Sie sind auf Seite 1von 313

ee BIBLIOTEKA Gra ha m Greene Anne Rice

VRIJEME ANELA
S ENGLESKOG PRE VELA Jelena Kati

LJEVAK Zagreb, listopad 2010.

Gledajte da ne prezrete nijednoga od ovih malenih, jer vam kaem: "Aneli njihovi na nebesima gledaju uvijek lice Oca mojega koji je na nebesima". EVANELJE PO MATEJU 18:10 VERZIJA KRALJA JAMESA

Isto tako, kaem vam, kod anela je Bojih radost za jednoga grjenika koji se obrati." EVANELJE PO LUKI 15:10 VERZIJA KRALJA JAMESA

Jer anelima svojim zapovjedi da te uvaju na svim putima tvojim. Na rukama e te nositi da se ne spotakne o kamen. PSALAM 91:11-12 VERZIJA KRALJA JAMESA

POGLAVLJE PRVO

Sjene oaja

Ponajprije, nisam elio posao u Mission Innu. Imao bih volju raditi bilo gdje drugdje u zemlji, ali ne i u Mission Innu. I to u apartmanu za mladence, ba u toj sobi, mojoj sobi. Ma, pomislio sam, to je loa kob, a moda jo i gora. Naravno moj ef, nazvan Dobrim ovjekom, nikako nije mogao znati kada mi je odredio ovaj zadatak da u Mission Inn odlazim kada ne elim biti Sretni Lisac, kada ne elim biti njegov plaeni ubojica. Mission Inn je bio dio malenoga svijeta u kojemu nisam nosio krinku. Tamo sam jednostavno bio ja - visok 193 centimetra, kratke plave kose, sivih oiju - osoba nalik na tolike druge ljude i uope ni po emu posebna. U tom svijetu nisam ak nosio ni aparati kako bih promijenio i prikrio svoj glas. Nisam se ak trudio nositi obvezatne sunane naoale koje su bilo gdje drugdje skrivale moj identitet. Bilo gdje, osim u stanu i susjedstvu u kojem sam ivio. Tamo sam bio ono to jesam, iako ni ta osoba nije bila nitko doli ovjek koji je nosio sve te razliite maske kada je obavljao ono to bi mu u zadatak dao ef, Dobri ovjek. 3

ZNAMENJA SU BILA TU OD POETKA.

Tako je i Mission Inn pripadao meni, iako sam tamo bio samo broj, a pripadao mi je i apartman za mladence pod kupolom nazvan Amistad. I sada mi je nareeno da ga sustavno obeastim. Ni za koga drugoga osim za sebe. A nikada ne bih uinio nita ime bih nakodio Mission Innu. esto sam se skrivao u toj divovskoj, koliko konfekcijskoj toliko i matovitoj zgradi u Riversideu u Kaliforniji, na tom ekstravagantnom mjestu koje me moglo progutati, a protezalo se preko dvaju gradskih blokova. Tamo sam se, dan, dva ili tri, mogao pretvarati da me ne trae FBI, Interpol ili Dobri ovjek, i na trenutak mogao zaboraviti na sebe i svoju savjest. Za mene je Europa odavno postala nesigurna zbog poveane razine sigurnosti na svim nadzornim tokama i zbog toga to su sve agencije za provedbu zakona, koje su sanjale o mojem uhienju, odluile proglasiti me krivim za svako nerijeeno ubojstvo u njihovim spisima. Kad bih se zaelio atmosfere koju sam toliko volio u Sieni ili Assisiju, ili Beu ili Pragu i svim onim mjestima koja vie nisam smio posjeivati, odlazio bih u Mission Inn. On ni priblino nije mogao nadomjestiti sve te gradove, ali mi je osiguravao jedinstveno utoite i iz njega sam se duhovno obnovljen vraao u svoj sterilni svijet. Nije bio ni jedino mjesto gdje nisam bio bilo tko, ali bio je najbolje mjesto za to i mjesto kojemu sam se esto vraao. Mission Inn se zapravo nalazio nedaleko od mjesta gdje sam ivio", ako se uope to moglo tako rei. Tjeran 4

nekim unutarnjim nagonom odlazio sam tamo kad god su mi mogli dati moj apartman. Prilino su mi se sviale i ostale sobe, recimo Gostioniarev apartman, ali uvijek sam strpljivo ekao na Amistad. A katkad bi me nazvali na jedan od mojih posebnih mobitela kako bi me obavijestili da, ako elim, mogu dobiti apartman na koritenje. U Mission Innu znao sam ostati i cijeli tjedan. Ponio bih lutnju i katkad zasvirao. Uvijek sam nosio i hrpu knjiga koje sam htio proitati, gotovo uvijek povijesnih bile su to knjige o srednjem vijeku ili mranom dobu, renesansi, starom Rimu... U Amistadu bih satima itao i osjeao se neobino sigurno. Postojala su i posebna mjesta na koja bih odlazio iz Inna. esto bih se, nepreruen, odvezao u oblinju Costa Mesu kako bih uo Pacifiku simfoniju. Sviao mi se taj kontrast izmeu obukanih lukova i zahralih zvona Inna i golemoga uda od pleksiglasa koje se zvalo koncertna dvorana Segerstrom, a na ijem se prvom katu nalazila Crvena kavana. Zbog njezinih, meni dragih, visokih valovitih prozora, inilo se da restoran lebdi u prostoru. I sam sam se tako osjeao dok sam tamo jeo - kao da lebdim u prostoru, ali i vremenu, odvojen od svega runoga i zloga... i tako slatko sam. Ba sam nedavno u toj koncertnoj dvorani sluao Posveenje proljea Igora Stravinskog. Izvrsna izvedba. Svidjela mi se snana ludost toga djela. Oivjela je uspomenu na dan kad sam ga prvi put uo prije deset godina - upravo one noi kada sam upoznao Dobrog 5

ovjeka. To me djelo potaknulo na razmiljanje o vlastitu ivotu i o svemu to se dogaalo od toga dana dok sam besciljno lutao svijetom ekajui pozive na mobilni telefon, a oni su uvijek znaili da je netko "oznaen" i da ga se moram rijeiti. Nikada dosad nisam dobio u zadatak ubiti enu, ali ne znai da to prije nisam uinio, prije nego to sam postao vazal ili kmet Dobroga ovjeka, ili njegov vitez - ovisno o tome kako gledate na to. On me nazivao svojim vitezom, a ja sam o tome razmiljao puno zlokobnije i u ovih deset godina nije se dogodilo nita to bi me naviknulo na moju ulogu. esto bih se odvezao iz Mission Inna ak do Misije Svetoga Ivana Kapistranskog, junije i blie obali, jo jednoga tajnog mjesta gdje me nitko nije poznavao i gdje sam katkad ak i bio sretan. No, Misija Svetoga Ivana Kapistranskog doista je i bila misija. Mission Inn nije. Mission Inn je bio odavanje poasti arhitekturi i naslijeu misija. S druge strane, Sveti Ivan Kapistranski bila je prava stvar. Tamo bih lutao golemim etvrtastim vrtom i otvorenim klaustrima te odlazio u usku mranu kapelu Serra - najstariju posveenu katoliku kapelu u dravi Kaliforniji. Volio sam tu kapelu. Bila je jedino poznato svetite na cijeloj obali u kojem je veliki franjevac blaeni Junipero Serra doista slavio misu. Moda ju je slavio i u nekoj drugoj kapeli Misije. Zapravo prilino sam siguran da jest. Ali ova je bila jedina za koju su svi tvrdili da su se slube obavljale upravo u njoj. 6

U prolosti sam se znao odvesti na sjever i posjetiti Misiju na Karmelu i razgledavati malu eliju koju su ondje ponovno uredili i pripisali Juniperu Serri, te meditirati o njezinoj jednostavnosti; stolac, uzak krevet, kri na zidu - to je sve to je bilo potrebno jednom svecu. A bio je tu i sveti Juan Bautista, takoer, s refektorijem i muzejom te sve druge tako paljivo obnovljene misije. Kao djeak neko sam vrijeme htio biti sveenik, tonije dominikanac, ali su se dominikanci i franjevci iz kalifornijskih misija mijeali u mojoj glavi jer su oba reda bila prosjaka. Jednako sam ih potovao i jo je uvijek postojao dio mene koji je pripadao tom davnom snu. Jo sam itao povijesne knjige o franjevcima i dominikancima. Imao sam i staru biografiju Tome Akvinskoga koju sam uvao jo od kolskih dana. Bila je ispunjena starim biljekama. itanje o povijesti uvijek me smirivalo i doputalo mi je da utonem u davno prohujala doba. Isto je bilo i s misijama. Bile su otoci koji nisu pripadali naem vremenu. Najee sam posjeivao kapelu Serra i Misiju Svetoga Ivana Kapistranskog. Nisam tamo odlazio da bih se sjeao pobonosti koju sam osjeao kao djeak. To je zauvijek ostalo iza mene. Jednostavno, elio sam oivjeti staze kojima sam prolazio u tim ranim godinama. Moda sam samo htio hodati po posveenom tlu, kroz mjesta hodoaa i svetosti ba zato to zapravo nisam mogao previe misliti na njih. Sviao mi se strop s gredama u kapeli Serra i njezini tamno olieni zidovi. Osjeao sam mir u tmini koja je tamo vladala uz odsjaj zlatne oltarne pale u dnu kapelice -

zlatnog okvira iza oltara na kojem su bili kipovi i slike svetaca. Volio sam crveno svjetlo svetita koje je gorjelo lijevo od svetohranita. Katkad bih kleknuo ba tamo, pred oltarom, na jedno od klecala namijenjenih mladencima. Naravno, zlatna oltarna pala, ili oltarska pregrada kako je esto nazivaju, nije se tamo nalazila u ranim danima franjevaca. Postavljena je poslije, tijekom restauracije, ali meni se sama kapela inila jako stvarnom. Tamo se nalazio i Presveti sakrament koji je, bez obzira na to u to sam vjerovao, bio stvarnost." Kako da to objasnim? Uvijek bih dugo kleao u polutami i uvijek bih prije odlaska zapalio svijeu, a da ni sam ne bih znao za koga ili za to. Moda bih katkad apnuo: Ovo je za tebe Jacobe, i za tebe Emily." Ah, to nije bila molitva. Nisam vjerovao u molitvu vie negoli u samu uspomenu. udio sam za ritualima i spomenicima te mapama znaenja. udio sam za povijeu u knjizi i zgradi i boji ... i vjerovao sam u opasnost, i vjerovao sam u ubijanje ljudi kada god i gdje god bi mi moj ef naredio, moj ef kojega sam u dubini due zvao jednostavno Dobrim ovjekom. Posljednji put kada sam bio u Misiji - a to je bilo prije jedva mjesec dana - neobino dugo sam se etao velikim vrtom. Nikada nisam vidio toliko vrsta cvijea na jednome mjestu. Bilo je tu prekrasno oblikovanih modernih rua, ali i starijih vrsta koje su cvale poput kamelija, cvjetnih penjaica, slaka, lantana i najveih grmova plumbaga 8

koje sam ikada vidio. Bilo je i suncokreta, stabala narani, ali i tratinica i ovjek se mogao proetati kroz srce te divote po jednoj od mnogobrojnih irokih i ugodnih tek ureenih staza. Polagano bih se etao kroz klaustre oko vrta. Volio sam te prastare neravne kamene podove. Skriven ispod lukova uivao bih u pogledu na svijet. Zaobljeni lukovi uvijek su me ispunjavali mirom. Oni su bili dio identiteta Misije, ali i Mission Inna. U Kapistranu me posebice oduevljavalo to to se tlocrt Misije temeljio na prastarom samostanskom predloku koji se mogao nai u takvim graevinama diljem svijeta, ali i to to je Toma Akvinski, svetaki heroj mojih djeakih dana, vjerojatno proveo mnoge sate tumarajui jednim takvim vrtom s lukovima i ureenim stazama, te neizbjenim cvijeem. Redovnici su oduvijek tako planirali svoje samostane, kao da su samo opeke i buka na odreeni nain mogle biti brana od zala svijeta, te zauvijek uvati njihovu sigurnost i sigurnost knjiga koje su pisali. Dugo sam stajao u masivnoj lai velike ruevne crkve u Kapistranu. Crkvu je 1812. unitio potres i sve to je ostalo bilo je visoko, otvoreno, zastraujue veliko svetite bez krova i praznih nia. Zurio bih u komade uokolo razbacane opeke i cementa, kao da za mene imaju nekakvo znaenje, neko posebno znaenje - kao glazba Posveenja proljea, neto to je imalo veze s mojom nesretnom olupinom od ivota. Bio sam ovjek uzdrman potresom, paraliziran neskladom. Toliko sam znao o sebi. Iako sam se trudio da to ne 9

inim, o tome sam neprestance razmiljao. Pokuavao sam prihvatiti ono to se inilo mojom sudbinom. Ali ako ne vjerujete u sudbinu onda to ba i nije jednostavno. Kada sam posljednji put bio tamo, razgovarao sam s Bogom u kapeli Serra i rekao mu da ga mrzim toliko da ne postoji. Rekao sam mu koliko je zlobna ta iluzija ... njegovo postojanje, i kako nije u redu initi takvo to smrtnicima, a posebice djeci te kako ga zbog toga prezirem. Znam, znam da to nema smisla. inio sam mnoge stvari koje nisu imale smisla. Biti plaeni ubojica i nita vie od toga, sigurno nema smisla. I valjda sam zato sve ee obilazio ista mjesta, slobodan jer sam bio bez svojih mnogobrojnih krinki. Znao sam da sam itao povijesne knjige kao da sam vjerovao da je Bog u prolosti djelovao vie nego jedanput kako bi nas spasio od nas samih. Ali u to uope nisam vjerovao, pa je moj um bio prepun nasuminih injenica o prolim vremenima i mnogim slavnim osobama. Zato bi ubojica radio takvo to? ovjek ne moe biti ubojica u svakom trenutku. Neto dobrote tu i tamo ipak izbije na povrinu, neka glad za normalnou, bez obzira na to to je ovjek uinio. I tako sam imao svoje povijesne knjige i posjete tim malobrojnim mjestima koja su me odvodila u razdoblja o kojima sam itao s takvim tupim entuzijazmom, ispunjavajui um pripovijestima kako ne bih ostao prazan i zaokupljen sam sa sobom. Imao sam potrebu priprijetiti Bogu akom prosvjedujui zbog toga besmisla. Zbog te sam se geste 10

dobro osjeao. On nije stvarno postojao, no za mene je bio prisutan u trenutku kada sam na njemu iskaljivao svoj gnjev. Volio sam te trenutke suoavanja s iluzijama, trenutke koji su mi nekad toliko znaili, a sada su u meni izazivali samo bijes. Moda, ako je odgojen kao katolik, ovjek cijeli ivot potuje rituale. ovjek ivi u kazalitu uma zato to iz njega ne nalazi izlaz. Cijeli ivot provede u vrstom stisku niza od dvije tisue godina samo zato to je odrastao sa svijeu o pripadnosti tom nizu. Veina Amerikanaca misli da je svijet nastao onoga dana kada su se oni rodili, ali za katolike to see u prolost sve do Betlehema i jo dalje, a isto tako i za idove, pa se i oni najsvjetovniji meu njima sjeaju Izlaska i obeanja Abrahamu prije toga. Nikada nisam pogledao u zvijezde na nonom nebu ili pijesak na plai, a da pritom nisam pomislio na Boja obeanja Abrahamu o njegovu potomstvu i, bez obzira na to u to sam ja vjerovao ili nisam vjerovao, Abraham je bio otac plemena kojemu sam jo pripadao, iako ne vlastitom zaslugom ili krivnjom. Umnoit u tvoje potomstvo poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj. I tako nastavljamo s glumom u kazalitu naega uma ak i kada vie ne vjerujemo u publiku ili u redatelja predstave. Nasmijao bih se mislei o tome dok sam meditirao u kapeli Serra, nasmijao bih se glasno poput kakva luaka dok sam tamo kleao, mrmljajui u slatkoj i ugodnoj tmini te odmahujui glavom. 11

Tijekom posljednjeg posjeta razbjesnilo me to to je prolo deset godina otkako radim za Dobrog ovjeka. Dobri ovjek sjetio se te obljetnice te mi je dao poprilian iznos koji je ve bio prebaen na bankovni raun u vicarskoj na koji sam najee primao novac. A veer prije toga rekao mi je u telefonskom razgovoru: Kada bih znao bilo to o tebi, Lie, darovao bih ti neto vie od hladnog i bezosjeajnog novca. Jedino to znam jest da voli svirati lutnju i da si je kao dijete neprestance svirao. To su mi rekli, to o tvojem sviranju. A da nisi toliko volio lutnju, vjerojatno se nikada ne bismo sreli. Shvaa li otkada te ve nisam vidio? A uvijek se nadam da e navratiti i donijeti svoju dragocjenu lutnju. Kada to uini, natjerat u te da svira samo za mene, Lie. Dovraga, Lie, pa ja niti ne znam gdje zapravo ivi." II. I ba je to neprestance spominjao - da ne zna gdje ivim, a mislim da se duboko u dui bojao da mu ne vjerujem i da je posao koji sam za njega obavljao postupno unitio ono to sam osjeao prema njemu. Nisam mu vjerovao, ali sam ga volio. Volio sam jedino njega. Ali nisam htio da itko zna gdje ivim. Ni jedno mjesto na kojemu sam ivio nije mi bilo dom i esto sam se selio. Ostavljao sam stvari i ne osvrnuvi se i sa sobom odnosio samo lutnju i sve knjige. I neto odjee. U doba mobilnih telefona i interneta bilo je lako zamesti svaki trag. U savrenoj elektronikoj tiini lako nas je mogao pronai poznati glas.

12

ujte, dostupan sam u bilo koje doba dana ili noi", podsjeao sam ga i nastavio: i nije vano gdje ivim. Ako meni to nije vano, zato bi vama bilo? I moda vam jednog dana poaljem snimku na kojoj sviram lutnju. Iznenadit u vas. U tome sam jo uvijek dobar." Nasmijao se. Njemu je to bilo u redu, dok god sam se javljao na telefon. Jesam li vas ikada iznevjerio?", upitao bih ga. Ne, a neu ni ja tebe" odgovorio bi i dodao: Ali htio bih te ee viati. Zapravo, pa ti bi u ovom trenutku mogao biti u Parizu ili Amsterdamu." Ali nisam", odgovorio bih. ,,I sami to znate. Nadzorne toke su preopasne. Nisam se maknuo iz SAD-a od 11. rujna. Blie sam nego to mislite i uskoro u vas posjetiti, ali ne oekujte me odmah. Moda u vas pozvati na veeru. Sjest emo u restoran kao ljudi. Ovih mi dana nije do sastanaka. Htio bih biti malo sam." Godinjica je prola bez zadatka, pa sam mogao dulje ostati u Mission Innu. Sljedee jutro odvezao sam se u Misiju Sv. Ivana Kapistrana. Nije bilo potrebe da mu kaem kako trenutano imam stan na Beverly Hillsu, na tihome mjestu s puno lia, a da bi mi sljedee godine prebivalite mogao biti Palm Springs, tamo u pustinji. Nije bilo potrebe objanjavati mu da se ni u ovom stanu, a ni u susjedstvu stana koji je bio tek jedan sat udaljen od Mission Inna, nisam zamarao krinkama. Prije nikada nisam izlazio bez krinke i ravnoduno sam zapazio tu promjenu u svojem ponaanju. Katkad sam se

13

pitao bi li mi u zatvoru dopustili da zadrim sve svoje knjige. Mission Inn u Riversideu, u Kaliforniji, bio je jedina vrsta okosnica u mojem ivotu. Letio bih s jednog kraja zemlje na drugi samo da bih stigao u Riverside. Vie od svega elio sam biti u Innu. Te veeri, Dobri je ovjek nastavio s razgovorom: Prije toliko godina kupio sam ti svaku snimku na kojoj je netko svirao lutnju i najbolje glazbalo koje se moglo nabaviti. Kupio sam ti sve knjige koje si htio. Dovraga, pa sam sam neke skinuo s ovih polica. Lie, ita li jo uvijek neprestance? I sam zna da bi ti trebalo omoguiti bolje obrazovanje, Lie. Moda bih se za tebe trebao brinuti bolje nego dosad." efe, nema potrebe da se toliko brinete. Ve sada imam toliko knjiga da ne znam to bih s njima. Dvaput na mjesec odnesem kutiju u neku knjinicu. Sasvim sam zadovoljan." Lie, a to misli o nekom stanu na vrhu zgrade? to je s rijetkim knjigama? Mora postojati jo neto osim novca to ti mogu osigurati. Stan na vrhu zgrade bio bi dobar, siguran. to si vie to si sigurniji." Siguran, tamo gore?" upitao bih. Zapravo moj se stan na Beverly Hillsu nalazio na vrhu zgrade, no imala je samo pet katova. efe, do takvih se stanova obino dolazi na dva naina", rekao sam i nastavio: ,,i ne svia mi se biti bez odstupnice. Ne hvala." Osjeao sam se posve sigurnim u stanu na Beverly Hillsu. Svaki pedalj zida bio je prekriven knjigama o svim razdobljima koja su prethodila dvadesetom stoljeu. 14

Ve sam dulje znao zato toliko volim povijest. Iz pera povjesniara zvuala je tako sustavno, usmjereno i tako cjelovito. Uzeli bi cijelo stoljee i dali mu znaenje, osobnost, sudbinu - a to je, naravno, bila la. U mojoj samoi smirivalo me itanje takve vrste tiva i razmiljanje o 14. stoljeu kao o davnom zrcalu", da parafraziram slavni naslov, te uvjerenost da moemo uiti iz razdoblja koja kao da su svojom sjajnom neprekinutou postojala samo za nas. Volio sam itati u svojem stanu. Volio sam itati u Mission Innu. Svoj sam stan volio zbog nekoliko razloga. Tamo se nisam morao preruavati i mogao sam se mirno etati ugodnim, tihim susjedstvom te navratiti u hotel Four Seasons na doruak ili ruak. Katkad bih ondje uzeo sobu samo da se naem na posve drugaijem mjestu. I tamo sam ve imao omiljeni apartman s dugim granitnim stolom za objedovanje i velikim crnim klavirom. U tom sam apartmanu svirao klavir i povremeno zapjevao, tek trakom glasa kojim sam se neko diio. Prije mnogo godina vjerovao sam da u se cijeli ivot baviti pjevanjem. Zbog glazbe sam se odrekao namjere da postanem dominikanski redovnik - zbog toga i odrastanja, barem mislim, ali i toga to sam htio biti" s djevojkama i postati svjetovni ovjek. Upravo je glazba najvie opustoila moju duu dvanaestogodinjaka, glazba i oaravajui arm lutnje. ini mi se da sam mislio da sam bolji od djeaka koji su pokuavali okupiti bend u garai sve dok sam svirao taj predivni instrument. 15

No, svemu je tomu doao kraj jo prije deset godina lutnja je sada bila tek podsjetnik na prolost - dola je i godinjica, a Dobri ovjek jo nije znao moju tonu adresu. to bih ti mogao darovati?" bio je uporan. Zna, prije neki dan navratio sam u knjiaru s rijetkim knjigama, zapravo sasvim sluajno. Tumarao sam Manhattanom. Zna ve mene i tumaranje uokolo. I ugledao sam tu prekrasnu staru srednjovjekovnu knjigu." efe, odgovor je - nita", rekao sam i spustio slualicu. Sljedei dan, nakon toga telefonskog razgovora, o tome sam raspravljao s nepostojeim Bogom u kapeli Serra, uz slabo crveno svjetlo koje je dopiralo iz svetita, i objasnio mu kakvo sam udovite, vojnik bez rata, precizni snajperist- strijelac bez razloga za borbu, pjeva koji zapravo nikada nije pjevao. Kao da ga je to zanimalo. Zatim sam zapalio svijeu nitavilu" u koje se pretvorio moj ivot. To je svijea... za mene", mislim da sam tako neto rekao. U tom sam trenutku shvatio da ve neko vrijeme govorim prilino glasno jer su me ljudi poeli pogledavati. I to me iznenadilo zato to su me inae rijetko zapaali. Moje su krinke obino bile bezline i blijede. Temeljile su se na sustavnosti koju nitko nikada nije uoio. Zalizana crna kosa, velike tamne naoale, ilterica, kona pilotska jakna, uobiajeno epanje, ali nikada na istu nogu. Ljudi me obino nisu zapaali. Prije nego to bih otiao bez krinke, na recepciji Mission Inna iskuao bih ih tri ili etiri, i tri ili etiri imena koja bi mi odgovarala. Nikada 16

nije bilo problema. Kada je uetao Sretni Lisac glavom i bradom pod imenom Tommy Crane, nitko se nije niti osvrnuo. Bio sam veoma dobar u preruavanju. Za agente koji su me lovili bio sam modus operandi, a ne osoba s licem. Posljednji sam put iz kapele Serra izaao bijesan, zbunjen i ojaen, a utjehu sam naao u posjetu slikovitom gradiu San Juanu Capistranu, gdje sam prije zatvaranja u misijskoj trgovini kupio kipi Djevice. Nije se radilo o obinom kipiu. Bila je to figura koja je u naruju drala malog Isusa i nije bila izraena od gipsa, nego od gipsanog platna. inila se odjevenom i mekanom, premda to nije bila. Bila je odjevena i vrsta. I bila je slatka. Figura malog Isusa imala je stila s malom glavicom nakrivljenom u jednu stranu, a Djevica je imala tek uplakano lice i dvije ruke koje su izranjale iz elegantne bijelo-zlatne haljine. Ubacio sam kutiju u auto i zaboravio na nju. Svaki put kada sam iao u Capistrano, a ni ovaj posljednji posjet nije bio nikakva iznimka, posluao bih misu u novoj bazilici, velebnom oivotvorenju velike crkve unitene 1812. Velika bi me bazilika uvijek ponovno impresionirala. Smirivala me. Bila je golema, skupa, romanika, i poput svih romanikih crkava, ispunjena svjetlom. Posvuda zaobljeni lukovi i predivno oslikani zidovi. Iza oltara bila je jo jedna zlatna oltarska pregrada prema kojoj se ona u kapeli Serra inila malenom. I ova je, kao i ona druga, bila prastara i dopremljena iz domovine, a prekrivala je cijeli stranji zid svetita gotovo 17

do vrha. Svaki bi me put zaprepastila svojim zasljepljujuim zlatom. Nitko to nije znao, ali povremeno sam slao novac toj crkvi, premda rijetko pod istim imenom. Kupovao bih potanske novane uputnice te izmiljao aljiva imena za poiljatelja. U svakom sluaju, novac je stizao na odredite. U pregradi su svoje odgovarajue nie imala etvorica svetaca - Sv. Josip s neizbjenim ljiljanom, veliki Sv. Franjo Asiki, Blaeni Junipero Serra koji je u desnoj ruci drao mali model misije, te pridolica, barem za mene, indijanska svetica Blaena Kateri Tekakwitha. Dok sam sluao slubu najvie me zaokupljao srednji dio pregrade. Tamo se nalazio sjajni raspeti Krist s krvavim rukama i stopalima, a iznad njega bradati lik Boga Oca ispod zlatnih zraka koje su dolazile od bijele golubice. Bilo je to Sveto Trojstvo, premda ga protestanti moda i ne bi prepoznali, s trima doslovce prikazanim likovima. Kada se sjetite da je Isus postao ovjekom da nas spasi, tada likovi Boga Oca i Svetoga Duha u liku golubice mogu zbunjivati i biti dirljivi. Sin Boji, zapravo, ima tijelo. Kakvo god bilo tumaenje, o tome sam razmiljao i u tome uivao. Nije me bilo briga je li bilo doslovce ili sofisticirano, mistino ili svakodnevno. Bilo je prekrasno, sjajno, i nalazio sam utjehu gledajui ga, ak i kada sam se pjenio od mrnje. Utjehu sam nalazio u molitvi ljudi oko sebe, u injenici da sam na svetom mjestu kamo se dolazi da bismo bili blie svetome. Ne znam. Zaboravio sam na sve samooptube i pogledao u ono to se nalazilo

18

preda mnom, ba kao to sam inio kada sam obavljao svoj posao odluan oduzeti neiji ivot. Kada bih s klupe pogledao u raspelo, inilo mi se da sam naletio na prijatelja na kojega sam ljut te sam mu rekao: Eto, opet ti, a jo sam bijesan na tebe." Ispod slike umirueg Gospodina nalazila se njegova blaena majka, u liku Majke Boje od Guadalupe kojoj sam se uvijek divio. Kada sam posljednji put bio tu, satima sam zurio u zlatni zid. To nije bila vjera. Bila je to umjetnost. Umjetnost zaboravljene vjere, umjetnost zanijekane vjere. To je bilo obilje, pretjerano i nekako smirujue, ak i dok bih ponavljao: Ne vjerujem u tebe i nikada ti neu oprostiti to nisi stvaran." Posljednji put sam nakon mise izvadio krunicu koju sam nosio jo od djetinjstva i izmolio je, ali nisam razmiljao o otajstvima jer mi nisu nita znaila. Jednostavno sam se izgubio u monotonom ponavljanju: Zdravo Marijo, milosti puna - ba ne vjerujem da postoji. Sada i u asu smrti nae amen. Pa dovraga i s njima jesi li uope ikada tu? Siguran sam da nisam jedini ubojica na ovom planetu koji odlazi na misu. Bio sam meu nekolicinom koja je sluala, mrmljala odgovore i katkad ak pjevala himne. Katkad bih primio i sveta priest, ogrezao u grijeh, prkosan. Nakon toga bih kleao pognute glave i mislio: Ovo mora da je Pakao. Ovo mora da je Pakao. I Pakao e biti gori od ovoga.

19

Uvijek je bilo vanijih i manje vanih kriminalaca koji su odlazili na misu sa svojim obiteljima i predsjedali podjelom sakramenata. Ne moram niti spominjati film o talijanskom mafijau koji ne eli propustiti prvu priest svoje keri. Ne ele li to svi? Nisam imao obitelj. Nisam imao nikoga. Odlazio sam na misu radi sebe, zato to sam bio nitko. Tako je pisalo u mojim dosjeima u Interpolu i FBI-u: on je nitko. Nitko nije znao kako izgledam, ili odakle dolazim, ili gdje u se sljedei put pojaviti. Nisu znali niti da je moj poslodavac jedna jedina osoba. Kao to sam ve rekao, za njih sam bio tek "modus operandi" koji su s godinama usavrili, popisujui nejasne maske koje su se loe vidjele na nadzornim kamerama, a nikada otro i precizno. Ubojstva su opisivali na nain koji je otkrivao dosta iskrivljeno tumaenje onoga to se zbilja dogodilo. Katkad bi gotovo pogodili. Bio sam nitko mrtvac koji se kretao uokolo u ivom tijelu. A radio sam za jednog ovjeka, svojeg efa, onoga kojega sam, u dubini due, nazivao Dobrim ovjekom. Jednostavno mi nikada nije palo na pamet raditi za nekoga drugoga. Nitko drugi me nije mogao potraiti zbog zadatka i nitko drugi nikada i nee. Dobri ovjek mogao je biti bradati Bog s pregrade, a ja njegov umirui sin. Duh Sveti bio je duh koji nas je povezivao jer bili smo povezani, u to nikada nisam sumnjao, i nikada nisam razmiljao dalje od njegovih naredbi. To je svetogre. Pa to onda? A kako sam znao sve to o policijskim i agencijskim dosjeima? Moj predragi ef oduvijek je imao svoje veze i 20

zajedno bismo se na telefonu smijali informacijama koje su do njega dolazile. Znao je kako izgledam. One noi kada smo se upoznali, prije nekih deset godina, nisam bio preruen. No, sada ga je uznemiravalo to to me godinama nije vidio. Ali uvijek sam bio tamo kada bi nazvao, a kad god bih odbacio mobitel, obavijestio bih ga o novim brojevima. Na poetku mi je pomagao u vezi s lanim ispravama, putovnicama, vozakim dozvolama i slinim stvarima, a sada ve dugo znam kako mogu sam nabaviti sve to trebam te kako zbuniti one od kojih sam nabavljao. Dobri ovjek nije sumnjao u moju odanost. Javljao sam mu se svaki tjedan, zvao me on ili ne. Katkad bih na trenutak ostao bez daha kad bih mu zauo glas, samo zato to je jo bio tamo i to mi ga sudbina nije oduzela. Naposljetku, ako je jedan ovjek cijeli tvoj ivot, tvoj poziv, tvoja potraga, pa, tada e se bojati da ga ne izgubi. Lie, elim sjesti s tobom", katkad bi rekao. Zna, kao to smo obiavah prvih nekoliko godina. elim znati odakle dolazi." Njeno bih se nasmijao. efe, volim zvuk vaega glasa", odgovorio bih. Lie", zapitao me jednom zgodom, zna li ti sam odakle dolazi?" Na to sam se nasmijao, ali ne njemu, nego svemu. Znate, efe", rekao sam vie nego jedanput, imam i ja pitanja koja bih vam htio postaviti kao, primjerice, tko ste vi zapravo i za koga radite. Ali nita ne pitam, zar ne?"

21

Odgovori bi te iznenadili", rekao je i nastavio: Ve sam ti jedanput rekao, mali, da radim za dobre momke." I na tome je i ostalo. Dobri momci. Dobra banda ili dobra organizacija? I kako sam trebao znati za koga? A bilo je vano, jer sam izvravao tono ono to bi zahtijevao, dakle kako sam mogao biti dobar? Ali mogao sam sanjariti, povremeno, da se on nalazi na strani dobra, kako ima odobrenje vlade, kako je sve raistio, to je mene inilo dijelom pjeatva i dobrim dekom. Zato sam ga i zvao Dobri ovjek i govorio sam sebi: Pa, moda zbilja radi za FBI, ili moda za Interpol. Moda sve to to inimo neto znai. Ali da budem iskren, nisam vjerovao u to. Ubijao sam. I od toga ivio. inio sam to kako bih mogao nastaviti ivjeti. Ubijao sam ljude. Ubijao sam ih bez upozorenja i bez objanjenja. Dobri ovjek moda se i ubrajao meu dobre momke, ali ne i ja. efe, vi me se ne bojite, zar ne?" jednom sam ga zgodom upitao i nastavio: Ne bojite se da sam malo lud i da u vas jednog dana napustiti ili se okrenuti protiv vas? Jer mene se, efe, ne trebate bojati. Ja sam posljednja osoba na svijetu koja bi vam uinila bilo to naao." Sinko, ne bojim se", odgovorio je i dodao: Ali zabrinut sam za tebe. Brinem se jer si bio jo dijete kada sam te uzeo k sebi. Brinem se... kako e preivjeti no. Ti si najbolji kojeg imam i katkad je i odvie lako nazvati te jer si uvijek na raspolaganju i nikada nema problema, a ja ne moram previe objanjavati."

22

efe, vi volite govoriti. To je jedna od vaih odlika. Ja nisam takav. Ah rei u vam neto. Nije mi lako. Uzbudljivo svakako jest, ali lako nije. A katkad mi jednostavno oduzima dah." Ne sjeam se to je odgovorio na tu malu ispovijed, samo da je dugo govorio, objanjavajui, meu ostalim, kako je povremeno provjeravao sve ostale koji su radili za njega. Njih je viao, poznavao, posjeivao... efe, sa mnom se to nee dogoditi", pokuao sam ga razuvjeriti. Ono to uje ono je to e dobiti." A sada me ekao zadatak u Mission Innu. Sinonji poziv probudio me iz sna u mojem stanu na Beverly Hillsu. I nije mi se nimalo svidio.

23

POGLAVLJE DRUGO

O ljubavi i vjernosti

KAO TO SAM VE REKAO, NA MJESTU HOTELA

Riversideu pod imenom Mission Inn, nikada se nije nalazila misija. Taj je hotel bio san jednog ovjeka, golema graevina ispunjena dvoritima, sjenicama skrivenima u zelenilu, klaustrima u stilu misija, s kapelicom za vjenanja i mnotvom zgodnih gotikih elemenata, ukljuujui i teka drvena vrata nadsvoena lukovima te kipove Sv. Franje u niama, pa ak i zvonike i najstarije zvono kranskoga svijeta. Hotel je bio mjeavina elemenata koji su upuivali na svijet misija s jednog kraja Kalifornije na drugi. Sluilo im je na ast zato to su ljudi esto mislili kako je hotel velianstveniji i ljepi od samih ruevnih misija. Mission Inn je bio nepogreivo iv, topao i gostoljubiv te je uvijek odzvanjao vedrim glasovima, veseljem i smijehom. Vjerujem da je graevina od poetka bila labirint koji se razvio u rukama novih vlasnika tako da je sada imao sve pogodnosti vrhunskog hotela. Tamo se ovjeku bilo lako izgubiti u etnji po terasama, slijedei mnogobrojne stube, lutajui kroz unutarnja 24

dvorita, ili jednostavno dok bi pokuavao pronai svoju sobu. Ljudi su gradili takve nevjerojatne nastambe jer su ih vodile vizije, ljubav prema ljepoti, nade i snovi. Bezbrojne su bile rane veeri kada je Mission Inn vrvio sretnim ljudima, mladenkama koje su fotografirali na nekom od balkona, obiteljima koje su veselo tumarale uokolo dok su se u restoranima odravale ivahne zabave na kojima se svirao klavir, na kojima se pjevalo... Katkad bi se u glazbenoj sobi odravao kakav koncert. U hotelu se pouzdano moglo raunati na praznino raspoloenje koje bi me tamo uvijek obuzelo i na trenutak mi donijelo smirenje. Volio sam ljepotu koja je pokretala vlasnike toga mjesta i volio sam njegovu pretjeranost te sam dijelio tu ljubav prema viziji ostvarenoj gotovo do boanskih krajnosti. Ja nisam imao ni planova, ni snova. Bio sam tek glasonoa, utjelovljenje svrhe - otii i uini to, a ni po emu ovjek. ovjek bez doma, ovjek bez imena, ovjek bez snova uvijek se ponovno vraao u Mission Inn. Moglo bi se rei da sam volio njegov rokoko i besmislenost. Ne samo da je odavao poast svim kalifornijskim misijama, nego je djelomice utjecao i na arhitekturu grada. U ulicama koje su ga okruivale na svjetiljke su bila objeena zvona. Neke javne zgrade bile su izgraene u istom, misijskom", stilu. Sviala mi se ta namjerno stvorena neprekidnost. Sve je bilo izmiljotina,

25

ba poput mene. Bila je to mjeavina, na isti nain na koji sam to bio i ja pod sluajnim imenom Sretni Lisac. Uvijek sam se dobro osjeao dok bih prolazio kroz nadsvoeni ulaz koji su nazivali campanario (zid pod zvonikom), zbog mnogobrojnih zvona koja su ga ureavala. Volio sam divovske paprati i visoke palme, njihova tanka debla omotana treperavim svjetlima. Volio sam cvjetne gredice svijetlih petunija uz prednju etnicu. Na svakom od hodoaa provodio sam dosta vremena u javnim prostorijama. esto sam odlazio u veliko mrano predvorje kako bih pogledao bijeli mramorni kip rimskog djeaka koji vadi trn iz stopala. Smirivala me sjenovita unutranjost. Volio sam smijeh i vedrinu obitelji. Smjestio bih se u jedan od onih velikih udobnih stolaca, udisao prainu i promatrao ljude. Sviala mi se dobrohotnost koju je to mjesto obino izazivalo kod ljudi. Uvijek sam ruao u hotelskom restoranu. Trg je bio prekrasan, s viekatnim zidovima s okruglim prozorima te zaobljenim balkonima, i otvorio bih New York Times i jeo u sjeni nekoliko crvenih suncobrana. Unutranjost restorana nije bila nita manje uzbudljiva - donji dio zidova bio je obloen svijetloplavim ploicama nad kojima su se nadvijali be lukovi umjetniki oslikani istovjetnim granama loze. Izrezbareni stop bio je oslikan kao plavo nebo s oblacima, pa ak i siunim pticama. Zaobljena unutarnja vrata bila su obloena zrcalima, a slina vrata koja su vodila na trg u unutranjost su donosila sunce. Ugodan amor gostiju podsjeao je na ubor vode u fontani. Lijepo.

26

Lutao sam mranim hodnicima i razliitim dijelovima oku ugodnoga, ali pranjavog tepiha. Zastao sam u atriju, pred kapelom Sv. Franje i promotrio golem ureeni okvir vrata, remek-djelo izliveno od betona u stilu Churriguera. Bilo bi mi toplo oko srca dok sam promatrao neizbjeno izdane i naizgled vjeite pripreme za vjenanje, s jelima na gozbi koja su se posluivala na stolovima ureenim stolnjacima i u ulatenom srebrnom posudu, dok su ljudi nestrpljivo milili uokolo. Otiao sam na najviu terasu i oslonjen na zelenu eljeznu ogradu, gledao dolje na trg ispred restorana i na veliki nirnberki sat preko puta. esto sam ekao da odzvoni, kao to je i inio svakih petnaest minuta. Htio sam vidjeti izlazak velikih figura iz nie ispod sata. Ima neega monog u satovima. Kada god ubijem neku osobu, zaustavim joj sat. Satovi samo mjere vrijeme koje nam je na raspolaganju da uinimo neto sa sobom, da otkrijemo u nama neto to nismo znali da postoji. esto sam, dok sam ubijao ljude, pomiljao na Duha iz Hamleta. Na pamet bi mi pala njegova tragina tualjka vlastitu sinu: U cvijetu svojih grijeha istrgnut... bez obrauna na strani poslat sud, sa svima svojim grijesima na glavi. O tome sam razmiljao svaki put kada bi me zaokupila pitanja ivota ili smrti, ili satovi. U Mission Innu nije bilo niega to nisam volio, pa ak ni glazbene sobe ili kineske sobe ili najmanjeg kutka ili pukotine. Moda mije bio toliko drag jer je, bez obzira na sva svoja zvona i satove, zapravo bio bezvremenski i tako 27

vjeto sastavljen od stvari iz razliitih razdoblja da je mogao obinu osobu dovesti do ludila. to se tie apartmana Amistad, apartmana za mladence, odabrao sam ga zbog stropa u obliku kupole na kojem je bio naslikan sivkasti krajolik i golubice kako se kroz maglu uspinju u nebo, a na vrhu se nalazila osmerokutna kupola s prozorima od obojenog stakla. I u toj sam sobi naao zaobljene lukove - izmeu blagovaonice i spavae sobe te u obliku tekih dvokrilnih vrata koja su vodila na terasu. I tri visoka prozora uz krevet bila su nadsvoena lukovima. U spavaoj sobi nalazio se veliki kamin od sivog kamena, hladan i prazan i pocrnio, ali jo uvijek prekrasan okvir za zamiljenu vatru. A ja sam imao sjajnu matu. Zato sam i bio tako dobar ubojica. Stalno sam smiljao nove naine kako to uiniti i kako se izvui. Teki zastori prekrivali su tri prozora koja su se protezala preko cijelog zida okruujui veliki antikni krevet s baldahinom iznad uzglavlja. Visoko uzglavlje bilo je od tamnoga izrezbarenog drva, a u podnoju su se nalazili niski obli stupovi takoer s rezbarijama. Krevet je u meni budio sjeanja na New Orleans, naravno. New Orleans je neko bio dom, dom djeteta u meni koje je tamo i umrlo. Taj djeak nikada nije upoznao luksuz spavanja u krevetu s baldahinom iznad uzglavlja. Zbilo se to u jednoj drugoj zemlji, A osim toga, djevojka je ionako mrtva. Nisam posjetio New Orleans otkako sam postao Sretni Lisac, i mislio sam da se nikada neu tamo vratiti i da

28

tamo nikada neu spavati u jednom od antiknih kreveta s baldahinom. U New Orleansu bila su zakopana vana tijela, ali ne ona ljudi koje sam otpremio na drugi svijet prema nalogu Dobrog ovjeka. Za mene su vana tijela bila ona mojih roditelja i mojega malog brata Jacoba i sestrice Emily - svi su tamo umrli, a ja zapravo nisam imao pojma gdje bi se njihova tijela doista mogla nalaziti. Sjeam se da se u obitelji govorkalo o komadu zemlje na starom groblju Sv. Josipa, tamo na Washingtonskoj aveniji, u opasnom susjedstvu. Moja je baka bila tamo pokopana. Ali nisam se mogao sjetiti jesam li ikada bio tamo. Moj otac mora da je leao u grobu u blizini zatvora u kojem je ubijen noem. Moj je otac bio pokvaren policajac, grozan mu i grozan otac. Ubijen je dva mjeseca nakon to je poeo sluiti doivotnu kaznu. Ne. Nisam znao gdje mogu pronai grob na koji bih poloio cvijee za bilo koga od njih, a i da jesam, svakako ga ne bih poloio na njegov grob. U redu. Dakle, moete zamisliti kako mi je bilo kada mi je Dobri ovjek rekao daje sljedea meta u Mission Innu. Najbezonije ubojstvo trebalo je ukaljati moju utjehu, moju razonodu, moj njeno vodeni delirij, moje utoite... Moda me to samo New Orleans drao u naruju, samo zato to je bio star i kripav i besmislen te namjerno i sluajno slikovit. Dajte mi njegove sjenice zaklonjene lozom, bezbrojne toskanske posude ispunjene geranijama boje lavande i 29

stablima narani, njegove dugake trjemove natkrivene crvenim crijepom. Dajte i beskrajne eljezne ograde s uzorcima kria i zvona. Dajte mi njegove mnogobrojne vodoskoke, kipie anela od sivog kamena koji su se nalazili iznad ulaza u apartmane, pa ak i njegove prazne nie i udljive zvonike. Dajte mi visoke potporne lukove koji uokviruju tri prozora one sobe u kutu na posljednjem katu hotela. I dajte mi zvona koja su tamo cijelo vrijeme brujala. Dajte mi pogled na planine u daljini, katkada prekrivene bljetavim snijegom. I dajte mi ugodan mrani restoran s odrescima i najboljim jelima izvan New Yorka. Pa, moglo se raditi o ubojstvu u Misiji Sv. Ivana Kapistranskog, to bi bilo jo gore, ali ni to nije bilo mjesto gdje sam u miru lijegao na poinak. Dobri ovjek je uvijek lijepo razgovarao sa mnom i mislim da sam mu odgovarao na isti nain. Objasnio je: ovjek je vicarac, bankar, pere novac, povezan je s Rusima, i ne bi vjerovao u to su sve upleteni... sve mora biti obavljeno u njegovoj hotelskoj sobi." Ta soba bila je... moja soba. Zanijemio sam. Ne pisnuvi, izgovorio sam zakletvu, molitvu: Boe, pomozi mi. Ne tamo. Najjednostavnijim rjenikom, imao sam lo osjeaj, osjeaj da padam.

30

Na pamet mi je pala najgluplja molitva iz mojega starog repertoara, ona koja je u meni budila najvie bijesa: Anele Boji, uvaru moj, kojega mi je za uvara dao dobri Bog: danas i uvijek uza me stoj. Prosvjetljuj me, uvaj i upravljaj. Osjeao sam slabost dok sam sluao Dobrog ovjeka. Snala me sudbina. Nema veze. Taj osjeaj treba pretvoriti u bol. Treba ga pretvoriti u pritisak, a tada e mi biti dobro. Osim toga, podsjetio sam samoga sebe, jedna od tvojih glavnih prednosti jest to to misli da e svijet biti bolji bez tebe. Dobra stvar za svaku osobu koju sam tek trebao ubiti. Zbog ega ljudi poput mene nastavljaju ivjeti dan za danom? to je ono Dostojevski rekao o tome kroz usta Velikoga inkvizitora? Bez vrste ideje o cilju u vlastitu ivotu, ovjek ne pristaje nastaviti ga. Vraga ne pristaje. Ali svi znamo da je Veliki inkvizitor bio zao i da je pogrijeio. Ljudi nastavljaju ak i kada su okolnosti nepodnoljive. Nitko to nije znao bolje od mene. To mora izgledati kao srani udar", rekao je ef i dodao: Bez poruke, tek sitni odbitak. Dakle, ostavi mobitele i prijenosno raunalo. Sve ostavi kao to si zatekao, osim to ovjek mora biti mrtav. ena te nikako ne smije vidjeti. Ako ubije i nju gotovo je s tvojom krinkom. A ena je skupa kurva."

31

Pa to radi s njom u apartmanu za mladence?" upitao sam jer apartman Amistad bio je upravo to, apartman za mladence. Ona se eli udati. Pokuala je u Vegasu, ali joj nije uspjelo i sada ga pokuava odvui u kapelicu na tom ludome mjestu kamo ljudi odlaze vjenati se. To je mjesto poznato. Lako e ga pronai, kao i apartman za mladence. Iznad njega nalazi se kupola obloena keramikim ploicama. Lako e je uoiti s ulice prije nego to krene u izvidnicu. Zna to treba uiniti." Zna to treba uiniti! Odnosilo se to na krinku, pristup, izbor otrova koji u mu utrcati i izlazak koji se ne smije razlikovati od ulaska. Evo to sam doznao", dodao je ef i nastavio: Mukarac ostaje u apartmanu dok je ena u kupnji. Model ponaanja iz Vegasa - ona izlazi iz apartmana oko deset nakon to je sat i pol vritala na njega. Moda odlazi na ruak. Moda pije, ali na to se ne moemo osloniti. Ui im ona izae iz sobe. On e imati ukljuena dva raunala, a moda i dva mobitela. Uini to kako treba. Zapamti - srani udar. Nee biti vano bude li se sva oprema pokvarila." Mogao bih presnimiti podatke s mobitela i s raunala", dodao sam. Bio sam ponosan na svoje vjetine u tom podruju i na to to bih pokupio svaki komadi opreme koji se mogao dekodirati. To je prije deset godina bila moja posjetnica za Dobrog ovjeka, to, i velika nemilosrdnost. I sada sam ivio s tim.

32

Netko bi se mogao zakvaiti za to", odgovorio je i dodao: ,,A tada bi shvatili da je bilo narueno. To ne mogu dopustiti. Lie, pusti to. Uini kao to sam rekao. Radi se o bankaru. Ako ovo ne obavi kako treba i on se ukrca u zrakoplov za Zurich, u kripcu smo." utio sam. Katkad bismo ostavili poruku, a drugi put bismo se uljali kao make u pokrajnjoj ulici - i ovaj put je trebalo biti tako. Moda je to na neki nain bio i blagoslov. Namjetenici toga jedinoga mjesta na kojem sam nalazio utjehu i gdje mi je bilo drago to nisam pod zemljom, nee brujati o ubojstvu. Nasmijao se kao i obino: Onda? Nee me nita pitati?" Odgovorio sam kao i obino: Ne." Mislio je na injenicu da me nije zanimalo zato ba tu osobu eli maknuti s lica zemlje. Nije me zanimalo o kome je rije. Nisam elio znati imena. Bilo mi je vano da je on tako elio. No, uvijek je navaljivao s tim pitanjem, a moj je odgovor uvijek bio isti. Rusi, bankari, pranje novca - bio je to zajedniki okvir, ali ne i motiv. Bila je to igra koju smo nas dvojica igrali jo od one noi kada smo se upoznali, ili kada sam mu bio prodan, ili ponuen - kako god netko opisao taj izvanredni razvoj dogaaja. Bez uvara, bez pomonika", dodao je. Sam je. ak i da ima nekoga, zna kako to rijeiti. Zna to treba uiniti." Ve razmiljam o tome. Ne brini se." 33

Prekinuo je bez pozdrava. Mrzio sam tu situaciju. inila se pogrenom. Nemojte se smijati. Ne kaem da sam se dobro osjeao pri ostalim ubojstvima u kojima sam sudjelovao. elim rei da je u ovom sluaju postojala opasnost koja je ugroavala moju ravnoteu, a samim time i eljeni ishod. to ako se nikada vie neu moi vratiti i mirno spavati pod tom kupolom? Zapravo, prilino sam siguran da e se neto slino dogoditi. Mladi svijetlih oiju koji je katkad donosio lutnju nee se vie pojaviti niti dijeliti napojnice od dvadeset dolara i toplo se smjekati svima. A sve to zato to je jedan drugi mladi ovjek, dobro preruen, donio ubojstvo u srce cijelog sna. Na trenutak mi se uinilo budalastim to to sam se usudio boraviti tamo, tiho svirati lutnju pod kupolom, leati na krevetu i zuriti u baldahin ili satima promatrati kupolu boje plavog neba. Naposljetku lutnja je bila poveznica s djeakom koji je nestao iz New Orleansa i to ako neki dobronamjerni roak jo traga za njim? Imao sam dobronamjernih roaka i volio sam ih. A svirai lutnje su rijetki. Moda je bilo vrijeme da aktiviram bombu, prije nego to to netko drugi uini. Ne smije biti pogreke. Nikako. Vrijedilo je svirati lutnju u toj sobi, tiho prebirati po njezinim icama i sjeati se melodija koje sam nekada volio. Koliko je ljudi znalo to je lutnja, ili kako zvui? Moda su ih i vidjeli na renesansnim slikama, ali sigurno nisu znali da ta glazbala i danas postoje. Nije mi bilo stalo. 34

Toliko sam volio svirati u apartmanu Amistad da me nije bilo briga je li me posluga ula ili vidjela. Volio sam to, onako kao to sam volio svirati crni klavir u apartmanu u Four Seasonsu na Beverly Hillsu. Bio sam prilino siguran da u svojem stanu nisam odsvirao ni jednu notu. Ne znam tono zato. Zurio bih u lutnju i razmiljao o boinim anelima s lutnjama na lijepo oslikanima boinim estitkama. Razmiljao bih o anelima koji su visjeli s grana boinih drvaca. Anele Boji, uvaru moj... Jednom zgodom, dovraga, prije neka dva mjeseca u Mission Innu skladao sam melodiju za tu staru molitvu, tako renesansnu, tako uznemirujuu. A jedino sam ja bio uznemiren. I tako sam sada morao smisliti krinku kako bih zavarao ljude koji su me vidjeli toliko puta, ali ef je rekao da je posao neodgodiv. Zapravo, moda ga djevojka uspije ve sutra nagovoriti na enidbu. Misija je znala tako utjecati na ljude.

35

POGLAVLJE TREE

Smrtni grijeh i smrtna tajna

slinu onoj u New Yorku: etiri oslikana dostavna vozila od kojih je na jednom bila oglaena vodoinstalaterska tvrtka, na drugome cvjear, jedno je bilo obojeno u bijelo s crvenom rotirkom na krovu tako da je nalikovalo na posebno vozilo hitne pomoi, a posljednje je bilo rabljeno vozilo majstora za sitne popravke s hrpom zahralog otpada u stranjem dijelu. Drugi ljudi na ta su vozila obraali pozornost kao i na slavni nevidljivi avion Wonder Woman 1 . Rabljena limuzina privlaila bi previe pozornosti. A uvijek sam vozio mrvicu prebrzo, sa sputenim staklima i rukom izbaenom van, i zapravo me nitko nije zapaao. Katkad sam i puio, tek toliko da zaudaram po duhanu. Ovaj put sam se odluio za cvjearsko vozilo. To je nedvojbeno bio najbolji izbor, posebice za hotel u kojem su se turisti i gosti slobodno mijeali i slobodno se etali uokolo, ulazei i izlazei kamo su htjeli, a da ih nitko

U LOS ANGELESU SAM IMAO GARAU,

1 Wonder Woman: junakinja iz stripa (nap. prev.).

36

nikada nije upitao kamo su krenuli ili imaju li klju od sobe. Odlunost je uvijek "palila" u hotelima i bolnicama, kao i odmjereno kretanje. Svakako e uspjeti i u Mission Innu. Nitko ne zapaa tamnokosog raupanog mukarca u zelenoj koulji s imenom cvjearnice na depu, koji nosi umrljanu platnenu vreu na ramenu i skroman buket ljiljana u zemljanom loncu omotanom staniolom. I nitko ga ne zapaa dok ulazi kratko kimnuvi vrataru, ak i da im je palo na pamet pogledati u njegovu smjeru. Dodajte tomu vlasulju i naoale s velikim okvirima koje su potpuno promijenile uobiajen izraz mojeg lica. U ustima sam imao mobilni aparati za zube zbog kojega sam ukao. Nosio sam vrtlarske rukavice koje su skrivale znatno vanije plastine rukavice. Platnena vrea koju sam nosio na ramenu zaudarala je na tresetinu mahovinu. Drao sam lonac s ljiljanima kao da e se svaki as razbiti. epao sam na lijevu nogu i odmahivao glavom u pravilnim razmacima - dvije stvari koje je bilo tko mogao zapaziti ak i ako ne uoi nita drugo. Ugasio sam cigaretu na cvjetnoj lijehi uz glavnu stazu. Netko bi to mogao zapamtiti. Za posao sam pripremio dvije price, a bila mi je potrebna samo jedna. Ispod hlaa sam, privezan uz gleanj, imao mali pitolj iako sam se grozio i same ideje o njegovu koritenju, a - ako je to neto znailo - u rever utirkane koulje s nazivom tvrtke sakrio sam tanku

37

plastinu otricu, vrstu i dovoljno otru da preree ovjekov vrat ili mu iskopa oba oka. Plastika je bila oruje koje mi je najvie odgovaralo kada bih se naao u problemima, ali to se dosad nije dogodilo. Grozio sam se krvi. Grozio sam se takve okrutnosti. Prezirao sam okrutnost u bilo kojem obliku. Sve je moralo biti savreno. U dosjeima su me nazivali Perfekcionist, Nevidljivi ovjek i Lopov u noi. Raunao sam da u pricom moi obaviti cijelu stvar, oito, jer je srani napad bio eljeni ishod. Takva prica mogla se kupiti bilo gdje jer su se njome koristili dijabetiari, pa je imala mikroiglu koju neki ljudi ne mogu niti osjetiti. Otrov koji sam planirao upotrijebiti bio je pomijean s dosta velikom dozom sredstva za ublaavanje uinaka jednoga drugog lijeka koji se moe kupiti bez recepta, a gotovo trenutano omami ovjeka tako da je ve dugo u komi prije negoli mu otrov dopre do srca. Za manje od jednoga sata vie nee biti tragova tih lijekova u krvotoku rtve. Obdukcijom se nee otkriti nita. Gotovo svaka kemijska mjeavina kojom sam se koristio mogla se kupiti u bilo kojoj ljekarni diljem zemlje. Zaprepaujue je to sve moe nauiti o otrovima ako eli nakoditi nekomu i ako te nije briga to e se dogoditi s tobom, i ima li jo moda duu i srce ili ne. Na raspolaganju sam imao barem dvadesetak razliitih. Lijekove sam kupovao u malim koliinama u ljekarnama u predgraima. Povremeno sam se koristio i liem oleandra, a oleandar je rastao posvuda po

38

Kaliforniji. Znao sam kako se koristiti otrovom sjemenki ricinusa. Sve je teklo prema planu. Stigao sam prije devet i trideset. Crna kosa, naoale s crnim okvirima... miris cigareta na prljavim rukavicama. Na najvii sam kat otiao kripavim malim liftom zajedno s jo dvoje ljudi koji me nisu niti pogledali, a zatim sam hodao vijugavim hodnicima dok nisam izaao na zrak i, proavi pokraj vrta s biljkama, doao do zelene ograde iznad dvorita. Naslonio sam se i promatrao sat. Sve to bilo je moje. Lijevo se nalazila dugaka terasa natkrivena crvenim crijepom, dugaak pravokutni vodoskok koji je izbacivao vodu kroz mlaznice u obliku urni, sa sobom na kraju i eljeznim stolom i stolcima ispod zelenog suncobrana tono preko puta dvokrilnih vrata. Prokletstvo. Tako sam volio izleavati se na suncu, na svjeem kalifornijskom povjetarcu, ba za tim stolom. Bio sam u iskuenju zaboraviti na ovaj posao i sjesti za stol dok mi srce ne prestane divlje udarati, a zatim jednostavno otii i ostaviti lonac sa cvijeem. Netko e ga ve uzeti. Sporo sam se vukao gore-dolje po terasi i ak sam se proetao oko srednjeg dijela, oaran krunim stubama koje su se sputale u prizemlje, i pretvarao se da provjeravam brojeve na vratima, ili jednostavno razgledavam kao i svi ljudi koji su besciljno tumarali po hotelu. Pa gdje pie da dostavlja ne moe malo razgledati? Naposljetku je iz apartmana Amistad izala ena i zalupila vratima. Velika crvena kona torba s patentnim 39

zatvaraem i vrtoglavo visoke potpetice ukraene ljokicama i zlatom, uska suknja, zavrnuti rukavi i razbaruena plava kosa... predivna i nedvojbeno skupa. Hodala je brzo, kao da je ljuta, a vjerojatno je i bila. Pribliio sam se sobi. Kroz prozor blagovaonice vidio sam nejasne obrise bankara skrivenoga bijelim zastorima, pogrbljenog nad raunalom na stolu. Nije osjetio da ga promatram, nije ga vie bilo briga za promatrae jer su ga turisti vjerojatno gledali ve cijelo jutro. Razgovarao je na siuni telefon koristei se slualicama i istodobno kuckao kljuevima. Doao sam do dvokrilnih vrata i pokucao. Najprije se nije obazirao. Zatim je odrjeito priao vratima, irom ih otvorio, promotrio me i progovorio: to je?" Od uprave, gospodine, s potovanjem", odgovorio sam uobiajenim promuklim apatom jer sam teko izgovarao rijei zbog mobilnog aparatia za zube u ustima. Pruio sam mu ljiljane. Bili su prekrasni. Proao sam pokraj njega prema kupaonici mrmljajui neto o vodi i kako cvijeu treba voda, pa se ovjek, slegnuvi ramenima, vratio za stol. Otvorena kupaonica bila je prazna. Moda se netko i nalazio u malom WC-u, ali to se inilo malo vjerojatnim jer nisam uo ni jedan jedini zvuk. Za svaki sluaj otiao sam provjeriti i natoio vodu u posudu. U apartmanu nije bilo nikoga drugoga. Vrata na terasu bila su irom otvorena.

