ZNANOST je organizirana ljudska djelatnost kojom se spoznaje svijet u svrhu poboljanja uvjeta ljudske egzistencije.

Konstitutivni elementi znanosti su predmet, zadaci i metode. DIDAKTIKA je posebna pedagoka disciplina, opa teorija obrazovanja i nastave koja prouava bitne probleme odgoja i obrazovanja u procesu nastave i uenja (i u drugim situacijama edukacijskih procesa) PREDMET PROUAVANJA DIDAKTIKE: Didaktika prouava zakonitosti po kojima se odvija proces nastave i uenja ili uenja i obrazovanja u nekim drugim edukacijskim procesima izvan nastave i kole. Njen predmet prouavanja usmjeren je na: - ciljeve i zadatke uenja - analizu procesa nastave i uenja i zakonitosti tih procesa - artikulaciju (strukturiranje) sadraja nastave i uenja (planiranje i programiranje tih procesa) - istraivanje pravila i principa nastave i uenja - izbor i strukturiranje sadraja nastave i uenja - istraivanje metoda, tehniko-tehnolokih rjeenja, sredstava, strategija i putova uenja i obrazovanja - organizacijske forme i modeli rada u nastavi i uenju kao komunikacijskom procesu - didaktike teorije i modeli nastave i uenja ZADACI DIDAKTIKE: DESKRIPTIVNI - opis strukture i grae didaktikih problema, dijelova i odnosa meu dijelovima - opis nastanka, procesa i razvoja didaktikih fenomena - unutranja klasifikacija pojava koje se istrauju, nekih njihovih svojstava, oblika i faza razvoja - odreivanje mjesta pojava to ih istrauje didaktika u okviru nekih drugih pojava i fenomena EKSPLIKATIVNI - otkrivanje i objanjavanje fenomena iz svog predmeta prouavanja - otkrie nepoznatih injenica - otkrie novih injenica i novog stanja pojave ili procesa - otkrie veza i odnosa pojave s drugim pojavama - otkrie smjerova i razvoja neke pojave s drugim pojavama
1

- otkrie uvjeta - otkrie uzrono-posljedinih veza - otkrie zakonitosti, zakonomjernosti i znanstvenih zakona pojave koja se istrauje kao najvie razine znanstvenog otkria NORMATIVNI - znanstveno objanjenje didaktikih fenomena sastoji se u shvaanju predmeta prouavanja didaktike na temelju: - znanstvenih teorija - znanstvenih zakona - zakonitosti i zakonitih tendencija - znanstvenih hipoteza S obzirom na predmet svog prouavanja, didaktika otkrivene i objanjene fenomene i zakonitosti nastave i uenja nastoji aplicirati u neposrednoj praksi, odnosno, nastoji normativno odrediti kako se treba odvijati neposredni proces uenja i nastave FUTURISTIKO-PROGNOSTIKI - didaktika treba predvidjeti: - mogue ishode procesa nastave, uenja i obrazovanja - cijeli proces aktivnosti, radnji, uvjeta, sredstava i metoda za ostvarenje cilja aktivnosti - neotkrivene i nepoznate didaktike fenomene i pojave, njihova nepoznata svojstva i odnose s drugim fenomenima i pojavama.

TEMELJNI POJMOVI DIDAKTIKE: uenje, obrazovanje, nastava, odgoj, stavovi, znanje UENJE - proces prilagoavanja na stalno promjenjivu okolinu; proces modifikacije ponaanja; proces u kojem pojedinac, na temelju svog iskustva, nastoji zadovoljiti brojne osobne ciljeve GAGNE: uenje signala, lanano uenje, jezine asocijacije, uenje pojmova, uenje pravila, rjeavanje problema MOULY: motivacija, postavljanje cilja uenja, pripremanje onoga tko ui, postavljanje prepreka, traenje rjeenja, traenje i ponavljanje rjeenja u slinim situacijama, izvoenje generalizacija, prenoenje nauenog na nove situacije. IMBENICI KOJI UTJEU NA PROCES UENJA: individualne razlike, socijalna atmosfera, disciplina, naini evaluacije rezultata pouavanja OBRAZOVANJE je proces prenoenja, usvajanja, stjecanja, zaraivanja i stvaranja sustava znanja, vjetina i navika, razvijanja sposobnosti, usvajanja stavova i uvjerenja. U
2

osnovi predstavlja komponentu formiranja ljudi koja se preteno ostvaruje usvajanjem generacijskog iskustva. Taj se proces odvija u najrazliitijim situacijama i to funkcionalno (kao pojava pratilaca tih situacija) i institucionalno (u posebnim, odgovarajuim ustanovama). Obrazovanje obuhvaa procese uenja, pouavanja i samoobrazovanja. Obrazovanje u osnovi ima dvije komponente: - informativnu koja se preteito odnosi na usvajanje i dogradnju asortimana generacijskog iskustva (znanja, vjetina...) - formativnu koja se odnosi na razvijanje sposobnosti i drugih ovjekovih latentnih mogunosti dispozicija, ime se omoguuje nadogradnja generacijskog iskustva i s time osobni i drutveni napredak. OBLICI OBRAZOVANJA: FORMALNO: - institucionalni oblici obrazovanja - esto se poistovjeuju sa kolskim oblicima - esto po unaprijed zadanim obrascima i programima - dosta kruti i nefleksibilni - unaprijed zadani naini evaluacije znanja - osoba dobiva odreenu diplomu/certifikat NEFORMALNO: - neformalni oblici nisu unaprijed strogo strukturirani, vie su fleksibilni - teajevi, seminari - certifikat koji se dobije nema jednaku vrijednost kao diploma - ovaj oblik obrazovanja najee se provodi zbog potreba posla, vlastitih potreba INFORMALNO - oblici obrazovanja vezani uz hobije - najee se usvajaju nesvjesno (kazalina predstava, razgovor itd.)

IZOBRAZBA je preteito usmjerena na proces stjecanja znanja, vjetina, navika koji pojedinca osposobljava za obavljanje neke odreene djelatnosti (posla, specijalizacije. Ona pretpostavlja kognitivni, psihomotorni i afektivni angaman ovjeka.
3

NASTAVA je organizirani, planski, intencionalni odgojni utjecaj. U tom racionalno organiziranoj odgojno-obrazovnoj djelatnosti sudjeluju tri osnovna faktora (didaktiki trokut): subjekt odgoja i obrazovanja (uenik), sadraji obrazovanja i onaj tko organizira (posreduje) u procesu odgoja i obrazovanja (nastavnik, uitelj). BITNE ODREDNICE NASTAVE: ciljevi, uvjeti, sociostruktura, psihostruktura, socijalni odnosi, procesualnost, dinamika i razvoj odgojno-obrazovnih procesa u nastavi, tehnologija i mediji, dinamika i procesi uenja i pouavanja HEIMANNOVA DEFINICIJA NASTAVE: odgojno-obrazovne situacije u kojima imamo neki predmet: analizu uenja s jasnom namjerom cilj nastave u horizontima uenikova spoznavanja, doivljavanja i djelovanja pri emu se sluimo odreenim i provjerenim nainima rada i medijima. ODGOJ proces oblikovanja i samooblikovanja linosti odgajanika u odgovarajuim uvjetima i pod utjecajem mnogobrojnih imbenika. ZNANJE sustav injenica i generalizacija koje su svjesno usvojene i trajno zadrane u svijesti. Nivoi (stupnjevi) znanja su: znanje prisjeanja, znanje prepoznavanja, reproduktivno znanje (napamet naueno, bez razumijevanja), aplikativno ili funkcionalno znanje (znanje primjene), stvaralako ili kreativno znanje (najvii nivo znanja). * INJENICE istiniti podaci o objektivnoj stvarnosti koji se spoznaju perceptivnim putem, posredno i neposredno. * GENERALIZACIJE uopenja, apstrakcije, ono to je zajedniko nizu injenica kao pojedinosti VJETINE organizirani niz radnji koje se izvode precizno i vjeto (spretnost u neemu, strunost) Proces stjecanja vjetina prolazi kroz odreene faze: poetno napredovanje, prestanak napredovanja ili postizanja platoa, ponovno napredovanje, savladavanje vjetine kao integrirane aktivnosti. NAVIKE organizirane aktivnosti gdje pri izvoenju radnji dolazi do automatizacije. VRSTE VJETINA I NAVIKA: mehanike vjetine, verbalne vjetine, vjetine neverbalnog komuniciranja, socijalne vjetine. SPOSOBNOSTI kvaliteta linosti, svojstvo linosti da moe obavljati odreenu aktivnost. Razliite predispozicije mogu biti date roenjem ali mogu biti i rezultat aktivnosti i razvoja. VRSTE SPOSOBNOSTI: - senzorne sposobnosti vezane za aktivnosti percipiranja i promatranja koje se razvijaju koritenjem tehnologije
4

