Sie sind auf Seite 1von 29

UDK314 (497.6 Duvno) 1116/17"

Izvorni znanstveni članak

STANOVNiŠTVO DUVANJSKOG KRAJA U XVII. i XVIII.

STOUEĆU

Fra Josip Ante SOLDO[ Franjevački samostan, Sinj

.

1.

Nakon osmanskog osvajanja Bosne i Hercegovine, zauzimanja Makarskog primorja i dalmatinskog zaleđate osobito poslije organiziranja pokrajinskih uprava (Bosanskog paša- luka ili ejaleta), Duvno (Županjac) je postalo središtem istoimenoga kadiluka (prvi put spomenutog 1633. g.)~a pripadala muje nahija Buško blato.' Time je duvanjski kraj pronalazio svoje mjesto u novoj, moćnoj Osmanskoj Carevi- ni. Stanovništvo se dijelom islamiziraio, doduše mnogo manje nego u srednjoj Bosni, jer je bilo, bez naročitograzvoja obrta i trgovine, rijetko napučeno. O brojnim uzrocima prelas- ka s kršćanstva (obaju obreda) na islam u novije vrijeme pisao je Nenad Moačanin 2 i nje- gove tvrdnje mogli bismo sažeti ovako: želja pojedinaca ili grupa da žive "malo manje tegobno", da izbjegnu plaćanje poreza, da prihvate vojne ili administrativne službe, da sposobniji, sretniji i snalažljiviji uđu u privilegirani stalež - dakle iz praktičnihrazloga. Do toga je dolazilo i zbog nemogućnostiintenzivnije pastorizacije katolika, što Dominik Mandić posebice nagLaŠava; a i zbog nasilja i prisila. Širenje islama odvijalo se valovito - odmah nakon osvajanja u XVI. st., od 1606. do 1640. godine,3 te u XVIII. st.

II Duvanjskoj krajini različitje II izvješćima i popisima, te stoga nesi-

guran, a osmanski defteri za Duvno nisu mi poznati. Ipak, iz nedovoljnih povijesnih izvora

možemo doći do nekih zaključaka.

Splitski nadbiskup Mat'kantun Dominis (1560.-1624.), želeći proširiti svoju juris- dikciju na te granične krajeve, isticao je (1608. g.) kako je duvanjski kraj "prepun katoli- ka'" što je potvrdio godinu kasnije i njegov protivnik šibenski kanonik don Tadija Milinić, pretpostavljajući da je katolika u duvanjskom kraju živjelo oko 14.000. Naprotiv, prema popisu Bosanskog pašaluka (1624.) vezira Ibrahimovića-pašeMemibegovića,kojije uzi-

oko 800 kuća s tisuću vojnika. 4 O

mao u obzir i muslimane, u Duvanjskom polju bilo je

Broj katolika

l

Rasim ŠABANOVIĆ,Bosanski pašaluk, Sarajevo 1982; Ivo BAGARIĆ,Duvno. Povijest župa duvanj- skog samostana, prigodom 150 obljetnice današnje župe Duvno 1839-1989, Duvno, 1989.

2

Nenad MOAČANIN,Turska Hrvatska, Zagreb 1999, 102. i sl. O islamizaciji pisao je Dominik MANDIĆ,

Etničkapovijest Bosne i Hercegovine, Rim, 1967, 171. i sl.

Dominik MANDIĆ, n. dj., 175.

4

Franjo RAČKI,Prilozi za geografsko-statističkiopis Bosanskogpašaluka, Starine JAZU, sv. 14, Zagreb, 1882, 178.

159

ZBORNIK

ZBORNIK

istom području Atanazije Jurjević (Grgičević) izvijestio je 1626. godine bečkog cara da oko Županjca ima mnogo sela s 1000 kuća. Iz tih slučajevamože se vidjeti nesigurnost podataka. 5 Osim tih, ima i drugih izvješća,koja se tičukatolika - Hrvata. U izvješćumakarskoga biskupa fra Bartula KačićaŽarkovića(1615.-1645.), rađenom1630. godine, piše kako se na područjuDuvna nalaze samo dvije župe s 200 kućau kojima su živjele zadružne obitelji od 20,40 i 50 članova. Biskup je zapisao kako postoji samo jedna crkva, vjerojatno sv. Ivana u Roškom Polju. U drugom izvješću (1635.) isti biskup piše kako je u župi Lipi krizmao 300, a u Brišniku 470 vjernika. U Lipije biskup pomirio s Crkvom 31 osobu, a u

Brišniku deset. Bili su to javni grešnici, izopćeniiz Crkve,jer su bili otpadnici, nevjenčani, pa i inovjerci (pravoslavni). Ti otpadi znak su prelaznog vremena i snalaženja u novim

političkim prilikama. Istina,

životu kod nekih katolika. O smanjenju vjernika svjedoči i bosanski biskup fra Marijan Maravić Olovčanin(1645.-1647.)kojije 1645. godine opisao bosanske samostane i zapisao kako su ramski fratri posluživali samo 600 duša smještenih oko samostana. 6 Malen broj stanovnika u izvješćubiskupa Kačićaprema Mandićunastao je zbog toga što je makarski prelat uzeo u obzir samo obitelji koje su posjedovale imetak i time mogle pridonositi uzdržavanje svećenika- župnika. Stoga je Mandić ostao pri pryoj tvrdnji da je oko Duvna bilo više od 1000 kuća (8000 duša).7

oni svjedoče i o ne baš velikom djelotvornom vjerničkom

2.

Prividno mirno stanje,. iIi bolje rečeno, mrtvilo nije dugo potrajalo. SKandijskim ratom (1645.-1669.) počelo je razdoblje krvavih borba, koje se nastavilo Morejskim 1. ili

Bečkim (1683.-1699.) i završilo Morejskim II. ili Sinjskim ratom (1714.-1718.). To je bilo

krajine i tvrđave, nego i obračuna opisanih u

Šilobadovićevojkronici, tom tužnom svjedočanstvuosveta, pJjenidaba i ubojstava. Upadi domaćih četa(ćernida), sastavljenih od hrvatskih ljudi u mletačkoj ratnoj maši- neriji, unosili su preko Dinare ne samo nemir, nego i buđenje težnje osmanskih podanika, kršćanaobiju obreda, za oslobođenjemod spahija i duhovne prevlasti islama. Ta se iskon- ska snaga probudila u Kandijskom, a razvila u Morejskom I. ratu i završila migracijama na ratom opustošenim prostorima oko Cetine, što je dovelo do promjene demografske slike osvojenih i raseljenih prostora.

vrijeme ne samo ratnih operacija, borba za

Za naše razmatranje važanje pohod makarskog biskupa fra Marijana Lišnjičaiz Imot- skog (1664.-1686.).8 U spisu vizitacije nakon Kandijskog rata (1670. i 1671.) Lišnjićje zapisao kako su Duvanjskoj župi pripadala brojna sela: Kongora, Lipa, Mandino Selo, Oplećani, Županj Potok (Duvno), Mokronoge, Kolo i Stipanjići,ali da ni u jednom nije

5

Marijan Vjenceslav BATINIĆ,Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti, Starine JAZU, knj. 17, Zagreb, 1885,86. i sl. Eusebije FERMENDŽIN,Acta Bosllae, MSHSM JAZU, vol. 23, Zagreb, 1892,478.

7

Dominik MANDIĆ, n. dj., 176.

8

Ivo BAGARIĆ,Duvno, 86.

