Sie sind auf Seite 1von 190

POVIJEST BOSNE

U DOBA OSMANLIJSKE VLADE.

II.

DIO

(1739-1878.)

NAPISAO
DR.

MILAN PRELOG.

SARAJEVO.

NAKLADA

J.

STUDNIKE

DRUGA.

PREGLED VANIJIH DOGAGJAJA U BOSNI OD BEOGRADSKOG MIRA DO RATA AUSTRIJE PROTIV OSMANLIJA RUSIJE
I

(17391787.)
Alipai
vremena upada u

Heimoviu
Bosnu
od
i

uspjelo je u teka

obraniti

neprijatelja.

Upravo

oi poslunost bosanskih ajana u tom


Alipaa

jednodunost ratu. U prvom smo

ve

javi.

na uzroke ovoj poznao je stei povjerenje bosanskih ajana. On je vazda u svakom odlunom asu ponije zivao bosanske ajane na zajedniko vijeanje sam na svoju ruku nita odluivao. Obranu Bosne udesio je on gotovo neodvisno od naloga centralne vlade. Ovakav namjesnik svigjae se bosanskoj aristokraciji. 0.1 je tovao iznimni poloaj, to ga je ona stekla, branei stoljeima granice carstva. Koliko je Alipaina metoda momentano podijelu imali prilike upozoriti
i

stigla velike uspjehe, toliko

je

opat ona

jo

jae

digla ponos Bonjaka u cjelini, ali i u pojedinim sluajevima. U drugoj polovini XVIII. vijeka svaki bosjnski ajan hoe, da se vlada u zemlji po njegovoj volji. Thalloczy, karakteriui ovu pojavu

da se ona dade protumaiti iz starij e botim bosanskim prvacima stoljea, javljaju se opet plemenske starjeine XV. kad stari bogomili, koji prividno priznavaju kralja,
veli,

sanske povijesti. U

1*


im
i

vrsto uvaju svoju religiju tugji, pa ma kako moni upliv odbijaju orujem u ruci. Kao to su nekada
je to

ba

volja, ali

stare obiaje,

a svaki

odluivali

kraljevi

savjetnici,

kralju

nije

nita

preostalo nego veliki njegov naslov, tako i sada upravlja Bosnom skuptina a j a n a, koju je paa iza bajrama sazivao. Na takovim skuptinama nijesu dakako odluivale kakove velike politike ideje, nego

one mone obitelji, ovog ili onog sluajno za sebe imao veinu. Dok trpila je centralna vlada u Carigradu ove odnoaje dok se nije mjeala u te odnoaje, nego sve ono
interesi

ove

ili

kraja, koji je

odobrila to su bosanski ajani zakljuili, pokoravali su se Bonjaci sultanu i borili su se velikim oduevljenjem za carstvo. Ako se sa strane centialne vlade kualo uinit togod, to je bilo protiv njihovog oni se interesa, protiv njihovog iznimnog poloaja, jednoduno dizahu protiv svakog provagjaa ovakovih pokuaja u Bosni. Namjesnik Osmanlija u
zemlji, koji je
je

pokuao
zemlji,

raditi

protiv njih,

jedva to

oipoinuo u

morao

tralna vlada n'je htjela,

ako cenda izazove nemire po itavoj


ju je ostaviti,
istorije,

zemlji.

Ma

da

nam
je

je

poznat, dadu ipak se jasno opaati pojave, o kojima smo gore govorili.
istraivanju
gibelji

kojem nam dosadanjem


Poslije

ba period bosanske sada govoriti, najslabije

prema

beogradskog mira, kada je nestalo pood neprijatelja, nema vie ni one jednodunosti u bosanske aristokracije, nego zavladae megju njima megjusobne borbe, koje su oito ile za spefamilija ili cijalnim interesima pojedinih u tome su bosanski ajani ostali vjerni starim
lica.
I

tradi-

cijama srednjega vijeka. Bosanski namjesnici postadoe igrakom u rukama pojedinih monih porobio dica. Ako paa nije parirao, obino je stradao jenjimaknut. Bosanske ajane pomagali su jo
i i

ari, odnosno njihovi pod imenom basa ivjeli

poglavari, koji su u lo
u

doba

dobrom sporazumu

mo-


misle su po

nim bosanskim kapetanima. i) Ime basa prelo je na svakoga nasilnika tako, da se pod imenom basa
sva gospoda, koja jenjiarske poglavice, a gospodarila. doavi 1745. godine drugi put u hosnu, naao je ovdje znatno prou osobitoj mijeiijene prilike. K tomu je on doao misiji, pa je zato, jer je ta misija bila protivna interesima Bonjaka, naao sve elemente protiv sebe. Porti je trebalo novaca: Nesretna vojna preduzea a Alipaa^ je udario iscrpila su dravne blagajne,
i
i

svom efu Bosnom

Ali-paaHeimovi,

veliki porez

na muslimane

krane. ini

se,

da

su tom
dali

zgodom od nasilnog

begovi i kapetani. itavoj zemlji, tube su

globljenja osobito straUzbugjenost zavladala je u


i

je bio

Alipaa letile u Carigrad maknut. Megjutim 1745. godine dolazi on sad se radilo o porezu. po trei put u Bosnu, a
i
i

ubijanja otpornika bijahu ur dnevnom redu. Globe Nekada krotki ajani, koji su s njime u zajednici
odbijali austrijske navale, sada se pretvorie u bijesne protivnike. Osim toga je ivlji pokret nastao koji sada 'Me no megju

jenjiarskim baama
je

ikada preotee maha.

Ako nam
gao se
razlike
jer

vjerovati

domaim

Ijetopiscima, di-

protiv carigradskog globljenja sav narod bez


konfesije, ali

se doskora povukoe, nasrtaja centralne vlade, nego i od domaih basa, koji se okrenue protiv njih. Oni su jedva ekali, da iko stane na vrat baama

krani

su

trpjeli

ne samo od

da se oslobode zuluma.

Mjesto da opeg tlaitelja, veli Batini, proganjaju zajedno, base su poput gladnih vukova napadali na imetak, ast ivot krtenih suplemenika, te uinili, da su svi brzo poelili unii ^)

Bosna se
upravijaji

dijelila

na sandake, sandaci na nahije, ko-

jima

su

kapetani,

ooino lanovi
je
i

rodica u zemlji.

ast

kapetana bila

najmonijih ponasljedna u nekim po-

rodicama.


tenjc bainske
rali

moi, a u tugjinu nazinajboljeg branioca njihovih ovjeanskih, nu tada pogaenih prav a. ^) Heimovi je bio ^kinut 1747. godine, a njegovi nasljednici vojevahu s pojedinim baama, ali reda u zemlji nije bilo. Neprestane tube kiana i muslimana na b a a u k dodijac Carigradu, te bi napokon poslan h med paa (Kukavica, kao izvanredni carski izaslanik, da napravi red u zemlji.-) Mehmed paa bio je najprije u Uzicama, a odanle je, ne zna se zalo, bio poslan u piogonsivo. Sada je bio pomilovan ujedno mu je povjerena ova vana misija. Doavi god. 1751. u Sarajevo, pokazao se vrlo milostivim. Sarajlije ga kao carskog ovjeka doekae s poastima, ali na njihovu molbu, da ostane u gradu, odvratio je, da mora u Travnik. Car ga je poslao, da izvidi prilike u zemlji, da izravna razmirice, a ako to ne uzmogne, neka javi u Carigrad. Ujedno pozva najodlinije base, da dogju k njemu u Travnik, kamo biti dose skupili odlinici iz itave Bosne, gdje govor, kako da se sultana izvijesti. Iza ovakvog odgovora ostavi Sarajevo ode u Travnik. Domai Ijetopisac pripovijeda, da su se Sarajlije, imajui iskustva, bojali prevare, ali veina ree: ,.Onje hoda hadija, dakle dvostruko pravi Turin, nije mogue, nas prevariti", te odluie onamo pei. Tako da se u Travniku skupilo dosta basa, a u noi, dade Mehmed paa Kukavica 18 najodlinijih od njih podonesu pai, koji ih daviti. Glave basa odsjeku posla u Carigrad. Tjelesa pogubljenih dao je paa pokriti ih njihovim urkom. odnijeti na ariju Kad zaue slijedei dan preostali, to se dogodilo, razbjegoe se svojim kuam.a. Iza toga je Kukavica hercepersekuciju bosanskih nastavljao borbe
1

Me

Kukavii)

) liatini, Djelovanje Franjevaca


-)

111.

87.

Kao rodno mjesto njegovo spominju neki Fou, ntki -Plevlje, dok drugi opet vele daje bio iz blizine Olova ili Travnika (Batini III. 91. Kneevi: Carsko-turski nan-jestnici p. 7U.)
porijetlu

njegovom se

pisci

laziiaze.


govakih basa itavu
bavivi svoj

godinu. Slijedee godine, oposao, pogje u Carigrad, ali ga stie na putu ferman, da je imenovan bosanskim namjesnikom. Sada je mogao nastaviti svoj posao. Razumije se, da su krani rado gledali, kako im se skidaju s vrata ovi zulumari, a zloradost njihova nala je izljeva i u onoj porugljivoj pjesmi: Dok

bijae Kukavica paa, Ne znade se tko bio basa! Smotae saruke u sanduke, Jatagane bacie na tavane td." Posredoje
i

vanjem jenjiarskog age

Me h med paa

bi

mak-

nut (1755.), al druge godine zatim vicimo ga opet u Bosni, gdje je jo ostao do 1760. godine, proganjajui i dalje base. Za svoj rad, koji je oito bio u intencijama porte, ali su se dakako one prema situaciji mijenjale, bude Kukavica lien svih asti i prognan na Kretu, gdje je valjda nasilno poginuo, dok domai Ijetopisac biljei, da ga je na putu u Carigrad stigao ferman, da odmah ispije fil(t. j. da se otruje).^) Kroz itav osamnaesti vijek borili su se stanovnici Crne Gore (Brda) za svoju neodvisnost protiv Osmanlija.-) Jedna epizoda loga vojevanja vrijedna je specijalnog spominjanja na ovom mjestu, U doba Malog uznemirivali su Br-

dan

epana

gjani pogranine
Carigrada skupio

turske krajeve.

Po zapovijedi

iz
i-

je tadanji

bosanski namjesnik S

(od 1766.) bosansku vojsku oko 28.000 ljudi, dok je ^s druge strane bilo
^1

lahdar

Mehmed paa
o. c.

Sr.

Juki

p.

144145. Kneevi
105.

o. c. p.

7172.

Baagi: Kratka uputa


-)

p.

isp. detaljnju studiju

jednom turskom pohodu na Crnu Goru god. 1756. Jovana N. Tomia: Turski pohcd na Crna Goru 1756. god. (Glas XCII p. 256340). Ve je Mehmed paa isposlovao ferman od sultana, da napadne Crno-

gorce. No usred priprava bi ski.iuti postavljen za solunskoga pau. Napadaj na Crnu Goru izveo je Cehaja Ahmed pae, nasljednika Mehmed paina. Crnogorci su morali pristati na plaanje haraa. Jovan Tomi iznaa neke detalje o lakomosti JMehmed-painoj za novcem. (Isp. osobito p. 277.)

na

okupu oko 40.000 rumelijske

tolike vojske, nijesu Brgjani

vojske. Usprkos podlegli. Tek to su se

Bonjaci povratili svojim kuama, dolo je do sukoba izmegju Rusije Turske, a onda do rata (1768 1774.) Bonjaci moraju slati vojsku u daleku tugjinu. Koliko su bili oprezni, pokazuje nam najbolje injenica, da su na vrat na nos pokupili od krana oruje prema posebnoj naredbi (1769.) Ovu naredbu nijesu izveli krajiki kapetani, izgovarajui se, da oni ne sumnjaju o svojoj raji, te da im i ona pomae uvati granicu od neprijatelja.^)
i

Ako

su

Bonjaci sudjelovali u ratu Rusije

Turskom, oito se u to doda pokazuje otpor Bonjaka da idu u tuojinu. Nekako je Turska poela radi svojih

nesretnih vojna gubiti u njihovim

oima,
za

njaci su mislili,

da valja

tediti sile

a Boobranu ue

domovine. Naredbe centralne vlade u vojnikim stvarima iza mira u Kuuk- Kajnarde (1774.), koji je za Tursku opet znaio jednu etapu propadanja, pokazuje odvie oito, da je porta htjela u budue sprijeiti mlitavost Bonjaka u obrani carstva obvezati ih na strogo ispunjavanje dunosti. Za karakteristiku odnoaja onoga doba iznaamo naredbu od god. 1774., ma da je ona, kao druge u praksi ostala nesprovedena. Poznato je, da su po lenskom sustavu zajimi ispahije bile uvijek dune na zapovijed alajbega poi na odregjeno mjesto sudjelovati u borbi. Bei i
i

glerbezi

alajbezi su zloupotrebljavali svoju vlast

uzi-

mali zijaniete i timare a dijelili ih svojim ljudima pod uvjetom, da nove timarlije i njima neto od tog dadu. Tako je Bosna, koja je nekada mogla opremiti po 20000 spahija, za posljednjeg rata opremila uz silne prijetnje iz Caiigrada zajedno s plaenicima jedva po par hiljada, jer se veina timara nalazila u rukama pojedinaca pod imenom ljudi, kojih nije ni bilo na zemaljskoj povrini.
^)

Batini

I.

c.

p.