- izraajne sposobnosti vezane uz sve oblike izraavanja - praktine sposobnosti vezane uz praktian odnos prema stvarnosti i preoblikovanju stvarnosti - intelektualne ili mentalne sposobnosti (sposobnosti apstraktnog miljenja, odluivanje, kreativne sposobnosti itd.) STAVOVI naini reagiranja koji predodreuju pojedinca na specifina ponaanja. Stavovi se mogu postupno mijenjati s obzirom na okolnosti. O stavovima ovisi kako emo pristupiti nekom gradivu, koje emo informacije zapamtiti, a koje ne, brzina i intenzitet uenja, primjena znanja u praksi UVJERENJE niz stavova. Uvjerenja utjeu na svjetonazor.

CILJ NASTAVE proizlazi iz odgojno-obrazovnih ciljeva kole koji su utemeljeni na: - drutveno-ekonomskim potrebama i razvojnim tendencijama - specifinostima uenika na odreenim razvojnim stupnjevima - razvijenosti i strukturi pojedinih podruja znanosti i znanja - pedagoko-psiholokim i socio-kulturnim zakonitostima - ishoditima cijelog nastavnog procesa predstavlja opu intenciju nastave osigurava bitnu ulogu usmjeravanja nastavnog procesa cilj nastave moe biti iskazan: - u obliku ope formulacije ostvarivanje obrazovanja i odgoja uenika kao krajnjeg rezultata nastavnog procesa - na razini realiteta u manje-vie operacioliziranim ciljevima nastave (posredovanje sadraja nastave, uenje i pouavanje, razumijevanje i smislena upotreba steenog znanja, usvajanje i razumijevanje zakonitosti razvoja prirode i drutva, razvijanje sposobnosti, motiva, interesa, kritikog miljenja i samostalnog intelektualnog rada i aktivnosti, razvoj stavova i uvjerenja)

SKUPINE ZADATAKA NASTAVE: 1. MATERIJALNI (OBRAZOVNI) ZADACI - odnose se na usvajanje, prenoenje, usvajanje i stjecanje znanja kao sustava injenica i generalizacija prema njihovu opsegu, dubini i stupnju njihove korisnosti i primjenjivosti. - odgovaraju na pitanje to uenik treba nauiti (koja znanja, u kojem opsegu i intenzitetu, koje vjetine i navike usvaja i stjee u procesu nastave) 2. FUNKCIONALNI (FORMATIVNI) ZADACI - odnose se na razvoj sposobnosti i intelektualno-emocionalnih funkcija i aktivnosti - odgovaraju na pitanje koje spoznajne sposobnosti i forme misaonog procesa razvijamo u konkretnim uvjetima nastavnog procesa. 3. ODGOJNI ZADACI - odnose se na formiranje i samoformiranje linosti uenika i na izgraivanje karakternih i drugih osobina linosti uenika - odgovara na pitanje koje osobine linosti formiramo i samoformiramo u konkretnim uvjetima nastave. BLOOMOVA TAKSONOMIJA OBRAZOVNIH ZADATAKA 1. KOGNITIVNO PODRUJE (znanje, razumijevanje, primjena, analiza, sinteza, vrednovanje) 2. PSIHOMOTORNO (veliki/grubi tjelesni pokreti, mali/sitni pokreti, koordinirani pokreti, neverbalno ponaanje/komuniciranje, verbalna spretnost) 3. AFEKTIVNO (prihvaanje, reagiranje, usvajanje vrijednosti, organiziranost vrijednosti, razvoj cjelovitog znaenja evaluacija) PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE proces koji see od odreivanja ciljeva i zadataka do izbora sadraja, tehnologije, evaluacije itd. To je sustav planiranih i poeljnih ciljeva, sadraja, djelatnosti i rezultata odgojno-obrazovnih procesa. Rezultati planiranja i programiranja su nastavni plan i nastavni program. Planiranjem i programiranjem odgoja i obrazovanja svako drutvo izraava i odreuje svoj identitet. 4 TEMELJNA KONCEPTUALNA ISHODITA PLANIRANJA I PROGRAMIRANJA SOCIOCENTRINI SMJER karakterizira usmjerenost prema drutvu. Prema njemu, odgoj i obrazovanje su drutvena funkcija i ovjekova drutvena obaveza, tako da su planiranje i
6

programiranje u funkciji drutvenih interesa to ograniava mogunosti uenika i nastavnika u svim fazama odgoja i obrazovanja. PEDOCENTRIKI SMJER karakterizira usmjerenost prema linosti ueniku. Dijete je ishodite i mjerilo cjelokupnog procesa odgoja i obrazovanja. Polazi se od posve slobodnog pristupa planiranju i programiranju. TRADICIONALNO-AKADEMSKI (ZNANSTVENO-TEHNOLOKI) SMJER karakterizira usmjerenost ka sadrajima. U procesima planiranja i programiranja osigurava se zastupljenost sadraja znanstvenih disciplina koje e osigurati solidno znanstveno-tehnoloko i humanistiko obrazovanje u uvjetima znanstveno-tehnolokog razvoja i ekspanzije. Modaliteti tih pristupa su razliiti, ali im je zajednika orijentacija na to da suvremeni planovi i programi obrazovanja na svim razinama trebaju biti takvi da stvaraju obrazovne moi pojedinaca i intelektualne potencijale kao izazov znanstveno-tehnolokoj revoluciji. ANTROPOLOKI SMJER karakterizira usmjerenost prema ovjeku ueniku linosti u antropolokom znaenju. Ovi pristupi usmjereni su na linost u irem smislu, kao autentinu jedinku s pravom na razvoj svoje linosti u slobodi miljenja i opredjeljenja , a da time ne ugroava druge. Odgoj i obrazovanje promatraju se kao ovjekova primarna potreba i pravo, a istovremeno i kao drutvena funkcija i potreba. U planiranju i programiranju polazi se od toga da je odgoj i obrazovanje temeljno pravo svakog pojedinca. KOMPONENTE (TEMELJNI ASPEKTI) PLANIRANJA I PROGRAMIRANJA TELEOLOKI VIDIK u planiranju i programiranju primarno je trojako odluivanje (Bolnow), usmjereno prema pojedincu, skupini i drutvu kao cjelini. Koncept planiranja i programiranja svoja konceptualna ishodita ima u teleolokom vidiku odgoja i obrazovanja; nastave i uenja. AKSIOLOKI ILI VRIJEDNOSNI VIDIK vrijednosna usmjerenost moe znaajno determinirati i ograniavati mogunosti razvoja pojedinca, zbog ega aksioloki vidik procesa planiranja i programiranja treba sagledavati u vrijednosno otvorenom konceptu prema kojem je mogu slobodan vrijednosni (pluralni) razvoj. SADRAJ ODG-OBR RADA nosea komponenta procesa planiranja i programiranja. Sadrajna komponenta naziva se materijalnom ili sadrajno-substannom komponentom a planovi i programi se izjednauju s logikom strukturom sadraja odg-obr rada. FAZE (TEMELJNE ODREDNICE) PLANIRANJA I PROGRAMIRANJA 1. KONCIPIRANJE (OSMILJAVANJE) - ovisi o opim ciljevima odgoja i obrazovanja te o posebnim i pojedinanim ciljevima odreene odg-obr institucije.

