13. 01. 2013.

TURSKO-ISLAMSKA KULTURNA BATINA JUNIH SLAVENA

TURSKO-ISLAMSKA KULTURNA BATINA JUNIH SLAVENA

Fehim Bajraktarevi

TURSKO-ISLAMSKA KULTURNA BATINA JUNIH SLAVENA[1]

Utjecaj Turaka odnosno, posredstvom Turaka, utjecaj islamskog Orijenta na zemlje dananje Jugoslavije zapoeo je takorei odmah po upadu Turaka u istona podruja zemlje, dakle, u 14. stoljeu i trajao je u najmanju ruku u nekim krajevima sve do balkanskog rata (1912.). Prema tome taj utjecaj postoji vie od pet stoljea, iako nije uvijek imao jednaku intenzivnost i isti pravac. Ako se ovi posljednji momenti uzmu u obzir, onda se mogu pritom jano razlikovati dva razliita razdoblja: najprije period potpunog turskog gospostva, zatim period nazadovanja Turaka do balkanskog rata odnosno prvog svjetskog rata. Razdoblje poslije toga nije vie vrijeme utjecaja nego mnogo vie poveanog interesa za jugoslavensku prolost pod Turcima i za njihove spomenike koje su ostavili.

Islamsko-turski utjecaj bio je naravno najjai u prvom i najduem periodu, dok su se Jugoslaveni nalazili manje ili vie u neposrednom kontaktu s Turcima i s njihovom kulturom, koja je opet sa svoje strane poivala na batini Selduke drave[2] a kasnije se obogatila i nekim elemntima bizantijske kulture. Poto je Osmansko carstvo uspostavilo mir na Balkanu i uspostavilo neku vrstu kohezije i politike homogenosti balkanskih naroda, poe djelovati kao civilizatorska vlast[3]. Kao to je Bizantija nekoliko stoljea ranije irenje kranstva na Balkanu smatrala svojom dravnom misijom, tako je Osmansko carstvo, prema duhu epohe i u smislu teokracije, irilo islam na Balkanskom poluotoku[4]. Kako je s druge strane turska kultura, isto kao bizantijska, nosila religiozno obiljeje, irenje izvjesnih dijelova duhovne kulture Turaka meu kranima bilo je ogranieno, ali je zato ta kultura mogla izvriti tim jai utjecaj na one stanovnike Balkana koji prihvatie religiju osvajaa[5]. Ali u materijalnoj kulturi bio je turski utjecaj na sve narode Balkana bez razlike vjere veoma jak. Turci su osnovali veliki broj novih gradova, oni su izgradili mnotvo mostova, akvadukata, drumova, banja, vodovoda, damija, kola, biblioteka i drugih kulturnih ustanova. Osim toga su Turci mnogostruko utjecali na razvoj raznih obrta, narodne nonje, narodne prehrane, na izgradnju kua i raspored prostorija, posoblja i pokustva, cehovskog ureenja itd[6]. Turci su tako izvrili svoj utjecaj osobito na drutveni i gradski ivot balkanskih naroda; oni su ti koji su u gradovima Balkana uveli islamski urbanizam. Izvan gradova oni su uspostavili orijentalni privredni sistem i turski feudalizam. Turski utjecaj u privatnom ivotu balkanskih naroda bio je manji nego u materijalnoj kulturi, jer se Turci obino nisu mijeali u porodini i vjerski ivot podanika, ak su uglavnom zadravali i njihove stare tradicije, poimence njihovo obiajno pravo[7]. Ali usprkos tome ne moe se porei izvjesni turski utjecaj u pravnom ureenju npr. u pravu prvokupa (ufa, efiluk); uostalom rijei kao hak, kesim, mulk, mirija, baltaluk, mera, miras, intikal, tapija, dunum, evlek, itd. jasni su dokazi toga utjecaja[8]. Isto tako nas rije voynok podsjea na prava i privilegije (sudsko i poresko osloboenje) koje su vojnici krani u turskoj vojski uivali[9]. Tursko (islamsko) pravo a tako isto i turski obiaji i navike koje se djelomino dadu povezati s islamskim religioznim obiajima (obrezivanje, pokrivanje ene, religiozne sveanosti), izazvali su u krana izvjesni otpor, ali unato tome su ostavili viestruke tragove u njihovim porodinim obiajima i navikama[10], i to osobito u svadbenim obiajima: ak i danas se upotrebljavaju rijei kao jauklija, uvegija, jenga, jeni bula itd.[11]. Ostaci turske narodne religije odraavaju se u rijeima kara kardolos, hamajlija, demre i sl.[12]. Naprotiv balkanski pripadnici islama preuzeli su od Turaka i isto religiozne obiaje kao mevlud, sunnet, obadva bajrama i ostale svetkovine itd. Jedna druga navika, koja je do u posljednje doba postojala u Srba i Bugara, zahvaljuje, kako se ini, svoje porijeklo turskoj praksi, osobe se naime nisu oznaavale prezimenima nego imenom oca, neposredni razlog za tu praksu moe se traiti u stilu tapije, uredovne isprave o posjedu zemlje[13]. (Jovan veled i Nikola znai samo Jovan, sin Nikole, a ne bezuvjetno Jovan Nikoli). to se tie turskog utjecaja u jugoslavenskoj epici, moe se kazati da njezine najljepe pjesme imaju svoj izvor zahvaliti dodiru i borbama s Turcima; to su Saraceni za zapadne junake epove, to su Turci za nae junake pjesme[14]. Isto tako jugoslavenske lirske narodne pjesme odaju tursku notu to naroito dokazuje veliki postotak turskih odnosno arapskih i perzijskih rijei i u izvjesnom stepenu i njihov sadraj, osobito u sevdalinkama, ljubavnim pjesmama, tako nazvanim prema arapsko-turskoj rijei sevdali. tavie, katkada nas pojedine misli i nain izraavanja u naoj narodnoj poeziji podsjeaju na turske pjesme ili na balade tipa Turkmen kizi
ibn-sina.net/bs/component/content/article/113-broj-48-49/1413-tursko-islamska-kulturna-batina-junih-slavena.html?tmpl=component&print=1&page= 1/7

