Meki. Jedan od njegovih pratilaea je znao i proveo muslimane 136

Mesdidi Aksa damija u Jerusalimu, prvabritua kibla musiimana

do mjesta El Merar u Hudejbiji. Tada je, najednorn, Poslanikova kamila stala. Svi su da je u pitanju urnor, ali je Poslanik rekao: Ne, ona nije umorna. Stala je po Boijem odre enju. Tako mi Njega Koji me je stvorio, prihvati u ugovor o miru sa Mekelijama pod bilo kakvim uslovima. Paganska voj,ska je slijedila muslimane i kada su ovi stigli do Hudejbije, bili su takore i licem u ,lice. Hudejbija je grani ila sa teritorijom Meke, i Mekelije su odlu ile da ne clozvole mus1imanima prelazak na svetu teritoriju. Mnogi muslimani, obuzeti snanim osje anjima na domaku svoga grada, i eljom koja se sve vie razbuktavala, smatrali su da treba u i, pa makar upotrijebiti i svoje sablje, ako ustreba. Poslanik je, me utim, bio odluan od samog po etka i nije dozvoljavao upotrebu 137

sile. Rekao je da samo ako budu napadnuti, treba uzvratiti. Poslije mnogo sastanaka i pregovora predstavnika jedne i druge strane, dolo je do rjeenja: na injen je ugovor nazvan Ugovor na Hudejbiji. Njegov prevod glasi: U ime Boga, ovaj ugovor o miru su zakiju tli Muhammed ibn Abdullah i Suhejl ibn Amr. Sloili su se da im se oruje admara deset godina. Za to vrijeme svaka strana e biti sigurna jedni ne e napadati druge, javno ni tajno, nego e viadati pravc/a i po'tovanje medu nama. Ko god da potpie ugovor i pogodbu sa Muhammedom moe to i ko god eli potpisati ugovor i pogodbu sa Kwrejijama moe to slobodno u initi. Svaki Kurejija koji bez dopu.tenja pog/avice plemena pobjegne Muhammedu, bi e vraen Kurejijama, ali ako neko od Muhammedovih ljudi pobjegne Kurejijama ne e biti vraen. Muhammed i njegovi sljedbenici moraju se ove godine vratiti, ali sljedee godine moe Muhammed sa svojim sljedbenicimct pohoditi Kjabu i astati tri dana, opet bez oruja, osim to kao putnici mogu nositi sablje u koricama. Muhammed je prihvatio ovakve uslove, jer je vidio da oni koriste muslimanima. 1VInogi muslimani, medutim, nisu bili zadovoljni ovim ugovorom. Omer je bio jedan od njih. Sav uzbuden doao je Pejgamberu i rekao da je protiv takvog ugovora. Poslanik mu je odgovorio: Ja sam Boiji sluga i Njegov poslanik, uvijek sluam Njegova naredenja i znam da me On nikada ne e na krivi put navesti. Ebu Dendel, sin Suhejla, delegata pri potpisivanju ugovora, primio je Islam. Kada je potpisan ugovor o miru on je napustio Meku i btiao Pejgamberu. Na nje138

govorn tijelu su bili vidljivi tragovi zlostavljanja. Dr ui je zamolio svoju brau da ga spasu od torture pagana. Iako je bio oalo en Ebu Den.delovim stanjem, i saosje ao s njim, Poslanik ga je vratio paganima, govore i: O Ebu Dendele! Bucli strpljiv i kontrolii se. Sigurno e Allah pomoi tebi i onima u Meki koji su nemoni. I ovdje nas je, kao i uvijek, Muhammed alejhisselam pouio velikoj lekciji. Nauio nas je da je obeanje sveto i da ga se moramo pridravati bez obzira na posljedice. A to se ti e Ebu Dendela i njegovih prijatelja, Allah ih je spasio, i o tome u ti pri ati sljede e sedmice. Ugovor je potpisan, kamile rtvovane, a Muhammed alejhisselam i njegovi sljedbenici i prijatelji su se vratili u Medinu. Negdje na pola puta izmedu Meke i Medine, Allah delleanuhu je objavio svome Poslaniku poglavlje zvano Pobjeda, koje ovako po inje:

Mi emo ti dati sigurnu pobjedu

139

%stade6-etpela

no

uvi za to, neki muslimani iz Meke mu se pridrui'e malo po malo, okupi se eta od sedarndeset ljudi. Paganske karavane su sve tee i tee prolazile. Mnogi trgovci su svoj put ivotom, a gubici koje su trpjeli natjerae pagane da poalju izaslanike Muhammedu alejhisselamu i zamole ga da poniti paragraf ugovora koji glasi: Ako jeda,n Kurej dode bez dozvole poglavara plemena, on e biti vraen ... i dozvoli Ebu Busejru i njegovoj druini da se vrate u Medinu. Naravno, Muhammed alejhisselam je sa radoku primio njihovu poruku i poslao poziv Ebu Busejru i njegovim prijateljima da dodu i ive zajedno sa muslimanima u Medini. Pri'a se da je Ebu Busejr bio teko bolestan kad je stigao poziv od asnog Pejgambera. euvi novost, umro je sa osmijehom na licu, sre an to e bar njegovi d,rugovi moi da ive u drutvu sa Pejgamberom. Ugovorom na Hudejbiji Muhammed alejhisselam je dobio vie vremena i mogu nosti za irenje Islama i upoznavanje svijeta sa novom vjerom. Nije prola ni godina, a Poslanik je uputio svoje izaslanike sa pismima poznatim vladarima, pozivaju i ih da prime Islam. Me u onima kojima je Boiji poslanik Muhammed uputio poziv bili su: 1. KISRA, vladar Perzije. Kada mu je Abdulah ben Hazafe predao pismo, on se rasrdio i pismo pocijepao na komadie. Abdulah se vratio Poslaniksu i rekao to se desilo. Ovaj je na to odgovorio: Ono to je Kisra uinio sa naim pismom, Bog e sa njegovhn carstvom. I doista, nedugo nakon toga, Kisru je ubio sin a carstvo su vo e podijelile medu sobom. Me utim, za vrijeme halife Omera, muslimani su osvojili Perziju. 2. MUKAVKES, vladar Kopta u Egiptu. Pismo je odnio Hatib ibn Ebu Belta. Doeka,n je srdano i sa svim 141

MUHAMMEDOV POZIV VLADARIMA

C7i si zapamtila, Fatima, da je Poslanik vra ajui Ebu Dendela paganima rekao: O Ebu Dendele! Budi strpljiv i kontrolii se. Sigurno e Allah porno i tebi onima u Meki koji su nemo ni. I doista, nije prolo dugo vrernena, a desilo se ono emu se Peigamber nadao. Nedugo poto je ugovor na Hudejbiji bio potpisan, jo jedan musliman, Ebu Busejr, je pobjegao iz Meke u Medinu. Postupaju i prema ugovoru, pagani su poslali dvojicu svojih ljudi Pejgamberu traei da im isporu i Ebu Busejra. Muhammed alejhisselam ga je predao Mekelijama, govore i: O Ebu Busejre, obe ali smo im, a u naoj vjeri ne odrati obe anje znai poiniti grijeh. Idi, i uzdaj se u Allahovu pomo . Ebu Busejr je posluao Pejgambera i sa dvojicom pagana krenuo za Meku, ali je, znaju 1 'ta ga eka u povratku, pronaao na in da pobjegne. Naravno, nije se vratio u Medinu, jer je znao da e ga Pejgamber ponovo vratiti Mekehjama, nego se sakrio u brdima blizu puta kojim su prolazili karavani za Siriju. Otuda je napadao karavane i unitavao robu ko.ja je pripada1a paganima. 140

,
_

-=-'.'