- polazi se od mogunosti i karakteristika uenika pojedinog uzrasta, suvremenih pedagokih i psiholokih spoznaja drugih znanosti, sociokulturnih, antropoloko-psiholokih i dr. uvjeta u kojima e se ostvarivati nastavni plan i program. - od koncipiranja zavisi sadrajna struktura nastavnih predmeta i podruja, njihova zastupljenost i meuovisnost 2. OPERACIONALIZACIJA (izrada plana i programa) 3. OSTVARIVANJE PLANA I PROGRAMA 4. EVALUACIJA (praenje, istraivanje, vrednovanje)

NASTAVNI PLAN je temeljni, slubeni dokument kole kojim se odreuju nastavni predmeti (i odgojno-obrazovna podruja) koja se ostvaruju u odreenom tipu kole ili neke druge odgojno-obrazovne institucije (sredine). Nastavni plan ovisi o koncepciji odgoja i obrazovanja iz ega proizlaze DIMENZIJE NASTAVNOG PLANA: TEMELJNE

- izbor nastavnih predmeta (podruja) koji se ostvaruju u odreenom tipu kole, njihovo mjesto i znaaj za odreenu vrstu kole (razinu obrazovanja) - redoslijed ostvarivanja nastavnog predmeta i podruja (sukcesivni ili linijski i simultani) - vremenski okvir za ostvarivanje vrijeme potrebno za ostvarivanje svakog pojedinog nastavnog predmeta i podruja, kao i ukupnog nastavnog plana (fond sati) - cilj zadaci svrha nastavnog plana materijalno-tehniki elementi -prostorni elementi kadrovski elementi Za ostvarivanje svih elemenata n. plana neophodne su sljedee pretpostavke: strukturalnoorganizacijske, prostorno-vremenske, kolsko-pravne, medijalno-tehnike. Svaki nastavni plan ima obavezni dio (obavezni predmeti), izborni dio (izborni predmeti) i fakultativna nastava (neobavezna) NASTAVNI PROGRAM je slubeni dokument kole i operacionalizacija nastavnog plana. Odnosi se na nastavni predmet, odnosno, njime se propisuju konkretni sadraji pojedinog nastavnog predmeta. Svaki nastavni program ima sljedee elemente: cilj, zadatke i svrhu; sadraj nastave (struktura i redoslijed); opseg ili intenzitet sadraja ili popis sadraja koji ulaze u nastavni program (sustav znanja, vjetina i navika koje uenici trebaju usvojiti); redoslijed ili logiku strukturu sadraja; metodike preporuke (metode i oblike rada); materijalno-tehnike pretpostavke za ostvarivanje (kadrovske uvjete); izvore znanja za uenike i nastavnike.
8

VRSTE (RAZINE) NASTAVNIH PROGRAMA su okvirni ili globalni i izvedbeni ili operativni n. program. - OKVIRNI (GLOBALNI) daje temeljne smjernice za operativni program, onaj po kojem rade nastavnici i kola s uenicima. Donosi se na razini odreenog tipa i stupnja kole. Moe imati razliite elemente, ali svakako razraene ciljeve i zadatke, strukturu i redoslijed sadraja, unutarnju ralanjenost sadraja na logike cjeline, okvirno vrijeme potrebno za ostvarivanje programa, didaktiko-metodike upute, materijalno-tehnike uvjete, izvore znanja za uenike i nastavnike. - IZVEDBENI (OPERATIVNI) sadri niz temeljnih elemenata: cilj i zadatke za svaki razred; ralambu sadraja na sadrajne cjeline (programske cjeline, nastavne cjeline, nastavne jedinice ili teme); didaktiko-metodiku ralambu sadraja na nastavne jedinice prema fazama nastavnog procesa i procesa uenja; unutarnju raspodjelu vremena za svaku nastavnu jedinicu; tehniko-tehnoloku i medijalnu podrku (nastavna tehnologija, nastavna sredstva i pomagala) ralanjenu na pojedine dijelove nast. programa; izvore znanja za uenike i nastavnike; didaktiko-metodike odluke (metode uenja i nastave, oblike rada, strategije i druga didaktiko-metodika rjeenja i odluke); naine korelativnosti i korespondentnosti sadraja programa sa sadrajima drugih programa; zapaanja, primjedbe i komentare o realizaciji programa (evaluacija i samoevaluacija u ostvarivanju programa). ARTIKULACIJA NASTAVNOG PROCESA ralanjivanje i strukturiranje, oblikovanje procesa nastave na odreene strukturne elemente kao pretpostavke nastave, faze i operacije te faktore uvjetovanosti nast. procesa. Sve to zajedno ini strukturu, tijek, subjekte i materijalnu osnovicu nastave. ARTIKULACIJA SITUACIJE NASTAVE ralamba i strukturiranje, oblikovanje procesa nastave i uenja u pojedinim situacija odg-obr rada. OBLICI ARTIKULACIJA SITUACIJE NASTAVE: GLOBALNA ILI MAKROARTIKULACIJA predstavlja temeljne odrednice tipolokih struktura situacija nastave i uenja (usvajanje znanja, vjebanje, evaluacija) ARTIKULACIJA NASTAVNIH SITUACIJA ILI MIKROARTIKULACIJA odreuje konkretnost svake pojedinane situacije. Determinira je svaki konkretan sadraj, ciljevi, zadaci, sudionici, kompleks didaktiko-metodikih postupaka u njihovoj ukupnosti koji su usmjereni prema ostvarivanju ciljeva uenja i razvoja uenika. Obje vrste artikulacije oznaavaju strukturiranje sadraja nastave i uenja; strukturiranje procesa usvajanja sadraja nastave; faze procesa. uenja i nastave; strukturiranje didaktikometodikih postupaka, odluka i tehnologije nastave i uenja OSNOVNI ELEMENTI SVAKOG STRUKTURIRANJA: generacijsko iskustvo; proces usvajanja sadraja ili proces uenja; didaktiko-metodiki postupci; vrijeme.

Temeljno pitanje svake artikulacije su pretpostavke na kojima se temelji nastava; osobne ili individualne pretpostavke nastavnika i institucionalne pretpostavke.

TEORIJE ARTIKULACIJE NASTAVE: TEORIJA ASOCIJACIJA (Aristotel) prema kojoj je uenje u osnovi proces stvaranja asocijacija. Svodi proces nastave na 3 faze: sluanje/izlaganje nastavnika, memoriranje i reprodukciju. IDEALISTIKA TEORIJA (Herbart) u osnovi se bazira na asocijacijama. Ima 4 faze: jasnoa (nastavnik izlae, uenici sluaju i prihvaaju), asocijacija (novonaueno se povezuje s ve postojeim znanjem), sistem (asocijacije se nastoje povezati u sustav znanja), metoda (znanja se primjenjuju). EMPIRISTIKA TEORIJA pokuava nastavni proces utemeljiti na empiriji i uvodi pojam prakse. Nastava se sastoji od promatranja, memoriranja, reprodukcije i primjene u praksi. PRAGMATISTIKA TEORIJA (Dewey) poznata je kao metoda prelaska u ruke uenika. Nastava se sastoji od postavljanja probleme, izbora problema, postavljanja hipoteza, planiranja rada i rjeenja, realizacije postavljenog problema, verifikacije postignutih rezultat. BIOLOGISTIKA TEORIJA (Lay) proces nastava pokuava utemeljiti na biologiji. Ima 3 faze nastave: podraaj, prerada i izraaj. NEOBIOLOGISTIKA TEORIJA ILI TEORIJE BIHEVIORIZMA (Skinner) temelji se na podraaju, reakciji i potkrepljenju. Proces nastave tekao bi po logici informacija, problemskih situacija, reakcija na problemsku situaciju, rjeenje, potkrepljenje ili povratna informacija.

