SAVJET REDAKCIJE: Josip Adakovi. dr. Vladimir Anti, Ljudevit Bauer (predsjedavajui), Nenad Brixy, prof. dr.

Adolf Dragievi, in. Vesna Gazdag, Igor Golik, prof. Marija Jureta, Borivoj Jurkovi, elimir Koevi, Ismet Voljevica, Ana upan-Bender. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Borivoj Jurkovi. SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinskoizdavaka djelatnost SOURa Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Struni savjet Siriusa: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 Tisak: RO tamparska djelatnost Vjesnik n.sol.o. OOUR-i Novinska rotacija n.sub.o. i TM n.sub. o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Cijena pojedinom primjerku 30 dinara. Pretplata: za jednu godinu 360 dinara (s popustom 10% 324 dinara), za est mjeseci 180 dinara (s popustom 162 dinara). Samo unaprijed plaena pretplata osigurava popust od 10 posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101-8331216 SOUR-a Vjesnik, Interna banka, s oznakom: za Sirius. UREDNIK: Borivoj Jurkovi. Recenzent domaih pria Krsto Maurani. Grafika oprema: Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj Crte na naslovnoj stranici: Posredstvom VPA Lektor: uro najder.

SIRIUS broj 68 veljaa 1982.

SADRAJ: Damir Mikulii: PELA, SVETA ZMIJA 8. MINI YU SIRIUS

str.

5 25

(M.Straanac: italac moje prie; R.Hsz: Dolina ivota; P.Vukovi: Potovani urednie!; M.Andri: Pandemija; K.Tezeus: Plan je dobar, pristajemo; Z.ermanovi: Tajna ivota; D.Bajs: Slobodan prikljuak; B.Meserko: Varijacije na teme; .Mileni: Lampa; R.Durman: ekajui)

Murray Leinster: KLJUAONICA Donald E. Westlake: NEPOBJEDIVI PLANET Ilja Varavskij: SIE ROMANA John Steinbeck: VRLO KRATKA PRIA O OVJEANSTVU A. E. Van Vogt: VLADARI Isaac Asimov: KRILA SU ZA PTICE Walt Sheldon: LOVCI

43 57 89

101 108 130 140

Rije urednika
Dragi itatelju, moram Vam priznati da sam se dobrano zamislio nad naslovom ove rubrike im sam shvatio to moram objaviti u ovom broju: sve sama Vaa pisma. Ne bi li bolje pristajalo Rije itatelja, pomislio sam a onda ipak ostavio stari naslov. Ta i Vi ste urednik SIRIUSA. niste li? Uostalom, da ne potujem Vaa pisma poput ovih to slijede, tko zna gdje bi dosad ve bio SIRlUS, a gdje ja... E, moj Borivoj! Da sam Ti pisao ovo prije izlaska 67. SIRIUSA napisao bih: Dragi prijatelju Borivoju! A ovako neu. Zalo neu? Dosad sam bio oduevljen Tvojim radom. Ne mora mi vjerovati, ali u svakom novom SIRlUSU najprije bih proitao Tvoj uvodnik. Kakva radost sresti se sa starim prijateljem, ljubiteljem naune fantastike. I ne samo ljubiteljem ve i vrsnim poznavaocem. Kakve si divne prie izabirao! Jednu bolju od druge. Imao si osnovnu koncepciju SIRIUSA s kojom sam bio vie nego zadovoljan. Nastojanje na razvoju domae prie, serije Dvanaest velianstvenih, vanjtina SIRIUSA. Tvoj neposredni kontakt s nama itateljima no ipak najvie Tvoj izbor kvalitetnih pria ulijevali su mi vjeru u sjajnu budunost naeg SIRIUSA. A onda su poeli propusti... Jo sam Ti mogao i oprostiti to objavljuje prie koje su se pojavile samo u Kosmoplovu, pa i poneku Clarkeovu objavljenu u Au. Ali, brate, u 67 broju ga pretjera: Deset kratkih pria, pa Grad i Daleki Kentaur ukupno 104 stranice ve prije objavljene! Pazi, malo, Borivoju! Zna li kako je to uzeti novi SIRlUS, prvo ga rukom poravnati i s radou otvoriti a ono sve ve doivljeno. Nemoj se vadili na isti nain kao u

prolom broju na primjedbu dra Horvatha. Prvo, knjige iz biblioteke Kentaur nisu samo povremena izdanja, i drugo, ne znam jesu li ba te spomenute prie najljepe, i kao tree, cijeli 67. broj je repriza. No da ne pretjeram, dragi prijatelju. Radi Ti svoj posao kao sto si ga i dosad radio, ove sitne primjedbe imaju za cilj sumo to da na SIRlUS postane to bolji. I nemoj vie skraivati Rije urednika, jer mi ona znai neto kao susret sa starim prijateljem (iako se nikad nismo ni vidjeli, ni uli, ni dopisivali!) i uvod u predivan svijet sf-a iji sam vjerni ljubitelj. S drugarskim pozuravom Dragutin Srepjler, dipl. ing. Belie Ja: Nikad nisam napisao da je Kentaur povremeno izdanje, a to se tie ostaloga, molim Vas da itate dalje: Urednitvu SIRIUSA U ime grupe itatelja piem Vam ovo pismo. Na alost, ono ne moe biti pohvalno. To se naroito odnosi na Va posljednji SIRlUS, famozni broj 67, koji cio djeluje prazno i nezanimljivo. Ne zbog loih pria, nego zbog ponovljenih. Od 16 pria koje ste ugurali u taj broj, vie od pola se ponavlja. Pokupili ste ih iz prolih brojeva i mislite da ste time nainili neto veliko. U eri stabilizacije Vi troite papir i boju na ponavljanje ve tampanog materijala. Ako ve ne moete izai s cijenom od 30 dinara pa stoga tampate pola starih pria, poveajte je, ali nam dajte tiva koja to zavreuju! Vjerujemo u bolju budunost, naroito SIRIUSA. Grupa itatelja iz Ljubljane Ja; Nikad u SIRIUSU nije objavljena nijedna od 16 pria objavljenih u broju 67, a to se tie ostaloga, molim Vas da itate dalje: Potovani urednie! Zaista sam primoran da Vam se

javim. To to ste nainili u posljednjem SIRIUSU 67 zaista nije fer prema ljubiteljima sf-a. Od deset Clarkeovih kratkih pria itao sam ih ve barem osam, u Galaksiji i Andromedi. Nemojte samo, molim Vas, navoditi kako se te prie ubrajaju u klasiku sf-a, kako su objavljem jo davno itd... to je postalo ve suvie ofucano. Podrobnije: zbirka S druge strane neba izala je ne tako davno i nije ba neki raritet, a pria iz Galaksije objavljena je u novembru 1981... Zakljuak preputam Vama. S potovanjem Kreimir Krmpoti, Sarajevo Ja: to da kaem na ova tri Vaa pisma? To da sam u proloj Rijei napisao TKO je izabrao te prie (i promucao neto o tome ZATO ih objavljujem)? To zaista ne bi bila nikakva isprika. Iskreno reeno, nisam oekivao Vae tako estoke reakcije (ruku na srce: od mnogo pisama izabrao sam tri u kojima ima i faktografskih greaka koje me malo vade) pa mi ne ostaje drugo nego da ubudue pripazim pa ak i kad je rije o velikome Clarkeu. Ili moda ba kad je rije o njemu? Potovani urednice: Koliko god oigledno raste zanimanje za sf u nas, smatram da ona jo ne zauzima mjesto koje joj pripada u odnosu na materiju koju prezentira. Ve sama neodreenost tog anra, koji neki ne uvrtavaju u knjievnost nego u svojevrstan und, govori dovoljno. No te neke ne bi nas smjele zabrinjavati, jer podatak da se u nas sve vie mladih odluuje da pie sf zaista ohrabruje i budi realne nade da e sf u nas postati zastupljena jednako kao i u ostalome svijetu. Zapravo, bila bi potrebna vea podrka, kako italatva tako i animatora sf anra, kako bi se prevladale sve tekoe to ih navodite

u svojim vrlo zanimljivim i strunim komentarima u predgovorima SIRIUSU. Smatram da SIRlUS posve uspijeva upozoriti itatelje na vrijednost i zanimljivost sf anra svojim stvarno dobrim izborom pria; istina teko je govoriti o zastupljenosti domaeg stvaralatva nasuprot stranome, kad se zna da e se na itatelj ee odluiti za stranoga pisca iako je, moda, sama pria loija od naeg djela. Shvaam da je broj naih kvalitetnih pria nedovoljan, pa ih treba nadopunjavati stranima. Inae, slaem se da pisci kojima raspolaemo predstavljaju sjajnu plejadu koja bi se, kako je to u jednom svom komentaru naglasio uvaeni poznavalac sf-a drug Koei:i, mogla ravnopravno nositi s kretanjima sf-a u svijetu. Naroito me veseli mladi val naih autora koji sigurno jame blistaviju budunost sfa u nas. Najsrdanije pozdravljam Vas i cijelo urednitvo Stjepan Breber, Zagreb Ja: Ne osjeam se pokisao. iako je rije o pljusku (pohvala). Ipak se moram odati sada jednom svom neizljeivom poroku iskrenosti: ovo je pismo stiglo u urednitvo SIRIUSA davno prije 67. SIRIUSA (i prije prethodna i naredna tri pisma). Posve je sluajno zapelo negdje (da ne kaem, kod Krste Maurania), pa ga mogu tek sada objaviti. A tko ga ne bi objavio kad je tako pohvalno za SIRlUS, zar ne? Gospodo urednici, lektori, recenzenti, kritiari! Dozvolite da se obratim. Dozvolite da dignem glas u ime svih mediokriteta, smrtnika koji ekaju va sud, sud o priama koje su vam poslali. Dakle, sita sam (nekonstruktivnih) polemika, subjektivizma, klimavih kriterija. Sita sam nikad dovoljno pohvaljene Partenogeneze...

Kaete: ne aljite nam sinopsise a objavljujete tamo neki Kronojektor; kaete: to nije sf, a hvalite Bradburyja (jesam li dobro napisala?), servirate nam Russellove voljene Marsovce koji nisu nikad postojali niti e ikad postojati... Kontradiktorni ste Pa to? Ne govorite mi o kriterijima! Jedan Sturgeon nee nikad pisati kao Lem, braa Strugacki nikad kao larke, Bradbury kao Le Guin. Pa to? Ne govorite toliko o pravilima. Jedino i osnovno pravilo je ljepota teksta, atmosfera koja je protkana kroz cijelo djelo i koja se pamti dugo nakon itanja, koja ostaje i ishlapi ime autora. Ako je pria dinamina, ako je suvislo ispripovijedana, zaokruena, i ako u njoj nema bitnih neloginosti, to jo ne znai i da je dobra: moda objavljiva, ali dobra... Lijepa pria, ona koja se pamti, to je LJUDSKA pria. Moda ima ljepote i u integriranim krugovima, na primjer, no rijetki su oni koji tu ljepotu znaju razotkriti itateljima. esto sam se davila u gomili tehnikih podataka, zadivljena i zavidna autoru na potkovanosti (najee iz struke ili oko nje), no dok bih se itajui ispetljala iz konaca koji su se tu zamrsili, pria bi odmakla kraju, a ja ostala praznih ruku. Moda bih nauila pokoji tehniki izraz, to bi bilo sve Oprostite, ali TO NIJE LITERATURA (osim, moda struna), a ipak ba takve prie domaih autora najee objavljujete. I zato kaem: ne govorite mi o kriterijima. Dajte mi samo jednu, jedinu, malu, vrijednu reenicu bit e dovoljno da se pria pamti i da se poeli proitati iznova. Srdaan pozdrav Biljana Mateljan, Rijeka Ja: Opet moram ostati ku... Ipak, ne: srdane moja Biljana, proitajte idui SIRIUS! Moda u njemu naete neto to JEST literatura! I to

NAKON ovog Vaeg pisma! (Da Vas ne zavitlavam: od tri prie koje ste poslali, dvije e biti objavljene u iduem SIRIUSU, to izlazi nadam se negdje izmeu petog i OSMOG MARTA... Muki ovinist Borivoj Jurkovi? Moda... no ipak: prebrojte enske autore u jedanaest mukih mjeseci... Uredniku Borivoju Jurkoviu Poto sam proitao SIRlUS 60 elim pozdraviti Pihaevu mini trilogiju. Drago mi je da ima i naih talentiranih i matovitih pisaca i elim u svoje (itateljsko) ime dug i plodan rad. Njegove su mi priice ba prijale dok sam ih itao. Bradburyjeva pria Raketa svojom me je toplinom, pogodila u srce. Koliko se sjeam, nijedna SIRIUSOVA pria nije bila tako topla i ljudska. Pravi je biser! Va Sinia Damjanovi, Sarajevo Ja: Piha je, koliko ga poznajem, temeljito domai pisac. I nema mnogo veze sa SFerom, inae klubom ljubitelja sf-a i f-a. Umjesto svoga komentara, molim Vas, dragi itatelju, da proitate i ovo: Drue Jurkoviu, Sa zabrinutou pratimo nain na koji se u posljednje vrijeme u SIRIUSU prikazuje razvoj domaeg sf stvaralatva. Shvaajui sf prvenstveno kao anr umjetnike proze, eljeli bismo da SIRlUS bude reprezentant relevantnih uspjeha domae i svjetske sf produkcije. Kod domaih tekstova pojavljuju se, meutim, nama posve neshvatljivi sluajevi nakaradnih kriterija i neozbiljnog ponaanja, od ega se mi, kao dosadanji suradnici Redakcije, posve ograujemo. Smatramo da ta i takva sf u veini sluajeva ne predstavlja kvalitetu za kakvu se mi zalaemo, niti slui uklapanju nae sf knjievnosti u svjetske tokove. (Nastavak na 42. stranici)

Damir Mikulii:

Pela, sveta zmija

Zovem se Fa Raon to na jeziku moje pradomovine znai Sin Sunca Ra. Otac mi je dao to ime budui da me majka izbacila na utu trstiku ovog svijeta upravo u trenutku kada je Raov kolut zalazio usred sedla izmeu dva najvia vrha planine Sen to se dogaa samo jednom u habu. Roditelji mi nisu znali objasniti zato je tako, to sam saznao tek mnogo mnogo kasnije kada sam krenuo stazom oeva proroanstva da me nebo izabralo za velika djela, a zemlja za velike patnje. Moje je roenje bilo, dakle, pod znamenjem neba, a ja sam ga slijedio emu i zahvaljujem svoje spasenje koliko god ono bilo bolno i nekorisno. Sada robovi po mojim uputama uklesuju ovaj tekst u kamene obeliske koji e nadivjeti sva vremena premda nisam vie ni u to siguran, jer dobro znam da ima sila od kojih se i kamen topi i nestaje. Svi ostali ovdje neuki su divljaci jednog novog mladog svijeta u kojem sam se nesreom naao. Ali oni mi vjeruju. Ja sam im bio rekao to e se dogoditi i sada su mirni i posluni. Dok sve ne zaborave ili ne umru. Njihova djeca, a pogotovo djeca njihove djece nita vie nee znati o svemu onome to je naoj generaciji odredilo ivot, sve e to pokriti tama neznanja a novi ciklusi ivota prekrit e sloj po sloj taloga prolosti. Samo ovi uklesani znakovi za due rijei mogu se tome odrvati i zato crtam te likove za misli koje su most izmeu prolosti i budunosti. Ja sam jedina preostala veza izmeu starog svijeta kojeg vie nema i novog koji jo nije doao. Mostobran uz rijeku zaborava. 5

Jedini sam i most prema istini koju ne mogu pojmiti ovi divljaci. Samo ja znam istinu o nebu i zemlji. Bogovi i ja. Moda zato to se zovem Sin Sunca. Tu istinu nisu mogli prihvatiti ni najmudriji ljudi moje domovine i zato sam ovdje sam, prognan i proklet. Preda mnom sada padaju svi niice na tlo, ne usuuju se podii glavu, a ja sam ipak sam sa svojim znanjem koje e umrijeti zajedno sa mnom. Tek e ovi okamenjeni znakovi progovoriti pravome ovjeku u nekoj dalekoj budunosti. Zato su bogovi izabrali upravo mene za tu ulogu, da budem boanski a ipak samo ljudski? Ako su htjeli da doem meu njih, zato ne uzee i mene kao to uzee cijeli moj narod? Kome da udahnem svoje otkrie o bogovima koji su daleko od nas i ne brinu o nama. O velikom svijetu bogova iji smo mi tek beznaajan dio. Ja sada znam ono to samo oni znaju. A otkinut sam od svoga naroda, ostavljen od beutnih bogova, preputen svojoj nemoi da objavim istinu nikome razumljivu. Ja sam rijeka bez ua, ja sam poput jegulje to sada, kad nema vie njene rijeke, nema gdje uploviti da se othrani do zrelosti za novo potomstvo. Moje je znanje sterilno i nemono. Kako da im objasnim da je svijet na kojem ivimo oblika kugle te da putuje oko Ra Sunca koje je takoer jedna kugla, samo usijana i mnogo vea? To ak ni Sin Sunca ne smije izrei, a da ne bude kanjen progonstvom. Kada sam bio star est haba otac me odveo u Raov hram i ispriao sveenicima o mom roenju. Oni su me prihvatili i od tada vie nisam vidio roditelje ni brau. Rastao sam u hramskim vrtovima, gledao, sluao, uio. Kada sam navrio 16 haba doveli su mi Izidu s kojom sam od tada ispraao Raov lik i doekivao ga u zoru. Bili su to najljepi dani mog ivota i tada se ve u meni zaelo ludilo koje e kasnije postati moje prokletstvo i izbavljenje. Tako su, vjerojatno htjeli bogovi premda sada, kada znam toliko o nebu, nisam vie siguran da su to uinili namjerno. Bit e da je to djelo meni nepoznatog boga Sluaja. Onoga boga koji svoju volju izraava kroz igru bez pravila, kroz nikome dokuiv poredak kaosa, poput onih slojeva oblutaka to ih u are slagae Hana, rijeka mog djetinjstva, kada je oblikovala svoje sprudove pokraj Zarskih ada gdje se smiju kupati samo djevice odjevene pojasom od vodenog lia. Mislim da sam uoio sile koje pokreu svijet, ali jo ne znam njihove konane namjere ako te namjere uope i postoje. 6

Jedno je sigurno: ja sam jedini ovjek od znanja, ja imam odgovor na mnoga pitanja, a on glasi: odgovora nema. Preputeni smo sami sebi i svojoj kobi. Bogovi ne mare za nas ljude, oni postoje samo za sebe, neizmjerno su veliki i sveobuhvatni. Mi smo u njima tek jedan od svjetova, jedan od mnogih. O nebo, ti nisi Raova opna nad naim glavama, ti si beskrajno duboko, nemjerljivo dublje od mora, prostranije od svakog horizonta, vjenije od svakog ivota. Ti si rijeka vremena, a mi smo oblutak na alu tvojih obala, oko u beskrajnoj mrei tvoga tkanja. Kad umrem, neu se preseliti u svijet dua to lete iznad pustinje Hon kako je vjerovao moj narod. Nestat u poput kapi vode na ugrijanu kamenu raznesen vjetrom po cijelome svijetu. Moje je tijelo samo trenutno treperavo kliktanje ivota jednako tako nestalno kao i krik to se prolomi zrakom i utihne bez traga. Ostat e ipak najvredniji dio mene pretoen u pismo na ovim kamenim obeliscima. Za one koji tek dolaze. Krik moga otkria ostat e vjean eho sve do vremena kada e, ojaan znanjem buduih pokoljenja, preplaviti ljude istinom. Ja sam poetak izazova bogovima. *** U mojoj nekadanjoj domovini svakog su predveerja vijugave zmije tisua hodoasnika gmizale polako stepenitima hrama Ra Sunca na ijem sam vrhu stajao ja iza Vjene vatre, a na sve etiri strane oko mene dizalo se kameno ozie koje je branilo bogu Vjetrova da je pogasi. Zidovi su mi bili i prijeili pogled na oslabljeli lik Ra ve blizu obzorja, no znao sam da e On uskoro napustiti nebo u daljini Raman. Tada je narod izricao svoju veernju zahvalu Ocu ivota i Majci plodnosti, a ja sam raspirivao jae Vjenu vatru, Njegovoj zamjeni nou, premda bih je najradije ugasio i ostao u sumraku doekujui paljenje zvijezda. Svi su opsjednuti samo Suncem, jedini ja zamjeujem nebo nou. Zbog toga sam i doao u prvi sukob s hramskim Savjetom mudraca. Nakon mnogo haba utnje, toga mi je dana pristupio Kreton i zapoeo razgovor. Uostalom, da nije on pristupio prvi meni ja bih ionako morao u Savjet. Vremena je bilo sve manje. Ti si Fa Raone jo mlad i nisi upio dovoljno u sebe sokova Raove blaenosti zapoeo je Kreton. Zapazili smo da provodi besane noi na svojoj terasi gdje si postavio neke sprave kroz koje bulji u crno nebo, neprijatelja ivota. A ti si kao i ja sluga velikoga 7

Ra i pozna Zakon. Savjet te izabrao za vrhovnog sveenika jer tako je htjelo proroanstvo, no mi te kao braa podsjeamo: No ne postoji, ona je samo treptaj Raova oka izmeu dva dana, ona je samo trenutak za sanjanje, nestvarna kao i snovi. Razuman i pristojan ovjek provodi to vrijeme u spavanju. Mene je zapala neugodna dunost da te u ime Savjeta kao prijatelj upozorim na Zakon koji ti i te kako dobro pozna, a ne pridrava ga se, i to ti koji bi trebao biti prvi primjer svima nama i narodu. Kreton mi je doista prijatelj, ja to znam, pa ako mi je to govorio znai da je Savjet ve sve potanko raspravio. Odgovorio sam mu: Znam Zakon, Kretone, i nisam imao namjeru kriti ga. Uostalom, ja sam Sin Sunca Ra. elim samo proniknuti u tajnu onog vremena kada Ra spava zajedno s cijelom prirodom. Uili su nas nai prethodnici da je to vrijeme vrijeme nestvarnih iluzija i opsjena. Ja sam ipak prouavao ta ipkasta privienja na nebu i zaudo ustanovio odreene zakonitosti. Poelo je zapravo s Mjesecom koji... Kreton me naglo prekine podignuvi dlan prema mome licu to je bio poznat znak kakvim se nekoga zaustavlja pri pokuaju izgovaranja zabranjenih rijei. Instinktivno, naviknut na disciplinu, prekinuo sam izlaganje svojih misli premda sam znao da. nisu bogohulne. Ali Fa Raone, zar tebi tumaiti o Mjesecu. Ve je u drevnoj Knjizi istine objanjeno da je Mjesec odlutala sjena Ra Sunca iz onog pravremena kad je Ra bacao svoj svijetli pogled samo na plavo nebo, a zemlja i mi na njoj jo nismo postojali. Kad Ra stvori zemlju Njegova ga sjena zbog ljubomore zauvijek napusti pa od tada luta nebom i kad god mu se pribliuje stanjuje se od stida u sve ui srp. Kao i tvoja sjena na Sotusov dan Raovih svetkovina kada je Ra Sunce tono iznad naih glava. Znam, Kretone, nema smisla da nas dvojica razgovaramo o tome. Mene no zanima zbog onog bezbroja svijetlih tokica koje se pravilno izmjenjuju u toku haba i, ustanovio sam, opet pojavljuju u istom uzorku na odreeni dan sljedeeg haba. U toku noi cijela se ta slika polako pomie s istoka prema zapadu i to u krugovima oko jedne toke na nebu. Neke od tokica, a ima ih pet, gibaju se, meutim, na sebi osoben poseban nain i ja sam svaku nazvao posebnim imenom. 8

Kretonov bijeli biljeg mudrosti na elu bljesnuo je poput cvijeta lopoa poslije ljetne kie, kada se okrenuo i uhvatio me blago za rame. Vidim da si zaglibio dublje no to sam mislio. Zapravo, tako sam i pretpostavljao. Svi mi to ve znamo i samo nas veliko potovanje prema tebi kao mudrom ovjeku i vrhovnom sveeniku prijei da uinimo kraj tvome ludilu. Nisam lud, ti to dobor zna, Kretone. Fa Raone, svemoni Ra na nebu svjedok je da ti elim dobro. Svjedok su i oni bijeli oblaci na sjeveru koji su Njegov dah. Zar si ikada u ivotu Fa Raone vidio dvaput istu aru oblaka na nebu. Reci, jesi ili nisi? Nisam. Kako onda moe tvrditi da jesi? To nisam nikada rekao, Kretone. Rekao si to, rekao, samo drugim rijeima. Tvrdi da se ponavlja slika zvjezdanih ara na nebu, zar ne? Postoje odreene pravilnosti kakvih nema kod oblaka. Ali Fa Raone, u Knjizi istine lijepo pie da su oblaci dah Raove topline, a zvijezde dah Njegova sjaja. One su Raove iskre zaostale na Njegovu dnevnom putu, prosuti vrci Njegovih zraka to nisu stigle do tla. Zato se odmah i gase kada se Ra vraa ujutro na nebo. Odgovorio sam mu da se ne gase ve samo prividno blijede jer nas zabljesne sjaj Sunca Ra koji je ispred njih. Kao to bljesak majih oiju u mraku nestaje ako ih gledamo iza vatre. Ti znai vjeruje da zvijezde postoje i danju, nezavisno od Ra? gotovo je apatom izgovarao Kreton osvrui se uokolo kao da se boji vlastitih rijei. Kae da su ak dalje od Ra? Pa iza Ra nema vie niega, to svi znamo. Nita mi ne znamo Kretone. One su daleko od Sunca Ra, ne znam koliko daleko, ne mogu to izmjeriti, ali zvijezde nemaju nikakve veze s Raovim kolutom. One su izvan i iznad svega to se ovdje zbiva s nama i s Ra. Do toga sam zakljuka doao promatrajui i biljeei pojave na nonom nebu u toku mnogo haba. Mogu ti pokazati te podatke. Istina, pet je zvijezda na neki neobian nain u vezi sa Suncem Ra, zapravo ja sam otkrio u kakvoj su vezi, no bojim ti se to rei, jer e pomisliti da mi je duh zalutao. 9

Zastao sam. Da li ispriati sada sve Kretonu? Kazati mu ono. Nisam jo bio posve siguran. Hou li ikada sazreti do dovoljne vrstine ili e mi se prije pomraiti um. Poput pomrine Mjeseca za koju sada znam kako nastaje. Oprosti mi Sunce Ra, ti si i dalje velik i najvei, ti jesi kugla ivota, ali kugle su i Mjesec i svijet na kojem stojim. Kreton je takoer zautio pogledajui me ispod oka. Kad je opet prekinuo dugu utnju, rijei su mu bole poput kamenog noa kojim ubijamo rtve u slavu Ra na dan Svetkovina. To to pria o zvijezdama velika je samoobmana Fa Raone. Istina se ne otkriva, ona se prima kao poklon. Ako ga nisi zasluio ne moe ga ni dobiti. Istina je jasna i vjena poput njena izvora, Sunca Ra. ak je i slijepci vide odnosno osjeaju na koi. Toplina je hrana naeg duha i tijela, blagost Raove volje Njegova je volja da ja saznam svu istinu. Vi ste je samo upoznali na povrini. Ja elim ui u njenu dubinu. U dubinu tvog oboljelog uma, samo to Fa Raone. Ako sam obolio bit e mi sueno. Ali ako nisam... Nasmijeio mi se dobroudno kao nekom djetetu. Ako nisi, da, a to onda? Onda e biti sueno svima nama rekoh gotovo viui jer se vie nisam mogao suzdrati. Rekao sam mu zatim u jednom dahu sve to sam znao. Govorio sam to prvi put, ak ni samom sebi nisam to nikada posve uobliio, osim nekih detalja isprianih Izidi u noima kada se pripijala uz mene osjeajui da me mui besanica. No ona to ionako nije razumijevala, smatrala je njoj nesuvisle rijei nekom novom molitvom. Sada sam govorio Kretonu i sa svakom rijei sve dublje sam tonuo u ponor iz kojeg vie nema ljestava povratka. I sam sam se iznenadio svoga glasa ovako golog bez ljuture lubanje u kojoj se dotad skrivao. imii izlijetahu u rojevima iz spilia moga uma. ja sam govorio i govorio zahvalan Kretonu to je jo ovdje uz mene, jer bez tog nijemnog svjedoka ne bih imao snage crpsti iz dubine duha te sokove otkrovenja. Govorio sam mu o stazama svjetova. O Peli, svetoj zmiji. Vie se ne sjeam tono trenutka (ako je to uope i bio trenutak) kada sam bio uhvatio nit istine na njenom nebeskom izvoritu i shvatio tok kojim je trebalo ploviti nizvodno do ua u more otkria to se prostiralo preda mnom. Mnogi se potoci slijevaju sa silnih padina planine Sen kada tmasti oblaci prazne svoj vlani 10

dah i pune Hanu vodom utom od blata te se ona prelije sve do doline Karnak. Kada se voda povue zemlja je opet dovoljno plodna za novu etvu. Ne znam koji su sve to potoci misli istodobno natapali moju duu, pa sam, oploen, bio sazrio za neoekivanu etvu istine. Ponekad pomiljah na to da me Ra poslao ljudima kao glasnik novog znanja, ali nije mi bio jasan razlog zato bi to uinio. Pogotovo ne jasan sada kada sam shvatio beznaajnost mog svijeta prema nebu. Ta Ra uope ne zna da mi postojimo. Postoje samo sile koje slijepo djeluju po nekom meni jo nejasnom vrhovnom zakonu. Ja sam pretpostavio odreenu sliku nebeskog mehanizma, jednostavno pretpostavio u svojoj mati koja je uvijek voljela lutati nemoguim stazama. Tako se i zaelo moje ludilo: u igri. I nita se ne bi dogodilo da se rezultati mojih promatranja neba nisu savreno dobro uklapali u tu prvotno zamiljenu sliku. Kao kad moj prijatelj Zor zamisli glazbu koju zatim izmami iz ica kelve. Opojnu glazbu to podie duu pritislu brigama. I ja sam tako zamislio svojevrsnu glazbu zvjezdanih staza, a nebo mi je zaudo, odgovaralo na nju, kao gigantska crna kelva s mnotvom sjajnih ica. Moe li se doivjeti vea slast postojanja od one u kakvoj ja ivim posljednjih 14 haba otkako gledam kako se ostvaruju moja predvianja? Svake noi nebo je iznova potvrivalo snagu moje providnosti. Zvijezde su bili plesai koji se njihae na pozornici neba tono onako kako sam zamislio. Kao da su slijedile moje misli. Pet je zvijezda, kojima sam dao imena svoje brae i sestara, putovalo nebom po posebnim osebujnim stazama, na izgled nepravilnim, no znao sam da su takve samo prividno jer te zvijezde krue oko Sunca Ra kao i moj svijet. Dvije su blie, a tri dalje od Sunca nego moj svijet. Sve ostale zvijezde ne mijenjaju svoj meusobni poloaj, to se slae s mojom zamisli da su one vrlo daleko. Kad se tako promatra nebo postaje odmah jasno zato tokom haba nono nebo mijenja sliku. Mi kruimo oko Sunca Ra i gledamo u nebo s razliitih mjesta, odnosno smjerova. Kao da hodam oko hrama drei mu stalno okrenuta lea; pri jednom punom obilasku promotrim cijelu panoramu uokolo hrama: june perivoje, gorski lanac Sena na zapadu, sjeverne terase s nizom kotaa za natapanje, more na istoku. Osim toga, shvatio sam zato Sunce Ra putuje nebom, te smjenu dana i noi. Objanjenje je nevjerojatno jednostavno, jasno, naprosto tako mora biti, jedino tako i moe biti. 11

Moj svijet kugla se polako vrti, u jednom danu i noi naini jedan okret. I tako mi se nebo pokoravalo iz noi u no, iz haba u hab. Sve donedavno. Sve donedavno kada je odjednom otkazalo poslunost i iznjedrilo iz svojih dubina dotad nepoznatu Pelu. Pelu, svetu zmiju. Nitko je nije zapazio osim mene. Samo ja poznam zvjezdano nebo jednako tako dobro kao ratnik gravure na drku svog maa, ribar rukavce ua Hane. Bila je jo sitna jedva zamjetljiva tokica meu stotinama istih kada sam te noi odreivao nove poloaje Mara i Jopa. Usporeivanje s ranijim crteom tog dijela neba uvjerilo me da se nisam prevario. Ranije je na tome mjestu nije bilo. Pela je izronila iz mraka poput one svete zmije bljetee glave koju jo nitko vidio nije, ali svi vjeruju da ivi u dubinama jezera Kol te da e njeno pojavljivanje znaiti za svijet velik dogaaj, premda se ne zna kakav. Onaj tko je prvi opazi mora to smjesta javiti Savjetu mudraca. Zato sam i dao toj novoj zvijezdi ime Pela, a da toga asa jo nisam ni slutio koliko sam opet predvidio budunost. Tek kasnije shvatih da joj to ime i s pravom pripada. Naveer onoga dana kad sam razgovarao s Kretonom vratio sam se kui odmah nakon obreda spremanja Vjene vatre u hramu Sunca Ra. Doeka me Izida sjedei na pragu bosih nogu i rasputene kose kako je obiavala ponekad ako bi bila zabrinuta zbog mene. Bili su do malo prije ovdje ree im me ugleda. Tko je, Izida, bio ovdje? upitah, premda sam ve slutio to se dogodilo. Doli su i odnijeli sve one tvoje sprave. to nisu mogli ponijeti, razbili su. Ali tko? Neki meni nepoznati ljudi iz strae. Poslao ih je Savjet. Rekli su mi da ne brinem, da e sve biti u redu s tobom, zanimale su ih samo tvoje sprave za promatranje neba. Kreton me, znai, ve izdao. No da li je izdaja prava rije? Kreton je uinio ono to je smatrao potrebnim, za moje dobro. Kako ete izlijeiti ovjeka koji stalno vae travu meleh od koje se um pretvara u komar lijepih privienja? Tako da mu oduzmete meleh. Meni su oduzeli travu mojih privienja, moje cijevi, kutomjere, vodene ure. Papiruse s podacima nisu nali, smotao sam ih kao pojas 12

uz svoje tijelo i dobit e ih samo ako me ubiju, no ne mislim da e to uiniti. Ja sam jo vrhovni sveenik, predobro poznat, a i nisam uinio nita opako. Moje zabiljeke. Saeti rezultati bezbroja probdjevenih noi. One sprave sada mi vie i nisu potrebne. Odsluile su svoje, saznao sam ve dovoljno, na alost i previe. Vano je sada samo ono to ja znam, a zna i Kreton i svi ostali ako su shvatili moje rijei. Shvatili? Istina se ne otkriva, ona se prima kao poklon ako si ga zasluio, bio je rekao. Ja sam mu poklonio istinu, no da li ju je on i zasluio? Ne, nije. Samo sam ja od samog poetka ulagao trud u otkrivanje, svima ostalima moje otkrie zvui kao govor ovjeka koji se napio opojne vode na izvoru Kiltaran. Hou li imati snage da ustrajem u svemu ili u se probuditi sutra zdrav i normalan? Ponekad poelim upravo ovo drugo. Da li je sve to tek san jedne duge noi? Znam da nije. Duga no tek e doi. No poslije koje nee biti vie nikog da doivi novi dan. A Sunce Ra e izai na istoku kao i uvijek, ravnoduno za na svijet kao i uvijek. Da li da se obratim narodu jednog predveerja s vrha hrama? Nasmijah se u sebi pri pomisli na taj prizor. To je besmisleno. Razum mi prijei da svoje znanje obznanim puku, a to je dobar znak da sam jo pri zdravoj pameti. To bi mogao uiniti samo zaluen ovjek. Bila bi to posve uzaludna rtva. Nakon prvog oka netko bi se od mojih pomonika sabrao i silom me skinuo sa rtvenika, ako bi uope i stigao to izvesti prije nego li masa krene da me raznese na noevima. Ljudima se ne moe tako iznenada oduzeti ono to odvajkada slijede kao jedino mogue i pravo. Maem da, ali nikako ne samo rijeima. Mogao bih se posluiti lukavstvom i govoriti njima poznatim nainom spomenuvi usput i svetu zmiju da je viena kako izranja glavu iz jezera Kol. To je, meutim, jo besmislenije. Kao prvo, nemam pravo spominjati svetu zmiju bez prethodnog dogovora sa Savjetom mudraca, a kao drugo, prava Pela nije ni viena. Takve rijei mogu samo izazvati nemir u narodu. Zapisano je da Savjet mudraca treba narodu i objasniti kakav to dogaaj najavljuje sveta zmija. Ja sada znam kakav, no smijem li ga objaviti? Savjet bi me nakon tog ina sigurno dao smaknuti, to je i najmanje bitno. Vano je samo to da moja objava istine nita ne bi pomogla ve bi samo izazvala nepotrebnu paniku, ak vjerojatno i potpuni slom bilo kakve 13

organizirane zajednice. Ljudi bi pomahnitaH od straha, bar oni koji bi povjerovali mojim rijeima. I na kraju, meni, zapravo, uope nije ni stalo da plaim ljude svetom zmijom iz jezera Kol. Nikad nisam ni bio na tom jezeru i ima ve mnogo haba otkako sam prestao vjerovati u to drevno proroanstvo. Moja Pela ne stie iz jezerskih dubina ve iz nebeskih. A nije ni zmija. Ja jedini znam to je. Da bi netko shvatio prirodu i znaaj moje Pele on prije toga treba prihvatiti novu sliku neba. Tek tada bi pojmio prave razmjere veliina, prava gibanja, prave uzroke i posljedice sile. Promatrao sam Izidu dok je eljala svoju dugu kosu i uvrivala je ukosnicama od bjelokosti to dolazi brodovima iz naih dalekih lovita na istoku. Kaem dalekih premda sada znam da su te istone obale tek prvo kopno iza kojeg ima jo mnogo nama nepoznatih zemalja. Ja jedini znam koliko je velik na svijet te da je oblika kugle. Izmjerio sam i njen opseg. Naim najboljim brodovima s dva reda veslaa i jedriljem trebalo bi najmanje jedan hab da ga oplove i vrate se natrag s druge strane i to pod pretpostavkom da ne naiu na neko veliko nepoznato kopno koje treba zaobilaziti u irokom luku. Takvo jedno poznato kopno postoji na zapadu i koliko god su daleko nai brodovi plovili uz njegove obale prema sjeveru i jugu, nisu ga jo oplovili. To se, uostalom, i slae s Knjigom istine u kojoj stoji da su kopna na zapadu i na istoku samo rubovi ravne ploe svijeta u ijem se sreditu nalazi na veliki otok. Ove rubne zemlje spreavaju poput nekih silnih nasipa da se voda oceana ne izlije iz naeg svijeta u ponore Hora gdje u vjenom mraku ive nemani koje bljuju oganj i vrelu paru. Zato nitko i nije jo krenuo na plovidbu oko svijeta, a ja nisam pomorac i ne bih se usudio na takav put u nepoznato. Mogu li nai brodovi uope savladati prostrane oceane koji moda postoje s druge strane zapadnog i istonog kopna? Uostalom, zato bih i iao na takav put neizvjesnosti i pun opasnosti. Opseg svijeta dvadeset puta je dui od udaljenosti odavde do istonog kopna. Ja ve i sada znam da je svijet oblika kugle, drukije ne moe ni biti. Kugla je najsavrenije tijelo i sva su tijela u beskrajnom prostoru neba oblika kugle. Znam takoer koliko su udaljeni Mjesec i Sunce Ra. Najbra ptica sora stigla bi do njega, kad bi bila u stanju letjeti danonono bez prestanka, tek nakon moje smrti, te smrti mojih unuka. Najmanje stotinu haba. 14

