Hasanbegovic

zlatko HasanbEgovi Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar Zagreb
Izvorni znanstveni lanak UDK 297(497.1)1935/1938(091) 322(497.1)1935/1938(091)
Spahina islamska vjerska zajednica. izmeu obnove vakufske autonomije i stranakog nadzora 1935.-1938.
U radu se na temelju neobjavljenog arhivskog gradiva i suvremenog novinstva ralanjuju prilike u Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije nakon skuptinskih izbora 1935. i ulaska Mehmeda Spahe i Jugoslavenske muslimanske organizacije u vladu Milana Stojadinovia i Jugoslavensku radikalnu zajednicu. Stojadinovievom koncesijom Spahi obnovljena je islamska vjersko-prosvjetna i vakufska autonomija ograniena u kraljevoj diktaturi nakon 6. sijenja 1929. godine. Obnova autonomije provedena je uspostavom politiko-stranakog nadzora pristaa muslimanskog dijela Jugoslavenske radikalne zajednice u ustanovama Islamske vjerske zajednice, te uvoenjem do tada nepoznatog oblika laicizacije kojom je znaajno ogranien utjecaj uleme u vjerskim i vakufskim poslovima. To je dovelo do sukoba izmeu dijela uleme i Spahinih pristaa koji e obiljeiti muslimanski drutveni ivot, ali i utjecati na politiko-stranake odnose. Kljune rijei: Islamska vjerska zajednica, reis-ul-ulema, Mehmed Spaho, Fehim Spaho, Hakija Hadi, Jugoslavenska muslimanska organizacija, Jugoslavenska radikalna zajednica, Muslimanska organizacija
Uvod. Prilike u islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine jugoslavije uoi vlade Milana Stojadinovia U diktaturi oktroiranu Islamsku vjersku zajednicu Kraljevine Jugoslavije uoi skuptinskih izbora 1935. obiljeavale su viestruke diobe unutar islamskih vjersko-prosvjetnih i vakufskih ustanova. Konzervativna i estosijeanjskim vlastima odana visoka islamska vjerska hijerarhija, osim s otporom modernistiki usmjerene reimske svjetovne muslimanske inteligencije, okupljene oko Srpskoga muslimanskoga kulturnog i prosvjetnog drutva Gajret, neoekivano se suoila i sa snanim pokretom nie uleme, uglavnom dematskih imama, muderisa [nastavnika u medresama] i 489
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520
mualima [vjerouitelja], nezadovoljnih svojim poloajem u Islamskoj vjerskoj zajednici. Njihove staleke zahtjeve trebala je zadovoljiti Pragmatika slubenika Islamske vjerske zajednice koju je u svibnju 1934. u nacrtu usvojilo Vakufsko-mearifsko vijee u Sarajevu. No, umjesto smirivanja imamskog nezadovoljstva, naelne i openite odredbe Pragmatike, bez jasnog odreivanja novanih prinadlenosti svim slubenicima Islamske vjerske zajednice, izazvale su snaan i brojnim rezolucijama javno iskazivan otpor nie uleme.1 Ovo gibanje poprimilo je i odreeno politiko obiljeje, s obzirom na povezanost visoke uleme sa estosijeanjskim reimom. Prema redovito cenzuriranom sarajevskom Islamskom svijetu, koji je i vodio novinsku kampanju protiv Pragmatike, te objavljivao imamske rezolucije, iroko nezadovoljstvo upravom Islamske vjerske zajednice prelazilo je politiko-stranake okvire, pa je na jednoj strani ostalo ono nekoliko krupnih ahmedija [aluzija na visoku ulemu] s nekoliko [svjetovnih] trabanata, a na drugoj strani svo islamsko puanstvo Herceg-Bosne. Zato su s naim krupnim ahmedijama nezadovoljni svi muslimani bez obzira na prijanje i sadanje isto politiko ili politiko-kulturno opredjeljenje.2 Vodstvo Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) nije se izjanjavalo o rascjepu u Islamskoj vjerskoj zajednici, nastojei iskoristiti staleko nezadovoljstvo nie uleme za vlastite politiko-stranake ciljeve, usmjerene na povratak u kraljevoj diktaturi izgubljenog stranakog utjecaja u islamskim vjersko-prosvjetnim i vakufskim ustanovama. Imamski pokret protiv vrhova estosijeanjske vjerske i vakufske uprave podudario se i s odravanjem vakufskih izbora za dematske medlise, kao najnia predstavnika tijela Islamske vjerske zajednice, u koja su, prema navodima kotarskih naelnika, u rujnu 1934. izabrane iskljuivo najuglednije osobe pristae Jug.[oslavenke] Nac.[ionalne] Stranke.3 Vodstvo JMO-a bojkotiralo je ove izbore, pa u veini dematskih medlisa nije isticalo liste svojih pristaa. Prema Islamskom svijetu, na izborima je odziv biraa bio relativno slab, iako su agitatori () pokazali veliku ivahnost u agitaciji. Umjesto oekivanog odziva, koji je trebao potvrditi legitimitet ustanova estosijeanjske Islamske vjerske zajednice, i birai koji su doli na glasanje vraali su se sa biralita ne htijui glasati. iroko nezadovoljstvo prilikama u Islamskoj vjerskoj zajednici, ali i utjecaj JMO-a na birae, potvreni su i slubenim rezultatima po kojima je u Sarajevu od 7490 u birake popise upisanih muslimana glasovalo svega 1403, a slino je bilo i u ostalim mjestima.4
1 2 3 4 Pragmatika slubenika Islamske vjerske zajednice na podruju Vakufsko-mearifskog vijea u Sarajevu, Glasnik Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, III/1935, br. 5, 239-267. Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo (dalje: ABH), Kraljevska banska uprava Drinske banovine (dalje: KBUDB), Pov. D.Z. 1190/1935; Visoko vjerski predstavnici, Islamski svijet (Sarajevo), 11. V. 1934. ABH, KBUDB, Pov. D.Z. 2642/1934. Rezultat izbora za dematski medlis u Sarajevu, Islamski svijet (Sarajevo), 17. IX. 1934; Izvjetaj iz provincije o rezultatima izbora, Islamski svijet (Sarajevo), 17. IX. 1934; Izbori za
490
Zlatko Hasanbegovi: Spahina Islamska vjerska zajednica. Izmeu obnove vakufske autonomije i stranakog nadzora 1935.-1938.
Vlada Bogoljuba Jevtia, neovisno o imamskim rezolucijama i prosvjedima, u dogovoru s vjerskom i vakufskom upravom u Sarajevu, u oujku 1935. odobrila je osporavanu Pragmatiku. To je prvacima JMO-a olakalo da na skuptinskim izborima u svibnju 1935. za svoje stranake ciljeve pridobiju i nezadovoljnu niu ulemu koja je u perspektivi promjene oktroiranog ustrojstva Islamske vjerske zajednice vidjela i mogunost poboljanja drutvenog i stalekog poloaja. Budui da se vladino prihvaanje Pragmatike podudarilo s objavom Spahina pristupanja Maekovoj oporbenoj izbornoj listi, ministarstvo unutarnjih poslova je krajem oujka 1935. upozorilo ministarstvo pravde na pojavu nedozvoljene izborne agitacije u kojoj sudjeluju i islamski vjerski slubenici. U izvjeu stoji da protuvladinom raspoloenju meu muslimanima pridonosi i nesavesna agitacija i neverovatna parola koja se tajno iri preko muslimanskih svetenika i verskih pretstavnika, da Bosnu i Hercegovinu treba braniti od Beograda i od Srba, koji idu za tim da tamo.[onji] muslimanski ivalj prevedu u pravoslavlje. Takvo djelovanje nezadovoljne uleme protivno je zakonskim odredbama, to moe dovesti do intervencije vlasti, a koja bi imala za posljedicu neeljene zaotrenosti izmeu dravnih vlasti i muslimanskih verskih pretstavnika. Iz ministarstva unutarnjih poslova od ministra pravde je zatraeno dejstvo preko Njegove Preuzvienosti Gospodina Reis-ul-uleme da se ovako nepovoljne i neistinite vesti o Srbima i Beogradu ne ire, ve da se preko muslimanskih svetenika demantuju, poto su to samo intrige sa providnom namerom da se poseje razdor meu jednokrvnom braom muslimanske i pravoslavne veroispovesti.5
Obnova islamske vjersko-prosvjetne i vakufske autonomije nakon skuptinskih izbora 1935. U okolnostima naputanja tradicionalnog stranakog autonomistikog programa, istaknutog i u Sarajevskim punktacijama iz sijenja 1933., vodstvo JMO-a je jaanje u diktaturi ograniene islamske vjersko-prosvjetne i vakufske samouprave postavilo pred Milana Stojadinovia kao kljuni uvjet za ulazak u vladu i Jugoslavensku radikalnu zajednicu (JRZ).6 Zato je ve 30. srpnja 1935. usvojen amandman na dravni proraun kojim je ministru pravde odobreno da donoenjem uredbe sa zakonskom snagom izvri izmjene i dopune Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici iz vremena kraljeve diktature (iz sijenja 1930.). Takvim se postupkom promjenama u Islamskoj
dematske medlise u Mostaru, Jugoslovenska pota (Sarajevo), 18. IX. 1934. Arhiv Jugoslavije, Beograd (dalje: AJ), Ministarstvo pravde Kraljevine Jugoslavije, 21-935; Adnan Jahi, Obnova autonomije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1936. godine, Prilozi, br. 37, Sarajevo 2008, 99. O vladi Milana Stojadinovia i Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici: Todor Stojkov, Vlada Milana Stojadinovia 1935-1937, Beograd 1969; Dragan Tei, Jugoslovenska radikalna zajednica u Srbiji 1935-1939, Beograd 1997.
5 6
491
vjerskoj zajednici, ali ovaj put uz Spahino odobrenje, pristupilo po estosijeanjskom obrascu tadanjeg ministra pravde Milana Srkia, zaobilaenjem postojee islamske vjersko-prosvjetne i vakufske uprave. Ministar pravde je u rujnu 1935. imenovao posebno povjerenstvo za izradu uredbe u kojem nije bilo predstavnika Islamske vjerske zajednice. U povjerenstvo su, osim slubenika ministarstva pravde, kao predstavnici Mehmeda Spahe, uli Fehim Spaho i Salih Safet Bai, nastavnik na erijatskoj sudakoj koli u Sarajevu. lanovi povjerenstva su ve na poetku zasjedanja odluili da e se sadrajno zapravo pristupiti izradi novog Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici, ime su se nagovijestile dalekosene promjene u islamskim vjersko-prosvjetnim i vakufskim ustanovama.7 S obzirom na iroko nezadovoljstvo prilikama u Islamskoj vjerskoj zajednici, koje su iskazivale ne samo Spahine pristae i nia ulema, ve i Gajretova inteligencija, suprotstavljena autonomistikim ciljevima JMO-a, postojalo je openito muslimansko suglasje o potrebi obnove vjerske autonomije, povratka sjedita reis-ul-uleme u Sarajevo, ali i korjenite reforme islamskih vjersko-prosvjetnih i vakufskih ustanova.8 Nasuprot tome, obnovljena je tradicionalna polemika o nainu izbora vjerskih i vakufskih tijela te raspodjeli moi izmeu uleme i svjetovnih politiko-stranakih elemenata bez erijatsko-pravne naobrazbe. Vodstvo JMO-a, zaokupljeno iskljuivo obnovom i jaanjem vlastitoga stranakog utjecaja, iskoristilo je muslimansko nezadovoljstvo visokom ulemom, koja je bila odana estosijeanjskim vlastima, pa je u izradi novog zakona zanemarilo hodinsko stajalite i pristupilo izrazitoj laicizaciji Islamske vjerske zajednice. Iz izrade zakona nije iskljuena samo postojea uprava Islamske vjerske zajednice, ve i muslimanska javnost, pa su se ve na samom poetku zatvorenog rada vladina povjerenstva javili nezadovoljni dijelovi uleme, naelno skloni promjenama, ali i suprotstavljeni jaanju stranako-laikog utjecaja JMO-a. Povod za njihovo nezadovoljstvo bili su prvi glasovi da e se u sklopu laicizacije ukinuti viestoljetna ustanova muftijstava i muftija, a to se u memorandumu mostarskih muslimana, upuenog Spahi u studenome 1935., naziva atentatom na najosjetljivije islamske osjeaje i tradiciju.9 Na mostarski memorandum nadovezuje se i predstavka tuzlanske Organizacije ilmije Kraljevine Jugoslavije Mirkat u kojem se Spahu podsjealo da su imami, muftije i vrhovni vjerski starjeina glavni () stupovi vjerske organizacije, oko kojih se bezuvjetno ima okretati sve to se odnosi na vjeru i vjerski ivot muslimana.10 Veina potpisnika prosvjednih rezolucija obnaala je razliite dunosti u estosijeanjskoj Islamskoj vjerskoj zajednici, pa su njihovi prigovori odbacivani i kao
7 8 9 10 A. Jahi, Obnova autonomije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1936. godine, 97. Pred reviziju ustava I.V.Z., Islamski svijet (Sarajevo), 30. VIII. 1935. Memorandum koji je upuen iz Mostara g. Dru Mehmedu Spahi, ministru saobraaja povodom vijesti o dokidanju muftijstava, Hikjmet, VI/1935, br. 6, 175. Predstavka glavnog ueg odbora Mirkata povodom vijesti o dokidanju muftijstava, Hikjmet, VI/1935, br. 6, 177; A. Jahi, Obnova autonomije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1936. godine, 104.