NASTAVNI SAT je osnovna vremenska jedinica u kojoj se strukturira proces uenja. Dakle, u razredno-predmetno-satnom sustavu nastave i uenja, nastavni sat je temeljna situacija nastave i uenja. RAZREDNO-PREDMETNO-SATNI SUSTAV temelji se na tome da su uenici grupirani u razrede prema dobi, a programski sadraji ralanjeni na nastavne predmete i unutar toga na niz nastavnih jedinica koje se ostvaruju u vrsto rasporeenim vremenskim periodima nastavnim satovima, koji slijede jedan za drugim po odreenom rasporedu i vremenskom trajanju od 45 min.

10

TIPOVI SITUACIJA NASTAVE I UENJA: UVOENJE UENIKA U PROCES NASTAVE I UENJA (vee sadrajne cjeline, novo podruje nastave i uenja) SITUACIJE UENJA U KOJIMA JE DOMINANTNO STJECANJE, USVAJANJE I PRENOENJE ZNANJA (proces uenja u uem smislu) SITUACIJE U KOJIMA JE DOMINANTNO VJEBANJE I PRIMJENA USVOJENOG ZNANJA (razvoj i usavravanje sposobnosti, vjetina i navika) SITUACIJE U KOJIMA JE DOMIONANTNO PONAVLJANJE, UTVRIVANJE I SISTEMATIZIRANJE USVOJENIH ZNANJA SITUACIJE U KOJIMA JE DOMINANTNA KONTROLA, EVALUACIJA PROCESA I REZULATATA NASTAVE I UENJA STRUKTURU SITUACIJE NASTAVE I UENJA ODREUJU ciljevi, zadaci, sadraji, didaktiko-metodike odluke i strategije uenja, tijek te unutarnja povezanost svih tih elemenata. BITNI ELEMENTI SVAKE SITUACIJE UENJA su sudionici (subjekti) uenici i nastavnici psihostruktura i sociostruktura u uenju i nastavi i uvjeti u kojima se tin procesi odvijaju.

TEHNIKE PRIPREMANJA ZA NASTAVU: USMENA PRIPREMA pretpostavlja misaoni konstrukt, zamiljeni plan aktivnosti za nastavnika i uenika; sliku plana situacije uenja s kojom nastavnik i uenik dolazi na nastavu; kreativni in nastavnika i uenika koji sadri pripremu temeljnih strukturnih elemenata, njihov raspored i njihovu povezanost s konkretnom situacijom (ciljevi, zadaci, sadraji, metode i putovi spoznavanja, oblici uenja, mediji i tehnologija, faze i operacije u procesu situacije uenja, vremenska struktura, aktivnosti uenika i nastavnika) PISMENA PRIPREMA svi temeljni strukturni elementi nastave i uenja pripremaju se u pisanoj formi koja ini temelj za ostvarivanje situacije nastave i uenja i njene evaluacije. Takve pripreme, s obzirom na intenzitet i opseg razrade strukturnih elemenata, mogu se podijeliti na: - opirne (detaljne) pismene pripreme gdje su precizno razraeni svi strukturni elementi - kratke pismene pripreme (koncept) koje obuhvaaju sve relevantne elemente situacija nastave i uenja, a strukturni elementi razraeni su ukratko, u obliku natuknica. KOMBINIRANA TEHNIKA (usmena i pismena priprema)

11

FAZE NASTAVNOG PROCESA - PREPARACIJA - pripremanje za proces uenja i nastave - REALIZACIJA izvoenje (ostvarivanje) nastavnog procesa - EVALUACIJA vrednovanje ostvarenog u procesu nastave i uenja (praenje, evidentiranje, procjenjivanje, ocjenjivanje)

PRIPREMANJE (PREPARACIJA) ZA PROCES NASTAVE I UENJA: pripremanje uenika i nastavnika za nastavu (pripremanje osobnih i institucionalnih pretpostavki u kojima se odvija nastavnika) pripremanje za upoznavanje i analizu ciljeva i operacionaliziranih zadataka uenja i nastave (upoznavanje i preciziranje cilja i zadataka od strane uenika i nastavnika) pripremanje sadraja nastave (izbor i strukturiranje sadraja nastave: korelativnost sadraja; izbor sadraja za rad uenika u nastavi i samostalan rad poslije nastave; upoznavanje sa koliinom i kvalitetom znanja, vjetina i navika s kojima uenik ulazi u proces uenja i drugih aktivnosti odg-obr rada) didaktiko-metodiko pripremanje odnosi se na - sklop didaktiko-metodikih pitanja i odluka o izboru metoda i oblika rada, tehnika i strategija rada, medija, tehnologije, organizacijskih formi nastavnog rada - pripremu temeljnih strukturnih elemenata: spoznajnih procesa, naina poticanja uenika i stvaranja atmosfere za rad i uvjeta za suradnju uenika i nastavnika - ralambu vremena na pojedine nastavne situacije u skladu s ciljevima i zadacima, sadrajima i ostalim didaktiko-metodikim rjeenjima. pripremanje odgojno-obrazovnih mjera i postupaka u nastavi i uenju kao komunikacijskom procesu (pripremanje za kom. i interakcijske procese)

OSTVARIVANJE (REALIZACIJA) NASTAVNOG PROCESA: Faza ostvarivanja nast. procesa usmjerena je na uenje u kom su temeljni zadaci usvajanje znanja, razvijanje intelektualnih i dr. sposobnosti, razvijanje interesa i razvijanje motivacije za uenje i samouenje. U ostvarivanju nastavnog procesa govori se o:

12

- usvajanju novih znanja (proces usmjeren na usvajanje, prenoenje i posredovanje sustava znanja (injenica i generalizacija), njihovo osmiljavanje, odnosno upoznavanje predmeta pojava i procesa. - ponavljanju ili rekapituliranju (sustav razliitih oblika i naina uenja s ciljem uvrivanja, sistematiziranja i produbljivanja usvojenog znanja. - vjebanju - sistematiziranju (meu usvojene sadraje uvodi logiki red i tako pomae trajnom zapamivanju i pridonosi operativnosti znanja (spajanju pojedinih dijelova u cjelinu)) - generaliziranju (uopavanju) - utvrivanju znanja (utvrivanje za svrhu ima da se u svijesti uenika trajno zadre injenice generalizacije) - provjeravanju (nastavniku slui za orijentaciju o efikasnosti njegova vlastitog rada, a ueniku daje uvid u stupanj asimiliranja obraz. sadraja.

EVALUACIJA U PROCESU NASTAVE I UENJA Procese praenja, provjeravanja i vrednovanja nazivamo evaluacijskim procesima. Evaluacijski procesi usmjereni s na uspostavljanje odnosa izmeu postavljenih ciljeva i zadataka nastave i uenja i ostvarivosti postavljenih ciljeva i zadataka: SUMATIVNA EVALUACIJA vrednovanje ishoda (rezultata) FORMATIVNA EVALUACIJA vrednovanje procesa (promjena) Iz tog proizlazi da evaluacija nije samo zavrni in procesa uenja i nastave, ve je ona prijeko potrebna u svim fazama odg-obr procesaSUSTAVNE KOMPONENTE EVALUACIJE su praenje, istraivanje i unaprjeivanje. Prikupljanje pokazatelja obavlja se na razliite naine: usmeno, pismeno, promatranjem psihomotornih radnji, promatranjem praktinih radova i na dr. naine. SVRHA PRAENJA ostvarivosti nast. planova i programa je stjecanje uvida u postojee stanje radi ostvarivosti planiranja i programiranja, ali i prikupljanja pokazatelja o poduzimanju mjera za unaprjeivanje. NAINI ORGANIZIRANOG PRAENJA ostvarivosti nast. plana i programa su praenje na globalnoj razini, na lokalnoj razini (razini kole), na razini nastavnikova praenja ostvarivosti. ISTRAIVANJE I UNAPRJEIVANJE

13

Predmet istraivanja i praenja su ciljevi i zadaci, koncepti znanja i integracije sadraja, izbor i strukturiranje sadraja, paradigme obrazovanja, alternativni programi i programska rjeenja, psiholoko-pedagoki i didaktiko-metodiki aspekti planiranja i programiranja i sl. Rezultati praenja i istraivanja nast. planova i programa ine osnovu za unaprjeivanje procesa planiranja i programiranja.

