You are on page 1of 29

UDK314 (497.

6 Duvno) 1116/17"
Izvorni znanstveni
STANOVNiTVO DUVANJSKOG KRAJA U XVII. i XVIII.

Fra Josip Ante SOLDO[ samostan, Sinj
. 1.
Nakon osmanskog osvajanja Bosne i Hercegovine, zauzimanja Makarskog primorja
i dalmatinskog te osobito poslije organiziranja pokrajinskih uprava (Bosanskog paa-
luka ili ejaleta), Duvno (upanjac) je postalo sreditem istoimenoga kadiluka (prvi put
spomenutog 1633. a pripadala muje nahija Buko blato.'
Time je duvanjski kraj pronalazio svoje mjesto u novoj, Osmanskoj Carevi-
ni. Stanovnitvo se dijelom islamiziraio, dodue mnogo manje nego u srednjoj Bosni, jer je
bilo, bez razvoja obrta i trgovine, rijetko O brojnim uzrocima prelas-
ka s (obaju obreda) na islam u novije vrijeme pisao je Nenad

i nje-
gove tvrdnje mogli bismo saeti ovako: elja pojedinaca ili grupa da ive "malo manje
tegobno", da izbjegnu poreza, da prihvate vojne ili administrativne slube, da
sposobniji, sretniji i snalaljiviji u privilegirani stale - dakle iz razloga. Do
toga je dolazilo i zbog intenzivnije pastorizacije katolika, to Dominik
posebice nagLaava; a i zbog nasilja i prisila.
irenje islama odvijalo se valovito - odmah nakon osvajanja u XVI. st., od 1606. do
1640. godine,3 te u XVIII. st.
Broj katolika II Duvanjskoj krajini je II i popisima, te stoga nesi-
guran, a osmanski defteri za Duvno nisu mi poznati. Ipak, iz nedovoljnih povijesnih izvora
moemo do nekih
Splitski nadbiskup Mat'kantun Dominis (1560.-1624.), proiriti svoju juris-
dikciju na te krajeve, isticao je (1608. g.) kako je duvanjski kraj "prepun katoli-
ka'" to je potvrdio godinu kasnije i njegov protivnik ibenski kanonik don Tadija
da je katolika u duvanjskom kraju ivjelo oko 14.000. Naprotiv, prema
popisu Bosanskog paaluka (1624.) vezira kojije uzi-
mao u obzir i muslimane, u Duvanjskom polju bilo je oko 800 s vojnika.
4
O
l Rasim Bosanski paaluk, Sarajevo 1982; Ivo Duvno. Povijest upa duvanj-
skog samostana, prigodom 150 obljetnice dananje upe Duvno 1839-1989, Duvno, 1989.
2 Nenad Turska Hrvatska, Zagreb 1999, 102. i sl. O islamizaciji pisao je Dominik
povijest Bosne i Hercegovine, Rim, 1967, 171. i sl.
Dominik n. dj., 175.
4 Franjo Prilozi za opis Bosanskog paaluka, Starine JAZU, sv. 14, Zagreb,
1882, 178.
159
ZBORNIK
istom Atanazije izvijestio je 1626. godine cara da
oko upanjca ima mnogo sela s 1000 Iz tih moe se vidjeti nesigurnost
podataka.
5
Osim tih, ima i drugih koja se katolika - Hrvata. U makarskoga
biskupa fra Bartula (1615.-1645.), 1630. godine, pie kako se
na Duvna nalaze samo dvije upe s 200 u kojima su ivjele zadrune obitelji
od 20,40 i 50 Biskup je zapisao kako postoji samo jedna crkva, vjerojatno sv.
Ivana u Rokom Polju. U drugom (1635.) isti biskup pie kako je u upi Lipi
krizmao 300, a u Briniku 470 vjernika. U Lipije biskup pomirio s Crkvom 31 osobu, a u
Briniku deset. Bili su to javni grenici, iz Crkve,jer su bili otpadnici,
pa i inovjerci (pravoslavni). Ti otpadi znak su prelaznog vremena i snalaenja u novim
prilikama. Istina, oni i o ne ba velikom djelotvornom
ivotu kod nekih katolika. O smanjenju vjernika i bosanski biskup fra Marijan
kojije 1645. godine opisao bosanske samostane i zapisao
kako su ramski fratri posluivali samo 600 dua smjetenih oko samostana.
6
Malen broj stanovnika u biskupa prema nastao je zbog toga
to je makarski prelat uzeo u obzir samo obitelji koje su posjedovale imetak i time mogle
pridonositi uzdravanje - upnika. Stoga je ostao pri pryoj tvrdnji da je
oko Duvna bilo vie od 1000 (8000 dua).7
2.
Prividno mirno stanje,. iIi bolje mrtvilo nije dugo potrajalo. SKandijskim
ratom (1645.-1669.) je razdoblje krvavih borba, koje se nastavilo Morejskim 1. ili
(1683.-1699.) i zavrilo Morejskim II. ili Sinjskim ratom (1714.-1718.). To je bilo
vrijeme ne samo ratnih operacija, borba za krajine i nego i opisanih u
kronici, tom tunom osveta, pJjenidaba i ubojstava.
Upadi sastavljenih od hrvatskih ljudi u ratnoj mai-
neriji, unosili su preko Dinare ne samo nemir, nego i tenje osmanskih podanika,
obiju obreda, za od spahija i duhovne prevlasti islama. Ta se iskon-
ska snaga probudila u Kandijskom, a razvila u Morejskom I. ratu i zavrila migracijama na
ratom opustoenim prostorima oko Cetine, to je dovelo do promjene demografske slike
osvojenih i raseljenih prostora.
Za nae razmatranje vaanje pohod makarskog biskupa fra Marijana iz Imot-
skog (1664.-1686.).8 U spisu vizitacije nakon Kandijskog rata (1670. i 1671.) je
zapisao kako su Duvanjskoj upi pripadala brojna sela: Kongora, Lipa, Mandino Selo,
upan j Potok (Duvno), Mokronoge, Kolo i ali da ni u jednom nije
5 Marijan Vjenceslav Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti, Starine JAZU, knj. 17,
Zagreb, 1885,86. i sl.
Eusebije FERMENDIN,Acta Bosllae, MSHSM JAZU, vol. 23, Zagreb, 1892,478.
7 Dominik n. dj., 176.
8 Ivo Duvno, 86.
160
J. A -Soldo: Stanovnitvo dU\lQnisk()a u XVII. i XVIII.
bilo crkve. Stare su nestale, a nove se nisu smjele graditi. Nasuprot tome, muslimani su u
Duvnu imali damiju. stanovnitvo bilo je malobrojno. Muslimana je bilo vie,
ali ni njih previe. upnik slabo naseljenih sela bio je poznati pisac fra Ivan iz Lipe
(1624. -1685.).
9
U Rokom po Iju biskup je naao svega pet i sedam muslimanskih
njima poruenu crkvu sv. Ivana. Ti podaci o slabljenju ivota tog kraja,
opustoenog napadima, i ruenjem. Biskup je pohodio i kapelaniju Skopie (Usko-
plje) gdje je ivjelo dosta muslimana a i raskolnika (pravoslavaca) koji su imali dvije
crkve, a malobrojni katolici nijednu. upnikje bio fra Grgo Biskup
je u tom selu krizmao 250 vjernika. Na planini Vitorogu i na Ljubui obiao je pastire
kojima je djelovao fra Ante Stanovnitvo je ivjelo pod atorima. Biskup
nije ulazio na ramskog samostana jer je ono pripadalo bosanskoj biskupiji. 10
U takvom sivilu svakodnevice ima i po koja svijetla zraka. je pismo Ko-
iz Kongore od 30. lipnja 1666. godine koje i o pomirljivu stavu ponekih
muslimanskih spahija prema katolicima u duvanjskom kraju. Pismo je pisano ikavicom i

Poklon i pozdrav biskupu od nas i Alil-bega. Zatizim eto smo da
se apa i niko tije govorio, da ti mi branimo amo mi nismo dosada branili pratrom
oditi po naem Zato hodi, evo te upa i kmeti zovu radi skakavaca. A od nas ti
tvarda vira, Muamedova da ti nikakva zarara biti; i odi sutra zato je potriba
radi ove cvarni. A lako s mirno i s Alaj-begom; i fala ti na
Pisasmo mi iz Duvna na 30.juna 1666. (na "da se dade u ruke biskupa
u Imoti ili gdi bude". II
Takve prijateljske, skoro veze sigurno su bile rijetke, posebice stoga to
su se u vrijeme novoga rata (Morejskog I.) odnosi jo vie pogorali. Osmanske spahije)
nakon sudbonosno g poraza pod su se bez plijena, poraeni i ponieni. Svoj
bijes znali su'iskaljivati na siromanoj raji, ali i na njihovim - Rje-
enje se nalazilo u krajikim koje su upadale iz osvojenih
krajina iz Dalmacije na te nagovarali sunarodnjake da
napuste rodni kraj i domove) da pobjegnu na Republike. U tome su
promidbu vrili vjersko-idejni razlozi, ali i prizemni, jer se da
onima koji pribjegnu, princip (dud) osigurati dovoljno zemlje za ivot. Upadi su ostavlja-
li iza sebe pusto, to se odraavalo na Livna i Duvna, koja su u ratu
ostajala poluprazna. '
Prema spomenutom Atanazija do kraja iselilo se
ri petine (oko 100 000 osoba) stanovnitva uglavnom II Dalmaciju, Ban,sku Hrvatsku i
Slavoniju. To se u Bosni i Hercegovini odrazilo porazno. Tvrdi se da j e 1725. godine tamo
ostalo jedva 25000 katolika.
U takvoj pustoi Duvno je bilo mala, ali ugodna kasaba, koju je na svoj uljep-
avanjaopisao osmanski putopisac Evlija (+poslije 1676. g.). Za njegaje ono bilo
') Ivan, Hrvatski biograjskileksiko/l, knj. 11 Zagreb 107-108.
10 Karlo crkva na Biokovsko-neretvanskom tl doba osmanske vladavine.
Analeeta Croatica Christiana, Zagreb 1972,57-58.
" Karlo ll. dI, 50-51.
161
DUVANJSKI ZBORNIK
"kasabica kao rajska