40

Razgovarao je na telefon i lupkao po tipkovnici. Mogao sam vidjeti brojeve koji su se nizali na ekranu. Zvualo je kao njemaki, i razumio sam samo da mu netko ide na ivce i da je openito ljut na cijeli svijet. Razmiljao sam kako su katkad bankari najlake mete. Misle da ih titi njihovo veliko bogatstvo. Rijetko se koriste zatitarima, iako su im svakako potrebni. Priao sam mu i stavio cvijee na sredinu stola za objedovanje, ignorirajui nered koji je ostao od doruka. Nije ga bilo briga to mu stojim iza lea. Na trenutak sam se okrenuo i pogledao gore u poznatu kupolu. Promotrio sam be stabla borova naslikana uz njezinu bazu. Pogledao sam golubice koje su se kroz rijetke oblake uspinjale u plavo nebo. Petljao sam oko cvijea. Volio sam miris ljiljana. Dok sam ga udisao navrla mi je blijeda uspomena na neko mirno i lijepo mjesto koje je uvijek mirisalo po cvijeu. Gdje se nalazilo? Je li to uope bilo vano? Cijelo to vrijeme vrata na terasu ostala su irom otvorena i osjeao se svjei povjetarac. Sluajni prolaznik mogao je vidjeti krevet i kupolu, ali ne ni njega ni mene. Brzo samo doao do njegova stolca i u vrat mu ubrizgao trideset jedinica smrtonosne mjeavine. Ne podignuvi pogled, dotaknuo je rukom mjesto uboda kao da tjera kukca, to gotovo uvijek svi uine, a ja sam dodao, spremajui pricu u dep: Gospodine, a napojnica za siromanog dostavljaa?" Okrenuo se. Nagnuo sam se nad njim, zaudarajui na tresetnu mahovinu i cigarete.

41

Njegove ledene oi bijesno su me promatrale. A onda mu se lice poelo mijenjati. Lijeva ruka pala je s tipkovnice, a desnom je pokuavao dosegnuti slualice. Ispale su. Pustio je da mu i ta ruka padne. Telefon je skliznuo sa stola, a lijeva mu je ruka skliznula na lijevu nogu. Lice mu je bilo mlitavo i mekano, s njega je nestalo svake ratobornosti. Borio se za dah i pokuavao zadrati ravnoteu desnom rukom, ali nikako nije mogao napipati rub stola. Ipak ju je uspio podignuti prema meni. Brzo sam skinuo vrtlarske rukavice. Nije niti opazio. Zapravo sumnjam da je bio u stanju bilo to primijetiti. Pokuao je ustati, ali nije mogao. Pomognite mi", proaptao je. Da, gospodine", odgovorio sam. Samo sjednite dok ne proe." Jo sam imao plastine rukavice, pa sam iskljuio raunalo i okrenuo ga u stolcu tako da je tiho pao naprijed na stol. Da", rekao je na engleskome. Da." Gospodine, vama nije dobro", dodao sam. I nastavio: elite li da pozovem lijenika?" Podignuo sam pogled i pogledao na praznu terasu. Nalazili smo se tono preko puta crnoga eljeznog stola i tada sam prvi put opazio da u toskanskim loncima zaraslima u geranije boje lavande rastu i visoka stabla hibiskusa. Sunce je bilo prekrasno. Pokuavao je doi do daha.

42

Kao to sam ve rekao, prezirem okrutnost. Uzeo sam slualicu fiksne linije i ne birajui brojeve rekao neto u slualicu. Hitno trebamo doktora. Glava mu je pala na stranu. Vidio sam da mu se oi zatvaraju. Mislim da je ponovno pokuao neto rei, ali nije uspio. Gospodine, dolaze", izgovorio sam. Ve sam tada mogao otii, ali kao to sam rekao, prezirem okrutnost u bilo kojem obliku. U tom trenutku vie nije mogao jasno vidjeti. Moda nije vidio nita. A tada sam se sjetio jedne informacije koju esto ujemo u bolnicama, a ta je da se sluh zadnji gubi". To su mi rekli kada mi je umirala baka, a ja sam htio ba u toj sobi gledati televiziju, dok je majka jecala. Na kraju je sklopio oi. Iznenadilo me da je bio u stanju to uiniti. Najprije su bile napola sklopljene, a zatim vrsto zatvorene. Vrat mu je bio naboran. Nije se inilo da die, nisam vidio nikakvo dizanje ili sputanje prsnog koa. Pogledao sam preko njega, kroz bijele zastore, na terasu. Za crnim stolom, meu cvijeem u toskanskim loncima, na njegovu mjestu sjedio je ovjek i promatrao nas. Znao sam da s te udaljenosti ne moe vidjeti kroz zastore. Mogao je vidjeti tek bjelinu i nazrijeti neiji lik. Nije me bilo briga. Trebalo mi je jo nekoliko trenutaka, a onda sam mogao bez opasnosti napustiti apartman posve siguran da sam posao obavio kako treba. 43

Nisam dirao telefone ni raunala, ali sam napravio mentalni popis svega to se tamo nalazilo. Na stolu su bila dva telefona, ba kao to je ef napomenuo. Jedan je, praznih baterija, leao na podu. Sjetio sam se da je i u kupaonici bio telefon. Vidio sam jo jedno raunalo, no moda je pripadalo eni jer je stajalo iskljueno na stoliu ispred kamina, izmeu dvaju naslonjaa. Dok sam sve to pamtio zapravo sam davao ovjeku vremena da umre, ali to sam dulje boravio u sobi, loije sam se osjeao. Nisam bio potresen, samo ojaen. Nije me zanimao stranac na terasi. Neka zuri. Neka zuri ravno u sobu. Pogledao sam jesu li ljiljani okrenuti kako treba i obrisao ono malo vode prolivene po stolu. Dosad je ve svakako bio mrtav. Osjeao sam kako me obuzima oaj, potpuna praznina, pa zato ne? Provjerio sam mu bilo. Nita nisam osjeao. Ali, bio je jo iv. Shvatio sam to kada sam mu dodirnuo zglob. Posluao sam ne bih li ga uo kako die, i na moje neugodno iznenaenje, uo sam neiji tihi uzdah. Nekoga drugoga. Nikako nije mogao biti tip s terase, premda je jo netremice gledao u sobu. Proao je neki par. Nakon toga neki je mukarac gledao oko sebe, a onda krenuo prema stubama predvorja. Pripisao sam to ivcima, taj uzdah. inilo se kao da mi je netko uzdahnuo tik uz uho, kao da mi ape. Bila je to ova soba, mislio sam, ona me inila tjeskobnim jer sam je toliko volio, dok mi je potpuna runoa ubojstva razdirala duu. 44

Moda je soba uzdisala zbog saaljenja. Htio sam vjerovati u to. elio sam otii. A tada je moj jad postao jo jai, onako kako mi se esto dogaalo u takvim prigodama. Samo ovaj put je bio jai, toliko jai, i u mojoj je glavi progovorio neoekivanim jezikom. Zato mu se ne pridrui? I sam zna da bi trebao otii tamo kamo se on zaputio. Trebao bi ovaj as uzeti taj mali pitolj koji ti je privezan za zglob na nozi i staviti ga pod bradu. Pucaj prema gore. Mozak e ti se moda razletjeti po stropu, ali konano e biti mrtav i sve e biti tamno, tamnije nego sada, i bit e odvojen od svih njih zauvijek, od svih njih - mame, Emily, Jacoba, oca, oca kojemu ne moe izgovoriti ime i svih onih, poput ovoga tu, koje si osobno i nemilosrdno ubio. Uini to. Ne oklijevaj. Uini to. Podsjetio sam se da takve teke depresije nisu nita neobino, kao ni nemilosrdna elja da svemu doe kraj te nemilosrdna i paralizirajua opsjednutost podizanjem pitolja i konanim pucnjem o kojemu je govorio glas. Iznenadila me njegova smjelost. inilo mi se da je pokraj mene, a ne u meni i da to nije Sretni Lisac koji razgovara sam sa sobom, kao toliko puta dosad. Na terasi je stranac ustao od stola i uao kroz otvorena vrata dok sam ga zaprepateno gledao. Stajao je u sobi, pod kupolom, i promatrao me kako stojim iza umirueg. Stranac je bio krupan, dosta impresivan, vitak, kutrave guste crne kose i neobino blagih plavih oiju.

45

Gospodine, ovom ovjeku nije dobro", odmah sam rekao gurajui jezik u lano nepce. Mislim da mu je potreban lijenik." Lie, mrtav je", odgovorio je stranac te nastavio: ,,I ne sluaj glas u svojoj glavi." To je bilo tako neoekivano da nisam znao to uiniti ili rei. Ah im je izgovorio te rijei, glas u mojoj glavi ponovno se oglasio. Zavri s tim. Zaboravi na pitolj i njegovu neizbjenu nespretnost. U depu ti je jo jedna prica. Hoe li dopustiti da te uhvate? ivot ti je ve sada pakao. Razmisli kako e tek biti u zatvoru. prica. Uini to sada. Lie, ignoriraj ga", rekao je stranac. Odisao je nevjerojatnom velikodunou. Toliko je bio usredotoen na mene da sam osjeao privrenost i uinilo mi se, a da ni sam nisam znao zato, da me voli. Svjetlo se pomaknulo. Mora da je sunce izalo iza oblaka jer je u sobi odjedanput bilo svjetlije i vidio sam ga neobino jasno, premda sam imao naviku zapaanja i pamenja ljudi. Bio je moje visine i promatrao me njeno i zabrinuto. Nemogue. Ako zna da je neto nemogue, to ini? to sam trebao uiniti u tom trenutku? Stavio sam ruku u dep i napipao pricu. Tako je. Nemoj troiti posljednje dragocjene minute svojega odvratnog postojanja pokuavajui ovo shvatiti. Zar ne vidi da te Dobri ovjek izdao?

46

Nije tako", rekao je stranac. Zurio je u mrtvaca, a na licu mu je bio izraz savrene tuge. Tada mi se opet moleivo obratio. Lie, vrijeme je da odemo. Vrijeme je da poslua to ti moram rei." Nisam mogao jasno misliti. Srce mi je udaralo, umilo mi je u uima, a prstom sam blago gurnuo plastini poklopac na prici. Da, povuci se iz njihovih proturjenosti, zamki i lai te njihove beskonane sposobnosti da te iskoritavaju. Porazi ih. Doi. Doi?" proaptao sam. Rijei su se same odvojile od teme bijesa koja mi je bila na umu. Zato sam pomislio Doi? Ma, nije to tvoja misao", objasnio je stranac. Kako ne vidi da se iz petnih ila upinje poraziti nas obojicu? I pusti sada tu pricu." Dok me gledao inio mi se mladim i poletnim... i tako me njeno promatrao, ali u njemu nije bilo niega mladenakog dok ga je sunce prekrasno obasjavalo te se sve vezano za njega inilo tako jednostavno privlanim. Tek sam sada uoio, pomalo mahnito, da na sebi ima jednostavno sivo odijelo i prekrasnu plavu svilenu kravatu. Nita u tome nije bilo posebno dojmljivo, ali su mu zato lice i ruke upadali u oi. A izraz njegova lica pozivao je i pratao. Pratao. Zato bi me netko, bilo tko, tako promatrao? Ipak, imao sam osjeaj da me poznaje, da me poznaje bolje 47

nego to sam sam sebe poznavao. inilo mi se da zna sve o meni i tek sam tada shvatio da me tri puta zazvao po imenu. To je moralo biti zato to ga je poslao Dobri ovjek. Sigurno su me izdali. To mi je bio posljednji posao s Pravim ovjekom, a sada je ispred mene stajao bolji ubojica i on e dokrajiti starog ubojicu koji je u ovom trenutku bio vea zagonetka nego to je to doista bio. Prevari ih, i uini to sada. Poznajem te", rekao je stranac. Poznajem te cijeli tvoj ivot. I nije me poslao Dobri ovjek." Tiho se nasmijao i nastavio: Zapravo, ne Dobri ovjek kojeg toliko potuje, Lie, nego netko drugi tko je doista Dobar ovjek, rekao bih." to eli?" elim da poe sa mnom. Ignoriraj glas koji te proganja. Dovoljno si ga dugo sluao." Pokuao sam procijeniti situaciju. to bi moglo objasniti sve ovo? Stres zbog boravka u mojoj sobi u Mission Innu, ne... to nije bio dovoljan razlog. Mora da se radilo o otrovu, mora da sam unio neto malo u organizam dok sam ga pripremao. Da, to je moralo biti to unato dvostrukim rukavicama; oito nisam sve napravio tono kako je trebalo. Prepametan si ti za to", rekao je stranac. I tako se preputa ludilu? Sada kada ima mo okrenuti svima lea? Pogledao sam oko sebe. Pogledao sam na krevet s baldahinom iznad uzglavlja, pogledao sam u poznate tamnosmee zastore. Pogledao sam u veliki kamin ispred 48

kojega se u tom trenutku nalazio stranac. Pogledao sam sve pokustvo i predmete u sobi koju sam tako dobro poznavao. Bi li se ludilo moglo tako snano manifestirati? Na koji je nain moglo stvoriti tu posebnu iluziju? Taj lik sigurno nije bio tu preda mnom i ja nisam razgovarao s njim, a toplina na njegovu licu bila je samo konstrukcija mojega nesretnog uma. Ponovno se tiho nasmijao. Ali, drugi glas nije odustajao. Ne daj mu da ti oduzme pricu. Ako ne eli umrijeti u ovoj sobi, proklet bio, onda izai. Nai neki kutak u ovom hotelu, ionako ih sve tako dobro poznaje, i tamo se dokraji jednom za svagda. Tek jednu dragocjenu sekundu bio sam siguran da e lik ispred mene nestati ako krenem prema njemu. Uinio sam tako. Bio je postojan i opipljiv kao i prije. Ustuknuo je kako bi mi napravio mjesta i pokretom mi pokazao da mogu izii prije njega. Iznenada sam stajao na terasi, na suncu i boje oko mene inile su mi se tako udesno ivima i smirujuima i nije bilo nikakve urbe, nikakvog otkucavanja sata. uo sam kako je zatvorio vrata apartmana i pogledao ga dok je stajao pokraj mene. Ne obraaj mi se", ljutito sam dobacio i dodao: Ne znam tko si, niti to eli, niti odakle dolazi." Pozvao si me", odgovorio je svojim ravnomjernim ugodnim glasom. Zazivao si me i prije, ali nikada tako oajniki kao danas."

49

I ponovno sam imao osjeaj da isijava ljubav i beskonano znanje te neobjanjivo prihvaanje onoga tko i to jesam. Zvao sam te?" Molio si se, Lie. Molio si se svojemu anelu uvaru, a on je tvoj molitvu prenio meni." Ni za to na svijetu nisam to mogao prihvatiti. U istom me trenutku punom snagom pogodila spoznaja da Dobri ovjek nikako nije mogao znati za moje molitve i da nikako nije mogao znati to mi se zbiva u glavi. Ja znam to ti se dogaa u glavi", rekao je stranac. Njegovo lice bilo je privlano i puno povjerenja kao i prije. To je bilo to, puno povjerenja, kao da me se uope nije imao razloga bojati, ni mene ni oruja koje sam nosio, ili nekog oajnikog poteza koji bi mi mogao pasti na pamet. Grijei", blago je dodao, prilazei blie i nastavio: Postoje neki oajniki potezi, no ne bih htio da im pribjegne." Zar ne prepoznaje Vraga dok stoji pred tobom? Zar ne zna da je on otac lai? Moda postoje posebni vragovi za ljude poput tebe, Lie, jesi li ikada razmiljao o tome? Ruka mi je ponovno posegnula u dep za pricom, ali sam je u istom trenutku zaustavio. Posebni vragovi, pa vjerojatno postoje", rekao je stranac, kao i posebni aneli. To zna iz onih starih studija. Posebni ljudi imaju posebne anele, a ja sam tvoj aneo, Lie. Doao sam ti ponuditi izlaz i ne smije, nikako ne smije posegnuti za tom pricom."

50

Htio sam neto rei, ali me preplavio oaj kao da me netko umotao u mrtvaki pokrov, iako takvo to nikada nisam vidio. Jednostavno mi je na um pala ta slika. Znai tako eli umrijeti? Lud u nekoj maloj eliji okruen ljudima koji te mue kako bi iz tebe izvukli informacije? Otii odavde. Idi. Idi tamo gdje moe staviti pitolj pod bradu i povui okida. Znao si kada si dolazio ovamo, u ovu sobu, da e to uiniti. Ovo je oduvijek trebalo biti tvoje posljednje ubojstvo. Pa zato si i ponio jo jednu pricu. Stranac se smijao kao da si ne moe pomoi. Pa on pokuava ukloniti sve zapreke", tiho je rekao i dodao: Ne sluaj ga. Ne bi tako otro dizao glas da ja nisam tu." "Ne obraaj mi se. Ne elim razgovarati s tobom", protisnuo sam. Ususret nam je dolazio mladi par. Pitao sam se to vide. Izbjegli su nas, promatrajui opeke i teka vrata. Mislim da su se divili cvijeu. Rije je o geranijama boje lavande", rekao je stranac dok ih je promatrao u posudama koje su nas okruivale. ,,A budui da ele sjesti za stol, kako bi bilo da nas dvojica krenemo dalje?" ,,U redu, idem dalje", ljutito sam rekao, ali ne zato to ti tako kae. Ne znam tko si. Ali rei u ti neto. Ako te poslao Dobri ovjek, onda se pripremi za malu bitku jer u te unititi prije nego to sam padnem." Krenuo sam nadesno i poeo se sputati krunim stubama prema golemome predvorju. Hodao sam brzo, namjerno i sigurno uutkujui glas u svojoj glavi dok sam

51

silazio od jednog odmorita prema drugome i na kraju stigao u prizemlje. Tamo me ekao. "Anele Boji, uvaru moj", proaptao je. Bio je naslonjen na zid, prekrienih ruku, pribran, ali sada se uspravio i krenuo za mnom dok sam nastavljao hodati to sam bre mogao. Budi iskren sa mnom", rekao sam ispod glasa. Tko si ti?" Mislim da nisi spreman povjerovati mi", rekao je njeno i brino kao i prije. Radije bih da smo na cesti koja vodi natrag u Los Angeles, ali ako inzistira..." Preznojavao sam se. Skinuo sam aparati za zube i strgnuo gumene rukavice. Strpao sam ih u depove. Budi paljiv. Ako skine taj poklopac sa price, izgubio sam te", rekao je, stiui me. Kretao se brzo kao i ja dok smo se pribliavali prednjoj etnici hotela. Poznaje ludost. Zna kako izgleda. Ignoriraj ga. Prihvati li to to kae gotov si. Ulazi u taj kamioni i gubi se odavde. Stani negdje pokraj ceste. Zna to treba uiniti. Oaj je bio gotovo zasljepljujui. Stao sam kao ukopan. Bili smo ispod zvonika. Nismo se mogli nalaziti na ljepem mjestu. Brljan se penjao preko zvona, a ljudi su stazom prolazili pokraj nas i slijeva i zdesna. Mogao sam uti smijeh i avrljanje iz oblinjega meksikog restorana. Mogao sam uti ptice na drveu. Stajao je blizu mene i napeto me promatrao, gledao me onako kako bi me brat gledao, ali brata nisam imao jer je moj mali braco umro prije mnogo, mnogo godina. Mojom krivnjom. Prvotna ubojstva. 52

Ostao sam bez daha. Dah me napustio. Pogledao sam ga ravno u oi i tamo sam ponovno vidio ljubav, istu neiskvarenu ljubav i prihvaanje, a zatim je, vrlo blago, paljivo poloio dlan na moju lijevu ruku. ,,U redu", apnuo sam. Tresao sam se. Doao si me ubiti jer te on poslao. Misli da sam napola otkoeni pitolj, pa me otkucao." "Ne, i ne, i ne!" "Jesam li moda mrtav? Je li otrov nekako dospio u moje ile, a ja to ne znam? Je li se to dogodilo?" Ne, i ne, i ne! iv si i zato te elim. Kamionet je kojih petnaestak metara odavde. Rekao si im da ga parkiraju blizu ulaza. Izvadi potvrdu iz depa. I daj dovri tih nekoliko stvari koje su sada potrebne." Pomae mi dovriti ubojstvo", ljutito sam rekao. Daje naslutiti da si aneo, ali pomae ubojici." ovjek kojega smo ostavili gore u sobi gotov je, Lie. S njim su sada njegovi aneli. Za njega ne mogu uiniti vie nita. Doao sam po tebe." Bio je neopisivo lijep dok je izgovarao te rijei i ponovno se pojavio taj divan poziv, kao da je nekako mogao ispraviti sve pogreke i nepravde u ovom unitenom svijetu. Bijes. Nije mi izlazio iz glave. Nisam mislio da bi Dobri ovjek mogao pronai takvog ubojicu, pa traio ga i stotinama godina. Zakoraio sam drhtavih nogu i predao potvrdu mladiu koji je dovezao kamionet, dodajui i novanicu od dvadeset dolara dok sam se penjao u kabinu. 53

Uao je za mnom, naravno. inilo se da ignorira sveprisutnu prainu i prljavtinu, tresetnu mahovinu i zguvane novine i sve to sam dodao kako bi kamionet sliio radnom vozilu, a ne varki. Izaao sam s parkinga, otro skrenuo i uputio se prema autocesti. Znam to se dogodilo", pokuao sam nadglasati huk toplog zraka u otvorenim prozorima. "A to bi to tono bilo?" "Izmislio sam te. Ti si moja izmiljotina. A ovo je oblik ludosti. Sve to moram uiniti jest zabiti se u zid. Samo u ja biti povrijeen, kao i ti, iluzija, neto to sam stvorio zato to sam doao do neke vrste zida. Soba je kriva, zar ne? Znam da jest." Tiho se nasmijao sebi u bradu i nastavio gledati u cestu. Nakon nekog vremena rekao je: Vozi vie od sto sedamdeset. Zaustavit e te." "Tvrdi li da si aneo ili ne?" upitao sam. "Ja doista jesam aneo", odgovorio je, jo uvijek gledajui ispred sebe. "Uspori." "Zna, nedavno sam proitao knjigu o anelima", rekao sam mu. "Zna, volim tu vrstu knjiga." "Da, ima dosta bogatu knjinicu o svemu u to ne vjeruje i to ti vie nije sveto. A bio si dobar isusovaki djeak dok si bio u koli." Ponovno sam ostao bez daha. "Oh, i ti si mi neki ubojica, kada mi to sve tek tako govori u lice", rekao sam i dodao: Ako uope jesi takvo to." Nikada nisam bio ubojica i nikada neu ni biti", mirno je odgovorio. 54

Pa li si zapravo pomaga i sudionik!" Ponovno se tiho nasmijao. "Da sam trebao sprijeiti ubojstvo, to bih i uinio", rekao je. Sjea li se - itao si da su aneli zapravo glasnici, utjelovljenje svoje dunosti, da tako kaem. Ove te rijei ne bi smjele iznenaditi, ali je oito iznenaenje to sam ti poslan kao glasnik." Prometna guva nas je usporila, zatim smo vozili puevom brzinom, a uskoro i stali. Napeto sam ga promatrao. Obuzeo me mir, pa sam postao svjestan da sam se preznojio ispod rune zelene koulje i da mi koljena klecaju i stopalo pulsira dok pritiem konicu. Rei u ti neto to sam nauio iz te knjige o anelima", rekao sam i nastavio: ,,U dvije treine sluajeva interveniraju kod prometnih nezgoda. Dakle, to ste ti i tvoja vrsta radili dok nije bilo automobila? Ba sam se to pitao nakon to sam proitao knjigu." Nasmijao se. Iza mene je netko trubio. Promet se ponovno pokrenuo, a s prometom i mi. To je savreno dobro pitanje", rekao je, posebice nakon to netko proita ba tu knjigu. Nije vano to smo radili u prolosti. Ono to je trenutano vano jest to to ti i ja moemo uiniti zajedno." Ali ti nema ime." Ponovno smo jurili, ali nisam vozio nita bre od drugih vozaa u krajnjem lijevom traku. Moe me zvati Malahija", ljubazno je rekao, ali budi siguran da ti ni jedan serafin pod kapom nebeskom nikada nee otkriti pravo ime." Serafin? eli mi rei da si ti serafin?" 55

Potreban si mi za poseban zadatak i zapravo ti nudim mogunost da iskoristi svaku svoju vjetinu kako bi mi pomogao i kako bi pomogao ljudima koji se u ovom trenutku mole za nau intervenciju." Bio sam zaprepaten. Bio sam u oku dok smo se pribliavali Los Angelesu i obali, outio sam tek daak svjeeg povjetarca. Izmislio si ga. Zabij se u nasip. Nemoj biti budala lika kojega je izmislio tvoj bolesni um. Oaj je gotovo utopio ono to sam elio rei. Sve je to privid. Ubio si ovjeka. Zasluuje smrt i zaborav koji te eka. Zaborav?" promrmljao je stranac. Pokuao je nadglasati vjetar. Misli da te eka zaborav? Misli da nikada vie nee vidjeti Emily i Jacoba?" Emily i Jacob! "Da se nisi usudio govoriti o njima" odvratio sam mu. "Kako se usuuje spominjati ih. Ne znam tko si ili to si, ali nemoj mi ih spominjati. Ako se hrani mojom matom, tada uspori malo." Ovaj je put njegov smijeh bio nevin, ali je imao poznati prizvuk. "Zato mi nije palo na pamet da e s tobom biti ovako?" rekao je. Pruio je ruku prema meni i poloio mekani dlan na moje rame. Bio je sjetan, tuan, izgubljen u mislima. Pogledao sam u cestu. Gubim se", rekao sam. Vozili smo se u sredite Los Angelesa i za nekoliko trenutaka trebali smo skrenuti prema izlazu koji e nas odvesti do garae u kojoj sam mogao ostaviti kamionet. 56

Gubi se", rekao je kao da razmilja. inilo se da promatra nasipe zarasle u brljan i staklene tornjeve koji se diu uvis. Ali upravo se o tome i radi, dragi moj Lie. to moe izgubiti ako povjeruje u mene?" Kako si doznao za mojeg brata i sestru?" upitao sam ga i nastavio: Gdje si doznao njihova imena? Povezao si neke stvari i elim znati kako si to uspio." Ne eli uti oito objanjenje - da sam ono to tvrdim da jesam." Uzdahnuo je. Bio je to upravo onaj uzdah koji sam pokraj uha uo u apartmanu Amistad. Kada je ponovno progovorio, glas mu je bio milozvuan: Poznajem cijeli tvoj ivot od doba kada si bio u majinoj utrobi." To je bilo doista previe i nadilazilo je sva moja oekivanja te mi je najedanput bilo jasno, kristalno jasno, kako je sve ovo vie od bilo ega to sam oekivao. Doista si ovdje, zar ne?" Ovdje sam kako bih ti rekao da se sve moe promijeniti. Ovdje sam kako bih ti rekao da moe prestati biti Sretni Lisac. Ovdje sam kako bih te odveo na mjesto gdje moe pokuati biti osoba koja si trebao postati... da se nisu dogodile neke stvari. Ovdje sam kako bih ti rekao..." Kada smo stigli do garae i nakon to sam otvorio vrata daljinskim upravljaem, tiho sam i sigurno uvezao kamionet. to, reci mi to?" rekao sam. Netremice sam ga gledao, a on se inio obavijen mirom koji moj strah nije mogao naruiti.

57

Garaa je bila mrana, osvijetljena tek prljavom stropnom svjetiljkom i svjetlom koje je dopiralo kroz otvorena vrata. Bila je velika i mrana, ispunjena hladnjacima i ormariima i hrpama odjee koju hou ili bih se mogao koristiti njome kod buduih poslova. Odjedanput mi se uinila besmislenim mjestom, mjestom koje sam sigurno i slavno mogao ostaviti iza sebe. Poznavao sam taj osjeaj ushita. Tako se osjea nakon to si dugo bio bolestan, a onda iznenada moe jasno misliti i ponovno ti se ini kako je vrijedno ivjeti. Sjedio je pokraj mene savreno mirno tako da sam mogao vidjeti svjetlost u njegovim oima. Stvoritelj te voli", rekao je blago, gotovo sneno. Ovdje sam kako bih ti ponudio drugi put, put do te ljubavi, ako ga prihvati." Utihnuo sam. Morao sam utihnuti. Nisam bio iscrpljen zbog panike koja me zgrabila. Zapravo nije bilo panike. Zaprepastila me sama ljepota ove mogunosti, na nain na koji me zaprepastio pogled na geranije boje lavande ili brljan koji visi sa zvonika ili njihanje drvea na povjetarcu. U jednom sam trenutku jasno vidio sve - misli kako se bjesomuno kotrljaju prema ovom mranom i sjenovitom mjestu koje zaudara na benzin, i uope nisam zamjeivao maglicu koja nas je okruivala. Shvatio sam da je garaa ispunjena blijedim svjetlom. Polako sam izaao iz kamioneta i uputio se prema udaljenom kutu garae. Iz depa sam izvadio drugu pricu i poloio je na oblinji radni stol.

58

Skinuo sam runu zelenu koulju i hlae, bacio ih u duboku kantu za otpatke ispunjenu kerozinom. Ispraznio sam pricu na tu hrpu odjee koja je ve upijala kerozin. Bacio sam i rukavice. Zapalio sam ibicu i bacio je u kantu. Vatra je opasno eksplodirala. Ubacio sam i radne cipele te promatrao kako se sintetiki materijal topi. U plamen sam bacio i vlasulju i zahvalno proao rukama kroz kratku kosu. Naoale, jo sam uvijek zurio kroz naoale. Skinuo sam ih, slomio i bacio u vatru. Vatra je plamtjela. Sve je bilo sintetiko i sve se u plamenu pretvaralo u nitavilo. Mogao sam to namirisati. Uskoro nee biti niega. A sigurno vie nema ni otrova. Smrad se nije dugo zadrao. Kada vie nije bilo plamena, dolio sam jo kerozina i ponovno zapalio vatru. Uz svjetlo plamena, pogledao sam u svoju normalnu odjeu koja je uredno visjela na vjealicama na zidu. Polako sam se odjenuo - koulju, sive hlae, crne arape i obine smee cipele te sam na kraju svezao crvenu kravatu. Vatra se ponovno ugasila. Odjenuo sam jaknu, okrenuo se i ugledao ga kako stoji oslonjen na kamionet. Noge su mu bile prekriene kao i ruke, a u jednolinom svjetlu bio je dopadljiv kao i prije, s onim istim odanim izrazom lica punim ljubavi. Ponovo me epao dubok, straan oaj, bez glasa, nedokuiv, i u tom sam trenutku gotovo otiao, zaklinjui se da ga nikada vie ne elim vidjeti, bez obzira na to gdje se ili kako pojavio. Muki se bori za tebe", rekao je. aptao ti je svih ovih godina, a sada je povisio glas. Misli da mi te moe oteti. 59

Misli da e povjerovati u njegove lai, ak i kada si ovdje sam mnom." ,,A tko je on?", elio sam znati. Pa zna tko je on. Govori ti ve toliko dugo. I sve si ga pozornije sluao. Ne sluaj ga vie. Doi sa mnom." eli rei da se borite za moju duu?" Da, upravo to elim rei." Ponovno sam drhtao. Nije me bilo strah, ali je strah obuzimao moje tijelo. Bio sam miran, ali su mi koljena klecala. Moj um vie nije poputao strahu, ali moje je tijelo osjealo njegov uinak i nije mu se moglo oduprijeti. Moj auto je bio tamo, mali otvoreni Bentleyjev kabriolet koji mi ve godinama nije palo na pamet zamijeniti. Otvorio sam vrata i sjeo. Zatvorio sam oi. Kada sam ih ponovno otvorio bio je pokraj mene, kao to sam i oekivao. Ubacio sam mjenja u poloaj za vonju unatrag i izaao iz garae. Nikada prije nisam tako brzo vozio gradskim sreditem. inilo mi se da me promet nosi poput bujice. Za nekoliko minuta skrenuli smo u ulice Beverly Hillsa, a onda smo se nali u mojoj ulici koju su s obje strane krasila prekrasna stabla jacarande 2 u punom cvatu. Na drveu gotovo da i nije bilo lia, a grane su se

2 Biljka koja raste u tropskim i suptropskim predjelima June i Srednje Amerike, u Meksiku i na Karibima (nap. prev.).

60

svijale pod teretom plavih cvjetova dok su plonici i asfalt bili prekriveni laticama. Nisam ga gledao. Nisam niti mislio o njemu. Razmiljao sam o svojem ivotu i borio se protiv sve veeg oaja onako kako se ovjek bori protiv munine i pitao se: to ako je ovo istina i to ako je on doista ono to kae da jest? to ako je mogue, mene, ovjeka koji je uinio sve te stvari, ipak iskupiti? Parkirao sam u garai svoje zgrade prije nego to sam bilo to rekao i, kao to sam i mislio, izaao je iz auta za mnom i uao u dizalo i odvezao se sa mnom na peti kat. Nikada nisam zatvarao balkonska vrata, pa sam izaao na terasu i spustio pogled na plave jacarande. Brzo sam disao, moje je tijelo osjealo teinu svega ovoga, ali um mi je bio predivno jasan. Kada sam se okrenuo i pogledao ga, bio je podjednako jasan i postojan kao i jacarande i grozdovi njihovih plavih cvjetova. Stajao je u dovratku i motrio me, i ponovno sam mu na licu mogao proitati obeanje, obeanje razumijevanja i ljubavi. Osjetio sam potrebu da zaplaem, da se utopim u slabosti, u oaranosti. Zato? Zato si doao ba po mene?" upitao sam i nastavio: Znam da sam te to ve pitao, ali mora mi ispripovijedati cijelu priu - zato ba ja, a ne netko drugi? Ne znam jesi li stvaran. Vjerujem da u ovom trenutku i jesi. Ali kako je mogue ponuditi spasenje nekomu poput mene?" Priao je betonskoj ogradi i stao pokraj mene. Pogledao je dolje u plavo procvalo drvee. apnuo je: 61

Tako je savreno, tako lijepo." Zato ivim tu", odgovorio sam, zato to svake godine u doba cvatnje..." Zautio sam. Okrenuo sam lea drveu zato to sam znao da u zaplakati ako ga nastavim promatrati. Pogledao sam u dnevni boravak i vidio tri zida posve prekrivena knjigama. Vidio sam i djeli hodnika i isto tako knjigama pretrpane police. Spasenje je neto to mora traiti", apnuo mi je u uho. ,,I sam to zna." Ali ne mogu to traiti", odgovorio sam. Ne mogu." Zato? Zato to ne vjeruje?" ini mi se kao izvrstan razlog", odgovorio sam mu. Omogui mi da te uvjerim." Onda bolje poni objanjavati, zato ba ja?" Doao sam po tebe jer sam po tebe poslan", rekao je monotonim glasom, ,,i zato to si to to jesi i to si inio to to si inio i zbog svega to e jo uiniti. Dolazak ovamo, po tebe, nije bio sluajan izbor. Doao sam zbog tebe i samo zbog tebe. Takva je svaka odluka koju donesu na Nebu. Posebna je. Toliko je Nebo veliko, i zna koliko je velika zemlja, i mora razmisliti o tome samo na trenutak, kao o mjestu koje je postojalo svih ovih tisuljea i stoljea, svih ovih epoha, kroz sva ova vremena." Nema due na ovom svijetu koju Nebo ne gleda na neki odreeni nain. Nebo uje ba svaki uzdah i svaku rije." uo sam ga. I znao sam to misli. Ponovno sam spustio pogled na divotu drvea. Zapitao sam se kako li se stablo osjea kada izgubi cvjetove zbog vjetra, kada su ti cvjetovi sve to imaju. Zaprepastila me osobitost te misli. 62

Zadrhtao sam. Osjeao sam neodoljivu potrebu da zaplaem. Pokuao sam se oduprijeti i natjerao sam se da ga ponovno pogledam. Poznata mi je tvoja ivotna pria", rekao je i nastavio: Ako eli, pokazat u ti je. Zapravo, ini mi se da u ba to morati uiniti kako bi mi doista povjerovao. Nije vano. Mora razumjeti. Ne moe donijeti odluku ako ne razumije." Odluiti o emu? O emu to govori?" Govorim o zadatku, pa ve sam ti rekao!" Zastao je, a zatim smireno nastavio: Na taj emo nain iskoristiti tebe i to to jesi. Na taj emo nain moi iskoristiti svaki detalj onoga to jesi. To je zadatak spaavanja ivota, a ne njegova oduzimanja i odgovor na molitve, a ne njihovo zanemarivanje. To je mogunost da uini neto to je drugima iznimno vano te da istodobno napravi neto dobro i za samoga sebe. Takav je osjeaj initi dobro, zna. Kao da radi za Pravog ovjeka, osim to svim srcem i duom vjeruje u to, toliko da to postaje tvoja volja i tvoj cilj s ljubavlju." Imam duu, eli da u to povjerujem?" upitao sam. Naravno da ima. Ima besmrtnu duu. I sam to zna. Ima dvadeset osam godina, mlad si i osjea se besmrtnim, bez obzira na crne misli i elju da umre, ali zar zbilja ne razumije da je besmrtni dio tebe tvoje istinsko ja, a da sve drugo s vremenom nestaje." Znam to", apnuo sam. Znam sve to." Nisam htio biti nestrpljiv. Bio sam nesiguran, ali sam govorio istinu. Okrenuo sam se, tek djelomice svjestan to smjera uiniti, i otiao u dnevni boravak svojega malog doma. 63

Ponovno sam pogledao u zidove s knjigama. I u stol za kojim sam esto itao. Pogledao sam i otvorenu knjigu na zelenom bloku za biljeke. Radilo se o neemu nerazumljivom, neemu teolokom, pa je ironija cijele situacije bila jo oitija. ,,Oh, da, dobro si pripremljen", rekao je stojei pokraj mene. inilo se da se ni u jednom trenutku nismo razdvojili. ,,I sada bih trebao povjerovati da si ti Dobri ovjek?" pitao sam ga. Nasmijao se na to moje pitanje. Toliko sam vidio krajikom oka. Dobri ovjek", tiho je ponovio. Ne. Ja nisam Dobri ovjek. Ime mi je Malahija i ja sam serafin, ve sam ti to rekao, i ovdje sam kako bi ti mogao izabrati. To je odgovor na tvoju molitvu, Lie, i ako ba ni to ne moe prihvatiti, recimo da je to odgovor na tvoje najlue snove." Kakve snove?" Svih ovih godina prieljkivao si da Dobri ovjek radi za Interpol. A radio je za FBI. Bio je na strani dobrih momaka i sve to ti je rekao da uini bilo je u slubi dobra. O tome si uvijek sanjao." To uope nije vano, i ti to zna. Ubio sam ih. Sve sam pretvorio u igru." Znam da jesi, ali to jo uvijek ostaje tvoj san. Bude li odabrao moj prijedlog vie nee biti sumnji, Lie. Bit e na strani anela, sa mnom." Pogledali smo se. Drhtao sam. Glas mi je drhtao:

64

Kada bi to bila istina", dodao sam, uinio bih sve, sve to od mene trai, za tebe i za Boga na Nebu. Pretrpio bih sve to zatrai od mene." Osmjehnuo se, ali jako suzdrano, kao da zaviruje duboko u moju duu ne bi li naao zadrku, a moda je tamo nije ni bilo. Moda sam i sam shvatio da zadrka ne postoji. Utonuo sam u koni naslonja pokraj kaua. Sjeo je nasuprot meni. Sada u ti pokazati tvoj ivot", rekao je, ,,i to ne zato to bih to trebao uiniti, nego zato to ga ti treba vidjeti. Jer samo e mi tada povjerovati." Kimnuo sam. Ako to moe napraviti", oajno sam rekao, dobro, vjerovat u u sve to kae." Pripremi se", rekao je. ut e moj glas i vidjeti ono to elim opisati, moda jasnije nego to si ikada ita vidio, ali poredak i organizacija dogaaja moje su djelo i na trenutke e ti to biti tee podnijeti od stvarne kronologije. Ovdje ispitujemo duu Tobyja O' Darea, a ne tek povijest jednog mladia. I zapamti, to god vidio ili osjetio, ja sam doista ovdje s tobom. Nikada te neu ostaviti."

65

POGLAVLJE ETVRTO

Malahija mi pripovijeda moj ivot

KADA

ANELI

BIRAJU

POMAGAE,

NE

POINJU

od poetka. Kada analiziraju ljudski ivot, mogu poeti s dananjim danom, a zatim se vratiti treinu puta unatrag i ponovno prema poetku, a onda opet prema sadanjem trenutku, dok ne prikupe podatke o svojoj emotivnoj povezanosti i ne ojaaju je. Nikada ne vjerujte ako vam kau da nema takvih emotivnih povezanosti. Nai su osjeaji drugaiji, ali ih imamo. Nikada ne ignoriramo ivot ili smrt. Nemojte krivo shvatiti nau prividnu smirenost. Naposljetku, ivimo u svijetu savrenog povjerenja u Stvoritelja i svjesni smo da ljudi vrlo esto ne dijele nau sudbinu i nad time tugujemo. Ali nikako nisam mogao ne uoiti - i to im sam poeo istraivati ivot Tobyja O' Darea dok je jo bio djeak, tjeskoban i optereen mnogobrojnim brigama - da je na televiziji najvie volio gledati najbrutalnije detektivske serije koje su se prikazivale kasno naveer i da su mu te serije odvlaile misli od strane realnosti njegova svijeta u raspadanju, pa su ispaljeni meci uvijek izazivali katarzu koju su producenti i imali na umu. Rano je nauio itati kako bi mogao napisati zadau u sobi za uenje, a za razonodu je itao knjige koje nazivaju istinskim
UVIJEK

66

zloinom", lako se udubljujui u dobro napisano tivo poput Krvi i novca ili Poput zmije Thomasa Thompsona. Sve knjige o organiziranom zloinu, patolokim ubojicama i zastraujuim devijantnim osobama nalazio je u kantama za smee knjiare u Magazinskoj ulici u New Orleansu gdje je ivio, premda tada nije slutio, ak ni na trenutak, da e jednog dana i sam postati protagonist jedne takve prie. Mrzei glamur zla u Kad jaganjci utihnu, bacio je knjigu u smee. Publicistika nije imala nit vodilju i energinost dok se ne pronau ubojice, a Tobyju je trebala takva odlunost. Kada u sitne none sate ne bi mogao spavati, na malom bi ekranu gledao policajce i ubojice, posve nesvjestan da su takve serije nastajale zbog uinjenih zloina, a ne licemjerne ljutnje i postupaka lano genijalnih policijskih porunika ili detektiva. Ali ta rana naklonost zloinu zapravo je najmanje vana injenica o Tobyju O'Dareu, pa mi dopusti da se vratim na podatke koje sam doznao onog trenutka kada sam ga opazio. Toby nije odrastao elei postati ubojica ili policajac. Toby je elio biti glazbenik i tako spasiti sve u svojoj maloj obitelji. Ono to me privuklo nije bio bijes koji je kipio u njemu i izjedao ga i u sadanjosti i u prolosti. Ne, u tu mi je tamu bilo teko i pogledati, kao to je ovjeku teko hodati prkosei ledenom zimskom vjetru koji tipa oi i lice i od kojega se smrzavaju prsti na rukama.

67

Tobyju me privukla beskrajna dobrota koju nita nije moglo do kraja unititi, velik i sjajan smisao za dobro i zlo koji nikada nije bio predodreen lai, bez obzira na to kamo e ga ivot odvesti. Dopustite da objasnim - to to sam za svoje ciljeve odabrao smrtnika, ne znai da e smrtnik pristati poi sa mnom. Teko je pronai nekoga poput Tobyja, a uvjeriti ga da krene sa mnom jo je tee. Sigurno ete pomisliti da se takvom pozivu ne moe odoljeti, ali varate se. Ljudi se dosta esto na prevaru pokuavaju domoi spasenja. No, Toby O'Dare imao je i previe vanih osobina, pa nisam mogao tek tako odstupiti i ostaviti ga na brigu niim redovima anela. Toby se rodio u New Orleansu. Bio je irsko-njemakoga podrijetla. Imao je i neto talijanske krvi, ali to nije znao. Njegova je praprabaka s oeve strane bila idovka, ali nije znao ni to jer je potjecao iz obitelji marljivih ljudi koji o tome nisu vodili previe rauna. U njemu je bilo i panjolske krvi, ponovno po oevoj strani, jo iz doba kada je panjolska armada bila potopljena pokraj obala Irske. I premda se o tome govorkalo u obitelji jer su neki imali vranu kosu i plave oi, nikada se nije puno razmiljalo o tome. Nitko u njegovoj obitelji nikada nije govorio o obiteljskom naslijeu. Bili su odvie zaokupljeni preivljavanjem. U ljudskoj povijesti, genealogija pripada bogatima. Siromani uspijevaju i propadaju bez traga. Tek su sada, u doba analize DNK, obini ljudi poeljeli doznati svoje gensko naslijee, ali i dalje nisu bili sigurni to bi s tom informacijom, ali dogodila se neka vrsta 68

revolucije jer su ljudi pokuavali razumjeti krv koja im je kolala u ilama. to je vie Toby O'Dare u podzemlju stjecao slavu plaenoga ubojice, to mu je manje bilo stalo do toga tko je bio prije, ili tko je ivio prije njega. Pa ak i kada je doao do novca i mogao istraivati svoju prolost, povlaio se sve dalje i dalje od lanca humanosti kojem je pripadao. Na kraju je, to se njega tie, svoju prolost" unitio. I zato ga je onda trebalo zanimati to se dogodilo davno prije njegova roenja drugima koji su se borili s istim pritiscima i jadima? Toby je odrastao u stanu u blizini gradskoga sredita, tek nekoliko zgrada dalje od otmjenih ulica, ali u tom stanu na zidovima nije bilo slika predaka. Volio je svoje obje bake, jake ene, majke osmero djece, pune ljubavi, njene, uljavih ruku. Umrle su dok je jo bio mali, a njegovi su roditelji bili njihova najmlaa djeca. ivot ih je iscrpio, pa je smrt dola brzo, uz malo drame, u bolnikoj sobi. Slijedili su veliki pogrebi, prepuni roaka i cvijea, a ljudi su plakali jer je ta generacija, generacija velikih obitelji, u Americi polako izumirala. Toby nikada nije zaboravio sve te roake od kojih je veina uspjela ne uinivi zloin ili grijeh. Kad je napunio devetnaest bio je potpuno odvojen od svih njih. No, ubojica bi ipak povremeno potajno istraivao uspjene brakove i koristio se svojim raunalnim vjetinama kako bi pratio ovu ili onu impresivnu karijeru pravnika, sudaca ili sveenika koji su potjecali iz njegove 69

obitelji. S tim se roacima igrao kada je bio mali i nikada nije posve zaboravio bake koje su ih spojile. Bake su ga njihale povremeno, u velikom drvenom stolcu za ljuljanje koji je odavno, nakon njihove smrti, bio prodan trgovcu starudijama. uo bi njihove pjesme, one koje su pjevale prije nego to su napustile ovaj svijet. Katkad bi sam sebi pjevao djelie tih pjesama. Pogledaj pilu, Marjory Daw, i uhvati automobil na paru!, ili polaganu munu melodiju Idi reci teti Rhodie, idi reci teti Rhodie, stara siva guska je mrtva, ona koju ju uvala za Fattyin poplun. A bile su tu i crnake pjesme koje su bijelci uvijek nekako nasljeivali. Ne, duo, nee se igrati u vlastitu stranjem dvoritu, bez obzira na rijei bijelog djeteta. I tvoja je dua bijela poput snijega i to su rijei samog Gospodina. Bile su to pjesme iz duhovnog vrta koji je postojao jo dok bake nisu bile napustile ovaj svijet, ali do svoje osamnaeste Toby je okrenuo lea prolosti, ba svemu, osim tim pjesmama i, naravno, glazbi. Prije deset godina, kada je napunio osamnaest, zauvijek je okrenuo lea svijetu. Jednostavno je nestao iz svijeta ljudi koji su ga poznavali i, premda ga nitko od svih tih mladia i djevojaka ili tetki ili strieva nije krivio to je otiao, ipak su bih iznenaeni i zbunjeni. Zamiljali su ga, i to s pravom, kao izgubljenu duu. Zamiljah su ga kao luaka, ulinu skitnicu, imbecila koji nerazumljivo mumlja prosei veeru. Nadu im je na ivotu odravala injenica da je sa sobom ponio koveg

70

odjee i svoju dragocjenu lutnju, ali nikada ga vie nisu niti uli niti vidjeli. Potraili bi ga jedanput ili dva puta tijekom godina, ali kako su traili Tobyja O'Darea, mladia s diplomom jezuitske srednje kole i profesionalnog sviraa lutnje, nije bilo anse da ga pronau. Jedan od njegovih roaka dosta je esto sluao vrpcu sa snimkom Tobyjeva sviranja na jednom ulinom uglu. Toby to nije znao; nikako to nije mogao znati. Ta mogua toplina nikada nije doprla do njega. Jedan od njegovih starih uitelja u jezuitskoj srednjoj koli pretraio je sve glazbene konzervatorije u Sjedinjenim Amerikim Dravama traei Tobyja O'Darea, ali Toby O'Dare nikada se nije upisao na neku takvu instituciju. Moglo bi se rei da su neki lanovi obitelji tugovali zbog gubitka njene, osobite glazbe Tobyja O'Darea te nestanka djeaka koji je toliko volio svoj renesansni instrument da bi zastao i dao detaljnije objanjenje svakomu tko bi ga neto pitao te mu rastumaio zato mu je svirka na uglu ulice bila draa od uzbuenja s gitarom rok-zvijezde. Mislim da vam je jasno to elim rei - njegovi su bili dobri ljudi, O'Dareovi, O'Brienovi, McNamare, McGowenovi i svi oni koji su brakom uli u te obitelji. Ali u svakoj obitelji ima i loih ljudi, i slabia, i nekih koji ne mogu ili ne ele izdrati ivotne kunje te spektakularno propadaju. Njihovi aneli uvari plau, a demoni pod ijim su nadzorom pleu od radosti.

71

Ali, na kraju je u rukama Stvoritelja odluka o tome to e se s njima dogoditi. Tako je bilo s Tobyjevom majkom i ocem. Obje su obiteljske linije Tobyju osigurale velike prednosti - dar za glazbu i ljubav prema glazbi svakako su bili najimpresivniji dar. Toby je isto tako naslijedio i otroumnost, kao i neobian i neukrotiv smisao za humor. Imao je bujnu matu, pa je planirao i sanjao. A katkad bi ga obuzela i sklonost mistinom. Njegova snana elja u dobi od dvanaest godina da postane dominikanac nije se tek tako izgubila nadolaskom svjetovne ambicije, kao to bi se to dogodilo kod bilo kojega drugog adolescenta. Toby nikada nije prestao odlaziti u crkvu, ak i u najgorim godinama srednje kole, pa bi se, kada bi mu palo na pamet preskoiti nedjeljnu misu, sjetio brata i sestre te bi svaki put dao dobar primjer. Da se mogao vratiti nekih pet generacija unatrag i vidjeti svoje pretke kako dan i no prouavaju Toru u sinagogama u srednjoj Europi, moda nikada ne bi postao ubojica kakav je danas. Da se nekako mogao vratiti jo dalje u prolost i vidjeti kako su mu preci slikali u Sieni, u Italiji, moda bi hrabrije slijedio svoje najdrae ideje. Zapravo, nije imao pojma da su te osobe uope postojale ili da su po majinoj strani, prije mnogo generacija, njegovi preci bili engleski sveenici koji su mueniki rtvovah ivot za vjeru u doba Henrika VIII, ili da je njegov prapradjed s oeve strane isto tako elio postati sveenik, ali u koli nije imao dobre ocjene. 72

Gotovo ni jedan smrtnik na Zemlji nije poznavao svoje naslijee prije tzv. mranog doba, a samo su velike obitelji mogle prodrijeti kroz duboke slojeve vremena kako bi iz njih iskopale niz inspirativnih primjera. A tu rije inspirativan" nikako ne treba potroiti na Tobyjev sluaj jer je on, kao plaeni ubojica, uvijek imao inspiraciju. A bio je prije toga inspiriran i kao glazbenik. Njegov uspjeh ubojice velikim se dijelom temeljio na tome to onako visok i skladan te blagoslovljen ljepotom zapravo nije nalikovao na nikoga posebnog. Ve je u dobi od dvanaest godina na licu imao neizbrisiv peat inteligencije, a kada bi bio tjeskoban na licu mu se moglo proitati neto hladno, pogled provjerenog nepovjerenja. To bi potrajalo tek trenutak, poput neega o emu nije elio razmiljati, ali isto tako nije elio nositi u sebi. Obino je bio miran i ljudi su ga smatrali privlanim. Bio je visok metar i devedeset ak i prije nego to je zavrio srednju kolu, njegova je plava kosa izblijedjela u pepeljastu, a sive oi odisale su spremnom koncentracijom i blagom znatieljom. I nikoga nije izazivao. Rijetko se mrtio, a kada bi sam izaao u etnju, sluajnom se promatrau inio opreznim, kao netko komu je vano da zrakoplov sleti na vrijeme, ili netko tko tjeskobno eka na vaan sastanak. Kada bi ga trgnuli iz razmiljanja, bio bi uvrijeen i nepovjerljiv, ali brzo bi se smirio. Nije elio biti nesretan ili ogoren - stalno se tomu opirao. Nikada nije pio. Mrzio je pie. 73

Jo od djetinjstva lijepo se odijevao, ponajprije zato to su se i druga djeca u otmjenoj koli koju je pohaao slino odijevala, a on je elio biti poput njih. Zato mu nije bilo teko prihvatiti skupu rabljenu odjeu svojih roaka, primjerice mornarsko plave sportske jakne i kaki hlae te pastelne polo-majice. Djeaci iz otmjenih gradskih etvrti dio su svojeg izgleda dugovali takvoj odjei, pa je on odluio otkriti i njegovati slian izgled. Pokuavao je i govoriti poput tih djeaka, pa je iz govora polako izbacio sve naznake siromatva i tekog ivota koji su uvijek obiljeavah poruge njegova oca i njegove glasne pritube i rune prijetnje. Glas njegove majke bio je bez naglaska i ugodan, tako da je njegov glas ponajvie nalikovao na njezin. Proitao je slubeni vodi za privatnu srednju kolu, ne kao satiru, nego kao neto to treba prihvatiti. Dobro je znao koje trgovine rabljenim stvarima treba obilaziti kako bi naao odgovarajuu konu torbu za knjige. U upi u kojoj se nalazila kola Sv. Imena Isusova hodao je velianstvenim zelenim ulicama od tramvajske postaje Sv. Charlesa, a prekrasno obojene kue pokraj kojih je prolazio ispunjavale su ga nejasnim snovima i enjama. Avenija Palmer u otmjenom dijelu grada bila mu je omiljena ulica i katkada mu se inilo da bi bio savreno sretan kada bi jednog dana mogao u njoj ivjeti u bijeloj dvokatnici. Glazbu je upoznao jako rano, u Loyolinu konzervatoriju. I ba ga je zvuk lutnje, nakon koncerta

74

renesansne glazbe, toliko odvlaio od snane elje da postane sveenik. Preko noi se od ministranta pretvorio u strastvenog uenika, tono u trenutku kada je sreo ljubaznu uiteljicu koja ga je besplatno poduavala. Bila je oduevljena istoom tonova koje je mogao odsvirati na lutnji. Njegovi su se prsti pomicali tako brzo, a njegovo sviranje je bilo toliko izraajno da se nastavnica divila prekrasnim melodijama koje je mogao odsvirati samo po sluhu, a ukljuivale su i skladbe koje sam ve spomenuo, a koje su ga progonile. Dok je svirao uo je svoje bake kako mu pjevaju. Katkad je u glavi svirao za njih. Na lutnji je spretno prebirao popularne melodije koje su na tom glazbalu zvuale posve drugaije, nekako potpunije. U jednom mu je trenutku jedan od njegovih uitelja dao plou tada popularnog Roya Orbisona i uskoro je mogao svirati sve lagane pjesme velikoga glazbenika, dajui im lutnjom njenost koju je pjeva postizao glasom. Uskoro je znao svaku baladu koju je Orbison snimio. I dok je vlastitim stilom svirao popularne melodije, za svaku rado sluanu skladbu nauio je ijednu klasinu, tako da ih je mogao interpretirati naizmjence - u jednom trenutku budei brzu i zaraznu ljepotu Vivaldija, prelazei zatim na Orbisonovu tugaljivu njenu patnju. ivot mu je bio ispunjen aktivnostima - uenjem i zahtjevnim rasporedom jezuitske srednje kole. Zbog toga mu i nije bilo tako teko drati na udaljenosti poznate bogate djeake i djevojice jer, iako su mu mnogi bili simpatini, vrsto je odluio da nitko od njih nikada nee 75

kroiti u neuredan stan u kojem je ivio s roditeljima pijancima, zato to ga je svaki od njih mogao na svoj nain beskrajno poniziti. Jo kao dijete bio je izbirljiv, a poslije je postao i takav ubojica. Istinu govorei, odrastao je uplaen, kao uvar tajni, kao dijete koje je strahovalo od runog nasilja. Poslije, kada je postao ubojica, hranio se opasnou i katkad se, razonoen, prisjeao televizijskih serija koje je volio, s milju da sada proivljava neto to je mnogo velianstvenije od svega to mu je tada bilo otkriveno. I makar to sebi nikada nije elio priznati, ponosio se svojom vrstom zla. Oaj je moda bio melodija uz koju si je pjevuio istinu o sebi, ali ispod toga krila se dobro ulatena tatina. Osim strasti prema lovu, posjedovao je samo jednu istinski dragocjenu osobinu koja ga je potpuno odvajala od loijih ubojica - nije mu bilo stalo hoe li ivjeti ili umrijeti. Nije vjerovao u Pakao jer nije vjerovao u Raj. I premda se sjeao arke i katkad hipnotike vjere u svojoj mladosti i premda ju je potovao vie nego to je bilo tko slutio, u njemu vie nije izazivala ni traak osjeaja. Da ponovim, kao dijete je elio biti sveenik i nikakvo mu otpadnitvo nije moglo oduzeti tu elju. ak i dok bi svirao lutnju, neprestance se molio da iz instrumenta izmami predivne tonove, a esto je smiljao i nove melodije za molitve koje je volio. Ovdje je njegova davna elja da bude sveenik bila bezvrijedna. Htio je, onako mlad, razumjeti cjelokupnu povijest vlastite crkve, a posebice su ga oduevljavala djela Tome Akvinskoga. inilo se da uitelji uvijek 76

spominju to ime, a kada je u posjet koli doao jezuitski redovnik iz oblinjeg sveuilita, ispripovijedao je priu o Tomi koja se Tobyju trajno usjekla u pamenje. Veliki teolog Toma u posljednjim je godinama ivota imao viziju zbog koje se okrenuo protiv svojega ranijeg djela Summa theologiae. To je samo hrpa slame", odgovorio je onima koji su ga preklinjali da nastavi svoje djelo. O toj je prii neprekidno mislio sve do dana kada sam ga opazio. Nije znao je li pripovijest istinita ili je tek jo jedna prekrasna pria. O svecima je reeno toliko toga neistinitoga. A inilo se da nikada nije u tome stvar. Poslije, tijekom nemilosrdnih i profesionalnih godina, kada bi se katkad umorio od sviranja lutnje, pribiljeio bi svoje misli o tim sjeanjima koja su mu neko toliko znaila. Snivao je knjigu koja bi zaprepastila svijet: Dnevnik ubojice. O da, znao je da su i drugi pisali sline memoare, ali nitko nije bio Toby O'Dare, ovjek koji je i dalje itao teoloke knjige kada nije ubijao bankare u Genevi i Zurichu te boravio u Moskvi i Londonu dovoljno dugo da izvri etiri strateka ubojstva u ezdeset i dva sata. Oni nisu bili Toby O'Dare koji je neko elio sluiti misu za opinstvo. Rekao sam da mu nije bilo stalo hoe li ivjeti ili umrijeti. Dopustite da objasnim - nije bilo samoubilakih zadataka. Previe je volio ivot da bi to uinio, premda to nikada nije priznao. Svi koji su radili za njega nisu htjeli da mu tijelo bude pronaeno na mjestu pokuaja zloina. Ali njega doista nije zabrinjavalo hoe li umrijeti danas ili sutra. Bio je uvjeren da bi svijet, iako nije bio nita vie od materijalistikog mjesta koje vidimo i vlastitim oima, 77

bez njega bio mnogo bolje mjesto. Katkad je zbilja elio biti mrtav. Ta razdoblja nisu dugo trajala i ba ga je glazba ponajvie izvlaila iz tih mranih raspoloenja. Leao bi u svojem skupom stanu i sluao stare "laganice" Roya Orbisona, snimke opernih pjevaa ili glazbu napisanu za lutnju, posebice iz doba renesanse kada je bila popularno glazbalo. Postao je stvar, ta mrana osoba, koja je prikupljala novac koji joj nije bio ni od kakve koristi, ubijajui ljude ija imena nije znao, prodirui u najsloenije tvrave koje su njegove rtve podizale, donosei smrt kao konobar, lijenik u bijelom ogrtau, voza unajmljenog automobila, ili ak skitnica koji bi pijano teturajui ubo svoju rtvu fatalnom iglom. Zbog zla u njemu drhtao sam koliko to aneo moe, ali me privlailo dobro koje je iz njega sjalo. Vratimo se u te rane godine, kada je bio Toby O'Dare koji je jo imao mlaeg brata i sestru - Jacoba i Emily, u razdoblje kada se muio preivjeti najtei internat u New Orleansu, s punom stipendijom, naravno, svirajui na ulici i do ezdeset sati na tjedan kako bi prehranio i odjenuo majku i brau te osigurao stan u koji nitko osim njegove obitelji nikada nije uao. Toby je plaao raune. Punio je hladnjak. Razgovarao sa stanodavcem kada bi urlanje njegove majke probudilo susjeda. istio je bljuvotine i gasio vatru ako joj se masnoa iz tave prolila po plinskom plameniku, a ona vritei pala s kosom u plamenu. S nekim drugim bi njegova majka moda bila njena i puna ljubavi, ali mu joj je zavrio u zatvoru dok je bila 78

trudna s najmlaim djetetom i to nikada nije preboljela. Bio je policajac koji je vrebao prostitutke na ulicama Francuske etvrti. I kojega su u Angoli nasmrt izboli noem. Tobyju je bilo tek deset godina kada se to dogodilo. Ona se godinama opijala i leala na daskama mrmljajui muevo ime: Dan, Dan, Dan." I nita to bi Toby uinio nije je moglo utjeiti. Kupovao bi joj lijepe haljine i donosio kui koare s voem ili slasticama. Onih nekoliko godina prije nego to su najmlai krenuli u vrti, pila je uglavnom naveer i svake je nedjelje ila s djecom na misu. Tih je dana Toby s njom gledao televiziju, njih dvoje na krevetu, a ona je dijelila njegovu ljubav prema policajcima koji su razbijali vrata i lovili najpokvarenije ubojice. Ali im se maliani vie nisu motali oko nogu, majka je poela piti danju, a spavati nou, pa je Toby postao glava kue. Svako je jutro paljivo odijevao Jacoba i Emily i rano ih vodio u kolu kako bi mogao na vrijeme stii na svoje satove u jezuitskoj koli udaljenoj nekoliko minuta tramvajem, pa bi mu katkad ostalo tek nekoliko trenutaka da preleti zadau. Kada je navrio petnaest, ve je svako poslijepodne u posljednje dvije godine uio lutnju i skladanje, pa su sada Jacob i Emily pisali zadau u pokrajnjoj sobi za vjebanje, a njegovi su ga uitelji jo besplatno poduavali. Ima veliki dar", rekao mu je uitelj, potiui ga da se prihvati drugih glazbala od kojih bi poslije mogao ivjeti.