128


Bosni, u
i

Godine 1777. proitan je carski ferman po kome se odregju je nasljedstvo ipodijeljivanje timara vrijednim ljudima prijeti se smrtnom kaznom bealajbegu, koji bi se usudio glerbegu zloupotrebljavati svoju vlast. Za bolju sigurnost mora se u svim gradovima u sudski protokol pc jedan vjeran prepis berata zavesti.')
i

^)

Baagi

o. c. p.

109.

II.

RAT RUSIJE AUSTRIJE


I
I

BOSNA

S OSMANLIJAMA (17871791.)
car Josip
II.
i

Ve
s
1

1782. godine sklopio je

II.

uskom caricom

Katarinom

savez

protiv

njeni dravII. unitenja Turske u Evropi i za Oonu'ak grkoga carstva. Josip II. htio je proiriti granice svoje drave na jug. Jo od svoje manici

Osmanlija. Ruska carica Katarina


zagrijali se za ideju

tere carice Marije Terezije ba.^jtinio je sukobe s Turskom zbog trgovine na Savi Dunavu. Traio je od Osmanlija desnu obalu Save
i

jedan dio Bosne, ali mu je Turska to odbila. Traio na Dunavu, gdje je svaka je slobodu brodarenja lagja iz njegovih zemalja prolazila slobodno samo do Vidina, a ovdje se morala roba prelovariti na turske lagje, koje su vozile robu dalje po Dunavu u Crno More. Trgovci su esto bili izvrgnuti samovolji, prestala austrijska trgovina na Dupa je navu prela u ruke Turaka. Savez s Rusijom, unitenje turske vlasti u Evropi, proirenje austrijske vlasti na teritoriju srpskom bosanskom, a Dunav
i i
i

slobodan za trgovinu, to su bile nade Josipa II. Kada je Turska radi Krima navijestila Rusiji rat, posredovao je Josip II. u Carigradu u korist ruskih zahtjeva. Turska je to posredovanje odbila, a Josip II. zapoe ratovanje kao ruski saveziiik s lozinkom: Neu metnuti maa ukorie, dokle mojoj kui ne pridobijem, to joj je oteto".

u
Nije nam zadaa, da zagjemo u detaljno prikazivanje ovoga rata. Na ovom nas mjestu zanima uloga, koju je Bosna igrala u tom ratu. Josip II. pazio je ve davno prije rata budno na prilike u Bosni. U tu svrhu stajao je vazda u svezi s nekim franjevcima. Kad je douo, da je umro ta(januar 17S4.), danji bosanski biskup

Dobreti

upotrebio je sav svoj upliv kod rimska stolice, da ga zamijeni na stolici bosanskog apostolskog vikara njegov ljubimac fra Augustin Botos-Oki, bivi provincijal. U tom nastojanju podupro ga je i general franjevakoga reda. Rim, koji je i onako bio zabrinut zbog carevih reforama, koje su zadirale duboko u crkvene stvari, pourio se, da to prije udovolji elji carevoj. Koliko je lo godilo njegovim
vidi se najbolje iz toga, to se carski poslanik Herzen usmeno i pismeno zahvalio papi za naimenovanje Okia apostolskim vikarom. Oki bude u Rimu posveen u franjevakoj crkvi ,,Ara coeli"'. Nije nam poznato, da li je morao dati kakvih obeanja carevom poslaniku, ali kad se vratio iz Rima onda Bea u Bosnu, v^ralio se obradovan osobitom

namjerama,

carskom naklonou.

Ovu piliku upotrebili su franjevci i zamolili cara (u aprilu 1784.), da primi o svom troku nekoliko bosanskih klerika u svoje zemlje, jer oni oskudijevaju na podmlatku. Molbu ovu potkrepi Oki. Car Josip II. se pourio s odgovorom. Preko ugari

skog namjesnikog vijea obznani on gjakovakoga biskupa Matu Franju Krticu, da je u tu svrhu
odredio jednu zakladu, opredijeljenu za sv, zemlju, koja je iznosila svoiu od 107.700 forinti i da se od 4^ kamata othranjuje mlagje bosansko sveenstvo u opem zagrebakom sjemenitu (pro educando juniore clero Bosnensi"). Ovu je zakladu kasnije po-

veao grof Nitzky, doavi od svoga


forinti.
'^)

120CO

') Batini: Nekoliko piiloga Batini: Djelovanje Fra.ijevaca 111.

itd.

(Starine

17. p. 101, J;

p.

153154.

12

Josip II. spremio je vojsku od 200.000 dobro opskrbljenih pjeaka sa 1000 topova. Bila je to
vojska,

kakvu Austrija

jo nije digla na

Glavni vojvoda rata bio je carev uitelj i reorganizator vojske maral grof Lacy. Na nesreu Josipa II. ovaj je general bio potpuno nesposkrivio je sav neuspjeh austrijski u ovo ni soban ralu. Razmjestivi vojsku u velikoj liniji, pazio je na razna manevrisanja po naelima neke taktike izgubio tim naganjanjem vie vojske nego da je bio bitku. Grof Lacy vodio j'^ centar vojske desno krilo (Hrvati) uz Unu Savu sa 50000 vojske vodio je knez Ivan Lichtenstein. Slavonskom zboiu stajao je na elu grof Josip Mitrovski.
i i
;

noge.

je rat bio navijeten tek 8. februI78S. Maral Lacy objavi rat i izda proklamaciju na pravoslavni elemenat u Srbiji, Bosni i Albaniji, stavljajui u izgled Srbima privilegija, jednaka u Austriji onima, to su ih in)ali oni, koji su ivjeli. (,,Denen an ottcmanischen G.anzen sich be-

Formalno

ara

ve

findenden der morgenlandischen Kirche zugeihanen


Christen
iiberhaupt,
snien, Albanien

insbesoiidere aber deiien Bound Serbien und anderen Provin


i

Mitropoliien, Erzbischofen, befindenden sich Bischofen, Protopopen, Pfarrern etc. und dem sammtlich iibrigenVolke und Innwohnern sey hiemit kund gemacht"). Slian patenat upravljen je i muslimanima u tim pokrajinama.^)

zen

Carevi ljudi

razili se

Bosnom
koji je

da diu narod
i

na

oruje,

Hercegovinom, onako ve bio

pripravljen po franjevcima. Zaas se osnuju dobropreavi Savu, prikljue se hrvatskoj voljake ete
vojsci..2)

^) Drag. M. Pavlovi: Srbija za vreme posljednjeg auBtrijsko-turskoga rata. Beograd 1910. p. 17; p. 275276.

-) Batini navodi poimence neke fianjevce, koji su aktivno sudjelovali u korist carevu. Dosta je malo zabiljeeno

toj

franjevakoj pomoi.

(1.

c.

p.

157158;

p. 163).

13

Bosni vodila se oko grada stoga Bonjaci po'zvae taj rat dubikim ratom'' ^) Knez Lichtenstein poeo je topovima biti Dubicu. Iz Carigrada na brzu ruku spremie u Bosnu za namjesnika Beirbau, koji popisa 32 bajraka Sarajlija i Visoana, pa ih otpremi u Krajinu. Osim toga raspisa jo na sve strane bujruntije, da se sakuplja vojska za opu obranu. Krajinici upru sile, da slono brane Dubicu. Knez Lichtenstein bio je ve rasklimao zidine grada htio juriati na grad, kada stie gradu u 8u00 Turaka. U vojsci kneza Lichtensteina nastade smetnja, sam knez skoro da nije pao u ruke Turaka, da ga ne spasi Franjo banski pukovnik sa svojim krajinicima, koji je ujedno spasio sve topove i vojsku. Kada stigoe opet novi glasovi o dolasku velike turske vojske sa strane Banje Luke Gradike, uplai se Lichtenstein ostavi desnu obalu Une. S neto vie sree vojevao je grof t r o v s k i, koji je zauzeo abac (u aprilu 1788). Tai grad je carska vojska trebala radi upada u Bosnu iz Srbije. Glavna vojska stradala je u krajevima Banata. Osmanli'e provalie pae u Banat i pripravie glavnoj vojsci silnih neprilika, gotovo rasulo. Ni prisutnost careva u vojsci, koji je skoro zaglavio, ne pomoe nita.

Glavna borba u
i

Du

e,

pomo

Jelai,

Bake

movarnim

Sada
stavi

se tek

Josip

H.

odlui, da

izmijeni

za-

povjednitvo vojske.
grof

Vojsci u Hrvatskoj po-

na elo proslavljenoga Gideona Laudona, nekada- likog pukovnika, a grofa Lacy-a zamijeni

Andrija Hadik.
Cim
je

se ratna srea.

bicu

Laudon preuzeo zapovjednitvo, okrene U augustu zauzme Laudon Duiza toga Novi. beir basa opremi na-

redbe na sve strane, da se ide bre bolje na banjaluko polje, gdje razvi bajrak da eka, dok se okupi vojska. Dok se vojska okupila nasta jesen,
i

^) Jo i danas, veli Batini, spominjaju dobu godine, kada je na Dubici top pulcao (1. c. p. 157).

broje

14

a vezir u dogovoru s prvacima bosanskim ostavi za proljee da povrati Dubicu i Novi.

S ovim Laudonovim pobjedama

svri

se voje-

vanje godine 1788. Gubitak Dubice i Novoga kosnuo se islamskoga svijeta u cijelom turskom carstvu.

Sam ejh-ul-Islam Essejidi


mil otpremio
je

Mehmedia-

kom

okrunicu na sve muftije i ulemu, da osokole zemljake svoje na rat.^) U proljee 1789. zauzme Laudon Berbir (Tursku Gradiku). Bosna se nekako vrlo mlako spremala, da povrati Dubicu i Novi. Namjesnik basa povjerio je sav posao svom ehaji Ibrahim-agi, a on ostade u Travniku. Bosanska ulema i ajani optuie ga u Carigradu, a porta posla u Bosnu Arslan Metimed pau, po-jerivi mu ukupno zapovjednitvo nad bosansko-hercegovai vojskom. Kada je Arslan paa stigao u Travvijesti, da je kranska vojska nik doekae ga pod Gradikom. Bosanska vojska pohita onamo piotjera krane preko Save.-)

Beir

Laudon
novan vrhovnim

je

megjutim
generalom,

(28. jula 1789.) bio

imei

zauzeo

Beograd

Srbiju do Timoka.

U Bosnu je pod jesen 1789. stigao s vojskom od 15000 ljudi, Boatlija paa, ali njegova
akcija nije imala nikakove koristi,

doba nastale razmirice megju


Nijesu

bosanskim

poznati razlozi tim u Carigradu bili s Bonjacima i veoma nezadovoljni. Posebni glasnik nosi iz Carigrada ferman, u kojemu se Bonjacima predbacuje kukavtina te da se

nam

su ba u to ajanima. razmiricama, samo


jer

znademo, da su

nijesu ponijeli kao

oevi

djedovi. Da

da im ugodi, Bonjake barem nekako primiri pau imenuje porta vezirom Bonjaka Mira lema. Bosanski i hercegovaki prvaci sakui

Mehmed

')

Baagi:

o. c.

p.

Il3.

Tu

je

ottatnpana

tava vrlo karakteristina okrunica.


) Baagi
o. c. p. 114.

15

pie se u Travniku i odgovorie na carigradsku poruku, da vojnici njiiiovi radije brane svoje ognjite, u koje esto provaljuju careve ete, nego da provaljuju preko Save i haraju neprijateljsku zemlju. Trae dalje od drave, da isplati vojnike, koji uvaju bez ikakove plae ve est mjeseci pogranine gradove. Ova izjava pripisana je u grijeh Miralem pai, pa ga zato porta svrgne, a koncem februara 1790. paa. stie u Bosnu novi vezir Hadi Salih Ovaj sazove prvake u Travnik i tu bude odregjeno, da svi zajimi, spahije i agaluci, zatim iz sela i kasabe, svake kue po jedan ovjek mora poi na vojsku. Roite je bilo odregjeno koncem maja 1/90. godine. Megjutim se pripravljala poznata epizoda toga u proljee 1789. zarata kod Cetin-grada. mislio je Laudon uzeti Cetin, ali se to generalima inio muniji posao, nego li uzimanje Berbira. Tek 1790. mogao je general Wallisch, dobivi dovoljna sprava i lumbarada krenuti pod Cetin. ^) Vojska carska dospjela je u blizinu grada u drugoj polovici mjeseca juna i stade odmah sipali vatru na grad. Posada se branila pucajui iz topova i puiz grada, naaka, a na 1. jula izleti dva puta pavi poziciju generala Wallischa na

Ve

Romanovi

suzbije na oigled ovee turske vojske, koja je stajala u oblinjoj umi nepomino, bojei se izai u kreevo.

brdu.

Ovaj

ih

jer su carevci

poela je tjesnija opsada grada, primakli topove jedno 200 koraaja od grada. Tek 12. jula navalie Turci, jaki 6000 na protivnike aneve, ali su morali pred topovima uzmaci. Valra na grad trajala je neprestano dan i no. Premda je grad bio ve gotova ruevina, opkoljenici, njih jedva jedna tisua, ustrajae hrabro u obrani, nadajui se u turske vojske. 20. jula bi napokon grad uzet juriem. Megju prvima po1.

Na

jula

pomo
Kupe
i

^)

Lopai: Oko

Korane p 122.-123.

