Sie sind auf Seite 1von 41

MORE

JOSIP PUPAI I gledam more gdje se k meni penje i sluam more dobrojutro veli i ono slua mene ja mu apem o dobrojutro more kaem tiho pa opet tie ponovim mu pozdrav a more slua slua pa se smije pa uti pa se smije pa se penje i gledam more gledam more zlato i gledam more gdje se meni penje i dobrojutro kaem more zlato i dobrojutro more more kae i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na alu vrh brijega i smijemo se smijemo se moru.

MORE: JOSIP PUPAI

pjesma se sastoji od jedne strofe u kojoj imamo 15 stihova. nema rime, pisana je slobodnim stihom. ritam pjesme postignut je ponavljanjem odreenih rijei kao to su: more, dobrojutro, more zlato, te glagola: gledati, penjati se , sluati, smijati se. ritmu dodatno doprinosi ponavljanje veznika i. iako se radi o prirodi, koristi se jezik iz svakodnevne uporabe. more se penje- antropomorfizacija odnosno personifikacija. itava pjesma je personificirana. Ljudske osobine su date prirodi, u ovom sluaju moru. more moemo zamijeniti sa imenom neke osobe. postoji duboka intima izmeu mora i pjesnika koja je u pjesmi iskazana dijalogom. more zlato ova sintagma je istaknuta i to je sintagmostilem. i gledam more gdje se ... u hrvatskom jeziku po pravilu bi na ovome mjestu trebala stajati zamjenica koje. Umjesto k meni trbalo bih stajati koje se meni. Ovo su sintakstostilemi. naslov u potpunosti odreuje temu pjesme i ponavlja se vie puta kroz itavu pjesmu. raspoloenje je veselo i pjesma je ljubavnog karaktera. u pjesmi nema interpunkcijskih znakova osim to prvi stih poinje velikim poetnim slovom, a zadnji zavrava tokom. pjesma je napisana u formi jedne dugake reenice. stil pjesme je jednostavan i slikovit. bitno je znati da se u pjesmi radi o dva mora. Jedno more je pravo, plavo more, a drugo more je vjerojatno njegova ljubljena. On tepa svojoj ljubljenoj, naziva ju morem, a ona ga pozdravlja, grli, smije se. Na kraju njih dvoje, more i pjesnik sjede na alu i smiju se, smiju se moru. Takoer je vano napomenuti da imenicu more moemo zamijeniti i lirskim subjektom koji je u ovom sluaju sam pjesnik to nadalje postavlja pitanje da li su u pjesmi prisutna tri mora? pjesmu ine: vidni i sluni doivljaji mora; razgovor pjesnika i mora (pozdravljanje); oivljeno (personificirano ) more; ponavljanje i izmjenjivanje pozdrava; sjedinjenje (zajednitvo) pjesnika i mora. dva mora: jedno more je pravo more koje grgolji i udara u obalu, a drugo je metafora kojom pjesnik tepa djevojci nazivajui je kovanicom u duhu usmene tradicije more zlato i to more zlato tj. djevojka zagrli ga oko vrata i zajedno s njim uiva u ljepoti mora. i zagrli me more oko vrata ovaj stih je namjerno dvosmislen; on moe znaiti da je more u naletu zapljusnulo pjesnika ali i to da ga je ena uistinu zagrlila, oduevljeno motrei zajedno s njim prizor razigranog mora. u ovoj pjesmi zajedno plove i sjedinjuju se ovjek i priroda.

PJESMA JEDNOM BRIJEGU

ANTUN BRANKO IMI Taj brijeg na kojem esto miruje moj pogled dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste nita Tek kamenje se golo plavi. Mi gledamo se nijemo. Brijeg i ovjek. Ja nikad neu znati gdje se sastaje na razliit smiso Pod brijegom voda tee. I ljudi se mue radom. Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba. U noi ga ne vidim. Svi smo duboko u noi Al znadem: on je tu! Ko utanje je teak. Mi rastat emo se tui jedan drugom. Ja umrijet u. Brijeg se nee mai, ta plava skamenjena vjenost.

PJESMA JEDNOM BRIJEGU: ANTUN BRANKO IMI

PJESMA JEDNOM BRIJEGU- jednom- dakle, radi se o odreenom brijegu iako nema imena brijega. taj je pokazna zamjenica ali moe imati i negativno znaenje, negativan stav koji moe izazvati zavist. javlja se zavist prema brijegu; brijeg e uvijek biti tu, nikad se nee mai niti umrijeti, dok je pjesnik obian ovjek i eka ga neizbjena ljudska sudbina, a to je smrt. pjesma ima 5 strofa i 13 stihova. prva, druga i peta strofa su tercine, a druga i trea distisi. imi potjee iz Hercegovine pa se u pjesmi osjeti taj utjecaj. Hercegovaka brda iz daljine gledano gube svoju materijalnost, crnilo, sivilo i stapaju se s nebom u plavetnilu to pomalo upuuje na vjenost i beskonanost. Pust je: tu ne raste nita- ukoliko brijeg simbolizira Boga postavlja se pitanje zato je pust? u pjesmi se koristi refleksiv Tek kamenje se golo plavi. To je prijelazni oblik prema pasivu. pjesma je personificirana. Brijegu su date ljudske osobine. ...na razliit smiso...- upuuje na zbliavanje ovijeka i brijega. imi namjerno izostavlja a u smis o. To je grafostilem. ...voda tee- simbolizira ivot, opstanak. susjed neba- pretstavlja tipinu pjesniku sintagmu, u znaenju nedostian, nedohvativ. utanje- srbizam. Upuuje na vrijeme u kojem pjesnik ivi. brijeg se nee mai- kraenje zbog jezgrovitosti. To je morfostilem. ta plava skamenjena vjenost- jedini stih bez glagola. plava- simbol vjenosti. u pjesmi je iskazan imiev odnos prema Bogu. stilistiki klju pjesme je vjenost brijega i prolaznost ovjeka. zauenje, iskaz doivljaja smrti. strofe imaju razliit broj stihova i slogova. jedna od stilskih figura koje su koritene u pjesmi je i opkoraenje, tj. prenoenje jednoga stiha u slijedei. kratke reenice ukazuju na napetost koju pjesnik proivljava. taj- prijelazni oblik prema gramatikim rijeima; negativan stav, zavist. pjesma je pisana u formi kratkih reenica. Time je iskazana napetost koju pjesnik proivljava. neke od karakteristika su i sklonost obinom govoru i upotreba interpunkcijskih znakova. u pjesmi se osjeti zavist prema brijegu. Pjesnik koji je obini smrtnik zavidi brijegu na njegovoj vjenosti, trajnosti i besmrtnosti. najvanije kod imia je istai to da mu je izraz maksimalno saet, jednostavan i ne osjea se potreba da se jo neto kae. U ovom saetom izrazu sve je reeno. postoje djela koja snano sugeriraju ostvarenje svog sadraja u naem ivotnom iskustvu i to su knjievnoumjetnika djela.

OBLAK DOBRIA CESARI

U predveerje, iznenada, Ni od kog iz dubine gledan, Pojavio se ponad grada Oblak jedan. Vjetar visine ga je njiho, I on je stao da se ari, Al oi sviju ljudi bjehu Uprte u zemne stvari. I svak je io svojim putem: Za vlau, zlatom il za hljebom, A on krvarei ljepotuSvojim nebom. I plovio je sve to vie, Koda se kani di do Boga; Vjetar visine ga je njiho, Vjetar visine raznio ga.

