POSTANAK I RAZVOJ ANTIKE GRKE DRAME

Pozorina predstava u doba procvata grkog drutva ulazila je kao sastavni dio u kult boga Dioniza i deavala se samo za vrijeme praznika posveenog tom bogu. U Atini u V st. u ast Dioniza proslavljan je niz praznika,ali su drame predviane samo za vrijeme Velikih Dionizija (otprilike u martu-aprilu) i Leneja (u januaru februaru).

Grko pozorite

Velike Dionizije proslavljane su s velikom sveanou u trajanju est dana. Prvog dana odravana je sveana procesija prenoenja Dionisove statue iz jednog hrama u drugi i zamiljalo se da je bog prisutan na pjesnikim takmienjima koja su obuhvatala ostali dio praznika;drugi i trei dan bili su posveeni ditirambima lirskih horova, a poslednja tri dana dramskim igrama.

Tragedije su prikazivane od 534.p.n.e. tj od vremena kad je taj praznik bio

ustanovljen;otprilike 488.-486. njima su pridodate komedije. Leneje,stariji praznik,bile su obogaenedramskim takmienjima tek kasnije,oko 448.na njima su se proele davati komedije,a oko 433. tragegije.Sve te igre imale su karakter masovnoh predstava i bile su sraunate na veliki broj gledalaca. Na takmienjima su u 5. vijeku st.e.,sa rijetkim izuzetku,primani amo novi komadi iz starog repertoara,ali koji nije sluio kao predmet takmienja. Prema tome,djela antikih dramskih pjesnika bila su predviena za jedno davanje,i ono je doprinosilo tome da su drame bile ispunjene aktualnom i ak efemernom sadrinom. Pravilnik,utvren oko 501.-500. g za Velike Dionisije,predviao je u traginom takmienju tri pisca,od kojih je svaki prikazivao po tri tragedije i jednu satirsku igru. Na komediografskim takmienjima od pjesnika je zahtjevan samo po jedan komad. Pjesnik je sastavljao tekst nego i muziki i baletni dio,on je ujedno bio i reiser i baletmajstor, a esto,naroito u ranije vrijeme i glumac.

TRAGEDIJA

Grka drama postala je ve u 6.st. p.n.e. a najbolje plodove dala je u 5.st. Najstarije i gotovo jedine podatke o postojanju tragedije nalazimo u etvrtom poglavlju Aristotelove Poetike. Tu itamo da je nastala od improviziranog poetka,i to od onih kojih su zapoinjali (pjevati) ditiramb,daje prola kroz mnogo promjena dok je zadobila svoj prirodni oblik i da j kasno postala uzviena iz malenih pria i smijena govora jer se razvila iz satirske pjesme. Ditiramb je bila strastvena pjesma koju je u ast Doinizu uz pratnju trakofrigijske frule pjevao hor i uz to plesao. Dioniz je bio trako-frigijsko boanstvo kojeg su slavili u orgijastikom kultu naroito ene (bakhantice). U vezi s Dionizovim kultom razvia se u Atini do

savrenstva posve originalna helenska tvorevina-antika drama u svoja tri oblika:satirska drama,tragedija,komedija. Tragedija se razvila iz osobitog oblika pelopneskog (dorskog) ditiramba. To potvruju dvije vijesti koje ujedno pokazuju i postupni prijelaz lirskog ditiramba u prvobitni oblik sairske drame. Prvu vijest itamo kod Herodota. On kae da je Arion prvi sloio ditiram,dao svojoj pjesmi ime i prouavao hor u Korintu. Leksikon suda ( 10. st. n.e.)donosi podatke da je Arion izumio tragiki nain i prvi sastavio hor i da je za tu horsku pjesmu stvorio naziv i uveo to da satiri govore u stihovima. Satirski horovi koje je uveo Arion spominju se i u peloponeskim gradovima Skionu i Flijuntu. Tako Herodot govori o tragikim horovima koji su u Skionu pjevali >muke < domaeg heroja Adrasta.No sinski tiranin Klisten ukinuo je na poetku 6.vijeka Adrastov kult i vratio horove Dionizu. Herodot horove u Skionu zove tragikoi khorio,a sigurno se nisu razlikovali od Arinovih u Korintu. Rije tragikos u vezi je sa rijeju tragos-jarac,a Aristotelova rije tragodia, sastavljena je od tragos jarac i oide-pjesme, u doslovnom znai >jarja pjesma <. Postojanje naziva i znaenje moe se uspjeno objasniti na temelju Aristotelove vijesti o satirskom karakteru tragedije,to potvruju i podaci iz drugih izvora. Sariri i demoni plodnosti na Peloponezu zamijali su se u jarjem liku. Stoga i antiki dramatiari satire esto zovu tragoi-jarci. Kada je Pistrat 540. utemeljio ili obnovio veliku proljetnu Dionizovu sveanost,odredio je da uz ostale ceremonije i veliki dorski hor satira plee u orhestri i pjeva u ast Dionizu svoje pjesme. Hor je vjerovatno improviziranim pjesmama priao o Dionizovu roenju,njegovim progonstvima i pustolovinama ili je slavio njegovu mo kojoj niko ne moe odoljeti. Kako je od tih pjesama nastaka drama i kako je horu satira pristupio prvi glumac govori Parska hronika (Marmor Parium iz 264. p.n.e.) koja kae da je godine 534, prvog glumca uveo Tepsis. Tepsis je horovoi uzeo frulu i dao je da govori s horom,tj. uinio ga je prvim glumcem. Uvoenjem prvog glumca nje jo postala tragedija nego tek satirska drama. Iz te vesele igre razvila se, prema Aristotelu,ragedija tako da je naputen smijean govor,hor satira zamijenjen je drukije kostimiranim horom,a poele su se i prikazivati i prie koje nisu bile u vezi s Dionizom.