13. 01. 2013.

TURSKO-ISLAMSKA KULTURNA BATINA JUNIH SLAVENA

(Djevojka Turkmenka). Nae narodne pripovijetke esto govore o sultanima, prinevima i kadijama, zatim o zloi ena, pa dapae o Arzikamberu ( Arzu ile Kamber) i ehzadi na isti nain kao i turske prie. Nasredinhodine prie i doskoice su se vrlo rano proirile u naem narodu, koji mu je pripisao ak i takve kojih u turskoj verziji nije ni bilo[15]. Da su nae pojedine narodne zagonetke i poslovice podlegle turskom utjecaju, tavie da i svoje porijeklo zahvaljuju Turcima, dokazuju ne samo itave turske fraze nego i izrazito islamski kolorit ili isto islamsko shvaanje. Tako primjerice jedna narodna zagonetka (pitalica) glasi Altmi ii dolafii (62 pretinca), a njeno rjeenje je: pelinje sae. U jednoj poslovici se nalazi ime imama Mehdije (Mahdi), u jednoj drugoj se kae: Ako je Bagdat daleko, nije arin (tur. lakat)[16]. Isto tako izgleda da se porijeklo razliitih, osobito gradskih narodnih igara moe pronai na osnovu njihovih turskih naziva (kao npr. arik[17]), bira, if-tek, halka, handaiz, igneiplik, klis, ebe, tura i jazija, uzunkobila itd.[18]. injenica da melodije naih gradskih pjesama, naroito onih koje su poznate pod imenom sevdalinke, nose pojedine karakterne crte turske muzike, moe se najlake objasniti turskim posredovanjem[19]; specifino turski u tim melodijama je interval poveane sekunde, koji inae nije karakteristika slavenske muzike[20]. Napokon i jugoslavenska narodna umjetnost (vezanje itd.) pokazuje na mnogim mjestima turski utjecaj[21]. Pored utjecaja turske narodne kulture na pjesme, bajke (prie), zagonetke i poslovice naeg naroda ve u dosta ranoj epohi poela je jo i pisana turska, kako pjesnika tako i prozna literatura da jako djeluje na islamizirane Jugoslavene. Ima razloga da se vjeruje da je Mevlud Sulejmana elebije (14. stoljee) uhvatio rano korijena kod naih muslimana; svakako je sigurno da mi danas imamo vie prijevoda i prerada toga klasinog spjeva, iako oni datiraju iz kasnijeg doba[22]. I turska dervika poezija dala je povod naim ilahijama (Ilahije u Istonom blagu itd.). Nadalje je ve od 15. st. veliki broj jugoslavenskih muslimana sastavljao ak pjesme i literarna ili znanstvena djela na turskom, arapskom ili perzijskom jeziku[23]. Iako veina tih pjesnika i autora nije prekoraila granice osrednjeg kvaliteta, ipak je bilo meu njima vie njih koji su se odlikovali nadarenou i uenou. Meu prvima neka se spomenu samo Nergisi, Sabit[24] i Hercegovac Arif Hikmet, koji su kao pjesnici u turskoj literaturi vrlo poznati. to se tie uenjaka jugoslavenskog porijekla koji su u Turskoj doli do velikog glasa, dovoljno je imenovati Sudija kao samostalnog i originalnog komentatora perzijskih klasika i Peevija kao vrlo znaajnog historiara. Dapae i oni nai muslimani koji su svoja literarna djela sastavljali na svom (srpskohrvatskom) materinjem jeziku, sluili su se arapskim alfabetom i mnogim orijentalnim rijeima i izrazima to odaje tursko kolovanje i u isto vrijeme ini karakteristian pandan alhamiado-tekstovima iberijskog poluotoka[25]. S obzirom na to da su kranski pisci srpskohrvatskog jezika bili orijentirani prema Zapadu, turska knjievnost nije na njih izvrila nikakav neposredni utjecaj. Meutim, su orijentalna sredina i ivot, koji su Osmanlije na Balkan donijeli, prouzrokovali nastajanje najveih djela srpskohrvatske knjievnosti kao ep Osman od Gundulia, Gorski vijenac od Njegoa, Smrt Smail-age engia od Maurania a da se i ne govori o djelima manje literarne vrijednosti kao o pjesmama Jovana Ilia, o Ramazanskim veerima od Branislava Nuia i slinim radovima. Ono to je dosad reeno o snanom utjecaju, koji je turska materijalna i duhovna kultura imala na Jugoslavene i druge narode Balkana, ini samo nepotpunu skicu koju bi podrobnija istraivanja trebalo da dopune i prodube. Ali ve sada nas mnogi razlozi potiu na vjerovanje da su Turci, u najmanju ruku do jednog izvjesnog stepena, na itavom Balkanu odigrali dosta slinu ulogu kao Arapi (Mauri) u paniji, osobito kao iritelji islamske kulture i kao batinici Bizanta. Vanost te uloge dokazana je ve ostacima turskog jezika u svim balkanskim jezicima[26], pogotovu ako se uzme u obzir da se u tim jezicima nalaze preuzimanja iz turskog ne samo vojnikih i upravnih izraza, nego u jo veoj mjeri i takvi izrazi koji oznaavaju razne predmete jedne vie materijalne i tehnike kulture[27]. Mnotvo turskih elemenata u toponomastici[28] Balkana[29] daju takoer dosta jasan uvid u ulogu Turaka pri osnivanju i razvitku gradova. To bi uglavnom bile osnovne crte islamsko-turskog utjecaja za vrijeme turske vladavine naim krajevima.

