A.

BLUNT

DAVOR SIFTAR PRODUCTION

UMJETNOST I ARHITEKTURA U FRANCUSKOJ 1500 1700 .

1.
.

OD INVAZIJE NA ITALIJU DO BITKE KOD PAVIJE 1494 - 1525.

Vladari: Charles VIII 1483 - 1498. Louis XII. 1498 - 1515. Francois I. 1515 - 1547. Zahvaljujui ekspedicijama koje se upuuju u Italiju, talijanski ukus ulazi u Francusku. Za njenu umjetnost su najznaajniji dogaaji izmeu 1494 - 1525. g. U to vrijeme ona postaje moderna i relativno centralizirana drava. Louis XI. smanjuje mo plemstva i koncentrira vlast u svoje ruke, to nastavljaju Louis XII. I Francois I. Concordatom iz 1515. biskupi i redovnici postaju ovisni o kralju, a Francois I. u svojim rukama ima velik dio bogatstva kraljevstva. Charles VIII. zauzima Italiju u sukobu dviju sila: Francuske, koja je relativno mala drava, ali ujedinjena i moderno organizirana, i Italije, velikog zajednikog teritorija Habsburga, panjolske i Carstva, koja je jo feudalno podijeljena i oslabljena zastarjelom administracijom. Francuska kruna oko sebe koncentrira administrativnu mo, a dvor predstavlja polovinu kulturne atrakcije kraljevstva. Za vrijeme Louisa XII. veliki ministar je kardinal d' Amboise, koji upravlja umjetnikom modom. U doba Francoisa I. sve se vrti oko njega i njegove sestre Margarite Navarske, i pod njihovim pokroviteljstvom dolazi do najveih umjetnikih ostvarenja. Od poetka vladavine, Francois I. eli stvoriti dvor ija bi se kultura mogla takmiiti s talijanskom. Uspostavlja mecenatstvo i oko sebe okuplja pjesnike, mislioce, humaniste, slikare i graditelje, od kojih svaki ovisno o svojoj ulozi treba stvoriti dekor u kojem kralj eli biti vien. Podiu se prve kraljevske graevine: novo krilo dvorca Blois i dvorac Chambord. U Francusku poziva talijanske umjetnike: uzalud Michelangela, ali uspjeno Leonarda da Vincija. Visoke plemike obitelji su takoer aktivne mecene, grade rezidencije u gradu i na selu i podupiru sve umjetnosti. Centralizacija jo nije bila sprovedena u potpunosti i Pariz jo nije dobio status politikog i intelektualnog centra drave. Prije 1525. g. regija Val de Loire (Dolina Loire) prednjai u arhitekturi i monumentalnoj umjetnosti. Tamo dvor provodi puno vremena zbog lova, a aristokracija preureuje svoje dvorce. Dolina ima bogatu agrikulturu i gradovi poput Toursa i Orleansa brzo se trgovaki razvijaju. Umjetniki ivot usmjerava talijanska kultura. I prije osvajanja Charlesa VIII. neki su pisci i umjetnici imali uvid u dogaaje s druge strane Alpa. Moe se rei kako ratovi u Italiji nisu imali osobit utjecaj na poznavanje klasinih pisaca, jer je humanistiko poduavanje u Parizu ustanovljeno i prije 1494. g. Na drugim podrujima talijanski se ukus ipak nije proirio prije nego to su se Francuzi poeli vraati iz Napulja i Milana, a oni su pak stekli dosta povrno razumijevanje talijanske renesanse. Najvie ih je privlaila moda luksuznog ivota: talijanski vrtovi, odjea i obiaji. ini se da ih nisu osobito impresionirali platonistika filozofija, firentinsko slikarstvo, monumentalna umjetnost, pa ak ni antika djela. Talijanski ukus nakon prve invazije najbolje se vidi u francuskoj literaturi s poetka vladavine Francoisa I: u modi je pjesnik Lemaire de Belges, koji jo pripada kasnoj srednjovjekovnoj koli. Neovisno o dvorskoj poeziji, paralelno se utemeljuje tradicija humanista erudita. To je tranzicijski period koji zavrava 1525. g. I sam Francois I. odraava i prolost i budunost: bio je zadnji produkt vitetva i prvi moderni kralj Francuske. Talijanska kultura je izazvala pomamu, ali su je razumjeli samo kao kd za uporabu ili kao izvor koncepata stavljenih na srednjovjekovnu tradiciju. Prve talijanske forme u plastikoj umjetnosti 1

koritene su samo povrno.

ARHITEKTURA:
UVOENJE MOTIVA LOMBARDIJSKE RENESANSE I PRVI DVORCI FRANCOISA I. Prvi tragovi utjecaja talijanske renesanse u Francuskoj javljaju se nekoliko desetljea prije invazije na Italiju 1494. godine. Slikar Jean Fouquet posjetio je Rim sredinom 15. st. i minijature njegova asoslova Viteza Stjepana odaju poznavanje ornamentalnih detalja quattrocenta, kao i razumijevanje problema perspektive. U nekim pogledima ak je bio napredniji od svojih talijanskih suvremenika. Ren d' Anjou na svoj provansalski dvor poziva mnoge umjetnike. Francesco Laurana u Marseillesu radi kapelu Sv. Lazara, vjerojatno prvo potpuno talijansko djelo na francuskom tlu, ali ovaj je primjer predaleko od glavnih umjetnikih centara da bi mogao uroditi plodom. Znaajniji je bio dolazak gravura i ilustriranih knjiga u Francusku krajem 15. st. preko kojih su se umjetnici upoznali s talijanskom dekoracijom i poeli je oponaati. "Terencije" je objavljen u Lyonu 1494. g: vidljiv je nespretan pokuaj prikazivanja putta, vonih girlandi i nia sa koljkama. Charles VIII. nakon rata 1494. doveo je brojne umjetnike koji su u Francusku unijeli nove ideje i tehnike. Meu najvanijima su bili Fra Giocondo (u Francuskoj 1495 - 1505.) i Giuliano da Sangallo (kratak posjet 1495. s kardinalom Giulianom della Rovereom) koji nisu ostavili nikakvo odreeno djelo. Trei je Domenico da Cortona, manjeg talenta, slubeni arhitekt tek 1519. (24 godine nakon dolaska) u vrijeme kada je talijanska renesansa ve bila poznata i iz drugih izvora. Kipari su bili vaniji i neki od njih, poput Guida Mazzonija, izvrili su utjecaj na arhitektonski dekor. Ratovi Louisa XII. I Francoisa I. imali su dublje uinke: Milano i Genova postaju ovisni o Francuskoj, a francuski dravnici, vojnici i umjetnici ih stalno posjeuju. Ponekad naruuju djela kod lokalnih majstora i odnose ih nazad kako bi izveli dekoraciju svojih dvoraca, samostana ili grobova. Ubrzo su francuski umjetnici poeli uzimati poduke od talijanskih posjetitelja, pokuavali kopirati novi stil i uskoro su postali tako vjeti da je za djela nastala prije 1525. g. nemogue tono odrediti udio majstora dviju nacionalnosti. Meutim, Talijani preuzimaju od Francuza tradiciju i lokalne materijale. Francuzi najvie kontaktiraju s Milanom i sjevernim provincijama i tamo nalaze arhitektonske oblike koji e ih osvojiti. Aristokracija iz doba Louisa XII. i Francoisa I. izrasla je u dekoru flamboyant gotike karakteristine po kompleksnosti dekoracije i zato bi teko prihvatila intelektualnu hladnou firentinske arhitekture 15. st., koja bi im se inila beskrajno sumornom. Francuska dekoracija s poetka 16. st. derivira se iz Cartose (Pavia, blizu Milana) vie nego iz ijedne druge graevine. Fasada ove crkve je u to vrijeme moda najposebniji primjerak fantazmagorije sjevernotalijanske arhitekture: polikromni mramor, ornamentalni i figuralni reljefi i pilastri s bezbrojnim kandelabrima, blii su kasnoj gotici nego umjetnosti Brunelleschija. U samostanima su Francuzi mogli vidjeti isti tip dekoracije u terakoti, tehnici koja je takoer uvezena u Francusku. Prelomljeni lukovi s klasinim ornamentima iz Filareteove Ospedale Maggiore kombinacija je koju e Francuzi koristiti na svojim dvorcima. ini se da su Francuzi okretali lea primjerima vie iste renesanse, ak i kad su im bili pred oima u Milanu, poput Michelozzove kapele Portinari, ili dvije Bramanteove crkve koje su utemeljile klasicizam 16. st: Sta Maria presso San Satiro i Sta Maria delle Grazie. Ipak, bilo je nekoliko iznimaka: skupina Francuza koja se nastanila u Rimu i radila na papinskom dvoru, poput kardinala Guillaumea d' Estoutevillea (odgovornog za rekonstrukciju S. Agostina u Rimu) ili kardinala Jeana de Billieresa de la Groslaye (od Michelangela naruio skulpturu Pieta za Sv. Petra). U pravilu, Francuzi su usvojili dekoraciju, a ne arhitektonske forme Milana. U poetku su je stavljali bez izmjena na tradicionalnim lokalnim graevinama, to je dovelo do hibridnog aspekta karakteristinog za arhitekturu prije 1525. g. (npr. talijanska vrata na krunom tornju dvorca u 2

srednjovjekovnom duhu). Za vrijeme gotovo cijelog 16. st. francuski kraljevi su bili najvaniji, ali ne i jedini, naruitelji arhitekture. Talijanski majstori su se nastanili u Toursu i odande se njihov utjecaj irio u svim smjerovima. ini se da je Pariz bio slabo dotaknut, jer jo nije bio glavni grad i dvor je vie vremena provodio u dolini Loire. Normandija postaje glavnim centrom nove umjetnosti zahvaljujui kardinalu Georgesu d' Amboiseu, prvom ministru Louisa XII. i vice-kralju Milana. Njegov dvorac Gaillon pored Seine ureivali su talijanski majstori, a skulpture su naruivane iz Milana i Genove. Zahvaljujui lanovima njegove obitelji, njegov se ukus proirio i po drugim dijelovima Francuske.