OBLAK: DOBRIA CESARI

pjesma Oblak sastoji se od etiri strofe, koje imaju po etiri stiha, dakle etiri katrena. oblak je simbol pjesnika, umjetnika, duhovnog. taj je oblak simbol svega ljudskog, tenja za ljepotom; simbol i pjesnika i pjesme i umjetnika i umjetnikog djela. u pjesmi je izraena misao da pjesnik i ljudi ( oblak i grad) imaju razliite putove iako ive pod istim nebom. pjesnik izraava vjenu tenju ivota za veliinom i ljepotom ne marei za ravnodunost sredine i ljudi i za svoju sudbinu, on ide vlastitim putem pomiren s tim neskladom. taj oblak je u biti sam pjesnik. On je nezadovoljan meuljudskim odnosima pa se stoga osjea izolirano i neshvaeno. alje nam poruku kako ljudi tee samo materijalnom, te da se pri tom ne osvru na prolaznika kao to je on. Doarava nam svakodnevnu poslovnu uurbanost koja dovodi do toga da vie ne primjeujemo onoga pored sebe nego svatko gleda svoja posla. I svak je io svojim putem: Za vlau, zlatom il za hljebom poruuje kako materijalno mijenja ljude i da se pri tome zanemaruje ono duhovno. pjesnik se poistovjeuje s oblakom jer se smatra drugaijim od ostalih, smatra se umjetnikom i boanskom osobom. odijeljuje se od zemaljskog ivota kako bi ukazao na to da se tu ne osjea ugodno i da mu je najbitnija duhovna komponenta. Stoga ponekad voli otii u svoj svijet mate, dii se u boanski svijet i iza sebe ostaviti sve ljudsko i zemaljsko. pjesma je pisana u personificiranom obliku; oblaku su date ljudske osobine. itava pjesma je u metafori jer se iza oblaka zapravo krije sam pjesnik, umjetnik. prva strofa: iznad grada se pojavio oblak koji simbolizira pjesnika, umjetnika koji je visoko uzdignut, za razliku od onog svjetovnog to je dolje u dubini. druga strofa: nosilo ga je neto uzvieno u visine i njihalo. On se time ponosi i ari ali naalost oi ljudi su uprte u svjetovne stvari. trea strofa: pohlepa ljudi za materijalnim stvarima i bogatstvom, dok on krvari ljepotu. krvarei ljepotu upuuje na tekou umjtnikog stvaranja. svojim nebom svojim putem. etvrta strofa: trudio se postii duhovno savrenstvo uzdii do Boga. Zanosio se, uzdizao al' vjetar ga je raznio. To upuuje na prolaznost vremena i ljudi. stil pjesme je jednostavan, slikovit i slian obinom razgovornom jeziku. imati glavu u oblacima frazem koji znai biti umiljen, u svom svijetu. u pjesmi ima rime i to abab koja doprinosi ritmu. krvarei ljepotu- nije u duhu hrvatskog jezika. osim rime ritmu pjesme doprinosi i ponavljanje, te inverzija. u pjesmi su suprotstavljene duhovne vrijednosti i tenja za materijalnim dobrima. io- razgovorni stil.

MODRA RIJEKA MAK DIZDAR Nitko ne zna gdje je ona malo znano al je znano iza gore iza dola iza sedam iza osam i jo hue i jo lue preko mornih preko gorkih preko gloge preko drae preko ege preko stege preko slutnje preko sumnje iza devet iza deset i jo dublje i jo jae iza utnje iza tmae gdje pjetlovi ne pjevaju gdje se ne zna za glas roga i jo hue i jo lue iza uma iza boga ima jedna modra rijeka iroka je duboka je sto godina iroka je tisu ljeta duboka jest o duljini i ne sanjaj tma i tmua neprebolna ima jedna modra rijeka ima jedna modra rijeka valja nama preko rijeke

MODRA RIJEKA : MAK DIZDAR Mak Dizdar rodio se u Stocu 1971. god. Prve stihove napisao je 1933. god. Prevoen je na francuski, talijanski i njemaki jezik. koristi arhaine leksike oblike. stil mu je narativan. pie tubalice, pitalice, a koristi predaje i biblijske motive. Modra rijeka je antologijska pjesma. izraz modar= plav . pjesma nema interpunkcijskih znakova. ega i stega nemaju semantiku vezu ali su u pjesmi skladne. narodni izrazi u pjesmi: nitko ne zna; valja nama preko rijeke. tma i tmua- frazemi odnosno frazeoloka sraslica; dolazi samo zajedno i ne moe se rastaviti. sedam i osam su brojevi u pjesmi koji pretstavljaju vezu s prolou. gdje pjetlovi ne pjevaju- glas pjetla predstavlja jednu vrstu blagostanja. rijeka je simbol ivota. pjesnik se u ovoj pjesmi oslanja na narodni duh. dosta stihova u pjesmi su zapravo narodne izreke. ova pjesma je okrunila Dizdarev pjesniki put. Njezina hermetinost i vieznanost, njezina melodija i struktura u kojoj se ritam narodne pjesme i zauujua zvukovna orkestracija prepliu sa nesluenim naznakama neega to se nagovjetava privukli su brojne itatelje. postavlja se pitanje da li ovu pjesmu treba shvatiti kao metaforu pjesnikog traganja za tajnom svijeta, da li je to iskuenje nemogueg ili moda pjesma upuuje na drugu obalu kao onostranost nae egzistencije. u raznim verzijama esto se pojavljuju tiskarske greke iako ju je i sam pjesnik objavljivao s razliitim izmjenama pa je do izvornog oblika teko doi. u izvornom obliku pjesma se sastoji od trinaest distiha sa posebno izdvojenim stihom ima jedna modra rijeka. Ovaj izdvojeni stih ima sintetsku ulogu i istie jednu od osnovnih poruka pjesme. ispjevana je u pravilnim osmercima s cenzurom iza etvrtog sloga to pjesmi daje ubrzan ritam narodne lirske pjesme. ritmu ove pjesme doprinosi i velik broj dvoslonih rijei sa naglaenim prvim slogom. akcenat ima veoma vanu ritmiku funkciju, ali nije jedini nosilac ritma u pjesmi. susreemo se sa fonomotivacionim ponavljanjima i spajanjem rijei koje nemaju semantiku srodnost ega stega. rima takoer utjee na ukupnu zvukovnu harmoniju pjesme. rima je nepravilna jer se smjenjuju unutarnje i vanjske rime. u estom distihu imamo klasinu vanjsku rimu: i jo dublje i jo jae iza utnje iza tmae. svaki distih djeluje kao sintaktiko-semantiko polje koje vodi kuliminativnom kraju pjesme. svaki stih ima unutarnju harmoniju u potpuno izraenoj misaonoj i semantikoj zaokruenosti. pjesma ima vie verzija. pjesnik je vodio rauna o izboru leksema tako da nema niti jedne strane rijei. naslanja se na domai leksik i narodnu tradiciju.

nema nikakve interpunkcije osim velikog poetnog slova u prvoj rijei. To ne remeti osnovni smisao pjesme jer interpunkciju u dikcijskoj napetosti ispisuje sam iataoc u svom doivljaju pjesme. naslov je lingvistiki interesantan ali samo kada se doivljava unutar cijele pjesme. leksem rijeka u naslovu pjesme stvorio je sa atributom modra snanu sintagmu. plava odnosno modra boja u svojoj simbolici oznaava neto izmjenino i nadrealno; dan i no, sve ono to ureuje ljudski ivot i njegovu vjenost. modra boja nije ist sinonim i oznaava neto dublje, tajanstvenije, zagonetnije. sto godina iroka je tisu ljeta duboka jest -modra rijeka mogla bi se tumaiti kao slutnja da je neto loe. jest morfostilem, prvo ide nenaglaeni glagolski oblik je pa onda naglaeni jest. sto godina normalno u duhu hrv. jez. tisu ljeta- stari hrvatski jezik koji priziva jezik naih predaka. To je sintagmostilem. Pored toga ovdje imamo i antropomorfizaciju ( iroka, duboka).

UBILI SU GA CIGLAMA IVAN SLAMING Ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama, pod zidom, pod zidom, pod zidom. ute mu, kosti: hlape u, iglama, a bio je, pitom i, pitom. Jedan uti i brkati: jedan crveni, crknuti, jedan zelen, i rogat ko jelen, u sjeni, pljesnivog, zida, ubili su ga, ciglama: crvenim ciglama, crvenu, mrlju su, prekrili, priglama, iz svega se, izvuko samo repi: otpuzo, pa se: uvuko, u zid, u zid, uzi, duzi.

