Fll

Knjiga Izdaje: Hrvatsko filozofsko drutvo Filozofski fakultet . Salaja 3, p.p. 171 41000 Zagreb Izdavaki savjet; Hotimir Burger, predsjednik, Pavo Barii, tajnik, Nadeda ainovi-Puhovski, Ante ovi, Gvozden Flego, Rada Ivekovi, Anto Kneevi, Nenad Mievi, Neven Sesardi, Gorari vob, Maja Uzelac Urednik: Ante ovi Tajnik biblioteke: Filip Grgi Za izdavaa: Nikola Skledar Recenzenti: Ivo kari Branko Vuleti Design: Zoran Pavlovi Grafiki urednik: Miroslav Salopek Metteuri: ura Sirovico Mladen Mateji
Redaktura:

Joko Paro Korektura: Vinko Grgurev Filip Grgi Naklada: 1700 primjeraka Tisak: Zagreb, Samobor, Navaki bb

IDEOLOGIJA UGOVORU

Hrvatsko filozofsko dutvo, Zagreb 1988

Ova je knjiga tiskana uz financijsku potporu Zajednice za znanstveni rad SR Hrvatske

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb UDK 800,86:316.75 I VAS, Ivan Ideologija u govoru / Ivan Ivas, - Zagreb ; Hrvatsko filozofsko drutvo, 1988. - 267 str. ; 21 cm. (Biblioteka Filozofska istraivanja ; knj. 4) Summary. - Kazala. - Bibliografske biljeke uz tekst. ISBN 86-81173-06-5

SVEUCIU8TE M S T GRADSKA I SVEUCNJ6NA KHJI2WICA OSIJEK inventara: . SS^ Signatura: $00 GRADSKA I SVEUILINA KNJINICA 08UBK

lllllllllllllll
ISBN 86-8117 8 7 1 0 6 0 2 4 7

PREDGOVOR
Priznajem, cijenjeni itaoe, da sam ovu knjigu krenuo sastavljati s namjerom da zaokruim svoje bavljenje ideologijom u govoru da se odteretim zasienosti koja obino prati dugo bavljenje jednim problemom i da se oslobodim za neke nove teme. To je zaokruivanje bilo praeno ugodnim trenucima povezivanja ideja i komponiranja cjeline, ali i strahom da e ovaj tekst ostati trajnim pokazateljem nedovrenosti. Razlog za to neprestano mi pruaju novi uvidi i, ini mi se, efektniji primjeri ideologiziranog govora {koje sada otkrivam lake nego prije). Zato moram odustati od namjere da se ovoga teksta rijeim i molim te da ga ne smatra konanim. Za dobro i loe u ovoj knjizi najvie je odgovoran, dakako, autor, no njezinom su postanku pridonijeli i drugi, pa im se ovom prilikom zahvaljujem. Zahvaljujem recenzentima i redaktoru na paljivom itanju, koje je urodilo korisnim prijedlozima i ispravkama. Veliko hvala mome profesoru Branku Vuletiu na poticaju da se uope upustim u sastavljanje knjige. Na poticanju i podrci zahvaljujem i uredniku asopisa Filozofska istraivanja Anti oviu, koji je ovaj tekst predloio za prvo kolo biblioteke asopisa. Time sam vrlo poaen. U Zagrebu, lipnja 1988.

Sadraj

5 9 13 15

Predgovor Uvod IDEOLOGIJA U GOVORU Miljenje, ideologija, govor, jezik

17 Ideologija u miljenju 17 Ideologija 18 Prirodnost ideologije 20 Normativnost i projektivnost 20 Usreditenost i vrijednosti 24 Priroda drutvenosti 26 kolovanje: oblikovanje ideolokog subjekta 27 Ideoloki obrat 29 29 32 40 42 45 47 49 54 61 62 71 77 83 Jezik u govoru Prirodnost govora Mistificiranje govorom Usmjeravanje Poziv Zapovijed Pitanje Izraavanje vrijednosti Imenovanje Prianje Jezikovanje; oblik u miljenju i govoru BARTHESOVA I ADORNOVA KRITIKA GOVORA Pismo (l'criture) argon autentinosti (Jargon der Eigentlichkeit)

87 Obiljeja pisma / argona autentinosti 87 Naglaeni vrijednosni slojevi znaka 89 Nerelacionost 89 Openitost, neodreenost, aluzivnost 90 Objektiviranost, automatizam upotrebe, autore}erendjalnost 93 Figurativnost 95 Funkcionalnost
7

95 97 98 99 100 103 107 113 116 123 125 129 133 135 141 147 150 157 165 166 169 175 175 181 181 182 184 187 189 193 197 201 206 211 215 224 225 230 235 237 243 245 249 253 255 259

Ieologinost Prirodnost i neposrednost Iskljuivost i nasilnost utnja ( Ne)ogovornost Djelovanje pisma / argona autentinosti Kolika je sloboda izbora? ARGON Argot, slang, argon Zargonska obiljeja: rjenik, fonetski oblici i ritam argon: jezik ili govor argon neslobodan govor VLAST RITMA I FONETSKOG OBLIKA U JAVNOM GOVORENJU Osjeaj za nuno uobliavanje Govorni ritam i (ob)lik Dvolani i trolani oblici I-skupine O porijeklu i ulozi i-skupina Neslaganje govorne i tekstualne artikulacije Opkoraenje Stajai reenini naglasci Prilozi Prilog br. 1 Prilog br. 2 Prilog br. 3 Prilog br. 4 Prilog br. 5 FIGURE POLITIKOG ARGONA Kritika politikog govora Zargonska figura Izraavanje vrijednosti Perifraze i metafore Metaforike konstelacije Tematski oblici Reenica na politiki nain Pisanje itanje govora kao figura Nova epika stari oblici Nemo i mo politikog argona STIL I SLOBODA Stil tip i netip Osloboenje od govora i osloboenje govorom Prilika za retoriku = prilika za demokratske odnose Summary Biljeka o tekstovima Kazalo imena Kazalo pojmova

Uvod

elavost. Uvijek preuranjena, prouzroena neumjerenostima u mladosti ili tekim razmiljanjima. Komar. Dolazi od probave. Blondine. Vatrenije su od brineta (Vidi Brinete). Brinete. Vatrenije su od blondina (Vidi Blondine). Crnke, Vatrenije su od plavua (Vidi Brinete i Blondine), Crvenokose. (Vidi: Blondine, Brinete, Plavue i Crnke), Rukopis. Lijep rukopis sve postie. Neodgonetljiv: znak uenosti; primjer: lijeniki recepti. Neitak. Takav treba biti lijeniki recepat; takoer i svi potpisi. Paraj. Sto kompliciraniji, to ljepi. Budizam. Kriva vjera u Indiji (definicija rjenika Bouillet, prvo izdanje). Strano. Ushienje svime to je strano dokaz je slobodarskog duha. Ogovaranje svega to nije francusko dokaz je rodoljublja, Imbecili. Oni koji ne misle kao mi. Buffon. Stavljao je manete kad je pisao. Descartes. Gogito, ergo sum. Diogen. Traim ovjeka. Skloni mi se sa sunca. Proza* Lake ju je pisati nego stihove. Metafora. Uvijek ih je mnogo u stilu. Labud. Pjeva prije nego to e umrijeti. Krilom moe razbiti ovjekovo stegno. Labud iz Cambraia nije bila ptica nego ovjek (biskup) po imenu Fenelon. Labud iz Mantove, to je Vergilije. Labud iz Pesara, to je Rossini. Slonovaa. Upotrebljava se samo kad se govori o zubima. Nadahnue (pjesniko). Stvari koje ga izazivaju: pogled na more, ljubav, ena jtd. Mjesec. Iiaziva melankoliju. Je li moda nastanjen? Melankolija. Znak izuzetnog srca i uzvienog duha. 9

Djeca. Pokazati pred drugima osjeaj lirske njenosti za njih. Ptica. eljeti biti ptica i uzdahnuti: -Krila! Krila! oznaava poetsku duu. Mlin. Pristaje uz pejsa. Ruevine. Izazivaju sanjarenje. Pridonose poetinosti krajolika. Klavir. Neophodan u salonu. Orkestar. Slika drutva; svako ima svoju ulogu, i postoji j e dan ef. Naela. Uvijek neosporna; ne zna im se rei ni priroda, ni broj, ali su svejedno sveta. Zastava (nacionalna). Pogledom na nju zalupa srce. Gruda zemlje. Saaliti se nad njom. Izbor lz Flaubertovog Rjenika ovjerenih ideja (Gustave Flaubert Le dictionnaire des ids reues u knjizi Bouvard et Pcuchet). Za Flaubertov -Rjenik ovjerenih ideja (Le dictionnaire des ides reues / Le catalogue des opinions chic) R. Queneau je rekao da je bio Flaubertova trajna utjeha, jer je radio na njemu itavog ivota, i da je prirodni dodatak r o manu Bouvard i Pcuchet. To je jedna od Flaubertovih reakcija na drutvene igre kojima se, sudei po ironiji koja iz rjenika zrai, nije mogao preputati. Netrpeljivost prema povrnosti i gluposti obrednih lanih razgovora strpljivo je pretvarao u dokument, pomalo pakostan, o salonskom snobovskom govoru svoga vremena. Koja je bila uloga replika nad kojima se Flaubert zgraavao? Govorni in, kako bismo reki suvremenim rjenikom, bio im je zajedniki: igranje razgovora; potvrivanje prisutnosti u jednoj od drutveno prihvaenih uloga. Nita vie od toga. Govornik pokuava zadovoljiti dvije potrebe da bude prihaen i da mu vrijeme drutvenog kontakta bude strukturirano. U primjerima koje je zabiljeio Flaubert ove su potrebe bile rjeavane krajnje ekonomino; lakim opredjeljenjem za ono. to se susree u slinim situacijama, upotrebom postojeeg inventara oblika ponaanja te kretanjem u zadanim okvirima anrovskih rjeenja za strukturiranje komunikacijskog vremena. Ove ideje ideolokima ini njihova samoovjerenost, koja proizlazi iz njihove vie puta potvrivane pripadnosti sustavu ideja i vrijednosti koje se ne dovode u pitanje. Opa mjesta drutvenog ponaanja, neobavijesne ali uporno ponavljane replike i za javnost podobne reakcije nije potrebno zastupati prihvaanje im unaprijed osigurava samo10

razumljivost obienosti. U izabranim se primjerima izdvaja nekoliko skupina ovjerenog iskazivanja: predrasude u vidu narodnog znanja koje se prenose predajom; popularni stavovi koji su posljedak neutemeljenih uopavanja; tipine reakcije usreditenog uma na nerazumljivo (sa strahopotovanjem) te strano i drugaije (s potcjenjivanjem i iskljuivou). Svoenje Buffona, Descartesa i Diogena na neki obavezno spominjani detalj u vezi s njima karikatura je povrne obrazovnosti, to jest znanja updtrebe znakova obrazovnosti. Podui je spisak primjera koji govore o znakovima umjetnosti. Budui da se izdaleka legitimiraju kao umjetnost i da ih ve i kierska svijest prepoznaje kao opa mjesta pjesnikog nadahnua, oni su dio inventara postupaka za pravljenje kia. Dva posljednja primjera najjasnije ilustriraju svojstvo svih primjera Flaubertovog rjenika ponaanje diktirano oekivanjima drugih (javnosti), obezlieno igranje drutvene uloge ili pretvaranje. Svim je primjerima zajedniki povran, gotovo refleksan odnos prema svijetu odnos iskljuivo preko obrasca. Slina se obiljeja mogu nai u jednoj vrsti ideolokog govora koji, budui da ne nastaje s namjerom da ostvari istinski susret s drugim(a), iscrpljuje svoju drutvenu funkciju u tome to popunjava zadane komunikacijske strukture. Ova e vrsta govora biti sredinja tema knjige. U prvom u poglavlju najprije razmotriti neke pretpostavke prirodne i drutvene, ideologije i ideolokog govora, da bih zatim ukratko obradio neke vrste govora u kojima ideologiziranost govornika naroito dolazi do izraaja. Iz Barthesove i Adornove kritike govora izvui u elemente Za opis argona (drugo poglavlje). U treem u poglavlju pokuati opravdati naziv argon za pojam koji mu pridruujem. Inzistirat u na tome da argon nije obiljeen samo posebnim leksikom, nego, izmeu ostalog, i fonetskim sredstvima, posebno ritmom. etvrto e se poglavlje baviti tipinim govornim (fonetskim) oblic-ma nekomunikativnog javnog govorenja. Slijedi prikaz naeg politikog argona (peto poglavlje). Budui da argon smatram prije svega neslobodnim i nestvaralakim govorom, u posljednjem poglavlju razmatram mogunosti za slobodnije i drutveno djelatnije govorenje.

11

DEOLGSIJA U GCMORU
K o r a k ih povazda u lov. Zamku to zapinje ruka, Noga u zamci. Love, a ulovljeni. S veeri, tugo, ko kome plen? Momilo Nastasijevl1

1 Momilo Nastasijevi, deveti dio poeme Bei u kamenu, Pesme, pripovetke, drame, Matica srpska, Srpska knjievna zadruga, Novi Sad, Beograd, 1958, str, 8081.

14

Miljenje, ideologija, govor, jezik,

Ideologija i jezik su sustavi znanja inventari raspoloivih oblika i odnosa. Miljenje i govor su procesi preoblikovanja. Struktura jezika i ideologije, iako po sebi statina, aktivna je kao stabilizator procesa (miljenja i govora), to jest ponaanja. Na sljedeoj su shemi
ideologija

miljenje

govor

jezik

procesi (miljenje i govor) prikazani na horizontalnoj osi, a njihovi sustavi na vertikalnoj. Ovaj razmjetaj sugerira od- ( nos kulture (vertikalno) i prirode (horizontalno) te da nanizanost elemenata sustava po utvrenom redu odrava sustav, stvarajui iluziju njegove prirodnosti. Problem artikulacije stvarnosti jezikom i ideologijom teko je obraivati u izdvojenim poglavljima. Ipak, moe se, a zbog jasnoe izlaganja mora, izdvojiti nekoliko tema. Najprije u pretpostavke ideologije potraiti u prirodnim ovjekovim sposobnostima da misli i ogranienjima da nije u stanju izravno usvojiti svijet, nego preko tijela, prevodei (tumaei). Mogunost ideologiziranosti proizlazi iz ovjeku svojstvene projektivnosti, usreitenosti, dvojanosti, te prirode njegove drutvenosti. U zasebnom dijelu teksta, ali stalno imajui u vidu zavisnost uvjetno razdvojenih dijelova kompleksa miljenje-ideologija-govor-jezik, isli

traivat u jezinost govora od njegove tjelesne utemelj enosti do govornih obrazaca koji nisu samo jezik nego i sastavni dio i znak ideologije. Budui da je ideologinost vezana za neizbjenu organizaciju (hijerarhiju) zajednice, a time i nejednaku raspodjelu moi, sredinja e tema biti mistifikaja govorom. Posebno e biti prikazani oblici mistifikacije koji neskriveno usmjeravaju (poziv, pitanje i zapovijed) i oblici skrivenog, ili barem manje oiglednog usmjeravanja {vrednovanje, imenovanje, prianje i jezikovanje).

16

Ideologija u miljenju

Ideologija
Znaenje izraza ideologija vie se puta mijenjalo od njegovog postanka. Njegov tvorac, Destutt de Tracy (1801) tako je nazvao znanost o svim idejama koje imaju pripadnici, neke zajednice. 2 Budui da su ideolozi (drutvo oko D. de Tracyja) bili Napoleonovi politiki protivnici, u Napoleonovom je govoru izraz ideolozi poprimio uvredljive konotacije. Kasnije e upotreba ovog izraza nastaviti vrijednosno osciliriati. Od Karla Marxa (1859) naovamo ideologija preteno znai skup znanja i vjerovanja, misaoni sustav zajednice, cjelokupni duhovni ivot (duhovnu nadgradnju ili superstrukturu). Ovaj smisao podrazumijeva da je ideologija nastala s ovjekom, to jest da je svojstvena ovjeku kao dijelu prirode. No im se poinju otkrivati motivi ideolokih privida samorazumljivosti koje se prikazuju kao istine otkrivaju se i posebne ideologije. Cim se ovaj izraz primijeni na programe ili projekte na osnovu kojih se okuppljaju sekundarne skupine u odreenom vremenu i prostoru, on dobiva pozitivne i, jo ee, negativne primisli. Posebni ideoloki programi procjenjuju se kao progresivni ili reakcionarni. Uglavnom se kao pozitivne procjenjuju ideologije koje osporavaju vladajui poredak i ele popraviti svijet postaviti ga na noge, dovesti u njegovo pravo stanje. ee se ideologijom zovu institucionalizirane doktrine ustaljeni obrasci miljenja i ponaanja koji tite postojei poredak. Od Ludwiga Feuerbacha i Karla Marxa esta je jo izrazito negativna karakterizacija ideologije kao lane (otuene, izvrnute, mistificirane) svijesti.

2 Filozofijski rjenik, Nakladni greb, 1984, pojam ideologija.

zavod

Matice Hrvatske,

Za-

17

Ovdje e pretegnuti bavljenje negativnim efektima ideologiziranosti posredovane govorom. Ali e se takoer nastojati da se sklonost ideologiziranju izvede iz ovjekove prirode. Ovakvom pristupu ne proturjei ni djeli ljudske povijesti (prethistorije, rekao bi Marx, imajui u vidu projekat osloboenog ovjeka). Poimanje ovjeka iz utopijsko-ukronijske perspektive, to jest iz ideje izabranih njegovih mogunosti i samo je primjer ideolokog, pedagokog postupka, ali i ljudskog i lako branjivog.

Prirodnost ideologije
Ideologija nastoji da drutvene odnose koje zastupa prikae prirodnima glorifikacija prirodnog, kae Herbert Marcuse, dio je one ideologije koja titi neprirodno drutvo u njegovoj borbi protiv osloboenja. 3 Iluzija prirodnosti govora potjee od njegove ideoloke ukorijenjenosti. I sama sklonost ideologiziranju dio je ovjekove prirode. Kompleks miljenje-ideologija-govor-jezik vezan je za ovjekovu povijest za samo ovjeku svojstvenu (veu ili manju) svijest o njegovu poloaju spone izmeu prolosti i budunosti ovjeanstva, to jest onoga koji prosljeuje kulturno nasljee No vano je imati u vidu i prirodnu osnovu tog kompleksa. ovjekovo drutveno-povijesno bie proizlazi iz njegove tjelesnosti; sposobnost govorenja dio je njegova hermeneutikog poloaja u svijetu. Kolikogod se trudio da spozna okolinu kakva je ona stvarno (objektivno), sudbina mu je da samo tumai (izabire, prerauje, premijeta, svrstava, naglaava). U osnovi je te sposobnosti, u prirodi izuzetne, ipak ogranienje danim tjelesnim likom. Tjelesna je zadanost prva prepreka totalnom spoznavanju jer tijelo nuno izabire i time uvjetuje mogunost miljivog-izrecivog. Tijelo kao obavezni kostimulus prvi je oznaitelj svakog mogueg oznaenog. Ljudsko tijelo omoguuje vie nego ivoiinjsko jer je okvir najelastiniji u prirodi, ali je ipak okvir. Nudu izabiranja moemo slijediti do najjednostavnijih staninih organizama-, gdje stanina opna omoguuje opstanak ba svojom selektivnom propusnou. Sklonost misaonim i vrijednosnim dvojanim sustavima proizlazi iz pribline simetrinosti organizma i osnovnog (poetnog) sadra-

3 Herbert Marcuse, ovjek jedne dimenzije, Bruji, Veselin Maslea, Sarajevo, 1988, str, 220.

prevela

Branka

18

ja svake geste prihvaanja i odbijanja. Ovaj sadraj kretnje ivog organizma nalazimo ve u taksijima pokretnim reakcijama mikroorganizama na podraaje, a koje imaju samo dvije mogunosti: da priu izvoru podraaja i da se udalje od njega. Osnovu ideolokih izbora, pretjeranih uopavanja i uope iskrivljavanja moemo nai u diskontinuiranosti percepcije, u usreditenosti ili zakrivljenosti perceptualnog prostora i preuveliavanju razlika do kontrasta, ime nastaju dvojani kategorijalm sustavi. Perceptivne diskontima tete ne odreuje samo graa i nain funkcioniranja tijela nego i sheme iskustva koje posreduju u percipiranju, u emu ve vidimo priliku za ideoloke utjecaje. Ljudski su izbori od percepcije do najviih razina miljenja, gdje moemo govoriti o odlukama, prilino odreeni naelom utede energije: lake se prihvaa nego odbija; prije se percipira ono to se oekuje; zanemaruje se ili potcjenjuje ono to bi zahtijevalo reorganizaciju iskustva. Svijet nam iskrivljuju apstrakcija, sjeanje i oekivanja. Ve zavravanje akomodacijskog procesa prijeti ustaljivanjem odnosa ja-svijet, to jest navikom, u kojoj e izmeu dva adaptaciona smjera akomodacije (prilagodbe subjekta) i asimilacije (prilagodbe okoliine) prevladati potonji. To znai da e kruta matrica granienja prislanjanjem na svijet primati samo smjeetljivo, a nesmjestljivo odbacivati. Miljenje se, meutim, zasniva na ustaljenim uvidima ili oblicima. Te prve misaone stereotipe zovemo pojmovima ili idejama. Kao uzrok-posljedica organizacije iskustva, pojam je misaoni uzorak ili (ob)lik svijesti misaoni pokret - i z dvojen iz okolnog misaonog toka i zaustavljen, Taj postupak ograniavanja, to jest zavravanja oznaavanja ustaljenim znaenjem, u osnovi je ideoloki. 4 (Lafont, 92) Misaoni oblik omoguuje misaono kombiniranje, ali ga moe i ograniiti. Kruti pojmovi i stabilna znaenja mogu prijeiti pristup izazovima pravog miljenja onome to nije lako smjestljivo u postojee sheme. Smjetenost miljenja u obrasce potire s v i j e t o potrebi novog granienja ili, kako hi se izrazio Hayakawa, novog rasporeda na misaonoj mapi stvarnosti. 5

4 Robert Lafont: Od idealizma u lingvistici do praksematike, preveo Marin Andrijaevi, zbornik Lingvistika i marksizam, Centar CK SKH za idejno-teorijski rad Vladimir Bakari, Zagreb, 1985, str. 92.

Allen & Unwin LTD, London, str. 30.

S. I. Hayakawa, Language in Thought and Action, George

19

Normativnost

i projektivnost

Normativna i projektivna priroda pojma objanjava mogunost da se ideja pretvori u ideologiju-projekat. Ideologija projektirano prikazuje kao prirodan (zakonit) tok stvari koj e m ljudska djelatnost u ogranienom opsegu moe pomoi ili odmoi. Apstraktnost i artikuliranost omoguuju odmak (vremenski i prostorni) od promatranoga i mogunost globalnog uvida i planske intervencije u stvarnost. Ideja je normativna, jer zahtijeva usklaivanje stvarnosti prema sebi. Ona djeluje kao kriterij: pojava se odreuje tako to se ocjenjuje koje su od mogunosti na koje upuuje pripadni pojam ili ideja ostvarene u konkretnom pojavljivanju. Sustavnosti i programnosti ne izbjegavaju ni kritiari. Kritika dodue projektira povijesnu negaciju, 8 ali tako Sto egzistencijalno (sadanje) odmjerava s obzirom na esencijalno (mogue budue), to jest s obzirom na ono to smatra boljim od aktualnog i, dakako, vrijednim truda. Ideologiziranje ideje sastoji se u stvaranju ideolokog programa oblikovanja po kojem se dijele uloge u njegovom ostvarivanju. Ideolozi nastupaju s projektom dakle sa sigurnim znanjem to treba uiniti da bi bilo to jo nije. Oni uvjetuju i obeavaju istovremeno: ako uinite to vam se kae da treba i sprijeite ono to se ne smije, postii emo zajedniki ideal. Taj ideal Aristotel u Retorici imenuje sreom. Svako poticanje ii odvraanje, kae on, tie se sree onih na koje se utjee. 7 Politike govore Aristotel zove savjetodavnima upravo zato to nalau to treba i to se smije initi za opu dobrobit. Programne (savjetodavne) govore nalazimo i izvan politike u manifestima umjetnikih pravaca i u znanstvenim metodologijama. Ideologizaranjem se u ideji do krajnosti naglaava njezina svrenost, a to ukljuuje i instrumentaliziranje stvarnosti ne samo stvari nego i ljudi.

Usreditenost i vrijednosti
Sposobnost se oznaavanja mogla javiti u izdvojenijim, relativno zatvorenijim i organiziranijim organskim oblicima. Red je, dakle, uvjet smisla. No i ansa za nasilje nad ivoHerbert Marcuse, isto, str. 206, 207. ' Aristotel, Retorika, preveo Marko ViSi, Nezavisna izdanja, Beograd, 1987, str. 31.
6

20

tom. Nema. slobode bez reda, ali ima reda bez slobode. 8 kae uro Sunji. Zanimljivu podudarnost s tim u vezi navodi Jovica Ain u grkom jeziku izraz hegemonia (vlast pojedinca ili naroda nad drugim pojedincima ili narodima) ima zajedniko porijeklo s izrazom koji znai misliti i promatrati (hegeomai).9 Zajedniko im je uspostavljanje hijerarhije, to jest sreivanje po nekom naelu. A to je nain na koji ovjek prisvaja svijet. Razumjeti (osmisliti, oznaiti) ukljuuje izdvajanje i sreivanje dobivenih oblika. Od diskretnih kategorijalnih dijelova slae se mozgovni mozaik. Svakoj se pojavi u toku oznaavanja trai mjesto (funkcija) u sustavu, i kad se nae, dobiva se pri'vid razumljivosti i normalnosti. Isto se tako i jedinka osmiljava, nalazei svoju ulogu u_ zajednici svoj identitet. Vanost se pojedinca (za druge, pa onda i za sebe) izvodi iz vanosti njegove funkcije u odravanju sustava, kao to i govorni signali vrijede onoliko, koliko doprinose uobliavanju smisla, igrajui svoje jezine (razlikovne) uloge. Mo je reda za ovjeka u tome to on refleksno izaziva dojam smisla. Klasifikacija proizvodi d sutine i sutini slina trpanja u isti ko, ali joj je prvi dojam uvijek smislenost. To je mnoge navelo da ve u inu vrstanja vide osnov represije, to se odnosi i na jezik sustav vrstanja, koji Roland Barthes, na primjer, smatra faistoidnim, a tekst, budui da nizanjem dijelova sustava po njegovim pravilima oprirodnjava taj sustav, smatra u osnovi represivnim. 10 Misaoni su sustavi (religijski, mitoloki, znanstveni, filozofski) ideoloki po determinizmu. Red i projektivnost ljudskog organizma i miljenja govora projiciraju se u svijet koji se onda doivljava kao struktura s vrhovnim projektom. Prie o stvaranju svijeta preslikavaju nain ljudskog djelovanja u boanski stvaralaki in, pa se svemir doivljava kao boanski artefakt. Anamistiko poricanje sluaja i neizvjesnosti, to jest determinizam, ima vanu ulogu u organizaranju zajednice propisanim vrijednostima, koje pojedinac usvaja iako oni ostaju izvan njegova dosega, to jest moralom. 11 Prikazujui stvaranje kao borbu s negativnim sila-

8 uro Sunji, Cvetovi i tla, NIEO Mladost, Beograd, 1082, str. 108. 9 Jovica Ain, Paukova politika, Prosveta, Beograd, 1978, str. 124. 19 Roland Barthes: Lekcija, preveo Cvjetko Milan ja, Re-

publika, Zagreb, 41, 1985, br. 1, str. 02.

11 2ak Mono (Jacques Monod), Sluajnost i nunost, prevela Milena Safarik, Rad, Beograd, 1983, str. 202, 129.

21

ma, sve kozmogonije naglaavaju moralnost rada. Odatle je geslo svakog govora vlasti red, rad, disciplina i jedinstvo. Upokorenii su pojedinci nesretni ako nisu korisni, tj. ukljueni u veliki proizvodni stroj (hendikepirani, umirovljenici). Razliitost se prikazuje kao kazna (na pr. pria o babilonskom rasapu jezika). Ljudske su strukture (organizma i drutva) centristike. Civilizacijski je poredak koncentrian: u sreditu su najvaniji poslovno uspjeni odrasli (uglavnom mukarci), kojima vanost (i mo) proizlazi iz funkcije u reproduciranju sistema. Svi su ostali manje ili vie marginalni: djeca, ene, starci, omladina, potkulturne skupine, ljudi s dna. Manje se ljudske skupine nuno okupljaju oko referentne linosti osobe koja se izdvaja na pozadini ostalih kao neka vrsta drutvenog (ob)lika (linosti), da bi nekim projektom djelovala ujedinjavajue. Voe, karizmatske linosti, autoriteti nastupaju sa irokim vidicima, barataju globalnim kategorijama (vizionari) i tako za svoju okolinu postaju sredite kojem ostali tee. Konano, i subjekt je usrediten jer sve doivljava procjenjujui vremensko-prostornu udaljenost od ja, sada i ovdje. Taj egocentrizam izbija na vidjelo u govoru kad se usreditena samo naizgled obraa drugome, a zapravo ga iskoritava da bi potvrdio vlastito fiziko i m o ralno postojanje. Sve su ljudske usreditenosti (egocentrizam, etnocentrizam, antropocentrizam, logocentrizam, ideocentrizam) ukljuujue: tee irenju utjecaja (vlasti) i ne trpe u okolini nita to je drugaije. Usisna se mo idejnog sustava obino simbolizira paukom, koji iz sredita svoje mree vreba plijen, guta ga i tako omoguuje reprodukciju sebe i svoje mree. Iluziju otvorenosti inae zatvoren idejni sustav proizvodi asimilacijom (gutanjem) drugoga i drugaijeg. Ideofagijom se iskljuuju drugaije koncepcije. Budui da nastoji. objasniti cijeli svijet, veliki idejni sustav tvrdi da ga potvruje ba svaka pa i prividno nesravnjiva pojedinost. Sve ono to je uistinu znanstveno divno se uklapa u slubu rijei Boje. 13 Ovakvih uklapanja nije poteena ni znanost: za hipotezu se lako nalaze potvrde; ono to bi m o glo proturjeiti previa se i nesvjesno. Velika teorija gleda na svijet globalno odozgo i u funkciji ideje: primjeuje ono to ideju pothranjuje, kao to' definicija iz svijeta izabire ono to je trenutno korisno izabrati. U usreditenom
12 Zvonimir Baoti, Sarajevo, 1984, str. 16.

Temelji propovjedniitva,

Vrelo

ivota,

22

ljudskom svijetu osjeaj pravednosti ima granice zajednike s interesima zajednice. Na to je upozorio Aristotel u Retorici politiari esto ne skreu panju narodu da je nepravedno podjarmljivati druge narode jednostavno zato to se to trenutno ini korisnim. 13 Primjer usreditenog vienja svijeta, ozakonjen jo i jezinim etiketama, navodi Hayakawa: izrazi crnac i bjelac imaju nesimetrine ekstenzije crnci su svi koji imaju imalo crnakog; bijelci su uvijek samo oni isti. 14 Vrijednost je toliko ideologina da se kategorije ideologija, moral i vrijednosni sustav gotovo proistovjeuju. Proputanje stvarnosti kroz misaonu matricu nije samo logiki akt, nego ukljuuje i emocije, a ukupni je rezultat vrijednost. Vrijednost je rezultat procjene smjestljivosti prikladnosti kategorijama. Ono to je smjestljivo, to jest to moe funkcionirati u sustavu, automatski poprima pozitivnu vrijednost; ono je konsonatno, za razliku od nesmjestljivog disonantnog. Snaan utisak zakljunosti koji ima prosudba ini je uvjerljivom i logiki i estetski. Zato je naglaeno vrednovanje svijeta ili njegovih dijelova najee JI najmonije sredstvo oblikovanja tuih svijesti govorom. V Govoru mo dolazi najvie od poretka, i to u dva smisla: oH uvjerenosti u poredak koji zastupa i od poretka dijelova govora. (Uostalom, rasporeivanje je oduvijek u retorikama smatrano kao jedno od najvanijih sredstava za postizanje uvjerljivosti.) U ovoj e knjizi u sreditu panje biti vrsta poretka u govoru koja ne pridonosi razumljivosti, nego je obrednog karaktera. Obred se, kako je to objasnio Edmund Leach, pojavljuje tamo gdje ovjek doivljava granicu preko koje prelazi iz jednoga u neto drugo. 15 Ta granina podruja mijeaju elemente dvaju svjetova, pa je sam prelaz, zbog opasnosti koje vrebaju, podvrgnut strogim pravilima. To su svete zone, zone tabua istovremeno i odbojne (zbog straha) i privlane (zbog uzbudljivih zaudnosti). U njima se pojavljuju posrednici izmeu dvaju svjetova kombinirana mitoloka bia udovita, vraevi, sveenici i proroci pa i politiari. U njima se javlja pravilima, tabuima i rit13 14

Aristotel, isto, 24. S. I. Hayakawa, isto, str. 217.

15 Edmund Leach: Anthropological Aspects of Language: Animal Categories and Verbal Abuse, New Directions in the Study of Language, uredio Eric Lenneberg, The M. I. T. Cambridge, 1966, str, 2363. Takoer u Edmund L i : Kultura i komunikacija, preveo Boris Hlebec, Beograd, 1983, str. 52 i dalje.

23

mikim formulama zakoen poseban, obredni, sveti govor. Poretkom ovjereni javni govor ima mnoga obiljeja obrednog ponaanja. No kao to se besmisleni drutveni poredak odrava prividom smislenosti, tako uspijeva i ovjereni govor takvih drutvenih poredaka. Razgrtanjem se povrinskog reda oekivanih ponavljanja i ritmova u njegovoj osnovi ukazuju besmislice.

Priroda drutvenosti
Oprene tendencije u ljudskoj drutvenosti prikazao je Elias Canetti.16 Pojedinac uva svoj osobni integritet, ali ga je zbog sigurnosti spreman rtvovati zajednici. Pojedinac tada iri granice vlastita tijela do granica skupine ili mase, a strah od prodora drugog prelazi u hrabrost, jer je osjeaj izdvojenosti nadvladan osjeajem jedinstva sa skupinom. Ovu relativnu usreditenost, odnosno stupnjevitost identiteta i odnos identiteta prema drugosti, moe se prikazati sljedeom shemom:

drugi

Prvo lice mnoine glagola i linih zamjenica, kako ga je analizirao Emile Benveniste, nikad' ne znai umnoavanje istog ja, nego ili agresivno irenje osobnih granica (aneksija neodreenih globalnih drugih lica), to jest pojaano lice ili plural majestatist ili smjerno povlaenje u zajednicu, gdje se ja rasplinjuje i tako postaje neuhvatljivo i neodgovorno. 17 Zajednica se dri na okupu ujednaavanjem ponaanja pojedinaca, pla se i ideologija kratko moe definirati kao homogeno reagiranje pojedinaca. 18 Prepoznatljivim e se
16 Elias Canetti, Masa i mo, prevela Jasenka Planine, GZH, Zagreb, 1984, str. 9 i 10. 17 Emil Benvenist (Emile Benveniste), Problemi opite lingvistike, preveo Sreten Mari, Nolit, Beograd, 1975, str. 268. 18 Karl Manhajm (Manheim), Ideologija i utopija, preveo Branimir Zivojinovi, Nolit, Beograd, 1978,, str. 61.

24

ponaanjima zajednica potvrivati u pojedincima i istovremeno e se pojedinac potvrivati pripadnou zajednici. U | zajednici se periodino izmjenjuju faze mitologizacije i demitologizacije. Na pozadini slubene ideologije povremeno se javljaju ograniena odmicanja od tradicije i legalnosti ili, kako ih zove Dick Hebdige alternativni izvori samopotovanja. Novo ponaanje kontrastira dekontekstualizacijom premjetanjima, inverzijama, uope za tradicionalno iskustvo kaotinim rasporeivanjem postojeih simbola. Vrijednosti se izvru: revolucionari se ponose svojim politikim ta-mnovanjjima; punkeri s uitkom provociraju pristojan svijet. To novo, drugaije u poetku je smetnja (buka) u sistemu. Budui da je buka opasnija to je organiziranija, sistem e pokuati diskvalificirati novo kao nered i nemoral, dakle neprijateljsko i opasno. Drugaije u usreditenom svijetu ima samo dvije mogunosti: da bude precijenjeno kao opasno ili potcijenjeno kao smijeno. No uspnemo li se na viu razinu apstrakcije, otpore globalnoj struji vidimo uklopljene u tu istu struju, jer njeguju identitet. Pokreti su alternativni, ali su alternativni identiteti. Njihove su vrijednosti sa stanovita pozitivne ideologije negativne, ali to ne znai da nisu vrijednosti. Stil im je buan, ali je stil. Protiv tradicionalnog poretka bore se uspostavljanjem otoka jo vee ureenosti, a time i vee potinjenosti pojedinaca zajednikom projektu. Budui da mu treba praktina sila, pokret otpora poretku posveuje ideju u ideal, uspostavlja nove obrede i pravila ponaanja (uniforme, uniformirani argonski govor, sastanci, sveanosti, dodjele priznanja). Novi se obredi njeguju s povienim arom. Uvjerljivost iluzije revolucionarnog napretka postie se upravo kontrastom afektivnosti (gorljivost novog sljedbenitva) prema otupjelosti automatizama starih obreda. Stilovi se ponaanja kontrastiraju tako to novo ponaanje otvoreno ukazuje na tehniku (postupke). Vidljiva konstrukcija ili optereeni izbori (Hebdige) 20 mono se izdvajaju na pozadini tradicije, koja se, maskirajui svoje tehnike obinou, pokuava pretvoriti u prirodu. No kad ideja vodilja postane svetinja, cilj postane opravdanje i onim sredstvima koja s njim ne mogu biti u skladu. Sadanjost se rtvuje u ime bolje budunosti, a odgovornost za pojedinane inove prenosi se na ideologiju. Osobne granice postaju nejasne,
Dik Hebdid (Dick Hebdige), Potkultura: znaenje stila,

19

preveo David Albahari, Rad. Beograd, 1980, str. 80. 20 Dik Hebdid, isto, str. 101.

25

linosti se raspruju u masi. Govorenje podrku trai u je- ] ziku i jezikom se opravdava. U okolnostima povoljnim za ideologiju i razlikovanje ' slui jaanju identifikacije. Tek to se vlastitost izdvojila u lik (linost), tjeskoba je tjera na prevladavanje te razlike nizom drutvenih poistovjeivanja. Moe se rei da subjekt inzistira na nekoj razlici samo ako se prethodno osigurao kakvim identitetom. Inzistiranje na nacionalnim razlikama, na primjer, snano je poduprto doivljajem identiteta sa svojima.

kolovanje: oblikovanje

ideolokog subjekta

Pojedinac pada u drutvene okolnosti kao sjeme u zemlju i u tome se moe nai motiv imenu subjekt onaj koji je pod-metnut. Razvoj se pojedinca mjeri uklapanjem u okolinu. Zato roditelji ure da to prije ponu sa kolovanjem potomka rijei mu utiskuju neumornim ponavljanjem (rije se najee izgovara dvaput), neprestano mu usmjeravaju panju na predmete koje oni ele da dijete primijeti i autoritativnim ostenzivnim definicijama (To j e . , . ) uokviruju mu vienje, veseljem doekuju svaki tono ponovljeni gest i tako pothranjuju oponaanje. Dijete s bezgraninim povjerenjem prima upute odraslih u tajne imenovanja. Tako se misaoni i drutveni ivot pojedinca zainje uzgajanjem vjerovanja i imitacije. Dijete se raa u sustave znakova, a drutvo ga obavezuje da ih ui. S gramatikom jezika ui se i gramatika vienja svijeta jer se uz svaki prijenos obavijesti uspostavljaju i drutveni odnosi. Posredstvom jezika zateeni se obiaji nameu jedinki i ustaljuju se u naine njezina predstavljanja. Subjekt se oblikuje u ideoloki subjekt tako da ga se smjesti u simboliki poredak. Drutvo u slubu prima novog govornika. 21 Uz sve druge pretpostavke, na ideologizacij svijesti povoljno utjeu kolske institucije u kojima se ne radi na razvijanju miljenja, nego na prikladnoj upotrebi govornih obrazaca (laka pedagogija). Laka pedagogija ne ui metodama miljenja-govorenja (kako), nego opskrbljuje inven21 Feruo Rosi-Landi (Ferucio Rossi-Landi), Jezik kao rad i kao trite, preveli Sran Musi i Gordana Teri, Rad, Beograd, 1981, str. 124.

26

tarom gotovih obrazaca ui to je prikladno mis-liti-rei u kojoj situaciji. Njezin je domet da uvjebava prepoznavanje i upotrebu povrnih znakova upuenosti i pameti. Ue se definicije koje malo govore o "definiranim stvarima, a vie o tome u kojim ih komunikacijskim situacijama treba izgovoriti. Takve se definicije, kae Hayakawa, pretvaraju u tvrdnje o jezinoj upotrebi. 22 kola s lakom pedagogijom ui dakle govorenju pozitivnog znanja, a ne susretanju sa svijetom. Zato se u koli najvie vremena provede u sluanju. Ne razvija se, meutim, umijee sluanja, nego se njeguje poslunost. Tako oblikovani ideoloki subjekt, ili po Michaelu Pecheauxu oblik-subjekt u govornim se situacijam postojano predstavlja oekivanim govornim obrascima, i time uvruje svoje mjesto u ideolokom sustavu i cijeli sustav. Istim se obrascima kojima se subjekt identificira slui ideologija da ga pozove u kojoj od predvienih uloga.

Ideoloki obrat
To to je suvremene oblike svijesti doivio poremeenima (glavake), dokaz je da se kritiar mogao odmaknuti od njih. U Marxovom sluaju to je bio odmak u projekat cjelovitog ovjeka. Ideologizirana zajednica, meutim, svoj obrnuti poloaj doivljava prirodnim. U osnovi svih posebnih obrata neke ideologizirane zajednice jest poremeenost (s obzirom na stanje kakvo se zamilja da bi trebalo biti) odnosa procesa i sustava. Iz procesa izvedena naela (sustav) prekidaju dvosmjernu vezu s procesima, ostavljajui mogunost upravljanja njima. Sustav postaje krut i iracionalan, a njime voeni procesi svode se na manifestaciju sustavnosti. Ope postaje vrednije od pojedinanog; bitak se postavlja nad egzistenciju. Pripadnost klasi postaje dovoljno mjerilo; zakonodavstvo se temelji vie na projektu nego na poznavanju stvarnih procesa. Pretjerana vlast ideoloko-jezinih nepokretnih struktura nad procesima miljenja-govora ukida procesnu mo preobliavanja, te ga svodi na nizanje ustaljenih oblika. Kako ideologija posreduje u artikulaciji potreba u konkretne e-

S. I. Hayakawa, isto, str. 181. Michael P#cheaux: Govor i ideologija, Marksizam u svetu 6, 1970, br. 1, str. 218248.
22 23

27

lje, tako odreuje i subjektovo izgovaranje namee mu aktualne teme i oblikuje mu govor takoer aktualnim (ovjerenim) jezikom. S jedne strane ideoloka propaganda, a s druge prirodna ljudska sklonost da predstavljeno (opisano) shvati kao uzorno (propisano), ujednaavaju pojedinane egzistencije prema preporuenim tipovima. U ideologiziranoj je zajednici upokorenje govora jezikom samo dio opeg upokoravanja ivota (procesa) nainom (sustavom, metodom, tehnologijom). ivot upravljan strukturom postaje ivljen odnos. 24 Prastari uvid slinosti izmeu razumijevanja i hvatanja (plijena), pri emu se predmet misli doivljava kao ulovljeno ili ulovljivo a razum kao sredstvo lova, jo se uva u oblicima naziva za poimanje svijeta (shvaanje, begreifen, comprehendere .. .).-5 Hermeneutiko bacanje mree u svijet moe zavriti oslobaanjem od zadanih okvira, ali i upadanjem u krug tumaenja, kakav je opisao Jean Starobinski. Ideologizirani se um zatvara u krug u kojem je govor, zapravo ono jczino-ideoloko u njemu, i ishodite i kraj tumaenja, a predmet tumaenja tek sredstvo i izgovor za potvrivanje postavljene strukture. Svijet tada vie nije zagonetka, nego dobiva ulogu u sustavu da ga opravda. 20 Ovo tautoloko okretanje uvijek istog govora popratna je pojava nasilja posveene ideje ili zakona nad ivotom, stupica koju ovjek priprema svijetu, ali se u njoj i sam nae.

Dik Hebdid, isto, str. 22. Anto Kneevi: Filozofijsko i nefilozofijsko nazivlje, Filozofska istraivanja, Zagreb, 7, 1987, sv. 2, str. 562563, 36 Zan Starobinski (Jean Starobinski): Od tumaa do predmeta, prevela Nada Petrovi, Delo, 19, br. 45, str. 689690.
24 25

28

Jezik u govora

Prirodnost govora
Govor je oblik otvor an viestruko suoblikuje govornikovu svijest, retorikom strategijom oblikuje tue svijesti i s drugim djelatnostima preoblikuje svijet. Velika uloga govora u ljudskoj drutvenosti jest neporeciva ak i kad ne dovodi do sporazumijevanja, nego poput ivotinjskih krikova i mirisa oznaava pripadnost. Aristotelova misao u Retorici da nejasan govor ne postie cilja, tona je samo pod uvjetom da znamo da je govornik elio biti jasan ali mu to nije uspjelo. 27 Uopen govor proroka i onih koji se pretvaraju da imaju to rei, 28 zatim nepotrebne koliine govora, njegova neprikladnost situaciji, preuivanja, zavoenja na krivi trag, lai sve to ukazuje da govorenju najee i nije glavna svrha komunikacija u uem smislu: sporazumijevanje ravnopravnih sudionika. injenica da je razgovorno sporazumijevanje (dijalog) krhko, to jest da je prvo u redosljedu propadanja u govoru (ne samo u raznim bolesnim stanjima nego i u javnom govorenju), pokazuje da je komunikacijska svrha govora izvedena iz prirodnih njegovih motiva kretanja i izraavanja. Prirodnost je govora u njegovoj tjelesnosti, jer govor je svojstvo biolokog stupnja razvoja organizma. Govor se izraava i prima tijelom, pa su i njegove mogunosti i ogranienja dani tijelom. Odatle i jezina priroda govora. U osnovi je svakog izraza, pa tako i govornog pokret, to onemoguuje otro dijeljenje verbalnog i neverbalnog, a posebno vokalnog verbalnog od vokalnog neverbalnog izraza.
Aristotel, isto, str. 205. Budui da postoji manje izgleda da se pogrei kad se govori uopteno, proroci se o delu izraavaju uopteno. Aristotel, isto, str. 219.
27 38

29

Ideoloki je shematizam utemeljen u poimanju, pa prema tome i u jezinoj prirodi govora. U percepciji se govora vidi da tumaenje primljenog ne ovisi samo o fizikim obiljejima stimulusa nego i o filteru iskustva, kroz koji taj^stimulus mora proi da bi bio primljen. Ve se na najniim perceptivnim razinama uspostavlja reetka, ijom propusnou upravlja sustav. Glasovi se govora sluaju funkcionalno kao klase, a ne kao uvijek posebni zvukovi, to objektivno jesu. uje se ono to se uklapa u sustav; slinosti i razlike uoavaju se na ustaljenim mjestima. Tu ve nailazimo na smjetenost, koju e ideologizirani um njegovati i na najviim razinama i koju bismo mogli zvati jezikovanjem svijeta. Jezik nam daje imena da razlikujemo predmete, ali to ukljuuje da neimenovani dio stvarnosti ostaje tabu. Jezik prijei spoznavanje onih dijelova stvarnog kontinuuma koji razdvajaju izdvojene (imenovane) dijelove. Jednostavna shema Edmunda Leaeha to pokazuje ovako: imena (predmeti)

jieimena (nepredmeti) Jezini duh dijeli stvarnost na imenovano i neimenovano, prepoznatljivo i skriveno. Bijele pjege neimena, mjesta spoznajnog tabua ne primjeuju se meutim kao praznine, jer jezikovanje svijeta stvara privid kontinuiranosti, to jest vjernosti svijetu. Nije zato udno da se i funkcionalno sluanje glasova govora (usus ta vijena sluanje) i vlast iskustvenih obrazaca (ideologije-jezika) u tumaenju svijeta usporeuju s percepcijskim nedostacima. Tako za prvo imamo naziv fonoloka gluhoa, a za potonje, u skladu s uobiajenom vizualnom metaforikom spoznaje, metafiziko (ideoloko) sljepilo. S tjelesnou je izravno vezano obiljeje govora koje je posebno vano u ideolokom govoru vezivnost ili ukljuivost. Izdvojenost (oblikovnost ili tjelesnost) preduvjet je ukljuivanja, a ukljuivanje je oznaavanje. Vezivna se mo govora temelji na njegovoj tjelesnosti i prostornosti. Oglaavanje je okupljalite jer ispunjava, a time i aktualizira ili predouje prostor i izravno dotie tijela u tom prostoru, pozivajui tako ona koja su osjetljiva na ozvuen pokret i
29

Edmund Leach, isto, str. 3435.

30

potresanje. Govornik se drugima obraa tako to se najprije svojim tijelom obrati drugim tijelima izazivajui reflekse (nevoljnu panju), poziva voljnu panju. Sve to u govoru vezuje artikulirano izgovorom, a to se obino zove prozodijom i, jo openitije, neverbalnim sredstvima izraza, nije samo prvo to se u govoru oblikuje nego i prvo to drugi primi (izgled tijela, poloaj tijela u prostoru, razmak, brzina i intenzitet pokretanja, kvaliteta glasa, govorni ritam, kretanje govorne melodije, reenini naglasci i dr.). Govorna melodija i ritam ne vezuju samo govorne odsjeke nego i tijela sugovornika. Govor i ne moe a da ve biem ne ukljuuje drugoga u zajednicu s govornikom, pa i onda kad se ne radi o obraanju drugome, nego o izraavanju naglas, kojem drugi sluajno prisustvuje. To je prva i osnovna znakovnost (ukljuivost) govora. Vezivnost je g o vora davno uoena, na to upuuje etimologija naziva zbor u znaenju govor i sabor, to, kako navodi Danilo Pejovi, odgovara grkom logos. Jezik, kae dalje Pejovi, prua mogunost da se govorei ljudi sabiru i ondje sabrano zbore jer svaki je zbor u biti s^ajbor.30 Da je govor vezivo vidi se ve u tome to je prirodno da uz prijateljstvo i simpatije bude vea koliina govora, a neprijateljstvo i antipatiju da prate smanjivanje govora, utnja ili kratki, odsjeni (odbojni) izrazi. No irenje govora u fizikom vremenu samo je jedna od retorikih strategija. Vezivnost se govora postie kombiniranjem dviju donekle oprenih tehnika sintagmatskog ukljuivanja (in preasentia), to jest neprestanog dodavanja novog govora u nizu i paradigmatskog irenja (in absentia), gdje se, suprotno prethodnom, ne gomilaju oznaitelji u sintagmi, nego se u jednom izrazu ukljui mnogo oznaenih. Okupljaku snagu tjelesnog i prostornog u govoru, tu njegovu prvu i osnovnu znakovnost, posebno iskoritavaju oni koji nastoje na znakovitosti ili izgledu znakovitosti. Oni se_obraaju glavnim obiljejima te prve govorne znakovnosti ritmu i koliini govora. To je oigledno u spektakularnim nastupima karizmatskih linosti. U takvim je situacijama osnovna tema zajednitvo, ali mnogo vanije od toga to se o zajednitvu govori jest sama okupljenoet kao osnovna znakovnost ukljuenost. U tom smislu Slavoj Ziek navodi Hitlerove spektakularne govore kao primjer perfor39

zofija, Veselin Maslea, Sarajevo, 1982, str. 37.

Danilo Pejovi, Hermeneutika, znanost i praktina filo31

mativa, to jest, govora-spektakla kao prakticiranja zajednitva.31

Mistificiranje

govorom

Procjena govornog ina kao mistificiranog ili mistifikatorskog tie se njegovih retorikih (ne)kvaliteta, odnosno svega to smatramo pragmatikim aspektom govora. Govorggt se mistificira kad se ne udovoljava retorikim uvjetima kad jiTgovor neistinit, nejasan, nepotrebno opiran, irelevantan ili suvian te. konano (i ukljuivo) nepriklara kao mistificiranog temelji se na ideji da je glavna uloga govora, a u javnom nastupu i obavezna, da slui sporazumijevanju jer to oekuje primalac. Dok za govornika takav govor ima svoju upotrebnu vrijednost, za primaoca je neupotrebljiv. Kad je govorno mistificiranje pripremljeno s namjerom da se tako ostvari sasvim odreeni cilj, vie mu odgovara naziv mistifikatorski 2 , Kad govorni oblici nisu svjesno izabrani ni s l a s n o i P n a m j e r o r n , nego prevladava govorni automatizam, vie odgovara kvalifikacija mistificiran. Zajedniko im je da odrnau snalaenje u svijetu. D e magog zavodi i ne moe mu' se'"uvijek" nijekati govornika umjenost; mistificirani govornik je s retorikog aspekta diletant jer je i sam zaveden jezikom. Jezik mu namee o b like i zastire svijet, ali mu takoer daje osjeaj ispravnosti. Govorna se mistifikaeija moe otkrivati s pomou ovih mjerila: s obzirom na predmet primjenjivost na stvarnost (neprimjenjiv iM neistinit); s obzirom na govornika istinito izraavanje govornikovog stava (neiskren); s obzirom na primaoca primljivost (nejasan); s obzirom na odnose sugovornika poklapanje interesa (interesi se ne pokla-

31 Slavoj Ziek: . . . Automat koji za sobom povlai duh, a da ovaj na to ni ne misli, Delo, 28, 1982, br. 89, str. 147. 32 Navedena obiljeja mistificiranog govora zapravo su redom neispunjeni retoriki uvjeti za postizanje razgovorne suradnje, koje je Henry Paul Grice nazvao pravilima: kvalitete (istinitosti i razlonosti), kvantitete (jezgrovitosti i kratkoe), relacije (prikladnosti i primjerenosti) i modalnosti (jasnoe i nedvosmislenosti). Henry Paul Grice, Logika i razgovor, prevela Dunja Jutroni Tihomirovi, u knjizi: Nenad Mieevi i Matja Potr: Kontekst i znaenje, ICR, Rijeka, 1987, str. 5567. Vidi takoer u Nenad Mievi, Filozofija jezika, Naprijed, Zagreb, 1981, str. 53.

32

paju iako se govori suprotno); s obzirom na odnos ovjeka i znaka ili nain upotrebe znakova (smislovi se ne proizvode, nego evociraju). Mistifikatorski govor, dakle, pod maskom jasnoe oponaa istinitost i iskrenost te preuuje prave govornikove namjere. Ne moe se rei na prvi pogled __ da taj govor iskljuuje, jer stvarno tei da drugoga ukljui, ali asimilacijom, to jest negiranjem njegove dragosti. No ipak iskljuuje druge iz odluivanja o stvarima o kojima bi trebala odluivati cijela zajednica. Mistificirani-govor nije nuno neiskren ni namjerno laan, budui da je sam govornik ovladan govornim oblikom te vjeruje u ispravnost onoga to govori. I on, meutim, mistificira jer reproducira ' i uvruje obrasce i tako zastire svijet i izbjegava istinski, susret s drugima. Jedno od najvanijih mjerila za prepoznavanje mistifikacije u govoru jest da li svijet potvruje dotini govorni in. Govor otkriva, ali i skriva. Pretvaranje nije ovjekova privilegija ivotinje se ponaaju kao da su mrtve, dio okoline ili neka druga ivotinja, a nainom bjeanja mogu progonitelju zametnuti svoj trag. No tek s kompleksom miIjenje-ideologije-jezik-govor dolazi i planirano pretvaranje ili ila. La i mata imaju jednu osnovu mogunost da se odvojeno misi ono to je u prirodi skupa, a povezanim da se misli ono to je u prirodi odvojeno. Oznaavanje je svijeta uvijek i lairanje. Mogue su nelogine kombinacije govornih oblika. Mogue je pozivanje na ono to nije bilo ili to ne moe biti. Miljenje-govor omoguuje ujedinjavanje znaka i referenta, ali i svijest o njihovoj odvojenosti, pa dakle i referiranje na nepostojee. Govoru je mistificiranost bliska: do njezine se suprotnosti dolazi s naporom. Ve zbog nude oblikovanja, to jest jezinosti govora, nemogue je poruku, ako je racionalna, artikulirati tako da bude univerzalno primljiva, Govor je zbog jezinosti nuno selektivan s obzirom' na primaoce. Osim toga-, priroda je ljudske drutvenosti takva da govorniku najee i nije stalo da iskreno izraava svoju osobnost ili svoje trenutno stanje, nego govorom pravi poeljnu sliku svoje osobnosti. Od iskustva osamostaljeni ideoloki i jezini sustavi podravaju oblike miljenja koje Francis Bacon jo zove utvarama miljenja ili obmanjujuim predodbama idole plemena, peine, trga i teatra. 33 Jezik i ideologija struktu33 Francis Bacon, Novi organon, Naprijed, Zagreb, 1986, str. 4548.

preveo

Viktor

Sonnenfeld,

33

riraju mapu stvarnosti koja se od stvarnosti moe razlikovati kao to se i loa geografska karta razlikuje od zemljita koje prikazuje. Ideologizirano jest mistificirano jest lano. Vrlo apstraktno gledano sustav ideja i ne moe a da ne bude laan jer je sustav (dakle relativno zatvoren) i jer je nuno parcijalan (stranaki ili klasni interesi). Istinitim se proglaava samo jedno od moguih tumaenja. S neto praktinijeg, manje apstraktnog aspekta, neke se ideologije ipak smatraju istinitima, a to su one koje trenutno zahtijevaju pravednije drutvene odnose. No vie ili manje laan, svaki idejni sustav buno obznanjuje svoje istine i proglaava tue zablude (lai i klevete). Istina i la su izrazito ideoloke kategorije. Prava je svrha svakog govora koji zastupa interese zajednice da oznai neto istinitim (dobrim) i lanim (zlim), te da kontrolirano otkriva i prikriva. Svi su donosioci velikih objava ili istina o svijetu i njegovoj budunosti bili i veliki oratori (proroci, uitelji, voe i uope ideolozi). I obrnuto veliki govornik ne moe ne biti primljen kao uitelj. Uvjereni je govornik onaj koji ima istinu i kojemu su kao baklji uprti pogledi iz mraka. (Govorom zasnovan odnos pastir-stado uobiajen je u religiji, sportu, politici i estradi, ali ga ima i u umjetnosti i znanosti u obliku autoritet-sljedbenici.) Vie od istinitosti, meutim, govorniku je ee vano da ostavi dojam istinitosti. Za postizanje tog efekta koriste se sredstva koja pojaavaju ukljuivost (znaivost) govora. Jedna vrsta sredstava govor ini vjerojatnim. Najvjerojatnije izgleda ono to se pojavljuje u obliku koji je privilegiran u percepciji u pregnantnom ili dobrom obliku, kako ga obino zovu u psihologiji oblika. Oblici koji lako prolaze istinitiji su od drugih. To su najee cjeline izdvojene iz okoline i sazdane od dva ili tri elementa. Kako je opitima otkriveno, to su najei oblici organizacije u spontanom percipiranju inae neorganiziranog stimulusa.34 Dovrenost je uvjerljiva (istinita) jer je upadljiva (dopadljiva), a postie se, kako kae Aristotel, ritmom. (Jo je lukavije samo naznaiti cjelinu i prepustiti primaocu da je dovri sam. Prijatno je zavriti nezavreno, kae Aristotel, jer time postaje nae djelo.) 35 Hitam u pjesmi (i glazbenom djelu) kao da slui tome da ga se pri kraju poremeti i tako naglaeno oznai zavrnost. Ono to je za glazbeno djelo izraziti finale ili koda, u rem Paul Fraisse, Les Sructures Rythmiques, Publication universitaires de Louvain, 1956, str. 33, 53.
35

Aristotel, isto, str. 73, 226.

34

ligijskoj je besjedi zavrna, rije amen ili aum, a u ostalim retorikim anrovima takozvana efektna reenica. Taj gest izlaska obino je najznaajnija poruka govora. Osim poruke teksta on nosi vrlo vaan sadraj zavrnosti: naznaku otre granice prema okolini, sigurnost, uvjerenje, autoritet. U politikom se govoru u toj funkciji nalaze superlativi i hiperbolini izrazi, izrazi sveobuhvatnosti (sve, nita,, svi, nitko, uvijek, nikada) te izrazi razgranienja (samo,, jedino). Jedan od najmonijih postupaka oistinjavanja govora je rasporeivanje dijelova govora. Red u govoru, kao i red uope, snano sugerira smislenost, prirodnost, pa prema tome i istinitost. Odatle velika retorika vrijednost rasporeivanja u govoru (dispositio), eufonije i euritmije, metafore i drugih govornih figura te geometrijske inscenacije retorikog ina na sveanostima. Uho i dua, kae Branislav Nui, radije primaju harmonian govor. 36 Prvi je, meutim, korak u postizanju ukljuivosti govora taj da ga se oblikuje prihvatljivim jezikom. Jezik je iskaza prva njegova suvislost ili ispravnost, koja prethodi procjeni njegove logike ispravnosti i utjee na nju. Da se prvi prijem govora dogaa na razini njegove jezine ureenosti (gramatinosti i govomosti) i relativno neovisno od njegove propozicionalne vrijednosti, pokazali su ogledi prihvatljivosti gramatikalnih f negramatikalnih iskaza kojima je tekst smislen ili besmislen. Besmislen a gramatikalan iskaz bolje se- prima nego gramatiki nesreen iskaz iz kojeg je mogue izvui neto, to je primjenjivo na stvarnost. 37 Dojam se istinitosti postie jo i omoguivanjem prepoznavanja. Posebnim izabiranjem i rasporeivanjem izraza primaoca se upuuje na prepoznavanje predmeta govora u m a terijalnosti govornog znaka (onomatopoetinost) ili na prisjeanje dijelova govora (ili cijelih iskaza) koji su se pojavili ranije (anaforinost). Istina se tada doznauje odnosima nunosti. Iako se od Platonovog Kratila naovamo strogo suprotstavljaju prirodnost i konvencija u govoru (physei-thesei),. obje su u stanju proizvesti dojam nunosti izreenih odnosa,, pa prema tome i prirodnosti. To je zato to im je ponav38 Govor se kroz uho utiskuje u uSu, a uho e uvijek radije primiti priijatan, harmonian govor, koji se kao govorna, muzika izraava. Branislav . Nui, Retorika, Geea Kon A. D., Beograd, 1934, str. 83. 37 Noam Comski (Noam Chomsky), Gramatika i um, preveli Ranko Bugarski i Gordana B. Todorovi, Nolit, Beograd, str, 8890.

SS.

ljanje zajednika osnova. I prirodan i konvencionalan govorni znak oponaaju prvi prirodu a drugi opriroenu drutvenost. Cini se, dakle, da je odgovor na pitanje Gerarda Genettea Moe li se zamisliti nuni odnos koji ne bi bio i odnos analogije? negativan. 38 Raznim se postupcima sugerira nuna veza izmeu govora i stvarnosti slinou govornog zvuka i pokreta s predmetom govora, opriroenou odnosa meu dijelovima govora te slinou govora s ranijim govorima. Refleksno doivljavanje homolokih odnosa izmeu oznaitelja i oznaenog kao tonog ili pravog imena predmeta poistovjeuje izraajnost s istinitou. Odnosi sukladnosti, koji nastaju podraavanjem, ne proizvode samo dojam tonosti, odnosno poznavanja imenovanog predmeta, nego i ljepote i udivljenja. 39 Zato prirodan govorni znak znak s obiljejima slike ili dijagrama lako poprimi uvjerljivost argumenata. Posebno pjesnitvu, ali i primijenjenoj umjetnosti rijei propagandi, svojstveno je umjetno oprirodnavanje odnosa dijelova govora unutranjim motiviranjem. To su postupci posebnog rasporeivanja: gramatiki ili sintaktiki paralelizmi, glasovna podudaranja (alterpcijte, asonacije, rime), refreni i dr. Veze meu dijelovima jedne cjeline izgledaju opravdane (nune i istinite) kad se cjelina uini koherentnijom. I Kao to ime koje zvukom oponaa imenovano djeluje tonije nego neko drugo, tako i govorni nain moe imati manje ili vie istinit zvuk. Drugaije reeno, status se istine moe zahtijevati i nainom govorenja. Tako govorni mimetizam djeluje i na relaciji govor govor, a ne samo na relaciji govor stvarnost. Ovaj se efekt zasniva na m o gunosti da se oblik osamostali nakon to ga se izdvoji iz izvornog konteksta, pa ga se upotrebljava kao pokazatelja bivih njegovih sadraja. Tako odvojeni, nain i sadraj govora tada zamjenjuju svoja mjesta po vanosti, pa se autentinost (istinitost, vjernost) naina nudi s neautentinou, lanou ili beznaajnou sadraja. Tekst ostaje zam a # j e n jasnim naznakama naina (stila). Nije sluajno da javno govorenje, posebno politiko, zaposjeda oblike umjetnikog, znanstvenog i religijskog govora. Ova se tri inventara govornih oblika koriste da bi se s pomou oblika kojima se iskazjuju istine ovjerila vlastita objava istine. Tu nema nieg neobinog jer je u samom procesu spoznavanja

38 Cerard Genette, Mimologije, prevela Nada Vajs, GZH, Zagreb, 1885, str. 111. 39 Aristotel, isto, str. 47, 72.

36

i strukturi znanja te umjetnikog stvaranja iskuenje ideologije. Sreivanje, usreditavanje i zaokruivanje podjednako se smatraju istinonosnim u znanosti, umjetnosti religiji i uope u bilo kojem sustavu ideja. Kad se govor ukraava znakovima znanstvenog, umjetnikog ili obrednog, govornik prieiVa duboku zajjedriiku osnovu doivljaja lijepog, dobrog i tonog. Odnosima suglasnosti u govoru sugerira se nunost i premauju se logike, etike i estetike kategorije. Tako se na primjer znanstvena teorija doivljava uvjerljivom i lijepom ako su joj odnosi dovoljno jednostavni, to ju ini i lako primjenjivom. Uvjerljivija je ona teorija koja izdvojeno podjednako uzima u obzir i ima simetrine dvojane podjele, ostvarujui dijalektiki balans pristupaan i prijatan umu. I konano, jo jedan vid repetitivne iluzije istine, govor se ne ovjerava samo provjerenim oblicima tuih govora nego i tako da se sam dije!i i umnoava. To ukljuuje produavanje jedne besjede ponavljanjem istog sadraja izreenog na drugi nain (pleonazam i tautologija), ponavljanje u razliitim govorima istog govornika, te odjekivanje ideja i naina jednog govora (protogovora) u mnotvu govora (metagovora) drugih govornika. Osim uoblienou (vrstinom ili zatvorenou strukture) ili sreenou, uvjerljivost se nastoji postii i koliinom. Velika je masa uvjerljivija od male jer je prirodan znak sveobuhvatnosti: vie stimulusa obuzima vie primaoeva tijela ukljuuje vie ivanih vezit, a percipiranje traje due. U govoru se to ne odnesi samo na duinu trajanja govora nego i na glasnou, snagu govora i afekt, voluminoznost glasa, veliku gestu i grandioznu insenaciju. Cjelovitost, koju izrazito kratki oblici (izreke ili aforizmi) postiu uravnoteenou (obino antitetian i simetrian oblik), veliki oblici nastoje postii gomilanjem sadraja i ponavljanjima (temeljne vjerske knjige, motivi, mitovi, epovi, veliki romani, govori voa). Druga je vrsta postupaka kojima se ovjerava (oistinjuje) govor suprotna od postupaka vjerojatnog uobliavanja. Zasniva se na znaenjskoj ukljuivosti i injenici da je ljudska istina vrijednosna, to jest povezana s emocijama, koje se inae nastoji iskljuiti da bi se dobila takozvana objektivnost. Sastoji se u tome da se u govor unosi manje vjerojatno, to jest manje oekivano ili strano (nepoznato), planirajui da e znaenjska neizvjesnost izazvati dojam mistinosti ili nagovjetaja vanog otkria. Za razliku od vjerojatnog uobliavanja, koje ukljuuje, ali i otupljuje utjenim ponavljanjem poznatog i odravanjem navika, uno37

-enje neobinosti treba ukljuiti izazivajui divljenje. Za sredstva oneobiavanja Aristotel kae: Stoga jeziku valja dati izgled neega neobinog jer su ljudi skloni da se dive onome to je udaljeno, a sve to izaziva divljenje je ugodno.-40 Aristotel zato preporua mjestiminu upotrebu neobinih izraza ili glosema tuica i metafora kao naina koji e govor oivjeti za primaoca. Ovakvim je govornim zainima svojstvena vea ukljuivost znaenja: treba shvatiti vie nego to je reeno. Po namjeri zadivljujua, o v a mjesta u govoru postaju i sveta kad se svedu na neodreeni smisao onostranosti. Takve su govorne formule bez referenta u stvarnosti mistini iskazi koji privlae (ukljuuju) jer navjeuju jo skrivene velike i neoekivane spoznaje. Nema ih samo u religijskom govoru nego i u javnom govorenju, posebno onom koji naglaava vrijednosti. Edward Sapir je u tom smislu govorio o etiketama (label), kod kojih se slaemo jedino oko njihove vrijednosti, dok im je referenci jalni opseg nesiguran ili ak ukljuuje suprotnosti. Budui da se ne slaemo oko vrijednosti stvari, a slaemo se oko vrijednosti etiketa, iste se etikete dodjeljuju stvarima koje razni ljudi doivljavaju vrlo razliito. Svi e se na primjer sloiti oko vrijednosti etiketa zloin, umjetnost i kultura, ali ne i s pripisivanjem ovih etiketa raznim predmetima ili pojavama. Zato ih Sapir zove praznim prijestoljima na koje ustoliujemo svoje omiljene pretendente. Etikete su neprijatelj ice ovjeanstva jer sve to kau o imenovanom jest da je zja govornika dobro ili loe iako pretendiraju da budu objektivni pojmovi. 41 Tako je mogue da etiketa istovremeno kae i manje od onoga to izgleda da kae (na referenci jalnom planu) i vie nego to izgleda da kae (na vrijednosnom planu). Govor s etiketama pretvara znakove kao i glumaki, ali u suprotnom smjeru. Glumci simboliziraju simptome, ideoilozi ili prenosioci ideolokog govora simptomatiziraju simbole. Izrazi s neodreenim znaenjskim poljem vrlo su ukljui vi ako su iskustva poiljaoca i primaoca bliska, ali su inae iskljuivi. itajui Aristotelovu Retoriku moe se naii na pridjev-usporedbu misijski plijen, koja ostaje sasvim nejasna dok se u biljeci ne proita pripovijest o misijskom kralju Telefu, koji je otputovao iz zemlje ostavivi je bez
40 41

G. Mandelbaum, Berkly and Los Angeles, 1951, str. 308.

Writings in Language, Culture, Personality, edited by David

Aristotel, isto, str. 205. Edward Sapir: Culture, Genuine and Spurious, Selected

38

zatite, pa je postala lak plijen pljakaima. 42 Ne moe se predbaciti Aristotelu da je imao namjeru da mistificira, iako je vjerojatno i to da mnogi njegovi suvremenici nisu znali za dotinu priu (osim ako misijski nije bio tada uobiajeni simbolizirajui pridjev). esto se u javnom govorenju govornik obraa primaoevom specijalistikom znanju ili barem nadprosjenom opem obrazovanju, iskljuujui time veinu. To se odnosi i na simboliziraj ue pridjeve tipa misijski. U primjeru koji slijedi, meutim, niz vrijednosnih natuknica ovog oblika vie su tu da oznae govornika kao znalca i njegovu nadahnutost, nego da pozovu na ono na to se ini da pozivaju: Izloba tihe sabranosti, ak i u minijaturnom krinom putu, kao da priziva panofsku misao o vizuelnoj i emocionalnoj sintezi poganske prolosti i kranske sadanjosti, ali i imatovski reeno, onom nenadoknadivom ljudskom tragu u prostorima u kojima i bjelina nosi svoju vrijednost i u kojem praznine nastavaju sartreovski bogovi. (...) Dame s monim poprsjima Penelope su i fellinijevske kurtizane. Marul u hladu kripte splitske katedrale izvaen na svjetlosti, Marul je koji pie pismo Hadrijanu, a koji bi u kunderinskom vremenu mogao pisati i nekom drugom vladaru.- (Isticanja su moja.) ' Drastina iskljuivanja, to jest suavanje kruga primalaca ak su svojstvena nekim govornim djelatnostima, kao to je ponekad umjetniki govor ili tajni govor izdvojenih drutvenih skupina. To pokazuje da odreivanje nekog govora kao mistificiranog (u smislu iskljuujueg) mora raunati i s oekivanjima okoline prema tom govoru. Od umjetnikog se govora, na primjer, ne oekuje (danas vie nego ikad) da bude istinit, kratak, jasan i prikladan, ali se od javnog govora to oekuje. ini se da se govor mistifikacije treba odreivati s obzirom na usmjeravajuu ulogu govora. Mistifikacija se pojavljuje samo tamo gdje je svrha izvan govornog poetiziranja, to jest gdje govorenje slui izvangovornoj svrsi. Svaki put kad svoj govor postavljamo u sredite neije panje, upravljamo njegovim tijelom usmjeravamo mu receptore, oblikujemo njegovo psihiko vrijeme, zaklanjamo mu (zamagljujemo, mistificiramo) sve ono to ne kazujemo. Za svaku poruku vrijedi da otkrivajui neto zaklanja sve drugo. Za govor mistifikacije vrijedi da bez objanjenja ili traenja pristanka zapovijeda neki smjer ili da suvinim (neobavijesnim) govorom ukida sve putokaze smislu. Os42

Aristotel, isto, str. 115.