II Drugo razdoblje tursko-islamskog kulturnog utjecaja na Jugoslavene poelo je propadanjem i postepenim povlaenjem Turaka. To vrijeme, u kojem su Turci u srednjoj Evropi, odnosno na Balkanu morali jednu pokrajinu za drugom naputati i u kojem su se mnoge mane turskog sistema sve vie ispoljavale, bilo je manje podesno da pogoduje oponaanju naroda-osvojitelja i preuzimanju njegovih kulturnih dobara. S druge strane su tada nove balkanske drave, koje su upravo bile dobile svoju samostalnost, proivljavale jednu kulturnu revoluciju, uslijed ega su eljele to je vie mogue osloniti se na evropski Zapad i ukoliko je to nakon jedne petstogodinje pauze bilo mogue ponovo nadovezati na svoje nacionalne temelje[30]. U duhu te preorijentacije poelo se turska imena mjesta, koja su dotada bila u iskljuivoj upotrebi, preinaavati u narodna imena, pa se ak pokualo izvjesne turske rijei nadomjetati drugima, uzetim iz balkanskih jezika i slino. U svom romantinom zanosu, narodi Balkana su za svako zlo inili odgovornim Osmanlije i ili su tako daleko da su im odricali svaku zaslugu i bilo kakvu kulturnu ulogu. Ali turski utjecaj u materijalnoj kulturi Balkana bio je i suvie jak da bi jednim potezom pera mogao biti izbrisan. Tragovi tog utjecaja mogli su se svugdje nai i nakon odlaska turske vojske i turskih vlasti, i javljali su se u raznim oblicima gradskog, drutvenog i privatnog ivota balkanskih naroda. S druge strane osjeali su se tragovi jake duhovne kulture, naroito u balkanskih muslimana koji nisu bili turske rase. Dobar primjer za to pruaju muslimani Bosne i Hercegovine, koji su i nakon austrijske okupacije pa ak i u poetku 20. st. u duhovnom smislu bili orijentirani gotovo sasvim prema Turskoj, kamo su obiavali da najradije idu studirati. Ne samo da su njihovi vjerski udbenici i neka druga djela bili sastavljeni na turskom jeziku i iz Turske uvaani, nego su im sluili za uzor i tadanji turski pisci,
ibn-sina.net/bs/component/content/article/113-broj-48-49/1413-tursko-islamska-kulturna-batina-junih-slavena.html?tmpl=component&print=1&page= 2/7

13. 01. 2013.