s 400 "od tvrdog materijala, pokrivene su ka-


menom od kriljca". U mjestu se dizala "velebna" damija, vie bogomolja
(mesdida) koje nisu imale ambon (propovjedaonicu - minber), a ni minaret. Postoja-
lo je i skromno javno kupatilo (haman), svratite (han) i desetak
3.
su u XVII. i XVIII. st. vodili tri rata za svojih posjeda na Kreti
(Kandiji) i na Peloponezu (Moreji), koja su se odrazila i na Dalmaciju, jer su
spahije eljele zavladati obalama Jadranskog mora. I dok su osmanskim snagama na Bliskom
istoku suprotstavili ponajbolje svoje, osobito pomorske snage, sva tri rata bila su
za njih neuspjena. Samo su u Dalmaciji uspjeli proiriti dominaciju i uspostaviti prirodne
granice na Dinari. Uspjesi u Dalmaciji postignuti su ne toliko vojnom silom,
koliko narodnim snagama} koje su se borile vie srcem nego vjetinom i znanjem. Uz
podrku redovne vojske zauzete su Klis, Skradin, Drni, Sinj, Knin, Vrlika, Za-
dvarje, Makarska, Imotski, pa i Gabela i Herceg-Novi, zemlja je ostala bez muslimana, a
na njihova sjedita nadolazi novo stanovnitvo. Time je izvrena vjerska i nacionalna promje-
na stanovnitva u Dalmaciji.
Krajike provaljivale su brdskim putovima u oblinje bosanske i
krajeve) nagovarale sunarodnjake da pobjegnu prema Cetini, a odatle u splitsku
kninsko pa i dalje. Redovito se pie kako se prva brojnija seoba zbila pod vod-
stvomramskih fratara (1687. g.), pod vodstvom fra Pavla iz Duvna. 13 No zbje-
govi iz Osmanske Carevine u Dalmaciju nisu nastajali voljom pojedinaca ili grupa, pogo-
tovo ne redovnika. Oni su plod atmosfere sazrele nakon osmanskog poraza pod
kadje zavladalo uvjerenje daje osmanskoj sili doao kraj, Fra Gapar
(+ 1781.)14 pie u svojoj neobjavljenoj povijesti kako su krajinici odmah nakon osvajanja
Sinja preli Prolog, upali u Livanjska polje, zapalili varo, odveli mnoge obitelji
i naselili ih u Dicmu.
Prije same ramske seobe krajinici su spremali napade na Duvno, Livno, i
Skopie pod vodstvom providura Antonija Zena 'i Stojana i to ne
toliko radi preseljenja stanovnitva, koliko da se olaka i ubrza opsada Herceg-
Novog. 15 Da bi se olakalo zauzimanje Herceg-Novog, Zeno je navalio na Gabelu i Varcar-
Vakuf, je sluila i ramska seoba. U isto vrijeme Zeno je uspio napadom Kliana i
krajinika iz Zadvarja na Skopie osigurati preseljenje

Sinjski providur
12
Ev\ija Pmopis, Sarajevo 1973, 194.
Josip Ante SOLDO, Seoba Ramljaka II Sinjsku krajinu, u knjizi: Selidba Ramljaka, Sarajevo, 1988,
23-24.
14 Gapar Compendio istorico e cronologico delle cose pillll1emorabili ocem'se agli Slavi in
Dalmazia. Rukopis neobjavljen koji se na Visovcu. Prijepis Sime u 11lkopisima u Sinju.
15 Zenova akcija nije uspjela, a najtei je udarac bio to je poginuo Stojan V Boko DESNICA,
Istory'a kotarskih uskoka 1684-1749, SANU, Zbornik za istoriju, jezik i knj ievnost, 2. odelen j e, knj. 13,
sv. 2, Beograd 195 L, 188. i sl. Izvjetaj od26. kolovoza 1687.
16 ISTI, ll. dj., 192.
162
J. A-Soldo: Stanovnitvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII.
Lorenzo Zorzi u ispravi od 4. oujka 1689. godine nabrojio je mjesta odakle su
pod Sinj dolazili izbjeglice: Kupres, Livno, Skopie, Duvno, Rakitno, Rama i
Doljani. 17 Planinskim prodolima Dinare i njezinim okrajcima sputale sU,se grupe pred-
harambaama u Cetinu, fratrima, i to najprije iz Livna, Duvna i Rame,
nekako do 1689. godine. Kasnije (od 1690. godine) nadolazili su na
Trilja, Garduna, U glj ana, Tijarice i dr. Od 1692.-1693. godine nadoao je val Hercegovaca
ii blizine Mostara, koji se prodolinama sputao prema Trilju ili Aranu u Grab, da bi se tu
zaustavio, a neki su krenuli prema Otoku i Rudi, drugi brdovitom Potraviju
Zelovu ili preko Sutine na i dalje u Zagoru (Postinje). U tome je kao kapelan sud-
jelovao fra Franjo

Kad sam pisao o promjenama stanovnitva Sinjske krajine u XVII. st. i XVIII. St.,19
sluio sam se spisima providura, kojima su novodolom podje-
ljivali investiture na zemlje, te katastarskim popisima (1709. g.). Time sam uspio rekon-
struirati demografsku sliku Cetine i podjeljivanje zemlje, ali ne i odakle su izbjeglice
prispjele. To je tim tee to iz tog vremena nisu poznati spisi, crkvene knjige, pa ni popisi
Stoga je teko sa utvrditi koje su obitelji
pristizale iz duvanjskog kraja na Cetine, te se moe potvrditi samo za dio
stva. Podaci s imenima i prezimenima za duvanjski kraj i cijelu Bosnu i Herce-
govinu datiraju tek iz 1743. godine, a iz duvanjskoga biskupa i apostol-
skogvikara fra Pavla (1740.-1767.) i iz 1768. godine fra Marijana
(1767.-1772.).20
Iako se pitanja migracija ne mogu lako rijeiti, ipak pokuati poneto osvijetliti
migracijska kretanja iz Duvanjske krajine u Cetinu.
U najstarijoj Matici krtenih (1699. do 1727.)21 upe Sinja (i Hrvaca) upi-
sano je do 1707. godine odakle su neke osobe (obitelji) prispjele u upu. Iako je o
kratkom razdoblju, donosim ta prezimena kako bismo vidjeli iz kojih su oblinjih krajeva
pristizali novi stanovnici u plodne krajeve Cetine:
17
lB
19
20
21
Josip Ante SOLDO, Prilozi za upoznavanje razvoja Sinja pod Venecijom, Sinjska spomenica, Sinj, 1965.,
125, bilj. 134.
Dravni arhiv u Zadru (dalje: DAZd), Spisi op. provo D. Dolfina, knj. III, list 186-188.
Josip Ante SOLDO, promjene i migracije stanovnitva u Sinjskoj krajini krajem 17. i
18. Zbornik Cetinske krajine, knj. 4, Sinj, 1989,81-145.
Dominik Craali catholici Bosnae et Hercegovillae in descriptionibus annis 1743 et 1768
exaratis, Chicago-Roma, 1982; u izdanju ANUBlll izilaje kompjutorska obrada tih podataka za 1743.
godinu: Luka Prilozi za demografsku i Bosne i Hercegovine (J) (Na
osnovu popisa stanovnitva 1743, godine), Sarajevo, 1979. Za duvanjsku upu podatke je
donio I. n. dj.. 103. i sl.; Robert upa Kongora (Uz 75. obljetniclI postojanja, 1917-
1992.), Tomislavgrad, 1993.,109. i sl.
DAZd, Fond knjiga, Inv. br. 1964. Na Visovcu (Arhiv Franj. samostana, knjige, br. 97-99.)
se dijelovi prvih matica upe: od 1688. do 1691. g., zatim od 1718. do 1719. i 1726. do
1727. godine. U njima nije upisano iz kojeg su mjesta ili kraja stigle obitelji. Prema usporedbi s popisom
iz 1743. godine najvie ihje iz Livanjske krajine: (Rujani);
(prkovo - - Budia (Rujani Donji); - Prkovo); Bilobrk;
(na vie mjesta); Duvnjak (Livno); Vraerali); (Kioprazlije); (Sva-
eia, - koro - Kujundija (Zastinje), (Rujani); Rimac
(Prkovo).
163
DUVANJSKI ZBORNIK
Iz Rame Batarelo,
Stupalo (Stupar),

Iz Duvna (iz Rakitna), Bulj (iz
Rakitna), (iz Drenice),
(anko), (Roko polje),
(iz Drenice), (iz Drenice), Mila-
(iz Drenica), (iz Drenice), (iz Brinika),
iz Drenice),
(iz Drenice), (iz Drenice), Roa (iz Du-
vna), (iz Drenice), Seljani,
(iz Drenice), (iz Brinika), Trboglav,
(iz Drenice), Talaja,
Zaprdica -
Iz Livna Budimir, Cili-
Draga, Grabovac,