OCJENJIVANJE klasificiranje, razvrstavanje rezultata rada i uenja u odreene kategorije, odnosno u sustav razliitih nivoa postignua. O ocjenjivanju se govori kada se procjenjuje i ocjenjuje razina postignua, odnosno kvaliteta (koliina) ostvarivosti cilja i zadataka. Ocjenjivanje pojedinaca i skupina provodi se na temelju usmenog ispitivanja, pismenog ispitivanja, promatranja uenikovog rada te reagiranja i ponaanja u procesu uenja i nastave. Ocjenjivanje i ocjena, kao rezultat tog procesa ima viestruke funkcije u nastavi i uenju: informativna, motivacijska, prognostika, dijagnostika, selektivna, klasifikacijska, promotivna funkcija. POGREKE PRI OCJENJIVANJU: OSOBNA JEDNADBA OCJENJIVANJA manifestira se u tendenciji da nastavnik standardno u obzir uzima iste komponente predmeta ocjenjivanja i iste kriterije za ocjenjivanje. HALO EFEKT OCJENJIVANJA tendencija (i izvor pogreaka) u ocjenjivanju prema kojoj se pojedinac ocjenjuje u skladu pod opim dojmom i pod utjecajem prethodnih rezultata i informacijaOSTALE POGREKE PRI OCJENJIVANJU: simpatija/nesimpatija; slabiji i bolji razredi/razliiti kriteriji ocjenjivanja; preferiranje odreenog spola uenika kod ocjenjivanja; svrstavanje predmeta na tee i lake, vane i nevane (osobna jednadba nastavnika) METODOLOGIJA OCJENJIVANJA: subjektivni pristupi: usmeno ispitivanje, pismeno ispitivanje, praktino ispitivanje, promatranje uenikova rada nastojanja uvoenja instrumenata ocjenjivanja kao to su testovi znanja, testovi sposobnosti, testovi ina, skale procjene, skale sudova, testovi linosti i dr. TIPOVI NASTAVNIKA AUTORITATIVAN (AUTOKRATSKI) STIL - Bog, mo; stil zahtijevanja; nema komunikacije nastavnik govori, a djeca govore samo kad ih se pita; komunikacija kree samo od strane nastavnika
14

 DEMOKRATSKI STIL - suprotnost autoritativnom, uvaava miljenje uenika, kolega, roditelja; tolerantan i fleksibilan; spreman na suradnju; osjetljiv na probleme uenika; ne zahtjeva nego potie uenika; motivira ih, razvija kod njih razliit vrste sposobnosti; dozvoljava komunikaciju meu uenicima, rado prihvaa promjene LSF TIP - sve inicijative preputa uenicima; nedisciplina u razredu anarhija; neodgovoran i nezainteresiran nastavnik DOBRE OSOBINE NASTAVNIKA: ljubazan, pristupaan, originalan, objektivan, pravedan, strog, demokratian LOE OSOBINE NASTAVNIKA: odbojan, neutralan, neobjektivan, nepravedan, popustljiv, nedemokratian stereotipan, odgovoran, neodgovoran,

PRINCIPI U PROCESU NASTAVE I UENJA: princip jednakosti ansi (pravinosti), socijalne integracije (socijalnog uenja), uinka (uspjeha), znanstvenosti nastave i uenja, primjerenosti i skladnosti (individualizacije), diferencijacije, aktivnosti, shvaanja (razumijevanja) PRINCIP JEDNAKOSTI ANSI (PRAVINOSTI) - ideja-vodilja demokratski ureenog drutva. Prema tom naelu nastava se organizira tako da svaki uenik, u optimalno moguim uvjetima postie svoj maksimum. Taj princip ima 2 aspekta za razmatranje: 1) aspekt mogunosti individualizacije uenja i nastave u kojem uenik dobiva mogunost osobnog uspjeha. 2) aspekt drutvene pretpostavke o opravdanosti jednakosti ansi. No, u ostvarivanju principa jednakosti ansi moe doi do suprotnosti izmeu drutvenih zahtjeva, potreba za jednakou ansi i individualnih tenji za njihovim ostvarenjem. PRINCIP SOCIJALNE INTEGRACIJE (SOCIJALNOG UENJA) - temelji se na demokratskom naelu da svi pojedinci, prema svojim sposobnostima i mogunostima, postanu optimalno drutveno djelotvorni. To ini osnovu za planske (ciljne) procese socijalizacije i socijalnog uenja u kojima se razvija sposobnost, spremnost i svijest za socijalnu integraciju, kooperaciju i solidarnost. Ovaj princip usmjeren je na sprjeavanje konkurencije u nastavi i uenju te afirmiranje vrijednosti tolerancije i suradnje.

15

 PRINCIP UINKA (USPJEHA) - uspjeh mnogi smatraju temeljno odrednicom nastave i uenja, no, apsolutna okrenutost principu uinka moe pospjeiti strah i konkurenciju te tako proturjeiti temeljnim pedagokim naelima da uenik postigne svoj odg-obr maksimum. Stoga, ovaj princip valja promatrati u kontekstu zahtjeva za optimalnim razvojem svakog pojedinca, u skladu s njegovim individualnim svojstvima i uvjetima u kojima se odvija proces nastave i uenja. Polazi se od toga da je potreban odgoj ka kritikoj spremnosti na uspjeh (u procesu nastave ne trai se uspjeh sam za sebe, nego se uvijek kritiki ocjenjuje zato i kojoj svrsi tei uspjeh uenika. Motivacijski imbenici postavljaju se kao ansa za uspjeh, a ne kao strah od neuspjeha. Evaluacija se ne odnosi samo na rezultate nego i na procese, osobito razvoj sposobnosti, vjetina i vrijednosti. Ovaj princip usmjeren je na motivacijsko-korektivnu funkciju PRINCIP ZNANSTVENOSTI NASTAVE I UENJA - u nastavi i uenju polazi se od toga da uenici usvajaju znanstveno verificirana znanja koja odgovaraju stupnju razvoja znanosti te tendencijama i perspektivama razvoja, usvajaju metode i tehnika stjecanja i otkrivanja znanja kao i metode istraivanja. Ovaj princip polazite je u procesu nastave i uenja, njega treba shvaati kao zahtjev za postavljanjem ciljeva, sadraja i metoda uenja, odnosno kao proces kojim se posreduju i otkrivaju znanstvene istine, ali i odgovarajua sumnja u posredovanje i otkrivene istine. PRINCIP PRIMJERENOSTI I SKLADNOSTI (INDIVIDUALIZACIJE) - u osnovi je usmjeren na prilagoavanje nastave i uenja individualnim specifinostima uenika, razvojno-psiholokim pretpostavkama uenja i nastave te socio-kulturnim i dr. uvjetima u kojima se odvijaju ti procesi. Utemeljen je na pretpostavkama ind. razlika meu uenicima s obzirom na strukturalno-razvojno stanje, tempo uenja, motivaciju za uspjeh, postignue, spec. uvjete u kojima se odvija proces uenja. U tom smislu, ovaj princip je usmjeravanje procesa uenja i nastave na prilagoavanje ciljeva, sadraja, metoda i tehnologije na naina da svakom ueniku omogui optimalan razvoj. PRINCIP DIFERENCIJACIJE - oznaava niz drutvenih, kolskih, nastavnih i organizacijskih mjera kojima se pokuava odgovoriti na ind. razlike koje postoje meu uenicima. Postupcima diferencijacije ostvaruju se 2 cilja: - ciljevi individualizacije (ostvaruju se diferenciranjem procesa uenja na temelju ind. karakteristika uenika kako bi svaki pojedinac, primjereno svom potencijalu, doao do optimalnog razvoja - ciljevi socijalizacije (unapreivanje pojedinca u smislu socijalne integracije)