160

J. A -Soldo: Stanovništvo dU\lQnisk()a

u XVII. i XVIII.

bilo crkve. Stare su nestale, a nove se nisu smjele graditi. Nasuprot tome, muslimani su u Duvnu imali džamiju. Katoličkostanovništvo bilo je malobrojno. Muslimana je bilo više, ali ni njih previše. Župnik slabo naseljenih sela bio je poznati pisac fra Ivan Ančićiz Lipe (1624.-1685.). 9 U Roškom poIju biskup je našao svega pet katoličkihi sedam muslimanskih kuća, među njima porušenu crkvu sv. Ivana. Ti podaci svjedočeo slabljenju života tog kraja,· opustošenog napadima, pljačkamai rušenjem. Biskupje pohodio i kapelaniju Skopie (Usko- plje) gdje je živjelo dosta muslimana a i raskolnika (pravoslavaca) koji su imali dvije oštećenecrkve, a malobrojni katolici nijednu. Župnikje bio fra Grgo Drežničanin.Biskup je u tom selu krizmao 250 vjernika. Na planini Vitorogu i na Ljubuši obišao je pastire među kojima je djelovao fra Ante Ripčanin. Stanovništvo je živjelo pod šatorima. Biskup nije ulazio na područjeramskog samostana jer je ono pripadalo bosanskoj biskupiji. 10 U takvom sivilu svakodnevice ima i po koja svijetla zraka. Sačuvanoje pismo Ko- pčića iz Kongore od 30. lipnja 1666. godine koje svjedoči i o pomirljivu stavu ponekih muslimanskih spahija prema katolicima u duvanjskom kraju. Pismo je pisano ikavicom i

bosančicom:

Poklon i pozdrav biskupu od nas KopčićaĆelil-begai Alil-bega. Zatizim eto smo čulida se šapaš i niko tije govorio, da ti mi branimo amo doći; mi nismo dosada branili pratrom oditi po našem čitluku. Zato hodi, evo te župa i kmeti zovu radi skakavaca. A od nas ti tvarda vira, čistaMuamedova da ti nikakva zarara nećebiti; i odi sutra zašto je potriba radi ove cvarni. A lako ćemo s časti učiniti mirno i s Alaj-begom; i fala ti na časti. Pisasmo mi Kopčići iz Duvna na 30.juna 1666. (na poleđini: "da se dade u ruke biskupa u Imoti ili gdi bude". II

Takve prijateljske, skoro zaštitničke, veze sigurno su bile rijetke, posebice stoga što su se u vrijeme novoga rata (Morejskog I.) odnosi još više pogoršali. Osmanske spahije) nakon sudbonosnog poraza pod Bečom, vraćalisu se bez plijena, poraženi i poniženi. Svoj bijes znali su'iskaljivati na siromašnoj raji, ali i na njihovim vođama- svećenicima.Rje- šenje se nalazilo uhajdučiji,u priključivanjukrajiškim četamakoje su upadale iz osvojenih

krajina iz Dalmacije na bosansko-hercegovačka područja te nagovarali sunarodnjake

napuste rodni kraj i domove) da pobjegnu na područja Mletačke Republike. U tome su ponajveću promidžbu vršili vjersko-idejni razlozi, ali i prizemni, jer se obećavalo da onima koji pribjegnu, princip (dužd) osigurati dovoljno zemlje za život. Upadi su ostavlja- li iza sebe pustoš, što se odražavalo na granična područja Livna i Duvna, koja su u ratu '

ostajala poluprazna. Prema spomenutom izvješću SplićaninaAtanazija do kraja stoljećaiselilo se četi­ ri petine (oko 100 000 osoba) stanovništva uglavnom II Dalmaciju, Ban,sku Hrvatsku i Slavoniju. To se u Bosni i Hercegovini odrazilo porazno. Tvrdi se da j e 1725. godine tamo ostalo jedva 25000 katolika. U takvoj pustoši Duvno je bilo mala, ali ugodna kasaba, koju je na svoj načinuljep- šavanjaopisao osmanski putopisac Evlija Če1ebi(+poslije 1676. g.). Za njegaje ono bilo

da

će

')

ANČIĆ, Ivan, Hrvatski biograjskileksiko/l, knj. 11 Zagreb 1983.~ 107-108.

10 Karlo JURIŠIĆ, Katolička crkva na

Biokovsko-neretvanskom području tl doba osmanske vladavine.

Analeeta Croatica Christiana, Zagreb 1972,57-58.

" Karlo JURIŠIĆ,ll. dI, 50-51.

161

DUVANJSKI ZBORNIK

"kasabica kao rajska bašćauređena " 12 s 400 kuća "od tvrdog materijala, pokrivene su ka- menom pločom od škriljca". U mjestu se dizala "velebna" džamija, više bogomolja (mesdžida) koje nisu imale ambon (propovjedaonicu - minber), a čestoni minaret. Postoja- lo je i skromno javno kupatilo (haman), svratište (han) i desetak dućana.

3.

Mlečani su u XVII. i XVIII. st. vodili tri rata za očuvanje svojih posjeda na Kreti (Kandiji) i na Peloponezu (Moreji), koja su se odrazila i na Dalmaciju, jer su domaće spahije željele zavladati obalama Jadranskog mora. I dok su osmanskim snagama na Bliskom istoku Mlečani suprotstavili ponajbolje svoje, osobito pomorske snage, sva tri rata bila su za njih neuspješna. Samo su u Dalmaciji uspjeli proširiti dominaciju i uspostaviti prirodne granice na Dinari. Uspjesi u Dalmaciji postignuti su ne toliko vojnom mletačkom silom, koliko narodnim snagama} koje su se borile više srcem nego vještinom i znanjem. Uz podršku redovne vojske zauzete su tvrđave Klis, Skradin, Drniš, Sinj, Knin, Vrlika, Za- dvarje, Makarska, Imotski, pa i Gabela i Herceg-Novi, zemlja je ostala bez muslimana, a na njihova sjedišta nadolazi novo stanovništvo. Time je izvršena vjerska i nacionalna promje- na stanovništva u Dalmaciji. Krajiške četeprovaljivale su brdskim putovima u obližnje bosanske i hercegovačke krajeve) nagovarale sunarodnjake da pobjegnu prema Cetini, a odatle u splitsku Zagoru~ kninsko područje pa i dalje. Redovito se piše kako se prva brojnija seoba zbila pod vod- stvomramskih fratara (1687. g.), pod vodstvom fra Pavla Vučkovića iz Duvna. 13 No zbje- govi iz Osmanske Carevine u Dalmaciju nisu nastajali voljom pojedinaca ili grupa, pogo- tovo ne redovnika. Oni su plod atmosfere sazrele nakon osmanskog poraza pod Bečom, kadje zavladalo opće uvjerenje daje osmanskoj sili došao kraj, Fra Gašpar Vinjalić (+ 1781.)14 piše u svojoj neobjavljenoj povijesti kako su krajišnici odmah nakon osvajanja Sinja prešli Prolog, upali u Livanjska polje, zapalili varoš, odveli mnoge kršćanskeobitelji i naselili ih u Dicmu. Prije same ramske seobe krajišnici su spremali napade na Duvno, Livno, Glamoč i Skopie pod vodstvom konjaničkog providura Antonija Zena 'i Stojana Jankovića, i to ne toliko radi preseljenja stanovništva, koliko da se olakša i ubrza mletačka opsada Herceg- Novog. 15 Da bi se olakšalo zauzimanje Herceg-Novog, Zeno je navalio na Gabelu i Varcar- Vakuf, čemu je služila i ramska seoba. U isto vrijeme Zeno je uspio napadom Klišana i krajišnika iz Zadvarja na Skopie osigurati preseljenje grkoistočnjaka. 16 Sinjski providur

12

14

Ev\ija ČELEBI,Pmopis, Sarajevo 1973, 194.

Josip Ante SOLDO, Seoba Ramljaka II Sinjsku krajinu, u knjizi: Selidba Ramljaka, Sarajevo, 1988,

23-24.

e cronologico delle cose pillll1emorabili ocem'se agli Slavi in

Dalmazia. Rukopis neobjavljen koji se čuvana Visovcu. Prijepis Sime Urlićau 11lkopisima u Sinju.

Gašpar VINJAUĆ, Compendio istorico

15 Zenova akcija nije uspjela, a najteži je udarac bio što je poginuo Stojan Janković. V Boško DESNICA, Istory'a kotarskih uskoka 1684-1749, SANU, Zbornik za istoriju, jezik i knj iževnost, 2. odelenj e, knj. 13, sv. 2, Beograd 195 L, 188. i sl. Izvještaj od·26. kolovoza 1687.