TURSKO-ISLAMSKA KULTURNA BATINA JUNIH SLAVENA

pjesnici, uenjaci i teolozi, ija su djela bila neprestano itana, hvaljena, prevoena ili u najmanju ruku najavljivana[31]. Da bismo imali predodbu o kulturnim utjecajima turske knjievnosti, htjeli bismo ovdje ukratko navesti tadanje obimnije prijevode iz iste na sprskohrvatski. Od Namika Kemala prevedeno je: drama Siroto djete, historijski roman Dezmi, zatim slobodarska drama Domovina i San; od Ahmeda Midhata roman Tajne; od Fatime Alijje romani Uspomene i Svira na lauti; od Uakizade Halida Zije roman Ferdi i drugovi, zatim Alina kola, Historija jedne enidbe, Osmanov vojni pohod i druge manje pripovijetke; od Abdulhak Hamida prevedena je drama Tarik (Osvajanje panije) i nekoliko lirskih pjesama; od emseddin Samije tragedija Besa; od jednog autora, ije ime nije navedeno, komedija Varalica Hamza itd. Osim tih prijevoda novijih obimnijih turskih djela imamo od poetka 20. st. i prijevode pojedinih pjesama u stihu ili prozi i vie pripovijedaka. Meu pjesnicima je Tevfik Fikret zastupan sa svojih deset pjesama, a pjesnici od kojih su jedna, dvije ili najvie tri pjesme prevedene jesu ovi: Nef'i, Fuzuli, Nigar, Mihrunnisa, Mualim Nadi, Denab ehabeddin, Redaizade Mahmud Ekrem, Ismail Safa, Sulejman Nesib, Esad Nedib, Delal Sahir, Riza Tevfik, dr. Abdullah Devdet, ekib Akif i drugi. Pojedine turske novele i pripovijetke, koje su tada prevedene na srpskohrvatski jezik, pripadaju autorima: Husejin Dahid, Makbule Lem'an, Mehmed Ihsan, Halide Edib, Ahmed Hikmet, Aje-i David, Maksudzade Mehmed Demal, Ibni Ganim, Mehmed Delal, F. Rasihe,, Rutu Nedet, Raff Binnaz itd. kako se na prvi pogled vidi, ukus prevodioca nije bio uvijek najbolji, ali veliki broj prijevoda je vrlo brzo znaajan. Ne gledajui na te prijevode iz lijepe knjievnosti izaao je tada u srpskohrvatskom prijevodu i cijeli niz pounih, teolokih, higijenskih i drugih lanaka kao i sva sila ocjena i prikaza novih turskih knjiga. Sve to svjedoi o velikom zanimanju jugoslavenskih muslimana za tursku literaturu i obrazovanje prije prvog svjetskog rata. Nai pisci onog doba voljeli su uzimati za svoja knjievna djela esto teme iz ivota pod Turcima, kao npr.: Baagi za drame Abdulah paa i Pod Ozijom. Isti pisac je izdao jednu povijest Bosne i Hercegovine za vrijeme turskog gospodstva od 1463. do 1850. [32] kao i jednu knjiicu o Gazi Husrev-begu[33], dok su dva druga autora (Truhelka[34]) i Mehmed Spaho[35] objavili monografije o tom gaziji (borcu za islam), uvenom turskom namjesniku Bosne iz 16. st. Kako je bio jak turski utjecaj na nae muslimane prije prvog svjetskog rata vidi se iz ovih karakteristinih pojedinosti. Islamski porodini list Behar u Sarajevu poeo je, nakon to je punih pest godina izlazio samo na srpskohrvatskom, sa svojim sedmim goditem da na jednoj polovici izlazi na srpskohrvatskom, a na drugoj na turskom! Isto tako su tadanji kalendari muslimanskog dobrotvornog drutva Gajret u Sarajevu donosili lanke na narodnom i na turskom jeziku. Nije ni potrebno napominjati da je posljednje mogao razumjeti samo vrlo mali broj italaca, koji su u kolama Turske ili u naim medresama uili turski. Zbog toga taj pokuaj nije uspio i nije vie bio ni ponavljan. Meutim, pogreno bi bilo vjerovati da su se samo jugoslavenski muslimani interesirali za tursku literaturu i jezik. Jedan od naih najveih prijevoda sa turskoga objavljen je ba u jednom nemuslimanskom asopisu (Bosanska Vila), naime spomenuti prijevod Namik Kemalovog Dezmi od Alekse J. Popovia Sarajlije. Isti prevodilac je preveo i Ahmed Muhtar paino djelo o Osvojenju Carigrada, a osim toga je objavio i jedan Srpsko-turski rjenik 1899). Isto tako je i Srpska kraljevska akademija nauka u Beogradu pokazala svoje zanimanje za turska djela od vanosti za nau povijest, uzevi u svoja izdanja prijevode onih dijelova iz Hadi Halfe (Haci Halife, 1892; naravno, prema Hammerovom djelu Rumelix und Bosna) i iz putopisa Evlije elebije koji su se odnosili na Balkan ili specijalno na Jugoslaviju. Ista Akademija objavila je i srpski prijevod Povijest udnovatih dogaaja u Beogradu i Srbiji od Raid-beja. Nadalje su u nas prevedeni pojedini odlomci iz Putovanja Evlije elebije, takoer prije Prvog svjetskog rata, u drugim dvjema periodinim edicijama, naime u Glasniku Sarajevskog muzeja i u Godinjici N. upia. Spomenuti Glasnik muzeja u Sarajevu, koji je krajem Prvog svjetskog rata navrio tridesetu godinu svoga izlaenja (18891918), donio je osim toga itav niz lanaka, koji potjeu od autora bez razlike vjere i obrauju nau prolost pod Turcima kao i njihove spomenike ostavljene nama. N. Dimitriev prikazao je turkoloke radove Glasnika u publikaciji Zapiski kolleg vostokvedov (Sv. II, 1926, str. 97-108) (kasnije u Trkiyat mecmuasi (Sv. II, str. 622-630) prevedeno na turski jezik; ruski turkolog, koji je posmatrao iz izvjesne udaljenosti i bez nunog poznavanja mjesnih prilika, precijenio je dodue zasluge bosanske kole (kako je on naziva), no to je donekle svhatljivo i u tom smislu u naoj kritici (Prilozi za knjievnost, VII, 251-253) i istaknuto. Ali bez obzira na to i ti radovi Glasnika, manje ili vie, ukazuju na veliki utjecaj Orijenta i Turaka u naim krajevima i potvruju u isti mah veliki interes, kojim se jo prije Prvog svjetskog rata taj utjecaj u nas prouavao.