39

novni je izraz prvoga predikacija (kategorizacija), a preoblike su mu pozivanje, pitanje, zapovijedanje, prianje, imenovanje i izraavanje vrijednosti. U drugom sluaju imamo suvinu, i zato zbunjujuu predikaciju spominjanje poznatog (teme) bez novih podataka (reme), besmisleno gomilanje slinih oblika i znaenja- Osnovni su izrazi drugog tipa mistifikaeije tautologija, pleonazam i jezikovanje. Najprije u obraditi neke izriite usmjeravajue govorne inove a zatim i neke manje oigledno usmjeravajue, ali zato ne i manje djelotvorne. Izriito su usmjeravajui (direktivni) pozivanje, zapovijedanje i pitanje, a prikriveno su usmjeravajui izraavanje vrijednosti, imenovanje i prianje. Pod naslovom Jezikovanje; oblik u govoru i miljenju prikazat u i drugu vrstu mistifikaeije, govor koji prvenstveno znai jezikom i kojem mo treba vidjeti u tome to primaoca ostavlja na mjestu neusmjerenog, ili barem potvruje raniji smjer.

Usmjeravanje
U mitologijama je govor projekt stvaralakog ina ili sam poetni stvaralaki in, a zatim i osnovni medij objave vjerske istine. Rije je ta koja poziva i vodi; uho je to koje slua, slijedi. Sluanje se vezuje za poslunost vie nego gledanje, jer ne htjeti sluati tee je nego ne htjeti vidjeti. Na zov zvukom tee je ne odazvati se. Odatle i tradicionalna simbolika vrijednost vizualnog i auditivnog. Vidom se prosvjetljujemo; sluhom slijedimo i vjerujemo. 43 Svjetlo, osim toga nema dinamogenu mo zvuka; svjetlosni ritaSm ne pokree tijelo kao zvuni, koji je u stanju da sasvim sinkronizira tijelo s okolinom. 44 Rasporeivanje zvukova oblikuje i uva drutveni poredak bolje od boja i prostornih oblika. 45 Iskazi se mogu podijeliti na one kojima govornik neto obeava (komisivi) i na one kojima upravlja drugima (usmjerivai ili direktivi). Ali nema zapravo znaka (s namjerom poslanog) koji ne bi bio i usmjeriva barem toliko koliko e primaoca obuzeti i iznuditi od njega bilo kakvu
43 Hans Blumenberg: Svjetlost kao metafora istine, preveo Bogoljub ijakovi, Lua, NikSl, 1, 1984, br. 1. str. 1742. 44 Paul Fraisse, isto, str. 102, 118. 45 2 a k A tali (Jacques Attali), Buka, prevela Eleonora Prohi, Vuk Karadi, Beograd, 1983, str. 27.

40

reakciju, najmanje percepciju. Svaki znak izabire reakciju primaoca, pa ga ak moemo smatrati najmanjom uputom primaocu za ponaanje, (Kad se govori o znaku, posebno o simbolu, te o informaciji, komunikaciji i retorici, naglaava se njihova formativna uloga.) Direktivi su izrazi s pojaanom formativnom ulogom, ili, rjenikom Romana Jakobsona> iskazi s izrazitom usmjerenou na primaoca konativi. 40 Ono to Elias Canetti kae za zapovijed vrijedi za sve direktive oni su stariji od jezika, inae ih ivotinje ne bi mogle razumjeti. 47 Za sve je usmjerivake iskaze vano da ve nainom oslovljavanja usp|otavljaju ili potvruju oekivan odnos izmeu sugovornika kao ideolokih subjekata, ili kako bi rekao Michael Pcheaux, regrutiraju sudionike govorne situacije u odreeni ideoloki odnos. 48 Usmjerivakim se inovima raspodjeljuju identiteti ili uloge, to ih i ini predikacijama, i omoguuje kontrola nad takvom podjelom. Takvim se inovima popunjavaju ideoloke ljudske ideologijom predviena (omoguena) prazna mjesta za komunikacijske subjekte. Onaj kojeg netko slua gospodar je govorne situacije makar vrlo kratkotraj no. Govor je nasilje barem toliko koliko je govoriti isto to i upravljati neijim mislima i mijenjati kome kontekst i iskustvo. Govorenjem se sudionici mijenjaju. Kako tee komunikacija, u istu rijeku i stupamo (apstraktno) i ne stupamo (u stvari). Netom reeno ukljueno je u kontekst slijedeih inova. No govorno gospodarenje ne mora biti represivno. Oslobodilako je ako oslobaa od ideolokih ljuski, ako ne p(r)oziva subjekte ideologije te ako nastoji uspostaviti i odrati simetrian odnos sudionika, to znai da sudionici mogu svjesno birati svoje uloge. Pozivom, zapovijedi i pitanjem moe se agresivno usmjeravati tua svijest i prozivati ideoloki subjekt drugoga. inove pritom ne treba poistovjetiti s njihovim gramatikim oblicima vokativom, imperativom i upitnim oblikom, jer ih mogu zamjenjivati. Usmjeravati se takoer moe izraavanjem vrijednosti pridjevom, prilogom, imenicom i glagolom. Zamjenjivanjem se gramatikih oblika ostvaruju figure usmjeravanja, koje mogu biti i jae od uobiajenih izraza (na primjer, od zapovijedi izreene imperativom).
46 Roman Jakobson: Lingvistika i poetika-, preveo Ranko Bugarski, u Lingvistika i poetika, Nolit, Beograd, 1966, str. 292. 47 Elias Canetti, isto, str. 251. 48 Michael PScheaux, isto, str. 248 i dalje.

41

Zajedniko je usmjerivakim iskazima, a to je oigledno kod poziva, zapovijedi i pitanja, da govornu situaciju polariziraju na doziv i odziv stimulus i refleks. Poziv oekuje odziv, zapovijed posluh, a pitanje odgovor. Podjela komunikacijskih uloga (doziv odziv) u nekim je situacijama trajno vezana uz drutvene uloge, to jest raspodjelu drutvenih moi sudionika. Uspjena usmjeravajua govorna radnja jest ona koja je ostvarila namjeru, a ostvarena moe biti samo kad je onaj kome je usmjerena nije odbio. 48 Kod primaoca treba pri tom razlikovati dva procesa koji, ini se, mogu jedan bez drugoga razumijevanje i prihvaanje (pristajanje). Trebalo bi da subjekt kojem je direktiv upuen razumije prije nego to odlui da li e pristati ili nee. No preesto se dogaa da se od primaoca trai (zahtjeva, zapovijeda) pristanak na usmjerivaki in koji ne objanjava ili koji ak nije artikuliran za razumijevanje. Odbijanje se direktiva spreava na razne naine od apela na navike (opriroenost drutvenih odnosa) do prijetnje kaznom.

Poziv
U najirem je smislu poziv sastavni dio svakog obraanja ili oslovljavanja. Prisutan je u zapovijedi, pitanju i u iskazu uope ve time to se glasanjem (ili uoljivim pokretanjem) panja drugih upravlja prema izvoru obavijesti. Poziv je dakle poetna zapovijed svakog govora, pa makar to bili i automatizirani pozivi panje kao to su starteri: ujte, znate ta, pa zna kako, ovako, pa, i druga uvodna glasanja (duenje neutralnog vokala, proiavanja grla). U retorici se govori o pozivu (zazivu, prizivu ili apelu) potreba i motiva, zajednikog iskustva i navika. U svrhu pridobivanja naklonosti govornik budi u auditoriju one motive ili one stereotipe miljenja, osjeanja i uope ponaanja za koje vjeruje da e mu u tome pomoi. Ideoloki govor i sadrajem i oblikom poziva ovjekovu potrebu za ugodom i sreom. Savjetodavni se govori uvijek tiu sree onih na koje utjeu, 50 a potrebu za ugodom poruke prizivaju usklaenou govornih oblika, to jest ljepotom (posebno pjesnike i propagandne poruke).
48 Utz Maas: -Biljeke o biljekama, prevela Marija Franceti, Nae teme, Zagreb, 28, 1984, br, 11, str. 23772387. 50 Aristotel, isto, str. 31.

42

Nazovi-argumenti: vi svakako znate, poznato je, kao Sto svatko zna, nema nikakve sumnje, oigledno je, evidentno je, nesumnjivo je, nepotrebno je dokazivati, pa ak i kao to smo ve reku pozivi su na iskustvo ili disciplinu pamenja poziv na odgovornost zbog eventualnog zaborava t onog to svatko treba znati. Govornik pospjeuje argumentaciju uutkujui primaoce (nabijajui im kompleks). Jo jedan nain da se govornika na(d)govori jest teki stil evokativan, asocijativan ili implikativan nain govorenja (pisanja) kojim se kao uvjet pristupa smislu trai veliko podznanje (poziv znanju). Odnosi se sugovornika oigledno uspostavljaju oslovljavanjem iskazivanjem jezinih etiketa drutvenih uloga (pozivanjem ideolokih -subjekata): hej, ti, vi, drue profesore, drue kapetane, gospoo, gos'n mesar. Osim pukog poziva panji, autoritativni Hej! (Picheauxov je primjer religiozno policijsko Hej vi tamo!) poziv je na odgovornost (poziv osjeaju za dunost ili moralu). 51 Vlast poziva (mobilizira, regrutira) ne samo pisanim pozivnim obrascima nego i budnicama i himnama ili rodoljubnom poezijom. (Ideoloka se svijest budi budnicama; antiideoloka kritikom analizom.) Podanike se podsjea na dug zajednici: domovina (majka) zove, zove dunost. To su pozivi navici stvaranoj od djetinjstva (dunosti i obaveze prema roditeljima, to se kasnije protee i na zajednicu). Ideoloka svijest optereuje i umjetnost. A k o sluba zataji slijedi poziv na odgovornost: Knjievnost zaostaje za naom suvremenom s t v a r n o u . . . pisci ne ispunjavaju svoj dug prema revoluciji i socijalistikoj izgradnji. 53 I pojedinana se egzistencija poziva na rtvovanje zajednikim ciljevima (idealu ili projektu) zapovjednikim govorima pred bitku, bojnim pokliima. Izrazito su ideoloki pozivni oblici deviza (krilatica, parola, slogan), lozinka, zakletva i fraza. Deviza, krilatica, parola i slogan esto se znaenjem ne razlikuju. 53 Deviza je kratka izreka na grbu, ali i uope kratka izreka, krilatica jo moe znaiti i priznati citat aforizam ili poslovicu, slogan je prvobitno bojni pokli, a danas prvenstveno privlana propagandna izreka ili prianjajui izraz (catch word). Parola (slogan, krilatica) je kondenzirani ideoloki izraz
51 53 63

Beograd, 1987, str. 303.

Michel PScheaux, isto. Jovan Dereti, Kratka istorija srpske knjievnosti, BIGZ,

ziva, Matica hrvatska, Zagreb, 1969,

Rikard Simeon, Enciklopedijski rjenik lingvistikih na43

 izraz projekta. To je minijaturna, s nekoliko rijei naznaena pria koja ukljuuje (evocira) daleko vie smisla nego to bi se moglo oekivati od njezinog fizikog opsega. Njezina je ekonominost u tome to kratkim izrazom ostavlja dojam da je reeno mnogo, ili ak sve. Ukljuiva je ne samo zato to kratkim izrazom ukljuuje mnogo smisla nego i zato to svojom simbolikom vrijednou pojedince ukljuuje u zajednicu. Poziv parolom mora biti kratak, jednostavan i cjelovit da bi bio pogodan za ponavljanje. Ponavljanjem se i jednostavnou eli pojednostaviti (shematizirati) vienje svijeta. Slogani su najee izrazi od dvije ili tri govorne rijei (takta), a ako su dui imaju strukturu aforizma (rimovani dvostih i antitetinost). Cjelovitost postignuta unutranjim motiviranjem dijelova govora (paralelizmi, ponavljanja, simetrian raspored) refleksno proizvodi pozitivnu reakciju primaoca. Osim ovih f o r malnih obiljeja, dobro je da parola bude dosjetka, ime se apelira i na potrebu estetskog uitka i igre.54 Ukljuivost parole posljedica je moi ritma. Ritmiiziranost parole ini je priljepivom teko se otarasiti njezinih malih ritmikih odjeka. 55 U govoru, ona se izravno obraa tijelu, jer se kao figura izdvaja na govornoj pozadini. U pisanom obliku, kad je sastavni dio ambijenta (parole po kuama i drugim graevinama) ona neprestano opominje na ve utvreni smjer. Lozinku se vie upotrebljava u smislu tajne komunikacije, tonije identifikacije. Budui da je njezina osnovna funkcija ispitivanje (ili provjera) identiteta, ona je i pitanje.. Po uvjetu da bude tono izgovorena slina je magijskoj formuli (Sezame otvori se!) i strojnom komuniciranju (malo odstupanje stroj vie ne prepoznaje kao ugovoreni znak, kao to straar poinje sumnjati u identitet koji se pretstavlja). Lozinka je dakle krajnje obezlien iskaz jer je ifra iskljuivo grupne pripadnosti. Politiki se govor u svojim najloijim primjercima svodi na lozinku. Zakletva posfiva osjeaje solidarnosti i potrebe za drutvom, zajedniko iskustvo i planove. Nakon samog ina zaklinjanja (performativa) djeluje kao trajna opomena na prihvaene obaveze. Krenje zakletve nekad povlai m o gunost kazne (na primjer na sudu), pa ak i plaanje iM David Viktorov: Slogan, preveo Vladimir Popovid, Treci

program Radio Beograda, 1878, br. 41, str. 542551.

85 .. by their sound they set up small rhytmlc echoes in one's head that make them annoyingly difficult to forget. S. I. Hayakawa, isto, str. 83.

44

votom (bande kriminalaca). Neka obiljeja zakletve imaju manifesti (pa i umjetniki), barem onoliko koliko su izjave o vjernosti jednoj ideji. Posebno je zanimljiv oblik ina zaklinjanja. Podvoenje pojedinca pod jedno naelo vri se ceremonijom u kojoj vlada naelo ponavljanja pravilnog izmjenjivanja doziva i odziva. U pravoj je zakletvi odziv pojaana jeka doziva. U retorikoj figuri koja je slina zakletvi odziv je uvijek isti odgovor publike (refren) na niz retorikih pitanja govornika. U oslabljenom tipu takve figure i poziv i odziv izgovara govornik, ali je publika snano ukljuena predvianjem uvijek istog odgovora, ime taj odgovor zapravo postaje njezin. Marko Fabije Kvintilijan navodi jedan takav primjer: K o su oni koji su esto raskidali ugovore? _ Kartaani. Ko su oni koji su vodili okrutni rat? Kartaani. Ko su oni koji su opustoili Italiju? Kartaani. 50 Slinog je oblika i zajednika molitva u hramu (molitveni zazivi odzivi, litanije). Molitvu uope moemo smatrati obnavljanjem zakletve. U zakletvi i njoj slinim oblicima govornik je neprikosnoveni autoritet, gospodar ceremnonije. On ne samo da nagovara na sljedbenitvo nego ga izravno prakticira s publikom. U ceremoniji se zakletve simbol sljedbenitva (ponavljanje govornikovih izreka) i samo sljedbenitvo stapaju. Konano, kao poziv na zajedniko iskustvo djeluje svako ponavljanje unutar jednog govora i ponavljanje prepoznatljivih obiljeja (ili dijelova) tueg govora (intertekstualnost). To moe biti nain iskazivanja (stil), a najee je to od upotrebe izlizan izraz koji pogrdno zovemo frazom. Fraza poziva na suglasnost, kae B a s l Bernstein.57

Zapovijed.
Zapovijed je ideoloka jer govorom nastoji osigurati neki budui dogaaj ili stanje ili, ako se radi o propisu, osigurati se od nekih buduih dogaaja u budunosti, to jest smanjiti neizvjesnost. Svaki govor koji operacionalizira program
M Marko Fabije Kvintilijan, Obrazovanje govornika, preveo Petar Pejfiinovi, Veselin Maslea, Sarajevo, 1985, str, 317. 55 Bazil Bernstajn, (Basil Bernstein), Jezik i drutvene klase, prevela Dubravka Miunovi, BIGZ, Beograd, 1979, str. 81.

45

ili provodi ideju dijeli zadatke. Zapovjedno djelovanje ima svako obruiavanje funkcionerskog govora trebalogije s forumskim odlukama. Zapovijed oigledno pokazuje ovjekov djelatan poloaj u svijetu jer izravno mijenja okolinu. U najblaem obliku zapovijed je molba (pristojno traenje; usluge, to Jest raspolaganja tuim vremenom) ili molitva (smjerna zapovijed s obeanjem vjernosti). U najjaem obliku ukljuuje i prijetnju kaznom. Prva je i najbezazlenija zapovijed u pozivu, to jest u zahtjevu za panjom ili u usmjeravanju panje prema govorniku. U jaem obliku zapovijed nije samo izraz potrebe ideologiziranog uma da upuuje na djelovanje prema projektu nego i da uspostavi i odri nesimetrinu komunikacijsku situaciju sa stalnom podjelom uloga. S jedne strane zapovjednici mogu biti oni kojima se manje ili vie dobrovoljno podvrgavamo nadleni, pretpostavljeni, prenosioci poruka izmeu dva svijeta (vraevi, sveenici), znalci (lijenici, nastavnici), oni koji su povrh situacije i dijele zaduenja (treneri) i uope manje ili vie karizmatski voe. S druge strane zapovjednici mogu biti i oni koji ne uivaju povjerenje, ali raspolau silom. Budui da je zapovijedi svojstvena odsutnost objanjenja ili argumentacije zapovijeenog, zapovijed je mistifikatorska. Ona je to vie kad se pretstavlja da je u ime slobode, jer zapravo smanjuje slobodu. Posebno kad se radi o upravljanju zajednicom ne postoji tako univerzalan sudac koji bi smio preuzeti odgovornost za diktiranje. Zapovijed je izraz iracionalnog autoriteta. Neargumentiranost ili odsutnost objanjenja ak joj pojaava djelovanje ako doe do podvrgavanja jer e ono biti bezuvjetno i apsolutno dobrovoljno ropstvo. 38 Na nesemetrine komunikacijske situacije, svojstvene posebno hijerarhiziranim (uniformiranim) zajednicama, jedinke se pripremaju jo u obitelji. Budui da je odgoj proet zapovijedima, ona se refleksno doivljava kao neto po sebi razumljivo, prirodno. Zapovijed se, kako kae Elias Canetti, pripitomljava jer se zapovijednik boji alca zapovijedi. alcem Canetti zove tihi otpor u ornome koji se zapovijedi pokori. To je trajni duhovni oiljak pokorenostd, koji kad-tad moe ugroziti zapovjednika. ZapoVijed se pripitomljava podmiivanjem: gospodar daje jelo psu ili robu; majka hrani dijete.50 Tako58
59

Slavoj Ziek, isto,

Elias Canetti, isto, str. 253255.

46

er, maskira se u o b l k e koji nisu gramatikom predvieni za zapovijedanje. Imperativni oblik glagola i neverbalni g o vorni oblik koji i ivotinja razumije kao zapovijed preruavaju se u iz javni ili upitni oblik ili se drugo lice podrutvljuje u zajednicu, to jest prvo lice mnoine (Hajdem o . . . Hoemo l i , . . , M o r a m o . . . , N e smijemo . . . ) Ove oblike, koji su prisutni jo od vrtia, S. I. Hayakawa zove zaslaivanjem disciplinskih direktiva. 60 Figurativne preruhe zapovijedi nisu uvijek slabije od imperativa. Upitna intonacija, posebno kad je pojaana prijeteim tonom, moe biti mnogo jaa od imperativa. Na srodnost upitnog i zapovjednog oblika ukazao je Otto Jespersen navodei este njihove susrete u iskazima (u engleskom jeziku takozvane question-tags), kad se upitnim zavretkom nita ne pita, nego se zapovijed uokviri prijeteim pojaanjem napetosti (pojaani intenzitet i uazna intonacija). 61

Pitanje
Pitanje (ili upitanost) smatra se osnovnim pokretaem svakog govora (iako se to ne bi moglo rei za onaj javni goVor koji u kasnije nazvati argonom ili jezikovanjem). Pitanje uspostavlja govornu situaciju i u irem smislu ono je kontekst (makar i neizreeni) ili horizont svakog iskazivanja. U pitanju je sadran odgovor; iz odgovora se dade rekonstruirati pitanje. Sokratova vjetina poraanja misli zasniva se na pitanju. Ono u Sokrata nije izraz skromnog znatieljnika, makar tako izgledalo, nego mono sredstvo, argumentacije i oblikovanja tue svijesti. Ono je u pravom smislu usmjerivako jer navodi na planirane odgovore. Da je pitanje usmjerivako kazuje i to to je najtee odgovoriti na pitanje koje ne usmjerava. Dobar je primjer za usmjerivaku mo pitanja intervju. Pita intervjuiranoga tumai pitanjima, svodi ga na ono to e se o njemu moi zakljuiti na temelju odgovora na postavljena pitanja. (Ne kae se sluajno da je pita autor intervjua.) T o j prirodi pitanja ne izbjegava ni znanstvena metoda ankete ispitiva i nesvjesno usmjerava odgovore ispitanika u pravcu koji njemu
S. I. Hayakawa, isto, str. 121. Otto Jespersen, The Philosophy of Grammar, Georg Allen and Unwin, London, 1968 (1924), str. 302305.
60 61

47

odgovara. 63 Gian A. G i l i pokazao je kako naruilac drutvenih istraivanja moe ispitivanjima potvrditi mo institucije i utvrditi nehumane odnose, koje istrauje navodno da bi ih se lake prevladalo. 03 Barem na. trenutak, pitanje uspostavlja nesimetrian odnos sugovornika. Cak i kad je pitani nadmoan (u pogledu svoje drutvene uloge na primjer autoritet Mi slubena osoba) pitanje ima trenutnu mo nad pitanim barem onoliko koliko je potrebno da ga razumije i na njega reagira. Za izrazito nesimetrine situacije paradigmatina je mitska situacija junaka i sfinge. Neto od sfingine zagonetke ima u svakome pitanju svako pitanje vie ili manje zagoneta te ukljuuje nagradu ili kaznu za toan odnosno netoan odgovor. Pitanje se vezuje uz nepovoljne primisli jer situacije s pitanjima su problemske: ispit, test, situacija koja zahtijeva brzo odluivanje, dilema. U politikom je govoru pitanje sinonim za problem, otvorenim pitanjem, imenuju se nelagodne situacije, a ispitivanje i preispitivanje ukljuuje postojanje neije krivice. Situacija pitanja najjasnije pokazuje odnose moi pitaa i pitanoga, to jest njihova mjesta u drutvenoj hijerarhiji. U nekim je vrstama odnosa uloga pitaa trajno rezervirana samo za jednu stranu ljudi se odnose kao institucije. Institucija nastavnika dozvoljava, na primjer, 'ispitnu situaciju u kojoj nastavnik oekuje jeku svojih predavanja ili trai praznine u znanju uenika ili studenata. Pitanje u suprotnom smjeru ve stvara izvjesnu napetost, jer je manje uobiajeno i satnim tim ukljuuje mogunost netrpeljivosti. U situacijama s izrazito autoritarnim odnosima (nastavnik uenik; starjeina vojnik; dijete roditelj) nejednaka se raspodjela moi vidi i po tome to autoritet ili nadreeni, kao i bog, nije obavezan odgovarati, a ako i odgovori, to moe biti neartikulirano, dvosmisleno ili optereeno neproninom simbolikom. Ritanje je i zaduenje pitanoga da odgovori potvrdi ili negira upitanu tvrdnju (da-ne pitanja) ili da pribavi vrijednost nepoznate varijable (x pitanja). 65 Upitnim oblicima pourujemo od blagog poticanja sugovornika ili pothranjivanja, do otrih, zapravo zakoujuih Dakle?! Onda?! Sto e62 Kevin Veldal (Kevin Wheldall), Drutveno ponaanje, prevela Slobodanka Milanovi-Nahod, Nolit, Beograd, godina izdanja izvornika 1975, str. 6971. 63 Gian Antonio Gllli, Kako se istrauje, preveli Vjekoslav Mikecin, Vesna Valenti i Josip enlija, kolska knjiga, Zagreb, 1974, str. 23 i 43. 84 Otto Jespersen, isto.

48

ka?! i si. Upitnim oblikom izraavamo i nezadovoljstvo: ZaSto si to uinio?! (= nisi smio). Mnoga pitanja poinju zapovjedno: reci(te), kai(te). Kad ne oekuje odgovor, moe biti izraz neslaganja, traenja objanjenja za izreeni stav ili ak pozivanje na odgovornost: Vi, dakle mislite d a . . . ? ! Srodnost upitnog oblika s osudom i prijetnjom pokazuje da je dovoljno da se pojaa intenzitet izgovora upitnog oblika pa da se dobije prijetei ton. Pitanje, dakle, takoer ostavlja alac, pa kod slubenih osoba koje su po dunosti izloene pitanjima uspostavlja obrambeni mehanizam (neljubaznost lalterskih slubenika). U izrazito nesimetrinim situacijama, kad ispitiva (isljednik) ima neogranienu mo nad ispitivanim, pitanje postaje moan oblik proganjanja. Isljedniko pitanje slino je retorikom u sluajevima poli(kih ispitivanja jer se pitanje postavlja sa znanjem o onome to se pita. Pitanje je tu samo da pozove na odgovornost, zaprijeti ili najavi kaznu, koja se u sluaju najtee kazne ponekad poklopi sa zadnjim pitanjem. I kad se pitanjem trai obavijest, ono je u slubi uveanja moi pitaa jer mo izravno ovisi o upuenosti u tajne.65 Pita provocira da bi na osnovu povratne informacije bolje upoznao ono to namjerava osvojiti; slijedi tragove materijalne, kao lovac ili duhovne, kao mislilac. M a s Canetti zato u pitanju vidi ljudski (artikulirani) produetak ivotinjskog ispitivanja upotrebljivosti okoline dodirom i njuenjem plijena.68

Izraavanje

vrijednosti

Govorei, ovjek oznaava i biva oznaen, zajedno sa svojom zajednicom. Budui da je znak uzrok-posljedica drutvenog ivota, vrijednosti su u govoru najvie odreene drutvenim odnosima. Vrijednosni slojevi znakova talog su njihove upotrebe. Postupno uobliavanje djejeg govora jezikom odraslih praeno je pounutravanjem vrijednosti. Iivljavanje djejeg govornog raspoloenja postupno se socijalizira, pa prvi motiv govornog pred jezinog izraavanja harmonino stanje organizma postaje sve manje vaan, a sve vaniji postaje motiv harmoniziranja s drutvenom okolinom. Kako drutvo podvrgava kontroli tjelesne otvore, tako
65 Elias Canetti, isto, str. 241. i dalje. Elias Canetti, isto, str. 238241

49

oslukuje i tjelesne zvukove, a meu njima govor postaje osjetljiv pokazatelj odnosa pojedinca i drutva. Kontrola ponaanja stidom posebno je zastupljena u govoru, pa se u govoru razvio sloen sistem predstavljanja, to jest skrivanja osobnosti iza onoga to se podraava. 67 Moda je zato Aristotel ustvrdio da je glas organ najprikladniji za podraavanje.68 Iskazom se govornik opredjeljuje spram svoga iskustva i okoline. Budui da je ideoloko bie, potrebna mu je snaga moralnog uvjerenja za govorni istup, to znai da mora poi od svoje drutvene uloge. Proizvesti prikladan govor za govornika znai igrati ulogu, kae Basil Bernstein. A uloga je, kako je dalje odreuje Bernstein, sustav nauenih znaenja pomou kojih pojedinac na drutveno priznate naine opi s drugima. To su ujedno kontrole znaenja i uvjeta za prenoenje i prijem znaenja. 69 Prikladan je govor dakle uvijek i stiliziran (oblikovan po uzoru) i ukljuuje doivljaj ispravnosti samog govornika i onih koji ga sluaju. Ne samo da bez osjeaja ispravnosti govornik nikad ne bi mogao biti uvjerljiv nego do izgovaranja uope ne bi dolo. Vrijednosna nesigurnost koi govor nesigurni su utljivi. Jedna je od prvih procjena govornika procjena njegova naina (jezika, stila). Napast vrednovanja (i -brzopletost pri tome) gotovo da je najizrazitija kad je u pitanju jezik, to moe biti prva i najozbiljnija prepreka istinskom susretu ljudi koje dijeli pripadnost razliitim zajednicama. Stav prema jeziku zjia biti praen jakim emocijama, a napad na jezik redovito se doivljava kao napad na vlastiti integritet. Stav prema jeziku istovremeno je vezivo zajednice i diskriminacija drugih, i to tako da se vlastiti jezik slavi, a tui izvrgava ruglu. Jo jedanput se, i u stavu prema j e ziku, pomalja duhovna usreditenost, pa je na jezik lijep, milozvuan, lak, moderan, racionalan, a njihov ruan, grub, teak, primitivan, neracionalan. U viziji svijeta s ja i mi u sreditu drugaije se dri na odstojanju ili precjenjivanjem (opasno, neprijateljsko) ili podcjenjivanjem (udno,

e7 ovjek je izgleda progovorio kad se zastidio sebe samog, kad je osjetio potrebu da lae, da se s a k r i j e . . . Govorenje je uvijek jedno stiliziranje sebe prema nekom generikom idealu. U njemu je ugraena tenja za uniformiranjem, za brisanjem vanjskih oznaka svoje sposobnosti... Govor je Izraz postienog Narcisa, prigueni krije. Ivo Skari: U potrazi za izgubljenim govorom, Pitanja, Zagreb, 1972, br. 4243, 68 Aristotel, isto, str. 202. 89 Bazil Bernstajn, isto, str. 132.

50

smijeno). Ova refleksna ljudska procjena iz sredita esto je imala svoju politiku primjenu. ak je i lingvistika pridonosila osjeaju opravdanosti kolonijalnog ugnjetavanja,, vrednujui jezike kao superiorne (naravno vlastite) i inferiorne (one manje poznate i s etno/evropo/centrinog aspekta egzotine). Ova je podjela jezika samo pratila podjelu ljudskih zajednica na razvijene i primitivne, a njihovih predstavnika na ljude i ne-ljude (divljake, barbare). Centristiko istrojstvo zajednice podijelilo je naine na vanije (one blie sreditu) i manje vane (one s periferije). Ozpkonjen je jedan nain (standardni govor, knjievni), a ostali su izgubili status jezika dijalekti, govori, lokalni govori, argoni. Tako se diktiranje standardizacije iz sredita pretvara u glotofagiju. Dijalekt je, kae Louis-Jean Calvet, jezik koji je izgubio bitku, a jezik je dijalekt koji je politiki uspio. 70 Ono to nije standardno poinje se doivljavati kao iskvareno. Za takozvanu vertikalnu pokretljivost u drutvu (ili napredovanje po hijerarhijskoj ljestvica) posebno je vano vladanje jezikom kao drutvenim znakom. Ukraavajui svoj govor znakovima prestinih stilova, g o vornik svoj govor nudi samo onoj prvoj, brzopletoj i p o vrnoj procjeni jezika. Ocjenjivanje je obino aktivnost koja se oekuje od' nadlenih strunjaka, politiara, kritiara, profesora itd. Ali i velika masa takozvanog obinog svakodnevnog govora svodi se na iskazivanje vrijednosti, Napadnim izraavanjem, vrijednosti govornik uspostavlja takvu situaciju u kojoj se njegov in treba primiti kao performativ, to znai da e se smatrati da su zadovoljeni uvjeti da se govorniku prizna nadlenost za takvo izjavljivanje. Izrazito laskave procjene drugog, kao i izrazito osporavanje neije vrijednosti uvijek jo znai i visoku vrijednost govoreeg prosuditelja, ako ne i najvie to. Govor je metagovor (metatekst) ili odgovor na prethodni govor, pa prema tome i komentar (procjena) prethodnog govora. To znai da je prethodni govor uvijek ukljuen temom ili nainom. Govor je uvijek vie ili manje i g o v o r drugoga ili tui govor. Ukljuivanje tueg govora u vlastiti moe biti tako da je drugi fiziki prisutan (razgovor s g o stom u studiju); da je drugi odsutan fiziki, ali ukljuea u govor prisutnih kao tema (tra) ili u naznakama njegova
70 Luj Zan Kalve (Louis-Jean Calvet), Lingvistika i kolonijalizam, prevela Jagoda Krivokapi, BIGZ, Beograd, 1981, str. 67.

51

naina govorenja (imitiranje). U sva tri sluaja moe se govoriti o govoru o/u govoru ili o-govaranju i o upotrebi drugog. U sluaju intervjua za javno glasilo oigledno se radi o upotrebi drugoga za pravljenje programa. Govor intervjuiranog uklopljen je u veu cjelinu i samim tim tumaen (i onako kako intervjuirani moda ne bi elio), ak i kad nema inae este naknadne montae. Govor je nuno komentiran cjelinom u koju je ukljuen. S aspekta vrijednosnog govora vrlo je zanimljiv svakodnevno est govor o odsutnom treem (tra ili ogovaranje). U razgovoru izmeu ja i ti tema najlake skree na on/oni i tu se najdue zadrava. Ja i ti su lica, a on je, kako kae Smile Benveniste, ne-lice. 71 Lica se susteu uzajamnom tumaenju (barem otvorenom ili izriitom), a on je izloen na milost i nemilost. To je samo jo jedan primjer subjektivne usreditenosti; govornik je toka motrita koja sebe ne moe tako dobro cwmotriti kako moe osmotriti okolno. Za ideoloki govor zanimljivi su tei sluajevi ogovaranja kad se, kako kae Slobodan Ini, trguje s odnosom prema dravi (ili uope, prema autoritetu), to jest da se drugoga baca u nemilost vlasti 72 (spletkarenje, intrige, a u djece tuakanje). Svim je sluajevima ogovaranja zajedniko da slue iskazivanju vlastite moralnosti. Odnos govornika prema govoru drugog moe biti takav da zadri razmak prema njemu i da ga, kako bi rekao Mihail Bahtin, prelomi kroz vlastiti stav (komentar), to Je aktivan odnos i takav da nekritiki ukljui tui govor kao da je vlastiti, to je pasivan odnos. 73 U prvom se sluaju uvaju granice izmeu ukljuenog tueg govora i vlastitog komentara, a te granice naznaene su gramatikim sredstvima ili intonacijom. (Sintaksiki su abloni prenoenja tueg govora upravni, neupravni i slobodni neupravni g o vor.) Vidljivost granica ukljuenog tueg govora moe biti vrlo razliita, kao i komentar, koji moe ii od sjenke neizbjenog govornikovog stava do izrazitog oduevljenja ili osporavanja (na primjer parodije). Posebno je zanimljiv tip preuzimanja tueg govora u kojem je drugi neodreen jer se govor ne poziva na odreeni prototekst, nego na skupinu tekstova/govora, to jest
71 Emil Benvenist (Umile Benveniste), Problemi opite lingvistike, preveo Sreten Mari, Nolit, Beograd, 1975, str, 167177. 72 Slobodan Ini, Govorite U politikif Istraivako-izdavakl centar SSO Srbije, Beograd, 1984, str. 48. 73 Mihail Bahtin, Marksizam i filozofija jezika, preveo Radovan Matijaevi, Nolit, Beograd, 1980, str. 133, 136, 185.

52

na njihova zajednika obiljeja nain. Granice izmeu proto- i meta-govora tada vie ne postoje, tui je govor ukljuen neprelomljen, ukoliko oponaanje ne tumaimo kao impilicitan znak prihvaanja. Bez vlastitog stava, dogmatski se autorizira tui govor. Govornik je samo glasnogovornik drugoga, bilo da je za to nadlean (slubeno izjavljivanje) ili mu tui govor slui za ovjeru. U potonjem sluaju preuzeti nain govora ima funkciju o kojoj Aristotel govori u vezi sa starim svjedocima.7'* Prestini nain je stari svjedok kao i citiranje ili pozivanje na autoritete (pjesnike, ranije mislioce, proroanstva i izreke) jer govor opskrbljuje pokriem. BezMeno je ukljuivanje tueg govora Mihail Bahtin objasnio dogmatinou ukljuenog i ukljuujueg govora. to je govor dogmatiniji (to mu je vei stupanj ideoloke sigurnosti), jae se opire vrijednom odmaku ukljuujueg govora (komentaru).75 Vrijednosno izraavanje esto je alibi ili opravdanje. Kad u obinom svakodnevnom govoru govornik govori o sebi, sigurno opravdava svoje ivotne izbore ili svoju situaciju samome sebi ili drugima. Ta su opravdanja (ili racionalizacije) vezana ili za premijetanje na vrijednosnoj ljestvici ili za rasprivanje ili premijetanje odgovornosti za vlastite inove na vie ciljeve skupine. Potreba za usklaivanjem elja i stvarnosti dovodi do promjena redoslijeda na listi vrijednosti, to jest do vrijednosne prevrtljivosti. (Poznanik koji esto mijenja automobile tematizira komfor i brzinu vozila kad ima skup automobil, a kad ima malo i jeftino Vozilo, istie pogodnosti izvanredne tedljivosti automobila.) Takva se opravdavanja (ili racionalizacije) javljaju posebno kad je govornik optereen pretpostavkama o tome to od njega oekuje okolina. Prebacivanje odgovornosti na druge posebno je uoljivo u opravdavanju ratnih zloina: onaj koji je zapovijedao iz kabineta opravdava se odmakom od mjesta izvrenja; izvrilac se opravdava svojim (niim) hijerarhijskim poloajem u tako organiziranoj zajednici u kojoj zapovijed podrazumijeva bezuvjetnu (nekritiku) poslunost. Psihologijski su opiti pokazali da je ovjek sklon preputanju autoritetu: ak i kad je oigledno da zapovijeeno ne moe biti dobro, vjeruje da za takav in ipak mora postojati nekakvo opravdanje. 7 "
74 75 76

Aristotel, isto, str. 90. Mihail Bahtin, isto, str. 134. Kevin Veldal, isto, str. 125130.

53

Za usporedbu s jednim tipom politikog ugovora zanimljiv je sluaj takozvane greke irelevantnosti u sudnici. Skretanje s teme nikad za optuenog nije irelevantno jer mu je stalo do toga da sucu i poroti usmjeri asocijacije u smjeru koji njemu odgovara. To je dakle opravdavajui, vrijednosni i usmjeravajui govor, funkcionalna greka, olican, ali daleko glomazniji postupak jest politiki govor koji govori nedjelatno (irelevantno), ali j e za govornika runkeionalan jer potvruje njegovu prisutnost i opravdava njegovu ulogu. Svaki govor koji se bori za naklonost istie vrijednosti, a posebno to vrijedi za ideoloki govor. Ideoloki je govor u osnovi deliberativan usmjeren na budunost, pa prema tome i usmjeravajui i savjetodavan. Ovo je njegovo obiljeje neodvojivo od sklonosti vrednovanju pohvali ili pokudi aktualnoga (sadanjeg), p a je nuno svaki ideoloki govor i epideiktiki, to jest pohvalno-pokudni i usmjeren na sadanjost. Sklonost izraavanju vrijednosti rezultira pretjerivanjima (hiperbolinost), metaforinou i patetikom, posebno u polemikom govoru. Ideolozi s e ne sukobljavaju kao mislioci, kae uro Sunji, nego kao neprijatelji: drugi ne samo da misli pogreno, nego je izdajica i hulja Oni umeju da govore, ali ne znaju da razgovaraju."

Imenovanje
P o d imenovanjem mislim prije svega . jedan od oblika izraavanja vrijednosti, i to rijeima u kojima se upotrebom nataloilo znaenje svojstva (kvalitete ili vrijednosti) bez obzira na njihovu pripadnost gramatikoj vrsti. U starogrkom onoma nije znailo samo imenice, nego rijei uope, a imenicu se smatralo glavnom vrstom rijei Imenica samo jo apstraktnije (i apsolutni je) oznaava vrijednost, jer svojstvo prikazuje kao glavno i neodvojivo obiljeje predmeta. Budui da je imenica zapravo zgusnuta reenica (eliptino izraen sud), njome se najbolje izraava zaustavljanje procesa.

Ideoloki je govor svojim naglaavanjem vrijednosti p o tvrda jedinstva vrsta rijei u smislu da razliite vrste rijei mogu izraziti jednu misao. Da bi naglasio zajedniko u imenici i glagolu, Petar Guberina je reenine funkcije u kojima
77

uro Sunji, isto, str. 20.

54

se obino nalaze imenica i glagol nazvao manifestansom, odnosno manifestacijom. 78 I imenica i glagol su etikete podleeih predikacija, to jest apstrakcije. Imenica manifestans, koja oznaava skup mogunosti oznaenog predmeta, odreuje se u reenici glagolom manifestacijom, dakle jednom drugom apstrakcijom, ime se pokazuje koja se od mogunosti imenovanog pojavljuje u konkretnoj situaciji, Wilhelm von Humboldt je tvrdio da gramatiki subjekt ulazi u odnose u reenici tako da se ne poistovjeuje s tim odnosima jer moe ui i u druge.79 Manifestans (reenini subjekt) iri je od manifestacije jer se moe pojavljivati i s drugim manifestacijama. Manifestacija je na drugi nain ira od manifestansa jer moe biti pridruena raznim manifestansima. Jedino se u njihovu reeninom odnosu smisao uposebnjuje, odnosno postaje primjenjiv na stvarnost. Ideoloki (vrijednosni) govor taj odnos ustaljuje, pa se, posebno u imenu, jedna od moguih manifestacija apsolutizira, a ostalima se mogunost zatvara. Taj proces, u biti ideoloki, Herbert Marcuse zve smrzavanjem veza izmeu imenice i pridjeva ili predikata ime se zatvara jezik, a time i rasuivanje. 80 j Izrazito ideologiziran (naglaeno vrijednosni) govor miI stificiran je izmeu ostalog i zato to dezartikulira jezine jedinice u govoru. Ukidaju se, naime, razlike izmeu gramatikih vrsta rijei. Budui da su poistoveene jednim osnovnim smislom kojem slue, ponekad se ini da su razne vrste rijei u govoru samo iz obiaja. Taj je globalni smisao ocjena slavljenje ili osuda. Objedinjuje itav iskpiz i ponovljen je svakim njegovim dijelom. Imenovanju, kako ga tumaim ovdje, odgovara i pojam starogrkog izraza rhema (predikacija, kategorizacija, kazivanje, od ega dolazi i rhetor, to jest govornik). Vrijednosno je ime skraena ili eliptina rema, bolje rei, iskazani zakljuak predikacijskog postupka koji je ostao neizreen. Skraivanje postupka bolje ukljuuje primaoca, jer mnogo toga ostavi da se podrazumijeva (neizreeno, a ukljueno), pa on (primalac) postaje suuesnik u imenovanju. (Sline ukljuujue efekte ima i skraeno retoriko izvoenje zakljuka skraeni silogizam ili entimem i skraena usporedba ili metafora). Budui da skraeni put (preica) mnogo toPetar Guberina, Povezanost jezinih elemenata, Matica

78

Hrvatska, 1952, str. 170104 i 241266. 79 Herbert Marcuse, isto, str. 100. 80 Herbert Marcuse, isto, str. 104105.

55

ga ostavlja skrivenim, pogodan je za prijeko suenje etiketom bez objanjenja (argumenata). Iskazivanjem samo zavrnog dijela izvoda zakljuka posebno se naglaava tftokruenoat i vrstina izgovorenog, to sugerira bespogovornost izreene ocjene konane presude. Walter Benjamin imenovanje smatra istom manifestacijom jezika, a ime intezivnom totalnou jezika*', jer se u imenovanju iskazuje bit jezine djelatnosti uope: obratiti se drugom isto je to i iskazati sebe. 81 Onaj koji imenuje tumai, izlae pogledu i mijenja ono to imenuje; imenovanjem stvar gubi nevinost, kako kae Jean-Paul Sartre. 82 Imenovanje ne samo da otvara mogunost mistifikaciji nego ve jest mistifikacija jer otkrivajui jedno, mnogo toga prikrije. Ime uvruje povrnu spoznaju predmeta J dodjeljuje se po onome to se imenovatelju u trenutku i-| menovanja inilo najvanijim. Apsolutizaciju jednog motrita imenom pokazuju mnogi, ve klasini primjeri: dva imena jedne zvijezde (Zornjaa / Veernjaa), tri imena za slona u sanskrtu (koji dvaput pije / koji ima ruku / dvozubac) te dvije perifraze u kojima je izbor motrita jasno v o en tendencijom vrednovanja (Napoleon je jedanput oznaen kao Pobjednik kod Jene, a drugi put kao Pobijeeni kod Waterloa). Konano, tu spadaju i sinonimi s razliitim stilistikim vrijednostima, kao to su mjesec i luna. Rije dakle ne oznaava toliko predmet koliko njegovo mjesto u ovjekovom iskustvu, to jest koliko taj predmet za ovjeka vrijedi. U govoru se, kae Pierre Guiraud, prelamaju stvarnost i govornikovo vienje te stvarnosti, 83 Zato se ne bi moglo tvrditi da se dva izraza iz nae samoupravne prakse troenje i ulaganje odnose na isti referent, U stvarnosti bi to odgovaralo izdvajanju dijela prihoda za takozvane neproizvodne djelatnosti.. Ali i vienje je stvarnosti takoer stvarnost, pa ova dva izraza imaju zapravo razliite referente. Rije rad ima razliit smisao (i referent) za radnika (muenje) i za politiara (sredstvo napretka i najvia vrijednost). 84

81 Walter Benjamin: o jeziku uopte i jeziku ljudi, Eseji, preveo Milan Tabakovi, Nolit, Beograd, 1974. str. 33. 82 2an-Pol Sartr (Jean-Paul Sartre), Sta je knjievnost, preveli Prida Pilipovi i Nikola Bertolino, Nolit, Beograd, 1984, str.

28 i 62.

83 Pierre Guiraud: L'Argot, coll. Paris, 1958, str. 41. 85 Gian Antonio Gilli, isto, str, 124.

Que sals-je, No 700,

56

Imenovanje je prilika za ideologiju da zaposjedne g o vor bilo da se nekoga upoznaje s konvencijom imena (didaktiko imenovanje), bilo da se veza ime predmet tek uspostavlja (performativno imenovanje). Onaj koji ui k o n venciju imena, usvaja preko nje i vrijednosti zajednice i postaje nastavlja tradicije. U ceremoniji imenovanja r e ljefno se ukazuju odnosi vanosti (ili moi) pojedinaca u zajednici. Dodjeljivanje imena vrijedi ako su zadovoljeni uvjeti ceremonije, a najvaniji je od njih da imenovatelj mora biti od zajednice priznat kao nadlean. Kad dijelimo, nadimke (iz ljubavi, simpatije ili netrpeljivosti), a posebno kad etiketom prosuujemo, nastojimo da redoslijed nadlenost imenovanje preokrenemo u imenovanje nadlenost. Drugim rijeima, prireujui male ceremonije imenovanja u vlastitoj reiji, traimo od okoline da nas primi nadlenima za te inove. Kod imena esto dolazi do zaborava motiva imena jer ime ostari; stvarnost se promijeni, a ime ostaje isto i time postaje neprikladno. Budui da je ime protestantizam u 16. stoljeu oznaavao bunt protiv dogmi, ovo ime postalo je neprikladno kad oznaava suvremene kranske sekte, izrazito dogmatske. Ovdje su na djelu sile koje djeluju zajedno zaborav motiva imena i prevlast jezine konvencije u starim imenima. U nekim drugim sluajevima neprikladnosti imena ne radi se toliko o starom imenu koliko o licemjernom imenu: nataloene pozitivne vrijednosti u imenu svjesno se upotrebljavaju za neprikladno imenovanje stvarnosti. Sasvim je udomaeno, kae Herbert Marcus da se partija koja radi u korist kapitalizma naziva socijalistikom, despotska vlast demokratskom te falsificirani izbori slobodnim, 85 Ideoloka upotreba imena obre vanost denotajskog i konotacijskog u znaku. Tako za veinu Amerikanaca, kako navodi Hayakawa, izraz komunist nije (ili je zanemarivo malo) onaj koji vjeruje u komunizam, to bi bio denotativni sloj, nego onaj koji zastupa opasnu ideologiju*. 86 Slino, uglavnom vrijednosnim primislima, d j e luju izrazi kao pravdo, narod, slobodat domovina. U imenovanju se dogaa jo jedno ideolokom umu svojstveno izvrtanje. Slavoj Ziek navodi primjer vrednovanja Slovenca kao a priori vrijednog ovjeka. 87 Umjesto pojedinca, urno (i povrno) se vrednuje njegova pripadnost; umjesto induk-

85 88 87

Herbert Marcuse, isto, str. 94. S. I. Hayakawa, isto, str. 89. Slavoj Ziek, isto.

57

tivno, zakljuuje se dinduktivno, pa je konotacija slovenatvo presudna za procjenu jedinke koja pripada toj naciji. Ljudi se procjenjuju po pripadnosti kao to se proizvodi kupuju zbog ambalae ili marke. Na djelu je isto ideoloko izvrnue uslijed prekomjerne i zato mistificirajue generalizacije. Metafora je jedan od naina da se dade novo ime. Ona je plod novog iskustva predmeta, pa i primaoca upuuje na novo motrenje, Sto je vaan izvor doivljavanja ljepote u metaforikom novom imenu. Ako je ime, kao to kae Kerre Bourdieu, perceptivni program, 88 onda je metafora novi perceptivni program, pa za primaoca i mala zagonetka koja ga ukljuuje ugovor. Emocionalnost j o j dolazi otuda to premijetanje motrita ne prolazi bez vrijednosnih premijetanja. Metaforiko novo ime je uvijek pokret (prenoenje, premijetanje) u govoru. No metaforama pokretan lelujavi lanac oznaenih (R. Barthes) ukotvljuje se u etiketama, koje imenovano tendenciozno izlau pogledu s uvijek istog motrita. Ostarjele metafore, nekad nova imena koja su ponavljanjem izgubile dra pokreta u preoznaavanju, postaju nesvjesni perceptivni programi i zato naroito moni usmjerivai misli. Pojmovna redukcija predmeta zavrena i uvrena etiketom osuuje imenovano na djelominost. Ime je predmetu sudbina i nepravda. Imenovani predmeti, kae Benjamin, trpe pretjeranu odreenost uvenulih imena ljudskog jezika i zato je imenovanje temelj svekolike tuge i zanjemljenja. 88 Ostaviti to neimenovanim znai potedi ti ga represivnih tendencija ideologizirane svijesti. Imena koja izazivaju tradicionalne uzorke ponaanja mahom vrijednosne reakcije prema imenovanom, Hayakawa zove starim imenima, Bourdieu ustaljenim peroeptivnim programima i ideoloki sankcioniranim klasifikacijama, a Mievi ritualiziranim referiranjima. 90 Svoju mo etiketa crpi iz svoje openitosti i iz prirodnog gnjeva kojim se izgovara, kako to kae Benjamin, ime se podraava boanski govor isti jezini duh to lebdi iznad ovjeka kao presuda izgona. Openitosti retorika inae priznaje veliku dokaznu mo, to

88 Pierre Bourdieu: Jezina djelatnost i simbolika mo, preveo Marin Andrijaevi, Marksizam i lingvistika, Centar za iejno-teorijski rad Vladimir Bakari, Zagreb, 1985, str. 41.

Walter Benjamin, isto, str. 43. S. I. Hayakawa, isto, str. 90, Pierre Bourdieu, isto, str. 41. Nenad Mievi: Duhovna aroma, Delo, Beograd, 28, 1982, br. 89, str. 8299.
88 00

58

jest uvjerljivost. 91 Isticanje vrijednosti u govoru potire misao i nastoji da reakciju na govor svede na prihvaanje izreene vrijednosti. Zapovijedanje odnosa prema imenovanom etiketom vue korijene iz obreda u kojima je lovac ili ratnik govornim formulama (inkantacijama, bajalicama) spremao smrt plijenu ili neprijatelju. Ideoloki optereeno ime I etiketa jest osuda, pa zato i uvreda ne samo u netrpe- ' ljivom nervoznom polemikom govoru nego i u svakodnev- noj situaciji kad 'nekoga oslovljavanjem svodimo na djeli svih njegovih mogunosti. Metafore i perifraze su nova imena za poznato, ali nemaju pretenziju da zamijene staro ime. Preneseno'ime j e dino i moe djelovati na pozadini zamijenjenog, ali u svijest dozvanog imena. Ono je asovito i to se vie ponavlja postaje sve iznoenije. Druge su vrste nova imena koja se daju za stalno, pa postupno uklanjaju iz pamenja stara imena. Takva su preimenovanja naselja i institucija. Nova imena institucija i novi tqponimi ili neposredno slijede vee drutvene promjene ili ih nastoje pospjeiti. U prvo vrijeme nova imena naglaeno imenuju novu drutvenu stvarnost, novu ideologiju, a kad se ustale, postaju dio projekta rasporeivanja bijelih pjega (zaborava) po historiji, to jest kontrole kolektivnog pamenja. Spisak imena ulica, kae Milovan Danojli, podsjetnik je iz svjetske i nacionalne historije. Preimenovanja su dokumenti o naporu institucije da prevrednuje povijest i osigura eljeni smjer u budunost. Posebno kad je u pitanju imenovanje (preimenovanje) drutvenih institucija, odnosa i uloga, novo ime moe sugerirati nove odnose (institucije, uloge) kao ve uspostavljene samim inom imenovanja, to jest stvoriti privid drutvenih promjena. Niz dugakih (opisnih) slubenih naziva koji su se pojavili kod nas da bi zamijenili tradicionalne, ne sugerira samo nove odnose nego svojim administrativno pravnim likom konotiraju i veu slubenost i zakonitost tih odnosa. Takvi su novi nazivi za uitelja (nastavnik razredne nas-

Ono ops te najdalje seze i najvie ubeuje; i ono to se da pokazati u optem obliku, jeste nuno istinito i u posebnom sluaju. A. Kibedi-Varga: Retorika i nauka o knjievnosti , f P ? e k t i v e < < ' p r e v e o Ljubomir Blagojevi, Delo, Beograd, 22, 1976, br. 12, str. U. ' ' 02 Imena ulica u Lenjingradu bila su 1919. znak promjene, danas su sredstva oznaavanja. Viktor Sklovski, Lenjin kao aekanonizatOT, preveo Nenad Mievi, Teka, Zagreb 1974 br 4 grad, w i r s t e . 3 0 - 3 2 l i ' *
Nezavlsna

izdanja, Beo-

59

tave), osnovnu kolu (osnovna organizacija udruenog rada u odgoju i obrazovanju) i privatnika (radni ovjek koji samostalno obavlja djelatnost osobnim radom sredstvima rada u vlasnitvu graana). Vlastito je ime uvijek izazivalo posebnu panju i pitanje pripada li ono jeziku koliko i druge vrste rijei. Treba se sloiti s Ottom Jespersenom, koji tvrdi da je nemogue povui otru granicu izmeu osobnih i drugih imena jer imena esto prelaze iz jedne u drugu kategoriju. 94 I osobno je ime apstrakcija jer objedinjuje razna pojavljivanja onoga to smatramo jednom te istom osobom i slui prizivanju ideje imenovanog. Osobno ime ipak ima donekle poseban status, koji je vidjliv po tome to se ono obino ne prevodi na drugi jezik. Prevodi se samo kad na to upuuje jedan nadnacionalni zajedniki kulturni sloj i kad se jo u obliku nazire zajedniko porijeklo. U kranskoj su zajednici na primjer meusobno prevodiva imena Ivan, Jovan, John, Johann, Jean itd. John Lyons kae da i&ko se englesko ime James moe prevesti na francuski sa Jacques, to se obino ne ini jer se engleskost imena James osjea kao vaan dio njegovog ukupnog znaenja. 95 Kad se strano ime prilagoava domaim izgovornim obiajima, ime gubi dio svoje autentinosti, ali ipak ostaje dovoljno signala o njegovom porijeklu. Obavijest se o jeziku u prijevodu neminovno gubi, ali se ime tome opire, U tom je smislu osobno ime vre u svome jeziku od bilo koje druge vrste rijei ono najjae uva obiljeja svoga sustava, najprozirnije je prema pripadnosti imenovanog i zato je vrsto ne samo u jeziku nego i u ideologiji. Svaka zajednica ima liste osobnih imena ue (liste imena neposrednih predaka) i ire (liste nacionalnih imena) i njima se najvie utjee kad u strahu od prodora drugih pojaano uva identitet. Potomci se obiljeavaju imenima s lista. Da i osobno ime slui ideologiji za prozivanje ideolokog subjekta ili regrutaciju u ideoloke uloge, vidi se u sluajevima takozvanog drugog imena nadimka ili pseudonima. U manjim i vre povezanim zajednicama (klape, ilegalne organizacije) drugo ime slui odravanju tajnosti, ali i za oslovljavanje drutvenog dijela subjekta njegove ideoloke uloge. Umjetnikim se pseudonimom ne taji toliko osobnost koliko se poziva drutvena uloga osobe.

Otto Jespersen, isto, str. 69 i dalje John Lyons, Semantics (I), Cambridge 1979 (1977), str. 222.
m 95

University

Press,

60

U nastojanju da sustav nametne ivotu ideologizirana svijest ponekad vrlo napadno kontrolira nadijevanje osobnih imena. Crkva je, na primjer, Tridentskim koncilom obvezala roditelje da krtena imena potomaka moraju biti imena svetaca. U Staljinovo se doba u SSSR-u pojavio niz partijskih imena, kao to je na primjer ime Staljinka. I to je vid ideoloke borbe za nove slubenike i vid obiljeavanja dosega ideologije.

Prianje
\ Govor ne moe ne biti subjektivan, a budui da je subjekt konstituiran ideologijom, to znai i ideologian. Izgovaranju nuno prethodi izbor motrita. Neki retoriki anrovi imaju obavezan izriit komentar (basna, bajka, reportaa, novinarski komentar), to samo prikriva injenicu da je svako prianje nuno i komentar (tumaenje) onoga o emu pria. Ako nije izriit, komentar je sigurno u izboru onoga to e se rei i naina, to jest organizacije poruke. (Izbor naravno ukljuuje i izbor da se neto preuti.) Izbor iz ukupnosti dogaaja uvjetovan je i nesvjesnim motivima. Dogaaj se ve doivljava subjektivno, to jest ve se u percepciji oblikuje u sie, a sie, to jest poetinost i loginost kompozicije bit e u prianju vaniji nego o b jektivnost. Upravo rasporeivanje dijelova govora (kompozicija) stvarat e privid sudbine (nude) i izravno utjecati na izgled istinitosti prianja. Kad kaemo Ostavio me autobus, a ne Nisam stigao na autobus izbor je m o trita mogao biti uvjetovan i nesvjesnom tenjom za opravdanjem. Slino vrijedi za primjer iskaza sportskog komentatora: Nee lopta u ko I i za primjere dviju mogunosti izvjetaja jednog te istog stanja na ratitu: Bili smo prisiljeni na povlaenje / Neprijatelj je skupo platio svoje napredovanje. 98 Budui da je izbor motrita odreen raznim motivima, za istinu o nekom dogaaju bit e potrebno to je vie mogue svjedoka. Hegemonija jedne prie nad drugim priama znak je lanosti ili ideologiziranosti. Dok se izbori (to ukljuuje i isputanja) u svakodnevnim govornim anrovima dogaaju mahom nesvjesno, u
96 have been forced to retreat; The anemy bought his

gains dearly. Harold D. Lasswell, Nathan Leites and Associetes,

Publisher Inc., 1949.), str. 341.

Language of Politics, The M. I. T., 1965, (George H. Stewart

61

ideolokom govoru, u novinarstvu i historiografiji moda vlfto nego drugdje, vidljivo je kako idejni sustav sveprisutnu nudu izabiranja pretvara u strategiju oblikovanja drutva po projektu. Novinarska pria o dogaaju ne moe a da ne bude tuma angairan ako je dobar; tendenciozan ako je lo. (Tendenciozan se govor jo zove kontekstualnom iskoenou, ideolokim sljepilom, metafizikom gluhoom, propagandom ili dezinformacijom.) Ideologizirana historici grafija kontrolira pamenje i zaborav prolosti tako to povijest (dogaaje) maskira historijom (priom o dogaaju). Govorom protumaena povijest treba posluiti utjecanju na sadanja i budua stanja ili dogaanja. Funkcija govora postaje da po kriterijima nadlenih podsjea na korisno i skriva tetno (na primer, prosuivanje o tome to mora, i u kojem opsegu, a to ne smije ui u enciklopediju).

Jezikovanje: oblik u miljenju i govoru

Miljenje i govor kombiniraju oblike, i u tome je njihova ideoloka i jezina priroda. Apstrahiranje omoguuje oblike ljuske, koje se u raznim situacijama pune s vie ili manje upotrebljiva znaenja. Jezino ja, sada, ovdje, ovo svakim se drugim govornim inom pune drugaijim sadrajem. Svaki oblik koji je prepoznat kao govorni jest -potencijalna znaenjska jedinica. Nemotivirane oblike ovjek ne podnosi: praznina zahtijeva da bude ispunjena. 97 U ispunjavanju praznih oblika smislom do izraaja dolazi sklonost sreivanju (osmiljavanju ili motiviranju), to je nain izbjegavanja neizvjesnosti. Tako nastaju sinestetska motiviranja ili glasovni simbolizam i puke etimologije. I kad je sasvim nejasna znaenja, ljudska je rije okvir za oekivanje smisla osigurano joj je barem najopenitije znaenje svakog govornog oblika prisutnost, to ukljuuje i vjerojatnost postojanja razloga (motiva) prisutnosti, to jest smisla. Zvuk velikih rijei, kae Hans Eggers, vee se uz kolebljive predodbe, to ne smeta da se obilno upotrebljavaju, jer pojedinac hoe sudjelovati i dokazati kako pluta

97

57, str. 305.

preveo Branko Jeli, Trei program, Radio Beograda, 1983, br.

Roman

Jakobson:

Sest

predavanja

zvuku

smislu,

62

na visinama vremena. 98 Iskazivanja razliitih govornika u jezinim oblicima kriju ili izlau razliita iskustva , razliita znanja o predmetu govora. To omoguuje da vjet g o vornik (korisnik oblika), a laik u struci o kojoj govori, moe izgledati upueniji (uvjerljiviji, istinitiji) od majstora struke, a nevjesta govornika. Upotreba ove iluzionistike m o gunosti govora navela je Platona da govornitvo i sofistiku svrstava u lane djelatnosti ili laskanja. Govornitvo i sofistika za njega su nadomjestak za politiku i pravosue, kao to je to kozmetika za gimnastiku i kulinarstvo za medicinu. Danas ovu mogunost (i zamku) govora imenujemo mehanizmom pozivanja. 100 Zahvaljujui njemu, izraz Pariz jednako uvjerljivo mogu izgovarati oni koji su za taj grad samo uli, oni koji su ga vidjeli na filmu i televiziji i oni koji su u Parizu bili. Kad spominjemo imena predmeta o kojima znamo malo ili nita, ne referiramo na stvarnost, nego na jezik. Svijet rijei (verbal world) ne susree se sa svijetom stvari (extensional world). 101 Misao, dakle, ne m o ra biti vezana za stvarni svijet, ali to ujedno znai da moe biti voena jezikom. Govorni su oblici prvo to dotie sluaoevo tijelo i u njemu otvara kanale za govornikovu artikulaciju svijeta. Ti prvi pristigli oblici uspostavljaju prvo i osnovno zajednitvo govornika i drugog u smislu da su najopenitiji znakovi njihove bioloke slinosti, to jest pripadnosti istoj vrsti. Ali ve na niim razinama apstrakcije, pri prvim ralambama poruke, gdje se izluuju naini govorenja (jezik, stil) govor poinje djelovati dvojako tako da okuplja slino govoree i izdvaja one koji imaju drugaije govorne navike. To je prva figuracijska (izdvajajua) funkcija govora jer uspostavlja figuru mi na pozadini okolnog ne-mi (svi drugi, nerazlueni). Smile Benveniste frazu (reenicu) ne rauna u jezine oblike. Po njemu se ona bitno razlikuje od jezinih jedinica, jer je jedina prcdikativna i jer nije distribucijska, to znai da ne postoji inventar reenica u jeziku kao to postoji
98 Hans Eggers: Moemo li se jo sporazumijevati?, u Gadamer, Hormann, Eggers: Uenje i razumijevanje govora, prevela Truda Stama. Biblioteka, Zagreb, 1977, str. 42. 99 Platon: Gorgija, u knjizi Protagora / Gorgija, preveli Mirjana Drakovi i Albin Vilhar, Kultura, Beograd, 1968, str. 99102. 100 Nenad Mievi, Od misli do jezika, ICR, Rijeka, 1987, str. 53. 101

I. S. Hayakawa, isto, str. 30.

63

Inventar dlitlnktivnih obiljeja, fonema, morfema i leksema. On* jt, kale Benveniste, manifestacija jezika u ivoj komunikaciji. 102 No u neto irem poimanju jezika izgleda da mma razloga da i reenica (ne iskaz, nego tip iskaza), kao i 1 oblici od nje manji i vei ne bude smatrana dijelom j e zinog inventara. U najirem bi smislu jezik ukljuivao i retorike oblike. Za razliku od gramatike, koja ne ide dalje od reenice, retorika se tradicionalno bavi organizacijom cjeline govorne poruke. Zajedniko im je naelo regulirane ncoeekivanosti, to jest da na vjerojatnom (poznatom, oekivanom) zasnivaju mogunost saopavanja manje vjerojatnog (novosti, obavijesti). 1 U vjerojatnom ili zajednikom, to jest u znaenjskim sustavima kodovima i potkodovima teko je razluiti lingvstiki shvaene jezine oblike od retorikih oblika, koji se danas preteno poimaju kao oznaitelji ideologije. Ono vjerojatno odnosi se na znanje j e zinih oblika i pravila njihova kombiniranja, ali i na znanje ili umjenost prikladne upotrebe jezinih kodova u situacijama. Da bi izazvao eljenu reakciju (prenio poruku uvjerenje) govornik ne poziva samo znanje jezika onih kojima se obraa nego i njihove potrebe, motive, predrasude, oekivanja u najirem smislu, to jest iskustvo u cjelini. Zato je ideologija, kako kae Umberto Eco, zavrna konotacija svih konotacija znaka i konteksta znakova. 104 U svojoj spoznajnoj ulozi govorni je oblik slian svjetlosti jer kao svjetlost, i uope kao svaki medij, on ne omoguuje samo spoznavanje neeg to je drugo od njega nego nuno usput iskazuje i sebe sama. Ono to Marshal McLuhan kae za medij da je poruka vrijedi za kod, i uope za oblik. 105 No osim to omoguuje razmjenu smisla, oblik u govoru ima i znaajnu dokaznu mo uglavnom tako to potvruje oekivanja. Na takvu je upotrebu oblika upozorio Aristotel. U Retorici je naveo primjer iskaza koji nije silogizam, ali oblikom vjerno oponaa njegovu trolanu strukturu Jedne je spasio, druge osvetio, Helene je oslobodio. Aristotelov je komentar da ove toke, koje su

Emil Benvenist, isto, str. 128131. Umberto Eko {Umberto Eco), Kultura, informacija, komunikacija, prevela Mirjana Drndarski, Nolit, Beograd, str. 9798. m Umberto Eko, isto, str. 107. Takoer, Roten Bart (Roland Barthes): Retorika slike, preveo Ivan Colovi, Trei program
102 103

Radio Beograda, 1979, br. 41, str. 464.

los Marshal McLuhan, Understanding Lt, London, 1971 (1964), str. 15.