Krenuo sam na terasu kue znajui to u tamo nai. Nisam bio zabrinut zbog unitenih instrumenata. Razbijai su zakasnili. Trebali su ih ukloniti mnogo mnogo ranije. Ili sam moda ja preuranio? Ali zato? Zato me privlailo to gluho beivotno crnilo na kojem se, na izgled, nita zbivalo nije? Zemlja je danju bujala ispunjena mirisima i arama ivota, svaka je stopa bila puna bezbroja oblika stalnih i nestalnih, voda je tekla, biljke rasle, ivotinje gmizale, skakale, trale, letjele, sve se izmjenjivalo naoigled pod upijajuom toplinom Ra i iscijeenim kapima njegova daha, kiom. I mi smo se ljudi raali, rasli i umirali i nikada nitko nije prostrijelio pogledom nebo, nitko nije posegnuo za njegovom utrobom, za njegovom drugom stranom, poelio ga izokrenuti, razderati taj zastor crnila koji je mene oduvijek pritiskao u snovima. O nebo, zato si upravo mene izabralo da ti budem krvnik, da te bodem noem sumnje na rtvenom, stolu vjere? Podigao sam glavu i pogled mi je nesvjesno potraio nju. Bila je ve dovoljno sjajna da se zamijeti i u ovo doba sumraka. Samo je nekoliko zvijezda bilo sjajnije od nje, no ja sam znao da nee proi jo mnogo dana kada e Pela nadmaiti sjajem i najblistaviju jutarnju odnosno veernju zvijezdu za koju znam da je jedno te isto tijelo nazvah je imenom svoje sestre Vene. A zatim, zatim e se vidjeti i danju. Moda e ljudi tek tada shvatiti da se neto zbiva. Ja u ve biti daleko. Poslije svega to su mi uinili ne mogu vie ostati ovdje. Zamolit u da me razrijee dunosti vrhovnog sveenika, to e, vjerujem, biti prihvaeno s radou. Narodu e se rei da sam se povukao u mir i samou pustinje Hon kamo i inae odlaze sveenici na meditacije o boanskoj dobroti Ra. No ja u otii brodom to dalje od ovog otoka, to dublje u kopno na istoku. Volio bih da sa mnom krenu jo neki, starac Arahom na primjer. Netko je udarao zvekirom o vanjska vrata i Izida poalje roba u vrt te se vrati sva usplahirena. Evo ih, opet oni proape. Ali zato, to si im to uinio? Nita, Izida, ne brini. Nisu to oni. Oslukivao sam udarce koji dopirahu iz vrta. Nisu bili nestrpljivi i odavahu da je gost netko tko ne dolazi po zakonu jaeg, bili su stidljivi, s poduim stankama kao da im je neugodno uznemiravati domaine i kao da ih je strah podizati preveliku buku u 15

ovo doba sputanja noi. Zveket utihne i ja pogledom poslah Izidu u susret doljacima. Nadao sam se da sam pogodio tko bi to mogao biti. Nisam se prevario. Starac Arahom stajao je na vratima terase ruku pod ruku sa svojim oi-robom. Fa Raone pozva me starac dok njegove slijepe oi gledahu ravno naprijed, a desna se ruka pruila u pozdrav kakav se upuuje samo najcjenjenijim prijateljima. Arahome, oe mudrosti odgovorih sklopivi svoje ruke oko njegove i kleknuvi pred njim. Moje su ui poaene tvojim glasom, a oi sjajem tvoga mudrog lica. to te dobroga vodi u ovaj kasni sat u kuu koju su malo prije opustoili uvari naeg Savjeta? Upravo to, upravo to Sine Sunca odgovori starac smijeei se dok su mu prsti, na nain kako to samo slijepci umiju, klizili obrisima moga lica jedva ga dodirujui. Ti zna da mene ne smeta nadolazak noi. Meni je stalno no, bio Ra na nebu ili ne. Doao sam s jednom neobinom eljom. Samo je izreci i bit e ti odmah ispunjena ako ovisi o meni. Molio bih te da mi pokae na nebu mjesto gdje se nalazi tvoja sveta zmija Pela. Da mi je to bilo tko drugi rekao ili bih se naljutio ili nasmijao, no za starca Arahoma sam znao da se niti ruga niti ali. Odveo sam ga do ruba terase i okrenuo prema jugoistoku podigavi mu glavu u smjeru Pele. Stajali smo tako neko vrijeme dok je slijepac zurio u nebo. Znam sve od Kretona ree. Govorio je danas o tome na posebnom sastanku Savjeta. Ja ti vjerujem. Jedini ja. Ali oe mudrosti... Mudrost nas je ve odavno napustila, Fa Raone. Ostala je samo lana vjera, dogma i obmana. Mudrost si ti ponovo otkrio. Moja je mudrost nitavna prema tvojoj uitelju. Ja se nisam ni rodio kada si ti ve meditirao u pustinji Hon. Ali ti si gledao. I znao si gledati. Ja sam progledao tek kad sam oslijepio. Kao da me Ra toliko zabljesnuo da ni unutarnjim okom uma nisam mogao probiti tamu nonog neba. Zar doista smatra da imam pravo? Vjerujem da ima pravo. Ja sam se uzalud muio da razrijeim tu istu tajnu, ali samim razmiljanjem to nisam mogao. Nedostajalo mi je poznavanje nebeskih pojava. U mladosti nisam na 16

nebo obraao panju, a sada, slijep, kada znam kako bi ga trebalo gledati, tamnim sam zastorom odvojen od vanjskog svijeta. Ti si podigao taj zastor i zahvaljujui tebi sada svidim sve ono to sam nasluivao, a nisam mogao provjeriti. Vidim ak i tvoju svetu zmiju. Zao mi je, mudri Arahome, to ne moe vidjeti moje zapise i crtee. Oni bi te jo vie uvjerili u ispravnost moje slike svijeta. Ne trebam ih, Fa Raone. Kao da su preda mnom. No Kretonu vjerojatno nisi rekao sve to zna pa sam doao do tebe da ujem jo poneto to e razveseliti moj sada pomlaeni duh u ostarjelu tijelu. Ono ega se jo sjeam iz dana kad su me jo vlastite oi vodile po svijetu jest Mjesec. Pojedinih zvijezda se ne sjeam, samo neodreenog mozaika svijetlih tokica. No Mjesec i njegove mijene mogu dobro prizvati u sjeanje. One su mi bile u toku posljednjih godina moga razmiljanja glavni podatak na temelju kojeg sam pokuavao konstruirati sliku svijeta, ono to je tebi uspjelo. Ako sam dobro razumio Kretona, ti si mu ispriao da je Mjesec tri i pol puta manji od naeg svijeta. Pretpostavljam da si pri tome mislio na promjer kugle Mjeseca u odnosu na kuglu naeg svijeta. Da, mudri Arahome. Ti zna da Mjesec ponekad oslabi u sjaju kad je u fazi punoe. Ta je pojava ve ranije bila poznata kao pomrina Mjeseca premda se o njoj ne pria javno. Ja sam mjerio vrijeme trajanja pomrine te gibanje Mjeseca kroz to vrijeme u odnosu na zvijezde. Uoio sam takoer i kruni oblik sjene naeg svijeta na Mjesecu jer sam, kao to ve pogaa, pretpostavio da pomrina nije nita drugo ve prolazak Mjeseca kroz nau sjenu u prostoru. Ustanovio sam da je ta sjena iroka kao tri i pol puna Mjeseca i... Arahom me grevito stisne za ruku i proape: Jasno, sad mi je sve jasno. Ako znamo veliinu naeg svijeta, znamo sada i sve o Mjesecu, njegovu veliinu, udaljenost, pa ak i brzinu kojom on putuje oko naeg svijeta. Starac je malo zastao, stavio mi ruku na rame i nastavio: Dakako, veliinu naeg svijeta si izraunao, zar ne? I to vjerojatno, onako kako sam ja zamislio prije mnogo godina kada sam zakljuio u pustinji Hon da je na svijet oblika kugle. Reci mi samo, dragi Fa Raone, da li sam imao pravo? Reci mi samo da ili ne. Ti e to odmah znati po jednoj reenici: Ra je u zenitu ovdje, a istodobno baca kratku sjenu u 17

Kolimu na krajnjem jugu. Iz ove kutne razlike odredio si pripadajui luk kao dio cijelog opsega zemljine kugle. Dakako, to vrijedi samo u sluaju ako je Ra Sunce vrlo daleko od naeg svijeta. Da, mudri uitelju. Ti si, iako slijep, doao na istu ideju kao i ja. Tvoja je mudrost vea od vrhunaca Sena, dublja od jezera Kol. Tvoje oi vide dalje od zdravih oiju i nije udo da sam ja, tvoj nekadanji uenik, doao na istu misao. Moja je misao bila samo prazna jeka u glavi, a tvoja se pretvorila u lavinu istine. teta da se ranije nismo nali da o tome razgovaramo. Nisam znao da i ti o tome razmilja kao to, vjerojatno, ni ti nisi slutio kakve se ludosti motaju sijedom glavom starog Arahoma. Slutio sam, mudri Arahome, po nekim tvojim zagonetnim izjavama na sastancima Savjeta, no ja sam utio sve dok nisam imao sve potrebne podatke ne samo za veliinu naeg svijeta ve i drugih tijela na nebu. Ra? Znai Kreton nije preuveliao va razgovor? Odmahnuo sam glavom. Nije. Mislim da sada znam koliko je veliko Sunce Ra i jo... Starac promrmlja da osjea slabost u tijelu i zatrai lealjku. Izida mu donese moju omiljelu lealjku od bambusova prua to su mi je ispleli i poklonili davno lanovi sekte Oko Ra, koji su sebi dali u zadatak da. stalno prouavaju Raov kolut kroz zaaeno staklo, a izmislili su i neku novu metodu promatranje slike Ra dobivene kroz sitnu rupicu na poklopcu neke cijevi. S druge strane, na izlazu iz cijevi, nastaje velika slika Ra Sunca, a na njemu ponekad vrlo izrazite tamne mrlje obino sakupljene u grupe. Poloaj i veliina tih mrlja mijenja se s vremenom. Premda je oito bogohulstvo promatrati tako Ra, Savjet ne progoni sektu Oko Ra jer smo zakljuili da nema nikakva utjecaja na narod i vrlo je malobrojna. Osim toga, njezino nauavanje ne pobija Knjigu istine. lanovi sekte Oko Ra samo smatraju da je bog Ra cijelo nebo, Sunce Ra tek njegovo oko, a one pjege zjenice su tog oka koje se miu ovisno u kojem pravcu Ra gleda. Vidio sam kod sekte Oko Ra te njihove slike koluta Sunca i priznajem da su me zbunile te mrlje. Kasnije sam se sjetio da bi to mogle biti nekovrsne sante hladnog stijenja to plutaju po usijanoj povrini Sunca kao to do sjevernih hridina naeg otoka znaju 18

povremeno doplutati golemi ledeni bregovi iz hladnih voda sa sjevera da bi se ovdje rastopili u toplom moru. Moda su te mrlje na licu Ra neto posve drugo, ali ja to neu nikada saznati. Velike se jo tajne kriju u svijetu, ja sam samo naslutio grube zakone gibanja nebeskih tijela i njihove udaljenosti. Prije nego li saznam to je to Sunce Ra i to su to zvijezde morao bih prvo doznati od ega je uope sastavljen svijet, od ega je graena zemlja, voda, zrak, to je to svjetlost, zvuk, toplina. Utonuo sam u razmiljanje dok se starac Arahom odmarao od uzbuenja izazvanog mojim rijeima, izgovorenim, a jo vie onim neizgovorenim, a nasluivanim. Prvi je prekinuo utnju. Znai ipak, Fa Raone, ipak si uspio. Moe se i to saznati. Ne samo princip ve i odnosi veliina. Ako se ne varam htio si rei da si odredio i udaljenost Ra Sunca od nas. Bila je to vie konstatacija nego pitanje. Kimnuo sam samo glavom zaboravivi da razgovaram sa slijepcem. Da rekoh. Ra je usijana kugla promjera oko 40 puta veeg od naega svijeta te udaljena najmanje 140 puta toliko koliko je udaljen Mjesec to jest 4200 promjera naeg svijeta. Na svijet je kugla opsega 30 puta veeg od udaljenosti izmeu vrha Sena na sjeveru i Kolima grada na jugu. Udaljenost odavde do zapadne obale, koju mi smatramo krajem svijeta, samo je jedna petnaestina opsega naega svijeta. To su, mudri Arahome, brojke dobivene zahvaljujui promatranju neba i raunskom umijeu kojem si me ti poduio. Bez tvog poznavanja aritmetike, zakona krunice i zakona omjera moja promatranja bila bi samo puko zavijanje hijene u zvjezdanoj noi. Jasno, jasno, Fa Raone. Sada mogu slijediti tvoje misli putem koji si naznaio. Mi znamo da na svijet dvanaest puta due putuje oko Sunca Ra nego li Mjesec oko nas. Razumno bi, dakle, bilo zakljuiti da smo mi najmanje dvanaest puta dalje od Sunca Ra nego li Mjesec od nas. No u tom sluaju ploice Sunca Ra i Mjeseca na nebu ne bi bile iste veliine, a znamo da jesu. Sunce Ra bilo bi mnogo manje od Mjeseca. Znai da je Sunce Ra najmanje dvanaest puta vee od Mjeseca, to jest tri i pol puta vee od naeg svijeta. Izlazi, dakle, da bi odnosi veliina na svijet prema Mjesecu i Sunce Ra prema naem svijetu bili otprilike jednaki. No u tom sluaju bi i trajanja putovanja manjeg tijela oko veeg bila otprilike ista, to jest na svijet bi obiao Sunce Ra u isto vrijeme kad i Mjesec 19

oko nas, a znamo dobro da nije tako. Prema tome, moramo Sunce Ra smjestiti jo 12 puta dalje pa da dobijemo slaganje sa injenicama, zar ne? Znai, Sunce Ra bilo bi otprilike 144 puta dalje od nas nego Mjesec i oko 40 puta veeg promjera od promjera naeg svijeta.* Znao sam, mudri Arahome, da je tvoj um uvijek jednako bistar te da e brzo doi do mog rjeenja. Tvoja je logika otrija od najboljeg sjeiva kolimskih kovaa i dovoljno ti je bilo moje mjerenje veliine Mjeseca pa da dalje sam doe do tonih brojaka. Kao to vidi, odnos udaljenosti Sunca Ra i njegova promjera iznosi 105, budui da je 4200 podijeljeno s 40 jednako 105. No pouj jo neto to ne zna jer su ti nepoznata gibanja nekih neobinih nebeskih tijela kojih je pet i za koje drim da su takoer svjetovi veliki poput naeg, a nebeske staze su im takve da se lako objasne ako su krune staze oko Sunca Ra. Samo su, na izgled, zamrene zbog kombinacije gibtanja tih tijela i naeg svijeta oko Sunca Ra. Dva takva tijela, Mera i Vena, nalaze se blie Suncu Ra nego mi, Mera obie Ra za treinu haba, a Vena za dvije treine Haba. Na nebu se Mera najvie prividno udaljuje od Raova lika za duinu na koju stane 40 ploica Sunca Ra, a Venin je maksimalni otklon oko 80 Raovih likova. Budui da naem svijetu treba jedan hab za obilazak oko Ra Sunca, na je svijet trei po redu, nakon Mere i Vene. To znai da je udaljenost Ra od nas oko 120 promjera Sunca Ra to se prilino dobro slae s rezultatom one prve metode: odnos udaljenosti Ra i njegova promjera jednak 105.** A zvijezde, ono mnotvo tokica, osim onih pet koje si spomenuo? upita Arahom. Zanima me to zna o njima. Ne ba mnogo, moram priznati Bojim se da ovdje prestaje sva mo naeg znanja i otvara se velika tajna. Nemoj previe ozbiljno shvatiti ovo to u ti sada rei: Moja su me razmiljanja dovela do udnih zakljuaka koji su takve prirode da ih se nisam usudio ak ni pribiljeitt. Sve se temelji na jednoj injenici: budui da na svijet putuje u krugu oko Sunca Ra, morale bi i zvijezde prividno mijenjati svoja mjesta na nebu, Jer ih tokom haba promatramo s razliitih stajalista, a nisu sigurno ni zvijezde sve na istoj udaljenosti ve su rasporeene po dubini prostora. Ja sam vrlo tono mjerio poloaj nekih zvijezda no nisam uoio nikakvu promjenu. Doao sam stoga na ludu zamisao da je to zbog toga jer su zvijezde vrlo daleko, ak stotine pa i tisue puta dalje nego li Sunce Ra. No, ako su tako daleko, tada mora da su vrlo vrlo velike, velike 20

poput Sunca Ra, jer mi ih unato udaljenosti ipak jo vidimo. Ne pitaj me molim te nita dalje o tome, ni ja se ne usuujem previe razmiljati to bi to sve trebalo da znai. Moda sam negdje pogrijeio u zakljuivanju, moda sve to i nije ba tako, zadovoljimo se ve i time to smo odredili prave odnose unutar naeg svijeta, Mjeseca i Sunca Ra. Zvijezde prepustimo onima koji e doi poslije nas. Zautio sam. Pao je zrak i nebo se ispunilo zvijezdama, jer Mjesec je bio upravo u fazi mlaaka. Starac se podigne s lealjke i napravi nekoliko koraka pridravan oi-robom. Podigne glavu prema nebu kao da neto trai i okrene je zaudo tono u pravom smjeru. Znao sam to e upitati. Pela ree tvoja sveta zmija. Kada e doi? Ne znam jo posve tono, ali vjerojatno ne prije punog Mjeseca. Prema mojim zabiljekama mjerenja ona sada sve naglije zakree k naem svijetu to zakljuujem po tome jer joj sjaj i dalje raste, a kutni pomak na nebu opada. Znai da sada juri tono nama u susret. Ali odakle dolazi? Koliko je velika. I to je, zapravo, ona, Fa Raone? Nasmijah se. Sveta zmija Pela, mudri Arahome. Premda ni ti ni ja ne vjerujemo u to drevno proroanstvo, ono se obistinjuje na neoekivan nain. Pitanje je samo da li e taj dogaaj znaiti posvemanji kraj naeg svijeta ili tek veliku tragediju. Ne znam koje je veliine Pela, ali dosadanje poznavanje neba govori mi da je zacijelo vea od planine Sen, moda je veliine naeg svijeta, a moda i manja. U svakom sluaju, ako je vidimo na nebu kao tokicu u gibanju dovoljno je velika da zatrese cijeli na svijet i izazove silna razaranja. Da, znam, to si rekao i Katonu i to je bio glavni grijeh za koji se on uhvatio, a zatim i svi lanovi Savjeta. Starac se okrene prema meni. Zato sam, zapravo i doao k tebi, Fa Raone. Na neki nain ak slubeno, premda bih radije da je netko drugi izabran da obavi tu dunost. Neobinost naih sudbjna spojila nas je u trenutku kada se moramo rastati. Mi koji se najbolje razumijemo. No sada to sve vie nije ni vano jer Pela je pred vratima naeg svijeta. Mene je, zapravo, poslao Savjet da ti prenesem njegovu odluku. Prognan si. Ti i Izida morate prekosutra napustiti Atlu. Brod e vas ekati u luci i 21

odvesti zauvijek u nae istone zemlje. Ne smije se vraati vie, pod prijetnjom smrti. To je odluka Savjeta protiv koje sam jedino ja glasao i zato su me i poslali ovamo da ti je prenesem. Moda se potajno nadaju da u ti se i ja prikljuiti u izgnanstvo. Doista, zato i ne bi, mudri Arahome? Ako je Pela manjih dimenzija i padne u ocean, vee anse da preivi ima onaj tko se nalazi to dalje u unutranjosti kopna. Iza istone obale nalazi se vrlo velika zemlja, nitko i ne zna gdje joj je kraj, a naa domovina je tek otok u oceanu. Ovdje e se u najboljem sluaju dogoditi to da e silni valovi s mora preplaviti sve doline. Znam, Fa Raone, ali ja u ipak ostati. Prestar sam ve za bijeg ispred smrti ako ona ve tako uporno juri za mnom ak s neba. Ti idi i spasi se, Savjet te ak i tjera iz nesree u koju ne vjeruje. A moda se sve dobro zavri, moda preivimo. Ja u tada biti ovdje da im objasnim kako si bio u pravu, pa e se smjeti vratiti. Dobri Arahome, mudro govori kao uvijek, no ipak te molim da meni za ljubav ode to dublje u gudure planine Sen. Moda do tamo ne dopre more. Dobro, posluat u te, Fa Raone, krenut u nakon prve etvrti Mjeseca, a tada e ti ve biti daleko prema istoku. Ako se tebi neto dogodi, a ja preivim Pelu, znaj da u svojim uenicima prenijeti tvoje otkrie o svijetu koji je sada, zahvaljujui tvojim besanim noima, drukiji. Tlo mu se smanjilo, a nebo povealo do beskraja. *** Tako se zavrio razgovor izmeu mudrog Arahoma i mene dvije veeri prije mog odlaska u izgnanstvo iz domovine koju vie nikada kasnije nisam posjetio. Zapravo, posjetio sam je na neki nain. Nekoliko haba nakon dolaska Pele otplovio sam otprilike do mjesta gdje se neko nalazio moj dom. Brod je kruio iznad mjesta gdje je donedavno postojao otok sredite svijeta. Gomila plovutaka oteavala je plovidbu udarajui o bokove broda, to je zloslutno odzvanjalo u njegovoj unutranjosti meu robovima veslaima koje sam samo zakovane mogao prisiliti da krenu ovamo na otvoreno more. Strah jo nije izaao iz dua ljudi, strah je jo sijao oko sebe nepovjerenje prema svemu to je podsjealo na dan kada su nebo, more i zemlja zamijenili mjesta. 22

Ove moje rijei uklesane za vjenost u kamenu ne sadre opis katastrofe. Glavnoj nisam ni bio prisutan. Ovdje na dalekom istoku uz veliku rijeku zemlje Misr moglo se preivjeti i preivjelo se. elim da preivi i neto jo vanije od nas, ljudi moje generacije: istina o gibanjima na nebu s kojeg se odlomio komad i pao na na svijet. Na moju domovinu Atlantidu. * Op. p.; Fa Raon i Arahom odredili su ove odnose veliina tri puta manje od stvarnih to je, uzme li se u obzir grubost njihove metode, vrlo dobar rezultat. Aristarh je, na primjer, u III stoljeu pr. n. e. (to je povijesno dokazano) izraunao na osnovu mjerenja kutova u trokutu ZemljaSunceMjesec da je Sunce od Zemlje udaljeno otprilike 19 puta toliko kao Mjesec, te da je Sunce udaljeno 1200 Zenmljinih promjera, a pet do est puta vee od Zemlje. Taj je rezultat slabiji od Fa Raonova iz ove prie, Arahom i Fa Raon tono su, meutim, odredili odnos veliine Zemlje i Mjeseca te opseg Zemlje koristei se metodom kuta sjene, identinu onoj po kojoj je Eratosten u III st. prije n. e. izmjerio tono opseg Zemlje. ** Fa Raon je, dakle, vrlo tono odredio taj omjer. Danas znamo da je promjer Sunca, zaokrueno, 1,400.000 km, a udaljenost 150,000.000 km, znai omjer tih dviju veliina je 107. Premda nije mogao odrediti tono stvarnu veliinu Sunca, Fa Raon je ispravno zakljuio o stvarnom omjeru udaljenosti Sunca i njegova promjera.

Pronali Atlantidu? GENOVA Grupa talijanskih istraivaa vjeruje da je u moru blizu jednog od Kanarskih otoka pronala ostatke legendarne Atlantide. Podvodni snimci prikazuju dobro ouvane ostatke velikih graevina i stepenita. Vijest objavljena u zagrebakom Veernjem listu (potkraj 1981.)

23

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www.sftim.com

24

8. mini

Marin Straanac

ITALAC
Danijel Hojati, istraiva i knjievni povjesniar Instituta za istraivanje povijesti kulture i knjievnosti u Zagrebu, sjedio je za svojim radnim stolom u prozranoj kuici na periferiji grada. Volio je ovakva popodneva kad je uivao itajui stare znanstvenofantastine radove svojih davnih Zemljana iz doba kada je ta literatura poela davati prve prave radove koji bi se mogli nazvati SF-om. U Institutu je inae prouavao neke dosadne tekstove iz XIX stoljea, a njegov hobi, koji se u biti nije uope razlikovao od njegova stalnog posla, bio je njemu osobno mnogo zanimljiviji. Volio se tako smijuckati priama i romanima koji su vremenski ve zastarjeli u njegovo vrijeme. Uvijek se udio kako su autori tih djela bili toliko hrabri da su svoje prie smjetali u neposrednu budunost. Volio je takoer nailaziti na naune zablude, koje su u svoje vrijeme izgledale sasvim logine, ali su ih najnovija znanstvena istraivanja oborila. Ponekad se opet s uitkom divio pojedinim genijalcima koji su neto uspjeli tono predvidjeti. No, najvie od sveg zabavljalo ga je veselo raspoloenje kojim su odisale male priice u kojima je esto na duhovit nain vie kritizirao vrijeme u kome je ivio autor nego to je reeno o moguoj budunosti. Najvie takvih priica nalazio je u SF asopisu Sirius koji je izlazio u posljednjoj etvrtini dvadesetog stoljea u Zagrebu. Bilo je u njemu, dodue, mnogo propusta, ali to nije uzimao za zlo, jer, napokon, kiast omot, nekoliko zaista loih pripovjedaka i, ponekad, loe recenzije urednitva, nisu mogli zatamniti sjaj nekoliko pravih malih bisera objavljenih u tom asopisu. 25

I danas je Danijel odluio da popodne provede u ugodnom avrljanju sa starim dobrim vremenima. Fantastino se zabavljao itajui neku izvanrednu znan-fan humoresku i na kraju se morao grohotom nasmijati neobinom raspletu. Ha, ezdesetosmi broj je najbolji od svih! gotovo je glasno uzviknuo prinosei au naranina soka ustima, ali nije mogao piti: nova salva smijeha je zamalo bila uzrokom prolijevanja soka po novom sagu, koji je Danijelova ena Kristina dobila na poklon od svoje majke. Danijel se osmjehne tom za dlaku izbjegnutom uzroku nove porodine scene i okrene novu stranicu drei jo uvijek au sa sokom u ruci. Poeo je itati: Marin Straanac: ITALAC MOJE PRIE Danijel Hojati, istraiva i knjievni povjesniar Instituta za istraivanja povijesti kulture i knjievnosti u Zagrebu, sjedio je za svojim radnim stolom u prozranoj kuici na periferiji grada... Robert Hsz

DOLINA IVOTA
Sunce je gotovo dostiglo zenit. U svim se pravcima pruao beskrajan uti pijesak pustinje. Uareni krug stajao je nad pustoi poput neke baklje to nemilosrdno pri taj opustjeli svijet. Kao utvare pojavie se u daljini dva lika vukui se po pustinji. Usprkos stranoj vruini obojica su imala na sebi zatitnu kacigu i odijelo od debelog plastinog materijala. teta... sve je bilo uzalud oglasi se jedan od njih preko svog radija. uti. Moramo tedjeti kisik! Zato, Martane? Nama je ionako svejedno. Ako nas nee dotui nedostatak zraka, onda e vruina! Sada se vie ne moemo vratiti, Back. Moemo samo naprijed. Ali kamo? Pa posvuda je pustinja! Prema legendama, ovdje negdje moraju biti brda i... voda. Ostavi to, tko jo vjeruje legendama? Ljudi nisu imali druga posla u sklonitima pa su izmiljali kojekakve prie. 26

 Moda, Back. Ali mi smo se prihvatili ovog putovanja pa ga moramo do kraja i izvesti! Sada mi je jasno da sam nainio glupost. Svejedno, da li si nainio glupost ili ne, brda moramo pronai! Bez rijei bauljali su dalje. Poslije nekoliko sati sunce se spustilo, ali jo je pritiskala ubitana vruina. Martine! Da, Back? Ja sam edan... Naravno, i ja. Ali moramo izdrati, opisano mjesto valjda nije vie daleko. Ja u skinuti kacigu, Martine! Zar si poludio? Vrue mi je, jako vrue... Gdje je Olga? Hou neto kazati Olgi! Backova ruka krenu prema zatvarau kacige. Martin ga uhvati za zapee. Nisi pri pameti, Back! Zatrovani zrak zaas bi te dotukao. Gdje je Olga? Martin shvati da mu drug nije pri svijesti, pa ga pokua smiriti. Olge nema ovdje. Kad pronaemo vodu, vratit emo se u sklonite i tamo e se sresti s Olgom. Back se srui na vreli pijesak. Ja vie ne mogu dalje! Ma kako ne bi mogao, Back. Mora izdrati! edan sam... Vjerujem, Back. Ali pomisli na one tisue u sklonitu, i oni su edni. Zato moramo pronai vodu to prije! Hajde, moramo dalje! Jedva ga je podigao, pa su nastavili put. Morali su misliti na one koji u sklonitima ekaju vodu to ivot daje. Generacije su umirale i raale se u sklonitima, sve zbog onih kojima je iz ruku isklizla neobuzdana energija atoma i koji su od rasvjetane Zemlje nainili beivotan pust svijet. Ostatak ovjeanstva tek nekoliko tisua ljudi spasio se u sklonitima, gdje su ivjeli ve nekoliko stotina godina stvorivi sebi neki umjetni svijet. 27

Dolo je, meutim, vrijeme kada je nekoliko ljudi moralo napustiti taj svijet i izai na povrinu Zemlje kako bi ljudima to su ostali na ivotu pronali ono bez ega ni najrazvijenija civilizacija ne moe opstati: vodu! Ve se smrailo kad je vruinu smijenila jeziva hladnoa. Nou je bilo jo strasnije no danju. Tome je pridonio i divlji olujni vjetar to se odjednom uzdigao. Uskomeao je toliko pijesak da se njih dvojica vie nisu mogli kretati. A postajao je i sve jai pa se valjalo pribojavati da e obojicu odnijeti sa sobom. Martin je Sasvim izgubio iz vida svoga druga. Legao je potrbuke na pijesak, kako ga vjetar ne bi odvukao. Oluja se nikako nije stiavala, stranom snagom je iskaljivala svoj bijes. Kao da su se prirodne sile urotile protiv dvojice putnika. *** Martin je polako dolazio svijesti. Vie nije uo obijesni vjetar. Bila je tiina. Ili ne, nije to tiina; neki udan, ugodan glas: cvrkut ptica! Otvori oi. Iznad njega, visoko, zelene grane zatvarale su pogled prema nebu. Martin je mislio da sanja. Leao je na neemu mekanome. Trava! Sjede. Bezbrojno drvee prostiralo se pred njim. Suneve zrake probijale su se u prugama kroz granje. Ustade i teturajui krene. Takvu krasotu mogao je vidjeti samo u filmovima. Skakao je kao dijete oko stabala i bacao se u meku travu. Sunce je as nestajalo, as se pojavljivalo, ali ne vie kao baklja-ubojica iznad pustinje nego kao uvar ivota. Iz grmlja istri neka sitna divlja i ne preplai se ovjeka. U Martinovu mozgu iskrsne pitanje: kako je ova uma mogla ostati pod atomskom radijacijom? Po dotadanjim zakljucima, na Zemlji nije moglo ostati nita ivo. To to je Martin ovdje vidio, graniilo je s priom. uma se prostirala po podnoju nekog brda. Odlui se popeti na vrh kako bi odande bolje razgledao predio. Uspon i bio vrlo teak, bar njemu, ali kad je s vrha pogledao, zaboravi na umor. Tada je opazio da se nije uspeo na brdo, nego obratno, da je izaao iz jedne doline. Na sve strane prostirala se pustinja, samo se ova udesna dolina provlaila sve do horizonta. Kap ivotnog zelenila u neizmjernoj pustoi. 28

Negdje izmeu drvea jedna modra toka: jezero! Dakle, postoji ono zbog ega su krenuli na put on i Back... Martinu tek tada pade na pamet njegov drug. Poe ga traiti. Nije znao gdje bi mogao biti. Moda ga je pokopala pjeana oluja. Prolo je ve skoro dva sata kako ga je traio, kad li mu u daljini privue panju neka toka. Potra prema njoj. Toka nije bila nita drugo do Backova kaciga. Ubrzo pronae i njega. Leao je bez ivota na pijesku. Ubrzo, meutim, ustanovi da mu drug nije umro od otrovana zraka, nego da si je oduzeo ivot. Zrak ovdje vie nije bio otrovan zahvaljujui bliskoj umi. I Martin skine kacigu. Stvarno, ugodan, svje zrak oblije mu lice. Back je jo stiskao u aci injekciju koje je bila velika doza snanog otrova. Jadnik proe Martinovim mozgom tako je umro prije nego to se zapravo rodio! Rukama iskopa jamu i u nju poloi mrtvo tijelo. Nije vie imao vremena da se spusti u dolinu. Valjalo je pouriti u sklonite i obavijestiti ostale o postojanju doline i vode. Krenu po uzavrelom pijesku da bi izvukao ovjeanstvo iz dubine Zemlje i doveo ga u dolinu ivota. (Izvorni naslov: AZ LET VLGYE S maarskog: Zlatko Glik) Predrag Vukovi

POTOVANI UREDNIE!
Ja sam ko da znate proito ono to je napisala drugarica Marija Reljac iz Zagreba. E, pa da znate, ima i ovde pored Moravu ti to kau tanjiri. Idem ti ja onomad, neto voke da si pogledam. Znate kako je danas. as zima, as vrue. Dok se ti okrene, sve otilo u perun. Dakle idem ti ja natamo kad vidi uda! Pui se neto. Potrim ja kolko me noge nosu, sve mislim Milovan mi upalio voke to sam mu ja otreso ljivu. Kad tamo, sleteo letei tanjir me moje voke, a oni akrepi lade papci u Moravu. Eo ti sad! 29

Da je bio Milosav, znao bi ja ta da radim (i on ima vonjak), al ono nije Milosav nego ti akrepi i bezbonici. Uplai se ja, tako mi se neto nije desilo jo od prvi svetcki rat, ne znam ta da radim. Ipak ti se ja nekako opasuljim pa potrim nazad. Kui sam dotrao ko vuk da me goni. Uletio ja u sobu, uzmem pitolj to mi na zid visi, obuem uniformu iz prvi svjetski rat, pa onako naoruan krenem da se bijem sas ti Marsovci, ko velim kad si se s Turci tepao moe valjda i sas Marsovci. Stignem ja opet na ono mesto, oni jo sedu pored Moravu i lade se. E neete ga vala, majku vam Marsovsku, poviem na nji ja i jo opalim iz pitolj. Lele, Kad pue ono moje kubure. Ma puklo je, ja mislim, jae nego ove dananje nukljearne bombe. Kad oni akrepi to videe uplaie se ko Svetog Andreju da su ugledali. Pojurie bre bolje u onaj njiov letei tanjir (dodue, vie je liilo na tepsiju za pitu gibanicu, al ako se to tako zove ja neam nita protiv) i poletee pod oblaci da se, dabogda, ne vrate. E, ja sam vi ispriao kako je bilo. Samo imam jednu elju da mi je ispunite. Molim vas da vi, tim, da oprostite na izraz akrepima, kaete da u moj vonjak vie ne dolazu. Ja sam znate priprost ovek pa ne znam taj njiov akrepski jezik. A ako oni opet dou, loe im se pie. Ima da si uzmem sablju otru ko ilet pa gi ima tako iseckam da nema da stanu pre nego to dou na taj njiov Sirus. Jer de e se oni nose sas mene starog Solunca? Tolko od Radosava iz selo Donji Krivi Vir. Miroslav Andri

PANDEMIJA
Jesi li video? Jesam... Jesi li snimio? Jesam... Objektivnost? U granicama dozvoljenog... Sadraj? ivot... Ne razumem? ivot, bia, razum... Na planeti? 30

ivot, bia, razum, unitenje... Kontradikcija pojmova, razjasni sadraj jo jednom! ivot... Na planeti, bez signala? Bia... Na planeti, bez Izaslanika? Razum... Na planeti, bez Mozgova? Unitenje... Izaslanik podneo izvjetaj... Izvetaj nije potpun, priekaj pre iskljuenja! ... Izvor informacija? Video-laser sa svemirskog broda pre dezintegracije... Poreklo? Periferna galaksija M, sistem Sol, planeta 3... Vrsta bia? Humanoidi... *** 10. ciklus kosmikog Pulsara, Mozak 01: primljeni podaci Izaslanika K. Pregledani, potvreni i utisnuti u memorijama Istorije Razuma posebnim kodom. Osnovne kontradiktornosti: ivotbia, razumunitenje! Neloginost u poetnoj i poslednjoj fazi razvitka civilizacije. uvati pod specijalnom ifrom dokumenata zabranjenih za neposrednu primenu. Razlog: vrsta humanoidnog Razuma veoma opasna; mogunost kosmike pandemije... Konstantin Tezeus

PLAN JE DOBAR, PRISTAJEMO

Nae polje rada bie bitno unapreeno izuavanjem ove vae pojave nastavljao je dr Ng-tlaan. Kako je to fascinantno! Fascinantno! Dobrovoljno i redovno zaustavljate normalno funkcionisanje svoga mozga! Akademici su utali i tek je poneki kimnuo glavom, a jedan od njih, prof. dr Joland-Ivov ree:

31

 Naravno, koncepti normalnosti, u kontekstu potpuno drugaije istorije ivoga sveta, na planetarna iji je nain kretanja, usuujem se rei, fundamentalno drukiji... Sad je bilo neto posla za prevodioca na nganski jezik, a to je danas bila jedna zgodna i punana mlada ena koja je krivila lice i kojekako prenosila ove zamrene misli u jezik stranih bia. Stranci, uglavnom starci odebljale zelene koe i s pramenovima svetlozelene kose na glavama, dostojanstveno su sa svoje strane stola kimali glavama kao da u potpunosti razumeju i ak se ve i slau. Dr Ngtlaan sasluao je do kraja to tuno i nesigurno graktanje i coktanje koje je proizvodila mlada ena, pa je onda prionuo da sa svih deset prstiju svojih ruku hitro prelazi preko ureaja nalik na pisau mainu to stajae ispred njega. U vazduhu zazvuae njegove reci ve prevedene na iezik domaina. Naravno, naravno, kolega dr Joland-Ivov, potpuno ste u pravu. Ali za nas, podanike Njegove Svetlosti Ngoate, izvor je neizmernog uenja, da bia toliko fiziki nalik na nas provode priblino svaku treu vremensku jedinicu svoga postojanja u tom posebnom stanju, za koje mi nemamo ni re. Vi to u svakom svom jeziku zovete drukije naravno. Seamo se da su nai prvi istraivai, koje je vodio doktor Ng-livsto. pokuali da skuju re duga nesvest. Ali to je neto neizmerno sloenije od proste nesvesti. Ljudsko bie se povlai u najblie izolovano i bezbedno mesto, prelazi u leei poloaj osigurava toplotu i disanje, i zatim namerno namerno! paralie svoje telo i mozak. Hou li rei iskljuuje? Za to se vremc u svesti dogaaju najudnije pojave, na simbolinom ali i konkretnoperceptivnom nivou, i sa kvalitetom rezonovanja u itavome rasponu od najnieg do najvieg, od maloumnosti do genijalnosti. Trudna ena vidi transformisanu sliku svog budueg poroaja. Uenjak Albert Einstein vidi prostorne jednaine! Mi u mraku samo ne vidimo, vi u mraku i u tom stanju doivljavate promenu svesti koju, kao to ujem, ni sami niste prouili u potpunosti. Za ljude kao to smo mi, koji uvek ive u punoj svetlosti i bez prekida funkcioniu normalno, hou rei, podjednako, to je potpuno nepoznati prostor ljudskog duha. Otud na rad, naa putovanja po Zemlji, i tekui eksperimenti. ujemo ree britanski akademik, lan Kraljevskog drutva, dr Cundson ujemo da ste traili dobrovoljca koji e otputovati na planetu Njegove Svetlosti Ngoate i provesti tamo jednu 32

nau godinu, uz materijalnu naknadu, demonstrirajui tu, kako vi kaete, nau pojavu. Kad je mlada dama zavrila prevod ovoga, dr Ng-tlaan otkuca: Da, na Velikoj su koli prouavanja duha pripremljene uz punu suradnju i obavetenost vaeg diplomatskog predstavnitva, specijalne prostorije u kojima se moe izazvati mrak. Tamo e on moi da ispoljava tu pojavu, nadamo se redovno. Honorar koji e dobiti iznosi, ako se ne varam, dvadeset hiljada vaih novanih jedinica za ukupan njegov trud. Ali taj projekat vodi druga ekipa uenjaka, dok emo moje kolege i ja raditi na vaem svetu. Znai, nali ste dobrovoljca za taj daleki put i dugi boravak ree prof. dr Kozakovljev. A moemo li znati ko je taj, da tako kaem, hrabri predstavnik nae vrste? Sasluavi prevod, ugledni gost otkuca svojim zelenim prstima odgovor, koji se odmah i uo: Izvinuu se to ne znam ime i prezime, ali znam da je neki Jugosloven. Potpisao je i uao u brod sav, kako biste vi rekli, ozaren i samo je rekao: Plaaju da spavam! Zoran ermanovi

TAJNA IVOTA
... eto, doao je i taj trenutak! Opet emo mi, Vjene Kuglice, podreene Zakonu, spojiti svoje sile, i zapjevati melodiju Stvaranja i Udvostruenja u lancu Ljubavi i Mudrosti. I ja ve kreem prema uzvienoj Jezgri, koja me eljno oekuje. Moja molekula deoksiriboze nekontrolirano drhti od uzbuenja, dok moja duina baza nestrpljivo prua valencije prema cilju... * Krasno, sad mi se pridruio i moj stari prijatelj iz citoplazme, Adenin-264! Zajedno jezdimo kroz svjetlost, napeti zbog velikog dogaaja. * Pred nama se, najednom, pojavljuje itava grupa pripadnika brojnog Naroda Vrijedne Ribosomske RNK. Uljudno izdiemo svoje molekule fosforne kiseline, u znak pozdrava. Vidim, pristojni su. 33

Odzdravljaju nam. No, mi ih iskoro ostavljamo iza sebe, naglo poveavajui brzinu. Trenutak je blizu, i mi ne smijemo zakasniti. * Napokon, stigosmo! Ispred nas se uzdie ogromna rupiasta ploha UZVIENE JEZGRE. Na samoj povrini, doekale su nas male molekule-nosai, to nas, u trenu, prebacie na drugu stranu ovojnice Uzviene Jezgre. * Opaam da je sav moj narod Slobodnih iz Citoplazme ve tu. uno se prihvaamo spajanja naih duinih baza s osamljenim jednostrukim lancem Starih Veterana, to je tu jo od zadnje Sveanosti Udvostruenja. * Posao je gotov. Svi smo rasporeeni u dva dvostruka Lanca Ljubavi i Mudrosti. Znam, da e i moji nasljednici jo beskrajno mnogo puta ponavljati ovo to ia sad inim. Mali Narod Korisnik Glasnikih RNK je javio, da se Veliki Cetrosom ve podijelio, te da Praznik Udvostruenja poinje. I zaista, sve se oko mene ve poelo gibati. Iskljuujem elektrone ula, preputajui se vrtlogu Novog Raanja. Sretan sam to i ja pridonosim da se ostvari milenijima star ritual Boanske Mitoze. Ah, kako je ponekad prekrasno biti neophodan... *** ... Profesor ustane sa sjedala ogromne aparature divovskog elektronskog mikroskopa, obrisa elo, te muklim glasom progovori... Ovo to ste sad vidjeli, bit e za nas vjena tajna ivota. Koja li tajanstvena sila prouzrouje to neobino gibanje nukleotida u citoplazmi, i diobu molekula DNK u jezgri, neposredno pred diobu same stanice? Ne znamo. No, moda ete Vi, jednog dana, biti sudionici, ili svjedoci pobjede Nauke nad misterijima citologije... Studenti naborae ela, u elji da shvate Profesorove rijei...