492
nezadovoljstvo poraenih pristaa diktature. No, krajem prosinca 1935. neoekivana potpora alimskim zahtjevima stigla je i od muslimana akademiara Hrvatskog sveuilita u Zagrebu, koji su u diktaturi vodili polemiku s vjerskim vlastima i ulemom u Sarajevu. U proglasu muslimanskih studenata u Zagrebu izrie se potpora memorandumima mostarskih muslimana i tuzlanskog Mirkata i prosvjeduje protiv ukidanja muftijstava u trenutku kada se mi muslimani akademiari zajedno sa ovdanjim muslimanima borimo za to skorije uspostavljanje muftijstva u Zagrebu. Diktatorski vjerski zakon, koji treba ukinuti, donesen je pod bivim abnormalnim prilikama i predstavlja neuven () napadaj na Islamsku vjersku zajednicu, koja kao i ostale vjerske zajednice po svojoj prirodi mora biti autonomna. Prvaci JMO-a se optuuju da su stvarni izvrioci volje onih koji su donijeli diktatorski zakon, te da su iz odluivanja o vjerskim pitanjima iskljuili muslimansku javnost. Zato nema razlike izmegju donoenja novog zakona o IVZ i zakona od 31. januara 1930. koji je kod muslimanske javnosti naiao na najvee negodovanje. S aluzijom na ulazak JMO-a u vladu i JRZ, istie se da novi zakon lei na centralistikom principu, a to je najporaznije, na centralistikom principu kojega provodi jedna dravna vlast u ivot jedne vjerske zajednice. Zato se zakljuuje da e novi Spahin zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici biti zapravo Srkiev zakon u novom ruhu, pa sva uvjeravanja od strane nekih politikih predstavnika muslimana smatramo obinom demagokom maglom i predizbornim manevrom.11 Prvaci JMO-a izbjegavali su javno izjanjavanje o tajnovitom radu vladina povjerenstva, uvjereni da e jedini otpor promjenama u Islamskoj vjerskoj zajednici dolaziti iz dijelova postojee vjerske i vakufske elite, te od politiki poraenih muslimanskih pristaa estosijeanjske diktature. S obzirom na neoekivano razbuktavanje muftijske polemike i prije donoenja novog zakona, tek krajem prosinca 1935. prvi put se i jedan od stranakih prvaka osvrnuo na prigovore nezadovoljne uleme. Mahmud Behmen je u sarajevskom hrvatskom Jugoslavenskom listu, koji je nasuprot sarajevskoj srpskoj Jugoslovenskoj poti podupirao Stojadinovievu vladu, odbacio tvrdnje iz memoranduma upuenih Spahi da je eventualno ukidanje nadletva muftijstva protivno eriatskim propisima. Pozvao se na primjere iz muslimanske povijesti kada nije bilo muftija u dananjem znaenju te rijei odnosno da se ta ovlatena lica koja su donosila fetve nisu zvali muftije. Behmen je naveo da navodno nije upuen u detalje projekta novog zakona, ali mu je dobro poznato da se je pri izradi projekta () vodilo najstroije rauna o erijatskim propisima. Odbio je i prigovor da muftije trebaju nadzirati islamske prosvjetne ustanove, jer je prigodom () putovanja po naim raznim srezovima uo () od starijih ljudi, da ima mjesta, u koje muftija ni kroz 50 godina nije ni zavirio. Zakljuio je da muftije kakve smo mi imali, nijesu ni u stanju vriti inspiciranje kola i ostalih institucija, kako
11 Muslimani akademiari Zagrebakog sveuilita protestuju protiv ukidanja muftijstava, Zagreb, 23. prosinca 1934, objavljena preslika u: Zlatko Hasanbegovi, Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja, Zagreb 2007, 103.
493
sa svojom spremom tako i sa svojim autoritetom, a najmanje su se mogle uzvisiti na poloaj glavnog voe i pretstavnika svoga podruja.12 Unato Spahinoj odluci da se iz rada na donoenju novog zakona iskljui uprava Islamske vjerske zajednice, Stojadinovi je prvi nacrt uredbe u prosincu 1935. dostavio i reis-ul-ulemi Ibrahimu Maglajliu kojem je predloio da ministarstvu pravde uputi svoje primjedbe. Maglajli je poetkom sijenja 1936. Stojadinoviu zahvalio na panji s kojom ste me izvoleli poastiti dostavljanjem projekta, ali je podsjetio da je nacrt uredbe sastavljen bez njegova znanja i saradnje. Reis-ul-ulema je prigovorio da u predloenim promjenama ima dijelova koji daju mogunost vrenja partijsko-politikih uticaja na versku upravu, od ega bi trebala biti vera poteena. Osim toga, pojedinim se odredbama predvia laicizacija verske uprave, te uklanjanje sadanjih verskih funkcionera u cilju sprovoenja tih tenja, radi ega se verovatno Uredba dri u tajnosti. Maglajli je Stojadinoviu dostavio i konkretne primjedbe vezane, meu ostalim, uz ukinue muftijstava, ali i prijenos sjedita reisul-uleme iz Beograda, jer koliko god ima razloga da sedite Reis-ul-uleme bude u Sarajevu, kao jednom muslimanskom centru, isto toliko ima razloga da sedite () bude u Beogradu. Prihvatio je da se vakufska tijela biraju jednakim i neposrednim glasanjem, ali kako bi se onemoguili partijsko-politiki uticaji u zakon treba dodati da politike partije ne mogu prigodom izbora () isticati svoje liste i kandidovati svoje pretstavnike. Pozvao se na stanje u vakufskim ustanovama prije 1929., kada su politike partije [JMO] ometale pozitivni verski i versko-prosvetni rad () to je dovodilo do velikih materijalnih teta. Zakljuio je da ne odgovara duhu demokratije, da se ovako jedan vaan zakonski projekat dri u tajnosti, to daje opravdanu sumnju, da se hoe sa ovom Uredbom izvriti neto to ne odgovara interesima i eljama narodnim.13 Maglajli je nakon toga vie puta bezuspjeno traio slubeni sastanak sa Stojadinoviem, koji je zbog zauzetosti vanim dravnim poslovima, a zapravo iz obzira prema Spahi, izbjegavao susret i s ostalim prvacima estosijeanjske islamske vjerske i vakufske uprave.14 To je navelo zastupnika u Narodnoj skuptini Mustafu Mulalia, izabranog na Jevtievoj listi i nepomirljivog protivnika JMO-a i Stojadinovieve vlade, da 22. sijenja 1936., u dogovoru s reis-ul-ulemom Maglajliem, predsjedniku vlade i ministru pravde uputi skuptinsku interpelaciju o najavljenoj vladinoj uredbi kojom se ukidaju muftistva i uspostavljaju komesarijati. Mulali je u interpelaciji optuio Stojadinovievu vladu da donoenjem novog zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici iskazuje surevnjivost na plodonosni rad estojanuarskog reima, a vlada usvaja uredbu bez intervencije, pa ak i bez ikakve konzultacije postojeih
12 13 14 Oko ukidanja muftijstava, Jugoslavenski list (Sarajevo), 22. XII. 1935. AJ, Zbirka Milana Stojadinovia (dalje: ZMS), 25 314/323. Predstavka reis-ul-uleme Ibrahima Maglajlia Milanu Stojadinoviu od 9. sijenja 1936. AJ, ZMS, 25 334. Pismo reis-ul-uleme Ibrahima Maglajlia Milanu Stojadinoviu od 14. sijenja 1936.
494
ustanova Islamske vjerske zajednice. Prema Mulaliu, Islamska vjerska zajednica poiva na muftijstvima, a svim narodnim pokretima protiv tuinskog nasilja stajale su na elu narodne muftije (Dabi, Maglajli) pa se zajednica ne moe ni zamisliti bez ovih najzaslunijih institucija. Osim toga, predloenom uredbom vlada u Islamsku vjersku zajednicu uvodi najparadoksalniju instituciju komesarijat. Zato je, s aluzijom na injenicu da su nadleni ministri bili katolici, zatraio objanjenje o tome kako e izgledati taj komesar gospodina Ministra Mikulina i Koroca na presvetloj stolici vrhovnog verskog stareine, jer nitko ne moe zamisliti mogunost svrgavanja Nj. Svetosti Patrijarha i postavljanje na svetu stolicu komesara Ministra g. Mikulina, koji bi bio civilni vrhovni stareina Srpsko-pravoslavne verske zajednice, a jo se moe manje zamisliti komesar na kaptolskoj stolici presvetlog nadbiskupa. Mulali je zakljuio da Stojadinovieva vlada predloenom uredbom Islamsku vjersku zajednicu uvlai u politiko partizanstvo, koja e time postati organ i jedne najreakcionarnije partije [JMO-a].15 Stojadinovi je zbog razliitih prigovora, ali i podozrenja prema mogunosti da nova vakufska samouprava u Skoplju postane uporite svjetovne albanske politiko-nacionalne akcije, neoekivano 20. veljae 1936. od ministra pravde zatraio da se konani tekst uredbe uputi reis-ul-ulemi pre nego to [je] Ministarski savet definitivno ne usvoji, da biste, reda radi, uli i njegovo miljenje.16 Spaho je ovu odluku shvatio kao pokuaj trajne odgode usvajanja novog zakona, pa je dan kasnije intervenirao kod Stojadinovia. U opirnom pismu, koje je supotpisao i ministar efkija Behmen, Spaho je obavijestio Stojadinovia da se pristupanje promjenama u Islamskoj vjerskoj zajednici neopravdano ve mjesecima () odlae. Prvo se, vie nego je trebalo, ekalo na imenovanje vladinog povjerenstva za izradu uredbe. Zatim se mjesecima ekalo na primjedbe nadlenih ministarstava, a kada su muslimanski ministri uinili krajnje rtve u poputanju, donoenje uredbe je ponovno odgoeno. Spaho je skrenuo pozornost Stojadinoviu da je predloena uredba samo ispravljanje jedne nepravde, koja nam je uinjena, a ono to muslimani ovom uredbom dobivaju, imali su i pod tuinskim reimom. Podsjetio je i da je pristao da se umirovljenjima visoke uleme bogato nagrade ak i oni, koji su saraivali na unitavanju nae vjersko-prosvjetne samouprave. Spaho je zakljuio da je ovakvo odugovlaenje zapravo pokuaj da se trajno onemogui donoenje zakona, pa je obavijestio Stojadinovia da podnosi ostavku na poloaj ministra koji sam imao ast zauzimati u vladi, kojoj ste Vi na elu.17 Budui da se Spahina ostavka podudarila i s krizom u JRZ-u koja je nastupila nakon izlaska iz stranke radikalskog Glavnog odbora, te glasinama o skorom padu vlade, Stojadinovi je zanemario primjedbe iz
15 16 17 Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine Jugoslavije, Godina 5, Beograd 1936, Knjiga 2, 54-55. AJ, ZMS, 44 85. Pismo Milana Stojadinovia ministru pravde Mili Mikulinu od 20. veljae 1936. AJ, ZMS, 44 310/311. Pismo Mehmeda Spahe Milanu Stojadinoviu od 21. veljae 1936.
495
nadlenih ministarstva, pa je urno ve 28. veljae 1936. konano proglaena Uredba sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije.18 Izmjenama estosijeanjskog Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici ukinuta je ustanova muftijstava i muftija, zadrana postojea upravna podjela na sarajevski i skopski ulema medlis i vakufsko-mearifski sabor (ranije vijee), a sjedite reis-ululeme iz Beograda je vraeno u Sarajevo. Odreeno je da se izbor lanova dvaju vakufsko-mearifskih sabora i niih upravnih tijela vri jednakim, tajnim i neposrednim glasanjem svih punoljetnih muslimana dravljana Kraljevine Jugoslavije. Sastav i djelokrug samoupravnih tijela naknadno se trebao propisati Ustavom Islamske vjerske zajednice. Kljuni element Uredbe bila je odredba o rasputanju svih zateenih vjerskih i vakufskih tijela, ukljuujui i reis-ul-ulemu, ije su poslove preuzeli trojica naiba [povjerenika] kojima je stavljeno u zadau i donoenje novog Ustava Islamske vjerske zajednice.19 Odlukom ministra pravde od 14. oujka 1936. za prvog naiba, koji je preuzeo poslove reis-ul-uleme, imenovan je Salih Safet Bai, a za naibe sarajevskog i skopskog ulema medlisa Fehim Spaho i skopski odvjetnik rodom iz Novopazarskog sandaka Fevzija Hadihamzi.20 Time je u Islamsku zajednicu uveden privremeni komesarijat koji e svojim odlukama otvoriti put za uspon nove vjersko-prosvjetne i vakufske elite izravno povezane s Mehmedom Spahom i muslimanskim dijelom JRZ-a. Odlukama naiba i naibskog odbora, u kojem su takoer prevladavali imenovani stranaki predstavnici muslimanskog JRZ-a, izvren je korjenit zahvat u islamske vjersko-prosvjetne i vakufske ustanove, koji je po svom opsegu prelazio i okvire Srkieve estosijeanjske intervencije. Tako su i prije donoenja Ustava Islamske vjerske zajednice umirovljeni ili otputeni iz slube svi lanovi sarajevskog Ulema medlisa, a zatim su i prije vakufskih izbora izvrene smjene u svim kotarskim vakufskim tijelima, u koja su imenovani iskljuivo mjesne pristae muslimanskog dijela JRZ-a.21 Odmah nakon imenovanja naibskog komesarijata, sarajevskom Vrhovnom erijatskom sudu i mjesnim erijatskim sucima stigla je anonimna sudaka predstavka u kojoj se prosvjeduje protiv Spahinog Zakona, koji je ve stupio na snagu i kojega Spahin roeni brat provodi u ivot. Prema navodima iz predstavke, novi zakon je usvojen samo zbog toga da se () vakufske kancelarije i vjerske institucije pretvore u Filijale Spahine, jer su sada tamo u povjerenstvima samo njegovi ljudi. U naibski odbor postavljeni su ljudi Spahini aminai koji su u rad i upravljanje vakufima
18 19 20 21 A. Jahi, Obnova autonomije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1936. godine, 105. Privremeni komesarijat u Islamskoj vjerskoj zajednici, Jugoslavenski list (Sarajevo), 1. III. 1936; Znaaj izmena i dopuna u Zakonu o Islamskoj verskoj zajednici, Samouprava (Beograd), 4. III. 1936. Naibi Islamske vjerske zajednice su postavljeni, Pravda (Sarajevo), 20. III. 1936. Promjene u vakufsko-mearifskoj upravi, Pravda (Sarajevo), 9. IV. 1936.