Media,

Sphere

Books

64

ponaosob dokazivane pomou odrugud dobijenih argumenata, kad se sjedine stvaraju priin da iz njih moe proizii novi zakljuak. 10 " Slino djeluju paralogizmi, odnosno greke u zakljuivanju (fallaeies) i sofizmi. Ono to Aristotel kae za djelovanje silogizma, moe se poopiti na djelovanje svih govornih ritmikih figura: najbolji utisak ostavljaju oni silogizmi iji tok sluaoci ve u samom poetku mogu predvidjeti jer se sluaoci raduju onome emu su sami dokuili zakljuak. No u slubovanju oblika izgovaranoj istini sudjeluje i ono to Aristotel, i kasnije sva retorika, savjetuju govorniku prikladan nain. Stil koji odgovara prilici, kae Aristotel, daje djelu izgled vjerojatnoe. 107 Govor se ovjerava prepoznatljivim rjenikom, tipom reenica i uope govornim ritmom, to je prizivanje starih svjedoka navika vie nego razumskog pamenja. Sluateljevo suuesnitvo u govoru govornik poziva ne samo prianjem o poznatom i potvrivanjem stavova, to Umberto Eco zove konsolatornom retorikom', 108 nego i unoenjem u govor dodatnih pravilnosti. Te pravilnosti (ili ponavljanja) mogu upuivati dvojako na dijelove istog teksta (sintagmatski pokazatelji u tekstu, koji ostvaruju intratekstualne veze) i na druge tekstove (paradigmatski p o kazatelji, koji ostvaruju intertekstualne veze). 109 S obje vrste upuivaa govornik ugovara s primaocem uvjete primanja svoga govora. U sasvim irokom poimanju jezika kao svega to je vjerojatno, na to se govornik oslanja da bi prenio poruku-uvjerenje, nalazi se i ono to se obino zove stilom izbor iz raspoloivog inventara koji (izbor), ustaljujui se, proizvodi nove slojeve oekivanosti (pravilnosti ili jezinosti). Budui da je izbor uvjetovan svjetonazorom, jezik ukljuuje i svjetonazor. Jezini izraz ili govor uvijek ima dvostruko lice pogledu Mae i jezik (vjerojatno) i misao oblikovanu jezikom. U jednoj vrsti ideolokog govora, koji u zvati jezikovanjem
los Aristotel, isto str. 182. Aristotel, isto', str. 223. Za razliku od nutritivne retorike, koja preispituje i restrukturira poznato, konsolatorna retorika se pretvara da obavjetava, a zapravo potvruje oekivanja uvjerava u ono u to se ve vjeruje. Ona je fond mrtvih oblika i skraenica ope poznatih argumenata. Umberto Eko, isto, str. 98. 103 Cvetan Todorov (Tzvetan Todorov), Simbolizam i tumaenje, preveo Jovica Ain, Bratstvo-Jedinstvo, Novi Sad, 1987. str. 6369.
107 108

65

i argonom, jezino se lice poruke posebno napadno izlae pogledu, ponekad toliko da i naizgled artikulirani sadraj nije drugo do jezini oblik tematski obrazac. Jezikovanje je prevlast oblika (jezika) u govoru ili tautologija na razini koda; govor koji zbunjuje iskazivanjem samo jezika i niega drugog. Govornik je straar vlastita jezika prenosi lozinke kojih je sadraj sam jezik strae. 110 Zato je jezikovanje posebna vrsta mistifikaeije usmjeravanje na nepokretnostCldeologija ne djeluje samo sadrajem govora nego i j e z i k o n f j l i sustavnou, posebno kad je to glavni sadraj. (Treba, meutim, razlikovati sustavnost ili ureenost logiki i estetski dotjeranog iskaza od suvika ponovljenosti ili nagomilanosti oblika u jednostavnom ritmu, to jest ureenost, ali nie razine.) Uniformiranom je govoru (jezikovanju) svojstven doivljaj ispravnosti: govori se sa osjeajem da je takav in odobren, da upravo tako treba govoriti. Nalazimo ga u govoru iz obaveze, najee u govoru onih koji, kako kae Pierre Bourdieu, govore sa ezlom dakle s o v latenjem institucije, a to su razni nadleni ili slubenici: sveenici, administratori, politiari, nastavnici. 111 Jezikuju govornici koji se religiozno odnose prema izgovaranom sadraju, pa se zato oprezno oslanjaju iskljuivo na provjerene oblike iz inventara. To je vrsta pravilnosti koja se obino javlja s religioznou, ne samo u govoru. Sto je sadraj religiozniji, kae ore Petrovi, poveava se obaveza proporcionalnosti. Liturginost, u kojoj vlada proporcija, izraz je potovanja tradicije i simbolizacija vjenosti religioznih istina.112 j Iako miljenje moe biti neovisno o govoru, ono se naj^^ ee dogaa s govorom. Svojom jezinou govor suoblikuje misao pripremajui je za daljnje misaone kombinacije i za saopavanje drugima, to jest za manipuliranje vlastitim i tuim predodbama. Jezik, & preko njega i ideologija mogu utjecati na tumaenje svijeta regulirati i stabilizirati poimanje, nameui kao okvire oblike koji ve postoje u inventaru. Dokazi za ovaj utjecaj traeni su u razlikama meu pojedinim jezicima, posebno u rjeniku. Odnos jezika i i miljenja trebalo bi, meutim traiti vie u univerzalnoj ljudskoj gramatici jezika (miljenja).
Walter Benjamin, isto, str. 45. Pierre Bourdieu, isto, str. 4344. 112 ore Petrovi, Teoretiari proporcija, Vuk Karadi grad, 1987, str. 24.
110 111

Beo-

66

Utjecaj govornog oblika (jezika) na misao posebno je j a san djejem govoru. Na koju vrstu utjecaja mislim, p o kazat u primjerom iz vlastitog roditeljskog iskustva. Dvogodinje dijete pokazuje na uho irafe igrake i kae uko (= uho) i odmah nadovezuje: Uko pao ciku; Uko pae (= Hrvoje pao s bicikla, Hrvoje plae). Oblik uko dozvao je iz pamenja jednu drugu situaciju, koja, barem s aspekta odrasla govornika, s prethodnom situacijom nema nikakve veze. Zajedniki je jedino oznaitelj za uho irafe i za Hrvoja, koji je u ovoj fazi djetetovog jezika homonim. U ovom je sluaju oigledno da se ono to je u iskustvu (na repertoaru) dozvalo oblikom (oznaiteljem), a ne smislom. Slino upravljanje misaonog toka jezikom (to jest onim to je u inventaru) dogaa se kad govornik saobraa stranim jezikom koji nije sasvim savladao. Tada se javljaju teme vezane za poznati rjenik, teme koje su se javljale u procesu usvajanja stranog jezika. Slinu vlast oblika nalazimo i u javnom govorenju raznih vrsta slubenika, kad se odobreni vremenski okviri popunjavaju opim mjestima, to sam nazvao jezikovanjem i argonom, i to e biti glavna tema slijedeih poglavlja. Pretjerivanje u naglaavanju utjecaja jezika na miljenje uvijek je u osnovi imalo potrebu da se kritiki prikae suvremen govor i ukae na zamke jezika. Tako je osniva Ope semantike (General Semantics), Alfred Korzybski tvrdio da se upotrebom rijei bez odnoenja prema stvarnosti ovjeka moe ugovoriti u razna bolesna stanja,, uglavnom shizofrena.113 George Orwell je, pojaavajui obiljeja suvremenih mu politikih govora, konstruirao utopijski jezik novogovor (Newspeak) i zastraio mranom vizijom jezinog upokorenja svijeta u romanu 1984. Neki se noviji teoretiari gotovo paranoino odnose prema sreivakoj sposobnosti uma i jezika, kao da apstrakcija i taksonomija nisu upravo ljudske (i samo ljudske) osobine, koje ovjeka kao figuru izdvajaju iz ostalog ivog svijeta. Naravno da po logici dijalektikog miljenja postoji mogunost da se jedna prirodna sposobnost, kao to je ljudska sposobnost koju zovemo jezik, izmetne u grobara prirodnosti, ali ipak nije toliko vjerojatna koliko izgleda u Orwellovom romanu ili u Barthesovoj kvalifikaciji jezika kao po sebi faistoinog.114 Ovakva pretjerivanja, meutim, imaju jako opravdanje. ini se da su neophodna upozorenja da bi se s vre113 114

S. I. Hayakawa, isto, str. 282. Roland Barthes, isto, str. 62.

67

mena na vrijeme budila svijest iz neautentinosti. Pretjerivanje u drugu krajnost je, uostalom, nain svakog ispravljanja ili rehabilitacije. U ranom djelu Gyorgya Lukcsa nalazimo polarizaciju duhovnosti (pojmovnost ili platonizam) prema izrazu (gesta, oblik). 118 Put od ivotne protoenosti i duhovnog doivljavanja k izraavanju doivljaja, to jest oblikovanju, Lukacs smatra putem od sluajnosti prema nunosti. Duh bi prema tome inile suprotnosti sluajnosti (to Lukacs zove pojmovnou neprikladno, budui da je pojam misaoni oblik) i nunosti, to bi bio nain intervencije duha u ivot (oblikovanje). Oblik je, kae Lukdcs, jedino mogue, odnosno muzika i nunost. Izraziti znai nai s v o j o j duevnosti (platonizmu) muziku. Oblik (ili gesta) je problematian zbog svoje odreenosti-kao-sudbine i kao takvog ga Lukacs smatra falsifikatom ivotnih tokova. (Theodor Adorno ga u tome slijedi kad definiciju, koja je oblik, zove kroenjem stvari u pojmove i znanstvenom ceremonijom.) 116 Oblikovanje (stvaranje) jest nuda duhovne djelatnosti, ali ona mora imati i suprotnu djelatnost razobliavanje (ralambu, demistifikaciju ili kritiku oblika) da bi ostala u skladu sa svijetom. I smo razobliavanje neizbjeno stvara nove oblike, koje lijeni duh ustaljuje ponavljanjem, ili kako to zove Lukdcs, primjenom. Primjena je, onako kako je poima Lukacs, zapravo oponaanje ponavljanje koje jednokratnu gestu (oblik-uzor) uzdie do vjenosti i miljenje usmjerava na uvijek iste utabane staze. Cini se zato da kritiku oblika i razobliiteljske poteze due treba poticati kako bi se prekidala pretjerivanja u primjeni gotovih oblika, koji sustavno osujeuju slobodno govorno proizvoenje i stvaraju priin nadpovijesnosti. Odatle potreba za posebnom panjom prema govornim nainima (oblicima) jer se u njima iskazuju vlast j e k a i ideologije u govoru. Semiologija, kako ju je zamislio Roland Barthes, i nije drugo nego rad na otkrivanju ideolokih implikacija oblika odnosa koje oznaavanjem ljudi nameu stvarnosti. Ovako shvaena zadaa semiologije poklapa se sa zadaom stilistike shvaene kao kritike stilova da trai naela po kojima je izvren izbor iz jezika u konkretnoj situaciji. Pretpostavka je ovakvog shvaanja semiologije
115 G e org Luka (Gy6rgy Lukacs), Dua i oblici, prevela Vera Stojl, Nolit, Beograd, 1973, str. 60. 118 Theodor W. Adorno: Esej o eseju, prevela Nadea Cakolska knjiga, Zagreb 1985, str. 2S26.

inovi-Puhovski, u Filozof ijsko-socioloki eseji o knjievnosti, 68

i stilistike da kad ve ne moemo neposredno spoznavati svijet, moemo unapreivati svoj odnos sa svijetom tako da upoznajemo svoje posrednike (znaenjske) sustave (ideologiju i jezik). Misao je, kae Adorno, suverena sve dok otvoreno priznaje posredovanost kao injenicu. 117 Svaki gest kojim bi ovjek htio da se izrazi, kae Lukcs, bio bi falsifikat doivljaja ako ne bi ironino naglasio svoju nedovoljnost i tako odmah potro sebe sama.118 Zadebljanja u posrednikom sloju izmeu ja i svijeta nastaju tamo gdje se nagomilaju oblici koji su rezervirani za neke situacije te ine i oznaavaju neke svjetonazore. Takve je oblike Umberto Eco nazvao ideoloki kompromitiranim oblicima. 119 Roland Barthes je ak zamislio posebnu lingvistiku disciplinu koja bi, pratei napredovanje ovravanja rijei i njihovu debljinu du historijskog diskursa pokazala i vie od historijskog porijekla istine njezinu jezinu, retoriku prirodu. 120

Theodor, W. Adorno, isto, str. 33. Georg Luka, isto, str. 41. 119 Umberto Eko, isto, str. 105. 120 Bolan Bart (Roland Barthes), Zadovoljstvo u tekstu, veo Jovica Ain, Gradina, Ni, 1975, str. 57.
1,7 118

pre-

69

BARTHESOVA IADORNOA KRITIKA GOVORA

U svakom znaku v r e b a monstrum stereotip: m o g u govoriti samo prikupljajui o n o poznato u jeziku, Rolan Barthes1 Nikakvo velianje p o j m a o v j e k ne m o e uiniti nita protiv n j e g o v a stvarnog ponienja u sveanj f u n k c i j a : za t o j e potrebna p r o m j e n a u v j e t a k o j i s u g a dotle doveli i k o j i se neprekidno proireno reproduciraju. Theoor W. Adorno2

71

1 Roland Barthes: Lekcija, preveo Cvjetko Milanja, Republika, 41, 1985, 1, str. 63. 2 Theodor W. Adorno, argon autentinosti, preveo Davor Rodin, Nolit, Beograd, 1978, str. 115.

72

Kritika narativnog uma u naraciji vidi posrednitvo koje je nemogue potpuno zaobii, ali koje treba neprestano podvrgavati kritici. Takvim kritikama treba prethoditi ono to Barthes smatra osnovnim predmetom semiologije otkrivanje artikulacija kojima ljudi podvrgavaju stvarnost. U Sreditu su panje ovog poglavlja dva teksta koji pripadaju, ako nam je uope stalo do takvih pripadnosti, dvjema razliitim disciplinama, ali im je tema zajednika: kritika jednog tipa govorenja. To su Nulti stepen pisma (Le degr zro de l'criture) Rolanda Barthesa3 i argon autentinosti (Jargon der Eigentlichkeit) Theodora W. Adorna/* U okvirima svojih disciplina (Barthes; semiologija; Adorno: filozofija i sociologija) oba su autora dola do vrlo slinih zakljuaka. Barthes i Adorno pripadaju razliitim znanstvenim f i lozofijama, odnosno metodolokim usmjerenjima. Kao uenik formalista i strukturalista, Barthes u cjelini vidi smisao i iz mnotva pokuava iz'vui bit. Iako uobiajeno u svakom znanstvenom istraivanju, Adornu je ak i takvo metodoloko usmjerenje mrsko jer mu je mrsko svako naglaavanje cjeline na raun pojedinanog, svaka prevlast apstraktnog nad konkretnim i pojma nad predmetom. U tome on vidi zaetke nasilja nad stvarnou. Bit je neto negativno, kae Adorno, jer danas je neka stvar u biti samo ono to pod vladajuim zlom jest (Adorno, 175).5 On smatra da ideal cjeline povlai za sobom ideal autentinosti u smislu identiteta i prilagodbe. Ideal cjeline naglaen
3

v e o Ivan Colovi, Noldt, Beograd, 1971, str. 3183. 4 Theodor W. Adorno, argon autentinosti, preveo Davor Rodin, Nolit, Beograd, 1978. 5 Na Barthesov Nulti stepen pisma i Adornov argon autentinosti pozivat u se u tekstu u zagradama.

Roland Barthes, Knjievnost, mitologija, semiologija, pre-

73

je u autoritarnim drutvima. Cjelina je u predfaistikoj Njemakoj bila deviza svih pregalaca protiv devetnaestog stoljea, koje je odbaeno kao zastarjelo. Posebno se ciljalo na psihologiju, koja je zastupala, itavo prosvjetiteljstvo. Nauk o prethoenju cjeline dijelovima je, u doba prvog Izdanja Sein und Zeita, kao uzor, oduevio itavo apologetsko miljenje, kao to i danas ushiuje sljedbenike argona (Adorno, 186). Ipak, u kritici oznaiteljske prakse A d o m o dolazi do rezultata slinih Barthesovim. Njegov argon autentinosti umnogome se poklapa s onim to Barthes misli pod pojmom pismo (l'criture). Kritika je govora kod obojice istovremeno i kritika drutvenog poretka u kojem se taj govor zbiva. Kao to svako knjievno pismo samo nastavlja tradiciju izdvajanja knjievnog od ostalih vrsta pisanja, tako i svako politiko pismo samo potvruje policijski 1 univerzum. Bezilaznost ovih pisama je potpuna, crna mogu da govore samo o sauesnitvu ili o nemoi, to jest u svakom sluaju o otuenosti. (Barthes, 48). Adorno, govorei o standardiziranosti govorenja, daje do znanja da je standardiziran i svijet na koji se taj govor odnosi. argon autentinosti pomae odravanje statusa quo trajne nepravednosti uz pomo prava. Kad govorimo o raslojenosti jezika/govora obojica upotrebljavaju sline i podjednako slikovite figure (Barthes: rascjep jezika; Adorno: rasap govora) i obojica vide uzroke u drutvenom kontekstu. Za Barthesa je rascjep jezika neodvojiv od rascjepa klase i raslojavanja svijesti. Adorno govori o rasapu govora kao posljedici mnotvenosti interesa, te u vezi s time o postojanju ne jedne apsolutne, nego m n o tva relativnih autentinosti, to jest, istina. Adorno o jeziku govori kao u drutvenoj ustanovi u kojoj se ve nalaze zameci argona autentinosti. Jzik je forma koja ve svojim postojanjem brani postojee- To je ustanova za potrebe ne samo komunikacije nego i socijalizacije. U govoru subjekt ukida svoju idiosinkratinost, svoju subjektivnost shvaenu kao pojedinanost. Brbljanje se namee ljudima pomou drutvenog ustrojstva koje ih negira kao subjekte. (Adorno, 149). Znaenja rijei su lebdea. Neodreenost, openitost, vilesmislenost neizbjena su obiljeja jezinog izraza uope, a argon autentinosti samo ih jo vie naglaava. Slino je i Barthesovo poimanje jezika. Njegova definicija jezika Poznato je da je jezik skup propisa i navika zajednikih svim piscima jednog razdoblja nedvosmisleno ukazuje na desaussureovsko <strukturalistiko) poimanje jezika. Na poimanje jezika kao sustava negativnih i operativnih entiteta, to jest, sustava 74

u kojem nema nieg pozitivnog, nego postoje samo razlike, upuuje Barthesovo odreenje jezika kao obzora komunikacije koji govorniku postavlja samo granice, ali ne i gotove forme izraza. Tu, dakle, treba traiti uzroke neodreenosti (openitosti i dvosmislenosti) jezinog izraza uope, jer sam je sistem takav da onemoguava stabilna znaenja. Osim toga ova obiljeja mogu se pojaati upotrebom znaka. Kod uslovljavanja znakovnih sustava, o emu Barthes govori u vezi s nainom funkcioniranja mita i uope u drutvenoj upotrebi jezika, znaenje dostupnjevitog sustava (pojam ili intencija) postaje globalno i neodreeno mutna masa znanja (Barthes, 276). Barthes takoer govori o lebdeoj strukturi pojma (oznaenog u znakovnom sustavu mita ili konotacije). Za strukturaliste vrijedi stav da je jezik paradigmatian sluaj zakonitosti i prisilnog djelovanja, a i da su svaki zakon i prisila artikulirani n a nain jezika. Kao to Barthes -tvrdi za literaturu da institucionalizira subjektivnost tako misli i o jeziku. Mi ne vidimo prisue moi u jeziku jer zaboravljamo da je svaki jezik jalna klasifikacija, a potom da je bilo kakvo klasificiranje zapravo opresivno; ordo znai istodobno i diobu i prijetnju. 6 Poimanje ideoloke funkcije govora pokrivaju kod ove dvojice autora termini pismo (Barthes: l'criture) 7 i argon autentinosti ( A d o m o : Jargon der Eigentlichkeit). Najprije u ukratko prikazati Barthesov pojam pisma, a zatim Adornov pojam argona autentinosti. Poslije toga u pokuati objediniti obiljeja i funkcije pisma i argona autentinosti. Pritom u se usredotoiti samo na one dijelove u Barthesovim i Adornovom tekstu koji se odnose na kritiku ideoloke funkcije govora, ostavljajui po strani ostalo (na primjer, Barthesovo teoretiziranje o romanu i Adornovo vrednovanje Heideggera), Na kraju u neto rei o alternativama pismu odnosno argonu autentinosti. O alternativama autori govore neizravno ili u nagovjetajima, ali se na osnovi njihovih kritikih zapaanja moe naznaiti govor u kojem Barthes ne bi naao obiljeja pisma, a Adorno argona autentinosti.
Roland Barthes: Lekcija, preveo Cvjetko Milanja, Re-

publika, 41, 1985, 1, str. 62.

termin pismo.

7 Kod nas je l'criture prevedeno s pismo, lako ovaj izraz znai jo pisanje i rukopis. U likovnoj je kritici ak i uobiajeno govoriti o rukopisu kao o prepoznatljivom nainu autorova zraavanja. (Istina, smisao izraza rukopis u likovnoj kritici blii je smislu za koji je Barthes rezervirao termin stil.) Budui da u se l citatima pozivati na prijevod, ostavit u

75

Pismo (l'criture)

Budui da je Barthesov tekst raniji (Le degr zro de l'criture, 1953; Jargon der Eigentlichkeit, 1964), poinjem prikazom Barthesovog pisma. U Barthasovom pojmovlju pismo je jedan od tri osnovna pojma koji oznaavaju jezine neizbjenosti druga dva su jezik i stil. Jezik u Barthesa ima uobiajeno znaenje skup propisa i navika zajednikih svim piscima jednog razdoblja. Dodaje jo i ova objanjenja: vie krajnja granica nego osnova; vie obzor nego zaliha grae. Jezik je, dakle, apstrakcija koja ne nudi gotove oblike, nego samo postavlja okvire u kojima govornik mora ostati da bi uope bio drutven (Barthes, 37). On je nuni obzor komunikacijske situacije. Tradicionalno poimanje stila Barthes je razdijelio u dvije kategorije stil i pismo. Dijeli ih osnovni stilistiki kriterij izbor. Stil je nuda i, kao i jezik, slijepa sila. Pismo je, meutim rezultat izbora. I stil i jezik su prije knjievnosti i govora uope. Jezik ve postoji u drutvu, a stil u pojedincu prije svakog govorenja (ili pisanja). Stil je oblik bez namjene, a pismo je posebna upotreba jezika, rezultat govornikovih namjera, situacije i uope konteksta govora. U pismu je, kae Barthes, namjera govorenja, a namjerom (intencijom) on zove novo, globalnije, odnosno apstraktnije oznaeno u dvostupnjevitom znakovnom sustavu mita. Pismo je mjesto presijecanja linije pojedinca i linije drutva. Stil je, budui bioloki odreen, izvan nagodbe koja vezuje pisca za drutvo. Jezik i stil se ne izabiru. Oni su refleksi, automatizmi ili prirodnosti. Jezik je drutvena prirodnost, automatizam historije, drutva, kulture, stil je automatizam jedne prolosti i jedne biologije. Jezik je u jezinoj djelatnosti o n o ope, zajedniko ili drutveno, a stil je pojedinano ili usamljenost U pismu se to uope i pojedinano presijecaju. U stilu se pojedinac uposebnjuje kao bioloka jedinka, a u pismu kao drutvena jedinka. Stil je veza pieve naravi i jezika na granici je 77

puti i vanjskog svijeta, a pismo je rezultat izbora s obzirom na bioloku prolost jedinke i na njezinu historiju. Pismo je veza istovremeno i normalne i posebne forme govora za historiju drugih ljudi. One koji govore istim jezikom razdvaja nain govorenja namjera i moral, to jest, pismo. Govor (parole) je u Barthesovom tekstu suprotstavljen i stilu i pismu. Stil je izvan umjetnosti i historije, izvanvremenska dimenzija, presjek, struktura, ostava trajanja, o k o mita dimenzija. Govor je vodoravna dimenzija jer samo nizanje rijei ostvaruje poruku njegove se tajne nalaze u istom redu s njegovim rijeima (Barthes, 29). Govor je prema tome vjeno odlaganje smisla. Strana mu je simbolinost i samodovoljnost pisma, jer u govoru znakovi dobijaju s#oja znaenja u pokretu. Njegov smisao previe zavisi o odnosima da bi se mogao skrasiti na dno rijei. Govor i pismo bi, dakle, bile dvije razliite upotrebe jezika. Nejasan, meutim, ostaje odnos govor-plsmo jer Barthes pismo odreuje dvosmisleno i kao slobodan izbor i kao znak ideologije. To znai da govorenje ne moe a da ne postaje pismo slobodan izbor moda, ali samo dok u kratkotrajnom periodu izabiranja prekorauje zadane okvire. im se u govoru pone prepoznavati nain, postao je drutveni obred izraavanja. Obiljeja pisma to ih je Barthes naao u knjievnim tekstovima mogue je poopiti kao obiljeja i drugih vrsta pisama. Potrebu takvog uopavanja naznaio je i sam Barthes, govorei u svom tekstu i o neknjievnim pismima. Tako kod njega nalazimo i krae komentare raznih politikih pisama: revolucionarno pismo, marksistiko (i Marxovo) pismo, trockistiko pismo, staljinistiko pismo te p o licijska pisma vlasti u totalitarnim drutvima. I standardiziranje je za Barthesa pretvaranje jezika u pismo. Zbog toga to> je posebnu funkcionalnost traio i nalazio gotovo iskljuivo u inu pisanja (pogotovo knjievnog) i to ju je vezivao za samo pristupanje inu pisanja, Barthes je znakove te posebne funkcionalnosti objedinio u terminu l'criture (pismo ili rukopis). No nigdje nije izriito ograniio (osim izborom termina) upotrebu ovog termina na pisani i2raz. Zaboravimo li, dakle, etimologiju termina, moemo ga sasvim dobro primijeniti i na govoreni (nenapisani) izraz. U knjievnosti je Barthes uoio znakove pisanja sa specijalnom knjievnom funkcijom da ono to je napisano oznae kao Knjievnost, to jest Umjetnost. Neki od znakova knjievnog stvaranja bili bi tako pass simple u francuskom jeziku, upotreba treeg lica u romanu i posebna rit78

mika organizacija. Funkcije o kojima Barthes govori povodom romanesknog pisma vrijede za pismo uope: pismo je govorna maska koja se izlae pogledu i tako, pokazujui, se, skriva ono iza sebe. Pismo je tu da komunicira smisao svoje prisutnosti. Namjera se govora ne iskazuje, nego samo nagovjetava. Umjetnik nastoji da u svoje djelo ugradi znakove koji e nedvosmisleno upozoriti .primaoce kako treba doivljavati to djelo, bolje rei da neto uope treba doivjeti kao. djelo, opus. Znakovi umjetnosti svjedoe o namjeri autora da napravi umjetninu onda kad nema nieg drugog to bi na to uputilo. (Takav sluaj imamo u looj umjetnosti u kojoj je odvojenost formalnih znakova stvaranja od sadraja oigledna). Obiljeje umjetnosti u stvorenom predmetu treba uiniti oiglednim da bi ga drutvo prihvatilo. Nema umjetnosti koja svoju masku ne izlae pogledu. Vea oiglednost znai veu drutvenost. Knjievna su pisma o^iaitelji knjievnog mita. Da bi bila to uoljivija, forma mora biti konvencionalna. Odatle u umjetnosti potreba za konvencijama, to prepoznajemo u neprestanim izmjenama stilova, kola, umjetnikih pokreta. Svaki njihov eksplid-. rani. ili implicirani manifest nova je konvencija stvaranja. Te narativne stilove Barthes zove drutvenim obredima izraavanja. U knjievnosti od Chateaubrianda do Camusa i Queneaua Barthes nalazi nekoliko pisama. U Chateaubrianda je pismo kao pogled (jezik koji odustaje od puke instrumentalnosti i zastaje da sam sebe promatra); u Flauberta je pismo kao. za,natska djelatnost (pismo koje ine znakovi uloenog rada); u Mallarmea pismo kao ubojstvo (krajnji in onoga to su Chateaubriand i Flaubert poeli unitenje pisma knjievnosti, posljednja objektivacija jezika) i na koncu u Camusa, pismo nultog stupnja ili neutralno pismo (rezultat nastojanja da se nae izraz neduan prema historiji). U svim ovim pismima Barthes prati proces sve otvorenijeg svoenja knjievnosti na probleme jezika. Izraz postaje sve vaniji, odvaja se od prie-sadraja da bi na zasebnoj razini postao potreban sustav znakova koji proizvodi Knjievni smisao. U povijesti odnosa ideologija i njihovih pisama Barthes vidi dva paradoks na primjera. U pismu realizma i natura-, lizma paradoks vidi u tome to je pismo krcato znacima proizvoenja i naglaeno konvencionalno umjesto da bude neutralno, to jest u skladu s objektivnou, u programu objavljenom i zahtijevanom. Osim znakova proizvoenja tu su i konvencionalni postupci efekta evokacije, naroito pri 79i

karakterizaciji likova: upotreba izraza iz naitoda, lokalicl 1 1 cl. dijalektizama i argonizam. I socrealistiko je piX smo svojevrsni paradoks zato to je jedna revolucionarna ideologija ozakonila znakove knjievne tradicije, a posebno one graanske knjievnosti realizma. Komunistiki pisci jedini su koji se nepokolebljivo dre buroaskog pisma, dok su ga sami buroaski pisci ve odavno osudili (Barthes, 75). Dogmatian duh dravnog socijalizma procijenio je da je sigurnije okrenuti se tradiciji nego provocirati revoluciju umjetnikog izraza. Nulti stupanj pisanja, bijelo ili neutralno pismo, samo je jo jedan od niza pokuaja da se jezik odvoji od sadraja i da na svojoj formalnoj razini, usporedo sa sadrajnom razinom, nosi svoju poruku. Neutralnost pisma treba itati kao elju pisca da ga se smatra nedunim i estitim. Za Barthesa je to jezik bez utoita, idealna odsutnost stila ili stil odsutnosti, forma bez batine. Vraajui se jezinoj instrumentali)osti (prozirnosti znaka prema znaenju), taj jezik izbjegava sluenju bilo kojoj od poznatih ideologija. No u tome uspijeva gamo u poetku svog trajanja. U sutini je nulti stupanj pisanja pokuaj (i samo kao pokuaj ostaje) da se pobjegne od pisma. Takvom pismu, meutim, vrijeme i drutvena upotreba ostavljaju samo dvije mogunosti: da ostane neitano, to jest, da bude usamljenost, ili da se, poto ga drutvo ocijeni prihvatljivim, ustanovi kao samo jo jedno u nizu pisama. S obzirom na piev trud oko forme Barthes razlikuje jeftine i skupe forme, parafrazirajui Vateryjeve rijei Forma je skupa kad su ga pitali zato ne objavljuje svoja predavanja. Jeftina je forma preuzeta gotova, a u skladu s terminom pismo rekli bismo prepisana. Govornik ili pisac nije ulagao truda da ita promijeni i da ostavi trag svoje osobnosti. Skupa je forma privatno vlasnitvo, jer u nju je uloen trud. Ona se cijeni onoliko koliko je oito da je u nju uloeno rada. Skupa forma uspijeva u drutvu koje cijeni zanatsko savrenstvo, u kojem je rad mit i iskupljanje, "Vrijednost rada tu zamjenjuje genijalnost misli. Proizvoa skupe forme mnogo radi na izraajnosti idealu svake umjetnosti i ini od nje konvenciju. Takvo pismo usklaeno je s idealima rada i reda idealima svakog totalitarnog drutva. Ono ne naruava poredak, nego ukraava postojee. Funkcija pisca nije toliko da stvara dela koliko da snabdeva Knjievnou koja se izdaleka raspoznaje (Barthes, 72); . . . lien drugih borbi pisac ima jednu strast dovoljnu da ga opravda: stvaranje forme. (Barthes, 75). 80

Razlici test pojavnih oblika pisama oteava njihovu identifikaciju. Obiljeja im mogu biti ak suprotna: mogu biti emfatina (pismo francuske i uope svake revolucije), a mogu biti i litotina (Marxovo pismo). ini se da distanca (posebno vremenska) pogoduje mogunosti prokazivanja pisama. Ono to bi danas odjeknulo kao neumesni patos, bilo je tada po rneri stvarnosti-, (Barthes, 44). Barthes je prepoznao nekoliko vrsta pisama: pismo kao strast jezika, euforija jezika, fetiizam jezika, nastojanje da se ukine prozirnost prema znaenju, to jest takva upotreba jezika u kojoj znak prvenstveno privlai panju na materijalnost prijetnja kaznom, gdje je rije istovremeno i opis i suenje, jer je u vrijednosnim slojevima, rijei1 naglaeno prisutna polarizacija izmeu dobrog i loeg, prihvatljivog i neprihvatljivog, poeljnog i nepoeljnog; policijsko pismo, koje lano usklauje izvorni dogaaj s najnevjerojatnijim tumaenjima (Barthes, 47); pi$mo alibi, prisutnost na drugom mjestu, opravdanje ili isprika; jezik prisutnosti, pismo koje nezavisno od sadraja treba oznaiti angairanost, to jest prisutnost govornika ili pisca, pismo kao potpis ispod skupne izjave koju pisac ne pie sam, pismo kao znaka. Zakljuno, pismo je etiki sloj jezine prakse, moral forme, budui da se u njemu ogledaju odnosi govoreeg subjekta prema vladajuem poretku i ustanovljenim vrijednostima. Jedino je pismo izraz koliko toliko slobodnog Izbora. Upravo je in izbora taj koji od pisma fini moral forme jer vezuje pisca za tradiciju i idelogiju. Pismo je izbor jednog ljudskog stava, potvrivanje izvjesnog Dobra, jezik preobraen drutvenom upotrebom, namjenom, forma shvaanja u njenoj ljudskoj usmjerenosti, posljedica razmiljanja govornika-pisca o drutvenoj upotrebi njegove forme i izbora koji on u vezi s time vri. (Barthes, 40/41). Budui da proizlazi iz upotrebe, pismo je mjesto ne-jezinih intencija. Bez obzira da H se radilo o strasti jezika u knjievnom pismu, ili o prijetnji kaznom u politikom pismu, najopenitija je namjera pisma da spoji realnost inova s idealnou ciljeva. (Barthes, 43).
oznaitelja; politika, pisma zastraivanja i velianja, p i s m o

81

argon autentinosti mmm (Jargon der Eigentlichkeit)

Theodor W. Adorno u argonu autentinosti otro kritizira spise Heideggera, Jaspersa i jo nekih svjedoka p o bjede faizma u Njemakoj. Razlog za tako otru kritiku (ne samo jezika nego i stavova) jest taj to filozofski govor najmanje od svih drugih govora trpi ono to Adorno zove argonom autentinosti. Cim se u filozofskom tekstu moe prepoznati argonski govor, za Adorna je to pouzdan simptom nefilozofskog miljenja. Pravo, filozofsko miljenje neizrecivo je ablonama tradicije. Izbjegavajui parjalnost gledita, teei opem, filozof mora izbjegavati pripadnost nekoj od postojeih grupa koje imaju svoj moral, ideologiju i jezik pomou kojih se lanovi razlikuju od nelanova. Upravo upotreba jezika-govora moe prokazati intelektualca upregnutog u parcijalne interese neke od grupa ili intelektualca spregnutog s vlau. Adorno smatra da je mo govora uope velika, pa ak smatra da je govorenje zajamilo utoite faizmu. U s poredo s kritikom sasvim konkretnih govornih predloaka ovim se spisom provlai vanija (o tome svjedoi i naslov spisa), a i za ovu priliku zanimljivija tema: ideoloka uloga govora uope. Zato stavove o filozofskom argonu treba uopavati na sve druge upotrebe govora sa slinom ulogom. Termin autentinost upotrebljava se u dva naizgled o p rena znaenja: a) samosvojnost, vlastitost, pojedinanost, posebnost, originalnost i b) identinost, ali kao (ili po uzoru, na) neto drago, ono Sto je pravo, kako treba, istinsko i sutinsko. U oba sluaja autentino aspirira na to a ga se tumai istinitim. Drutvo objavljuje zahtjev za samosvojnou, ali istovremeno i nudi uzore samosvojnosti kakva je poeljna. Jedinka se i ne moe drugaije odrediti nego p r e ma drugima. Autentinost u smislu identiteta samome sebi (dosljednost sebi, svojoj prirodi i idealima) svodi se ipak na jednaenje s okolinom. Ova dvosmislenost izraza auten-

83

tinoH dio je ijjre koju drutvene institucije igraju s nesvjesnim pojedincima. Kad oni misle da su samosvojni, n a j vjerojatnije je da su ujednaeni s ponuenim idealima. Ustanovljeni mediji nude ideale, predloke, obrasce, primjere, a pojedinac treba samo izabrati. Pedagogija se svodi na uvjebavanje autentinosti na ujednaavanje. Vlastitost, ustanovivi se kao ideal autentinost, potencijalno je identitet i totalitet. Oni kojima je sve drugo nedostupno rado fetiiziraju svoj tako-bi tak (Sosein). (Adorno, 167). Tako i ovaj Adornov argon autentinosti treba tumaiti kao argon trenutno vrijedee istine, a ne istine u pravom smislu autentine. Ono autentinosti suta je negativnost. argon autentinosti je suvremeni oblik neistine, njegov je glavni sadraj obmana. Ironinu Adornovu upotrebu opozicije autentino neautentino treba poimati imajui u vidu izmeu ostalog i slijedee odgovarajue postavljene suprotnosti: jednako nejednako; slino neslino; nesluajno sluajno; oekivano neoekivano; ope pojedinano; esencijalno egzistencijalno; bitno nebitno; supstancijalno nesupstancijalno; cjelina dio. Termin argon danas uobiajeno znai relativno ustaljeni nain saobraanja unutar jedne drutvene grupe. To je skup obiljeja jezine djelatnosti zajednikih jednoj grupi ljudi, a razliit svim drugim grupama u iroj zajednici koja govori istim jezikom. U Adornovoj upotrebi argon nije relativno ustaljeni varijetet jezika, nego nain odnoenja prema drugom i nain (zlo)upotrebe vlastitog intelekta. argon autentinosti je ideologija koja govor apstrahira od svakog posebnog sadraja. (Adorno, 204). Pojavnost mu je raznolika jer se moe useliti u bilo koju vrstu govorenja. argon se prakticira u rasponu od propovijedi do reklame. (Adorno, 91). Slojevitu, parcijalnim interesima ispresijecanu drutvenu stvarnost govor odraava svojim rasapom. Lebdea znaenja rijei u vezi su s relativnou pri odreivanju bitnog i nebitnog. U sudu o autentinosti nekog pojma uvijek je nazoan i interes za tu autentinost (Adorno, 169). U situaciji rasapa govora nema jedne jedinstvene autentinosti, nego ih je onoliko koliko ima razliitih interesa. Zameci argonskog nasilja nad stvarnou ve su u osnovi oznaiteljske djelatnosti i u nainu odvijanja misaonih operacijaj Adorno to pokazuje na primjeru pretvaranja pridjeva autentino (eigentlich) u imenicu (Eigentlichkeit). Poimenienje pridjevka (Substantivierung elner Eigenschaft) Adorno smatra omiljelom figurom argona. Budui da je u govoru mogue poimenienje svojstva, o kojem se tek naM

govjetava natuknicom (Stichwort), lako se pomijea podudaranje stvari i ideje o njoj s idejom dobra ili zla. Samim tim to je neto pravo, to jest podudara se s naom idejom o tome, ne znai i da je dobro i istinito, jer , . . u ime vremenu primjerene autentinosti mogao bi i krvnik prijaviti kojekakve ontoloke odtetne zahtjeve ukoliko je bio naprosto pravi krvnik (Adorno, 171), Autentinost je nepredmetna, ali moe opredmetiti jer je subjektu nametnuta a da on sam tu nita ne moe (Adorno, 173). Upeatljivi su Adornovi primjeri misaonih navika (refleksa, predrasuda) gdje se autentinost manifestira u prevlasti pojma nad predmetnom stvarnou. Autentinost kao usud vrijedi, na primjer, za konja, jer ga ovjek doivljava kao da postoji Zato da bi teglio. idovi i Cigani proganjani su zbog pripadnosti unaprijed osuenoj vrsti, to jest, zbog svoje autentinosti. Autentinost se manifestira kao usud kad je bitak prije pojedinane egzistencije. argonska je autentinost uvijek u slubi nekog pokreta, religije, ideologije, dogme. argonom se propovijedaju vii ciljevi, za koje se trai rtvovanje pojedinanosti (Heidegger: rtva je oprotaj od bia na putu do uvanja naklonosti bitka). 8 Govor koji iri vjeru u bitak rezultat je tenje, koju zauzvrat i p o drava, za oputanjem u vjeri i nadi. Zametke argona treba traiti u jezinoj djelatnosti uope jer je svako kodiranje apstrahiranje, pa prema tome i redukcija ili gubitak informacija. Pojedinano se iskustvo svodi na drutveni kalup. Govorne su forme postvarene jer j e dino posredstvom post varenja postaju forme, te tako nadivljavaju ono na to su se nekad odnosile zajedno s kontekstom u kojem su se na neto odnosile. Posve demitologizirana injenica sustee se govoru (Adorno, 8990).

Navedeno u Adom ovom argonu autentinosti, str, 205. 85

Obiljeja pisma argona autentinosti

Obiljeja to ih Barthes i Adorno nalaze u ideolokoj (zlo)upotrebi govora meusobno su povezana. Ipak, ali samo radi preglednosti, prikazat u ih odvojeno. Neka od njih objedinjena su pod imenima koja sam im s&m dao.

Naglaeni vrijednosni slojevi znaka

U vrijednosnim slojevima znakova odraava se njihova drutvena upotreba, pa zato nije dovoljno jezinu vrijednost opisati samo kao posljedicu odnosa rijei u jeziku (sustavu), nego prije svega kao rezultat pragmatikih odnosa (odnosi ovjeka i ovjeka te ovjeka i znaka). Naglaena vrijednost rijei argonskog govora moe biti shvaena kao pojaanje u govoru uvijek postojee emotivne funkcije uvijek prisutnog govornikovog stava prema predmetu govora (to obino otkrivamo procjenom emocionalnosti izraza). Sasvim je logino to pismo, koje jedino proizlazi iz biranja i koje Barthes zove moralom formom, dogovorom izmeu pojedinca i historije/drutva, odgovornou, ima naglaene vrijednosti. Ovako shvaene jezine vrijednosti odraavaju drutvene odnose. Adomo je primijetio da argonske rijei djeluju tako da stvaraju iluziju svoje nezamjenjivosti. To je zato to rijei djeluju prvenstveno svojom vrijednou, to jest, kako bi rekao Adorno, kao natuknice (Stichwort). Tako mitologizirane izraze nemogue je zamijeniti a da se ne izgubi autentinost argona. Po tom svom obiljeju argonski je izraz blizak pjesnikom govoru. Naglaena je vrijednost u najuoj vezi s usmjeravaj uom funkcijom pisma/argona autentinosti. Tu ne samo da se ukazuje poredak vrijednosti nego se takav poredak i za87

povijeda. Pozitivno i negativno postvaruje se pred oima ivog iskustva kao da vae prije svakog odmjeravanja, kao da misao nije ta koja prva odreuje to je pozitivno, a to negativno, i kao da putanja takvih odreenja nije putanja negacije. (Adorno, 69). O istom govori Barthes povodom politikih pisama autoritarnog drutva. U policijskim pismima otro polariziranje dobra i zla zaposijeda itav jezik, pa vie nema rijei bez vrijednosti, vie nema nikakvog vremenskog razmaka izmeu imenovanja i suda. Takav govor stvarnost iznosi u njenom prosuenom obliku. Krupne rijei, o kojima govori Adorno, oznaitelji su apstraktnih pojmova, a djeluju ba svojom naglaenom vrijednou. U politikim argonima opozicijskih ideologija podjednako su omiljele takve rijei-transparenti kao Sto su: ovjek, humanizam, sloboda, demokracija, prava. Zahvaljujui svojoj apstraktnosti, moe se pojam poput mazivog ulja utrcati u istu mainu na koju je jednom htio juriati. (Adorno, 109). U vezi s vrijednou izraza zanimljiv je Barthesov stav o pismima Manta i Lenjina nasuprot Staljinovom. Ono to je do danas reeno za Marxov nain pisanja (Barthes, Silva'-') uglavnom se poklapa s onim to su ruski formalisti (Ejhenbaum, klovski10) rekli za Lenjinov nain. Vrijednost u Marxovom i Lenjinovom izrazu proizlazi iz njegove vezanosti za stvarnost i akciju. Ta je vrijednost u predmetu govora, ali ne toliko i u nainu djelovanja izraza.11 Od Marxovog jezika saznanja do policijskog pisma Staljinove vlasti kontinuitet postoji samo u tome to su u njima naglaene vrijednosti. Ali radi se o razliitim vrijednostima i razliitim upotrebama tih vrijednosti. Staljinistiko je pismo pretvorilo neke formalne elemente Marxovog pisma u obrazac. Slinosti su samo povrinske, jer od govora koji govori o vrijednostima i djeluje eksplikativno ostala je njegova suprotnost govor koji se zalae za suprotne vrijednosti i djeluje izrazito vrijednosno, to jest, zaobilazei razum.
9 Ludovico Silva, Marksov knjievni stil, Vuk Karadi, Beograd, 1978,
10

jezika, prevele M. Cvitan i Lj. Mifka; Viktor Sklovski, henjin kao dekanonizator, preveo Nenad Mievi, Teka, 1974, 4, str 803820. 11 Treba pri tom uzeta u obzir razliku u nainu izmeu teorijskih tekstova i onih koji su imali naglaenu propagandno-pokretaku ulogu. 88

Boris Ejhenbaum, Osnovne sUlistike tendencije Lenjinova

Nerelacionost
Nerelacionost je Barthesov termin, no ovo obiljeje, ne pod tim imenom, spominje i Adorno kao obiljeje argona autentinosti. To je nain izraavanja u kojem je rije upotrebi jena s oslabljenim relacijama prema drugim rijeima u kontekstu. U Barthesa nalazimo opis ovakve upotrebe rijei u modernoj poeziji i prozi. U klasinoj se poeziji i prozi rijei upotrebljavaju relaciono. Rije je upuena na vezu s drugim rijeima u kontekstu. Smisao rijei odreuju odnosi. Takav govor tei dijalogu susretu s drugim. U skladu s Barthesovom upotrebom termina govor mogli bismo rei da je to govorna upotreba rijei. U modernim se knjievnim pismima, po Barthesu, naruava funkcionalna priroda jezika. Odnosi se ponitavaju u korist izoliranih rijei gramatikalnost odumire. Rije postaje obitavalite smisla, in bez neposredne prolosti, in bez okoline. U' takvoj upotrebi rije sadri sva znaenja meu kojima bi relaciono izlaganje izabralo jedno. To je nulto stanje rijei jer. krcata svim prolim i buduim odreenjima, rije funkcionira kao natuknica iz leksikona ili enciklopedije. To je vraanje izlaganja na stani rijei. Kod Adorna nalazimo opis ovakve upotrebe rijei u argonu autentinosti kad kae da je princip argona dezorganizacija, to jest, rasap govora na rijei same. (Adorno, 55), Obiljeje nerelacionosti povezano s obiljejem pismo/ /argona autentinosti da djeluje naglaeno vrijednosno, to jest, usmjeravajue. Ova dva obiljeja proizlaze jedno iz drugog. Umjesto da ih jezini kontekst i kontekst situacije konkretizira uvijek drugaije, rijei kao mehaniki nabaene boje, bez odnosa prema sadraju miljenja, povrno odreuje izraz, ali samo vrijednosno. Rijei-boje gomilaju se bez logike podreenosti i na tetu misaonosti izraza. Osamostaljujui se od konteksta, rijei postaju nezamjenjive i svete. Da bi opisali to se dogaa s rijeima u nerealacionom govorenju, i Barthes i Adorno upotrebljavaju; istu sliku aura. (Barthes, 62; Adorno, 57).

Openitost, aluzivnost

neodreenost,

Govori se kao iz neke dubine koja bi bila osramoena kad bi bio izgovoren njen sadraj. (Adorno, 139). Ve zato to je jezik sistem negativnih i opozitivnih entiteta, ne89

mogue je u zajednikoj djelatnosti apsolutno odreeno i trajno znaenje rijei. Osim toga, sporazumijevanje pretpostavlja minimum zajednikog. Porijeklo je obavezne koliine openitosti u jezinom izrazu u osnovnim misaonim operacijama. Kritici treba podvrgnuti onu openitost/neodreenost govora koja prelazi granicu do koje je openitost potrebna za sporazumijevanje. Moe se govoriti o dobroj- i looj vieznanosti. Obino se u umjetnosti vieznanost smatra prednou jer je dio sklopa pomou kojih umjetnik kod primaoca pobuuje estetske emocije. No jasno upuivanje na vie konkretnih i raspoznatljivih znaenja (vieznanost) nije isto to i neodreenost koju nalazimo u argonskom govoru. Pismo je istovremeno i proizovod i izvor neodreenosti (Barthes, 56). Neodreenost ili mutna masa znanja proizvod je dvostrukog znakovnog sustava, kako je pokazao Barthes opisujui djelovanje mita u tekstu Mit danas. Uslojavanjem znakovnih sustava znaenja se pomiu, zakrivljuju. Preneseni smisao (pojam ili intencija) mita apstraktniji je od doslovnog smisla upotrebljenog znaka. Sto tenije uzvisuje svoju svakodnevicu, to mutnije argon mijea doslovno i preneseno. (Adorno, 81). Apstraktno je govorenje bez dubine jer ukida sloenost egzistencijalnosti i uvodi ugodan privid bistrine esencijalnosti. To plono govorenje, meutim, nastoji se predstaviti kao vjerna slika mnogodimenzijalnog svijeta. Govor prepun openitosti i obrazaca oblik je utnje govorom onda kada utnja nije dovoljna maska misli, U tom sluaju pismo/argon autentinosti slika je obazrivost argonozborca, njegova straha da ne bude prihvatljiv. Izbjegavajui konkretan izraz, koriste se natuknice demagoki provjerena tehnika aluzije koja preuuje ono o emu oekuje tajnu suglasnost-. (Adorno, 158). Pismo/argon autentinosti glumi ono to je odsutno: nejasnost pokazuje kao da je jasnoa,, interesom posredovan smisao kao istinu. To je govor s maskom onoga to se od njega oekuje da bude.

Objektiviranost, automatizam upotrebe, autor eferencijalnost

Pismo postaje tako to se zaustavlja gibanje jezine strukture kad se uvedu tabui i paljivo procjenjivanje podobnosti i nepodobnosti. Tabuizacija jezika i dogmatizam 90

pisma pratee su pojave slinih drutvenih procesa i kao takve ih podravaju. I za pismo i za argon autentinosti vrijedi da su zaustavljeni jezik, to jest, ustanove. Pritom vrijedi Barthesova jednadba: to vea uoljivost konvencije, to vea drutvenost. Institucionalnost, standardiziranost i konzervativnost pisma/argona autentinosti oituju se obiljem govornih automatizama obrazaca, fraza, ustaljenih figura, opih mjesta topike i izraza, te kao rezultat svega, siromatvom izraza. Standardiziran kao i svijet na koji se odnosi, on (argon) raspolae skromnim brojem rijei koje kljocaju poput signala. (Adorno, 54). Siromatvo forme homologno je idejnoj ogranienosti sadraja. Takav govor prepoznajemo po tome to ima svoje omiljele rijei. Govorni automatizmi najuoljiviji su na leksikoj razini, ali ima ih i na ostalim razinama (fonetskoj, gramatikoj). Takvo govorno ponaanje udaljuje se od miljenja i pribliava (bolje rei vraa) refleksu. Obrazac uteuje razmiljanje. Onaj tko se razumije u argon ne treba kazati to misli, ne treba ak ni misliti: od toga ga argon rastereuje obezvrjeujui misao. (Adorno, 57). Uinke koje tako shematiziran govor poluuje u masi Adorno usporeuje s uincima loe umjetnosti kia. Banalne istine, kae on, podaruju govoru nezajsluen patos. argon autentinosti mehaniku dodaje govoru trenutno potrebne oznake. Kao to se mehaniki, dodatkom vibrata, humanizira neljudski zvuk orgulja (usporedba je Adornova), tako i argon opskrbljuje govor uzorcima ljudskosti, iskrenosti, autentinosti. Barthes navodi da se krajem 18. stoljea poinje mutiti klasina prozirnost jezika. Neizdiferencirano se, jedinstveno klasino pismo poinje raslojavati. Ideoloki rasap prati i rasap govora. U knjievnosti, forma dolazi u prvi plan: euforija jezika, strast jezika, fetiizam jezika, jezina narcisoidnost. Jezik postaje sve manje sredstvo opisa, a sve vie forma koja samu sebe nudi kao objekt promatranja. Kod Flauberta znaci vie plijene nego to izraavaju. Tako se ustanovio, od sadraja i ideje djela odvojen, knjievni smisao, a knjievnost se ustanovila kao knjievnost objekt ili, krae, velikim poetnim slovom Knjievnost. Formu Objekt pisac nikad ne moe unititi a da ne uniti sebe kao pisca. (Barthes, 35). Mallarmeovo ubojstvo jezika samo je posljednji in svih objektivacija jezika. Za pismo/argon autentinosti moemo rei da- je forma posveena kao objekt. Forma je osamostaljena, kao nosilac poruke izbora, to jest, ona ne samo da prenosi poruku nego jest poruka.'Su91

tina je pisma i argona autentinosti u tome to poruka jezine organizacije maskira poruku jezino organiziranog sadraja. Govor apstrahiran od svakog posebnog sadraja, koji od sebe odbacuje svaki sadraj protiv kojeg bi se moglo argumentirati, Adorno v e antitopinim (str. 204 i 104). Ovu objektivaciju forme, prevlast forme nad sadrajem, stavljanje sadraja u zagrade (Adorno), Barthes slikovito usporeuje s maskom koja privlai panju na sebe. Autentinost govorne forme ima funkciju stvaranja uvjeta za prijem kakav prieljkuje govornik. Ako se radi o kiu, onda pismo/argon autentinosti tvrdi da je umjetnost; filozofskim argonom moe se mitologizirati; u politikoj besjedi pismo/argon autentinosti potvruje istinitost iskaza snagom autoriteta onih koji su govorili na slian nain. Autentinost forme iskaza implicira (natuknjuje, aludira) da je iskaz lijep, a ne ruan; istinit, a ne laan; moralan, a ne zlonamjeran; svet, a ne profan; koristan, a ne nekoristan i openito dobar, a ne lo. Autentinost pisma ili argona implicira ono to Kuran eksplicira na samom poetku, kada izrijekom tvrdi da ne treba sumnjati u istinitost svega to slijedi iza te tvrdnje. Ova uvodna tvrdnja ima istu funkciju kao i svaki jezik k6d, a ta je da na samom poetku, pri prvom pogledu na pisanu poruku ili kod prvih zvukova govorene poruke, naznai koji kdd i podkodove treba izabrati za dekodiranje poruke. Ovu kompleksnu, ali jedinstvenu funkciju, koja prije svake poruke sadraja nastoji isplesti ideoloki kontekst itanja zovemo autoreferencijalnom funkcijom. Prepoznajemo je u svim onim sluajevima u kojima je govorniku stalo da govori ne svojim originalnim izrazom, nego jezikom grupe kojoj pripada ili bi joj elio pripadati. Na prethodno reeno moe se odnositi obiljeje koje argonskom govorenju pripisuje i Barthes i Adorno, a to je samodovoljnost/samosvrha. Sva piisma ispoljavaju samodovoljnost tuu govornom j e z i k u . . , pismo je ovrsli jezik koji ivi od samog sebe i uopte se ne stara da u vlastito trajanje ukljui nestalni tok priblinosti... svaka samodovoljnost poiva na ideji venosti (Barthes, 43 i 34). Izraz je sam po sebi dovoljan. argon s dosadom odbacuje obavezu da izrazi neto od sebe razliito, pa ak i svoju vlastitu diferenciju spram toga. To drugo smije biti nita, a u znak zahvalnosti nita postaje ono najvie. (Adorno, 131). Razgovor postaje samosvrha i nadomjestak za ono to bi u skladu s njegovim smislom iz njega trebalo slijediti. (Adorno, 125). 92

Figurativnost
Figura je govorna shema i ve samim tim ogranienje. Meutim, obrazac je tu da ga se ispuni uvijek drugim sadrajem i da ga tako kreacijom zasjeni. U pismu/argonu autentinosti te kreacije izostaju pa se uz pomo figura proizlvodi trivijalnost. Ne samo izbor vrsta figura nego i doslovno prepisane figure vaan su element za prepoznavanje autentinosti. Usto argonska upotreba govora naglaava u svakom figurativnom govorenju prisutno upuivanje na drugost. Svojim se figurama taj govor jasno oituje kao govorna maska. Kao figure navest u neke za ideoloki govor karakteristine postupke koje spominju Barthes i Adorno. Najprije Barthes. Figura vakcim sastoji se u tome da ustanova prizna neka manja zla da bi bolje prikrila osnovno zlo. (Cesto se, na primjer, dogaa da institucija samu sebe kritizira da bi se prikazala objektivnom, ali drugima uskrauje m o gunost kritikog govorenja. Pritom se barata oprekom kritiar kritizer.) Ako se predmeti i pojave liavaju pripadajuih povijesnih konteksta, onda Barthes taj postupak zove oduzimanjem historije. Tim se postupkom stvara iluzija prirodnosti i nedunosti, a ovjeka se oslobaa odgovornosti. Figura ni i je magijski postupak u govoru kojim se ostavlja bez odluke ono to ini nezgodnim biranje bilo koje od alternativa. Da bi se izbjegao izbor, obje se alternative prikazuju podjednakim. Krajnja ravnotea zaustavlja vrednosti, ivot, sudbinu, itd.; vie nema izbora, treba samo podmetnuti plea. (Barthes, 308). Postupak koji Barthes zove poistovjeivanje mogli bismo zvati i neutralizacija asimilacijom. Sve to je drugaije i prijeti promjenom, prisvaja se i svodi na isto. A k o se drugi ovjek pojavi pred njegovim oima, malograanin odbija da ga vidi, prelazi preko njega i porie ga, ili ga pak pretvara u samog sebe. Malograanin je ovjek nemoan da zamisli Drugog. (Barthos, 306). Kritika se moe neutralizirati asimilacijom kritiara: argon je, meutim, progutao termin otuenje, koji stoji na poetku, te je bio spreman da mladom Marsu prizna dubinu, kako bi se iskobeljao pred kritiarem politike ekonomije. (Adorno, 115), Tautologija je objanjenje predmeta njim samim. To je dvostruko umorstvo jer ubija se racionalnost zato to nam odoleva; ubija se jezik zato to nas izdaje. Ta sraunata nesvjestica i spasonosna afazija z as lan ja se iza argumenata zasnovanih na autoritetu. I A d o m o u argonu autentinosti pronalazi 93

tautologiju. -Cista tautologija, koja propagira pojam time to se opire da ga odredi, pa ga umjesto toga kruto ponavlja, jest duhovno nasilje. (Adorno, 179). Zakljuak je plemenitiji ekvivalent tautologije. To je poslovica ili aforizam u formi maksime u kojoj se uz uskraivanje objanjenja i izvoda neto zakljuuje, i to tako da u zakljuak nema sumnje. Tu zakljuak vie nije usmeren prema svetu koji treba graditi, njegov zadatak je da pokrije jedan ve izgraeni svet, da sakrije tragove te gradnje iza vene oevidnosti. (Barthes, 310). Slijedee je figure primijetio Adorno. Negacija je figura kojom se govornik slui kao govornikim sredstvom navika. Negativni sudovi, kakve god sadraje imali, imaju bolje izglede da budu prihvaeni nego pozitivni, pa nihilizam postaje metoda farsa. (Adorno, 75). Omiljeni je rekvizit argona pitanje. Ovom figurom pripremaju se lojalni odgovori. Radikalno pitanje postaje supstancijalno na tetu bilo kakvog odgovora. Ono postaje smjelost bez rizika. (Adorno, 76/77). Za figuru preobraanje negativnog u pozitivno Adorno navodi primjer Heideggerovog postupka. Na prigovore zbog povlaenja u provinciju on odgovara pisanjem o provincijalnom ivotu kao raskonoj jednostavnosti, dakle, obaveznom cilju pametnih. Tko je oblikom svog posla prisilno vezan uz lokalno, taj rado od nevolje pravi vrlinu, pokuavajui sebe i druge uvjeriti da su njegove spone vieg reda. (Adorno, 103). Maskiranje naloga je figura kojom se imperativ preruava u izjavnu reenicu da bi se zatro trag volje naredbodavca. Time se stvara iluzija da se ono to se zahtijeva u stvari ve dogaa. Gramatiki prijevod imperativa u predikaju ini ga kategorikim. On ne podnosi nikakvo odupiranje jer, za razliku od Kantova, vie uope ne prisiljava, budui da opisuje poslunost kao gotovu injenicu, a mogui otpor iskorjenjuje ak i u pukoj logikoj firmi. (Adorno, 134). O ponavljanju kao Reprezentativnoj figuri argonskog govora govore i Adorno i Barthes. Svako je ponavljanje u slubi oprirodnjavanj a ideologije kojoj slui. Ipak prisilno ponavljanje svjedoi o neuspjehu, naime, o odbijanju nasilnikog duha da misli ono to bi, sve dotle dok je duh, trebao misliti. (Adorno, 179). Kod Barthesa (str. 276) nalazimo da ponavljanje moe biti ponavljanje jedne ideje uvijek istim oznaiteljem (mi bismo to nazvali frazom) i ponavljanje jedne ideje razliitim oznaiteljima (to je luI kavi ja varijanta, ali se nerijetko ispostavlja da je suvie komplicirana). Subjektovo skrivanje iza svi, nitko, mi i j bezlinog se Adorno zove figurom bezlinog govorenja. Ta ! i 94 I

prosjenost u predznaku onog to se moe i smije bdije nad svakom istaknutom iznimkom. (Adorno, 149). Poetizacija govora je postupak kojim se opravdava nekonkretnost izraza i unaprijed neutralizira eventualna kritika. Kad argon autentinosti tematizira sebe samog, onda je i to figura pokuaj iskupljenja. (Kod nas je prisutna na primjer u frazerskim varijacijama poznate maksime Preimo s rijei na djela.) Zauzimanje stava ili blebetanje o stavu figura je onda kad se iza objave stava skriva komunikacijska nepodoptina (Adorno). Kad netko govori, tada bi to zahvaljujui uzvienoj rijei stav, ve trebalo biti znak istine, kao da ljudi ne mogu biti obuzeti i neistinom, kao da ne mogu za isti besmisao pretrpjeti m u k e . . . Blebetanje o stavu predstavlja komplementarnu ideologiju utnje . . . Rije stav, uz ostala obiljeja autentinosti, alibi je (sjetimo se Barthesovog pisma alibija!) za onoga koji govori da bi nekog na neto nagovorio. (Adorno, 62/63). K a o figuru treba svakako spomenuti i supstantiviranje natuknice, o kojoj je ve bilo govora povodom izraza autentino i autentinost.

Funkcionalnost
Kad ne bi postojala funkcionalna potreba za antifunkcionalnim argonom, tada bi on teko postao drugi govor onih koji ne znaju govoriti i onih koji su ostali bez rijei. (Adorno, 128). Ovaj stav podrazumijeva dva smisla izraza funkcumalno. Fonnaliziran, shemataan i mimetian, karkav jest, argon autentinosti ne moe biti funkcionalno sredstvo sporazumijevanja. Takav meutim, moe sluiti za druge svrhe. Njegova funkcionalnost proizlazi iz drutvene upotrebe govora u te druge svrhe. Ostala obiljeja izravno proizlaze iz njegove ovako shvaene funkcionalnosti.

Ideologinost
Opa ljudskost kojom se ljudima podmeu neublaene razlike drutvene moi, poput razlike izmeu gladi i obilja, duha i savitljive maloumnosti, jest ideologija, to jest nakaza jednakosti svega to nosi ljudsko lice. (Adorno, 113). Pismo je sredstvo pogodbe autora s drutvom, nagodba izmeu slobode i seanja, in koji vezuje stvaranje za Isto95

riju ili egzistenciju (Barthes, 53). Slino o argonu autentinosti govori Adorno: Nezavisno o tome to kae, glas koji tako titra potpisuje jedan drutveni u g o v o r . . . argon u blaenom suglasju sa svojim konzumentima ispunjava prazninu koju je stvorio drutveno nuni rasap govora. (Adorno, 96). Kod argonozborenja vaan je osjeaj pripadnosti, ukorijenjen osti, autohtonosti. Govorniku to pribavlja dostojanstvo: autohtonost se epuri (Adorno, 101). Dostojanstvo nije nikada bilo mnogo bolje od poze samoodranja koje sebe prikazuje neim viim stvor oponaa stvoritelja. (Adorno, 206). Autentian u terminu argona autentinosti znai onaj koji pripada nekom kolektivu. Autentinosti je onoliko koliko ima grupa s posebnim interesima. Zato kolektivni jezik slui istovremeno i kao znak slinosti i kao znak razlike. Govornik je istovremeno i lan i nelan. Za njegove znakovi argona su znakovi slinosti, a za ostale su oni znakovi razlike. Svugdje gdje postoji zavjerenika zajednica (Adorno), cehovski ili klubaki mentalitet, stvara se argon u funkciji identifikacije. Funkcija pisma nije samo optenje ili izraavanje, nego isticanje one oblasti s onu stranu jezika koju istovremeno ine M o r i j a i naa opredelenja u njoj. (Barthes, 33). Pismo/argon autentinosti indeks je govornikovih opredjeljenja u kontekstu povijesti i tradicije, ekonomian signal koji obznanjuje govornikov poloaj i angaira ga, a da to ne mora ni rei. Takav govor funkcionira kao potpis skupne izjave (Barthes), kao lozinka ili znaka na reveru (Adomo). Funkcija identifikacije nadovezuje se na autoreferencijalnost poruke. Zadatak je autentine forme da pomogne primaoevu identifikaciju poruke na nain na koji to eli poiljalac. Ona treba da dovoljno oigledno oznai sadrinu nemonu da se ispolji bez forme koja je identifikuje. (Barthes, 73). Barthes strogo odvaja ovu funkciju argona funkciju identifikacije od komunikacijske funkcije i ak tvrdi da takva funkcija ometa sporazumijevanje (Barthes, 43). Iako nema pravo kad identifikaciju smatra smetnjom u govoru kojem to i jest najvanija funkcija te to identifikaciju ne smatra komunikacijom, ostaje injenica da je takva komunikacija regresija. Jezini je znak sveden na primitivnu ulogu signala u ivotinjskim zajednicama. Konzervativnost na razini izraza (govorni automatizmi, obrasci) homologna je sadrajnoj konzervativnosti argonozborenja. Sto argon teni je uzvisuje svoju svakodnevicu . . . to mutnije on mijea doslovno i preneseno. (Adorno, 81). Umjesto da se stvari pokreu, one se takvim govorom ope-

96

vaju (Barthes). Idilizirajui stvarnost taj govor od loe empirije pravi transcendenciju. (Adorno, 161). argon mora braniti kao trajne one drutvene oblike koji su nespojivi sa suvremenim stanjem proizvodnih snaga. (Adorno, 95). Mitologizirane rijei (rijei vrijednosti, rijei boje) mitologiziraju stvarnost. I Barthes i Adorno primijetili su sklonost takvog govora prema uzvienosti, dostojanstvu i sakralnosti. . . . Heideggeru nikad dosta ritualnih preliminarija za korak u hram (Adorno, 139). Inscenacije, obredi, sveanosti, masovne priredbe prate svetost osjeaja pripadnosti. (Narativne stilove Barthes zove obredima drutvenog izraavanja.) Atmosfera argona posjeduje neto od amanske ozbiljnosti, naime, proizvoljno zaklinjanje bilo kakvoj svetinji. (Adorno, 57) Skrivenost onog pred im smo ponizni mami ve na svetkovinu (Adorno, 111). Zargonski govor ne nosi samo peat svojih drutvenih funkcija, to vidimo kao njegova obiljeja, nego i povratno djeluje na drutvene okolnosti. Govor s tragovima, ideolokog posredovanja u izboru motrita, predmeta govora i izraza istovremeno odrava i iri istu ideologiju. Kad kaemo da takav govor ideologizira, to znai da mitologizira, mistificira!, idealizira, dogmatizira, sakralizira i pedagoki usmjerava, Na razini izraza neosjetnije nego na razini sadraja on objavljuje, uvruje i iri moral jedne grupe. Poredak vrijednosti prenosi se jezinim znakovima koji su vrijednosno obiljeeni i vrednujui, Zargonozborenje je antifilozofino jer otpisuje kritiku i afirmira pozitivan odnos prema svijetu i ivotu, vjeru u bitak (Adorno). Dogmatinost forme pisma/argona autentinosti ne samo da o d raava dogmatski duh zajednice u kojoj slui nego ga i proizvodi, I konano funkcija je takvog govorenja da drutvo opskrbljuje govornom mizanscenom ideologije.