10

UBILI SU GA CIGLAMA: IVAN SLAMING simbolika: - crvenim ciglama- simbol drave i gradnje; demant ubojstvu. ute mu kosti slabost, bolest, propast, muenje. pod zidom ritmiki; pod udarce; pod zidom su se u Zagrebu vjeali politiki prijestupnici. - pitom onaj kojeg se moe hraniti; pitati. - jedan ut i brkati: jedan crveni crknuti tko ga je ubio? Staljin i Tito. - zelen i rogat ko jelen mlad i spreman za borbu. - u sjeni pljesnivog zida tradicija ubijanja. - otpuzo, pa se: uvuko, u zid -igra rijeima; nita se ne moe sakriti, igra u zid, uzi, duzi. sa svime to je zabranjeno i to nije. - stilistiki klju pjesme je igra rijeima. - cigla je kljuna rije u pjesmi. - komunikacija izmeu pjesnika i itatelja ostvaruje se igrom rijei. - ute kosti upuuju na muenje i potekoe. - pod zidom pjesnik je ivio u Zagrebu gdje se jedno naselje zove Pod zidom. Tu se odvijao noni ivot sitnih ljudi. Ubiti nekoga pod tim zidom znai ubiti siromaha, nekog iz radnike klase. - pjesma se doima kao slika osobne tajne u jednom vremanu u kojem se o odreenim temama nije smijelo govoriti. - stilistiki klju pjesme je ono po emu je ta pjesma, pjesma. U ovom sluaju to je igra sa svim onim to je zabranjeno i to nije, ali vie s onim to jest. - posebno je vano da prevodilac pronae stilistiki klju djela kako bi u svom prijevodu sauvao nacionalnu specifinost djela. - pjesma se sastoji od etiri strofe, odnosno dvanaest stihova. - rima je pravilna u prvoj strofi i to abab. Pjesma u cijelosti ima nepravilnu rimu jer se smjenjuju unutarnje i vanjske rime. U drugoj strofi imamo unutarnju, a u prvoj vanjsku rimu, dok su trea i etvrta pisane slobodnim stihom. - ritmu pjesme doprinose i interpunkcvijski znakovi, te ponavljanje odreenih rijei, stihova i sintagmi. - u zadnjem stihu imamo igru rijei u kojoj se skriva stilistiki klju pjesme ali i poruka ove pjesme. - U ZID, UZID, DUZI. imamo stilsku figuru asonancu ( nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja odreenog zvukovnog ugoaja ili glasovnih efekata), ali i aliteraciju ( ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupova radi istoga). Ovo su morfostilemi. -

11

TVRAVA KOJA SE NE PREDAJE JURE KATELAN Ja sam tvrava sa jedinom zastavom srca. Nevidljivi bedemi sazidani od rana. Uspavankom odolijevam najezdama. Preobraen u oklopu sna. Na svim kulama bdiju izvidnice, a na obali skrivene brodice od trske i tamarisa. Vjetrokazi gledaju gvozdene daleke vojske gdje bruse strelice, uljem mau bedra i miie i propinju se na zlim konjima od kositra i vatre. Mostovi su dignuti i neodoljiva brzica brani prilaze. A u svitanje nestaje mjesec i javlja se nepomueno sunce. Ja sam tvrava sa jedinom zastavom srca. Tvrava koja se ne predaje. Ne predaju se mrtvi osloboeni svojih ula. Ne predaju se munje u brzom letu. Ne predaju se ivi sa draguljima oiju. Utvrde se predaju, ali ne ova od sna. Same se daju i same otimaju. Ja sam tvrava sa jedinom zastavom srca.

12

TVRAVA KOJA SE NE PREDAJE: JURE KATELAN pjesma je objavljena u zbirci Biti ili ne. napisana je takozvanim slobodnim stihom. Stihovi nisu sloeni po naelu ponavljanja nekog stalnog uzorka odreenog brojem slogova ili naglasaka, nego se meusobno uveliko razlikuju. neki stihovi podsjeaju na dvanaesterce, etrnaesterce, esnaesterce, neki na ritam biblijskih psalama, a u pjesmi takoer imamo i velik broj trpnih pridjeva. ritam pjesme je polagan, javlja se isprekidanost i usporenost. ono to je najdalje ini se najbliim, pa ono to se najtee vidi, vidi se zapravo najbolje. prvi se stih tri puta ponavlja, a tri stiha pri kraju pjesme povezana su, a ujedno i razdvojena anaforom koja se sastoji u ponavljanju poetnih rijei. gotovo svi stihovi su zavrne reenice i stanke meu njima ne proizilaze samo iz njihove stihovne nego i reenine organizacije. stihovi su razliite duine i pjesma nije organizirana u strofama. zavrni stih je ponovljeni poetni stih i ritmiki to daje dojam neke vrste kraja, gotovo zakljuka. kula i tvrava u najirem smislu upuuju na uzdizanje. Na temelju zakljuka i pretpostavki moemo zakljuiti da se radi o pjesnicima. Tvrava pretstavlja i obrambeni stav i izolaciju, a kula oholost, nastojanje da se uzdignemo do neba (Babilonska kula). uz Tvravu koja se ne predaje lako je povezati stih Utvrde se ne predaju, ali ne ove od sna iz svega bi se mogla izvesti dosta jednostavna, donekle romantina poruka: pjesnici se odvajaju od svijeta u neosvojive tvrave, izgraene od sna i mate i nikada se nee predati, ma koliko ih opsjedala trivijalna i esto nasilna svakidanjica. ono to je doslovce izreeno ne moe se lako i jednostavno opisati obinim jezikom. Ja sam tvrava sa jedinom zastavom srca metaforiki nain izraavanja. To oekivanje proizilazi prije svega iz prirode jezika jer se znaenja rijei i reenica uvijek uspostavljaju na tzv. sintagmatskoj razini. zastava je znak pobjede. Zastava srca = govor srca. temeljna simbolika srca zapravo je simbolika sredita neega. ja sam tvrava zapravo znai ja sam poput tvrave. To je sintakstostilem. tvrava je graevina, zid, tit. Tvrava koja se ne predaje- refleksiv. Ova strofa ima stilsku vrijednost. koja se ne predaje- predati se, ovjekova osobina; antropomorfizacija. ono to je najbolje, ini se da je najblie, pa ono to se najtee vidi, vidi se zapravo najbolje. To je dojam izokrenute percepcije svijeta nadrealizam. ja koji govori da je tvrava je lirski subjekt. kula i tvrava u najviem smislu upuuju na uzdizanje. semantiko polje tvrave. na temelju zakljuaka i pretpostavki izvedenih izvan pjesme smatramo da se radi o pjesnicima. dojam izokrenute percepcije dojam izokrenutog svijeta; stvarno je nestvarno i obrnuto (nadrealizam). pjesmu ine: metaforian izriaj; suprotstavljanje; nadrealistine slike; otpor zlu i poanta.

13

ADIEU VLADIMIR VIDRI O moja je lea lagano Kucnula mandolina I moj se kaput raskrio. Purpurna pomrina Moje je vjee prekrila Od sunca, vjetra i vina. A moja se ruka ganula Koja pjesmice sklada, Svijetlu je suze utrla to mi sa zjena pada. -Tako silazim, gospojo, Stubama tvojega grada.

14

ADIEU: VLADIMIR VIDRI adieu oprotaj trubadura s dragom; bol rastanka; nejasna slutnja da je silaenje nepovratno. prva dva stiha su u metafori; kucnuo je posljednji as ili je sudbina zakucala na vrata. raskrio u znaenju otvoriti neto to je bilo prikriveno. purpurna pomrina dramatian dogaaj. Povezuje plavo i crveno krv i nebesko plavetnilo; duu i tjelo. od sunca, vjetra i vina boanska krv spasa ali i ludilo orgija. Vjetar je glasnik bogova. On donosi kiu ali i oluju. Sunce je svjetlo ivota. u posljednja dva stiha pjesnik naglaava trajanje.Stubama tvojega grada prenoenje znaenja ( grad u kojem si ti). Karakteristika ljubavne lirike. velikim brojem glagola u pjesmi postie se dinaminost. purpurna- grimiz, crvenoljubiasta, kraljevska boja. ovo je oprotajna pjesma u zbirci, oprotajna pjesma od svijeta i ivota. Ljubavni rastanak trubadura. pjesma se sastoji od dvije strofe. Strofe imaju po est stihova. etiri reenice pretstavljaju etiri slike. U 1., 2. i 3. reenici prikazano je djelovanje, a u 4. silaenje. fabulu ini sukcesivno ili simulativno zbivanje. U simbolinom znaenju fabularni slijed gubi znaenje ali i ljubav. mandolina simbolizira umjetnost ( dodir umjetnosti); razodjeva i ogoljuje. opijenost purpurnom pomrinom nosi opasnost; predavanje onome to glazba moe izazvati. Idua strofa priziva pjesnitvo. Opi ton nije previe vedar. silazim kljuna rije; opreka penjanju, puna simbolike. dva se temeljna iskustva saimaju u pjesmi i prepliu s motivom ljudskog rastanka. Iskustvo pjesnikove sudbine i iskustvo o tome kako se jedino prave pjesme mogu pisati. Pjesma Adieu posljednja je u njegovoj jedinoj zbirci pjesama. Oblikovana je u dvije simetrine strofe s po est stihova. Sastoji se ukupno od etiri reenice. svaka reenica zapravo opisuje po jednu sliku: u prvoj se pjesniku nakon kucanja mandoline raskrio kaput; u drugoj mu se na vijee spustila pomrina; u treoj mu je ruka utrla suze; u etvrtoj se kae da silazi stubama gospojina grada. odlazak ili oprotaj nisu nigdje spomenuti. najprije se govori o nekom djelovanju- zbog kucanja mandoline raskrio mu se kaputzatim o podrijetlu pomrine koja je od sunca, vjetra i vina po djelovanju pjesnikove ruke koja pjesmice sklada i koja je utrla suze/ to mi sa zjena pada. posljednja dva stiha spominju silaenje ali nije nedvojbeno da to shvatimo u smislu odlaska. Posebno to ti stihovi dolaze poslije stanke pa se mogu shvatiti i kao neka vrsta svojevrsnog komentara. Redoslijed zbivanja je naznaen ali nije do kraja jasno treba li shvatiti sukcesivno ili simulativno. Poemo li najprije prirodnim slijedom koji mora potivati svaki govor najprije se dogodilo da mu je o lea kucnula mandolina, a zatim mu se kaput raskrio, pa mu se spustila na vijee purpurna pomrina, a nakon toga se utjeio i poeo silaziti gradskim stubama. Predpostavimo li neku okvirnu fabularnu strukturu sve dobiva pojednostavljeno tumaenje, i kucanje mandoline izazvalo je jedno raspoloenje koje je potaknulo i sunce, i vjetar i vino. Nakon toga pojavljuje se i neka vrsta umirujue reakcije, prestaje bol i pla, a tada pjesnik silazi, to u tom smislu doista moe znaiti i da odlazi, naputa mjesto gdje mu se sve to ranije spomenuto dogaalo.

