BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXI l 2012. l BROJ 109 l CIJENA 20 KN

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Strani putopisci o Bosni i Hercegovini

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za kulturu i drutvena pitanja Nakladnik: Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI Izvrni urednik: Filip Mursel BEGOVI Urednitvo: Senad NANI, Sena KULENOVI, Edin Urjan KUKAVICA, Azra ABADI NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vraaju Adresa: BEHAR KDBH Preporod Vukovarska 235, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr casopisbehar@gmail.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godinja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godinja pretplata 20 KM. Kunski iro-raun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Grafiki dizajn i prijelom: Selma Kukavica Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

SADRAJ Na naslovnici: Eduard Loidolt

RIJE UREDNIKA Sead Begovi: A to ako ti zemlja izbaci kosti? 62

ZEMLJA EIFA I KISMETA Strani putopisci o BiH

5

Dr. August Heimer: Kroz Bosnu i Hercegovinu: ilustrirani historijski, geografski i etnografski opis
Priredio i preveo sa vedskog: Izet Muratspahi

Ajka Tiro Srebrenikovi: Svi kreemo u krug istim putem: Pria i putopis u knjievnim djelima Hamdija Kreevljakovi: Strani putopisci o naoj ariji Ibrahim Karabegovi: Sarajevo u oima stranih putopisaca od polovine 16. do kraja 17. stoljea Lejla Gazi: Sarajevo u ljetopisima iz 17. i 18. stoljea Omer Hadiselimovi: Na vratima Istoka (engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. do 20. vijeka) Kratki francuski putopis kroz Hercegovinu i novopazarski sandak iz godine 1611.
Priopio: Vjekoslav Jelavi

64 65 67

Ibrahim Krzovi: Eduard Loidolt Vefik Hadismajlovi: Edmund Misera Akvareli: Bosna i Hercegovina ljudi, gradovi krajevi: Eduard Loidolt Edmund Misera Radoslav Lopai: Biha i Bihaka krajina (Mjestopisne i poviestne crtice) Heinrich Renner: Bosnom i Hercegovinom uzdu i poprijeko 1896
S njemakog preveo: Ibrahim Dizdar

75

12

79

14

85

33

Muhamed Ali-paa: Ljetno putovanje u Bosnu i Hercegovinu

Prevela i priredila: Hana Younis al-Ghoul

90

ISSN 1330-5182 Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nuno i stavovi urednitva.

37

Midhat ami: Francuski putnici u Bosni i Hercegovini u XIX. stoljeu (1836. 1878.) i njihovi utisci o njoj Aleksandar Fjodorovi Giljferding: Putovanje po Bosni, Hercegovini i Staroj Srbiji
Preveo s ruskog: Branko uli

Robert Michel: Mostar 1908 (s fotografskim snimcimaWilhelma Wienera)

S njemakog preveo: Irfan olakovi

96

45

Leon Biliriski: Bosna i Hercegovina u Uspomenama Leona Biliriskog

Prijevod s poljskog: Zdravka Zlodi

100 Karin Boye: Izlet u Trebinje

Priredio i sa vedskog preveo: Izet Muratspahi

52
Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006. godine.

Matija Maurani: Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu Krajinu (uinjen 1839.-40. po Jednom Domorodcu) Hamdija Kreevljakovi: Ahmed Devdet - paina pisma o Bosni iz 1864. godine

57

103 Tone Bringa: Biti musliman na bosanski nain: identitet i zajednica u jednom srednjobosanskom selu
Prevela: Senada Kreso

112 Robert J. Donia: Sarajevo Biografija grada

Prijevod s engleskog: Daniela Valenta

RIJE UREDNIKA

A to ako ti zemlja izbaci kosti?

Kako pristupiti putopisu kao knjievno povijesnom fenomenu, putnici izmeu 15. i 19. stoljea nisu to mogli znati zbog manjka knjikih uzora i ne shvaajui posve podudarnost s fikcionalnom pripovjednom prozom, a oslanjajui se mahom na geografsko povijesne koordinate (koji ukljuuju i lijepe panoramske prizore krajolika i pojedinih naselja i gradova te poesto unaprijed koristei nepouzdane podatke oskudnog putnog itinerarija). Dakle, neki su strani putopisci, zastupljeni u ovom broju Behara, zaista zaslijepljeni pejsanom ljepotnou bujne Bosne i krevite Hercegovine, neke pak uznemiruje i privlai politika konstelacija raspeta izmeu dva carstva, potom vjerski raspored puanstva (detaljni opisi pojedinanih kateheza i adeta, folklor, odijevanje, ples, hrana, oruje, alati), obiajne zakonitosti u svakodnevnom ivotu, kolstvo, sudstvo, niti neodoljivi poriv za putovanjem koji je jai od nemilih dogaaja s kojima se susreu strani putnici (diplomate, avanturisti poput engleskih gentlemena, sveenici misionari, pijuni, znanstvenici itd.): ponekad s pljesnivim i kiselim ogriskom hljeba u ustima i rojevima buha koje se gnijezde u njihovim kosama na sumnjivim konacima ili pak kao musafiri za raskonim valijskim soframa. Naime, i nije sve strano kao to nije i ni bajkovito, ali je posvema ozbiljno. Najvea uvreda koju moete uputiti Bosancu jeste da mu poelite da mu zemlja izbaci kosti. No, prije svake namrtenosti, putnika namjernika pozvat e se na kafu i lulu duhana i on e pritom spoznati da domaini lijepo pjevaju, da posjeduju pjesniki genij u ljubavnim sadrajima i ratnikim podvizima u pjesmama koje su dostojne jednog Ahila. Poesto brzopleti zakljuci putnika zamuuju pravo stanje na terenu te su im napisi letimini jer proishode iz usputnih razgovora, a takvi sugovornici (muslimani, krani, hriani) pretjerano istiu one strukturalne crte svoga ivota koje su srodne samo njihovom narodu i plemenu. U takvim uslovima vrlo je teko putopiscu postii neponovljivu jedinstvenost i disparatnost BiH. Dakle, putopisac se stalno pojavljuje u ulozi persone tragajui za vjerodostojnim podacima koji se kreu izmeu javnih naela i privatnih iskustva. Dobro je primijetiti da uz kritike stavove pojedini autori zauzimaju estetske, saznajne i moralne stavove koji proishode s obzirom na uivanje to ga neko iskustvo ispunjava samo po sebi. U tom smislu, ubrzo e saznati to je ast, hrabrost, gordost, ratobornost, ali i (su)osjeajnost te plahost i tolerantnost kao i (ponekad) odbojnost spram drugoga. Ali neminovno, upoznat e to je to eif (samoieznue u carstvu beskrajnosti) te kismet (sudbina, udes) koji su neodvojiv dio svake osobnosti. Nesumnjivo, ovi putnici sa svojim napisima kre nove putove i nepoznatu e BiH ui-

Sead Begovi

Naime, i nije sve strano kao to nije i ni bajkovito, ali je posvema ozbiljno. Najvea uvreda koju moete uputiti Bosancu jeste da mu poelite da mu zemlja izbaci kosti. No, prije svake namrtenosti, putnika namjernika pozvat e se na kafu i lulu duhana i on e pritom spoznati da domaini lijepo pjevaju, da posjeduju pjesniki genij u ljubavnim sadrajima i ratnikim podvizima u pjesmama koje su dostojne jednog Ahila.
sociopsiholoki aspekti kulture, ekonomija, graevinarstvo (posebice kada je rije o bogomoljama), jeziku (strastvenim slavenskim besjedama muslimana, katolika i pravoslavaca, ali i nazonost te znaaj turskog jezika: gdje pasu zaarane ovce i stoka, a vile lebde u izmaglici na ivici uma), mitska vjerovanja, smrti (sahrane) urokovanja, aikovanja i udvaranja (Prmjerice: ...mjesec u njedrima Neretve i ta svjetlost, taj veo, koji obavija gipke djevojke kojima se s propisnom strogou pristupa ..., ili ene koje ire miris ruinog ulja, ruine vodice, ekstrakta agave, mousa, afrana i ambre, a vidljiv je i odbljesak pudera od bijele perunike). Sve e to ispuBEHAR109

RIJE UREDNIKA

niti preglednijom i dostupnijom formirajui svoj i tui perceptivni i receptivni sud, naravno s pozitivnim i negativnim atribucijama koje Behar jednom s radou istie, a drugi put nipoto ne zaobilazi. Budui da je svaki strani putnik poesto i slikoputopisac, razvidno je da ga ne zanima puka dekoracija ve izvorna komunikacija s prostorom i njenim stanovnicima. Neke kulturne vrijednosti (ne samo kao one muzealne) ouvale su se do naih dana. Njihov opis, njihov kritiki kolorit, ovisi iz koje zemlje putopisac dolazi i, naravno, koji mu je zadatak putovanja. Ve po tome ne moemo raunati na feljtonistiku objekciju ve o posve novom prostoru stjecanja znanja i iskustva o drugome. Pritom dominira ono to je manifestno i transparentno bez suvine kozmetike koja mu ulazi u bijelo ili u crno. Vano je znati da italac ne iitava suhoparnu kroniku. Dovoljno je znati da svaki stanovnik BiH u reenom razdoblju moe huknuti u ake i raspaliti vas po tintari, uvajui dom (obitelj), ast i spektralnu tradiciju ako vas ve ne prisili da omiriete barut. Ipak, svaki gost je toplo ugoen i ne mora umah odjuriti kao poparen, a to znai da svaki Bosanac i Hercegovac shvaa da je svako gubljenje perspektive u novom druenju istom i gubljenje novog bitisanja ako se, naravno, ne dovodi u pitanje njihov autentini nain ivota. Nitko do 19. stoljea nije dolazio u Bosnu pokusati svo znanje ovoga svijeta, osim ako to nije povremeni i primamljivi razdor triju dominantnih vjera na kojemu se moe intervenirati i sudjelovati. Iako se takav ivot ureuje kroz strategiju molitvenog ina,

Nesumnjivo, ovi putnici sa svojim napisima kre nove putove i nepoznatu e BiH uiniti preglednijom i dostupnijom formirajui svoj i tui perceptivni i receptivni sud, naravno s pozitivnim i negativnim atribucijama koje Behar jednom s radou istie, a drugi put nipoto ne zaobilazi.
bilo to kranskog, hrianskog ili muslimanskog, jedno jest jedinstveno: ljubav prema vlastitoj zemlji u kojoj se domicilno stanovnitvo, svatko na svoj nain, ne da nikome natkriliti. Posluh nije uvijek dobro doao jer e Bosanac, primjerice, uvijek birati planinu nego kip. Optimizam roenja i raja (denneta) u tom e sluaju nadilaziti ganutljivu melodramu. Stoga, turski nameti u jednom su razdoblju za obinu raju bili podjednako raspodijeljeni pa bosanski muslimani nisu zbog toga bili posve izjednaeni s Osmanlijama. I kad se ini da je vrijeme nepovratno stalo, u jednom trenutku shvaamo da je, bez obzira na vremensku distancu, bruj pouka za sadanjost (ovovremenost) sve vea. Moda bi preslobodno bilo zakljuiti, s obzirom na veliku priu o globalizaciji, koliko su integrativni procesi u ovom dijelu Europe spori s obzirom na privide slinosti i razlike. No, ako sve ove primjere shvatimo evolucijski postoji nada u novi repertoar ivotnih arabeski jedne izmuene zemlje i ispaenog naroda, jedne homogene rase (kako istiu putopisci u ovim prilozima) koju dijeli samo vjera i time se, po njima, BiH dijeli od Osmanskog carstva. Naime, islamizirani Bosanci uvijek su se smatrali renegatima za razliku od svojih susjeda katolika i pravoslavaca, a s druge strane Osmanlije u njima ne vide nita drugo do nepotpune Turke, koji ne znaju turski (osim aga, pojedinih begova i diplomata) te se prema njima poesto ophode kao prema barbarima. Pritom ne smijemo zapostaviti panslavistiku orijentaciju hercegovakih franjevaca u samostanu u irokom Brijegu, kao to je vrlo upitan svirepi vjerski ar bosanskohercegovakih muslimana, jer, postoji niz dokaza o njihovu potovanju zakonitosti prava drugoga. Otuda opore ocjene Turaka (jer nisu previe isticali svoje slovenstvo) od strane ruskih putopisaca (primjerice: A. F. Giljferding). U njihovim napisima sklanjaju se i problemi katolika, protestanata i idova. Tako e neke od runih postupaka hriana pripisivati turskom nasilju. Primjerice: za oteenje crkava i ikona uvijek su im krivi Turci, a ne hrianski seljaci koji su iskapali po zidovima dijelove fresaka da ih ponesu kui protiv uroka. Ako je to bilo tako, moemo govoriti o ideolokom porijeklu takvog vienja. Giljferding kae da su osmanski Turci donijeli svoju religiju (islam) pa su uspostavili administrativnu strukturu milleta, po kojoj je pripadnost jednoj naciji bila detrerminirana vjerskom pripadnou, a ne, primjerice, zajednikim teritorijem i jezikom. Dakle, ve tada su se narodnosnost i pripadnost nekoj vjerskoj zajednici preklapali. Upravo stoga bi trebalo BiH muslimane pitati (u nae doba), to znai deklaracija Bosanac, koju oni sebi, za razliku od drugih entiteta, dominantno priljepljuju na elo. Zapravo, poten ovjek bi trebao zakljuiti da ne bi trebalo biti preklapanja izmeu drave i nacije, bez obzira na kulturni identitet zasnovan na pripadnosti religijskoj zajednici. Dakle, od davnina su postojale tri (ili vie) etnoreligijske zajednice koje govore istim jezikom, sve do rata 1991. godine kada neki nacionalno osvjeeni odjednom poinju sintetski mijenjati tradicionalne bosanske obiajne kodove.

No, ako sve ove primjere shvatimo evolucijski postoji nada u novi repertoar ivotnih arabeski jedne izmuene zemlje i ispaenog naroda, jedne homogene rase (kako istiu putopisci u ovim prilozima) koju dijeli samo vjera i time se, po njima, BiH dijeli od Osmanskog carstva. Naime, islamizirani Bosanci uvijek su se smatrali renegatima za razliku od svojih susjeda katolika i pravoslavaca, a s druge strane Osmanlije u njima ne vide nita drugo do nepotpune Turke, koji ne znaju turski (osim aga, pojedinih begova i diplomata) te se prema njima poesto ophode kao prema barbarima.

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Svi kreemo u krug istim putem: Pria i putopis u knjievnim djelima

Pie: Ajka Tiro Srebrenikovi Knjievni oblici u ijoj se strukturi skrivaju nefiktivni anrovi (kronika, putopis, pismo, dnevnik itd.) nude itatelju mogunost autentine i istinite spoznaje vremena, dogaaja i osoba, prisutnih u tom tekstu. Metonimijski nain pisanja omoguava da se ne narui privid pseudopovijesne zbilje, u koju se u prvi plan stavlja oznaeno koje ih s drugim oznaenim u tekstu, ipak, ini estetiki funkcionalnim. Bez obzira na tumaenja koja ove anrove stavljaju pod plat istinitosti, itatelju se neumitno namee pitanje i autorove osobnosti, a njegova, toboe, neutralna pozicija skrivena je u nainu interpretiranja i predoavanja stvarnosti. Individualni doivljaj nekog prostora ne moe imati apsolutnu oznaku istinitosti jer vlastite emocije, koje u trenutku pisanja/zapisivanja izbiju na povrinu, nikad ne mogu biti objektivne injenice jer se za njih duboko veemo, postavljajui ih na samo proelje naeg unutarnjeg svijeta. Pa tako i u nefiktivnim anrovima kronike, putopisa, pisma, dnevnika itd. Knjievnost je u svojoj dugoj tradiciji oduvijek obilovala prostornim metaforama koje ne predstavljaju njen obian ukras, jer se u kontekstu govora o odreenom prostoru skriva i oblik ideologije, to znai da se prostorne jedinice u knjievnom diskursu (iako su dijelovi metonimijskog govora) ne mogu tumaiti i prihvatiti kao objektivne injenice. Suvremena knjievna teorija ukazuje na njihov znaaj, prije svega u okviru intertekstualne i interkulturalne interpretacije knjievnog djela. ovjek postmodernog vremena nastoji razumjeti i shvatiti onaj drugi identitet te zbog toga i postmoderna kritika pokazuje vie interesa za nefiktivne anrove u kojima se zrcali objektivna slika onog drugog. itatelju ovi anrovi, pored estetskog ugoaja, omoguavaju predodbu o politinosti odreene sredine, ali i ekonomskom i politikom egzilu pojedinaca u realnom vremenu. Suvremeni putopisi mogu biti uspjeni promotori odreenih turistikih destinacija, gdje dolazi do toga da se knjievno (nefiktivno) djelo u vremenu zakonitosti trita ukljuuje u promidbu, a time i profit. Taj fenomen Dean Duda (knjiga: Pria i putovanja) naziva estradizacijom knjievnosti. Putopisni diskurs nudi mogunost analize u okviru poetike prakse primjenjive kako za fiktivne tako i nefiktivne oblike, diskurse, ali i kulturoloke i socioloke analize s osvrtom na kritiku ideologije. U suvremenoj bosanskohercegovakoj knjievnosti, posebno bonjakoj, od devedesetih se godina 20. st. do danas, koju bismo mogli s pravom nazvati i knjievnosti u egzilu, jer u veini slua-

BEHAR109

STRANI PUTOPISCI O BIH

jeva nastaje na prostorima izvan BiH, interakcijski povezuje diskurs umjetnike prie (svijet fiktivnogizmiljajnog) sa u povijesti knjievnosti marginaliziranim anrovima kronike, putopisa, pisma, dnevnika itd. Roman se naao u situaciji da svjedoi o uasu rata, kao antropolokoj tragediji. Upravo u romanu koji svjedoi o uasu rata i izmjetenosti (vremenskoj i prostornoj) reflektirat e se proimanje fiktivnih i nefiktivnih knjievnih oblika, moda, vie nego u drugim knjievnim oblicima, ime roman postaje mjesto propitivanja odnosa povijesti i pripovijesti. Upravo zbog propitivanja povijesti i pripovijesti, roman je doao u kriznu situaciju zbog ironiziranja koncepta istine i fikcije. Jo je Aristotel odvojio fikciju od historije. Poezija (fikcija) je superiornije u odnosu na historiju jer historija govori o onome to se dogodilo, a pjesnik o onome to bi se moglo dogoditi. Tradicionalno povlaenje putopisa, dnevnika, pisma itd., kao rubnog diskursa u suvremnoj bosanskohercegovakoj knjievnosti, vjeto se premouje na nain da se njihova osnovna poetika praksa utkiva u umjetniku priu, a da se pri tom ne pravi otra granica izmeu jednog i drugog diskursa. Na taj nain suhoparni svijet kronike, putopisa, dnevnika ili pisma itatelju postaje zanimljiv, a pria kao da postaje zanimljivija i vjerodostojnija jer je ukomponirana u realni prostor i realno povijesno vrijeme koje se itatelja duboko tie. Sukladno rijeima Tzvetana Todorova, postaviti pitanje istinitosti umjetnikog oblika nema smisla jer se umjetniki oblik ne moe podvrgnuti testu istine. On niti je istina niti la, predstavlja samo mogunost odreene spoznaje. Djela bosanskohercegovake knjievnosti nastajala u vremnu nakon 90.-tih godina 20. st. su u veini sluajeva tematski vezana za drutveno politiko stanje u Bosni i Hercegovini. Izvanknjievna realnost nije samo u funkciji oslikavanja konkretnog prostora, nego u kontekstu

skriva i odreene ideoloke segmente promiljanja. Pripovjedai knjievnih djela s temom Bosne nastoje objektivno prezentirati i sagledati dogaaje te se emotivno od njih distancirati, a samo u aluzijama na tragino vrijeme rata ponuditi sliku koju e itatelj realno uobliiti, pri emu se pripovjedaeva pozicija koncipira kao kroniareva svijest, tj. svijest koja istinito predoava istinite dogaaje kao fragmente provjerene povijesti. No, meutim, pripovjeda, se ne kree u provjerenom povijesnom diskursu pa zbog toga i njegova pria u konanici nema oznaku apsolutne istinitosti. Naravno, to i nije neki hendikep za povijesno postavljenu priu jer se diskurs umjetnikog svakako protivi znanstveno povijesnom diskursu. Pripovjeda ne govori samo kao historijska svijest koja registrira povjesne dogaaje, nego im autor vrlo esto namjenjuje i ulogu putopisca koja je drugaija od uloge kroniara, jer se u putopisni diskurs moe unijeti i dio osobnog doivljaja, izraenog kroz komentar ili opis odreenog realnog prostora. Kroniareva svijest je na neki nain zarobljena u putopisnoj svijesti iz razloga to bi kroniar trebao vjerodostojno svjedoiti o odreenim drutveno politikim dogaanjima. A putopisac svjedoi o odlasku iz jedne sredine (itinerarij) u drugu, a objektivnost mu je apsolutno upitna jer ga vlastiti komentari i opisi stare ili nove sredine maksimalno izdaju. Dean Duda u Prii i putovanju pod pojmom itinerarij podrazumijeva obavijest o odabiru i slijedu putnikih postaja, vremenu i nainu putovanja. Naalost, pojam itinerarij u djelima bosanskohercegovake knjievnosti koja obiluje prostornim metaforama, nastale od 90.-tih godina 20. st. do danas, ne moe se podrazumijevati u onom smislu u kojem ga odreuje Dean Duda. Drutveno-politiki konteks u kojemu su nastajala tematizirana djela o Bosni nije dozvoljavao osobama, preslikanim u knjievne

likove da biraju svoje krajnje postaje i odredite, sve se dogaalo u vremenu protjerivanja cijelih naroda s jednog prostora BiH u drugi ili protjerivanju izvan BiH. Kultura izbjeglica i egzilanata koji su optereeni traumom i nostalgijom je vrlo zanimljiva te bi se njome u okviru interdisciplinarnog prouavanja trebalo detaljnije pozabaviti. Povijest svakodnevnog ivota posredno je ukljuena u putopisni diskurs. Pripovjedai u knjievnim djelima s temom Bosne i njenog naroda se razlikuju od kroniara po tome to se izjanjavaju preko medija u kojemu literarno uobliavaju pojedine ivotne situacije i time stvaraju raspoznatljiv umjetniki znak, obojen zasebnom kulturolokom oznakom Bosne i njenih ljudi. Putopisni diskurs pojaava kroniarevu namjeru da se knjievno djelo prihvati kao objektivna istina i kao izrazito mimetiki oblik, upravo zbog toga to je blizak izvjetajnom diskursu koji u prvi plan postavlja predmetnost svijeta. Autori svoje likove, iako su proizili iz realnih ivotnih prilika, postavljaju u fiktivni svijet u kojemu iznose svoje poglede, razmiljanja itd. Opreku knjievno/neknjievno nadomjeta razliita tipologija diskursa. Zbog toga je knjievnost otvorena kategorija u koju se moe, teoretski, uvrstiti bilo koja vrsta diskursa, ali samo pod uvjetom da taj diskurs ima neeg zajednikog s diskursom to ga iz knjievnog teksta moemo izdvojiti, a to jeste struktura koja ili pokazuje izmiljajnost teksta ili omoguuje tekstu da ga se ita kao da je izmiljajan. Nefiktivnim diskursima u umjetnikom tekstu izraava se svijet izvan knjievne realnosti, a ukljueni u fiktivni svijet oni vie ne ocrtavaju samo konkretni prostor i vrijeme, nego se stavljaju u funkciju oslikavanja cjelokupnog umjetnikog prostranstva i njegove svevremenosti. Ivo Andri na kraju Travnike hronike zapisao je: Svi kreemo u krug uvijek istim putem, koji vara, a samo se smjenjuju ljudi i narataji koji putuju, stalno varani.

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Hamdija Kreevljakovi

Strani putopisci o naoj ariji

O Sarajevu, sarajevskoj ariji i njenim znamenitostima pisalo je vie stranih putnika. Njihovi su podaci u pogledu broja kua, damija i drugih zgrada esto pretjerani, dok ono to se odnosi na ariju odgovara najvie stvarnom stanju. Kako su za ovu radnju od osobitog interesa ba ti podaci, to emo ih ovdje ogledati do kraja XVII. stoljea, kad je ovaj grad bio od neprijateljske vojske 1697. godine pretvoren u gomilu pepela. Sarajevo se nakon toga poara popravilo, ali u XVIII. i XIX. stoljeu nije zadobilo svoj stari izgled. Njemu se ipak nije dogodilo ono to makedonskom Skoplju, nakon sline katastrofe za vrijeme pohoda vojskovoe Pikolominija 1689., jer je Sarajevo i dalje ostalo glavni obrtniki centar Bosne i Hercegovine, dok je Skoplje svoj dotadanji znaaj izgubilo. Prvu vijest o naem gradu daje nam 1550. venecijanski putnik Katarino Zeno. U njegovu putopisu itamo kako je Sarajevo varo puna vrtova i dobrih vonjaka, trgovako mjesto naseljeno Turcima, Srbima i Dubrovanima; kue da su od kamena i zemlje, zatim da je u mjestu mnogo damija i karavan-saraja, da ima tvrica na vrh brda, i, napokon, da su spomenuti vrtovi u Sarajevu lijepi kao u Padovi.1 U jednom pismu splitskog trgovca Marka Kavanjina, koji je ovdje boravio 1605. i 1606. godine, govori se o bogatstvu arije, ljepoti zgrada, mnotvu duana i esama.2 Dosta podrobnu vijest o varoi i ariji daje nam jedan drugi Splianin, imenom Atanasija Grgievi (Athanasio Georgiceo). On pie 1628. godine ovo: Sarajevo je vrlo velik grad, poloen kao neka laa, djelimino meu breuljcima, djelomino na breuljcima koji su vrlo lijepi i ljupki, a na koje se nadovezuju drugi breuljci gotovo goli, koji malo-pomalo rastu i stvaraju gotovo vrlo visoke planine. Sredinom grada prolazi rijeka, na kojoj se nalaze vrlo lijepi mostovi, od tesanog kamena, izgraeni na moderan nain. U tu rijeku utjee jedna voda koja nije velika, koja dolazi iz jednog
1

Dr. P. Matkovi, Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vijeka, Rad Jugoslavenske akademije, LXII, str. 95. Original u Muzeju grada Splita.

BEHAR109

STRANI PUTOPISCI O BIH

brda po tim breuljcima i pokree kolesa vie od 50 mlinova. Zatim ima na tim breuljcima nekoliko esmi od tesano obraenog kamena za poslugu putnika kao i onih koji su u gradu. Navrh grada, na jednom vrlo visokom breuljku i odvojenom od brda, nalazi se jedna stara tvrava ne odvie velika, koja bi malo vrijedila gradu ako bi neprijatelj doao, iz ega zakljuujem da u staro doba grad nije bio velik, nego da je od Turaka bio jako povean. To se poznaje i po moejama koje su oni izgradili ili iji e broj biti 115. Neke su od njih tako velike i tako lijepe, od kvadratnog kamena i pokrivene olovom, da ih ne bi trebalo nego samo blagosloviti i metnuti unutra oltare sa slikama, i od njih bi se napravile vanredne crkve. Misli se da e ovaj grad imati vie od 15.000 kua, od kojih je 12.000 trgovakih i zanatskih radnji. Katolikih krana ima oko 40 kua. Postoji saraj (geto) Jevreja, okruen vrlo visokim zidom. Ima mnogo karavan-saraja za primanje stranaca. Dalje ima jedno mjesto gdje se naveer svakom siromanom putniku izdaje veera. Tu ima trgovaca koji e imati, osim robe, u gotovu novcu koji 50, koji 100, koji 200, koji 300 hiljada dukata, jer sva roba koja iz Turske ide u Split i koja dolazi iz Splita prolazi kroz taj grad. Ukratko, izuzevi Carigrad, nema grada u ovom dijelu Evrope podloenom Turinu, ni bogatijega ni koji ima vie moeja i u veoj mnoini nego to je Sarajevo.3 Najslikovitiji opis sarajevske arije dao je Robert Stanhopes po prianju plemenitog gospodina i viteza Henrika Blunta, koji je u ljeto 1634. proboravio u Sarajevu 3 dana. On meu ostalim pie: Na glavnom trgu i u pedeset ulica uokrug trga ima valjda est ili sedam stotina duana s robom svake vrste. Trgovaki duani i zanatske radnje grupirani su strogo po cehovima - oni ih zovu esnafi - ba kao po Zapadnoj Evropi i kao to je doskora bilo i u engleskim velikim gradovima. U koarskoj ulici, koju zovu Sarai, moe vidjeti divne robe iz raznobojne koe i prekrasnu konjsku opremu, da je se nagledati ne moe. Nedaleko su trgovine svakovrsnog krzna od umskih zvijeri. Meu njima ima tako krasnog, da bi londonske ene dale ne malo godina ivota za jedan ogrta iz njega. U jednoj poduljoj ulici vidio sam duane, prepune zlatnog nakita ljepote kao u haremskih ljepotica iz arapskih i indijskih bajki, a iz srebra izraeni ukra3

sni predmeti svojom ornamentikom, punom fantastinih ara, ne zaostaju nimalo za venecijanskim radovima ove vrste. Naroito su me oarali srebrom i zlatom vezeni bezbrojni cigarluci i lijepo iarani ibuci, ponekad dugi 3 jarda. Kad ue u kafanu i ogledne se za mjesto gdje e sjesti, valja ti dobro paziti da ne zapne za ibuke koje puai, sjedei na oniskim jastucima, isprue do nasred kafane. Ako nogom stane na ibuk ili ga samo dirne, moe te skupo stati, jer kvari eif Sarajlija. I koliko god je na ariji graja, u kafani je tiina. Lijepo uje kako krklja tekuina u nargilama i kako vri kahva na eravici. Kad unie nov gost, najprije pogleda i potrai mjesto gdje e sjesti, pa kad sjedne, onda se ogledne desno i lijevo i pravo po gostima, koji od ranije sjede u kafani, pa onda, poutivi jo minutu ili dvije, izrekne pozdrav. Zatim opet utnja kao u katolikih trapista. U trgovinama tekstilom vidio sam dobre engleske ohe i skupocijene ispanske i venecijanske kadife. Tkanine za laganu ensku odjeu, kao pauinu tanku svilu u prekrasnim mustrama, dobavljaju iz Male Azije. Neto podalje itamo kako ene oblae na noge izme iz mekane crvene ili kao limun ute koe. Po ariji mnogo seoskog svijeta, Turaka i krtenih. Teko sam ih razlikovao, jer je u krtenih vei turban na glavi nego u Turaka i pogleda su mrka kao jeniari. Kako se ove godine spremalo na pohod u Poljsku, u dva velika hana na ariji uvala je straa stotine i stotine vrea pirina, eera i zobi. Zbog pripreme za rat pred trgovinama orujem je gurnjava. Skau iskre iz elika i kripe drveni stalci, otre se maevi i handari i jatagani. Pred ainicama redovi, a iznutra se osjea miris bijeloga i crvenog luka, da ti sve suze idu na oi. Ovo donosim po prijevodu Koste Mandia, koji je izaao u Osloboenju 14. od 29. marta 1953. godine. Godine 1640. boravio je ovdje i opet jedan Primorac, Pavle iz Rovinja. On meu inim pie kako u jevrejskoj ariji ima mnogo duana, ali nema onako fine robe kao to su na Pjacu sv. Marka. Pokazae mi carinarnicu, koja je nalik na manastirsko dvorite, puno denjkova robe. Razgledasmo kovaku i kujundijsku uliicu, sve lijepo ureene. Tu u jednom duanu sjedae majestetski jedan Turin. Rekoe mi gospoda da je pod njegovom jurisdikcijom sva trgovaka roba.4 Neto kasnije, ali prije 1656., pie turski
6 7 8 9 10

4 5

M. Batini, Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti, Starine Jug.akademije, XVII, str.126-127. S. Zlatovi, o.c.36-37. S. Novakovi, Hadi-Kalfa ili atib elebija, turski geograf XVII veka o Balkanskom poluo-

strvu, Spomenik SKA, XVIII (1892), str.79. Dr. . Truhelka, o.c.432 - 433. S. Kemura, o.c.188. V. Skari, o.c.106. Ibid. V. Skari,o.c.188-189.

geograf Hadi-Kalfa (atib elebija) u svom zemljopisu Rumelija i Bosna: Bosna-Saraj, 26 dana od Carigrada, glavna varo zemaljska, tako nazvana po dvoru koji je u njoj sultan Mehmed podigao. Na zapadnoj strani varoi ima jedno polje; s ostalih su strana visoke planine. Rijeka Miljacka dolazi s istoka, protie kroz varo i utjee potom u Bosnu. Na istonoj strani varoi ima gradi. Varo je gotovo tako velika kao Drenopolje, ima 100 veih i manjih damija, dva bezistana, vie kupatila i kod Husrevbegove damije sahat sa zvonom. Od voa ovdje sazrijeva groe. Mnogi evropski trgovci dolaze u ovu varo.5 Godine 1658. boravio je ovdje krae vremena francuski putnik Quiclet. O naoj ariji pie ovako: Veliki trg ili arija je udo. U nedjelju, koja je u Turskoj pazarni dan, nai je tamo neizmjerno naroda i svake vrste robe na prodaju. Ima i lijep Atmejdan ili konjski trg, gdje se na isti dan prodaje mnogo i vrlo jeftino i vrlo dobrih konja. Imade i vrlo lijepih trnica, zatvorenih, koje se nou zatvaraju kao zemaljske palae; zovu ih bezistani. Tu se prodaje sukno, vosak, platno, koa, lijepo krzno i postave, svila i druga roba koja dolazi iz Mletaka i druga roba i radovi iz zemlje.6 Godinu dana kasnije (1659.) napisao je Evlija elebija pored ostalog i ovo: U ariji ima svega hiljadu i osamdeset lijepih duana. arija je sasvim velika i po redu graena, vrlo slina halepskoj i brusanskoj. Veinom je pokrivena direcima, a ne kubetima. Ulice su veoma iste i kamenom taracane. Ima vrlo lijep tvrd bezistan pod kubetima, a u njemu razne skupocijene indiske, sindske, arapske, perzijske, poljske i eke robe. Dubrovnik i velika Venecija donose ovamo na konjima bezbrojnu i razliitu robu na prodaju, jer su Zadar, ibenik i Split dva-tri konaka udaljeni. Kazaska, kazanijska i okadijska (terzijska) arija vrlo su ivahne.7 Iz godine 1657. ima jedna biljeka o Sarajevu od Talijana ovanija Morosinija. On kae da je varo bogata robom, naroito bakrenom, koje nigdje vie u Turskoj nema ni toliko, ni tako dobra kvaliteta.8 Po jednom kratkom izvjetaju iz 1676., u Sarajevo dolazi mnogo svijeta radi trgovine.9 Godine 1680. proao je kroz Sarajevo putnik Antonio Beneti na putu za Carigrad. On je kratko ali jezgrovito opisao Sarajevo i istie da je trgovina, naroito ivotnim namirnicama, vrlo jaka.10
Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela, Sarajevo - iz prolosti sarajevske arije Knjiga II, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991., 740. S.

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Ibrahim Karabegovi

Sarajevo u oima stranih putopisaca

od polovine 16. do kraja 17. stoljea
U vremenskom razmaku od polovine 16. do kraja 17. stoljea Bosnu i Hercegovinu, njene gradove, posebno Sarajevo, posjetili su brojni putnici sa razliitim povodima, namjerama i ciljevima. Neki od ovih putnika, impresionirani onim to su vidjeli i doivjeli, ostavili su trajna svjedoanstva o naim krajevima, gradovima, ljudima i obiajima. ivlje interesovanje stranaca za Bosnu i Hercegovinu poinje polovinom 16. stoljea, a neposredno je vezano za uspostavljanje diplomatskih odnosa zapadnih zemalja sa Osmanskim Carstvom i za napore na unapreenju trgovine sa poznatim trgovakim centrima na Balkanu, meu kojima je Sarajevo zauzimalo jedno od prvih mjesta. Kako je poznato, graditeljstvo i trgovina u Sarajevu u 16. stoljeu doivljavaju svoj procvat. Naravno, diplomatija i trgovina nisu jedini razlozi za dolazak stranih putnika u Bosnu i Hercegovinu i u Sarajevo. Prve francuske putnike u Bosni i Hercegovini susreemo u prvoj etvrtini 16. stoljea, a njihova uestala putovanja kroz Bosnu i Hercegovinu na putu za istok u uskoj su vezi sa uspostavljanjem prijateljskih odnosa izmeu Francuske u vrijeme Fransoa I. i Turske u vrijeme sultana Sulejmana Velikog. Na njihovo zbliavanje, pored ostalog, uticala je opasnost od zajednikog neprijatelja panskog kralja Karla V. pa su Turska i Francuska 1535. godine sklopile ugovor koji je Francuskoj, u odnosu na druge zemlje, obezbjeivao privilegiran poloaj i koji je znaio poetak dugog perioda ekonomskog, politikog i kulturnog uticaja Francuske u Turskoj i na istoku.1 Da bi stigli u Carigrad, ondanji putnici su imali da biraju jedan od etiri razliita puta, koji su vodili preko mora, preko Ugarske, preko Grke i preko Slavonije. Od sva etiri puta najsigurniji i najudobniji bio je

ovaj posljednji. To je poznati Dubrovaki drum, koji je iao kroz Trebinje, Bileu, Gacko, Fou, Pljevlja, Novi Pazar, Ni, zatim preko Sofije u Carigrad.2 Mnogi od stranih putnika kroz Bosnu i Hercegovinu skretali su sa ovog druma da bi posjetili Sarajevo, dok su drugi dolazili sa sjeverozapada i sjeveroistoka, prelazei u Bosnu na graninim prelazima koji su se nalazili na rijekama Savi, Uni i Drini. Putnici iz 16. i 17. stoljea su uglavnom sluajni putnici. Obavljajui posebne zadatke na istoku, oni su kroz Bosnu i Hercegovinu prolazili usput i biljeili ono to su zapaali ili saznavali na svome proputovanju. Njihovu panju je privlailo ono to je bilo neobino i izvanredno. Ovo miljenje dr. Samia o francuskim putnicima i njihovim zapaanjima prilikom posjete Sarajevu moe se odnositi i na veinu putnika drugih narodnosti.3 Meu tridesetak putnika koji su posjetili Bosnu i Hercegovinu do kraja 17. stoljea i koji su

o svojoj posjeti ostavili zabiljeke, najmanje njih deset boravilo je i u Sarajevu. Meu njima je bilo Austrijanaca, Francuza, Engleza, Italijana, Dalmatinaca, Slovenaca, Turaka i drugih. Prvu vijest o Sarajevu ostavio nam je mletaki poslanik Katarino Zeno koji je 1550. godine proao kroz Sarajevo. U svom putopisu kae on kako je, dolazei sa sjevera, doao u Blauj i tu prenoio. Sutradan je preao Bosnu preko mosta na 7 svodova, a zatim eljeznicu i Dobrinju. Onda je ugledao jo jednu rijeku (Miljacku), koja protie i kroz Sarajevo. Ta varo, veli on dalje;... stere se
4

Vladislav Skari Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije. Izabrana djela. Knjiga I, Sarajevo, 1985., str. 72.73.; Hamdija Kreevljakovi Sarajevo iz prolosti sarajevske arije. Izabrana djela. Knjiga II, Sarajevo, 1991. str. 24. Citirano po P. Matkovi. Putovamnja po Balkanskom poluotoku XVI vijeka. Rad Jug. akademija. XVI vijeka. Rad Jug. akademije. LXJI, str. 94-95. M. ami, Navedeno djelo. str. 33.

BEHAR109

STRANI PUTOPISCI O BIH

meu breuljcima s obadvije strane; puna je vrtova i dobrih vonjaka. Trgovako je mjesto i naseljeno Turcima, hrianskim Srbima i Dubrovanima. Kue su sagraene od drveta, kamena i zemlje. Tu ima mnogo damija i karavan-saraja. Ima tvravicu, koja je sagraena na vrh brda. Varo ima 10.000 kua, a svaka kua ima svoj vrt i ardak. Vrtovi su lijepi, poput onih u Padovi. Tu je stolica sandaka ove pokrajine. Tu je takoer veliki i mali sudac. Proavi Sarajevo Katarino Zeno pominje gradi Hodidjed i kae da u njemu stanuje dizdar sa 50 vojnika.4 Svoje impresije o Sarajevu iz prve polovine 17. stoljea odnosno do 1660. godine, kada je u ovom gradu boravio Evlija elebi, ostavilo nam je nekoliko stranaca. Luj edoan (Luis Gedoyn), francuski konzul u Alepu, prvi je francuski patnik koji je poao putem koji vodi iz Splita preko Klisa, Duvna i Konjica u Sarajevo. U prvoj polovini januara 1624. godine on je u Sarajevu proveo sedam dana. U svom Dnevniku Luj edoan kae da mu je poloaj vrlo lijep, da je velik poput Venecije, a po obimu se pribliuje Parizu, u gradu ima;...svih vrsta namirnica u izobilju i po jeftinoj cijeni, vina su tu izvrsna, voda bolja, a zrak zdraviji, to ini da veina stanovnika dostie starost do sto i sto dvadeset godina.5 Naravno, kao i u navoenju nekih drugih podataka i ovdje se o starosti stanovnika Sarajeva pretjeruje. O ljepoti i veliini grada, broju kua. trgovakih radnji, vrsti robe i bogatstvu

sarajevskih trgovaca u prvoj polovini 17. stoljea podrobnije nas obavjetava Splianin Atanasije Grgievi (Atanasije Georgiceo). Godine 1628. on je o svom putovanju po Bosni podnio izvjetaj austrijskom caru Ferdinandu II. (...) Najslikovitiji opis sarajevske arije dao je Robert Stenhoups (Robert Stanhopes) na osnovu prianja viteza Henrija Blanta (Henrik Blunt), koji je u ljeto 1634. godine boravio u Sarajevu tri dana. Pored opisa arije, opis atmosfere u jednoj od mnogobrojnih kafana veoma je zanimljiv prikaz mentaliteta stanovnika grada. (...) Kratak opis Sarajeva iz 1655. godine imamo kod bosanskog biskupa Marijana Maravia. On kae da varo nije opasana zidovima i da ima vrlo malu tvravu. Biskup Maravi navodi broj od 20.000 muslimanskih kua, sto katolikih sa 600 stanovnika, katolici imaju jednu kapelu posveenu Bogorodici, a Muslimani imaju 118 damija. Grad je po njemu bogat raznovrsnom robom i u njemu se nalazi paina rezidencija kao i sjedite najvieg sudije mulle.6 Prije boravka u Sarajevu Evlije elebi vrijedno je ukazati na dvojicu francuskih putopisaca - Pulea (Poullet) i Kiklea (Quclet), koji su posjetili Sarajevo 1658. godine. Opi utisak Puiea o Sarajevu sadran je u slijedeim rijeima: Ovaj grad Sarajevo je prijestolnica jednoga od najvanijih paaluka. On je prilino velik, mnogo dui nego li iri, pa je udubljen prema sjeveru izmeu dvije plani-

ne. On ima mnotvo damija sa olovnim krovom, koji se svrava s kubetom. Svaka ima svoju esmu s povie pisaka...7 U opirnom tekstu Pule opisuje vanjski i unutranji izgled damija, opisu kua, stanova i stanovnika, izgledu nonje ena i mukaraca - bogatih i siromanih, mjestima i nainu sahranjivanja mrtvih itd. Ovaj Francuz je imao priliku da upozna tadanjeg vezira Sejid Ahmed-pau, o ijoj je mnogobrojnoj i raskonoj vojnikoj pratnji ostavio opirnije zabiljeke.8 Opis Kiklea je krai i sadrajno drugaiji. Ovaj kraljevski tuma za turski jezik, koji je u Sarajevo stigao iz pravca od Konjica i Pazaria 26. marta 1658. godine, o sarajevskoj ariji pie: Veliki trg ili arija je udo. U nedjelju koja je u Turskoj pazarni dan, nai se tamo neizmjerno naroda i svake vrste robe na prodaju. Ima i lijep Atmejdan ili konjski trg, gdje se na isti dan prodaje mnogo i vrlo jeftino i vrlo dobrih konja. Imade i vrlo lijepih trnica, zatvorenih, koje se nou zatvaraju kao zemaljske palae, zovu ih bezistani. Tu se prodaje sukno, vosak, platno, koa, lijepo krzno i postave, svila i druga roba koja dolazi iz Mletaka i druga roba i radovi iz zemlje.9 Ostavi u Sarajevu skoro dva mjeseca, Kikle je imao dovoljno vremena da se divi ljepotama sarajevskih vrtova, mnogobrojnih damija, hamama i lijepih esama.10 Dvije godine kasnije, 1660., proputovao je kroz Bosnu glasoviti turski putopisac Evlija
4

5
6 7

8 9

10

Vladislav Skari Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije. Izabrana djela. Knjiga I, Sarajevo, 1985., str. 72.73.; Hamdija Kreevljakovi Sarajevo iz prolosti sarajevske arije. Izabrana djela. Knjiga II, Sarajevo, 1991. str. 24. Citirano po P. Matkovi. Putovamnja po Balkanskom poluotoku XVI vijeka. Rad Jug. akademija. XVI vijeka. Rad Jug. akademije. LXJI, str. 94-95. M. ami, Navedeno djelo. str. 33. V Skari, navedeni rad. - Izabrana djela, I, str. 110. V. Skari, navedeni rad - Izabrana djela, I, str. 111 (Francuski originalni tekst sa prijevodom publikovao je u Glasniku Zemaljskog muzaja od 1908. godine Vjekoslav Jelavi pod naslovom Doivljaji Francuza Pulea na putu kroz Dubrovnik i Bosnu godine 1658.). Isto. str. 111-116. H. Kreevljakovi, navedeni rad. - Izabrana djela, II, str. 26: V. Skari, navedeni rad. - Izabrana djela, I, str. 116-118 (Oba autora su koristila: iro Truhelka Opis Dubrovnika i Bosne iz godine 1658, Glasnik Zemaljskog muzeja, 1905.). M. ami, navedeno djelo, str. 39 (Naslov Kikleovog putopisa: Les Voyages de M. Quiclet a Costantinople par terre, enerichi d annotations parle sier, Paris 1664.).

10

ZEMLJA EIFA I KISMETA

elebi. Sve to je iole znamenitijeg vidio Evlija je zabiljeio, pa je njegov putopis Sejahatnama znaajan izvor za prouavanje prolosti onih zemalja kroz koje je prolazio. Putopis Evlije elebi, koji je kod nas poznat od 1900. godine, ima ukupno 10 svezaka od kojih se esti i sedmi odnose na jugoslovenske zemlje. Ovaj turski putopisac doao je u Bosnu iz pravca Beograda i Valjeva. Preavi Drinu, prvo je poetkom septembra 1660. godine stigao u Srebrenicu, a potom se uputio u Sarajevo. Nakon kratkog boravka u Sarajevu Evlija elebi se uputio u Livno da obavijesti bos. beglerbega Melek Ahmed-pau o turskom osvajanju Velikog Varadina. Kako vidimo, Hazim abanovi je, u svom opirnom uvodu najnovijeg izdanja Sejahatname, ustvrdio da je Evlija elebi u Sarajevu boravio 1660., a ne 1659. godine, kako se ranije mislilo.11 U ovom kraem osvrtu na putopisnu literaturu o Sarajevu nije mogue niti je potrebno prezentirati sve ono to je u putopisu Evlije elebi zabiljeeno o Sarajevu. Dovoljno je istai da je Sarajevu posveeno najvie prostora ukupno 25 stranica teksta (str. 101-126). Poevi od poloaja grada, dati su opirniji ili krai podaci o graditeljskim objektima, damijama, medresama, tekijama, esmama, turbetima, rijekama, bunarima, vodenicama, hamamima, karavan-sarajima i hanovima, ariji i bezistanima, mostovima, crkvama, imaretima, stanovnicima itd. Ovom prilikom naveemo sljedei odlomak iz Sejahatname o Sarajevu: Na zemlji ima mnogo gradova po imenu Saraj: Ak-saraj u Andolu, Tabe-saraj izmeu Perzije, uristana i Dagestana. ehir-saraj na obali rijeke Erdelja (ustvari rijeka Maro)..., Vize-saraj u Rumeliji i drugi. Ali ovaj bosanski kameni ehir-saraj je od svih ovih napredniji, ljepi i ivlji. U donjem i gornjem dijelu ehera teku bezgranine i bezbrojne ive vode, a sa svih strana ukraen je mnogobrojnim baama, koje izgledaju kao ruinjaci ili ograene rajske bae. Hvala bogu, njegovo se mnogobrojno stanovnitvo iz dana u dan mnoi. U gradu se dnevno kolje dvije hiljade brava. Na poetku godine zakolju u pastrmu i na dimu osue po etrdeset hiljada brava uhranjenih po planinskim panjacima. Poki11

sele za turiju po nekoliko stotina goveda u pastrmu. Za tri mjeseca proljetne sezone proizvede se od mlijeka riih koza po nekoliko stotina hiljada kaca surutke i sira. Prema tefteru trnog nadzornika, svakog se dana pojede est stotina hiljada hljebova, a ni rauna nema koliko ih se u kuama ispee. To je, eto, veliki eher u kome ivi more ljudi i u kome se potroi ogromna koliina hrane. Njegovi su stanovnici po svom junatvu, odvanosti i vrstini vitezovi s osobinama Sama i Nerimana tako da se ak svi ratnici na krajini ejaleta Budima, Egre, Kanjie i Bosne u svih sedam stotina i ezdeset pograninih gradova regrutuju iz serhata Bosne...12 Evlija elebi boravio je u Sarajevu i 1664. godine. Razumljivo je da se podaci o Sarajevu, dati u razliito vrijeme i od razliitih putopisaca i izvjetaa u veini sluajeva ne podudaraju. Oni su, kada je u pitanju broj kua, mahala, damija i stanovnika, najee pretjerani. Tako, naprimjer, Katarino Zeno 1550. godine navodi da Sarajevo ima 10.000 kua. Po miljenju Hamdije Kreevljakovia ovaj podatak nije pouzdan, iako je, kako kae ovaj vrsni poznavalac prolosti Sarajeva, izmeu 1530. i 1550. godine Gazi-Husrevbeg izgradio svoje brojne zadubine i druge razne objekte, a u njega su se ugledali i drugi imuni ljudi. Kreevljakovi smatra da polovinom 16. stoljea u Sarajevu nije bilo vie od 2.000 kua. Po njegovom miljenju, do poetka 17. stoljea Sarajevo je u izgradnji monumentalnih zgrada postiglo vrhunac. Imalo je 104 mahale, neto preko 4.000 kua i oko
najveeg perzijskog eposa ahname od Firdusija i najveeg perzijskog junaka uope. - Nap. br. 167. H. Kreevljakovi, Izabrana djela II, str. 28. H. Kreevljakovi, Isto, str. 29. H. Kreevljakovi, Izabrana djela, I, str. 24-27, ...II, str.33.

12

Evlija elebi Putopis - odlomci o jugoslovenskim zemljama, Veselin Maslea. Sarajevo, 1979, str. 4647 (Putopis je preveo, uvod i komentar napisao Hazim abanovi). E. elebi. Putopis str, 122-123. Sam je ime djeda, a Neriman ime pradjeda Rustema, glavne linosti

30.000 stanovnika.13 Do kraja 17. stoljea broj kua i stanovnika je i dalje rastao, pa Atanasije Grgievi, poslanik cara Ferdinanda II., u svom detaljnom opisu iz 1628. godine navodi da u Sarajevu ima 15.000 kua i 12.000 duana, to je po Hamdiji Kreevljakoviu, vie nego pretjerano. Grgievi dalje navodi da u Sarajevu ima 40 katolikih kua. Bosanski biskup fra Marijan Maravi, 27 godina kasnije, 1655. pominje 20.000 kua od kojih 100 kranskih. Biskup Maravi je i 1662. godine zabiljeio da u Sarajevu ima 200 katolikih kua. Broj od 100, odnosno 101 damija, koje navode HadiKalfa i Francuz Kikle najvjerovatnije odgovara pravom stanju. to se tie Evlije elebi, on je u broju mahala (140), damija (170) i kua (15.000) pretjerao. U septembru 1672. godine, po izvjetaju biskupa Olovia bilo je u Sarajevu 10.000 muslimanskih, 200 pravoslavnih i 100 katolikih kua sa 992 stanovnika i 100 jevrejskih. Osim broja muslimanskih kua, Hamdija Kreevljakovi smatra da su ostali podaci prilino tani.14 Kratkotrajnim upadom vojske Eugena Savojskog oktobra 1697. godine, Sarajevo je zadesio najkatastrofalniji od svih dotadanjih i kasnijih poara. Prije ovog poara, koji ga je pretvorio u pepeo, Sarajevo je, kako istie Hamdija Kreevljakovi, postiglo svoj vrhunac. Iako su kasnije mnoge graevine popravljene i obnovljene, Sarajevo nikad vie nije poprimilo svoj stari, odnosno raniji izgled.15 Zbog toga su vienja i zabiljeke o Sarajevu, sauvane u putopisima iz 16. i 17. stoljea, od izvanrednog znaaja za izuavanje prolosti ovoga grada.
Prilozi historiji Sarajeva, radovi sa znanstvenog simpozija odranog od 19. do 21. marta 1993. godine

13 14 15

BEHAR109

11

STRANI PUTOPISCI O BIH

Lejla Gazi

Sarajevo u ljetopisima
iz 17. i 18. stoljea

Sarajevo je kao grad od svog nastanka do dananjih dana uvijek plijenilo panju putnika koji su svi, bez obzira na vrijeme dolaska u ovaj grad, ostajali ushieni njegovim izgledom, brojnim graevinama, vodama, mostovima, baama, nainom ivota njegovih stanovnika i okolinom u koju se ovaj grad uklopio u pitomoj kotlini okolnih brda. Tako je i u 17. stoljeu, dolazei u ovaj grad poznati turski putopisac Evlija elebija u svom opisu Sarajeva rekao da postoje mnogi gradovi koji u svom imenu nose rije Saraj, ali ovaj bosanski kameni eher-Sarajevo je od svih ovih napredniji, ljepi i ivlji.1 Kako je u toku 16. stoljea Sarajevo doivjelo svoj puni procvat, ono u 17. stoljee ulazi kao grad sa potpuno izgraenom infrastrukturom. Zbog toga e Evlija elebija moi u svom opisu istai poloaj grada; njegove graevine, damije, medrese i druge obrazovne ustanove, mesdide, tekije, esme, sebilje, hamame, hanove, zatim ariju, mostove i na kraju ljude i njihov nain ivota i odijevanja, te razna zanimanja. Dakle, sve je to vienje jednog putopisca koji je na svojim glasovitim putovanjima po onovremenom prostranom Osmanskom
1

Carstvu dao brojna, dragocjena i zanimljiva obavjetenja o zemljama i narodima onih krajeva kroz koje je putovao. To su impresije ovjeka koji dolazi u Sarajevo. A oni koji u njemu ive taj grad i njegove ljude doivljavaju na drugi nain i daju drugaije opise pojedinih dogaaja, linosti, objekata ili lokaliteta. Od sarajevskih hroniara 17. stoljea poznata su dvojica: Husein ef. Muzaferija i Osman ef. uglija, dok se u 18. stoljeu kao hroniar Sarajeva javlja Abdulah ef. Kantamirija i svakako najpoznatiji hroniar ovog grada - Mula Mustafa Baeskija.2 Prvi registrirani sarajevski kroniar hadi Husein ef. Muzaferija potie iz jedne od malobrojnih sarajevskih porodica iz 16. stoljea iji su se potomci u ovom gradu odrali i do dananjih dana.3 Roen je u Sarajevu 1646. godine gdje je stekao osnovno obrazovanje, da bi nakon toga otiao u Istanbul, tamo zavrio visoke kole i vratio se u svoj rodni grad u kojem je preko 40 godina, sve do smrti 1721. godine, obavljao dunost muderrisa u Gazi Husrev-begovoj medresi. Pored toga, bio je i vaiz u vie sarajevskih damija i veliki ljubitelj knjige. Posjedovao je bogatu biblioteku iji se
3

pojedini manuskripti i danas susreu u nekim rukopisnim zbirkama. Kao veoma obrazovan ovjek svoga vremena vodio je biljeke u kojima je iznosio pojedine vanije dogaaje iz ivota grada i njegovih stanovnika, a pisao je i hronograme povodom smrti sarajevskih uglednika - njegovih savremenika. Posebnu panju u svojim opisima posvetio je periodu nakon upada vojske Eugena Savojskog u Sarajevo 1697. godine i popravkama poruenog i spaljenog grada. U jednom svom pismu navodi da se odmah nakon potpisivanja Karlovakog mira 1699. godine u Sarajevu pristupilo popravkama i da je uskoro osposobljeno oko 2.000 kua, 44 damije i mesdida i oko 1.000 duana. Rukopis Muzaferijine hronike posjedovao je Muhamed Enverija Kadi, pa je u svoj Zbornik unio i neke podatke iz historije grada koje je naao u ovoj hronici. Kadi je donio i nekrolog o smrti ovog istaknutog hroniara svog doba, kao i jednu pjesmu hronogram o njegovoj smrti.4 Drugi sarajevski hroniar ovog perioda bio je Osman ef. uglija5 o kome ima veoma malo podataka. O njemu Kadi u svom Zborniku pie

Evlija elebi, Putopis. odlomci o jugoslovenskim zemljama. Preveo, uvod i komentar napisao Hazim abanovi, Sarajevo 1973, str.122 Kao sarajevski hroniar pored Muzaferije, Puglije i Kantamirije navedeni su Mustafa Firakija i Ebu Bekr Ahmed Alemdar Kundur zade, oba iz 19. stoljea. Uporedi: Meh-

med Handi, Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo 1934, str. 40. O ovom autoru vidjeti: hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima. Bibliografija. Sarajevo 1973., str.431-434. Tarih-i Enveri, sv. V, drugi dio, 25-26.

12

ZEMLJA EIFA I KISMETA

da je pripadao sarajevskoj ulemi i da je umro 1714. godine, a donosi i neke njegove stihove, po emu se vidi da je bio i pjesnik. Meu biljekama ovog hroniara jedna govori o tome kako je u Sarajevu 4. aprila 1665. godine poeo padati snijeg koji nije prestajao puna tri dana i koji je dostigao visinu koliko ovjeiji boj. Iste godine, 28. juna, pala je kia kakva se do tada nije zapamtila, a oba puta rijeka Miljacka je izazvala velike poplave u Sarajevu.6 Ovaj autor biljei jo jednu veliku poplavu u augustu 1696. godine u kojoj je Miljacka otetila mostove i razvalila bent i Isa-begove mlinove podignute prije 1462. godine i ve jednom oteene u poplavi 1557. godine. Za sada nemamo drugih podataka o hronici ovog autora. I u 18. stoljeu Sarajevo ima dvojicu hroniara koji piu o ljudima i dogaajima u ovom gradu. Jedan od njih je Abdulah ef. Kantamirija7 za koga se zna da je umro 1774. godine i sahranjen uz Bakrbabinu damiju na Atmejdanu gdje je neposredno pred smrt podigao biblioteku i njene knjige zavjetao kao vakuf, a i sam se bavio prepisivanjem djela od kojih se neka i danas uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Na nianu ovog uglednog Sarajlije pjesnik Mejlija8 napisao je da je bio poznat i uen ovjek i da se bavio mnogim znanostima: fikhom, tefsirom, hadisom, sakkom i lijepom knjievnou, a bio je muderris u Misrijinoj medresi u neposrednoj blizini njegove biblioteke. Pored Mejlijinog epitafa, smrt ovog hroniara zabiljeio je i njegov neto mlai suvremenik, najpoznatiji sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Baeskija koji meu umrlima u 1774. godini navodi i Abdulah ef. Kantamiriju i kae da je bio veoma star, baba, muderris, vaiz i ba-katib u mehkemi, veoma uredan ovjek. Nije mu se niko sviao.9 O Baeskiji i njegovom Ljetopisu ve je bilo spomena. Ovdje emo ukazati samo na one najkarakteristinije osobine ovog Ljetopisa u kome se opisuje Sarajevo i Sarajlije u drugoj polovini 18. stoljea. Biografski podaci o ovom autoru poznati su uglavnom iz samog njegovog djela u kome je naveden i tok njegovog obrazovanja, razna zanimanja kojima se bavio, podaci o njegovoj porodici i svi drugi podaci vezani za njegov ivot i rad. Podsjetiemo samo da je roen 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali, a da je umro 18. au5

gusta 1809. godine navedeno je u Ljetopisu Mustafe Firakije za koga se na osnovu iznesenih podataka moe sa sigurnou pretpostaviti da je bio Baeskijin sin i da je nastavio biljeiti dogaaje u Sarajevu i okolini u razdoblju od 1806. do 1827. godine.10 Sam rukopis Baeskijinog Ljetopisa donosi podatke o drutvenim, privrednim, kulturnim i drugim dogaajima u Sarajevu u drugoj polovini 18. stoljea. U prvim godinama njegove vijesti i opisi dogaaja su kratki, a kasnije postaju sve opirniji, interesantniji i donose sve vie podataka. Baeskija prati klimatske prilike iz godine u godinu i u vezi s njima rod usjeva, voa i povra, kao i cijene koje od toga zavise. On ponekad nabraja pojedinane cijene nekih vanijih prehrambenih artikala, pa ta tako u 1778. godini kae: U spomenutoj godini bijae obilno suhog bravljeg mesa, tako da se prodavalo na oku po 14 (para), janjetina 18, svijee po 73. inik penice iznosio je 4 groa, med 60, a junga masla 180. To su cijene u bakala.11 Posebnu panju Baeskija poklanja navoenju elementarnih nepogoda koje su u Sarajevu bile este. Zato kod njega esto susreemo opise poara i njihove tete, poplave, zemljotrese, razne epidemije sa navoenjem rtava i slino. Citiraemo njegov opis najvee poplave njegovog doba, 1791. godine, za koju on kae: Deveta no po Kasumu bijae cijelu no sijevanja, grmljavine, kie i vjetra junjaka, pa sutradan u utorak usljed bujice bie porueni svi mostovi, osim Seher-ehajinog, koji ostade itav. To se dogodilo 4. studenog ili 18. rebiul-evela 1206. (16. novembar 1791.) godine, u utorak.12 Mnogobrojni i raznovrsni podaci o trgovini, zanatima, izgradnji ili opravci pojedinih objekata daju sliku razvoja grada u navedenom periodu. Sam Baeskija sastavlja hronograme za opravku pojedinih objekata, a takoer donosi i hronograme drugih autora. Tako je za novosagraenu zgradu erijatskog suda mehkemu - Baeskija sastavio est hronograma, od kojih svaki u hronostihu daje godinu 1187., odnosno 1773.13 S druge strane, svojevrsnu socijalnu kartu stanovnitva daju opisi mnogih proslava, raznih priredbi, teferia, sijela i drugih vidova zabave tog vremena. Posebnu panju Baeskija posveuje uenim ljudima svoga vremena, pa tako na jednom mjestu iz 1194. godine kae: Sada u
Hercegovine, knj. 1. Sarajevo 1974, str.356 Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (17461804). Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinovi, Sarajevo 1987, str. 132. Vidjeti: Raid Hajdarevi, Meduma Mula Mustafe Firakije, Prilozi za orijentalnu filologiju, 22-23,

ukratko opisati uene ljude, ulemu naeg ehera u ovom vremenu da bi se oni koji budu gledali ovu Zbirku nakon mene malo zabavili i ovim okoristili.14 Zatim donosi podatke o nekoliko istaknutih savremenika, a meu uenim ljudima navodi i sebe i kae: to se tie mene, ovog grenog siromaha, bio sam sasvim stidljiv i povuen. Zato nisam predavao, a niti sam drao propovijedi. Jedino sam predavao uenicima medresa koji su mi dolazili. Nakon izvjesnog vremena, druei se sa ejhom Sinanove tekije i itajui djela o tesavufu, sve vie sam se naslaivao. Koliko li tegoba podnose nai muderisi predajui konkretne znanosti, a koje znanosti nisu dovoljne bez misticizma; kao to ni ptica ne moe letjeti s jednim krilom, tako ni spomenuti ueni ljudi ne mogu doi do cilja. Nakon to sam savladao stvarne znanosti zaronio sam u nauku misticizma i razmiljajui danonono trudio sam se i nisam sustao dok mi se konano ne otvorie vrata. Eto, tako sam spoznao sutinu misticizma. Sve sam drugo napustio, jer mi se otkrila tajna i meni je poznata bitnost stvarnih znanosti kao i misticizma. I zaista bi meni bilo zabranjeno rei da stvari ne poznajem. I to shvati.15 Kroz cijelo vrijeme u kome vodi svoje biljeke, Baeskija daje izuzetan broj raznovrsnih, interesantnih i vanih dogaaja iz ivota grada. Meutim, ono po emu se ovaj ljetopisac posebno istie su popisi umrlih osoba u kojima on donosi mnoge zanimljive podatke o tim ljudima. Prostor posveen umrloj osobi varira od linosti do linosti, ali svi podaci navedeni u njemu vjerno odslikavaju odreenu linost sa svim njenim vrlinama i manama. Kroz Baeskijine popise umrlih moe se pratiti istorijat sarajevskih porodica ovog doba, a iz navoda zanimanja umrlih ljudi vidi se koji su sve zanati i u kom obimu bili zastupljeni u ovom gradu. Uope, svi podaci koje Baeskija donosi imaju svoje mjesto u istoriji Sarajeva, pa je na osnovu ovog Ljetopisa mogue vriti razliite analize o Sarajevu i Sarajlijama druge polovine 18. stoljea. Zbog svega ovoga moto Baeskijinog djela to je zapisano ostaje, a to se pamti iezne ima svoje puno opravdanje i u dananjem vremenu.
Prilozi historiji Sarajeva, radovi sa znanstvenog simpozija odranog od 19. do 21. marta 1993. godine
1972-73, Sarajevo 1976, str. 301 314. Baeskija, Ljetopis, str.168. Isto, str. 296. Isto, str.124. Isto,str.184. Isto, str.188.

6 7 8

Vidi: Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvaranja bosansko-hercegovakih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo 1989, str.118 Tarih-i Enveri, sv. IV, 169. Fehim Nametak, op.cit., str.187. Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i

11 12 13 14 15

10

BEHAR109

13

STRANI PUTOPISCI O BIH

Omer Hadiselimovi

Na vratima Istoka
(engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. do 20. vijeka)
Izmeu predrasuda i zapaanja Engleski putnici Takvi su bosanski putevi, znam ih ja. Dok ide krom i stranom, to i nije put nego zategnuistovremeno su i najbolji i ta uzica koja se prilagoava to bolje moe strmini i kamenu, vie te vodi nego to te nosi: u najgori na svijetu. Ukoliko stvari, nacrtana tvoja elja za putem koja pokazuje kako se moe ii kamenjarom i vododerinom, i tako sii na put. A kad sie u ravan i na mekotu, bosanski put poinje da podrhtava. ih ne pokree osjeanje Ivo Andri 1 po funti2. ponosa ili koristi, nema (Piter Mandi, jedan od najupornijih engle- plaajui farding skih putnika svog vremena njegovi putniki 10. juni 1620. Nakon dvadeset milja puta im premca kad je rije o zapisi opkorauju razdoblje vee od pola vijeka zanoili smo u polju. Ovog dana bilo je neto vraao se u ljeto 1620. godine iz Turske u lake putovati jer nije bilo prevrue, a i zato dubokom i filozofskom Englesku nakon trogodinjeg boravka u Cari- to nas je put cijelo vrijeme vodio kroz stjevienju drutva ili gradu, gdje je bio u slubi jednog engleskog novitu umu penjui se i sputajui niz kratrgovca, lana Levantske kompanije. Mandi je sne planine koje po visini i ljepoti premauju vjernom i slikovitom putovao preko Bugarske, Srbije i Bosne (a zatim sve druge koje sam ikad vidio. One nisu opisivanju fizike preko Splita brodom do Venecije) u grupi eng- strme nego su blage i postupno se diu i na leskog ambasadora Pola Pindara, koji se vra- njihovim vrhovima zemlja je isto tako dobra stvarnosti. No kad korist ao u London. Manjkavost ovog inae otro- i plodna kao i u podnoju. Ova mona i talaumnog i zanimljivog posmatraa jesu mjesti- sasta brda obiluju izvorima na koje se posvuili pak ugled njihove mine nejasnoe u opisima toka i pravca nje- da nailazi i rijekama to se s visina sputaju u vlastite zemlje doe u govog puta.) duboke doline.3 Ali ovaj lijepi kraj je divlji i 17. juni 1620. Krenuli smo iz Beograda nenastanjen, sav obrastao korovom i umom sukob s onima neke [Belgrade] i nakon est milja puta ruali smo vrlo niskog drvea i hrasta, javora i drugog, a druge zemlje, oni idu u kraj jedne esme. etiri milje dalje ulogorili samo ponegdje sree se malo obraene smo se u polju i tu konaili. Dan je bio izuze- zemlje koju iskoritavaju siromani kriani i krajnost i, zaboravljajui tno vru. na njoj dre neto stoke.( ...) na estitost i iskrenost 8. juni 1620. preavi osam milja, jeli smo 11. juni 1620. Poslije osam milja puta i odmarali se tri sata ekajui da mine vrui- doli smo do rijeke Drine [Dreena], koja se koja ih inae krasi, na. Zatim smo ili jo dvije milje, a onda smo uliva u ranije pomenutu rijeku Savu [Saba] i stali i prenoili u polju. uputaju se u jetku koja se moe kamenom prebaciti. Ona je vrlo 9. juni 1620. Krenuvi od pomenutog brza i bistra, ali na njoj nema mosta, pa smo primjedbu ili uskogrudo konaita u polju, stigli smo do podneva u se amcem prevezli na drugu obalu. Preavi velik grad koji se zove Valjevo [Valliano], uda- jo est milja, doli smo do jedne rjeice4 koja ismijavanje. ljen deset milja odatle. Tu je, pored rijeke na tee izmeu dva brda i tu smo jeli i priekali Otud su njihovi putopisi kojoj su dva mosta, moj gospodar razapeo da proe vruina. Nedaleko od tog mjesta ator. Ulazei u grad, vidjeli smo dva ovjeka proli smo pored nekih kua i mlinova (11 tim poteniji i taniji to nabijena na koeve; koevi su bili oboreni, a milja) koji slue za rad rudnika srebra u oblije zemlja koju opisuju leeve su napola izjeli psi i vrane. Kadija [Cad- njim planinama.5 U podnoju jedne od tih dee] nam je poslao dvadeset ljudi da nas planina ima han [Cane], ali mi smo se ulogoudaljenija. uvaju preko noi, jer u tom mjestu vlada rili pored njega. 12. juni 1620. Penjui se na planinu (Vaington, Irving) opasnost od lopova. Tu smo kupili treanja
Iz predgovora: Bosna i Hercegovina u oima britanskih putopisaca
etvrt penija. 1 funta 453 grama. 3 Po svemu sudei, pravac kretanja putnika bio je dolinom rijeke Jablanice, preko planine Medvednik
2 1 4 5

i dolinom rijeke Ljubovidje. Ovo bi mogla biti rijeka Jadar. Mandi misli na rijeku Jadar i na rudnike srebra kod Srebrenice.

14

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Ravno [Ravena] vidjeli smo da je mnogo vie nego to smo oekivali, jer u samom usponu i silaenju treba prevaliti oko osam milja. Zatim smo nastavili jo dvanaest milja preko jedne ravnice6 u kojoj se nalazi est ili sedam sela i mnogo ratrkanih kua napravljenih od drveta u kojima se nije mogao dobiti ni hljeb ni vino, niti bilo ta drugo osim po vrlo visokoj cijeni. 13. juni 1620. Od gore spomenutog mjesta putovali smo osam milja po dosta ravnom putu7, ali odatle do grada Sarajeva [Bosna Sarae], sedam milja dalje, kroz veoma brdovit i stjenovit predio. Ovaj grad lei meu brdima; na jednom oblinjem breuljku stoji tvrava. Zidovi kua su uglavnom od gline, krovovi od drveta, a ljudi, koji su vrlo krupni i visoki, bili su u ovo doba veoma neuljudni prema zapadnim Evropljanima [Francks] zbog spora izmeu trgovaca ovog grada i Venecijanaca, to je suvie duga pria da je ovdje ispredamo8. Stoga je moj gospodar naredio da niko od nas ne naputa kuu u kojoj smo se smjestili dok ne nabavimo druge konje. Stare konje, za koje smo platili

po 200 aspri9 za put od Beograda, ostavili smo ovdje. U gradu ima oko pedeset turskih crkava10 i isto toliko mlinova na jednoj rjeici. Oni stoje jedan ispod drugog i svaki ima jedan mali toak koji voda pokree, dok je osovina uglavljena u sam mlinski kamen. 16. juni 1620. Iznajmivi konje za put do Splita [Spalatra]11 za 170 aspri po konju, ili smo izmeu planina i stigli do Pazaria [Pasaricke], udaljenom deset milja,12 a odatle do Ivana [Evan], takoe brdovitim i stjenovitim putem. 17. juni 1620. Doli smo u Konjic [Coneetza] nakon preenih osam milja. To je prijatan grad kojim tee lijepa rijeka zvana Neretva [Neretria], bistra, zelenkasta i vrlo brza. Ona pravi veliku buku prolazei kroz brda. Nastavili smo dalje pored rijeke do Lisiia [Leeseecheechee], udaljenih dvije milje,13 gdje smo objedovali, a onda produili opet pored pomenute rijeke dobar dio puta do mjesta gdje ona skree i gdje se u nju uliva rijeka Rama [Ramatha]14. 18. juni 1620. Od Doljana [Dowlanee] put nas je vodio dalje kroz pomenutu stjenovitu

planinu, sa liticama koje su nas tako nadvisivale kao da e nam pasti na glavu. Doli smo do ravnice zvane Borova glava [Borvagaglava], gdje smo objedovali. Prije nego to smo doli do ove ravnice popeli smo se na jo jednu visoku planinu s usponom tako blagim da se jedva osjetio15. Ravnica se protee od vrha pomenute planine, na kojoj je vrlo hladno jer je neobino visoka. Sa obje strane ove ravnice nalaze se druga brda obrasla borovom umom i s vrhovima pokrivenim snijegom.
***

(Mandijev savremenik, i takoe veliki putnik, Henri Blant, preao je gotovo isti put kao i Mandi, samo u suprotnom smjeru: on je 1634. Putovao iz Engleske u Carigrad preko Splita, Sarajeva i Beograda. Od Splita Blant je putovao s karavanom turskih i jevrejskih trgovaca; njegovo putovanje po balkanskom zaleu ispunjeno je zanimljivim susretima, ali i opasnim situacijama. Ovaj svakako najdopadljiviji, a moda i najinteligentniji engleski putopisac koji je u ovo vrijeme proputovao kroz nae krajeve16 govori o Bosni na poetku i u drugom dijelu svog Putovanja na Levant u opisu samog putovanja i u prisjeanju na njega.) [. . .] Poslije devet dana jahanja u takvim uslovima veim dijelom puta, doli smo u prostranu i plodnu ravnicu koja je sa zapadne strane, odakle smo stupili u nju, iroka najmanje deset milja, a sa sjeverne i june zatvorena padinama blagih i lijepih breuljaka, gdje se postepeno suava, da bi joj irina poslije est ili sedam milja jahanja iznosila tek oko jednu milju. Tu smo uli u grad Sarajevo [Saraih], koji zauzima itav prostor izmeu brda i penje se djelomino na obje strane. Na istonom kraju, na jednoj strmoj stijeni, stoji tvrava koja dominira gradom i putem to vodi na istok. To je glavni grad Kraljevine Bosne [Bosnah], neugledan i nevelik, u

6 7 8

9 10 11

12 13 14

Ovo je, po svemu sudei, visoravan juno od Han-Pijeska. Dio Glasinca pema Sokocu. Rije je o pogoranim odnosima izmeu Turske i Venecije prouzrokovanim uskokim akcijama u to vrijeme; Porta je optuivala Veneciju da podstie i pomae uskoke napade na tursku teritoriju koji su, izmeu ostalog, ometali odvijanje trgovine na jugozapadnim granicama Bosne i Hercegovine. Sitan srebreni novac. U originalu stoji: Turkish Churches. U autorovom Registru stoji zabiljeeno: Spalatra, mjesto u Venecijanskom zalivu. Venecijanski zaliv je tada, a i mnogo kasnije, est naziv za Jadransko more u mletakoj i zapadnoj literaturi. Pazari je udaljen od Sarajeva ne 16 kilometara (10 milja) nego 30 kilometara. Lisiii, danas potopljeni Jablanikim jezerom, zapravo su sedam milja, ili oko 12 kilometara od Konjica. Odavde pa do rijeke Cetine Mandijev putopis daje vrlo oskudne podatke o pravcu

15 16 17

kretanja engleskih putnika. No on najvjerovatnije izgleda ovako: dolina Rame planina Blaina Sovika vrata Dugo polje (Borova glava) Sesarua Svinjaa Duvanjsko polje Brinik Buko blato Kamensko Trilj. Po svemu sudei, rije je o visoravni Dugo polje na ijem jugozapadnom kraju se nalazi Borova glava. V. Kosti, Kulturne veze, str. 286. Blantova procjena o broju kua u Sarajevu svakako je pretjerana. No i Splianin Anatasio Grgievi (Athanasio Georgiceo), koji je 1626. bio u Sarajevu, kae da ovaj grad ima vie od 15.000 kua i 115 damija (vidjeti M. Batini, Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti, Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Knjiga XVII, Zagreb, 1885, str. 127. Izgleda, meutim, da je Sarajevo oko 1632. godine, akle priblino u isto vrijeme kad je u njemu boravio Blant, imalo oko 8.000 kua (I. Boi et al, Istorija Jugoslavije, Beograd, 1972, str. 148). S druge strane, Blantova tvrdnja o broju damija mogla bi biti tana, jer je ovih bogomolja prema nekim izvorima iz sredine 17 vijeka, bilo oko stotinu (Vidjeti Hamdija Kreevljakovi, Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo, 1958, str. 31).

BEHAR109

15

STRANI PUTOPISCI O BIH

kojem ima osamdeset damija [Mescheetoes] i dvadeset hiljada kua17. U toku tri dana mog boravka [u Sarajevu] najvanije stvari koje sam zapazio bile su dobra voda i ogroman, gotovo dinovski stas ljudi, to me je, s obzirom da granie s Njemakom18, nagnalo na pomisao da oni, moda, vuku porijeklo od onih starih Germana iji visoki rast, koji se danas drugdje smanjio na obine dimenzije, pominju Cezar i Tacit. U odlasku smo krenuli zajedno s bosanskim paom i njegovom vojskom koja je pola u rat na Poljsku. Vojska je brojala est ili sedam hiljada ljudi, to konjice to pjeadije, ali se kretala rasuto i bez pae, koji joj se jo nije bio pridruio. Vojnici su se opratali od prijatelja, a kako su mnogi bili podgrijani piem, nezadovoljni i drski, bili su prikladnije drutvo za avola nego za kranina. Tako su meni mnogi prijetili kopljima i noevima, a jedan pijani janiar je na me i nasrnuo; no kako se njegov buzdovan zapleo u opremu koju je nosio, imao sam vremena da pobjegnem meu stijene i tako sam ostao nepovrijeen19.
***

nio jednog kranina koji je prijetio da e me kupiti za roba. Kada su dva Turina koja su me pratila dala izjavu o ovom sluaju, sudija me je ne samo oslobodio rijeima i gestama punim potovanja nego je mog protivnika kaznio sa etrdeset lira i zaprijetio mu da e ga pogubiti ako mi nanese ikakvo zlo.

Putnici moraju biti zadovoljni

Prvi Britanac koji u 19. vijeku pie o Hercegovini ili Bosni na osnovu linog ili putnikog iskustva bio je poznati naunik ser Don Gardner Vilkinson (1797.1875). Njegova slava kao egiptologa samo je neto manja od ampolionove (Champolion). Vilkinson se kolovao na Oksfordu (Oxford), a izmeu 1821. i 1833. putovao je po Egiptu i istraivao ostatke u dolini Nila. Godine 1844. posjeuje i nae krajeve, koje opisuje u knjizi Dalmacija i Crna Gora, s putovanjem do Mostara u Hercegovini. Zanimljivi su i dragocjeni, pored ostalog, Vilkinsonovi opisi starina u Dalmaciji, steaka u Herecgovini, te crnogorskih obiaja. U Crnoj Gori on se sreo i sa Njegoem. U Hercegovinu, u kojoj boravi oktobra i novembra 1844, Vilkinson stie iz Dubrovnika, gdje dobija vizu na pasou za posjetu Mostaru. Putuje najprije parabrodom do Korule, a zatim preko Orebia i Trpnja do delte Neretve, u koju ulazi u amcu na etiri vesla.

Vjeno u se sjeati turske pravde zbog njenog asnog postupanja prema strancima, u to sam dvaput imao priliku da se lino uvjerim. Najprije u Sarajevu, u Bosni, gdje sam morao ii na sud zato to sam teko ra18 19

Drugo pogranino mjesto koje se detaljnije opisuje jeste Sinj, tada vano mjesto u odvijanju trgovine izmeu Dalmacije i Bosne. U gradu Englez odsjeda u urednoj gostionici, iji vlasnik govori francuski, i odlazi do gradonaelnika s preporukama od prijatelja iz Splita. (...) Sljedeeg jutra krenuh na konju s grupom ljudi da razgledam Biha. Spustivi se s visoravni, preao sam jarak i ponovo se naao na sultanovim posjedima, koje sam napustio jo u Aleksandriji. Preavi milju i po panjaka, doli smo do lijevog rukavca Une koji tee prema sjeveru, da bi pod Bihaom skrenuo na istok i zaputio se ka Savi. Preavi zatim most bez ograde, napravljen od drvenih trupaca nemarno poredanih poprijeko, dooh u Biha. Grad se sastoji od srednjovjekovnih maarskih kamenih graevina i modernijih kua u turskom stilu koje su izgledale tako kao da e se svaki as raspasti. Ljudi na bazaru su veoma dobro obueni, ali neki izgledaju prilino bolesno, zbog niskog poloaja grada. U jednoj ulici vidjeh sasvim neobian prizor za Tursku novu damiju koju je dao sagraditi paa, ali vrlo loeg ukusa. Uzbudljiv kontrast ovoj novoj damiji inilo je neto to se moglo vidjeti izvan zidina. Rije je o kranskoj bogomolji koja se tu nekad nala-

Misli se na Njemako Carstvo, odnosno Austriju. Blantovi utisci o Sarajevu, koje je po putopievom kazivanju navodno zabiljeio neki Robert Stenhoups (Robert Stanhopes), objavljeni su u prevodu Koste Mandia u sarajevskom Osloboenju 29. Marta 1953, str. 8. Taj tekst, meutim, iako vjerodostojan u osnovnim crtama i veoma slikovit u opisu sarajevske arije i kafana, razlikuju se od teksta putopisa i ne daje podatke o Stenhoupsovom djelu iz kojeg je prenesen. U trgovinama tekstilom vidio sam dobre engleske ohe i skupocjene ispanske i venecijanske kadife. Tkanine za laganu ensku odjeu, kao pauinu tanku svilu u prekrasnim mustrama, dobavljaju iz Male Azije, ali naalost nisam vidio ni djevojaka ni ena u haljinama iz takve robe, jer i ono malo enskog svijeta to ga sretne na ulici, zamumuljeno je u neku vrstu vree bez dna i tamne boje, pa ne zna da li to hodi tankovijasta djevojka ili okruglasta ena. Dakako, lica im ne moe nikako vidjeti i samo po prianju starijih ljudi, kad im razgovor razvee ljivova rakija, nasluuje kakvih sve ima u Sarajevu ljepotica. Kau da je mnogo vie crnomanjastih, nego drugih i mnogo vie debeljkastih nego vitkih i, koliko sam mogao dokuiti, Sarajlijama su punake ene vie po volji. ene na noge oblae izme iz mekane crvene ili kao limun ute koe. Po ariji mnogo seoskog svijeta, Turaka i krtenih. Teko sam ih razlikovao jer je u krtenih na glavi vei turban nego u Turaka i pogleda su mrka kao jenjiari. Mnogo se djece raa u Sarajevu i, kako mi rekoe, vie muke nego enske, i to sasvim mnogo muke djece u kraju grada gdje ima izvor koji zovu muka voda. Otiao sam da okuam tu vodu, koja izvire pod vrlo strmom stijenom na obronku planine, nedaleko groblja turskih junaka koji su poginuli pri osvajanju Sarajeva, ali umalo nisam poginuo. Jedan krupan jenjiar, do zuba oruan, stajao je pred jednom kapijom, i s njim enska figura. Vjerovatno je to bilo aikovanje, pa jenjiar, ili ljut to ja ometam ljubavnu idilu ili da pokae svojoj simpatiji kako se bije junaki boj, raz-

goropadi se i potra prema meni. Dobro sam uinio to sam odmah pobjegao, jer da se jenjiaru nije zapetljala topuzina meu kajie o kojima je visjela kriva sablja i kutija sa strijelicama ode moja glava na pazar. Priali su mi o konaitu, da je bolje imati posla s trista avola, nego sa jednim jedinim ljutitim jenjiarom. U budue sam nastojao da se uklonim s puta kad god naie oruan ovjek, ali to nije bilo lako, jer je u Sarajevu kiptjelo ratnicima. Kupila se vojska u rat s Poljskom. Stizali su odasvud spahije i drugi lenski obveznici u raskonim odorama kao da idu u svatove, a ne u rat na kraj svijeta. Spahije su vodili sa sobom mnoge konjanike i pjeake junakog izgleda, a za ovima su se otegla kola natovarena hranom i drugim ratnim potrebama. Ratnici su veseli i pjevaju i bacaju djeci, koja tre ispred njih i iza njih., orahe, ljenjike i jabuke radi uspjena boja i sretna povratka. Na slobodnom prostoru vie glavne arije i ispred damije sultana Mehmeda i na ledini koju zovu Jezero, zborite je ratnika i prebrojavanja. Deset topova, otetih od njemakog cara Ferdinanda, istureno je pred jednim mostom. Iako sam bio u strahu, ipak sam obiao cio grad, da vidim na koji nain Turci pripremaju ratne pohode u kojima su uvijek pobjednici. Ali sam ipak uvijek, osim u incidentu s jenjiarom, bio s jednim Jevrejinom Sarajlijom, koji je dobro govorio slavenskim jezikom, jer u Sarajevu turski znade samo po koji uen ovjek. U dva velika hana na glavnoj ariji uva straa stotine i stotine vrea pirina i eera i zobi, to e poi s vojskom na Poljsku. U Beogradu e se bosanski paa pridruiti paama iz Temivara i Skadra. Povod rata su nesuglasice izmeu krimskih Tatara i Poljaka. Teko Poljacima ako ne prime uslove sultana Murata, dobrog vojskovoe i prijeka ovjeka, koji je pogubio tri svoja brata i tri svoja velika vezira, pa ak i neposlunog eih-ul-islama Akhi Zade. Pred trgovinama sabalja i noeva gurnjava. Skau iskre iz elika i kripe drveni stalci, otre se maevi i handari i jatagani. Pred ainicama redovi, a iznutra se osjea miris bijelog i crvenog luka, da ti sve suze idu na oi. Moe bit su zbog ovog jela Sarajlije vatreni ratnici i ljubomorni u enskim odnosima.

16

ZEMLJA EIFA I KISMETA

***

zila ali je bila poruena, tako da od nje doslovno ni kamen nije ostao; no, to zemljite i danas kranska raja Bihaa smatra posveenim. Crkve vie nema, ali njihovi oevi su se tu molili, pa se i oni jo uvijek tu okupljaju na molitvu, ne marei na ljetne ege ili zimske studeni. Nikada neu zaboraviti prizor koji sam vidio i nedjelju ujutro: oltar je bio postavljen i pokriven krovom od kola i za njim je kapucinski sveenik vrio obred. Pred njim su bili vjernici, njih oko sto pedeset; mukarci, sa skinutim kapama i obrijanim glavama koje su se sjale na suncu, kleali su na jednoj strani, a ene, u bijelim i crvenim haljinama, na drugoj. Uprkos mojoj podozrivosti kad su u pitanju rimokatolike dogme, bio sam veoma ganut i nehotice skidoh eir.

U veini drugih udaljenih dijelova Otomanske Carevine prema kranstvu se zauzima tolerantan stav: protestant, katolik ili Grk mogu se slobodno moliti u svojoj bogomolji u Tunisu, Egiptu i Siriji. Ali ovdje, tako rei u podnoju Julijskih Alpa i nadomak granica jedne od najveih monarhija Evrope, jedna kranska zajednica ne smije podii krov na mjestu gdje se moli da bi se zatitila od nevremena. Sultan, koji u svojoj linosti ujedinjuje duhovnu batinu halifata i svjetovnu nasljednu liniju Mehmeda II, Selima i Sulejmana, brani i upranjava, koliko je to u njegovoj linoj moi, naela pravde i tolerancije; no eto, potomci jednog kranskog naroda pojavljuju se kao najei progonitelji vjere svojih predaka.