Prirodnost i neposrednost
Jezik i stil u Barthesovom smislu ve su po sebi prirodnosti jer su automatizmi. Jezik je automatizam kulture, a stil prirode (biologije), U drutvenom su ivotu karakteristike prirodnosti i neposrednosti vrlo poeljne. Kao to svaka ideologija svoj interes eli prikazati kao sveopi, tako i argonski govor svoju posredovanost skriva iza maske neposrednosti. Posredovanje i neposrednost jezivo su meusobno povezani. Budui da se neposrednost priprema sintetiki, to je posredovano 97

postalo ruglo prirodnog (Adorno, 67). Jezina djelatnost ima ba tu mo da uini da faze drutvenog razvitka izgledaju kao da ih ve oduvijek ima. Samim tim to govor izgleda prirodan ili s blagoslovom odozgo (Adorno), a on to postie svojom autentinou, i predmet posredovan takvim govorom moe stei iluziju prirodnosti. Po Aristotelu, budui da je apsolutna spoznaja teko dostupna, retorici ne preostaje drugo nego da se bavi uvjeravanjem u ono to je vjerojatno, to jest, ne istinito, nego kao istinito. U Aristotelovom sistemu dijalektike retorike osnova tehnike uvjeravanja u vjerojatno jesu sredstva navike. Njihova je svrha da uvjere publiku u estitost govornika kako bi mu mogli vjerovati. Najvanije je naelo tih sredstava da se ne proturijei mnijenju i priznatim autoritetima. Barthes napada upravo tu grupu retorikih postupaka. Govornu mistifikaciju on vidi u postupku kojim se efemerne civilizacijske pojave ele prikazati vjenim, oduvijek prisutnim, po-sebi-razumljivim, prirodnim, vjerojatnim. Takvim se govorom ljudski odnosi institucionaliziraju. Stvara se privid okamenjenih ljudskih odnosa, koji, iako privid, ipak realno vladaju ljudima. (Adorno, 109). Naturalizacija kulture i ideologije postie se uslojavanjem znakovnih sustava (ime se postie iluzija prirodne veze namjere izraza i upotrebljenog doslovnog smisla oznaitelja), kao i osnovnim (i najprimitivnijim) propagandnim sredstvom ponavljanjem. Kao primjer opriroenog (i opriroavajueg) naina govora Barthes rado navodi realistiko pismo. Iluzija objektivnosti (prirodnosti i istinitosti) realistikog pisma rezultat je prikrivanja postupaka (tehnike) kojima se ta iluzija proizvodi. U realistikom pismu Barthes otkriva mnotvo znakova uinjenosti (Barthes, 71). Pismom/argonom autentinosti govori se tako prirodno i suvereno kao da je to najprirodniji nain govorenja uope i kao da je takav izraz govornik izabrao kao potpuno slobodan subjekt (Adorno, 56).

Iskljuivost i nasilnost
Dokle god traje neki argonski varijetet, on govori o prevlasti jedne ideologije, ali i o njezinu strahu od promjena koje bi mogle uslijediti nekim drugaijim govorenjem. Zargonozborci, to jest oni autentini, ne vole otklone od uobiajenog posredovanja smisla, kae Adorno i 98

navodi primjer bjesomunih napada na jezik moderneumjetnosti. Prividna rjeitost, a stvarna nemutost argonozboraca, ne podnosi kreativnost i argumentiranost. Netolerantnost postaje oitija kad preraste u nasilje. (Zametak je nasilja u nepriznavanju dragosti.) Da tolerancija, meutim, ne treba automatski postati vrhovno naelo,, moe se odmah pokazati na primjeru odnosa prema argonskoj upotrebi govora. Ne treba biti popustljiv prema argonu samo zato to je u njemu odsutna neposredna fizika sila. U za to povoljnim uvjetima govor moe lako provocirati silu. Od govora do akcije razmak moe biti neznatan. Nasilnost pisma/argona autentinosti oituje se u govornim figurama i gotovo iskljuivo vrijednosnom djelovanju izraza. Takav je govor duhovno nasilje jer, potiskujui kritiku i afirmirajui religiozni duh, namee vrijednosna usmjerenja u ime kojih nastupa. Nasilnost je najvidljivija u policijskim pismima, gdje rije-etiketa namee neposredno itanje presude. U kontekstu govora, ozakonjene raspodjele moi (vlasti) rijei postaju represivne. Barthes navodi primjfer veno represivne sadrine rei Red. (Barthes, 47). Nasilnost se oituje u jo jednoj osobini pisma!argona. I Barthesu i Adornu ini se da ideoloka upotreba jezika nepovratno otima izraze da bi ih oznaila i onemoguila, im onakvu primjenu kakvu su imali prije.

utnja
Iz dosad reenog slijedi kako primarna funkcija pisma/ /argona autentinosti nije da bude instrument sporazumijevanja, nego da slui uspostavljanju ideolokog konteksta, i uvjeta dekodiranja, te da slui identifikaciji govornikove pripadnosti. Govorei izlizane automatizme sadraja i forme, takav govor zauaima mjesto i vrijeme stvarno potrebnom govorenju stvaralakom. Najprikladnija je slika, argonozborenja, a razvijaju je oba autora, utnja. Iza nekog stava (Barthes: stav je in historijske solidarnosti) stoji nedostatak osobnih zakljuaka. Zauzimanje stava samo je figura u argonskom govoru. Po Barthesu, govornik ili pisac umjesto sadrajne angairanosti moe njegovati ve postojee forme ukraavajui ih i razlagati postojee forme sve do ubojstva jezika. U oba sluaja radi se o izdvajanju forme kao nosioca posebnog doivljaja teksta, to jest, neovisno o sadraju. I 99'

razbijanje form jedan je od naina da se pobjegne od odgovornosti. Entropizacija jezika vodi utnji pisma. Odsutnost smisla koja je rezultat unitavanja jezika postaje samo jo jedan prilog vie mistifikaciji, Barthes, 75/76). Bijelo pismo trebalo je biti pismo nepripadnosti bilo kojoj od ideologija, nesvrstavajue. utnja forme, meutim, zbog trajanja i drutvene upotrebe, ne moe dugo ostati utnja. I bijelo pismo biva ugrabljeno. Poslije toga svaka je utnja takvim govorom lana. utnja je govorom uz apsolutnu utnju najmanje opasna. I mualjivost i brbljanje zastupaju poredak koji tei nijemosti znaka i zapovijedi (Adorno, 96).

(Neodgovornost
Govorenje je ve po sebi preuzimanje odgovornosti. S autentinou ideolokog govora ta je odgovornost dovedena u prvi plan. Govoriti s govornice ili pisati, zauzeti stav, znai ve govoriti s pozicije autoriteta, to jest onoga koji zna (i ima to rei). Znalac govori posjedujui (i naglaavajui svojim govornim ponaanjem) izrazitu komunikativnu kompetenciju. Rijei razbacuje po tekstu s gestom nep'rikosnovenog autoriteta (Adorno). Govorei drugima, govornik preuzima odgovornost. On je ovjek od govora: od-govoran. Jezik i stil u Barthesovom smislu nalaze se izvan upitnosti o odgovornosti. Kad Barthes tvrdi da je pismo odgovornost, on misli na mnotvo relativnih odgovornosti koje proizlaze iz vezanosti pojedinca za parcijalne morale (ideologije) grupa kojima pripadaju. Ba kao to i Adorno tvrdi da postoji mnotvo relativnih autentinosti. Pismo objelodanjuje zavisnost svojstvenu svakoj odgovornosti (Barthes, 56). Ve sama pripadnost obavezuje na prihvatljivo ponaanje i podrazumijeva mogunost postavljanja pitanja o d govornosti za neprihvatljivo ponaanje. Progovaranje nekim pismom in je izbora koji govornika ini prisutnim u M o riji. Angairanost forme bira se tako da se prihvati ili odbaci pismo prolosti. (Barthes, 34). Ve sam izbor pisma! /argona autentinosti angaira, obznanjuje govornikov p o loaj, a da on to izriito ne mora rei. (Barthes, 48; Adorno, 57). Oni koji nemaju rei nita svoga oslanjaju se na vrstu ustanovu autentinog argonozborenja. argon sputava a n gairanost ili funkcionira umjesto nje (Adorno, 61). Naroito kod angairanih pisaca, pisaca intelektualaca, koje Barthes 100

smjeta na pola puta izmeu aktivista i pisaca, forma postaje znak angairane prisutnosti. S motrita jedne apsolutne odgovornosti (koju podrazumijeva i Adorno) intelektualna pisma su knjievna utoliko to su nemona a politika samo utoliko to su opsjednuta angairanou. Intelektualac, ovjek od pera, samo je loe prerucni pisac (Barthes, 48). Za Adorna, koji ima u vidu apsolutnu odgovornost totalnog ovjeka pred totalitetom i moral koji premauje sve grupne morale, argon autentinosti je neodgovornost. On je izvjesna neobaveznost koja se stavlja na raspolaganje. (Adorno, 57). Bez odgovornosti pred ma kakvim umom, podupiran jedino standardiziranim tonom prema viem, taj govor udvostruuje realnu stegu vlasti duhovnom stegom. (Adorno, 128). . . . istunac se niim ne vezuje, ta svijet je predinamian. (Adorno, 76). Nekritiki prihvaajui moral grupe, a s njime i argonsku mualjivost kao univerzalno rjeenje, pojedinac je odbio prihvatiti odgovornost i zakazao kao ovjek.

101

Djelovanje pisma/ H argona autentinosti

Djelovanje ideolokog govora prikazat u s nekoliko primjera koji se uklapaju u ideje pisma i argona autentinosti. To je djelovanje slino mitu kako ga je opisao Barthes u tekstu Mit danas. Uslojavanje znakovnih sustava omoguuje da se namjera govora (intencija) prenese, a da ipak ne bude previe uoljiva. Mit je krajnje opravdan govor, kae Barthes. Intencija govora mora biti komunikabilna, ali da bi se opravdala i ujedno zamaskirala, mora se naturalizirati. Inzistirajui na autentinosti, argon preobraava historiju u prirodu i tako se opravdava. Prvi, ui znakovni sustav je doslovni smisao. Taj gotov znak (sa svojim oznaiteljem i oznaenim) postaje u irem znakovnom sustavu oznaitelj za novo oznaeno: pojam. Barthes i Adorno predouju gotovo identinu sliku onoga to se pritom zbiva. Kod Barthesa nalazimo da se novo oznaeno useljava u ispranjenu formu ljuturu starog oznaenog, a kod Adorna nalazimo da se u argonskoj upotrebi govora ispranjava iskustvo svijesti sadraj se stavlja u zagrade, a na ispranjeno mjesto useljava se objava bitka, to jest istine ili autentinosti same. Rezultat je rije koja zvui transcendentno svom vlastitom znaenju. (Adorno, 56). U argonskoj konstelaciji rijei dobivaju drugi smisao: Rije bez suda i miljenja mora pokrivati neki smisao. (Adorno, 60). Autoreferencijalnost argona temelji se ba na takvom djelovanju. Rije se upotrebljava tako da doslovni smisao u novom znakovnom sustavu oprirodi intenciju. Vano je da rije svojom umjetno stvorenom neodreenou natuknice ili aluzije uputi na neto drugo no to je doslovni smisao. To drugo je prirodnost ili autentinost. Autentinost nije pri tom najprodornija. Ona prije svega osvjetljava zrak u kojem argon uspijeva i uvjerenje koje ga latentno hrani. (Adorno, 54). Novo je znaenje ire (openitije, globalnije) ili kako kae Barthes: mutna masa znanja. Ono izmie artikulaciji, esto ga je nemogue ime103

novati raspoloivim jezinim sredstvima. (Barthes, 276). Uzmimo primjer filmske muzike. A k o se u zapadnjakom kontekstu pojavljuje bilo to to pripada japanskoj civilizaciji, onda je uobiajeni postupak da se u trenutku pojavljivanja ili neposredno prije, kao leitmotiv, ubaci komadi japanskog zvuka. Muzika tada djeluje kao mizanseena, uspostavlja kontekst, naglaava predmet koji se trenutno pojavljuje na ekranu, ali najmanje je tu da bi se sluala onako kako se muzika slua u koncertnoj dvorani. Njezino je doslovno znaenje stavljeno u zagrade, i forma u novoj cjelini dobiva globalniji smisao (smisao japanstva, rekao bi Barthes). Slian je Bahtinov primjer za postvareni direktni govor kakav upotrebljavaju pisci da bi opisali svoje likove, to jest kada pored odijela i ponaanja lik izgovora i prepoznatljive govorne oblike koji tu nisu zbog sadraja, nego samo zbog evokaeijskog efekta govornog oblika. 12 Ve postojei sustav znaenja upotrebljava se, dakle, u svrhe koje su strane izvornoj svrsi upotrebljenog oblika. Preuzimanje gotovog znaka da bi se tako na njega stavio vlastiti znak opa je semioloka pojava. Smislovi se tako neprestano pomiu, znakovi poprimaju nova znaenja jer ih se u novim kontekstima uvijek drugaije tumai. Semiolokoj upotrebi (preoznaavanju) znakova moe kao objekt poslui i ovjek. Televizijski dnevnik prikazuje reportau o mladom radniku koji je pobijedio na natjecanju automehaniara. Ali pria o njemu ima openitiji smisao, podreena je viim ciljevima. Svrha reportae nije bila da prikae pojedinanog ovjeka. On je lien svoje posebne ivotne prie da bi lake postao funkcionalan dio prie koju pria autor priloga. Subjekt je podmetnut kao znak izvuen iz svoje historije i uvrten u drugu historiju. On slui jednoj namjeri a da o tome nema pojma. A globalni je smisao reporterove prie dnevnopolitika poruka mladima da u proizvodnim zanimanjima nije loe. Iz usta mladog radnika ova poruka na samom kraju priloga djeluje sasvim izvjetaeeno. Subjekt je postao objekt; ovjek je opredmeen. Naracija (prianje o povijesti ili historija) iskrivljuje svijet jer ga artikulira s jednog motrita. Svaka naracija razara trajanje i neizrecivi splet egzistencija i stvara nov, svoj red, koji je zasnovan na konvenciji i vjerojatnoi narativne vrste. Od trajanja naracija pravi suvislo i us12 Mihail Bahtin, Marksizam i filozofija jezika, preveo Radovan Matijaevi, Nollt, Beograd, 1080, str, 151152.

104

mjereno vrijeme. Zajednika je svrhovitost romana i priane povijesti u podeavanju injenica (Barthes, 5155). Zato Barthes kae da je pismo slika reda. Za narativno iskrivljavanje Adorno navodi primjer faizma u Njemakoj: Govor mu je zajamio utoite. U njemu se navirue zlo oitovalo kao spas (Adorno, 53). Narativno je iskrivljavanje ve prisutno u upotrebi znaka koju Barthes opisuje kao iskljuivanje i ponovno ukljuivanje u historiju. Znak se, a to, vidjeli smo, moe biti i ovjek, iskljuuje iz svojeg prijanjeg konteksta da bi ga ukljuilo u novi kontekst, ali ovaj put posredstvom ideologije i s nekom novom namjerom, koja mu mijenja ulogu. Mit je ugrabljeni i vraeni govor (Barthes, 280). U slijedeem primjeru novo, globalno znaenje nije nita drugo nego pripadnost ili autentinost. Evo kako se u naem politikom govoru upotrebljava pridjev dijalektiki: U takvoj situaciji suava se prostor da delegat bude slobodan strelac i parlamentarac, ve stvaralac u jednoj oblasti drutvenog ivota. Dijalektiki, to vodi ka ukidanju delegatskog pitanja. Naglaeno vrijednosno djelovanje politikog govora u skladu je s upotrebom znakova kao u ovom primjeru Znak funkcionira prvenstveno preko svog vrijednosnog sloja. Nije govornik pridjev dijalektiki upotrijebio zato to mu je u kontekstu bio potreban njegov doslovni smisao, nego zato da natukne o svojoj politikoj lektiri, o svojoj ideolokoj opredijeljenosti, to jest, da naglasi podobnost svog govorenja. Pojam ili intencija (oznaeno ireg znakovnog sustava) ne ukida doslovni smisao, ali ga svojim (zloupotrebom bitno osiromauje, u konkretnom sluaju potiskuje u zagrade bogatu povijest pojma dijalektika. Mijenjaju se znaenje i funkcija znaka. Bez svog punog doslovnog smisla znak ovdje slui kao natuknica ili, kako bi rekao Adorno, kao okamenjena sakralna emanacija bez sadraja. Neizreeni smisao ili viak smisla sugerira da se govori neto vano. Ovaj primjer uklapa se i u kasniju Barthesovu shemu koju je razvio na primjeru saobraajnog koda i njegove drutvene upotrebe. Shema ima tri sloja: 1. stvarni kod, 2. terminoloki sustav i 3. retoriki sustav. Kao vrlo est retoriki postupak natuknica djeluje na tom treem sloju, gdje je oznaitelj frazeologija govornika, a oznaeno je uloga govornika ili njegov drutveni poloaj. Poruka intencije bra je od doslovnog smisla zahvaljujui znakovima autentinosti. I dok ne doznajemo to zapravo sveani govornik hoe, dotle to na svjetlo dana donosi argon. (Adorno, 137). Zato Barthes pismo naziva p o etnim inom kojim pisac prihvaa ili odbacuje svoje pori105

jeklo (str. 67), a o znakovno uslojenoj poruci kae: -mit se ita namah. Identifikacija se zbiva automatski, pukom kakvoom (Adorno, 54). Uloga pojma/argon autentinosti ispunjena je ve samim prepoznavanjem, to jest ustanovljavanjem uvjeta prijema poruke. Poslije identifikacije govornika u takvoj je vrsti komunikacije sadraj manje-vie nevaan. I Barthes i Adorno ideoloku upotrebu govora doivljavaju kao ugrabljeni jezik. To se moe protumaiti i u tom smislu da je jezik zaustavljen i pretvoren u obrazac. Ali to se vie odnosi na vrijednost jezinog znaka. Cim postane sastavni dio argona, jezini se izraz ne moe upotrijebiti u nekom drugom kontekstu, a da ne izazove efekte evokacije ili stilsku disonanciju. Neko je vrijeme fraza o domainskom ponaanju u privredi bila omiljela u naem politikom govoru. Odonda sintagma doroainsko ponaanje zvui politiki. argon je ugrabljeni govor. Postajui dio argona, rijei su izgubljene za druge govorne upotrebe toliko dugo dok se u zajednici pamti njihova argonska upotreba. Transcedencija pojedine rijei jest neke drugo, tvorniki zgotovljeno i dostavljeno kopile izgubljene.* (Adorno, 55). argon zagauje svoj znakovni okoli jer zagauje rijei upotrijebivi ih. (Adorno). Mit kolonizin jezik (Barthees). Mitoloki govor moe razviti svoj dvostupnjeviti znakovni sustav poev od bilo kojeg smisla, p; i od same odsutnosti smisla. Sve moe postati dio viej znakovnog sustava. Ono to se ideologiji najvie opire najdragocjeniji je svjedok njezine moi kad se nae i njezinom argonu (Barthes, 286).

106

Kolika je sloboda izbora?

U Barthesovom su pojmovnom sustavu za jezinu djelatnost (jezik, stil, pismo, govor) jezik i stil nunost jer ih govornik ne bira. Jedino je pismo rezultat slobode biranja. Moe li, meutim, i tu biti govora o potpunoj slobodi? Koliko jedan izbor ima pravo nositi pridjev slobodan ako je ve sam in biranja nuan? O slobodi izbora moemo govoriti u razinama. Na prvoj bi razini osnovni izbor bio: govoriti ili utjeti. (I utnja je izabrana ako postoje m o gunosti za govor.) Ako je izbor pao na govorenje, na slijedeoj razini izbora govornik se nalazi pred nudom izbora naina govorenja. Govor moemo predoiti kao prelaenje razina izbora na kojima govornik od mnogih m o gunosti uvijek mora izabrati samo po jednu. U tako shvaenoj jezinoj djelatnosti i pismo je jo jedna neizbjenost, samo na nain drugaiji od jezika i stila. Jezik je nuda kulturne, civilizacijske okoline (pojedinac ne bira hoe li se roditi kao izvorni predstavnik ovog ili onog jezika), stil je nuda biolokog naslijea (pojedinac ne bira hoe li biti vie ili manje temperamentan i inteligentan), a pismo je nuda izbora, jer govornik ne moe ne izabrati jedan nain ponaanja, pa makar to bio i najosnovniji izbor: govoriti ili ne. Gdje je onda subjektovo govorno stvaralatvo? Je li ovjeku ostalo prostora za slobodu u jezinoj djelatnosti? Po Barthesu, pismo je sloboda samo u poetku jer svaka jezina svjeina traje kratko ako je drutveno prihvatljiva. Drutvena upotreba vremenom ideologizira formu pa tako ni nulti stupanj pisanja ne izbjegava ideolokim upotrebama: . . . automatizmi nastaju upravo onde ge je najprije prebivala sloboda, mrea ovrslih formi sputava sve vie izravnu sveinu izlaganja, ponovo na mesto neodreenog jezika raa pismo (Barthes, 77). Pismo je sloboda samo u inu izbora, ali to ve nije u svom trajanju. Nema stalno revolucionarnog jezika jer sva odstupanja od drutvenog govorenja izdubljuju vlastite kolosijeke i stvaraju vlastite 107

zakone (Barthes, 42 i 75). Govornik postupno postaje zatoenik rijeci drugoga ili ak vlastitih rijei. To trajanje pisma ili zaustavljeni jezik omoguuje otkrivanje govornikove pripadnosti. Coveka otkriva, odaje njegov jezik, izneverava ga istina forme, koja izmie njegovim koristoljubivim ili dobrodunim laima. Raznovrsnost jezika deluje kao Nunost i zato je ona temelj izvesne tragike. (Barthes,
79).

Ne treba ii dalje od dvojice mislilaca kojima se ovdje bavim da bi se potvrdila teza kako izraz teko izmie tradiciji. Adorno njeguje autentinost izraza u smislu identiteta samome sebi, to je u skladu s tradicijom njegove frankfurtske kole miljenja i izraavanja. Njegovo pisanje u tekim, neobinim sintaksikim sklopovima, kriptograf i j a , u oito je na tetu komunikativnosti. Ali takvo izraavanje jasno ga oznaava kao pripadnika frankfurtske kole jer je tu, kao i uope na njemakim sveuilitima, bio obiaj da se svaki mislilac predstavi kao posebna individualnost. Tako i govor autora argona autentinosti ne funkcionira samo kao znak proziran prema predmetu govorenja nego i kao ifra lozinka za istomiljenike. Barthesov izraz, kojemu je Adornov slian barem po sklonosti prema svjeini, osim to je samosvojan i dosljedan sebi samome (tradicionalan u okviru njegove pojedinane i drutvene povijesti), doivljava jo jednu sudbinu karaktristinu za pisma/argone autentinosti. Njega su prihvatili uenici i sljedbenici zajedno s Barthesovim idejama. O tome izvjetava M. Beker: No sve je to u Barthesa reeno dosjetljivo, elegantno i duhovito, to je svakako pridonijelo njegovoj popularnosti i djelovalo na dobar broj mladih kritiara. Na temelju sluanja referata njegovih aka (u Crisyja 1977.) uinilo mi se da taj utjecaj na mlade sljedbenike nije uvijek najbolji, da su ti oboavatelji preuzeli od uitelja vanjska, stilska svojstva, vodei vie rauna o efektivnim jezinim figurama nego o idejama o kojima raspravljaju. 14 Je li, prema tome, uope mogu pismu/argonu autentinosti alternativan govor? O alternativama uobiajenog jezinog izraza razmilja se kad postane uoljiv nesklad
13 Ovako o Adomovom izrazu pie prevodilac argona aulentinosti Davor Rodin u predgovoru, a slino pie i prevodilac Adornove Filozofije nove muzike, Ivan Focht, takoer u predgovoru. 14 Miroslav Beker; Roland Barthes i francuska nova Kritika-, Knjievna smotra, 12, 1980, 40, str. 18.

108

izmeu drutvenog poziva pisca i orua koje mu je prenijela tradicija. U navedenom stavu, oito inspiriran M a k ovim odreenjem predrevolucionarnog stanja drutva, Barthes ovaj nesklad zove krizom. O pismu/argonu autentinosti alternativnoj jezinoj praksi Barthes i Adorno govore samo usput.. Pretpostavimo da je suprotnost svega to smo sabrali u ova dva preklapajua pojma neto to bi oba autora ponudila kao alternativu. Od formalista je Barthes naslijedio pristup predmetu: svesti sklop govora na njegove funkcije i tako ga -unititi (prokazati, demistificirati). Jedino mitolog otkriva strukture i figure mita i tako ga demistificira. Jedino mitolog moe izabrati da izbjegne djelovanju mitskog govora, jer je njegov stav razobliiteljski. Proizvoa mita (cinini stav) i obini italac mita (dinamiki stav) podloni su njegovu djelovanju. (Barthes, 283). Ovaj stav negativiteta, svojstven je i Adornu. Jedino je kritiko govorenje i kritiki stav prema govoru, to jest, negacija ope rairenog privida za Adorna antiautentino (jer autentino je za njega ono to je kao istinito, a ne istinito). Kao vaan kriterij pri razvrstavanju argonskog i near'gonskog vai Adornova odrednica argona,: Prije svakog sadraja vaan je odnos prema drugom (str. 61). Obojici je alternativa, prema tome: kultura analiziranja govora i njegovih dijelova, ali uvijek u kontekstu. Tako bi se neutraliziralo sredstvo pomou kojeg se izmie odavno socijaliziranoj sumnji u ideologiju (Adorno). Razlikuju se samo na prvi pogled kad kao alternativu jedan nudi pjesniki jezik (Barthes), a drugi filozofski (Adorno). Treba teiti stilu bez pisma da bi se ovjek uspio sueliti s objektivnim svijetom bez ikakvog posredstva figura Historije ili drutvenosti (Barthes, 63). Alternativa je stvarni jezik, koji stvarnost ne bi davao pod znacima navoda (Barthes, 73/74). A k o dobro tumaim Barthesov termin u njegovom kontekstu, to bi bio izraz usmjeren na predmet govorenja. Tim svojim pozivanjem na stvarnost pjesniki bi jezik najdjelotvornije neutralizirao mistifikacije mitskog govora. Dok mit tei ultraznaenju, grananju prvobitnog sistema, poezija, naprotiv, traga za infraznaenjem, za presemiolokim stanjem jezika: jednom rei, ona se upinje da ponovo pretvori znak u smisao: njen ideal koji proizlazi iz njene usmerenosti ne bi bio dosezanje smisla rei, ve smisla samih stvari (Barthes, 288). Kako to pomiriti s naim uobiajenim shvaanjem o suprotnosti referencijalnog i poetskog izraza? Poetske elemente izraza osamostaljene u odnosu na predmet govorenja ne treba mijeati s 109

biti pjesnikog izraza kakav zamilja Barthes. Vidjeli smo da u bilo kojem pismu, kao i u looj umjetnosti, moemo prepoznati ono to Roman Jakobson zove poetskom funkcijom (usmjerenost na oblik poruke), da jezik postaje jezik-objekt i da postoji izvjesna nezamjenjivost znaka. Sva su ova vanjska obiljeja poetskog izraza samo maska vrijednosti koje se trae i zato imaju dobru prou na znakovnom tritu. Imajui na umu Barthesove termine -stvarni jezik i pjesniki jezik, pretpostavljam da poeziju pjesnikog jezika treba traiti prije svega u mogunosti neposrednog odnoenja prema stvarnosti neiscrpnom i pravom izvoru poetinosti za ovjeka, koji bez poetinosti ne moe. Na jednom mjestu Adorno spominje Kafkin izraz kao sutu suprotnost argonu autentinosti. Interesantnija su, meutim, mjesta (str. 128) gdje izriito opisuje nain govorenja koji ne bi bio argonski. Tehniku argona ubija filozofski govor, u kojem sve rijei kau vie nego svaka pojedinano (str. 59). U govoru koji neto vrijedi posredovano je fiksirano znaenje rijei kontekstom u kojem ta rije funkcionira (str. 105/106). Filozofski govor, po svom idealu, nadvisuje ono to kae pomou onoga to govori, u slijedu misli (str. 59). Ovo se, dakako, odnosi na ono to smo zvali relacionou. I Adorno govori o odnosu prema stvarnosti. Umjesto da je ravnoduan prema stvari, kao argon, filozofski govor treba proistjecati iz same stvari (Adorno, 133). U filozofiji argonu nema mjesta jer (filozofsko) miljenje sumnja, ispituje postojee pa je neizrecivo ablonom. Trivijalnost je znak prepariranog miljenja (Adorno, str. 98). Filozofsko se miljenje ne vezuje za grupna, ograniena gledita ideologije i u tom smislu tei univerzalnosti. Izraz takvog miljenja prepun je openitosti jer nastoji izbjei parcijalnost. Ali misao o tim openitostima neponovljivo je posebna i konkretna i zato se sustee govoru. Sadraj, koliko god bio sazdan od openitosti, mora biti iskazan konkretnim 'izrazom da bi do komunikacije uope dolo. (Govor odanosti, meutim, o emu god govorio, upotrebljava enigmatino apstraktan izraz). Filozofski je govor konkretan zato to znakove konkretizira u posebnom kontekstu. Dok mistifikator (ideolog postojeeg) uvjerava sredstvima patosa (afektivnou i poetikom), dotle filozof uvjerava sredstvima logosa (zakljuci, dokazi, podaci, objanjenja, jasan, pregledan, predoljiv i zato pristupaan izraz). U filozofskom i argonskom govorenju razliito se upotrebljavaju znakovi jednog jezika. Originalnost i nesvodljivost na postojei obrazac zajedniko je i najvanije obiljeje i Barthesovog pjesnikog jezika i Adornovog filozofskog 110

jezika. Oba osim toga podrazumijevaju visok stupanj svijesti. Za Barthesa to je svijest o rascjepu jezika i naporu da se taj rascjep prevlada (str. 83). Za Adorna je to svijest 0 protuslovlju istine i misli; Filozofski govor dijalektiki transcendira budui da je u njemu protuslovlje istine i misli osvijeteno (str. 59). I treba li uope upozoriti: niti je pjesniki govor samo govor poezije niti je filozofski govor samo filozofijski. To je svaki onaj govor koji konkretnim izrazom iskazuje izvorne misli usmjerene na mijenjanje p o stojeeg. Narativne stilove treba neutralizirati u njihovoj ulozi posrednika izmeu ovjeka i svijeta. Budui da je duh ve posrednik i budui da je u univerzalno posredovanom svijetu svako primarno iskustvo ve predoblikovano kulturom (Adorno, 144/145), dodatna nametnuta posrednitva treba uklanjati. U tom smislu tumaim i Barthesov ideal nove jezine prakse: mirenje stvarnosti i ljudi, opisa i objanjenja, predmeta i znanja (str. 314). Ovako zamiljena alternativna jezina praksa oito pred govornika stavlja velike zahtjeve i trai odgovornost. Ve 1 identifikacija argonozborenja nije uvijek laka. Ne postoje stabilna jezina znaenja. Rijei nisu prikovane za predmete i situacije na koje se odnose. Ne moe se utvrditi nikakav index verborum prohibitorum, niti indeks plemenitih imenica koje imaju dobru trnu prou, naprotiv, treba slijediti njihovu govornu funkciju u argonu. (Adorno, 54). Tekoa je i u tome to ideoloka misao zloupotrebljava najprikladniji nain na koji se ovjek moe odnositi prema zbilji govor. Nema misli bez jezika, kae Barthes i nastavlja: forma je prva i poslednja instanca odgovornosti, a stoga to je drutvo neuravnoteeno, jezik nuan i nuno usmeren ini od razdora sudbinu pisca (str. 80). Moe li se onda ovjek u govoru potpuno angairati i preuzeti odgovornost u pravom smislu rijei? Barthes odgovara ovako: pisac bi mogao da se smatra potpuno angaovanim tek kad bi se njegova pesnika sloboda uklopila u odreeno stanje jezika, S j e bi granice bile granice drutva, a ne granice konvencije ili neke publike: u protivnom pisac e moi da spase savest, ali nee moi da postavi temelje delanja (str. 80). Svaka se koristoljubiva praksa moe pomou argona maskirati kao in u slubi ovjeka a da se pri tom ne uini nita ozbiljna protiv ljudske bijede i oskudnosti (Adorno, 114). Najtee je moda za miljenje i govorenje novog to to govornik u oima zajednice postaje bogohulnik. Raskidajui veze, postaje nezavisan i neodgovoran, Nijedno se mill!.

ljenje ne moe razviti do onog to jo nije miljeno bez biljega neodgovornosti... (Adorno, 150). Govorenje koje izmie obiljejima autentinog argonozborenja neprestano je oslobaanje uz visoku cijenu gubitka komoditeta. Oslobaanje se ne rjeava jednom za svagda. Je li alternativa o kojoj ovdje govorimo samo neostvarivi ideal govora idealnih stanovnika Utopije? itajui Barthesa i Adorna namee se potvrdan odgovor. Ali obojica ue da je ipak realno, antiideoloki, pjesniki i filozofski inzisitirati na primicanje tom idealu. Kao sloboda pismo je samo trenutak, ali taj trenutak je jedan od najotvorenijih u Istoriji, jer Istoriju uvek i pre svega ine izbor i granice tog izbora (Barthes, 42).

112

ARGON
Onda ga car vrati natrag govorei m u ; Stani! hodi o v a m o k a d ba to hoe. Zini. Cobam zine, a zrnijinji mu car p l j u n e u usta, pa mu r e e : a d a ti pljuni m e n i u usta. oban mu p l j u n e u usta, a zrnijinji car o p e t o b a n i n . I tako tri puta p i j u n u j e d a n d r u g o m e u usta, pa mu o n d a zmijinji car r e e : S a d ima nemuti jezik. Idi s bogom, ali za glavu nikom ne kazuj, j e r ako kae koimego, o d m a h e umrijeti.
Iz pripovijetke Nemuti jezik, zabiljeio Vuk Stefanovi Karadi1

113

Vuk Karadi, Raskovnik, Prosveta, Beograd, 1964, str. 166.

114

argonom u zvati pravilnost u govoru koja nije p r o pisana jezinim normama (rjenicima i gramatikama), a koja pouzdano funkcionira kao znak govornikova sudjelovanja u nekoj drutvenoj skupini, to jest kao drutveni znak. Kaou obredima, ceremonijama, modama, igrama i protokolima govorom kao drutvenim znakom pojedinac se odreuje prema grupi i grupa prema drutvu i igraju se drutvene uloge. Govor drutveni znak djeluje kao i neki drugi znakovi identiteta grbovi, zastave, totemi, uniforme, ordenje, znake, minka, frizura, odjea, titule, pozdravi i maniri. Oni mogu biti znakovi identiteta zato to su istovremeno i znakovi razlike prema drugima, to jest nelanovima vlastite skupine. Ponaanje djeluje kao drutveni znak na osnovu svoje prepoznatljivosti, a prepoznatljivomoe biti ako je ponovljeno. Zato kao najvanije obiljeje argona shvaenog kao drutveni znak smatram sljedbeniko ili nestvaralako ponaanje. Osim posebnim rjenikom, argon govornika otkriva i drugim svojim obiljejima f o netskim oblicima i ritmom. Uobiajeno je da se argonom zovu. zatitni (tajni), za druge nepronini i zato iskljuujui govori. No nekomunikativni je (mistificirani) zvanini govor takoer argon. Tajnovitost se zvaninog argona vie ostvaruje fonetskim oblicima i ritmom nego posebnim rjenikom. argonom ne zovem samo apstraktan kod nego prije svega konkretno govorenje koje je voeno velikim ogranienjima (vie nesvjesnim nego svjesnim) u izboru predmeta govora i jezinih oblika. Takav je govor neobavijestan jer ne govori nita drugo do pravila kojima je oblikovan. Sutinu javnog argona ne treba traiti u njegovim izdvojenim oblicima, nego u nedostatku organizacije cjelovite govorne poruke 115

Argot, slang, argon

Tip nastvaralakog govora koji djeluje kao drutveni znak (ili potvrda obavezne govornikove prisutnosti) nemogue je ograniiti na bilo koji od jezinih slojeva koje je ustanovila sociolingvistika, a to su: funkcionalni (disciplinirani, situacijski i tematski), teritorijalni, socijalni i individualni slojevi. 2 On se moe pojaviti u svim tim slojevima. Javlja se u funkcionalnim slojevima prati neke profesije, neke situacije i neke teme. Nije samo znak drutvene pripadnosti, ili drutvene uloge (socijalni slojevi), nego i znak govornikova mentaliteta karaktera, inteligencije, stupnja kulture i koliine volje za kulturom (individualno jezino raslojavanje). Jezine su navike, pisao je Edward Sapir, pokazatelj psiholokih osobina linosti, a jedna od vanih drutvenih funkcija jezika jest da drutvu predoava psiholoki poloaj njegovih lanova, pa je jezik monitor kojim drutvo kontrolira pojedince. 3 Za argone, vie nego za bilo koje druge jezine slojeve, vrijedi da nisu samo sociolekti nego i psiholekti. 4 Govorna se nekreativnost moe javiti u svim organskim govorima, ali isto tako i u njihovoj suprotnosti alokalnom standardnom ili knjievnom govoru. Budui da je drutveni znak, tip govorenja o kojem je rije najblii je na prvi pogled takozvanim specijalnim jezicima, koje sociolingvisti svrstavaju u socijalne jezine slojeve i koji se obino nazivaju argonima. Nazivi gergon i gargon postojali su u 13. stoljeu, a naziv jargon javio se, uz jo neke nazive (blesquin, narquois i jobelin), u francuskom jeziku tokom 15. st. U 17. st. pojavio se naziv argot, U engleskom se jeziku u 16. st. pojavio naziv cant. U francuskom jo postoje nazivi langue verte (jezik zelen, nezreo, sirov, ali i krepak), u engleskom lingo (jezik podzemlja uope), underworld, flash language, u njemakom Rotwelsh (tu, stran), Sondersprache (poseban, udan), Berufssprache (struan), Schwarze Sprache
a

(crn),

talijanskom furbesco (prepreden, lopovski), i gergo, u pan j o l s k o m germania, u p o r t u g a l s k o m calo, u nas Satrovaki

1986.

Milorad Raovanovi, Sociolingvistika, Dnevnik, Novi Sad,

3 Edvard Sapir (Edward Sapir), Ogledi iz kulturne antropologije, preveo A. 1. Spasi, Prosveta, Beograd, 1984, str. 4041. 4 Za sugestiju naziva psiholekt zahvaljujem Ranku Bugarskom.

116

ili atra (po atorima, u kojima su prebivali Romi). 5 Naziv argon i njemu srodni nazivi najprije je oznaavao zajednicu skitnica, prosjaka, lopova i varalica, a zatim i jezik takve zajednice. To je uostalom dobra potvrda velike uloge j e zika, a posebno argona, u oznaavanju pripadnosti. Danas argon ee znai bilo koji specijalan tip govora kakav razvijaju zatvorene skupine, pri emu se ima u vidu posebnost rjenika i frazeologije koja prati neku djelatnost, umijee ili profesiju. ak i poseban govor gluhih, nagluhih i afaziara neki nazivaju argonima ili patoargonima. Prevladavajua je dakle karakteristika argona drugost ili posebnost u odnosu na uobiajeni govor ili govor veine. Najee se navode argoni sezonskih i lutaj uih profesija, filmskih radnika, glumaca, muziara, zatim raznih vrsta radnika rudara, eljezniara i umskih radnika. argone njeguju sportai, uenici i studenti (posebno u velikim kolama i sveuilitima). Pierre Guiraud u ovom smislu upotrebljava naziv argot.0 No argot ipak ee oznaava tajni (zatitni) govor marginalnih skupina i prestupnika. (U engleskom su jeziku paralelni nazivi lingo i underworld). Neto je drugaiji smisao koji se pridruuje nazivu slang pokriva smisao onoga to bi frankofoni nahvali argot commun ili argot gnralis. To je tip govora koji, kao to je sluaj u SAD, o b jedinjuje govore raznih skupina, tajnost i zatita mu nisu toliko vani, i ima jaku ludiku komponentu. Odatle prevladavajui blagonakloni stav anglofonskih teoretiara prema slangu. Prema Ottu Jespersenu, za slang je bitan uitak stvaralake igre. Slang je po njemu rezultat tenje za osloboenjem od opih mjesta koje namee zajednica, tenje stvaralatvu i osjeaja intelektualne superiornosti. Po svojoj zaigranosti, zadirkivanju i duhovitosti, slang je jezini sport, a kao i svaki sport, najvie pripada mladima. 7 Za Bloomfielda je to zavodljiv govor jer ga se dovodi u vezu s prieljkivanim situacijama i zanimljivim i privlanim lju5 Izvori: Pierre Guiraud: L'Argot, coll. -Que sais-je No 700, Paris, P. U. F. 1958. Krunoslav Pranji: -argon razaranje ili bogaenje jezika?, u knjizi Jezik i knjievno djelo, kolska knjiga, Zagreb, 1968, str. 3337. Miroljub Todorovi, Gejak glanca guljarke, Prosveta, Beograd, 1974, str. 95. 8 Pierre Guiraud: P. U. F. Paris, 1958.

L'Argot,

coll.

-Que

sais-je

No

700,

vistikog stanovita, Zavod za izdavanje 1070, str. 129141, posebno str. 130.

Otto Jespersen, ovjeanstvo, narod i pojedinac sa lingudbenika, Sarajevo,

117

dima (mlade i slobodne osobe, sportai, kockari, skitnice, kriminalci), 8 Uz slang se obino veu obiljeja kao to su duhovitost, humoristinost, oputenost, sloboda, drskost i kreativnost. Govori se o asocijativnoti, o konotativnom ili izraajnom bogatstvu izraza koji pripadaju slangu. Ovakav stav prema argonu ili atrovakom prevladava i kod naih skoranjih teoretiara. 9 Za nas je posebno zanimljivo Guiraudovo razmatranje promjena smisla naziva argot.10 U poetku je oznaavao neku posebnu i zatvorenu skupinu i njezin manje ili vie tajni (za iru zajednicu nerazumljiv ili barem udan) jezik. Danas pod tim nazivom prevladava poimanje specijalnog jezika kao drutvenog znaka, to jest naina na koji se pojedinac legitimira kao lan skupine, a skupina kao izdvojena iz ire zajednice. I Edward Sapir je za posebne naine govorenja primijetio da djeluju kao znak moda neustrojene, ali psiholoki sasvim realne skupine. Osobeno govorenje samo pojaava djelovanje prisutno u jeziku da je istovremeno i razluka (od drugih) i spojnica (sa skupinom). Sapir govori o posebnoj vrsti jezine djelatnosti o kojoj lingvisti ne raspravljaju esto, a koja je od najvee vanosti za drutvenu psihologiju. To je podoblik jezika kojim govori neka skupina koju na okupu dre zajedniki interesi (obitelj, studenti, sindikat, podzemlje, nekoliko prijatelja). Glavna mu je funkcija da posebnim nainom razlui skupinu od Sire zajednice, a potpuna odsutnost takvog indeksa u govoru, tvrdi Sapir, doivljava se kao nedostatak ili znak emocionalnog siromatva. Iz Sapirovog se teksta nadalje moe zakljuiti da. je on govo-ru koji potvruje zajednitvo, i nita vanije od toga ne kae, pridavao obiljeje zvaninosti. Takav je govor, naime, neophodan tamo gdje nema prisnijih veza izmeu lanova zajednice i gdje se to mora nadoknaditi neprekinutim, barem i beznaajnim govorenjem. Cak i kad s aspekta referencijalne ili logike funkcije nitko nema rei nita znaajno, izgovaranje je zajednitva neposredno prepoznatljivim oblicima vano jer djeluje umirujue i ohrabrujue. U takvim okolnostima vrijedi da nije toliko vano to se kae koliko da se ma to kae, a to nas, kae Sapir,
8 Navedeno prema Denik Franois: Les Argots, u Ecyclopdie de la Pliade (Le Langue), Edition Gallimard, Paris, 1068. 9 Usporedi na primjer Mladen Kuzmanovi: Kreativnost argonske tvorbe, Umjetnost rijei, 1970, 12, str. 129135. 10 Pierre Guiraud, isto, str. 97.

118

podsjea na to koliko jezik premauje ulogu puke tehnike openja i koliko suodreuje ponaanje. 11 Guiraudova je karakterizaeija argona da je to parazitski jezik, jer iskoritava vrijednosti koje se pripisuju tehnikim terminima. Tehniki jezik nije argon, ali u svakom trenutku moe biti argonski upotrebljen. Svi su tehniki jezici potencijalno argoni, kae Guiraud. 12 Zargonska (zlo)upotreba tehnikog izraza u neku je ruku osiromaenje i degradacija prvobitnog znaka jer se upotrebljava samo zbog vrijednosti. Tehniki izraz vie ne djeluje tako da precizno oznai predmet, nego da oznai govornikove poznavanje jezika kojem taj tehniki izraz pripada, to jest da oznai govornikovu upuenost u tajne neke skupine. Tako latinski izrazi, struni termini, dugake reenice i propisani vanjski oblik teksta mogu biti uoptrebljeni kao znaci strunosti ili znanstvenosti. Prema Guiraudu, argon se sastoji od dvije osnovne skupine izraza tehnikih (naravno, upotrebljenih kao tehniki) i afektivnih. Pod afektivnim se izrazima podrazumijevaju imena kojima je glavna svrha da vrednuju imenovano. argonsko parazitiranje na tehnikom izrazu ili jeziku jest snobovsko ponaanje. Kao i oblaenje, govor je podloan periodinim toleriranim zastranjenjima od osnovne obiajne linije, to jest modama. Za razliku od ranijih tumaenja argona kao zatitnih tajnih jezika i naina nezvanine komunikacije, ovakvo Guiraudovo, kao i ranije Sapirovo tumaenje govora kao drutvenog znaka ne iskljuuje mogunost da se i javno neproizvodno govorenje nazove argonom. To se prije svega odnosi na razne vrste slubenog izjavljivanja. Tu ak i ne nedostaje tajnovitosti, to se argonu pripisuje kao vano obiljeje. Tajnovitost se uope javlja tamo gdje se eli izraziti mo (na primjer izazvati udivljenje ili strah) ili gdje se eli zatiti od eventualnog gubitka moi. Cin tajenja ili skrivanja (mimikrije), in je moi ili zatite, kae Ellias Canetti. Tajnovitost se javlja tamo gdje su institucionalizirani odnosi izrazito nejednake moi ili, kako kae Guiraud, gdje haraju nadzornici, autanti, poslovoe i uope nadreeni. Dok neko govorenje sasvim nenamjerno (nesvjesno) iskljuuje one koji nisu u-

Edvard Sapir, isto, str. 3739. Fierre Guiraud, Isto, str. 101. 13 Ellias Canetti, Masa i mo, GZH, Zagreb, 1984, str. 241 246.
11 13

119

pueni, kao Sto je to sluaj sa strunim govorom, drugom je tajenje ili mistificiranje bit, kao to je sluaj s obrednim, magijskim, diplomatskim i, vrlo esto, politikim govorom. Posebno u okolnostima zvaninog izjavljivanja vrijedi formula Dragoslava Andria: Sto je in riziniji, rije je tajnovitija. 14 Kad je izjavljivanje obavezno, a nema se to rei ili je opasno jasno se odrediti, govornik se jedino moe zatiti mutnim govorom. Teoretiari argona uglavnom se slau da je argon kao drutveni znak prvenstveno razlikovan. Odstupanje od naina govorenja ire zajednice, koje rezultira posebnim tipom govorenja, izraava tenju za razlikovanjem od drugih. Tu tenju, prema Jespersenu, podupire osjeaj vlastite superiornosti. Zato Guiraud kae za argon da je superlativan m a k znak onih koji su uvjereni da su u nekoj zajednici nali sebe. Odatle omalovaavajui i posprdan odnos prema svemu stranom (u argonima zatvorenih skupina ima mnogo izraza za glupost, naravno, tuu), i uope velik inventar uvreda za one druge, sklonost afekti vnom odreivanju spram drugog (tueg), to podrazumijeva preteno vrijednosno izraavanje te sklonost takozvanim jezinim karikaturama. O ishoditu jezine karikature i njezinom mjestu u argonu poticajno je pisao Josip Hamm. Ova plodna likovno-jezina usporedba dovela je Hamma do zakljuka da jezini izraz i ne moe a da ne bude karikatura, to jest da u imenu predmeta ne naglasi jedno previSe, a drugo sasvim zanemari. Tako je ivotinja koju zovemo medvjed nazvana samo po tome to voli jesti med (danas prihvaeno tumaenje: to zna gdje ima mea), a mjesec travanj samo po tome to u to doba godine poinje rasti trava. U argonu se ova prirodna ili nuna karikaturalnost esto dovodi do runih i grubih krajnosti. Budui da je jezina karikatura po mjeri vrijednosnog sustava skupine, zornu neproporcionalnost prati aksioloka proporcionalnost izraza.15 Sve se vrste argona odlikuju oholom tvrdou bilo da se radi o antisentimentalnom i surovom sarkazmu nekih argona mladih ili o patetinom tonu kojim se, kako kae Guiraud, oglava neizbjenost velikih sudbina i sugerira monumentalnost (kao u politikom argonu).

14 18

laca, Nastavni vjesnik, Zagreb, 1939/40, br. 4,

Dragoslav Andri, Reinik argona, BIGZ, Beograd, 1976. Josip Hamm: Dvije tri o govoru zagrebakih srednjoko-

120

No kad se govori o razlikovnosti kao o prvom obiljeju govornog drutvenog znaka, treba imati u vidu i motive za razlikovanje. Ne proizlazi li motiv za razlikovanjem iz m o tiva za pripadanjem referentnoj skupini? Negativno odreivanje prema drugom (stranom) moe imati uzrok u p o trebi da se skupini naglaeno izrazi lojalnost; ograditi se od neprihvatljivog kontrastnim oblicima ponaanja i(li) glasnim klevetanjem drugoga. Posljedica je u onih manje kreativnih ne toliko razlikovanje koliko oponaanje prihvatliivog n a ina ponaanja. Zargonski znak ima za cilj da prije svega komunicira ispravnost ili, kako bi rekao Michael Fecheaux, da na zadovoljavajui nain predstavlja pripadnu ideoloku formaciju. 10 Ispod drskog i prkosnog ponaanja marginalnih skupina i omlainaea uvijek se moe nai konformistika tenja uklapnju u milje drskih i prkosnih. Govor onih koji su izvan zakona izrazito je zakonit u odnosu na pravila ponaanja vlastite skupine. Tako tvrdi ili muki govor obino ide uz vrstu hijerarhijsku strukturu s jednim kao voom i ostalima koji imaju jasne uloge prema voi, pa tvrdi govor zapravo znai ispravan govor ili govor onih sa stabilnim identitetom. I kad drsko osporava i kad posluno podilazi, argonozborac uvijek govori sa snanim osjeajem da govori k<8iko treba. Prema tome, iako je i razlikovan, za argon je, ini se, ipak vanija (i polazna) odrednica da je govor identiteta. Razlikovnost se postie jaim prikljuenjem sredini. Razlikovanje od ire zajednice esto ide usporedo s gubitkom osobne autentinosti zbog podvrgavanja ideologiji ue zajednice. Dobar je primjer kasarnskl argon. Ovladavi argonom starih boraca, koji je hijerarhijski i vrijednosni znak, mladi vojnik (guter ili fazan) rjeava svoj problem uklapanja u sredinu i smanjuje neugodni osjeaj izdvojenosti. 17 Budui da je u osnovi govor identiteta, glavno obiljeje argona ne moe biti stvaralatvo. Malo je onih koji stvaraju, a mnogo vie onih koji slijede, kao to obiaj ee oblikuje ponaanje pojedinca nego to pojedinano ponaanje postaje obiaj. Znakovi identiteta su ponavljanja jer im je svrha da budu prepoznati.

16 Michael F6cheaux: Govor i ideologija, Marksizam, svetu* 6, 1979, 1, str. 218248. " Ljubomir Fopovi: Kasarnski argo, Knjievnost i jeziky 1970, 1.

121

Mitu o kreativnosti argona i o njegovoj svjeoj ^razlii-tosti u odnesu na sivu govornu svakonevieu pridonijele su brze promjene u argonima zatvorenih skupina (zamjena populariziranih izraza novim znakovima razlike ili novim -tajnim izrazima iframa) i rjenici argona, koji svi od-reda biljee samo najuspjelije i za neupuene najzanimljivije (najslikovitije) izraze. Izrazita sinoniminost (mnotvo izraza za isti referent i takozvani sinonimski nizovi), pothrajnju iluziju izraajnog bogatstva tamo gdje ga nema, jer kvantiteti ni u jeziioj komunikaciji ne zamjenjuju kvalitete. U stvaranju iluzije izraajnog bogatstva sudjeluju i neke tehnike iskrivljavanja rijei (automatsko dodavanje ili umetanje uvijek istih slogova na uvijek ista mjesta ili zamjena redoslijeda slogova u rijei po nekom pravilu), to aktualizira jezinu supstanciju i, posebno za onoga koji nije u argonu, ouuje (poetizira) zapravo automatski (nepoetski) izraz. Mnogo je pridonijela i beletristika snanom evokativnom vrijednou argonizama i prikazivanjem , dinaminog ivota nekih drutvenih skupina (posebno kriminalaca). Prodiranje argonskih izraza u kolokvijalni a zatim i u standardni jezik navelo je mnoge da argon tumae kao svjesni stvaralaki napor da se obogati jezik, pa tako na primjer kod Mauricea Weseena nalazimo misao da je slang radionica jezika i hranitelj rjenika. 19 Pierre Guiruad je s pravom ukazao na potrebu da se -rui ovaj mit o argonu. Ono to novajliji ili promatrau sa .strane izgleda neobino (i zato svjee i poetsko), u okviru skupine ve je vjerojatno otrcana fraza. Pravih je kreacija, -tvrdi Guiraud, vrlo malo. Najee se obnavljaju izrazi -koji su nekada bili u modi, posuuje se iz drugih slojeva jezika, -deformiraju se standardni izrazi ili se pomiu uobiajeni odnosi standardnih izraza i njihovih oznaenih. Zargonozborac vie odabire iz postojeeg arsenala nego to sam kreira. Sasvim se krivo narodu, drutvenim skupinama pa i samom jeziku pripisuje kreativnost ili ak jezina genijalnost. -Sloboda, stvaralatvo i izraajno bogatstvo mogu potei samo od pojedinanog govornika, a ne od kolektiva ili jezika.20
18 Krunoslav Pranji: argon razaranje ili bogaenje jezika?, u knjizi Jezik i knjievno djelo, kolska knjiga, Zagreb, 1968, str. 3337.

19

Maurice H. Weseen, A Dictionary of American Slang, Georg

G, Harrap & Company, London. 20 Pierre Guiraud, isto, str. 7879.

122

Zargonska obiljeja: rjenik, fonetski oblici i ritam

Smatra se da argon postoji u okviru fonologije i sintakse nekog opeg (prirodnog- ili historijskog-) jezika, a tei posebnom rjeniku, to se odnosi samo na imenice, glagole i u manjoj mjeri na pridjeve. I to je jedan od razloga da ga se smatra parazitnim ili sekundarnim slojem jezika. 21 Istina je da argoni najee nemaju poseban f o noloki sustav ni drugaije naglaske rijei, ali se mora priznati da neke argone pouzdano predstavljaju fonetski o b lici, posebno oni globalniji reenina intonacija, broj i ramjetaj reeninih naglasaka i pauza i si. Za fonetsku je razinu argonskog znaka zanimljiva Guiraudova biljeka o opem tonu (zvuku ili dojmu) francuskog argota marginalnih i supkulturnih skupina. On tvrdi da prevladavaju niski i nazalni vokali i frikativi, to ostavlja dojam mlitavosti, dojam koji, po Guiraudu i odgovara mentalitetu argotiara.--' Neke vrste argona preferiraju za svoj osnovni jezik netipine glasove i glasovne skupine. U francuskom je argotu to na primjer, u inicijalnom poloaju u rijei neobian glas [ft] u gnaf, gnard, gnasse i si. 23 Izraziti je ludiki argoni skloni su aktualiziranju jezine supstancije ili oznaiteljske materije znaka. Tako se ee pojavljuju onomatopeje, onomatopejske rijei i izraajne ili slikovite rijei, koje ne oznaavaju samo konvencionalnom vezom nego i prirodnom vezom, to jest slinou ozpaitelja s referentom. Materijalnost oznaitelja naroito osvjeuju posredne paronimijske veze, u kojima posredniki izraz i novo ime imaju sluajno (djelomino) zajedniki fonetski lik: starac (izapio) laponac i l i izravne ali v r l o iznenaujue paronimijske veze: plesati obraz uz obraz = obrazovati se. Za argonski je izraz vaan dobro pogoen broj slogova i razmjetaj naglasaka i glasova. argonski izrazi koji preivljavaju i ulaze u kolokvijalni jezik to najvie duguju dobrom (izraajnom) fonetskom obliku. (Dobar je oblik i uvjet za uspjeh parole ili slogana.) Pri tom je tvorba izraza voena ustrojstvom osnovnog jezika. Na primjer, teko da bi u nekom drugom jeziku mogao nastati slikovit iz21 22

Pierre Guiraud, isto, str. 101102. Pierre Guiraud, isto, str. 82.

23

Denis Franois, isto. 123

raz amerikog studentskog slanga za cigaretu coffin nail (avao mrtvakog sanduka ili, eventualno, lijesni ekser) jer je struktura engleskog jezika omoguila spoj slike i eljenih asocijacija s upeatljivim fonetskim oblikom od samo tri sloga od kojih su dva naglaena. Vanost govornog o b lika posebno dolazi do izraaja u argonskim izrazima s izrazitijom ludikom ulogom. Jespersen navodi popularne francuske fraze Tu paries, Charles i Ca colle, Anatole, sa koje je vano igranje s ponavljanjem slinih slogova (glasova) i bez ega one sigurno ne bi postale fraze. Vanost govornog oblika u govornom igranju potvruje engleski rimovani sleng (rhyming slang) s dvoakcenatskim (dvotaktnim) skupinama koje se rimuju s neizreenim standardnim izrazom: apples and pears (jabuke i kruke) = stairs (stepenice); trouble in life (muka u ivotu) = wife (supruga). Dvolani se govorni oblik javlja i u drugim argonima, na primjer u ovisnikom: bees and honey (pele i med) = novac; bending and bowing (koji se savija i previja) = narkotiziran; black and white (crno i bijelo) = policajac; saddle and bridle (sedlo i uzda) = pribor za drogiranje; whips and jingles (bievi i klepet ili koija i kola) = slika simptoma koji se javljaju pri oduavanju od ovisnosti.24 Ovakav govorni oblik, kad se istie na drugaijoj govornoj pozadini, postaje naroito privftaan. (Nije sluajno da je i govorni oblik onomatopeje dvolan dvoslog.) No i u argonima bez imalo ludikog (zabavnog) nalazimo karakteristine govorne oblike. Obezlieni zvanini govori redovno su pretrpani netom spomenutim dvoakcenatskim o b likom, posebno onim s veznikom i. Uope se za javno govorenje moe rei da to je vie openit znak pripadnosti ili objava vjernosti ili to su okolnosti govora religioznije, ritminost postaje sve vanije obiljeje. Tako se politika p o dobnost ili nadlenost mogu oznaiti ritmikim naglaavanjem rijei u malim i podjednakim razmacima i nizanjem dvoakcenatskih skupina u dugake reenice. Openito se tajnovitost zvaninog argona vie ostvaruje ritmom nego posebnim rjenikom. Ritmom ostvareni ezoterini efekti podsjeaju na magijske obredne formule. Svrha im je da potvrde vezu, a ne da obavijeste i pozovu na dijalog.

24 Vladimir Hudolin: Ovisniki argon, u knjizi Christiane F. Mi djeca s kolodvora Zoo, Globus, Zagreb, 1980, str. 297 342.

124;

argon: jezik ili govor

Neki teoretiari smatraju argon jezikom (iako se takoer tvrdi da ima samo djelomino poseban rjenik), a mnogo su ei oni koji misle da je argon samo govor. G o vorom ga zovu zato to tradicionalno prestino ime jezik mogu zasluiti stabilniji sustavi, koji imaju eksplicitnu normu {svoj rjenik i gramatiku), koji se ostvaruju i u pismu te koji mogu posluiti za javno govorenje. Zato se oni koji ga zovu jezikom odmah ograuju odreujui ga kao jezik nieg ranga. Nedoumice oko toga je li argon jezik ili g o vor te terminoloka zbrka u literaturi o argonu koja iz te nedoumice proizlazi samo potvruju glavno obiljeje drutvenog znaka da govor svodi na jezik, to jest da jezik u argonu (govoru) vie nije samo instrument prenoenja poruke koja bi bila neto razliito od jezika nego je on glavni sadraj poruke. argonom neemo zvati samo sustav znakova i pravila nego prije svega pojedinane govorne poruke u kojima dominira obavijest o ispravnosti naina govorenja, pa prema tome i jezika. Kod argona je oigledniji kombinirani psihosocijalni karakter govorenja. To je vidljivo u nainu na koji se argon obino opisuje. Iako se razni atributi figurativno pripisuju argonu kao apstraktnom sustavu, ubrzo postaje jasno da se to treba odnositi na konkretne govorne situacije, to jest da opisivai pojedinih argona itekako uzimaju u obzir okolnosti govora, odnosno njegov pragmatiki aspekat Tako se pri procjeni vrijednosti argonskih izraza uzima u obzir i neverbalnim sredstvima izraen stav (na primjer, drsko i slobodno). Atributi nekog argona zapravo se odnose na ljude koji ga govore, na njihove odnose prema sebi, drugima i svijetu. Kako je argon proziran prema mentalitetu onih koji tako govore, upeatljivo je pokazao Guiraud navodei osnovne teme narodne due tijelo i njegovi dijelovi, novac, fizika ljubav, prehrana, neprilike, b o lest, smrt, odbijanje. Veliki broj izraza (sinonima) za jedan referent takoer pokazuje veu privlanost nekih predmeta za oznaiteljsku proizvodnju. Dijelovi su tijela u tome nejednako zastupljeni nos je na primjer daleko privlani]i za argonsko oznaavanje nego oko a ispred svih dijelova tijela daleko prednjae stranjica i genitalije. 25 Kad Julian Franklyn govori o rimovanom slengu Iraca i Koknija onda

25

Pierre Guiraud, isto, str. 4243.

125;

on govori ne samo o naravi tih ljudi nego i o situacijama u kojima se taj argon javlja i o drutvenim okolnostima posljednjih godina devetnaestog stoljea. Govornici rimovanog argona su radnici na tekim poslovima, veseljaci, prialice, temperamentni, nagli, duhoviti, skloni zabavi i igrama; situacije su dokolica i dobro raspoloenje {-to laugh the day away when all is well), obraanja djeci i ivotinjama; epohu karakterizira kao blistavo, boemsko, veselo i duhovito doba kad su cvjetale umjetnosti i kad jo umijee razgovaranja nije bilo mrtvo. Ovdje dakle imamo opise konkretnih govornih situacija, a ne apstraktnog jezika; ljudi su ti koji govore. Ne tako rijetko taj se odnos obre tako da izgleda da razlozi za lo govor lee u jeziku. Josip Hamm usporeuje nae ake argoe (pretjerano grubi i primitivni) s poljskim i francuskim akim govorom (mata proeta finom duhovitou) tek podrazumijevajui valjda kulturne razlike.37 Kod nas se tako uporno govori o loem politikom jeziku, a ne o onima koji tim loim jezikom govore. Kao to govornik biva prosuen na osnovu jezika, tako se i jezik procjenjuje po zajednici koja ga govori. Opisati neki argo, kae Denis Franois, znai prije svega izdvojiti skupinu koja njime govori. 28 Tako su i stavovi prema argonima uvjetovani zapravo stavovima prema ljudima koji tako govore. Razni autori imaju u vidu vrlo razliite skupine i vrlo razliite argone, pa odatle i velike razlike u ocjenama argona. To je moda najvidljivije u estetskim prosudbama, gdje se ide u krajnost. Krajnje negativan stav prevladavao je jo krajem prolog stoljea. argon se smatrao runim, grubim, sirovim, prostakim, siromanim, tupim, plitkim, mlakim, mlitavim, ablonskim, niskim, odvratnim i udovinim izopaenjem. Teoretiari dvadesetog stoljea reagirali su na ovakav stav ugroenog istunstva pretjeranim oduevljavanjem, istiui ljepotu stvaralakih argonskih inova, matovitost i izraajno bogatstvo. Mogue je takoer da su imali u vidu drugaije vrste argona. Guiraud je upozorio na veliku razliku u kreativnosti izmeu govora neobrazovanih i supkulturnih skupina (skitnice i nekvalificirani radnici) i skupina u kojima se njeguje autentinost linosti, osobnost, samostalnost i inicijativa (taksisti, ulini

28

Julian Franklyn, A Dictionary of Rhyming Slang, Rout-

ledge & Kegan Paul, London, 1960. 21 Josip Hamm, isto. 28 Denis Franois, isto.

127;

prodavai, barmeni a od vojnika najvie avijatiari). Kao' izrazito kreativni istiu se govori visokoobrazovanih skupina i svih zajednica u kojima se njeguje otvorenost duha, pa tu spadaju kolski i studentski argoni, argoni nekih profesija (glumci, novinari) i nekih (finijih*.) sportova, kao Stoje na primjer tenis. Kao primjer oprene prosudbe argona neka poslui Franklynov opis rimovanog slenga i karakterizacije canta (flash language, ganguage) koju su dali Berry i Bark: Dok je u rimovanom slengu neto duhovitosti, mnoto toga zabavnog, a sve dekorativno, cant je surov, neugodan i bez duha.29 Nastavit u s usporeivanjem pozitivnih i negativnih obiljeja na koja se moe naii u literaturi o argonu da bih pokazao da se pod jednim imenom misle vrlo razliiti tipovi govora. Za slang se kae da je nesmjestljiv u rjenik ili da rjenik slanga unaprijed treba smatrati samo dokumentom, budui da se izrazi neprestano mijenjaju. Naglaava se da je argon govorno oslobaanje i matovito stvaranje. Usporedba s igranjem takoer je u pozitivnom smislu. U tako shvaenom argonu uitak ili ak naslaivanje proizlazi iz barem dvije stvari iz doivljaja proizvodnje smisla i stvaranja novog izrazfe i iz osporavanja ili degradiranja klasinih vrijednosti i ruenja tabua (opscenost, antisentimentalizam). Ne samo zbog puke izraajnosti negozato to ta izraajnost na najbolji nain ukljuuje drugoga u produktivno komuniciranje ravnopravnih, takav govor ima veliku retoriku vrijednost. No navedena se obiljeja m o gu odnositi samo na individualan govorni in dok se njegove kreacije jo nisu poele troiti po ustima ostalih lanova zajednice. Tek zvanino troenje tuih komunikacijskih rjeenja poinje se prepoznavati kao argon, a navedena pozitivna svojstva obru se u svoju suprotnost. U rjeniku se dovrava klizanje od izraajnosti prema konvencionalnosti; govornik nije slobodan, nego stegnut obazrivou; budui da ima potrebu da bude ispravan, nestaje stvaralatvo; umjesto da se igra jezinim mogunostima, materijalizira oekivane oblike. Osporavanje ostaje buno, ali deklarativno uvrede i psovke su one koje prieljkuju autoritet i odnose se iskljuivo na tue. Pokuaji stvaranja zavravaju govornim kiem, a retorike se kvalitete gube u neizraajnosti i dosadnoj bezlinosti.