'III I ,( ,t

Ebu Busejr se sakrio u brdima i napadao karavane pagana, a zatim su mu se pridruili neki drugi muslimani iz Meke

poastima, a kad se htlo vratiti dali su mu darove za Pejgarabera i pismo u kome se kae da e oni ozbiljno razmotriti poziv za prelazaki na Islam. 3. NEGUS, kralj Abesinije. Pismo je poslano po Amr Ibni Umeju Damri. Kada mu je pismo bilo uru eno, pro itao ga je u prisustvu svih dvorjana. Pored poziva u Islam, Boiji poslanik g'a je moldo da onim musli142

manima koji su se iz Meke 1 sve do tada ostali u Abesiniji, omogu1 povratak u Meclinu. Negus je Muhammedovog izaslanika primio i ispratio sa svim po astima, a muslimanima stavio dvije la e na raspolaganje za povratak u damovinu. Pri a se tako e da je i on postao musliman. 4. HERAKLIJE, rimski imperator. Pismo mu je uruio Dih.ja ibn Halifa u Jerusalimu, gdje se 1mperator tada nalazio, slave i pobjedu nad Perzijancima. Kad je proitao pismo, zatraio je od svojih ljudi da mu pokuaju na i jednog Arabljanina iz Meke. U to vrijerne Ebu Sufjan se sa svojim prijateljima zadesio u Jerusalimu prodaju i robu. Kao to zna, Ebu Sufjan je bio jedan od najekih protivnika Islama. Kad su dovedeni preel imperatora, ovaj je Ebu Sufjanu postavio nekoliko pitanja. Evo tog razgovora: Heraklije: Poznaje ovaga ovjeka, Muhammeda, je poslao ovo piSmo, izjavljuju i da je pejgamber? koji Moe mi rei iz kakve porodice poti e? Ebu Sufjan: On patie iz ugledne porodice. Heraklije: Da je ikq od njegovih predaka bio kralj? Ebu Sufjan: Ne. Heraklije: Da je iko iz njegove familije tvrdio slino kao to on tvrdi? Ebu Sufjan: Ne. Heraklije: Jesu ljudi koji su prihvatili njegovu vjeru bogati siromaidi? ' Ebu Sufjan: Siromani. Heraklije: Da se broj njegovih sljedbenika poveava opada: Ebu Sufjan: Poveava. Heraklije: Da ste ga, prije ove tvrdnje, aptuivali za la? 143

Ebu Sufjan: Ne, nikada nije izrekao la. Heraklije: Da je ,ikada prekrio ugovor? Ebu Sufjan: Ne, do sada nije, ali vidje emo hoe

se pridravati ugovora koji smo potuisali.

ikada ratovali protiv njega.? Heraklije: Jeste Ebu Sufjam(Da. Heraklije: Kakvi su bili rezultati? Ebu Sufjan: Nekad smo mi pobjeivali, a nekada

oni.

Heraklije: emu on ui ljude? ljude da oboavaju Jednog Boga Ebu Sufjan: On

kojemu nema ravnog. Da budu p,oteni i govore samo da se klone zla. Ljudima govori da budu d,obri jedni prema drugima, da pos'tuju ugovore i ispunjavaju njihove obaveze. Heraklije je tada, komentariu i Ebu Sufjanove odgovore, rekao: Kae da je on plemenitog porijekla posl.anici su u.vijek plemenitog porijekla. Rekao si da niko iz njegove parodice nije tvrdio da je poslanik. Da je drugaije, rekao bih da o,n ima nasljednu bolest. Da je bilo kra1jeva u njegovoj porodici, pomisho bih da je opsjednut idejom da postane kralj. Potvrdio si da on ne lae. Ako ne lae ljudima, zar bi mogao lagati Bogu? Ti si svjedok da su njegovi sljedbenici siromani i da se njihov broj poveava. Prava vjera to uvijek ini. Kae da ne kri obeanja poslanici nikada ne varaju. Kae da poduava molitvama, ljubavi i jednostavnosti. Ako je sve ovo siguran sam da e njegova kraljevina sti i i do mjesta u kome ja vladam. Bio sam uvjeren da dolazi poslanlk, ali nisam mogao ni da bi on mogao biti roen; u Arabiji. 144

Poslije ovih imperatorovih rijei na dvoru je nastalo veliko komeanje. Imperator je to smirio objanjenjima onoga to je rekao i darovima koje im je podijelio. Kao to vidi, Fatima, ugovor na Hudejbiji je donio mir za izvjestan period, to je PoSlanik iskoristio za ovakve i shne aktivnosti. Kraz ovakva njegova nastojanja mnogi ljudi su prihvatih Medu njima su bili neki od voda Meke Halid ibni Velid i Amx ihn As. Ovaj ugovor je znaio poetak umiranja paganstva, pomogavi da zrake Islama zasijaju na sve etiri strane Arabij e. Sad idi i spavaj, neka te Allah uva.

10

145

cistaclecietje.4ta. rte#

OSVAJANJE MEKE
Cvije gochne su prole od potpisivanja ug,ovora na Hudejibiji. Ako se sjea., jedan od zakljuaka je bio: Ko god eli da potpie ugovor i pagodbu sa Muhammedom moe to uiniti, ko gad eli patpilsati ugovor i pogodbu sa Kurejijama moe slabodno u initi. S obairom na takve zaklju ke ugovora, pleme Benu Huzat je postalo saveznik muslimana, a pleme Benu Bekr je izabralo Kurejije kao saveznike. Jedne noi, na kraju osme godine Muhammedovog preseljenja iz Meke u Medinu, pleme Benu Bekr iznenada napade pleme Benu Huzat, dok su na svome buziaru Vatir napajali staku. Ubiju im dvadeset ljudi i unite sve to se dalo unitirti. Poglavica plemena Huzat sa nekollko svojih prijatelja krenu u Medinu i doavi ispred damije u kojoj je Pejgamber klanjao, stade otro uzvikivati: Oh, Boe, doao sam Muhammedu da ga podsjetim na veze ljubavi koje nas veu Objasnio je Pejgamberu fa. se dogodilo, o nesrei koja ih je zadesila dok su se pridravali ugovora. Muha146

mmed alejhisselam se odmah sastao sa svojirn Savjetom, pa je odlueno da se u Meku poalje ovakav ultimaturn: 1. Da se novcem plati prolivena krv lanova plemena Benu Huzat; i 2. Da Kurejije izjave da nee vie tititi pleme Benu Bekr. Ako jedan od ova dva prijedloga ne bude prihva en, to je znailo da je ugovor na Hudejbiji prekren. Pagani nisu prihvabili ultimarbum, te je tako ugovor bio poni,ten. Medutim, poslije slanja odgovora, shvativi da su napravili veliku gre'ku, Mekelije su posla.li u Medinu Ebu Sufjana kako bi izgladio nastali spor i obnovio ugovor. Boiji poslanik je odbio da ga primi. . Ebu Sufjan je tada poku,ao pomo tra.iti od Ebu Bekra, Omera, Alije i Poslanikove k eri Fatime. Molio ih je da ubijede Poslanika kako bi ovaj prornijenio svoje miljenje i astavio ugovor na snazi. Medutlm svi oni su odbili da bilo ta uine to je u vezi sa ugovorom. Pun mrnje, Ebu Sufjan se vrartio u Meku. Njegova misija je doivjela potpun neuspjeh. easni Pejgamber je bio ovjek dobra srca, pun saaljenja i spremnosti da aprosti i zaboravi. Ali ono to je najvie mrzio bilo je gaenje obe anja i ne odravanje zadate rijei. Poto je Ebu Sufjan otiao u Meku, Muhammed alejhisselarn je pozvao muslimane da se pripreme za pohod na Meku, kao odmazdu za prekreno pagansko obeanje. Desetag dana Ramazana, vode6i 10.000 ljudi, Muhammed alejhisselam je krenuo na Meku. Stigav'i do mjesta Muruz Zahreb zaustavili su se radi odmora i preno ita. Poslanik je naredio svakoj grupi da zapali logor10*

147

sku vatru, kako bi neprijatelj pomislio da je muslimanska vojska mnogo monija. I zaista, kada su Mekehje vidjele toliko vatri, pomislili su da je moslimana mnogo vie nego to ih je doista bilo. Prvi Mekelija koji je vidio muslimansku vojsku blo je Ebu Sufjan. On je bio iziao van grada, kako bi imao potpuniji uvid, i kad je ugledao toliko muslimana, bio je strano iznenaden. Vie nije bilo sumnje da je Bog na Muhammedovoj strani, pa je shvatio da je uzaludno boriti se sa tako snanom vojskom. Otiao je Pejgamberu i izjavio da prima Islam.