496
potpuno neupueni (), ak ni sa svojim imetkom ne znaju upravljati a kamoli sa vakufskim. Za sarajevskog naiba imenovan je brat dr. Spahe notorna pijanica, ime je cijelom Islamskom narodu naneena grdna uvreda. Zato se u predstavci poziva erijatske suce da podnesu ostavke u kotarskim vakufskim tijelima da ne doivite, da vas pijani Naibi i jo pijaniji vijenici smjenjuju sa poloaja pretsjednika. Time e erijatski suci otkloniti svoju odgovornost za stanje u vakufima, jer e Spahe nai ponovo i drugu Mustrobanku [propala stranaka Muslimanska trgovaka i obrtnika banka] () i uskoro otetiti vakuf sa nekoliko milijuna dinara (). erijatski suci znati e () se oduiti Spahi i njegovoj koteriji im se prui prilika samo ako budemo znali uvati nae dostojanstvo. U predstavci se zakljuuje da je Spahin rad uperen samo na tetu Islamske vjerske zajednice, posebice jer su ukinute Muftije kao najstarija i najvanija Islamska institucija. Spaho e, ako ga pomognemo kod buduih izbora te dodje do kakove vlasti () ukinuti i er.[ijatske] sudove, jer za njega er.[ijatski] sudovi () nemaju vanosti.22 Nasuprot takvim prigovorima, sarajevska Pravda je u ime muslimanskog dijela JRZ-a uredbu o izmjenama zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici oznaila kao najljepi i najdragocjeniji bajramski dar od strane Kraljevske vlade muslimanima Kraljevine Jugoslavije. Isticalo se da uredba Islamskoj vjerskoj zajednici jami neogranienu samoupravu, te da Islam kao priznata vjera u Jugoslaviji i sve muslimanske vjerske ustanove kao i njihove imovine dobivaju () punu zatitu drave. U uredbi je konsekventno sprovedeno naelo izbornog sistema, a samo se po sebi razumije, da e se za lanove () izbornih tijela birati ljudi s potrebnim kvalifikacijama, koji e moi da prosude sposobnosti kandidata za () via mjesta u buduoj organizaciji Islamske vjerske zajednice. Odbijeni su prigovori ukidanju muftijstava, jer je dugogodinje iskustvo pokazalo da muftije nijesu uinile Islamskoj vjerskoj zajednici onoliko usluga, koliko je odgovaralo materijalnim rtvama koje je Islamska vjer. [ska] zajednica za njih podnosila. U vezi s naibskim povjerenicima, kojima su samo zlobni kritiari dali ime komesara, isticalo se da se prijelaz u novo stanje, koje treba da upravu Islamske vjerske zajednice preda u ruke narodne, nije mogao povjeriti ljudima, koji su saraivali na ukidanju nae vjersko-prosvjetne autonomije. Zakljueno je da e nova Islamska vjerska zajednica biti utemeljena na naelu pune narodne samouprave.23 Slino je nastupio i Mehmed Spaho koji je na stranakoj skuptini u Zenici, bez obzira na ukidanje muftijstava kao takvih, ustvrdio da nai protivnici kau da smo bezvjernici, iako smo mi ukinuli samo one muftije, koje je postavio dr. Milan Srki za vrijeme svoga ministrovanja.24
22 23 24 Historijski arhiv u Sarajevu (dalje: HAS) Ostavtina Fehima Spahe (dalje: OFS), SF 32. Dragi kolega, bez nadnevka. Islamska vjerska zajednica dobila je potpunu autonomiju, Pravda (Sarajevo), 4. III. 1936. G. Dr Mehmed Spaho o muftijama koje je postavljao g. Dr M. Srki, Jugoslovenska pota (Sarajevo), 4. X. 1936.
497
Stranaka laicizacija Islamske vjerske zajednice, zaeta ukidanjem muftijstava, svoj konani pravni oblik dobila je novim Ustavom Islamske vjerske zajednice kojim su potvrene glavne smjernice iz vladine uredbe iz veljae 1936. godine. Ustav je u skladu sa stranakim koncepcijama Spahinih pristaa u srpnju 1936. sastavio naibski odbor u kojem je, prema izjavi prvog naiba Saliha Safeta Baia, vladala () puna jednodunost, sve je primano jednoglasno, nije istaknuto niti jedno odvojeno miljenje.25 Vlada je odobrila novi Ustav Islamske vjerske zajednice u listopadu 1936. ime je konano postavljen i pravni temelj za obnovu u diktaturi izgubljenog stranakog utjecaja JMO-a u vjerskim i vakufskim poslovima. Kljune odredbe Ustava na podlozi kojih je provedena laicizacija i uveden stranaki nadzor u Islamskoj vjerskoj zajednici odnosile su se na sastav vakufskih predstavnikih tijela, izborni postupak i nain izbora lanova Ulema medlisa i reis-ululeme. U prvotnom nacrtu Ustava stajala je i odredba da atribute muslimanski i islamski mogu isticati samo novine, asopisi i ostala glasila koja izlaze u nakladi Islamske vjerske zajednice. Time se eljelo onemoguiti da muslimanske skupine suprotstavljene JRZ-u koriste u svojim nastupima vjersku oznaku. U konanom ustavnom tekstu ipak je dolo do promjene, pa je u lanku 35. navedeno da Islamska verska zajednica ima pravo da od nadlenih dravnih vlasti zatrai u danom sluaju zabranu noenja atributa islamski, muslimanski i slino onim novinama, asopisima i povremenim spisima () ako oevidno svojim pisanjem idu na tetu legitimnih interesa Islamske verske zajednice. Isto se navodi i u pogledu udruenja (drutava) koja u svome nazivu ili podnazivu sadre u prednjem stavu navedene atribute, ili im je u oznaci cilja i svrhe naglaeno delovanje za Islam.26 Za sarajevsku Muslimansku svijest, tada jo uvijek povezanu s Muslimanskom organizacijom Hakije Hadia, nije bilo sumnje da je rije o vjerskoj cenzuri kojom se hoe ukloniti mogunost kritike rada u vjerskim ustanovama putem muslimanskih novina.27 Novinu, nepoznatu u tatutu iz 1910. i estosijeanjskom zakonu i Ustavu, predstavljala je ustavna odredba o zastavi Islamske vjerske zajednice koja je zelena sa belim polumesecom i petokrakom zvezdom u sredini. Budui da su se nove zastave pojavile i prije sastavljanja propisnika o nainu i mjestima njihova isticanja, ban Drinske banovine je u lipnju 1937. izvijestio Stojadinovia o krajnjem verskom konzervativizmu sarajevskih pristaa JMO-a, koji se ispoljio i na dan KurbanBajrama. Podsjetio je da se do sada nisu () smele isticati verske (zelene) zastave, ali koje su se za Bajram pojavile u Sarajevu na damijama i nekim graanskim ustanovama i kavanama. Zbog isticanja zelenih zastava ovdanji Srbi poeli su protesvovati, oznaujui to kao izazivanje, navodei da () Spahinovci koriste to je u njihovim rukama vlast. Prema njegovu izvjeu, pristae Gajreta su se protivile
25 26 27 Naibski odbori su usvojili nacrt novog Ustava I. V. Zajednice, Muslimanska svijest (Sarajevo), 10. VIII. 1936. Muhamed Salki, Ustavi Islamske zajednice, Sarajevo 2001, 135. Novi Ustav Islamske vjerske zajednice, Muslimanska svijest (Sarajevo), 16. XI. 1936.
498
isticanju zelenih zastava, jer ne ele () da izazivaju Srbe sa kojima ele bratski da ive, a kojima je isticanje Srpskih zastava o Vidovdanu prole godine bilo zabranjeno. Zbog srpskog nezadovoljstva, upravitelj sarajevske policije je intervenirao kod Mehmeda Spahe koji je preduzeo korake, da se zastave skinu, ali je to usledilo tek po podne istog dana. Zato je banska uprava zatraila od upravitelja policije da od sada prema svakom posebice sluaju povede istragu i novano kanjava. U izvjeu Stojadinoviu je zakljueno da je pojavom zelenih zastava stvoren () presedan, jer e Hrvati a verovatno i Srbi pozivajui se na isticanje ovih muslimanskih zastava i sami pokuati isticanje svojih. Zato je banska uprava u Sarajevu izdala i potrebne upute niim upravnim tijelima kako bi se spreilo iskoriavanje ovoga sluaja.28 Jedan od razloga zbog kojih je na poetku odlagano donoenje uredbe o promjenama estosijeanjskog Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici bio je i problem uspostave islamske vjersko-prosvjetne i vakufske samouprave na podruju skopskog Ulema medlisa koji je obuhvaao, osim Beograda i Crne Gore, Novopazarski sandak, Makedoniju i Kosovo, oznaavanih i pojmom June Srbije, a nastanjenih i muslimanskim Albancima i Turcima. Spaho je, zaokupljen to brom obnovom vjerske i vakufske samouprave u Bosni i Hercegovini, prihvatio da u Ustav Islamske vjerske zajednice ue odredba po kojoj je jedini slubeni jezik u svim zvaninim poslovima Islamske verske zajednice Kraljevine Jugoslavije dravni jezik, iako je u prvotnom nacrtu stajala odredba o materinjem jeziku. Time je dodatno onemogueno da islamske samoupravne ustanove na podruju skopskog Ulema medlisa postanu mogua uporita albanske politiko-nacionalne i kulturne akcije. Zato je novim Ustavom odreeno i da svaki kandidat za nia vakufska tijela mora govoriti, a za [skopski] Vakufsko-mearifski sabor i da govori, ita i pie dravnim jezikom. Albancima i Turcima onemoguena je i osnovna vjerska pouka na materinjem jeziku, budui da je u Ustavu stajala odredba po kojoj se i nastava u mektebima odrava iskljuivo na dravnom jeziku.29 Ova Spahina koncesija Stojadinoviu posluila je kao dodatni poticaj protivnicima novog Ustava, pa se u jednom od brojnih pamfleta protiv muslimanskog dijela JRZ-a, koji su nastajali u krugu nezadovoljne uleme i pristaa Muslimanske organizacije Hakije Hadia i Ademage Meia isticalo i sljedee: Zlonamjerni sastavljai ovoga zakona, po imenima sve sami muslimani, skovali su jo jednu zavjeru protiv svoje vjere lanom 207 ustava IVZ. Po odredbi ovog lana, muslimanska vjeronauka moe se uiti samo i iskljuivo na dravnom jeziku. Arnautska i turkuka djeca i njihove hode ne znaju dravnog jezika. Prema tome skoro polovici muslimana u ovoj dravi zakonom se zabranjuje odgajanje djece u vjeri, kojoj pripadaju njihovi roditelji. Ovo je jedinstven sluaj na cijelom svijetu i eklatantan primjer
28 29 AJ, ZMS, 48 351. Izvjee bana Drinske banovine Milanu Stojadinoviu od 24. lipnja 1937. M. Salki, Ustavi Islamske zajednice, 134.
499
ugnjetavanja i nasilne vjerske asimilacije nae brae u Junim krajevima. Nije li kulturna sramota i za naciju i za dravu da se ovako postupa sa jednom lojalnom vjerskom manjinom iji su oevi i djedovi potivali i do dana dananjeg sauvali sve historijsko-vjerske ustanove pravoslavlja na Jugu? Zar pretstavnike sadanjeg reima nije stid i zar se ne sjeaju injenice, da je aka Srba u granicama turskog carstva iz god. 1878.-1912. imala svoje tri autonomne srednje kole, jednu bogosloviju i velik broj auton.[omnih] osnovnih kola? Je li netolerantna i zulumarska turska drava uspostavila Srpsku patrijariju i to iz vlastite inicijative i u vremenu najvee svoje moi, kada je Europa strepila pred njom? Znaju li biogradski oveni da nekoliko desetina skadarskih Srba u muslimanskoj Albaniji imaju svoju autonomnu kolu sa vjerskom i svjetovnom nastavom?30 Problem islamske vjersko-prosvjetne i vakufske samouprave, pored zahtjeva za uspostavu bosansko-hercegovake autonomije, naao se u temeljima stranakog programa i politike akcije Hakije Hadia i njegove oporbene Muslimanske organizacije.31 Hadi se u javnom i kulturnom ivotu prije 1929. isticao izrazitim laicizmom i modernizmom, koji je na simbolian nain naglaavao i meu muslimanima u Bosni i Hercegovini neuobiajenim noenjem eira, pa je u konzervativnim islamskim krugovima, ali i meu pristaama JMO-a, podrugljivo oznaavan kao fra Hakija.32 Bez obzira na stare ideoloke sukobe s konzervativnim vjerskim krugovima, zbog snane kritike Spahina zahvata u Islamsku vjersku zajednicu, Hadi je uspio za svoju hrvatsku muslimansku politiko-nacionalnu i stranaku akciju protiv JRZ-a pridobiti dio starije uleme koja je obnaala dunosti u estosijeanjskoj upravi Islamske vjerske zajednice, ali i utjecajnu skupinu mlae uleme kolovane na kairskom sveuilitu El-Azhar, okupljene oko mladog konzervativnog uenjaka Mehmeda Handia i sarajevskog drutva El-Hidaje, a koja je tek nakon 1935. stupila u vjerski i drutveni ivot. Hadieve pristae, kao zagovornici obnove islamske vjersko-prosvjetne i vakufske samouprave, na samom su poetku odobravali promjenu Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici, kao priloga uklanjanju ostataka estosijeanjskog reima meu bosansko-hercegovakim muslimanima. No, kada je donoenjem Ustava i odlukama privremenog komesarijata u vjerskim i vakufskim poslovima uspostavljen stranaki nadzor muslimanskog dijela JRZ-a, Muslimanska organizacija svoju politiku akciju snano usmjerava na kritiku vakufske
30 31 Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo (dalje: AGHB), A-428/B. Murtatluk brae Spaha. O Muslimanskoj organizaciji: Tomislav Iek, Stvaranje i djelovanje muslimanskog ogranka Hrvatske seljake stranke 1935-1941., Prilozi, br. 23, Sarajevo 1988, 209-239; Z. Hasanbegovi, Iz korespondencije Ademage Meia uoi uspostave Banovine Hrvatske. Pismo Drutva bosansko-hercegovakih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu ariu iz svibnja 1939., asopis za suvremenu povijest, 40/2008, br. 3, 969-998. Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana), Zagreb 1990, 81.