III

Nakon Prvog svjetskog rata jedva se moe vie govoriti o neposrednom utjecaju Turaka na Jugoslavene. Turska ve od balkanskog rata ne granii vie ni sa jednom od jugoslavenskih pokrajina, koje su se poslije svjetskog rata sastavile u jednu nacionalnu dravu tako da je potpuno prestao direktni doticaj s Turskom i eventualno politiko orijentiranje prema njoj (ukoliko je takva orijentacija u nacionalno nedovoljno svjesnih muslimana postojala). Onda, Turska je kratko vrijeme nakon svjetskog rata, zahvaljujui velikom Atatrku, izvojevala svoju potpunu politiku nezavisnost kao i osloboenje od svih okova staroga poretka, koji su spreavali
ibn-sina.net/bs/component/content/article/113-broj-48-49/1413-tursko-islamska-kulturna-batina-junih-slavena.html?tmpl=component&print=1&page= 3/7

13. 01. 2013.

TURSKO-ISLAMSKA KULTURNA BATINA JUNIH SLAVENA

njezin napredak i postala jedna moderna, sasvim druga drava. Te temeljite i grandiozne reforme u Turskoj primljene su sa simpatijom i divljenjem od svih uviavnih i nepristranih Jugoslavena a o tom svjedoe mnoge srpskohrvatske knjige i lanci o Atatrku i o novoj Turskoj[36]. S druge strane, ba te novotarije su izazvale nepovjerenje i neodobravanje upravo u onih Jugoslavena (bosansko-hercegovakih muslimana), koji su donedavno sve to je dolazilo od Turske i iz Turske smatrali svetim i vrijednim da se oponaa. Drugim rijeima, reformirana, laicistika i prema Zapadu orijentirana Turska nije sada imala vie na njih onog upliva, koji je kao islamska drava stoljeima vrila[37]. Ali mnogobrojni raniji dodiri i utjecaji u povijesti, u kulturi, u ivotu i u jeziku postoje i dalje i dre se esto puta i tamo gdje su sada sasvim suvini (npr. u jezinom blagu u kojem imamo sasvim dobre srpskohrvatske ekvivalente) s takvom ilavou da te injenice i pojave u nas nuno izazivaju interes i zapaanje raznih uenjaka i pisaca. Tako se npr. u nas u tom razdoblju iznova probudio interes za prolost pojedinih pokrajina i gradova pod Turcima. U vezi s tim se u nas prevodilo, komentiralo i obraivalo izvjesne odsjeke djela turskih historiara ili drugih pisaca, primjerice onih koji sadravaju opis kosovske bitke (Ahmedi, krllah, Urud, Aikpaazade Feridunbeg, H. Vehbi). Isto tako se nastavilo prevoditi odsjeke djela Evlije elebije koji se odnose na nae gradove i mjesta. Osim toga smo u to vrijeme dobili i prijevod velike monografije o Sokoloviu (Sokolli) od Ahmeda Refika[38]. U istoj poslijeratnoj periodi prelo se u nas u veoj mjeri na prouavanje, objavljivanje i prevoenje turskih spomenika i isprava: do 1941. objavljene su i prevedene mnoge vane isprave koje se odnose na povijest grada Skoplja[39] i manastira Svete Trojice kod Plevlja[40], kao i velika skupina turskih listova iz Dravnog arhiva u Dubrovniku, koja je izala u publikacijama beogradske Akademije nauka[41]. Meutim, jo hiljade sauvanih turskih isprava iekuju u nas svoje objavljivanje. Dravni arhiv u Dubrovniku sam ima preko 9.000[42], a nekoliko hiljada ili stotina nalaze se u muzeju u Sarajevu, u akademijama u Zagrebu i Beogradu, u bibliotekama pojedinih damija i u nekim pravoslavnim i katolikim samostanima itd. Kako veliko teite nai historiari polau na turske dokumente koji se tiu nae povijesti, vidi se ve po tome to je beogradska akademija 1936. odaslala posebnu misiju u Istanbul da bi na licu mjesta dobila jasnu sliku o odnosnim fondovima tadanjih arhiva[43]. Meutim, i tokom istoga ovoga vremena ostaje ivo zanimanje izvjesnih krugova nae publike za tursku beletristiku. Dosta je ukazati na to da su tih godina prevoene na srpskohrvatski novele i prie Omera Sejfeddina, Hatide Hatib, Hatide Srejja, Sadri Ertema, Sabahattina Alija, Fikreta Adila i drugih pisaca, pa ak i cijeli romani, kao npr. Novi Turan, Handan, Bolja na srcu od Halide Edib, ili S usana na srce od Read Nuri Gntekina[44]. Ogranieni prostor mi ne dozvoljava da se uputam u druge pojedinosti; osim toga bi to u najmanju ruku do izvjesnog stepena znailo ponavljanje onoga to sam ve izloio usvojim raspravama o islamskim i turskim studijama u Jugoslaviji, koje su izale u prakom Archiv Orientlni (knj. III, 1931., str. 492-507) i u beogradskoj Revue internationale des etudes balkaniques (knj. III, 1936., str. 241-269). Ipak se mora istaknuti da nepristrano izuavanje naeg turskog doba, razna izdanja turskih isprava kao i temeljitije poznavanje turskih spomenika i sl. ve danas poinju naim uenjacima pruati taniju sliku o truskoj vladavini i njezinoj kulturnoj ulozi u naim zemljama, pri emu nekadanja romantina shvatanja i prenagla generaliziranja u vezi s tim pitanjima bivaju ispravljena. Mora se odmah naglasiti da upravo u jugoslavenskoj nauci poinje prevladavati miljenje da Turci u osnovi nisu silom proveli ni islamizaciju[45] Balkana niti su narod opteretili pretjeranim porezima[46] (osim, moda, u doba propadanja), nego da su u zemlju donijeli razne dobre strane islamske kulture, naroito u gradskom nainu ivota i ophoenja. to se u nas jo i sada Turcima priznaje je to da su za vrijeme svoje vladavine, kao svojedobno Grci, Rimljani i Bizantinci, ujedinili Balkan i povezali ga sa starom kulturom Orijenta[47]. Ovaj pregled, naravno, ne pretendira na cjelovitost i iscrpno izlaganje tursko-islamske kulturne batine kod Junih Slavena; meni je ovaj put bio uglavnom do toga da utvrdim i ustanovim osnovne crte tog utjecaja. Sve blie pojedinosti i zakljuci koje iz toga treba izvui moraju se prepustiti budunosti. U tom pogledu mladu jugoslavensku orijentalistiku ekaju jo vani zadaci. Usprkos tome smijemo se nadati da i ovaj prikaz dovodi itaoca dovoljno do saznanja kako su ti kulturni utjecaji djelovali jako, postojano i dalekoseno na na narod[48].