_
f

'

A'r7\

Poslanik je podljelio vojsku na razli ite grupe, svaka je imala ui na drugi ulaz

Muhammed alejhisselam je rekao Ebu Sufjanu da je njegova elja da ude u Meku bez prolijevanja krvi i zato je obeao da svaki onaj koji ostane u ku i, dvoritu Kjabe pred ku om Ebu Sufjana ne e imati nikakvih neprijatnosti. Ebu Sufjan se vratio u Meku da obavijesti ljude o snanoj muslimanskoj vojsci na svim prilazima grada, te da je nemogu e sprijeiti njihov napad. Kazao im je da ako ostanu u ku i, Kjabi pred njegovom kuom, nita im se ne e dogoditi. Mekelijama nije preostalo ni'ta drugo osim predaje. Poslanik je podijelio vojsku na razli ite grupe, i svaka je imala u i na drugi ulaz. U trenucirna ulaska desio se samo jedan manji sukob koji nije mogao prod. bez prolijevanja krvi. Neki pagani pod vodstvom Ebu Dehlovog sina su odbili da se predaju. Njih je brzo savladala grupa muslimana pod vodstvom Halid ibni ali je u tome sukobu poginulo jedanaest pagana dva muslimana. Po ulasku u Kjabu, prvo to je Muhammed alejhisselam uinio bilo je da polomi kipove i o isti je ad idola. Razbijaju i ih, rekao je: ISTINA JE DOLA, LA JE NESTALA! Zatim je Idanjao dva rekjata u Kjabi oienoj od ddola, zahvaljujui se Allahu delleanuhu na pobjedi. Interesantno je, draga Fatima, pratiti kako se odvijala Poslanikova sudbina. Prije osarn godina je napustio Meku po najveoj tami, sa samo jednim sljedbenikom, krijui se i rizikujui ivot, a sada se ponovo vra a u svoj grad, u sred dana, sa 10.000 ljudi spremnih da svoje ivate rtvuju za Istinu. Neka je slavljen Gospodar koji pomae onima koji to zasluuju! 149

148

Kada je Poslanik zahvalio Allahu na pobjedi, rekao je svojim doju eranjim neprijateljima: vi 1judi u Meki, ta mishte da u vam sad uraditi? Ljudi su odgovorili: O pIemeniti brate, i sine plemenitog brata, samo dobro nam moe A onda im je zastao dah u o ekivanju izricanja kazne za njih. Boiji poslanik je samo dostojanstveno saoptio: Od ovog dana nema na vama ljage. Idite svojim kuama, jer ste svi slobodni! Jednu takvu odluku historija nikada, prije ni kasnije, nije zabiljeila. Histori ari sa neskrivenim zaprepa enjem govore o ovim njegovim rije ima, kao o udu koje se, samo jednom, u povijesti dogodilo. asni Poslanik nam je, Fatima, po ko zna koji put pokazao cla je istinska milast i opratanje ono to izdvaja onoga u ijim je rukama vlast. I to pokazuje njegovu snagu, pra.taju i onima koji su mu toliko zla Zapamti to, i nastoj se sli no ponaati u ivotu pa e ti sve polaziti za rukom i svi e te ljudi voljeti.

ctstade6e14-edma no

BITKA NA HUNEJNU
Cobri i plemeniti Pejgamber je, draga moja k eri, nainom kojim se odnosio prema svojim doju eranjim neprijateljima, stekao naklonost pagana u Meki. Mnogi od njih su primili Lslam, dok su drugi cijenili njegovu linost i njegov autoritet. Osvajanje Meke od Muhammeda alejhisselama i njegovih sljedbenika, bio je neoekivan dogaiaj mnoga plemena koja su ivje1a van grada ula su o tome dogadaju tek poslije nekoliko dana. Takav razvoj situacije je trmoge od njih zaplaio, tim prije to nisu na ovaj trijumf Islama gledali ni sa kakvim oduevljenjem. Meutim, dva plernena, koja su bila najhrabrija i najmonija, odlue se na borbu protiv Pejgambera i muslimana. U tome cilju udrue svoje snage. Ta dva plemena zvala su se Benu Havazin i Benu Sekif. Njihove voe su izdale nare enje svojim ljudima da sklone svoju pokretnu imovinu, svoje ene i djecu i spreme se na teak i nemilosrdan rat da bi se, kako su govorili, protjerao arobnjak koji rui vjeru praotaca.

150

151

Mjesec dana je prolo od Pejgamberovog ulaska u Meku. On bija'e uo o pripremama Havazina njihovih saveznika. Da bi te vijesti bile portvr ene poalje svoga pouzdanog ovjeka da sve to ispita. Uskoro se taj ovjek vratdo, rekavi da je sve istina, i obavijestio Poslanika o detaljima velikih priprema koje su ova paganska plernena provodila. Tacla je i u Meki dat alarm za priprerne za bitku. Muslimanska vojska je broja1a dvanaest hdljada ljudi, od kojih su dvije hiljade bile iz Meke. Bili su dobro oprenaoruani sa orujem koje su posudili od vo a iz Meke. Nisu ni sumnjald da ne e pobijediti i odjednom unititi neprijatelja. Ali, desilo se da sarnouvjerenost ne donese pobjedu. Ne elei da ih pagani napadnu u Meki, muslirnani krernue u susret neprijateljdma. Medutirn, prolaze i kroz jedan p1aninski tjesnac zvani. Hunejn, muslimanska vojska bijae iznenada napadnuta, silovito, sa svih strana. Obasuti kamenjem i strijelama, uhva eni u stupicu, muslirnani izgubie prisebnost u velikoj panici, njitanju konja trci kamila, stadoe bjeati na sve strane. Sa malorn grupom svojih sdjedbenika Pejgamber ostade na bojitu, vole i da asno pogine nego da sramno bjei. Mnogi su ga nagovarali da se vrati, dok mu se ta nije dogoddlo, bojei se da bi sa njegovom srnr u nesta10 i Islama. On ih je odblo posluati, uvjeren da e Boija porno stii i da e oni pobijediti. No, uzalud je dozivao: Ovamo muslimani, Bog je s nama, ja sam Njegov poslanik, Muhannned, sin Abdulahov! Glas mu se, u optoj guvi, uop'te nije uo. Tek kad je njegov amdda Abas svojim gromkim glasom uzviknuo: O, vi Ensarije koji titite i pomaete Pejgarnberu i muslima152

Muslimanska vojska bijee iznenada napadnuta u klaneu 1 obasuta strijelama kamenjem

nima. 0, vi Muhadiri, Muhammed je iv ovdje je. Dodite na njegovu stranu! Tek tada kao da se desilo udo. Sa svih strana pohitae muslimani uzvikuju i: Evo nas, mi emo krvlju oprati sramotu naeg straha! I nastade bitka, strana i krvava, koja se tako brzo svri porazorn pagana, da neki muslimand., koji su se vra ali, jo nisu bili ni pristigli do bojita. Razbijena paganska vojska sklonila se u grad Taif, koji je bio prava tvr ava. Uzalud su muslimani navaljivali dvadeset dana na zicline ove tvr ave. Morali su je napustili neosvojenu. Veliki ratni plijen razdijeljen je mus1imanskim borcima. 153

Da bi pomogao novim, siromanim pristalicama, Poslanik 'im je podijelio vie zemlje. To je prouzrokovalo nezadovolistvo kod starijih muslimana, a naro ito Ensarija. Poelo se pri ati kako Poslanik vie voli iz svog grada nego njih. Ta govorkanja su doprla do uiju Poslanika koji je, neposredno zatim, okupio Ensarije i rekao im: O Ensarije, emu ova govorkanja to su doprla do mene? ta se to promijenilo u vaim srcima? u nevolji kada sam vam doao, a Bog Zar niste vas je uvao? Zar niste bili siromani, pa vas je Allah imunim uinio? Zar niste bili neprijatelji jedni drugima, a Bog vam je ulio ljubav u vaa srca? Ensarije su odgovorile: Da, Bog i Njegov poslanik su najdareijivijd i najmilosrdniji. Poslanik: Ho ete mi odgovoriti zaista, o Ensarije? Ensarije: Kakav odgovor ti moemo dati, o Roiji Poslanie! Sva dareljivost i milost pripada Bogu i Njegovom poslaniku.