16

OBLICI DIFERENCIJACIJE - Vanjska diferencijacija podrazumijeva grupiranje uenika po odre. karakteristikama u specijalno diferencirane homogene grupe po kriterijima uspjeha i postignua, vremenskog perioda i sposobnosti (opih i specijalnih) - Unutarnja diferencijacija podrazumijeva sve oblike, mjere i postupke diferenciranja unutar neke relativno stalne grupe uenika u skladu s razlikama koje postoje meu uenicima. Forme unut. diferencijacije: tematsko-intencionalno diferenciranje (podrazumijeva ciljeve, sadraje i tempo rada), metodiko-medijalno (metode, oblike, faze rada, medije itd.), socijalno (individualne i individualizirane oblike, kooperativne oblike rada itd.), diferencijacija akcijskih formi (personaliziranje programa, kurikuluma za uenike koji imaju potekoa u nastavi i uenju, programa za darovite itd.) PRINCIP AKTIVNOSTI - podrazumijeva zahtjev za samostalnim djelovanjem uenika u odnos na cjelokupan proces nastave i uenja. Bitne odrednice principa aktivnosti su aktivnost uenika (u odnosu prema sadrajima, metodama, medijima, stvaralakom odnosu u svim fazama uenja, razumijevanju, aktivnom sudjelovanju u evaluaciji, odnosu uenika, razvijanju motivacije i stavova o potrebi za uenjem) i aktivno uenje (dovodi do razumijevanja, shvaanja i prihvaanja u svrhu trajnijeg zadravanja nauenog, mogunosti daljeg samostalnog uenja im otkrivanja te samostalnosti i odgovornosti) 2 aspekta razmatranja principa aktivnosti su aspekt aktivnosti nastavnika (pouavanje) i aspekt aktivnosti uenika (uenje). PRINCIP SHVAANJA (RAZUMIJEVANJA) - temeljni smisao ovog principa je u orijentaciji nastave i uenja na lake razumijevanje/shvaanje, dodir sa stvarnou, upoznavanje stvari, pojava i procesa, razumijevanje odnosa i njihovo predstavljanje, upoznavanje pojedinanog, posebnog i opeg, prijelaz od konkretnog ka apstraktnom miljenju i obrnuto.

NASTAVNE METODE su znanstveno i iskustveno provjereni naini efikasne komunikacije meu subjektima nastave i uenja u procesu prenoenja i usvajanja znanja, vjetina, razvijanja sposobnosti i poticanja svih ostalih potencijala razvoja linosti. To u planirani postupci, naini, putovi djelovanja u procesu uenja i nastave. Nastavne metode usmjerene su na komunikacijske procese u nastavi i uenju, tj. na odailjanje, kodiranje, dekodiranje i strukturiranje informacija. POLAZITA ZA KLASIFIKACIJE NASTAVNIH METODA: spoznajni procesi i putovi spoznavanja (analiza, sinteza, indukcija, dedukcija); ciljevi i zadaci nastave i uenja;
17

psiholoke osobitosti procesa uenja; sadraji nastave i uenja; postupci i aktivnosti pouavanja i uenja; izvori znanja; artikulacijski stupnjevi; naela i strategije uenja i nastave. KLASIFIKACIJA NASTAVNIH METODA: verbalne metode, dokumentacijske metode, demonstracijske (pokazivake) metode, operacijske (praktine, radne) metode. 1. VERBALNE METODE temelje se na prenoenju informacija u govornoj (verbalnoj) komunikaciji meu sudionicima nast. procesa. POZITIVNE KARAKTERISTIKE VERBALNIH METODA: - prenoenje verbalnih informacija i uenje putem tog prenoenja - upravljanje spoznajnom djelatnou - izazivanje predodbi i formiranja pojmova - razvijanje interesa, motiva, emocionalnih i voljnih angamana sudionika komunikacije - najvei izvor informacija u ukupnom generacijskom iskustvu nalazi se u verbalnim informacijama - u procesima nastave i uenja odreenu zalihu informacija ima i nastavnik i uenika, pa se i jedan i drugi pojavljuju kao izvori i primatelji informacija - u verb. komunikaciji mogu se kombinirati informacije (vriti razmjenu informacija), uspostavljati povratne veze u kom. procesu, to uenika i nastavnika dovodi u aktivan odnos prema sadraju kom. procesa - ekonominost i racionalnost ovih metoda - mogu se kombinirati s ostalim nast. metodama, tehnikama i postupcima NEGATIVNE KARAKTERISTIKE VERBALNIH METODA - iskljuiva primjena verb. metoda moe postati prepreka razvoju spoznaje i spoznajnih mogunosti uenika (kad samo verb. komuniciraju, uenici se mogu udaljavati od stvarnosti i pasivno stjecati znanja to dovodi do verbalizma i formalizma. * Verbalizam prazno razmetanje rijeima, isprazna rjeitost * Formalizam odvajanje teorije od prakse, svodi se na apstraktne, vanjske forme i sheme bez sadraja VERBALNE METODE DIJELE SE NA MONOLOKE (DISEMINITIVNE) METODE I METODE RAZGOVORA. MONOLOKE METODE metode izlaganja. Temelje se na prenoenju informacija preko (zvunog) kanala veze do prijemnika informacija (u nast. procesu prenositelj je najee nastavnik, a primatelj uenik)
18

NEGATIVNOSTI uitelj je aktivan a uenik pasivan sudionik nastave; nema povratne veze; monoloke metode omoguuju sustavno, pregledno, logiki povezano predstavljanje sadraja, no uenik je time lien mogunosti da sam traga za informacijama) OBLICI MONOLOKOH METODA: OPISIVANJE vrsta usmenog izlaganja kojim se verbalno izraavaju (oslikavaju) vanjska svojstva predmeta, pojava i procesa. Vrste opisivanja: - umjetniko opisivanje (izaziva emocije, slikovito je, ivo, u njega se unose elementi stilskih umjetnikih figura, raspoloenja, osjeaja) - faktografsko ili znanstveno opisivanje (njime se objektivno, tono i potpuno oslikavaju bitne karakteristike, to daje jasnu sliku premeta koji se opisuje) PRIPOVIJEDANJE (vrsta usmenog izlaganja u kojem se izlae neka fabula o prirodnim ili drutvenim pojavama kao tijekovima konkretnih radnji) OBJANJAVANJE I OBRAZLAGANJE (oblici usmenog izlaganja u kojima se izlau uzrono-posljedine veze o brojnim pojavama u prirodnoj i drutvenoj stvarnosti) PREDAVANJE (due, kontinuirano i sustavno izlaganje sloenih pojava i procesa kao i uzrono-posljedinih i dr. veza i odnosa meu njima)

DIJALOKE METODE (METODE RAZGOVORA; EROTEMATSKE METODE) DIJALOG oblik komuniciranja u kojem se ostvaruje dvosmjerna komunikacija, u kojem postoji izmjena i razmjena informacija te direktan uvid u kvalitetu i kvantitetu misaone prerade informacija. Dijalog i metode zasnovane na dijalogu sastoje se od dvaju temeljnih dijalokih konstrukata pitanja i odgovora koji, dakle, ine strukturu dijaloga. Poseban element dijaloga su dijaloki impulsi. Pitanje je verbalna i misaona konstrukcija kojom se obraamo sugovorniku da bismo dobili traenu informaciju. Odgovor je verbalna konstrukcija, misaono i na druge naine preraena verbalna formulacija kojom od sugovornika dobivamo traenu informaciju na postavljeno pitanje. Dijaloki impulsi impulsi koji ubrzavaju i dopunjuju dijalog. Mogu biti verbalni (dopunska pitanja, potpitanja, uvodna objanjenja i obrazloenja, dopunska i zavrna obrazloenja itd.), neverbalni (govor tijela mimika, geste, izraz lica i oiju, dranje tijela) te nepersonalni (nastavna sredstva).
19