CRKVA U FCAMPU
Najvaniju crkvenu dekoraciju prvog desetljea 16. st. izveli su talijanski majstori, a naruitelj je bio Antonio Bohier iz bogate bankarske obitelji. Girolamo Viscardi radio je tabernakl, grob, reljefe (danas postavljene iznad glavnog oltara) i ograde kapela oko kora crkve.

GROB RAOULA DE LANNOYA I SUPRUGE

Folleville, zapoeta 1508. Spoj talijanskih i francuskih elemenata. Leee figure, inskripciju dre putti, a potpisani su Antonio della Porta zvan Tomagnino i neak Pace Gaggini (radili su i u Cartosi, Pavia). U drugoj fazi izvedena su dva luka, bogat flamboyant dekor, iznad je zid s niskim reljefom u talijanskom stilu, ali razliitom od onog dvojice prijanjih majstora i vjerojatno ga je radio Francuz. Na spomeniku se vide 3 umjetnike komponente doba Louisa XII: isti talijanski klasicizam, lokalna imitacija motiva donesenih iz Italije i flamboyant gotika.

SV. PETAR Caen, 1545.

Primjer mijeanja stilova, svetite je radio Hector Sohier. Struktura je kasnogotika, nervatura je talijanska, kao i kapela Djevice koja dominira deambulatorijem. Jasno se mogu razluiti francuski srednji vijek i sjevernjaki quattrocento, ali graevina nije neskladna.

FONTANA dvorac Gaillon, 1508.

Kardinal d' Amboise naruuje fontanu za dvorac, koju su izveli Pace, Gaggini i Antonio della Porta. 3

SV. JURAJ kapela u Gaillonu, 1509.

Radili Michel Colombe i Girolamo Pacchiarotti (okvir retabla).

ULAZNI PAVILJON dvorca Gaillon

Na dijelovima dvorca raenima nakon 1508. g. vidi se talijanska dekoracija, pogotovo na ulaznom paviljonu. Oblik srednjovjekovnog utvrenog dvorca s talijanskom dekoracijom: lombardijskim pilastrima, frizom s groteskama i frontonom u obliku koljke iznad prozora. Ali dispozicija ornamenata jo je uvijek gotika. Prozori su vertikalno povezani pilastrima i imaju kri, to e Francuzi napustiti tek puno godina kasnije. Dvorac je okruen vrtovima.

Skupinu privatnih obitavalita ine dvorci skromnijih dimenzija: Bury, Chenonceau i Azayle-Rideau, koji pokazuju novu pravilnost u tlocrtu, za razliku od dvorca Gaillon koji koristi stare srednjovjekovne temelje.

DVORAC CHENONCEAU 1515.

Dio dvorca iz 1515. g. ima oblik jednostavnog kvadratnog bloka kantoniranog tornjiima i centralni hodnik plan deriviran iz modela 15. st. Talijanski detalj je ravno stubite koje zamijenjuje francusko spiralno.

DVORAC AZAY-LE-RIDEAU 1518 - 1527.

Ima tlocrt u obliku slova L i simetrinu elevaciju na gotovo svakom proelju.

DVORAC BURY 1511 - 1524.

Pokazuje vie revolucionarnosti. Zgrade su okupljene oko kvadratnog dvorita, s jedne strane je stambeni dio s glavnim prostorijama odvojenima visokim centralnim paviljonom, a na drugim stranama su sekundarne prostorije i zatvorena galerija. Na prednjem krilu se nalazi jednostavan tri4

jem s portalom u sredini. Na etiri ugla dvorca su kruni tornjevi. Na Buryju, Chenonceau i Azayu elevacija je slina: na svakoj etai su pilastri u plitkom reljefu, svaki nivo je s donje i gornje strane omeen vijencem snanog i bujnog profila. Akcent daju prozorii (lucernes) na krovu, prvi primjeri tipa koji e biti na svim dvorcima Loire, jo uvijek srednjovjekovne forme, bez obzira na kandelabre i delfine nove mode.

DVORAC BLOIS po. 1515.

Blois i Chambord predstavljaju drugu razinu: to su palae a ne obine rezidencije. Blois je prvi veliki spomenik za vladavine Francoisa I. Kroz 9 godina sagraeno je krilo koje nosi njegovo ime. U tlocrtu nema nita novo, prihvaeni su srednjovjekovni ostaci. Proelje i prostorije otvaraju se prema dvoritu, a veliko spiralno stubite zamjenjuje toranj slinog oblika. Na suprotnoj strani, okrenutoj prema gradu, nakon 1520. izgraene su prostorije i loe izmeu 3 srednjovjekovna tornja. Desni toranj je vidljiv, a ostala dva uklopljena su u novu graevinu. Ovo ekonomino koritenje prijanje gradnje razlogom je nekih nepravilnosti. Niti jedno proelje nije simetrino, neki dijelovi odvojeni su jednostavnim pilastrima, a neki s po dva pilastra ili duplim pilastrima izmeu kojih je nia. Ove nepravilnosti dokazuju da su Francuzi nauili talijanski ornamentalni vokabular, ali jo nisu usvojili arhitektonske principe renesanse. Vanjsko stubite je znak prvog javljanja osjeaja za monumentalnost u francuskoj renesansi. Proelje prema gradu je originalne koncepcije: srednjovjekovni dvorac bio je na rubu jake padine, a Francois I. izbacuje novu graevinu 6 metara prema naprijed, tako da nastaje jo jedan nivo koji ini prizemlje krila. Krilo ima 2 kata s loama, a trei je natkriven ravnim greem koje nose pojedinani stupovi. Izvor ove kompozicije su Vatikanske loe (jako prizemlje, dva reda arkada i kat s ravnim greem) zavrene 1519. g, to pokazuje kako su francuski arhitekti dobro znali to se dogaa u Rimu, ali su radili prema nepreciznim opisima i crteima. Ipak, graevina je suprotna rimskom duhu: za razliku od Bramanteovih polukrunih lukova, ovi su stjenjeni, a na zadnjem katu nisu prave loe, nego jako duboko uvueni prozorski okviri s ostakljenim prozorima. Do ovog stadija francuska arhitektura bila je anonimna. U kompoziciji i strukturi dominira francuska misao, a u dekoraciji talijanska. Kod Chamborda je to drugaije. 5

DVORAC CHAMBORD zapo. 1519.

Autor projekta bio je Domenico da Cortona, ali izgleda da su kod izvoenja francuski graditelji promijenili njegove planove. Francois I. je 1519. naruio projekt, jer je smatrao kako je to dobro mjesto za lov. Radovi su prekinuti od 1524 - 1526. zbog rata u Italiji, a radilo se do 1550-tih. U principu, to je francuski srednjovjekovni dvorac, s etvrtastim donjonom kantoniranim krunim kulama, nii dijelovi graevine takoer su flankirani ugaonim kulama, a sve je okrueno jarkom. Posebnost je u tome to je donon grkim kriem (s centralnim stubitem) podijeljen u 4 dijela, tako da je u svakom kutu dobiven kvadratni prostor podijeljen na jednu veliku i dvije manje prostorije s kabinetom. Tako je nastao apartman, osnovna jedinica u sljedea dva stoljea. Domenico da Cortona bio je Sangallov uenik, boravio je u Napulju, a u Francusku je doao 1495. g. za vrijeme Charlesa VIII. Vila Lorenza Medicija u Poggio a Caiano, koju je radio Sangallo, ima tlocrt slian Chambordu, s 4 skupine prostorija smjetene u kuteve kvadrata. Izgleda da je Domenico da Cortona od svog uitelja preuzeo kompoziciju koja e postati posve francuska, jer se taj oblik nee nastaviti u Italiji. Osim ovog vanog elementa, malo toga je izgraeno od Domenicova projekta. U jednom kraku grkog kria zamislio je stubite s 2 ravne rampe, to je zamijenjeno spiralnim stubama u centru kria. Originalno je tretiranje krova: graevinu djelomice pokrivaju terase, a detalji su talijanski (plastika koncepcija tavanskih prozora, ukrasi na dimnjacima - nie sa koljkom i stupovima). Bogata buroazija je jako utjecala na evoluciju francuskih dvoraca, a njena uloga je bila jo vea u gradovima, pri obnovi gradskih vijenica.

GRADSKA VIJENICA U ORLANSU

1503 - 1513. Zadrana je kula iz 15. st. ispred koje je postavljena nova graevina. Dekoracija je talijanska: pilastri su kanelirani ili s kandelabrima, a vijenci imaju motiv koljke. Na potprozorskim zidovima su putti koji nose grbove grada. Razdoblje 1494 - 1525. za Francusku arhitrekturu predstavlja tranzicijsku fazu: talijanske ideje se apliciraju na jo ivu srednjovjekovnu tradiciju i ova dva elementa se jasno razlikuju. U sljedeem periodu poet e njihovo proimanje. Francuski arhitekti e bolje razumjevati talijanske principe, koje e prilagoditi svojim potrebama, umjesto da ih slijepo kopiraju.

SKULPTURA
Kao i u arhitekturi, gotika tradicija je jaka. Talijanski primjeri su rano stigli u Italiju (i prije ratova), ali nisu imali veeg efekta. Tek oko 1500. g. talijanski utjecaj je prisutniji.