Knjiga Putovanja po Evropskoj Turskoj 1850. godine kapetana i revnog putnika Edmunda Spensera posveuje Bosni tri poglavlja. Spenser, koji je prokrstario Evropu u dugom periodu od tridesetih do ezdesetih godina vijeka, boravio je u naim krajevima jo 1847., a 1850. godine, u vrijeme pobune muslimanskih feudalaca protiv centralne vlasti, putuje zajedno s novoimenovanim austrijskim konzulom u Bosni, Dimitrijem Atanackoviem. U Bosnu na putu za Sarajevo dolazi iz Novog Pazara, a istim putem se i vraa. Spenserova knjiga se samo na mahove doima kao neposredan putopis, jer se preteno bavi istorijsko-politikim i drugim razmatranjima. No iako pomalo odmaknut od predmeta posmatranja, Spenser prua vrijedno svjedoenje o dogaajima i ljudima koje je smatrao dostojnim izravnijeg opisa. Izvjetaji koje smo primali iz Novog Pazara [Novi-bazar] svi su ukazivali na to da ustanak muslimana u Bosni poprima opti karakter; no, on je jo uvijek bio ogranien na unutranjost zemlje, blizinu Banje Luke [Bania-Louka] i Zvornika [Svornik]. Ipak, kako se znalo da je nekoliko najuticajnijih voa opet na terenu u pratnji grupe fanatinih svetenika, koji svuda podbunjuju narod protiv vladavine sultana reformatora, novopazarski paa se osjetio nesigurnim u gradu bez ikakve zatite osim jedne oronule utvrde i nekoliko stotina nizama. Stoga je odlueno da bi Sulejman-beg [Soliman] i njegova mala vojska Arnauta bili najbolje iskoriteni ako bi se sa svojim dugakim pukama nali uz pau u sluaju napada na grad. U meuvremenu, moj poduzetni prijatelj Velibeg donio je odluku da izvri moju misiju bez obzira na sve opasnosti; odbacujui uniformu i preodjenuvi se u odjeu obinog putnika-muslimana, sa dvojicom ili trojicom svojih ljudi slino obuenih, krenuo je s nama u ranu zoru da bismo preli veliki vijenac planina koji dijeli Novi Pazar od BosnaSaraja [Bosna-Serai], glavnog grada Bosne, poznatijeg evropskom itaocu kao Sarajevo [Saraievo]. Prije nego to smo stigli u Sarajevo, trebalo je tri dana napornog jahanja kroz najneprohodnije planine i najopasnije klance kroz koje sam putovao u Evropskoj Turskoj. Prije turskog osvajanja, ovaj dio zemlje je inio granicu izmeu slovenskih plemena Srbije i

BEHAR109

17

STRANI PUTOPISCI O BIH

bosanskih plemena. I mada ovi narodi vode porijeklo iz istog izvora, oni nikad i ni na koje vrijeme nisu bili pod istom vladom. A sama priroda, stvorivi jedan tako neprobojan i lako branjiv bedem, izgleda da ih je predodredila za odvojene sudbine. Gledajui ove planine, moramo se uditi kako su Turci, ili bilo koji drugi neprijatelj, mogli da se probiju kroz njih i da osvoje Bosnu. Do toga zaista ne bi nikada dolo da je narod ostao ujedinjen i bio iste vjere. (...)
***

Konjic

Meu engleskim prirunicima za putovanje u 19. vijeku istaknuto mjesto zauzimaju oni koje je objavljivao poznati izdava Don Mari /John Murray/. Njegov Vodi za putnike po Turskoj iz 1854. godine ukljuuje i podroban opis itinerera, mjesta i hanova u Bosni i Hercegovini. Kao i mnogi dananji engleski vodii, i ovaj je pisan na osnovu podrobnog istraivanja i linog putnikog uvida sastavljaa, pa se zato jednim dijelom doima i kao putopis. Posebno su ovdje zanimljivi podaci o udaljenostima izmeu pojedinih mjesta u Bosni, izraeni u satima putovanja /satpokazatelji, kako se to kod nas zvalo u ono vrijeme/. Prirunik preporuuje da je najbolje putovati na konju, a da je potrebno povesti jo jednog konja za prtljag. Treba odsjedati u hanovima, to je najjeftinije i to omoguuje putniku da na najlaki nain upozna zemlju i ljude. BUSOVAA, 2 sata. Ovdje ima veoma dobar han, ali je bolje krenuti iz Travnika dovoljno rano i konaiti u Kiseljaku, gdje ima jo bolji. Za etiri sata jahanja meu zaobljenim brdima pokrivenim mladom umom stie se u KISELJAK, bosansko pomodno odmaralite, u kojem su otkrivena dva odlina izvora mineralne vode [Seltzer-water], a jedan veliki han izgraen je za one koji dolaze da je piju. Voda se flaira i izvozi, a takoe se koristi za pravljenje hljeba, kojem daje prijatan ukus. [...]. Postoji jo jedan put za Mostar i on prolazi kroz KONJIC [Conitza]. Krai je za pet sati, ali uz njega nema tako dobrih konaita. GORADE, 13 sati, mora biti prva stanica, no vrlo je loa i s obinim konjima jedva da se moe za ovo vrijeme do nje stii. FOA, 16 sati. Ovdje se preko rijeke
20 21 22 23

ehotine [Rshiotina] prelazi drvenim mostom. Nasuprot ulaza u dolinu Uluk20 nalazi se cigansko selo Brod, to je rijetka pojava u ovoj zemlji, gdje su Cigani obino nomadi. Oni u Brodu uivaju prilino blagostanje. Rijeka Drina prelazi se skelom nedaleko odatle i, nakon jahanja preko prostranih livada, dolazimo do sastavka triju rijeka Tare, Pive i Sutjeske [Sutscheza]21. Krajolik postaje sasvim nalik na onaj u vajcarskoj. Dugaki uspon vodi do UREVA, 6 sati. Ovdje je han dobar. Nakon to smo neko vrijeme slijedili tok Sutjeske, skrenuli smo i popeli se na veliki stjenoviti bedem, a zatim se opet vratili rijeci. Put stalno omoguuje pogled na raznolikost divljeg krajolika proaranog zapjenuanim rjeicama, da bi napokon doaodo kule u DOBRO POLJE, kraj jezera Dobrica [Dobritza]22. Tu nema hana. Zatim se treba spustiti u NEVESINJSKO POLJE, u ijem sreditu se nalazi malo selo tog imena, 6 sati, koje ima 1.000 stanovnika i 3 damije. Smjetaj u hanu je dobar. Zatim treba prei planinu Trusinu, a onda Vele [Velesh]23. Selo i Tvrava Blagaj [Blagay] dolaze prije MOSTARSKOG POLJA, 8 sati. Mostar je glavni grad Hercegovine, koji se tako zove po lijepom mostu na rijeci Neretvi, to mu je i jedina znamenitost. U svakom drugom pogledu to je beznaajan grad. Ima 20.000 stanovnika, od ega su polovina krani. Han je kao i veina hanova u ovoj zemlji. Narod u tom kraju je gotovo sav katoli24

ke vjere, to se moe pripisati blizini Dalmacije i bosanskim smaostanima. Narod je miran i dobro se ponaa, rekao je mudir, ali ja sam od nekih katolika s kojima sam razgovarao uo da je takvo ponaanje vie posljedica straha nego ljubavi, jer malobrojni Turci u svemu vode glavnu rije. Na sredini polja nalaze se stari nadgrobni spomenici; neki su u obliku sarkofaga, dok su drugi samo grubo klesano ravno kamenje24. Tu i tamo se mogu vidjeti ratrkani krstovi na grobovima neobina mjeavina sadanjosti i prolosti. Nakon dosta neudobno provedene noi u jedinom hanu u gradu, otiao sam rano u zoru do mudirove kue. Iako jo nije bilo osam sati, zatekao sam ga kako zasjeda sa cijelim medlisom. (...) Uskoro nakon to smo otili iz sela stigli smo na granicu Bosne i Hercegovine, koja je neoznaena. Predio je, kako smo ili dalje, izgledao sve zeleniji i prikladniji za stanovanje. Pred vee smo se zaustavili u malom selu Vidoima [Vidosa], gdje ivi stric mog pratioca iz lova, upnik. Poto je unaprijed poslao jednog od neaka da mu javi o mom dolasku, on me je doekao vrlo srdano i pozvao da odsjednem u njegovoj kui. Ne mogu ba rei da je kuhinja bila luksuzno opremljena, ali upnik se jako izvinjavao to nije bilo mesa, pominjui kao izvinjenje injenicu da ga rimokatolici ne jedu petkom razlog koji jedva da stoji, jer ja sam stigao u subotu. Jaja i povra, meutim, nije manjkalo. Povre i lo latinski izazivaju jaku e, tako da sam bezbroj puta tokom veeri bio prisiljen da kaem

Ovu dolinu nije bilo mogue ubicirati. Rijeka Drina nastaje spajanjem Tare i Pive, dok Sutjeska njena lijeva pritoka. Ne postoji jezero s ovim imenom. Ovo je netano: planina Trusina ostaje juno od Nevesinja, dok je Vele sjeverno

od njega. Ovo je nekropola steaka. * [Autorova napomena] Ovo jedva da je tano, jer sve ovdje odie mnogo veom starinom.

18

ZEMLJA EIFA I KISMETA

ad salutem25. Stari sveenik je izgleda bio vie naviknut na ovoliko pia nego njegov mlai pomonik, koji je, prije nego to je ustao od stola, pokazivao nepogreive znake da je dobro potegao. I upnik i kapelan su imali brkove i plitak crveni fes, kojima se odlikuje njihova profesija. Kapelan je stekao izvjesno obrazovanje u jednom od bosanskih samostana, odakle je poslan u Rim, gdje je u svakom sluaju stekao pristojno znanje italijanskog i nekoliko rijei francuskog. ... Nekoliko sati mi je trebalo do Livna, u ijem predgrau se nalazi katoliki samostan. Misa je upravo trajala, ali ja sam naao slobodnog gvardijana, Oca Lorenca [Padre Lorenzo]26, i jednog od fratara. Ostavivi me na neko vrijeme da ekam u vrlo hladnoj sobi sa svodovima, ova dvojica su dola, no njihov prijem se nije mogao uporediti sa prijemom jednostavnog seoskog upnika. Samostan je za redovnike franjevakog reda, kojih je bilo pet, osim starjeine. (...) Izuzev jednog mladog sveenika njenog izgleda i dobrog obrazovanja, braa su bila mrzovoljna i neprijatna grupa. Tako je slabo prikriveno bilo nezadovoljstvo koje sam osjetio u neljubaznom sicuro27 kojim su se udostojili da odgovore na moju molbu za krevet, da sam naredio da moj prtljag smjesta odnesu u najbolji han u gradu. Kako nisam dobio uslugu kod krana, zatraio sam pomo muslimanskog kajmakama28, kod kojeg su mi moja engleska krv i Omerpaina bujruntija [Buruhltee]29 obezbijedile savjet i pomo. (...)
***

ejmz Krej putuje kolima od Bosanskog Broda do Metkovia 1875. godine. Iako putuje s preporukom bosanskog, odnosno hercegovakog namjesnika, on se kree bez uobiajene oruane pratnje i posebnih pogodnosti, koje je, istina, teko mogao i imati u ondanjim putnim i drugim uslovima. Od Broda do Sarajeva Krej ide cestom izgraenom jednu deceniju ranije, 1864. godine. Preavi rijeku Bosnu preko drvenog mosta dugog nekih dvije stotine jarda i veoma slinog onim mostiima to vode od parabroda do mola, stigli smo u grad Maglaj [Mogloy]. Nadneseno nad plahovitu rijeku
25 26

koja kao da se provlai kroz mrano drijelo planine, ovo mjesto prua prizor izuzetne ljepote. Na mjestu gdje Bosna otro zavija, tamna stijena nalik na veprova lea stri iznad vode kao da je iskoila iz umom obraslih litica, a na njenom vrhu, kule malog utvrenja pokrivene mahovinom izgledaju kao da su nakrivljene. Ova utvrda se sada koristi kao kasarna i premda su neki od njenih zidova porueni, kule su prekrivene visokim krovovima od dasaka. (...) Od Maglaja cesta je zavojito slijedila rijeku, izuzev na onim mjestima gdje je klanac kroz koji tee Bosna bio tako uzak i strm da nije ostajalo mjesta ni za stazu. Na takvim mjestima put bi nas vodio preko susjednih planina, s kojih bismo se zatim sputali do korita rijeke. Guste ume pruale su se na sve strane dokle pogled see, dok su proplanci na ovim bujnim visovima izgledali kao ukrasni zasadi u dobro njegovanim parkovima. Oni su, meutim, proizvod pukog sluaja jer, iako se nalaze na mjestima pogodnim za velianstvene parkove, nigdje uokolo nije bilo ljudskih naselja. Zelene padine, prelijevajui se preko strmih litica, uljepavale su ovaj divlji prizor, no teko je povjerovati da priroda, bez pomoi kakvog vjetog vrtlara, moe uiniti tako blagim ove zanosne predjele. Uska cesta to vodi kroz usamljenu dolinu oiviena je ivicom, a s vremena na vrijeme, iznad naih glava bile su grane dinovskih stabala kao isprepletene ruke to su se izmjeale pruajui se s obje strane stvarale duge i hladne tunele od uteeg lia. epe [Scheptsche] je veliko selo smjeteno u prijatnoj dolini. Njegovu glavnu ulicu krase ostaci bosanske tvrave prekriveni brljanom i mahovinom. Tvravu je prilikom svog napredovanja prema Sarajevu [Seraijevo] sruio princ Eugen. Cesta prolazi kroz mjesto; na otvorenim tezgama duana u turskom bazaru nude se u obilju papue, duhan, maevi i bievi. Svi nas zagledaju, rairenih oiju i s upadnom znatieljom. Gomila lijepih djeaka priredila nam je kraljevski doek gaajui nas stotinama kamenia da pokae svoju dobru volju, a iskua nau. (...) Od vranduke [Vranduck] tvrave staza nas je zavojito vodila u umovit klanac s rije28 29 30 31

kom koja je tekla kroz duboko kamenito korito. Grane stabala nadnesene nad rijeku gotovo su dodirivale vodu, a uska cesta bila je mrana i pusta. Prijetee litice stremile su sa svake strane prema oblacima, dok je usjek kroz koji smo upravo proli izgledao iz daljine kao lijeb urezan u stijeni. Usamljeni turski han stajao je meu ogromnim stablima iznad rijeke. Kako se ve hvatao mrak, odluili smo da tu prenoimo. Naalost, zasebne sobe ve su zauzeli putnici koji su stigli prije nas pa sam bio prisiljen da se zadovoljim onim to je pruao zajedniki smjetaj, to je znailo biti stijenjen u gomili putnika siromanijeg stalea koji su svi sjedili na podu i puili lule. U takvom sam drutvu veerao kiselkasti crni hljeb, to je bilo jedino jelo kojim je raspolagao vlasnik hana. Hljeb je bio tako neukusan i gnjecav da sam, poslije nekoliko hrabrih i odlunih pokuaja, bio primoran, sav oajan, da odustanem od jela. Samo poslije dobrog jela moe se uivati u krajoliku30. No, uprkos ovoj izreci, dok sam puio huku31 sjedei na otvorenoj verandi ovog malog hana iznad rijeke, nisam mogao, a da se bezgranino ne divim pjenuavim slapovima, bujnoj umi i uzvienoj osamljenosti ovog mjesta.U hanu su svuda po podu leali prljavi, ali stasiti i ivopisni, i uz to naoruani grubijani. Slijedei njihov primjer, i ja sam spustio svoje umorne kosti na prostirku u jednom uglu i, zanemarujui napade rojeva buha koje su mi se gnijezdile u kosi, ujedale me za ruku, golicale po tabanima i, uopte, etale po cijelom tijelu, ubrzo vrsto zaspao. Probudio me je neki gospodin koji je leao tik do mene i koji je patio od astme. Traei kutiju ibica dohvatio sam Petrov noni prst, a ovaj je, mislei da ga je napao pacov, poeo da psuje i da se rita nogama tako estoko da je probudio cijelo drutvo. Siroti Turin pored mene je stenjao, hroptao i molio me jer je bio ubijeen da sam doktor da mu pomognem. Tako je glasno kukao zbog svoje bolesti da je, kad ve nije mogao zaspati, uivao u tome da i sve druge goste u tome ometa. Ni najbjednija kua za izdavanje u Sent Dajlzu [St. Giles]32 ne bi mogla biti neprijatnija od ovog mjesta; pa ipak, ako se izuzme glasno prisustvo ovog

27

(Lat.) U zdravlje. Rije je o samostanu Gorica, a otac Lorenco je fra Lovro Vuo (Za identifikovanje gvardijana Gorice vidjeti Berislav Gavranovi, ur, Bosna i Hercegovina od 1853. do 1870. godine, Sarajevo, 1956, str. 269). (Ital.) Sigurno.

(Ar.) Upravitelj oblasti. (Tur.) Ili bujrultija: pismena naredba ili preporuka izdata od pae ili valije. Gete (Goethe). (Ar.-urdu) Vrsta istonjake lule s dugom cijevi povezanom sa posudom s vodom koja slui za hlaenje dima.

BEHAR109

19

STRANI PUTOPISCI O BIH

paenika, nikad nisam bolje spavao. Rano ujutro probudio sam se sa onim osjeajem sree koji uvijek dolazi nakon dobrog odmora. Ali, ovo moje raspoloenje ubrzo se nalo u tekom iskuenju. Vrativi se sa rijeke, gdje sam se okupao, izabrao sam miran kutak u sobi da se obrijem i presvuem. Ove moje radnje su, meutim, izazvale tako ivo interesovanje svih prisutnih, da su oni koji su imali tu sreu da zauzmu bolje mjesto za posmatranje i praenje svega to radim, pozivali svoje prijatelje da priu i, zbijajui se da im naine mjesta, nudili im da uestvuju u za njih krajnje zabavnoj predstavi. Nijedan Turin nije kadar da se sam obrije, tek kad sam poeo to da radim, oni su pratili svaki moj pokret zabezeknuti od uenja, koje uvijek izaziva svaka novina. Sve dotle dok su se drali podalje i nisu me ometali, nisam se bunio. Ali me je znatieljna gomila naposljetku sasvim okruila, dok je jedan ovjek iz prvih redova proturio glavu izmeu mog lica i malog ogledala. Ugledavi iznenada bubuljicu na nosu, ovaj se toliko nagnuo naprijed kako bi je bolje osmotrio da mi je potpuno zaklonio pogled na ogledalo. Bio sam prisiljen da zavrim toaletu hodajui po verandi, stalno praen zauenom gomilom, koja je oigledno smatrala da se takav vrstan maioniar moe nagovoriti da ponovi taku. Poslije olje dobre kafe i neizostavne huke krenuo sam iz hana. (...) (...) Zenica [Iranitzka] je veliki grad u dolini odakle se cesta odvaja za Travnik. Nakon zaustavljanja da popijemo olju kafe i da se konji odmore, nastavili smo stazom toliko uskom da se njome moglo kretati samo jedno vozilo. Staza je uz to bila puna kamenja, tako da sam zbog prekomjernog truckanja bio prisiljen da sljedeih nekoliko milja naporno pjeaim. Preko malog drvenog mosta preli smo rijeku Bosnu i zadrali se oko jednog sata u vrlo istom hanu, okruenom stablima kruaka i jabuka, u neposrednoj blizini rijeke, ija je hladna i svjea voda bila neiscrpan izvor zadovoljstva pranjavom i umornom putniku. Naoita starica s turbanom na glavi i nalik na mukarca dobro podianog i rumenog u licu, posluila me je masnom kuhanom riom i svjeim lukom, to sam zbog silne
32 33

gladi progutao tako halapljivo kao da u ivotu nita slae nisam jeo. Idui na izvjesnoj udaljenosti ispred kola, sreo sam nekog starog Nijemca, drvodjelju, koji je vrijedno radio na obali rijeke, dok su se njegova dva sina najpjegaviji djeaci koje sam ikada vidio igrala na travi. Ovaj mi je ovjek rekao da putuje zemljom gradei mlinove, ali je pritom izrazio ogromno uenje na ideju da neko doe u unutranjost Bosne samo iz zabave. elim da vidim zemlju, rekoh. Nema tu ta da se vidi, odvrati on. Pokazujui mu na okolne predjele sa ivopisnim planinama, iji bi prizor oduevio srce kakvog slikara pejzaa, izjavio sam da nikada nisam vidio neto ljepe. Na to je on uzvratio da se sline ljepote mogu vidjeti u varcajskoj ili u Tirolu, i to bez umora, muke, tegobe pa i opasnosti, sa kojima se susree svako ko je dovoljno lud da pree Savu. Sloio sam se da je moda teko i zamorno putovati kroz Bosnu, ali rekoh da to nije naroito tegobno niti opasno. No, estiti drvodjelja me je nastojao ubijediti da Bosanci, kad im ustreba novca, provaljuju u hanove ili napadaju putnike na osamljenim dijelovima puta i tako svojim nasilnim ponaanjem dokazuju da krvolone crte na njihovim namrgoenim licima nisu nipoto sluajne, te da, kad god im se za to prui prilika, ispoljavaju surovost naslijeenu od svojih divljih predaka. Uprkos ovako sumornom vienju zemlje, moj prijatelj drvodjelja ivi u maloj kolibi na osami, daleko od naselja, a i kue to se vide u niim planinskim predjelima, ratrkane i veoma udaljene jedna od druge, jasan su dokaz opte sigurnosti ovih krajeva, kroz koje se, bez obzira to se smatraju najzaostalijim u cijeloj Turskoj Carevini, moe putovati sasvim bezbjedno. Selo Busovaa [Boosovatchah] je prepuno neljubaznih i nabusitih ljudi. U maloj utvrdi u mjestu smjeten je garnizon turske policije, brojne i dobro naoruane, ije su patrole, jaui svakodnevno u svim pravcima, demonstrirale autoritet reda i zakona33. Mali djeaci su se kreveljili i pravili nepristojne kretnje kad su nas ugledali. Petar se razbjesnio kad je povelik kamen pogodio jednog od naih konja; njegove grdnje, meutim, popratila je nova salva kamenica.
34

***

(Od Sarajeva do Mostara Krej putuje drugim kolima i s drugim koijaem, a ovog puta ima i saputnika, nekog Turina naoruanog sabljom i pitoljima, koji s Ircem dijeli trokove zakupa kola.) Zaustavili smo se da prenoimo u malom selu Konjicu [Coenitza], koje lei na obalama rijeke Neretve, a krasi ga veoma stari most sa est lukova, iji je raspon tako velik da izgleda kao zapet luk34. Veina kua je graena na masivnim kamenim temeljima nad samom vodom. Cvijeem prekriveni balkoni, nadneseni nad iroku i brzu maticu duboke rijeke, slue kao divani za puenje, gdje lijepo obueni Turci sveanog izgleda udiu mirisna isparenja svojih lula i uivaju u blagoj svjeini ljetne veeri. Djevojke u gizdavim suknjama, utim firalama35 i lica prekrivenih velom, pune duguljaste krage bistrom i kao led hladnom vodom, umorni putnici kupaju ugrijane konje u rijeci i putaju ih da se do mile volje napoje, a duge povorke ivahnih koza slijede svoje pastire niz zavojite stepenike to sa planinskih obronaka vode u selo. Odetao sam do vrha strmog breuljka to nadvisuje gradi i zadivljeno posmatrao prizor sunca na zalasku u ijoj su se svjetlosti kupali snijegom prekriveni planinski vrhovi, modre mramorne stijene i tamnozelena stabla, stvarajui ljubiaste sjene tako neobine i njene da ih mogu porediti samo sa onom raznobojnom

Ozloglaeni dio Londona. Kada bih rekao da sam Englez, turska policija se prema meni redovno odnosila s potovanjem. Takvo njihovo ponaanje predstavljalo je ugodno iznenaenje, naroito u poreenju s nedavnim maltretiranjem britanskih podanika od strane takoz-

35

vanih slubenika javne bezbjednosti u Francuskoj, Italiji i Belgiji. Stari most u Konjicu bio je izgraen 1682, a sruen je 1945. godine (Vidjeti D. eli i M. Mujezinovi, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1969, str. 178183) (Tur.) Vrsta plitkih enskih cipela.

20

ZEMLJA EIFA I KISMETA

svjetlou to se poigrava na ivicama duge. Moj odlazak na kupanje u Neretvi bio je popraen velikim interesovanjem brojnih dokonih seljana koji su, nenaviknuti da u svojoj sredini viaju Evropljane, bih oduevljeni mogunou da neometano posmatraju prizor svlaenja odjee, uobiajen za nekoga ko namjerava da se okupa. Tusu se, sreom, nala etiri turska vojnika (za koje sa aljenjem moram rei da su kasnije bili ubijeni), koji su logorovali u blizini prvog luka mosta. Kada sam zatraio pomo od njihovog zapovjednika, ovaj je smjesta sazvao vojnike, te je, izgrdivi one najdrskije meu mojim pratiocima zbog prostog i bezobraznog ponaanja, rasporedio svoje snage na oba moja boka i s lea, tako da sam mogao ui u rijeku, a da me niko ne uznemirava niti zagleda. Najlake bi bilo uzvratiti grdnjama na drskost i prostakluk ovih bosanskih gortaka, ali moj bijes se stiao kad sam se sjetio kako su za vrijeme posjete perzijskog aha Parizu trojica njegovih pratilaca bila okruena gomilom na Boulevard des Italiens36 na mnogo agresivniji nain i zacijelo s mnogo manje razloga nego to je mene iko ikad kinjio u bilo kom dijelu Turske. Primjedbe upuene Perzijancima od strane gomile dobro obuenih ljudi u Parizu ovi vjerovatno nisu razumjeli ali mi se inilo da su bili veoma ljuti to im se smiju u lice. Obino se pretpostavlja da su Francuzi
36 37

krajnje utivi, a da se Turci nikada i niemu ne ude. Ove osobine krase vie klase u obje zemlje, ali obini ljudi su svugdje veoma slini. Han u Konjicu bio je bijedan. Glas mujezina s vrha iljaste munare inilo se kao da dolazi s neba, a jednolino pjevanje s nekoliko malih damija u selu odzvanjalo je meu stijenama. No kad je ugasla i posljednja svjetlost iza prozora s muepcima, sve je utihnulo. Tiinu je naruavalo samo uborenje Neretve, povremeni zvuk zvonceta na glavi kakvog konja, te umilno pjevanje slavuja to su se dozivali kroz granje. Oko dva sata ujutro buno kucanje na vratima praeno milozvunim glasom mog koijaa podsjetilo me je da je vrijeme da se ustaje i da, ako elim stii u Mostar prije mraka, ne smijemo polazak odlagati ni asa. Ali Turina nita nije moglo probuditi, ak ni kad ga je koija nekoliko puta nogom udario u glavu i stomak. Na kraju nam je pomoglo ono to aci zovu hladna svinja ili, drugim rijeima, tek kad smo ga polili vodom po glavi uspjelo nam je da ga natjeramo da se pomjeri. Silazak niz stepenice u potpunoj tami bio je poput lutanja kroz ruevine. (...) Blistavi mjesec odslikavao se u lelujavim njedrima Neretve, a srebrno lie, visoke munare i bijeli vrhovi planina stvarali su sliku izuzetne ljepote. Planinski lanac koji smo prethodnog dana preli odvajao nas je od Bosne. Selo u kojem smo prenoili nalazi se u Hercegovini, koja je zapravo samo upravno podruje ili oblast Bosne. Najvii lanci Dinarskih planina lee izmeu nas i Mostara, glavnog grada te pokrajine, prema kome kroz kanjone uporedo vode ceste i rijeka. Dok smo tandrkali preko strmog mosta i kroz duge i uske ulice Konjica, na koija je pjevao iz sveg glasa, a sa svih strana uo se lave pasa koji je odjekivao pustim predjelima oko nas. Turin i ja s mukom smo se penjali uz umovitu planinu37, idui stazom to je vodila koritom nekog potoka, kad se na samom vrhu uma iznenada prorijedi otkrivajui nam prostrane i velianstvene predjele s kojima se ne bi mogao porediti nijedan dio vajcarske. Alpe su vie i vidici to se pruaju s njihovih vrhunaca jo su grandiozniji, ali njihovim strogim linijama nikada se, kao ovdje, ne
38 39

suprotstavljaju meki obrisi dinovskih uma. Na vrhu prevoja iznad Konjica pogled se zaustavlja na ogromnom stjenovitom amfiteatru, iznad kojeg se diu snjeni vrhunci to oiviavaju prelijepe doline pod gustom umom, tako da ovjek, posmatrajui talasasto smjenjivanje brda i kotlina, dobija utisak uzburkanog mora. (...) (...) Poslije podne odmarali smo se oko pola sata na jednom arobnom mjestu. Neretva je poskakivala i pljuskala u svom uskom stjenovitom koritu dubokom oko pedeset stopa. Prelijepa zelena polja, gdje je gusto granje drvea pravilo prijatan hlad, bila su ukraena stablima jabuka, kruaka i ljiva nagnutim prema rijeci. To drvee je predstavljalo lijep kontrast strogim linijama divljih i nestvarnih litica iznad nas. Na drugoj strani male doline, u tamnom grebenu, stajala je nepravilna pukotina koja je izgledala kao otvor na kakvom ogromnom zidu kojeg je udario grom. Kroz tu avetinjsku pukotinu provlai se uzana cesta i rijeka, kao da prolaze kroz utrobu planine. To je Jablaniki tjesnac38; on neobino podsjea na Via Malu [Via Mala] u pligenu [Splgen]39. [...]Dok sam rashlaivao ugrijane ruke i glavu ledenom vodom to je izvirala iz brljanom i mahovinom obraslog otvora na grebenu, ulo se glasno dovikivanje i klicanje i u daljini ugledah grupu tatara40 koji su nosili turske potanske vree. Izdaleka su izgledali kao stado koza to tri preko stijenja. Pridruivi se tatarskim konjanicima, izili smo iz tjesnaca isto onako nenadano brzo kao to smo i uli i izbili na tamnu i turobnu ravnicu oivienu runim stjenovitim planinama. Promjena krajolika bila je neobino velika i inilo mi se da su jablanike ljepote postojale samo u snu. Imao sam osjeaj da su mi sve kosti u tijelu ispale iz zglobova usljed truckanja kola, a neprestani udari su mi iz glave niz kimu slali trzaje poput galvanskih. Neki ljudi uopte ne mogu podnijeti ovakva putovanja, jer od silnog drmanja dobiju ono to se zove drumska bolest. Od nje se pacijent titi tako to ga na sijeno u kolima poloe potpuno umotanog u iroke povoje, koji se tako vrsto sveu da mu se i ruke stegnu uz tijelo pa on izgleda kao kakav denjak

(Franc.) Bulevar u Parizu. Bez obzira na Krejove esto nejasne opise puta, moe se ustvrditi da Irac putuje tada novom cestom Sarajevo Mostar, izgraenom 1868. godine, koja od Konjica slijedi Neretvu, a ne odvaja se od nje idui preko prevoja Prenja i Velea, to je bio sluaj sa starom Mostarskom dadom.

40

Ovo je danas potopljeni dio klanca Neretve pred ulazom u Jablanicu; tu se nalazi brana hidrocentrale. Via Mala (ital. lo put) je uveni klanac u vajcarskoj, dug dva i po kilometra i dubok 600 metara, omiljen meu evropskim turistima u 19. vijeku kao izuzetno romantino mjesto. (Tur.) Kuriri, pismonoe.

BEHAR109

21

STRANI PUTOPISCI O BIH

mekane robe na kojem stoji natpis Staklo, rukuj paljivo, ova strana gore. Nedaleko od Mostara zaustavili smo se kraj nekog vrela. Tu su tatari otvorili svoje male torbe, izvukli iz njih goleme svilene turbane i ukrasili njima glave kako bi ulazak u glavni grad uinili zvaninim i dostojanstvenim. Velika gomila slijedila me je do dvorita hana. [. . .] Han, ili hotel, lii na one ustanove koje su na tako zabavan nain opisane u Don Kihotu. Sobe su zaposjeli ljudi koji su veinom djelovali istinski plemenito: njihovo ponaanje je u svakom pogledu bilo gospodsko. [. . .] To su begovi, ili pripadnici stare turske stranke. Oni su uglavnom siromani, no i potrebe su im male. Njihovi konji, a moda i veina pratilaca, provee no u tali. Beg sjedi na sofi nainjenoj od bisaga i prostirke, veera riu i kiselkast hljeb i vrsto spava kraj svog oruja. Moj susjed je bio darovit ovjek: zabavljao me je unjkavo pjevajui nekoliko pjesama i pratei se na maloj gitari. Putnik se u ovim zemljama navikne na insekte pa ni ja nisam obraao panju na te male ivotinje koje su, ak prije nego to sam legao na krevet, uspjele da mi se uvuku u cipele.

Drugi svijet
Bio je to takav vjetar Koji tjera mladie po svijetu, Da trae sreu daleko od kue, Gdje malo ta mogu vidjeti. (ekspir)

1. Obiaji i vjerovanja
(Kod Edmunda Spensera nalazimo moda ponajvie obavjetenja o raznim obiajima i vjerovanjima naih naroda i o njihovom nainu ivota uopte, i to u doba /sredinom stoljea/ kada se u Bosni i Hercegovini poinje snanije osjeati preklapanje istonog i zapadnog kulturnog kruga). Poput svih gortaka, Bosanci su veoma privreni svojoj zemlji i nairoko i s velikim zadovoljstvom priaju o odlinom kvalitetu i obilju proizvoda ita, meda, ovaca i stoke, za koje tvrde da im nema premca. A nisu ni neosjetljivi na slikovitu ljepotu raskonih dolina, gustih uma i visokih planina. Uopte uzevi, seljak u Bosni je inteligentniji od seljaka u Zapadnoj i Srednjoj Evropi. Ovo proizla41 42 43

zi iz prirode njegovih drutvenih institucija, koje ga obavezuju da razmatra i sam odluuje o stvarima i da uestvuje u raspravi o pitanjima zajednice iji je lan. S druge strane, u veini zemalja Evrope vlada sama odluuje, putajui da um naroda tone u umalost. Sistem samouprave, tako uobiajen meu Slovenima iz ovih pokrajina, kojeg je turska uprava iz ranijih godina podravala u izvjesnoj mjeri, dovodi do sasvim drukijih posljedica. Otuda putnik s velikim uenjem slua ne samo stanovnike gradova i sela, ve i pastire u planinama, kako raspravljaju o nekoj pritubi, iznose naine kako da se zlo ispravi i osuuju vezirove mjere i upravu njegovih slubenika. To ine jasno, odmjereno i s takvim zdravim rasuivanjem koje ovjek ne bi oekivao zbog njihovog nedovoljnog obrazovanja i nedostatka veza sa svijetom. S druge strane, ako ovaj narod ne uiva u prednostima pisane rijei, on za to ima sasvim dovoljnu zamjenu u svojim narodnim pjevaima, koji neprestano pjevaju o slavnim djelima predaka i o najvanijim dogaajima iz savremene istorije svoje zemlje, kao i o svakodnevnom ivotu. Od svih vrsta poezije, bosanski pjesnik najvie voli epsku, iji je junak esto bog rata, Tavor41. Ove pjesme pjevaju zemljoradnici za plugom, pastiri dok uvaju stada i ene, bilo u hodu, pri radu ili igranju. Oni takoe imaju i svoje pjesme [piesmas], neku vrstu kompozicija izmeu proze i poezije, nalik na Osijanove [Ossian]42 balade. One uvijek govore o nekom dogaaju iz drevne ili savremene istorije zemlje. A ne smijemo zaboraviti ni njihovu ljubav prema pjesmama kojih ima mnogo i koje obino zavravaju horom Lelo, Lodo, il lelo, lol, idolo (bog i boginja ljubavi)43. Vile takoe zauzimaju vano mjesto kod ovih pjevaa; razna pjesnika pretjerivanja posveena su njima u pohvalu, a mali duhovi se uvijek slikaju najprivlanijim bojama. Otuda je naziv vila izraz koji se upotrebljava od milja i Sloven ga esto koristi za

Nejasno je na koga se ovo odnosi: bog po imenu Tavor ne postoji. Legendarni galski junak i bard iz 3. vijeka. Spenserova distinkcija izmeu dvije vrste epskih pjesama, kao i navod pripjeva lirskih pjesama nejasni su i nepouzdani.

svoju dragu, svog konja i psa. Pored dobrih vila, postoji i zastraujua vrsta duhova, koja se nikad ne spomene, a da se ovjek ne prekrsti nekoliko puta ili dotakne svoju amajliju. Mnoge narodne epske pjesme i lirski izlivi slovenskih plemena u Turskoj posjeduju znatnu ljepotu i kad bi se sakupile i prevele jasno bi osvijetlile drevnu i savremenu istoriju ovog naroda. Lutajui pjesnik sa guslama [gousla] putuje irom zemlje i dobrodoao je gost u svakoj kolibi; on pjeva o porocima i vrlinama sultana, junakim podvizima narodnih voa i junakim djelima hajduka [Haiducs]. Ovi moderni Homeri opijevaju ak i politiku istoriju svoje zemlje, sa tanou najpreciznijeg istoriara. to se tie muzike i pjevanja, Srbi imaju nekoliko lijepih napjeva koji bi mogli biti dopadljivi radi svoje novine; ali stanovnici Evropske Turske, bez obzira na nacionalnost, ne mogu se pohvaliti visokim nivoom svojih muzikih kompozicija. U najboljem sluaju, njihov nain pjevanja je dosadan i monoton, naroito turski, jer oni izgleda smatraju da se pjevanje sastoji od zadravanja due vremena na jednom tonu, a onda se taj uzdigne u intervalima svom snagom plua. Njihovi muziki instrumenti, koje svaki seljak sam gradi, sastoje se od frule ili svirale [flute or fife] koja se pravi od drveta johe ili trske, gusala, neke vrste mandoline i gajdi. Svi ti instrumenti podjednako su primitivni. Sloveni iz ovih pokrajina, naroito Bosanci, budui da ih Grci nikada nisu temeljito preveli na kranstvo i budui da su kasnije proganjani kao heretici od strane papske crkve, njeguju razna besmislena sujevjerja. Astrologiju ili, kako glasi osmanski termin, munedimluk [Muneimlik] gledanje u budunost upranjavaju sve vjere, kako u velikim gradovima tako i u najudaljenijim selima. Postoje sreni i nesreni dani i to se vjerno potuje do posljednjeg sata. Let odreenih ptica ili skup odreenih ivotinja, smatra se zlokobnim; snovi su od najveeg znaaja i tumae se i objanjavaju sa istom ozbiljnou kao to su to inili prvi patrijarsi. Ovdje ima mnotvo varalica, kao i u civilizovanijim zemljama Zapada, i oni poprilino prazne kese lakovjernih. Jevreji i Cigani se optuuju za vraanje i

22

ZEMLJA EIFA I KISMETA

aranje, naroito ako su stari i runi, i ponekad su rtve onih koji su opsjednuti fiksnom idejom da su svi ovi zaarali njih lino, njihove porodice, ovce i stoku. Kao zatitu od toga, krani pribjegavaju molitvama koje mole svetenici, kao i velikim koliinama svete vodice, a muhamedanci Kuranu i posjetama grobu nekog dobrog ovjeka; ako ovo ne pomogne, trai se amajlija nekog arobnjaka ili astrologa. Sloveni Evropske Turske veoma su daroviti pa lako i brzo ue strane jezike, a pokazuju slinu sposobnost za pravljenje mehanikih sprava. Osmanlije, s druge strane, izgleda da su lieni dara za uenje jezika i rijetko govore ijedan drugi jezik osim svog vlastitog. Ljubav i potovanje koje djeca ukazuju roditeljima, i uopte starijima, to je tako lijepa osobina slovenskih plemena, preovladava i u Bosni. Njihova trezvenost je takoe izvanredna kad se uporedi s navikama zapadnih naroda: oni se ne uzbuuju tako lako kad su pod uticajem pia. Samoubistvo je gotovo nepoznato u ovim zemljama, kako meu muhamedancima tako i meu kranima, budui da su i jedni i drugi fatalisti i trpeljivo se pokoravaju bojim odredbama. Muka ubistva, trovanja i slino, potpuno su nepoznati. Osveta za nanesene uvrede, traenje krvi za krv, postoje, ali ne u istoj mjeri kao kod Grka i Albanaca. Moralna istota mora da je bila opte rasprostranjena osobina kod starih Srba, kad vidimo da u njihovom jeziku nema ni jednog jedinog epiteta kojim se opisuje raspusna ena. I uprkos svemu to su pretrpjeli, a jo uvijek trpe nasilniko ponaanje povlatene klase, muhamedanaca, oni su najmoralniji narod od svih u Evropskoj Turskoj. Otmica, BEHAR109

silovanje i preljuba se po turskom zakonu kanjavaju smru, no taj zakon se jo uvijek primjenjuje samo onda kad je prekraj napravljen protiv muhamedanaca. Ako je pak oteena stranka iz redova raje, globa i prijekor se smatraju dovoljnom kaznom. Popustljivost koja se isto tako pokazuje prema prestupnicima muhamedancima vrlo je nepolitina od strane turske vlade i mnogo je doprinijela ogorenju kanskog stanovnitva prema vladavini sultana [. . .] U Bosni slovenski Muslimani ne oklijevaju da trae enu meu lijepim kerima svojih sunarodnjaka krana i ak im dozvoljavaju da zadre svoju vjeru. Ali Sloven kranin se nikada ne eni muhamedankom, jer bi bio izopen iz crkve zato to je prigrlio nevjernicu. U ovom smislu, i zaista u svakom drugom kad je rije o vjeri, ao nam je to smo obavezni da zabiljeimo da su muhamedanci daleko tolerantniji od krana grke ili latinske vjere koji, ako se oene izmeu sebe, izazivaju buru ekskomunikacije i iz jedne i iz druge crkve. enidbeni ugovor se sklapa u prisustvu svjedoka ili pismeno, i ako se prekri, esto dolazi do krvavih obrauna. Svetenik nakon obreda vjenavanja podijeli blagoslov i izmijenja se prstenje. Nezavisno od bilo kakvih novanih aranmana izmeu dvije strane, uobiajeno je da nevjesta donese u muevljevu kuu komad konopca i vreu, to simbolizira brigu i panju s kojom namjerava da vodi svoje domae poslove; a po ulasku u kuu, nevjesta razbaca po kui aku novia, da oznai kako sa sobom donosi obilje. Njen prvi odlazak na bunar sa kojeg domainstvo obino donosi vodu, izvodi se vrlo sveano, ukljuujui molitvu i pucanje iz vatreog oruja. A da bi se pot-

pomogao mladi par, svaki lan njihovih porodica i prijatelji daju poklone u stoci i drugim stvarima potrebnim za domainstvo. Svadba, zavisno od imovnog stanja porodice, traje nekih etrnaest dana, a ponekad i due. U to vrijeme se prua neogranieno gostoprimstvo svim posjetiocima; ak se i putnik koji sluajno prolazi kroz selo poziva na slavlje i od njega se oekuje da se pridrui zdravicama koje se dre u toj prilici. A ako je taj putnik jo kadar da sastavi prigodnu pjesmu, onda je on zaista dobrodoao gost. Krtenje djeteta se takoe slavi s radou i uz gozbu. Valjana sahrana mrtvih je jedna od najsvetijih obaveza meu stanovnitvom, bilo kranskim ili muslimanskim. Najgora uvreda koju moete uputiti domorocu iz ovih krajeva jeste da mu poelite da mu zemlja kosti izbaci. Mrtvo tijelo se obino polae u grob u toku dvadeset etiri sata nakon smrti. Ova opasna urba vodi porijeklo od Osmanlija, koji vjeruju da preminulog ne treba zadravati od rajskih uitaka. Zemlja koja prekriva grob nije nikada dublja od tri stope i u njoj Turci naprave rupu za mrtvaca da die. A kako preminulog obino sahranjuju bez kovega, nisu rijetki primjeri da se neki jadnik probudi i s mukom pokua da izae iz groba; drugi, pak, preslabi za toliki napor, umiru u tom pokuaju. Mada se ove rupe za disanje mogu pokazati korisnim u sluajevima preranog sahranjivanja, kuna isparenja iz njih izuzetno su tetna po zdravlje ljudi koji stanuju u blizini groblja. [. . .]. Kao to se moe pretpostaviti, medicinska nauka je na niskom stupnju u ovim zemljama. U mnogim veim gradovima i na dvoru pae nai emo i ljekara i apotekara; vojska je takoe prilino dobro snabdjevena medicinarima, od kojih su gotovo svi Nijemci, Italijani i Grci. S izuzetkom ovih, putnik koji se razboli nema nade da e dobiti ljekarsku pomo. Sreom za ovaj narod, u svakom selu i zajednici postoje odreene porodice koje se bave lijeenjem jo od davnina i zna se da su one veoma uspjene u tom poslu. Groznica i dizenterija su najee bolesti, reuma preovladava u planinskim krajevirna, ali kostobolja i bolesti s kamencem gotovo su nepoznate. U velikim gradovima, a naroito kod Turaka koji se malo kreu, esto obolijevaju u i probavni organi i tome moemo jo dodati modani udar. Kone bolesti nisu este, osim meu Jevrejima, Osmanlijama i Grcima. Male boginje povremeno haraju,

23

STRANI PUTOPISCI O BIH

dok od kolere stanovnitvo vie strahuje nego od kuge, jer ni vraarina amajlija, ni popove ni hodine molitve, niti njihovi bezbrojni napici, ne pomau da se zaustavi napredovanje strane poasti. Berberin je svuda u Turskoj i hirurg; i zaista, ne moemo, a da se ne divimo jednostavnosti njegovih instrumenata, jer mu britva slui i za amputaciju udova i za putanje krvi i za brijanje brade; i niko je vjetije ne upotrebljava od Osmanlije.. Otuda se ovaj svijet rijetko ili nikako ne obraa za pomo ljekaru, ili to ini tek kad arolije, amajlije, molitve, napici i sve drugo zakae. , kao to se moe pretpostaviti, djeca njene konstitucije nikada ne odrastu, pa se stoga rijetko ili nikako ne viaju invalidi koje tako esto sreemo u napuenim gradovima Zapadne i Srednje Evrope. Ovi narodi ne boluju u velikoj mjeri od tuberkuloze, a takoe ni od ludila ili idiotizma, koji su est proizvod civilizovanog naina ivota i pretjeranog uenja, velike posveenosti poslu, zatim fanatine obuzetosti nekom stvari, gubitka bogatstva i razoarenja zbog neostvarenih ambicija. Uprkos planinskom karakteru ovih pokrajina, s malim dolinama, skrivenim kotlinama, dubokim klancima i klisurama u koje se sunce rijetko probija, a klima se iznenada mijenja od studeni Rusije do ega Azije, rijetko se nailazi na sluaj guavosti, a nikada na kretenizam. Pa ipak, ljudi nisu dugovjeni; mukarac rijetko pree doba od sedamdeset godina, dok je ivot ena znatno krai.
***

(Dord Arbatnot objanjava neke obiaje u Bosni i Hercegovini, s posebnim naglaskom na onim koji se tiu enidbe i udaje. Ovaj putnik boravi u naim krajevima u jesen 1861. godine.) Mnoge veoma uoljive slinosti jo uvijek ukazuju na ranije krvno srodstvo, zajedniko porijeklo i istovjetnost vjere. Najvanija od ovih je moda to to su sauvali slovenski jezik, koji je u upotrebi potpuno iskljuio turski kod gotovo svih muslimana i krana. Neki od njihovih obiaja takoe dokazuju da jo postoji mala iskra narodnog zajednitva koju islam nije potpuno ugasio. Tako, na primjer, obiaj bratimljenja je nadasve slovenski po pori-

jeklu. Veza se ostvaruje na sljedei nain: dvije osobe ubodu prst, a krv naizmjenino posisaju. Smatra se da ova veza veoma obavezuje i, zaudo, u nju ponekad stupaju hrianin i musliman. Isto tako, ovjek postaje kum [Coom] nekom djetetu tako to mu podree kosu. Nerijetko se deava da musliman usvoji kransko dijete, i obratno. U kui kao da se takmie u neudobnosti i neistoi, bez obzira na to to se umivaju poslije jela, to je obiaj kod svih istonih naroda. Muslimanske ene, sve do udaje, pokazuju se otvoreno i obino se pojavlju u javnosti nepokrivene. One su na neki nain, u prednosti nad enama u Turskoj, jer ive u tjenjoj vezi sa civilizovanijim kranima; njima je, naime, dozvoljeno da same biraju mua i da im se mladii udvaraju na propisan nain. Roditelji su tu, kao i drugdje, skloni da se smatraju najboljim sudijama o tome kakav poloaj i prihod su potrebni da osiguraju sreu njihovih keri i kada se njihova odluka razlikuje od pogleda mlade ene, ona pribjegava bjekstvu. alim to nisam u poloaju da dam miljenje o otporu na koji nailaze mladoenje u ovakvim prilikama. Mnogoenstvo je gotovo nepoznato, a druga ena se rijetko dovodi za ivota prve. [. . .] Nakon udaje, ene se kriju stroije nego u drugim dijelovima Turske. Moda u ovome mu postupa po homeopatskom principu, da je bolje sprijeiti nego lijeiti, jer razvodi su neto neuveno i smatraju se velikom sramotom. U brakove mnogo ranije stupaju kranske od muslimanskih djevojaka i nije neobino nai udate ene od dvanaest do etrnaest godina starosti. Ovaj uasni obiaj podstie katoliko sveenstvo iji se prihodi time uveavaju.
***

Kreevo - katolici

(Za razliku od Spenserovih i Arbatnotovih uoptenih prikaza obiaja i vjerovanja naih ljudi, Krejova zapaanja o ovome djeluju svjee jer uglavnom proistiu iz autorovog neposrednog uvida iz ljeta 1875. godine.) Bosanske seljanke vrlo su snane i kadre su da rade teke

poslove, ak i samo nekoliko dana pred porod. esto se desi da se i porode same, dok uvaju stoku; tad operu bebu u oblinjem potoku i doje je dok ne rode drugu. Nije neobino da majka u Bosni doji estogodinje dijete. Mukarci ljeti obino spavaju na goloj zemlji, i to napolju, a djeaci, sve do etrnaeste ili petnaeste godine, nose samo jedan komad odjee, to im omoguuje nesputano kretanje i ini ih okretnim i izdrljivim. Siromani ljudi nemaju nikakvog namjetaja u svojim kolibama; zimi, nakon to pojedu ono to imaju sjedei oko naloenih cjepanica, oni lijeu da spavaju i provode no s nogama okrenutim prema vatri. Za njihov nain lijeenja bolesti, koji bi zaprepastio uene doktore, kau da je vrlo uspjean. Pacijente ubijaju ili ih lijee zapanjujuom brzinom, a rakija, pomijeana s barutom i biberom, smatra se odlinim lijekom za stomane tekoe, kao i za sve druge bolesti. Zatvor se lijei usijanim kamenom stavljenim na stomak, reumatizam se olakava primjenom eljeza u istom uasnom stanju na bolesno mjesto, dok za lumbago kau da nestaje nakon to se trljanjem skine koa sa bolesnikovih lea. [. . .] Posvuda na Istoku, izuzev ako je rije o vrlo siromanim ljudima, ak i ovjek koji ide pjeke mora uvijek imati pratioca. Orijentalci su skloni da se prema osobi koja ide sama odnose s velikim prezirom. Kad krene na put, Turin naorua sve svoje sluge i tako, praen itavom gomilom ljudi zavisnih od njega, ostavlja utisak uglednog i monog ovjeka. Svaki Evropljanin vrijedan potovanja, bilo mukarac ili ena, kada ide pjeke ulicama Sarajeva, uvijek ima slugu koji ide ispred njega. Taj se sluga, poput kakvog vanog tamburmaora44 na elu regimente, kree sredinom ulice dostojanstvenim i odmjerenim korakom i lupka dugakim tapom ljude koji stoje na putu ili bulje u gospou ili gospodina koje on titi. Kako su ovi ljudi uvijek naoruani maevima i pitoljima i kako su od stalnog mrtenja njihova lica poprimila svirep izraz, i najmanja njihova upozorenja imaju veliko dejstvo. Putnike u ovoj zemlji uvijek prati jedan ili dva naoruana ovjeka ove vrste. To nije zato to putnici strahuju da e im se neto desiti, nego to ele staviti do znanja ljudima u selima ili uz put da je osoba s takvom pratnjom, vana linost prema kojoj se treba lijepo ponaati.
44

(Franc.) Glavni bubnjar vojne glazbe.

24

ZEMLJA EIFA I KISMETA

2. Odijevanje i ishrana
(Edmund Spenser je jedan od onih engleskih putopisaca koji posveuju dosta panje odijevanju i ishrani ljudi u krajevima kroz koje putuje 1850. godine. I mada se njegove zabiljeke o tome kao i o obiajima i vjerovanjima ponekad temelje na tekstovima drugih putnika, i mada nisu u svemu sasvim pouzdane, one se danas itaju kao zanimljiv zapis, koji je nerijetko protkan i humorom.) Izmeu ostalih sultanskih reformi, uvoenje evropskog naina odijevanja nije se dopadalo Bosancima; narodna nonja je slina nonji stanovnika Srbije, osim to slovenski Muslimani jo nose almu. Od mog posljednjeg puta po Bosni, toliko je preovladao reformisani ukus, da je potpuno istisnut ogromni kourdjak, cilindrini turban, i janiarski kauk. Crveni fes koji nose turski vojnici i slubenici zapravo pripada albanskoj nonji, i od svih pokrivala za glavu, on je istovremeno najnezgodniji i najmanje skladan, jer obino spadne na ui i pritie ih nanie dok se ne iskrive. Kao zatita protiv vruine, hladnoe ili kie, nije ama ba ni od kakve koristi; ljeti se lice pee, a kad pada kia, ako nemate kabanicu, odlino slui da sprovede mlaz vode niz vrat onoga koji ga nosi. Svaki Musliman ima brkove, koje vrlo esto boji u crno i u skladu sa preporukama Kurana. Zaliske i glavu brije, ostavljajui uperak na vrhu glave, da bi ga njegov aneo uvar na sudnji dan imao za ta izvui iz groba. Bradu nose samo hadije, oni koji su obavili hodoae u Meku, i mali broj starih ljudi koji se odlikuju izuzetnom mudrou. Svi stanovnici ovih pokrajina, kako mukarci tako i ene, boje kosu; omiljena boja je crna i, pravo da kaem, u tome su vrlo vjeti. Za obrve i trepavice koriste neto to zovu iarka [schischark], zeleni orah, koji postaje crn kad se spali, a za kosu jednu drugu tvar, koju zovu kna. Umjetnost se priziva u pomo ne samo kad je rije o bojenju kose. Koliina kozmetike koju ene upotrebljavaju je zapanjujua; ak ni najsiromanija seljanka nije bez sredstava za uljepavanje i mirisa: ruino ulje, ruina vodica, ekstrakt agave, mous, afran i ambra su meu glavnima. One stavljaju na obraze puder od iris florentina-e45, za nokte na prstima uzimaju lavsonia inermis46,
45 46 47 48

(Lat.) Bijela perunika ili perunika mirisna. (Lat.) Biljka kna ili hena, porijeklom sa Srednjeg istoka. (Franc.) Punoa, gojaznost. (Franc.) Kuhinja.

ukusa i jaine, daleko prea za depilaciju se slue vrlo uspjevazilazi bilo koju kafu to no smjesom krea i stipse. (...) je mi pravimo u naim 0djea ene iz boljih skupim i komplikovaklasa je orijentalna, ljupka i nim aparatima. dobro prilagoena da prikriMada je kvalitet je bilo kakav tjelesni nedokravljeg mlijeka u statak. ene nose, kad se Bosni vrlo dobar, kreu po kui ili sjede na nikada ne vidite divanu, papue nataknute buter, a rijetko sir; na malena stopala. Ali kad ih kajmak je gust, a vidite na ulici umotane u kad se pomijea s jamak kako se gegaju u medom, ini znagrubim izmicama i ajan artikal u papuama, one ishrani viih slopodsjeaju na jeva. Jogurt patku koja je upravo [youart], tako izala iz vode. Opte Mostar - ene muslimanke dobro poznat kao hlauvjerenje da se ljepotice iz dno, osvjeavajue pie u jednoj vruoj zemharema odlikuju punakim tijelom nije tano. Orijentalac ima veoma dobar ukus u lji, pravi se topljenjem hrastovog lia u mliovim stvarima i bira ene sa znalakim rasu- jeku, to mu daje kiseo okus. Gotovo svi kuliivanjem. Meutim, kad zau u godine, ene narski proizvodi su suvie zainjeni crvenom postaju emhonpoint47, to je posljedica ivo- paprikom, bijelim i crvenim lukom. Jedno od najomiljenijih jela meu putnicima iz Zapata u zatvorenom i nemarne oputenosti. Meso koje se obino troi u ovim pokraji- dne Evrope su ranjii [schish-kiebab], koji se nama je jagnjetina ili ovetina, izvrsnog kvali- sastoje od okruglih komada mesa od buta teta i okusa; teletina se nikada ne via, a gove- jagnjeta ili ovce ispeenih na malom ranju. 50 dina samo u velikim gradovima. Perad se Ovo i kiema-kibab , jedna vrsta ovijih uftemoe dobiti svuda. Muslimani nikada ne jedu ta, takoe peenih na rotilju, koji nikada guske i patke, a ni divlja, ukoliko krv ivotinje nisu prepeeni, zaista su odlini. Ovi poluorijentalci jedu dva puta dnevno, nije prije isputena. Riba se jede samo u doba posta, iako rijeke svuda obiluju izvrsnom a glavni obrok je navee, oko zalaska sunca. pastrmkom. to se tie povra, zelena salata i Obrok imunih obino se sastoji od deset ili krastavci se vrlo mnogo troe. Bijeli grah je dvanaest jela, a esto i od vie; meu slatkiiuobiajena namirnica u njihovoj cuisine48. ma, kajmakua [kaimaka], smjesa jaja, mlije51 Krompir i graak su velika rijetkost. Voe je ka i meda, uvijek se slui. Isto tako, halan ; svuda odlino, naroito lubenica. Ima javnih ovo prave slastiari i prodaju u malim zdjelicapekara u svim velikim gradovima. Handija se ma i ni jedna turska kuhinja nije bez toga, a obino, pored voenja hana, bavi i nekim dru- kad se mijea sa branom, grizom, eerom, gim zanatom. Vino, koje je uvijek crno, moe medom, runom vodicom, umbirom i druse dobiti u svakom hanu, skupa s rakijom [raki] gim zainima, mogu se od njega praviti razliii ljivovicom [slivovitza], piem napravljenim ta jela raznih imena. Imaju takoe mnotvo od ita49. Imaju i druga pia, koja se prave od slatkia, od kojih je najpoznatija baklava anisa, cimeta, karanfilia i gorkog badema. [balaclava]; postoje takoe elei i hladna Kafa je pie svih slojeva i uvijek se pije bez mli- krema s bademima kao i bezbrojne vrste slajeka i eera. Rijetko je samljevena u prah u tka od raznog voa. Ukratko, kad god lutamo ovim pokrajimlinu, kao to to mi radimo, ve je umjesto nama, nalazimo obilje hrane i rijetko kada toga tuku u avanu. Kad je dovoljno isitnjena, stavlja se u loni s malo vode. Prije nego to naiemo na nekoga za koga bi se moglo rei prokuha, dodaje se nekoliko kapi hladne vode da gladuje. Iako se svako pleme i zajednica i tada se pije. Slui se u maloj olji, a to se tie staraju za potrebe svojih siromaha, kodabae [kodji-bachis]52 se veoma trude da ovi ra49 Greka: ljivovica se, naravno, pravi od ljive. de sve dok imaju zdravlja i snage. Uite u 50 Ovdje je oigledno rije o evapiima. makar i najmanju kolibu koja pripada nekom 51 Spenser vjerovatno misli na halvu. 52 (Tur.) Ugledni ljudi, prvaci, starjeine. Slovenu, ma kako siromanom po izgledu, i

BEHAR109

25

STRANI PUTOPISCI O BIH

sigurno ete nai da je uredna i ista; u tome je ovaj narod daleko iznad niih slojeva u Irskoj, Francuskoj i dijelovima Italije. Isto tako, nijedan narod ne jede uljudnije, naroito vii slojevi, bez obzira na to to se noevi i viljuke svuda ne upotrebljavaju.
***

Susreti i vienja
(Na putu za Mostar 1844. godine Vilkinson se uputa u razgovor s nekim turskim trgovcem, hadijom, u kojem se oituju njihovi suprotstavljeni pogledi na svijet. Kasnije, u Mostaru, Englez je dobro primljen, mada njegova posjeta izaziva podozrenje nekih ljudi.) Uskoro izbismo na glavni put to vodi iz Ljubukog [Gliubuski], na kojem nas sustie veliki karavan turskih trgovaca na konjima, sa haremom i robom. Upustio sam se u razgovor s jednim od njih, za koga se ispostavilo da je hadija i koji je, zahvaljujui dugom boravku u Kairu, veoma teno govorio arapski. No svaki pokuaj da neometano priamo bio je sasvim beznadean, jer smo s jedne strane bili pritijenjeni mnotvom konja, dok nam je s druge strane prijetio ugao kakvog sanduka, bala robe ili pak tahtaravan [tahtarawan]53 pun ena. Stoga smo usporili, pustili da impedimenta54 prou naprijed, i priali o mnogim hadijinim putovanjima i o uobiajenim orijentalnim temama. Nakon to je podrobno opisao svoja putovanja i dao ocjenu o Kairu i onom bauku turskih hadija, Arapima, on ree: E pa, gospodine zanatlijo55, vi ste vidjeli Misir56 i Stambol i rekao bih da ste svoj boravak tamo dobro iskoristili; ali, ta je va zanat? (Turci uvijek misle da Evropljanin mora biti zanatlija ili trgovac). Kako sam lutao svijetom iz razloga koji nisu tako jednostavni57, i ne elei da ih objanjavam, odgovorio sam mu: Traio sam ljekovito bilje i ako bi vas, daleko bilo, zbacio konj, pokazao bih vam kako vjeto umijem namjestiti ruku ili bilo koju kost koju biste slomili. Shvativi da je to ala, on ree: Bog vam dao snagu, ali neka me svaka nesrea zaobie; vi ste heim (hakim)58, dakle. Nisam, to sam rekao samo zato to je nemogue ubijediti Osmanliju da
53

mi Evropljani putujemo samo da vidimo druge narode i zemlje, mada ne sumnjam da vi, koji ste toliko proputovali, moete razumjeti zadovoljstva i koristi koje putovanja pruaju. Vi govorite o onome to ste vidjeli s istom vrstom uivanja kao i mi, a znate da su i mnogi muslimani u starim vremenima voljeli da putuju i da istrauju iste one stvari koje sada Franci istrauju, a koje su im bile zanimljive u doba kad je Frangistan59 bio u stanju varvarstva [...]. Ovo je vodilo u raspravu o vrijednostima evropske discipline, s jedne, i starog turskog sistema s druge strane. Mene bi sigurno iznenadilo to sreem ovjeka s tako tvrdoglavim uvjerenjem u zastarjele pojmove o osmanlijskoj sili, da nisam upoznao i druge, ak i u Egiptu, koji isto tako misle. On je, naime, zakljuio, izjavivi da su Turci osvajai svijeta, da sve kraljeve Frangistana na njihova prijestolja postavlja sultan, da su engleski vladari moda najvjernije sluge koje su sultani ikad imali i da se nita ne smije uraditi bez erifovog [Shereef]60 odobrenja. Francuzima je bilo dozvoljeno da zauzmu Alir i da ga dre u ime Turaka jer se Bej61 bunio protiv Visoke Porte (pobjede Mehmed Alija [Mohammed Ali]62 nad vezirovom vojskom smatrao je bajkama). Osmanlije! uzviknuo je, ne postoji nijedan drugi narod koji je pod Allahovom zatitom, i kad bi se evropske sile, sa svim snagama kojima raspolau, usudile da krenu njega, ne bi bile kadre da se suprotstave Turcima ni za jedan trenutak. U skladu s onim dobrim muslimanskim pravilom, koje potie iz Kurana i koje glasi, Ne raspravljaj s neznalicom, ja ga ostavih da se preda uivanju u svojoj zabludi. (...) Novina ovog obavjetenja iz istorije kod njega je u prvi mah izazvala potpunu nevjericu no, videi da se ne alim, on se vidljivo obradova zbog slave svojih zemljaka ija su dina djela, eto, poznata i jednom Franku i primijeti da su Bonjaci [Bosnaks] uvijek bili hrabri ljudi. I mada je Hercegovina, dodade, sada pod zasebnim vezirom, mi smo svi isti gens63 moja porodica, na primjer, potie iz
58 59 60 61 62

bosanskog glavnog grada. Kako je sada bio potpuno zadovoljan to je obnarodovao znaaj svoje rase, hadija je poeo da pokazuje ta je sve dobio boravkom u Kairu otpjevavi nekoliko arapskih pjesama, koje je povremeno prekidao da bi se vratio naem prethodnom razgovoru. Svi govore slovenski, a neki mostarski Turci ne znaju nijedan drugi jezik. Upoznao sam malo njih koji razumiju arapski, a sreo sam samo dva stranca muslimana, jednog iz Bagdada, drugog iz Damaska. Dijalekt Hercegovine i Bosne gotovo je isti kao onaj u Dalmaciji i Crnoj Gori, ali je manje ist od crnogorskog jer ima mnogo turskih rijei. Meu ovima sam zapazio rije jok [yok] (ne) i neke druge. Ljudi su uglavnom uljudni i malo ko me je ometao ili je pravio neumjesne primjedbe, ak i kad sam crtao na ulicama. Uoio sam, meutim, da nijedan Turin nije htio da uzvrati moj pozdrav dok sam ulazio u grad, moda zato to ne vole vidjeti kranina na konju. Poslije toga, kad sam premjeravao most, inilo se da neki ljudi pokazuju izvjesno nezadovoljstvo mojim

54 55

56 57

(Pers.) Zatvorena nosiljka u obliku koija, ali bez tokova; nose je etiri ovjeka ili konji. Izvrsna rimska rije za prtljag. U nekim mjestima Evropljanina zovu malem, to znai zanatlija, majstor; u Egiptu, Hawagee, prodava ili marchand. [Malem je kolokvijalni oblik od mualim uitelj, majstor. Opaska prireivaa]. Naziv za Kairo, kao i za Egipat. Autorova aluzija na njegovo putovanje i boravak u Egiptu.

63

(Ar.) Ljekar. (Tur. ar.) Evropski, kranski svijet. Titula sultana; odatle hatierif, ili carski dokument. Titula turskih namjesnika u sjevernoj Africi. Mehmed Ali (17691849), Albanac porijeklom, roen u Makedoniji; kao turski potkralj Egipta (18051848) pobunio se protiv sultana i 1841. postao nasljedni vladar Egipta i Sudana. (Lat.) Rod, pleme.

26

ZEMLJA EIFA I KISMETA

poslom. Jedan ovjek koji je zastao da me posmatra dao je oduka svojim osjeanjima. Bio je Turin, umotan u ogrta od grubog platna postavljen zelenom ohom; na nogama je imao ogromne crvene izme i neodoljivo je podsjeao na tanki fitilj none lampe. Kakva je korist od toga, rekao je, to je sultan Sulejman gradio mostove za pravovjernike, kad ih sada Franci unitavaju svojim pisanjem? To nikad nije bilo dozvoljeno i neto e se sigurno desiti. (...) Turci koje sam viao u kafani bili su vrlo utivi; tu sam prvog dana upoznao jednog ovjeka iz Bagdada i s njim dugo razgovarao o Istoku. I mada niko od prisutnih nije razumio ni rijei naeg razgovora, izgledalo je da svi sluaju sa zadovoljstvom, raspitujui se s vremena na vrijeme, kad bismo se mi nasmijali, za znaenje nekog izraza. Jedan od ovih izraza ih je naroito zabavljao, a vjerovatno i zbunjivao. Naime, sluga trgovca iz Bagdada je donio neki paket svom gospodaru, na to je ovaj primijetio kako je to prvi put da je on, sluga, zapamtio ta mu je nareeno. Ja sam na to rekao, Ya! el Yahoodee mat Oh! Jevrej je mrtav64 pa je na smijeh, nakon ove smijene arapske reenice, preao na itavo drutvo. I kao to se esto dogaa u takvim prilikama, smijeh se pokazao tako
64

65

Ovo se kae kada neka veoma nemarna osoba iznenada pone da se posveuje svojoj dunosti. Groblje na Derventi.

dobrim sredstvom upoznavanja da, kad god bih proao kraj kafane, tog mjesta gdje Turci planduju, neko bi se naao da me pozove na lulu duhana i kafu, a poslali bi i po Bagdadliju [Boghdadli], ako ve nije bio tu, kako bi uivali u naem razgovoru, iako niko nije znao ni rijei arapskog. Ovo je jedan od mnogih primjera iz mog iskustva koji ukazuje na to koliko je korisno poznavati jedan istoni jezik kada se elimo sprijateljiti s muslimanima, ili bar razbiti njihove predrasude. Naroito ih se moe odobrovoljiti ako obratimo panju na neke pojedinosti koje za njih imaju veliki znaaj. S druge strane, dovoljna je i neka sitnica pa da se izazove sasvim suprotno dejstvo. Na primjer, uzeti ili ponuditi bilo ta lijevom rukom znai uvrijediti i najdobronamjernijeg ovjeka. Njihovi obiaji i itav njihov ivot se tako sastoje od sitnih stvari, kao i kod drugih naroda, koji su, meutim, manje spremni da to priznaju od orijentalaca. Jedan od krupnih razloga to ne vole Franke potie iz razlike u naim obiajima; predrasude koje gaje prema naim navodnim nedostacima posljedica su nepoznavanja injenica ili njihovog izvrtanja. Prazne prie ponavljaju se unedogled i poinje im se vjerovati; sama pojava Franka izaziva netrpeljivost prema njemu i oni se uputaju u opisivanje njegovih tobonjih odvratnih navika, od kojih je najuoljivija potpuno zanemarivanje line higijene. Stoga me je veoma zabavljala njihova zbunjenost u Mostaru kad je rije o koliini vode koju sam traio za svoj abdest [ablutions]. Pitali su me nisam li zapravo musliman i kad bih im odgovorio da se samo pridravam obiaja uvrijeenog u mojoj zemlji, oito su mislili da se koristim svojim povlasticama putnika, a moda su i pretpostavljali da sam stekao ove navike za vrijeme mog dugog boravka na Nilu. Zacijelo nisu vjerovali da bi ih mogao usvojiti ijedan evropski narod koji nije izloen uticajima islama. Iako je muslimanima zabranjeno da zlostavljaju kransku raju u Hercegovini, oni na njih gledaju s velikim prezirom. Tako, kada pravi vjernik baci oko na njihovu zemlju ili kad je zbog naeg kivan na kaure, on se ne obazire na pravdu u udovoljavanju svom hiru ili ljutini. Turski zemljoposjednici su tako despoti za kranske seljake. No, ovo ugnjetavanje u dobroj mjeri obuzdava vezir, koji je, iako pravi Turin po lukavstvu i samovoljan u

postupcima kada mu to odgovara, ipak razuman ovjek koji eli stei priznanje za ire, tolerantnije nazore. Hod progresa, ako ve ne prave civilizacije, zahvaa tako i ovu zabitu pokrajinu.
***

(Dejmz Henri Skin na ivopisan, gotovo romansijerski nain, govori o svom letiminom susretu s lijepom Turkinjom u hanu izmeu epa i o dolasku u Travnik u proljee 1851., u kojem se tada nalazi Omer-paa i njegova vojska.) Navee smo se zaustavili u hanu koji je bio glavni tab Mahmud-pae Tuzlia [Toozlali Mahmud Pasha] i njegovih pobunjenika. Ovaj han se potpuno razlikovao od prethodna dva u kojima smo bili jer su mi pripremili veoma dobru veeru od turskih jela. Zagonetku sam rijeio kad sam odetao do dvorita i tamo vidio zasebnu zgradu s tri prozora s muepcima. Kad sam se pribliio, uo sam zvuk prijatnih i veselih glasova i shvatio sam da je to handijin harem i da se tu kuha moja veera. U Turskoj je, naime, kuharsko umijee stvar cijele porodice. Ujutro sam sjedio kraj prozora dok su nam pripremali konje. Zauo sam zvuk konjskih kopita u dvoritu i poalio putnike koji su morali putovati po onako kiovitoj noi. U tom trenutku vrata se iznenada otvorie i u moju sobu stupi mlada i izuzetno lijepa Turkinja otkrivenog lica; ulazei, gledala je u svoju haljinu koja je oigledno bila potpuno mokra. Iza nje ue handija nosei veoma lijepog malog djeaka, starog oko dvije godine i bogato obuenog, koji je gorko plakao od studeni, najvjerovatnije. Ja odmah ustadoh i pooh prema vratima, istovremeno dajui rukom znak da priu vatri. Ona podie pogled, sva se zacrveni kad ugleda mukarca, i poe da se povlai pokrivajui lice velom. Imao sam tek toliko vremena da primijetim da su joj oi crne i da su isto tako lijepe kao i lice. Handija je bio veoma zbunjen to je ona grekom otvorila moja vrata i pourio je s njom hodnikom i niz stranje stepenite do harema. Za to vrijeme jedan naoruan sluga koji ih je pratio zavirio je u moju sobu, razdraeno se cerei i pokazujui zube poput goropadnog lava, jer mi je, zaboga, ena njegovog gospodara nenamjerno pokazala lice! (...) Jednog dana, kad sam na cesti prolazio pored krda krava, ena koja ih je gonila unula je, to je meni izgledalo kao prava slika nevinosti i stidljivosti. No, kad sam odmakao

BEHAR109

27

STRANI PUTOPISCI O BIH

nekoliko koraka, iznenada sam se okrenuo; moja taktika je upalila, jer je ona sklonila veo: bila je to stara, smeurana babuskara. Meu prostijim svijetom ova predrasuda mora da predstavlja muno optereenje, jer zakukuljena glava i umotano tijelo zacijelo ne stvaraju podesne uslove za fiziki rad na polju. U Bosni, meutim, ovaj obiaj je unekoliko preinaen, i to u korist neudatih ena, pa veo i iroku zelenu feredu, koje sam esto viao na poljima, nose samo udate ene. (...)
***

Travnik

Pribliivi se gradu Travniku, najprije smo doli do groblja65, koje je iskljuivo poivalite muslimanskih pokojnika, jer u glavnim mjestima svake oblasti ima malo kranskog stanovnitva. Ovo polje grobova, koje je vrlo prostrano, nalazi se na tako strmoj padini da su izgraene terase kako velike kie ne bi sprale kosti Bosanaca. Groblje izgleda kao velika zbirka primjeraka orijentalne skulpture poredanih na policama kakvog gigantskog muzeja, sa planinama umjesto zidova. Uli smo u Travnik nou pa stoga nismo mogli vidjeti nita osim dugih, uskih i prljavih ulica, punih vojnika koji su galamili, smijali se i pjevali. Mislim da je zabluda o Turcima misliti kao o utljivom narodu; naprotiv, veoma su govorljivi meu sobom i vole ispredati duge prie o onome to su vidjeli, a u vojsci to obino znai mnogo. No, Turci znaju kada treba da ute, i glas utljivih ljudi kod stranaca stekli su upravo u takvim prilikama. Sudbina je htjela da ivim meu njima i moram rei da sam otkrio i druge njihove osobine, suprotne od onih koje sam oekivao. (...) Ponovo smo gazili po bezbrojnim blatnjavim uliicama i napokon smo doli pred neka vrata koja su drali otvorenim da bih mogao ui. To sam i uradio, zatim sam se popeo na sprat, skinuo izme i u arapama uao u jednu sobu. Tu sam zatekao etiri prilike koje su sjedile oko neeg to je lealo nasred sobe sa svijeom sa svake strane. Niko nije prozborio ni rijei, a jedan od etvorice sveano mi dade znak da i ja sjednem. Poeo sam da gledam u onaj predmet, koji je, kad sam pomnije pogledao, nalikovao ljudskom obliju, umotanom od glave do pete u izvezeni pokriva. Kruta nepominost te mase i melanholina utnja prisutnih odmah me uvjerie da sam nabasao na ono to se u Irskoj zove uvanje mrtvaca. Osjeao sam izvjesnu zbunjenost, koja je bila tim vea jer sam bio bez tumaa; Osman-aga se,

naime, starao o naim umornim konjima umjesto o umornom meni. Napokon mi se, meutim, uini da se tijelo mie i nejasan zvuk, kao kad neko hre, koji je dopirao ispod sveanog pokrova, baci novo svjetlo na ovu zagonetku. No nije mi bilo sueno da dalje ispitam ovu stvar66, jer mi panju privue velika buka napolju. Vrata se naglo otvorie i jedan oficir se pojavi u pratnji estorice podoficira koji su nosili svjetiljke. On me pozdravi na vojniki nain i ree: Bujrum! [Buyurun]. Shvatio sam to kao Sezame, otvori se, to znai izvolite, a podrazumijeva doite! Navukao sam izme i ponovo krenuo u nono tumaranje ulicama Travnika, poput beskunog lutajueg duha u potrazi za poinkom. Duh se konano smirio kad su me odveli u konak, gdje sam zatekao Osman-agu i Hajrudina. Rekli su mi da je vojni komandant, konjiki general-major, uvi za dolazak stranca, insistirao da budem njegov gost, pa je poslao po mene u kuu namjesnika mjesta, koji nije bio u Travniku. Kad sam uao u glavnu sobu, jedan crnac, znatno vii od est stopa, zgrabi me za ruku i veoma srdano me pozdravi. Bio je to Arap Ahmed-paa, krasan predstavnik nubijske rase muevan, inteligentan i srdaan. Tu je takoer bio i jedan konjiki pukovnik, tih, gospodstven ovjek po imenu Sulejmanbeg, koji je oigledno veliki miljenik svog pretpostavljenog, jer ga je ovaj udarao po ramenu, obraao mu se gromkim glasom i nazivao ga dragim drugom kad mi ga je predstavljao. U toku ceremonije predstavljanja Ahmed-paa me je upitao kojoj zemlji pripadam; uvi da sam Englez, uzviknuo je radosno i gromoglasno, uzeo me za ramena

i natjerao da sjednem na poasno mjesto na divanu. Zatim je poeo da mi otkopava kaput i da ga skida; u prvi mah to nisam shvatio, ali mi se stvar razjasnila kad je sluga donio neku vrstu irokog kunog ogrtaa od blijedoplave tkanine postavljenog crnim krznom, koji mi je obukao. Turci obino nose ovaj ostatak svoje drevne odjee u kui, pa tako i paa i beg skinue uniforme i obukoe sline ogrtae, dok je Sulejman-begov autant, koji me je doveo u konak, zadrao svoju uniformu i oruje iz potovanja prema svom pretpostavljenom. (...) Donesena je veera i mi navalismo s prstima na hranu rasporeenu u uobiajene male posude. Hadi-Abdurahman poe sa svojim ludorijama, na veliko oduevljenje naeg domaina, koji ga je drao tako to dugo nije htio dati znak za napad na hranu postavljenu na niski sto. A kako su se najbolje derviove ale sastojale od praktine demonstracije prodrljivosti, to se pokazalo neiscrpnim izvorom veselja. Paa bi od njega traio i da ispria priu obino neku iz Hiljadu i jedne noi dok smo jeli, a zatim bi naredio da se jelo odnese prije nego bi on zavrio. Hadija se pretvarao da to ne primjeuje i pipao bi prstima po golom stolu, pravei nevjerovatne grimase i glumei razoarenje. Njegov posljednji podvig bilo je ispijanje velike inije kajmaka, nakon ega ga je paa natjerao da popije svo sire iz posude za salatu da bi, kako je rekao, napravio jogurt [yiaurt] od kajmaka. Hadija je zatim zamolio sluge da ga podignu s poda gdje je sjedio, jer se pretva66

Ovo e se razjasniti kasnije; vidi odlomak iz Skina uvrten u V, 2.

28

ZEMLJA EIFA I KISMETA

rao da ne moe ustati od silne hrane koju je pojeo. Donesene su lule za goste, dok je paa poeo da pui na nargilu. Stavio ju je u moja usta u ali; ja povukoh dim isto onako udno kao i on, to izazva jo vee veselje. U to se pojavi italijanski ljekar, koji je bio dodijeljen jednom od general-majorovih pukova, i pridrui se alama svog zapovjednika, na to se ve, kako mi je rekao, sasvim navikao. Taj doktor je takoe volio egaenje, u to sam se uvjerio kad je Hadi-Abdurahman poeo da pjeva beskrajne pjesme na arapskom, za koje je tvrdio da su na licu mjesta sainjeni hvalospjevi u moju ast. Dobri paa, koji je razumio samo turski, povjerovao mu je i to mu se tako dopalo da ga je natjerao da pjesme, stih po stih, prevodi na turski kako bi ih doktor, sa svoje strane, mogao prevesti na svoj jezik mene radi. Nakon nekoliko sati ovakvog zabavljanja, hadija se smjerno die da zatrai oprotaj od drutva za sve eventualne uvrede koje su njegove ale mogle prouzrokovati i napusti sobu s krajnjom poniznou. No opet se vrati, kao Don Bazilio [Basilio] u Seviljskom berberinu, da pau zamoli za neku milost, koju ovaj dodijeli, i hadija konano ode. Sve ovo izgledalo je kao ranije pripremljena ala. Kakav upeatljiv kontrast izmeu ivota i poloaja dva crnca. Jedan je istaknuti general, dok je drugi profesionalni lakrdija i prosjak; svaki je postao ono to mu je omoguila vlastita pamet, jer drugih razlika meu njima prvobitno nije bilo. I sastali su se ovdje, dvije hiljade milja od svog zaviaja, jedan da se ulaguje i puzi, drugi da se pokroviteljski ponaa i zapovijeda. [...]. Sokolarstvo se izgleda mnogo upranjava u ovoj srednjovjekovnoj zemlji, koja nije liena nijednog feudalnog obiljeja, jer sam esto viao te ptice u dvoritima velikih kua. Ovom prilikom sam primijetio kako ulicama Travnika nose dva lijepa sokola, nudei ih na prodaju. Ljudi koji su ih nosili imali su zatitne rukavice na rukama. Omer-paa mi je rekao da svaki vrijedi oko 5 funti. Ostavio me je. Ostavio me pred vratima hamama ili turskog kupatila, koje je za mene, kao obino, predstavljalo teko iskuenje kroz koje je trebalo proi, ali koje mi je priinilo i zadovolj67 68 69 70

stvo kad sam zavrio s kupanjem. Idui kod Arap Ahmed-pae, sreo sam Osman-agu i Hajrudina koji su vodili dva lijepa konja po dvoritu. Konji su bili tu kako bih ja mogao da odaberem jednoga, jer je jedan od mojih vlakih konjia oopavio pa sam naredio Osman-agi da ga proda i da, budui da su konji ovdje veoma jeftini, kupi drugog. Dok sam ih pregledao, moj domain stie iz logora i, uvi da elim kupiti konja, naredi slugama da ih odvedu i pozva svog glavnog konjuara. Ahmed-paa ovome naredi da iz tale dovede prekrasnog mladog arapskog konja najistije pasmine, kojeg je nedavno doveo iz Alepa i dao da se obuava u njegovoj brigadi kako bi od njega nainio svog najboljeg paradnog konja. Zatim me upita da li mi se vie svia ovaj konj od ona dva koja je naredio da se dovedu. Rekoh da se oni s njim uopte ne mogu uporediti i da nikad nisam vidio ovako divnog drijepca. Va je, odgovori on. Molim Vas da ga uzmete u znak naeg prijateljstva. Poeo sam da se bunim, pominjui preveliku vrijednost poklona, ali videi da ga je to oneraspoloilo, prihvatio sam konja. Zahvaljujui se, rekoh mu da se nadam da e mi on, budui da mi je dao poklon za uspomenu na svoju zemlju, dozvoliti da i ja njemu poklonim neto iz moje. To je poklon, odgovori on odsjeno. Nije pozajmica. A sada, poimo na veeru. (...) Sjedili smo da popuimo po lulu prije veere, dok je mujezinov glas dopirao do nas noen svjeim veernjim povjetarcem. Ahmed-paa se naglo die i, izvinjavajui se to me ostavlja samog i to moram ekati veeru, ode da obavi namaz ili molitvu u susjednoj sobi. Ovo nije bilo prvi put da ujem kako njegov duboki glas uzvikuje Allah, Allah! u sumrak; Ahmed-paa je veoma taan i revnostan u svojim molitvama. Za veerom smo razgovarali o elaludin-pai i on mi pomenu sluaj samoubistva koji se nedavno desio u Travniku67. Mladi porunik jednog puka zaruio se s lijepom kerkom bosanskog Muslimana, no mladi je poginuo u bici kod Krupe nakon to ga je metak pogodio u glavu. Kad je djevojka ula kako je umro, prosvirala je sebi metak kroz glavu.

Sve je to zato to se ne nosi veo, ree paa, i to se doputa da vjerenici vide jedno drugo. Da je ona stalno drala jamak na licu, mogla se udati za drugog ovjeka, jer ne bi bilo velike ljubavi.

Istorijska predvianja
(Diskurzivni dijelovi britanskih putopisa ponekad sadre i pokuaje predvianja budunosti naih zemalja. Tako Edmund Spenser a to ine i neki kasniji autori govori jo sredinom stoljea o mogunosti austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine.) Britanska vlada je 1837. godine, nesumnjivo u elji da osigura privredno blagostanje vlastite zemlje i, pretpostavljamo, iz pohvalne elje da se podrobnije upozna s politikim i drutvenim stanjem u Bosni, imenovala vicekonzula u Novom Pazaru, ija se nadlenost protezala i na Gornju Meziju68. Izbor gospodina koji e predstavljati velianstvo Velike Britanije pao je na nesreu na g. Vasojevia, kneza malog slovenskog plemena zvanog Vaojevii [Vassoeveti]. Taj neuki inovnik, pun tatine zbog tek steene poasti, uzeo je titulu princa i svojom arogancijom i bezobrazlukom toliko je ogorio stanovnitvo i ozlojedio turske vlasti da su se i raja i muslimani pobunili en masse69 i prije nego to je istekla godina dana, skinuli su zastavu konzulata a praznoglavog opunomoenika otjerali iz grada70. Kako su se ti prvi pokuaji uspostavljanja diplomatskih i trgovinskih odnosa sa stanovnitvom ovih pokrajina u unutranjosti Evropske Turske pokazali nezadovoljavajuim, upranjeno mjesto jo nije popunjeno. No, uvjereni smo da u stanju u kojem se sada nalazi Turska, Novi Pazar, ili moda jo bolje, Sarajevo, smjeteno u sreditu Bosne, ne bi trebalo da bude bez predstavnika Velike Britanije koji bi mogao da obavjetava englesku vladu o politikim dogaajima to u ovim pokrajinama svakodnevno postaju sve znaajniji. U isto vrijeme, on bi zastupao i ekonomske interese Velike Britanije, to je posebno vano u ovakvim zemljama koje toliko oskudijevaju u tvornikim proizvodima. Za sada je Austrija monopolizirala cjelokupnu trgovinu s ovim pokrajinama u unutranjosti: austrijski dukati, cvancigeri i novanice vie su u opticaju ak i od turskih. S obzirom na to da u potpunosti kontrolie to podruje, posebno Bosnu i Hercegovinu, koja granii sa njenim zemljama Dalmacijom, Dubrovnikom i

elaludin Ali-paa, bosanski vezir od 1819. do 1822, zavrio je ivot samoubistvom. Mezija je rimski naziv za dananju Srbiju i sjevernu Bugarsku. (Franc.) U masama, listom. O Nikoli Radonjiu Vasojeviu, engleskom vicekonzulu za Bosnu, Hercegovinu i Albaniju, vidjeti Ljubomir Durkovi-Jaki, Englezi o Njegou i Crnoj Gori, Titograd, 1963, str. 1214.

BEHAR109

29

STRANI PUTOPISCI O BIH

Bokom Kotorskom [Cattaro] s jedne, a Hrvatskom i Slavonijom s druge strane, Austrija [u Bosni] ima mnotvo svojih politikih agenata koji, bilo da se skrivaju iza mantije redovnika, bilo da se maskiraju torbarevom naprtnjaom, postepeno pripremaju svijest naroda, kako muslimana tako i raje, za neku znaajnu promjenu moda da ga sklone pod krilo austrijskog orla! Austrija je ve imenovala generalnog konzula za Bosnu g. D. Atanackovia s kojim sam obilazio ove pokrajine 1850. godine na putu do njegovog sjedita u Banjoj Luci [Bania-Louka]. Pripajanje ovih dviju pokrajina slovenskim zemljama Austrije na Jadranu i Dunavu (koje, kao to smo ranije napomenuli, zauzimaju jedan ugao Evropske Turske i koje su odvojene ogromnim vijencem planina od ostalog dijela Carevine), omoguilo bi njihovom stanovnitvu pomorsku vezu s trgovakim zemljama Evrope. Istovremeno, njihovo ujedinjenje s jednom dravom koja bi toliko materijalno doprinijela njihovom znaaju i razvila njihova finansijska i trgovaka bogatstva, bilo bi povoljnije primljeno nego to bi se moglo oekivati, ak i od strane muslimanskog stanovnitva, jer je njihova mrnja prema osmanlijskoj vladavini velika. Osim toga, ma koliko se razlikovali po vjeri, svi stanovnici tih zemalja su Sloveni, porijeklom od istih plemena i krvno povezani, bez obzira to su neki sada podanici Austrije a neki Turske. (...) Nije uopte nevjerovatno da narod Bosne nee biti pozvan, u skoroj budunosti, da brani svoju zemlju od monih susjeda, Rusije i Austrije, od kojih im se ova posljednja uvrstila na granicama Dalmacije i obalama Une [Ouna] i Save. Dobro se zna da je ustanak Muslimana protivnika reformi to sada bjesni u Bosni poeo u Krajini (Turska Hrvatska), na granici s Austrijom. Nismo povjerovali ni u deseti dio izvjetaja koji govore o tome (a njih tako zduno podravaju Turske vlasti u Bosni) da pobunjenike naoruavaju i podstiu na pobunu austrijski agenti u znak odmazde Porti to im ne predaje maarske izbjeglice. No, ne moe biti sumnje u to da bi Bosna, Krajina i Hercegovina sjajno zaokruile posjede Austrije u ovom dijelu njenog carstva naroito Krajina, koja zadire kao klin u njene posjede na Uni i Savi. Stanovnitvo Krajine je takoer u veini katoliko71, kao i ono u Austriji, te je uvijek pokazivalo elju da se stavi pod upravu te sile. Ako se osvrnemo na istoriju, otkriemo i to da su ti stanovnici potpomagali carske

trupe u estim upadima u Tursku preko Bosne. A sada, dok su Sloveni-Grci, njihovi zemljaci, neutralni, oni se bore u redovima Slovena-Muslimana, protivnika reformi. No ne moemo vjerovati da bi ovi potonji, koji predstavljaju najvee patriote od svih stanovnika Bosne, dragovoljno zamijenili tursku vlast, ma kako loa bila, za upravu Austrije. [...]. (Mada je pogrijeio u nekim predvianjima, T.V. Leg zasluuje priznanje za proroanstvo, izreeno na pragu posljednje decenije prolog stoljea /1891./, da e svjetski rat svakako izbiti na Balkanu). ta moe biti konana sudbina Bosne i Hercegovine, ili ak i Dalmacije? Hoe li ostati pod austrijskom vlau ili e Sloveni ti evropski Kinezi jaajui sve vie iz dana u dan, udruiti svoje snage i izgraditi novu dravu u ovom uglu Evrope? Ako pitate Austrijanca, on e se prezrivo nasmijati na samu ideju da bi Austrija mogla napustiti Bosnu i Hercegovinu. Ako se obratite Slovenu, on e vam rei da je nemogue da Dvojna Monarhija zadri okupirane provincije na due vrijeme. U svjetlu tako oprenih gledanja, miljenje jednog turiste u prolazu ne vrijedi mnogo, ali neke injenice svako moe uoiti. Na sutinsko pitanje da li su rezultati austrijske okupacije takvi da opravdavaju trajno posjedovanje ovih teritorija, moe se spremno dati potvrdan odgovor. (...) S obzirom da je ovaj region prije dvanaest godina bio jedan od najnemirnijih u Evropi i da Austrijanci, prirodno, nisu imali obuenih kolonijalnih upravitelja na koje bi se mogli osloniti, ova dostignua su mnogo vrednija nego to se to na prvi pogled ini. Pri svemu tome, nepristrasni Austrijanci mora da povremeno imaju neugodan osjeaj da je napredak mogao biti neto bri. Neosporno je da je zemlja danas daleko od toga da se moe smatrati potpuno otvorenom. Ovdje e vam zasigurno odmah pasti u oi stepen zaostalosti domaeg ivlja i njihove jedine privredne djelatnosti poljoprivrede. Nakon dvanaestogodinje civilizovane okupacije razumno bi bilo oekivati napredak u odnosu na metode koritene jo u doba Abrahama; takoe, mogao bi se oekivati i izvjestan razvoj rudarstva i vea aktiv-

Pravoslavci

nost na polju javnih radova. Trgovina je nedvojbeno slaba, te i pored tvrdnji da se popravlja teko je dobiti vjerodostojne podatke o toj grani. Jedina izvjesna stvar jeste da je svaki uvezeni proizvod izuzetno loeg kvaliteta i moda bi se engleskim trgovakim kuama isplatilo da poalju sposobne trgovake putnike sa ciljem da konkuriu bezvrijednoj austrijskoj robi. Austrijski naseljenici i austrijski kapital sporo pritiu u zemlju; stranom preduzetnitvu nije dozvoljeno da se razmae, a iskustva njemakih i italijanskih naseljenika nisu ohrabrujua. Pa ipak, po cijenu da zvuim neodgovorno, usudiu se da predskaem da bi Austrija trebala da bude kadra da zadri Bosnu bez mnogo potekoa, dok e Hercegovina najvjerovatnije iskliznuti iz njenog zagrljaja.
***

(Mada neodreenije nego Leg, i Robert Dankin nekoliko godina kasnije nasluuje poetak evropskog sukoba na naem tlu.) Od svih vjera, rimokatolici zadaju vlastima najmanje problema, i u isto katolikim podrujima kao to je Ljubuko sada uopte nema trupa. Grko-katolici72, naprotiv, priro71

72

Ovo je pogreno: veinu stanovnika Krajine ine pravoslavci, odnosno Srbi. Pravoslavci.