32
500
uprave i pridobivanje nezadovoljne uleme. Zato se u studenome 1936. u stranakoj Ramazanskoj odluci, kojom se proglasilo pristupanje Muslimanske organizacije Maekovu politikom vodstvu, osuuje i intervencija muslimanskog dijela JRZ-a u Islamskoj vjerskoj zajednici: Povrh tih politikih i privrednih pogreaka taknue [Spaho i JRZ] bez ikakvog znanja i pitanja mjerodavnih muslimanskih vjerskih faktora i u vjerske stvari, pa ukinue muftije, bez kojih nema na svijetu ni jedne zemlje, u kojoj ima muslimana, donesoe novi zakon o islamskoj vjerskoj zajednici ne pitajui za miljenje ni pojedine istaknute i ope priznate i poznate vjerske uenjake i predstavnike niti ilmijanske organizacije, radei sve samo u najuem krugu t. zv. Naibskog vijea, koje je postavila vlast na komesarski nain, a u kojemu uz potpune laike-adamije [neiskusne, neupuene] i jednim dijelom i svjetski i vjerski skroz neobrazovane ljude ne sjedi iz cijele Bosne i Hercegovine izvan Sarajeva ama ba ni jedan jedini alim, dok mjesto cijelog skopskog ulema medlisa od nekoliko alima sjedi jedan advokat.33 Budui da su vakufski izbori bili preduvjet za ukinue naibskog komesarijata, izbor novog reis-ul-uleme i utemeljenje redovitih islamskih vjersko-prosvjetnih i vakufskih ustanova, u sarajevskoj Muslimanskoj svijesti se u ime Hadieve skupine u lipnju 1936. isticalo da naem Islamu () moe teko koditi uvlaenje u politiku i operiranje s vjerskim parolama u njoj. Iz vjere je potrebno izkljuiti () sve elemente suvremene politike prirode, a u Islamskoj vjerskoj zajednici dnevna politika ne bi smjela imati nikakva utjecaja. Zato je Spahinim pristaama upuen poziv da se na vakufskim izborima suzdre od stranakog nastupa: Danas stojimo pred izborima za visoke vjerske predstavnike; posrednim ili neposrednim, javnim ili tajnim svejedno. Tek najuljudnije molimo one koji e izbore provoditi, da ne padaju u staru pogrjeku, da u ove izbore ne mijeaju, makar sasvim posredno politiku. To e opet biti nova nesrea. Mogu se izbori najpravednije i na puno zadovoljstvo muslimana provesti i bez politikih parola, i bez raznih politikih metoda, mogu se ti izbori, ne bude li u njima politike, provesti dostojanstveno, kako to prilii Islamu i muslimanima. () Mi kao osvjedoeni hrvatski nacionalisti, ma da se aktivno zanimamo politikom, molimo sve, koji e u ovom pogledu imati utjecaja, da se konano odlue protiv politikog meetarenja naom vjerskom zajednicom. Konano je vrijeme, da uvidimo, da su u vjerskoj upravi potrebni mir, staloenost i sposobnost, da bi mogla poi naprijed.34
33 34 AGHB, A 503/B, Ramazanska odluka Muslimanske organizacije. Politiki utjecaji i naa vjersko-prosvjetna i imovinska uprava, Muslimanska svijest (Sarajevo), 18. VI. 1936.
501
Slino je u prosincu 1936. nastupio i Hakija Hadi na sastanku svojih sarajevskih sljedbenika kojima je, prema navodima Uprave policije, rekao da vakufski izbori nisu politiko pitanje, nego isto muslimansko vjersko, te ne gledajui na stranu politiku, ve na razum () da se opredijele tamo gdje treba i da izaberu ljude svjesne, obrazovane i estite () koji e raditi za vjersku zajednicu, a nikako da u ove izbore ne mijeaju politiku, niti u njima da vide kakav politiki in.35 Spaho je zanemario pozive svojih politikih protivnika, pa je u sijenju 1937. u Sarajevu u prostorijama Merhameta odrao konferenciju svojih prijatelja iz cijele Bosne i Hercegovine, a kako bi se utvrdile glavne linije rada i naina postavljanja kandidatskih lista na vakufskim izborima. Okupljenim stranakim pristaama rekao je da e se nakon izbora konano oivotvoriti novi zakon i Ustav Islamske vjerske zajednice, a koje je donijela vlada g. Dra Milana Stojadinovia, potpuno u skladu sa erijatsko-pravnim principima. Pozvao je muslimanske lanove JRZ-a da u Vakufsko-mearifski sabor biraju pouzdane i sposobne ljude, koji e znati i moi udariti solidne temelje novoj vakufsko-mearifskoj upravi. Na skuptini je na prijedlog Mahmuda Behmena jednoglasno zakljueno i da nosioc kandidatskih lista u svim okruzima bude ministar g. Dr. Mehmed Spaho. Time su izbori dobili izraziti politiko-stranaki znaaj, a Spahin nedvojbeni autoritet trebao je dodatno zajamiti pobjedu kandidata muslimanskog dijela JRZ-a, te nezadovoljnike potaknuti na odustajanje od isticanja suprotstavljenih vakufskih lista.36 Sve do Spahine sarajevske skuptine Hakija Hadi je pokuavao pridobiti za kandidaturu na vakufskim izborima u diktaturi umirovljenog reis-ul-ulemu Demaludina auevia, koji je jo krajem prosinca 1935. hair dovom [molitva za sreu] neizravno odobrio njegovu politiku akciju protiv Spahe i JRZ-a. Zagrebaki Obzor, neupuen u stvarne odnose u sarajevskim muslimanskim vjerskim i politiko-stranakim krugovima, odmah nakon usvajanja vladine uredbe o izmjenama zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici pisao je da u muslimanskim narodnim redovima vlada gotovo jednodunost oko zahtjeva da novi reis-ul-ulema bude Demaludin auevi, koji je ope omiljen () i slovi kao najueniji teolog, za koga se zna i izvan ove drave.37 No, kada je Spahin naibski odbor u novom Ustavu Islamske vjerske zajednice zadrao raniju odredbu po kojoj se na poloaj reis-ul-uleme ne moe birati osoba starija od 65 godina, Muslimanska svijest je zakljuila da se time ne e onemoguiti auevieva kandidatura, jer je na uvaeni starina mlai, a to moe dokazati i sudskim dokumentom.38 Meu Hadievim se pristaama vjerovalo da bi auevi radi svoje line popularnosti kao i radi koncentriranja opozicionih snaga, u
35 36 37 38 ABH, KBUDB, Pov. D.Z. 6840/1936. Konferencija Dra Spahe sa naim prijateljima, Pravda (Sarajevo), 15. I. 1937. Predstoje velike promjene na visokim poloajima vjerske uprave, Muslimanska svijest (Sarajevo), 11. III. 1936. Novi ustav Islamske vjerske zajednice, Muslimanska svijest (Sarajevo), 16. XI. 1936.
502
prvom redu pristaa Hrv.[atskog] Narodnog Pokreta oko njegove linosti, mogao imati uspjeha, te da bi pobijedio barem u banjalukom i bihakom okruju.39 Izaslanici Muslimanske organizacije, nakon sarajevske skuptine na kojoj je Spaho najavio isticanje svoje vakufske liste, posjetili su auevia i zamolili ga: neka kao poznati i uvaeni alim i prokuani muslimanski borac primi nosiotvo ne stranake nego ope isto muslimanske liste za vakufske izbore u svih 6 izbornih okruja. auevi im je tada rekao neka se svakome kae, da on nije za Jugosl. [avensku] radikalsku zajednicu, ali je uvijek bio za muslimansku organizaciju. Iako je bio uvjeren da bi 90% posto Muslimana bilo za njega, ustvrdio je da ipak ne eli ulaziti u izbornu borbu u vjerskim i vakufskim stvarima prema odredbama postojeeg Ustava, jer nije umjesno i podnosivo laiko saborsko tutorstvo. auevi je istaknuo da je Ulema medisu i reis-ul-ulemi tako smanjen i ogranien upliv, da su Spahine pristae mogli ukinuti i te ustanove koje su novijega datuma, kad su ukinuli muftiluke koji su od poetka islama.40 Hadi je nakon susreta s aueviem, u Sarajevu krajem sijenja 1937. sazvao stranaki pouzdaniki sastanak na kojem se trebala donijeti konana odluka o nainu izlaska Muslimanske organizacije na vakufske izbore. Pristae je izvijestio o susretu s umirovljenim reis-ul-ulemom aueviem, a koji je odbio kandidaturu u postojeim politiko-stranakim i vakufskim okolnostima. Hadi je ponovno iznio kritiku Ustava istaknutu i u Ramazanskoj odluci, a Alija uljak iz Trebinja predloio je da se vakufski izbori bojkotiraju, uz obrazloenje da nisu zakoni o Islamskoj vjerskoj zajednici doneseni onako kako bi trebali t. j. da nisu bili pri donoenju zakona zastupljene hode i ulema. Na kraju je zakljueno da se izborima pristupi samo u sluaju da se na vakufskim listama nau kandidati van politikih partija i oni koji e raditi za islamsku vjeru. Usvojena je i stranaka rezolucija u kojoj stoji da Muslimanska organizacija kao politika skupina ne eli ni na koji nain suraivati na stranakoj podlozi u isto vjerskim opemuslimanskim stvarima, pa prema tome ne eli postavljati kao takova svoje stranake liste u vakufskim izborima preputajui sadanjoj aci ljudi u naibskom vijeu i oko njega punu odgovornost pred Bogom i narodom za njihov svojeglavi dosadanji komesarski i budui rad.41 Odustajanjem Muslimanske organizacije od izborne borbe, postalo je jasno da se vakufski izbori zapravo ne e ni odrati, ve da e u skladu s ustavnim odredbama u sva vakufska tijela ui iskljuivo kandidati muslimanskog dijela JRZ-a. Zato se u pozadini stranakog ivota, meu Spahinim pristaama razvila viemjesena podzemna borba oko isticanja kandidata na njegovoj listi. Nain kandidiranja na vakufskim izborima osudila je i sarajevska Naa budunost, koja je podupirala Spahin laiko-stranaki zahvat u Islamsku vjersku zajednicu, ali u ime dijela muslimanskih poslovnih i trgovakih elita isticala da su se kod prijedloga kandidata, naroito u
39 40 41 Vakufski izbori, Muslimanska svijest (Sarajevo), 21. II. 1937. AGHB, A-514/B. Dragi prijatelju. Rezolucija Muslimanske organizacije. ABH, KBUDB, Pov. D.Z. 510/1937.
503
Sarajevu, dogaale pojedine stvari, koje nisu u skladu sa naom vjerskom i vakufskom politikom. Tako je pozdravljena Spahina sarajevska stranaka konferencija o vakufskim izborima iz sijenja 1937., koja je bila daleko od svake partijsko-politike tendencije. Spaho je ovu konferenciju sazvao pravovremeno da bi se imalo vremena, da se o ovom pitanju raspravi, pa da to bude povoljno rijeeno. No, umjesto toga, u Sarajevu se tek tri dana prije izbora u partijskim prostorijama potajice saziva sastanak i predlau se kandidature za vakufsko povjerenstvo i dematski medlis maloj grupi graana. Time neki lanovi JRZ-a nisu slijedili primjer voe Dra Spahe, koji je u ovom pitanju postupao sa mnogo takta i obazrivosti eliminiui politiko-partijsku boju kod odravanja konferencije za izbor lanova vakufsko-mearifskog sabora.42 Unato ovakvom tumaenju navodne irine Spahina dranja, u beogradskoj Samoupravi, kao glavnom glasilu JRZ-a, naglaavalo se upravo politiko i stranako znaenje vakufskih izbora. Prema stalnom muslimanskom suradniku Samouprave Rifatu Diniu, lanu mjesnog odbora JRZ-a u Banjoj Luci, vakufski su izbori imali jasan politiki refleks koji je naroito potrebno naglasiti. Dini je isticao da je prijavljena samo Spahina lista koja je sastavljena sporazumno, zajedniki i bratski. S obzirom da nije bilo nikakvih jaih sukoba ni neslaganja, time je auktoritet nosioca g. Dr. Spahe doao () i tu do punog izraaja. Ulaskom bez izbora u vakufsku upravu iskljuivo kandidata muslimanskog dijela JRZ-a, poslove u Islamskoj vjerskoj zajednici preuzimaju ljudi punoga narodnog povjerenja, potrebne spreme i odgovarajuih sposobnosti. Izostanak oporbenih lista, iako se svom silom na tome nastojalo, protumaen je kao glavni dokaz da Spaho uiva apsolutno i nepodijeljeno povjerenje muslimana, kako u politici, tako i u vjerskim stvarima. Time su Spahini muslimanski protivnici dobili jo jedan hladan tu, koji bi mogao konano da im otvori oi. Dini je u ime JRZ-a protivnike Ustava pozvao da ni ne pokuavaju da rue jedinstvenu islamsku zajednicu, koja je jo jednom dokazala, da hoe da ostane kompaktna i da je njezin pravi voa Dr. Mehmed Spaho.43 Utemeljiteljska sjednica novog Vakufsko-mearifskog sabora, kao kljune ustanove Islamske vjerske zajednice, koja je birala i posebno izborno tijelo za izbor lanova Ulema medlisa i reis-ul-uleme, odrana je u Sarajevu 5. srpnja 1937. godine. O stvarnim odnosima u vakufskim ustanovama uoi ove sjednice, svjedoi i pismo koje je novoizabrani sabornik i sarajevski naib Fehim Spaho krajem lipnja 1937. uputio bratu u Beograd:
42 43
Oko izbora za Vakufsko povjerenstvo i Dematski medlis. Zar je trebalo ovako naopako postupiti?, Naa budunost (Sarajevo), 15. V. 1937; Sarajevski kandidati za vakufske izbore, Jugoslavenski list (Sarajevo), 30. IV. 1937. Vakufski izbori i njihov znaaj, Samouprava (Beograd), 7. V. 1937.