79

Ali Toby je znao da za to ne moe odvojiti dovoljno vremena, pa je, nauivi Jacoba i Emily da paze i brinu se za svoju pijanu majku, sve subote i nedjelje provodio na ulicama Francuske etvrti s kovegom za lutnju otvorenim pokraj nogu dok je svirao, krvavo zaraujui svaki cent kako bi nadopunio oevu jadnu mirovinu. Zapravo, uope nije bilo mirovine, samo Toby to nikada nikomu nije rekao. Imali su samo "tihe stipendije" obitelji i redovite darove drugih policajaca koji nisu bili nita bolji ili gori od Tobyjeva oca. Toby je zaraivao novac za sve dodatne ili lijepe" stvari, i za odore koje su djeca trebala i za igrake koje su trebali imati u onom jadnom stanu koji je toliko prezirao. I premda je u svakom trenutku vodio brigu o stanju svoje majke, i Jacobovoj sposobnosti da je uutka ako pobjesni, Toby se jako ponosio svojim sviranjem i reakcijama prolaznika koji su mu uvijek ostavljali krupne novanice ako bi zastali posluati ga. Iako je u stvarnom uenju glazbe Toby sporo napredovao, sanjao je da e se jednoga dana, kada napuni potrebne godine, upisati na konzervatorij i nai posao sviraa u restoranu koji e mu osiguravati stalan prihod. Sve je te planove bilo mogue ostvariti, pa je ivio za budunost dok se oajniki borio sa sadanjou. Bez obzira na sve, kada bi svirao lutnju i zaradio toliko novca da je mogao platiti stanarinu i kupiti hranu, bio je radostan i otkrivao bi onaj osjeaj postojanog i predivnog trijumfa. Nikada nije prestao pokuavati razveseliti i utjeiti majku uvjeravajui je da e se stvari svakako popraviti, da 80

e njezina bol jednog dana nestati i da e ivjeti u kui u predgrau sa stranjim dvoritem za Emily i Jacoba i tratinom sprijeda te svim drugim stvarima koje su bile dio normalnog ivota. Negdje duboko u sebi nadao se da e jednog dana, kada Jacob i Emily odrastu i osnuju vlastite obitelji i kada njegova majka ozdravi, moda ponovno razmisliti o bogosloviji. Nikako nije mogao zaboraviti koliko mu je jednom znailo sluiti misu. Nije mogao zaboraviti kako se osjetio pozvanim uzeti hostiju u ruke i rei: Tijelo Kristovo", pretvarajui je tim inom u tijelo Gospodina naega Isusa Krista. I esto bi, dok bi svirao subotom naveer, radije svirao liturgijsku glazbu koja je neprekidno oduevljavala gomilu isto kao i poznate melodije Johnnyja Casha i Franka Sinatre. Lukavo je gradio svoju sliku ulinoga glazbenika - bez eira i dotjeran u plavom vunenom sakou te tamnim vunenim hlaama, a ak su mu i te odlike osiguravale odreenu uzvienu prednost. to je bio bolji i to je s manje napora svirao ono to su prolaznici traili i izvlaei najbolje iz instrumenta, to su ga turisti i stanovnici etvrti vie voljeli. Ubrzo je poeo prepoznavati neke redovite sluatelje koji bi mu svaki put ostavili krupnu novanicu. Pjevao bi jednu modernu himnu: Ja sam kruh ivota, tko dolazi k meni nee ogladnjeti". Bila je to pjesma koja je poticala osjeaje, u kojoj je mogao pokazati sve to zna i uz koju je mogao zaboraviti da postoji vanjski svijet, a oni koji su se oko njega skupljali uvijek su ga za to nagraivali. Omamljen, spustio bi pogled i vidio novac 81

koji e mu osigurati tjedan dana mira ili ak dulje... U takvim bi trenucima poelio zaplakati. Svirao je i pjesme koje je sam izmiljao, varijacije na teme sa snimki koje mu je dao njegov uitelj. Isprepletao bi taktove Bacha i Mozarta, pa ak i Beethovena i nekih drugih skladatelja kojima se nije mogao sjetiti imena. U jednom trenutku poeo je zapisivati svoje skladbe. Uitelj mu je pomagao izraditi kopije. Glazba za lutnju nije se mogla skladati kao obina glazba. Skladbu je trebalo prenijeti na tabulaturu 3 , to ga je osobito radovalo. Ali stvarna teorija i praksa pisanja glazbe bila mu je teka. Kada bi jednog dana mogao nauiti dovoljno da i sam jednom moe poduavati glazbu, mislio je, pa ak i djecu, tada bi to bio rad na koji bi se mogao naviknuti. Uskoro su se Jacob i Emily mogli sami odijevati i imali su, kao i on, onaj ozbiljan izgled malih odraslih ljudi dok su se sami vozili tramvajem od postaje Sv. Charlesa do kole, i nikada nikoga nisu doveli kui jer im stariji brat to bio zabranio. Nauili su kako oprati rublje i kako glaati koulje i bluze za kolu, te kako sakriti novac od majke i kako joj odvui pozornost ako bi poludjela i poela razbijati sve pred sobom. Ako joj ga morate dati na silu, uinite to", rekao im je Toby jer je bilo dana kada nita osim pia ne bi smirilo njezin bijes. Promatrao sam sve to.

3 Tabulatura je nain zapisivanja pojedine pjesme slovima i brojevima koje upuuju svirae na odreeni poloaj prstiju na instrumentu (nap. prev.).

82

Listao sam stranice njegova ivota i podizao ih blie svjetlu kako bih proitao sitna slova. Volio sam ga. Vidio sam da mu je na stolu uvijek bio dnevni molitvenik, a pokraj njega jo jedna knjiga koju bi s vremena na vrijeme itao iz istog zadovoljstva i koju bi katkad itao Jacobu i Emily. Knjiga je bila Aneli fra Pascala Parentea. Naao ju je u onoj istoj knjiari u Magazinskoj ulici gdje je obino pronalazio knjige o zloinu i krvavim ubojstvima, pa ju je kupio zajedno sa Chestertonovim ivotom Sv. Tome Akvinskoga koji je s vremena na vrijeme pokuavao proitati premda mu je ta biografija bila teka i zamorna. Moglo bi se rei da je ivio ivot u kojem je ono to je itao bilo vano kao i ono to je svirao na lutnji, a te su mu stvari bile isto tako dragocjene kao i njegova majka, kao Jacob i Emily. Njegov aneo uvar, koji ga je uvijek oajniki nastojao usmjeriti na pravi put u najkaotinijim godinama, bio je zbunjen tim kombinacijama ljubavi koje su razdirale Tobyjevu duu, ali nisam doao promatrati tog anela, nego sam doao vidjeti samo Tobyja. Nije me zanimao aneo koji se toliko trudio odrati plamen vjere u Tobyjevu srcu kao da e ih sve samo to spasiti. Jednoga ljetnog dana, dok je itao u krevetu, okrenuo se na trbuh i podcrtao sljedee rijei: to se vjere tie, moramo znati da samo aneli nisu obdareni kardiognozom (poznavanje tajni srca) ni nedvojbenim poznavanjem buduih djela slobodne volje jer su to iskljuivo boanske povlastice. 83

Oboavao je tu reenicu, a volio je i ozraje tajanstvenosti koja bi ga obavijala dok bi itao tu knjigu. Istinu govorei, nije elio vjerovati da aneli nemaju srca. Negdje je bio vidio neku staru sliku raspela na kojoj su aneli na visini plakali, pa je volio zamiljati kako aneo uvar njegove majke plae kada je vidi onako malodunu i pijanu. Ako aneli nisu imali ili nisu znali to je srce, nije to elio znati, ali ga je sama ideja oaravala, pa je sa svojim anelom razgovarao kad god je mogao. Emily i Jacoba nauio je da svake veeri kleknu i izmole prastaru molitvu: Anele Boji, uvaru moj, kojega mi je za uvara dao dobri Bog: danas i uvijek uza me stoj. Prosvjetljuj me, uvaj i upravljaj. ak im je kupio sliku anela uvara. Bila je to esta slika, a prvi ju je put vidio u razredu. Ovaj otisak prekrio je staklom i uokvirio materijalima koje je mogao kupiti u trgovini. Objesio ju je na zid sobe koju su njih troje dijelili - on i Jacob u krevetu na kat, a Emily na manjem sklopivom krevetu pokraj suprotnog zida. Za sliku je odabrao kieni pozlaeni okvir jer mu se sviao nain na koji je bio ukraen, kao i papirnati uglovi i rub koji je bio granica izmeu svijeta slike i izblijedjelih tapeta u maloj sobi. Aneo uvar bio je krupan i enstven, s dugom zlatnom kosom i velikim bijelim krilima, plavkastima na vrhovima, a imao je i ogrta preko bijele tunike koja je skladno padala dok je stajao iznad djeaka i djevojice

84

koji su zajedno prelazili preko opasnoga mosta punog rupa. Koliko je milijuna male djece vidjelo tu sliku? Pogledajte", rekao bi Toby Emily i Jacobu kada bi kleknuli za veernju molitvu. Uvijek moete razgovarati s anelom uvarom." Govorio im je kako je on razgovarao sa svojim anelom, posebice u noima kada u gradu nije dobio mnogo napojnica. Kaem mu ja: dovedi mi vie ljudi i uinio je to." Uporno je tvrdio da je to istina, premda su mu se i Jacob i Emily smijali. Ali Emily je jednog dana upitala ne bi li se mogli moliti i majinu anelu uvaru te ga zamoliti da joj pomogne da vie ne pije toliko. Toby je bio zaprepaten jer pod svojim krovom nikada nije izgovorio rije pijanica". Nikada nije izrekao tu rije pred drugom osobom, ak ni svojim ispovjednikom. udilo ga je da Emily zna sve, iako joj je bilo tek sedam godina. Zadrhtao je nakon njezinih rijei, a onda objasnio bratu i sestrici da ivot nee uvijek biti takav te kako e se pobrinuti da se stvari poboljaju. Namjeravao je odrati obeanje. U jezuitskoj srednjoj koli Toby je uskoro postao najbolji u razredu. Katkad bi subotom i nedjeljom svirao neprestance i do 15 sati kako bi zaradio dovoljno da ne mora svirati nakon kole i da moe nastaviti s glazbenom izobrazbom. Bilo mu je esnaest kada je dobio posao u restoranu tijekom vikenda i premda je zaraivao neto manje znao je da na taj prihod moe raunati.

85

Kada je bilo potrebno bio je i konobar i dobivao dobre napojnice. Ali, od njega su najvie eljeli nadahnuto i neobino sviranje i bio je sretan zbog toga. Sav novac koji je godinama zaraivao skrivao je na razliitim mjestima u stanu - u rukavicama u svojim ladicama, ispod labave daske, ispod madraca u Emilyinu krevetu, ispod tednjaka, pa ak i u aluminijskoj foliji u hladnjaku. Ako je vikend bio dobar, znao je zaraditi i nekoliko stotina dolara, a kada je napunio sedamnaest, konzervatorij mu je odobrio stipendiju kako bi se potpuno mogao posvetiti studiju glazbe. Uspio je! Bio je to najsretniji dan u njegovu ivotu - doao je kui prtei od elje da s nekim podijeli vijest. Mamice, uspio sam, uspio sam", rekao je i dodao: Sve e biti u redu, kad ti kaem." Kada je odbio majci dati novac za pie, uzela je njegovu lutnju i razmrskala je o rub kuhinjskoga stola. Ostao je bez daha. Pomislio je da bi mogao umrijeti. Pitao se bi li se moda mogao prisiliti umrijeti ako prestane disati. Pozlilo mu je, pa je sjeo na stolac i spustio glavu i ruke meu koljena, sluajui majku kako premee po stanu, jecajui, mrmljajui i runo psujui sve one koje je krivila za ono to je postala, svaajui se sa svojim mrtvom majkom i stalno ridajui: "Dan, Dan, Dan". Zna li to mi je ostavio tvoj otac?" vritala je. Zna li to sam dobila od njega zbog svih onih ena iz centra? Zna li s ime me je ostavio?" Toby se uasavao tih rijei.

86

Stan je zaudarao na pie. Toby je elio umrijeti. Ali, Emily i Jacob svaki su trenutak trebali izai iz tramvaja na postaji Sv. Charlesa jedan blok dalje. Otiao je u trgovinu na uglu, kupio bocu konjaka, premda je bio maloljetan, te se vratio doma i natjerao ju da je popije, gutljaj po gutljaj, dok se nije onesvijestila na krevetu. Nakon toga su se stvari pogorale. Dok bi se djeca odijevala za kolu, nazivala ih je najgorim moguim imenima. Kao da je demon ivio u njoj. Ali nije se radilo o demonu. Alkohol joj je izjedao mozak i on je to znao. Njegova najnovija uiteljica darovala mu je novu lutnju, mnogo skuplju od one koju je majka razbila. Hvala vam za ovo", rekao joj je i poljubio je u napudrani obraz, a ona mu je odgovorila da e jednog dana postati slavan te imati svoju lutnju i niz vlastitih snimki. Boe, oprosti mi", molio se dok je kleao u crkvi Presvetoga Imena Isusova, gledajui kroz dugu zasjenjenu lau prema oltaru, ali htio bih da mi majka umre. A takvo to nikako ne smijem eljeti." Troje djece je, kao i uvijek, za vikend oistilo stan od vrha do dna. A ona, njihova majka, leala je pijana kao zaarana princeza s otvorenim ustima, glatkoga i mladolikog lica, dok joj je dah zaudarao na slatko, na eri. Jacob je potiho proaptao: Sirota pijana mama." Toby je bio zaprepaten kao i onda kada je Emily rekla neto slino. Ve je bio na polovici etvrtog razreda kada se zaljubio. Bila je to idovska djevojka iz Newmanove kole, koedukativnog internata u New Orleansu, isto tako 87

dobrog kao i jezuitska kola. Zvala se Liona i dola je u jezuitsku, muku kolu, pjevati glavnu ulogu u mjuziklu koji je Toby naao vremena pogledati, a kada ju je pozvao da maturalni ples odmah je pristala. Bio je izvan sebe od sree. Liona je bila crnokosa ljepotica s predivnim sopranom i bila je luda za njim. Nakon maturalnog plesa sjedili su u stranjem dvoritu njezina prekrasnog doma na aveniji Nashville u sreditu grada. U toplom mirisnom vrtu slomio se i ispripovijedao joj sve o svojoj majci. Bila je prepuna suuti i razumijevanja. Pred jutro su se uuljali u gostinjsku kuu njezinih roditelja i vodili ljubav. Nije htio da zna kako mu je to prvi put, ali kada mu je sama to isto priznala, priznao je i on. Rekao joj je da je voli. To ju je rasplakalo, pa mu je odgovorila da nikada nije upoznala nekoga poput njega. Duge crne kose i tamnih oiju, mekanoga smirenoga glasa i tako puna razumijevanja, inila se kao sve to bi mogao poeljeti. Posjedovala je snagu kojoj se divio i otru inteligenciju. Uasavala ga je pomisao da bi je mogao izgubiti. Cijelo proljee Liona je dolazila i bila s njim dok je svirao u Bourbonskoj ulici. Donosila bi mu hladnu kokakolu iz trgovine. Samo ju je uenje dralo podalje. Bila je pametna i imala sjajan smisao za humor. Oboavala je zvuk lutnje i razumjela zato je toliko volio taj instrument - zbog njegova jedinstvenog tona i prekrasnog oblika. Oboavao je njezin glas (bio je toliko bolji od njegova), pa su se uskoro okuali u duetima. Voljela je pjesme s Broadwaya, pa je tako uvrstila nove 88

pjesme u njegov repertoar te su, kada bi im obveze doputale, zajedno svirali i pjevali. Jedno poslijepodne, nakon to mu se majka ve neko vrijeme osjeala bolje, doveo je Lionu kui, a ona - ma koliko se trudila - nije mogla prikriti koliko ju je zaprepastio mali prenatrpan stan i pijanstvo te dranje njegove majke koja je sjedila za kuhinjskim stolom puei i igrajui pasijans. Vidio je da je Emily i Jacobu neugodno. Jacob ga je poslije upitao: ,,Toby, a zato si je doveo ovamo dok je mama ovakva? Pa kako si mogao?" I brat i sestra gledali su ga kao izdajicu. Te se noi, nakon to je zavrio sa svirkom na ulici Royal, Toby se naao s Lionom i ponovno su satima razgovarali i ponovno su se uuljali u mranu gostinjsku kuu njezinih roditelja. Ali, Tobyju je bilo sve neugodnije zato to je nekomu povjerio svoje najmranije tajne. Duboko u dui osjeao je da nije vrijedan Lione. Zbunjivali su ga njezina njenost i toplina. A i vjerovao je da je grijeh voditi ljubav s njom kad nije bilo nikakvih izgleda da e se jednog dana vjenati. Morile su ga tolike brige da mu se normalno udvaranje tijekom studija inilo nemoguim. Kako su uskoro poeli i zavrni ispiti, nisu imali vremena biti zajedno. One noi nakon to je Toby maturirao, njegova je majka poela piti ve u etiri poslije podne, pa joj je naredio da ostane kod kue. Nije mogao podnijeti pomisao na nju u sreditu grada dok joj kombine izviruje ispod ruba suknje, s razmazanim ruem i vikom rumenila, neuredne kose... Pokuao ju je poeljati, no 89

udarala ga je dok je nije, kripei zubima, zgrabio za ruke i zavikao: Mama, prestani." Rasplakao se kao malo dijete. Emily i Jacob bili su prestravljeni. Dok je skidao odjeu za izlaske, majka je plakala na kuhinjskom stolu, glave naslonjene na ruke. Odluio je da nee ii na maturalnu sveanost. Jezuiti su mu uvijek mogli potom poslati svjedodbu. Bio je bijesan, ljui nego ikada dotad i prvi ju je put u ivotu nazvao pijanicom i droljom. Drhtao je i plakao. Emily i Jacob jecali su u drugoj sobi. Majka se poela derati na njega. Rekla je da se eli ubiti. Hrvao se s njom nastojei oduzeti joj kuhinjski no. Prestani, da si odmah prestala", procijedio je kroz zube. ,,U redu, donijet u ti prokletu cugu", rekao je i otiao po pivo te bocu vina i bocu konjaka. Sada je imala naizgled beskrajnu zalihu koja joj je bila potrebna. Nakon to je popila pivo, preklinjala ga je da legne pored nje na krevet. Vino je iskapila u velikim gutljajima. Plakala je i molila ga da s njom moli krunicu. Ta e je u krvi", rekla mu je. utio je. Toliko ju je puta vodio na sastanke anonimnih alkoholiara. Nikada nije ostala dulje od petnaest minuta. Konano se smjestio pokraj nje. Zajedno su izmolili krunicu. Tihim glasom, lienim dramatike ili aljenja, ispripovijedala mu je da je njezin otac umro od pia, ovjek kojega nikada nije upoznao, ali i njegov otac prije njega. Ispriala mu je o svim ujacima, takoer pijancima. e nam je u krvi", ponovila je. Sasvim sigurno je u krvi. Toby, mora ostati sa mnom. Mora moliti krunicu

90

sa mnom. Dragi Boe, pomozi mi, pomozi mi, pomozi mi." Sluaj mama", rekao joj je. Sviranjem u moi zaraivati sve vie novca. Ovo u ljeto imati pravi posao i svirati u restoranu. Cijelo ljeto zaraivat u svake noi i tako sedam noi u tjednu. Zar ne vidi to to znai? Zaraivat u vie nego prije." Nastavio je govoriti dok su se njoj caklile oi, a vino je otupjelo. Mama, dobit u i diplomu na konzervatoriju. Moi u poduavati glazbu. Zna, moda u jednog dana snimiti i plou. Ali, mama, imat u diplomu iz glazbe. Moi u poduavati. Mora ustrajati. Mora vjerovati u mene." Gledala je kroz njega. uj, nakon sljedeeg tjedna, imat u dovoljno da mogu platiti nekoj eni da doe, opere i izglaa rublje te pomogne Emily i Jacobu sa zadaom. Radit u cijelo vrijeme. Svirat u na ulici prije otvaranja restorana." Stavio je ruke na njezina ramena, dok su se njoj usne razvlaile u iskrivljeni osmijeh. Mama, sada sam svoj ovjek. Uspjet u!" Zaspala je. Ve je bilo prolo devet. Zar aneli ne poznaju srca? Plakao sam dok sam ga sluao i promatrao. Nastavio je razgovarati s njom dok je spavala - govorio joj je o tome kako e se preseliti iz ovoga bijednog malog stana. Emily i Jacob nastavili bi pohaati istu kolu jer bi ih do kole vozio automobilom koji e kupiti. Ve je imao jedan na umu. Mama, kada budem prvi put svirao na konzervatoriju, elim da bude tamo. elim vidjeti tebe, 91

Emily i Jacoba u loi. Nee dugo trajati. Moja uiteljica pomae mi u vezi s tim. Nabavit u vam ulaznice. Mama, sve u popraviti, razumije li? Mama, nai u i lijenika, lijenika koji e znati to uiniti." Kroz pijani san, mrmljala je: Da, duo, da, duo, da, duo." Negdje oko jedanaest dao joj je drugo pivo nakon ega je vrsto zaspala. Vino je ostavio pokraj nje. Stavio je Emily i Jacoba na spavanje, a nakon toga odjenuo lijep crni smoking i utirkanu koulju kupljene za maturu. Bila je to, naravno, njegova najbolja odjea. Kupio ju je odmah zato to je znao da e ostaviti dobar dojam na ulici, a moda ak i u boljim restoranima. Otiao je u sredite grada svirati za novac. Te su se veeri po cijelome gradu odravale zabave za maturante jezuitske srednje kole. Nijedna nije bila za Tobyja. Parkirao je blizu najpoznatijih barova u Bourbonskoj ulici, otvorio koveg i poeo svirati. Unio je duu i srce u najtunije litanije boli i jada koje je Roy Orbison ikada napisao. Kakav li je samo prizor to bio - potpuno izrastao i tako lijepo odjeven u usporedbi s ostalim odrpanim ulinim glazbenicima koji su sjedili uokolo, ili gunalima koji su prosili novac, ili odrpanim ali sjajnim malim plesaima stepa. Te je noi barem est puta svirao skladbu "Danny Boy" za jedan jedini par, pa su mu dali novanicu od sto dolara koju je spremio u novarku. Odsvirao je sve dirljive pjesme koje su se sviale prolaznicima, i ako su pljeskali 92

na bluegrass onda bi nastavio, svira countryja s lutnjom, dok bi oni cupkali oko njega. Zaboravio bi na sve, osim na glazbu. Kada je svanulo, otiao je u katedralu Sv. Louisa. Izmolio je psalam iz bakine katolike Biblije koji je toliko volio: Spasi me, Boe, jer mi ve dolaze vode do grla. Propadam u dubokom glibu, gdje nema vie dna; tonem vodi u dubine, valovi me zatrpavaju. Iznemogoh viui, grlo mi se osuilo; oi mi se ugasie ekajui Boga mojega. Na kraju je proaputao: Dragi Boe, neka me mine ova bol!" Sada je imao vie od est stotina dolara da plati raune. Toliko je daleko dospio. Ali sve to nije bilo vano, ako je nije mogao spasiti. Dragi Boe", molio je... ne elim da umre. ao mi je to sam se molio za njezinu smrt. Dragi Boe, spasi je." Dok je izlazio iz katedrale prila mu je prosjakinja. Bila je u prnjama i tiho mrmljala kako joj trebaju lijekovi da spasi dijete na umoru. Znao je da lae. Vidio ju je mnogo puta i uo kako ponavlja istu priu. Dugo ju je gledao, a onda je uutkao odmahivanjem rukom i osmijehom, i dao joj dvadeset dolara. Onako umoran, hodao je kroz etvrt umjesto da potroi nekoliko dolara na taksi, a zatim se tramvajem od postaje Sv. Charlesa odvezao kui, tupo gledajui kroz prozor.

93

Oajniki je elio vidjeti Lionu. Znao je da je prole noi dola na maturalnu sveanost zajedno s roditeljima, pa joj je htio objasniti zato ga nije bilo. Sjetio se i da su imali planove za poslije, ali sada se to inilo tako dalekim, a bio je preumoran da bi mislio o njezinoj dosjetljivosti i otroj inteligenciji koje nikada nije skrivala te zvonkom smijehu. Razmiljao je o svim njezinim divnim osobinama i bio je siguran da e je izgubiti tijekom studija. I ona je dobila kolarinu za konzervatorij, ali kako se on mogao natjecati s mladiima koji e je sigurno okruiti? Imala je sjajan glas i u predstavi kod jezuita inilo se da je prirodna zvijezda, toliko prirodna na pozornici, dok je ljupko i sa sigurnou prihvaala pljesak, cvijee i komplimente. Nije mu bilo jasno zato se uope trudila oko njega. Osjeao je da se mora povui i pustiti je, a jo uvijek bi gotovo zaplakao svaki put kada bi pomislio na nju. I dok je rasklimani tramvaj polako vozio prema gradskom sreditu, zagrlio je lutnju i na trenutak zaspao naslonjen na nju. Trgnuo se na svojoj postaji, siao i polagano hodao plonikom. im je uao u stan znao je da neto nije u redu. Naao je Jacoba i Emily utopljene u kadi. Ona je, prerezanih ila, leala na krevetu dok je krv natapala prekriva i pola jastuka. Dugo je zurio u tijela brata i sestre. Voda je otjecala, ali su njihove pidame bile mokre i zguvane. Jacob je bio pun modrica. Mora da se snano borio. Emilyino lice zatvorenih oiju na drugom kraju kade bilo je glatko i 94

savreno. Moda nije bila budna kada ju je majka utopila. U vodi je bilo krvi. Krvi je bilo i na cijevi o koju je Jacob vjerojatno udario glavom dok ga je gurala pod vodu. Pokraj majke leao je kuhinjski no. Rana je bila toliko duboka da si je gotovo odrezala ruku, ali iskrvarila je na smrt iz obaju zglobova. Sve to dogodilo se prije nekoliko sati, znao je to. Krv se ve osuila ili je u najboljem sluaju bila ljepljiva. Podignuo je brata iz kade i pokuao ga oivjeti. Jacobovo tijelo bilo je ledeno hladno, barem se tako inilo. I bilo je raskvaeno. Nije se mogao natjerati da dotakne majku ili sestru. Majka je leala poluzatvorenih oiju i otvorenih usta. Izgledala je isueno, kao ljuska. Da, upravo kao ljuska, pomislio je. Pogled mu je pao na krunicu koja je leala u krvi. Krvi je bilo posvuda po obojenom drvenom podu. Iznad tih bijednih prizora nadvijao se smrad vina. I vonj slada u pivu. Vani su prolazili automobili. Nekoliko ulica dalje ula se tutnjava tramvaja. Toby je otiao u dnevni boravak i tamo dugo sjedio s lutnjom u krilu. Zato mu nije palo na pamet da bi se takvo to moglo dogoditi? Zato je ostavio Jacoba i Emily same s njom? Dragi Boe, zato nije predvidio takvo neto? Jacobu je bilo tek deset godina. Kako je, za ime Boje, Toby mogao dopustiti da im se takvo to dogodi? Sve je to bila njegova krivnja. U to nije bilo sumnje. Znalo mu je pasti na pamet da bi se mogla ozlijediti, da, i Boe oprosti mu, ak se za to molio u katedrali. Ali ovakvo to? Njegovi brat i sestra mrtvi? Ponovno je ostao bez 95

daha. Za trenutak je pomislio da nikada vie nee moi disati. Ustao je i tek tada izdahnuo suhim neujnim jecajem. Ravnoduno je gledao u sirotinjski stan s runim neskladnim pokustvom, starim hrastovim stolom i jeftinim stolcima sa cvjetnim uzorkom i cijeli mu se svijet inio prljavim i sivim i osjeao je strah i sve veu stravu. Srce mu je divlje lupalo. Promatrao je jeftine slike cvijea iz trgovine u njihovim runim okvirima, te gluposti koje je kupio, objeene na zidovima stana. Pogledao je u papirnate zastore koje je sam kupio i jeftine bijele prozorske zaslone. Nije elio ui u spavau sobu i vidjeti reprodukciju anela uvara. Znao je da e je rastrgati na komadie ako je ugleda. Nikada vie, nikada, nee pogledati takvo to. Bol je zamijenila potitenost. Potitenost je dola kada bol vie nije mogao odrati. Prekrila je sve to se nalazilo pred njima i ideje, kao to su toplina i ljubav, inile su mu se tako nestvarnima, zauvijek izvan njegova dosega, dok je tako sjedio usred te runoe i propasti. Tijekom sati koje je prosjedio tamo, nekoliko je puta uo telefonsku sekretaricu. Lionini pozivi... Znao je da se ne moe javiti. Znao je da je nikada vie ne smije vidjeti, razgovarati s njom ili joj rei to se dogodilo. Nije se molio. Nije se niti sjetio toga. Nije mu palo na pamet razgovarati s anelom koji je na njegovoj strani, ili s Gospodinom kojemu se molio prije sat i pol. Nikada vie nee vidjeti brata i sestru ive, ni majku, ni oca, ni bilo koga drugoga poznatoga. O tome je razmiljao. Bili su mrtvi, bespovratno mrtvi. Vie nije vjerovao ni u to. Da 96

mu je u tom trenutku netko priao, kao to je to njegov aneo uvar pokuavao, i rekao mu: Vidjet e ih ponovno, od bijesa bi bio pljunuo tu osobu. Cijeli je dan ostao u stanu sa svojom pokojnom obitelji. Vrata kupaonice i spavae sobe drao je otvorenima jer nije htio da tijela budu sama. To mu se inilo neuljudnim. Liona je nazvala jo dva puta, ali drugi put je napola drijemao, pa nije bio siguran je li stvarno uo zvono. Naposljetku je zaspao na kauu, a kada je otvorio oi bio je zaboravio to se dogodilo i probudio se vjerujui da su svi ivi i da je sve kao obino. U tom ga je trenutku istina pogodila poput ekia. Presvukao se u jaknu i zelenosmee hlae te spakirao svu svoju dobru odjeu. Sloio ju je u koveg koji je njegova majka nosila u bolnicu kada je raala. Pokupio je gotovinu sa svih mjesta gdje ju je skrivao. Poljubio je malog brata. Podvrnuo je rukave i posegnuo u kadu iz koje vie nije otjecala voda kako bi prstima utisnuo poljubac na sestrin obraz. Poljubio je majku u rame. Ponovno je pogledao krunicu. Nije se molila dok je umirala. Krunica je samo leala tamo, u tom neredu, zaboravljena. Uzeo ju je i odnio u kupaonicu te ispirao vodom dok nije bila ista. Osuio ju je runikom i stavio u dep. Sada su svi izgledali jako mrtvo, jako prazno. Jo nije bilo smrada, ali bili su mrtvi. Fascinirala ga je ukoenost majina lica. Jakobovo tijelo na podu bilo je suho i smeurano.

97

Onda se, dok se spremao otii, vratio do stola. elio je ponijeti dvije knjige. Uzeo je svoj molitvenik i knjigu oca Pascala Parentea Aneli. Promatrao sam sve. Promatrao sam sa zanimanjem. Zapamtio sam na koji je nain poloio te dragocjene knjige u ve prenatrpani koveg. Razmiljao je o drugim vjerskim knjigama koje je volio, ukljuujui i ivote svetaca, ali za njih nije bilo mjesta. Tramvajem se odvezao u sredite grada, gdje je ispred prvog hotela sjeo u taksi i odvezao se u zranu luku. Samo mu je jedanput palo na pamet da nazove policiju i prijavi to se dogodilo. Bio je toliko bijesan da je odmah potisnuo takve misli. Otiao je u New York. Mislio je da ga tamo nitko nee moi nai. U zrakoplovu je grevito stezao lutnju kao da bi joj se moglo neto dogoditi. Gledao je kroz prozor i obuzeo ga je takav jad da mu se inilo kako nikada vie nee osjetiti ni mrvicu radosti. Vie mu nita nije znailo ni kada je sam sebi potiho pjevuio najdrae melodije. U uima mu je odzvanjala buka, kao da su svi vragovi iz Pakla svirali tu groznu glazbu elei ga izludjeti. aptao je sam sebi kako bi ih uutkao. Stavio je ruku u dep, napipao krunicu i molio se, ali nije razmiljao o otajstvima. Zdravo Marijo", aptao je tiho, gotovo bez glasa, sada i na asu smrti nae. Amen." Ovo su samo rijei, mislio je. Nije mogao zamisliti vjenost. Kada ga je jedna od stjuardesa zapitala eli li moda sok, odgovorio je: Netko e ih pokopati." Dala mu je kolu 98

s ledom. Nije spavao. Do New Yorka su bila samo dva i pol sata, ali avion je kruio jo toliko prije nego to je sletio. Razmiljao je o majci. to je mogao uiniti? Kamo ju je moda mogao smjestiti? Traio je mjesta, lijenike, neki nain, bilo kakav nain da kupi vrijeme dok ih ne bude mogao sve spasiti. Moda nije djelovao dovoljno brzo, moda nije bio dovoljno mudar. Moda je trebao neto rei uiteljima u koli. Sada vie nije bilo vano, uvjeravao je sam sebe. Bila je veer. Tamne visoke zgrade istone strane grada inile su se paklenima. Zaprepastila ga je buka. Ve ju je uo u taksiju koji je vozio neravnom cestom i napadala ga dok su stajali na semaforu. Iza debelog plastinog prozora voza je izgledao gotovo kao duh. Na kraju je, lupajui po plastici, rekao ovjeku da mu treba jeftin hotel. Bojao se da e shvatiti da je jo dijete i odvesti ga nekom policajcu. Nije shvaao da sa svojih metar i devedeset i smrknutim licem uope nije izgledao kao dijete. Hotel nije bio toliko lo kao to je oekivao. Razmiljao je o loim stvarima dok je hodao ulicama traei posao. Sa sobom je ponio lutnju. Razmiljao je o svim onim poslijepodnevima dok je bio mali i kada bi doao kui te naao roditelje pijane. Njegov otac bio je lo policajac, i svi su to znali. Nitko od majine rodbine nije ga podnosio. Samo ga je vlastita majka neprestance molila da bolje postupa sa enom i djecom. ak dok je bio mali, Toby je znao da je njegov otac zlostavljao ene sumnjiva morala u Francuskoj etvrti, iznuujui usluge prije nego to bi ih pustio." uo je oca da 99

se time hvali nekolicini drugih policajaca kada su doli na pivo i partiju pokera. Razmjenjivali su iskustva. Kada bi drugi rekli da bi svakako trebao biti ponosan na djeaka kao to je Toby, odgovorio bi: Na koga mislite, na onog ljepotana? Moju malu curicu?" Tu i tamo, kada bi bio jako pijan, otac bi ga izazivao i gurao te traio da pokae to ima meu nogama. Katkad bi mu Toby donio pivo ili dva iz kutije s ledom kako bi to prije doao do faze u kojoj bi se onesvijestio i drijemao s rukama prekrienima na stolu. Tobyju je bilo drago kada mu je otac zavrio u zatvoru. Njegov otac je uvijek bio grub i hladan, i imao je bezlino crveno lice. Bio je zao i ruan i tako je i izgledao. Zgodan mladi s fotografija pretvorio se u debelog pijanca crvenoga lica i ogrubjela glasa. Tobyju je bilo drago to mu je otac izboden noem. Nije se mogao sjetiti ni trenutka njegova pogreba. Tobyjeva majka je uvijek bila lijepa. U tim danima, bila je ak i slatka. Sinu je toliko esto govorila: Moj mili djeae." Toby joj je sliio izgledom i nastupom i nikada nije prestao biti ponosan na to, bez obzira na to to se dogodilo. Nikada nije prestao biti ponosan na to to raste i bio je jako ponosan na nain na koji se odijevao kako bi iscijedio novac iz turista. Sada, dok je hodao ulicama New Yorka, pokuavajui ignorirati svu tu buku koja mu je napadala osjetila na svakom koraku, dok je pokuavao hodati ulicom da ne udari u nekoga, u glavi je vrtio misao kako nikada nije bio dovoljno dobar za nju, nikada dovoljno dobar... Nita to 100

sam uinio nije bilo dovoljno. Nita. Nikada nita to bi uinio ne bi bilo dobro ni za koga, osim moda njegovoj uiteljici glazbe. U tom je trenutku razmiljao o njoj, pa ju je poelio nazvati i rei joj koliko je voli. Znao je da to nikada vie nee uiniti. Dug i turoban dan u New Yorku iznenada je naglo zamijenila veer. Posvuda su se ukljuila bljetava svjetla. Parovi su se urili u kino ili u kazalite. Nije bilo teko shvatiti da se nalazi u etvrti kazalita. Volio je gledati kroz prozore restorana. Ali, nije bio gladan. Gadila mu se pomisao na hranu. Kada su predstave zavrile, Toby je uzeo lutnju, spustio zeleni koveg iznutra obloen barunom i poeo svirati. Zatvorio je oi. Usne su ostale poluotvorene. Svirao je najmraniju i najsloeniju Bachovu glazbu i kroz stisnute oi bi s vremena na vrijeme zapaao kako se novanice gomilaju u kovegu ispred njega, a povremeno bi uo i pljesak onih koji su zastali posluati ga. Sada je imao jo vie novca. Vratio se u svoju sobu i odluio da mu se svia. Nije bilo vano jesu li prozori okrenuti prema krovovima ili pokrajnjoj ulici sjajnoj od kie. Sviali su mu se masivni okvir kreveta i stoli te veliki televizor neusporedivo bolji od onoga koji je godinama gledao u stanu. U kupaonici su bili isti bijeli runici. Sljedee noi, na preporuku taksista, otiao je u etvrt Malu Italiju. Tamo je svirao na ulici izmeu dvaju restorana prepunih gostiju. Ovaj je put svirao sve operne melodije koje je znao. Dirljivo je svirao arije iz Madame Butterfly i drugih Puccinijevih opera. Odsvirao je niz solo 101

improvizacija, a onda isprepleo nekoliko Verdijevih arija. Iz jednog restorana izaao je konobar i zamolio ga da ode. Ali, netko ga je prekinuo. Bio je to krupan, zdepast mukarac s bijelom pregaom. Sviraj to ponovno", rekao je. Imao je gustu crnu kosu tek proaranu pokojom sijedom vlasi iznad uiju. Zibao se u ritmu dok je Toby svirao odlomke iz La Boheme i jo jedan put pokuao odsvirati jednu od dirljivijih arija. Nakon toga je preao na vesele i praznine melodije iz Carmen. Starac je pljeui pratio njegovu svirku, obrisao ruke o pregau i nastavio pljeskati. Tobyje odsvirao svaku njenu pjesmu koju je znao. Sluatelji su se izmjenjivali, ostavljali novac. Gomila se poveavala. Punani starac sluao je sve pjesme i stalno podsjeao Tobyja da pokupi novanice iz kovega i spremi ih. U kovegu je stalno bilo novca. Kada se Toby umorio poeo se pakirati, a starac mu je dobacio: Priekaj trenutak, sinko." Zamolio ga je da mu odsvira jednu napuljsku kanconu koju Toby nikada prije nije svirao, ali ju je znao po sluhu, pa je bilo lako. Sinko, a to ti radi ovdje?" upitao ga je ovjek. Traim posao", odgovorio je Toby, bilo kakav posao, kao pera posua, konobar, bilo to, nije mi vano, samo da je posao, poten posao." Bolje je promotrio starca. ovjek je na sebi imao dobre hlae i bijelu koulju rukava podvrnutih do pod lakat. Imao je mekano mesnato lice, olienje dobrote. Dat u ti posao", rekao je ovjek. Uimo. Pripremit u ti neto za jelo. Cijelu no svira tu vani."

102

Do kraja prvog tjedna imao je stani na drugom katu u hotelu u gradskom sreditu i niz lanih isprava na kojima je pisalo da mu je dvadeset i jedna godina (dovoljno da moe posluivati vino) te da se zove Vincenzo Valenti. Ime mu je predloio dragi stari Talijan koji ga je zaposlio. Zajedno s prijedlogom stigao je i krsni list. ovjek se zvao Alonso. Restoran je bio predivan. S uline strane imao je velike staklene prozore i sjajne svjetiljke, a izmeu stolova za kojima su goste posluivali svi konobari i konobarice, svi studenti, pjevali su operu. Toby je bio svira lutnje pokraj klavira. Bilo je dobro, dobro za Tobyja jer se nije elio sjeati da je ikada bio Toby. Nikada nije uo tako lijepe glasove. esto je naveer, kada je restoran bio prepun ljudi eljnih zabave, a opera slatka i kada je mogao improvizirati na lutnji, kada se osjeao gotovo dobro, nije elio da se za njim zatvore vrata i doekaju ga mokri plonici. Alonso je bio dobroudan, stalno nasmijeen, a Toby sada Vincenzo - prirastao mu je srcu. to sve ne bih dao", znao je rei Tobyju, da vidim nekoga od svojih unuka." Alonso je Tobyju dao mali pitolj sa sedefnom drkom i nauio ga pucati. Imao je mekan obara. Sluio je za zatitu. Alonso mu je pokazao i oruje koje je drao u kuhinji. Toby je bio oaran, a kada ga je odveo u ulicu iza restorana i dopustio mu da puca iz tog oruja, svidjelo mu

103

se kako mu oruje lei u ruci, ali i zagluujui zvuk koji je odzvanjao od visokih zidova s obiju strana slijepe uliice. Alonso je slao Tobyja da svira na vjenanjima i zarukama, dobro ga je plaao, kupovao mu fina talijanska odijela za posao, a katkad bi ga slao da posluuje na privatnim veerama u kui udaljenoj samo nekoliko blokova od restorana. Svi su uvijek mislili da je lutnja tako elegantna. Ta kua u koju je odlazio bila je lijepo mjesto, ali se Toby tamo nije ugodno osjeao. Premda su u njoj ivjele uglavnom ljubazne starice, bilo je i nekoliko mladih ena koje su posjeivali mukarci. ena koja je vodila to mjesto zvala se Violet, imala je dubok promukao glas i uvijek je bila jako naminkana. Prema svima drugima odnosila se kao da su joj mlae sestre ili djeca. Alonso je volio satima sjediti i raspravljati s Violet. Najee su razgovarali na talijanskome, a katkada i na engleskome i nekako se inilo se da se prisjeaju prolih vremena, a bilo je i naznaka da su jednom bih ljubavnici. Tamo se kartalo, a katkada su se odravale i manje roendanske proslave, ponajvie starijih mukaraca i ena. Sve mlade ene ljubazno su se i izazovno smijeile Tobyju. Jedanput je, iza oslikanog paravana, svirao lutnju za ovjeka koji je vodio ljubav sa enom i bio grub prema njoj. Udarila ga je, a on je nju pljusnuo. Alonso je samo odmahnuo rukom. ,,S njom je uvijek tako", objasnio je kao da ga se ponaanje mukarca uope ne tie. Alonso je djevojku nazvao Elsbeth. Kakvo je to uope ime?" upitao je Toby. 104

Alonso je samo slegnuo ramenima. Rusko? Bosansko? Kako mogu znati?" Nasmijeio se. Plavue su. Mukarci ih vole. A i pobjegla je od nekog Rusa, toliko znam. Imat u vraku sreu ako se gad ne pojavi u potrazi za njom." Toby je zavolio Elsbeth. Njezin je naglasak moda i bio ruski, a jednom zgodom mu je priznala da je to ime izmislila, a kako se i Toby sada zvao Vincenzo, u odreenoj mjeri je suosjeao s njom. Elsbeth je bila jako mlada. Nije bio siguran je li navrila esnaest. minka ju je inila starijom i umornom. Ali nedjeljom ujutro, kada je stavila tek malo rua, bila je prekrasna. Dok su razgovarali na poarnim stubama puila bi crne cigarete. Alonso bi katkad poveo Tobyja kui na pagete s njim i njegovom majkom. ivio je u Brooklynu. U restoranu je pripremao sjevernotalijanska jela zato to su bila jako popularna, ali je vie volio mesne okruglice i crveni umak. Sinovi su mu ivjeli u Kaliforniji. Ki mu je umrla od droge u dobi od etrnaest godina. Jedanput mu je pokazao njezinu sliku i nikada je vie nije spomenuo. Na spomen sinova podsmjehnuo bi se i odmahnuo rukom. Alonsova majka nije govorila engleski i nikada im se nije pridruila za stolom. Natoila bi vino te pospremila stol, a onda bi se prekrienih ruku naslonila na tednjak i promatrala mukarce dok su jeli. Tobyja je podsjeala na njegove bake. One su bile ene tog tipa - ostajale su stajati dok su mukarci jeli. Tako nejasna uspomena. Alonso i Toby nekoliko su puta otili u Metropolitan operu. Toby je jako dobro skrivao kakvo je to za njega bilo otkrie sluati jedan od najboljih ansambala na svijetu, 105

sjediti na dobrim sjedalima s ovjekom koji savreno poznaje i libreto i glazbu. U tim je satima Toby upoznao savrenu imitaciju sree. I u New Orleansu je odlazio sluati opere s uiteljicom iz konzervatorija. Sluao je i uenike iz Loyole dok su pjevali odlomke iz opera i bio je dirnut dramskim izvedbama. Ali, Metropolitan je bio daleko velianstveniji. Odlazili su i u Carnegie Hall na simfonijske koncerte. Ta srea bila je tek blijeda emocija, prevuena poput fine tanke tkanine preko njegovih sjeanja. elio je biti radostan dok je promatrao ta velika gledalita i sluao oaravajuu glazbu, ali nije se usudio imati povjerenja u bilo to. Jedanput je zamolio Alonsa da mu nabavi prekrasnu ensku ogrlicu. Alonso se nasmijao i odmahnuo glavom. Ne, to je za moju uiteljicu glazbe", objasnio je Toby. Besplatno me poduavala tolike godine. Utedio sam dvije tisue dolara." Alonso je odgovorio: Prepusti to meni." Ogrlica je bila prekrasna - masivan komad nakita." Alonso ju je platio. Od Tobyja nije elio uzeti ni novia. Toby je ogrlicu poslao u konzervatorij jer je to bila jedina adresa koju je imao. Nije naveo ime poiljatelja. Jedno poslijepodne otiao je u katedralu Sv. Patricka i tamo sjedio jedan sat zurei u glavni oltar. Nije vjerovao ni u to. Nije osjeao nita. Nije se sjeao rijei psalama koje je toliko volio.

106

Dok je odlazio, zastao je u predvorju osvrui se kao da je to svijet koji vie nikada nee vidjeti, dok je grubi policajac tjerao mladi par zagrljenih turista. Toby je buljio u policajca koji mu je mahnuo da ode. Nato je izvadio krunicu iz depa, pa mu je policajac kimnuo i nastavio svojim putem. U vlastitim je oima bio neuspjean. Ovaj njegov svijet u New Yorku nije bio stvaran. Iznevjerio je malog brata, sestru i majku, a razoarao je i oca. Ljepotan. Katkad bi poeo kiptjeti od gnjeva, ali se ni na komu nije iskaljivao. Takvu su ljutnju aneli teko shvaali jer je bilo istina ono to je Toby prije toliko vremena podcrtao u knjizi Pascala Parentea. Nama anelima na neki nain nedostaje poznavanje tajni srca. Ali znao sam to je Toby osjeao; znao sam to po izrazu njegova lica i pokretima njegovih ruku, ak i po nainu na koji je svirao lutnju - mranije i prisilno veselo. Njegova lutnja je, svojim dubokim ogrubjelim tonovima, postala melankolina. Podjarmila je i radost i tugu. Nije mogao u to unijeti svoju osobnu bol. Jedne je noi njegov poslodavac, Alonso, doao u Tobyjev mali hotelski stan. Na leima je nosio veliku konu naprtnjau. Taj stan, koji je Alonso iznajmio Tobyju, nalazio se na rubu Male Italije. to se Tobyja tie bio mu je dobar, premda se kroz prozor gledalo u zid, ali je pokustvo bilo lijepo i pomalo pomodno. Toby se iznenadio kada je otvorio vrata i ugledao Alonsa. Obino ga nije posjeivao. ak i ako bi ga pozvao

107

u taksi da ga nakon opere odveze kui, nikada nije poao s njim. Alonso je sjeo i zatraio malo vina. Toby je morao izai kupiti ga jer nije drao alkohol. Alonso je poeo piti. Iz kaputa je izvukao veliki pitolj i poloio ga na kuhinjski stol. Objasnio je Tobyju da se bori protiv nekoga tko mu nikada prije nije prijetio. Ruski mafijai namjerili su se na njegov restoran i njegovu dostavu hrane i pia, pa su mu oduzeli njegovu kuu". Sigurno e htjeti i ovaj hotel", rekao je, ali ne znaju da sam ja vlasnik." Manja skupina Rusa otila je ravno u kuu u kojoj je Toby svirao za kartae i djevojke. Ubili su sve mukarce te etiri ene i djevojke, zatim otjerali sve ostale i doveli vlastite djevojke. Nikada se nisam susreo s tom vrstom zla", rekao je Alonso. Moji prijatelji me ne podupiru. Kakve ja to prijatelje imam? Mislim da su i oni upleteni u ovo. Mislim da su me prodali. Zato bi inae dopustili da mi se takvo to dogodi? Ne znam to bih uinio. Moji prijatelji mene okrivljuju za sve." Toby je netremice gledao u pitolj. Alonso je izvadio okvir s mecima, a zatim ga vratio. Zna li to je ovo? Ovo e ispucati vie hitaca nego bilo to drugo." Jesu li ubili Elsbeth?" upitao je Toby. Metkom u glavu", odgovorio je Alonso. Metkom u glavu!" zavikao je. Elsbeth je bila pravi razlog zato su Rusi doli i prijatelji su mu rekli kako je bilo glupo to su joj on i Violet pruili utoite. 108

Jesu li ubili Violet?" upitao je Toby. Alonso je poeo jecati. Da, ubili su Violet." Nekontrolirano je ridao. Nju su ustrijelili prvu, u njezinim godinama. Zato bi uinili takvo to?" Toby je sjeo i razmislio. Nije razmiljao o svim onim kriminalistikim dramama koje je neko gledao na televiziji ili proitanim romanima o istinitim zloinima. Bio je obuzet vlastitim mislima o onima koji prevladaju u ovom svijetu i onima kojima to ne uspijeva, o onima snanima i snalaljivima te onima slabima. Mogao je vidjeti da je Alonso pijan. Prezirao je to. Ja sam samo starac", rekao je. ,,I ti ljudi, pa ubit e me. Ne mogu im se suprotstaviti. Nikada u ivotu nisam pucao iz ovakvog pitolja." Nastavio je govoriti i piti, postajao je sve pijaniji i sve ljui, objanjavajui kako mu je uvijek bilo stalo do osnovnih stvari" - dobrog restorana, kue ili dvije gdje se mukarci mogu opustiti, malo kartanja i poneke prijateljice. Radi se o nekretninama", uzdahnuo je Alonso. Eto, ako eli znati. To oni ele. Trebao sam se davno izgubiti s Manhattana. A sada je prekasno. Gotov sam." Toby ga je pozorno sluao. Ti ruski gangsteri uselili su se u njegovu kuu i donijeli ugovore za kuu i restoran. Imali su papire i za restoran. Budui da su ga zaskoili u doba veere kada je uvijek bila guva i da je bio na sigurnome, okruen svjedocima, Alonso je odbio bilo to potpisati. Hvalili su se odvjetnicima koji su im sreivali papire i sa svojim ovjekom u banci. 109

Alonso je trebao potpisati papire i sve prenijeti na njih. Obeali su mu da ga nee dirati i da e mu dati dio "kolaa" ako sve potpie i ne bude radio probleme. Da mi daju dio onoga to je ionako moje?" bjesnio je Alonso. Kua, ma ona im nije dovoljna. ele i restoran koji je otvorio moj djed. To je ono to doista ele. A na hotel e se baciti im doznaju za njega. Rekli su mi da e se njihov odvjetnik pobrinuti za sve ako ne potpiem papire i da nitko nikada nee nai moje tijelo. Rekli su da i u restoranu mogu uiniti isto to i u kui. Sredit e stvari tako da policiji sve izgleda kao pljaka. Eto, to su mi rekli. 'Ubija svoje ljude ako ne potpie.' Ti Rusi su udovita." Toby je razmiljao o tome to bi znailo ako bi ti gangsteri nou napali restoran, spustili velike zastore prema ulici i poubijali sve zaposlene. Zadrhtao je kada je shvatio da mu je smrt ponovno tako blizu. Bez rijei zamislio je tijela Jacoba i Emily. Emily otvorenih oiju ispod povrine vode. Alonso je iskapio jo jednu au vina. Hvala Nebesima, pomislio je Toby, da sam kupio dvije litre najboljeg caberneta. Nakon to umrem", dodao je Alonso, to ako nau moju majku?" Sumorna tiina obuzela je Alonsa. Mogao sam vidjeti njegova anela uvara pokraj njega, naizgled ravnodunog, dok se trudio nai neki nain da ga utjei. Mogao sam vidjeti i druge anele u sobi. Mogao sam vidjeti i one od kojih nije dopiralo svjetlo. Alonso je bio izgubljen u mislima, kao i Toby.

110

im potpiem te papire", rekao je Alonso, im i restoran bude u njihovu vlasnitvu, ubit e me." Posegnuo je u kaput i izvadio jo jedan veliki pitolj. Objasnio je da se radi o automatskom oruju koje je moglo ispaliti jo vie metaka od onoga prvoga. Kunem se, povest u ih sa sobom." Toby ga nije pitao zato nije otiao na policiju. I sam je znao odgovor na takva pitanja jer ni u New Orleansu nitko nije previe vjerovao policiji kada se radilo o ovakvim stvarima. Pa i njegov otac je bio pijani pokvareni policajac. Toby nije bio takav. Te djevojke koje dovode", nastavio je Alonso. To su samo djeca, robinje, samo djeca. Nitko mi ne eli pomoi. Moja e majka ostati sama. Nitko mi ne moe pomoi." Alonso je provjerio okvir za metke i u drugom pitolju. Rekao je da e ih sve poubijati ako uspije, ali nije mislio da to moe izvesti. Sada je ve bio prilino pijan. Ne, ja to ne mogu. Moram se nekako izvui, ali izlaza nema. ele papire, legalne papire. Imaju svoje ljude u banci, a moda i u uredima za dozvole." Posegnuo je u naprtnjau i izvadio sve ugovore te ih rairio po stolu. Izvadio je i dvije posjetnice koje su mu dali. Bili su to papiri koje je Alonso tek trebao potpisati. Bila je to njegova smrtna presuda. Alonso je ustao, teturajui je otiao u spavau sobu, jedinu preostalu sobu u stanu, i onesvijestio se. Uskoro je zahrkao. Toby je prouavao papire pred sobom. Dobro je poznavao kuu, stranji izlaz, izlaze za sluaj poara. Znao je i adresu odvjetnika ije je ime bilo na posjetnici, 111

tonije znao je gdje moe nai tu zgradu, premda mu imena osoba, oito, nisu nita znaila. Tobyju je, ili da kaem Vincenzu, na um pala sjajna ideja. Ili da kaem Liscu? Uvijek je imao bujnu matu i sposobnost vizualne predodbe, pa je tako i sada vidio plan i veliki skok u svojem ivotu. Bio je to skok u istu tamu. Otiao je u spavau sobu. Prodrmao je starca. Ubili su Elsbeth?" Da, ubili su je", uzdahnuo je starac. Druge djevojke skrivale su se pod krevetima. Dvije su uspjele pobjei. One su vidjele mukarce koji su ubili Elsbeth." Uperio si je prst u elo poput pitolja i ispustio zvuk pucnja: Ja sam mrtav ovjek." Zbilja tako misli?" Znam. elim da se pobrine za moju majku. Ako se pojave moji sinovi, ne razgovaraj s njima. Moja majka ima sav moj novac. Ne razgovaraj s njima." Uinit u kako kaete", odgovorio je Toby. To nije bio odgovor na Alonsovu molbu. Bila je to jednostavna potvrda. Toby je otiao u drugu sobu, pokupio oba pitolja i izaao na stranja vrata svoje zgrade. Uliica je bila uska, a sa svake strani uzdizali su se zidovi peterokatnica. inilo se da su prozori prekriveni. Pregledao je svaki pitolj. Onda ih je ispitao. Ispaljivali su metke toliko brzo da se trznuo, to ga je iznenadilo. Netko je otvorio prozor i zaderao se da uuti. Vratio se u stan i stavio pitolje u naprtnjau.

112

Starac je pripremao doruak. Pred Tobyja je stavio tanjur s jajima. A zatim je i sam sjeo te umoio tost u jaje. Mogu to uiniti", rekao je Toby. Mogu ih ubiti." Njegov poslodavac ga je nijemo pogledao. Oi su mu bile mrtve poput oiju Tobyjeve majke. Starac je popio pola ae vina i vratio se u spavau sobu. Toby je otiao za njim i pogledao ga. Vonj ga je podsjetio na majku i oca. Mrtav staklasti pogled njegova poslodavca podsjetio ga je na majku. Ovdje sam siguran", rekao je starac. Ovu adresu nitko ne zna. Nije zapisana nigdje u restoranu." Dobro", odgovorio je Toby. Bilo mu je drago to uti jer se to pitanje ustruavao postaviti. U sitne sate, dok je otkucavao novi sat na kuhinjskom ormariu, Toby je prouio sve papire i obje posjetnice te ih je nakon toga stavio u dep. Onda je probudio Alonsa i natjerao ga da mu opie mukarce i Alonso je pokuao, ali je Toby uskoro shvatio je da je odvie pijan za takvo to. Alonso je popio jo malo vina. Pojeo je osuenu koricu s francuza. Zamolio je jo vina, kruha i maslaca i Toby mu je dao. Ostani ovdje i ne razmiljaj ni o emu dok se ne vratim", rekao mu je Toby. Ali ti si samo djeak", odgovorio je Alonso. Ti tu ne moe nita. Poalji poruku mojoj majci. To je sve to traim. Reci joj neka ne zove moje deke na obali. Reci joj da ih poalje kvragu." Moe ostati tu i uiniti kako ti kaem", odgovorio mu je Toby. Bio je ushien. Kovao je planove. Snivao. Osjeao 113

se nadmonim u odnosu prema snagama koje su se okomile na njega i Alonsa. Toby je bio i bijesan. Bio je bijesan to postoji netko tko misli da je on tek bespomoan djeak koji ne moe nita poduzeti. Pomislio je na Elsbeth. Pomislio je na Violet s cigaretom u ustima kako dijeli karte na zelenom pustenom stolu u kui. Pomislio je na djevojke kako apuu u sobi. I ponovno je pomislio na Elsbeth. Alonso je zurio u njega. Prestar sam da me poraze na takav nain", rekao je. ,,I ja sam", odgovorio je Toby. Tek ti je osamnaest", rekao je Alonso. Ne", odgovorio mu je Toby i odmahnuo glavom. Nije istina." Alonsov aneo uvar stajao je pokraj njega i tuno ga gledao - bio je doao do granice onoga to je mogao uiniti. Tobyjev aneo bio je uasnut. Nijedan aneo sada vie nije mogao nita. Ali, nisu prestali pokuavati. Predloili su Tobyju i Alonsu da pobjegnu, da odvedu majku iz Brooklyna i otputuju zrakoplovom u Miami. Ostavite nasilnicima ono to ele. Ima pravo kada kae da e te ubiti", rekao je Toby, im potpie ove papire." Nemam kamo otii. Kako da ovo kaem majci?" upitao je starac. Trebao bih ubiti majku tako da ne pati. Trebao sam ubiti nju, pa sebe i to bi onda bilo to." Ne!", odgovorio mu je Toby. Ostani ovdje kao to sam ti rekao." Toby je pustio snimku Tosce, pa je Alonso uz nju pjevao i uskoro zaspao. 114

Toby je hodao nekoliko blokova prije nego to je uao u ljekarnu i kupio crni preljev za kosu te neugodne, ali moderne naoale crnih okvira sa zatamnjenim staklima. Od ulinog prodavaa u Zapadnoj pedeset estoj ulici kupio je naizgled skupu aktovku, a od drugog prodavaa lani Rolex. Zatim je uao u drugu ljekarnu i tamo kupio niz stvari, malih predmeta koje nitko ne zamjeuje kao to su one plastine stvarice koje ljudi stavljaju izmeu zuba dok spavaju i puno mekane gume i plastike kojima su se ljudi obino koristili kako bi uredno sloili cipele u ormari. Kupio je i par kara, boicu prozirnog laka za nokte i nemetalnu turpijicu za nokte. Zastao je kod stolia ulinog prodavaa na Petoj aveniji i kupio nekoliko pari laganih konih rukavica. Kupio je i uti kamirski al. Bilo je hladno, pa je bilo ugodno imati ga oko vrata. Osjeao se mono i nepobjedivo dok je hodao ulicom. Kada se vratio u stan, Alonso ga je tjeskobno ekao sluajui Mariju Callas u ulozi Carmen. Zna", rekao mu je Alonso, strah me otii odavde." ,,I treba te biti", odgovorio mu je Toby. Poeo je ureivati i lakirati nokte. to to, za Boga dragoga, radi?" uzviknuo je Alonso. Nisam jo siguran" odgovorio je Toby, ali vidio sam u restoranu da ljudi, posebice ene, primjeuju mukarce s nalakiranim noktima." Alonso je slegnuo ramenima. Toby je otiao kupiti neto za ruak i nekoliko boca dobrog vina kako bi mogli preivjeti jo jedan dan.