30

ZEMLJA EIFA I KISMETA

dno su izloeni lukavim savjetima ruskih tajnih agenata i oni su ti, ak vie nego Turci, koji su inili okosnicu pobune iz 1882., iji je navodni uzrok bilo uvoenje obaveznog sluenja vojske. I oni su nauili lekciju da sa vabom nema ale (Der Schwabe versteht kein Spass), a to se tie unutarnjih stvari, oni se mogu nadati mirnom i brzom razvoju. Naalost, ove pokrajine mogu svakog trenutka postati poprite evropskog sukoba. Tako neto sigurno nee zatei Austriju nespremnom. Mostarski garnizon u vrijeme mira sastoji se od deset hiljada ljudi, ne raunajui brigadu u Nevesinju, dvadeset milja odatle. Grad Mostar je, tavie, dobro utvren. [...]. Sve ovdje ovjeka podsjea da je pod vojnom okupacijom. Potanski i telegrafski uredi su vojni i bojim se da im dosta toga nedostaje. Ovdje plaamo vie za pakete i slino nego bilo gdje drugo u Evropi. Putnike koije svuda su pod vojnom kontrolom, a i samim putevima po kojima se one voze patrolira vojska.
***

vanjem u kismet s kojim prihvataju despotsku vladavinu kakvog muslimanskog vladara. No, svaki pokuaj da se silom istjeraju iz Evrope mogao bi imati ozbiljne posljedice. To bi samo moglo dovesti do pokolja njihove kranske raje koja je, iako brojnija, veinom nenaoruana i nejedinstvena i koja bi kao to se to deava u slinim sluajevima bila savladana od strane monije i naoruane manjine. Nije vjerovatno, meutim, da e takav korak preduzeti ijedna evropska sila. A oni koji su najvie zainteresirani za turske dogaaje najbolje znaju koja politika najvie odgovara uspjenom rjeavanju tog pitanja.
***

Epilog: Istok u oima Zapada

Blagorodni italac ne moe ni slutiti kakva najgora budala moe postati dok ne ode u inostranstvo. (Mark Tven) (Izvjestan broj britanskih putnika uputa se, najee u povodu neposrednih linih doivljaja, u ocjene o prirodi civilizacije u kojoj su se obreli. Vilkinson tako uoptava o istonjakim naravima i svjetonazoru, na osnovu onog to vidi i uje na svom putu po Hercegovini 1844. godine.) Neizvjesno je da li e Turci postati istinski civilizovani prije nego to prestane njihova vlast u Evropi. Naglo opadanje njihove moi svuda je vidljivo. Oni sami su toga svjesni i mada ne izraavaju otvoreno uvjerenje da gube znaaj u svijetu, ono ve utie na njihovo ponaanje. I kao to su uspjeh i mo neko uveavali oholost Turaka i inili ih nadmenim tlaiteljima, tako e oni sada, na mirniji nain od svakog drugog naroda, od pobjednika postati pasivni, tromi i bezazleni podanici, kada ih u takvo stanje dovede sila kojoj se nee moi oduprijeti. Pod uslovom da se ne upotrijebi nasilje, koje bi ih moglo podstai na otpor, oni e se podvri ak i hrianskoj vlasti, s istim vjero-

(Na samom poetku svoje knjige, u uvodu, Spenser se ovako odreuje prema Evropskoj Turskoj, u kojoj je boravio sredinom stoljea): Slomljena i poniena ispod ljudskog dostojanstva, silna pokoljenja nesretnih krana iz ovih pokrajina Evropske Turske, minula su poput lia u umi, ne ostavivi za sobom ni traga koji bi govorio o njihovom postojanju. Ostali su nezapaeni i zanemareni od strane naroda Evrope, koji su svu svoju snagu troili na to da izvuku crnopute sinove Indije i Afrike iz necivilizovanosti i uine ih sudionicima u blagodatima civilizacije i objelodanjene vjere. Ti isti narodi zaboravili su na sramotu i ponienje na samom svom pragu; zaboravili su na to da, dok krvotok Evrope ubrzano napaja ivotom krajnje take svijeta, jedan dio nje same ostaje uspavan i obamro.
***

koju je Engleska rtvovala toliko krvi i novca, doao sam do uvjerenja da se moralo desiti neto izuzetno da ta apatina sila poduzme tako energine korake. O prirodi ovog dogaaja nije bilo dovoljno pouzdanih informacija. Isto tako, nae znanje o stanju u ovim pokrajinama bilo je toliko neodreeno da mi je smjesta postalo jasno da ga samo linim uvidom mogu stei. Miljenja onih koji su tvrdili da su posvetili imalo panje toj temi bila su izrazito protivrjena. Dok su neki govorili da je rije samo o problemu nastalom izmeu turske vlade i nekolicine pobunjenika, drugima je to sve izgledalo mnogo sumornije: oni su bili uvjereni da e prvi ispaljeni hitac biti znak za opu pobunu kranskih podanika Porte, to bi opet dovelo do kraja turskog suvereniteta u Evropi i do ispunjenja velikog panslovenskog plana.
***

(Iako donekle dijeli Spenserovo miljenje o umalosti i tromosti turske civilizacije, Arbatnot je, desetak godina kasnije, u svom stavu izrazito turkofilski nastrojen.) Omer-paa e krenuti s rumelijskom vojskom da ugui nemire u Hercegovini. Takva je, ini mi se, bila vijest koja me je uvrstila u namjeri da posjetim slovenske pokrajine Evropske Turske. Da je u mojoj svijesti bilo ikakve sumnje u pogledu znaaja koji osmanska vlada pridaje smirivanju ovih udaljenih krajeva, povratak Omer-pae iz nemilosti i slanje tolikih snaga pod njegovim zapovjednitvom bilo bi dovoljno da je otklone. I tako, podstaknut s jedne strane eljom da i dalje budem au courant dogaaja trenutka, a s druge strane zanimanjem, koje svi moraju imati, za stanje zemlje73 za
73

Ovdje se misli na Tursku.

Moglo bi se ustvrditi da je nedostatak moi prouzrokovao ovu poveanu humanost; ovo mora da je bar djelomino tano, jer priroda jednog naroda nikada ne podlijee iznenadnoj i potpunoj promjeni. Ja lino mogu posvjedoiti o popustljivosti koju su Turci pokazivali u situacijama u kojima su bili nadmoni i u kojima su, iako izazvani, postupali blago. Isto tako, neosporna je injenica da je muslimanska Turska prva koja je odustala od nekranskog obiaja odrubljivanja glava osuenicima, kao i od drugih nehumanih obiaja kojih se takozvani krani jo nisu odrekli. Ovo e, naravno, ogoreno poricati pristalice krana, ali bi se morali nai zaista jaki dokazi da izbriu one gnusne prizore ena bez uiju, djece bez nosova i krvavih leeva vojnika, doslovno noevima isjeenih na komade, prizora koje sam svojim oima vidio. U stvarima koje se neposredno ne tiu Engleske, ni na jedno miljenje se ne moe toliko osloniti kao na miljenje jednog Britanca, ak i ako uzmemo u obzir onu sklonost koju on esto pokazuje, a to je ocjenjivanje svih ljudi i stvari vlastitim mjerilima. No Britanac je osloboen svake politike i vjerske pristrasnosti, jer znamo da ga ne pokreu predrasude koje, zbog njihovog zajednikog porijekla, mue podanike mnogih evropskih drava i obezvreuje njihova miljenja. Ma kako uskogrudi Englezi bili kad je rije o njihovim vlastitim poslovima, oni su sposobniji od bilo kog drugog naroda za ire i ispravnije sagledavanje poslova njihovih susjeda. Stoga

BEHAR109

31

STRANI PUTOPISCI O BIH

sam uvjeren da miljenja koja sam iznio dijele svi oni malobrojni Englezi koje je poziv doveo u ove zemlje, ili jo manji broj onih koji su ovamo putovali iz zadovoljstva. Naroito se mogu bez oklijevanja obratiti ovim prvima da me podre u mojoj neuobiajenoj tvrdnji da su hriani, u cjelini, vei neprijatelji napretka od Turaka.
***

(Za Polinu Irbi su priroda turske religije i civlizacije uope, kao i viestoljetna otomanska vlast na Balkanu, glavne prepreke napretku naih zemalja. Sljedei odlomak uzet je iz drugog izdanja Putovanja po slovenskim zemljama Turske u Evropi, objavljenog 1877. godine.) Zatitnica muhamedanstva u Evropi odrava svoje posljednje uporite u turskom vilajetu Bosni. Islam je ovdje, kao religija vladajue klase, na probi ve gotovo etiri stoljea. Kakvi su njegovi plodovi? Po geografskom poloaju najblia evropskoj civilizaciji,

ali po stanju njenog drutva najvarvarskija od turskih pokrajina u Evropi, Bosna, ukljuujui Tursku Hrvatsku i Hercegovinu, prua se na zapad do geografske duine Bea i unosi divlja i orijentalna obiljeja u oblasti izmeu dalmatinskih obala Jadrana i naprednijih kultura Srbije, Maarske i Hrvatske. Treba samo da preete granicu ovih zemalja i odmah ete se osjeati kao u divljinama Azije. Bosanska zemlja puna je raznih vrijednih minerala, njena brda obiluju izvanrednim umama, njene dobro navodnjene ravnice plodne su i izdane, njen narod, u uslovima prosvijeenosti, pokazuje se kao izuzetno darovit. Pa ipak, njena trgovina je nitavna; ljive, da navedemo izvjetaj g. konzula Houmza za 1873. godinu, najvredniji su trgovinski artikal pokrajine; bosansko stanovnitvo je neuko, niti jedan ovjek od stotinu, ne zna itati, a glavni grad, Sarajevo, koji, ima izmeu etrdeset i pedeset hiljada stanovni-

ka, nema ni jednu knjiaru. Jedan ili dva engleska pekulanta doli su u iskuenje da se obavijeste o mineralnim bogatstvima zemlje, no mudro su se povukli jer nisu mogli, s jedne strane, nai, zajedniki jezik s vladom, a sa druge strane, zbog velikih smetnji koje osujeuju svaku inicijativu pod sadanjim reimom, pronai preduzee koje bi eksplpatiralo rudnike. Ogromno prirodno bogatstvo ostaje nedirnuto.
***

(Bosna i Balkan uope su za Vilijama Milera ali i za druge vie dio neobinog i egzotinog svijeta Azije nego Evrope. S druge strane, za stanovnike Balkana, Evropa je neto drugo i posebno. Milerovo poznavanje Bosne i Balkana temelji se na njegovim estim boravcima u naim krajevima izmeu 1894. i 1898. godine.) Kada stanovnici Balkanskog poluostrva razmiljaju o putovanju u bilo koju zemlju koja lei zapadno od njih, oni govore o odlasku u Evropu, to znai da se oni sasvim otvoreno svrstavaju van evropskog ustrojstva. to se Evrope tie, ova geografska nepreciznost ima svoje opravdanje, i to znatno, jer od svih dijelova naeg kontinenta nijedan nije u tolikoj mjeri nepoznat prosjenom putniku kao to je Bliski istok, od kojeg je danas udaljen samo dva i po dana putovanja eljeznicom. Nije pretjerano ustvrditi da su mnoge oblasti u Africi poznatije obrazovanom Englezu ili Nijemcu od zemalja koje lee s onu stranu Jadrana. [...]. ak i danas jedva da se odaje puno priznanje prirodnim ljepotama jugoistone Evrope. Divne prastare ume Bosne, aurni fjordovi Dalmacije, snijegom pokrivene planine na granici izmeu Makedonije i Bugarske, pitomi engleski krajolik Srbije i mrka velianstvenost crnogorske krenjake citadele sve to ostaje, ak i sada, gotovo neposjeeno. [...]. Ovdje se sreemo sa udnom pojavom naroda koji govore gotovo istim jezikom a koriste razliita pisma, naroda iste rase podijeljenih na tri razliite religije, otpadnika od kranstva koji su postali vei muslimani od samih Turaka. Ukratko, Balkansko poluostrvo je, iroko uzevi, regija velikih protivrjenosti. Sve je upravo suprotno od onog to se moe racionalno oekivati; putnik stupa u carstvo romanse, gdje se sve njegove ustaljene ideje okreu naopake i on ubrzo, poput domaeg stanovnitva, poinje praviti razliku izmeu onog to se radi na Balkanu i onog u Evropi. Veselin Maslea, Sarajevo, 1989.

32

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Kratki francuski putopis

kroz Hercegovinu i novopazarski sandak iz godine 1611.
Priopio: Vjekoslav Jelavi Ovo kratko izvjee o putovanju preko Hercegovine i novopazarskog sandaka, to ga u francuskom originalu i u prijevodu donosimo, potie od Leferva (Leferve), tajnika baruna Sansija (Sancy), francuskoga poklisara, poslana g. 1611. u Carigrad. Francuski poklisari kod Porte u 16., a dijelom i 17. stoljeu odabirahu, idui na svoje poslaniko mjesto, suhozemni put, koji je vodio iz Dubrovnika preko Trebinja, Gacka, Foe, Plevalja i Novoga Pazara put Plovdiva i Carigrada. To bijae obini drum, kojim prolaahu trgovaki karavani i diplomatske misije i to ne samo francuske, nego i dubrovake i mletake, kao god i slubeni ulaci ovih drava. Francuski poklisari obiavahu sastavljati o tom svom putovanju kroz Balkansko poluostrvo, neku vrst dnevnika, u kojemu tanim kronolokim redom pribiljeivahu sva znatnija mjesta, kojima prolaahu i stvari, koje im se na putu deavahu. Taj posao sastavljanja putnikoga dnevnika bjee povjeren jednomu od njihovih tajnika, a pokadto i vie njih. Ima nekoliko takovih francuskih putnikih izvjetaja iz 16. i 17. stoljea. Mi emo pomena radi citirati opis putovanja Aramona (Aramon), francuskoga poklisara u Carigradu iz g. 1547., koji bjee napisao poklisarev tajnik an eno (Jean Chesneau), a izdao i biljekama popratio K. efer (Ch. Schefer), lan pariskoga Instituta (g. 1887.). Drugi slian putopis je od Fren Kaneja (Fresne-Canaye), koji g. 1573. pratijae francuskoga poklisara Noailles-a u Carigrad. Taj je putopis priopio u francuskom prijevodu i talijanskom originalu Hauzer (Hauser), docent na sveuilitu u ClermontFerrandy (g. 1897.). Putopis, to ga mi sada priopujemo, razlikuje se od gornjih u toliBEHAR109 ko, to sastavlja navraa u veemu broju imena rijeka, brda i mjesta u krajevima, koji nas posebice zanimaju. Na alost mi smo se, u pomanjkanju originala, morali posluiti kopijom toga putopisa, koja se kopija nalazi u odjelu francuskih starijih rukopisa pariske Narodne Biblioteke (zavedena u katalogu pod ifrom 16. 172, fol. 131 itd), pa smo konstatirali da je veina geografskih naziva ili prosto isputena ili opet naopako prepisana. Mi smo nastojali po svom najboljem uvjerenju potonja ispraviti; ali se ne uhvasmo ni pokuati, da praznine ispunimo. Gospodin Sansi, koga kralj bjee imenovao svojim poklisarem u Carigradu, stie u Dubrovnik u augustu godine 1611. Iz Dubrovnika otputovao okolo 24 sata1 9. augusta i doe u pratnji dvajuh dubrovakih gospara na Ploe, mjesto izvan gradskih vrata na jedno 400 koraaja, gdje mu bijahu pripravili stan. Ali prije nego to e krenuti na put, gospodin poklisar ode oko 12. ure dubrovakom knezu i gospodskom vijeu i pozdravi se s njima. Oni mu opet poslae na dar pekmeza. Gospodin poklisar prenoi na Ploama. Sutradan u jutro (srijeda 10. augusta) otputovasmo okolo 12. ure. Poklisar je pojahao sa dvadeset drugova, a za njim iae jo osam tovarnih konja. Skrenuvi na lijevo uzesmo se penjati uzbrdice, ostavljajui more na desnu ruku, a grad za nama. Gospodin poklisar bi pozdravljen s dubrovakih bedema s deset ili dvanaest topovskih hitaca. Ono je brdo vrlo strmo i tekom se mukom uza nj penje. S njega se lijepo razgleda Dubrovnik i okolina ostrva. Odatlen udarivi preko strmenitih i kamenitih prijedjela, stigosmo uveer oko 20. ure (osam sati), na obalu rijeke Trebinjice, na domak sela2), koje nosi njezino ime i koje je udaljeno jedno 18 milja od Dubrovnika. Utaborismo se na lijepoj livadi usred ravnice okruene brdima. Ta je ravnica iroka po prilici jednu milju i dvije milje dugaka. Brdo pred nama je obraslo umom i puno kamenja. Na njemu ima neto vinove loze. Gospodin poklisar krenu iz Trebinja u etvrtak 11. augusta, te rua u epelici, a na noite pade u Bileu, u pokrajini Srbiji. itav taj kraj je brdovit i kamenit, te je vrlo muno tuda putovati. Uspeh se na vrh planine, podno se vidi mala rijeka, koja izvire iz tri golema vrela. Potonja obuhvaaju itavu milju prostora i davaju toliku koliinu vode, da je rijeka u blizini Bilee vrlo velika. Taj je predio veoma plodan, izgleda barem tako, unato njegove bregovitosti i umovitosti. On bi bio podesan za saenje vinove loze. Odatlen krenusmo u petak 12. augusta i ruasmo u Crnici, gdje ima lijepa studena esma. Veerasmo zatim u Gacku koje je smjeteno na polju dugakom jedno etiri milje i irokoj milju i po. To je polje lijepo i na njem pase mnogo stoke. Odatle krenusmo u subotu 13. augusta u Trnovu luku, i tu provedosmo ostatak dana. To se mjesto nalazi u maloj dolini pokraj gorskoga potoka zvana Sutjeska, koji protie na podnoju dvijuh visokih planina. Istoga dana prevalismo vrlo visoku planinu po imenu Humi preko koje vodi vrlo strmenita staza. Sve je ostalo pokriveno umom. Na spomenutomu mjestu ima tri drvena, na pola poruena karvansaraja. Silazei niz brdo kupismo u nekoga pastira malena ovna za 22 jaspre, to ini 15 sola i 6 dinara
1

U Dubrovniku bjee obiaj brojati satove na talijanskomu asovniku, to jest bez prekida ure dana i noi Dananja varo Trebinje.

33

STRANI PUTOPISCI O BIH

(franceskoga novca). itavu no vukasmo toga ovna, a u zoru prije polaska pojedosmo situ, kuhanu u vrlo aavomu kotlu. Mlinski kamen povaljen nasred puta, sluio nam je mjesto inije, stoljnaka, otiraa i tanjira. Uza sve to po uvjeravanju svekolike druine nikada nam jelo nije bolje ilo u slast. U nedjelju 11. augusta gospodin poklisar rua u Tjentitima, selu na rjeici zvanoj (Sutjeska), u blizini Hercegovine u Morlakoj. Tu ima jo jedna rjeica, preko koje se prolazi tri puta na malenim drvenim uprijama. Popevi se za tim na brdo, koje se die na lijevo, mi vidjesmo tu rjeicu kako tee na desno i sve vema raste, dok se ne suzi izmeu dvije lijepe, plodne i dobrim dijelom umom obrasle planine. Nakon kakova etiri sata putovanja po obronku reene planine opet preosmo rijeku, koja se zove Drina (pod tim je imenom zabiljeena na zemljopisnoj karti), velikim drvenim mostom, koji je dui od mletakoga rijalta. Taj je most podignut na cigli jedan svod poduprt na oba kraja. Zatim, ostaviv za sobom most i rijeku, koja ini malen zavoj, proosmo kroz maleno selo od kakovih pet ili est kua i putujui uz obalu rijeke, koja tee na nau lijevu ruku, te nakon po prilici sat i po hoda stigosmo u varo Fou, u pokrajini Hercegovini, gdje ima jo jedan most prebaen preko rijeke ehotine (?). Ta varo nije opkoljena bedemima i u njoj ima kakovih 800 drvenih i vrlo niskih kua, bez pendera. Ima jo mnogo malih damija. Kraj je prilino lijep. U toj varoi gospodin poklisar prenoi u karavanskom hanu, prostoriji slinoj trnici, u kojemu odsijedaju putnici. U tomu se hanu moe udobno smjestiti 300 konja. On je sagraen od dobra kamena i pokriven olovnim krovom. U tomu gradu se pravi mnotvo noeva, na glasu ne zbog vrstoe, ve zbog izradbe. U ponedjeljak 15. augusta reeni gospodin rua u Ustikolini, koja se nalazi u reenoj pokrajini Hercegovini. Iziav iz Foe, poesmo se penjati uz planinu, plodnu i punu voaka, ita i poneto vinove loze. Dovlen je kraj brdovit i slabo napuen; ali zato prepun divljai. Ima naroito sva sila grlica i divljih golubova. itav je predio pokriven hrastovom umom. Odatlen reeni gospodin stie na noite u Bahovo3) u pokrajini Hercegovini. U tomu mjestu se

podigla jedna kua ili karvansaraj, koja slui sklonitem putnicima, kako se uope po itavoj Turskoj nalazi. (...) Krenuvi odatlen, reeni gospodin doe na konak u Tasliu (Plevlje), varo u spomenutoj pokrajini u Hercegovini, koja broji po prilici 400 ognjita. U toj varoi ima tri damije, dvije od kamena, a trea od drveta. U jednoj od dviju kamenitih ima lijepa esma. U toj varoi ima jo dva karvansaraja, prilino prostrana i prekrivena olovnim krovom. Izmeu Pulmie i Taslie kraj je vrlo lijepo obraen, a na mjestima gdje nema voaka, porasla je mlada uma. Predio je ipak u veoj mjeri umovit nego li go, a obiluje malim izvorima ive vode. Prije nego se doe u reenu varo, na jedno dvije milje od nje, nalazi se malena rijeka koja tee dolinom, te se prua na desnu ruku. To je bila prva varo, u kojoj zatekosmo uljudnu eljad, koja se divljae glatkosti naih maeva i maeva naih pratilaca, doim se drugi neotesaniji, podrugavahu, velei da su ranjevi naih pratilaca dobri, da se iz njih grade avli. Neki opet, koji bijahu u kavani blizu karvansaraja, ponudie nam kahve, koja nam nipoto ne prija. U srijedu 17. augusta reeni gospodin ostavi Tasli i udari putem na desno. Putovasmo tako kroz brdovit i gotovo posvuda umom obrasli kraj. Nakon jedno etiri ili pet sati putovanja, uzesmo se sputati niz brdo, a to sputanje traje vrlo dugo. Napokon naiosmo na malenu rijeku, iroku nekoliko metara kamenom, koja proticae na nau lijevu ruku. Udarivi putanjom, koja vodi uz obalu te rijeke, planina nam ostade sada na lijevo, a rijeka na desno. Ta se rijeka zove Seljesnica. Nakon nekoliko sati jezdenja, sveudilj uz obalu, prijeosmo rijeku preko drvenoga mosta s tri svoda. Prevaliv jo nekoliko hiljada koraaja, preosmo kroz jedno tursko groblje i stigosmo u varo od jedno trista ognjita po imenu Prijepolje, u pokrajini Hercegovini. Ni ova varo kakogod niti preanje nije zatvorena, a i u njoj su kue od drveta i niske. (...) Proslijediv nae putovanje stigosmo do kakova dva sata u mjesto zvano Mileevo, gdje ima crkva sv. Save s grkim kaluerskim samostanom, u kojemu ima dvadesetak kaluera, koje mi pohodismo. Na unutranjim duvarovima manastira mnogi putnici bjehu upisali svoje ime, a meu ostali-

ma i gospodin Bri, po emu razumjesmo, da je gospodin Lankom4, putujui kao poklisar, morao tuda proi, poto se gospodin Bri kao plemi nalazae u njegovoj pratnji. Ovi su kalueri jadno odjeveni i ive po siromaku. Oni nose na sebi tek jednu koulju i bijednu haljinu iste boje kao u kapucina u Francuskoj, uz to otvorenu sprijeda sve do pupka, bez pojasa i bez dugmeta, tako da im se vidi trbuh, a u veine je mantija na vie mjesta prodrta. Jedni bjehu bez cipela, a drugi obuveni. Svi pak imaahu na glavi kapu s dva uha poput one to se zove a la coquarde, a koja je ljubiaste boje i sprijeda izrezana. Njihove su vlasi vrlo dugake i padaju im u neredu na ramena, tako da sa
3

Fresne Canaye spominje takoer to mjesto pod imenom Bahra, te veli za nj. da je selo na brdu Conaz (Kova). Savary-Lancosme, francuski poklisar kod Porte god. 1585.

34

ZEMLJA EIFA I KISMETA

svojim jako mravim licem pobuuju silnu suut u onih, koji ih gledaju. Uostalom unutranjost njihove crkve u prilino je dobrom redu. Crkva je iznutra obojena. Oprave za obavljanje bogosluja su u prilino hravom stanju, stare i veinom istroene. Tu nam bi ponueno mnogo vrlo dobrih crnih damaskih ljiva. Karvansaraj ne valja ba nita, ali u njemu ima lijepa esma. Poto smo se u crkvi zadrali jedno po sata i pomolili Bogu, uzjahasmo nae konje i zaputismo se naim prijanjim drumom put brda. Na jednu milju po prilici od toga mjesta reeni gospodin doe na noite u varo u kakovih 100 ognjita, zvanu Mileevo, u reenoj pokrajini Hercegovini ili Srbiji, kojoj na sjeveru die se visoka brid (to je ona ista, to je malo prije spomenusmo). Na vrhu te bridi ima jak zamak koji nosi isto ime kao i varo ili inae Rocca partita5). U etvrtak 18. augusta, reeni gospodin krenu iz gornjega mjesta putem, koji iz karvansaraja vodi na desno. Siav zatim niz tu planinu, udarismo obronkom jednoga drugoga brda, iji vrhunac ostajae nam na desnu ruku. Ova se planina ide iz Hercegovine do u Albaniju, koja je od toga mjesta udaljena tek dva dana hoda. itava je planina pokrivena drveem, a tako isto i put. A kako nas Vlasi (to su seljaci koji vode kiridijska kola) utjerae u strah zbog lupea, mi sjahasmo s konja i uzesmo paziti na se, drei pripravne nae pitolje i arkebuze. Ovaj klanac je dug kakove dvije milje. Ostaviv za BEHAR109

sobom ovu planinu preosmo u drugu na lijevo. Potonja je potpuno gola, bez ume i bez drvea, te sasvim pusta. Preavi ovu planinu i jedan potok izaosmo iz pokrajine Hercegovine i uosmo u Bosnu. Na ulazu potonje zaustavismo se, da ruamo u mjestu zvanom Halmovica, nedaleko od nekoliko kua. (...) U petak 19 dana (mjeseca) augusta gospodin (poklisar) ostavi gornju livadu i stie u ruano doba u Raku upu, a to je karvansaraj osamljen na malenoj livadi na podnoju jedne planine. Kroz tu livadu protie malen potok zvan Ljudska. Preosmo (zatim) kraj, obrastao na vie mjesta umom, dok je ostalo zemljite dobro i veoma podesno za obradbu, ali vrlo slabo napueno, jer ne viesmo do desetak kua ratrkanih amo tamo po brdu. Gospodin (poklisar) provede ovdje ostatak dana, poto je bez odmora bio prevalio put, koji se upravo tu svrava. Ovaj je karvansaraj sazidan od kamena i pokriven eremetom i u tomu kraju raa dobro vino. U subotu 20. augusta gospodin (poklisar) udarivi put istoka du livade, koja mu ostajae na desno, a koja je vrlo dugaka i uzana, ode se utaborit pokraj seoca zvana Luka od Novoga Pazara, prav prije toga ispred novo-pazarskoga karvansaraja. Na domak te varoi, koja se po turski zove Jeni bazar, i koji nam ostaje na desno, nije gotovo nimalo dugoljasta; ali je s obzirom na onu, koju za sobom ostavismo velika, pa broji kakovih hiljadu kua, neto bolje zidanih od onih, to ih prije bijasmo vidjeli. Kue su naime veinom od zemlje ili od kamena, a sve su pokrivene eremetom. One su uza sve to bez iznimke niske. Varo je podignuta na spomenutoj livadi na prostranom i trouglastom mjestu, tako da izgleda vrlo slobodna, a kue su okruene u njoj topolama. Jer se ini da im je veselje saditi ovo stablo koje sade uvijek prilino mnogo pokraj damija, za ukras potonjih. Na malenu brjeuljku, koji se die na nau lijevu ruku vidi se zamak na domak varoi. Taj zamak gospoduje itavim krajem, koji je prilino lijep i sastoji od dugakog polja, kroz koje se vijuga malen potok Butika, imajui s jedne i s druge strane po jednu planinu, napola obraslu mladom hrastovinom. Ostalo zemljite ini se da je dobro, pa je velika teta, da nije obraeno, jer bi inae proizvodilo znatnu koliinu ita. Ima jo i neto vinove loze zasaene amo tamo po obronku planine, koji gleda prema jugu. Ja mislim da je razlog tomu nedostatku obraivanja slaba napuenost ovih krajeva, koji su u istini uope slabo naseljeni, akoprem ima zemlje dovoljno da se prehrani velik narod. Ali videi, da je tlo tako slabo obraeno pokraj Novoga pazara, koji je (meutim) dosta velika i dobro napuena varo, ja mislim, da je tomu kriv nemar i lijenost stanovnika, koji rade samo toliko, da mogu preivjeti, pa se ini, da im nije stalo do toga, da im i preostane togod; tako da obradiv koliko im je dosta za podmirenje njihovih potreba, ostalo ostavljaju na ugaru. Ta eljad silno voli dokolicu, na koju je jako privikla. Ona mnogo besposliari, i provodi vei dio dana sjedei pred vratima ispod kune strjehe, koja se jako nadvisuje nad ulicu i zabavljajui se meusobnim razgovorom i posmatranjem prolaznika, pa ju nije nikada vieti na etnji. Njezin kruh je loe pravljen, te slii slabo peenomu i beskvasnomu kolau. Njezin je napoj voda ili erbet. Potonji se pravi od vode i meda. Ona goji prilino malo blaga, to jest volova, krava, ovnova i koza. Tu vidjesmo
5

Valjda odbijena brid.

35

STRANI PUTOPISCI O BIH

groblje vrlo dugako i bez ograde, u kojemu ima veoma mnogo grobova. Potonji su etverouglasti kamenovi, a imaju pokadto po alme. Izvie groblja ima nekoliko bivola, a i peradi: ali je kraj bogat grivnaima i grlicama. U blizini Novoga pazara vidi se nekoliko kaluerskih samostana. Tu ima i poneto rimo-katolika, kako saznah od dragomana, koji mi pokaza na lijevo jednu malu crkvu (katoliku) pokraj maloga mosta, na koji naiosmo, poto proosmo varo. U blizini drugoga mosta na milju od ovoga, idui u pravcu livade, vide se naravne tople kupelji), a pokraj njih dvije grke crkve, jedna na lijevo na vrku brijega, posveena sv. oru), druga sv. Petru i Pavlu. itavi ovaj kraj pripada jo pokrajini Bosni. Odatlen gospodin (poklisar) proslijedi svoje putovanje preko spomenutog polja, zatee na jednu milju daleko rijeku, zatim se uze penjati uz jedno brdo na lijevo po putevima punim drvea i pukotina. Poto sae niz to brdo utabori se u seocu zvanom Barica, u pokrajini Hercegovini, koja lei na malenomu brjeuljku i na prilino tijesnom mjestu. Bojei se razbojnika, kojih, kako nam rekoe, ima u okolnim brdima, postavismo strae na etiri oprena kraja, a druge etiri injahu itavu no ophodnju. U nedjelju 21. augusta gospodin (pokli-

sar) krenu iz reenoga mjesta, te nastavi putovati planinom, koja je jako obrasla umom. Siav zatim niza nju neto strmim obronkom, on pree gazom rijeku u Hercegovini, koja tee izmeu izmeu dvije planine. Potonja se zove Kopaonik, te je silno obrasla mladom umom i visokim stabaljem. Planina je prilino strma: ali put (koji preko nje vodi) je dobar, sve poam od Dubrovnika. Ova je planina u istini tako visoka, da se s njezina vrhunca prostim okom vide vrci svijuh brda unaokolo. Poljana, na kojoj ruasmo, je prijatna zbog hlada od bukove ume, koja se tu nalazi. Ona nije na samomu vrhu plane, poto se nama na lijevo die dosta visok breulja potpuno ogoljen poput elave glave, po emu sudim, da to mora biti najvii vrh planine. Hendek kojim prolazi spomenuta rijeka, okruen je dobro obraenom zemljom a po strani ima i poneto vinove loze. Na jedno tri milje na reenoj planini gospodin (poklisar) bjee se odmorio na livadi na malenomu komadu zemlje oroenomu vodom iz nekoliko esama, a u sjeni malene bukove ume i tu rua6). Nakon ruka on proslijedi put preko obronka planine i njezinoga vrka na lijevo, za tim sae putem spomenutim i pokrivenim lijepim bukvama kao i itavi obronak ove planine i planina unaokolo, te stie u seoce zvano Blaevo

selo, u pokrajini Bosni. To je mjesto okrueno brdima i nalazi se na vrhu jedne male visoine, gdje se utaborismo i provedosmo no. Tu g. poklisar zatee ulaka mletakoga baila7 u Carigradu, koji uae u Kotor. U utorak 23. augusta gospodin (poklisar) krenu udariv popreko kroz polje, doe se utaborit na malenoj livadi. I poe dalje uz polje sve do prokuplja, dosta velike, ali prilino loe graene varoi, poto su kue veim dijelom niske i pokrite drvom zbog nestaice zemlje8. Ova je varo vrlo stara, i u njoj ima lijepih damija. Tu stoluje i kadija. Gospodin (poklisar) prenoi ovdje u karvansaraju, koji je vrlo hrav. Polje, koje preosmo, omeaeno je oda sviju strana dvjema planinama pokrivenim drveem, na prostoru od dobro dvije milje. Zemlja oko Prokuplja je vrlo dobra i obiluje vinovom lozom. Zemlja je crnica i dobra za sijanje ita. Ona je lijepo obraena na jednu milju u okolo spomenute varoi, a podalje ako prem je zemljite jo uvijek dobro, ona je slabo obraena, izuzam u blizini sela. Opazismo, da su stanovnici u varoi vrlo pristupni. Skupiv se oko na soni posmatrahu nae kretnje, odijelo i oruje, nadasve nae maeve, koji prooe preko sviju ruku. Oni se divljahu njihovoj uglaenosti i eljahu ih kupiti. Mi ih naosmo jedno deset ili dvanaest pokraj duana po njihovomu obiaju pod strehom, koja se nadie jako nad ulicom, gdje puahu duhan i pijahu neku crnu vodu koju nazavlju kavom, a koju piju tako vruu da jako pee, pa ju stoga i sru pomalo, krajem usana. Oni ostadoe tu sve do noi, a sutradan ujutro mi ih opet zatekosmo na istomu mjestu, kamo bijahu doli vrlo rano. Oni dovode vodu u svoje esme kroz otvorene oluke, to je i uzrokom, da je ta njihova voda vrlo topla. Dalje od toga mjesta ne naosmo nijedne esme, a mjesto potonjih (kao uope po itavoj Turskoj), ima atrnja s prilino dobrom vodom. U toj varoi ima krana, ija se crkva nalazi na ulazu u grad. Ima vrlo dobra vina, to ga krani prodavaju. Ima mnotvo aka, koje nazivlju softama, a koji se poput naih sveuilitaraca skiu nou po ulicama, te nekanjeno ubijaju i ograbljuju prolaznike.

6 7 8

Opetuje to je malo gore rekao Naslov mletakoga poklisara kod Visoke Porte Valjda za graenje opeka

36

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Midhat ami

Francuski putnici u Bosni i Hercegovini

u XIX. stoljeu (1836. 1878.) i njihovi utisci o njoj
Predgovor
Ova knjiga predstavlja, ustvari, nastavak djela ija je prva knjiga objavljena, na francuskom jeziku, prije devetnaest godina, 1960, a na naem, est godina kasnije, 1966. Dok prva knjiga obrauje napoleonovski period francuskih putnika, tj. kraj 18. i poetak 19. vijeka, ova druga po hronolokom redu, obuhvaa razdoblje 19. stoljea, koje ide od dolaska u Bosnu Amija Buea, 1836. godine, do svretka turske vladavine u ovoj zemlji 1878. godine. 1853. otvorena je francuska konzularna agencija u Sarajevu, koja je, s jedne strane, svjedoila o ivljem interesu Francuske za Bosnu i Hercegovinu; s druge strane, ona je olakala i pospjeila promet francuskih putnika za svih dvadeset est godina, koliko ovo razdoblje obuhvaa. Jedna druga tekoa je pri pisanju ove knjige proizilazila od izvjesne neodreenosti i nepreciznosti nekih istorijskih i geografskih pojmova, kao to su: Illyrie i illyrique,1 Esclavonie i esclavon, Grec, Turska Hrvatska (sinonim za Bosansku kraijinu) itd.; a Bosna i Hercegovina, u stoljeu o kome je rije, ne samo to nije imala odreenih granica nego je i bila obuhvaena nazivom Turska. ako ne i prvi, bio je slikar, bakrorezac i crta Teodor Valerio.2 Bilo je to polovinom 19. stoljea. Istono pitanje je upravo bilo otvoreno; Turska je pozivala pod oruje sve svoje trupe. Umjetnik je tu vidio neuporedivu priliku da na licu mjesta proui masu orijentalnih tipova, kostima i oruja svih vrsta; on je otiao da se zatvori u Silistriju, koja je bila opsjednuta i u koju je, desetkujui, harala kolera, zatim je iao za turskom vojskom od krajnih granica...3 Tom prilikom, i kasnije, T. Valerio je posjetio 1851. i 1852. godine Ugarsku, Bosnu i Vojnu granicu; 1854. i 1855, za vrijeme rata, Srbiju i podunavske kneevine; 1863, Dalmaciju i Crnu Goru.4 Od posebnog je znaaja injenica da je T. Valerio, gdje god je bio, posmatrao otvorenih oiju i savjesno prouavao nacionalne tipove, nonju, predjele, naselja naroda i krajeva koje je posjetio; i to ne samo kao likovni umjetnik, slikar, nego i kao etnograf: nastojao je da, u svojim slikama, bakrorezima i crteima, fiksira ono to je u njima bilo bitno i vjerno i da, kako kae, Teofil Gotje, boji slikara doda tanost prirodnjaka.5 Prokrstarivi tako, uzdu i poprijeko, i istraivi, mnoge nae krajeve, i upoznavi, po rijeima ora Peroa, bolje nego iko drugi, dunavski bazen, Teodor Valerio je sa svojih studijskih putovanja, na kojima mu ni olovka ni kiice nisu ostajale bez posla, donio pune mape i kofere slika bakroreza, crtea naih nacionalnih tipova, kostima, predjela, naselja, oruja,
3 4 5 6 7 8 9 10

Jedan francuski slikar u Bosni, Teodor Valerio, i njegove slike i crtei

Izvjesno, meu prvim francuskim slikarima koji su dolazili u Bosnu i Hercegovinu,
1

Mnoga od tih njegovih platna bila su izlagana, i zapaena, na izlobama (salonima u Parizu i drugdje). Tako su, pored ostalog, izlagane slike: uvarica oruja, lula i kolijevki pred cetinjskim manastirom, u salonu 1864; Crnogorska porodica koja oplakuje svoje mrtve poslije boja, 1865; Morlaki muziari i uvari crnogorskog kneza, 1866; Konvoj ranjenih baibozuka, 1868; Igraica iz Bosne, 1869; itd.6 Osim toga, Valerijeve slike su iskoriavali neki putopisci 19. vijeka kao ilustracije tipova, predjela, naselja za krajeve koje su posjeivali. Takav je sluaj bio sa orom Peroom, koji je kao ilustracije svojih usputnih zapisa kroz nae krajeve, ukljuujui Bosnu, pod naslovom: Sjeanja sa putovanja meu June Slavene, upotrijebio gotovo sve crtee iz albuma Teodora Valerija.7 Na isti nain su postupili arl Irijart8 i Viktor Tiso.9 I tako dalje. Brojni likovni prilozi slike, bakrorezi, crtei, skice, studije ovoga istaknutog slikara romantiara obrauju, pored ostalih motiva, bosansko hercegovaku tematiku i stvarnost: nacionalne tipove (muke i enske, hrianske i muslimanske), predjele, naselja, odjeu, oruje iz Bosne i Hercegovine. Navedimo ovdje bar neke od tih Valerijevih likovnih priloga, kao: Pravoslavna djevojka iz Bosne (Jeune fille grecque de Bosnie);10 Katolkinja iz Bosne (Femme catholique de Bosnie); Hrianin iz Bosne (Chretien de Bosnie); Bosanska igraica (Danseuse bosnia-

F. Cviter pie povodom izraza illyrien: as je illyrien sigurno sinonim od slave, as su Iliri (Illyriens) samo jedna od slavenskih porodica, i ovo se znaenje, mnogo vanije, javlja ve krajem XV stoljea. Pojmovi variraju prema piscima, ali izraz ima uvijek iroko znaenje i nikad se ne ograniava na jednu zemlju, Dalmaciju, Bosnu, Hrvatsku... (F. Zwitter, Illyrisme et sentiment Yougoslave, Le Monde Slave, 1933, avril, p. 46.) Podatke o njegovom ivotu i djelu uzimamo iz Larusovog Dictionnaire Universel, kao iz jedne biljeke koju mu je posvetio or Pero. (Georges Perrot, Souvenirs dun voyage chez les Slaves du Sud, Le Tour du Monde, 1870, p.241, n.1.)

Dictionnaire Universe. G. Perrot, art. cit., p.241,n.1. Theophile Gautier, LOrient, Paris, 1907, p.24. Dictionnaire Universe. G. Perrot, art. cit., Le Tour du Monde, 1870, pp.241-320. Charles Yriarte, Les Bords de lAdriatique et le Montenegro, Paris, Hachette, 1877. Victor Tissot, La Hongrie de lAdriatique au Danube, Paris, Plon, 1883. Vidjeti seriju pod naslovom: Populations slaves des frontieres millitaires et de Bosnie, u: Ecole Nationale Superieure des Beaux Arts u Parizu.

BEHAR109

37

STRANI PUTOPISCI O BIH

que); Bosanski majur (Ferme bosniaque); Bosanski gradi (Petite ville bosniaque); Seljanka iz Bosne (Paysanne bosniaque); Bosanski konj, ukrasi na glavi (Cheval bosniaque, ornements de la tete); Bosanski seljaci u rastelu (Paysans bosniaques au rastel);11 itd. Posebnu vrijednost likovnom stvaralatvu Teodora Valerija daje to to je o njemu, pored ostalih pisao, nadahnuto i s oduevljenjem, uveni francuski pjesnik 19. stoljea, najbolji i najpotpuniji predstavnik pravca umjetnost radi umjetnosti u Francuskoj Teofil Gotje.12 Osvrnimo se kratko na neke opise ovoga pjesnika. Poto je, u kratkom uvodu, pomenuo kako je i pod kojim okolnostima Teodor Valerio preduzeo svoje putovanje, 1851. i 1852. godine, u Ugarsku, Hrvatsku, du Vojne granice i granice Bosne, i poto je opisao neke maarske i druge tipove, Teofil Gotje prelazi na opisivanje naih nacionalnih tipova: jednog sereanina (sergent)13 iz pogranine ete Otoica; Stane Popovi, iz sela Skrada; Save Birtinke, pravoslavne ene iz Bosne; Save Momilovi, harambae; Boe Roatia, etobae u Slunju; triju ena (katolkinja) iz Bosne; da bi onda preao na slovakog seljaka iz Arve; ciganske itelje na Karpatima i u ravnici; i najzad, na tipove sve do Silistrije. Kao oprenost onom divljem junaini Boi Roatiu, etobai iz Slunja, pjesnik opisuje, podrobno i impresivno, portrete triju

ena katolkinja iz Bosne: Prva od tih ljepotica, kada natpis pri dnu lista ne bi oznaavao suprotno, kae Teofil Gotje, nalik je vie na neku odalisku, koja je umakla iz paina harema, nego na enu hriana: bijela kapica, optoena crnim gajtanom i naikana s vie redova probuenih srebrenjeka, istiui se na crvenoj podlozi, pokriva tano gornji dio glave, ostavljajui une koljke slobodne, iza kojih joj padaju niz lea dvije duge pletenice.14 Sva ta njena glava, nalik gotovo na neku kacigu, divno pristaje uz njenu fizionomiju, plemenitu, tunu i blagu, koju osvjetljavaju dva siva sanjalaka oka, iznad kojih obrve ine tako ist luk kao da su surmom popravljene. Istok i Zapad nastavlja pjesnik kritiar stapaju se u poljupcu na usnama njeno rumene boje, a fatalistika mirnoa mijea se sa katolikom rezignacijom na tom ljupkom licu tako mirne ljepote.15 Poslije nakita Teofil Gotje opisuje odjeu: od bijele anterije, ukraene gajtanima i raznim crnim ukrasima, velike tunike od platna uljepane raznobojnim vezom oko ovratnika i stegnute, u pasu, crvenim pojasom, sastoji se ta izvanredno jednostavna i lijepa odjea. to se tie tijela, likovni kritiar se zadovoljava opisom samo ruku i nogu. Lijeva ruka, na kojoj se, u zglavku, nalazi narukvica od stakla ili plavog emalja, igra se vrpcom neke kese za novac ili amajlijom cekinima izvezenom; dok je desna ruka vrsto stavljena na izboinu kuka. Noga pak, koju nije nikad unakazila obua, odlikuje se gipkou udova antikih statua.16 Ako ova ljepotica, nastavlja T. Gotje, ima u sebi neega orijentalnog, ona koja u ovoj zbirci slijedi iza nje prenosi nas u potpunosti u srednji vijek. Tipovi ovih triju katolkinja iz Bosne podsjeaju autora prikaza na tipove starih uvenih slikara:17 Kada ne bismo bili sigurni, kae Teofil Gotje, u strogu vjerodostojnost (Valerijevih) crtea, povjerovali bismo lako da je on kopirao, u akvarelu, naivne slike ovih primitivnih slikara. Na crvenoj kapici, iji se samo rub opaa, iri se u obliku koprene, iroka bijela maramica, iji vezen kraj see sve do ramena. (...)
11 12

Teodor Valerio, Seljanka iz Bosne

Prelazei, kod ove druge ene, na opis nekih dijelova tijela, pjesnik svraa panju gledaoca na: glavu, ljupko umiljatu; oi, krupne, narandaste. Usta, mala, fine ruiaste boje, kao i njena bjelina puti, ima djetinji i ljupki ar mladih svetica i plemenitih djevojaka kakve su na misalima i u vitekim romanima prikazivali iluminatori 15. stoljea. A evo kako pjesnik slika odjeu ove, druge ene: bijela haljina, irokih rukava, ukraena sa nekoliko zlatnih arabeski, i vezana u struku fularom boje trenje, see sve do stopala, na kojima se vide turske papuice sa svilenom kiankom.18 to se tie tree ene na Valerijevoj slici, njene oi su plave, kosa svijetlo plava, dok joj fizionomija, mada ljupka, odie izvjesnom odlunou. I na njoj ima mnogo nakita, koji blista na vratu i koji T. Gotje opisuje dosta podrobno.19 Opis ovih triju ena zavrava autor likovnog prikaza sljedeom konstatacijom: Kada su umjetnici srednjeg vijeka htjeli da naslikaju Herodijadu, oni su pronalazili, u svojoj neukoj fantaziji, orijentalnu odjeu, napola gotsku, napola saracensku, koja mnogo podsjea na odjeu bosanske ene kako ju je nacrtao i obojio g. Valerio.20
15 16 17 18 19 20

13

Teodor Valerio, Udata ena iz Beograda

14

Up. G.Perrot, art. cit., pp. 265, 273,276,278,286,316. Vidjeti: Theophile Gautier, Le Danube et les populations danubiennes dapres les aquarelles ethnographiques de M.Th. Valerio, u: LOrient, 1907, I, 2168. andarm u nekadanjoj Vojnoj krajini Ibid., 36.

Ibid., 36-37. Ibid., 37. Hammling, Lucas de Leyde, Quentin Metzu. Th. Gautier, art. cit., 38-39. Ibid., 39. Ibid., 40.

38

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Uprava u BiH 1
Valije i funkcionisanje uprave u Bosni Karl Pec (Carl Peez), je, prema slubenom kalendaru Vilajeta Bosna za islamsku godinu 1295. (tj. za 1878. god. ne.,2 koja sadri popis valija koji su vladali Bosnom od njenog osvajanja od Osmanlija do austrougarske okupacije, saoptio listu tih valija.3 Navodimo ovdje, prema njegovom saoptenju, imena valija iz doba koje nas interesuje, to jest iz druge polovine 19. stoljea (1853.-1878.). To su: Mehmed Hurid, Mehmed Reid, Mehmed Kjani, Arnaut Mehmed Akif, Mehmed Kjani (drugi put), Osman Bosanac (Bosnali) Muzafer, erif Topal Osman, Omer Fevzi, Topal Osman (drugi put), Safvet (u isti mah general komandant Bosne), Mehmed Akif (drugi put), Mehmed Asim, Ibrahim Dervi (u isti mah general komandant Bosne), Mehmed Reid (drugi put), Mustafa Asim (u isti mah general komandant Bosne), Mustafa Asim (drugi put), Mehmed Akif (trei put), Ibrahim Dervi (u isti mah general komandant Bosne, drugi put), Ahmed Hamdi (u isti mah general komandant Bosne), Reuf (u isti mah general komandant Bosne), Ibrahim, Nazif, Ahmed Mazhar.4 Meu navedenim valijama ima ih niz o kojima daju manje ili vie podataka francuski konzuli (odnosno njihovi saradnici) koji su sjedjeli u Sarajevu od 1853. do 1878. godine. Najee, to su: datum dolaska nekog valije u Sarajevo i datum njegovog odlaska iz njega, zatim neke njegove osobine, pozitivne i negativne, kao i neki drugi podaci o njemu, manje ili vie zanimljivi i znaajni. Navodimo ovdje izvjesne podatke o nekima od tih namjesnika: Hurid-paa i Reid-paa. Hurid-pai, Valiji Bosne, govori Eduard Vjet u jednom od svojih izvjetaja.5 To je prvi valija na ije ime nailazimo u konzulskim izvjetajima iz ovoga razdoblja. Po Vjetovim rijeima, Hurid-paa prikazuje, u toku svoje etverogodinje uprave, bosanske Muslimane protivnicima regrutacije. Meutim, to su, po miljenju francuskog konzula, velianstveni ljudi , koji posjeduju sve kvalitete koji ine dobre vojnike, i oni bi se veoma mirno potinili toj mjeri, ija primjena (...) ne bi bila ovdje nimalo tea nego u ostalim
1 2 3 4 5 6

dijelovima Otomanskog carstva.6 U jednom drugom izvjetaju (od 15. novembra 1856.) Ed. Vjeta, rije je o smjeni valija: Hurid-paa, koji je imenovan za generalnog namjesnika u Bitolju (Monastir), predao je dunost novom valiji, Mehmedu Reid-pai. To je prilika za naeg konzula da okarakterie obojicu: valiju koji odlazi i valiju koji dolazi. Tako, na kraju sveanog itanja fermana o imenovanju Mehmeda Reid-pai, kome su, u dvoritu konaka, prisustvovali svi istaknuti funkcioneri i dostojanstvenici i nekoliko stotina stanovnika Sarajeva, novi valija je, zakljuujui sveanost, preporuio graanima svih vjeroispovijesti da smatraju jedni druge braom i lanovima jedne te iste porodice, dodajui da je to i sultanova izriita elja. (...) Kod Hurid-pae ukazuje Ed. Vjet na raskorak izmeu rijei i djela. On se, s jedne strane, razmetao dobrim namjerama i izvrsnim idejama; znao je, naroito, da igoe zloupotrebe; ali je njegova okolina sluila kao primjer za krae i zloupotrebe vlasti, i taj primjer su slijedili i drugi, u prvom redu rukovodioci kotareva i drugi slubenici. A iznad svih su se isticali u tome ubirai poreza, (zakupci desetine), koja predstavlja, po rijeima konzula rak ranu Turske: uvjereni da e novcem lako postii da im vlast progleda kroz prste, oni su se otvoreno odavali sramnoj nedozvoljenoj trgovini i pljakali zemlju.7 Konzul, u tome, ukazuje naroito na Hadi Al-pau, biveg namjesnika Travnika, koga mrze podjednako i muslimani i hriani zbog zla koje je nanio zemlji. On se, po rijeima Eduarda Vjeta, stavio na elo tih zakupaca poreza kupivi zakup poreza za cijelu Bosnu, i izazvao, neuvenim pljakama, posljednju emigraciju hriana iz Bosne.8 A Hurid-paa nije ni prstom makao da bi udovoljio albama koje su se ule na sve strane; istinu govorei, bio je i nemoan da neto uini, kako je i sam govorio.9 Stoga, upravo, za Hurid- paom i njegovim odlaskom nije niko ni alio: on nije ponio sa sobom simpatije nijedne klase stanovnitva Bosne, kae konzul.10 Nasuprot tome, Reid-paa, koji je na samom poetku svoje vlade u Bosni pokazao veliku hrabrost, napadajui vjerski fanatizam, poi e, ini se, konzulu, drugim putem, sudei bar
7 8 9 10

po njegovim rijeima i obeanjima (...). Kjani paa sljedei valija o kome je rije u izvjetajima izgleda Edurdu Vjetu na visini svoga poloaja i ini mu se da ima iroke poglede na upravu: on je znao da snanu energiju udrui sa velikom umjerenou, pie konzul.11 Stoga je on, po konzulom miljenju, kadar da pojednostavi porez, koga je tada bilo, ako se moe pokloniti vjera njegovoj tvrdnji, etrdeset raznih vrsta; a nezadovoljstvo seljaka bilo je veliko naroito treinom. Ed. Vjet ukazuje i na dosljednost ovoga valije: u bihakom okruju, gdje su tada (u jesen 1858. godine) izbili nemiri, on je proklamovao amnestiju, koju je i sproveo, tako da nijedan povratnik iz Hrvatske nije bio proganjan.12 Francuski konzul nas obavjetava da je Kjanipaa premjeten iz nepoznatih razloga, sa sadanjeg poloaja na istu dunost u Solunu, ali je taj premjetaj poniten, tako je njegov nesueni nasljednik, Akif-paa (kod Karla Peca: Arnaut Mehmed Akif), samo proao kroz Sarajevo.13 (...) ipak, pet, est mjeseci kasnije, u junu 1859. godine, Kjani-pau je zamijenio, u Bosni, Osman-paa. Nije to onaj Topal Osmanpaa koji e doi na poloaj valije Bosne godinu dana kasnije, i ostat e na tom poloaju oko devet godina, nego Osman-paa Bosanac (kod Karla Peca: Osman Bosnali Muzafer), i to njegovo porijeklo e ga uiniti u Bosni, meu muslimanskim ivljem veoma popularnim.14 Osman-paa Bosanac (Osman Bosnali Muzafer). Najgora osobina ovoga valije po miljenju Eduarda Vjeta, bila je to to je Bosanac. Naime, on sam po sebi nije bio tvrdi konzul, sigurno, lo ovjek i njegove su namjere bile iste. Ali, samim tim to je bio Bosanac, a uz to i slabi, imao je brojne roake u Bosni, koje je trebalo zadovoljiti: Svi njegovi ukuani, poevi od ene i ehaje (pomonik vezira), isto tako su Bosanci, pie konzul. I posljedica te injenice bila je tekoa da se oslobodi svih tih uticaja. I sam sklon Bosancima on njima zamjenjuje, malo-po malo, rukovodioce kotara i sitne slubenike tue zemlje. A to nosi sa sobom ozbiljne nezgode u Turskoj: on ide za tim da srui centralizam koji je turska vlada zavela nakon tolikih opasnosti. Po miljenju Ed. Vjeta, Porta ne bi smjela dopustiti ruenje

O upravnoj podjeli Bosanskog paaluka u XIX. stoljeu v.: Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959, str. 232-234. Islamska godina, koja je mjesena , rauna se od hidre, tj. od bjekstva Muhamedova iz Meke u Medinu (622. godine). Up. Carl Peez, Die ottomanischen Statthalter in Bosnien, Wissenschaftliche Mittheilungen (Wien), II, 344-347. Ibid., 347. Za svakog valiju navedena je i godina (islamska) kada je imenovan valijom. C.P., Sarajevo 2, f. 38-39 (27.10.1856). Ibid.

11 12 13 14

Ibid., 42. Misli na emigriranje pripadnika hrianske vjeroispovijesti u Hrvatsku. Ibid. Ibid., 41. O Hurid pai rije je i u izvjetaju Ogista Dozona (C.C., Mostar 1, f. 3-4, 30. 4. 1863.); ali se ne moe ustanoviti da li se radi o istom pai koji je bio u Bosni 1852.-1856. Ibid., 219 (9.9.1858); 223 (30.9.1858). Ed. Vjet naziva ove krajeve Hrvatske Austrijom (sic!). Ibid., 254 (22.11.1858). Ibid., 278 (5.6.1859).

BEHAR109

39

STRANI PUTOPISCI O BIH

rezultata koje je u Bosni postigao Omer-paa Latas (pedesetih godina 19. vijeka), i koji je morao pribjei, silom oruja, zamjenjivanju bosanskih paa i drugih slubenika funkcionerima iz Carigrada i definitivnom uvoenju tanzimata,15 od koga se Osman-paa udaljava u mnogim sluajevima, da bi ugodio svojim zemljacima.16 Vraajui se, godinu kasnije, na istu temu, Ed. Vjet dodaje da svi Bosanci koje je Osman-paa prikupio sa svih strana zemlje, ukljuujui i lanove Velikog savjeta, ine kamarilu, koja sve nareuje i rasporeuje, i vlada na mjesto ovog starog pae, stalno prikovanog kostoboljom i fizikom nemoi za svoju seiju.17 Stoga konzul smatra da e, ako se tako nastavi, neminovno doi do eksplozije nezadovoljstva Bosne i njenog stanovnitva.18 U jednom svome kasnijem izvjetaju, datiranom: 29. januar 1861. konzul saoptava da je na mjesto Osman-pae upravo postavljen njegov imenjak, tj. erif Osman-paa, dodajui da taj premjetaj nije nikog iznenadio: naprotov, svako se udi to se Porta nije jo ranije oslobodila ovjeka koji ju je kompromitovao.19 (...) Iako je od dolaska erifa Osman-pae u glavni grad Bosne, i njegove uprave Bosnom, prolo samo oko jednu godinu i osam mjeseci, tadanji francuski konzul, Alfons Ruso, dosta se pohvalno izraava o administraciji ovoga pae: on je smatrapravinom i opreznom, prosvijeenom, administracijom koja se inspirie ponekad stvarnim potrebama zemlje. Nju i stanovnitvo Bosne hriansko i muslimansko, smatra pravednom i inteligentnom.20 (...) Sve u svemu, njegovo upravljanje, posmatrano sa isto politikog stanovnita nije bilo, po rezultatima, neplodno za Visoku Portu: postavivi sebi cilj da dovri, moralno i politiki, pobjede kojima je Serdar Ekrem (tj. Omerpaa Latas) ponovo stavio Bosnu pod otomansku dominaciju. Osman-paa je znao naizmje15

nice, dosta poniziti bosansku muslimansku vlastelu, begove, da bi ih natjerao na poslunost, i dosta im povlaivati, da bi ih pribliio Osmanlijama.21 Kada je, pak, rije o unutranjoj administraciji, uprava Osman-paina nije bila, po konzulovom miljenju, tako uspjena. I na nju ima razloga da se ali naroito hriansko stanovnitvo; i to stoga to se on uglavnom oslonio na muslimanski elemenat, poglavito na aristokratiju, ulijevajui joj ljubav prema povlasticama i javnim funkcijama, ali isto tako podstiui pomalo neoprezno njen vjerski ar ili odravajui kod nje privilegovan poloaj, koji se moe odrati samo na raun interesa drugih konfesija i jednakosti...22 (...) Kada je rije o ovom pai koji je ostao na poloaju valije u Bosni due nego ikoji drugi vezir, vrijedan je pomena, po naem miljenju, njegov susret s austrougarskim carem Franjom Josipom u Rijeci. Bilo je to za drugog vezirovanja erifa Osman-pae u Bosni, u mjesecu martu 1869. Car i kralj Austro-Ugarske obasuo je valiju Bosne ne malim poastima: ne samo to ga je u Rijeci primio u audijenciju, nego ga je tom prilikom i odlikovao i visokim Ordenom Leopolda, pozvao i njega i pratnju mu, na veeru, na kojoj ga je smjestio desno od sebe, dok je predsjednik Ministarskog savjeta, Andrai, sjedio s lijeve strane caru, pozvao ga uz to na gala predstavu, na kojoj ga je, za vrijeme drugog ina, primio u svojoj loi. Ne zaboravimo ni injenicu da su, za njegova vezirovanja, Bosna i Sarajevo dobili neke vane kulturne ustanove: tampariju (1866.), Orijentalnu biblioteku (s turskim, arapskim i perzijskim knigama), prve listove Bosna i Sarajevski cvijetnik, kao to su dobili i neke putove.23 Omer Fevzi-paa bio je valija Bosne kratko vrijeme, Mulen, u svome izvjetaju od 1. janura 1869. godine, saoptava da Omer Fevzipaa naputa Albaniju, da bi doao da preuzme dunost namjesnika Bosne, gdje e u svo-

jim rukama sjediniti civilnu i vojnu vlast.24 A poslije nepun mjesec i po, u izvjetaju od 13. februara 1869., isti francuski konzul obavjetava ministra da je Omer Fevzi-paa premjeten, u istom svojstvu, na Kretu, dok je erif Osmanpaa vraen na dunost valije u Bosnu.25 Mulen dodaje da je to, po njegovom miljenju, kao i po miljenju njegovih kolega i svega stanovnitva, kako muslimanskog tako i hrianskog teta. Naime, ono to je, u ovom kratkom razdoblju, novi paa bio ve preduzeo, i to u Hercegovini (na poboljanju administracije, gradnji puteva i dr.), obeavalo je lijepu budunost.26 Od osobina ovoga pae francuski konzul istie njegove evropske ideje, njegovo poznavanje Bosne (u kojoj je bio jo prije nekoliko godina), njegovo potenje i njegova agilnost.27 Konzul ukazuje (u drugom jednom izvjetaju)28 i na neke mjere i akcije koje je pomenuti valija preduzeo u Hercegovini: uvoenje gajenja masline, smokve, razvoj i poboljanje vinove loze. U tu svrhu slao je ljude u Italiju i u Dalmaciju, ak i u Solun, da donesu neke od pomenutih biljaka.29 to se tie Safvet-pae, koji je stupio na dunost valije Bosne poslije drugog vezirovanja erifa Osman-pae, on je uao u Sarajevo, vjerovatno, 23. juna 1869., i to doekan od mase naroda i praen vojnim snagama i glavnim otomanskim funkcionerima glavnog grada Bosne.30 Akif-paa (drugi put). Leopold Moro, koji je tada rukovodio poslovoma francuskog konzulata, nema neko dobro miljenje o ovome pai: ne samo da on nije bio preduzimljiv (nije sagradio nijedan put, pa ak ni popravljao razrovane), nego je, sklon nepotizmu, dovodio na poloaje kajmakama i mudira svoje roake i svoje marionete, koji su ili za njim iz jednog vilajeta u drugi.31 Uprkos tome, na vijest o premjetaju Akif-pae, preduzeti su koraci da se on zadri na dunosti generalnog namje-

16 17 18 19 20

21 22 23

Tanzimat: reforme koje je u Otomanskoj Carevini zaveo sultan Abdul Medid, uskoro po svome dolasku na sultanski prijesto (3. XI 1839.). Reforme s poznate i pod imenom: hatierif Gulkhane. Slian karakter je imala i sveana povelja koju je, neto kasnije (18. II 1856), proklamovao isti sultan i kojom su bile zagarantovane vjerske slobode u Otomanskoj Carevini (hati humajun) (hatti houmayoun). C.P., Ser.2,f. 292-293 (16. 11. 1859). C.P., Andrinople 1, f.203 (10.12.1860). Ibid., 202-203. Ibid., 230 (29.1.1861). I fra Grgo Marti se izraava pohvalno o Osman pai, za koga kae, pored ostalog, da je bio dosta prosvijetljen i razuman za vladu, a narodu ugodan. (Zapamenja 1829-1878... . U Zagrebu 1906., Naklada Gjure Trpinca str. 43.) Ovom pai, koga je smatrao enijalnim u mnogom pogledu, posvetio je na knjievnik i svoju poemu Osmanidu, u kojoj je opjevao, kako sam kae, vrline i pogrijeke Osmanove. (Ibid., 71,64.) C.P., Ser. 7, f. 2-3 (1.1.1862). Ibid., 3-4. Zanimljiv je portret koji o Osman pai daje J. Keet, koji je, u svojstvu policijskog ljekara u Sarajevu, proveo s njim preko pet godina.: Osman paa je bio tada uao

24 25 26 27 28 29 30 31

u sedmu deceniju ivota, krupan, hrom i, usljed metkom zadobivene rane, pomalo se gegao, pa je zato i nosio nadimak topal. Lice mu je odavalo dobroudnost, a male pokretne oi inteligenciju. Veoma upuen u perzijsku, arapsku i tursku knjievnost, a i cijenjen kao turski pjesnik, nauio je on poneto i francuski, kao pomorski oficir i, kasnije, u saobraaju s konzulima. esto je zbijao ale recitujui, sasvim tano, Ezopove basne na grkom, koje je, u mladim danima u Janini, bio nauio od nekog grkog svetenika. (O.c., 2). Uspomena na Topal Osman pau i njegovo doba zadrala se u pamenju stanovnika Sarajeva sve do novijeg vremena. (Up.: Seid Mustafa Tralji, Sjeanje Sarajlija na Osman paino doba, Novi Behar, 1937.38., XI, 13/16, str. 227.-228.) C.P., Ser. 7, f. 1 (1.1. 1869). Ibid., f.24 (13.2.1869). Ibid., f.25 (13.2.1869). Ibid., f. 2 (1.1. 1869). Ibid., f.20 (6.2. 1869). Ibid., f. 20-21. Ibid., f. 101 (26.6.1869). Ibid., f. 81 (23.9.1871).

40

ZEMLJA EIFA I KISMETA

snika u Bosni (za to se zauzimao naroito pruski konzul Oto Blau, zbog linih veza sa paom, kao i zbog tzv. prijedorske afere);32 ali su svi ti pokuaji ostali bez uspjeha: Akif-paa je napustio Sarajevo 19. oktobra 1871. godine i otiao u Carigrad, a na njegovo mjesto je doao Asim-paa, uavi sveano u glavni grad Bosne, sutradan po odlasku Akif-pae 20. oktobra 1871. godine.33 Svi konzuli akreditirani u Sarajevu posjetili su novog valiju Asim-pau im je stigao u Sarajevo. Mada bez nekog vidnog razloga, ovaj vezir je nenadano premjeten. (...) Na njegovo mjesto trebalo je da doe Mustafa Asimpaa, ali je on opozvan, tako da ga je zamijenio Dervi-paa, muir. Razlog to je postavljen Dervi-paa vidi L. Muro u potrebi da se on, ambiciozan i agilan, i ciljajui na visok poloaj, ukloni iz Carigrada.34 Meutim, na putu za Sarajevo, u Jeni Pazaru (Novom Pazaru), primio je on telegram iz Carigrada koji ga je vraao na dunost zapovijednika III. korpusa armije u Carigradu; dok je za novog valiju imenovan Reid-paa.35 Reid-paa je stigao u Sarajevo, i, po obiaju, uao u njega sveano, 22. augusta 1872. godine. I on je, po rijeima L. Moroa, uinio na sve konzule u Sarajevu utisak koji predskazuje plodnu saradnju izmeu njih i novoga valije.36 A taj prvi dobar utisak opravdao je on i svojim djelima, iako je dunost valije obavljao veoma kratko vrijeme: ni puna dva mjeseca.37 Mustafa Asim-paa. Ovaj vezir, koji je bio u isti mah imenovan i vojnim komandantom Bosne, stigao je u Sarajevo 8. novembra 1872. godine i stupio je na dunost sutradan, 9. Novembra. Leopold Moro ukazuje na izvjesnu razliku u upravljanju ovoga pae Bosnom i njegovih prethodnika. Dok su ovi posljednji, naprimjer, bili samovoljni i, koristei se svojom diskrecionom moi, smjenjivali i postavljali kajmakame i druge funkcionere po svojoj volji (ne vodei rauna ni o obrazovanju, ni o sposobnostima, ni o administrativnoj prolosti kandidata, oni su postavljali ak i svoje sluge, makar one bile i nepismene), Mustafa Asimpaa je, u svome prvom cirkularnom pismu, istakao da oni koji budu savjesno vrili svoje
32 33

dunosti mogu raunati na nagradu, dok e krivci odgovarati pred pravdom za svoja djela, i bit e ne samo smijenjeni, nego e iskusiti i kaznu koju zakon propisuje.38 Poslije veoma kratkog vrenja vezirske dunosti, svega oko dva mjeseca, on je primio 9. januara 1873. godine, dekret o svome premjetaju u Albaniju, gdje je ozbiljnost situacije u ovoj pokrajini uticala na sultana da njemu povjeri dunost generalnog namjesnika. A njega e zamijeniti Bosfor Mustafa-paa. Ovo esto smjenjivanje valija u Bosni ne treba da iznenauje i udi: njega je nametala nesigurna politika situacija u raznim vilajetima evropske Turske. Tako je, prema saoptenju Leopolda Moroa, Mustafa Asim-paa doivio, u toku jedne godine, 11 Akif- paa i Dervi-paa. Mustafa Asim-paa je ostao na dunosti valije u Bosni gotovo do kraja 1873. godine. Meutim, u drugoj polovini novembra pomenute godine dobio je telegram koji ga je pozivao da doe u Carigrad, a na dunosti valije e ga zamijeniti Akif-paa, koji je bio i ranije u Bosni na istoj dunosti.39 Akif-paa je ostao u Bosni nekoliko mjeseci, do marta 1874. Na njegovo mjesto imenovan je uskoro muir Dervi-paa, koji je isto tako ranije bio u Bosni na istoj dunosti. Krenuvi iz Carigrada 25. marta 1874., brodom za Varnu, a odatle Dunavom i Savom Dervi-paa je uao sveano u Sarajevo 4. aprila 1874.40 Za ovoga pau Leopold Moro kae, uzgred, da je agilan i buntovan; ali eli da ga vidi na djelu pa e onda o njemu donijeti svoj sud.41 Jedini dogaaj koji se desio za vrijeme boravka i vlade ovoga valije u Bosni, i koji nije moda lien izvjesnog interesa, jeste njegov susret u Dubrovniku sa Franjom Josipom, carem i kraljem Austro-Ugarske. Trebalo je da u ime sultana Dervi-paa doeka Franju Josipa kada ovaj bude prolazio kroz otomanske posjede na Jadranu, Klek i Sutorinu. Radi toga je on otputovao za Dubrovnik 15. aprila 1875. godine, a vratio se u Sarajevo 11. maja. Po rijeima francuskog konzula De Vjena, valija je sa ovoga carsko-kraljevskog susreta ponio najbolje utiske.42 (...) Reufpaa je stigao u Sarajevo iz Soluna, kopnenim putem, 30. oktobra 1875., uz ramazan.
francuski); ali je bio i jednostran i, to je jo gore, isto tako slabo upoznat sa poslovima vezanim za dunost valije u Bosni, kao i njegov prethodnik. (O.c., 54.) Ibid., f. 267 (4.9.1872). Ibid., f. 294 (19.10.1872). Ibid., f. 312-313 (16.11.1872). Ibid., f .208 (22.11.1873). Ibid., f. 288 (28.3.1874); f.290 (11.4.1874). Ibid., f. 295 (18.4.1874). C.P., Ser.1, f. 60-63 (10.3.1875), f.64 (16.4.1875), f.87 (13.5.1875)

Ali je odmah, zbog ozbiljne situacije u Hercegovini krenuo za Mostar, ne saekavi u Sarajevu ak ni bajramske praznike.43 U Bosni je, u razdoblju 1853-1878. godine, slubovao u svemu 21 namjesnik. I o nekim drugim funkcionerima i paama daju francuski konzuli manje ili vie zanimljiva obavjetenja. Naveemo samo jedan odlomak, koji se odnosi na miljenje konzula Luja Patena o pomoniku valije Bosne Konstant-pai, miljenje koje predstavlja, u stvari iv portret ovoga funkcionera, vrijedan kiice kakvog umjetnika: Porijeklom pravoslavni Jermen, on (Konstantpaa) odlino vlada, usmeno i pismeno, francuskim jezikom i posjeduje sva spoljna obljeja jednog Evropejca. Ovim svojim kvalitetima dodaje osobine svojstvene njegovoj rasi. On je gibak, spretan, inteligentan, relativno dobro obrazovan, otvoren u ponaanju i u govoru kada je potrebno, a u isto vrijeme pun svakovrsnih intriga, vrdanja i dovijanja kada je u pitanju njegova ambicija. Bez imalo lojalnosti, bez imalo asti, jednom rijei: pravi tip Jermena koji je postao turski funkcioner.44 Jo mlad i lijep, on se trudio, otkako je ratna srea okrenula na tetu Turaka, da se priblii pravoslavnom stanovnitvu Sarajeva i da kod njega steklne nekakvu popularnost. (...) U izvjetajima francuskih konzula ima isto tako veoma potresnih opisa zloina koji su po svireposti, dostojni kiice jednoga Goje: da poslue kao predmet za jednu od onih njegovih uvenih kanibalskih scena. Evo jednog od tih opisa, kratko reprodukovanog: Neki itelji muslimanske vjere bili su baeni u zatvor zbog krae krave koju su poinili. Ali su poricali krau i za nju su optuili nekog propadnika hrianske vjeroispovijesti. Mudir (upravitelj kotara) naredio je da mu se dovede taj ovjek, to je i uinjeno. Doveden pred mudira, ovaj je neko vrijeme tvrdio da je nevin. Ali kada ga je mudir stavio na muke (naredio je da mu se udari gotovo hiljadu batina korbaem po svim dijelovima tijela, naroito po tabanima), on, mada nevin, slomljen bolom, priznao je da je poinio krau koja mu je pripisivana. Od toga asa gnjev mudirev nije vie imao granica: on je naredio da nesreniku isupaju nokte na
43

34 35

O toj aferi bie rijei kasnije : gl. VIII, 2., 1). Ibid., f. 103 - Evo ta o njemu pie J. Keet: Bio je to bogat zemljoposjednik iz Gornje Albanije, jako poten, u vjerskim stvarima veoma trpeljiv, tip jednog orijentalnog gospara, ali bez slavoljubivosti i bez inicijatice. Kakvu je zemlju naao, takvu je htio i da ostavi. Za na nesiguran poloaj prema politikim olujama koje su sve vie rasle kao da nije mario. (O.c., 53.) Ibid., f. 256-257 (27.7.1872). Ibid., f. 261 (12.8.1872). Po miljenju J. Keeta, ovaj paa je bio poten i obrazovan (govorio je dobro i

36 37 38 39 40 41 42

44

Idid., f. 96 (30.10.1875). O njemu daje J. Keet sljedee podatke: Reuf pau, sina vitekog muira erkeza Abdi pae, poznavao sam lino iz Skadra, gdje sam ga sreo 1862. Evropejski obrazovan, poten, ozbiljan, a ipak ljubazan, bio je on, izvjesno, pravi ovjek za teak poloaj jednog valije u Bosni. Jedino sam se bojao da, usljed svoga slabog zdravlja, nije bio dorastao za duge trapace po Hercegovini. ( Aus Bosniens letzter Turkenzeit..., Veroffentlicht von Jur. Dr. Georg Grassel, Wien u leipzig, 1905, S.16.) C.C., Bisna-Serai 3, f. 421-422 (15.3.1878).

BEHAR109

41

STRANI PUTOPISCI O BIH

nogama i da mu se perin, koji ljudi ove zemlje nose na zatiljku, svee za komad drveta, koji su okretali dok meso i kosa nisu skupa bili isupani. Tada su nesrenika pustili, i on se dovukao nekako do oblinjeg hana, gdje je poslije dva dana stranih muka, podlegao; uza sve to, imao je snage da ispria drugima ta se i kako sa njim zbilo. Saznavi za sve to namjesnik Tuzle, neki Isak-paa, naredio je da se mudir baci u tamnicu. U isto vrijeme ekshumiran je le nesrenikov i ustanovljene rane. Uz to, jedan kavaz, koji je uestvovao u muenju, ispriao je kako se cijela stvar desila. Epilog itave te stvari bio je da mudir, u saglasnosti sa propisima Kurana, po kojima se tada sudilo plati cijenu krvi, tj. iznos od 10.000 i neto vie pjastera ocu rtve.45 Sve u svemu, administracija u Bosni funkcionisala je dosta loe. Francuski konzul Eduard Vjet kae, u vezi s time, da je to, od svih, turskih pokrajina, ona koja najvie pati od nereda koji vlada u administarciji.46 Uprava u Hercegovini to se tie Hercegovine ona je u sklopu svoje historije, gotovo etiri stoljea (1482. 1878.) - bila as u sastavu Bosne as samostalna. U zavisnosti od promjena statusa Hercegovine, tj. u zavisnosti od toga da li je bila vilajet ili sandak, na njenom elu su se nalazili generalni namjesnici (valije), ili mutesarifi. Tako iz dva Dozonova izvjetaja47 saznajemo da je, na zauzimanje engleskog i ruskog konzula, na mjesto valije Ahmeda Hamdi-pae doao Reuf-paa. Francuski konzul smatra da premjeteni valija moe samo da bude sretan to naputa taj osinjak, Hercegovinu,48 i odlazi u Solun, neku vrstu prijestolnice.49 Tako iz drugog Dozonova izvjetaja saznajemo jo neke pojedinosti o pomenutim turskim funkcionerima: da je Ahmed Hamdi-paa otputovao u novo mjesto slubovanja (Solun) 1. novembra 1875, a njegov nasljednik, Reuf-paa koji je donedavna bio ministar mornarice u Carigradu, doputovao u glavni grad Bosne 2. novembra; da se on, mada ga je Dozon jo od ranije poznavao, pokazao, za vrijeme njegove zvanine posjete, pretjerano rezervisan i da je na sve to su mu francuski i engleski konzul govorili davao samo znake odobravanja ili bolje reenio, znake nelagodno45 46 47 48 49 50 51 52 53 54

sti.50 Reuf-paa je ostao na dunosti valije svega dva mjeseca: na svoju molbu, izgleda, bio je osloboen funkcije valije.51 A njegov nasljednik bio je bivi ambasador Otomanske Imperije u Parizu Ali-paa52 koji je ve bio krenuo iz Carigrada. Francuski konzul se pita da li e neka neoekivana srea sprijeiti Ali-pau da, padne, gotovo bez prelaza, iz svoje palae sa obala Sene, gdje je prireivao balove za otmjeni pariski svijet, u ovu rupu mostarsku, gdje e mu teko biti nai pristojan stan.53 (...) U jednom drugom svome izvjetaju,54 O. Dozon ukazuje na kontrast ambijenta Ali-pae u Parizu i u Mostaru: U Parizu, njegova rezidencija je bila, u Velikoj ulici Laffitte, jedna palaa koja je stajala etiri miliona franaka, dok u Mostaru on nije imao ni pisaeg stola: pisao je na koljenu, u jednom sobiku, nekada okreenom, sa ijih zidova je sada opao kre i prljavom do ogavnosti, to je oevidno on i ne primjeuje. Isti francuski konzul ukazuje i na stav bosanskih muslimana prema ovome valiji: zbog svojih evropskih navika i prisnih veza sa konzularnim korom, Ali-paa se njima nije sviao, bio im je ak sumnjiv.55 Stoga su oni bili zadovoljni kada je Ali-paa napustio Bosnu poslije ukidanja hercegovakog vilajeta i proglaenja Hercegovine sandakatom, u sustavu vilajeta Bosna.56 Iz jednog drugog Dozonovog izvjetaja saznajemo da su stanovnici Sarajeva i Bosne odavali Ali-pai priznanje zbog njegova potenja; ali su ga u isti mah optuivali zbog njegove veoma loe uprave.57 Evo, iz toga izvjetaja iz pera istog konzula jednog odlomka u kome je rije o istom pai: Nisam nikad vidio Turina tako utivog i tako ljubaznog prema svojim potinjenima i nemuslimanima. Age me govorio mi je on - i ja u to vjerujem grde to ustajem, na primjer, pred osobama koje, po njihovom miljenju, ne sazluuju taj znak potovanja, na koji oni nisu navikli. Spomenimo jo, na kraju, da je, poslije proglaenja Hercegovine sandakatom, i njenog pripajanja Bosni, u Mostar doao, 16. februara 1877, novi mutesarif, Mustafa-paa, koji je, prije toga, obavljao istu funkciju u Zvorniku (Tuzli). Za njega saznajemo da je proveo 25 godina u Bosni i u Beogradu, ali da, u svojoj gordosti Turina, jedva natuca na jezik.58
55 56 57 58 59 60 61 62 63 64

kola i prosvjeta O kolama u Bosni i Hercegovini, i prosvjeti uopte, u prvoj polovini 19. stoljea, ima veoma malo podataka u putnim zapisima francuskih putopisaca. Jedini od njih koji je, u svome putopisu, rekao neto vie i o ovome predmetu jeste Ami Bue. U svom djelu Evropska Turska,59 on kae da u Bosni i Hercegovini ima jedva jedna kola na stotinu sela, a sveenici i kalueri su jedini uitelji; to, i nita vie (nec plus ultra), istie on. Uz to, kod kaluera i popova uenici su, u isti mah, sluinad: pored asova posveenih nastavi, oni moraju da obavljaju poljoprivredne radove ili da uvaju stoku, oni su momci u stajama ili sluge.60 Pored kola i nastave, isti putopisac govori i o jednom drugom predmetu, koji je tada bio, u itavoj Evropi, u centru panje kulturne javnosti: o naoj narodnoj poeziji. A. Bue istie, pored ostalog, da orijentalci, opte uzevi, imaju manje ili vie ivu matu, i da svi vole poeziju; ali u tome pogledu se na prvom mjestu nalaze stanovnici Hercegovine, Crnogorci, Bosanci i Srbi, kako oni muslimanske tako i oni hrianskih vjeroispovijesti: njihova reputacija je u tome pogledu ve stvorena.61 Istiui, posebno, nadarenost irih srpskih slojeva za narodnu poeziju (a podrazumijevajui pri tome, pod ovim imenom, vjerovatno, kao to je to bio ee sluaj u to doba, narodne mase svih Junih Slavena, A. Bue pie: Meu Srbima, ovjek se prosto nae sav u udu kada uje kako iz usta najirih slojeva izlaze pjesme u stihovima, pune najljepih misli i prekrasnih metafora.62 Predmet o kome te pjesme pjevaju nisu, po rijeima A. Buea, toliko ljubav ili ljepota prirode, nego, naprotiv, podvizi nacionalnih junaka.63 Autor dodaje da se te pjesme, koje on nazova homerskim priama, sviaju ovim narodima (tj. Hercegovcima, Bosancima i drugima), u tolikoj mjeri da su oni kadri da ih danima sluaju: oni su ih uli, veli on, hiljade i hiljade puta, pa ipak, bogatai kao i siromasi nikad nisu, ini se, njima zasieni.64 Pored junakih narodnih pjesama, koje se pjevaju uz pratnju gusala ili bez pratnje nekog instrumenta, A. Bue govori, kratko, i o nekim vrstama lirskih narodnih pjesama, koje ene pjevaju anjui ili radei kod kue. Druga polovina 19. stoljea (kolstvo u BiH) Najvei broj informacija o kolama u Bosni potie od francuskih konzula i konzularnih inovnika. Gotovo svi oni dodiruju ovu temu: Eduard Vjet, Alfons Ruso, Pjer Mulen, Leopold Moro, Evarist de Sent Mari, arl de Vjen, Luj Paten i dr. A poneki putnik, van konzularnog

Upor.C.P., Ser. 1.f. 283-285 (29.1.1855) C.P., Andrinople 1, f. 124 (28.8.1860). C.P., Mostar 2, f. 343 (25.10.1875), f.345 (3.11.18759. Ibid., f. 343 (25.10.1875). Ibid. Ibid., f. 345 (3.11.1875). Ibid., f. 379. Ibid. C.P., Mostar 2, f. 379. C.C., Mostar 2. f. 14 (6.2.1876).

C.P., Mostar 2, f. 448 (15.5.1876). C.C., Mostar 2, f. 21, 19 (6.2.1876). C.P., Mostar 3, f. 10 (12.1.1877). C.P., Mostar 3, f.30 (20.2.1877). Turquie..., II, 520. Ibid. O.c., II, 93. Ibid. Ibid. O.C. II, 94.

42

ZEMLJA EIFA I KISMETA

kora, ne proputa da rekne i koju rije o ponekoj vrsti kola, kao naprimjer, Masije de Klerval, u svojim putnim zabiljekama.65 (...) Kada je rije o kolama u ovome razdoblju (u razdoblju druge polovine 19. stoljea), a i kasnije (za vrijeme austrougarske okupacije), odmah pada u oi injenica da su kole bile, kao i stanovnici, podijeljene strogo po konfesijama: muslimanske, katolike, pravoslavne, jevrejske. Prvi francuski putopisac iz ovog razdoblja koji govori o kolama u Bosni jeste francuski konzularni agent Eduard Vjet. (...) Poto je ukazao na siromatvo katolikog ivlja u Bosni, iji pripadnici slue najee kao sluge kod muslimanskih begova i obrauju zemlju svojih feudalnih gospodara (samo jedan dio katolikog stanovnitva, i to manji, posveuje se trgovini i zanatima. Ed. Vjet navodi, kao glavni razlog za takvo njihovo stanje nedostatak obrazovanja i kola: Njihovo neznanje bilo je, pie on gotovo neposredni uzrok njihovom siromatvu i njihovoj podjarmljenosti.66 A takvo stanje, misli on, ostat e sve dotle dok taj nesreni narod ne uspije da, dobrobitima obrazovanja, sebi ne stvori blagostanje, koje zasluuje. Stoga je, po miljenju naeg putnika, otvaranje nekih kola katolikih u Bosni neodlono. Samo, na putu tome stoje neke gotovo nesavladive prepreke: nedostatak novca, tekoe oko nabavke knjiga, nedovoljan broj lokalnih sveenika (koji bi kao uitelji izvodili nastavu) i, naroito fanatizam Turaka.67 I, kao jednu od mjera za osnutak tih kola, istie Eduard Vjet potrebu novane pomoi.68 (...) Ve sam rekao da franjevci u Bosni, ak u epohama kada su imali najvie, trpe od turskog depotizma, nisu nikad potpuno zanemarivali knjievne studije. Meu njima se moe navesti nekoliko pisaca, bilo na latinskom bilo na ilirskom.69 Poznavanju ovih dvaju jezika dodaju oni, gotovo svi, poznavanje italijanskog, koji je od koristi u njihovim odnosima s Rimom i Dalmacijom. Njihova tri samostana70 posjedovala su ve tada razrede, u kojima se izuavala gramatika, za mladie namijenjene sveenikom pozivu. Teajevi filozofije i teologije, otvoreni prije dvije godine u Fojnici i u Sutjesci, oslobaali su ih toga da idu u inostranstvo (sic!), osobito u akovo, u Slavoniji, da trae visoko obrazovanje. Moda je od jo
65 66 67 68 69

vee koristi za zemlju injenica to su osnovane u Kreevu, Jajcu, Varcar Vakufu, Livnu (...) takozvane uiteljske kole...71(...) Posljedica takvog stanja bila je zaostajanje katolikog ivlja u Bosni, uglavnom po broju kola i po obrazovanju, za ostalim ivljem, mada i iteljstvo drugih vjeroispovijesti (muslimansko, pravoslavno, jevrejsko) nije nimalo dobro stajalo sa kolstvom. Tako, po jednoj statistici, koja je izraena, pod administracijom Safvet-pae, 1870. godine, bilo je u Bosni 1051 kola, sa 46014 uenika, i one su bile raspodijeljene na razne zajednice vilajeta na sljedei nain: - 34 kole, sa 41 500 uenika, otpadalo je na muslimansko stanovnitvo, koje je brojalo 370.000 stanovnika; - 78 kola, sa 3128 uenika, na pravoslavno stanovnitvo od 590 000 dua; - 28 kola, sa 850 uenika, na katoliko stanovnitvo od 164 000 dua; - 11 kola, sa 526 uenika, na jevrejsko stanovnitvo od 5700 dua Svaku muslimansku kolu pohaala su, u prosjeku, 44 uenika; svaku pravoslavnu pohaalo je, u prosjeku, 40 uenika; svaku katoliku kolu u prosjeku, 30 uenika; i svaku jevrejsku kolu u prosjeku, 47 uenika.72 Meutim, iz gornje statistike se ne vidi ni o kojim vrstama kola je rije, ni kakav je u tim kolama bio kvalitet nastave. Francuski putnici ovog razdoblja govore tu i tamo i daju neka obavjetenja, dosta tura, bez znaajnih podataka i o enskoj katolikoj koli. Prve vijesti o ovoj koli dao je Leopold Moro, u izvjetaju od 13. oktobra 1871. godine.73 Prema njegovim obavjetenjima, ovu kolu su otvorile i vodile milosrdne sestre iz Zagreba. Ovakve kole su otvorene najprije u Sarajevu i u Mostaru, a onda, neto kasnije, kao to emo vidjeti, i u nekim drugim gradovima Bosne. U osnivanju kole u Sarajevu, i u dolasku milosrdnih sestara u ovaj grad, ne malu pomo su ukazali biskup bosanski, monsinjor Vujii, i zvanini predstavnik franjevaca Bosanske provincije pri vilajetskim vlastima, fra Grgo Marti. Ovaj posljednji, pie L. Moro, koji svojim poloajem i naroito svojom stvarnom darovitou, vri veoma jak uticaj na Vijee kanonika franjevakog reda, iji je on lan, ubijedio je starijeine samostana u Fojnici da
71 72 73 74 75

napuste kuu koju ova ustanova posjeduje u Sarajevu, kako bi ona mogla da je uredi kao kolu i stan za milosrdne sestre.74 Monsinjor Vujii, pak, sa svoje strane, dao je novana sredstva, neophodna za osposobljavanje pomenute zgrade, i iao je u Zagreb da stvar uredi kod nadlenih.75 Nepuna dva mjeseca poslije tih prvih vijesti o koli, L. Moro je izvijestio svoga ministra: da je ustolienje milosrdnih sestara u Sarajevu (...) gotova stvar; da etiri sestre ve predaju u koli ima ve nekoliko dana; i da broj uenika iznosi 38, , broj koji im tjeskoba kue koju zauzimaju, i novana sredstva ne moe biti skromnija76 Na kraju svoga izvjetaja francuski konzularni agent pita ministra da li bi se kolske vlasti mogle obratiti Propagandi vjere u Lionu s molbom da milosrdnim sestrama u Sarajevu pritekne u pomo, jednom malom godinjom subvencijom.77 Oko devet mjeseci kasnije (izvjetaj Leopolda Moroa od 9. 9.1872.) saznajemo da u Sarajevu boravi Heperger, kanonik Vijea kanonika u Zagrebu i starijeina milosrdnih sestara u Hrvatskoj. On je u Sarajevo stigao iz Mostara, kuda je odveo i ustoliio est redovnica, koje e se baviti odgojem katolikih djevojaka u Hercegovini. Iz Sarajeva e otii u Travnik, gdje e biti otvoren, u njegovom prisustvu, novi odgojni zavod, koji e voditi etiri sestre.78 (...) U ovom razdoblju otvorena je u Sarajevu i jedna protestantska kola za ensku djecu. Za njeno otvaranje zauzimali su se naroito konzuli protestantskih zemalja, Pruske i Engleske; Oto Blau i Holmes. Oni su kako saoptava E. De Sent-Mari prije nekoliko godina, tj. oko 1865., od priloga, koje su u tu svrhu prikupili u Evropi, sagradili jednu kolu, za koju su(...) upravo poslane tri redovnice protestantske vjere.79 I trebalo je da se one posvete odgoju i obrazovanju bosanske ene i da formiraju uenice, koje e, onda, same iriti svoje znanje u ovoj pokrajini.80 Meutim, lokalna vlada je na taj pothvat gledala prijekim okom i, zbog toga, vjerovatno, nije ni dolo do rada ove kole. Slian pokuaj uinile su, neto kasnije, 1868. godine, dvije Engleskinje, Makenzi i Irbi. One su dole, prvi put, u nae zemlje, ukljuujui Bosnu, 1863. godine, i o tom svome putovanju napisale su i jedan putopis.81 Privrene naim narodima, koji su tada bili pod turskovelikai, konzuli i konzulice, nalazili su se u dobrom redu; i u knjievnosti i u runom radu. Jako pohvalna ta kola bila sve do okupacije...(Zapamenja, 78.) C.P., Serajevo 8, f. 131 (7.12.1971). Ibid., 132. Ibid., 269 (9.9.1872). C.C., Bosna Serai 2, f. 73 (4.12.1869.). Ibid.