16 ISTI, ll. dj., 192.

162

J. A-Soldo: Stanovništvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII. stoljeću

Lorenzo Zorzi u ispravi od 4. ožujka 1689. godine nabrojio je sljedeća mjesta odakle su pod Sinj dolazili izbjeglice: Glamoč, Kupres, Livno, Skopie, Duvno, Rakitno, Rama i Doljani. 17 Planinskim prodolima Dinare i njezinim okrajcima spuštale sU,se grupe pred- vođene harambašama u Cetinu, praćene fratrima, i to najprije iz Livna, Duvna i Rame, nekako do 1689. godine. Kasnije (od 1690. godine) nadolazili su Poljičani na područja Trilja, Garduna, Uglj ana, Tijarice i dr. Od 1692.-1693. godine nadošao je val Hercegovaca ii blizine Mostara, koji se prodolinama spuštao prema Trilju ili Aržanu u Grab, da bi se tu zaustavio, a neki su krenuli prema Otoku i Rudi, drugi brdovitom Potraviju iSatriću, Zelovu ili preko Sutine na Muć i dalje u Zagoru (Postinje). U tome je kao kapelan sud- jelovao fra Franjo Marinović. Kad sam pisao o promjenama stanovništva Sinjske krajine u XVII. st. i XVIII. St.,19

služio sam se spisima mletačkih općihprovidura,

ljivali investiture na zemlje, te katastarskim popisima (1709. g.). Time sam uspio rekon- struirati demografsku sliku Cetine i podjeljivanje zemlje, ali ne i odakle su izbjeglice prispjele. To je tim teže što iz tog vremena nisu poznati spisi, crkvene knjige, pa ni popisi

kojima su novodošlom pučanstvupodje-

18

bosansko-hercegovačkog područja. Stoga je teško sa sigurnošću utvrditi koje su obitelji

pristizale iz duvanjskog kraja na područje Cetine, te se može potvrditi samo za dio pučan­

stva. Podaci s imenima i prezimenima za duvanjski

kraj i cijelu katoličku Bosnu

i Herce-

govinu datiraju tek iz 1743. godine, a potječu iz izvješća duvanjskoga biskupa i

apostol-

skogvikara fra Pavla Dragičevića(1740.-1767.) i iz 1768. godine fra Marijana Bogdanovića

(1767.-1772.).20

Iako se pitanja migracija ne mogu lako riješiti, ipak ću pokušati ponešto osvijetliti migracijska kretanja iz Duvanjske krajine u Cetinu. U najstarijoj očuvanoj Matici krštenih (1699. do 1727.)21 župe Sinja (i Hrvaca) upi-

sano je do 1707. godine odakle su neke osobe

(obitelji) prispjele u župu. Iako je riječ o

kratkom razdoblju, donosim ta prezimena kako bismo vidjeli iz kojih su obližnjih krajeva

pristizali novi stanovnici u plodne krajeve Cetine:

17 Josip Ante SOLDO, Prilozi za upoznavanje razvoja Sinja pod Venecijom, Sinjska spomenica, Sinj, 1965., 125, bilj. 134. Državni arhiv u Zadru (dalje: DAZd), Spisi op. provo D. Dolfina, knj. III, list 186-188.

lB

19

Josip Ante SOLDO, Etničkepromjene i migracije stanovništva u Sinjskoj krajini krajem 17. i početkom

18. stoljeća, Zbornik Cetinske krajine, knj. 4, Sinj, 1989,81-145.

20

Dominik MANDIĆ, Craali catholici Bosnae et Hercegovillae in descriptionibus annis 1743 et 1768

exaratis, Chicago-Roma, 1982; u izdanju ANUBlll izišlaje kompjutorska obrada tih podataka za 1743.

godinu: Luka ĐAKOVIĆ, Prilozi za demografsku i ollomastičkugrađu Bosne i Hercegovine (J) (Na

osnovu popisa katoličkog stanovništva 1743, godine), Sarajevo, 1979. Za duvanjsku župu podatke je

donio I. BAGARIĆ, n. dj

103. i sl.; Robert JOLIĆ,Župa Kongora (Uz 75. obljetniclI postojanja, 1917-

1992.), Tomislavgrad, 1993.,109. i sl.

21 DAZd, Fond matičinih knjiga, Inv. br. 1964. Na Visovcu (Arhiv Franj. samostana, knjige, br. 97-99.) čuvaju se dijelovi prvih matica vrličke župe: od 1688. do 1691. g., zatim od 1718. do 1719. i 1726. do 1727. godine. U njima nije upisano iz kojeg su mjesta ili kraja stigle obitelji. Prema usporedbi s popisom iz 1743. godine najviše ihje iz Livanjske krajine: Bogić (Postunović, Stupnić); Klepčić (Rujani); Teklić (prkovo - Kicaići);Perković;Budišić- Budiša (Rujani Donji); Drasić(Glamoč- Prkovo); Bilobrk; Blažević (na više mjesta); Duvnjak (Livno); Ercegović(Grgurići,Vražerali); Reić(Kioprazlije); Samardžić (Sva- eia, Zabrišće);Škorić- Škoro (Potočani- Zagoričani);Kujundžija (Zastinje), Klepčić(Rujani); Rimac

(Grguričić);Totić(Prkovo).

163

DUVANJSKI ZBORNIK

Iz Rame

 

Iz Duvna

Anić,Atlagić(iz Rakitna), Boresić,Bulj anović,Božinović,Bešlić(iz Rakitna), Đipalović, Đurak, Filipović, Filjević(iz Drežnice), Grčić,

Grubišić,Ilić,Janković(Žanko), Jandrić(Roško polje), Kiović,Kudić

(iz Drežnice), Kantalić,Lovrić,Marković(iz Drežnice), Marić,Mila- sinović (iz Drežnica), Matasović (iz Drežnice), Matić (iz Brišnika),

Medvidović, Novaković, Naletinić, Odrić (Odričević iz Drežnice),

Parčić,Pavlović(iz Drežnice), Radoević(iz Drežnice), Roža (iz Du-

vna), Rudić (iz Drežnice), Sinković, Seljani, Simović, Šupragović

(iz Drežnice), Tripalović (iz Brišnika), Tomašević, Trboglav, Tvrdić

(iz Drežnice), Talaja, Vuković,Vučemilović,Vidić,Medvidović,Vuč-

ković,Vuletić,Zaprdica - Marković,Živić,Živković,Župeljević.

Iz Livna

Anušić,Barać,Bilonosić,Bolišević,Boi-osić,Budimir, Cekinić,Cili- nović, Dedić,Dragaš, Grabovac, Ivačić, Jadrijević,Janković,Jeličić,

Kujundžić, Lekušić, Lovrić, Ljubičić, Marasović, Masnić, Mastelić, Mazucato, Medaković, Medvid, Mihaljić, Rgoli (1), Runjić, Surić,

Iz Fojnice

Sestanović, Manda iz Fojnice, Kristijan iz Fojnice.

Iz Jajca

 

Iz raznih mjesta

Balajićiz Vardova, Manda iz Vardova, Paulinovićiz Vardova, Tona iz Vardova, Vrdoljak iz Vardova; Ljubičić iz Sviba; Ivančević iz Brda; Marićiz Doca; Juričevićiz Vinjana; Božićiz Cetine, Čučićiz Cetine, Kovačević iz Cetine, Milanović iz Cetine, Pavić iz Cetine, Poljak iz

Cetine, Vučković iz Cetine; Krilić Ercegovina"; Anđa iz Mostara.

"patrinus Iohannes de Regno di

Popis tih obitelji pruža dobre, iako ne iscrpne podatke (samo 130 obitelji) sinjske župe, a podaci su još oskudniji za sela oko Sinjskog polja. Podaci su iz vremena neposred- no nakon rata i Karlovačkogmira (1699.) kad je granica išla neprirodno, sredinom polja. U njimaje ponajviše podataka o obiteljima iz duvanjskoga i livanjskog kraja, nešto iz Vrdo- va, stočarskog zaselka na Dinari, a manji broj obitelji priklonio se novim staništima, na- glašujući da su iz Cetine. Tako je u obitelji Krilić naglašeno da im je kum bio Ivan "de Regno di Ercegovina". Osim toga, većinaprezimena harambaških obitelji, koje su pod tim naslovom vodili svoje ljude preko Dinare u Cetinu, ne nalazi se u spomenutim popisima katolika u Bosni i Hercegovini, jer su se ti rodovi u većini iselili i uglavnom prekinuli sa starim krajem.

164

0\

v>

tl

l::>

§""

:::,

r,

~:

::>

>:::

:::,.