504
Dragi Mehmede! Na polasku mi ti ree, kako bi se moglo desiti, da i ne doe na zasijedanje sabora. U tome sluaju ja bih bio u neprilici, bojei se da to ne uinim, to Tebi ne bi bilo po volji. Stoga Ti aljem jednu listu, koju sam sastavio sam i nijesam je nikom pokazivao. Ako Ti ba ne e ni u predsjednitvo ni u izborno tijelo, ja sam te metnuo makar u odbor za menuru [uvoenje reis-ul-uleme u slubu] da na njoj bude Tvoj potpis. Ako ne mogne doi, sebe sam te metnuo za zamjenika. Molim te da na jednom primjerku ove liste stavi svoje primjedbe i uini potrebne ispravke pa mi ga povrati, kako bih ja to mogao zastupati na konferenciji kao tvoje miljenje. () Naravno ako ti mogne doi onda sve ovo otpada.44 Mehmed Spaho je oekivano doao na utemeljiteljsku saborsku sjednicu na kojoj je poloaje u veini odbora prepustio svojim zamjenicima na izbornim listama, ime je elio otkloniti prigovore o uspostavi potpunog stranakog nadzora. Sjednicu je otvorio sarajevski naib Fehim Spaho iskazujui dobrodolicu izabranim lanovima Sabora u kome sjede faktiki pretstavnici naroda i njegove volje. Mostarski gradonaelnik Husein ii zahvalio je voi bosansko-hercegovakih muslimana g. Dru Mehmedu Spahi, koji ima najvie zasluga za postizanje nae vjersko prosvjetne autonomije. Prvi naib Salih Safet Bai je naglasio da je narod poslije ukidanja autonomije 1930. eznuo da progovori i da se rijei nametnute mu volje. Zato su muslimani okupljeni oko g. Dr. Spahe, vjerovali () da e im uz politike slobode biti vraena i vjerska autonomija. Mehmed Spaho se zahvalio svim govornicima i rekao da te izraze ne treba upuivati meni lino, nego naem narodu koji je uvijek imao razumijevanja za potrebu da sebi izvojuje graanske i ostale slobode.45 Iako se Spaho povukao iz saborskih odbora, upravo je on predloio listu kandidata za saborske dunosti koja je usvojena bez rasprave i primjedbi, ime je potvrena potpuna prevlast stranakih prvaka JRZ-a u vakufskim poslovima. Tako je za predsjednika Sabora izabran Husein ii, a za potpredsjednike Hamid Kurbegovi, naelnik opine Donji Vakuf i lan Glavnog odbora JRZ-a, te Sulejman Filipovi, mjesni prvak muslimanskog dijela JRZ-a u Kljuu. Od ukupno 20 lanova Vakufsko-mearifskog sabora samo su etvorica bili erijatski suci, od kojih e se Ibrahim Mehinagi iz Graanice kasnije prikloniti Muslimanskoj organizaciji Hakije Hadia, dok su svi ostali bili stranaki predstavnici JRZ-a.46
44 45 46
HAS, OFS, SF-818. Pismo Fehima Spahe Mehmedu Spahi od 26. lipnja 1937. Prvo zasijedanje novog Sabora, Pravda (Sarajevo), 9. VII. 1937. Novi lanovi Vakufsko-mearifskog sabora za Bosnu i Hercegovinu, Jugoslavenski list (Sarajevo), 2. VI. 1937; Na prvoj sjednici Vakufskog sabora oduevljeno je aklamiran ministar g. dr. Spaho, Jugoslovenska pota (Sarajevo), 6. VII. 1937.
505
izbor reis-ul-uleme Kraljevine jugoslavije i muslimanski vjersko-politiki rascjep Sama injenica da je dunost sarajevskog naiba (povjerenika) u oujku 1936. preuzeo Fehim Spaho, za protivnike laicizacije Islamske vjerske zajednice i stranakog utjecaja JMO-a u vjerskim i vakufskim poslovima, razliitih stranakih i politiko-nacionalnih usmjerenja, predstavljala je glavni dokaz da je Mehmed Spaho ve na poetku odluio imenovati brata za reis-ul-ulemu. Nasuprot tome, u Pravdi se odmah nakon postavljanja naibskog komesarijata, u ime muslimanskog dijela JRZ-a uvjeravalo da e imenovani naibi povjereni posao najsavjesnije () svriti i zato, jer nijedan ne reflektira ni na kakav poloaj u novoj organizaciji Islamske vjerske zajednice.47 Prigovori upuivani Fehimu Spahi odnosili su se, meu ostalim, i na injenicu da je bio stariji brat prvaka JMO-a, ime se dokazivao stranaki nepotizam, te djelovanje politike Spahina akreba medlisa [rodbinskog savjeta] i u vjerskim i vakufskim ustanovama. Osim toga, optuivalo ga se za nedostojno graansko ponaanje, navodnu sklonost pretjeranom uivanju alkohola, a isticala se i njegova nedostatna erijatsko-pravna i teoloka naobrazba, s obzirom da, iako je jo 1895. zavrio sarajevsku erijatsku sudaku kolu, nikada nije obnaao vjersku slubu i time pripadao staleu uleme. Podsjealo se da Fehim Spaho, kao austrijski pijun, nije sudjelovao u muslimanskome autonomnom pokretu koji je vodila zemljoposjednika elita i dio uleme, a nasuprot muslimanskoj svjetovnoj inteligenciji odanoj austro-ugarskim vlastima. Umjesto toga, Fehim Spaho je prije 1918. bio u dravnoj upravnoj slubi u Zemaljskoj vladi u Sarajevu, zatim je sudjelovao u politiko-stranakom ivotu kao mjesni prvak JMO-a, od 1927. do 1929. kao predsjednik sarajevske samoupravne Oblasne skuptine, urednik stranakog glasila Pravda, a na skuptinskim izborima u svibnju 1935. i kao kotarski kandidat na Maekovoj listi. Zato su njegovi protivnici ustrajavali i da su erijatsku sudaku kolu svrili i mnogi privatnici, kao n. pr. Asim-aga Dino, trgovac gvoarijom u Sarajevu, Mustafa ef. esti, trgovac manufakturom u Zenici, Mahmut-aga iga, posjednik iz Butmira kod Sarajeva, itd. () i njima ni u snu ne pada na um da bi po svojoj () naobrazbi mogli biti reis-ul-uleme.48 S druge strane, pristae Fehima Spahe isticali su njegov plodan kulturno-prosvjetni, knjievni i prevoditeljski rad, te injenicu da je u javni ivot uao jo poetkom stoljea kao istaknuti sudionik prvoga modernoga muslimanskog kulturno-preporodnog gibanja. Podsjeali su i da je bio osniva izvornog Gajreta, pokreta i suradnik knjievno-pounog lista Behar, a kasnije u Kraljevini SHS utemeljitelj i jedan od prvaka Muslimanskoga kulturnog drutva Narodna uzdanica.49
47 48 49 Naibi Islamske vjerske zajednice su postavljeni, Pravda (Sarajevo), 20. III. 1936. AGHB, A-425/B. Islamski grobari. (Povodom izbora Fehima Spahe za reisa). Edhem Mulabdi, Moje uspomene o merhum Fehim ef. Spahi i poetku njegova knjievnog djelovanja, Novi behar, XVI/1944, br. 4, 30-43.
506
Nakon utemeljenja sarajevskog Vakufsko-mearifskog sabora oekivalo se da e se odmah pristupiti i izboru lanova Ulema medlisa i reis-ul-uleme. Za razliku od Bosne i Hercegovine, gdje se zbog isticanja samo Spahine vakufske liste izbori nisu ni odrali, na skopskom vakufskom podruju razvila se izrazita politiko-nacionalna i stranaka borba, praena izbornim nasiljem i razliitim nepravilnostima, izmeu vladi i JRZ-u odanih muslimana, posebice u Novopazarskom sandaku, i albanskih muslimanskih skupina povezanih s Ferhatom Dragom, prije 1929. prvakom stranke Demijet. Dragine albanske pristae optuivali su vlasti za nezakonito mijeanje u vakufske izbore, te uporno odbijali prevlast bosanskih muslimanskih vladinih elemenata u skopskoj vakufskoj upravi, koja je takoer odluivala o izboru reis-ul-uleme.50 Iako je nacionalni rascjep u skopskom Vakufsko-mearifskom saboru pridonio neoekivanoj odgodi izbora reis-ul-uleme, pravi razlog za to bili su zapravo poremeeni odnosi meu Spahinim pristaama u Sarajevu. Muslimanska svijest je krajem listopada 1937. javljala da se izbor reis-ul-uleme izgleda ne e () jo neko vrijeme izvriti, jer se slubeno () tvrdi, da je tomu razlog to, to su nastale neke trzavice u vakufskom Saboru u Skoplju. Ovo se obrazloenje ne moe prihvatiti kao ozbiljan razlog, jer je do odlaganja izbora u stvarnosti dolo uslijed nemogunosti preliminarnog postavljenja prvog kandidata. Meu Spahinim pristaama pojavljuje se vie kandidata, a mjerodavni faktori su u nedoumici to da ine, pa je to () pravi razlog, koga ne treba kriti pred svijetom. Munir ahinovi Ekremov je u ime svojih pristaa, hrvatskih nacionalista, ponovno pozvao da se za reis-ul-ulemu izabere Demaludin auevi, kojeg Spaho ne prihvaa iskljuivo iz razloga () politike prirode, jer je on pristaa Hrvatskog Narodnog Pokreta. Od ostalih kandidata spominju se estosijeanjski predsjednik sarajevskog Ulema medlisa Salem Mufti i naibi Fehim Spaho i Salih Safet Bai, kojeg podupiru Behmenove pristae, kao jedna malena grupa, nu ne bez utjecaja. Budui da Mehmed Spaho ne eli auevia, ahinovi je zakljuio da je ipak () najzgodniji kandidat Fehim Spaho, koji iako nije teolog visoke naobrazbe, ipak je sposoban strunjak za vakufske i vjersko-upravne poslove i ima irok kulturni vidik.51 O politiko-stranakoj pozadini isticanja kandidata za reis-ul-ulemu, svjedoe i stranake predstavke koje su Mehmedu Spahi i lanovima izbornog tijela poele stizati ve u kolovozu 1937. godine. Tako su ga pristae iz Bosanskog Petrovca izvijestili da je u povodu glasina o razliitim kandidatima odrana ira konferencija lanova J.R.Z. muslimanskog dijela na kojoj je ovo pitanje reavano i jednoglasno je donijet zakljuak da se na vas kao jedinog vou naeg obratimo da nau elju uvaite. Prema predstavci Spahinih pristaa iz Bosanskog Petrovca, poloaj reisul-uleme treba da zauzme ovjek koji e znati i umijeti sluiti interesima islamske vjerske zajednice. Kandidati o kojima se ire glasine nepoznati su muslimanima u Bosanskoj krajini, pa se od Mehmeda Spahe trai:
50 51 AJ, ZMS, 44 411/412. Pismo Mehmeda Spahe Milanu Stojadinoviu od 10. svibnja 1937. Zato se jo ne bira reis-ul-ulema?, Muslimanska svijest (Sarajevo), 27. X. 1937.
507
() poto poznajemo dobro gosp. Fehim ef. Spahu ne lino nego po njegovom radu () a budui njegova vjerska i svjetska sprema odgovara uslovima da zauzme taj poloaj a i to znamo da je Va brat pa ba zato poto Vi smatrate da je nezgodno da on ovaj poloaj zauzme molimo da nemate u vidu tu okolnost nego da postupite kako to zahtjevaju interesi nae zajednice, a da po elji ovdanjih muslimana ne uzimate u obzir to je Va brat pa time da se omete naa elja pa da ne doe do vjerskog poglavice.52 lanovima izbornog tijela za izbor reis-ul-uleme u kolovozu i listopadu 1937. upuene su, prema istom obrascu, i predstavke muslimanskih konferencija iz Banja Luke i Konjica u kojima je stajalo da se treba izabrati jedan, kako vjerski tako i svjetski dobro obrazovan ovjek, a ne kakav javalija [lijenina, neradnik]. Takav je ovjek po naem dubokom uvjerenju () jedini gosp. Fehim Spaho, koji ima i jae veze i utjecaj na nae lanove I.[slamske] V.[jerske] Z.[ajednice]. lanovi izbornog tijela obavjeteni su da su iste predstavke upuene i Mehmedu Spahi, medjutim on nam je odgovorio, da on nee da utjee ni u kom sluaju na izbor Reis-ul-uleme tim prije, to je u pitanju njegov brat. Zato ih se poziva: bez daljnjega uinite sve potrebno da se ovim eljama muslimana Banja Luke [i Konjica] a sigurno i itave zemlje pridruite.53 Uoi samog izbora reis-ul-uleme, Fehimu Spahi je u oujku 1938. stiglo i pismo od pristae iz Kladnja koji mu je opisao raspoloenje tamonjih muslimana, jer se kod nas prave razna nagaanja. O izborima se raspravlja po kavanama, a neki koji se vole isticati sa svojim ugledom kod g. doktora [Mehmeda Spahe], umjesto Fehima Spahe podupiru prave alime koji nose bijele alme i koji su ljudi namaije [redovito klanjaju] i ne zalaze kojekud po gostionama. Pristaa Fehima Spahe takvim se prigovorima u kavanskoj raspravi suprotstavio, pozivajui se i na njegovu uenost i naobrazbu: () metnimo na vagu radove i tih hoda u kijafetu [alimska nonja] i Fehim ef. Spahe u setrapantolama [europsko graansko odijelo] s fesom na glavi, pa bi ste ljudi vidjeli udo. G.[ospodin] ef. Spaho kazuje vaz [propovijed] ne u jednoj damiji nego u cijeloj zemlji, uzmite nae novinstvo () te kojekakve knjige pa ete vidjeti pounih orig.[inalnih] lanaka, prijevoda itd. Ja sam sretan i na bi islam bio sretan u ovoj dravi kad bi g. Spaho postao reis. Takovim razgovorom je nastala cijela galama ().54
52 53 54 HAS, OFS, SF-56. Predstavka Muslimanske konferencije lanova JRZ-a iz Bosanskog Petrovca Mehmedu Spahi od 22. kolovoza 1937. HAS, OFS, SF-67. Predstavka Muslimanske konferencije iz Banja Luke lanovima izbornog tijela za izbor reis-ul-uleme od 17. rujna 1937; Isto, OFS, SF-90. Predstavka Muslimanske konferencije iz Konjica lanovima izbornog tijela za izbor reis-ul-uleme od 19. listopada 1937. HAS, OFS, SF-215. Pismo Ibrahima Maia Fehimu Spahi od 14. oujka 1938.