GROB VOJVODA ORLEANSKIH

Saint Denis, 1502. 1502. Louis XII. je naruio grob za svoje pretke, vojvode Orlanske, kojeg je izradio enoveki skulptor Gerolamo Viscardi sa suradnicima, u obliku koji je postao tipian za sljedea desetljea: potpuno talijanski sarkofag na kojem je leea figura u lokalnoj tradiciji. esto su ta dva dijela groba radili majstori razliitih nacionalnosti. Ovdje su novost klasine arkade ispod kojih je 12 apostola umjesto oaloenih, kao to je bilo uobiajeno za francuske grobove.

GUIDO MAZZONI
Bio je prvi talijanski kipar koji je iz Napulja doao u Francusku 1495. g. sa Charlesom VIII. Rodom iz Modene, u Italiji je bio poznat po svojim skupinama u terakoti ("Polaganje u grob"). Prema dokumentima i gravurama, njegovo je djelo bilo grob Charlesa VIII. u Saint-Denisu, danas nestalo.

BRAA GIUSTI (JUSTE)

Doli su u Francusku 1505, nastanili su se u Toursu, preuzeli francusko ime Juste i osnovali 7

dinastiju kipara. Najvaniji su bili Antoine i Jean.

GROB LOUISA XII. Saint-Denis, 1515 - 1531.

Naruitelj: Francois I., autori: Antoine i Jean Juste sa suradnicima. Na vrhu groba su molitelji, a ograda od arkada zatvara leee figure, to je bilo uobiajeno u 15. st. U svemu ostalome, grob oznaava prekid sa elementima uobiajenima u Francuskoj: poveane arkade, alegorije vrlina postavljene na 4 ugla podnoja, pred arkadama sjede apostoli (to podsjea na prvi Michelangelov projekt groba Julija II.). Leee figure je vjerojatno radio Francuz jer imaju mnogo lokalnih karakteristika.

GROB FRANCOISA II.

katedrala u Nantesu, zapoet 1499. Michel Colombe 1430 - 1512. je razradio skulptorske detalje, a Girolamo da Fiesole je izradio jedan dio groba. To je talijanizirani gotiki grob, kombiniran s orleanskim arkadama i medaljonima s groba Charlesa VIII. Na uglovima su etiri figure alegorija vrlina.

RETABL SV. JURJA

za kapelu u Gaillonu, 1509. Plitki reljef Svetog Jurja drugo je znaajno djelo Michela Colombea, koji rijetko imitira talijanske modele, ve usklauje svoju umjetnost s idejama iz Italije, to je bolje od imitacije. Colombe detaljno izrauje kamenje i vegetaciju, a izgled zmaja je posve njegova invencija, gotika mjeavina jednostavnosti i imaginacije.

GROB DVOJICE KARDINALA D' AMBOISE

katedrala u Rouenu, po. 1515. Autor: Roullant Le Roux sa suradnicima. Ovdje nema talijanskih majstora, ali statue deriviraju iz lombardijskih modela. Grob slijedi prototip zadnje gotike umjetnosti: u obliku oltara, smjeten je u niu, leee figure zamijenjene su moliteljima, a ornamentalni detalji su talijanski. U cjelini, to je odraz stila Francoisa I.

SLIKARSTVO
JEAN BOURDICHON 1457 - 1521.
Veliki broj djela, radio je za kraljeve, portrete, sakralne slike i iluminirane rukopise. ASOSLOV ANNE OD BRETAGNE (1508.) Naslijeuje tradiciju gotikih iluminatora 15. st. Zauujui naturalistiki dar za biljke i insekte, izveden do perfekcije. Neki elementi dolaze izravno iz Bramanteove S. Marije presso San Satiro. Figure i kompozicije inspirirane su talijanskim modelima: na Sv. Sebastijanu vidljiv je utjecaj Perugina.
ASOSLOV SVETI SEBASTIJAN

JEAN PERREAL umro 1530.

Bio je slikar grada Lyona, zatim u slubi vojvode od Bourbona, kasnije radio za kraljeve Charlesa VIII, Louisa XII. i Francoisa I. Tri puta je posjetio Italiju i susreo Leonarda da Vincija. Polje djelovanja bilo mu je iroko: bio je strunjak za dekoraciju trijumfalnih ulaza, radio je programe za velike skulptorske cjeline grobova, crtao je medalje, minijature i minijaturne portrete (npr. minijaturni portret Pierre Sala i minijatura iz Razgovora alkemiara).

PIERRE SALA

RAZGOVOR ALKEMIARA

Francois I. je od poetka vladavine skupljao talijanske slike i pozivao slikare. Imao je mnogo djela Tiziana, Rafaela i drugih talijanskih majstora. Leonardo da Vinci proveo je kod njega 3 zadnje godine ivota (1516 - 19.). Andrea del Sarto ostao je jednu godinu. Roberto Strozzi poklonio je Francoisu I. dva Michelangelova "Roba" raena za grob Julija II. Nazonost talijanskih majstora i njihovih velikih djela nije imalo odjeka u tadanjem francuskom slikarstvu (to poinje tek od Rossa i Primaticia).

2.
.

SREDINA VLADAVINE FRANCOISA I. 1525 1540.

Usprkos politikim dogaajima (poraz Francoisa I. kod Pavije, njegovo zatoenitvo u panjolskoj), te su godine bile plodne za Francusku na socijalnom i intelektualnom podruju. Ratovi se vode izvan granica Francuske, rastu trgovina, industrija i poljoprivreda, to donosi prosperitet osobito niim staleima, a u gradovima se razvija nova aristokracija. Nakon povratka iz Madrida, Francois I. i dalje nastavlja politiku centraliziranja. Feudalni sustav postupno se zamjenjuje organizacijom izravno ovisnom o centralnoj vlasti. Plemstvo slabi, gubi svoju ulogu i postaje dvorskom aristokracijom (krajnja faza je Louis XIV.). Kraljevska obitelj je okruena plemstvom koje ivi od njenih darova i mirovina. Za potrebe ovakvog novog Dvora potrebne su 9

palae velikih dimenzija. Na podruju religije nastaje preokret zbog jaanja protestantizma, a kraljeva sestra Margarita Navarska gaji simpatije prema Reformi.

ARHITEKTURA

Nakon povratka iz Madrida, Francois I. je utemeljio rezidenciju u Parizu, to je dovelo do premjetanja centra umjetnike aktivnosti. Dolina Loire pada u provincijalizam, a primat preuzima Ile-de-France. Arhitektura kraljevskih dvoraca tog perioda moe se podijeliti u dvije grupe (od kojih su jedino preivjeli Saint-Germain, Fontainebleau i Villers-Cotterets): 1. Madrid, Saint-Germain, La Muette de Saint-Germain i Challuau 2. Fontainebleau i Villers-Cotterets

DVORAC MADRID zapoet 1527.

Graditelji: Pierre Gadier, Gatien Francois i Talijan Girolamo della Robbia, koji je bio odgovoran za dekor u emajliranoj terakoti, ali neki povjesniari smatraju da je moda bio i autor cjeline projekta. Raspored i elevacija se previe razlikuju od talijanske arhitekture da bi se ova atribucija mogla prihvatiti. Izvorni projekti ovih dvoraca djelo su Francuza, a kod Madrida talijanski umjetnik je mogao promijeniti neke detalje. Sve ove graevine ine zasebnu skupinu, bez veze s ostatkom francuske arhitekture: neobino su visoke i ukraene vanjskim galerijama koje povezuju tornjie. Po nekim karakteristikama Madrid se izdvaja iz te skupine: imao je tipino francusko visoko krovite a ne terase, i prave loe a ne samo duboko uvuene prozorske otvore kao Blois. Taj dio je najvie talijanski i moda ga je uveo Girolamo della Robbia. Dvorac Madrid je poznat samo iz opisa i gravura. U unutranjoj dekoraciji Madrida koritene su karijatide, konzole i balustrade ukraene liem. Ovaj dekor je bio vana inspiracija francuskim umjetnicima i brojni motivi druge polovice stoljea mogu se ve ovdje vidjeti. Stil dvorca je jednostavniji nego u prethodnom periodu: tavanski prozori (lucarnes) vie nisu komplicirane nadgradnje kao na Bloisu ili Chambordu, nad njima su sada samo trokutasti frontoni - oblik nepoznat u Francuskoj, ali koji korespondira s novim koncepcijama koje je Gilles Le Breton razvio na Fontainebleau. Tlocrt: dvije skupine od po 4 apartmana (2 kvadratna bloka), povezane prostorijama za primanje ili dvoranama. Svaki apartman je zasebna jedinica s posebnim ulazom sa zavojitog stubita. Dvorci La Muette i Challuau pokazuju varijacije na temu Madrida, ali bez dekoracija u fajansi.

DVORAC SAINT-GERMAIN

10

Dvorac je preivio i pretrpio velike promjene u doba Louisa XIV, ali je u 19. st. opet vraen u prethodno stanje. Neke karakteristike ga razlikuju od ostatka skupine: neki prozori su polukruni s trokutastim frontonima nad njima (do tada nepoznata forma u Francuskoj), a na nekim vratima tornjia nalaze se frontoni u obliku luka. Ovaj se motiv moe nai u Veneciji i njenoj okolici oko 1500. g. Moda je na dvorcu radio i Serlio, koji u svom traktatu navodi taj motiv kao moda antiki, s porta dei Leoni u Veroni. Ogromna je razlika izmeu ovih dvoraca i Fontainebleaua. Oni su kompleksniji i referiraju se na Chambord i Blois, dok Fontainebleau pokazuje veliku jednostavnost i otvara put prema klasicizmu sljedee generacije.

DVORAC FONTAINEBLEAU zapo. 1527.