Ensarije drugi, ja bih izabrao onaj koji su Ensarije odabrali! 0 Boe, smiluj se Ensarijama i djeci od niihove djece! 'i Ove rije to su dolazile iz Poslanikovog srca, ganule su Ensarije toliko, da su njihovi obrazi bili mokri od suza. Jedan od njih je kazao: Mi smo sretni s tobom, Boiji poslanie, kako sa onim to si ti podijelio, tako sa onim to smo mi Kao iz svakog dogadaja u Poslanikovom ivotu, tako i u bici na Hunejnu, moemo mnogo nau t 'iti, draga k eri. Nikada ne smijemo biti oholi i precjenjivati sebe, svoju snagu i veliinu. ta bi se desilo sa muslimanima da im na vrijeme nije stigla Allahova pomo , mada su bili tako sigurni u svoju pobjedu. I u Kur'anu Allah delleanuhu kae: Allah vas na mnogim bojitima pomagao,

Poslanik: Ali, tako mi Boije milosti, ako ste to eljeli, mogli ste re i i biti u pravu, a ja bih to protumaio ovako: Nama si doao odba en, a mi smo Istinu koju si donosio prihvatili, bio si u nemilosti, a mi smo ti pomogli, bio si proganjan, a mi sTno te bio si sdromaan, a mi smo pomogli da se sredi'.
O Ensarije, upotrijebio sam bogatstvo ovog svijeta da pridobijem ljubav ljudi koji mogu postati dobri muslimani i tako se Islamom oduiti vama. Zar niste sretni? 0 Ensarije, dok se ljudi otimaju za ovce i kamile, vi imate sa sobom Boijeg poslanika. Kunem se Njim u ijoj vlasti je moj ivot, da nije bilo izbjeglitva ja bih vam pripadao. Ako jedni ljudi odaberu jedan put, a 154

a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnatvo vae zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko go da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijegi dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost svoju spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao i one koji nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna za nevjernike.
Znaj da ako zaista elimo uspjeti, moramo u initi sve to je u na,oj mo i, a onda se osloniti na Anahovu pomo , uvjereni da svaki uspjeh zavisi samo od Njega. 'ine! Zapamti, draga k eri, skromnost je znak veli Neka te Allah blagoslovi.

155

vanije dijelove te njegove uvene oporuke svirn tadanjim i buduhn pokoljenjima muslimana: Ljudi, sluajte ove moje rije i jer nisam siguran da u mo i ponovo doi meu vas, na ovo mjesto

cistade6eto.3-ma

OPROSTAJNI HAD
oslije bitke na Huneinu asni Poslanik se vratio svojoj kui u Medinu. Te godine, desete godine izbjeglitva Boijeg poslanika, mnoge grupe lz raznih krajeva Arabije dolazile su u Medinu da izjave kako primaju Islam. Gotovo itava Arabija je postala mus an,ska. Muhammed alejhisselam je bio zadovoljan i sretan to vidi ispunjenje svoje misije. Allah mu je pomogao da izvede ljude iz tame i nevjerovanja u svjetlo Istine i vjere. U elji da svoje veliko djelo krunie sve anim Hadom i da jo jednorn vidi svoj rodni kraj, Pos1anik je objavio da, e u toj godini pohoditi Kjabu. Dvadeset i peti dan mjeseca zulkade (23. februara 632.) krenulo je iz Medine osamdeset hiljada mus1imana na elu sa Muharnmedom, neka je mir j. milost Allahova s njim. Po dolasku na Had, pred ogromnom masom hodoasnika, na mjestu zvanom Arefat, Boiji poslanik je odrao svoj veliki govor poznat u historiji kao oprotajni govor. Ov,dje u ti, draga Fatima, prevesti naj156

Nai ivoti i irnovina su ,svete stvari i neprikosnovene kao to je za nas sve uzvien i svet ovaj mjesec, dananji dan i mjesto na kome se nalazimo. ovjek je dje10 Boije i neka je proklet onaj koji to djelo rui. Mi emo svi doi. pred Boga i on e nas pitati za naa djela i na rad ... Budite uvijek dobri i milostivi prema va,irm enama Njihovu ast njihovo potenje uvajte i odnosite se prema njima s ljubavlju i dobratom. Uistinu ste ih dobili od Boga da ih uvate i po zakonu sa njima postupate Ono to vam je povjereno uvajte kao svoje i

Arefat

157

vratite onome ije je Krvna osveta i lihvarstvo iz paganskih vremena neka prestanu zauvijek 0 narode! Sluajte ta govorim i uzmite to srcu, vi morate znati da je svaki musliman brat drugome muslimanu. Svi ste vi jednaki, svi imate ista prava i iste obaveze. Svi ste vi lanovi jednog velikog zajednikog bratstva. Zabranjeno vam je da od svog brata uzmete bilo ta, osim ono to vam on dadne. Cuvajte se nepravde Recite ovo i onima koji su prisutni i onima kojih ovde nema. Moe se desiti da onaj kome se kae bolje zapamti od onoga koji je to ovdje uo Ja vam ostavljam Boiju Knjigu koja e vas, ako se je vjemo dravate, uvijek uvati da ne zalutate s pravog puta, sa staze pravde i istine. To je knjiga jasna, od Al.laha upuena. Imate pred sobom moj cijeli ivot, moje rije i i moja djela; sve to sam govorio i radio, nastojao sam da bude u pobpunom skladu sa Boijim nare enjfima ... Casni Pejgamber je zavrio svoj govor rije ima: O moj Boe! Jesam ispunio zadatak i povjerenu mi misiju? Boiji poslaniie! Ti si vjerno ispunio svoju misiju i nama saaptio to ti je Bog povjenio! potvrdilo je sto hiljada dua u jedan glas. Poslanikovo lice bilo je obasjano racloku. Od prevelike sree u oima su mu svijetlile suze. Digao je ruke prema nebu i rekao: Molim Ti se, budi svjedok svega ovoga! KAKVA VELICANSTVENA MISIJA, KAKAV VELICANSTVENI ZAVRETAK! Kacla je zavrio govor, siao je s kamile i klanjao u isti mah podne i ikindiju, a zatim preavi na drugo 158

Kjaba

za vrijerne HacUa

mjesto Arefata, objavio okupljenom narodu tada primljene kur'anske rijei:

Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih, ve se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.
Oprotajni govor, lako kratak, draga moja k eri, sadri mnogo mudrosti. Prije Islama jaki su napadali slabije, a asni Pejgamber je u inio svetim imovinu i ivote drugih ljudi. Prema enama se postupalo kao, prema stoci, a Muhammed alejhisselam je taj koji im je povratio dostojanstvo. Lihvarenje i kamate su bohko rasprostranjene u Arabiji da su razorile mnoge dornove i unitile mnogo ljudskih ivota. Poslanik je to zabranio i 159

pozvao muslimane da pomau jedni drugima bez traenja kamate. Do tada su ljudi bili podijeljeni prema bogatstvu, porodici, rasi plemenu, a Poslanik je sve te padjele odbaaio, saoptivi da su svi ljudi jednaki pred Bogom te da je razlika samo u bagobojaznosti Ako sve ovo imamo na umu, draga k eri, bez sumnje emo nai sreu u naem ivotu.

cvade8etdeisteta no

SMRT BOIJEG POSLANIKA

rajem istog mjeseca Muhammed alejhisselam se vratio u Medffiu. Kratko vrijeme iza povratka ukazae se na Paslaniku znaci bolesti. Tresla ga je groznfica, gubio je snagu mravio. Meutim, nikada nije prestao o svojoj misiji, o zatiti Islama i svega onoga to je do tada ura eno. uv'i da Rimljani spremaju vojsku za napad na muslimane na sirijskoj granici, naredi da jedan dio voiske krene prema pod vodstvom mladi a po imenu Usama, sina Zejda, roba kojeg je Poslanik oslobodio i koji je meu prvima preao na Islam. Iako u bolesti, Pejgamber je i dalje nastavio da obavlja svoje dunasti. Pored astalog, svaki dan bi iao u damiju i predvodio vjernike u namazu. U damiji je 'uo kako se pria da ljudi nisu zadovoljni izborom Usarna, kome su bile saxno 24 godine, da komanduje tako velikom vojskom. Iz dana u dan, me utim, Muhammed alejhisselam se sve tee kretao. Imao je jaku glavobolju i visoku temperaturu. Toga dana kada e otii u damiju, budui da je irnao visoku temperaturu, zamolio je svoju enu da ga 160
11