16
peo se u grad Mihajlo metar sa 25 ogulinskih Oni su nosili u rukama

Ogr iz o
i

i, tada

stra-

dobrovoljaca. granate i bacali ih pred Tutke. Uza to zapalie grad, koji je za pola sata bio sav u plamenu. Zapovjednik tvrgjave Ali-be g Beirevi, starac od 112 godina, pade iv u ruke carevaca. Turska vojska, koja je bila utaborena
slunjskih

kod Grabarske, pobjee sjutradan, im je ula, da je pao Cetin. Cetin je gorio etiri dana, dok nije izgonio sve, to je bilo od drva. U svemu je zarobljeno bilo 144 vojnika od preostale posade i
70 topova. Doskoraiza pada Cetina umre i Josip II. Poslije njegove smrti poelo se pregovarati o miru, koji
je najposlije sklopljen

nadao se bio, da vatske do Une, da


11.

Oravu, poruiti Beograd nikada smjeli podizati. Po predbjenim ustanovama svitovskoga mira imala se faktiki pomaknuti granica do Une, ali kad je dolo do provedbe, dobila je Hrvatska komadi zemlje kod Drenika, ispod gore Pleivice kod PlitCetnia
i

e e

u Svitovi 1791. godine. Josip barem ispraviti granicu Hr-

koji se vie

ne

bi

vikih

jezera,

u Krbavi. Sav unski kut osiao je

dalje Turskoj.^).
je

Dok se pregovaralo o miru u Svitovi imao Salih paa uspostavili staru slogu megju bojer se

sanskim prvacima,
pojavie

za ovo poljedne vrijeme mnoge razmirice. Poto se dugo zavlaila rasprava o miru, bojao se Salih paa, da ponovo ne dogje do rata. On zato pozva Dosansko-hercegovake prvake na vijee u Travnik,

megju

njima

da

ih

izmiri

pripravi za svaki sluaj.


i

ini

se,

da

mu

je to
i

donekle

uspjelo, jer je sve priprave za rat

bio pripravan na zapovijed iz Carigrada u Hrvatsku. Kad mu je u julu 1791. stigla vijest iz Carigrada, da je sklopljen mir, raspusti vrati se u Travnik. Hadi Salih paa vojsku za lana povjerenstva, koje je bio je odregjen

uinio

provaliti

^)

Lopai: Biha

bihaka

krajina p.

lU.

17
imalo ustanoviti
Krajinici su
i

ovom zgodom

austrijskim povjerenstvom granice. oponirali odregjivanju

i ne samo da su granice. Salih pau tuili u Carigradu, nego su i pucali iz topova na austrijske povjerenike. i) Gradiku, Du-

Biani

Izaiani

bicu Novi predala je Austrija Turskoj tek godine 179 7.


i

oez ikakovih uspjeha za nadi, II. u vrstoj mu pasti u ruke itav sjeverozapadni dio da Balkanskoga poluostrva. Prilike specijalno u Bosni, bile su za nj veoma povoljne, jer nije bilo pravoga sklada izmegju namjesnika i bosanskih prvaka, ali opet su se i ovaj put Bonjaci hrabro borli za carstvo. Poznat nam je sud klasinog svjedoka ovoga doba, generala Laudona, koji je rekao slijedee rijei o obrani bosanskih gradova: Upravo je nevjerojatno nadmauje svaku presebi htio stvoriti, dodbu, koju bi
je

Tako

svrio

taj

rat

Austriju, a bio je

poet Josipom

ovjek

kako su vrsto gragjeni mali bosanski gradii, kako se tvrdokorno u njima


Turci bore kojom se lakoom oni s umiju iznova uaniti, kad im se razori jedna obrambena linija; jedva ima tvrgj av a, s kojima bi ovjek imao toliko
i

posla, a svakom drugom se laglje doskoiti. "2)


^)

narodu dade

Baagi
in

o. c. p.

-)

Thalloczy:

116 Geschichte Bosniens


Bild) p. 262.

(Osterr-ungarische

Monarchie

Wort und

III.

DOBA USTANAKA

REFORAMA U

OS-

MANLIJSKOM CARSTVU.
A.

Od

svitovskoga mira do godine 1820.

Za vlade sultana Selima III. (17891806.) prevladalo je i ustalilo se u svim uvigjavnijim krugovima Turske uvjerenje, da drava mora propasti, ako se jenjiari ne izmjene regularnom kolovanom disciplinovanom vojskom, kao to je to bilo po i svuda u Evropi. Sultan Selim nije trpio jenjiara, a bio je iskren prijatelj reforama. U to ime izdao je on neke naredbe o reformi u vojsci, poznate pod

imenom

Nizami Dedid" (nova organii

zacija). Provedbom ovih naredaba poe se odmah pobiranjem novoga poreza. Dakao to se poelo kako, da se nala odmah i opozicija protiv tih
carigradska prozvala je novi regle(reglement nevjernika), a jenjiari, kojima je bilo naloeno, da vjebaju po tom novom reglementu, ne htjedoe o njem ni uti.^) Poetak guenja jenjiarske samovolje uinjen je poslije svitovskoga mira na teritoriju beogradskog p a a 1 u k a. Pri tom je dakako bilo vie dobre

reforama.

Masa

ment Giaur Talimi"

')

Rosen

Geschichte der TUrkei

vom Jahre 182G 1866

BdI. Leipzig. 1866. Novakovi; Die Wiedergebutt des serbischen Staates (104-1813), Sarajevo 1912. p. 1213.

19

njegovih savjetnika. volje, nego li snage u sultana Jedna od taaka svitovskoga ugovora o miru sauvjet, da se na granici austrijsko-turskoj vravala je
i

mir i red. Ovo je bilo mogue samo tako provesti, da se jenjiarima uskrati povratak u Beograd i Srbiju. Guverner Beograda Abu Bekir paa zapoeo je svoje gospodstvo time, da je neoekivano dao pogubiti Deli A h m eda, jenjiarskoga poglavicu u beogradskom paaluku. Poslije toga je rastjerao jenjiare, koji ostadoe bez vogje, a spremali su se na povratak u Srbiju i dao ujedno nije dozvoljen povratak u objaviti, da jenjiarima
utvrdi

ovu provinciju (1792.) Jenjiarima je ipak uspjelo jo iste godine povratiti se u Srbiju, te ih je ttk paa a j794. potjerao iz Srbije Srbija dobila posebnim hattierifom privilegij, da su iz beogradskog paaluka jenjiari iskljueni,^)

TopalAhmed
Osman

Protiv reforama sultana Selima III. digao se Pasvan otvoreno iskusni sreom praeni 1 u (Pasvandija).On je otjerao sultanove pristae iz g dao razglasiti, da Vi dina, restaurisao tvrgjavu ustanak nije naperen protiv sultana nego protiv njegovih savjetnika. God. 1795. vodio se oko Vidina formalni rat protiv Pasvandije, ali on se odra tadanje protiv svih sultanovih vojskovogja. Turske vidi se najbolje po tome, to se porta moralas Pasvandijom nagoditi. Godine 1798. napala ga je opet velika carska vojska, u kojoj su se nalazile
i i

Nemo

iete izBosnepod Mustaf a


ali
i

paom Perianom,
Pod jesen

ovaj put

mu

nijesu mogli doskoiti.

se Bonjaci vratie svojim

c u s k o-t u rporta u jo veem kripcu, pa zato je morala popustiti jenjiarima. Posebnim fermanom dozvoljen im je povratak i u beogradski paaluk. Sada zareda u beogradskom paaluku gospodstvo dahija (uzurpatora), koji podijelie vlast

Poto

je radi

kuama.-). Egipta dolo do f r a n

skoga

rata,

osjetila se

-)

Novakovi Baagi o

o.
c.

c.

p. 9.

118.

-20
nad paalukom i svojim nasilnim postupkom izazvae ustanak Srba pod Gjorgjem Petroviem Crnim (Karagjorgjem) 1804, godine. Bonjacima imala je zapasti veoma vana
Turska imala je na sve strane neprilika, nije mogla svladati ni Pasvandije, a sada joj se nametnu ovdje nova opasnost. Sve onamo do 1813. godine opaa se neka mlitavost sa strane donjaka u obrani interesa Turske u Srbiji. Pokuaj reforama sultana Selima III. prouzrokovao je ope nepovjerenje osobito prema vezirima tugjincima Osmanlijama, koje su poeli smatrati kao oruje nevjernika. Slabost, koju je Turska pokazivala u zadnje doba, digla je bosanskoga phmstva. Ovi su kao bedem Islama s prijezirom gledali na turske namjesnike, koji su svojim naprasnim, nespretnim nainom izazivali bosanske prvake. Turska, govorili su megju sobom, nije u stanju bez nae pomoi ukrotiti aku Srba, to se tako golemom nama ukazuje? Prema svjedoanstvu vrlo otroumnoga francuskoga konzula u Travniku, Pierra Davida (1806 1814.) oni uope nijesu marili, da se bore vie u tugjoj zemlji za carstvo.^) Ovo je bilo potrebno naglasiti, da se razumije udnovato dranje Bonjaka prema srpskom ustanku. Imat emo jote prilike, da se u pripov jedanju dogagjaja, koji su u svezi sa srpskim ustankom, na to dranje Bonjaka povratimo. Zadaa da Srbe primiri, zapade nekadanjega beogradskoga guvernera, sada bosanskoga namjesBekir pau. U drugoj polovici juna nika god. 1804., kad su ve Srbi oistili zemlju od dahija, pokupi Bekir paa neto bosanske vojske i pogje u Srbiju. Srpske ustae zaprijeie mu put u Beograd i tako ga obrlatie, da nije mogao uiniti nita. Njegov boravak u Srbiji, sa zadaom da provede istragu, bio je bez svakog autoriteta.

zadaa, da ugue srpski ustanak.

mo

Abu

Iz prepiske francuslcog generalnog konzulata ') Jt lavi: u Travniku u godinama 1807. 1814. {Gl. z muzeja 1904. p. 270)

21
Megjulim
nije vie bilo
i

oko
primirile, dahija

stvari

su se na

Bekir paa povrati se u oktobru u Bosnu. Karagjorgje opremio je pisma na neke bosanske prvake, svaljujui krivnju radi nemira u Srbiji na dahije nastojei ne bi li bosanske pivake sklonio, da ne pomau Turskoj guiii ustanka u Srbiji.^) Turci u Srbiji u poetku us'anka simpatizuju sa zauzimlju se u CariSrbima u borbi protiv dahija gradu za nje. Od bosanskih prvaka zauzima se za
i i

Srbelbrahim beg Vidaji


Kako
je

iz

Zvornika.^)

sve ire dimenzije, ratuju po malo Bonjaci za Abu Bekirovog nasljednika Mustafa pae Smajilpaia i
(u martu 18U6.). 1806. provalili u i zaposjeli zapadne dijelove Srbije, Protiv Bonjaka borili su se uspjeno vojvode od Podrinja. Pop Milutin iz svlada u junu nedaleko Poege sarajevske ete pod Ord-agom. Karagjorgje svlada iz Srebrenice na visini od Brata i a, zapadno od V a 1 j e v a i natjera ih u bijeg.

ustanak

Srba zauzimao

onda

Husrev-Mehmed pae

Bonjaci su u proljee

Mavu

Gue

Hadibega

Glavnu bosansku vojsku

razbije

kod

Krnjia
tu

Mesaraca Janko Kati,


i

plativi

pobjedu

svojom glavom. Karagjorgje je u to poao prema Sapcu razbi Bonjake u glavnoj bitci kod M i a r a, koja je svrila tako potpunom pobjedom, da se
s ove strane nijesu trebali bojati Srbi itave preostale godine nikakove navale. Jedan dio bosanske

vojske povukao se poslije bitke kod Miara u abac, ali su moiali odanle izai u februaru 1807. i predati grad Karagjorgju.'^) Godine 1807. rusko-turski rat, a time i zblienje Rusa i Srba i veliki upliv Rusa na pravac srpske politike borbe. Nastojanje Rusa da pomognu Srbiji protiv Turske, gledao je paralizirati Napoleon, koji je bio sklon Turskoj. Ima-

zapoe
i

^)
')

Baagi; o

c.

Novakovi: o

p. 119. c. p. 24.

^)

Ibid. p. 38. 39. 40. 41.

22

jui Dalmaciju u svojim rukama, on je s izvjesnim nakanama imenovao konzulom u Travniku Pierra
(god, 1806.), koji je na svoje mjesto stigao u februaru 1807. godine. Pierre David bio je bistra glava i znao se vjeto uzdrati na svom mjestu sve onamo do 1814. godine, kada je konzulat bio ukinut. Njemu imamo zahvaliti mnogu dragocjenu vijest o zamrenoj situaciji onoga doba u Bosni. paa, tadanji vezir bosanski, doekao je Davida prema njegovom izvjetaju upravo sjajno. Ovo ipak nije sprijeilo, veli David, neke ovdanje stanovnike, da me na ulici ne susretnu pogrdama dadu mi naziv, stoga obino davaju kranima (gjaur). Sjajan doek francuskoga konzula nije proizaao zaista samo iz simpatije vezirove prema Francuzima, nego je vezir morao sigurno to da radi po naputku iz Carigrada.