1528. g. Francois I. odluuje napraviti neke preinake na srednjovjekovnom Fontainebleau, koji je do tada sluio samo za potrebe lova. Unato armu i slikovitosti, zbog mnogih dodataka to je najanarhiniji dvorac u Francuskoj. Gotovo sve je raeno pod vodstvom glavnog graditelja Gillesa Le Bretona. Prvi projekt Francoisa I. podrazumijevao je sljedee modifikacije i dodatke: gradnju Zlatnih vrata (novog ulaza ispred Ovalnog dvorita starog dvorca); izgradnju galerije iza donjona (kasnije nazvanu po Francoisu I.), dva mala tijela graevine na uglu, kako bi se nova vrata povezala s donjonom i vjerojatno sjeverno krilo dvorita (Cheval-blanc ili cours des Adieux), iako drugaijeg stila. ZLATNA VRATA - jasno se vidi Le Bretonov stil: kao i kod Gaillona, ulaz je flankiran s dva tornja na kojima je renesansni ornamentalni vokabular, ali ovdje je jezik puno jednostavniji. Dekoracija je svedena na plitke pilastre uz prozore, nad kojima su trokutasti frontoni; na centralnom dijelu su 3 superponirana velika otvora, koja predstavljaju odjek Lauraninog Castela Nuovo iz Napulja ili proelja vojvodske palae u Urbinu, iji su crtei doneseni u Francusku. Ako uzor jest talijanski, tretman je francuski: desni toranj je neto iri od lijevog, lukovi centralnih otvora su lagano stjenjeni, a kapiteli su prihvatili stil quattrocenta koji je u Italiji izaao iz mode. VANJSKO STUBITE Ovalnog dvorita (postavljeno iznad luka), s dva krila koja konvergiraju prema treem, vodi do prvog kata i gotikog je karaktera. Srednje arkade stubita preuzimaju oblik vien na Zlatnim vratima: dekoracija i kapiteli su im slini. Upotreba redova je korektna, pogotovo na gornjim razinama, a Le Breton je do ovih znanja doao preko jednog od Vitruvijevih izdanja koje je tada bilo na raspolaganju. Ovo stubite je prvo u nizu iz duge serije analognih kompozicija, ija su dva naslavnija primjera takoer u Fontainebleau: ono Philiberta de l'Ormea, poznato iz gravura, i ono Jeana Du Cerceaua, koje ga je zamijenilo u dvoritu Cheval-Blanc.
STUBITE OVALNOG DVORITA

ZLATNA VRATA

11

Ukus za klasiniji stil, o kojem svjedoi Le Breton, inaugurirat e pokret koji e se razviti 1530 - 1540. g. U raznim dijelovima Francuske pojavljuju se dvorci i kue na kojima se vidi formalna jednostavnost i rigoroznija upotreba klasinih redova. Dvorci u dolini Loire: Champigny-sur-Veude, Vilandry i Valencay pokazuju sklonosti maniri Le Bretona.

BLAISTRE LE PRESTRE
U Normandiji se javlja Blaistre Le Prestre, graditelj palae d' Ecoville u Caenu (1537 - 1538.) i dvorca Fontaine-Henry (1537 - 1544.), na kojima je primijenjeno vertikalno povezivanje prozora i nia pomou superponiranih stupova. Na palai d' Ecoville skulptura je takoer vrlo naprednog stila, klasina u ornamentalnom detalju.

SAINT-EUSTACHE Pariz, po. 1532.

PALAA ECOVILLE

Tijekom ovog perioda, sakralna arhitektura se ograniila samo na dodatke i modifikacije prijanjih crkava, uz iznimku crkve Saint-Eustache u Parizu zapoete 1532. g, ija je gradnja trajala vie od stoljea. Kao to se moglo oekivati, gotika tradicija traje due u sakralnoj nego u profanoj arhitekturi. U ovoj crkvi su stari i novi stil postigli izuzetan kompromis. Tlocrt, struktura i proporcije su blie gotici nego flamboyant stilu. Tlocrt je slian Notre-Dame u Parizu, a unutranjost prije podsjea na 13. st. nego na 15. st. Gotika struktura je odjevena u renesansne oblike, ali ornament nije izveden kao u S. Pierre u Caenu, gdje talijanizirani duboki reljefi prekrivaju povrine. Naprotiv, u njoj vlada velika jednostavnost i samo klasini pilastri koji zamijenjuju gotike pokazuju talijanski aspekt. Redovi su koriteni na nain koji bi uasnuo arhitekta odgojenog na Vitruvijevim principima. Neki stupci su sa etiri strane ukraeni korintskim pilastrima i njihova visina 20 puta nadmauje njihovu irinu. Unato svoj toj ekscentrinosti, interijer Saint-Eustache prua monumentalnost proporcije i volumena nepoznatu u Francuskoj 16. st. Iako ova crkva nije imala nikakvog utjecaja na opu evoluciju francuske arhitekture, ona ostaje kao djelo od velikog znaaja.

SAINT-MICHEL Dijon
Portali Saint-Michela izdaleka izgledaju kao romaniki trijemovi, iako su zapoeti prvih godina 16. st. Crkva je svoena 1537. u talijanskom stilu, a gradnja tornjeva se protegla do sredine 17. st. Nakon Pavije, francuska arhitektura poduzima odluan korak kako bi se oslobodila gotikih 12

utjecaja. Neki srednjovjekovni elementi, poput visokih krovova, ostat e due od stoljea, ali francuske se graevine pribliavaju istovremenim talijanskim. Ako visoka renesansa i nije bila shvaena, otvoren je put sljedeim generacijama.

DEKORATIVNA SKULPTURA I SLIKARSTVO

ROSSO I PRVI RADOVI PRIMATICCIJA
Umjetnici odgovorni za novi stil bili su Talijani. Dvojica umjetnika velikog talenta bila su Giovanni Batista Rosso i Francesco Primaticcio. Velik dio djela koja su radili u Fontainebleau je uniten, ali mogue je stei predodbu o njihovim radovima za galeriju Francoisa I., sobu vojvotkinje d'Etampes i dvoranu za ples. Tamo se moe vidjeti briljantna kombinacija slikanih panoa i tuka u dubokom reljefu, karakteristina za fontenbloku dekoraciju.

GIOVANNI BATISTA ROSSO

1530. dolazi u Francusku. Napravio je mnogobrojna djela (Veneru i Bakha, Psihu i Kupida, Piet) GALERIJA FRANCOISA I. 1533 - 1540. u Fontainebleau njegovo je glavno djelo. Galerija je doivjela puno preinaka. Na sjeveru i jugu bila je osvjetljena prozorima, osim u centralnom dijelu koji se sa svake strane otvarao prema kabinetu. Zidovi su horizontalno podijeljeni u dva gotovo jednaka dijela: u donjem je skulpturirana oplata koju je izveo Talijan Scibec de Carpi, a u gornjem dijelu su slike i tukatura. Prostori izmeu prozora su drugaije tretirani: svaki trumeau ima na sredini po jedan oslikani pano, neke kompozicije su flankirane tuko figurama, neke tuko kartuama, a neke slikanim figurama unutar tuko okvira. Likovi su ponekad mikelanelovski aktovi, a na frizovima su putti ili vone girlande. Rossov je motiv "prerezani remen": tuko kartue koje podsjeaju na kou, zamotanu, presavinutu i rezanu u nestabilne oblike. Vjerojatno se inspirirao talijanskim gravurama, ali ono to je tamo samo detalj ovdje postaje glavnom temom koja se ponavlja na svakoj kompoziciji. Taj je motiv imao ogroman uspjeh, kopiran je u cijeloj Europi i postao uobiajenim maniristikim dekorom. Dekor galerije predstavlja prvi manirizam, razliit od klasinog Rafaelovog tipa na Loama ili vili Madama. Povrina zida je sakrivena iza reljefa, figure izlaze iz okvira, a kartue nestaju ispod girlandi. Sofisticirana dekoracija i ikonografska kompleksnost sadre aluzije na povijest, mitologiju i kranski simbolizam. Dekoracija galerije je posve talijanska, ali prostorija ima oblik koji nije uobiajen u Italiji. To je prvi primjer galerije koja e postati redovna sastavnica francuskih dvoraca, a imat e uspjeha i u Engleskoj. PIET 1530 - 1540. slika duboke dramatike, otrog crtea i tjeskobnih boja. Pri kraju karijere, Rosso jo jednom iskazuje religijske osjeaje koji su oznaavali i njegova prva firentinska djela. Brojne Rossove kompozicije bile su gravirane, to je proirilo njegov stil po Francuskoj i inozemstvu. Zahvaljujui gravurama proirio se i fontenbloki stil, ak i u dekorativnim umjetnostima, a ne samo u slikarstvu i grafikama (npr. 13

tapiserije).

FRANCESCO PRIMATICCIO
1532. g. dolazi u Francusku. Bio je kolovan u Mantovi kod Giulia Romana. Izradio je kamin u kraljiinoj sobi, na kojem vone girlande podsjeaju na Salu del Zodiaco u Palazzo Te. Nacrt je klasian, kompozicija naglaava krug i kvadrat, a proporcije figura su izduene. Dojam cjeline je puno bogatiji od onog u Mantovi, zahvaljujui naglaenijem reljefu. Francuska je iz imitiranja zadnje umjetnosti quattrocenta izravno prela na eksperimentiranje maniristikim principima preskaui visoku renesansu, jednako kao to je u arhitekturi preskoila bramanteovsku etapu.

PORTRET
JEAN CLOUET
umro 1541.

Roen je u Flandriji i kao mlad doao u Francusku. Radio je sakralne slike, kartone (nije sauvano), portrete u olovci i prve minijaturne portrete. Moe ga se usporediti s Holbeinom, ali i s Talijanima (moda je ak blii Talijanima nego Flamancima), vjerojatno je vidio Leonardove crtee i jedan je od rijetkih flamanskih umjetnika koji je shvatio tenje visoke renesanse.