34

Damir Bajs

SLOBODAN PRIKLJUAK
Univerzitet u Denveru tih je dana nalikovao na mravinjak u koji je upao stari mravoklop. U njegovim hodnicima mogli ste isto tako lako naii na istaicu, predsjednika vlade, astronauta ili ampiona formule 1. Razlog toj neobinoj ivosti krio se u tome to je jedna naunoistraivaka ekipa s profesorom Burtonom na elu otkrila novi nain komuniciranja. Kao to moda znate, radio-signali su nedovoljno brzi za bilo kakav kontakt meu zvijezdama. Taj problem sada je bio rijeen. Iz kole znate (moda i ne) da je ia Einstein rekao: Nita ne moe biti bre od svjetlosti i bog. Meutim ima i nekih izuzetaka to smo nauili iz Morrison-Leibrovog pokusa koji su objasnili Smith i Lorens. Nauka je ila i dalje te je otkriem nove estice multitrona koja u kretanju nema masu napravila korak naprijed. Profa Burton je sve to povezao drei se Doleova aksioma i kolapsione komore. Time je omoguio trenutaan prijenos slike i tona na 275 tisua godina svjetlosti (nikad mi nije bilo jasno kako su to izraunali). Sada je naa vrsta bila spremna da sazna jesmo li sami meu zvijezdama. Sve nade bile su usmjerene prema omanjoj, smeoj kutiji, nalik na pisai stroj. Nju, kao i cijelu dvoranu snimale su beumne stereo-kamere. Profesor Burton prvo se naklonio prisutnima to su oni popratili snanim pljeskom, a zatim je isprobao ozvuenje (4x650 vata) s onim tradicionalnim jedan, dva, tri. Potom je dostojanstveno ukljuio tu spravu priekavi da se cijev i komora ugriju. Rijei koje je tada izgovorio ule su u historiju: Halo, halo, ovdje Zemlja, ako nas ujete, javite se. Nakon minute ispunjene oekivanjem zvunici su poeli da krkaju, a na ekranu se pojavila slika. Zamislite krianca slona i konja u ruiastoj boji pa ete dobiti dojam kako je on izgledao. Predstavio se na pravilnom engleskom s malo kanadskim naglaskom: Ovdje centralni galaktiki potanski ured. Ja Art III, komunikator drugog stupnja, estitam vam na prvom kontaktu u ime federacije. Koristim se odmah ovom prilikom da vas informiram da nemamo slobodan videofonski prikljuak za vas. Nova centrala se 35

gradi na Brisbanu V. Trebala je biti ve zavrena ali Nassaui nam nisu isporuili stabilne redonal-staze. Usprkos tekoama, proradit e za nekoliko desetaka vaih godina. Plaanje je unaprijed. Pozdravljam vas do skorog vienja. Od tog trenutka ekamo na taj videofonski prikljuak i nadamo se da e Nassaui isporuiti stabilne redonal-staze. Raun smo dobili. Bojan Meserko

VARIJACIJE NA TEME
(odlomak iz govora lana Federacije visoko razvijenih civilizacija na sastanku Predsjednitva Federacije) ... hahaha... Zemlja... hahaha... razvijenost... hahaha... kultura... hahaha... ovj... hahaha... ovjek... hahaha... mrk... hahaha... intelekt... haha... mrk... inteligencija... hahaha... Zemljani... hahaha... ... ESKI ZID Iako mu je u odjei i sa skafandrom na glavi bilo vrue, nije mu padalo ni na um da se raskomoti premda je kompjuter dao podatke da je planet nenaseljen i da ima atmosferu pogodnu za disanje. Bio je ve otprilike sto metara daleko od broda i neto ga je gonilo naprijed. Sa uenjem se ogledavao. Zatim je poeo govoriti u mikrofon povezan s brodskim kompjutorem, koji je sve zapisivao u brodski dnevnik: Dobro sam podatke da je atmosfera potpuno prikladna za disanje, u njoj su, dodue, prisutni kisik, pa i ozon, ali u tako malim koliinama da ih nije vrijedno ni spominjati. No to i nije toliko vano koliko ovo drugo to sam zapazio: tlo je potpuno crno, iz njega izviruju neki crni predmeti koji se na dodir pretvaraju u tvar koja se rasula po tlu gdje god sam prolazio. Upravo sam stigao do zida. Zid mi priblino dopire do pojasa i, kao i sve ostalo, i on je taman. irok je nekoliko... a po njegovoj sredini vijuga kanal. Ne mogu zakljuiti emu slui taj kanal. Zid se vijuga u nepoznatom pravcu i ne vidim mu kraja. Sada, kad sam ga malo bolie razgledao, ini mi se da nije prirodna tvorevina. 36

Mislim da je planet pogodan za naseljavanja, a moda i mjesec koji krui oko njega, ali je potrebno jo istraivati. Znakova inteligentnih bia nema ni na jednom od ta dva tijela... BEZ RIJEI Bilo je tono podne. Ljudi su se okupili oko pridolica i zaueno ih gledali. Ni jedni ni drugi nisu pokazivali bilo kakve osjeaje. Gledali su se i meusobno prouavali. Jedan od pridolica istupio je nekoliko koraka; gomila ljudi se zanjihala i gurnula naprijed nekog mladca obraslog u bradu. Pridolica je poeo mahati rukama i pokazivati na sebe i u nebo. Bradati mladi je gledao u njega i u sunce. Zatim je pogledao na se i na sunce. Zatim opet. Krenuo je nekoliko koraka udesno. Zatim je gledao stranca, pa spustio pogled na tlo. Sunce se pribliavalo zalazu. Tamna sjena pod mladievim nogama postajala je sve dua. Gledao je u nju. Zatim je nekako bojaljivo pogledao pridolicu. Taj je opet pokazao na se i na sunce. Mladi se iznenada uzbudio. Okrenuo se gomili ljudi i pokazao im sjenu pod sobom koja se ve jako produila a zatim je pokazao prema nogama stranaca. Tamo nije bilo sjene. Gomila se zatalasala. Ljudi su odnekud izvadili kamene sjekire i uz reanje jurnuli na strance, uli su se samo tupi udarci, mumljanje i krgutanje. Sve je trajalo samo nekoliko trenutaka. Gomila se polako razilazila. Svatko je drao u jednoj ruci sjekiru ili otar kamen a u drugoj tamnu tvar halapljivo je tragajui i prodirui. Mjesto obrauna je ostalo pusto. Na njemu nije ostalo nita to bi govorilo da se ovdje dogodila tragedija. ZOO Koliko je vremena ve kod nas? Ne sjeam se. Znam da ga je moj otac neko donio. Od kuda? Priao mi je ali... ne sjeam se. Ti si mu izradio kavez. Da, ja sam ga izradio. Dakako, i otac mi je pomogao i... Zato tako malo jede? Ta vidi kako je malen. Dovoljno mu je jedna tableta za nekoliko godina. Zanimljivo je gledati kako je lie. To mi se najvie svia. Tada ga najradije gledam. Bolestan je. A mi ne znamo kako da ga izlijeimo. Morat u mu otkinuti glavu da ne trpi. 37

 Zato imaju samo dvije ruke i dvije noge, zato samo jednu glavu? Mi pak svi imamo po dvije ili vie glava. Moda je ba zbog toga tako neotporan. Je li tako, tata? Moda, keri, moda... Hoe li mi donijeti drugog? Dakako da hou. im budem opet prolazio mimo... No, kako li se samo zove taj njihov planet? Obeaje li, tatice? Naravno... Naravno... Kako li ono samo... Pa da, Zemlja, Terra joj je ime! VJENO KRUENJE Sva petorica su sjedila za okruglim stolom i razgovarala: Mi s Mjeseca smo tu potpuno nemoni. Ni mi s Marsa vam ne moemo pomoi. Mi s Enceladusa... ne znam... ne moemo... Rea nema snage, inae bismo ali ne moemo... Zato ste tako tvrdi? Ta i vi ste Zemljani, to jest, vai su preci bili Zemljani. Vi ste potomci prvih doseljenika koji su se prije pet stotina godina naselili... Ljudi ste, pomognite u ime uspomene na svoje pretke... Nalazimo se na rubu propasti i postojanja... Ne! Ne moemo! Nemogue! Nemamo snage. alimo! arko Mileni

LAMPA
Hej, Magarea Glavo, hajde da pronaemo neku od onih zanimljivih stvari iz vremena kada su svi ljudi bili vraevi i pravili arobne predmete. U redu, Krtico. A gdje da naemo takve stvari? Znam jedno mjesto gdje sam mnogo toga pronaao. Tamo su ruevine jednog prastarog ogromnog sela. Dobro, vodi me tamo. *** Hej, Krtico, vidi ta sam naao! Zaista neobina stvar. Dau ti za nju neto drugo. 38

 Neu. Zato? Pokazau ti sve to imam. Rekao sam: neu! I sve ti to dajem za... Zavei! Ako ne da milom, dae silom! Samo prii, i opaliu te ovim predmetom po glavi! Ne bojim se ja tvoje magije. Vie ja vjerujem u svoju batinu... Evo ti, na! Jao! Platie mi za ovo! Uh! pa taj tvoj predmet i nije tako neopasan... Hej, pa on gori! Stvarno. Do vraga, pa ovo ne pee! Pa kako onda svijetli? Otkud da ja to znam? Pokuajmo njime upaliti vatru. U redu. Dovucimo suvog granja. ooo Do vraga, Magarea Glavo, nee da se zapali! Da odnesemo vrau? Moda e on to bolje znati? Kojeta! Daj mi to! Neka si to razbio, Krtico. Ta avolska stvar nije bolje ni zasluila! Rastislav Durman

EKAJUI
Broj 505 sa crtom neka se odmah javi na prijemno odelenje. Ponavljam: 505 sa crtom odmah na prijemno... Ustao sam i intog se trenutka setio da to nisam ja. Bio sam, ali vie nisam. Prekvalifikovao sam se i moj novi broj je 981 na cvetie. Broj 982 kruni neka se odmah... Ovo je najmanje pedeseti put u toku prepodneva kako zovu krune. Kruni su naa sporedna delatnost, u poetku sasvim sluajan, danas unosan post scriptum Slube; ne slue za smetaj gostiju iz svemira, nego se iznajmljuju obinim Zemljanima koji hoe da proborave nekoliko sati u tuem telu. Dijetalci tuim 39

zdravim stomacima uivaju u preseljenim zainima, bakice flertuju u telima lepukastih kreolki, kepeci luduju od sree u iznajmljena dva metra i igraju koarku. Normalno, tarifa je na nivou zadovoljstva, pa klijentelu krunih ine samo milioneri, milionerke i patuljci iz dobrostojeih cirkusa. Mole se svi brojevi da do veeras podmire obaveze prema Fondu za izdravanje kosmikih pilota. Ponavljam: mole se... Uvek me neto acne kada se pomenu kosmonauti. Neprijatno mi je i sekiram se zato to mi je neprijatno. U redu, uzeli smo im posao, ali nije naa ideja da meuzvezdanim prostorima plove samo teretnjaci voeni mehanikim posadama, a da putnike prevozi Sluba. Uostalom, to je cena progresa. Ne samo da je jeftinije, nego je i prijatnije posetiocu sa drugog sveta da projektuje svoju svest u telo koje ga hrani energijom svog metabolizma, telo koje ga informie svojim ulima, telo koje je roenjem izvanredno prilagoeno atmosferi, temperaturi, pritisku i ostalim besnim glistama Postojanja. I ta jo? enama i deci ni na jednom svetu ne preti histerian napad zbog iznenadnog susreta sa blicem nakaznog turiste, niko ne smrdi, nema gnjavae oko kuvanja ajmokca sa amonijakom za Mettratone ili pripremanja tri uzglavlja za Trokonca u atomskom reaktoru. Dalje, domain Slube, iako za vreme posete nemoan da svojevoljno makne malim prstom, ima priliku da se neposredno upozna sa sveu posetioca, da usvoji njegova znanja, proeprka po seanju i svega se nagleda. Lako bi bilo smiriti kosmonaute, ali se oni ak i ne bune. Nesposobni za bilo ta, nespretni zbog zaboravljene gravitacije, samo se smekaju tuno. I dobro, uplatiu u Fond pet umesto obavezna tri na hiljadu solara, ali time pitanje kosmonauta smatram definitiv... Broj 2198 neka se odmah... Sta 2198? Kakav 2198? Koji 2198? Kruni, na cvetie, tamni?... Oprostite. Dopuna informacije: broj 2198 ukrteni neka... Ukrteni? Momak nije imao sree: neki Siriusovac odluio je da poseti Zemlju pre nego to je momku isteklo deurstvo. Ono, jeste da se deurstva u kategoriji ukrtenih dobivaju po kazni, ali momak je ipak na, zar ne? A nai ija tela preive posetu Siriusovaca ne ele ni da se seaju posete, a kamo li da priaju o njoj. Ipak, tu i tamo se neto nauje. Siriusovci, na primer, nikada ne spavaju i ne mogu da shvate da je iznajmljenom telu potreban san. Dre ga 40

budnog i po petnaest dana, a onda, kada se telo strovali, oni galame trae efa Slube i knjigu albi. Zatim, pojma nemaju o tome ta je higijena, pa su zahvaljujui potpunom nerazumevanju informacija dobivenih od ula mirisa, a lenji da proitaju uputstvo za upotrebu oveka, u stanju da u toku mesec dana boravka nijednom ne operu noge. Slinih maltretiranja ima mnogo, a najstranije je ono to zovu puenje iznutra poto redovno ugase pikavac o mali mozak... Broj 259 sa crtom... Jo jedan sa crtom. Prijatno je raditi u toj kategoriji. Tu se smetaju Doremifasollasidonci, bia sa navikama koje u dobroj meri nalikuju na ljudske. Uz to su isti, veliki gurmani, veseljaci, sportisti pa iznajmljenom telu bude drago to se sa njim postupa kao sa svojom imovinom. A tek ono! Svaki je Doremifasollasidonac, bez obzira na pol, veliki enskaro. Neumoran. Uspean. Moda sam pogreio to sam otiao u cvetie, ali vie nisam mogao da trpim udvaranje mog tela Steli. Stela ko zna zbog ega privlai Doremifasollasidonce kao lepak muve, a u zavadi je sa mnom ve nekih etrdesetak godina, ne podnosim je jo od vremena u kome mi je predavala matematiku u prvom, prvom, prvom, drugom, treem, treem, treem, treem i prvom tromeseju etvrtog razreda sredje kole. Broj 981 na cvetie neka se odmah javi na prijemno odelenje. Javljam se. Upozoravam tehniara da kae Filadendroncima (oni zbog tednje uvek idu dvojica u jedno telo) da malo obuzdaju strasti, proli put me je, kada su gosti otili, bolela glava od onoliko orhideja. Tehniar slee ramenima, prikopava mi elektrode, ekamo efa odseka. Dolazi. Potrebna mi je vaa saglasnost, 981. Nova procedura? Ne, nego vaa muterija nije Filadendronac nego Metus... Nikad uo za Metuse. I ja sam tek pred deset minuta saznao da su uli u Federaciju. Nismo imali vremena da oformimo kategoriju za njih, a jedan se najavio... Znam da muterija ne voli da eka, pa sam odmah potpisao i dao znak tehniaru. ef nije otiao, verovatno je hteo da poeli dobrodolicu prvom Metusu na Zemlji... Prokleti komarac... 41

Metusi su verovatno jedina bia u Galaksiji iji je subjektivan doivljaj vremena drugaiji od naeg. I srea to je ovaj moj navratio na pet minuta, pa u za deset godina konano moi da se poeem!

Rije urednika
(Nastavak s 4. stranice) Posebno se ograujemo od bilo kakve veze izmeu nas i kluba SFera iz Zagreba, koji je, kako izgleda, u SIRIUSU meritoran za domae tekstove. Taj klub uope ne smatramo ni po emu kompetentnim da predstavlja cjelokupnu jugoslavensku sf niti da donosi potrebne kritike ocjene tekstova. Budui do zapaamo kako SIRlUS sve vie produbljuje veze s klubom ljubitelja-oboavatelja znanstvene fantastike SFera, otvarajui stranice za tamonje ideje, nama ne preostaje nita drugo ve da prekinemo dosadanju suradnju s Redakcijom SIRIUSA, te vas u tom smislu lijepo molimo da nas briete iz impresuma SIRIUSA poevi od ovoga broja. elei vam mnogo uspjeha u daljem radu na poboljanju asopisa, koji je unato svemu perspektivan, pozdravljaju vas vai: Damir Mikulii i Zoran Zivkovi (Zagreb i Beograd) PS. Molimo vas da ovaj tekstl shvatite kao otvoreno pismo te da ga po mogunosti objavite u SIRIUSU. M. .

Ja: Primih. Proitah. Objavih. Izbacih iz impresuma (vidi: prva unutarnja stranica, prvi stupac, dolje). I rekoh: klub SFera je od prvog broja SIRIUSA struni kolektivni konzultant Urednitva (to i pie u svakom broju), no nikad dosad, sada ni u doglednoj budunosti nije bila, nije, niti e biti MERITORAN za domae tekstove u SIRIUSU. Rekoh i nikada ne porekoh. Damirove & Zoranove informatore o tom pitanju najsrdanije pozdravljam i elim im da se okuaju barem u domaoj, ako ne i u inozemnoj sf! Inae, obojici dosadanjih suradnika (i urednika!) otvorene su stranice SIRIUSA i nadalje, kao to se to vidi i iz naslovne prie u ovom broju (ruku na srce: tampanoj mjesec i pol prije dvopotpisanog pisma!), ali ne i u smislu prva tri pisma objavljena u ovoj rubrici! to da kaem na kraju? Sedam Vain pisama u ovom broju, sedam (ili barem est!) prilika da se pospem pepelom. Za veljau divna zgoda: pepelnica... III, moda ipak, samo fanik (poklade)? Zaista ne znam. Va Borivoj Jurkovi

42

Murray Leinster: Keyhole

Prevela Nada Kralj

Kljuaonica
Kada su Butcha donijeli u stanicu na krateru Tycho, inilo se da se sav skvrio onog asa kada je proradila gravitacijska spirala u komprimiranom zraku. U takvu stanju nije ga se moglo ispitivati. Butch je imao velike oi, mrave ruke i noge, bio je vrlo mlad a za disanje mu nije bilo potreban zrak. Nadzornik ga je ugledao u asu kada su ga njegovi otmiari izruivali osoblju. Nalikovao mu je na ekinjasto, krzneno klupko na kojem su se isticala samo dva velika, prestraena oka. Zar ste ludi? ljutito e nadzornik. Donijeti ga ovamo tek tako? Zar biste ljudsku bebu unijeli u osmu gravitaciju? Iznesite ga odavde! Pourili su prema djejoj sobi u kojoj se nalazio i jedan preureeni kavez kao stvoren za Butcha. U drugom je dijelu bila uionica za djecu sa Zemlje. U dijelu prostora gdje su smjestili Butcha gravitacijske spirale bile su iskljuene, tako da su u toj sobi stvari imale teinu kakvu imaju na Mjesecu. U svim ostalim dijelovima stanice nalaze se spirale koje stvaraju normalnu teinu kao na Zemlji. Kada su ga doveli, Butch je bio u dijelu stanice gdje je vladala Zemljina gravitacija i stoga nije mogao ni pomaknuti svoju dugaku, krznenu apu. Meutim, u djejoj je sobi bilo drugaije. Nadzornik ga spusti na pod. Sada se on osjeao nelagodno. Umjesto normalne teine od 80 kilograma, teio je svega desetak. 43

No Butchu je ovdje sve bilo normalno. Ispravi se i odskakuta po djejoj sobi do kaveza nainjenog tako da mu poslui kao privremena nastamba. U kavezu su bili komadi stijenja i kamenja pronaenih na mjestima gdje ive Butchovi roaci. Ipak, dijelovi stijenja i kamenje bili su privreni icom za dno kaveza, ako bi Butch na um pala udna ideja. Butch se poveseli vidjevi poznate predmete, tj. kamenje. Dohvati jedan ovei kamen, privije ga uz grudi i pone veselo poskakivati. Zatim se umiri. Nadzornik ga je promatrao. Butch je bio nepokretan nekoliko minuta i inilo se da se pokuava uivjeti u to je mogue vie okolnih predmeta. Pri tom su mu se pomicale samo oi. Opet se pomakne. Uze u ruke jo nekoliko manjih kamenova. Ponovo stane i upre pogled u nadzornika. Gledao ga je vrlo prodorno. Da li je to bio izraz straha ili molbe nadzornik nije bio siguran u to. Hmm pone nadzornik dakle, emu slui ovo kamenje? Kao leaj, sjedalica ili naslon, ha? Ja sam tvoja dadilja, mome. Igramo s tobom jednu prljavu igru, ali ti tu ne moe nita uiniti. Znao je da ga Butch ne moe razumjeti, ipak, obraao mu se kao da razgovara sa psom ili djetetom. Nije ba razumno ali je neophodno. Moraju nekako uspostaviti kontakt. Odgajat emo te tako da postane izdajica svoga roda mrgodei se ree nadzornik. Ne dopada mi se to, ali tako mora biti. I eto, bit u vrlo ljubazan prema tebi, jer to je dio nae zavjere. Kada bih odista, od srca, bio iskren i ljubazan, tada bih te ubio. Bilo bi to za tebe bolje. Meutim, ne mogu to uiniti. Butch je buljio u nadzornika, ne miui se. Nalikovao je na zemaljskog majmuna, premda ne sasvim. Za usporedbu s Butchom, bila je to najslinija ivotinja. Naredniku se uini da izraz Butchova lica postaje patetian. Gorko mu ree: Ti si u ovoj djejij sobi, Butch. Osjeaj se kao kod kue. Izae i zatvori vrata za sobom. U hodniku su bili postavljeni monitori koji su pokazivali sobu snimanu iz sva etiri ugla. Butch je dugo bio miran i sjedio na jednom kamenu. Nakon otprilike pola sata sie s kamena i izae iz kaveza. Poeo ga je zanimati onaj dio sobe u kojem su bili predmeti koje je ovjek koristio. Sve je dodirivao svojom apom koja je neodoljivo podsjeala na ljudsku ruku. inio 44

je to vrlo paljivo. Kada je prestao ispitivati predmete oko sebe nita zapravo nije bilo pomaknuto. Opet se vratio u kavez, legao poloivi glavu na kamen i inilo se kao da spava. Samo su mu oi bile otvorene. Dugo je jo ostao u tom poloaju dok se nadzornik napokon nije umorio. Otiao je ostavivi Butcha samog. Sve je ovo bilo apsurdno i nervirajue. Prvi ljudi koji su se spustili na Mjesec znali su da je to mrtvi prostor. Tako su bar astronomi govorili stotinu godina. Prva i druga ekspedicija na Mjesec nije opovrgla tu teoriju. Ali, jedan ovjek iz tree ekspedicije opazio je da se neto mie meu gromadama stijena. Pucao je u tom smjeru i pogodio jednog stvora iz Butchove obitelji. Svakako, bilo je prilino neuvjerljivo da na Mjesecu gdje nema ni zraka ni vode egzistira ma koji ivi stvor. Ali Butchovi prijatelji i roaci su ipak ivjeli u takvim uvjetima. Mrtvo tijelo ubijenog stvora odnijeli su na Zemlju. Biolozi su bili ogoreni. I unato primjerku koji im je trebalo da poslui za ispitivanje, nikako se nisu mogli pomiriti sa injenicom da takvo to postoji na Mjesecu. Ljudi u etvrtoj i petoj ekspediciji nemilosrdno su ubijali predstavnike Butchova roda ne bi li tako pridonijeli razvoju znanosti. U estoj su ekspediciji poginula dva ovjeka dok su se nalazila u lovu. Pogodila ih je neka vrst oruja, jo se ne zna kakvo je ono bilo, i nije im pomoglo ni zatitno svemirsko odijelo. Sedma je ekspedicija bila unitena do posljednjeg ovjeka. Butchovi roaci oito nisu htjeli biti predmetom biolokih istraivanja. Sve do dolaska desete ekspedicije koja je dola sa etiri svemirska broda i osnovala bazu na krateru Tycho, ovjek nije bio siguran u svoje uspjeno slijetanje i boravak na Mjesecu. ak i sada se osoblje osjealo nelagodno, kao da je pod stalnom paskom nekoga koga se ne vidi. Narednik je podnio izvjetaj na Zemlju. Mladune Mjeseevih stvorenja ulovljeno je i nalazi se u stanici Tycho. Djeja je soba bila spremna i Butch je sada tamo, iv. ini se da nije ozlijeen. Isto se tako ini da ga uope ne smeta prostor u kojem se nalazi zrak kao na Zemlji. Vlada se znatieljno i oito je da posjeduje izvjesnu inteligenciju. Do sada se jo nije otkrilo to jede ako uope jede iako ima isti oblik usta kao i dotada uhvaeni primjerci njegove vrste, a 45

ini se da mu jedna vrst zubala slui nekoj radnji poput ovjekove. Narednik je ostavio Butchu da se nesmetano pone privikavati na novu okolinu. Nadzorniku se nije sviao njegov zadatak ali je znao da tako mora biti. Butcha se moralo udomaiti. Moralo ga se prisiliti da prihvati ljude i da se prilagodi njihovu nainu ivota kako bi ljudi uspjeli istrijebiti preostale pripadnike njegove vrste. Ljudi su morali osvojiti Mjesec. Gravitacija na Mjesecu iznosi osminu gravitacije na Zemlji. Raketni brod mogao bi prevoziti ljude i terete na Mjesec, ali jo nije postojao vei brod koji bi izravno sa Zemlje mogao dospjeti do Marsa ili Venere jer je bilo nemogue ponijeti toliko mnogo goriva. Kada bi Mjesec bio stanica na kojoj bi se uzimalo gorivo stvari bi se bitno izmijenile. Osam bavi goriva na Mjesecu odgovarale bi jednoj bavi na Zemlji. I sam bi brod na Mjesecu bio osam puta laki. Po takvoj logici, brod koji sa Zemlje kree opremljen s deset bavi goriva, mogao bi se zaustaviti na Mjesecu, uzeti gorivo, i ponovo se vinuti u vis sa stotinjak bavi, ako pomnoimo koliinu u odnosu na gravitaciju. S bazom goriva na Mjesecu ovjek bi mogao osvojiti cijeli solarni sistem. Bez Mjeseca, ovjek je prikovan za Zemlju. ovjek je morao IMATI Mjesec. Butchovi roaci su to spreavali. Po normalnom iskustvu, ne bi smjelo biti ivota u zrakopraznom prostoru gdje su krajnosti izmeu topline i zime toliko velike. Ipak, na Mjesecu je bilo ivota. Butchov rod nije udisao kisik. Oigledno je da su ga dobivali kroz neke kombinacije menerala koji su se spajali s ostalim mineralima u njihovu tijelu oslobaajui toplinu i energiju. Zanimljiv je i njihov sastav krvi. Umjesto eljeza, u krvi im je pronaen vei postotak bakra. Na neki udan nain bili su inteligentni, to je bilo jasno. Koristili su orue, lomili su kamen, obraivali su i dobivali dugi, tanki kameni kristal koji su bacali kao oruje. Nita nisu imali od metala, jasno, jer nije bilo vatre da ga tale. Nije moglo ni biti vatre bez zraka. Nadzornik se digne i protrese glavu. Uputi se prema djejoj sobi da vidi dogaa li se to novo. Pogleda na monitore. Butch je nenokretno sjedio naslonjen na otri brid kamena. Oi su mu bile sklopljene. Nalikovao je na malu razbaruenu krznenu loptu 46

ukradenu iz bezranih prostora koja e biti preodgojena u izdajicu svoje vrste. Nadzornik se vrati u svoju kabinu i ugasi svjetlo. Prije no to je zaspao, razmiljao je o tome postoji li bar neka mala nada za Butcha. Nitko nije znao kakav je njegov metabolizam. Nitko nije mogao ni pretpostaviti to on jede. Mogue je da Butch sada umire od gladi. Ako je tako, to bolje za njega. Ali, nadzornikov je zadatak bio da to sprijei. Pripadnici Butchove vrste bili su u ratu s ljudima. Velikooka krznena stvorenja pomno su pratila ljude koji su se kretali po Mjesecu u izuzetno brzim oklopnim vozilima. Upravo u asu kad se jedno takvo vozilo kretalo po irokim prostorima, otri tanki komadi kamenja letjeli su posvuda uokolo nastojei da pogode cilj. Otetili su vrata vozila, to i nije neto naroito. Ali jednom su prilikom pogodili kotae i vozilo se zaustavilo. Netko je morao izai da raisti teren i popravi vozilo. Tada je bujica igliastog kamenja poletjela na tog ovjeka. Igliasto, otro kamenje, jurei trideset metara u sekundi pogaalo je isto tako snano na Mjesecu kao i na Zemlji. Svemirska je odjea probijena, ovjek je poginuo. Poueni takvim iskustvom, ljudi su promijenili vrst materijala za oklopna vozila i opremili se neprobojnim odijelima. Ljudi koji su u narednim ekspedicijama stizali na Mjesec, bili su odjeveni u prave oklope poput srednjovjekovnih vitezova. Rat je bio u toku. I izdajica je bio potreban. Butch je bio izabran za izdajicu. *** Narednik je ponovo poao prema djejoj sobi. Na Mjesecu dani i noi traju punih etrnaest dana. Ljudi u stanici nisu se na to obazirali i lijegali bi kada bi to u zemaljskim uvjetima bilo normalno. Narednik je odspavao samo nekoliko sati. elio je to prije vidjeti Butcha. Butch je poskakivao oko kamenja, prebacivao ga s jedne strane na drugu i nije se doimao da je ba previe potiten. Ne znam hoe li nas sve ovo dovesti do cilja ili nee spreman za razgovor progovori nadzornik. Moda e mi se usprotiviti i boriti se sa mnom kada te dotaknem... Ali, vidjet emo. Isprui ruku. Malo krzneno tijelo ni hladno ni toplo ve s temperaturom istom kao u stanici povue se u kraj. Butch je bio vrlo mlad. Nadzornik ga dohvati za apu i povue prema drugom 47

kraju sobe gdje se nalazila oprema za djecu kolarce. Butch se ne usprotivi ve poe prestraeno za nadzornikom. Igram prljavu igru ree nadzornik jer sam ljubazan s tobom, Butch. Evo jedne igrake. Butch je buljio u udu. Oi su mu munjevito kruile naokolo. Nadzornik mu ispusti apu i dohvati mehaniku igraku. Navije je i spusti na pod. Pokretala se dok ju je Butch paljivo promatrao. Kada se zaustavila, Butch pogleda u nadzornika. Ovaj je opet navije. Butch je ponovo promatrao. Kada se zaustavila po drugi put, siuna apa nalik na ruku isprui se prema igraki. Butch je pokuavao da je navije. Nije to uinio dovoljno snano i nakon neuspjela pokuaja ispusti igraku i poe prema kavezu. Oklijevao je naas, da bi trenutak kasnije opet poao prema igraki. Gledao je u kljui za navijanje a onda ga snanije zavrti. Spravica je poela zujati. Butch je spusti na pod. Proradila je! Mozak povie nadzornik. Mome, pa ti umije razmiljati. Na prvi pogled mi se inilo kako si na stupnju razvoja malog djeteta, ali ti si dokuio princip rada igrake. To gore po tebe, mome. U redovno vrijeme javljanja, podnio je svoj izvjetaj na Zemlju. Butch se moe podvrgnuti uenju. Potrebno je da samo jednom vidi kako se neto radi, najvie dva puta, i ve je sposoban da to sam ponovi. I oprezno je javljao nadzornik ne boji me se. Shvatio je da su mi namjere prijateljske. Kad god mu se obraam i govorim mu neto, on osjea vibraciju mog grla odakle dopire glas. Maloas, prije no to sam ga ostavio, opet sam govorio. Gledao je kako mi se miu usnice a ja sam mu uzeo apu, stavio je na svoja usta kako bi on osjetio vibracije. Zatim sam pomaknuo apu i stavio je na svoje grlo. Opazio sam da je odmah reagirao, pa mi se ini da su upravo na grlu najsnanije vibracije koje mu neto znae. inilo se da je oduevljen. Ne znam kako ete vi procijeniti njegovu inteligenciju, ali, ona je nesumnjivo vea od djetetove. Malo.zastane da bi nastavio neto uzbuenije: Uznemiren sam. Ako ve morate znati, ne svia mi se zamisao o islrebljenju njegove vrste. Imaju oruje, imaju razum. Mislim da bi na neki nain trebalo uspostaviti kontakt s njima, pokuati se sprijateljiti, prestati ih ubijati. 48

Nekoliko sekundi je vladala tiina. Sekundu i pol bilo je potrebno da nadzornikov glas stigne do Zemlje i isto toliko da se do njega vrati sugovornikov. Vrlo dobro, nadzornie. Glas vam je bio vrlo jasan. Nadzornik slegne ramenima. Stanica Tycho na Mjesecu bila je izrazito vaan punkt. Osoblje je bilo pomno izabrano i nije postojala mogunost da se pogrijei. Nadzornik je znao da e izvriti svoj zadatak, no ipak, alio je Butcha. *** U jednoj o sljedeih lekcija, nadzornik je u djeju sobu donio praznu alicu za kavu. Pokazao je Butchu da dno alice vibrira kada se u nju govori, isto kao i grlo. Butch je to iskuao vrlo brzo. Otkrio je sam da alicu mora usmjeriti prema nadzorniku kako bi dohvatio vibracije. Nadzornik je bio nesretan. Radije bi da Butch bude malo manje racionalan. Kod sljedee lekcije pokazao je Butchu tanku metalnu dijafragmu rastegnutu preko jednog obrua. Butchu je istog asa sinula ideja to initi s tim. Kod svog narednog izvjetaja na Zemlju, nadzornik je bio ljutit: Butch nema naa iskustva sa zvukovima, to je jasno izvjetavao je. Na Mjesecu nema zraka. Ali, zvuk putuje kroz stijene. Reagira na vibracije vrstih predmeta isto kao to gluha osoba osjea vibracije na plesnom podiju ako je glazba dovoljno glasna. Moda Butch i ostali pripadnici njegove vrste imaju jezik ili zvukovne znakove koji se alju kroz stijenu. Oni svakako komuniciraju meusobno. A ako imaju mozak i razum i ako komuniciraju, onda nisu ivotinje i ne bi ih se smjelo unititi samo zato to to nama odgovara. Zastao je. S druge strane veze nalazio se glavni biolog Zavoda za istraivanje svemira. Nakon uobiajene stanke, dok zvuk putuje s jednog kraja na drugi, nadzornik zauje odluan glas: Sjajno, nadzornice! Izvrsno zakljuujete. Mi ipak moramo sve to detaljno razmotriti. U javnosti je zamisao o iskoritavanju Marsa i Venere vrlo popularna. Ako elimo dobiti potrebna sredstva a glasanje e uskoro uslijediti, onda moramo prikazati dosadanje rezultate naeg rada. Moramo se pomaknuti s ove toke i napredovati prema sljedeem planetu. Javnost to trai od nas. Ako ne ponemo 49

podizati stanice s gorivom na Mjesecu, zanimanje javnosti za nae dalje pothvate naglo e opasti. A kad bih poslao neke Butchove fotografije? iznenada e nadzornik. On je vrlo ovjekolik. I izuzetno privlaan. Linost. Fotografija-dvije na kojoj se vidi Butch za vrijeme naih lekcija, to bi moglo biti vrlo zanimljivo za javnost. Ponovo doe do iritiraj ue stanke dok je glas putovao etiri stotine tisua kilometara da bi se odgovor sa Zemlje vratio do nadzornika. Narednie sa aljenjem u glasu obrati mu se glavni biolog ta stvorenja s Mjeseca poubijala su prilian broj ljudi koji su proglaeni rtvama znanosti. Ne moemo dati pozitivan publicitet stvorenjima koja su ubijala ljude. U svakom sluaju, divno napredujete, narednie. Samo tako nastavite. Veza se prekine. Narednik tiho opsuje. Zavolio je Butcha a ovaj mu je vjerovao. Kad god bi uao u djeju sobu, Butch bi siao s kamena, pohitao mu u susret i objesio mu se oko vrata. Butch je bio smijeno malen, jedva da je dosizao pedesetak centimetara i bio je apsurdno lagan i krhak u ovoj djejoj sobi u kojoj je vladala samo Mjeseeva gravitacija. A ipak je bio vrlo ozbiljno, staloeno stvorenje koje posluno ponavlja sve ono to mu zada nadzornik. Jo je bio oduevljen zvukom. Bilo da nadzornik govori, pjevui ili zvidi, sve ga je oduevljavalo podjednako. Kada su se nadzornikove usne pomicale, Butch bi dohvatio obru na kojem je bila rastegnuta dijafragma, malim bi je prstom dotakao i tako primao vibracije koje je stvarao nadzornikov glas. Jednom ga je nadzornik promatrao na monitoru u hodniku. Vidio je kako, potpuno sam, ponavlja svaku kretnju na nain kako to ini nadzornik. Pretvarao se kao da on pouava nekog drugog. Pretvarao se da je on nadzornik, i to mu je oito prijalo. Nadzornik je osjeao muninu. Sada je ve nesumnjivo znao da voli Butcha. Bila je bolna pomisao da je ostavio Butchu napravu na principu vibracijskog mikrofona, koji e prenositi njegov glas do vibracija stijena i istovremeno registrirati druge vibracije koje bi se mogle stvoriti kao odgovor. Ako pripadnici Butchova roda komuniciraju lupkanjem po stijenama ili tome slino, ovjek bi ih mogao prislukivati. Mogao bi 50

odrediti njihovu lokaciju, mogao bi otkriti njihove zasjede primijeniti ovjekove protumjere. Nadzornik se nadao da ureaj nee proraditi. Ipak, proradio je. Kada je spustio napravu na pod i govorio u mikrofon, Butch je osjeao pod nogama vibracije. Prepoznao ih je i usporedio s onim vibracijama koje je nauio prepoznati u zraku. Poskoio je radosno. Bio je to znak zadovoljstva. Tapkao je svojim malim stopalima po podu i proizvodio osebujne zvukove kao da neto grebe. Mikrofon je sve pomno biljeio. Poskakujui, gledao je u nadzornika oekujui da ovaj reagira na izvjesne poruke. Nita od toga, Butch alosno e nadzornik. Ja to ne mogu shvatiti. Ali, ini se kao da si ve poeo svoju izdaju. To e pomoi da se doepamo nekih tvojih roaka. *** Nevoljko je o tome izvijestio efa stanice. Smjesta su bili postavljeni mikrofoni po stjenovitim predjelima uokolo stanice. Sve je osoblje bilo spremno da stupi u akciju kod eventualnog javljanja stvorenja s Mjeseca. Nitko se nije zaudio kada su mikrofoni, postavljeni oko stanice, istog asa poeli davati rezultate. Pribliavao se sumrak. Butcha su uhvatili usred Mjeseeva dana koji traje trista trideset etiri dana. Polovicu toga vremena na Zemlji bi to bilo tjedan dana Butch nije uzeo nikakvu hranu. Nadzornik mu je ponudio svaku vrst hrane, pa i ono to ovjeku nije hrana. Drugim rijeima, sve to se nalo u stanici. Na kraju mu je davao uzorak svakog pojedinog minerala iz kolekcije koju su imali u stanici. Butch je sve to gledao sa zanimanjem, ali nije pokazivao znakove apetita. Nadzornik je oekivao da e Butch umrijeti od gladi mislei pri tom da je to za njega najbolje. Bolje da on umre nego cijela njegova vrsta. inilo mu se da zapaa kod Butcha izvjesne znakove slabosti i gubitak energije. Mislio je da je to slabost zbog gladi. Sumrak je bivao sve gui. Metar po metar, kilometar po kilometar, irila se tama i stizala sve blie stanici Tycho. Nadzornik je gledao kako se Sunce gubi iza posljednjih vrhova na obzorju. Slijedea dva tjedna nee ga vidjeti. Iznenada zazvoni alarmno zvonce. U stanici su ve sva svjetla bila upaliena. Sa zvunika dopirao je uzbuen glas: 51

 Zvukovi dopiru izvana, sa stijena. Zvukovi koji znae da Mjeseeva stvorenja razgovaraju, ovdje negdje, u blizini. Svi navucite svemirska odijela i pripremite oruje! Nadzornik je mislio na Butcha. Nemaju takvo svemirsko odijelo koje bi mu pristajalo. Isti as se prene. Pa Butchu i ne treba skafander. Nadzornik navue nezgrapno odijelo. Upalili su reflektore. Bezrani prostor uokolo stanice bio je osvijetljen kao da je dan. Prizor je stvarao zebnju i nelagodu. Iza osvijetljenog prostora vladao je gusti mrak u kojem se tko zna to moglo kriti. Sa zvunika opet odjeknu glas: Stvorenja sa Mjeseca! Udaljuju se trei! Tre krivudavo! Tko eli pucati... Glas zastane. Ostavili su neto nedaleko od stanice. Svi su se osjeali nelagodno. Ja u to pogledati ree nadzornik. Uplaio ga je vlastiti glas, ali ipak nije posustao. Mislim da slutim to bi to moglo biti. Nekoliko asaka kasnije izaao je iz stanice. Kretao se vrlo lagano, unato tekom odijelu. Slijedila su ga i dva lana osoblja stanice. Sva su trojica bili naoruani, a u rukama su drali jake svjetiljke i neprestano njima kruili uokolo da ih netko ne bi iznenadio. Nadzornik je iza svjetla vidio milijune zvijezda. Podsjetilo ga je to na slian prizor gledan sa Zemlje. Naas se bio zanio, no ve je slijedeeg trena zaboravio na zvijezde i paljivo motrio oko sebe. Opazi predmet koji su vidjeli dalekozorom iz stanice. Kada mu se pribliio, nije bio naroito iznenaen onim to je vidio. Bio je to komad stijene na kamenoj ploi na kojoj se nalazila fina, gotovo nevidljiva praina. Bilo je oito da je to praina dobivena od istog komada stijene. Narednik glasno progovori u mikrofon: To je poklon za Butcha. Njegovi roaci znaju da je uhvaen i da je iv. Pretpostavljaju da je gladan. Ostavili su ovdje neku klopu koju eli ili koja mu je potrebna. Bilo je upravo tako kako je rekao. Nadzornik se nije time ponosio. Butch je otet i oni su neprijatelji njegove vrste. Butch je bio zatvorenik a njegovi otmiari nisu imali nita ime bi ga mogli hraniti. Zapravo, nisu znali to jede. I tako je netko od njih, moda ba Butchovi roditelji, riskirao ivot da bi mu nadomak stanici 52

ostavio hranu i komad stijene kako bi otmiari mogli prepoznati kakva je to praina kojom se hrane. Budite paljivi obrati se nadzornik kolegama da ne prosipate taj prah dok stignemo do stanice. Butch se oduevljeno bacio na hranu. Mrvicu po mrvicu, prah je nestajao s ploe. Nadzornik se osjeao jadno. Prilino brzo napreduje, Butch ree mu nadzornik. Ono to sam dosad doznao od tebe stajat e glave tvoje roake. A oni jo riskiraju da te nahrane! Tebe pretvaram u izdajicu, a sebe u nitkova. *** Butch je zamiljeno uzeo obru s napetom dijafragmom kako bi uhvatio glasovne vibracije iz zraka, a onda spusti napravu na pod, jer ih je tako oito bolje osjeao. Pritisne komunikacijski mikrofon i usmjeri ga prema nadzorniku. ekao je. Ne uznemireno e nadzornik. Tvoji su ljudi previe humanu Ne dopusti mi da ita vie doznam, Butch. Budi pametan, muni glavom i pravi se lud. Ali Butch nije to uinio. Prije nekoliko dana nadzornik ga je uio itati. Pomalo je udno, ali mikrofoni postavljeni po stijenama u blizini stanice samo su jednom zabiljeili zvukove, kad su proradila alarmna zvona u stanici. I poslije toga nita vie. ini se da su Butchovi roaci napustili podruje oko stanice. Ako bi tako ostalo, mogla bi se poeti gradnja stanice za gorivo, a unitenje tih stvorova moglo bi se odgoditi za kasnije. Ali Butch je sugerirao druge mogunosti. Ako tvoji roaci ieznu na neko vrijeme nadzornik ree Butchu bit e to dobro, iako ne zadugo. Pouruju me da te to prije naviknem na Zemljinu gravitaciju. Ako u tome uspijem, htjeli bi da te dovedem na zemlju pa da te smjeste u neki zoo. Ako se to pokae uspjenim, druge e ekspedicije morati donositi jo mnogo tvojih sunarodnjaka da se zadovolje elje ostalih zoolokih vrtova. Butch je netremice gledao nadzornika. Sa sljedeom ekspedicijom stii e i neka mala rudarska sprava. Trebao bih ispitati da li moe nauiti njome rukovati. Butch zagrebe po podu. Bio je to znak da ga zanima ono to pria nadzornik. inilo se da uiva u vibracijama njegova glasa, kao to pas voli kada mu vlasnik neto pria. 53