Davida

Mehmed

Kakvo

je

nepovjerenje

vladalo tada

u Bosni
iz

protiv carigradske politike, vidi se najbolje to se dolazak fiancuskoga konzula nemilo

toga,

dojmio

Bonjaka. Oni su mislili, da da provede prenos zemljita Francuskoj.^) Neki su opet


doao, da
renja nije

je
i

David ovamo stigao, je Bosna predana mislili, da je konzul


da

Mehmed

pomogne Sibima. Radi opeg nepovjepaa mogao preduzeti nikakove


da

energine akcije protiv Srba. Nakana je Francuske bila,


poalje

jedan
i

pomoni
i

kor

protiv

iz Dalmacije Srba u smjeru

Sapca

ustanak.

Beograda da pomogne tako uguiti srpski Ovu nakanu Francuske potvrgjuje David u
je valjda
i

jednom svom izvjetaju, Mehmed paa bio toplo prema vioj uputi toj ideji sklon

se zauzi-

mao za Davida, kad je ovaj bio izvien sa svojim ljudima napadajima sa strane Travljana. Jednom ovakovom prilikom sazvao je Mehmed paa divan aga, koji su odmah u poetku od paa, kapetana vijearja poeli mumljati, da se on prodao Franda je posiao gjaur. cuzima
i i

i)

Jelavi

1.

c.

270.

23
karakteristiki odgovor Mehmed pain za ovog vremena, prema Davidu glasio je: Ja sam Turin, a ne gjaur, ali ja ljubim Francuze, to su

Veoma

prilike

najiskreniji prijatelji osmanlijskoga carstva. Teko vama, ako rasrdite Francuze, jao onima, koji me uvrijede; jer ako njih rasrdite, mene ete uvrijediti. uzjahati Ako ovdje nastane protiv njih pobuna, ja konja ispred svojih mameluka, stavit do sebe konzula udarat po buntovnicima. Zatim otii u Carigrad, da traim osvetu protiv ove pokravratit jine se na elu 20.000 vojnika, da je
najstariji
i i

u u

kaznim. Pa to se mene tie vaa Bosna? Ja nemam o da izgubim; moje se ene ne nalaze ovdje, moja je ast obezbijegjena, ja nemam bogatstva. Imam samo da sabljom branim svoj ivot. Teko vama, ako razgnjevite mene i Francuze!" Na ovaj energini malo osmanlijsko hvalisavi govor, obeae bosanski ajani, da lijepo doekati francusku vojsku, ako bude htjela ii preko Bosne. ^)
i

Ovako je izvjestio u martu 1807. David svoju vladu, a u maju opet izvjeuje francuski general Sebastiani u Carigradu, da je porta voljna zatraiti jedan pomoni kor od Napoleona protiv Srba^.)

Dok

je

Francuska

biniralo se opet s
je

htjela pomoi Turskoj, komrusko-srpske strane preko


ali

Bosne napasti Francuze u Dalmaciji. Taj plan bio

veoma fantastian, jednom kasnije na tu


doe.

se

Rusi
je

Srbi vratie jo
izve-

ideju,

samo
i

dakako ne

Osim ovog ruskog


valja zabiljeili,
aciji.

francuskog nastojanja kako S3 Austrija ponijela u toj situ-

Austrije,

Tadanja najbistrija glava, najbolji posmatra nadvojvoda Karlo, zagovarae od 1807. godine okupaciju Jadranskog troku'a. Austrija nije pustila s vida prilike u Bosni i u Srbiji.-^)
^)

Ibid. p. 270.

-)

Novakovi
ThaUoczy

o. c. p. 58.
1.

c.

p.

266.-267.

24 Ustanak
Srba

naao

je

zemlji

Znademo

za

hajduke ete bosanskih Srba

saveznika. 1807,

vlasti nale

do 1808.^) Konzul David pripovijeda da su bosanske pismene dokaze o zavjeri pravoslavnih

vladika, koje su javljale, da je razoruanje raje (Turci su naime raji oduzeli oruje) samo prividno i da

oni imadu dobro sakrivenog oruja i netom se priblie Srbijanci Tuzli, svi se pravoslavni dii protiv Turaka. Konzul David dalje javlja, da je obadvijem vladikama odsjeena glava (? !)-') franjevci se u prvom dijelu srpskog ustanka nadali mnogo od tOJ Austrija otvoreno pokreta, jer su vjerovali, da podupirati Srbe. Katolici u Hercegovini u Dalmaciji obodreni uplivom Crne Gore, nadali su se od Rusa i Srba svome oslobogjenju. U oktobru 1807. znade David priati o nekom potajnom pokretu katolika u Banjoj Luci o prebjeglim katolikim biskupima (?) preko Save. Vojska se s austrijske strane skuplja na Savi, a Turci se groze, da poubijati sve

krane.'')

Beki je dvor bio dobro informiran o ruskosrpsko-katolikim simpatijama, pa je zato bila izdana lozinka, da sa bosanske katolike nastoji uvjeriti, da imadu oekivati samo od Austrije oslobogjenje. 3. juna 1808. stigao je u Travnik i austrijski konzul Mittesser, koji je imao valjda u tom smislu da radi. U ovim svim moguim stranim uplivima u zemlji teko su se razabirali muslimani Bonjaci. Osjeali su da neprijatelji sa svih strana nastoje i rade protiv njih, pa su mislili, da im je najprea dunost braniti svoju vlastitu zemlju. U Carigrad nijesu gledali nikakovom nadom. U junu 1807. oborili su ondje jenjiari pomou postavili na prijesto ejh-ul-Islama Selima III. Mustafu IV., a i ovaj je samo kratko vrijeme vladao. Husref paa nije mogao nikako da sebi pribavi autoriteta u zemlji i da odluno
i

Mehmed
c.

*)
')

Batini Jelavi
Ibid.

1. 1

p.

182.

c p. 274 280.

-25
povede vojnu na Srbe.
Srbijanci preko Drine
1 j i i

aprilu

1807.

provalili su

udarili na Janju iBijei

n u. Drugoga dana napao ih je bijesno A 1 p a a potisnuo preko D.ine.^) Ovaj neuspjeh popravljen je donekle zauzeem Uzica sa strane Srba. Zaludu dolaze fermani iz Carigrada, da se digne jaka vojska protiv Srbijanaca. Bonjaci se ne miu Konzul David izvjeuje, da u zemlji postoji
i

feudalna anarhija nepopravljivih barbara^<. U Sarajevu, tom leglu opozicije, postoji


neka vrsta oligarhijske republike, koja namjerno radi u svemu protiv onoga, to vezir hoe.-) Tubama Bonjaka protiv Mehmed pae udou aprilu 18U8. stigne voljie napokon u Carigradu u Travnik zamjenik mu IbrahimHilmi paa.
i

Husref Mehmed paa imenovan je guvernerom Maedonije. Nilbrahim paa nije mogao uiniti reda. David nam drastino crta nemo vezirovu i
travnike svjetine. Sarajevska oligarhija Banja ne priznaje ni vezira ni njegove vlasti, a tri mjeseca otkako je Ibrahim Luka je nepokorna. paa ovdje, a ne moe se govoriti o kakovoj vladi. itava pokrajina je u periodu potpune anarhije svako okruje ima svoga posebnoga vladara,^) Kada su srpske ete provalile u srebreniki kotar, Ibrahim paa se ni ne mie. On veli, da nema naloga.^) Godina 1808. donijela je opet promjenu na sultanskoj stolici. Koncem 1808. digao se Mustafa bajraktar, da uspostavi Selima III. Ovaj ustanak stojao je ivota Selima III., oborio je s prijestolja Mustafu IV. digao na nj Mah muda II. Ovaj dade smaknuti Mustafu i ouva prijestolje tako, daje potvrdio prava privilegija jenjiara. Mahmud II. stekao je jo za Selima III. uvjerenje, da se ne moe nita uiniti na preac.
drzovitost
i

Ve

^)

-)

Jelavi Jelavi

1. 1.

c.
c.

p. 272.

Novakovi

o. c. p. 57.

458.

^1
*)

vojska
p. 34.

Isporedi jo Miko vic: Srpska vojevanje za vreme ustanka 1804.-1815. (Glas 47.)

Ibid. p. 466. Ibid. p. 467.

26

Kada je god. 1809. zapoeo iznova ruskoturski rat, poeli su Srbi energinije vojevali.
i

ba bila sretna po Srbe. Oni su ljuto bili poraeni kod Nia. S neto vie sree vojevao je Karagjorgje. On je zauzeo Novi Pazar i Sjenicu, prije no ;o je doao na svoje mjesto kao muhafiz u Novi Pazar junaki Sulejman paa. Kada je Sulejman paa potisnuo Srbe s Drine oslobodio Soko od opsade, pohiti prema Sjenici protiv
nije
i

Borba

Kod Sjenice se zametne bitka, u kojoj Sulejman paa bio potpuno razbit. Karagjorgje je imao nakanu, da se zdrui s Crnom Gorom, ali glasovi porazu kod Nia prisilie ga, da se povukao u unutranjost Srbije. Bosanski namjesnik Ibrahim paa videi, da ne moe puno uiniti, pokua s Karagjorgjem sklopiti primirje. Ovo mu je donekle polo za rukom, ali dobije zato iz Carigrada ukor, kako moe sklaKaragjorgja.
je
i

pati s

turski posvaki dan uznemiruje, kako se ne bi mogli ni odmoriti.^)

danici,

onima ugovore, koji su vijekove nego neka radije gleda da ih

U proljee 1810. sazove Ibrahim paa sve ajane kapetane u Travnik, da im razjasni poloaj posljedice, ako se jednom srpskim provalama ne uini S ukraj. Vezirovom pozivu se svi listom odazovu lejman paa bi odregjen za Sjenicu, Sunulah
i
:

za Srebrenicu, a Alipaa Zvornik. Ibrahim paa ode pod Lonicu, gdje bijae glavna sila srpskih ustaa. Baagi znade pripoviUzica, ali jedati o porazu Srbijanaca kod Lonice poto Turska vojska, zaokupljena ruskim provalama nije mogla od Nia pritisnuti srpske ustae, sjedinie se oni i preprijeie put Ibrahim pai

paa

Zvornikiza
i

prema Beogradu.
prisilila

Baagi dalje veli, da je zima Ibrahim pau da se morao povratiti u Bosnu.-) Novakovi veli, da je Karagjorgje Bonjake rastjerao
^)
-')

Baagi

o. c. p. Ibid. p. 123.

122

27
potjerao preko Drine.^)
i

Srbiji

Neuspjeh Ibrahim pae u konzul David.-) je Godina 1811. prola je u borbama na granici
njegov uzmak, zabiljeio
i

Megjutim
situacija.

srpsko-bosanskoj, a tako se promijenila

opa
i

prva polovina god. 18i2. evropska politika

Izmegju Francuske

Rus

je

dolazilo je

do

neprestanih konflikta i sve se vie pribliavalo vrijeme velikog rusko-francuskog rata. U okolini cara Aleksandra bavili su se neprestano milju, da Francuskoj zadadu udarac sa strane, s koje ga ona nikako ne oekuje. Sada se opet vratie na onaj fantastini plan iz god. 1807. Admiral koji je zamijenio Kutuzova na dunavskom bojitu, kad je ovaj ve bio potpisao preliminare ruskoturskoga mira, opajao se, a Srbe raspravama i pripravama za navalu na Dalmaciju preko i Bosne. Potpukovnik Pol je v bio je poslan Karagjorgju u Srbiju, da s njime ustanovi jakost ekspedicionih korova, Sibi pojaani neznatnim odjelima ruske vojske imali su zauzeti (?!) Bosnu i onda napasti Dalmaciju. U Bosni se dakako raunalo na potporu ustaa. Iza svih ovih planova stajao je general grof Marko Iveli, rodom iz Risna u Dal-

iagov,

je

ovjek nepouzdan i vrlo sumnjiva glasa. On dao po nekim kalugjerima sakupiti glavare hercegovakih plemena, da se s njima dogovori o
maciji,

ustanku.

Usred tih nepromiljenih i besmislenih priprava, bio je sklopljen definitivno rusko-iurski mir i ruska vojska je morala ostaviti ratite, da brani svoju zemlju od Napoleona.=^) Mir u Bukuretu nije dovoljno zatitio Srbe. Srbi i sami nee da za njih vrijede ustanove tog mira. Ovo potonje nije ao ni Turcira, jer dre,
da im se povoljna prilika pruila, da Srbe iznova podjarme. Veliki vezir Hurid paa priprema se
')

Novakovi
L.
c.

o.

c.

p. 118;

134.

-)

475.
p.

')

Novakovi

152. lf>3.

23ozbiljno

zimi 1812 13. u proljee Mlitavoga Ibrahim pau zamijeni u gini, osobito pouzdani Ali paa
i

protiv

Srba.

Bosni ener-

Derende-

lija.i) (1813.)
je

Derendelija je umio nai sredstva, kojima Bonjake prisilio na odluniju akciju protiv Srba. On spada u niz onh vezira, koji iza njega slije-

diti,

to nijesu

ba

birali

sredstva za svoje ciljeve.