15

treba napomenuti da u pjesmi ima dosta glagola: kucnuti, raskriti, prekriti, ganuti, skladati, utrti, padati, silaziti to svakako upozorava na svojevrsnu dinamiku, a time dakako i na vanost zbivanja. Ako razmotrimo znaenje tih glagola u pjesmi primjeujemo da mnogo toga nije ak ni okvirno jednoznano odeeno. Iako su sve rijei u pjesmi vane i nezamjenjive, ini se da je silaenje jedna nit vodilja prema nagaanjima o smrti i opratanju sa ivotom. Vidrieva pjesma ne pripovjeda nikakvu nedovrenu nostalginum priu nego naprosto red rijei i slika u kojima se istodobno pojavljuju doslovan i prenesen smisao, to e rei da se javlja takav nain govora, u kakvom, dodue, nije sve mogue, ali je mnogo toga otvoreno.

16

SADA ZNATI VESELKO KOROMAN Kriv da nisam, Biokovo. to mi vrijedi? Kad je veer, more s juga, kao nekad, u davnini. Teko meni koji imam, od poetka lice njeno, uza nj duu. Spomen Boji. Puno tee nego tebi bez njih to si. Goro stara. Ostavio davno jesam sina jednog za kim eznem. Na sjeveru, iza brda, gdje su vrazi. Bilje mlado. S onom enom to ga rodi jek visina dok se uo, poput snijega, domom naim. Aleluja. Poginut e lijepi vojak ne znajui susjed tko je. Gavran kleti. I majka mu, dobru vjerna, poginut e. Sunce ne daj. Zvijezde lake s onu stranu, od sudbine to ste jae. Odnesite crne rijei, sakrijte ih u daljinu. Nije ocu sve na meti. Djeak oni to me hrabri i sestra mu, ljiljan zreli, vratili se djedovini. U njoj rastu uzdiui. Dok ja ovdje, uzaludno, lijeim kosti, A knjige mi razasute, misli nove, po toj zemlji to me ubi iznenada. Nekoj Bosni Zato velim kriv da nisam, Biokovo. I to vrijedi ovo znati kad je veer, more s juga, kao nekad u davnini.

17

SADA ZNATI: VESELKO KOROMAN sada vremanski odreen prilog u naslovu pjesme. more s juga juina, ludilo. Bilje mlado. mladi ivot. Gavran kleti. i Goro stara. usmena predaja, usmeno narodno stvaralatvo. crne rijei smrt. po toj zemlji... nema bliskosti. Nekoj Bosni sintagma; negativan naboj. pjesnik je boravio u Makarskoj u izbjeglitvu za vrijeme rata, a sin i supruga ostali su u Sarajevu. pjesma se sastoji od devet strofa. strofe su tercine, imaju po tri stiha, a stihovi su osmerci i jedanaesterci. pjesnik se oslanja na tradiciju, predaje i narodni jezik. pjesnik razgovara s brijegom, s Biokovom, to znai da je usamljen i da nema s kim razgovarati. Kriv da nisam ne vrijedi mu je li kriv ili prav kad je veer i juina (ludilo). Inverzija, normalno je: da nisam kriv. To je sintakstostilem. Iskazan je vapaj za neim, aljenje za domovinom, krivica, greka. pjesnik koristi izraze iz usmenog narodnog stvaralatva: stara goro, gavran kleti, bilje mlado ( mladi ivot), crne rijei ( smrt). esto se koristi stilska figura opkoraenje ( prenoenje misli u slijedei stih). pjesma je personificirana, pjesnik se obraa brdu Biokovu. u pjesmi se osjea autorovo kajanje. Iako tvrdi kako nije kriv; osjea se aljenje zbog neega i osjeaj krivice.

18

KAD BUDEM VELIK KAO MRAV ANELKO VULETI Kad budem velik kao mrav Gradiu kuu od svoje muke Imau svoje polje i svoje trave I kiu od svog znoja i svojih ruku I niko mi jamu pod nogama kopati nee Kad budem velik kao mrav Biu svoj vojnik i svoj putnik I svaki e mi tit I svaki e mi zid Biti pod korakom biti pod nogama Kad budem velik kao mrav Biu svoj roeni grenik i svoj vlastiti vjesnik Nitko me na vojsku Ni na krv Ni na brata tjerati Nee Nitko me na sud ni na vlastiti pogreb Prije sudnjeg dana pozvati nee I znau zato ivim

19

KAD BUDEM VELIK KAO MRAV: ANELKO VULETI budem upotreba glagola biti upuuje na fenomen postojanja. velik imenici daje dublji smisao. pjesnikova usporedba s mravom u prvom stihu stvara dojam pjesnikove nesigurnosti; nezadovoljstvo svijetom u kojem ivi. nema kuu od svoje muke ni od svoga rada. mrav simbol radinosti, ali i male siune ivotinje koju svatko moe zgaziti i unititi. nitko mi jamu pod nogama kopati nee frazem; svatko svakome kopa jamu pod nogama, ovjek je prema ovjeku neovjek. u petoj strofi imamo anaforu. sudnji dan Biblijski motiv. stilistiki klju pjesme su konotativne presupozicije. stilistiki klju pjesme je ono po emu pjesma postaje pjesma, recepcija kod itatelja. razgovorni stil. konotativno znaenje. tekstualna gramatika- reenica nije gornja granica sintakse, nego se ona protee do cijelog odlomka ili opusa djela; razumijevanje reenice iz konteksta. konotativne presupozicije jezina konotacija i podrazumijevanje nereenog. cijela pjesma je nastala na konotativnim presupozicijama. Vuleti je bio u zatvoru i nakon to je iziao pie na ovaj nain. svoj i veznik i ponavljaju se etiri puta. pjesnik se obraa sam sebi. poanta pjesme autor ne zna zato ivi. konotativne presupozicije su zapravo stilistiki klju pjesme (podraavanje nereenog, stvaranje jedne slike koja nije reena). naslov je zapravo i prvi stih, a nastao je od narodne izreke. U pjesmi ima dosta stihova koji su nastali od narodnih izreka. kako u naslovu, tako i u prvom stihu imamo uporabu glagola budem koja upuuje na fenomen postojanja. Iz toga vidimo da je pjesnik sam sebi manji od mrava pa se usporedbom s tom malom ivotinjom stvara pjesnikova nesigurnost i nezadovoljstvo svijetom u kojem ivi. drugi mi jamu kopaju - narodna izreka, ovjek je ovjeku neprijatelj. u petoj i sedmoj strofi imamo anaforu. sudnji dan biblijski motiv. znat u zato ivim ironija. zato ivim reenica poznata u narodu. doslovno gledano to je poredba koja nema nikakvog smisla. Jedno s drugim ne ide. Mravi su vrijedne ivotinje, ive u zajednici, marljivi su i ponizni. ovjek eli biti kao mrav, tei za tim, trenutno je manji od mrava. ovdje imamo antitezu (posebna vrsta poredbe koja se zasniva na opreci, odnosno suprotnosti. To je sintaktostilem.

20

KRAVA NA OREHU MIROSLAV KRLEA

Krava na orehu cirkva v mehu. Pozboj v zobunu, kak kusa v unu.