 Mi, ljudi, svrstali smo vas u ivotinje. Sami sebe uvjeravamo kako nam cijeli ivotinjski svijet mora biti podreen. ivotinje moraju raditi za nas. Ako bude suvie bistar, pohvatat emo sve tvoje roake i iskoristiti ih da nam kopaju minerale na Mjesecu. I ti e biti s njima. Ali, ja ne elim da ti zavri u rudniku. Ne elim to. Butch ode do ploe. Uzme komad krede i stane neto pisati. Znakovi su tvorili slova. Slova su se pretvarala u rijei. Rijei su nosile poruku. TI, pisao je Butch sitnim pravilnim slovima, DOBAR PRIJATELJ. Okrene glavu i pogleda nadzornika. Ovaj problijedi. Nisam te uio ove rijei, Butch. to se dogodilo? Zaboravio je da su njegove rijei za Butcha bile vibracije, bilo u zraku ili na podu. Zaboravio je da one nemaju nikakvo znaenje. Tako se samo njemu inilo. Butch je mislio drugaije... Butch nastavi pisati. MOJ PRIJATELJ IMA SVEMIRSKO ODIJELO. UZMI ODIJELO. Pogleda u nadzornika i nastavi. POVEDI ME VAN. JA SE VRAAM S TOBOM. Gledao je u nadzornika svojim velikim, toplim oima. Ovome se inilo da je sve ovo nestvarno. Butch opet napie jednu rije. DA. Nadzornik ukoeno sjedne. U glavi mu se komealo. ini se da mi ne preostaje drugo ve da te izvedem van. Ali, morat emo proi kroz hodnike stanice u kojima je Zemljina gravitacija. Nadzornik ustane i dohvati Butcha za ruku. Ovaj veselo poskoi. Poli su niz hodnik. Nadzornik navue svemirsko odijelo. Izali su. Skoro je svitalo. Prola su ve dva tjedna mraka i dugo oekivano Sunce bilo je na pomolu. Nadzornik se udaljavao od stanice. Na obzorju su se nazirali prvi traci svjetla. *** Vratili su se nakon tri sata. Butch je poskakivao ispred i iza ovjeka u svemirskom odijelu. Za njima su dolazile jo dvije prilike. Bile su manje od nadzornika, ali mnogo vee od Butcha. Mravi, obrasli krznom, nosili su neki teret. Kilometar nadomak stanici, nadzornik ukljui svoj radio. Uz pozivni znak, javi mu se prestraeni glas. 54

 To sam ja, nadzornik suho e on. Izaao sam s Butchom u etnju. Posjetio je svoju obitelj a sada su s nama dva njegova bratia. ele nas posjetiti i predati nam neke poklone. Hoete li nas pustiti unutra bez pucnjave? uo je povike. Nastala je zbrka. Nadzornik mirno nastavi prema stanici. Zora je ve bila sasvim blizu. Vrata stanice se otvore. Drutvo s Mjeseca ue. U tom asu Butch i njegovi roaci osjete drugaiju gravitaciju i zateturaju. Morali su ih hitno odvesti u djeju sobu. Imam neku vrst poruke ree nadzornik. Butch i njegovi roaci ele se s nama nagoditi. Vidjet ete da su se prepustili naoj milosti. Mogli bismo ubiti ovu trojicu. Ali oni se ele nagoditi. Sef stanice ree mu oprezno: Nadzornie, uspjelo vam je da uspostavite komunikaciju s obje strane? Ne ja odgovori mu nadzornik. Oni su u tome uspjeli. Dokazali su mi da im je razum isti kao i u nas. Tretirali smo ih kao ivotinje i ubijali kao pokusne kunie. Vraali su borbom, prirodno. Ali ele se sprijateljiti. Kau da nikad neemo moi boraviti na Mjesecu bez svemirskih odijela i u stanicama poput ove, a oni nikada nee moi prihvatiti Zemljinu gravitaciju. Zato nema potrebe da budemo neprijatelji. Moemo pomagati jedni drugima. Vrlo dirljivo suho e ef stanice. Ali mi moramo postupati kako nam je nareeno. Jeste li im to objasnili? Oni to znaju odgovori nadzornik. Spremni su braniti se ako bude potrebno. Mislili smo da ne poznaju metale, no to nije tono. Razradili su sistem solarnog grijanja i sakupljanja Suneve energije. Pomou te topline tale metal. ak su poeli raditi s plinovima sadranim u kontejnerima. Jo nemaju elektrinu energiju, ali u teoriji je poznaju. Za kretanje po Mjesecu nisu im potrebne boce s kisikom. Oni se odmah mogu upustiti s nama u ravnopravnu borbu. Vrlo su bistri. Bojim se da e to morati i dokazati, nadzornice odgovori ef stanice. Odakle im odjednom takva kultura? Od nas ree nadzornik. O taljenju metala uli su od mene, pretpostavljam. Metalurgiju i mehaniku saznali su od naih svemirskih traktora. Geologiju, nazovimo je lunologijom, uglavnom od vas. Otkud sada to? ne vjerujui izusti ef. 55

 Zamislite neto i poelite da to uini Butch znaajno e nadzornik. Zatim ga promatrajte. ef neto pomisli, a onda pogleda na Butcha. Butch, malo, kudravo stvorenje ustane i poloi jednu apu na mjesto gdje bi mu trebalo biti srce. Spusti zatim ruku, uputi se prema nadzorniku, skoi mu za lea i objesi mu se o vrat. Uinio je upravo ono to sam zamislio sav blijed promuca ef Upravo tako potvrdi nadzornik. Butchovi preci nisu imali oko sebe zrak da bi mogli proizvoditi zvukove za govor. Zato su razvili telepatiju. S vremenom su razvili i neto to bismo mi nazvali glazbom zvukovi koji se prenose i odbijaju o stijene. Ali, isto kao i naa glazba, ti zvukovi nemaju znaenja. Oni komuniciraju izravno mislima. Samo mi to ne moemo razumjeti kao to oni ne mogu razumjeti nas. Oni itaju nae misli promrmlja ef. I kada smo ih prvi put ustrijelili da bismo imali primjerke, oni su nastojali uspostaviti vezu s nama. Sada se bore. Prirodno odgovori nadzornik. Zar ne bismo i mi tako reagirali? Mogli su bez problema unititi ovu stanicu. Pustili su nas da ostanemo kako bi uili od nas. Sada ele trgovati. Moramo to javiti na Zemlju sporo e ef. Ali... Ponijeli su sobom neke uzorke ree nadzornik. Mijenjat e dijamante za ploe. Mjera za mjeru. Dopada im se naa glazba. Smaragd e prodavati za knjige; sada ve znaju itati. Ima tu jo mnogo stvari koje bi rado mijenjali za nae. O tome e jo razmisliti. Trgovina, na ovaj nain, bit e mnogo jeftinija od rata. Tono sloi se ef. Bit e da je tako. Ovo je dovoljno jak argument da ga prihvate nai na Zemlji. Ali kako . Butch odgovori nadzornik. Rjeenje je u Butchu. Nismo mi njega uhvatili. Oni su nam ga podmetnuli. Boravio je u stanici, sakupljao nae misli i slao ih svojim roacima. Htjeli smo saznati neto o njima, sjeate se? To mi zvui kao ona pria o psihologu... Postoji pria o psihologu koji je prouavao inteligenciju jednog impanze. Odveo ga je u sobu punu igraaka, izaao, zatvorio vrata i kroz kljuanicu stao promatrati to ovaj radi. Iznenaen, shvatio je da gleda u jedno svjetlucavo, radoznalo oko samo koji centimetar udaljeno od njegova. Bilo je to oko impanze koji je kroz kljuanicu htio vidjeti to radi psiholog. 56

Donald E. Westlake: Earthmans Burden

Preveo Gavrilo Vukovi

Nepobjedivi planet
Helmut Glorring, zapovjednik svemirskog broda Lawrence, viceadmiral imperijalne flote, prvi predstavnik Zemaljskog imperija i njegovih protektorata, nosilac triju poasnih naslova osmjehnuo se i prodrmao ruku svemirskog kapetana Rinka. Onda je istupio naprijed, povio se u stranu i silovitim zahvatom prebacio preko ramena kapetana Rinka. Rink se valjao po podu, stenjui i drei se za ruku. Bio je pobijeen i morao se predati. Oficiri okupljeni u sportskoj dvorani licemjerno su pljeskali po slubenoj dunosti. Osmjehujui se samozadovoljno, Glorring se lako naklonio svima uokrug poigravajui svojim miiima, a dva njegova posilna priskoie sa strane i poee ga brisati bijelim runicima. Kapetan Rink se polako uspravi i nesigurnim korakom otetura prema ambulanti. I dalje najbolji promrmlja Glorring zadovoljno. Razumijem! rekoe oba posilna u jedan glas. Da, jo najbolji, mislio je on. Kondicija u kojoj se trenutno nalazio doputala mu je ak da sam nastupi protiv Trijumvirata, ali 57

se ipak uvao da naglas izrekne tu misao: jo nije uspio saznati koji je od njegovih oficira potajno povezan s onima gore. Kad su ljudi napustili sportsku dvoranu da bi se opet posvetili svojim dunostima, glavni astrogator Kroll i uenjak Ehlenburgh prioe zapovjedniku broda. Admirale ree Kroll i pokaza palcem prema Ehlenburghu. Uenjak tvrdi da smo dospjeli u blizinu zvijezde sline Suncu koja nije oznaena na zvjezdanim kartama, ali vjerojatno ima svoje planete. Glorring se namrti. Lawrence je napustio Zemlju prije vie od tri godine, na svom krstarenju ponovo je otkrio sedam izgubljenih kolonija i nad njima uspostavio protektorat Imperija istina, vie silom nego milom, ali to se nije dalo izbjei. Intimno u sebi, Glorring je odluio da u toku ove ekspedicije izostavi uobiajeno traganje za nekim dosad nenastanjenim planetom, mada je, prema miljenju zemaljske javnosti, ba to bio glavni razlog postojanja svemirske flote. Ali on se elio to prije vratiti na Zemlju, jer duga odsutnost nije bila probitana iz politikih razloga. Okrenuo se prema uenjaku i upitao: Kakve su nae anse? Ehlenburgh, stariji ovjek u sivoj uniformi uenjaka, slee koatim ramenima. To se nikad ne moe znati unaprijed. Zvijezda potpuno odgovara standardnom tipu, ali pri nadsvjetlosnoj brzini se ne moe, dabome, ustanoviti da li ima planete. Gledano statistiki, nae anse su dobre. S druge strane, ima slinih sunaca koja nemaju planeta, ili takvih iji su planeti nepogodni za ivot ljudi. Drugim rijeima zaguna Glorring ja od vas neu dobiti jasno i odreeno miljenje. Konkretno predvianje, na alost, nije mogue uzvrati Ehlenburgh. Barem dok letimo nadsvjetlosnom brzinom. Ako se elimo zaustaviti, moramo najkasnije za deset minuta poeti manevar koenja umijea se glavni astrogator Kroll. Od jednog zapovjednika oekuje se da svoje odluke donosi brzo, bez oklijevanja. Ali Glorring je samo rekao: Razmislit emo malo o toj stvari. Zatim, ne okreui se. on viknu iz sveg glasa: Strull! 58

Sljedeeg trenutka njegov autant, kapetan Strull, iskrsnuo je pred njim i poklonivi se upitao: Ekscelencijo? Svi ljudi za deset minuta u odjel za pripreme ree Glorring. Dogovor taba. Vrlo dobro, ekscelencijo! uzvrati Strull i brzinom ulizice uputi se prema vratima. Strull! Autant zastade u mjestu kao skamenjen, a onda se okrene na petama i upilji pogled u lice pretpostavljenog. Ekscelencijo? opet ree, jo snishodljivije. Glorring je utke premjeravao svog autanta od glave do pete. Strull je bio malen, zdepast ovjek i naginjao je gojaznosti. U posljednje vrijeme postao je nekako suvie mlitav, zakljui Glorring. Vjerojatno zato to je izbjegavao satove rekreacije u sportskoj dvorani. Koliko se on mogao sjetiti, ovjek ve mjesecima nije sudjelovao u borbama u ringu, tako da se njegova sklonost debljanju jo vie ispoljila; skrletnocrvena uniforma bila je opasno napeta preko njegovih grudi, a brada mu se utrostruila. Prijetvorno blagim glasom Glorring upita: Strull, hoete li mi rei, molim vas, koliko ste teki? Ekscelencijo uzvrati Strull nesigurnim glasom sto tri kilograma! Predebeli ste! grmnu Glorring. to e vam to salo? Ljudi svemirske flote moraju izgledati sportski i biti vitki! Jeste li spremni da nastupite protiv mene u ringu, Strull? Oh, ne, ekscelencijo odgovori Strull uplaeno. Vi ste mnogo jai od mene! Imate sedam dana vremena da skinete teinu na devedeset kilograma! zapovijedi Glorring. Inae u vam ja sastrugati viak sala i dati ga posadi za doruak. Jesam li se dovoljno jasno izrazio? Vrlo jasno, ekscelencijo! zamuca Strull. Sedam dana, ekscelencijo. Ja u za deset minuta biti spreman za konferenciju ree Glorring. Neka se ljudi do tada nau tamo. Razumijem, ekscelencijo. Za deset minuta.

59

Strull se ponovo pokloni, dublje nego prvi put, i natrake napusti prostoriju, ni za trenutak ne podiui glavu. Glorring zadovoljno kimnu i osvrne se oko sebe. Pogledom je traio neko ogledalo. Lawrence se sve manjom nadsvjetlosnom brzinom pribliavao zvijezdi slinoj Suncu. U Bloku jedan, koji se nalazio na prednjem dijelu broda, Glorring je paljivo promatrao svoj odraz u ogledalu. Za to vrijeme, ljutito gunajui neto sebi u bradu, Strull je zadihano hodao po brodu i pozivao ljude na zbor. U bloku etiri, estorica lanova znanstvenog personala u sivim uniformama provjeravali su svoje aparate i obavljali prva promatranja i mjerenja. Tonije reeno, samo petorica uenjaka bili su istinski zauzeti poslom; esti, psisociohistoriar Kan, imao je u ovoj fazi leta sasvim malo posla. On se nije bavio tajnama fizikog univerzuma zvijezda i planeta; njegovo podruje rada bili su, prije svega, meusobni odnosi ljudi. Kan, ovjek mala rasta i pun gorine, sjedio je sam u svojoj majunoj kabini i bludio za svojim buntovnim mislima. Ispod njega, u bloku est, svemirski vojnici pripremali su se za prijelaz u normalnu brzinu. Meu njima bio je i svemirski vojnik treeg stupnja po imenu Ilen, koji se ni po emu nije razlikovao od svojih drugova. *** Kan je mrzio skokove iz normalne brzine u nadsvjetlosnu i obrnuto, mrzio je onaj trenutani osjeaj gubitka vlastita tijela koji ga je ispunjavao strahom, kao da se svaki put plaio da nee zdrav i itav izdrati skok. Ni ovaj put nije bilo drugaije. Trudei se estoko da zanemari sve jai osjeaj munine, Kan posegnu za nekom knjigom bilo kojom knjigom i pokua da ita. Znao je da su ostala petorica uenjaka krenula u zbornicu kako bi tamo izrecitirali svoje prve izvjetaje. Da je elio, mogao je i sam krenuti s njima i sasluati njihova izlaganja, ali ga to nije nimalo zanimalo. Nije bila u pitanju neka izgubljena kolonija, prema tome problem se njega nije ni ticao. Rad mu je priinjavao zadovoljstvo, ali ono to je taj rad ponekad uvjetovalo, bilo mu je u pravom smislu rijei mrsko. eznuo je za svojom lulom. Iako je s vremenom ustanovio da moe opstati i bez nje, ipak mu je mnogo nedostajala aroma duhana u ovim posljednjim trenucima prije skoka iz jedne brzine u drugu. 60

Tjeila ga je misao da planet prema kojem su letjeli nije nastanjen, tako da se sada bar nee morati zanositi lanim nadama kao to je to inio u ranijim prilikama. Te nade uvijek su se rasprskavale kao mjehur od sapunice, jer su kolonije bile nedorasle da prue dostojan otpor agresivnom Zemaljskom imperiju. Po tisuiti put se pitao: otkuda to, da ba nijedna kolonija nije otila dovoljno daleko u svom razvitku da bi se mogla oduprijeti sili imperija? inilo se da je to, jednom rijei nemogue. Istina, ak i sama Zemlja bila je poslije sloma Starog imperija baena u stanje barbarstva, ali ne zadugo. Osnovne odlike stare kulture i tehnologije uspjele su se ouvati, i samo su privremeno ekale da ih budue generacije ponovo otkriju i dalje unaprijede. I dok se tako Stari imperij raao iz pepela, kolonije su u veini stagnirale u tehnikom i materijalnom pogledu, ostajui i dalje zavisne od Zemlje. Njihovi planeti tek su se poeli emancipirati. U toku vremena koje je Zemlji bilo potrebno da ponovo sagradi svoj imperij, kolonije su ostale preputene same sebi i morale su usredotoiti svoje snage na to da u jednom stranom i esto opasnom svijetu poto-poto odre svoj status quo, pri emu je, sasvim prirodno, dalji napredak bio vrlo usporen... Tog trenutka zaulo se kucanje. Ne ekajui odgovor, Strull otvori vrata male kabine i ree: Njegova ekscelencija eli da odmah doete u kabinet za savjetovanje. Kan die pogled. Zbog ega? Otkud vam ideja da pitate koji su motivi njegove ekscelencije? obrecnu se Strull. Ne pitam njega, nego vas! A ja vam neu dati nikakav odgovor! uzvrati Strull pobjedonosno i povue se u hodnik. Kan skoi na noge, jer je odmah shvatio to Strull namjerava. Potrao je za korpulentnim kapetanom i stigao do dizala prije nego to mu je Strull uspio zalupiti vrata ispred nosa. Kan se isceri. Kapetane, morat ete malo smanjiti vau tonau ako me elite pobijediti u ovakvim malim igrama.

61

aoka je pogodila u pravo mjesto. Strull se zacrveni i gnjevno zagleda u znanstvenika. Kan nevino slijee ramenima. Kabinet za savjetovanje bio je pun ivahne aktivnosti: ljudi su oigledno zbog neega bili uzbueni. Glorring se. u punom sjaju svoje zlatne uniforme, uputi prema Kanu i ree: Imamo povoljne novosti, Kane! Ne samo da smo otkrili naseljiv, nego ak i naseljen planet! Bit e posla za vas. Sjedite, pa da ponemo konferenciju. Okrenuo se u stranu i viknuo: Ehlenburgh! Sav oamuen, Kan potrai pogledom neku slobodnu stolicu u pretrpanoj dvorani, pitajvi se da li je dobro uo. Nastanjen svijet koji nije unijet u zvjezdane karte? Nemogue! Nesvjesno je prinio ruku do usta i ostavio je u tom poloaju savijenih prstiju, kao da dri lulu sluajui izvjetaj ostalih uenjaka i opis nepoznata svijeta koji je ovaj svemirski brod otkrio tako neoekivano. *** inilo se da je to zaista neobian svijet, ne toliko u fizikom smislu, koliko s obzirom na njegove ljudske stanovnike. Gledano s toke ivotnih uvjeta, idealniji planet teko se mogao zamisliti. U mnogoemu je planet bio slian Zemlji: jedino je odnos kopnenih i morskih povrina bio neto drukiji, klima u prosjeku za nekoliko stupnjeva toplija, a zrak bogatiji kisikom. Gravitacija planeta bila je est posto manja, a polovi neto spljoteniji nego oni na Zemlji. Okretanje planeta oko osi nije trajalo cijeli zemaljski dan, a ekvatorijalni predio bio je obrastao monolitnim pojasom neprohodne praume, bez traga bilo kakva naselja. Prvi znak da je taj planet u neemu neobian javio se kada su ugledali ljudska naselja, kojih je bilo samo na sjevernoj polulopti i niim nisu odavala postojanje neke civilizacije. Jedan pogled na nonu stranu planeta otkrio im je da domoroci ne znaju za upotrebu umjetne svjetlosti, a isto tako nije bilo ni traga od nekih prometnica. Po tome se moglo pouzdano zakljuiti da na ovom planetu nije otkrivena jo ni atomska energija. Nigdje se nisu mogli zapaziti gradovi. Veliki kompleksi zemljita oigledno su bili koriteni za gajenje poljoprivrednih kultura mada, bez sumnje, na neshvatljivo primitivan nain. 62

Na prvi pogled jedan svijet u punom procvatu. Primitivni raj koji je evoluirao unatrag, u smjeru agrarne kulture iz doba pretcivilizacije. Bilo bi zaista alosno ne ostaviti taj svijet da stagnira u svome spokojstvu. Nikome od prisutnih nije bilo jasno zato je taj svijet ostao nezabiljeen u zvjezdanim kartama. Te karte, koje su poslije obnavljanja imperija bile spaene i upotpunjene novim podacima, vrijedile su dotad kao potpuno tone. Stari imperij slomio se na pokuaju da ovjeanstvo bude naseljeno u cijeloj galaksiji. U godinama barbarstva, poslije njegova sloma, kontakt s mnogobrojnim kolonijama bio je, dabome, izgubljen. Tek sada, pet stotina godina poslije propasti starog imperija, Zemlja je ponovo postala gospodaricom svemira. Tek sada ona je bila u stanju krenuti u potragu za izgubljenim kolonijama, da ih ponovo prikljui imperiju i uspostavi svoj protektorat nad njima. I da krene u potragu za novim svjetovima i tako jo vie povea imperij. Kad su ostali znanstvenici iznijeli svoja zapaanja, Glorring se upitno obrati Kanu: uli ste to vae kolege misle o planetu. Kakvo je vae miljenje? Jesu li ti ljudi razumni, ili e nas doekati neprijateljski? Kan slijee ramenima. Pojma nemam rekao je iskreno. Iz onoga to je upravo izloeno, ne mogu sebi doarati neku odreenu sliku socijalne strukture ovdanjih domorodaca. Oni su oito u predindustrijskom stadiju, a ne ini se ni da su naroito brojni. Ne znamo, takoer, tko je osnovao koloniju i vjerojatno joj utisnuo svoj peat, a pogotovo ne znamo kada, kako i pod kojim uvjetima prenaseljenosti se to dogodilo. U ovakvim situacijama za mene postoji samo jedna mogunost da neto saznamo: spustiti se i na samom planetu poeti istraivanje. Glorring pognu svoju masivnu glavu. Razmiljao je neko vrijeme, a onda upita: Morat ete osobno uspostaviti prvi kontakt s domorocima... jeste li to htjeli kazati? Kan kimnu glavom. U redu nastavi Glorring. Spustit emo se blizu nekog veeg naselja. Vi ete napustiti brod i provesti jedan sat kod domorodaca. Poslije toga ete se vratiti i podnijeti izvjetaj. Ako 63

poslije jednog sata ne budete ponovo na brodu, mi emo uiniti sve da vas iupamo iz njihovih ruku. Mnogo zahvaljujem promrmlja Kan. Strull se odjednom uzvrpolji na svom mjestu, zatim prie njegovoj ekscelenciji i proaputa mu neto na uho. Glorring kimnu glavom. Pratit e vas jedan obian vojnik izjavio je i pogledao Kana ravno u lice. Da bi vas zatitio lagao je, ne trepnuvi okom. Hvala ree Kan ponovo. Na njegovu licu nije se pomaknuo nijedan mii. *** Ilen i Brent sjedili su u svome boksu u bloku est. Osjetili su da je brod nainio skok iz jedne brzine u drugu i da se sada kree normalno. Ali time se iscrpljivalo njihovo znanje. Istina, izgledalo je da ovaj put brod nije smanjio brzinu zbog neke kolonije, jer jo nije bilo izdano nareenje za bojnu pripravnost. Iako su meu posadom kruila razna proturjena aputanja, nitko od obinih svemirskih vojnika nije imao odreenu predodbu o stvarnim zbivanjima. Nije im preostalo nita drugo nego da ekaju. Da bi mu vrijeme to bre prolo, Ilen je istio svoje ionako ve iste izme. Bilo mu je dvadeset godina i bio je visok i vitak. ivot svemirskog vojnika uinio ga je tvrdim i, pored ostalog, podario mu sposobnost da svome licu da potpuno neutralan izraz. Kao i svi mladi, zdravi ljudi bio je regrutiran u svojoj esnaestoj godini. Poslije jedne godine osnovne obuke i jo dvanaest mjeseci ivota u kasarni bio je dodijeljen svemirskom brodu Lawrence, gdje je morao odsluiti dvanaest godina. U poetku mu je bilo teko da se privikne na vojniki ivot. Ali vrijeme je inilo svoje i on se postepeno saivio s novom situacijom. Brent prekide utnju koja je neko vrijeme meu njima vladala i ree: Nikad se ne zna. Moda je ipak u pitanju neka izgubljena kolonija. Ja se barem nadam da je tako. Moda uzvrati Ilen lakonski. Glas mu nije zvuao oduevljeno kao Brentov, ali on, uostalom, i nije bio jedan od reformiranih: reformirani su uvijek bili zadovoljni, uvijek sretni. Reformirani: bivi neprijatelj koji je, poslije odreene procedure, ukljuen u redove imperijalne armije, da bi pojaao njenu 64

udarnu mo. Da bi od biveg neprijatelja postao valjan i koristan svemirski vojnik, bio je potreban psiholoki i kirurki preobraaj njegove linosti proces koji je zahtijevao otprilike pet dana. Razumije se, ovaj preobraaj je imao za posljedicu izvjestan gubitak inicijative, inteligencije i ostalih odlika, ali konani rezultat bio je dobar i nadasve discipliniran svemirski vojnik. Nadam se da je ovo zaista jedna izgubljena kolonija ponovi Brent. Bio bih naroito zadovoljan kad bi ponovo dolo do oruane intervencije. Ilen ispitivaki odmjeri svog prijatelja. Brentovo etvrtasto lice imalo je prazan izraz jednog reformiranog. Sjedio je nepomino i oputeno na svome leaju. U toku osamnaest mjeseci otkako je upoznao ovog ovjeka, Ilen nije mogao zapaziti na njegovu licu ni najmanji trag neke emocije. Reformirani su zaista bili sretni ljudi, pomiljao je katkad. U Ilenovu glasu osjeao se prizvuk sjete kada je rekao: Zna li, Brente, da si ti u neku ruku sretan momak. Naravno da sam sretan potvrdi Brent radosno. Dobar brod, dobra momad, dobra hrana. A s vremena na vrijeme i zadovoljstvo da sudjelujem u jednoj maloj oruanoj intervenciji. Nisam zapravo na to mislio ree Ilen. Htio sam da kaem... Traio je rijei, elei da se to tonije izrazi. Htio sam da kaem kako se ti nikada ni zbog ega ne brine ili rastui, ili bar osjeti strah. Brent se nasmija. Istina, ovo je vraki udoban ivot. Moda bih se mogao dobrovoljno prijaviti razmiljao je Ilen naglas. Oni bi me zacijelo reformirali ako ih za to zamolim. Ali tada bih izgubio mnogo drugih stvari, zar ne misli? Momad bi i dalje bila prima ree Brent. Na stav prema tebi ne bi se promijenio. Ali ja bih se promijenio. Ilen se osvrnuo oko sebe, a zatim prijee pogledom preko ostalih svemirskih vojnika, koje je mogao vidjeti kroz otvorenu pregradu svog boksa. Svi su izgledali isti. Jedino su se lica razlikovala, pa i ona samo donekle. Izraz tvrdine i neutralnosti prekrivao je sve ostalo. Ono Neto to je bilo u njena i inilo ga onim to jest, neim jedinstvenim po emu se razlikovao od svih ostalih da li je to 65

Neto zaista zasluivalo da bude sauvano, usprkos tome to mu je donosilo samo nemir i patnju? Na to je postojao samo jedan odgovor... Dok je on jo razmiljao o tom problemu, njegov narednik, S/2 Kar, proturi svoju glavu u boks i viknu: Ilen! Odmah obuci paradnu uniformu i javi se kod izlaznih vrata! Ali brzo! Ilen die zauen pogled. Zato... Nikakvih pitanja! Znam samo da idete van. Naprijed! I bez ikakva oruja! Van? ponovi Ilen. Moda nee biti nikakve borbe ree Brent razoarano. *** Kan je stajao leima oslonjen na otvorena vrata, ne obraajui panju na Strulla. U posljednjem trenutku Glorring je odluio da na put poalje i svog autanta, to ni Kana ni Strulla nije naroito razveselilo. Kan je razmiljao o tome kako nema ba nikakve vanosti da li e na pregovore ii sam, ili u pratnji Strulla i vojnika. I u jednom i u drugom sluaju on e morati da to uvjerljivije objasni domorocima njihov poloaj i pokua izbjei nepotrebno prolijevanje krvi. Moda e ih uspjeti uvjeriti da je kapitulacija njihova jedina obrana. Vrata lifta se otvorie i propustie vojnika koji je trebalo da ih prati. Kan ga samo usput okrznu pogledom, pomislivi mehaniki da se pred njim nalazi jedan od mnogih bezlinih vojnika ovog broda. Svemirski vojnice! graknu Strull. Vojnik se pokloni pred njim a zatim, u znak salutiranja, podie obje ruke iznad glave. Vojnik treeg stupnja Ilen javlja se po zapovijesti! izdeklamirao je kao navijeni automat. Strull nehajno uzvrati pozdrav, zatim ree: Vi ete nas pratiti i budno motriti na svaku moguu opasnost. Govorit ete samo onda kad budete oslovljeni, ili ako budete morali da nas upozorite na neku opasnost. Ni pod kojim okolnostima ne smijete se upustiti u razgovor s domorocima. Je li to jasno? Razumijem odsijee mladi vojnik. 66

 Vrlo dobro. Zauzmite mjesto na elu kolone. Kan iza vas. Naravno, pomisli Kan bijesno. Nii po inu naprijed, da bi postali glavna meta napada ako doe do najgoreg. Tri ovjeka krenue niz rampu najprije svemirski vojnik u sivoj paradnoj uniformi, zatim Kan u isto tako sivom civilnom odijelu, a na zaelju Strull u crvenoj uniformi. ovjek koji je stajao u podnoju rampe imao je na sebi bijelu koulju i smee hlae do koljena. Bio je bosonog. Osmjehivao se. Ugledavi domoroca, Kan zastade za trenutak kao ukoen. Onda se pribrao i produio, jer je vojnik bez ikakve zbunjenosti koraao niz rampu sve dok nije stigao do njena kraja. Domorodac se sklonio u stranu da propusti vojnika. Zatim je istupio pred Kana i rekao besprijekornim jezikom Zemljana: Ve sam se pitao zato vas toliko dugo nema. Dopustite da vam se predstavim. Zovem se Harvey. Dobro doli na Cockaigne. Kan je kao opinjen zurio u ovjeka. Besprijekorni zemaljski jezik? Poslije pet stotina godina nikakvih izmjena i odstupanja? Dakle, poite ve jednom ree Harvey s poslovnom veselou. Treba da se naemo s ostalima, zar ne? Strull se probi pored Kana i izjavi pompoznim glasom: Ja sam autant, kapetan Strull. Pozdravljam vas u ime Zemaljskog imperija i njegovih protektorata i u ime viceadmirala Helmuta Glorringa. Harvey odmjeri Strulla brzim pogledom, kimnu glavom i uzvrati: I mi vas srdano pozdravljamo. Onda se okrenu, nedvosmisleno iskljuujui kapetana iz daljeg razgovora i prie Kanu. Ovo se suvie oteglo rekao je. Poimo. *** Strull ih je pratio i sa svakim korakom rastao je njegov gnjev zbog oholog ponaanja domoroca. Prieljkivao je vatreno prvu priliku da vrati milo za drago tom uobraenom drzniiku. Ali u ovom trenutku nije mogao ba nita uiniti. Brod se spustio na gotovo etvrtastu livadu, koja je s tri strane bila okruena poumljenim breuljcima a sa etvrte otvarala se prema nekom naselju. Koliko su mogli u toku nadlijetanja vidjeti, to je bilo najvee naselje na planetu mada je, prema zemaljskim mjerilima, i ono bilo minijaturno. Polako su mu se pribliavali. 67

Koraajui na zaelju male kolone, Strull je razmiljao o tome kako ovo selo ne djeluje nimalo impresivno. Kue su izgledale primitivno, sagraene bez reda i plana; nigdje nije bilo asfaltnih ulica, ve samo uski puteljci koji su vijugali amo-tamo, gubei se meu zgradama. Iznad naselja nije bilo prozirne kupole koja bi ga titila od nevremena, i Strull pomisli da za jaih kia domoroci zacijelo pokisnu do gole koe u svojim primitivnim kuicama. Bacio je zabrinut pogled prema nebu, ali ono je bilo plavo i spokojno: tek tu i tamo vukao se po neki bijeli oblai. Zborna kua ree Harvev nalazi se tamo prijeko. Bit e nam svima drago da vas izblie upoznamo. Kad su stigli do ulaza u zbornu kuu, Strull izjavi hladnim glasom: U redu, Kane. Sada u ja preuzeti stvari u svoje ruke. Zatim istupi naprijed i poe za domorocem u zgradu. Kua je imala jednu jedinu prostoriju, iji su zidovi bili nainjeni od grubo tesanih stabala. Premda se inilo da je to dovoljna zatita protiv hladnoe, pokraj jednog zida nalazilo se veliko ognjite od kamena. Na drugom kraju prostorije bio je podij uzdignut nekoliko centimetara iznad poda, a na njemu tri stolice. Ostale stolice bile su bez nekog naroitog reda razmjetene po prostoriji. Na nekima od njih sjedili su ljudi ija je odjea podsjeala na Harveyjevu, iako se ne bi moglo rei da je posrijedi bila neka uniformnost. Domorodac zakorai na podij i okrene se Strullu: Pretpostavljani da nam elite odrati neku vrst govora. Treba li da vas najprije predstavim, ili vie volite da ponete odmah? Hvala vam, sam u srediti tu stvar uzvrati Strull ledeno. Domorodac slijee ramenima, odstupi i sjede na jednu od tri stolice. Kan se u meuvremenu ve spustio na drugu, dok je vojnik bacao eljne poglede prema treoj. inilo se da nije siguran da li smije sjesti ili ne. Strull mu prodornim pogledom dade na znanje da se odrekne tih ideja, a zatim prenese svoju panju na publiku. Zovem se Strull grunu on odsjenim glasom autant viceadmirala Glorringa sa svemirske krstarice Lawrence. Pozdravljam vas, stanovnici planeta... hm... ovaj... Harvey se nagnu prema njemu i ree: Cockaigne. 68

 Cockaigne. Mnogo vam hvala. Dakle, pozdravljam vas, graani planeta Cockaigne u ime Zemaljskog imperija i njegovih protektorata, kao i u ime njegove ekscelencije Glorringa, prvog predstavnika imperija. estitam vam to ste ponovo otkriveni i to ste doekali sretan trenutak da se opet naete u sastavu saveznih drava, pod milostivom i monom zatitom Zemaljskog imperija. Strull zastade za trenutak, da bi udahnuo zraka. Premda je tek poeo svoj govor, s nezadovoljstvom je opazio da se jedan od bradatih domorodaca u posljednjim redovima digao sa stolice i zatraio rije. Strull se namrti i ree priguenim glasom: Htjeli ste neto pitati? Svakako potvrdi ovjek. Mada je bio stariji od domoroca koji ih je pozdravio kod broda, i na njegovu se licu nalazio onaj isti izraz ravnodunosti i besramnosti koji je toliko nervirao Strulla. Poeo sam se upravo pitati produi on kako ste nas to ponovo otkrili u ime vaeg imperija, kad mi nikada nismo ni bili sastavni dio tog imperija. Strull se znalaki osmjehnu. Ah, vidim da vam neke stvari nisu jasne. Ipak, budite uvjereni da ste jednom bili dio imperije, prije vie od petsto godina. Pretpostavljam da nema vie pisanih i drugih dokumenata o tom davnom dobu, ali ja vas uvjeravam da su moji navodi potpuno toni. Iako to vama moda zvui iznenaujui, injenica je da ljudska vrsta na ovom planetu nije stvorena nezavisno od one na Zemlji. Vi ste potomci kolonista koje je Stari imperij poslao ovamo, onaj imperij koji je propao prije pet stotina godina a sada se ponovo nalazi u punom procvatu. ao mi je usprotivi se domorodac ali s vaom priom neto nije u redu. Na svijet nisu naselili vai prije petsto godina. Njega su osnovale Sjedinjene Amerike Drave, i to jo prije sedamsto godina. Strull, koji je ovo tumaenje uo prvi put u ivotu, zatrepta oima i promuca: to... ? I ba sada morao se u itavu stvar umijeati taj prokleti Kan, ne trudei se ni najmanje da prikrije svoju averziju prema Strullu. Zar taj ovjek ne shvaa, pitao se kapetan, da oni moraju drati zajedniku frontu protiv ovih buntovnih domorodaca? Kan se malo nae naprijed i poe objanjavati: 69

 Iz sauvanih rukopisa moe se vidjeti da su Sjedinjene Drave, usporedo s nekim drugim vladama, poele u svoje ime osnivati kolonije na drugim svjetovima, neposredno prije stvaranja imperija. Mi smo, razumije se, uvijek pretpostavljali da ti prvi pionirski pokuaji nisu doveli do eljenih rezultata. Besmislica! prasnu Strull. Sve je to ista besmislica! Bradati domorodac odmahnu glavom. Apsolutno ne. Mi smo stigli ovamo dobre dvije stotine godina prije osnivanja imperija! Sav oajan, Strull poe deklamirati: Proglaavam ovaj planet za jedan dio protektorata Zemaljskog imperija, i dosta s tim! Ne elim nikakva dalja pitanja! Ja usprkos tome elim neto pitati javi se jedna vrlo zgodna mlada ena koja je sjedila blizu podija. to e se desiti ako mi ne pokaemo ni najmanju volju da postanemo dio vaeg imperija? Strull odahnu, jer se sada nalazio na terenu koji mu je bio bolje poznat. To bi se rekao je autoritativno ocijenilo kao postupak koji je ravan pobuni. A u takvu sluaju mi bismo se osjeali obaveznim da u korijenu uguimo svaku vrst pobune. To nam se, dabome, ne bi svidjelo, ree mlada ena, a nekoliko prisutnih kimnue glavama u znak suglasnosti, ali osmjehujui se istodobno, kao da im je cijela ova diskusija na neki nain komina. Domorodac koji ih je doveo ovamo ustade i ree gledajui Strulla: Mi se moramo dogovoriti o nekim pojedinostima i odluiti to da uinimo s vama. Sada se vratite u onu vau limenku i poruite vaem zapovjedniku da emo ga o naoj odluci obavijestiti kroz nekoliko dana. Strull je sa zadovoljstvom prihvatio taj prijedlog. On je obavio svoj dio posla: doao je ovamo riskirajui ivot, ustanovio da su domoroci sve samo ne opasni, odrao svoj uobiajeni govori i sada je bio vie nego voljan da se vrati na brod, Hajdemo rekao je, obraajui se Kanu i vojniku. Njih dvojica mogu ostati ovdje ree domorodac. Moda emo im postaviti jo neka pitanja. 70

 To je potpuno iskljueno! prasnu Strull. Hvatala ga je panika od same pomisli to bi sve jedan buntovnik, kakav je Kan, mogao ispriati ovim ljudima. Njima se nita nee dogoditi nastavi domorodac. Vratite se mirno na svoj brod. Pa, ako je ve tako... Ali, vratit u se ovamo za jedan sat s njegovom ekscelencijom ree Strull. Tek kasnije, poto je prevalio ve polovinu puta do broda, poeo se pitati to se to zapravo dogodilo s njim. On apsolutno nije namjeravao ostaviti Kana i vojnika u rukama domorodaca, nipoto nije elio da se tako neto dogodi. Ali domorodac mu je rekao... nije se vie mogao tono sjetiti njegovih rijei uglavnom, rekao mu je neto i odjednom se itav problem pojavio u sasvim drugaijem svjetlu. Kako je to mogue? Osjeao se zbog neega zbunjen i, ma koliko da je napinjao svoj mozak, nikako nije uspijevao evocirati to se zapravo dogodilo neposredno prije nego to je napustio skup domorodaca. Ali i to je odgovaralo svemu onome to se dogodilo ovaj dan. Sve je danas ilo nekako naopako! Najprije one drske Glorringove opaske o njegovoj debljini, zatim Kanov podmukli ispad za vrijeme njegova razgovora s domorocima, onda ono oholo ponaanje njihova vodia, i sve drugo. Nije ni udo to je sada ovoliko zbunjen. Lice mu je jo imalo izraz zauenosti kada je nastavio put. *** Kan je zbunjeno gledao domoroce, koji su Strullov nagli odlazak popratili bunim smijehom. Kao psisociohistoriar, on je imao dunost da razumije ljudske drutvene zajednice i da ih kategorizira kad god na njih naie u nekom visokorazvijenom industrijskom svijetu, isto kao i na nekom planetu na kojem je porodica jo bila vladajui socijalni faktor. Ljudske drutvene grupacije u svjetlu historije to je bila njegova tema, pri emu se pitanju to? sociologa prikljuivalo i jedno Zato? psihologa. U biti, njegov zadatak bio je jednostavan. Svaka ljudska grupacija, od najmanje obitelji do najviih industrijskih zajednica, imala je poneku slabu toku koju je imperij mogao iskoristiti da tu zajednicu podvrgne pod svoju vlast. Kanov zadatak sastojao se u tome da pronalazi tu slabu toku. Do tada on je uspjeno obavljao svoj posao, zato to mu je priinjavao zadovoljstvo apstraktni nain 71

miljenja. Bio je svjestan injenice da je imao znatnog udjela u potinjavanju cijelih naroda od strane imperija, ali je znao i to da mu nije preostajao nikakav drugi izbor. Njegov posao ga je oaravao, a osim toga mogao ga je obavljati samo u suradnji s imperijem. Zahvaljujui tome to je ispoljio izuzetne sposobnosti u svom poslu, stekao je glas jednog od najboljih psisociohistoriara koje je imperij imao u ovom trenutku. U meuvremenu je ve toliko uznapredovao da je mogao tako rei ve na prvi pogled uoiti i definirati bit drutvenih formi i kultura na koje je nailazio. Njegov rad postao je gotovo stvar intuicije. Sada je prvi put bio donekle zbunjen. Ovi ljudi, dakle, nisu bili nikakvi potomci kolonista Starog imperija, ve izdanici jo starije kolonije. Unato tome, oni su bili ljudi. Bili su udrueni u drutvenu grupu, i samim time morali su reagirati na jedan od standardnih i njemu ve dobro poznatih naina. Ali to sasvim oigledno, nije bio sluaj. Otkako je uao u ovu prostoriju, oni se svojim ponaanjem ni izbliza nisu uklopili u neku od njemu poznatih shema. Istina, Strull ih je svojim stavom i govorom uveseljavao ali on, Kan, bi na njihovu mjestu i sam tako postupio, jer nije trpio tog umiljenog debeljka. Meutim, najvie od svega zaudilo ga je to to su domoroci sasvim oigledno bili miljenja da brod i njegova posada ne predstavljaju za njih ama ba nikakvu opasnost. A onda ovaj iznenadni opi smijeh kad je Strull napustio prostoriju smijeh za koji Kan nije mogao uoiti nikakav vidljivi razlog. Sada, kad je smijeh najzad utihnuo, Harvey se primae sa svojom stolicom sasvim do Kana i ree: Zacijelo imate gomilu pitanja. To je sasvim prirodno. Odakle elite poeti? Ni sam ne znam odakle uzvrati Kan s oklijevanjem. Preao je pogledom preko publike, koja ga je sada paljivije promatrala. Na primjer, zanima me kakav je oblik vladavine u vaem svijetu. Demokratska anarhija odgovori Harvey spremno. Osmjehnuo se, opazivi uenje na Kanovu licu. Ne to to vi sada mislite rekao je. Nikakva anarhija manjine u smislu vaeg shvaanja. Mahnuo je rukom prema ostalim domorocima u prostoriji i nastavio: Svako naselje na Cackaigneu je cjelina za sebe. Ako vam se ovdje ne dopada zato to 72

nemate iste poglede na ivot kao i ostali lanovi skupine, moete sebi potraiti neko drugo naselje u kome vam se.ljudi vie sviaju. A ako vam se ni tamo ne dopadne, ponovo promijenite mjesto boravka, ili odluite da ubudue ivite kao usamljenik. Izbor zavisi samo od vas. A kako stoji stvar s prijestupnicima? upita Kan. to inite s njima? Oni postaju pustinjaci ree Harvey znaajnim glasom. U redu, a to je s novcem? Harvey odmahnu glavom. Mi nemamo nikakva novca. Nae drutvo moralo bi biti mnogo kompleksnije da bi osjetilo potrebu za novcem. Simboli vrijednosti, a novac je u biti ba to, nastaju po pravilu tamo gdje se mnogo putuje i gdje se trgovina u odgovarajuoj mjeri iri preko sve veih podruja. Mi ne putujemo mnogo, niti uvozimo ili izvozimo mnogo, tako da jednostavna robna razmjena potpuno udovoljava naim potrebama. Da li dolazi do ratova izmeu pojedinih naseobina? upita Kan. Ne dolazi odgovori Harvev. Nama nije potrebno vie zemlje od ove koju imamo. Zar nikada nije dolo do nekog rata? Nije. Znai, vi ni u koni smislu niste vojniki naoruani. Naravno da nismo. A i emu bismo bili? emu? ponovi Kan. Zatim doda: Pitam se kako moete biti toliko sigurni da vas onaj odred svemirskih vojnika koji je stigao brodom nee napasti i pokoriti? Ova primjedba izazvala je novu provalu smijeha, iako se Kan nikako nije mogao uvjeriti da je rekao neto veselo. Bacio je pogled prema vojniku, ije je lice bilo tupo kao i prije toga. ovjek je zurio ravno preda se, kao da nita ne vidi. Smijeh naglo prestade, a onda Harvey ree: ao mi je zbog ovoga, Kane. Ali vi, razumije se, jo ne moete potpuno shvatiti situaciju. Toga sam potpuno svjestan ree Kan utivo.