3.
.

KLASINI PERIOD 16. st: 1540 - 1565.

To su zadnje godine ivota Francoisa I. i doba vladavine Henrija II. ija je uloga u vlasti bila vrlo diskretna. Pod njegovim imenom su vladali Montmorency i Guiseovi, nastavljajui politiku Francoisa I. i jo vei apsolutizam. Kruna se sve vie identificira s katolianstvom, pa protestanti sve vie bjee u enevu. Fontainebleau je ostao najdraom kraljevskom rezidencijom i pod vodstvom Primaticcija tamo cvjeta novi stil. Francois I. je u dvorcu postavio bronane skulpture napravljene prema modelima donesenima iz Rima, koje su bile od velike vanosti za budunost francuske umjetnosti. Zahvaljujui tim kopijama, umjetnici su po prvi put mogli uiti na najljepim antikim primjerima: Laokoonu, Apolonu Belvederskom, Marku Aureliju, reljefima s Trajanova stupa, a bilo je i nekoliko originalnih antikih djela. Takoer je postojala i velika zbirka suvremenih slikara: Michelangela, Tiziana, Leonarda i Rafaela. Mecenatstvo i kolekcioniranje se nastavilo i pod Henrijem II. Diane de Poitiers bila je zatitnica Philiberta de l'Ormea, koji je za nju sagradio dvorac d'Anet i poveao Chenonceau. Visoko plemstvo je imalo veliku ulogu u umjetnosti, a stil Dvora diktirao je modu u cijeloj Francuskoj.

ARHITEKTURA
SERLIO, LESCOT, PHILIBERT DE L'ORME, PRIMATICCIO 1540. i 1541. bile su krucijalne godine za povijest francuske arhitekture: Primaticcio se iz Rima 14

vraa s Vignolom, dolazi i Serlio, a Philibert de l'Orme se nakon naobrazbe u Italiji nastanio u Parizu. ire se Vitruvijeva izdanja, a novi val talijanskih utjecaja donosi stil bitno drugaiji od prijanjih epoha. Francuzi stjeu uvid u djela visoke renesanse, primjerice Bramanteova, Peruzzijeva i Sansovinova. To je prvi veliki period francuske klasine arhitekture. Najmanje znaajan bio je Vignola, jer njegova karijera arhitekta tada jo nije zapoela.

SEBASTIANO SERLIO

1475 - 1554.

Roen je u Bologni, u Rimu je radio kod Peruzzija koji mu je dao sve svoje crtee i skice, a u Veneciji je radio na svojem traktatu. U Francuskoj je izveo dvije graevine: palau Hippolyta d'Estea i dvorac Ancy-le-Franc. Napravio je i puno projekata koji nisu izgraeni. Njegov je traktat imao velik utjecaj jer je bio ilustriran i preveden je na veinu europskih jezika. to je due boravio u Francuskoj, to vie u traktat ulaze francuski arhitektonski elementi (npr. visoki krovovi).

PALAA GRAND FERRARE 1544 - 1546.

Serlijeva palaa graena za Hippolytea d'Estea (kardinala Ferrare) u Fontainebleau, od koje je ostao samo portal. Sastojala se od dijela s glavnim prostorijama i dva krila; u jednom su bile po -mone prostorije, a u drugom galerija. Dvorite je bilo zatvoreno zidom s portalom u sredini (koji danas postoji). Ovaj plan je bio vrlo znaajan i vie od stoljea predstavljao je tip francuske palae. Graevina je imala samo prizemlje i visoki krov. Serlio je predlagao trijem ispred glavnog dijela, pred njim terasu, a u sredini krune stube kakve je Bramante napravio za Belvedere.

DVORAC ANCY-LE-FRANC po. 1546.

Iz nacrta se vidi kako je to potpuno talijanska graevina: prizemlje u rustici, etvrtasti tornjevi na uglovima (kao na vilama u okolini Venecije u poetku renesanse), na prvom katu su dorski pilastri, izmjena nia i prozora, a ispod krova je trebala biti arkatura, kao galerija za bacanje kamenja na neprijatelja, ali od toga se odustalo. Dvije strane dvorita trebale su imati superponirane loe, to je izmijenjeno jo za Serlijeva ivota. Odustalo se i od nia na vanjskim fasadama, koje su zamijenjene prozorima. Krov je visok, s tavanskim prozorima. Promijenjene su i unutranje fasade, na kojima su sada dvostruki pilastri odvojeni niama (Bramanteov motiv iz Belvederea). Ove preinake su pridonijele naglaavanju francuskog karaktera graevine, koja vie ne lii na talijanski castello. U manuskriptima se vidi i Serlijev crte rekonstrukcije Louvrea, koji je odbijen u korist Lescota, ali je imao velik utjecaj jer su ga preuzimali arhitekti sve do vremena Louisa XIV. Serlio je odigrao veliku ulogu u razvoju francuske umjetnosti, privikao je arhitekte na jezik talijanskih majstora s poetka 16. st, ali nije nametnuo svoj stil. Francuski arhitekti u provincijama iz njegovih su gravura izolirano preuzimali dijelove. 15

PIERRE LESCOT

1510/15 - 1578.

Obrazovan i kulturan arhitekt. U njegovim radovima nema monumentalnosti karakteristine za rimsku arhitekturu Bramanteovih sljedbenika. Umjetnost mu je dekorativna, a u svim realizacijama surauje s Jeanom Goujonom. Poznat je po rekonstrukciji Louvrea, a od njegovih ostalih djela nije mnogo ostalo.

LOUVRE - ZAPADNO KRILO 1546 - 1558.

1527. g. Francois I. nezadovoljan srednjovjekovnim Louvreom eli ga pregraditi i rui stari donjon. 1546. od Lescota naruuje novu graevinu na mjestu starog zapadnog krila. Nakon smrti Henrija II. dvorite je zatvoreno krilima dvostruko duim od Lescotovog. Lescotova fasada pokazuje klasicizam i netalijanski aspekt cjeline kompozicije. Njena ljepota je ornamentalna, a ne monumentalna. Upotrebljava korintske i kompozitne pilastre, izbjegava precizno ponavljanje elemenata (to je osnovno kod Sangalla). Svaki kat ima drugaije prozore: u prizemlju su natkriveni segmentnim lukovima ispred kojih su polukrune arkade, na prvom katu su prozori s frontonima, na atici su prozori manjih dimenzija, a na rizalitima opet drugaiji. Naglasak je na vertikalama, a ne horizontalama. 3 rizalita su odjek fasada srednjovjekovnih dvoraca, ritmiziranih s 3 kruna tornja. U elevaciji se mijeaju klasine crte s francuskom tradicijom i prvi put se ta dva elementa isprepliu. To je Lescotov stil, kao francuska forma klasicizma koji ima svoje principe i harmoniju. Dekoraciju fasade radio je Jean Goujon. Dekoracija interijera je revolucionarna. U velikoj dvorani u prizemlju galeriju nose 4 karijatide (motiv do tada gotovo nepoznat u Francuskoj) Jeana Goujona, toliko monumentalne kakve nisu radili ni talijanski arhitekti, koje vjerojatno potjeu iz Vitruvijeva opisa. Zadnji juni travej dvorane (tribunal) odvojen je od ostalog prostora sa 16 bogato ukraenih dorskih stupova, grupiranih po 4.

PALAA CARNAVALET Pariz, po. 1545.

Jedina palaa iz sredine 16. st. koja jo postoji u Parizu. Dvorina fasada glavnog dijela ukraena je Goujonovim reljefima "etiri godinja doba", a ukrasio je i bone dijelove i ulaz. Galerija koja zatvara lijevu stranu dvorita sagraena je neto kasnije prema prvotnom planu. Cjelinu plana prihvaa Serlio u palai Grand Ferrare, samo to je prema ulici okrenuto tijelo graevine, a ne samo jednostavan zid. 16

Lescotovo ime nestaje nakon smrti Henrija II. iako je ivio jo 20 godina. On je jednoglasno prepoznat kao utemeljitelj tradicije klasine arhitekture u Francuskoj, koja e najvee primjere izgraditi u 17. st.

PHILIBERT DE L'ORME

1505/10 - 1570.

Prvi francuski arhitekt koji je imao neto od univerzalnosti velikih talijanskih majstora. Volio je kompleksne strukture i bio je talent za nove arhitektonske oblike. Projektirao je grob Francoisa I. u Saint-Denisu, radio je preinake na kraljevskim dvorcima, a za Diane de Poitiers radio je most za Chenonceau. Za vrijeme vladavine Henrija II. bio je najmoniji ovjek u Francuskoj na podruju umjetnosti. Nakon kraljeve smrti pod pokroviteljstvom je Katarine Medici. Napisao je dva traktata u kojima kombinira teorijske i praktine aspekte arhitekture. Polazi od vlastitog iskustva, kod svojih prijedloga navodi neku od svojih gradnji, ali i loa iskustva. Vrlo je praktian, pazi na udobnost, a ne samo na dekoraciju. Stalno ponavlja kako arhitekt treba izbjei inkorporiranje starijih graevina u svoje projekte i spominje svoje potekoe u Anetu. Promovirao je novi francuski red: deblo stupa ima prstenove koji prekrivaju mjesto spajanja blokova mramora, to primjenjuje i na 5 klasinih redova, te ilustrira dorski i jonski red s prstenovima. Veina njegovih djela je unitena, poznajemo ih preko gravura, dijelova Aneta i groba Francoisa I.

EMPORA u Saint-Etienne-du-Mont, Pariz, 1545.

Izveo je emporu u crkvi Saint-Etienne-du-Mont u Parizu, sa zavojitim stubama slinima kao u dvorcu d'Anet.