161

pospe hladnom vodom po tijelu, kako bi mu, bar za trenutak, spala temperatura, i mogao oti i do damije. Obukao se i otiao u damiju, te poto se zahvalio Allahu delleanuhu i zatraio oprost za sve muslimane, obratio se ljudima, govorei: O ljudi! Pustite Usama da obavi svoj zadatak, t o vam moga ivota. Ako kaete neto nedoli no o njemu kao vojskovo i, onda ste to isto rekli i za njegovog oca, jer je Usam najpogodnija li nost za vodu, dsto kao to je to bio i njegov otac. Kao to vidi, ak i posljednjih dana svoga ivota Boiji poslanik je davao prakti ne upute. Odredio je da Usam bude voa iako je bio tako mlad i sin roba. To nam je pouka da godine i socijalni poloaj nisu prepreka da doe do visokog poloaja onaj koji to zasluuje. Visoka temperatura i ovaj odlazak u clamiju u inili su da Poslanik sljedeeg dana nije mogao oti i da obavi molitvu, te je poslao svoga vjernog prijatelja Ebu Bekra da ga zamijeniu mihrabu. Dvije sedmice bijahu prole od po etka Pejgamberove bolesti. Njegovo zdravstveno stanje postajae sve tee. Fatima, njegovo jedino ivo dijete, posje ivae oca svaki dan, a Muhammed alejhisselam bi je svaki put poljubio. Tako je radio ak i u najteim situacijama. Jednom joj je neto pro'aputao u uho, i ona je odmah zaplakala. Na to joj je Poslanik neto apnuo na drugo uho. Ona je prestala plakati i tuno se osmijehnula. Hazreti Aia, Pejgamberova ena, nakon to je Pejgamber preselio na Ahiret, pitala je Fatimu o ovom doga aju. Fatima joj je objasnila: Prvi put mi je rekao da se ne e oporaviti od bolesti i ja sam zaplakala. Dru4 put mi je rekao da u ja biti prva iz familije koja e mu se pridruiti i ja sam se osmjehnu1a. Upravo se tako i dogodilo: est mjeseci 162

Muhammeld alejhisselamova damija u Medini u kojoj se nalazi mezar asnog Poslanika

11*

163

poslije Poslanikove smrti, i Fatima je preselila na onaj svijet. U nedjelju 11. rebi-ul-evela, jedanaeste godine prelaska tz Meke u Medinu, no uoi svoje smrti, asni Pejgamber je osjetio malo poboljanje. Podigao je zavjesu sa prozora koji je bio okrenut damiji i sa divljenjem gledao u svoje sljedbenike kako za njegovim prijateljem Ebu Bekrom obavljaju namaz. Srce mu se nadimalo od silne radosti to vidi ljude kako se mole Jednom Bogu, te i on u e u damiju. Ebu Bekr vidjevi da Poslanik dolazi, skloni se i prepusti njemu mjesto u mihrabu. Poslanik, medutim, dade znak Ebu Bekru da on nastami. Kad se namaz zavrio, muslimani su bi1i presretni to vide me u sobom Muhammeda alejhisselama i ponadae se da je on na putu ozdravljenja. Pri a se da ga u ivotu nikada nisu vidjeli ljepeg i uzvienijeg kao u tome asu. I dok su mushmani pronosili svoju radost i nadu u Poslanikovo ozdravljenje, njegova bolest se sasvim pogora. Te noi povea mu se temperatura i on osjeti veliku slabost. Svi napori i lijekovi koji su se u to doba mogli dobiti nisu pomaga1i da temperatura spadne. U ponedeljak 12. rebi-ul-evela (8. juna 632.) Muhamrned alejhisselam je znao da mu dolazi as susreta sa svojirn Gospodarem. Tiho, 'apui, molio je: O Boe, pomozi mi u smrtn.om asu! Aia, na ijem je krilu bila Poslanikova glava u tim posljednjim trenucima, kae: Osjetila sam samo da mu glava postaje tea. Pogledala sam ga i vidjela njegove irom otvorene oi. Rekao je: Mom Prijatelju, Najmo nijem mom Prijatelju, Najve em ... govorio je isprekidano. Ovo su bile posljednje rije i Boijeg poslanika izgovorene na ovome svijetu. 164

Vijest o Muhammedovoj smrti proirila se poput snane oluje. U prvi mah niko nije mogao vjerovati da je vijest ak je i Omer uvi da je Poslanik mrtav, izvadio ma i zaprijetio da e probosti svakoga onoga ko kae da je Muhammed alejhisselam umro, ne mogavi do i sebi od silnog zaprepatenja. U svoj toj guvi i zbrci, jedan ovjek je otiiao do Ebu Bekra da mu kae za Poslanikovu smrt. Ebu Bekr je jurnuo u Muhammedovu sobu, skinuo mu prekriva sa lica i vidjevi pod njim mrtvo tijelo Poslanika, rekao: Lijep i ist si bio itavog ivota, a takav si u smrti. ivi sad svoj vje,ni ivot, jer Allah daje samo jednu smrt. Potom je Ebu Bekr doao u damiju i obratio se uzbuenim i zbunjenim ljudima: Narode! Svi vi, koji vjerujete u Muhammeda, znajte Muhammed je umro! I svi koji vjerujete Allaha, znajte, da je Allah vje an! A onda je izgovorio rijei Kur'ana asnog:

Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ubijen bio, zar biste se stopamai svojim vratili?
Iako su muslimani uli ove rijei i po hiljadu puta, ok od iznenadne smrti voljenog Poslanika ih je toliko potresao da su se ponaali kao da prvi put uju za njih. Suze su tekle nemilice. Plakali su kao djeca. Vie nije bilo sumnje da je asni Pejgamber otiao kao i svi pejgamberi prije njega. Pripreme za denazu su izvrene. Muhammedovo ti,jelo je okupao vjerni mu prijatelj Alija, a denazu klanjao Ebu Bekr. Muhammed alejhisselam je ukopan u istoj sobi gdje
jc! i umro.

165

Medina je postala mjesto koje e se uvijek Hiljade muslimana dolaze svake godine na to mjesto, da odaju duno potovanje i zahvalnost naem Pejgamberu.

eide8-eta rte

LICNOST MUHAMMEDA ALEJHISSELATU VE SELAM

cfada, draga moja Fatima, kad sam ti zavrio pri u o ivotu naeg Poslanika, ispri au ti neto i o njegovoj ri nosti, o njegovom izgledu, ponaanju i nekim drugim karakteristikama. Kroz pri u o njegovom ivotu ti si ve upc)znala neke njegove osobine, a ja u tome jo neto dodati. Kao to zna, prije Islama Arabljanj. su razne slike i kipove oboavali i njima se klanjali. To oboavanje slika i kipova zadralo se i danas u nekim religijama. Medutim, Islam je to odmah ukinuo, jer se musliman klanja i obra a samo jednom Bogu. To je razlog da muslimani nikada nisu ni pokuali predstavljati Poslaninka u obliku kipa slike. No, njegovi drugovi i prijatelji, kao i neki drugi njegovi savremenici, su ga mnogo puta tako vjerno i plasti no da mi danas moemo sebi dosta jasno predoiti njegov izgled i druge njegove karakteristike. Lice je imao blago i prijatno, a krupne, crne i ive o i bijahu pokrivene dugim trepavicama. Kovrdava crna 166 167

kosa padala mu je do ramena, a tako e mu se isticala crna tanka brada. elo iroko, obrve tanke i guste, a posred ela jaka ila koja bi nabrekla u momentu uzbuenja. Nos skladan i jak, usta pravilna, na kojima je est,o lebdio blag osmijeh, kada bi se pokazali i redovi bijelih, malo razmaknutih zuba. Na njegovoj skladnoj pojavi naro 'ito se isticao lijepo sveden i zaobljen vrat, koga su neki poredili sa srebrenom urnom opto enom zlatom. Grudi su mu bile dobro razvijene, a ostali dijelovi tijela vristi skladni. Rasta je bio osrednjeg, ni visok ni nizak. Kad bi iao sam, govorili bi da je nizak, a kad bi iao sa drugima, .inilo se da je Poslanik visoiji. Korak mu je bio vrst i dostojanstven, iako sitan. Cjelokupna njegova pojava puna snage, zra ila je blago6u. i dobrotom, mirom spokoistvom. ivio je skrommo i jedno6stavno. Zidavti njegove ku e su napravljeni od blatta, a krov od palminog Spavao je na konom dueku ispunjenom li em. Najee je jeo datule i pio mlijeko, mada je volio i med i meso. Po nekoliko dana ne bi se vidjelo vatre u njegavoj kui, a njegova ena Aia je pri ala da bi ponekad i mjeseci proli, a ona ne bi nalodta vatru da neto skuha. Kad god bi u svojoj ku i imao meso, Poslanik bi ga dijelio sa susjedima. Jednom, pri a Aia, Poslaniku su poslali cijelo jagnje. Kad je on doao u ku u upitao odakle to, ona mu je odgovorila da su svo meso podijelili, a da je njima ostala samo jedna noga. Muhammed alejhisselam ree: Trebala si kazati sve je osta10 izuzev jedne noge. On je ovim elio naglasiti da je ono to je dato, ustvari dobijeno, jer e za to slijediti Boija nagrada. Poslanik se oblaio veoma jednostavno. Na sebi je imao koulju i ogrta koji je matao oko struka i koji mu 168