73

 A neete ni uspjeti da shvatite bit stvari postavljajui nam pitanja nastavi Harvey i ustade. Bolje da vam pokaem, nego da vam tumaim. Hoete li poi sa mnom? Kan je najprije malo oklijevao, ali zatim ipak ustade. Kad se vojnik ugledao na njegov primjer, Harvey ree: Ilene, najbolje da vi ostanete ovdje. Harriet e malo popriati s vama, dok mi budemo odsutni. Mahnuo je rukom prema mladoj eni koja je ranije razgovarala sa Strullom i sada se, osmjehujui, pribliavala mladom vojniku. Kan se umijea: Nisam ba siguran da li bi... ... da li bi trebalo da se rastanete? upita Harvey i osmjehnu se. Uvjeravam vas da neete biti sigurniji ako ostanete zajedno u ovoj prostoriji, nego ako se rastanete. Hajdemo, Kane. Kan je jo oklijevao, onda slijee ramenima i ree: Imate pravo. Bacio je posljednji pogled na vojnika, ije se tupo lice upravo poelo mijenjati pod navalom nekog stranog uenja, a zatim je poao sa Harveyjem. Kad su se nali ispred zgrade, Harvey skrenu ulijevo uskom putanjom koja je vijugala izmeu kua. Ovuda rekao je. Neto je u tonu tog ovjeka ili u njegovu dranju uznemirilo Kana. Zato se upustio u ovo? Ali, vi elite saznati u emu je stvar, zar ne? upita ga Harvey izazovno. elim potvrdi Kam. Htio bih da znam. Zatim odluno poe za domorocem. *** Ilen je sada bio sam s domorocima, smrtno uplaen. Djevojka, za koju je uo da se zove Harriet, popela se na podij, osmjehujui se u uzaludnom pokuaju da ga umiri, Molim vas, Ilene, nemojte se plaiti ree ona. Mi samo elimo da vas malo bolje upoznamo. Sjela je pored njega. Nemate nikakva razloga da se plaite, Ilene. Razgovarajte sa mnom. Priajte mi o sebi. On promrmlja: Ne znam to bi trebalo da kaem. 74

 Priajte mi o vaem ivotu na brodu predloi Harriet. Za trenutak, kroz glavu mu proleti sjeanje na teku vojniku disciplinu na brodu, ali on, dabome, nije mogao eventualnom neprijatelju dati nikakve informacije, i zato samo ree: ivot na brodu nije neto naroito. Gotovo kao u kasarni, nita drugo. Usprkos njegovu oekivanju, inilo se da su oni potpuno zadovoljni ovim odgovorom. Harriet ree: Priajte nam o Zemlji. Priajte nam o svom zaviaju. Zemlja! Zaviaj! Da to je bila druga tema. Njegov zaviajni kraj, u tihom, mirnom Adirondacku... Iznenaenje se pojavilo na Harrietinu licu kad je upitala: Oh, zar cijela Zemlja izgleda tako? Ilen je zurio u nju, osjeajui za trenutak iskuenje da podlegne panici. On uope nita nije rekao naglas! inilo se da ga ona razumije. Osmjehivala se najprije malo nesigurno, a zatim ga je potapala po ruci. Nemojte tako da irite oi od uenja rekla je. Va izgled lica ispriao mi je cijele tomove. Sasvim je oito da vrlo volite va zaviaj, Ilene. Ali, kako stoji stvar s ostalim dijelom Zemlje? Priajte nam o velikim gradovima On pokua da ustane. Ja... ja sada stvarno moram ii... Ne, to nije potrebno. Oni e doi po vas. Reeno vam je da moete mirno ovdje ostati. Drala ga je za ruku i fiksirala paljivo s izraajem koji on nije mogao sebi tono objasniti. Mali zeiu, rekla je najzad. Jadni mali zeiu. Nitko te vie nee smjeti uplaiti. *** Glorring se nalazio na ringu s glavnim astrogatorom Krollom kad se Strull vratio u brod. Ugledavi jarkccrvenu uniformu svog autanta, on odmah prekine igrariju, osloni se jednim koljenom na astrogatora i zadade mu nekoliko estokih udaraca u predjelu bubrega. Kroll zatetura kroz dvoranu za trening, dok su ostali oficiri pljeskanjem i uzvicima slavili pobjednika. Glorring dade znak da je borba zavrena. Dva njegova posilna priskoie s runicima. Kad je ta procedura bila zavrena, Glorring

75

uz njihovu pomo navue svoju pozlaenu uniformu. Zatim se okrene prema Strullu. Dosta je dugo trajalo! grmnuo je. Podnesile izvjetaj! Razumijem, ekscelencijo, ree Strull. Dakle, naili smo na domoroce i... Gdje je Kan? prekide ga Glorring. Ostavio sam ga tamo uzvrati Strull urno. On... Vi ste... to? Vojnik je jo s njim objasni Strull. Nemate nikakva razloga da budete zabrinuti... Nikakva razloga, velite? zaguna Glorring, koji nikada nije trpio slabie. Ovaj Strull bio je svakako najtraljaviji oficir na cijelom brodu. Glorring pomisli kako je ve krajnje vrijeme da od ovog komada slanine naini pravog ovjeka. Molim vas, nastavite, kapetane Strull rekao je opasno ljubaznim glasom. Molim vas, nastavite i nemojte nita propustiti... Razumijem, ekscelencijo, promuca Strull nervozno. Za trenutak je izgubljeno zurio u svog pretpostavljenog, a onda rekao: Pa... ovaj... kao to sam ve rekao, naili smo na domoroce. Uspio sam da im u njihovoj zbornoj kui odrim jedan mali govor i obavijestim ih tko smo mi i odakle dolazimo. Dolo je do krae diskusije. Izmeu ostalog, oni tvrde da nisu nikakvi kolonisti Starog imperija, ve da njihovi preci potjeu iz ranije epohe. Zaboravio sam ime vlade koja ih je ovamo poslala, ali oni tvrde da je od tada prolo sedamsto godina. Kroll, koji se u meuvremenu donekle oporavio od udaraca, primijeti: To bi moglo da bude objanjenje za netonost naih zvjezdanih karata. Moda promrsi Glorring. Ali nastavite, kapetane Strull. Jer jo nismo doli do interesantnog dijela prie. Do onog dijela u kome ste vi ostavili Kana i vojnika i sami se vratili na brod. Razumijem, ekscelencijo! Strull je grickao donju usnu, u naporu da se to bolje koncentrira. Onda je urno nastavio: Dakle, ekscelencijo, dok sam tamo razgovarao s domorocima, postao sam sumnjiav. Oni se nalaze na neshvatljivo niskom stupnju razvoja. Nikakva tehnicizma, ako razumijete to hou da kaem. Ali oni govore i vladaju se kao da u nama ne vide ni najmanju opasnost. Oigledno je da raspolau nekakvim tajnim orujem protiv koga smo 76

mi nemoni. I tako sam zapovijedio Kanu da ostane s njima, jer on ima naroiti dar da poblie upozna domoroce. A vojniku sam zapovijedio da ostane s Kanom i da ga uva. Briljantno! ree Glorring s puno sarkazma. Apsolutno jedinstveno, kapetane Strull! Naravno produi Strull grozniavo imao sam jo jedan razlog za takav postupak. U toku ono malo vremena koje sam proveo s domorocima bilo mi je nemogue da saznam pojedinosti o njihovu obliku vladavine. I, sasvim prirodno, smatrao sam da je moj zadatak sanio da uspostavim prvi kontakt, ostavljajui vaoj ekscelenciji privilegiju da kasnije stupite u direktne i odluujue pregovore s mjesnim vlastima. Kan, dakle, treba da pronae efa njihove vlade, i tako vam omogui da se u datom trenutku neposredno njemu obratite, ne gubei vrijeme na pregovore sa slubenicima nieg ranga. Glorring die obrve. Za divno udo, Strull je u ovoj stvari postupio sasvim razumno, iako je bilo jasno da sada iznosi lane motive svog postupka, elei da se dodvori zapovjedniku. Ali Glorringu je izvanredno konveniralo to je mogao direktno da se obrati nadlenom ovjeku u mjesnoj vladi. Zbog toga je rekao: Vrlo dobro, Strull. Obavili ste va zadatak bolje nego to sam oekivao. Vrlo dobro. Strull se pokloni s olakanjem. Mnogo vam hvala, ekscelencijo! U redu ree Glorring okrenuvi se svojim oficirima. Dat emo Kanu jedan sat vremena da bi mogao doi do svih potrebnih podataka. Kad proe taj rok, ja u napustiti brod. Pratnja, jedno odjeljenje svemirske pjeadije. Ostala tri odjeljenja neka budu u borbenoj pripravnosti. Dakle, kroz jedan sat. *** Kan je bio zaljubljen. To se upravo dogodilo maloas. Ona ga je zvala zato to ga je voljela, a on je urio k njoj zato to je i on nju volio koliko i ona njega, zato to mu je ta ljubav bila udesnija i neodoljivija od svega to je ikada doivio u svome ivotu. On i Harvey napustili su zbornu kuu i tumarali su gotovo besciljno izmeu neuglednih kua, a onda je on polako postajao svjestan raanja te ljubavi, te duboke uzajamne sklonosti, tog 77

apsolutnog ispunjenja, koje je bilo mogue samo s voljenom osobom. Tamo prijeko morala se ona nalaziti ne vie mnogo udaljena. Besciljno su i dalje tumarali tamo-amo, kao da je Harvey prepustio Kanu da sam izabere pravi put. A onda je iznenada Kan zaista i izabrao svoj vlastiti put, i to je bio put ljubavi, put koji ga je vodio k njoj. toj divnoj, jedinoj ljubavi njegova ivota. U toku prvih nekoliko minuta poslije izlaska iz zborne kue Kan je jo bio pun pitanja na koja je pokuavao dobiti odgovor. Ali Harvey je samo odmahivao glavom i govorio: Molim vas, jo ne. Odgovorit' u vani na sva vaa pitanja, to vam obeavam. Ali zasad jo ne. Htio bih vam najprije neto pokazati. to? pitao je Kan. Ne vjerujem da bih vam mogao pruiti pravo objanjenje odgovorio je Harvey. Znat ete na to mislim kada to vidite i osjetite. A kad se to dogodi, razumijet ete mnotvo stvari koje vam se sada jo ine kao problem. Ta stvar koju elite da mi pokaete... ma to to bilo rekao je Kan ta stvar je, bez sumnje, oruje s kojim ete vi pokuati da se obranite od imperija, zar ne ? Problem je neto drugaije vrste odgovorio je Harvey na to. Molim vas, ne zamarajte se suvinim nagaanjima, to nema nikakva smisla. Hajde, poite sa mnom. Kad budete to vidjeli, shvatit ete mnoge stvari! Poslije toga nisu vie govorili, ve su besciljno lutali izmeu kua, tako da je Kan gotovo povjerovao da je cilj ovog tumaranja da on zaluta i izgubi orijentaciju. Onda ih je odjednom osjetio prve, slabane impulse. enju. udnju. Ljubav. Toplinu, strast i razumijevanje. Njenu potrebu za njim, samo za njim. Od svih ivih bia u univerzumu, on je bio izabrani. Ona se gotovo neopaeno dokopala njegova srca; najprije je to bio neodreen, slabaan osjeaj, ali onda je postajao sve jai, dok ga najzad nije proeo cijelog i ispunio. Ovuda! Zvalo ga je to neto. Ovuda! Poruka ljubavi, enje i razumijevanja poruka kojoj se odazvao. Krenuo je oznaenim pravcem, dok ga je Harvey 78

neopaeno pratio, i sada je urio ka svojoj dragoj, koja je venula za njim. Imao je utisak da mora trati, iako za to u stvari nije postojao nikakav razlog. Jer oni e moi zajedno provesti cijelu vjenost, sada kada su se najzad nali. Grabio je kroz naselje sigurnim korakom i blistavih oiju punih nade. Stigao je do posljednjih kua malog sela, a onda i do ruba ume s druge strane i krenuo je bez oklijevanja meu drvee, jer je njegova draga bila tamo negdje, zvala ga, mamila, kopnjela za njim. A Harvey ga je pratio u kratkom razmaku. Sada je bio tako blizu svome cilju da ga je znoj oblio a usta mu se osuila od uzbuenja i on se poe osvrtati traei udnim pogledom svoju dragu. I onda je najzad stigao do nje. Stigao je na malu istinu na kojoj je ona vladala. Ona je bila kapitalna meduza, debela zelena biljka ije su se mnogobrojne pokretne ruke granale iznad samog tla. Bila je visoka vie od dva metra i imala u promjeru otprilike metar i pol. Gumaste zelene grane ili ruke pokretale su se lagano kao na povjetarcu. Na njihovim krajevima blistali su divni, jarkoci;veni cvjetovi, koji su bili veliki gotovo kao ljudska glava. Ruke su se izvijale pohotno, a krvavocrvene latice cvjetova, koje su nalikovale na divovske hrapave jezike, trljale su se jedna o drugu proizvodei neki udan um. To je bila ona, voljena. Njegov ivotni cilj. Ovdje e on nai svoj kraj i svoje ispunjenje. Da li je jedno ivo bie i moglo imati neki drugi ivotni cilj, osim da utoli glad ove biljke? Zar je u ivotu postojalo neto udesnije, nego njoj sluiti? I kako je to zbilja bilo divno to je draga njega izabrala izmeu svih ivih bia, to je on bio predodreen da se bezrezervno preda voljenoj, da joj poslui kao hrana i da se na taj nain zauvijek s njom stopi! Morao je da se baci u njeno naruje! Ali kad je stupio na istinu i htio se pribliiti cvjetovima koji su se klatili i mamili ga, neto ga je odjednom zadralo. Nekakvo stvorenje grevito se uhvatilo za njega, pokuavajui da ga zadri, pokuavajui da ga odvrati od ispunjenja njegove goleme enje. Odgurnuo je to bie u stranu, ali ono se nije dalo otjerati ve se sve upornije hvatalo za njega, vukui ga za ruke, noge, odjeu i 79

drei ga izvan dohvata crvenih cvjetova koji su drhtali od enje za njim. A onda su tom mrskom biu priskoila u pomo jo neka njemu slina. I mada se branio kao lav, iako mu je ljubav dala nesluenu snagu, Kan je bio savladan i odvuen, dalje od istine, dalje od njegove drage. Borio se jo uvijek dok su ga bia iznosila iz ume, pun bola i oaja, jer je draga ostala tamo iza njega i neumorno ga dozivala. I kad mu je najzad postalo jasno da ga bia nikada nee pustiti i da e mu naruje njegove drage ostati zauvijek uskraeno, on prodornim krikom obznani svijetu svoj jad. Trpio je najveu bol koju je jedan ovjek ikad morao podnijeti, i vikao je i urlao, sve dok ga jedno od onih bia nije surovo udarilo po glavi. *** Oni su mogli itati njegove misli! Svi do jednoga! Ilen je sjedio na podiju i proivljavao najstranije minute svog ivota. Sada je bio upuen u njihovu tajnu, a ta je tajna bila takve prirode da su oni morali znati da je on zna! Ono to se djevojci Harrieti u poetku ispitivanja potkralo kao jedna omaka dalo mu je pravu polaznu toku, ali ta pomisao izgledala mu je u prvi mah suvie fantastina da bi je prihvatio. Meutim, u toku daljeg ispitivanja morao je uvidjeti da prisutni ne oslukuju toliko njegova povrna objanjenja i izvrdavanja, ve mnogo vie istine koje je on mislio. Njegova zapaanja nepobitno su to dokazala: igra mimike na njegovu licu, kratki pogledi koje su ti ljudi jedni drugima dobacivali, znaajne, vrlo rjeite utnje s vremena na vrijeme sve je to moglo biti izazvano samo njegovim mislima, a ne onim to je govorio naglas. Najzad je u to bio potpuno siguran: neko drugo objanjenje bilo je nemogue. Ali oni su i dalje nastavljali igru s njim, pri emu je Harriet postavljala pitanja a on se muio besmislenim odgovorima. U jednojn trenutku imao je utisak da se neto dogodilo s njegovim sluaocima: kao da je jedan val iznenada .preao preko njih, oni su se zgledali iroko otvorenih oiju, a onda su u dnu prostorije ustala petorica ljudi i pourili van. Pokuao je evocirati svoje maloprijanje misli, da se sjeti o emu je sve mislio iz trenutka u trenutak, ali inilo se da ovo iznenadno uzbuenje nema nikakve veze s njim. Moda s Kanom? 80

Harriet ga je ponovo potapala po ruci i rekla: Budite mirni, Ilene. Vama se nita nee dogoditi. Pogledao je upitno. Da li znate to ja mislim? proaptao je. Vjerujem da vi umijete itati moje misli. Budite mirni, Ilene ponovila je ona tiho. Od ljudi ne smijete uvijek oekivati samo najgore. Nije cijelo ovjeanstvo odluilo da krene putovima Zemlje. Onda je u velikoj prostoriji zavladala utnja. Prelazio je pogledom od jednog lica do drugog, i bilo mu je jasno da oni nemutim jezikom razgovaraju meusobno i donese odluku o tome to treba da se desi s njim, s Kanom i ljudima u brodu. Odjednom je tiinu prekinuo jedan prodoran krik izvan zgrade, a odmah zatim jo jedan. Kan! viknuo je Ilen i skoio na noge. Projurio je kao tajfun izmeu ljudi i izletio van. Tamo je zastao kao ukopan. Malo dalje stajali su Harvey i ona petorica ljudi koji su se prije nekoliko minuta onako urno udaljili. A podno njihovih nogu leao je Kan. *** Skupina koja se tog sunanog popodneva odvojila od broda i krenula u pravcu naselja djelovala je vrlo ivopisno. Ispred svih koraao je Helmut Glorring, koji je u svojoj pozlaenoj uniformi djelovao kao pravi Herkul. Odmah iza njega ili su jedan pokraj drugog Strull i jo dva oficira, majori Loudin i Corse u zelenoj i crnoj uniformi. U treem redu bili su kapetani Rink (s lijevom rukom u zavoju), Stimmel i Pleque, u plavoj, smeoj i jarko-crvenoj uniformi. Iza njih nastupali su porunici Braldor, Chip, Sassen, Kommel i Koll u arenim uniformama svijetlih boja, kao to je u to vrijeme bila moda kod mladih oficira. Na zaelju kolone mariralo je odjeljenje svemirskih vojnika u sivim uniformama, koje su vodili narednici S/l Loretta i S/2 Kallett. Nije bilo muzike, ni bubnja, jer se smatralo da bi takva pomagala bila suvina na jednom istraivakom brodu kao to je Lawrence. Unato tome, kolona je djelovala impresivno. Vojnici.su marirali odsjenim korakom zurei ravno preda se, a oficiri u svojim arenim uniformama podsjeali su na ratnike iz daleke 81

prolosti, obojene ratnikim bojama. Tako su nastupali ovi ratnici imperija, koji nisu odavali poast nikome osim samima sebi, koji su rije osvajanje ispisali na svojim zastavama i vjerno sluili imperiju koji ih je opremao i slao u pobjede. Stupajui na elu kolone, Glorring je punim pluima udisao svjei zrak i vlasniki se osvrtao oko sebe. To je, dakle, bio njegov svijet, koji je s vie prava mogao smatrati svojim vlasnitvom nego ostali planeti koje je samo prikljuio imperiju. Ovaj put on je pronaao svijet u procvatu, koji je ve bio nastanjen kolonistima i o ijoj egzistenciji Zemlja nije imala ni pojma. Slavom je bio ovjenan svaki osvaja koji bi stado imperija poveao samo za nekoliko zalutalih ovaca. Koliku li je tek slavu zasluivao onaj ovjek koji bi, za raun imperija, otkrio potpuno nepoznati svijet! Moda bi trebalo da nekoliko stanovnika ove kolonije prebaci na Zemlju desetak njih, recimo. To bi, razumije se bio neobian postupak, ali ve i to to je on uope naletio na ovaj nepoznati planet bilo je dovoljno neobino! Da, on e zaista povesti sa sobom na Zemlju desetak ovih domorodaca! Dok su se pribliavali naselju, Glorringov pogled pade na Kana i vojnika, koji su ekali u sjenci prve zgrade. Obojica su bili jo dosta udaljeni, ali viceadmiral je mogao ivo zamisliti izraze njihovih lica zavist i divljenje na Kanovu, i militaristiki ponos na vojnikovu. A jesu li lica domorodaca, koji su ga, ini se, i sami ekali, mogla imati neki drugi izraz osim izraza zapanjenosti i strahopotovanja? Tog trenutka njegove zlatom optoene noge iznenada nainie jedan mali skok i on promijeni korak. Iza njega, svi ljudi u koloni nainie jednovremeno isti takav mali skok. Nije obraao panju na to. *** Kanovo lice poprimilo je zelenkastu nijansu iako ne iz zavisti. Bilo mu je teko pri dui. Proivio je teke trenutke. Njegovo sjeanje na onu stvar, na nju, voljenu ma to to bilo poelo je ve da blijedi, imao je osjeaj da mu moe samo koristiti ako pojedinosti ne zadri suvie intenzivno u sjeanju. 82

Znao je odreeno samo to da ga je bila pograbila neka udna sila i natjerala ga da ini stvari koje su mu izgledale potpuno ispravne, stvari koje su tako mu se inilo odgovarale rnepovoj volii i slobodnom izboru. S jezom se sjeao te sile ali ove uspomene imale su u sebi neto nestvarno, kao da se sjeao nekog izuzetno bolnog i tekog muenja,, koje nikada nije doivio na vlastitom tijelu, ve je samo itao, ili sluao o njemu. Bilo je to sjeanje iz druge ruke, ijeg je punog, neposrednog djelovanja on bio poteen iz nekih njemu jo nepoznatih razloga. Kad je bio ponovo doao k svijesti, pogled mu je pao na Harveya, koji se s gotovo kominom zabrinutou nadnosio nad njega. Harveyjev glas odjekivao je nekako nestvarno i kao iz velike daljine: Kane! Probudite se, Kane! Sve je prolo! Hajde, ovjee, probudite se! Ona stvar vam ne moe vie nakoditi! Ova posljednja reenica natjerala ga je da poskoi kao oparen, ali prije nego to je stigao da krikne, prije nego to je uspio ponovo da podlegne onom neodoljivom nagonu, Harvey mu je svojom rukom zatvorio usta i drao je tako sve dok se ponovo nije primirio. Onda je rekao: Zao mi je. Kane, stvarno mi je ao. Nadam se da ete mi oprostiti. Kako to... oprostiti? upitao je Kan i preao drhtavom rukom preko svog ela. Ja jo uope ne znam to ste mi to uradili! Nisam ni slutio rekao je Harvey lagano koliko snano moe djelovati to iskuenje na potpuno nepripremlienog ovjeka. Nije udo to su onoliko ljudi iz prve generacije postali njene rtve. U emu je, zapravo, stvar? upitao je Kan. koji se sada ve osjeao malo bolje, iako su ga ruke i noge boljele, kao da se fiziki potpuno iscrpio. Na to sam tonaletio? Nai preci dali su joj ime Sirena odgovorio je Harvey. Kad su se oni spustili na ovaj planet i osnovali prve kolonije, te su biljke bile svuda rasprostranjene. Sada ih moete nai jo samo tu i tamo, ako izuzmemo praumu u tropskom pojasu, gdje nismo ni pokuali da ih iskorijenimo. Zemlja tamo i tako nije pogodna za obraivanje, a za nas je najvanije da je akcioni radijus biljaka ogranien. Ali... ja jo ne shvaam... 83

 Sirena je biljka mesoder produio je Harvey koja svoju hranu namamljuje isputajui neku vrst telepatskog zova. Na taj nain ona uspijeva da se doepa svakog ivog bia koje se nae u blizini. Mi vjerujemo da to znaenje ima neke veze s mirisom njenih cvjetova. Kan je Jagano kimnuo glavom. Znai, ja sam dospio u njenu blizinu. Princip, po svemu sudei, univerzalno funkcionira. Ali otkuda to, Harvey, da se on ne odnosi i na vas, ve samo na mene? I mi podlijeemo ari te biljke, koja pokuava da namami svako ivo bie koje se nae u njenoj blizini. Pa kako onda uspijevate da joj se oduprete? Zbilja ne shvaam... Stvar nije tako jednostavna osmjehnu se Harvey. Jeste li ikada razmiljali o telepatiji? Naravno. I to mislite o nj oj ? ista besmislica odgovori Kan. Onda se zaueno trgnuo. Jer i Harvey je istodobno izgovorio te iste rijei. to znai to? upitao je Kan mrtei se u nedoumici. Istodobno, i Harvey je postavio isto pitanje. Kan je razmiljao neko vrijeme, a onda kimnuo glavom i rekao: Aha, razumijem. Ali to... Ponovo je zbunjeno zautio, jer je dvadesetak ili vie prisutnih domorodaca govorilo u isto vrijeme iste rijei. Savreno sinhroniziran kolektivni zvunik. Harvey se nasmijao i rekao: Vi, naravno, mislite da time nita nije dokazano, jer su se vae misli do izvjesnog stupnja mogle predvidjeti. U redu. Ali recite, molim vas, neto to mi ne bismo mogli znati unaprijed samo uz pomo loginog naina miljenja. Kan se zagledao u njega, napeto razmiljajui. Onda se okrenuo prema vojniku, koji je pratio prizor s tako zapanjenim izrazom lica da se Kan odmah bolje osjetio: netko je bio jo zbunjeniji od njega. Kan zatvori oi, pokuavajui da sredi misli. Telepatija? Rije mu je, dabome, bila poznata, to podruje bilo je dobro prostudirano, ali koliko se Kan mogao sjetiti, tim problemom bavili su se samo aknuti i varalice. Zar je ovako neto zaista bilo mogue? Trebalo je: 84

samo da otvori usta i kae neku , rije bilo koju rije i onda e znati na emu je. Nije bio ni sam siguran da li uope eli da zna. ita misli. Nema vie privatnog ivota. Tako loe ipak nije uo je Harveyja kako govori. S vremenom se razvija izvjestan kodeks asti. I, naravno, jedan sistem za zatitu intimnog svijeta. Hajde, recite neto! Kan uvue zrak punim pluima i ree: Canteloupe! Istovremeno, iz dvadeset pet grla odjeknu rije: Canteloupe! Harvey se veselo nasmije i upita: Dakle, to kaete? *** Kan se odjednom osjetio vrlo umoran; suvie se toga sruilo na njega u toku posljednjeg sata. Obrisao je znoj sa ela i osvrnuo se oko sebe. Jo je sjedio na tlu, dok je Harvey uao pored njega, a grupa ostalih kolonista, zajedno sa svemirskim vojnikom, stajala naokrug. Sagnuo se malo naprijed i zagledao odsutno u tlo izmeu svojih koljena. U redu rekao je umorno. Priajte mi vie o tome. Ne znam kakve su bile kolonizatorske metode Starog imperija poe Harvey znam samo da je za nae pretke jedna takva ekspedicija znaila vonju bez povratka. Ulazili su u brod, naputali Zemlju i krstarili svemirom, sve dok ne bi naili na neki planet koji je bio pogodan za naseljavanje. Poslije njihova odlaska nije vie postojao nikakav kontakt sa Zemljom, a kad bi se ve spustili na neki planet, svoj novi zaviaj nisu vie mogli napustiti. Brod kojim bi stigli iziskivao je za drugi start komplicirane ureaje za uzlijetanje, koje oni, razumije se, nisu mogli izgraditi. I tako su stigli ovamo produi Harvey i naini irok pokret rukom. Spustili su se, rastavili brod, odabrali mjesto za naselje i poeli podizati kue... Onda su se odjednom Sirene zainteresirale za nove stanovnike. Kao to je bio sluaj sa mnom? upita Kan. Da, ba tako. Iako to nije ope poznata injenica, stoji ipak da svaki ovjek, u manjoj ili veoj mjeri, posjeduje telepatsku sklonost. Na Zemlji su zabiljeeni bezbrojni sluajevi ljudi koji su tu sposobnost razvili do te mjere da su bili gotovo svjesni svoje 85

nadarenosti. Pri tome se mora imati na umu da ta sklonost dolazi u pojedinaca do razliitog izraaja, ba kao kod ljudi koji imaju bolje pamenje od drugih, ili se mogu bolje uivjeti u apstraktne tokove matematike... i tako dalje. Kan utke kimnu glavom. A sada se vratimo prvim naseljenicima Cockaignea. Pet tisua kolonista spustilo se ovdje, da osnuju novi ivot ili nau svoju propast na ovom planetu. Onda je Sirena poela obraati panju na njih. Da li shvaate na to mislim? Da, shvaam ree Kan. Mogu zamisliti da su ljudi s jaim telepatskim instinktom imali vee anse da preive od onih koji na vrijeme nisu postajali svjesni opasnosti niti uspijevali da se uklone iz njene blizine. Tono ree Harvey. Na ovom planetu telepatija je od samog poetka bila jedan od primarnih faktora opstanka. Ona je prvi put postala znaajna za ljudsku egzistenciju. Ona je prijeko potreban uvjet da bi ovjek ostao u ivotu. I zato je bilo sasvim prirodno to je telepatija iz generacije u generaciju dolazila do sve veeg izraaja, jer u ivotu su svaki put ostajali samo oni ije su telepatske sposobnosti bile jae od sposobnosti prethodne generacije. A sada prekide ga Kan vi ste svi potpuni telepati! Tako je potvrdi Harvev. I, naravno, mi smo stekli i neke druge sposobnosti koje s telepatijom stoje u uskoj vezi, kao na primjer... ah, da... recite mi, na primjer, kako se vi zovete? Kan je s nedoumicom odmjeravao svog sugovornika. emu ovo pitanje? Hajde ree Harvey. Kaite mi vae ime. Ja se zovem... poe Kan. Nije vie znao! Sav oajan naprezao se, pokuavao iz petnih ila da se sjeti ali je zaboravio! Nije vie znao vlastito ime! Imao je osjeaj da nikada nije ni posjedovao neko ime. Zovete se Kan ree Harvev. Naravno! Kako glupo od njega to je zaboravio! Kan je upola sklopljenih oiju fiksirao Harvevja. Odjednom je shvatio. Vi ste ugasili moje sjeanje rekao je najzad. Harvay samo kimnu glavom. Kan u prvi mah nije znao to da kae: zabrinutost mu se kao neki teak teret uvlaila u duu. *** 86

 Da li uope postoje neke granice vaih sposobnosti? upitao je. Naravno da postoje izvjesne granice uzvrati Harvey. Ali neka vas to ne zabrinjava. to e se dogoditi s nama? O tome jo nismo odluili. Neposredno poslije vaeg sputanja htjeli smo vas uvjeriti da je ovaj planet nepodesan za ivot i da bi bilo najbolje da se vratite tamo odakle ste i doli. Volio bih da ste to uinili ree Kan. Harvey se nasmija. Promijenit ete miljenje kad budemo gotovi s vama rekao je i mahnuo rukom prema vojniku, koji je jo irom otvorenih oiju stajao u pozadini. Pogledajte malo vaeg pratioca Ilena. On je inteligentan mladi i latentni telepat visokog stupnja. Harriet smatra da bi za nepunu godinu mogla potpuno razviti njegove telepatske sposobnosti. Ali, imate li vi uope predodbu o tome to je Zemlja uinila tom mladom ovjeku? Kan je promatrao vojnika, ne shvaajui to je Harvey htio rei. Njegova svijest nikada i nije u pravom smislu rijei registrirala postojanje tog mladia. Za njega Ilen nije bio nita drugo do stoiko lice i uniforma, jedan od bezlinih vojnika iz bloka est. To je, dakle, vae miljenje o ovom mladiu, Kane ree Harvey odmahujui glavom. To miljenje poklapa se sa shvaanjima i svih ostalih. Njega su tako esto uvjeravali kako ne postoji kao jedinka, da je ozbiljno poeo razmiljati o tome da se prijavi za reformiranje i potpuno ubije individualnost, koja i tako nije imala nikakve vrijednosti za njega i samo je bila izvor stalnih sumnji i tjeskoba. Jeste li znali da se od svih zemaljskih vojnika otprilike etiri posto svake godine prijavi za reformiranje? Eto, koliko malo se kod vas cijeni ivot i vrijednost linosti. Te brojke nisu mi bile poznate ree Kan odsutno. Zurio je u vojnika i pokuavao da u njemu vidi linost, pokuavao ga je vidjeti onako kako ga je vidio Harvey. Ali to mu je teko polazilo za rukom. Va je imperij ree Harvey izmijenjenim glasom kao neka otvorena rana pred licem svemira. Mi bismo izgubili potovanje prema sebi ako se ne umijeamo u tu stvar. Oh, ne! uzviknu Kan. To je apsolutno nemogue! ak i da mobilizirate sve snage koje vam stoje na raspolaganju, s imperijem ne moete izii na kraj. Jedan jedini brod moda biste uspjeli savladati, ali ne i cio imperij. 87

 Da sam na vaem mjestu, ne bih bio u to tako siguran. U tom trenutku do grupe je doetao jedan domorodac i rekao nehajnim glasom: Oni upravo formiraju kolonu kod broda i spremaju se da nas posjete. Dobro ree Harvev i uspravi e. Poite, Kane. Moi emo dalje razgovarati dok ih ekamo. Kan se s naporom die na noge. Imao je dojam da e mu koljena otkazati poslunost. Polako je krenuo za Harvevjem. Ostali kolonisti i vojnik bez urbe su koraali iza njega. Onda se Harvey ponovo oglasi: Razumije se, mi emo morati da istisnemo iz vaeg sjeanja gotovo sve to smo danas ovdje govorili, ali samo privremeno. Nipoto ne elimo riskirati da imperij bude prije vremena upozoren. Nas desetorica otputovat emo na Zemlju vaim brodom... Vas desetorica...? Ali, to je nemogue... Ne brinite se zbog toga, Kane ree Harvey. Va zapovjednik je upravo ovog trenutka odluio da odvede deset domorodaca na svoj brod. Grupa zastade na rubu naselja. Na izvjesnoj udaljenosti ve se mogla raspoznati arena kolona vojnika. Kako su smijeno djelovali ti ljudi! Prvi put Kanu postade jasno koliko komino i glupavo izgleda jedna ovakva delegacija. I kako nemono i ranjivo! Moda imate pravo rekao je tiho. Da, zacijelo ete uspjeti. Bio je umoran i osjeao je strah, ali ga je istovremeno obuzimalo neko neobino uzbuenje. Oni e uspjeti! Oni e uspjeti da to uine! I zar je mogla postojati bilo kakva sumnja da e svijet od sada biti bolji? Zemlja je izgubila svoj harmonini korak ree Harvey. Imajui na umu sve to ivot moe ponuditi, ona je zaista izgubila svoj korak, ba kao i ova grupa vojnika koja nam se pribliava. Svi su oni izgubili svoj korak. To se mora izmijeniti. I, kao po komandi, svi koji su marirali u koloni nainie jedan mali skok i promijenie korak.