DVORAC SAINT-MAUR 1541 - 1563.

L'Ormeovo rano djelo, izveden je samo jedan dio. Ovdje je prvi put zamislio vanjsko stubite u obliku potkove - prvi primjer ove forme u Francuskoj. Prvi put je uokolo dvorita primijenio jedinstveni red klasinih pilastara, rasporeenih na nain visoke renesanse.

DVORAC ANET 1547 - 1552.

Veliki dio dvorca je sruen, ali ostala su sauvana 3 bitna elementa: portik glavnog dijela, ulaz dvorca i kapela.
PORTIK (prije 1550.) pokazuje originalni Philibertov

klasicizam. To je razvijeni motiv ulaza srednjovjekovnih francuskih dvoraca, ali uz temeljnu transformaciju: redovi su korektni i superponirani prema pravilima dorski, jonski, korintski, ali to je najvanije, elevacija je monumentalnija u svojoj veliini i punoi od ulaznog dijela Louvrea. Projekt jest klasian, ali se ne oslanja 17

direktno na rimske modele; ima Sangallovu veliinu, ali ga ne kopira. KAPELA (1549 - 1552.) Uz samo jedan izuzetak (Vannes), to je prvi primjer primjene velikog renesansnog principa u Francuskoj - kruga kao savrenog oblika. Originalnost ne lei samo u krunom centralnom prostoru, ve u kapelama vanjskog parametra koje su upisane u krug prekinut samo kutovima dviju sakristija. Poploenje poda je odraz kaseta u kupoli, inspirano estim motivom rimskih mozaika. I Bramante je inzistirao na krugu, no njegove kombinacije u Tempiettu su puno jednostavnije, dok su de l'Ormove bitno kompleksnije.
ULAZNI DIO (1552.) Neobina graevina, nema

ni prethodnika ni sljedbenika. Nema klasinih elemenata, osim dorskih stupova uz vrata. Djeluje kao serija kubusa koji ulaze jedni u druge. Centralni dio je okruen konzolama koje flankiraju dvije zaobljene mase na kojima su male terase. Na vrhu je sat, a iznad njega bronana figure jelena izmeu dva psa, koji su se pomicali kad su otkucavali sati. Na rubovima donje terase su 4 sarkofaga kao elementi bogatstva kompozicije. Na dorskoj entablaturi izvorno su bile inkrustacije iz crnog mramora i Cellinijeva "Nimfa" u visokom bronanom reljefu.

GROB FRANCOISA I. Saint-Denis, po. 1547.

Predstavlja klasinu formulu koju je ve zamislio Juste na grobu Louisa XII. Grob ima oblik rimskog trijumfalnog luka, a boni lukovi su pomaknuti unazad. Pierre Bontemps je koristio raznobojni mramor pri izradi izvanredne dekoracije.

ENTABLATURA GROBA

DVORAC NEUF DE SAINT-GERMAIN zapoet 1557.

U doba Henrija II. bio je nazivan "Teatrom". Na starim gravurama moe se vidjeti da je bio sastavljen od glavnog dijela s loama i bonih dijelova ispred kojih je bilo dvorite zatvoreno jednostavnim zidom, namijenjeno sveanostima. Dva zadnja l'Ormeova projekta naruila je Katarina Medici: ureenje dvorca Saint-Maur za svog sina Charlesa IX. i palau Tuileries. Za njegova ivota dovren je samo mali dio. 18

Izgleda da se u tim projektima odmaknuo od monumentalnosti i vie okrenuo ornamentalnom stilu.

PRIMATICCIO

Arhitekturom se poeo baviti tek pred kraj ivota. Prva djela su na granici arhitekture i skulpture: 1543. SPILJA BOROVA u vrtu Fontainebleaua 1555. SPILJA MEUDON 1561. VRATA DVORITA Cheval Blanc, iji su dijelovi koriteni u donjem dijelu "Baptisterija" Ovalnog dvorita Fontainebleaua

SPILJA BOROVA, FONTAINEBLEAU

KRILO BELLE CHEMINE

Fontainebleau, 1568. To je hladna kompozicija, vie akademska, moda pod utjecajem Vignole kojeg je sreo 1563. u Bologni. Graevina je sa svoje dvije vanjske rampe spektakularna, ali sklonost detaljima je u kontrastu s njegovim prvim radovima.

KAPELA DES VALOIS projekt

Projekt je naruila Katarina Medici za obiteljsku grobnicu. Kapela centralnog plana trebala je biti uz sjeverni transept Saint-Denisa. U sreditu rotonde trebao se nalaziti grob Henrija II. i Katarine.

GROB HENRIJA II. Saint-Denis, zapoet 1561.

Grob je raen prema Primaticcijevu nacrtu, a skulpture je izradio Germain Pilon. S problemom takvog spomenika ve su ranije eksperimentirali Juste (za Louisa XII) i l'Orme (za Francoisa I.). Kao i kod Justea, vidi se odjek Michelangelova prvog projekta za grob Julija II, ali Primaticcio pokazuje bolje razumijevanje modela postavljajui stupove i skulpture na uglovima. Budui da je trebao stajati na sredini kapele des Valois grob se moe gledati sa svih strana, a ne samo sprijeda i sa strane kao kod l'Ormea. ini se da od projekta kapele nije nita napravljeno.

GUILLAUME PHILANDER
19

Roen je 1505., odlazi u Veneciju 1536., a kasnije u Rim. 1543. preveo je Vitruvija i godinu dana kasnije ga je komentirao. 1544. vraa se u Rodez.

KATEDRALA U RODEZU

1562. na zapadno proelje katedrale Philander stavlja krunite odnosno na vrh gotike graevine postavio je rimsku fasadu, to je loe, ali detalji i stil su dosta napredni, ak i za Italiju. Philander je utjecao na arhitekte Rouerguea, gdje se nalazi puno dvoraca zanimljivih klasicistikih formi, razliitih od sjeverne Francuske.

DVORAC BOURNAZEL 1550.

Autor: Guillaume de Lissorgues. Na istonoj galeriji su 2 nivoa arkada i ove loe podsjeaju na monumentalnost djela Philiberta de l'Ormea, ali ne nastavljaju njegov stil. "Talijanskije" su od njega i donekle pokazuju utjecaj Philandera. Graevina ima i nekoliko posve francuskih karakteristika: dekoracija, naroito metope, podsjeaju na stil Fontainebleaua. Stupovi su potpuno odvojeni od zida.

PALAA DE BERNUY Toulouse, 1530.

Toulouse je imao kulturnu i politiku neovisnost i bio je drugi centar novog klasicizma. esti stil tog vremena vidi se na ovoj palai. Iako jo ima ostataka gotikog utjecaja, prisutna je velika originalnost.

PALAA DE BAGIS Toulouse, 1538.

Autor: Nicholas Bachelier, koji je obiljeio sredinu stoljea. Sagradio je velik broj palaa u gradu. Zapoeo je kao kipar, to se vidi na njegovoj arhitekturi (vrata palae de Bagis s dva genijalno postavljena atlanta).
VRATA PALAE DE BAGIS

PALAA D' ASSEZAT Toulouse, 1552 - 1562.

To je najoriginalniji projekt u Toulousu tog vremena. Njegov autor, koji moe stati uz bok Lescota i de l'Ormea, nije poznat. Oito je poznavao Serlijeva djela.

DVORAC LA TOUR - D' AIGUES

1555 - 1570. podignuta je glavna zgrada, koja je izravna adaptacija Lescotove gradnje u Louvreu. Jo je znaajniji trijumfalni luk na glavnom ulazu iz 1571. g. Bogato skulpturiran friz, pilastri s korintskim kapi20

telima, pravilnost i izvanredna ljepota, ukazuju na studiranje antikih originala, a ne crtea i gravura.

LA TOUR D'AIGUES GLAVNI ULAZ

KAPELA U CHAMPIGNY-SUR-VEUDE
Takoer izuzetno djelo. Zapoeta poetkom stoljea, zanimljiv je primjer flamboyant stila s talijanizirajuom dekoracijom. Oko 1570. vojvoda Montpensier dodao je na zapadnoj strani predvorje vrlo neuobiajenog oblika: bavasti svod, uz zidove su po visini dva reda stupova na podestima (jonski i korintski) koji nose entablaturu. Matovita dekoracija je posve francuska, ali dijelovi graevine podsjeaju na Dijanin hram u Nimesu.

SLIKARSTVO I GRAVURE
PRIMATICCIO, NICOLO DELL' ABATE, FRANCOIS CLOUET, JEAN DUVET

PRIMATICCIO
Primaticcio je kreirao tip crtea figura koji e do kraja 16. st. ostati najprepoznatljivijom karakteristikom francuskog slikarstva. U Fontainebleau je izveo znaajnu dekoraciju, koja je velikim dijelom nestala.

"UMJERENOST" 1541 - 1545. Panoi iz kraljevskog kabineta Fontainebleaua (poznati samo iz crtea) u tradiciji su Giulija Romana. Jedan od njih prikazuje alegorijski lik Umjerenosti.

DEKORACIJA SOBE vojvotkinje d'Etampes

1541 - 1545. Dekoracija sobe vojvotkinje d'Etampes u Fontainebleau je u potpunosti izvorna. enske figure u tuku (karijatide) su Parmigianovi tipovi: duge noge, fini vrat, male glave, klasini profili. Ove tuko dekoracije imale su velikog uspjeha u Francuskoj, a imitirane su i u inozemstvu sve do poetka 17. st.

MASCARADA 1541 - 1545.

Pripremni crtei, poput Mascarade, pokazuju evoluciju njegova stila. Oito je na njega utjecala antika skulptura Rima, a jak je bio i utjecaj Parmigiana. Drugi dio karijere Primaticcio je posvetio dvjema prostorijama u Fontainebleau: Dvorani za ples i Odiseje21

voj galeriji.