Mazucato, Medvid, Rgoli (1),

Iz Fojnice Manda iz Fojnice, Kristijan iz Fojnice.
Iz Jajca
Iz raznih mjesta iz Var do va, Manda iz Vardova, iz Vardova, Tona iz
Vardova, Vrdoljak iz Vardova; iz Sviba; iz Brda;
iz Doca; iz Vinjana; iz Cetine, iz Cetine,
iz Cetine, iz Cetine, iz Cetine, Poljak iz
Cetine, iz Cetine; ... "patrinus Iohannes de Regno di
Ercegovina"; iz Mostara.
Popis tih obitelji prua dobre, iako ne iscrpne podatke (samo 130 obitelji) sinjske
upe, a podaci su jo oskudniji za sela oko Sinjskog polja. Podaci su iz vremena neposred-
no nakon rata i mira (1699.) kad je granica ila neprirodno, sredinom polja. U
njimaje ponajvie podataka o obiteljima iz duvanjskoga i livanjskog kraja, neto iz Vrdo-
va, zaselka na Dinari, a manji broj obitelji priklonio se novim stanitima, na-
da su iz Cetine. Tako je u obitelji naglaeno da im je kum bio Ivan "de
Regno di Ercegovina".
Osim toga, prezimena harambakih obitelji, koje su pod tim naslovom vodili
svoje ljude preko Dinare u Cetinu, ne nalazi se u spomenutim popisima katolika u Bosni i
Hercegovini, jer su se ti rodovi u iselili i uglavnom prekinuli sa starim krajem.
164
0\
v>
tl .,;
l::>
"" ' y
:::,
r,

::>
>:::
:::,.
<:::>
c-
I::>
2:::

""
>:>

>:>
LJ
LJ
t:::J

..p

1'
.J'
g rJfllce oko 1420 gori
1669 (Acq u ISlO vecchIo)
do 1700 (AcquISlO nuovo )
do 1723 nuovl SSIIlIO)
t eritorIJ republik e

;t>-
v>
o
o::
o
v>
...
o
:l
o
<
:l
Vi<
<"
o
o..
e
<
o
:l
<n"
T
o
lO
"T

o"
e
X
1/
::s
/.;'
o



tn
o"
ro"
n,
e
DUVANJSKI ZBORNIK
Sa znanstvenog simpozija Duvanjski kraj kroz povijest II Tomislavgradu 6-7. srpnja 2000.
166
J. A: Soldo: Stanovnitvo rh "u,..,"<o!rrll"! u XVII. i XVIII.
Donosim popis harambakih obitelji iz duvanjskog kraja:
22
God. 1688. stigla harambake obitelji s 45 kojima
je upisan i jedan od organizatora migracije fra Pavao

Nedaleko od Duvna
postoji groblje odakle su navodno sili u Cetinu, gdje su postali
najpoznatija serdarsko-harambaka seoska obitelj, nastanjena u Brnazama. S njin;la je do-
la obitelj i naselila se u Dicmu (Kru varu ) i Budimira, naseljena u Bma,zama,
od koje se 1743. g. u duvanjskom kraju (u BukoviCi) spominje samo jedna obitelj.24 Na
istom iz Duvna je stigla obitelj koja je dobila zemlje u Gali, dok ih
1743. g. u duvanjskom kraju nema.
2S
Harambaa je doveo trideset obitelji, 200
a 80 sposobnih za vojsku. Za sebe i za svoje ljude je dobio dosta zema-
lja od Trilja do Bmaza i stoga nije ni pomiljao na povratak.
26
U Koutama se smjestio
harambaa s trideset obitelji, 250 od kojih 70 sposobnih vojnika, a i
harambaa

Iz duvanjskog je kraja harambaa vjerojatno doao u Ugljane,
a anko ispod sinjske 28 Harambaa (spominje se u u
Skopiu) doveo je u Hrvace 25 obitelji i smjestio ih do vjerojatno iz Duvna.
29
Neto kasnije stigli su i 30 '
Na osnovi tih, makar nedovoljnih pokazatelja, nastojat dati globalnu sliku kretanja
Duvnjaka prema rijeci Cetini, njezinoj zelenoj dolini i brdskim travnatim prostranstvima.
prvima stigle su iz Duvna grupe izbjeglica pod grad Sinj i smjestile se u plod-
nijim dijelovima uz polje: u Brnaze, zajedno s izbjeglicama iz Rame
te posebice u sela Turjake, Koute (Trilj jo nije postojao kao mjesto) te Hrvace,
migrante.
Najzanimljivije je selo Turjaci. Godine 1743. u Lipi kod Duvna pojavljuju se prezi-
mena iz Turjaka i i 1768. g., a i u vie mjesta).
Moe se pretpostaviti da su sa spominjanim harambaama mogle ove obitelji:
Budimir, Tri-
(Koute). kojih u Turjacima ima i danas, spominje se polovicom XVIII.
st. u kao i
U blizini Trilja (u Vedrinama) smjestili su se izbjeglice iz Rakitna - Dtenice pod
upravom harambae Petra kojih nema u spomenutim po-
pisima, Kako su oni mirom (1699.) potpali pod Osmansku Carevinu, preba-
cili su se preko Cetine i smjestili blizu Trilja u mjestu prozvanom Medu njima
22 Josip Ante SOLDO, Sinjska krajina II 17. i 18. knj. l, Sinj, 1995.,53-70.
23 DAZd, Spisi op. prov. G. Comara, list 516.
24 DAZd, Spisi op. prov. A. Molina, knj. II, list. 55, D. Croati catholici, 26.
25 DAZd, Spisi op. provo A. Malina, knj. IL, list. 4&-49.
26 DAZd, Spisi op. provo A. Molina, knj. II., list. 49.
27 DAZd, Spisi op. prov. A. Molina, knj. II., list. 52. i tist. 48.
2& DAZd, Spisi op. proVo A. Molina, knj. IL, list. 55.
29 DAZd, Spisi op. prov. A. Molilla, knj. II., list. 13-14.
3G DAZd, Spisi op. provo A. Moceniga, knj. IL, list. 290. i 232 Spisi op. proVo A. }vfolina, knj.
II., list. 8., 18.
167
DUVANJSKI ZBORNIK
su bila prezimena koji uPotravlje,
Ma-
Sini .. .3'
Na prostranom Gornjega i Donjeg Dicma, u dvama bandedjama
iz Duvna i iz Hercegovine) smjestilo se mijeano uglavnom iz Herce-
govine, a dijelom iz Poljica. U banderij i u Kruvaru postojalo je i postoji
zaselak koji se zove Ercegovci. Pa ipak, po prezimenima teko je odrediti odakle su. U
Brotnju upisane su i tri U Mostarskom bJatu spominuju se
Golemi i u Brotnju i Svi su se oni mogli u .
seobi iz Hercegovine nastaniti u tom kraju, ali postoje i druga prezimena koja se ne mogu
identificirati s onima s druge strane rijeke Cetine. banderiji spominju se
obitelj i Podruga (Mrkodol-Duvno). Takvo mijeanje moe se i na te
prema Sutini.
su se oko 1698. g. smjestili ispod i u Vedrinama.
njima bilo je sedam obitelji (dapas ih ima u bilo ih je u 1743.
g.), zatim
S druge strane Sinja, u Hrvacama, svoje ljude su smjestili prvotno harambaa
iz Neretve, a kasnije Mijo i Grgur uglavnomjz Duvna, ire iz Herce-
govine. Zauzeli su brdovite krajeve i Potravlja.
Kako je teko i pratiti tijek selenja, moe se pokazati na obitelji

U Sinju i u Hrvacama ivjele su obitelji Jedna je bila nastanjena u Sinju
obor) i tijekom XVIII. st. postala najbogatija u Krajini, i s velikim imanjem II
Mievici (Hrvace). Za nju je da je bila podrijetlom iz Livna.
32
Druga, seoska
obitelj nastanila se u Hrvacama. U duvanjskoj upi, u selu 1743.
godine postojale su dvije obitelji, jedna Stjepana sa 16 II kojima su ivjele
samo osobe, a II obitelji Ivana 2 s 2 osobe. U Sarajlijama je iste godine
bila obitelj Petra Tih obitelji 1768. godine u tim mjestima nema. Podaci omo-
da se prva obitelj potpuno iselila, a druga, to se nastanila II Hrvacama,
moda je dola iz
JI
168
V. PALAVESlRA, Porijeklo stanovnika Rakitna, Prilog historijskoj demografi); zapadne Hercegovine,
Glasnik Zem. muzeja BiH-a, Etnologija, nova ser., sv. 39, Sarajevo, 1985,27-29.
Josip Ante SOLDO, Porodica u XVIII Zbornik Cetinske krajine, knj. l, Sinj, 1979.,
166.
J. A. Soldo: Stanovnitvo duvanjskog kraja u XVII. j XVIII.
Slika Sinjske krajine po selima 1709. godine izgledala je ovako:
BISKO banderij a Marka 310 osoba
DICMO banderija Pavla - Kruvar 496 osoba
banderija Ilije 683 osobe
banderija serdara Mate 130osoba
PRUGOVO 59 osoba
87 osoba
ZELOVO 131 osoba
143 osoba
POTRAVLJE banderija Antuna 423 osoba
MALJKOVO .60 osoba
HRVACE banderija Grgura 418 osoba
banderija Petra 171 osoba
banderija Jure
291
TURJACI banderija Jure 533 osoba
GLAVICE banderij a Jakova Jadrijevi6a
I
263 osobe
banderija Pavla 106 osoba
BRNAZE banderij a Tadije 206 osoba
banderija Jakova 256 osoba
SINJ banderij a Pav la 189 osoba
banderij a anko 216 osoba
SVEGA 5487 osoba
4.
Vlado