<:::>

c-

I::>

2:::

~

>:>

>:>

~

""

.,; ' y ~ p .~ ·1' .J' g rJfllc e oko 1420 gori 1/
.,;
' y
~
p
.~
·1'
.J'
g rJfllc e oko
1420 gori
1/
LJ
o
pO~J(,>d 1669
(A c q u ISlO vec chIo)
LJ
d o
1700
~
S
H
:ć cno
(A
c qu IS lO
n uov o )
('~
/.;'
t:::J
sleće no do
1723 (A cCl UI~IO
nuovl SS IIlI O )
t
e ritorIJ Du b ro v() ćk e r e
publik e

~

;t>-

v>

o

o::

o

v>

o

:l

o

<

:l

Vi<

o <"

o

e

< o

:l

<n"

T

o

lO

"T

o"

čl

e

X

::s

I~

tn

o"

ro"

n,

e

DUVANJSKI ZBORNIK

DUVANJSKI ZBORNIK Sa znanstvenog simpozija Duvanjski kraj kroz povijest II Tomislavgradu 6-7. srpnja 2000. 166

Sa znanstvenog simpozija Duvanjski kraj kroz povijest II Tomislavgradu 6-7. srpnja 2000.

DUVANJSKI ZBORNIK Sa znanstvenog simpozija Duvanjski kraj kroz povijest II Tomislavgradu 6-7. srpnja 2000. 166

166

J. A: Soldo: Stanovništvo rh "u,

,"<o!rrll"!
,"<o!rrll"!

u XVII. i XVIII.

Donosim popis harambaških obitelji iz duvanjskog kraja: 22

God. 1688. stigla s~ braća harambaške obitelji Vučkovića s 45 članova, među kojima je upisan i jedan od organizatora migracije fra Pavao Vučković. 23 Nedaleko od Duvna postoji groblje Vučkovina, odakle su navodno Vučkovići sišli u Cetinu, gdje su postali najpoznatija serdarsko-harambaška seoska obitelj, nastanjena u Brnazama. S njin;la je do- šla obitelj Bilandžićai naselila se u Dicmu (Krušvaru) i Budimira, naseljena u Bma,zama, od koje se 1743. g. u duvanjskom kraju (u BukoviCi) spominje samo jedna obitelj.24 Na istom područjuiz Duvna je stigla obitelj Tomaševića, koja je dobila zemlje u Gali, dok ih 1743. g. u duvanjskom kraju nema. 2S Harambaša Doturovićje doveo trideset obitelji, 200 članova,a 80 sposobnih za vojsku. Za sebe i za svoje ljude Doturovićje dobio dosta zema- lja od Trilja do Bmaza i stoga nije ni pomišljao na povratak. 26 U Košutama se smjestio

sposobnih vojnika, a i

harambaša Cavalić. 27 Iz duvanjskog je kraja harambaša Sliškovićvjerojatno došao u Ugljane, a Žanko ispod sinjske tvrđave.28 Harambaša Božinović(spominje se u Draževdo-Ričiceu Skopiu) doveo je u Hrvace 25 obitelji i smjestio ih do Mušterića, vjerojatno iz Duvna. 29

harambaša Druliinović s trideset obitelji, 250 članova, od kojih 70

Nešto kasnije stigli su Kekezovićii Križanovići.30

'

Na osnovi tih, makar nedovoljnih pokazatelja, nastojat ću dati globalnu sliku kretanja Duvnjaka prema rijeci Cetini, njezinoj zelenoj dolini i brdskim travnatim prostranstvima. Među prvima stigle su iz Duvna grupe izbjeglica pod grad Sinj i smjestile se u plod- nijim dijelovima uz polje: u Brnaze, zajedno s izbjeglicama iz Rame (Marić) Vukasović, Malbašić)te posebice u sela Turjake, Košute (Trilj još nije postojao kao mjesto) te Hrvace,

među hercegovačkemigrante.

Najzanimljivije je selo Turjaci. Godine 1743. u Lipi kod Duvna pojavljuju se prezi- mena iz Turjaka Ančić, Jazičić i Marković (sačuvano i 1768. g., a i inače u više mjesta). Može se pretpostaviti da su sa spominjanim harambašama mogle doćiove obitelji: Ančić­

Pupić,Budimir, Božinović,Jazić,Vicić,Čurčić,Grbičić~Mitrović,Katić,Ilić,Jagnić,Tri-

palović(Košute). Križanović,kojih u Turjacima ima i danas, spominje se polovicom XVIII.

st. u Vedašić-Oplećanimakao i Vučemilović.

U blizini Trilja (u Vedrinama) smjestili su se izbjeglice iz Rakitna - Dtežnice pod upravom harambaše Petra Šipića,kojih nema u spomenutim bosansko-hercegovačkimpo- pisima, Kako su oni Karlovačkim mirom (1699.) potpali pod Osmansku Carevinu, preba- cili su se preko Cetine i smjestili blizu Trilja u mjestu prozvanom Rakićane. Medu njima

22

Josip Ante SOLDO, Sinjska krajina II 17. i 18. stoljeću, knj. l, Sinj, 1995.,53-70.

23

DAZd, Spisi op. prov. G. Comara, list 516.

24

DAZd, Spisi op. prov. A. Molina, knj. II, list. 55, D. MANDIĆ, Croati catholici, 26.

25

DAZd, Spisi op. provo A. Malina, knj. IL, list. 4&-49.

26

DAZd, Spisi op. provo A. Molina, knj. II., list. 49.

27

DAZd, Spisi op. prov. A. Molina, knj. II., list. 52. i tist. 48.

2&

DAZd, Spisi op. proVo A. Molina, knj. IL, list. 55.

29

DAZd, Spisi op. prov. A. Molilla, knj. II., list. 13-14.

3G

DAZd, Spisi op. provo A. Moceniga, knj. IL, list. 290. i 232 (KekezQvić), Spisi op. proVo A. }vfolina, knj.

II., list. 8., 17~18.

167

DUVANJSKI ZBORNIK

su bila prezimena Bešlić, Raičić, Podbiočić, Vukasović, Budić, koji će prijeći uPotravlje,

Marivišić,Bojić,Lipotić,Cvitanović,Đurković,Milošević,Klović,Brčić,Serasević,Ma-

tijasović,Sini ković,Kretičević

3'

Na prostranom područjuGornjega i Donjeg Dicma, u dvama bandedjama (Bilandžića iz Duvna i Maretićaiz Hercegovine) smjestilo se miješano pučanstvo, uglavnom iz Herce-

govine, a dijelom iz Poljica. U Bilandžićevoj banderiji u Krušvaru postojalo je i postoji zaselak koji se zove Ercegovci. Pa ipak, po prezimenima teško je odrediti odakle su. U

se

Brotnju upisane su četirikuće Bojčićai tri Vidakovića. U Mostarskom bJatu spominuju

Mamići,Golemi i Ćurkovići,u Brotnju Brajkovići,Ostojićii Vučići.Svi su se oni mogli u .

seobi iz Hercegovine nastaniti u tom kraju, ali postoje i druga prezimena koja se ne mogu identificirati s onima s druge strane rijeke Cetine. UMaretićevoj banderiji spominju se obitelj Zebića i Podruga (Mrkodol-Duvno). Takvo miješanje može se naćii na Radošićute prema Sutini.

Rakićani su se oko 1698. g. smjestili ispod

tvrđave Čačvine i u

Vedrinama. Među

njima bilo je sedam obitelji Tokića (dapas ih ima u Veliću, bilo ih je u Rakićanima 1743.

g.), zatim Đukića, Vulića,Bulića,Marića, Lavičevića.

S druge strane Sinja, u Hrvacama, svoje ljude su smjestili prvotno harambaša Bebić iz Neretve, a kasnije Mijo Mušterići Grgur Cvitković, uglavnomjz Duvna, šire iz Herce- govine. Zauzeli su brdovite krajeve Satrića i Potravlja. Kako je teško pronaći i pratiti tijek selenja, može se pokazati na građanskoj obitelji

Lovrić.