S njemakog preveo: Sulejman Bajraktarevi*

[1] Ovaj lanak se djelomino poklapa s mojim predavanjem o tursko-jugoslavenskim kulturnim odnosima koje sam bio sastavio za Drugi turski historijski kongres u Istanbulu (1937). Predavanje je bilo, istina, tampano na francuskom i turskom, ali u tako maloj nakladi (samo za interne svrhe Kongresa) da se moe smatrati stvarno neobjavljenim i nepoznatim. Osim toga je tampanje izvreno
ibn-sina.net/bs/component/content/article/113-broj-48-49/1413-tursko-islamska-kulturna-batina-junih-slavena.html?tmpl=component&print=1&page= 4/7

13. 01. 2013.

TURSKO-ISLAMSKA KULTURNA BATINA JUNIH SLAVENA

bez autorovog znanja i vrenja korekture, pa su tako mnoge tamparske i druge greke ostale neispravljene a izostalo je uope navoenje bilo kakvih bibliografskih podataka. [2] Usp. M. F. Kprl, Les Origines de l'Empire Ottoman (Paris 1935), str. 78 i 132 pa dalje. [3] P. Skok M. Budimir, But et Signification des tudes Balkaniques u Revue Internationale des tudes Balkaniques (RIEB), I. 4; Destines balkaniques od istih autora, ibidem, IV, 606. [4] Usp. ipak Kprl, Les Origines..., str. 71 (gore). [5] Utjecaj Avara i Turaka na June Slavene tretira P. Skok u Jugoslavenskom istorijskom asopisu (JI), II, 1-15 (Juni Sloveni i turski narodi). [6] Usp. naprimjer Ope napomene S. S. Bobeva u RIEB, III, 1 i dalje, zatim Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878) H. Kreevljakovia (Zagreb 1935. i 1951.), F. Taeschner, Das bosnische Zunftwesen zur Turkenzeit (1463-1878) u Byzantinische Zeitschrift, Bd 44 (1951) str. 551-559, i V. uri Starinsko oruje u Glasniku Zemaljskog muzeja (GZM), XXXVIII, 109 i dalje. [7] S. S. Bobev, Quelques Remarques sur le Droit Coutumier Bulgare pendant l poque de la domination ottomane u RIEB, I, 34-45; A. Solovjev, Apercu historique du dveloppement du droit dans les Balkans, ibidem, IV, 437-447. [8] Lj. Proti, Neki obiaji oko kupovine, prodaje i trampe u Glasniku Etnografskog muzeja u Beogradu (GEMB), XI, 17-31, naroito str. 27-29. [9] S. S. Bobev, Coup d oeil sur le rgime juridique des Balkans sous le rgime ottoman u RIEB, II, 185-194. Kprl je u svom predavanju na Drugom turskom historijskom kongresu (Les institutions juridiques au moyen-ge, str. 13-14; usp. RIEB, VI, 613) zastupao miljenje da je i sredovjeno trusko pravo utjecalo na balkanske Slavene. [10] O pokrivanju kranki v. T. R. Gjorgjevi, Na narodni ivot, VI, 54, ovo od deset svezaka sadri jo mnoge druge primjere turskog utjecaja na Jugoslavene (usp. i RIEB, III, 265 i sl.) Usp. nadalje Iz Srbije kneza Miloa, I, 63 (od istog autora). S druge strane postojali su i turski propisi o oblaenju (nonji) krana i idova, vidi naprimjer Vl. Skari u GZM, XIV, 557 i C. Brockelmann, Geshichte der islamischen