iznio je II Zborniku Hardornilj e literaturu o rodovima, prezimenima i
imenima u Hercegovini. Treba naglasiti da su prezimena koja su izbjeglice donijeli iz
Duvna (iz Bosne i Hercegovine) u junu Hrvatsku nastajala prije seoba u zaseocima (kom-
ilucima) prelomljenim ratovima, unitenim odlascima u nepoznato. Bijeg im
je bio prihvatljiv ne toliko radi ekonomskoga poboljanja, koliko zbog karaktera drave u
koju su bjeali. U novoj postojbini relativno se brzo stvaraju zaseoci i sela puna obiteljskih
zajednica na s fratrom-upnikom i harambaom.
Prezimena izbjeglica popisivali su prostore za na-
seljavanje, birali ljude sposobne za vojnu slubu. Da bi to to uspjenije sproveli, stvarane
su koje su ispisivale pridolice, i to "koliko su stari i koliko ima doljaka za dati im
33 Vlado Hardomi!ie: prolost, ljudi i Hardomilje, 1998.,225. i sl.
169
misto di se seliti i di iviti", kako pie na jednoj ispravi II samostanskom
arhivu II Sinju ispisanoj i hrvatskimjezikom.
34
Gllvemaduri su s oko SO-tak
vojnika vrhove brda, a od novodolih stvarali su "narodne strae". Time se dizao
duh onih koji su dotada bili "nita", Taj ponos - dio prkosa - podravale su
harambae u svojim banderijama. Guvemadurska ustanova kratko je trajala - do
nja mira (1702.). Ona je predavala popise prezimena mjesnim i providurima, a uli
su i u katastarske knjige.
vlasti uspijevale su drati narod u pokornosti uz ljudi,
serdara i harambaa, ali jo vie preko svojih i vojnih Naselja su se
oblikovala i u njima odvijao ivot satkan od tekog rada, krvavog znoja, ali i blagdanskih
slavlja i sajmova (derneka).
U novoj postojbini narodje bio vjerskom organizacijom pod vod-
stvom biskupa. Oni su poticali (uglavnom franjevce), na upni
rad, na gradnju crkava i bolju i na odravanje misija. U
duhu Tridenta su se, po zapovijedi provincijalata, voditi knjige, zvane upne matice
krtenih, i umrlih. Od njihje (od 1688. g.), dodue fragmentar-
no, i sinjska (od 1699. g.).35 upa se kasnije i po selima matice kao u
Otoku, Gali, Turjacima, Dicmu ... Iz tih prelaznih vremena fnnlievci - upnici
vodili su "osobne" matice od kojihje poznata fra Bonaventure Biloglava (Caput Album),
vana za kraj (pa i skradinski) te fra Lovre

S narodom, u njegovu mukotrpnom ivotu, ivio je fratar, kao i u Duvnu, i
rodbinski povezan, alijo vie ivota, oplemenjen duhom. teta to
osmanskih spisa, popisa, deftera nisu objavili dovoljno podataka iz duvanjskog
kraja. Oni bi u pomogli II rasvjetljavanju ivota stanovnitva u vremenu kad
se mrtvilo narodnog ivota, protivno od onog u Cetini koji se osobito nakon 171S.
godine, pobjedom nad osmanskom voj skom, jo vie budi.
Pred kraj rata (1699. g.) franjevci su II Sinju graditi veliku crkvu Gospe od
milosti pod koja se gradila, zalaganjem Duvnjaka fra Pavla dugo
ali ustrajno. I po selima se u prvom XVIII. st. grade upne crkve u Hrvaca-
ma, Turjacima, na Trilju, Ugljanima, Potrav1ju, Vrlici i drugdje. Nakon napada na Sinj,
kad su sve te crkve bile zapaljene ili diu se i II drugim selima Krajine crkve.
Stanovnitvo se privezuje uz kraj u kojem ima stalni boravak, poljoprivredu,
iako je i dalje vezano uz osobito II selima uz obronke planine Dinare.
5.
"
Poraz pod i neuspjene bitke du Ugarske, Slavonije, Like i Dalmacije na-
metale su osmanskim vlastima nunost stvaranja novih obrambenih pa i
34 Arhiv Franj. samostana u Sinju (AFSS) Fase. 19, br. 29.
35 Arhiv Franj. samostana na Visovcu, Knjige br. 97-99; HAZd, Fond knjiga, Inv. br. 1964.
36 DAZd, Fond knjiga, Inv. hr. 1594; AFSS, knjige br. 165.
170
.J. A. Soldo: Stanovnitvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII.
promjenu odnosa prema podlonicima kojih se broj vidno smanjio. U sjevernoj i sjeverois-
Bosni osjetno se smanjio broj stanovnitva, a pravoslavno je nadolo u
ispranjene predjele, dokje muslimansko popunjalo stare i novonastale praz-
nine.
l7
U Duvanjskoj krajini hrvatsko, stanovnitvo se uz muslimansko
i nakon mira (1718.).
Godine 1711. osnovana je u upanj-Potoku Duvanjska kapetanija, zvana Seddi-
dedidska (Novi zid). Sam naziv pokazuje da je kapetanija uvedena zbo g granica stvorenih
mirom (1699.). Ona se pribliila vrhovima Dinare, i to je prisililo Osmanlije
na bolje osiguranje Livanjskog, pa i Duvanjskog polja. Kapetanija se sterala
Livanjske Ljubuke kapetanije i granice. Gubitak Dalmacije unosio je
nesigurnost u osmanlijskom obrambenom sustavu i stoga se agaluk II Duvnu pretvorio u
kapetaniju i time se povezala obrambena mrea.
, Ti su razlozi izneseni u beratu (ispravi) izdanom na Drinopoljskom polju 1711. godi-
ne. U njemu pie kako na osmanskoj granici ima malo vojnika, nasuprot gradova
Sinja, Makarske i Zadvarja. Stogaje vezir Ali-paa predloio sultanu da se stanovnitvo
Duvna ponovo popie, pa i kako bi se iz triju agaluka moglo skupiti stotinu vojni-
ka. Njihova nije bila iz dravne blagajne, nego iz prihoda sandakata,
dakle, mjesnog karaktera.
U razdoblju od 1699. do 1714. godine bilo je na tim prostorima 41 samostalni vojni
objekt (kula), kojima i u Duvnu.
38
Sultanje.imenovao Hasan-agu za kape-
tana (demata) uz 50 (ulufe).
U upanj-Potoku (Duvnu) je 1723. godine grad ili vjerojatno kad
je vojno sredite iz Roga, kojim je 1706. godine upravljao dizdar. U Duvnu je
tada podignuta nova damija sultana Ahmeda III. 1730.), koja je 1878. godine
bila u dobrom stariju.
39
Vojna posada sastojala se od gradskih i prenosnika
streljiva. Uz kapetana, prema spomenutom beratu stajala su dvojica aga i tri vojnika.
Kako se trailo da ih bude stotinu, je da ihje prvotno bilo 17 jer
je pod zapovjednitvom triju,aga bilo 83 vojnika.
Dokje ustanovom kapetanije Duvno oivjelo, crkvenih osoba
pokazuju jo uvijek loe stanje katolika i crkava, pa i franjevaca, jer su od brojnih samo-
stana ostala samo tri: Fojnica, Sutjeska i Kreevo.
Duvno je 1706. godine pohodio makarski biskup Nikola Bij (1695.-1730,to
na svom putu iz Neretve. Tu su ga lijepo primili spomenuti Ibrahim-beg u
Duvnu dozvolio muje da obavlja javno slubu Boju. Biskup je, naalost, u Duvanjskoj
krajini naao samo pU,sto. Nije bilo ni jedne crkve, tako da je u jednoj (pokraj
J7 Nenad n. dj., 96.
JS Enes PELEDIJA, Bosanski elajet od do mira, Sarajevo, 1989, 144-145.
39 Hamdija Kapetanije tl BOSIli i Hercegovini, drutvo BiH, Djela, knj. 5,
Odjeljenje istorijskoMfilolokih nauka, knj. 4, Sarajevo 1954,258-263. Pisac prati djelovanje kapetana do
1822. godine.
40 Duko Nikola, Hrv. biografski leksikon, knj. l, Zagreb, 1'983,757-758; Mile
Nikola splitski kanonik i makaJ'ski biskup 1645-1730, Split, 1980.
171
DUVANJSKI ZBORNIK
Bukovice) vrio obrede i dijelio sv. krizmu. U Rakitnu je posvetio spilju sv. Ignaciju i ta
kako suje zvali, sluilaje kao crkva.
U Duvnu mu je u svemu pomagao glavar Abram Biskup se sprijateljio s
Ibrahim-begom, Dervi-begom, Dafer-begom i Mehmed-begom. To mu je omo-
obilazak Duvna. Biskup je 1723. godine zapisao kako su ga kongorski
primili s dunim potovanjem, ga i bili mu iskreni prijatelji. U biskupskom dnevni-
ku (1710.) pie kako su oni, iako gospodari, "susretljivi i dobrohotni. .. ", puni
i ljubavi.41 To je sigurno djelovalo na mirniju atmosferu odnosa II tom kraju,
iako je biskup doivljavao i prave avanture.
rad nastavio je makarski biskup Stjepan (173l.-1775.).42 On
je 1735. godine obavio pastirski pohod Mostaru i Duvnu. Raspoloenje slubenih osmaIl:-:-
skih vlasti bilo je podnoljivo milno. Te je godine proglaena amnestija za sve izbjeglice.
Stoga je biskup dobio dozvole (bujruntije) od bosanskog pae i duvanjskog Hasan-pae
a prijateljsko sklonite kod Obredima koje je obavljao znali su
prisustvovati i muslimani, pa i begovi i dva bega
Jedan ugledni musliman zamolio ga je da mu blagoslovi obitelj, a neka starica - musliman-
ka odgovarala mu na molitve s "amen - amen" i na svretku obreda zahvalila: "Neka vam
Bog da lipi denet" (nebo).
U tom pomirljivu nastojao se legalizirati poloaj Pre-
ma osmanskom stajalitu) starjeine i crkveni dostojanstvenici morali su biti
podanici Osmanskoga Carstva. Nije to bio osmanski stav) nego i drugih
primjerice Republike i Austrijskog Carstva. Stogaje papa Klement XII. (1730.-
1740.) osnovao Vicariatus apostolicus in Bosna Othomana. Time su primorski biskupi
izgubili uvid u to je odgovaralo vlasti, dodue, na tetu
hrvatskog naroda, jer su tu i tamo muslimanski pustahije izazivali nemire i nesnoljivost.
Prvi vikar bio je bosanski franjevac Mate (1735.-1740.). Duvno je bilo povje-
reno brizi samostana u Fojnici, a Roko polje kreevskom samostanu. Njegov nasljednik
fra Pavao (1740.-1767.) je svoju vlast, zabranio povezivanje s makar-
skom biskupijom, ispisivao spomenuti popis katolika u Bosni i Hercegovini, osim podru-
Trebinjske biskupije.
je u Zadru, gdje je bio najavio pohod koji je i ostvario.
Duvanjska upa ni tada nije imala upnu nego je upnik stanovao u privatnim
ma. naslijedio fra Marijan (1767.-1772.),43 a njega fra Marko
(1772.-1784.).44 1779. godine pohodio Duvno i upisao kako je upna
bila u Bukovici, pokrivena slamom. Misuje sluio u i krizmao 137 krizma-
nika. Iz Bukovice je obiao gdje je odsjeo kod Boe Biskupu se dogodila
zanimljiva zgoda. Muslimani su poslali neke svoje ljude ih da biskup
41 Karlo ll. dj., 78; Radoslav PastrisA:i pohodi Nikole biskupa makar-
skog po Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1942.
42 Slavko Stjepal1, Hrv. biografski leksikon, knj, 2. Zagreb, 1989, 19.
4.1 REDAKCIJA, Marijan, Hrv. biografski leksikon, knj. 2, Zagreb, 1989,72.
44 Andrija ZIRDUM, Marko, Hrv. Biografski leksikon, knj. 3, Zagreb, 1993,425-426.
172
J., A. Soldo: Stanovnitvo u XVII. j XVIII.
ostane kod njih trajno. Vjerovali su, naime, da je svet i da ih on za ali i
nakon smrti, tititi od nevolja, nevremena i
Duvanjska upa tadaje brojila 266 2294 odrasle os.obe i 1122 nedo-
rasle, ukupno 3561, Biskup je krizmao 414 vjernika, a II Rakitnu desetoro.
Znak da su jo uvijek bila teka vremena u kojem je sudjelovao bi-
skup. Na putu iz Rakitna vidio je usred polja kri podignut na mjestu gdje je. prije godinu
dana nabijen na kolac jedan katolik. Taj je kri biskup blagoslovio.
6.
Dva popisa katolika u XVIII. st. (1743. i 1768. g.) sastavljena su da bi rimska Kon-
gregacijaza irenje vjere (Vjeroplodnica, kako suje znali zvati tadanji fratri) znala
stanje vjernika II Bosni i Hercegovini nakon osnivanja vikarijata (1735.). Tako bi se mogle
uspjenije organizirati i voditi upe o kojima su se ponajvie, uz malobrojne glagoljae,
brinuli franjevci okupljeni oko samostana, a i apostolski bi vikari mogli dobiti moralnu, pa
i financijsku nunu za pastorizaciju u tim tekim i nesigurnim vremenima.
U prvoj polovici XVIII. st. Duvanjska upa je naselja oko Duvanjskog
polja, ali i Roko polje sVinicom, Rakitno s Drenicom i ujicu. Na tom irokom
prostoru bilo je 17 sela s jedva 332 obitelji II kojima je ivio 3501 vjernik.
U samom upanjcu (Duvnu) nije tada bilo stanovnitva, pa ni u desetak
okolnih sela: Mokronoge, Kuk, Letka, Seonica, Tubolja, Joanica, Blauj.
Seobe krajem XVII. st. prema Dalmaciji rasula su stara sela, dijelom islrunizirana. U stara
ispranjena sela nadolazili su novi stanovnici. Sela su se uglavnom slabo naselila, iako je
1735. godine sultan amnestirao one koji su se vratili na svoja stara sjedita. Nakon Kar-
mira (l699.) neke su se izbjeglice vratile jer je dio Sinjskog polja ostao
pod osmanskom Nutarnje migracije su se nastavljale i kasnije, osobito u godinama
gladi i pohara. Stoga se i u popisima mogu dva sloja starije i novije.
Moe se zapaziti trajna, prisilna ili svojevoljna smjena stanovnika, u je ekonomski
element igrao veliku ulogu, ali i haranje pohara, godine gladi, pa i prisilna premjetanja
stanovnitva. Jedan od vanih razloga za to bilo je seljenje stanovnitva koje se bavilo
Novo stanovnitvo pojavljuje se s novim prezimenima, tako da se moe pret-
postaviti daje bilo pokretno, daje prelazilo izjednog mjesta u drugo. Starija imaju donek-
le vezu s onima koji su izbjegli u Dalmaciju.
U drugom popisu (1768.) se lagano stanovnitva, iako ne dovoljno.
Kako je Roko polje sVinicom 1768. godine postalo samostalna upa, njihovo
odcijepilo se od Duvna. upa je imala dva sela, stotinjak i 1129 vjernika.
Promjene prezimena u tim popisima su velike tako daje teko rekonstruirati njihove
mijene, otkriti prostore odakle su stizali, kamo su odlazili nakon tih popisa,jer ih se malo
do danas.
Za ilustraciju tih problema donosim pregled katolika u duvanjskom kraju u godina-
ma 1743. i 1768.
173
DUVANJSKI ZBORNIK
(prvi brojevi ili zadruge u selima, drugi niz broj zrelih
u obiteljima. Podcrtana su prezimena koja se nalaze 1743. i 1768. godine. U ispod popisa
zagrada brojevi su zajednica te upozorenje na one koji se pojavljuju u Cetini ... ).