U Sinju i u Hrvacama živjele su obitelji Lovrić. Jedna je bila nastanjena u Sinju (Lovrićaobor) i tijekom XVIII. st. postala najbogatija u Krajini, čaki s velikim imanjem II Miševici (Hrvace). Za nju je naznačeno da je bila podrijetlom iz Livna. 32 Druga, seoska obitelj Lovrića, nastanila se u Hrvacama. U duvanjskoj župi, u selu Stipanjićima, 1743. godine postojale su dvije obitelji, jedna Stjepana Lovrića sa 16 kuća, II kojima su živjele samo četiriosobe, a II obitelji Ivana Lovrića2 kućes 2 osobe. U Sarajlijamaje iste godine bila obitelj Petra Lovrića. Tih obitelji 1768. godine u tim mjestima nema. Podaci omo- gućuju zaključakda se prva obitelj potpuno iselila, a druga, što se nastanila II Hrvacama, možda je došla iz Stipanjića.

JI

V. PALAVESlRA, Porijeklo stanovnika Rakitna, Prilog historijskoj demografi); zapadne Hercegovine, Glasnik Zem. muzeja BiH-a, Etnologija, nova ser., sv. 39, Sarajevo, 1985,27-29. Josip Ante SOLDO, Porodica Lovriću XVIII stoljeću, Zbornik Cetinske krajine, knj. l, Sinj, 1979.,

155~166.

168

J. A. Soldo: Stanovništvo duvanjskog kraja u XVII. j XVIII. stoljeću

Slika Sinjske krajine po selima 1709. godine izgledala je ovako:

BISKO

banderij a Marka Sučića-Akrapa

 

310

osoba

DICMO

banderija Pavla Bilandžića- Krušvar

 

496

osoba

banderija Ilije Maretića

 

683

osobe

 

banderija serdara Mate Veića

 

130osoba

PRUGOVO

   

59

osoba

     

87

osoba

ZELOVO

   

131

osoba

     

143

osoba

POTRAVLJE

banderija Antuna Pro}oščića

 

423

osoba

MALJKOVO

   

.60 osoba

HRVACE

banderija Grgura Cvitkovića

 

418

osoba

 

banderija Petra Šipića

 

171

osoba

     
 

banderija Jure Jurčevića

 

291 OSo~R

TURJACI

banderija Jure Doturovića

 

533

osoba

GLAVICE

banderija Jakova Jadrijevi6a

I

263 osobe

banderija Pavla Bogdanovića

 

106

osoba

BRNAZE

banderija Tadije Vučkovića

 

206

osoba

banderija Jakova Tomaševića

 

256

osoba

SINJ

banderij a Pavla Milanovića

 

189

osoba

 

banderij a Žanko

 

216

osoba

 

SVEGA

 

5487 osoba

4.

Vlado Pavičić 33 iznioje II Zborniku Hardornilje literaturu o rodovima, prezimenima i imenima u Hercegovini. Treba naglasiti da su prezimena koja su izbjeglice donijeli iz Duvna (iz Bosne i Hercegovine) ujužnu Hrvatsku nastajala prije seoba u zaseocima (kom- šilucima) prelomljenim rušilačkim ratovima, uništenim odlascima u nepoznato. Bijeg im je bio prihvatljiv ne toliko radi ekonomskoga poboljšanja, koliko zbog karaktera države u koju su bježali. U novoj postojbini relativno se brzo stvaraju zaseoci i sela puna obiteljskih zajednica na čelus fratrom-župnikom i harambašom. Prezimena izbjeglica popisivali su mletački guvelnaduri~ određivaliprostore za na- seljavanje, birali ljude sposobne za vojnu službu. Da bi to što uspješnije sproveli, stvarane su četicekoje su ispisivale pridošlice, i to "koliko su stari i koliko ima došljaka za dati im

33 Vlado PAVIČIĆ)Hardomi!ie: prošlost, ljudi i običaji,Hardomilje, 1998.,225. i sl.

169

misto di će se seliti i di će živiti", kako piše na jednoj oštećenoj ispravi

misto di će se seliti i di će živiti", kako piše na jednoj oštećenoj ispravi II samostanskom arhivu II Sinju ispisanoj bosančicomi hrvatskimjezikom. 34 Gllvemaduri su s oko SO-tak vojnika čuvali vrhove brda, a od novodošlih stvarali su "narodne straže". Time se dizao junačkiduh onih koji su dotada bili "ništa", Taj ponos - junačkidio prkosa - podržavale su harambaše u svojim banderijama. Guvemadurska ustanova kratko je trajala - do učvršće­ nja mira (1702.). Ona je predavala popise prezimena mjesnim i općimprovidurima, a ušli su i u katastarske knjige. Mletačke vlasti uspijevale su držati narod u pokornosti uz pomoć domaćih ljudi, serdara i harambaša, ali još više preko svojih činovnika i vojnih časnika. Naselja su se oblikovala i u njima odvijao život satkan od teškog rada, krvavog znoja, ali i blagdanskih slavlja i sajmova (derneka). U novoj postojbini narodje bio obuhvaćenjačomvjerskom organizacijom pod vod- stvom biskupa. Oni su poticali svećenike (uglavnom franjevce), na sistematičniji župni rad, na gradnju crkava i groblja~ bolju pastorizaciju~ čak i na održavanje pučkih misija. U duhu Tridenta počelesu se, po zapovijedi provincijalata, voditi knjige, zvane župne matice krštenih, vjenčanihi umrlih. Od njihje sačuvanavrlička(od 1688. g.), doduše fragmentar- no, i sinjska (od 1699. g.).35 Sređivanjemžupa uvađajuse kasnije i po selima matice kao u

Otoku, Bajagiću, Gali, Turjacima, Dicmu

vodili su "osobne" matice od kojihje poznata fra Bonaventure Biloglava (Caput Album),

važna za prugovsko-mućki kraj (pa i skradinski) te fra Lovre Jazičića.

S narodom, u njegovu mukotrpnom životu, živio je fratar, kao i u Duvnu, često i rodbinski povezan, alijoš više načinomživota, oplemenjen franjevačkimduhom. Šteta što istraživačiosmanskih spisa, popisa, deftera nisu objavili dovoljno podataka iz duvanjskog kraja. Oni bi u mnogočemu pomogli II rasvjetljavanju života stanovništva u vremenu kad se osjeća mrtvilo narodnog života, protivno od onog u Cetini koji se osobito nakon 171S. godine, pobjedom nad osmanskom voj skom, još više budi.

Pred kraj rata (1699. g.) franjevci su II Sinju počeli graditi veliku crkvu Gospe od milosti pod Kamičkom koja se gradila, zalaganjem Duvnjaka fra Pavla Vučkovića, dugo

ali ustrajno. I po selima

ma, Turjacima, na Trilju, Ugljanima, Potrav1ju, Vrlici i drugdje. Nakon napada na Sinj, kad su sve te crkve bile zapaljene ili oštećene) dižu se i II drugim selima Krajine crkve. Stanovništvo se privezuje uz kraj u kojem ima stalni boravak, prihvaćajućipoljoprivredu,

iako je i dalje vezano uz stočarstvo, osobito II selima uz obronke planine Dinare.

Iz tih prelaznih vremena fnnlievci - župnici

36

se već u prvom desetljeću XVIII. st. grade župne crkve u Hrvaca-

"

5.

Poraz pod Bečom i neuspješne bitke duž Ugarske, Slavonije, Like i Dalmacije na- metale su osmanskim vlastima nužnost stvaranja novih graničnihobrambenih točakapa i

34 Arhiv Franj. samostana u Sinju (AFSS) Fase. 19, br. 29.

35 Arhiv Franj. samostana na Visovcu, Knjige br. 97-99; HAZd, Fond matičnihknjiga, Inv. br. 1964.

36 DAZd, Fond matičnihknjiga, Inv. hr. 1594; AFSS, knjige br. 165.

170

.J. A. Soldo: Stanovništvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII. stoljeću

promjenu odnosa prema podložnicima kojih se broj vidno smanjio. U sjevernoj i sjeverois-

nadošlo u

ispražnjene predjele, dokje muslimansko djelomičnopopunjalo stare i novonastale praz- nine. l7 U Duvanjskoj krajini katoličko,hrvatsko, stanovništvo sačuvalose uz muslimansko i nakon Požarevačkogmira (1718.).