70

Massieu de Clerval, art. cit., p. 27. C. P.., Serajevo 1, f. 81-82 (30. 3. 1853.). Ibid., 82-83. Ibid., 86. Pod ovim nazivom, koji nije sasvim precizan, podrazumijevani su razni junoslavenski narodi. Up.: M. ami, Voyageurs francais en Bosnie...(Paris, 1960), p.17.-Up.:Predgovor ove studije. Misli se na ranije vrijeme, dok su u Bosni postojala

samo tri samostana: u Kreevu, Fojnici i Sutjeski. Massieu de Clerval, art.cit., p.27. C.P., Serajevo 8, f. 94 (13.10.1871). Ibid., 92. Ibid. Ibid. O koli milosrdnih sestara u Sarajevu kae fra Grgo Marti, u svojim zapamenjima, ovo: kola bude ugledna, prva u Sarajevu po svim pravilima pedagokim. I na ispitima, kamo su dolazili vladini

76 77 78 79 80

BEHAR109

43

STRANI PUTOPISCI O BIH

otomanskom dominacijom, osjeajui simpatije prema njima, one su dole, u cilju da pomognu eni u Bosni, na plemenitu misao da otvore kole za kranske djevojke iz Bosne. I u tu svrhu prikupile su, prilozima, nuna sredstva i dobivale nastavno osoblje (iz jednog protestantskog zavoda u Njemakoj)82 I sveano otvaranje kole obavljeno je pod pokroviteljstvom g. O. Blaua, pruskog konzula.83 Meutim, osnivanje ove nove protestantske kole za djevojice izazvalo je negodovanje, naroito meu hrianskim (katolikim i pravoslavnim) stanovnitvom u Bosni, i sveenstvo je nije preporuilo svojoj pastvi. Stoga, pie Leopold Moro, izuzev nekih stranaca, koji nisu bili ba revnosni vjernici, nijedna porodica iz Bosne nije se usudila da poalje svoju djecu u kolu protestantskim opaticama.84 I budui da kola nije imala djece iz Bosne, u nju su primljena njemaka enska siroad iz Srbije i junoslavenskih zemalja. Jednom rijei, nastavlja L. Moro, cilj gospoica Makenzi i Irbi bio je promaen: mjesto jedne odgojne ustanove, u srpskom smislu, za djevojke iz Bosne, ove slavofilske Engleskinje nale su se u poloaju da osnuju kolu i utoite za Njemce.85 Tako je dolo do raskida ugovora, iz 1868. godine, sa protestantskim opaticama iz Njemake. Jedna druga vrsta kola u Bosni, o kojoj govore putopisci ovoga razdoblja, bile su kole za pravoslavnu djecu, muku i ensku.86 Kada je rije o ovim kolama, treba odmah istai da su one bile pod turskom vladavinom, u mnogo srenijem, ili, tanije, u manje nesrenom poloaju od katolikih kola. A glavni razlog za to je to su Srbi stajali materijalno bolje: oni su se bavili, najveim dijelom (kao to smo vidjeli), trgovinom, i meu njima je bilo bogatijih, i bogatih, trgovaca, koji su svojim novanim prilozima pomagali, manje ili vie, otvaranje i razvoj kola za djecu pravoslavne vjeroispovijesti. Osnovna kola za muku djecu pravoslavne vjeroispovijesti otvorena je u Sarajevu 1851. gdine.87 Ona je osnovana, i odravana, dobrovoljnim prilozima koje su u tu svrhu davale glavne srpske porodice u Sarajevu. (...) to se tie srpskih osnovnih kola za ensku djecu, prva od njih je, ini se (ako je vjerovati E. Vjetu), bila osnovana krajem 1858. godine u Sarajevu, inicijativom i pod pokrovitelj81

stvom ruskog konzulata).88 Ed. Vjet, koji je tada bio francuski konzularni agent u Sarajevu, prisustvovao je sveanom otvaranju kole. U nju se upisalo esdesetak enske djece glavnih hrianskih porodica iz Sarajeva. Djevojice e, pored ostalih predmeta uiti u koli sve rune radove, neophodne za ene. kolu e voditi dvije ene, od koji jedna biva uenica Instituta za djevojke u Beogradu. Dotaciju za ovu kolu dala je ruska vlada, kao i nekoliko (pet) stipendija za djevojice siromanih porodica. Po rijeima Eduarda Vjeta, slino e postupiti i austrijska vlada, a on moli i francusku vladu da i ona uini to isto.89 Nasljednik Eduarda Vjeta na dunosti konzula u Sarajevu, Alfons Ruso, dopunjuje rjeenja nekim novim, mada dosta turim,90 kao: da kolom rukovode dvije nastavnice, od kojih jedna obavlja i dunost upraviteljice; da je kola imala tada 20 ili 25 djevojica, za ije su kolovanje porodice plaale skroman iznos za opskrbu, dok su se druge, siromanije, kolovale besplatno; predmeti koji su se predavali u koli bili su: srpski jezik (langue slave), vjeronauka (pravoslavni katihizis) i malo aritmetike i istorije svetaca, kao i runi rad. ; posljednje dvije godine, postignuti rezultati (u koli) su bolji (jednoj od uenica (sic!) ove kole, na traenje lokalne vlasti, stavljeno je ak u zadatak da vodi jedan razred u koli za muslimanske djevojice u ovom gradu) ; ruska vlada daje koli i dalje novanu pomo; a vanrednu pomo (od pet hiljada pjastera) pruila je koli i turska vlada, itd.91 Ova kola nije, izgleda, imala puno uspjeha meu srpskim stanovnicima. Naime, konzervativne srpske gazde i trgovci nisu, iz principa, rado davali ensku djecu u kolu, iz straha da im se ona suvie ne emancipuju. U Sarajevu su, po tvrenju konzularnog agenta E. Desent Marija, postojale i jevrejske kole za muku djecu (putopisac ne kae koliko ih je bilo) koje je finansirala jevrejska zajednica, i one su raspolagale dosta znatnijim novanim sredstvima; ali je, i kod Jevreja, kolovanje enske djece bilo zanemareno: nisu ih uili, kae putopisac, ni pisanju, ni runom radu.92 to se tie kolovanja muslimanske djece93 nai putnici o tome malo govore, znatno manje nego o kolama katolike i pravoslavne djece. I to, po naem miljenju, iz dva razloga. Prvo, kao
Papi, Istorija srpskih kola u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Veselin Maslea, 1978; 193 str. Up.: C.P., Serajevo 4, f. 186-191 (21.1.1865). C.P., Serajevo 2, f. 250 (16.12.1858.). Ibid. C.P., Serajevo 4, f. 187 (21.1.1865.). Ibid. C.C., Bosna SErai 2, f.72-73 (4.12.1869). O muslimanskim kolama u Bosni i Hercegovini u

pripadnici zemlje koja je jo od 19. stoljea bila zatitnik hriana na Istoku, oni su pokazivali vei interes, naravno, za hrianski dio stanovnitva, pa, sljedstveno tome, i za njihove kole i kolovanje. Drugo, muslimanske kole, sa svojim predmetima iz islamske civilizacije, bile su im daleke, nerazumljive, ponekad nepristupane, pa su oni o tim kolama manje i govorili i pisali. Kao to je poznato, u Bosni su, u ovom razdoblju bile tri glavne vrste kola za muslimansku djecu: mektebi (vrsta osnovne kole), medrese (vrsta vjerskih kola) i rudije (neka vrsta van vjerske srednje kole). (...) Mnogo vie informacija o namjerama pomenutog valije, Safvet-pae, da reformie kolstvo u Bosni, i njegovim postignuima u tome, daje, meutim, E. Desent Mari.94 Poto se ukratko osvrnuo na krnji sistem rudimentarnih kola, kakve su postojale nekako do prije etiri pet godina, tj. oko 1864. 1865. i u kojima su uenici uili samo da itaju i da poneto piu, recitujui jednolino fragmente iz Kurana, putopisac saoptava da je tek prije etiri ili pet godina, po nalogu Porte, otvorena u Sarajevu neka vrsta srednje kole, rudija, u kojoj su se uili: geografija, raun i orjentalne knjievnosti (arapska turska i persijska). to se tie, pak, nastave turskog jezika i ona, ini se, napreduje: ovih dana, pie konzularni agent, uo sam jednog profesora kako se hvali dobrom voljom uenika i time da uenici lake izgovaraju turski jezik.95 Dvije-tri godine poslije toga, Leopold Moro, osvrui se na kolstvo u Bosni (u svome izvjetaju od 11. januara 1872. godine),96 istie da je osnovno kolstvo u Bosni jo zaostalo i, zahvaljujui kolskom sistemu, zasnovanom na autonomiji pojedinih konfesionalnih zajednica, napreduje tek veoma polako: pokuaj ranije reforme, o kome je bilo govora, sa ciljem da se podigne nivo nastave u osnovnim kolama, ostao je gotovo bez rezultata. Sa rudijama pak, po miljenju istog putopisca stvari stoje neto bolje, bar u pogledu njihovog broja, koji sada iznosi petnaest.97 (...) Njih su pohaala samo djeca muslimanske vjeroispovijesti, i to muka, iako su one bile namijenjene, kao to smo vidjeli, djeci svih konfesija i obaju polova.98 Veselin Maslea, Sarajevo, 1981.
XIX. stoljeu vidjeti studiju: Dr Hajrudin uri, kolske prilike muslimana u Bosni i Hercegovini 18001878, Beograd, SAN/CCCLXXIX-50), 1965. Up.: Njegov izvjetaj: C.C., Bosna Serai 2, f. 68-70 (4.12.1869.). Ibid., 70. C.C., Bosna Serai 2, f. 148-151. Ibid., 150. Ibid., 150-151.

82 83 84 85 86

Muir Mackenzie and A.P.Irby, The Turks, the Greeks and Slavons. Travels in the slavonic provinces of Turkey in Europe....London and New York, Alexander Straban, 1866; 688 pp. C.P., Serajevo 8, f. 107-108 (24. 10. 1871.). Ibid., 108-109. Ibid., 109. Ibid., 110. O ovoj vrsti kola vidjeti detaljnije u knjizi: Mitar

87 88 89 90 91 92 93

94 95 96 97 98

44

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Aleksandar Fjodorovi Giljferding

Putovanje po Bosni, Hercegovini i Staroj Srbiji

Kada je u maju 1857. poao u Bosnu, ruski istoriar i slavjanofilski ideolog A. F. Giljferding je ve o njoj imao skovana miljenja. Stvorio ih je po knjigama iz skorih minulih sudentskih dana i u zapaenim poslovima ruskog javnog mnjenja, u kome e kasnije igrati znaajnu ulogu. Istorijske okolnosti su ostavile traga u ovim papirima vie nego to se na prvi pogled vidi. Godinu dana prije nego to su oni u bosanskim vrletima zaeti, Rusija je parikim mirom (1856) izala iz jednog munog rata, u kome je na strani njenog protivnika, Turske, bila gotovo itava Zapadna Evropa. Svaki je upueni Rus osjeao da ratuje sa svijetom. Poraz je bio straan, jednako u saznanju da je trulu Tursku uvao napredni dio ovjeanstva kao i u posljedicama koje su Rusiju snale. Kada dolazi u Bosnu, Giljferding eli najprije da upozna zemlju u kojoj e kao konzul zastupati svoga cara. Ali na taj put on se otiskuje sa bremenom gotovih ubjeenja i predrasuda, ije e ope vrijednosti samo ponekad i uzgred provjeravati. Drugi mu je zadatak da na prostoru stare srpske historije obie manastire i pokupi preostale dokumente o srpskoj historiji knjievnosti. U tome je bio vrlo spretan i uporan, pa je sa toga puta po Kosovu nekoliko tovara starih pisama sa sobom u Rusiju odnio. 1 (...) Kao istoriar i naunik mislio je da ovim skupljanjem prvi u ovim zemljama vri uslugu nauci. Tim prije to elje i dara za skupljanje starih papira ne vidi dovoljno kod savremenih mu Srba, pa u jednom pismu iz Beograda J. P. Kovalevskom veli da se ne moe ovjek dosta nauditi ovdanjim Srbima to su tako ravnoduni prema spomenicima svoje roene povesnice. U skladu sa svojim ubjeenjem da je samo pravoslavlje izvorna slovenska vjera i duhovni okvir najpogodniji slovenstvu, slavjanofili su, a zajedno s njima i Giljferding u ovom rukopisu, sklanjali u stranu katolianstvo, protestantizam i islam, pa ak i austrijsko pravoslavlje, koje je iznevjerilo i primilio duh Zapada. Stoga na ovim stranicama onako opore ocjene Turaka i bosanskih begova, koji su mu bili nesimpatini, jer uopte ne istiu svoje slovenstvo, bez obzira na vjerska osjeanja. Upadljivo je kako se Giljferding na ponekom mjestu ne trudi da zaobli svoje nepovoljne utiske, kao to radi u susretu sa hrianima, kod kojih, bez obzira na uroeni mu dar za kritiko posmatranje, pokazuje sklonost da neke od runih stvari previdi, ili ih pripie, turskom nasilju. Za oteenje crkava i ikona u njima uvijek su mu krivi Turci, a ne i hrianski seljaci, koji su kopali po zidu dijelove fresaka da ih ponesu protiv uroka. Ta revnost, da kod tue vjere ne propusti neprijatne sitnice ideolokog je porijekla, a ne samo realnog vienja. (...) Interesanstno je da je Giljferdingov stav prema Muslimanima povoljniji to stranice knjige odmiu kraju, to jest to je dobivao vremena da na putu svoja predubjeenja neto gasi i prilagoava stvarnosti. Bosna je bila tako daleko od njegovog slovenskog ideala sa svojim turcizmima u jeziku, orijentalnim stilom ivota i istim takvim doivljavanjem sudbine i svoje narodnosti. Neto kasnije je (1861) povoljnije pisao o bosanskoj muslimanskoj aristokratiji alei to prije 1850, kada je od Bosne stvorila muslimansku aristokratsku republiku u Turskoj, nije traila oslonac u svojoj hrianskoj brai da se jo vie osamostali od sultana.2 Zaudo je tada Giljferding rekao i za Srbe da treba da im bude cilj osamostaljenje pod svojim knezom uz priznanje sultanovog suvereniteta. Meutim, nisu sve nepovoljne ocjene u ovom putopisu stvar ideolokog predubjeenja. Milorad Ekmei
1 2

Preveo s ruskog: Branko uli

Od Trebinja do Stoca
Trebinjski mudir Hadibeg Resulbegovi nebian je ovjek i njega poznaje cijela Hercegovina. Potomak jedne od vodeih porodica domae muslimanske aristokratije, on je, zajedno sa stolakim mudirom Hamzabegom Rizvanbegoviem1, koga u uskoro predstaviti potovanom itaocu, danas jedini potomak onog sloja domaeg plemstva koje je stoljeima nasljedno upravljalo Hercegovinom i Bosnom. Poto je uguila bunu bosanskohercegovakih Muslimana 1851., centralna turska uprava sruila je vlast te aristokratije i, umjesto nasljednjih domaih upravitelja, postavila za okrune naelnike carigradske inovnike. Hadi-beg Resulbegovi, u Trebinju, i Hamza beg Rizvanbegovi, u Stocu, uspjeli su da se prilagode novonastaloj situaciji i postadoe inovnici tamo gdje su njihovi oevi i djedovi vladali poput polunezavisnih srednjovjekovnih barona. tavie, Hamza beg je obukao i mundir, stvar omrznutu kod Slovena Muslimana, dok je trebinjski starijeina sauvao pradjedovsku almu2 i kaftan3 sa drugim skutima, obiljeje uenjaka uleme4. On je, naime, iao u Meku, nauio napamet Kuran i uiva glas takvog mudraca kome nema ravna u cijeloj Hercegovini. Pruila mi se prilika da u ovoj dvojici plemia upoznam dva specifina tipa nekadanje hercegovake muslimanske aristokratije.
1

A. Hadi: Bosna (Srbskij letopis 1859. Izdaje Matica Srbska, knjiga 99. A. F. Giljferding: Gosudarstvennoe pravo Serbskago naroda b Turcii. (Cobr. So. II, str.179).

U originalu: Hamzi-beg Rizvanbegovi, N. Buconji (Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Mostar, 1911, str. 156) i H. Kapii (Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine u XIX vijeku. Sarajevo, 1956, str. 83) zovu ga Hamzibeg Rizvanbegovi. V. orovi (Luka Vukalovi..., str. 34. i 38) pogreno ga navodi kao Hamza bega Resulbegovia (trebalo bi Rizvanbegovia). alma (tur.) - platno omotano oko fesa ili koje druge sline kape (A.kalji:or.sit., str.161). Kaftan (perz.) vrsta duge gornje haljine bez postave, obino od ohe (A. kalji: or.sit., str.380). Ulema (tur.) muslimanski vjerski uenjaci (A. kalji: or.sit., str.631).

BEHAR109

45

STRANI PUTOPISCI O BIH

Stolaki mudir Hamza beg govorio nam je o svojoj pravednosti prema hrianima, vlasima (kako Sloveni Muslimani nazivaju svoje podanike hriane) i isticao prijateljstvo sa kaluerima manastira Dui. Kasnije smo doznali da ga svi hriani trebinjskog kraja jednoglasno nazivaju svojom krvopijom. On je organizator sistematske pljake u svome okrugu. Autoritetom svoga zvaninog poloaja zatakava najtee surovosti Muslimana spahija i nastoji da sprijei svaku mogunost upuivanja hrianskih albi pai ili vladi. Ako je, mimo njega, doprla kakva tuba do Mostara, paralizirao je svaku intervenciju pod izgovorom da se prikupljaju podaci na licu mjesta i da se vodi istraga. On podstie muslimane u fanatizmu protiv hriana odobravajui njihovo proganjanje. Ovaj isti Hadi beg je, na koncu, toliko izazvao hriane da su se oni, na zajednikom sastanku prolog decembra5, odluili da kolektivno mole vladi za zatitu. Hadi beg je tada dao trebinjskim Muslimanima znak za podmukao napad na ovaj hranski skup i tako postao jedan od uzronika ustanka, koji je opustoio ovaj nesretni kraj i prekrio ga pepelom i krvlju. Govorilo se da je vlada odluila da ovog fanatika smijeni. Ali, ako ga i ne udalji iz Trebinja, hrianima nee biti lake, jer on, i bez zvanine funkcije, po svome aristokratskom poloaju i bogatstvu ostaje i dalje muslimanski glavar u cijelom trebinjskom kraju. udnovato je i kako u Bosni i Hercegovini opusti i porui se sve to pripada Muslimanima. Prolazite kroz selo i u njemu zapazite poruenu i zaputenu kuu. Na pitanje ije je to vlasnitvo, sigurno e vam odgovoriti da je u njoj ivio Musliman. Ko je drao ovaj han6, koji sada stoji naputen na putu? Musliman. Zato je poruena ova masivna kula? Eto, beg u njoj sjedio, pa se obatalila7. Koja je to gradska etvrt u Stocu, Mostaru, Visokom, Fojnici, D. Vakufu,8 Travniku, Jajcu, Banjoj Luci, Livnu, Novoj Varoi, Foi i Pljevljima9, Prijepolju, drugim rijeima, u kojem god bosansko-hercegovakom gradu u koji svratite koja je to gradska etvrt u kojoj ima najvie naputenih kua, bez krova, vrata i prozora, kua sa kojih otpada malter? Turska mahala, odgovaraju vam.
5 6 7 8

Stolac
Stolaka tvrava, Grad Stolaki, kako je zovu Srbi, igrala je vanu ulogu u hercegovakoj istoriji, naroito u novijem periodu. Bila je batinski posjed Rizvanbegovia (ili Stoevia) i sluila im kao zatita i sklonite u njihovim stalnim meusobnim sukobima sa drugim porodicama muslimanskog feudalnog plemstva. Na domain Hamza beg, mudir, uvjeravao nas je da su tvravu podigli njegovi preci prije 400 godina, kada su doli ovamo i osvojili zemlju u Hercegovini. On misli, ili ima namjeru da nas uvjeri, da su njegovi preci bili pravi Turci, saradnici Mehmeda II. Osvajaa. Oni su, meutim, bili domai potureni Sloveni. Od toga doba, nastavio je Hamza beg, moji su preci stalno prebivali u Stocu. Svaki je od njih poneto dobavljao za graevinu na tvravi, a i u gradu, koji je takoe bio njihovo vlasnitvo. No najvie je u tom pogledu uinio Ali-paa, koji, ivei za vrijeme svoga vezirstva u Mostaru ili u sarajima blizu Mostara, nije nikada zaboravljao Stolac, starinu (tj. staro nasljee) svoga roda. Tu je on sebi podigao i konak. Oko grada poeo je podizati novi vrsti bedem, ali ga nije zavrio. Tu je smjestio topove, pokupljene sa svih starih hercegovakih tvrava. Ali od momenta kada nestade Ali-pae i kad Stolac zajedno sa tvravom uze drava, sve se kod nas obatali... Naroito upotrebljavam ovaj srpski, upravo hercegovaki i bosanski izraz: obatali se, batal. Ova se rije mnogo upotrebljava u Bosni i Hercegovini. Rije batal arapskog je porijekla i Srbi su je uzeli od Turaka. Turci je rijetko upotrebljavaju. Bosancima i Hercegovcima ona je u tolikoj mjeri prirasla, prema ukusu i mjesnim prilikama da bez nje ne mogu. O emu god tamo upita: o kui, kuli, hanu, crkvi, mostu, tvravi, kaldrmi, o svemu dobije jedan te isti odgovor. Kua je bila dobra, ali je sada batal. Postojala je kula, ali se obatalila.) uvena bi to bila krma da se nije obatalila. Bila je tu crkva, ali su je Turci obatalili. Kaldrmom ili preko mosta ne moe se prei jer je sada, batal. Jedom rijeju, o kakvoj god ovjeijoj rukotvorini trai obavjetenja u Bosni i Hercegovini naroito ako ona pripada Turcima, tj. dravi ili privatnim licima Muslimanima dobije za sve
cegovine. Zagreb, 1878, str.162-163. Vidi i: Evlija elebija, Putopis. I, Sarajevo, 1957, str.145 -146). Ovdje Giljferding vjerovatno misli na Donji Vakuf. U originalu: Taslid (tur.bukvalno: kamenica). U prevodu je ovo tursko ime svagdje zamijenjeno imenom Pljevlja. Oblik imena je u mnoini, u ijekavskom govoru, mada se ono upotrebljava i u jednini (Pljevlje).

Stolac

Decembra 1857. godine. O ovome dogaaju vidi gl. I, bilj.16. Han (perz.) zgrada koja slui za svratite i prenoite putnika (A.kalji: op.cit., str.309). Pokvariti se, zapustiti se (A. kalji: op.cit., str.125). U originalu: Skopl. Imenom Gornje i Donje Skoplje ranije se nazivao Gornji i Donji Vakuf (V. Klai. Bosna. Podaci o zemljopisu i povijesti Bosne i Her-

samo jedan odgovor: batal i batal. Jaui na konju, uspentrasmo se na ravo kaldrmisanu strminu, koja je vodila do vrata stolake tvrave. Stenjui i jeei, dozvolivi sebi ono to je protivno evropskoj, ali ne i turskoj utivosti, Hamza beg nas povede strmim drvenim stepenitem u uveni Alipain konak. (...) Hamza-begova linost nam se svidjela. U njemu je bilo neto simpatino, iskreno. Jedino je u razgovoru s nama, inostrancima, aurima i Moskovima, izbjegavao neka delikatna pitanja i nerado se uputao u razgovor. Tako je najopreznije zaobiao pitanje o Ali-pai, svome velikom stricu, mada smo vjerovali da e to biti njegova omiljena tema. Kasnije smo doznali zato se ustruavao da dadne svoj sud o Alipai; Ali-paa je, naime, ubio svoga brata, roenog oca Hamza-begovog. No, bez obzira na to, Hamza beg je bio prisiljen, par principe, da njeguje uspomenu na Ali-pau kao na ovjeka koji je bio glavni borac za nezavisnost domae aristokratije, a protiv nastojanja carigradske vlade za centralizacijom. Osobito je Hamza-beg bio interesantan i simpatian kada je govorio o svome oinskom odnosu prema narodu nad kojim je upravljao; prema vlasima, isto onako kao i prema Turcima. Naroito je bio zanimljiv kada se pred nama hvalio svojom snagom. Pohvalio se izraavajui o hrabrosti moskovskih junaka, ije se junatvo slavi i u Turskoj, vjeto je dao izraza svome uenju zbog injenice da ti Moskovi koje pred sobom vidi, uporeeni sa pravim junacima, izgledaju tako slabaki.

46

ZEMLJA EIFA I KISMETA

No tek uvee nae je interesovanje za njega dostiglo vrhunac. Kada se smrklo, doao mi je on zagonetna izraza i zapitao me da li moemo nas dvojica iskreno razgovarati. Zauen, ne shvatajui to bi mogao znaiti ovakav povjerljiv ton, zamolih ga da mi kae ta mu je na dui, obeavi da neu pred prijateljem skrivati svojih misli. Zaista, vidimo da si dobar ovjek, produi Hamza-beg, Malo prije smo se upoznali i ve smo prijatelji. Pa, eto, u ime tog prijateljstva iskreno se pitam da li e ti biti mrsko ako sjednem s vama za sto da zajedno veeramo. (...) Mi, umorni i gladni, a Hamza-beg, zauzet vanim poslom ispijanja rakije, utasmo. Napokon postavie eljno oekivanu sofru, donesoe vodu za pranje ruku, a zatim posluavnike sa jelom. Hamza-beg se razveseli i postade ljubazniji. On se alio pretjerano se hvalei snagom, mladalatvom, apetitom. Nudio je jelo i pie, tapkao nas po ramenu da bi se, poto se najeo, naglo smirio, i, opravi ruke, mrzovoljno sjeo u svoj ugao do kamina (odaka). Dolaskom starog Muslimana s tamburom otpoeo je koncert. Tambura (neto poput nae balalajke) obljubljen je instrumenat bosanskohercegovakih Muslimana. Stolaki umjetnik udarae neobino revnosno treicom po etiri njene piskave metalne ice. To je proizvodilo jednolik, istinu da kaem, za na sluh neharmonian zvuk. Ali je Hamza-beg sluao s uivanjem. Na momente bi se zanosio kakvom osjeajnom ljubavnom pjesmom, ponekad bi se i smijao uzvikujui: Aferim! Aferim! kada bi se u pjesmi BEHAR109

kazivalo neto smijeno. Zapitali smo Hamza bega da li esto slua pjesme. Svaku vee, to mi je razonoda. A da li kada igraju pred vama? Deava se i to. Kakve se pjesme pjevaju kod vas? Najvie ljubavne. Pjevaju li o Kraljeviu Marku? Pjevaju, ali vrlo rijetko. Muslimani ne vole ovoga junaka, koji se hrabro borio sa njihovim precima. Oni ak zabranjuju hrianima da ga slave u pjesmi. Deavalo se da su hriani dobijali i batine kada bi ih Muslimani zatekli da pjevaju pjesme o Marku. Ali batine nisu uspjele istisnuti Marka iz sjeanja. Naprotiv, batine su ga zadrale u sjeanju hriana. I Muslimani imaju svoje heroje. Ali su oni daleko ispod hrianskih po pularnosti i potovanju koje im se ukazuje. Muslimani pjevaju veinom lirske pjesme, a hriani junake. Poto nam je Hamza-begov koncert dotuio, otili smo brzo na poinak. O naem dobroljudnom domainu i ljubitelju pjesme dobili smo tada od ljudi ne ba tako povoljne izvjetaje. (...) Tako doznadosmo da Hamza beg u velikoj mjeri zapostavlja hriane, naroito pravoslavne. On im je grdnjom i prijetnjom zabranio da izlaze Moskovima pred oi. Nekoliko dana ranije bacio je u tamnicu oko 40 pravoslavaca okrivivi ih kao sauesnike sa nekim Crnogorcima u akciji u kojoj su, toboe, opljakali neiju kuu pod Stocem. Crnogorci nisu uopte ni mogli tamo doi, a kuu su, kako se pokazalo, faktiki opljakali stolaki Muslimani. I mnoge takve stvari priali su nam o Hamza begu. Zaista je udno i teko objasniti ta znai otvorenost karaktera i istinoljubivost! Hriani vole Hamza bega i smatraju ga jednim o najboljih turskih starijeina u Hercegovini. Kada je planuo ustanak u jugoistonim oblastima i pae poele davati krianima obeanja i prijedloge u cilju guenja ustanka i smirivanja, hriani su na sve ove akcije neprestano govorili: Ne vjerujemo nikome, ni paama ni drugim predstavnicima s vae strane. Neka doe Hamza beg da ispita nae albe. Neka nam on predloi uslove za izmirenje, njemu emo povjerovati. Po cijeloj Hercegovini su i Muslimani i Hriani govorili da je samo Hamza beg u stanju da umiri pobunjenu raju prijateljskim sporazumom. (...) Zadesio sam se u Mostaru na Uskrs. iroka porta oko crkve bila je puna naroda. Do njega bogosluenje nije ni dopiralo. Naroito mi je bilo ao ena. Siromane seljanke i vei dio graanki stajale su malo dalje, uza samu ogradu. Po srpskim crkvama ene na bogosluenju stoje odvojeno od mukaraca, na

horu, skrivene od mukih pogleda drvenim reetkama. Kako je mostarska crkva mala i tijesna, na horu ima vrlo malo prostora. (...) Kad govorim o mostarskoj crkvi, ne mogu i da ne pomenem i njeno agilno svetenstvo, a i kolu, koja je uz crkvu osnovana. Mostarska crkva nema mirskog svetenika i nju opsluuju etiri monaha. Jedan od njih, arhimandrit Janiije Pamuina, uinio je velike usluge pravoslavnom ivlju u Hercegovini. Rodom iz trebinjskog kraja, nije se mogao redovno kolovati, nego se obrazovao sam. Kao samouk, savladao je grki jezik i stekao, za ovu sredinu, veliku erudiciju. Pokazuje naroitu sklonost ka etimologiji i filolokim objanjenjima srpskih i uopte slovenskih rijei. Proniknuvi u sutinu srpske rijei, i dobar poznavalac svoga naroda, on u tolikoj mjeri vlada srpskim jezikom da se u toj oblasti sa njim moe uporediti samo uveni Vuk Stefanovi Karadi. Naalost, njegovi radovi, objavljeni u Srpsko-dalmatinskom magazinu, nisu dobili iri publicitet jer je ovaj asopis malo rasprostranjen. Jedan od njegovih radova, veoma vaan za izuavanje Hercegovine, Austrija je mnogo napadala i jako progonila. Na Zbornik obogatie se neobjavljenim ivotopisom Ali-pae Stoevia to ga je za nas napisao arhimandrit Janiije. Uvaeni monah bavi se literarnim radom samo u slobodno vrijeme. Cio svoj ivot posvetio je slubi crkvi i narodnim potrebama. Njemu se stalno obraaju za savjet. Cijela ga Hercegovina zna i potuje nazivajui ga narodskim ovjekom. Njegov utjecaj u zemlji veliki je i pozitivan. I Turci ga neobino cijene tako da ga, prilikom obilaska hercegovakih sela, salijeu balije (Muslimani zemljoradnici) ne bi li to doznali o Muhamedovom zakonu i denetu (raju) uvjereni da e im on sve to mnogo bolje i jasnije kazati no ma koji hoda. (...) Pravoslavna kola u Mostaru osnovana je 1854. godine blagodarei dobrovoljnim prilozima kupljenim u crkvi dugi niz godina. I ranije je tamo postojala nekakva kola, vrlo bijedna, smjetena u crkvenoj porti u graevini koja danas slui kao pojata za sijeno. Vodili su je ljudi koji ni sami nisu imali nikakvog obrazovanja. Dananja kola ima etiri odjeljenja i nju posjeuje oko 200 eksternih uenika. Jedanput godinje odrava se u njenim prostorijama zbor cijele Crkvene optine da bi se sakupio potreban novac za izdravanje ustanove. Svaki pojedinac odreuje pred zborom sumu koju namjerava dati za kolovanje svoje djece, a optina ocjenjuje da li je

47

STRANI PUTOPISCI O BIH

visina priloga srazmjerna njegovom imetku. Ako se utvrdi da dotini krtari, trai se jo. Ko nema djece u koli, prilae koliko hoe, i optina mu ne moe prigovarati. Od potpuno siromanog ovjeka ne uzima se nita, pa makar on imao vei broj djece u koli. Od novca skupljenog ovdje, kao i od onoga koji se polae na tas u crkvi za potrebe kole plaaju se uitelji i pokrivaju drugi rashodi. U koli se predaje: itanje, pisanje, osnovni pojmovi aritmetike, katihizis, crkveno pjevanje, osnovi gramatike i kratka istorija srpskog naroda. Ovo je, koliko mi je poznato, jedna od najboljih pravoslavnih kola u Bosni i Hercegovini. Trojica itelja (ima ih svega etvorica) gosp. Srbi i, nedavno pozvani u Mostar, jeromonasi manastira Dui o.o . Niifor Dui i Serafim Perovi.(...) Sada Mostarci namjeravaju da proire kolu i osnuju vie razrede za one uenike koji se pripremaju za duhovna zvanja. To bi bila prva pravoslavna bogoslovija u zapadnoj Turskoj . italac vidi da u glavnom gradu Hercegovine nema ustezanja meu pravoslavnim stanovnitvom kada je u pitanju umni razvitak i tenja za prosvjeivanjem. U ovom pogledu Mostar daleko odskae od svih drugih srpskih mjesta u Turskoj, iako je njegova pravoslavna optina daleko manja od one u Sarajevu, pa ak i od optina u drugorazrednim gradovima Banjoj Luci i Livnu. Pored turske robe uzimaju i manufakturu austrijske izrade. Velikog robnog prometa nema. Trgovac ide sam u Sarajevo ili se preko Dalmacije prebaci do Trsta, tu kupuje, i esto uzima i na kredit, pomao svakovrsne robe, prevozi je tovarima iz Bosne ili s austrijske granice i potom je preprodaje na malo. Trgovci drugih hercegovakih gradova ne snadbijevaju se robom u Mostaru, nego po dalmatinskim lukama ili u Sarajevu, prema

tome gdje im je blie. U Sarajevu je trgovina mnogo razvijenija, ali se i tamo vodi na isti nain. (...) Sva se trgovina vodi na dug. Mostarski ili sarajevski trgovci uzimaju, u dalmatinskim gradovima ili u Trstu, vei dio robe na kredit. Oni, pak, trgovci koji iz manjih gradova dou u Sarajevo ili u Dalmaciju uzimaju robu iskljuivo na kredit. Neke dubrovake i sarajevske trgovinske kue imaju svoje agente koji svake godine obilaze teren da bi sakupili novac za robu datu na kredit u proloj godini. Nije ni poznato koliki se procenat uzima od trgovaca za kreditiranu robu, ali je injenica da novac dat na kredit vue u Bosni i Hercegovini ogromne kamate (po 3, 4, 5 pa i vie procenata mjeseno). I pored ovako visoke kamate, nije se nikad ulo o kakvom nepotenju ili zlonamjernosti pri plaanju. Interesantno je primijetiti da se sva trgovina nalazi gotovo iskljuivo u pravoslavnim rukama. Domai Muslimani uestvuju u njoj vrlo malo. Oni potpuno izbjegavaju voenje trgovine s Austrijom i trguju samo carigradskom robom ili domaim proizvodima. Katolici se uopte ne bave trgovinom. Pravoslavni bosanskohercegovaki trgovci ne samo da vode trgovinu u svojoj uoj domovini nego i uspostavljaju veze sa trgovcima pravoslavcima po austrijskim lukama. U Dubrovniku, ibeniku, Zadru i Trstu ive kolonije trgovaca pravoslavaca, veinom doseljenika iz Bosne i Hercegovine. U njihovim rukama nalazi se sva trgovina sa tim zemljama. Bosanskohercegovaki trgovac pravoslavac nee ni po koju cijenu uzeti robu od katolika u ovim gradovima. Tako, na primjer, u Splitu postoji jedna jedina pravoslavna kua, vrlo bogata, i ona odrava gotovo sve trgovake veze sa Bosnom. Kada bi se to jedinstvo i meusobna pomo ispoljavali u pomaganju

jednovjerne brae seljaka i na korist crkve onako kako se ona meu trgovcima manifestuje u voenju trgovinskih poslova, poloaj pravoslavnog ivlja u Bosni i Hercegovini bio bi, bez sumnje, sasvim drukiji.

Mostar
U Mostaru se, kao i inae u tim pokrajinama Turske, bogosluenje obavlja u ranim jutarnjim asovima, gotovo u svanue. Sluio je arhimandrit Janiije, koji nas je oduevio divnim glasom i pobonim vrenjem obreda. kolska djeca pjevala su u harmoninom i vrlo prijatnom horu, srpskim napjevom, istim plain chant10, bez nota, koje se razlikuje kako od naeg tako i od grkog crkvenog pojanja. Crkveno pojanje, koje aci ue u svim srpskim kolama, vrlo je korisno. (...) Arhimandrit Janiije pozdravio nas je govorom. Izrazio je radost pravoslavne mostarske optine to u svojoj sredini vidi Ruse. Zatim je govorio o srei i uspjesima pravoslavnog naroda u Hercegovini od onog momenta od kada su prestala ugnjetavanja i nasilja i od kada se sultanova raja naslauje darovima slobode deklarisanim u hatihumajunu11. Nesretni narod! (...) Ako neko pokua drukije javno govoriti proglaavaju ga buntovnikom i bacaju u tamnicu. Kada smo se vratili iz crkve, morali smo uiniti prvu zvaninu posjetu pai. Ishak paa, kao utiv domain Turin, smatrao se obaveznim da pokua (moda i neiskreno) da nas u tome sprijei poruujui da e on prvi doi nama. Moda se tu radilo ne samo o utivosti nego i o pokuaju moralne diskvalifikacije: Neemo li mi prihvatiti njegov prijedlog i nee li se time auri osramotiti dozvoljavajui da se narui utvreni ceremonijalni poredak. Ali se mi nismo dali. Poeli smo se s paom formano cjenkati. Njegov autant je neprestano trao iz nae sobe u njegovu i obratno. Po sebi se razumije da je paa popustio, ali ne ba tako brzo. Kroz nekoliko trenutaka uzvratio nam je posjetu i time su se ceremonije zavrile. Poslije svega to se dogodilo on je, uvee, smatrao moguim da nas bez okoliavanja pozove da veeramo s njim. (...) Opisau jednu takvu veeru, uvjeren da e i itaocu biti zlo. A kako li je tek bilo nama, koji smo izdrali etiri veere! Tek to je mujezin prouio akam (dio veeri poslije zalaska sunca), pozvae nas
10 11

Plain - chant crkveno pjevanje. Hatihumajun (arap.-tur.) sveana povelja (ferman) sultanova. Ovdje Giljferding misli na hatihumajun sultana Abdul Medida od 18.II 1856.g., kojim se garantuju vjerske slobode hriana u Turskoj carevini (A. kalji: op.cit., str.320).

48

ZEMLJA EIFA I KISMETA

pai. On nas pozdravi i meni ustupi svoje mjesto (to je izraz uglaenosti kod Turaka). Trpeza je bila sjajno spremljena: srebro i bogat servis, nasred stola vaza sa cvijeem, evropski svijenjak. Oprasmo ruke i pai donesoe nargile12, a svakome od nas dugaak ibuk sa privlanim ilibarom mlijene bjeline. Sluga servira malu bocu sa mastikom (veoma jakom mirisnom rakijom). Mi se zahvalismo. Tada paa uze istu takvu bocu, koja je bila pored njega, i umoli nas zamrenim frazama da ga ne prisiljavamo da pije sam. Bili smo pobijeeni. Nalivaju nam mastiku i mi otpijamo nekoliko kapi. Tada paa naliva sebi aicu, uzima je u jednu, a au vode u drugu ruku i poinje govoriti o svome prijateljstvu i ljubavi prema nama. Potom ispija i rakiju i vodu, zamezeti ukiseljeno povre ili komad mladog sira sa jednog od tanjira, kojih je bilo mnogo pred svakim od nas za trpezom. Sada stade estoko vui svoju nargilu. Njegovi gosti Turci (svaki put je kod njega veeralo po nekoliko povjerljivih ljudi ili odgovornijih inovnika) slijede njegov primjer: piju, mezete i putaju oblake dima. Posluga mijenja ibuke. Zamee i razgovor, govori se i o ranijoj slubi naeg domaina. On sam osjea potrebu da nam ispria kako je bio sretan to mu se pruila prilika da vidi Rusiju. Bio je, naime, po nekom zadatku u Tiflisu i nauivao se ruskog gostoprimstva. Razgovor se vodio i o posljednjim promjenama u turskom ministarstvu, a i o premjetanju paa iz jednog grada u drugi. Poslije ovih prijatnih razgovora paa opet pada u sentimentalnost i opet pije rakiju ne primoravajui nas, na sreu, da ga slijedimo. Ponovo se daju nove lule. Paina sentimentalnost raste sve vie i vie i dostie vrhunac. On se hitro die s mjesta, mee ruku na srce, citira
12

perzijske stihove o slasti prijateljstva, uvjerava da je nae drutvo za njega velika srea na zemlji, da ljudi mogu biti iz raznih krajeva svijeta, ali ih prjateljstvo zbliuje kao brau, i tome slino. Sve ovo paa vjeto izlae u dugim frazama, proetim, kako su mi govorili, ljepotama arapske retorike. Za itavo to vrijeme aica za aicom, meze za mezetom, nargila za nargilom idu jedno za drugim svojim redom. I kada je mastika u boci spala do polovine, fraze se prekidaju minutima turobnog utanja, koje postaje sve due i due. Ova priprema pred veeru traje puna dva sata. Meni se drijema od dosade i gustoga dima i sjedim u polusnu na svojoj fotelji. Na sreu, razgovor se ne nastavlja. Hvala Bogu! Paa je ispio do dna bocu, navrio je odreenu mjeru, od koje nikad ne odstupa. Posue i lule se sklanjaju i, ako je veera poela, recimo, u 8 sati uvee, orba se servira tek oko 10 asova. Apetit nam je poslije pretrpljenih muka, pojaan i jedemo sa slau zalijevajui jelo gustim, prilino oporim hercegovakim vinom, naroito serviranim za inovjerce. Paa i ostali Turci ne piju uz jelo nita sem vode. Naglaavam samo jedno: Kod Ishak pae, koji ima odlinog kuhara, serviralo se za veeru oko 15 jela. Poslije veere paa se pope na divan i tu se ponovo predade razmiljanju i puenju, a mi, posjedivi jo pet minuta ustasmo i poosmo na spavanje. Domain nas isprati do vrata ljuljajui se . Eto kako ive obrazovani Turci! Nije nita udnovato to se kod njih dan zavrava zalaskom sunca. Kako se ne bave umnim radom niti znaju za kakvu drutvenu razonodu, moraju na neki nain ubijati vrijeme uvee. Vrijeme ubijaju veerama, koje traju etiri do pet asova, poslije ega zaspu

mrtvakim snom. U toku dana, za rukom, koji se servira oko podne, jedu vrlo malo i kratko i piju samo vodu.

Sarajevo
Sarajevo (preraena turska rije saraj* ili, odreenije, Bosna-Saraj13) lei u ivopisnoj dolini Miljacke, rijeice sentimentalnog imena14. Nekoliko sati Miljacka tee uskim koritom - kanjonom izmeu strmih, odsjeenih i krevitih brda. (...) Tamo gdje Miljacka ulazi u polje smjeten je grad. Jedan dio stambenih objekata utisnut je u klanac, a drugi dio, onaj na lijevoj obali Miljacke, amfiteatralno je rasporeen meu batama na padinama Trebevia. Vrh ove planine, koji se uzdie nad Sarajevom i nad ostalim okolnim brdima, narod je odavno opjevao kao boravite vila. Na desnoj obali rijeke - isti takav amfiteatar vrtova i kua na padinama Bjelavskog brda. Osim toga, na osamljenom uzvienju - stara razorena tvravica (sarajevski grad)15. Konano, sredinom rjene doline, tamo gdje poinje ravnica, niu se kue sa duanima (neto poput naeg bazara, samo na turski nain). Tu je pravoslavna16 i katolika crkva17 i nekoliko prilino irokih i pravih ulica sa hrianskim, djelimino i jevrejskim kuama. (...) Cio ovaj donji gradski blok protee se putem koji vodi u Travnik, a zavrava se nizom koarskih stovarita18, od kojih se iri straan smrad. Izgled grada je vrlo lijep: bijele okreene kue u zelenilu na padinama uzvienja, a vie njih bezbrojno mnotvo minareta. Po gradu se ovjek vrlo teko kree: kaldrma, najee postavljena po strmim ulicama, nevjerovatno je loa. Hriansko stanovnitvo u Sarajevu je malobrojno: neto oko 5000 pravoslavnih i 20019 katolika. Muslimana ima desetostruko

* 13

14

15

Nargila (arap.) vrsta istonjake naprave za puenje posebne vrste duhana. To je staklena boca napunjena vodom i krivudava cijev, digaka oko 1-2 m, koja jednim dijelom ulazi u bocu , a na drugom dijelu je pipa za puenje. Na vrhu boce je lula napunjena duhanom. Pua uvlai rashlaen dim (A. kalji: op. Cit., str.488). Tj. dvorac, palaa. Prema kaljiu, rije Sarajevo sloena je od turske rijei saray (tako se zvao namjesnikov dvor, koji se, sve do 1853, nalazio u kraju zvanom Begluk danas Trg 6. aprila) i naeg nastavka evo. Turski naziv za Sarajevo je Saray Bosna. U vakufnami Mustajbega Skenderpaia iz 1517. god. Nailazimo i na ime Saray ovasi bukvalno: Sarajevsko polje (A. kalji: op.cit., str.550). O postanku imena Sarajevo vidi i H. abanovia (Postanak..., str. 83-84). U originalu: Miljaki . Ova rjeica sentimentalnog imena spada u red divljih vodotoka s vrlo razvijenim erozivnim i bujinim pojavama. Prvi radovi na njenoj regulaciji otpoeli su 1879. g. I izvoeni su sve do 1898, kada je regulacija izvedena na duini oko 1,8 km. (A. Bievi. Erozija u slivu rijeke Miljacke. Narodni umar, Sarajevo, XXIII/1969, br. 5-7, str. 273-281). Jo u periodu velikih ratova (1683-1739) osjetila se potreba da se sarajevski grad povea i utvrdi. Ovaj posao poeo je 1729. g. vezir Ahmed paa Rustempai Skopljak. On odlui da u istonim sarajevskim mahalama opae zidom 450 kua. Zid da bude dug jedan sahat hoda, debeo dva arina i visok deset arina. U zidovima da

16 17

18 19

budu 4 tabije. Za graenje tvrave uzimano je mnogo grobno kamenje iz muslimanskih grobalja i iz hrianskog. Zidanje tvrave dovri Ali paa Heimovi 1739. Kako tvrava nije solidno graena morala se vie puta popravljati (1777, 1782, i 1786.g.). Na popravljanje je narod dizan kulukom (V. Skari. Sarajevo..., str. 117-118, 120, 150-151). Ovdje se misli na crkvu Sv. arhistratiga Mihaila i Gavrlila na Varoi, u narodu poznatu pod imenom Stara crkva. Ovo je crkva Sv. Ante Padovanskog, podignuta ezdesetih godina XIX vijeka u Latinluku na Crkvini , tj, na prostoru izmeu Miljacke i ulica Milutinovieve i Despieve. Crkva je izgorjela u avgustu 1879.g. (H. Kreevljakovi. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave /1878-1918/. Sarajevo , 1969,str.42). Na ovom terenu e se, 1879. g., podii moderna klaonica (H. Kreevljakovi. Sarajevo..., str. 30). Prema tabeli koju je, na osnovu zvaninih popisa stanovnitva, izradio H. Kreevljakovi, broj stanovnitva pomenutih konfesija u Sarajevu kretao se u ovim razmjerama: 1851. god 3575 pravoslavnih 230 katolika 1879. god. 3747 pravoslavnih 678 katolika 1885. godina 4431 pravoslavnih 3326 katolika 1895. godine 5858 pravoslavnih 10672 katolika (H. Kreevljakovi. Sarajevo..., str. 38).

BEHAR109

49

STRANI PUTOPISCI O BIH

vei broj. Oni imaju vie od 100 damija20. Pravoslavna crkva (posveena sv. arhanelima Mihailu i Gavrilu), tamna i tijesna, duboko je ukopana u zemlju, poput mostarske, pa joj se krov i ne vidi iza ograde. Kako je hram prilino star21 a grad bogat, solidno je, mada neukusno, unutra ukraena. U crkvi ima mnogo ikona, veinom starinskih, grkog porijekla, donesenih iz svetih mjesta ili iz manastira sa poluostrva Atosa22. Ikone su nesimetrino razmjetene po zidovima neke su od njih u srebrnim okovima. Sarajevska optina je ponosna i na somotni pokrov bogato ukraen vezom u zlatu23. Ovaj pokrov iznosi se iz riznice samo o velikim praznicima. Kao to svjedoi stari crkveni ljetopis, sarajevska crkva postojala je u 17. vijeku24. 1644. godine izgorjela je zajedno sa gradom i ponovo obnovljena. Dvanaest godina docnije novi poar zahvatio je Saraje20

vo: opet je izgorjela i pravoslavna i latinska crkva25. Pravoslavna crkva se ponovo obnovila 1658. godine i od tog vremena sauvana je u cjelini. Ljetopis biljei da su sarajevski pravoslavci utroili 106.700 aspri* za izgradnju svoje crkve. Od toga je dato 64.700 aspri turskoj gospodi, a 42.000 za graevinu26. Sarajlije nisu bile u stanju poslati na kolovanje nekoga iz svoje sredine, nego uzimaju u slubu uitelje iz Ugarske i Srbije. Razumljivo je da u Bosnu dolazi najslabiji kadar bogoslova ili gimnazista, koji se kod kue nisu mogli namjestiti, a i ovdje vode nastavu ne sa revnou ovjeka koji eli pridonijeti napretku mlaeg pokoljenja, nego kako tako, samo da bi ugodili roditeljima i dobili platu27. Rimokatolika upa je, kao to sam kazao, malena, a uz to i vrlo siromana28. Sarajevski katolici su gotovo svi zanatlije.
27

Meu njima nema trgovaca. Poslije poara koji je, 1656, unitio latinsku crkvu29, ona se, izgleda, nije ni obnavljala30. Donedavno katolici u Sarajevu nisu imali crkve. Vjernici su se sastajali na molitvu u domu svoga svetenika, franjevakog fratra31. Tek 1853. godine, uz pomo Austrije, sazidae vrlo prostranu i i lijepu crkvu32. Jevreja u Sarajevu ima prilian broj, oko 200 porodica. Imaju dvije sinagoge33. To je narod siromaan i malo znai u gradu. Da bih upotpunio optu karakteristiku Sarajeva, naveu ta se jo ovdje nalazi: turski vali paa, valija34 (generalni guverner), okruen savjetom i inovnicima; ferik - paa35 (divizijski general) sa tabom i nekoliko eta regularne vojske, smjetene u neurednoj kasarni, nedavno podignutoj36, inae najsolidnijoj graevini u Sarajevu*; hakim ili vrhovni sudija u Bosni, koji se svake godine smjenjuje;

21

22

23

24

25

26

Sarajevo je prvih decenija 17. stoljea postiglo svoj vrhunac u razvoju i u to doba bilo je i najvie damija. Tada su bile 104 damije. Na desnoj obali Miljacke bilo ih je 67, a na lijevoj 37. Jedna damija (tabaka) bila je bez munare , 45 ih je bilo s kamenom, a ostale s drvenom munarom. U tri damije bila je kamena munara s lijeve strane. Kada je 1697. g. princ Eugen Savojski porobio i popalio Sarajevo, tada su, to djelimino to potpuno, propale 92 damije, ali ih dobri ljudi obnovie. Izgleda da samo tri damije nisu potpuno obnovljene, i to: Bostaria, na eki, Demina, pod Hamzaninim grobljem, i Kartalova, na Budakoviima. Prvih godina XIX stoljea propade damija kadije Ahmeda, na Krilovcu, usljed eksplozije baruta u tvravi. Tako u Sarajevu ostade ravno 100 damija. Neto prije okupacije sagradio je Odobaa jedan mesdid kraj dananje elektrine centrale. Tako se u ovom eheru 1878. uio ezan na 101 damija (H. Kreevljakovi. Damija Hode Kemaludina u Sarajevu. El-Hidaje, Sarajevo, III/1939-40, 1940, str. 149-1559). Prema miljenju . Mazalia, Stara crkva je iz starohrianske epohe jer ima neobinu osnovu (. Mazali. Stara crkva u Sarajevu. Glasnik Hrvat. Zemalj. Muzeja u Sarajevu, LIV/1942. Sarajevo, 1943, str. 241-269). Veliki broj ikona u Staroj crkvi raen je i u Sarajevu. Radili su ih anonimni majstori. Neki od njih ostavili su na ikonama i zapise. Tako su identifikovani: Todor Vukovi Desisali (XVI v.), Maksim Tujkovi (XVIII v.), Simeun Lazovi (XIX v.). Meu njima je bilo i roenih Sarajlija (Nenko Solak iz XVII v. i Sanko Daskal, s kraja XVIII v.) (Lj. Mladenovi. I, Sarajevo u doba turskog feudalizma. Sarajevo od najstarijih vremena do danas. I, Sarajevo, 1954, str. 88-89). Studiju o ikonama i drugim starinama Stare crkve dao je L. Mirkovi (Starine Stare crkve u Sarajevu. Spomenik SAN, LXXXIII, Beograd, 1936). Pri opisu ikona Mirkovi se uglavnom osvrnuo na tzv. Na kritsku kolu previajui nastojanja domaih slikara koji su za povijest naeg slikarstva i ove crkve od najveeg znaaja (. Mazali: op.cit., str.242). 1776. g. dobila je crkva skupocijene darove od bogatog trgovca Jove Miletia iz Trsta. Najljepi su komadi dvije velike teke zavjese od kadife, izvezene istim zlatom. Zavjese su i sada u dobrom stanju i vjeaju se samo o velikim praznicima sa obadviju strana Carskih dveri ispod donjih ikona. Narod ih i danas zove Skuti Miletia (V. Skari. Srpski pravoslavni narod i crkva u Sarajevu u 17. i 18. vijeku. Sarajevo, 1928, str.47-48). U jednom popisu isprava na turskom jeziku (iz 1616. godine), koje su se uvale u crkvi, a danas ih veinom nema vie, navodi se pod tom godinom ferman da se ogradi crkva, to je izgorjela (V. Skari. Srpski pravoslavni narod..., str.10). Vatra je bila vrlo velika, jer jedan napis od 7. (17) juna 1656. g. navodi da se zna kako pogore Sarajevo i varo i crkov i Latinska Mahala (V.Skari.Srpski pravoslavni narod..., str.12). Ljetopis na tom mjestu govori da je u to vrijeme arslanija (holandski talir sa likom lava primj.prev.) predstavljala vrijednost od 100 aspri. Koristei se ovim podatkom, mogao bi kakav poznavalac Turske numizmatike izraziti naim novcem vrijednost sume potroene za izgradnju sarajevske crkve. Radi fermana, kojim se dobila dozvola za popravku crkve, iao je u Carigrad neki Radojnica sin Novakov sa Varoi i oko ovoga potroeno je 64.500 aspri. Narod je izabrao za graenje naroiti odbor od 11 ljudi. Graenje je stalo 42.000 aspri, a otpoelo je u aprilu 1658. g. (V. Skari. Srpski pravoslavni narod... str.12).

28

29

30

31

32

33

34 35

Ne bi se u potpunosti mogla prihvatiti ova Giljferdingova ocjena kvaliteta uiteljskog kadra zaposlenog u Srpskoj koli u Sarajevu. V. orovi biljei sjeanja Vladara orevia o svome uitelju Aleksandru ukaloviu, koji je iz Beogradskog liceja doao da uiteljuje u Sarajevo poetkom pedesetih godina prolog vijeka. Prema oreviu, ukalovi je u koli predavao mnogo tota to se ui u nioj gimnaziji ...(V. orovi. Bosna i Hercegovina. Beograd, 1925, str. 130.) I Skari istie zaslunog Dubrovanina piru Rajkovia, koji je nastojao da kolu u Sarajevu reformie i modernizuje, zatim Dalmatinca ora Margetia i dr. (V. Skari. Sarajevo..., str.205). Pominje se prvi put 1521, a crkva Bezgrenog zaea 1627.g. (A. Benkovi. Katolike upe Bosne i Hercegovine i njihove filijale od XII v. Do danas. U akovu, 1966, str.96). Katolici su stanovali u velikim frenk mahali (Latinluku). Uz mahalu su imali i svoju ariju i kapelu posveenu Bogorodici. U poaru od 1656. izgorio je Latinluk sa kapelom (V.Skari. Sarajevo..., str.63,93). Crkva Bezgrenog zaea izgorjela je 1642. godine (A. Benkovi: op.cit., str. 96). Ovaj Giljferdingov podatak treba korigirati. Poslije poara od 1656 (odn.1642. g.) katolika bogomolja bila je obnovljena i pominje se ve 1672.g (A. Benkovi: op.cit., str. 96). God. 1697. crkva je ponovo izgorjela i nije se popravljala sve do esdesetih godina XIX v. Na praznom zemljitu, zvanom Crkvina, gdje je do 1697. bio hram, sazidae 1727. Franjo, Mijat i Manduka o svom troku kuu da u njoj bude kola gdje e fratri uiti djecu i gdje e stanovati katolika sirotinja. Da bi imali gdje odsjesti kada dou u Sarajevo, sutjeki fratri kupili su jednu kuu u neposrednoj blizini ove zgrade (V. Skari. Sarajevo..., str. 113, 117, 121). U kui, vlasnotvu kreevskog samostana, stanovao je 1852. g. novi sarajevski upnik fra Grgo Marti, a u jednoj sobi u prizemlju bila je kapela sarajevske upe. Ova je kua bila na istonom oku ulice Sime Milutinovia i Obale vojvode Stepe Stepanovia. Soba u prizemlju to je sluila za kapelu, mogla je da primiti vie od 40 ljudi (V. Skari Sarajevo..., str. 208, 217). Uoi 25. maja 1852. g. izgorjele su i kue franjevakih samostana Fojnice, Sutjeske i Kreeva, a sa njima i kapela. Nova crkva je dovrena 1854. i posveena sv. Anti Padovanskom. Za njenu gradnju dali su priloge kancelar austrijskog poslanstva A. Vranicani u dva maha po 900 forinti i vezir Hurid paa 20 dukata. Austrijska vlada poklonila je 1857. dva velika srebrna svijenjaka i jednu pozlaenu monstrancu (V. Skari. Sarajevo..., str. 217). Prema Benkoviu, nova crkva Sv. Ante Padovanskog graena je od 1853 do 1856 ( A. Benkovi: op.cit., strana 96). Izmeu dananjih ulica Titove i Vase Miskina nalazio se kompleks zgrada koji je devedestih godina XVI. v. Za doseljene Jevreje sagradio neki Sijavu - paa i koji se po njemu prozvao Sijavu paina daira (H. abanovi. Teritorijalno irenje..., str. 48). Sami Jevreji znali su ga Korti ili Kortiiko, a ostali sugraani Velika avlija (Tako se i danas zove tamonja uliica) ili ifuthana (A. Bejti. Jevrejske nastambe u Sarajevu. Spomenica 400 godina dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu 1566 1966. Sarajevo, 1966, str. 25). U tom kompleksu podignut je, poslije 1581. g., Veliki hram Il Kal Grandi (I. Taubman. Spomenici kulture. Spomenica 400 godina dolaska Jevreja..., str.125-126). Jedna od pomenutih dviju sinagoga bila je Veliki hram. U to vrijeme bio je valija Reid Mehmed-paa. Vojni komandant ferik bio je Avni-paa.

50

ZEMLJA EIFA I KISMETA

muftija i mnogi drugi turski velikodostojnici; pravoslavni mitropolit bosanski (Grk, poslat iz Carigrada37); protojerej i nekoliko svetenika; jedan franjevac38 i, na kraju, jevrejski haham - baa ili veliki, vrhovni rabin39. Sarajevo je tvorevina turske epohe. U periodu srpske nezavisnosti ovdje su bila samo sela., koja su se, po prianju, zvala: Bistrik, Bjelave i Vratnik40. Ova su se imena sauvala do danas u nazivima gradskih kvartova. Malo dalje, u brdima, postojala je i nekakva tvrava od koje su ostale ruevine. To je Stari grad41. Pod turskom upravom obrazovao se, na raskrsnici komunikacija, trgovinski centar Novo Sarajevo, koje se od starina koristilo osobitom turskom naklonou. Trgovina je bila u muslimanskim rukama. Kada je 1697. godine austrijska vojska zauzela i spalila Sarajevo, svi hriani koji su se tu nali bili su preseljeni u Austriju, a Muslimani su ostali u gradu.** Ali malo - pomalo, Muslimanima su se opet pridruili pravoslavci i tako se u Sarajevu obrazovala itava kolonija prilino bogatih hriana trgovaca. Naroito za posljednjih 50 godina doselilo se mnogo tih ljudi u Sarajevo. Dolazili su iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine. U Sarajevu nema hriana koji, svojom starinom- kako se ovdje izraavaju, tj. porijeklom, rodom nisu doseljeni iz nekog drugog kraja.

Bosna poetkom 1858. godine

Zanimljiv je jo jedan statistiki problem. Rije je o brojanom odnosu i rasporedu pravoslavnih i rimokatolika u Bosni. Turski popisi ne razlikuju ove dvije konfesije. Meutim, dioba bosanskih hriana na pripadnike isto36

ne i zapadne crkve predstavlja jednu od najvanijih pojava u svojoj sredini. Za rimokatoliko stanovnitvo imamo odline i potpune statistike podatke u knjizi koja se gotovo svake godine publikuje. To je: Schematismus almae missionarie provinciae Bosnae Argentinae ordinis Fratrum Minorum S.P. Francisci.42 U njoj je naveden broj itelja rimokatolike vjere po svim naseljima, gradovima i selima i po svim bosanskim rimokatolikim upama. Kada bi turski popis bio pouzdan, trebalo bi u tom sluaju jednostavno oduzeti broj rimokatolika od ukupnog broja hrianskog stanovnitva da bi se dobio broj pravoslavnih. Ali drei pred sobom popis to su ga 1852. godine nainili Turci u Bosni, ne usuujem se da izvedem takvu raunsku operaciju:
41

u svakom sluaju bi brojke pravoslavnog stanovnitva ispale netane, manje nego to su u stvari. Zbog toga sam primoran da se zadovoljim navoenjem ukupnog broja stanovnika. rimokatolike vjeroispovijesti u pojedinim nahijama sluei se podacima to ih prua Schematismus objavljen 1855. godine. U Bosni je 1855. godine u svemu bilo 122.865 rimokatolika oba pola u 17.132 porodice. Imali su tri samostana (Fojnica i Kreevo u fojnikoj i Sutjeska u visokoj nahiji), etiri upske crkve (ne raunajui kapele), 13 upskih kola, 54 upe, 92 upnika (svi su oni franjevci) i, zapravo, 238 redovnika (pripadnika sveenikog stalea). Danas se podiu etiri nova franjevaka samostana: na Gujoj Gori43 kod Travnika, u Plehanu44 (derventska nahija), u Zoviku45 (branska nahija) i pored Livna46. Dobro bi bilo kada bismo tako precizne podatke imali i o pravoslavnom stanovnitvu i crkvama, i kada bi bosanski pravoslavci mogli skrenuti panju javnosti na akcije ravne onima koje su pokrenuli rimokatolici podiui, istovremeno, etiri svoja samostana. Slobodno se moe rei da pravoslavci rtvuju za crkvu desetostruko vie nego rimokatolici, ali ih u tome niko ne podrava. U rukama njihovih episkopa nalaze se podaci o broju pravoslavnog stanovnitva i oni su - uvjeren sam- isto tako detaljni kao i podaci objavljeni u katolikim ematizmima, ali se kriju. Na osnovu priblinog prorauna, pretpostavljamo da u Bosni ivi od etiri do pet stotina hiljada pravoslavaca, pod jurisdikcijom triju eparhija. (...)

37

38

39

40

U mjesecu martu 1854. g. poela se na zemljitu starih vezirskih konaka koje je svijet zvao Beglukom graditi velika kasarna. Od naroda su traeni dobrovoljni prilozi za to. Graenje je trajalo do 1856. To je bila kasarna At mejdanu (V. Skari. Sarajevo..., str. 216). Da bi se ova kasarna podigla, skupljao se novac od cjelokupnog bosanskog stanovnitva prvenstveno i iskljuivo od hriana. Pria se da su se graditelji (turski inenjeri) tom prilikom okoristili ogromnom svotom novca. To je bio Dionsije I (1856-1860). (Vidi: S. Davidovi. Srpska pravoslavna crkva u Bosni. Sarajevo, 1931, str.48). Nije se moglo utvrditi koji je franjevac u to vrijeme bio upnik u Sarajevu. Teko je vjerovati da bi to mogao biti fra Grgo Marti koji se, kao agent franjevake provincije, nalazio u Sarajevu 1856. i u poetku 1857. g. Pravi zapisnik Agencije obuhvaa vrijeme od konca travnja 1856. god. do konca travnja 1857. (J. Jelei. Kultura i bosanski franjevci. II. Sarajevo, 1915, str. 289 290). Rav imun Hason iz monastira (Bitolja), nadrabin od 1856. do 1858. g. (H. Kamhi. Sarajevski rabini. Spomenica 400 godina dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu 1566 1966. Sarajevo, 1966, str. 275). Lokalitet Bistrik datira iz srednjeg vijeka (H. abanovi.Postanak i razvoj Sarajeva..., str. 79). U rjeniku mjesta Bosne i Hercegovine ubiljeen je Bistrik obanija kao sedmi sarajevski kvart. U popisu iz 1540. stara mahala Bilave zove se i Mahala Hadi Alijina mesdida (dananje Bjelave) (H. abanovi. Postanak i razvoj Sarajeva..., str. 114). Vratnik se prvi put spominje 1528. g. kao Vratnik. Taj naziv do XVIII v. oznaavao je prostor od vratnikog mejdana do viegradske kapije, a kasnije obuhvatio i prostor koji je u XVIII v. opasan bedemima (H. abanovi. Teritorijalno irenje... str. 41).

**

42

43

44 45 46

Giljferding vjerovatno misli na ruevine Hodidjeda, istono od Sarajeva, koji je po nekima lociran kod sela Buloga, a po drugima kod sastavka Paljanske i Mokranjske Miljacke. Po abanoviu, identian je sa gradom pod kojim se nalazi selo Hodidjed (H. abanovi. Postanak i razvoj..., str. 74). U ljetopisu sarajevske crkve nalazi se i ova biljeka: (Godina 1697, oktobar 13. Dooe Nijemci i boijom kaznom opljakae Sarajevo i zapalie cio grad, a hriane i katolike protjerae preko Save. U ropstvo odvedoe sve Jevreje i malo Turaka. Naa crkva Sv. Arhanela ostade i ne izgori boijom milou i zatitom bestjelesnih sila, ali je opljakae Nijemci. Ono to ostade iza Nijemaca razgrabie Turci. ta jo da kaem! Ko da opie alost i brigu i pla neutjeni! Gore i breuljci plakali su popaljeni. ta moemo uraditi mi, odvojeni od majke nae crkve i od svojih domova, gledajui zgarita. Jao! Jao! I bolnije su naricali oni koji su bili zarobljeni i odvedeni u tuu zemlju. Po zavrenom pljakanju i poslije naeg odvoenja u ropstvo, preostala braa hriani sakupie se u crkvi i po obiaju postavie klisape.....Godina 1697, oktobar 16. Dooe Nijemci i opljakae nas, zapalie Sarajevo i odvedoe nas u Srem i Baku. Boijom voljom vratismo se kui, a neki su tamo i pomrli. Drugi se nisu vratili u rodni kraj nego ostadoe tamo. Prev. B.) ematizam je pokrenut 1836.g. i nije se tampao svake godine. Giljferding se posluio etvrtim po redu. Samostan u Guoj Gori graen je od 1857. do 1860.g. Nijemci su ga 1945. g. spalili i poruili. Podignut 1872.g. Samostan u Tolisi, nedaleko od Bosanskog amca. Graen od 1872. do 1875. g. Samostan na Gorici.

BEHAR109

51

STRANI PUTOPISCI O BIH

Matija Maurani

Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu Krajinu (uinjen 1839. -40. po Jednom Domorodcu)
Matija Maurani (Novi Vinodolski, 4.II.1817.-Graz, 17.IX. 1881.) najmlai brat Ivana Maurania, zanatlija, literarni samouk. Autor je jedne jedine knjige prvoga modernog hrvatskog putopisa koji je pod naslovom Pogled u Bosnu ili kratak put u onu Krajinu, uinjen 1839.-40. po Jednom Domorodcu, objavljen u Zagrebu 1842. godine, i to anonimno. Matija je, naime, u svojstvu tajnoga politikoga ilirskog misionara i s lanim dokumentima 1839. otiao u Bosnu preko Slavonije i Srbije da izvidi prilike te procijeni izglede za oslobaanja te ilirske krajine koju su potresali sve ozbiljniji protuturski ustanci. U Bosni je Matija ostao oko godinu dana radei kao graditelj, zidar, stolar i kova kod paa i begova. Po povratku se zadrao u Beogradu takoer oko godinu dana, a onda je brau izvijestio u svojim putovanjima. Braa Ivan i Antun potom su ga nagovorili da neto i napie te je tako nastao Pogled u Bosnu. Iako je knjiica iz politikih obzira izala anonimno, znalo se tko je autor. Tri godine kasnije ve je bila na eki prevedena te proglaena biserom hrvatske proze (T. Smiiklas). Matija je jo jednom bio u Bosni, pa u Crnoj Gori, 1848. - sudjelovao je u ratu s Maarima, potom je bio u Egiptu, Maloj Aziji, Mezopotamiji, Palestini, a u Carigradu je bio Horvat paa, tj. mirovni sudac za nae ljude. Autor Lia, Vladimir Fran Maurani, njegov je sin.
Pogled u Bosnu
Predgovor Bosna, blinja ova turska krajina, s priklopljenom sebi Hercegovinom i Turskom Hrvatskom, opkoljena je sa svih strana austrijanskim krajinami, tj. Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom. Turska granica otprilike uzimaju na najkraoj liniji nije dalje od Zagreba nego Bjelovar, a malo dalje neg Varadin, tj. okolo 11 milja, a potarskom cestom preko Petrinje do kostajnikog ratela ne ima vie od 12 milja, a Karlovanom je blie turska granica neg Zagreb. Ali ne samo da su nam Turci prvi susjedi, nego je i iste malene ove kraljevine nae Hrvatske jo malo ne trei dio ( vas prostor izmed Une i Vrbasa ) pod Turinom, pak sa svim tim malo je naih ikoliko izobraenih domorodaca koji ne bi vie o Americi, Kini, Indiji itd., kojeta znali pripovijedati nego u Bosni. Uzrok tomu nije teko pogoditi. Nai stari pretrpie mnogo truda i mnogo prolie krvi hrvui se s Turci, kroz vie od 200 godina. Ali otkako je (hvala providnosti i nastojanju preblagoga vladanja), prije 80 ili 90 ljeta vojnika granica uz Tursku ustrojena, i na mei jaka straa postavljena, odonda jedva poinusmo malo od toliko truda, i videi se sigurni s ove strane, okrenusmo joj lea, da vidimo to se u izobraenom zapadu radi. Od ono doba, ini se, da se jo nismo natrag okrenuli, ve sveer na zapad gledajui, nauismo se poznati i Nijemce i Talijane, i Francuze i Engleze bolje neg nas samih, a o svem ostalom svijetu znasmo samo toliko koliko se mogasmo nauiti od blinjih naih zapadnih susjeda koji naravno ni sami skoro nita o Bosni ne znadu. Ali ima li to uvijek tako trajati? Da li nije vrijeme jurve da se ve jedanput obazremo i najpreim putem sami vidimo u kakvom se biu ovaj dio nae Ilirije nalazi? Ove i spodobne misli pobudie u meni elju da kad sam, ve kao rukodjelski momak (kalfa) veu stranu austrijanskog carstva a osobito sve austrijansko-ilirijske krajine obiao, i o Bosni togod izvjesnijega razaberem. Ali otkuda? Knjiga ne ima, a putnika takova koji bi samo za zemlju, jezik i obiaje poznati tamo iao, takoer nijednoga jo doonda vidio nisam. Odluim dakle, ve to god bude, sam glavom ii u bosansku pokrajinu. Poznanja i iskustva koja sam tamo pribavio naklonom itaocu, koliko mi nevjeto moje pero doputa, ovdje vjerno predlaem. Isina da se odavde nee nitko nauit onu zemlju izvrsno poznati, nu mislim nita nemanje da e mojim domorocem koji ovakova izvjea o razlinih svega svijeta dravah s veseljem itaju, veomi drago biti, ako i o ovoj naoj blinjoj krajini (u kojoj samo naa braa, pravi Iliri stanuju) kod kue sjedei, bez truda, muke i pogibelji barem onoliko saznadu koliko sam se ja tamo s oevidnom pogibelju ivota nauio. Moja nakana bijae i due vremena tamo ostati i svu zemlju ter u svako doba ljeta vidjeti, ali izgubljeno zdravlje prisili me da se to skorije natrag povratim. Dio prvi

Put u Bosnu i natrag

Kada smo doli Sarajevu na vrata, ondje Turci mene vizitaju pak me odvedu k Mustafpai Babiu, zvanom Hrnji (Hrnjakoviu). On me raspita to sam ja i otkud sam. Ja mu kaem otkud sam iz Njemake da sam zanatnik i da elim u njihovoj slavnoj zemlji potraiti mjesto da se gdjegod nastanim. Ja sam ve odavno mislio kae paa da bi takove majstore dozvao ovamo u Sarajevo, da jim proskrbim halat, pak neka rade: i to u ja uiniti, ali meutim, dok ja dobivam halat i tebi jo drutva, ti ostani ovdje kod

52

ZEMLJA EIFA I KISMETA

mene na kapiji (na kapiji se vele sve gospodske sluge i dvorani). to u ja raditi, pitam, ovdje na kapiji, estiti paa? Pui li ibuk? - Ja, ako i nisam dotada nikada puio, rekoh: Puim. - Hee, kad pui, a ti sjedi gdje i drugi sjede, pak pui kao to i drugi pue. I tako sam ja jo taj dan na 11. prosinca poeo uzimati tain1 i jemek (jelo) po devet ili deset jestojska, nego sve po turski. Sarajevo je strano veliko, i nikakav Sarajevac ne zna koliko je; to jest, nitko nije bio po svem varou. Tamo nije slobodno izvan glavnih ulica nikuda ni okom pogledati a kamoli koraati nogom. arija2 je sva u jednoj gomili kod rijeke Miljetske ( Miljacke), osim kakvih maslara (bakala, bakalina, ali zanatnika i pekara (ekmedija), koji po glavnih ulicah svoje duane imaju. Iz svake mahale je slobodno stanovnikom ii kuda jim je put u ariju, ali u tuju mahalu ni poto je iv.3 Gori na glavici na prvom stupnju planine sjedi jedan slab, nego prilino prostran grad (rekao bi da je bio negda zato sagraen da se u ljeto goveda utjerivaju u njega da ne potru). Sada su u njem turske kue, i samo jednom ulicom (sokakom) od vrata kroza nj je svakomu slobodno proi. Sa dolnjih vrata se vidi neizmjerni prostor sarajevski. Izmeu kua mjesto naih pijaca svuda imaju groblje: pak se bijele kamena turbeta prema suncu kao labudovi.4 Ispod grada vie Miljetske je jedna grdna klisura, mimo klisure tee Miljetska koja ispod gore Romanije iz mnogih potoia sastavlja se i teku kroz ponorite jaze ispod Brezovae, dolazi posred Sarajeva. Odande protie kroz polje dokle se u Bosnoj ne udavi.
1

Ispod reene klisure kod vode Miljetske zove se Aik mahala. Pripovijedaju Turci da su se tu u stara vremena skupljali njihovi momci i djevojke na svakojake igre. Izmeu djevojaka je bila najgizdavija lijepa Fata u koji se zaljubi jedan tankoviti momak imenom Mehmed. Njegova jedina briga bijae da kod lijepe Fate milost zadobije: Fata, poznavi njegovu elju, poela je i sama za njim eznuti. Jedanput dooe same djevojke, i lijepa Fata meu njima, pak se uhvatie ispod klisure kod vode igrati kolo. ujui momci u gradu, meu kojima i Mehmed, da kod vode igra kolo, doletie svi navrh klisure da vide. Pogleda lijepa Fata gori, pak upazi svoga dragoga, kao sokola sjedee ga na klisuri: Mahnu mu zlatnom mahramom, kao znak da i on u kolo doe, a Mehmed videi gdje je iznenada stekao, tu veliku milost, smuen od velika veselja, pusti se niz klisuru dolje i padne posred kola ter se nasmrt ubije, a ne ree ni medet.5 Fata, videi njegovu goruu ljubav, pane na njega, i hotijae samo njegovo slatko ime da izusti ali srce joj se od tuge raspukne. Najedanput od otoga pukne glas po svem varou i tamo vrvijahu eljad od svake vrsti gledati to alosno udo. Nitko nije doao koji nije onu dvojicu slatko poljubio i grozno zaplakao nad njima: a roaci i prijatelji iskopae grob, i totu jih, kao dva prekrasna goluba, zajedno ukopae. Od otoga vremena je zabranjeno djevojkama na svake oite igre izlaziti. U aik mahalu sad ne ie nitko nego kakvi god sirovi i bezobrazni beari, i to biva ovako: Uveer se sve bekrije skupljaju u Aik mahalu, pak koji god doe, taj ondje pod klisuru sjedne, i pui ibuk. Kad jih se nakupi mlogo, onda povie jedan: Valaha, dobar

ovjee, to emo sad? - Onda se pomu hvaliti: koji znade kakova rava i straljiva vlaha da ima lijepu enu. Tada se sve na drutva razdijele, pak ie svako drutvo svomu vlahu. Nego u slobodna vlaha ne smiju nipoto dirati dok je iv. Ako ima jako lijepu enu, tako Turci najprvo gledaju da njega ubiju, a potlje njegovom udovicom rade to oni znaju. Najnesrenije su one djevojke kojim je narav ljepotu podijelila; jerbo nikakav kranski momak ne smije u nju ni gledati, a kamoli da bi ju uzeo za enu. S toga uzorka su sve najljepe prisiljene poturit se. uo sam jo gdje se o tom razgovaraju. Turci velei: Ima i u okaca mlogo prekrasnih djevojaka: ali se nee da ture! a ovo je sve prator (fratar) kriv, denabet!6 Ako se koja sirota i poturi, a ono prator jo prije, dok je saznao njezinu namjeru, pozove ju odmah k misi ter ondje na nju vie i hoe da ju odvrati. Ako ona nee da slua, a on ju iz cijeloga puka sramotno protjera: pak to vidivi druge, teko se koja dade poturiiti. - Jo sam uo jedan emerni dogaaj koji se je odskora bio pripetio. Jedan ekmedija ispovijedanja istonoga u Sarajevu imao je prekrasnu ker, visoku kao bor zeleni. Ali se nije mogla udati za kranina, a poturit se nije nikada hotjela. Zato dan i no promiljajui svoju nesreu, osui se kao bor komu su ile potkopane, pa najposlije od otoga i umre. Nu Turci su ju ipak jako alili, vele: ona bi se sirota bila poturila, ali su ju rodbina i roditelji jako odgovarali. Aikovati7 ie svaki poten momak oko dvora svoje milosnice. Ponekoji aikuje po dvije i po tri godine, navlastito ako je njezin otac protivan tomu. Kada mladi vide da se njezini roditelji njima nikako ne dadu vjena-

Tain je ekmekdinski (pekarski) hljebac, od 1 / 2 oke. Tain uzimaju svi nizami, spahije, sluge i dvorani gospodski po dva hljepca, to jest oku hljeba na glavu. U Sarajevu, svi ekmekdije po redu nose tain u pain dvor, svaki po jedan dan, pak je ve miran, dok mu opet red ne doe: tako isto i kasapi (mesari) meso: i to je sve bez plae. Kad tko na novo doe, onda ie saraj dar pak trai kod koga je danas red; pak mu kae da je jo jedan doao na ovo; i onda mora donijeti vie. Jemek, ja ne znam to je to u turskom jeziku; to sam uo samo u gospodskim dvorovih i znai toliko kao obrok jela. Ja sam pitao to e to rei, a oni kazae jelo. Jede ili jedi vele bujrum npr. Kad jede, pak te tko nae, veli ti: bujrum; ti hoe da ga ponudi da se i on prihvati; pak mu ree: otuk bujrum to jest: sjedi pak jedi. arija znai trg. Ona je polag znamenitosti varoa skrojena, na primjer ili samo u jednoj ulici, ili dvijeh, trih, kako gdje. Nu u Sarajevu je sva u jednoj gomili, na jednoj prostranoj pijaci iz samih drvenih atora, na primjer europejskoga sajma nainjena, nego samo to su i one uliive izmeu atore da skami pokrivene da se ljudi ne moe; a unutri je uvijek mrano. Turske ulice nisu ravne kako europske, nego su krive, pak imaju sve nekakova odjeljenja, i zovu se mahale (sela). Sokak zove se samo zemlja po kojoj se ide, a onda hrpa kua zajedno sa sokakom zove se mahala. Turbe zove se grob ograen okolo, i natkriven odozgor, a kamen stup vie groba s almom, zove se baluk. Kad kakov aga umre, onda ga njegovi posljednji zakopaju obino u dvorite ili u vrt, ali ako tamo nemaju mjesta, tako kod puta kud ljudi pro-

5 6 7

laze. Grob i okolo njega lijepo pokriju ploama, pak jednim malim zidiem ograde; na grobu uziu etiri stupa, za poldrugi seanj u rastojanju: pak od stupa do stupa naine svod, a odozgor svedu na okruglo, kao da bih htio zavriti, pak onako ostave, a ne koji su pak sasvim zavreni. Na srijedi izmeu ovih stupova stoji turbe (baluk). Na njemu je izrezano osobito na starih grobovih nekojem ma ali sablja, a nekojem buzdohan ali topuz (topuz je eljezna balota probuena, na drenovoj tojagi nasaena.) Pak dokle ono pokoljenje potie, svakoga petka mu zapali kadilo vie turbeta. Pripovijedaju da je Mehmed Sokolovi paa od Bosne, kad je brau poturio, davi im spahiluke i nainivi jim kue, nagovarao i oca da se poturi. Mati mu se odmah poturila bila, a otac nikada nije priznao istu vjeru; nego veljae: u em sam se rodio, u tom u i umrijeti. Po smrti njihovoj Mehmed im naini spomenike, ocu kao nevjerniku preko groba na dva stupa kao jedan luk, a materi lijepo, po turskom obiaju, svod na etiri stupa, a po srijedi turbe. Mehmed Sokolovia han se je ve poruio, samo je mirina, i jedan pokvaren vodovod (esma). Turci su kazali da etvrt ure ima od druma do Sokolovia, tj. izmed Viegrada i Sarajeva. Turci umirui najposljednju rije govore medet, kao to krani govore Isus!. Denabet u Bosni znai kao nevaljanac, nitkov, smetnjak. Aikovati, ljuveno polaziti: otud se je i nazvala Aik mahala, tj. mjesto, selo ljuveno. Milosnica; Turci budu da mogu imat mnogo ena, zato ona najdraja zove se milosnica. Zato i krani, ako koji ima pravu enu pak se dri s drugom, govore: Eno njegova milosnica, dri milosnicu, a ne mati za enu.

BEHAR109

53

STRANI PUTOPISCI O BIH

ti, onda se oni dvoje dogovore, pak ona pokupi svoje ruho koliko moe ter po noi pobjegne dragomu. Njezin otac srdi se mnogo i gdjekoji po tri i po etiri godine gleda da se svojemu grabljivomu zetu krvavo osveti. Ali koliko se on jae srdi, toliko se zet od njega uklanja. Kroz toliko vrijeme ili vidi tast da se osvetiti ne moe, ili se ve sam od sebe ublai jer se onda sa zetom pomiri i onda uine pir. Aikujui se i posijeku dosta puta, navlastito ako dvojica oko jedne djevojke aikuju. Nu to ne biva ondje kod dvora djevojkina da se ne bi saznalo, nego doeka jedan drugoga ak u drugoj mahali kuda on prolazi, pak ga ondje iz mraka kusturom po vratu (kustura, toboe nevaljani no). Nego aikovati je, kau, svakako pogibljeno; jerbo ima jo drugih bekrija (skitnica, klatea) koji po noi hodaju, samo da koga posijeku, i dosta puta, vele, ujutro nae se momak na sokaku i kod njega sve: pusat (oruje), novci, lijepe haljine, i u njedrih ura, i nita mu ne fali nego glava. A onaj tko ga je posjeko, samo s tim je zadovoljan da je kusturu omastio krvju. (...) Dio drugi

Razline opazke o Bosni.