88

Ilja Varavskij: Sjuet dlja romana

Prevela Jadranka Vrbnjak

Sie romana
Bio sam zaista sretan. Tko je preivio teku bolest i nakon dugog lijeenja osjetio da je ponovo zdrav, razumjet e me. Svemu sam se radovao: i zato to nisam ostao invalid i to su mi na poslu dali dugi odmor, pa sam mogao zavriti dizertaciju koju sam poeo pisati jo prije bolesti. Veselio sam se to idem u sanatorij i ne moram razbijati glavu svim onim svakodnevnim sitnicama. Veselio sam se ak i kupeu za dvoje u kome mi je suputnik bio simpatian mladi a ne neka kapriciozna baba. Osim toga, ispratila me divna ena koju sam iskreno ljubio. Bio sam ponosan dok me drala ispod ruke i gledala samo mene, ne obzirui se na zadivljene poglede putnika. Daleko putujete? obratila se mom suputniku. Do Kislovodska. Divno! Znai do kraja puta! Podarila ga je svojim najljepim osmijehom kojem nije mogao odoljeti nijedan mukarac. Neto bih vas zamolila. Pripazite na moga... mua. Prvi put otkad postoji naa veza upotrijebila je tu rije, i bio sam oaran kako je ona iz njezinih usta zvuala prirodno. Nije se jo potpuno oporavio od bolesti dodala je. Bez brige! smijeio se moj suputnik. Ja gotovo da sam lijenik. 89

 to znai gotovo? Znai: ni Hipokrat ni Avicena. Student? Molim...? Vjeni student s diplomom lijenika. Iziao je u hodnik i paljivo zatvorio vrata kako nam ne bi smetao. Vjerojatno nekakav apsolvent apnula je ona. Oboavam putovati danju. Volim polako hvatati ritam kretanja, promatrati putnike, bez urbe odlagati stvari, razgledati kupe. Sve je bilo divno i onako kako volim, bio sam neobino sretan, ponavljam, ali me ipak muio neki udni nemir. Osjeao sam to ali se nisam mogao savladati. Trkarao sam iz kupea u hodnik i natrag, premjetao stvari, poeo itati i opet jurio u hodnik. Ne znam zato ali na putu su mnogi ljudi spremni otkriti svoje najuvanije tajne prvome na koga naiu. Moda je to zato to svaki ovjek osjea potrebu da se nekome povjeri a suputnik kojega prvi i posljednji put u ivotu vidi idealan je sugovornik. Moda se taj atavistiki osjeaj sauvao jo iz vremena kada je putovati bilo opasno tako da je svaki suputnik bio po potrebi i suborac, tko zna? Dolo je vrijeme ruka i moj suputnik predloi da odemo u vagon-restoran. I eto, tu za vrijeme ruka poeo sam nezaustavljivo priati. Ve smo davno ruali, konobar je demonstrativno promijenio stolnjak, a ja sam govorio, govorio. Moj je kompanjon bio idealan slua. Cijela njegova figura, zelene oi, izblijedjele trepavice, pa ak i njegove ruke, zauujui izraajne ruke s tankim dugim prstima, obiavale su krajnju koncentraciju i napetu panju. Nije postavljao nikakva pitanja, jednostavno je sjedio i sluao paljivo. Openito govorei, ispripovijedao sam mu sva svoja razmiljanja koja su bila plod dugih besanih noi. O tome da sam u trideset i petoj godini osjetio gaenje prema svojoj profesiji i elju da se bavim jedino pisanjem. Priao sam o pokuajima i neuspjesima u pisanju, o novim idejama i o tome da u sanatoriju moram o svemu tome odluiti. Ili u napisati zamiljenu pripovijest ili vie nikada neu ni pokuati pisati. Cak sam mu ispriao i sadraj te pripovijesti. Nevjerojatno kako je sve to buknulo iz mene. Bile su to moje tajne koje nisam povjerio ak ni voljenoj eni. Suvie me sumnji muilo da bih joj sve to izloio. Uostalom, sve to nije tako. Muila me samo jedna jedina sumnja: nisam znao imam li talenta za pisanje a stidio 90

sam se u njezinim oima neuspjeha. Razoaranje, ako ga doivim, moram proivjeti sam, ne dijelei ga s njom. Uostalom, i to sam razloio svome suputniku. Na kraju sam zavrio svoju ispovijest i mi smo se vratili u odjeljak. I tada je poela reakcija. Stidio sam se svoje brbljivosti, toga to sam potpuno nepoznatom ovjeku povjerio misli koje jo ni sam nisam oblikovao i predstavio ma se kao hvalisavac i glupan. Opazio je moje raspoloenje i upitao: alite to ste mi sve povjerili? Svakako odvratio sam ogoreno. Razbrbljao sam se kao djeai. ini mi se da mi je to svojstveno. Ne sjeam se tko je rekao da pisac moe biti svatko, ako mu ne smeta nedostatak ili suviak rijei. Bojim se da je mnogorjeje moj osnovni nedostatak. Siei su mi glupi, gubim se u nepotrebnim pojedinostima tako da sve postaje neprobavljivo. Kao i sada... Izvadio je iz depa nekakvu kutijicu. Obeao sam vaoj eni... Ukratko, uzmite tabletu. Upravo vam je sada prijeko potrebna. Samo mi je jo to trebalo! Oito je moja grimasa bila dovoljno rjeita. Imate pravo ree spremajui kutijicu u dep. Cijela je farmacija palica sa dva kraja. Osobito sredstva za umirenje, iako ih ponekad i ja upotrebljavam. to se toga tie; narodni su lijekovi kudikamo djelotvorniji. Provjereni stoljeima. Sada emo ih iskuati! Otvorio je kovezi i izvadio bocu konjaka. Armenski, pravi! Priekajte, zatrait u aice. Uope nije bio kao lijenici na koje sam bio navikao, osobito kad se vratio nosei dvije aice. Evo blago me potapao i natoio mi sasvim malo, a sebi dobru treinu ae. Paljivo zagrijte au dlanovima. Znalci kau da tako pie oivi. Sada kuajte! Gucnuo sam i osjetio kako mi ugodna toplina struji sve do eluca. Kako dugo nisam pio konjak! udno! rekao sam. Kada biste samo znali koliko sam se nasluao predavanja u vezi s ovim. Ni kapi alkohola govorili su mi svi jednoglasno, a kad su me otputali iz bolnice... Kojetarije! leerno je mahnuo rukom. U medicini ima previe formalnih tabua. Alkoholizam je socijalno zlo. Zloupotreba alkohola izaziva teke posljedice i nekima je to razlog 91

da ga potpuno stave van zakona. A ipak je ponekad nezamjenjiv. Eto, gucnuli ste i sve je prolo. Nije li tako? Pri tom se drao tako ozbiljno da sam se i nehotice morao nasmijati. Tako je! Ali to e biti kasnije? Vie vam neu dati, tako da nee biti nikakvog kasnije. S uitkom je dobro otpio. Sve je to individualno nastavio je promatrajui pie na svjetlu. Netko od kave ne moe zaspati, a drugome ona pomae da lake zaspi. Ljudski je mozak lukava ala. Vjeita borba uzbuenja i smirenosti. Kora i potkora. U svakom pojedinom sluaju treba znati na to i kako djelovati. U vaem sluaju alkohol djeluje umirujue. Nije li tako? Tako je. Ali kako ste to mogli predvidjeti? Inae bih bio vrlo lo psihijatar. Ah tako, vi ste psihijatar? Ponekad. Malo mi se vrtjelo. Vagon se ugodno ljuljao i osjeao sam ugodno spokojstvo. to znai ponekad? nemarno sam upitao. Maloas ste rekli da ste gotovo lijenik, sada gotovo psihijatar. to ste vi zapravo? Psihofiziolog. to je to? Teko je to objasniti u nekoliko rijei a ulaziti u pojedinosti nema smisla. Predoit u vam to na jednostavnom primjeru. Eto, vi ste maloas popili malo konjaka i vae se psihiko stanje promijenilo. Zar ne? Tako je. To je umjetno izazvana promjena. Istovremeno u ljudskom organizmu postoje unutranji inioci koji djeluju na psihu, na primjer hormoni. Hormonalnim djelovanjem upravlja vegetativni ivani sistem. Postoji bezbroj uzajamnih veza izmeu mozga i cijelog organizma. To ini cjelinu koju moramo prouavati uvaavajui sve inioce. Jednom rijei, psihofiziologija je nauka koja prouava utjecaj stanja organizma na psihu i psihe na organizam. uljiv tip ubacio sam se primjedbom oito nije sluajan izraz? Vjerojatno, kad se razlijeva u... 92

 Svakako! Iako je sve mnogo sloenije. Ponekad je teko razluiti uzrok i posljedicu. To to smatramo posljedicom esto je uzrok i obratno. Tu nas eka vrlo zanimljiv rad i istraivanje. Otpio je jo gutljaj i zamislio se. Gledao sam kroz prozor. Osjealo se da putujemo prema jugu. Umjesto umaraka u kojima se mjestimino jo zadrao snijeg vidjela su se ozelenjena polja. I zemlja, i nebo i sunce, bili su ve nekako drugaiji. Moda bih vam mogao pomoi rekao je neoekivano. Imam zanimljiv sie za roman. Dogaaji kojima moete protkati osnovu romana zaista su se desili. To nije mata, iako se mnogo to se dogodilo doima fantastino. elite li da vam ispriam? Dakako! odgovorio sam. Sa zadovoljstvom u, sasluati, iako sumnjam da sam u stanju i iz najboljeg siea... To je ve vaa stvar prekinuo me. Duan sam samo napomenuti da postoji neto to se zove lijenika etika. Zato u preutjeti neke stvari. Nikakva imena. Morat ete sami razmisliti o ostalom... Uostalom da ponem. *** Cijeli dogaaj poinje u klinici glasovitog uenjaka. Nazvat emo ga jednostavno profesorom. Morat ete mu nai neku osobenost. Samo molim vas, nemojte od njega napraviti lanog heroja ni manijaka iz fantastinog romana. To je vrlo proturjean karakter. Sjajan kirurg. Uenjak irokog dijapazona. Ujedno je bolesno astan i pravedan, a osim svega i te kako zna svoju cijenu. Paljiv i odgovoran prema bolesnicima, ali esto neopravdano grub sa svojim suradnicima. Moete mu po svom nahoenju dodati i druge osobine, ali to ovdje nije bitno. Moete napisati da je njegov rad na savladavanju barijere biolokog odbacivanja tkiva prilikom transplantacije organa izveo kliniku kojom rukovodi na novi, perspektivni put. Pokuajte zamisliti odjel transplantacije u toj klinici. Nije potrebno da upoznate samu tehniku rada. Morate osjetiti osobitu atmosferu koja vlada na tom odjelu. Postojanu napetost iekivanja. Veliki tim lijenika razliitih specijalnosti neprekidno je u stanju potpune pripravnosti. Nitko ne zna kada se to moe dogoditi. Moda za sat, moda za mjesec. Nemojte misliti da su osueni ekati skrtenih ruku. Paralelno rade u laboratoriju. Provodi se bezbroj 93

pokusa na ivotinjama. Svaki pokus raa nove planove, nade i dakako razoaranja. Profesor uporno ide prema zadanom cilju: transplantaciji mozga. Ve su napravljene desetine pokusa na takorima i psima. Ipak, sve ne tee tako brzo kao.to se ini na prvi pogled. Prolaze godine. Napokon odluujui eksperiment. Repati majmun ivi s transplantiranim mozgom. Pitanje je: to dalje? Nauka se ne zaustavlja na pola puta. Da li e se takva operacija izvriti na ovjeku? Vi svakako znate za oprezan odnos prema presaivanju uope, a ovdje je rije o transplantaciji povezanoj s novim etikim i moralnim problemima. Profesor se obraa raznim institucijama, no nitko ne eli rei ni da ni ne. Svi se trude raznim prijedlozima osloboditi odluke i razrjeavanja toga pitanja. Jednom rijei, nema ni formalne zabrane ni slubene dozvole. Vrijeme neumitno leti, klinika uspjeno presauje bubrege, srce i plua, nastavlja se laboratorijski rad na onom glavnom, ali sve ostalo ostaje i dalje nejasno To je, da tako kaemo, preludij. I tako jednoga dana hitna pomo gotovo istovremeno dovozi dva ovjeka. Oba u nesvjesnom stanju, oba pokupljena na ulici. Prvi nema nikakve dokumente. Nepoznata mu je dob, ime, adresa, profesija. Dijagnoza teki infarkt plua. Situacija je praktiki beznadna. Drugi je sveuilini profesor rtva nesretnog sluaja. Otvorena trauma lubanje s ozljedama mozga i unutranjim krvarenjem. Takoer nee preivjeti. Ozlijeeni su mu dijelovi mozga koji upravljaju ivotno vanim funkcijama organizma. Oba lee na reanimacijskim stolovima. Dva iva tijela u kojima se odrava neka vrst ivota zahvaljujui umjetnom krvotoku i pluima. Istodobno ako je drugi siguran kandidat smrti, prvoga se moe pokuati spasiti presaivanjem plua od drugog pacijenta. Tu odluku donosi profesor. Sve je spremno za operaciju ali ona ne moe poeti. Ne moete zamisliti kakvim je sve ogranienjima sputan lijenik. Kao prvo, mora imati suglasnost pacijenta ili njegovih roaka i svakako pristanak roaka donatora ili ako hoete davaoca. Kao drugo, organe za presaivanje moe uzeti samo od mrtvoga, a sve dok u tijelu davaoca postoje i najmanji znakovi ivota lijenik ih mora podravati. Za to vrijeme drugi moe umrijeti. 94

Kao tree... Uostalom, emu tree! Mogu se beskonano nizati kojekakvi problemi s kojima se u takvoj situaciji bori kirurg, ali je najogavniji ekanje da pacijent umre. Prestanak rada srca, klinika smrt, vrlo esti elektrookovi u podruju miokarda, ponovljene, jedva zamjetne pulsacije, opet prestanak rada i, ovaj put okovi vie ne djeluju. Ostaje jo samo jedno sredstvo: otvaranje prsnog koa i izravna masaa srca. Taj posljednji pokuaj daje rezultate iako ne zadugo. A tada se otkriva podatak koji sve svodi na nulu: drugi pacijent ima tuberkulozne kaverne plua. Mnogi ljudi boluju od tuberkuloze nita ne sumnjajui. Njihov je organizam uspostavio nekakav sistem ravnotee tako da bolest ne napreduje. Ali nijedan lijenik nee presaditi drugom ovjeku organ napadnut tuberkulozom. Ukratko, mogle su se skinuti rukavice i oba mrtvaca odvesti u mrtvanicu. Nisam bez veze vau panju usmjerio na profesorov karakter.. Bez njegovih karakternih osobina ne biste shvatili sve to se desilo poslije. Strelovito je donijeta odluka: presaivanje mozga onom drugom. I to bez pridravanja usputnih formalnosti. Nije bilo vremena telefonirati u Moskvu i ekati dozvolu. Na to je raunao profesor? upitao sam. Teko je rei. Prije svega, vjerojatno je raunao na uspjeh. Ljudi toga soja, opsjednuti nekom idejom, jednostavno ne ele misliti na neuspjeh. U takvim stvarima uvijek netko mora biti prvi, pa preuzeti rizik na svoja lea. Osim toga, ispravno je raunao da e spasiti jednoga pacijenta koji je osuen na smrt. Djelovao je, moglo bi se rei, vize impulzivno nego rasuujui. Vrlo je malo vremena ostalo za bilo kakvo razmiljanje. Moete preskoiti sam tok operacije. To je vrlo sloeni i osjetljiv posao koji se obavlja u nekoliko etapa i teko da moe zainteresirati neupuenu osobu. Za pisca je kudikamo vaniji psiholoki problem, a ovdje ih ima koliko elite. Tako je operacija izvrena. Slijedee jutro ena davaoca pronala je uz pomo hitne pomoi svoga mua i identificirala ga u mrtvanici. Reeno joj je da je umro od infartka plua to je bez obzira na okolnosti bila istina. Ostale pojedinosti nisu reene. Za nju bi to bio prevelik udarac. Bio je novinar, bilo mu je samo 95

dvadeset i pet godina. U braku su bili tek godinu dana i jako su se voljeli. Vjerujte, lijeniku je od svega najtee razgovarati s roacima umrloga. Iako je poduzeo sve to je u njegovoj moi ipak mu ostaje osjeaj da je negdje pogrijeio. Zato emo profesoru oprostiti to nije osobno razgovarao s njom ve je poslao svoga asistenta. I najsmjeliji su ljudi ponekad maloduni. Osim toga, ne smijemo zaboraviti na pacijenta za kojeg je profesor bio odgovoran ne samo pred drutvom ve i pred svojom savjeu. Imao je vie nego dovoljno razloga da bude uznemiren. to je, iskreno govorei, bilo paznato iz prijanjih pokusa? Da se kod ivotinja s presaenim mozgom srazmjerno brzo uspostavljaju motorne funkcije i osjeaj ravnotee, da veina uvjetnih refleksa davaoca nestaje poslije presaivanja a novi se uspostavljaju bre nego u primjeraka kontrolne skupine, te da su ivotinje s presaenim mozgom potpuno spremne za normalni ivot. I to je sve. A je li to dovoljno da se predvidi ponaanje ovjeka poslije takve operacije? Tu postoji bezbroj inilaca koje ne moete provjeriti na ivotinji. to ostaje u pamenju, a to se u potpunosti brie? to se gubi na izvjesno vrijeme ili moda nepovratno u podsvijesti? Napokon ak i govor. Pa i on je rezultat uenja. Karakter. Ve sam rekao da je djelovanje mozga nemogue promatrati odijeljeno od organizma. Nebrojeno je mnogo putova njihovog uzajamnog djelovanja a veina ih je nama nepoznata. Ukratko, ovjeka s presaenim mozgom ne moemo prouavati kao obinu simbiozu neije individualnosti s drugim tijelom. Taj je ovjek potpuno nova osoba. Kao to vidite, vie je sumnji nego spoznaja. Ipak je operacija izvrena. U postelji je ovjek. Die, reagira na svjetlosne efekte, guta hladetinastu hranu, rade mu bubrezi, crijeva... i nita vie. Prolaze tjedni, mjeseci, ue ga hodati. Nauio je ak i nekoliko rijei. to dalje? Dalje ostaje jedino nada da je vrijeme najbolji lijek. Ono neumitno prolazi. ovjek se uspjeno oporavlja. Teko, s mukom, ali pomalo razgovara. Ui itati. Ne sjea se svoje prolosti. Prolazi godina. Samostalno razgovara, ita, pie. U njemu se budi zanimanje za okolinu. Uspostavlja se ponovo sve osim sjeanja na prolost. Svi pokuaji da se probude sjeanja ostaju bez rezultata. Govore mu da je preivio teku traumu mozga koja je izazvala potpunu amneziju. On to prihvaa. Prolazi izvjesno vrijeme i bolnika sredina ga poinje muiti. 96

Postavlja se pitanje to dalje s njim. Po dokumentima je sveuilini profesor, ali jasno vam je da on to vie nije. Od novinara u njemu takoer nije ostalo nita. Da ui iznova? O tome je jo rano govoriti. Proglasiti ga invalidom sami znate to bi to za njega znailo. Osim toga, prekinuo bi se jedinstven eksperiment u najodlunijoj fazi. Treba mu omoguiti da ivi meu ljudima. Da odlazi u kino, kazalite, drei ga neprestano pod neoslabljenom paskom strunjaka. Zaboravio sam napomenuti da je predava imao svoju ljubljenu. Kada je saznala za nesretni sluaj i njegovu operaciju, sve je vrijeme traila dozvolu da ga posjeuje. Profesor je kategoriki zabranio bilo kakve posjete. U to vrijeme ne bi niemu sluili. Sada je situacija bila drukija. Dopustili su joj da ga posjeuje. Nije ju mogao prepoznati ali se veoma obradovao novom licu. Osim toga, ona mu se, bez sumnje, sasvim odreeno sviala. Bila je to lijepa, zavodljiva ena. Doputeno joj je da ga posjeuje svakog dana. Dugo su razgovarali. Priala mu je pojedinosti iz njegova prologa ivota i jadniku se priinjalo da se i sam kojeega prisjea. Na kraju je traila doputenje da ga povede sa sobom. Profesor se sloio. Sve je teklo prilino dobro. Nije ni najmanje sumnjala da uzima bliskoga ovjeka koji se naao u tekoj situaciji. Materijalnih problema nije bilo: predava je imao uteevinu a bolnica dozvolu da ga dri neogranieno na bolnikom spisku. Promjena ambijenta bila mu je prijeko potrebna. to se moralne strane tie, kako se ono kae, onaj kome odrubite glavu ne plae za kosom. Izgledalo je da su sretni. Preostalo je jedino ekati kako e se dalje razvijati stvari. Na alost, dalje je krenulo naopako. Da li se u njemu zaista probudilo sjeanje, da li je neto iz novinareva ivota bilo potisnuto u podsvijesti, svejedno, ali poeo je sve ee izbivati iz kue i satima stajati na stepenicama uz stan u kojem je nekada ivio novinar. Njegova djevojka se razumljivo uzbudila. Obraala se za savjet ak i profesoru, ali to je on mogao? Dogaalo se neto neizbjeno i nitko to nije mogao izmijeniti. Na kraju se to neizbjeno i dogodilo. Jednoga je dana sreo novinarevu enu. Ve sam rekao da su se neobino voljeli. Ljubav! Koliko li je knjiga o njoj napisano. A ipak je tako nepredvidljiva. Dovraga! 97

Prekinuo je prianje i potegnuo iz boce. Nismo zvijeri! Jo jedan gutljaj vam nee koditi? Pa vi ste, da tako kaem, u lijenikim rukama. Otkud znate tu priu? Ja... nekoliko puta su me pozivali na razgovor s tim pacijentom, jo dok mu je glava bila u zavojima. Da nastavim? Izvolite. Sreli su se. Njega je to oamutilo. Oito je njezin lik ostao pohranjen u dubinama psihe i to to je smatrao ljubavlju na prvi pogled, bila je, zapravo, reakcija podsvijesti. A ona? to ona? Za nju je bio stranac, nije joj se ba sviao, a k tome je jo bila previe svjea rana koju je izazvala mueva smrt. Nije na njega obraala nikakvu panju. Poeo ju je slijediti. ekao ju je u prolazu, kraj kue, u metrou je oslovljavao, a ako je mukarac uporan, to prije ili kasnije... Sve se odvijalo po prirodnim zakonima. Ne osuujte je prestrogo. Vrlo mlada ena teko je podnosila usamljenost. Osim toga, inilo joj se da u njemu ima neto od ovjeka kojeg je izgubila. Dakako, ne vanjski izgled. Karakter, nain prianja, desetine sitnica od kojih se sastoje individualne crte. Ali postojala je i ona druga, koja ga je uzela s klinike. Zar je otiao od nje? upitao sam. U tome i jest problem. I dalje je ivio s njom. I nju je i dalje volio. ak mu se kao ena vie sviala. Ovdje ete pri pisanju morati biti taktini. Treba shvatiti njegovu psihu. To nije vulgarni ljubavni trokut. To je... teko je objasniti... Tono tako kako su u njemu ivjela dva ovjeka, tako su i one obje... Ne, nije to! Jedna ena u dva oblija duhovnom i tjelesnom. Upravo tako! Obje su se slile u jedan lik koji mu je bilo nemogue razluiti. Moda bi ovdje specijalist ustanovio poetak duevne bolesti, ali zar je mnotvo literarnih heroja, realno gledajui, psihiki zdravo? Rogoin, knez Mikin, Raskoljnikov, Karamazovi... Oh! Izvadio je svoju kutijicu i strpao u usta tabletu. Izgledao je loe, kolutao je oima, elo mu se orosilo znojem. inilo se da emo izmijeniti uroge. Nije se pristojilo da sad ja njega smirujem. Istovremeno me njegova pria sve vie i vie zanimala. Poeo sam sumnjati. Recite, molim vas, taj predava, to je, zapravo, predavao? 98

 To sada nije uope vano! Recimo da je to bila fiziologija. Pa ja vam priam sie a ne... Nastavite! zamolio sam. Sadraj je vie nego zanimljiv. U redu. Znai te dvije ene. Ni prva ni druga se ne miri s takvom situacijom. Obje su mlade, zadovoljne sobom i kao to to esto biva, sujetne. Svaka smatra da je njezin. Odvijao se posljednji in tragedije u kojoj sudionici nisu znali svoje prave uloge. Nisam tek tako spomenuo poetak duevne bolesti. Mozak posjeduje zatitni mehanizam. Kad situacija postaje neizdrljiva, ovjek esto odlazi u izmiljeni svijet, realnost zamijeni halucinacijama. Specijalisti za tu bolest imaju naziv ali vi moete upotrijebiti izraz umna poremeenost. Poseban je oblik te bolesti kada ovjek zamilja da je neka druga osoba. I tako na kraju vaega romana nije iskljuena psihijatrijska bolnica. Neveseo zavretak primijetio sam. Priznajem, oekivao sam neto drugo, a ne doivotni boravak u ludnici. Zato doivotni? usprotivio se. Medicina ima dovoljno veliki arsenal sredstava za lijeenje takvih bolesti. Izlijeiti se uvijek moe, treba samo ukloniti uzrok, a to je najtee. Mogue je na vrijeme ukloniti pacijenta iz konfliktne situacije, ali, razumijete i sami da je to u ovom sluaju samo privremena mjera. Prije ili kasnije opet e se nai zajedno i sve e poeti iznova. Postoji radikalnija mjera ispripovijedati pacijentu istinu kako bi doznao uzrok bolesti, kako bi mogao sagledati svoju situaciju sa strane, objektivno. Moda e se onda i sam povjeriti nekome... Oprostite, ne mogu vie izdrati. Ovdje je tako vrue! Oprostite... vie ne mogu. Idem u hodnik. Priekao sam da izie i zatvori vrata. Nalio sam pola ae i naduak ispio zato to... Kako se nisam ranije sjetio tog djeakog lika odjevena u bijeli kaput, tih paljivih zelenih oiju s blijedim trepavicama koje sam gledao nad sobom uz uzglavlje na klinici, dok su me uili govoriti, i zatim kroz koprenu nesvjesnoga... Sve mi je postalo jasnije, sve. I to to mi se zapoeta dizertacija inila kineskom gramatikom, i moja elja da neto napiem... Uostalom sve je to sada dolo u drugi plan. Vano je bilo samo to da me je ta ena s pravom nazvala svojim muem. 99

Sve ostalo nije imalo nikakva znaenja. ak ni ta tri mjeseca koja sam morao provesti u sanatoriju za tuberkulozne!

100

John Steinbeck: The Short-Story of Mankind

Preveo Zoran Milovi

Vrlo kratka pria o ovjeanstvu

Ova kratka, izvanredno duhovita, cinino pria, mali je izlet u podruja SF-a jednog od najveih amerikih pisaca ovog stoljea dobitnika Nobelove nagrade, Johna Steinbecka. Najbolji romani ovog pisca okrenutog socijalnim temama poznati su PLODOVI GNJEVA (The Grapes of Wrath, 1939), ISTONO OD RAJA (East oj Eden, 1952) i ZIMA NAEG NEZADOVOLJSTVA (The Winter of Our Discontent, 1961), u kojima progovara gnjevno i otvoreno, preko, u izvjesnoj mjeri, shematiziranih likova. Ova pria, napisana 1958. i objavljena u PLAYBOYU, u punom sjaju predstavlja autora, njegove poglede i stavove, a i njegove spisateljske sposobnosti. Z. M.

Bila je sredina popodneva i piljom je na sve strane puhao vjetar. Nije bilo nikakve vatre posljednja se iskra ugasila prije vie od est mjeseci. Nee je ni biti, sve dok grom ne pogodi jo jedno drvo. Joe je uao u peinu, sav izgreban. Nekoliko pramenova kose bilo mu je oderano. Ljosnuo je na zemlju, krvarei. Stari William prepirao se sa Starim Bertom, koji je bio njegov sin, i njegov brat, s 101

jedne strane, naravno. Blago su se prepirali oko velikog pokvarenog komada mamutova mesa. Zato ne da malo i svojoj majci? ree Stari William. Zato? upita Stari Bert. Ona je moja ena, nije li tako? Time su zavrili raspravu, i obojica se okrenue prema Joeu. Gdje je Al? upita jedan od njih, a drugi doda: Zaboravio si namjestiti kamen ispred vrata. Joe ih nije ak ni pogledao, i dva starca zakljuie kako se omladina u dananje vrijeme grozno iskvarila. Kaem ti, u moje doba bilo je sasvim drugaije ree Stari William. Imali su potovanja prema starijima, a ako nisu, dobili bi svoje. Nakon nekog vremena Joe je prestao krvariti. Nabaca nekakvo blato na ogrebotine i ree: Al je otiao. Sabljasti tigar? upita Stari Bert. Ne, ona nova banda odozgo. Pojeli su Ala. Divljaci ree Stari William. Jo ive na drveu. Uope nisu civilizirani. Mi vie gotovo uope ne jedemo ljude. Teko nabavljamo ljude za jelo. Naravno, osim roaka, a i njih je sve manje ree Joe. Ah, ti stranci! ree Stari Bert. Al i ja smo iskopali rupu ree Joe. Uhvatili smo konja, a onda su doli ti ljudi s drvea i pojeli naeg konja. Kada smo se pobunili, pojeli su Ala. E, pa, izai e van i donijeti nam jednog od njih, a onda emo mi njega pojesti ree Stari William. Ja i tko jo? upita Joe. Proli je put bilo dobrih batina, ali bilo nas je dvanaest. Sada nas je samo etvoro. Do vraga, vidio sam svoju vlastitu sestru, Sally, kako sjedi gore na drvetu s jednim od tih divljaka. I meni se Sally svia, Tata... nastavi Joe nesigurno, jer Stari William ne samo da je bio njegov otac veemu je bio i ujak, i prvi i trei brati, a takoer i brat. Tata, zato se ne pridruimo tim ljudima s drvea? Imaju neto nalik na mreu i love sve vrste ivotinja. Jedu bolje od nas. Sine ree Stari William s ponosom u glasu oni su stranci. Eto zato. Oni ive na drveu. Ne moemo se druiti s 102

divljacima. Kako bi ti se dopalo da ti se sestra uda za jednog od divljaka? Pa ve se udala! odvrati Joe. Mogli bismo ih pozvati da ive s nama, u peini. Moda bi nam mogli pokazati kako se koriste tom mreom. Nikada ree Stari Bert. Ne bismo im mogli vjerovati. Moglo bi se dogoditi da nas pojedu dok spavamo. Ili bi se moglo dogoditi da mi prvo pojedemo njih. ree Joe. Ha, ba bih volio da je sada preda mnom jedan dobar soan komad jednog od onih divljaka. Gladan sam. Da. Idua stvar koju e rei bit e da su ti ljudi s drvea isto tako dobri kao i mi ree Stari William. Nikada nisam vidio takvog momka kao to si ti. Do vraga, to e biti s naim autoritetom? Ovi stranci e nas nadvladati. Morat emo paziti na njih. Ima ih vie od nas. Mrzim to ti ovo moram rei, Tata ree Joe ali ruka mi je ozlijeena. Vie ne mogu kopati rupe, a ne moe ni ti. Suvie si star. Ni Bert ne moe. Morat emo se ujediniti s tim ljudima s drvea, inae uskoro neemo imati nita i nikoga za jelo. Samo preko mene mrtvog odvrati Stari William, a zatim ugleda kako ga Joeove oi premjeravaju, i ree: Pazi, Joe, nemoj da ti na pamet padaju nekakve ideje u vezi s tvojim Tatom. Pa... prije mnogo, mnogo godina, kad se pleme prvi puta maknulo iz vlane peine, s ijeg je svoda stalno kapalo, postojao je ovjek po imenu Elmer. Odlomio je nekakvo kamenje, preko njega postavio granje, i otiao tamo ivjeti. Istog asa Stariji su ga ubili. Ha, kada bi svatko otiao i ivio po svome, kamo bismo doli s autoritetom? No uskoro su se ti Stariji preselili u Elmerovu kuu, i ubrzo su sve porodice ivjele u slinim nastambama. Bilo je prilino ugodno, a ni voda ti vie nije stalno kapala po licu. I tako, od Elmera su napravili boga i obiavali su se zaklinjati njime. Rekli su da je on mjesec. ivot je nastavio svojim tokom, i sve je bilo u najboljem redu, a onda se u dolinu doselilo jo jedno pleme. Oni, naravno, nisu imali Elmerove kue. Smrzavali su se u atorima napravljenim od koe. Ali, znate, oni su imali nekakvu udnu vrst aparata koji je izbacivao malene bodlje. A izbacivao ih je prilino daleko. Mogli su jednostavno samo stajati i gaati svinju u trku, ak i dvadeset ili 103

trideset koraka daleko. Nisu morali trati za njom i riskirati da dobiju kljovu meu noge. Konato je pleme toliko esto igralo tu svoju igru da su Stariji iz Elmerova plemena napokon zakljuili kako e biti najbolje da se to prije rijee tih divljaka. Napokon, pa oni uope nisu uli za Elmera takve su grozne neznalice bili. Stariji su rtaotrili mnogo kopalja i zapalili im vrhove, a zatim rekli: A sada ete vi mladi otii tamo i otjerati te konate ljude odavde. Ne moete propasti. Elmer je uz vas. to se toga tie, izgleda da je prije mnogo mnogo godina postojao konati ovjek po imenu Max. Izumio je onu spravu za izbacivanje strelica i ostali su ga ubili, naravno, no kasnije su ga proglasili bogom i rekli da je on sunce. I tako je to, zapravo, bio rat izmeu Elmera, mjeseca, i Maxa, sunca, no poginula je cijela gomila mladih konatih ljudi i isto tako gomila mladih Elmerovih ljudi. A onda je u umi izbila vatra i igra je bila zavrena. Elmerovi ljudi i konati ljudi morali su zajedno krenuti u brda. Stariji iz oba plemena nikada se s tim nisu pomirili. alili su se i gunali sve dok nisu pomrli. Iz ovoga se sasvim lijepo da vidjeti kako je svijet ve od samog poetka krenuo vrajim putem. Stvari bi se razvijale sasvim finim i normalnim putem red i zakon i potovanje Starijih a onda bi neki pametnjakovi izumio neto, i time pokvario cijelu stvar. Na primjer, kao Rahph koji je zaboravio ubiti sve divlje kokoi to ih je ulovio, pa je za njih morao izumjeti kokoinjac, ili kao onaj pravi nevaljalac Jojo koji je u vlanu zemlju ispustio nekakvo sjeme i time izumio poljoprivredu. Naravno, uskoro su raereili Jojoa i iupali mu sve udove, to je bilo sasvim normalno kada ovjek pone saditi sjeme i uzgajati biljke, tada mu vie ne moe na pamet pasti besposleno tumaranje naokolo i uivanje. Kada vam izraste klasje, tada morate ostati uza nj, povaditi sjeme i ponovo zasijati. Da stvar bude jo gora, svatko, u svakoj prilici nastoji ukrasti tvoje sjeme: korov, insekti, ptice, ivotinje, ljudi. Farmer sve svoje vrijeme utroi natjeravajui nekoga. Stariji mogu zazivati Elmera koliko god ele, ali to nee zadrati susjede s onog brda tamo, da dou i pokradu ti sve to si stvorio. No, bio je tu i jedan prilino snaan momak imenom Rudolph, ali svi su ga zvali Bugsy. On je bio u stanju sav se izranjaviti od 104

rvanja, ali nikada nije elio ponijeti ni naramak drva. Bugsy je po prirodi volio tunjavu, a mrzio rad, i tako je jednog dana rekao: Vi samo sadite svoje biljke i nita ne brinite. Ja u vas uvati. Ako vas itko bude uznemiravao, ja u ga srediti. Moete mi dati po koju koko i neto brana za moj trud. Stariji blagoslovie Bugsyja, i uskoro je njegovo ime bilo povezano s Elmerovim. Bugsy se s njima sasvim dobro slagao. Skupio je desetak snanih momaka i na brdu podigao utvrdu, kako bi to bolje mogao uvati poljoprivrednike i njihovu ljetinu. A kada neto uva, tada ubrzo postane vlasnik toga to uva. Bugsy i njegovi momci proetali bi naokolo, pokupili penice i djevojaka, a kada bi u svojoj dolini sve sredili, obijesno bi se sjurili s one strane brda, da vide to li su to susjedi spremili i uzgajili. Malo zatim, momci s one strane brda obijesno bi se sjurili ovamo, sve poharali, a ono to ne bi uspjeli ponijeti sa sobom, jednostavno bi zapalili. I tako, uskoro je postalo mnogo opasnije i gore po tebe ako si bio pod zatitom nego ako nisi. Bugsy je sve ono to se moglo odnijeti prenio u svoju utvrdu, zbog zatite, naravno, i sad ga se moglo tek od prilike do prilike vidjeti dolje, u dolini. Izraunao je da je Elmer bio njegov djed, a ta ga je injenica inila mnogo drugaijim, i boljim, od ostalog svijeta. Napokon, razmislite i sami, koliko ljudi poznajete koji se mogu pohvaliti da u porodici imaju jedan pravi mjesec? Do tog doba Stariji su ve proglasili kako se zatita smatra jednom od najveih vrlina, naravno, zato to je Bugsy boljim ljudima poklonio svoje vikove. Stariji su bili prilino otri sa svima onima kojima bi palo na pamet da se pobune. Rekli su da je grijeh pobuniti se protiv pravde. I tako, farmeri su na vrhu brda podigli zid i sklanjali se unutra svaki put kada bi zbivanja krenula ne odvie lijepim tokom. Nisu eljeli da im ljetina bude spaljena, ali jo su manje eljeli da budu spaljeni oni sami, zajedno sa svojim enama i kerima. Negdje u to vrijeme cijeli se sistem sasvim preokrenuo. Umjesto da Bugsy titi njih, sada je bila njihova dunost da tite njega. Rekao im je da mu je tu ideju priapnuo sam Elmer jedne noi kad je na nebu sjao pun mjesec. Kako su ljudi mnogo vremena provodili unutar zidova, ekajui da se dim raisti i zemlja ohladi, i kako im je bilo prilino dosadno, poeli su se zabavljati pravei koare od vrbova prua. A 105

sasvim je prirodno da ovjek napravi mnogo vie od onoga to mu je potrebno. Znate, takve se stvari zbivaju toliko esto da se iz toga ve moe stvoriti pravilo. Uvijek postoji netko tko e pokrenuti stvari, a zatim zbog toga nastradati. Ovaj se zvao Harry i rekao je: Te glupe budale iza brda uope nemaju nikakvih vrba, to znai da nemaju nikakvih koara. Ali, znate li to rade? Pokvarenjaci nijedni, uzimaju blato i oblikuju ga, a zatim ga stavljaju u vatru i prave posude u kojima moe kuhati i vodu. Kladim se da, ako im odnesemo neto naih koara, tada e nam oni zacijelo dati neto njihovih peenih lonaca. Harryjevu su glavu, naravno, morali poloiti pored velike vatre. Nitko ne moe uznemiriti status quo i iz toga se izvui itav. Ali, nije prolo dugo i ljudi su se s koarama iskradali preko brda i vraali se nosei lonce i posude. Bugsy je to na sve mogue naine pokuavao sprijeiti, a i Stariji su ga podravali u tome. Ovakve su stvari pomogle ljudima da shvate kako postoji jo neto osim polja, a takve su ideje ve bile prilino opasne. Na kraju krajeva, lonci su postajali neto poput novca, a novac je opasniji ak i od ideja. Sam Bugsy bi govorio: Ljudi zbog toga postaju nemirni, pomiljaju kako su isto tako vrijedni kao i njihovi preci, a znate to to znai kad se na taj nain pone govoriti o Elmeru. Stariji su se, naravno, potpuno slagali s Bugsyjevim miljenjem, ali nisu mogli nita uiniti, pa su se i oni pridruili tajnoj trgovini. Uskoro je Bugsy sve to proglasio legalnim, traei za sebe polovinu lonaca koje bi ljudi donosili nakon razmjene, i ubrzo je cio posao preuzeo u svoje ruke. Negdje u to vrijeme nekakvi divljaci naselili su se u blizini i poeli svakodnevno napadati ljude koji su e bavili trgovinom loncima i koarama. Jedini nain da se stvari srede bio je da Bugsy, koara, oeni ker Willyja, lonca, a kada su svi oni umrli, Herman Lonac-Koara ujedinio je itav biznis i stvorio malu dravicu koja je sasvim fino funkcionirala. I tako se stvar razvijala, od dravice do saveza, od saveza do nacije. (Nacija obino ima neku vrst prirodne granice, bilo da je to ocean, planinski lanac, ili rijeka, a ta granica slui za to da se nacija ne bi prelila na onu, drugu stranu). 106

I sve je bilo sasvim lijepo, sve dok jednog dana gomila pametnjakovia nije izumjela razne stvari s velikim dometom, gluposti kao to su interkontinentalni projektili i atomske bombe. A u tom sluaju ni rijeka niti itav ocean nisu bili ni od kakve koristi. Na svijetu je postalo suvie opasno, sa svim tim odvojenim nacijama, ba kao to je bilo i s odvojenim porodicama. Kada su se ljudi na kraju nali oi u oi s istrebljenjem, bilo je jasno da se neto mora napraviti. I tako, sada imamo Ujedinjene narode, i u njima se Stariji bore isto onako kako su se grabili kada su poeli izlaziti iz peina. Ali, ini se da o tom pitanju nemamo previe izbora. Nije to nikakvo pitanje mekoe srca i dobrote, i moda ni u ovom trenutku ne elimo nastaviti ovim putem prema naprijed, ali jo od onog peinskog vremena, sve do sada, uvijek smo morali odluivati, i nikada nismo odabrali istrebljenje. Priznajte i sami, ne bi li bilo malo suvie glupo da se nakon svega to smo preivjeli sada meusobno poubijamo. Dogodi li se tako, znait e to da smo mnogo gluplji od peinskih ljudi, a ja mislim da ipak nismo. Mislim da smo isto tako pametni, ili glupi, ako vam to vie odgovara, kao i oni, a to, priznat ete, nije ni tako loa perspektiva, gledano dugorono.

107

A. E. Van Vogt: The Rulers

Preveo Zoran Milovi

Vladari
Bila je to tipina vaingtonska zabava. Politika svjetla manje snage ukraavala su nekih desetak stolica, dok su tu i tamo za masivnim stolom sjedili ljudi ija vanost i mo nisu bile samo marginalne. Zaela se jedna od neizbjenih diskusija, a veera je dospjela do onog stupnja dosade kada gotovo svi sluaju s ljubaznom panjom. Znanost je govorio je podebeo ovjek nakon rata toliko uznapredovala da se ve moe naslutiti i predvidjeti vrijeme kada e sve to proizvodimo, i to na bilo koji nain upotrebljavamo, biti ili sasvim artificijelno, natprirodno, ili pak poboljano u tolikom stupnju da e postati bolje od prirodnog originala. Crnokosi ovjek s podrugljivim izrazom lica zatrese glavom i ree: Ako se to pokae tonim, onda e to samo biti znak da je ljudska vrsta mnogo ljenija no to ja o njoj mislim. Plastine mase prihvaam bez raspravljanja, ali i s prilinom osobnom dozom rezerviranosti. Mogu ii ak tako daleko i sloiti se s vama da se sve to se izravno ne odnosi na ovjekovo tijelo moe umjetno napraviti, ali to nije ono najbitnije. Meutim, kada doete do samog ljudskog tijela ne, tada se ne slaem s vama. Hrana obogaena vitaminima, na primjer, sadri samo poveane koliine vitamina, ali prirodna hrana ne sadri samo one dobro poznate tvari kao to su vitamini, 108

minerali i ostalo ve bar na neki nain moe biti zamjena za ljudski mozak, i tada u prihvatiti vae stajalite. No, nismo otili toliko daleko odvrati debeljko sa zadovoljstvom u glasu da bismo mogli rei kako postoji zamjena za ovjekov mozak, ali, jeste li, moda, uli za h drogu? To, istina, nije mozak, ili je njezin utjecaj na prirodne impulse ljudskog mozga toliki da bi se ak moglo rei da je ona sposobna stvoriti neku vrst umjetnog, artificijelnog mozga. U ovom trenutku domaica je pokazala jedan od onih periodinih znakova ivota. H droga? oglasi se ona. Umjetni mozak? Poznajem jednog ovjeka koji je bio u prilici da djeluje u slinim okolnostima. Ona se okrenu i ree: Doktore Lathame, da li biste mogli za trenutak prekinuti razgovor s tom vaom savreno lijepom enom... nadam se da se ne ljuti, Margaret?... i doi da pomognete ovom jadnom drutvu u razgovoru? Doktor Latham bio je visok i vitak ovjek, s mravim, osjeajnim licem i hitrim smeim oima. Nasmije se: Bio sam u takvoj situaciji da sam razgovor uo samo na jedno uho. A mene si sluao drugim, je li naljuti se njegova ena. Ti uope nisi ni naivna ni luda, dakle, nemoj se ni pretvarati da jesi. Ah, tako ti je to kad si udana za psihoanalitiara. On se uvijek doima kao da je sposoban itati misli ree ona i uzdahnu. Latham blagim ignoriranjem prijee preko ove tvrdnje i poe: Pa, mislim da bih mogao ovaj razgovor prilino jasno ilustrirati jednim sluajem na kojem sam prije nekih godinu dana radio za vladu... *** U jedanaest i trideset Latham je ve bio sasvim siguran da je pronaao ono to je traio, i upravo stoga je briljivo pazio da potpuno prikrije svoje sumnje i zakljuke. Zamolio je vodia da se naas zaustave. Podigao je slualicu telefona sa stola sobe u kojoj su se upravo zatekli, i telefonirao u hotel u kojem je odsjeo. Na ekranu se pojavi lice gospoice Segill. A, to si ti ree ona.