Godine 1711. osnovana je u Županj-Potoku Duvanjska kapetanija, zvana Seddi- džedidska (Novi zid). Sam naziv pokazuje da je kapetanija uvedena zbo g granica stvorenih Karlovačkimmirom (1699.). Ona se približila vrhovima Dinare, i to je prisililo Osmanlije na bolje osiguranje Livanjskog, Glamočkog pa i Duvanjskog polja. Kapetanija se sterala između Livanjske Ljubuške kapetanije i mletačke granice. Gubitak Dalmacije unosio je nesigurnost u osmanlijskom obrambenom sustavu i stoga se agaluk II Duvnu pretvorio u kapetaniju i time se povezala obrambena graničnamreža. ,Ti su razlozi izneseni u beratu (ispravi) izdanom na Drinopoljskom polju 1711. godi- ne. U njemu piše kako na osmanskoj granici ima malo vojnika, nasuprot utvrđenihgradova Sinja, Makarske i Zadvarja. Stogaje vezir Ali-paša predložio sultanu da se stanovništvo Duvna ponovo popiše, pa i poveća,kako bi se iz triju agaluka moglo skupiti stotinu vojni- ka. Njihova plaća (mevĆldžib) nije bila iz državne blagajne, nego iz prihoda sandžakata, dakle, mjesnog karaktera. U razdoblju od 1699. do 1714. godine bilo je na tim prostorima 41 samostalni vojni objekt (kula), među kojima i tvrđavau Duvnu. 38 Sultanje.imenovao Hasan-agu za kape- tana četa(džemata) uz 50 akči plaće (ulufe). U Županj-Potoku (Duvnu) sagrađenje 1723. godine grad ili tvrđava,vjerojatno kad je vojno središte prebačeno iz Roga, kojim je 1706. godine upravljao dizdar. U Duvnu je tada podignuta nova džamija sultana Ahmeda III. (l703.~1730.), koja je čak 1878. godine bila u dobrom stariju. 39 Vojna posada sastojala se od gradskih čuvara, topčijai prenosnika streljiva. Uz kapetana, prema spomenutom beratu stajala su dvojica aga i tri četevojnika. Kako se tražilo da ih bude stotinu, KreševIjakovićje zaključio da ihje prvotno bilo 17 jer je pod zapovjedništvom triju,aga bilo 83 vojnika. Dokje ustanovom kapetanije Duvno oživjelo, svjedočanstvakatoličkihcrkvenih osoba pokazuju još uvijek loše stanje katolika i crkava, pa i franjevaca, jer su od brojnih samo- stana ostala samo tri: Fojnica, Sutjeska i Kreševo.

točnoj Bosni osjetno

se smanjio broj katoličkog stanovništva, a pravoslavno je

godine pohodio makarski biskup Nikola Bij anković(1695.-1730,to

na svom putu iz Neretve. Tu su ga lijepo primili već spomenuti Kopčići. Ibrahim-beg u Duvnu dozvolio muje da obavlja javno službu Božju. Biskup je, nažalost, u Duvanjskoj krajini našao samo pU,stoš. Nije bilo ni jedne crkve, tako da je u jednoj pećini (pokraj

Duvno je 1706.

J7

JS

Nenad MOAĆANIN, n. dj., 96. Enes PELEDIJA, Bosanski elajet od Karlovačkogdo Požarevačkogmira, Sarajevo, 1989, 144-145.

39 Hamdija KREŠEVLJAKOVIĆ, Kapetanije tl BOSIli i Hercegovini, Naučnodruštvo BiH, Djela, knj. 5, Odjeljenje istorijskoMfiloloških nauka, knj. 4, Sarajevo 1954,258-263. Pisac prati djelovanje kapetana do 1822. godine.

40 Duško K.EČK.EMET,Bijanković,Nikola, Hrv. biografski leksikon, knj. l, Zagreb, 1'983,757-758; Mile VIDOVIĆ,Nikola Bijanković.splitski kanonik i makaJ'ski biskup 1645-1730, Split, 1980.

171

DUVANJSKI ZBORNIK

Bukovice) vršio obrede i dijelio sv. krizmu. U Rakitnu je posvetio spilju sv. Ignaciju i ta "Pećina",kako suje zvali, služilaje kao crkva. U Duvnu mu je u svemu pomagao glavar Abram Vidić.Biskup se sprijateljio s braćom Kopčić: Ibrahim-begom, Derviš-begom, Džafer-begom i Mehmed-begom. To mu je omo- gućilo češćiobilazak Duvna. Biskup je 1723. godine zapisao kako su ga kongorski Kopčići primili s dužnim poštovanjem, častiliga i bili mu iskreni prijatelji. U biskupskom dnevni-

ku (1710.) piše kako su oni, iako gospodari, "susretljivi i

",

puni čovječnosti

i ljubavi.41 To je sigurno djelovalo na mirniju atmosferu međuljudskih odnosa II tom kraju,

iako je biskup doživljavao i prave avanture. Bijankovićevrad nastavio je makarski biskup Stjepan Blašković(173l.-1775.).42 On je 1735. godine obavio pastirski pohod Mostaru i Duvnu. Raspoloženje službenih osmaIl:-:- skih vlasti bilo je podnošljivo milno. Te je godine proglašena amnestija za sve izbjeglice. Stoga je biskup dobio dozvole (bujruntije) od bosanskog paše i duvanjskog Hasan-paše Jusufbegovića, a prijateljsko sklonište kod Kopčića. Obredima koje je obavljao znali su prisustvovati i muslimani, pa čaki begovi Jusutbegovići, Filipović i dva bega Dugalića. Jedan ugledni musliman zamolio ga je da mu blagoslovi obitelj, a neka starica - musliman- ka odgovarala mu na molitve s "amen - amen" i na svršetku obreda zahvalila: "Neka vam Bog da lipi dženet" (nebo). U tom pomirljivu ozračjunastojao se legalizirati položaj katoličkog svećenstva. Pre- ma osmanskom stajalištu) redovničke starješine i crkveni dostojanstvenici morali su biti podanici Osmanskoga Carstva. Nije to bio isključivoosmanski stav) nego i drugih država~ primjerice MletačkeRepublike i Austrijskog Carstva. Stogaje papa Klement XII. (1730.- 1740.) osnovao Vicariatus apostolicus in Bosna Othomana. Time su primorski biskupi izgubili uvid u bosansko-hercegovačka područja)što je odgovaralo vlasti, doduše, na štetu hrvatskog naroda, jer su tu i tamo muslimanski pustahije izazivali nemire i nesnošljivost. Prvi vikar bio je bosanski franjevac Mate Delivić(1735.-1740.). Duvno je bilo povje- reno brizi samostana u Fojnici, a Roško polje kreševskom samostanu. Njegov nasljednik fra Pavao Dragičević(1740.-1767.) učvrstioje svoju vlast, zabranio povezivanje s makar- skom biskupijom, ispisivao spomenuti popis katolika u Bosni i Hercegovini, osim podru- čjaTrebinjske biskupije. Dragičevićje već u Zadru, gdje je bio posvećen, najavio pohod koji je i ostvario. Duvanjska župa ni tada nije imala župnu kuću, nego je župnik stanovao u privatnim kuća­ ma. Dragičevićajenaslijedio fra Marijan Bogdanović (1767.-1772.),43 a njega fra Marko Dobretić(1772.-1784.).44 Dobretićje 1779. godine pohodio Duvno i upisao kako je župna kućabila u Bukovici, pokrivena slamom. Misuje služio u "Pećini"i krizmao 137 krizma- nika. Iz Bukovice je obišao Vedašić, gdje je odsjeo kod Bože Papića.Biskupu se dogodila zanimljiva zgoda. Muslimani su poslali neke svoje ljude kršćanima moleći ih da biskup

41

Karlo JURIŠIĆ, ll. dj., 78; Radoslav JERKOVIĆ,PastrisA:i pohodi Nikole Bifankovićabiskupa makar- skog po Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1942.

42

Slavko KOVAČIĆ,BLAŠKOVIĆ, Stjepal1, Hrv. biografski leksikon, knj, 2. Zagreb, 1989, 19.

4.1

REDAKCIJA, BOGDANOVIĆ, Marijan, Hrv. biografski leksikon, knj. 2, Zagreb, 1989,72.

44

Andrija ZIRDUM, DOBRETIĆ, Marko, Hrv. Biografski leksikon, knj. 3, Zagreb, 1993,425-426.