Prema izvjetaju konzula Davida imalo se po njegovu nalegu sabrati jedio 80,000 vojske protiv Srba. Koliko ih se u istinu sabralo, ne znamo.
za uspjehe Bonjaka god. 1813. su se kod L o n i c e, L jesni ce, Zasavice i Sape a. Negdje u septembru unili su Bonjaci pod Derendelijom u Beograd ovdje se sastali s u r i d - p a o m, koji je neto kasnije doao od Nia.
i

Znamo megjulim Odluni bojevi bili

Prema svjedoanstvu nekog poturenog Francuza Ibrahim Manzur efendije, koji je sudjelovao u bojevima oko gore pomenutih gradova, Bonjaci su uzeli u Srbiji tom prilikom silan plijen. On veli Jedva se moe vjerovati, koliko su mnogo Srbi imali rogate marve ovaca koliko smo im mi pootirnali. Putevi u Bosni su krali od stoke od robova iz Srbije, to su u Bosnu tjerani.-)
:

Sabac

stigle u Carigrad vijesti, da su pali Beograd, tri su dana grmili topovi nad Bosporom od radosti. I Travnik je pucanjem iz toi

Kada su

pova slavio zauzee Beograda."')

')

Baagi

o.
i

c.

p. 123.

zove ga bivim razbojnikom'.


veli za nj: ,,ovi

Juki (Zemljopis poviestnica Bo^ne p 145) nit je znao titi ni pisati. Po Turke

je bio straan i vie ih je stotina na oni sviet odpreraio". Batini (o. c p. 19U) veli da je bio na elu 12.000 razbojnika, s kojima je na Balicanu napadao putnike i gradove
-)

Novakovi:

Iz

memoara Ibrahim Manzur


i

ve'ikim

dogagjajima u Bosni (Spomenik XXII. p 50.) Jelavi 1. c. p. 480.


')

Srbiji iz god. 1813.

efendije o I8l4. i

29
Veliki vezir
j

nije

moga
z

preboljeti,

to

Bo

aci pri
snovati,

njega

auz

el

B eogr ad.
Svoje djelo

On zae
odluio

kako da im se

osveti.

je izvesti tajno.

eru
,da

razigju vojske, u svoj tabor.

Pod izlikom prije nego se pozove on bosanske prvake na veBosanski


bezi vezira
i

ajani saznavi

na nos skoiti" zakljue zajedno, da svaki odabere po nekoliko pOvede sa sobom u HuriJ pavaljanih drugova in tabor. Ovo iznenadi velikog vezira i on okrene

im

veera velikog
i

u prijateljski ton darivajui i astei Bonjake.^) Oerendelija nije se mogao dugo odrati u Bosni kao namjesnik, ma da je imao za legjima Hurid pau. Bosanski ajani gledali su na svaki

mogui

potraili su

Visoani-) nain, da ga se rijee. Sarajlije ga u Travniku, ali ga ondje ne napopale Sulejmangjoc. Ljuti odoe u Skoplje paine dvore, koji je bio guverner u Beogradu i za koga su drali, da je sa svojima u savezu sa Derendelijom. Porta sada makne Derendeliju postavi Hurid-pau za bosanskog namjesnika. skuiti (1815.) Dok je on snivao o tome, kako begove bosanske, plane u Srbiji ponovo ustanak 1815. godine. Bonjake nije zapala ovaj put glavna zadaa, a teko da bi se bili odazvali kao za Derendelije. Hurid paa morao je ostaviti stolicu bosanskih vezira jo iste godine, jer se porta bojala ustanka u Bosni. Da ugodi Bonjacima, poi
i i

stavi porta za vezira

domaeg

sinaSulejman-

su bosanski bezi potovali kao junaka i svog ovjeka, ali nijesu mogli podnositi nasilja njegovih sinova. Zato ga optue u Carigradu i on

pau, kojeg
bude pod

se izredae

Bosnu
182(\

dane maknut iz Bosne (1818.) Sada dva vezira najposlije bi poslan u glasoviti Ali Delaluddin (u martu
stare

jo

godine).

^)

Baagid

o. c. p. 125.

-)

Poblie o

tome

gl.

u Batinia

III.

p. l90.

30
B.

Borbe protiv reforama centralne vlade od god. 1820. 1839.

Od zadnjeg srpskog ustanka, u kojem su bosanski velikai ipak vodili odlunu rije, porasla je opet njihova mo. U doba, kada je na svim stranama osmanlijko carstvo imalo neprilika, bosanski su
prag carstva od neprijatelja i srpskoga ustanka na bosanski teritorij. Ova okolnost ojaala je bosanske ajane u njihovom shvaanju, da nemaju nita zahvaliti sultanovoj vladi nego obratno, da su oni bili opet u najveoj nudi pomagai drave spasitelji vrhovne vlasti sultanove.^) Odatle je proizlazilo ono omalovaavanje sultanovih vezira igranje s njima. Izvrsno je njihov odnoaj prema vezirima karakterisao konzul David: Bonjaci tuju vezira samo u toliko, u koliko je njegova pravda neumoljiva. Ako je i dobroduan, oni ga smatraju slabim, te ga

begovi

sauvali

""

onemoguili

prijelaz

mekan

preziru. Oni su uvjereni, da valja prolijevati krv, ako se hoe nad njima vladati.^) U Ali Delaluddinu naao je sultan reformator Mahmud II. vezira, koji je bio kao
stvoren, da slomi otpor Bonjaka. Bonjaci su ba tada prianjali uz poznatoga Alipau od Janine, te nijesu bili protivni ideji, da se do Save osnuje nova islamska drava, naravno u pretpostavci, da oni ovdje igrati ulogu vodilja.-') Moda je ba ta injenica sklonula sultana, da je Delaluddinu dao punomoi, da postupa u Bosni svom strogou. otprije Ali Delaluddin bio je poznat kao nemilosrdan, do skrajnosti otar vezir. Fra Grgo Marti znade priati, kako je ijegdje u Bitolju, dok je bio tamo vezir, dozvao tamonjih prvih 12 otpor-

^) ^)

Thalloczjr

1.

c.

p. 267. p. 269.

")

Jelavi I. c. Thalloczy 1.

p. 474.
c.

31

nika i naredio, da svaki usjee po jedan hrastov da ga donese njemu u konak. Oni posluae kolac posadie po njegovoj vezira, donijee, to je traio Zabiljei svaki avliji. Iza toga im je rekao: ujte! pokae vas koji neposlunost, svoj kolac, pa je ga evo ovdje na kolac nabiti."^; odmah stigao u Bosnu, (poetkom marta 1820.) odmah je pokazao, da kani energiki provesti u zemlji mir i red. Poto su kragja i pale preoteli maha, izdade naredbe na sve kadiluke, da nitko ne smije iz jednoga mjesta u drugo, a da ne uzme oJ kadije putni list (teskeru). Za kontrolu postavio je posebne ljude na glavne putove i klance, da pregledaju putne listove. Stroge kazne bile su odregjene za one, koji listova. Ovim je bi bili uhvaeni bez tih putnih postigao, da za njegovoga vladanja nije bilo hajduka. Pandura nije drao, ali je zato strogo pazio, da kapetani (muselimi) vre svoju dunost. Stvar izgubljena, na mjestu bi sagnjila, a ne bi je nitko smio do vlasnika dignuti, veli Juki. Krani su pod njim malo odahnuli svaki je zulum bio dignut-). Kada se malo snaao u Bosni, poeo je sa persei_,

im

im

kucijom bosanskih ajana. Ovu je velikom sigurnou provagjao. To se dade protumaiti samo tako, to je predobio za sebe neke odline bosanske rodove.

Po

jednoj

verziji
')

bili

su

to

Sarajlije

Babici

Din daf ii,

dok

da se Delaluddin gia, kojima je sultan dao itavo Zagorje sa svim dravnim dohocima kao leno.^) Godine 1821. dao je pogubiti itav niz kapetana, zatim

Asbost opet pripovijeda, zdruio s monim rodom e n-

na

mnoge sarajevske uglednike. Zauzeo je Mostar Srebrenicu. esto je neduan platio glavom. Zaludu su ga tuili u Carigradu, da
juri
i i

Marti: Zapamenja p. 4. Juki: Zcmlj. i poviestnica Bosne p. 145. ^) Popovi apanin: Pokreti u Bosni izmegju 1820. i 1832. Po L. Ranku i R. Kunibertu (Glasnik XXI. p. 187.). *) Asb6th: Bosnien und die Hercegovina Wien 1888.
^) ^)

p. 135.

32
je

potajni kranin, jer se on esto znao preobui, mjeao se megju raju posjeivao kranke crkve. Sultan je obeao, da ga maknuti, ali Delal je ipak ostao. Juki biljei, da je od muslimana poubijao 300, a od krana samo dvojicu, to ubojice. Napokon je ipak Bonjacima uspjelo, da ga maknu. Delaluddin dobio je vie mjesto, postao je serasker u Grkoj. On megjutim nije poao na svoje mjesto. Jedni vele, da je sam uzeo otrova u Travniku, dok drugi biljee, kako su se pronosili glasovi, da je bio otrovan. Delaluddin je toliki strah zadao muslimanima u Bosni, kao rijetko koji vezir. Drali su ga za Francuza mrtva ga se jo bojali, govorei da on nije umro, nego drugi mjesto njega. Marti pria, da je vilajet u Maedoniji od veselja inio mjesec dana ast". Smrt Delaluddinova (1822.) vrati Bosnu u nereda. U Carigradu priprijanje stanje anarhije pravljahu se megjutim znameniti dogagjaji. Sultan odluio se napokon, da obrauna s II. jenjiarima. Njegovoj akciji protiv jenjiara mnogo je pripomoglo nesremo ratovanje Turaka u zadnjim vojnama. Jenjiari su svuda nesretno vojevali, pa je zato u osmanlijskom puanstvu nestalo pouzdanja ljubavi prema njima, a opet s druge strane poelo i se pravedno prosugjivati uspjehe redovitih eta.J
i

Mahmud

sultan
182^6.

Za svoje osnove protiv jenjiara predobio je Mahmud II. itavu vladu, Sejh-ul-Islama, agu
i

jenjiara

jenjiarske asnike. 29. maja u palai age izvanosim velikog vezira prisustvovali jo ministri, prvi civilni inovnici, ulema vii asnici jenjiara. Prema fetvi uleme: Postavite i pioiiv vaeg neprijatelja isto oruje, kojim se on protiv vas slui, stvoren je zakljuak, da se pod imenom Muallem Iskend" (izvjebana ruka!) Izbjegavalo se ime stvori nova redovita vojska. N z a m D e d d", jer je uz to ime bila vezana

odlinije

sazvao je sultan redan divan, kojem su

33
narodne antiposljednje revolucije Svaki od jedno 50 bataljuna jenjiara imao je novoj eti dati 150 momaka. Novaenje muallem iskenda" ilo je u najboljem redu. asnici, koji su imali vjebati nove ete, bijahu pri ruci, jer ih je h med Alipaa iz Egipta. ve prije poslao ejh-uMslam potvrdio je novu instituciju pred masom svijeta jenjiara. Sam veliki vezir izaao uniformi, od koje se osobito je na ulicu u novoj nijesu svigjale na pola evropske uske hlae. Polovinom juna iste godine die se jedno 20.000 jenjiara, i zatraie od sultana ukinue muallem iskenda", zatim glavu velikog vezira, age i muftije. Sultan Mahmud dao je odgovoriti, da je on navikao zapovijedi dijeliti, a ne primati i da je vrlo daleko od tog, da doi po njihove, im dade glave svojih vjernih. On ako se ne predadu odmah na milost i nemilost. Protiv jenjiara izree carigradski muftija sveano prokletstvo, a njihovo unitenje bude proglaeno boguugodnim djelom. Jenjiari se povuku u vojarnu, koju sultanove ete zapalie. Tko je izmegju njih htio pobjei vatri, taj je pao u ruke protivnika. Do 6000 jenjiara bude tom zgodom poubijano. 16. juna 1826. posebnim je fermanom najavljeno unitenje jenjiarskoga kora osnutak nove vojske. Rije jenjiar nije se smjela javno izgovarati. Ta se naredba jo 25 godina kasnije obdravala. Iza toga je Mahmud unitio i derviki red Bektaa, poruio im 14 tekija u Carigradu, smaknuo ejha, a 200 dervia prognao u Malu Aziju, ali su putem bili posmicani. Poto su radi Bektaa nastale ponovne smutnje u Carigradu, Mahmud jo jednom upotrebi svu strogost, kazni smru glave urote uspostavi mir.^) Za Bosnu js bio imenovan uto doba vezirom Belenli Hadi Mustafa paa. Carigradski dogagjaji izazvae u Bosni strah. Padom jenjiar-

uspomena na

patije.

Me

^)

ovim dogagjajima sravni Rosen


17
i

o.

c.

I.

p. 9., 10.,

13.,

14,

15.,

19.