109

Oi joj se rairie a pogled zasja, dok joj se lice pomaknulo laganim linijama smijeka, a usne joj se nabrae. Tisuu siunih promjena i miia izmijenilo joj je lice: od izraza obine panje u masku sjajnog smijeka, iskrenog i sretnog. Uz to su se pojavili i signali odreenih hormonalnih aktivnosti, primijeti Latham izgubila je dah od uzbuenja, lagano odvojila usne, nemirno pomicala prste... Latham ju je promatrao njeno i sa zahvalnou. Jo na ranom stupnju njihova poznanstva Latham je bio odluio da se oeni ovom svojom sekretaricom-medicinskom sestrom. Bio je to divan osjeaj, znati da ga iz dana u dan sve vie voli. Prenuo se iz razmiljanja i rekao joj: Margaret, nai emo se za pola sata u onom malom restoranu koji smo vidjeli prole noi na putu do hotela, zna na koji mislim, i tamo ruati oko dvanaest i petnaest. Ponesi rokovnik, nee biti ba mnogo toga da se zabiljei, no, nemoj zaboraviti. U redu? U redu je, bit u tamo odgovori Margaret Segill; a onda brzo ree: Doktore! Latham je ve htio prekinuti liniju, a onda opet pogleda na ekran. Izraz lica mlade ene ponovo se bio izmijenio, smijeka gotovo da vie i nije bilo. Sada ga je promatrala upornim, paljivim pogledom, dok su joj se bore izmeu oiju produbile, a linije na elu naborale. Usta su joj se lagano otvorila, a lice joj je izgubilo poneto od svoje rumene boje, dok joj je pogled postajao nervozniji a miii lica se stegli. Na licu joj se vidjela zabrinutost za njega, pomijeana s drhtavom znatieljom za ono to je uspio otkriti. Nije bilo nita vano, Margaret ree Latham. Cijela stvar postaje smijena. Prekinuo je vezu, a u iduem trenutku je shvatio da ona, zapravo, nije ni postavila pitanje na koje joj je on odgovorio. Latham se u ljutnji ugrize za jezik zbog svoje brzopletosti. Trebao je paziti na takve stvari. Njegova sposobnost itanja ljudskih misli i osjeaja preko detaljnog i trenutnog analiziranja i razumijevanja jezika facijalnih i drugih ekspresija, mogla bi se vrlo lako njegovu vodiu uiniti prilino udnom. Sa svim onim to je namjeravao i trebao uiniti, on sebi takvu sumnju nije smio dopustiti. Za trenutak, namjerno je otklonio tu misao, a zatim rekao vodiu: 110

 Poimo. Pogledajmo jo ovaj dio bolnice ovdje, a onda smo gotovi. Da sam na vaem mjestu, ja tamo ne bih poao ree ovjek tihim glasom. Ha? upita Latham. Nemojte biti smijeni. Ja moram... Zastade usred reenice. Nenormalnost vodievih rijei pogodi ga sa zakanjenjem. Neugodni marci prostrujae mu hrptenjaom i on se s povikom okrenu i glupavo zabulji u momka. U istm trenutku shvati da mu je mozak opet proradio prije no to je trebalo. Bio je to tip dosadna i beivotna govora, na izgled ne odvie inteligentna nula s imenom Godred, Codred, ili tako nekako, kreatura koja bi bezlinim glasom govorila: A ovo je odjel na petnaestom katu, gdje drimo pacijente iz Rumunjske, ili, Ovo je glavna operaciona sala za austrijsko osoblje. I sve takve, i sline stvari, govorio bi, a da se na njemu nisu mogle opaziti ni najmanje vaskularne, miine, unutranje ili cerebralne promjene i poremeaji. Sada se smijeio lagano, i na licu na kojem je do maloprije vladala tupost, sada se zapaao sjaj inteligencije, poput svjetla koje zamjenjuje tamu. Tijelo kao da mu je izgubilo teinu i mlitavost, i sada je bio napetih miia i primjetno vii. Lice mu je imalo autoritativan izraz. Premjeravao je Lathama paljivo, sa zajedljivim smijekom na usnama, a onda ree: Tolerirali smo vau malu istragu, doktore, s mjeavinom zabave i ogorenosti. Sada smo ve umorni od svega toga. Samo nastavite ovim putem kroz izlazna vrata i otiite odavde; izgubite se iz bolnice dok ste jo u jednom komadu. I nemojte sluajno otvoriti ta vrata i ui. Latham je razmiljao; ovdje se nalazi glavni dokaz. Naravno, prijeko je potrebno da pogleda tu sobu. A nakon toga no, njegov um nije elio izvoditi dalju ekstrapolaciju. Jeste li poludjeli? Zar ne shvaate da ja ovdje predstavljam vladu Sjedinjenih Drava? ree glasno. Ne otvarajte ta vrata i ne ulazite u tu sobu! odvrati ovjek opasnim glasom. Vrata su bila kao i sva ostala: kombinacija raznih vrsta tvrda drveta, izvanredno izraena, bez boje i bilo kakva drugog ukrasa. Otvorila su se na pritisak Lathamovih prstiju, sa sasvim normalnih 111

otporom. Blago iza njih sauvalo je svoju opasnu i opaku formu u trenutku kad ga je pogledao. Trenutak kasnije ve je trao putem kojim je i doao. Vodi strelovito prui ruku da ga zaustavi, ali je Lathamov pokret i reagiranje bilo isuvie brzo. Tek kada se sjetio koliko su daleko najblia izlazna vrata, osjetio je snaan nalet straha. Jo dok je trao, polako je gubio nadu da e uspjeti. Trka du mramornih, drvom obloenih hodnika, nalikovala je na san, na jedan od onih ludih snova u kojima ima osjeaj da te netko progoni. Znao je, ipak, da je najgore to u ovoj situaciji moe uiniti jest da stane i da se jednostavno preda. Izletio je van, na poploanu prilaznu cestu na ijem se dalekom kraju nazirala najblia ulica i na uglu je ugledao taksi kako skree. Napeo je posljednje snage i u trku, daui, dojurio do vozila i uskoio. Desetak minuta kasnije je izaao, priekao dok se automobil nije izgubio iza ugla, a zatim pozvao drugi taksi. Iz njega je izaao daleko, u donjem dijelu grada, nestajui u podnevnoj guvi. Zatim je proao kroz dvije velike robne kue i na kraju uao u elektrina zrana kola nastavljajui bijeg. Sada je bio smireniji. Koncentracija i mirnoa razuma, koja je ukljuivala i sjeanje na sve, na svaku rije razgovora sa svojom sekretaricom o tome gdje e se nai. Nije rekao ime restorana. Bilo je to nalik na svjesno predavanje smrti, na svjesno umiranje, a zatim na ponovni povratak ivota, kad je shvatio da je razgovarao sa sekretaricom, a da uope nije spomenuo ime restorana. Oni nisu znali. Oni nisu mogli znati. U cijelom tom golemom gradu oni nisu bili sposobni da pronau restoran ije ime je bilo ... zna na koji mislim!. Ali sada e njih dvoje morati pouriti, morat e na brzinu ruati, a onda uzeti zrani taksi do Washingtona. Nije bilo vremena da se njime razbacuju. . Ne razumijem ree Margaret Segill, poto joj je ispriao sve to je doivio. Sto si, zapravo, vidio? Dvanaest ljudi i revolver. Njezine oi podsjeale su na dva velika sivozelena bazena iznenaenosti. ak je lagano zatresla glavom dok su joj zlatne kovre poskoile i zasvetiucale na sunevom svjetlu to je prolazilo dijelom staklenog stropa restorana. 112

 Pojedi svoj ruak upozori je Latham. Pokuat u ti objasniti stvar izmeu vlastitih zalogaja. Zna za nedavno izglasan zakon koji omoguava vladinim inspekcijama da provjere svaku bolnicu? Vlada je to nazvala mjerom koja e unaprijediti kvalitetu rada bolnikih slubi i samog lijeenja. Kao to i sama zna, to nije bio pravi razlog izglasavanja zakona. Sekretarica kimnu bez rijei glavom, a Latham nastavi mranim glasom: Prava je svrha toga zakona bila da se pronae ovo mjesto. Od mene nita nisu mogli sakriti, a oigledno je da to nisu ni namjeravali. Bolnica je prepuna mnogobrojnih ureda i pacijenata koji su sve samo ne bolesni. Naravno, da je rije o nekoliko ureda iz kojih bogati pacijenti mogu i iz bolnice upravljati svojim poslovima, i da se radi o nekoliko potpuno zdravih pacijenata, stvar uope ne bi bila toliko vana. Ali, stvar nije takva. Zna i sama da je nakon rata stanovnicima nekih evropskih zemalja bilo zabranjeno da posjeuju Sjedinjene Drave, osim zbog medicinskih razloga, no ak im je i tada kretanje bilo ogranieno. Morali su ii ravno u bolnicu, koja je najprije trebala pristati da ih primi; na kraju, kad su odlazili, morali su na najblii interkontinentalni aerodrom. Znalo se da se neki posjetioci pokatkad sastaju nakratko s visokim linostima iz dravne administracije, prije no to se vraaju u Evropu. No, sve je to tolerirano do trenutka kad se ozbiljno posumnjalo da bar jedna od nekoliko stotina bolnica, to odravaju ovakve veze sa starim svijetom, predstavlja prethodnicu neeg neizmjerno veeg i opasnijeg. Tu bolnicu, koja je apsolutno pretrpana administrativnim uredima i gotovo potpuno zdravim pacijentima, sada sam upravo otkrio. Ali to si, zapravo, vidio u trenutku kad si uao u sobu? Latham je mranim pogledom promotrio sekretaricu: Vidio sam, dvanaestoricu od trinaest vladara koji upravljaju svijetom. Trinaesti njihov lan je Codred, ovjek koji me je vodio po bolnici. Vjerujem da su eljeli razgovarati sa mnom i vidjeti koliko o svemu tome znam, a zatim me jednostavno ubiti. ini mi se da uope nisu ni pomislili da bih mogao pokuati pobjei, i izgleda mi da mi je to upravo zato i uspjelo. Kao prvo, uspio sam umai stoga jer su moj um i mozak sposobni uhvatiti i shvatiti sliku u desetinki onog vremena koje je za to potrebno prosjenim ljudima. Prije nego to su imali dovoljno vremena da razmisle i djeluju, prije no to su 113

mogli upotrijebiti taj revolver koji je virio iz ploe s instrumentima vrlo futuristikog izgleda, zapravo, prije nego to su me uope opazili, zapamtio sam vizualno sliku cijelog prizora i umaknuo. Mogli su mi presjei put i zaustaviti me na izlaznim vratima, ali... Latham zastade usred reenice, mrtei se, a zatim zatrese glavom skupivi oi. Sada, kada je imao dovoljno vremena da o svemu razmisli na miru, inilo mu se sasvim nevjerojatnim da uope nisu krenuli za njim i da ga nisu ulovili. Mora da su bili prokleto sigurni u sebe, a i sada su, ini se. urnim nesigurnim pogledom osvrnu se po kafeu koji se sve bre punio ljudima, i iznenada ugleda... Gledaj! proaputa urno. Pogledaj na tele-ekran. Trenutak ranije, na programu je bio nekakav balet, svirala je glazba a plesai su pravili graciozne pokrete, a onda, iznenada, muzika nestade, a i plesai nestadoe u mraku. Iznenada se na velikom zidnom teleekranu pojavie dva uveana lica, njegovo i lice Margaret Segill. Glas s ekrana vibrirajuim je tonom javljao: Molimo vas da pazite na ovog mukarca i enu i javite im ih vidite. Vjeruje se da se upravo u ovom trenutku nalaze u restoranu na ruku. Njihova su imena doktor Alexander Latham i njegova tajnica Margaret Segill, iz Washingtona. Oni su vrlo opasni. Policija je ovlatena da bez upozorenja puca u njih im ih opazi. To je sve. Ponovo se zauje glazba a likovi plesaa nastavie svoju ludu vrtnju. Taj ih je trenutak spasila Lathamova nevjerojatna mo gotovo trenutnog zapaanja. U trenutku kada su drugi ljudi tek postajali svjesni ekrana i onoga to je govorio spiker, on je ve sve shvatio i tihim glasom brzo govorio sekretarici: Brzo, prekrij ubrusom... lice... sakrij se njime. Zatim se hitro sagnuo, ne ekajui da vidi da li je postupila onako kako joj je rekao, i poeo pipkati vezice na cipelama. Gledao je prema dolje u trenutku kada je glas izrekao svoju zapanjujuu reenicu smrti. Nakon svega trenutak ili dva razmiljanja cijela mu se stvar uinila potpuno apsurdnom i nemoguom. Njihova imena, slike, bez ikakva spomena zloina zbog kojeg ih love. Sve je to ukazivalo na preutni pristanak i odobrenje policije, to ga je uvjerilo da je nemalo potcijenio opasnost u kojoj se nalaze. 114

U gru mentalne agonije pomisli: oni u Washingtonu nisu mu sve rekli. Bila je strana ta iznenadna spoznaja da su ga smatrali potpuno bezvrednim, neim nalik na metak ispaljen u maglovitoj noi, s nadom da e pogoditi jedva vidljivu metu. Jo je prtljao oko vezica kada se Margaret Segill nagnu prema njemu i ree tihim apatom: Mislim da nitko ne sumnja u nas. Ali to emo sada? Lantham je ve bio odluio to e. Telefonske govornice na suprotnoj strani ulice odgovori joj tihim glasom. Rekli su mi da im ne telefoniram izravno u Washington, ali u sadanjim uvjetima... Zatim brzo nastavi: Ja u poi prvi; ti e za mnom, u govornicu pored moje. Uspravio se, ustao, i, briui se ubrusom, poao prema najblioj govornici, udaljenoj nekih desetak metara. U posljednjem trenutku, dok je ve otvarao vrata, zastane i prieka svoju tajnicu. Ona mu prie nekoliko trenutaka kasnije i upita: A to dalje? Bit e najbolje da sada isplaniramo to emo dalje. im zavrim razgovor, moramo se to prije udaljiti odavde. Sluaj paljivo, ne izgleda mi vjerojatno da policija prislukuje, ali upao sam u situaciju u kojoj nikome ne vjerujem. Mislim da bismo trebali poi ravno na policiju i raistiti sve ovo odgovori ona. Lice joj je bilo vrlo blijedo ali je zvuala hrabro: Napokon, moemo dokazati tko smo i tko nas je poslao ovamo. To je odvrati Latham s hladnim zadovoljstvom u glasu upravo ono to oni i oekuju da emo uiniti. Ne smijemo to riskirati. Telefonirat u u Washington i zatraiti eskadrilu naoruanih letjelica da prate zrani taksi u kojem emo se sakriti. Opazio sam oznaku jedne taksi-firme dok sam dolazio ovamo. Sekretarica odvrati slabim glasom: Pretvarat u se da traim broj. Dobra djevojka, mislio je Latham. Dobro se drala. inilo mu se ak da bolje podnosi situaciju no to bi je on podnosio da se naao na njezinu mjestu. Uao je u telefonsku govornicu i okenuo glavne brojeve koji e ga povezati s vaingtonskim podrujem. Maleni se ekran osvijetli i Latham brzim pokretima okrenu broj glavnog ureda CISA-e. 115

Ekran zasvjetluca i zatreperi, kao da teko stvara sliku, a zatim se ugasi. Latham ostade iznenaen buljei u nj, ali trenutak kasnije odagna strah koji ga je obuzeo. Policija, moda; jedan se ovjek uvijek moe drati pod paskom, ali ne i cio, potpuno automatiziran telefonski sistem grada od nekoliko milijuna ljudi. Zatresao je glavom, oneraspoloen fantastinom sumnjom, a zatim ponovo okrenu glavna dva broja. Ovaj put ekran se osvijetli i ostade osvijetljen. Istog trenutka na njemu se pojavi slika ovjekove glave i lica. Hitno! urno izgovori Latham. Zabiljeite ovo i... Stade usred reenice i mranim se pogledom zagleda u zajedljiv smijeak Codreda, ovjeka koji mu je u bolnici bio vodi. ovjek ree podrugljivim glasom: Da, da, doktore, samo vi nastavite svoj izvjetaj. Zastane, a zatim nastavi ubrzano: Ali, molim vas da ne smetnete s uma, kada budete napustili govornicu, da smo odluili da vas pustimo da se u naoj mrei koprcate satima. Vjerujem da vam je to i samom postalo jasno jo u trenutku kada ste poeli trati hodnikom. Va e um mnogo bolje reagirati, u skladu s onim to mi od njega oekujemo, u onom trenutku kada postane sasvim svjestan vae potpune nemoi, nemoi koju emo mi... Iako je po prirodi priao polagano, ipak je cijeli ovaj govor trajao malo predugo. Pria kako bi dobio na vremenu, pomisli Latham. Mora da trae o kojem se telefonu radi jo od onog trenutka kad je prvi put okrenuo vaingtonski broj. Stojei tamo, u govornici, u trenu stvorivi sliku veliine svega ovoga to se dogodilo do tog trenutka, Latham prvi put osjeti nalet stranog, nemonog straha. Druim rukama prekinuo je vezu i natrake iziao iz govornice. Trenutak kasnije, hrabrost mu se polako vratila i prisilio se na smijeak u trenutku kada je sekretarica ponovo stala pred njega. No ini se da pokuaj podizanja morala nije uspio ba najbolje. Oi joj se rairie i ona ga upita, kao da vie potvruje svoje sumnje no to stvarno postavlja pitanje: Nisi dobio vezu? Latham nije imao volje objanjavati joj situaciju, i, umjesto pravog odgovora, ree: Ne mogu sada objanjavati. Moramo uzeti zrani taksi. 116

Ponovo pomisli na svoj revolver, ovaj put s oitim zaprepatenjem. Kako je mogao nestati iz njegove spavae sobe? Nitko nije mogao biti ni blizu njegovu jedinom oruju. A noni lopovi nikako nisu mogli ui u njegovu sobu. Da ih je i bilo, toga bi postali svjesni tek na putu u zatvor. Nije li se, moda, desilo da je on jednostavno samo zamislio da ga je spremio i ponio sa sobom? im su krenuli, odmah se osjetio bolje. inilo mu se da vrijeme stravino sporo prolazi dok su premoivali tu provaliju dugu dva bloka zgrada, koliko je bilo do najblie stanice zranog taksija. No ve sama gomila koja ih je okruivala pruala im je ugodan osjeaj neidentificiranosti. i utopi jenosti u mnotvu. Stanica je izgledala kao i sve druge. Bila je to ne odvie duga pista to se protezala iznad nekoliko oblinjih krovova poslovnih zgrada, sagraena od uobiajene plastine mase, djelomino prozirna a djelomino svijetla, dijelom bijela poput snijega. U niskoj garai nalazilo se desetak zranih taksija. Latham odabra jedan Packardov model, kojim je i ranije dosta esto letio i znao upravljati. Voza je itao nekakav asopis, no im se pribliie, on ga odloi na stranu. Izraz ovjekova lica neznatno se promijenio kada ih je ugledao, a ila kucavica na vratu vidljivo mu iskoi. inilo se kao da su mu oi postale neto sjajnije. Nasmijei se i ugodnim glasom upita: Kamo emo, drutvo? Centar grada odgovori Latham. Odgovorio mu je automatskim glasom. Odluio je sto e rei jo u trenutku kad je izlazio iz telefonske govornice, kada mu je ve bilo postalo potpuno jasno da svatko tko bude traio Washington, bilo preko telefona, bilo da tamo krene zranim taksijem, nee proi odvie sjajno. Zapravo, sada, kada se voza ponio upravo onako kako je Latham oekivao, samo odredite koje mu je rekao uope nije bilo vano. Njegov je plan sam po sebi bio vrlo jednostavan. Voza bi trebao otvoriti vrata i pustiti ih unutra, a zatim obii letjelicu i na druga vrata ui i sjesti na pilotsko sjedalo. Samo, Latham je razmiljao, stvari nee tei tono tako, zato to e on, im uu, zakljuati vrata, posegnuti za upravljakim ureajima, podii taksi i pobjei. On, Latham... 117

Misli mu se uskolebae. Stvari doista nisu tekle onako kako je trebalo, ali na Lathamovu nesreu. Voza je otvorio vrata, smjestio se, a zatim im se sa sjedala nacerio govorei: Uite, drutvo. U tom se trenutku cijela situacija, i sve ovo to im se do tog trenutka desilo, uinilo potpuno suludim i poremeenim. Jo trenutak ranije, to to su prepoznati, ovaj momak, sve implikacije takve situacije, sve je to bilo neto to je na jedan mudar i inteligentan nain trebalo nadjaati i pobijediti. Ali sada je voza drao situaciju u svojim rukama, a to je bilo vie nego zapanjujue. Na prvi pogled momak je izgledao sasvim normalno; miran, normalan, povelik, spor, nezgrapan tip od svojih sto i dvadeset kilograma. Najzagonetnije i najnevjerojatnije od svega bilo je to da se ovako vladao, a izabrali su ga sasvim sluajno; jedan od desetak vozaa u jednoj od stotinjak stanica zranog taksija. S naporom, Latham primiri uzburkane misli. Sve je ovo bilo stvarno. Stvarno i smrtonosno i stravino i nepogreivo. Unutranji refleksi koji su se iskazivali u svakom vozaevu pokretu .njegovu izrazu lica, nisu se mogli shvatiti pogreno. On je bio jedan od njihovih. Ne obian, na brzinu unovaen regrut, ve jedan od lanova bande. Dok je ulazio u letjelicu, Latham pokua predoiti samom sebi cijelu tu fantastinu situaciju: sva policija, svi vozai taksija, televizijske i radio-kompanije, cio telefonski sistem to je ono Codred rekao: ... da se u naoj mrei koprcate satima. Zrani taksi uzleti. Latham je sjedio ukoeno, gledajui kako se letjelica u spirali podie sve vie i vie. Iznenada, podigoe se na visinu avenije i naglo ubrzae. Za trenutak se zau ubrzano glasno pulsiranje raketnih motora, kao da su prigunice djelomino otvorene, a zatim se zatvorie, i u zraku ostadoe samo blagi zujei zvuk predenja motora. Latham baci pogled na prednje ekrane. U daljini, ravno pred njima, nejasno se nazirala visoka zgrada Internacionalne bolnice. Trebat e im pet minuta do tamo, procijenio je, pri gradskoj brzini taksija. Pet minuta; Latham se trgnu s iznenadnom svijeu to je, zapravo, uinio. Uao je u ovaj zrani taksi znajui da je voza jedan od njih. Naravno, mogao ga je fiziki napasti. Samo, voza je 118

izgledao suvie velik, bio je suvie velik, suvie budan i oigledno u dobroj kondiciji. Ti doktori psihoanalitiari, pomisli Latham u agoniji. Zato nikada nije bio ni na kakvu teaju? S automatskom voljom da pronae nekakav pogodan instrument, Latham gurnu ruku u pretinac pored sjedala. Bio je prazan, kao i svi ostali. Brzi pogled na ekrane pokazao mu je... Jo samo tri minute! Dok su sekunde hitro promicale, Latham se poe hrabriti. Nita nije moglo pomoi osim napada. Ve je vidio sebe, izubijana pesnicama, glave smrskane o upravljaku plou vozaevim rukama s miiima nalik na unke, crnih oiju. Imao je prilike vidjeti kako izgledaju rtve u raznim sukobima i tunjavama; pomisli kako je u njegovu korist to to nije dopustio sjeanjima da uspore njegovu sve jau volju za oajnikom akcijom. Kada bi samo imao neki instrument u ruci, neto tee od vlastite ake. Pogled mu pade na torbicu koju je sekretarica vrsto drala u ruci. Sto je unutra? proapta Latham glasom punim nade. Ima li neto teko, neto vrsto? Obuze ga divlji osjeaj da je njegov sotto voe isuvie glasan i da ga je voza zacijelo uo, ali jedan pogled na retrovizor i dio vozaeva lica to se na njemu mogao vidjeti, a koje je bilo sasvim mirno, uvjeri ga u suprotno. Bio je to zaista miran izraz lica, malo napet, dodue, ali neuznemiren maloprijanjim Lathamovim rijeima. Bilo je nemogue prepustiti se razmiljanju o znaenju nepogreivo potenog izraza na vozaevu licu. Sekretarica ree: U torbici nema niega, samo moj rokovnik i neke sitnice. U emu je stvar? Da li neto, moda, nije u redu? Namjeravala sam te pitati u vezi s telefonom... Ona, uope, nije sumnjala. Zapravo samo je ovjek s treningom i iskustvom mogao znati istinu. Latham je prekide usred reenice i uze joj torbicu iz ruku. Unutra je bio samo rokovnik, dva novia, ogledalo, cijela mala vojska metalnih posudica za puder, ru za usne i ostali toaletni pribor. Taj je metal bio nekakva slitina magnezija ili tako neega, stvar prilino poznata u kozmetici, no to u ovom trenutku nije bilo bitno. Nijedna stvar u torbici nije bila tea od 119

dvadesetak grama, a sav sadraj, zajedno s tekom drvenom rukom i stotinjak pojedinanih stvari, nije mnogo tei od dva kilograma. Misao mu zastade. Dva kilograma? Ugleda i osjeti kako letjelica tone u dubinu. Pod njima je lelujao veliki sjajni krov nije vie bilo vremena da se razmilja o anestetskoj vrijednosti dva kilograma drangujija. epa torbicu s obje ruke, skoi naprijed, i udari. I udari ponovo i ponovo, i jo jednom. I opet i opet i opet. Negdje duboko u njegovu mozgu pojavi se zapanjujua spoznaja da ga je strah uinio bezobzirnim. Vozaeva glava pade na grudi, a zatim se itav presavi u stranu. Latham je nekoliko trenutaka tupo zurio dolje, u nepokretno tijelo, a zatim, bez rijei, prui torbicu sekretarici. Pogledavi samo na trenutak na njezino zapanjeno lice, dade se na posao da odvue vozaevo mlitavo tijelo u stranji dio letjelice. Nije mu polazilo za rukom pomaknuti onesvijetena vozaa i osjeao se strahovito umorno, bez snage u miiima. Pomaknuo ga je nekoliko desetaka centimetara, no dalje nije mogao. Na ekranu Latham ugleda sjajan krov bolnice kako polako ostaje za njima. Isprui se ponad vozaa i naglo pogurnu naprijed ruicu akceleratora. Letjelica naglo ubrza, no iznenadni potisak odbaci ga unatrag. Iscrpljen, Latham se srui na sjedalo pored sekretarice. Nekoliko trenutaka tupo je sjedio, a onda mu se um ponovo razbistri. Sigurni! Potrebno je samo da se oslobode vozaa, a zatim da pojure prema istoku punom brzinom. Osvjeuje se! proapta sekretarica. Daj mi torbicu! odvrati Latham. I pomozi mi da ga prenesem. Minutu kasnije debela je mrcina ve leala u stranjem dijelu letjelice. Latham se zatim uputi prema naprijed i iz pretinca za sluaj opasnosti izvadi padobran. Dok je izbacivao vozaa iz letjelice, povue polugu. Gledao je kako se padobran otvara, poput velikog bijelog kiobrana, s ljudskim njihalom to se ljuljalo pod njim. Prizor mu je na nekoliko trenutaka obuzeo panju, a onda se u hipu dosjeti gdje se, zapravo, nalazi. Kliznu u vozaevo sjedalo i nagazi nogom na visoko osjetljivu polugu za ubrzavanje to se nalazila ispod upravljake ploe. Okrenu se i nasmijei sekretarici, ali smijeak mu u trenu nestade s lica. Mlada je ena uporno gledala u ekran retrovizora. 120

Mora da je uglom oiju ulovila njegov pogled. U trenu se okrenu prema njemu. Iza nas se primjeuju nekakvi odbljesci ispunih plinova promuca ona. Izgledaju kao policijske letjelice ili neto slino. Mislite li... U to nije potrebno sumnjati, gorko pomisli Latham. Postajao je svjestan osjeaja rezignacije koji ga je obuzimao dok je promatrao plamene odbljeske. Bilo ih je sedam. Sve letjelice bile su duge i crne, s vrlo malim krilima, oigledno izuzetno brze, ultramoderne policijske letjelice. ak i u ovoj situaciji bilo mu je teko povjerovati da je doista rije o policiji. S iznenadnom odlukom to se raala u njemu, Latham hitrim pokretom ukljui kratkodometni radio, za koji su vozai sa cininim smislom za humor govorili Radije bih se nagnuo van iz letjelice i vikao! Latham se mrano nasmijei na tu misao, a zatim upita preko mikrofona: to elite? Na ekranu se pojavi lice mladog ovjeka. Vas! ree glas. Shvaate li da sam ja agent Kongresa i da djelujem u ime Predsjednika Sjedinjenih Drava? Odgovor stie ledenim glasom: Mi ne priznajemo ni Kongres, ni Predsjednika. Bit e vam bolje da se odmah predate. Latham je bio tih. Osjeti kako se u njemu ponovo sakuplja onaj osjeaj okiranosti. Mladi je izgledao kao obian Amerikanac. Njegov glas, naglasak, sve je to bilo u tolikoj mjeri kolokvijalno, da su rijei koje je izgovarao nalikovale na dio kazaline predstave, na dio jedne od onih nemoguih drama u stilu To se ovdje ne moe dogoditi, koje su posljednjih godina bile tako popularne. Jedna ranija misao ponovo mu se pojavi, sada jo snanija, jo vie zastraujua: to sve ovo znai? Djelii objanjenja koja su mu dali ranije i po kojima se, zapravo, radilo samo o jednoj grupi ljudi koji su sasvim svjesno o sebi mislili kao o vladarima svijeta, ta su mu se objanjenja sada inila vie nego neadekvatna, naivna i nedovoljna. Mora da u svemu ovome postoji neko smrtonosnije objanjenje, neto sasvim sigurno zastraujue i zapanjujue. Najgluplja stvar u svemu bilo je da e ga uhvatiti i tko zna kakvim metodama prisiliti da prizna sve to zna, a injenica da e ga 121

oni ubiti nee ni najmanje sprijeiti CISA-u da i dalje sumnja na bolnicu. Njegov izvjetaj, na primjer, oekuju upravo ove noi. to li su samo trinaestorica vladara oekivali da e dobiti? Jo jedan trenutak Latham je gledao mladolika napadaa ledena glasa, a zatim ljutitom kretnjom prekinu vezu. Okrenu indikator na oznaku telefon i okrenu vaingtonski broj Komiteta za istraivanje subverzivnih djelatnosti, isti onaj broj koji je pokuavao dobiti iz restorana. Nije osjetio nikakvo posebno iznenaenje u trenutku kada na ekranu bijesnu Codredovo lice. ovjek mu ree blagim i ugodnim glasom: Ono sa ime ste sukobljeni, doktore Latham, jest organizacija. Radio-aparature na svim zranim taksijima i ostalim letjelicama u ovome gradu ne spajaju se s najbliom centralom. Spajaju se s naim vlastitim gradskim automatskim centrom. Za danas samo, ili bolje reeno, toliko dugo dok budete u bijegu, svi pozivi za Washington bit e prebacivani meni i mojem osoblju ovdje. Pozive koji nisu opasni putamo da prou, no va emo, naravno, svaki put zaustaviti. Pokazali ste se zadivljujue agilnim, ali, naravno, vae anse da uspijete ravne su nuli. Jo me niste uhvatili odvrati Lathman mranim glasom. Savladao je impuls koji ga je tjerao da postavi neka pitanja iji su ga odgovori mnogo zanimali. Trenutak je oklijevao, a zatim prekinu vezu. Na ovom stupnju razvoja situacije oni mu zacijelo nee dati nijednu vaniju informaciju; iskreno govorei, ovo i nije bio pravi trenutak da se posveti sluanju predavanja iji bi jedini rezultat mogao biti da ga baci u ruke gonilaca. Skupljenih oiju promatrao je tragove ispunih plinova letjelica koje su ih slijedile. Sada su ve bile sasvim blizu, dvije su dole malo ispred njegove letjelice, i sada su se sve zajedno pribliavale. U Lathamovu se umu iznenada pojavi slika koju je prije nekoliko godina vidio na filmskim novostima, film u kojem su bile prikazane tri policijske letjelce kako hvataju zrana kola: uhvatili su ih, prihvatili standardiziranim kukama i polako ih oteglili i spustili na tlo. Teoretski, voza koji ima ovakve mentalne mogunosti kao on, trebao bi biti sposoban vjeto izmaknuti progoniteljima ve samom sposobnou da bre vidi i zapamti ono to se deava oko njega. Jedini je problem u tome to se to dogaa samo teoretski. U 122

stvarnosti, oklopljene policijske letjelice trebaju samo da se tono dre svojih putanja i da ga spuste da razbije svoju laganu letjelicu o njihove neprobojne strane. Pa ipak, nadao se. Okrenu se prema sekretarici i povie: Dri se. Slijedi nam jedna divlja vonja. Ja... Zastane usred reenice i zablenu se u nju. Izraz njezina lica sada se izmijenio. Nije to bila siuna podsvjesna promjena. Ono to je nedostajalo na tom licu bio je dominirajui izraz ljubavi i oboavanja. Da je bio zajedno s njom na stranjem sjedalu, mogao je sprijeiti njezinu akciju. Sada mu nije preostalo nita drugo nego da se vrpolji i drhti u sebi, prekinut usred pokreta da poe prema njoj. Podigla je suknju i izloila njegovu pogledu svoju sjajnu nogu, na kojoj je bila privrena toka, a na njoj se nalazio siuan pitolj. Njegov! Ona skide revolver i uperi ga u Lathama. ini mi se ree ona ledenim glasom da u ovoj toki razvoja situacije mogu mirno odraditi svoj dio u ovom poslu. A sada ete podii ruke u zrak, doktore, i ostaviti ih tako dok vam ne kaem suprotno. *** Podebeo ovjek za stolom napravi prekidajuu kretnju rukama i ree: Samo trenutak, doktore. Svi smo mi ve uli dosta detalja te prie, iako je, naravno, verzija koju je prenijela tampa bila malo iskrivljena. Ali ta Margaret Segill koja vas je bila ulovila vaim vlastitim revolverom... nije li to ova divna plavua koja sjedi pokraj vas... vaa ena? Latham odgovori: Naravno, ve onda sam znao o emu se radilo i kakvo je bilo objanjenje za cijelu situaciju. Zapanjujue je bilo to ja, unato svem svojem znanju i sposobnostima, nisam ranije uspio pretpostaviti kako bi se situacija mogla razvijati. Znao sam da nisam mogao pogreno protumaiti osjeaje koje je sekretarica... hm... Margaret gajila prema meni, isto kao ni njezin karakter. Teko je tono rei kada su uspjeli doi do nje, ali bit e da je to bilo prethodne noi. Instrukcije koje su joj dali mora da su nareivale da uskoi u igru u kritinom trenutku, i ona je, bez svake sumnje, bila nesvjesna tih instrukcija sve do tog trenutka. Gledajui je u tim trenucima u zranom taksiju, shvatio sam da njome vlada neizmjerno 123

snana umjetna kontrola, i u isto vrijeme postalo mi je jasno kako je postignuta ta kontrola. Debeljko doda: H droga. Najsmjenije u svemu je bilo to nastavi Latham to je, poput tako mnogo potencijalnih sredstava kojima su ljudi namjeravali zavladati svijetom... podmornice, golemi bombarderi, zrake smrti i tako dalje...ih droga bila izumljena u Sjedinjenim Dravama. Njezin ju je pronalaza koristio kao pomo pri prouavanju i istraivanju ovjekova mozga, i ne jedan njegov student razmiljao je o tom sredstvu kao o oruju za ovladavanje svijetom. Ja sam bio jedan od njegovih studenata, znam to. Mi se ovdje jednostavno ne bavimo takvim idejama upade debeljko i... Domaica ga prekinu. Nejasno se sjeala da je mali debeli ovjek netko vaan. Ispriana je najvea i najtajnija pria desetljea, i to ispriana za njezinim stolom. Nastavite, doktore! ree ona, a glas joj je bio nalik itanju reptila. *** Poznatim bolnikim hodnikom Lathama je vodilo desetak policajaca iz patrolnih letjelica. Nije gledao sekretaricu. Samo je naas bacio pogled da ugleda kako joj s lica nestaje povjerljiv izraz i ustupa mjesto uenju. Codred ih je doekao pred vratima sobe. Ljubazno se smjekao, ali nita nije rekao. Laganim se pokretom odmaknu u stranu, a zatim Lathamu pokaza rukom da ue. U trenutku kada je ulazio u prostoriju, Latham se okrenu i pogleda drhtavim pogledom prema Codredu koji je unutra pustio Margaret Segill i etvoricu straara. Latham je okrutno kalkulirao: etvorica! To bi trebalo da bude dovoljno. Ali moram se potruditi da ne napuste sobu. Na licu mora da mu se odraavala nekakva namjera, jer Codred zatvori vrata, a zatim ree: . Oni su ovdje samo ako postanete nemirni. Mi osjeamo gaenje prema takvim scenama nasmijei se irokim osmijehom i nastavi ali spremni smo i na njih. to se tie vae tajnice Margaret Segill on se okrenu prema djevojci djelovanje h droge za koji e trenutak nestati. Dakle, gospoice Segill, molim vas da mi predate taj revolver... hvala. Jo se jednom okrenu prema Lathamu. 124