29

Julian Franklyn, isto.

of Slang, Th. Y. Crowell Company, New York, 1953,

L. V. Berry and M. Van den Bark, The American Thesaurus

127;

U krajnosti suprotnoj svim pozitivnim odreenjima argona potvrivanje jezika ostaje glavni razlog govorenja i pravi sadraj poruke. Taj negativni argon je jedino sto DI trebalo zvati argonom. On je preteno manifestacija govornikove nadlenosti signalizirane poznavanjem ispravmn jezinih oblika. Slian je reenicama kojima se u gramatikama i jezinim udbenicima ilustriraju jezini oblici, izrazitom metajezinom funkcijom (potvrivanjem jezika, usmjerenou na kod) potvruje zajednitvo sa skupinom, dakle, ostvaruje fatiku funkciju, svojstvenu obrednim govornim formulama. Iako moe imati izgled onoga to Basil Bernstein zove razraenim kodovima, zvanini argon ima neka obiljeja ogranienih kodova. Bernsteinovo je mjerilo za ovaKvu podjelu vjerojatnost pojavljivaija govornih sredstava kojima e govornik organizirati znaenje. On je ove kodove pripisao dvjema drutvenim skupinama nizini i manje obrazovanim slojevima drutva (ogranieni kodovi) i visim i obrazovanijim slojevima drutva (razraeni kodovi). Ono to je Bernstein naveo za ograniene kodove u velikoj mjeri odgovara zvaninom argonskom govoru: skuen i ^ o r i zato velika predvidljivost, obrednost, ukalupljenost, bezlinost, identifikacijska funkcija (Kako se neto kae i kada se kae postaje vanije od onoga to se kae), neartikuliranog (kod Bernsteina se to odnosi samo na razinu izgovora) i pomjeranje znaenja. Ogranieni kod, kae Bernstein, oblikuje drutvene odnose istovremeno ograniavajui signaliziranje individualnog iskustva. Bernsteinovo pripisivanje dviju vrsta kodova razlici u obrazovanju ili kulturno&ti govornika i pripadajuih skupina vrijedi i za zvanini argon, ali ne vrijedi njegova raspodjela po pripadnosti viim i niim slojevima drutva, to e se vidjeti iz slijedeih p o glavlja. Iako je u opisima argona vie nego igdje prevladalo usmjeravanje na govor i njegove okolnosti, to jest na pragmatiki aspekat govorenja, ostajalo se preteno na argonskom rjeniku - na izoliranim govornim odsjecima. U zvaninim argonima vani signali autentinosti postaju f o netski oblici i ritam, pa argonska obiljeja ne treba traiti toliko u izoliranim dijelovima govora koliko u njegovu globalnom obliku ili u nainu organiziranja govorne poruke, tonije reeno, u njegovoj neorganiziranosti s aspekta lo-

Bazil Bemstajn (Basil Bernstein)

Jezik i drutvene klase,

prevela D. Miunovi, BIGZ, Beograd, 1979.

128;

gikih i retorikih naela. argonom ne moemo zvati samo (apstraktni) sustav znakova i pravila, nego prije svega pojedinanu govornu poruku za koju se moe red da u njoj prevladava obavijest o jeziku. Jezik ne moe biti ni kreativan ni nekreativan, ni ruan ni lijep, n i . . . itd., nego je to samo pojedinani govornik u sasvim odreenoj govornoj situaciji. Jezik jest sustav, ali otvoren: zatvaraju ga nestvaralaka govorenja. Jezik je mogunost, to znai da nije samo ono Sto dosad jest nego i ono to bi mogao biti ili, kako je to jednostavnije izrazio Vuk kad ustreba, nai e se. Govoriti o nekreativnosti jezika znai prebaciti odgovornost za brbljanje s pojedinanog govornika na sustav znakova i na zajednicu. argon nije samo neki poseban sociolekt ili jezini podsustav, iako je i to, nego izrazita prisutnost tog sustava i ustajale strukture u govoru. Svaki se ustanovljeni jezini sloj moe pojaviti i u stvaralakom i u nestvaralakom govorenju. Ipak, iz nestvaralakog materijaliziranja jezinih oblika moe se apstrahirati novi, dodatni sloj pravila ili ogranienja u izboru koja slijede drugi govornici. argonom zovem i taj viak pravila i poruku koja prvenstveno obavijetava o govornikovom vladanju tim pravilima. argon je govor uravnjen pretjeranom pravilnou i oekivanou oblika govor-oblik ili govor u kojem ima previe jezika govor-jezik.

argon neslobodan govor

Javno je govorenje po pravilu nespontano, ali moe biti slobodno i neslobodno. Svakome tko nastupa u javnosti vano je da na okolinu ostavi to bolji utisak. Kreativni to rade tako to govorom rjeavaju neki problem zajednice i, uope, otkrivaju nove aspekte. Nekreativni oekivanim glasanjem manifestiraju svoju podobnu prisutnost. Prvi su u govoru slobodni, a drugi su neslobodni. Prvi odabiru i stvaraju, a drugi izgovaraju zateeno ili refleksom nametnuto. Socijalizacijom pounutrena pravila, bez obzira na kojoj razini svjesnog i nesvjesnog, ograniavaju govor, bilo da ga cenzurom reduciraju, bilo da nameu emitiranje prigodnih govornih uzoraka. U potonjem se sluaju radi o argonu. argon je sljedbeniki govor i najreljefniji se njegovi primjerci ostvaruju kad se velika i iskrena elja da se bude ispravan (podoban ili po elji autoriteta) artikulira nevjetom kopijom, u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Tuno-komini primjerci argona svjedoe o nedostatku ta129;

kozvane komunikacijske kompetencije govornika, to jest da nije ovladao tipom ponaanja skupine kojoj stremi (referatne skupine). Poznavanje se ]ezika ne iscrpljuje poznavanjem znakova, nego je tu ukljuena i sposobnost izbora pravog koda u svakoj situaciji, sposobnost predvianja reakcija okoline na te kodove i konano sposobnost gradnje novih kodova. Govornik nekog jezika nije dakle ogranien samo na potivanje pravila koda, (po Chomskom: rule governed creativity), nego njegova komunikacijska aktivnost predvia i stvaralatvo vieg ranga, koje se ne zavrava proizvodnjom novih i s obzirom na postojea pravila ispravnih iskaza, nego ukljuuje i stvaranje novih pravila (po Chomskom: rule changing creativity). 21 Na jezik se dakle moe gledati kao na snop kodova, i svaki put kad doe do zamjene kodova, to jest do izbora neumjesnog koda, do izraaja dolazi govornikovo poputanje nametljivosti argonskog izraza. Jedan je takav primjer naveo Milovan Danojli u eseju Saputnik. 32 Za tezu da postoji zvanini argon, vano je napomenuti da se radi o situaciji javnog predstavljanja. Danojli pria o mladiu iz provincije koji se pokuava ukljuiti u neusiljeni razgovor putnika u autobusu. Putnici komentiraju krajolik. Ali mladievi su komentari neumjesno oblikovani politikim argonom, i uope, tipom govora koji se uje na radiju i televiziji. Njegove reenice izgledaju ovako: U ovim krajevima postoje idealni uslovi za eksploataciju stonog b o g a t s t v a . . . Nagraivanje prema uinku daje sve bolje rezultate... Ljudima iz grada on se preporuuje ideologijom i jezikom za koje je uvjeren da su visoko cijenjeni jer se javljaju na radiju i televiziji. Ulaguje se drugome odslikavajui (vraajui) govor za koji misli da tom drugome pripada. Neukost se klanja nadmenoj gluposti . . . Od onoga tko je jai sve se rado prima. 33 argon je ovdje znak ideolokim obrascem artikularne i nevjeto izreene elje da se uhvati korak s vremenom i pobolja vlastito stanje. Sama po sebi potreba za promjenom nije, naravno, loa, ali je loe njezino artikuliranje u elju za vertikalnom drutvenom pokretljivou, koja upravlja oblikovanjem ponaanja tako da ono prije svega drugog signalizira okolini (i posebno referentnoj ili ciljnoj skupini)
31 Ranko Bugarski, Jezik i lingvistika, Nollt, Beograd, 1984, str. 262. 32 Milovan Danojli, Muka s reima, Nezavisna izdanja, Beograd, 1979, str. 1621.

130;

podobnost. Podobnost se signalizira govorom ispravnih ili argonom, a to znai stereotipi]om i hiperkorektnou (loom ispra vnoeu). Pozitivne stavove prema argonima pretstavit e slikovita karakterizacija slanga koju je dao Carl Sandberg: Slang is language that takes off its coat, spits on its hands, and goes to work. 34 Ime argon ostaje krajnje problematino jer pokriva govore razliitih stupnjeva kreativnosti i jer ne upuuje na razliku izmeu tehnikih jezika ili, tonije, tehnikih rjenika koje esto zovemo argonima i tipova govora koji na tehnikom rjeniku parazitiraju. Ono to ovdje zovem argonom potpuno je suprotio onome to je slengom oznaio Sandberg. Neke smjernice za ovakav obrat mogu se nai u teoretiara koji takozvanim specijalnim jezicima ne prilaze iskljuivo kao jezinim ekscentrinostima i lingvistikim egzotama, nego pokuavaju prodrijeti do njihove drutvene i psiholoke uloge. Pod imenom argon mislim jezinu potronju, to jest upotrebu tuih komunikacijskih rjeenja, esto neumjesnu, kad postoji volja da se bude drugaiji, ali i nesposobnost da se to ostvari. Onog trenutka kad neki izraz, ma koliko izraajan i pogoen u situaciji u kojoj je nastao, biva upotrebljen od nekog drugog, poinje njegovo troenje. Upravo to troenje, kojem ne podlijeu standardni jezini oblici, nego samo oni koji su se isticali posebnou, ini izraz modnim, to jest argonom. Jezikom ne moemo zvati ni nestandardni, stvaralaki gest ni sljedbeniko ponavljanje ili imitaciju. I jedno i drugo se tie govora i govornikovih namjera (ili sposobiosti) da drugome neto znai ili ne. Zato troenje govornih oblika moemo slijediti jedino u nainima organizacije konkretne govorne poruke. Govor koji uspijeva izmicati argonu ometa stabilnost podjele drutvenih uloga i, moda je vrlo ograniena i za svijet i povijest beznaajna, ali ipak revolucija.

Milovan Danojli, isto. Navedeno prema Maurice H. Weseen, isto. Vidi takoer u Antun Soljan i Ivan Slamnlg: O atrovakom, Krugovi, Zagreb, 1955, br. 1, str. 8286, gdje je Sandbergova izreka prevedena ovako: Slang je jezik koji skida kaput, pljune u ake 1 radi.
33 34

131;

VLAST RITMA I FONETSKOG OBLIKA U JAVNOM GOVORENJU

Oduvijek ovjek vjeruje da ga poricanje jastva pribliava viem ivotu. Tkogo gubi sebe, oslobaa prostor za Boga.
Gerarus van er Leeuio1

li u A n i a t tl 1 u t i i m e s , m a n has believed that the negation of self has brought him closer to a higher life. Whoever has lost his self has room for God.* Gerardus van der Leeuw, Sacred and Profane Beauty: the Hemf in Art, Holt, Reihart and Winston Inc. Nashville, 1963, sir. o 134;

Osjeaj za nuno uobliavanje

Ui li tko strani jezik, ima problema ne samo da tono ponovi nego i da uje one oblike (glasovne, naglasne, intonatiVne i dr.) koji se razlikuju od oblika vlastita jezika. Ne zato to mu ne bi valjao sluh, nego zato to se percepciji novih oblika opire, kako ga zove Edward Sapir, njegov osjeaj za nuno uobliavanje.2 Na jednoj drugoj razini govornog ponaanja, koju Sapir nije imao u vidu, prekomjerni osjeaj za nuno uobliavanje ili gotovo prisilno oblikovanje govora dolazi do izraaja u javnom nastupu, esto se u javnom govorenju moe primijetiti mjestimino pravilniji raspored prozodijskih signala, to je za prozne oblike izraavanja neobino jer im metar nije konstrukcijska osnova. Hitam je tada elementaran slijed oekivanih oblika, odvojen od teksta i s porukom istaknutijom o tekstualne poruke. To je posljedica govornikova preputanja oblicima i ritmu nekog tipa govorenja, i samim tim zanemarivanja logike (referencijalne) funkcije govora. Hitam i oblik su u govoru ispred logikog smisla kad govornik ne poruuje nita to bi bilo vanije od poruke njegova sudjelovanja, to jest drutvene pripadnosti. Govornik tada podsjea na stihoklepca, koji rijeima popunjava zadanu formu taktirajui zadane stope i stihove izabire rijei s kojima e moi ostvariti eljeni broj slogova u stihu, cezuru na oekivanom mjestu, glasovno podudaranje sa zavretkom prethodnog stiha itd. Ritmike oblike koje pjesnik mrmlja u potrazi za leksikim materijalom Viktor SklovsM zove zvukovnim mrljama.3 Da bi oznaio snaan poticaj ritmike sheme i zvukovnih asocijacija u obliko-

2 Edvard Sapir (Edward Sapir), Ogledi iz kulturne antropologije, preveo A. I. Spasi, Presveta, Beograd, 1984, str. 226. 8 Novica Petkovi, Od formalizma ka semiotici, BIGZ-Jedinstvo, Beograd, 1984, str. 132133.

135;

vanju govornog izraza, Northrop Frye upotrebljava izraz babble, u prijevodu brbljarija. Frye navodi situacije u kojima ritam prethodi i upravlja odabirom rijei; pred jezini djeji govor, djeje pjesmice, pjesme uz rad te svugdje gdje je u osnovi pulsacija bliska plesu, koja je ispunjena besmislicama. Bjelodano prvenstvo ritma pred smislom redovito je obiljeje pukog pjesnitva, a stih se, kao i glazba, na^va 'lakim* kad god ima ritamsku akcentuaciju kola s plosnatim tokom. 4 Frye jo upotrebljava izraze nadzirui ritam i obrazac zvuka. Na vanost f o netskog oblika ukazao je Krunoslav Pranji, naavi u A. G. Matoa reenine oblike sline onima iz Starog zavjeta u prijevodu ure Daniia. Taj biblijskom stilu i nekim Matoevim reenicama zajedniki fonetski oblik nazvao je intonacijskim logatomom.5 Govorne se formule usmene narodne knjievnosti objanjavaju i vrstom metrikom osnovom zbog muzike pratnje i potrebom izvoaa da sebi olaka zapamivanje i izvoenje velikog broja pjesama (epska tehnika). Mo fonetskog obrasca ilustrirat e primjeri u kojima je taj obrazac ispunjen tekstualnom suvinou ili besmislom. Najea je sinonimija, kao u dvostihu iz ruske narodne pjesme: Mlad delija tremu prilazio / Vasilje dvoru dohodio, a tamo gdje sinonimije ne moe biti, kao kod brojeva, tolerira se besmisao: Sedme je noi preminula, / osme je noi ona umrla (dvostih iz finskog spjeva Kalevala). 0 Da se preko gramatikog neslaganja prelazi za volju zvukovnog slaganja, dokaz je i izreka Nekad bilo, sad se spominjalo. No im se da se ipak ne radi samo o toleriranju oiglednih zalinosti, besmMemea i agramatizama. Korijen takvom govornom ponaanju treba potraiti u mistikim govornim formulama drevnih religioznih o b reda. Odsutnost razumljivosti nije bio sluajan nuzproizvod takvih formula, nego nuan uvjet. Uobiajenim se rijeima ne moe transcendirati zemaljski smisao niti komunicirati s nadnaravnim silama. Posrednici u komunikaciji s drugim svjetovima vraevi svoju su svetost i vanost podravali udnim (izmeu ostalog i govornim) ponaanjem. Neto od ritmiziranog besmisla obrednih formula i opinja4 Northrop str. 311.

Frye,

Anatomija

kritiket

Naprijed,

Zagreb,

1979,

kolska knjiga, Zagreb, 1986, str. 68.

6

Krunoslav

Pranji,

Jezikom

stilom

kroza

knjievnost.

Oba primjera navodi Novica Petkovi, isto, str. 132.

136;

vajue ravnomjernosti proroanskih izreka i bajanja moe se nai u sraslosti ritma i smisla onih javnih govora u kojih su zvukovne mrlje rjeitije od teksta jer je rijei sazivao ritam. Kao to pjesniki oblik presudno odreuje prijem pjesnike poruke, tako i tipizirani javni govori u prvi plan stavljaju svoj oblik kao okvir i prvi i pravi signal globalnog smisla cijelog iskaza. U tipiziranom javnom govoru oblik je sadrajan kao to je sadrajan u tradicionalnim pjesnikim vrstama. (Ne moe se nita rei u desetercu a da to znaajno ne odredi cjelinu poruke.) 7 Oblik se poistovjeuje sa znaenjima koja je najee uspostavljao u prethodnim kontekstima. Ukazivanje na oblik govorne poruke ima funkciju da primaoca uputi najprije na opi smisao koji dotini oblik crpi iz ranijih tekstova, a injenica da ga ostvaruju suvinosti i besmislice kazuje jo i to da je prepoznavanje prirodnosti bilo krajnji namjeravam komunikacijski doseg. Cesto je miljenje da ritmian zborni govor ili zajedniko pjevanje stihova povijesno prethode s jedne strane individualnom pjesnikom ritmu, a s druge individualizaciji proznim govorom, kojim se izmie ritmu zajednice. Povijesni bi redoslijed dakle bio: epos, mythos, logos. Govor je, kae Gerardus van der Leeuw, stadij u propadanju pjesme. 8 Ostaci religiozno-magijskog formulativnog i ritmikog govora posebno su prepoznatljivi u poeziji, ali ih ima i u govornitvu. Govornik kojem je stalo do publike teko da e se odrei pokretake moi govornog ritma. Proznom izrazu nikad nije bila strana mjestimina ritmizacija. Suvremeno govornitvo vie ne upotrebljava postupke starih oratora kao to su glasovno podudaranje na krajevima perioda ili reenica (homeoteleut) ili ritmizirane reenine zavretke (klauzule), no velik dio retorikih figura ili poiva na ritmiziranju ili ih prati naglaen fonetski oblik. Tu spadaju anafora, epifora, simploka, anadiploza, asndeton, polisndeton, epizeuksa, paralelizam, etimoloka figura, paronomasia, asonanca, aliteracija, tautacizam a izrazito su govorno oblikovane i sve vrste antiteza (antimetabola, slavenska antiteza, korekcija, kontrast, Mjazam), Budui da metar nije konstrukcijsko naelo proze, svaki se ritmizirani dio izdvaja kao figura. Tako fonetski oblik osjetnije poinje utjecati na ukupan sadraj poruke. Uzajamni utjecaj oblika i sadraja spreava nas da neke retorike figure (kao
7

1975, Str. 257. 8 Gerardus van der Leeuw, isto, str. 129.

Novica Petkovi, Jezik i knjievno djelo, Nolit, Beograd,

137;

na primjer metaforu i druge trope) proglasimo neritraikima. Kao to ritmiziran govor uvjetuje klizanje oznaenih i oznaitelja, tako i tekst koji obiluje prenesenim znaenjima automatski biva itan ritmizirano i s lirskom reeninom melodijom. No ako se pretjerano ponavlja, fonetska figura kao da nastoji rastegnuti svoje granice do granica cijelog iskaza, pa nema vie izdvajanja manjih ritminih dijelova iz vee disritmine cjeline. Pretjerivanje u ponavljanju govornih obrazaca rezultira neartikuliranim, monotonim govornim tokom, koji sluaocu ne daje isturene toke kojima bi mogla potei oblikotvorna linija razgranienja linija kojom bi poteklo znaenje. Uravnjenost javnog govora na fonetskoj razini uoila je Cicely Berry i kao izravan uzrok navela poveanu napetost govornih organa, to automatski dovodi do smanjenja opsega glasa. Nespecifina znaenja te bezlinost nerazgovornog toka, smatra ona, odbija sluae.9 Ne treba zaboraviti da je, barem kod nas, javno govorenje zapravo itanje teksta koji uope nije pripremljen za govornu k o munikaciju, nego kao da e biti komuniciran posredstvom pisma. Organiziranje znaenja za komunikaciju pismom ima drugaiju strategiju odnosa prema primaocu i drugaiju kompoziciju reenice nego to je sluaj u spontanoj govornoj komunikaciji ili u retoriki pripremljenom govoru. Tipino je za pisani stil da je reenica mnogo dua zbog raznih dodataka i digresija, a dugaka reenica obino itau uravnjuje intonaciju. Jedan od postupaka koji je svojstven komunikaciji pismom jest poimenienje. Obino se naglaava da je posljedica sklonosti imenikom izrazu smanjenje zavisno-sloenih reenica i mistificiranje veza meu iskazanim pojavama (jer su izbjegnuti veznici). 10 Zaboravlja se na jo jednu vanu posljedicu: intonaeijsko uravnjenje i smanjenje stanki. Pokazat u to na primjerima koje je dao Hans Eggers. Prva je reenica zavisno-sloena i njezino je vjerojatno govorno ostvarenje s prekidom ispred veznika i s upeatljivijim intonacijskim varijacjama. Druga je reenica poimenina varijanta prve i njezino je vjerojatno ostvarenje valoviti ujednaeni i neprekinuti melodijski tok: 1. Mogue je zamisliti da se izdaci pregrupiraju. 2. Zamisliva je mogunost pregrupacije izdataka.
9 Cicely Berrry, Voice and the Actor, Harrap, London, 1973, str. 1819. 10 Hans Eggers: Moe li se jol sporazumijevati? u knjizi Gadamar, Hormann, Eggers: Uenje i razumijevanje govora, prevela Truda Stama, Studentski centar Sveuilita u Zagrebu, 1977, str. 4447.

138;

1, Mogue je zamisliti dalbe izdaci pregrupiraju. 2. Zamisliva je mogunost pregrupacije izdataka.

Sigurno je da je jedan od uzroka uravnjenosti javnog govora to to se ne govori pojedinanom drugom, nego mnotvu neodreenih pojedinaca. No govornik se ni ne trudi da osvijesti drugog ili druge. Govorniki egocentrizam, nesposobnost da se izae iz vlastitog tijela i da se postavi u situaciju drugog, nuno, kako je primijetio Mihail Bahtin, rezultira neartikuliranim govorom. To je ve vidljivo u nejasnom izgovaranju vlastitog imena pri predstavljanju. Bahtin je govornikovu nesvjesnost drugoga razmatrao u vezi s podjelom govora na manje dijelove, posebno na paragrafe ili pasuse. Pasusi su, kae on, tragovi dijaloga u m o nolokim oblicima a razdijeljenost govora na dijelove znak je njegove organiziranosti. Sto je govornikovo predvianje sugovornikovih reakcija slabije, to mu je govor manje organiziran, a potpuno ignoriranje drugog rezultiralo bi sasvim neartikuliranim govorom. 11 Pokret i zvuk su izravni znakovi govornikove osobnosti i vrlo je vjerojatno da tu lei glavni uzrok uravnjavanja kod javnog govorenja. Vei broj jedinki objedinjuje se veini zajednikim znakom. No jo je vanije to to se govornik, optereen potrebom da bude primljen s povjerenjem, smjeta u one kalupe za koje vjeruje da e to povjerenje izazvati. Budui da eli postii zajednitvo s publikom, to je u prirodi govora i komunikacije uope, izbjegava ono to bi moglo omesti identifikaciju, pa i svoju razliitost (osobnost i subjektivnost) skriva iza oblika drutveno prihvatljivog ponaanja. Da je govornikova osobnost u nekim javnim govorima zatajena vidi se ne samo po tome to zastupa o p e prihvaene vrijednosti i nie istroene izraze (fraze) nego posebno u na^gdnoj redukciji razlika u govornikovu pokretu i zvuku. Uravnjeni su i oni govori koji blefiraju izrazitim intonativnim varijacijama, estim pauzama i skandirajuim naglascima, ali shematski rasporeenim. Slinog blefa ima u
11

dovan Matiljaevi, Nolit, Beograd, 1980. str. 125.

Mihail Bahtin, Marksizam i filozofija jezika, preveo Ra-

139;

umjetnoj izraajnosti loe glume i recitacije, kad se bez prave interpretacije tekstualnog predloka shematski nabacuju kontrasti tihog i glasnog, mirnog i uzbuenog, brzog i sporog i tako ostvaruje lani govorni diskontinuitet. Ovaj je medij neprikladan za finiju analizu i dokumentiranje govornih ritmova i oblika, pa u se ograniiti na opis samo nekih od oblika koji najvie uravnjuju govor i koji su najei. Nakon to neto kaem o ritmu i fonetskom obliku, obradit u dvo- i troakcenatske fonetske oblike (dvoi trotakte) te tip reenice koja nastaje gomilanjem takvih oblika. Ukratko u jo navesti neke primjere neslaganja fonetskih oblika ili govorne artikulacije s tekstom, a obradit u ih pod nazivom opkoraenje i stajai reenini naglasak.

140;

Govorni ritam i (ob)lik

Izraz ritam obino se upotrebljava za ponavljanje s pravilnim razmacima. Izraz disritmino znai odstupanje od oekivanog poretka i time potvruje uobiajenu upotrebu izraza ritam. No ritam ne mora biti samo pravilan i oekivan odnos. Njegovo ga uobiajeno (gore navedeno znaenje) zapravo pribliava znaenju koje ima metar, a to je stalan raspored signala ili pulsirajua osnova na kojoj se izmjenjuju ritmike figure. Hitam se doivljava kao pojava pravilnosti jer se u poeziji i muzici doivljava u odnosu prema metrikoj podlozi. Uzmemo li u obzir jo najranije upotrebe izvornog starogrkog izraza, ritam ne oznaava samo vremenski tok nego i poredak, raspored, shemu i oblik uglavnom proporcionalan. 12 Paul Fraisse je ponudio trolanu shemu u kojoj su ritam i aritmija suprotstavljeni najvjerojatnijem i najekonominijem pokretanju organizma, koje on zove njihajnim gibanjem (un mouvement de va et vient pendulaire). Njihajno je gibanje zapravo najprimitivniji ritam, svojstven ponavljanim jednolikim radnim pokretima, a zastupljen je takoer u obredima i zabavnim aktivnostima. Nalazimo ga u spontanom ponaanju ivotinja, djece i odraslih ljudi kad se odmaraju ili kad im je popustila panja. Aritmija je odsutnost ponavljanja i prepoznatljivih oblika, nejednakost pojava i razmaka i zato ne omoguuje predvianje. Ritam je otklon od automatizma njihajnog gibanja jer unosi neto drugo, nekakav pokret ili diskontinuitet, ali ga i periodino ponavlja. Kad se uoi ta jednolinost promjene ili red u kretanju (pravilnost ili proporcija), smanjuje se dojam pokreta i pojaava se dojam trajanja (strukture ili oblika). Ritam je dakle od njihajnog gibanja organiziranija periodinost, ali mu njihajno pulsiranje ostaje u
12 Emil Benvenlst (fimile Benveniste), Problemi opite lingvistike, preveo Sreten Mari, Nolit, Beograd, 1975, str. 247263.

141;

osnovi, dajui mu referentne ili uporine toke u vremenu. Ritam je igra kratkog i dugog, aH uvijek jednako kratkog i uvijek jednako dugog, pa je prema tome igra identiteta i razlike. Trajanja su u ritmu definirana, a ne sluajna kao u aritmiji. 13 Da bih izbjegao dvosmislenost, izrazima oblik i figura oznaavat u izdvojenost, to jest iz vremenskog toka ili kretanja izdvojena ograniena trajanja, simultanosti ili strukture. Pod ritmom u podrazumijevati oekivano (dakle pravilno) pojavljivanje signala, ritam blizak metrikoj podlozi ili njihajnom gibanju. U ujednaenim radnim pokretima takav ritam ima dvostruku ulogu da skuplja i uva energiju i da magijskim govorenjem ili pjevanjem uz rad zaziva dodatnu snagu. U obredima djeluje anestezijski uspavljuje i dovodi u stanje vrtoglavice i transa. Bliski su mu zabavni ritmovi jer jednostavni odnosi omoguuju sinkronizaciju percepcije i pojavljivanja stimulusa, to jest poklapanja oekivanja s dogaajem, to omoguuje odmaraj uu percepciju 14 Figura, oblik ili lik zatvorenou se, homogenou i vrstinom izdvaja iz govorne pozadine. Pod fonetskim oblicima mislim vremenske skupine koje prostornost postiu tako da organiziranim odnosima slinosti i razlika naas ukidaju linearni slijed elemenata govorne poruke. Fonetski je oblik zvuna osnova govora, njegov neverbalni sloj ili krik ono to bi ostalo kad bi bilo mogue iz govora izdvojiti artikulirani tekst. Istiui se na pozadini, govorna (fonetska) figura izaziva za figure uope karakteristino iskustvo dragosti ili ouenje. Percepciji se govorni oblik namee naglom promjenom govornog toka ili upornim ponavljanjem elemenata. Nagli prekidi ili usjeci u govoru razgraniavaju i tako istiu ono to im neposredno prethodi i ono to im slijedi, a to su nagle promjene visine osnovnog tona (intonacije), boje i intenziteta, nagli prekidi te prelazi iz ozvuenog govora u apat i obratno. Poseban raspored varijacija govornog toka organizira manje cjeline. Kratka definicija figure koju je dao Gerard Genette figura je uobiajeno odstupanje od uobiajenosti 15 pogaa njezinu dvostrukost. U figuri se pojavljuju poznato i
13 Paul Fraisse, Les Structures Rythmiques, Publication universitaires de Louvain, 1956, str. 2630, 36, 80, 117. 14 Paul Fraisse, isto, str. 117118. 15 Gerard Genette, Figure, prevela Mirjana Mioinovi, Vuk Karadi, Beograd, 1985, str. 52.

142;

nepoznato ona potvruje (shemom) i negira (novim sadrajem). No ei su sluajevi kad prevladava shema jer govorniku je stalo da se isticanje prepozna, pa pribjegava lako prepoznatljivom i jer se ono to se doivi kao izdvojeno lake pamti i ponavlja. Figuru ili oblik je zato opravdano smatrati prije svega ne onim to jest, nego onim to je, ako se slijede pravila (shema), mogue ostvariti. Oblikom, prema tome, smatram nain, metodu, tehniku i kalup. Kalup poistovjeuje sve emu daje svoj oblik i ba zato moe posredovati u komunikaciji. U nekim komunikacijskim situacijama, meutim, ukalupljivanje daleko premauje potrebe prepoznatljivosti koje obino zovemo zajednikim kodom. Pojedinani se govorni in poinje oblikovati u ivanom sistemu, da bi se potom nekoliko puta prefigurirao sve dok ne postane akustika pojava. Simultano, govorni je dah oblikovan s vie vrsta naina. Najprije, nainima koji su prepoznatljivi preko granica pojedinih jezika jer im izraz slii na sadraj. Dinamike se odlike unutranjeg ivota (promjene brzine i intenziteta) odraavaju na ponaanju. Kroz razne faze preoblikovanja govornog ina (nervni impulsi motorika zvukovi) provlae SQ liki odnosi koji sugovorniku omoguuju neposredno prepoznavanje govornikova stanja. To su motivirani ili prirodni znakovi jer omoguuju takozvano neposredno razumijevanje ili izravnu identifikaciju emocija i za razliku od jezinih znakova, nisu privilegija ovjeka. 10 D r u g a - s u vrsta naina, jezici i njihove varijantnosti teritorijalne, funkcionalne i socijalne, s kojima se jo ispreplie pojedinom govorniku svojstven nain. Jezici, stilovi i tipovi imaju svojstvene naine artikuliranja slogovnog impulsa, objedinjavanja slogovnogimpulsa u rijei, a rijei u vee cjeline, te objedinjavanja govornih elemenata promjenama napetosti i oputanja koje rezultiraju tipu govorenja svojstvenom intonacijom. Svaki je jezik poseban izbor oblika iz mogunosti koje doputa graa govornih organa. Taj ogranien izbor ili norma jest govorna uniforma. Neki naini govorenja, u kojima je izraavanje voeno tipinim oblicima ili ritmovima, ne vezuju se za pojedine jezike i stilove, pa ni za teme i anrove, nego za vrstu situacije i za mentalitet govornika. Uni18 Petar Guberina je ovakve oblike nalazio analizirajui umjetniki stilizirani govorni ritam sudionika Krlcine drame Kristofor Kolumbo u radu Teorija o ritmu i primjena na jedno Krleino djelo, Krle.in zbornik, Naprijed, Zagreb, 1904, str. 365394.

144;

verzalno su i neposredno prepoznatljivi jer im izraz slii sadraju, pa su slini prvoj grupi naina. Na svim se jezicima, na primjer, mimo sadraja koji nosi tekst moe sugerirati loginost (razumnost) jasnim izgovorom, izrazitim i estim naglaavanjem i dugakom razvedenom reenicom. Vremenost govora posebno uvjetuje da govorne emisije budu prilagoene mogunostima percepcije. Odatle sklonost govora jednostavnijim ritmikim odnosima i ponavljanjima. Ba zato to izgovorena rije ne ostaje poput pismena na papiru, nego odleti (verba volant...), vana je govornikova svijest o tome koje e toke govornoga niza istaknuti da bi primaocu omoguio laku integraciju cijele poruke. Promiljeno isticanje kljunih toaka poruke Branko Vuleti ove diskontin uiranou govorne poruke, ali takvom kakva je primjena diskontinuiranoj prirodi percepcije i koja omoguuje primaocu rekonstrukciju smisla. Jednolian ili kontinuiran govor smanjuje koliinu primljene obavijesti i prvi je znak nedostatka organizacije u govoru. 17 Fonetski su oblici, prema tome, presudni za organiziranje primaoeve percepcije, koja na osnovi istaknutih elemenata u govornom stimulusu razgraniuje i okuplja govorni materijal ne bi li se rekonstruiralo stanje izvora u trenutku odailjanja. Uobliavanje (razgraniavanje i okupljanje) ili organizacija (uspostavljanje hijerarhije meu dijelovima) i jest ono to omoguuje znaenje. Po getalt psihologiji, kae Wolfgang Kohler, upravo je prvo izdvajanje omeenih cjelina omoguilo da odraslima ulni svijet izgleda kao neto do proeto znaenjem jer dok postupno ulazi u ulno polje, znaenje slijedi liniju prirodne ili spontane organizacije, to znai da ulazi u izdvojene cjeline. Samo figura nosi razliku, pa prema tome i znaenje. Zato je konsonant obavjesniji od vokala i predstavnika najmanju govornu figuru mjesto razgranienja vokalskog kontinuiteta. Prepoznavanje manjih cjelina u govornom toku omoguuje povremeno oputanje u primanju. Prepoznavi neto kao poetak manje cjeline, primalac moe predvidjeti tok i zavretak tog oblika te smanjenom panjom samo provjeravati svoje predvianja. Paljivim oblikovanjem poruke govornik, dakle, moe primaocu znatno olakati primanje.
17 Branko Vuleti, Gramatika govora, GZH, Zagreb, 1980. str. 127129. 18 Volfgang Keler (Wolfgang Khler), Geitalt psihologija, prevela Jelena Staki, Nolit, Beograd, 1885, str. 104.

144;

No budui da primalac oekuje i povremena iznevjeravanja vlastitih oekivanja jer samo tako moe saznati neto novo nizanje samo predvidljivih govornih oblika ubrzo e umanjiti njegovu panju. Uspavljujue uravnjeni javni govori ni ne raunaju na panju jer paljivo bi sluanje moglo dovesti u pitanje njihovu smislenost nego pretpostavljaju religiozan odnos auditorija.

145;

verzalno su i neposredno prepoznatljivi jer im izraz slii sadraju, pa su slini prvoj grupi naina. Na svim se jezicima, na primjer, mimo sadraja koji nosi tekst moe sugerirati loginost (razumnost) jasnim izgovorom, izrazitim i estim naglaavanjem i dugakom razvedenom reenicom. Vremenost govora posebno uvjetuje da govorne emisije budu prilagoene mogunostima percepcije. Odatle sklonost govora jednostavnijim ritmikim odnosima i ponavljanjima. Ba zato to izgovorena rije ne ostaje poput pismena na papiru, nego odleti (verba volant...), vana je govornikova svijest o tome koje e toke govornoga niza istaknuti da bi primaocu omoguio laku integraciju cijele poruke. Promiljeno isticanje kljunih toaka poruke Branko Vuleti ziove diskontinuiranou govorne poruke, ali takvom kakva je primjena diskontinuiranoj prirodi percepcije i koja omoguuje primaocu rekonstrukciju smisla. Jednolian ili kontinuiran govor smanjuje koliinu primljene obavijesti i prvi je znak nedostatka organizacije u govoru. 17 Fonetski su oblici, prema tome, presudni za organiziranje primaoeve percepcije, koja na osnovi istaknutih elemenata u govornom stimulusu razgraniuje i okuplja govorni materijal ne bi li se rekonstruiralo stanje izvora u trenutku odailjanja. Uobliavanje (razgraniavanje i okupljanje) ili organizacija (uspostavljanje hijerarhije meu dijelovima) i jest ono to omoguuje znaenje. Po getalt psihologiji, kae Wolfgang Kohler, upravo je prvo izdvajanje omeenih cjelina omoguilo da odraslima ulni svijet izgleda kao neto do kraja proeto znaenjem jer dok postupno ulazi u ulno polje, znaenje slijedi liniju prirodne ili spontane organizacije, to znai da ulazi u izdvojene cjeline. 18 Samo figura nosi razliku, pa prema tome i znaenje. Zato je konsonant obavjesniji od vokala i predstavnika najmanju govornu figuru mjesto razgranienja vokalskog kontinuiteta. Prepoznavanje manjih cjelina u govornom toku omoguuje povremeno oputanje u primanju. Prepoznavi neto kao poetak manje cjeline, primalac moe predvidjeti tok i zavretak tog oblika te smanjenom panjom samo provjeravati svoje predvianja. Paljivim oblikovanjem poruke govornik, dakle, moe primaocu znatno olakati primanje.
17 Branko Vuleti, Gramatika govora, GZH, Zagreb, 1980. str, 127129. 18 Volfgang Keler (Wolfgang Khler), Getalt psihologija, prevela Jelena Staki, Nolit, Beograd, 1985, str. 104.

147;

No budui da primalac oekuje i povremena iznevjeravanja vlastitih oekivanja jer samo tako moe saznati neto novo nizanje samo predvidljivih govornih oblika ubrzo e umanjiti njegovu panju. Uspavljujue uravnjeni javni govori ni ne raunaju na panju jer paljivo bi sluanje moglo dovesti u pitanje njihovu smislenost nego pretpostavljaju religiozan odnos auditorija.

148;

Razina koju jo nisam spomenuo, a koja e biti u sreditu panje, jest razina izmeu rijei i dine (ekspiratorne) skupine. U tu razinu spadaju govorne cjeline od dvije ili tri govorne rijei dvo- i trotakti Fonetski dvotakt ili trotakt u osnovi je spoja od dva ili tri leksema koji su jae upueni jedan na drugog nego na ostale dijelove sintagme. Njihova se relativna smisaona samostalnost u govoru ostvaruje vrim ili izdvojenijim govornim (fonetskim) oblikom. Ove u oblike promatrati kao govorne njihaje s jednim njihajnim ciklusom (dva akcenta) ili s jednim i po ciklusom (tri akcenta). Takav se oblik, ako je usamljen, izdvaja iz disritmine govorne pozadine, no ako se neprestano ponavlja, ako je nagomilan u nizu, cijeli se iskaz zanjie i pojedinani njihaji gube figuri svojstveno obiljeje izdvojenost. Dvo- i trokatnim oblikom zaogru se propagandne (politike i trine) poruke parole i slogani. On nam takode objanjava popularnost fraza svakodnevnog govora. Proporcionalnost fonetskog oblika, dvo- i trolanog, naglasio je Roman Jakobson navodei neke primjere poetske jezine funkcije u nepjesnikom govora. Za izreku innocent bystender (neduni promatra) kae da bez ponovljene daktilske stope (-uu /-u u) nikad ne bi postala otrcana fraza. Kod troakcenatskih oblika veni, vidi, vici (dooh, vidjeh, pobijedili poznata Cezarova izreka) i I like Ike (Volim Ikea slogan iz predizborne kampanje amerikog predsjednika Eisenhowera) u okupljanju dijelova u savren oblik sudjeluju tri njihajna impulsa i glasovna podudaranja (paronomazija). 23 Neka kao primjeri politikih parola poslue jo njemaki nacionalistiki slogan Blut und Boden (Krv i tlo) moisplativost, jedna od mobilizatorskih parola Gorbao'vljeve perestrojke. U naim su prilikama dobri primjeri dvotakta u osnovi parole sintagme kao bratstvo i jedinstvo novljenu stopu (-u /-u) i glasovna ponavljanja (r-d-n / 1 n-r-d) podupiru poistovjeivanje smislova dvaju leksema Govorna se rije definira kao naglasna cjelina. Sastavni dio govorne rijei moe biti dio govora koji je u pisanju izdvojen, ali u govoru ne ini samostalnu naglasnu cjelinu (kli/i zadnji
23

takozvana

tri

Samostalnostt

samofinanranje

sa-

bolja budunost i radni narod, U p o t o n j e m p r i m j e r u uz p o -

"

lmaroo

dakle

d v i Je

rijei: prvi/

Roman Jakobson: Lingvistika i poetika, u istoimenoj tajm, preveo Ranko Bugarski, Nolit, Beograd, 196, posebno str. 148;

i pridonose koherentnosti cjeline. Dvotakt je omiljeni oblik naslova (Crveno i crno, Rat i mir, Krik i bijes, Ivica i M a rica, Tom i Jerry, Teme i dileme). Dobra uoblienost jedan je od razloga popularnosti uzreica kao to su to jest, jest;
koSko-toliko; kako-tako; uz rame; idi mi doi tu i tamo; ruku pod ruku; rame mi; nema problema; ivot i rad (u

ivotu i radu). ak i televizijski novinari i spikeri na rastanku pozdravljaju umirujue dvostruko; Dovienja, i prijatno; Dovienja i srdaan pozdrav. Za novi smisao fra-

zema, openitiji i ne nuno u vezi sa smislovima dijelova od kojih je sastavljen, sigurio je odgovoran i koherentan f o netski oblik. Popularnost dvojanog govornog oblika moda nita ne moe bolje ilustrirati od rimovanog slenga (rhyming slang) govorne igre Iraca i Cockneya (fizikih radnika na najteim poslovima) koja je nastala u 19. stoljeu. U rimovanom je slegnu najee dvolani izraz. Njegov se drugi dio obavezno glasovno podudara sa zamijenjenim uobiajenim izrazom. Razumijevanje osim rime pomae i kontekst: Duke of York fork (viljuka). Jimmy Jammer hammer (eki), apples and pears stairs (stepenice) 25 A k o se mali oblici niu jedan za drugim, njihova se izrazitost gubi, a govor se uravnjuje. Opirnije u obraditi samo dvolanu i trolanu i-skupinu u funkciji uravnjivanja govora, a na neke druge dvolane govorne oblike samo u ukratko upozoriti. Izdvojeni njihajni ciklus ostvaruje se u polusloenicama (idejno-politiki, idejno-teorijski, idejno-programski), te f r a z n i m s p o j e v i m a k a o to su lomiti otpore, mijenjati klimu, ulagati napore, udariti temelje. U d v a j a n j e izraza n o -

minalnom perifrazom takoer je mogue objasniti utjecajem obrasca njihajnog ciklusa. Umjesto jednog glagola upotrebljavaju se dva izraza glagol openitog znaenja i imenica:
pogrijeiti kupljivati uiniti pogreku, b r i n u t i voditi brigu, o t vriti otkup, p o p r a v l j a t i vriti popravke.

Stajai su epiteti svojstveni tradicionalnoj usmenoj knjievnosti, ali ni suvremeni govor nije bez njih. Formule kao to su bijelo grlo, bijele ruke, lake noge, sinje more, crna zemlja, hladna voda, zelena gora i svijetlo oruje stalna su popuna oekivane ritmike sheme koja zahtijeva puni njihajni ciklus, to jest simetrian dvoakcenatski izraz. Pridjevi u ovim primjerima ne odreuju poblie imenicu, niti je ukraavaju. Oni slue ukraavanju govora ritmikim figuK Julian Franklyn, A Dictionary of Rhyming Slang, ledge and Kegan Paul, London, 1960 (1969).

Rout-

149;

U primjerima iz Matoevih putopisa (la, b) i-skupine ostvaruju mimetiki ritam reenice. U primjeru la, govorni oblik oponaa ravnomjerno disanje iz podruma (die uzdie, uzdie i die, muklo i strano, sve tjeskobnije i uasnije, bunca i duhopiri). U primjeru lb o lelujanju magle osim tekstovnog opisa i slike onomatopejske rijei lelujaju, govore i njihaji i-skupina (pojutarjem i poveerjem, livadama i proplancima, tanke i koprenaste). Postupkom unutranje motivacije, to jest posebnim (najvjerojatnije svjesnim) rasporeivanjem govornih elemenata umjetnik je govor o r ganizirao tako da slikovito potvrdi ono to istovremeno opisuje tekstualnim sredstvima. Tako ostvaruje umjetnikom govoru svojstvenu izraajnost, koju definiramo kao slinost oznaenog i oznaitelja. Ovakvoj planiranoj ili uinjenoj ekspresivnosti svojstvena je velika impresivnost (konativnost), a upravo ta dimeenzija nedostaje ritmu reenica ostalih primjera. I u drugim primjerima (26) moe se govoriti o mimetikom ritmu, ali ono to ritam tih reenica oponaa nije izravno vezano za sadraj teksta. Monotoni ritam zanjihanih reenica teko da je rezultat planiranog postupka. On navire silom govornog refleksa izazvanog govornom situacijom. Tom se automatizmu ne odupire govornikova svijest govor ne prolazi filterom retorike pripreme i uope retorike svijesti 0 svrsi komuniciranja. Vidimo da gomilanje i-skupina nije vezano uz temu ili anr, nego za situaciju kojoj odgovara (ili govornik misli da odgovara) svean ton. Ovakav se ton ostvaruje dostojanstvenim njihajima u kojima najvie sudjeluju razne vrste i-skupina od onih koje veu izraze sasvim razliita znaenja (A i B), do onih to veu slinoznane izraze (A i Ai). Za prvu su vrstu primjeri: platna i papira, rada i sredstava, republikih i opinskih, a za drugu: obaveze i dunosti, secira i analizira, nainom i odlunou, sliku i priliku, snagu 1 sposobnost, problemima i tekoama, najtee i najkompliciranije, graditi i jaati, proirivati i obogaivati radnim i poslovnim. Govorni oblik podupire identifikaciju vezanih izraza koji oznaavaju ono to se implicira: savjesno i asno, po glatkoj i napetoj, slavu i snagu, dubokog patriotizma i vere u snagu, otvara perspektive i utire putove, idejno politiko i akciono jedinstvo, orijentacija i praksa. Neke se i-skupine mogu tumaiti kao kratak sinatroizam (umjesto da se imenuje cjelina, navode se njezini dijelovi): gradovima i selima, u velikim radilitima i radnim kolektivima. U opem njihanju sudjeluje u treem primjeru i veza s veznikom ili: kloazoniranih mea emajla ili strogih mrea vitraja. Takoer, manje se i-skupine nalaze katkad unutar veih: 152;

udruivanjem, raa i sredstava i svestranim radnim i poslovnim povezivanjem. Posljednji je primjer zanimljiv jer u njemu vidimo razliite intenzitete njihaja. Slabiji se njihaj ostvaruje unutar jednog bloka (blokovi 1, 2, 3, 4, 7), a pojaani, patetini njihaj ostvaruje se u dva bloka (5, 6) ovog primjera: to je iDvijek bila U i ostaje. Ovakav patetini govorni oblik, koji objedinjuje dva susjedna bloka, obino prati i-skupine u kojima se, kao i u navedenoj, sjedinjuju vremenski kontrasti: bilo i jeste bila je i ostaje, bila je i bit e (prolost i sadanjost / budunost), postao je i ostao (trenutnost i trajnost); kontrasti mogunosti i obaveze: moe i treba, moe i mora, ne smiju i ne mogu, te kombinacije kao nije i ne moe biti; bila, jeste i treba da, bude. Uestalost i-skupina u neijem govoru, a posebno onih koje su pleonastike jer sadre zamjenjive izraze ili sinonime, moe biti jedan od pokazatelja govornikove preputenosti fonetskom obliku ili reeninom ritmu. Prilog br. 1 sadri pleonastike dvolane i-skupine, veiniom dvoakcenatske, koje su naene u suvremenom javnom govorenju veinom politikom. U popis su ule i skupine za koje se ne moe rei da su opeprihvaene (ili fraze), jer su originalni spojevi leksema, ali sinonimnost dodanog lana ili njegova ukljuenost u prethodnom lanu i-skupine potvruje da se radi o vlasti oblika. U navedenim su primjerima stupnjevi ponovljenosti izmeu A i B lana razliiti od sluaja da su potpuno zamjenjivi sinonimi, do sluajeva da je ono to izrie B lan ve ukljueno onim to je izreeno u A lanu skupine. Tako se na primjer javljaju udvostruavanja znaenja s domaim izrazom i ekvivalentnim izrazom stranog porijekla: uoljivo je da ba u vrijeme kriza prihvaaju i akcepUraju mnoge progresivne ideje. M a nji je, naizgled, stupanj ponovljenosti u skupini stabilna i povoljna u primjeru Moe se ocijeniti da je drutveno-politika situacija u glavnom gradu pokrajinee stabilna i p o voljna, ali se ipak radi o gomilanju, barem na vrijednosnoj razini izraza. U dotinom je kontekstu s aspekta obavijesnosti suvino dodatno odreivati stabilna s povoljna. P o nekad se pod pritiskom njihajnog oblika dogaaju i tako besmislena udvajanja kao to su u primjerima; samo ako i ukoliko; to i kako dalje; svugdje i na svakom mjestu; kaka i na koji nain. Objedinjujua snaga ohlika vidljiva je kad mu se podreuju znaenja sadranih leksema obino tako da im se znaenje uopi do stupnja kad funkcioniraju samo kao vri153;

razvoj, uz istovremenu veu i neposreniju odgovornost za zajedniki razvoj i odnose u federaciji, stalno jaanje socijalistike samoupravne jugoslavenske zajednice, bratstvo i jedinstvo i punu ravnopravnost naih naroda i narodnosti i njihov razvoj. Posljednji primjeri daju za pravo da se o i-reenicama govori kao o globalni j em reeninom fonetskom obliku. Izgovaranju reenice inae prethodi vie ili manje jasan projekat njezina govornog oblika. On prethodi izboru rijei koje e ga ostvariti. Tu relativnu odvojenost komandi nad prozodijom i komandi nad izborom rijei dokazuju lapsusi kao to su zamjene poloaja rijei u reenici u inae dobro izgovorenom globalnom fonetskom reeninom obliku (reenina melodija, reenini naglasak, ritmiki odnosi, tempo intenzitet, pauze). Nemogu je lapsus fonetskog reeninog oblika. 28 Ono to se dogaa u nepromiljenom javnom g o vorenju zanjihanom i-skupinama nije lapsus u tom smislu, ali je oigledno da tekst takvih reenica esto moe biti objanjen (i opravdan) vie nametijivou tipinog oblika ili ritma, nego smislom ili logikim slijedom. Tekst tada slui popunjavanju vremenskih praznina predvienih vladajuom strukturom. Krivo bi, meutim, bilo rei da u takvim sluajevima artikuliranju reenice prethodi njezina jasna ideja plan smisla i oblika, to bi bilo poeljno i to jest sluaj u promiljenom i retoriki pripremljenom govorenju. Projekat se reeninog oblika svodi zapravo na nadzirui ritam, a u navedenim je primjerima to primitivan ritmiki oblik vrlo blizak automatskom njihajnom gibanju. Nametljiva je struktura reenice toliko nejasna da je konac iskaza neizvjestan u poetku izgovaranja, to znai da je govornik spreman na neprestano dodavanje govornog materijala. Zato i na razinama govornih cjelina veih od dvo- i trotakta ima mnogo pleonastikih i-skupina uravnoteenog (simetrinog) govornog oblika. Evo tri primjera: pojave nezakonitog utjecaja na rad inspektora i pojava krenja samostalnosti njihova rada; obuzdati zahuktalu inflaciju i stabilizirati ekonomski ivot; za ostvarivanje povijesnih interesa radnike klase i njeno stvarno preobraenje u vodeu snagu drutva. Uz neke druge tehnike dodatnog i zalinog odreivanja prethodno ve reenog, i-skupine su znaajan inilac pretjerane duine reenica i cijelih govora.

28 Gloria J. Borden & Katherine S. Harris, Speech Science Primer, Williams & Wilkins, Bal timore/London, 1980, str. U.

156;

O porijeklu i ulozi i-skupina

Dugake i-reenice ne nastaju sa svijeu o granicama iskaza nego tako to govornika goni jednostavan ritmiki obrazac. Cesti su, posebno u razgovornim anrovima, neodreeni, slabi zavreei s i...; i tako ...; i tako dalje i tome slino...; i drugo . . , , pa u tim sluajevima moemo govoriti o nagonu za nastavljanjem govorenja iako se vie nema to dodati. Za vrijeme otvoreno veznikom i tada postoji samo sugestija da tu jo ima neto da se kae, a zapravo ono ostaje nepopunjeno. To je takoer samo jo jedna od tehnika umjetnog ili simboline irenja iskaza i preko granica njegove materijalnosti. I-reenica preivljava neprestano se cjepajui nadvoje natroje kao to amebe, uvijek se dijelei, odlau svoje skonanje. I-skupina se moe tumaiti kao govorni dijagram. 29 Dvolani govorni oblik engleskih pleonastikih fraza (i-skupina) hits and pteces (komadii) i nickels and dimes (sitan novac, sitni) motiviran je sadrajem. Umnaavanje (gomilanje) govornih elemenata slika je oznaenog, koje je gomila (dijelii razbijene cjeline ili hrpa sitnog novca). Boris Tomaevski je ulogu trolanih i-skupina (ternarnih izraza ili sloenih struktura) tumaio u Lenjinovim govorima. Naveo je primjere: strpljivo, sustavno i uporno masama objanjavati; Tom se pitanju pridaje apstraktan, simplicistiki, tako rei jednobojan aspekat; na originalan, zanimljiviji, nijansiraniji nain. Za Tomaevskog je to umjetno irenje govora i sintaktika simbolizacija volumena. D o dao bih dijagram vanosti sadraja. Umnoavanjem se izraz produuje i pojaava te se koliinom govora (koliinom vremena posveenog predmetu govora) signalizira vanost sadraja za govornika i njegovo nastojanje da ga jednako vanim prime i oni kojima je govor upuen. Na svojstvo koliine govora da prirodno ukazuje na vanost predmeta govora ukazao je i Aristotel.1* Za Tomaevskog su Lenjinove i-skupine rezultat htijenja da se veliki sadraj iskae nizom kratkih izraza, dakle ekonomian (podrazu29 Govornom je dijagramu kao i grafikom svojstven izomorfiki odnos izmeu oznaitelja i oznaenog. Opirnije u: Roman Jakobson: Traenje sutine jezika, Prevela Draginja Pervaz, u knjizi Lingvistika i poetika, Nolit, Beograd, 1966. str. 170181. 30 Jedna ista celifeia kad se rastavi na svoje delove izgleda vea, pa se obija utisak da je nadmaenost sadrana u veem broju s t v a r i . . . Aristotel, Retorika, str. 47.

157;

buhvatnqsti. Navoenje dvaju elemenata kao predstavnika cjeline prisutno je u perifrazama i sinatroizmima kao to su dok je sunca i mjeseca, odnosno jo se ne zna kad e ljudi i strojevi u polja,. Neto vre cjeline nastaju s izrazima koji oznaavaju komplemente, na primjer u usporedbi kao prst i nokat i Scila i Haribda. Jak doivljaj cjelovitost ostvaruju kontrasti koji angairaju totalitet iskustva jer objedinjuju iskljuive i istovremeno jedine sastavne dijelove cjeline, kao to su primjeri dan i no, nebo i zemlja, plime i oseke (usponi i padovi). Tu spadaju i izrazi koji oznaavaju negativnu totalnost, na primjer, ni crne ni bijele. Antitetinost je ekonomian i lukav nain da se u skuenom okviru sugerira cjelovitost i vjenost. Realni kontinuitet antiteza oznaava tako to isamo naznauje njegove krajnje toke. (U prilogu br. 4 nalaze se i-skupine koje smisao cjelovitosti ostvaruju navodei dijelove manjih iskustvenih cjelina ili totalne krajnosti.) Koherentnost ovoj figuri daje njezina simetrinost. Kad neto nazovemo simetrinim, kae Wolfgang Khler, sigurno je posrijedi izdvojen predmet. 35 Snaan asocijativni trag koji takav oblik ostavlja uvjetuje gotovo automatsko izgovaranje B nakon A i jako predvianje pojavljivanja drugog lana u sluanju. U mnogim pukim frazama osim podjednakog trajanja dvaju zamaha jednog ciklusa u objedinjavanju isudjeluju i glasovna podudaran ja. Tautologiju tekstualnih jedinica tada prati i zvuno-slikovna tautologija, to je nain, kako kae Osip Brik, da se u proznom govoru oznai superlativ akcije i kvalitete. 30 Govorni je njihajni ciklus univerzalno i neposredno prepoznatljiv dakle prirodan znak. On to moe biti jer ima simetrian fonetski oblik i jer se udvajanjem uveava koliina, koja je prirodan znak sveobuhvatnosti. Budui da slii na ono to oznaava, nije mu potrebna konvencija. Dok je dvolani izraz izvorno antiteza, trolani je izvorno gradacija. To znai da trolani oblik (A, B i C) podrazumijeva izvjesnu zajedniku znaenjsku jezgru sva tri ukljuena dijela, ali podrazumijeva i redoslijed po nekom mjerilu, to jest organiziranost cjeline. Redoslijed tekstualnih jedinica moe biti dijagram, na primjer, slijeda dogaaja u vremenu, kao to je to sluaj u Cezarovoj izreci Veni, vidi, vici. Obino je on dijagram pojaanja. Cak i kad se
35

Volfgang Keler, isto, str. 131.

Osip Brik: Zvukovna ponavljanja, u zborniku Poetika ruskog formalizma, Presveta, Beograd, 1970, str. 155166.
36

160;

tekstualni materijal doslovno ponavlja, fonetski oblik upuuje na promjenu jakosti izraza. Tog su tipa izreke koje se pripisuju Dantonu Hrabrost, hrabrost i samo hrabrost i Lenjinu Uiti, uiti i samo uiti. No kao ito pleonastike dvolane i-skupine gube izvorni smisao antiteze, tako. i trolane i-skupine esto gube izvorni smisao gradacije, a pretee im izvedeno znaenje mnotva ili obilja. U paroli francuske buroaske revolucije 1789 Sloboda, jednakost, bratstvo (Libert, galit, fraternit) redoslijed leksema, ini se, nije odreen njihovim znaenjskim odnosima, jer jednako su mogue svih est kombinacija redosljeda ni jedna ne izgleda organiziranije od ostalih. Namjera i nije bila da se oznai usmjerenost ili pokret, kao to je to sluaj s gradacijom (kretnja od slabijeg k jaem), nego obilje. Fonetski oblik ini sva tri izraza ove parole znaenjski meusobno uvjetovanim te kroz to poistovijeenim i simultanim. Kao broj dva, i broj tri ima bogatu simboliku tradiciju. On je simbol reda i organizacije, to jest stvaranja. Tree je manifestacija (dijete) dvaju prvih (oca i majke); sinteza teze i antiteze. Broj tri je u simbolikoj vezi s istostraninim trokutom uzorom simetrije i zato osnovom crkvene arhitekture. U starih je Kineza broj tri savren izraz sveukupnosti, na primjer sveukupnosti vremena prolog, sadanjeg i budueg. Odatle je tri obredni broj svih religija. Uz sve ovo, broj tri tradicionalno simbolizira obilje ili mnotvo. U govoru je, kae Boris Tomaevski, broj tri znak za mnogo i nije sluajno da se upotrebljavaju tri tokice kao oznaka prekida te da se u bajkama neto dogaa po tri puta.37 ini se da je ba taj iz gradacije izvedeni smisao mnotva i snage razlog to je trolani govorni oblik, posebno troakcenatski ili trotaktni, prirodan oblik parole ili slogana. Iskustvo vrstog govornog oblika parole navodi posebno politiare da ga rado ukljuuju u govor. Ali kao to je to sluaj s dvolanim i-skupinama, i trolane skupine nanizane u govoru, rekli bismo parolakom, gube osnovno svojstvo parole figurativnost ili izdvojenost. U velikoj se veini trolanih i-skupina u naem javnom govoru ne radi o gradaciji, nego o pukoj gomili, u kojoj neorganizirani, u sasvim sluajnom redoslijedu, slinoznani i jednako jaki leksemi samo pune fonetski oblik. U sljedea se tri primjera mora promijeniti originalni redoslijed ako se hoe napraviti gradaciju; rad, ponaanje i djelovanje (gdje
37

Boris Tomaevski, isto.

161;

kretanje prema openitijem slabi izraz), atmosfera borbenosti, mobilnosti i inicijative (gdje bi gradacija bila kad bi se prvi lan prebacio na kraj) i prevladavanje nedostataka, manjkavosti i slabih toaka (gdje su prva dva lana sinonimi, a trei je daleko slabiji od njih). Omiljelost dvo- i trolanih oblika u govoru objanjava i to to su skupine od dva i tri elementa osnovni oblici spontane organizacije tokom percipiranja. Nizovi se stimulusa ne percipiraju element po element, nego u skupinama od po dva ili tri elementa, ak i kad su pojedinani stimulusi i intervali meu njima jednaki. Ovo je granienje i grupiranje in subjektivne intervencije u stvarni svijet pa i krivotvorenja objektivnog, ali i sposobnost zahvaljujui ko~ joj moemo nizove, na primjer, muziku frazu i reenicu, doivjeti simultano kao oblik, to jest u psiholokoj sadanjosti. Budui da su skupine od po dva i tri elementa osnovne skupine spontane percepeijske organizacije, one su i privilegirani oblici u sluanju. S obzirom na uvjetovanost emisije i percepcije u govoru, prirodno je da su to i privilegirani oblici govorenja. Po toj privilegiranosti, skupine od dva i tri su vrsti oblici. Pretjerivanje s nizanjem ovakvih oblika moe biti izraz nastojanja da se osigura dobar prijem govora, ne toliko u smislu ujnosti koliko u smislu prihvatljivosti. Budui da je privilegirani i jak oblik, iskoritava ga se da svojom priljepivou, koja je bliska dojmu prirodnosti i loginosti, na fonetskoj razini sudjeluje u ovjeravanju ili argumentiranju istinitosti govora. S jedne strane u tome pomae uoblienost, a s druge strane ponovljenost i koliina dobivena udvajanjima. Prepoznatljiv oblik uspostavlja i zatim potvruje oekivanje, ime izaziva osjeaj potpunosti ili zavrenosti. A cjelovitost visoko vrednujemo: automatski je vezujemo s iskustvom loginosti, prirodnosti i istine. Prvi elementi u slijedu znak su za obavezan ili barem vrlo vjerojatan slijed drugih elemenata prepoznatog govornog oblika. Implikacija obaveznog slijeda, a to posebno vrijedi za trolane oblike, dijagram je logikog izvoda: postavke, pa zakljuak, I na razini fonetskog oblika dogaa se ono emu tee tehnike ekonomske propagande ili irenja glasina: potvrivanjem oekivanja i ovjerenog sustava vrijednosti, to se uvijek dade svesti na osnovnu tehniku ponavljanja; nastoji se zatvoriti umirujui krug elja i stvarnosti. Tp to je javni govor esto pretjerano uravnjen njihalima i-skupina moe se objasniti nedostatkom retorike pripreme. Bez nje automatska sklonost prirodnim optimalnim govornim oblicima ostaje nekontrolirana, privilegirani se 162;

] j j ? j

oblici niu bez odnosa s tekstom i tako se ostvaruje nekomunikativan govor. Takoer, moe se tumaiti i nagonom za oponaanjem govora viih instanci ili govora svetih,, te iskustvom velike moi pjevane ili zapjevavane rijei. Nizanje i-skupina ukida prostornost i izdvojenost tog oblika, pa: umjesto karakteristinog povratnog zamaha oblika A i b ( i i ) i A, B i C (EEss)> dobivamo monotoni valoviti niz Elementarni njihajni ritam, koji se iz niih slojeva govornikove svijesti probija u ovim reenicama, objedinjuje sve tekstom reeno u nepodijeljeni govorni oblik. Tako uravnjen govor pouzdano odvraa panju od referenci jalnog sloja poruke te oblikom i funkcijom oponaa obredni govor, kakvim se kolektiv obraa samome sebi. Ritmiziranost je u osnovi religijska, jer se ritmom neutralizira, pojedinanost, to olakava okupljanje jedinki oko ideje ili simbola. Zato pretjerna pravilnost u javnom govoru ve na. fonetskoj razini moe upozoriti na to da govornik slavi nekog boga, a himninost i diskurzivnost iskljuuju jedna drugu, Unjihavanje masa u drutveno-politiku pospanost fiksiranim poretkom politikog govora upravo po prevlasti ritma i oblika dozvoljava da ga usporedimo s obrednim inkantaci jama i procesijama ili, to u kasnije i opirnije obrazloiti, s epskim pjevanjem. Ritmika odmjerenost dugakih i-reenica naeg javnog; govora (posebno politikog) podsjea donekle na takozvani biblijski stil. esti jampski poeci s veznikom i stvaraju,, barem povrno, dojam kojem tee obje vrste tekstova dostojanstvo, uzvienost, sveanost. Biblijska je i-parataksa,. meutim, opravdana time to se pripovijeda redoslijed d o gaaja. Jampski poeci veine starozavjetnih izreka te njihova kratkoa i odreenost pauzama, ini izraz pokretnim,, iako se shema ponavlja: A svod nazva Bog nebo f / i bi vee / / i bi jutro / / dan drugi. Velike i-reenice, meutim,, ravnomjerno rasporeuju jampske i-poetke u drugakom. nizu bez pauza i tako neutraliziraju jambu svojstveno zaletavanje. Kolikogod ih ima,jambovi i-skupina smjeteni su, unutar iskaza i ukljueni u nadzirui ravnomjerni ritam. Obezlienost suvremenog javnog govorenja upuuje na: usporedbe i s religijskim i s umjetnikim govorom. Zbog; istaknute uloge fonetskog oblika i ritma u pjesnikom i religijskom govoru Gerardus van der Leeuw je mogao rei da 163;

religija i umjetnost govore srodne jezike.38 Kad vladaju ritam i oblik, nestaje subjektivnosti, a tome tee svi kojima je ideal nadahnuto govorenje. Meu njima su i proroci i pjesnici i rutveno-politiki radnici. Sutina je nadahnutog govorenja da je nadosobno. Pjesnik, na primjer, naglaava kao vrijednost to to izraz ne izabire racionalno, nego ga govor obuzima u dragocjenim trenucima otvorenosti prema drugim svjetovima, to jest to je vie nagovoren nego to govori. Proroke i dravne slubenike ne govore sluajna stvaralaka prosvjetljenja, nego ovjereni nain govora koji je u slui institucionalizirane ideje. Nadahnuti govornici izuzetnost svog poloaja zasnivaju na sugestiji da su tek povjerenici prenosioci objava, dakle da slubuju. Govor moi se redovito kiti znakovima autoriteta, svetog i nedostinog, uglavnom drugog i nadosobnog.

38

Gerardus van er Leeuw, isto, str. 149.

164

Neslaganje govorne ^m i tekstualne artikulacije

Vlast oblika i ritma nad subjektom govora potvruju i takva govorna ostvarenja koja se ne slau s konstrukcijom teksta. U neverbalnom se sloju govora ne nalazi samo obavijest ' o govorniku (ekspresivna razina iskaza) nego i o predmetu govora i o govornikovim namjerama (referencijalna i impresivna razina iskaza). To dobro organiziranoj govornoj poruci omoguuje da bude kraa od pisanog teksta. Intonacija, intenzitet, tempo i pauza jesu pilot informacija to kri put poruci verbalnog sloja govora i ujedno je uokviruje uspostavljajui primaoeva oekivanja. U spontanom se govorenju ne dogaa nesklad izmeu verbalnog i neverbalnog sloja govora, to znai da fonetski oblici dobro vode sluaoca do kljunih mjesta govorne poruke. No mogu je u javnom (nespontanom) govorenju, a najei je kad se pred publikom ita tu ili vlastit tekst. itai govora nisu svjesni koliko je u stvari sintagma itani govor oksimoronska. U pismu se i govoru tekst sklapa s razliitim strategijama 1 prema primaocu poruke, to znai i s. razliitim izborima iz jezika. Da bi se naglasile razlike izmeu pisanog i govorenog izraza, obino se usporeuje spontani razgovor i pisanje, koje je uvijek nespontano, a zaboravlja se da se i nespontano javno govorenje moe pripremiti tako da bude govorno. Prostorno vremenski odmak od trenutka izgovaranja moe se iskoristiti i za retoriku pripremu, to jest za susret s konkretnom publikom u konkretnoj situaciji. itai novinarskih tekstova na javnim glasilima, uvodniari i p o d nosioci referata i ekspozea najee to ne ine. Govoriti besmisleno i dosadno, kae Milovan Danojli, to sebi mogu dopustiti samo oni koji nikakva doputenja ni od koga ne trae.39 Ovakvo je ponaanje dovoljan dokaz da govor i nije
39 Milovan Danojli, Muka s recima, Nezavisna izdanja, Beograd, 1979, str. 10.