115

Moda ba u ovom trenutku ubijaju ljude u restoranu", rekao je Alonso. Trebao sam ih sve upozoriti da se sklone." Uzdahnuo je i pokrio lice rukama. Nisam zakljuao restoran. to ako su ve tamo i ubijaju sve redom?" Toby je tek kimnuo glavom. Onda je opet izaao, proetao se oko nekoliko blokova i nazvao restoran. Nije bilo odgovora. Bio je to lo znak. Restoran je u to doba trebao biti pun ljudi koji su doli na veeru, dok su drugi grabili telefone i zapisivali rezervacije za stolove. Toby je razmiljao kako je bio mudar to je stan tajio od svih i to se sprijateljio samo s Alonsom i to nije vjerovao nikomu, ba kao i dok je odrastao. Svanulo je. Toby se istuirao i obojio kosu. Njegov poslodavac spavao je odjeven na njegovu krevetu. Toby je odjenuo fino talijansko odijelo koje mu je Alonso kupio, a on nadopunio razliitim dodacima tako da vie uope nije sliio sam sebi. Plastini zagriz promijenio mu je oblik usta. Debeli okviri zatamnjenih naoala davali su njegovu licu nekakav nezemaljski izraz. Rukavice su bile golubinje sive boje i prekrasne. Oko vrata je omotao uti al. Odjenuo je svoj jedini i najbolji crni kaput od kamira. U cipele je umetnuo puno materijala, kako bi se inio viim nego to jest, ali ne previe. U aktovku je stavio dva

116

komada automatskog oruja, a mali je pitolj stavio u dep. Pogledao je u naprtnjau svojeg poslodavca. Bila je od fine crne koe. Prebacio ju je preko ramena. Otiao je do kue prije izlaska sunca. Vrata mu je otvorila ena koju nikada prije nije vidio. Nasmijeila mu se i zaeljela dobrodolicu. Nikoga drugoga nije bilo na vidiku. Izvadio je automatsko oruje iz aktovke i ustrijelio je, a nakon toga je pucao i po ostalima koji su potrali niz hodnik prema njemu kada su zauli paljbu. Zatim je ubio one koji su dotrali niz stube. Ubio je neke koji su trali prema pucnjevima kao da ne vjeruju to se dogaa. Na katu je netko kriknuo, pa je otiao gore obilazei trupla i zapucao kroz vrata sve dok nije zavladala zlokobna tiina. Stajao je na kraju hodnika i ekao. Jedan je ovjek oprezno izvirio drei pitolj ispred sebe. Toby ga je odmah ustrijelio. Prolo je dvadeset minuta. Moda i vie. U kui se nita nije pomaknulo. Polako je pregledao sve sobe. Svi su bili mrtvi. Pokupio je sve mobitele koje je naao i stavio ih u konu naprtnjau. Uzeo je i prijenosno raunalo, premda je bilo malo tee nego to mu se svialo. Prerezao je ice od raunala te ice fiksne telefonske linije. Dok se spremao otii, zauo je neiji pla, a zatim tih patetian glas. Nogom je otvorio vrata i ugledao vrlo mladu djevojku, plavuu sa crvenim ruem kako klei i razgovara na mobitel. Kada ga je opazila, telefon joj je 117

ispao iz ruke od straha. Odmahnula je glavom i poela ga neto moliti na njemu nerazumljivu jeziku. Ubio ju je. Pala je i leala kao to je njegova majka leala na krvavom madracu. Mrtva. Podignuo je njezin telefon. ovjek s druge strane osorno ga je zapitao: "to se to tamo dogaa?" Nita", odgovorio je aptom. Nije bila pri sebi." Prekinuo je vezu. Krv mu je divljaki kolala ilama. Osjeao je mo. Ponovno je brzo pregledao sve sobe. Naao je ranjenika koji je stenjao i dokrajio ga. Naao je i enu koja je ve bila gotovo iskrvarila, pa je i nju ubio. Pronaao je jo nekoliko mobitela. Naprtnjaa je bila puna. Izaao je, proetao se oko nekoliko blokova, a onda pozvao taksi. Taksi ga je odveo u rezidencijalnu etvrt, u ured odvjetnika koji je rjeavao prijenose vlasnitva. Glumei da epa i uzdiui kao da su mu i naprtnjaa i aktovka preteki, doao je do ureda. Recepcionarka je ba otkljuavala vrata i sa smijekom objasnila kako njezin ef jo nije doao, ali ga oekuje svaki trenutak. Rekla mu je kako je njegov uti al prekrasan. Smjestio se na koni kau i, paljivo skinuvi rukavicu, obrisao elo kao da ga mui neka strana bol. Saalno ga je pogledala. Prekrasne ruke", rekla je, poput ruku glazbenika."

118

Tiho se nasmijao i proaptao: Samo se elim vratiti u vicarsku." Bio je jako uzbuen. Znao je da fuflja zbog plastinog zagriza u ustima. Bio je smijean sam sebi. Tijekom cijeloga ivota... nikada se nije naao u takvom iskuenju. U djeliu sekunde palo mu je na pamet da sada konano razumije stare rijei - glamur zla." Ponudila ga je kavom. Ponovno je navukao rukavicu. Rekao je: Ne, onda u tek biti budan u zrakoplovu. A htio bih prespavati let preko Atlantika." Nikako ne uspijevam prepoznati va naglasak. Otkuda ste?" vicarska", proaptao je, uljajui bez napora zbog plastike u ustima. Toliko elim otii kui. Mrzim ovaj grad." Trgnuo se zbog iznenadne buke s ulice. ovjek koji je radio na pneumatskom ekiu poinjao je svoj radni dan na gradilitu. Buka nije prestajala, ured se tresao. Zgrio se od boli, a ona je dodala kako joj je ao to to mora podnositi. Napokon je stigao i odvjetnik. Toby je ustao i uspravio se u svoj svojoj visini i frfljajui tiho rekao: Doao sam zbog vrlo vane stvari." ovjek se odmah uplaio, ali je pozvao Tobyja u ured. Gledajte, radim najbre to mogu", rekao je, ali onaj stari Talijan je takva budala. I tako je tvrdoglav. Va poslodavac oekuje uda." Prekapao je po papirima na stolu. Evo to sam naao. Vlasnik je ruevne zgrade nedaleko od restorana, vrijedi milijune."

119

Toby se jo jedanput gotovo nasmijao. Uzeo je papire, pogledao adresu, adresu svojeg hotela, i ugurao ih u aktovku. Odvjetnik se skamenio od straha. Izvana je dopiralo tropotanje i sve se treslo kao da netko na ulicu izbacuje teki teret. Kada je pogledao kroz prozor, Toby je ugledao veliku bijelu dizalicu. Odmah nazovite banku", proaptao je Toby, borei se sa ukanjem. ,,I objasnit e vam o emu govorim." I ponovno se gotovo nasmijao sam sebi. ovjek preko puta mislio je da se njemu smjeka, pa je odmah utipkao broj u svoj mobilni telefon. Odvjetnik je opsovao: Vi ba mislite da sam ja nekakav Einstein." Promijenio je izraz lica. ovjek u banci se javio. Toby je uzeo mobitel odvjetniku iz ruke i rekao: elim vas vidjeti. Ispred banke. elim da me priekate." ovjek s druge strane odmah je pristao. Broj na malom digitalnom zaslonu na telefonu bio je broj s jedne od posjetnica u Tobyjevu depu. Toby je prekinuo vezu i stavio telefon u torbu. to to radite?" upitao je odvjetnik. Toby je osjetio nadmo nad tim ovjekom. Bio je nepobjediv. Neki zalutali romantiarski poticaj natjerao ga je da kae: Laov si i lopov." Iz depa je izvadio mali pitolj i ubio ga. Zvuk je priguila buka s ulice. Pogledao je prijenosno raunalo na stolu. Nije ga mogao ostaviti. Brzo ga je ugurao u naprtnjau zajedno sa svim ostalim stvarima. 120

Sad je ve nosio previe toga, ali bio je jak i imao snana iroka ramena. Zatekao je samoga sebe kako se smijulji gledajui mrtvog ovjeka ispred sebe. Osjeao se sjajno. Osjeao se izvrsno. Osjeao se onako kako se obino osjeao dok je matao o nastupu s lutnjom na nekoj od poznatih svjetskih pozornica. A ovo je bilo jo bolje. Bio je divno omamljen, onako kao to je bio i prvi put kada je poeo razmiljati o svemu ovome, o tim stvaricama koje je pokupio iz televizijskih serija o zloinima i malobrojnih romana, ali se natjerao da se ne smije jer je trebao brzo krenuti dalje. Pokupio je novac iz odvjetnikove novarke, nekih 1500 dolara. U drugom uredu ljubazno se nasmijeio mladoj eni. Sluajte me dobro", rekao je, naginjui se preko stola. eli da sada odete. Oekuje, pa znate ve, neke ljude." Ah, da, znam", odgovorila je pokuavajui izgledati pametno i smireno, ali do kada bih trebala ostati vani?" Dan... ma uzmite cijeli dan", rekao joj je Toby. Ne, vjerujte mi, svakako vas ne eli ovdje." Dao joj je nekoliko novanica od dvadeset dolara koje je uzeo mrtvacu. Uzmite taksi do kue. Uivajte. I nazovite ujutro, razumijete li? Nemojte dolaziti dok ne nazovete." Bilo je oito da ju je oarao. Ispratila ga je do dizala, ushiena to je s njim, tim tajanstvenim i zgodnim mladiem - znao je to, i ponovila mu kako je njegov uti al prekrasan. Zapazila je i njegovo epanje, ali se pretvarala da nita ne vidi. 121

Prije nego to su se vrata lifta zatvorila, pogledao ju je kroz tamne naoale, vedro joj se nasmijeio i dodao: "Ja sam poput lorda Byrona." Proetao se oko nekoliko blokova do banke, a onda zastao nekoliko metara od ulaza. Gomila koja se poveavala gotovo ga je sruila. Pomaknuo se do zida i nazvao bankara s telefona koji je ukrao odvjetniku. Molim vas da izaete", rekao je, sada ve izvjebano frfljajui, dok je prouavao gomilu koja se okupljala pred ulazom. Ispred banke sam", ljutito se javio bankar. Pa dobro, gdje ste?" Toby ga je s lakoom uoio dok je stavljao telefon u dep. Toby je zaueno gledao oko sebe, udei se brzini onih koji su se kretali u oba smjera. Buka prometa bila je zagluujua. Bicikli su zujali izmeu sporih kamiona i taksija. Buka se dizala sve do neba. Trube su odzvanjale i zrak je bio ispunjen sivim dimom. Pogledao je gore u onaj komadi plavog neba iz kojega nikakvo svjetlo nije dopiralo do u ovu pukotinu gigantskoga grada, i pomislio kako se nikada nije osjeao tako ivim. ak ni u Leoninu naruju. Ponovno je nazvao isti broj, ovaj put ekajui da uje zvonjavu i da po tome uoi ovjeka kojeg je pokuavao pronai u masi ljudi koji su hodali uokolo. Da, to je bio ovjek kojeg je traio - sjedokos, krupan, lica crvenog od bijesa. rtva je stajala na rubu plonika. Koliko dugo trebam tu stajati?", dreknuo je u telefon.

122

Okrenuo se i otiao do granitnoga zida banke i stao lijevo od vrata, hladno gledajui oko sebe. ovjek je bijesno gledao u svakog prolaznika koji mu se pribliio, osim u pogrbljenog mladia za kojega se inilo da epa pod teretom naprtnjae i aktovke. ovjek ga nije niti pogledao. im mu je dospio iza lea, Toby ga je ubio metkom u zatiljak. Brzo je vratio pitolj u kaput i desnom rukom pridrao tijelo koje je niz zid skliznulo na plonik, ispruenih nogu. Toby je brino kleknuo pokraj njega. Izvadio je ovjekov platneni rupi i obrisao mu lice. A onda je, naoigled gomile koja nita nije vidjela, uzeo njegov telefon, novarku i malu biljenicu iz depa na prsima. Nitko od prolaznika nije zastao, ak ni oni koji su prekoraili preko bankarevih ispruenih nogu. Tobyja je iznenadila uspomena. Sjetio se brata i sestre, mokrih i mrtvih u kadi. Potisnuo je to sjeanje. Sam je sebi rekao kako je posve beznaajno. Presavinuo je platneni rupi najbolje to je mogao jednom rukom u rukavici i poloio ga na mrtvaevo vlano elo. Hodao je tri bloka, a onda pozvao taksi iz kojeg je izaao tri bloka prije svojega stana. Otiao je gore, drhtavim prstima drei pitolj u depu. Kada je pokucao, Alonso je upitao: Vincenzo?" Jesi li sam?" pitao ga je. Alonso mu je otvorio vrata i ugurao ga unutra. Gdje si dosad bio, to ti se dogodilo?" Gledao je u tamnu kosu i naoale sa zatamnjenim staklima. 123

Toby je pretraio stan. Okrenuo se Alonsu i rekao mu: Svi su mrtvi... ljudi koji su te gnjavili. Ali, jo nije gotovo. Nisam imao vremena otii u restoran i ne znam to se tamo dogaa." Ja znam", rekao je Alonso. Otpustili su sve moje ljude i zatvorili ga. to mi to, dovraga, govori?" Ah, dobro", rekao je Toby, pa to i nije tako loe." Kako to misli - svi su mrtvi?" upitao je Alonso. Toby mu je ispripovijedao sve to se dogodilo. A onda je rekao: Mora me odvesti nekomu tko zna kako ovo dovriti. Mora me odvesti svojim prijateljima koji ti dosad nisu htjeli pomoi. Sada e ti sigurno pomoi. Siguran sam da e htjeti ova raunala. Siguran sam da e htjeti ove mobilne telefone. Htjet e i ovu malu biljenicu. Ovdje su informacije, gomila informacija o ovim kriminalcima i o tome to ele i to rade." Alonso je dugo bez rijei gledao u njega, a onda je utonuo u jedini naslonja u sobi i nervozno rukom proao kroz kosu. Toby je zakljuao vrata kupaonice. Imao je pitolj. Naslonio je teak porculanski poklopac zahodske koljke na vrata te se istuirao bez navuenog zastora, ispirui i ispirui kosu dok nije skinuo svu tamnu boju. Smrskao je naoale. Umotao je u runik rukavice, smrskane naoale i al. Kada je izaao, Alonso je razgovarao na telefon. Bio je udubljen u razgovor. Toby nije bio siguran govori li talijanski ili sicilijanski. U restoranu je nauio nekoliko rijei, ali nita nije razumio jer je Alonso prebrzo govorio. 124

Kada je Alonso zavrio razgovor, rekao je: Dobio si ih. Sve si ih pridobio." Pa to sam ti i rekao", uzvratio je Toby. ,,A doi e i drugi. To je samo poetak neega. Informacije u odvjetnikovu raunalu neprocjenjive su." Alonso ga je zaprepateno gledao. Njegov aneo uvar stajao je pokraj njega i prekrienih ruku sve tuno promatrao - to je jedina rije u ljudskom rjeniku koja bi mogla opisati njegove osjeaje u tom trenutku. Tobyjev aneo je plakao. Zna li nekoga tko bi mi mogao pomoi oko raunala?" upitao je Toby. ,,I u kui i u uredu nalazili su se monitori. Ne znam kako maknuti tvrdi disk. Pomoglo bi sljedei put da znam kako to uiniti. Sva su ova raunala puna informacija. Pa tu ima valjda na stotine telefonskih brojeva." Alonso je samo kimnuo. Bio je zaprepaten. Petnaest minuta", rekao je. Petnaest minuta za to?" upitao je Toby. Do tada bi trebali stii, bit e im drago da te vide i vjerujem da e te htjeti nauiti svemu to znaju." Siguran si u to?" upitao je. Ako ti prije nisu htjeli pomoi, zato nas onda jednostavno ne bi obojicu ubili?" Vincenzo", rekao je Alonso. Ti si ono to njima trenutano nedostaje." Suze su mu ovlaile oi. Sinko, pa zar misli da bih te izdao?" rekao je. Vjeni sam ti dunik. Negdje postoje kopije svih tih dokumenata, a ti si poubijao ljude koji su se bavili tim papirima." Sili su. ekala ih je dugaka crna limuzina.

125

Prije nego to su uli, Toby je u kantu za smee bacio runik u koji su bile zamotane naoale i sive rukavice i al, i gurnuo ga duboko u gomilu papirnatih alica i plastinih vreica. Gnuao se smrada smea na svojoj lijevoj ruci. Nosio je svoj koveg i svoju lutnju, i aktovku i konu naprtnjau sa svim raunalima i mobitelima. Nije mu se sviao automobil i nije elio u njega ui, premda je esto viao takva vozila kako naveer mile po Petoj aveniji i prolaze pokraj ulaza u Carnegie Hall ili Metropolitan. Ipak je uao u automobil nakon Alonsa i smjestio se u crno kono sjedalo preko puta dvojice mladih mukaraca. Obojica su jedva skrivah znatielju. Bili su blijedi i plavokosi, gotovo sigurno Rusi. Toby je prestao disati kao i onaj put kada mu je majka unitila lutnju. Drao je ruku na pitolju u depu kaputa. Ni jedan od njih nije imao ruku u depu. Sve su ruke bile tamo gdje ih se moglo vidjeti, osim Tobyjevih. Okrenuo se i pogledao Alonsa. Izdao si me. Ne, ne", progovorio je ovjek preko puta njega, stariji od dvojice, a Alonso se smijeio kao da je upravo uo savrenu ariju. ovjek je govorio kao Amerikanac, a ne Rus. Kako si to izveo?" upitao je mladi "plavuan". I on je bio Amerikanac. Pogledao je na runi sat. Jo nije jedanaest." Gladan sam", rekao je Toby. Pitolj u depu bio je u pripravnosti. ,,A uvijek sam elio neto pojesti u ruskoj ajani." 126

Premda nije znao hoe li umrijeti ili ne, ovaj se odgovor Tobyju uinio jako dobrim. Stariji se nasmijao. Pa, sinko, nemoj ubiti ni jednoga od nas", dodao je, pokazujui na Tobyjev dep. Bilo bi to glupo jer emo ti platiti vie nego to si dosad vidio u svojem ivotu. I odvest emo te u rusku ajanu, naravno." Zaustavili su automobil. Alonso je izaao. Zato ide?" upitao je Toby. Ponovno ga je oduzeo onaj strah koji mu je oduzimao dah. Toliko je snano stezao pitolj da je gotovo razderao dep. Alonso se nagnuo i poljubio ga. Zgrabio ga je za glavu i poljubio ga u oba oka i u usta, a onda ga je pustio. Ja nisam taj kojega ele", rekao je. ele tebe. Prodao sam te njima za tvoje dobro. Razumije li? Ja ne mogu raditi stvari koje ti radi. Ja i ti ovo ne moemo dovriti. Prodao sam te njima da te zatitim. Dobar si ti mladi. Zauvijek e ostati moj deko. A sada poi s njima. ele tebe, a ne mene. Samo idi. Vodim majku u Miami." Ali ne mora to sada uiniti", pobunio se Toby. Moe ponovno dobiti kuu. Moe ponovno dobiti i restoran. Ja u se za sve pobrinuti." Alonso je odmahnuo glavom. Toby se odmah osjetio glupo. Sinko, s onim to su mi platili, drago mi je da idem", rekao je Alonso. Moja e majka vidjeti Miami i biti sretna." Ponovno je zgrabio Tobyjevo lice objema rukama i poljubio ga. Donio si mi sreu. Svaki put kada bude svirao one stare napuljske kancone misli na mene." 127

Automobil je nastavio dalje. Ruali su u ruskoj ajani. Dok je Toby gotovo pohlepno jeo piletinu na kijevski nain, stariji mukarac mu je rekao: Vidi li one ljude tamo? To su njujorki policajci. A ovjek s njima je iz FBI-a." Toby nije podignuo pogled. Samo je netremice gledao u ovjeka koji je govorio. Pitolj mu je jo bio nadohvat ruke, premda mu je bio teak. Znao je da bi mogao, kada bi to elio, ubiti obojicu ljudi koji su bili s njim, i vjerojatno barem jo jednu osobu prije nego to ga ostali svladaju. Ali nije mu padalo na pamet pokuati takvo to. Barem ne jo. Sigurno e se pojaviti neka bolja zgoda. Rade za nas", rekao je stariji mukarac. Slijede nas otkako smo izali iz tvoje zgrade. I slijedit e nas kada napustimo grad i odemo na selo. Samo se opusti. Uvjeravam te da smo jako dobro zatieni." I tako je Toby postao plaeni ubojica. I tako je Toby postao Sretni Lisac. Ali kod ove preobrazbe nije se radilo samo o tome. Dok je te noi leao u krevetu, u velikoj kui na selu i kilometrima daleko od grada, razmiljao je o djevojci koja je kleknula i podignula ruke prema njemu. Razmiljao je kako ga je preklinjala rijeima kojima nije trebao prijevod. Lice joj je bilo umrljano suzama. Sjetio se kako se sklupala i odmahnula glavom te podignula obje ruke da se obrani.

128

Mislio je na nju nakon to ju je ubio - mirno je leala, kao to su njegovi brat i sestra leali u kadi. Ustao je, obuo cipele i navukao kaput, zadravi pitolj u depu te je siao po stubama i izaao iz velike kue mimo dvojice mukarca koji su se kartali u dnevnoj sobi. Soba je nalikovala na veliku pilju. Posvuda su bile gomile pozlaenog pokustva. Sve je bilo puno crne koe. Kao u jednom od onih starih elegantnih privatnih klubova u crno-bijelom filmu. Samo su jo nedostajala gospoda koja bi te promatrala iz svojih visokih naslonjaa. U sobi su bila samo njih dvojica kartajui se ispod svjetiljke, premda je vatra veselo plamtjela u kaminu rastjerujui tamu. Jedan od mukaraca je ustao: eli li neto, moda pie?" Treba mi etnja", odgovorio je Toby. Nitko ga nije zaustavljao. Izaao je i proetao se oko kue. Zapazio je izgled lia na drveu najbliem svjetiljkama, gledao je kako grane ogoljelih stabala sjaje u okovima lea. Prouio je i visok, strm krov kue pokriven crijepom. Pogledao je zrake svjetla koje su se nazirale iza prozora od dijamantnog stakla. Sjevernjaka kua, izgraena da izdri mnogo snijega, podignuta za duge zime, kua koju je poznavao samo sa slika, moda, ako ih je ikada prije zamijetio. Oslukivao je zvuk smrznute trave pod nogama i doao do vodoskoka koji je radio unato hladnoi te promatrao mlazove vode koji su u prozranim bijelim kapljicama

129

padali u bazen. I u njemu su se na slabom svjetlu tek nazirali mjehurii. Svjetlost je dopirala od svjetiljke iznad kolnog ulaza. Tamo je bila parkirana crna limuzina i presijavala se pod svjetiljkom. Svjetlost je dopirala i od mnogobrojnih aruljica koje su ukraavale mnoga vrata na kui. Dopirala je i s malih instalacija koje su oznaavale mnogobrojne vrtne staze od ljunka. Zrak je mirisao na borove iglice i izgorjelo drvo. Toliko svjeine i istoe nije nikada osjetio u gradu. Postojala je neka promiljena ljepota. Podsjeala ga je na ljeto kada je otiao na odmor u kuu na jezeru Pontchartrainu s dvojicom bogatijih djeaka iz jezuitske kole. Bili su dragi djeaci, blizanci, i voljeli su ga. Voljeli su igrati ah i sluati klasinu glazbu. Bili su dobri u kolskim predstavama koje su bile toliko dobre da su ih svi dolazili gledati. Toby je htio biti njihov prijatelj, ali je morao sauvati tajnu svojeg ivota kod kue. Tako da se zapravo nikada nije posve sprijateljio s njima. Do etvrtog razreda gotovo vie i nisu razgovarali. Ali nikada nije uspio zaboraviti njihovu predivnu kuu blizu Mandevillea i koliko je lijepo bilo pokustvo te kako je njihova majka savreno govorila engleski i kako je njihov otac imao nekoliko ploa velikih sviraa lutnje koje je Toby mogao sluati u radnoj sobi iji su zidovi bili obloeni knjigama. Ova kua na selu nalikovala je na tu kuu u Mandevilleu. Promatrao sam ga, promatrao sam mu lice i oi i vidio sam te slike u njegovim sjeanjima i u njegovu srcu. 130

Aneli zapravo uope nisu razumjeli ljudska srca. Istina je to. Plaemo kada vidimo grijeh, kada vidimo patnju. Ali, nemamo ljudska srca. No, opet, teolozi koji su zapisali takva opaanja zapravo nikada nisu uzeli u obzir nau punu inteligenciju. Moemo povezati bezbroj gesta, izraza, promjena u disanju i pokreta te iz toga izvui mnotvo duboko dirljivih zakljuaka. Poznavali smo tugu. Oblikovao sam svoju ideju o Tobyju dok sam ovo radio i uo sam glazbu koju je prije toliko godina svirao u kui u Mandevilleu - staru plou idovskog sviraa lutnje koji je izvodio Paganinijeve teme. I gledao sam Tobyja kako stoji pod borovima dok se nije gotovo smrznuo od hladnoe. Onda se polako vratio u kuu. Nije mu se spavalo. No mu nije nita znaila. Dok je prilazio kamenim zidovima obraslima brljanom dogodilo se neto udno, posve neoekivano. Iz kue je zauo tihu, uzbudljivu glazbu. Sigurno je netko ostavio otvoren prozor unato hladnoi jer je mogao uti takvu njenost i suptilnu ljepotu. Znao je da uje fagot ili klarinet. Nije bio siguran. Pred njim se nalazio prozor, visok, od olovnoga stakla i otvoren. Kroz njega je dopirala glazba - duga nabujala nota, a onda oprezna melodija. Priao je blie. Podsjeala ga je na zvuk neega to se budi, a onda su se melodiji usamljenog roga pridruili i drugi instrumenti, tako sirovi da je sve podsjealo na jo neuvjebani orkestar koji na okupu odrava elina disciplina. Ponovno su se zauli rogovi, a onda je glazbu poela tjerati neka hitnja i orkestar je svirao sve glasnije, rogovi sve vie, a melodija bila sve prodornija. 131

Stajao je pokraj prozora. Glazba je odjedanput poludjela. Jeale su violine i bubnjali bubnjevi kao da lokomotiva vozi kroz no sastavljenu od tonova. Gotovo je rukama prekrio ui, koliko je glasno bilo. Instrumenti su ciali. Jeali. inilo se da je sve poludjelo - plaljive trube, vrtoglava bujica ianih instrumenata, bubnjanje timpana. Vie nije mogao raspoznati to uje. Silinu je zamijenila njenija, smirenija melodija, glazbeni zapis samoe i buenja. Stajao je pokraj prozorskog okvira pognute glave, s prstima na sljepoonicama, kao da eli zaustaviti bilo koga tko bi se namjeravao isprijeiti izmeu njega i glazbe. I premda su se sluajne mekane melodije poele isprepletati, ispod povrine je jo pulsirala tamna uurbanost. Ponovno je glazba nabujala. Limena glazbala svirala su nepodnoljivo visoko. I sam oblik bio je prijetei. Odjedanput se cijela skladba inila prepuna prijetnje, tek nagovjetaj i prepoznavanje ivota koji je ivio. Vie nije mogao raspoznati to slua. Nije se mogao pouzdati u iznenadne prijelaze na njenost i tiinu jer se silina vratila praena bubnjevima i kricima violina. I tako se glazba nastavljala, umirui u melodiji ili gotovo u tiini, a onda bi ponovno oivjela u naletu industrijskog nasilja toliko silnog i tamnog da ga je to paraliziralo. A nakon toga dogodila se jo neobinija transformacija. Glazba vie nije zvuala kao napad. 132

Prerasla je u orkestraciju njegova ivota, u njegove patnje, vlastite krivnje i strah. inilo se kao da je netko prebacio mreu preko onoga to je postao i naina na koji je unitio sve to mu je bilo sveto. Pritisnuo je elo na ledeno hladnu stranu otvorenog prozora. Ova usmjerena kakofonija postala je nepodnoljiva, a kada je pomislio da to ne moe vie podnositi, kada je gotovo podignuo ruke i prekrio ui, posve je prestala. Otvorio je oi, a u tamnoj sobi koju je osvjetljavala samo vatra, u visokom konom stolcu sjedio je mukarac i promatrao ga. Plamen je blistao na rubovima njegovih naoala sa srebrnim okvirima i na kratkoj bijeloj kosi te nasmijeenim usnama. Desnom je rukom lijeno mahnuo Tobyju da prie blie, a lijevom ga je pozvao k sebi. ovjek na prednjim vratima rekao je: Gazda te eli odmah vidjeti, mali." Toby je proao kroz niz soba namjetenih zlatom i barunom, s tekim zastorima. Bili su povezani zlatnim uadima s kiankama. Gorjele su dvije vatre - jedna u sobi koja je izgledala kao golema knjinica, te u sobi od bijelo obojenog stakla odmah do nje, u kojoj se nalazio mali bazen ledeno plave vode iz kojega se dizala para. U knjinici, jer soba nikako nije mogla biti neto drugo zbog visokih polica s knjigama, Gazda" je sjedio onako kako ga je Toby vidio kroz prozor - u stolcu od krvavo crvene koe s visokim naslonom.

133

U sobi je sve bilo lijepo. Stol je bio crn i izrezbaren. S mukareve lijeve strane nalazio se ormari s likovima izrezbarenima na objema stranama vrata. Likovi su probudili Tobyjevu znatielju. Sve je izgledalo tako njemaki, kao da je sve pokustvo potjecalo iz razdoblja njemake renesanse u Europi. Sag je bio istkan posebno za ovu sobu - nepregledno more tamnih cvjetova, uzdu zidova obrubljenih zlatom, odrezanih oko polustupova koji su uokvirivali dvokrilna vrata, ili odrezanih oko dijelova prozorskih dasaka. Sjedni i razgovarajmo, sinko", rekao je mukarac. Toby je sjeo u koni stolac nasuprot njemu. utio je. Nije mogao prozboriti ni rije. U uima mu je jo odzvanjala glazba. Rei u ti to tono elim da uini", rekao je, a onda i opisao. Sloeno, da, ali ne i nemogue. Elegantan izazov. Oruje? Pa oruje je tako primitivno", dodao je. Ovo je jednostavnije, ali ima samo jednu mogunost", uzdahnuo je. Zabode iglu u stranji dio vrata, ili u ruku i nastavi dalje. Zna kako to ide... nastavi hodati pogleda usmjerenog naprijed kao da se nikada nisi niti oeao o tu osobu. Ti ljudi e jesti i piti i nee biti na oprezu. Misle kako ljudi koji stoje vani trae ubojice kojih se trebaju bojati. Oklijeva? Pa, tvoja je prilika prola, i ako te uhvate s tom iglom..." Nee", odgovorio je Toby. Ne izgledam opasno." Istina!" rekao je mukarac. Rairio je ruke, kao da se iznenadio. Zgodan si ti mladi. Ali, nikako ne mogu

134

smjestiti tvoj izgovor. Mislim Boston, ne, ne! Moda New York, ali ne! Odakle si?" Toby nije bio iznenaen. Veina ljudi irskog i njemakog podrijetla u New Orleansu imali su naglasak koji nitko nije uspijevao prepoznati. A Toby je njegovao izgovor ljudi iz otmjenijih dijelova grada, tako da je zbog toga situacija bila jo zamrenija. Izgleda kao Englez, Nijemac, vicarac, Amerikanac", rekao je. Visok si. I mlad si i ima najhladnije oi koje sam dosad vidio." eli rei da izgledam poput tebe?" odvratio je Toby. ovjek je zastao, i nasmijeio se. ini se da je tako. Ali meni je ezdeset sedam, a ti nisi napunio ni dvadeset i prvu." Toby je kimnuo. ,,A zato ne prestane stezati taj pitolj i ne razgovara sa mnom?" Mogu uiniti sve to od mene trai", rekao je Toby. elim to uiniti." Razumije li, jedna prilika." Toby je ponovno kimnuo. Uini to kako treba i nee niti primijetiti. Nee umrijeti jo barem dvadeset minuta. Do tada, ti e se ve izgubiti iz restorana, normalno hodajui, i samo hodaj, a mi emo te ve negdje pokupiti." Toby je ponovno bio ushien. Ali, nije elio da se to vidi. Glazba u njegovoj glavi nije prestajala. uo je prve akorde ianih instrumenata i timpana. Bilo je oito koliko je uzbuen. Vidjelo se to u njegovu disanju i u toplini u njegovim oima, to ovjek u stolcu 135

moda nije opazio. Toby je u tom trenutku izgledao kao Toby, nevino, s planovima. to eli za sve ovo, osim novca?" upitao je mukarac. Sada je na Tobyju bio red da se iznenadi. Izraz lica mu se u trenutku potpuno promijenio. ovjek je vidio da mu je krv navrla u obraze te da su mu oi bljesnule. Jo posla", odgovorio je Toby. Puno posla. I najbolju lutnju koju mi moete nabaviti." ovjek ga je promatrao. to te je natjeralo na ovo?" upitao je Tobyja. Ponovno je rairio ruke. Slegnuo je ramenima. Kako si uspio izvesti sve to?" Znao sam odgovor. Znao sam sve odgovore. Znao sam i kakav je ushit Toby osjeao. Znao sam i da ne vjeruje ovjeku ispred sebe, ali mu se sviao izazov - kako provesti ono to ovjek eli i pritom ostati iv. Naposljetku, a zato ga ovaj ovjek ne bio dao ubiti kada obavi njegove prljave poslove? Zato ne? Zaokupila ga je sluajna misao. Nije bilo prvi put da je elio biti mrtav. Zato ga je onda muilo hoe li ga ovjek dati ubiti ili ne? Ovaj ovjek nee biti okrutan. Bit e brzo gotovo, a onda ivot Tobyja O'Darea vie nee postojati. Pokuao je zamisliti, kao i toliki drugi ljudi prije njega, kakav je to osjeaj. Obuzeo ga je oaj, kao da je netko odsvirao najdublji ton na njegovoj lutnji, a on je trajao i trajao... Sirovo uzbuenje zadatka koji mu se smijeio bila je jedina njegova protutea, a akord koji mu je uporno odzvanjao u uima davao mu je neto nalik na hrabrost.

136

inilo se da je ovjek pristupaan. Ali Toby nije nikomu vjerovao. No, trebalo je pokuati. ovjek je bio obrazovan, pun samopouzdanja, uglaen. Bio je, na svoj nain, jako privlaan. Alonso nije bio miran ovjek. Toby je samo glumio mirnou. Ali zapravo nije poznavao znaenje te rijei. Ako me nikada ne izda", rekao je Toby, uinit u sve za tebe, sasvim sigurno sve. Stvari koje drugi ljudi ne mogu." Ponovno se sjetio uplakane djevojke dok ga je preklinjala, njezinih ispruenih ruku, dlanova okrenutih prema njemu ne bi li ga odgurnula. ,,I to i mislim kada kaem da u uiniti bilo to. Ali svakako e doi vrijeme kada me vie nee trebati." Nije tako", odgovorio je mukarac. Nadivjet e me. Mora mi vjerovati. Zna li to rije 'mora' znai?" Toby je kimnuo. Naravno", rekao je. Ionako mislim da u ovom trenutku i nema prevelik izbor, tako da ti vjerujem." Mukarac se zamislio. Mogao bi otii u New York, obaviti posao i nastaviti dalje", rekao je ovjek. Na koji me nain planira platiti?" upitao je Toby. Mogao bi uzeti polovicu unaprijed, a onda jednostavno nestati." eli li da to uinim?" Ne", odgovorio je. Zastao je. Mogao bih te prihvatiti", tiho je rekao. Uvjeren sam u to. Nikako ne elim rei da bih htio da bude tek moj deko, ne to nikako. Nita takvo. Premda, zna, u mojoj dobi zapravo vie nije vano je li rije o mladiu ili 137

djevojci. Nije vano jer su mladi i miriljavi, njeni i lijepi. Ali nisam na to mislio. Mislim, mogao bih te voljeti. Ima neega lijepog u tebi, u tome kako izgleda i nainu na koji govori i kree se po sobi." Upravo tako! To sam i ja mislio. I u tom sam trenutku shvatio ono da aneli ne mogu razumjeti njihova srca, srca njih obojice. Razmiljao sam o Tobyjevu ocu i kako ga je obiavao nazivati Ljepotanom" i rugati mu se. Razmiljao sam o strahu i openitoj nesposobnosti za ljubav. Razmiljao sam o nainu na koji ljepota preivljava na zemlji, unato trnju i nesreama koje je neprestance pokuavaju uguiti. Moje su misli ovdje bile u pozadini. Sve vano dogaalo se u prednjem planu. elim potisnuti te Ruse", rekao je ovjek. Skrenuo je pogled, razmiljajui, prsta skvrenog ispod usne. Ti Rusi uope nisu bih u planu. Ni u ijem planu. Nikada nisam mislio da u vidjeti nekoga poput njih. Mislim, nikada mi se nije inilo da je mogue djelovati na toliko razina. Ne moe niti zamisliti ime se sve bave, sve prijevare, reket... Izigravaju sustav na sve mogue naine. To su radili i u nekadanjem Sovjetskom Savezu. Tako su ivjeli. Uope nemaju predodbu da bi to moglo biti pogreno." ,,A onda su usput doli i ti sirovi klinci, neiji roaci u treem koljenu koji su htjeli Alonsovu kuu i restoran." S gnuanjem je odmahnuo glavom." Glupo." Uzdahnuo je. Pogledao je u otvoreno prijenosno raunalo na stoliu sa svoje desne strane. Toby ga nije

138

prije uoio. Bilo je to raunalo koje je odnio iz odvjetnikova ureda. Samo ih potiskuj, sve dalje i dalje", rekao je ovjek, i voljet u te ak i vie nego to te volim sada. Nikada te neu izdati. Za nekoliko dana shvatit e da jednostavno ne izdajem ljude i da sam upravo zato..., pa, ono to jesam." Toby je kimnuo. Mislim da ve sada razumijem", rekao je. A to je s lutnjom?" ovjek je kimnuo glavom. Poznajem ljude, da, naravno. Doznat u to se moe nai na tritu. Dobit e to trai. Ali nikako ne najbolju. Izgledalo bi previe razmetljivo. Tada poinju prie. Ostavljaju trag." Dobro znam znaenje rijei", rekao je Toby. Najbolje lutnje posuuju se mladim solistima, no oni ih, mislim, nikada ne dobiju u trajno vlasnitvo. I ima ih tek nekoliko u cijelom svijetu." Shvaam", odgovorio je Toby. Toliko dobar ipak nisam. Samo elim svirati dobar instrument." Nabavit u ti najbolji koji se moe kupiti bez veih problema", rekao je ovjek. Ali jedno mi mora obeati." Toby se nasmijeio. Naravno. Svirat u ti. Kada god poeli." Sada se ovjek nasmijao. Reci mi odakle dolazi", ponovio je. Zbilja. elim znati. Inae bez problema smjetam ljude", pucnuo je prstima, prema nainu na koji hodaju, bez obzira na to kakvu su vjebu proli i bez obzira na to koliko su uglaeni. Ali tvoj izgovor me mui. Reci mi." Nikada neu rei", odgovorio je Toby. 139

ak ni ako ti kaem da sada radi za 'dobre deke', sinko?" Uope nije vano", rekao je Toby. Ubojstvo je ubojstvo. Gotovo se nasmijeio. Evo, samo za vas, dolazim niotkuda. Ja sam tek ovjek koji se pojavio u pravom trenutku." Bio sam osupnut. I ja sam o tome razmiljao. Bio je netko tko se pojavio u pravo Vrijeme. ,,I jo jedna stvar", dodao je Toby. ovjek se nasmijeio i rairio ruke: Samo pitaj." Naziv skladbe koju ste upravo sluali. Htio bih je kupiti." ovjek se ponovno nasmijao. Pa to je barem lako", rekao je. Posveenje proljea Igora Stravinskog." ovjek je zadovoljno promatrao Tobyja, kao da je konano pronaao nekoga iji mu je ar neprocjenjiv. Kao i ja. Toby je duboko spavao do podne i sanjao majku. Sanjao je kako njih dvoje hodaju kroz veliku prekrasnu kuu s pregraenim stropovima. Govorio joj je kako e kua biti velianstvena i kako e njegova sestrica ii u kolu kod sestara Presvetoga Srca Isusova, a Jacob u jezuitsku. Ali neto nije bilo kako treba u toj spektakularnoj kui. Poela je nalikovati na labirint i bilo ju je nemogue doivjeti kao cjelovitu graevinu. Zidovi su se dizali u visinu poput litica, podovi su bili kosi. U dnevnoj sobi nalazio se veliki crni djedov sat koji je na prednjem dijelu imao lik pape, kao da visi s vjeala.

140

Toby se probudio, sam, na trenutak uplaen i ne znajui gdje se tono nalazi. A onda je zaplakao. Pokuao se suzdrati, ali nije se mogao kontrolirati. Okrenuo se i zario lice u jastuk. A onda je ponovno vidio djevojku. Vidio ju je mrtvu u kratkoj svilenoj suknjici i cipelama sa smijeno visokim potpeticama, kao dijete koje se odjenulo u majinu odjeu. Imala je vrpce u dugoj plavoj kosi. Toby je otvorio oi. Jecaji su se pojaali, a onaj duboki akord oaja bio je glasniji nego ikad. Zastao je i nemirno hodao po sobi. Pogledao je u otvoreni koveg. Netremice je gledao u knjigu o anelima. Ponovno je legao u krevet i plakao dok nije zaspao kao dijete. Dok je plakao ponavljao je molitvu: Anele Boji, uvaru moj, kojega mi je za uvara dao dobri Bog, daj da me 'dobri deki' ubiju prije, a ne kasnije." Zauvi oaj u toj molitvi, zauvi tugu i golemi jad, njegov aneo uvar okrenuo mu je lea i rukama prekrio lice. Ali ne i ja. Ne i Malahija. On je taj, pomislio sam. Odvrtite deset godina svojega vremena unaprijed do toke s kojom sam poeo: On je Toby O'Dare, a ne Sretni Lisac. I ja sam krenuo po njega.

141

POGLAVLJE PETO

Pjesme serafina

AKO SAM I KADA U I V OTU BI O U OKU, NI JE TO

u usporedbi s ovim to sam sada osjeao. Tek su postupno oblici i boje moje dnevne sobe izronili iz sumaglice u koju sam se strmoglavio im je Malahija zavrio s pripovijedanjem. Doao sam k sebi, sjeo na kau i gledao ispred sebe. I vidio sam ga, posve jasno, dok je stajao naslonjen na zid. Bio sam slomljen, smrskan i nisam imao snage prozboriti ni rijei. Sve to mi je pokazao bilo je toliko ivo, toliko neposredno da mi se jo vrtjelo od injenice da sam se vratio u stvarnost, ili da uope mogu nai nekakav oslonac u ovom trenutku. Moj osjeaj tuge, dubokog i stranog kajanja, bio je toliko snaan da sam odvratio pogled i spustio glavu u dlanove. Odravala me tek nit nade u spasenje. U dubini due proaptao sam: Boe, oprosti mi to sam se odvojio od tebe." Dok sam oblikovao te rijei zauo sam: Ne vjeruje u to. Ne vjeruje, ak i nakon to te razotkrio toliko
BILO NITA

142

intimnije nego to si ti ikada sam sebe mogao. Ne vjeruje. Boji se vjerovati. uo sam da se primaknuo, a kada sam doao k sebi stajao je pored mene. Moli se za vjeru", apnuo mi je u uho. Uinio sam tako. Prisjetio sam se stare molitve. U hladna zimska poslijepodneva, kada sam se grozio odlaska kui iz kole, odveo bih Emily i Jacoba u crkvu Presvetoga Imena Isusova i tamo se molio: Boe, zapali moje srce plamenom vjere jer ju gubim. Boe, dodirni moje srce i probudi u njemu plamen vjere. Prisjetio sam se i starih slika kojima sam se koristio, kao da je to juer bilo, i prisjetio sam se svoje plahosti i plamena koji bi me obuzimao. Moje sjeanje, naravno, nije bilo toliko ivo i slikovito kao sve to mi je Malahija pokazao. Molio sam se svim svojim biem. Stare uspomene najedanput su izblijedjele, pa sam ostao sam s rijeima molitve. Nije to bila obina samoa". Nepomino sam stajao pred Svevinjim. Na trenutak mi se uinilo da se penjem uzbrdo po mekanoj zelenoj travi i da ispred sebe vidim lik u ogrtau, pa sam se prisjetio starih propovijedi: U tome je Njegova slava, prole su tisue godina, a jo uvijek ga moe slijediti iz takve blizine! ,,Oh, Gospodine, tako mi je ao", apnuo sam. Za sve moje grijehe jer se bojim Pakla, ali najvie od svega, najvie od svega, najvie od svega, ao mi je to sam te napustio.

143

Sjeo sam ponovno na kau i osjetio da se gubim, opasno sam bio blizu gubitka svijesti, kao da me pregazilo sve to sam vidio, i to zaslueno, ali moje tijelo nije moglo izdrati udarce. Kako sam mogao toliko voljeti Boga i toliko se kajati zbog svega to sam postao, a ne imati vjere? Zatvorio sam oi. O, moj Toby", proaputao je Malahija. Svjestan si svega to si uinio, ali ne moe razumjeti opseg svega to On zna." Osjetio sam Malahijinu ruku na ramenu. Osjetio sam kako stie prste. A onda je ustao i uo sam kako tiho koraa na drugu stranu sobe. Podignuo sam pogled i vidio da stoji nasuprot meni i ponovo sam bio zaprepaten njegovom prisutnou, dojmljivim, a ipak varljivim likom. Iz njega je isijavalo njeno, ali postojano svjetlo. Nisam bio siguran, ali uinilo mi se da sam ga opazio i kada mi se prvi put ukazao u Mission Innu. Tada za to nisam imao objanjenje, pa sam tu pomisao odbacio kao privid. Sada je nisam odbacio. Zamislio sam se. Bio je zaprepaten. Bio je sretan. Gotovo radostan. Na pamet mi je palo neto iz Evanelja, neto o radosti na Nebu kada se vrati razmetni sin. Hajde da to brzo zavrimo", ivahno je rekao. Ovaj put njegove tiho izgovorene rijei nije pratio svaalaki ton. Dobro zna to se nakon toga dogodilo", rekao je. Dobrom ovjeku nikada nisi rekao kako se zove, ma koliko on na tome inzistirao, a kako su te s godinama agencije nazvale Liscem i on je prihvatio to ime. Ti si ga 144

prihvatio zbog gorke ironije obavljajui zadatke jedan za drugim, ne elei ni trenutka osjetiti se besposlenim, jer si znao to bi to za tebe znailo." utio sam. Shvatio sam da gledam kroz suze. Kako sam se samo diio svojim oajem. Bio sam mlad ovjek na rubu utapanja koji se borio s morskom zvijeri, kao da je bilo vano hoe li ga prekriti valovi ili ne. Tih prvih nekoliko godina esto si radio po Europi. Bez obzira na maske kojima si se koristio, tvoja visina i plava kosa dobro su ti posluili. Bez potekoa si ulazio u banke i otmjene restorane, bolnice i dobre hotele. Nikada vie nisi upotrijebio pitolj, jer ti nije trebao. Novine su te u lancima u kojima su pokuavale vjerno prenijeti detalje tvojih trijumfa nazivale 'Snajperist s iglom'. Uzalud su svaki put objavljivali drugu mutnu sliku." Sam si otiao u Rim i lutao po bazilici Sv. Petra. Putovao si na sjever kroz Assissi, Sienu i Perugiu te dalje u Milano, Prag i Veneciju. Jedanput si otiao i u Englesku posjetiti pustopoljinu na kojoj su sestre Bronte ivjele i napisale svoje sjajne knjige, pogledao si i izvedbu jedne od Shakespeareovih predstava. Lutao si po londonskom tornju, neprimjetan i izgubljen u gomili turista. ivio si ivot lien svjedoka. ivio si ivot savrenije nego to je bilo tko mogao pomisliti, osim moda Dobrog ovjeka. Uskoro si ga prestao posjeivati. Nije ti bilo stalo do njegova lakog smijeha ili ugodnih primjedbi, ili leernosti kojom je razgovarao o tvojim zadacima. To se moglo tolerirati u telefonskim razgovorima, ali tijekom zajednikih veera to ti je bilo nepodnoljivo. Jelo u tvojim ustima bilo je suho i bezukusno." 145

,,I tako si otiao daleko od posljednjeg svjedoka koji je umjesto toga postao fantom na kraju ivota, ali nikako lani prijatelj." Zastao je. Okrenuo se i prstima preao preko knjiga na policama ispred sebe. Izgledao je tako postojano, tako savreno, tako nezamiljeno. Uinilo mi se da ujem vlastiti dah, ili je to moda bio priguen zvuk guenja koji je moda znaio suze. To je postao tvoj ivot", rekao je polagano istim priguenim glasom, ove tvoje knjige i sigurna putovanja u zemlji jer je postalo preopasno pokuavati otii preko granice, i onda si se ovdje smjestio, prije nepunih devet mjeseci, upijajui svjetlost june Kalifornije kao da si sve godine prije toga proveo u zatamnjenoj sobi." Okrenuo se. elim te sada", rekao je. Ali tvoje iskupljenje je u rukama Stvoritelja, u tvojoj vjeri u njega. Vjera se budi u tebi. I sam to zna, zar ne? Ve si molio za oprost. Ve si priznao istinu svega to sam ti pokazao, i sedamdeset puta vie. Zna li da ti je Gospodin oprostio?" Nisam mogao odgovoriti. Kako bi bilo tko mogao oprostiti stvari koje sam uinio? Ovdje govorimo", proaputao je ,,o Bogu Svemoguem." elim to", apnuo sam. to mogu uiniti?", upitao sam i nastavio: to je to to eli od mene da bi me moglo iskupiti i za djeli onoga to sam uinio?" Postani moj pomonik", rekao je. Postani moj ljudski instrument koji e mi pomagati u onome to moram

146

uiniti na Zemlji." Naslonio se na zid prekriven knjigama, nehajno, kao bilo tko drugi, i sklopio ruke ispod brade. Ostavi iza sebe prazan ivot koji si stvorio za sebe", rekao je, ,,i obeaj mi svoju inteligenciju, hrabrost, lukavost i neobian fiziki sklad. Neizmjerno si hrabar u situacijama u kojima bi se drugi povukli. Pametan si kada su drugi glupi. Mogu iskoristiti sve to ti jesi." Nasmijeio sam se na te rijei. Jer, znao sam na to misli. Zapravo sam shvaao sve to je govorio. Ti uje govor drugih ljudi uima glazbenika", nastavio je. ,,I voli sve to je harmonino i lijepo. Unato svim svojim grijesima, ima dobro srce. Mogu upotrijebiti sve te odlike kako bih odgovorio na molitve na koje mi je Stvoritelj odredio da odgovorim. Zatraio sam od njega ljudski instrument koji e mi pomoi provesti sve to trai. Ti si taj instrument. Povjeri se u ruke njemu i meni." Bila je to prva naznaka istinske sree koju sam osjetio nakon toliko godina. elim ti vjerovati", apnuo sam. elim biti taj instrument, ali mislim da se, moda prvi put u ivotu, uistinu bojim." Ne, ne boji se. Nisi prihvatio njegov oprost. Mora vjerovati da moe oprostiti ovjeku poput tebe. I oprostio ti je." Nije priekao moj odgovor. Ne moe niti zamisliti svemir koji te okruuje. Ne moe ga vidjeti onako kako ga mi vidimo s Nebesa. Ne moe uti molitve koje se izgovaraju posvuda, u svakom stoljeu, na svakom kontinentu, iz milijuna srdaca."

147

Potrebni smo, ti i ja, u onome to e za tebe biti prolo vrijeme, ali ne i za mene jer mogu to doba vidjeti jasno kao i sadanji trenutak. Ti e prijei iz Prirodnog Vremena u Prirodno Vrijeme. Ali ja, ja postojim u Vremenu Anela, i ti e sa mnom putovati kroz to vrijeme." Vrijeme Anela", tiho sam rekao. Nisam znao kako si to predoiti. Ponovno je prozborio: Pogled Stvoritelja obuhvaa sva vremena. On poznaje sve to jest, to je bilo, ili to dolazi. Zna sve to bi se moglo dogoditi. On je Uitelj svih nas, onoliko koliko mi to moemo razumjeti." U meni se neto mijenjalo, potpuno. Um mi je pokuavao shvatiti cjelokupnost svega to je podijelio sa mnom i onoliko koliko sam znao o teologiji i filozofiji, sve su rijei bile suvine. Sjetio sam se nekih reenica Sv. Augustina koje je citirao Sv. Toma Akvinski i promrmljao ih ispod glasa: ,,I premda ne moemo brojevima prikazati beskrajno, u cijelosti ga razumijeva Onaj ije znanje nema granica." Smijeio se. Razmiljao je. U meni se dogodila velika promjena. I dalje sam utio. Nastavio je. Ne mogu poljuljati osjeajnost onih koji me trebaju kao to sam poljuljao tebe. Trebam te da pod mojim vodstvom ue u njihov vrsti svijet, ovjek si kao i oni, mukarac kao neki od njih. Trebam te za intervencije, i to na strani ivota, a ne smrti. Reci da prihvaa i tvoj se ivot okree od zla, potvruje to, i onda e ponovno 148

uroniti u opasnost i nastojati postii neto to je neupitno dobro." Opasnost i nastojanje. Uinit u to", rekao sam. elio sam ponoviti te rijei, ali inilo se da su ostale u zraku izmeu nas. Gdje god samo mi pokai to eli od mene, pokai mi kako mogu ostvariti ono to eli. Pokai mi. Nije me briga za opasnost ili za slomljeno srce. Rekao si da se radi o dobru, pa u to i uiniti. Dragi Boe, vjerujem da si mi oprostio! I daj mi ovu priliku! Tvoj sam." Osjetio sam trenutnu i neoekivanu sreu, lakou, a onda i radost. Zrak oko mene u tom se trenutku promijenio. Boje sobe zamutile su se i postale svjetlije. inilo se kao da sam izaao iz okvira slike, dok je sama slika postajala sve vea i sve bljea, a zatim se rasplinula oko mene u slaboj, laganoj i sjajnoj izmaglici. Malahija!", viknuo sam. Pokraj tebe sam", uo sam mu glas. Putovali smo prema gore. Dan se pretvorio u njenu purpurnu tamu, tamu ispunjenu blagim svjetlom punim ljubavi. A onda se tama pretvorila u milijardu vatrenih tokica. Zauo sam neopisivo lijep zvuk. inilo se da me dri onako sigurno kao to su me drale i struje zraka, onoliko sigurno kao i Malahijina topla prisutnost koja me vodila, premda sam vidio samo zvjezdano nebo, a zvuk je prerastao u sjajan duboki prekrasni ton, nalik na jeku nakon udarca u veliki bronani gong.

149

Podigao se otar vjetar, ali ga je jeka nadjaala, a onda su se zauli i drugi blistavi tonovi, pretapali su se, kao da dolaze iz mnotva malih istih i laganih zvona. Polako je glazba posve upila zvuk vjetra i zauo sam pjev ljepi i bogatiji od bilo ega to sam dotad uo. Nadilazio je sve zemaljske himne na tako oit i tako neopisiv nain da sam izgubio svaki osjeaj za vrijeme. Mogao sam se zamisliti kako zauvijek sluam te pjesme i gubim svaki osjeaj o sebi samome. Dragi Boe, ako sam te ikada napustio, okrenuo ti lea... Sada sam tvoj. Zvijezda na nebu bilo je kao pijeska na morskoj obali. Zapravo, nije ni bilo tame osim sjaja, a svaka je zvijezda pulsirala savrenim svjetlom u svim duginim bojama. Posvuda - iznad, ispod, pokraj, vidio sam zvijezde padalice kako prolijeu pokraj mene posve neujno. U sreditu svega toga osjeao sam se bestjelesno i nikada vie nisam elio napustiti to mjesto. Odjednom, kao da mi je to netko rekao, shvatio sam da su te zvijezde padalice aneli. Jednostavno sam znao. Znao sam da su to aneli koji putuju gore i dolje i unakrsno i dijagonalno, jer su njihova brza i neizbjena putovanja bila sastavni dio tkiva ovoga naeg sjajnog svemira. A ja, ja nisam putovao tom brzinom. Lebdio sam. Ali ak i ta rije u sebi sadrava previe teine gravitacije da bi tono doarala stanje u kojemu mi je bilo tako ugodno. Vrlo polagano nabujala je glazba prepustila mjesto jednom drugom zvuku. Doao je posve tiho, a onda sve nasrtljivije, zbor apata koji su se dizali odozdo. Toliko njenih i tajanstvenih glasova prikljuilo se tom apatu 150

koji se stopio s glazbom da se inilo kao da je cijeli svijet ispod nas i oko nas ispunjen tim apatom, i uo sam mnotvo slogova, a ipak se inilo da se radi o jednostavnoj molbi. Pogledao sam dolje, zauen to se uope mogu snai u prostoru. Glazba je sve vie blijedjela kako smo se pribliavali velikom planetu. udio sam za glazbom. Nisam mogao podnijeti taj gubitak. Ali sputali smo se prema planetu i znao sam da je to dobro i ispravno te se nisam ni na koji nain opirao. Posvuda oko nas prelijetale su zvijezde i ni na trenutak nisam posumnjao da su to aneli koji odgovaraju na molitve. Bili su aktivni Boji glasnici i osjetio sam se privilegiranim to mogu promatrati taj prizor, premda je nadzemaljska glazba bila gotovo nestala. Zbor apata bio je gotovo beskrajan i na neki nain savren, a opet mraniji zvuk. Ovo su pjesme zemaljske, pomislio sam svjesno, i ispunjene su tugom i potrebom te oboavanjem, potovanjem i divljenjem. Vidio sam kako se pojavljuje tamna kopnena masa obasjana tisuama svjetala i sjajni satenski sjaj mora. Gradovi su mi se inili velikim rasvijetljenim mreama, a pojavljivali su se i nestajali u slojevima maglovitih oblaka. Dok smo se sputali, mogao sam vidjeti i manje oblike. Glazba je sad ve bila posve nestala, a refren molitvi postao je glazba u mojim uima. U djeliu sekunde navrla su mi mnogobrojna pitanja na koja sam odmah dobio odgovor. Pribliavali smo se Zemlji, ali u drugom vremenu.