 Kao to, vjerojatno, znate, doktore, efekat h droge nije stalan. Poetna doza mora biti prilino jaka, i mora biti dana pod strogo odreenim uvjetima. Nakon toga, i vrlo razrijeena koliina bit e dovoljna da odri robovski poloaj odreena mozga. Naravno, koristimo se gradskim vodovodnim sistemom. Ipak, oni koji piju samo razrijeenu formu, ne mogu biti nimalo zahvaeni, to je za nas, na neki nain, ne odvie sretna solucija, no koritenje vee koncentracije droge imalo bi smrtonosne efekte na masu koja je ve pod kontrolom. Sve potrebne komande emitiraju se javnim sistemima. Da li vam je sada sve jasno? Nije bilo; bar ne sve. Osjeao se hladno, ukoeno i bolesno umorno. Nevjerojatni, fantastini, pakleni nitkovi koristili su otrov poput ovoga, i to tako prigodno i monstruozno. S naporom volje, Latham ponovo prikupi potrebnu koncentraciju. Postojao je veliki broj stvari za koje je bilo od izuzetne vanosti da ih sazna. A za to je bila potrebna mirnoa, bez obzira uz koliko jak napor. Okrenu se od Codreda i zagleda u dvanaest ljudi koji su sjedili za odvojenim stolovima s jedne strane sobe. Unato mirnoi koju je samome sebi bio obeao, baci pogled na revolver. Bio je umetnut u prostor izmeu estog i sedmog stola; a privukao mu je pogled zbog on iznenaeno shvati jer to uope nije bio revolver. Bila je to neka vrst elektrode vrlo tajanstvena izgleda. Strila je iz metalnog podnoja na svjetlucavoj, sjajnoj, pominoj osnovi. Teki kablovi izlazili su iz metalnog podnoja i zavravali u podu. Latham tiho zajea kada prepozna gdje je prvi put vidio slinu napravu. U velikom komercijalnom laboratoriju, model instrumenta, koji su ameriki znanstvenici koristili u atomskim istraivanjima. Vrlo paljivo krenu naprijed, pazei da hoda putem koji nije vodio ravno prema revolveru, i obrati svoju panju vladarima svijeta. Promatrali su njegov pogled na elektrodu s razliitim stupnjevima zanimanja, koji su varirali od indiferentnosti do paljivih, otrih pogleda. Sada ih je Latham mnogo promiljenije prouavao pogledom. Zapamtio im je lica jo jutros, u jedanaest i trideset kada je itnao priliku da ih vidi samo nakratko. Ali, u tom kratkom trenutku promakle su mu odreene injenice. Oni nisu bili, sada se u to uvjerio, tako mnogo slini Nijemcima kako mu se to bilo uinilo u prvi mah. Samo trojica. etvorica ostalih koje je bio zamijenio za Nijemce bili su po svoj prilici Poljaci, jedan je bio poveliki Francuz, 125

jedan panjolac, idov, a drugi je oigledno bio Englez. Od preostale petorice dvojica su izgledali kao Francuzi, jedan je sasvim sigurno bio Englez, jedan Rus, i jedan Grk. U stvarnosti, naravno, svi su ovi ljudi bili bez nacionalnosti, s one strane lojalnosti prema bilo ijoj zastavi. Codred je bio, to se od prvog trenutka moglo vidjeti, Amerikanac. Iznenada, Grk prekinu tiinu i ree dubokim basom: Dosta toga. Dajte injekciju h droge zarobljeniku. Vrlo je vano da veeras preda Washingtonu briljivo pripremljen izvjetaj. Latham je oekivao da e morati primiti injekciju h droge, ali nije oekivao da e se to desiti tako brzo. Prije svega, morao je saznati vie vanijih informacija. Otvorio je usta da neto kae, bilo to, neku stvar koja e mu omoguiti da, u najmanju ruku, dobije neke podatke koji su mu bili potrebni. Prije no to je uspio ita rei, zau iza sebe zvuni Codredov glas: Ne tako brzo, Michaele, ne tako brzo. ovjek koji prima h, a u isto vrijeme zna to je to, mora biti u situaciji kad se osjea nemonim prema silama to ga napadaju. Pokazali smo doktoru Lathamu da nam ne moe umai. Da ne moe umai u doslovnom smislu te rijei. To bi sve trebalo imati duboko uznemiravajui efekt, ali ne smijemo zaboraviti da imamo posla s psihoanalitiarem. Dakle... Glas mu se prekine, kao da se naao u nevolji. Doao je Lathamu s lea, zajedljivo se smijeei, i rekao: Da vam objasnim, doktore, da znate protiv ega se, zapravo, borite. Naa je organizacija vrlo stara, vrlo stara. Naa glavna grupa, koju sad imate priliku vidjeti, vue svoje korijene jo iz 3417. prije nove ere. Kada jedan od lanova umre, preivjeli, nakon briljivih prouavanja i promatranja, izabiru nasljednika. U takvoj situaciji, s takvom organizacijom, u nae su postojanje sumnjali tek s vremena na vrijeme, a nikako nisu doista vjerovali u nj. U posljednjih est stotina godina, ne manje od dvanaest kraljeva bili su lanovi naeg savjeta vladara. Sve donedavno u Evropi nije voen niti jedan rat bez naeg pristanka. Napoleon je bio uzurpator, ali ni on nije trajao dugo; ak je i Engleska pomogla da ga se srui. Kroz mnoge generacije do sada namjeravali smo Englesku staviti pod nau kontrolu. Engleska je naa velika greka. Nismo je uope uraunavali u nae prvobitne proraune, sasvim smo potcijenili njezine mogunosti. Sve nae 126

nevolje proistekle su iz te osnovne pogreke u proraunu. Kao direktan rezultat nezavisnosti Engleske, nastala je Amerika, i, na jedan indirektniji nain, mada bih vam mogao pokazati svaki korak toga ina, kada bih bio voljan tome, i Sovjetski Savez. Sama Engleska bi, naravno, kroz iduih nekoliko generacija, postala nemona. Dvaput dosad Amerika nam je pomrsila raune kada smo namjeravali podvri Englesku naoj vlasti. Postojalo je oigledno da moramo, jednom zauvijek, neutralizirati Sjedinjene Drave. Na putu su nam stajale ozbiljne tekoe kada smo odluili doi u Ameriku. Ameriki imigracioni zakon trebao je biti izigran preko ove bolnice i njezina djelovanja. Tim putem polako smo izgraivali vlast nad ovim jednim gradom. Bio je to iscrpljujui proces, ali sada smo spremni. Poev od danas, irimo se. Kada se budete vratili u Washington, bit ete na agent. Oekujemo da ete uspjeti ostvariti kontakte na najvioj razini, i tim putem ubrizgati h u stotine kljunih umova dravne administracije. Amerika se vie nee mijeati u nae planove i namjere. A sada glas mu se, dosegavi hrapavu nijansu, lagano stia elite li neto rei dok ste jo sposobni da mislite sami za sebe? Bilo je to teko pitanje i na njega se nije moglo u trenu odgovoriti. Teko zato to je bijes bio u njemu, davei ga, stiui mu vrat i grlo. Za organizaciju koja se, od dana suvie dalekih da bi mogli biti zapameni, koristila narodima u borbi za vlast, i iji lanovi ni za trenutak nisu osjetili grinju savjesti pri pomisli na porobljavanje stotina milijuna ljudi rijei nisu bile dovoljne. Osim toga, za njega je od najvee vanosti bilo: da li je Codred doista govorio istinu? S nemilosrdnom preciznou i panjom, Latham se sjeti cijelog filma gestova i pokreta miia koji su se pojavljivali na Codredovu licu dok je govorio. Ve ga je jednom uspio prevariti, kada je odglumio ulogu vodia, i nije smio dopustiti da se neto slino ponovi i sada. Ono to se uraunavalo pri umijeu itanja ovjeka, kroz jedva primjetne promjene prirodnih fizikih reakcija, bilo je da se ne propusti niti jedan odgovor i niti jedna reakcija vanih tjelesnih organa. to je osoba starija, to je stvar laka, jer krv dolazi i navire u kapilare nosa, obraza i cijelog tijela. Reakcije krvi, vena i kapilara bez svake sumnje bile su najznaajnije i najizraajnije. Miii se trzaju i pod manje ili vie uobiajenim uvjetima, ali krv je tekuina, 127

sposobna za stotine unutranjih promjena. Mnotvo lijezda ubrizgavalo je svoje sokove u krv, balansirajui, uravnoteujui svaki pokret, svaku misao. Vene su se skupljale, arterije irile. Nejasni i prikriveni krvni putovi pulsirali su i mijenjali boju, nikada bez razloga, uvijek zbog neega. ovjek koji je bio sposoban povezati uzrok i efekat, kao to je on bio sposoban, mogao je gotovo detaljno itati misli. A sada nije bilo nikakve sumnje. Codred nije lagao. Stvari su stajale tono onako kako je rekao. I jo jedna stvar: morao je saznati s kojeg se stola kontrolira elektroda. Nije smio dopustiti da ga ta injekcija dotakne. Sve dok je ona bila iva, on je bio ranjiv. Latham poe: Da, imao bih rei nekoliko rijei; rijei koje e vas u prvi mah zbuniti zato to u sebi ukljuuju raspravu o razliitim pristupima istom problemu, raspravu dvaju tipova umova. Vi ste tip vladara. Vaa zainteresiranost za h drogu nije, usudio bih se rei, nikada prelazila paljivo ispitivanje njezine korisnosti vaim ciljevima. Ali droga h je isti pozitivni oblik hipnoze. Ona djeluje na isti dio mozga kao hipnoza. Bili biste zapanjeni i zadivljeni kada biste znali koliko je mnogo stvari otkrio doktor Nanning, uz pomo svojih studenata, meu kojima sam i ja imao ast biti, u vezi s hipnozom i kontroliranjem uma koritenjem h droge. Rekoh zapanjeni i to promiljeno, jer sam siguran da nijedan od vas ne osjea ni najmanje zanimanje za znanstvene aspekte h droge. Da li znate, na primjer, da hipnotizam nije nita drugo nego kontrola sekundarne linosti, i da je ta druga linost, to ekstrabie, u svakom trenutku svjesno prvoga, iako obratno nije sluaj? Kada ovjeku ubrizgate h drogu, tada ne inite nita drugo nego oslobaate tu drugu linost, koju zbog njezinih osobina koje ju ine lako savladivom, robovskom, moete lako kontrolirati i njome upravljati. Ono to e vas jo vie zapanjiti jest injenica da svako ljudsko bie sadri ne samo dvije linosti, to e rei svjesnu i onu drugu, ve takoer postoji i trea. To je otkrio jedan rani francuski mesmerist, neki Coue, mada jedino h droga omoguuje da se i ta trea linost prilino lako moe kontrolirati. Kada vam kaem da je ta trea linost svjesna obje ostale, te da je sposobna istisnuti ih i nadomjestiti, vi ete... 128

Ali bili su i suvie spori da bi izbjegli svoju propast. A moda se jednostavno radilo o tome da je ljudima s takvom povijesnom pozadinom bilo i suvie teko uope uzeti u razmatranje i samu misao da bi njihovoj golemoj i okrutnoj organizaciji mogao doi kraj. Ali u trenutku kad su to spoznali, pokrenuli su se da djeluju, meutim, kasno. Latham, koji je paljivo promatrao promjene na licima ljudi koji su sjedili za stolovima, traei znake koji e mu pokazati gdje se nalaze kontrole elektroda, povie: esti i sedmi stol! VATRA! Pucnji revolvera etvorice straara stopie se u jedan zvuk. *** Nakon nekoliko trenutaka tiine, debeljko ree: Vidim i priznajem da je moj argument, predviajui pobjedu umjetnog nad prirodnim, poniten. Vae razumijevanje i kontrola nad prirodnim funkcijama ljudskog mozga omoguili su ovu vau veliku pobjedu. Pretpostavljam da ste tu treu linost straara probudili negdje u trenucima kad su vas izvodili iz letjelice? Latham kimnu glavom i doda: Nemojte suvie rano odbaciti svoj zakljuak. Nemojte zaboraviti da ne bih mogao postii ovo to sam postigao, da se straari nisu nalazili pod utjecajem h droge. Debeljko odvrati zakljuujui: Prihvaam poraz.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

129

Isaac Asimov: For the Birds

Preveo Aleksandar Gvoi

Krila su za ptice
Usprkos injenici da je Charles Modine skoro navrio etrdesetu i da je bio besprijekorna zdravlja, on jo nikada nije bio u svemiru. Vidio je, dodue, svemirska naselja na televiziji, a ponekad je i itao o njima u dnevnom tisku, ali dalje od toga nije iao. Istini za volju, njega svemir nije naroito zanimao. Rodio se na Zemlji, i Zemlja mu je bila dovoljna. Kad bi elio promijeniti okolinu, otiao bi na more. Bio je vjet i zduan mornar. Zbog svega toga bio je neugodno iznenaen kad mu je predstavnik tvrtke Space Structures Ltd. najavio da je sada na njega doao red da izvri zadatak, te da e zbog toga morati otii u svemir na odreeno vrijeme. Sluajte, ja uope nisam tip za svemirska putovanja. Ja kreiram odjeu i odjevne predmete. to ja znam o raketama, o ubrzanju i o putanjama, te o svemu ostalom? rekao je Modine. To je naa briga. Vi o tome i ne morate nita znati rekla je njegova sugovornica hitro. Zvala se Naomi Baranova i hodala je vrlo neobino, poput osobe, koja je u svemiru provala tako dugo da je zaboravila sve o sili tei. Odjea koju je nosila sluila je uglavnom kao pokrivalo i nita drugo, primijetio je Modine razdraeno. Za to bi joj jednako dobro posluila i cerada. 130

 Ali, zato je potrebno da ba ja idem na svemirsku stanicu? Zbog vaeg umijea. eljeli bismo da neto kreirate za nas. Odjeu? Krila. Modine je razmiljao. Imao je visoko, blijedo elo i svaki put kad je malo dublje razmiljao, ono je malko pocrvenjelo. Bar su mu tako govorili prijatelji. Ovaj put, crvenilo je djelomino izazivalo i uzrujavanje. Krila mogu kreirati i ovdje na Zemlji, zar ne? Baranova je odluno odmahnula glavom. Imala je kosu tamnocrvene boje koju su polako poele napadati sjedine. No, inilo se da ona za to uope ne mari. eljeli bismo da shvatite nau situaciju, Modine rekla je. Savjetovali smo se s tehniarima i strunjacima za kompjutere, i oni su doista konstruirali najbolja mogua krila, tako bar kau. Uzeli su u obzir zamor materijala, povrinu, elasticitet i mogunost manevriranja i sve ostalo to se uope moe zamisliti. No, sve to nita ne pomae. Smatramo da bi moda nekoliko nabora ili volana... Volana, gospoice Baranova? Neto to bi se razlikovalo od znanstvenog savrenstva. Neto to bi pobudilo zanimanje javnosti. Inae, svemirska naselja nee opstati. Zbog toga bih eljela da doete u svemir; da sami ocijenite situaciju. Spremni smo vas dobro nagraditi. Zbog te nagrade kao i zbog dileme opstati ili propasti, Modine je odluio da poe u svemir. Nije bio posebno pohlepan za novcem, ali ga nije niti zanemarivao i bilo mu je drago kad je njegov rad bio primjereno nagraen. Osim toga, putovanje je bilo sasvim ugodno. U prvim danima svemirskih putovanja bilo je kraih etapa u kojima je ubrzanje bilo strahovito, a onda je slijedilo dugo razdoblje putovanja u malenim i tijesnim modulima. Tako su stanovnici Zemlje jo zamiljali svemirska putovanja. No, od tog vremena prolo je cijelo jedno stoljee, a svemirske putnike letjelice postale su mnogo udobnije. Hidraulika sjedala u brodu u tolikoj su mjeri ublaavala efekt akceleracije da se ona, tako rei, uope vie nije ni osjeala. Modine je u toku putovanja prouavao fotografije krila u akciji i promatrao holografske snimke letaa. Ovakav let sadri u sebi elemente gracioznosti rekao je. Naomi Baranova se osmjehnula tuno: 131

 Vi sada gledate sportae-eksperte. Da vidite kako se ja koristim tim krilima, kako se prevrem i okreem, mislim da biste se nasmijali od srca. A treba da znate da ja spadam meu one bolje. Pribliavali su se svemirskom naselju broj 5. Slubeno ime mu je bilo Kukuljica, no svi su ga zvali Petica. ovjek bi oekivao suprotnu reakciju ree Baranova no ljudi ovdje nemaju nikakva smisla ni osjeaja za poeziju. U tome i jest stvar. Ljudi nemaju osjeaja da je to njihov dom i toplo ognjite, ve samo posao koji treba zavriti, pa zbog toga nemaju nikakvu elju da tu zasnuju obitelj i stvore svoj dom. Sve dok toga nema... Petica je imala oblik malog valjka, vidjela se sada tamo u daljini, ba kao to ju je vidio u televizijskom programu na Zemlji. Znao je da je naselje mnogo vee nego to se ini, ali bila je to tek intelektualna spoznaja. Njegove oi i druga osjetila nisu bila u stanju shvatiti pravu veliinu naselja koje je postajalo sve vee to su mu se vie pribliavali. Svemirski brod i oni u njemu postajali su sve manji, manji, dok na kraju nisu kruili oko golemog objekta nainjenog od stakla i aluminija. Dugo je promatrao taj objekt i jedva je shvatio da jo krue oko njega. Zar se neemo spustiti i pristupiti? upitao je. To nije tako lako kako vi zamiljate. Naselje Petica rotira na osovini i okrene se oko svoje osi jednom svake druge minute. To je neizbjeno da bi se stvorio centrifugalni efekt to sve predmete s unutarnje strane dri pritisnute uza zidove i tako dobivamo umjetnu silu teu. Da bismo se mogli spustiti, moramo postii odgovarajuu brzinu, a to traje dosta dugo. Zar to centrifugalno okretanje mora biti tako brzo? Da, elimo li postii efekt primjeren pravoj Zemljinoj sili tei. U tome i jest osnovni problem. Bilo bi mnogo bolje da moemo primjenjivati polagano okretanje oko osi i stvoriti jednu desetinu normalne sile tee ili jo manje, no to je u neskladu s fiziologijom ljudskog organizma. Ljudska bia ne podnose manju silu teu due vremena. Brzina broda ve je gotovo dostizala rotacioni period Petice. Modine je sasvim jasno vidio zakrivljenost vanjskog ogledala u kojem su se caklile suneve zrake i tako osvjetljavale unutranjost 132

Petice. Zamiljao je solarnu elektrinu centralu koja daje energiju, i suviak energije to se izvozi na Zemlju. Konano su uli u golemi valjak na samom vrhu polukrune kape i nali su se tako u naselju Petica. Modine je proveo cio dan na Petici i sada je bio umoran, no morao je priznati sasvim neoekivano da mu se boravak ovdje sviao. Sjedili su na travnjaku i promatrali obrise predgraa Iznad njih plovili su oblaci. Suneve zrake bile su tu, ali Sunce se nije vidjelo. Puhao je lagan vjetri, a u daljini nazi rao se potoi. Bilo je gotovo nevjerojatno da se nalazi na valjku to lebdi u svemiru u orbiti Mjeseca kruei oko Zemlje jednom mjeseno. Ovdje je sve nalik na pravi planet, bolje reeno, nalik na Zemlju rekao je. To vam se samo tako ini jer ovdje ste novi. Kad budete proveli tu odreeno vrijeme, postat e vam jasno da poznate svaki kutak. Sve se ovdje ponavlja odgovori Baranova. Ako ivite u manjem gradiu na Zemlji i tamo se sve ponavlja. Znam. Ali na Zemlji moete putovati nadaleko i nairoko ako vam se to prohtije. ak i ako ne idete na put, svjesni ste da to moete uiniti ako elite. Ovdje to nije mogue. To ne valja, ali nije ono najgore. Smatram da tu ne moete naii na tako loe stvari kao na Zemlji. Siguran sam, na primjer, da nema velikih vremenskih nepogoda. Vrijeme je ovdje stvarno boansko, ali se i na to brzo naviknete. Dopustite da vam pokaem neto vrlo zanimljivo. Ovdje imam loptu. Molim vas, bacite je visoko u zrak, ustanite i pokuajte je uhvatiti. Vi se alite? nasmijao se Modine. Ni najmanje. Hajde pokuajte. Ja nisam nikakav sporta, ali mislim da znam bacati loptu. Moga je ak i uhvatiti kad se vrati. Bacio je loptu uvis. Ona je poletjela u paraboli, a Modine je pojurio da je uhvati. ak je i potrao. Lopta je pala na tlo daleko od njega. Niste bacili loptu ravno uvis, Modine ree Baranova. Mislim da jesam odvrati Modine u udu. 133

 Da, ali po zemaljskim standardima. Ovdje je rije o sili koju nazivamo Coriolis. Ovdje, u Petici, mi se prilino velikom brzinom okreemo oko svoje osi. Kad loptu bacite uvis, ona se primie osi tamo gdje se stvari okreu polaganije. Meutim, lopta se kree istom onom brzinom kojom ste je bacili uvis, pa se zato pomie naprijed i vi je ne moete uhvatiti. Da ste je htjeli uhvatiti, morali biste je baciti uvis i prema natrag, tako da ona napravi petlju i vrati se poput bumeranga. Gibanje tijela ovdje na Petici razlikuje se od gibanja na Zemlji. Pretpostavljam da se ljudi brzo naviknu na to ree Modine zamiljeno. Ne bih ba rekla. Mi ovdje ivimo u ekvatorijalnim podrujima naeg malog valjka. Tu je gibanje najbre i efekt to se postie potpuno je jednak normalnoj sili tei. Pomaknemo li se gore po osi, prema polovima, naglo opada djelovanje sile tee. esto moramo ii gore po osi i kadgod to inimo, moramo uvijek raunati na djelovanje sile Coriolis. Imamo malu jednotranu eljeznicu koja se mora spiralno kretati prema jednom od polova; jedan kolosijek ide prema polu, a drugi se vraa. Kad putujemo, osjeamo da smo neprekidno nagnuti na jednu stranu. Protekne dosta vremena dok se ne naviknete na to, a ima ljudi koji nikad ne shvate do kraja tu pojavu. Zbog toga ljudi ne vole ivjeti ovdje. Ne moete li neto poduzeti u vezi s tim? Kad bismo mogli usporiti rotiranje, smanjili bismo djelovanje sile Coriolis, ali istovremeno ne bismo vie uope osjeali silu teu, a to ne moemo i ne smijemo. Drugim rijeima, tu se ne da nita uiniti. Tako nekako. Istina, ljudi bi se na odreeni nain privikli na slabije djelovanje sile tee, ali to bi zahtijevalo uporno vjebanje kroz dui vremenski period. No, takve bi vjebe morale biti zabavne. Ljudi ne vole gimnasticirati svakodnevno, naroito ako su vjebe teke ili dosadne. Razmiljali smo ve o tome i zakljuili da bi letenje moglo biti rjeenje. U podrujima blizu polova, gdje je djelovanje sile tee vrlo slabo, ljudi gotovo uope ne osjeaju vlastitu teinu. Mogu se odlijepiti od tla pukim micanjem i mahanjem ruku. Ako privrstimo lagana plastina krila na obje ruke, uvrstimo ih savitljivim ipkama, i ako se takva krila mogu sklapati i rasklapati odgovarajuim ritmom, ljudska bi bia mogla letjeti poput ptica. 134

 Da li bi takva vrst aktivnosti mogla posluiti kao dobra vjeba? Naravno. Uvjeravam vas da letjeti nije lako. Miii ruku i ramena moda i nisu neophodni da vas odre u zraku, no oni moraju neprekidno biti aktivni zbog manevriranja. Ako redovito vjebate letenje, miii razvijaju odgovarajuu napetost, a kosti dobivaju potreban sadraj kalcija. No, ljudima se ne svia takva aktivnost. Smatram da bi ih letenje moralo zanimati. Baranova je prezirno odmahnula rukom. Da, kad bi se to moglo nauiti bez tekoa. Problem je u tome to je vrlo teko koordinirati rad miia da bi se odrala ravnotea. I najmanja greka izaziva prevrtanje, okretanje i gotovo uvijek morsku bolest. Rijetki su oni koji dobro naue letjeti. Ali, ptice ne dobivaju morsku bolest od letenja. Ptice lete u normalnim gravitacijskim uvjetima. Ljudi na Petici to ne mogu. Modine se namrtio i zamislio. Ne znam hoete li moi spavati. Ljudi obino pate od nesanice prvih nekoliko noi u svemirskim naseljima. No, nastojte zaspati, a sutra emo krenuti u letaka podruja upozori ga Baranova. *** Modine je shvatio to je mislila Baranova kad je govorila da je sila Coriolis neugodna. Mali vagon jednotrane eljeznice, koji ih je nosio prema polu, kao da je neprestano klizio na lijevu stranu, a takav isti osjeaj imao je i on u svojoj utrobi. vrsto se drao za ruke, blijedih obraza. Oprostite ree Baranova suosjeajui s njim. Da se kreemo polaganije, bilo bi lake, ali i ovako ve zadravamo promet. Jeste li se vi navikli na to? zastenjao je Modine. Jesam, donekle. Bilo mu je drago kad su se zaustavili, ali samo djelomino. Trebalo mu je dosta dugo da se navikne na to da gotovo lebdi u zraku. Svaki put kad se pokuao pomaknuti, prevrnuo se; svaki put kad se prevrnuo, nije pao nego je polako plovio naprijed ili natrag i s velikom se tekoom vraao u normalni poloaj. Automatsko trzanje i udaranje nogama samo je pogoravalo situaciju. 135

Baranova ga je neko vrijeme ostavila samog, a onda ga je vrsto uhvatila i polako ga povukla unatrag. Neki ljudi vole ovo rekla je. Ja ne spadam meu njih jaukne Modine neraspoloeno. Mnogi se slau s vama. Molim vas, stavite noge u ove stremene na tlu i nemojte initi nikakve nagle pokrete. Njih petorica ljudi s krilima letjeli su nebom. Ovih pet ptica dolaze ovamo skoro svaki dan. Ima jo nekoliko stotina koji dou ponekad; ovdje i na drugom polu ima mjesta jo za pet tisua koji mogu vjebati letenje u isto vrijeme. to da radimo? upita Baranova. Modine mahnu rukom i tijelo mu se zanjie unatrag. Ove ptice gore... oni su morali nauiti letjeti. Nisu se rodili kao ptice. Zar ne mogu i ostali nauiti? upita. Ovi to sada lete imaju prirodnu sklonost prema koordinaciji odvrati Baranova. A to ja tu onda mogu pomoi? Ja sam modni kreator. Ne mogu kreirati prirodnu sklonost koordinaciji. Ako netko nema prirodnu, uroenu sposobnost za koordinaciju, to ne znai da ne moe nauiti letjeti. Valja mnogo raditi, dugo i uporno vjebati. Postoji li neki nain da taj proces uinite dopadljivijim? Moda biste mogli kreirati kostim za letenje; ili predloiti nekiu psiholoku kampanju koja bi privukla ljude? Kad bismo mogli nainiti odgovarajue programe vjebi i fizikih aktivnosti, usporili bismo rotiranje Petice, smanjili djelovane Coriolisa i tako bi ovo mjesto postalo ugodnije. Moda vi ipak oekujete malo previe od mene. Moete li im rei da dou blie? Baranova je mahnula, i jedna od ptica ju je vidjela i spustila se u dugom i gracioznom luku. Bila je to mlada ena. Lebdjela je na maloj udaljenosti, smijeei se, dok su joj krila lagano podrhtavala na vrscima. Dobar dan povikala je. to ima novo? Nita ree Baranova. Moj prijatelj bi elio vidjeti kako upravlja krilima. Pokai mu kako ona funkcioniraju. Mlada se ena osmjehnula i najprije je okreui jedno krilo a zatim i drugo, nainila polagan saltomortale. Izravnala se okreui oba krila unatrag, zatim se polagano podigla, dok su joj noge visile u 136

zraku, a krila se polako pomicala. Krila su se micala sve bre, i za trenutak ve je velikom brzinom letjela uvis. Modine je rekao nakon krae stanke: Ovo podsjea na balet, ali krila su vrlo runa. Zaista? Zaista? Da ree Modine. Nalikuju na krila imia. Savjetujte nam to da inimo! Da li ih treba ukrasiti perjem? Da li bi to, moda, privuklo letae i natjeralo ih da marljivije ue ovu vjetinu? Ne bi. Modine je razmiljao trenutak. Moda ipak moemo cijeli postupak znatno olakati. Izvukao je noge iz stremena, odgurnuo se malo i odlebdio u zrak. Pomicao je ruke i noge i ljuljao se amo-tamo. Pokuao je dohvatiti stremene, i Baranova ga je onda povukla dolje na vrsto tlo. Znate to: kreirat u neto i ako mi netko ovdje moe pomoi da to izvedem, ja u pokuati poletjeti. Tako neto nisam jo nikada pokuao u svome ivotu; upravo ste vidjeli kako se pokuavam izvijati u zraku, a i to mi ne ide od ruke. Dakle, ako se ja budem koristio svojim izumom i ako uspijem poletjeti, onda e to moi i ostali rekao je Modine. Tako je, Modine potvrdi Baranova glasom koji je izraavao sumnju i nadu istovremeno. Kad je doao kraj tjedna, Modine je poeo osjeati da je svemirsko naselje Petica postalo njegovim domom. Dok je boravio u srednjim, ekvatorijalnim dijelovima, gdje je djelovanje sile tee bilo normalno, nije osjeao uinak Coriolisa i inilo mu se kao da se nalazi na Zemlji. Kad budem prvi put letio rekao je ne elim da me promatraju ljudi, jer e to, moda, ii vrlo teko i ne elim da se javnost razoara na samom poetku. Meutim, bilo bi mi drago da mom pokuaju prisustvuju slubeni predstavnici Petice, u sluaju da ishod bude povoljan. Mislim da bi bilo mnogo bolje da najprije pokuamo sami, u etiri oka. Svaki neuspjeh, bez obzira na razloge... ree Baranova. Ali, uspjeh bi znaio mnogo. Kakvi su izgledi za uspjeh? Budite razumni. 137

 Izgledi su dobri. Vjerujte mi. Ono to ste dosad poduzimali nije valjalo. Letite zrakom poput ptica, a to nije lako. Rekli ste to i sami. Ptice na Zemlji lete pod utjecajem sile tee. Ptice ovdje lete bez sile tee, dakle, sve mora biti kreirano drukije. Temperatura je kao i uvijek bila savreno prilagoena potrebama. I vlanost zraka takoer. I brzina vjetra. Atmosfera je bila tako savrena da je se samo moglo poeljeti. Ipak, Modine se preznojavao od treme. Dahtao je usopljeno. Zrak je u ovim podrujima bez sile tee bio mnogo rjei nego na ekvatoru, a to je bilo dovoljno da mu srce snano lupa od uzbuenja. U zraku nije bilo ljudskih ptica; prisutna je bila samo manja skupina slubenih osoba: tu je bio Koordinator, Sekretar za zdravstvo. Povjerenik javne sigurnosti i drugi. Ukupno dvadesetak mukaraca i ena. Meu njima poznaavo je jedino Baranovu. Bio je opremljen malim mikrofonom, i nastojao je svim silama da zatomi drhtanje glasa. Letimo bez sile tee; ptice i imii nisu nam dobar uzor. Oni lete uz pomo sile tee. Situacija je potpuno drugaija u moru. U vodi ne osjeamo u tolikoj mjeri djelovanje sile tee jer moemo plutati. Kad letimo kroz vodu u kojoj ne djeluje sila tea, kaemo da je to plivanje. U svemirskoj stanici Petica gdje u ovom podruju nema sile tee, zrakom treba plivati, a ne letjeti. Mi valja da oponaamo delfine, a ne orlove rekao je Modine prisutnima. Poskoio je u zrak, rekavi to, odjeven u lijepi jednodjelni kosim koji nije bio vrsto priljubljen uz tijelo niti je visio na njemu. Odmah se poeo prevrtati, ali je ispruio jednu ruku i to je bilo dovoljno da se aktivira mala kazeta. Na stranjoj strani kostima izronila je elegantno zaobljena peraja, dok je kratka kobilica oznaavala liniju njegova trbuha, odnosno zatka. Prestao se prevrtati. Bez sile tee rekao je ovo je dovoljno da se stabilizira va let. Moete se naginjati i okretati, ali uvijek kontrolirano, prema elji. Moda to prvi put neu moi izvesti jako dobro, ali u to uvjebati s lakoom. Ispruio je drugu ruku, a na svakom stopalu iznenada se pojavila peraja, i takoer na svakom laktu. One rekao je predstavljaju pogonsku snagu. Ne morate vie micati rukama gore-dolje. Dovoljno e biti blagi pokreti, 138

ali neete morati savijati tijelo i sagibati potiljak kad elite skrenuti ili promijeniti pravac kretanja. Morat ete takoer savijati i mijenjati kut ruku i nogu. Cijelo je tijelo aktivno, ali na umjereni i smireni nain. To nije loe, jer je svaki mii vaeg tijela aktivan, a to moe trajati satima bez zamaranja. Osjetio je da se kree mnogo sigurnije i gracioznije, i mnogo, mnogo bre. Iao je sve vie i vise, letio je u visinu, dok je zrak itao pored njega: prestraio se da nee moi usporiti let. No, okrenuo je pete i laktove instinktivno, i osjetio je kako zakree i smanjuje brzinu. U magli, uz lupanje srca, zauo je pljesak i poklike odobravanja. *** Baranova je rekla s potovanjem i divljenjem: Kako ste to samo uoili, a nai tehniari to nisu mogli? Tehniari su poli od neizbjenih krila, zahvaljujui pticama i zrakoplovima, i kreirali najbolja krila koja su umjeli. To i jest posao i zadatak tehnikog osoblja. Posao je modnog kreatora da gleda na stvari kao na umjetniku cjelinu. Shvatio sam odmah da krila ne odgovaraju uvjetima svemirskog naselja. To je moj posao. Izradit emo ovakva delfinska odijela i privui ljude u visine. Sigurna sam da se to sada moe. A, zatim emo poeti izraivati nove planove za usporavanje rotacije Petice ree Baranova. Moda je uspijete i potpuno zaustaviti ree Modine. Mislim da e sada svi htjeti plivati umjesto da hodaju. Nasmijao se. Moda uope vie ni nee htjeti hodati. Ja bar neu. Napisali su mu ek na svotu koju su mu i obeali, i Modine smijeei se ree: Krila su za ptice... i za bezveznjake.
Objavljeno premo dogovoru s GPA Mnchen

139

Walt Sheldon: The Hunters

Preveo Zoran Milovi

Lovci

Svemirski je brod leao u dolini, upravo kao to su izvijestili. Lon i Jeni mogli su ga vidjeti s grebena kojim su se uspinjali. Lon napokon prekinu utnju: Nastavit emo. Krenut emo dalje u brda. U kanjonu Chara ima jedan potok. A to kada dou do kanjona Chara? Lon se polako okrenu. Oi su joj bile zamagljene i mutne ali jo ive. To je bio njezin nain, enski nain, tih i strpljiv. Ila je za njim slijedila ga je i on je vodio. Bila je njegova ena. Slijedila ga je kad su krenuli iz svjetlucavog grada, u trenutku kada su s neba poele padati bombe i kada su se poeli dizati veliki crni stupovi plamenog dima. Izgubila je ruke pomaui mu pri gradnji brvnare, perui odjeu u brzo_n potoku; proklinjala ih je u sebi zbog ove krvave ubilake igre. Nisu bili sami. Bilo ih je jo koji su pobjegli u visoke planine, na kime kontinenata, bjeei od smrti. Ali, bilo ih je malo i tako razbacani na prostranom planinskom prostoru skrivali su se ne udaljujui se od svojih brvnara, koliba od blata ili peina. Kada dou do Chara... Lon slegnu ramenima i zauti. 140

 Znam, znam. Nisam trebala pitati. Suvie je teko razmiljati o tome. On se zamisli. Teko je razmiljati o tome jer stvar je jednostavno u toj mjeri nepojmljiva da je razum ne moe prihvatiti. Nastavit e raditi, bez obzira na to to radi, i nee razmiljati. Bljesak svjetla na strmini ispod njih privue mu panja; bio je udaljen svega nekoliko stotina metara. Pogleda u tom pravcu i zapazi pognute figure kako im se pribliavaju. Taj je bljesak zapravo bio odsjaj sunca na njihovu udnovatom oruju. Jeni, doi! Idemo prema brvnari? Ne, ne. Morat emo je napustiti. Ionako e je otkriti za dan, najvie dva. Kanjon... Chara. Krenue prema sjeveru. Lon za trenutak okrenu glavu i pogleda letjelicu to je leala u dolini, odmarajui se na spaljenoj ravni. Bila je dua od itavog gradskog bloka, imala je oblik projektila i bila je blistava i sjajna poput ogledala. Bila je upravo onakva kakvom ju je on i zamiljao. Izvjetaji to ih je uspio primiti proli mjesec bili su prepuni opisa neprijateljskih letjelica. Jedan po jedan, radio-izvjetaji bi prestali i svaki put bi to bio znak da je pao jo jedan grad. Ostali su na vrhu grebena ali sada su hodali u sjenci drvea. Nisu trali jer je bilo suvie toplo, ve su grabili dugim koracima uzbrdo. Gledajui na lijevu stranu Lon je mogao vidjeti vedro nebo i veliku ovalnu dolinu to se irila prema zapadu. S vremena na vrijeme ugledao bi lovce koji su ih slijedili dolazei strminom i presijecajui im tako odstupnicu. Povremeno bi im ak uo jedva ujne grlene glasove. Na sjevernom kraju grebena krenuli su nizbrdo. Do ulaza u kanjon Chara, usjeka u planinama, bilo je jo nepuna dva kilometra. Zaue pucnje i njihov eho odbijen od oblinjih planinskih vrhova. Lovci su ih slijedili i sada su upravo stigli na vrh grebena. Na dnu padine naioe na isueno korito nekog potoka. Lon preskoi na drugu stranu i prui ruku prema Jeni. Ona skoi, ali promai ispruenu ruku. Pala je nezgodno, na stranu, i iskrivila zglob. Oh, Lone! Mora nastaviti, draga... mora nastaviti! 141

 Da. Znam. Obuhvatio ju je oko struka i oni krenue dalje. Vidio je kako bezuspjeno pokuava sakriti bol u ozlijeenoj nozi. Svaki put kada bi stala na desnu nogu udno bi iskrivila usne. Gledao ju je, a na licu mu se nazirao izraz tihe zamiljenosti. Crte lica jo su joj bile njene i ljupke, jo sline profinjenom porculanskom licu. Na licu joj je bio onaj isti izraz saaljenja i tuge, nakon svega to se dogodilo. Dobro se sjea njezinih prvih rijei, izreenih prije gotovo godinu dana, kada su osvajai prvi put sili s neba. Jedan je avion krenuo prema njima, pucajui... nekoliko njihovih letjelica bilo je uniteno. Lon i Jeni vidjeli su jednu od njihovih letjelica kako je eksplodirala iznad grada. U zraku je ostala samo velika naranasta lopta koja je sve vie rasla i okretala se i okretala a oko nje je vijorio gust crn dim. Jeni je tada rekla: Ta jadna bia, ta jadna bia tamo gore... A onda su pobjegli. Imali su mnogo vie sree od veine ostalih. Lon je bio radio za jednu malu avionsku kompaniju i posjedovao je vlastiti avion, nevelik, ali ipak. Letjeli su prema zapadu, i to samo po noi, kako ih svjetlucavi projektili ne bi otkrili. Gorivo su krali ili molili, a ponekad bi ga, Lon prokune, morali sami praviti. Za jednog slijetanja u planinama avion se razbio. Ono neto preostalih dijelova ugradili su u brvnaru. Zau se prasak jo jednog pucnja. Ovaj je bio sasvim blizu. Usudio se okrenuti glavu i pogledati put kojim su doli. Lovci su bili ve na pol puta niz padinu. Mahali su i zvali jedan drugoga. Ovamo! ree i povede Jeni u nevelik lug blijedog drvea. Usne su joj bile vrsto stisnute, ali povremeno, jedva ujni dahtaji ipak su se probijali. Obuhvati je jo snanije i podie. Srce mu divlje zabubnja. Noge mu zadrhtae. Jeni, njegova lagana njena Jeni bila je strano teka. Posrnu i oboje padoe na tlo. Leali su na tlu, na korijenju blijedog drvea. Zagrlie se i pogledae jedno drugo u oi znajui da vie ne mogu dalje. Zaue glasove koji su vikali. Ona ree: Nita ne osjeam. Smijeno. Ne mrzim nikoga i ne bojim se niega. 142

vrsto stegnue jedno drugo. Prelazio joj je usnama po obrazima i po kosi, brisao joj suze svojim vlastitima i mrmljao, mada ni sam nije znao to govori. Drago mi je da smo zajedno ree Jeni. Zaue lomljavu grmlja. Iznenada, Lon ustade. Okrenuo se prema umovima to su se pribliavali i stavio ruke na bokove. Oi su mu gledale divlje, dok je vikao: Prokleti! Prokleti! Prokleti! To je njihov nain ree Jeni. Oni su lovci. To je njihov nain. U njezinu glasu nije bilo ni traga bijesu. Ispod blijedog drvea pojavi se bie. Stajalo je mirno i gledalo Lon a i gledalo Jeni koja je leala na tlu. Izgledalo je i samo malo zaplaeno. Podie oruje. Lon se zagleda u njega, ulazei pogledom u svaki neobini detalj. Prvi put je iz blizine mogao vidjeti kako izgledaju osvajai s planeta zvanog Zemlja, onog planeta to je trei od Sunca i koji ima Mjesec. ekao je prasak, pitajui se hoe li imati dovoljno vremena da ga uje.

PRIKAZI VIJESTI OSVRTI DOGAAJI POLEMIKE SFera javlja...

YUCON IV... 27. i 28. veljae u organizaciji SFere u prostorijama Centra za kulturu na Peenlci, u Zagrebu, bit e odrana 4. jugoslavenska SF konvencija, VUCON IV. Gost ovogodinjeg YUCONA bit e Ferald Webb iz Britanskog inter planetarnog drutva, a uz njegovo predavanje na programu konvencije bit e i filmska projekcija, izloba, dodjela nagrade SFera, te predavanja, razgovori, izvjetaji o YUSFO. Sve informacije mogu se dobiti na adresi: SFera, klub prijatelja ZBiF, Centar za kulturu Peenica, Ivanigradska 41a, 410OO Zagreb

143

 GOSTI IZ GALAKSIJE... U petak, 8. sijenja, u Zagrebu je odrana premijera filma Duana Vukotia Gosti iz galaksije. Uz sve pohvale koje su na stranicama Siriusa izreene na raun ovog filma dodajmo i neke od kritika: ... film je zaista odlian poetak nae kinematografije u anru znanstvene fantastike. (Vjesnik), ... film kome je fantastika samo sredstvo da se bavi stvarnim ivotom i problemima ljudi. (Politika), ... svijet iluzije i osebujnog humora. (Veernji list), ... autor usvijeva ikonografiju 'science fiction' obogatiti vlastitim, duhovitim zamislima. (Filmska kultura), ... duhovita i ironina filmska pria. (tampa ora), ... zabavan SF film s okusom ironije. (L'Unita). SF U SKOPLJU... Krajem studenog u Skoplju je, u okviru suradnje izmeu Sekcije za naunu fantastiku i futurologiju Pulsar i Narodne i univerzitetske biblioteke Kliment Ohridski odrana izloba SF eksponata. Na otvaranju je, pred oko 200 posjetilaca. Zoran Zivkovi odrao predavanje pod naslovom NF u literaturi. U okviru ove manifestacije 25. studenog u. Domu mladih 25. maj odrana je projekcija filma Planeta majmuna. SF ASOPISI... Radi se na ponovnom oivljavanju i pokretanju jednog od najpoznatijih SF asopisa, Galaxy, koji je prije nekoliko godina bankrotirao i propao... Dva nedavno najavljena asopisa, SF Novels i SF Bookline nee se pojaviti na SF sceni zbog problema koji su nastali na relaciji uredniciizavai... U Velikoj Britaniji pokrenut je novi SF asopis pod naslovom Interzone. Urednici su J. Clute, M. Edvvards i D. Pringle, a asopis bi po koncepciji mogao predstavljati neku vrstu nastavka veoma poznaj tog britanskog asopisa New Worlds, koji je ezdesetih go

dina nainio pravu malu revoluciju u anru, predstavljajui glavni oslonac onih snaga koje danas nazivamo Novi val u SF-u... asopis Future Life nestao je sa SF scene nakon tri i pol godine izlaenja i 29 objavljenih brojeva. Mjeavina znanosti i SF-a nije se uspjela odrati u konkurenciji takvih asopisa kao to su Science, Omni i Discovery... Nedavno se pojavio Beyond, novi tabloidni asopis, po koncepciji slian Omniju (znanost, SF, vrhunske ilustracije i fotografije). AT dresa: Alan Weston Publishing, Inc., 1680 N. Vine, Suite 900, Hollywood CA 90028. asopis Thrust SF in Review pokuava prevladati krizu u koju je zapao, objavljujui svega dva broja godinje. ZVJEZDANE STAZE... Meu ljubiteljima serije Zvjezdane staze (Star Trek) nastala je prava uzbuna zbog glasina da e Spock, simpatini Vulkanac iljatih uiju, poginuti u filmu Zvjezdane staze II, koji se upravo snima. Unato gnjevnim pismima velikog broja gledalaca (Zvjezdane staze su u Americi stvorile pravi kult), kompanija Paramount Pictures uti i odgovara da e se sve vidjeti ovo ljeto, kada se film pojavi u kinima, odbijajui da otkrije Spockovu sudbinu. S druge strane, Gene Roddenberrjr, koji je stvorio orignalnu TV seriju i koji radi kao konzultant na filmskom projektu (ali nema kontrolu nad scenarijem), smiruje situaciju izjavom kako je on protiv Spockove smrti. Ljubitelji prijete da e film propasti ako Spock pogine, 1 najavljuju uporni rat za spas svog ljubimca CLARKE NA FILMU... Nedavno su prodana filmska prava za Rajske vodoskoke, a od ostalih Clarkeovih djela u HolIywoodu su i Kraj djetinjstva, Sastanak s Ramom i jo neki romani. (Z. M.)

144