Vlker und Staaten (Mnchen und Berlin 1939). str. 241. Neto o tome I kod M. Levy, Die Sepharden in Bosnien. Ein Beitrag zur Geshichte der Juden auf der Balkanhalbinsel (Sarajevo 1911). [11] E. Schneeweis, Fremde Beeinflussungen im Brauchtum der Serbokroaten u RIEB, I, 172-179; isti, Allgemeines ber das Folklore auf dem Balkan, ibidem, II, 180-184. O raznovrsnim utjecajima Turaka u nas usp. i primjedbe od M. Gavazzija u Narodna Starina, knj. VII, str. 128-131. [12] O amuletima (hamajlijama) iscrpne podatke vidi u djelu T. R. Gjorgjevia, Zle oi u verovanju Junih Slavena (Beograd 1938), str. 241 i dalje. [13] Openito je poznato da i sami krani Jugoslaveni imaju porodina imena (prezimena) i nadimke orijentalnog porijekla (naprimjer olak-Anti, Kasumovi, Pelivanovi, Tauanovi, Uzunovi itd. [14] Dapae, mnoge pojedinosti u naim junakim pjesmama (kao npr. pokapanje konja s punim pijetetom) objanjavaju se turskim porijeklom. Usp. T. R. Gjorgjevi, Beleke o naoj narodnoj poeziji, Bgd. 1939, naroito str. 43. [15] Poblie u mojoj studiji Nasredin-hodin problem, Bgd. 1934. (P. O. iz Prilozi knjievnosti, XIV, 81-152). [16] Vuk S. Karadi u drugom dravnom izdanju (1933.) Srpskih narodnih poslovica i narodnih zagonetki, pod. br. 2297. [17] Th. Capidan Le jeu aux ossolete chez les Roumains, les Slaves et les Albanais u RIEB, I, str. 211-231 (Usp. naroito str. 217 i 230). [18] Srpske narodne igre, knj, I, (Srpski etnografski zbornik, knjiga IX) Bgd. 1907., s opirnim uvodom (str. 1-88) T. R. Gjorgjevia. [19] Vlad. R. Gjorgjevi, Turski elementi u naoj muzici, u Nova Evropa, VII (Zagreb, 1923.), 469-470. [20] Kosta P. Manojlovi, Jugoslavische Volksmusik u RIEB, IV, str. 580-584 (osobito posljednja strana). Tursko-orijentalni utjecaj naglaava i Stojan oueff, ibidem, str. 590. [21] T. R. Gjorgjevi, Beleke ..., str. 76. i dalje ("Neki obrasci za narodne vezove"). O utjecaju islama odn. Turaka usp. i lanak od KusNikolajeva u zagrebakom Vijencu, knj. VII, str, 477-479 ("Etnografski karakteri islamske umjetnosti"). [22] F. Bajraktarevi, O naim Mevludima i Mevludu uopte, Bgd. 1937. P. o. iz Prilozi za knjievnost, XVII, 1-37). [23] S. Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti u GZM, XXIV, 1-88 i 295-390; M. Handi, Knjievni rad bosanskohercegovakih muslimana, Sarajevo, 1934. (118 str.). [24] J. Rypka, Beitrge zur Biographie, Charakteristik und Interpretation des trkischen Dichters Sabit, I, Prag 1924., (XII, 164, str.); o njegovoj Ramazaniji govori isti autor u Islamica (za 1928., str. 435-78) a o njegovom epu Edhem i Huma u Archiv Orinetlni, I, (1929),
ibn-sina.net/bs/component/content/article/113-broj-48-49/1413-tursko-islamska-kulturna-batina-junih-slavena.html?tmpl=component&print=1&page= 5/7

13. 01. 2013.