151

Zapamti", rekao mi je Malahija tiho, Stvoritelju je sve poznato, sve to je bilo i sve to jest, i sve to se dogodilo i sve to e se dogoditi, i sve to bi se moglo dogoditi. Zapamti da nema ni prolosti ni budunosti u kojima Stvoritelj nije barem beskrajna prisutnost svega ivoga." Bio sam uvjeren da je to istina, i zaokupljena tom milju ponovno me ispunila neizmjerna zahvalnost, toliko neizmjerna da je umanjivala svaku dotadanju svjesnu emociju. Putovao sam s Malahijom kroz Vrijeme Anela, ponovno natrag u Prirodno Vrijeme i bio sam siguran u njegovu namjeru jer je to bio njegov doseg. Mnotvo svijetlih tokica koje su se brzo kretale sada se prorijedilo, ili ih vie nisam vidio. Tono ispod nas, u vrelu apata i usrdnih molitvi, vidio sam mnogo krovova prekrivenih snijegom i dimnjaka koji su u noni zrak isputali pocrvenjeli dim. Do nosnica mi je dopirao slatkasti miris razbuktalih vatri. Molitve su se sastojale od rijei i bile su razliitog intenziteta, ali nisam mogao raspoznati na to se odnose. Osjetio sam kako mi tijelo ponovno poprima oblik, kako me apat obuhvaa i shvatio da vie ne nosim svoju odjeu. Na sebi sam imao neto to se inilo da je od debele vune. Ali, nije mi bilo stalo do mene ili do toga kako sam odjeven. Bio sam previe oaran prizorom ispred sebe. Mislio sam da sam opazio rijeku izmeu kua, tek srebrnu nit u tami te nejasan oblik neega to je morala biti velika katedrala u neizbjenom obliku kria. Na uzvisini je bila graevina koja je morala biti dvorac. Sve ostalo bili

152

su nagurani krovovi, neki posve bijeli, a neki toliko strmi da se snijeg uope nije mogao zadrati na njima. Doista, padao je snijeg, onom divnom mekoom koju sam mogao uti. apat je postajao sve glasniji. Mole se i prestraeni su", rekao sam glasno i zauo vlastiti glas blizu sebe, kao da se nisam nalazio na beskrajnom nebu. Protrnuo sam. Zrak me obavio. Osjetio sam snijeg na rukama i licu. Oajniki sam htio posljednji put uti izgubljenu glazbu i na moje veliko iznenaenje zauo sam je u sve jaoj jeki, a onda je nestala. Gotovo sam se rasplakao iz zahvalnosti, ali morao sam doznati to trebam uiniti. Nisam zasluivao uti glazbu. Dok sam se borio sa suzama obuzela me misao da bih mogao uiniti neto dobro u ovom svijetu. Mole se za Meira i za Fluriju", rekao je Malahija. Mole se za sve idove u gradu. Ti mora biti odgovor na njihove molitve." Ali kako, to trebam uiniti?" nastojao sam oblikovati rijei, ali sada smo ve bili blizu krovova i mogao sam jasno razabrati uliice i ulice te snijegom prekrivene tornjeve zamka i krov katedrale koji je sjao kao da zvjezdanim sjajem moe sjati snijeg noen vjetrom, inei sve u ovom gradiu jako jednostavnim. Rana je veer u gradu Norwichu", rekao je Malahija, prisnim i savrenim glasom, neuznemiren naim silaskom ili molitvama koje su mi dopirale do uiju. Boine svetkovine upravo su zavrile i poelo je razdoblje nevolja za idove."

153

Nisam ga morao moliti da nastavi jer sam znao znaenje tih rijei. Radilo se o idovima koji su ivjeli u Norwichu, u malom dijelu grada u kojem je veina njih ivjela. Na se silazak ubrzao. Sada sam mogao jasno vidjeti rijeku, i na trenutak sam osjetio da mogu vidjeti molitve kako se uzdiu u nebo, ali oblaci su bili sve gui, a krovovi ispod mene slini duhovima, i ponovno sam osjetio vlani dodir pahuljica. Nali smo se na ulazu u grad i u trenutku sam stajao na vrstom tlu. Bili smo okrueni kuama dijelom izgraenima od drva, opasno nakrivljenim prema unutra, kao da e se sruiti svakog trenutka. Kroz male prozore dopirala je slaba svjetlost. Samo su se sitne pahuljice vrtloile u hladnom zraku. Pogledao sam u slabu svjetlost i vidio da sam odjeven kao redovnik. Odmah sam prepoznao halju - na sebi sam imao bijeli habit i dugi bijeli kapular te crni ogrta s kukuljicom - redovniku odjeu dominikanaca. Oko struka mi je bio poznati pleteni pojas, ali ga je prekrivao dugaki kapular. Preko lijevog ramena nosio sam konu torbu s knjigama. Bio sam zaprepaten. Nestrpljivo sam podignuo ruke i otkrio da sam i oian kao redovnik, zatiljak mi je bio elav i imao sam oko njega prsten kratko podiane kose kako je to bio obiaj kod redovnika toga doba. Pretvorio si me u ono to sam oduvijek elio biti", rekao sam.

154

Redovnik dominikanac." Bio sam toliko uzbuen da to nisam uspijevao sakriti. elio sam znati to nosim u konoj torbi za knjige. Sada sluaj", rekao je, i premda ga nisam mogao vidjeti, glas mu se odbijao od zidova. inilo se da smo izgubljeni u sjeni. Zapravo, on je bio posve nevidljiv. Bio sam tamo sam samcat. Mogao sam uti bijesne glasove u noi, nedaleko od mjesta gdje sam stajao. amor molitve blijedjeo je u tmini. Pokraj tebe sam", rekao je. Na trenutak sam se uspaniio, a onda sam osjetio pritisak neije ruke na mojoj. Sluaj me", rekao je. To to uje svjetina je u susjednoj ulici. Imamo jako malo vremena. Na engleskome prijestolju je kralj Henrik Winchesterski." objasnio je. I vjerojatno moe izraunati da je ovo 1257. godina, ali ni jedna od tih informacija ovdje ti nije od koristi. Ovo doba poznaje dobro kao i bilo koji ovjek iz tvojega stoljea i na nain na koji ono ne moe poznavati sebe. Meir i Fluria tvoja su odgovornost, a i svi idovi se mole jer su njih dvoje u opasnosti, a kao to dobro razumije, ta bi se opasnost mogla proiriti na cijelu idovsku zajednicu ovoga maloga grada. Ta bi se opasnost mogla proiriti i do Londona." Bio sam opinjen i uzbuen vie nego bilo kada u svojem prirodnom ivotu. Da, znao sam neto o tom razdoblju i o pogibelji koja je posvuda vrebala engleske idove. Bilo mi je sve hladnije. 155

Spustio sam pogled i vidio da nosim cipele s kopom. Na nogama sam osjeao vunene arape. Hvala Bogu da nisam bio franjevac osuen na sandale ili bosa stopala, pomislio sam, a onda me pogodila "vrtoglava" spoznaja. Morao sam prestati s glupostima i usredotoiti se na ono to moram uiniti. Upravo tako", zauo sam Malahijin prisan glas. Ali hoe li pronai zadovoljstvo u onome to je tvoj zadatak? Da, hoe. Ne postoji aneo Gospodnji koji ne uiva u pomaganju ljudima. A sada ionako radi s nama. Nae si dijete." Mogu li me ovi ljudi vidjeti?" Svakako. Vidjeti i uti - ti e razumjeti njih i oni e razumjeti tebe. Znat e kada bude govorio francuski ili engleski ili hebrejski i kada oni budu govorili neki od tih jezika. Nama je to lako." ,,A to je s tobom?" Uvijek u biti uz tebe, kao to sam ti i rekao", dodao je i nastavio: Ali samo e me ti moi vidjeti i uti. Ne pokuavaj sa mnom glasno razgovarati. I zovi me samo ako mora." Sada otii meu svjetinu i stani u sredinu jer se stvari poinju odvijati kako ne bi smjele. Ti si putujui uenjak i doao si iz Italije, preko Francuske, u Englesku i zove se brat Toby, to je dovoljno jednostavno." Nisam mogao izraziti koliko sam jedva ekao poeti. Trebam li znati jo to?" Vjeruj svojim darovima", rekao je. Zbog tih darova sam te i odabrao. Lijepo govori, rjeit si, i samouvjereno

156

e odigrati neku ulogu ako za nju postoji razlog. Vjeruj Stvoritelju i vjeruj meni." uo sam kako glasovi u oblinjoj ulici postaju sve glasniji. Zazvonilo je zvono. Ovo mora da je veernje zvono", rekao sam brzo. Misli su mi se kovitlale. Sve to sam znao o ovom stoljeu sada mi se inilo tako nedostatnim i ponovno me obuzeo nekakav predosjeaj, gotovo strah. Da, to je veernje zvono", odgovorio je Malahija. ,,I samo e razbjesniti one koji stvaraju nevolje zato to su eljni rjeenja. A sada idi."

157

POGLAVLJE ESTO

Tajna o Lei

BILA

JE

TO

LJUTITA

GOMI LA,

TEK

NAIZGLED

jer nikako nije bila samo gomila oloa. Mnogi su nosili svjetiljke, a neki i baklje, neki su imali i tanke svijee, a mnogi su bili bogato odjeveni u barun i krzno. S obiju strana ulice nalazile su se kamene kue, pa sam se sjetio da su idovi, i to s razlogom, izgradili prve kamene kue u Engleskoj. Dok sam se pribliavao mogao sam uti Malahijin glas. Sveenici u bijelom su iz samostana koji pripada katedrali", rekao je, dok sam gledao trojicu u debeloj odjei najblie vratima kue. Dominikanci su s one strane okupljeni oko lady Margarete, erifove neakinje i nadbiskupove roakinje. Pored nje je njezina ki Nell, djevojka od kojih trinaest godina. Njih su dvije optuile Meira i Fluriju da su otrovali svoje dijete i potajno ga zakopali. Zapamti, Meir i Fluria su tvoja odgovornost i ti si ovdje kako bi im pomogao."
ZASTRAUJUA

158

Htio sam mu postaviti tisuu pitanja. Vrtjelo mi se od pomisli da je moda rije o ubojstvu djeteta. I tada sam shvatio ono oito - ovi su ljudi bili optueni za zloin kakav je meni bio uobiajen. Progurao sam se u sredinu svjetine, Malahija je otiao i ja sam to znao. Sada sam bio preputen sam sebi. Lady Margareta lupala je na vrata dok sam se pribliavao. Bila je prekrasno odjevena u usku haljinu s vunenim rukavima obrubljenima krznom, a ogrnula je iroki krzneni ogrta s kapuljaom. Lice joj je bilo umrljano suzama, a glas promukao. Izaite i odgovorite!" zahtijevala je. inilo se da je iskrena i duboko potresena. Meire i Fluria, zahtijevam da izaete. Pokaite Leu ili objasnite zato nije ovdje. Kunem se da vie neemo podnositi vae lai." Okrenula se i progovorila nadglasavajui gomilu. Nemojte nam vie ispredati prie o tome da je dijete odvedeno u Pariz." Gomila je glasno odobravala. Pozdravio sam dominikance koji su doli do mene i tiho im objasnio da sam brat Toby, hodoasnik koji je proputovao mnoge zemlje. Pa, stigao si u pravi trenutak", rekao je najvii i najimpresivniji od njih. Ja sam otac Antoine, predstojnik samostana, kao to vjerojatno zna ako si bio u Parizu, a ovi idovi ovdje otrovali su ker jer se usudila ui u katedralu u Badnjoj noi."

159

Premda je nastojao tiho govoriti, na te su rijei lady Margareta i njezina ki ponovno poele jecati. Iz svjetine su se uli povici odobravanja i krici. Mlada djevojka Nell bila je predivno odjevena kao i njezina majka, ali mnogo vie uznemirena jer je odmahivala glavom i jecala. Svemu sam ja kriva, samo ja. Ja sam je odvela u crkvu." Odjedanput su se samostanski redovnici u bijelome poeli svaati s redovnikom koji mi je pristupio. To je otac Jerome", apnuo mi je Malahija, vidjet e da je on voa suprotne strane u ovoj kampanji za stvaranje jo jednoga idovskog muenika i sveca." Laknulo mi je kada sam mu uo glas, ali kako sam ga mogao bilo to pitati? Osjetio sam da me gura naprijed i najedanput sam se naao leima okrenut vratima velike kamene kue u kojoj su oito ivjeli Meir i Fluria. Oprostite, ovdje sam stranac", rekao sam posve prirodnim glasom, ali zato ste tako sigurni da se dogodilo ubojstvo?" Djevojice nigdje nema, eto tako znamo", odgovorila je lady Margareta. Ona je sigurno bila jedna od najprivlanijih ena koje sam do tada vidio, ak unato crvenim, uplakanim oima. Povele smo Leu sa sobom jer je eljela vidjeti Dijete Isusa", ogoreno je rekla, dok su joj usne drhtale. Nismo niti sanjale da e je vlastiti roditelji otrovati i kamenih srdaca stajati pokraj njezine samrtne postelje. Natjerajte ih da izau. Natjerajte ih da odgovore na optube."

160

inilo se da su se svi poeli derati kada su zauli te rijei, pa je u bijelo odjeven sveenik, otac Jerome, zatraio da se malo smire. Bijesno me gledao. ,,U ovom gradu ionako ima ve previe dominikanaca", rekao je. Osim toga, u naoj katedrali ve imamo savrenog muenika, Maloga Sv. Williama. Zli idovi koji su ga ubili odavno su mrtvi, a ni oni nisu proli nekanjeno. Ta tvoja dominikanska braa ele vlastita sveca jer im na nije dovoljno dobar." Sada elimo slaviti Malu Sv. Leu", dodala je lady Margareta promuklim i traginim glasom. Nell i ja smo uzrok njezine propasti." Zastala je da doe do daha i nastavila: Svi znaju za Malog Hugha od Lincolna i sve uase." ,,Lady Margareta, ovo nije Lincoln", inzistirao je otac Jerome. ,,I nemamo dokaza poput onih o Lincolnu da bismo mogli vjerovati kako se ovdje dogodilo ubojstvo." Okrenuo se prema meni. Ako ste doli moliti se u svetitu Maloga Sv. Williama, onda ste dobro doli", rekao je. Vidim da ste kolovani redovnik, a ne obian prosjak." Ljutito je pogledao u ostale dominikance. ,,I mogu vam i sada rei da je Mali Sv. William pravi svetac, tovan u cijeloj Engleskoj i da ovi ljudi nemaju dokaza da je Flurijina ki Lea ikada krtena." Krtena je krvlju", inzistirao je dominikanac otac Antoine. Govorio je samouvjereno poput propovjednika. Zar nam muenitvo Maloga Hugha ne dokazuje to su ovi idovi u stanju uiniti, ako im se dopusti? Ova mlada djevojka umrla je za svoju vjeru, umrla je jer je ula u 161

crkvu u boinoj noi. I ovaj mukarac i ova ena moraju odgovarati, ne samo za neprirodan zloin ubojstva vlastite krvi i mesa, nego i za ubojstvo kranke, jer je Lea to postala." Gomila je glasno pozdravila njegove rijei, ali sam uoio da mnogi meu njima ne vjeruju u izgovoreno. A kako sam ja trebao znati to moram uiniti? Okrenuo sam se i pokucao na vrata te tiho rekao: Meire i Fluria, ovdje sam da vas obranim. Molim vas odgovorite mi." Nisam znao mogu li me uti ili ne. inilo se da se u meuvremenu svjetini pridruila polovica grada, a onda je, iznenada, s oblinjeg zvonika zazvonilo na uzbunu. Sve vie i vie ljudi guralo se u ulici s kamenim kuama. Odjedanput je nastao mete jer su doli vojnici. Vidio sam dobro odjevenog ovjeka na konju, s maem o boku, ija se bijela kosa vijorila na vjetru. Zaustavio je konja tek nekoliko metara od vrata kue, a iza njega su bila petorica ili estorica konjanika. Neki su odmah pobjegli. Drugi su poeli vikati: Uhitite ih. Uhitite idove. Uhitite ih." Drugi su prili blie, a jedan je ovjek sjahao bezizraajno me gledajui. Lady Margareta progovorila je prije njega. Moj gospodaru erife, znate i sami da su ovi idovi krivi", rekla je. Znate da su ih vidjeli u umi s tekim teretom i nema sumnje da su pokopali dijete odmah pokraj velikoga hrasta." erif, velik i vrst ovjek s bradom bijelom kao i kosa mu, s gaenjem je pogledao oko sebe.

162

Neka netko uutka zvono", doviknuo je jednom od svojih ljudi. Ponovno me odmjerio, ali nisam se pomaknuo. Okrenuo se i obratio svjetini. Dobri ljudi, dopustite da vas podsjetim da su ovi idovi vlasnitvo Njegova Velianstva kralja Henrika i da oteenjem njihovih kua ili njihova vlasnitva inite tetu Kralju, tako da u vas uhititi i drati odgovornima za uinjeno. Ovo su kraljevski idovi. Oni su kmetovi Njegova Velianstva. Odlazite! Zar biste sada htjeli imati idovskog muenika u svakom gradu u ovoj zemlji?" Ove su rijei izazvale bujicu prosvjeda i prepirki. Lady Margareta odmah ga je zgrabila za ruku: Ujae", preklinjala ga je. Ovdje je uinjeno strano zlo. Dobro, nije onako kukavno kao to je bilo kod Maloga Sv. Williama ili Maloga sv. Hugha. Ali, jest zlo. A sve to zato to smo povele dijete u crkvu u boinoj noi." Koliko puta jo moram uti istu priu?" odgovorio joj je i nastavio: Do danas smo ovim idovima bili prijatelji, a sada se okreemo protiv njih jer je djevojica otila bez pozdrava?" Zvono je utihnulo, ali je ulica bila prepuna ljudi i uinilo mi se da su neki doli preko krovova. Vratite se kui", rekao je erif. Zazvonilo je veernje zvono. Ako ostanete ovdje, krite zakon. Vojnici su pokuali prii blie, ali to nije bilo jednostavno. Lady Margareta je ljutito mahnula nekim ljudima da istupe i odmah su se naprijed progurala dvojica odrpanaca koji su zaudarali po alkoholu. Na sebi su imali jednostavne vunene tunike i arape kao i veina 163

mukaraca u svjetini, samo to su njihove noge bile omotane krpama, a i obojica su bili oamueni svjetlom baklji, dok su se ljudi gurali ne bi li ih vidjeli. Evo, ovi svjedoci vidjeli su Meira i Fluriju kako idu u umu s vreom", povikala je lady Margareta. Vidjeli su ih kod velikoga hrasta, moj gospodaru erife i moj voljeni ujae, i da tlo nije smrznuto ve bismo iskopali djetetovo tijelo iz rake." Ali ovi ljudi su pijanci", rekao sam ne razmiljajui. Ako nemate truplo kako moete dokazati ubojstvo?" Slaem se", dodao je erif. Evo dominikanca koji nije toliko lud da proglaava svecem nekoga tko se u ovom trenutku nalazi pokraj toplog ognjita u Parizu." Okrenuo se prema meni: Tvoja su braa potaknula ovu ludost. Urazumi ih." Bilo je oito da su dominikanci bijesni zbog takvoga razvoja dogaaja, ali neto me zaudilo - bili su iskreni. Oito su i sami vjerovali da imaju pravo. Lady Margareta se izbezumila. Ujae, zar ne razumije moju krivnju u svemu tome? Moram ovo raistiti do kraja. Ja i Nell odvele smo to dijete na misu da vidi jaslice. Mi smo joj objanjavale pjesme i odgovarale na njezina nevina pitanja..." Za to su joj roditelji oprostili!" objasnio je erif. Tko je od idova u ovom gradu blag poput uenjaka Meira? Pa, oe Antoine, Vi ste s njime uili hebrejski. Kako ga moete optuiti za takvo to?" Da, uio sam s njim", odgovorio je otac Antoine, ali poznajem ga kao slabia kojeg kontrolira supruga. Ona je ipak bila majka otpadnika od vjere..." 164

Gomila je na te rijei ponovno glasno reagirala. Otpadnik od vjere!" povikao je erif i nastavio: Ne moete znati je li mlada djevojka bila otpadnica od svoje vjere. Previe toga nije poznato." Nije mogao kontrolirati svjetinu i upravo je to shvatio. Ali zato ste toliko sigurni da je dijete mrtvo?" upitao sam oca Antoinea. Bila je jako bolesna na boino jutro", rekao je. Eto zato. Evo, i otac Jerome zna. On je i lijenik i sveenik. Ve tada su je poeli trovati. I tako je cijeli dan leala u krevetu u sve jaoj agoniji dok joj je otrov izjedao utrobu, a sada je nestala bez traga i ovi idovi imaju obraza rei da su je roaci odveli u Pariz. Po ovom vremenu? Pa tko bi putovao po ovakvom vremenu?" inilo se da svi u blizini imaju neto dodati, pa sam glasno rekao: "Pa evo, ja sam stigao po ovom vremenu, nisam li? Ne moete dokazati ubojstvo bez dokaza. To je injenica. Kod Maloga Sv. Williama postojalo je tijelo? I zar nisu nali rtvu u sluaju Maloga Sv. Hugha?" Lady Margareta ponovno je podsjetila okupljene da je tlo oko hrasta smrznuto. Mlada djevojka gorko je plakala: Nisam mislila nita loe. Samo je eljela uti glazbu. Oboavala je glazbu. Voljela je procesiju. eljela je vidjeti Dijete u jaslicama." To je izmamilo jecaje u svjetini. ,,A zato nitko od nas nije vidio te roake koji su je doli odvesti na to nestvarno putovanje?" upitao je otac Antoine mene i erifa.

165

erif je s nelagodom pogledao oko sebe. Podignuo je desnu ruku i dao znak svojim ljudima i jedan od njih je odjahao. Ispod glasa je rekao: Poslao sam po ljude koji e zatititi sve idove u gradu." Zahtijevam", prekinula ga je lady Margarete, da Meir i Fluria odgovore na optube. Zato su svi pokvareni idovi zakljuani u svojim domovima? Zato to znaju da su optube istinite." Otac Jerome joj je odmah uzvratio: Pokvareni idovi? Meir i Fluria i stari Isaac, lijenik? Ljudi koje smo ubrajali u prijatelje? A sada su svi pokvareni?" Otac Antoine, dominikanac, ljutito je doviknuo: Dakle, duguje im toliko i toliko za svoju odjeu, kalee, pa i za samostan. Oni uope nisu prijatelji. Samo posuuju novac." Ponovno su svi poeli vikati, ali se sada svjetina razdvajala, a pod svjetlost baklji doao je pogrbljen stariji ovjek duge sijede kose. Bio je odjeven u tuniku i haljine do tla prekrivenog snijegom. Na cipelama je imao otmjene zlatne kope. Odmah sam uoio zakrpu od utog tafta na njegovim prsima koja ga je oznaavala kao idova. Bila je izrezana u obliku dviju ploa Deset zapovijedi, pa sam se zapitao kako je mogue da je itko ikada ba tu oznaku vidio kao znak srama". Ali netko oito jest jer su idovi diljem Europe ve godinama bili prisiljeni nositi takvu oznaku. Znao sam i razumio o emu se radi. Otac Jerome strogim je glasom naredio svjetini da naprave mjesta Isaacu, Salomonovu sinu, pa je starac

166

neustraivo stao pokraj lady Margarete i preko puta vrata. Koliki su meu vama", upitao je otac Jerome, posjetili Isaaca zbog napitaka i sredstava za povraanje? Kolike od vas je izlijeio svojim travama i svojim znanjem? I sam sam traio njegovo znanje i savjet. Znam da je sjajan lijenik. I kako se usuujete ne posluati to eli rei?" Starac je odluno stajao u tiini dok se svjetina nije smirila. Sveenici iz katedrale u bijelim haljama primaknuli su se da ga uvaju. Naposljetku je starac progovorio dubokim i pomalo hrapavim glasom. Lijeio sam to dijete", rekao je. Istina, ula je u crkvu u boinoj noi. Da, istina je, htjela je vidjeti svetkovinu. eljela je uti glazbu. Da, uinila je to, ali se vratila kui roditeljima kao idovsko dijete kakvo je bila i prije toga. Pa ona je samo dijete i naravno da joj je oproteno! Razboljela se, kao to bi se moglo bilo koje dijete po ovom nezdravom vremenu, i uskoro ju je poela tresti groznica." inilo se da e dernjava ponovno poeti, ali su i erif i otac Jerome pokretima stiali svjetinu. Starac je dostojanstveno pogledao oko sebe i nastavio: Znao sam o emu se radi. Bio je to ileus4. Osjeala je otru bol sa strane. Gorjela je. A onda se vruica smirila i bol nestala, tako da je dola k sebi prije nego to je napustila ove krajeve i otila u Francusku. Razgovarao sam s njom, a s njom je razgovarao i otac Jerome, va

4 Gr. zapletaj crijeva (nap. prev.).

167

vlastiti lijenik, premda bi se teko meu vama naao netko koga nisam lijeio." Otac Jerome je srano potvrivao sve stareve rijei. Govorim vam isto to sam govorio i prije", rekao je i nastavio: Vidio sam je prije nego to je otputovala. Bila je izlijeena." Poeo sam shvaati to se dogodilo. Dijete je vjerojatno dobilo upalu slijepog crijeva, a kada je puklo i bolovi su poeli jenjati. Ali poeo sam sumnjati da je put u Pariz bio izmiljotina oajnika. Starac je jo govorio. Vi, gospoice Eleanor", rekao je mladoj djevojci." Zar joj niste donijeli cvijee? Zar je niste vidjeli smirenu i prisebnu prije putovanja?" Ali nakon toga je nisam vidjela", zaplakalo je dijete, uope mi nije rekla da ide na put." Cijeli je dan bio je ispunjen svetkovinama i predstavama na trgu!" rekao je stari lijenik. Znate da je tako, svi vi. A mi nismo na tim dogaajima. Ona nisu dio naeg naina ivota. Pa su tako doli njezini roaci i odveli je. Ona je otila, a vi o tome nita niste znali." Sada sam znao da ne govori istinu, ali inio se odlunim rei sve to je naumio da zatiti ne samo Meira i Fluriju, nego i cijelu zajednicu. Nekoliko mladia koji su stajali iza dominikanaca sada su se progurali naprijed i jedan je odgurnuo starca i nazvao ga prljavim idovom". Ostali su prihvatili naguravanje. Da ste odmah prestali", naredio je erif i dao znak svojim konjanicima. Mladii su se dali u trk. Svjetina se razdvojila pred jahaima. 168

Uhitit u svakoga tko takne ove idove", rekao je erif. Znamo to se dogodilo u Lincolnu kada su stvari izmaknule kontroli! Ovi idovi nisu vae vlasnitvo, nego vlasnitvo Krune." Starac je bio potresen. Pridrao sam ga. Pogledao me i ponovno sam vidio taj prezir, dostojanstvo koje je bljedilo, ali i tankoutnu zahvalnost za moje razumijevanje. Svjetina je mrmljala bez obzira na vojnike, a mlada djevojka ponovno je poela tuno plakati. Kada bismo mogli dobiti njezinu haljinu", zajecala je, to bi potvrdilo sve to se dogodilo, jer bi i sam dodir haljine potaknuo udotvorno izljeenje." Zaudo ideja je pala na plodno tlo, a lady Margareta ustrajala je na tome da e haljinu nai u kui jer je dijete ionako mrtvo i nikamo nije otputovalo. Otac Antoine, voa dominikanaca, podignuo je ruke i naredio tiinu. Prije nego to nastavite, elim s vama podijeliti ovu pripovijest", rekao je, ,,a i vas, moj gospodaru erife, takoer molim da posluate." uo sam Malahiju: Sjeti se da si i ti propovjednik. Ne dopusti da pobijedi u ovoj prepirki." Prije mnogo godina", rekao je otac Antoine, zao idov u Bagdadu bio je zaprepaten kada je doznao da mu se sin preobratio na kranstvo, pa ga je bacio u vatru. I ba kada se inilo da e nevino dijete izgorjeti, s Neba je sila Blaena Djevica i spasila djeaka kojemu plamen nije naudio. U vatri je izgorio zao idov koji je pokuao nauditi svojem sinu kraninu." 169

Nakon ovoga inilo se da e svjetina u svakom trenutku napasti kuu. To je samo prastara pripovijest", bijesno sam doviknuo, ,,i moe se uti diljem svijeta. Svaki put se radi o drugom idovu i drugom gradu, ali je ishod uvijek isti, no je li itko meu vama vidio takvo to? Zato svi toliko elite vjerovati u to?" Nastavio sam to sam glasnije mogao, ovdje je pred vama tajna, ali nemate nau Blaenu Djevicu i nemate dokaza, zato molim da prestanete." ,,A tko ste vi, da govorite u ime ovih idova?" upitao je otac Antoine. Tko ste vi da se suprotstavljate viem slubeniku naeg reda?" Nisam htio nikoga uvrijediti", rekao sam, samo sam htio pokazati da ova pria nita ne dokazuje i kako ovdje jednostavno nema ni krivnje ni nevinosti." Sjetio sam se neega. Poeo sam govoriti jo glasnije. Svi vjerujete u svojega malog sveca", viknuo sam, ,,u Maloga Sv. Williama ije se svetite nalazi u vaoj katedrali. Pa, otiite tamo i molite mu se za vodstvo. Neka vas Mali Sv. William vodi. Molite se da vam otkrije mjesto gdje je djevojka zakopana, kad vam je ve toliko do toga stalo. Svetac e biti savren posrednik. Niste mogli bolje proi. A sada svi u katedralu." Da, da", potvrdio je otac Jerome, ba tako trebamo postupiti." inilo se da je lady Margareta zaprepatena tijekom dogaaja.

170

Pa tko bi bio bolji od Maloga Sv. Williama", rekao je otac Jerome, njega, kojega su prije toliko stotina godina ubili idovi ovoga grada. Da, poimo u crkvu, u svetite." Svi u svetite", ponovio je i erif. Rekao sam vam", istaknuo je otac Antoine, da mi tu imamo svojega sveca i imamo pravo traiti od roditelja da nam predaju odjeu koja je ostala iza djeteta. Kod hrasta se ve dogodilo udo. Preostala odjea postat e relikvija. Ja mislim da trebamo provaliti u kuu ako je potrebno i uzeti odjeu." Gomila je bila sve mahnitija. Konjanici su prili blie, tjerajui svjetinu u bijeg, ili na uzmicanje. Neki su ljudi klicali, ali je otac Jerome ostao stajati leima okrenut prema kui i ispruenih ruku, viui: Katedrala, Mali Sv. William, trebali bismo svi sada poi." Otac Antoine je odgurnuo i mene i erifa te poeo lupati po vratima. erif je bio bijesan. Okrenuo se prema vratima i rekao: Meire i Fluria, pripremite se. elim vas odvesti u dvorac gdje ete biti na sigurnom. Ako bude potrebno, sve u idove tamo odvesti." Svjetina je bila razoarana, ali posvuda je vladao mete jer su mnogi klicali ime Maloga Sv. Williama. Ali", progovorio je stari idovski lijenik, ako odvedete Meira i Fluriju i sve nas u dvorac, ovi e ljudi opljakati nae kue i spaliti nae svete knjige. Molim vas, preklinjem vas, odvedite Fluriju, majku te nesretnice, ali dopustite mi da razgovaram s Meirom, pa se moda dogovorimo o nekom daru, oe Antoine, za va novi

171

samostan. idovi su u ovakvim situacijama uvijek bili i vie nego velikoduni." Drugim rijeima - mito. Prijedlog je udesno djelovao na sve koji su ga uli. Da, trebali biste platiti", promrmljao je netko, a drugi je opet dobacio: "Zato da ne?" Vijest se brzo proirila meu okupljenima. Otac Jerome povikao je da e sada povesti procesiju u katedralu i da svi koji se boje za svoju besmrtnu duu trebaju krenuti s njim. Svi s bakljama ili svijeama krenite naprijed i osvijetlite nam put." Kako su sada mnogi riskirali smrt pod konjskim kopitima, a otac Jerome je u tom trenutku odluio povesti procesiju, mnogi su ga slijedili, dok su drugi gunajui naputali poprite dogaaja. Lady Margareta nije se pomaknula, a onda je prila starom doktoru: ,,A nije li im ba on pomogao?" upitala je lady Margareta, gledajui ga ravno u oi. Okrenula se prema erifu: Nije li on, prema vlastitim rijeima, sudjelovao u svemu? Misli li da su Meir i Fluria toliko pametni da mogu smijeati otrov bez njegove pomoi?" Ponovno se okrenula prema starcu. ,,A vi ete mi oprostiti dugove, ne bi li me to lake potkupili?" Ako bi to uspjelo umiriti vae srce i otvoriti va um istini", odgovorio je starac. Da, otpisat u vam sve dugove na raun brige i nevolje koje ste zbog ovoga propatili." Te su rijei na trenutak uutkale lady Margaretu. Toliko je eljela ne popustiti. 172

Svjetina se prorijedila. Sve se vie ljudi pridruivalo procesiji. erif je odmah pozvao dvojicu svojih konjanika. Odvedite Isaaca, Salomonova sina sigurno kui, a vi ostali idite za sveenicima u katedralu i molite se." Nitko od njih ne zasluuje aljenje", inzistirala je lady Margareta, premda nije povisila glas da se obrati preostalim promatraima. Krivi su za tolike grijehe, i itaju o crnoj magiji u svojim knjigama za koje kau da su svetije od Biblije. Oh, svemu sam ja kriva jer sam se smilovala djetetu. A tuno je to dugujem novac njezinim ubojicama." Vojnici su ispratili starca, pa se zbog konja razbjealo i ono malo preostalih promatraa. Sada sam jasnije mogao vidjeti koliko se ljudi pridruilo procesiji. Dao sam ruku lady Margareti. Gospoo", rekao sam,, dopustite mi da uem i razgovaram s njima. Ja nisam odavde. Ne pripadam ni jednoj strani u ovoj svai. Dopustite mi da doznam istinu. I budite uvjereni, ovaj problem moemo rijeiti i na danjem svjetlu." Pogledala me gotovo njeno, a onda umorno kimnula glavom. Okrenula se i zajedno s keri pridruila procesiji koja se kretala prema svetitu Maloga Sv. Williama. Kada se okrenula, netko joj je dodao svijeu i ona ju je zahvalno uzela te krenula naprijed. Vojnici na konjima potjerali su sve ostale. Ostali su samo dominikanci koji su me gledali kao da sam izdajica. Ili jo gore, uljez.

173

Oprostite mi, oe Antoine", rekao sam. Ako pronaem dokaze da su ovi ljudi krivi, sam u doi k vama." Nije znao to bi uinio. Vi uenjaci, mislite da znate sve", odgovorio je otac Antoine i dodao: ,,I ja sam uio, ali ne u Bologni ili Parizu kao vi. Prepoznajem grijeh kada ga vidim." Da, i obeavam vam, dobit ete potpuno izvjee", odgovorio sam mu. Na kraju su se on i ostali dominikanci okrenuli i otili. Progutala ih je tama. erif i ja ostali smo ispred vrata kamene kue, zajedno sa skupinom jahaa u blizini. Snijeg je i dalje polako padao, kao i cijelo vrijeme ove guve. Vidio sam da je ist i bijel bez obzira na gomilu koja je maloprije tamo stajala i shvatio da se smrzavam. Konji su u uskoj ulici postajali nemirni. No, stizalo je jo jahaa, neki sa svjetiljkama. Mogao sam uti udarce potkova po oblinjim ulicama. Nisam znao koliko je velika idovska etvrt, ali bio sam siguran da oni znaju. Tek sam sada zapazio da su svi prozori u ovom dijelu grada tamni, osim visokih prozora na kui Meira i Flurije. erif je pokucao na vrata. Meire i Fluria, molim vas izaite", rekao je. Radi vlastite sigurnosti morate sa mnom." Okrenuo se prema meni i ispod glasa rekao: Ako bude trebalo povest u ih sve i tamo drati dok ne zaustavimo ovu ludost, ili e spaliti Norwich kako bi unitili idovsku etvrt." Naslonio sam se na teka drvena vrata i rekao tiho, ali opet dovoljno glasno: 174

Meire i Fluria, elimo vam pomoi. Ja sam redovnik koji vjeruje u vau nevinost. Dopustite mi da uem." erif me netremice gledao. A onda smo uli podizanje zasuna i vrata su se otvorila.

175

POGLAVLJE SEDMO

Meir i Fluria

NA JAKOM SVJETLU STAJAO JE VISOK, TAMNOKOS

duboko usaenih oiju. Lice mu je bilo blijedo. Na sebi je imao smeu svilenu halju s uzorkom i uobiajenim utim znakom. Visoke jagodine kosti inile su se ulatenima jer mu je koa bila jako zategnuta. Zasad su otili", rekao je erif prijateljski. Pusti nas unutra. A ti i ena spremite se jer idete sa mnom." ovjek je otiao u sobu, pa smo erif i ja lako uli u kuu. Slijedio sam erifa uz dobro osvijetljene stube prekrivene tepihom u prekrasnu sobu u kojoj je ljupka, elegantna ena sjedila pokraj kamina. U tamnijem dijelu sobe stajale su dvije slukinje. Pod je bio prekriven skupocjenim turskim tepisima, a zidovi puni tapiserija, premda su se na njima nalazili iskljuivo geometrijski uzorci. Ali ukras u sobi bila je ta ena. Bila je mlaa od lady Margarete. Bijeli rubac prekrivao joj je kosu, ali je i izvrsno isticao maslinastu kou i tople smee oi. Haljine su joj bile zagasito ruiaste s bogatim rukavima, zakopane preko donje suknje izvezene zlatnim nitima. Na nogama je imala teke cipele. Preko 176

MUKARAC,

naslonjaa bio je prebaen njezin ogrta. Bila je odjevena i spremna za odlazak. Pokraj jednog zida stajali su veliki ormari pretrpani knjigama uvezanima u kou te velik jednostavan drveni stol na kojemu se nalazila gomila financijskih dokumenata i pergamenti ispisani sitnim rukopisom. Na jednoj strani nalazilo se nekoliko knjiga uvezanih u tamnu kou. inilo se da na jednom od zidova visi neki zemljovid, ali nisam mogao nita razaznati zbog slaboga svjetla. Ognjite je bilo visoko, kao i vatra, a stolci s jastuiima bih su izraeni od tamnog, lijepo izrezbarenog drveta. U zasjenjenim dijelovima sobe bilo je jo nekoliko klupa, uredno sloenih, kao da su studenti povremeno navraali ovamo. ena je odmah ustala i uzela svoj ogrta s kapuljaom. Progovorila je mirno, mekim glasom. Moj gospodaru erife, mogu li vam ponuditi kuhano vino prije nego to krenemo?" inilo se da mladi netremice prati razvoj dogaaja, kao da ne moe smisliti to bi rekao, pa mu je neugodno. Bio je vrlo zgodan, prema svaijim kriterijima - imao je lijepe ruke, a pogled mu je krasila sanjiva dubina. inilo se da je ojaen. Kao da nema nade. Oajniki sam ga elio nadahnuti. Znam to ete uiniti", rekla je ena. Odvest ete me u dvorac na uvanje." Podsjetila me na nekoga koga sam poznavao, ali u tom se trenutku nisam mogao sjetiti na koga, ili to je to tono

177

znailo, a i nisam imao vremena sada razmiljati o tome. I dalje je govorila. Razgovarali smo sa starjeinama i s glavnim rabinom nae sinagoge. Razgovarali smo i s Isaacom i njegovim sinovima. Svi smo se sloili - Meir e pisati naim roacima u Parizu. Odatle e stii pismo nae keri u kojem potvruje da je iva..." Bojim se da to nee biti dovoljno", zaustio je erif. Previe je opasno ostaviti Meira ovdje." Zato to kaete?" upitala je. Pa svi znaju da bez mene nee napustiti Norwich." Istina je", sloio se erif. Dobro onda." ,,A napisat e i darovnicu na tisuu zlatnih maraka dominikanskom samostanu." erif je od muke poeo kriti ruke, a onda kimnuo. Dopustite da ostanem", rekao je Meir tihim glasom i dodao: Moram napisati sva ta pisma, a moram o tome razgovarati i s ostalima." Bit e u opasnosti", rekao je erif. to prije skupi novac, ak i meu ovdanjim idovima, to bolje za tebe. Ali katkad ak ni novac ne moe zaustaviti loe stvari. Hajde, poalji po ker i neka doe kui." Meir je odmahnuo glavom. Ne bih htio da ponovno putuje po ovom vremenu", rekao je drhtavim glasom. Znao sam da to to govori nije istina i da je zbog toga posramljen. Tisuu zlatnih maraka i svi dugovi koje moemo oprostiti. Ja nemam dar mojega plemena za posuivanje novca", nastavio je. Kao to i sami znate, erife, a uostalom i vai sinovi, ja sam uenjak. Ali mogao bih ponovno 178

razgovarati sa svima ovdje i siguran sam da bismo skupili iznos..." Siguran sam u to", odgovorio je erif. Samo postoji neto to u traiti od tebe prije nego to te nastavim tititi. Vaa sveta knjiga, koja je od ovih ovdje...?" Meir je, premda svijetle puti, odjedanput problijedio. Polako je priao stolu i uzeo veliku u kou uvezanu knjigu. Na koricama su zlatom bila ugravirana hebrejska slova. Tora", apnuo je. Tuno je gledao u erifa. Stavi ruku na knjigu i zakuni se da si nevin od svake krivnje." ovjek je izgledao kao da e se svaki trenutak onesvijestiti. Gledao je u daljinu kao da sanja, da ima nonu moru. Ali nije izgubio svijest, naravno. Oajniki sam elio intervenirati, ali to sam mogao uiniti? Malahija, pomozi mu. Na kraju, drei teku knjigu u lijevoj ruci, Meir je na nju poloio desnu ruku i rekao tihim drhtavim glasom: Kunem se da nikada u ivotu nisam naudio ni jednom ljudskom biu i da nikada ne bih naudio Flurijinoj keri Lei. Kunem se da joj nisam ni na koji nain naudio i da sam se za nju brinuo onom ljubavlju i njenou koja pristaje pooimu i da nje... vie nema ovdje." Pogledao je u erifa. Sada je i erif znao da je djevojka mrtva. Ali erif je samo za trenutak zastao, a onda kimnuo. Doi, Fluria", rekao joj je. Pogledao je u Meira i dodao: Pobrinut u se za njezinu sigurnost i da joj nita 179

ne nedostaje. Vojnici e proiriti vijest po gradu. A i sam u razgovarati s dominikancima. A mogao bi i ti." Pogledao je u mene. A onda je nastavio objanjavati Meiru: Pokuajte nabaviti novac to bre moete. Oprostite sve dugove koje moete. To e svakako biti velik troak za cijelu zajednicu, ali mislim da neete propasti." Slukinje i supruga sile su niz stube, a erif ih je slijedio. uo sam kako netko za njima zakraunava vrata. Sad je ovjek utei gledao u mene. Zato mi elite pomoi?" upitao je. inio se tako praznim. Zato to si molio za pomo", odgovorio sam, ,,i ako postoji neto to moe biti odgovor na tvoje molitve, onda u to uiniti." Brate, rugate li mi se?" upitao je. Nikako", odgovorio sam. Ali ta mlada ena, Lea, mrtva je, zar ne?" Nekoliko me trenutaka netremice promatrao. A onda je sjeo na stolac pokraj stola. Ja sam sjeo u tamni stolac s visokim naslonom koji se nalazio s prednje strane stola. Sjedili smo jedan nasuprot drugomu. Ne znam odakle ste doli", rekao je ispod glasa. Ne znam zato vam vjerujem. Znate isto tako dobro kao i ja da nas vaa braa dominikanci optuuju za ovo zlodjelo. Njihov je zadatak dobiti novoga sveca. Kao da Mali Sv. William nee zauvijek uznemiravati ovaj grad." Poznata mi je pria o Malome Sv. Williamu", rekao sam. uo sam je toliko puta. Dijete koje su idovi

180

razapeli na Pashu. Gomila lai. I svetite koje dovodi hodoasnike u Norwich." Nemojte takvo to izgovoriti izvan ove kue", odgovorio mi je Meir, ili e vas rastrgati." Nisam doao ovamo s njima se prepirati o tome. Ovdje sam kako bih ti pomogao rijeiti problem. Reci mi to se dogodilo i zato niste pobjegli." Pobjegli?" upitao je." Da smo pobjegli proglasili bi nas krivima za sve optube i progonili, a ovo bi ludilo zahvatilo ne samo Norwich nego i svaku idovsku zajednicu koja bi nam pruila utoite. Vjeruj mi, u ovoj zemlji pobuna u Oxfordu moe zavriti pobunom u Londonu." Da, siguran sam da ima pravo. to se zapravo dogodilo?" Oi su mu se ispunile suzama. Umrla je", tiho je rekao. Od ileusa. Na kraju je bol prestala, kako se to esto dogaa. Bila je smirena. Na dodir je bila hladna jer smo joj stavljali ledene obloge. A kada su joj u posjet dole njezine prijateljice - lady Margareta i Nell, inilo se da je groznica prestala. Rano ujutro umrla je Fluriji na rukama i Fluria je... Ne, ne mogu sve ispriati." Je li pokopana kod velikoga hrasta?" Naravno da nije", odgovorio je s prezirom, i oni pijanci uope nisu vidjeli da je iznosimo odavde. Nitko nas nije mogao vidjeti. Nosio sam je u naruju, prislonjenu na moja prsa, kao to bi netko nosio mladenku. Satima smo hodali umom dok nismo stigli do rjeice i tamo smo je pokopali u plitak grob i predali zemlji zamotanu samo u plahtu. I zajedno smo se molili, 181

dok smo prekrivali grob kamenjem. To je bilo sve to smo mogli uiniti za nju." Postoji li osoba u Parizu koja bi mogla napisati pismo kojem e ovdje povjerovati", upitao sam. Pogledao me kao da se trgnuo iz sna i inilo se da je opinjen mojom voljom da sudjelujem u varki. Tamo mora postojati idovska zajednica..." Da, svakako", odgovorio je. ,,I mi smo upravo doli iz Pariza, nas troje, jer sam naslijedio ovu kuu i zajmove mojega ujaka koji je ovdje ivio. Da, postoji zajednica u Parizu, a tamo ivi i dominikanac koji bi nam mogao pomoi, i to ne zato to bi mogao napisati pismo u kojem bi djevojka potvrdila da je iva. Ne radi toga, nego zato to nam je prijatelj i jer bi nam ostao prijatelj i u ovoj nevolji i vjerovao bi nam i zauzeo se za nas." To bi moglo biti ono to nam je potrebno. A taj dominikanac, on je uenjak?" Genijalac je, i ui kod najslavnijih uitelja u Parizu. Doktor prava i student teologije. Duguje nam zahvalnost za jednu neobinu uslugu." Zastao je... Ali to ako grijeim? to ako uope nemam pravo i on se okrene protiv nas? Da i za to ima razloga, samo nebo zna." Moete li mi to malo objasniti?" Ne, ne mogu." ,,A kako onda moete procijeniti hoe li biti spreman pomoi ili e se okrenuti protiv vas?" Fluria e znati. Fluria e savreno dobro znati to treba uiniti, a i ona je jedina koja moe objasniti cijelu

182

situaciju. Ako Fluria kae da je u redu da piem tom ovjeku..." Ponovno je zastao. Nije imao povjerenja u vlastite odluke. Zapravo, nisu to bile nikakve odluke. Ali, ne mogu mu pisati. Pa kakva mi je to ludost pala na pamet? to ako doe ovamo i uperi prst u nas?" Kakav je to ovjek?" upitao sam. Na koji je nain povezan s vama i Flurijom?" ,,Oh, postavili ste najtee pitanje", odgovorio je. to bi se dogodilo kada bih otiao k njemu i razgovarao s njim? Koliko dugo mi treba do Pariza? Mislite li da bi mogao oprostiti dovoljno dugova, prikupiti dovoljno zlata, a sve to na temelju mojeg obeanja da u se vratiti s jo vie novca? Recite mi sve o tom ovjeku. Zato mislite da bi mogao pomoi?" Ugrizao se za usnu. Mislim do krvi. Naslonio se. Ali bez Flurije", mrmljao je. Ne moram otii kako bih ovo napravio, premda bi nas moda on mogao sve spasiti. Ako bi itko mogao, onda je to on." Govorite li o djevojinoj obitelji po oevoj strani?" upitao sam. O djedu? Je li on vaa nada za zlatne marke? Jer zakletvu ste poloili kao pooim." Odbacio je tu misao. Imam mnogo prijatelja. Novac nije upitan. Lako ga je nabaviti. Zapravo, ako je potrebno, novac mogu pribaviti i iz Londona. Pariz smo spomenuli samo kako bismo dobili na vremenu i zato to smo tvrdili da je Lea tamo otila, pa bi pismo iz Pariza potvrdilo nae tvrdnje. Lai, lai!" Sagnuo je glavu. Ali taj ovjek..." Ponovno je zastao.

183

Meire, taj doktor prava mogao bi biti rjeenje svih problema. Morate mi se povjeriti. Ako bi doao taj moni dominikanac, mogao bi preuzeti nadzor nad ovom malom zajednicom i zaustaviti tu ludu elju za novim svecem jer to je cilj koji potie ovo ludilo, a siguran sam da e kolovan i inteligentan ovjek to razumjeti. Norwich nije Pariz." Bio je neopisivo tuan. Nije mogao govoriti. Bilo je jasno da je rastrgan. ,,Oh, ali uvijek sam bio samo uenjak", uzdahnuo je. Nisam snalaljiv. Ne mogu procijeniti to bi taj ovjek mogao uiniti. Mogu skupiti tisuu maraka, ali taj ovjek... Ali, teta to su odveli Fluriju." Dopustite mi da razgovaram s vaom enom, ako je to ono to elite da uinim. Evo napiite... sada, napiite poruku erifu u kojoj doputate da nasamo razgovaram s vaom enom. Pustit e me u dvorac. erif je ve stekao dobro miljenje o meni." Hoete li sauvati kao tajnu sve to vam ispria, sve to od vas zatrai, sve to vam otkrije?" Da, kao da sam sveenik, iako nisam. Meire, vjerujte mi. Ovdje sam radi vas i Flurije i ni zbog jednoga drugog razloga", rekao sam. Tuno mi se nasmijeio. Molio sam Boga da nam poalje anela. Piem pjesme, molim se. Preklinjem Gospodina da porazi moje neprijatelje. Kakav sam samo sanjar i pjesnik." Pjesnik", dodao sam zamiljeno, smjekajui se. Dok je sjedio u stolcu bio je elegantan kao i njegova supruga,

184

tako nestvaran da je to bilo dirljivo. A sada je sebe opisao tom lijepom rijeju koje se sramio. Drugi su ljudi sanjali njegovu smrt. Bio sam siguran u to. Vi ste pjesnik i poboan ovjek", rekao sam. Molili ste se s vjerom, zar ne?" Kimnuo je. Pogledao je u svoje knjige. Pa zakleo sam se na svetu knjigu." ,,I rekao si istinu", dodao sam. Ali mogao sam vidjeti da daljnji razgovor ne vodi nikamo. Da, rekao sam istinu, tako da sada i erif zna." inilo se da e se slomiti pod tolikim teretom. Meire, doista nemamo vremena za razmiljanje o svemu", rekao sam. Meire, napii poruku. Ja nisam ni pjesnik ni sanjar. Ali mogu pokuati biti aneo Gospodnji. A sada uini ono to ti kaem."

185

POGLAVLJE OSMO

al jednog naroda

DOVOLJNO RAZDOBLJE

SAM

POZNAVAO

TO

PO V I J ESN O

da znam kako ljudi nisu nou hodali ulicama, posebice ne ako je bila meava, ali Meir mi je napisao opirno i hitno pismo u kojem je objasnio erifu i kapetanu strae da neodgodivo moram razgovarati s Flurijom. Napisao je pismo i Fluriji koje sam proitao, u kojem je moli da razgovara sa mnom i da mi vjeruje. Uskoro sam shvatio da se moram popeti uz dosta strmo brdo kako bih doao u dvorac, a na moje veliko razoarenje, Malahija mi je samo rekao da izvrsno obavljam svoj posao. Vie nije bilo ni savjeta ni informacija. Kada sam konano dospio u Flurijine odaje u dvorcu, bio sam promrzao, mokar i iscrpljen. No, okolina me odmah vratila u ivot. Najprije sama soba, visoko u najsigurnijem tornju, bila je prava kraljevska, ali Fluriju nisu previe zanimale tapiserije koje su prekrivale kamene zidove, ni predivno tkani tepisi na podu. Na visokom eljeznom svijenjaku gorjele su mnogobrojne svijee, te su osvjetljavale sobu zajedno s veselo rasplamsanom vatrom. 186

Fluriji je, oito, bila dodijeljena samo jedna soba, pa smo bili u sjeni njezina golemog kreveta s tekim zastorima. Nasuprot krevetu nalazio se kamin s okruglim kamenim ognjitem, odakle je dim izlazio kroz rupu u krovu. Na krevetu su visjeli grimizni ukrasi, a u sobi su se nalazili i lijepi izrezbareni stolci na kojima smo mogli sjediti; svakako su bili luksuzni kao i pisai stol oko kojega smo mogli sjesti i povjerljivo razgovarati. Fluria je sjela za stol i rukom mi pokazala na stolac preko puta. U sobi je bilo toplo, gotovo vrue, pa sam uz damino odobrenje stavio cipele da se sue pokraj vatre. Ponudila me kuhanim vinom, kao i prije erifa, ali kako doista nisam znao bih li mogao popiti vino ak i da to elim, na kraju sam shvatio da ga zapravo ne elim. Fluria je proitala Meirovo pismo na hebrejskome i molbu da mi se povjeri i vjeruje mi. Presavinula je vrsti pergament i spremila pismo ispod knjige uvezane u kou, ali mnogo manje od onih koje su ostale u kui. Jo je na glavi imala isti rubac, ali je skinula ukrasni veo i usku svilenu tuniku. Bila je u debeloj vunenoj haljini, a ramena joj je prekrivao prekrasan, krznom obrubljen ogrta, s kapuljaom sputenom na lea. Jednostavan bijeli veo sa zlatnim obrubom prekrivao joj je ramena i lea. Ponovno sam osjetio da me podsjea na nekoga koga sam poznavao u prijanjem ivotu, ali nisam imao vremena detaljnije se pozabaviti tom milju. 187

Spustila je pismo. to god vam ispripovijedam ostat e dovijeka izmeu nas dvoje kao to moj mu ovdje tvrdi?" Da, svakako. Nisam sveenik, samo obian redovnik. Potovat u vae povjerenje, kao to bi sveenik uvao ispovjednu tajnu. Vjerujte, doao sam ovamo pomoi vam. Mislite o meni kao o odgovoru na vae molitve." Ba vas je tako opisao", rekla je zamiljeno. Pa je i meni drago da vas mogu primiti. Ali znate li to je na narod u prolosti propatio u Engleskoj?" Dolazim izdaleka, ali neke su mi prie poznate", odgovorio sam. Govorila je mnogo oputenije od Meira. Razmislila je, a zatim nastavila. Kada mi je bilo osam godina", rekla je, svi londonski idovi bili su odvedeni u toranj na uvanje, zbog nereda nastalih jer se kralj enio provansalskom kraljicom Eleanor. Tada sam bila u Parizu, ali smo redovito dobivali vijesti. A i sami smo imali problema." Kada mi je bio deset godina, jedne subote, kada su svi londonski idovi bili na molitvi, svjetina se domogla nae svete knjige Talmuda i javno je spalila. Naravno, nisu se uspjeli domoi svih naih knjiga. Uzeli su ono to su nali." Odmahivao sam glavom. Kada mi je bilo etrnaest godina, s ocem Elijem ivjela sam u Oxfordu. Tamo su studenti izazvali nerede i opljakali nae kue zbog novca koji su nam dugovali za knjige. Da nismo..." Na trenutak je zastala, a onda nastavila: Da nas nisu upozorili, mogli smo izgubiti 188

mnogo vie od dragocjenih knjiga, a oksfordski studenti i danas posuuju novac od nas i unajmljuju sobe u naim domovima." Mahnuo sam kako bih pokazao da suosjeam s njom. Dopustio sam joj da nastavi. Kada mi je bila dvadeset i jedna", rekla je, idovima u Engleskoj bilo je zabranjeno jesti meso u doba korizme, ili u bilo koje drugo vrijeme kada ga krani nisu smjeli jesti." Uzdahnula je i dodala: Ne mogu vam uope prepriati te mnogobrojne propise i progone. A onda se prije dvije godine u Lincolnu zbio najstraniji dogaaj do sada." Govorite o Malome Sv. Hughu. Spominjali su ga ljudi u svjetini. Znam neto o tome." Nadam se da vam je jasno da su sve optube ista la. Zamislite samo, da bismo mi oteli to malo kransko dijete i okrunili ga trnjem, proboli mu ruke i stopala i izrugivali ga kao Krista. Zamislite samo! Kako bi netko mogao i pomisliti da bi idovi iz cijele Engleske doputovali radi sudjelovanja u tom uasnom ritualu, a upravo smo za to bili optueni. Da nisu muili jednoga nesretnog pripadnika naeg naroda i prisilili ga da navede imena ostalih, moda sve i ne bi otilo tako daleko. Kralj je stigao u Lincoln i osudio jadnoga nesretnog Copina koji je priznao te grozote i dao ga objesiti, ali tek nakon to su ga vezanog za konja vukli kroz cijeli grad." Trgnuo sam se. idove su odveli u London i zatvorili. Sudili su im. Umirali su. A sve zbog izmiljotine o muenju djeteta, tako da je dijete sada pokopano u svetitu vjerojatno veli189

anstvenijem od onoga Maloga Sv. Williama koji je imao ast biti glavni protagonist jedne sline prie prije mnogo, mnogo godina. Cijela se Engleska dignula protiv nas radi Maloga Hugha. Obian puk spjevao je pjesme o toj prii." Pa zar nema mjesta na ovome svijetu gdje moete biti sigurni?" upitao sam. ,,I ja sam se to esto pitala", odgovorila je i nastavila:. Bila sam u Parizu s ocem kada je Meir doao u pronju. U Norwichu je oduvijek ivjela dobra zajednica koja je odavno preivjela priu o Malome Sv. "Williamu, a i Meir je naslijedio bogatstvo od ujaka koji je tamo ivio." Razumijem." ,,I u Parizu su spalili nae svete knjige. Ono to nisu spalili predali su franjevcima i dominikancima..." Zastala je gledajui u moje halje. Nastavite, molim vas", zamolio sam. Ni na koji nain nisam protiv vas. Znam da su pripadnici obaju redova izuavali Talmud." elio sam se sjetiti vie toga to sam znao. Recite mi, to se jo dogodilo?" Vjerojatno znate da nas veliki vladar, Njegovo Velianstvo kralj Louis, prezire i progoni te da nam je oduzeo nae vlasnitvo kako bi financirao svoj kriarski rat." Da, poznato mi je", odgovorio sam. Kriarski ratovi stajali su ivota idove u mnogobrojnim gradovima i zemljama." Ali u Parizu su se nai uenjaci, ukljuujui i moju rodbinu, borili za Talmud kada su nam ga oduzeli. alili su se Papi i on je odgovorio da bi se moglo odrati 190

sasluanje o Talmudu. Naa povijest nije samo povijest neprekidnih progona. Imamo sve uenjake. Imamo svoje trenutke. Barem u Parizu nai su uitelji uvjerljivo govorili u korist naih svetih knjiga, o njihovoj cjelovitosti te nastojali objasniti da one nisu prijetnja kranima budu li doli s njima u dodir. Ali sasluanje je bilo uzaludno. Kako su nai uenjaci mogli prouavati oduzete knjige? S druge strane, mnogobrojni ljudi u Oxfordu i Parizu eljeli su tada nauiti hebrejski. I vaa su braa eljela nauiti hebrejski. Moj je otac uvijek poduavao kranske studente..." Zautjela je. Neto ju je duboko pogodilo. Prekrila je lice rukama i poela plakati, za to nisam bio spreman. Fluria", brzo sam rekao, suzdravajui se od bilo kakvog prisnijeg dodira koji bi joj se mogao uiniti neprikladnim. Znam prie o tim sasluanjima i nevoljama. Znam da je kralj Louis zabranio zelenatvo u Parizu i potjerao sve one koji su odbijali pokoriti se propisima. Znam i zato se tvoj narod tomu okrenuo i znam da im je bilo doputeno biti u Engleskoj upravo zbog toga jer su korisni kada treba posuditi novac plemiima ili crkvi. Meni ne morate objanjavati povijest svojega naroda. Ali recite mi, to moramo uiniti kako bismo rijeili ovu tragediju s kojom se suoavamo?" Prestala je plakati. Posegnula je u svoje haljine i izvadila svileni rupi te ljupko obrisala suze. Oprostite mi to sam se ovako zanijela. Za nas nema sigurnoga mjesta. Pariz nije nita drugaiji, bez obzira na velik broj onih koji prouavaju na drevni jezik. Zbog

191

mnogo ega u Parizu je bilo lake ivjeti, ali Norwich se inio mirnim gradom, ili se Meiru barem tako inilo." Meir je govorio o ovjeku u Parizu koji bi vam moda mogao pomoi", rekao sam. Objasnio je da samo vi moete odluiti hoete li mu se obratiti za pomo. I Fluria, moram neto priznati - znam da je vaa ki Lea mrtva." Ponovno se slomila i okrenula od mene, skrivajui lice rupiem. ekao sam. Sjedio sam mirno sluajui pucketanje vatre, kako bih joj dao vremena da prebrodi najgore, a zatim sam nastavio. Prije mnogo godina izgubio sam brata i sestru." Zastao sam. Ali ne mogu zamisliti bol majke koja je izgubila dijete." Brate Toby, ne znate ni polovicu prie." Ponovno se okrenula prema meni, vrsto stiui rupi. Pogled joj je bio pun samilosti, a oi irom otvorene. Duboko je udahnula. Izgubila sam dvoje djece. A to se ovjeka u Parizu tie, vjerujem da bi preao preko mora samo da me obrani. Ali ne mogu rei to e uiniti kada dozna da je naa Lea mrtva! Moete li mi dopustiti da vam pomognem odluiti? Ako elite da poem u Pariz k tom ovjeku, poi u." Dugo me promatrala. Ne sumnjajte u mene", dodao sam. Ja sam lutalica, ali vjerujem da je volja Boja to sam ovdje. Vjerujem da sam poslan pomoi vam. I riskirat u sve da uinim upravo to."

192

Nastavila je razmiljati, i to s pravom. Zato bi me prihvatila? Kaete da ste izgubili dvoje djece? Recite mi to se dogodilo. I pripovijedajte mi o tom ovjeku. to god mi rekli, nee biti upotrijebljeno da bi se nekoga povrijedilo. Samo elim pomoi da dobro analizirate ovu situaciju." Dobro", odgovorila je, ispripovijedat u vam cijelu priu, pa emo moda u pripovijedanju pronai odluku, jer se ne suoavamo s obinom tragedijom, a ovo nije obina pripovijest."