OBLICI DIJALOGA/RAZGOVORA: KATEHETIKI OBLIK DIJALOGA bazira se na izmjeni (nizu) pitanja i odgovora u kojima su pitanja i odgovori unaprijed pripremljeni za voenje dijaloga MAJEUTIKI (SOKRATOVSKI) OBLIK DIJALOGA u dijalogu se pripremaju alternativna pitanja te se sugovornik putem njih vodi do alt. spoznaje HEURISTIKI (ANALITIKI; GENETIKI) OBLIK DIJALOGA sugovornici su u situaciji da u dijalogu rjeavaju problemsku situaciju, odnosno, putem razgovora trae rjeenje problema. DISKUSIJA ILI DEBATA razmjena miljenja o odreenom pitanju. O problemu se raspravlja bez namjere da se prisilno postigne suglasnost ili da se donese konana odluka. KOMUNIKACIJA je proces u kojem dolazi do razmjene znakova (verbalnih i neverbalnih) u kojem je cilj posredovanje informacija. Temeljni element kom. procesa ja informacija koja se prenosi pomou signala koji putuju od nekog sistema i podsistema ka sistemu ili podsistemu koji je prima, gdje signali izazovu odreenu informaciju. IZVORI NESPORAZUMA U KOMUNIKACIJI: razlike u znaenju iste rijei, sociokulturne razlike i kontekst. SPECIFINE FUNKCIJE VERBALNE KOMUNIKACIJE: prijenos ideja; razmjena iskustava; obavijest o objektivnoj stvarnosti; obavijest o subjektivnoj stvarnosti; dopuna i potkrepljivanje neverbalne komunikacije; prikrivanje poruka neverbalne komunikacije SPECIFINE FUNKCIJE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE: prezentacija osobnosti; iskazivanje osjeaja; iskazivanje stavova i vrijednosnih opredjeljenja; potkrjepljenje verbalne komunikacije; prikrivanje poruka verbalne komunikacije TOTALNA KOMUNAIKACIJA prisustvo i verbalne i svih oblika neverbalne komunikacije. KVALITETNA VERB. KOMUNIKACIJA: vie sluaj, manje govori, vie potvruj; trai objanjenje; pohvali konkretan napredak; izbjegni direktne savjete; stvori osjeaj povjerenja; potuj osjeaje; ponaaj se prirodno i otvoreno POTICAJNA KOMUNIKACIJA: doputena autonomija osobama i skupinama; doputa se da uenici rade na svoj nain; izraavanje svojih ideja i osjeaja; poticanje samostalnosti u miljenju i radu; poticanje inovacija, potpuna odgovornost; poticanje samovrednovanja; zadovoljstvo postignuima drugih AUTORITATIVNA KOMUNIKACIJA: odluivanje umjesto drugih; zapovijedanje, podreivanje ideja i ponaanja; zadravanje ideja i osjeaj nepovjerenja; autoritarno voenje; dominacija i prisila; zadravanje odgovornosti; vrednovanje drugih; omalovaavanje uspjeha drugih
20

AKTIVNO SLUANJE nastojanje i sposobnost sugovornika da pridonese primanju i razumijevanju poruke i povratnom informacijom pomogne sugovorniku da kom. proces nesmetano tee. PASIVNO SLUANJE poruke se odailju sugovorniku, no nisu misaono primljene niti emocionalno preraene i prihvaene. Vrste: pseudosluanje ili lano sluanje; selektivno; nesenzitivno-jednoslojno; defanzivno; sluanje u zasjedi; sluanje s potpunim ili djelominim odbacivanjem poruka 2. DOKUMENTACIJSKE METODE temelje se na stjecanju znanja putem informacije pohranjene u razliitim medijima (dokumentima) auditivnim, vizualnim ili audiovizualnim. Najstariji oblik dok. metode je metoda rada na tekstu (pisanim izvorima). Zasniva se na stjecanju znanja, prenoenju i usvajanju informacija putem pisane rijei ili posredstvom tekstualnih materijala. Temelj za primjenu ove metode je proces itanja. Da bi nastavnik mogao primijeniti ovu metodu, njegov zadatak je osposobiti uenike za itanje i analizu teksta; izdvajanje bitnih pitanja i kljunih ideja; pronalaenje slinosti i razlika, veza i odnosa; utvrivanje uzrono-posljedinih veza i odnosa; usporeivanje; traenje novih primjera; povezivanje informacija iz teksta s informacijama iz dr. izvora znanja. 3. DEMONSTRACIJSKE (POKAZIVAKE) METODE odnose se na niz aktivnosti usmjerenih na predstavljanje, pokazivanje predmeta, procesa, pojava, dogaaja, odnosno svega onoga to moe biti predmetom perceptivnog doivljaja. Um primjeni ove metode izuzetno su vana pitanja to je predmet demonstracije, koji su ciljevi demonstracije i kako se promatra i zapaa u procesima demonstracije te koje su aktivnosti uenika planirane u istom. 4. OPERACIJSKE (PRAKTINE; RADNE) METODE utemeljene su na operativnopraktinim aktivnostima uenika. Zasnivaju se na stjecanju, prenoenju i usvajanju informacija o predmetima, procesima i pojavama u situacijama kada se vri ralanjivanje, rastavljanje na dijelove, ispitivanje strukture i sastava predmeta i objekata, analiza prirodnih procesa, izazivanje, stvaranje uvjeta i situacija, unoenja faktora u procese itd) OPERACIJSKE METODE DIJELE SE NA: - laboratorijsko-eksperimentalne metode uglavnom se zasnivaju na uenju i spoznavanju kroz situacije koje predstavljaju umjetno izazvane procese, pojave u laboratorijskim uvjetima - metode praktinih radova metode i metodike varijante koje su usmjerena na uenje kroz primjenu i stjecanje znanja na konkretnom preoblikovanju predmeta iz stvarnosti, te metodike varijante praktinog pismenog i ilustrativno-grafikog izraavanja (metode pismenih pr. radova; grafikih radova; ilustrativnih radova; manipulativno-praktinih aktivnosti)

OBLICI RADA su metodiki i organizacijski postupci s ciljanom interakcijom koja omoguuje da uenici u razliitim relacijama meusobne i interakcije s nastavnicima
21

samostalno i u suradnji s drugima ostvaruju ciljeve i zadatke uenja; razvijaju sposobnost i vjetinu samostalnog rada; razvijaju socijalno ponaanje i kooperaciju. Frontalni rad, individualni i individualizirani rad, partnerski oblik rada, grupni rad, timski rad 1. FRONTALNI RAD karakteristian je za razredno-premetni-satni sustav organizacije kole. Nastavnici i uenici nalaze se jedni ispred drugih. Nastavnik svoj rad nastoji usmjeriti na cijeli razred i nastoji uspostaviti interakciju u komunikaciji s uenicima, dok se svi uenici nalaze pred istim ciljevima i zadacima, a njihova aktivnost usmjerena je na nastavnika. POZITIVNOSTI: organizacijski najracionalniji zbog ogranienog vremena; uenici do znanja dolaze najkraim putem NEGATIVNOSTI: - izraena je vodea uloga nastavnika - dominantna je jednosmjerna komunikacija - ne doputaju se interakcijski odnosi meu uenicima - od uenika se zahtjeva da pozorno sluaju i promatraju i da se aktivno ukljuuju postavljajui pitanja - uenika se stavlja u pasivnu poziciju i u receptivno usvajanje znanja - ne vodi se rauna o individualnim razlikama uenika - ne uvaavaju se prethodna pripremljenost uenika i iskustva uenika - ne vodi se rauna o razliitosti tempa rada i napredovanju uenika 2. INDIVIDUALNI I INDIVIDUALIZIRANI RAD oznaava orijentaciju nastave i uenja na stvarne linosti uenika, uzimajui u obzir razlike koje postoje meu uenicima. Za cilj ima samostalno uenje i razvijanje individualnosti uenika. INDIVIDUALNI RAD samostalni, pojedinani rad uenika, bez razmjene informacija meu uenicima, u kojem uenik samostalno rjeava neki zadatak. INDIVIDUALIZIRANI RAD rad koji je prilagoen svakom ueniku, njegovim sposobnostima i mogunostima, potrebama, motivima, interesima, tempom rada i napredovanja i uope uenikovim osobnim snagama, originalnosti i neponovljivosti. Zahtjevi za individualizacijom nastave proizlaze iz razlika koje postoje meu uenicima iste dobi i istog razreda (anatomsko-fizioloke razlike; razlike u sferi int. razvoja i int. sposobnosti; razlike u socijalno-emotivnim svojstvima i zrelosti; razlike u tempu napredovanja, u predznanju itd.) POZITIVNOSTI: - polazi od razlike meu uenicima i nast. proces prilagoava tim razlikama
22