1743. g. 1768. g.
se ne spominju. I. misli da to
1. Nicolaus Puskarevich 12 7
mjesto ili nije postojalo ili su pribrojeni Gmolju.
2. Gregorius Bartulovich 6 2
3. Martinus Covacevich 10 5
4. Antonius 4
5. Philippus Mattich 10 6
6. Laurentius Vukadinovich 5 4
7. Petrus Rados 6 4
8. Michael Bosgnakovich 7 3
'9. Jacobus Rados 8 6
10. Mattheus Rados 6 5
74 42
BRINIK BRINIK
1743. g. 1768. g.
1. Joannes Marcetich 3 3 1. Antonius Franich
-, 13
6
2. Antonius Andacich 7 6 2. Stephanus Bagarich 15 7
3. Georgius Veseliza 3 4 3. Elias Lerotich 5
4. Thomas Vidovich II 9 4. Lerotich 10
5. Matthaeus Viddovich 4 l 5. Georgius Vrsich 2 3
6. Nicolaus Chiosich 7 5 6. Phi1ioous 15 13
7. Stephanus 5 7. Joannes Batarelovich 15 16
8. Matthaeus GiJ;ma 3 3 8. Nicolaus Letiza 3 5
9. Michael Grabovaz 3 1 9. Joannes Letlza 10 18
10. Joannes Baptista 8 2 10. Martinus Letiza 11 3
11. Georgius Tripalovich 5 10 ll. Marcus Bagarich 6 6
12. Peirus Lerotich 10 10 12. Andreas Letiza 6 4
13. Georgius Barbich 6 4 13. Petrus Batistich 11 10
14. PhilillpuS Bagarich 9 3 14. Natalis GiI!I!ich 6 5
15. Laurentius 8 6 15. Joannes Lerotich 6 3
16. Martinus Chiurvich 9 3 16. Jacobus Chielich 2 3
17. Petrus Batarelo 9
,4
17. Joannes Tommich 19 9
18. Jacobus Letiza 10 7 18. Nicolaus Tommich II 8
19. Martinus Letiza 3 5 19. Mattheus Tommich 11 7
20. Hieron;lmus Bag:arich 10 7 177 126 (?)
21. Antonius Chi urich 6 8 ZE BARA
22. Joannes Chi urich 4 1. Joseph Bagarich 6 2
23. Michael Chiurich 6 2 2. Gregorius Letiza 12 6
24. Simon Vuchadinovich 12 12 3. Antoni:us Chiurich 10 5
l61 (2) 115 4. Martinus Chiurich 5
33 13