34skjm bijae izreena i osuda bosanskoj vlasteli, koja su preko jenjiarkoga age u Saraji^vu stajala u svezi s jenjiarskim odakom (korom) Carigradu, a to i davae bosanskoj vlasteli tolikog maha. Orgarazaija jedne redovne i subordinirane vojske pod vrhovnom vlau samoga sultana, uinilo je njihovu silu sasvim izlinom, a to su oni dobro predvidjeli.^) Belenli Mustafa paa zadrao se samo kratko vrijeme u Sarajevu, gdje je ve kipjelo protiv sultanovih reforama, nego je otiao odmah u Travnik i ondje proglasio sultanov ferman o ukinuu jenjiarskog odaka. Sada se uzbuni itava Bosna, a napose jenjiari. Ovima se postavi na elo Kara Ali-aga Ruuklija, koji je imao odak u Sarajevu. Uza nj pristade Fejzulah-aga Turnadija (Tu'-anija) kao i ostale age, koje odmah razvie agitaciju po itavoj zemlji protiv sultanovih naredaba. Jenjiarske age bile su ujedno vogje srednjeg muslimanskog stalea u gradovima, koji je pristao uz njih. Bosanska aristokracija drala se za sada jo na strani. Kada je povjerenik Belenli Mustafa pae, B a-

tal-aga

stigao u Sarajevo, nosei sa sobom razna muila, ope ogorenje prevri svaku mjeru. Batal-aga dade na bajram proitati u Sarajevu ferman o ukinuu jenjiara i u ime vezirovo izjavi, da se jenjiarski odak ukida. Bosanski jenjiari proglase na to, skupivi se u Carevoj damiji, Ruukliju jenjiar-agom, a Batal-agu protjeraju
iz

Sarajeva.

novim

uniiormama

nitko nije htio

Poto je megju inim bilo kod novih uniforma i to da se kajii moraju unakrst zakopavati, openito se govorilo: Ako se hoe, da se krstimo, nas ne treba nam sultan. Austrijanci i Rusi bolje
ni uti.

nauiti.

Ruuklija pozove iz 32 kotara po dva zastupnika na vijee u Sarajevo, koje sastavi u sep-

tembru (1826.)
')

izjavu,

da se carski
o.
c.

ferman

odbija.

Popovi apanin

p. 173

35
Na ovo
ali

su

se dakako u Carigradu nijesu puno obazirali podcijenili znaenje to^a pokreta. Ipak se
privesti poslunosti.

pokua mirnim putem Bonjake

Bosnu bijahu poslani Arif ef. Priliplija


i

glasoviti

uenjak A h m e d beg, da savjetom sklone

otpornike na poslunost, a one, koji jo nijesu stupili u opoziciju, da zadre. Ovi poslanici odose najprije u Beograd, gdje su se posavjetovali s tamonjim paom, koji je bio kao valijom susjed dobar poznavalac bosanskih odnoaja. Izanego su slanici nijesu se usudili doi u Sarajevo, se stavili u pismeni saobraaj s Ruuklijom, ali ovaj im porui, da sami dogju pa da vide.^) Buntovnici su u Sarajevu megjutim upotrebili prvaka i prisilili ih na potpis ugovora, silu protiv da su s jenjiarima. Jedan od ustaa, poznat u Bosni pod imenom

Abdurrahman

je Abdurrahman paa boravka u Beogradu kao i nekim drugim Sarajlijama poslao bio svoje poslanike s nekim porukama, izjavio je Abdurrahmanovim ljudima ovako: Mi se ne moemo odrei jenjiara. Ja vam mogu samo toliko kazati, da kad bih ja imao stotinu sinova oni jo dosta svojih, pa kad bi me pitali, da li volim, da svi poginu ili da se

Pinjo barjaktar, kojemu

jo za svoga

odreem

jenjiara, ja bih

sve

rtvovao.

Da

ih

se

ne emo odrei, moe se potvrditi time, to se sve bosansko stanovnitvo zavjerilo i 70000 potpisa dalo, da se za jenjiara rtvuju. Zatim im pokaza te potpise.-)
^)

Baagi

o. c. p.

133

135.,

gdje

je

opiran

prikaz

ovih dogagjaja.
-)

dogagjajima u

Bosni

ovoga

doba

opirno
i

nas

informira

Raid-bej u

djelu: Raid beja istorij


i

udnovatih

dogagjaja u Beogradu i Srbiji. S turskog preveo D. S. ohadi (Spomenik XXIII. p. 25^ dalje). Raid bej pripovijeda, da je Mustafa Nuri cf. sin erif efendije, pretstavnika velikih duhovnika iz Meke uskratio potpis govorei im: Stidno je, to ste poeli da radite; ja neu da ugovaram zavjere protiv sultana. Na to pred njihovim oima slomi svoj peat. Zbog toga ga zatvore, a poslije tri dana pogube i zatrpaju kamenjem.

36Ne znamo, kakva sudbina je stigla BelenliMustafa pau. Juki znade pripovijedati, da su ga Bonjaci pod Alipaom Zvornikim razbili na Orlovom polju kod Zvornika protjerali u Srbiju.^) Krajem godine 1826. imenovan bi bosanskim namjesnikom beogradski valija, gore spominjani Abdurrahman, Bio je to boleljiv ovjek slabotinja, ali zato pun turskih vrlina lukav i odvaan s pretjeranom odanou prema sultanu. Upravo neobinom vjetinom prihvati on teku dunost. Sa srpskim knezom Miloem ivio je u dobroj ljubavi, te mu zato ispadne za rukom, da je mogao naoruati do 200 pratioca. No u Bosnu ipak ne bi mogao ni zakoraiti, da nije imao tamo za sebe ljude. U prvom redu pristade uza nj zvorniki kapetan Vidaji, koji ga usrdno primi u svoju tvrgjavu. Osim toga ve na putu iz Beograda u Zvornik u Lonici, zatekoe ga izjave sa strane naroda u Bosni Tuzle, Bijeljine i Srebrenice o tome, iz Zvornika, kako oni nijesu za jenjiare. I u Sarajevu se doskora pojavie dvije stranke: jedna je bila duom tijelom uz jenjiare, a druga je samo silom morala pristati uz nje i ekala zgodu, da se tog pritiska oslobodi. Abdurrahman se privremeno nastani u Z V o r n i k u. Poznavajui situaciju, on je svoj dolazak u Bosnu ponosno oglasio: aljem Vam pozdrav vjere i bratskog jedmslva. Vae budalatine, poruuje on ustaama, neu da uzmem na um. Ja dolazim da vam otvorim oi, te da vidite svjetlost. Donosim svete zapovijedi naega vladara oekujem, da im se pokorite. Ovlaten sam, da vam vae poDo vas stoji ili da greke opratam. Birajte sami propadnete. Zrelo promislite, da se ivite ili da docnije ne kajete.-) Iz Zvornika posla Abdurrahman svoje punomonike Ibi-agu i Omer-agu s jedno 100 vojnika u Sarajevo. Valijini punomonici spremahu se ba, da
i i
:

"^
-')

Juki o. c. p. 146. Popcvi-apanin o.

c.

p.

194:

37
uponakon svoga dolaska preduzmu mjere, koje protiv buntovnika, kad im trei dan iza njihovog dolaska stigne od Abdurrahmana nalog, da mu odmah ive ili mrive opreme sarajevske glave buntovnike kao: Ibrahim-agu Bakr-zade

trebiti

Tah m is Mustafa agu (Tahmiiju), Tahmis Husejin agu, Fejzullaha Turnadiju, Hadi Abdullah agu,Ali-agu Ruukliju baj rak tara Pinovu (Pinju). Valijini
(Bakariju),
i

punomonici bijahu u najveoj neprilici, jer je itavo preduzee bilo vie nego neizvedivo. Pomou sarajevskog mule
uspije im prevarom opremiti sve te prvake, a Pinju nasiljem pai u Zvornik. Abdurrahman ih dade pogubiti. Istoga dana veli Raid sanbej, moglo se vidjeti, kako sedam mrtvakih duka bijae proneeno kroz ariju put groblja na kraju Zvornika. Taj prizor jo vie prepade narod. ^)

Abdurrahman odluio se, da pogje Ovdje zatrai od sarajevskih prvaka i viih inovnika vilajeta, da mu podnesu spisak svih buntovnika jenjiarskih, da ih po zasluzi kazni. Mnoge je opremio u progonstvo, a mnoge je pogubio. Iza toga kazni jo mostarske travnike jenjiare. Od tog doba sve je manje bivalo poznatog tipa bosanskog drutva, a to je basa. Fra Grgo Marti ovako definira base: Od jenjiara neki poSada
je tek

u Sarajevo.

stadoe
sluali

tvrdoglavci
niti

neposluni

ljudi,

koji

nijesu
pi-

sudija, niti koga,

ve

bi se

skitali,

janstvovali,

pomjali mnoga nedjela, po putovima plaili krane, negdje koga posjekli, negdje koga opet oglobili, dok najstrag nijesu od pijanovanja do take budalatine ludosti doli, da su se megjusobno sjekli, podijelivi se u partite. Abdurrahman ih je razredio. Znam Turina, veli tra Grgo, koji ih je po noi hvatao, ali izdajniki, jer bio je on prebjeg njihov veziru. Zvao se Bekta-aga Turak,
i

a ivio je jo doskora.-)
^)
-')

Raid bej

1.

Zapamen ja

c. p. 26. p. 5.


narodna pjesma:
rajske bae.^)

38

zabiljeila

Abdurrahmanovu persekuciju
Abdul

je

Rahman

paa

isjee sa-

Oni, koji su pomagali Abdurrahmana, nagragjeni su titulama i darovima.-) Abdurrahman predloio je u Carigrad, da se u Sarajevu naine vezirski dvori i da se prenese stolica valije iz Travnika ovamo. Ovo je porta i odobrila, ali novi nemiri oborie planove valije. Kada je dolo god. 1828.

do rata rusko-turskoga, poslan bi u Sarajevo na osnovu carskog fermana dravni ehaja Mu sa aga, da prikupi Bonjake i da ih uputi preko Nia i Vidina na bojno polje. Abdurrahman odredi, da se skupi 20% od bosanskog stanovnitva za vojsku. Radi loeg postupka povjerenstva, koje je imalo
intrigua Musa age, koji je tajno odgovarao Bonjake, da ne idu izvan svoje zemlje, dogje do bune eta iz Visokog i Sarajlija protiv pae. Abdurrahman bori se u Sarajevu u svojim sarajima s malom etom i topovima protiv ustaa. Tri se dana bilo i krvarilo, a etvrti dan stane Abdurrahman pregovarati s ustaama, koji od njega zatrae, da ostavi odmah Sarajevo i ode u Travnik. Prema jednim vijestima
urediti

vojsku

radi

prema

Raid-beju'*)

Abdurrahman na posjed Husejin kapetana, a prema drugima u Travnik i ondale javio u Carigrad, to se u Bosni dogagja.^) Od velike vojske, koja se imala sabrati ne bi nita. Abdurrahman bude skinut i na putu u Carigrad smaknut. Abdurrahmana zamijeni blagi Morali Ali
otiao je

Namik paa
nainom
1)
-) ^)

(1828 1831.),
ono,
II.

koji je htio,

da mirnim
htio

postigne
1.

to

je

Abdurrahman

Bos. prijatelj

p. 100.

Raid bej

c.

p. 27.

Ibid. p. 28. Koji su razlozi

Musu agu na
:

to poticali,

ne

veli
*)

Raid

bej.

Albaniji, IO prije

Pokret u Bosni i u Pavlovi u raspravi Beograd I9l3. veli, da Abdurrahman urei se da ode iz barajeva nije mogao sa sobom povesti ni svoj harem, ve sa 30 ljudi pobjee i zatvori se u Iculu u Bij eloj (p. 8.).
Dr. M.

39
strogou. Megjutim ovakav recept nije bio za BoOn je samo izazvao svojim postupkom opi prijezir. Ope uzbugjenje nije se ni najmanje sleglo, nego je jo vie poraslo. Megjutim vlada u Caiigradu kuala je i mirnim nainom uplivati na otpornike, pa je pozvala neke poglavice i kapetane na veliko vijee u Carigrad, kojemu je sam sultan predsjedao. Ovdje ih je lijepim nainom nagovarao, da prihvate reforme, dodaje ovome anekdotu, ali zaludu. Grgo Marti
njake.

koja

moda

rakterie tvrdoglavost

U
to

zajamena, ali izvrsno kaotpornost bosanske opozicije. vijeu skinue svi bezi alme s glave samo
nije istorijski
i

ne uinie

Zlatarovi

derventski
i
!

ka-

petan

beg. Sultan rekne kapetanu: glavu On Zna li ti, da bi ti mogao skinuti pritisne jednom rukom almu^ na glavu, a drugom
i

Mahmud

rekne: uje, care, ovako je pokazuje na vrat s glavom skupa moe skinuti, ali s glave ne moe. ^) Morali Namik paa mogao je uza sve neprilike u zemlji ipak opremiti neto vojske protiv Rusa. Radi toga su Bonjaci dobili posebnu zahvalu od sultana (u junu 18^9.) Kada su stigli glasovi, da su Rusi doli do Jedrena, opet se opremi pomona vojska iz Bosne, kojoj je t)io na elu sam Namik. Megjutim la je vojska dola prekasno, jer je ve bio sklopljen mir, pa se Bonjaci vrate koncem 1829. god. natrag u Bosnu.-)

Premda su

se Bonjaci borili s

Turskom

protiv

da tee za uspostavom staroga sistema. Ugled Namik pae nije ni najmanje porastao. Muslimani gledaju nevoljko, kako Namik paa nosi fez i jednostavno odijelo i bijahu potpuno uvjereni, da sve te reforme proizlaze od krana, te da dovesti do potpunog ukinua njihovih privilegija kao i do unitenja vjere. Javno mnijenje poelo je govorkati, da sultan
nije smetalo,

Rusije, ipak ih to ni

najmanje

^)
')

Zapamenja
Sr.

p. 6.

o tome opirnije dr. Tavlovi: Pokret u Bosni baniji protiv leforama Mahmuda U. Beograd, 191^ p. 910.

40
dati hvatati po vilajetu to obzir i goniti ih na

mladie ne uzimajui
silu

u nove

ni na odake, gdje

uvijek bez zamjene sluiti.