- omoguuje integriranje ukupnog iskustva oko uenikove aktivnosti i kognitivnih, psihomotornih i afektivnih kapaciteta - pridonosi razvoju interpersonalnih odnosa sa svakim uenikom - stvara uvjete za alternativno i izborno uenje - doputa fleksibilan pristup u promjeni i primjeni sredine za uenje - stvara pretpostavke za kooperativne forme rada - ukljuuje uenike i nastavnike, ali i dr. sudionike u aktivan odnos svih faza nastave ASPEKTI INDIVIDUALIZACIJE: sadrajna (tematska) individualizacija; didaktikometodika individualizacija; ind. medija i tehnologije; ind. prema dometu i tempu rada napredovanja. 3. PARTNERSKI OBLIK RADA je prva forma kooperativnog rada. Naini partnerskog rada: zajedniko uenje; opisivanje predmeta, pojava i procesa; rjeavanje problema; pisanje izvjea o radu. POZITIVNOSTI: - razvija suradnike i partnerske odnose - uenici razvijaju odgovornost za vlastiti rad i postignue, ali i za postignue drugog uenika - u situacijama ocjenjivanja aptanje je istinska elja da se pomogne prijatelju u opasnosti 4. GRUPNI RAD je oblik rada u kojem se vee grupe uenika dijele u povremene i stalne manje grupe u kojima ue i rjeavaju odreene zadatke. Ciljevi grupnog rada: stvoriti pretpostavke za individualizaciju procesa uenja; omoguiti samostalno uenje; poticati aktivnost uenika; oslobaati kreativne potencijale uenika; koristiti socijalni ivot u procesu formiranja i samoformiranja uenika Dijeli se na diferencirani (temeljna funkcija je da uenici u svim fazama nastave usvajaju nova znanja, vjebaju, ponavljaju, usporeuju i kontroliraju rezultate uenja) i nediferencirani grupni rad omoguuje da uenici ue na razliitim sadrajima i zadacima). POZITIVNOSTI: - razvija samostalnost i kooperativnost meu uenicima - potie int. razvoj, pokretljivost misaonih i dr. procesa - uspostavlja se natjecateljski odnos kojim se razvija natjecateljski duh pri emu se natjecatelji meusobno pomau 5. TIMSKI RAD je kooperativna socijalna forma u kojoj tim nastavnika i uenika zajedniki planira, ostvaruje i kritiki kontrolira i vrednuje cjelokupan proces uenja. U timskom radu
23

postoji kooperacija u planiranju, vrstoj suradnji, meusobnoj komunikaciji, fleksibilnosti i odgovornosti. sadraji nastave u timskom radu sastoje se od obaveznog (za sve uenike) i izbornog dijela (za pojedine uenike kojima se proiruju programski zahtjevi prema njihovim sposobnostima i mogunostima). OBLICI TIMSKOG RADA SU: horizontalno povezivanje, vertikalno povezivanje, dobne grupe, interesne grupe, heterogene grupe.

EMOCIJE nema uenja bez emocija (najtrajnije ostaje ono gradivo koje je pokrepljeno snanim (pozitivnim ili negativnim) emocijama. 3 EMOC. FOKUSA: - vezan uz ljubav, potovanje, divljenje (uvijek pozitivno djeluju na emocije) - bijes, osjeaj izigranosti, osjeaj naputenosti (djeluju ambivalentno, ovisno o situaciji) - strah, sumnja, nesigurnost (neki smatraju da djeluju pozitivno, dok veina smatra da djeluju negativno) KONFLIKTI I SUKOBI stanja u kojima se nae pojedinac ili skupina kada se ne moe bez potekoa postii cilj i zadovoljiti svoje osobne potrebe i tenje. KONFLIKTI psihika stanja napetosti koja nastaju sukobljavanjem htijenja, tenji, zahtijeva i ogranienja koja im se suprotstavljaju. konflikte nije mogue izbjei ve po tome to su ljudi razliiti, a ogranienja koja stoje u ostvarenju ovjekovih tenja su neizbjena. REAKCIJE OBRAMBENI MEHANIZMI LINOSTI U KONF. SITUACIJAMA: - bjeanje, potiskivanje, izbjegavanje, identifikacija, mata, reakcijska formacija nedefiniranost, racionalizacija, projekcija,

FAZE I NAIN RJEAVANJA KONF. SITUACIJA: - nastanak konf. situacije zbog razlika u miljenjima, oekivanjima, shvaanju dunosti i obaveza, motivima itd.; opaanje konf. situacije; personalizacija konflikta; aktivno rjeavanje konflikta; rezultat konf. situacije; posljedice konflikta METODE I POSTUPCI U RJEAVANJU KONFLIKTA: - priprema za rjeavanje konflikta; utvrivanje problema i uzroka; pronalaenje moguih rjeenja i postizanje sporazuma; kontrola ostvarivanja dogovorenog MEDIJI (povezivanje; posredovanje) su sva materijalna sredstva koja nastavniku i ueniku omoguuju ostvarivanje ciljeva i zadataka nastave i uenja kao didaktiki instrumenti rada.
24

KLASIFIKACIJA MEDIJA: a) nositelji informacija (sredstva nastave i uenja koja imaju sadraj i odg-obr vrijednost, nositelji i izvori informacija) b) prenositelji informacija (tehnika sredstva pomagala u nastavi i uenju) ULOGE MEDIJA: posrednika; instruktivna; kontrolna; evaluacijska; organizacijska) MEDIJSKA NASTAVNA SREDSTVA: a) personalna (verbalna i neverbalna sredstva nastavnika u procesima komunikacije jezik, mimika, geste, pokreti). Imaju nekoliko did. funkcija: kognitivne, afektivne, psihomotorne. b) nepersonalna (materijalna) preuzimaju dio didaktiko-metodikih funkcija koje su imali preteno nastavnici. Dijele se na sredstva oblikovanja ili materijala za rad i pomona sredstva ili medije. ASPEKTI MEDIJA: - intencionalni aspekt (odnosi se na uvjetovanost medija ciljevima i zadacima nastave) - sadrajno-tematski aspekt (odnosi se na vezu i uvjetovanost medija sadrajima i prilagoenost medija prenoenju sadraja) - metodoloko-metodiki aspekt (odnosi se na povezanost medija i didaktiko-metodike i metodoloke komponente procesa uenja, odnosno na meuovisnost medija i ostalih komponenti didaktiko-metodikog sklopa). Mediji u metodiko-metodolokom smislu mogu imati viestruku ulogu kao pomona sredstva za uenje i pouavanje; sredstva za samostalno uenje; sredstva za poticanje motivacije uenika. 2 usmjerenja medija: usmjerenje prema uenicima i usmjerenje prema nastavnicima. - sociostrukturalni aspekt (oituje se u uvjetovanosti medija sociokulturnim okruenjem) - psihomotorni aspekt (oituje se u meuovisnosti medija i psihosomatske strukture uenika i nastavnika)

25