165;

-zbog onih kojima je nazigled upuen te da se i ne oekuje sudjelovanje sugovornika, to jest dijalog. Oni koji bi i htjeli pratiti loe itane govore imaju teak zadatak jer im se skrauje vrijeme prijema govora; itanje naglas bre je od govorenja i, to je vanije, tekst je pripremljen za primanje vidom, a ne sluhom. Sluaoca se osim toga optereuje i ujednaenim fonetskim oblikom, koji ga ne upuuje na znaenja organizirana napisanim tekstom ili ga katkad krivo navodi. Prikazat u dvije vrste neslaganja govora i teksta, a nazvao sam ih opkoraenje i stajai reenini naglasak.

Opkoraenje
Jedan od moguih nesklada govora i teksta sastoji se u tome da se niu slini reenini poeci ili za vrei (fonetske anafore i epifore), a da tekst to nifim ne opravdava. Povezana napetost na krajevima fonetskih blokova, to ujemo kao uzlaznu intonaciju prije pauze (gotovo uvijek dine) i isticanje posljednje rijei u bloku (reenini naglasak) inae su fonetski signali nabrajanja. Kad se ovakvi oblici niu, a tekstom se nita ne nabraja, oigledno je da poruka teksta gubi vanost. Retorika se (ne)spremnost govornika pouzdano ogleda u njegovim pauzama. Govornik koji vlada situacijom ne boji se stanki. On ne zastaje samo iz nude {disanje, traenje izraza, zamuckivanja) nego planirajui efekat isticanja rijei oko stanke ili efekat napetosti iekivanja rijei koja e prekinuti tiinu. Kad ne vlada govornom situacijom govornik izbjegava prekide, a prije prekida u kojima udie zrak za slijedei dini blok pojaava napetost (uzlazna intonacija i pojaana posljednja rije u bloku) da bi upozorio sluae da mu misaona cjelina prekorauje veliinu dinog bloka, koja je ograniena fiziologijom govornih organa. Napinjanje zavretaka dinih blokova ponekad je slika ope tjelesne napetosti (nelagoda javnog nastupanja), a esto je jedna od tehnika proirivanja reenice. Navest u primjere s najprimitivnijim oblikom govorne organizacije, a to je nabrajanje podjednako vanih dijelova govora koji se ponegdje nee slagati s tekstualnom artikulacijom. No i takav e govorni oblik biti pravi tuma reenine organizacije, a posredstvom nje i govornikove namjere. Prvi je primjer govora koji nije bio itan. Sastoji se od dvije govorne reenice, a tri sintaksike ili tekstualne. Prva je govorna reenica kratka i poklapa se s tekstom, U drugoj, 166;

vrlo dugakoj govornoj reenici mogue je prepoznati dva sintaksika reenina oblika. Radi preglednosti, fonetski su blokovi (s uzlaznim i pojaanim zavretkom) odvojeni u zasebne redove i oznaeni rednim brojevima. Pravopisnim znacima slijedim govornu, a ne tekstualnu organizaciju. Primjer br. 1 Prva govorna reenica: 1. Ja mislim da se to i za va kolektiv isto tako moe rei. Druga govorna reenica: 1. On je proao dugi niz godina svoga razvoja 2. svoga narastanja . , 3. prebrodio mnogo muke i potekoe kao i svaki ovjeK 4. 5. 6. 7. 8. 9. u svome razvoju prolazi i sad je doao do jednog vrlo znaajnog nivoa znaajnog razvoja kad podmiruje potrebe ovog stanovnitva koje danas nije vie mala Velika Gorica nego jedan veliki zaista znaajan grad sa ve preko trideset hiljada sta-

novnika 10. koji je postao dio Zagreba 11. i to to va kolektiv podmiruje potrebe 12. i kao to smo uli danas dobij a priznanja za svoje usluge i od drugih sredina 13. je vrlo znaajno 14. i zaista vam se na tome moe iskreno estitati i pozeliti da ubudue jo dalje idete 15. jo dalje se razvijete i jo vee rezultate postiete. Izgovor desetog i jedanaestog bloka druge govorne reenice izrazito se ne slae sa sintaksom jer desetim je blokom trebala zavriti jedna sintaktika cjelina, a jedanaestim poeti sljedea. Primjer takoer dobro ilustrira napuhivanje reenice koordiniranjem slinih govornih oblika uglavnom dinih blokova. Unutar blokova nalazimo i postupak utrajavanja reenice i-skupinama (muke i potekoe) Posebno je zanimljiva trolana i-skupina koja se protee kroz posljednja dva bloka: da ubudue jo dalje idete. jo dalje se razvijete i jo vee rezultate postiete. Ona je dobar primjer prave uloge pleonastiMh i-skupina da odlau Zavretak iskaza. Ova kratka analiza fonetskog oblika 6 obzirom na tekst ukazuje da je iskaz nastajao bez jasnog plana, to se posebno odnosi na planiranje granice reenice. 167;

Opkoraenje sintaktike cjeline govornim oblikom najee. se dogaa kad govornik govor ita. Pri itanju se lake poputa inerciji ritmike sheme jer je panja itaa usmjerena na jasno iitavanje slova i leksikih jedinica, a krupnije se cjeline ne pojavljuju u njegovu vidokrugu. Spikerima se to dogaa kad ne stignu pogledom obuhvatiti dovoljan dio slijedeeg teksta, a itaima vlastitog govora kad nemaju ni onaj stupanj kulture itanja koji imaju tehniari govora (spikeri). U sljedeem je primjeru do opkol-aivanja dolo vjerojatno zato to je itaa svladala ritmika inercija komadanja govorne emisije na podjednako dugake blokove. Usporedimo isti tekst napisan onako kako je izveden (a) i onako kako je mogao biti izveden da je ita bio svjestan cjeline (b). U svakom su bloku podvuene glasnije izgovorene rijei, a u zagradi pored blokova naveden je broj slogova u bloku. Ovi e brojevi pomoi da se usporede duine blokova u dvjema varijantama. Primjer br. 2 a) Uz sve teke nevolje koje imamo (12) na savladavanju onih krupnih uzroka inflacije (17) velikih deficita u drutvenim razmjerama (15) nedovoljna sinhronizacija i efikasnost na ovim zadacima (22) 5. stabilizacionog programa (10) 6'. ini nau situaciju jo sloenijom. (14) 1. 2. 3. 4. b) 1. a) Uz sve teke nevolje koje imamo na savladavanju onih krupnih uzroka inflacije (29) b) velikih deficita u drutvenim razmjerama (15) 2. nedovoljna sinhroniaacija i efikasnost na ovim zadacima stabilizacionog programa ini nau situaciju jo sloenijom. (36) Ponuena b) izvedba ima vrlo dugaka dva bloka (od kojih bi se prvi mogao razbiti na dva), to bi bilo u skladu s tekstualnom organizacijom, ali zbog duine postaje negovorno. Ni sintaksiki reenica nije dobro organizirana jer je negovorna i kao takva neprikladna situaciji (govor na narodnom zboru povodcjm obiljeavanja znaajnog datuma). Ako se usporedi broj slogova po blokovima u dvije verzije, vidi se da izvorna verzija ima vei broj kraih blokova, to je govornije nego u drugoj verziji, i to je jo zanimljivije, da su blokovi podjednako dugaki. Cak su i 168;

nevelike varijacije u broju slogova u blokovima izvornog izgovora kompenzirane varijacijama tempa i duinom pauza. Moda je govorniko; iskustvo nagnalo govornika da ostvaruje situaciji prikladnije (krae) blokove, ali budui da tekst nije bio pripremljen govorno, dolo je do sraza dviju artikulacija teksta i govora. Vjerojatnije je da se govornik prepustioi prirodnoj sklonosti izokroniji te, svladan ritmom, zanemario prethodno tekstom spremljenu poruku. Naziv opkoraenje preuzet je iz poetike jer netom prikazani postupak ima nekih slinosti s postupkom opkoraenja u poeziji. Zajedniko je to to se u oba sluaja sintaksika struktura ono to se oekuje da bude ostvareno u jednoj cjelini ostvaruje podijeljena u dvije govorne cjeline u poeziji u dva stiha; u prikazanim primjerima u dva fonetska bloka. Razlika je u tome to je poetsko opkoraenje planirani postupak iznevjeravanja oekivanja. Time to se prekida oekivani slijed i razbija ono to se po navici doivljava cjelovitim, efikasno se istiu dijelovi razbijene cjeline i potie na stvaralako primanje poruke. Opkoraenje teksta govornim oblicima u javnom govoru, meutim, niti su planirana niti istiu bilo to drugo osim govornikove nadahnutosti ritmom. Govorna opkoraenja teksta onemoguuju sluaima rekonstrukciju smisla teksta te zamagljuju i ono malo referenci jalnog koliko u takvim govorima ima.

Stajai reenini naglasci

Reenini je naglasak jedan od naina kojima govornik utjee' na nevoljnu panju drugih. Najsigurniji nain da se privue panja jest da se obrati cijelom tijelu drugoga, tonije, da se naglim pokretom, kontrastom ili emitiranjem onoga to se oekuje ili to je u elji izazove refleksna reakcija. Aristotel je imao pravo rekavi da je patetinom govoru uvijek osiguran put do panje.40 Vjerojatno nema poznatijeg primjera koji to potvruje od Hitlerovog naina manipuliranja panjom ogromnom govornom energijom, jasnoom izgovora, afektom i odreitim pokretom. Kljuna rije u reenici, rije oko koje se okupljaju svi ostali dijelovi iskaza, logika ili obavijesna jezgra ili smi40

Aristotel, isto, str. 223.

169;

saonica zasluuje da i govornim sredstvima bude istaknuta. Uloga je reeninog naglaska da sluaoevu panju upravi na smisaonicu tako ito je istie iz govorne pozadine te sugerira sluaocu neoekivanost, pa prema tome i vanost izgovorenog. Nevoljnom se panjom esto u javnom govoru manipulira jasnoom izgovora kao figurom obavijesnosti govora te gomilanjem lanih reeninih naglasaka tako da se stvori dojam vanosti skoro svake pojedine rijei u reenici. U tako lairanom fonetskom obliku govora obino se naglasci isticanja pojavljuju na odreenim mjestima u reenici i na rijeima koje nisu logika nego vrijednosna sredita iskaza. U primjeru br. 2 bila su oznaena govorna isticanja rijei. Mogla se uoiti pravilnost u isticanju posljednjih rijei fonetskih blokova. Kao da rije zasluuje reenini naglasak samo zahvaljujui svome poloaju u nizu, a ne zato to bi stvarno bila najobavijesnija. Oigledno je reenini naglasak bio ostvarivan automatski bez obzira na sintaksiku organizaciju teksta i na mjesto prave smisaonice. Ta vrsta stajaeg reeninog naglaska, kojem je osigurano stalno mjesto na kraju fonetskih blokova ili reenica, dogaa se kad govorni pokreti upadnu u automatizam slian automatizmu pokreta radnika za tvornikom trakom. Pokreti se u oba sluaja dogaaju ovjeku bez svijesti o njihovoj pravoj svrsi. Stajai finalni naglasak dogaa se u loem spikiranju na javnim glasilima i u kolodvorskim obavjetenjima o vlakovima ili autobusima. 41 Uope, dogaa se kad govorniku nije stalo da prenese poruku teksta, nego automatiziranim glasanjem samo popunjava vremenske okvire zadane programskom shemom. Stajai reenini naglasak ostvaruje s obzirom na tekst neadekvatnu govornu simultanost. U stihovima, gdje ritmika organizacija utjee na ukupni smisao, oekuje se smisaono vezivanje poloajno paralelnih dijelova govora onih koji su na istom mjestu (na primjer uvijek posljednja rije stiha). Isto mjesto reeninog naglaska stvara utisak povratnog ili versificiranog govorenja, unosi u govor pravilnost (ritam), ali mimo teksta. Poloajna vanost rijei ne slijedi logiku sintakse i zato odvlai panju od referencijalnog sloja poruke. Ovaj je nesklad usporediv s nasiljem
41 Jedan takav primjer naveo je Ivo Skari u knjizi U potrazi za izgubljenim govorom, kolska knjiga, Zagreb, 1982, str. 83. Kolodvorske obavijesti preko razglasa esto su beskorisne jer ritmika shema nagoni spikera da Istie ono to je uvijek Isto u takvim obavijestima: MmmmmmmmVLAKmmmmmmmm

170;

skandirajueg oblika nad naglascima pojedinanih rijei, koje gube svoje uobiajene fonetske oblike da bi se podredile utvrenoj shemi udara. Govorni se oblik s jakim z a vretkom takoer moe tumaiti kao prirodan znak sigurnosti zaokruenja, autoritativnosti, kategorinosti ili nepokolebljivosti. U toj su funkciji u religijskim govorima zavreci koji ne doputaju sumnju ili repliku aum i amen. Osim reeninog naglaska vezanog za posljednju rije bloka, kao stajai se naglasak moe tretirati predvidljivo naglaavanje autentinih izraza nekog tipa govorenja, a to su izrazi vrijednosti i oni koji oznaavaju govornikovo mjesto u drutvu. Takoer se esto u govoru istie gramatiki kostur ili granine dijelove sintaksike strukture, pa obavijest o strukturi nadglasava specifian smisao iskaza. To se obino dogaa u reenicama s izrazitom binarnom konstrukcijom tipa KAKO ovo, TAKO ono ili BILO ovo, BILO

ono. Govornim se isticanjem veznih (gramatikih) rijei uobliuje govorni oblik s dva njihaja i ulogom koja je istovetna onoj manjih, dvoakcenatskih oblika. Isticanje poetnih toaka simetrino postavljenih dijelova poziva sluaoca na prepoznavanje zatvorenog oblika i doivljaj loginosti koji to prepoznavanje prati. U sljedeem se primjeru mogu nai sve tri spomenute vrste stajaih naglasaka. Sve su naglaene rijei istaknute kurzivom, a dvije rijei koje su po svom govornom ostvarenju vrhunci reenice ( b i l o . . . bilo) dodatno su istaknute. Ovo je takoer primjer govornog opkoraenja jer je jedna sinitaksika cjelina izgovorena kao dvije reenice.
Primjer br. 3

Prva govorna reenica: 1. Od tekoa idejnih 2. i strunih pri oblikovanju konkretnih prijedloga 3. pa dalje kako se iri krug onih koji o tome raspravljaju,
odluuju

4. ili provode u ivot 5. na cijelom tom lancu izbijaju kontroverze (.) Druga govorna reenica: 1. bilo zbog nedovoljne sposobnosti da se izmeu prava ekonomski efikasna rjeenja 2. koja ujedno unapreuju i na samoupravni sistem 3. bilo zbog nedovoljnog jedinstva ili nedovoljne hrabrosti da se bitne promjene naprave. 171;

Uobiajeno je pojaan izgovor rijei na kraju dinog bloka, a istaknuti su i izraai koji su neka vrsta aksiolokog koncentrata i koji govornu cjelinu opskrbljuju (u ovom primjeru) izrazito pozitivnim konotacijama. Vrijednosni izrazi spadaju u arsenal autentinih politikih izraza za koje je predvidljivo da e biti naglaeni (dalje, iri, ivot, cijelom, prava, hrabrosti, idejnih). Snaga izraza, kojoj politiki govornik inae tei, kulminira u gramatikim izrazima diskont iniuirane veze bilo ... bilo. Ova veza svojom reljefnou skuplja svu panju, pa shemi iskaza daje prednost pred sadrajem. Govorna izvedba ovog iskaza ukazuje da mu smisao i ne treba traiti u sintaksikim odnosima rijei, nego prvenstveno na razini fonetskih oblika. Govorni oblici koji se razilaze s tekstualnom organizacijom prisiljavaju na naknade preoblike u primaoevom ulnom polju, gdje se sukobljavaju dva oblika govorni, koji se zbog svoje neposredne prepoznatljivosti prima prvi, i tekstualni, koji trai ispravljanje ili reorganizaciju. Prisiljavajui sluaoca na stajno ispravljanje primarne ulne organizacije, loe organizirana govorna poruka onemoguuje smisleno grupiranje, pa se pretvara u neprekinut niz besmislenog mrmljanja (ako se radi o slaboj dikciji) ili uzvikivanja (ako je izgovor jasan a naglasci skandirajui). Budui da je fonetska razina iskaza primarna, i u nastajanju govorne poruke i u primaoevom postupku rekonstrukcije, sukob izmeu poruke govora i poruke teksta rjeava se jedino ispravno tako da se poruka teksta zanemari. Fonetska je razina govora pouzdan vodi za rekonstrukciju pravog sadraja bilo da se radi o poruci usmjerenoj na sadraj i dijalog, bilo da se radi o mistificiranom ili mistifikatorskom monologu, gdje su od teksta vaniji ritam i fonetski oblici.

U javnom se govorenju esto javlja pravilan raspored prozodijskih signala. Gomilanje jednakih fonetskih oblika odraava govornikovu tenju da bude to sliniji izabranom tipu govora. Tada govorni (fonetski) oblik i ritam, a ne logiki smisao, saziva dijelove jezika u tekst, pa je, kao u obrednim govorima, poruka ritma vanija od poruke teksta. Budui da nije usmjeren na dijalog, takav govor funkcionira kao kulisa ili dekor kakve ceremonije. Govorni su oblici vremenske skupine prozodijskih elemenata koji organiziranim odnosima slinosti i razlika pri172;

vremeno ukidaju doivljaj linearnog slijeda govornih signala. Glavno je obiljeje svake, pa i fonetske figure da se istie iz govorne pozadine i govor ini reljefnim. Ujednaenim govornim pulsiranjem govorni oblici gube glavno obiljeje figure (izdvojenost). Govor se u cjelini uravnjuje ne bi li se tako izravnao s izabranim tipom govorenja. Posebno se lako govorniku nameu dvo- i troakcenatski oblici, to jest oni s dvije ili tri govorne rijei. DvoLane i trolane skupine osnovni su oblici spontane mentalne organizacije, a dvclani je oblik najjednostavniji oblik koji zadovoljava potrebu za cjelovitou (dvije jedinice ine jedno) i za uravnoteenou (oba su dijela dvo lan e skupine podjednake veliine). U naem je govoru posebno est dvolani i neto manje trolani oblik koji dvije, odnosno tri tekstualne jedinice vee veznikom i. Na ritmiko porijeklo velikog broja i -skupina, ili na vanost fonetskog oblika koji im je u osnovi, ukazuje velik broj takvih sinonimnih (pleonastikih) skupina u pukoj frazeologiji, narodnoj usmenoj knjievnosti te u suvremenom javnom govorenju. Na vlast oblika i ritma upuuju takoer opkoraenja teksta govorom i stajai reenini naglasci, kad se fonetski oblik poruke razilazi od njezine sintaksike strukture." Osamostaljivanje fonetskog oblika i ritma jedan je od vanijih vidova mistifikacije govorom. U neverbalnom se sloju govora pojavljuju univerzalno i neposredno prepoznatljiva obiljeja nestvaralakog govorenja. Ta obiljeja nisu vezana za pojedine jezike, anrove i teme, nego za vrstu situacija u kojima na govor izrazito utjeu drutveni odnosi, dakle, ono to se smatra pragmatikim aspektom komunikacije. Posebno se to odnosi na situacije u kojima obezlieni govornik govori u ime institucije i kad je govorniku vano da se s nekom skupinom (zajednicom) poistoveti. Kao i ostala neverbalna sredstva koja prate govor i govorna zvuna osnova, ako nije oblikovana biranim retorikim figurama, obino nije rezultat svjesnog izbora. Govorni automatizam, koji rezultira gomilama obrazaca u govoru, rezultat je nedostatka svijesti o sebi i drugima te odsutnosti elje za susretom s drugima.

173;

Prilog br. 1
Dvolane pleonastike i-skupine u suvremenom javnom govoru njean je svijet beskrajan i prostran; to se dogaa s poloajem i ulogom radnike klase; ovdje je potreban jai i snaniji znak; zbog cjelovitijeg doivljaja i percepcije; ljudska i drutvena stanja i manifestacije; i na podruju stambene politike ima zloupotreba i manipulacije; prolo je vrijeme za akademske diskusije i prie; osobnim primjerom prednjaiti u radu i zalaganju; SK se mora beskompromisno boriti i obraunavati s nosiocima takvih shvaanja; proces samoupravnog dogovaranja i sporazumijevanja; pokrenuli jo vru i odreeniju aktivnost; vra i cjelovitija suradnja zbratimljenih opina; vratiti se nekim elementarnim normama u radu i ponaanju; osigurati ofenzivniji razvoj i rast izvoza; u dijelu naih glasila javljaju se teze i parole; ljudi zahtijevaju da se energinije ostvaruje sve ono to smo zapisali i dogovorili; bolje i ivotnije analizirati odnese u pojedinim oblastima; otueni centri moi i utjecaja; jo nema zadovoljavajue akcije i mobilizacije svih subjektivnih snaga; esto smo zateeni nekakvim pojavama i problemima; jo smo oito tromi i spori; aktivno i stvaralako sudjelovanje u ivotu; otvorenost i fleksibilnost ponaanja; svako dijete dati sadraj vidi i poima razliito; 175;

drutveni nadzor i kontrola; nasrtaji i napadi na JNA; pojave napada na mjesto i ulogu JNA; stanje je alarmantno i krizno; tendencije osporavanja i odbacivanja; biti na visini vremena i zadataka; bez obzira na uslove i okolnosti; izdvojeno i nezavisno od drutva; ostavljanje vremena i prostora za neprijateljsko djelovanje;

nepotivanje i krenje (potovati) rokove i ugovore greke i propusti nepravilnosti i nezakonitosti bijesa i gnjeva napredak i unapreenje unapreenje i razvijanje jaanje i razvoj razvoj i napredak razvoj i prosperitet prosperitet i napredak poveavanje i ekspanzija oivljavanje i poveavanje (proizvodnje) zaostajanja i slabosti kriza i zastoj mjesto i uloga poloaj i uloga ugled i poloaj u funkciji i slubi izvorita i uzroke rad i stvaralatvo djelo i stvaralatvo (stvoriti) prostor i mogunosti uvjete i mogunosti uvjeti i klima (za akciju) jaanje i razvijanje (odgovornosti) okupljanje i mobilizacija pokazatelji i indikatori organizacija i disciplina (rada) organi i tijela organizacije i tijela problemi i pitanja problemi i dileme naela i norme orijentacija i linija 176;

raznovrsnost i raznorodnost samostalnost i nezavisnost demokratizacija i podrutvljavanje (prepustiti) sluaju i stihiji koritenje i eksploatacija integritet i nezavisnost red i mir otpori i blokade prodor i afirmacija ciljevi i zadaci uloge i zadaci poslovi i zadaci zadaci i obaveze dunosti i odgovornosti obaveze i odgovornosti metode i naini oblica i forme metode i oblici pojave i ponaanja ponaanje i djelovanje dranje i ponaanje rada i djelovanja operacionalizacija i provoenje jedinstvo i kohezija interes i panja interesi i potrebe interesi i ciljevi namjere i ciljevi planovi i programi pripreme i platforma program i politika (SK) ideologija i politika (SK) ugled i potovanje mjere i sankcije mjere i ogranienja mjere i akcije kriteriji i mjerila preokupacije i opredjeljenja podvojenosti i konfrontacije neraspoloenje i nezadovoljstvo raspored i struktura podrka i oslonac zabune i nedoumice sukobi i sueljavanja razonode i zabave zborovi i sastanci

razlozi i motivi motivi i pobude klevete i lai ustrajnost i odlunost spremnost i odlunost kvalifikacije i ocjene (donositi) stavove i odluke stavovi i zakljuci miljenja i stavovi pogledi i miljenja miljenja i razmiljanja pla i kuknjava u mukama i patnjama postignua i tekovine tokovi i strujanja stimulirati i poticati poticati i ubrzavati pokrenuti i ubrzati mobilizirati i podstaknuti aktivirati i pokrenuti putati i proputati pratiti i ocjenjivati ocjenjivati i vrednovati temeljiti i zasnivati graditi i uvrivati sagledati i obuhvatiti shvatiti i prihvatiti shvaaju i zahvaaju okupiti i ujediniti izuava i razotkriva pribliava i razjanjava vee i spaja ostane i opstane stopili i nestali tite i pokrivaju (gubitae) pozdravlja i podrava podravati i prihvaati zasipati i zatrpavati eka i oklijeva izbjegne i zaobie nadleni i odgovorni energina i beskompromisna uporna i odluna 178;

vrsto i nepokolebljivo surov i sirov neproduktivni i neracionalni najekonominiji i najracionalniji racionalno i uspjeno pozivitan i cjelovit nedopustivo i tetno staro i dotrajalo grandiozan i velianstven osoben i originalan nedovoljna i slaba neprijateljske i opozicione radna i stvaralaka (motivacija) nedvosmisleni i jasni jasni i konkretni potrebne i neophodne neminovna i nuna najnovije i svjee boleiv i popustljiv sloeniji i slojevitiji sloen i osjetljiv teki i sloeni iri i cjelovitiji potpunije i precizno nepovredivo i neotuivo neobinih i neoekivanih stvaralaka i kreativna dosljedno i principijelno sporo i neodluno bez oklijevanja i odlaganja odlunije i bre bre i uspjenije bolje i efikasnije lane i neistinite neistinit i klevetniki selektivniji i diferencirani diferencirano i profilirano mobilizatorska i pokretaka orne i ile ni formalno ni kompozicijski popularan i atraktivan drutveni i javni nedirnuta i ista otroumna i pametna 179;

ozbiljan i vaan potisnuta i zanemarena sumoran i tmuran bogat i opsean radom i angairanou zalaganjem i naporom idejna i politika (odgovornost) tiho i nenametljivo sreeni i konsolidovani uslovljen i odreen Dvolane i-skupine s vie od dva takta:

kako i na koji nain; svugdje i na svakom mjestu; u oba pravca i u oba smjera; nauka i znanstveno istraivaki rad; sheme i ve istroena rjeenja; ii dalje i napredovati; maksimalno budni i samozatitno organizirani; dostojno dranje i primjereno ponaanje; manjkavosti i slabih toaka; iriti i uzimati maha; slabog rada i loeg poslovanja; organizirana prisutnost i aktivnost; oblici akcionog okupljanja i djelovanja; voditi idejnu borbu i otvorenu idejnu diferencijaciju; parcijalni, interesi i centrifugalne s|le koje oteavaju sreivanje; vanjska politika i meunarodni odnosi nae zemlje; tendencije i idejno-politike orijentacije; ideoloka orijentacija i politika opredijeljenost; ostaci starih navika i preivjelih shvaanja; stihijska kretanja i poremeaji u tokovima reprodukcije; izgradnja privrednog sistema i ekonomske politike, na svim razinama drutvene organiziranosti i u svim sferama naeg drutva; jeste li imali na umu i vodili rauna o . . . organizacije male privrede karakterizira niska tehnika opremljenosti i zastarjela tehnologija; nagraivanje prema radu i rezultatima rada; anonimnih periferija i provincija; novu svijest i novi duh radnika klasa i narod

180;

Prilog br. 2
Trolane pleonastike i-skupine u suvremenom javnom govoru Drutveno se vlasnitvo sve vie nagriza raznim malverzacijama, makinacijama i slinim rabotama; Nije postojala povoljna drutvena klima aa prevladavanje mnogobrojnih slabosti, napetosti i proturjenosti; spremnost da se radi organiziranije, discipliniranije, pa i odgovornije; pojave opozicionarskog, kritizerskog i negatorskog prilaza problemima naeg drutvenog razvoja; Na tome SK dobiva iroku podrku radnike klase, radnih ljudi i graana cijele zemlje; Jugoslavija je znaajan inilac mira, stabilnosti i sigurnosti; borba za mir, sigurnost i nezavisnost; ima nepravilnosti, neraeionalnosti i nezakonitosti; metode nasilja, batinanja i mukih umorstava; da promijene svijest, shvaanja i uvjerenja; ocjenjivati rad, ponaanje i djelovanje lanova S K ; ocjene, stavovi i zakljuci; karakter, sutina i objektivna priroda; program, statut i politika S K ; moralne, ljudske i radne kvalitete; oblici organiziranja, okupljanja i akdonog povezivanja; slabosti, greke i propusti; prevladavanje nedostataka, manjkavosti i slabih toaka; mlai, pokretniji i ustrajni ljudi; dostojanstvo, ugled i uloga; mjesto, uloga i namjena; glasine, nagaanja i pekulacije; blaenje, klevete i insinuacije; insinuacije, kritizerstvo i neistine;

Prilog br. 3
Pleonistike i-skupine u pukoj frazeologiji znati i umjeti paliti i ariti 181;

lae i mae kune i proklinje isto i bistro zdrav i itav vedro i veselo po pravu i pravici pravo i poteno bez due i srca bez roda i imena bez kraja i konca od Kuli/na bana i obrijeh dana svim i svaim sve i sva bog i bogme ast i dika bubnjevi i talambasi cika i vika huka i buka nitko i nita nitko 5 nigdje red i obiaj strah i trepet prah i pepeo prah i praina pljeva i mrav slika i prilika staze i bogaze trud i muka kule 1 gradove kvake i burgije kojeta i svata trice i kuine jad i emer zlo i nevolja bijeda i nevolja strava i uas

Prilog br. 4
1-skupine u pukoj frazeologiji koje znae komplementarnost i totalnost stii i utei vee i drijei 182;

vjea i skida vedri i oblai gol i bos slijep i gluh kuhan i peen prvi i zadnji malo i veliko kusi i repati staro i mlado muko i ensko pred bogom i ljudima sprijeda i straga jasno i glasno kratko i jasno i ovako i onako u srei i nesrei dok je svijeta i vijeka dok je sunca i mjeseca na moru i na kopnu izbliza i izdaleka otud i odovud u dobru i zlu tu i tamo zborom i tvorom duom i tijelom glavom i bradom rukama i nogama zubima i noktima ognjem i maem kapom i akom lijevom i desnom uzdu i poprijeko nadugako i nairoko vidom i nevidom na milost i nemilost plug i motika metla i lopata uzde i bi zurle i talambasi sto i postelja trlac i mlatac gunj i opanak talica i kravica drvlje i kamenje golotinja i bosotinja

krv i no krv i znoj krv i kosti put i krv med i mlijeko last i slast prst i nokat nokat i meso Janko i Marko sve i jedan brda i doline suho i sirovo ovce i novce nebo i zemlja lice i nalije glava i rep alfa i omega bog i batina ivot i smrt ovo i ono ni uka ni buka ni bijele ni orne ni lijepe ni rune nit romoni nit govori ni traga ni glasa ni kueta ni maeta nit smrdi nit mirii ni kuhan ni peen ni kriv ni duan ni po babu ni po strievima ni rod ni pomoz' bog

Prilog br. 5
I- skupine s glasovnim ponavljanjima

bog i batina svim i svaim sve i sva bog i bogme cika i vika huka i buka jasno i glasno Janko i Marko kojeta i svata 184;

kost i koa od Kulina bana i dobrijeh dana lae i mae u lasti i slasti nitko i nita nitko i nigdje svetkom i petkom prah i praina prah i pepeo
ovce i novoe

stii i utei strah i trepet suho i sirovo sunca i mjeseca svila i kadifa i i goM talaca i kravica ni uSka ni buka trlac i mlatac vrnaj i trndaj tusta i tma
tu i tamo zborom i tvorom

slika i prilika

FIGURE POLITICKOG ARGONA

Nuno je sainiti smjeliji inventarni pomak u preispitivanju vlastitog ponaanja.
Govorio, rije besjedjae. Anortimus Stih Iz narodne pjesme

187;

Kritika politikog govora U sveopem dogmatskom od jeki van ju uvijek istog govora i u samih je politiara postalo obavezno rei koju o tome da nam treba vie rada, a manje fraza. Proizvoaima je govora pomalo nelagodno kad im se vraa vlastiti govor. Lenjin je, na primjer, esto komentirao politiki govor ne samo politikih protivnika nego i istomiljenika. Ljutio se na prazan govor, pretjerivanja, etiketiranja, zapovijedne oblike, istroene rijei, revolucionarne fraze i ponajvie na dosadnu I neplodnu razvuen ost uslijed nepotrebnih ponavljanja. 1 Moda nije bio svjestan da i sam sudjeluje u kruenju takvog govora, i to kao uzor, jer njegov je nain ve samim poloajem velikog voe zajednici bio putokaz za inove govorne i izvangovorne. Tu zapravo nema nieg neobinog: institucionalizacija govora u stopu prati institucionalizaciju ideja te izdvajanje drutvenog sloja samozaduenog da se brine o idejno-teorijskom ili drutveno- politikom ili idejno-politikom profilu zajednioe. Govor revolucije, kae Slobodan Ini, priprema revoluciju, a novi ga poredak uvruje, raunajui da e govor povratno uvrdvati poredak. Jezik se revolucije, tonije govor se revolucije pretvara u jezik sistema.2 Zatvaranje govora o politici, to jest o voenju javnih poslova i o odluivanju o stvarima koje se tiu cijele zajednice u okvire profesije simptom je tendencija suprotnih
1 Boris Ejhenbaum, Osnovne stilistike tendencije Lenjinova jezika, prevele M. Cvitan i Lj. Mlfka, Teka, Zagreb, 1874, br. 4, str. 807820. Predrag Matvejevi, Prilog kritici politikog govora u Te vjetrenjae, Alfa August Cesarec, Zagreb, 1977, str. 4154. 2 Slobodan Ini, Govorite li politiki, Istraivako-izdavaki centar SSO Srbije, Beograd, 1984, str. 28.

189;

onima koje su planirane u pravcima razvoja socijalistikog samoupravljanja. Te okvire u naoj praksi zatvaraju dvije profesije politiari j novinari. Ovo se odnosi prije svega na novinare koji se "Bave unutranjom politikom fer ~ ~ svou jim izvjetajimanr~Tcomentarima mahom" das!0Vno~~repro=~' duciraju jezik politiara. Razlozi za to djelomina g r u T I B 1 pripremljenosti za poziv i u obazrivosti iz straha da se ne poini politika greka. Potonje Marin Mladenov smatra jednim od razloga to je vanjskopolitiko novinarstvo privlanije i uspjenije.-1 No vaan je razlog i u prirodi govora o kojem su prisiljeni izvjetavati, a koji ne dozvol1iv~sa^ imanae Nemogue je saeti Oi drugaije i ono to nije sroeno za razumijevanje (ralambu), dakle, ono to nije artikulirano (logiki organizirano). Pokuaj prevodenja ili izvlaenja sutne (poruke) nerijetko zavrava neuspjehom jer se 13me~gubi ono nazvandlF politiki" zvuk" govora.. njegova melodiji" T^gonjfc; iasasa- 4aez_ko^Jh autentini politiki govornik ne moe. ' " ~ U nas se takkv govor sve otvorenije kritizira i dosad je ve ,mnogo reeno o naem nestvaralakompolitikom' 'ggvorenju. Izdvojit u samo neke od karakterizacija otkrivenih obiljeja, uglavnom onih o kojima i sam mislim neto rei. Predrag Matvejevi je nain politikog govorenja usporedio s litanijskim i hagiografskim stilom, a po autoritarnosti s katekizmom. Kao svojstva je naveo jo mitologizaju poj-

no vrednovanje (manihejske podjele). Inflacija govora, kae on, uvjetovana je neskladom izmeu proklamacija i stvarnosti te ideoloko-propagandnim kampanjama/ Pavao No* vosel govori o ukrasnoj funkciji samoupravnih obavijesti (to oteava funkcioniranje delegatskog sistema) i o guslairskom pristupu govorenju, te uope, o visokom vrednovanju koliine govora.5 Milovan Danojli ga smatra oponaanjem saopavanja jer je obespuen govor, odnosno nerazmrsiva mrea tautologija. To je krut i mrtav frazerski argon sa svrhom da prenosi dogmu; obredna brbljivost; -gomilanje rijei po inerciji; zatiena banalnost; hipnotiko-ritualne formule koje raunaju s nekom vrstom uvjeto3 Marin Mladenov, Novinarska stilistika. Nauna knjiga Beograd, 1980, str. 17, 43/44 i posebno 139. 4 Predrag Matvejevi, isto. 5 Pavao Novosel, Delegatsko informiranje, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1977, str. 8081.

mova (kao to su partija, narod, mase, napredak) i sumar-

190;

vanog refleksa kod itaoca, odnosno sluaoca. Bitno je, kae Danojli, da se uzme rije i da se, uzeta, to je mogue dulje ne predaje.0 Josip Favieie takoer govori o gomilanju te-^primjeuje hiperbolinu i kasnibaiteku terpiinoliogipi, posebno onu koja je svojstvena vojsci i ratovanju (-ratnika terminologija). Za Paviia je to govor s uniformom, koji izmie kontroli i okree se protiv nas; pokorno govorenje kojim se uti i straari nad onim to jest.7 Radomir D. Luki pronalazi politiki govor u pravu, posebno u sveanim i naelnim dijelovima zakona. Zove ga propagandno agitatonskim govorom, a kao obiljeja mu navodi nagomilavanje rijei i teak i nejasan izraz.8 Ratka Mari veinu politickofTgovorenja smatra namjetenom komunikacijom i kraom drutvenog vremena na beskonanim sastancima. O ulozi javnih glasila u reprodukciji argona kae: Zarobljenik iracionalne prisile na govor 'izabrao' je da se jo jednom, dodatno, identifikuje sa slikom koju o njemu proizvode masmediji." Zaharije Trnavevi misli da se u veini sluajeva radi o izjavijivanju odanosti kao sredstvu drutvene pokretljivosti. Budui da je nerazumljiv, zove ga mimikrijom izabranih. Takoer naglaava zatitnu funkciju takvog govorenja: ,. govori se jedino reda radi ili zbog obavea da se povremeno istupa i time potvrdi pripadnost i odanost vaeoj politici, ali se pri tom prikriva lini stav, izbjegava opredjeljenje. Govornik ne eli da bude jasan i precizan, da kae neto to bi moglo da bude predmet kasnijeg prigovara, rasprave ili nepovoljne ocene.1 Raa Popov upozorava da je krivo takav govor zvati apstraktnim, jer apstraktan je i filozofski i znanstveni govor, pa za govor umekan neodreenomu kae da je apstraktizovan. Politiki govor, kae on, dio je naeg suvremenog folklora."
0 Milovan Danojli, Muka s re&ma, Nezavisna izdanja, Beograd, 1979, str. 10, 46, 48. 7 Josip Pavii, Novogovor, Stvarnost, Zagreb, 1982, str. 31. 8 Radomir D. Luki, Jezik u pravu, u zborniku Aktualna pitanja nae jezine kulture, Prosvetni pregled, Beograd, 1982, str. 99103. 9 Ratka Mari: -Ideoloki argon i drutveni govor masmeJija-, u zborniku Aktualna pitanja nae jezine kulture, Prosvetni pregled, Beograd, 1982, str. 173178. 10 Zaharije Trnavevi: Mimikrija u javnom govoru izabranih*, u zborniku Aktualna pitanja nae jezike kulture, Prosvetni pregled, Beograd, 1982, str. 125127. 11 Raa Popov: Najnoviji stogodinji rat protiv izraajne neizvesnosti u naem jeziku-", u zborniku Aktualna pitanja nae jezine kulture, Prosvetni pregled, Beograd, 1982, str. 261272.

191;

Slobodan Ini prigovara nerazgovijetnost i nejasnost. fraze i verbalizam i preeste treba-cia-reenice. Po njemu, radi be u birokratskom Satrovakom, jeziku javne konspiracije, revolucionarnom govoru bez revolucionarnih posljedica, logoreji, ubijanju istine maskiranjem, preopirnou i ponavljanjem, oruu u slubi sila inercije te o opravdanju loe stvarnosti: Bolje govoriti o znaaju produktivnosti rada nego biti produktivan. 12 Marin Mladenov istie ova obiljeja: ponavljanje, abloniziranost, uopenost, nepotrebna metaforinost, lijegT "stranog porijekla, nerazumljivost, rasprianost^jglagolj ivos-t), rutinu (rutinski stil) te nesrazmjer izmeu emocija i argumenata. 13 Ivan Klajn je primijetio da je govor koji je pun izraza koji nita ne znae neprevodiv. Pomodni konferendjakTzargon ne iznosi no^ ve misli, nego nie fraze da bi oznaio govomikovu upuenost i da bi isterao odreen broj minuta diskusije. 14 D u bravko Skiljan tvrdi da se politikim govorenjem esto potvruje pripadnost povlatenoj skupini i, to je vano, ne samo time to se govori o politici nego jo vie time to se govor oblikuje po pravilima koja su svojstvena politikom govorenju. Takav govor, kae Skiljan, ne odgovara intencijama drutveno-politike akcije i unitava ostale modalitete iskazivanja. 15 Po Vladimiru Aniu, to je izraz provizoran i sklon potapalicama. 16 Ivo Skari kae da politiki govor najee i nije usmjeren na protok informacija, nego nazbijanje redova. 17 Nerazumljivost je, kae Sran Dvornik, jedno od obiljeja jer izjanjavanje obavezuje, a nejasnost demonstrira sluaocima da njihova uloga nije da razumiju i sude. Velika veina onih koji kritiziraju politiki govor naglaava njegovu nerazumljivost ili nejasnost. Zahtjev za raSlobodan Ini, isto, str. 3, 20, 22, 33, 59. Marin Mladenov, isto, str. 2122 i, 43. 14 Ivan Klajn, Jezik oko nas, Nollt, Beograd, 1980, str. 45. 15 Dubrbvko Skiljan, uvodne napomene u zborniku Jezik politike, Centar za idejno-teorijski rad GK SKH Zagreb, 1987, str. 76, 77, 179. 10 Vladimir Ani: O jeziku politike historijski, u zborniku Jezik politike, Centar za idejno-teorijski rad GK SKH, Zagreb, 1987, str. 201. 17 Ivo Skari: Funkcija politikog govora, u zborniku Jezik politike, Centar za idejno-teorijski rad GK SKH Zagreb, 1987, str. 86. 18 Sran Dvornik: Politiko Iskazivanje i javno djelovanje, u zborniku Jezik politike, Centar za idejno-teorijski rad GK SKH Zagreb 1987, str. 198.
12 13

192;

zumljivou, meutim, nazvao bih minimalnim zahtjevom. On proizlazi iz nerazumijevanja situacije i uloge takvog politikog govora kakav jest u njoj, a svodi se na preklinjanje nadlenih drugova da barem jasnije govore o onome to su odluili za narod. To je ujedno i pristajanje na drutveno-politiku~< situaciju koja slii na kazalite s dvije vrste uloga .nadleni ili profesionalci i narod. Ne bi trebalo inzistiratj na povrnim promjenama naina govoreenja, nego na drugaijem poimanju politike. Zahtjev ne bi trebao biti minimalan: govoriti drugaije (drugim stilom), nego maksimalan: govoriti drugo. Mogunost za druge politike iskaze treba traiti zajedno s mogunou drugih drutvenih okolnosti, koje bi donijele i drugaije drutveno komuniciranje. To bi odmah prebacilo pogled, jo uvijek prikovan na nain (jezik), na pojedinane govornike i njihovu stvarnu, a me poloajnu nadlenost (sposobnost). Odgovornost za lo politiki govor ne treba traiti u neuhvatljivom (i uostalom neodgovornom) jeziku, nego u ustrojstvu drutva koje takav jezik reproducira. Korijene preivljavanja argona, ili ak njegovog bujanja, Zaharije Trnavevi nalazi u instituciji imenovanja nadlenih ljudi: imenovani ne podlijee procjeni onih u ije je ime imenovan, to jest koji su ga navodno izabrali, nego odgovara onima koji su ga imenovali pretpostavljenima. Imenovanom je vano da izjavljuje odanost prema gore i nema potrebe da se obraa b a i , da neto rjeava ili olakava donoenje pravih odluka.19 Kritika je politikog jezika, prema tome, eufemizam za neslaganje s politikom situacijom. Nakon to budem neto rekao o obiljejima argonskih oblika, opirnije u prikazati neke od njih perifraze, metafore, vrijednosne natuknice, zatim u prikazati neke tematske obrasce i tipian reenini oblik, a posebno u se osvrnuti i na postupak itanja za govornicom, koji je, ini mi se, jedna od argonskih figura. Na koncu u obrazloiti usporedbu poltikog argona s pjevanjem epske pjesme i rei kakva mu je uloga i mo.

Zargonska figura
Oblik je nuna koliina zajednikog svojstvena svakoj komunikaciji, pa tako i onoj posredovanoj govorom. Meutim, pretjerivanje u izgovaranju tog zajednike na utrb
40

Zaharije Trnavevi, isto, str. 127. 193;

specifinoga postaje smetnja u komuniciranju ili samo oponaanju komunikacije. Oblik moe imati oprena znaenja. Kad govorimo, na primjer, o pjesnikoj figuri, mislimo prije svega na rezultat stvaralakog ina ili ina preoblike. Uobliiti u tom smislu znai stvoriti. Oblikom takoer zovemo kalupe ili pravila, to, ako se previe raspoznaje u nekom artefaktu, smanjuje vrijednost Sna oblikovanja, koji vie ne moemo zvati stvaralakim. U potonjem je smislu oblik prijetnja ograniavanju misli ili materijalizirana skuena misao, a to je obiljeje argonske figure. A k o govorim o f i gura tivnosta politikog govora, onda je to u ovom, potonjem, negativnom smislu. Zargonska je figura potroena poetska figura, ali jo uvijek figura, za razliku od uobiajenog Ili standardnog izraza. Jedino su preneseni ili figurativni (u smislu stvaralaki) izrazi izloeni troenju, a upravo je argon njihovo odlagalite. Za politiki se argon, prema tome, ne moe rei da je -izletite, kako je Dragoslav Andri okarakterizirao omladinske i studentske argone, koji istroene izraze brzo zamjenjuju novima. On je vie pribjeite. 20 Kao i sve to se proizvodi serijski, argoniski izrazi u prvi plan istiu obavijest o pravilima na osnovu kojih su nastali, to jest o kalupu, to je nerazdvojno od obavijesti o pripadnosti odreenom sustavu. S tim su u vezi pratea o b i ljeja argonske figurativnosti neodreenost i sklonost afektivnom izraavanju vrijednosti. Budui da predoava dobro poznat kalup, argonski izraz i ne moe a da ne bude neodreen. Neodreenost nije vieznanost, koja se cijena u poetskom govoru, nego neznaenost: jasne su vrijednosti o kojima se govori, ali je nejasno emu se konkretnom u stvarnosti one pripisuju. Odsutnost je referencijalnosti oigledna ve u preestoj upotrebi neobavezujuih odrednica izraza koji stvaraju lani dojam da se ukazuje na neto odreeno; odreeni, pojedini starnoviti, te njihova znaenjska identifikacija neki. Primjer: Odreena glasila najznaajnija po utjecaju, jer imaju visoku tirau, kontinuirano uno^e odreenu zabunu i stvaraju klimu nezadovoljstva. Neprozirnost prema referentu politiki govor obilno nadomjeta jasnim vrijednosnim oznakama. I neodreenost i isticanje vrijednosti fini ga mistificiranim ili mistifikatorskim. Vrijednosno se, pa prema tome i usni jeravajue djeluje sasvim izriito zapovijedima i zabranama te izrazima iskljuivosti. Izriito se zapovijeda, ili barem savjetuje izrazom mi moramo i njegovim varijacijama: ml
20

Dragoslav Andri, Renik argona, BIGZ, Beograd, 1876.

194;

trebamo (ili treba), valja, neophodno je, prijeko je potrebno, na je zadatak, nema nam druge (nema alternative), imperativ je. Izriito se zabranjuje izrazom mi ne smijemo i njegovim varijacijama: neprihvatljvo je, nedopustivo je, neodrivo je, ne smijemo dopustiti, nama tue, nama strano (neprijateljsko). Od izraza iskljuivosti esti su samo, jedino, svi, svatko, nitko i si. O figuri se najee govori s obzirom na njezino obiljeje upuivanja na drugo. Pritom se razlikuju doslovno (pravo, prvo, uobiajeno, banalno) i preneseno (drugo) znaenje. Figura trai da se razumije vie nego to se kae. Vie nego drugi dijelovi govora, ona rauna na ukljuivanje neizreenog u proizvodnju konanog smisla. A k o svaki znak upuuje na drugo, onda je figura preoznaavanje znaka, znak na kvadrat, upotreba znaka. Figura je znakovni kompleks u kojem doslovno i nedoslovno tek u meusobnom odnosu daju doivljaj figure. Drug ost je skretanje ili, za argonsku figuru prikladnije, jer je proces zavren, skrenutost smisla. Skrenutost (semantiki pomak) podrava zatvorenost argona, jer je poznata samo unutar skupine, i skree panju na openitiji smisao oblika. Time se eli osigurati nain primanja poruke tako da se cenzuriraju ili usmjeravaju primaoeva asocijativna (s)kretanja. Tekst se zatiuje od eventualnog osporavajueg tumaenja. Oblik treba posluiti kao potvrda istinitosti sadraja; posebnost jezika kao zatita. O figuri se govori 1 kao otklonu od uobiajenog.. Mali, ali primjetan pomak u odnosu na pravilo ili simetralu izaziva estetski doivljaj, pa se za figuru kae da je exornatio ukras govora. l j e p o t a je poetskoj figuri cilj, a argonskoj samo sredstvo. Kod poetske se figure zamjenom rijei, p o navljanjem ili dodavanjem, izostavljanjem ili posebnim rasporeivanjem proizvodi otklon od oekivanog. Tako otean oblik zahtijeva zastoj u linearnom praenju poruke i p o v ratak rada razrijeenja uenja. Vrijeme zastoja je vrijeme pojaanih asocijativnih kretanja, koja su u jednom smislu slobodna (jer su razliita od pojedinca do pojedinca i pod utjecajem osobnog iskustva), a u drugom neslobodna (jer su upravljana autorovom kompozicijom oznaitelja). Zastoj, osim toga, kao i svako rubno mjesto, prekid ili rez, proizvodi i dodatna uzbuenja ili kako to zove Roland Barthes, uitak u tekstu.21 Zato je izraz s poetskom figurom jasniji (otriji, zorniji, ivlji i izravniji). Sve to ne vrijedi za ar21 Bolan Bart (Roland Barthes), Zadovoljstvo u tekstu, preveo Jovica Ain, Gradina, NiS, 1975.

195;

gonsku figuru. Ona ne iznenauje jer je bivi otklon. Nije upotrebljena da bi govor bio jasniji, nego da popuni ablonski okvir i izrazi vrijednosti. S ostacima' potroene figurativnosti upuuje na nesklad izmeu govornikove tenje da -bude drugaiji i nesposobnosti da to stvarno uradi, pa je runa ili komina, umjesto da bude lijepa. Ono to ostaje i ukrasa kad se oduzme ljepota, to ostaje i u argonskoj figuri oznaka pripadnosti, jer evocira svoje ranije kontekste, konstelaciju pojmova i r i j e te moral. Za doivljaj figurativnosti vana je igra starog (ponovljena shema figure) i novog (uvijek drugaije ostvarenje sheme). argonskoj i poetskoj figuri mogu biti zajednika mnoga obiljeja, ali se uvijek razlikuju u omjeru novog i starog. U poetskoj je figuri ponovljenost samo nuan elemenat, sadraj se argonske figure ponovljenim u potpunosti iscrpljuje. Poetska figura shemu zasjenjuje novim sadrajem, argonska figura kopira ranija ostvarenja sheme. Poetska je figura kreacija, konstrukcija i produkcija, a argonska je rekreacija, rekonstrukcija i reprodukcija. U doslovnom citatu bez navodnika, i navoenja izvora u argonskoj figuri ne raspoznaje se napor govornika da prevlada uzore, nego napor da im se priblii. Ona je kombinacija dviju vrsta otklona figure i greke, to jest biveg pokuaja da se osobitim nainom odmakne od uzora i neuspjeha u pokuaju da se uzor dostigne imitiranjem. Tragokomian dojam prati razotkriveni pokuaj argonozborca da se oznai tuim perjem. Ako je poetsko rezultat svjesnog oblikovanja poruke, to jest ako je otklon od izraza koji se automatski -stavlja na raspolaganje svojom pomodnoeu ili obienou, onda je argonska figura upravo ono prvo, pomodno i refleksno to bi govornik trebao odbaciti. Onima kojima je stalo do izraajnosti, slikovitosti i jasnoe govora retorika reporuuje figure. Unato nedoslovnosti, poetina figura moe znatno pojasniti, a istovremeno i skratiti i pojaati izraz. Naizgled udno odmjerenim oneproziravanjem izraza postie se vea jasnoa. Kolikogod je poetska figura preporuljivo sredstvo govornike strategije, toliko argonske figure -treba izdvajati kao negativne primjere. Budui da argonozborcu nije stalo do jasnoe niti do komunikacije na referencijalnoj razini, a stalo mu je da ostvari povoljan utisak, on prepisuje tua figurativna ostvarenja, pritom tedi vlastitu mentalnu energiju i postie identifikaciju s onima koje oponaa. Poetska figura usporava primaoevo kretanje tekstom, a pojaava mu asocijativna kretanja. argonska figura djeluje suprotno. Nailazei na oekivano ope mjesto, a iskustvom pouen da se oekivanja 196;

ne izrievjeravaju, primalac ubrzava kretanje tekstom, odnosno prestaje paljivo sluati, iskljuuje se. Ako se poetskom, figurom postiu jasnoa, zornost, ivahnost, izraajnost i napokon zanimljivost, argonskim se nadomjoscima postie suprotno: neodreenost, banalnost, tupost i dosada.

192; Izraavanje

vrijednosti

Govorei o neknjievnoj prozi, Northrop Frye spominje dvije vrste argona ija obiljeja prepoznajemo u naem p o litikom argonu pojmovni i emocionalni (uvstveni) argon. Pojmovni se argon naizgled obraa razumu i p o ziva se na mit rada. Budui da rauna na to da e tei nain govorenja biti primljen kao vredniji (istinitiji, moralniji), jednostavne misli zaodijeva u komplicirane konstrukcije dugakih reenica. Taj se argon, kae Frye, moe nai u filozofiji, pravu i politici. Za uvstveni argon kae da 0 emu god govorio ine treba mu vjerovati jer se emotivnim izrazom djeluje mimo uma, iskljuivo na emocije. uvstveni je argon prepoznatljiv po verbalnim izrazima infantilno usmjerenih mrnji, strahova, ljubavi i predmeta oboavanja,, zatim po opsesivnom ponavljanju verbalnih formula i automatskom udvostruenju atributa. Za politiku primjenu ovih argona Frye ima ove karakterizaeije: govor institucije, a ne pojedinca, glas osamljene gomile i konformizma, birokratski bla-bla. 22 Izraavanje je vrijednosti osnovna uloga svakog ideolokog (ideologizranog) govora. U politikom se govoru o n o 1 izriito zahtijeva: donositi stavove i ocjene, vriti diferencijaciju. Ocjena ili sud je sredinji ideoloki in, potvrda pravovjernosti, a istovremeno i simbol stvaralakog, ina razluivanje iz kaotinog jedinstva uspostavljanjem brane (vododjelnice, barikade) i uope organiziranjem (raiavanjem, diferencijacijama). Optereenje obavezom vrednovanja rezultira viekratnim ponavljanjem jedne ocjene (vrijednosti, predikaeije) istim ili jednakovrijedni! izrazima u istoj sintagmi (konotativni iM vrijednosni pleonazam). Prisutnost rijei u sintagmi opravdava najvie n j e zino drugo i openitije (mitsko, konotativno, vrijednosno)znaenje. Natuknice, konotaiavi, implikativi, etikete, rijei-presude slabom referenci jalnom uklopljenou u govor tek
22

Naprijed, Zagreb, 1879, str, 368380.

Northrop Frye, Anatomija kritike, prevela Giga Grafian,.

rezerviraju znaenjski prostor za najopenitije znaenje pripadnosti i opredjeljenja u jednostavnoj vrijednosnoj shemi dobro zlo. U svakodnevnom (i nepolitikom) govoru esto je, na primjer, natuknjivanje znanstvenosti (upuenosti) prilokom oznakom: U sociolokom pogledu veina njih pripada viem staleu. Smisao dijela iskaza U sociolokom pogledu ukljuen je ve time to se govori o staleima, koji jesu najvie (i sasvim prepoznatljivo) socioloka tema. U tom je pogledu naglaena najava znanstvenog okvira suvina, aM je govorniku bilo vano da izrazi svoju vrijednost (pripadnost upuenima, znalcima). Pojaanim uokvirivanjem iskaza makovima vrijednosti ugovara se prijem iskaza kao argumentiranog (ovjerenog). U politikom govoru slinu ulogu imaju izrazi stranog porijekla koji imaju svoju logiku identifikaciju u domaim izrazima, ali ne i vrijednosnu, koja je u argonu mnogo vanija: inaugurirati, ekipirati, apostrofirati, intenzivirati, perfektuirati, austirati (kurs dinara), palijativan, permanentan, punktovi, perturbacija, operacionalizacija, optimalizacija . . . Gomilanjem izraza pozitivnih ili negativnih vrijednosti, govornik vrednuje i sebe predstavlja se pozitivnim. U argonu se u gomilama mogu nai uvijek pozitivne natuknice: dijalektiki, energino, odluno, sutinski, angairano, stvaralaki, snano, neposredno, smjelo, beskompromisno, radikalno, vrsto, sadrajno, produbljeno, puno, iroko, a u imenikom obliku: afirmacija, akcija, konsolidacija, ivotnost, homogenost, mijenjanje, revolucija, progres, razvoj, j e d i n s t v o . . . Vrijednosna je polarizacija podijelila i jezine oblike. Izrazi koji u osnovi (etimoloki) znae isto podijelili su se vrijednosno tako izrazito da njihovo moralno znaenje ne dozvoljava njihovu zamjenjivost te se ne doivljavaju kao sinonimi:
+

statiko
raboto

revizija (revizionizam) segregacija, separatizam, sektatvo 198;

stabilno rad / djelatnost mijenjanje diferencijacija, grupiranje

Na morfemskoj razini imamo i ovakvu podjelu, u kojoj su izrazi pod znakom + upotrebljivi s raznim vrijednostima, a izrazi pod znakom rezervirani iskljuivo za izraavanje negativne vrijednosti: politiar kritiar grupiranje branjenje spontanost

politikant kritizer grupaenje obranatvo spontanitet.

Izrazi statistiarenje i politiziranje nemaju paralelni oblik za suprotnu (pozitivnu vrijednost), ali je podrazumijevaju. U politikoj su upotrebi rjenika vrijednosti srasle za neke oblike, pa se ti oblici upotrebljavaju iskljuivo kao pozitivne, odnosno negativne oznanice. Izraz subjekt (i njegove izvedenice) uvijek je pozitivan, na primjer u izrazima: subjektivne socijalistike snage subjekti meunarodne suradnje subjekt druStvenog odluivanja osnovni privredni subjekti ovog drutva odluujui subjekt politike i idejno-poli take akcije Da izraz subjekt ima prvenstveno vrijednosnu referenci ju potvruju sluajevi kad jedino i znai pozitivnost: ponaati se kao privredni subjekt znai mnogo proizvoditi i uope dobro se ponaati. Za negativnu su vrijednost trajno rezervirani izrazi p o jave i tendencije, upotrebljavani esto i u paru (pleonastikom): pojave i tendencije; tendencije i pojave. Ovi izrazi sve svoje kontekste a u politikom su govoru oni gotovo uvijek negativni nose sa sobom. Da je proces osamostaljivanja njihovog vrijednosnog znaenja od kontekst u toku svjedoe primjeri u kojima ove apstrakcije podrazumijevaju negativnosti iako kontekstom nije odreeno o kojim se poj avama/tendencij ama radi: . . . m o e biti nekih tendencija, ali unutar Saveza komunista to moramo raiavati. Savez komunista je snano zapljusnut eskalacijom idejnih tendencija, ak i kad je rije o naoj socijalistikoj orijentaciji... U drugom je primjeru kontekst potvrdio negatavnost tendencija izrazima zapljusnut i eskalacijom, oba s mitskim konotacijama nadirueg zla.23 Izraz pojava spada u one iz23 Ivo 2ani, Mitologija inflacije, sebno str. 6370.

Globus,

Zagreb,

1987,

po-

raze kojima se krizna drutvena situacija ili uope bilo koja nepoljnost prikazuje kao napad sluajnosti (najgoreg neprijatelja usreditenog uma), neodreenih ili nespoznatljivih sila kaosa (zla). Posebno se to istie kad ide uz izraze dolazi do (pojava) ili dolo je do (pojava). U sljedeem se primjeru uz pojave i tendencije javljaju izrazi tipina za mitsko doivljavanje drutvenih odnosa: nasrtaji, mrani ciljevi, ruenje: Iako u ukupnom kriminalitetu nije zabiljeen neki znaajniji porast, ipak se mora upozoriti na neke pojave i tendencije koje pored klasinih kriminalnih faktora trae dublje izuavanje uzroka, to dijelom mogu biti i u o p im sociokulturnim uvjetima ( . . . ) Kako je vidljivo prisutni SU mnogi nasrtaji koji dugorono imaju za cilj destabilizaciju politiko-sigurnosnog stanja i, u krajnjem dometu, ostvarivanje mranih ciljeva: promjene naeg sistema, ruenje njegovih najveih vrednota . . . Meusobna uvjetovanost neodreenosti i naglaene vrijednosti izraza vidljiva je u etiketama imenima kojima se imenovano sudi. Otri uvredljivi izrazi imaju dugu tradiciju, & uzore je lako prepoznati i u Marxu i Lenjinu, poznatim po nepotednim polemikama. No velika je razlika u ovome: u Marxovim i Lenjinovim govorima tono se zna na koga se uvredljiv izraz odnosi; u argonskom je etiketiranju referent neodreen (neki, odreeni, pojedini). Budui da izreena vrijednost nije pripisana niem odreenom u stvarnosti, etikete politikog argona samo stvaraju privid raskrinkavanja i poleminosti. Besciljno etiketiranje osim toga raspruje odgovornost (i kravicu) na sve. Na etiketu se najvie odnosi svojstvo koje se pripisuje imenu uope da je izraz imenovateljeve moi i da slui ovladavanju imenovanim dijelom svijeta. Etiketa je izraziti djelitelj (organizator) svijeta i u napadima dijeljenja imena, govornik zapravo imitira mitskog stvoritelja, U tenji za to jaim izrazom nastaju etikete-gomile kao to su: nacionalistiki provincijalizam anarholiberalistika stihijnost etatistike birokratski paternalizam. Prirodu je etikete prozreo George Orwell navodei da je ona jedina veza s heretikim miljenjem, zapravo veza koja ometa pristup nedozvoljenoj misli. U novogovoru (Newspeak) iz Orwellovog romana 1984 heretika se misao ne moe slijediti dalje od spoznaje da je nepoeljna (tua, stra200;

na, opasna). 24 Samo ime odvraa od predmeta na koji bi se trebalo odnositi: ime ne referira na stvarnost, nego na jezik (navike, ethos, to jest moral). To znai da se na etikete i ostale izraze vrijednosti reagira otprilike ovako: t o je anarholiberalizam ne nam, i ne znam na koje se to pojedince odnosi, ali znam da nije dobar i treba ga se kloniti; Sto je inaugurirati ne znam, ali znam da je govornik nadlean za ono to govori; O kojim se pojavama i tendencijama, govori ne znam, ali su sigurno zle. Za pretjerano vrijednosno izraavanje u politikom govoru vrijede Orwellove karakterizacije novogovora: lako se nije moglo razaznati to je ovjek govorio, nije moglo biti sumnje u opi smisao g o v o r a . . . Sto god da je bilo, mogao si biti siguran da je svaka rije govora bila puko pravovjerje. I na drugom mjestu: Svaka je redukcija bila dobitak, jer to je m a nje polje izbora, manje je iskuenje da se ovjek zamisli. Konaan je cilj bio da se postigne artikulirani govorni tok iz larynxa bez ikakvog ukljuivanja viih modanih centara. 25 Ljutnja je, kae Aristotel, ugodno osjeanje to proizlazi iz nade u osvetu ugodno je misliti na ostvarenje tenji. Pravedna je ljutnja znak vrline onoga koji se ljuti. Pravednoj su ljutnji skloni oni koji posjeduju ili zasluuju najvia dobra, poteni, karakterni i oni koji smatraju da su dostojniji od drugih. Nisu joj sklone ropske due, nemoralni i neasni.26 No govornika sredstva mogu uiniti obrat. A k o se netko pravedno ljuti (etiketira, vrijea, sudi, i uope izraava negativan stav) mora li on uistinu biti i astan? Ili moda samo cilja na sluateljeve uvjetovane reflekse da ga po izrazu ljutnje automatski prizna za asnog i dostojnog pravedne ljutnje.

Perifraze i metafore
Perifraze su zaobilazni izrazi, a poetski su onda kad se preici (urbi izraavanja) pretpostavi heuristika etnja. Poetska perifraza nagrauje zaobilaznika slikom, pa ona i
24 George Orwell: Nineteen eighty-four, u The Penguin Complete Novels of George Orwell, Hazel Watson & Viney Ltd. Aylesbury Bucks, 1983, str. 921. 25 George Orwell, isto, str. 774 i 923. 36 Aristotel, Retorika, preveo Marko Vii, Nezavisna izdanja, Beograd, 1987, str. 134135.

201;

nije dui put u smislu traenja vremena, nego onaj pravi put kojim se moe izrei namjeravano. Zargonska je perifraza okolianje i traenje vremena (perisologija), budui da fiziki duim izrazom ne nosi vie znanja. U politikim je perifrazama ponekad posebno naglaeno obiljeje slikovitih izraza koje je primijetio Northrop Frye da zagonetaju jer govornu komunikaciju nastoje posredovati vidom. U korijenu opsisa u lirici jest zagonetka, kae Frjre.27 Slika je iz argonskih perifraza nestala, ali je zagonetka to vea, pa je poetskog motiva za obilaenje (circumlocutio) nestalo. Politike perifraze koje u navesti kao da su ve na putu da steknu status tehnikih izraza. Tehniki izrazi drutveno-politike zajednice (DPZ) i drutveno--politike organizacije (DPO) korisno su openiti, budui da (dodue prilino dugakim oblikom) poteuju od nabrajanja kad elimo da referiramo na sve zajednice odnosno organizacije koje zovemo drutveno-politikima (mjesne zajednice, opine, republike, pokrajine, federaciju, odnosno SK, SSRNJ, SSOJ, SUBNOR). Ovi se tehniki termini, meutim, sve manje upotrebljavaju u javnom govoru, pa ak i u dokumentima jer ih zamjenjuju neodreene i nita krae perifraze. Tim se novim imenima zaobilazi neutralnost tehnikog termina i naglaava odanost zvaninim vrijednostima. To su: organizirane socijalistike snage, organizirane subjektivne snage, svjesne politike snage, vodee drutvene snage. Ustav i Zakon o udruenom radu zajedno se imenuju kao temeljna opredjeljenja; Socijalistiki savez radnog naroda Jugoslavije kao najira druSPveno-politika organizacija; Osnovna organizacija udruenog rada kao osnovna elija delegatskog odnosa ili temeljna elija cjelokupnog drutveno-ekonomskog i druitveno-politikog sistema. Budui da je potrebno slijediti modu izraavanja da bi se znalo na to se zamjene odnose, one su vie drutveni znakovi (znakovi sljedbenitva) nego to za drugoga referiraju na stvarnost. Zargonsltim perifrazama govornik naglaeno potvruje svoju ispravnost i istovremeno iskljuuje one kojima ostaje nejasno na to se u stvarnosti perifraze odnose, a kojima govor, uostalom, i nije upuen. Zargonska je metafora ujedno i izraz vrijednosti (natuknica, implikativ). Budui da je slikovita, njome se jo jae
27

Northrop Frye, isto, str. 317319.