je pokrivao donji dio tijela, a esto bi nosio koulju i pantalone. Odje a mu je uvijek bila izuzetno ista. esto bi govorio: Bogu je drago a ljudima prijatno, da ovjek dolazi u drutvo ist i pristojno obuen. Muhammed alejhisselam je volio mirise i upotrebljavao ih, naroito kada bi iao u damiju. Nije volio da ga posjeuju ljudi neprijatnog mirisa, naro'ito oni koji su neposredna jeli bijeli crni luk, pa je i vjernicima savjetovao da ne jedu luk pred odlazak u damiju na namaz. U kunim poslovima je revnosno pomagao: lotio vatru, istio pod, muzao koze, krpio svoju odje u i popravljao svoju obu u. Nikada nije oklijevao da pomogne eni u bilo kojem poslu. Jeo je i pio desnom rukom i uvtijek davao prednost desnoj strani. I kao to je u dui bio plemenit, tako je pazio na svoju spoljanost. Iz ku e ne bi izaao dok se ne bi pred ogledalom sredio, a van ku e bi uvijek nosio ogledalo, ealj i misvak za pranje zuba. Ruke bi uvijek prao prije i poslije jela, a zube prije namaza i poslije jela. Kae se da je jednom rekao: istoa je pola vjere. Kao to je posjedovao snagu duha, tako nije zapostavljao ni tjelesnu snagu. Naro ito je volio tranje, pa bi se esto takrni io sa svojom enom Aiom. Muhammed alejhisselam je bio izrazidto povjerliiv i poten. I prije poslanstva zvali su ga El-Emin povjerljivi. Mejser, Hatidin sluga, koji je bio sa Muhammedom na njegovom prvom putovanju u Siriju, sa karavanom, kae: Ako bi roba imala neki nedostatak, on bi na to upozorio kupca prije nego pazare. Zahvalnost je, tako e, bila Poslanikova karakteristika. Nikada nije zaboravljao uslugu koju mu je neko uinio. Uvijek je s ponosom govorio o svojoj eni Hatidi 169

i o rtvama koje je podnosila za Islam. Jednom prilikom Aia, kerka Ebu Bekra, koju je Muhammed alejhisselam oenio poslije Hatidine smrti, rekla je Poslaniku: O Boiji poslanie, zato toliko pri a o eni koja je umrla? Bog ti je dao bolju, ljepu, mla u. Pa zar mene ne voli vie nego toj si nju volio? Ne, tako Allaha! ja nikoga ne mogu voljeti kao to sam nju volio: prva je ona meni povjerovala, uza me vjerno stajala kad me je itav svijet mrzio kad sam bio pravi siromah, odgovori Poslanik. Kada bi ga Halima (njegova pomajka) posje Jivala, on bi je do ekivao stojei i ljubio je u elo. Razastro bi joj prostirku da sjedne, a kada bi odlazila davao joj je poklone. U oima Muhammeda alejhisselama svi muslimani su bili jednaki. Jednom su trebali suditi dje aku ugledne porodice zbog nekog loeg djela. Usame, jedan od njegovih drugova, otiao je Pejgamberu da ga zamoli, ne bi oprostio dje aku. Muhammed alejhisselam je bio ljut zbog Usamovog uplitanja. Veoma mi smeta to se ti u to mijea, rekao mu je. Mnogo ljudi je uniteno zbog onih koji zaboravljaju na zakon kad su u pitanju oni koji su bogati i oni koji imaju vlast, te napadaju slabe siromane. Islam to ne dozvoljava. Ne u to uiniti to trai. Budi siguran da bih dao da- se odsije e ruka i mojoj Fatimi da je neto ukrala. Kao to je potovao svoje prijatelje i drugove, tako se s potovanjem odnosio i prema svojim slugama. Ebu Hurejre kae: Sluio sam Casnog Poslanika deset godina. Nikad me nije kritikovao za u injenu greku, niti se ikada naljutio kada bih zaboravio da u inim neto to mi je naredio. 170

Bolesnike je redovito posjeivao, bez obzira bili muslimani ne. Jednorn je rekao: Sedamdeset hiljada meleka se mole za onoga ko posje uje bolesnog i govore dobre rijei za njega. Muhammed alejhisselam je volio dobre ale koje nisu nikoga vrije ale. Jednom je jeo datule sa drugovima. Kada je Alija okrenuo glavu, sve kopice od datula bacili su ispred njega. Poslanik je pogledao u njega i rekao: Sam Alija je pojeo sve datule. Alija se prvo zacrvenio, a onda rekao: Ja ,sam jeo samo datule a kopice ostavljao, a ini mi se da si ti jeo i jedno i drugo! Svi su se nasmijali Alijinom brzom i duhovitom odgovoru. Drugi put, posjetila ga je starija ena mole i ga da joj kae ta da uracli kako bi lake ula u denet. Odgovorio joj je dobra djela, i dodao u ali starice ne ulaze u denet. Kada je vidio zapanjenost na njenom licu, obradovao ju je rije ima: Kad u e u denet, izgledae mlada! Pejgamber je mnogo volio svoje komije. Kad god bi neto dobro skuhali, slao bi dio toga svojim kornijama. Starim udovicama bi iao na pijacu, pomuzao koze onima koje su uvale djecu. Jednom prilikom je rekao: Nije pravi vjernik ko se dobro ne odnosi prema susjedima. Skromnost mu je tako e bila vrlina. Kad bi dolazio na nelci skup nije dozvoljavao ljudima da ustaju kako bi on sjeo na najbolje mjesto. Sjeo bi ondje gdje bi imao prazno mjesto. Tako e nije dozvoljavao da ga ljudi ljube u ruku, govore i da to nije islamski obi aj. Meu mnogobrojnim njegovim vrlinama ovjekoljublje je zauzimalo posebno mjesto. To je najbolje pokazao pri osvojenju Meke. No, sada u ti ispri ati jednu 171

drugu priu iz koje se vidi kolika je njegova dobrota. Jedne prilike izvjesni pagan Ibni El Haris odlu i ubiti Boijeg Poslanika. Priao je Muhammeclu, neka je mir i milost Allahova s njim, dok se odmarao ispod jednog drveta, daleko od svojih drugova. Poslanik je upravo otvorio oi kad je El Haris podigao ma iznad njegove glave. Bog me odgovorio jel Poslanik. Kad je pagan uo odgovor, odjednom mu je ma ispao iz ruku. Pejgamber ga je uzeo i rekao: A ta tebe sad titi? Budi onaj to zaboravlja, zamolio je, u velikom strahu, El Haris. Poslaniik ga je pustio da ode. Kae se da je, po povratku u svoje pleme, El Haris rekao: Dolazim od najboljeg najplemenitijeg ovjeka. Od njegovih vrlina pomenu u jo i samokontrolu. Pria se da je Jevrej zvani Zejd doao Poslaniku i zahtijevao vra anje duga. Tom prilikom je uhvatio Poslanika za odje u i grubo mu se obratio. Omer je tu bio prisutan i ukorio Jevreja za takvo ponaanje. Muhammed alejhisselam se na to nasmijao i rekao: Zaista i ja i on zasluujemo druga iji postupak, Omere. Mene treba ukoriti to nisam vratio dug, a njega to to ne zahtijeva mnogo otrije. Dug je pla en, i istog dana Jevrej je primio Islam. Da bismo pobrojili sve njegove vrline, tlraga Fatima, bilo bi nam potrel3no jo mnogo no i kao to ova. No, ovo je, mislim, dovoljno da bi se jasno vidjelo koliko je on bio zaista izvanredna li nost, ovjek u najuzvienijem znaenju te rije 'i.

qeide6elpetta noe'