508
Kada su se samo privremeno sredile prilike u skopskom Vakufsko-mearifskom saboru, te kada je postignuta neobina pogodba da u izborno tijelo sa skopskog podruja ue i Spahin sarajevski stranaki predstavnik i odvjetnik Hivzija Gavrankapetanovi, konano se pristupilo izboru reis-ul-uleme.55 Prije toga, krajem oujka 1938. Vakufsko-mearifskom saboru u Sarajevu prigodno se obratio i Mehmed Spaho, kako bi jo jednom obranio svoje postupke u Islamskoj vjerskoj zajednici. Odbacio je izvjesne prigovore koji su se pojavili u zadnje vrijeme, jer mi smo imali prava i dunosti da bive stanje popravimo. Nastavio je da su njegovi sljedbenici ili ispod andarmerijskih bajoneta, a muslimani su JMO-u dali pravo na petomajskim izborima, pa zato nema niko prava da nam poree to dato pravo, a najmanje oni, koji su sjedili u toplim sobama i gledali kako narod pati. Svi koji su nezadovoljni trebali su istaknuti svoju listu na vakufskim izborima. Prema Spahinu tumaenju, vjerski starjeina moe biti samo onaj koga izabere narod, a to su mu potvrdili i svi ueni alimi. Priznao je da moda Ustav i Zakon I.[slamske] V.[jerske] Z.[ajednice] ima neto to treba da se popravi, a to se i pokazalo kroz ovo vrijeme, a od ega niko ne bjei. Spaho je rekao i kako je i sam elio da se ranije pristupi izboru reis-ul-uleme, ali se krivnjom drugih sa rijeenjem toga pitanja toliko oteglo. Izbor reis-ul-uleme mora biti izraz pravog narodnog raspoloenja, a sabornici ne smiju nasjedati intrigama koje se ubacuje u na dobri svijet, koji na rad prati s najveim povjerenjem, ve mu trebaju razjasniti gdje su stvari zapele. Sjednicu Sabora zakljuio je potpredsjednik Hamid Kurbegovi navodom da je Mehmed Spaho eminentni predstavnik muslimana u Bosni i Hercegovini, koji ve 20 godina uiva nae puno povjerenje koje nikada ni za as nije stavljeno u sumnju, osim malobrojnih zlobnika koji nisu vodili rauna o naoj budunosti. Zato Spaho kao na voa ne smije biti ni najmanje smetan u svome radu za nae dobro.56 Samo nekoliko dana nakon ovog Spahina govora, u Sarajevu je podijeljeno vie stotina letaka Protuislamski rad Dra Mehmeda Spahe (Povodom njegove mizerne obrane u Vak.[ufskom] saboru. U njima Mudtehid [erijatsko-pravni strunjak], a zapravo dio nezadovoljne uleme i pristae Hakije Hadia, napada Spahinu politiku i njegov govor na Saboru u kojem nije spomenuo Demaludina auevia, ija je velianstvena denaza dan prije pokazala, kako je muslimanski svijet visoko cijenio i volio svog pravog narodnog vjerskog poglavicu, zabrinuto se u sebi pitajui: Ko li e i kakav e biti njegov nasljednik. Osim toga, Spaho se odbio obratiti okupljenima na auevievu pogrebu, pa je obitelj biveg reis-ul-uleme, koja se javno pridruila Hadievoj Muslimanskoj organizaciji, odbila njegov prijedlog o () ukopu na vakufski troak. Dalje se u letku navodi da se Spaho nema pravo pozivati na rezultate skuptinskih izbora iz svibnja 1935., jer da nije bilo Dr. Maeka i udruene opozicije, Spaho se ne bi smio ni pokazati na tim izborima. Nakon izbora
55 56 20. aprila izbor reis-ul-uleme, Pravda (Sarajevo), 8. IV. 1938. Govor Dra Mehmeda Spahe na posljednjoj sjednici Vakufskog sabora, Jugoslovenska pota (Sarajevo), 1. IV. 1938.
509
je izdao i Maeka i cijelu Udruenu opoziciju, unitio Jug.[oslavensku] muslim. [ansku] organizaciju, i kao nagradu za sve te usluge dobio ministarstvo saobraaja i svu vlast nad islamom u ovim krajevima. Spahinu tvrdnju o povjerenju naroda pobija i sam njegov postupak pri donoenju propisa o izboru lanova vak.[ufskog] sabora. Ovakav izborni red Dr. M. Spahe kazuje () da se on plai narodnog suda. U letku se Spahu optuuje i da mu je pravi cilj obogatiti sebe i svoju rodbinu i usput preko Fehima ojaati svoj lini partiski upliv posredstvom razgranatog organizma islamskih vjerskih i vakufskih ustanova. Zato meu lanovima Sabora nema nijednog jaeg intelektualca, i priznatog javnog radnika, a osim Spahe samo jedan lan ima srednjokolsku maturu. Budui da Spaho bjei od ljudi sa jaom inteligencijom i izraenim karakterom, i u dravni je Senat, koji mahom sainjavaju fakultetski obrazovani ljudi stariji i iskusniji bivi ministri, univerzitetski profesori, vjerski dostojanstvenici, izabran Uzeir Hadihasanovi, kao predratni aijski egrt i anafalbeta bez ijednog razreda osnovne kole. Hadieve pristae priznaju da je Spaho doveo vei broj muslimana u slubu, ali to su iskljuivo nii slubenici, kondukteri, skretniari, koniari, podvornici, pa i radnici, od kojih je veina ionako ranije otputena iz partiske osvete. Kako bi od Beograda dobio sitne koncesije i preuzeo vakufsku upravu, Spaho je unitio () J.M.O. i napustio ideju o autonomiji Bosne i Hercegovine. Odobrio je pripajanje pojedinih dijelova raskomadane Bosne i Hercegovine stranim podrujima, s ijim stanovnicima Bonjaci i Hercegovci nijesu imali nikada nikakvog zajednikog ivota. Time muslimanski elemenat u novim geografsko politikim formacijama ostaje svuda u neznatnim manjinama, te () gubi svaki politiki znaaj i uticaj na razvoj javnoga ivota. S tim u vezi se u napadu na Spahu zakljuuje da je program JRZ-a u savrenoj suprotnosti s programom JMO-a, a nova stranka slavi sveta Tri Jerarha uz sudjelovanje svojih pristaa i iz muslimanskih redova.57 U takvom raspoloenju, obiljeenom podzemnom stranakom agitacijom, glasinama i razliitim uvredama, dvadeset odabranih lanova izbornog tijela u tajnosti je 20. travnja 1938. ispunilo glasovnice imenima trojice kandidata za reis-ul-ulemu, nakon ega je objavljeno da je 18 glasova dobio g. Fehim ef. Spaho, pretsjednik Vrhovnog erijatskog suda u Sarajevu, 10 glasova Ahmed ef. Burek, profesor Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu i 8 glasova g. Muhamed ef. Tufo, docent Vie erijatsko-teoloke kole u Sarajevu.58 Isti dan rezultati su upueni ministru pravde, a Namjesnitvo je ve 26. travnja 1938. izdalo ukaz o imenovanju Fehima Spahe za novog reis-ul-ulemu Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije.59 Spaho je u Beogradu 3. svibnja 1938. pred Namjesnitvom poloio slubenu prisegu, a knez Pavle mu je estitao na novom visokom poloaju i preko njega uputio Svoj visoki
57 58 59 AGHB, A-424/B. Protuislamski rad Dra Mehmeda Spahe (Povodom njegove mizerne obrane u vak. Saboru 31. III. 1938.). Izbor kandidata za Reis ul ulemu, Pravda (Sarajevo) 22. IV. 1938. Fehim ef. Spaho Reis ul Ulema, Pravda (Sarajevo), 29. IV. 1938.
510
pozdrav svima Jugoslavenima muslimanske vjeroispovijesti, te ga potom i odlikovao ordenom jugoslavenske krune prvog reda.60 Novi reis-ul-ulema je polaganjem prisege u Beogradu preuzeo dunost i prije slubene dodjele menure [erijatsko-pravno ovlatenje i uvoenje u slubu], to je prema miljenju njegovih protivnika bio kljuni dokaz nezakonitosti izbora i povrede erijatsko-pravnih odredbi. Zato su posjednik Mujaga Merhemi iz Sarajeva, umirovljeni lan Ulema medlisa air Mesihovi, sarajevski lan Muslimanske organizacije Hakije Hadia emsibeg Salihbegovi i umirovljeni travniki muftija Dervi Korkut u svibnju 1938. uputili savjetu za dodjelu menure i ministarstvu pravde predstavku u kojoj se trai preispitivanje zakonitosti izbora reis-ul-uleme. U predstavci stoji da je na poloaj naeg vjerskog poglavice doao () ovjek koji ne pripada staleu uleme ni po svojoj teolokoj spremi ni po svom drutvenom ponaanju ni po nainu odijevanja. S obzirom da je Spaho u Beogradu poloio prisegu i prije nego li je dobio menuru znai da je poloaj savjeta za davanje Menure kao i samog akta Menure sveden na jednu obinu formalnost, a to se ne protivi samo () zak.[onskim] propisima nego i svakom islamskom shvatanju toga akta. Takav postupak samo potvruje da je zakljuak o kandidaciji Fehima Spahe i njegovo uvoenje u dunost reis-ul-uleme odraz politikih prilika, u kojima ive muslimani sada, te udeen i iskorien od dananjih uticajnih muslimanskih politikih faktora.61 Polovinu deseterolanog savjeta za dodjelu menure imenovao je sarajevski Vakufsko-mearifski sabor, meu njima i Mehmeda Spahu i mostarskog gradonaelnika i senatora Huseina iia, pa je erijatsko-pravno uvoenje reis-ul-uleme u slubu trebalo predstavljati obinu formalnost. Ipak, neoekivano, trojica lanova savjeta iz skopskog Vakufsko-mearifskog sabora, Ferhat Draga, Hasan Rebac i Abdulah Hidr krajem svibnja 1938., neposredno uoi slubene ceremonije, odbili su potpisati menuru, optuujui novog reis-ul-ulemu za nezakonitosti u izboru skopskog Ulema medlisa. U njihovoj javno objavljenoj izjavi stoji da su bili spremni i sve zaboraviti, pa su nai drugovi onako galantno glasali za Reis-ul-ulemu one kandidate, koje su im predloili neki saborski drugovi iz Bosne, ne uputajui se ni u to o njima i njihovim podobnostima. Nije im smetalo ni to to se meu kandidatima naao i Fehim Spaho, za kojeg su priznali da dovoljno poznaje Jug i muke Muslimana na Jugu, te da ima sadanje najvee politike veze. Unato njihove spremnosti na suradnju, novi reis-ul-ulema nije hteo ili nije mogao (sasvim je svejedno) zatititi Islamsku versku zajednicu od meanja onih () kojima je cilj jedino njihovi partijski rauni, a ne napredak Islamske verske zajednice.62
60 61 62 Njegova Preuzvienost Reis ul Ulema Fehim ef. Spaho poloio zakletvu, Pravda (Sarajevo), 6. V. 1938. AGHB, A-426/B. Protuzakonitosti kod izbora Fehima Spahe za reisa. AGHB, A-465/B. Zato ne moemo potpistai menuru novom Reis-ul-ulemi.
511
Ferhat Draga je bio zastupnik nezadovoljnih muslimanskih Albanaca, dok je Hasan Rebac bio stari protivnik JMO-a, pristaa Demokratske stranke i dobrovoljac u etnikoj akciji i srpskoj vojsci u balkanskom i Prvom svjetskom ratu. Rebac je u diktaturi obnaao dunost vakufskog direktora u Skoplju, od 1935. pridruio se srpskoj Udruenoj opoziciji, a na skuptinskim izborima 1938. u Mostaru istaknut je i kao kandidat Muslimanske organizacije Hakije Hadia.63 Iako je pripadao Gajretovoj srpskoj muslimanskoj struji, kao lan skopskoga Vakufsko-mearifskog sabora od 1937. podupirao je albanske nezadovoljnike u vakufskoj upravi.64 Prema povjerljivu izvjeu, koje je pomonik bana Drinske banovine uputio Stojadinoviu, Mehmed Spaho je ipak uspio nakon objave njihove izjave pridobiti Hidra i Dragu, koji e dobiti nekakvu veliku liferaciju, pa je konano ustolienje reis-ul-uleme izvreno u Sarajevu 9. lipnja 1938., i bez potpisa Hasana Rebca na menuri.65 Sarajevski hrvatski Jugoslavenski list, blizak JRZ-u i Stojadinovievoj vladi, na sljedei je nain opisao ustolienje i dodjelu menure novom reis-ul-ulemi Fehimu Spahi: Unazad par dana, Sarajevo je poprimilo novi, ivlji izgled. Kompozicije pojaanih i specijalnih vozova izbacivale su svaki put na sarajevske stanice na stotine putnika muslimana iz svih krajeva drave, koji su hrlili na veliku zakazanu sveanost ustolienja. Sarajevskim ulicama, naroito u staroj ariji i oko drevne Begove damije, tekla je beskrajna rijeka svjetine. Bijele ahmedije mijeale su se sa ivopisnim nonjama junosrbijanskih muslimana, narodom bosanskog sela i mnogobrojno zastupljene bosanskohercegovake provincije. Za ovih par dana u Sarajevo se sleglo oko tridesetak hiljada posjetilaca iz svih krajeva nae drave, koji su prisustvovali dananjoj sveanosti, obiljeenoj bezbrojnim zelenim barjacima, svijetlim kandiljima i zvonkim salavatima [boji blagoslov na Muhameda]. Sveano raspoloenje i neobina ivost brujali su po sarajevskim ulicama, koje su se jutros oko 9 sati, pred sveani akt instalacije, poele da prazne, jer je ogromna masa krenula prema Carevoj damiji iz ije su blizine odjekivali zvuci Hurijetove glazbe.66 Novinski opis ostavljao je dojam jednodune muslimanske potpore novom reis-ululemi. Ipak, prema povjerljivu izvjeu pomonika bana Drinske banovine Milanu
63 64 65 66 O Demijetu i Ferhatu Dragi: Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, politika, Zagreb 1988, 352-353; Bogumil Hrabak, Demijet. Organizacija muslimana Makedonije, Kosova, Metohije i Sandaka 1919-1928, Beograd 2003, 288-290. AGHB, A-162/B. Hasan REBAC, Otvoreno pismo Fehimu efendiji Spahi, gospodinu na preuzvienoj reis-ul-uleminoj stolici, Mostar 1938; O Hasanu Rebcu: Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941), Sarajevo 1986, 160-161. AJ, ZMS, 48 450. Izvjee pomonika Drinske banovine Milanu Stojadinoviu od 12. lipnja 1938. Sveano ustolienje Reis-ul-uleme, Jugoslavenski list (Sarajevo), 10. VI. 1938.