1. Thomas Lozich 10 7
2. Marcus Predivo 3 2
13 9
174
:1. A Soldo: Stanovnitvo u XVII. i XVIII.
U Briniku (24-25, obitelji) ostala su neka prezimena II oba popisa:
Letica. Neka su se i umnoila, kao od tri na pet obitelji U Cetini
se nalaze ova prezimena: Grabovci (Sinj - Vrlika), (Sinj), (Koute -
Sinj), Veselica (Turjaci - Glavice), Batarelo (Sutina), u Sutini. Danas me-
tih prezimena iz XVIII. st. nema u Briniku, sva su nova.
BUKOVICA BUKOVICA
1743. g. 1768. g.
1. Petms Slischovich 6 4 1. Mattheus Annich 9 2
2. Antonius Dilberovich 6 5 2. Gregorius Annich 3 l
3. Nicolaus Dilberovich 13 6 3. Mattheus Annich LO 5
4. Andreas Dilberovich 11 6 4. PhiliI!pus Celavich 3 6
5. Jacobus Zrin ich 3 4 5. Mattheus Celavich 5 3
6. Martinus Budimir 13 8 6. J oannes Celavich 6 3
7. Matthaeus Z vitich 9 2 7. Jacobus Miatovich 6
8. Simon Protu gar 7 l 8. Peu'us Arambasich 10 10
9. Franciscus Protu gar 6 4 9. Mattheus Protugerovich 13 8
10. Chn:santhus Protu gar 6 3 10. Gregiorius Protugerovich 9 1
ll. Petms Miatovicg 4 3 ll. Simon Protugerovich 6 2
12. MichaelN. 8 4 12. Gregorius Sliskovich 7 2
13. Matthaues Checavich 7 4 13. Lucas <;uvich 12 3
14. Matthaeus Anich 5 4 14. Gregorius Dilber l3 8
15. Matthaeus Anich 3 5 15. Andreas <;olich 7 l
107 63 16. Jacobus Zrinich 8
17. Mattheus Milosevich 5 3
18. Lucas Dilberovich 6 1
138 (4) 59
U Bukovici (15-18 obitelj i) vidljivo je lagano stanovnika (od 170 na 197)
i zadmga. Od tih prezimena, spominju se II Cetini: Budimir, a od
1768. i (Ugljane ?). zajednice, za razliku od dmgih sela, ne
samo da su se nego i kao od dvije na tri, od jedne na tri
obitelji, a Protugar tri II oba popisa (u drugom ob.lik je neto izmj enj en:
Danas su se samo tri prezimena: i Mjesto je
oko 1760. oblikovano.
175
KOLO - EMINOVO SELO KOLO - EMINOVO SELO
1743. g. 1768. g.
1. Stephanus Chiorich 10 1 KOLO
2. Gregorius luracich 2 2 1. Joseph Jurgevich 8 4
3. Matthaeus Slipaz 8 2 2. Petrus Jurgevich 4 4
4,
Michael Chiurchich 8 1 3. Thomaslaxich 6 4
5. Matthaeus Treich 4 3 4. Antonius Gargich 10 3
6. Michael Tomasa 4 3 5. Jacobus Suia9ich 2 1
7. J oannes Scar 6 6. Petrus Chiorich 3
8. Marianus Barbarich 2 1 7. Marcus Pasalich 6 2
9. Gregorius ChiuQegl 8 4 8. Elias Pasalich 2 2
10. Petrus Chi urich 8 5 9. Lucas Pasalich 6 4
ll. Marcus Covacevich 10 5 10. Marcus Gargich 4 3
12. Marcus Chiuro 7 3 IL Joannes losich 2 2
B. lohanes Nogalo 4 2 12. Jacobus Pasalich 3 1
14. Simon Morlach 2
15. Martinus Borgich 4 3 EMINOVO SELO
16. GregQrius Thomassovich 13 6 L Franciscus Thomasovich 7 2
17. Michael Vodopia 7 3 2. Antonius Thomasovich 2 4
18. Lucas Vodonia 3 3 3. Mattheus Lozan9ich 3 3
19. Joseph Jovich 6 6 4. Joannes Millunovich 5
20. Matthaeus Miolovich 6 7 5. Antonius 4 3
21. Joannes Domgnanovich 4 6 6. MattheusJovanovich 6
22. Gregorius lllich 5 l 7. Stephanus Daiakovich 4 3
23. Elias Covich 6 4 8. Mattheus Barisich 8 5
24. Stephanus Vodopich 3 2 9. Georgius J axich 4 3
135(2) 73 (3) 10. Joanes Matosevich 2 2
IL Michael Verenaz 2 2
47 27
Mjesta Kolo i Eminovo Selo (24-23 obitelji) imaju II oba popisa uglavnom
prezimena. Ponavljaju se samo i do danas). U Sinjskoj kraji-
ni postoje: II banderij i II banderij i anko i 1. Bagar-
se pita da li je uzrok prezimena smrtnost, pohare ili odseljavanje.
KONGORA KONGORA
1743. g. 1768. g.
L Georgius Li<;anin 2 2 1. Laurentius Marignich II 6
2. Matthaeus Riacevich 3 3 2. Joannes Cnezovich 3
3. Antonius Pavlovich 4 3 3. Petrus Blatan9ich 4
4. Gregorius Tandarich 2 l 4. Joannes Migliakovich 3
5. Nicolaus Tandarich 4 3 5. Andreas 4 5
6. Matthaeus Marinovich 2 4 6. Thomas Camiza 8 7
7. Vitus Cvasinovich 2 3 7. Mattheus Mitrovich 10 2
8. Marcus Kvasina 7 10 8. Joannes 2 2
9. Vitus Raicevich 3 4 9. Joannes Brazarovich 4 3
10. Stanislaus <;ovich 4 2 10. Petrus Jazi9ich 4 3
ll. Joannes Brizar 2 4 lL Gregorius Marsich 11 5
12. Matthaeus Cova9 3 3 12. Simon Marsich 2 l
38 42 13. Andreas Stovragovich, 2 l
68 35
176
J. A Soldo: '"tt'l'n"'Jnl<::tvt'l u XVII. i XVIII.
U Kongori (12-13 obitelji) prezimena su potpuno II dva popisa. Prva su
nestala iz nama nepoznatih razloga, a na njihova mjesta dola su druga. U popisu od 1743.
g. broj malodobnih neto je od starijih, U Cetini se javljaju prezimena:
i (Turjaci).
LIPA LIPA
1743. g. 1768. g.
1. Joannes Budich 3 5 1. Philippus Skorich 6 2
2. Jacobus Ancich 4 3 2. Joannes Blatan9ich 5 3
3. Marcus Ancich 2 2 3. Michael 5 4
4. Laurentius Jazigich 10 8 4. Josel1h Markovich 4
5. Matthaeus Marchovich 4 1 5. NicolausJ;eUoilich 2
6. Matthaeus Ancich 10 6 6. Jacobus (:elloilich 7
7. Gregorius Anchich 5 7 7. Antonius Celloilich 4 l
8. Petru s Carniza 7 6 8. Stephanus Carniza 2 2
9. Joannes Jazigich 11 5 9. Thomas (:elloilich 5 3
10. Elias Mrixich 4 2 10. Mattheus Zuberovich 3 1
11. Matthaeus Mrixich 4 4 ll. Gregorius (:idich 12 2
12. Joannes Jazigich 2 3 55 18
66 52
U sinjskom selu Turjacima, rekao sam, postoje i danas prezimena
posljednje postoji i u Potraviju. Obiteljske zajednice u Lipi bile su brojne,
tako da ihje bilo i po 16 do 18 1768. godine ostala je samo jedna obitelj
iz 1743. godine s devet ijedna (Crnica) s
MANDINO SELO MANDINO SELO
1743. g. 1768. g.
1. Petru s Trograncich 12 7 1. Joannes 5 2
2. Lucas Trograncich 10 7 2. Stephanus Zamich 4 4
3. Matthaeus Marchovich 12 10 3. Elias Ivich 23 l
4. Paulus CovaQ 4 4 4. Mattheus Ivich 2 3
5. Antonius Garbessich 5 5. Joannes Ivich 21 6
6. Joannes Blatancich 5 l 6. Michael Ivich 2
48 29 7. SteQhanus Markovich 3 9
8. Martinus Markovich 7 6
9. Gasnarus Markovich 13 9
10. Petrus Mihatovich 5 2
85 42
UMandinu selu biloje 1743. malo stanovnika (6-10 obitelji), a 1768. pedeset stanovni-
ka vie. Od jedne obitelji nastale su kroz 25 godina tri. Iste godine u selu su
ivjele obitelji
177
DUVANJSKI ZBORNIK
1743. g.
l. Petru s Scocibussich 25
5 2. Antonius lurichevich
3. Nicolaus Jurichevich
4. Marcus Bagarich
5. Gregorius Bagarich
6. Michael Dodiga
7. Joannes Gudegl
8. Elias Gudegl
9. Franciscus(N:)
10. Petrus Raicevich
1 L Jacobus Bagarich
12. Gregorius Bagarich
18
9
5
2
17
4
4
6
13
6
114 (J)
MESIHOVINA
7
5
10
1
5
3
7
2
10
5
10
2
67
1768. g.
nema
U Mesihovinije bilo samo 12 obitelji od kojih su neke brojne, kao Petra
s 32 s 28, Gudelja s 24, s 23. Od tih plemena II Cetini se nalaze
samo i U popisu od 1768. g. nema tog sela.
MRKODOL MRKODOL
1743. g. 1768. g.
1. Petrus Protugar 6 5 .t. Mattheus Kopich 7 6
2. NicQlaus Chiureich 2 4 2. Georgius Leutarevich 12 4
3. Georgius Jurach 9 2 3. Elias Krainovich 3 2
4. Matthaeus Mitrovich 8 3 4. Natalis Marin9ich 12 6
5. Matthaeus Miculich 9 8 5. Paulus Slisckovich 9 3
6. Joannes Sutovidovich 3 4 6. Jacobus Novakovich 10 4
7. Antonius Leutar 6 4 7. Antonius Novakovich 8 3
8. Vitus Chiurehich 3 7 8. Gre gori us Mitrovich 8 5
9. Nicola:us Novachovich 8 10 9. Michael Grabovaz 7 3
10. Marcus Caramarcovich 9 10 10. Georgius Miculich 6 5
11. Georgius Slischovich 4 4 ll. Georgius Coiadinovich 6 4
12. Georgius Podrugh 4 12. Andreas Chiurich 11 7
13. Matthaeus Slischovich 3 1 13. Petrus Mikulich 3
14 Elias Jeghinovich 6 4 14. Michael Dilberovich 10 1
15 Nicolaus Leutar 3 3 15. Georgius 8 7
16. Petrus Gipalo 10 5 16. Stellhanus Miku1ich 7 3
17. Nicolaus Leutarevich 3 4 127(1) 63
96 78 (J)
U Mrkodolu (17-16 obitelji) u popisima se prezimena ponavljaju, to da su se
obitelji Od njih se u Cetini javljaju: Podrug (Dicmo), Grabovac u Sinju i Vrlici,
u (oni su iz Rame), God. 1768. javljaju se kao u Bukovici
Kasnije sva ta prezimena nestaju.
178
J. A. Soldo: Stanovnitvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII.
OMOUE OMOUE
1743. g. 1768. g.
1. Vitus Radosevich 8 9 l. Nicolaus Rados 5 2
2. Petrus Vuchadinovich 3 4 2. Marcus Rados 23 19
3. Jaannes Vuchadinovich 8 12 3. Petrus Rados 4 1
4. Matthaeus Vuchadinovich 3 4 4. Michael Bonich 6 4
5. Matthaeus Vuchadinovich 10 12 5. Marcus Taddich 7 7
6. Matthaeus Bonich 8 3 6. Michael Taddich 9 3
7. Matthaeus Vuchadinovich 9 5 7. Bartolomeus Taddich 7 8
8. Petrus Stipich la 6 8. Gregorius Pokrai9ich 10 7
9. Gregorius Matich 6 6 9. Mattheus Sti12ich 10 9
10. Gregarius Banich 2 2 la. Mattheus Romich 5 2
ll. Petrus Radosevich 2 3 11. Joannes Sarayevich 4
12. Joannes Radosevich 2 5 12. Mattheus Studenovich 9 2
13. Michael Bonich 5 2 13. Ste12hanus Puskarevich 6 2
14. Martinus Puscharevich II 7 lOS 66
15. Joannes Taddich 12 8
16. Joannes Zrinich 5 4
17. Laurentius Caramarcovich 2 2
18. Thomas Radosevich 10 6
. 19.
Nicolaus Radosevich 2 3
20. Antonius Cosina 5 3
21. Andreas Boio 6 5
22. Joseph Raicevich 4 l
23. Matthaeus VUyko 9 5
24. Vitus Raicevich 2 1
25. Nicolaus Cristich 14 8
26. Thaddaeus B latancich 12 3
27. Marcus Stoianaz 7 5
28. Doymus Sualina 5 5
182 139
Selo Omaije (Omoljina) imalo je 28 (13) obitelji. U prvom popisu bilo je upisano 15
vie nego 1768. godine. Neke su bile izrazito brojne, kao (16), Vukadi-
(22), (20). U Dugopolju i danas ive a u Otoku
'Oko Sinja su Stojanci (?), Od plemena iz 18. st.
danas su samo Radoi.
179
ZBORNIK
1743. g.
Seonice 1743. g. nema. Od prezimena iz
1768. g. danas su i
SEONICA
1768. g.
l. Georgius Vukadinovich
2. Petrus Vukadinovich
3. Georgius Mattisich
4. Michael Vukadinovich
5. Petru s Vukadinovich
6. Mattheus Vukadinovich
7. Gregorius Rados
8. Michael Rados
9. Natalis Rados
10. Marcus Rados
11. Batolomeus MattisiCh
CRVENICE - GUDEUI
1. Georgius B agar ich
2. Lucas Marvegl
8 3
5
3 4
10 5
2 4
7 1
8
11 7
7 2
8 2
3 2
73 (J) 30 (2)
II 1
8 4
3. Mattheus Mi10sevich
--
3 4
4. Michael Marveglevich 6 5
U popisu iz 1768. g. uz Crvenice upisano 28 14
je kao posebno selo Gudelj i, kojih i danas ima 1. Mattheus Gudegl 4
veliki-broj. 2. Petrus Gudegl 7 9
3. Hieronymus Gudegl 3 4
4. Franciscus Gudegl 5 3
5. Gregorius Gudegl 7 3
6. Mattheus Gudegl 7 1
7. Joannes Kollak 5 3
38 23