193

POGLAVLJE DEVETO

Flurijina ispovijed

PRIJE ETRNAEST GODINA, BILA SAM JAKO MLADA

te izdajica svoje vjere i svega to mi je drago. Tada smo ivjeli u Oxfordu, gdje je moj otac poduavao zajedno s jo nekoliko uenjaka. esto smo u ono doba odlazili u Oxford jer je moj otac imao tamo uenike koji su htjeli nauiti hebrejski i dobro su mu plaali za poduku. inilo se da uenjaci, prvi put, ele nauiti taj drevni jezik. Bilo je sve vie i vie dokumenata iz pradavnih dana. Moj je otac bio vrlo ugledan uitelj, divili su mu se i idovi i neidovi. Bio je uvjeren da je dobar znak to to krani ue hebrejski. Raspravljao je s njima o vjerskim pitanjima, ali uvijek prijateljski. Nikako nije mogao znati da sam ja darovala srce jednom mladiu koji je zavravao studij humanistikih znanosti u Oxfordu. Premda je njemu bila dvadeset i jedna, a meni tek etrnaest, ludo sam se zaljubila, dovoljno da se odreknem vjere i oeve ljubavi i svega bogatstva koje sam trebala naslijediti. Taj me mladi ovjek volio toliko da se i sam zarekao da e se odrei vjere, ako to bude potrebno.
I JAKO NEPROMILJENA

194

On nas je doao upozoriti prije nego to su poeli neredi u Oxfordu, pa smo uspjeli obavijestiti i ostale da u bijegu potrae spas. Da nije bilo tog mladia, izgubili bismo mnogo vie od knjinice i mnogobrojnih dragocjenosti. Moj je otac zbog toga bio odan tom mladiu, ali i zato to je volio njegov radoznao um. Moj otac nije imao sinova. Moja je majka umrla raajui blizance, ali ni oni nisu preivjeli. Mladiu je bilo ime Godwin, a sve to trebate znati o njegovu ocu jest da je bio moan i bogat grof i da je pobjesnio kada je doznao da mu se sin zaljubio u idovku, a onda je pobjesnio jo vie kada je uo da je zbog svojih studija dospio u drutvo idovke zbog koje je bio spreman svega se odrei. Izmeu grofa i Godwina postojala je duboka veza. Godwin nije bio najstariji, ali bio je oev miljenik. Osim toga, Godwinu je stric, koji je umro bez djece, ostavio bogatstvo u Francuskoj gotovo jednako onomu koje je njegov stariji brat Nigel trebao naslijediti od oca. Otac se osvetio Godwinu za to razoaranje. Poslao ga je u Rim kako bi ga odvojio od mene i kako bi se Godwin obrazovao u Crkvi. Zaprijetio je da e svima rei o zavoenju - kako je to nazivao, osim ako vie nikada ne spomenem Godwina i osim ako on odmah ne otputuje i vie nikada glasno ne izgovori moje ime. Grof se zapravo bojao sramote koja bi ukaljala njegovo ime kada bi se doznalo da je Godwin zaljubljen u mene, ili kada bismo se pokuali vjenati u tajnosti. Zamislite samo kakva bi se katastrofa dogodila da se Godwin doista prikljuio naoj zajednici. Da, i prije smo 195

imali preobraenika na nau vjeru, ali Godwin je bio sin ponosnoga i monog oca. A tek neredi! Nereda je bilo i zbog mnogo beznaajnijih razloga, a kamoli preobraenja grofova sina na judaizam, a u tim nemirnim godinama neprekidno smo bili izvrgnuti progonima. to se mojega oca tie, on nije znao za to e nas optuiti, ali bio je oprezan i bijesan. Ideja o mojem preobraenju na kranstvo bila mu je nezamisliva, a uskoro je nezamisliva postala i meni. Vjerovao je da ga je Godwin izdao. Godwin je doao pod njegov krov uiti hebrejski, razgovarati o filozofiji, sjediti pokraj njegovih nogu, ali je uinio nezamislivo djelo - zaveo je ker svojega uitelja. Nije mogao biti strog prema meni jer sam bila sve to je imao, ali bio je bijesan na Godwina. Godwin i ja smo uskoro shvatih da je naa ljubav beznadna. to god da smo uinili, zavrilo bi neredima i propau. Da se on preobratio na kranstvo mene bi izopili, a moje nasljedstvo po majci bilo bi zaplijenjeno i moj otac naputen pod stare dane, a tu pomisao nikako nisam mogla podnijeti. Godwinova sramota ne bi bila nita manja da se on preobratio. Stvari se nisu mogle promijeniti, pa smo odluili da ode u Rim. Njegov mu je otac dao do znanja da i dalje s njim ima velike planove, moda biskupsku mitru ili ak nadbiskupski eir. Godwin je imao roake u visokim sveenikim krugovima u Parizu i Rimu. No, ipak je to bila stroga kazna, to

196

nametanje zavjeta jer Godwin uope nije vjerovao u Boga. Dapae, bio je jako svjetovan mladi. Dok sam ja voljela njegovu inteligenciju i smisao za humor te njegovu strast, drugi su se divili koliini vina koju je mogao popiti u jednoj veeri ili maevalakoj ili jahakoj vjetini, pa i njegovu plesnom umijeu. Zapravo, njegova radost i arm kojima me zaveo, bili su nadopunjeni rjeitou i ljubavlju za poeziju. esto je skladao glazbu za lutnju koju mi je esto svirao i uz nju pjevao kada bi moj otac otiao na spavanje i kada nas vie nije mogao uti u prostorijama u prizemlju. ivot u okrilju Crkve Godwinu je bio neprivlaan. Mislim da je vie elio uzeti kri i otii boriti se kao kriar u Svetu Zemlju u potrazi za avanturama. Ali njegov ga je otac odbio opremiti za takvo to. Zatim je uredio da ga poalju k najstroem i najambicioznijem od obiteljskih roaka sveenika u Svetom Gradu i naredio mu da uspije u Crkvi ili e ga se odrei. Godwin i ja sastali smo se jo jedanput, posljednji put, i tada mi je rekao da se vie nikada ne smijemo vidjeti. Nije ga zanimala velianstvena crkvena karijera. Objasnio mi je da njegov ujak, kardinal u Rimu, ima dvije ljubavnice. I druge roake smatrao je pravim licemjerima i na njih gledao s odgovarajuim prezirom. ,,U Rimu ima mnogo pokvarenih i razuzdanih sveenika", rekao je, ,,i loih biskupa, a sada u se i ja pridruiti njihovim redovima. Budem li imao malo sree jednoga u se dana pridruiti kriarima i na kraju imati sve. Ali neu imati tebe. Neu imati svoju voljenu Fluriju."

197

to se mene tie, ja sam shvatila da ne mogu ostaviti oca i bila sam jadna. Nije mi se inilo da mogu nastaviti ivjeti bez svoje ljubavi prema Godwinu. to smo se vie zaklinjali da emo ivjeti jedno bez drugoga, to nam je bilo tee. Mislim da smo te noi gotovo doli u napast da pobjegnemo zajedno, ali nismo. Godwin je smislio plan. Pisat emo jedno drugomu. Da, bilo je to bez dvojbe izravno krenje naredbi mojega oca, a svakako i Godwinov neposluh, ali u pismima smo vidjeli sredstvo koje e nam olakati poslunost roditeljima. Naa pisma, zatajena roditeljima, pomoi e nam da prihvatimo njihove zahtjeve. Kada bih i na trenutak pomislio da neu imati ni tu mogunost", rekao je Godwin, tu mogunost izjadati se u pismu, ne bih imao snage otii." Godwin je otputovao u Rim. On i otac pomirili su se jer njegov otac nije mogao podnijeti da se ljuti na njega. I tako je Godwin otputovao jednog dana rano ujutro, a da se nije oprostio. Moj je otac, dobar uenjak kakav je bio i jo jest, bio gotovo slijep to donekle objanjava zato sam tako dobro obrazovana, premda mislim da bih to bila i da nije imao problema s vidom. elim rei da mi je bilo lako drati naa pisma u tajnosti, ali da budem iskrena mislila sam da e me Godwin brzo zaboraviti i da e ga ponijeti razvratna atmosfera u kojoj e se sasvim sigurno nai. U meuvremenu me moj otac iznenadio. Rekao je kako je siguran da e mi Godwin pisati i dodao: Neu ti 198

zabraniti ta pisma, ali ne mislim da e ih biti mnogo. Ulog je ionako samo tvoje srce." Oboje smo pogrijeili. Godwin mi je pisao iz svih gradova na svojem putovanju. Katkad i dva puta na dan. Glasnici idovi i neidovi donosili su pisma, a ja bih, kad god sam to mogla, ostajala u sobi prenijeti svoje misli na papir. Zapravo mi se inilo da je naa ljubav postala jaa i da smo postajali dva nova bia vezana neraskidivim sponama i da nas nita, ba nita, ne moe rastaviti. Nije vano. Uskoro sam se nala pred problemom ozbiljnijim nego to sam slutila. U roku od dva mjeseca koliina moje ljubavi prema Godwinu bila je i vie nego oita, pa sam morala priznati ocu da nosim njegovo dijete. Drugi ovjek bi me napustio, ili neto jo gore. Ali ocu sam uvijek bila slaba toka. Bila sam njegovo jedino preivjelo dijete. Mislim da je u njemu postojala iskrena elja da ima unuka, premda to nikada nije glasno rekao. Naposljetku, nije bilo vano kojeg je roda otac ako je majka idovka. Moj je otac smislio plan. Spakirali smo sve to smo imali i otili u gradi u Porajnju gdje su ivjeli uenjaci koji su poznavali mojeg oca. Tamo nismo imali rodbine. Tamo je jedan stariji rabin, koji se divio pisanju mojeg oca o velikom idovskom uitelju Rashiju, pristao na brak sa mnom, a pristao je i priznati moje dijete kao vlastito. Bio je tako velikoduan. Rekao mi je: Vidio sam toliko patnje na ovom svijetu. Bit u otac ovom djetetu ako to eli i nikada neu traiti da ispunjava brane dunosti jer sam prestar za to." 199

Tamo sam Godwinu rodila ne jedno, nego dvoje djece blizanke, dvije prekrasne djevojice, obje iste, toliko sline da ih ak ni ja nisam mogla razlikovati, nego sam Rosi morala za gleanj privezati plavu vrpcu kako bih je mogla raspoznati od Lee. Znam da bi me prekinuli da moete i znam to mislite, ali dopustite da nastavim. Stari rabin umro je prije nego to su djevojice napunile godinu dana. Moj otac volio je moje dvije djevojice i zahvaljivao Nebesima to su mu podarila dovoljno vida da moe zapamtiti njihova prekrasna lica prije nego to potpuno oslijepi. Tek nakon povratka u Oxford priznao mi je da je htio ostaviti djecu s nekom starijom enom u Porajnju, ali ju je morao razoarati zbog svoje prevelike ljubavi prema meni i djevojicama. Godwinu sam slala pisma tijekom cijeloga boravka u Porajnju, ali ni jednom rijeju nisam spomenula djevojice. Zapravo, navela sam neke nejasne razloge za to putovanje - napisala sam mu da se radilo o potrazi za knjigama koje je teko bilo nabaviti u Francuskoj ili Engleskoj, te da mi je moj otac doista esto diktirao, pa su mi sve te knjige bile potrebne za rasprave koje su ga posve zaokupljale. Rasprave, svaka njegova misao i knjige - sve je to bilo jednostavno i istinito. Smjestili smo se u naoj staroj kui u etvrti u kojoj su u Oxfordu ivjeli idovi - u upi Sv. Aldatea, i moj je otac ponovno poeo poduavati. 200

Budui da je bilo nuno zadrati kao tajnu moju ljubav prema Godwinu, nitko nije nita slutio te su svi vjerovali da je moj ostarjeli suprug umro u inozemstvu. Dok sam putovala nisam dobila ni jedno Godwinovo pismo, ali zato me doekalo mnogo njih kada sam dola kui. Otvarala sam ih i itala dok su se dadilje brinule za djevojice, te sam ivo sama sa sobom raspravljala trebam li rei Godwinu za njegove keri ili ne. Jesam li trebala kraninu rei da ima dvije keri koje e biti odgojene kao idovke? Kakav bi mogao biti odgovor? Naravno da je mogao imati mnotvo nezakonite djece u Rimu kakav mi je opisao i da ga njegovi svjetovni drugovi prema kojima je osjeao neprikriven prezir ne bi osuivali. Da budem iskrena, nisam htjela da pati zbog mene, a nisam mu htjela priznati ni svoje patnje. Pisma su nam bila ispunjena poezijom i dubinama naih misli koje moda i nisu bile toliko udaljene od naih stvarnosti, ali htjela sam zadrati takvu situaciju jer mi je, na neki nain, bila stvarnija od svakodnevice. ak ni udo, roenje mojih dviju djevojica nije umanjilo vjerovanje u svijet koji je ivio u naim pismima. Nita ga nije moglo poljuljati. Dok sam vrlo temeljito "vagala" odluku da mu preutim tako vanu vijest, od Godwina je stiglo pomalo udno pismo koje u vam prepriati onako kako ga se sjeam. Imam ga ovdje sa sobom, ali je dobro skriveno meu mojim stvarima i Meir ga nikada nije vidio. Ne bih mogla podnijeti da ga sada izvadim i ponovno ga itam, pa u svojim rijeima prepriati najvanije dijelove. 201

Ionako mislim da su Godwinove rijei postale moje rijei. Dakle, dopustite mi da objasnim. Ponovno je poeo opisivati svoje izlete i ivot u Svetoj Zemlji. Da sam se preobratio na tvoju vjeru", napisao mi je, ,,i da smo bili pred Bogom mu i ena, siromani i sretni, sigurno bi to bilo bolje u oima Bojim - ako Bog uope postoji - od ivota kojim ovi ljudi tu ive i kojima je Crkva tek izvor moi i pohlepe." Nakon toga je nastavio opisivati jednu neobinu epizodu. inilo se da ga je neprestance privlaila jedna tiha crkvica gdje bi sjeo na kameni pod, lea naslonjenih na hladan kameni zid i prezirno razgovarao s Gospodinom o alosnim izgledima koje je imao kao sveenik ili biskup koji pije i na neprikladan se nain drui sa enama. Kako si me mogao poslati ovamo?" bjesnio je na Boga, da boravim meu sjemenitarcima prema kojima se moji bivi pijani prijatelji iz Oxforda ine svetima?" kripao je zubima dok se molio, vrijeajui Stvoritelja i podsjeajui ga da on - Godwin, ne vjeruje u njega i da njegovu Crkvu smatra zdanjem punim najprljavijih lai. Nastavio je svoje bezduno izrugivanje Svemoguega. Zato bih nosio odoru tvoje crkve kada sve to vidim u meni budi prezir, a ne elju da ti sluim? Zato si mi onemoguio ljubav prema Fluriji, a ona je bila jedini ist i nesebian nagon mojega srca eljnog ljubavi?" Moete si samo zamisliti kako sam se osjeala dok sam itala o tom svetogru, a on je sve zapisao, svaku rije, prije nego to je opisao to se nakon toga dogodilo. 202

Jedne veeri, dok je sve to ponavljao Bogu ispunjen mrnjom i bijesom, obuzet turobnim mislima i neprestance ponavljajui optube, optuujui Boga da mu je oduzeo ne samo moju ljubav nego i oevu, pred njim se pojavio mladi i bez uvoda poeo razgovarati s njim. Najprije je Godwin mislio da je mladi poludio ili da je moda dijete nekog uglednika jer je bio iznimno lijep, lijep poput anela naslikanih na zidovima i govorio izravnou koja je zaprepaivala. Zapravo, Godwinu je na trenutak palo na pamet da bi mogla biti rije o eni preruenoj u mladia, to nije bilo ba neuobiajeno, barem ne koliko bih ja to mislila rekao je Godwin - ali je uskoro shvatio da pred njim ne stoji ena nego aneo. A kako je Godwin to znao? Jednostavno, na temelju toga to je bie znalo sve njegove molitve i izravno mu govorilo o njegovim najdubljim ranama i najdubljim te najubojitijim namjerama. Svagdje oko sebe", rekao je aneo ili stvorenje ili to god je bio, vidi pokvarenost. Vidi kako je lako napredovati u crkvi, kako je lako prouavati rijei zbog njih samih i prieljkivati neto tek prieljkivanja radi. Ve ima ljubavnicu i razmilja o jo jednoj. Pie pisma ljubavnici koje si se odrekao, a da nisi ni na trenutak razmislio kako e to utjecati na nju ili na njezina oca kojemu je ona sve na svijetu. Svoju ljubav prema Fluriji krivi za svoju sudbinu i razoaranja te trai naina da je vee za sebe, bez obzira na to je li to dobro za nju ili nije. Hoe li ivjeti isprazan ivot ispunjen gorinom, sebian i poroan, jer ti je oduzeto neto dragocjeno? Hoe li 203

odbaciti svaku mogunost za ast i sreu na ovom svijetu zato to je netko poremetio tvoje nakane?" U tom trenutku Godwin je shvatio svu svoju beznadnost. ivot je gradio na ljutnji i mrnji. Zadivilo ga je to je taj ovjek na taj nain razgovarao s njim i upitao je: to mogu uiniti?" Predaj se Bogu", rekao je taj neobini ovjek. Predaj mu se srcem i duom, svojim ivotom. Nadmudri sve ostale - svoje sebine drugove koji vole tvoje zlato kao i tebe i svojega ljutitog oca koji te ovamo poslao da bude iskvaren i nesretan. Nadmudri svijet koji bi od tebe uinio neto obino jer ti jo uvijek moe biti izniman. Budi dobar sveenik, budi dobar biskup i, prije nego to postane bilo to od toga, razdijeli sve to posjeduje, pa ak i zlatno prstenje i postani skromni redovnik." Godwin je bio jo zaprepateniji. Postani redovnik i bit e ti mnogo lake biti dobro raspoloen", rekao je stranac. Nastoj postati svetac. Pa to vie od toga moe postii? Izbor je samo tvoj. I nitko ti ga ne moe oduzeti. Samo ga ti sam moe odbaciti i nastaviti s razvratnim bijednim ivotom u kojem e bjeati iz ljubavniinog kreveta kako bi pisao istoj i svetoj Fluriji, tako da ta pisma upuena njoj ostanu jedina dobra stvar u tvojem ivotu." A onda je, tiho kao to je i doao, neobini stranac otiao, nestao je u polutami crkvice. U jednom trenutku bio je tamo, a onda ga vie nije bilo. Godwin je ostao sam u hladnom kamenom kutu, zurei u svijee u daljini. 204

Napisao mi je kako mu se u tom trenutku svjetlost svijea inila poput zalazeeg ih izlazeeg sunca, neto toliko dragocjeno i vjeno i udo Boje, udo namijenjeno samo njemu u tom trenutku kako bi mogao razumjeti velianstvenost svega to je Bog uinio u stvaranju njega i svijeta oko njega. Pokuat u postati svet", zavjetovao se u tom trenutku, na tom mjestu. Dragi Boe, predajem ti svoj ivot, predajem ti sve to jesam i sve to mogu biti i sve to mogu uiniti. Odriem se svakog orua pokvarenosti." Eto, to mi je napisao. I sami vidite da sam pismo proitala toliko puta da ga znam napamet. U pismu mi je dalje ispripovijedao da je tog istog dana otiao u dominikanski samostan i zamolio da ga prime. Prihvatili su ga rairenih ruku. Bilo im je drago to je obrazovan i to zna hebrejski i bili su zadovoljni jer je imao bogatstvo u nakitu i u odjei koje se moglo prodati za pomo siromanima. Poput Sv. Franje skinuo je svu skupu odjeu, a predao im je ak i svoj zlatni tap za hodanje te fine izme okovane zlatom. Od njih je uzeo tek pokrpanu i iznoenu crnu halju. ak im je rekao da je spreman odrei se znanja i provesti ostatak ivota na koljenima, ako tako ele. Kupao bi gubavce. Radio bi s ljudima na samrti. Bio bi uinio sve to bi zahtijevao predstojnik samostana. Predstojnik se na te rijei nasmijao. ,,Godwine", rekao je, propovjednik mora biti kolovan kako bi mogao dobro propovijedati, bilo bogatima, bilo siromanima. A mi smo ponajprije i u prvom redu propovjedniki red." 205

Tvoje obrazovanje nam je dar. Previe je onih koji ele studirati teologiju, ali ne znaju nita o humanistikim ili drugim znanostima, a ti to sve ve posjeduje i odmah te moemo poslati u Pariz kako bi studirao s naim velikim uiteljem Albertom. Nita nas ne bi uinilo sretnijima nego da te vidimo u naem parikom samostanu udubljenoga u Aristotelove radove, u radu s kolegama studentima kako bi izotrio svoju oitu rjeitost u najboljem duhovnom svjetlu." Ali, to nije bilo sve to mi je Godwin elio ispripovijedati. Nastavio je nemilosrdno preispitivati samoga sebe, a takvo to mi nikada prije nije pisao. ,,I sama jako dobro zna, moja voljena Flurijo", pisao mi je, da je ovo zapravo bila najpakosnija osveta mojem ocu koju sam uope mogao smisliti - to da u postati redovnik prosjak. Zapravo, moj je otac pisao roacima da me ovdje doslovce zarobe i natjeraju da budem sa enama dok ne doem k sebi i ne odustanem od zamisli da se prometnem u prosjaka i putujueg propovjednika odjevenoga u prnje." Budi sigurna, blagoslovljena moja", pisao je, da se nita tako jednostavno nije dogodilo. U ovom trenutku na putu sam u Pariz. Otac me razbatinio. Nemam ni prebijenog novia, kao to bi vjerojatno bilo i da smo se vjenali. Ali, poloio sam zavjet siromatva, da upotrijebim rijei sv. Franje kojega mi dominikanci cijenimo kao i naeg osnivaa Dominika, i odsad u sluiti svojem Gospodinu i svojem Kralju onako kako mi prior naredi." 206

U pismu je dalje stajalo: Od mojih nadreenih traio sam samo dvije stvari: prvo, da mi dopuste zadrati ime Godwin tako da ga dobijem kao svoje novo ime - jer nam Bog daje novo ime kada odaberemo ovaj ivot, i drugo, da mi dopuste da ti i dalje piem. Moram priznati kako sam, da bih zavrijedio tu posljednju povlasticu, nadreenima pokazao neka tvoja pisma. Divili su se uzvienosti i ljupkosti tvojih osjeaja kao to im se divim i ja. Dopustili su mi oboje, ali odsad sam za tebe brat Godwin, moja blagoslovljena sestro, i volim te kao jedno od Bojih najnjenijih i najdraih stvorenja i samo s najistijim mislima." Bila sam zaprepatena. Uskoro sam doznala da su i drugi bili zaprepateni Godwinovim postupcima. Sav sretan pisao mi je da su njegovi roaci dignuli ruke od njega kao od beznadnog sluaja jer su u njemu vidjeli ili sveca ili imbecila. No, ni jedno od toga nije im bilo korisno, pa su i njegova oca izvijestili kako ga nita na ovom svijetu ne moe uvjeriti da napusti ivot poniznog redovnika koji je odabrao. Godwinova pisma nastavila su stizati kao i prije. Postala su kronika njegova duhovnog ivota. U svojoj ponovno pronaenoj vjeri imao je mnogo vie zajednikog s mojim narodom negoli prije. Mladi koji se predavao uicima i toliko me oarao, sada je bio ozbiljan uenjak poput mojeg oca i, zbog neega neizmjernog i neopisivog, ta su dvojica mukaraca u mojem umu bila jako slina. Godwin mi je pisao o mnogobrojnim predavanjima koja je sluao, a esto i o svojem ivotu u molitvi - kako je 207

poeo slijediti svoj uzor, Svetog Dominika, osnivaa crnih fratara5 te da je na udesan nain iskusio ljubav Boju. Iz njegovih pisama nestale su sve osude. Mladi koji je prije toliko godina otiao u Rim imao je za sebe i sve oko sebe samo otre rijei. A sada mi je taj isti Godwin - jer on je jo uvijek bio moj Godwin - pisao o udima koje je viao na svakom koraku. I onda vas pitam, kako bih mogla rei tom Godwinu, toj udesnoj i svetoj osobi u koju se pretvorio mladi kojega sam nekad voljela, da ima dvije keri u Engleskoj koju odgajaju tako da postanu prave idovske djevojice? Kakvo bi mi dobro donijelo to priznanje? I na koji bi nain njegov zanos utjecao na njega, ma kako dobar bio, kada bi znao da ima keri u idovskoj zajednici u Oxfordu, daleko od bilo kakvog doticaja s kranstvom? Prije sam rekla da mi otac nije zabranio ova pisma. Na poetku je mislio da se dopisivanje nee nastaviti. Ali, kako se nastavilo, obavjetavala sam ga o pismima zbog vie razloga. Moj otac je uenjak, kao to sam ve rekla, ali nije samo prouavao komentare Talmuda velikoga Rashija, nego je preveo i vei dio tog djela na francuski, kako bi pomogao studentima koji su ga eljeli bolje razumjeti, ali nisu znali hebrejski. Kako je gubio vid, diktirao mi je sve ee jer je elio prevesti to vie rukopisa velikoga idovskog uenjaka Majmonida na latinski, ako ne i na francuski.
5 Eng. Blackfriars - crni fratri, dominikanci. Valja napomenuti kako se "crnim fratrima" u Hrvatskoj nazivaju pripadnici drugog sveenikog reda - franjevaca konventualaca (nap. prev.).

208

Zato me nije iznenadilo kada mi je Godwin poeo pisati upravo o tim temama i da je veliki uitelj Toma proitao neka Majmonidova djela na latinskome, i kako je on, Godwin, elio prouavati njegov rad. Godwin je znao hebrejski. Bio je najbolji uenik mojega oca. I tako sam, kako su godine prolazile, govorila ocu o Godwinovim pismima, pa su nakon toga u moja pisma Godwinu bili ukljueni neki komentari mojeg oca o Majmonidu, pa ak i o kranskoj teologiji. Moj mi otac nikada nije diktirao pismo za Godwina, ali mislim da je bolje upoznao i zavolio ovjeka za kojeg je vjerovao da ga je izdao - njega i njegovu gostoljubivost, pa je takva komunikacija bila neka vrsta oprosta. Barem je tako bilo u mojem sluaju. I tako bih se svaki dan, nakon to bih sluala oevo predavanje studentima, te zavrila prepisivanje njegovih meditacija ili pomaganje njegovim studentima u vezi s tim zadatkom, povukla u svoju sobu i pisala Godwinu o ivotu u Oxfordu i raspravljajui s njime o mnogobrojnim pitanjima. Naravno, nakon mnogo godina Godwin me pitao zato se nisam udala. Nejasno sam mu odgovarala o tome kako se sve vrijeme brinem za oca, a katkad bih jednostavno priznala da nisam upoznala ovjeka koji je trebao postati mojim muem. I tako su Lea i Rosa izrasle u predivne djevojice. Molim Vas da mi date malo vremena jer ako ne budem plakala za svojim djevojicama, neu imati snage nastaviti. U tom trenutku poela je plakati i znao sam da je ne mogu utjeiti. Bila je udana i pobona idovka i nisam se 209

usudio zagrliti je. Niti se to od mene oekivalo. Zapravo, takva mi je sloboda vjerojatno bila zabranjena. Ali, kada je podignula pogled i opazila suze u mojim oima, suze koje nikako nisam mogao objasniti jer sam plakao i zbog onoga to mi je ispripovijedala o Godwinu, ali i zbog nje, to ju je utjeilo, kao i moja tiina, pa je nastavila govoriti.

210

POGLAVLJE DESETO

Fluria nastavlja svoju pripovijest

BRATE TOBY , AKO I KADA SRETN ETE SVIDJET ETE MU SE.

GODWINA,

Ako on nije svetac, tada moda nema svetaca. A tko je Svemogui, Blagoslovljeno Ime Njegovo, da bi mi u ovom trenutku poslao nekoga tako nalik na Godwina, ili tako nalik na Meira, jer i njemu sliite. Dakle, pripovijedala sam vam kako su djevojice rasle i kako su svake godine bile sve ljupkije, sve odanije djedu, kojemu su pruile vie radosti u sljepoi nego djeca ocu koji moe vidjeti. Dopustite mi da sada spomenem Godwinova oca, samo kako bih vam skrenula pozornost na injenicu da je umro prezirui Godwina zbog njegove odluke da postane dominikanac, i ostavljajui sve svoje bogatstvo, naravno, najstarijem sinu Nigelu. Na samrtnoj postelji traio je od Nigela da mu obea kako nikada nee vidjeti svojeg brata Godwina, a Nigel je, kao pametan svjetovni ovjek, pristao slijeui ramenima. Tako mi je barem Godwin napisao u svojim pismima. Naime, Nigel se s groba njihova oca u crkvi odmah zaputio u Francusku vidjeti voljenoga brata koji mu je nedostajao. Ali, kada se sjetim tih pisama, priznajem da 211

su mi bila poput hladne vode za pie svih tih godina, premda s Godwinom nisam mogla podijeliti radost koju su mi inile Lea i Rosa. ak sam i tada uvala tu tajnu duboko u srcu. Postala sam ena koja je uivala u trima najveim zadovoljstvima, ena koja je sluala tri velike pjesme. Prva je pjesma bilo svakodnevno poduavanje mojih prekrasnih keri. Druga je bilo moje itanje i pisanje za voljenoga oca koji se esto u tome oslanjao na mene, premda je imao mnogo studenata koji su mu mogli itati. Trea pjesma bila su Godwinova pisma. I te su tri pjesme prerasle u mali zbor koji je blaio i tjeio te poboljavao moju duu. Nemojte misliti da sam zla jer sam djecu zatajila njihovu ocu. Sjetite se to smo sve riskirali. ak i sada kada su se Nigel i Godwin pomirili i redovito se dopisuju, nisam mogla zamisliti da bi otkrivanje moje tajne moglo izazvati bilo to drugo osim katastrofe. Dopustite da vam ispriam jo poneto o Godwinu. Napisao mi je sve o svojim predavanjima i svojim raspravama. Nee moi poduavati dok ne navri trideset i petu, ali je zato redovito propovijedao u Parizu gdje je imao dosta sljedbenika. Bio je sretniji nego prije i stalno mi je ponavljao kako eli da i ja budem sretna te zapitkivao zato se nisam udala. Pisao mi je da su zime u Parizu hladne, poput onih u Engleskoj, i kako je u samostanu ledeno. Ali nikada nije osjetio takvu radost, ak ni kada je imao depove pune novca kojim je mogao kupiti drvo za ogrjev ili hranu.

212

Samo je elio znati to se dogaa sa mnom i jesam li i ja pronala sreu. Kada mi je to napisao, jo me jae pritisnula neizreena istina jer sam bila toliko sretna s naim dvjema kerima u krilu. S godinama sam shvatila kako bih eljela da Godwin zna istinu. eljela sam da zna za ta dva prekrasna ploda nae ljubavi koja su sigurno odrasla i na kojima su se vidjele nevine naznake njihove ljepote koju sam toliko eljela zatititi. Tajna je bila jo bolnija jer je Godwin s velikim arom nastavio prouavati hebrejski te je esto raspravljao s uenim parikim idovima i odlazio u njihove domove uiti od njih i razgovarati s njima, ba kao to je prije toliko godina putovao izmeu Londona i Oxforda. Godwin je sada jo vie volio na narod. Naravno, udio je preobratiti one s kojima je raspravljao, ali previe je volio njihove radoznale umove i potovao njihov poboan ivot i esto je za njih znao rei da su ga nauili vie o ljubavi od uitelja teologije na sveuilitu. esto sam mu eljela priznati istinu, ali bi me, kao to sam objasnila, takva razmiljanja zaustavila. Prvo, Godwin bi bio duboko nesretan da dozna kako me ostavio trudnu. I drugo, mogao bi se zabrinuti, kao i bilo koji drugi neidovski otac, da njegove dvije keri odgajaju kao idovke, i to ne zato da bi me osudio za ono to sam uinila, ili zbog straha za njihove due, nego zato to je znao za sve progone i nasilja kojima je na narod tako esto izvrgnut.

213

Prije dvije godine doznao je to se dogodilo s Malim Sv. Hughom od Lincolna. Iskreno smo tada pisali jedno drugomu o svojim strahovima za idovsku zajednicu u Londonu. Kada nas optue na jednome mjestu, nasilje moe buknuti i drugdje. Mrnja i lai o nama mogu se proiriti poput kuge. Sve te strahote natjerale su me da uvam tajnu. to bi Godwin uinio da je znao da su mu keri u opasnosti od nereda ili ubojstva? to bi uinio? Ono to me ipak natjeralo da mu priznam sve bio je Meir. Meir je doao u na dom ba kao i Godwin prije mnogo godina - da bi uio kod mojega oca. Kako sam ve rekla, oeva sljepoa nije prekinula dolazak novih studenata. Tora je zapisana u njegovu srcu, znao je rei, i nakon svih tih godina komentiranja Talmuda znao je sve komentare napamet, kao uostalom i sve Rashijeve komentare Talmuda. Glavni rabini sinagoga u Oxfordu redovito su dolazili u na dom i savjetovali se s mojim ocem. Ljudi su mu dolazili i zbog svojih dvojbi i nesuglasica. A i kranski prijatelji, a imao ih je mnogo, dolazili su po savjete o jednostavnijim pitanjima, a povremeno - ako bi im zatrebao novac jer je zakon zabranjivao posuivanje kakvo smo mi poznavali - dolazili su s molbom da pronae neki nain i posudi im, a da pritom nitko to ne zabiljei ili dozna za kamate. Nisam eljela razgovarati o tim stvarima. Nikada nisam upravljala svojom imovinom.

214

Ubrzo nakon to je poeo posjeivati mojega oca, Meir je poeo voditi i moje poslove te se tako nisam morala zamarati materijalnim stvarima. Vi me ovdje vidite skupo odjevenu, s jednostavnim bijelim pokrivalom za glavu i velom i ne vidite nita to bi naruilo sliku bogate ene osim ovoga ovdje znaka od tafta koji me oznaava kao idovku, ali vjerujte mi da rijetko razmiljam o materijalnim stvarima. Poznato vam je zato posuujemo novac Kralju i njegovim podanicima. Sve znate. Vjerojatno znate i kako su - otkako je Kralj zakonom zabranio kamatarenje pronaeni naini da se taj propis zaobie, tako da i sada u svojem posjedu u ime Kralja imamo mnogobrojne dugove upisane na pergamentu. Moj je ivot bio posveen ocu i mojim djevojicama i nije mi palo na pamet da bi Meir mogao zaprositi moju ruku, premda sam zapazila ono to bi uoila i svaka druga ena, a sigurna sam da ste i vi uoili - Meir je zgodan mukarac, blage naravi i britkog uma. Kada je s puno potovanja zaprosio moju ruku, ocu je objasnio svoje velikodune uvjete i istaknuo kako se nada da ga nee liiti mene i moje ljubavi. Rekao je da bi nas sve elio pozvati da se zajedno s njim preselimo u kuu koju je nedavno naslijedio u Norwichu. Tamo je imao mnogobrojna poznanstva i rodbinu, a bio je prijatelj nekih najbogatijih idova, kojih je u tom gradu bilo mnogo, to ste sigurno i sami zakljuili iz broja tamonjih kamenih kua. Znate zato su nae kue kamene. To ne moram objanjavati.

215

Moj otac je gotovo posve izgubio vid. Jo je raspoznavao kada svie i kada je no, ali je mene i moje keri prepoznavao tek dodirom svojih njenih ruku, a ako je bilo to volio toliko kao to je volio nas, onda je to bilo poduavanje i usmjeravanje njegova itanja. Jer, Meir nije studirao samo Toru i Talmud, nego i astrologiju i medicinu te sve ostalo to je mojega oca povremeno zanimalo, a Meir je bio i pjesnik, s lirskim pogledom na svijet, ovjek koji vidi ljepotu u svemu oko sebe. Da je Godwin bio roen kao idov, bio bi Meirov blizanac. Sada ve govorim gluposti jer je Godwin zbroj mnogih nevjerojatnih okolnosti koje sam prije objasnila. Godwin ulazi u sobu kao da ju je upravo pregazila divlja horda, Meir je tii i uglaeniji. Slini su, a opet meu njima nema nikakve slinosti. Moj je otac odmah pristao da se udam za Meira i, da prihvatio je selidbu u Norwich gdje se nalazila uspjena idovska zajednica u kojoj je ve neko vrijeme vladao mir. Naposljetku, one grozne optube da su idovi ubili Maloga Sv. Williama bile su stare vie od stotinu godina. I da, ljudi su dolazili u svetite i u vjerskom su na nas zanosu gledali sa strahom, ali imali smo mnogo prijatelja meu neidovima tako da su stare uvrede izgubile otrinu. Ali kako sam se mogla udati za Meira, a ne priznati mu istinu? Jesam li trebala dopustiti da ta strana tajna ostane izmeu nas, premda moje keri imaju ivog oca? Nismo mogli potraiti niiji savjet, ili je barem otac tako mislio, no nije elio da nastavim dok na neki nain ne rijeimo taj problem. 216

Dakle, to mislite da sam uinila? Bez oeva znanja traila sam savjet od jedine osobe na ovom svijetu kojoj sam bezuvjetno vjerovala i voljela je, a to je bio Godwin. Pisala sam ovjeku koji je postao ivi svetac meu svojom braom u Parizu i veliki uenjak Boje znanosti, te mu postavila pitanje. Piui na hebrejskome, kao to sam to esto inila, ispripovijedala sam mu sve. Tvoje keri prekrasne su umom i srcem i tijelom", istaknula sam, ali vjeruju da su djeca mrtvog oca, a tajna je toliko dobro uvana da Meir, iako me zaprosio, ne sluti istinu." I sada tebi postavljam pitanje, tebi toliko daleko od vremena u kojem bi ti roenje ove djece bilo razlog za ojaenost ili zabrinutost, i uvjeravam te da su ove dragocjene djevojice primile svaki mogui blagoslov, ali to da napravim s Meirovom prosidbom? Mogu li postati ena tom ovjeku, a da mu ne kaem istinu?" Kako da ovjek zataji takvo to od nekoga tko u brak donosi samo njenost i dobrotu? I sada kada zna, to ti, duboko u sebi, eli za svoje keri? Sada me moe optuiti, ako eli, zato to ti nisam rekla da su tvoje te dvije zjenice oka mojega. Ako to eli, optui me prije nego to se udam za ovog ovjeka." Priznala sam ti istinu i sada osjeam veliko sebino olakanje, ali i nesebinu radost. Trebam li i kerima rei istinu kada doe vrijeme za to i to da radim s tim dobrim ovjekom Meirom?" Molila sam ga da ne bude zaprepaten tim vijestima, nego da mi udijeli poboan savjet o tome kako trebam 217

postupiti. Piem bratu Godwinu", napisala sam mu, bratu predanom Bogu. Od njega oekujem mudar odgovor pun ljubavi." Priznala sam mu i da sam mu sve godinama namjerno preuivala, ali da nikada neu znati jesam li ga zatitila ili mu uinila naao. Ne sjeam se to sam jo napisala. Moda sam mu ispripovijedala kako su obje djevojke pametne i dobro napreduju u uenju. Svakako sam mu rekla da je Lea tia, a Rosa uvijek eli neto pametno i zabavno rei. Rekla sam mu i kako Lea prezire sve svjetovno kao nevano, a Rosi nikada nije dosta haljina ili velova. Napisala sam mu i kako je Lea vezana za mene i dri se mene, a Rosa, kada je god kod kue, viri kroz prozor kako joj ne bi promaknuli dogaaji u Oxfordu ili Londonu. Rekla sam mu i kako ga na sve naine nalazim u naim kerima - u Leinoj pobonosti i disciplini i u Rosinoj nepokolebljivoj radosti i smijehu. Rekla sam mu da su djevojke naslijedile mnogo toga od svojega oca te da e biti i nasljednice mojega oca. Kada sam poslala pismo strahovala sam jesam li naljutila ili razoarala Godwina, ili ga moda izgubila zauvijek. Premda ga vie nisam voljela onako kao u mladosti i vie nisam sanjala o njemu kao o mukarcu, voljela sam ga svim svojim srcem i moje je srce bilo u svakom napisanom pismu. Onda, to mislite da se dogodilo? Morao sam priznati kako nisam imao pojma to se dogodilo i da mi se po glavi rojilo toliko misli da mi je bilo teko dopustiti joj da nastavi. Ali, spomenula je da je

218

izgubila dvoje djece. Dok smo razgovarali, u njoj su bujali osjeaji. A dobar dio tih osjeaja zahvatio je i mene.

219

POGLAVLJE JEDANAESTO

Fluria nastavlja svoju pripovijest

ZA DVA TJEDNA GODWIN JE STIGAO U OXFORD I

s e na vratima nae kue. Naravno to nije bio Godwin kojeg sam neko poznavala. Bio je izgubio svjeinu mladosti i onu zagriljivu nesmotrenost koju je zamijenilo neto mnogo ozarenije. Preda mnom je stajao ovjek kojega sam poznavala iz pisama. Govorio je blago i smireno, ali s unutarnjom strau koju je teko svladavao. Primila sam ga, ne rekavi nita ocu, i odmah pozvala djevojke. U tom mi se trenutku inilo da nisam imala izbora osim priznati im kako je taj ovjek njihov otac, a Godwin me ionako preklinjao da to uinim. Fluria, pa nisi uinila nita loe", rekao mi je. Svih ovih godina nosila si teret koji sam trebao podijeliti s tobom. Ostavio sam te trudnu. Ta mi mogunost uope nije pala na pamet. A sada mi dopusti da vidim keri, preklinjem te. Nema se ega bojati." Uvela sam djevojke da ga upoznaju. Sve se to dogodilo prije neto manje od godinu dana, kada je mojim kerima bilo trinaest godina.
POJAVIO

220

Bila sam tako neizmjerno i radosno ponosna dok sam ih predstavljala, jer su izrasle u ljepotice, a od oca naslijedile ozaren i sretan izraz lica. Drhtavim glasom objasnila sam da je taj ovjek zapravo njihov otac te da je to brat Godwin kojemu sam tako redovito pisala, te da on do prije dva tjedna nije niti znao za njihovo postojanje, ali ih sada eli vidjeti. Lea je bila u oku, a Rosa se odmah nasmijeila Godwinu. Na svoj oaravajui nain izjavila je kako je oduvijek znala da je njihovo roenje obavijeno velom tajne te da je sretna to konano moe upoznati ovjeka koji joj je otac. Majko", rekla je, ovo je radostan dan." Godwin je bio na rubu suza. Priao je objema i njeno ih pomilovao po glavi. A onda je sjeo plaui, svladali su ga osjeaji dok je gledao svoje keri koje su stajale pored njega. Tijelo su mu potresali bezglasni jecaji. Kada je moj otac shvatio tko je u kui i kada su mu stariji sluge rekli da Godwin sada zna za svoje keri te one znaju za njega, siao je i uao u sobu te Godwinu zaprijetio da e ga ubiti golim rukama. ,,Oh, srea tvoja da sam slijep, pa te ne mogu nai! Lea i Rosa, nareujem da me odmah odvedete k tom ovjeku." Djevojke nisu znale to bi, ali ja sam odmah stala izmeu njih dvojice i preklinjala oca da se smiri. Kako se samo usuuje doi ovamo radi toga?" estio se moj otac. Tolerirao sam tvoja pisma i s vremena na vrijeme sam ti pisao. Ali sada, kada ti je otkrivena sva

221

dubina tvojeg izdajstva, kako ima hrabrosti doi pod moj krov?" I meni je namijenio podjednako stroge prijekore: Priznala si ovom ovjeku sve bez mojeg pristanka. A to si rekla Lei i Rosi? Koliko djeca zapravo znaju?" Rosa ga je odmah pokuala smiriti. Djede", rekla je, oduvijek smo osjeale da smo obavijene velom tajne. Uzalud smo postavljale tolika pitanja o rukopisima naega navodnog oca, ili traile neku uspomenu prema kojoj bismo ga se mogle sjeati, ali nikada nismo dobile odgovor, osim to bismo zbunile majku i na neki je nain povrijedile. Sada znamo da je ovaj ovjek na otac i sretne smo zbog toga. Djede, on je veliki uenjak, pa cijeli smo ivot toliko puta sluale o njemu." Pokuala je zagrliti mojega oca, ali ju je odgurnuo. Oh, bilo je strano vidjeti ga kako netremice gleda ispred sebe, stiui tap, izgubljen, osjeajui da je sada sam meu neprijateljima od vlastite krvi i mesa. Poela sam plakati. Nisam znala to bih rekla. One su keri majke idovke", rekao je moj otac, ,,i idovske ene koje e jednoga dana biti majke sinova idova, ali ni tada nee imati posla s njima. Nisu tvoje vjere. Mora otii. I nemoj mi prodavati prie o svojoj svetosti i slavi u Parizu. Toga sam se u ivotu nasluao. Znam tko si - ovjek koji je izdao moje povjerenje i moju kuu. Idi propovijedati neidovima koji su te prihvatili kao reformiranog grjenika. Od tebe ne prihvaam priznanje krivnje. Bio bih iznenaen kada bih doznao da svake noi ne posjeuje parike ene. Gubi se iz moje kue!" 222

Ne poznajete vi mojeg oca. Ne poznajete plamen njegova bijesa. Moja pria tek je blijeda sjena rijei kojima se posluio da kazni Godwina. I sve to u nazonosti djevojica koje su gledale u mene i u djeda, a zatim u redovnika u crnome koji je pao na koljena i protisnuo: ,,A to mogu uiniti osim pasti na koljena i moliti za oprost?" Samo se priblii", odgovorio je moj otac ,,i izmlatit u te kao magarca za sve zlo koje si uinio mojoj obitelji." Godwin je jedva ustao, poklonio se mojem ocu i njeno me pogledao, a zatim je, tuno gledajui u djevojke, krenuo prema vratima. Rosa ga je zaustavila i bacila mu se u zagrljaj te ju je dugo drao - a sve to moj otac nije mogao niti vidjeti niti znati. Lea se na trenutak ukipila, zaplakala, a onda istrala iz sobe. Gubi se iz moje kue", zaurlao je moj otac. Godwin je odmah posluao. Muile su me misli o tome to radi i kamo je otiao, a inilo mi se takoer da vie nemam izbora osim sve priznati Meiru. Meir je doao te veeri. Bio je uznemiren. Rekli su mu da je kod nas bila svaa te kako su vidjeli da iz nae kue izlazi jako uznemiren crni fratar. Zatvorila sam se s Meirom u oevu radnu sobu i ispripovijedala mu istinu. Rekla sam mu kako ne znam to e se dogoditi. Je li se Godwin vratio u Pariz, ili je jo u Oxfordu ili Londonu? Nisam pojma imala.

223

Meir me dugo gledao oima punim ljubavi. A onda me iznenadio. Prekrasna Flurijo", rekao je, oduvijek sam znao da su to keri tvojega ljubavnika iz mladosti. Zar misli da meu ovdanjim idovima nema onih koji se sjeaju tvoje privrenosti Godwinu i prie o njegovoj davnoj svai s tvojim ocem? Nikada to nee priznati, ali svi znaju. Smiri se, meni to nije vano i moe biti mirna. Ono s im se mora suoiti nisam ja jer te danas volim kao to sam te volio juer i dan prije toga. Ali, svi se moramo suoiti s onim to Godwin namjerava uiniti." Mirno je nastavio govoriti. Sveenik ili redovnik optuen da ima djecu sa idovkom mora se suoiti s tekim posljedicama. I sama to zna. Ali i idovka koja prizna da su njezine keri djeca kranina snosit e isto tako ozbiljne posljedice. Takvo to je zakonom zabranjeno. A Kruna se oajniki eli doepati imovine prekritelja zakona. A u ovoj je situaciji mogue uiniti bilo to, osim nastaviti uvati tajnu." Doista, imao je pravo. Bila je to ona ista stara bezizlazna situacija s kojom sam se morala suoiti kada smo se Godwin i ja zavoljeli i kada su ga otjerali. Obje strane imale su razloga nastaviti uvati tajnu. A vjerujem da su moje djevojke, onako pametne, to jako dobro razumjele. Meir me smirio na nain slian onomu na koji su me smirivala Godwinova pisma, i u tom trenutku istinske bliskosti - jer je to doista bila bliskost - shvatila sam jasnije nego prije Meirovu krotkost i uroenu dobrotu. Moramo priekati i vidjeti to e Godwin uiniti", ponovio je. Zapravo, Fluria, vidio sam tog redovnika 224

kada je izlazio i uinio mi se poniznim i dobrim ovjekom. ekao sam vani i nisam htio ulaziti za sluaj da je tvoj otac razgovarao s njim. I tako sam ga dobro pogledao kada je izaao. Bio je blijed i izmuen, inilo se da mu duu titi neizmjeran teret." ,,A sada ga i ti nosi, Meire", rekla sam. Ne, ne nosim nikakav teret. Samo se nadam i molim se da Godwin nee pokuati povesti keri sa sobom jer bi to bio grozan i straan postupak." Ali kako bi mi redovnik mogao oduzeti keri?" upitala sam. Dok sam izgovarala te rijei, zaulo se glasno kucanje i nakon nekoliko trenutaka mi je slukinja, moja voljena Amelot, dola rei da je grof Nigel, sin Arthura, ovdje zajedno sa svojim bratom sveenikom Godwinom te da ih je odvela u najbolju sobu u kui. Dok sam ustajala, pokraj mene se stvorio Meir i uzeo me za ruku. Volim te, Fluria i elim da mi bude ena. Sjeti se toga, ali i toga da sam znao tajnu, a da mi je nitko nije rekao. ak sam znao i da je najmlai sin staroga grofa vjerojatno ta osoba. Vjeruj u mene, Fluria, i vjeruj u moju bezgraninu ljubav, pa ako u ovom trenutku ne eli odgovoriti na moju pronju, s obzirom na sve to, vjeruj da u strpljivo ekati dok ne odlui hoemo li stupiti u brak ili ne." Eto, Meir do tada nikada nije izgovorio toliko mnogo u mojoj nazonosti, ili nazonosti mojega oca. Pruio mi je veliku utjehu, ali jo sam bila u smrtnom strahu od onoga to me ekalo u prednjem dijelu kue.

225

Oprostite mi to sam plakala. Oprostite mi to se ne mogu suzdrati. Oprostite mi to ne mogu zaboraviti Leu, ne sada dok sve to prepriavam. Oprostite mi to sam plakala za Rosom. Gospodine uslii molitvu moju i vapaj moj k Tebi da doe, u svojoj vjernosti i pravednosti priteci mi u pomo. I ne sudi sluzi svojemu jer nitko iv nije pravedan pred tobom. Ovaj psalam znate isto tako dobro kao i ja. To je molitva koju uvijek molim. Otila sam pozdraviti mladoga grofa koji je naslov naslijedio od oca, takoer Nigela. Poznavala sam ga kao jednog od oevih uenika. Bio je zabrinut, ali ne i srdit. A kada sam pogledala Godwina, ponovno me zaprepastila njegova blagost i mirnoa premda je bio tu, da, vrlo uvjerljivo, ali opet u nekom drugom svijetu. Obojica mukarca pozdravili su me s puno potovanja koje bi iskazali nekoj neidovki, a ja sam ih zamolila da sjednu i ponudila ih vinom. Dua mi se sledila od straha. to je znaio dolazak mladoga grofa? U tom trenutku uao je moj otac i upitao tko je to doao u njegovu kuu. Zamolila sam slukinju da ode po Meira i zamoli ga da nam se pridrui, a onda sam, drhtavim glasom, objasnila ocu kako nam je u goste stigao grof zajedno sa svojim bratom Godwinom, te da sam ih ponudila vinom.

226

Meir je uao i stao pokraj oca, a ja sam naredila slugama da izau jer su se svi bili sjatili dvoriti grofa. Dobro, Godwine", rekla sam. to mi eli rei?" Jedva sam suzdravala suze. Kada bi ljudi iz Oxforda znali da su dvije neidovske djevojice odgojene kao idovke, moda bi nam htjeli nauditi? Moda postoji neki zakon prema kojemu mogu zahtijevati nae smaknue? Nisam znala. Toliko je zakona bilo usmjereno protiv nas, ali ova djeca nisu bila zakonita djeca svojega kranskog oca. I bi li se redovnik kao to je Godwin htio osramotiti i javno priznati oinstvo? Godwin, kojega su njegovi studenti toliko voljeli, sigurno nije elio takvo to. Grof je bio dosta moan. Bio je jedan od najbogatijih ljudi u zemlji, a mo mu je bila tolika da se mogao suprotstaviti canterburyjskom nadbiskupu kada god je htio, a isto je tako postupao i s Kraljem. Sada bi se moglo dovoditi neto strano, potiho i bez znanja javnosti. I dok sam razmiljala o svemu tome, nastojala sam ne gledati u Godwina jer bih, kada god bih ga pogledala, osjetila samo istu i uzvienu ljubav, a zabrinut izraz na licu njegova brata zadavao mi je bol. Bojala sam se. Ponovno sam razmislila o situaciji u kojoj sam se nala i shvatila svu njenu bezizlaznost. Gledala sam u ahovsku plou na kojoj su se dvije figure nalazile jedna nasuprot drugoj, a da pritom ni jedna nije bila u dobrom poloaju za otvaranje partije. Ne zamjerite mi proraunatost u trenucima koje opisujem, jer sam u sebi vidjela krivca za sve to se

227

dogaalo. Sada sam na savjesti nosila tihog i zamiljenog Meira koji je zaprosio moju ruku. Da, raunala sam kao da zbrajam. Ako se istina otkrije, osudit e nas. Ako Godwin zatrai pravo na njih, zauvijek e se osramotiti. to ako namjeravaju odvesti moje djevojice i spremaju im ivot u nepodnoljivoj zatoenosti grofova dvorca? Toga sam se najvie bojala. Bila je tiina, sada sam znala da su figure na ahovskoj ploi posloene i da ekam prvi potez. Moj je otac ostao stajati, premda smo mu ponudili da sjedne. Zamolio je Meira da uzme svjetiljku i osvijetli lica obojice mukaraca koji su stajali nasuprot. Meiru je to bilo mrsko, pa sam dohvatila svjetiljku i, ispriavi se grofu, obasjala njegovo lice, a on je samo mahnuo rukom u znak pristanka i zagledao se pokraj plamenova. Moj je otac uzdahnuo i zatraio da mu se donese stolac. Ruke su mu bile oslonjene o vrh tapa. Ne zanima me tko ste", rekao je. Prezirem vas. Naudite li mojoj kui, skupo ete to platiti." Godwin je ustao i istupio naprijed. Moj je otac, zauvi korake, podignuo tap kao da e ga odgurnuti, pa je Godwin zastao u sredini sobe. Oh, bila je to agonija, ali onda je Godwin, propovjednik, ovjek koji je mogao ganuti gomile na parikim trgovima i u predavaonicama, poeo govoriti. Njegov normanski francuski bio je savren, kao i onaj mojega oca te moj, to i sami moete uti. Plod mojih grijeha", rekao je, nalazi se preda mnom. Sada vidim do ega su doveli moji sebini postupci. Sada 228

shvaam da je sve ono to sam nepromiljeno uinio imalo posljedice i utjecalo je na druge ljude koji su ih ponizno i velikoduno prihvatili." Bila sam duboko ganuta tim rijeima, ali moj je otac pokazivao nestrpljivost. Oduzmi nam djecu i dat u te osuditi pred Kraljem. Mi smo, ako si moda na trenutak to zaboravio, kraljevi idovi i nee poduzeti nita takvo." Ne", odgovorio je Godwin blago i smjerno. Ne bih to uinio bez vaeg pristanka, rabine Eli. Nisam doao u va dom nita traiti. Doao sam s molbom." A kakva bi to molba bila? I pazi", rekao je moj otac, pripravan sam uzeti tap i nasmrt te premlatiti." Oe, molim te", preklinjala sam ga da prestane i poslua. Godwin je sve to prihvatio tako strpljivo kao da je pripremljen podnijeti javno kamenovanje, a da pritom ne makne prstom. A onda je objasnio svoje namjere. Nije li ovo dvoje prekrasne djece", poeo je, nije li nam Bog poslao njih dvije radi naih dviju vjera? Pogledajte to je podario Fluriji i meni. Ja, koji sam vjerovao da nikada neu iskusiti ljubav prema djetetu, sada imam dvoje, a Fluria i dalje ivi normalnim ivotom, neosramoena, u divnom drutvu svojih potomaka koje bi joj netko okrutniji sigurno oduzeo." Fluria, preklinjem te: daj mi jednu od tih dviju prekrasnih djevojaka. Rabine Eli, preklinjem vas, dopustite mi da jednu odvedem iz ove kue."

229

Dopustite mi da je odvedem u Pariz da se koluje. Dopustite mi da je gledam kako odrasta kao kranka, pod blagim vodstvom odanoga oca i strica." Druga neka ivi s vama. A koja e od njih poi sa mnom, ti odlui i ja u tvoju odluku prihvatiti, jer poznaje njihova srca i zna koja bi mogla biti sretna u Parizu, kojoj bi se svidio novi ivot, a koja je stidljivija i moda odanija majci. Ne sumnjam da te obje neizmjerno vole." Ali, Fluria, preklinjem te, pokuaj shvatiti kako se ja kao kranin osjeam sada kada znam da moja djeca ne mogu biti tamo gdje pripadaju i da ne znaju nita o najvanijim odlukama koje je njihov otac donio - sluiti zauvijek svojem Gospodinu Isusu Kristu milju, rijeju i djelom. Kako bih se mogao vratiti u Pariz, a da te ne pokuam uvjeriti - dopusti mi da povedem jednu od djevojica. Dopusti mi da je podignem kao svoju kransku ker. Podijelimo plodove naega pokvarenog pada i nau veliku dobru sreu, a ta je da su ove djevojice ive." Moj je otac na te rijei pobjesnio. Ustao je, stiui tap. Obeastio si moju ker", derao se, ,,i sada ima hrabrosti doi i traiti da podijelite djevojice? to si ti umilja, da si kralj Salomon? Da vidim, ubio bih te rukama. Nita me ne bi moglo zaustaviti. Ubio bih te golim rukama i zakopao te u dvoritu ove kue tako da tvoja kranska braa ne mogu do tebe. Hvala Bogu da sam slijep, bolestan i star, pa ti ne mogu iupati srce. Budui da je to tako, nareujem ti da napusti moj dom i 230

zabranjujem ti da se ikada vrati i pokua potraiti svoje keri. Ova su ti vrata zauvijek zatvorena. I dopusti mi da te rasteretim - ova su djeca zakonski naa. Ba me zanima na koji bi nain dokazao suprotno, a pomisli samo na skandal koji e prouzroiti ako iz ovih stopa bez ijedne rijei ne napusti moju kuu i ne odustane od svojega nepromiljenog i okrutnog zahtjeva!" Uinila sam sve to sam mogla da smirim oca, ali me samo odgurnuo otrim udarcem lakta. Zamahnuo je svojim tapom za hodanje, dok je slijepim oima pretraivao sobu. Grof je bio slomljen od tuge, ali nita se nije moglo mjeriti s izrazom jada i slomljenog srca na Godwinovu licu. to se Meira tie, nisam znala na koji nain shvaa tu svau jer sam pokuavala zagrliti oca i smiriti ga i molila ga da dopusti mukarcima da govore. Smrtno sam se bojala, ne Godwina, nego Nigela. Nigel je imao mo liiti me mojih keri, ako to eli i podvrgnuti nas strogoj osudi. Nigel je imao dovoljno novaca i ljudi da otme djevojke i zauvijek ih zatoi u svojem dvorcu miljama od Londona i da mi uskrati pravo da ih vie ikada vidim. Ali na licima obojice zrcalila se samo blagost. Godwin je ponovno plakao. ,,Oh, toliko mi je ao to sam vam nanio toliku bol", rekao je mojem ocu. Nanio si mi bol, ti pseto", rekao je moj otac. Teko se vratio do stolca i ponovno sjeo, dok su mu snani drhtaji potresali tijelo. Ogrijeio si se o moju kuu. I sada se ogrjeuje o nju. Gubi se. Odlazi." 231

Ali ono to je iznenadilo sve u tom trenutku prepunom emocija bila je Rosa. Ona je u tom trenutku ula u sobu i jasnim glasom zamolila djeda da prestane. Blizanci, pa ak i jednojajani, esto nisu identini srcem i duom. Kao to sam vam i prije natuknula, jedno je dijete esto izravnije i sklonije nareivanju od drugoga. To je bio sluaj i s mojim kerima. Lea se uvijek ponaala kao da je mlaa od Rose. Rosa je bila ta koja je uglavnom odluivala to e uiniti, a to ne. U tome je nalikovala na mene, ali i na Godwina. Sliila je i mojem ocu jer je on bio ovjek u ijem je nastupu uvijek bilo odlunosti. I tako je Rosa odluno nastupila u tom trenutku. Odluno i njeno rekla mi je da eli ii s ocem u Pariz. I Godwin i Nigel bili su duboko dirnuti, dok je moj otac bez rijei spustio glavu. Rosa mu je prila i vrsto ga zagrlila te poljubila. Nije htio otvoriti oi. Ispustio je tap i vrsto stisnuo ake na koljenima, ignorirajui je kao da ne osjea njezin dodir. Pokuala sam mu vratiti tap jer ga je uvijek imao u ruci, ali okrenuo se od svih nas, kao da nosi golemi teret na ramenima. Djede", rekla je Rosa, Lea ne bi mogla podnijeti odvojenost od majke. I sam zna da bi se bojala otii u mjesto kao to je Pariz. ak se i sada pribojava selidbe u Norwich s Meirom i majkom. Ja bih trebala otii s bratom Godwinom. Sigurna sam da shvaa mudrost mojih rijei i kako je to jedini nain da svi budemo zadovoljni." Okrenula se i pogledala Godwina, a on ju je tako njeno gledao da sam to jedva mogla podnijeti.