512
Stojadinoviu, unato injenici da je ustolienje izvreno na najsveaniji nain, bilo je i pojava koje su padale u oi: U Baariji isto muslimanskoj ariji, sve su radnje bile otvorene; ova arija apstinirala je i nije uestvovala sveanostima ustolienja; zelene zastave nisu bile istaknute na svima damijama. U damiji, bili su prisutni pored zvaninih pretstavnika najvie srodnici Gospodina Spahe ili kako se to ovde zove Akreba medlis. Muslimanska inteligencija takoer nije uestvovala ustolienju, a palo je u oi, da nije bio prisutan: [Halid] Dr. Hrasnica, senator, [Hamdija] Dr. Karamehmedovi, senator, [Asim] Alibegovi, senator iz Dervente, koji su svi bili u Sarajevu, a nisu prisustvovali ustolienju. Iz Banje Luke od vienijih muslimana doao je samo Hasan-beg Dini, a zet Ministra Gospodina Spahe uveni Afgan Hamdija, bivi pretsednik banjaluke optine nije doao. Na proslavi nije niko uestvovao od Isusovaca, t. j. od ljudi Nadbiskupa Dr. [Ivana] aria, to je jo vie razdvojilo muslimane i katolike. Govor naeg Mitropolita Gospodina Petra [Zimonjia], na banketu uinio je dubok utisak na sve muslimane, a naroito zbog toga to je pohvalio sadanju saradnju muslimana i pravoslavnih u Bosni.67 Ovo neraspoloenje predstavljalo je vrhunac psihoze oko izbora reis-ul-uleme, pothranjivane viemjesenom podzemnom politiko-stranakom akcijom, obiljeenom pojavom anonimnih pamfleta i letaka koje su iz Sarajeva po cijeloj Bosni i Hercegovini irile pristae Muslimanske organizacije Hakije Hadia i s njome povezani nezadovoljni dijelovi uleme. Tako je sarajevska uprava policije poetkom travnja 1938. izvijestila bansku upravu o letku Islamski grobari koji se pojavio u Sarajevu u dosta velikom broju primjeraka na taj nain to su nepoznata lica nou pojedinim muslimanima ove letke stavljali pod vrata, u sandueta za pisma ili jednostavno ubacivali preko ograde u dvorita. Podjelu letaka nemogue je spreiti, jer se ire po cijeloj Bosni i Hercegovini, te ih pojedini putnici pa i enske osobe u Sarajevo donose, to oteava kontrolu. Prema poverljivom saznanju, letci dolaze iz Zagreba gde se i tampaju.68 U travnju je i pomonik bana Drinske banovine izvijestio Stojadinovia da je raspoloenje prema novom reis-ul-ulemi kod velikog dela muslimana () vrlo hravo, to sam se jue lino uverio u Visokom. Jedini razlog za to je to svet zna njegov preanji buran ivot, o emu se sada mnogo govori.69 Konano, iz banske uprave u Sarajevu 11. svibnja 1938. izvijestili su Stojadinovia da akciju protiv Fehima Spahe vodi skupina muslimana-Hrvata sa Hakijom Hadiem na elu, koji u Zagrebu tiskaju letke i preko muslimana-Hrvata Vrbaske
67 68 69 AJ, ZMS, 48 450. Izvjee pomonika Drinske banovine Milanu Stojadinoviu od 12. lipnja 1938. ABH, KBUDB, Pov. D.Z. 1825/1938. AJ, ZMS, 48 401. Izvjee pomonika bana Drinske banovine Milanu Stojadinoviu od 21. travnja 1938.
513
banovine kojih ima tamo u velikom broju, alju ih preko Travnika i Bugojna, za Hercegovinu i unutranjost Bosne, naroito ih je mnogo rastureno u Hercegovini. U letcima se napada Mehmed Spaho, jer je razorio jedinstvo JMO i stupio u JRZ, pa je pomonik bana Drinske banovine zakljuio da ovi muslimani-Hrvati ale to je Dr. Spaho napustio Zagreb i priao Beogradu.70 U svim anonimnim pamfletima i letcima, pored kritike naina izbora i osobe reis-ul-uleme, iznose se i politike optube na raun Mehmeda Spahe i JRZ-a, a zbog odluke da se raspusti JMO i prihvati estosijeanjska upravno-politika podjela Bosne i Hercegovine. Tako je Mumin-hakka [zasluni vjernik-musliman], jo u oujku 1938., prije izbora reis-ul-uleme, optuio Mehmeda Spahu za podkopavanje islamskih temelja. Muslimani su suoeni s pokuajima, sa izvjesne strane, da nestanu kao vjerska zajednica, a muslimanska se djeca sile da slave pojedine linosti iz srpske crkvene istorije. Dio tih nastojanja su i pojave knjiga o islamu u kojima se nalaze mnoge rijei iz srbijanskog govora, koje su nama u Herceg-Bosni nepoznate. Spahini postupci prema Islamskoj vjerskoj zajednici pridonose tome da su temelji nae vjere podkopani, a neprijatelji iekuju poetak ruenja i same zgrade, pa da preu u akciju. Muslimani su i prije dobro uoili, odakle im se ugroava opstanak, pa to i jest razlog to su svi kao jedan glasali za listu Dra Maeka prilikom izbora iz g. 1935. Spaho je kao protuuslugu za likvidaciju bive JMO dobio izvjesna ovlaenja u islamskim vjerskim poslovima, pa je zato i jedini odgovoran za dosadanji framasonski postupak sa naim vjerskim ustanovama.71 U drugom pamfletu, pod naslovom Murtatluk [otpadnitvo od islama] brae Spaha, Mudahid optuuje Mehmeda i Fehima Spahu da su uz blagoslov svojih gospodara unitili temelje Islamske vjerske zajednice, pa su nesretni sinovi ponosne Bosne doekali da im se popne na stolicu vjerskog poglavara notorni pijanica i sarhoki sojtarija [pijani lakrdija] zloglasni lutija [homoseksualac] Fehim Spaho. Izbor reis-ul-uleme posljedica je Spahina podmiivanja Vakufsko-mearifskog sabora i ostalih stranakih prvaka, a njemu nema premca u ovom poslu ni meu samim Srbijancima. Tako, umjesto da ostane u oporbi, kako bi se jednom zauvijek smrskala glava otrovnom hegemonizmu, Spaho sramno izdaje estitu druinu iz Udruene opozicije i pritie u pomo sadanjoj vladi () da joj omogui nastavak ekonomske eksploatacije i nacionalno-vjerske asimilacije novoosvojenih krajeva. Spaho je i ranije sudjelovao u biogradskim vladama, uvijek kada je bila potrebna njegova saradnja za odravanje i uvrivanje hegemonije i za suzbijanje Hrvata u borbi za politike slobode i za autonomiju pojedinih historijskih pokrajina. Njegova suradnja i u Stojadinovievoj vladi i JRZ-u pravi je murtatluk, i po znaenju ove
70 71
AJ, ZMS, 48 437. Izvjee pomonika bana drinske banovine Milanu Stojadinoviu od 11. svibnja 1938. AGHB, A-423/B. Podkopavanje islamskih temelja.
514
rijei u arapskom jeziku (murted otpadnik od vjere), a i po onome to ona znai u naim junakim pjesmama.72 Sline optube u letku iznosi i El Hakkul Murr, koji podsjea da je Fehim Spaho na poetku diktature bio komesar rasputene sarajevske oblasne skuptine, dok je njegov brat Mehmed bio bajagi u opoziciji, i u toploj sobi prebirao potanske marke i igrao karte, podkradajui ispod stola dandare [vrsta baklave]. Prema piscu ovog pamfleta, islamski grobari su pogazili i odredbe Ustava Islamske vjerske zajednice koje propisuju da kandidat za reis-ul-ulemu mora imati pohvalno vjersko vladanje. Zato je izabran novi vjerski poglavica, koji je nekoliko desetaka godina skoro sve do izbora reisom ne samo vino i rakiju okama pio, nego i u 4 sahata izjutra u krmici Zvono u Sarajevu kiselom krmeom orbom mahmurluk razbijao, a u Cetinju kao sarajevski naib pijan kelnerice kakiljao ispod grla, tepajui im: Ovdje ne pada kia. El Hakkul Murr zakljuuje da svijesni i estiti muslimani ne e ii za murtatom Spahom nego e i dalje ostati vjerni misli muslimanske organizacije kao zasebne politike cjeline, da u njoj u suradnji s ostalim Hrvatima () postignu u cjelovitoj autonomnoj Herceg-Bosni potpunu politiku i tako kulturno-prosvjetnu i vjersku slobodu.73 Za razliku od Mehmeda Spahe, koji nije iskazivao posebnu nacionalnu misao, ve openito i prigodno isticao jugoslavenstvo, te nastupao iskljuivo u muslimanskim konfesionalnim okvirima, Fehim Spaho u javnom i kulturnom ivotu nije krio svoje hrvatsko nacionalno usmjerenje. Na toj podlozi je objavljivao kulturno-povijesne priloge u izdanjima Matice hrvatske i Napretka, a u diktaturi je bio i lan uprave Napretkove Zadruge u Sarajevu, koju je 1936. napustio zajedno sa skupinom katolikih protivnika mjesnog prvaka HSS-a Jurja uteja.74 Zato je najsnaniju potporu i zatitu nakon izbora za reis-ul-ulemu dobio od Munira ahinovia Ekremova i sarajevske hrvatske Muslimanske svijesti koja je, nasuprot razliitim prigovorima i tekim optubama, naglaavala da je Fehim Spaho teajem itavog svog publicistikog rada isticao () da je svijestan pripadnik hrvatskog naroda.75 Tako je ahinovi, koji se jo krajem 1936. raziao s Hadievom Muslimanskom organizacijom i prekinuo oporbu Spahinoj politici, ali zadrao hrvatski nacionalistiki smjer, ustvrdio da su letaci protiv Fehima Spahe () od reda anonimni, dakle napadaju iz busije, a da se ne zna odakle dolaze, potpisani pseudonimima, koji nita ne znae, a vrve objedama i izrazima, kakvi se ne mogu uti iz usta i malo kulturnog ovjeka, i bezobzirno zadiru i u najintimnije ljudske stvari. Fehim Spaho u politikom ivotu nije igrao nikad kakvu vidnu ulogu, a uvijek je, pa i onda kad su se mnogi njegovi dananji
72 73 74 75 AGHB, A-428/B, Murtatluk brae Spaha. ABH, KBUDB, Pov. D.Z. 1825/1938, Islamski grobari. Zbog ega je dolo do nesuglasica u odboru Napretkove zadruge, Jugoslovenska pota (Sarajevo), 24. IV. 1936. Novi vrhovni poglavar muslimana postao je Fehim efendija Spaho, Muslimanska svijest (Sarajevo), 29. IV. 1938.
515
protivnici zavlaili u mije rupe (), javno isticao da je Hrvat i suradjivao je u najtee vrijeme diktature u eminentno hrvatskim ustanovama i edicijama. ahinovi je podsjetio na konkordatsku borbu, kada protivna strana (), nije nijednom rijeju uvrijedila nijednog pravoslavnog sveenika, a kamoli patrijarha ili episkope. Takoer, ni u katolikoj vjerskoj zajednici, unato tomu to je i u njenim sukobima politika igrala veliku ulogu, nikad nitko nije vrijedjao biskupe. To se dogaa samo kod nas muslimana, a to nas sramoti pred itavim svijetom. ahinovi je u istom lanku odbio prigovore iz Muslimanske organizacije da je Muslimanska svijest napustila hrvatsko nacionalistiko stajalite i Spahinom obranom objavila prilaenje reimskim strujama, jer istiemo da smo kao muslimanski list uz hrvatski narodni pokret i da smo u opoziciji prema vladajuem reimu. Osim toga, ahinovieve su pristae u svakoj prilici spremni luiti vjerske interese od politike. S obzirom da je kampanju protiv Fehima Spahe vodila ulema povezana s Muslimanskom organizacijom, iz Muslimanske svijesti se poruivalo pristaama Hakije Hadia i Ademage Meia da su i glavni pretstavnici Hrv.[atske] seljake stranke u Bosni i Hercegovini zadovoljni to je za reis-ul-ulemu doao Fehim ef. Spaho jer u njemu vide svijesnog Hrvata. Na kraju se zakljuuje i da Dru Maku i uope katolikim Hrvatima moe biti samo po volji da muslimani imaju vjerskog poglavara, koji se, kao i merhum reis auevi osjea Hrvatom i koji se ne e danas sjutra prikloniti kakvoj novoj protuhrvatskoj ili protumuslimanskoj diktaturi.76 Muslimanski vjersko-vakufski rascjep nije ostao samo u mjesnim okvirima, ve je imao odreeni odjek i u islamskom svijetu. Tako je u rujnu 1938. bosanski student na kairskom El-Azheru Husein ozo, odan muslimanskom dijelu JRZ-u, vjerskim vlastima u Sarajevu i reis-ul-ulemi, obavijestio javnost da je jedan i kvalitativno i kvantitativno neznatan broj nae ilmije, koja vodi agitaciju protiv Fehima Spahe i JRZ-a, uvidio da ne uspijevaju ovdje u Jugoslaviji, pa su pokuali () da i u stranim listovima, a naroito egipatskim, nastave sa svojim klevetama i napadima. ozo, bez sumnje potaknut i od Spahinih pristaa u Sarajevu, u Kairu je pismeno odgovorio na proizvoljne tvrdnje u tamonjem novinstvu, te egipatskoj javnosti objasnio nae prilike i prikazao pravu linost naeg politikog voe, pobijajui neistinite navode Muslima, (To je pseudonim nekog naeg zalima [tiranina], a ne alima, koji je pisao spomenute lanke). Anonimni bosanski Muslim ponovno se u kairskom El-Fethu na dosta bezobrazan nain dotakao linosti presvijetloga Reis-ul-uleme g. Fehima i g. ministra dra Mehmeda Spahe. Zato je student ozo po drugi put obavijestio egipatsku javnost da ono to je [Mehmed Spaho] uinio za muslimane i na polju jugoslovenske politike priznati mu mora i najvei neprijatelj, a to mu je i najbolja odbrana.77
76 77 Propaganda letcima protiv novog reis-ul-uleme, Muslimanska svijest (Sarajevo), 3. V. 1938. Jugoslavenski list o letacima i lancima protiv muslimanskih prvaka, Jugoslovenska pota (Sarajevo), 13. IX. 1938.