1. Catharina Bagarich 10 5
2. Nicolaus Bagarich 3 1
3. Gregorius Pobrich 4 3
4. Jacobus lurich 2 4
5. Laurentius Bagarich 14 4
6. Lucas Dodigovich 8 4
7. Marcus Bagarich 14 II
8. Mattheus J urich 12 4
God. 1768. Mesihovina se pretvorila 9. Michael Jurich 6 2
dobivaju oblik a ima Do- 10. Antonius Jurich 16 6
diga, i Gudelja - Ugljane). ll. Joannes SkoC;ibusich 13 7
12. Stephan u s Sk09ibusich l3 4
13. Joannes Juric; 6 4
14.' Georgius Juric; 5 3
15. Thaddeus Para9ikovich 3
129 (3) 62
180
J. A. Soldo: Stanovnitvo duvanjskog kraja u XYII. i XYIII.
PODGAJ PODGAJ
1743. g. 1768. g.
1. Josenh Bacovich 18 3
2. Michael Bacovich 9 4 1. Nicolaus Marcovich 15 11
3. Georgius Marcovich 8 2 2. Antona Bakovich 12 8
4. Antonius Glavanovich 3 2 3. Marcus Markovich
7 4
5. Marcus lurcevich 7 4. Vitu s Tarbich 6 4
6. Simon Vuletich 4 4 5. Georgius Tarbich 4 3
7. Joannes Marcovich 10 l 6. Dominicus Lovrich 10 3
8. Petrus Marcovich 3 2 7. Gregorius Bartulovich 35 6
62 36 S9 39
Selo Podgaj (8-7 obitelji) bilo je slabo naseljeno. Prezime je od starine II
a ima mnogo u Cetini, kao i u Bosni i Hercegovini. Ta su se dva
prezimena i u drugom popisu (1768.). Ivo upozorava da su osiln Gla-
sva prezimena duvanjskog kraja. Njih ima i u sinjskoj okolici, kao spomenuti
(i u Vinici), u banderiji i na to
bi moglo ukazivati na dva izvorita Duvno i kraj oko Mostara ili Brotnja. Prema
I. begovi su raseljavali i smjetali ga gdje imje bilo potrebno za rad, a
i sami seljaci, mijenjali su svoja boravita. God. 1768. osim i
javljaju se i Od sedam zadruga (1768.) samo su
prezimena, a danas "tih plemena nema" (I.
RAKITNO - DRENICA RAKITNO - DRENICA
1743. g. 1768. g.
1. Mattheus Vucadinovich 7 4 RAKITNO
2. Andreas T012ich 9 3
3. Marcus Radich 7 6 1. Marcus Milichevich 14
4. Georgius Cablinovich 2 3 2. Nicolaus Covayevich 7 3
5. Joannes Buchva 8 6 3. Michael Cova9 12 4
6. Bartholomaeus Raicevich 5 3 4. Petrus Gerek 9 6
7. Vitus Bonich 4 1 5. Nicolaus 6 5
8. Thomas Ivancovich 14 5 6. Jacobus 7
9. Laurentius Raicevich 12 12 7. Lucas Gerek 5 3
10. Andreas Bonich 3 4 8. Georgius Tokich 16 14
ll. Michael Tochich 16 4 9. Petrus Barisich 8 5
12. Ch;n:santhus Tochich 13 10 10. Mattheus Petrovich 11 6
13. Matthaeus Petrovich 5 2 ll. Marcus Petrovich 17 10
14. Joannes Milichievich 5 4 12. Marcus lakovglevich 8 5
15. Thaddaeus Milichievich 6 10 13. Ste12hanus 5
16. Lucas Miaglievich 3 4 14. Mattheus Tokich 4
17. Blasius Drinovaz 4 3 15. Andreas Tonich 8 3
18. Matthaeus Miaglievich 4 2 16. Gregorius Romich 12 2
19. Michael Drinovaz 6 1 17. Nicolaus Petrovich 8 3
20. Magdalena Drinovka 2 2 18. Gregorius Ivankovic 9 4
21. Martinus Perchovich 6 4 19. . Thomas Ivankovich 11 4
181
DUVANJSKI ZBORNIK
22. Chrysanthus Vidossevich 2 2 20. Laurentius 9 6
, 23.
Elias Vidossevich 3 5 21. JQannes Bonich 7 2
24. Florentius Vidossevich 4 1 22. Laurentius Bandich 4 2
25. Gregorius Brechalo 3 23. Martinus Garbesich 6 2
26. Matthaeus Perchovich 6 4 24. Mattheus Mihaglevich 7 l
27. Joannes lovich 10 4 25. J osenh Drinovaz 7 4
28. Do)!mus Pinunich 9 4 26. ]oannes lovich 6 2
29. Matthaeus Pinunich 8 5 27. Nicolaus lovich 3 6
30. J osellh Pi};!unich 9 l 28. Mattheus Petrovich 8 6
31. ThQm8s Dumancich 10 3 29. Andreas Pipllunich 7 5
32. Nicolaus Vulich 5 4 30. Antonius 2 5
33. Vitus Pillunich 5 31. Georgius 16 6
34. Lucas Dumancich 12 8 32. Antonius Pillllunich 11 5
35. Jacobus Vulich 2 6 33. Michael Vidovich 4 10
36. Laurentius Marcotich 3 4 34. Elias Marcovich 6 1
37. Elias Marcotich 6 12 35. Antonius Marcovich 6 8
38. Matthaeus Mi1ichievich 9 9 36. Josellh Pipunich 7 3
39. Michael Bes1ich 6 293 151
40. Nicolaus Beslich 6 2 DRENICA
41. Joannes Milichievich 5 4
42. Jacobus Gerech 7 5 1. Michael Sharich. 4 2
43. Petrus Gerech 6 2. Michael JurilYevich 4 2
44. Marcus Petrovich II 6 3. Nicolaus 7 4
45. Matthaeus lacovglevich 6 4 15 8
46. Nicolaus Sarich 5 3 308 159
47. Gregorius lurich 3 4
48. Michaellurich 6 5
49. Michael Raicevich 5 2
313 200(2)
Rakitno-Drenica (49-39 obitelji) prostiralo se u zabitnom, lijepo zaokruenom
poloaju. Stoga je bilo jedno od kutaka duvanjskog kraja, a i prirast mu je
bio Iz njega se najmanje migriralo i trailo nove prostore. Ako bismo po prezi-
menima u Cetinu su odatle stigle obitelji:

SARAJLIJE SARAJ LIJ E-LUG-LEKfA
1743. g. 1768. g.
1. Petrus Lovrich 6 4 1. Antonius Bakovich 19 7
2. Joseph Benzun 6 4 2. Stepan us Bosgnakovich 5 5
3. Antonius Rebich 4 2 3. Georgius lovich 5 3
4. Andreas Opurdin 3 3 4. Marcus'Chiuxich 5 3
5. Lucas Slischovich 6 4 5. Nicolaus Vulich 3 1
6. Georgius lovich 2 2 6. Andreas Ollurdinovich 6 l
7. Joannes Varthiprat 2 1 7. Matheus Lucasovich
4'
2
8. Joannes Peratovich 8 10 8. Thomas Vulich 2 1
9. Joannes Mlachich 13 3 49 23
182
J. A Soldo: Stanovnitvo u XVII. i XVIII.
10. Elias Mlachich 9 4 LUG
ll. Stephanus Vidovich 3 2 1. Lucas Mlakich 13 5
12. Paulus Mrixich 3 7 2. Stephanus lelich 5 3
13. Andreas Eirchovich 8 l
. 3.
Antonius Hargnakovich 6 2
14. Marcus Bosgnach 10 6 4. Marcus Slipaz 10 6
15. Paulus ToIich 4 5. Petrus Thomasovich 9 5.
16. Joannes Li9ic 5 2 49 21
17. Matthaeus Sethea 3 2 LEKTA
95 57 1. Philippus 8 5
2. Joseph Roglich 2 2
3. Vitus lovanovich 9 6
4. Paulus Miacich 2 1
5. Stephanus Vukadinovich 9 2
6. Antonius Ivandich 3 l
7. Jacobus Ivandich 3 1
36 18
U selu Sarajlijama (17-20 obitelji) 1743. godine upisana je jo jedna obitelj
(Sinj - Hrvace) i (u Vrlici). U oba se popisa javljaju kojih ima u
Hrvacama, zatim i kojih ima u vie sela. Od prezimena ostali su samo
prezime poznato u Poljicima. Druga plemena su se raselila.