MUHAMMED ALEJHISSELAM PREPORODITELJ DRUTVA

historiji ovjeanstva, draga k eri, susre emo mnoge velike ljude koji su imali i,deje i zamisli kako da izmijene i unaprijede stanje svoje zemlje i svoga naroda. Ali, vrlo mali broj tih ljudi je, u toku svoga ivota, doista mogao vidjeti uspjene rezultate takvih nastojanja. Jedan od tih rijetkih ljudi bio je na Pejgamber, Muhammed alejhisselam. Teko je, ako ne i nemogu e, nabrajati sve promjene koje je donijelo u enje to ga je, dobivi ga od Allaha delleanuhu, sprovodio na Poslanik. Da bi to uraddli trebalo bi nam mnogo vremena. Zato emo veeras razgovarati samo o nekoliko najvanijih reformi, promjena. U vrijeme Muhammedovog poslanstva, Arabljani su oboavali idole. Kjaba je bila centar takvog oboavanja i u njoj se nalazilo vie od 360 kipova, idola. Poslanik je uio ljude da postoji samo Jedan Bog. On posjeduje sve najljepe osobine. Njemu nema sli nog. On ne zavisi ni od koga, ali sve je zavisno ocl NJEGA. On ne ra a, niti je On roden. Sve u univerzumu je stvoreno njegovom 173

172

moi. Muhammed alejhisselam je o istio Kjabu od idola i u inio je centrom oboavanja Jednog Boga; Dobrotvora, Milostivog i Samilosnog, Gospodara svih svjetova. Prije Muhammeda alejhisselama arabljanska plemena su vodila borbe oko najobi nijih stvari. Razbojnitvo je bilo gotovo svakodnevno, a za je smatrano nanoenje neprijatnosti nekom od zava enih plemena. Poslanik je stavio ta ku na te sukobe i ratove i ujedinio sva ta plemena u jednu naciju, Bratstvo Islama, tako da svi imaju ista prava dunosti. Imovina svakog ovjeka je bila svetinja, kao i ivot, i niko je nije smio dirati bez dozvole vlasnka. Rat je bio dozvoljen samo ako je bila u pitanju zatita ljudskih prava. Vladao je mir, a i rije za pc>zdrav je bila MIR (selam). Slabi i siromani su ovisili od milostinje bogatih, a mo ni su veoma malo znali o rije i MILOST. Muhammed alejhisselam je nau io bogate ne samo da daju milostinju siromanima, nego da im omogu e da poprave svoj poloaj. Nezavisno od ostalih pomaganja, Poslanik je zaveo obavezno davanje 2,5% na prihode (zekat) koje je ilo dravi, od ega je ona sve to, uglavnona, davala siromasima, bili oni muslimani iti ne. Druga korjenita socijalna promjena bilo je poboljanje drutvenog poloaja ena koje su do tada bil.e izjedna ene sa stokom. Mnogi rochtelji su, odmah po ro enju, zakapavald ivu svoju ensku djecu, jer su se bojali siromatva. Poslanik je zabranio ovaj sramni obi aj, jednostavnim rije ima: Da ne trebaju 2enska djeca, Bog ne bi dao da se ra aju. Kao supruge, ene su bile zloupotrebljivane i zlostavljane, a Muhammed alejhisselam nam savjetuje da budemo paljivi prema njima, rije ima: Najbolji me u vama je onaj koji najbolje postupa prema svojoj eni. Kao to je, tako e, rekao i za majke: 174
'4~ Poslanik nas ui da ene imaju ista prava i dunosti kao i mukarci detalj sa Istoka

Denet je pod maj inim nogama. Ukratko, u Poslanikovo doba poloaj ene se uzdigao od najnieg do najvieg. Dao joj je mjesto kc>je ona zasluuje u drutvu, i poloaj koji ona ne zauzima, ak ni danas, u mnogim savremenim zernljama.

Prema siro adi se veoma loe postupalo, a njihova imovina je rasipana. Poslanik je njihove staratelje zaplaio kaznama, a obe ao velike nagrade onima se bore za prava siro adi. Jednom prilikom je rekao: Na drugom svijetu emo ja i staratelji siro adi biti na istom mjestu, kao dva prsta koja se dodiruju. U danima prije Poslanika, ljudi su u Arabiji alkoholna pi a gotovo kao vodu. Muhammed alejhisselam je sasvim uspio zabraniiti upotrebu alkohola i spasiti ljude uasn.ih posljedica. I danas dobri muslimani u 175

cijelom svijetu ne piju alkohol, jer to Kur'an najizri itije zabranjuje. Poslanik je to uspio rijeiti prije 1400 godina, a mnogobrojni reformatori dvadesetog vijeka su u tom pogledui jo uvijek nemo6ni. Prije Muhammeda alejhisselama Arabija 3e bila utonula u duboku tamu neznanja. On je darovao ljude velikom eljom za naukom, govore i im: Uenje je vjerska dufflost svakog muslimana i muslimanke. Jedan as razmiljanja o stvoritelju je boljd nego sedamMastilo uenjaka je sveto kao deset godina molitvi. i krv ehida. Inspirdsani ovakvim pou avanjem, draga keri, prvi muslimani su uili marljivo i mnogo stoljea su oni bili uitelji itavom svijetu na mnogim podrujdma nauke i kulture. I sve dok su se muslimani ponaah onako kako im nalae njihova vjera, oni su bili gospodari svijeta. A kada su te propise zanemarili, njihova civilizacija je poela propadati. Jedini put pravog napretka i sticanja pravog mjesta u svijetu, draga k eri, jeste povratak u enju Casnog Kur'ana i istoj tradiciji naeg Pejgambera, neka je mir i Allahav blagoslov na Njemu. Sa ovim vodiima nikada neemo zalutatd. u pronalaenju sre e niti na ovome, niti na drugome svijetu. Neka nam Allah delleanuhu svima Oja a volju, naroito vama mladima, u ijim rukarna budu nost na,e vjere, da radimo na pravom putu i postdemo dobre rezultate.

qcidei-etdcaga no

NEKE MUHAMMED ALEJHISSELAIVIOVE IZREKE

Ci9e eras u ti, draga keri, zavriti svoje pri anje o Poslandkovom ivotu navode i ti neke od njegovih zlatnih izreka. No, prije nego ti ukaem na neke primjere Muhammedove ivotne filozofije, elim ti neto vano objasniti. Td to vjerovatno ve i zna., ali nee smetati ako td opet ponovim. Postoje dva osnovna izvora u Islarnu. Prvi je Casni Kur'an, Boije rije i, koje je Allah delleanuhu preko Muhammeda alejhisselama dostavlo ljudima. Drugi je Iladis, rijei koje, je na.. Pos1anik izgovorio da bi objasnio ajeta iz Casnog Kur'ana, njegove rijei kojima daje savjete, njegovo odobravanje neodobravanje ne ega, odgovari na pitanja koja su mu postavljena. Muharnmed alejhisselam je veoma isto i teno govorio arapski, da su svi uivali sIuaju i njegov lijepi govor. Govorei o vjerskim pdtanjima, esto bd iste misli ponavljao i po nekoliko puta, kako bi svi prisutni mogli sve zapamtiti, odnosno potpuno razumjetd.
12

176

177

vorili su prisutni. Ne! rekao je F'oslanik, to je onaj ko vlada sobom kad je ljut.

Kad bi se sve ivo ria Zemlji iskupilo da ti dadne neto to Allah nee, da odbije od tebe ono to ti je Allah, odredio, ne lbi to mogli u initi.
*.o,3;t1

Tako mi Onoga u ijoj je vlasti moj ivot, nijedan ovjek nije pravi vjernik dok ne bude elio svome bratu isto to i sebi.
*.:81

Izgled Kjabe u no ti

sad pro iitati nisu rijei iz asnog Ovo to u Kur'ana. To je Hadis, rije i koje je izgovarao asni Pejgamber u raznim prilikama i razli itim vremenima.

Va smijeh je ovjekoljublje u o ima drugih, odobravanje onoga to je dobro je ovjekoljublje, neodobravanje loeg je ovjekoljublje, pokazivanje puta onorne ko je zalutao je ovjekoljublje, pomaganje slijepcu je ovjekoljublje, uklanjanje kamena sa puta je ovjekoljublje, davanje bratu od svoga dijela je ovjekoljublje.

0 djelima se sudi na osnovu njihove namjere.