Eshil,Sofoklo i Euripid,tri najvea grka tragiara

Potpuni razvoj tragedije bio je u tome da se s proirenjem radnje poveao broj glumaca. Aristotel kae da je Eshil uveo drugog a Sofoklo treeg glumca. Svaki je glumac prikazivao vie lica. Kad je radnja bila tolika da nije mogla stati u jednu dramu pjesnik je sloio u sasdrajnu cjelinu tri drame i stvorio tzv. organiku trilogiju. Pojedini stupnjevi u razvoju grke tragedije bili bi ovi:ditiramb,satirska drama,tragedija. Prvadva stupnja su dorsko peloponeska,a trei i najvaniji antiki.

STRUKTURA TRAGEDIJE I KAZALINE PREDSTAVE

Grka je tragedija imala ove dijelove: (1) Prolog (prologos),dio prije ulaska hora. Mogao se sastojati od monologa ili dijaloga ili monologa iza kojeg je slijedio dijalog; (2)Parod (Parodos),pjesmu koju je pjevao hor ulazei u orhestru. (3)Epizodiji(episodion), glumevi pristupi horu,razgovor glumaca iostali dijalozi izmeu pojedinih horskih pjesama (glumaki dijelovo koji odgovaraju naim inovima). (4)Stazima (stasimon),stajae pjesme koje dijele jedan epizodij od drugog. (5) Eksod (Eksodos-izlazak),zavrni dio koji slijedi nakon poslednjeg glumca i horovoe. U vrijeme Eshila hor je u tragediji imao dvanaest koreuta. Horovoa (korifej) zastupao je hor i u dijalokim dijelovima govorio je s glumcem,dok je hor uvijek samo pjevao.Sofoklo je poveao broj koreuta na petnaest,to mu je davalo mogunost da podijeli hor na dva poluhora. Hor je u tragediji stajao u redovima koji su stvarali oblik etverokuta. stazima. Hor i glumci naputaju mjesto igre. U epizodijima i eksodusu moglo je doi do dijaloga izmeu

glavnu i najteu ulogu obavljao je najsposobniji glumac protagonist. Uloge lica koje dolaze najvie u dodir s protagonistom igrao je deuteragonist,a najneznatnije uloge igrao je najslabiji glumac-tritagonist. Mukarci su igrali i enske uloge. Kako je u drami esto bilo vie od tri uloge,pojedini glumci morali su igrati vie lica. Rijetko se uzimao i etvrti glumac.

Prema tradiciji prvo tragiko natjecanje o Velikim Dionizijama bilo je 534.g.p.n.e. Pobjednik je bio TESPIS. Ne zna se kakva je bila Tespisova tragedija. Gotovo nita se ne zna o Herilu,koji je inae bio na glasu po satirskim dramama. PRATINA iz Flijunta smatran je ,prema tradiciji,izumiteljem satirske drame. On je po svoj prilici satirskoj drami udahnuo novi ivot vraajui horu satira aljivu i raspojasnu ivost. Pripisivalo mu se 18 tragedija i 32 satirske drame. Sauvani su samo fragmenti. Najvei tragiki pjesnik prije Eshila je FRINIH Atenjanin. Ostalo nam je devet naslova njegovih tragedija i oskudni fragmenti. ESHIL je napisa preko 90 drama,ali je sauvano samo sedam, od kojih su najznaajnije Sedmorica protiv Tebe i Okovani Prometej, kao i dramska trilogija Orestija. SOFOKLO zajedno sa Eshilom i Euripidom ini slavni trolist velikh grkih tragiara. Prema starim izvorima napisao je preko 120 drama od kjih je sauvano samo 7: Ajant,Antigona, Trahinjanke, Kralj Edip, Elektra, Filoktet i Edip na Kolonu.

Sofoklo,jedan od najznaajnijih grkih tragiara;on proiruje dramsku radnju i uvodi treeg glumca

ANTIKA KOMEDIJA

U povijesti antike komedije razlikujemo obino tri razvojna perioda: staru, srednju i novu komediju. Razdoblje srednje komedije ne moe se posve sigurno odrediti. Glavna obiljeja stare komedije su: u neobino odijelo kostimiran hor,parabaza,jednostavan zaplet i otra poruka ad personam. U javnim natjecanjima pojavila se nakon tragedije. No datum te uredbe je nesiguran. Sigurno je da su se konana

prikazivanja odvijala najprije na selu doputen i nastup i komikim pjesnicima.

prigodom seoskih sveanosi. Vjerovatno je

natjecanje o Dionizijama godine 486. p.n.e. organiirala drava pa je tom prilikom bio Nakon toga mora da je bila vremenska stanka i tek od polovice 5. vijeka (440.p.n.e.) komiki agoni zadobili su svoje mjesto uz trgike,osobito o Lenejama. Procedura jr bila kao kod tragedija,s tom razlikom to je svaki komiki pjesnik davao samo jednu tragediju. Komedija ja postala umjetniki oblik poslije tragedije pa je i svoju strukturu djelimino oblikovala prema tragediji. Iz nje je preuzela prolog i parod. Horske pjesme u komediji ne zovu se stazime nego khorike. U prologu u,koji je obino dui i razliitiji o prologa u tragediji, izlae se nacrt fantastinog plana glavnog juaka. Katkad ima vie prizora. U parodu se izmjznjuju dramski i lirski elementi. izmeu paroda i eksoda niu se komiki prizori s velikom slobodom.