1743. g. 1768. g.
1. Nicolaus Arnkasevich 10 6
1. Marcus Ledich 4 3 2. Jacobus Mattich 15 9
2. StephanusLovrich 16 4 3. Paulus Parmainovich 3 2
3. Joannes Lovrich 2 2 4. Bartolomeus Cozina 2 2
4. Ni col aus Brechalo 6 2 5. Marcus Markuglevich 5 1
5. Matthaeus Vucen 5 6. Florianus Jovi9ich 3 1
6. Matthaeus Cecho 8 4 7. Ste12hanus Baich 2 l
7. Lucas Baich 5 1 8. Joannes Marcovich 9 7
8. Josenh Cozina 9 2 9. Gregorius Bartulovich 3 5
9. Nicolaus Chiso 2 10. Joannes Cekich 11 7
10. Joannes V skoch (1) 3 1 ll. Nicolaus Krainovich 8 5
11. Chrysanthus Iskoch 4 4 12. Mattheus Gasparovich 5
12. Matthaeus Vuchorep 8 4 13. Laurentius Ventich 2
13. Jacobus Balov 14 6 14. Paulus Bilant;ich 5
14. Marcus Buglian 4 2 15. Elias Mlicotich 2
15. Nicolaus Argncos 8 10 16. Lucas Jovich 3
98 (1) 45 88 49
1743. (l5 - 16 obitelji) upisane su dvije obitelji za koje sam
ustanovio da su se u seobi mogle nastaniti u Hrvacama, dok II 1768. g. nesta-
ju. Od ostalih, u Sinjsku krajinu mogli su se spustiti s prezimenom u
(ima ihjo II dalekoj Sutjesci i u Livnu). Obitelj se i 1768. g. u
ma. Tu su i Buljani, za koje se u spisima providura pie da su iz Duvna. U drugom
183
DUVANJSKI ZBORNIK
popisu (1768.) ostala su samo dva prezimena: Kozina i ali se pojavljuju
prezimena koja se u seobama javljaju u Cetini, dodue tek nekoliko njih -
obitelji koje su se moda kasnije vratile u Nakon 1768. g.
stanovnitvo se mijenja i "Dananji nisu njihovi potomci", kako kae I.
UJICA UJICA
1743. g. 1768. g.
L Matthaeus Carstanovich 10. 5 1. Michael Zarnich 12 5
2. Elias Scogliar 4 3 2. Georgius Struich 10 1
3. Joannes Scogliar 7 3. Joannes Simich 8 5
4. Joannes Franich 3 2 4. Martinus SkogIiarevich 3 4
5. Georgius Marxich 5 7
5, Michael Simich 2 1
29 (J) 17 6. Elias Karstich 16 6
7. Petru s Marsich 3 4
8. Catharina Santich 5 1
19. Stephanus Lastrich 2 2
10. Thaddeus Franich 3 4
ll. Mattheus Marsich 2
2,
12. Georgius Marsich 3
13, Marcus Barzovich 4 2
14. Nicolaus Marsich 8 3
81 40
ujica (5-14 obitelji) je bila 1743. neznatno mjesto, samo pet obitelji katolika. Kroz
25 godina njihov broj se neto Iz tog popisa u Cetini se spominju i
- -
1743. g. 1768. g.
1. Michael Pallllich 12 12 1. Pe1.Tus Krixanaz 13 2
2. Georgius Pappich 12 8 2. Joannes Krixanaz 14 8
3. Andreas Crisanaz 11 3 3. Antonius Pallich 12 5
4. Mathaeus Crisanaz 9 5 4. Bartolomeus Pallich 17 7
5. Stephanus Vuchadinovich 5 4 5. Nikolaus Soldich 4 5
6. Marcus Peratovich 2 3 6. Joseph Budimir 4
7. Martinus Chiavlina 8 2 7. Natalis 4 3
8. Josellh Vucemilovich 3 5 8. Joannes Vodopich 5 4
9. Martinus Li9ic 2 4 9. Elias Cova\!evich 2 6
10. Gregorius Vidachovich 6 4 10. Martinus Liakovich 8
ll. Stephanus Tipurich 4 3 ll. Mattheus Milich 7 5
12. Daniel Pasalich 8 6 12. Bernardinus Gudegl 7 2
13. Petrus Millichievich 8 3 13. Antonius Dodigovich 2
90 62 14. Andreas Miatovich 3 3
102 (1) SO
U (u originalu i (13-14 obitelji) javljaju se u oba
popisa samo obitelji Krianac i prezimena koja se nalaze
184
J. A Soldo: Stanovnitvo LJ XVII. i XVIII.
i U Cetini Vrlika). God. 1768. upisana su prezimena i Budimir, mo-
povratnici.
VINICA
1743. g. 1768. god.
1. Marcus Chialich 8 6
2. Thomas Chialich 6 2
3. Joannes Chialich 3 7
4. Simon Vlasich 5 4 Vinica je 1768 bila pod Rokim Poljem,
5. Matthells Pivcevich 6 4 koje se 1758. osamostalilo sVinicom.
6. MatthellS lurcevich 4 3
7. Elias lurcevich 3 l
8. Petru s Omazich 3 5
9. Hieronimus Perchovich 5
10. Bartholomaeus Perchovich 2 4
ll. Simon Perchovich 4 3
12. Joannes Perchovich 8 8
13. Nicolaus Lozich 4 6
14. Mattheus Lozich 2
15. Daniel Lozich 9 9
16. Bonaventura Vento 8 5
17. Stellhanus Jurcevich 9 5
18. Matthaeus 13 20
19. Petrus 3
20. Michael <;ugliach 2 3
21. Georgius Jviamich 2 3
22. Joannes Mamich 2 4
23. Simon Matich 5 6
24. Joannes Chiurchovich 5 1
25. Stellhanus Chiurchovich 7 II
26. Antonius Chiurchovich 6 2
27. Joannes Sablich 4 2
28. Matthaeus Chiurchovich 2 5
29. Georgius Lozich 8 l
30. Blasius Scharich 9 6
31. Lucas Vlaigich 2
32. Gregorius Vlaiyich 2
33. Marcus 6 7
34. Lucas Matich 2
169(1) 143(2)
Selo Vinica (34 obitelji) bilo je 1743. godine dio Duvanjske upe, a vjerojatno se
prostiralo do Bukog blata (Zidine i Raeljke ). Ova se prezimena iz tih popisa javljaju u
Cetini: (Vlaj
185
DUVANJSKI ZBORNIK
Popis katolika Duvanjske krajine u XVIII. st.


VINICA
13 90
34 167
62
143
VEDAIC-
OPLECANI
14 102 50
1743: 17 naselja, 332 zajednice, 2102 odrasla i 1399 malodobnih svega: 3501.
1768: 22 naselja, 286 zajednica, 20 II odraslih i 1059 malodobnih svega: 3070.
***
Za demografsku sliku Duvanjske krajine u XVIII. st. trebat vie istraivanja
kako osmanskih isprava i popisa, tako i upnih i biskupskih arhiva, posebice
upnih matica (ako su i biskupijskih popisa krizmanika.
Za sada moemo konstantirati da j e duvanjski kraj bio slabo naseljen muslimanskim
stanovnitvom II blizini Duvna, dok su II okolici bila slabo sela. Prema
186
J. A: Soldo: Stanovnitvo u XVII. i XVIII.
popisima katolika, stanovnitvo se smanjuje jer ga 1743. godine ima 3501 osoba, a 1768.
godine 3070. Smanjenje je nastalo i zbog toga to su se Roko Polje i Vinica odijelili od
Duvna i postali posebna upa, a ta su sela 1743. godine brojila 771 stanovnika.
selo Rakitno - Drenica bilo je lJ opadanju, jer je od 513 katolika 1743. godine spalo na 467
(- 46). Ipak, u nekim selima bilo je laganog kao u Briniku (28), Kongori (22),
Bukovici (27) i Mrkodolu (16). Omolje je 1743. godine imalo 321 stanovnika, a 1768.
567, ali sa zaseocima (Seonica, Crljenice, U ujicije 1743. g. ivjelo 46 katolika
(5 a 1768. g. 121 u 14
Pojava novih prezimena u selima moe se time to se stanovni-
tvo, stalno u pokretu zbog potrage za paom, nastanjuje u njima. Samo se u nekim selima
javljaju u broju ista prezimena u oba popisa, kao u Bukovici,
Mrkodolu, Briniku, Mandinu Selu, Omolju i Rakitno-Drenici.
THE POPULATION OF THE DUVNO REGION IN THE 17fH
AND THE 18
TH
CENTURY
Summary
In the 171h century, Duvno was the administrative centre of the cadiship. There is no
certain evidence about the size of the Catholic population, but it is beyond any doubt that
it was not numerous and that there were only two parishes in the entire region. During a
period ofwarthat lasted for almost a century (1645-1718), many Catholic families fled to
Dalmatia, the Vene ti an territory. Based on church records, the author provides lists of
families that inigrated from Duvno to Sinj region.
187