Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
6 Duvno) 1116/17"
Izvorni znanstveni
STANOVNiTVO DUVANJSKOG KRAJA U XVII. i XVIII.
Fra Josip Ante SOLDO[ samostan, Sinj
. 1.
Nakon osmanskog osvajanja Bosne i Hercegovine, zauzimanja Makarskog primorja
i dalmatinskog te osobito poslije organiziranja pokrajinskih uprava (Bosanskog paa-
luka ili ejaleta), Duvno (upanjac) je postalo sreditem istoimenoga kadiluka (prvi put
spomenutog 1633. a pripadala muje nahija Buko blato.'
Time je duvanjski kraj pronalazio svoje mjesto u novoj, Osmanskoj Carevi-
ni. Stanovnitvo se dijelom islamiziraio, dodue mnogo manje nego u srednjoj Bosni, jer je
bilo, bez razvoja obrta i trgovine, rijetko O brojnim uzrocima prelas-
ka s (obaju obreda) na islam u novije vrijeme pisao je Nenad
i nje-
gove tvrdnje mogli bismo saeti ovako: elja pojedinaca ili grupa da ive "malo manje
tegobno", da izbjegnu poreza, da prihvate vojne ili administrativne slube, da
sposobniji, sretniji i snalaljiviji u privilegirani stale - dakle iz razloga. Do
toga je dolazilo i zbog intenzivnije pastorizacije katolika, to Dominik
posebice nagLaava; a i zbog nasilja i prisila.
irenje islama odvijalo se valovito - odmah nakon osvajanja u XVI. st., od 1606. do
1640. godine,3 te u XVIII. st.
Broj katolika II Duvanjskoj krajini je II i popisima, te stoga nesi-
guran, a osmanski defteri za Duvno nisu mi poznati. Ipak, iz nedovoljnih povijesnih izvora
moemo do nekih
Splitski nadbiskup Mat'kantun Dominis (1560.-1624.), proiriti svoju juris-
dikciju na te krajeve, isticao je (1608. g.) kako je duvanjski kraj "prepun katoli-
ka'" to je potvrdio godinu kasnije i njegov protivnik ibenski kanonik don Tadija
da je katolika u duvanjskom kraju ivjelo oko 14.000. Naprotiv, prema
popisu Bosanskog paaluka (1624.) vezira kojije uzi-
mao u obzir i muslimane, u Duvanjskom polju bilo je oko 800 s vojnika.
4
O
l Rasim Bosanski paaluk, Sarajevo 1982; Ivo Duvno. Povijest upa duvanj-
skog samostana, prigodom 150 obljetnice dananje upe Duvno 1839-1989, Duvno, 1989.
2 Nenad Turska Hrvatska, Zagreb 1999, 102. i sl. O islamizaciji pisao je Dominik
povijest Bosne i Hercegovine, Rim, 1967, 171. i sl.
Dominik n. dj., 175.
4 Franjo Prilozi za opis Bosanskog paaluka, Starine JAZU, sv. 14, Zagreb,
1882, 178.
159
ZBORNIK
istom Atanazije izvijestio je 1626. godine cara da
oko upanjca ima mnogo sela s 1000 Iz tih moe se vidjeti nesigurnost
podataka.
5
Osim tih, ima i drugih koja se katolika - Hrvata. U makarskoga
biskupa fra Bartula (1615.-1645.), 1630. godine, pie kako se
na Duvna nalaze samo dvije upe s 200 u kojima su ivjele zadrune obitelji
od 20,40 i 50 Biskup je zapisao kako postoji samo jedna crkva, vjerojatno sv.
Ivana u Rokom Polju. U drugom (1635.) isti biskup pie kako je u upi Lipi
krizmao 300, a u Briniku 470 vjernika. U Lipije biskup pomirio s Crkvom 31 osobu, a u
Briniku deset. Bili su to javni grenici, iz Crkve,jer su bili otpadnici,
pa i inovjerci (pravoslavni). Ti otpadi znak su prelaznog vremena i snalaenja u novim
prilikama. Istina, oni i o ne ba velikom djelotvornom
ivotu kod nekih katolika. O smanjenju vjernika i bosanski biskup fra Marijan
kojije 1645. godine opisao bosanske samostane i zapisao
kako su ramski fratri posluivali samo 600 dua smjetenih oko samostana.
6
Malen broj stanovnika u biskupa prema nastao je zbog toga
to je makarski prelat uzeo u obzir samo obitelji koje su posjedovale imetak i time mogle
pridonositi uzdravanje - upnika. Stoga je ostao pri pryoj tvrdnji da je
oko Duvna bilo vie od 1000 (8000 dua).7
2.
Prividno mirno stanje,. iIi bolje mrtvilo nije dugo potrajalo. SKandijskim
ratom (1645.-1669.) je razdoblje krvavih borba, koje se nastavilo Morejskim 1. ili
(1683.-1699.) i zavrilo Morejskim II. ili Sinjskim ratom (1714.-1718.). To je bilo
vrijeme ne samo ratnih operacija, borba za krajine i nego i opisanih u
kronici, tom tunom osveta, pJjenidaba i ubojstava.