202;

izrie presuda, kao to je to u primjerima: naplavine, recidivi, raspirivanje, mrani ciljevi. Izvjetaj je broj (bivih poetskih) metafora postao dio argonskog inventara, pa ih rado zovem sistemskim metaforama. One su na kraju puta koji vodi od poetinog ka trivijalnom, a kojim se napreduje ponavljanjem. Izmiu kategorizaciji na mrtve (katekreze) i ive (poetske) jer ive s tragovima figurativnosti i uporno fie prostituiraju (trivijaliziraju). Obavezne su u obrednim politikim anrovima. Uslijed stalne ponavljanja ne izazivaju vie sliku metafore: pozornica, scena, platforma, trasa, orijentir, dogradnja, a metafore sistem, struktura i prostor jo i zato to su i inae teko predoljive. Neto od slike ostalo je jo u izrazima: koniari, naplavine te u metaforikim frazama kao to su poloiti / ne poloiti ispit, biti pred ispitom, prilika za popravni ispit, staviti na dnevni red, raspodjela zajednikog kolaa, sijati nevjericu, postaviti (ekonomiju) na zdrave noge, uhvatiti prikljuak (tehnoloki, sa svijetom, za 21. stoljee). Budui da su primjenjive (primjenjivane) na vie predmeta (razmazive), sistemske su metafore zagonetke. U prvom im je planu vrijednosno znaenje, a tek dobro poznavanje konteksta omoguuje proziranje do predmeta na koje se odnose. Primaocu ostaje da ide do referencijalnog znaenja teim putem od neodreenog do konkretnog to jest, da rjeava zagonetku. Takve su tri, gotovo zamjenjive metafore instrument, mehanizam i dokument. Svaka predmet imenuje s drugog motrita, u emu je mogue vidjeti ostatke slikovitosti (konkretnosti). Propis je sredstvo organiziranja zajednice (instrument); sustav meusobno ovisnih elementarnih odredbi (mehanizam); on je i pisani dokaz (dokument) sa svim moima koje dolaze od onoga to je napisano (crno na bijelom, navijeteno, nepromjenjivo). Posebno u potonjem sluaju metafora izraava (i usmjerava na) strahopotovanje prema dogovoru, zakljucima, odredbama, propisima ili instituciji kao prema svetom zapisu ili religijskoj objavi. Terminoloka zbrka vlada i meu metaforama organ, organizacija, tijelo, forum i struktura. Budui da institucija (organ, organizacija, tijelo ili struktura) i ne djeluje drugaije nego kad se lanovi sastanu, to jest na sastanku, razumljivo je da sve ove izraze moe zamijeniti izraz forum. Nekakve rezerve u upotrebi postoje: SK je organ; OOSK je organizacija; savjeti, sekcije i odbori su tijela; kongres je forum, no sve su to istovremeno 1 strukture. To pokazuje primjer: 203;

. . . .razvijati dalje povezivanje u svim strukturama naeg politikog sistema od osnovne i radne organizacije udruenog rada, mjesnih zajednica, do opine, republike i federacije. Vanu ideoloku ulogu imaju izrazi kojima je u osnovi znaenje put ili zadani (utvreni) smjer. Moda nigdje nije tako upeatljivo simboliki izraen organizacijski i usmjeravajui smisao puta kao u biblijskom mitu u kojem se vode Crvenog mora razmiu pred narodom koji vodi M o j sije. 28 U politikom su argonu u znaenju utvrenog (zapovijeenog) smjera meusobno zamjenjivi izrazi: put, Unija, kurs, pravac, trasa, orijentacija, zadatak, koncepcija, osnova, baza plan, pozicija, princip, polje, platforma i podloga. Njihovom znaenjskom poistovjeivanju pridonosi i ustaljivanje sintaksike veze s prijedlogom na. (O tome neto vie kasnije.) Uz viziju puta idu i metafore raiavanje, krenje i raskrivanje. Metafora pitanje ima neodreeno znaenje, ali u smisaonoj jezgri zadrava primisli problematinosti situacije u kojoj se pita (ispituje, istrauje). Zato je najea identifikacija metafore pitanje problem: neka aktualna pitanja javnog informiranja (= problemi, teme) sistemska/organizaciona pitanja (= ono o emu jo moe biti spora); kolebanja oko brojnih pitanja koja se otvaraju /otvorena pitanja/ treba razjasniti sporna i nejasna pitanja (ono to treba rjeavati, dovriti, zatvoriti); postaviti pitanje odgovornosti (zatraiti odgovornost, nai krivca); rasprave o odreenim pitanjima u vezi s javnim informiranjem, o pojavama u tampi, radiju i televiziji. U posljednjem primjeru spominjanje pojava potvruje poistovijeenost pitanja s problemom. Vrlo je popularna metafora pros.tor, najee u znaenju mogunost. To dokazuje i javljanje ova dva izraza u (pleonastikoj) i-skupini: . . . da se u armiji ne stvori prostor i mogunost za ispoljavanje nacionalizma. Metafora prostor vezuje uza se jo i ove metaforike izraze: (ne)stvarati, otvarati, davati, iriti, suavati, smanjivati, proputati i osvajati. Evo primjera:
28 Ceste i putovi simboli su organizacije svijeta i okosnica svake d r a v e . . I v o ani, str. 211.

204;

 Neaktivnost SK realno stvara prostor za nicanje korova i podizanje glava onih koji smatraju da je dolo vrijeme da se ostvari -sloboda 1 demokracija; otvoriti novi i iri prostor razvoju samoupravljanja; davati prostora za pisanje (novinama); ponekad je i sam SK svojom neaktivnou irio prostore za djelovanje takvih snaga; izmeu proklamiranih opredjeljenja i politikih stavova i onog to se ini i postie ostao je irok prazan prostor u kojem svoje uporite trae, i sada je ve sasvim jasno da uspjeno i nalaze neprijateljske snage; suziti prostor meurepublikih trvenja; suen prostor neprijatelju; borba to je vode sve organizirane socijalistike snage bitno je utjecala na smanjenje prostora i djelovanja neprijatelja svih boja; suavanje prostora za slobodu tampe; danas se nacionalizam uvrijeio na sektoru religije i to zbog toga to smo pojednostavili problematiku religijske svijesti, i zato je SK propustio jedan prostor u kojem je maltene ovjeka religiozno nastrojenog gurao na sporedan kolosijek; tehnokratizam lako osvaja prostor tamo i onda, gdje i kada akcija SK i ostalih snaga izostane; sredstva informiranja ubrzano osvajaju prostor vlastite slobode. Da neodreenost izraza ide zajedno s njegovom primjenjivou pokazuju i izrazi sagledatit zaotriti i ovladati. Sagledati moe zamijeniti izraze uoiti, spoznati, pronai, analizirati itd. (Sagledati uzroke / posljedice / aktualna politika kretanja / mogunosti / sagledavati cjelinu i mogunosti drutva/ sve drutvene proturjenosti; realno sagledavati stanja.) Zaotriti zamjenjuje izraze pogorati, poveati, pojaati, aktualizirati (dovesti u sredite panje), zategnuti: . zaotrile su se posljedice materijalnih i drutvenih poremeaja zaotravati klasnu borbu; zaotreni meusobni odnosi; zaotriti problem drutvenog razvoja; intenzivirati i zaotriti odgovornost; zaotravati zadau komunista; zaotreni nacionalni problemi.

Ovladava se: proizvodnjom; proirenom reprodukcijom i kretanjem novanih tokova; drutvenom reprodukcijom (cjelinom drutvene reprodukcije); rezultatima rada; dohotkom 205;

(cjelinom dohotka); sredstvima i politikom raspodjele drutvene akumulacije; drutvenim poslovima, uvjetima i plodovima svoga rada; politikom cijena i deviznim sistemom; uvoznom tehnologijom i razvojem vlastite tehnologije; cjelinom problematike koja se javlja u razvoju drutva; cjelinom socijalistikih odnosa; cjelinom drutvenih odnosa u komuni; pa zatim jo i uvjetima raspodjele stanova i sredstvima namijenjenim stambenoj izgradnji; sveukupnom kulturnom batinom. Sistemske su metafore politikog govora dokaz da imamo posla sa argonom. I atrovakim je govorima svojstvena bogata sinonimija i semantika polivalentnost. Postoji mnogo izraza za jedan predmet (pojam) u svim su argonima to oni predmeti (pojmovi) koji su najei (najdrai ili najvaniji) predmet govora. U atrovakom su brojna imena za enu (djevojku), genitalije, krau i miliciju; u politikom su argonu za sinonimiju primjeri: mehanizam, instrument i dokument; struktura, forum, organ, organizacija i tijelo te linija, pravac, trasa i drugi. Sto se tie znaenjske razlivenosti (semantike polivalentnosti), ono to je za atru frka, pljuga (pljugati), mamuti, za politiki su argon izrazi razmazivi kao: pitanje, prostort sagledati, zaotriti i ovladati.

Metaforike

konstelacije

argonski se oblici svojim najopenitijim smislom (pripadnosti argonu, kojem je do takvog smisla jedino stalo) meusobno pozivaju u govoru. Moglo bi se reci da je argon velika konstelacija oblika u sreditu koje su pravi (autentini) argonski izrazi (ideje). Oblicima pripadnost konstelaciji osigurava, dakle, zajedniki, openit smisao, a on se moe nametnuti i izvorno neargonskim ili argonu novim rijeima kad postanu pomodne u politikom govoru. One ostaju trajno obiljeene openitim smislom pripadnosti politici, to ih fini neupotrebljivima kad se ne eli konotacija politinosti. U nas politiki patetino zvue izrazi tekovine, diljem, krinka, rabota. Unutar konstelacije argona postoje manje argonske konstelacije skupine oblika koji se meusobno pozivaju u sintagmu, pa je govornik sklon upotrebljavati vie metafora iz istog kruga (konstelacije), to upuje i na metonimijsku

206;

prirodu metaforike konstelacije. Sistemska metafora rijetko svoj smisao igra sama: obino u sintagmi ima vie metafora koje su posljedak jednog pogleda na stvarnost i koje asociraju (evociraju) jednu oblast ljudske djelatnosti (kazalite, promet, graevinarstvo, medicinu, vojsku). Konstelacija ima manji broj osnovnih, klasinih i ve refleksno u p o trebljavanih metafora, koje su skoro neprepoznatljive kao figure, ali su u stanju uza se pozivati za politiki govor rjee izraze iz istog izvornog konteksta. Ovi rjei (i figurativniji) izrazi razrauju sredinju ideju konstelacije, u emu se politikim govornicima ponekad mora priznati i izvjesna kreativnost, ali ograniena, budui da se ostaje u okviru konstelacije. Ti su figurativniji izrazi novi ruhom, ali stari duhom. (Ako su sredinje vojne metafore borba, rat i fronta, onda su neto originalnije, na periferiji konstelacije, ali ipak u njoj, metafore kao oruja, municija, artiljerija, koncentracija vatre i borna kola.) Gomilanje metafora iz iste konstelacije mogli bismo zvati metaforikim pleonazmom. U svim je vanijim metaforikim konstelacijama politike argona mogue prepoznati tenju da se naglasi red (sreivanje, organiziranost). Konstelacija kazalinih metafora moe konotirati red budui da je scensko predstavljanje naglaeno organizirana (reirana) djelatnost, u kojoj svatko svojom ulogom pridonosi igranju jedinstvenog smisla. Tako esto imamo: pozornica drutva; izlaz na meunarodnu ekonomsku cenu; iriti prostor za nastup kontrarevolucionarnih snaga. Budui da je vezan za ve spomenutu ideju puta (linije, k u r s a . . . ) , promet takoer asocira red: samoupravni razvoj treba svesti sa dvojnog na jedan kolosijek; kako bi se privredni kota mogao okretati bre; kola revolucije odluno pogurati naprijed; partija mora biti motorna snaga, sistema; zahuktala inflacija; konica promjenama i razvoju / koniari razvoja. U konstelaciji medicinske metafore rjei su pozitivni izrazi (mjere koje voe ozdravljenju), a mnogo su ee izrazito negativne (zatrovati tuom ideologijom; recidivi prolosti / politike privredne autarkije). Za potrebe izrazito
29

Ivo Zani, isto, str. 280.

202;

afektivnog negativnog vrednovanja vjerojatno nema efikasnije metafore od one koja evocira opasnost za tijelo (zdravlje). Suan Sontag je ukazala na razlike u politikoj upotrebi metafora pojedinih bolesti, to jest kad se boleu imenuje ideoloka opasnost. Uobiajeno se spominju tuberkultza, rak, sifilis, kolera, ir, zaraze, gangrena, zatrovanost. I lijeve i desne ideologije, kae Suzan Sontag, podjednako- se koriste metaforom bolesti da bi nazvali druge. Danais; je tuberkuloza iezla iz politikog govora jer je pronaena jaa slika: rak, koji izvrsno simbolizira ideoloko ne-ja(drugo, strano, tue) i koji zbog mogunosti preobrazbe (metastaze) zahtijeva radikalnu terapiju, to jest odstranjenje bolesnog mjesta. (Radikalni kirurki zahvat u drutvo bili su faistiki krematoriji.) Zato Suzan Sontag tvrdi da je metafora bolesti genocidna, a budui da uprouje stvarnost i podrava vjerovanje u vlastiti monopol nad pravinou, ona zatupljuje i vodi u fanatizam.1 U osnovi je svake metafore kojom se drutvene pojave dijele na zdrave i bolesne poimanje bolesti kao nereda, koji treba pretvoriti u red (zdravlje) lijeenjem ili radikalnim kirurkim zahvatom. Zato se s ovom konstelacijom dobro slae poziv na diferencijaciju prijetnja stranim izopenjem (u kranskoj zajednici ekskomunikacijom), to je za jedinku najtea kazna, posebno za ideologiziranu. (U politikoj upotrebi izraza diferencijacija dogodio se pomak od izvornog znaenja, a to je nastajanje razlika u dotad homogenom jednom, to jest cijepanje. Politiki je smisao kazna zbog ve uspostavljene razliitosti.) Budui da je svrha politikog govora organizacijska (graditeljska) i da mu je stalo da se takvim i predstavi, esta je i graditeljska (graevinarska) metafora, s osnovnom slikom graenja (uobliavanja, stvaranja). Uzor-metafore su vjerojatno klasine marksistike slike baza (temelj, osnova) i nadgradnja (superstruktura). Izvaene iz teorijskog konteksta i pretvorene u simbole teorije, ove su metafore kao i neke druge na primjer metafora odraz, primjer vulgarizacije teorijske ilustracije, vulgarizacije koja ide usporedo s ideologizacijom teorije. 31 U politikom argonu slika gradnje ima bogat odjek:
80 Suan Sontag, Bolest kao metafora, preveo Zoran Minderovi, Rad, Beograd, 1983, str. 82. al Ludoviko Silva, Marksov knjievni stil, prevela Krinka Vidakovi, Vuk Karadi, Beograd, 1978, str. 17, 18, 53, 56.

208;

 grabiti platformu najireg okupljanja; izgraivanje idejmo-politikog jedinstva / stavova / politike / javnog informiranja / udruenog rada / efikasnog i racionalnog ponaanja; ugraditi odredbe u zakon / stavove (prijeloge) u tekst; ugraivanje SK u sve dijelove radnike klase; ugraivati pouku kako u vlastito idejno-politiko izgraivanje, tako i jednakom mjerom u akcije; dograivanje nekih sistemskih rjeenja; dogradnja sistema na podruju oporezivanja graana; SK se mora potvrditi kroz graditeljski kurs u ostvarivanju svoje revolucionarne uloge; zidanje cijena. Osnovna je poruka graditeljske metafore vrstina (moralnost, nesumnjivost) onoga to se govori i samog govornika te usmjeravanje na vrstinu (zbijanje redova), kako bi se zajednica svojom organiziranou odupirala iracionalnom vodenom (rastakajuem, entropinom) elementu zla (biti poplavljen ili zapljusnut valom, na primjer nacionalizma). U politikom je argonu najvea konstelacija vojne (ratne, militaristike) metafore: tako se za SK nee nepotrebno ostvariti jo jedna fronta borbe; voditi bitku na dva fronta; zadruni savez bije bitku; objavljen je odluan i nepomirljiv rat oportunizmu, kolebljivosti i neborbenosti / rat opozicionarstvu; orijentacija u pravcu osposobljavanja za okupljanje i mobilizaciju stvaralakih snaga i jaanje marksistike idejne fronte na polju stvaralatva; neprijateljske snage / organizirane socijalistike snage; glasila trebaju izrasti u znaajnu subjektivnu snagu; snage nemirenja s postignutim; neodlunosti u redovima organiziranih socijalistikih snaga / moramo vre zbiti redove; zidarstvo vinkovake opine se prestrojava; tampa ne moe biti promatra s odstupanja, nego Suborac u prvim redovima; - ta se bitka ne moe izvojevati bez irokog fronta Socijalistikog saveza; osigurati ofenzivniji rast i razvoj izvoza; SK je esto u defenzivi prema njemu suprotnim p o javama i tendencijama; 209;

 unutranji neprijatelj / vanjski neprijatelj / neprijatelji svih boja; prodor naem drutvu tuih i neprihvatljivih teza, teorija i mjerila ; nasrtaji na drutvenu imovinu; grube idejno-politike diverzije i nasrtaji; susreemo se s poplavom anarhistikog' kriticizma, frontalnog napadanja svih institucija socijalizma, s frontalnim napadima na cjelokupnu rukovodeu strukturu; biti na pozicijama (suprotnim) SK; dogmatske i graansko-liberalistike 'pozicije; tehno-birokratsko uporite; primjena Zakona o zdravstvu najvee je poprite konfrontacija; iz nekih se centara i tabova manipulisalo kada je Borbi dodijeljena nagrada; ove ocene mogu biti jedan opti orijentir u svakodnevnom sudaranju sa grabom ekonomskom i drutvenom stvarnou; djelovati na pravoj strani klasne barikade; moramo biti oprezni prema onima s druge strane barikade; ukopati se u svoje barikade; na principima stratekog programa; biti plijen opozicije.

U ovu konstelaciju spadaju i sva pretjerivanja u izraavanju odlunosti (odluno i smjelo, vrsto i nepokolebljivo i si.), kad izraz prvenstveno upuuje na agresiju: lomiti otpore, razbijati shvaanja, kresati potronju / administraciju, iupati korijene nacionalizma, zaotriti odgovornost, zbiti redove, udariti temelje. Iako u izboru rijei oigledna, agresivnost je u argonu simbolina budui da je ublaena (onemoguena) pretjeranom ponovljenou _ Sistemska je metafora govorna slika vlasti oblika u miljenju. Ona zapravo ne slui za usporedbu i osvjetavanju nekog novog motrita, nego poistovjeivanju, koje je posljedak gledanja na stvarnost kroz oblik, to jest kroz mitske kategorije. Suvremenost se smjeta u oblike da bi j o j se dao eljeni smisao. Tako se iskustvo NOB-e poistovjeuje sa situacijom suvremene ekonomske krize, to Zani zove modelskim otitavanjem NOB-e u kriznome dobu. Smo postojanje konstelacija svjedoi o tome da se metaforiki izrazi tih konstelacija ne pojavljuju svjesnim izabiranjem,
33

Ivo Zani, isto, str. 286, 289, 293.

210;

nego silom navike i usreditenog (mitsko epsko religioznog) vienja svijeta, kojem je svojstven snaan doivljaj iracionalne opasnosti izvana (drugog, stranog, sudbine, mranih kaotinih sila zla). Ivo Zani je to pokazao na primjeru metaforikog odnosa prema inflaciji, koja je n politikom govoru poistovjeena s vodom, boleu, zavodnicom. vjeticom, divljom ivotinjom, adajom i neprijateljskom vojskom. 33 Metafora u politikom argonu ne nedostaje. Cak bi se moglo rei da je metaforiko iivljavanje (imenovanje) esto glavni pokreta (i smisao) argona. Budui da se tematizira ono to je ope poznato, nova imena znanih predmeta (pojava, situacija) slue izazivanju dojma novine, pa su i jedino opravdanje govorenja. No sasvim su originalne metafore izrazito rijetke veina novih izraza ostaje zapravo u okviru koji namee neka od metaEorikih konstelacija.

Tematski oblici
Dok argonska metafora govori istovremeno i o mitskom rienju svijeta i o govornikovoj ovisnosti o tipskom predloku (to jest o njegovoj sklonosti da imitira tuu autentinost), tematski oblici govore preteno o potonjem. Budui da teme i motivi govora podlijeu izboru, neslobodno ie (neizabrano, nametnuto) .tematiziranje takoer oblik. M o li bismo govoriti o tematinosti argona u smislu da su prisutne samo teme (logiki ili psiholoki subjekti govora), i nedostaju reme (logiki ili psiholoki predikati) ili, drugaije reeno, argon o poznatome ne kazuje nita novo. Govornikom vlada osjeaj nunosti da se spomene ono to se obino spominje u slinim situacijama. Teme koje osjea obaveznima su tekstualne (i, naravno, misaone) opeke koje se slau u razne govore s neznatnim varijacijama. Kad bi je uteklo tradicionalnoj podjeli govora na oblik i sadraj, noglo bi se rei da u politikom argonu imamo dvije (obje) /rste zalinosti sadrajnu (govori se o istome) i formalnu govori se na isti nain). No u argonu je vie nego drugdje )igledno da je ova podjela nepotrebna, jer ono to je zaino jest sadraj-oblik. Figura samokritinosti. Kritika je u argonu figurativna er je mogua u onolikoj mjeri u kojoj govornik ima insti33

Ivo Zani, isto. 211;

tucionalnu mo. Jaina kritike obino je pokazatelj politiarevog poloaja u hijerarhiji. Figurativna je i zato to se ni na koga odreenog ne odnosi. Zato joj se mora priznati izvjesna represivna mo, j e r kad se kae na primjer: ima toga i toga ili ima pojava... podrazumijeva se da svi m o raju preispitati svoju ispravnost. Samokritika (kritika iznutra, iz institucije) je jedina priznata. Ocjene izvana imaju vei izgled da budu etiketirane kao kritizerstvo. Evo jedne kritike iznutra: Na mlade ljude vrlo negativno utjeu pojave krenja drutvenih i moralnih normi, privatizacije, grabeljivosti, koritenja samoupravnih tijela i legalnih procedura za osobne interese, izigravanje normi pri zapoljavanju, upisima u kole, raspodjeljivanju na radna mjesta, u stambenoj politici. A to nerijetko ine oni komunisti koji se na sastancima i pred javnou zaklinju u norme komunistikog morala i dijele otre kritike drugom, a ne vide sebe i svoju sredinu. Da je kritinost figurativna, a ne stvarna, potvruje i to to se najee balansira izmeu pokude i pohvale istog. Za govornika je, kako ui retorika, vaan balans vrsto oslanjanje na obje noge, sigurno dranje tijela, jer je to prvi pokazatelj njegove uvjerenosti u ono to je zaustio rei. Zargonozborac u politici uva svoj hijerarhijski integritet jednom drugom vrstom balansa osciliranjem izmeu suprotnih predikacija (stavova). Raunajui na lijenost primaoeva duha, brzom se oscilacijom nastoji povezati nepovezivo i prikriti jaz izmeu krajnosti iluzijom kontinuiranosti. Govornik se samo prividno izjanjava, a zapravo ostaje neuhvatljiv izmeu suprotnih tvrdnji o istom. Figurativni je smisao ovog osciliranja alibi; u sluaju poziva na odgovornost govornik uvijek moe dokazati da mu je smisao bio drugdje. Razliito se moe govoriti o istom i u jednoj reenici: . . . meutim, ne smijemo biti zadovoljni postignutim rezultatima, uprkos tome to su oni znaajni. Kritiki ton izlaganja nipoto nije izraz potcjenjivanja postignutih rezultata jer su oni, iako nedovoljni, vrlo znaajni. Iako nema tendencija koje bi posebno trebale zabrinjavati, to ne znai da nema kretanja u socijalnoj strukturi s negativnim predznakom. Zbog akrobatskog obrata vrijedi pogledati i ovaj podui primjer, u kojem sve to slijedi iza prve reenice, a posebno zavrne tvrdnje, oigledno proturjei prethodno reenom: 212;

Osnovne organizacije SK najneposrednije su prisutne u idejnoj i politikoj akciji i njihov ukupni utjecaj na utvrivanju i ostvarivanju politike Saveza komunista jaa. Meutim, postoje rasprostranjene ocjene i opravdano nezadovoljstvo sa stupnjem njihove idejne i akcione osposobljenosti, samomicijativnosti i mobilnosti. One jo nisu postale osnovna idejno-politika snaga u borbi za izgradnju novih odnosa u SK i drutvu. Na to, meu ostalim, utjee i injenica da se o znaajnom dijelu vika rada odluuje izvan OOUR-a, to objektivno suzuje prostor idejno-politike akcije i odgovornosti osnovnih organizacija SK za provoenje politike Saveza komunista. Stoga se njihovi sadraji rada. najee svode na rjeavanje elementarnih problema uih sredina u kojima djeluju, a zainteresiranost za procese u drutvu veoma je slaba. Posljedica toga je naglaena pasivnost znatnog broja OOSK i njihova ovisnost o rukovodnim strukturama i u krajnjem sluaju, zastoj samoupravljanja. Zanimljiv je dvosmisleni (oscilirajui) prezent prve reenice (su p r i s u t n e . , . jaa), koji oponaa isti takav prezent zakona (ZUR-a, ustava, statuta). Njime se istovremeno i propisuje poeljno stanje i tvrdi da ono ve jest. Pria o neprijatelju. U sljedeem je primjeru figura samokritinosti, ali i pria o neprijatelju univerzalna politika figura, prisutna u svim drutvenim organizacijama: Savez komunista morao bi se od sljedee godine pa dalje zalagati za promjene kursa, u kojem bi iz izrazite defenzive krenuo u postupnu, ali odlunu ofenzivu. U toj ofenzivi najtea oruja i koncentraciju vatre kao i raspoloive snage treba usmjeriti na najjae toke protivnika, koji je uklinjen u nae redove. Poznate su nam snage, a znamo i tko nam je protivnik. Preostaje samo borba, a i tu imamo dovoljno iskustva. Mislim da je svakome u SFRJ danas jasno, a trebalo bi biti i svima u svijetu, da bez obzira na prisutne tekoe i slabosti u naem drutvu i SK, nema nade za one koji prieljkuju krah ove Jugoslavije, promjenu sistema i skretanje Saveza komunista sa zacrtanog kursa. Pria o neprijatelju govori o zatitnoj funkciji drave narod se dri u neizvjesnosti i strahu i time, teko kae Rade Bojanovi, drava uvruje svoju poziciju jer stvara utisak da je neprekidno zauzeta suzbijanjem neprijatelja. 34
34

veta, Beograd, 1985, str. 70.

Rade Bojanovi, Autentina i neautentina linost, Pres-

213;

Osim toga, neprijatelj je najpogodniji topos za skretanje s teme tekoe i slabosti u naem drutvu i SK. Ova je figura takoer oscilatorna i zato je govor alibija. Oscilira se izmeu izazivanja nesigurnosti (priom o onom to prijeti izvana) i uvjeravanja u nepobjedivost (pod uvjetom da se jae zbiju redovi). Pria o neprijatelju premijeta odgovornost na druge i istovremeno na nepolitian nain okuplja (mobilizira) obredima depolitiziran narod u monolitno jedno. U primjeru je prisutna i oscilacija izmeu zalaganja za promjenu kursa i poruke neprijateljima da skretanja nee biti. Zahtijevanje odgovornom. Rijetki su politiari koji propuste priliku da s govornice ozbiljno zatrae porast odgovornosti u drutvu. To se radi oinski zapovijednim nainom i tonom pravedne ljutnje: Zakljuujui ovaj uvod u dananju raspravu, moram ponoviti da svi mi zajedno moramo jo odlunije i bre mijenjati svoj odnos prema radu. Moramo vie raditi, vie tedjeti, moramo biti efikasniji, poslovniji i nadasve odgovorniji. Trebamo takvu poslovnu politiku koja rauna na dohodak kao rezultat nae produktivnosti, a ne rasta cijena (koje nam ponovo izmiu iz planiranih okvira). Ova figura ima represivno djelovanje jer, uvrujui stem vrijednosti, opominje i prijeti. Takoer, govorei odgovornosti (tuoj ili zajednikoj), govornik je udaljuje sebe (opet alibi!). Govori se o odgovornosti umjesto da govori odgovornost, argonom se odgovornost izbjegava govor nije akcija niti ju je u stanju izazvati. sio od se jer

Preimo s rijei na djela. Variranje ove izreke-uzora takoer spada u obavezna mjesta politikog argona: u tome nam nisu vie potrebne velike rijei, ve mnogo znanja i strpljivog rada; nikakve radikalistike fraze i kitnjaste rijei nee i ne mogu to nadomjestiti. Samo aktivan rad i . . . ; Danas je evidentno da za mnoga pitanja i probleme nisu dovoljna samo naelna opredjeljenja ili njihovo puko ponavljanje, ve prije svega dublja analiza i ira diskusija koja zavrava zajednikim stavom, zakljukom i potom akcijom; U tim uvjetima nema mjesta za nosioce uopenih naelnih rasprava i njihovo ponavljanje, i to bez ikakve akcije; 214;

Nije vie dovoljno na sjednicama samo govoriti kako treba veslati, ve moramo i sami zaveslati, i to slono u istom pravcu, Tematiziranje suvinosti nedjelatnoga govora jedna je od figura samokritike, no njome se istovremeno i odvraa kritiki pogled od vlastite frazfe na tuu. To je takoer pokuaj da se govoru da vanost prekretnice (dosad se prialo, odsad e se raditi). U pokuaju da se vrijeme podijeli na ono prije govora i na ono poslije govora manifestira se organizacijska tenja, svojstvena politikom govoru.

Reenica na politiki nain

Prepoznatljiva reenica politikog argona nastaje sintaksinim automatizmom nekom vrstom uvjetovanog refleksa. Sintaksiki automatizam ostvaruje relativno samostalne jezine skupine (autonomne sintagme) koje se kao manje cjeline ili moduli (opeke) unose u vee cjeline. Politiki je argon posebno prepoznatljiv po tome to mu u jezik (sustav) ulaze i sintaksiki oblici. Dodatna pravila (ogranienja) spajanja manjih jezinih elemenata u cjeline govore o tenji govornika da se osigura od neizvjesnosti i da smanji napor (i odgovornost) izabiranja. argon je, prema tome, sustav povrh opeg jezinog sustava. Zanimljiv je primjer automatizacije slaganje lanova metaforike konstelacije put (linija, trasa, k u r s . . . ) s prijedlogom na;

215;

Na primjer: pokrenuti sve snage potroaa na takvoj orijentaciji; orijentacija na izlazak na svjetsko trite; mobilizirati sve kreativne potencijale drutva na zadacima ove etape revolucije; zadaci na unapreivanju odnosa slobodne razmjene rada. Ista znaenjska osnova i redovito pojavljivanje s istim prijedlogom ini lanove ove konstelacije jednakovrijednima, pa prema tome i zamjenjivima. Uestalost nekih sintaksikih oblika govori o tome da se govorenjem primjenjuju neka (implicitna) pravila, to znai da se iz argona da izluiti (i eksplicirati) argonska gramatika. Jedno je od pravila ove gramatike pravilo poimenienja izraza i glasi: umjesto glagola upotrijebi glagol openitog znaenja i imenicu: reformirati vriti reformu; zatvaraju se i ponaaju se neprimjereno ima zatvaranja i neprimjerenog ponaanja; sredstva koja treba prisvojiti drutvo sredstva nad kojima se mora ostvariti drutveno prisvajanje; ako se ne bude realiziralo ako ne bude dolo do realizacije. Ovo je ujedno prvi od primjera ulanavanja, koje je osnovno naelo argona. Glagol openita znaenja (vriti, ostvariti i si.) samo otvara mjesto u sintagmi za jo jednu rije, koja e tek rei ono to se moglo i jednim glagolskim izrazom. Iako poimenienje moe skratiti izraz tako to e vie reenica spojiti u jednu, 39 u ovim primjerima ono oigledno produuje iskaz i smanjuje jasnou. Najvie se potuje pravilo po kojem rijei treba ulanavati u skupine od dvije ili tri rijei. U osnovi su ovih sintaksikih skupina fonetski dvo- ili trotakti. To mogu biti ulanavanja u sloenice: izvrnopolitiki, politikoprogramski, politikosigurnosno, idejnopolitiki, moralnopolitiki, drutvenoekonomski, operativnoakcioni, radnikosamoupravna (orijentacija), radnoakcijski, monopolistokouzurpatorski i si. Varijanta sloenice je ona s kraticom, a modeli su joj primjeri agitprop j socrealizam: inoobaveze, inodugovi, inokreditna sredstva, inokupci, inopartneri, inoelement, repro38 Hans Eggers: Moemo li se jo sporazumijevati? u Gadamer. Hermann Eggers: Uenje i razumijevanje govora, prevela Truda Stama, Studentski centar Sveuilita u Zagrebu, 1977, str. 4447.

2ie

cjelina, repromaterijal, reprojato. Najee se uUnfiava veznikom i u skupine od dvije govorne rijei (prt&imtn* zionirani i prekapacitirani) ili tri govorne rijei (prilika, prigoda i mjesto). Ovo su prirodni oblici parole (bratstvo i jedinstvo), ali im ne odolijevaju ni imena institucija (Openarodna obrana i drutvena samozaStita) ni tehnika terminologija (radni ljudi i graani; stavovi i zakljuci plenuma, konferencije, kongresa i si). Opirnije o ovim oblicima u prethodnom poglavlju. Ako se neto dodaje, to se radi pojaano. Umjesto: u toku samoupravnog sporazumijevanja i rada u cjelini kae se ne samo u toku sporazumijevanja nego i rada u cjelini; umjesto: polazite jaanja pojedinane i kolektivne odgovornosti kae se polazite jaanja odgovornosti kak0 pojedinane tako i kolektivne. Oblici ne samo ... nego i kako ... tako su pojaalo njihaja i-skupine jer ukljuuju negaciji priroenu afektivnost (u prvom sluaju) i isprekidaniji, pa zato i upeatljiviji intonativni oblik (u oba sluaja). U govornike uvjetovane reflekse ide i zalino dodavanje obavezne pratee specifikacije ili definicije koja poinje prilogom kao. Dodatak je zalien, ali omoguuje za argon vano nizanje vrijednosnih izraza: U osnovnoj organizaciji SK kao stalnom obliku organiziranja ; . . . u narednom periodu jaati i razvijati ONO i DSZ kao garanciju nae slobode, nezavisnosti, teritorijalnog integriteta i nesmetanog samoupravnog socijalistikog razvoja; u raspravi je velika panja posveena openarodnoj obrani i drutvenoj samozatiti kao bitnim funkcijama ouvanja tekovina revolucije i osiguranja njenih daljih tokova; One su trebale omoguiti i ubrzati proces snanijeg razvoja socijalistikog samoupravljanja kao cjelovitog sistema drutveno-ekonomskih i politikih odnosa, u kojima e radnika klasa i radni ljudi postati vladajua ekonomska i politika snaga drutva; . . . praktine akcije i metodu djelovanja Saveza komunista kao idejnog kreatora stratekih opredjeljenja i nosioca idejne bitke za njihovo oivotvorenje. Tautologiju i pleonazam u politikom argonu uzrokuju sklonost jakom (i velikom, to jest dugakom) izrazu i nametljivost ve utvrenih oblika, a ne, kako bi moda moglo izgledati, briga da se poveanom redundancijom osigura jasnoa. Ovdje spadaju sva nizanja (sintagmatiziranja) 217;

zamjenjivih izraza sinonima, izraza kojima se sadraji podrazumijevaju, proizlaze jedan iz drugoga ili su u odnosu ukljuenosti, izraza s istim efektom evokacije ili istom vrijednosnom konotacijom, te parafraze (slinoznane reenice). Na primjer: na bolji nain; na najbolji nain; negdje oko, rka oko; idejno-teorijski; politiko-programski; idejno-politiki; pokrenuti inicijativu; ira javnost; potencijalne mogunosti (Mi stalno govorimo o potencijalnim mogunostima za poveanje proizvodnje hrane); kako i na koji nain obuzdati zahuktalu inflaciju i stabilizirati ekonomski ivot. Slijedeom se reenicom govori o usklaivanju usklaivanja na samoupravnim osnovama: Dugoroni ciljevi ekonomske stabilizacije zaotravaju zahtjeve da se to prije postigne usklaivanje i uravnoteenje opsega, strukture, prostornog rasporeivanja i organizacionog usklaivanja u daljnjem razvoju drutvenih djelatnosti na samoupravnim osnovama, U ovoj se reenici znaenja ponavljaju u izrazima usklaivanje, uravnoteenje, rasporeivanja, organizacionog, usklaivanja, Sinonimi su takoer struktura i prostorno rasporeivanje. Cijela je slijedea reenica bila nuna da se ustvrdi da se samoupravljanje postie integriranjem, i to na samoupravnim osnovama: Borba za samoupravni preobraaj drutvenih djelatnosti jest borba za njihovo integriranje u jedinstveni proces drutvenog rada na samoupravnim osnovama, a to podrazumijeva proces udruivanja radnika svih oblasti drutvenog rada na osnovi rada i stvaranja jedinstvenog sistema samoupravnog udruenog rada. Pleonazam je samo jedan od manifestacija zaborava govora (zaborava znaenja rijei). Zaborav se govora jo oituje i u oksimoronima (nehotinim): ostvarivanje gubitka, zaokret na liniji, negativni aspekti naeg razvoja. Besmisleno moe zazvuati kad uobiajena zamjena izraza sasvim ijzgubi svoj izvorni smisao, kao to je sluaj u sljedeem primjeru, gdje je govornik zaboravio osnovni smisao izraza moralno-politika podobnost (kvaliteta), koji je postao opeprihvaena Zamjena za oznaavanje lanstva u SKJ. Na 218;

nedavnom visokom skupu jugoslavenskih komunista (31. 5. 1988.) jedan je delegat svoje izlaganje zavrio ovako: .. jer ne mogu prihvatiti da predsjednik opine mora imati moralno-politike kvalitete. elio je, dakako, rei da se ne slae s tim da predsjednikom opine ne moe postati netko tko nije lan SKJ. Osim to se esto sinonimom i parafrazom zatvara krug u kojem jedan izraz suvino tumai drugi, est je ,i vrijednosni pleonazam gomilanje izraza koji nisu referenci jalni sinonimi, ali u kontekstu u kojem se nalaze (a koji naglaeno izraava vrijednosti) ponavljaju istu ocjenu. U sintagmi poplave tuih idejo negativna je ocjena (konotacija) ponovljena u izrazima poplave i tuih. Razlog postojanja zamrenih pleonastikih reenica zapravo i jest pojaanje vrijednosnog izraza gomilanjem natuknica ili etiketa, koje ponavljaju u osnovi istu vrijednost. Tako je u slijedeem primjeru: . . . moramo poi od ovih stratekih opredjeljenja o naem drutvenom razvoju i na toj liniji treba povui jasnu liniju da se zna to je na kurs drutvenog razvoja, da se naa glavna akcija usmjeri na ta pitanja, da bitku za stabilizaciju izgraujemo i vodimo na samoupravnoj liniji razvoja udruenog rada i na razvijanju pune ravnopravnosti jugoslavenskih naroda i narodnosti i jedinstva jugoslavenske socijalistike zajednice, na razvoju njenog autentinog samoupravnog politikog sistema. Tema je ovog iskaza linija i njezina visoka (pozitivna) vrijednost, pa je linija izrijekom spomenuta etiri puta (uraunamo li i sinonim kurs), a njezin je smisao prisutan i u drugim izrazima koji govore o smjeru djelovanja: moramo, ocjena, opredjeljenja, razvoj (pet puta), akcija, usmjeri, izgraujemo, vodimo. Pored nabrojenih, pozitivna je vrijednost izraena jo i ovim izrazima: jasnu, na, glavna, stabilizacija, samoupravljanje (dva puta), udrueni, pune, ravnopravnosti, jedinstva, socijalistike, zajednice, autentinog, te izrazima koji znae organizaciju (red): strateki, bitku, rad, sistema. U nerazmrsivom tekstualnom zapletaju svi izrazi vrijednosti pozivaju jedan drugoga i u cjelini zajedno iskazuju samo jedan smisao: pozitivnu vrijednost zastupanog pravca. Tipina je reenica politikog argona predugaka. U najduim primjercima premauje se gornja granica za percepciju optimalnog broja slogova (oko 25) i preko deset puta. Duina je posljedica dosljedne primjene netom nabrojenih implicitnih pravila argonske gramatike. Kao da 219;

se hoe jednom reenicom obuhvatiti cijeli govor, sve smjestiti pod jedan kontinuirani intonacijski luk. Sto je reenica dua i razgranati ja (barokni ja) govornik misli da pouzdanije ostavlja eljeni utisak autentinosti (iscrpnosti, misaonosti i pripadanja pravoj skupini). Istraivanje dubinske reenine strukture pokazalo bi da se ona sastoji od mnotva jezgrenih, ali i to da su neke od tih jezgrenih reenica besmislene ili zaline u dotinoj situaciji. Zargonska reenica moe izgledati kao analitian i istovremeno sintetian izraz, ali samo ako se ne provjerava svrha ukljuenih jezgrenih reenica. Predstavljanje jedinstva razdvojenog proizvodi utisak veliine ili, po Aristotelu, nadmaenosti. Cjelina, kae Aristotel, izgleda vea kad se rastavi na dijelove, a isti se efekat postie spajanjem rastavljenoga.36 Dodaci, natuknice, umetnuta objanjenja i definicije djeluju kao asocijativni usmjerivai, ali tako da pridonose disocijaciji primaoeve panje, skreui je neprestano na brojne rukavce, koji se otvaraju svakim nabrajanjem ili ralambom. Slijedei primjer neu ni pokuati analizirati u potpunosti, nego u samo dati prikaz tipine (i za argonozborca uzorne) sintaksike strukture reenice politikog argona. Tue antisocijalistike i antikomunistike ideologije dobile su u posljednje vrijeme vie slobodnog prostora za svoje djelovanje i utjecaj u naem drutvu i zbog toga to su i u Savezu komunista pojaano prodirale tendencije da u organizacijama udruenog rada i u drutveno-politikim zajednicama budu u slubi tehnobirokratskog monopola, grupnovlasnikih i drugih parcijalnih interesa, kao i zbog toga to su se i meu nama komunistima jasno oitovale pojave nejedinstva, neprincipijelnih polemika, sporosti u dogovaranju i sporazumijevanju, zaobilaenja delegatskog sistema, sputavanje inicijative i odluivanja radnika i radnih ljudi u drutvenoj bazi, a preko delegatskog sistema i u drutveno-politikom sistemu u cjelini Ako svako mjesto grananja smatramo najavom posebne teme, onda ova reenica pokuava obraditi dvanaest tema: koje su tue ideologije, za to su te ideologije dobile vie slobodnog prostora, zbog ega su dobile vie slobodnog prostora, gdje su sve pojaano prodirale tendencije, koje su tendencije, u ijoj se slubi nalaze neki komunisti, OOUR-i,
38

Aristotel, isto, str. 47.

220;

i DPO-o, gdje se sve oituju pojave, koje su pojave, gdje se oituje pojava sporosti, u emu se oituje pojava sputavanja, ija se odluivanja sputavaju i na koncu, preko kojih se sistema sputavaju radnici i radni ljudi u drutvenoj bazi. U dijelu reenice . . . i zbog toga Sto su i u Savezu komunista... na dva se mjesta najavljuje ralamba samo jednim n j e n i m lanom, dok drugi ostaje neizreen. U prvom je sluaju implicirano vie razloga za negativno djelovanje tuih ideologija, a u drugom se sluaju podrazumijeva da su navedene tendencije prodirale i drugdje ne samo u SK. Slino i u treem sluaju ("... i meu nama komunistima...), veznik i nam kae da neeljene pojave nisu bile samo meu komunistima. Ukljuivanjem neizreenog reenica se jo vie iri. Brojnost tema, ukljuujui veznici i brojne ralambe ili nabrajanja smjeraju na dojam bogatstva reenog. Dvolani i trolani oblici popunjeni su uglavnom sinonimima, od kojih su najoigledniji: u dogovaranju i sporazumijevanju, inicijative i odluivanja, radnika i radnih ljudi. Veliinom i suprotstavljanjem razdvojenog sugerira se sinteMnost, a neprestanim se ralanjivanjem, uglavnom lanim jer radi se o sinonimnim skupinama sugerira analitinost. Sintaksika struktura ove razgranate reenice prikazana je shemom na str. 223. Skrivanje svijeta bogato dekoriranim govornim zastorom nije, dakako, obiljeje samo naeg politikog govora. U sovjetskom politikom govoru, koji je imao jak utjecaj na domai p'olitiki govor, mogu se nai slini oblici, a posebno dvo- ili trolane skupine sloenice (agit-prop) i i-skupine. U Lenjinovim se govorima mogu nai pleonastike i-skupine, ali one jo uvijek djeluju figurativno, budui da ih najee nema vie u jednoj reenici i da reenica obino nije dugaka; No ima i ovakvih primjera; Ukoliko se pre to bude dogodilo, utoliko e svima i svakom, i pojedincima i irokoj masi partijskih radnika, biti lake da sagledaju i ocene uzroke rascepa. Nema nieg nunijeg od ukazivanja na stalnu, bezuslovnu potrebu produbljavanja i proirivanja, proirivanja i produbljivanja naeg utjecaja na mase, nae stroge marksistike propagande i agitacije, naeg povezivanja s ekonomskom borbom radnike klase itd. Produbljivati i proirivati rad i utjecaj na mase treba uvek. Ruski kapitalisti lau i klevetaju nas, kao to nemaki kapitalisti klevetaju Libknehta. Kapitalisti lau 221;

kad govore da mi elimo razdor i neprijateljstvo izmeu radnika i vojnika. 37 U poznatom Zdanovljevom referatu, kojim optuiije predstavnike ruske umjetnike avangarde i najavljuje doba partijske umjetnosti (umjetnost kao sektor ideoloke fronte), osim izrazito otrog vrijednosnog izraavanja nalazimo i gomile slinoznanih, a ponekad i sasvim zamjenjivih izraza, najee u i-skupinama: U sovjetskoj knjievnosti nema mjesta trulim, praznim, bezidejnim i trivijalnim djelima. Suvino je govoriti da takva raspoloenja, ili propovijedanja takvih raspoloenja, mogu' izvriti samo negativan utjecaj na nau omladinu, mogu otrovati njezinu svijest trulim dahom bezidejnosti, apolitinosti i malodunosti. U posljednje su se vrijeme na ideolokoj fronti pokazale velike praznine i nedostaci. Lenjingradski boljevici moraju ponovo zauzeti svoje mjesto u redovima prvoboraca i predvodnika u djelu formiranja sovjetske ideologije i sovjetske drutvene svijesti. U tim uvjetima zadatak sovjetske knjievnosti sastoji se ne samo u tome da se na udarac odgovara udarcem protiv svih tih gnjusnih kleveta i napada na nau s o vjetsku kulturu, na socijalizam, nego i da smjelo iba i napada buroasku kulturu, koja se nalazi u stanju senilnosti i raspadanja. Drugovi! Sto zahtijeva i to hoe Centralni komitet? Centralni komitet partije hoe da lenjingradski aktiv i lenjingradski p i s c i . . . Boljevici visoko cijene knjievnost, oni jasno vide njenu veliku povijesnu misiju i ulogu u jaanju moralnog i politikog jedinstva naroda u okupljanju i odgajanju puka.38 U romanu 1984 George Orwell je u novogovoru naglasio upotrebu simetrinih sloenica od dva i tri sloga, koji su, a meu njima posebno kratice, glavni nosioci ideolokog
37 Vladimir I. Lenjin, Del, I n s t i t u t za m e u n a r o d n i radniki pokret, Beograd, 1973/1975, tom 8. (Januar-juni 1905), str. 423, 530, 531, tom 25. (April-juni 1917), str. 38. 38 Iz referata A. A. Zdanova na sastanku partijskog aktiva i na sastanku Lenjingradskih pisaca, u knjizi Nova filozofija umjetnosti, (antologija tekstova, uredio Danilo Pejovi), Nakladni zavod MH, Zagreb, 1972, str. 549570.

222;

naboja (moralnosti) govora. Njihovom upotrebom nastaje nerazumljiv istovremeno monoton i staccato govor. Namjera je bila, kako kae Orwell, da se takvim govorom iskljui svijest i postigne automatsko izjanjavanje poeljnih stavova. Zanimljivo je njegovo zapaanje da rijei svoju moralnu mo postiu najvie onim neodreenim znaenjem ! koje im dolazi od njihove strukture (oblika). Ovo zapaanje vrijedi za sve argonske oblike, pa tako i za oblik velike argonske reenice jer ona, barem u prikazanim primjerima, nije sroena za razumijevanje (razlaganje, raza- < biranje), nego za globalni, trenutni prijem cjeline (strukture, oblika). Njezin je oblik njezin najvaniji sadraj. Od; govara joj Likimnijev opis nekih njemu suvremenih govora (spominje ga Aristotel u Retorici): slobodan i improvizirajui tok govora te grananje i nekontrolirano nizanje ostavljaju dojam da je govornik preputen vjetru.40

Pisanje-itanje govora kao figura

Citaki krug kod nas zatvaraju dvije strane drutveno- politikog komuniciranja politiki sastanci i obavjetavanje o njima preko radija i televizije. O (Stanju na sastancima izvjetava se itanjem. Osim to znatno olakava govorni nastup, itanje kao nain (oblik) izlaganja utjee na primanje govora, a utjecaj na koji smjera govornik (tonije: ita) jest da izlaganje uini ovjerenim. Pisano je i itano uope za veinu dostojanstvenije od govorenog. Za govorenje se obino vezuje neozbiljnost neformalnih razgovora, a za pisanje i itanje ozbiljnost sadraja od ope vanosti. Pismenost se izjednauje s kulturom i obrazovanjem, a govornost s pukim kazivanjem. Skloni smo da svoju kulturnost u odnosu na kulturnije narode mjerimo jedino brojem opismenjenog stanovnitva i pri tom zaboravljamo da pismenost i govornost mogu, ali i ne moraju ii skupa. Prostoduno se udivljenje tenom govorenju iskazuje usporedbama govori kao da ita ili govori kao knjiga. Dokumentarnost (provjerljivost i vremenska protenost: crno na bijelom) konotira ovlatenost (slubenost), pa se napisanom i rije-po-rije proitanom radije vjeruje nego govorenom. Ono to je slubeno iskazuje se iskljuivo pismom. Pisari su otkad pismo postoji, a posebno dok
39

: . j j j j ;

George Orwell, isto, str. 921 i 923.

40

Aristotel, isto, str. 256.

224;

su pismeni jo bili rijetki, bili najblii vlasti biljenici i objavljivai direktiva. Poznavanje pisanja i itanja dugo je bila privilegija sveenike klase. U vezu s mitom o boanskom porijeklu pisma sigurno treba dovesti jo i to to pismo oslobaa govor egzistencijalnoga i naglaava sutinu. U itanju se ta redukcija pojavljuje i kao ujednaenost govornih oblika ili dostojanstvena, ak sveta monotonija. itanje potpuno ispisanih reenica sudjeluje u ovjeravanju govora i time to omoguuje one argonske oblike, posebno sintaksike, kojih bi u govoru s biljekama ili bez njih bilo znatno manje. Postupci koji inae razlikuju ostvarivanje jezika u pismu od onoga u govoru neumjereno se gomilaju u politikom argonu. To su gomilanje atribucija (predikacija), udvostruenja i utrostruenja izraza (posebno i-skupine), nabrajanja, imenske konstrukcije, umetanje dopunskih odreenja te kao posljedak svega za sluno primanje prevelika reenica. Duina iskaza i izgled organiziranosti (nabrajanja, ralambe, umetanja) te tenost (neprekinutost, zapravo monotonost) izgovaranja omogueni su najvie itanjem u potpunosti ispisanog teksta i imaju vanu impresivnu ulogu, to ih, zajedno s itanjem, ini figurama. One bi trebale pridonijeti zadobivanju povjerenja time to e rei sve najbolje o govornikovim sposobnostima (rjeitost, misaonost, dijalektinost) i njegovoj marljivosti. (Dugako je izlaganje pokazatelj uloenog truda, pa, budui da je rad sredinja ideoloka vrijednost, treba izazvati potovanje) Iako javno govorenje iskljuuje spontanost, publika dobro prima znakove spontanosti. No u politikom se govoru dogaa jedna s retorikog motrita nepoeljna spontanost jer dolazi sa zaboravom smisla govora, tonije smisla teksta, govora. Spontanim se ritmiziranjem govornih oblika opkorauje napisani (i u trenutku izgovaranja zaboravljeni) smisao teksta. Izgovoreno i napisano odvojeno je govorom i tekstualnom artikulacijom, pa do primaoca dolaze u oblicima koji se meusobno potiru, tako da od svega ostaje najopenitiji smisao ritma i stajaih reeninih naglasaka.

Nova epika stari oblici

Po mnogim obiljejima politiki argon moemo smatrati dijelom suvremenog folklora, ili kako ga jo zove Ivan Colovi divlje knjievnosti. To potvruje njegovo 225;

sluenje razmjeni kolektivnog, a ne individualnog iskustva i podvoenju osobnog pod drutveno ili obiajno. Narodno stvaralatvo (divlja knjievnost) nije nuno izraz nesposobnosti da se bude izvoran, nego obaveze obiajima. Idiosinkratinost bi bila povreda morala. (Colovi navodi za to uvjerljive primjere tubalice i epitafe.) 41 Folklorom se zajednica obraa sama sebi, a ne pojedinac zajednici ili drugom pojedincu. Odatle razumljiva nadosobnost folklornih tvorevina one su tvorevine duha zajednice. Zargonski govor, kao i epska pjesma, nije djelo (opus, ergon) jer postoji u svim varijantama istovremeno. Autorstvo je kolektivno, pa je i odgovornost rasplinuta na zajednicu i jezik. Kao to je besmisleno traiti autora narodne pjesme i osnovni tekst, koji je posluio za brojne varijacije, besmisleno na navoditi autore (govornike) politikog argona. Nabrojat u nekoliko obiljeja koja opravdavaju usporedbu politikog argona s pjevanjem epske pjesme. 42 Jedna je od podudarnosti tematska odreenost. Od teksta koji pripada epskoj poeziji znamo to moemo oekivati. Ep ne trpi iznenaenja, pa ve na samom poetku najavljuje to e rei. Izbjegava se napetost pjeva se samo ono to je sredina ve prihvatila, to jest to oekuje. 43 Epskim se pjevanjem (i politikim govorom) zajednica dri na okupu tako da se pjeva u ime zajednice i o zajednici. Pjeva se o dogaajima koji se smatraju povijesnim prekretnicama, o borbama za opstanak zajednice, koje se doivljavaju kao borbe za dobrobit svijeta. Njeguju se svijetle tradicij e. (U politikom se govoru vani povijesni dogaaji, posebno bitke, rado imenuju epopejama.) Ideologinost se u epskom govoru oituje i u korekciji pamenja povijesnih dogaaja. Pod pritiskom ideolokih potreba ili istine vieg reda, a to je najvie potreba za ouvanjem identiteta zajednice, povijesni se dogaaji prikazuju onakvima kako se osjea da su se trebali dogoditi da bi bili u skladu s idejom zajednice o sebi.44 Epsko pjevanje (i po41 Ivan Colovi, Divlja knjievnost, Nolit, Beograd 123, 124.

1986

str

42 Usporedba nije nova prisutna je u ovdje ve navedenim knjigama Pavla Novosela, Ivana olovia i Ive Zania. 43 Pavao Pavlii: Epsko pjesnitvo u knjizi Uvod u knjievnost (uredili Zdenko Skreb i Ante Stama), Globus Zagreb 1986, str. 413439. 44 lija Nikolajevi Goljeniev Kutuzov: Istorija i epsko pamenje preveo Novica Petkovi, u knjizi Ka poetici narodnog pesnitva, (uredio Svetozar Koljevi) Prosveta. Beograd 1982, str. 443.

226;

litiki govor) postaje posebno vano kad se zajednica osjeti ugroenom od vanjskog svijeta. Narodna pjesma i politiki argon imaju vanu moralnu ulogu: ue kako se treba ponaati. Ono to je u odgojnom pogledu za djecu bajka, za zajednicu odraslih je epsko pjevanje i politiko moraliziranje. 45 Zato se izrazito polariziraju vjera i nevjera vjera kao ast (vjeran sluga, vjerna ljuba, tvrda ili boja vjera; dug ili obaveza domovini, vjernost idealima ili opredjeljenjima, partiji, rukovodstvu, voi), a nevjera kao sramota (pogaena vjera, prekrena zakletva, izdaja), to ukljuuje kanjavanje (osramoenje opomenom, izopenje ili tjelesnu kaznu). Epski govor u svojoj ideolokoj ulozi nastoji biti to jasniji i odatle ideoloko hiperboliziranje/' 6 Da bi se nedvosmisleno ukazalo na poeljan odabir, to jest smjer, pretjeruje se u vrijednosnom izraavanju i stvarnost se prikazuje u jasno suprotstavljenim vrijednosnim kategorijama (crno bijelo). Uzorima se suprotstavljaju u izrazitom kontrastu zastraujue negativnosti. Takvu stilizaciju Gerhard Gesemann zove epsko-herojsko-feudalnom/' 7 Pretjerivanjem se, kako je primijetio Aristotel, proizvodi dojam sveanog i dostojanstvenog (amplitudoj.48 Pretjeruje se ne samo opisivanjem nevjerojatnog (Marko Kraljevi iscijedi kap vode iz suhe drenovine, savezna vlada planira stabilizaciju pomou doneenih mjera) nego i time to se govori opirno opisivanjem umjesto kratkim imenovanjem, umnoavanjem oznaitelja (pleonazmom), a u politikom argonu jo i dugakim reenicama, estom upotrebom komparativa i superlativa (dublje, ire, jae, potpunije, vre, odlunije, smjelije, energinije, radikalnije, prisutnije, kritinije, najneposrednije . . . ) , izrazima sveobuhvatnosti (svi/nitko; uvijek/nikada), pa ak i time to se imenica radije upotrebljava u mnoini nego u jedinini (aktualna idejno-politika kretanja; svijetle tradicije). Milman Parry i Albert B. Lord su epski nain govora okarakterizirali kao dokoni stil i stil dodavanja, to odIvo Zani, isto, str. 218. Maksimilijan Braun (Maximilian Braun) Ideoloko hiperbolisanje u srpskohrvatskim narodnim pesmama, preveo Duan Divjak, u knjizi Ka poetici narodnog pesnitva, (uredio Svetozar Koljevi), Prosveta, Beograd, 1982, str. 387. 47 Gerhard Gezeman (Gesemann): Kompoziciona shema i herojsko-epska stilizacija, preveo Duan Divjak, u knjizi Ka poetici narodnog pesnitva, (uredio Svetozar Koljevi), Prosveta, Beograd, 1982, str. 252280. 48 Aristotel, isto, str. 221222.
45 46

227;

govara 1 politikom argonu. 49 Epski pjeva i argonozborae ne mogu saimati sve im je jednako vano, imaju osjeaj da ne smiju izostaviti ono to je obiaj da se kae. Epskoj su pjesmi svojstvene skupine gotovo obaveznih ideja (tema ili epizoda): vilini zov, pisanje pisma, dolazak glasnika, etnja po kuM, priprema za dvoboj, prianje sna. U politikom su argonu obavezni tematski oblici: odgovornost, neprijatelj, samokritika i zahtjev da se ve jednom pree s rijei na djela. U argonu prepoznajemo epsku tehniku utrajavanja ili retardaciju pomou udvostruenja i utrostruenja izraza, epizoda i digresija i zalinih -definicija poznatih pojmova. Moe se rei da za argonozborca, kao i za pjevaa epske pjesme tema nije iskazljiva dok nije stilizirana u dobro poznati okvir. Najvaniju vezu izmeu epskog pjevanja i politikog argona vidim u vanosti oblika (obrasca, kalupa), koji je od Parryja naovamo u poetici narodnog pjesnitva uobiajeno zvati formulom. U Parryja se moe nai definicija formule kao ponovljenog leksikog spoja u jednog pjevaa ili u vie pjevaa, ali je mnogo zanimljiviji njegov nagovjetaj onog smisla formule koji je prisutan u izrazima zvukovna mrlja Viktora Sklovskog, brbljarija (babble) Northropa Fryea i intonacijski logatom Krunoslava Pranjia. (Vidi prethodno poglavlje str. 135 i 136.) U osnovi je stalne leksike veze zvukovna (vremenska, ritmika) formula: jedna rije nagovjetava drugu samim svojim zvukom; jedna fraza nagovjetava drugu ne samo idejom ili naroitim poretkom nego i akustikom vrijednou. 60 Za tehniku epskog pjevaa, naglaava Lord, vana je ba zvukovna podloga ili metriki uvjeti, a ne pojedinaan leksiki spoj. Zvukovna je formula slina matematikoj popunjava se po potrebi razliitim leksikim jedinicama pod uvjetom da zadovoljavaju metrike uvjete. Ova tehnika objanjava este pleonazme. Dvolana formula s nizom varijanti u popunjavanju (uvrtavanju) koju je naveo Lord podsjea ulogom na fonetske oblike (dvolane i trolane i-skupine) obraene u prethodnom poglavlju. 51 R o man Jakobson je utvrdio vanost dvolanosti i trolanosti u epskom desetercu, 52 to se podudara s vanou vo- i tro Albert B. Lord: Formula, preveo Omer Hadiselimovi,

u knjizi Ka poetici narodnog pesniHva, (uredio Svetozar Koljevi) Prosveta, Beograd, 1982, str. 467515. " Albert B. Lord, isto, str. 472. 51 Albert B. Lord, isto, str. 489. 82 Roman Jakobson: Slovenski epski stih, preveo A. I. Spa-

Koljevi), Prosveta, Beograd, 1982, str. 337.

si, u knjizi Ka poetici narodnog pesnitva, (uredio Svetozar

228;

lanih oblika u ritmiziranom javnom argonu, posebno p o litikom. Oblici A i B i A, B i C politikog argona nemaju dodue odreen broj slogova, ali imaju obaveznu simetrinost. Popunjavaju se razliitim kombinacijama leksema, pa se u tom variranju ak moe nazrijevati stvaralatvo, dakako, ogranieno zadanim okvirom. Ovu slobodu u uvrtavanju u zadani oblik zovemo jo improvizacijom. Improvizacija je bitno odreena shemom, to epskog pjevaa, jazz muziara i argonozborca, k o j i m a j e svojstvena tehnika improviziranja, svodi na ulogu montaera gotovih odsjeaka. Improvizator mora imati dobar osjeaj za oblik, a to prepoznajemo u uputi iskusnog pjevaa poetniku, koju je naveo Roman Jakobson: Treba pjevati kako gusle kau. U tom je smislu prednost oblika (melodijskog oblika i organizacije stiha) u epskom pjevanju usporediva s vlau fonetskog oblika u javnom argonu. Kako se gramatika pjevanja epske pjesme stavlja povrh jezine gramatike jer zadanim tematskim i ritmikim oblicima ograniava izbor iz jezika tako i argonska gramatika postavlja okvire, ime arg'onozborcu olakava izbor upuujui ga na popis uvrstljivih (potvrenih i zapamenih kao korisnih, to jest upotrebljivih) jezinih jedinica. U epskom su popisu to stajai pridjevi, titule, imena ili prezimena, sinonimi i uope sve to moe biti korisno da popuni preostalu prazninu u stihu; u politikom su popisu to definicije s prilogom kao, fraze i takoer sinonimi. Svladavanje ove vrne ili druge gramatike omoguuje pjevau i argonozborcu da improviziraju mehaniki kao to se uope automatski, bez svijesti o pravilima, izraava materinjim jezikom, te da osiguraju oekivanu koliinu govora. Kako f i gura iri govor pokazao je Pjotr Grigorjevi Bogatirjov na primjeru slavenske antiteze. Referenci jalna poruka da je u gori bijeli ator Hasan-age izreena figurativno, to jest oblikom slavenske antiteze, popunjava est deseteraca Hasanaginice.5'1 Formulativnost udaljava i epski govor i argon od govornosti prema recitativu, ali na razliitim osnovama. U osnovi je epskog ritma vrst metar i muzika pratnja, pa je blii pjevanju. U osnovi je ritma politikog argona spontano artikuliranje fonetskih oblika podjednakog trajanja i
Roman Jakobson, isto, str. 323324. Pjotr Grigorjevi Bogatirjov: Stalni epiteti i antiteza u epskim pesmama slovenskih naroda, preveo Novica Petkovi u knjizi Ka poetici narodnog pesniitva, (uredio Svetozar Koljevi), Prosveta, Beograd, 1982, str. 368.
M 54

229;

sline intonacije, to, budui da je bez metra i muzike pratnje, ipak ostaje blie govoru. Za epskog je pjevaa formula tehnika koja ide uz usmeno stvaranje. To to u pisanom-itanom politikom argonu formula ima toliki znaaj govori da se m e d i j pisma ne iskoritava za bolju retoriku pripremu govorenja, nego, upravo obrnuto, da omogui vee i sloenije formule od onih koje su ustanovili narodni pjevai. U epskoj pjesmi i argonu formula je pravi smisao iskaza. Sredstvo izraza je neodvojivo od onoga to je izraeno. Smisao formule kako ga je Lord protumaio za epsku pjesmu primjenjiv je i na argon. U formuli, kae on, odjekuju suzvuja daleke prolosti iz koje potjeu. Poruka o prolosti vanija je od estetske uloge koju formula ima kao kompozicijsko sredstvo. Veza s tradicijom daje formuli magijsku (mistinu, religioznu) vrijednost. 55

Nemo i mo politikog argona

Kad u govoru ima mnogo sloenica, izraza stranog porijekla, suvinosti te figura i tropa upotrebljenih ne kao zain, nego kao glavno jelo, Aristotel to naziva visokoparnim ili suhoparnim i beivotnim stilom. On govori i o negativnom aspektu ritminosti, koja odvraa panju jer slualac poinje zamjeivati samo pojavljivanje oekivanih oblika. 56 Politiki govor, kako tvrde H. D. Laswell, N. Leites i suradnici, nije referenci jalan, to jest smjeren na to da bude razumljen, nego da bude doivljen, da podsjeti na vrijednosti ili da ih pokua preokrenuti sredstvima koja zaobilaze um. 57 Politiar je dio institucije, ali je i sam institucija. Stranaki mu je zadatak da tumai, usmjerava i uvjereno odgovara, a ne da pita i sumnja. Politiki je govor u osnovi govor moi jer se njime postiu i objavljuju odluke. Odluivanje je, kae Lasswell, manifestacija moi jer je to izbor koji ukljuuje mogunost kanavanja onih koji ne slijede objavljeni izbor (sanctioned choice). 58 Budui da politiki govor definira
55 Albert B. Lord, isto, str. 511. 5 Aristotel, ilsto, str. 212. 213, 226. 5' Harold D. Laswell, Nathan Leites and Associetes, Language of Politics, The M. I. T., 1965 (prvo izdanje G. W. Stewart, Publisher Inc. 1949.) istr. 22. 58 Lasswell i drugi, isto, str. 8.

230;

kao mo odluivanja, pa prema tome i djelovanja na okolinu, Lasswell zakljuuje da govor koji je politikom govoru samo nalik, a stvarno nema mo, ne zasluuje da ga se smatra politikim. Pravi politiki govor prevladava u kriznim stanjima zajednice, kad potreba i elja za promjenom raskida institucionalne tabue pa se inovi govorni i negovorni oslobaaju. U stabilnijim vremenima politinost slabi, pa je i govor vie repetitivan i ceremonijalan jer mu glavna uloga postaje obrambena da uva uspostavljene odnoise (vrijednosti). Govor politike moi (odluivanja) je kratak, jednokratan i iskreno afektivan, a krajnji je njegov izraz bojni pokli. Nepolitian je (i depolitizirajui) obrambeni govor u politici ponovljen i raznim postupcima ponavljanja uvean i zaokruen. Nasuprot uiljenosti (zaotrenosti), pa prema tome i prodornosti (ofenzivnosti-) politikog govora-akcije (govora-strijelice ili projektila) imamo, dakle, obrambenu (defenzivnu-) nepokretnu govoranciju (bedem, barikadu, tvravu). U politikom se govoru ponavljanje najvie potvruje kao osiguranje od neizvjesnosti i zla, kao zatita postojeeg. Vladajui se sloj, kae Lasswell, osigurava od bijesa veine time to javnom ivotu namee ceremonijalnu rutinu.59 Tipina glomazna reenica-labirint obrambenog govora oteava pristup uljezima, a istovremeno govorniku priskrbljuje slavu tvorca labirinta. Zatiti jo pridonosi monotono ritmiziranje. Binarno i ternarno ritmiziranje, primjeuje Stanko Lasi, analizirajui strukturu knjievnog iskaza, u korijenu prekida svako zalijetanje i nemir i tako tvori obrambeni bedem. 60 Politiki govor nije uvojaen samo borbenom (vojnom, ratnom) metaforom te razbijakim i jakim vrijednosnim izrazima nego i ritmikim ustrojavanjem fonetskih oblika. Njihajni je ritam i usporednost oblika slika vojnikog stroja (svi kao jedan) koji oekuje neprijateljski napad. Od moguih uloga govora obavijesne, pokretake i oblikovne (organizacijske ili instruktivne), politiki govor, dakle, najmanje ima onu prvu. Pokretaku ulogu ima samo pravi politiki govor. Ceremonijalnoj je zanjihanoj govoranciji o b likovna uloga moda u namjeri, ali ni u njoj nije djelotvorna. Od okupljakog govora i ne treba oekivati razumljivost, nego religioznost. Edmund Leach je ukazao da u religioznom govoru dvosmislenosti (neloginosti) djeluju kao planirane
Lasswel i drugi, isto, str. 36, 176. Stanko Lasi, Problemi narativne strukture, Liber, Zagreb, 1977, str. 125.
69 60

231;

neizvjesnosti koje se primaju kao svete istine. Majka Boja je istovremeno i ista (djevica) i neista, to jest ena (Boja drubenica); Krista su ubili zlonamjerni ljudi, ali ga je istovremeno rtvovao Bog Otac. Otac, Sin i Sveti Duh postoje i odvojeno i kao jedinstvo (trojstvo). Mitoloki um ne potuje logiku, ali upravo time proizvodi smisao natprirodnog (boanskog, svetog). Sama neloginost religijskih konstatacija dio je koda, ona je indeks onoga o emu te konstatacije govore, ona nam ukazuje da imamo posla s metafizikom realnou, s verovanjem, a ne znanjem. 61 Jo neto potvruje da religijski govor ne djeluje razumljivou, nego zvukom (ritmom) izgovorene rijei. To su primjeri vrenja obreda na jezicima koji su vjernicima strani: katoliki obredi na latinskom, idovski na hebrejskom te kineski i japanski na sanskrtu. Nerazumljivost politikog argona, na koju se najprije okomi svaki njegov kritiar, i neloginosti, na primjer, izjavljivanje suprotnih stavova o istom, bit e da su izraz njegove religijske prirode. Politikom je argonu svojstvena i uloga koja je najvanija za svaki argon da je drutvena znak; legitimacija govornika i sastavni dio ceremonijalnog dekora. Nije govornikova linost to to daje snagu izgovorenom, nego je o b r nuto: izgovorena jezinost (slubenost ili ovjerenost naina) opravdava/omoguuje govornikov govorniki poloaj. Uope vrijedi da jezik, to jest ovjerenost naina u nekoj situaciji moe omoguiti govorniku ulogu i onima koji je po drugim svojstvima ne bi imali. Politiki je argon simbolika, a ne stvarna politika djelatnost. Politiari njime brane institucije i svoj poloaj u njima, a nepolitiari i jo-ne-politiari njime na simbolian nain pribavljaju sebi osjeaj vanosti zbog sudjelovanja. argon je nedjelatan za onu ideologiju za koju tvrdi da je zastupa. Njime se ne mogu pridobiti nove pristalice, do ega je svakoj ideologiji, posebno ako je u usponu, itekako stalo. On je u tome nemoan jer je selektivan s obzirom na sluateljstvo, to jest ograniena dometa. Upuen je onima s obzirom na sluateljstvo, to jest ograniena dometa. Upuen je onima kojima nita novo ne govori, a one koje bi trebao pridobiti odbija ve prepoznatljivom zvukovnom pojavom. argonskom se igranju politike ipak mora priznati mo u jednom, a to je mo koju uope ima struktura: stabilizacija odnosa, ogranienje pokreta. Ne moe se zapravo rei
81 Edmund Li (Leach), Kultura i komunikacija, preveo Boris Hlebec, Presveta, Beograd, 1983, str. 106, 113.