***
- Jedan od dokaza islamske pobonosti jeste ne mijeati se u posao koji te ne zanima. Kad ovjek umre, sve sa njim umire, osim ova tri dobro instva: djela ovjekoljublja koja i dalje pornau ljudima, - Ko je snaan i jak? upitao je Muhammed alejhisselam. Onaj ko moe oboriti ovjeka na tlo, odgo178
12*

znanje od koga svi imaju koristi, i 179

 dobro odgojeno potomstvo koje se za njega moli Allahu delleanuhu.

Govori istinu pa makar to to govori ne ilo u tvoju korist.

***

***

Allah je savrena ljepota i dobrota i voli ljepotu i dobrotu.

ovjek koji upuuje na dobro je kao onaj koji ga ini.

***

***

Biti sam je bolje nego biti u loem drutvu; bolje je biti u dobrom drutvu nego sam; govoriti o dobru bolje je nego utjeti, a utnja je bolja nego zao govor.

Rei u vam stvar koju kada uinite, zavolje ete jedan drugog. Izmijenite pozdrave me u sobom.

***
Dvije stvari koje Bog voli mnogi muslimani zanemaruju zdravlje i odmor.

***

Iskoristi pet stvari prije nego bude kasno: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromatva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i ivot prije smrti.

***
Ovo su tri znaka licemjera kad govori lae, kad obea ne ispuni obe anje, kad mu se neto povjeri on to imevjeri.

** *

Od svih dozvoljenih stvari Allahu je najmri razvod braka.

***
***

***
Nijedan roditeljski poklon to je dobar odgoj. tako dobar kao

Kada ste ljuti ne budite sudija dvjema posvaanim stranama. Najbolji musliman je onaj iji je moral najsavreniji.

***

***

Bjei od zavisti, jer zavist unitava dobra kao vatra drva.

***

Bolje oprostiti nego kazniti.

***
180

Jedan ashab zatrai od Allahova Poslanika da prokune nevjernike. Ja nisam poslat da proklinjem, nego sam doao kao Allahova milost ovjeanstvu ree Muhammed alejhis.selam. ***
181

Mlade treba cijeniti, a starije potovati.

***
Najbolji od vas je onaj od koga se dobro oekuje i od ijeg zla su ljudi sigurni, a najgori je onaj od koga se dobro ne oekuje, i od ijeg zla i drugi imaju tete.

Svaki musliman ima tri duinosti prema drugom muslimanu: da mu vrati dug, da ga posjeti dok je bolestan, i da mu{ ode kada ga pozove.

***
Kada odete bolesniku u posjetu, ohrabrite ga, vas to nee nita kotati, a njemu e koristiti.

**
Skromnost jej kruna ovjenosti.

,t',(**
Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni rukom ako moe, a ako ne moe onda jezikom rije ju, a ako ni to nije u stanju, onda neka osudi to zlo; ovo zadnje je najnii stupanj imana.

***
- Nije musliman onaj od ije ruke 1 jezika nisu sigurna njegova bra a.

***

*** ***

Nije muslirnan ko zano i sit, a susjed mu gladan.

Vjera je lijek za sva zla.

***
Dajite poklone jedni drugima, jer pokloni iz srca zlobu otklanjaju; nemojte prezirati poklon susjeda ma kako on mali bio.

***

Hoete da vam kaem ta je najve e blago jednog ovjeka? To je ena puna vrlina; kad je gleda, ona ga veseli, kad joj neto naredi, ona poslua, a kad je odsutan, ona uva njegovo imanje.

Zadovoljstvo Boije je u zadovoljstvu roditelja, a nezadovoljstvo Boije je u nezadovoljstvu roditelja.

*-**
Pomozite bratu pa makar i bio lo, rekao je Pejgamber. Pomoi u mu, rekao je jedan ovjek, ako je on lo, a kako da mu pomognem kada ini loa djela? Odvrati ga od toga, rekao je Pejgamber, to e rrtu zaista pomoi.

***
- Jedan ovjek je doao i rekao: O Boiji Poslani e! Zelim da idem u bitku u ime Boga, pa sam doao da me posavjetuje. Pejgamber ga upita: Je ti iva majka? Kada ovaj odgovori potvrdno, Pejgamber mu re e: Onda se brini o njoj, jer zaista je denet pod njezinim nogama.
11*3:1

;>**,

Sjeti se Allaha kad si u izobilju. Allah e znati za tebe kack padne u oskudicu. ***
183

182

ovjek je najblii Allahu kad je na sedldt.

,f>oit
Allahu je najdrae djelo namaz obavljen u njegovo vrijeme. Post je tit od svakog zla.

Dozvoli mi da zavrim ovaj mali izbor iz Poslanikovih dzreka sa dovom koju je on esto upu&vao Allahu delleanuhu. O Boe! O isti mi srce od zla, a moje djelo od

svih loih primjesa, moj jezik od lai, a moje o i od nevaljaluka, jer samo Ti zaista zna' ta se skriva u ljudskim duama.
Draga moja Fatima, ovo su samo neke od izreka Muhammeda alejhisselama. Sve one zasluuju da budu urezane u naa srca da ih se pridravamo u svakodnevnom ivotu. Bez sumnje, prava sre a se moe postii samo ako u ivotu primijenimo upute asnoga Kur'ana i slijedimo put posljednjeg Boijeg Poslanika, neka je Boiji blagoslov na njemu. Nadam se da si bila zadovoljna sa ovim zajedni kim veerima koje smo provodili zajedno, jer mi je bilo veoma drago to sam ti mogao ispri ati neto o ivotu naeg voljenog Pejgambera. Vjerujem da e te ova kratka bliografija ohrabriti da pro ita neto vie o Islamu i ivotu Muhammeda alejhisselama. A kada odraste, ako Bog da, uda se i imadne djecu, ti e im takoe ispriati priu o naem Poslaniku, Posljednjem Boijem Poslaniiku. Tako e naa divna vjera uvijek ivjeti.

***,
Znanje osvjetljava put u denet; ono je prijatelj u samoi, drug u pustinji, vodi u srei, pomaga u nevolji.

***

Uen ovjek je ja i u borbi protiv zla nego hiljadu neukih pobonjaka.

%* **
Djeca koja su neposluna roditeljima, neposluna su i Allahu.

Budite dobri roditeljima, pa e i vaa djeca biti dobra vama.

-- Borba na Allahovom putu najvie pribliava vjernika Allahu i niim se drugim ne moe nadomjestiti.

** *
184 185

SADRAJ

. . Predgovor ......... Uvod Pristup-al Fatiha Uvodna rije Arabija Arapi Muhammedovo rodenje Muhammedovo djetinjstvo Benu Saidu Muhammed Muhammed bez majke Muhammed kod svoga amid'e Muhammedova mlad,ost Muhammed sprije ava prolijevanje krvi Muhammed postaje Poslanik Prvi vjernici Proganjanja i mu enja Put u Taif Bijeg u Abesiniju Godina tuge Medinelije primaju Islam Muhammedovo preseljenje Muhammed alejhisselam u Medini Muhammed alejhisselam dravnik Bitka na Bedru Bitka na Uhudu Bitka na Hendeku

Str. 3 6 11 13 17 22 27 31 35 41 46 51 58 63 69 73 77 80

86
91 95 102 //O 115 121 127

Ugovor na Hudejbiji Muhammedov poziv vladarima Osvajanje Meke Bitka na Hunejnu Opro.tajni Had Smrt Boijeg poslanika Li nost Muhammeda alejhisselatu ve selam . Muhammed alejhisselam preporoditelj drutva Neke Muhammed alejhisselamove izreke . .

135 140 146 151 156 161 167 173 177

Da nije Allahove dobrote i njegove prema tebi, neki pojedinci njihovi .su bili naumi/i da te prevare ali su samo sebe prevarili, a tebi nisu nimalo naudili. Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i ui te onome to znao; velika je Allahova blagodat prema tebi! Mi objavljujemo tebi kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Hd-unu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur poslaniima o kojima smo ti prije kaziva/i i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, a Allah je sigurno s Musaom razgovarao o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred A//ahom ima/i. A Allah je silan i mudar. (ene, 163 165. ajet). A teloi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene da nad njima bdi (Trpeza, 48. ajet). Reci: Ja vam .ne. kaem: ,U mene su Allahove ,Meni je poznat nevidljivi svijet', niti varm kaem: ,Ja sam meja slijedim samo ono lek' to mi se objavljuje. Reci: Zar su. isto slijepac onaj koji vidi? Zato ne razmislite? (Stoka, 50.
. . . '

ajet).