Na priesti triga v epu figa. Muha v vreloj kai, Roda na mai.

Za sto let ni mesa, ni avla, ni lesa. Pijme ga kvorci, mudri Sanoborci!

21

KRAVA NA OREHU: MIROSLAV KRLEA Miroslav Krlea bio je prozaik. Pjesma moda i nema pravog naslova, za naslov je uzet prvi stih. izvrnut smisao; izvrnut svijet na tematskoj razini manirizma. Pjesma je pisana na kajkavskom dijalektu. krava hraniteljica; cirkva v mehu= crkva u mjehu, povukla se sama u sebe; pozboj v zobunu=zmaj u kaputu; to e zmaju kaput? Moe biti netko iz nae stvarnosti; kak kusa v unu=kao kuja u amcu; humoristino; kuja je smjetena na sredini amca u pokuaju da odri ravnoteu u amcu; na priesti triga=na priesti vjetica; v epu figa=u depu figa; imati figu u depu znai ne pokazivati javno miljenje; muha v vreloj kai=muha u vreloj juhi; zbog pohlepe i u elji za materijalnim, zavrila je u vreloj kai; roda na mai=roda na misi; roda je simbol plodnosti; nije joj mjesto na misi jer se prije vjerovalo da djevojka moe zatrudnjeti od njezinog pogleda. Pijme ga kvorci, mudri Sanoborci; vorak oponaa glasanje drugih ivotinja i ljudi; navalimo na vino kao jato voraka na voe. pjesma KRAVA NA OREHU nalazi se u Krleinoj zbirci pjesama BALADE PETRICE KEREMPUHA koja je objavljena 1964. god. Najkraa je u zbirci. u zadnjoj strofi nalazi se poruka pjesme, odnosno rjeenje pjesme ( to nemamo u pjesmi uk). Pijme ga... reakcija na stanje u svijetu (Samoborske pijanke). u pjesmi su prisutne kratke slike; sve je stavljeno tamo gdje mu nije mjesto. jezik i stil su naslonjeni na narodnu tradiciju. Pjesma se sastoji od kratkih i jednostavnih reenica. Osobina jezika i stila Krleinih djela je opirnost iako je ova pjesma saeta i slike su preuzete iz narodne, usmene, kajkavske poezije. u pjesmama Krava na orehu i uk iznosi se isti problem u ivotu, dakle Krlea i Ujevi koriste isti stil i jezik. ANDRI: Kad se crkva zatvori, a dangube stiu. ponekad je ivot vaniji od onoga kako se ivi. U pjesmi je ivotinjski svijet metafora ljudskom svijetu. Sastoji od nabrajanja deset slika nakon kojih slijedi svojevrstan poziv. Opozicije su izraene prostornim odnosima dolje je gore, malo je veliko, strano je smijeno, sveto je prokleto. Pjesma obiluje usporedbama i izrekama. Nemamo glagola biti, zamijenjen je elipsom, nema kopule ime je iskazan fenomen nepostojanja, odsutnost. Hipnagogistike (uspavljujue) slike upuuju na san ili pjanstvo. Na planu sadraja pjesma se oslanja na simbole, a na planu izraza na paralelizam i simetriju stihova i rime. Prisutna je i metonimija ili preimenovanje (sijeda kosa=starost). U pjesmi imamo ostvarivanje smisla oksimoronom lude mladosti. itava pjesma je opis okrenutog svijeta. Imamo jako malo pridjeva ( vrela, mudri). ivotinjski svijet je metafora ljudskog svijeta. ivotinjsko je slino ljudskom, a ujedno mu je i suprotno u smislu postojanja. ivotinjsko je demonsko ako je ljudsko boansko, pa je u obrnutom smislu ivotinjsko boansko ako je ljudsko postalo demonsko. muha= dopadni nametnik; simbol beskorisnog aktivizma ali i nadljudska napast. U simbolici Krava na orehu nita nije jednoznano. Vjetica na priesti; roda na misi= suprotno ustaljenom poretku vrijednosti. Knjievni postupak iskljuivo je metaforian. Kompozicijski obrat u pjesmi nastupa u 3. strofi i poslijednja dva stiha. Smanjuje se privid zakljuka. U pjesmi se sve moe shvatiti kao vienje ali i kao snovienje. Paralelizam napetosti izmeu temeljnih opozicija, izmeu gore i dolje, svetog i profanog, smijenog i ozbiljnog koje se na razrijeavaju ni u kakvoj odluci prvenstva nego se najblie mogu izraziti oksimoronom lude mladosti.

22

UK TIN UJEVI Um na mjesecu putuje, mi smo mjeseari u transu ceste na mjesec. Vjeverica u dupku se vrti, unutranji odnosi atoma jesu na bojovnoj crti vijoglavi i polumrtvi. Dua vreba u busiji kraj; a to je stvarnost i obmana, tama i sjaj, varka da se moe bez lai, ravnoduan beskrajan zagrljaj.

23

UK: TIN UJEVI uk nona ptica. uk=sova je simbol mudrosti, ali u grkoj mitologiji sve vie simbol smrti i tuge. um na mjesecu putuje gubitak razuma, putovanje uma analogno unutarnjem ustrojstvu svemira, ( zbogom pameti). pjesma ima dvije strofe. Prva ima od 6 do 10 slogova, a druga 1 do 4. sunce je simbol ivota. um ni konotativno ni denotativno znaenje ne pripada fizikom svijetu. u trasnsu trans=izvan, izvan neega. mjeseari ivimo ivot polusvjesno; ljudi bez samokontrole koji tee samo materijalnim dobrima. vjeverica simbol okretne aktivnosti, brzine, lakomosti i gramzivosti. unutranji odnosi atoma odnosi se na materijalno; fiziki ivot je samo jedan dio ivota. vijoglavi i polumrtvi osobine ivih bia; vijoglavost ( ovjek koji pije, nestabilan je). Ovo je primjedba na materijalni svijet; vrebati =loviti; kraj, tama i sjaj postie se kidanje smislenih cjelina, ime se naglaava vanost pojedinih rijei i veza i postiu se zvuni efekti. Ovo su morfostilemi. kraj-sjaj-zagrljaj gradacija i rima. ravnoduan beskrajan zagrljaj materijalno i duhovno. situacija definira rije. Reenica je odreena kontekstom. Pjesma govori o tome kako je za potpuno ispunjenje potrebna duhovna komponenta. mudrost ivota kao materijalno bogatstvo, samo je ravnoduan beskrajan zagrljaj. mi smo mjeseari zato to traimo samo materijalno bogatstvo. pjesma je moderno pisana, a jezik jednostavan i razumljiv. nalazi se kao prva pjesma u zbirci MAMURLUCI I POBJENJELA KRAVA (=dva semantiki razliita pojma). ova pjesma je kao neka vrsta zagonetke jer je naslov pjesme u nejasnoj vezi sa znaenjem pojedinih rijei. vieznanost rijei i reenica utjee na to kako emo ostalo shvatiti. ritam je izrazito naglaen unato nepravilnosti broja stihova i slogova. Rime su razasute po pjesmi. u transu ceste na mjesec svi smo mjeseari i zahvaljujui umu putujemo. naslov je u simbolici, moda je vidljiva i filozofska refleksija. odnos apstraktnih i konkretnih pojmova, pojmovi iz razliitih podruja. prisutne su hipnagogistike (uspavljujue) slike. druga strofa ponavlja motive s varijacijama um dua, dubokbusija. unutarnja logika motiva pokuaj da se govori o neemu o emu se inae ne bi moglo govoriti. povezivanje pojmova jedino na razini jezika. Pjesma je sastavljena od rijei, a ne od ideja. Sva su znaenja u pjesmi mogua jer je semantiko polje otvoreno. rime su razasute po pjesmi: vrti-crti, kraj-sjaj-zagrljaj. zvune efekte naglaavaju pojedini rezovi. naslov je teite pjesme iako se uk nigdje ne spominje u pjesmi pa je njegova uloga na prvi pogled sasvim nejasna. imati uka u glavi- upuuje na ludilo i mamurluk. naslov se moe povezati s nainom povezivanja odlomaka. krhotine slike hipnagogike slike koje se javljaju na granici izmeu sna i jave. putovanje u transu izvanredno stanje svijesti, opijenost ili mamurluk. pjesma nije sastavljena od ideja nego od rijei.

24

UTJEHA KOSE ANTUN GUSTAV MATO Gledo sam te sino. U snu. Tunu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijea, Na visokom odru, u agoniji svijea, Gotov da ti predam ivot kao rtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajui da su tamne oi jasne, Odakle mi nekad bolji ivot sjao. Sve ba, sve je mrtvo: oi, dah i ruke, Sve to oajanjem htjedoh da oivim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim, Samo kosa tvoja jo je bila iva, Pa mi ree: Miruj! U smrti se sniva.