Po veih varoih sve bolje kue obzidane su same za se kao jedan grad: a u onom zidni od dvorita nainjene su mazgale (pukarice). Vrata od dvora su ponajvie malena; a gdegod se moe i to videti, da ako su na dvoru velika vrata, tako stoje uvek zamandaljena.8 Kod vratah (kapie) je nainjen kapidik (vrataca), a opet sam vidio na jednom mostu, gde izvan zida priziraju zubi kameni, po kojih se penje preko zida u dvor i izvan dvora. U nutri bude najvia kua, u kojoj sedi saibia (gospodar), do nje se dri harem (enski stan), kraj njih je muftak (kuhinja) i ahar (konjunica, tala); po dvoritu rastu rue i cvetje, i ako mu je zgodno, dovede esmu (vodovod). U sobah neima nikakova pokustva, nego pod zastrt ilimi (sagi) pod ilimi su muntavi (mutapi, pokrovci od strune), a pod muntavi hasure (rogoznice): uz duvar iz pod ilima su dueci i na duvar naslonjeni jastuci. Totu danju sede, a nou spavaju. Nona odela stoje danju u dolafu da nepae. Sobe su nizke, koliko velik ovek moe glavom dokuiti. Nebo u sobah (plafond) je iz dasakah, koje jim degramadie (tiljari) lepo izreu. U okolo sobe po duvaru je nainjena rafa (polica). A s ove strane od vratah koliko je

iroka soba, toliko je dolap (ormar); rekao bi, da iz dolapa i pe prizira, a gde su vrata od sobe, ondi je dolap nainjen kao jedan svod, pa se kroz njega prolazi. U dolapu za peju je amandik (kupelj), a s ove strane pei stoji odora. Penderi stoje nizko i redko su stakleni; najvie su papirom zalepljeni; penderi od harema imaju drvene reetke izvana. U prostih sobah pei se loe iz nutra poradi kafe, koju svaki as peku, i radi ibuka; a u pei je zazidan lonac, u kom se voda grije za abdes uzimati. U gospodskih kuah ima jedna soba, gde se pee kafa za domae i za svakoga, koji dodje, i zove se kafana ili kafeodak. Ima jedna soba, gde stoje sedla i razliito oruje, i zove se saraana. Dole na zemlji ima jedna shrana od razlinih potrebnih stvarih, i zove se magaza. Kraj divanhane je nainjeno, gde se obino umivaju i abdes uzimaju. Siromanie kue su plotom ogradjene na okolo; po sred dvorita je kuica, i u njoj ima, vele, po dvi sobice, jedna se zove enska soba, a druga muka. Po dvoritu jim obino raste kukuruz, bundeve, lubenice i dinje. Kue nisu ni po varou jedna do druge, nego su svaka napose na sred dvorita tako sagradjene, da se po dvoritu sa svih stranah okolo njih hoditi moe; a i ako se nadje gdekoja kua, da je radi tesnoe dvorita na jednom kraju do ulice sagradjena, to ipak neima nigde nikakova prozora na ulicu, nego samo navadne pukarice, i samo dvorita od razlinih kuah mogu se medju sobom ticati: a ulice su svakako izkrivudane i najvie tesne. Mehane se zovu samo po varoih: gde putnici pristaju; one su obino na jedan pod(kat): doli kod zemlje je ahar, a gori na podu su odaje. Na selu i na drumu se nezove mehana, nego obino han, gde putnici pristaju; hani su najvie loi, tako da tko u njem samo jednu no u zimi prespava, ve nikada nee zaboraviti te rei han. Hamdia svaki dan pripravi malo drvah za putnike; ta drva jo s veera pogore sva, ter poradi velike studeni moraju putnici u pepeo lei spavati, kao make, nebi li jim tagod vruje bilo. A u jutro dodje haindia, pak kae: Hajde, ljudi! platite grijainu. Grijaina se od glave plaa 1 gro t.j. 40 parah. Vie putah, kad se pane na noite, budu drva
8

mokra ili sirova, pak nee nipoto da se ugu; a kod ognja se sedi, gde tko ugrabi mesto. Kad se ona drva jedan put raspale i stanu goriti, onda oni, koi je najbolje mesto ugrabio, sad se nadje u velikoj tekoi: jerbo oganj od sebe razgoni, a odmaknut se natrag nedadu drugi. Ako se digne pak idje na stranu, tako ve hvala Bogu za onu no nevidi ognja vie, i gotovo mora lipsati od zime: ako pak na svom mestu ostane, tako mora da se iv izpee; nu kako bilo, samo ako iv ostane, u jutro mora da plati grijainu. Bosna, gde sam ju ja vidio, ima planinah dosta, nego izmeh planinah ima prekrasnih zemaljah; ali najvie lee puste, alosti moja! Bosna je, u obe rei, zemlja plodna: to svedoi najvie voe, koga obilno imaju. Kad sam ja bio u Sarajevu, onda je bio glad: oka penice je bila po 60 parah, a oka kukuruza po 50 parah. A u zimsko doba oka jabukah 15, oka suhih sljivah 30 parah; a i drugoga voa svakoga ima dosta. Rakia je na mehani doista skupa, a vino se nesme ni donositi. Ako koi mehandia i dobavi vina, tako mora biti u velikom strahu, jerbo moe naopako postradati: zato litru vina daje po dva groa, to jest 80 parah. U Sarajevskom polju je, kako sam uo, od sve Bosne najgori stali za Krstjane. Omde Krstjani nita pod nebom neimaju, ni kue, ni kuita, ni make: nego ono, to se vidi, to je sve agino. Ali to i nije kua: u kuah sede samo Turci, a Vlasi u koari. Sarajevac im dade u jesen i na proletje seme da uzoru i posiu ito. Kad prispije konja, Krstjanin kosi sam, sam anje i vri, i u jesen pobere voe, ali ga uvek agin momak nastoji; i onda, ve kako donosi hadet, aga njim nekako podeli. Izvan Sarajevskoga polja, gde Kristjani sami sebi kue delajiu, Turci dobro paze, da nebi tko nainio sebi malo bolju kuu, i ako tko naini, odmah ga teraju na sud i pitaju: Pak zar i ti, Krstu, i ti hoe imati kuu, i ti si nekakav aga? Hajde u aps (pod zatvor), dokle neplati toliko i toliko stotinah groah. A kua da mu se uzme, pak ju podajte kojemu Turinu. A za tebe je koara, Krstu lipovi; ti sebi napravi koaru9 U Sarajevskom paaluku nesmiu se dra-

U vratih za pol senja visoko od zemlje, kroz plee od vratah (paletu) ima jedna rupa, daleko u nutra zavuena u zid, a u onoj rupi stoji jedna greda; pak kad se zatvore vrata, onda se ona greda izvue, ter se preko vratah pretegne u ono drugo plee: med ovu gredu i zatvor, zabije se kakov klin, da tvrdje stoji. Ova greda se zove mandala. Koara, zovu Turci krstjansku kuu, koja je upletena od prutja, kao i koara, pak zalepljena blatom: a krov je nainjen od sena ili od slame.

54

ZEMLJA EIFA I KISMETA

ti svinje, a u Sarajevu nesmiu se ni u kotcu hraniti. Hara u Bosni mora platiti svaki, koi nije Muhamedovac, il je onde stanujui il nije. I da u vreme od platjanja haraa, makar najslodbodnii Francez dodje, i on bi morao platiti hara lepo kao pop. Hara se platja koliko paa nametne. U Bosni se govori ilirski pomeano s turskim reim, to jest, tamo se eglendie Bonjaki. U jutro kad se sastanu, kau: Saba hajrosum! odgovor: Alah razosum! u veer: Akam hajrosum! odgovor opet: Alah razosum. Rei turske, koje se u ovom pismu nalaze, sve sam na koncu sabrao, i pobiljeio redom; medju koje sam jo primeao i one, koje u Bosni esto u razgovoru naprvo dolaze. A da bi ovek hotio sve turske rei popisati, koje Bonjaci meaju, bila bi jih itava knjiina. I oni svi znadu kazati ove misli u istom ilirskom jeziku: ali jim to nikako ovek nemoe dokazati, da to nije naki, nego osmanlinski. Oni odmah kau: Hee, pak ti nezna jo ni Bonjaki, to nije osmanlinski, nego Bonjaki; helbetum (na primer) kad ja reknem, saba hajrosum, to jest toliko kao: dobro jutro; a ti e kazati: Alah razosum, to jest toliko kao da Bog da. Salami aleum, nesme nazvati nitko drugi, nego samo Turin Turinu; a on odgovori: Aleum salam. Salam znai dve stvari, pozdrav i blagoslov ti Boji. Sauvaj Boe, da bi ovek Muhamedancu nazvao Salam! I ja sam jedan put nagazio za to; a jo da nisam bio vaba, bilo bi i gorega: nego su me drugi zagovorili, reku, da vaba ni sam nezna to je kazao. Pria se, kako je dvanaest Bonjakah turske vere zajedno putovalo, pa kad dodjoe na jedno polje, ali upaze, gde Osmanlije prema njim jau. Oni se prestrae odmah i stanu se med sobom traiti, ima li tko medju njimi, koi bi znao eglendisati Osmanlinski, a jedan je bio hvalisav, pak veli: Valaha, ja dobro znadem Osmanlinski. Hajde, njega odmah postave nek idje prvi; a kad se sretoe s Osmanlijami, on udilj kae: Salam aleum! A jedan Osmanlija zajedno mu odazove: Salam i upita ga turski, koliko jo ima do sela: a svoj Bonjo sad nezna ni rei dalje. Osmanlije se na to razsrde, potegnu noe od pojasa, pak stanu psovati: Anasine sitim, djaur pezevenk! Na to Bonjaci bei stranputice, a Osmanlije za njimi. Nego je Bog dao, te je bila uma blizu, i tako se nai Turci dananji dan spasie. Kad su se Osmanlie vratile

natrag, a ovi stanu vrhu toga veati, kako su Osmanlie zli ljudi. Odgovori onaj, koi se je za pametniega drao: Eeh, ta nisam li vam ja kazao, da ima oko Salama jo mnogo kojekakvih prdeah! U Bosni se Krstjani nesmiu zvati Bonjaci: kad se ree Bonjaci: onda Muhamedovci samo sebe razumiju, a Krstjani su samo raja Bonjaka, a drugie Vlasi, Bonjaci i Osmanlie, prem da su Muhamedovci i jedan i drugi, opet se mrze strano kao prava nebratja. Bonjak mrzi na Osmanliu, jerbo kae, da neima pod nebom gadniega oveka od Osmanlie: a Osmanlia kae, da su Bonjaci poturice, i da su gori od djaura; zato da jih treba davit i gaziti, neki se boje poturice, i nek znadu, tko jim zapoveda. I od tuda dolazi, da se Boinjaci boje Osmanlia kao i Krstjani od Bonjakah Turakah. Jedan put sam pitao trgovce, koji prohode po svoj Europejskoj Turskoj, da kojim se jezikom najvie sluiti mogu? A oni rekoe: Kudgod podje, svuda moe govoriti bonjaki. Da kako je u Stambolu? rekoh. U Stamibolu je, veli, pak sve bonjaki, samo malo Osmanliski i grki. Ali oni toga nikako nepoznaju, da tudje rei u svoj jezik meaju, nego jo vele, da Osmanlia bonjake rei mea: a kolikogod Kranjci i tajerci imaju nemakih reih, toliko Bonjaci, ili bojim se jo vie, turskih imaju. Oni kazuju, da sva vabska zemlja bonjaki eglendie; osim ve tamo negde daleko, gde ima pravih vabah: ali da se je ve sve, brajne, po vabskom jeziku pokvarilo, i zato da oni teko razumiu, kad su na sastanku sa vabami. Pravoga turskoga jezika se manje uje u Bosni nego u Srbii; jerbo ga u Srbii arilie smatraju kao nekakav izobraen jezik, i zato svaki varoanin govori turski. A u Sarajevu ima dosta agah, koji neznaju nego bonjaki. I premda paa sarajevski dobro znade turski, arapski arnautski, zato mu ipak nije drago, da tko pred njim turski razgovara. Ako mu tko po turski to kae, a on uvek bonjaki odgovara, i kae da je na slavni bonjaki jezik od svih najlepi na svetu. U Bosni ima najvie krstjanske vere iztone izpovedi, za tim su Muhamedovci, a za njimi slede Krstjani zapadne izpovedi: a idovah ima najmanje, nu ipak ima i njih dosta. O veri krstjanskoj mi netreba govoriti; jerbo smo se odavna uili: to je krstjanska vera? A o turskoj moem napomenuti sledea:

Turci veruju u Boga i u tri proroka ili svetca: Mojsiju, Isa Pejgambera (t.j. Isusa proroka) i Muhameda. Nu Muhamed je od svih najbolji i najsvetii. Prosti Turin nezna o tom nita drugo, nego da je Muhamed svetac i tkogod toga tvrdo neveruje, da ga mora ejtan odneti u denem, u venu pe ognjenu. A usuprot, tko veruje istu veru, onoga e svetac odvesti u denet, gde i sam dragi Alah pribiva. Oni se sunete kao idovi, samo to vie odrezuju puti nego idovi. Zato tko se suneti, mora po zakonu mesec danah leati, dok preboli ranu. Kroz ovih mesec danah moe i umreti od ote boli; jerbo nikakove lekarie neupotrebuju, neg to ranu pospu pepelom, da krv ustave. Onih mesec danah mora postiti danju i nou, to jest, ovo vreme nesme da jede drugo, neg suha hleba i mleka frikoga: a da se samo vode napie, sva bi se ona svetinja oskvrnula. Nekoji sunete decu jo nejaku, dokle sama za se neznaju: ali ono nejako dete pritisne bolest, i od toga lahko umre. Drugi uvaju decu do trinest godinah, da budu jaa za podneti ranu: oli kada ve ojaaju, onda jih samih mrzi, da se moraju kao mala deca sunetiti. Tretji su pak obnali, da je najbolje dete sunetiti, kad mu je deset godinah; jerbo da nije jo ni prestaro ni premlado za to. To nesuneti nikada hoda, nego ve ima jedan vet ovek za to (zove se Suneti), kao na primer jedan konjuar, koi od sela do sela, od varoa do varoa idje, pak suneti, onda bace jedan duek na zemlju, na koi ovi mladi Turin na hrbat legne. A ovi boji ovek ima zato priredjena kleta, kojima uhvati za kou na kraj puti oveanske, pak po turski nategne, i odsee ustrom, (britva, brijaica), a drugi bre pospu pepelom. Sunadii treba platit cvancigu, ali tri groa i pol. Kad hoe kakov djaur da se poturi, onda ga najpervo vode u damiu, pak hoda nad njim ui koran. Kad proui, onda mora i poturenjak neto govoriti za njim: i kako izabere sam, onako mu naenu ime. Ostali ga Turci daruju, a kada dodje k kui, onda ga sunete. enska glava se lahe poturi, jerbo je nigde ne rane; nego ju po zakonu u damii poture. Hoda ui iz korana, da je to velik jazuk (greh) silovati devojku; veji nego da bi sedamdeset i sedam ljudih poseko. Tko ima greh tako velik, taj mora u petak, u sedam sahatih do u damiu da klanja, a nad njime

BEHAR109

55

STRANI PUTOPISCI O BIH

da hoda ui koran; i onda e dragi Alah halaliti. A hodi treba platit, za koliko su se prije pogodili. Za due mrtvih se nedaje nita, nego se pogodi s hodom ili kojim drugim utivim ovekom, da u petak u sedam sahatih proui koran za duu pokojnoga otca, ili matere, ili drugoga koga. Oni klanjaju, kad su kod kue, na dan pet putah. Nou prie zore piju kafu, posle malo spavaju, pa zorom ustanu, te se umivaju i opet piju kafu, pa onda klanjaju sabu. O podne klanjaju opet; a kad dodje iindia, onda imaju mlake vode, pak uzimaju abdes, to jest, peru obrijanu glavu, vrat, nos, ui, noge do kolena i ruke do lakatah. Uzimaju abdes mole se Bogu ubore po malo: Eveduh Alah, ilalah, eveduh Muhamede nasurlah itd. U veer opet klanjaju akam, a dva sahata posle klanjaju jaciu. Ako se po nesrei gdegod, makar skutom od halje, obriu o svinsko meso, oni dan ve nesmiu klanjati: nego zato imaju amandik za peju, pak se kupaju. A drugi dan u sedam sahatih ponu klanjati, i tako jim dragi Alah halali. uo sam od prostih Turakah govorei, da se je negda o damiu Muhamedovu svinje obrisalo, i da bi ga i oni mogli s one strane bez svake grehoti jesti: ali da samo neznaju s koje je ono strane bilo. A Krstjani jim kau, da je to lako pogoditi s koje strane; jerbo da svine uvek svrbi kod repa, pak ako li je to kad bilo, dakle da je doista to svinje moralo oeati rep o damiu. Ako se sastanu sa enom, bilo sa svojom ili s tudjom, onda takodjer nesmiu klanjati dok se neokupaju. Klanjat se moe svagde na svakom mestu. Kad e tko da klanja, najprie mora togod prostreti na zemlju; ako neima to drugo, a on sa sebe svue haljinu i baci na zemlju. Zatim okrenuvi se na podne (nu oni ve ni sami neznadu, zato se na podne okreu; nego kako se Aziani na podne okreu, tako i Bonjaci, premda jim Meka i Medina nelee na podnevu nego u sredini izmed istoka i podneva), digne ruke gore, pak metne palce za uho, a prste dri pruene u zrak, kao naa deca, kad e komu pokazati velike ui. Onda pome moliti pomalo u arapskom jeziku. Zatim donese ruke pred oi, pak dri otvorene dlane pred oima, kao knjigu, i kao da iz njih neto ita. Sad se prigne, i postavi ruke na kolena, i sve neto sam sobom uberi. Opet se izravna, metne ruke u kri, i uhvati se za plei, tako drei se jedan as uberi, i nakloni se

glavom najprie preda se, pak onda na levo, i na desno. Opet se prigne i postavi ruke na kolena, onda klekne dole, klanja se glavom do zemlje, pak sede jedan as na pete, i svedjer neto uberi. Ustane opet, pak se malo prigne metnuv ruke na kolena, opet donese dlane pred oi, i tako malo proita, pak povue dlanima niz obraz, kao da se umiva, i sad je svrio. Najprostii Turci neznadu sami klanjati, ve svaki put, potrae onoga, koi zna, pak i oni njime klanjaju kao za hodom. Oni, koi pred ostalima klanja, nesme sada pomalo uberiti, nego ita na glas; a oni za njim nita nepaze na njegove rei ni izgovore, samo apu pomalo Amin, Amin! Kada hoda ui sabu ili koje mu drago vreme, onda digne desnu ruku s pruenimi prsti gore uz obraz, pak dri uz oko, kao to remenar naini konju, da se neplai, a palac metne pod vrat na jabuicu; ter kad peva, onda i palcem prebira po jabuici kao po kakvoj svirali, na primer: Iberi-la-a-a Alahila-la-a-a-a i t.d. Kad sam bio u Kontumacu srbskom, onde sam se namerio s jednim mladim trgovcem iz Maedonije, koi je u tri jezika, to jest naki, turski i grki jako dobro govorio. On budui da je medju Turci odraso, znao je na pamet sve one molitve, to hode pevaju. A da nam lagje vreme prodje, zbijali smo ale svakojake; med juto bi on svaki put, kad bi dolo vreme od vikanja, izio pred nau kolebu, pak bi vikao kao hoda. Dva dana posle nas dodju i Turci Bonjaci u Kontumac, med kojimi i pravi hoda. Sad bi ovi dva hode na i turski zajedno vikali. Slui se, da je dolo u Kontumac jedno tursko pismo, kojega nikako gospoda nisu mogla da proue, nego ga dadu turskomu hodi, da ga on proita. Hoda se siromah oznoji vas, a nemoe da proita; ve najposle kae, da on neizna dobro uiti knjigu, nego da tamo u toj drugoj kolebi ima jedan bolji hoda, kojega on i po glasu pozna, da mora biti vetii od njega, i da nek vide, moe biti da njim ga on proui. A kad su posle saznali Turci, da ovo kod nas nije hoda, tada su se srdeli mnogo. Ali da je bilo na bosanskoj strani, nebi se oni bili toliko srdeli; nego bi ga samo kucnuli noem po vratu. Krstjani i Turci mrze se strano medju sobom: nu neka bi i to bilo, samo da se Krstjani jedne i druge izpovedi malo bolje gledaju. Nego premda su i po krvi i po svetoj veri prava rodjena bratja, ipak se mrze, kao da nikakove svojbine neima medju njimi. Turci zovu svakoga Krstjanina Vlahom, a Vlasi

medju sobom jedan zove drugoga okcem; a on njega ijakom: a ipak bi mogli znati, da im nee biti sree, ni napredka, dok god se ova sramotna imena nezametnu. Turin je obenito po svom zakonu jako poboan: on nebi prestupio naredbe, ili bolje da reknem izvanje ceremonie svoga verozakona (kao post, klanjanje, sevap, abdes i obino umivanje) za ivu glavu: a kad izvri sve, to mu se predpisuje, onda mu se jedva srce umiri, i ini mu se, kao da se je preporodio. Turci se mnogo ponose i jako su oholi tim to jim je dragi Alah dao tu milost, ter to su se u Muhamedovoj istoj veri rodili. Oni strano mrze na svakoga nevrnika, koi nee da pripozna istu veru. Velika jim je to zakletva, kad reknu: Ja bio Vlah, ili ako je onde koi od Krstjanah, tako se kunu: Ja se krstio, kao se i ovaj krsti. A i ja sam jim dosta putah mesto itapa sluio, jerbo sam bio sam Krstjanin medju njimi. Ali njihova zakletva ili prisega, koja se na budue vreme protee, lahko se prelomiti dade, samo ako oni pri tom svoju korist vide: oni bo mogu kazati, da su se prevarili; jere da nisu znali, kako e Bog dati. A na onu prisegu, koja se na preasto vreme polae, moe se ovek osloniti bolje; jerbo neimaju nikakve iznimke, koja bi jih izkljuavala, da nije greh. Prosti narod je jako podloan zapovedim svojih vladarah: pae ne samo zapovedi, nego i svaku elju, koju vladar njihov oituje, narod rado izvruje, pak makar najprikornie i najbezbonie delo bilo, i oni su samo onda veseli, ako elju vladara svoga izpuniti mogu. Hoda bo ui iz korana, da se ni najmanjoj elji vladara svoga nesmiju opirati. Zato povedaju, kad je car pobio nekoliko hiljadah Janjiarah u Carigradu, onda je samo izdao ferman po celom carstvu, da je slobodno svakoga janjiara ubiti, gdegod se tko nadje. Turci su to jedva doekali, i potukli gde su koga stigli. U Sarajevu je poginulo tada nekoliko stotinah ljudih od jedne i druge strane. U Biogradu tada nije bio nego jedan Janjiar, pak kad i njega poterae, hotio je siromah da bei; ali su Turci pozatvarali varoka vrata, a digao se vas Biograd na larmu, kao da je pet hiljadah Janjiarah. A on kad dotri noem u ruci na Stambol kapiu, vidi, da su zatvorena vrata, onda on bei nebog dole na Dorulu, da e na Vidin-kapiu, ali ga onde na Doruli iz puakah smetoe Turci, i tu pade mrtav. A tako biva i kod manjih vlasnikah, na primer, nek paa ili kadia kod prostoga puka samo kau, da taj i taj zasluuje, di se pogubi, to je ve dosta; do skora e mu oni doneti glavu. (...)

56

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Hamdija Kreevljakovi

Ahmed Devdet-paina pisma o Bosni iz 1864. godine

Od ukinua jeniara 1826. prola su skoro etiri decenija, a Porta nije bila u stanju zavesti u Bosni i Hercegovini novu, redovnu vojsku ili nizam. Sva nastojanja da se unovae sinovi ovih zemalja ostadoe uzalud, jer i nakon sloma Husein-kapetanova pokreta 1832. i propasti feudalne aristokracije 1851. nije bilo u Bosni pravoga reda sve do dolaska Topal Osman pae 1861.* Ovaj valija stajao je na elu uprave Herceg-Bosne neto vie od osam godina i za ovo vrijeme provedene su u zemlji mnoge reforme zahvaljujui njegovoj spretnosti i sposobnosti. Za njegove vlade provedena je i organizacija nove vojske godine 1864, kojoj je on utro put, a proveo ju je Ahmed Devdet efendija, koji je kasnije postao paa.
Na prijedlog velikog vezira Fuad pae dao je sultan Abdul Aziz1 Ahmed Devdet efendiji neogranieni mandat da ovdje organizira vojsku po uzoru ostalih pokrajina onovremene Turske Carevine, imenovavi ga kadiaskerom (vrhovnim vojnim sucem) i u svojstvu mufetia (inspektora) poslao ga u Bosnu. U zadnjim godinama bila je Porta rijetko sretna u izboru ljudi koje je slala u nae krajeve, ali ovo je zadnji put to joj se srea nasmijala u tom pogledu, jer su obojica, valija i Devdet efendija, bili ljudi potpuno dorasli svojoj zadai. Topal Osman paa bio je posljednji veliki turski namjesnik u Bosni, a Ahmed Devdet efendija zadnji izaslanik koji se povratio iz Bosne u Carigrad obavivi povjerenu mu dunost u punoj mjeri. Prije nekoliko godina pala mi je u ruke jedna turska knjiica2 u kojoj su tiskana dva Devdetova pisma, to ih je pisao nekim linostima dok je bio u Sarajevu kao inspektor; jedno se odnosi na trgovinu, a drugo na aikovanje. Oba sam objelodanio u prijevodu u Narodnoj Starini.3 Nekako u isto doba upozorio me je Hadi Mujaga Merhemi na jedno drugo djelce4, u kom je tiskano pet Devdetovih pisama, to ih je u isto doba pisao iz Bosne, od kojih su tri od osobite vrijednosti, jer se u njima opisuje novaenje i organizacija nove vojske u Bosni, u etvrtom se opet govori o aikovanju, dok je peto privatne naravi. Proitavi ova pisma vidio sam da u njima o novaenju i organizaciji vojske ima potankosti kojih
*

nema ni u Koetscheta5 ni u Martia6 memoarima, a koja mogu posluiti kao izvori novije povijesti Bosne, te sam odmah odluio da ih prevedem. Kao ni danas tako ni onda nijesam bio potpuno vjet turskom jeziku, to mi je pri prevoenju pomogao gospodin Hasan ef. Heremi, muftijski tajnik, kome i ovdje najljepe zahvaljujem. Osam godina stajala su ova pisma prevedena i biljekama popraena i uvijek sam se nadao da e se jo koje pismo nai, ali uzalud, pa da i dalje ne ekaju predajem ih javnosti. Radi cjelovitosti dodajem ovim pismima i ono o trgovini, koje je ve objelodanjeno u spomenutom asopisu. Vrijedno je koju rei i o piscu ovih pisama. Ahmed Devdet roen je 1238 (1822/23) u Lovi u Bugarskoj. Tu je svrio poetne nauke i toliko se usposobio, da je krae vremena vrio slubu tajnika kod lovanskog muftije pred kojim je prije uio. Godine 1839. ostavi zauvijek svoje rodno mjesto i poe u Carigrad gdje svri za onda sve propisane vjerske nauke, a uz to je uio i svjetske, na koje se u ono doba na Istoku nije puno osvrtalo. Ve u dvadesetpetoj godini ivota govorio je i pisao turski, arapski, perzijski, francuski i bugarski. U ovo vrijeme pada i poetak njegova knjievnog rada. Godine 1845. poloio je ruusiintihan, najstroiji ispit, te potom bi imenovan I. carigradskim kadijom, a etiri godine kasnije postao je direktor uiteljske kole i po prvi put ministar prosvjete. Za njegova su ministrova4 5 6

nja reformirane postojee kole, mnoge nanovo otvorene, a u sve su zavedeni svjetski predmeti i preudeen nain predavanja po savremenoj metodi. On je prvi poeo otvarati enske kole. 1853. postao je lan uenjake skuptine, koja je sastavila Metni metin (zbirku eriatskih ustanova). Iste je godine imenovan lanom Visokog vijea koje je izradilo kanon zvan Dobre uredbe, meu koje spada i Zemljini zakon (Erazi-kanunama) koji je doskora vrijedio i u Herceg-Bosni. Uz to ga je Porta slala u razne pokrajine da reformira upravu. I svuda je uspjeno obavio povjerenu mu dunost. Tako je poslat i u nae krajeve 1863. god. Kratko nakon povratka iz Bosne imenovan je predsjednikom kasacionog suda u Carigradu, koji je onda fungirao mjesto ministarstva pravosua. Dok se izgraivao graanski zakon (Meelei ahkjami adlije) bio je Devdet cijelo vrijeme (1867-1876) predsjednik i lan ankete, kojoj je bio povjeren ovaj posao. Tri puta bio je ministar prosvjete, dva puta ministar pravde i po jedanput ministar unutarnjih poslova i trgovine. Umro je 25. svibnja 1895. na svom imanju Bebeku na Bosporu7. Njegov knjievni rad vrlo je obilan i raznovrstan. Ovdje u samo spomenuti Povijest turskog carstva u 12 svezaka, koja obuhvaa dogaaje od mira u Kuuk-Kajnari do ukinua Jeniara (1774-1826), i Gramatiku turskog jezika, koju je preveo Josip Dragomanovi i

1 2 3

Topal Osman paa imenovan je bosanskim valijom 23. sijenja 1861, a doao je u Sarajevo 18. veljae i ostao ovdje od 25. svibnja 1869. Roen je u jednom selu kraj Smirne 1219. (1804/5); nakon dovrenih nauka bio je pomorski asnik, a onda je slubovao u Egiptu kod glasovitog Mehmed Alije, zatim kao valija u vie vilajeta. Umro je u Carigradu 25. srpnja 1874. Isporedi Koetschet Grassi: Osman Pascha. Zur Kunde der Balkanhalbinsel. Herausgegeben von dr. Carl Patsch. Heft 9. Sarajevo 1909. Ovaj sultan bio je na prijestolju od 1861-1876. Hafiz Omer: Bedaji ul-ina. Carigrad 1302 (1885). Narodna Starina. Urednik dr. Josip Matasovi, knj. I str.162; knjiga II strana 175.

Mustafa Reid: Asari meahir. Carigrad 1303. Koetschet Grasl, o.c.str.13, stoji da je novaenje provedeno godinu kasnije tj. 1865. Fra Grga Marti: Zapamenje (1829-1878). Za tisak priredio Ferdo ii. Zagreb 1906. str 74. i dalje. S.Firuz Mufti: Devdet paa. Biser god. I. Str.5. Njegova autobiografija izila je u 49. broju Hazinei fununa od 1312. a kerka mu Fatime Alije hanuma, poznata osmanlijska pisateljica, iji su romani i kod nas prevoeni, ocrtala je njegov ivot i rad u naroitoj knjizi. Carigrad 1332d

BEHAR109

57

STRANI PUTOPISCI O BIH

tiskao u Sarajevu 1870. Iako je Ahmed Devdet paa bio velik dravnik i knjievnik ipak mu sav taj rad nije pribavio toliku slavu koliko njegova gramatika po kojoj ga prozvae preporoditeljem turske knjievnosti i ocem turskog jezika. U ljetu 1863. doao je Devdet efendija preko Dubrovnika u Hercegovinu, proputovao je uzdu i poprijeko, prouio prilike i podulje se zabavio u Mostaru i odande krenuo 17. prosinca 1863. ispraen od prvaka svih vjera i 21. istog mjeseca prispio u Sarajevo. Topal Osman paa izaao mu je u susret do Blauja s nekoliko viih asnika i inovnika, a ostalo ga je inovnitvo i vojnitvo s odlinijim graanima doekalo na Ilidi, a kolska mlade i graanstvo izilo je preda nj do Grbavice.8 Doekan je ljepe no to su se valije doekivale. Jo isti dan proitao je Devdet efendija ferman, kojim ga je sultan ovamo poslao. Da stee to vee povjerenje u narodu, doao je ovamo obuen kao hoda, a na nogama je nosio ute mestve i papue. Odmah sutradan prihvatio se povjerenog mu posla. Nije se samo ograniio na zavoenje vojske, on se zanimao za cjelokupnu upravu, obrt, trgovinu, razne narodne obiaje itd. Prvih dana posjetio je sve kole, i kad je saznao da katolici nemaju valjane kolske zgrade, dao je lijepu potporu Martiu, kako to ovaj sam pie, da je podigne. Kad se uvjerio da je bosanske prvake pridobio za redovnu vojsku, krenuo je na jedno podulje putovanje 25. svibnja 1864. a u drugoj polovini srpnja vratio se u Sarajevo. Za ova dva mjeseca proputovao je Novopazarski sandak, pa se preko Viegrada, Rogatice, Glasinca, Vlasenice, Graanice, Tuzle, epa, Zenice i Kiseljaka povratio u Sarajevo. Kako se vidi iz jednog pisma, to ga je pisao neko od njegove pratnje, u Novopazarskom sandaku vladao je veliki nered po uredima, pa je Devdet efendija pri pregledavanju neke inovnike premjestio, neke ak strpao u zatvor, a u nekim je mjestima i vijea raspustio. U Tuzli se osobito zanimalo za razmjetanje iseljenika iz Srbije. Nakon obavljena posla ostavio je Sarajevo 22. rujna i uputio se u Travnik a odavle u Banju Luku i Biha. Iz Bihaa je otiao u Bos. Gradiku i odavde laom u Carigrad, kamo je prispio 12. studenog i nakon dva dana primio ga je sultan u naroitu audijenciju i nagradio Osmanlije ordenom II stepena. Evo prevoda Devdet efendijinih pisama. Hamdija Kreevljakovi
8

1280. 25 zu-l-kadeta (2. svibnja 1864) Pismo o aikovanju u Sarajevu Fuad pai: Zahvaljujem se na asti koju ste mi iskazali imenovavi me inpektorom na Bosni, u kojoj sam sretan i zadovoljan, a ujedno i razoaran, kad sam vidio djevojke od 20-25 godina, kako hodaju i aikuju bez ferede. Da Vam to razjasnim, moram Vam dati neke podatke. Djevojke u Bosni dok se ne udaju, ne oblae ferede, ali zato pokrivaju glavu alom i jednom rukom drei oba kraja ala idu vrlo uljudno. Kad neki momak progovori s djevojkom, to znai da joj je muterija, prema ovdanjem obiaju. Odgovori li mu djevojka, duna je sada odgovarati na sve to ju pita. Neki bosanski mladii aikuju po vie godina i tek se onda vjenavaju. Nakon vjenanja zavija se u feredu i sad joj niko ni jedne vlasi ne vidi. Neki mladii aikuju samo radi zabave i tako grijee, ali kad ih se pita, onda oni to tumae na svoju dobru volju. etanje bez ferede nama se ini nepristojno, a aikovanje udnovato. Ali odvedimo jednog Bosanca u Carigrad i on e Vas odmah pitati, zato Vae ene koketiraju i zato im se vidi kosa ispod jamaka. ta bi mu mi odgovorili? Svakom je narodu svoj obiaj lijep, a tui smijean. Pored toga Bosanci aikuju na vrlo poten nain. Mladi ide k vratima djevojke, koja ona sama otvara i tu razgovaraju, a nekad se uvue i u dvorite. Djevojka mu donese kavu, ibrik i sedadu. Ali ako se sluajno jedno drugog dotakne prstom, to se onda uzima kao vjenanje i odmah se ide kadiji. Prenesimo ovo pravilo u Carigrad, i pitam Vas, koliko bi se puta morale vjenavat one ene koje hodaju po Kalpak-iralbai. I pravo reeno: Bosanci su ljudi napredni, potpune vjere i ista srca. Kako mukarci tako i ene odlikuju se potenjem i dobrim odgojem. Seoske djevojke dok se ne udaju, hodaju potpuno otkrivene po selu. Svaki seljak ima kuu na vlastitoj njivi. Radi toga i nema sela na nain gradova, gdje bi kue bile graene jedna do druge, nego su ratrkane, pa ipak nema sluaja da bi ko udario na obraz djevojci ili je obeastio. Kraom se bave samo Cigani. Za cijelu godinu bila su u Bosni i Hercegovini samo tri umorstva. I kako je istragom dokazano, uinili su ova umorstva uskoci iz Crne Gore i Srbije. Aikovanje je u Bosni jedan od starih obiaja. Skoro sve enidbe obavljaju se na ovaj nain: Svadba se zapoinje u kui i svrava u drugoj, u koju se djevojka udaje. Svadba je skopana s velikim trokom, te se tako siro-

maniji ljudi i zadue. Da se tome izbjegne, djevojka obino pobjegne, i tako proe bez troka kua iz koje se djevojka udaje. Sarajke su vrlo vjete u traenju mua. Sve su razgovorne i vrlo lijepe. Osobito strance lako ulove. Valije i inovnici veinom se zaaikuju u Sarajevu, gdje i ostanu. Na ovaj se nain povisuje puanstvo grada Sarajeva iz godine u godinu. Vjenanje se obavlja pred sudom (kod kadije). Otac one djevojke koja pobjegne bude ljut po neko vrijeme, a kasnije se pomiri i zahvali Bogu to se na taj nain spasio troka. Svake sedmice idemo s valijom, mulom i ostalim inovnicima u etnju i uz neki mali troak vjenajemo mladie i djevojke koji dugo aikuju a siromani su. Ovaka su vjenanja udnovata i vrijedna gledanja. Mladi i djevojka razgovaraju se, sad dolazi mula i vjenaje ih. ene se skupe oko mlade, daju joj feredu i tako je sakriju. Nakon toga ne moe je niko vidjeti. Ostale se djevojke skupe i pjevaju lijepe pjesme, a otac se djevojin zovne i preda mu se zet i ki. I tako se izbjegne ljutnji i prigovoru oevu. Velike trokove na svadbama strogo sam zabranio. Ukinuo sam dva obiaja, koji oteavaju sklapanje braka, a onda imam pravo postaviti jedan novi, a to je: pokupiti od Bonjaka vojsku. Oni su ovo uvaili i s nama zajedno oekuju uzvieni ferman. Ako hoe da ima mira, kae se, nemaj obiaja obiaju se protiviti. To je pravo, jer je teko obiaj promijeniti. Oni koji vole uivati, ne bave se dokidanjem starih i uvaanjem novih obiaja. Ve nekoliko godina nastojim izmijeniti i popraviti neke obiaje. I da uspijevam, hvala Vama, koji ste mi dali slobodu u mome radu. Vidite sami, koliko se trudim, da Vam opiem samo aikovanje. A kako u tek opisati tolike vane politike mjesne i druge stvari. Neka Bog poivi cara! Sarajevo, 25. zu-l-kadeta 1280.h Ahmed Devdet

5. dumad-el-ula (6. listopad 1864)

Pismo o razvitku zastave Prve bosanske pukovnije

Fuad pai: Ranije je u opirnom podnesku prikazano, kako je itanjem carskog fermana ustrojen u carskoj vojarni u Sarajevu prvi bataljon prve bosanske pukovnije. Da se zastava preda na to sveaniji nain potrebno je bilo da ostanem u Sarajevu, dok ne stigne zastava, a i general Salih paa ostao je takoer ovdje.

Sada jedna od sarajevskih etvrti

58

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Kratkim slubenim podneskom izvjeteno je kako je ova zastava predana. Sada u Vam opirno pisati o gornjoj stvari, iako znam da to nije umjesno, jer je Vaa Visost zaokupljena preim dravnim poslovima. Sada broji prva bosanska pukovnija etiri do pet hiljada redovnih vojnika, bez rezerve, koji se imaju smatrati kao rasadnik bosanske vojske. Znam da je vaa bujna mata stvorila i ovaj lijepi oblik ove zastave, zato hou da Vas uvedem u ovaj rasadnik, koji bi se mogao prispodobiti Vaoj lijepo ureenoj bai na obali morskoj. Poto je nedavno ustrojen prvi bataljon prve pukovnije, kojoj se ima predati zastava kao carski poklon Bosni, zastavu je imao da primi Talia tabor, ali dok je zastava stigla, bosanski je bataljon bio tako uvjeban da je mogao defilirati pri predaji zastave, to sam je ja sam predao bosanskom bataljonu. Bonjaci su se ovoj asti tako veselili da su se i dan i no vjebali za ovu sveanost, dapae kad bi koji izvjebani vojnik poao u ariju, pridruila bi mu se po dva nova Bonjaka i stupajui na vojniku ili su s njime, dok se ne bi opet povratili u vojarnu. Nijesu se zadovoljavali samo dnevnom vjebom, no su se dobrovoljno vjebah nou u kasarni. Mi smo odredili Talia taboru da vjebanje ogranii samo na defiliranje, a kasnije da ih uvjeba u drugim vojnikim vjebama. Za mjesec dana izvjebali su novaci one vjebe to su se od njih iziskivale. U to vrijeme sastavljen je i jedan bosanski mar, koji u bosanskom jeziku glasi: Hajde, hajde pod bajrak. Zamolio sam kapetana muzike Fuadagu da ovaj mar uglazbi i da se na dan predaje pjeva i svira. Budui je Fuadaga vrlo sposoban ovjek i vjet bosanskim melodijama, to ga je odmah uglazbio u duhu bosanske melodije i uvjebao muzikante, da su ga uz glazbu tako jednoglasno i slono pjevali kao iz jednog grla. Zastava je prispjela u Sarajevo u srijedu 20. rebi-ul-ahara (21. rujna). Od konaka od carske vojarne na Atmejdanu nosio je Salih paa zamotanu zastavu u jednoj boi, privinuvi je na prsa. Bio je u sveanoj uniformi, a pratili su ga asnici, vojni i civilni doglavnici. Atmejdan je bio pun svjetine. S jedne strane Atmejdana stajalo je nekoliko carskih vojnika u paradi i na pozdravu. Oblinje kue bile su pune enskinja, ak su i krovovi bili naikani djevojkama kao perivoji cvijeem. Salih paa je uao u vojarnu i privrstio zastavu na stijeg, a onda se povratio meu nas. Sada je carska muzika zasvirala pomenuti mar, a muzikanti su gromkim glasom

zapjevali: Hajde, hajde pod bajrak, tako, kao da e se prolomiti mejdan, to nas je sviju udom zaudilo. Tada su Bonjaci pod orujem novoga sistema ponosno defilirali s jednog kraja mejdana na drugi. Ovi su vojnici bili tako uvjebani da bi onaj ko ih nije poznavao i izdaleka gledajui ih mislio, da je to Talia tabor. Bosanci prvaci, age i bezi, koji su stajali kod nas, prepirali su se, te su jedni govorili: Ovo su nai sinovi, drugi opet govorahu: Ovo su are, a trei opet Ne, Boga mi ovo je naa vojska! Ne vidite li da komandiraju asnici bosanskog bataljona i da se bosanski razgovaraju?! U tom je dospio prednji dio povorke na kraj mejdana, na zapovijed se zaustavio i u redu ostao. Potpisani se okrenuo prisutnim bosanskim prvacima i rekao: Bonjaci, eto vidjeste prvi bosanski bataljon, rezultat jednomjesene vjebe! Ova moja primjedba tako je djelovala na prisutne bosanske prvake da su neki tako plakali, da su im suze tekle niz bradu. Tada je komandant pukovnije sa svojim asnicima pristupio k nama da primi zastavu. Potpisani, drei zastavu, izrekao je ovaj govor: Gazije Bonjaci, ovo je zastava prve bosanske pukovnije, ovo Vam je prvi carski poklon Bosni i velika poast za prvu pukovniju! Dunost je svih Bonjaka da uvaju ast ove zastave. Naa pukovnija jo nije potpuna, zato u predati ovu zastavu prvom bataljonu. asnici i vojnici prvog bataljona! Vas ide hvala, jer su istom trideset i nekolika dana kako je itanjem carskog fermana ustrojena prva bosanska pukovnija, a vi ste za ovo kratko vrijeme poduili toliko koliko je potrebno za ovaj sveani momenat. Istina, dosta ste truda uloili, ali ste i obraz osvijetlali. Ne sumnjam da ete zajedno sa vaim drugovima znati uvati ast ove carske zastave, jer njena ast, ast je vjere, ast sultana i ast drave i Vi se danas obavezujete da ete to initi. A kako ete uvati njenu ast? Mislite li ju pohraniti na sigurno mjesto, da po njoj ne pada prah? Ne, prah, blato i rupe od puanih zrna njenoj asti nee nauditi, dapae ona e biti asnija, to ju vie izreetaju puana zrna. Njena, bi ast onda bila pogaena, kada bi pala u ake neprijatelja ili kad bi se pred njima morala pognuti. Znam da ete vi prije svoje ivote rtvovati no ete dopustiti da se to dogodi. I uzmite ovaj carski amanet! rekavi im, predadoh zastavu. Na to je vojni imam uinio vrlo lijepu dovu, a sa grada ispaljen je dvadeset i jedan hitac. (...) Biha, 5. dumad-el-ula 1281. Ahmed Devdet

1281. 20. rebi-ul-evvela (23. kolovoza 1864)

Pismo o putovanju po Bosni i ustrojstva Prvog bosanskog bataljona

Fuad pai: Na temelju Vae naredbe, to se tie moga rada u pogledu inspiciranja i drugih zvaninih poslova, pisao sam Vam vie puta slubeno. Kako Vam je poznato, da meni nije dosadno pisati i obzirom na Vau dobrotu prema meni, slobodan sam da Vam piem i privatno. Molim Vas da ovo pismo proitate kod limunluka u Vaoj kancelariji. Moj gospodine! Pokrajina Bosna je u Osmanlijskoj Dravi jedan lijep vrt, a grad Sarajevo je onaj dio toga vrta gdje uivanje postie vrhunac. Ako je zbilja postojao Irem, to bi se za nj moglo rei, da ga je stvorio ljudski um; to se pak tie ovog vrta, ovo je najukusnija tvorevina Boja. Sarajevo je osmanlijski ponos, jer su ga oni sagradili. Blagopokojni veliki sultan Fatih Mehmed II. dao je ovdje najprije sagraditi dvor, oko koga su kasnije sagraeni hanovi, duani, kue i vile i tako se razvijao ovaj lijepi grad. Na mjestu, gdje je Fatih sagradio dvor, stoji dananja vojarna. Zrak je u Sarajevu tako dobar da ovjek u njemu ne osjea apsolutno nita neugodno, nego naprotiv, mjesto jutarnjeg mahmurluka ovjek se osjea svje i krepak, i im se probudi, odmah ostavlja postelju. Na svakom dahu osjea kako kisik godi ljudskom ivotu. Izgleda da je ovaj grad zato da daje zrak, kojim se produljuje ivot. Ovdje je najljepe vrijeme u proljee. Ovo nas vrijeme potsjea na proljetne beharom kiene dane Bospora. Sarajevo lei dosta visoko. Kroz sredinu Sarajeva tee rijeka, u kojoj ima pastrve (elebaluk). Ove vrsti ribe ima samo u studenim vodama, a naroito na uu potoka, koji utjeu u rijeke. Ne sjeam se nijednog grada, pa ni sela, u kome se ova vrst ribe nalazi. Voda ove rijeke odvie je ista i bistra, a ne onako mutna kao u Dombovici, to tee kroz Bukuret. Tri sata od Sarajeva, poto pree kroz lijepo i prostrano polje, salijeva se u Bosnu. Izvor joj izgleda kao malo i duboko jezero, u kome je voda tako bistra da se iz daleka vidi kako se ribe praakaju, koje su osjetljivo vee od pastrva u drugim vodama, a onda su ljepe i ukusnije, pa se mogu takmiti sa bosporskim luferom. Rijeka Bosna i njena okolina ne da se perom opisati. Drim da kist najboljeg umjetnika ne bi mogao naslikati krasote ovih krajeva. S obje strane ove rijeke vide se lijepa sela, ureeni ifluci, krasne zelene livade i rodne bae. Uz

BEHAR109

59

STRANI PUTOPISCI O BIH

to su visoka brda, obrasla gustom umom, a svojim vrhovima paraju oblake. Ovi su krajevi vrlo plodni. Da se ne eka s organizacijom vojske dok stigne ferman, 18. zilhideta (25. maja 1804.) krenuo sam pljevaljskim putem i stigoh u Sjenicu. Stanje sam u novopazarskom sandaku izvidio, pregledao, rijeio i uredio neka sporna pitanja, a onda sam se povratio i dooh u Viegrad. Preao sam preko mosta Mehmed-pae Sokolovia i proavi Srebrenicu i Vlasenicu stigoh u Donju Tuzlu, centralno mjesto zvornikog okruja. Spomenuti je most najvee djelo to su ga sagradile Osmanlije u ovim krajevima. Rijeka je Drina duboka, a ovdje sasvim brza, te se ovjek upravo snebiva, da se ovako velik most moe odrati. Neki Bosanci imaju na vratu izraslinu koju oni zovu gua. Te su gue najvie kod Srebreniana. Tamo nema nikoga bez gue. Onoga koji nema gue, dre Srebreniani za tjelesno nesavrena ovjeka. U Srebrenici se pripovijeda, da je onamo doao jedan mladi iz Sarajeva i po obiaju ove provincije aikovao s djevojkama. Tom je prilikom pozvala neka ena svoju ker, da vidi lijepa i pristala momka, a djevojka je majci odgovorila: Jest, ali nema gue. I nije se htjela razgovarati s tim mladiem. Pogledajte, kako je ovjek bezobziran i u se zaljubljene i u kolikoj je mjeri odana ivotinja svojim obiajima. Sam sebe voli i obiaje svoga naroda, mada su runi, vidi kao lijepe, pa i svoje vidljive mane dri za ljepotu, dok tue ljepote i vrline dri runim. Tome ovjek treba da se udi. Putem kroz vlaseniki kotar vidio sam krasnih dolina. S jedne su strane kao zamurlut zeleni panjaci, a s druge velike zelene ume. Tako putujui kroz ove krajeve stigosmo na podnoje jednog brda. To je brdo crveno, koliko moe okom pregledati, kao da ga je mlada Venera prekrila svojim duvakom, ili da je Suhejli Jemani prosula s prsiju svoj dragocjeni nakit. Razgledajui ove prirodne krasote, bude se u ovjeku, koji ima malo iri pogled, udni osjeaji i zanosi se. Na nae ugodno iznenaenje opazismo da su divlje jagode pokrile ovo brdo. Sa mnom u drutvu bilo je oko sto ljudi. Svi smo brali i jeli jagode, ali se nije poznalo, kao da ni jedna otrgnuta nije. Da do mraka stignemo na konak, ostavismo ovaj krasni jagodnjak i nastavismo svoj put. Ove jagode nijesu zapraene i uvele kao one u bai oko Vae kue, nego su iste, jedre i sone tako, da svako zrno slii rubinu ipkove boje. Na ovome bih mjestu elio raspravljati o ivotu u gradu i selu, isporediti civilizovan svijet sa seoskim i izrei o tome svoj sud, ali se

bojim zai u tu raspravu, jer bi me to daleko odvelo, pa bi onda bio izvrgnut amilbegovim napadajima. Ali ne susteem se ovo istaknuti, ba u namjeri da mu se saopi. Dok on grize brkove i misli da li e kupiti zejtin milanski ili transki, dotle mi ovdje svaki dan mastimo jelo mladim maslom, koje je istom izvaeno iz stapa. Da ne duljim dalje, stigli smo u Tuzlu. Tu smo ostali neko vrijeme i inspicirao sam cijelo zvorniko okruje. Odavle krenusmo dalje. Preavi rijeku Bosnu proli smo kroz Teanj, koji spada u banjaluko okruje, a onda brodskom cestom proosmo kroz Zenicu, koja spada travnikom okruju i koncem sefera 1281 (poetkom srpnja 1864) stigosmo u Kiseljak. Brodska cesta ide od Sarajeva do Broda, savske skele. To je trgovaki put, koji je lijepo ureen, te je na njem uvijek do 250 teretnih kola u prometu. Ne da se porei i nastojanje Vali pae oko ureenja ovog puta. Na vie mjesta ide ova cesta tik same Bosne, a negdje se i udaljuje od njene obale. Na ovoj cesti ima mnogo lijepo ureenih hanova, koji su sat daleko jedan od drugoga. Hanovi nijesu ruevine kao na drugim mjestima. Svaki je han vlasnitvo kojeg zemljoposjednika. U ovim se hanovima moe svega nai. U njima troe vlasnici sav prihod sa svojih imanja oko hana. Sobe su iste, a postelje lijepe. Ovdje nema a la franca postelja, koje bi se ovjek morao bojati. Za skorpijone se ovdje ne zna; zmije poznaju, ali se slabo viaju. Vlasnici hanova izlaze ljeti na svoje ifluke, sobom poslove nadgledaju i putnike lijepo ugouju. Ovom prilikom dolaze ovamo i mnoge djevojke iz Sarajeva, koje su vrlo vjete u razgovoru. S prolaznicima se vrlo rado razgovaraju i pjevaju krasne pjesme u svome jeziku. Stranci, gledajui ove djevojke, kako otkrivene idu i (slobodno se upuaju u razgovor s mukarcima, misle da su na osa ulici u Bukuretu, gdje se trguje sa enskinjem, ali se varaju. Ove djevojke imaju neto, to su naslijedile od svojih starih, a Bukuretanke toga nemaju, a to je ast i potenje. to god ree ovim djevojkama, one ti pristojno odgovore, a u intimne odnose moe s njima stupiti samo posredovanjem kadije odnosno imama po hanefijskom obredu. Kiseljak je vrlo ubavo mjesto na Brodskoj cesti, 7-8 sati daleko od Sarajeva. U njemu i okolini ima vrlo lijepih hanova. Prije mene doao je ovamo Vali-paa s nekoliko uglednih ljudi, te sam se s njima ovdje sastao. Ovdje sam vidio udnu mjeavinu svijeta, koji je ovamo doao da pije ovu vrlo ljekovitu vodu. Ovamo dolazi ljeti svijet sa svih strana, pa ak i iz Austrije. Ranim jutrom moe vidjeti Bonjake u almama i

dugim fesovima, popove u raznim mantijama, Austrijance u eirima i druge razne nonje kako u ruci dre tas i iz njeg piju kiselu ovdu, a onda se mirno i dostojanstveno eu po perivoju. I mi smo se meu njih umijeali i kuali ovu ljekovitu vodu. Voda je kisela i ima puno plina pomou koga izlazi iz zemlje kao vodoskok. Ovu vodu pije svijet u velikoj mjeri iz tasova, lijevaju je u boce i alju ak u Austriju. Ova je voda vrlo dobro sredstvo za otvor. Ali udno je to svako drugo sredstvo za otvor slabi stomak i crijeva, dok ova voda uprav protivno djeluje. Ona jaa stomak i poveava apetit. Ranim jutrom napije se ovjek ove vode do mile volje i popije bijelu kafu, s osobitim apetitom rua, a onda jedva doeka veeru. Zainteresovalo me je da ova voda ima dva oprena svojstva: otvaranje i hranjivost, te sam za to pitao jednog lijenika. Ovaj mi odgovori da ova voda nije jo tano analizirana, te se i ta tajna jo ne zna, ali svakako u njoj ima magnezija i eljeza. Kratko reeno, ovo je krasna i prokuana ljekovita voda. Kao to zimi idu ljudi iz Carigrada u tople krajeve Italije, trebalo bi jo vie ovamo dolaziti za ljetne sezone. To ne bi bilo ni teko: Dunavom i Savom do Broda, a onda ovamo kolima. Gospodine, dosta je idile, a sad malo i o poslu. Nakon to smo nekoliko dana prouivali na Kiseljaku, poetkom rebi-ul-evvela (oko 20. srpnja) doosmo u Sarajevo. U Sarajevu smo saznali da general Salih paa dolazi s fermanom, te smo odmah odredili komisiju, koja e pregledati knjige roenih. Ovom smo prilikom ispitali i raspoloenje sarajevskih mladia prema vojnitvu i uvjerili smo se, da je isto kao pred tri - etiri mjeseca i da nije nita jenjalo. Da se uzvieni ferman doeka, poslali smo u susret kumpaniju konjanika. Pozvali smo u Sarajevo prvake iz raznih mjesta Bosne, Hercegovine i Novopazarskog sandaka. Pozivu su se odazvali, a oni koji nijesu doli ispriali su se i poslali sinove da se upiu u vojsku. Kada smo tano znali da e Salih paa stii u Sarajevo 14. rebi-ulevvela (6. rujna), postavili smo adore na jednom vrlo lijepom mjestu tri etvrt sata udaljenu od Sarajeva. Mi smo otili onamo sa svim zvaninicima u uniformi. Poslali smo jo dvije kumapnije vojnika u susret. Poto smo onamo otili, stigao je i Salih paa i odsio u ador, koji je za nj jo prije bio prireen. Budui da je previnji ferman nekoliko mjeseci zakasnio, to su se poele iriti lane glasine, koje su proturali neki agenti na naoj granici. Od onih naih inovnika, koji slubuju na granici, otiao je jedan na lijeenje u Austriju, a sluajno je valija iznajmio kuu Zagradom, i to samo radi

60

ZEMLJA EIFA I KISMETA

promjene zraka. To su oboje dovodili neki u vezu s glasinama o komeanju u Krajini. Salih paa je uo, jo putujui Dunavom i Savom, da je u Bosni buna. Sve su ove glasine proturali stranci, koji ne ele da se u Bosni zavede red. Dodue se u Bosni opaala neka uzrujanost, koja se ne moe zvati bunom, a prouzroila ju je promjena prilika, te je ono napeto stanje prirodno, jer Bosna preivljuje prelaz iz staroga doba u novo. Sve to ima na srijedi jest to da je u duama nekih ljudi zavladao strah bojei se da ne nastane nepovoljno stanje, jer iz iskustva znaju da je nekoliko puta popis vojske prouzroio bunu. Taj je dan izalo nekoliko hiljada ljudi pjeke i na konjima izvan grada, da vide bataljon to je sa Salih paom doao. Poto nijesu neki odliniji ljudi izali sa graanima na doek, mnoge je to bacilo u brigu, jer su drali da je bolest, kojom se ispriae, izmiljena. Na licu onih prvaka, koji su izali na doek, mogao si vidjeti kao da su poli zubaru da vade zube i kad su doli na lice mjesta, pokajali se. Sluajno se desilo da je deset dana bilo vrlo ravo vrijeme u Sarajevu, a nebo mutno. Toplomjer pao na 5 ispod nule, a oblinja brda prekrio snijeg. I upravo ovaj dan poelo vedriti od one strane, s koje vodi put iz Broda u Sarajevo, zrak se poeo rastapati, a nebo vedriti, kao da je svjetlost uzvienog fermana rastjerala guste oblake i tmine. U asu kad je Salih paa odsio u svoj ador, nebo je bilo posve isto i vedro. Mnogi je svijet drao ovo kao dobar znak s Boje strane. Da rastjeram oblake, koji su se okupili u glavama nekih ljudi i raspoloim sakupljenu svjetinu, odluio sam se progovoriti narodu. Kada se Vali paa sa ostalim inovnitvom i prvacima uspeo na jedno povie mjesto pred adorom i Salih paa stade uz nas drei ferman na prsima i uvajui ga kao duu svoju. Hiljade ljudi okupi se oko nas i sve upirae svoje poglede k nama i oekivae nau rije. Ovdje donosim govor, koji sam tom zgodom izrekao. Govor: Ovdje sakupljeni prvaci jezgra su cijele Bosne i Hercegovine, pa moj govor, to sam ga izrekao, tie se cijelog bosanskohercegovakog naroda. Govor glasi: Oni koji poznaju povijest znaju da je Bosna dala dravi i narodu veliki broj ljudi, koji su vrlo zasluni po narod i dravu. Sve do u zadnje doba bilo je znamenitih Bonjaka na svakom polju. Meu velikim vezirima zauzima jedno od prvih mjesta, dapae prvo mjesto, Mehmed-paa Sokolovi. Jedno od velikih njegovih djela svakako je viegradski most, koji se sada u zdravlju Njegova Velianstva popravlja. U skoroj prolosti velike je usluge uinio

Osmanlijskoj Dravi Dezar Ahmed paa, koji je takoer bio Bonjak. Ukratko reeno, Bonjaci su davali kroz 3-4 vijeka zaslugom svoga potenja glasovite i vrijedne dravnike. Ali od nazad kojih 40-50 godina pojavila se u vama neka vrst mlitavosti. Ako tome traimo uzroke, moemo ih nai. Da li su Bonjaci izgubili krasne osobine i vrline svojih prea, koje su od prije imali? Ne! Poto su Bonjaci moji vrlo bliski zemljaci, poznavao sam njihovu narav i volio sam ih jo i prije. Ve je vie od godine dana kako boravim u ovim krajevima kao mufeti, te sam imao dovoljno prilike osvjedoiti se da ovaj svijet nije promijenio svoja bitna svojstva i lijepu narav. Ja sam po zanimanju historik, pa mi je poznatija prolost vae drave nego vama, a poto se moja sluba sastoji u inspiciranju ovih krajeva, to mislim da sam i sadanje vae stanje tono prouio i da vas bolje poznajem no vi sami sebe. I da sam doao u drugom svojstvu meu vas, ne bih vas mogao upoznati i prouiti u ovoj mjeri. Budui su kue po vaim selima ratrkane po brdima, to se moe rei da ovdje uope nema zloina, ubojstava, obeaenja i slinih, koji ne dolikuju ovjeku kad se jo usporede s drugim krajevima. Ve samo to dovoljan je dokaz kako lijepu narav posjeduje ovo stanovnitvo. Vi ste unuci i zaista dostojni nasljednici onih Bonjaka koji su ivjeli pred tri-etiri vijeka. Ali s promjenom vremena i prilika, i samim nainom uprave, nastale su ovdje meu stanovnitvom takoer neke promjene i anomalije, te vi danas sliite knjizi ije su korice pokvarene, dok je sadraj ostao isti na zdravu i istu papiru. Valja samo promijeniti korice, pa e opet biti knjiga kao i prije. Te su korice ovaj uzvieni ferman! Mome slubovanju meu vama primie se kraj i pribliuje se vrijeme da se s vama rastajem i odlazim. Ja sam s vama vrlo zadovoljan i ponosim se time to se s vama rastajem ba u onom asu, kad se izvrava jedan vrlo sretan i koristan in, a to je izvravanje uzvienih naloga ovog previnjeg fermana. Ovaj je veliki i slavni ferman za Bosnu Sunce, koje se istom raa, a njegova svjetlost jesu trake naklonosti njegova velianstva, naeg uzvienog vladara. Ako Bog da, vi ete moje navode posvjedoiti i im se ferman proita, doznaete u kolikoj je mjeri naklonjena milost Njegova Velianstva spram vas. Osoba koja je donijela ovaj uzvieni ferman zove se Salih, a to znai dobar ovjek, pa se i po tome moemo nadati dobru. Ja sam uvjeren da e potomstvo blagosivljati sve one koji su sudjelovali u ovome poslu. Ja se danas smatram sretnim, jer sam i ja u ovome poslu sudjelovao. Poto veina prisutnih Bonjaka nije razumjela

turski, to je predsjednik zemaljskog vijea Abdullah efendija Uzuni svojim gromkim glasom izrekao govor na njihovu jeziku. Kao odgovor od njihove strane reeno je ovo: Gospodine, narod kae da mi ne tvrdimo i ne kaemo da smo dostojni hvale u onoj mjeri kako vi rekoste, ali smo vam svi zahvalni to o nama tako mislite. Primijetiti nam je samo to da iskvarenje korica i njihov popravak ne ovisi o nama, to je stvar knjigoveca. Kad je ovo rekao, svi smo se morali nasmijati. U ovome opem raspoloenju nareeno je pukovniji da marira. Od jednog do drugog kraja pukovnije bilo je podosta puta. S jednom ovakovom pukovnijom uli smo u grad i uzvieni ferman donesen je u konak. Dva dana kasnije, tj. 17. rebi-ulevvela, u subotu, proitao je Vali-paa previnji ferman na Atmejdanu pred vojarnom. Cijeli je mejdan bio pun svijeta. Pred sakupljenom sam publikom izrekao ovaj govor: Nije potrebno govoriti o Bonjacima junacima u raznim ratovima, jer o tome govori povijest. To je svuda poznata i utvrena injenica. Manjkala im je samo vojnika vjeba. Evo se sada proitao ferman, kojim se Bonjacima otvara i taj put. Dananjim danom poima za stalno novo doba u povijesti Bosne i Hercegovine. Da je vjeba potrebna moe se dokazati i eriatskim dokazima, to shvaa zdravi razum, a i iskustvo potvruje. Dobar dio ovdje prisutnih dobro znade kako je potrebna i korisna vjeba i regularna vojska, a meu Hercegovcima ih je vrlo malo koji to ne znaju. Osobito dobro znade mostarski muftija, koji je bio do zadnjeg dana rata zajedno s Dervi paom, pa je vidio ta je regularna vojska. I sa eriatskog gledita moe se dati dovoljno razjanjenje. Nakon ovoga moga govora rastumaio je mostarski muftija ovaj ajet: In- nallahe juhibuliezine jukatilune fi sebilihi saffen ke ennehum bunjanun mersus. Ovom je prilikom lijepo ocrtao korist vjebe i skupnog mariranja vojske. Iza svega ovoga je travniki muftija Dervi efendija izrekao dovu iskreno i pod derviki nain, a i sarajevski muftija rekao je jezgrovitu dovu. Kad su muftije svrile svoje dove i prije nego se prekinuo glas iskrenih amina, to se razlijegahu iz grla toliko hiljada ljudi, uskliknue vojnici (pjeaci i konjanici, koji su stajali u redovima: padiahun okjaa! (ivio car!). Ovo je jo vie oduevilo Bonjake. (...) Sarajevo, 20. rebi-ul-evvela 1281.h Ahmed Devdet Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela, Knjiga IV, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991, 339. s.

BEHAR109

61

STRANI PUTOPISCI O BIH

Dr. August Heimera

Kroz Bosnu i Hercegovinu

ilustrirani historijski, geografski i etnografski opis
Priredio i preveo sa vedskog: Izet Muratspahi Godine 2002. saznao sam za dotad nepoznati putopis o Bosni i Hercegovini koji je napisao geolog iz Lunda dr. August Heimer (1863-1930). On je u avgustu i septembru davne 1903. godine u sklopu internacionalne geoloke ekskurzije koju je organizirala Austro-Ugarska proputovao kroz BiH od Brkog do Jadranskog mora, a svoja zapaanja objavio godinu dana kasnije u knjizi pod naslovom Genom Bosnien och Hercegovina (Kroz Bosnu i Hercegovinu). Putopis je bio nepoznat i postoji samo par primjeraka u vedskoj. Budui da mi se knjiga uinila veoma zanimljivom, poto predstavlja vienje nae zemlje okom jednog veanina prije cijelog vijeka, preveo sam je na bosanski jezik i objavio 2004. godine kao jubilarno izdanje - 100 godina poslije njenog izdanja na vedskom jeziku. Radi se o vrlo interesantnom svjedoenju vedskog geologa dr. Augusta Heimera koji je na vrlo slikovit i prijemiv nain predstavio BiH u svim segmentima njenog ivota: od obiaja, kulture, privrednog ivota, narodnih nonji, do izgleda njenih gradova i jedinstvenih prirodnih ljepota. poslije toga odreuje plac kue koju misli graditi. Pokoravajui se religioznom obiaju, koji zabranjuje eni da se pokazuje pred stranim pogledima, on dijeli kuu u dva dijela: haremluk, enski odjel, zatvoren za svakog stranca, i selamluk, domainov stan (muki odjel, ali i odjel gdje se gosti primaju op. prev.). Za uesnike nae ekskurzije otvarali su muslimani u vie sela i gradova svoje selamluke, nakon to su ene prvo bivale obavijetene o posjeti i stigle se povui. Meutim, dame koje su uestvovale u ekskurziji, dobile su pristup i u haremluke. U monijim porodicama izvedena je dvodijelnost na takav nain da jedna posebna zgrada du ulice ini selamluk, a jedna iza postavljena, i od prve razdvojena zidom, haremluk. Natkrivena drvena staza povezuje oba odjela meusobno. Ako ovjek nije imao sredstava da gradi tako bogato, morao je u istoj kui napraviti oboje, haremluk i selamluk, te je tada obino gradio jedan zid du ulice, pa je i na taj nain opet sve to se dogaalo u kui i okolnoj avliji bilo van domaaja radoznalih pogleda. Kroz vrata, postavljena na sredini dugake strane, ulazi se unutra u jedan prolaz na ijim stranama se nalaze dvije prostorije: kuhinja i magaza. Ova druga je graena tako da je potpuno zatiena od poara, pa se tamo nose pri poaru sve skupocijenosti i prava je rijetkost da magaza nekad nije ispunila svoju svrhu. Za vrijeme otrih zima porodica ima obiaj boraviti u tom prizemlju, gdje debeli zidovi, mali prozori i vrata, nizak plafon i kaljeva pe spreavaju hladnou. U proljee, kada sunce sa svojim toplim zrakama ponovo preuzme vladavinu, preseljavaju se gore na sprat koji ima tanke zidove i iji skoro neprekinuti red prozora posvuda uputa zrak i svjetlost. Ureenje soba stana jednako je originalno kao i svrsishodno. Od pokretnog namjetaja bosanski musliman posjeduje malo. Ne uzimajui u obzir posue (servise), ine ga odreen broj esto skupocjenih ilima koji pokrivaju svaki palac poda, posteljina i nekoliko izrezbarenih krinja. Zidovi u prvoj i najveoj sobi ukraeni su satom, ogledalom, nekolicinom levhi (slike sa citatima iz Kurana) i orujem raznih vrsta, koje predstavlja vlasnikov ponos. Ostali namjetaj je u skladu sa sobnom arhitekturom i s njom se stapa u jednu ugodnu domau cjelinu. Plafon, obino od drveta, bogato je ukraen slikama i rezbarijama. U sredini se nalazi estougla ili osmougla rozeta opremljena s jednim umjenim pozlaenim metalnim dugmetom. Bogato izrezbareni zidni ormar (dolaf), koji dosee ak do plafona i zauzima cijeli jedan zid, daje toj inae jednostavnoj sobi bogato obiljeje. Kraj zida najblieg ormaru stoji kaljeva pe, a pored nje se nalaze vrata koja vode do banjice, jedne male prostorije namijenjene

O bosanskim muslimanima
Musliman, po prirodi naklonjen kontemplativnom nainu ivota, veliki je prijatelj prirode i posjeduje sposobnost da takoer i u nabijenom ulinom meteu nae mjesto s kojeg se ima sjajan pogled, pa

62

ZEMLJA EIFA I KISMETA

za ritualna pranja tijela. Du ostala oba zida, koji su bijelo okreeni, prua se dug divan (minder), koji je napravljen od drvenih klupa, prekrivenih madracima, perinama i prekrivaima za krevete. Prozori u haremluku su opskrbljeni sa estim drvenim ili gipsanim reetkama (muepcima), bogato ornamentiranim i arenoliko glaziranim slijepim oknima, koja spreavaju svaki pogled unutra. Ova, gore opisana izuzetno praktina velika soba, predstavlja kako primau, tako i sobu za objedovanje, te spavau sobu. Gost kojem je odobren ulaz sjeda na divan. Obrok se servira na velikoj okrugloj bakarnoj tepsiji (demirliji) koja stoji na jednom malom stolu (pekunu), oko kojeg svi koji e objedovati kleknu na koljena. Uvee se uzimaju madrace i perine iz njihove ostave i prostiru po podu. Na taj nain jedna jedina soba je dovoljna za dnevne ivotne zahtjeve. Poligamija je dozvoljena, ali u stvarnosti jedva da egzistira. Pretpostavlja se da ima jedva tuce muslimana u Bosni koji posjeduju vie od jedne ene, a gdje je to i sluaj, moralo se osnovati posebno domainstvo za svaku suprugu. To uzrokuje izdatke, te je zato ovjeku moda i vie nego

dosta jedna ena. U kui nisu upravljanje i grdnje eni nikako nepoznati. Najee je udata ena veoma vrijedna i kunica, a one muslimanke koje odrijemaju svoj dan na svilenim jastucima, piju erbe, pue cigarete i provode ivot u besposlenom dolce far niente su rjee nego kod nas supruge, koje se ne trebaju brinuti o svom domainstvu nego se samo baviti svojim zadovoljstvom i osobnom toaletom. Muslimanke u Bosni manje su povlatene nego njihove evropske sestre, budui da nemaju pozorita ili koncerata da posjeuju. One uglavnom ne dobijaju nikakve drutvene zabave. Jedino uzajamne posjete ili izleti na lijepa prirodna mjesta u okolini, gdje se tada odrava teferi (piknik), ine prekid jednolinosti njihovog ivota. Ali, neto to se mora pohvaliti kod bosanskih muslimanki je njihov osjeaj reda, radinost, njihovo umijee u runoj radinosti, posebno vezovima, i posljednje, ali ne i manje vano uzoran odgoj koji pruaju svojoj djeci. Vie utivije i odgojenije djece nego te muslimanske a to vai u glavnini, takoer, i za kransku bosansku djecu ne moe ovjek nai u nekoj zemlji. Bezuvjetna poslunost, respekt i potovanje prema roditeljima je

jedna od prvih i najplemenitijih zapovijedi; onaj koji ih prekri bude iskljuen iz svakog drutva. kolsko obrazovanje je relativno jo rijetkost, ali srano i duevno obrazovanje sree su svugdje i ini se da je u tom smjeru islam izvrio vrlo odgojnu aktivnost. Obino se u Evropi kad se na Balkanskom poluotoku pria o Evropi misli se uvijek na zemlje smjetene sjeverno od Dunava i Save imaju skroz pogrene predodbe o muslimanskom unutranjem ivotu. Radije se sluaju opisivanja turista koji su ili povrno ili nisu nikako vidjeli ono to opisuju i koji uljepavaju svoje prianje s avanturama koje nikad nisu doivjeli, nego oni koji stvarno poznaju prilike. Moraju se, zapravo, liiti muslimanske zemlje i njihovi stanovnici jednog dijela onog nimbusa koji ih je dosad okruivao i bez daljnjeg kazati nam da su Muhamedovi ispovjednici u Bosni i Hercegovini, usprkos poligamiji, unato izolaciji ena i drugom, meso naeg mesa, te da ovjek kod njih nalazi najvie ono to karakterizira na narodni ivot. Jedino im jedan veliki dio poroka nedostaje, ali to valjda nije neka greka.
Ulomak iz izdanja Drine, Uppsala, 2004.

BEHAR109

63

STRANI PUTOPISCI O BIH

Eduard Loidolt
Pie: Ibrahim Krzovi
Tokom tri godine boravka u Bosni i Hercegovini, od septembra 1879. do septembra 1882., oficir austro-ugarske vojske Eduard Loidolt, tada porunik po inu, naslikao je 136 akvarela malog formata koji su postali vlasnitvo gospodina Hery Schaefena, bankara i kolekcionara u Zrichu.1 Ve u prvom susretu s ovom zbirkom akvarela stie se dojam da je oficir i slikar Eduard Loidolt pokazao iroko interesovanje za razliite teme i motive tadanje bosanske zbilje. Poto je veinu svojih akvarela signirao, datirao, a neke i ire opisao, njegova zbirka akvarela mogla bi se posmatrati i pratiti na dva naina: hronolokim redom, to bi omoguilo da pratimo njegovo kretanje i boravak po mjestima ili po tematskim cjelinama. Iz raspoloivih podataka vidi se da je Eduard Loidolt doao u Sarajevo nakon zavrene kole za kadete u Beu septembra 1879. i bio rasporeen u komandu 1. schlesisches Infanterie Regiment. Izgleda da Eduard Loidolt nije odmah po dolasku poeo slikati akvarele, jer u sauvanoj zbirci prvi datirani akvarel nastao je 24. aprila 1880. godine. Sudei opet po signaturama, najdue je boravio u Sarajevu, gdje je nastao najvei broj akvarela inspirisanih nekim motivom ovog lijepog grada i njegove okoline. Za vrijeme kraih ili duih logorovanja i vojnih ekspedicija u planinskim predjelima jugoistone Bosne, nekad i u tekim vremenskim uslovima i opasnostima, Loidolt je slikao male akvarele nastojei zahvatiti iroke planinske vedute. Tako je za relativno kratkog boravka u Bosni i obavljajui svoje asnike dunosti, Loidolt napravio do tada najveu zbirku akvarela o Bosni, predstavljajui najiru i najraznovrsniju sliku Bosne, njenih krajolika, gradskih veduta, ljudskih likova i svakidanjih scena. Stoga ova zbirka pred1

stavlja dragocjeno vrelo podataka, kako za historiare umjetnosti, tako i za etnologe i druge istraivae kulturne historije. Eduard Loidolt nije bio prvi slikar stranac u Bosni i Hercegovini. Bosnom su proputovali, ili u njoj krae boravili, mnogi putnici poev od Benedikta Kuripeia koji je, putujui u delegaciji njemakog cara poetkom 16. stoljea za Istanbul, u svom putopisu

objavio nekoliko grafika bosanskih gradova pa sve do arheologa Arthura Evansa i njegovog brata Louisa, koji su proputovali Bosnom za vrijeme Hercegovakog ustanka 1875. 1878. biljeei svoja opaanja i perom i crteom. Prije austro-ugarske okupacije Bosne, kojom su uneseni i ustanovljeni novi zapadno evropski standardi i u oblasti umjetnosti - u sredinu sa etverostoljetnom islamskom tradicijom - bilo je, istina rijetkih, pojava slikarstva koje bi mogle biti blie zapadnim, nego istonim uzorima. To su dva domaa

Ljubaznou vlasnika, gospodina Hery Schaefera, zbirku akvarela iz Bosne i Hercegovine od Eduarda Loidolta objavio je u ediciji Bonjakog instituta u Zrichu gospodin Adil Zulfikarpai. Pohaao je, takoe, Kadetsku kolu kao i E. Loidolt, potom Vojnu akademiju, pa kao gost Umjetniku akademiju u Beu. Bio je poslije profesor crtanja na Kadetskoj koli u Beu. Lj. Mladenovi, Graansko slikarstvo u Bosni i Hercegovini u XIX veku, Sarajevo 1982 (str. 28-30)

slikara: Mustafa Juzbai, koji je djelovao polovinom stoljea i napravio portrete austrijskog i ruskog konzula i, to je rijetko, jedne dame, supruge Riza-bega, te neto poznatiji i mlai hadi Mustafa Faginovi koji je takoe djelovao u 19. stoljeu Rad Mustafe Faginovia jo uvijek se moe provjeriti po vedutama Meke i Medine koje je izveo na istonom zidu Miine damije u Sarajevu. A da je bio poznati portretista, moe se takoe prosuivati po jednom sauvanom portretu Topal erif Osman-pae kojeg je potpisao na poleini Prije Eduarda Loidolta, a sa austro-ugarskom vojskom, stiglo je nekoliko slikara, od kojih su neki bili oficiri, kolovani za vojnu slubu, a neki su pohaali i umjetniku akademiju. Meutim, i oni sa vojnom naobrazbom imali su u tim vojnim kolama slobodno crtanje kao obavezan predmet. Jo za osmanske vlasti u Bosni, u vojnoj koli, poznatoj Idadiji, slobodno crtanje predavao je Mustafa Faginovi. Na vojnim kolama i akademijama u Austro-Ugarskoj su nastavu slobodnog crtanja vodili i poznati umjetnici. ak je i na slikar Eduard Loidolt, poslije boravka u Bosni i ekoj i poslije pohaanja Akademije likovnih umjetnosti u Beu 1887.-1888., postavljen za uitelja slobodnog crtanja u Vojnoj vioj realnoj koli, 1892., te uitelj slobodnog crtanja na Vojnoj akademiji u Wiener Neustadtu, a 1894. i na Terezijanskoj vojnoj akademiji u Wiener Neustadtu. Sa austro-ugarskom vojskom od poznatijih slikara u Bosnu je doao Ferdo Quiquirez koji je naslikao Prelaz austro-ugarske vojske u Bosnu, predstavivi na slici ponizne domae uglednike kako dobrodolicom doekuju glavnokomandujueg generala Filipovia i njegovu pratnju na Savi to zapravo ne odgovara istini, jer se zna da je austro-ugarska vojska naila na jak otpor samoorganizovanih Bosanaca. Quiquirezovi crtei iz putne biljenice s predstavom dvorova begova Ljubovia i Dedage engia predstavljaju stvarnu sliku Bosne, kako e je vidjeti i dati i Eduard Loidolt.2 Oficir Felicien von Myrbach-Reinchenfeld, samo godinu dana stariji od Loidolta, uestvujui u operacijama osvajanja Bosne, slika bojeve u Sarajevu na Debelom brdu, Pod Sedrenikom, Pred Begovom damijom, Pod Goricom, Na Hisetima, Pred Magribijom damijom.3 U operacijama zauzimanja Sarajeva uestvovali su i Ladislav Eugen Petrovi, Theodor Breidwiser

64

ZEMLJA EIFA I KISMETA

iz Bea, te J.J. Kirchner. Na est od osam sauvanih akvarela Breidwisera predstavljene su borbe u Sarajevu pokazujui estinu otpora Bonjaka ljudi, ena, djece koji su se borili i branili ulicu po ulicu, kuu po kuu, a dva akvarela - epilog borbe, izvrenje smrtne kazne nad voama otpora Vjeanje Hadijamakovia i Strijeljanje Abdulah ef. Kaukije na Gorici. O J.J. Kirchneru se malo zna. Zna se da je bio porunik VII pjeadijske divizije, da je ostavio najvie crtea, akvarela i slika. Najblii je po obimu i karakteru opusa Eduardu Loidoltu. U njegovim radovima ima scena bojeva u kojim je uestvovao a najvie je ipak veduta mjesta i motiva Sarajeva.4 Poto je Kirchner u Sarajevu od 1878. i poto je otiao iz Bosne poslije Loidolta (1884), Loidolt ga je morao poznavati i kao slikara, i kao oficira istog ranga, pa mu je mogao biti primjerom da se i sam posveti slikanju Sarajeva, o kojem je Arthur John Evans zapisao da je biserni i smaragdni vrhunac orijentalne mate. U Loidoltovom opusu ima jedan nesignirani lavirani crte Vratnika ulica koji je po svemu blii maniru Kirchnerovih radova nego Loidoltovim, pa bi se moglo raditi o nekoj razmjeni radova ova dva oficira i vrlo aktivna slikara u Sarajevu poetkom osamdesetih godina. Osim njih, u to vrijeme ili neto kasnije, po Bosni su se kretali i njene motive slikali: Franz Schlegal, Jurij ubic, Antal Keretei, Richard Asman, Paul Reinfeinste, Rudolf Bernt, Edmond Emil, Gotorbe, Hary Gyula, Johan Varone, Thomas Taylor, D. Oylvey i E. Misera, a do kraja 19. stoljea pojavilo se jo dvadesetak slikara.5
4

Edmund Misera
Pie: Vefik Hadismajlovi
U ono malo prostora to ga u vojnikom rancu stroga vojna disciplina ostavlja ovjeku pod orujem za stvari privatne i line ne mali broj soldata Austrougarske Monarhije, ije su trupe odlukama Berlinskog kongresa. 1878. godine, krenule u osvajanje Bosne i Hercegovine, uz pisma porodice, uz amajlije za uvanje ivota, uz sitne uspomene, uz britvu za brijanje, nosili su i poneto pribora za crtanje, etkice za akvarel, skicen-blok i sline materijale. Zahvaljujui, eto, toj privatnoj strasti ponekog oficira i vojnika ostali su nam o vremenu austrougarskog pohoda na Bosnu i Hercegovinu dragocjeni zapisi - olovkom, perom za tu i akvarelskom etkicom - mnogih bitaka u kojima su Bosanci i Hercegovci svojim herojskim otporom pokuali zaustaviti nastupanje vojne sile K und K monarhije i njen prodor prema jugu Balkana. Do danas su nam ostali, tako, mnogi crtei i akvareli, vie ili manje spretno uraeni, o borbama irom Bosne, po gradovima, o bitkama po sarajevskim mahalama, otporu stanovnitva, odmazdama, strijeljanjima i vjeanju istaknutih boraca protiv okupatorskih jedinica i sl. Nemaju ti radovi neku osobitu likovnu vrijednost. To su uglavnom nepretenciozne skice, ali i dovrene realizacije, raene rukom vie ili manje darovitih amatera, ali svi ti radovi nose izuzetno mnogo dokumentarnosti i faktografije, na iji je znaaj, kada se radi o istoriji Bosne, o naim osvrtanjima prema naoj blioj ili daljoj prolosti, suvino bilo kakvo ukazivanje. Zahvaljujui tim crteima i uglavnom amaterskim sliicama, mi danas moemo sa dosta sigurnosti naslutiti i znati kako su tekli dogaaji u Bosni za vrijeme ratnih operacija, kako je Bosna osvajana, ta je bilo na ulicama, sokacima, kako se Sarajevo branilo, kako je paljeno, kakav je bio otpor, kakvo oruje, kako je konjica cara Franje II juriala na gotovo goloruke, ali hrabre branitelje Sarajeva i Bosne. itd. Na tim likovnim biljekama, o ratnim zbivanjima u Bosni potkraj sedamdesetih godina prolog vijeka, to je inae karakteristika slikara-amatera, ostali su vrlo itko ispisani potpisi samih autora tih radova. ak uz precizno navoenje dana mjeseca i godine nastanka rada, eto, ukazuje da su ovi slikari vojnici duboko osjeali svoju ulogu kao hroniara i registratora dogaanja u kojima su i sami bili aktivni uesnici. Taj smisao za faktografiju i njeno precizno datiranje daje ovim radovima vrijednost izvornih dokumenata, a oni su, moda bi se moglo rei, i jedan od prvih susreta Bosne sa mentalitetom jedne druge provenijencije, konkretno, susret sa ljudima srednjoevropskog (austrougarskog) kulturnog kruga, ije su odlike, uz ostalo, naglaeni racionalizam i puni respekt prema faktografiji. Radovi ovih slikara-amatera-vojnika su zato prebogati podacima o mnogim vidovima ivota u tadanjoj Bosni i Hercegovini, to sa istorijskofaktografskog i uopte kulturolokog stanovita, sam likovni aspekt, odnosno likovnu vrijednost ovih crtea i akvarela, ini manje znaajnim i presudnim. Pa moda bi se moglo, naravno vrlo pojednostavljeno, rei i to da je i dobro sa faktografskog i kulturolokog stanovita to ovi radovi nisu djela autora veeg dara i vieg profesionalnog obrazovanja i iskustva, jer bi tada njihova dragocjena faktografska izvornost svakako bila potisnuta kreativnou, pa samim tim bila i znatno manja i siromanija. Istoriari umjetnosti, a meu njima posebno Ljubica Mladenovi (Lj. M.: Graansko slikarstvo u Bosni i Hercegovini u XIX veku. IRO Veselin

Izdao je knjigu crtea Bosnien in Bitd und Wort v. Schveiger-Lenchenleld, Wien, Pest, Leipzig 1879. sa 20 crtea. Francuz Theodor Valerio bio je u Bosni 1845. i u Uspomeni iz Bosne predstavio je jednu Pastiricu s fesom i stadom, 1852. Dvije bosanske Ciganke, i Bosansku igraicu. Hrvatski slikar Vjekoslav Kara etao je po Travniku, Sarajevu u ilirskom odijelu, radio je portrete Omer-pae Latasa i njegove keri. eki slikar Jaroslav ermak naslikao je Hercegovako roblje, a engleski konzul Wiliams Holmes naslikao je akvarelom Sarajevo gledano s Gorice. Lj. Mladenovi, nav. djelo 13-20. LJ. Mladenovi, nav. djelo 37-44.

BEHAR109

65

STRANI PUTOPISCI O BIH

Maslea, Sarajevo, 1982), bavili su se ovim periodom, kada poinje graansko slikarstvo u Bosni i Hercegovini, pa su na osnovu sauvanih radova ukazali na nekoliko imena, viemanje profesionalaca slikara - ilustratora u uniformama austrijskih soldata, viih i niih inova. Pominju se imena, na primjer, jednog Belije Teodora Brajdvizera (Th. Breidwiser) koji je imao odreeno akademsko obrazovanje. U Bosni je slikao bitke, osvajanja, uline borbe u Sarajevu. Tu je i eki slikar Frantiek Bohumil Zveina (F. B. Zverina), koji je kao oficir uestvovao u borbama protiv bosanskih patriota. Slijede slikari sa znaajnim obrazovanjem. kao Herman fon Par (H. Paar), zatim J. J. Kirhner (J. J. Kirchner), po inu lajtnat, pa Franc legel (F. Schlegel), Slovenac Jurij ubic, pripadnik 17. regimente, a za njima, nakon borbi, arhitekta Antal Keretei (A. Keresztesi), austrijski rezervni oficir Rihard Asman (R. Assmann), slikar Paul Rajfentajn (P. Reiffenstein), francuski slikar - dopisnik E. E. Gotorb (E. E. Gotorbe), Rudolf Bernt (R. Bernt), Maar Djula Hari (G. Hary), student beke akademije Johan Varone (J. Varonne), Englez Tomas Tejlor (T. Taylor), austrijski oficir Eduard Loidolt (E. Loidolt), ija je kolekcija nedavno otkrivena i objavljena u knjizi Akvareli iz Bosne i Hercegovine I880-I882, u izdanju Bonjakog instituta Cirih, 1999. Posebnu skupinu ovih stranaca - slikara ine ilustratori okupljeni oko asopisa Nada, meu kojima se posebno istiu imena Evalda i Lea Arnta (E. L Arndt), Ludviga Kube, Ivane Kobilce, Ane Linker (A. Lynker), Maksimilijana Libenvajna (M. Liebenwein), Karla Libera (K. Liebschera) i mnogih drugih. Meu slikarima-amaterima, koji se pojavie u Bosni tek to topovi umuknue i tek to se po osvajanju Bosne, austrougarske okupacione trupe smjestie u prve garnizone i kasarne, bio je i austrijski oficir - natporunik Edmund Misera, za ije smo ime tek nedavno saznali, a koji je za vrijeme svoga boravka u Bosni i Hercegovini, od 1879 do 1883 godine, slubovao u Mostaru. Dosada se za ovog slikara-amatera-vojnika znalo da je slikao po Dalmaciji i Boki Kotorskoj. Naime, u Katalogu muzejske zbirke Povijesnog muzeja Hrvatske (Gradovi i krajevi na slikama i crteima od I800 do 1940, Zagreb. 1977 god.) naveden je podatak da je Muzej doao u posjed 48 akvarela sa motivima iz Dalmacije i Boke Kotorske iz godina 1880 do 1898. U kasnijem tekstu saznajemo da je kolekcija ovih akvarela otkupljena 1972 godine od vlasnika jedne parike galerije - galeriste Avde Hromia, koji je znatno vei broj Miserinih akvarela otkupio od

mua neke Miserine roake. Ova roaka je, naime, prilikom svoje udaje, Miserine akvarele donijela u Pariz, a njen mu je, eto, da li poslije njene smrti, naao za njih kupca u parikom galeristi bosanskog porijekla. Ovaj galerista je, ini se, podijelio Miserine akvarele (njih oko stotinjak?) na dvije grupe. Jednu grupu ine akvareli sa motivima iz Dalmacije i Boke Kotorske, a drugu - radovi nastali u Bosni i Hercegovini (sa nekoliko motiva iz Boke Kotorske). Prvu cjelinu, kao to smo ve rekli, otkupio je Povijesni muzej Hrvatske (1972 god.), dok e druga cjelina dugo ekati zainteresovanog kupca. Galerista Hromi nije prihvatao brojne ponude za otkupom pojedinih akvarela, koje su vjerovatno dolazile od ljudi koji su na Miserinim pejsaima i vedutama prepoznavali svoj zaviaj, svoj grad, svoj kraj, ili jednostavno svoju Bosnu. Za kolekciju se, najzad, dvadesetipet godina nakon prodaje Miserinih akvarela na temu Dalmacije i Boke Kotorske, zainteresovao gospodin Adil Zulfikarpai, osniva Bonjakog instituta u Cirihu. Otkupom Miserinih akvarela gospodin Zulfikarpai je svojoj dragocjenoj zbirci izvornih dokumenata, rukopisa i umjetnikih djela bonjake prolosti dao jo jedan znaajan prilog 46 akvarela Edmunda Misere na temu Bosne i Hercegovine, koje je ovaj slikarnatporunik naslikao za vrijeme svog slubovanja u Mostaru, 1879.-1883. god. U istom periodu E. Misera je nemiran duhom i zaljubljenik u putovanja balkanskim jugom, izradio i akvarele na temu Dalmacije i Boke Kotorske, koje je, njih 48, otkupio, to je ve reeno, Povijesni muzej Hrvatske, 1972 god., od galeriste iz Pariza, gospodina Avde Hromia. U okviru svoga dugoronog programa irenja i uvrivanja austrougarske vlasti na novim podrujima (Bosna i Hercegovina) nove vlasti su, odmah po okonanju ratnih operacija, poele da sprovode svoj ranije precizno pripremljeni plan osmatranja i geostrategijskog istraivanja terena od Save do Jadranskog mora. Zato pojava zagonetnih linosti, za koje se ne moe pouzdano rei da li su vojnici ili slikari ili obavjetajni agenti, nije ni sluajna ni neoekivana. Uz sva ushienja egzotikom nepoznate Bosne, ovi neobini putnici sa skicen-blokom u ruci, za koje se bez izuzetka moe rei da su bili glasnici i nosioci politikih interesa bekog dvora, obilazili su nove i tek osvojene teritorije planski i temeljito, s ciljem da ih to bolje upoznaju, kako bi nova vlast, oliena u oronuloj figuri cara Franje Josipa II. bila vra i trajnija. U tom smislu zanimljiva su

putovanja upravo naeg slikara - amatera oficira Edmunda Misere. Njegovi akvareli, kombinovani sa temperom (gva) sa motivima Bosne i Hercegovine dobrim dijelom predstavljaju granina podruja okupiranih teritorija, neovisno od toga sa koliko ljubavi ih je slikao. Misera je, svakako planski i po zadatku, obilazio granina podruja prema Crnoj Gori, pa ga zato vidimo u Trebinju, Gacku, Avtovcu, Fatnikorn polju, ali i u podrujima nedaleko od Metkovia (stara Drijeva), Gabele, Poitelja i dr. Kao artiljerijski natporunik, strunjak za municiju i pirotehniku, E. Misera je obilazio sa akvarel-blokom fortifikacije i graniarske vojne objekte, slikajui ih vjerno i detaljistiki. Karaula i straarskih kula na njegovim je slikama ne mali broj, to samo potvruje nau pretpostavku da je E. Misera uspjeno sjedinio svoje vojne dunosti i slikarske sposobnosti, tako da se uz pomo akvarela koje je slikao na svojim putovanjima mogu odrediti pravci njegovih kretanja kao vojnog lica i starjeine, saznati stanje pojedinih graniarskih objekata, njihov poloaj, opremljenost, neki podaci o posadi i sl. Te Miserine akvarele, naime, moemo posmatrati i kao neku vrstu slikanih izvjetaja sa njegovih slubenih putovanja i obilazaka graninih oblasti na jugu K-und-K imperije. Ali, neovisno od niza pitanja koja sebi postavljamo u vezi motiva nastanka ovih akvarela, ovu Miserinu kolekciju moemo posmatrati i sa isto likovnog stanovita I, bez obzira na vojnu strunost (1911. godine dobio je in general-majora) i politiku pozadinu zadataka koji su doveli Edmunda Miseru u Mostar, da u njemu slubuje od 1879. do 1883. god., kada naputa Bosnu i odlazi u Lavov, njegove akvarele na temu Bosne i Hercegovine u naem izlaganju posmatraemo prije svega kao likovne realizacije, ne poriui njihov deskriptivni i neprofesionalni nivo. Posmatrajmo, dakle, E. Miseru kao likovnog poslenika i strastnika, a o dominantnoj karakteristici ovih radova na temu Bosne i Hercegovine rekli smo ve: oni su prevashodno faktografske skice i deskriptivni zapisi i biljeke, pa se i njihova likovna estetinost i nai kritiki sudovi o samoj likovnoj vrijednosti ovih radova mogu nalaziti samo u okvirima i kvalitativnim odrednicama takve vrste slikanja i slikarske produkcije. To svakako ne znai da se deskriptivno slikanje ne moe blie pratiti i analizirati kao isto likovni in, neovisno od toga to je faktografija koja se ovakvim metodom saoptava primarna vrijednost ovih slikarskih radova.