Budui da je svakoga dana bilo sve vie znakova, da porta misli preduzeti ozbiljne pokuaje, da izvede reforme, sastadoe se bosanski prvaci u Tuzli (1831.), gdje odluie, da se svim silama novih poreza. Za oduprijeti uvogjenju nove vojske vogju svih kapetana izabrae Husejin kapetana iz

e
i

Gradaca. Da se uzmognu laglje oprijeti, stave se u^ sporazum sa skadarskim paom Mustafom ( k d r a paa), ije se ime u to doba poelo
i

pronositi osmanlijskim carstvom. Mustafa pai bijae

tada 25 godina,
Buallija.

poticao

je

iz

Prema jednoj

verziji

poznata porodice vukla je porodica


i

Buallija svoje porijetlo

od

kralja Vukaina.

rijetlo

Mrnjavevia iz plemena Narodna pjesma izvodi to pood Ivana Crnojevia. Djed Mustafa pae bi-

jae glasoviti Kara Mahmud, koji se takogjer bunio protiv sultana. Mustafa paa je kao to i Bonjaci, doao sultanu u pomo, ali je gledao da to manje vojoke izgubi. Inae je ostao estoki protivnik sul-

tanov. ^^

Ugled Namik pae danomice


Bosni stekne najvei
zakljuili, da

je

padao,

a u

upliv

Husejin kapetan
bosanski
ajani u Tuzli

od Gradaca. Kada

su

im Husejin bude vogja, urodi to trajnom neslogom megju bosansko-heicegovakim ajanima, koji onako nijesu bili bog zna kako sloni. Hercegovci na elu im Ali-aga^Rizvanbegoi

vi Stoevi
se najvie tatine od
radi

Smail-aga
i

engi
i

odijelie

povrijegjene osobne mrnje, a Bonjaka izjavie, da ne pristaju na zakljuke vijea. Oni su jo za sebe dobili Hasan-

bega Resulbegovia, trebinjskog muselima, Baagu Redepaia Ne vesi n skog a


j

^) U Tuzli je bilo zakljueno, da naroifi izaslanici kapetani odu k njemu, da se sporazume o zajednikoj akciji.

(Drag. Pavlovi o. c

p. 12.)

41
drugoj polovini marta 1831. navalie kapetani, pristae Husejinove na Travnik. Namik paa se zatvori u grad, dok su pristae sultanove zametnule borbu s kapetanima u kojoj bijahu potpuno razbiti i raspreni. Husejin kapetan poeo je travniki grad topovima biti. Namik pai ne preostade drugo nego da se preda, pretvarajui se, da je napustio carsku stvar i preao na stranu ustaa. Tom je prilikom zadao sveano rije, da pristaje uz pokret. Tada mu ustae podnijee svoje zahtjeve, kojima je on imao da izradi sankciju u Carigradu. Megju ovima bijahu najvaniji, da Turska opozove vojne reforme, da se Bonjacima dade pravo, da sami sebi biraju poglavicu zemlje i da se porta odree svake kontrole i mjeanja u unutranje poslove bosanskog vilajeta. porta godinji tribut od Za ove ustupke, dobit etiri hiljade kesa (2 milijuna groa). Takav je izvjetaj tom dogagjaju poslao grofu Sedlnitzkome guverner Dalmacije Tomai. Budui da su austrijske vlasti u Dalmaciji i na granici na Savi odravale ivu vezu s bosanskim prvacima ustaama, nema razloga sumnji o vjerodostojnosti ovoga izvjetaja. Tako je sada po prvi put jae izbila misao o autonomiji Bosne, inae

kapetana Ljubukoga. U

prirodna, kad se uvai, kako je vala iznimni poloaj u carstvu.^)

uope Bosna

ui-

poe

svojim pristaama pogje u pomo kodra-pai, koji je u to doba (1831.) digao ustanak protiv sultana. Mustafa paa imao je 40000 ljudi i dralo se openito, da osvojiti Carigrad. Bonjaci su naoruali oko 25000 ljudi, te krenue
sa

Husejin kapetan
sada
spremati

vojsku,

da

polovinom

aprila 1831. iz

Travnika.

Kod Busovae

Husejin da saeka sve kontingente, pa da krene na Kosovo, jer odziv nije bio onakav, kakav se mogao oekivati. Ovo sporo kretanje Bonjaka
je
^)

morao

Pavlovi

o.

c.

p.

1820. Offdje

detaljni zahtjevi

ustaa.

-42

potakne velikog vezira Reidpau, da pouri napadaj na kodra pau, da mu ne da vremena, da se sjedini s Husejin kapetanom. Reid paa bio je poznat iz rata s Grcima kao valjan vojvoda, a ugled mu nije pao ni onda, kad je podlegao ruskom generalu Diebiu. Po rodu je bio te je svojom vitekom htabrou tjelesnom snagom, ljepotom i vjetinom vrijedio kao pravi zastupnik svoje rase. Imao je sva svojstva, koja su potrebna vojskovogji, da oduevi vojsku. Vojska mu nije bila tolika kao ona Mustafa pae, ali je ovoga daleko natkri-

erkez

lio

u lukavosti

vjetini.

Reid paa predobije neke od poglavica u Mustafinoj vojsci novcem, laskavim rijeima obeanjima. Kada je dolo do boja na prilipskim visinama, piijegje veina Mustafa painih boraca na stranu Reidovu. Mustafa paa morao se povratiti u Skadar. Megjutim je i Namik paa pobjegao iz Travnika u Dalmaciju, a odanle u Stolac Ali-agi Rizvanbegoviu.^) Najposlije stigoe i Bonjaci. Zanimivo je, da ih je knez Milo svjetovao, da se kane toga posla. On im u pismu obeaje, da ib izmiriti sa sultanom, a uzgredice im malo i prijeti. Koliko se Husejin kapetan bio tada ve digao, dokazuje njegov odgovor knezu Milou. On mu naime uzvraa ovako: Uzmi sam to malo jestiva pred sobom, ja sam svoje inije davno isprevrtao. Ba za tog padiaha neu da znam, kod koga bi se ti za mene mogao zauzeti. Da te doekam, gotov sam u svako doba i na svakom mjestu. Moja je sablja sjekla prije^
i

nego

to je tvoja

kovana

(?!)".-)
i

Knez Milo nije Bonjake smetao oni poraze Reid pau na Kosovu'*) (oko 18. jula.) Svuda su
')

Sr.

Hilfering: Eosnija, Hercegovina

Staraja Serbija

p. 491.
-) Popovi o. c p. 210. Opirnije o odnoaju kneza Miloa prema ustanku i Gradaaviu u Pavlovi o. c p. 2937. Reid paa bio je sam teko lanjen i pobjegao ) prema Skoplja ostavivi i svoju arhivu, koju zaplijeni Huse-

jin.

(Pavlovi

o.

c.

p.

2324)

43

doekali kao osloboditelje. A li p a a Viaj Pei. Pobjedonosna bosanska vojska mo^la je fanatizma, oslobodivi pored opeg entuzijazma najprije Skadar, dospjeti do Carigrada. Husejin kapetan, od naravi ponosit, veli Baagi, poeo je bivati nepristojan prema svojim drugovima, a oni povrjegjeni poee se ralilaziti. Drugi nam pisci nadruge razloge.^) Veliki vezir posluio se istim vode kod Mustafa pae, naime obeasredstvima kao njima i laskavim rijeima tako Bonjake razdvojio.
ih

osvoji

Reid
elje

paini

izaslanici

imali

su

najprije sasluati

Bonjaka.

Oni

zatraie,

da se

Bosna ima

zadrati u stanju,

ukojem

jest,

bez ikakovih

ref ora

m a. Vezir se ima postavljati samo izmegju domaih ljudi, a sada se ima H u-

za vezira. Na sva uslova pristade Reid paa odmah. Bonjaci su time uinili veliku pogreku. Oni su napustili svog prirodnog saveznika Mustafa piiu onda nijesu poekali, da im se obeanja vezirova sankcioniu carskim fermanom, nego krenu kui, kao da su obeanja velikog vezira dovoljna. Osim toga valja jo uvaiti i to, da je Reid paa poruio tajno Mahbegu, tuzlanskom kapetanu (Tuzla kapetan") da to nije velika stvar, to Bonjaci trae svoga vezira, samo da se ne tiai vezirstvo za mlada i nepraktina ovjeka, kao to je to Husejin. To bi bolje priliilo starijem n. pr. njemu. Starac se dao uloviti i ode kui ne posavjetovavi se s drugima. Husejinu je opet Reid poruio, neka se samo vrati kui, a on njemu od cara pribaviti potvrdu za vezira. Uza to mu jo i javi, da Tuzla kapetan
tri
i

sejin postaviti

odmah

mud

radi o prevari.

Kada se tako Reid paa rijeio Bonjaka koji su pokazali vie junatva nego diplomatske pronicavosti, navali na kodra pau, koji se predade i ode u progonstvo.
^)

Sr

Juki

o. c.

p.

147.

Popovi

p.

211212. Zapam-

enja

p. 6.

44
pou Bosnu, dao se proglasiti po svojim pristaama nekom vistom izbora vezirom. On je po svoj prilici sada uvidio, da je prevaren od velikog vezira, pa je sasvim vjerojatna Jukieva verzija,^) da je poslao dva latarina u Novi pazar, te mu donesu ferman, koji je on sam uinio, da mu je u Bosni dano vezirstvo. Postavi vezirom, odmah veoma sjajan veziiski dvor, je uredio u Travniku pos'avio dvorjanike ehaju, divan efendiju, haznadara i t. d. Potpisivao se .vitezom od Bosne" (narod ga prozvao Zmajem od Bosne"), dijelio mjesta i lena. Tball6czy ispravno primjeuje, da nas ovaj bosanski velika vrlo podsjea na sredosvojim ponaanjem. taka Skenderova-) u svom Ljetopisu Bosne" (od god. 1825 1856.) veli, da je vladao ne kao bosanski paa nego kao car. Jedan franjevac umije po Bosni priati, kako je Husejin dao pokupiti sve najbolje krojae i zlatare, koji su pripravljali odijela i opreme za nj, njegove dvorjanike i konje, od srebra i zlata. Vezirski peat dao je uiniti od
vrativi

Husejin kapetan
se

Gradaevi

vjenog HrvojuVukia

zlata.'*)

Baagi, koji sa mnogo antipatije pie o Husejinovoj osobi, dri, da je Husejin samo po prvenstvo. Njei svom bogatstvu stekao toliku gova hazna da je bila upravo neiscrpiva. On biljei pouzdanu predaju*, da se postanak neicrpive Husejinove hazne osniva na patvorenju austrijskih banknota.^) Onaj, koji pozna iz zabiljeene tradicije Husejinov ivot, jedva bi mogao povjerovati u tu Baagievu hipotezu. Megju protivnicima Husejin kapetana najmara ga R z van be go v kantnija je linost A i. S njime emo iinati jote prilike da St

mo

oev
1)
-)
')

1.

C.

p.

14".

Hilferding o. c p. 570. Bos. prijatelj IV. p. 121.

*)

Potanje Baagi

o.

c.

p.

143. 1

45
doba, ali pobavimo u ipak na ovom mjestu neto o njemu rei. Rodio se Ali-aga u Siocu. Imao je vie brae, ali mlagji postade kapetan u Stocu, a to je dalo povoda estim borbama megju braom. Biona^) iznaa graf Ali- age Rizvanbegovia
se

Omerpaino

emo

Omer-beg

Pamuci

do utanine ove
i

obiteljske svagje, te bi

prema njemu

skrivio smrt svog brata Omerbega u doba Ali-aga Derendelije (1813. god.) Poslije smrti Omerbegove zavadie se braa opet ladi stolake kapetanije, a Ali-aga ostade pobjednik. Brata Hadi-bega, kasnije glasovitog zulumara, izagnao je za vazda iz Stoca. Ovaj se sklonio u Hutovo, u poiteljski kraj, gdje je sagradio kulu i ostavio iza sebe mnogu

gorku uspomenu.
nije bio puno bolji od Hadibega; skrivio mnogu haraio po Hercegovini borbu megju hercegovakim prvacima.

Ali-aga
je

mnogo

Husejin kapetan
Hercegovaca,
svojih

poslao

je (1831.) protiv

protivnika,

Turan-bega

(Turhaniju!) Sarajliju s nalogom, da pohvata svu petoricu hercegovakih kapetana. Na granici nevesinjskoj zametne on borbu s vojskom Hercegovaca, koji su imali mmolvo krana u svojoj vojsci. Turan beg bude razbit, dade se u bijeg, a riasan beg ode u Bitolj, gdje se u to doba ve nalazio paa, spremajui se na Bosnu. Hasan beg se ovdje posavjetovao s Mahmud paom, kako raditi protiv Bonjaka. Budui da Husejinu nije stizala nikako potvrda njegove vezirske asti, stadoe mnogi dvoumiti o njemu. Neki ga i onako ostavie, ma da su bili sultanovi protivnici. Tako n. pr. Hasan aga vogja krajinik^ i Tuzla kapetan. Odrati se prema svojim novim protivnicima mogao je jedino

Resulbegovi

Mahmud

Peki,

terorom
1)

on

ih

poe

krvniki goniti. Da bi
47778.

ih zastra-

-)

HiUerdincr o. c. p. 473542. Sravni u Hilferdiaga osobito p

46
io,

on

nije

stratite.