25

UTJEHA KOSE: ANTUN GUSTAV MATO narodna izreka: Kosu ree, pa vinograd stee. utjeha utjeiti nekoga, pruiti mu duevni mir; u fizikom smislu uiniti nekoga tihim; kosa simbol ivota; gledo razgovorni stil. Ovo je fonostilem. pjesnik u snu ako se odnosi na njega; osoba koju gleda u snu ako se odnosi na nju. U snu. Tunu. Mrtvu. znanstveni stil, injenice, elipse, saetak u izrazu. dvorana kobna = mrtvanica, kob=sudbina, semantostilem. Najblia rije kobi je sudbina. U toj dvorani nije kraj iako je kobna. idili cvijea ivot koji i dalje pulsira; smrti krasne oksimoron, semantostilem. Ipak je proivio poslijednje trenutke s voljenom osobom; agonija to je vrijeme izmeu ivota i smrti, trenutak borbe za ivot. strasti muke islijepa strava uivanje u patnji, semantostilem. Pjesnike sintagme. mislima u sivim inverzija, sintakstostilem. kosa iva personifikacija, sintakstostilem. U smrti se sniva utjeha koja nikad nije utjeila, smrt i san nema nepremostive razlike. Poanta ne priznaje smrt; vjera u vjeni ivot. ova pjesma je sonet. Sastoji se od 4 strofe, 2 kvatrena i 2 tercine. Formalni oblik ini je lijepom, utjenom i sjetnom Gledo sam te sino rijetko bi to rekli da je nasuprot nas mrtvac. Nisam plako. Nisam. ovo ponavljanje podsjea na djecu; uvjeravanje u suprotno (plakao, a ne bi smio). poanta se nalazi u poslijednjem stihu jer on ne priznaje smrt, U smrti se sniva. Utjeha kose fascinira tiina i suzdranost u sluaju mrtve voljene osobe. otkud pjesniku snaga? Izvor snage je vjera u vjeni ivot. Kosa tjei pjesnika. To je opreka naricaljkama, mir i dostojanstvo. u pjesmi ima rime, i ta rima je obgrljena. ritam je ujednaen, a zvunosti doprinose rime u kojima se osjea igra vokala i konsonanata. Time je izbjegnuta intonacija. Smrt= san bez snova. u smrti se sniva dvosmislenost sna i jave; spavanja i snivanja. ova tema u modernistikoj obradi oznaava kontrast. odnos ljubavi i smrti pjesnik uspjeva mnogo vie rei u sonetu nego u dugim raspravama. Donekle neobian naslov u pjesmi je posve dostatno objanjen. prizor ive kose donosi preokret u raspoloenju i poruku koja smiruje i upozorava da smrt nije konana. Izmeu smrti i sna nema nepremostive razlike. pjesnik postie jak dojam time to uspijeva prenijeti, kako ritmom tako i slikama, ali i osjeajima, ispunjeno iskustvo izravnog susreta sa fenomenom smrti. izlijevi osjeaja su suzdrani, oekuje se utnja ili pla, ali ovdje se ne podie ton. zapanjen sam stao osjeajna pomutnja koja izaziva zapaanje bez uobiajne motivacije, po vanosti koja i dovodi do opsesivnog ponavljanja u dvorani kobnoj do naglaavanja estetskih detalja svijee, cvijee, krasne smrti... iskazana je nadmo ljubavi nad smru. Ljubav je kao uvjet ponovnog raanja i jedini nain da se prevlada smrt. ako je sanjao, mir je u tome to je odsanjao smrt voljene osobe i shvatio da je u stvarnosti iva. kosa je simbol snage i moi (biblija Samson); magijske participacije na osobi (uvojak kose u ljubavnim napitcima); trajnosti i neunitivosti. simbolika kose pripada i inicijaciji; ree se ili brije u znak pokornosti ili puta kao znak pripadnosti. U pjesmi je naglaeno ono to se vidi, a ne ono to se osjea.

26

LJUBAV ANTUN BRANKO IMI

Zgasnuli smo utu lampu Plavi plat je pao oko tvoga tijela Vani ume oblaci i stabla Vani lete bijela teka krila Moje tijelo isprueno podno tvojih nogu Moje ruke svijaju se ude mole Draga neka tvoje teke kose kroz no zavijore Kroz no kose moje drage duboko umore kao more

27

LJUBAV : ANTUN BRANKO IMI pjesma je pisana slobodnim stihom i to centriranim. ova imieva pjesma kod svakog itatelja stvara razliitu sliku. konkretna slika koja prelomljena kroz prizmu ivotnog iskustva daje neku drugu sliku. To je tako u svakoj pjesmi. javljaju se nova semantika polja koja ne moemo sresti u hrvatskom standardnom jeziku : ume oblaci, kose moje drage duboko umore,... zbog rime se nova semantika polja ne ine tako stvarnima. prisutna je tajnovitost, izraajnost rijei, saetost izraza. u pjesmi takoer imamo i kontraste i paradokse: unutra-van, uto-plavo. u izrazu se osjea zanos koji je najlake povezati s ljubavlju ali se u slijedu izlaganja primjeuju najvii kontrasti, pa i paradoksi. plavo= umirujua dubina, nebo, more, boansko. kosa je proimajui simbol teina kao u krila. naslov pjesme upuuje na opis situacije. javljaju se sugestivne slike, koje upozoravaju na jake osjeaje / Moje ruke svijaju se ude mole /. uta boja simbolizira ljubomoru. Zgasnuli smo utu lampu sugeriranje klasinog ljubavnog sastanka. plava boja simbolizira vjenost - Plavi plat je pao oko tvoga tijela. Tijelo je prolazno, plavi plat ga obavija vjenou. teka krila krila ne bi smjela biti teka pa se stoga postavlja pitanje, da li su ta krila teka zato to je teko letjeti ili to je bijela boja simbol istoe? Letjeti je u svakom sluaju teko jer svaki let zavrava prizemljenjem. teke kose zavijore zastava se vijori i upozorava na uzdizanje; u zahtjevu da joj kose zavijore naglaen je zahtjev za svojevrsnom slikom koja nadmauje izravnu stvarnost i sve kao da podie u dimenziju u kojoj se draga mora shvatiti kao boginja. u tri slijedea stiha opisuju se suprotne asocijacije: duboko umorenje i more zahtjevaju da se primisli poveu sa silaenjem u dubinu, zato kose duboko umore. ova pjesma je svojevrstan izazov. naslov pjesme LJUBAV kao i svaka rije dobiva znaenje tek u kontekstu. rijei mijenjaju znaenja ovisno o vremenu i kontekstu; npr. ljubav za dijete, ljubav za dvadesetogodinjaka, ljubav za roditelja... tipini motivi: plava ( no, brijeg, plat) simboliziraju vjenost. prva dva stiha pretstavljaju klasini ljubavni sastanak. druga dva stiha pretstavljaju digresiju ( vani, stabla,...). kroz klasini ljubavni sastanak imi je prikazao svu ljubav koju osjea, ljubav prema svemu. pjesma je muzikalna i moe se uglazbiti. pjesma se nalazi u imievoj zbirci PREOBRAENJA.

28

NE NADAJ SE SLAVKO MIHALI Ne nadaj se svome spasenju, prijatelju. Dovoljno je lovaca na tvome tragu da e jednom biti pogoentako e lijepo vrisnuti da e procvjetati uma. Pamti: tvoj bol je za ljepotu neke stvari izvan tebe. Ne nadaj se, ne sakrivaj se, nego idi posve ravno. Ne boj se ni strelica ni metaka oni e te svakako dokrajitiali daj da bude velik svojim raskonim smirenjem koje nee razdati za njihove grabeljive poglede, oi gavranova.