66

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Rifaijska tekija na irokai, 1881.

Izgorjela tekija uz turbe 7 brae, 1881.

BEHAR109

Eduard Loidolt
67

STRANI PUTOPISCI O BIH

Stepenice za Jekovac, 1881.

Eduard Loidolt

Bijela damija sa sahat kulom, 1880.

68

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Alipaina damija, 1880.

Sultanija damija - Careva, 1880.

Kafana na Vratnik Mejdanu, 1880.

BEHAR109

Eduard Loidolt
69

STRANI PUTOPISCI O BIH

Eduard Loidolt

Ciganska muzika na Bendbai, 1881.

Trbuni ples, 1881.

70

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Ribolov na Drini II, 1880.

Igrai domina, 1880.

BEHAR109

Eduard Loidolt
71

STRANI PUTOPISCI O BIH

Konjic, 1880.

Edmund Misera

Gacko, 1880.

72

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Ljubinje, 1880.

Samostan Trapisti kod Banja Luke, 1881.

BEHAR109

Edmund Misera
73

STRANI PUTOPISCI O BIH

Cvetana-han istono od Mostara, 1880.

Edmund Misera

Trebinje, 1881.

74

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Radoslav Lopai

Biha i Bihaka krajina

(Mjestopisne i poviestne crtice)
Radoslav Lopai (Karlovac, 20. svibnja 1835. - Zagreb, 25. travnja 1893.) bio je hrvatski povjesniar, po struci pravnik.. Bio je akademik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, gospodarski podpredsjednik Matice hrvatske i autor velikog broja historiografskih lanaka i vie knjiga o povijesti Hrvata. U povodu 200. obljetnice osloboenja Like i Slavonije od Turaka, Matica hrvatska mu 1888. godine izdaje knjigu Dva hrvatska junaka, Marko Mesi i Luka Ibriimovi, a 1890. knjigu Biha i bihaka krajina - mjestopisne i povijesne crtice.
Ostroac.
Ostroac. Knezovi Babonic-Blagaji vlastela u Ostrocu. Obina, upa i plemena Ostroaka. Turske navale na Ostroac; Turci ga konano osvoje god. 1578. Sandak Ostroki. Kasnije ratne zgode. Bezi Beirevii. Osman-aga Beirevi. Juno od Cazina a sjeverozapadno od Bia, nekako u sredini medju oba pomenuta mjesta, nalazi se pokraj Une starodavni grad i varo Ostroac. Danas se broji Ostroac medju sela kotara Cazinskoga, a ima 151 kuu sa 993 muhamedovca. U Ostrocu su dva hode, trideset ima aga i 257 slobodnih vlastnika zemalja. Kue su u Ostrocu vie na okupu, a stari je grad dosta velik i prilino sauvan. Nije tomu dugo, to su u njem stanovali bezi Beirevii, turska vlastela u Ostrocu. Na prvi se pogled opaa, da je grad stariji, nego su Turci u Bosni i u hrvatskoj krajini; on je spodoban sredovjenim dvorovom u Hrvatskoj, Dalmaciji i u Gornjoj Italiji. Ostroac je poneto na strani, pa u novije vrieme nije tako napredovao, kao to Biha i Krupa, ako i ima i oko njega dosta dobre zemlje i puno naroda po oblinjih selih. Od potonjih je u poviestnom pogledu znamenito mjesto Osredak na cesti Cazinsko-Bihakoj sa podorom starodavne crkve sv. Jurja, koja je dugo sluila i kranom i Turkom za tvrdju. Ostroac je vrlo staro mjesto. Ljetopisac Ivan Tomai zove ga Horosium ili BEHAR109 Hostrosach, pa kae, da je gradjen prije Krsta 405 godina.1 Dakako da to nije izviestna godina o postanku grada, ali je dokaz, da su ve u u estnaestom vieku drali Ostroac vrlo starim gradom. Uviek od starine bili su u Ostrocu gospodari knezovi Baboni-Blagaji. Drao ga je ve god. 1286. Radoslav Baboni, piui se knezom (comes) Ostrokim. Radoslava starijeg sliedio je u gospodstvu Ostroca Radoslav Baboni mladji, a kad i taj god. 1318. umrie, drao je Ostroac sin mu Dujmo ili Dujmi. I taj se jo g. 1346. pisao knezom Ostrokim. Premda su sinovi Dujmovi: Stjepan, Nikola, Ivan i Babo vladali Ostrocem po rodbinskom nasljednom pravu, pa se niesu kralju ni iznevjerili, ipak je prevrtljivi kralj Sigismund pokuao dva puta oduzeti Ostroac knezovom Baboni-Blagajskim. Ponajprije darova on god. 1396. Ostroac zajedno sa Krupom bosanskomu banu Vuku, bratu Hrvoja Vukia, a nekoliko godina kasnije pokloni opet Ostroac svojemu vojvodi Franji od Apulije. Proti darovnici za bana Vuka prosvjedova u kaptolu Zagrebakom kanonik Stjepan Blagajski, revni zagovornik prava Blagajske porodice. Ban Vuk nije postao nikada gospodarom Ostroca, a o talijanskom vojvodi pripovieda kasnija listina, da je dodue ve drao Ostroac, ali da mu ga je himbeno izmamio
1

Aktiv za poviest jugosl. knj. IX, str 33.

Grgur, sin Ivana Blgajskoga. S obzirom na promienjene prilike u Bosni po svoj je prilici i sam kralj zadovoljan bio, da je tako vaan grad, kao to je Ostroac, ostao u ruk Blagajskoga roda. G. 1406. potui se kralj Sigismund u listini, kako su mu nevjerni i nezahvalni mnogi podanici, koje bijae odlikovao i obilnimi dobri nadario; Blagaju pak da su kralju vjerni i za njega zasluni. Sinovi Nikole Blagaja: Ladislav, Antun i Ivan, pretrpjeli su od Hrvoja Vukia, od Bonjaka i njihovih saveznika Turaka (perfidorum Turcarum et Bos nensium schismaticorum) na hrvatskih imanjih i palee i otimaine, ali vjere kralju ne prelomie. Hrvoje bjee Ivana Blagaja uhvatio, drei ga u tamnici, dok se nije silnimi novci odkupio. S obzirom na takovo dranje roda Blagajskog zajami kralj Sigismund knezovom Blagajskim na novo sva starija darovanja, sve zemlje, upanije i gradove. Grad i gospotinu Ostroaku potvrdi g. 1441. kralj Vladislav posebnom poveljom kao nasljedno obiteljsko imanje knezu Ivanu Blagaju i njegovu sinu Nikoli, pa Grguru i Franji, sinovom Antuna Blagaja. God. 1471. bili su gospodari Ostroca knezovi Ivan, Stjepan i Nikola Blagaji, imajui uz ostala porodina imanja i dobro Poljanu kod Save medju Jasenovcem i Gradikom. Blagajem je u poljani mnogo tete inio vlastelin Ladislav od Zema. Katelani reenoga vlastelina Ptiko i Radoje od

75

STRANI PUTOPISCI O BIH

ubina uhvate u umi kraj Save slubenika Blagajskoga Ivana Drakovia, koji je do kaptola azmanskoga nosio pisma, to se ticahu grada Blagaja na Sani i Ostroca na Uni. Katelani otmu pisma, mnogo srebrnine i zlatnine i 2.000 jaspre, to je imao Drakovi uruiti Ani udovi Gapara upora od Moslavine. Valjada su tada propala mnoga pisma Ostroka i gotova sva pisma, to se tiu staroga grada Blagaja, jer tih pisama sada ne ima u arhivu grofova Blagaja. Sline otimaine dogadjale su se tada ne malo svaki dan, a nije im bilo lieka u doba, kad je pusta sila odluivala. Knezovi Blagaji bili su se zamjerili kralju Matiji. Po obiaju tadanjeg vremena poinjali su i Blagaji razna nasilja, pa im je radi toga i zemaljski sud kraljevine Slavonije g. 1480. sudio. Vie godina bili su knezovi Blagaji lieni kraljeve milosti. G. 1483. oduzme kralj Matija Blagajem grad Ostroac i podieli ga cielim kotarom u ovoj knjizi vie puta spomenutomu Jurju Mikuliiu.2 Oslanjajui se na kraljevsku povelju nastojao je Mikulii pravdom, da dobije Ostroac, ali je Matija Gereb od Vingarta Ostroac dosudio kao pravu i vjenu batinu knezovima Stjepanu i Mihajlu Blagajem.3 G. 1486. umire u Ostrocu knez Ivan Blagaj, ostavivi udovu Doru, sestru kneza Ivana Frankopana. Na reenu udovicu potuie se braa Stjepan i Mihalj Blagaji, da je prisvojila pisma, koja se tiu svihkolikih imanja Blagajskih i da je ta pisma predala svomu bratu. Posljednji Blagaji, koji su vladali Ostrocem i ostalimi Blagajskimi gradovi u Hrvatskoj: Brubnom, Bojnom, Otokom, Blagajem, Bueviem i Blagajskim turnjem, bili su knez Stjepan, sin Grgurov, i ovoga sin Franjo. Stjepan se borio itav svoj viek s Turci na krajini hrvatskoj. God. 1538. navali 150 gizdavo odjevenih i perjanicami okienih, strano oboruanih Turaka iz Drinopolja na Ostroac, ali im je loa srea bila, jer svi pogiboe od maa junakoga gospodara Ostroca.4 Takodjer g. 1543. bili su Turci
2

obsjeli Ostroac, ali ih razbije Stjepan, koji je iste godine i u Gackoj sa svojimi urjaci knezovi Frankopani Slunjskimi slavodobitno vojevao.5 Sa opati Topuskoga imao je Stjepan Blagajski razmirica i pravda radi medja. G. 1523. bio je prikupio knez Stjepan oruanu etu od svojih imanja: Brubna, Buevia i Ostroca, pa oplieni opatovo selo Brateti.6 Davi se Stjepan Blagaj sasvim na ratne poslove, predao je upravu svojih ogromnih imanja Antunu Bakiu. Upravu je rukovodio Baki i nakon smrti Stjepanove za udovicu Doru, ker kneza Mihalja Frankopana Slunjskoga. Bakia obtuie, da je ve pokojnomu Stjepanu Blagajskomu mnogo tete uinio, a po njegovoj smrti da je prisvojio Blagajskoga blaga vriedna vie od tri tisue for. Maloljetnoga Franju Blagajskoga bio je jednom materi oteo i ostavio ga pred gradom Brubnom ba u as, kad bjehu tamo doli Turci radi izbave suanja. Pravda je trajala dugo vremena, a sud je sasluao god. 1549. po vlastelinu Jurju Ajtiu i Zagrebakom kanoniku Stjepanu od Biele Stiene mnogobrojne svjedoke7, koji potvrdie, da je Baki neogranieno gospodario. On da je bio glavni upravitelj, kapetan, komornik i katelan u Ostrocu, pa poreznik za desetinu na svih imanjih Blagajskih. Za svoju sigurnost da je drao Baki dva-

deset i pet konjanika, a kadto i vie. God. 1552. pukla je osuda banskoga stola povoljno po Bakia. Kneginja Blagajska bude odbijena s tubom, te morade po kraljevskom nalogu vratiti sva dobra Bakieva, to ih bijae zaplienila.8 * O samom mjestu Ostroakom i o ivotu gradjana ima vrlo malo podataka. Donekle moe pak razjasniti stanje u Ostrocu glagolska listina od g. 1403., kojom knez Ivani avski kupuje polau (kuu) od bratstva svete Katarine u Ostrocu. Obina Ostroaka imala je u to doba sudca Smolca, koji je u obinskom stolu i u sazvanom vieu odluivao i izdavao javne izprave pod peat obinsku, na kojoj bjee oliena (vidi priloenu sliku peati iz XIV. vieka) kula sa zviezdom i mjesecem na desnoj strani i s latinskim napisom: S. Comunitatis Ostrocenzis. Stanovnici Ostroca zvahu se purgari9 davajui umjerenu dau vlasteli u biru i u astih. Za udo, kako se tadanji pravni obiaji u Ostrocu sudarahu sa obiaji kod obina u ostaloj Hrvatskoj, naroito u okolici Karlovakoj: u Dragianih, na Orlici, u Kraiih i u Steninjaku. A i jezik listine Ostroake posve je nalik govoru u starijih listinah Karlovake okolice. Pae u glagolskoj listini Ostrokoj od g. 1403. ima i kajkavtini traga. Kako svuda u Hrvatskoj, tako

4 5 6 7

Izvornik listine, izdane u Budimu na dan sv. Barbare, u sbirci jugoslavenske akademije. Odnosni spisi u arhivu grofa Ludovika Blagaja u Botajnu. Osuda je izreena na osnovi starijih povelja od g. 1321., kralja Karla Roberta od g. 1335., kralja Ludovika od g. 1364. i kralja Sigismunda od g. 1406. Arkiv za poviest jugosl., knj. IX. str. 29. Valvasor: Ebre etc. knj. XII., str. 120. Genealogia comitum Blagaj. Rukopis grofa Blagaja u Botajnu. Izvorna listina u sbirci jugosl. akademije Medju drugimi svjedoci saslua sud takodjer sveenike, plemie i kmetove iz Bru-

8 9

bna, Bojne, Stabande, Ajtia, irovca (irovnice), Vrhovine, Buevia, Sraice, Gradca, upnika Cetinskog Nikolu i njegova kapelana Jurja, popa Martina, upnika u Dragoslaviu, popa Gapara, upnika u Krstinji, popa Petra, upnika Slunjskoga, zatim plemie i kmetove: Bruvljane, Kladuane, Krstinjane, Slunjane sa katelanom slunjskim Jurjem Katkiem, gradjane Hrastovike, plemie oko Sraice i Ajtia (danas Vrtline na Buzeti). Arhiv kapt. Zagreb. Izvorni spisi. God. 1403. ivjeli su u Ostrocu medju ostalimi purgari: Vuk eleznovi, Braja, Vlatko, gradski pisar, Ratko Mieri, Dapa i Gal.

76

ZEMLJA EIFA I KISMETA

bjehu kod prodaje polae bratine sv. Katarine dani na to do veka, volan uzdrati, volan prodati, volan darovati, volan za duu dati. upnikom Ostroakim bio je god. 1403. Mavar plebanu, kapelanom pop Paval, a u Ostrocu bilo je bratstvo sv. Katarine, koje je imalo nepokretnina, naroito polau, koju mu je oporuno bio ostavio Dujam Milosvi. Po svoj je prilici upna crkva Ostroaka bila posveena sv. Katarini. Osim upne crkve spominju se u Ostrocu jo dvie ovelike zidane crkve, i to sv. Marije, koja je god. 1561. po nalogu kralja Ferdinanda razorena, i crkva sv. Jurja u umi ili u polju Ostrokom. Ostroako vlastelinstvo bilo je jedno od najveih i najunosnijih imanja Blagajskih. K Ostrocu, kako kae darovnica od g. 1483., pripadala su imanja i plemena: Jamomet, Miostrah, Strina, Vrtimeri, Meni, Vrhovina, Dune (Dozne), Starovsane (Starowsane), Golinik i Medvidjane. God. 1374. spominje se i imanje Ostroako Dobornica izmedju dananjih mjesta Proia i Ostroca na Uni. Dobornica je pram sjeveru graniila sa zemljami crkve sv. Jurja, koja je jur god. 1374. postojala. U Ostrocu je obino stanovao poglaviti upravitelj i kapetan nad svimi Blagajskimi gradovi. Poto su Blagaji poslije g. 1400. izgubili Krupu, pripale su k Ostrocu plemenske obine, to su ih knezovi Blagaji zatiivali. Osim gradjana bilo je u Ostrocu i plemia10, koji su ponajvie stajali u slubah knezova Blagajskih. God. 1343. imao je knez Dujam Blagaj u Ostrocu katelana kneza Vojna, sina Viena, a g. 1359. Spominje se kao izaslanik kneza Dujma kod opata Topuskoga, fratra Vilima, odlini i bogati Ostroki gradjanin Markulin. *** Polovicom esnaestoga vieka dobio je i Ostroac krajiku strau. General Ivan Lenkovi bio je g. 1551. ratnoj upravi preporuio, da postavi stalnu posadu u grad i varo Ostroaki, jer je mnogo do njih stalo. G. 1563. bilo je u Ostrocu uz porkulaba jo etrdeset vojnika, a general Lenkovi bjee
10

tada predloio, da se posada jo za toliko pojaa. To nije uinjeno, ve je Ostroac i unapried branilo vazda 40 haramija, a za njih se mjeseno troilo 146 for. Poto je g. 1565. pala oblinja Krupa, a god. 1576. jo blii Cazin, stajalo je vrstnoga porkulaba Ivana Bogdania velike muke, da odri Ostroac proti velikoj turskoj sili. Porkulab je jedva umirio Ostroake stanovnike, koji ne htjedoe ve g. 1565. odseliti. Osvojivi Turci g. 1576. Cazin, osvanue i pred zidinami Ostroca i juriahu ga jedan itav dan, ali hrabra posada toga puta grad obrani. Sauvano je u izvorniku pismo Bogdanievo od mjeseca srpnja g. 1576. sa glagolskim vlastorunim podpisom, u kojem pismu moli Ivana Auersprega jo pedeset haramija u pomo gradu. Ostroac pade u turske ake 13. studenoga god. 1577., kad pod njega stigoe s velikom vojskom Ferhad i Kapidi paa. Grad zauzmu Turci na juri, a u boju pogibe s obje strane mnogo ljudstva. to je jo Hrvata ostalo ivih, njih su Turci poslije, kad ih zasunjie, posjekli. Samo nekolicina sa porkulabom Bogdaniem spase se u Biha. Kapetanu Bihakomu Sebastijanu Lambergu bude naloeno, da sporazumno sa porkulabom Bogdaniem nastoji opet predobiti Ostroac, ali Lamberg se nije usudio to izvesti bez velike pomone vojske. Kad se poela g. 1578. Kenvenhllerova vojna, ostavie Turci 1. kolovoza bez boja uz Cazin i Ostroac, koji posjedne general Ivan Ferenberg, ali Turci opet zaokupe reene gradove mjeseca listopada g. 1578. U Ostrocu je bio Kenvenhller ostavio uz porkulaba Bogdania dvie hrvatske vojvode i nekoliko vojnika. Bogdani se nije ni pored jakog bombardovanja s lake ruke predao, ve je pred gradom Turke ljuto izmlatio, pa ih prisilio na ugovor, kojim bude zajamen slobodan izlaz cieloj njegovoj hrabroj eti. Turci niesu drali vjere, ve su krane plienili, a porkulaba i vojvode, 7 njemakih sluga i etiri ene zasunjili.11 Postavi Turci gospodari u Ostrocu, smjestie u grad i po okolici i Vlahe, to ih iz Bosne privedoe. Vlasima bude povjerena i
11

obrana grada, ali su oni slabo marili za Turke. Ve u prosincu g. 1579. izviesti general Ferenberg, da mu Vlasi Ostroani ponudie predaju grada, a neto kasnije na poetku g. 1580. poeljee Vlasi u Ostrocu i u Zrinju priei na kransku stranu.12 Ponuda bude u Beu i Gradcu prihvaena, ali Ostroac je ipak ostao turski; u Hrvatsku prebjee kasnije samo nekolicina Vlaha iz Ostroca. Turci uvrstie uz ostale gradove g. 1579. i Ostroac i crkvu u sv. Jurju, postavivi u oba mjesta vojsku. Za predobljenu g. 1578. Unsku krajinu bude postavljen novi Sandak i njemu sielo opredieljeno u Ostrocu. Taj je sandak Ostroki obstojao sve dotle, dok ne bude g. 1592. osvojen Biha, kamo se Ostroki sandak premjesti. Od to doba vladao je Ostrocem kapetan sa dizari u Ostrocu i u sv. Jurju. Vojevalo se i kasnije nekoliko puta pod Ostrocem, ali ne radi toga, da se grad opet otme, ve da se Turkom to vie naudi i zemlja uniti. Jedan takov broj spominje se pod Ostrocem g. 1587., ali je rdjavo ispao po Hrvate, osobito Biane, kojih je tada toliko izginulo, da se morala posada Bihaka gotovo sasvim iznova popuniti. Zapoviedao je tada Ostrocem turski aga Fojtovi, kojega bjee hrvatski kapetan Matija Karini pozvao na dvoboj.13 Sretniji je bio Karlovaki general Vid Kisel, koji je god. 1605. abar-pau i veliku tursku vojsku kod sv. Jurja u Ostrokom polju hametom potukao, dvadeset odlinih Turaka zarobio, dvie zastave i mnogo drugoga pliena zgrabio. 14 Ovom prigodom izveo je reeni general iz Ostrokoga polja vie stotina Vlaha i medju njimi do 200 dobrih pukara. Vlahe nije znao Kisel gdje nastaniti, pa su itavu jednu zimu koje tuda tumarali medju Severinom i Bosiljevom, a najvie po selu Jadru, dok ih nije knez Nikola Frankopan primio u Ponikve i u Dubrave, gdje su im potomci jo i danas.15 G. 1661. popalio je i oplienio s hrvatskimi graniari Ostroac knez Petar Zrinski, a kad je iza Beke obsade nastao veliki turski rat, dva puta je g. 1684. i 1685. karlovaka

G. 1482. bili su kod povjerenstvenoga uvoda svjedoci Ostroki plemii: Juraj Krali iz Omrlja, Anton ari i Matija Vokojevi od Ostroca i Paval Kosavi od Medvedjana, a g. 1519. uvadjao je Ivana Bornemisu i Ivana Kobasia u Suu, Omral i Topoljane plemi Nikola Kruhomii od Ostroca. Kod navale Stjepana Blagaja na Brateti g. 1523. spominju se katelan Ostroaki Ivan Markoeli i plemii Ostroki: Ivan Draguni, Gapar Dobroevi, Ivan Krti, Ivan Nenadi, Bartol Plavi, Marko arar, Andrija Varojevi i Grgur Zemli.

12 13 14 15 16

Lopai R.: Spomenici hrv. Krajine, knji. I., str. 24. taj. arhiv, Miscellanea, fasc. 36. Valvasor, Ehre etc. Knj. XII., str. 129. - Biljeke iz Ljublj. arhiva. Croatica u ratnom ministarstvu, knj. II. Croatica u ratn. ministar. knj. IV. Valvasor: Ehre etc., knj. XII., str. 129. Vitezovi: Kronika hrvatska, str. 195. Valvasor: Ehre etc., knj. XII., str. 17, 32. Lopai R.: Spomenici hrv. Krajine, knj. III., str. 4.

BEHAR109

77

STRANI PUTOPISCI O BIH

vojska opustoila itavu okolicu Ostroku.16 Loa je srea u Ostrocu bila g. 1693. Ogulinskim krajinikom po zapoviedi podkapetana Ogulinskoga Kritofa Hranilovia i njegova brata Jurice Hranilovia, kapetana Slunjskoga. Ogulinci htjedoe poharati Ostroko polje, ali budu 31. svibnja g. 1693. hametom potueni na vratih kod Ostroca. Osim pomenutih kapetana poginue tu, kako izvorno izviee kae, mnogi oficiri, zastavnici, desetnici i siromani junaci, kojih je vsih toti mrtvih bilo bolje od sto, a u ivotu budu uhieni Petar Vojnovi, vicekapetan huzarski, mnogi drugi oficiri i njimi okolo trideset ostalih junakov.17 Poglaviti Turci Ostroki na koncu sedamnaestoga i na poetku osamnaestoga vieka bijahu: Osman-aga Beirevi, kapetan od Ostroca, Muhamed-aga, dizdar Ostroki, Sefer ehaja Kalauzovi, odobaa Omer Kapi, Hajdar-aga, Harunbaa Hoki i tadanji hoda Ostroki Mehmed, te se oni spominju opetovano u izvjetajih krajikih poglavica, kad se radilo o odkupu suanja i turskih i kranskih. Gospodari pak Ostroca bili su bezi Beirevii, koji su takodjer drali nasljedno kapetanstvo Ostroko. Na glasu je bio Osman-aga Beirevi, kapetan Ostroki od g. 1690. do g. 1727. to su pogranini gradovi Cetin, Sturli, Furjan, Podzvizd za tursko carstvo uzdrani, poglavito je njegova zasluga, branei se ih od krana i napuiv ih bez znanja bosanskoga pae narodom, osobito bjegunci iz Bosne. Njegov sin ili rodjak Dervi-aga Beirevi bio je g. 1703. dizdarom u sv. Jurju Ostro17 18

kom, a drugi rodjak Muhamed-aga g. 1718. dizdarom u Ostrocu. Osman-aga Beirevi prava je slika i prilika spahije i poglavice krajikoga, kojega su se bojali i Turci i krani, ali ga ujedno i potivali zbog iskrenog prostoduja i osobne odvanosti i hrabro-

sti. Beirevi je esto imao posla, pa se je dopisivao sa hrvatskimi krajikimi zapovjednici: s namjestnikom banskim grofom Petrom Kegleviem, generalom Kritofom Deliimunoviem, Ogulinskim kapetanom grofom Adamom Purgstalom i s vicekapetani: barunom Karlom Gusiem i Sigismundom Znikom. Najvie bi vriedjalo Beirevia, kad

hrvatske poglavice ne bi na dlaku odrale zadanu rie (viru), pa ih je znao radi toga u pismih ljuto koriti. Gospodu bi hrvatsku smatrao donekle sebi ravnom, ali su mu zato i turski i hrvatski krteni Vlasi malo vriedni bili. Namjestniku banskomu grofu Petru Kegleviu pisao je g. 1700. medju ostalim: Kakov si ovik, takov si mi list pisao, jere se pie zapovidnik Pounski Pokupski, a nisi vrstan od svoga Vlaha uzeti svoje blago! ... Kakve god mi knjige pie, sam si onaki oek. Jo je gore izgrdio podkapetana Ogulinskoga baruna Gusia, piui mu radi nekog zasunjena Vlaha Marka Tatalovia i zaprietivi mu: hou uiniti, da se smiju i Turci i Kauri s tvojom virom.18 Jo g. 1727. zapoviedao je Osman-aga Beirevi krajini Ostrokoj i Cazinskoj, a Osmanovi ljudi inili su po starom obiaju nasilja na Kordunu i krili naredbe, to su cesarske oblasti izdavale proti kugi. Namjestnik generala Karlovakoga barun Ernest Kulmer tuio se god. 1726. na krajinike: Sadi barjaktara, Duraka Jugu Crnoga, Bosni Ahmeta, Aliju Vestia, Juu Sekulia, Mislin Elia Hrominoga sina, Selima Kasazovia i Vlaha Baraa, da su zasidali vicekapetana Belaia (u Kolokou), da ga ubiju, i da rade, da ga kako smaknu na ovom carevom i esarevom miru. Ne mogavi nita izposlovati kod Osman-age, prijavljena je stvar po cesarskom poslaniku Porti u Carigradu, odakle je u tom poslu ferman izaao na Uhtugli vezira i pau Bosanskoga.19
Ulomak iz izdanja Matice hrvatske, Zagreb, 1890.

Ibidem, knj. I., str. 346., 359. I 374. Da se bolje upozna Osman-aga Beirevi i ivot na Krajini, neka slui ovo jo nepriobeno pismo iz moje sbirke, koje je Osman-aga oko g. 1700 pisao hrvatski a pismom latinskim barunu Karlu Gusiu: (Iz vana:) Plemenitomu i uzvienomu i svake gospodske asti i dike dostojnome gospodinu Karli Gusiu, vicikapitanu Ogulinskom da se ima dati u njegove plemenite junake gospodske ruke u Ogulin ili Gradac. (Pismo glasi:): Od mene Osman-age Beirevia plemenitomu i uzvienomu i svake gospodske dike i asti dostojnomu gospodinu Karli Gusiu, vicikapitanu Ogulinskomu lipi poklon i veliko drago pozdravljenje kako junaku na toj potenoj Krajini. A po tom toga nemogu drugaije uiniti, nego ti jo sada pisati za ovi put, jere ti ovo aljem etrtu ali petu knjigu, da mi nisi poslao odpisa, nego jedan po Vuku Stri-

19

ki. Ali, gospodine, meni nije hasne od tvojih knjiga, kad mi nije moga sunja na sridu, niti moga blaga, koje sam pustio na tvojoj potenoj viri. Nego, gospodine, ovo ti aljem jo sada knjigu zaradi moga sunja Marka Tatalovia, da mi alje glavom na sridu onako, kako je zakon krajini, da neinimo na Krajini prezakonje, to nije bilo do sada od take gospode, niti od tebe, gospodine. I ja se ufam, da nee ni meni na svojoj viri moga blaga ustaviti, nego mi kali (postavi) na sridu glavom Marka. Ako mi ga sada nepolje, vee ti posli ove knjige pisati neu, vee hou uiniti, to ja znao budem. Ali hou jo sada poekati, jere se nadam, da nee svoju viru ostaviti za jednoga Vlaha; jer nisu to ni tvoji stari inili, nee ni ti izgubiti glasa svoga. I da si zdravo na toj Krajini. Amen. Savremeni ovjerovljeni priepis u mojoj sbirci.

78

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Heinrich Renner

Bosnom i Hercegovinom uzdu i poprijeko 1896.

S njemakog preveo: Ibrahim Dizdar

U hercegovakoj bati
Bio je ve pao mrak, kada smo s naim konjima stigli u Trebinje. I ma koliko zvualo udno, ovdje je uvijek nedostajalo smjetaja za strance. Kada sam ovuda prolazio 1888. god., zatekao sam veliki evropski hotel Orient, koji je bio zakljuan, a zaudo zakljuan je i danas. Prilikom moje prve posjete Trebinju odsjeo sam kod jednog srpskog trgovca Andrije, koji me je smjestio u svoju kuu. Ovoga puta nas je s najveom susretljivou ugostio kotorski namjetenik. Sagraen je mali hotel Trebinje, ali jo nije otvoren. Nae su sobe bile dotjerane, i nije im nita nedostajalo. Trebinje se sastoji iz dva dijela: od starog dijela grada, okruenog zidinama, tabijama i mezarima, oko kojeg tee Trebinjica, i novog grada, u kojem su sada nalaze sve javne ustanove i evropske graevine. Ovaj dio grada smjeten je na zapadnoj strani i nastao je nakon okupacije. I pored velikog broja novih graevina, Trebinje nije izgubilo svoju orijentalnu i srednjovjekovnu dra. I danas ovaj, dijelom talijanski, a djelom turski grad grije junjako sunce. U svojoj unutranjosti stari dio grada malen i tijesan, ali je zato uredan ist, a mir koji vlada po njegovim sokacima smiruje. Grad broji oko 1 300 stanovnika svih konfesija. Ovdanje stanovnitvo ivi od trgovine s Dubrovanima, od malih zanata, naroito od proizvodnje duhana. Duhan je pribavio Trebinju svjetsku slavu kakvu mu ni historijska prolost nije nikada podarila. Trebinjski duhan ubraja se meu najfinije duhane

u svijetu, omiljena sultanova sorta. I mada ga se sve vie i vie sadi, opet se ne moe podmiriti trite, makar da se nove povrine, pa ak i najmanje parcele plodne zemlje, zasade ovom kulturom. Kada je rije o proizvodnji duhana i vina, tu tek lei blagostanje ovog stanovnitva, koje ve po svome izgledu razaznaje, da li je neko graanin ili seljak. Povelika agrarna fabrika duhana upoljava veliki broj radnika. Na srednjovjekovnoj trgovakoj cesti, kojom iz Dubrovnika za 15 dana stiete u Ni, a za mjesec u Carigrad, Trebinje je bilo prva vana stanica. Isprva je nosilo naziv Trebunia ili Trivunja. Javlja se u prvim stoljeima po naem raunanju vremena, a nakon Konstantina Porfirogeneta tu na gradu Trivunju stolovao je slavenski vladar, ija je vlast sezala na jugu do Duklje, na zapadu od Kotora do Dubrovnika i na sjeveru preko Popova polja. Nakon pada srpske vladavine na moru (1355.), Trebinje je palo pod vlast humskog bana Vojislava, pa je na taj nain zauvijek ostalo unutar teritorije Bosne i Hercegovine. Roak i nasljednik Vojislavov Nikola Altmani bio je 1371. primoran tititi svoje posjede od rakog kralja Vukaina, udruenog s Balama, koji su dospjeli na vlast u Zeti. Altmani je Travunju 1373. prepustio uri Baliu, i to pod uvjetom, da ga ovaj pomogne protiv bosanskog kralja Tvrtka, iju vlast nije elio priznati. No, Tvrtko, koji je bio u savezu sa srpskim knezom Lazarom, 1376. ponovo zaposjeda Trivunje, kao i

jo nekoliko drugih bosanskih predjela, pa se dade proglasiti kraljem bosanskim, rakim i primorskim. Za vrijeme Tvrtkove vladavine porodica Sankovi stekne veliki ugled u humskom kraju i Trivunju, a za vrijeme kada je kraljev ugled poeo opadati, ove su im predjele preoteli Pavel Radinovi i Sandalj Hrani 1392. godine. Radinovi je za sebe zadrao Bileu, Trebinje, Klobuk i Konavle, a nakon to ga je dao ubiti Sandalj, njegovi sinovi uspjeli se su odrati na vlasti u Bilei i u Trebinju. U Trebinju su pored njih vanu ulogu igrali i porodica Nikoli s Popova polja i Ljubibrati iz Trebinja. Kasnije je i Trebinje zadesila ista sudbina kao i sve ostale krajeve Hercegovine, palo je pod vlast Osmanlija. Za Osmanlije je Trebinje bilo jedna granina stanica koju su morali utvrditi, jer je u blizini bila crnogorska, dubrovaka i venecijanska granica, i na taj nain bi zauzdali stanovnitvo. Stoga su sagradili veliki broj tvrdih kamenih kula, koje se nalaze svuda unaokolo; s njih su motrili na deavanja po svim cestama. Iz toga doba datira i jedna uprija, Arslanagiev most, koji nekih 7 000 stopa povrh grada ide preko rijeke Trebinjice. Isti naziv nosi i jedno muslimansko selo od 25 domainstava,

BEHAR109

79

STRANI PUTOPISCI O BIH

koje je smjeteno usred kamenjara, a prije sela most prelazi preko rijeke skuene izmeu stijena, koja tuda vijugavo tee. Danas je u blizini Trebinja sagraen novi most, ija je gradnja zapoeta jo za vrijeme Turaka, i za koji su Trebinjci morali kao rtvu priloiti djeiji le s dubrovakog kraja, te ga, prema starom obiaju, uzidali u stup od mosta. Iz prolosti se radije vraamo u dananjicu. Hodimo ovim gradom tvravom, u kafani Gale degli Signori ispijamo ti filidan crne kahve, a onda nekoliko trenutaka sluamo uenje Kurana, to dopire iz mejtefa, posjeujemo damiju, a zatim kroz kapiju staroga grada koraamo ka novoj ariji, gdje nas odmah prijatno doekuju lijepi drvoredi i iroke istine. Nau panju privlai jedna monumentalna graevina, velika nova kola. Prozori na jednoj od uionica u prizemlju stoje otvoreni, pa malo oslukujemo nastavu. as je geografije, djeca odgovaraju precizno i tano. Kakva samo razlika u odnosu na ono nerazumljivo zujanje iz mejtefa! U gradu postoje i katolika i pravoslavna kola, kao i veliki broj modernih privatnih zgrada, koje tako, jedna do druge, ine ulice. Niu se duan za duanom, kafane i gostionice, knjiare, uredske zgrade, sve se to nalazi u novoj ariji, koja jednim dijelom obuhvata dio stare arije. Tu je i trnica na kojoj se prodaje prelijepo voe po vrlo smijenim cijenama. U ovom dijelu grada nalazi se i krasan park, lijepo odravan, podignut u ast carskog ministra finansija, tzv. Kallyev park. Divne aleje smjenjuju se sa prekrasnim zelenim travnjacima, posvuda se nalaze klupe za odmaranje, a jedna se gostionica tu brine za jelo i pie. Za Trebinje, koje ba i nema neke hladovine, ovaj park je za vrijeme estokih vruina pravi raj. Naravno, da je i ovaj park djelo novijeg vremena. Na samo nekoliko sati dalje od Trebinja ima jo jedan dokaz koji svjedoi o brizi zemaljske vlasti, a za ovaj kraj je od velikog znaaja: voarsko-vinogradarska stanica Lastva. Od Trebinja naovamo prua se u duini od 14 km novosagraena cesta preko Arslanagia-mosta na

lijevoj obali Trebinjice. Na oko tri kilometra prije Lastve cesta prelazi novi solidni eljezni most; prokren je put za Korjenjiki kraj, na zubakoj granici. Ovdje se na visini od 770 m nalazi draesna dolina koja nalikuje na pravi mali raj, Lastva, kakva je danas, a ne kakva je bila jo prije nekoliko godina. Onda, kada su dnevni upadi crnogorskih razbojnika bili svakidanjica, tu je ivio jedan surov i siromaan narod, koji je svoj oskudni svakidanji hljeb iekivao pa i dobivao od turske vlasti. Nesigurnost na granici, te nepraktikovanje sadnje primorali su vlast da se zauzme za svoje pogranino stanovnitvo, pa makar ga i unajmilo protiv Crnogoraca. Oni bi kao nadoknadu dobivali tain, potreptine, te neki manji novani iznos. Od toga je stanovnitvo ivjelo, a obraivanje zemlje bilo im je strano, pa je kraj u potpunosti opustio. Nakon to su umarirale u Bosnu austrougarske trupe, tain je dokinut, a ljudi su poeli ivjeti od svoga rada, za to su im za vrijeme prijelaznog perioda bila osigurana sredstva. No, dreka za tain godinama nije prestajala; oskudica u hercegovakim pograninim kotarima, a tu je bila i Lastva, postala je redovna rubrika zemaljske uprave. lako su svake godine za smanjenje elementarnih nepogoda bila izdvajana velika materijalna sredstva, te se s vremenom uspjelo, razuzdano stanovnitvo ponovo okrenuti na obraivanje svojih imanja i prakticiranju redovnog ratarstva. Danas pogranini kraj izgleda

sasvim drugaije, posebno Lastva. Ovaj potpuno osiromaeni i opustoeni dio zemlje, s ponosom se moe ubrajati meu ostale oblasti koje na privrednom planu prednjae. Neovisno od prirodnih ljepota, koje ovom lastvanskom kraju, to obiluje vegetacijom i brojnim izvorima, pridaju posebnu ar, sve su doline i visoravni u ovoj oblasti veoma plodne. Kvalitet ovdanjih poljoprivrednih proizvoda odlian je, a krompir na bjelogorskom kraju postie zauujuu veliinu i nenadmaan okus. (...)

Kraljevski grad Jajce

Jajce, stari bosanski grad, poznat po svojoj historijskoj prolosti, svom prelijepom poloaju, jer se nalazi na sutoku rijeka Plive i Vrbasa, a jednim svojim dijelom sagraen je i na osamljenom ivopisnom vrlo slikovitom i veoma znamenitom uzvienju. Svakom je strancu prava riznica romantike - to je Jajce, jedan od najinteresantnijih gradova u Bosni i Hercegovini. Kako bismo mogli donijeti sud o njegovom znaaju, ili shvatili njegove graevine, morat emo se poblie osvrnuti na historiju ovog grada. Najdetaljnije i najstrunije ga je opisao kustos bosanskohercegovakog muzeja dr. iro Truhelka, a ije malo djelo (Historija Jajca i njegovi spomenici, Sarajevo 1888) je meni nekako najdrae. Kada je grad utemeljen nije poznato, ve je Constantin Porphyrogenitus spomenuo plivski kraj u doba kada su Franci pod vodstvom Cotzilinasa protje-

80

ZEMLJA EIFA I KISMETA

rani iz Ilirije, te je taj kraj docnije zajedno s ostalih deset upa inio Kraljevinu Hrvatsku. U dvanaestom stoljeu otimali su se za ovaj kraj bosanski ban i hrvatski kralj. Plivski kraj se kasnije u bosanskoj historiji ne spominje. Meutim, kada je poetkom 15. stoljea bio pod upravom monog magnata Hrvoja, tek tada se javlja u javnom ivotu. Kako to spominje Klai u svojim zabiljekama o historiji Bosne, Hrvoje je ve 1404. nosio titulu vojvode donjeg kraja, a time se mislilo na plivski kraj. Nakon to se otcijepio od bosanskog kralja Ostoje, a potom se pridruio maarskom kralju Sigismundu, on je 1411. i od ovoga traio da prizna njegovu teritoriju, nakon ega je ova oblast krai period pala pod maarsku vlast. U tom vremenu na stjenovitom kraju izmeu Plive i Vrbasa nastadoe prvi poeci grada Jajca, koji nakon odreenog perioda postade Hrvojev stolni grad. Postoje dokumenti od 1411. i 1412. koji potjeu iz Jajca. Za kratko vrijeme grad natkrili veinu bosanskih gradova. On postade sjeditem banova, i u tu ast 1459. jedna povelja kralja Stjepana Tomaevia spominje Radivoja Jablanovia, a i sam kralj odabra Jajce za svoju rezidenciju, kada je bio stupio na prijestol, tako da je od savremenog povjesniara Laonicosa Chalkokondalisa Jajce prozvan bosanskom metropolom. Za vrijeme burnih vremena koja zahvatie Bosnu, grad Jajce bijae najvanija strateka taka. Dolaskom Turaka 1463. godine po zemlji nastupi mete. Kada je velika vojska sultana Mehmeda II el-Fatiha prela bosansku granicu, kralj

Stjepan Tomaevi pobjee za Jajce iz svog dvorca Bobovca, iju odbranu prepusti svom glavnom komandantu Radaku. Bobovac pade u ruke sultana zbog Radakove izdaje, koji istog komandanta za nagradu dade baciti sa stijene. Sultan naredi Mahmud-pai i 20 000 vojnika da prate odbjeglog kralja. Mahmud pree Vrbas i doe pred Jajce, gdje ga izvijestie da je kralj napustio grad. Ovaj se zaputio prema Sokolu, oblinjoj tvravi, a poto mu ni ovdje ne bi sigurno, pobjee ka dvoru Klju na Sani, gdje je namjeravao nekoliko dana predahnuti. Mahmud-paa prema Kljuu posla jedan manji odred pod vodstvom Omer-bega Turchanoglua. Doe do estokog okraja, te se Omer-beg morade povui, a njegova se vojska uspjela uvui u grad. Omer-beg nije imao pojma da se toliko traeni bosanski kralj nalazi tu u blizini. Turska vojska zarobi nekoliko seljaka od kojih nastojahu saznati gdje se ovaj krije. I poto su seljaci odbijali bilo ta kazati, Omer-beg ih posla Mahmud-pai. Konstantinovi pripovijeda kako je neki Bosanac za komad kolaa otkrio gdje se kralj skriva. Reena tvrdnja zvui nevjerovatno, ali se takvo neto u to vrijeme ipak moglo desiti u Bosni. Kada Mahmud-pau obavijestie o tome gdje se kralj krije, ovaj poe s konjanicima i krenu tijesnim klancima prema Kljuu. Stigavi na Sanu, smjelo pree nepotpuni visoki most, te stade kolati kao da e zaposjesti tvravu. Mada je imao brojnu vojsku, slabi su bili izgledi da e osvojiti utvrdu. Kljuka tvrava bila

je sagraena na strmoj stijeni, a podnoje te stijene oplakivala je rijeka Sana. S tri strane apsolutno nije bilo prolaza. Junom stranom, koja ide uzbrdo, gospodari golema kula sagraena na Babinoj stijeni i ona znatno nadvisuje samu tvravu. Osim toga, bila su i jo dvoja vrata na sputanje, koja su bila postavljena na okomitim pukotinama u stijeni. Jedna su izlazila prema Sani, odakle se grad snabdijevao vodom, a druga su sluila samo za bijeg u sluaju nude. Po modernoj strategiji, osvajanje tvrave ne bi trebalo predstavljati potekoe, jer se s druge strane sa Zelenbrda dala lahko gaati topovima, ali ak i oni oskudni, jo danas vidljivi, ostaci stvaraju dojam da se Klju u to vrijeme nije mogao osvojiti, kada se u boj ilo s tekim topovima, no nekad bi se, da se izbjegne teak transport, oruje lijevalo na samom bojitu, kao to je to bio sluaj kod druge opsade Jajca. Mahmud-paa, koji sa sobom nije vukao topove, uvidje da sa svojih 20 hiljada lahko naoruanih vojnika malo ta moe uraditi protiv utvrenja na stijeni. Nije se pomiljalo ni na izgladnjivanje, poto due opsjedanje nije odgovaralo ratnom planu. Stoga je nagovaranjima htio natjerati kralja na predaju. Obeavao mu je sve i svata, a kada mu je napismeno dao svoju zakletvu da e se potedjeti njegov ivot kao i ivot njegovog strica i sinovca, te da e mu sultan umjesto Bosne dodijeliti neku drugu jednaku provinciju, kralj se predade. Pri okupaciji i prilikom pregovora Mahmud-paa je koristio princip kojim se njegov vladar sluio kod svih dosadanjih osvajanja. Treina stanovnitva bi ostala medu njegovom vojskom i bila bi uzeta u janjiarski korpus, druga treina bi se odvukla za Stambol, kako bi se tamo u pustim predgraima umnoilo stanovnitvo, a trei i najsiromaniji dio bi ostavio u njihovom gradu. Nakon to je u Oradju, nedaleko od Jajca, uhvaen i kraljev stric Radivoje, Mahmudpaa se sa svojim plijenom vrati u Jajce, gdje je, u meuvremenu, doao sultan Mehmed Fatih i zaposjeo grad u kojem vie nije bilo kralja. im su kraljevi vojnici vidjeli da im je kralj zarobljen, predali

BEHAR109

81

STRANI PUTOPISCI O BIH

su se. Kada je Mahmud-paa stigao pred Jajce, sultan bijae radostan, no, ono to je paa obeao kralju ne bi mu po volji. Preko zakletve jednog od njegovih najboljih vojskovoa ne mogae tek olahko prei. Kako se ne bi ogrijeio, sultan se obrati ulemi, a jedan od tih pobonjaka, koga je sultan uvijek imao uza se prilikom svojih pohoda, perzijski ejh Ali Bistami, s nadimkom Massafinek, izdade sultanu fetvu koja presudi kraljevom sudbinom. O obrazloenju ove fetve postoji nekoliko verzija. U Tarihi-diari postoji predanje, kako je sultan dao zakletvu da e pogubiti kralja ako ga se doepa ivog, a tom se zakletvom dokida ranija zakletva njegova vezira. U drugoj verziji od HammerPurgstalla fetva ima oslonac u jednoj udnoj misli po kojoj vladar nije duan pridravati se zakletvi svojih sluga ako su one date bez njegove saglasnosti. Obje verzije bile su dovoljne da presude kralju. Sultanu je sada stalo do toga da se okoristi zarobljenikovom nevoljom. On podstaknu zakletvama zabludjelog kralja da svim svojim gradovima izda naredbu da se bez otpora predaju Turcima. Na taj nain 70 utvrenih gradova pade pod osvajaevu vlast. A sultan Mehmed Fatih, nakon to je brzo okonao svoju osvajaku operaciju po Bosni, odlui zavriti s kraljem. Pozva ga k sebi, a ovaj znajui da ga eka isto ono to je zadesilo i cara Trapezunta, kneza atinskog i mitilenskog, ponese sa sobom zakletvu Mahmud-pae da se, bude li potrebe, na nju pozove. Nikakve mu od nje koristi nije bilo, njegova je smrt ve bila odreena. Na Carevu polju kod Jajca, a ne, kako se ranije mislilo, kod Bilaja, ili ak kod Blagaja, ejh Ali Bistami odsijee Stjepanu Tomaeviu glavu, a pria se kako mu je ivom oderao kou. Nakon pogubljenja sultan poeli da kako pripovijeda Ibrahim-beg Baagi u Glasniku Zemaljskog muzeja - oko uzroka smrti ne bude sumnje, ejhovu fetvu doslovice uklee nad gradskom kapijom u Jajcu. Tu je navodno bila sve do izbijanja ustanaka u drugoj polovini naeg stoljea. Njen se sadraj ne nalazi ni u Taddut-tevarihu, ni u djelu Mirati

ajinat, niti u drugim turskim knjigama historije, koje piu o Bosni, nego je samo usmeno predanje. Kae se: El mumin lajuldagu min dzuhrin merretejni, to znai: Vjernika ne smije zmija ujesti dvaput iz iste rupe. Time se eli rei da je kralj bio izdajica, nakon to je ve bio pod sultanovom zatitom. Tako se eli ublaiti nepravda zbog smaknua. Kraljev je grob dugo vremena bio nepoznat, mada se u narodu na Humu jedno mjesto iskljuivo oznaavalo kao kraljevski grob, a poznata je i pria o kraljevoj sahrani. Tako je sultan jednom janjiarskom odredu izdao naredbu da se tijelo mrtvog tu prenese, tako da grob ne gleda na grad, niti da se iz grada vidi. Povorka s mrtvim tijelom kralja krenu u pravcu Huma, a ispred je jedan od vojnika nosio zastavu. Sultan ih je pratio pogledom, i kada janjiari izmaknue iz njegova vida, tako da se samo vidio krajnji vrh zastave, jednim znakom naredi im da stanu, i tu gdje su se zadesili ukopae kralja. Ovaj naivni opis grada bio je povod dr. Truhelki da pokua pronai kraljev grob, i posreilo mu se! Juna 1888. tijelo posljednjeg bosanskog kralja izvaeno je i pokopano na dostojno mjestu u franjevakoj crkvi u Jajcu. O samom iskopavanju mrtvog navodim iskaze izvoaa radova: Na desnoj strani Vrbasa, preko puta prekrasnog plivskog vodopada, uzdie se prilino strm proplanak koji zavrava kao nepravilna zaravan, koja je s jugoistone strane okruena otrim stijenama Huma. Krenete li putem koji vodi iz Jajca preko starog vrbaskog mosta, stiete do mjesta na ovoj zaravni odakle vam se prema sjeveru otvara krasan pogled na Carevo polje. Negdje na jugoistoku krenjake stijene Huma se penju, dok se prema zapadu njenim rubom ove zaravni prua pogled na Jajce. Ovdje, pokraj puta nalazi se neukraena kamena ploa koju svako od ovdanjeg svijeta naziva kraljev grob. Ploa je iroka otprilike 1 m, duga 1,8 m, grubo

isklesana, i po njoj nema nikakvih vidljivih tragova o uresima ili napisima. Samo na gornjoj strani, ne ba na sredini, moe se primijetiti da stoji obian krst. Krst je vrlo primitivan, urezivan duboko nekim vrlo neprikladnim alatom. Na gravuri se vide manji tragovi vremena nego po drugim dijelovima ove ploe, to ukazuje na to da je krst urezan poslije polaganja kamene ploe, moda je rije o posveti ovdje zakopanom. Na dubini koja otprilike iznosi oko 80 cm javljaju se veliki kameni blokovi kojima se prekriven cijeli grob. Ovi su uklonjeni, i nakon to se malo iskopalo, ukazae se kosti lobanje, ba onako kako smo i sumnjali, na zapadnom dijelu groba. Prostor oko cijele lobanje oistili su, ali i pored najopreznijeg pokuaja da se ona podigne, sva se raspala na komadie. Razlog tome je bio taj to je tijelo prvo bilo poklopljeno velikim kamenim blokovima koji su na lobanji prouzrokovan neke pukotine, a zatim su i prsa bila zgnjeena. S vremenom je voda, koja je prokapavala, nataloila vlanu ilovau po skeletu, te je ispunila fuge izmeu kamenja i upljina na skeletu... Prilikom daljnjeg iskopavanja izvaeni su na svjetlo dana preostali dijelovi ske-

82

ZEMLJA EIFA I KISMETA

leta. Skelet je bio dijelom, gdje je bila glava, okrenut prema zapadu, a noge su gledale prema istoku, mada je glava bila odvojena od trupla i stavljena u iskrivljenom poloaju pored grudi, tako da je s profila lijeva strana bila okrenuta prema gore, dok je sama glava leala na desnoj eljusti i dijelu uha. Prsni ko je uslijed kamenja koje je bilo pobacano po mrtvacu, zgnjeen, ruke prekrtene preko grudi, a desna je ruka, pritisnuta teretom, bila u takvom stanju da je lakat bio izokrenut nagore. Donji ekstremiteti bili su u prirodnom poloaju, ali sam u gornjem dijelu lijeve noge mogao zamijetiti lom. Gornji dio kosti bio je normalan, no kada sam doao do loma, a kad ono kost se ne sastavlja u istom pravcu, ve nekih osam centimetara udesno, uz kost desne noge, na gornjem dijelu. Prema poloaju skeleta, nema sumnje da se radi o ostacima nekog ubijenog ovjeka, kojem je otkinuta glava, koji je masakriran i go zakopan. Go iz razloga to nisu pronaeni niti jedna kopa ili druga stvar koje bi ukazala na odjeu. Jedino je pronaen iskrivljen komad eljeza podno nogu i nakon detaljnijeg istraivanja ispostavilo se da je rije o luku od lokota, koji je, bez sumnje, bio dio nonih

okova. Takoer sam, nekih desetak centimetara iznad grudnih kostiju, tamo gdje su ruke bile ukrtene, pronaao dva maarska srebrenjaka Ludviga Velikog kovanice koje su u 15. stoljeu po Bosni bile dosta koritene. Sve se navedeno slae s okolnostima sudbine kralja Tomaevia, i ima jo nekoliko dokaza koji potvruju identitet. Pronaene kosti pripadaju ovjeku srednjih godina, niskog rasta, kao to je to bio sluaj s Tomaeviem. Pored toga, oblik lobanje ukazuje na mnoge upadljive slinosti sa spomenutim koje sam mogao primijetiti na dvjema kraljevskim slikama. Jedna je u posjedu trosmajerove galerije u Zagrebu, na njoj je kralj predstavljen kao da mu se u snu prikazuje Isus. Ova je slika, svakako, raena jo za njegova ivota. Drugi portret u Sutjeski mlai je i prikazuje isto. Na objema slikama vidi se ovalno lice, usiljeno prema dolje s izboenom bradom, visokog lijepog ela, karakteristinog za grau lobanje kakva je naena u kraljevskom robu. Profili i jedne i druge slike jednaki su spram oblika lobanje - dokaz vie o identitetu i o tome da tradicija, mada dosta isprepletena i oblikovana fantazijom, uvijek ima neku historijsku pozadinu, posjeduje pozitivnu bazu, na kojoj su je narodni duh i stoljea izgraivali. (...)

Od Lave preko Travnika za Jajce

U Jajce se iz inostranstva moe stii dosta udobnim i razliitim putevima. Kako se preko Metkovia, Mostara i Jablanice moe doi u Jajce, ve smo opisali. Poto je u meuvremenu izgraena eljeznika pruga od Bugojna, preko Donjeg Vakufa prema Jajcu, to je put postao jo krai i udobniji. Sa sjevera iz Zagreba preko Siska i Dobrlina ide eljeznica za Banju Luku, a odatle se potanskom koijom ili diliansom u Jajce moe stii za dan. Ko, meutim, u zemlju stie bosanskom eljeznicom, od stanice u Lavi cijeli put preko Travnika moe lahko prevaliti vozom.

Prije nego krenem s pripovijedanjem mog daljnjeg putovanja iz Jajca prema sjevernim dijelovima Bosne, elim se osvrnuti na put preko Travnika, kojim sam jednom prilikom iao na konju, kasnije u kolima, i posljednji put vozei se nekim dionicama puta parnim vozom. Za nama je eljeznica u Lavi. Povrh ua istoimene rjeice u Bosnu nalazi se stanica u idilinoj umskoj samoi. Pruga za Travnik odmah ulazi u usku lavansku dolinu, usijeca se po desnoj strani rijeke, dok se cesta prua uz lijevu obalu. To je prekrasna oblast, preteno umovita, ali pusta. Tek u Busovai, na vojnoj cesti Brod - Sarajevo, opet je ivlje. U mjestu ima neto metalne industrije, inae malo obrtne djelatnosti, ali je zato razvijena poljoprivreda. Sljedea stanica jeste Han-Kompanja ili Vitez. Tu, na raskru gdje se odvaja put za Travnik od glavne ceste, nastala je itava nastamba. Prevladava drvna industrija firme Rudgers iz Bea. Vide se naslagane gomile hrastovih podnica za eljeznicu i drvenih ploa, sve proizvodi iz oblinjih uma. Voz ide po ravnici, koja se prostire sve do Viteza. Pruga je prela most na Lavi i prati cestu. S desne strane nalazi se masivna Vjetrenica, a ispred nas visoki, uglavnom prekriven snijegom, Vlai (1919 m). Stiemo u Han-Bijelu, opet smo u ravnici. Nakon nekih 9 km s desne strane ukazuje nam se samostan Guja gora, glavna prijestolnica bosanskih franjevaca, koji je godine 1857. ponovno sagraen. Putujui neprekidno po dobro zasaenoj plodnoj ravnici najzad stiemo u Dolac, koji vai za predgrae Travnika, a 3 km poslije (pruga je duga 30 km) u nekadanju rezidenciju bosanskih vezira, Travnik, koji se najedanput pojavljuje u uskom kanjonu rijeke Lave i oarava svojim poloajem. Od biveg politikog znaaja Travnika (6 804 stanovnika), danas se nita ne primjeuje. Na glavnoj cesti u arenilu stoje evropske graevine pored klimavih drvenih objekata iz osmanskog perioda, no sliku ulice svako malo presijecaju bae, tako da se u svemu tome osjea neka svjeina. Ako elite baciti

BEHAR109

83

STRANI PUTOPISCI O BIH

pogled na Travnik, onda se morate ispeti na jedno od okolnih uzvienja, odakle moete posmatrati dugake redove kua po desnoj strani Lave, te kubeta i minarete gotovo skrivene u pukotini Gratovine, u dijelu grada koji se nalazi na lijevoj obali na strmim i golim stijenama planine Vlai, a zatim staru tvravu (stari grad), kao kakav srednjovjekovni grad sa zidinama i kulama, sve tursko, a ipak pusto. Okolo tvrave grupisao se dio grada u kojem preteno ive muslimani. Na uzvienjima, s obje strane rijeke, posvuda se mogu vidjeti seoske kue u sred bujnih polja, a iza njih se prema sjeveru i istoku redaju sve planina za planinom, prema jugu se vide blage padine i mrane ume. S Tarabovca, jednog uzvienja juno od grada, se na jutarnjem suncu prua divan pogled. Tada odbijena svjetlost svjetluca i bljeti sa svih metalnih krovova damija i minareta kao i novijih graevina, koje su jednim dijelom sagraene u maurskom stilu sa bosanskim bojama (crvenom i utom). Usto se u pozadini javljaju mrane stijene Vlaia. Nije ba tako lahko dati taan opis orijentalnog grada; opis je uvijek daleko od stvarnosti, a bosanski se gradovi preteno nalaze na tako rafiniranim poloajima, da ih ak ni najbolji slikar ne bi bolje naslikao. Unutar starih gradskih mahala, u njihovim prilino uskim krivim sokacima, groznom kaldrmom s dubokim udubljenjima izmeu kamenja, ponekad je prilina grozota. No, okrenete li pogled s kua, moete zapaziti pokoji lijep detalj rezbarenog drveta kao to su, naprimjer, lijepo izvedene drvene reetke, muebaci, po haremskim prozorima, da ti se mata jako pobudi. Kada je nastao Travnik, nije poznato. Pria se kako je nekada na ovom mjestu bio grad Lava na lijevoj obali istoimene rijeke, u blizini dananjeg mjesta pod nazivom Putaevo. Kako dr. M. Hoernes navodi, u uskoj dolini, u kojoj je smjeten dananji grad, u doba Turaka, bili su panjaci, gajevi i bae, po emu je Travnik i dobio ime. Onda su se u nekom vremenskom periodu, koji nije tano preciziran, Turci iz Lave preselili na ovo mjesto, a svoje su nekadanje kue pustili

da propadaju. Ovakav stav ima jako uporite u historijskim injenicama, jer postoji jo jedna prilino interesantna hronika o dogaajima u Bosni koju je napisao jedan franjevac, koji je sebe iskljuivo nazivao fra Nikolaus Lavanin. U spisima se Travnik prvi put spominje 1503. godine. U drugoj polovini 15. stoljea, kada je juna Bosna bila u potpunosti pod turskom vlasti, turske bi vojske, prilikom zauzimanja maarskih utvrda na sjeveru Carstva prolazile lokalitetom dananjeg Travnika, tako da se razaranje Lave i premjetanje u ovaj grad, vjerovatno, desilo negdje u tom periodu. (...) Kasnije, nakon to je utemeljen grad, sjedite bosanskog vezira prebaeno je u Travnik, vjerovatno, kako bi se bio blie sjevernom dijelu zemlje, u kojem se jo ratovalo. Njegov slubeni naziv bio je vezir maarskih zemalja. Kada je Husein-beg Gradaevi 1830. pozvao na ustanak, tada je i Travnik bio zauzet, a vezir se gorko kajao. Kada je uslijed druge velike bune muslimana izmeu 1840. i 1850. Omer-paa osvojio Sarajevo, dokinuo je tamonju oligarhiju, sjedite valije ili vezira prebacio je u Sarajevo, a Travnik je izgubio svoj dotadanji znaaj. A danas je ovuda prola i pruga, a nastalo je i nekoliko fabrika, iskreno reeno, neto skromnijih. Zemaljska vlast izgradila je Tvornicu duhana, Trgovaku kolu, jednu prelijepu medresu s damijom, za ake muslimane. Sa stare tvrave, u kojoj se jo moe stanovati, prua se divan pogled na grad. Iza tvrave obruava se sa znatne visine vrelo ume. Jedno vrijeme je ova voda koritena za pokretanje fabrike koe, ali ta koara ve neko vrijeme ne radi, nedostaje kapitala i poduzetnikog duha iz Austrije. Sve treba i mora da radi vlast, mada Bosna prua idealne uvjete za privatni obrt. Na glavnoj ulici nalaze se lijepi nekadanji konak valijin, sada je to sjedite Okrune slube, zgrada Uprave s lijepim dvoritem, Trgovaka kola, Samostan sestara milosrdnica, hotel Austrijski car, velika damija, a izmeu njih turbeta vezira, preteno lijepo ukraena mauzolejima i kamenim stropovima i kubetima, i kao takva nalikuju

kuama za stanovanje. Ono to takoer treba spomenuti, jesu veliki isusovaki kolegij i nova katolika crkva. Travnik, koji je ranije samo u Dolcu brojao 2 000 stanovnika, katolika, sa seminarom i crkvom, uz prisustvo sile prerasta u pravi katoliki centar. Otkako je doputen isusovaki red u Bosni, to je tek uslijedilo nakon jakog zalaganja franjevaca, koji su do tada jedini radili na ovim prostorima, Travnik je postao njihov stolni grad. Novosagraeni isusovaki kolegij jeste jedna od najveih i najljepih graevina u gradu. To je dvospratna zgrada u sred prostranog dvorita, koje slui kao igralite za mlade uenike. Uz brdo se protee baa, jedna povrina koja je jo u fazi nastajanja, i u kojoj bi trebao biti zasaen vonjak. Ovaj objekat lii na samostan. U prizemlju se nalaze radionice svakojakih zanatlija, koji ponajprije izrauju za potrebe mnogobrojnih ukuana, profesore i mlade slubenike. Tu dolje je i jedna velika kuhinja. Lijepe svijetle nastavnike sobe te prostorija za seminare nalaze se na prvom i drugom spratu. Kabinet za fiziku bogato je opremljen, a treba spomenuti i prirodoslovne zbirke, posebno opseni herbarij, koji se, dodue, ne moe mjeriti s onim u sarajevskom Zemaljskom muzeju. Tu ima jo i izvrsna zooloka zbirka te zbirka minerala, koje upotpunjuju prirodno-naune materijale za razgledanje. Mora se priznati da se sa zavrenom gimnazijom, kao takvom, moe upisati studij na nekom od austrijskih univerziteta, i moe se pohvaliti izvanrednim uspjesima. Njeni uenici su preteno katolici, mada ima pokoji pravoslavac i dosta idova. Jedno od prijatnijih mjesta u Travniku jeste Cafe Dervent, na istonom kraju grada, gdje Turci ejife pod hladom drvea, okrueno potokom. Ovdje bi odsjedao prijestolonasljednik princ Rudolf, gdje bi ispijao izvrsnu kahvu. S potovanjem vlasnik uva i dan-danas fildan kao uspomenu na preminulog nasljednika Habsburkog carstva...
Ulomci, izdanje Dobre knjige, Sarajevo, 2007.

84

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Muhamed Ali-paa

Ljetno putovanje u Bosnu i Hercegovinu

Prevela i priredila: Hana Younis al-Ghoul Muhamed Ali-paa je sin MuhamedTeufik pae, a praunuk Muhameda Alija.1 Roen je u Kairu 1875. godine. Imao je tri sestre - princezu Nazliju, princezu Hatidu i princezu Naimu i brata Abasa, koji je bio kediv2 Egipta u periodu od 1892. do 1914. godine. Muhamed Ali-paa i njegov brat su se kolovali u Austriji. U Egipat su se vratili nakon smrti oca Muhameda Teufika u januaru 1892. godine. Abas-paa je preuzeo vlast nad Egiptom i dobio titulu kediv, dok je Muhamed Ali-pai ostao pasivni politiki posmatra. Posvetio se putovanjima prilikom kojih je nastojao upoznati razliite zemlje, a posebno one nastanjene i muslimanskim stanovnitvom. Sebe je smatrao turistom koji je upoznavajui mnogobrojne drave, obavljao posao istraivaa, a to je smatrao izrazito vanim. Pored zemalja Evrope koje je redovno posjeivao, takoer je posjetio brojne zemlje kako azijskog tako i afrikog kontinenta. Napisao je vie knjiga u kojima je opisao svoja putovanja, ali su naalost samo dvije objavljene: putovanje po zemljama ama i Putovanje kroz sjevernu Afriku. Oba putopisa nalaze se u biblioteci Al-Azhar.3 Muhamed Ali-paa je ivio u dosta burno politiko vrijeme po vladajuu porodicu u Egiptu. Godine 1914. engleski vrhovni komesar svrgnuo je Abas-pau II dok se on nalazio van granica Egipta.4 Njegovim
1

Uvaeni princ Muhamed Ali-paa, brat Njegove ekselencije kediv Abas-pae II

nasljednikom, sa titulom sultana, proglaen je Husein Kamil. Zatim je na vlast doao Ahmed Fuad dobivi titulu kralja. Nakon smrti kralja Fuada, za prijestolonasljednika je imenovan njegov sin Faruk. S obzirom da kralj Faruk I nije bio punoljetan, za regenta je postavljen upravo Muhamed Ali-paa. Da bi to bre preuzela egipatsko prijestolje, kraljevska porodica je zatraila da se na Al-Azharu izda fetva u kojoj se godine ivota kralju Faruku raunaju po hidretskom kalendaru kako bi za krae vrijeme postao punoljetan.5 U kratkom periodu regenstva, od 28.04.1936.g. do 29.07.1937. g., za
4

Muhamed Ali-pau je sagraen veliki dvorac. Nakon gubitka politikog poloaja ovaj dvorac je pretvoren u sjedite Medlisvusaja6, a nakon smrti Muhamed Ali-pae 1954. godine dvorac je pretvoren u muzej koji nosi njegovo ime Kao lan vladajue porodice, Muhamed Ali-paa je pripadao svjetskoj, drutvenoj eliti svog perioda. Njegovo obrazovanje, poznavanje vie stranih jezika (njemakog, francuskog, engleskog) olakavali su putovanja koja je vrlo esto praktikovao. Iako putovanja nisu imala politiku pozadinu, njegova vjerska pripadnost i porijeklo su usmjeravali da su zemlje koje je posjeivao uglavnom bile one nastanjene i muslimanskim stanovnitvom. Kao to sam naglaava, ovaj putopis je napisao iskljuivo za prijatelje. Bosnu je izabrao kao zemlju kroz koju je napravljena eljeznica te je stoga smatrao da je na viem civilizacijskom stepenu od ostalih balkanskih zemalja. U toku putovanja osnovni cilj mu je bio upoznati obiaje naroda koji je nastanjuju. Na poetku putopisa, autor naglaava da je planirao posjetiti i Crnu Goru, ali da nije imao dovoljno vremena za to. Koliko je Muhamed Ali-paa malo poznavao politiku situaciju, tradiciju i obiaje naroda u Bosni primjetno je kroz cijelo opisano putovanje. Upravo zbog toga on vrlo esto donosi zakljuke koji ne odgovaraju

Muhamed Ali-paa postavljen je za namjesnika Egipta u julu 1805. godine. Tim inom je on postao zaetnik egipatske vladarske kue. Presjajni, prejasni, naslov egipatskog vladara od 1867. do 1914. g. dok je Egipat bio nominalno pod osmanskom upravom. Abdulah Skalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1966., str.405. Muhamed Ali-paa, putovanje po zemljama Sama, Kairo, 1911.; Isti, Putovanje kroz sjevernu Afriku, Kairo, 1925.; Putopis koji je pred nama je nezvanino tampan samo za ui krug prijatelja.

Godine 1881. Engleska je okupirala Egipat, no na vlasti je ostala vladajua dinastijala nosei titulu kediv i nominalno priznavajui osmansku vlast. 18. decembra 1914. godine Egipat je proglaen kraljevinom pod patronatom Engleske ime je okonana osmanska vlast. Vidi: Historija osmanske drave i civilizacije (priredio E. Ihsanoglu), Sarajevo, 2004., str. 1079, 1083. Kralj Faruk roen je 11.02.1920.godine. Za kralja je proglaen 28.04.1936., a prijestolje je preuzeo 29.07.1937. Savjetodavno vijee.

BEHAR109

85

STRANI PUTOPISCI O BIH

stvarnom stanju. Ne treba zanemariti ni njegov visoki poloaj u drutvu zbog kojeg vrlo esto sa visine posmatra mjesta u kojima odsjeda tokom putovanja. Subjektivni pristup je odlika svakog putopisa, ali je on ipak i slika odreenog vremena, politike situacije i njihovog vienja, ovaj put, iz ugla jednog arapskog princa. Putopis dosta detaljno donosi opise prirodnih ljepota i kulturnih tekovina. Specifinost promjene sistema i ouvanje tradicionalnih vrijednosti kroz vie aspekata u njemu su dosta izraene. Odnos muslimana i pravoslavnih prema austro-ugarskoj vlasti, takoer je oslikan u ovom putopisu. Najuoljivije je ipak nepoznavanje i neshvatanje politike situacije u Bosni i Hercegovini od strane ondanjih muslimanskih vladara kojima je ovaj putopisac pripadao. U dosadanjoj literaturi ovaj putopis nikada nije koriten. Muhamed Ali-paa ga je nakon zavretka putovanja umnoio i podijelio svojim prijateljima. Primjerak koji smo mi koristili je objavljen 1907. godine kao drugo izdanje, to je naznaeno na koricama, s obzirom da je prvim izdavanjem smatrano ono koje je autor podijelio prijateljima. Nismo pronali podatke ko je izdava niti u koliko primjeraka je tampan ovaj putopis, ali se on ne nalazi u spisku objavljenih knjiga Muhameda Ali-pae, niti u biografiji ovog princa. Posjeta Bosni je trajala etrnaest dana, tanije od 8. septembra 1900. godine, kada kree iz Bea prema Bosni, do 22. septembra, kada stie u Zagreb. Putopis ima sedamdeset stranica,7 tampanih, napisanih arapskim jezikom uz osmanske izraze upotrebljavane u tom periodu. Dimenzija je 22x14 cm i nalazi se u Istorijskom arhivu Sarajevo, u Zbirkci rukopisa Mehmeda Teufika Okia.8 Prevoenje ovog putopisa esto je nailazilo na tekoe, posebno jer je autor koristio govorne arapske izraze sa egipatskim dijalektom iz perioda u kojem je ivio, spominjao linosti koje nisu poznate iroj javnosti. Takoer je vidan problem deifriranja geografskih pojmova koji transkripcijom obino nisu odgovarali stvarnom imenu mjesta na koje autor misli. Tokom prevoenja problem su predstavljale poslovice i stihovi koje na drugom jeziku najee izgube na znaaju.

Putopis je skup zapaanja, dojmova, razmiljanja i shvatanja Bosne od strane princa Muhameda Ali-pae koje smo nastojali prevesti upravo onako kako ih je autor opisao.

Odlazak iz Bea u Bosnu

Ujutro, osmog septembra 1900. godine odluio sam, uz Boju pomo, da napustimo Be i krenemo ka Bosni i Hercegovini za kojom sam udio i koja je odredite mog putovanja. Tunog pogleda smo napustili lijepi ambijent hotela Imperijal gdje smo bili ljubazno i ugodno ugoeni. Na izlazu hotela ekala su nas kola koja, premda su bila za iznajmljivanje, nisu po izgledu i ljepoti izrade zaostajala za privatnim vozilima. I samo to zaposjedosmo udobna sjedita, kola su krenula hlapljivo grabei tlo ispod nas. Zaudila me ova ustra vonja po bekom drevnom ploniku kojem vrijeme obrisa konture i uini ga krivudavim i neravnim. Kola su nastavila da jure putevima i ulicama prijestonice sve do na nekih desetak metara ispred eljeznike stanice gdje je voza usporio, vjerovatno zbog guve koju je stvarala masa putnika. Bez obzira na ovaj mete, vlasti su dobrom organizacijom obezbijedile komoditet putnicima, to ne bi bio sluaj da je vozaima doputeno da i ovdje voze onakvom brzinom. Platili smo vozaa dvije i po forinte, i on je bio prezadovoljan. Koliko se sjeam, zahvaljujui brzini vonje koju sam ve spomenuo, od hotela do eljeznike stanice smo stigli za deset minuta. Uskoro sam, poslije ulaska u dravnu stanicu Ostbahnhof, odakle se putuje ka Maarskoj, vidio hotelskog prevodioca koji je sa pratnjom stigao prije nas. Podsjeam itaoce da su sa mnom putovali moj dragi prijatelj Muhsin-beg Rasim i tri

Poetak putovanja u Bosnu i Hercegovinu

Po zavretku putovanja po Evropi 1900. godine, krenuo sam iz Pariza prema Beu, glavnom gradu Austrije i poeo da sastavljam plan putovanja u Bosnu i Hercegovinu. elio sam da na samom poetku prvo krenem od Bea do Budimpete, glavnog grada Maarske, zatim do Banje Luke, Jajca, Travnika i Sarajeva glavnog grada Bosne, zatim do Mostara, glavnog grada Hercegovine. Odatle sam elio nastaviti put do Metkovia, i dalje morskim putem do Kotora da se nagledam nevinih prirodnih ljepota Crne Gore, posebno njenog glavnog grada Cetinja, ne bih li vedrinom i svjeinom tamonjeg istog zraka razgalio i okrijepio svoju duu. Naalost, raspoloivo vrijeme mi je doputalo samo da posjetim Bosnu, proetam se kroz nju i upoznam njene raritete. Da pustim svoje poglede da se eu njenim brdima i dolinama i tiho lutaju meu cvijeem i drveem. Stoga sam odustao od spomenutog plana, te sam se zadovoljio da putovanje posvetim samo Bosni. Krenut u od Bea do Budimpete, pa preko Szabadke i Bosanskog Broda do Sarajeva. Posjetit u Travnik, Jajce a zatim i Banju Luku.
7 8

U analitikom inventaru pogreno pie 80 stranica jer original putopisa sadri 70 stranica. JU Istorijski arhiv Sarajevo, Zbirka Mehmeda Teufika Okia: OZ; MTO 1, -115.

86

ZEMLJA EIFA I KISMETA

pomonika - Muhamed Dafer amairdi, poznati koija Devlet erkesi i Muhamedaga Karodi, kojeg smo uzeli kao prevodioca poto je bio porijeklom iz Crne Gore te je poznavao slavenski jezik. (...)

Grad Sarajevo
Ovaj grad je, kao i ostali evropski gradovi, uredan i velik. U njegovu izgradnju je uloen maksimalan napor, a izmeu zgrada je ostavljen prostor koji osigurava preglednost i otkriva unutranji izgled grada. Njegovim ulicama prolazi parni tramvaj koji spaja eljezniku stanicu sa centrom grada. Tu je i elektrini tramvaj, kakav imamo i u Egiptu, samo to tamo voza stoji u sredini, a ne naprijed kao ovdje. Ulica koja vodi od stanice do trga velika je i iroka. Dijeli se na tri trake - jedna je samo za tramvaj, druga je za automobile, a trea za bicikle i konje. Sa obje strane ulice ima puno kafana, duana, a iznad njih se nalaze stambene prostorije i visoke etverospratne zgrade. Dok smo prolazili ulicom i razgledali okolo, vidjeli smo kasarnu Krla.9 Ona je ogromna, raskonog izgleda i grandiozne strukture. U njenom dvoritu smo vidjeli nekoliko oficira kako stoje na ulazu u mali park. Voza nam je rekao da taj ulaz vodi do sastajalita i do kluba oficira. Proli smo pored kasarne, razgledajui lijevo i desno od tvrave i kule po okolnim brdima, dok nismo uli u ulicu koja vodi do hotela. Tamo smo zatekli masu oficira i raznih ljudi. S obirom da su ovdje slubenici obueni u vojne uniforme, posjetiocu se, pogotovu ako je stranac, ini da je u toku neka

vojna kampanja ili da se naao usred goleme vojske. Proli smo skoro do kraja ulice kada se nae vozilo zaustavilo ispred hotela. Pourili smo ka ulazu gdje nas je ekao vlasnik hotela koji je bio porijeklom Maar.10 Pored njega je stajao ef posluge koji se drao kao da je predsjedavajui. Traili smo dvije sobe sa zajednikim ulazom, ali poto je bila velika guva u hotelu, o emu emo kasnije govoriti, nisu nam mogli ispuniti elju, pa su nam dali dvije sobe - broj 10 i broj 4. Bogu smo zahvalili to uopte imaju i te dvije sobe, pa makar i ne bile susjedne. Bolje su i takve nego nikakve. U deset sati ujutro zatraili smo aj i mlijeko da utolimo glad jer nismo bili dorukovali. Doao je ef posluge i uvi mene i mog prijatelja kako razgovaramo na francuskom jeziku, pokuao se i on ukljuiti u razgovor, iako nije znao francuski. Grozno se i nepravilno izraavao. Nije oekivao da znamo njemaki jezik koji je dosta poznat u ovoj zemlji. Moda bi se bolje sporazumjeli da smo priali njemaki. Kada smo mi ipak poeli priati njemaki, on je, suprotno naem oekivanju, i dalje pokuavao razgovarati na svom loem francuskom, a Bog sami zna, mislio je da e nas na taj nain obradovati. U meuvremenu naa posluga je stigla u hotel koja se, nakon cjenkanja i nagodbe, smjestila, a da se nisu prijavili kao naa pratnja. Zatim je Muhamed Dafer amairdi donio moju torbu u sobu. Sa njim je doao i jedan hotelski slubenik kako bi uzeo podatke o nama kao gostima hotela. Ja sam uzeo cedulju i napisao da je Muhsinbeg Egipanin, da ivi od svog imetka i

bogatstva, i da nije slubenik. O sebi sam naveo da sam Muhamed Ahmed-beg iz Tante u Egiptu i da sa sobom imam trojicu sluga. Nakon to nas je jo poneto upitao, a mi mu odgovorili kako smo htjeli, traio sam da mi pronau jednog mog prisnog kolegu sa studija u austrijskoj koli kako bi nam bio dobar vodi za sve to elimo saznati i otkriti o ovom gradu. Rije je o mom prijatelju Muhamed Bakir-begu, ali sam naalost saznao da se on nalazi u Tuzli, koja je oko tri sata vonje od Sarajeva. Imao sam jo jednog prijatelja, gospodina Petrovia, koji je obnaao funkciju konzula u gradu Valoni, u zemlji Arnautskoj,11 ali ni on nije bio u Sarajevu. Saznao sam da je njegov mlai brat tu, pa sam zatraio da ga pozovu da doe u hotel. Ubrzo su mi javili da e on za sat i po doi. Mislio sam da u u meuvremenu imati prilike da se odmorim. elio sam presvui pranjavu garderobu i izbanjati stopala. Ali, dostava garderobe je zakasnila mnogo vie nego smo mi pretpostavljali, to me je do te mjere naljutilo da sam naredio Muhamed-agi da iznajmi kola i hitno ode do stanice po nae stvari. Hotelska kola koja prenose torbe su ekala naredni voz kako bi pokupila prtljag iz oba voza. S obzirom da e najmanje etrdeset minuta protei dok Muhamed-aga ode i doe sa stanice, odluih da se u meuvremenu presvuem, te sam se obrijao, stavio fiksator za brkove i opustio noge u toplu kupku.

Gospodin Petrovi
Doao je ef posluge i obavijestio me da je g. Petrovi doao i da eli ui da me pozdravi. Zamolio sam da gost malo saeka dok se obuem i posuim noge. Meutim, on se vratio i rekao da g. Petrovi smatra da nema smetnji da on bude primljen, te ni ja ne naoh razloga da ne odobrim prijem. Kada je uao, nisam ga prepoznao kao da ga nikada ranije nisam vidio. Bio je to bradati mladi. I sam Bog zna koliko sam se zaudio i zbunio kada sam vidio nepoznata ovjeka takvog izgleda. Ali ta sam mogao, bio sam prinuen da ga sa nogama u vodi i ogrtaem na ramenima ljubazno doekam. Prije
9 10

11

Mededija krla - kasarna na Bistriku Hotel Evropa je bio u privatnom vlasnitvu porodice Jeftanovi, ali je bio pod zakupom Edvarda Lasslauera. Vidi: efko Hodi, Hotel Evropa - ogledalo nove istorije Sarajeva, Osloboenje, 15.11. 2006. Albanija

BEHAR109

87

STRANI PUTOPISCI O BIH

nego to smo poeli razgovor, izvinuo sam se to ga doekujem u ovakvom stanju. Kad sam se uvjerio da je on brat mog prijatelja, pitao sam ga kako su mu braa i gdje se nalaze. Odgovorio je da je stariji brat jo uvijek u Valoni, a drugi u Szabadki koja je udaljena od Sarajeva oko 4 sata putovanja. U toku razgovora nije spomenuo da on jo uvijek ne zna s kim razgovara sve dok me nije zamolio da mu dam svoje ime kako bi putem telegrafa izvijestio svog brata da smo mi stigli u prijestonicu. Vie nisam mogao od njega kriti svoje pravo ime, ali sam mu rekao da bih volio da ne govori o nama nikom, izuzev svome bratu. Nisam ovo jo ni izgovorio, a on je ve ustao i ponovo mi uputio pozdrav rekavi: Neka se pamti, gospodaru moj, da ja sada stojim pred bratom Njegovog uzvienog velianstva kediva! Tada mi je jedino preostalo da i ja ustanem i uzvratim na njegov novi pozdrav, iako su mi noge jo uvijek bile u vodi. Sjeli smo i priali o raznim temama koje su me razvedrile i obradovale te podsjetile na protekla vremena, krasne godine, kada smo jo u ranoj mladosti bili zajedno, skupa sa naim porodicama. Iz njegove prie sam saznao da je on najmlai i da ima oko 24 godine, iako je izgledao kao da mu je skoro 38 godina. Zamolio je da ide nakon petnaest minuta razgovora, ali prije nego to je izaao izrazio je elju da se prema njemu odnosim kao i prema njegovoj brai, te da imam povjerenja u njega kao i u njih, dodavi da mi je na raspolaganju za cijelo vrijeme mog boravka u gradu. Zahvalio sam se na ljubaznosti, ali sam ve bio odluio da u obilazak grada krenem tek idueg dana. Nisam elio da tog istog dana zamaram ovako prijatnog i dopadljivog ovjeka. No, on je insistirao da se odmah dogovorimo kada emo krenuti u razgledanje grada, i toliko je bio uporan da nisam imao drugog izbora nego da mu dozvolim da za dva i po sata doe do mene, nakon ega je otiao. Bilo je podne, vrijeme ruka, te sam pourio da se obuem poslije ega sam krenuo ka trpezariji. U hodniku, prije nego u proi do sobe mog prijatelja Muhsin-bega, priao mi je neki ovjek pedesetih godina. U tom momentu nisam znao ta eli od mene, ali sam na njego12

13

Radi se o Huseinu Paaliu, prvom vodiu stranaca u Sarajevu. Vidi: Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela IV, Sarajevo, 1991., str. 121-122 Vjerovatno je rije o Kurumliji.

vom licu proitao da je rije o prevarantu. Dao mi je vizit kartu gdje je pisalo da je prevodilac. Na prvi pogled, u kartici sam proitao jedino da se zove Husein. Uurbano mi je poe objanjavati da on poznaje puno Egipana, meu njima i Izet-bega, turskog sekretara Njegove ekselencije kediva. Rekao sam mu da mi trenutno nije potreban, a ako mi zatreba da emo ga pozvati. Kada sam ponovo pogledao karticu, uoio sam da na njoj pie Husein Olmutz Paa.12 Saznao sam od njegovih poznanika da je prozvan ovim imenom zato to je bio u zatvoru u gradiu Olomucu kada su Austrijanci okupirali Bosnu. Na drugoj strani kartice odtampao je nazive mjesta koje turisti treba da posjete. Ta mi je kartica bila od velike koristi jer sam iz nje odabrao najbolja mjesta koja u posjetiti sa g. Petroviem. Prepisao sam nazive tih mjesta na jednu od vizitkartica, a to su: prvo - Antikhana, drugo i tree - Begova damija i Husrev-begovo turbe, etvrto - erijatska kola, peto - Tvornica ilima, esto - Stara srpska crkva, sedmo - Bazar, osmo - Fabrika duhana, deveto - derviki zikr, deseto - Kursiluk13 i jedanaesto - Kozija uprija. Kada sam se naao sa Muhsin-begom, sili smo zajedno u restoran. Stigli smo do prostorije koja je bila prilino tamna, sa vrlo malo svjetla i dosta nas je podsjeala na beki restoran. Kada smo uli, vidjeli smo mnogobrojne slubenike i nekoliko oficira, a meu njima i skupinu admirala. Bili su to otmjeni, krupni ljudi, a svaki od njih je sjedio u proelju trpeze sa niim oficirima oko sebe koji su odavali utisak da su pristojni, pokorni i da se dodvoravaju svojim elnicima. Kada smo mi uli, svi su nas dvojicu, lijepo obuenih i elegantno sreenih momaka sa fesovima na glavi, zaueno gledali. Uputili smo se ka stolu i sjeli. I mi smo se njima udili nita manje nego oni nama. Kada smo vidjeli kako ruaju, ogluhli smo od zveketa njihovih viljuki i kleptanja kaika i doimalo se kao da orkestar svira, odjekuju trube i lupaju bubnjevi. Tu je sve, poevi od hrane, posua do ustrojstva posluge i naina posluivanja bilo runo i banalno, a najrunije je bilo to to ljude koji ne nau mjesto trpaju za stolove drugim gostima koji su ve poslueni. Smijeno je bilo vidjeti vlasnika ovog hotela kako oponaa gazdu nekog velikog hotela dok prolazi izmeu gostiju nadajui se da e uti neku pohvalu ili slino. Na njegovu sreu, nije nam priao jer sigurno bi uo

ono to mu se ne bi dopalo. Smuilo mi se od buke, brujanja i ponaanja ovih ljudi, te nisam imao drugog izbora osim da napustim restoran i vratim se u svoju sobu u nadi da e me osama i tiina moje sobe rasteretiti i osloboditi ove tjeskobe. Tano u pola tri doao je gospodin Petrovi. Pozdravio sam ga rukujui se sa njim i potom ga upoznao sa svojim prijateljem Muhsin-begom. Odluismo da izaemo, te mu pokazah vizit-kartu ovjeka koji me zbunio svojom posjetom. On mi je savjetovao da ipak uzmemo tog prevodioca. (...)

Zavretak putovanja i povratak u Egipat

Ujutro, drugog dana u sedam sati ukrcali smo se u voz i stigli smo u Agram, glavni grad Hrvatske, odakle smo drugim vozom otili u Trst. Nakon toga smo morskim putem zaplovili do nae domovine. Ovom prilikom se iz sveg srca zahvaljujem mom izvrsnom prijtelju, Muhsin Rasim-begu, koji mi je bio krasan saputnik sa kojim sam se divno slagao. Dijelio je sa mnom sve tegobe i radosti tokom cijelog putovanja. Tada sam upoznao svu ljepotu, estitost i njenost njegove udi, to nije nikakvo udo, jer sam to i oekivao od prefinjenog mladia koji se odgajao u odajama blagodeti i sree i odrastao u kolijevci dostojanstva i savrenstva.