DVORANA ZA PLES
Fontainebleau, 1540 - 1550. Trebala je imati svod, ali de l'Orme joj daje kasetirani strop, pa vie nema puno mjesta za freske koje Primaticcio radi iznad lukova i na zidu izmeu prozora. Inspirirao se Rafalovim radovima u Farnesini. Kompozicije i mnogobrojne figure su postavljene u rimski dekor, ali njihov je karakter bitno promijenjen kanonima proporcija Parmigiana. ("Ceres" - crte za Plesnu dvoranu)
"CERES" - CRTE ZA PLESNU DVORANU

ODISEJEVA GALERIJA Fontainebleau, po. 1541.

Sadri vrlo kompleksnu dekoraciju ija je izvedba trajala godinama. Veoma dugaka galerija je na prvom katu, u njoj je 5 kamina, na zidovima je niz scena koje ilustriraju Odisejevu povijest. Primaticcio se razvio u majstora akademskog crtea. U scenama divljeg nasilja prevladava utjecaj Michelangela, a u mirnim sceama dominira utjecaj Parmigiana, to se moe vidjeti na uljanoj slici Odisej i Penelopa. Strop je bio ukraen groteskama i malim figuralnim panoima. Na gravuri Cerceaua koja prikazuje dio dekoracije, moe se vidjeti dispozicija cjeline: Primaticcio je oito usvojio principe fresaka koje su ukraavale salon Studija della Canceleria u Rimu, pripisane Perinu del Vagi. U detaljima Primaticcijevih panoa vide se razlike: na najstarijim dijelovima nazire se stil Plesne dvorane i sobe vojvotkinje d'Etampes, a prema sredini galerije pojavljuje se jaka tendencija ka iluzionizmu. Ova promjena koncepcije mogla je biti izazvana evolucijom njegova stila, ali moe se objasniti i utjecajem novog slikara, Nicole dell' Abate.

ODISEJ I PENELOPA

NICOLO DELL' ABATE

DEKORACIJA STROPA ODISEJEVE GALERIJE

1512 - 1571.

Slikar roen u Modeni, u Fontainebleau boravi od 1552. g. U Francuskoj je bio inovator na podruju pejzaa.

ORFEJ I EURIDIKA 1557.

Vidljiv je utjecaj flamanskog pejzaa: panoramski pogled, fantastine graevine, plavi, zeleni i smei tonovi - odlike Antwerpenske kole.

JEAN COUSIN OTAC

1526 - 1561.

Roen je u Sensu, a oko 1538. nastanjuje se u Parizu, gdje je ostvario veliku karijeru kao 22

slikar i crta mnogobrojnih vitraja. Radi neovisno o fontenblokoj koli. Mali je broj preivjelih djela koja mu se mogu sa sigurnou pripisati. EVA PRIMA PANDORA 1538. Analiza pokazuje da je Cousin poznavao suvremenu talijansku umjetnost. Ova slika odraava Rossov utjecaj, ali kadar s peinom i silhuete drvea posve su drugaiji od tadanje produkcije. Tretman svjetla ukazuju na utjecaj Leonarda, a izvedba drvea na Drera. Sredinom 16. st. radi se mnogo portreta, teko ih je atribuirati i puno je anonimnih majstora.

FRANCOIS CLOUET

1510 - 1572.

Sin Jeana Cloueta, koji je umro 1541. g., pa mu Francois I. daje posao njegova oca i on postaje kraljevskim slikarom.

PORTRET FRANCOISA I.
Portret preuzima crte Jeana Cloueta, ali ne i njegov slikarski stil. Francois pokazuje visok supanj dekorativne kvalitete i ljubav prema detalju.

PORTRET PIERREA QUTHEA 1562.

Vidi se drugaiji stil i poznavanje firentinskog slikarstva. Ovdje Francois preuzima esto koriten model Pontorma, Bronzina i Salviatija: zastor prekriva ugao kompozicije, a ruka je oslonjena na stol. Oito je Clouet pojetio Italiju, jer takvog modela jo nije bilo u Francuskoj.

PORTRET CHARLESA IX. 1570.

Odaje njemaki utjecaj. Poza i tretman su ploni, gotovo heraldiki. Djelo se pribliava internacionalnom tipu maniristikih portreta koji su se u drugoj polovici 16. st. proirili cijelom Europom.

23

PORTRET MARIJE TOUCHET 1570.

Portret ljubavnice Charlesa IX. Talijanski tretman teme - figura prikazana na pola tijela. Moe se osjetiti i lagani odjek Tiziana u prikazu slukinje u drugom planu, iako nema nikakvih stilskih naznaka venecijanskog slikarstva. Slikarstvo ovog perioda bilo je dvorsko, vezano uz kralja i plemike obitelji i pokazivalo je eleganciju, sofisticiranost i rafiniranost.

JEAN DUVET

1485 - 1561.

Roen je u Langresu ili Dijonu, a od 1540. g. ivi u enevi, daleko od dvorskog svijeta. Postao je protestantom, poznavao je i razumio talijansku umjetnost visoke renesanse. Oito je putovao u Italiju i vidio djela Rafaela i drugih umjetnika, inae bi bilo teko shvatiti kako je mogao imati percepciju renesanse, nadmoniju od one svojih zemljaka. Jednorog i Apokalipsa su mu najpoznatiji nizovi gravura (vidljiv utjecaj Drera).

APOKALIPSA prije 1561.

Sadri 24 gravure koje stilski oznaavaju put prema manirizmu. Kompozicija zatrpava likove, prostor nije jasno definiran, glave naginju prema groteski, a ono to je "posueno" iz Italije (npr. putti) sve vie i vie je prekomponirano u njegov osobni jezik.

JEDNOROG
U jednoj od gravura iz ove serije nazvanoj "Jednorog svojim rogom proiuje potok" pokazuje se posve drugaiji duh: kompozicija je ispunjena ivotinjama prikazanima naturalistiki, ponekad naivno poput heraldikih lavova, a ponekad na izuzetno precizan nain.
APOKALIPSA

MOJSIJE OKRUEN PATRIJARSIMA 1540 - 1550.

To je varijanta teme koja se nalazi na vratima srednjovjekovnih crkava i nain njihova postavljanja na stupove pored ulaza direktni je odjek gotike prakse. Abraham, Izak i Melkior predstavljaju tipove dobro poznate sa sjevernog portala Chartresa.

SKULPTURA
GOUJON, BONTEMPS, DOMINIQUE FLORENTIN

MOJSIJE OKRUEN PATRIJARSIMA

Razvitku francuske skulpture pridonio je Benvenuto Cellini, koji je tamo boravio 5 godina: 1540 - 1545. Preivjela su samo 2 djela: Nimfa iz Fontainebleaua i Soljenka Francoisa I. 24

Dosta toga je napravio, pogotovo pripremne stvari, ali nita nije ostalo. I Nimfa je samo dio kompozicije.

JEAN GOUJON

Ne zna se kada je roen ni poetak njegove karijere. Bio je glavna osoba francuske skulpture sredinom 16. st., a radio je i kao arhitekt. Kreirao je stil mode u Parizu i puno su ga imitirali u provincijama.

GROB LOUISA DE BRZ

katedrala Rouen, 1540. Grob supruga Diane de Poitiers njegovo je prvo djelo, ali ne zna se koje je sve dijelove groba radio. Nemogue je zamisliti nekog drugog umjetnika tog vremena sposobnog izvesti glave i draperiju karijatida (oito je dobro poznavanje klasinih modela). Konjanika statua je arhainija od ostatka, a biljni elementi podsjeaju na lokalnu radionicu. Lijevo i desno od leeih figura postavljene su dvije statue u prirodnoj veliini.

PIET Pariz, 1544 - 1545.

Prvo djelo koje radi u Parizu je empora za SaintGermain-l'Auxerrois, koju izvodi zajedno s Lescotom. Ploe s ove empore danas su u Louvreu. Pieta je bila centralno postavljena izmeu 4 duboka reljefa. Na njoj su vidljivi razni talijanizmi: poza mrtvog Krista dolazi s jedne gravure Parmigiana, a ostali elementi su posueni od Rossa, posebno figura Djevice. Dramska ekspresija je vrlo bliska Rossou, ali oslabljena traenjem posve dekorativnih efekata.

FONTANA DES INNOCENTS Pariz, 1547 - 1549.

Oito je Cellini imao glavni utjecaj na stilsku evoluciju Goujona. Reljefi za Fontanu Nevinih spadaju meu njegova najpoznatija djela (uz dekor za Louvre). Izvorno je fontana bila pravokutna, a u 18. st. je prekomponirana u kvadratni blok. Na 6 uskih visokih reljefa bile su nimfe, na 3 poloena panoa bile su nimfe i tritoni, na 3 reljefa bili su putti, a na uglovima Pobjede. Na reljefima s nimfama i tritonima najbolje se vidi utjecaj Cellinijeve Nimfe iz Fontainebleaua, osobito na draperiji paralelnih stisnutih nabora, koja se vijori iza golih figura u stranjem planu bez ikakve funkcionalne veze s njima. Ali figure su laganije i delikatnije od Cellinijevih i vie podsjeaju na Primaticciov crte. Novi elementi su morska udovita i koljke. Na gornjim panoima likovi nose pos25

ve klasine jednostavne tunike, obogaena pojasevima i bordurama s motivima, a figure dre amfore. Izduenost silhueta i elegancija stava podsjeaju na manirizam Primaticcija, ali autentini klasicizam draperije figurama daje posve drugaiji karakter. Goujon je potpuno ovladao tehnikom i uspio u plitkom reljefu figure prikazati u vrlo sloenom kontrapostu.