172

J., A. Soldo: Stanovništvo

J., A. Soldo: Stanovništvo u XVII. j XVIII.

u XVII. j XVIII.

ostane kod njih trajno. Vjerovali su, naime, da je svet čovjek i da će ih on za života~ ali i nakon smrti, štititi od nevolja, nevremena i tuče. Duvanjska župa tadaje brojila 266 katoličkihkuća,2294 odrasle os.obe i 1122 nedo- rasle, ukupno 3561, Biskup je krizmao 414 vjernika, a II Rakitnu desetoro. Znak da su još uvijek bila teška vremena svjedoči slučaj u kojem je sudjelovao bi- skup. Na putu iz Rakitna vidio je usred polja križ podignut na mjestu gdje je. prije godinu dana nabijen na kolac jedan katolik. Taj je križ biskup blagoslovio.

6.

Dva popisa katolika u XVIII. st. (1743. i 1768. g.) sastavljena su da bi rimska Kon- gregacijaza širenje vjere (Vjeroplodnica, kako suje znali zvati tadanji fratri) znala brojčano stanje vjernika II Bosni i Hercegovini nakon osnivanja vikarijata (1735.). Tako bi se mogle uspješnije organizirati i voditi župe o kojima su se ponajviše, uz malobrojne glagoljaše, brinuli franjevci okupljeni oko samostana, a i apostolski bi vikari mogli dobiti moralnu, pa i financijsku pripomoć, nužnu za pastorizaciju u tim teškim i nesigurnim vremenima.

U prvoj polovici XVIII. st. Duvanjska župa obuhvaćalaje naselja oko Duvanjskog

polja, ali i Roško polje sVinicom, Rakitno s Drežnicom i Šujicu. Na tom inačeširokom prostoru bilo je 17 katoličkih sela s jedva 332 obitelji II kojima je živio 3501 vjernik.

U samom Županjcu (Duvnu) nije tada bilo katoličkogstanovništva, pa ni u desetak

okolnih sela: Mokronoge, Kuk, Letka, BOl'čani,Seonica, Kovači,Tubolja, Jošanica, Blažuj. Seobe krajem XVII. st. prema Dalmaciji rasula su stara sela, dijelom islrunizirana. U stara ispražnjena sela nadolazili su novi stanovnici. Sela su se uglavnom slabo naselila, iako je 1735. godine sultan amnestirao one koji su se vratili na svoja stara sjedišta. Nakon Kar- lovačkog mira (l699.) neke su se izbjeglice vratile jer je istočni dio Sinjskog polja ostao pod osmanskom vlašću. Nutarnje migracije su se nastavljale i kasnije, osobito u godinama gladi i pohara. Stoga se i u popisima mogu uočiti dva sloja pučanstva, starije i novije. Može se zapaziti trajna, prisilna ili svojevoljna smjena stanovnika, u čemu je ekonomski element igrao veliku ulogu, ali i haranje pohara, godine gladi, pa i prisilna premještanja stanovništva. Jedan od važnih razloga za to bilo je seljenje stanovništva koje se bavilo stočarstvom. Novo stanovništvo pojavljuje se s novim prezimenima, tako da se može pret- postaviti daje bilo pokretno, daje prelazilo izjednog mjesta u drugo. Starija imaju donek- le vezu s onima koji su izbjegli u Dalmaciju. U drugom popisu (1768.) osjećase lagano povećanjestanovništva, iako ne dovoljno. Kako je Roško polje sVinicom 1768. godine postalo samostalna župa, njihovo pučanstvo odcijepilo se od Duvna. Župa je imala dva sela, stotinjak kućai 1129 vjernika. Promjene prezimena u tim popisima su velike tako daje teško rekonstruirati njihove mijene, otkriti prostore odakle su stizali, kamo su odlazili nakon tih popisa,jer ih se malo sačuvalo do danas. Za ilustraciju tih problema donosim pregled katolika u duvanjskom kraju u godina- ma 1743. i 1768.

173

DUVANJSKI ZBORNIK

(prvi brojevi označujukućeili kućnezadruge u selima, drugi niz označujebroj zrelih članova

u obiteljima. Podcrtana su prezimena koja se nalaze 1743. i 1768. godine. U tumaču ispod popisa

između zagrada brojevi su kućnihzajednica te upozorenje na one koji se pojavljuju u Cetini

).

 

1743. g.

1768. g.

Borčani se ne spominju. I. Bagarić misli da to mjesto ili nije postojalo ili su pribrojeni Gmolju.

1. Nicolaus Puskarevich Gregorius Bartulovich

2.

12

7

6

2

 

3.

Martinus Covacevich

10

5

4.

Antonius Vu~iak

4

5. Philippus Mattich

10

6

6. Laurentius Vukadinovich

5

4

7. Petrus Rados

6

4

8. Michael Bosgnakovich Jacobus Rados

'9.

7

3

8

6

10.

Mattheus Rados

6

5

 

74

42

 

BRIŠNIK

 

BRIŠNIK

1743. g.

1768. g.

1.

Joannes Marcetich

3

3

1.

Antonius Franich

-,

13

6

2.

Antonius Andacich

7

6

2.

Stephanus Bagarich

15

7

3.

Georgius Veseliza

3

4

3. Elias Lerotich

5

4. Thomas Vidovich

II

9

4.

C~santius Lerotich

10

5. Matthaeus Viddovich

4

l

5.

·Georgius Vrsich

2

3

6. Nicolaus Chiosich

7

5

6.

Phi1ioous Chiur~ich

15

13

7. Stephanus Cargna~ich

5

7.

Joannes Batarelovich

15

16

8. Matthaeus GiJ;ma

3

3

8.

Nicolaus Letiza

3

5

9.

Michael Grabovaz

3

1

9.

Joannes Letlza

10

18

10.

Joannes Baptista

8

2

10. Martinus Letiza

11

3

11.

Georgius Tripalovich

5

10

ll. Marcus Bagarich

6

6

12.

Peirus Lerotich

10

10

12. Andreas Letiza

6

4

13.

Georgius Barbich

6

4

13.

Petrus Batistich

11

10

14. PhilillpuS Bagarich

9

3

14.

Natalis GiI!I!ich

6

5

15. Laurentius Chiur~ich

8

6

15.

Joannes Lerotich

6

3

16. Martinus Chiurvich

9

3

16.

Jacobus Chielich

2

3

17. Petrus Batarelo

9

,4

17.

Joannes Tommich

19

9

18. Jacobus Letiza

10

7

18.

Nicolaus Tommich

II

8

19. Martinus Letiza

3

5

19.

Mattheus Tommich

11

7

20. Hieron;lmus Bag:arich

10

7

177

126 (?)

21.

Antonius Chi urich

6

8

ZEBARA

22.

Joannes

Chi urich

4

1.

Joseph Bagarich

6

2

23.

Michael Chiurich

6

2

2.

Gregorius Letiza

12

6

24.

Simon Vuchadinovich

12

12

3.

Antoni:us Chiurich

10

5

 

l61 (2)

115

4.

Martinus Chiurich

5

 

33

13

 

1.

Thomas Lozich

10

7

2.

Marcus Predivo

3

2

 

13

9

174

:1. A Soldo: Stanovništvo

:1. A Soldo: Stanovništvo u XVII. i XVIII. U Brišniku (24-25, obitelji) ostala su neka prezimena

u XVII. i XVIII.

U Brišniku (24-25, obitelji) ostala su neka prezimena II oba popisa: Đipa, Lerotić,

Bagarić,Čurčić,Letica. Neka su se i umnožila, kao od tri na pet obitelji Lerotića.U Cetini

se nalaze ova prezimena: Grabovci (Sinj - Vrlika), Barbić (Sinj), Tripalović (Košute - Sinj), Veselica (Turjaci - Glavice), Batarelo (Sutina), Đipa (Đipalo?) u Sutini. Danas me- đutim tih prezimena iz XVIII. st. nema u Brišniku, sva su nova.

BUKOVICA

BUKOVICA

 

1743. g.

1768. g.

1.

Petms Slischovich

6

4

1.

Mattheus Annich

9

2

2.

Antonius Dilberovich

6

5

2.

Gregorius Annich

3

l

3.

Nicolaus Dilberovich

13

6

3.