516
Muslimanski vjersko-politiki rascjep na skuptinskim izborima 1938. Neobian savez izmeu kemalistiki usmjerenog Hakije Hadia i dijela nezadovoljne tradicionalistike i konzervativne uleme nije ostao samo u pozadini borbe protiv izbora novog reis-ul-uleme, ve je javno objavljen uoi skuptinskih izbora u prosincu 1938., koji su raspisani usred muslimanskoga vjersko-vakufskog rascjepa. Do tada izvan politiko-stranake akcije, Hadievoj i Meievoj Muslimanskoj organizaciji pridruio se i bivi muftija i smijenjeni lan estosijeanjskog Ulema medlisa air Mesihovi koji je bio i jedan od utemeljitelja JMO-a i lan prvog stranakog Centralnog odbora iz 1919. godine.78 Osim Mesihovia, koji je predstavljao stariju tradicionalnu ulemu jo iz austro-ugarskog razdoblja, Hadievoj politikoj akciji pridruio se i mladi upravitelj Gazi Husrev-begove biblioteke i vaiz [propovjednik] sarajevske Careve damije Mehmed Handi, oko kojeg se okupljao najmlai imamski narataj koji je stupio u vjerski i drutveni ivot nakon 1935., takoer suprotstavljen laicizaciji Islamske vjerske zajednice, te zaokupljen konzervativnom islamskom vjerskom obnovom. Mehmed Handi je nakon povratka sa studija na kairskom El-Azheru djelovao u ilmijanskom stalekom drutvu El-Hidaje, kao lan Glavnog odbora i urednik istoimenog drutvenog glasila. Nezadovoljan drutvenom upravom koju je vodila starija ulema nesklona sukobu s Mehmedom Spahom, vakufskom upravom i muslimanskim JRZ-om, Handi je uoi izbora 1938. prvo predao ostavku na uredniku dunost i lanstvo u Glavnom odboru, a zatim uz pomo svojih pristaa 1939. preuzeo poloaj predsjednika El-Hidaje koja otada, povezana s Muslimanskom organizacijom, postaje glavno uporite imamske akcije za promjenu Ustava Islamske vjerske zajednice.79 Glavne ciljeve svoga vjersko-politikog saveza, Hakija Hadi, air Mesihovi i Mehmed Handi u studenome 1938. izloili su u predizbornoj Bajramskoj estitci Muslimanske organizacije. U njoj stoji da se skuptinski izbori provode kao i 1935. na temelju diktatorskog politikog zakonodavstva, a u svemu tome sudjeluje i dananji reim podupire () Dr. Mehmed Spaho. Stojadinovieva vlada, kao i svi dosadanji reimi, oslanja se na centralistiko ureenje drave prema ustavu od 1921. i prema sadanjem ustavu od 1931., a koje je osudio i JMO u Sarajevskim punktacijama iz sijenja 1933. godine. Unato punktacijama, bivi su muslimanski politiki predstavnici u svakom vanom momentu odustajali od toga decentralistikog napose autonomistikog stanovita. Hadi, Handi i Mesihovi optuuju Spahu i prvake JMO-a za donoenje Vidovdanskog ustava, odobravanje agrarne reforme i neprilino dranje nakon skuptinskog atentata na zastupnike HSS-a kada su sjeli () kukaviki u krvave ministarske stolice. Spaho i njegovi suradnici u
78 79 Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo 1977, 57. AGHB, A-341/B. Pismo Mehmeda Handia predsjedniku El-Hidaje Muhamedu Dizdaru od 16. rujna 1938.
517
diktaturi su se nakon 6. sijenja 1929. povukli () od svakog javnog, pa i kulturnog i ekonomskog rada i sakrili () u mije rupe, odakle ih je samo rijetka koja zgoda silom potegla za jezik. Prvaci JMO-a su prije izbora 1935. omraenom () centralisti Jeftiu ropski nudili svoje crnake usluge, iza izbora od 5. svibnja 1935. pogazili su javno zadanu rije, izdali svoje drugove i osramotili sve nas muslimane. Pored politikih prigovora, u proglasu se istie da je vodstvo JMO-a 1936. zadalo smrtonosni udarac islamskoj vjerskoj prosvjetnoj autonomiji, ukidajui muftije, onemoguujui ulemu u islamskim vjerskim stvarima, zabranjujui muslimanskoj arnautskoj i turskoj djeci uiti vjeronauku na svom jeziku, dovodei preko dahila [neznalica] za reis-ul-ulemu ovjeka bez kvalifikacija. Pored toga, ti isti bivi muslimanski predstavnici sudjelujui u centralistikoj vladi JRZ proglauju javno antidravnim elementima uope sve decentraliste i meu njima autonomiste prijetei im to vie istrebljenjem. Zato se na kraju proglasa muslimani pozivaju da u ime ivotne potrebe i propisa naeg uzvienog Islama, biraju kandidate Muslimanske organizacije na Maekovoj izbornoj listi.80 Kako bi se snanije istaknula vjersko-vakufska pozadina izborne borbe, u ime Muslimanske organizacije na Maekovoj listi u tuzlanskom kotaru, nasuprot Mehmedu Spahi, kandidiran je umirovljeni muftija i bivi lan Ulema medlisa air Mesihovi, a kao njegov zamjenik bivi muftija i urednik tradicionalistikog tuzlanskog Hikjmeta Ibrahim oki, koji je 1936. dobio otkaz iz vjerske slube bez prava na mirovinu. oki je prije izbora uputio proglas tuzlanskim muslimanima da glasuju za Maeka i Mesihovia koji je, za razliku od Mehmeda Spahe, i dalje na programu bive J.M.O. i prema tome na stanovitu autonomije Bosne i Hercegovine, a osim toga, trai i promjenu zakona i Ustava Islamske vjerske zajednice. Podsjeao je muslimanske birae da je i sm kao utemeljitelj stranke slijedio Spahu od rascjepa bive J.M.O. pa i na prolim petomajskim izborima. Ukoliko bi pobijedili Spaho i JRZ, prema okievim navodima, ostala bi naa vjersko-prosvjetna autonomija i samouprava sakata kakva je sada i ostae rasturena i raskomadana naa Bosna i Hercegovina u etiri banovine, Drinsku, Zetsku, Primorsku i Vrbasku.81 U ime Muslimanske organizacije u sarajevskom izbornom kotaru Mehmedu Spahi suprotstavljeni su Hakija Hadi i Mehmed Handi, koji je kandidaturu istaknuo i u Konjicu. Handi je takoer uputio izborni proglas muslimanskim biraima da glasuju sa ostalom braom Hrvatima, kako bi time nadoknadili tete i nepravde, koje su nam do danas uinjene.82 Hadiev izborni savez s nezadovoljnom ulemom naiao je na odreen odjek meu imamima, pa je Ulema medlis krajem studenoga 1938. izvijestio reis-ul-ulemu o predstavkama u kojima se javlja, da su se neki vjerski slubenici angaovali u ovoj izbornoj kampanji i to pocijepani na razne tabore, pa da time izazivlju mrnju i
80 81 82 AGHB, A-507/B. Bajramska estitka Muslimanske organizacije. AGHB, A-516/B. Brao muslimani!. AGHB, A-517/B. Brao muslimani!
518
prezir ehalije [stanovnitva] dotinog mjesta ne samo protiv sebe, nego i protiv cijelog ilmijanskog stalea. Tako se istie da je nezadovoljstvo muslimana imamskom agitacijom protiv Mehmeda Spahe toliko, da se ponegdje psovao saruk [imamsko pokrivalo glave] i brada dotinoj ilmiji, pa je time nanesena uvreda i svim ostalim vjerskim slubenicima i njihov autoritet izvrgnut poniavanju. Prema izvjeu Ulema medlisa, bilo je ak sluajeva gdje su politike kancelarije prisiljavale vjerske slubenike da se lino angauju u ovoj izbornoj kampanji, i tako ih prisiljavali da se izlau tim pogrdama i psovkama. Zato je Ulema medlis predloio reis-ul-ulemi da odobri izdavanje okrunice kojom bi se Mehmedu Spahi odani imami mogli oduprijeti zahtjevima nelojalnih politiara, koji u svojoj bezobzirnosti nisu vodili rauna o potrebi nepristranosti i dostojanstvu nae ilmije.83 Reis-ul-ulema Fehim Spaho je odgovorio Ulema medlisu da se ne protivi izdavanju takve okrunice, ako nije i suvie kasno. Ipak je prigovorio dijelu njezina sadraja u kojem je stajalo i da izborni kandidati iz imamskog stalea ne smiju agitirati, a to se odnosilo na oporbenu ulemu povezanu s Hakijom Hadiem. Spaho je odgovorio da, ako se je ve propustilo da im se uope zabrani kandidovanje, meni se ini da je nezgodno sada im zabraniti agitaciju, jer ne moe se zamisliti kandidacija bez agitacije.84 Nakon dogovora s reis-ul-ulemom, sarajevski Ulema medlis, potaknut razbuktavanjem izborne borbe, nekoliko dana prije izbora uputio je okrunicu svim vjerskim slubenicima u kojoj izmeu ostalog stoji: Na osnovu prispjelih dostava i pritubi protiv djelovanja vjerskih slubenika u izbornoj agitaciji, Ulema medlis nareuje svima vjerskim slubenicima da se u sadanjoj izbornoj kampanji uzdre na odmjerenoj visini, uzimajui dovoljno obzira na prilike svoga poziva te da se klone svakog ispoljavanja u navedenom pogledu. Zabranjuje se odravanje mahalskih politikih zborova, konferencija i slino po vjerskim zgradama (mekjtebima, damijama, njihovim dvoritima i sl.) Svaki vjerski slubenik koji se bude ogrijeio o ovaj raspis, odgovarae za to po postojeim propisima.85 Hadiev izborni savez s nezadovoljnom ulemom pokazao se kao potpuni politiki promaaj, u pozadini kojeg je stajalo precjenjivanje vanosti vakufskog pitanja za politiko raspoloenje bosansko-hercegovakih muslimana. Za razliku od odreenog uspjeha Muslimanske organizacije i pristaa HSS-a u Vrbaskoj banovini, gdje oporbena muslimanska autonomistika akcija nije u prvi plan isticala vjersko-vakufsku problematiku, u Tuzli i Sarajevu dvojica su alima u izravnoj borbi s Mehmedom Spahom uvjerljivo poraeni. Prema slubenim rezultatima, umirovljeni muftija
83 84 85 HAS, OFS, SF- 542. Pismo predsjednika Ulema medlisa reis-ul-ulemi od 28. studenoga 1938. HAS, OFS, SF-543. Pismo reis-ul-uleme Fehima Spahe predsjedniku Ulema medlisa od 28. studenoga 1938. Jedan raspis sarajevskog Ulema-Medlisa, Jugoslovenska pota (Sarajevo), 1. XII. 1938.
519
Mesihovi u Tuzli je dobio tek 623 glasa, nasuprot uvjerljivih 10.844 za Mehmeda Spahu. Slino je bilo i u Sarajevu, gdje su Handi i Hadi dobili samo 361 glas, a Spaho i srpski kandidat JRZ-a Branko Kalueri 9730 glasova, to je za muslimanski dio JRZ-a predstavljao i kljuni dokaz ispravnosti stranake politike u islamskim vjersko-prosvjetnim i vakufskim poslovima.86 Muslimanski vjersko-politiki rascjep ostao je bez epiloga sve do kraja Kraljevine Jugoslavije. Sukob je obiljeio muslimanski drutveni ivot i u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, a okonan je tek nakon komunistikog preuzimanja vlasti 1945. kada su razliitim oblicima dravno-politike represije iz javnog ivota uklonjeni svi njegovi sudionici.87
Summary Spahos islamic religious community. Between renewal of Vaqf autonomy and party control 1935-1938 Based mostly on unpublished archival material, the paper analyzes and interprets the circumstances within the Islamic religious community in the Kingdom of Yugoslavia following the 1935 parliamentary elections and the entry of Mehmed Spaho and the Yugoslav Muslim Organization in the government formed by Milan Stojadinovi and the Yugoslav Radical Union. By means of Stojadinovis concession to Spaho, religious, educational and Waqf autonomy of the Islamic community, that was restricted during the dictatorship introduced in 1929, was once again established. The autonomy was renewed by giving the Muslim members within the Yugoslav Radical Union control over institutions of Islamic religious communities, and by introduction a previously unknown form of laicism that considerably limited the influence of ulema in religious and Waqf activities. This led to a conflict between some of the ulema and Spahos supporters, which marked the social life of the Muslims and influenced political and party relations. Keywords: Islamic religious community, Reis-ul-Ulema, Mehmet Spaho, Fehim Spaho, Hakija Hadi, Yugoslav Muslim Organization, Yugoslav Radical Union, Muslim organization
86 87
Pobjeda Jugoslavenske radikalne zajednice, Pravda, 16. XII. 1938; Rezultati skuptinskih izbora u kotarevima Bosne i Hercegovine, Muslimanska svijest (Sarajevo), 21. XII. 1938. Z. Hasanbegovi, O pokuajima donoenja Ustava Islamske vjerske zajednice u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, asopis za suvremenu povijest, 33/2001, br. 1, 75-90.
520

Hasanbegovic

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Hasanbegovic

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

zlatko HasanbEgovi Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar Zagreb

Izvorni znanstveni lanak UDK 297(497.1)1935/1938(091) 322(497.1)1935/1938(091)

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXIII (2010), br. 2, str. 489520

Das könnte Ihnen auch gefallen