DEKOR U LOUVREU
Djelo u Louvreu je mnogo znaajnije od fontane Nevinih, ali restauracija iz 19. st. omoguuje davanje prosudbe samo o openitom rasporedu. Osim arhitektonskog dekora kao to su npr. frizovi, Goujonove figure na fasadama flankiraju okuluse i nalaze se na seriji reljefa atike (1553.). Stilski, dekoracija na okulusima odraava karakter fontane Nevinih, a skulpture na atici su znaajnije i pokazuju veliku slobodu u odnosu na arhitekturu. Druga vana dekoracija nalazi se u velikoj dvorani u Lescotovom krilu: tribinu nose 4 karijatide koje u usporedbi s onima na grobu Brza pokazuju jo vie klasicizma. Ova koncepcija tribine s karijatidama je potpuna novost u francuskoj arhitekturi.

DIANE D' ANET prije 1554.

Autor nije poznat, ali dugo vremena se smatrala Goujonovim remek-djelom. Skulptura je produkt velikog talenta i ostaje kao izraz suvremene fontenbloke kole: izvanredna glava u svom prenemaganju, kompleksna frizura, crte lica fine i delikatne.

PIERRE BONTEMPS
Bio je vei majstor za dekoraciju nego za monumentalnu skulpturu.

SPOMENIK SRCU FRANCOISA I. Saint-Denis, 1550.

Kruna urna na visokom pravokutnom pijedestalu jedan je od najljepih primjera fontenblokog dekorativnog stila. Reljefi prikazuju znanosti i umjetnosti koje je kralj titio. Prava dekorativna invencija su lubanje i kosti na bazi pijedestala. Izvan Pariza sredinom 16. st. vladala je velika aktivnost u sakralnoj i dekorativnoj skulpturi. Velik broj dvoraca i kua ukraava se bistama u visokom reljefu na medaljonima, to odraava utjecaj talijanskih tondi raenih u niskom reljefu na poetku stoljea. (Primjer: glava ene s 26

fasade kue u Vienneu 1540 - 1550.) Francuska skulptura sredine 16. st. nije se uzdigla na nivo arhitekture tog doba. Slikarstvom e jo dugo dominirati Talijani, dok e se skulptura vrlo brzo osloboditi tog utjecaja.

4.
.

VJERSKI RATOVI 1560 - 1598.

U zadnja 4 desetljea 16. st. vode se veliki vjerski i civilni ratovi koji razdiru Francusku pod vladavinom trojice sinova Henrija III: Francois II. 1559 - 1560. Charles IX. 1560 - 1574. Henri III. 1574 - 1589. i prvih godina vladavine njihova nasljednika Henrija IV. (1589 - 1610.). Sukobi su bili vjerski i socijalni, a borbe suprostavljaju kalviniste i katolike. Pojedinci i obitelji u tome sudjeluju vie iz politikih nego teolokih razloga. Visoko plemstvo eli opet zadobiti poloaj koji je izgubilo u prijanjem periodu i vlada nostalgija za srednjovjekovnom monarhijom. Henri IV. najprije je bio protestant, to je izazvalo velike borbe, a kada je preao na katolianstvo stanje se smirilo. Atmosfera tog vremena vidi se u raznim oblicima. Svim umjetnikim djelima je zajedniki osjeaj napetosti i konflikta, koji se oituje u odustajanju od principa racionalizma i klasicizma, odbacivanju jednostavnosti u korist ingenioznosti i kompleksnosti, to vodi u manirizam.

ARHITEKTURA
BULLANT, JACQUES I. ANDROUET DU CERCEAU

JEAN BULLANT

umro 1578.

Nije poznat datum roenja, ali prvi put se spominje 1550. a umro je 1578. g. Boravio je u Rimu gdje je crtao antike graevine, to kanije koristi u svom radu. Objavio je 2 traktata.

DVORAC ECOUEN
juno krilo i ulazno krilo, 1560. Radio je neke dijelove dvorca Ecouen. Najoriginalniji je njegov rizalit nadodan na dvorino proelje junog krila. Novina je upotreba velikog reda, dominiraju vertikale, a detalji su vrlo kvalitetni. Za njegovu arhitekturu je karakteristino spajanje dviju naoko kontroverznih tendencija u istoj graevini: klasicizam detalja (vrlo pedantan) i antiklasini 27

veliki red.

DVORAC FERE-EN-TARDENOIS
most i galerija, 1552 - 1562. Lukovi su jednostavni i monumentalni, na njima su dvije galerije jedna iznad druge, dekoracija je jednostavna, dojam cjeline podsjea na rimski akvedukt. Ulaz u galeriju je flankiran dorskim stupovima koji nose bogato gree. Prozor iznad glavnih vrata prekida gree i fronton, to je karakteristina maniristika arhitektonska forma.

MALI DVORAC CHANTILLY 1560.

Niska dugaka graevina povezuje druga dva tijela koja imaju vie krovove. Prozori reu gree i tako stvaraju sinkopirani ritam koji je karakteristika Bullantova stila. Kompozicija ulazne fasade jo je kompleksnija.

DVORAC CHENONCEAU
Nakon smrti de l' Ormea, Bullant zauzima njegovo mjesto arhitekta Katarine Medici i sva njegova kasnija djela vezana su uz tu funkciju. 1576. kraljica je odluila poveati Chenonceau. Prema nacrtima de l'Ormea dala je napraviti most preko Cher, a na njega je Bullant stavio galeriju.

28

JACQUES 1. ANDRONET DU CERCEAU 1520 - 1586.

Najstariji u dinastiji arhitekata i dekoratera koja e se protegnuti do 18. st. Objavljuje sveske gravura i knjige o arhitekturi. Za ivota bio je vie slavan zbog gravura, nego kao arhitekt. Veliki broj gravura odnosi se na dekoraciju: groteske, nacrti namjetaja ili srhitektonski detalji. Imao je bogatu matu, ispirira se talijanskim izvorima, ima puno kopija poznatih originala. "Knjiga o arhitekturi" (1559.) govori o gradskoj kui problemu koji je do tada rijetko rjeavan (moda Serlio) i daje opise velikih i malih kua.

PALAA DE SULLY, PARIZ

DVORAC CHARLEVAL

DVORAC CHARLEVAL, TLOCRT

PROJEKT GRADSKE KUE

LOUIS MTEZEAN
PALAA LAMOIGNON Pariz, 1584.
Najbolje ouvana kua iz 16. st. u Parizu. Fasada je artikulirana velikim redom pilastara, na vrhu centralnog dijela i na gornjim prozorima su zavreci u obliku zabata. Pilastri su na visokim pijedestalima.

29

SKULPTURA
GERMAIN PILON
1525 - 1596.

Radio je s Primaticciom, Dominiqueom Florentinom i Bontempsom, iji su utjecaji vidljivi u njegovim djelima.

SPOMENIK SRCU HENRIJA II.

3 figure Gracija, dugih vratova i malih glava.

GROB HENRIJA II.

leea figura Hanrija II. jako zabaene glave.

VALENTINE BALBIANI prije 1583.

Leea figura u niskom reljefu, vide se kosti ispod koe jaki naturalizam.

SKIDANJE S KRIA
Vrlo dramatina kompozicija, osjea se jaki talijanski utjecaj, osobito Michelangela.

Od 1570. do 1580. izradio je puno portreta (biste i medaljoni) i reljefa. Oito je poznavao talijansku skulpturu. Ovdje prvi put francuska skulptura odraava estu tendenciju manirizma: povratak prema srednjem vijeku.

Zanimljiva je usporedba Pilona i Goujona. Pilon odraava stanje duha koje obiljeava 30

desetljea vjerskih ratova, a Goujon oznaava klasini period sredine stoljea.

SLIKARSTVO

PORTRET KARDINALA DE BIRAQUE

DJEVICA U BOLI

Slikarstvo tog perioda bilo je osrednje. Stvoren je velik broj slika i portreta kojima se ne zna autor.

ANTOINE CORON
Karakteristike: izduene silhuete, iljaste glave u preirokom prostoru, kadar je definiran arhitekturom, fragmenti posueni iz najmatovitijih crtea Cerceaua, nepredvidljiv kolorit, kontrasti mrlja vie boja na skoro bijeloj podlozi arhitekture - odraz istog manirizma. Zanimljiv je zbog prenoenja atmosfere dvorca Valois u doba vjerskih ratova. Kasnije je postao slikarom Katarine Medici. Teme i djela mogu mu se podijeliti u 3 velike kategorije: 1. alegorijske kompozicije (ivot Dvora, balet - omiljena razbibriga onog vremena...) 2. masakr 3. horoskopi i ostala praksa na granici magije (u modi krajem 16. st, osobito u krugu K. Medici)

JEAN COUSIN SIN

1522 - 1594.

Radio je pod utjecajem firentinskog manirizma. Ve za ivota uivao je visoku reputaciju.

POSLJEDNJI SUD
Zbog realizma figura djelo je moda raeno pod flamanskim utjecajem, ali forma je firentinska.

Na kraju 16. st. portret je jo uvijek u modi, pogotovo raen olovkom. U zadnjim desetljeima stoljea uvedena je jedna novost: slike s obiteljskim temama, ili barem bez religijskih ili antikih konotacija. Omiljene teme umjetnika izvuene su iz Commedie dell' arte (npr. "ena izmeu dvije dobi"), ili prikazuju dvorske balove. Sve ove slike pokazuju jak utjecaj Flamanaca, pa je mogue da su to djela stranih umjetnika nastanjenih u Francuskoj. Analogne kompozicije su i na gravurama, ali s vie ironije. Puno je politike satire u kojima je vidljiv flamanski utjecaj - gravure za ismijavanje koriste Breugelov jezik.

31