TURSKO-ISLAMSKA KULTURNA BATINA JUNIH SLAVENA

147-190. [25] Poblie podatke o toj hibridnoj knjievnosti dao sam u RIEB, III, 246 i sl. [26] P. Skok, Restes de la langue turque dans les Balkans u RIEB, II, (1935.), 247-60. O turskom utjecaju na idovsko-panjolski usp. Baruh u RIEB, II, 177. [27] Vidi n. pr. P. Skok u RIEB, I, 26 napomena 12, i Kowalski, ibidem, IV, str. 421, napomena 1. [28] Vie primjera Skok navodi u svom malom prinosu pod naslovom Kozluk (RIEB, I, 278-80). [29] Sama rije "Balkan" je turska i znai "vrlo visoki umom obrasli planinski lanac". Da taj naziv zaista odgovara opoj karakteristici balkanskog pejzaa dokazuje J. Ancel u RIEB, I, 117 i sl. [30] Usp. RIEB, IV, 605 i 608. [31] Poglavito u sarajevskom asopisu Beharu (poevi od 1900). [32] Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1900. [33] Mirza Safet, Gazi Husrev-beg (u spomen etiristogodinjice dolaska u Bosnu) Sarajevo, 1907. [34] Gazi Husrefbeg, njegov ivot i njegovo doba u GZM, str. 91-234. [35] Gazi Husrefbeg, Slike iz bosanske prolosti, Sarajevo, 1907. [36] U posljednje vrijeme su izale knjige: a) Ataturkova Turska od M. Svetovskoga (Bgd. 1938.), b) Turci i razvitak turske drave od E. N. Bulbulovia (Sarajevo, 1939.) i c) Kemal Atatrk, tvorac nove Turske od dr. Zorana Sv. Tomia (Bgd. 1939.). [37] Postoji zanimanje i za Turke kao takve, usp. naprimjer N. Zupani, K antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta u Etnologu (Ljubljana, 1927.), 87-130. [38] Potanji podaci o radovima spomenutim u ovom odlomku nalaze se u mojim nie imanovanim lancima u Archiv Orinetlni i RIEB. [39] Gl. Elezovi, Turski spomenici u Skoplju u Glasniku Skopskog naunog drutva, knj. I, V i VII-VIII. [40] F. Bajraktarevi, Turski dokumenti manastira Sv. Trojice kod Plevlja u Spomeniku (Akademije) LXXIX (Sarajevo, 1935.). [41] Usp. RIEB, III, 243-4 i napom. 13. Druga knjiga izala je tek 1952. godine. [42] Usp. moj lanak Die arabischen Urkunden des Staatsarchivs von Dubrovnik (Ragusa) u Der Islam, Band 33 (1957.), str. 135 i dalje. [43] St. Stanojevi, Carigradski arhivi u JI, II, 412-20 i k tomu Br. Gjurgjev, ibidem, 354-58. usporedi i Prilozi za knjievnost, XIX, 207 i osobito moj iscrpni, tek 1958. izali izvjetaj Glavni carigradski arhiv i ispisi iz njega ("Les archives centrales de Constaninople et leurs extraits"), sa francuskim rezimeom (u Prilozi za orijentalnu filologiju, knj. VI-VII, Sarajevo, 1956-7., str. 283-299). [44] Srpskohrvatski prijevod jednog turskog romana doivio je dapae drugo izdanje (Halid Zija: Saliha hanuma, roman mladoturske revolucije, Sarajevo, 1923.). [45] Usp. o tome najposlije Vl. Skari irenje islama u Bosni i Hercegovini u Gajretovom kalendaru za 1940., str. 29-33. Da su Turci u tom pogledu openito bili prilino tolerantni istakao je ve ranije Vl. orovi u RIEB, II, 158. H. M. Handi (Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1940., u svemu 34 str.) zalae se specijalno za dobrovoljno primanje islama od bosansko-hercegovakih muslimana. Spomenuti turski uenjak Kprl (Les Origines..., str. 131) izraava se o ranijim prelazima u Bosni i Albaniji na ovaj nain: "En tout cela, l' tat n' intervint point, n' exerca aucune pression, respecta toujours la libert de conscience, les privilges des eclsiastiques, les coutumes des communauts". [46] D. J. Popovi, Prilozi prouavanja ekonomskog stanja naeg naroda u Vojvodini i Srbiji 16. i 17. veka u Glasniku Istorijskog drutva u Novom Sadu, I-II, 1928-29. Usp. takoer isti asopis, V, 344. [47] Usp. jo RIEB, IV, 544-55 ("Balkan und Europa" od A. H. Kober). Pouna je u tom pogledu i skica o utjecaju Turaka na Madare u Literaturdenkmler aus Ungarns Trkenzeit (Berlin i Leipzig, 1927.) str. 1-32. [48] Ovaj sastav uzima u obzir stanje do njemake okupacije Jugoslavije (1941.); kasnije izali radovi i knjige su ovdje oznaene samo kao neophodno potrebne dopune dotinih napomena. Gore poblie opisana djelatnost nastavljena je i kasnije i u tom smislu su izali mnogi radovi, ali sve bi to zahtijevalo jednu posebnu obradu. Nekoliko "hrvatskih prijevoda iz savremene turske knjievnosti" zabiljeeno je u: Otto Spies, Die trkische Prosaliteratur der Gegenwart (VI 25, Leipzig, 1943., str. 119 i sl.). * Primjedba prevodioca: Ovo je autorizirani prijevod lanka koji je izaao u Spomenici maarskog turkologa Gjule Nemetha koju je izdala Tursko lingvistiko drutvo u Ankari 1962. godine i sadrava priloge mnogih poznatih turkologa. Smatram da sadrina lanka kao i navedeni podaci u njemu nee biti na odmet i naim ljudima od pera i nauke a naroito zbog toga to bi im ovaj rad tampan u jednoj ankarskoj publikaciji, pristupanoj samo uskim specijalistima, po svoj prilici ostao sasvim nepoznat. Autor lanka, vodei
ibn-sina.net/bs/component/content/article/113-broj-48-49/1413-tursko-islamska-kulturna-batina-junih-slavena.html?tmpl=component&print=1&page= 6/7

13. 01. 2013.

TURSKO-ISLAMSKA KULTURNA BATINA JUNIH SLAVENA

rauna o tome, rado je pristao na to da se on pojavi u naem prijevodu, na emu mu i ovom prilikom najljepe zahvaljujem.

ibn-sina.net/bs/component/content/article/113-broj-48-49/1413-tursko-islamska-kulturna-batina-junih-slavena.html?tmpl=component&print=1&page=

7/7