29

NE NADAJ SE: SLAVKO MIHALI Mihalieva pjesma Ne nadaj se zvui poput opomene, upozorenja, zahtjeva ili ak svojevrsnog imperativa. To je morfostilem. prijatelju intimnost, obraa se svome prijatelju. jednom biti pogoen neminovna nesrea. od upozorenja prelazi na opis procvjetati uma refleksivna lirika, estetika. potom slijedi ohrabrenje i savjet idi posve ravno. oni e te svakalo dokrajiti- paradoks umjesto utjehe i nade. u predposlijednja dva stiha primjeujemo uzvien stil. oi gavranova gavran je ptica loeg predznaka, glasnik smrti. u pjesmi se suprotstavljaju MI i ONI. visoki moralizam - refleksivna lirika, pesimizam ( on je iznad njih). svean ton dugih i tekih stihova, kratki stihovi su istaknuti. postavlja se pitanje tko je prijatelj? pjesnik zna i ono to prijatelj ne zna ili ne zna dostatno to ton dri blie savjetu nego zahtjevu. strelice i metci povezivanje dviju dosta razliitih predodbi mitski, sakralni, sudbinski lov i suvremeno , apstraktno ubijanje. nakon opomene i zahtjeva slijedi poruka ohrabrenja (ne daj se...). u pjesmi su suprotstavljeni lovci, grabeljivci i lirski subjekt tj. pjesnik i njegov prijatelj. lijepo vrisnuti rtva; iz nevine prolivene krvi niu cvijetovi. Time je iskazano suosjeanje sa rtvom. prikazano je unutarnje stanje duha. zli pogledi odnose se na drutvo, na zavidne ljude.

30

PRED VEER FRAN GALOVI

ez pola idem isto sam, A trava je vugana, I uma je pospana, Ja moram bre biti tam... Tam, gde se bregi zelene, Vu meseine mlane I sive i oblane, Tam najdem sreo: nit i se... ez pole to i umo to, Ja ne znam, je li zidem, I zati idem, idem, A pot je dog i dogi bo... Crni se mrak i strah v ume, Za sakem drevom eka, A mene ela jaka Se dale vlee kraj see Tam gore, gde je nit i se, Gde sen mi proi roke, Globoke i visoke, Od mirni zvezdi ez granje!

31

PRED VEER: FRAN GALOVI pred veer jedno doba dana; prijelaz izmeu poslijepodneva i veeri. naslov nije u doslovnoj vezi sa tematikom pjesme, radi se o elji, strahu, pejzau. isto sam posve sam. trava je vugana = trava je spaljena; ovo je simbol neplodne zemlje i ima preneseno znaenje. uma upuuje na negativne konotacije. To je simbol prijeteeg mijesta u kojem smo nesretni i izgubljeni. motivi se saimaju prema transcedentno odreenoj srei. u drugoj strofi imamo anaforu. To je stilska figura dikcije u kojoj se ponavljaju rijei na poetku stihova. ritmikim ubrzanjem izraena je dilema. kraj see- rub ume prijelaz snovienje. Gde sen mi proi roke = Gdje san mi prui ruke; personifikacija. globoke = duboke, ez = kroz. ova pjesma nalazi se kao 13. po redu u Galovievoj zbirci Z MOJIH ZBREGOV i tako zauzima sredinje mjesto u ciklusu. stihovi su sedmerci obgrljeni osmercima. rime su parne, pravilno obgrljene. u prvoj i drugoj, te etvrtoj i petoj strofi imamo opkoraenje tj. prijenos jedne ili vie rijei prijeko potrebnih za znaenje stiha u idui stih. ini se da je sve doslovno i simbolino, apstraktno i konkretno, stvarno i nestvarno. opreka tu i tamo; opreka prostora i vremena, dana i noi. tamo = srea, tu = nesrea . Tamo je mjeseina, tu ednja. vugati = zapaliti, potpaliti. napetost dileme o elji da se ide, ne zna se kuda ni ato. snovienje zrcaljenje. pjesma je pisana kajkavskim narjejem. u pjesmi imamo tri cjeline: 1.-2. strofe: hod prema transcedento odreenoj srei, prema niemu i svemu. 3. strofa: dilema. 4.-5. strofe: motiv elje, irealna slika. - tu i tamo vremanske opreke dana i noi. - paradoksalno spajanje: srea je u mjeseini gdje san prua ruke a istovremeno je mrak temeljni zastraujui fenomen. - zbilja se zrcali u snu, a san se zrcali u zbilji. Snovienje tako postaje zbiljsko vienje, a ivot kao da nas vue granicom po rubu ume prema onome to elimo, ali nismo sigurni to je to to zapravo elimo.

32

KOSTANJ FRAN GALOVI Prijatel moj stari, zakaj tak umi? Kesno je i no je, zakaj vre ne spi? Gledim te zdavnja tak i prezmilavam, Kak teko je pametnem takvem glavam! Ti mi se spotava, ja to dobro znam, Al vezda more; ba se isto sam. Ja ne potam se, al gledim te dogo I razmem tvoje misli se i togo. Ja alosten nesem zakaj bi bil? I dobre sem vole, malko sem i pil. A kaj bo zutra, kaj bo potlam zatem, Dok plakal se bo za tem krajem zlatem? Kaj? Zutranjica mi neje na brige; Plakati se ne znam, - eto, to je se! Al pove mi, dok skupa smo tek sami, Kaj tebe ova zemla ni ne mami? Ja nazaj ve ne mrem, da bi ba i tel, Drugi me je ivot odnesel i zel. Al ove ivo lepi je i slaji, I da ga pozna, tu bi ostal raji! Vu tem kraju poznam samo svojo bol, Zato sem zakopal ovde srca pol. Da pozna starce, koj so ovde bili, Veselo kak so delali i pili! Vmrli so i oni, tam na grobju spe, Mesto nji se vezda drugi vesele. Da pozna ovo nebo, zvezde ove, I ovo zemlo, kaj te k sebe zove! Preve dobro poznam se kraj sebe to, Zato ne mrem pota najti vre domo. O dojdi k nam, jo neje se zgubleno, Mladosti cvjetje cvelo bo crleno!... Lako no, moj stari! Zdavnja spi vre se. Meseina ide samo kraj steze.

33

KOSTANJ: FRAN GALOVI ova pjesma nalazi se u Galovievoj zbirci Z MOJIH ZBREGOV. kostanj = kesten, to je drvo ivota i drvo spoznaje. pjesma je pisana pravilnim jedanaestercima. Ima 34 dugaka stiha. imamo rimu i to pravilnu parnu rimu. pjesma ima simertinu strukturu. autor se slui kajkavskim dijalektom. pjesma poinje apostrofom. Apostrof je figura obraanja nekome ili neemu to ne moe biti nazona ljudska osoba. To je sredstvo postizanja ugoaja u kojem se gube razlike izmeu ljudskog i neljuskog, ivog i neivog, ovjeka i prirode, stvarnog i nestvarnog. napetost izmeu ja i svijeta kojem on istovremeno i pripada i ne pripada. razgovor izmeu pjesnika i stabla kestena. stihovi su samostalne cjeline. razgovor izmeu pisca i kestena je zapravo piev razgovor sa samim sobom. temeljna okosnica razgovora je dilema odlaska ili povratka. rascjep osobe dovodi do projekcije drugog ja u stablo kestena. u pjesmi se vidno osjeti nostalgija. pjesnikov poziv ostaje bez odgovora. cjelina ivota, osjeanja i miljenja. elja za povratkom je posljedica spoznaje o krivom putu. osjea se izgubljenost u poznatom to spreava povratak. Preve dobrom poznam se kraj sebe to... = odve te dobro poznajem da bi znao to e uiniti paradoks. u zadnja dva stiha imamo prekid dijaloga; no je , kasno je, a kasno je i za povratak. pjesma je pisana pravilnim jedanaetercima povezanim parnim rimama tako da uvijek jedan dvostih izgovara pjesnik, a drugi kesten. sve poinje obraanjem pjesnika kestenu kao prijatelju nakon ega ponajprije slijedi ironian odgovor , a zatim neko meusobno razumijevanje koje postupno prelazi u poziv za povratkom u idilini svijet prirode i ivota. Pri tom je kljuan sredinji odgovor pjesnika: Ja nazaj ve ne mrem, da bi ba i tel,/ Drugi me je ivot odnesel i zel., a nakon toga zavrni poziv kestena: O doi k nam, jo neje se zgubleno. / Mladosti cvetje cvelo bo crleno!... Poziv ostaje bez odgovora, ali dijalog se tako prekida. Temeljna okosnica u razgovoru izmeu pjesnika i kestena je neprestano prisutna dilema odlaska ili povratka.

34

SRODNOST ANTUN GUSTAV MATO uric, skroman cvjeti, sitan, tih i fin. Dre, strepi i zebe kao da je zima; Zvoni bijele psalme snjenim zvoniima Potajno kraj vrbe gdje je stari mlin. Pramaljea blagog ovaj rosni sin Najdrai je nama meu cvjetovima; Boju i svjei miris snijega i mlijeka ima. Nevin, bijel i ist ko edo, suza i krin. Viega ivota otkud slutnja ta to je kao glazba budi miris cvijea? Gdje je tajna due koju uric zna? Iz urica die naa tiha srea: Miris tvoga bia, moja Ljubavi, Slavi drobni uric, cvjeti ubavi.