232

Rosa je nastavila: Znala sam da je ovaj ovjek moj otac i prije nego to je doao u na dom. Znala sam da je brat Godwin iz Pariza kojem je moja majka tako odano pisala, ovjek koji mi je podario ivot." Lea nije nikada posumnjala i sada eli biti s majkom i Meirom. Lea vjeruje u ono u to eli vjerovati, i to ne na temelju onoga to vidi, nego onoga to osjea." Prila mi je i zagrlila me. Blago je rekla: elim ii u Pariz." Namrtila se i inilo se da pokuava oblikovati rijei, a onda je jednostavno rekla: Majko, elim biti s ovim ovjekom jer je moj otac." Pogleda uprtog u mene nastavila je: Ovaj ovjek nije poput ostalih. Ovaj ovjek nalikuje na svete ljude." Mislila je pritom na one najkonzervativnije idove koji su ivjeli samo za Boga i tako su se temeljito pridravali Tore i Talmuda da smo ih mi ostali nazivali hasidima. Moj je otac uzdahnuo i podignuo pogled i mogla sam vidjeti da se moli. Sagnuo je glavu. Ustao je i priao zidu, okreui svima lea i poeo se klanjati iz struka dok se molio. Vidjela sam da je Godwin izvan sebe od radosti zbog Rosine odluke. Kao i njegov brat Nigel, uostalom. Nigel je progovorio i tihim glasom punim potovanja objasnio kako e se pobrinuti za Rosinu odjeu i sve to bi joj moglo zatrebati te da e se djevojica kolovati u najboljem samostanu u Parizu. Ve je pisao redovnicama. Priao je Rosi, poljubio je i rekao. Jako si usreila svojeg oca." inilo se da se i Godwin moli, a onda je ispod glasa dodao: Dragi Boe, dao si mi blago u ruke. Obeavam ti da 233

u uvijek uvati ovo dijete i da e njezin ivot biti bogat zemaljskim blagoslovima. Molim te Boe, udijeli joj ivot duhovnih blagoslova." Na te rijei mi je kroz glavu prostrujilo da bi mi otac mogao izgubiti razum zbog svih tih dogaaja. Naravno, Nigel je bio grof, razumijete li, i zemljoposjednik vie od jednog imanja, i bio je naviknut na poslunost ne samo u vlastitu kuanstvu nego i u kmetovom i svih onih s kojima se susretao. Nije shvaao koliko njegove pretpostavke duboko vrijeaju mojega oca. Godwin je shvatio i, ponovno kao i prije, kleknuo pred mojega oca. Uinio je to tako jednostavno, kao da je to tek beznaajan in. Kakav je to prizor bio dok je u crnoj halji i sandalama kleao pred mojim ocem i preklinjao ga da mu oprosti i da vjeruje kako e Rosa biti voljena i zbrinuta. Moj se otac nije dao pokolebati. Na kraju je, uz duboki uzdah, mahnuo da uutimo jer ga je sada preklinjala i Rosa, a ak ga je i blag te ponosan Nigel pokuavao uvjeriti u ispravnost odluke. Ispravnost ove odluke!" rekao je. to ima ispravnog u tome da ki jedne idovke krste i da postane kranka? Vama je to u redu? Radije u je gledati mrtvu nego dopustiti takvo to." Rosa mu je hrabro pristupila i nikako mu nije htjela ispustiti ruku. Djede", rekla je, ti bi sada trebao biti kralj Salomon. Zar ne razumije da Leu i mene treba razdvojiti jer smo dvije, a ne jedna, i imamo dva roditelja - oca i majku." Sama si donijela odluku", rekao je moj otac. Govorio je s gorinom. Nikada ga nisam vidjela tako bijesnog, tako 234

ogorenog. ak ni tada kada sam mu prije toliko godina rekla da nosim dijete. Za mene si mrtva", rekao je Rosi. Idi sa svojim ludim i naivnim ocem, vragom koji je stekao moje povjerenje, sluao moje prie i legende i moje poduke, a cijelo je vrijeme pokvareno mjerkao tvoju majku. Samo idi jer si za mene mrtva i oplakat u te. A sada odlazi iz moje kue. Odlazi i idi s ovim gadom koji je doao ovamo odvesti dijete od njegove majke i djeda." Napustio je sobu, lako naavi izlaz, i zalupio vratima. Mislila sam da e mi u tom trenutku puknuti srce i da nikada vie neu nai mir, sreu ili ljubav. U tom se trenutku dogodilo neto to je na mene ostavio dublji dojam od svih izgovorenih rijei. Godwin je ustao i okrenuo se prema Rosi, a ona mu se bacila u zagrljaj. Neodoljivo ju je privlaio te ga je obasula poljupcima i poloila mu glavu na rame, a on je zatvorio oi i zaplakao. U tom sam trenutku vidjela sebe, onda kada sam ga voljela, prije toliko godina. Jedina sam vidjela istou svega i kako on u naruju dri nau ker. U tom sam trenutku shvatila da to ne mogu niti trebam pokuavati onemoguiti. Brate Toby, ovo priznajem samo vama. U tom sam trenutku osjetila veliko olakanje. U srcu sam se oprostila od Rose, to je bila neujna potvrda moje ljubavi prema njemu, a onda sam zauzela svoje mjesto pokraj Meira. Ali, vidite kako se sve zbilo. Vidite? Jesam li pogrijeila? Jesam li dobro postupila?

235

Gospodin na Nebesima oduzeo mi je Leu, moje dijete koje je ostalo sa mnom, moju vjernu, plahu, odanu Leu. Uzeo ju je k sebi, a moj otac u Oxfordu odbija razgovarati sa mnom i oplakuje ivu Rosu. Je li mi Gospodin sudio? Sigurna sam da je moj otac doznao za Leinu smrt. Sigurna sam da zna s ime se suoavamo ovdje u Norwichu i kako je grad iskoristio Leinu smrt kao sjajan razlog da nas osude i moda smaknu te da bi se mrnja naih susjeda neidova jo jedanput mogla rasplamsati i usmjeriti protiv nas. Sueno mi je jer sam Rosu iskoristila kao tit protiv grofa i dopustila da ode s njim i Godwinom u Pariz. vrsto vjerujem da je presuda donesena. I moj otac od tog trenutka sa mnom nije progovorio ni rijei, nije mi napisao ni retka. A ne eli to uiniti ni sada. Bio bi napustio na dom toga dana, da me Meir nije odmah odveo i da Rosa nije otputovala te iste noi. A moja jadna, njena Lea, toliko se trudila razumjeti zato je njezina sestra naputa i odlazi u Pariz i zato njezin djed sjedi tiho poput granitne stijene i odbija razgovarati s bilo kime, pa ak i s njom. A sada je moja plaha dragost, koju smo doveli u ovaj udni Norwich i voljeli je, umrla od ileusa dok smo mi bespomono stajali oko nje i nismo joj mogli pomoi, i tako me Bog doveo ovamo, kao zatvorenicu, dok u gradu ne ponu nemiri i svi ne budemo uniteni. Pitam se smije li nam se sada moj otac gorko jer je s nama sigurno svreno.

236

POGLAVLJE DVANAESTO

Kraj Flurijine pripovijesti

FLURIA JE BILA U SUZAMA KADA JE ZAVRILA

I P O N O V N O S A M P O E L I O zagrliti je, ali znao sam da to nije prikladno i da mi se takvo to nee tolerirati. Jo jedanput sam joj aptom objasnio da ne mogu niti zamisliti njezinu bol zbog gubitka Lee, te da mogu u tiini odati poast njezinu srcu. Ne vjerujem da bi vam Bog oduzeo dijete kako bi vas za neto kaznio", rekao sam. Ali to mi znamo o putovima Gospodnjim? Mislim da ste, kada ste pustili Rosu u Pariz, postupili onako kako ste smatrali ispravnim u danom trenutku. A Lea je umrla slijedom dogaaja zbog kojih djeca mogu bilo kad umrijeti." Malo se smekala na te moje rijei. Bila je umorna i moda ju je iscrpljenost smirivala kao i bilo to drugo. Ustala je od stola i prila uskom prozoru, pa se inilo da promatra snijeg koji jo pada. Stao sam iza nje. Fluria, ima mnogo stvari o kojima sada moramo odluiti, ali najvanija je sljedea: ako bih otputovao u
PROPOVIJEDATI

237

Pariz i uvjerio Rosu da se vrati i da se pretvara da je Lea..." ,,Oh, zar mislite da se i sama nisam toga sjetila?" odgovorila je. Okrenula se prema meni. Previe je opasno", nastavila je. A i Godwin se nikada ne bi sloio s takvom obmanom. Kako bi takva obmana mogla biti u redu?" Pa nije li Jakov obmanuo Izaka?" upitao sam. I postao Izraelom i ocem svojega plemena?" Da, doista je tako, i Rosa je pametna i rjeita. Ne, previe je opasno. to ako ne bude mogla odgovoriti na pitanja lady Margarete ili prepoznati blisku prijateljicu u maloj Eleanor? Ne, ne smijemo tako postupiti." Rosa moe odbiti razgovarati sa svima koji su vam uinili zlo", rekao sam. Takvo to e svatko razumjeti. Samo se treba pojaviti." Bilo je oito da joj takvo to nije bilo palo na pamet. Poela je hodati po sobi i kriti ruke. Cijeli ivot sluao samo taj izraz - kriti ruke. Ali, do ovog trenutka nikoga nisam vidio da to ini. Shvatio sam da tu enu poznajem bolje nego bilo koga drugoga. Bila je to udna misao i straila me, ne zato to bih je zbog toga manje volio, nego zato to nisam mogao podnijeti pomisao na vlastiti ivot. Ali ako je mogu Rosin dolazak ovamo", upitao sam, koliko ljudi u idovskoj zajednici zna da imate blizanke? Koliko njih poznaje vaeg oca i vas jo iz Oxforda?" I previe, ali nitko nee rei ni rijei", bila je uporna. Sjetite se, za moj je narod preobraeno dijete mrtvo, njega vie nema i nitko mu ni ime ne spominje. Nismo o 238

tome prozborili otkako smo doli ovamo. I nitko s nama nije razgovarao o Rosi. Rekla bih da je to trenutano najbolje uvana tajna u ovdanjoj idovskoj zajednici." Nastavila je govoriti kao da je morala sama sebi objasniti situaciju. Prema zakonu, Rosa je mogla izgubiti svu imovinu koja joj je pripadala, a naslijedila ju je od pooima samo zbog preobraenja. No, tu ima onih koji znaju za moju tajnu, ali odabrali su utnju, a na doktor i nai starjeine pobrinut e se da tajna i ostane tajna." ,,A to je s vaim ocem? Jeste li mu pisali i obavijestili ga da je Lea mrtva?" Nisam, a i da jesam spalio bi pismo neotvoreno. Zarekao se da e to uiniti ako mu budem pisala." ,,A to se Meira tie, on u svojoj tuzi i bolu okrivljuje sebe za Leinu bolest jer nas je doveo ovamo. Smatra da se nikada ne bi razboljela da je ostala na sigurnome u Oxfordu. Ni on nije pisao mojem ocu. Ali, to ne znai da moj otac ne zna to se dogodilo. Ovdje ima previe prijatelja i nemogue je da ne zna." Ponovno je poela plakati. On e Leinu smrt smatrati Bojom kaznom", proaptala je kroz suze, ,,u to sam sigurna." to elite da uinim?" upitao sam. Nisam bio siguran hoemo li se sloiti, ali bilo je oito da je mudra i da razmilja, ali ve je bilo dosta kasno. Otiite Godwinu", rekla je, a lice joj se smekalo dok je izgovarala njegovo ime. Otiite k njemu i zamolite ga da doe ovamo i da smiri svoju dominikansku brau. Neka inzistira na naoj nevinosti. Godwinu se lanovi 239

reda jako dive. Uio je kod Tome i Alberta prije nego to su otili propovijedati i poduavati u Italiji. Sigurna sam da su njegovi tekstovi o Majmonidu i Aristotelu poznati ak i ovdje. Godwin e doi radi mene, znam da hoe, i zato to... zato to je Lea bila njegova ki." Suze su joj ponovno potekle niz lice. Izgledala je tako krhko dok je stajala obasjana svijeama i leima okrenuta hladnom prozoru, i toliko mi je bilo teko to podnijeti. Na trenutak mi se uinilo da ujem glasove u daljini ili neki drugi sluajan zvuk noen vjetrom. inilo se da nije nita ula. Nisam nita rekao. Htio sam je zagrliti kao sestru, kada bih samo to mogao. Moda bi Godwin mogao otkriti cijelu istinu i to bi onda sve rijeilo", rekla je, ,,i natjeralo crne fratre da shvate kako nismo ubili svoju ker. On e posvjedoiti o mojem karakteru i mojoj dui." To joj je oito dalo nadu. ,,Oh, ne bi li bilo sjajno rijeiti se te odvratne lai", rekla je. Dok vi i ja razgovaramo, Meir skuplja novac. Dugovi e biti oproteni. Pa, ja bih prihvatila i potpunu propast i gubitak svega to imam, samo da mogu povesti Meira sa sobom daleko od ovoga stranog mjesta. Ni na koji nain nisam htjela nauditi idovima u Norwichu. Proivjeli su ve toliko zla." Ne sumnjam da bi to bilo najbolje rjeenje", rekao sam, jer uz prijevaru dolaze i veliki rizici. ak i vai idovski prijatelji mogu spomenuti ili rei neto to bi sve upropastilo. Ali, to ako mjetani ne prihvate istinu? ak ni od Godwina? Bit e prekasno ustrajati na staroj prijevari. Svaka mogunost za zamjenu bit e izgubljena." 240

Ponovno sam zauo buku. Mekani bezoblini zvukovi i drugi, dosta glasniji. Snijeg je jo padao i priguivao sve zvukove. Brate Toby", rekla je, idite u Pariz i objasnite sve bratu Godwinu. Njemu moete rei sve i onda mu dopustiti da donese odluku." Fluria, tako u i uiniti", rekao sam, ali sam ponovno zauo onu buku i u daljini neto nalik na zvonjavu. Mahnuo sam joj da me pusti blie prozoru. Odmaknula se. To je zvono za uzbunu", prestraeno je rekla. Moda i nije", odgovorio sam. Iznenada je poelo zvoniti i drugo zvono. Spaljuju li oni to idovsku etvrt?" upitala je gotovo bez glasa. Prije nego to sam joj mogao odgovoriti, otvorila su se vrata odaje i na njima se pojavio erif, naoruan do zuba, kose mokre od snijega. Koraknuo je ustranu, dok su dvojica slugu u sobu unijela nekoliko krinja, a za njima je uao Meir. Pogleda prikovanog za Fluriju skinuo je snijegom prekrivenu kapuljau. Fluria mu je pala u zagrljaj. erif je bio loe raspoloen, to se moglo i oekivati. Brate Toby", rekao je, va savjet vjernicima da se pomole Malome Sv. Williamu imao je neoekivan zavretak. Svjetina je poharala kuu Meira i Flurije u potrazi za Leinim relikvijama i odnijeli su svu njezinu odjeu. Draga moja Fluria, moda je bila mudra ideja spakirati sve one haljine i donijeti ih ovamo." Ponovno je 241

uzdahnuo i pogledao oko sebe u potrazi za neim po emu bi mogao lupiti akom. Ve ima tvrdnji kako su se dogodila uda po zagovoru tvoje keri. Lady Margaretu je njezina krivnja natjerala u vlastiti kriarski pohod." Zato to nisam predvidio", rekao sam tuno. Samo sam ih htio poslati nekamo drugamo." Meir je jo jae zagrlio Fluriju kao da ju je elio zatititi od svih tih rijei. Lice mu je bilo maska iste ravnodunosti. erif je priekao da sluge izau i zatvore vrata, a onda se obratio Meiru i Fluriji. idovska etvrt je pod straom i sve su potpaljene vatre ugaene", rekao je. Hvala Bogu na vaim kamenim kuama. I hvala Bogu da su Meirova pisma u kojima moli za donacije ve poslana. I hvala Nebesima to su starjeine ve dali fratrima i samostanu velike darove u zlatnim markama." Zastao je i uzdahnuo. Na trenutak me bespomono pogledao, a onda se opet usredotoio na njih. elim rei", nastavio je, da nita nee zaustaviti pokolj osim vae keri, nje same, ako se pojavi i prekine tu ludu utrku za njezinim pretvaranjem u sveticu." Dobro, bit e tako", rekao sam prije nego to je ijedno od njih stiglo progovoriti. Kreem u Pariz. Pretpostavljam da u vaeg zagovornika, brata Godwina pronai u dominikanskoj kapitularnoj dvorani blizu Sveuilita. Otputovat u jo veeras." erif je bio zbunjen. Gledao je u Fluriju. Vaa se ki moe vratiti?"

242

Da", odgovorio sam. I svakako e brat Godwin, moan zagovornik, doputovati s njom. Molim Vas, izdrite do tog trenutka." Meir i Fluria ostali su bez rijei. Gledali su me kao da u cijelosti ovise o meni. A do tada", rekao sam, hoete li starjeinama dopustiti dolazak ovamo kako bi se savjetovah s Meirom i Flurijom?" Izak, sin Salomona, lijenika, ionako je ve tu na uvanju", rekao je erif. Ako bude potrebno, dovest emo jo neke." Rukom u rukavici proao je kroz svoju mokru kosu. Fluria i Meire, ako je vau ker nemogue dovesti natrag, molim da mi to sada kaete." Ona e se vratiti", rekao sam. Imate moju rije. Oboje, molite se za moj sretan put. Putovat u najbre to mogu." Priao sam paru i poloio ruke na njihova ramena. Vjerujte Nebesima i vjerujte u Godwina. Bit u s njim to je prije mogue."

243

POGLAVLJE TRINAESTO

Pariz

KADA SMO STI GLI U PARI Z, V E MI J E BILO DOSTA

naina putovanja u trinaestom stoljeu, i to toliko dovoljno da mi potraje i za etiri ivota iako su me neprekidno zbunjivale tisue neobinih prizora - od stranih pretrpanih poludrvenih londonskih kua do normanskih dvoraca na breuljcima i snijega koji je bez prestanka padao na gradove i sela kroz koja smo prolazili. Zadatak nam je bio stii do Godwina i objasniti mu cijeli sluaj. Kaem mi" jer sam za putovanja povremeno viao Malahiju - on je ak dio puta putovao pokraj mene na kolima, ali je odbijao dati mi bilo kakav savjet i stalno mi je ponavljao kako Flurijin i Meirov ivot ovise o onome to mogu uiniti. Kada bi se i pojavio, bio je odjeven u brata dominikanca, i kada god se inilo da sam ostao bez prijevoza, pojavio bi se i podsjetio me da imam zlata u depovima i kako sam jak i sposoban uiniti ono to se od mene trai. Zatim bi se pojavila kola ili zaprega, s koijaem koji bi nam dopustio da se vozimo na balama sijena, ili sjedimo na drvu za ogrjev i teretu koji je

244

prevozio, a u mnogim sam prijevoznim sredstvima i spavao. Jedini muan dio puta bio je prijelaz preko Kanala po loem vremenu, pa mi je neprestance bilo loe na maloj lai. U nekim sam trenucima pomiljao na to da emo se svi utopili, toliko je nemirno bilo more, pa sam Malahiju jo jedanput uzalud, usred ovog zadatka, zapitao bih li mogao umrijeti. Htio sam razgovarati s njim o svemu to se dogaalo, ali nije to doputao, podsjeajui me da nije vidljiv drugim ljudima i da bih izgledao poput luaka koji glasno razgovara sa svima. Kada bih pokuao razgovarati s njim samo u mislima, tvrdio bi da to nije dovoljno jasno. Znao sam da izbjegava razgovor. Znao sam da eli da sam dovrim zadatak. Napokon smo dospjeli u Pariz, pa me Malahija, podsjetivi me da u brata Godwina pronai u sveuilinoj etvrti, ostavio samoga i strogo upozorio kako nisam doao besposleno razgledavati velianstvenu katedralu Notre Dame ili vrljati uokolo Louvrea, nego da odmah trebam potraiti Godwina. U Parizu je bilo podjednako hladno kao i u Engleskoj, ali je broj ljudi na ulicama glavnoga grada osiguravao kakvu- -takvu toplinu. Posvuda su gorjele manje vatre oko kojih su se ljudi grijali i komentirali neuobiajeno loe vrijeme. Iz svega to sam ve proitao znao sam da je Europa u to doba ulazila u razdoblje jako hladnog vremena koje e potrajati stoljeima i jo sam jedanput bio duboko

245

zahvalan to je dominikancima bilo doputeno nositi vunene arape i kone cipele. Bez obzira na Malahijino upozorenje, odmah sam se zaputio na Trg Greve i dugo stajao pred tek dovrenim proeljem Notre Dame. Bio sam zaprepaten, kao to sam bio i u moje doba, njezinom velianstvenou i znaajem i nikako se nisam mogao suoiti s injenicom da je tu, ispred mene, povijesnu avanturu upravo poinjala jedna od najvelianstvenijih katedrala na svijetu. Mogao sam vidjeti skele i radnike u udaljenim dijelovima gradilita, ali zdanje je bilo gotovo dovreno. Uao sam i u polumraku zatekao gomilu ljudi - neki su bili na koljenima, a drugi su lutali od svetita do svetita. Ja sam kleknuo na kameni pod blizu jednoga od masivnih stupova i molio se za hrabrost i snagu. Imao sam udan osjeaj da tim postupkom, na neki nain, zanemarujem Malahiju. Podsjetio sam se da su to gluposti i da obojica radimo za istog Boga i Gospodara, a onda mi je na usne dola molitva koju sam izgovarao davno, tako davno: Boe, oprosti mi to sam se udaljio od tebe." Smirio sam se i zaboravio na sve rijei, sluajui samo Boje vodstvo. injenica da sam kleao u tom velianstvenom spomeniku vjeri u doba kada je sagraen, uljuljkivala me u tihu zahvalnost. Ali, ponajprije sam radio ono to je ta golema katedrala od mene zahtijevala otvorio sam se glasu Stvoritelja i poklonio se. Obuzela me svjesnost, posve iznenada, i premda sam bio prestravljen da moda neu moi obaviti ono zbog ega sam doao, i premda mi se srce slamalo zbog Flurije 246

i Meira i svih idova u Norwichu, bio sam sretniji nego ikada. Nepokolebljivo sam vjerovao da mi je ovim zadatkom podaren neprocjenjiv dar te da Bogu nikada neu moi dovoljno zahvaliti za ovo to mi se dogaalo i za ono to mi je stavljeno u krilo. Nisam zbog toga bio ponosan. Zapravo, bio sam iznenaen. I, dok sam razmiljao, osjetio sam da bez rijei razgovaram s Bogom. to sam dulje bio tamo, to sam bolje shvaao da sam ivio na nain na koji nikada nisam ivio u svojem dobu. Toliko sam potpuno okrenuo lea ivotu u mojem vremenu u kojem ni jednu osobu nisam poznavao tako dobro kao Meira i Fluriju, da prema nikome nisam osjeao tu duboku odanost kao sada prema Fluriji. Najlua stvar u svemu tome bila je da sam u cijelosti spoznao namjerni oaj i ogorenu prazninu vlastita ivota. Pogledao sam kroz pranjavu tminu do kora na drugoj strani katedrale i zamolio za oprost. Kakvo sam ja jadno orue bio. Ali, ako bi moja nemilosrdnost i moja vjetina mogle biti zasjenjene tim mojim zadatkom, ako su ovom zgodom mogli biti korisni moji okrutni alati i moja vjetina, mogao sam samo vjerovati u velianstvenost Boga. Na pamet mi je pala jo jedna misao, ali je nisam uspio do kraja shvatiti. Radilo se o poveznicama izmeu tkiva dobra i zla te nainu na koji je Bog nalazio dobro u naizgled beznadnim ljudskim biima. Misao mi je bila previe sloena. Osjetio sam kako mi nije namijenjeno u cijelosti je shvatiti - samo je Bog znao u kojoj su mjeri svjetlost i 247

tama isprepletene ili odvojene - ja sam samo mogao ponovno podariti glas svojoj skruenosti i moliti se za hrabrost, moliti se za uspjeh. Doista, osjetio sam opasnost u razmiljanju o tome zato Bog doputa zlo na svijetu i na koji mu nain ono koristi. Osjetio sam kako jedino on to razumije i kako mi zapravo nikada nismo niti trebali opravdavati zlo ili uiniti takvo to zbog naih krivih pretpostavki da je zlu namijenjena neka uloga u svakom danu i svakom vremenu. Bio sam zadovoljan to ne razumijem tajnu funkcioniranja svijeta. Iznenada sam osjetio neto zanimljivo - kakvo god zlo se dogaalo, nije imalo nikakve veze s velikom dobrotom Meira i Flurije to sam osjetio iz prve ruke. Na kraju sam izmolio kratku molitvu Majci Bojoj i preporuio se njezinim molitvama, a zatim ustao i polako hodajui, kako bih mogao uivati u divnoj tami osvijetljenoj tek svijeama, izaao u hladan zimski dan. Nema smisla potanko opisivati prljavtinu na parikim ulicama, otpadne vode u odvodnim kanalima, bezline trokatnice i etverokatnice, ili smrad mrtvaca s velikoga groblja Les Innocents na kojemu su se ljudi bavili svim vrstama poslova dok je snijeg pokrivao tlo meu grobovima. Nema smisla pokuavati doarati grad u kojem su ljudi - bogalji, grbavci, patuljci, visoki i krakati, na takama, s velikim zaveljajima na pognutim ramenima, ili se uspravno se drei ure s nekim ciljem hodali u svim smjerovima istodobno, neki prodajui, neki kupujui, neki nosei, neki jurei, neki bogati i u nosiljkama ili hrabro hodajui kroz blato u bogato ureenim izmama, dok ih se veina urila u jedno248

stavnim debelim prslucima i tunikama s kapuljaama; stanovnitvo je do nosa bilo umotano u vunu, barun ili krzno razliite kvalitete kako bi se zatitilo od hladnoe. Prosjaci su mi prilazili i molili pomo te sam iz depova neprestance vadio novac i davao im ga kimajui na njihove izraze zahvalnosti, i inilo mi se da mi se u depovima nalazi neiscrpna zaliha zlatnih i srebrnih novia. Tisuu sam puta bio zaveden onim to sam vidio, ali morao sam se oduprijeti. Nisam doao ovamo - kako mi je rekao Malahija - u potrazi za kraljevskom palaom, niti gledati lutkare kako hrabro izvode svoje male predstave na manjim raskrijima, ili diviti se tomu kako je ivot tekao uobiajeno unato groznom vremenu i da su vrata gostionica bila otvorena te doznati kako su ivjeli ljudi u ovom tako davnom, a opet tako poznatom dobu. Trebalo mi je manje od pola sata da se kroz prepune ulice zatrpane snijegom probijem do studentske etvrti gdje sam se iznenada naao okruen mukarcima i mladiima svih dobi u odjei inovnika, u haljama ili haljinama. Zbog strane hladnoe gotovo svi su navukli kapuljae i bili odjeveni u neku vrstu tekog kaputa, pa je ovjek bogate i siromane mogao razlikovati samo po koliini krzna koje je obrubljivalo njihovu odjeu ili ukraavalo izme. Mukarci i mladii ulazili su i izlazili iz mnogih crkvica i klaustara, ulice su bile oajno uske i vijugave, a posvuda su visjele svjetiljke koje su tjerale tu tugaljivu tminu.

249

Lako sam pronaao dominikanski samostan s njegovom crkvom i otvorenim vratima te Godwina, jer su mi studenti pokazali visokoga brata s kukuljicom, prodornih plavih oiju i svijetle puti koji je stajao na klupi, oito predajui velikoj gomili u otvorenom samostanskom dvoritu. Govorio je energino, bez napora, predivnim latinskim i bilo je zadovoljstvo sluati nekoga kako na tome jeziku govori, a studenti s takvom lakoom odgovaraju i postavljaju pitanja. Snijeg je posustajao. Uokolo su bile zapaljene vatre kako bi se studenti ugrijali, ali je vrijeme bilo ipak ugavo. Uskoro sam iz nekoliko tihih primjedaba studenata koji su mi bili blizu doznao da je Godwin ovih dana bio neobino popularan, sada kada su Toma i Albert otili poduavati u Italiju te kako je bilo gotovo nemogue natjerati studente da ostanu unutra. Godwin je ivo gestikulirao dok se obraao mnotvu zainteresiranih sluatelja od kojih su neki sjedili na klupama mahnito zapisujui sve to je govorio, a drugi su sjedili na konim jastucima ili prljavom drvetu, ili pak na tlu. Nije me iznenadilo da je Godwin ugodna osoba, ali bio sam zaprepaten dojmom koji je taj ovjek ostavio na mene. Ve je njegova visina bila upadljiva, no zraio je na nain koji je Fluria nekoliko puta pokuala opisati. Obrazi su mu bili rumeni od hladnoe, a oi plamtjele dubokom strau za ideje i koncepcije koje je objanjavao. inilo se da je posve zaokupljen onim to govori, onim to radi. 250

Njegove je reenice povremeno prekidao radostan smijeh, na to bi se okrenuo lijevo i desno kako bi ljubazno ukljuio svoje sluatelje u ono to je elio rei. inilo se da su mu ruke, osim vrhova prstiju, umotane u krpe. Gotovo svi studenti nosili su rukavice. Meni su se ruke smrzavale, ali i ja sam navukao kone rukavice, jo otkako sam krenuo iz Norwicha. Bio sam tuan jer Godwin nije imao tako dobre rukavice. Kada sam konano naao mjesto ispod lukova u klaustru i naslonio se na kameni stup, njegovi su se studenti buno smijali nekoj duhovitoj dosjetki, a onda je zatraio da se prisjete jednog kljunog citata iz Sv. Augustina koji su mnogi od njih brzo izgovorili, a nakon toga, ba kada se inilo da e prijei na novu temu, pogledi su nam se sreli i on je zastao u pola reenice. Nisam mogao odrediti zna li itko zato je zastao. Ali, ja sam znao. Meu nama se dogodila tiha komunikacija, pa sam se usudio kimnuti mu. Tada je, s tek nekoliko zabrinutih rijei, raspustio sluatelje. Zauvijek bi bio ostao okruen onima koji su mu postavljali pitanja da im nije ljubazno, sa strpljenjem i blagou, objasnio kako sada ima neodgodivog posla te da mu je hladno, a onda mi je priao i povukao me za sobom kroz dugaki klaustar niskog stropa, pokraj tolikih lukova i unutarnjih vrata, dok nismo stigli u njegovu eliju. Soba je, hvala Nebesima, bila prostrana i topla. Nije bila nita luksuznija od elije Junipera Serre u

251

Karmelianskoj misiji u ranom 19. stoljeu, ali bila je pretrpana prekrasnim stvarima. Dok je velika koliina ugljena grijala sobu, zapalio je nekoliko debelih svijea i stavio na svoj stol i na govornicu blizu njegova uskog kreveta, a onda mi je pokazao rukom da sjednem na jednu od nekoliko klupa na desnoj strani sobe. Bilo je jasno da je i tu esto poduavao, a uinilo mi se da sam vidio i nekoliko malih zavjetnih slika, ali kako su bile u sjeni nisam ba jasno vidio to je na njima. Pred raspelom i slikom Djevice nalazio se tvrd tanak jastuk, pa sam zakljuio da tu klei kada se moli. ,,Oh, ali oprostite mi", rekao je pristojno i ljubazno. Priite, ugrijte se pokraj vatre. Doslovce ste pobijeljeli od hladnoe i kosa vam je vlana." Brzo sam mu predao svoju mokru kukuljicu i ogrta, a onda je skinuo i svoj ogrta. Objesio ih je na klinove na zidu, na mjesto gdje e ih toplina brzo osuiti. Razmotao je ruke i razgibao prste iznad vatre. Tek sam tada shvatio da su njegova bijela halja i kapular tanki i pokrpani. Bio je vitak, a jednostavna kratka tonzura samo je pridonosila vitalnosti i uoljivosti njegova lica. Odakle me poznajete?" upitao sam. Fluria mi je pisala i rekla da u vas prepoznati kada vas vidim. Pismo je stiglo dva dana prije vas. Donio mi ga je jedan od idovskih uenjaka koji ovdje poduava hebrejski. Od tada sam zabrinut, ne zbog onoga to je napisala, nego zbog onoga to je preutjela. A ima jo jedna stvar, no, rekla mi je da vam mogu otvoriti srce."

252

Te je rijei izgovorio s velikim povjerenjem, pa sam samo uvrstio dojam o njegovu otmjenom dranju i velikodunosti kada mi je donio jednu od klupica da mogu sjesti pokraj vatre. U toj je jednostavnoj gesti bilo toliko jednostavnosti i vrstine, kao da su odavno iza njega razdoblja kada je u njegovim postupcima bila potrebna bilo kakva licemjernost. Posegnuo je u jedan od svojih velikih skrivenih depova ispod bijelog kapulara i izvukao pismo presavijen vrsti pergament i stavio mi ga u ruku. Bilo je napisano na hebrejskome, ali kao to mi je Malahija i obeao, mogao sam ga bez problema proitati: Moj je ivot u rukama ovog ovjeka, brata Tobyja. Primi ga i reci mu sve, i on e ti rei sve jer nema vie niega to on ne zna o mojoj prolosti i okolnostima koje trenutano proivljavam, a vie od ovoga ne usuujem se povjeriti pergamentu." Fluria se potpisala samo inicijalom prvog imena. Shvatio sam da nitko ne poznaje njezin rukopis bolje od Godwina. Ve neko vrijeme znam da neto nije u redu", rekao je zabrinuto se mrtei. Znate sve. Znam da znate. Dakle dopustite mi da vam kaem prije nego to vas ponem obasipati pitanjima jer je moja ki Rosa bila nekoliko dana jako bolesna i uporna u tvrdnjama kako njezina sestra Lea teko pati od neke bolesti." Bilo je to tijekom najljepih dana Boia, kada su svetkovine i uprizorenja pred katedralom ljepi nego u bilo koje drugo doba godine." 253

Mislio sam da su joj nai kranski obredi i obiaji jo novi te da je jednostavno uplaena. No, ona je uporno tvrdila da je bolesna zbog Lee." ,,I sami znate da su njih dvije blizanke i da Rosa moe osjetiti ono to se dogaa s Leom te mi je prije samo dva tjedna rekla kako Lea vie ne ivi na ovom svijetu." Pokuao sam je utjeiti i uvjeriti kako to ne moe biti istina. Uvjeravao sam je da bi mi Fluria i Meir pisali da se neto dogodilo, ali je Rosa i dalje bila uvjerena da Lea vie nije meu ivima." Vaa ki ima pravo", rekao sam tuno. ,,I to je osnova cijele dileme. Lea je umrla od ileusa. Bolest je bilo nemogue sprijeiti. Dobro znate o emu se radi, kao i ja, i znate da je to bolest trbuha i utrobe koja uzrokuje stranu bol. Od toga ljudi gotovo uvijek umiru. Tako je i Lea izdahnula majci na rukama." Prekrio je lice rukama. Na trenutak sam pomislio da e se rasplakati. I osjetio sam alac straha. A on je samo mrmljao Flurijino ime i na latinskome preklinjao Boga da je utjei zbog djeteta koje je izgubila. Na kraju se uspravio i pogledao me. Na njegovu licu ocrtavala se samo bol. Tiho je rekao: I tako ju je ona ljepotica koja je ostala s njom napustila, a moja je ki ovdje, rumena i jedra. Oh, gorka sudbino." Oi su mu se napunile suzama. Jako mi je ao", tiho sam rekao dok je gledao u mene. Nije odgovorio. Dugo smo utjeli, za Leu. Odsutno je nekamo gledao. Jedanput ili dvaput ugrijao je ruke, a zatim ih jednostavno spustio na koljena. 254

A onda su mu se postupno vratile toplina i otvorenost. Tiho je rekao: Vi znate da je to dijete bila moja ki, naravno, pa toliko sam vam ve i sam rekao." Znam", odgovorio sam. ,,I upravo je prirodna smrt te djevojice i dovela do nevolje u kojoj se sada nalaze Fluria i Meir." Ali kako se to moglo dogoditi?" upitao je. inio mi se tako nevin dok mi je postavljao to pitanje, kao da mu i sama spoznaja jami nevinost. Moda je poniznost" ipak bolja rije. Nisam mogao ne vidjeti da je bio zgodan ovjek, ne samo zbog pravilnih crta lica koje je gotovo sjalo, nego zbog te poniznosti i priguene moi. Ponizan ovjek moe pokoriti bilo koga, a inilo se da u ovom ovjeku nema ni mrvice onoga uobiajenog mukog ponosa radi kojeg potiskujemo osjeaje i suzdravamo se. Brate Toby, sve mi recite", rekao je. to se dogodilo mojoj voljenoj Fluriji?" Ponovno sam mu vidio suze u oima. Prije nego to ponete, moram neto rei. Volim Boga i volim Fluriju. Na taj se nain karakteriziram u svojem srcu i Bog to razumije." I ja razumijem", odgovorio sam. "Znam za vae dugogodinje dopisivanje." Toliko je puta bila moja zvijezda vodilja", odgovorio je. ,,I premda sam se odrekao svijeta pridruivi se dominikancima, nisam se odrekao pisama Fluriji jer su mi oduvijek bila dragocjena." Na trenutak se zamislio, a onda dodao: Pobonost i dobrota ene kakva je Fluria neto su to ovjek ne nalazi 255

tako esto meu neidovkama, ali o njima zapravo gotovo nita ne znam. ini se da je idovkama poput Flurije zajednika neka odreena ozbiljnost jer nikada mi nije napisala ni jednu jedinu rije koju nisam mogao podijeliti s drugima, ili je moda nisam smio podijeliti s drugima za njihovo dobro - sve dok prije dva dana nije stigla ova poruka." Njegove su rijei neobino djelovale na mene jer sam mislio da sam i sam, zbog istog razloga, napola zaljubljen u Fluriju, i tada sam prvi put shvatio koliko je bila smirena i kako rije ozbiljnost" savreno opisuje njezino ponaanje. Jo jedanput me uspomena na Fluriju podsjetila na nekoga, na nekoga koga sam poznavao, ali nisam se mogao sjetiti tko bi ta osoba mogla biti. S tom su uspomenom bili povezani neki strah i tuga. Nisam imao vremena o tome razmiljati. Razmiljanje o mojem drugom ivotu" vidio sam kao savren grijeh". Osvrnuo sam se po sobici. Bacio sam pogled na mnogobrojne knjige na policama i listove pergamenta po stolu. Pogledao sam u Godwina koji me je promatrao s oekivanjem i sve mu ispripovijedao. Govorio sam dobrih pola sata objanjavajui mu sve to se dogodilo i na koji su nain dominikanci iz Norwicha pali u zabludu o Lei, te kako su Meir i Fluria stranu istinu o gubitku voljenog djeteta mogli podijeliti samo s braom idovima. Zamislite Flurijinu tugu", rekao sam, kad nije bilo vremena za alovanje jer je trebalo smisliti kako obmanuti sugraane." Istaknuo sam rije obmanuti. ,,I 256

sada je vrijeme za obmane, kao kada je Jakov obmanuo svojega oca Izaka, a poslije i Labana kako bi poveao vlastito stado. Ovo je vrijeme za prijevare jer su u pitanju ljudski ivoti." Nasmijeio se i kimnuo mi. Nije imao prigovora. Ustao je i poeo hodati po uskoj maloj eliji jer je to bilo sve to je tu mogao uiniti. Naposljetku je sjeo za stol i, zaboravivi na mene, odmah poeo sastavljati pismo. Neko sam vrijeme sjedio i gledao ga kako pie, sui tintu i onda ponovno pie. Napokon je potpisao pismo, posuio tintu posljednji put te presavio pergament i zapeatio ga voskom, pa me pogledao. Ovo pismo aljem brai dominikancima u Norwichu, ocu Antoineu kojeg osobno poznajem i kojeg svim svojim autoritetom upozoravam da su krenuli krivim smjerom. Jamim za Fluriju i Meira i priznajem da je Eli, Flurijin otac, bio moj uitelj u Oxfordu. Mislim da e malo pomoi, ali nee rijeiti problem. Ne mogu pisati lady Margareti, a i da mogu, siguran sam da bi pismo spalila." ,,U ovom pismu krije se i opasnost", rekao sam. Kako to mislite?" ,,U njemu priznajete da znate neto o Fluriji to bi mogli znati i drugi dominikanci. Kada ste posjetili Fluriju u Oxfordu i otili sa svojom keri, jesu li fratri u Oxfordu znali za to?" O Boe, pomozi mi", uzdahnuo je. Moj brat i ja uinili smo sve da to zadrimo u tajnosti. Jedino moj ispovjednik zna da imam ker. Imate pravo. Oxfordski dominikanci poznaju Elija, glavnog rabina sinagoge i svojega 257

povremenog uitelja. I znaju da je Fluria imala dvije keri." Upravo tako", rekao sam. Ako napiete pismo, privlaei pozornost svih na vezu meu vama, tada e biti nemogua prijevara koja bi mogla spasiti Meira i Fluriju." Bacio je pismo u vatru i promatrao ga dok je gorjelo. Ne znam kako rijeiti taj problem", rekao je. Nikada se prije nisam suoio s neim tako mranim i runim. Usuujemo li se pokuati prevaru kada bi dominikanci iz Oxforda mogli prenijeti onima iz Norwicha da se Rosa lano predstavlja kao Lea? Ne mogu dovesti ker u takvu opasnost. Ne, ona ne moe na taj put." Previe ljudi zna previe toga. Ali, nekako moramo zaustaviti skandal. Usuujete li se vi otii i braniti njih dvoje pred biskupom i erifom?" Objasnio sam da erif ve ionako sumnja da je Lea mrtva. to emo uiniti?" Pokuati prevaru, ali je izvesti lukavije i s jo vie lai", rekao sam. Meni se to ini jedinim nainom." Moete li detaljnije objasniti", zamolio je. Ako je Rosa voljna zamijeniti svoju sestru, iz ovih stopa odvest emo je u Norwich. Inzistirat e da je ona Lea te da je otputovala u Pariz u posjet sestri blizanki Rosi, te pokazivati ozlojeenost nainom na koji se postupalo s njezinim roditeljima. Zatim e izjaviti da se to prije eli vratiti sestri blizanki. Priznanjem da postoji blizanka preobraena na kranstvo, osiguravate savren izgovor za njezin iznenadan odlazak u Pariz usred zime. eljela je biti sa sestrom od koje je bila odvojena tek 258

kratko vrijeme. A to to ste im vi otac, uope ne vidim zato bismo to spominjali?" Znate kakva su govorkanja", iznenada je rekao i nastavio:. Govori se da je Rosa nezakonito dijete mojega brata Nigela. I to zato to se on cijelim putem nije odvajao od nas. A kako sam ve rekao, samo moj ispovjednik zna istinu." Tim bolje. Odmah piite bratu, ako se usuujete, i objasnite mu to se dogodilo te ga zamolite da hitno otputuje u Norwich. Taj vas ovjek voli, Fluria mi je tako rekla." Da, doista je tako, i oduvijek me volio, bez obzira na to to je moj otac elio da misli ili uini." Dobro, neka ode tamo i zakune se da su blizanke zajedno u Parizu, a mi emo odmah otputovati s Rosom koja e tvrditi da je Lea, ozlojeena i ljuta zbog stanja u kojem je zatekla roditelje, a ona e se svakako odmah eljeti vratiti u Pariz sa svojim stricem Godwinom." Da, shvaam mudrost vaih rijei", rekao je. No, osramotit emo Fluriju." Nema potrebe da Nigel otvoreno prizna da je otac. Pustite ih neka misle to ele, a on mora utjeti. Djevojke imaju zakonitog oca. Nigel bi samo trebao pokazivati prijateljski interes za dijete koje se preobratilo na kranstvo jer je bio i zatitnik njezine sestre, sestre koja u Parizu eka da se Lea, nova obraenica, vrati." Bio je duboko udubljen u moje rijei. Znao sam da pokuava razmotriti sve razine mojega prijedloga. Djevojke bi, kao obraenice, mogli izopiti i mogle bi izgubiti nasljedstvo. Fluria je govorila o tome. Jo sam 259

uvijek mogao zamisliti strastvenu Rosu kako se pretvara da je ozlojeena Lea, kako se bori protiv sila koje ugroavaju idovsku zajednicu te kako se nitko u Norwichu sigurno nee usuditi zatraiti da se dovede i druga blizanka. Zar ne vidite", rekao sam. To je pria koja odgovara svima." Da, vrlo je elegantna", odgovorio je, razmiljajui. Objanjava zato je Lea otila. Utjecaj lady Margarete bio je presudan za njezino prihvaanje kranstva. Jednostavno je eljela biti sa svojom sestrom krankom. Sam Bog zna da bi svi u Engleskoj i Francuskoj eljeli preobratiti idove. A i lake je objasniti da su Meir i Fluria bili tako tajanstveni jer je to za njih dvostruka sramota. A to se tie vas i vaega brata, vi ste pokrovitelji tek obraenih blizanki. Ovo mi se ini kao jednostavan plan." Sve razumijem", rekao je polako. Vjerujete li da Rosa moe oponaati Leu?" upitao sam. Vjerujete li da je sposobna za takvo to? Hoe li nam va brat pomoi? A to se tie Rosine spremnosti da nam pomogne, to mislite o tome?" Dugo je razmiljao, a onda jednostavno rekao da ve ove veeri moramo otii posjetiti Rosu, premda je oito bilo kasno i ve je padao mrak. Kada sam pogledao kroz mali prozor elije vidio sam samo tamu - je li razlog bio snijeg? Ponovno je sjeo i poeo pisati pismo. itao mi je naglas to je pisao.

260

Voljeni Nigele, treba mi tvoja pomo jer su Meir i Fluria, moji voljeni prijatelji i prijatelji mojih keri, u velikoj opasnosti zbog nedavnih dogaaja koje ti ne mogu ovdje objasniti - to u uiniti im se sretnemo. Molim te, odmah kreni u Norwich i tamo me priekaj jer u se i sam tamo zaputiti ve noas. Molim te da se tamo predstavi erifu koji pokuava zatititi vei broj idova drei ih u tornju dvorca i objasni mu da dobro poznaje idove o kojima je rije jer si ti zatitnik njihovih dviju keri - Lee i Rose koje su se preobratile na kranstvo i sada ive u Parizu, pod duhovnim vodstvom oca Godwina, njihova kuma i odanog prijatelja. Imaj na umu da stanovnici Norwicha ne znaju da su Meir i Fluria imali dvoje djece te da su zaprepateni razlozima zbog kojih je njihovo jedino dijete napustilo grad." Trai od erifa da uva tajnu dok se nas dvojica ne sretnemo i dok ti ne objasnim zato je sve ovo bilo prijeko potrebno ba u ovom trenutku." Sjajno", rekao sam. Mislite li da e va brat uiniti to to ste ga zamolili?" Moj bi brat za mene uinio sve", rekao je. On je ljubazan i blag ovjek. Bio bih mu objasnio i vie, ali se bojim da pismo ne padne u pogrene ruke." Jo je jedanput posuio reenice i svoj potpis, presavinuo pismo, zapeatio ga voskom, a onda je ustao i zamolio me da priekam. Izaao je iz sobe. Nije ga bilo neko vrijeme. Dok sam razgledavao sobiak koji je mirisao na tintu i stari papir, kone uveze knjiga i ugljen, shvatio sam da bih tu mogao sretno provesti cijeli ivot, i da sam tek 261

sada, zapravo, ivio daleko bolje negoli prije i dolo mi je da zaplaem. Ali ovo nije bilo vrijeme za razmiljanje o sebi. Kada se vratio, bio je zadihan i neto oputeniji. Pismo e otii sutra ujutro i bre e od nas stii u Englesku jer sam ga povjerio biskupu kojemu je sjedite u Sv. Aldateu, pod ijom su jurisdikcijom i posjedi mojega brata, tako da e pismo isporuiti iskljuivo Nigelu osobno." Pogledao me i jo su mu jedanput suze navrle na oi. Ovo nisam mogao uiniti sam", rekao je zahvalno. Skinuo je nae ogrtae s klina, pa smo se odjenuli za snijeg. Ponovno je poeo omatati ruke krpama koje je bio odloio sa strane, ali sam ja posegnuo u svoje depove mrmljajui molitvu i izvukao dva para rukavica. Hvala ti, Malahija!" Pogledao je u rukavice te je, kimnuvi bez rijei, uzeo one koje sam mu ponudio. Bilo mi je jasno da mu se ne svia ni mekana koa ni krzneni porub, ali znao je sve o poslu koji nas eka. Sada emo posjetiti Rosu", rekao je i potvrditi joj ono to ve i sama zna te pitati to eli uiniti. Ako odbije ovu zadau, ili osjeti da je ne moe obaviti, sami emo otii u Norwich i posvjedoiti." Zastao je. apnuo je: Posvjedoiti", i odmah sam znao da ga mui koliina lai koje se spremamo izgovoriti. Ne razbijajte glavu time", rekao sam. Ako ovo ne uinimo, dogodit e se krvoprolie. I ti dobri ljudi, koji nikomu nisu uinili nita naao, umrijet e." Kimnuo je, pa smo izali. 262

Djeak sa svjetiljkom, koji je vie nalikovao na hrpu vunene odjee nego na djeaka, ekao nas je ispred sobika. Godwin je objasnio da idemo u samostan u kojem je ivjela Rosa. Uskoro smo hitro hodali tamnim ulicama, povremeno prolazei pokraj otvorenih vrata bunih gostionica, kreui se iza djeaka sa svjetiljkom, dok je padao gust snijeg.

263

POGLAVLJE ETRNAESTO

Rosa

SAMOSTAN PROSTRAN,

NAE

GOSPE

OD

ANELA

BIO

JE

solidno graen i raskono opremljen. Velika soba u kojoj nas je Rosa pozdravila bila je namjetena bogatije i ljepe od bilo koje druge sobe koju sam dosad vidio. Odmah su naloili vatru, a dvije su mlade asne sestre, odjevene u debelu vunu i pamuk, na dugakom stolu posluile kruh i vino. U sobi je bilo mnogo stolaca bez naslonjaa te prekrasne tapiserije. Ulateni kameni pod bio je prekriven tepisima. Na svijenjacima su plamtjele svijee, dok su veliki prozori od dijamantnog stakla zbog debljine prekrasno lomili svjetlost. Nadstojnica, dojmljiva ena s uroenim autoritetom, oito je bila odana Godwinu jer nas je odmah ostavila da u miru razgovaramo. A Rosa je, odjevena u bijelu halju i ispod nje u debelu bijelu tuniku koja joj je mogla biti i spavaica, bila slika i prilika svoje majke, osim to je imala izrazito plave oi. Na trenutak sam ostao zaprepaten nainom na koji su se na njezinu licu mijeali majino rumenilo i oeva ivost. Oi su joj toliko sliile Godwinovima da je to bilo posve nepodnoljivo. 264

Njezina gusta kovrava crna kosa padala joj je preko ramena na lea. U etrnaestoj je ve bila odrasla ena. Imala je skladan stas i dranje. Bilo je jasno da su se u njoj mijeali svi darovi roditelja. Doao si mi rei da je Lea mrtva, zar ne?" odmah je predbacila ocu, nakon to ju je poljubio u oba obraza i u elo. Drala je obje njegove ruke u svojima i kimnula nekoliko puta kao da razgovara samo sa sobom. A onda je ponovno progovorila. Kada bih ti rekla da mi je Lea dola u snovima, lagala bih ti. Ali kada sam se jutros probudila, sa sigurnou sam znala ne samo da je mrtva, nego i da sam potrebna majci. Sada dolazi ovamo s ovim redovnikom, a dovoljno te poznajem da znam kako ne bio doao u ovo doba da ti nisam zbog neega jako potrebna." Godwin mi je donio stolac i zamolio da joj objasnim plan. Ukratko sam joj rekao sve to se dogodilo, a ona se poela boriti za dah kada je shvatila kolika opasnost prijeti njezinoj majci i svim idovima u tom gradu Norwichu u koji nikada nije kroila. Brzo mi je objasnila da se nalazila u Londonu tijekom suenja idovima iz Lincolna koji su zatim smaknuti kao krivci za ubojstvo Maloga Sv. Hugha, to je bio samo jo jedan nedokazani zloin. Mislite li da moete odigrati ulogu svoje sestre?" eznem za tim", rekla je. elim se suprotstaviti ljudima koji su se usudili optuiti moju majku da je usmrtila 265

svoju ker. eznem izgrditi ih zbog tih sumanutih optubi. Da, ja to mogu. Mogu se pretvarati da sam Lea, jer sam u srcu podjednako i Lea i Rosa i Rosa i Lea. I neu lagati ako kaem da elim napustiti Norwich i odmah se vratiti u Pariz, Rosi, zapravo samoj sebi." Nikako ne smije pretjerivati", rekao je Godwin. Zapamti, ma koliko ti bila ljuta na njih i ma koliko ti tuitelji bili odvratni, mora govoriti onako tiho kao to je govorila Lea i mora smjerno ustrajati na stvarima, ba kao to bi i Lea uinila." Shvaa li da e se dovesti u opasnost ako neto krene krivo", rekao je Godwin, kao i nas dvojica uostalom. Kakav bi to otac dopustio keri da prie tako blizu plamenoga ognja?" Otac koji zna da mu ki mora ispuniti dunost prema majci", odmah je odgovorila. Zar nije ve izgubila moju sestru? Nije li izgubila ljubav oca svoje djece? Nita me ne moe pokolebati u mislima kako je iskreno priznanje da smo nas dvije blizanke velika prednost bez koje bi prijevara sigurno bila osuena na propast." Nakon toga nas je ostavila, rekavi da se eli pripremiti za put. Godwin i ja otili smo organizirati kola za prijevoz do Dieppa, odakle emo otploviti u Englesku preko izdajnikog Kanala, ali ovaj put u unajmljenoj lai. Sunce je ba izlazilo kad smo naputali Pariz, a mene su muile strepnje - moda zato to je Rosa bila tako ljutita i tako samouvjerena, a Godwin naizgled tako nevin, ak i u nainu na koji je bratovim novcem obasipao svakog slugu dok smo kretali na put. 266

Materijalno Godwinu nije nita znailo. On je samo arko elio izdrati svaku kunju koju bi mu nametnuli priroda ili Bog ili okolnosti. A meni je neto govorilo da bi mu zdrava elja za preivljavanjem onoga to nas je ekalo moda bila puno korisnija od naivnog srljanja u sve to mu je sudbina pripremila. Bio je odluan provesti prijevaru do kraja. A takvo to bilo mu je posve neprirodno. Uvijek je bio pri sebi u svakom razvratu u kojem je sudjelovao, rekao mi je dok je njegova ki spavala u drugoj sobi - i u svojem preobraenju i u svojoj predanosti Bogu uvijek je bio sasvim pri sebi. Ne znam kako se pretvarati", rekao je, ,,i bojim se da neu uspjeti." I opet sam pomislio, ne znam koji put, da ga nije dovoljno strah. Gotovo se inilo da je, u svojoj zagrienoj dobroti, postao pomalo priglup to je, prema mojem miljenju, neizbjeno kada se osoba posve preda Bogu. Stalno je ponavljao kako ima povjerenja u Boga i da e sve biti u redu." Nemogue je prepriati sve o emu smo razgovarali tijekom duge vonje do obale, ili nae duge razgovore za plovidbe uzburkanim vodama Kanala te dok smo se vozili naim unajmljenim kolima prema Norwichu smrznutim blatnjavim cestama koje su tamo vodile iz Londona. Svakako elim napomenuti da sam Rosu i Godwina upoznao bolje nego to sam poznavao Fluriju i, premda sam se naao u iskuenju da Godwina obaspem pitanjima o Tomi Akvinskom i Albertu Velikome (tako su ga ve tada nazivali), vie smo razgovarali o njegovu ivotu meu dominikancima, o njegovu oduevljenju izvrsnim 267

uenicima te prouavanju hebrejskih uitelja Majmonida i Rashija. Kada se radi o pisanju i nisam ba neki veliki znalac", znao je rei, osim moda u mojim neformalnim pismima Fluriji, ali nadam se da e ono to jesam i ono to inim preivjeti u glavama mojih uenika." to se Rose tie, ona je, puna krivnje, zapravo uivala u ivotu meu neidovima i velik dio njezina ivota odnosio se na oduevljenje boinim svetkovinama pred katedralom, sve dok nije osjetila da Lea, miljama udaljena, trpi stranu bol. Uvijek u imati na umu", rekla mi je u jednom trenutku dok je Godwin spavao u kolima pokraj nas, da se nisam odrekla vjere svojih predaka zbog straha ili zato to me neka pokvarena osoba natjerala na to, nego zbog oca i ara koji sam vidjela u njemu. Sigurna sam da se moli istom Stvoritelju svemira kao i ja. I kako onda njegova vjera moe biti pogrena, ako mu je omoguila takvu jednostavnost i sreu? Mislim da su njegove oi i njegov ar vie pridonijeli mojem preobraenju nego bilo to od onoga to mi je rekao. On je izvrstan primjer onoga to elim postati. Prolost me optereuje. Ne mogu podnijeti ni pomisao na nju, a sada, kada je moja majka izgubila Leu, mogu se samo svim srcem moliti da, s obzirom na to da je mlada, bude majka mnogobrojne Meirove djece. Zbog toga i njihova zajednikog ivota odluila sam se na ovo putovanje, pristajui i odvie lako na ono to nas eka." Bila je svjesna tisuu potekoa kojih se ja uope nisam sjetio. 268

Ponajprije, gdje emo odsjesti kada doemo u Norwich? Hoemo li se odmah uputiti u dvorac i kako e odigrati ulogu Lee pred erifom, ako ne znamo je li Lea poznavala tog ovjeka? Doista, kako smo se mogli pojaviti u idovskoj etvrti i zatraiti utoite kod glavnog rabina, ako je na tisuu idova koji su tamo ivjeli, moralo postojati nekoliko sinagoga, to je znailo da bi Lea morala rabina poznavati. Utonuo sam u tihu molitvu dok sam o tome razmiljao. Malahija, mora nas voditi! - bio sam uporan. Shvaao sam da je opasnost od mojih pretpostavki stvarna. To to me Malahija doveo ovamo nije znailo da me ne oekuje patnja. Ponovno sam se sjetio razmiljanja o mjeavini dobra i zla koje me zaokupilo u katedrali. Jedino je Gospodin znao to je zbilja dobro, a to zlo, a mi smo se mogli samo truditi slijediti svaku rije koju bi nam otkrio kao dobru. Zapravo, to je znailo da se moe dogoditi bilo to. Broj ljudi koji je bio ukljuen u nau urotu zabrinjavao me vie nego to sam pokazivao svojim suputnicima. Gradu smo se pribliili negdje sredinom dana, pod tekim snjenim oblacima, a mene je obuzeo onaj zanos koji sam osjetio svaki put prije nego to bih nekomu oduzeo ivot, samo to sam ovaj put upoznao novi spektakularni aspekt toga zanosa. Sudbina mnogih ovisila je o onome to sam mogao upropastiti ili ostvariti, to nikada prije nije bio sluaj. Kada sam ubio Alonsove neprijatelje, bio sam drzak gotovo kao sada Rosa. I nisam to uinio za Alonsa. To 269

sam sada znao. Uinio sam to da uzvratim samom Bogu za ono to je dopustio da se dogodi mojoj majci, bratu i sestri te me obuzela ta udovina arogancija koja mi vie nije dala mira. Naposljetku, dok je naa dvostruka konjska zaprega ulazila u Norwich, dogovorili smo se to emo dalje uiniti. Rosa e drijemati u oevu naruju zatvorenih oiju kao da joj je muno od putovanja, a ja, zato to nisam poznavao nikoga u ovdanjoj idovskoj zajednici, pitat u vojnike smijem li ili ne odvesti Leu kui, ili moram otii glavnom rabinu Meirove sinagoge - ako je vojnik uope znao tko bi taj ovjek mogao biti. Bio sam posve nevin od svakog poznavanja ovdanje idovske zajednice, a isto je vrijedilo i za Godwina, a svi smo znali da bi velika potpora naem planu bio grof Nigel, za kojega smo se nadali da je stigao i da u dvorcu eka brata. Moda e uvari idovske etvrti biti pripravni na ovakvo to. Ali nitko se od nas nije bio pripremio za ono to je slijedilo. Sunce je bilo tek blijedi odsjaj iz sivih oblaka dok smo ulazili u ulicu u kojoj se nalazila Meirova kua i svi smo se iznenadili kada smo u prozorima ugledali svjetlost. Jedino to nam je palo na pamet bilo je da su Meir i Fluria puteni, pa sam siao s kola i odmah pokucao na vrata.