232;

za politiki argon da je nesposoban pokrenuti, jer to mu i nije namjera. Svoju svrhu odravanje i uvanje on p o stie sasvim dobro. Politiko jezikovanje stvara iluziju n e problematinosti beskonfliktnog drutva. Odatle i stav politikog argonozborea prema komunikacijskoj situaciji, a koji proizlazi iz uvjerenja da mu ve jezik dostaje za javni govorni nastup. Velika koliina neuvjerljivog govorenja u politici samo potvruje da uz nepolitinost (ili lanu politinost) ide neretorinost. Politiko jezikovanje takoer slui kontroli zvukova u dravi to je buka vlasti kojom se zagluuje drugaije (i za vladajuu svijest subverzivno) glasanje. Jer, kako je pokazao Jacques Attali na primjeru muzike, nije samo nered buan. Manje smo svjesni da i opsesivno ponavljanje (dakle primitivan red ili ritam) razara smisao. 62 Njihajni je ritam (primitivan red) od harmonije daleko kao i aritmija (nered).

62 Zak Atali (Jacques Attali), Buka, prevela Eleonora Prohi, Vuk Karadi, Beograd, 1983, posebno str. 27 i 153 (i dalje).

233;

STIL I SLOBODA
Pravovjernost je nesvjesnost. George Orwell1

Orthodoxy is unconsciousness.- George Orwell, 1984.

Stil tip i netip

1 u svojim najslobodnijim primjerima govor je proet oblicima (pravilima i nunou). Mnogoznani starogrki izraz logos znai izmeu ostaloga i govor (rije) i pravilo (zakon). Oblik nas oslobaa izraavanjem emocija i misli. Iz neizdiferencirane mase jo-ne-smisla tek se oblikovanjem raa upotrebljivo znaenje. Struktura omoguuje znaenje, ali i namee djelominost vienja. Oblik se esto doivljava kao tijesan okvir za slobodnu misao. S druge strane, priznaje se nemogunost izraavanja kad nedostaju oblici (nema rijei ili nema prave rijei da se neto izrazi). Ponekad pravilo (uzorak ili oblik) oigledno omoguuje govor slui kao putokaz ponaanju kad zajednica zahtijeva (ili barem oekuje) da ono bude ispravno (prikladno). Tekoe opredjeljivanja (slobode izabiranja) tada olakava upuivanje na inventar priznatih rjeenja primjenjivih u slinim situacijama. to je bolje poznavanje komunikacijskih pravila (pravila jezika i pravila izbora prikladnih podjezika ili oblika) poveava se vjerojatnost govorenja i raste koliina govorenja. Jedan je od primjera oblika ili pravila koji osiguravaju neku koliinu govora tehnika topikog miljenja. Oblik koji moe primiti razne sadraje prazan oblik, topos (ope mjesto), ima heuristiku vrijednost jer omoguuje da se lako pronae (inventio) to se moe rei o predmetu govora. Na predmet se prislanja reetka opih mjesta da bi se (predmet) otkrio sa svojim pojedinostima i tada su mogue predikati je koje e drugi razumjeti na primjer, rei neto o predmetu s obzirom na postojanje, stupanj, prostor, vrijeme, kretanje, oblik, sadraj, primjenivost, poeljnost itd. 2
2 Aristotel, Retorika, preveo Marko Vii, nja, Beograd, 1987, str. 21, 149 i dalje.

Nezavisna

izda-

& Row, New York, 1986, str. 6369.

Gerard A. Hauser, Introduction to Rhetorical Theory, Harper

237;

Drugi su primjer pravila rasporeivanja naene grae (dispositio). Ta pravila predviaju organizaciju govora za sluanje, pa zato i nuna ponavljana sadraja (najava teme, njezina razrada, saeto ponavljanje najvanijeg u zakljuku). Poznavanje pravila govorenja, od jezika i stilova do anrovskih pravila, omoguuje igranje govora, kao to pravilo uope omoguuje igranje. (Da se komunikacija doivljava kao igra svjedoe i brojne kazaliie metafore u govoru o - govoru govorne uloge, predstavljanje govorom, Scena, itd.) Pravilo dakle nije samo ogranienje preesto je ono to to omoguuje komunikacijski teatar i koje nosi glavni smisao igranja. Krajnji oblik igranja komunikacije jest upotreba govornih oblika zato da se podsjeti na njihove ranije kontekste, pa moemo rei da govor tada nije samo omoguen pravilom (oblikom) nego on to jest: govor-oblik, govor-jezik, puka stilizacija. Stil i stilizaciju moemo poimati razliito i sa suprotnim vrijednostima primislima kao posebno (izvorno, prikladno, skladno) uobliavanje i kao tip i tipiziranje. Ovu dvostrukost omoguuje poimanju stila svojstveno razdvajane pojava na dvije apstrakcije objekte i naine njihova pojavljivanja, razdvajanje koje je u vezi s uobiajenim razdvajanjima uzroka i posljedice, procesa i strukture, sadraja i izraza. Cjelina se pojave cijepa na doivljaj invarijanti predmeta i invarijanti kvaliteta koje se mogu pripisati tom, a i drugim predmetima. Jezine su etikete ove pojmovne diobe Sto i kako, odnosno, imenica i glagol ili pridjev. O problematinosti ove kategorizacije govori nestalnost mjerila: nije uvijek jasno kad razliita pojavljivanja treba smatrati istim objektom koji se samo razliito pojavljuje, a kad razliitim objektima. Ono to se s jednog aspekta doivljava nainom (kako), s drugog se aspekta moe doivjeti kao predmet (to). O zbrci govori i etimologija izraza kvaliteta latinski quale znai to, a kvalitetu obino smatramo vrijednou koju predikacijom pripisujemo predmetu. U nemogunosti totalne spoznaje (njemosti savrenstva i potpunog jedinstva sa svijetom) agorom se ljudskih jezika svijet razliito artikulira, 3 A ono to se milju razdvaja
3 Jean Pierre Faye navodi ova znaenja izraza artikulacija (artikulirati): proizvodnja, raspodjela, oblikovanje, diskontinuiran je, pojanjavanje, apstrahiranje, ralanjenost (i mogunost kombiniranja diskretnih jedinica) ureenost, sistematinost, hijerarhiziranost, postupanje po pravilima. Kritika jezika i njegova ekonomija, prevela Gordana Popovi, Studentski centar Sveuilita u Zagrebu, (godina Izdanja izvornika 1973.), str. 78.

238;

(na kako i to pojave) predikaijom se spaja u nove kombinacije, ali posredstvom ideologije. Predikacija se zasniva na vrijednosnom sustavu i uvijek je nekakvo (vrijednosno) usmjerenje. Odvojenost kako od Sto prilika je za unienje egzistencije jer se u konkretnom nastoji neto prepoznati nai ono to je ponovljeno, a to poprima vanost bitnog, pravog, istinitog, Pitanjem kako (na primjer uiniti neto) jezik nam podvaljuje svrhovito djelovanje i djelovanje po shemi (programu) kao neto najprirodnije. Kako ukljuuje poimanje naina kao ponovljenosti i prikladnosti djelovanja normi (oekivanjima).' Nain je ideja kojoj pojedinano djelovanje odgovara ili ne. Onako kako ga poimamo pod imenom stil (tip, sistem, duh, metoda, tehnika, tehnologija, strategija, ton, registar, razina, klju itd.), nain je poimanje ustaljenosti ili ponovljenosti. Uobiajena je ralamba govorne poruke na referencijalno (to) te ekspresivno i impresivno (kako). Kaemo: to je neistinito ili neistina (neloginost, netonost), a ne to je reeno na neistinit (nelogian, netoan) nain. injenicu da je osim predmeta govora (to) izreena i govornikova izvjetaenost (jednostavnost, vrstina, napuhanost, ivahn o s t . . . ) iskazuje se kao izvjetaen (jednostavan, vrst napuhan, ivahan...) nain ili stil. Najvei broj definicija stila ukljuuje smisao ponovljenog (ranije sretanog, prepoznatog): skup ponovljenih oblikotvornih i karakteristinih izraajnih sredstava i postupaka jezinog djela, obiljeja izraza zajednika grupi ili raznim tvorevinama jednog autora/' Druga grupa definicija naglaava u poimanju stila pojedinanost (posebnost) i govornost poruke: sklad misli, sadraja i oblika, otklon od linije neutralnosti (oekivanosti); imati stila znai prikladno odmjeriti koliinu starog i novog, privui panju na izraz, poigrati se s primaoevim oekivanjima na njegovo zadovoljstvo. Jednom se dakle pod stilom misli tipinost (oblik, jezik), a drugi put netipinost (poseban, situaciji primjeren izbor iz jezika, dakle poruka). Stilizacija takoer moe imati suprotne smislove. Poimana u skladu s preskriptivnom stilistikom i retorikom ona je prilagoavanje govora oekivanjima, to se svodi na ukraavanje govora znakovima prikladonsti figurama. Stilizirati tada znai dotjerati govor tako da ga se svede, reducira, uskladi, primjeri uzorku, stavi u slubu postojeih kodova (i odnosa) te da se ljepoti izraza da moralna svrha. Stil se

4 Rikar Simeon, Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Matica hrvatska, Zagreb, 1969, natuknice stil i stilistika.

239;

svodi na skup pravila za ogranienu upotrebu jezinih sredstava. O njemu se doznaje statistikim pregledom poruke jer ono to se redovno pojavljuje, to je privilegirano u nekom tipu situacija pouzdano spada u tako shvaen stil. Stil kao ogranienje Izbora jest tabuizaeija jezika, poveanje nude ili prisile u govoru. Sve to je izvan domene stila doivljava se kao tabu zona, a prelaenje g r a n i vrijea dobar ukus stilskim disonancijama. U Vergilijevom su kolu jednostavnom stilu vjeno pridrueni seljak, polje i plug, a vojskovoa, ma i konj ozbiljnom ili visokom stilu.5 Kako govora se posredstvom ideologije nadvilo nad to, a njihova je usklaenost prikazana po sebi razumljivom. Prikladnim govorom ideologija odrava drutveno ustrojstvo: stilovi su razvrstani homologno podanicima u dravi. Umu u kojem je sve smjeteno na svoje mjesto stilska neprikladnost postaje nepodnoljiva jer se povezuje s neoekivanim drutvenim odnosima: K o bi mogao podnijeti da djeak, ili mladi, ili ovjek niska roda zauzme prilikom govora stav suca, i na neki nain daje lekciju poput uitelja. 6 U suprotnom simslu, stilizirati govor znai ne zadovoljiti se upotrebom (primjenom) gotovih komunikacijskih rjeenja (oblika), nego, ne razdvajajui kako od to govora, nastojati da se svjesnim i odgovornim odabirom sredstava uoblii relevantan misaoni sadraj za sasvim odreenog drugog. U tom je smislu ona rijetka pojava u govoru, budui da je teko iskljuiti iz govora automatizam, svojstven govoru ve na razini priroene mu jezinosti. Jezinost govora, to jest automatsko uobliavanje govora na osnovu pravila kojih govornik nije svjestan, neodvojiva je od osjeaja za nuno uobliavanje. Bio govorni znak motiviran (slian oznaenom predmetu) ili konvencionalan (s nauenom vezom izmeu oznaenog i oznaitelja), on je govorniku nuan sve dok njime eli komunicirati. U dvije je vrste izraavanja nunost (automatizam, refleksnost, neizabranost) posebno zastupljena u kriku i psovki i u argonu. Afektivni je izraz, posebno krik, simptom ili indeks, zvuni pokazatelj tjelesnog stanja. U situaciji dolazi kao jedini mogu, prirodan izraz jer jednostavno nema vremenskog odmaka za biranje razliitih izraza jednog sadraja. U zvaninom argonu imamo slinu nametljivost (osjeaj za
5 Pierre Guiraud, Stilistika, preveo Branko Dakula, Veselin Maslea, Sarajevo, 1964, str. 14. 6 Marko Fabije Kvintilijan, Obrazovanje govornika, preveo Petar Pejinovi, Veselin Maslea, Sarajevo, 1985, str. 260.

240;

nunost) oblika, pa govornik nije u stanju zamisliti vie oblika i meu njima izabrati najpogodniji. Bez oblika kojim se iskazuje ne bi bio u stanju govoriti jer ne bi imao to rei. argon ideologiziranog uma, kao i afektivan izraz, dogaa se bez vremenskog odmaka od sadraja, ili bira najkrai mogui put. Kao za krik i psovku, vrijedi: izraz je sadraj. Govornikova je nesvjesnost u argonu usporediva s nesvjesnou jezika u toku govorenja. argon je nesvjesni (refleksni) odgovor situaciji, kao to kombinatorne varijante na fonolokoj razini govora dolaze automatski izazvane okolinom. Uloga je argonskog iskaza u drutvenoj situaciji usporediva s ulogom fonema u njegovom najuem kontekstu. Zajednika im je maksimalna openitost smisla prisutnost. argon se ne usvaja kao strani jezik analizom jezinih kategorija, nego se njime postaje, tonije biva. argon je materinja govor-jezik ideologiziranog uma. Njime se kao prirodnost iskazuju dvije nude koje nalijeu na argonozborca prisila izjavljivanja i prisila gotovih govornih oblika. U eseju Uenje o slinom- Walter Benjamin kae: Dar da uvidimo slinost, koji posjedujemo, nije nita drugo do slabi rudiment negdanje snane prinude da se bude slinim i da se slino ponaa. I dalje, jer je prirodan, ovjekov je organizam mim etiki strukturiran i rezonira na slinosti izvan njega. Ali ini se da drutveni ivot ide u pravcu smanjivanja one oigledne (ulne) prirodne korespondencije prisutne u starih naroda i neciviliziranih. To ne znai da se mimetika mo gubi, nego da se preobraava. U osnovi svih viih funkcija zapravo je mimetika mo. Ona ima svoju filogenetsku i ontogenetsku povijest. Sutina jezine djelatnosti, koja je samo jedan od oblika podraavajueg ponaanja, u prevladavanju je prvobitne onomatopeinosti neulnom slinou ili kasnije dosegnutom slinou. Jezinom se djelatnou danas njeguju rudimenti onih mimetikih moi koje su se nekad manifestirale u vidovitosti, mantikama i magiji.7 Linost se moe razvijati u dva suprotna smjera preteno se prilagoavajui okolini tako da poprima njezine oblike ili preteno izgraivati svoju osobnost. U tom je odnosu prema okolini mjerilo za podjelu linosti na autentine i neautentine, a drutva na demokratska (kojima pogoduju autentine linosti) i autoritarna (kojima pogoduju
7 Valter Benjamin (Walter Benjamin), Uenje o slinom, prevela Olivera Petrovi, Delo, Beograd, 27, 1881, br. 12, str.

6164.

241;

neautentine linosti). Ovu podjelu prati staro pitanje o ljudskoj prirodi: to je prirodan ljudski nain? Jedna je krajnost miljenje da je po prirodi ovjek reaktivan, to jest da u razvoju linosti prevladava pravac prilagodbe te da ponaanjem jedinke upravljaju vanjski i od njezine volje nezavisni inioci. Ako se i dogaaju promjene, one su uvjetovane okolinom i tendencijom pojedinca da se prilagodi. Druga je krajnost miljenje koje ljudskoj prirodi pripisuje proaktivnost: ovjek je samoodreujua linost. Proaktivan je autentini tip, tip koji izgrauje osobni stil. 8 Temeljno je naelo osobnog stila da treba izbjegavati stilsko ponaanje. Autentinost se ne uokviruje prepoznatljivim oblicima (stilovima). Tipski (neautentini) ovjek ogranien je na ponavljanje (dolikovanje). On se nainom pojavljivanja (govorom, odjeom, manirama i drugim drutvenim znacima) ukori jen ju je u kategoriju izabranog ideala. Zeli se prepoznati kao jedan od onih za koje vjeruje da ih zajednica smatra pravim (autentinim). Nesigurnost ga tjera na hitno postizanje psihike ravnotee, to ga ini ovisnim o drutvenim priznanjima. Zato lako poputa pritiscima okoline, koja pothranjuje njegov kompleks ispravnosti, i upodobnjuje se. Nesposoban je za osobnu odgovornost, submisivan, konformist, sklon regresivnim (primitivnim) stanjima" svijesti, netrpeljivosti prema svemu drugom, a posebno prema onom izmeu nesmjetenom (nekategorijalnom). On je ovjek organizacije (reda i discipline). Bezrezervno slijedi zateeni moral. Stvaralatvo izvan grupe mu je nezamislivo. U potrazi za stabilnim identitetom sklanja se u vjerovanje i idolatriju. Ozvanienim se vrijednostima dodvorava oponaanjem. Oponaanje je uvjetovano i jednostavnou m o dela (osnovne psihike kategorije, jednostavni ritmovi, stereotipi, univerzalije). Agresivnost prema drugaijem te oponaanje proglaenih vrijednosti manifestacije su primitivnijih oblika svijesti. Prihvatimo li Benjaminove misli o razvoju ljudskosti kao smanjivanju prisile da se bude slinim, nestvaralako govorno izraavanje, znak ideologiziranog uma, bit e regresija u ponaanju, jaanje rudimenata. Ideologiziranom umu nedostaje kolebanja svojstvenog ljudskim situacijama biranja. Vraa se na sigurno ponaanje v o eno spontanou koja je svojstvena centralistikoj ivotinjskoj tjelesnoj organizaciji. ovjek kao ivotinja ima centralistiki organizirano tijelo, ali je to kod njega samo os8 Rade Bojanovi, Autentina i neautentina linost, Presveta, Beograd, 1985, posebno str. i, 15, 16, 41, 74, 87 106 i 122.

242;

nova za postizanje njemu svojstvene ekscentrinosti pojaanjem svijesti, koja ga izvodi iz nude oblika vlastita tijela i okoline. 9

Osloboenje od govora i osloboenje govorom

Ideologija rauna s onom funkcijom komunikacije od koje joj (komunikaciji) dolazi ime; latinski communicare znai uiniti zajednikim, priopiti, to jest uiniti opim, a communicatio ne znai samo suopenje nego i zajednicu (communio). Smatra se da se svaka sloenija komunikacija razvila iz procesa prilagoavanja okolini, prisutnih i kod najjednostavnijih oblika ivog. Nije zato udna vjera vladajue svijesti u pomo komunikacije pri organiziranju drutva, a ni briga za osiguranje eljenih oblika komuniciranja. Znanost slui ideologiji kad komunikaciju svodi na ono na to je uglavnom reducirana posredstvom javnih glasila, a to je plansko i tono prenoenje obavijesti, te prepoznavanje. Primalac je objekat tog prijenosa pasivno ogledalo poruke koju alje subjekt. Jednostrano se naglaava znaaj objektivne vrijednosti materijaliziranih znakova priopavanja ili njihovo interpersonalno znaenje. Razlici je oduzeto dostojanstvo onoga sine qua non, to je osigurano identitetu u znaku, pa ona dobiva imena s negativnim primislima otklon, buka. Otklon se doivljava prije svega kao greka i smetnja, dovodi se u vezu s komunikacijskim nepodoptinama ambivalencijama, prikrivanjima. Termin semantika buka, na primjer, ukljuuje nepoeljnost iskustvenih raznolikosti jer ugroavaju sporazumijevanje. Budui da cjelokupni odgoj nastoji na objektivnosti, ve smo skloni tumaenje smatrati nedoputenom subjektivnou ili otklonom. Ideal je toan prijem (odraz) poslanoga. Ovaj ropski poloaj primaoca u odnosu na poiljaoca vladajueoj svijesti treba olakati da komunikacijom postigne planiranu vrstu zajednitva, tonije ujednaenost. Odatle jednadba: to vie komunikacije (naravno ovakve, ideologizirane), to jedinstvenija zajednica. Inzistiranjem na zajednitvu i svoenjem komunikacije na potvrivanje zajednitva prenaglaava se

Slobodan Novakov, str. 299 i 353.

Helmuth

Plessner,

Veselin

Stupnjevi

Maslea,

organskog

Sarajevo,

ovjek,
1981,

posebno

preveo

243;

u govoru jezik. Povratnim se govorom ili govornim kruenjem zaustavlja vrijeme jer se spreavaju promjene. Prevlast ponovljenosti (oblika, jezika) u govoru ukida njegovu dogaajnost (ugovor kao zgodu) i pretvara ga u puko ostvarivanje obrazaca (govor kao ostvarivanje jezika). Komunikacija tada nije vie no prijenos jezika, nije in osobne artikulacije, nego prijenos ve postojee artikulacije svijeta, provjera identiteta. Ideoloko slubovanje govora potiskuje njegovu artikulacijsku ulogu ulogu ralanjivanja svijeta i razumijevanja, a pojaava njegovo djelovanje u suprotnom smjeru dezartikulaciju. Ideologizirani govor oprirodnjava vladajuoj svijesti odgovarajuu artikulaciju svijeta tako da brie tragove artikulacije i time zastire (zamagljuje, mistificira) namjeru. Ralanjeno se ujedinjuje u motivirane sklopove, motivirane ideoloko-jezinim tehnikama, a te umjetne cjeline pretendiraju da budu primljene kao slika (istina) svijeta. Rasprave o tome mogu li revoluciona ideja i ideja koja opsluuje (lo) poredak biti oblikovane istim jezikom ili ne samo zamagljuju problem. Rei da je bitan sadraj, naivno je jer jezik jest sadraj. Rei da treba progovoriti novim jezikom takoer je naivno jer novi je jezik opet jezik, to jest, sustav izloen primjeni. Jezik se, dodue, prima kao prvi sadraj poruke, pa je svaki tradicionalni jezik osuen da bude tumaen kao znak ideologije. No samo novi kod ne bi rijeio nita. Koliko god inzistiranje na ujednaavnju govora jednim kodom vodi drutvu bez pojedinaca, toliko inzistiranje na proizvoljnom pridruivanju oznaitelja i oznaenih ili proizvodnji neprepoznatljivih oznaitelja vodi pojedincima bez drutva. Sasvim nov kod ostavlja pojedinca usamljenim; umjerene se novine u kodu izlau oponaanju. U jezikom posredovanim odnosima otklon znai barem toliko koliko i pravilnost. Tek se otklanjanjem proizvodi znaea razlikovnost; tek se igrom pravilnosti i otklona omoguuje upotrebljivost (znaenje) poruke za drugoga. Svjesni smo nunosti izvjesne koliine zajednikog iskustva kao podloge na kojoj se oblikuje smisao. Poznati su nam negativni aspekti otklona greke zbog nepoznavanja koda ili nemogunost normalnog govorenja (govorni poremeaji). Ali i otklon ima svoj pozitivni aspekt, a pravilnost negativni. Nestvaralako (argonsko, monotono) govorenje je vid nepoeljne (primitivne) pravilnosti. U svom pozitivnom aspektu otklon je preduvjet znaenja jer se ono zasniva na razgraivanju stereotipa. To je ono iznenaenje zbog kojeg se razgovor zainje i koje ga odrava, to pokree misao dalje od banalne 244;

(ustaljene) veze u jezinim i ideolokim oblicima zaklonjena podruja ili podruja jo-ne-smisla. Optuivanje jezika za loe govorenje jednako je greka kao proglaavanje nekog jezika (obino vlastitog ili nekog od evropskih) superiornim u odnosu na ostale (posebno manje poznate, egzotine). U oba sluaja posrijedi je poistovjeivanje govorenja (tvorenja poruke) sa sustavom znakova (popisom jedinica i propisa) po sebi ni stvaralakim ni nestvaralakim, pa zato i neodgovornim za lo ili dobar govor. Odgovornost za lo govor snosi sam pojedinani govornik, a kad lo javni govornik postane normalna pojava onda je jo odgovornija zajednica koja takav govor prihvaa. Nema krize jezika, kae Hans Eggers, nego je kriza ljudskih odnosa. 10 Osloboditi govor znai promijeniti pragmatike uvjete govorenja, to jest, osloboditi ovjeka (i drutvo).

Prilika za retoriku prilika za demokratske odnose

Kakav govor suprotstaviti jezikovanju (govoru-jeziku, govoru-obliku, argonu autentinosti)? Ako kaemo revolucionarni, nismo mnogo rekli jer ne postoji jedinstveni lik revolucionarnog govorenja. Moe li se revolucionarni govor svesti na govor koji je nov temom i oblikom? Poetskom se govoru mora priznati revolucionarnost jer sistematski izbjegava banalnost, koju su ruski avangardni umjetnici proglasili kontrarevolucionarnom. No deautomatizacija govora (i sluanja) uvijek ukazuje i na postupak, to je poziv na oponaanje. Rezultat je fetiizacija oblika i stvaranje pjesnikog jezika, tonije argona, pa je umjetniki govor uvijek praen od sebe veom sjenom kia. Je li revolucionarno logiko razlaganje, znanstveni/filozofski razgovor? Je li to obrascima znanstvenog jezika izreena nova spoznaja? Je li to djelatan politiki govor starim sredstvima emocionalno zaraznom kletvom: govor-akcija, koji pozivom-zapovijeu vodi egzistencije na rtvovanje ideji zajednikog budueg boljitka. Je li to nepoetian, ali za situaciju relevantan govor koji opskrbljuje zajednicu tonim podacima i pospjeuje zajedniko donoenje najboljih moguih odluka?
10

Gadamer, Hormann, Eggers, Uenje i razumijevanje govora, prevela Truda Stama, 1977. str. 36. Studentski centar Sveuilita u

Hans

Eggers:

Moemo

li

se

jo

sporazumijevati1?,

Zagrebu,

245;

Ako se najvie prianjem branimo od sudbine ili suprotstavljamo, a sluanjem najvie potvrujemo da smo u stanju tue vienje prihvatiti kao svoje, onda se u ideologiziranom govorenju dogaa ovaj obrat: poslunim se prianjem govornik ne suprotstavlja, nego potvruje sluanjem postignutu identifikaciju. Takvo je prianje osloboenje od govora, to jest od od-govornosti. Osloboenje govora, prema tome, nezamislivo je bez osloboenja sluanja. Sluanje je druga polovica govorenja: kad ljudi prestanu sluati, govorenje postaje besmisleno / kad govorenje postane besmisleno, ljudi prestaju sluati. Oslobaanje sluanja ide zajedno s pojaanjem svijesti o govornom obliku, to omoguuje neutraliziranje njegove vlasti nad ponaanjem. To se postie odmakom koji ukida refleksno reagiranje na govorni stimulus i tako omoguuje unutranji dijalog s govorom drugoga. Kritiko je sluanje slobodnije od govorenja dozvoljava i one asocijacije koje govornik nije namjeravao izazvati (na primjer ironine) ili ih je potiskivao oblicima svoga govora (argumentima autoriteta ili ethosa), kojima je nastojao s primaocem ugovoriti odnos autoriteta. Tumaenje govornikog obrazovanja kao poveanja mogunosti nagovarake upotrebe govora samo nanosi tetu zajednici kojoj je stalo do javnog (zajednikog) rjeavanja zajednikih poslova. Sve dok bude postojala govorna zajednica sa svojim problemima, postojat e i potreba da se ti problemi rjeavaju govorom. Ljudi e upotrebljavati simbole da utjeu na vjerovanje i inove drugih. Potiskivanje retorike dat e samo jo vee anse demagozima. Jer kolovanje govora ne ukljuuje samo uvjebavanje izabiranja najboljeg naina za postizanje povoljnih uvjeta prijema govora nego istovremeno i veu sposobnost otkrivanja upotrebe govora lanim argumentima ili argumentima autoriteta paralogizmima, metaforama i lanim govornim ritmovima i oblicima. , Ljudski je svijet, kae Grard Hauser, proizvod simbola i argumenata, podloan tumaenju i promjenama, a istina .e vjerojatna i subjektivna. 12 U ovakvom, egzistencijalistikom vienju svijeta retorika ima sigurnu budunost, bez obzira to o njoj mislili nadleni duebrinici u odgojno-obrazovnim ustanovama. Retoriki je in neizbjean kad se zajednica nae u situaciji da se mora (ili da ima tu mogu11 Raymond S. Ross, Speech Communication, Prentice Hall Inc. Englewood Cliifs, New Yersey, 1870 (1965), str, 28. 12 Grard A. Hauser, isto, str. 201203.

246;

nost) odluiti za neki smjer djelovanja. Povjest potvruje da se sloboda i stvaralatvo i govornost javnosti meusobno podravaju. Demokratske odnose treba osigurati izmeu ostaloga i kultiviranjem govora ili govornim dizajnom. Kao i svaki drugi dizajn, govorni bi dizajn trebao koristiti zadovoljavanju potreba istovremeno i svrsishodnijem i estetinijem. Glavna bi mu zadaa bila da opskrbljuje efikasnim tehnikama voenja javnih poslova, to ukljuuje volju i umjenost da su uspostave dijaloki odnosi (odnosi suradnje i bez potinjavanja). Njegovanjem za i protiv svakog predmeta tjerao bi usrediteni um da se privikne na pravo razliitih pogleda (istina). Jaao bi svijest o obliku, ime bi uveavao koliinu govora kao (pre)oblikovanja, a smanjivao upotrebu gotovih ideolokih i jezinih oblika.

Postoji jedna stara simbolika podjela govora na suhi i vlani. Stari su narodi boanskom neujnom (neulnom) govoru (prvoj rijei) pripisali suhou, a ujnost (ulnost) ljudskog govora usporedili su s prodornou koju omoguuje ovlaenost. 13 Bez sumnje je ova drevna podjela nastala suprotstavljanjem dviju vrsta ljudskog govora suhog govora vlasti i vlanog govora snubljenja. Seksualne analogije govora prisutne su i u suvremenoj teoriji. Roland Barthes dijeli tekstove na one koji snube (kojima je stalo do drugoga i uvlae ga u sebe kroz zijevove otvore na tijelu teksta) i na samodovoljne frigidne. 14 George Steiner usporeuje iskren susret s drugim u govoru dijalog s koitusom, a izbjegavanje drugoga u govoru monolog s masturbacijom. 15 Suvremeni je javni govor preteno uravnjen, bez otvora koje bi ponudio drugome (bez idejnih zaokreta, neobinih govornih oblika, stanki, intonacijskih lomova), m o noton (i nezanimljiv) kao to je jednolian hod ovjeka koji nosi gredu. 16 On je suh ne samo simboliki u smislu u

13 Jean Chevalier, Alain Gheerbrant, Rjenik simbola, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1983, natuknica Rije. 14 Rolan Bart (Roland Rarthes), Zadovoljstvo u tekstu, preveo Jovica Ain, Gradina, Ni, 1975, str. 6. 15 George Steiner, After Babel, Oxford Univesity Press, New York and London, 1975, str. 3839. 16 Za usporedbu monotonog govora s hodom onoga koji tegli gredu vidi Aristotel, isto, str. 251.

247;

kojem je protumaen zapovijedni boanski govor (onaj koji ne prua uitak, nego obavezuje) nego i doslovno. Govor odgovornosti pretpostavljenima govor je kojem obaveza i strah sue grlo; govorancija (tonije: itanje referata) ne moe bez povremenog vlaenja grla (aa s vodom na govornici). Iako mu se ne moe nijekati namjera'da bude harmonian, to rezultira primitivnim ritmom njihala i uope pretjeranom (kierskom) pravilnou oblika, suhi govor vlasti zapinje ve u unoj koljci.

17 Slobodan Ini kao primjere dugakih politikih govora navodi govore Fidela Castra, od kojih neki traju i po osam sati, a kao najdui govor koji je njemu poznat navodi govor Envera Hoxhe, koji je trajao dva dana (s prekidom za ruak). Govorite U politiki?, Istraivako-iedavalM centar SSO Srbije, Beograd 1984, str. 102.

248;

Summary

IDEOLOGY

IN

SPEECH

The author investigates prerequisites for the voicing of an ideational system (ideology), presents several modes of giving utterance to ideology in public speaking, and considers the possibilty of producing unideologized (liberated) speech. Ideological behavior is a social phenomenon but it has natural prerequisites. Ideological schematism of thinking is based upon characteristics of the constitution and functioning of the body (organism). Traits of ideologized behavior can be traced down to elemental forms of behavior. Natural prerequisites of ideologizing are compounded with the nature of sociality and the formation of the ideological subject by schooling. Ideologized behavior is characterized by inflexibility of the processes of thinking and speech, which are performed within stale systems of ideology and language by following certain patterns, and are therefore highly predictable. Ideologized speech leads to mystification, both when it provides unambiguous direction (with or without a tendentious explanation of the situation) and when it bewilders with its futility and failure to help settle the crisis. Unambiguous directive action is performed by means of invitations, commands and questions, and less obviously which is not to say less effectively by the choice of what is said, the choice of the aspect and the expression of value commitments (narration, naming, expressing values). The author devotes much attention to the role of piled-up patterns in speech, particularly in public speech. Overdetermination of speech by form (pattern) defines the public communicative situation in advance, calling thereby into question its purposefulness, save for the purposefulness of rituals. A predominance of patterns in speech signals that the speaker duly sticks to the social role assigned to him, and that the communicative event has been replaced by the performance of a communicative genre. In that case the speaker asserts himself 249;

with language, along with other means, as an ideological subject, even if he need not be aware of it. Excess regularity (patterns) in speech, which marks the speaker as an ideological subject, is called by the author languagizing (jczikovanje) and -jargon (argon). Guidelines for such an understanding of jargon have been provided by Pierre Guiraud and Theodor W. Adorno. In Guiraud's opinion the main role of jargon is to mark the speaker's membership, which qualifies it as a social sign. Adorno speaks of the jargon of authenticity because jargon expresses, to a highest degree and prior to any other potential messages, the type with which the speaker wants to be identified, and that is always a kind of authenticity of Tightness presented as the truth. Jargon-like public speech is continuous, not only because it follows up an earlier way of speaking but also on account of its uniform speech forms. The monotony of a reflexive regular arrangement of prosodic signals (consecutive repetition of similar phonetic forms) results from the obligation to be appropriate, from want of a relevant content, and from lack of need to meet other people in a productive and sincere way. The regularity (repetitiveness, rhythmicity) of jargon is a low form of ordering, which implies that it is not a result of rhetorical preparation for a specific situation but rather of surrender to the inclination to follow the line of least resistance. A more extensive analysis has been done of binomial and trinomial expressions based on double and triple speech (phonetic) bars. The synonymity of the connected lexemes characteristic of those forms suggests that the speaker's choice does not follow logic but a rhythmic pattern. Examples of incongruity of speech form and textual organization are also presented. An analysis of phonetic forms of jargon-like public speaking inidicates that jargon is not characterized, as it is usually claimed, by vocabulary alone, and that the desired type of speaking can be marked by other verbal and non-verbal parts of speech. This also proves that language (inventory, system) includes syntagms and speech rhythm as well. Political jargon is analysed in more detail. Some phenomena appearing in political speech are singled out, namely those that cannot be justified as being indispensable to professional language (technical terms, for example), ie. conventional metaphors and periphrases, certain thematic forms (unavoidable thematic units), distinct value expressions and typical sentence construction. Many characteristics of politi250;

cal speech in our society can be explained in terms of the tradition of reading long papers, so that the very act of reading a political speech can be viewed as a jargon-specific figure. Political jargon is compared to the recitation of epic folk poetry. Political jargon is apolitical speech since it is not a speech of decision (action, power) but of defense. Its defensive nature is revealed in its f o r m : its length, monotony, repetitiveness, parallelism of phonetic forms. Beinig pronouncedly mimetic, jargon is a type of primitive, almost compulsory behavior. Multiplication of such behavior is advanced by the common superficial assessment of speech by its type, rather than by its actual effectiveness. A separation of the mode from the content degrades the existential what in speech and favors the repeated (recognizable) how as the essence. The mode of speech is perceived as essential, the how assumes the role of the what. Jargon is liberation from speech (from responsibility). Liberation of speech presupposes liberation of the pragmatic conditions of speech, that is different social relations, and liberation of listening. The latter is achieved through an increased awareness of forms of speech, which enables neutralization of the power of form over behavior and prevents settling down into stale relations. Actualization of oratorical education and general cultivation of speech are therefore seen as a possible way out of the jargon circle of ideologization. Descriptors: speech, oratory, rhetoric, political speech, language, jargon, style, ideology, form, figure, rhythm. Translated by Goranka Antunovic

251;

Biljeka o tekstovima

U knjigu su ukljueni ovi ranije objavljeni tekstovi:

Stilistika politikog govora, Magistarski rad, Odsjek za f o n e -

tiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1983,

Ideoloki diskurs, Delo, 28, 1982, 89, str. 3549. Politiki argon, Kulturni radnik, 37, 1984, 4, 151172. Zargonske mimikrije, Republika, 41, 1985, 9, str. 197218, Figure politikog govora, Polja, 31, 1985, 319, 317320. Dvolani govorni oblici u javnom govorenju, Govor, 4, 1, 1987,

5370.
argon ili neto drugo?,

Society, odrana u Dubrovniku maja 1987.

k o n f e r e n c i j a C o m m u n i c a t i o n and

253;

Kazalo imena

Ain, J. 21 Adorno, Th. W, 11, 68, 69, 7476, 83112 Andri, D. 120, 194 Ani, V 192 Aristotel 20, 23, 29, 34, 36b, 38, 39, 41, 50, 53, 65, 98, 147, 157b, 169, 201, 211, 225, 228, 231, 237b, 247b Attali, J. 40b, 234 Bacon, F. 33 Bahtin, M. 52, 53, 104, 139 Baoti, Z. 22 Bark, M, van den 128b Barthes, R. 11, 21, 58, 64, 68, 69, 7381, 87112, 195, 196b, 248 Beker, M. 108 Benjamin, W. 54, 58, 64, 241, 242 Benveniste, . 24, 43, 64, 141b Bernstein, B. 45, 50, 128, 130b Berry, C 138 Berry, L. V. 128b Blumenberg, H. 40b Bogatirjov, P. G. 230 Bojanovi, R. 214, 242b Borden, G. J. 156b Braun, M. 228b Bourdieu, P. 56, 66 Brik, O 160 Bugarski, R. 116b, 130b Calvet, J.-L. 51 Camus, A. 79 Canetti, E. 24, 41, 46, 47b, 49b, 119

Castro, F. 248b Cezar 161 Chateaubriand, F. R. 79 Chevalier, J. 159b Chomsky, N. 35b, 130 Colovi, I 151, 226, 227b Danii, , 136 Danojli, M. 59, 130, 131b, 165, 190, 191 Dereti, J. 43b Descartes, R. 11 Diogen 11 Dvornik, S. 192, 193b Eco, U. 64, 65, 69 Eggers, H. 63, 138b, 217b, 243 Ejhenbaum, B. 88b, 189b Faye, J. P 238 Feuerbach, L. 17 Flaubert. G. 10, 11, 79 Focht, I. 108b Fraisse, P. 34b, 40b, 141, 142b Franois, D. 118, 123, 125 Franklyn, J. 125, 127, 149b Frye, N. 136, 197, 202, 229 Genette, G. 36, 142b Gesemann, G. 228 Gheerbrant, A 159b Gilli, G. A. 48, 57b Goljeniev-Kutuzov, I. 227b Grice, H. P. 32b Guberina, P. 55, 143b

N.

255;

Guiraud, P. 56, 117119, 123 126, 240b Hamm, J. 120, 126 Harris, K. S 156b Hauser, G. A. 237b, 246 Hayakawa, S. I. 19, 23b, 27, 44b, 47, 57, 58, 63b, 67b Hebdige, D. 25, 28b Heidegger, M. 83, 85, 97 Hitler, A. 31, 158, 169 Hudolin, V. 124b Humboldt, W. von 55 Ini, S 50b, 189, 191, 248b Jakobson, R. 41, 62b, 110, 146b, 157b, 229, 230 Jaspers, K. 83 Jespersen, O. 47, 48b, 60, 117, 120, 124 Kafka, F. 110 Kibedi-Varga, A. 59b Klajn, I. 192 Kneevi, A. 28b Khler, W. 144, 160 Korzybski, A. 67 Krlea, M 143b Kuzmanovi, M. 118 Kvintilijan, M. F. 45, 240b Laf ont, R. 19 Lasi, S. 232 Lasswell, H. D. 69b, 239, 232 Leach, E. 23, 30, 232, 233b Leeuw, G. van der 137, 163, 162b Leites, N. 61b, 231 Lenjin, V. I. 88, 157, 158, 169, Lord, A. B 228, 229, 239 Lukcs, G. 68, 69 Luki, R. D. 199 Lyons, J. 60 Maas, U. 42b Mallarm, P. 79 Manheim, K. 24b 256;
200, 222

Marcuse, H. 18, 20b, 55, 57 Mari, R. 199 Marx, K. 17, 18, 27, 89, 88, 108, 147, 200 Matei, J 159b Mato, A. G. 134, 150, 152 Matvejevi, P. 189, 190 McLuhan, M. 64 Mievi, N. 32b, 58, 63b Mladenov, M. 190, 192 Mojsije, 204 Monod, J. 21b Novosel, P. 190, 227b Nui, B. 35 Orwell, G. 67, 68, 209, 224, 235 Parry, M. 228, 229 Pavii, J. 199 Pavlii, P. 227b Pcheaux, M 27, 49, 43, 129 Pejovi, D. 31 Petkovi, N. 135b, 136b, 137b Petrovi, . 66 Platon 33, 63 Plessner, H. 243 Popov, R. 199 Popovi, Lj. 129b Potr, M. 32b Pranji, K. 117b, 122, 136, 229 Queneau, R. 8, 79 Radanovi, M. 116b Rodin, D. 108b Ross, R. S. 246b Rossi-Landi, F 26b Sandberg, C. 139 Sapir, E. 38, 116, 118, 119, 135 Sartre, J.-P. 56 Silva, L. 88b, 146, 209b Simeon, R. 43b, 236b Slamnig, I. 139b Sokrat 47 Sontag, S. 208

Staljin, J. V. 86 Starobinski, J 28b Steiner, G. 247 Skari, I. 50, 147b, 170b, 192 Skiljan, D. 192 Sklovski, V. 59b, 88b, 135, 229 Soljan, A. 131b Sunji, . 21, 84 Theweleit, K. 158b Todorov, C. 65b Todorovi, M. 117b Tomaevski, B. 157, 158, 161 Tracey, D. de 17

Trnavevi, Z. 199, 193 Valry, P. 80 Vergilije 9, 240 Viktorov, D 44b Vuleti, B. 7, 144 Vuleti, D. 147b Weseen, M. H. 122, 131b Wheldall, K. 48b, 54b Zani, I. 200b, 204b, 206b, 210, 227b, 228b Zdanov, A. A. 222, 224b
Ziek, S. 31, 32b, 46b, 58

257;

Kazalo pojmova

Aforizam, 44, 147 Agresivnost, 242 Alibi, 81, 212, 214 Aluzija, 103. Vidi Natuknica Anafora, 166 Analogija, 36. Vidi Slinost Angairanost, 111 Animizam, 21 Antitetinost, 37, 147, 159, 160 Apel, Vidi Poziv Apstrakcija, 67, 85, 110 Argot, 116118, 123 Argument / Argumentacija, 43, 47, 246 Aritmija, 141 Artikulacija, 31, 33, 104, versus neart. 139; organizacija govora versus teksta 165, 172, 190, 226; ralamba 244 Autentinost, 8385, 96, 126, 127, 171, 241, 242 Automatizam, 77, 91, 107, 156, 160, 170, 173, 216, 224, 230, 240; sinitaksiki 214 Autonomna sintagma, 216 Autoreferencijalnost, 92, 103 Autoritet, 4548, 53, 54, 100, 164, 171, 241, 242, 246 Bajalica, 59 Banalnost, 91, 244, 245. Vidi Trivijalnost, Troenje Bojni pokli, 43, 232 Brbljarija (babble), 136, 229 Broj tri, 161 Budnica, 43

Cant, 116, 127 Catch Word, 44 Centraliziranost, Centrizam, 50, 51, 242, 243, Vidi Usreditenost Ceremonija, imenovanja 57; zaklinjanja 45 Circumlocutio, 202 Cjelina / Cjelovitost, 37, 73, 74, 158162, 201205, 221, 238, 244 Cockney, 131 istunstvo, 126 Dijagram (govorni), 36, 157 Dijalekt, 51 Dijalog versus monolog, 141, 247 Deautomatizacija, 245 Definicija, 21 Dekontekstualizacija, 25 Demagogija, 246 Demistifikacija, 109 Demitologizacija, 25, 85 Demokracija, 241, 247 Denotacija, 57 Determinizam, 21 Deviza, 43 Dezartikulacija, 55, 244 Direktiv, 40, 41. Vidi Govor, usmjeravajui Diskontinuiranost, percepcije 19, versus kontinuiranost 30 259;
162

Diskurzivnost, versus himninost, 163 Dispositio, 238. Vidi Rasporeivanje Distrimija, 141 Djelo, 79, 227 Dogmatinost, 53, 97 Dolikovanje, 242 Doslovno, 102106, 195 Drugaije (Drugi) Drugo, 25, 99, 139, 195, 242 Drutveni znak, 51, 115, 118, 119, 125, 202, 233 Dvojanost, 18, 19, 171; udvostruavanje 197. Vidi Oblik, dvojani Dvosmislenost, religijska 232 Egzistencija, versus esencija, 239 Ekspresivna funkcija, 165, 239 Ekstenzija, 23 Entimem, 56 Ep (Epos), 137, 211, 227 epopeja, 227 epska tehnika, 136 epska pjesma, 227 epsko pjevanje, 163, 229, 230 Epifora, 166 Etiketa, 38, 43, 55, 56, 58, 59, 99, 200, 201 Etos (Ethos), 201, 246 Evokacijski efekat, 104, 108, 218 Exornatio, Vidi Ukras Fatika funkcija, 128 Figura, 67, 9395, 142, 159, 173, 194, 239;
pjesnika/poetska versus argonska, 194197 retorika, 137, 138 i irenje govora, 230 Vidi Oblik

Formula, govorna, 59, 136, 229, 231 magijska, 44, 124, 128 Formulativnost, 230 Fraza, 43, 45, 122, 124, 139, 148, 157, 215 Funkcija, 21 Generalizacija, 58 Gesta, 58. Vidi Oblik Glasnogovornik, 53 Glasovno podudaranje, 148, 149, 160. Vidi Paronomazija Glosema, 38 Glotofagija, 51 Gomilanje (izraza), 37, 153, 159, 218, 220, 228 Govor, 15, 29, 40, 78, 89, 125, 245 i dalje;
akcija, 232, 245 alternativni, 108112, 245 antitopini, 92 apstraktni versus apstraktizirani, 191 beini, 94 biblijski, 163 birokratski, 197 ceremonijalni, 232, 23fiitani, 225 govorni versus negovornj 89, 165, 225, 230, 247 drugoga (tui), 3153 diplomatski, 120 filozofski, 83. 109111 formativni. 41 funkcionalni versus nefunkcionalni. 95 IdeoloSki, 75 institucionalizirani, 91, 189 iskljuujui. 115120 javni, 36, 38. 67, 124, 134, 139. 116, 163, 170, 245. 247 kontinuirani versus diskontinuirani, 140, 144 konvencionalni versus motivirani, 240 kruei, 244 logini versus nelogini, 159, 232, 233, 239 legitimirajui, 233 luiki, 117. 123, 124 magijski, 119, 120, 124, 142, 231 Vidi Oblik

Folklor, 159, 192, 228

Fonem, 241

Fonetski blok, 150, 182, 166, 167 Forma, 80, 91, 103, 104, 108, ili;
i sadraj, 99, 103, 225; i moral, 81, 85, 91, 99, 101; Vidi Oblik

260;

 maska, 93 metagovor, 37, 51 mitoloki, 106, 211 motivirani, 240, 244 nadahnuti, 164 nadosobni, 164, 227 neodreeni, 191 nerazumljivi/nejiasmi, 192, 193 neslobodni, 211 nestvaralaki, 115, 116, 129, 173, 194, 242, 244 obavezni, 211, 229 obezlieni, 163 obrambeni, 232 obredni, 97, 159, 120, 124, 128, 136, 142, 163 opravdavajui, 53, 54 organski, 116 pisani, 225 pjesniki, 109110, 148, 163, 164 pjesniki versus argonski, 195, 196 poetizirani, 45, 122 poetski, 245, 122 polemiki, 54, 59, 200 politiki, 120, 189 i dalje politiki versus kvazipolitiki, 231, 232 predjezini, 136 protogovor, 37, 53 razluujui i spajajui, 118 religijski/religiozni, 3638, 66, 163, 164; 171, 211 represivni, 214 retoriki versus neretoriki, 32, 234 revolucionarni, 107, 108, 131, 189, 192, 245 rutinski, 232 savjetodavni, 42 spontani versus nespontani, 129 standardizirani, 91 stihovani (versificirani), 170 stranaki, 231 stvaralaka, 107, 118, 121, 122, 126, 129, 194 suhi versus vlani, 247, 248 tajni, 39, 115120 tendenciozni, 62 tipizirani, 136, 137 ugrabljeni, 106 umjetniki, 36, 39 uniformirani, 199

uravnjeni, 138, 139, 149, 162, 163, 166, 247 usmjeravajui, 39 i dalje, 87, 195, 204, 226 zapovjedni, 195, 214 zatitni, 191, 232 znanstveni, 36, 37 i akcija, 88 i itanje, 165, 166 i egocentrizam, 21 i jezik, 28, 189, 243245 i koliina, 31, 37, 157, 162, 190, 218, 226, 230 i ljepota, 42, 195, 239 i miljenje, 62, 67 i mo (vlast), 231, 247 i nadlenost (kompetencija), 51 i njegove preoblike, 143 i pisanje (pismo), 138, 165, 225, 226 i pjevanje, 230 i proporcija, 66 i reeitativ, 230 i red, 68 i srea, 42 i staro i novo, 196 i stid, 50 i stvarnost, 109, 110 i utnja, 99, 107 i ugoda, 42 i uitak, 44, 127, 195, 196, 248 i vrijeme, 144, 166, 244 o/u govoru, 52 ugovaranje prijema, 96, 195, 198, 224 uvjetovanost govorne emisije i percepcije, 147, 162 Govorni in, 10 Govornik, 100 Govorni njihaj, 141, 142, 148, 154, 159, 160, 218 Govornitvo, 63, 64, 136138; govorniko obrazovanje, 246, 247 priprema, 156, 162165, 231 sredstva, 201 strategija, 31, 196. Vidi Retorika Govornost (versus negovornost), 89, 165, 168, 225, 230, 247 Gradacija, 161 Gramatika, 64, 35; argonska 217, 220 261;

Granienje, 19, 162 Greka irelevantnosti, 54 Grupiranje, 162 Hermeneutiki krug, 28 Himna, 43 Hiperbolinost. Vidi Pretjerivanje Hiperkorektnost, 131 Historija, versus povijest 62. Vidi Prianje Homeoteleut, 137 Homonim, 67 Ideal, 242 Ideja, 19, 20, 28, 45, 85. Vidi Pojam Identifikacija, 26, 44, 96, 106, 139, 197, 246; versus razlikovanje 25, 26, 27 Identitet, 21, 22, 25, 41, 60, 121; versus razlika 115, 118121, 142, 159, 243, 244 Ideofagija, 22 Ideologija / Ideoloko, 10, 15, 17, 18, 24, 27, 34, 69, 95 97, 107, 231, 243; ideoloko hiperboliziranje, ildeoloko izvrtanje, 58 ideoloko shematizam, 30 ideoloka korekcija pamenja, 227 ideologiziranje / ideologiziranost, 1520, 26, 27, 34, 107, 208, 209, 241246 Ideolog, 34, 54 Idolatrija, 242 Idoli, 33 Igra, 10, 44, 117, 123, 124, 126, 238 Ime, 5259, 200, 201; institucije, 217 licemjerno, 57 osobno, 57 Imenica, 54, 55 Imeniki izraz, 138 Imenovanje, 30, 5461; performativno i didaktiko, 57 262;
228

Imitacija, 26, 196, 211. Vidi Mimetizam, Oponaanje, Podraavanje Implikativ, vidi Natuknica Impresivna funkcija, 151, 165, 239 Improvizacija, 230 Indeks, 240 Inkantacija, 59, 163 Intencija, vidi Namjera Intenzitet, 165 Intertekstualnost, 45, 65 Intervju, 47, 52 Intonacija, 47, 138, 143, 165 Intonacijski logatom, 136, 229 Intriga (spletka), 52 Inventio, 237 I-skupina, 150 i dalje, 157 (i-reenica), 167, 222, 225 Ispravnost, 121, 125, 127 131, 202, 237 Istina, 3337, 69, 74, 84, 98, 197, 227, 246, 247 Izbor, 19, 25, 41, 61, 77, 97, 100, 107109, 211, 230 Izraajnost, 127, 152 Izreka, 161 Javnost, 226 Jezina djelatnost, 241 Jezina karikatura, 120 Jezini slojevi (varijeteti), 51, 74, 116, 143 Jezinost, 33, 240 Jezik, 15, 3235, 40, 60, 62 69, 7477, 8992, 97, 100, 107, 108, 119, 122, 125, 129, 130, 143, 216, 233, 234, 244, 245; nemuti, 106 organski, 116 politiki, 126 specijalni, 116 standardni, 51, 116 tehniki, 119, 202 ugrabljeni, 106 i govor, 28 i miljenje, 55, 67 i mo, 75 Jezikovanje, 40, 6269, 66, 67, 233, 245
tajnis 116, 120

Katakreza, 203 Kategorizacija, 40. Vidi Predikacija Ki, 91, 127, 245 Klauzula, 137 Knjievnost, divlja, 226 narodna, 226 Kod, 64, 244; razgraeni versus ogranieni, 128 Kodiranje, 85 Kombinatorne varijante, 241 Komentar, 5153, 61 Komisiv, 40 Komparativ, 228 Komunikacija, 243 Komunikacijsko rjeenje, 237, 240, 247 Konativnost, 41 Konformizam, 121 Konotacija, 64, versus denotacija 57 Kontekst, 89 Kontinuiranost, 220 Kontrast, 19, 25 Konvencija, 79, 80, 91, 123 Krilatica, 43 Krik, 142, 240, 241 oblika, 68, 69, 74 narativnog uma, 73 politikog govora / jezika, 189 i dalje, 193 izvana versus k. iznutra, 212 Kritika, 20, 109 Kriza, 109 La, 34. Vidi Istina Labirint, 232 Loginost, 159, 232, 233 Logos, 31, 137, 237 Lozinka, 43, 44, 96 Magija, 241 Manifest, 45, 79 Manifestacija i manifestans, 55 Mantika, 241 Matrica, 19 Materijalnost oznaitelja, 122, 123

Mehanizam pozivanja, 63 Metafora, 38, 58, 202 i dalje; bolesti, 208 gradnje, 208 i metonimija, 207 kazalita, 207 prometa, 207 rata, 209 sistemska, 203210 argonska, 202 Metaforika konstelacija, 206 Metaforiki pleonazam, 207 Metaforiko iivljavanje, 219 Metagovor (metatekst), 51 Metajezina funkcija, 128 Metar, 137, 141, 159, 229 Metonimija, 207 Mimetizam, 36, 241 Mimikrija (govorna), 191 Mistificiranje, 16, 32 i dalje, 39 ,110, 120, 172, 173; mistificiran versus mistifikatorski, 32, 33, 137, 194, 195 Mit / Mitoloko, 75, 77, 103 105, 137, 211, 233 Mitolog, 109 Mitologizacija, 97, 190 Moda, 119, 202 Model, 242. Vidi Oblik Molba, 46 Molitva, 46 Monotonija, 225, 226, 232 Moral, 22, 23, 78, 81, 101, 198201, 225, 239; forme, 81, 85, 91, 99, 101 Motivirano, 143, 157; versus nemotivirano, 68 Nabrajanje, 221 Nain, 53, 63, 65, 78, 107, 143, 238242;
versus sadraj, 36. Vidi Jezik, Oblik, Stil, Tip Nadlenost (kompetencija), 51, 211

57, 66, 128130 Nalog, 94 Vidi Zapovijed Nametljivost oblika / ritma, 156, 218 Namjera, 75, 77, 103106, 165, 166, 233 263;

Naracija, 104. Vidi Historija, Prianje Nasilje, 94, 98101 Natuknica / Natuknjivanje, 8590, 103105, 153, 154, 171, 198, 203, 220 Navika, 43, 85, 201, 211 Negiranje, 94 Neodreenost, 74, 75 Neprozirnost, 194 Nerelacionost, 89 Nesimetrina komunikacijska situacija, 46, 48 Neverbalno, 106; versus verbalno 165, 173 Nominalna perifraza, 149. Vidi Imeniki izraz Novogovor (Newspeak), 67, 201 224 Nunost, 36, 37, 108, 200, 211, 237, 240242 Obiaj, 226 Objektivacija, 9092 Objektivno versus subjektivno, 243, 245 Oblik, 19, 34, 6269, 68, 129, 135, 137, 141, 142, 143, 153, 154, 162, 164, 172, 194, 224, 229, 230, 237240, 194, 224, 229, 230, 237240, 243, 244
dvolani i trolani, 124, 147 164, 173, 217, 222, 229 fonetski, 123128, 138, 136, 138, 142, 144, 149, 156, 161, 172, 229 govorni, 85 i miljenje, 244, 245 osjeaj za oblik, 230 pregnantan (dobar, vrst) 34 148, 149, 162 tematski, 211 versus 109 razobliavanje, 68,

Odgovornost, 25, 100, 101, 111, 112, 129, 193, 214, 216, 227, 242, 245 Odluivanje, 231 Ogovaranje, 52 Oistin javan je, 34 i dalje, 98. Vidi Ovjeravanje Oksimoron, 219 Oneobiavanje, 38 Onoma, 54. Vidi Ime, Imenovanje Onomatopeja, 123 Opa semantika, 67 Openitost, 59, 74, 75, 89, 90, 103, 104, 110, 153, 154, 206 Opkoraenje, 166171, 171, 226 Oponaanje, 68, 121, 171, 197, 241245 Opredmeenje, 104 Oprirodnjavanje, 36, 97, 98 Opsis, 202 Opirnost, 228 Orator, 34. Vidi Govornik Organizacija govorne poruke 115, 128131, 139, 144, 166, 167, 172, 173 Originalnost, 110 Osjeaj za nuno uobliavanje, 135, 240 Oslovljavanje, 43. Vidi Poziv Otklon, 195, 243, 244 Ovjeravanje, 10, 11, 24, 28, 37, 162, 198. Vidi Oistinjavanje Oznaitelj, 67; versus oznaeno, 244 Parafraza, 218, 219 Paralogizam, 65, 246 Parola, 43, 44, 169, 217 Paronomazija, 123, 148 Pasus (paragraf), 139 Pauza, 165, 169; dina, 166 Panja, 145, 169; nevoljna, 31, 169 Percepcija (spontana organizacija), 144, 162 Perceptivni program, 58 Performativ, 51

Oblikovanje, 26, 27, 47, 62, 68, 135, 194, 240; Obrazac, 11, 16, 17, 26, 66, 91, 92, 106, 136, 229, 244, Vidi Oblik Obred, 23, 24, 59, 78, 97, 233 Ouenje, 122, 142 264;

Perifraza, 160, 202 Perisologija, 202 Physei-thesei, 35 Pisanje (i mo), 225 Pisari, 225

Pismo (l'criture), 77, 78, 81, 8791, 103109 Pitanje, 4 7 - 4 9 , 94 219, 228, 229;

Pleonazam, 37, 40, 173, 218, metaforiki, 207 vrijednosni, 207. Vidi Tautologija Podobnost, 131, 242

Podraavanje, 50. Vidi Oponaanje, Imitacija Poetska funkcija, 110, 148 Poimenienje, 84, 85, 138, 217 Poistovjeivanje, 93

Pojam, 19, 20, 28, 75

Politinost (versus nost), 233, 234 Politika, 189, 190 Polusloenica, 149 Pomodno, 196 206

nepoliti-

Prikladnost, 237 Prilagodba, 241243 Pripadnost, 25, 44, 60, 63, 96, 105, 117, 121, 124, 135, 206 Priroda / Prirodnost, 15, 97, 98 prirodno versus konvencionalno, 35, 36, 160 Prisila, 75. Vidi Nunost Prisutnost, 62, 63, 241 Proaktivno (versus reaktivno), 242 Projekat, 20, 156 Propaganda, 36, 62, 98, 162 Proporcija, 66, 141, 148. Vidi Red Prototekst, 53, 158 Prozodija, 31, 156, 172 Psiholekt, 116, 125 Psiholoka sadanjost, 162 Psovka, 240, 241 Rad, 22, 226 Rasporeivanje, 35, 36 Ralamba, 221, 222 Razobliavanje, 68 Razumijevanje, 21; govorne poruke 42, 190, 225; versus doivljavanje 231 razumljivost versus nerazumljivost, 233 Reaktivno, 242 Recitativnost, 230 Red / Poredak / Sreivanje, 1223, 35, 37, 66, 75, 80, 99, 104, 105, 141, 142, 159, 163, 170, 207, 220, 234, 242. Vidi rPavilnost Redundancija, 218 Vidi Zalinost Reenica, 64, 138, 144, 216; dugaka, 156 govorna, sintaksika i tekstualna, 166, 167 i-reenica, 157 reenica-labiriint, 157 Reenina melodija, 138, 156. Vidi Intonacija Reenini naglasak, 156, 166, 169, 173; stajai, 169 i dalje 265;

Ponavljanje 10 35-37, 45 94, 98, 115, 121, 144 153, 162, 196, 203,' 210, 220, 232, 242, 244, 238
Posredovanje, 97, 111 Postvarenje, 85 Pravilnost, 129, 135, 142

44, 142, 197, 239,

Pr>7iv 4245

237, 238, 248. Vidi Red

163,

Pravovjerje, 201 Predikacija, 40, 41, 55, 239 Predmet, 237 Predstavljanje, 130 Preimenovanje, 59 Preoznaavanje, 103, 104, 195 Prepoznavanje, 24, 25, 35,

129, 137, 144, 162, 171, 239, 242, 243

Pretjerivanje, 54, 210 Prevoenje, 15, 60, 190, 192 Prezent, 213

Prianje, 61, 62, 104; versus sluanje 246 Prijetnja, 214

Referencijalna funkcija, 135, 163, 169, 194, 231, 239 Referent, 56, 57, 123, 125 Referentna (ciljna) skupina, 131 Referiranje, 58, 63 Refleksi, govori(ki), 77, 91, 196, 201, 218 Regresija, 96, 242 Relacionalnost, 110 Rema (rhema), 40, 55; versus tema 40, 211 Retor, 55 Represija, 21, 58, 75, 99, 214 Retardacija (u govoru), 229 Retorika, 32, 41, 42, 59, 63 66, 98, 105, 127129, 136 138, 147, 196, 212, 226, 239, 236, 237. Vidi Govorni tvo Rije, 89, 143 Ritam, 44, 66, 123, 124, 128, 135137, 141, 142, 152, 153, 162164, 169172, 231233;
njihajni, 232 ritmiziranje, binarno i ternarno, 232; spontano, 226

Sadraj, 244 Saimanje, 190, 228, 229 Semantika buka, 243 Semantika polivalentnost, Semantiki pomak, 195, 208 Semiologija, 69, 73 Shema, 19, 143, 171, 196, 230, 239. Vidi Oblik Silogizam, 65 Simbol, 38 Simbolizirajui pridjev, 39 Simetrija, 37, 156, 160, 161, 171, 224 Simptom, 38, 240 Simultanost, 170 Sinatroizam, 152, 160 Sinonim(ija), 56, 122, 125, 136, 153, 159, 198, 199, 206, 218, 219, 230; sinonimski parovi, 159 Skandiranje, 171 266
206

Slang, 117, 118, 123; rimovani (rhyming), 124 127, 149 Slinost, 241, 242 Sloboda, 107112, 129, 243 246 Slog, 143, 168 Slogan, 43, 44 Sloenica, 217 Sluanje, fonematsko (fonoloko), 135 kritiko, 246 versus prianje, 246 Sljedbenitvo, 45, 115 Smisaonica, 169, 170 Smjestljivo versus nesmjestljivo, 19 Snobizam, 119 Sociolekt, 116, 125 Spiker / spikiranje, 168, 170 Spletka(renje), 52 Sporazumijevanje, 91, 95 Stajai epitet, 149 Stajai reenini naglasak, 169 i dalje Stav, 99, 100 Stereotip(ija), 131, 244 Stil, 25, 36, 43, 65, 66, 77, 78, 97, 100, 107109, 237 242, 239; dodavanja, 228 , dokoni, 228 hagiografski i litanijski, 190 narativni, 79 rutinski, 192 stilistika vrijednost, 56 suhoparni, visokoparni, 231 Stilistika, 69, 239 Stilizacija, 50, 228, 229, 238 i dalje Strategija (govornika), 62 Struktura, 15. Vidi Oblik Subjekt, 26, 61; ideoloki. 27, 41, 60 versus objekt, 104 Superlativ, 228 Sustav, 21, 30; vrijednosni, 239 versus proces 15, 27, 28, 33, Svijest, 243, 247 Satrovaki, 116, 117, 206 ifra, 121

kolovanje, 26. Vidi Obliko- Unutranje motiviranje, 36 Usreditenost, 22, 23, 37, 50 vanje 52, 200, 2 1 1 . Vidi Cen5to versus Kako, 26, 27, 238 traliziranost 240 Utrajavanje, 229 Tabu, 30, 90, 91, 240 Taksija, 19 Vjerojatno, 65, 66, 98, 128, Taksonomija, 67 228 Tautologija, 28, 37, 40, 66, Vjerovanje, versus nevjerova93, 94, 150, 152154, 158 nje 228 161, 218. Vidi Pleonazam Vrednovanje / Vrijednost, 21, Tekst, 142, 156 23, 25, 38, 4956, 81, 87 Tekstualni pokazatelji, sinta89, 97, 105, 120, 162, 190, gmatski i paradigmatski, 194200, 231, 237; 65 i afektivnost, 206 Tempo, 165, 169 vrednovanje jezika, 50, 51, Teorija, 22 126 Tijelo / Tjelesnost, 15, 18, 19, vrijednosni izraz, 170172, 194, 218, 220, 228 29 30 243 vrijednosna polarizacija, 228 Tip(iziranje), 172, 173, 238 stilistika v. 56 242 Topiko miljenje, 237 Topos, 237 Zagonetka, 48, 202, 203 Tra, 52. Vidi Govor (o / u Zakletva, 43, 44 govoru), Ogovaranje Zalinost, 136, 156, 212, 218 Tradicija, 108 Zamjenjivost, 216, 218 Trivijalnost, 110, 203. Vidi Zapovijed, 4547 Banalost, Troenje Zatiivanje teksta, 195 Troenje (izraza, postojeih Zvukovna mrlja, 135, 229 komunikacijskih rjeenja), 127, 131 anr, 10, 61 Tuica, 38 argon, 83, 84, 85, 87101, Tumaenje, 47, 56, 62, 122 103108, 115131, ,125, Ujednaavanje, 84, 243 Ukljuivanje / Vezivanje (govorom), 22, 3031, 34, 37,p 38, 44, 222; tueg govora, 5255 versUs iskljuivanje, 105, 195> Ukras, 195, 149, 239 Uloga, 10, 1 1 , 21, 27, 49, 50,, 105, 115, govornika 233 . Vidi Identitet
128131, 244; autentinosti, 8385, 87101, 103108

emocionalni (uvstveni) i pojmovni, 197 javni (zvanini), 115, 119,

128, 130, 240, 241

ovisniki, 124 politiki, 120, 189234 Zargonozborac, 98, 122, 196, 229, 230, 233, 234