88

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Zavrna rije U ime Allaha milostivog, samilosnog

Gospodaru moj, jedino je kod Tebe prava uputa i zatita od zablude. Tebi se priklanjam, a Ti si svemoan. Sauvaj me zloe jezika i srca. Molim Ti se da mi oprosti za grubu rije i neobuzdanu olovku, jer nisam od onih koji su vjeti i vrsni u kazivanju i pisanju, pa mi ne zamjeri na neodmjerenoj rijei. Uzmi nas, Gospodaru, pod okrilje svoje, onakvo kako znamo da je, milostivo i pratajue, jer jedino si Ti onaj koji prata. Boe, Tebi se zahvaljujemo kao oni kojima si poslao izobilje Tvoje blagodeti, koja se ne moe prebrojati niti dovoljnom hvalom zahvaliti. Jer, Ti si, Gospodaru, u Tvojim blagodarima plemenitiji i uzvieniji od svake zahvale Tvojih robova. Svojim Uzvienim imenima uzdigao si se do vjeno nedokuivih visina jer Ti si izvor svakog dobra i nagrade. Zahvaljujem Ti se na podrci koju mi daje u izricanju hvale i pohvale to si mi dao snagu i to si me uputio na ovo putovanje. Da je nije bilo, ja se na ovom putovanju ne bih ni jedne stope pomakao, niti bih o njemu i jednog retka ispisao. Tvojom voljom si poastio muslimana koji ljubi svoju brau da mu se ispuni elja da se lino i detaljno upozna sa njima, da ispita u kakvom su stanju pa, ako ih zatekne u

zdravlju i veselju, da podijeli radost sa njima, a ako vidi da su posustali i da su razdijeljeni, da podijeli sa njima njihovu muku i tugu, da ohrabri one koji su na pravom putu i da, koliko je u mogunosti, nasavjetuje one koji idu pogrenim putem. U Bosni sam vidio da se muslimani, Bogu hvala, na najbolji nain, vrsto i istrajno dre svoje vjere, da je vole, da uvaju svoju kulturu i obiaje, bez obzira to ih pritijesnie teka vremena u kojima su postali tue sluge, nakon to su bili gospoda i asnici. Drugi njima sada upravlja nakon to su oni bili velikani, voe i uglednici. I van svake je sumnje da e oni,ako Bog da, za svoju odanost, postojanost i nepokolebljivost doivjeti slavna vremena u kojima e se, uz Boiju pomo, visoko uzdii. Ko poznaje muslimanske moralne vrijednosti i tradiciju, taj zna da su muslimani takvi svugdje, na Istoku i na Zapadu, bez obzira na njihov jezik i boju. Uvijek imaju istu nadu i isti cilj kao da su strijele odapete iz istog luka. Nai e indijskog Muslimana kako brine za svoga brata u Maroku i eli mu da bude sretan. Takoer vidi Bosanca zaljubljenog u njegovog osmanskog brata, i eli pod njegov suverenitet. Vjernici su braa. Ne mogu ih u toj neogranienoj privrenosti promijeniti rasne ni etnike razlike, niti teritorijalne podjele i udaljenosti. (U islamu nema nacionalizma). Islamske su zemlje rasute po zemaljskoj kugli, podijeljene na plemena i narode koji kao da su povezani strujnim icama, koje povezuju ta udaljena srca najvrom vezom, tako da se ini da je islam jedno tijelo. Ovo je, zaista, jedna od Boijih tajni!! Jednom duom die to razgranato tijelo. Ako mu se probodu prsa na Istoku, naprsnuti e se njegov bok na Zapadu, ili ako mu se ukrute lea u Carigradu, porasti e mu snaga u Bagdadu. Hej ljubljenie islama, da si ti samo vidio kako muslimanski svijet oslukuje vijesti o svojoj udaljenoj brai, koliko se obraduju posjeti svog brata iz daljina da proslave njegov dolazak! Okupe se oko njega hvatajui mu svaku izgovorenu rije, pitaju ga za njegov narod u nadi da uju dobre novosti kojima e lijeiti i utjeiti njihova ranjena srca, ili, ne bi li ugledali svjetlo predskazanja da se islam budi nakon to je pokleknuo i oslabio. Molim ti se, Gospodaru moj, da zacijeli njihove rane, da uvrsti njihove stope, da ui-

ni da njihova rije bude rije sloge, da ih podri Tvojim duhom, da ih podstakne na rad i marljivost kako bi korigovali svoje greke i bili pobjednici ove ivotne bojinice. I molim Allaha da sauva muslimanske vladare i asne prineve, svjetionike vjere, uvare dragog nam erijata.14 Molim Ti se da podri njihovu vlast, da njihova rije bude gornja, da ojaa njihovu snagu i mo, podri im carstvo i zemlju, a posebno njegovu visost nasljednika velianstvenog hilafeta, uvara vjere i vjernika, iritelja pravde, gospodara krune i ezla, gaziju15 na Allahovom putu, sultana Abdul-Hamida hana,16 da ga Bog uini vjeitim pobjednikom i pobjedi saveznikom, slava mu se pripitomila i sa njime udomila dokle god jezik insanski17 zbori i romori. I uvaj Tvojim oima koje nikada ne spavaju, njegovu ekselenciju, utemeljivaa slobode, onoga koji uvrsti stubove mira, koji neprekidno bdije na poboljanju stanja muslimana, zalae se za napredak podanika, onoga koji svojom pravdom i dobrotom prihvati kako blinjeg tako i daljnjeg, egipatskog kediva, naeg vladara Abas-pau Hilmija II. Neka, Boijom voljom narod uiva pod njegovim okriljem, i neka im ostvari sve to poeli. Slava i milost neka je na onog koji je Tvoju Objavu primio i irio, koji je Tvoj dokaz meu Tvojim robovima, koji po tvome nareenju poziva na dobro i posreduje kod Tebe uz tvoju dozvolu, na Muhammed a.s, nepismenog poslanika i na njegovu porodicu i prijatelje koji su njega podravali i borili se za njega, i na Allahovom putu se rtvovali sve dok temelji vjere nisu ovrsli, a vjera ojaala i zavladala. Boe, uputi nas njihovim putem, uini da se drimo njihove tradicije, primi naa dobra djela, a oprosti nam grijene posrtaje. Uz Tvoju milost, uvrsti nas na dan proivljenja u njihovo drutvo kako bismo postigli na konani i najljepi cilj.
Ulomci iz izdanja Instituta za istoriju Sarajevo i Istorijskog arhiva Sarajevo, Edicija Memoari, 2008.
14

15

16

17

Islamski vjerski zakon. A. kalji, navedeno djelo, str. 586. Heroj, ratni pobjednik, poasni naslov islamskih pobjednikih vojskovoa. B. Klai, navedeno djelo, str. 448. Car, vladar, titula mongolskih i turskih vladara. A. kalji, navedeno djelo, str. 309. Ljudski.

BEHAR109

89

STRANI PUTOPISCI O BIH

Robert Michel

Mostar 1908
(s fotografskim snimcima Wilhelma Wienera)
Iz predgovora
Svojim duhom oficiri K.u.k. armije su u znatnoj mjeri nadmaivali prosjek oficira drugih evropskih drava. Za njih je vojna sluba u Bosni i Hercegovini predstavljala veliki izazov. Propisi slube nisu im doputali nikakvu drugu privilegiju osim biranja garnizona. Prihvatali su se tekog i izazovnog zadatka da, pripadajui razliitom narodu i kulturi, zadobiju povjerenje obinih vojnika, nastojei da kolikotoliko naue njihov jezik. esto su se bavili umjetnou i knjievnou, to im je, za vrijeme vojne slube i boravka u zabaenim garnizonima, nerijetko bila jedina razonoda. Mostar je bio grad koji su stranci rado posjeivali, posebno zbog Starog mosta, koji je spajao dvije obale Neretve. Njegov luk, vitak i ponosan, bio je simbol grada. Generacije ovdanjeg stanovnitva pisale su Mostu pjesme i pohvale. Jedan namjesnik je jo u 16. stoljeu rekao da se nijedan luk na svijetu ne moe porediti sa nebeskim lukom Starog mosta, pod kojim se zvijezde skrivaju i ogledaju. Robert Michel doivljava Mostar kao grad iz bajki. Vrelo sunce pali i izbjeljuje ve bijele uske uliice, pokrivene prilike lebde pored starih zidina. Lijepe djevojke u narodnim nonjama promiu pored njega. U Mostaru, tipinom orijentalnom gradu, u vrijeme kada ga pohodi Robert Michel ve je bio evidentan prodor evropske kulture, koja je ipak u njega ulazila tie i paljivije nego u Sarajevo. (...) Dr. Zijad ehi

S njemakog preveo: Irfan olakovi

Karakter i historija
Mostar lei na granici islamskog Istoka. Prodor islama stoljeima je ovdje, na obalama Neretve, bio toliko snaan da u samom izgledu grada Orijent dolazi do izraaja neposrednije i jae nego u mnogim drugim gradovima duboko u evropskoj Turskoj, ili jo dalje u Aziji. Ko se pri duem boravku ovdje zaivi s mjestom, taj se vie ni u jednom gradu istoka nee osjeati kao stranac. Prisnost s Mostarom postat e arobni klju

koji lahko i sigurno moe otvoriti sve tajne Istoka. Ali, nije jedino islam dao gradu njegov osobit peat. Mostar ima i onu lijepu i rijetku premo u postojanju okolice koja je s njim u potpunoj harmoniji. A okolica je pusti sivi kr. Mostar bi se mogao usporediti s Venecijom. Venecija je nastala kao grad prostranih mora, a Mostar je grad hercegovakog kamenog mora.(...) Pohlepna ruka Venecije esto je dosezala do Mostara, ak i u vrijeme dok je bio pod

90

ZEMLJA EIFA I KISMETA

sigurnom turskom vlau. Jo ranije, prije nego je Mostar zapravo nastao, jedna druga sila sa susjednog poluotoka (Rimska imperija) nastojala se doepati ove zemlje. Poto su Iliri, Autarijati, pa onda i Kelti zavladali zemljom, 78. godine prije nae ere, i Hercegovina je pripala svjetskom carstvu Rimljana. Uz Dalmaciju je bila rimska provincija sve do 476. godine nae ere. (...) Glavni grad ove provincije bio je Narona, dananji Metkovi. Nakon nekog vremena obiljeenog krvavim nemirima godine 1463. Osmanlije osvajaju Hercegovinu, pretvaraju je u turski sandak, a Mostar proglaavaju sreditem pae. Do danas se nije moglo tano ustanoviti kad je Mostar osnovan. Sigurno je da je kao grad izgraen tek pod vladavinom Turaka. estoki sjeverni vjetrovi i strah od neprijateljskih napada odredili su najstroija pravila u nepisanom zakonu gradnje. Kue su se morale zidati tako da im ni najee bure, a ni neprijateljska zrna, nisu mogli nakoditi. Uspjenost gradnje najbolje se oituje time to su preivjele stoljea. Historija zemlje pod turskom (osmanskom) vlau arolika je kao orijentalni ilim i puna nenadanih pojedinosti. (...) Vlast astohlepnih paa i razliitih stranaka ovdje je esto bila lahko ostvariva. U zemlji vladaju nemiri uzrokovani sukobima izmeu islama i kranstva.

Lake emo predvidjeti ta je novo kad no rairi svoja krila nad gradom i kad po sokacima zatrepere petrolejske svjetiljke. Ili za vrijeme Ramazana, kad s bezbrojnih munara zasvijetle kandilji. Sve to stvara nijemu sveanost koju dua upija i ne zaboravlja. (...) I tamo, gdje se Radobolja ulijeva pravei gizdave vodopade nad ponorima Neretve, izdie se stari umjetniki most poput okamenjenog polumjeseca.

srdbu zidajui most, kao novi sigurni prijelaz preko rijeke ime e se smanjiti broj onih koji su dotad stradavali.Ona mu savjetuje da radi umirenja neretvanskih duhova uzida u temelje mosta jedan ljubavni par. Rade postupi po savjetu i zidanje mu odmah uspije. Godine 1087. (1677.) most je bio popravljen. Bilo je to za vrijeme vladavine sultana Muhmeda IV. (...)

Narod i vjera Stari most

(...) Ovaj most nadsvouje rijene dubine u jednom jedinom ljupkom luku. Na njegovim prilazima stoje stare tamne kule. Put preko mosta vodi bez stepenica gore i dolje, strmije nego stepenasti put preko Rijalta u Veneciji. Brojani podaci daju bolju predodbu te neka mu slui na znanje da raspon luka iznosi gotovo 18 metara, a da je visina vrha mosta nad obinim vodostajem oko 20 metara. Mnogi ga nazivaju rimski most. On zapravo ne potjee iz vremena rimske vlasti, nego su ga u sadanjem obliku u XVI stoljeu podigli Turci. Prije toga obale su bile povezane samo jednim nesigurnim drvenim mostom. O ovom drvenom mostu, i o kamenom mostu koji je bio podignut namjesto ovog, uveni geograf i historiar Mustafa Ben Abdulah hadi Kalfa (umro 1658.) pie: Poto veina bai lei s one strane rijeke nekad se na drugu obalu prelazilo preko velikog drvenog mosta koji je visio na lancima, jer nije imao stupova, a koji se ljuljao tako da se samo uz smrtnu opasnost preko njega ilo. Tada zamolie stanovnici sultana Sulejmana da im sagradi most od kamena. Ovaj poalje neimara Sinana, koji izjavi da je nemogue ovdje sagraditi most. Od toga se dana odustalo, tanije jedan vjeti mjesni stolarski majstor zajami da je zamisao izvodljiva, i most bi ostvaren... jedno umjetniko djelo koje divljenenjem ispunjava sve neimare svijeta. Most je sagraen 974. godine. (prema naem raunanju vremena oko 1567. godine) Jedna stara narodna pjesma opjevala je postanak kamenog mosta: odvani majstor, kamenorezac Rade, dugo pokuava sazidati most; svaki put most mu se srui. Najzad pita vilu iz Podveleja za savjet. Dobrostiva vila kae mu da mora najprije umiriti vodene duhove, jer je navukao na sebe njihovu Iliri, Austrijati, Kelti, Rimljani, Istoni Goti jedan narod smjenjuje i potiskuje drugi s vlasti. Tek juni Slaveni, Srbi i Hrvati, koji se useljavaju u VII. stoljeu, ostaju stalni stanovnici zemlje. ak i kad zemlja padne pod tuu vlast, oni vrsto ostaju na rodnoj grudi. ak i kad su Turci zavladali Hercegovinom, Slaveni se nisu dali potisnuti. Istina, njihova rasa doivljava jak priliv orijentalne krvi, ime se stvara zaseban rasni ogranak, ali, i nakon svega, narod ostaje junoslavenski. Slaveni su doli kao neznaboci i nastanili su se u ova podruja jednako udaljena od Rima i od Bizanta. Katoliki misionari iz Dalmacije i Bizantijski misionari s Istoka obratili su narod u kranstvo / hrianstvo. Ve tada je nastao prvi rascjep u vjeri ovog naroda. Jaz izmeu katolike i pravoslavne vjere probudio se naroito u XII. stoljeu, kada je srpski princ Sava, prema uputstvima svojih uitelja, grkih monaha, izvrio reformu crkvenog pitanja srpsko-hrvatskih zemalja. Pod utjecajem srpskih knezova, pod koje je zemlja vie puta padala, istona vjera jaala je sve vie. Katolici su se mogli odrati samo uz oslonac na susjednu Dalmaciju. Odvajanjem sekte bogumila nastao je novi rascjep u istonoj vjeroispovijesti. (Vjera ovih sektaa nastala je u hrianskoj zajednici Persije. Glavno sjedite vjere bio je grad Patara u Maloj Aziji, po kojem su se privrenici ove vjere prozvali patarenima. Sveenik i reformator Jeremija Bogumil pribliio je patarensku vjeroispovijest istonom obredu, a njegovi privrenici prozvae se tada bogumili). Vjerski zagrieni bogumili postadoe toliko moni da su preuzeli ak i vlast u zemlji. Bosanski kraljevi i svjetosavske vojvode preoe na ovu vjeru. Posljednji tragovi bogumilske vjere registrirani su sve do kraja prolog stoljea. Ali, u narodnom sjeanju oni stari moni bogumili jo uvijek su ivi. Pria, pjesma i praznovijerje osiguravaju im

Opa slika
Kad s nekog uzvienja bacimo pogled na grad i opazimo kako se crveni krovovi istiu doemo u iskuenje da se pomirimo s novim Mostarom, jer stvarno crvenilo novih krovova ne remeti ukupnu sliku ba kao ni crveni fes nonju ovdanjeg stanovnitva. Ako tad uemo u grad, oko e se, gledajui novo, opet otrijezniti. Ipak, s malo dobre volje, jo moemo potpuno uivati u osobnosti starog Mostara, jer, uprkos upadljivosti novog, staro je u svojoj ednosti ipak jae. im skrenemo pogled s jednog takvog novog sanduastog objekta, oko ga zaboravi odmah kao da ga nije ni vidjelo. Ali, ako se samo naas zaustavimo pred nekom damijom i njenim haremom, bit emo vrlo brzo oarani. Isto tako, kad krenemo nekim od uskih sokaka, ili dolje prema Neretvi, ili u neki jo netaknuti dio grada, obuzet e nas jako, isto osjeanje. Veina e ovaj osjeaj nazvati Orijent. Mi emo ga skromno, zapravo ipak neskromno, nazvati Mostar.

BEHAR109

91

STRANI PUTOPISCI O BIH

neprolazan ivot. Uspomenu na njih odravaju udni fantastini ogromni bogumilski nadgrobni spomenici na raznim mjestima zemlje, ije samo nijemo postojanje predstavlja rjeiti dokaz gospodarstva bogumilskih vremena. Katolika vjera bila bi sigurno potpuno potisnuta da papa Honorije II. nije 1208. godine poslao u zemlju pripadnike franjevakog reda, koji ubrzo ostvarie veliki utjecaj vjerskom gorljivou i djelotvornom ljubavi prema narodu. U XV. stoljeu dooe Turci. Veina patarena, kao i mnogi pravoslavci i katolici iz nude preoe na Islam. Oni katolici koji su ostali vjerni svojoj vjeri postepeno odselie u Dalmaciju, gdje zatraie zatitu Mletake i Dubrovake Republike. Osvaja zemlje Muhamed II., plaei se da zemlja odve ne opusti, izda ferman kojim garantira katolicima svoju visoku zatitu. Njegova ugovorna povelja (ahdnama) uva se i danas u samostanu u Fojnici. Islam je stoljeima bio vladajua vjera. I katolici i pravoslavci trpjeli su esto zla vremena. Jedina uporita kranske vjere bila su tada manastiri katolikih franjevaca i pravoslavnih vasilijanaca. Katolicizmu je bilo najgore u XVI. stoljeu. Neprestani ratovi sultana s papom, s rimsko-njemakim carevima i s Venecijom, kao zatitnicima katolike vjere, imali su za posljedicu da su i katolici u Hercegovini i pored ugovornog pisma Muhameda II. bili izloeni krvavim progonima. Otkako su franjevci doli u zemlju, cjelokupna katolika sluba ostala je u njihovim rukama. ak je i biskupska stolica bila posjednuta iz njihovih redova. U tekim vremenima proganjanja krana vrenje dunosti sveenika bilo je ostvarivo jedino tako to su izbjegavali da se istiu svojim odijevanjem. Jo i danas franjevci u Hercegovini nose brade i esto glavu pokrivaju orijentalnim fesom. Ni pravoslavcima nije uvijek ilo najbolje. Ali injenica da je njihov vjerski poglavar bio u turskoj rezidenciji, i da se na njega moglo utjecati lake nego na papu u Rimu, donosila im je uvijek neku prednost. Preokret u korist katolika desio se tek potkraj XVIII., a naroito u XIX stoljeu. Tada sultan nije vie vodio rat s monim katolikim knezovima, nego najvie s pravoslavnom Rusijom, a i Crna Gora se uzdigla. U tom vremenu pravoslavci su bili politiki sumnjivi, a katolici podupirani, pa je ak 1846. godine ustanovljena u Mostaru Katolika biskupija. Naravno, sjedite biskupa nije bilo u samom gradu, nego u jednoj skrivenoj uvali u Vukodolu. Tek u ovo vrijeme Mostarska upa bila je odvojena od prastare parohije Gradac koja je bila, takoer, smjetena u Vukodolu. Godine 1862. upa se morala smjestiti u grad, gdje je u isto vrijeme bio podignut veliki franjevaki samostan, a uz sultanov prilog, i nova katolika crkva u kojoj se 7. marta 1866. sluila prva sveta misa. (...) Muslimani Hercegovine nisu isti orijentalci, nego zasebna rasa nastala mijeanjem kristjana koji su preli na islam i Osmanlija, koji su osvojili zemlju. Ova je mjeavina umnogom nadmaila istu osmansku rasu. Ali ovi muslimani ne ele ni uti priu o nekadanjem mijeanju s kranima. Veina porodica svode svoje porijeklo na Malu Aziju ili najradije na Arabiju. Ali isto tako kao to se ne stide junoslavenskog jezika kojim govore, ne bi se trebali stidjeti ni ovog injeninog mijeanja krvi, jer je upravo taj nain rezultirao naciju koja je umnogome superiornija izvornim osmanlijama. (...) Dubok uroeni ponos hercegovakog muslimana rezultat je dugogodinje vladavine njegovih predaka na ovim prostorima. Ovaj

ponos sjedinio se sa izrazitim osjeajem takta, tako da junoslavenski musliman prua krajnje simpatinu pojavu. Vjera ima presudan utjecaj na njihov nain miljenja i djelovanja; da, vjera je u svim ivotnim situacijama pokazatelj ispravnoga. Rano kolovanje je poivalo na uenju Kurana. Nita ove ljude ne moe uvrijediti kao uvreda njihovih religioznih osjeanja. Uz odgovarajuu obazrivost s njima je lahko ivjeti, jer, i pored evidentnog ponosa, oni su istovremeno edni i miroljubivi, a prvenstveno u svakom su pogledu poteni. U komunikaciji su ozbiljni i na svoj nain otmjeni, ne vole galamu ni viku. U svemu to musliman ini i radi vidljivo je jako zadovoljstvo i samopouzdanje. Prema stvarima i postupcima koji ga se ne tiu pokazuje apsolutnu ravnodunost. Jedan musliman koji sjedi podvijenih nogu i posmatra svijet kao da je negdje daleko u vilinskoj zemlji, prua sliku nesumljive zemaljske sree. Ali, postoji vii stepen ove posmatrake sree: potegnuti mirisni dim cigare, polahko srknuti kahvu iz findana i ugodno ispustiti dim. Satima se musliman moe odavati ovakom stanju bezuvjetnog mira duha i tijela samoiseznuu u carstvo beskrajnosti. Ovo stanje on zove eif. (..) Intimni ivot muslimana velikim je dijelom zaklonjen od pogleda stranca. Istina, njihovi vjerski obredi po damijama i pogrebi mogu se nesmetano posmatrati. I aikovanje muslimanske mladei takoer je dostupno radoznalom strancu. Mnoge draesne scene mogu se pratiti petkom, njihovim prazninim danom. Mlade djevojke stoje uz

92

ZEMLJA EIFA I KISMETA

prozore s gustim drvenim reetkama (muepcima), ili iza odkrinuti avlijskih vrata i tako zatiene primaju posjete mladia, koji svakako moraju ostati na sokaku. Razmjenjuju se samo ljubavni pogledi ili udesno sroeni ljubavni razgovori. Kada flert uznapreduje, mladi dobije kroz odkrinuta vrata djevojin prst ili ak cijelu ruku. Na takav ili slian nain se odvija ljubavna igra sa odbijanjem ili pristankom. Zbog njihovog insistiranja na intimnom porodinom ivotu, intimni ivot muslimana ostaje tajna za strance. Zanimljiva je injenica da muslimani Hercegovine, gotove bez iznimke, ive kao monogami, a rije harem unjihovom govoru ne oznaava enske odaje, nego groblje (svetilite). Stranac koji bi posjetio Mostar sigurno bi se radovao to bi po razliitoj nonji mogao raspoznati plemensku i vjersku pripadnost ljudi koje bi vidio na sokacima. Najlake je razlikovati enu jednog muslimana, jer ona van kue dri lice uvijek pokriveno. Ona to ini vrlo temeljito. I zimi i ljeti ona uvijek nosi svoj dugi tamni postavljeni ogrta, feredu, koja joj od tjemena dopire do zemlje. Kroz prorez marame koju nosi na glavi ona moe vidjeti put, a i ovaj otvor je najee pokriven jednim arenim velom. U toj nonji koja je karakteristina za Mostar, one podsjeaju na bube koje hodaju uspravno. Osim ovoga postoje i drugi naini pokrivanja karakteristini za Sarajevo i druge gradove. Ispod ferede, ene su bogato obuene. I erme i dimije veinom su od svile, a esto uz to nose i fermen zlatom i srebrom izvezen. Kranske varoanke takoer nose dimije. Dimije podsjeaju na iroke pantalone, a zapravo to su suknje (sa nogavicama na dnu) koje se trakama veu oko lanaka to ispunjava zahtjeve higijene i pristojnosti pri kretanju po buri (zimi) ili praini (ljeti). Jeerme su uglavnom iste boje kao i dimije. Starije ene i djeca na nogama nose nanule. One pri hodanju proizvode udesan klepetavi zvuk. Seljanke su sasvim drugaije obuene. Odjea im je od gustog sukna koje same tkaju od ovije vune. Nose uske alvare i preko njih zubun, koji je sprijeda razrezan do pasa (da ne spreava hod). Jeerma je obrubljena crvenim gajtanom ili izvezena zlatom i srebrom. Pojas sprijeda zatvaraju velike srebrene kope. Na nogama, kao i

mukarci, nose mehke opanke. Ljeti zubune od teke vune zamijene onim lagahnim od domaeg lanenog platna. Na glavi nose bijele ipkaste jamake, koji, pripeti u kosu, ovla padaju niz lea. Sve se ene rado kite zlatom, srebrom, merdanima, biserom, a i dragim kamenjem. ak ni siromani ne odstupaju od toga i ukraavaju se lanim nakitom i novcem. Osim velikih kopi na pojasevima, seljanke nose jo i brojno srebreno prstenje i kovane novce u kosi i oko vrata. Omiljeni nakit su im veliki lani korali. Muslimanke veinom nose skupocjen nakit. Omiljeni ukras im je niska dukata ili zlatnih novia, ravnomjerno stavljenih oko fesia. Kod Srpkinja moe se ponekad vidjeti udan ukras od bisera i novca u omotanoj kosi (tepeluk). (...) Mostarci nose akire koje prilino usko obavijaju listove i butine, oko kukova su vanredno iroke, a pozadi vise kao vrea. Koporan i damadan izraeni su od istog tamnog tofa kao i akire. Oko pasa nose crveni vuneni pojas, koji se moe vie puta omotati, ili troboloz od arene svile. Na nogama nose cipele u obliku una, na glavi fes. Imuni zimi nose i dugaki krzneni kaput, urak. Ovako se veinom nose graani. Seljaci nose odijela slinog kroja, ali od tekog vunenog tamnog sukna. Umjesto pojasa veinom nose kone silahe za oruje u kojima dre i druge potrebne predmete. Na nogama nose opanke, a na glavi fes, veinom bez kianke, izblijedio i izguvan. Dok u nonji graana orijentalna svijetla boja potpuno dolazi do izraaja, seljaci nose samo boje koje ne kvare harmoniju opeg sivila, i boje koje njihova brda jedino podnose. Seljaci i seljanke za vrijeme kinih zimskih dana nose teke gunjeve od ovije vune, ili primitivne vunene kabanice u koje se zamotavaju kao djeca kad se igraju duhova. Nije uvijek lahko odrediti plemensku pripadnost mukaraca po nainu nonje. Najsigurnije se mogu raspoznati oni pravoslavci koji nose srpsku nonju, esto bogato izvezenu, i koji ne nose fes, nego nisku okruglu kapu. Kod ostalih pravoslavaca, kod katolika i muslimana razlikovanje se ponekad svodi samo na nagaanje i reakciju izraza lica. Zeleni pojas tako najee otkriva muslimana. Raspoznavanje je oteano i zbog sve ee prihvaenosti evropskog naina oblaenja. Tako se mogu vidjeti akire u kombi-

naciji sa sakoom, ili (veinom kod Dalmatinaca) damadan s dugim hlaama. Lahko se poznaju muslimani iz uenjakih i duhovnih krugova: hode, muftije i mujezini, softe, uenici rudija i medresa svi nose iroke duge hlae i dube poput kaftana, oko fesa imaju bijeli omota, ahmediju. Svaki musliman koji nosi ahmediju od finog tkanja, vezenu zlatnoutom svilom, iao je na had u Meku. Crveni turbani nisu uvijek znak pripadnosti islamu, jer Hercegovci razliite vjerske pripadnosti, radi bolje zatite od studeni, zimi rado zamotavaju oko fesa topli crveni pojas, poput turbana. I bijeli fes moe se ponekad vidjeti na ulicama. Nose ih Arnauti iz Albanije koji ovdje u zemlji ive kao halvedije. (...) U Mostaru ima i Roma. Oni su se ve u ranije vrijeme prikljuili islamu radi koristi, ali ih muslimani ne smatraju sebi ravnim, nego ih preziru i brane im pristup damiji. Doista, Romi u neku ruku tete ugledu muslimana, naroito zbog prosjaenja. Prekrivene ene to prose od kue do kue, ili sjede na ulici s djecom u naramku, bez izuzetka su Romkinje. Siromani muslimani, zapravo, ne moraju prositi, jer primaju pomo od bogatijih vjernika, a isto tako i od Vakufa. Pri strogom izvravanju kuranskih propisa imuni su obavezni udjeljivati dio imetka tako da nijedan siromani musliman nije prinuen prositi. Jednu sasvim zasebnu grupu ine domai i doseljeni jevreji (Sefardi), koji se bave razliitim poslovima, obino trgovinom. Meu mnogim Austrijancima svih nacija koji su se ovdje naselili ima i jevreja Ekenaza i protestanata. Tako se u ovaj grad sklonilo mnogo ljudi razliite religijaske pripadnosti. Zaista, u pogledu raznolikosti narodnih plemena i vjera, Mostar je jedan od najznaajnijih gradova na evropskom tlu.

Damije
Katolici na desnoj obali Neretve, u dijelu grada gdje su veinom bae, imaju svoj hram. To je jednostavno zdanje, skromno ukraeno iznutra i svana. Pravoslavci su podigli svoju novu crkvu s mono uzdignutom kupolom visoko na padini brda Stolac, gotovo kao simbol tenje za vjerskom dominacijom (vlasti) nad ovim gradom. Uporedimo li je s katolikom crkvom, katolicima treba odati priznanje za skromnost, jer stvar-

BEHAR109

93

STRANI PUTOPISCI O BIH

na vlast nad gradom pripada bezbrojnim damijama s vitkim munarama. Zvuk kranskih crkvenih zvona tvrdo se lomi o kamene bregove, ali kad s munara mujezini pozovu na molitvu i kad se njihovi glasovi, drhtei nad sivim kamenim krovovima, pomijeaju, onda to zvui kao muzika kojom dua ovog grada zvoni. Poput kvoki kad skupljaju svoje male oko sebe, postavljene su damije u starom Mostaru. (...) (...)Stranca koji sa eljeznike stanice dolazi u grad doekat e kao prva Lakiika damija. Pod priprostim dubokim kamenim krovom ona bi gotovo izmakla pogledu da nema divnu munaru koja se uzdie uporedo s dva mlada jablana. Njena edna ljepota mnogim je strancima pruila prvi nagovjetaj drai ovog divljenja vrijednog grada. Pritijenjena novim kuama, usred grada, stoji glavna damija zvana Karaoz-begova. Ko zna (izolirati svoj pogled od utisaka sa strane, kao kad se konju stave naonjaci) moe uivati u krasoti ove udesne graevine. Svijetla i vitka die se munara u nebo i nosi na lagahnom vijencu od kamenog ukrasa erefu (doksat) s kojeg mujezin zove vjernike na molitvu. A nad tim stremi toranj, koji na svom otrom vrhuncu ocrtava zlatan polumjesec u nebo. Damiju pokriva jedno iroko kube, a tri manja kubeta presvouju prednji prostor. (...) Nedaleko od empresa, u unutranjosti ogradnog zida, stoji adrvan opasan starom reetkom. Tu muslimani prije svakog namaza, pobonog ina, uzimaju abdest. Slian adrvan imaju mnoge damije. Kod nekih voda jednostavno pritjee iz potoka kroz ozidani lijeb preko dvorita. U svakom sluaju mora postojati neko rjeenje za pranje. Pokraj kamenih korita to hvataju vodu iz adrvana, ili kraj otvorenih lijebova unu vijernici i peru lice, vrat, usta, ruke i stopala, da isti stupe pred Allaha. I zvuno otjecanje vode u korita i uborenje u kamenim ljebovima stapa se s molitvama vjernika i s glasnim kujisanjem mujezina. (...) Unutranjost damije obino je vrlo jednostavna, jer vjera zabranjuje bilo kakve slike ili idolopoklonstvo. Izreke iz Kurana sainjavaju redovno jedini ukras po zidovima. Pod, na koji stupa bez obue, pokriven je skupim ilimima, na kojima vjernici za vrijeme molitve klanjaju. Siromanije damije zadovoljavaju se prostirkama od trske. U zidu okrenutom prema

Meki u jednom udubljenju nalazi se mihrab, gdje imam (hoda) predvodnik molitve ima svoje mjesto. Lijevo je kjurs (urs), propovjedaonica za hodu, za propovjed, a desno mimber na kojem se samo petkom ui dova za sultana. Nasuprot mihrabu su mahfile, balkon s kojeg mujezin asistira imamu. (...) Najstarija damija u Mostaru jeste Sinanpaina damija, koja lei na samoj Neretvi. Sagraena je, navodno, pete godine nakon dolaska Turaka. Danas je, naalost, ve pokriva crveni krov. I ova je damija, ini se, pod svoju zatitu uzela jednu vrstu ptica none laste, koje stanuju u peinama stjenovite obale. U najbliem susjedstvu ove uzdie se Koski Mehmed-paina damija, u koju se dolazi s Male tepe. aroban je pogled sa Starog mosta na obje ove damije. Evropsko susjedstvo najvie zasjenjuje damije glavne ulice. Ima jedna meu njima koja bi s odgovarajuom okolicom pruala divan pogled. To je Vujakovia damija. Kao da je posae-

na u saksiju, iz jednog kamenog korita pokraj munare, raste jedna stara lipa koja se sasvim blizu privija uz munaru, i kao da time nastoji da je granama bojaljivo zagrli. (...) Vrlo lijep poloaj ima Nezir-agina damija na rubu Mlinarske etvrti na vodopadima Radobolje. Najpovoljniji poloaj ima aria damija na junom izlazu glavne ulice Mostara. Ona odaje utisak veliine koja premauje njene stvarne mjere. Njenu okolicu prema gradu nije dotakao strani utjecaj, i od junog logora do njenih zidova protee se veliki turski harem. Predvorje damije bogato je drveem, osobito sprijeda gdje priroda svojom zelenom graom najljupkije podraava olije damije. Iz irokog lipovog granja die se tamna munara empresa, a iza damije stoji isto tako jedan empres prastaro drvo. Navodno je jo jedno takvo stablo stajalo pored ovog, ali se samo sruilo na dan kad su Austrijanci uli u Mostar. Njegov vrh pri padu okrenuo se u pravcu Pravoslavne

94

ZEMLJA EIFA I KISMETA

lijepa, pristajao bi joj visok rang meu damijama Mostara, jer je to damija slavuja. Iz gustog grmlja ovog harema odjekuju u blagim proljetnim noima ljupke pjesme slavuja, koje nalaze odziv u nebrojenim grlima nad baama Mostara i cijelom dolinom Radobolje. Ne smije se previdjeti jedna damija koja usred polja i bai stoji sasvim naputeno. (...)

Sokaci i kue
U dolini Radobolje, gdje sjevernjak ne dopire punom snagom, mogue je vidjeti i kolibe sa slamnim krovovima ili bijedne tale za stoku, sastavljene od sandunih dasaka i starog lima. U samom pak Mostaru ak i sasvim uboge kue moraju biti od kamena i s dobrim kamenim krovom, inae buru ne bi preivjele. Najsiromanije mostarske kue izgledaju otprilike ovako: etiri niska kamena zida bez buke, preko njih krov od kamenih ploa, jedna vrata, jedna ili dvije rupe kao prozori, unutra samo jedan prostor s podom nabijenim od ilovae, s golim krovnim kosturom i kamenjem krova kao stropom. U sredini ili u jednom oku nalazi se otvoreno ognjite i nad njim na krovu aava rupa. Ovakvih kua ima vrlo malo. ak i kue siromaha izgledaju ugodnije za stanovanje: prozorske rupe imaju prave prozore, unutranjost kue razdijeljena je na vie prostorija, krov ima dimnjak, a pokraj kue je avlijica ili baica. Stare kue pruaju dobrano bolju sliku. Veina ih je nastala na imovini imunih Turaka. Svaki musliman nastoji stvoriti sebi i svojim ukuanima zgodan dom, jer je porodini ivot gotovo sasvim ogranien na prostor izmeu kunih zidova. Vlasnik tei da, prije svega, unutranjost kue uredi tako da se u njoj osjea udobno. (...) Naravno, danas u Mostaru nema ni jedne jedine kue koja bi bila potpuno ureena na dobri stari turski nain. Evropskoj industriji i njenim jeftinim fabrikim proizvodima uspjelo je unakaziti jednostavnu orijenatalnu rasko u toku samo jedne posljednje decenije. Sultan Jildizu uredio je salone u francuskom stilu, a njegovi podanici kupovali su krevete, stolove, stolice i namjetaj koji prije nisu poznavali. (...) Duani starog stila podiu se odvojeno od kua. Ponekad su to epenci na obje strane arije, a nekada zasebne magaze

crkve. Razvila se, sad ve poluzaboravljena, pria o ovom dogaaju, da se o njoj teko raspitivati. Zavrava se otprilike ovako: ...kad i drugo stablo padne, sa islamom e u ovoj zemlji biti svreno. Pad empresa lahko se moe objasniti kao prirodni sluaj, koji u ostalom nije nita manje udan nego i pria. Uporna borba onog stabla protiv insekta, krasca, trajala je dulje nego prepirka islama sa kranstvom o prvenstvu. (...) Prema Katolikoj crkvi u staroj etvrti na padini huma stoji Dervi-paina damija s arobno zaraslim haremom. Lafinova damija udna je osobito po svom haremu. Tamo divlji brljan na visokim stablima i balucima stvara izvanredne ukrase. Jo dalje ka dolini Radobolje stoji jedna vrlo stara damija, ija se munara ve opasno nagnula. Sa svojim zaraslim haremom ona je kao izrezak iz pria Hiljadu i jedne noi. Dva prastara oraha ire svoje granje nad haremom i krovom damije. I kad bi bila manje

rasute po ulicama. U jednom takvom duanu moe se dobiti sve to je potrebno za jednostavnu kuhinju, zatim juno voe, poslastice, a esto odjea, opanci i svakojake sitne stvari. Musliman je najmirniji trgovac. On sjedi podvijenih nogu usred svoje robe i nikad nije uznemiren zbog toka posla. Zapravo, posao za njega i nije nita drugo nego jedna vrsta razbibrige. Robu nikad ne hvali, to bi mu bilo ispod asti. Kad muterija doe, obavi prodaju, ako je mogue ne ustajui s mjesta. Muterije i prijatelji obino se poaste crnom kahvom i cigarom. A ako niko ne doe da to kupi, popije kahvu sam i popui cigaru za svoj eif. Crnu kahvu dobije lahko. Blizu u ulici uvijek postoji kafana. Na ugovoreni znak jedan momi donese ibrik kahve ili se pomou zvonca na uzici rastegnutoj preko ulice odrava veza kako bi se osigurala dobra usluga. Musliman, kome vjeski propisi zabranjuju uivanje alkoholnih pia, popije prosjeno najmanje deset fildana crne kahve, neki trideset, a neki ak i pedeset dnevno, bez ikakve tete po zdravlje. (...) Od evropskog utjecaja ostali su nedirnuti: na desnoj obali stari gradski dijelovi smjeteni u podnoju Huma i velikim dijelom mahala Cernica, odmah uz Neretvu sa Novog mosta prema Starom, na lijevoj obali neki dijelovi Carine, dio koji lei na Neretvi pored Novog mosta i prua se dalje prema Starom mostu. Malo je evropskog dolo u Brankovac dio od Carine prema brdu. Sa Starog mosta nizvodno je kraj zvani Luka. U poetku ga unakazuju visoke evropske graevine, ali dalje, nekoliko lijepih slika prua glavna ulica, a jo vie sokaii koji vode dolje na Neretvu. Na jednoj golemoj brdskoj terasi uzdignutoj iznad Luke, lee Bjeluine, u kojim stanuju gotovo samo Srbi. Ne smije se izostaviti potraga za najskrovitijim mjestima starih mahala. Tamo se takoer mora otii sasvim kasno uveer. Takav put moe ak i kod ozbiljnog ovjeka izazavati uzbuenje ravno pustolovini iz bajke. Bat koraka iz azida, zatvaranje vrata, priguen apat iz neke busije, jednolina pjesma iz daljine, i svaki najmanji glas udnom snagom ui e mu u krv. I sama tiina iza prozora, prekrivenog muebekom, djelovat e, moda, na njega dublje nego neki uzbudljivi doivljaj.
Ulomci izdanja Dobre knjige, Sarajevo, 2006.

BEHAR109

95

STRANI PUTOPISCI O BIH

Leon Biliriski

Bosna i Hercegovina
u Uspomenama Leona Biliriskog
Prijevod s poljskog: Zdravka Zlodi

Atentat u Sarajevu
U kolikoj mjeri prjestolonasljednik nije elio da se zajedniko ministarstvo financija mijea u njegovo bosansko putovanje, uvjerio sam se najbolje nekoliko dana pred katastrofu. Nekoliko dana nakon mojeg povratka u Be, dakle 23. ili 24. lipnja javio mi se moj prezidijalni ef Kuh-Chrobak sa zanimljivim dokumentom. K njemu je doao neki njegov slubenik s carskog Burga, kako bi se s njim posavjetovao u vezi s pozivima na carski ruak, koji je u povodu boravka Franje Ferdinanda u Bosni trebao biti prireen 27. lipnja naveer u Ilidi. Kada mu je Kuh skrenuo pozornost da se jednu osobu ozbiljno moe smatrati za dravnog neprijatelja, dvorski je slubenik obeao da e to telegrafom javiti u Sarajevo. Tijekom razgovora gost mu je pokazao tiskani program cijelog prjestolonasljednikovog putovanja. Na etvrtoj stranici tog programa nalazio se tzv. Verteiler, odnosno popis vlasti kojima je program trebalo slubeno uruiti te da im se onda iz centrale narede potrebne mjere. Bila su tamo popisana sva austrijska ministarstva, kao i ugarska, zatim sva dvorska tijela zajedno s namjesnitvom u Trstu te sva zajednika ministarstva s iznimkom zajednikog ministarstva financija! Kada je gospodin Kuh pitao sugovornika zbog ega je sa spiska izostavljeno ba nae ministarstvo, on je odgovorio da je to bio nalog prjestolonasljednika, koji nije elio da smetamo zemaljskom poglavaru u njegovim nastojanjima da primi dostojnoga gosta. Na odlasku, ovaj je slubenik mojem prijatelju ostavio dva primjera programa, koji su ostali kod nas u spisima. O tome sam detaljno izvijestio cara, dana 30. lipnja, pokazavi mu primjerak programa. A kada mi se negdje godinu do dvije kasnije, ve kao predsjedniku Kola, obratio izvjestan barun Conti (Talijan, oenjen groficom Ledowskom, koji je bio u

U godini u kojoj se navrava 90. godina od dogaaja u Sarajevu, u kojem je ubijen austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand, Institut za istoriju u Sarajevu objavio je dio Uspomena tadanjeg zajednikog ministra finansija Leona Biliriskog. Cjelokupne uspomene, pod naslovom Wspomnienia i dokumenty TOM 11846-1914 objavljene su u Warszawi 1924., i odnose se na znatno iri vremenski i prostorni okvir nego to je Bosna i Hercegovina. U Uspomenama Biliriski se osvre na brojne aspekte svoga djelovanja iz nadlenosti zajednikog ministra finansija. On nije toliko poznat u Bosni, budui da se sama dunost zajednikog ministarstva finansija kod nas najee vee uz ime Benjamina Kallaya, koji je tu dunost obnaao najdue, i ije je djelovanje najbolje poznato kako u historiografiji tako i u iroj javnosti. Meutim, nepravedno je zanemarivati i djelovanje ostalih znamenitih linosti.
Husnija Kamberovi

rodbinskim odnosima s obitelji Braganza, iz koje je potjecala nadvojvotkinja Marija Terezija, carska snaha), kako bi od mene dobio autentine podatke o mojem odnosu prema atentatu u Sarajevu i to za nadvojvotkinju, koja je kao maeha Franje Ferdinanda jedina podravala njegov brak s groficom Chotek; dokazao sam mu, uruujui slubene dokumente: 1. da mi program uope nije bio poslan, 2. da je tvrdnja Potioreka kako sam mu, u svrhu ugoivanja prjestolonasljednika, uskratio traena sredstva za tajne policijske agente, bezona la. Barun Conti (ve tada pokojni) je lojalno stvar predstavio nadvojvotkinji Mariji Tereziji, koja me je pozvala k sebi i nakon duljeg razgovora, drei moju ruku na svojem srcu, izrazila bolnu radost zbog mojeg ponaanja u itavoj toj nesrei. Iskoristio sam najzad itavu tu akciju, kako bih preko direktora kabineta Schiesse-la uvjerio cara da Potiorekova izjava, kako sam mu uskratio sredstva za policiju, nema veze s istinom. Na to mi je Schiessel odgovorio, po nalogu cara, da monarh takvu verziju nije nikada uo, ali da ionako u nju ne bi vjerovao pa ak i da mu je dola do uha. Dan 28. lipnja 1914. padao je u nedjelju. Kao i obino, namjeravao sam otii u crkvu, a oko jedanaest sati u tu svrhu ekali su me konji pred kuom. Nakon doruka, uzeo sam u ruke N. Fr. Presse i mirno proitao sav politiki dio, da bih na kraju naiao na veliki stupac pod naslovom Program putovanja prjestolonasljednika Franje Ferdinanda po Bosni. Jo sam mirno itao toke vojnog zakona, kada sam opazio da program ukljuuje suprotno prvoj carevoj odluci da e putovanje imati vojni karakter - i sveani ulazak u Sarajevo. Kako se kasnije pokazalo, car je na molbu prjestolonasljednika dopustio da se bez mojeg znanja napravi ta izmjena i jo k tome

96

ZEMLJA EIFA I KISMETA

da kneginja Hohenberg sudjeluje u toj toki programa. Do danas tono pamtim osjeaj formalne fizike boli koju sam tada osjetio itajui pojedinosti o tom ulasku. Nisam ni bio svjestan uzroka te boli, morao sam sebe uvjeravati da uostalom nemam razloga prjestolonasljedniku biti zavidan ili nesrdaan zbog te sveanosti. Ali, nekoliko trenutaka kasnije zazvonio je telefon: dr. erovi, koji je te nedjelje bio deuran u prezidiju mojeg ministarstva, rekao mi je da je iz Sarajeva dola jo nejasna vijest o atentatu na prjestolonasljednika. To znai da se, u trenutku kada sam ja s tako udnim osjeajem prouavao program, ba to isto dogodilo i izazvalo atentat! Nije li to pravi simptom telepatije? Smjesta sam siao dolje, sjeo u koiju i krenuo u ured. S velikim tekoama uspostavili smo telefonsku vezu sa Sarajevom, ulovili smo tamo pri aparatu ba efa financija Prileszkog i nakon neuvenih napora glasa i sluha pouzdano utvrdili da su oboje, nadvojvoda i njegova ena ubijeni! Ne sjeam se vie osjeaja koji su me tada preplavili; drim da je prvi bio osjeaj ljudskog suosjeanja, a drugi strah od dojma kakav e ova vijest ostaviti na cara. O odgovornostima, posebice mojoj osobno, tada uope nisam razmiljao. Naredio sam da me odmah telefonski spoje s carskom vilom u Ischlu, kamo je car bio otiao niti prije tjedan dana. Veza je odmah uspostavljena: javio se prvi autant efa taba grofa Becka, koji mi je potvrdio da je car ve primio brzojav od grofa Rummerskirchka, velikog marala ubijenog nadvojvode. Na moje traenje autant je ipak otiao do cara kako bi ga ponovno u moje ime obavijestio o novostima. Dana 29. lipnja, car je u veernjim satima doao u Be, a 30. lipnja me je primio u Schonbrunnu. Predstavio sam mu cijelu genezu tog puta, predloio sam reviziju tzv. Verteiler na programu, nisam poricao svoju odgovornost jer ministar odgovara za sve to se dogodi dok je na vlasti, ali sam upozorio i na prijestolonasljednikovu volju, koja je iskljuivala moju suradnju. Car, vrlo zabrinut kao ovjek i ef obitelji Habsburgovaca, ali pomiren sa sudbinom, kao dobar poznavatelj nadvojvodina karaktera, opasnog za prijestolje, primio je moja objanjenja vrlo ljubazno i priznao, takoer kasnije treoj osobi, da sam ja bio iskljuen iz akcije krivnjom nadvojvode. Osim toga ovo to govorim o toj mojoj audijenciji i prijestolonasljednikovom putovanju, nisam govorio BEHAR109

nikada prije, a niti poslije toga. Glasine da sam cara prije putovanja upozoravao, nemaju veze s istinom jer se nisam imao razloga mijeati u isto vojno putovanje, a proirenje putovanja na civilno podruje bilo je doputeno bez da me se pitalo i bez mojeg znanja. Zanimljiva je, uostalom, na kraju bila primjedba cara da se mladi nsljednik prijestolja (budui car Karlo), zbog svoje blagosti i vezanosti uz njega (cara), da odgojiti za dobrog monarha. Moda je u tome imao pravo, ne mogavi znati da e rat prekinuti taj odgoj i baciti mladog prijestolonasljednika u vir ratnog i vojnikog ivota te ga preobraziti u monarha, jo nesposobnijeg nego to mu je to po prirodi bilo namijenjeno. Car se vratio u Ischl, ja sam jo neko vrijeme ostao u Beu i zapoeo posao u uredu, posveen pitanju odgovornosti kao i sprjeavanju daljnjeg pogoranja politikog poloaja srpskog stanovnitva u Bosni. U opirnim telegramima nalagao sam zemaljskom poglavaru to treba napraviti u kolstvu i sudstvu, kako bi se izbjegla ponovna razoaranja, koja tako strano djeluju na stanovnitvo. Pitanje odgovornosti ubrzo je postavio gospodin Potiorek. U prvom telegramu, koji mi je dao opirnije vijesti o nemilim dogaajima oko atentata, naglasio je da je jedan od ubojica, abrinovi, bio udaljen iz zemlje i da je samo zahvaljujui mojoj intervenciji u vrijeme putovanja 1912. dobio dozvolu da se vrati. Bila je to neumijesna la. Godine 1912. naredio sam da se oslobodi iz izgnanstva tiskarski radnik, kojeg mi je preporuila socijalistika stranka, ali njegovo je prezime bilo drugaije, a zanimanje abrinovia sasvim drugo to je potvrdio i organ socijalista, koji, kako je poznato, nisu bili umijeani u ubojstva. Zatraio sam da mi svoje tvrdnje potkrijepi dokazima; gospodin Potiorek je dugo odugovlaio, a na moje pourivanje je odgovorio da su dotini akti - nestali (!) Na kraju me uope nije obavijestio o injenici, da je tribunal koji je sudio ubojicama, istraio pitanje povratka abrinovia i potvrdio formalnom presudom u duhu protivnom tvrdnjama Potioreka! Doznao sam to tek u kasnu jesen iz akata prilikom pomilovanja. Naime, sud i Zemaljska vlada, osudivi pet krivih na smrt - esti i pravi ubojica Princip, nije imao minimalne godine - nije predloio nikoga za pomilovanje; ja sam, pak, caru predloio da se dvojica osuenih na smrtnu kaznu pomiluju i to sam

pomilovanje ishodio na osobnoj audijenciji. U tim se aktima takoer nalazio i predmet izgnanstva abrinovia. Zemaljski poglavar, koji me je, kako smo vidjeli, lano na dvoru optuivao za uskraivanje sredstava za policiju, a preda mnom za protekciju ubojice abrinovia, iskoristio je jo jedno sredstvo protiv mene: u sarajevskim i bekim novinama pustio je vijest da je atentat bio rezultat moje slabosti prema Srbima. Posebno su crkveni krugovi konzervativnog bekog lista Reichspost, odavna bliski uvjerenjima ubijenog prijestolonasljednika, vodili zbog toga kampanju protiv mene, a iji sam utjecaj na dvorske krugove mogao vidjeti ve za vrijeme pogreba nesretnih rtava. Ipak, istina je da se u administraciji Bosnom i Hercegovinom nisam mogao ni ja, a ni drugi ministar (barun Burian je postupao isto tako) snai bez stranke Srba, koja je svakako od triju tamonjih bila najjaa, brojano, bogatstvom, politikim osjeajem, energijom, sposobnou, crkvenom organizacijom, kolstvom itd. Tu sam politiku vodio u dogovoru s gospodinom Potiorekom, kod kojeg sam uvijek nailazio na pomo i prijateljstvo, kojeg sam isto uvijek podravao kod cara, a ak ni nakon atentata nisam ga predstavio kao krivog iako je zasluio da ga se makne, premda mi je ta misao nametana u mojem ministarstvu. ak je i Tisza krivnju pripisivao Potioreku iako, pretpostavljam - ne bez razloga - da nas je obojicu jednako smatrao krivima. A ipak, cijelu krivnju snosio je Potiorek, to zbog propusta u pripremljenosti za primanje prijestolonasljednikog para u Sarajevu (je li i u kojoj mjeri savjetovao ulazak, ne znam), to zbog svojeg ponaanja u trenutku atentata. Evo, dakle, detalja o tom nesretnom dogaaju. Prijestolonasljedniki par je bio smjeeten u Ilidi, kupalinom mjestu oko dvanaest kilometara udaljenom zapadno od Sarajeva. Toga dana otili su iz Ilide eljeznicom, ali ne sasvim do sarajevskog kolodvora, ve su izali na zapadnom ulazu u grad kraj tvornice duhana: tako sam i ja mnogo puta postupio, kada sam imao posla u tvornici npr. Ali tada je oito nastao plan o sveanom ulasku automobilima, du itavog, 2-3 kilometra dugakog Appel-Quaia, na lijevom brijegu rijeke Miljacke pa sve skoro do istonog kraja grada, tj. gradske vijenice. Taj plan je iziskivao pripreme, odgovarajue broju automobila i osiguranje duge linije, koja je iznosila

97

STRANI PUTOPISCI O BIH

pola milje. Ni jedno ni drugo nije uinjeno. Prijestolonasljednici i njihova svita, izaavi iz vlaka, odmah su zauzeli mjesta u automobilima i krenuli; ali tajni policijski agenti u njihovoj pratnji - nepotrebno preoptereeni s kutijama princezina nakita trebali su ii ispred i iza prijestolonasljednikova automobila radi nadzora, no tamo u tu svrhu uope nije bilo prireenih automobila pa niti koija. Morali su stoga ostati kod tvornice i tek uvi odjek eksplodiranih bombi, pojuriti pjeice na mjesto atentata, koje je tada ve bilo prazno. Jo je gore bilo s osiguranjem dugog puta od tvornice duhana do gradske vijenice. Grad Sarajevo imao je samo malu gradsku policiju, dravne u to vrijeme uope nije bilo, nitko je u zemlji nije podupirao. Tek nakon atentata savjetovao sam zemaljskom poglavaru izradu odgovarajuih administrativnih i financijskih odredbi, koje sam odmah potvrdio. Mudri Poljak nakon tete! to je s tim kasnije bilo u vrijeme rata, ne znam. Kada se pribliavao dolazak prijestolonasljednika i najavljen njegov ulazak u Sarajevo preciznim programom u minutu (vjerojatno zato da bi se svim nitkovima olakala priprema zloina), gospodinu Potioreku se obratio naelnik policijske uprave, vladin povjerenik Gerde (Maar). Rekavi mu da sveukupno raspolae samo s 30 ili 40 policajaca, priznao je da dugi put od tvornice duhana do gradske vijenice ne moe sasvim osigurati tim osobljem te je zatraio vojnu pomo. Zemaljski poglavar je rekao da vojske nema u gradu zbog manevara i da ne moe biti na vrijeme vraena u Sarajevo. Doputam da je bilo tako, ali nije moralo biti jer je bilo mogue bilo koja dva bataljuna odozgo ostaviti u gradu. Ali i za to se naao savjet. General Sujari (njari), koji je zapovijedao andarmerijom u ono vrijeme elita od ljudi i organizacije - predloio je zemaljskom poglavaru obustavljanje ulazne linije s obiju strana, kordonom andara. I taj prijedlog je bio odbijen: da li zbog pogrenog straha da se time ne izazove prijestolonasljednikovo nezadovoljstvo jer je on raunao na entuzijazam masa ili zbog njegove uroene samouvjerenosti i fatalistike uvjerenosti u vlastitu nepogreivost (ipak je stanovnitvo stalno Potioreka nazivalo umornim carem!: Der mude Kaiser), teko je danas prosuditi. No, sigurno je da su gosti takvom odlukom predani kao plijen ulici. Jezuit O. Puntigam, izdava ilustrativnog mjesenika, ije sam estite namjere sa zado-

Vozilo u kojem se obalom Miljacke vozio nadvojvoda Franz Ferdinand sa suprugom Sofijom, nekoliko trenutaka prije atentata, 28. juni 1914. (Fotografija iz zbirke Historijskog muzeja u Sarajevu)

voljstvom podupirao subvencijama, dao je ubrzo nakon atentata u svojem listu fotografiju kritinog dijela Quai-a, zajedno s publikom kako iekuje prijestolonasljednika. Na toj slici ne vidi se niti jedan andar ili policajac. A, osim toga niti u najidealnijim dravama ne moe se biti bez policije za vrijeme velikih okupljanja ljudi na ulicama velegradova! Pa i 1910., kada je u Sarajevo doao Franjo Josip, ak najpopularniji vladar u Bosni i Hercegovini, nije se tedjelo na opreznosti koja je, kako se kasnije pokazalo, bila sasvim suvina! U takvim je uvjetima prijestolonasljedniki par automobilima krenuo od tvornice duhana u neizbjenu smrt. Odluujue pojedinosti opisa tog puta poznate su mi iz slubenog pisma, koje je napisao pukovnik i prijestolonasljednikov maral, grof Rummerskirch, svojem pretpostavljenom, ministru rata (vojnom ministru) Krobatinu, a koji ga je odmah nakon primitka prvih dana lipnja u svom uredu proitao grofu Tiszi i meni. Jesmo li se kod ministra rata Tisza i ja susreli prema dogovoru ili sluajno, toga se vie ne sjeam. Iz tog pisma proizlazi da je tijekom vonje na automobil prijestolonasljednika baena bomba, koja je ranila autanta. On je odmah odvezen u vojnu bolnicu i krenulo se dalje do gradske vijenice, gdje se usred neugodnog raspoloenja, odvijalo najavljeno predstavljanje vlasti, deputacija itd. Nakon zavretka tog slubenog dijela posla, pie grof Rummerskirch, prijestolonasljednik

se obratio grupi u kojoj su bili Potiorek i komesar Gerde s pitanjem: No, dakle to je s tim bombama? Ako se to ponovi, moe li se mirno ii dalje. Oito da prijestolonasljednik nije htio, osobito zbog prisutnosti voljene supruge, izigravati neustraivog junaka, nego se kao obini smrtnik prilagoditi datim okolnostima. Na spomenuto pitanje, Gerde je poeopokazivati odreeni strah i suzdranost. Prijestolonasljednik je oekivao odgovor od zemaljskog poglavara i glavnog zapovjednika vojske. I tada je, opisuje grof Rumerskirch, gospodin Potiorek uzviknuo: Vaa carska Visost moe se mirno voziti, ja za to preuzimam odgovornost. Prijestolonasljednik je onda odgovorio: Dobro, ali emo u tom sluaju prvo posjetiti ranjenog autanta, a tek onda idemo kod vas na doruak.. Tim rijeima, potaknutim megalomanijom umornog cara, nesretni je prijestolonasljednik izrekao smrtnu presudu sebi i eni. Ostalo je poznato, ispriat u samo da dovrim priu. Da je Potiorek barem odgovorio prijestolonasljednika od puta u bolnicu, mogao je goste brzo odvesti ili dugim otvorenim putem natrag u Ilidu ili barem sigurno svratiti do oblinjeg konaka, odnosno sjedita zemaljskog poglavara na doruak. Konak se nalazi na desnom brijegu rijeke Miljacke prema jugu dijagonalno nasuprot gradske vijenice; do tamo vodi ili odmah kod vijenice postavljen most Sherifa Cohajina ili carski most, nekoliko desetaka koraka dalje na zapad prema gradu. Za nekoliko

98

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Policija u Sarajevu hapsi Gavrila Principa neposredno nakon to je izvrio atentat na nadvojvodu i njegovu suprugu. (Fotografija iz zbirke Historijskog muzeja u Sarajevu)

minuta moglo se stii do konaka i za vrijeme doruka narediti potrebne mjere opreza u gradu. Nije uinjeno ni jedno ni drugo, nego se krenulo prema vojnoj bolnici, koja je bila smjetena na samom sjevero-zapadnom kraju, odnosno na suprotnoj strani grada, to znai da se ilo preko itavoga grada. Ali, kako je taj plan proveden? Ispred automobila u koji je au fond sjeo prijestolonasljedniki par zajedno s Potiorekom na mjestu vis-a-vis, ili su u automobilu gradonaelnik i povjerenik Gerde. Oni su oito namjeravali brzo voziti prema zapadu itavom obalom jer bolnica lei odmah sje-

verno od tvornice duhana. Nemogue je uope pretpostaviti da je ta ruta bila drukije napravljena, naime Ulicom Franje Josipa, kojom se u normalno vrijeme najzgodnije moglo doi do bolnice. O tome su barem morali znati gradonaelnik i ef policije, koji vjerojatno u odgovarajuem trenutku ne bi smjeli zaboraviti o teini odgovornosti koja je na njima leala. Tada se dogodila neobina stvar, gotovo nevjerojatna. Odmah u trenutku kada je prvo vozilo s gradonaelnikom i efom policije prolo desni ulaz od obale, na sjever prema Ulici Franje Josipa; zemaljski poglavar, opazivi zabunu, naredio je da se

stane kako bi dozvao prvo vozilo natrag. Ba u tom trenutku do auta se, koji je stajao na uglu Ulice Franje Josipa, pribliio mladi, osamnaestogodinji Princip i dvama hicima iz brauninga smrtno ranio prijestolonasljedniki par. Potiorek, stojei na desnoj strani svoga auta, nije vidio atentat, ve je samo uo hitac. Na papuicu auta stao je Rummerskirch, ali naalost s lijeve strane i nije mogao uiniti nita, vidjevi opasnost koja se pribliavala. Prijestolonasljedniki par je ostao nepomian na svojim mjestima; nita se u tim kratkim trenucima o njima nije znalo. Potiorek nije znao za njihovu smrt. Je li znao Rummerskirch, nije sigurno. Dovoljno da je zemaljski poglavar odmah nakon hitaca naredio povratak i da se ide prema konaku, gdje je doznao o smrti prijestolonasljednikog para tek kada im je uputio poziv da izau iz automobila i krenu na doruak. Taj trenutak bio je neizostavno zasluena kazna za Potioreka zbog lakomislene organizacije prijestolonasljednikova putovanja; razumljiva je isto tako - sa stajalita obinog ovjeka - njegova elja za osvetom nad cijelim srpskim narodom. Ali, oba osjeaja morala su kod normalnog ovjeka stvoriti uvjerenje da prije svega on osobno snosi odgovornost za stranu katastrofu - o kojoj je prvih dana jadikovao upravo Thalloczv (po zanimanju povjesniar) i rekao da ona nee proi bez tekih povijesnih potresa. Za takvu objektivnost nije mogao imati snage ovjek koji je - kako se kasnije pokazalo -bio nemoralan, ovjek kod kojeg su slubeni lijenici - jo u trenutku predstavljanja vladinog personala, godinu dana prije mojeg preuzimanja mjesta ministra zajednikih financija - samo iz izraza oiju prepoznali poetak uznapredovale paralize. Ne znajui tada jo o toj osobnoj tragediji generala - reeno mi je to tek nakon nesretnog pada Potioreka - bilo mi ga je ao to se trudi svu odgovornost prebaciti na mene, koji sam od prvog trenutka drao da kao ministar trebam preuzeti odgovornost za sve, a to znai i za sve nesretne pogreke podreenog mi zemaljskog poglavara. Na kraju sam odstupio s dunosti zbog svoje odgovornosti jer drugim argumentom Tisza ne bi mogao uvjeriti cara o potrebi moje smjene.
Ulomak iz izdanja Instituta za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 2004.

Ostaci razbacane i unitene imovine na ulicama nakon nemira i napada na sarajevske Srbe do kojih je dolo nakon atentata, 29. juni 1914. (Iz zbirke Historijskog arhiva Sarajevo)

BEHAR109

99

STRANI PUTOPISCI O BIH

Karin Boye

Izlet u Trebinje
Karin Boye (1900-1941) je vrlo znaajno knjievno ime izmeu dva svjetska rata u vedskoj. Iako nije ivjela dugo, ostavila je iza sebe znaajan literarni opus. Roena je u Gteborgu 1900. godine, a ivjela, studirala i radila u vie gradova: Stockholmu, Uppsali, Berlinu. Bila je pobornik socijalistike ideje, ali i biseksualna, to je u to vrijeme bilo zabranjeno. Skonala je ivot od prekomjerne doze pilula za spavanje (vjerojatno svjesno) 23. ili 24. aprila 1941. godine u Alingssu. Ona je u prvom redu bila pjesnikinja. Objavila je sljedee zbirke: Oblak (1922.), Skrivena zemlja (1924.), Ognjita (1927.), Radi drvea (1937.) i Sedam smrtnih grijehova (1941., posthumno). Meutim, pisala je i pripovijetke, eseje i romane. Napisala je sljedee romane: Astarte (1931.), Merit se budi (1933.), Kriza (1934.), Premalo (1936.) i Kallocain (1940.). Prevodila je Thomasa Manna i T.S. Eliota. Ispred gradske biblioteke u Gteborgu ima njena statua, a od 2004. godine u Uppsali je biblioteka Univerziteta dobila njeno ime. Meutim, ima neto to ne vjerujem da je poznato u nas, a to je da je Karin Boye s muem Leifom Bjrkom putovala u nau zemlju prije 82 godine, tanije u ljeto 1930.-te godine. U Sarajevo je dola iz Beograda, ostala tu nekoliko dana, a onda produila u Dubrovnik, gdje je ostala cijeli mjesec. I nije samo to. Poznata pjesnikinja je biljeila svoje utiske s putovanja i ostavila ih u obliku prie putopisa, pod naslovom Lutanja po Sarajevu (Strvtg i Sarajevo), a koja je objavljena posthumno u zbirci pripovijedaka Proricanja 1941. godine u izdanju poznate izdavake kue Bonniers (Stockholm). Dakle, poznata vedska pjesnikinja Karin Boye bila je u posjeti Sarajevu u ljeto 1930. godine. Nakon Sarajeva otputovala je u Dubrovnik i tu ostala cijeli mjesec. Iz Dubrovnika je s muem Leifom Bjrkom uinila jednodnevni izlet u Trebinje i opisala utiske iz ovoga grada. Prenosimo cjelovit njen tekst sa ovog izleta.

Priredio i sa vedskog preveo: Izet Muratspahi

Trebinje
Trebinje je mali muslimanski (turski) grad, smjeten nedaleko od Dubrovnika, sam po sebi ne ba poseban, ali prilino nedirnut od stranaca i centar bojama bogatom selu, koje se prostire uokolo. Ako se eli otputovati tamo, onda to treba uiniti u jedan od pijanih dana, srijedu ili subotu, kako bi se mogao vidjeti traak narodnoga ivota koji ovdje cvjeta sasvim sam za sebe i bez da kriom motri prema turistima. Tu je najarolikije drutvo koje se tada vrti oko dugih stolova na pijanom trgu, gdje seoski proizvodi: zelene lubenice, ute dinje, crveni paradajzi, zelene i crvene paprike, lee naslagani u krasne gomile. Mlade seljanice, pokrivene sjajnim maramama, prije svega utim, limunoutim, utim kao maslac i kremastoutim; starije ene u hercegovakim narodnim nonjama, dugim bijelim haljinama s vezenim dugim prslukom i malom okruglom crvenom kapom, stavljenom naprijed na elo, te sa jednim lahkim bijelim velom koji pada na zatiljak; seljaci u svojim smijenim kratkim hlaama koje se zavravaju oko koljena, a inae vise kao vrea, sigurno krajnje udobne i, konano, tako originalnog rublja. Turci, sopstveni stanovnici grada. (Molim itatelja da obrati panju na to da Turci ovdje ne znae ime neke rase; rije pokriva

sasvim jednostavno muslimansko dravno stanovnitvo iste rase ili rasne mjeavine kao i druge.) Mukarci u hercegovakoj seoskoj nonji ili obinoj evropskoj odjei s fesom, ene pokrivene s malim crnim velom, osim onih od svih najsiromanijih koje skupljaju svoju amiju ispred lica koliko god se to moe. U sjenci ispod drveta stoje vezani magarci seljaka, a mala magarad trkara okolo u blizini svojih majki. Kad smo mi stigli ujutro u pola osam, pijaca je ve odavno bila u punom jeku. Ovdje se imaju ranije navike i prati se inae dosta sunce koje izlazi u pet, a zalazi u sedam sati. Jedan asak klizili smo okolo u vrevi kao lovci s fotoaparatom u najveoj pripravnosti ovjek je mogao napuniti mnogo filmova na ovoj pijaci ali kako pijaca u svakom sluaju ostaje pijaca i ne mijenja se mnogo od svog prvog trenutka do posljednjeg, tako smo je ubrzo napustili i izali vani da pogledamo grad. Damija je bila brzo pregledana. Bili smo ve zasieni damijama. Ova je bila u svakom sluaju lijepa, sa arabeskama u jasnim bojama i arapskim slovima po zidovima: nekoliko od Allahovih stotinu imena. Slike i oltar ne mogu stajati u muslimanskoj damiji, ista-

100

ZEMLJA EIFA I KISMETA

kao je s ponosom vratar. Poto smo imali skoro devet sati prije polaska voza, nismo se urili, nego smo ili i partali ulicama nasumice. Kaskali smo glavnom ulicom od kraja do gradske porte. Kao veina starih gradova, ovdje se Trebinje moe ponositi zidom koji okruuje grad: nekolicina podruja su bila tako neprestano izloena ratovima, kao Balkan, pa je za gradove uvijek bilo vano da se zatite koliko su bolje mogli. Kraj gradske kapije bilo je najbolje okrenuti se, budui da su se u tom pravcu izvan prostirala samo gola brda, koliko dugo su oi vidjele beznadno siromana, bajkovito lijepa bijeloblistava hercegovaka brda, tamo gdje je jedina rijetka biljka zanovijet ta koja raste na obroncima milju za miljom. Cijeli grad uostalom izgleda siromaan. Muslimanske radnje nemaju onu istonjaku raskonost koja vlada u sarajevskim trgovakim kvartovima. Ovdje se prodaje za gradsko ivlje, seljake, a robu ine korisni grubi i jednostavni artikli, kante, grube cipele, kose i srpovi. Jo uvijek se ljetina anje sa srpovima! Posjetili smo jedinog srebrnara u gradu. Zvui to tako otmjeno, ali u stvarnosti nije to nikakvo veliko zanimanje biti srebrnar u Trebinju. Taj jadni ovjek sjedio je osobno tamo unutra iza pulta bio je i jedan drugi koji je prodavao njegovu robu i izgledao neopisivo slabaan. Njegove lijepe filigranske stvari nisu bile uope skupe, a jeftin je bio takoer i udesni antiki turski nakit koji je on prodavao. Poto smo ga pitali, ispriao nam je da radi 13-14 sati dnevno, a zarauje oko 2-3 krune na dan. Ubrzo nam je priao jedan susretljiv vodi i ponudio svoje usluge, pa smo nakon malo cjenkanja poli za njim. Naravno i on je bio musliman i kao takav jasno smatrao da se ena po svemu treba ravnjati prema muu, te su on i moj mu pourili dugim koracima imali su otprilike jednako duge noge dok smo mi ene, koje nismo imale elje da kaskamo kao mali Elandijci u paklenoj vruini, odbijali da produimo u istom taktu. Vodi nas je najprezrenije ismijao stavivi krunu na djelo kada je daleko ispred pokazao na nau saputnicu, gospoicu Anderberg, s rijeima: Kann das auch Deutsch? Bilo kako bilo, pokazao nam je u svakom sluaju jedno muslimansko groblje. Mi

smo takva ranije vidjeli, ali on nije elio propustiti priliku da nas ui. Ovi ovdje grobovi s turbanima su muki grobovi. Oni drugi su enski. Oni tamo veliki niani s golemim fesovima na svakom od njih podignuti su nekom pai ili drugom visokom dravnom slubeniku. Svi su bili okrenuti prema istoku, kako bi se ovjek mogao pojaviti s licem prema Mekki, odakle bi Sudac mogao doi na zadnji dan. Polako je sricao nekoliko natpisa ime, ime oca i podatke. kola pored koje smo proli bila je zatvorena dva mjeseca ferija u najtoplijem periodu. Jadna djeca, koju smo ranije u danu uli i vidjeli kako itaju tamo unutra, pod turbanom ukraenom i, dakako, pismu uenom uiteljevom nadzoru s jednim tonom, ne razliitom od onoga koji se ranije uobiavao u naim narodnim kolama u divljini, napola mehaniki bila su oito nesretni ferijeitai. Napokon, poslije dugog i vrueg hodanja, oslobodili smo se vodia. Neto posebno neobino zbilja nam nije pokazao, osim onoga to ovjek moe svojim oima vidjeti, pa smo odluili vrljati na svoju ruku, posve jednostavno otii u selo izvan grada i drsko ukoraiti u kolibe. Jedan drugi ovjek, slino susretljiv onom ranijem, ponudio se dodue da nam pokae jedan stari turski harem, ali smo to sa zahvalnou odbili. eli li ovjek kaskati okolo u junjakoj podnevnoj egi, onda je beskrajno i puno manje tegobno kada to ini sasvim vlastitom odlukom. Velika veina, od slubenika putnikog biroa Putnik, pa do ofera i vodia, irom otvaraju oi i vjeruju da imaju posla s aknutim ljudima kad im ovjek objasni da eli vidjeti seljake kolibe. To je bilo ipak ono to je moj mu utuvio sebi u glavu da uini, a iz nekoliko uspjelih pokuaja u Crnoj Gori moglo se zakljuiti da su najmanje neskloni bili sami seljaci: oni su bili raspoloeni prema gostima, radoznali i zabavni, a osim toga prijateljski naklonjeni to ima neko ko pokuava nauiti njihov jezik. Uli smo, dakle, sa zadovoljstvom u prvu najbolju kolibu. Dola je jedna oronula starica i otvorila. Moj mu je pokuao objasniti nae zanimanje, a nakon to nas je starica podrobno uvjerila da je ovdje sve vrlo siromano i nema se ta pokazati, ponudila nas je ljubazno da uemo unutra.

Oni koji nemaju zemlje, ovdje teko ive, rekla je. To, meutim, nije bila nikakva seljaka koliba. Koliba nije bila njezina, ona je ivjela sama jedan dio puta dalje, ve je bila iznamljena od strane jedne obitelji. ena i djeca su bili kod kue. Ono najmanje je lealo i spavalo na golom kamenom podu s jednom maramom preko sebe radi muha, budui da je stotine njih u roju letjelo posvuda u sobi. Djeca su dobila karamele i razgovor je zapoeo. Mu je bio radnik u fabrici dolje u gradu. Imao je 600 dinara mjeseno (oko 40 kruna), od toga je ilo stotina za kiriju, a od ostalog su trebali ivjeti, mu, ena i etvero djece (ona je uostalom ekala jo jedno). Teko je, rekla je. Zimi je ponekad tako hladno da se rijeka ledi... Koliko mu je dugo radno vrijeme? Nije znala tako precizno, ilo je u smjenama. Jedan od djeaka pokazao nam je sljedeu kolibu koja je u ovom sluaju trebala biti seljaka. Pokazalo se, meutim, da je to bila greka: tamo je ivio jedan penzionirani dravni slubenik s obitelji. On je izaao vani u dvorite i poeo nas ispitivati o vedskoj i Skandinaviji i stvarno je znao kako su se zvala sva tri glavna grada... Njegova nevjerojatno lijepa mlada kerka, koja je osim toga znala i francuski jezik (iako je oito bila previe stidljiva i previe neizvjebana da bi se usudila na to), dobila je naredbu da pokae put do jednog istinskog seoskog imanja. Tako se i dogodilo, pa smo nakon jedne prilino duge etnje usred najgoreg zvizdana doli tamo. Uli smo u imanje i razgledali okolo. Jo uvijek nijedne due. Izdaleka smo meutim vidjeli jednu staricu kako vodi svoju kravu ba prema imanju, te smo ushieni poli i sreli je. Da, bilo je to uvijek seosko imanje i naravno da ga moemo pogledati. Pokazalo se, meutim, da smo naili u nevrijeme: bio je ba sada podnevni odmor u etvi i svi eteoci su leali i spavali unutra u kolibi. Za poetak smo se mogli zadovoljiti s kuhinjom, koja se sastojala od posebno malog izgraenog niza kuica okolo ugraenog dvorita. Tamo unutra gorio je veliki lonac iznad vatre, zapaljene na primitivnom ognjitu na podu. Dodue, stajao je u jednom oku poret, ali je on oito bio razvaljen, sulundar je bio prekinut, a ranije je izlazio napolje kroz zid. Vani u naseljima,

BEHAR109

101

STRANI PUTOPISCI O BIH

jo uvijek obiniji nain potpaljivanja vatre direktno na nekoliko kamenova na podu, bio je oito due prakticiran, sudei po pocrnjelim krovnim gredama. Ovdje je bilo tijesno i nisko do krova, ali nije zapravo ni trebalo vie, poto se tu kuhalo samo jelo i niko ovdje nije stanovao. Vremenom su gazda i gazdarica bili na nogama, te su izali k nama dobroudni i aljivi. Ne, nismo mogli ui unutra jer su tamo jo spavali. Samo smo mogli baciti jedan pogled unutra kroz prozor. I to je bilo sve. Unutra je izgledalo isto i uredno, krajnje jednostavno, naravno, u odnosu na ono to smo navikli kod kue, ali oito imuno prema odnosima u podruju. Imali su takoer ivotinje: ovce, koze, krave i svinje, a mi smo morali baciti oko na svinje. Izgledale su ba kao i kod nas, a ne kao one bosanske, male crne i bijele, tanke i graciozne slabike. Ovdje ovjek dobro gura naprijed, ima dovoljno zemlje i ni na ta se ne ali. Kua je istina bila razorena u toku rata, ali je sada opet izgraena. Inae, morali smo se zadovoljiti time da vidimo ugraeno dvorite i fotografiramo lanove porodice koji su bili za to raspoloeni, to e rei staramajku i potomstvo. Ovi posljednji bili su svijetlokosi kao vedska djeca to je dosta smijeno ali vrlo obino u Jugoslaviji. ovjek zamilja da su ljudi tako daleko prema jugu crni, ali oito je da klima nije ta koja ini boju kose. No, do sada smo imali malo nesree. Jedan od sinova pokazao nam je put dalje do jednog muslimanskog imanja koje se nalazilo ne tako daleko odatle. Ni tu se nije niko pojavio u poetku, ali, kada je pas poeo lajati, pokazalo se nekoliko enskih figura i ule ta smo (to jest, moj mu) imali rei. Kratko vijeanje. Nakon toga objasnie da su ene srdano dobrodole, ali mukarci moraju ostati vani, budui da gazda imanja nije kod kue. Osjeale smo se jednosmjernim budui da nismo znale vie nego poneku hrvatsku rije, a premda su to bile one najvanije rijei, kao hvala, vrlo dobro, itd, teko je uiniti neku sadrajno bogatiju konverzaciju s njima. U svakom sluaju, sada je bilo krajnje neuljudno ne prihvatiti poziv, pa smo s njima ule u kuu, dok su mukarci ostali na dvoritu. I ovo imanje bilo je isto i uredno, oito

imuno. Ono to je mene najvie iznenadilo bio je harem. Uvijek sam zamiljala harem kao neto najdosadnije od svega, sa svom svjetskom amom zatvorenom meu etiri gola i prljava zida. Barem sa dosadom, smatram, a vjerovatno to treba biti ispravno, kad je u pitanju grad. Ovako na selu ne moe to mnogo biti opasno, ovdje je, zar ne, porodica ipak upuena sama na sebe i posla ima preko glave. A to se golih zidova posebno tie, to nije uope odgovaralo. Velika soba, dobro oribana i u bijelo okreena bila je namjetena s ofarbanim ormarima i jednom dugom klupom, koja se pruala okolo tri zida i bila pokrivena s najljepim jastucima i sjedalicama. Kad smo pokazale nae divljenje, iznijele su i druga izvrsna tkanja, ilime, tapiserije, vezene zarove i stolnjake, te pokazivale s ponosom ko je uradio to, a ko to. Sve je bio runi rad. Upitale su nas da li elimo kafu, to smo iz saaljenja prema jadnom ovjeku tamo napolju odbili, kako ne bismo oduljili posjetu u beskonanost. Razgovor je bio jednostavan, ali je iao dobro. Pitale smo znakovima da li sva djeca u dvoritu pripadaju ovoj kui i dobile odgovor, takoer znakovima, da su dvoje od veih bili s jednog daljeg imanja, a ona manja pripadaju ovdje. ena koja je oito bila vladarica sobe, a vjerovali smo i imanja, pokazala nam je svoj prsten, a mi smo pokuale objasniti znaenje naih prstenova, to je takoer ilo bez tekoa, poto smo znale kako se kae ena i djevojka. Poslije smo bile uvedene u jedan drugi dio kue, u jednu slinu sobu, a tamo je bila takoer jedna ena... Tek nakon toga potvrdile su se moje sumnje da su obje bile seljakove ene. Mnogoenstvo je na izmaku u gradovima, ali na selu, gdje je ena dopuna jeftine radne snage, jo cvijeta. I ovdje smo vidjele krasne tkanine i vezove. Ali, sada je ve bio doao seljak kui, pa su on i moj mu vani u dvoritu udarili u razgovor. On se alio i na suu ove godine i na kamenitu siromatinu Hercegovine. U Bosni je to drugaije! Tamo oni imaju umu, ega ovdje nema. On sam je imao tri konja i tri krave, malo uzgajalite duhana i mali nasad vinove loze, ali to nadugo nije bilo dovoljno. Sada je mogao rado i ovaj gost ui unutra, takoer (shvati, mi muslimani nikad ne

doputamo nekim gostima mukarcima da ulaze i posjeuju nae supruge). Reeno uraeno. Oba gospodina su ula unutra, a dame su se preselile vani na stepenite, gdje su stajale i sluale to se mogle uti. Pitale smo da li su tkanine na prodaju. Ne, u stvari nisu. One su djevojaka oprema, miraz. Jedan enski glas, odozdo sa stepenica, pitao je koliko bismo bile spremne dati za njih. Meutim, mi se nismo usudile bacati u neko rasipnitvo. Umjesto toga izrazili smo srameljivo molbu za malo vode; dan je bio vrlo vru, a mi smo ili dugo. Istog asa odozdo je stigla jedna velika aa puna hladne boanstvene vode. Za oprotaj smo kao i na prvom imanju dobili jedan mali buket cvijea nekoliko cvjetova pelargonije i jednu granicu nekog rastinja koje je mirisalo na zain. Toplo smo zahvalili za sve to smo vidjeli i otili. Ono to je posebno ostalo u mom sjeanju od nae posjete haremu je mirno i ponosno dostojanstvo u dranju ena dostojanstvo koje, ini mi se, ima posebnu karakteristiku za muslimansko stanovnitvo, od trkarala do pismenih ljudi. Voljela bih znati odakle ono dolazi, je li to njihova pravovjerna sigurna nadmo ili ono ima dublje osnove... Putovanje kui (u Dubrovnik, op. prev.) uzelo je svojih dobrih pet sati, ako se urauna i temeljita pauza pri zamjeni vozova u Humu. Bila je to mala neobina rupa gdje smo dobili ovetinu u papiru i aj koji je imao okus toplog puna vjerovatno je bio zainjen sa raznovrsnim travama. I tu nismo imali nita drugo raditi osim da sjedimo na eljeznikom nasipu, gledamo zalazak sunca i sluamo cvrke do polaska voza. Moe se dodati da smo ponovo nali jednog starog znalca, Kanold kolu, pod imenom Karamele u eljeznikom automatu. Putovanja vozom su uostalom vrlo sadrajna. Nikoga nije briga za druge, svako radi ono to mu padne na pamet jedan mladi ovjek bez sluha pjevao je cijelo vrijeme samo za sebe i to tako zavijajue da nam nije nita drugo preostalo nego da i mi ponemo pjevati, svako za sebe. I ilo je dobro. Na koncu se svako od nas uspio koncentrirati tako da uje samo sebe. A ta e ovjek uostalom raditi za vrijeme dugih sati kada je napolju krajolik mraan, a voz gmie kao pu.

102

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Tone Bringa

BITI MUSLIMAN NA BOSANSKI NAIN:

identitet i zajednica u jednom srednjobosanskom selu
Autorica knjige je Norveanka Tone Bringa, danas Mrs. Galbraith, socijalni antropolog s obranjenom disertacijom iz svog znanstvenog podruja na uglednoj London School of Economics. Spomenimo da je prestini ameriki akademski asopis Choice proglasio studiju dr. Bringe jednim od najznaajnijih znanstvenih antropolokih djela u 1996. godini.
Prevela: Senada Kreso

Stanovnitvo Bosne i Hercegovine (Osobine, obiaji, ivot)

U prvoj polovini 19. stoljea BiH su posjetila samo dva francuska putnika, koja su o svojim putovanjima i utiscima ostavila vrijedna zapaanja i djela iza sebe: Ami Bue i Siprijen Rober.1 (Onaj posljednji, ustvari, nije ni bio u Bosni). Trei putnik, Teodor Valerio, ovjekovjeio je svoja zapaanja i utiske o tipovima Bosne, i drugih naih zemalja, u svojim slikama, crteima, bakrorezima.2 Prema tome, kao dokumentirana podloga za ovo poglavlje posluit e nam jedino djela A. Buea (Evropska Turska i Zbirka itinerarija kroz evropsku Tursku),3 kao i, u izvijesnoj mjeri, knjiga Siprijena (Slaveni u Turskoj).4 Nasuprot tome, u drugoj polovini 19. stoljea ima itav niz raznovrsnih putnika: diplomata (konzula, konzularnih agenata), istraivaa i naunika (geografa, etnografa arheologa), publicista.

Odjea
(...) Po nahoenju pomenutih autora, mukarci u Bosni su obueni kao i u Srbiji, s tom razlikom to stanovnici muslimanske vjere imaju veinom na glavi turban (to je, u stvari, al svjetlocrven ili tamnocrven), a za pojasom pitolje i ponekad handar u koricama.5 Po dugoj koulji nose obino akire, s turom, svjetlocrvene boje i stegnute oko
1 2 3

lista noge podvezicama.6 Ovdje je rije i o raznim drugim dijelovima i vrstama odjee (o dolami, dubetu, gunju i dr.), kao i o njihovim ukrasima (srebrnim pucima), itd.7 Od raznih vrsta obue, isti putopisac pominje opanke (na selu), firale (u gradu) i dr.8 Prelazei na opis enske nonje, A. Bue kazuje na njenu raznolikost, u zavisnosti od kraja... Pletenice im okruuju glavu i ukraene su jednim cvijetom sa strane, i u isti mah maramom u boji, sa naslikanim cvjetovima,
7 8 9

koja pada po leima. A odjea nije bez onog ara koji susreemo kod ena Kukiberga, u planinama oko Berna. Jedan od ukrasa mnogih bosanskih i srpskih ena jeste no sklopljen (britva), koji visi o pojasu i koji je ponekad ukraen bisernim sedefom. Narodne pjesme svjedoe da se do toga ukrasa mnogo dri.9 Poto je, zatim, opisao nonju Hercegovaca, pisci ukazuju na razliku koja, u stavu prema oruju, postoji izmeu Bosanaca i Hercegovaca: Opte uzevi, Hercegovci, a naroito muslimanske vjeroispovijesti, kao da su bolje od Bosanaca snadbjeveni orujem. Svako ima redovno, svoje pitolje i svoju puku, tako da se, ulazei u neku kuu, moe odmah ustanoviti broj ljudi u porodici, po broju puaka koje vise na zidu. esto ih moe ovjek da nabroji od deset do dvadeset. Oko granica, oni ak iz kue izlaze sa pukama, dok se Bosanci zadovoljavaju drei ih kod kue.10 Najzad, prelazei na opis odjee ena u Hercegovni, A. Bue pie: ene su obuene kao u Bosni i u Srbiji, i imaju esto iroke pojaseve koji se sastoje od komada mjedi. Kao i sve ene Slovena, Vlahinje i Ciganke, one imaju obiaj da svoju djecu nose na leima, i ak ponekad u malim drvenim beikama, koje samo okrenu naprijed, da bi podojile svoju odojenad. S tim teretom, ili bez njega, one znaju jo i da predu u hodu.11
10 11

Vidjeti gore: II,1.1), 2); II,2 Vidjeti gore: I,2 Vidjeti gore:II,1.,2).

4 5 6

Vidjeti gore:II,2. Ibid., II,214. Ibid.,II, 214-215.

Ibid.,II,215 Ibid. Ibid.,II,216.

Ibid., II,217. Ibid.