Mattheus Annich

LO

5

4.

Andreas Dilberovich

11

6

4.

PhiliI!pus Celavich

3

6

5.

Jacobus Zrin ich

3

4

5.

Mattheus Celavich

5

3

6.

Martinus Budimir

13

8

6. Joannes Celavich

6

3

7.

Matthaeus Zvitich

9

2

7.

Jacobus Miatovich Peu'us Arambasich Mattheus Protugerovich

6

8.

Simon Protu gar

7

l

8.

10

10

9.

Franciscus Protu gar

6

4

9.

13

8

10.

Chn:santhus Protugar

6

3

10. Gregiorius Protugerovich

9

1

ll.

Petms Miatovicg

4

3

ll.

Simon Protugerovich

6

2

12.

MichaelN.

8

4

12.

Gregorius Sliskovich

7

2

13.

Matthaues Checavich

7

4

13.

Lucas <;uvich

12

3

14.

Matthaeus Anich

5

4

14.

Gregorius Dilber

l3

8

15.

Matthaeus Anich

3

5

15.

Andreas <;olich

7

l

 

107

63

16.

Jacobus Zrinich

8

 

17.

Mattheus Milosevich

5

3

18.

Lucas Dilberovich

6

1

 

138 (4)

59

U Bukovici (15-18 obitelj i) vidljivo je lagano povećanje stanovnika (od 170 na 197)

i kućnih zadmga. Od tih prezimena, spominju se II Cetini: Budimir, Anić, Kelavić, a od

1768. Milošević i Slišković (Ugljane ?). Kućne zajednice, za razliku od dmgih sela, ne

dvije na tri, Kelavić od jedne na tri

obitelji, a Protugar tri II oba popisa (u drugom ob.lik je nešto izmjenjen: Protugerović).

Danas su se sačuvala samo tri prezimena: Anić, Dilberović i Zrinušić (Zrinić). Mjesto je

oko 1760. oblikovano.

samo da su se sačuvale, nego i povećale, kao Anić od

Zrinušić (Zrinić). Mjesto je oko 1760. oblikovano. samo da su se sačuvale, nego i povećale, kao

175

KOLO - EMINOVO SELO KOLO - EMINOVO SELO   1743. g. 1768. g. 1 .

KOLO - EMINOVO SELO

KOLO - EMINOVO SELO

 

1743.

g.

1768. g.

1.

Stephanus Chiorich

 

10

1

KOLO

2.

Gregorius luracich

2

2

1.

Joseph Jurgevich

8

4

3.

Matthaeus Slipaz

8

2

2.

Petrus Jurgevich

4

4

4,

Michael Chiurchich

8

1

3. Thomaslaxich

6

4

5.

Matthaeus Treich

4

3

4.

Antonius Gargich

10

3

6.

Michael Tomasa

4

3

5.

Jacobus Suia9ich

2

1

7.

Joannes

Scar

6

6.

Petrus Chiorich

3

8.

Marianus Barbarich

 

2

1

7.

Marcus Pasalich

6

2

9.

Gregorius ChiuQegl

8

4

8.

Elias Pasalich

2

2

10.

Petrus Chi urich Marcus Covacevich

 

8

5

9.

Lucas Pasalich

6

4

ll.

10

5

10.

Marcus Gargich

4

3

12.

Marcus Chiuro

7

3

IL

Joannes losich

2

2

B.

lohanes Nogalo

4

2

12.

Jacobus Pasalich

3

1

14.

Simon Morlach

2

15.

Martinus Borgich

4

3

EMINOVO SELO

16.

GregQrius Thomassovich 13

6

L

Franciscus Thomasovich Antonius Thomasovich Mattheus Lozan9ich Joannes Millunovich Antonius Chiurićh MattheusJovanovich Stephanus Daiakovich Mattheus Barisich Georgius Jaxich Joanes Matosevich Michael Verenaz

7

2

17.

Michael Vodopia

 

7

3

2.

2

4

18.

Lucas Vodonia

3

3

3.

3

3

19.

Joseph Jovich

 

6

6

4.

5

20.

Matthaeus Miolovich

6

7

5.

4

3

21.

Joannes Domgnanovich

4

6

6.

6

22.

Gregorius lllich

 

5

l

7.

4

3

23.

Elias Covich

 

6

4

8.

8

5

24.

Stephanus Vodopich

 

3

2

9.

4

3

 

135(2)

73 (3)

10.

2

2

 

IL

2

2

 

47

27

Mjesta Kolo i Eminovo Selo (24-23 obitelji) imaju II oba popisa uglavnom različita prezimena. Ponavljaju se samo Čurićii Tomasovići(sačuvanodo danas). U Sinjskoj kraji- ni postoje: BarbarićII banderij i Tomašević, GrgićII banderij i Žanko i Kovačević.1. Bagar- se pita da li je uzrok različitosti prezimena smrtnost, pohare ili odseljavanje.

KONGORA

KONGORA

 

1743.

g.

1768. g.

L

Georgius Li<;anin

2

2

1.

Laurentius Marignich

II

6

2.

Matthaeus Riacevich

3

3

2.

Joannes Cnezovich

3

3.

Antonius Pavlovich

4

3

3.

Petrus Blatan9ich

4

4.

Gregorius Tandarich

2

l

4.

Joannes Migliakovich

3

5.

Nicolaus Tandarich

4

3

5.

Andreas Jazi~ich

4

5

6.

Matthaeus Marinovich

2

4

6.

Thomas Camiza

8

7

7.

Vitus Cvasinovich

2

3

7.

Mattheus Mitrovich

10

2

8.

Marcus Kvasina

7

10

8.

Joannes Cova~evich

2

2

9.

Vitus Raicevich

3

4

9.

Joannes Brazarovich

4

3

10.

Stanislaus <;ovich

4

2

10.

Petrus Jazi9ich

4

3

ll.

Joannes Brizar

2

4

lL

Gregorius Marsich

11

5

12.

Matthaeus Cova9

3

3

12.

Simon Marsich

2

l

 

38

42

13.

Andreas Stovragovich,

2

l

 

68

35

176

J. A

Soldo: '"tt'l'n"'Jnl<::tvt'l

'"tt'l'n"'Jnl<::tvt'l u X V I I . i X V I I I . U Kongori

u XVII. i XVIII.

U Kongori (12-13 obitelji) prezimena su potpuno drukčija II dva popisa. Prva su

nestala iz nama nepoznatih razloga, a na njihova mjesta došla su druga. U popisu od 1743.

g. broj malodobnih nešto je veći od starijih, U Cetini se javljaju prezimena: Rajčević,

Kovač/evići Jazičić(Turjaci).

 

LIPA

LIPA

1743. g.

1768. g.

1.

Joannes Budich

3

5

1.

Philippus Skorich

6

2

2.

Jacobus Ancich

4

3

2.

Joannes Blatan9ich

5

3

3.

Marcus Ancich

2

2

3.

Michael Jazi~ich

5

4

4.

Laurentius Jazigich

10

8

4.

Josel1h Markovich

4

5.

Matthaeus Marchovich

4

1

5.

NicolausJ;eUoilich

2

6.

Matthaeus Ancich

10

6

6.

Jacobus (:elloilich

7

7.

Gregorius Anchich

5

7

7.

Antonius Celloilich

4

l

8.

Petrus Carniza

7

6

8.

Stephanus Carniza

2

2

9.

Joannes Jazigich

11

5

9.

Thomas (:elloilich

5

3

10.

Elias Mrixich

4

2

10.

Mattheus Zuberovich

3

1

11.

Matthaeus Mrixich

4

4

ll.

Gregorius (:idich

12

2

12.

Joannes Jazigich

2

3

55

18

 

66

52

U sinjskom selu Turjacima, rekao sam, postoje i danas prezimena Ančić, Jazičić,

Marković, Budić, posljednje postoji i u Potraviju. Obiteljske zajednice u Lipi bile su brojne, tako da ihje bilo i po 16 do 18 članova. Međutim, 1768. godine ostala je samo jedna obitelj

iz 1743. godine (Jazičića) s devet članova ijedna (Crnica) s četiri člana.

MANDINO SELO

1743. g.

MANDINO SELO

1768. g.

1.

Petrus Trograncich

12

7

1.

Joannes Cova~evich

5

2

2.