270

U tom su se trenutku iz sjene pojavili straari i jedan od njih, ratoboran ovjek dovoljno velik da me zdrobi rukama, zatraio je da ne uznemiravam stanovnike kue. Ali dolazim kao prijatelj", tiho sam odgovorio, ne elei probuditi bolesnicu. Mahnuo sam prema njoj. Lea, ki Meira i Flurije. Zar je ne smijem unijeti u roditeljski dom da se odmori dok ne skupi dovoljno snage da moe otii u dvorac vidjeti roditelje?" Ako je tako, svakako uite", odgovorio je straar i zalupao na vrata desnom akom. Godwin je siao s kola i primio Rosu u naruje. Naslonio ju je na grudi dok mu je desna ruka pridravala njezina koljena. Vrata su se otvorila i na njima je stajala ispijena osoba, sijede kose i visokoga ela. Preko duge tunike prebacio je debeli crni al. Ruke su mu bile koate, bijele i inilo se da tupo zuri u Godwina i djevojku u njegovu naruju. Godwin je na trenutak ostao bez daha i zastao kao ukopan. Rabine Eli", tiho je prozborio. Starac je uzmaknuo, i znaajno gledajui prema straaru, mahnuo da uemo. Moete grofu prenijeti da mu je brat konano stigao", rekao je starac straaru, a onda zatvorio vrata. Shvatio sam da je starac slijep. Godwin je njeno postavio Rosu na noge. Bila je blijeda od oka i spoznaje da je tu i njezin djed. Djede, nisam te oekivala ovdje", rekla je blagim glasom i krenula prema njemu, ali on joj je, gledajui ispred sebe, mahnuo da mu ne prilazi. 271

inio se hladnim i dalekim, a onda je duboko udahnuo kao da eli osjetiti njezin miris. Zatim se prezirno okrenuo od nas. Trebam li povjerovati da si ti tvoja pobona sestra?" upitao je. Mislite li da ne znam to namjeravate? Oh, ti si doista njezina dvojnica, i toga se dobro sjeam, ali nisu li je ba tvoja pokvarena pisma iz Pariza potaknula da ode u crkvu s onim neidovkama? Znam tko si. Poznajem tvoj miris. Poznajem tvoj glas!" Mislio sam da e se Rosa rasplakati. Sagnula je glavu. Mogao sam osjetiti kako drhti premda je nisam dodirivao. Bio sam siguran da joj je i prije palo na pamet da je ona kriva za sestrinu smrt, ali ju je tek sada to pogodilo punom snagom. Lea", apnula je, Moja draga Lea. Nepotpuna sam bez tebe do kraja svojih zemaljskih dana." Iz sjene je izaao jo netko i pridruio nam se, neki snaan mladi, tamne kose i gustih obrva. I on je preko ramena prebacio al kako bi se zatitio od hladnoe u sobi. I on je nosio utu oznaku u obliku Deset zapovijedi. Okrenuo je lea svjetlosti koja je dopirala s ognjita. Da", rekao je neznanac. Uvjeren sam da si njezina blizanka. Ne bih vas bio u stanju razlikovati. Mogue je da e ovo upaliti." Godwin i ja smo mu zahvalno kimnuli za ovo malo entuzijazma. Starac nam je okrenuo lea i polako otiao do stolca pokraj vatre. Mladi je pogledao oko sebe i u starca, a onda mu priao i neto tiho rekao. 272

Starac je oajniki odmahnuo. Mladi se okrenuo prema nama. Budite brzi i mudri", rekao je Rosi i Godwinu. inilo se da ne zna to bi sa mnom. Kola koja ekaju, jesu li dovoljno velika za tvojega oca i majku te djeda? im dovrite svoju igru, morate otii." Da, dovoljno su prostrana", odgovorio je Godwin, ,,I slaem se s vama u procjeni da je brzina neobino vana." Pobrinut u se da ih odvezu iza kue", rekao je ovjek. Pokrajnja uliica vodi u drugu ulicu." Zamiljeno me pogledao, a onda nastavio: Sve Meirove knjige ve su u Oxfordu", rekao je i nastavio: Kao i svi drugi dragocjeni predmeti. Odnijeli smo ih pod okriljem noi. Morali smo podmititi strau, naravno, ali sve je u redu. Trebali biste biti spremni i krenuti im odigrate svoju malu predstavu." Bit emo", rekao sam. Naklonivi se, ovjek je izaao na prednja vrata. Rosa nije tratila vrijeme. Djede, zna zato sam dola ovamo. Dola sam odglumi- ti sve to je potrebno kako bih od majke otklonila sumnju da je otrovala moju sestru." Ne obraaj mi se", rekao je starac i dalje gledajui ispred sebe. Nisam ovdje zbog keri koja bi se odrekla svojega djeteta i predala ga kranima." Okrenuo se kao da moe vidjeti svjetlost vatre. Nisam ovdje ni radi djece koja su se odrekla svoje vjere radi otaca nita boljih od lopova koji se kriju pod skutima noi." Djede, preklinjem te, ne osuuj me", rekla je Rosa. Kleknula je pokraj stolca i poljubila ga u lijevu ruku. 273

Nije se pomaknuo niti okrenuo prema njoj. Ovdje sam", nastavio je starac kako bih osigurao novac potreban za spas idova od ludosti ovih ljudi, od posljedica budalastog ulaska tvoje sestre u tu njihovu crkvu. To sam ve obavio. Ovdje sam kako bih spasio neprocjenjive Meirove knjige jer su mogle biti zauvijek izgubljene. A to se tie tebe i tvoje majke..." Moja je sestra platila za svoj ulazak u crkvu", rekla je Rosa, zar ne? A i moja majka, koliko je tek ona platila za sve. Zar nee ii s nama i posvjedoiti da sam ona za koju se predstavljam?" Da, tvoja je sestra platila za ono to je uinila", rekao je starac. ,,A sada se ini da e i nevini ljudi platiti za to, pa sam doao ovamo. Trebao sam posumnjati u tvoju malu urotu i prije nego to mi se Meir povjerio, a zato ga jo uvijek volim, iako je bio dovoljno budalast da zavoli tvoju majku, zbilja ne znam." Iznenada se okrenuo prema njoj kao da je kleala pored njega. Kao da ju se pokuavao vidjeti. Kako nemam sinova, volim njega", rekao je. Jednom davno mislio sam da su mi ki i unuke najvee blago." Ali podrat e nas u ovome to radimo", odgovorila je Rosa, zbog Meira i svih ostalih ovdje. Jesmo li se dogovorili?" Znaju da Lea ima sestru blizanku", hladno je rekao. Previe ljudi u idovskoj zajednici zna za to, pa e to teko ostati tajna. Mnogo riskira. Kada bi nam barem dopustila da otkupimo svoj put u slobodu."

274

Ne namjeravam poricati da smo blizanke", odgovorila mu je Rosa. Samo u tvrditi da me Rosa eka u Parizu, to je na svoj nain i istina." Gadi mi se", tiho je rekao. Da te barem nikada nisam vidio kao dojene u majinu naruju. Progone nas. Mukarci i ene umiru za svoju vjeru. A ti je ostavlja tek radi zadovoljstva ovjeka koji nema nikakvo pravo nazivati te svojom keri. ini to eli i to prije bude gotovo, tim bolje. elim otii odavde i ne elim vie nikada vidjeti ni tvoju majku ni tebe. A to u i uiniti im se uvjerim da su svi idovi u Norwichu sigurni." U tom se trenutku Godwin pribliio starcu i poklonio mu se, tiho izgovarajui njegovo ime te je stao pokraj stolca kao da eka doputenje da govori. Sve si mi oduzeo", rekao je starac tihim tvrdim glasom dok je gledao u Godwinovu smjeru. to sada eli? Brat te eka u dvorcu. Blaguje sa erifom i onom lady Margaretom i podsjea je kako smo mi neije vrijedno vlasnitvo. Ali, takva mo." Okrenuo se prema vatri. Htio bih da je novac dostatan..." Oito je da nije", rekao je Godwin blago. Voljeni uitelju, molim te ohrabri Rosu za ono to joj je initi. Da je novac mogao rijeiti problem, dosad bi sve ve bilo rijeeno, zar ne?" Starac mu nije odgovorio. Ne krivi nju za moje grijehe", rekao je Godwin. ,,U mladosti sam bio dovoljno lo da naudim drugima svojom nepromiljenou i naivnou. Mislio sam da je ivot poput pjesama koje sam obiavao pjevati dok sam svirao lutnju. Sada znam da nije tako. Zavjetovao sam 275

ivot istomu Gospodinu kojega i ti tuje. U njegovo ime, i zbog Meira i Flurije, molim te da mi oprosti sve zlo koje sam ti uinio." Brate Godwine, nemoj meni propovijedati!" odgovorio je starac s takvim gorkim sarkazmom: Nisam jedan od tvojih parikih uenika pomuenog mozga. Nikada ti neu oprostiti to to si mi oduzeo Rosu. A sada kada je Lea mrtva, to mi preostaje osim boli i samoe?" Nije tako", rekao je Godwin. Siguran sam da e Fluria i Meir odgajati sinove i keri Izraelove. Pa, tek su se vjenali. I ako je Meir mogao oprostiti Fluriji, zato ti ne moe?" Starac je pocrvenio od bijesa. Okrenuo se i odgurnuo Rosu onom rukom koju je drala i ponovno je pokuala poljubiti. Pala bi na lea, ali ju je Godwin uhvatio i pomogao da ustane. Darovao sam tisuu zlatnih maraka tvojim sirotim crnim fratrima", rekao je starac gledajui prema njima, dok mu je glas drhtao od bijesa. to mi drugo preostaje do utjeti? Povedi dijete sa sobom u dvorac. Iskuaj kod lady Margarete svoje laskanje i nagovaranje, ali ne zanosi se. Lea je po prirodi bila blaga i umilna. Ova tvoja ki ovdje je nemoralna. Neka ti to bude misao vodilja u svakom trenutku." Koraknuo sam naprijed. Moj gospodine rabine", rekao sam ne poznajete me. Zovem se Toby. I ja sam crni fratar, i povest u Rosu i brata Godwina u dvorac. I erif me poznaje te emo brzo obaviti sve to smo doli uiniti. Jedno vas molim, kola koja se nalaze iza kue, pripremite 276

se s njima otputovati, im bude sigurno idove pustiti iz zatoenitva u dvorcu." Ne", kratko je odgovorio, svi vi svakako morate napustiti grad odmah nakon zavretka ove male predstave. Ostat u ovdje i uvjeriti se da su idovi na sigurnome. A sada se odmakni od mene. Znam da si ti smislio ovu prevaru. Pa evo, sad je moe provesti u djelo." Da, ja sam taj", priznao sam. I ako bilo to poe po zlu, ja sam taj kojeg treba kriviti. Molim vas i preklinjem da budete spremni za polazak." ,,I ja bih Vama mogao udijeliti isto upozorenje", odgovorio mi je starac. Subraa su vam zgroena time to ste otili u Pariz potraiti Leu. Oni budalastu djevojku ele pretvoriti u sveticu. Tako da ete, ako ovo ne uspije, platiti zajedno s nama ostalima. Platit ete kao i mi za to to pokuavate." Ne", oglasio se Godwin, nikomu nee pasti ni vlas s glave, a posebice ne onomu tko nam toliko eli pomoi. Doite, Toby, trebali bismo krenuti. Nema vremena da nasamo razgovaram s bratom. Rosa, jesi li spremna za ono to moramo uiniti? Zapamti, loe ti je od putovanja. Nisi bila spremna za takav napor, i odgovaraj samo kada ti se lady Margareta obrati. Imaj na umu da ti je sestra uvijek bila tiha i drala se za sebe." Djede, hoete li mi udijeliti blagoslov?" navaljivala je Rosa. Kada bi se samo suzdrala! Ako ne elite, sjetite me se u svojim molitvama."

277

Ne elim ti nita dati", odgovorio je. Ovdje sam zbog onih koji su se radije odrekli svojih ivota nego postupili tako kao ti." Okrenuo joj je lea. U tom je odbacivanju bio tako iskren i slomljen. Nisam posve dobro razumio jer mi se ona inila tako krhkom i blagom. Ali imala je svoj cilj, da, ona je i dalje bila etrnaestogodinja djevojica pred kojom je leao velik izazov. U tom sam se trenutku pitao je li moj prijedlog bio dobar. Pitao sam se nisam li zapravo uinio stranu pogreku." Dobro onda", rekao sam. Pogledao sam u Godwina. Rukom je njeno obgrlio Rosu. Hajdemo." Svi smo zastali jer je netko pokucao na vrata. Zauo se erifov glas, a onda i grofov. Iznenada su se izvana zauli povici, a odmah i svjetina koja je udarala po zidovima.

278

POGLAVLJE PETNAESTO

Presuda

NISMO VRATA

MOGLI

NITA

UINITI

OSIM

OTVORI TI

te sam odmah ugledao erifa na konju okruenog vojnicima i ovjeka koji je morao biti grof, a stajao je pokraj svojeg konja okruen vlastitom straom od nekoliko naoruanih mukaraca. Godwin je pohrlio bratu u zagrljaj i tiho razgovarao s njim drei mu lice u svojim dlanovima. erif je priekao da zavre. Svjetina, sve snani i grubi ljudi, neki i s toljagama, poela se okupljati, pa je erif otrim glasom naredio svojim ljudima da ih rastjeraju. Pred kuom su se nalazila i dvojica dominikanaca te nekoliko u bijelo odjevenih sveenika iz katedrale. Gomila se poveavala. Svima je zastao dah kada je Rosa izila iz kue i spustila kapuljau ogrtaa. I njezin je djed izaao, pa i onaj krupni idov ije ime nisam doznao. Stao je blizu Rose, kao da je uva, pa sam joj se i ja primaknuo. Svi su poeli govoriti istodobno i mogao sam uti kako svi neprestance ponavljaju - Lea". 279

A onda je jedan od mladih dominikanaca vrstim glasom upitao: Je li to Lea, ili njezina sestra Rosa?" U tom je trenutku erif, osjetivi oito da je dovoljno dugo ekao, rekao: Gospodaru", obratio se grofu, trebali bismo se sada vratiti u dvorac i rijeiti ovo. Biskup nas eka u velikoj dvorani." Iz gomile se zauo uzdah razoaranja. Grof je na to poljubio Rosu u oba obraza te, zamolivi jednoga od svojih vojnika da sjae, pomogao joj da zajae konja te poveo okupljene u dvorac. Godwin i ja ostali smo blizu jedan drugoga tijekom dugog pjeaenja do breuljka na kojem se nalazio dvorac, a onda i vijugavom cestom uzbrdo sve dok nismo proli kroz nadsvoeni prolaz i uli u njegovo dvorite. Dok su ljudi silazili s konja, privukao sam grofovu pozornost povlaei ga za rukav. Neka netko od vaih ljudi ode po kola iza Meirove kue. Bilo bi ih mudro drati u pripravnosti ovdje kod ulaza u dvorac kada Meira i Fluriju puste iz zatoenitva." Kimnuo je, mahnuo jednom od vojnika i poslao ga po kola. Moete biti sigurni", rekao mi je grof da e odavde otputovati u pratnji mene i mojih ljudi." Laknulo mi je jer je imao osmoricu vojnika i svi su imali divno ureene konje, a nije se inilo da je tjeskoban ili preplaen. Primio je Rosu u naruje i stavio ruku oko nje dok smo ulazili u veliku dvoranu. Tijekom mojega ranijeg posjeta nisam vidio tu veliku dvoranu i odmah mi je bilo jasno da je sazvan sud. 280

Kod povienog stola koji je dominirao prostorijom stajao je biskup, a njemu sa svake strane katedralni sveenici i jo dominikanaca, ukljuujui i oca Antoinea. Vidio sam da se tamo nalazi i otac Jerome iz katedrale, za kojega se inilo da je oajan zbog postupka. Zaule su se rijei uenja kada su Rosu odveli naprijed, pred biskupa kojemu se naklonila, kao i svi nazoni, ukljuujui i grofa. Biskup je bio mlai nego to sam oekivao, bio je u sveanom habitu i s mitrom na glavi te je odmah naredio da iz soba u tornju dovedu Meira i Fluriju i ostale idove te Izaka s obitelji. Sve idove treba dovesti u ovu dvoranu", rekao je. U dvorani su se nalazili mnogi od onih grubijana, te neke ene i djeca. A oni kojima ulaz nije bio doputen, galamili su dok biskup nije naredio jednom od svojih ljudi da ode i utia ih. Tek sam tada shvatio da su naoruani uvari iza biskupovih lea oito njegovi vojnici. Drhtao sam i trudio se to prikriti. Iz jednog od predsoblja ula je lady Margareta, za ovu prigodu odjevena u svilene haljine. S njom je bila i uplakana mala Eleanor. Zapravo, i lady Margareta bila je na rubu suza. A kada je Rosa skinula kapuljau i naklonila se biskupu, zauo se amor. Tiina", naredio je biskup. Bio sam prestravljen. Nikada nisam vidio neto tako dojmljivo kao ovaj sud s toliko okupljenih, i mogao sam

281

se samo nadati i moliti se da razliite skupine vojnika u prostoriji uzmognu odrati red. Bilo je oito da je biskup ljutit. Rosa je stajala ispred njega. Godwin joj je stajao s jedne strane, a grof Nigel s druge. Evo, moj gospodine", poeo je grof Nigel, sada i sami vidite da je dijete ivo i zdravo te da se vratilo, uz velike napore zbog njezine nedavne bolesti, kako bi posvjedoila da je iva." Biskup je sjeo u stolac s velikim naslonom, ali jedini je to uinio. Sve vea gomila gurala nas je naprijed jer su svi pokuavah ui u dvoranu. Lady Margareta i Nell zurile su u Rosu. A onda je Rosa briznula u pla i poloila glavu Godwinu na rame. Lady Margareta prila je blie i njeno primila djevojku za ramena te rekla: Jesi li ti doista dijete koje sam tako njeno voljela? Ili si ti njezina blizanka?" Moja gospo", odgovorila je Rosa Vratila sam se, ostavljajui moju blizanku u Parizu, kako bih vam dokazala da sam iva." Poela je jecati. alosna sam to je moje otpadnitvo uinilo bol mojim roditeljima. Zar ne razumijete zato sam otila usred noi? Htjela sam se pridruiti sestri, ne samo u Parizu, nego i u njezinoj kranskoj vjeri, ali nisam htjela otvoreno osramotiti oca i majku." Ove je rijei izgovorila tako dirljivo da je lady Margareta odmah zautjela.

282

Onda, kune li se", upitao je biskup zvonkim glasom, da si ti dijete koje ovi ljudi poznaju, a ne blizanka toga djeteta koja je stigla ovamo prikriti sestrino ubojstvo?" Ponovno su svi okupljeni poeli mrmljati. Moj gospodaru biskupe", rekao je grof, pa zar ja ne poznajem te dvije djevojice koje su pod mojom zatitom? Ovo je Lea, no ponovno je bolesna od napornog putovanja na koje se morala zaputiti." U tom su trenutku pozornost svih nazonih privukli idovi koji su do tada bili u zatoenitvu. Prvi su u dvoranu uli Meir i Fluria, a za njima Izak, lijenik te nekoliko drugih. Bilo ih lako prepoznati po utim oznakama koje su nosili i po tome to su se drali zajedno. Rosa se istrgnula iz grofovih ruku i pritrala majci. U suzama joj se bacila u zagrljaj i rekla tako glasno da su svi uli: Osramotila sam te i uinila neizrecivu bol i ao mi je. Moja sestra i ja neizmjerno te volimo, bez obzira na to to smo sada u kranskoj vjeri. Moete li mi Meir i ti oprostiti?" Nije priekala da odgovore nego je zagrlila i Meira, a on ju je poljubio, premda je bio blijed od straha i bilo je oito da mu je sve to se dogaa odvratno. Lady Margareta pozorno je promatrala Rosu, a onda se okrenula keri i neto joj apnula. Mlada djevojka je odmah prila Rosi, dok je ova grlila majku, i rekla: Ali Lea, zato nam nisi poslala poruku da se namjerava krstiti?"

283

,,A kako sam mogla to uiniti?" upitala je Rosa kroz suze. Kako sam ti mogla rei? Sigurna sam da razumije da sam takvom odlukom slomila srce svojim dragim roditeljima? I to su mogli uiniti osim poslati po grofove vojnike da me odvedu u Pariz, to su i uinili, i tamo sam se pridruila sestri. Ali nikako nisam htjela da svi idovi doznaju da sam tako gnusno izdala svoje drage roditelje." Nastavila je na isti nain, ridajui tako gorko da nitko nije uo da se ne koristi imenima i preklinjui sve okupljene da pokuaju razumjeti kako se osjeala. Da nisam vidjela onu predivnu boinu svetkovinu", rekla je iznenada, igrajui se vatrom, ne bih nikada razumjela zato se moja sestra Rosa preobratila. Ali vidjela sam je i razumjela i kada je konano sve bilo u redu, otila sam da budem s njom. Misli li da sam znala da e nekome pasti na pamet optuiti mojega oca i majku da su mi naudili?" Djevojka se sada poela braniti... Mislile smo da si mrtva, mora mi vjerovati", rekla je. Ali prije nego to je mogla nastaviti, Rosa je ozbiljno nastavila: Ali kako si mogla posumnjati u dobrotu moje majke i oca? Ti, koja si bila u naem domu, kako si mogla i pomisliti da bi mi mogli nauditi?" Lady Margareta i mlada djevojka odmahivale su glavom, mrmljajui kako su samo mislile da imaju pravo te da nisu ni za to krive. Zasad je sve bilo dobro. Ali sada je i otac Antoine progovorio tako da mu se glas odbijao od zidova. Ovo je sjajna predstava", rekao je ali svi mi dobro znamo da je Fluria, Elijeva ki imala blizanke, a te 284

blizanke nisu zajedno dole ovamo kako bi je opravdale. Kako bismo mi zapravo trebali znati da ti nisi Rosa nego Lea?" Posvuda su se zauli glasovi koji su samo isticali to pitanje. Rosa nije oklijevala. Oe", obratila se sveeniku, bi li moja sestra, krtena kranka, dola ovamo braniti moje roditelje da su oni oduzeli ivot njezinoj sestri? Morate mi vjerovati, ja sam Lea. Jedino se elim vratiti sestri u Pariz, zajedno sa svojim zatitnikom grofom Nigelom." Ali kako bismo trebali znati to je istina?" upitao je i biskup. Nisu li blizanke bile identine?" Mahnuo je Rosi da prie blie. U dvorani su prevladavala suprotna miljenja. Ali nita od toga nije me uznemirilo kao nain na koji je lady Margareta istupila i stisnutih oiju zurila u Rosu. Rosa je ponovila biskupu da e se zakleti na Bibliju da je ona Lea. I njoj je sada bilo ao to njezina sestra nije dola, ali joj nije palo na pamet da joj prijatelji ovdje nee vjerovati. Lady Margareta iznenada je povikala: Ne! Ovo nije ista djevojica. Ovo je njezina dvojnica, ali razliitog srca i duha." Pomislio sam da e u dvorani nastati kaos. Sa svih strana uli su se bijesni povici. Biskup je odmah naredio tiinu. Donesite Bibliju da se ovo dijete zakune", rekao je, ,,i donesite idovsku svetu knjigu na koju e se majka zakleti da je ovo njezina ki Lea." 285

U tom su trenutku Rosa i majka razmijenile panine poglede. Rosa je ponovno briznula u pla i potrala majci u naruje. Fluria je izgledala iscrpljena zatoenitvom i toliko slaba i nemona rei ili uiniti bilo to. Donijeli su knjige, premda nisam znao koju su tono donijeli kao svetu knjigu idova". I Meir i Fluria promrmljali su lai koje su se od njih oekivale. Rosa je uzela veliku Bibliju uvezanu u kou i odmah na nju poloila dlan. Kunem se", rekla je priguenim glasom punim osjeaja, svime u to vjerujem kao kranka da sam ja Lea, od majke Flurije i tienica grofa Nigela te da sam ovamo dola osvjetlati majino ime. Traim da mi se dopusti otii s jamstvom da su moji idovski roditelji sigurni i da nee trpjeti nikakvu kaznu za moje otpadnitvo." Ne", kriknula je lady Margareta. Lea nikada nije govorila s takvom lakoom, nikada! U usporedbi s ovom ovdje bila je gotovo nijema. Kaem vam, ovo nas dijete pokuava zavarati. Ona je sudionica u sestrinu ubojstvu." Na ove je rijei grof izgubio ivce. Zavikao je glasnije od svih, osim biskupa. Kako se usuujete dovoditi u pitanje moju rije?" upitao je i bijesno pogledao u biskupa. ,,A vi, kako se usuujete opovrgavati moju tvrdnju da sam kranski zatitnik obiju djevojica koje se koluju pod nadzorom mojega brata?" Godwin je istupio. Moj gospodaru biskupe, molim vas, ne dopustite da se ovo nastavi. Vratite ove dobre idove u njihove domove. Zar ne moete zamisliti bol 286

ovih roditelja koji su gledali kako im se obje keri preobraaju na kranstvo? Ma koliko sam poaen time to su me izabrale za uitelja, i ma koliko ih volim istinskom kranskom ljubavlju, ne mogu ne suosjeati s ostavljenim roditeljima." Nastupio je trenutak tiine koji je prekidalo tek mrmljanje pojedinaca dok su hodali ovamo-onamo kroz gomilu, kao da igraju igre aptanja. inilo se da sada sve ovisi o lady Margareti i onome to e ona rei. I ba kada se ona spremala prosvjedovati upirui prstom u Rosu, pred gomilu je istupio stari Eli, Flurijin otac, i povikao. Zahtijevam da me posluate." Mislio sam da e se Godwin sruiti od straha. Fluria se stisnula u Meirovu zagrljaju. Svi su zautjeli gledajui starca. Doista, hodao je uz Rosinu pomo, dok nije stao licem u lice s lady Margaretom gledajui u nju slijepim oima. Rosa je stajala izmeu njih. ,,Lady Margareta, tajna prijateljice moje keri Flurije i njezina dobrog mua Meira, kako se usuujete opovrgavati inteligenciju i razum jednog djeda? Ovo je moja unuka, prepoznao bih je svugdje bez obzira na to koliko njezinih dvojnica hodalo svijetom. elim li zagrliti preobraenicu? Ne, nikada, ali ovo je doista Lea. Prepoznao bih je i da se u ovoj sobi nalazi tisuu Rosa koje tvrde drugaije. Poznajem njezin glas, poznajem je na nain na koji je nitko tko vidi ne moe poznavati. Hoete li osporiti moje 287

sijede kose, moju mudrost, moju iskrenost, moju ast!" Posegnuo je za Rosom i ona mu je pala u zagrljaj. Stisnuo ju je uz sebe. Lea", proaptao je, moja Lea." Ali samo sam eljela..." progovorila je lady Margareta. Tiina, rekao sam", odgovorio je Eli neizmjerno dubokim glasom, kao da je elio da ga svi u dvorani uju. Ovo je Lea, i ja, cijeli ivot upravnik idovskih sinagoga, potvrujem to. Ja to potvrujem. Da, ove keri su preobraenice i njihovi ih sunarodnjaci idovi moraju izopiti. Zbog toga sam ogoren i ljut, ali jo me vie ljuti tvrdoglavost kranke koja je uzrok otpadnitva ovog djeteta. Da nije bilo vas ona nikada ne bi napustila svoje pobone roditelje." Uinila samo ono to..." "Unitili ste srce doma i ognjita", izjavio je. "A opovrgavate sada kada je prela toliki put samo da bi spasila majku? Moja gospo, nemate ni trunke srca. A vaa ki, kakva je njezina uloga u svemu tome? Izazivam vas - dokaite da ovo nije djevojica koju poznajete. Izazivam vas da iznesete bilo kakav dokaz da ovo dijete nije Lea, Flurijina ki!" Svjetina je gromoglasno zapljeskala. Ljudi su mrmljali: Stari idov govori istinu" i: Da, pa kako bi to mogli dokazati" te: Poznaje je po glasu" i jo stotine drugih varijanti. Lady Margareta briznula je u pla, tih u usporedbi s Rosinim suzama. Nisam htjela nikomu nauditi", zakukala je odjedanput lady Margareta. Ispruila je ruke prema biskupu: Zbilja sam vjerovala da je dijete mrtvo i mislila da sam ja uzrok."

288

Rosa se okrenula: Gospo, umirite se, preklinjem vas", rekla je tihim glasom, oklijevajui. Svjetina se stiala, a ona je nastavila govoriti. I biskup je ljutito mahnuo svima da se smire dok su se sveenici poeli svaati meusobno, a otac Antoine bio je nijem od zaprepatenja. Rosa je nastavila: ,,Lady Margareta, da nije bilo vae dobrote", rekla je krhkim i njenim glasom, nikada ne bih bila otila pridruiti se sestri u njezinoj novoj vjeri. Ono to ne moete znati jest da su njezina pisma utrla put mojem odlasku s vama na boinu misu, ali vi ste zapeatili moje uvjerenje. Oprostite mi, oprostite mi svim srcem, molim vas, to nisam pisala i izrekla vam svoju zahvalnost. No, ponavljam - moja ljubav prema majci... Oh, zar ne razumijete? Preklinjem vas." Lady Margareta se vie nije mogla opirati. Zagrlila je Rosu i ponavljala kako joj je ao to je uzrokovala toliku bol. Moj gospodaru biskupe", rekao je Eli, okreui slijepi pogled prema sudu. Hoete li nam sada dopustiti da se vratimo u nae domove? Fluria i Meir napustit e ovdanju idovsku zajednicu nakon svoje nesree, to vjerujem razumijete, ali ponavljam kako ovdje nije bilo nikakvog zloina. A otpadnitvom djece pozabavit emo se poslije, jer su ipak jo... djeca." Lady Margareta i Rosa plakale su jedna drugoj u zagrljaju i neto aptale, a onda im se pridruila i mala Eleanor.

289

Fluria i Meir nijemo su stajali, gledajui scenu pred sobom, kao i lijenik Izak i ostali idovi koji su bili zatoeni u tornju. Biskup je sjeo. Frustrirano je zamahao rukama. Dobro onda. Gotovo je. Prepoznajete ovo dijete kao Leu." Lady Margareta gorljivo je kimala glavom. Samo mi reci", rekla je Rosi, da mi oprata, da mi oprata za bol koju sam uinila tvojoj majci." Opratam od sveg srca", odgovorila je Rosa i nastavila govoriti, ali sada su se svi u dvorani pokrenuli. Biskup je proces proglasio zavrenim. Dominikanci su ljutito gledali u sve upletene. Grof je odmah naredio svojim vojnicima da uzjau i, ne ekajui ni trenutka, mahnuo Meiru i Fluriji da krenu s njim. Ja sam mirno stajao i promatrao. Vidio sam da se dominikanci dre po strani i hladno mjerkaju nazone. Meira i Fluriju odveli su iz dvorane, kao i starca, a onda je i Rosa otila grlei lady Margaretu i malu Eleanor. Sve tri su plakale. Pogledao sam kroz nadsvoeni izlaz i vidio da se cijela obitelj, ukljuujui i rabina Elija, penje u kola i kako Rosa posljednji put grli lady Margaretu. Preostali idovi poeli su se sputati niz brdo. Vojnici su ve bili na konjima. inilo mi se da sam se tek probudio iz sna kada me Godwin povukao za ruku: Hajdemo, prije nego to se neto promijeni." Odmahnuo sam glavom. Idite", rekao sam. Ostat u ovdje. Ako bude daljnjih nevolja, moram biti ovdje." 290

Htio se usprotiviti, ali sam ga podsjetio koliko je vano da i on ue u ona kola i ode. Biskup je ustao od stola, pa su on i u bijelo odjeveni sveenici iz katedrale nestali u jednom od predvorja. Svjetina je sada stajala u skupinama, podijeljena i bespomona, te promatrala kako kola odlaze praena s obje strane grofovim vojnicima. Grof je jahao iza njih, uspravan, drei ruku na balaku svojega maa. Okrenuo sam se i poao prema izlazu iz dvorita. Oni koji su malo zaostali mjerkali su mene i dominikance koji su poli za mnom. Sve sam bre i bre hodao nizbrdo. Vidio sam idove kako sigurno napreduju ispred mene i kako kola ubrzavaju. Iznenada su kola naglo ubrzala, a onda i pratnja. Za nekoliko trenutaka izai e iz grada. Ubrzao sam korak. Ugledao sam katedralu i neki me instinkt usmjerio prema njoj. uo sam korake iza sebe. ,,A kamo ste vi krenuli, brate Toby!", upitao je otac Antoine ljutitim glasom. ,,U katedralu, zahvaliti, a kamo drugdje?" Hodao sam koliko sam brzo mogao, a da ne trim. Odjedanput su mi se dominikanci nali s obje strane, a s njima i dosta gradskih grubijana. Oni su cijeli prizor radoznalo i sumnjiavo pratili. Vi to namjeravate tamo potraiti utoite?", upitao je otac Antoine. Mislim da to nee biti lako." Kada smo doli do podnoja, okrenuo me i unio mi se u lice.

291

A sada da razjasnimo - tko ste vi, brate Toby? Vi ste doli ovamo suprotstaviti nam se i iz Pariza ste doveli dijete koje moda i nije ono za koje se izdaje." Svi ste uli biskupovu odluku", odgovorio sam. Da, jesmo, ta je odluka na snazi i sve e biti dobro, ali tko ste vi i odakle ste doli?" Sada sam ve mogao vidjeti velianstvenu prednju stranu katedrale i krenuo sam ulicama u tom smjeru. Ponovno me epao, ali sam se istrgnuo. Nitko nikada nije uo za vas", rekao je jedan od brae, nitko u naem samostanu u Parizu, nitko u Rimu, nitko u Londonu, a dopisivali smo se sa svima kako bismo bili sigurni da niste jedan od nas." Nitko meu nama", objasnio je otac Antoine, ne zna nita o vama, putujui uenjae." Nastavio sam hodati i sluajui odzvanjanje njihovih koraka iza sebe, razmiljao sam. Vodim ih dalje od Meira i Flurije kao da sam arobni frula. Na kraju sam stigao na trg pred katedralom, kada su me iznenada epala dvojica sveenika. Neete kroiti u tu crkvu dok nam ne odgovorite. Niste jedan od nas. Tko vas je poslao da se pretvarate da jeste? Tko vas je poslao u Pariz da dovedete natrag ovu djevojku koja tvrdi da je svoja sestra?" Posvuda uokolo mogao sam vidjeti mlade grubijane, djecu i ene u gomili, a poele su se pojavljivati i baklje kako bi se razbila tmina zimskog poslijepodneva. Pokuavao sam se osloboditi, ali to je samo potaknulo ostale da me pomognu drati. Netko mi je strgnuo konu torbu s ramena. Pogledajmo kakva pisma i preporuke 292

imate", predloio je jedan od sveenika i istresao sve iz nje, pa su se po tlu rasprili zlatni i srebrni novii. Gomila je glasno zaurlala. Nemate odgovora?" upitao je otac Antoine. Priznajete da ste varalica? I da smo svi cijelo vrijeme bili zabrinuti zbog pogrenoga varalice? To smo tek sada shvatili? Vi niste dominikanski redovnik!" Bijesno sam ga udario i odgurnuo, a onda se okrenuo prema vratima katedrale. Potrao sam, no jedan od mladia vrsto me epao i bacio tako snano na kameni zid crkve da je na trenutak sve oko mene postalo crno. Da je barem bilo zauvijek. Ali, to nisam mogao poeljeti. Otvorio sam oi i vidio sveenike kako pokuavaju zadrati podivljalu gomilu. Otac Antoine vikao je da je ovo bila njihova stvar te da e je oni sami rijeiti. Ali svjetina nije htjela niti uti. Ljudi su me povlaili za ogrta i na kraju ga poderali. Netko me povukao za desnu ruku tako snano da sam u ramenu osjetio otru bol. Jo su me jedanput pritisnuli uza zid. Kroz treptaje sam vidio gomilu, dok se svjetlost svijesti u meni palila i gasila, a onda mi se polako pojavio straan prizor. Svi sveenici bili su odgurnuti u pozadinu. Sada su me okruivali vrsti mladii i neke snanije ene. Nije sveenik, nije fratar, nije redovnik, varalica je!" dopirali su njihovi glasovi. I dok su me bacali i udarali te trgali moju odjeu, inilo se da kroz svjetinu razabirem neke likove. Te sam prilike poznavao. Bili su to ljudi koje sam ubio. 293

A pokraj mene stajao je, ovijen plastom tiine kao da nije dio svjetine te posve nevidljiv nasilnicima koji su na meni iskaljivali svoj bijes, ovjek kojega sam nedavno ubio u Mission Innu. Pokraj njega bila je ona mlada plavokosa djevojka koju sam prije toliko godina ubio u Alonsovu bordelu. Promatrali su prizor, ali na njihovim licima nisam proitao osudu ili likovanje, nego neto pomalo tuno. Netko me zgrabio za glavu. Lupali su mojom glavom o zid i mogao sam osjetiti kako mi se krv slijeva niz vrat i lea. Na trenutak nisam nita vidio. Na udnovat nain sjetio sam se pitanja Malahiji, onoga na koje nikada nisam dobio odgovor: Bih li mogao umrijeti u ovom vremenu? Je li to mogue?" Ali nisam ga zazvao. Dok sam poputao pod kiom udaraca, osjeao sam udarce konih cipela po rebrima i trbuhu, i dok sam ostajao bez daha i dok me naputao vid i dok mi je bol strujala glavom i udovima, molio sam jednu jedinu molitvu: Dragi Boe, oprosti mi to sam te napustio.

294

POGLAVLJE ESNAESTO

Dovoljno svijeta i vremena

SANJAM. PONOVNO UJEM ONO PJEVANJE NALIK

se dok sam polako dolazio k sebi. Nestajale su i zvijezde i beskrajno tamno nebo. Polako sam otvorio oi. Nita me nije boljelo. Leao sam na krevetu s baldahinom iznad uzglavlja bio sam u Missionu Innu. Oko mene se nalazilo sve poznato pokustvo u apartmanu. Jedan trenutak gledao sam u kockasti svileni pokrov i shvatio, i natjerao sebe da shvatim, da sam se vratio u vlastito vrijeme i da me nita ne boli. Polagano sam sjeo. Malahija?" pozvao sam ga. Nije bilo odgovora. Malahija, gdje si?" Tiina. Osjetio sam kako e se svaki trenutak u meni neto osloboditi i bio sam prestravljen. Jo sam jedanput proaptao njegovo ime, ali me nije iznenadilo kad sam ostao bez odgovora. Ipak, znao sam jedno - znao sam da su Meir, Fluria, Eli, Rosa, Godwin i grof sigurno napustili Norwich. Bio sam siguran u to. Negdje duboko u svojem zbunjenom umu uvao sam viziju onih kola okruenih vojnicima kako sigurno odmiu cestom prema Londonu.

N A O D J E K E G O N G A . Gubilo

295

Ta se scena inila stvarnom kao i soba u kojoj sam se nalazio, a ova se soba inila posve stvarnom i pouzdano vrstom. Pogledao sam se - bio sam sav zguvan i neuredan. Na sebi sam imao jedno od mojih odijela - zelenosmei sako i hlae s vestom odgovarajue boje te bijelu koulju raskopanu ispod vrata. Moja uobiajena odjea. Posegnuo sam u dep i otkrio da su mi tamo isti dokumenti koje sam imao kada sam doao ovamo, kao ja sam. Ne Toby O'Dare, naravno, nego pod imenom kojim sam se obino koristio kada bih se preruen kretao uokolo. Gurnuo sam vozaku dozvolu ponovno u dep, ustao i otiao u kupaonicu gdje sam se pogledao u zrcalo. Nije bilo nikakvih modrica, nikakvih tragova. Ali mislim da sam prvi put nakon mnogo godina doista pogledao u vlastito lice. Pogled mi je uzvraao dvadesetosmogodinji Toby O'Dare. Zato sam mislio da u biti pun modrica i tragova? Zapravo nisam mogao vjerovati da sam jo iv i nisam mogao vjerovati da sam preivio ono to se inilo zasluenom smru ispred katedrale. I da mi se ovaj svijet nije inio jednako ivim kao i onaj u kojem sam se do malo prije nalazio, bio bih pomislio da sanjam. Zbunjeno sam hodao po sobi. Vidio sam svoju konu torbu i shvatio koliko je nalikovala na onu koju sam nosio u 13. stoljeu. Tu je bilo i moje raunalo, prijenosno raunalo kojim sam se koristio iskljuivo za istraivanje. Ali, kako su se te stvari nale ovdje? Kako sam ja tu dospio? Raunalo, prijenosno Machintoshovo raunalo 296

bilo je otvoreno i ukljueno, ba onako kako bih ga i ja ostavio nakon koritenja. Prvi put mi je sinulo da je sve to mi se dogodilo moda ipak samo san i neto to sam izmislio. Jedino to takvo neto nikako nisam mogao izmisliti. Ne bih mogao izmisliti Fluriju i Godwina, ili starog Elija i nain na koji je preokrenuo suenje u presudnom trenutku. Otvorio sam vrata i izaao na terasu. Nebo je bilo jasno plavo, a toplina sunca grijala mi je kou te se inilo da me miluje nakon tmurnog snjenog neba koje sam gledao posljednjih nekoliko tjedana. Sjeo sam za eljezni stol i osjetio povjetarac koji je razblaivao sve jau vruinu - tu poznatu svjeinu koja je nekako uvijek bila u zraku u junoj Kaliforniji. Naslonio sam se laktovima na stol i sagnuo glavu i uronio je meu dlanove. I zaplakao. Plakao sam tako snano da mi se tijelo treslo od jecaja. Bol koju sam osjeao bila je tako nepodnoljiva da je nisam mogao opisati ni samome sebi. Znao sam da ljudi prolaze pokraj mene, no nije me bilo briga to vide ili to misle. U jednom trenutku prila mi je neka ena i stavila mi ruku na rame. Mogu li pomoi", tiho je pitala. Ne", odgovorio sam", nitko ne moe. Sada je sve gotovo." Zahvalio sam joj i uzeo njezinu ruku u svoju rekavi joj da je jako ljubazna. Nasmijala se i kimnula te nastavila dalje sa svojom skupinom turista. Nestali su niz spiralne stube.

297

U depu sam naao priznanicu za automobil i siao, izaao kroz predvorje te kroz nadsvoeni prolaz ispod zvonika. Dao sam priznanicu posluitelju zajedno s novanicom od dvadeset dolara i stajao tamo, oamuen, gledajui uokolo kao da nita od toga nikada prije nisam vidio - zvonik s mnogobrojnim zvonima, cinije6 koje su cvjetale uz vrtne staze i one visoke vitke palme koje su teile prema nebu. Posluitelj mi je priao. Gospodine, jeste li dobro?" upitao je. Obrisao sam nos. Shvatio sam da jo plaem. Iz depa sam izvukao laneni rupi i ispuhao nos. Da, dobro sam", rekao sam. Upravo sam izgubio gomilu bliskih prijatelja", rekao sam. Ali nisam ih niti zasluio imati." Nije znao to bi odgovorio i nisam mu to mogao zamjeriti. Sjeo sam u automobil i odvezao se onoliko brzo koliko sam smio, a da pritom ne ugrozim vlastiti ivot, u Misiju Svetoga Ivana Kapistranskog. Sve to dogodilo prolazilo mi je kroz glavu kao na vrpci i nisam zapaao ni breuljke ni autocestu, a ni znakove. U srcu sam jo bio u prolosti, a automobilom sam upravljao vodei se instinktima u sadanjosti. Kada sam uao u Misiju, beznadno sam se osvrnuo oko sebe i jo jednom apnuo: Malahija."

6 Cinija: cvijee koje raste u SAD-u i Meksiku (nap. prev.).

298

Nije bilo odgovora, a nitko mu nije bio ni najmanje slian. U zgradi su se nalazile samo obitelji koje su se, kao i obino, etale meu cvjetnim gredicama. Otiao sam ravno u kapelu Serra. Hvala Bogu, u njoj nije bilo mnogo ljudi, a i onih nekoliko se molilo. Dok sam hodao prema oltaru, zurio sam u svetite u kojem je s lijeve strane gorjelo oltarsko svjetlo i svim sam se srcem elio baciti na pod i moliti se, ali znao sam da bi mi drugi prili da to uinim. Zato sam samo kleknuo u jednu od prvih klupa i ponovno izmolio molitvu koju sam izgovarao kada me svjetina napala. Gospodine Boe", molio sam se: Ne znam je li sve ovo bilo san ili stvarnost. Samo znam da sam sada tvoj. I nikada vie ne elim biti nita drugo nego tvoj." Na kraju sam sjeo i tiho plakao valjda gotovo jedan sat. Nisam bio glasan, pa nisam privukao niiju pozornost. A kada bi mi se netko pribliio, spustio bih pogled i sklopio oi te bi samo produili dalje zapaliti svijee ili pomoliti se. Podignuo sam pogled prema svetitu i ispraznio um, ali su mi navrle mnoge misli. Najnemilosrdnija je bila ona da sam sada sam. Svi koje sam poznavao i volio svim srcem bili su izvan mojeg dosega. Vie nikada neu vidjeti Godwina i Rosu. Vie nikada neu vidjeti ni Meira i Fluriju. Znao sam to. Isto tako znao sam da nikada, nikada vie neu moi vidjeti one koje sam doista poznavao i volio. Nisu vie bili sa mnom - bili smo razdvojeni stoljeima, a tu nisam 299

mogao nita uiniti. I to sam vie o tome razmiljao, to sam se ee pitao hou li ikada vie vidjeti Malahiju. Ni sam ne znam koliko sam dugo tamo ostao. U jednom sam trenutku shvatio da se sputa no. Gospodinu sam ponavljao kako se kajem za svako zlodjelo koje sam uinio i kako, bez obzira na to jesu li me moda aneli obmanuli iluzijama da bi mi pokazali koliko grijeim, bez obzira na to jesam li doista bio u Norwichu i u Parizu, bez obzira na to jesam li stvarno bio tamo ili ne, nisam zasluivao iskazanu milost. Konano sam izaao i odvezao se ponovno u Mission Inn. Sada je ve bio mrak jer je bilo proljee i rano je padala no. Uao sam u apartman Amistad i poeo raditi na raunalu. Nije bilo teko pronai slike Norwicha, slike dvorca i katedrale, ali slike dvorca bile su potpuno drugaije od staroga normanskog dvorca koji sam vidio. Katedralu su proirili otkako sam je posjetio. U trailicu sam upisao: idovi iz Norwicha" i pomalo prestravljeno proitao cijelu stranu pripovijest o muenitvu Maloga Sv. Williama. Iznenada, drhtavim sam rukama upisao Meir od Norwicha. Bio sam zaprepaten kada je trailica izbacila nekoliko lanaka. Meir, pjesnik iz Norwicha, bio je stvarna osoba. Naslonio sam se, shrvan osjeajima. Dugo sam tako sjedio. Onda sam proitao niz kratkih lanaka iz kojih sam shvatio da je taj ovjek poznat samo po rukopisu

300

pjesama na hebrejskome, rukopisu koji se uva u Vatikanskom muzeju. Potraio sam jo mnogo imena, ali nisam naao nita to bi se odnosilo na ono to se dogodilo. Nije bilo prie o ubojstvu jo jednog djeteta. Tuna pria idova u Engleskoj u srednjem vijeku zavrila je godine 1290. kada su svi prognani s Otoka. Ponovno sam se zavalio u stolac. Dosta sam istraivao i doznao kako je sluaj Maloga Sv. Williama bio prvi sluaj ritualnog ubojstva pripisan idovima - optuba koja e se ponavljati u srednjem vijeku, ali i poslije. Doznao sam i da je Engleska bila prva zemlja koja je protjerala sve idove. I prije su ih proganjali i tjerali iz gradova i teritorija, ali Engleska je bila prva zemlja koja ih je prognala. Znao sam ostalo. idove je stoljeima poslije ponovno pozvao Oliver Cromwell jer je bio uvjeren da se blii propast svijeta, a preobraenje idova u tome je trebalo odigrati veliku ulogu. Ustao sam od raunala bolnih oiju i svalio se na krevet. Spavao sam satima. Probudio sam se rano ujutro. Sat pokraj kreveta pokazivao je tri. To je znailo da je u New Yorku est i da je Dobri ovjek vjerojatno ve za svojim radnim stolom. Otvorio sam mobitel, shvatio da se radi o ureaju na bonove kakvima sam se uvijek koristio, pa sam utipkao njegov broj. im sam mu zauo glas, rekao sam.

301

Sluajte, nikada vie neu nikoga ubiti. Nikada vie neu nikomu nauditi, ako to ovisi o meni. Vie nisam ubojica. Gotovo je." Sinko, htio bih da doe", rekao je. Zato, da me moete ubiti?" Sreko, pa kako moe pomisliti takvo to?" odgovorio je. Zvuao je posve iskreno, ak malo uvrijeeno. Sinko, brinem se da bi mogao nauditi sam sebi. To me oduvijek zabrinjavalo." Pa, eto za to se vie ne trebate brinuti", rekao sam. Sada se imam ime baviti." ,,A to bi to bilo?" Napisat u knjigu o neemu to mi se dogodilo. Oh, bez brige, nema nikakve veze s vama ili bilo ime to ste traili od mene. Sve e to ostati tajna kao i dosad. Moe se rei da sam prihvatio savjet Hamletova oca. Preputam vas nebesima." Lie, ti nisi ba pri sebi." Upravo suprotno, jesam", rekao sam. Sinko, koliko sam ti puta pokuao objasniti da cijelo vrijeme radi za dobre momke? Moram li ti nacrtati? Radio si za svoju domovinu." To nita ne mijenja", rekao sam. elim vam sreu. I govorei o srei, htio bih vam rei svoje stvarno ime. Zovem se Toby O'Dare i roen sam u New Orleansu." Sinko, to se to dogodilo s tobom?" Jeste li znali da se tako zovem?" Ne. Nismo ti mogli ui u trag u razdoblju koje je prethodilo tvojim prijateljima u New Yorku. Ali ne mora 302

mi sada to govoriti. Ionako to neu prenijeti dalje. Sinko, ovo je organizacija koju moe napustiti. Moe otii. Samo bih htio znati kamo." Nasmijao sam se. Nasmijao sam se prvi put nakon povratka. Volim te, sinko", rekao je. Da, znam to, efe. I na neki nain i ja volim vas. U tome je tajna. Ali, od mene nema koristi u onome to sada elite. Uinit u sa svojim ivotom neto vrijedno truda, pa ak bude li to samo pisanje knjige." Hoe li me povremeno nazvati?" Mislim da neu, ali s vremena na vrijeme moete otii u knjiaru, efe. Tko zna? Moda jednog dana na koricama jedne knjige pronaete moje ime. Moram ii. Htio sam rei... dobro, niste vi krivi za ovo to sam postao. Sve je to moje djelo. Na neki nain ste me spasili, efe. Mogao sam sresti nekoga puno loijeg i to bi bilo mnogo gore od svega to se zapravo dogodilo. Sretno, efe." Prekinuo sam vezu prije nego to je stigao ita rei. Sljedea dva tjedna ivio sam u Mission Innu. Na raunalu sam pisao o svemu to se dogodilo. Pisao sam o Malahijinu dolasku i zapisao verziju mojega ivota koju mi je on ispripovijedao. Pisao sam i o svemu to sam uinio, najbolje to sam se mogao sjetiti. Opisivati Godwina i Fluriju bilo je toliko bolno da sam to jedva izdrao, ali inilo se da je pisanje jedino to mogu raditi, pa sam nastavio. Na kraju sam uvrstio i biljeke s injenicama o idovima iz Norwicha, knjigama koje su se bavile tom

303

temom i onom primamljivom injenicom da je Meir, pjesnik iz Norwicha, zbilja postojao. Na kraju sam napisao i naslov knjige: Vrijeme anela. Bilo je etiri ujutro kada sam konano zavrio. Izaao sam na terasu, mranu i pustu te sjeo za eljezni stol, razmiljajui, ekajui da svane i da ptice ponu sa svojim neizbjenim cvrkutom. Mogao sam opet plakati, ali inilo se da vie nemam suza. Ono to mi je bilo stvarno bilo je sljedee: nisam znao je li se sve ono dogodilo ili ne. Nisam znao je li to bio san koji sam izmislio ili ga je netko drugi izmislio i okruio me njime. Znao sam samo da sam se promijenio i da bih uinio sve, ba sve, da jo jedanput vidim Malahiju i ujem njegov glas i da mu jo jedanput pogledam u oi. Htio sam znati je li sve to bilo stvarno, ili prestati vjerovati u ono to nikako nisam uspijevao opovrgnuti, a to me dovodilo do ludila. Gotovo sam se sjetio neega, ali nikada vie neu znati ega. Poeo sam se moliti. Ponovno sam se molio Bogu da mi oprosti za sve to sam uinio. Razmiljao sam o likovima koje sam vidio u svjetini i od srca iskreno izmolio djelo kajanja za svakoga od njih. udio sam se da se jo mogu sjetiti svakoga od njih, pa ak i onih koje sam ubio prije toliko godina. A onda sam se molio naglas: Malahija, ne ostavljaj me. Vrati se, pa makar da mi da neke smjernice o tome to da sada uinim. Znam da ne zasluujem da se vrati, nita vie nego to sam

304

zasluio i tvoj prvi dolazak. Ali sada te molim - ne ostavljaj me. Anele Boji, moj uvaru dragi, trebam te." Na tihoj, tamnoj terasi nije bilo nikoga da me uje. Puhao je tek blagi proljetni povjetarac dok su se posljednje zvijezde gasile na maglovitom nebu. Nedostaju mi svi oni koje sam ostavio iza sebe", nastavio sam mu govoriti, premda ga nije bilo. Nedostaje mi tvoja ljubav i ljubav koju sam osjeao za sve njih, i srea, ista srea koju sam osjetio kada sam kleao u Notre Dame i zahvaljivao Nebesima na darovima koje su mi podarila. Malahija, ako je bilo stvarno, pa ak ako i nije, vrati mi se." Zatvorio sam oi. Sluao sam serafinove pjesme. Pokuao sam ih zamisliti ispred prijestolja Bojega, vidjeti tu velianstvenu svjetlost i sluati savrenu beskrajnu pjesmu hvale. Moda sam u ljubavi koju sam osjeao za one ljude u dalekoj prolosti uo djeli te pjesme. Moda sam je uo kada su Meir i Fluria zajedno sa cijelom obitelji sigurno napustili Norwich. Dugo nisam otvarao oi. Svanulo je i boje na terasi bile su jasno vidljive. Gledao sam u grimizne geranije oko naraninih stabala u toskanskim posudama i razmiljao kako su prekrasne, kada sam shvatio da Malahija sjedi s druge strane stola. Smijeio mi se. Izgledao je isto kao i prvi put. Krhke grae, mekane raskutrane crne kose i plavih oiju. Sjedio je s nogama sa strane, laktovima oslonjen o stol, gledajui u mene kao da to radi ve dulje.

305

Poeo sam se tresti. Podignuo sam ruke kao u molitvi, da priguim uzbueni uzdah i tiho rekao drhtavim glasom: Hvala Nebesima." Tiho se nasmijao. Obavio si sjajan posao", rekao je. Rasplakao sam se. Plakao sam onako kao kada sam shvatio da sam se vratio. Sjetio sam se jedne reenice iz Dickensa, i izgovorio je jer sam je ve davno prije nauio napamet: "Nebo zna da se nikada ne trebamo sramiti svojih suza jer one su kia koja natapa zasljepljujuu prainu zemlje koja prekriva naa otvrdnula srca." Nasmijeio se na moje rijei i kimnuo. Da sam ovjek i ja bih zaplakao", tiho je rekao. To je vie ili manje citat iz Shakespearea." Zato si ovdje? Zato si se vratio?" to misli zato?" upitao je. Imamo drugi zadatak i nemamo ba vremena za gubljenje, ali postoji neto to mora uiniti prije nego to krenemo, i to odmah. Svih sam ovih dana oekivao da to napravi. Ali ti si pisao priu koju si trebao napisati i sada ti nije jasno to bi trebao dalje uiniti." Ali to bi to moglo biti? Dopusti da to uinim, a onda kreemo na na sljedei zadatak!" Bio sam previe uzbuen da ostanem sjediti, ali ostao sam, gledajui u njega s oekivanjem. Zar nisi nauio nita iz Godwinova odnosa prema Fluriji?" upitao je. Ne znam na to tono misli."

306

Nazovi svoju nekadanju djevojku u New Orleansu, Toby O'Dare. Ima desetogodinjeg sina. A on bi htio da mu se otac javi." Kraj 13.40 21. srpnja 2008.

307

Biljeka pisca

Ova je knjiga plod mate. No, stvarni dogaaji i stvarne osobe posluili su kao inspiracija za neka zbivanja i likove. Meir od Norwicha bio je stvarna osoba i rukopis njegovih pjesama na hebrejskome nalazi se u Vatikanskom muzeju. O njemu se zna malo ili gotovo nita, osim da je ivio u Norwichu i da nam je ostavio rukopis s pjesmama. Opisao ga je V. D. Lipman u djelu idovi srednjovjekovnog Norwicha koju je objavilo idovsko povijesno drutvo iz Londona. U toj se knjizi mogu nai Meirove pjesme na izvornome hebrejskom. Koliko znam, ta poezija nije nikada prevedena na engleski. Dopustite mi da jo jedanput ponovim da je moja verzija Meira plod mate, te da mi je namjera bila odati poast osobi o kojoj ne znamo nita. Imena u romanu, osobito Meir, Fluria, Lea i Rosa imena su koja su se koristila meu idovima iz Norwicha i preuzeta su iz teksta V. D. Lipmana te drugih izvora. Svi moji likovi plod su mate. U Norwichu je ivio i Izak slavni idovski lijenik, no moj opis toga ovjeka u svemu je proizvod moje mate. Norwich je tada imao i pravog erifa kojeg je vjerojatno mogue identificirati uz pomo povijesnih izvora, to 308

vrijedi i za biskupa, ali nisam se eljela koristiti imenima ili drugim detaljima iz njihova ivota jer su likovi u pripovijesti koja je plod moje mate - izmiljeni. Postojao je i Mali Sv. William iz Norwicha, a tragina pria o idovima optuenima za njegovo ubojstvo nalazi se u Lipmanovoj knjizi, ali ju je prenio i Cecil Roth u knjizi Povijest idova u Engleskoj, u nakladi Clarendon Pressa. Isto vrijedi i za Maloga Sv. Hugha iz Lincolna te za protuidovske pobune oksfordskih studenata. U svojem sam se radu znatno oslanjala na Rothove i Lipmanove knjige. I mnogobrojna druga djela bila su mi neprocjenjiva pri pisanju knjige, ukljuujui idove srednjovjekovnoga zapadnog kranstva od 1000. do 1500. koju je napisao Robert Chazan, a objavio Cambridge University Press te idovi u srednjovjekovnom svijetu: o podrijetlu, 315.-1791. koju je napisao Jacob Rader Marcus, a objavio Hebrew Union College Press u Cincinnatiju. Dva druga vrijedna izvora bila su ivot idova u srednjem vijeku Israela Abrahamsa, koju je objavila Amerika idovska naklada, te Srednjovjekovna idovska civilizacija: enciklopedija - koju je priredio Norman Roth, a objavio Routledge. Zavirila sam i u mnogobrojne druge knjige, no previe ih je pa ih neu nabrajati. itateljima koji se zanimaju za srednji vijek dostupni su mnogi izvori, ukljuujui i knjige o svakodnevnom ivotu u to doba, pa ak i velike slikovnice s prizorima iz tadanjeg ivota namijenjene mladima, ali poune svima. Tu su i knjige o srednjovjekovnim sveuilitima, gradovima, katedralama i ostalome. 309

Osobito sam zahvalna Amerikome idovskom drutvu za njihova mnogobrojna izdanja o idovskoj povijesti i ivotu. U ovoj knjizi nadahnuo me i Lew Wallace, autor Ben-hura koji je stvorio sjajan i nadahnut klasini roman u kojemu mogu uivati i idovi i krani. Nadam se da e i moja knjiga imati isti odjek meu kranima i idovima, te itateljima svih vjera i onima koji vjeru odbacuju. Potrudila sam se doarati tonu sliku sloenih odnosa izmeu idova i krana u tim opasnim vremenima i progonima idova. Kako je istaknuo jedan znanstvenik, o idovima u srednjem vijeku ne moemo razmiljati samo u kontekstu njihovih patnji. Meu njihovim uenjacima su mnogi veliki mislioci i pisci, kao to su Majmonid i Rashi, koji su u ovom romanu spomenuti nekoliko puta. Danas su mnogi znanstvenici detaljno obradili i idovsku komunikaciju, organizaciju njihovih zajednica i druga podruja njihova ivota. I dalje se s velikim arom skupljaju informacije o ivotu idova u ranijim stoljeima. to se tie anela i njihove uloge u ljudskim ivotima, upuujem itatelja na knjigu spomenutu u ovom romanu - Aneli oca Pascala Parenta, koju su objavili TAN Books and Publishers, Inc. i za mene je postala svojevrsna biblija dok sam radila na romanu. Zanimljiva mi je bila i knjiga Petera Kreefta Aneli (i demoni) u nakladi Ignatius Pressa.

310

Sjajan i potovanja vrijedan izvor informacija o anelima i kranskim vjerovanjima jest i Summa theologiae Sv. Tome Akvinskoga. Htjela bih zahvaliti i Wikipediji - online enciklopediji zbog brzo pronaenih podatka o Norwichu, dvorcu u tom gradu i tamonjoj katedrali te Majmonidu, Rashiju i Sv. Tomi. Pomogle su mi i neke druge internetske stranice, no neu ih pojedinano navoditi. Htjela bih zahvaliti Mission Innu i Misiji Svetoga Ivana Kapistranskog zato to su stvarna mjesta koja su me nadahnula za ovu knjigu. Ovaj je roman napisan kako bi itatelji u njemu uivali, ali ako neke od vas potakne na daljnje istraivanje, nadam se da e vam moje biljeke biti od koristi. Na kraju, dopustite mi da ukljuim svoju gorljivu molitvu: Anele Boji, uvaru moj, koga mi je za uvara dao dobri Bog: danas i uvijek hvala ti. Anne Rice

311

Blagoslivljajte GOSPODINA aneli Njegovi koji ste silni krepou, i vrite rije Njegovu sluajui glas rijei Njegove. Blagoslivljajte GOSPODINA sve vojske Njegove, sluge Njegove, koji vrite volju Njegovu. Blagoslivljajte GOSPODINA po svim mjestima vladavine Njegove Blagoslivljaj duo moja GOSPODINA. PSALAM 103 BIBLIJA KRALJA JAMESA

312