35

SRODNOST: ANTUN GUSTAV MATO srodnost je ogranienje razliitosti. vii ivot tipina pjesnika sintagma, duhovnost koja zrai iz tog cvjetia. iskazivanje ljubavi o onome to ga okruuje, pjevajui o cvjetiu. refleksiv ima stilsku vrijednost pasiva. U njemakom jeziku ima gramatiku, a u hrvatskom jeziku stilsku funkciju. u pjesmi se osjea sklad. na svim se relacijama pokuava uspostaviti srodnost. psalmi su pjesme u slavu nekomu ili neemu. mlin je simbol ivota. Najdrai nam je meu cvjetovima razgovorni stil. ova pjesma je formula za tumaenje prenesenog znaenja rijei. srodnost cvijeta i pjesnikove ljubavi, prirode i ovjeka, duhovnosti koja zrai iz cvijeta i ljubavi koja nije tjelesna. sitan, tih i fin- ovo su ljudske osobine, personifikacija. stilski postupci koji su koriteni u pjesmi su: mnotvo epiteta, nizanje, poredbe, inverzija, personifikacija, sintagme (rosni sin) . cvijeti ubavi = lijepi cvijeti arhaizam.

36

SMRT ANTUN BRANKO IMI I smrt e biti sasma neto ljudsko Na leaju se tijelo s neim nevidljivim rve i hropti i smalaksava i stenje i onda stane. Ko kad maina stane. I stoji. Ni makac. I ljudi u to to se zbilo gledaju ko u neki svren poso i podiu se ko da se podiu od stola i slukinje se uprav tad najvie uzrade

Mati e ivinski kriknuti otac zautati i buljiti nijemo cijelog dana.

37

SMRT: ANTUN BRANKO IMI

u ovoj imievoj pjesmi tema smrti je oprena temi smrti u Ujevievoj pjesmi UTJEHA KOSE po jeziku, stilu i nainu pjesnikog prilaska problemu. pisana je slobodnim stihom. u njoj se javlja stilska vrijednost stanke, vrijednost onoga to nije reeno, tj. tiina. pjesnik smrt opisuje grubo bez uljepavanja. Nije prisutna nikakva vrsta utjehe. Pjesnik smrt prikazuje onakvom kakva uistinu jest. nema duhovne nadgradnje, ivot pulsira onako kako pulsira i gotovo da nema konotacije; grub ivot, grubi ljudi, gruba stvarnost. smrt je prikazana kao svren posao. i buljiti nijemo cijelog dana vidljiva je dimenzija ivota koja je fizike naravi; povezivanje s materijalnim. imi u ovoj pjesmi eli govoriti o drugoj strani smrti tj. o ivotu. On naime govori o fizikoj strani ivota, a to nije cijeli ivot. Dok imi govori samo o fizikom Mato u fizikom pronalazi vjeni ivot ( u kosi). U ovim pjesmama imi i Mato su antipodi. ivinski kriknuti semantiko polje je upeatljivo i otvara more znaenja. i slukinje se uprav tad najvie uzrade degradacija smrti. to to govori o fizikoj strani ivota i to ne spominje duhovnost ne znai da je nema. pisana je slobodnim stihom, jezik je blizak, a govor otvoren.

38

DOK SAM NA PUTU VESELKO KOROMAN I dok umoran sjedam, evo ovako, na kamen jedan, da mi prie s krunom na glavi i haljinom bijelom, kako vele , ena slavna na znam to bih, na znam to bih. Jer ve imam stotinu i godinu koju, tako mi se ini noas na ovoj stijeni, i ne bih umio podnijeti vie, to znam, pogled njezin donijeti odtud, s polja tajnih, vrlo blag. A volio bih ipak da se izlije na me, Tomu starog, dok mirujem ovdje trenutak koji da umor mine prije polaska novog. Za njom jasno, naprijed ravno prema zapadu Odakle istok svie. Dok ptica se luckasto javlja opet na sedam jezika, to iz ume, to iz tora, odonud, iza kuta. Te ara, vara, s krivog duba u ovo kakvo jest, doba ponono. Kad od mene bi se mogao uplaiti djeak koji. Zato, odoh ja a ti prostri se meni pod korake sve, putiu nijemi. Neu jo daleko, moda tek do postaje prve, gdje eka me, s krunom na glavi i haljinom bijelom kako, vele, ena slavna. Od roenja. koja ne hoda, nego lebdi, zjenica plavih, iznad ovog to se ljulja. I negdje se krije. molei za me, dok sam na putu.

39

DOK SAM NA PUTU: VESELKO KOROMAN dok odreena neizvjesnost i vremenska neodreenost. u pjesmi put najvjerojatnije oznaava ivotni put. dok i put zaokruuju misaonu cjelinu; umoran simbol ovjeka koji je posustao na svom ivotnom putu. ena slavna Blaena Djevica Marija, simbol duhovne istoe, izraz uzet iz razgovornog stila. Bijela haljina i kruna razbijaju svijetlost i ostaje samo pjesnikova neodlunost. To je ujedno i traak nade. uma oznaava neizvjesnost i daje negativne prizvuke; tor je mjesto za ivotinje. a ti prostri se meni pod korake... imperativ kojim je iskazan vapaj i molitva za vjenim ivotom. pjesma je omeena sa dva ista stiha s krunom... to moe biti poruka: Roeni od majke vraamo se opet majci, i duhovnoj i tjelesnoj. pjesma ima est strofa od pet stihova. ima vlastiti ritam ali nema rime. Imamo samo muku rimu, tj. podudaranje jednog sloga. aorist i pluskvamperfekt iskazuju sadanjost, budunost i prolost a doprinose i muzikalnosti. simbolika veznikadok je ivot; stjena i kamen su standardni izrazi; nono doba simbolizira novi dan. koristei imenicu put u kombinaciji s veznikom dok , pridjevom umoran te imenicom kamen pjesnik nam odaje simbolinu sliku ovjeka koji ja na svom ivotnom putu, ovjeka koji je izgubio nadu. pridjev bijel i imenica kruna doprinose tomu da se budi nada u bolje sutra, a sintagma ena slavna u pjesmi ima dublje znaenje za razliku od onog znaenja koje ima u razgovornom stilu. Ta sintagma u ovoj pjesmi pretstavlja simbol duhovne istoe pretstavljene u liku BDM. Ona dominira u cijeloj pjesmi jer nam se ini kako izraz odjekuje u beskonanost. kako vele takoer se izdvaja jer oni ne pripadaju tamo gdje pripada ona ve pripadaju ovozemaljskom svijetu gdje ivi i sam pjesnik. ne znam to bih... razbija tu svijetlu viziju i opet ostaje pjesnikova neodlunost. poinje veznikom jer to nije osobina razgovornog , ve nas podsjea na biblijski stil. ve imam stotinu i godinu koju osjeaj preputenosti sudbini. Kae kako ne moe podnijeti vie kao da je ve bio u takvoj situaciji. u treoj strofi kao da se javlja osjeaj volje i elje za promjenom. polazak novi= smrt. zapad prestanak ovozemaljskog i poetak novog ivota. ivot i smrt su u pjesmi u kontrastu. luckasta ptica = smrt; sedam jezika= biblijski broj, simbol punine, a punina se javlja dok istok svie na zapadu, tj. gdje prestaje jedan nain ivota, a poinje drugi. uma, tor, kut... sve ove rijei nose negativne konotacije. te ara, vara, s krivog duba umjesto TEBE koristi TE jer je kraenje jednako kao i postupno nestajanje i na prvom mjestu postaje naglaena rije. HJ uglavnom ima slobodan red rijei te je kao takav red esto stilska, a ne gramatika kategorija. doba ponono kraj jednog, a poetak drugog dana. bi se mogao uplaiti djeak koji= nije upitna zamjenica nego prilog; odnosi se na bilo kojeg djeaka, itatelja, zapravo na njih mnogo.

40

PJESMA MRTVOM OVJEKU: MIROSLAV KRLEA ovo je pjesma u spomen Zlatka Gala. pjesnik se ne miri sa smru. u pjesmi nema dubokih misli. javlja se svakodnevni jezik koji u sebi nosi duboke poruke. takoer je prisutan i razgovorni stil npr. stati pred sud Gospodnji; udna stvar. ti ve si stao ovdje imamo kratkosilazni akcenat koji nam sugerira jecaj, nestajanje, zaronue. ja gledam modro ljetno nebo takoer pretstavlja jecaj odnosno simbol nestajanja.

41