IGRA U FUNKCIJI RAZVOJA DJECE PREDKOLSKOG UZRASTA UVOD Rije igra (rus. ) upotrebljava se u znaenju zabave i razonode.

Termin igra ne odnosi se na nauni pojam u strogom smislu te rijei. Razlog zato ni do danas nemamo precizno razgranienje djeijih aktivnosti i prihvatljivo objanjenje raznih formi igre vjerovatno lei u tome to je itav niz istraivaa razliitim metodama i pristupima, pokuavao da objasni tu specifinu aktivnost. Igra je osnovna, spontana, stvaralaka i samovoljno izabrana aktivnost svakog djeteta. Ona predstavlja svaku aktivnost gdje dominira osjeaj zadovoljstva, a pokreti su slobodni i prirodni, bez pravila koja ograniavaju kretnje. Znaaj igre za psihofiziki razvoj djeteta je mnogostran, dijete osjea poterbu za aktivnou, a igra prua mogunost da se te psihofizike sposobnosti ispolje. Djetetov interes za igrom prisutan je od roenja i traje kroz sve periode njegovog ivota (od roenja do smrti).

ULOGA IGRE U svijetu dananjice, gdje su su prisutne znaajne razlike u materijalnom i drutvenom pogledu izmeu prirodnog ambijenta i urbane sredine raste i znaaj djeije igre. Potrebno je djecu u ovom, posebno osjetljivom, periodu njihovog ivota, koliko je mogue vie zatititi od nepovoljnih uticaja i obezbijediti im uslove za normalan, pravila tjelesni rast i razvoj i unapreivanje tjelesnog i mentalnog zdravlja. Igra je nezaobilazan dio razvoja svakog djeteta. Kroz igru dijete razvija svoje psihomotorike sposobnosti, bogati svoj emocionalni ivot, razvija i formira svoje voljne osobine, bogati rjenik novim pojmovima, uspostavlja socijalne kontakte. Igra koja ima odreenu strukturu i tok postaje nezamjenljivo sredstvo odgoja za svako predkolsko dijete. Igra ima brojne i kompleksne uloge i zadatke koje su usko povezane sa svim razvojnim sferama na koje se djeuje. Kada govorimo o djeijoj igri na predkolskom uzrastu, s obzirom na plastinost djeijeg organizma, vano je istai njene iznadprosjene mogunosti za korektivni rad u oblasti

tjelesnog odgoja, a prije svega u sprjeavanju nepravilnosti u dranju tijela. S obzirom na specifinost rasta i razvoja, najvea panja u tjelesnom odgoju predkolskog uzrasta, posveuje se globalnim pokretima koji predstavljaju osnov za kasniji razvoj specijalizovanih pokreta i radnji koje zahtijevaju uvjebanost sitnih miinih grupa. S obzirom, da se od tree godine poveava sposobnost za kretanje, uticaj na djetetov tjelesni razvoj ima prednost u odnosu na njegove ostale razvojne karakteristike, to nam govori koliki je znaaj djeije igre ovog uzrasta. Kod djece predkolske dobi primarna metoda usvajanja pokreta jeste metoda imitacije, kojoj raste znaaj zahvaljujui usvajanju i usavravanju posmatrake sposobnosti i preciznoj vizuelno-motorikoj koordinaciji djeteta. Verbalno spoznajna objanjenja, ubzavaju usvajanje motorne radnje putem imitacije, time se uveava znaaj motornog obuavanja, a nastale radnje postaju jasnije i sam transfer postaje dosta jednostavniji. Jedna od primarnih uloga igre jeste da se njome utie na pravilan rast i razvoj djeijeg organizama i jaanje djeijeg zdravlja. Kretanje i vjeba podstiu rast i razvoj i na taj nain preduhitruju posljedice tjelesne neaktivnosti, kojoj su djeca ovog uzrasta, naalost, esto izloena. Igrom se obezbjeuje i normalno stanje lokomotornog aparata, nadalje bitna uloga je i formiranje pravilnog dranja tijela. Pravilnim organizovanjm i sporovoenjm tjelesnog odgoja, a kroz igru utie se i na stvaranje otpornosti prema klimatskim uslovima (toplota, hladoa, vjetar, vlaga), kao i usvajanje znanja higijeniskih navika to je jedan od osnovnih zdrastveno-higijenskih zadataka. Igra prua bogate mogunosti za svestrani razvoj psihomotorikih sposobnosti. Kada govorimo o kognitivnom razvoju smatra se da igra stvara poticajnu situaciju sa odreenom dozom novine, optimalnom dozom repetitivnosti, relaksiranu, bez elemenata prisile. U igri dijete stie kontrolu nad onim to je moglo izvesti jedino uz pomo odraslog, pa i nije udo to tokom igre pokazuje izvjesna postignua za koja nije sposobno u svakodnevnom ivotu. Djeca veinu svojih spoznaja usvajaju kroz igru, koja im pomae u shvatanju odnosa meu ljudima i stvarima, testiranju stvarnosti, usvajanju pravila upoznavanja i prihvaanja drugih, kao i sebe samih. Kako igra predstavlja posebnu formu komunikacije meu djecom, ona po svojoj prirodi zahtijeva prenoenje izvrene radnje na verbalni plan, pa samim tim utie na razvoj govora. Ona predstavlja jedan od naina uspostavljanja komunikacije djeteta sa vanjskim svijetom. Igra doprinosi razvoju socijalne inteligencije i socijalne kompetencije1, a ove osobine su veoma vane za meusobno razumijevanje, kvalitetnu komunikaciju i uspjenu saradnju. Igrajui se, djeca se ue saradnji,
1

sposobnost razumijevanja perspektive drugoga i moguih posljedica sopstvenog ponaanja po sebe i druge

odgovornosti i solidarnosti, dolaze u situacije koje stvaraju priliku da ispolje prosocijalno ponaanje (dijeljenje igraaka i slinih predmeta; pruanje pomoi u obavljanju neke aktivnosti; odbrana i zatita druga kojeg neko povreuje; saradnja; pruanje psihosocijalne podrke). Kroz igru razvija se osjetljivost za druge i njihove potrebe, to predstavlja vaan preduslov altruizma. Kada govorimo o emocionalnom razvoju djeteta i igri moemo istai da dijete kroz igru prevazilazi emocionalnu centraciju, razvija vlastite sloenije emocije, postepeno razumije emocije drugih ljudi. Za znaaj igre vezuje se usvajanje razliitih uloga, podvrgavanje pravilima i socijalnim normama, razumijevanje hijerarhije socijalnog statusa, potiskivanje impulsivnog ponaanja, projektivno pranjenje i sl. Uloga igre jeste doprinos svestranom razvoju linosti i to na taj nain to se djeluje na dijete preko tijela, a ne samo na tijelo. Teko je nai strunjaka iz oblasti djeije psihologije koji se nije doticao problema igre, izlagao svoje shvatanje njene prirode i znaaja, pa ipak posebnih istraivanja o ovome problemu je vrlo malo, i to uprkos tome to se igra iroko koristi u praktine svrhe. Uoeno je da se djeca kroz igru suoavaju sa vanim stvarima i konfliktima u ivotu. Ona ponavljanjem igre nastoje prevladati odreenu situaciju. Zbog takve uloge igre prihvaena je specijalna terapija igrom, koja koristi razvijene oblike igrovne aktivnosti u cilju otklanjanja razliitih poremeaja u ponaanju djece (neprilagoenost, agresivnost, asocijalnost i sl.) i lijeenju psihikih oboljenja.