Upadi sastavljenih od hrvatskih ljudi u ratnoj mai-
neriji, unosili su preko Dinare ne samo nemir, nego i tenje osmanskih podanika,
obiju obreda, za od spahija i duhovne prevlasti islama. Ta se iskon-
ska snaga probudila u Kandijskom, a razvila u Morejskom I. ratu i zavrila migracijama na
ratom opustoenim prostorima oko Cetine, to je dovelo do promjene demografske slike
osvojenih i raseljenih prostora.
Za nae razmatranje vaanje pohod makarskog biskupa fra Marijana iz Imot-
skog (1664.-1686.).8 U spisu vizitacije nakon Kandijskog rata (1670. i 1671.) je
zapisao kako su Duvanjskoj upi pripadala brojna sela: Kongora, Lipa, Mandino Selo,
upan j Potok (Duvno), Mokronoge, Kolo i ali da ni u jednom nije
5 Marijan Vjenceslav Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti, Starine JAZU, knj. 17,
Zagreb, 1885,86. i sl.
Eusebije FERMENDIN,Acta Bosllae, MSHSM JAZU, vol. 23, Zagreb, 1892,478.
7 Dominik n. dj., 176.
8 Ivo Duvno, 86.
160
J. A -Soldo: Stanovnitvo dU\lQnisk()a u XVII. i XVIII.
bilo crkve. Stare su nestale, a nove se nisu smjele graditi. Nasuprot tome, muslimani su u
Duvnu imali damiju. stanovnitvo bilo je malobrojno. Muslimana je bilo vie,
ali ni njih previe. upnik slabo naseljenih sela bio je poznati pisac fra Ivan iz Lipe
(1624. -1685.).
9
U Rokom po Iju biskup je naao svega pet i sedam muslimanskih
njima poruenu crkvu sv. Ivana. Ti podaci o slabljenju ivota tog kraja,
opustoenog napadima, i ruenjem. Biskup je pohodio i kapelaniju Skopie (Usko-
plje) gdje je ivjelo dosta muslimana a i raskolnika (pravoslavaca) koji su imali dvije
crkve, a malobrojni katolici nijednu. upnikje bio fra Grgo Biskup
je u tom selu krizmao 250 vjernika. Na planini Vitorogu i na Ljubui obiao je pastire
kojima je djelovao fra Ante Stanovnitvo je ivjelo pod atorima. Biskup
nije ulazio na ramskog samostana jer je ono pripadalo bosanskoj biskupiji. 10
U takvom sivilu svakodnevice ima i po koja svijetla zraka. je pismo Ko-
iz Kongore od 30. lipnja 1666. godine koje i o pomirljivu stavu ponekih
muslimanskih spahija prema katolicima u duvanjskom kraju. Pismo je pisano ikavicom i
Poklon i pozdrav biskupu od nas i Alil-bega. Zatizim eto smo da
se apa i niko tije govorio, da ti mi branimo amo mi nismo dosada branili pratrom
oditi po naem Zato hodi, evo te upa i kmeti zovu radi skakavaca. A od nas ti
tvarda vira, Muamedova da ti nikakva zarara biti; i odi sutra zato je potriba
radi ove cvarni. A lako s mirno i s Alaj-begom; i fala ti na
Pisasmo mi iz Duvna na 30.juna 1666. (na "da se dade u ruke biskupa
u Imoti ili gdi bude". II
Takve prijateljske, skoro veze sigurno su bile rijetke, posebice stoga to
su se u vrijeme novoga rata (Morejskog I.) odnosi jo vie pogorali. Osmanske spahije)
nakon sudbonosno g poraza pod su se bez plijena, poraeni i ponieni. Svoj
bijes znali su'iskaljivati na siromanoj raji, ali i na njihovim - Rje-
enje se nalazilo u krajikim koje su upadale iz osvojenih
krajina iz Dalmacije na te nagovarali sunarodnjake da
napuste rodni kraj i domove) da pobjegnu na Republike. U tome su
promidbu vrili vjersko-idejni razlozi, ali i prizemni, jer se da
onima koji pribjegnu, princip (dud) osigurati dovoljno zemlje za ivot. Upadi su ostavlja-
li iza sebe pusto, to se odraavalo na Livna i Duvna, koja su u ratu
ostajala poluprazna. '
Prema spomenutom Atanazija do kraja iselilo se
ri petine (oko 100 000 osoba) stanovnitva uglavnom II Dalmaciju, Ban,sku Hrvatsku i
Slavoniju. To se u Bosni i Hercegovini odrazilo porazno. Tvrdi se da j e 1725. godine tamo
ostalo jedva 25000 katolika.
U takvoj pustoi Duvno je bilo mala, ali ugodna kasaba, koju je na svoj uljep-
avanjaopisao osmanski putopisac Evlija (+poslije 1676. g.). Za njegaje ono bilo
') Ivan, Hrvatski biograjskileksiko/l, knj. 11 Zagreb 107-108.
10 Karlo crkva na Biokovsko-neretvanskom tl doba osmanske vladavine.
Analeeta Croatica Christiana, Zagreb 1972,57-58.
" Karlo ll. dI, 50-51.
161
DUVANJSKI ZBORNIK
"kasabica kao rajska