BEHAR109

103

STRANI PUTOPISCI O BIH

Hrana
Ami Bue govori o raznim bosanskim jelima, i iznosi neka svoja zapaanja o nainu njihovog spravljanja. Prije svega treba istaknuti da orijentalci, ukljuujui Bosance, uzimaju dnevno samo dva objeda: ujutro u deset ili jedanaest sati, i uvee, poslije zalaska sunca (akama).12 Kada, pak, ustanu, u rano jutro, najvie ako popiju oljicu crne kafe.13 Od jela spravljenih od mesa pominje, pored ostalih, i-evab i ranjie, za koje kae da slue da se brzo spravi ruak ili veera na putu. Ne jednom, pie on, mi smo tako pripremili, i vidjeli kako se peku pod vedrim nebom, ievab ili ranjii na improvizovanoj vatri, u nekoj umi ili na obali nekog potoka. Ista jela se mogu dobiti i u krmama: tu se ostavljaju, dok ne budu prodani, nareani komadii mesa, i tako se vide, naslonjeni na zidove, tapovi sa jagnjeom digericom, kao i vie cijelih jaganjaca.14 Pored toga, putopisac navodi jedno drugo, dobro peenje: peeno jagnje, napunjeno nadjevom koji se sastoji od sala, crvenog i crnog bibera, i isjeckane digerice i eluca jagnjeta.15 Kada je rije o slatkim jelima, ne treba zaboraviti jednu specifinost koja je danas, s obzirom na razvoj industrije eera i iroku upotrebu ovog artikla, manje ili vie iezla: spravljanje slatkih jela s medom ili s pekmezom. Tako, meu slatkim jelima koja se spravljaju s medom, A. Bue pominje: baklavu (u koju se, izmeu jufki, stavlja med), slatku kajganu (s medom ili sa eerom), halvu (s pekmezom) i dr.16 Ukusno slatko jelo je i kajmak sa komadima meda u sau. A po rijeima putopisca, Bosna i planine Hercegovine su zemlje izvanrednog gustog kajmaka.17 S medom se u Bosni, prema rijeima istog putnika, pije ponekad i rakija (medena rakija). A od vina u upotrebi je naroito vino iz Novog Pazara i Mostara.18 A. Bue pie: prije podne i pred vee, pekare opsjednute peenjima, loncima (ragoux), ribama, rakovima, povrem i kolaima.19 U ovom razdoblju, u Bosni se pila i kafa, i to, po rijeima naeg putnika, samo
12 13 14 15 16 17

crna, najee bez eera (kafa sa eerom bi se sluila samo nekome kome se eljela uiniti posebna ast), i pri tome bi se progutao i talog od kafe (toz). Stoga su oni od naih putnika koji su pili kafu s mlijekom izazivali kod stanovnika ne malo uenje: Nijedan od naih obiaja nije, za vrijeme naih putovanja, vie i neprestano zauivao nae domaine koliko mijeanje mlijeka sa kafom. (...) A. Bue saoptava i kako se u Bosni kafa spravlja, a i slui- s desnom rukom na srcu).20 Isti putopisac, u vezi s objedima u ovoj pokrajini, istie jedan lijep obiaj koji je bio rasprostranjen kako kod siromaha tako i kod bogataa: da se, prije i poslije jela peru ruke. Pritom se esto upotrebljava leen, sa poklopcem (na kome se nalazi sapun), koji se podnosi gostu da opere ruke: Osoba koja dri leen lijevom rukom izliva vam, drugom, vodu na ruke iz ibrika (kod kaluera i svetenika, dre leen i polivaju gostima mladi redovnici).21 Pekiri za posuivanje ruku posebne su vrste: veoma su dugi i uski, ponekad ukraeni vezom od zlata i svile.22

to se tie namjetaja u pomenutoj prostoriji, jedino to opominje na Evropu jesu njemake pei od peene pei i lakirane zemlje, masivne, gotovo isto tolike visine koliko i soba.25 S. Rober napominje da se stanovnici Bosne slue svojim stanovima samo zimi, kada je hladno. Inae, im doe ljeto i otopli, Bosanac pohita da podigne u bati, na putu ili usred polja, ator od lia, da bi tu objedovao i provodio no.26 Putopisac kazuje i to da Bosancima nije mnogo stalo do udobnosti. On (Bosanac) bi se zacrvenio kada bi mu za spavanje bio potreban krevet; ogrta mu slui kao pokriva; zimi se oprui na malo kukuruzne komuine, a ljeti na travu u livadi.27 Dvorite i bate kua okruene su visokim i drvenim ogradama (tarabama).28 U sjevernoj Bosni, po tvrenju pomenutog putopisca, drvene kolibe hrvatskih seljaka najbjednije su od svih, sudei prema mnotvu rupa na krovu i zidovima. One lie A. Bueu na vaarske atre.29 Meutim, najbolje kue od kamena u itavoj Turskoj, budui da je kamen dobro istesan i simetrino stavljen, vidio je A. Bue u donjoj Hercegovini.30

Stanovanje
Po zapaanjima prvog od ova dva putnika, S. Robera, stanovi Bosanaca (po selima) nisu nita drugo do velike kolibe od ilovae (erpia) i drveta, pokrivene slamom i korom od lipe. One se sastoje od vie malih prostorija, koje sve vode u jednu centralnu prostoriju.Ta prostorija slui kao porodina soba. U njoj se nalazi ognjite. Na ognjitu se pripremaju objedi; oko njega se uvee okupe svi lanovi porodice braa, sestre i roditelje i, sjedei na klupama, vode razgovore, poreani oko djeda ili starijeine porodice, koji je, sa svojom starom suprugom, prirodni uvar ognjita.23 Kada je rije o bogataima i stanovnicima u gradovima, pomenuta sredinja i zajednika prostorija je smjetena obino na prvom i jedinom spratu kue. Po rijeima putopisca, u njoj se nalazi elegantna divanana, sa prozorima u naokolo, i izboena na ulicu, kojom dominira.24
24 25 26 27 28 29

Upotreba turskog i srpskohrvatskog jezika

U Bosni, kao i u ostalim vilajetima Otomanskog Carstva, slubeni jezik je bio, naravno, turski. Kao slubeni, kao jezik vladajuih krugova, on je bio najvie rairen meu slubenicima. (...) A ako treba da odgovori, Srbin i Bosanac je to inio na svome jeziku, dok je Albanez odgovarao ili na svome, ili na srpskohrvatskom jeziku, ako ga zna, radije nego na turskom.31 Ovo se, meutim, ne odnosi, kao to bi ovjek pretpostavio, samo na pripadnike hrianske vjere, nego i na pripadnike islamske vjeroispovijesti. Jer, pie isti putopisac, ma koliko da su oni dijelom muslimani, oni od turskog jezika znaju samo nekoliko rijei, ili ak samo uobiajene pozdrave.32 U vezi s ovim, jo je znaajna jedna injenica koju navodi A. Bue: da stanovnitvo u Bosni koje je sve slavenskog porijekla, skriva jo u sebi (...) sjeanja naciona30 31 32

Ibid., II,252. Ibid. Ibid.,II, 239. Ibid.,II,240. Ibid.,II,246-247. Ibid.,II,235.

18 19 20 21 22 23

Ibid.,II,251. Ibid.,II,239. Ibid.,II,254-255. Ibid.,II,448-449. Ibid.,II,449. C.Robert.o.c.,17.

Ibid. Ibid. Ibid.,17-18. Ibid.,18. Ibid., 272. Ibid., 271.

Ibid., 272. Ibid. O.c., IV, 107.

104

ZEMLJA EIFA I KISMETA

lnosti spojene s antipatijama prema Osmanlijama.33 Govorei o nekim osobinama naeg jezika, autor ukazuje na njegovu ljepotu i citira, iz putopisa Vijale de Somijera,34 poznati odlomak u kome se velia na jezik: Srpski jezik je bogat, lakonian, snaan i skladan. On pristaje podjednako u ustima oba pola i upotrebljava se, podjednako sreno, za opjevavanje slasti ljubavi kao i velikih podviga i krvavih trofeja boga Marsa. On sjedinjuje u sebi ritam i mjeru, zvuan je, plemenit, oratorski, vehementan. Jednom rijei, to je jezik heroja isto toliko koliko i jezik govornika.35 U vezi s tim, na putopisac ali to izuavanje srpskog jezika nije jo olakano postojanjem podesnih prirunika (rjenika i gramatike): do sad veli on samo Nijemac moe nauiti gramatiku srpskohrvatskog, iz gramatike koju je Vuk Stefanovi Karadi priloio svome rjeniku, a koju je Jakov Grim preveo na njemaki 1824. godine i izdao u Lajpcigu.36 Ami Bue govori i o nekim drugim jezicima bugarskom, albanskom, rumunskom, zatim o jeziku Roma (la langue zingare) i Jevreja. Evo, naprimjer, ta on pie o ovome posljednjem: Jevreji govore esto panski i italijanski, pokazujui tako svoje porijeklo; jer, dobar dio tih Jevreja potie od izgnanika iz panije ili Portugalije s poetka 16. stoljea.37

na prirodnog hranitelja tuinca koji je primljen i jeo je s njim hljeba i soli. Autor istie posebno injenicu da je Bosanac, koji mrzi tlaenje, kao i svi gortaci, sklon pobuni, i smjelosti dodaje veliku vrstinu kada je jednom donio odluku.39 Ali, u osnovi, on je plemenit, dobronamjeran, dobar, hrabar, dalekovidan, velikoduan, ljubazan i blagodaran, otvoren i iskren, pun energije i zdravog razuma.

Obiaji i navike
Ami Bue navodi, prije svega, nekoliko obiaja vezanih za enidbu. Neki od tih obiaja, ne samo kod hriana nego i kod pripadnika muslimanske vjeroispovijesti, vode porijeklo jo od starih Slovena. Tako u Hercegovini slavljenje enidbe ili udaje traje tri do etiri sedmice.40 Tom prilikom, pored ostaloga, stanovnici hrianske vjeroispovijesti izvode razne igre (kolo i dr.), kako ljeti tako i zimi, ak na snijegu;41 dok stanovnitvo muslimanske vjere upranjava neke druge zabave: konjske trke, nadmetanje u tranju, takmienje u penjanju uz drvo itd. Evo kako pomenuti pisac opisuje ovu posljednju razonodu: Za takmienje se izaberu najvie jele ili hrastovi, koji su namau lojem ili sapunom. Na vrh se privrsti nekoliko arina crvene tkamine, kao nagrada onome koji se prvi popne na vrh, a za to se uvijek nae ljubitelja, naroito kod pripadnika muslimanske vjeroispovijesti ili kod Roma. Svaki ima oko vrata kesu sa pepelom da bi mu ruke bile manje klizave.42 Isti putopisac ukazuje i na jedan drugi zanimljiv obiaj, vezan za Boi: da se o ovom prazniku mijesi i pee esnica.43 Neki obiaji su vezani za praznovjerje. Takav je, naprimjer, obiaj da se dodirne eljezo ili opali iz pitolja im se opaze zle oi (cattivo ochio). Po narodnom vjerovanju, plava boja ima to svojstvo da otklanja uinak od toga oka.44 Nije neinteresantno ni miljenje drugog putopisca iz ovoga razdoblja, Siprijena Robera: da se islam, kakav ispovijedaju i praktikuju stanovnici muslimanske vjeroispovijesti u Bosni, razlikuje od islama Osmanlija: on se, tvrdi putopisac,
42 43 44 145

Osobine stanovnika BiH

Ami Bue ukazuje, u svome djelu Evropska Turska, na neke pozitivne i negativne osobine Bosanaca. Jedna od tih osobina jeste ljubav stanivnika Bosne prema svojoj zemlji, domovini. Srbin i Bosanac, pie on, ne osjeaju se nigdje tako dobro kao u svojoj zemlji, ijih se obilnih bogatstava stalno sjeaju: dobrog meda, brojnih stada, lijepih planina, veselih dolina i gustih uma.38 Jedna druga osobina koja se susree kod stanovnika Bosne (kao i u nekim drugim junoslavenskim zemljama) jeste gostoprimstvo. Po rijeima istoga putopisca, pravo na gostoprimstvo ide tako daleko da se na domaina gleda kao
33 34

pribliava hrianskom kultu mnogo vie od islama Turaka. I, ukazujui na ostatke kulta Slavena kod stanovnika muslimanske konfesije, putnik pie: Tako, svaka porodica ima, kao zatitnika, sveca koga su imali njeni hrianski preci: praznuje se sveti Petar, sveti Ilija, sveti ore;45 Otac musliman, ije se dijete razboljelo, naruuje za njega mise u susjednom samostanu; jedan mladi beg vodi tajno popove da iitaju molitve na grobu njegova oca. Mislimani u Bosni nisu prihvatili, kao drugi muslimani, poligamiju, i oni idu, u nekim krajevima, dotle da putaju svoje ene, kao hriani, da izlaze bez vela, ili bar sa jednim otkrivenim dijelom lica. Treba ak priznati da ti muslimani imaju opte uzevi, prema svojim enama vie obzira nego hriani.46 U svom putopisu Ami Bue pominje da je kod stanovnika u nekim krajevima Bosne i Hercegovine zapazio i naviku neistoe, koja se ispoljava u dva vida: u valjivosti i prljavtini u gradovima i na njihovim ulicama. Putopisac saoptava da je najvie vaki vidio u nekim hanovima u Bosni, i u bijednim kolibama stanovnika Turske Hrvatske (tj. Bosanske krajine). Otuda putnika ve na putevima iznenauje neprijatan i grozan zadah leina i skeleta: konja ili crknute stoke. Ali ta da ovjek kae o leinama pasa i maaka koj se nalaze u obilju ak i po ulicama gradova? Pa ipak, istie putopisac, iz toga se ne smije izvlaiti zakluak da u Turskoj nema istih gradova: takvi su, u najmanju ruku kao oni u junoj Francuskoj i u Italiji, svi gradovi u kojima ima u izobilju tekue vode.

Odnos stanovnika BiH prema Osmanlijama

Odnos Bosanaca, svih triju konfesija, prema Osmanlijama mogao bi se izraziti kratko, sa dvije rijei: antipatija i nepovjerenje.47 Ta osjeanja antipatije i nepovjerenja proizlaze, u prvom redu, iz uvjerenja Bosanaca da su se Osmanlije, gospodari Bosne, trudile uvijek da iz nje izvuku to vie novaca, ne vodei rauna o njenom napretku, blagostanju. On (Bosanac) nalazi da su
primijetan je uticaj ometa de Fosea (upor.:Les voyugeurs francais en Bosnie..., pp.243-244). O.c., IV, 110.

35

Ibid., 106 107. Up.:Vialla de Sommieres, Voyage historique et politique au Montenegro (Paris, Allexis Fymery, 1820), II, 125-126. A.Boue, Turquie..., II, 36.

36 37 38 39 40 41

Ibid., 37. Ibid., 54. Ibid., 133. O.c., IV, 119. A. Boue, Turquie..., II, 478. O.c., II, 116.

46

O.c., II, 478. O.c., II, 518. O.c., II, 123-123. Cyprien Robert, Les Slaves de Turquie..., p.4. O.c., 4-5.-U ovim redovima S. Robera

47

BEHAR109

105

STRANI PUTOPISCI O BIH

nameti preteki i, naroito, eli da vidi kako novac njegove zemlje ostaje u njenom narodu i da njemu koristi.48 A. Bue pie da je u Majdanu vidio svojim oima tu sirotinju, budui da je prinoio u nekoj kui iji je krov bio pun rupa, a kua je bila graena od drveta i blata.49 Malo dalje, on o istom mjestu pie: na tom putu (tj. od Majdana do Bosanskog Novog) sela se sastoje dijelom od kua, graenih jednostavno, od drvenih dasaka, i punih rupa na krovu kao i sa strana. Zatim, drugi razlog antipatije je injenica da je prisustvo Osmanlija u Bosni izazvao stalne nemire na njenim granicama. A Bosanac je elio da ivi u miru, a nije elio da osvaja tue zemlje, kao to nije htio ni da podnosi tui jaram, ma iji on bio.50

Nonja
U pogledu odjee, u Bosni, francuskim putnicima iz ovoga perioda pada u oi, u prvom redu, razlika u nonji izmeu stanovnika hrianske i muslimanske vjeroispovijesti. (...) Tako or Pero, iznosei svoje utiske o stanovnicima koje je vidio u turskom Brodu (!), pie pored ostalog: Razliku (izmeu hriana i muslimana ini naroito turban: hriani imaju oko glave, gotovo svi, crveni al sa crnim arama; muslimani nose bijele, sive ili zelene alove (ahmedije) svjetlije boje. Veina hriana imaju samo brkove, dok muslimani nose bradu. Ovdje se vidi mnogo plavih i svijetlosmeih ljudi, mnogo vie nego u Srbiji, ili bar vie nego u Beogradu.51 Prelazei, zatim, na opis odjee ena, putopisac pie (ene hrianke u Bosni) imaju otprilike istu odjeu kao i njihove sestre Slavonke na lijevoj obali (Save): njihove pregae su manje ivih i raznolikih boja; ali one sebi kite glavu velikim kitama prirodnog cvijea, koje visi na sljepoonici. Stare ene esto nose smilje umjesto nevena i krasuljaka, koje koketne ene vie vole. Opaamo (na ulici) samo jednu tursku enu: njen je jamak gust; umotana u crnu feredu, vukui na nogama iroke ute firale, ona se lijeno klati poput kakve stambolske kadune.52
48 49 50 51

Drugi jedan putnik iz ovoga perioda, gospoa Dora dIstrija, daje isto tako opis odjee koju je vidjela u Bosni, i koju uporeuje sa odjeom u vicarskoj: na obalama Save, hrianske ene nose dugu koulju, ubranu na grudima, poput koulje ena iz Berna, sa dvostrukom pregaom. U drugim krajevima, one imaju suknje, a imune ene nose kratke kaputie od bijele tkanine, ukraene, sa strane, kitama izvezenog cvijea. Kod mnogih ena iz Bosne visi za pojasom, napravljenim od komadia mjedi, no u koricama, ukraen zrnima sedefa.53 Nekim putnicima (arlu Irijartu, Elizeu Rekliju) ene muslimanske vjeroispovijesti, umotane, zakukuljene u ferede, koje su oni prije toga rijetko viali, ili ih nisu ouopte viali, lie na sjenke i utvare.54 to se tie nonje u Hercegovini, panju putnika i u ovoj pokrajini, svojom nesvakidanou i neobinou, privlai odjea muslimanki. Navedimo jedan i dosta precizan opis te odjee, koji dolazi iz pera E. de Sent-Maria: iroke nabrane alvare od svile i finog cica, malen izrezan fermen, koji jako naglaava grudi, fesi pokrven zlatnicima. O vratu, biser ili dukati, Na praznine dane, one nose neku vrstu suknje, zvane dimijama, sa kaputiem, postavljenim krznom, zvanim urudija. Na ulici su pokrivene bijelim velom, koji im prilijee uz lice, i mantilom od zelene ohe, hermetino zakopanim od glave do pete.55 Jedan drugi francuski putopisac iz ovoga razdoblja, S. Bujon, koji je proputovao kroz Hercegovinu u septembru 1863. godine,56 dao je isto tako opis odjee koju su tada nosile ene muslimanske vjeroispovijesti, i koji u nekoliko dopunjuje pomenuti opis E. De Sent Maria: njihova pamuna tunika (fereda) preiroka da bi se kroz nju mogli nazrijeti oblici tijela oduzimala je svaku gracioznost njihovom hodu, Njihova stopala, koja su jedina i bila otkrivena, isezavala su u obui od ute koe, sa dugakim povijenim vrhom (firale). Kod nekih od ovih ena glava je bila umotana u bijeli veo, koji je u zbijenim naborima padao po ramenima. Druge su, umjesto vela, nosile
55

komad smee vunene tkanine, koja je, navuena na elo, inila neku vrstu ube, strane za gledanje.57 Meutim, isti pisac se malo iznenadio kada je po poljima vidio muslimanke golih ruku i otkrivenog lica.58 (...)

Stanovi
Iz ove tematike naveemo ovdje samo jedan opis, iji je autor neki, M. de B., koji slika sirotinjske kuice bosanske raje u doba ustanka (1876). Opis podsjea u nekoliko na onaj uveni La Brijerov opis francuskih seljaka i njihove sirotinje krajem XVII vijeka. Sela u tim krajevima lie sva jedna na drugo. Ona obuhvaaju jedan ili dva reda kua, poredanih du puta. Unutranjost tih siromanih stanova sastoji se od jedne jedine prostorije, koja, umjesto poda, ima nabijenu zemlju. Na zidovima od erpia je okaeno, bez reda, nekoliko prnja ili kuhinskih posuda. itava porodica, ljudi, ene i djeca, stanuje skupa, esto zajedno sa stolom koju posjeduje. Da bi servirali jela i ogrijali se zimi, naloe, na sredini prostorije veliku vatru, iji dim izlazi kroz irok otvor na vrhu krova. Nita ne moe dati predstavu o siromatvu velike veine hrianske raje u Turskoj; ona ivi kao to ive divlje ivotinje: cijeena, muena, paena, doista, za nju je najee smrt prije osloboenje nego nesrea.59

Upotreba turskog i srpskohrvatskog jezika

O jeziku, turskom i naem, rije je i u zabiljekama E. De Sent Maria.60 Autor istie da je u Bosni kao i u Hercegovini, zvanini jezik turski, i da njime, prema tome, govore samo (turski) funkcioneri i neki strani prvaci, dok je on u narodu gotovo nepoznat: ovaj se slui junim slavenskim jezikom koji je u upotrebi u Hrvatskoj i Dalmaciji, Crnoj Gori i u Srbiji.61

Osobine stanovnika BiH

O neki osobinama stanovnika BiH razne vjeroispovijesti i narodnosti govore mnogi putnici, kao: uber i Feliks, Mornan,
59

Ibid., 109. A. Boue, Recueil..., II, 242. A. Boue, Turquie..., IV, 113. G.Perrot, Souvenirs..., Tour du Monde, 1870, p.270.

52 53 54

Ibid. Dora dIstrija, o.c., I, 223. Ch.Yriarte, Bosnie-Herzegovine..., 108; E.Reclus, Nouvelle Geographie..., I, 204.

56 58

E. De Sainte Marie, Itineraires en Herzegovine, BSG, 1876, p. 47. Vidjeti gore: IV, 3.,3). S. Bouillon, art. Cit., 1867 (t.LVII), p.490.

60

61

M. de B, Nos gravures, Illustration, 3.6. 1876, LXVVI, 359. Up. E.de Sainte-Marie, LHerzegovine (extrait du BSG, mars 1875), pp.29-30. Cit.l., 29.

106

ZEMLJA EIFA I KISMETA

Elize Rekli, S. Bujon, arl Perlen i dr. Njihove tvrdnje i sudovi esto su brzopleti, apodiktini, uopteni, simplifikovani, protivrijeni, neiznijansirani, zasnovani na trenutnom utisku, nedovoljno provjerenim i potkrijepljenim zapaanjima. Ali meu njima ima i putnika koji svoja miljenja i sudove donose opreznije, sagledaju stvari svestranije, zasnivaju ih na pouzdanim i provjerenim injenicama. U red takvih putnika spada, po mome miljenju, Masije de Klerval. Stoga emo navesti neka njegova miljenja i sudove o osobinama Bosanaca i Hercegovaca. Prije svega, treba naglasiti da ovaj putopisac, svjestan oposasnosti brzopletosti i uoptavanja kojima se izlae donosei miljenja i sud o jednom cijelom narodu, na osnovu nekoliko letiminih susreta samo s nekim pripadnicima toga naroda, istie da on nee da oponaa putnike koji donose sud o jednom narodu jer su razgovarali sa izvjesnim brojem potanskih momaka krmara i andarma; ali na osnovu susreta samo s malim brojem pripadnika jednog dijela stanovnitva Bosne, Muslimana, koje je s njima imao, on je o njima, veli, dobio veoma povoljno miljenje.62 Ovome putniku pada odmah, i naroito, u oi injenica da u Bosni, kao i u Hercegovini, ivi, kako on sam kae, jedna jedinstvena rasa: nema u Bosni, kao u drugim pokrajinama Otomansko turskog Carstva, vie rasa, duboko razjedinjenih jezikom i naravima, koje se po prirodi ne slau meu sobom, koje su u najmanju ruku nepomirljive meu sobom, i koje koegzistiraju na istoj teritoriji, bez ikakve mogunosti stapanja. U ovoj zemlji ima samo jedna jedina rasa, savreno homogena: nju dijeli samo vjera. Moe se, istina, zapaziti da stanovnici muslimanske vjeroispovijesti vole da ive u gradovima; da pravoslavci prevlauju na istoku pokrajine, u Rakoj i u planinskim predjelima; ali te pojave nemaju niega apsolutnog; esto se susreu mjeovita sela, gdje itelji pravoslavne, muslimanske, katolike vjeroispovijesti ive jedni pored drugih, i u veoma dobroj harmoniji, kada potsticaj spolja ne dolaze da probude fana62 63 64

tizam i pitanje vjerske asti. Musliman, katolik i pravoslavni iz Bosne imaju podjednako ljubavi za svoje rodno tlo, oni se podjednako hvale to su Bosanci.63 Madije de Klerval ukazuje i na teak poloaj, usamljenost islamiziranih Bosanaca. S jedne strane, njihovi zemljaci, pravoslavni i katolici u Bosni, smatraju ih renegatima; s druge strane, Osmanlije ne vide u njima nita drugo do nepotpune Turke: Mladi Turin iz Carigrada ophodi se sa njima kao sa varvarima, budui da oni nisu jo poprimili uglaenost civilizacije kojom se on gordi; stari Osmanlija iz Azije ruga se ovim Turcima koji ne znaju turski jezik, ovim pravovjernicima koji, u svojim molitvama, izgovaraju udno arapski jezik. Slavofili ih slikaju rado kao udovita, ne shvatajui da time ine neporavdu sami sebi. Podsjetimo se da je Masije de Klerval bio u Bosni 1855. godine.64 Vrijedno je panje i jedno miljenje konzularnog agenta u Sarajevu Eduarda Vjeta o stanovnicima muslimanske vjeroispovijesti u Bosni, izreeno godinu ili dvije ranije. Ono glasi: Muslimansko stanovnitvo pokazuje, ima neko vrijeme, da, u izvjesnom smislu, dijeli miljenje sa hrianima. itelji muslimanske vjere bi pozdravili poraze Turaka ako bi im ti porazi, ne tetei njihovoj vjeri, pruili nezavisnot, koja je cilj njihovih tenji i elja; ali oni ne bi oklijevali da se late oruja svih vrsta i da stupe ak u neravnu borbu ako bi im ikada zemlja doivjela najezdu od neke strane sile.65 (To e se desiti, kao to je poznato, nekih 20 i nekoliko godina kasnije, 1878, kada Austrougarska izvri invaziju na BiH: protiv nje je stanovnitvo ovih pokrajina pruilo manje ili vie snaan otpor.). Najzad, navedimo i miljenje francuskog konzula Alfonsa Rusoa izreeno 60-ih godina 19. vijeka, o bosanskim muslimanima: to se tie muslimana starosjedilaca, da bi se dobila predstava o njihovom duhu i njihovim raspoloenjima ne treba gubiti iz vida da su oni, daleko od toga da budu Turci i Osmanlije, ostali Sloveni po nacionalnosti, mada su jako privreni religiji. Oni osjeaju ljubav prema svojoj zemlji, imaju izvjesno
69 70

osjeanje veoma razvijenog patriotizma, tako da, ako su primorani da idu u pohod protiv svojih hrianskih zemljaka, oni to ine, sa osjeanjem dubokog aljenja, koje ih ponekad tjera, u trenutku akcije, da dezertiraju iz vojske radije nego da poine neku vrstu bratoubistva. (Autor ukazuje na primjere takvih njihovih postupaka u ratovima protiv Crnogoraca ili u Hercegovini.)66

Vjerske prilike u BiH

Neki putnici, u svojim usputnim zapisima, govore o samostanima i manastirima: Masije de Klerval, S. Bujon, Eduard Vjet, Alfons Ruso, Pjer Mulen, arl de Vjen, Luj Paten. Tako Masije de Klerval daje saet opis triju glavnih samostana u Bosni: Kreevu, u Fojnici i Sutjesci. Osvrui se, na prvom mjestu, na njihov poloaj i predjele koji ih okruuju, on pie: Oni su smjeteni u dalekim dolinama, okrueni su stijenama i umama, koje ih skrivaju pogledu. Poloaj im je savreno prilagoen samostanskoj namjeni i odgovara, ini se, isto tako skromnosti koja se trai od hrianskog kulta u turskoj zemlji.67 Prelazei, zatim, na samostan u Kreevu, autor daje u isti mah neke podatke o mjestancu u kome se samostan nalazi: o Kreevu. Ono se, po njegovim rijeima, sastoji od dvije stotine katolikih i tridesetak turskih kua, dosta bijednih, s jednom drvenom damijom. Uz to, u Kreevu ima velik broj kovanica i u njemu je razvijena trgovina eljezom. Rjeica koja kroz njega tee pokree nekoliko vodenica.68 U samom samostanu, kao i u druga dva, nalazi se biblioteka, koja je, najzanimljivija od pomenute tri samostanske biblioteke: ona posjeduje uglavnom kompletnu kolekciju latinskih i italijanskih djela koja se odnose na istoriju religija i istoriju Ilirije (junoslavenskih zemalja), objavljenih u dva posljednja vijeka.69 (...) Ovaj samostan je, po rijeima putopisca, najvaniji u Bosni. Pod svojom upravom ima on 25 upa koje obuhvaaju itavu zapadnu Bosnu i Tursku Hrvatsku (Krajinu).70 Osim toga, ima kolu, sa etiri razreda, (u svakom od njih po dvanaestak uenika), koja obrazuje sveeniki kadar. Naao sam u Fojnici, pie Masije de Klerval, brojno nastavniko osoblje i omladinu, kod koje vjerski poziv kao da nije nimalo izmijenio veselost. Uvee, ti mladii su se nali

Massieu de Clerval, Rapport..., p.46. Ibid., 42. Vidjeti gore: IV.1.

65 66 67 68

C.P., Serajevo 1,f.205. C.P., Serajevo 3,f.78(13.9.1862). Massieu de Clerval, cit.l., 29. Ibid., 29-30.

Ibid., 33. Ibid.

BEHAR109

107

STRANI PUTOPISCI O BIH

zajedno s nama kod starijeine samostana i pjevali su nam svoje narodne arije, uz pratnju raznih instrumenata (violine i dr.).71 Putopisac govori i o samostanskoj biblioteci u Fojnici. Ona je, prema njegovim obavjetenjima bogatija i prostranija od biblioteke kreevskog samostana; ali je, u isti mah, i manje vana po karakteru knjiga koje sadri: u njoj istorijska i filoloka zauzimaju manje mjesta; u naknadu za to, u njoj se nalaze glavni italijanski i francuski klasici, velik broj modernih knjiga, pa ak i romana Valtera Skota.72 U samostanu je tada (1853., prema obavjetenju Eduarda Vjeta, bilo 18 redovnika.73 Pored Eduarda Vjeta, pomenute samostane su obili i neki drugi francuski konzuli. U prvom redu, to je bio Alfons Ruso, Vjetov nasljednik. On je to uinio polovinom 1864., u pratnji svoga tumaa g. Krajevskog, i fra Grge Martia, koji mu je bio dodijeljen od crkvenih vlasti kao vodi.74 Putnici su posjetili etiri samostana: u Sutjesci, u Gujoj Gori, Fojnici i u Kreevu; i etiri upe: u Docu, Jajcu, Bugojnu i u Soplju. (...) Ali najzanimljivija i najznaajnija informacija potie, iz pera S. Bujona, o manastiru u itomisliima i njegovim kaluerima. To su, kao to smo vidjeli, utisci sa jedne posjete ovome manastiru, u Hercegovini, koju je pomenuti putopisac uinio u drutvu sa francuskim konzulom Ogistom Dozonom, i ruskim konzulom, u septembru 1863. godine.75 Putopisac ocrtava najprije dosta sumarno, zgradu manastira: crkvicu, sa pravoslavnim krstom, a oko nje stare manastirske zgrade, rasporeene u obliku kvadrata, poput zidina kakve tvrave.76 Opis susreta putnika sa igumanom manastira ivopisan je i pun galskog duha i ironije: divni ovjek, da vam nita ne skrivam, ne ogreuje se pretjerno o istou: zaputena brada; duge kose, masne, koje padaju po ramenima, mantija koja se svjetluca, i iz koje izbija miris koji stee u grlu sve to pomalo vrijea nau evropksu osjetljivost;
71 72 73 74

ali je njegov doek tako dirljiv, njegova uslunost tako srdana, da se mirimo, bez mnogo rave volje, sa formalnou zagrljaja. U tom doeku, prireenom nepoznatom putniku, ima toliko naivnog povjerenja i evaneoskog milosra da se ne moemo oteti simaptiji punoj potovanja, prema ovjeku koji tako shvaa dunost i gostoprimstvo.77 Putopisac opisuje i bogatu pantagruelsku gozbu koja je u manastiru prireena u ast posjetilaca, sa brojnim domaim jelima: kisela orba, evab sa paprikom, zec s kajmakom, pilei paprika s krastavcima, svjei sirevi, sa prijesnim lukom, poreanim uokolo i, naroito, vino zlatna manastirska kapljica! Nalivajui i ispijajui do dna au za aom, kalueri su savjetovali svojim gostima da se i oni u njih ugledaju, i ae, pune manastirskog vina, praznile su se brzinom koja je prijetila naoj ravnotei pie na putopisac.78 Prema informacijama francuskog konzula Luja Patena, u Bosni je bilo, u svemu, 189 franjevaca. Oni su bili raspodijeljeni ovako: 84 ivjela su, povueni, u samostanima Bosne; 60 njih zauzimali su upe i 43 su bila upnici u samostalnim upama.79 Osim toga, deset drugih sveenika franjevaca bili su tada van pokrajine, Bosne; 40 klerika se zavjetovalo i bilo razbacano po Bosni; jedanaest njih su postali iskuenici, 19 ih studira u Maarskoj, a etiri laika su se zavjetovala: To je ukupan broj itelja u osam samostana u Bosni, koji daju opsluivae za 103 upe provincije i kapelane za 22 kapelice koje od njih zavise.80 Isti putopisac saopava i od ega se izdrava katoliko sveenstvo Bosne. Ono ivi od prinosa koje samostanima daje zemlja koja im je pripojena, i od desetine, koju plaa seljak na prinose zemlje koju obrauje. Tome treba dodati neposredni prihod crkve, priea, skupljanje priloga, darova.81 Sve francuske putnike koji su pisali o odjei franjevaca u Bosni (or Pero, Masije de Klerval i dr.) iznenauje injenica to oni
79

ne nose, kao drugdje, fratarsku mantiju, nego i kako kae . Pero, odjeu srpskog trgovca: fes, prsluk i kaput od crne ohe, irok pojas od crvene vune, iroke hlae.82 Za to su oni nalazili razlog i opravdanje u tome da svojom vanjtinom ne privlae na sebe panju Turaka.83 Jo vie su, meutim, nae putnike iznenaivale naravi franjevaca, u prvom redu njihova sklonost ka oruju i lovu. To njihovo iznenaenje, kako odjeom tako i naravima, i habitusom i najirem smislu rijei, izrazio je najpotpunije i najbolje, francuski konzul Luj Paten (u izvjetaju od 11. januara 1878. godine ): Doista, nita vie ne iznenauje ovjeka nego kada opazi kako vise na zidovima svake elije pitolji, puke, handari. U hodnicima, naspram svakim vratima, nalazite turska sedla, stavljena na stale, i vi povjerujete da se nalazite prije u kakvom kvartiru konjice nego u samostanu.84 Gotovo svi oni imaju ogromne brkove, fes na glavi i velike jahae izme na nogama. Njihova mantija ili toga dobiva tada prije izgled vojnikog kinog ogrtaa nego redovnike mantije.85 Luj Paten, kao i neki drugi putnici toga razdoblja, osvre se i na uticaj koji franjevci vre i na katoliki ivalj u Bosni. (Ovaj ivalj je, kao to smo vidjeli, ivio uglavnom po selima, u kemetovskom odnosu, dok su se pravoslavni stanovnici Bosne, po gradovima , bavili i trgovinom.) Doista, pie on, sveenstvo (...) je ovdje istinski gospodar seljaka, Ono ga odgaja, vodi i podrava protiv Turaka; ono sjedi na proelju za vrijeme njihovih praznika i ono i pomae, poevi od njihovog roenja, pa do njihove smrti.86 Ovaj uticaj katolikog svetenstva, tj. franjevaca, na svoju pastvu objanjava putopisac mnogostrukim funkcijama koje ono vri u narodu: na stranu sluba boija, koja ih svaki dan dovodi u dodir sa stanovnitvom, sveenici su, osim toga, jedini lijenici, jedini uitelji, i oni sude i sjede u sudovima, najzad, oni slue svakodnevno kao posrednici izmeu svoje pastve i Turaka kada iskrsne
81 82 83 84 85 86 87

Ibid. Ibid.,33. C. P., Serajevo 1, f.175. Ovo svoje putovanje, u drutvu francuskog konzula Alfonsa Rusoa i njegovog tumaa Krajevskog, opisao je fra Grgo Marti u posebnom sastavu; ali taj sastav, naalost, nije sauvan u njegovoj zaostavtini, u samostanu u

75 76

77 78

Kreevu. Up.: M.ami, Fra Grgo Marti i Francuzi u: Iz strane i uporedne knjievnosti (Sarajevo, Svjetlost, 1868), str. 33. Vidjeti gore: IV, 3., 3). S. Bouillon, Une excursion..., LXIII (mai-juin 1868), 224. Ibid. Ibid., 228-229.

80

C., Bosna Seraj 3, f. 402.-Prema cifrma koje navodi L. Paten, u Bosni je bilo franjevaca u svemu 187, a ne 189. Ibid. Pomenutih osam samostana u Bosni nalazili su se u sljedeim mjestima: Sutjeska, Fojnica, Kreevo, Livno, Gua Gora. Plehane, Tolisa i Petrievac. (Up.C.C., Bosna Seraj 3,f.395.)

Ibid. G.Perrot. Souvenirs..., 274. Ibid. C., Bosna Seraji 3,f.404. Ibid., 404-405. Ibid., 397-398. Ibid., 402-403.

108

ZEMLJA EIFA I KISMETA

kakav spor.87 O nekim franjevcima, s kojima su dolazili u lini dodir, izraavaju se francuski putnici ovoga perioda veoma lijepo, ak laskavo. To se odnosi, u prvom redu, na Marijana unjia i na Grgu Martia. Evo dvije zanimljive, mada ture, karakteristike fra Grge Martia, iz pera francuskih putnika. Francuski konzul Alfons Ruso u martu 1865. pie: (To je) ovjek poten i, neosporno, najinteligentniji i najueniji od svih bosanskih franjevaca.88 Leopold Moro: Linost najsposobnija i najuenija meu franjevcima u Bosni,89 on ima inteligencije, znanja i, iznad svega, rijetko poznavanje ljudi i stvari u ovim zemljama.90 U Hercegovini, marta mjeseca 1864. godine, bilo je po obavjetenju tadanjeg francuskog vicekonzula u Mostaru, Ogista Dozona, 43 900 katolika. Njih suopsluivala 44 svetenika, dok su se petorica nalazila pred zavretkom teolokih studija i vrenjem sveenikih funkcija.91 Osim toga, u koli samostana bilo je 13 mladia koji su se ve bili zaredili, i 11 drugih uenika, koji su isto tako bili zapoeli teoloke studije. (...) U vezi s crkvama katolikim i pravoslavnim u Bosni i Hercegovini, potrebno je ukazati na jo neke probleme. To su: 1. Problem izdravanja crkava. Opte uzevi, financijska sredstva za to priticala su, manje ili vie, iz raznih izvora: od samih pripadnika odreene vjeroispovijesti, turskih vlasti, stranih vlada i zemalja, posebno od Francuske i Austrije. U mnogim izvjetajima francuskih konzula pominju se pomoi koje je crkvama i kolama pruila u obliku novanih priloga, francuska vlada. 2. Problem zvona. Kroz cijeli vijek kojim se bavimo, postojao je, u manjoj ili veoj, blaoj ili otrijoj formi, problem zvona na crkvama i zvonjave tih zvona: otomanske vlasti su branile stavljanje zvona na crkve, kao i zvonjavu zvona. I o tome problemu rije je u mnogim izvjetajima konzula ovoga razdoblja. 3. Problem vjerskog fanatizma i tolerancije. I ovaj problem je, as ovdje, as tamo, iskrsavao i preovladavao. Fanatizam je ponekad, u nekom gradu ili u nekom kraju, znao da uzme tolike razmjere da je
88 89 90 91

dovodio do raznih izgreda, ne iskljujui ni krvava obraunavanja i razraunavanja. Nasuprot tome, u izvjesnim periodima vladala je vjerska tolerancija, ak i u gradovima koji su bili, manje ili vie, na glasu sa svoje vjerske netrpeljivosti. Pa ipak, sve u svemu, moe se bez oklijevanja tvrditi da je u ovome razdoblju, u poreenju sa prethodnim, poetkom 19. stoljea, za konzulovanja Pjera Davida, vjerska tolerancija, meu stanovnitvom raznih konfesija koje su ivjele na tlu Bosne i Hercegovine, bila mnogo vea. O tome rjeito govori i jedan izvjetaj Leopolda Moroa od 12. novembra 1873. godine, na koji emo se ovdje osvrnuti, navodei iz njega neke odlomke.92 Izvjetavajui svoga ministra o zavretku izgradnje pravoslavne crkve u Mostaru, i o njenom sveanom otvaranju, kome su prisustvovali i katoliki biskup (Kraljevi), u pratnji vie franjevaca, to moe posluiti kao dokaz tolerancije izmeu pravoslavnih i katolika u Bosni, L. Moro istie da se i kod muslimanskog dijela stanovnitva u Mostaru osjea napredak u pogledu vjerske trpeljivosti i gledanja na slobodno ispovijedanje hrianskog kulta. Dokaz za to nalazi konzularni agent, pored ostalog, u tome to je nova crkva, o kojoj je rije, i koja svojim dimenzijama i svojim uzdignutim poloajem dominira gradom, snadbjevena svim to je nuno za takvu zgradu: kupolama, tornjem, zvonikom, pozlaenim krstovima. L. Moor insistira, po sopstvenim rijeima, na svim tim pojedinostima upravo stoga to je u Hercegovini (...) muslimansko stanovnitvo izvikano kao fanatino i violentno. Prelazei, zatim, na raspoloenje muslimanskog stanovnitva u Sarajevu, putopisac pie: to se tie muslimana u Sarajevu, kojima se pripisuje, bez razloga, kao to sam imao ast da to konstatujem u svojim izvjetajima br. 61-63, svirepi vjerski ar, oni su upravo pruili nov dokaz potovanja zakonitosti i prava drugoga. Srpski mitropolit, njegovo preosvetenstvo Pajsije, podlegavi bolesti koja je topila njegovo zdravlje ve odavno, sahranjen je prole nedjelje. Nje92 93 94 95

govo tijelo, ukraena vladianskom odjeom, bilo je preneseno u crkvu otkriveno i sveano, a odatle na groblje koje se nalazi van grada. Posmrtna povorka sa krstovima, crkvenim barjacima, svijeama, svetenstvom i pojanjem, prola je polako kroz ariju i muslimanske etvrti grada, a da nije naila na tome dugom putu, ni na jednu grupu, ni na jednu manifestaciju, koje ne bi dolikovale. Nema, uostalom, niega novog u toj injenici. Ja sam prisustvovao, prije 12 godina, sahrani jednog dugog mitropolita u Sarajevu koga su odnijeli u groblje sa istom pompom i pod istim uslovima sigurnosti. I, to je vrednije da se zabiljei, to je injenica da, svaki dan, hrianske pogrebne povorke prolaze kroz muslimanske etvrti grada, sa krstovima, crkvenim barjacima i s pjesmom, ne doivljujui ni najmanju tekou i ne izazivajui ni najmanu primjedbu.93 4. Statistiki podaci. Najzad, treba ukazati na jednu statistiku tabelu, koja sadri popis stanovnitva u Bosni. Popis je raen za godinu 1870., u Birou za raunovodstvo vilajeta (Bureaux de la comptabilite du Vilayet). Cifre sadrane u popisu nisu sasvim tane: kao to esto biva, one su smanjivane iz razloga da porez bude manji. Ali francski konzul Pjer Mulen unio je u njega izvjesne ispravke, i tu korigiranu statistiku uputio je Leopold Moro tadanjm ministru vanjskih poslova,94 Uz svoj izvjetaj, pisan u Sarajevu 15. aprila 1872. godine. Saglasno toj Mulenovoj korigiranoj statistici broj stanovnika u vilajetu Bosna iznosio bi: 1315787. O toga bi otpadalo na: muslimane oba pola: 556715 stanovnika; na pravoslavne: 546542; rimokatolike: 195600; na jevrejsku vjeroispovijest: 3151; na Rome: 13779.95

Muslimani kao bosanska nacija

Osim to su donijeli svoju religiju, islam, osmanski Turci su uspostavili administrativnu strukturu, sistem milleta, po kojoj je pripadnost jednoj naciji bila determinirana vjerskom pripadnou, a ne, recimo, zajednikim jezikom, jasno odreenom zajednikom teritorijom, jedinstvenim vienjem zajednike povijesti, ili etnicitetom (tj, zajednikim porijeklom). Po Braudeu i Lewisu (1982: 12), millet je bio pojam koji je prvobitno znaio vjersku zajednicu, da bi u

C.P., Serajevo 4,f.220 (21.3.1865). C.P., Serajevo 8,f.207 (13.4.1872). C.P., Serajevo 9,f.24. C.P., Serajevo 3,f.371 (6.3.1864).

Up. C. P., Serajevo 9,f.185-187 (12.11.1873). Ibid. Ministar je bio: De Remusat. C.C., Bosn Serai 2,f.173-175 (15.4.1872).

BEHAR109

109

STRANI PUTOPISCI O BIH

19. stoljeu poeo oznaavati jednu naciju, mada pojam nacija nije obavezno bio integralni dio pojma drava, onako kako se taj termin koristi u zemljama Zapadne Evrope. Osmanska drava bila je organizirana kao niz odvojenih i samoodrivih nemuslimanskih vjerskih zajednica zvanih millet, na ijem elu je bio duhovni voa.96 Muslimanski podanici imperije bili su pod direktnom jurisdikcijom carske administracije, ali poput milleta, koji su nainili prema vlastitom uzoru, i tu je administraciju karakterizirala integriranost religijske i politike vlasti, tako to su vjerski zakoni i doktrine bile temeljem reguliranja prava i obaveza pojedinaca. Meutim, za razliku od kranskog milleta u kojem su sva rukovodea mjesta pripadala crkvenoj hijerarhiji, Muslimani su sudjelovali u golemoj i utjecajnoj vojnoj i civilnoj slubi koja je uglavnom i regrutirala Muslimane, bilo da su bili iz drugih dijelova carstva ili predstavnici lokalnog ivlja. U Bosni i Hercegovini, lokalni muslimanski ivalj je dominirao u upravljanju vlastitom teritorijom. U krajevima poput Bosne, gdje su lokalni (preobraeni) Muslimani bili u velikoj mjeri ukljueni u civilne vlasti, rezultat je bio nastanak visoko obrazovane sekularne muslimanske zajednice97. U Republici Bosni i Hercegovini ovo nasljee milleta je vrlo znaajno, jer se tu pojmovi zasebnog naroda i pripadnosti specifinoj vjerskoj zajednici, odnosno naciji, potpuno preklapaju. Nadalje, nema nikakvog preklapanja izmeu drave i nacije. Stoga u Bosni i Hercegovini, pored naslijea Titove nacionalne politike, o kojoj u govoriti neto kasnije, postoji povijesno naslijee osmanskog sistem milleta, koji je stvorio kolektivne kulturne identitete zasnovane na pripadnosti religijskoj zajednici. Ovdje tri etnoreligijske zajednice sa statusom nacije Muslimani, Hrvati katolici i pravoslavni Srbi- govore isti jezik i sve do ovog rata 1991. godine, ivjeli su na istoj teritoriji, sudjelovali u jedinstvenom ekonomskom ivotu, ivjeli ak u istim selima.
96

U poetku mog boravka u seoskom podruju srednje Bosne, dok me tamonji ivalj jo nije poznavao, esto su me znali upitati koje sam ja nacije. Mislila sam da ih zanima moje dravljanstvo pa sam odgovarala da sam Norveanka, ali sam ubrzo nauila da me ne pitaju to (jer su ve znali da sam iz Norveke). Odgovor koji je za njih imao smisla nije bilo to da sam Norveanka, ve da sam protestant. Tek kad bi mi postavili dodatno pitanje, koje bi razjasnilo stvari, kao naprimjer, Ima li u tvom mjestu crkva ili damija?, Krsti li se za tri ili pet prstiju?, shvatila sam ta me zapravo pitaju.98 Sva su se ova pitanja odnosila na karakteristike nacija onako kako su one bile poznate u Bosni muslimana, katolika i pravoslavaca. Filipovi izmeu ostalih naunika, tvrdi da termin Musliman u znaenju nacionalnosti nije postojao meu seoskim ivljem sve do 1990. godine i to je bio sluaj u nekoliko dijelova Bosne i Hercegovine (ukljuujui i srednju Bosnu) izuzev u svom jedinom i prvobitnom znaenju, odnosno kao religijski pojam (Filipovi, 1990:66).99 Filipovi proputa da spomene, meutim, da je religijski identitet takoer i drutveni i kulturni, a da je on u bosanskom kontekstu imao i etniki aspekt budui da osoba obino nasljeuje svoj religijski identitet od roditelja, od oca, prije svega, koji na djecu prenosi svoje prezime, ime im odreuje etniki identitet. tavie, Muslimani nisu jedini koji su na ovaj nain razumijevali svoj identitet. U selu u kojem sam prije ovog rata radila i katolici su o sebi govorili (a tako su ih identificirali i muslimani) kao o katolicima, a ne Hrvatima. I oni su svoj identitet shvaali prvenstveno kao religijsku pripadnost. Ovo se, meutim, mijenjalo meu mlaim generacijama, koje su koristile slubeni naziv Hrvat (koji su nauili u koli). Govorili su mi da je na isti nain u sjevernoj Bosni bilo uobiajeno da se Bosanci pravoslavnog porijekla nazivaju pravoslavcima, a ne Srbima. Govorei o narodu drugog etnoreligijskog porijekla, seljani su koristili bilo izraz
97

Najvei i najutjecajniji je bio millet i Rum (koji se nekad spominje kao pravoslavni ili grki prema najdominantnijoj etnikoj grupi), koji je imao povlaten poloaj u okviru osmanskog carstva (Clogg, 1982). Ovaj millet je obuhvaao sve pravoslavne hriane, bilo Grke, Albance, Srbe ili Bugare (Clogg, 1982; za Albaniju, vidjeti: Skendi, 1982; za Bugarsku, vidjeti: Karpat, 1990 b).

98

99

Literatura o sistemu milleta na Balkanu, vidjeti Karpat 1982. Slina iskustva su zabiljeili Lock Vood, 1975a, i Sorabji, 1989. Nenad Filipovi, O jednom pokuaju nacionaliziranja Bonjaka, Islamska misao, Godina XII, br.140, augusta 1990. citirao Saltaga, 1991.

neko ko je druge vjere, bilo neko ko je druge nacije. Kroz sva sljedea poglavlja knjige koristit u termin nacija, koji se slae s nainom kako je taj termin koriten i razumijevan u selu ili se tumai u znaenju etnoreligijskog identiteta. Termin nacija se specifinio vezuje za ono to ja terminoloki definiram kao etnoreligijski identitet i zajednica. I doista, kao to smo upravo vidjeli tradicionalno i, u nekim seoskim podrujima, sve do ovoga rata, taj termin koriten je u smislu pripadnosti religijskoj zajednici, njenim tradicijama i praksi. Tri glavne nacije su, dakle, bile pravoslavna (pravoslavci), katolika (katolici) i muslimanska (muslimani). Na dravnom popisu stanovnitva (dakle u birokratske svrhe) predstavnici ovih zajednica openito su odabrali da se izjanjavaju prema odgovarajuem statusu naroda: kao Srbi, Hrvati i Muslimani. Nije, meutim, uvijek bilo preklapanja izmeu pripadnosti nekoj lokalnoj etnoreligijskoj zajednici i odabranoj popisnoj kategoriji budui da su se pojedinci mogli izjanjavati i kao Jugoslaveni, neopredijeljeni, ili kao bilo koja druga ponuena izborna kategorija.) Popisni termin narod, s druge strane, koriten je prvo u svakodnevnom govoru, openito, da oznai narod, ili jedan narod (Francuzi ili Nijemci, naprimjer), a nekad ak i stanovnitvo Jugoslavije u cjelini. Drugo, taj je termin podrazumijevao jedan nacionalni kolektiv kao to su Srbi, Hrvati, ili Slovenci, i specifino je bio vezan za narod jedne republike (Srbije, Hrvatske, ili Slovenije). Prema prevladavajuoj zapadnoevropskoj konceptualizaciji termina narod i etnika grupa, ovo drugo je grupa ljudi koji dijele odreene kulturne karakteristike, imaju zajedniku prolost, esto i teritoriju. Oni su ili grupa koja se preklapa s nacijom koja definira dravu ili su manjinski narod u okviru nacionalne drave. Pravna logika Meunarodne zajednice odbacuje tezu da drava i nacija moraju biti jedno te isto i etniki pluralizam uistinu jeste pravilo u golemoj veini nacionalnih drava (naprimjer, u Sjedinjenim Amerikim Dravama). ak i u SAD-u, meutim, samo je jedan slubena nacija, i pojmovi nacije, drave i dravljanstva se potpuno preklapaju. Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija, nasuprot tome, predstavljala je alternati-

110

ZEMLJA EIFA I KISMETA

vu tom uzajamnom definiranju nacije i drave, to sugerira da bi bilo mnogo korisnije naciju efinirati kao jednu etniku grupu koja stremi stjecanju vlastite drave, ili je to ve postigla. tavie, primjenjivati u Bosni i Hercegovini koncept etnike grupe ili nacije u prethodno spomenutom zapadnoevropskom znaenju te sintagme znailo bi ignorirati i pogreno tumaiti lokalnu konceptualizaciju. Jer, odista, termini koji su slubeno, i to sve vie, kriteni od, nebosanskih komentatora, poput termina nacija i etnika grupa, prije rata nisu bili u upotrebi. Meutim, autentina bosanska konceptualizacija i imenovanje se moglo i razlikovati, i to je svakodnevni lokalni diskurs koristio jednu, a drava drugu, politiziranu terminologiju. U Bosni i Hercegovini, kao dijelu komunistike federativne drave Jugoslavije, jedan sistem klasifikacija i definicija postojao je na nivou drave (i kao dio politikog diskursa), dok je drugi, koji se u nekim vanim aspektima razlikovao od slubenog, postojao meu mjetanima ovog sela u srednjoj Bosni. Nakon ove elaboracije svakodnevne lokalne upotrebe i razliitih kategorizacija, prei u na razmatranje slubenih jugoslavenskih nacionalnih kategorija.

Etnika dimenzija
Sadanja religijsko-kulturna pripadnost bosanskih porodica jednoj od triju vjerskih tradicija pravoslavnoj hrianskoj, katolikoj kranskoj, ili islamu-u veini je sluajeva bila oblikovana tokom vie od 500 godina, koliko traje suivot ovih vjera na bosanskom tlu. U jednom trenutku, u prolosti, njihovi su preci odluivali da li e se pridruiti jednoj od tih zajednica, pravoslavnoj, katolikoj, ili muslimanskoj, Pripadnost je pred drugima iskazivana prakticiranjem odreenih rituala specifinih za jednu vjeru, a pogotovo su Muslimani mijenjali imena. Postoje, naprimjer, dokumentirani sluajevi brae koja su, u doba osmanske vlasti u Bosni (i to do kasno u 19. stoljeu), pripadala razliitim zajednicama. Jedan je brat mogao biti pravoslavni hrianin, dok bi se drugi izjanjavao kao sljedbenik islama. Eliot (1908:344) tvrdi da ima sluajeva da se jedna porodica podijelila izmeu kranstva i islama kako bi, u svakoj situaciji, imala prijatelje na pravoj strani. U takvim

sluajevima su se lanovi porodice meusobno prepoznavali kao rodbina, ali su koristili razliita imena koja su znaila isto i na slavenskom i na turskom jeziku. Odluku koju su braa prethodnih generacija donosila da ostanu lanovi odreene religijske zajednice ili se preobrate, motiviralo je nekoliko faktora. Pored linog uvjerenja, vjerska se pripadnost esto iskazivala kao politiki stav i odraavala identifikaciju s odreenim politikim, drutvenim ili ekonomskim interesima. Religija je znala odraavati i profesionalni identitet. Bosanac koji je postigao profesionalnu karijeru, ili bio uspjean u poslu vezanom za osmansku administraciju, ee se izjanjavao kao musliman. Bosanska prezimena esto znae profesiju ili drutveni status, ili su poasne titule, poput bega (takva se prezimena ee sastoje od turske, a ne slavenske rijei), uz dodatno -i na kraju, to je povijesni deminutiv koji oznaava neijeg potomka. Ili, to je tipino za slavensku tradiciju, prezime neke osobe moe biti sainjeno od patronima u prisvojnom obliku plus deminutiv, npr. Ahmedovi. Ali ima i muslimana s muslimanskim linim imenom ije se prezime sastoji od kranskog patronima, naprimjer Ahmed Filipovi. U Bosni, ljudima neije ime govori ko je on. Mada mnogi Muslimani u Bosni imaju prezimena koja sadre tursku jeziku komponentu, to nekad jasno ukazuje na njihovo islamsko porijeklo, ima i prezimena koja su zastupljena kod sve tri nacije, to ukazuje na zajedniku kulturnu povijest i zajedniko porijeklo. Lina imena takoer svjedoe o etnoreligijskom porijeklu. Muslimanska lina imena su turskog ili arapskog (islamskog) porijekla. Ta su imena, meutim, esto izmijenjena ili skraena u svakodnevnom govoru, tako da su stekla specifinu bosansku boju. Tako Mehmed postaje Meho, Salih postaje Salko, Fatima je Fata, Emina je Mina itd. (Krani nose specifina biblijska imena ili imena svetaca, uz male razlike, katkad, u obliku, izmeu katolika i pravoslavaca.) Za same muslimane, meutim, lina imena nisu vana samo kao oznaka identiteta u
100

Musliman, lan komunistike partije, kazao mi je, da je, u vrijeme ideoloki tvrdih pedesetih, dobio direktivu od partijskog uvara ideologije da djeci ne daje tipino muslimanska imena.

odnosu na krane, ve su tjenje vezana za predstavu o osobi u islamskoj etiologiji. Pored tipinih muslimanskih i kranskih imena, postoje i dvije druge skupine. Prva se sastoji od tipino slavenskih imena, poput Miroslava ili edomira. Ta imena koriste jednako Hrvati i Srbi, ali nikad i Muslimani. Drugu ine takozvana narodna imena, koja nisu specifina ni za jednu etnoreligijsku grupu, poput Zlate, Jasenke, Zlatica, ili Damira. Ova imena bila su naroito popularna u Titovoj Jugoslaviji i svjedoila su ili o komunistikom lanstvu roditelja te osobe ili o injenici da su roditelji bili razliite nacionalnosti.100 Imena koja su u srpskohrvatski jezik dola iz njemakog, francuskog ili engleskog (kao to je Uma ili Denis) meu Muslimanima su bila sve popularnija u toku kasnih osamdesetih godina, jer su smatrana neutralnim, i dijete njima nije automatski bilo identificirano kao Musliman. Ovo se posebno odnosilo na roditelje koji nisu bili vjernici i koji su htjeli izbjei stigmu za koju su osjeali da je muslimanstvo nosi meu dijelovima nemuslimanskog ivlja. Kombinacija linog imena i prezimena stoga esto, pri prvom susretu, ukazuje Bosancu na etnoreligijsko porijeklo drugog Bosanca. Ako lino ime neke osobe to ne kazuje, obino to ini prezime, i obrnuto. Ili, u rjeim sluajevima, kad nijedno ne ukazuje na precizno porijeklo jedne osobe, dodatna informacija o oevom imenu i recimo, sredini u kojoj ivi, ili dijelu Bosne iz kojeg osoba potjee, svakako na to ukazuju. Tamo gdje etnoreligijski identitet (ili nacionalnost) nije neposredno oit iz imena neke osobe sasvim je est sluaj da se dodaje ime oca te osobe, naprimjer otac mu je Mehmed. Drugim rijeima, kae se da je ta osoba Musliman. Kroz generacije je vjerska pripadnot postala i etnika identifikacija. Za bosanske Muslimane prezime nije vie bila iskljuivo indikacija drutvenog i profesionalnog statusa i vjerskog identiteta. Ono podrazumijeva cijele generacije kulturnih saznanja koja su oblikovana i preoblikovana, prvo pripadnou jednoj moralnoj zajednici temeljenoj na islamu (ili njegovom kulturnom naslijeu), i drugo, kroz blisku koegzistenciju s Bosancima definiranim pripadnou drugim neislamskim religijskim tradicijama.

BEHAR109

111

STRANI PUTOPISCI O BIH

Robert J. Donia

SARAJEVO Biografija grada

Prijevod s engleskog: Daniela Valenta Ono to slijedi je po mnogo emu intimna historija. Takav pristup prilii gradu koji je kompaktno, prepuno i intimno mjesto. Na spektru izmeu iskustva i mate koji je razradio Benedict Anderson, Sarajevo je vie iskustvena nego zamiljena zajednica. Stijenjen izmeu brda sa sjevera i juga u uzanu dolinu koja se prua od istoka ka zapadu, grad se moe pohvaliti javnim ivotom koji se uglavnom odvija na samo kilometar dugom potezu s obje strane rijeke Miljacke. Ljudi se poznaju, pozdravljaju na ulici i zajedno izlaze na korzo u srcu starog grada. Ova historija Sarajeva je intimna i zbog mog oslanjanja na lina iskustva i komunikaciju, kao i akademsko istraivanje u pripremi knjige. Tokom prethodne tri decenije radio sam istraivanja u arhivima i bibliotekama u gradu i tu proveo, sve skupa, neke tri godine. Prvi put sam Sarajevo kratko posjetio kao student postdiplomskog studija 1965. godine, a tokom 1974-1975. sam ivio u gradu dok sam u gradskim arhivima i bibliotekama provodio istraivanje za doktorsku disertaciju o bosanskoj historiji. Nakon odsustvovanja od skoro jedne decenije, od 1994. sam dolazio svake godine vie puta radi istraivanja, etnje ulicama grada, posjete starim prijateljima i zbog sklapanja novih poznanstava. Uivao sam u gostoprimstvu graana Sarajeva i vie se ne osjeam kao stranac. U tom smislu sam se oslanjao na svoja iskustva i opservacije tokom brojnih posjeta i na informacije i objanjenja koja sam dobio od prijatelja, poznanika i kolega tokom svog boravka u gradu. Moja iskustva vezana za svjedoenje u svojstvu vjetaka pred Hakim tribunalom su takoe uticala na dijelove knjige. Poglavlja VIII. i IX. mnogo duguju mojim istraivanjima kompleksnih dogaaja pred poetak opsade 1992-1995. u pripremi za svjedoenje i sastavljanje pismenih podnesaka sudu. U knjizi se citiraju brojni dokumenti koji su prihvaeni kao dokaz tokom mog svjedoenja 2002. godine. (...) ne sa teritorije gdje su oni praktino u veini.1 Zahvaljujui ogromnoj prednosti koju su imali u tekom naoruanju i poloajima koji su omoguavali jasan vizuelni kontakt sa veinom zgrada u gradu, vojnici VRS su mogli birati mete. U prvim mjesecima opsade oni su se fokusirali na niz meta koje su predstavljale simbole sekularnog gradskog suivota. Njihove granate i meci su pogodili doslovno svaku damiju, katoliku crkvu, sinagogu, pa ak i srpske pravoslavne crkve u gradu, ali je veina bila samo oteena, ne i unitena. Nasuprot tome, unitavanje VRS u ljeto 1992. pokazivalo je znakove sraunatog napora da se s lica zemlje zbriu kljune institucije zajednike kulture, vlasti i privrede. Napadi su sasvim jasno bili usmjereni protiv glavnih gradskih institucija koje su uvale sjeanja na zajedniku prolost, to je neke promatrae nagnalo da ove napade okarakteriu kao memoricid, ubijanje pamenja. Napadai su eljeli razoriti graanski ponos unitavanjem dokaza i fizikih manifestacija arolike historije grada. Tako su 25. aprila 1992. unitili Olimpijski muzej, vilu iz habsburkog perioda u kojoj su se uvala sjeanja na zimsku Olimpijadu 1984. Tri sedmice kasnije, artiljerijska vatra je potpuno unitila zgradu i sadraj Orijen1

Smrt i ivot u opkoljenom Sarajevu

Pokuaj unitavanja suivota u Sarajevu Cilj srpskih nacionalista u Bosni da podijele grad je zahtijevao da se srpske oblasti oiste od Bonjaka i Hrvata i da se Srbi prebace iz onoga to su oni nazivali muslimanski dio grada. Kao to je ranije navedeno, njihov pokuaj da namame Srbe iz opkoljenog grada je uspio samo dijelom, ali su zato teritorije pod svojom kontrolom brutalno oistili od ne-Srba, kako tokom svojih vojnih akcija tako i u odvojenim akcijama. Neke lokalne ne-Srbe su poubijali, druge su zatvorili, a ostale su protjerali. Jedan lokalni lider, obraajui se skuptini bosanskih Srba u julu 1992. godine, otvoreno je govorio o bezonom etnikom ienju sarajevskih predgraa to je pripisao Karadievom vodstvu: Kad je [Karadi] siao meu nas na Ilidu i dao nam odreena ohrabrenja, Srbi su u Sarajevu na tim prostorima zadrali odreenu teritoriju pod kontrolom, a po nekim dijelovima i proirili svoje teritorije i protjerali muslima-

ICTY, Skuptina bosanskih Srba, 17. sjednica, 2426. juli 1992, Nedeljko Prstojevi (Ilida), Tuilac protiv Miloevia, IT-02-54, dokazni predmet 538 ID, BCS ERN: 0214-9561.

112

ZEMLJA EIFA I KISMETA

talnog instituta, ukljuujui neprocjenjivu zbirku rukopisa iz osmanskog perioda koja je svjedoila o srpskim, hrvatskim i jevrejskim, kao i o bonjakim postignuima.2 Uveer 26. avgusta 1992. godine, artiljerija VRS je intenzivno poela bombardirati Vijenicu, objekat u kojoj se nalazila Narodna i univerzitetska biblioteka. Kako zgrada tako i njen sadraj su za grad imali posebno znaenje. Najkitnjastija neoorijentalna graevina u gradu, nekadanje sjedite gradske vlade je arhitektonski pripadalo eri eklektinog historicizma s kraja XIX stoljea. Mnoge knjige koje su se tu nalazile je mogue zamijeniti, ali bogata kolekcija gradskih publikacija i asopisa kao i mnogi drugi jedinstveni predmeti su zauvijek izgubljeni u plamenu.3 Elegantna prostorija u hrastovoj lamperiji u kojoj je nekad zasjedalo Gradsko vijee, a iza Drugog svjetskog rata je koristila Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, je potpuno unitena. Zgrada biblioteke je gorjela cijelu no; u nekim dijelovima grada bijeli pepeo je padao s neba i nakupljao se na tlu. Voe srpskih nacionalista u Bosni su eljele prekinuti rad neovisnih novinskih organizacija u gradu. U nastavku svoje ranije kampanje fragmentiranja i onesposobljavanja glavnih informativnih medija u gradu, bosanski Srbi su gaali sjedita tampanih i elektronskih medija u gradu. Napadi u avgustu 1992. su unitili kancelarije Osloboenja, koje su bile smjetene u izuzetnom neboderu od plavog stakla u zapadnom dijelu grada. Objekat Radiotelevizije Sarajevo neprestano je gaan, ali je betonska struktura izgraena poput tvrave izdrala mnoge napade i nastavila funkcionirati tokom cijelog rata. Nekoliko kljunih trgovakih i centara vlasti je ili potpuno uniteno ili oteeno do neupotrebljivosti, dok su drugi pretrpjeli samo povrinsku tetu od pojedinanih granata ili snajperskih hitaca. Nekadanja zgrada Izvrnog vijea, neboder koji je bio domi2

nantni simbol vladinog autoriteta smjeten pored zgrade bosanske Skuptine, sedmicama je bila pod konstantnom vatrom srpskog topnitva, postavi na kraju tek izgoreni skeleton nekadanjeg sjedita Vlade u Bosni i Hercegovini. Dva UNIS-ova nebodera blizanca, znaajni poslovni objekti, takoe su granatirana i zapaljena. Hotel Evropa, stari hotel koji su izgradili i dugo u svom vlasnitvu imali pripadnici bogate srpske porodice Jeftanovi, gotovo je potpuno uniten napadom koji su izdrali samo vanjski zidovi debljine i do tri metra. Holiday Inn, s druge strane, nikada nije doveden do neupotrebljivosti usprkos brojnim direktnim pogocima. Nakon to su Karadieve paravojne jedinice napustile hotel u aprilu 1992. godine, on je tokom cijelog rata primao goste, uglavnom novinare, diplomate i humanitarne radnike. Od 1993. godine, amerika ambasada je bila smjetena u jednom njegovom apartmanu, koji nije imao dobru poziciju s obzirom da se nalazio na izloenom jugozapadnom uglu. Bolnice su esto bile predmet napada. Bolnicu Koevo, gdje se nalazio glavni traumatoloki centar, za metu je odabrao Dragan Kalini, ministar zdravstva Republike Srpske, na sjednici Skuptine bosanskih Srba 12. maja: Oni koji budu planirali operaciju Sarajeva, oslobaanja Sarajeva ili unitenja ive neprijateljske sile u Sarajevu moraju da planiraju ta e sa zdravstvenim objektima. I odmah da vam kaem, ako e Vojna bolnica pasti u ruke neprijatelju, onda sam ja za to da se Koevska bolnica uniti i da neprijatelj nema gdje da se lijei.4 S obzirom da je bolnica bila izloena nestanku struje tokom rata i oajniki su joj trebale najvanije zalihe, artiljerijski i minobacaki napadi, iako nikada nisu sruili objekte, su pogoravali ionako teku situaciju sa pruanjem osnovne medicinske njege rijeci ranjenih koja se svakodnevno slivala u bolnicu. Pored fizikog unitenja glavnih institucija, srpski nacionalisti su graane Sarajeva

3 4

5 6

Orijentalni institut je zajedno sa svojom znaajnom zbirkom dokumenata o svim bosanskim vjerskim zajednicama i nacionalnostima potpuno uniten 17. maja 1992. Orijentalni institut u Sarajevu 1950 2000. Sarajevo: Orijentalni institut, 2000, str. 12, 17. Tatjana Pratalo, Death of a Library, Logos, 8, 2 (1997.), str. 969, i UN Commission of Experts, str. 282284. ICTY, Skuptina bosanskih Srba, 16. sjednica, 12. maj 1992, Dragan Kalini, Tuilac protiv Miloevia, IT-02-54, dokazni predmet 538 ID, engleski ERN: 0091-3524; BCS ERN: 0084-7731. Osloboenje, 28. maj 1992, str. 1; i 29. maj 1992, str. 1; UN Commission of Experts, 27. maj 1992, str. 192193. UN Commission of Experts, 279. maj 1992, str. 192195.

liili osnovnih namirnica i usluga. Napadai su gaali izvore neophodne za svakodnevno preivljavanje: elektrinu energiju, vodu, gas, hranu, medicinske zalihe i sva javna prevozna sredstva. Ovakva lienost je poveavala osjetljivost svakog graanina, a esto je zavravala smru. Sarajlije su u dugim redovima stajale ne bi li dole do osnovnih namirnica, posebno do hljeba i vode, i okupljali se na pijacama da bi nabavili hranu po nevjerovatno visokim cijenama. Ova mjesta su bila dobro poznata srpskim strijelcima, i njihovi napadi na ova mjesta su doveli do najveeg broja rtava od jedne granate tokom opsade. Oko 10:00 sati 27. maja 1992. godine, VRS je ispalila tri minobacake granate meu stotinu Sarajlija koji su u redu ekali da kupe hljeb na Ulici Vase Miskina, tek nekoliko desetina metara od katolike katedrale. Granate su tom prilikom ubile esnaest, a ranile preko stotinu ljudi.5 Srbi su zatim sa poloaja otvorili vatru na kola Hitne pomoi koja su pokuavala doi do ranjenih, koji su leali na ulici i uzvikivali pozive za pomo dok su televizijske kamere snimale njihovu agoniju. Prije i poslije masakra u redu za hljeb, kako su ga kasnije prozvali, Srbi su sa poloaja cijelu no bombardirali du poteza prema jugu grada, ubijajui druge civile i nanosei tetu damijama, javnim i stambenim objektima.6 General Mladi je prijetio da e grad sravniti sa zemljom ako ARBiH ne dozvoli srpskim trupama, koje su se nalazile okruene u nekoliko kasarni u gradu, da napuste grad. Ovi estoki napadi su se deavali u vrijeme dok je Vijee sigurnosti UN-a razmatralo uvoenje sankcija za republike Srbiju i Crnu Goru. Kao to je ranije reeno, Vijee je ove sankcije odobrilo 30. maja u neuspjelom pokuaju spreavanja buduih krvavih napada. Usprkos oigledno sraunatom naporu da se izvri unitenje, gotovo svaka graevina je doivjela oteenja to ukazuje da je dio vatre ispaljen nasumino, bez konkretne mete na umu. Neselektivno gaanje je irilo teror i podsjealo graane Sarajeva da niko u gradu nije poteen opasnosti i da nijedna graevina nije izuzeta od agresivnog unitavanja. ak i graevine koje su sluile srpskom vjerskom i kulturnom ivotu su oteene. Kancelarije srpskog kulturnog drutva Prosvjeta su devastirane napa-

BEHAR109

113

STRANI PUTOPISCI O BIH

dom na zgradu u kojoj su se nalazile, a Nova srpska pravoslavna crkva je pretrpjela oteenja prozora i kupole. Snajperska vatra je dolazila sa brda iznad grada i mnogih visokih zgrada u zapadnim dijelovima grada. I VRS i ARBiH su koristile snajpere za precizno ubijanje. Mnoge snajperske rtve su bili vojnici, ali je bilo i civila koji su stradali samo zato to su predstavljali raspoloivu metu koja se nala na pogrenom mjestu u pogreno vrijeme.7 Snage ARBiH su uspjeno protjerale srpske snage s nekoliko poloaja u gradu, ali tokom cijelog rata nedostajalo im je tenkovske i artiljerijske podrke koja je bila potrebna njihovoj pjeadiji da bi se probila kroz linije VRS. Rezultat je bila dugotrajna vojna pat pozicija. Po rijeima jednog komandanta, srpski generali nisu uspjeli blic-krigom osvojiti Sarajevo, ali ni nae jedinice ... nisu imale dovoljno vatrene moi da razbiju blokadu grada.8

Svakodnevni ivot u opkoljenom Sarajevu

Vie od asimetrinog vojnog sukoba, opsada Sarajeva je predstavljala epsku borbu ljudske volje. Za one graane Sarajeva koji su ostali u gradu i imali dovoljno sree da preive etverogodinju opsadu, ivot je bio dragocjen i nesiguran. Oni su se eliili izlaui se smrtnom riziku i stalnoj neimatini s nadom da e preivjeti i s odlunou da ouvaju elemente normalnog urbanog ivota. Boris Nilevi je bio jedan od hiljada Srba koji su ostali u opkoljenom Sarajevu. Historiar koji je specijalizirao srednjevjekovnu historiju Srpske pravoslavne crkve u Bosni, bio je na funkciji direktora Instituta za istoriju u Sarajevu tokom rata.9 Niko nije snanije od njega osudio napade srpskih nacionalista na grad. Ovo nije sukob izmeu civilizacija, rekao je pokazujui rukom na brda iznad grada. Ovo je barbarski napad na civilizaciju.10 Nilevi historiar je odbacio grubu ocjenu Samuela Huntingto7

na u pogledu rata u Bosni, a Nilevi graanin Sarajeva je svojim sugraanima ponudio razlog za otpor napadima i za ouvanje dragocjenog naina ivota. Ideoloka inspiracija i svjetovni motivi su esto zajedniki ojaavali odlunost Sarajlija da preive opsadu grada.11 Mnogi su se plaili naputanja grada i svega to su u njemu izgradili u zamjenu za nesigurnu budunost u nekom nepoznatom kraju. Veina je imala siguran posao. Iako je normalna aktivnost zaposlenih zaustavljena tokom rata, veina zaposlenih je imala stanarsko pravo na stan koji je postao pravi dom tokom godina pa ak i decenija stanovanja. Mnogi su imali porodicu i prijatelje koji nisu eljeli otii. Mnogi su cijenili urbanu raznolikost grada i njegove ekonomske prednosti nad selom. Relativno malo njih zaista nije moglo otii ili su od toga odustali zbog straha ta bi im se moglo desiti na putu. I mnogi su svakodnevno ivjeli s nadom, ma kako nerealna ona bila, da e ludilo uskoro prestati. Bez obzira na razloge ostanka, oni koji su ostali su cijenili svaku imitaciju normalnog ivota. U ratnom Sarajevu, svakodnevni ivot je i sam postao univerzalni vid otpora. Sarajlije su opsadu preivljavale pridravajui se svoje uobiajene rutine i ritmova svakodnevnog ivota u najveoj moguoj mjeri. Sociolozi i psiholozi istiu da je ouvanje osjeaja normalnosti uobiajena reakcija na nasilje, i to je bez sumnje bio sluaj i u opkoljenom Sarajevu.12 Svakodnevni ivot je za veinu graana Sarajeva predstavljao potvrdu osnovne ljudskosti i otpora kultu nasilja koji ih je fiziki okruivao i drao zarobljenima. Grad je u ratu bio prepun pria o obinim ljudima koji poduzimaju vanredne mjere da bi odrali redovnu rutinu. Hiljade Sarajlija je svakodnevno pjeailo do svojih neosvijetljenih, nezagrijanih radnih mjesta, ispunjavajui tako dnevnu rutinu, esto radei mjesecima bez ikakve nadoknade i bez ikakve nade da e uskoro primiti platu. Tokom svojih posjeta uo sam brojne prie o pojedinanim inovima hrabrosti i
12

nesebinosti. Bivi olimpijski takmiar u bacanju diska, koji je stanovao na esnaestom spratu nebodera, dnevno je iao vie puta do nekoliko funkcionalnih izvora vode da bi svojim starijim komijama na viim spratovima osigurao dovoljno vode. Domoupravitelj jedne univerzitetske zgrade je ubijedio vojnike ARBiH da je ne zauzimaju, ime je de facto demilitarizirao vanu obrazovnu instituciju i potedio je od granatiranja koje bi uslijedilo. Hrabrost koja je graniila sa ludou se mogla vidjeti u svakoj sferi urbanog ivota. Tom Gjelton je ispriao priu o novinarima i radnicima Osloboenja, koji su ove dnevne novine izdavali i distribuirali tokom cijelog rata. Nastavnici i uprave kola su pribjegavali krajnjim sredstvima da bi nastavili obrazovanje gradske omladine, kao to je pokazao David Berman u studiji jedne ratne kole u Sarajevu.13 Hiljade drugih takvih svakodnevnih izraza ljudske hrabrosti su proli nezapaeno i nezabiljeeno usred kolektivnog napora da se preivi. Neke organizirane aktivnosti su se odrale prema planu, esto u duhu prkoenja stalnim napadima. U septembru 1992. godine u hotelu Holiday Inn je odrana dugo pripremana nauna konferencija o Jevrejima Bosne i Hercegovine, dok su artiljerijske i tenkovske granate nemilosrdno tukle grad. Uvodnu rije je odrao predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbbegovi, koji je stradanja grada uporedio sa stradanjem Jevreja u Drugom svjetskom ratu i predsjednik jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini Ivan erenje. Dvadeset est radova je prezentirano na konferenciji, a oni su kasnije i objavljeni uz pomo Fondacije Soros.14 Druga konferencija, odgoena na godinu dana zbog poetka rata, je odrana u martu 1993. godine u spomen 530. godinjice vakufname Isa-bega Ishakovia, dokumenta koji predstavlja akt osnivanja Sarajeva. Organizatori su teili da se koliko je god to u datim uvjetima bilo mogue, svestrano prezentira prolost Sarajeva kao

8 9

10 11

ivopisan prikaz utjecaja koji je neselektivna snajperska vatra imala na smrt i ivot Sarajlija se moe nai u: Peter Maass, Love They Neighbor: A Story of War, New York: Alfred A. Knopf, 1996, str. 144148. Kahrovi, Kako smo branili Sarajevo, str. 310. Prije rata je objavio knjigu: Boris Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Peke patrijarije 1557. godine, Sarajevo: Veselin Maslea, 1990. Boris Nilevi, lina komunikacija sa autorom, Sarajevo, juli 1994. David Rieff, Slaughterhouse: Bosnia and the Failure of the West, New York: Simon

13 14

and Schuster, 1995, str. 132137. Ivana Maek prezentira analizu potrebe Sarajlija da ouvaju i redefiniraju normalan ivot pod opsadom, na osnovu antropolokog istraivanja koje je provedeno tokom opsade u War Within Us: Everyday Life in Sarajevo under Siege, Uppsala Studies in Cultural Anthropology 29, Uppsala: Acta Universitatis Upsaliensis, 2000, str. 2227. David M. Berman, The Heroes of Trea Gimnazija: A War School in Sarajevo, 19921995, Lanham, MD: Rowman and Littlefield, 2001. Nezirovi (ur.), Sefarad 92.

114

ZEMLJA EIFA I KISMETA

multikulturnog urbanog centra, i ocijenili da je skup bio izraz duhovnog otpora barbarskom unitavanju njegovih stanovnika i svih kulturnih vrijednosti stvaranih kroz vijekove.15 Na konferenciji koju su organizirali Institut za istoriju i Orijentalni institut predstavljeno je vie od sedamdeset radova, od kojih je veina objavljena nakon rata. Zahvaljujui funkcionalnim informativnim medijima, graani Sarajeva su bili u mogunosti da prate deavanja u svijetu i gaje nadu da e doi do strane intervencije koja e okonati nasilje. Kao to 1991. godine nisu vjerovali da e doi do rata, jednako tako nisu mogli prihvatiti da zapadne demokratije, kojima su se toliko divili, nisu spremne upotrijebiti oruje da okonaju opsadu. esto su koristili crni humor koji je veinom isuvie morbidan da bi se citirao. Kontinuirano liavani hrane, vode, grijanja i elektrine energije, Sarajlije su primjetile da UNPROFOR nije odgovarajui naziv s obzirom da njegovi vojnici nisu davali zatitu, da im je upotreba oruja bila zabranjena i da su narodi koji ga ine razjedinjeni, a ne ujedinjeni. Cinizam Sarajlija se protezao i na NATO, iji naziv su smatrali skraenicom za No Action - Talking Only.* Suada Kapi, novinarka i glumica, osnovala je mobilni univerzitet da bi uz pomo UN-a u Sarajevo dovodila goste predavae. Ona je sa grupom studenata i mladih dizajnera podigla montani muzej na trgu pred Narodnim pozoritem, dajui glas agoniji grada i odlunosti njegovih graana. Napravili su imitaciju izdanja magazina Life, to je korporaciju Time Warner navelo da maliciozno zaprijeti tubom zbog krenja autorskih prava.16 Oni su takoe pripremili domiljatu ematsku kartu Sarajeva (koja je tampana tek poslije rata) koja je prikazivala brutalnost opsade i apsurdnost ivota u strahu i izbjegavanju smrti u jednom evropskom gradu na kraju XX. stoljea. Druga grupa pisaca i fotografa je napravila vodi za preivljavvanje u Sarajevu koji je tampan sa poznatom zelenom podlogom i uskim formatom Michelinovog putnog vodia.17 Ova djela su nudila ohrabrujuu alternativu saaljenju
15

koje je vladalo u veini opisa ivota pod opsadom koje su objavljivali stranci. Potreba za opstankom navela je zanatlije koji su radili sa metalom da osmisle domiljate, ali jednostavne pei za grijanje i kuhanje. Pravljene su male pei koje su mogle raditi na gas (kada ga ima), drva, ugalj i druge raspoloive zapaljive materijale. Ove pei za preivljavanje su esto koritene za kuhanje kafe, to je bio luksuz kojeg su se Sarajlije teko odricale. (Cigarete, s druge strane, su smatrane neophodnom potreptinom). Tehnologija koja je koritena za preivljavanje je posjetiteljima izloena u muzejskom stilu hiljaditog dana opsade u januaru 1995. Svijet je 1992. bio na rubu revolucije u komunikacijama koju je izazvalla pojava interneta, ali je tek nekoliko ljubitelja u Sarajevu koristilo e-mail na poetku rata. Gotovo svi telefonski kapaciteti u Sarajevu su uniteni kada je JNA unitila glavnu potu 2. maja 1992. godine, i samo je nekoliko linija koje su Sarajevo povezivale sa vanjskim svijetom ostalo u funkciji. Mala grupa odlunih kompjuterskih gurua pod vodstvom Harisa Alagia je nala domiljato mada komplicirano rjeenje. Grupa je zatraila podrku od kolega iz Francuske, vicarske i SAD i dobila sredstva od Fonda otvoreno drutvo da kupi kompjuter. Ministarstvo odbrane je grupi dalo jednu telefonsku liniju za pristup vanjskom svijetu i grupa je postavila server u jednoj zgradi blizu zgrade Predsjednitva.18 Kuriri su u Sarajevu prikupljali poruke od graana, i do pet hiljada dnevno, i donosili ih do servera gdje su dva puta dnevno odlazile u vicarsku putem jedne telefonske linije. Odatle su dalje distribuirane u jedanaest univerzitetskih centara, uglavnom u Evropi. Studenti su tu primali pojedinane poruke i potom ih slali primaocima, zajedno sa uputstvom kako da na njih odgovore. Poruke koje su bile namijenjene Sarajlijama su zatim prikupljane u vicarskoj odakle su odlazile natrag u grad. Sistem je bio spor i ne sasvim pouzdan, ali je probio komunikacijsku blokadu grada i neke od njegovih graana povezao sa vanjskim svijetom. U jesen
19

16 17

18

Predgovor u Juzbai (ur.), Prilozi historiji Sarajeva, str. 9-10 Suada Kapi (ur.), Life, Sarajevo: FAMA, 1995. Maja Razovi i Aleksandra Wagner (ur.), Sarajevo Survival Guide, Sarajevo: FAMA, n.d. Razgovor autora sa Harisom Alagiem, 1. novem-

20

bar 2000. Za objanjenje onoga to on naziva sarajevski osjeaj aura sofisticiranog glavnog grada pod opsadom, vidi Vulliamy, Seasons in Hell, str. 7684. Kapi, (ur.), Life, Sarajevo, str. 82.

1994. godine broj poruka je nadmaio kapacitet sistema. Alagi je sa kolegama (jednim Srbinom, jednim Hrvatom i jednim Jevrejem) otputovao u Holandiju i apelirao na holandske univerzitete za pomo. Uz ovu pomo i dodatnu podrku Soroeve fondacije, uspostavljen je pristup internetu putem satelitskog linka. Njihovi napori su urodili plodom, mada kasno. Sarajevo je steklo direktni pristup internetu u novembru 1995. godine, samo nekoliko dana pred kraj rata. Sarajlije su bile duboko pogoene nepredvidivou stradanja u gradu kao i sve veim brojem rtava.19 Nijedan graanin Sarajeva nije proao kroz rat bez oplakivanja gubitka jednog ili vie lanova porodice, bliskih prijatelja ili komija. Bol je produbljavala krivica koju su osjeali preivjeli, svijest da je snajperist mogao isto tako odabrati nekoga ko je trenutak ranije proao istim mjestom, ili je granata mogla pasti par metara dalje ili par trenutaka ranije ili kasnije. Televizijske mree su globalno prenosile ljudsku agoniju masakriranih civila u Ulici Vase Miskina i na pijaci Markale, ali je veina rtava stradala nezapaeno, osim od strane onih koji su alili za njima i sahranjivali ih. Posljednji ispraaji pokazali su se jednako opasnim kao i druge ivotne aktivnosti u gradu. Na sahrani bi se okupio znatan broj ljudi, i mnogo puta su sa okolnih brda hici pogodili i ubili one koji su doli na posljednji ispraaj bliske osobe. Smrt su pratile stalne nestaice hrane i vode. Graanin Sarajeva je tokom rata u prosjeku izgubio 10 do 15 kilograma. Sedmicama ne bi bilo plina za grijanje zbog ega su Sarajlije trpjele dugotrajnu izloenost hladnoi. Odlaganje smea je postalo kronini problem. Nije se putala voda u klozetima, a smee se gomilalo na trotoarima i na povrinama izmeu stambenih zgrada. Pa ipak, tokom godina nestaice i svakodnevne ivotne opasnosti, graani Sarajeva su snagu crpili iz spoznaje da su na prvoj liniji borbe protiv divljatva. Umjesto da ih potpuno ponizi, stanje opsade je jaalo njihovu odlunost da preive. Historiar i graanin Sarajeva Devad Juzbai je ovaj period svog ivota okarakterizirao kao borbu za goli opsstanak, ali i za odbranu ljudskog dostojanstva.20 Ulomak izdanja Instituta za istoriju, Sarajevo, 2006.

BEHAR109

115

BERIET RIJEI

Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu Krajinu (uinjen 1839. - 40. po Jednom Domorodcu)
Oni klanjaju, kad su kod kue, na dan pet putah. Nou prie zore piju kafu, posle malo spavaju, pa zorom ustanu, te se umivaju i opet piju kafu, pa onda klanjaju sabu. O podne klanjaju opet; a kad dodje iindia, onda imaju mlake vode, pak uzimaju abdes, to jest, peru obrijanu glavu, vrat, nos, ui, noge do kolena i ruke do lakatah. Uzimaju abdes mole se Bogu ubore po malo: Eveduh Alah, ilalah, eveduh Muhamede nasurlah itd. U veer opet klanjaju akam, a dva sahata posle klanjaju jaciu. Ako se po nesrei gdegod, makar skutom od halje, obriu o svinsko meso, oni dan ve nesmiu klanjati: nego zato imaju amandik za peju, pak se kupaju. A drugi dan u sedam sahatih ponu klanjati, i tako jim dragi Alah halali. uo sam od prostih Turakah govorei, da se je negda o damiu Muhamedovu svinje obrisalo, i da bi ga i oni mogli s one strane bez svake grehoti jesti: ali da samo neznaju s koje je ono strane bilo. A Krstjani jim kau, da je to lako pogoditi s koje strane; jerbo da svine uvek svrbi kod repa, pak ako li je to kad bilo, dakle da je doista to svinje moralo oeati rep o damiu. Ako se sastanu sa enom, bilo sa svojom ili s tudjom, onda takodjer nesmiu klanjati dok se neokupaju. Klanjat se moe svagde na svakom mestu. Kad e tko da klanja, najprie mora togod prostreti na zemlju; ako neima to drugo, a on sa sebe svue haljinu i baci na zemlju. Zatim okrenuvi se na podne (nu oni ve ni sami neznadu, zato se na podne okreu; nego kako se Aziani na podne okreu, tako i Bonjaci, premda jim Meka i Medina nelee na podnevu nego u sredini izmed istoka i podneva), digne ruke gore, pak metne palce za uho, a prste dri pruene u zrak, kao naa deca, kad e komu pokazati velike ui. Onda pome moliti pomalo u arapskom jeziku. Zatim donese ruke pred oi, pak dri otvorene dlane pred oima, kao knjigu, i kao da iz njih neto ita. Sad se prigne, i postavi ruke na kolena, i sve neto sam sobom uberi. Opet se izravna, metne ruke u kri, i uhvati se za plei, tako drei se jedan as uberi, i nakloni se glavom najprie preda se, pak onda na levo, i na desno. Opet se prigne i postavi ruke na kolena, onda klekne dole, klanja se glavom do zemlje, pak sede jedan as na pete, i svedjer neto uberi. Ustane opet, pak se malo prigne metnuv ruke na kolena, opet donese dlane pred oi, i tako malo proita, pak povue dlanima niz obraz, kao da se umiva, i sad je svrio. Najprostii Turci neznadu sami klanjati, ve svaki put, potrae onoga, koi zna, pak i oni njime klanjaju kao za hodom. Oni, koi pred ostalima klanja, nesme sada pomalo uberiti, nego ita na glas; a oni za njim nita nepaze na njegove rei ni izgovore, samo apu pomalo Amin, Amin! Kada hoda ui sabu ili koje mu drago vreme, onda digne desnu ruku s pruenimi prsti gore uz obraz, pak dri uz oko, kao to remenar naini konju, da se neplai, a palac metne pod vrat na jabuicu; ter kad peva, onda i palcem prebira po jabuici kao po kakvoj svirali, na primer: Iberi-la-a-a Alah-ila-la-a-a-a i t.d. (...) Matija Maurani