Mnogi od

prezao da najgore od njih odvede na straha pred njim prebjegoe u


i

Slavoniju.^)

Huscjin se obraao na vezira za potvrdu svoje mii je poruivao, da mu ostaviti pod uvjetom, da se pokori, da pokupi bosanske mladie, obue im nizamsko odijelo i pone ih vjebati prema novim propisima. Husejin je to dakako odbio sada jasno vidio, da morati proslijediti u borbi protiv sultana.-) U to se po malo poeo micati novo imenovani bosanski vezir paa (u narodu paa) prema bosanskoj granici. Vodio je sa sobom 180(0 Arnauta 1200O regularne vojske. Zmaj od Bosne" znajui, da Mahmud pai pomoi i Hercegovci, nastojae iz petnih ila, da skupi to vie vojske. Odazov je bio vrlo slab. Oko Husejina ostalo je malo ljudi, u koje bi se on posvema bio mogao pouzdati. On poalje u Novi pazar Alaj-bega Todorovia
asli, ali ovaj vezirsku ast

Hamdi Mahmud Kara-Mahmud

ske.
i

Krupu kapetana. Ovi Hadi Mu aga,


j
i

se utaborie
prijepoljski

kod Banjkapetan
i

Zmajev haznadar (nekada trgovaki momak^ utaboi se kod P r j e p o j a. Kara Mahmud paa svlada najprije Todorovia otpremi ga svezana u Carigrad. Hadi Mujaga branio je hrabro upriju na Limu, ali se on morade predati pretenijoj sili. Poslije predaje metnue ga na magarca licem unatrag vogjahu ga kroz varo, kojoj je on bio zapovjednik.
1 i i
i

vikao Turcima: Zar nema nijedme ubije oslobodi ove grdne sramote?" Na to mu odgovorie: Ovdje nema nikakova Turina, vi Bonjaci ste
je

On

nog, da

samo pravi
)

Turci.-')

Sr. detaljnije Pavlovi o. c. p. 2627. Guverner Dalmacije izvjeuje grofa Sedlnitzkoga, da je Husejin zatraio od sultana, da mu dade Bosnu i Hercegovinu kao kneevinu kao to je Milo Obrenovi dobio
-)

Srbiju. (Ibid. p. 27.)


^}

Fopovi

1.

c.

p. 21G.

(Ove boibe dogagjale su se

aprile 1832.)

47 Iza -toga Mahmud paa svlada jo u nekoliko okiaja Bonjake i pogje prema Sarajevu. Dok se ovdje ovako razvijale stvari, nije ni ona Husejinova vojska, to ju je poslao iz Travnika protiv Ali-age, imala sree. Od straha pred tom vojskom razbjegoe se hercegovaki kapetani koje kuda, a sam Ali-aga zatvori se u Stocu. Tvrgjavi megjutim ne mogoe Husejinovi ljudi ni pera odbiti".

Mnogo ih je pogibalo pred tvrgjavom. Zaludu su Ali-agi dovikivali aludirajui na njegovu posadu, koja je bila veim dijelom kranska: Luka, Panto, Vidae! poturi se i predaj!" Ali-aga im je odgosve varao Vi nijeste Turci, nego carske izdajice je u vas samovoljno, pa i va vezir. Na vama lei carsko prokletstvo, io vjenavate, nije vjenano biti Turin.^) Bonjacima prikljurodili se tko, ne
:

ie
i

se

brojni
:

hercegovaki muslimani, megju njima

27. februHadi-beg. brat Ali-agin ara 1832. provali Ali-aga iz tvrgjave. Zametne se borba, u kojoj bude Husejinova vojska razprena.

Nou 26

Pred zidinama Stoca poginuo


di-beg. Devet
jo disao, kad je se naruga.-)

je

Ha-

zrna bilo je u njemu, ali on je k njemu doao Ali-paa, da mu


bio
je

Neto

sretniji

jaga Zlatarevi ,

koji je

barem u poetku Mukod Nevesinja svladao

Ali-agu, da se i prisilio opet morao sklonuti u tvrdi Stolac. Tvrgjavi megjutim nije mogao nita uiniti. Kad mu stigoe nepovoljni glasovi od Husejina iz Sarajeva, napusti vojsku i pohita onamo. Tako je Ali-agi i njegovim pristaama bio otvoren put, da pogju u Mahmud pai protiv Husejina. Vojska Husejina od Gradaca brojila je na uzmaku pred Mahmud paom oko 10.000 ljudi. U toj vojsci bilo je dosta i krana. Ovi su se valjda u posljednjim bojevima drali pasivno. Po-

Baagu Redepaia

pomo

1)

-)

Hilferding p. 495. Hilferding p. 497.

48
znato

nam je, da se Mahmud paa jo .iz Bitolja obratio na l<atolikoga biskupa (Miletia) pismom, koje je dospjelo u ruke fojnikom gvardijanu. Mah-

mud

paa poziva biskupa

njegove

potinjene, da

se ne pridruuju ustaama i da se ne boje carskih obhisti. Oni neka se pritrpe i zabavljaju mirno

svojim poslovima, a kad mi stignemo na bosansku pigranicu, onda dati njima nae naredbe zapoviediti, tako neka urade, sati a kako budemo a uzdamo se, da emo ih bre izbaviti od svih muka, to su podnosili podnose od tog prokletca (t. j. Husejina\) Mahmud paa se jo dvaput obraa natranjevce: jednom iz Sjenice (29. aprila 1832.) a drugi put (u maju 1832.) izLjubogoa (due

emo

ore distante della citta Seraio"). narod Iz Sjenice pie Iranjevcima da svjetuju na vjernost svom zakonitom vladaru kao to je to njima potvrditi pobilo 1 u diugo doba, a on

vlastice,
javlja,

dane im

od

Mehmeda

II.

Iz

Ljubogoa

da je pobijedio Husejina i ustae. Husejin je pobjegao u Sarajevo, pa zato neka ne ulaze u grad, dok on grad ne kazni. Nije mi poznato, ali je vie

nego vjeiovatno, daje

slina pisma morao


i

Mahmud
nom.

paa vladikama.

upuiiti

pravoslavnim

Husejinova stvar morala se smatrati izgubljeProtivnici Husejinovi poeli su dizati glavu i u Sarajevu je spremio bunu protiv Husejina beg Dindafi. Poetkom maja smiljao je on gdje sklonuti svoju glavu. Najprije je htio, da pobjegne u Crnu Goru, s kojom je bio u saveznikim, prijateljskim odnosima, ali ga od toga odvrati glas, da je mrska flota iskrcala vojsku kod Sutorine. Nije mu preostalo druge nego da pomilja na jedini izlaz, a 10 je bijeg u Austriju. Dakako da nije htio na-

pustiti svoju stvar

bez posljednjeg otpora.

') Batini u: Starine XVII. p. lOG 08. Ovi su dokumenti ottampani i u Jeleni: Izvori za povjest kulturnog rada bos. franjevaca. (Gl. z. m. 1913 p. 4849.)

49Negdje kod Hana Bulo ga') izgubi Husejin, povue se slabiji od Mahmud pae bitku prema Sarajevu. Pred samim zidinama Sarajeva pokua Husejin jo jednom sreu. Ali paa Vidaji, Zlatarovi borili se s njime rame o rame. a valjda Osam konja palo je pod Husejinom Alipaom Vidajiem. Mahmud paa imao je goleme gubitke

mnogo

ve

je

bio pripravan, da krene natrag,

Hercegovci pod
i

Smajil agom engiem, Ovo je odluilo o konanom porazu bijegu Husejinovu.-) Zvorniki kapetan Mahmud beg Tuzla kapetan^
i
i

U to stigoe Alipaom Rizvanbegoviem

bojei se Zmajeve osvete, bijahu toboe doveli pomone ete, ali idui polagano stigoe jedva do Glasi nca, gdje su saznali za Zmajev poraz, pa carigradska se vraiie kui, 2. juna mogla je ve vlada objaviti, da ie Bosna pokorena, a ustanak uguen. Kada su ustae bile razbite kod Sarajeva, razbjegoe se na sve strane, Husejin je otiao prema Savi u svoju kapetaniju, a Ali paa Vidaji krio se u planinama. Ostali kapetani dakako ne svi sa-

stadoe se u Lijevnu,
i

da

se dogovore,

hoe

li

se

do kakove obavezne odluke, jer niti su ustae imale vogje, niti se imalo za ta boriti. Kapetani ajani se razigjoe poee se svaki na svoju ruku predavati carskim vlastima. Kara Mahmud paa iznenadio je sve, uniavi u Sarajevo, svojim blagim postupkom. Nije bilo nikakovih persekucija. Veli se, da je Mahmud paa izjavio, da nije ljudski kasap. Konfiscirao je jedino imetak Husejina, Zlataria Denetia u ime drave i prodao na javnoj drabi,-^) Drugi su dobili pomilovanje. Ovaj je blagi postupak bio prouzrokovan i nudom. Radi rata sa sinom Mehmed Ali pae egidalje boriti.
nije dolo
i i i

Ovdje

')
-')

Pavlovid

o. c. p.

48 veli kod
biti

aruh-hana

17. maja.

vanredno hrabar, jer se raznio glas, da je Husejin pobijedio. I knez Milo i dalmatinska generalna komanda dobili su izvjetaje, da su Boijaci potukli carsKU vojsku (Pavlovi p 48 ).
je
*)

Otpor

morao

Baagi

o. c. p, 146.

50
palskoga, Ibrahim paom, morao je Mahmud paa opremiti Bonjake na istok. Mnogi od Bonjaka koji pogjoe na islok nijesu ni u borbi s Ibrahim
zatajili svoje oporbeno stanovite prema sultanu nego su preli na Ibrahim painu stranu. Iznimka je bio Alipaa Rizvanbegovi, koji se odlikovao u borbi kod Konje. Radi svojih zasluga isposlovao je kao persona gratissima kod

paom

sultana odvojenjeHercegovine od Bosne,


postade tako vezirom (1832. 1851.). Od drugih poasti, zapade ga jo pridjevak Galib (pob j ed itel j). I njegovi i
te

hercegovakim

vjerni

kao
i

n.

pr.

Smajil-aga

bijahu

poaeni

titulama
i

darovima. Sloga megjutim izmegju njega hercegovakih njegovih drugova nije potrajala dugo. Kad se Ali- aga Rizvanbegovi u maju 1833. vratio s istoka kui, doeka ga sveano itava Hercegovina. Ali-aga je i progovorio sabranom narodu: muslimanima raji pred Mostarom. Prema biografu Pamuini palo je tu lijepih fraza, koje on nije ni pomislio provesti u ivotu. Ali-aga se pozivao na svoje domorodstvo rekavi ujedno Nitko nije svojem domu zloinac. Svakome ja suditi po istoj pravdi. Bio Turin bio raja svejedno, u mene mjesta. Raja se mnogo nadala od nai
i
:

njega.

Ta ona mu

je

pomogla mnogo do njegovog

visokog poloaja. Svoje rijei nije ispunio. Ponovno je zavrio svoj govor rijeima: Nitko od sada ne treba da ide ni k caru ni u Stambul;

evo vam
i

Stambul, Mostar, evo cara Mostaru!^) Husejin Gradaevi je jo prije svoga konanoga poraza, kako smo to spomenuli, drao, da se
i

Zato je poslao u Be svog pouzdanika starog prijatelja fra Iliju Starevia s molbom da mu austrijski dvor izradi milost sultanovu. Starevi kao da se nadao, veli Batini, veliku dobru od pravednosti i dobrote

nee moi

odrati u Bosni.
II.

caru Franji

Hilferding o.

c.

p.

603. 504.

51
H'jsejinove,
te j>

ivo zagovarao u
i

Beu

samoupravu
viteza

Bosni

preporuivao
Iz

narodnu bosanskog
spoljanjih

carevoj milosti.

ministarstva

poslova dobio je Starevi odgovor, da Gradaevi prestane sa svakim otporom i da izjavi svoju vjernost sultanu. U sluaju potrebe garantuje mu se slobndan prelaz u Austriju. Ovim se Gradaevi i posluio, kad je uo, da se Kara Mahmud paini Arnauti spremaju na Gradaac Husejin je ponio sa sobom sve to je mogao. U sviti njegovoj bilo je devedeset ljudi. Dakako, da je Husejin drao, da ponaati se ga austiijske vlasti primiti s poau prema njemu kao veziru, ali se u tom prevario.

Ponajprije

morao

je

on

svita

mu

predati

oruje.

Onda

ih

otputie u

Vinkovce,

a odavle u Osijek,

gdje su u istinu bili internirani. asnici s jakim straama pazili su na svaki njihov korak. to vie sva gotovina, koja se nalazila u Husejina bila je moi u Be konfiskovana.^) Husejin se nadao, da caru, ali o tome austrijska vlada nije htjela ni da uje. Porta je nato poela traiti od austrijske vlade, da Husejina predadu turskim vlastima, jer Husejin nije politiki krivac, nego obini zloinac. Knez Metternich je odbio ovaj zahtjev Turske. Kada je Husejinu uza svu panju s austrijske strane, ipak polo za rukom da korespondira sa svojim pristalicama u Bosni, odlui beko dvorsko ratno vijee, da se on premjesti iz Osijeka u Komoran. Istodobno porui knez M.tternich Husejinu, da se obrati sultanu molbom za milost da se car Franjo za nj zauzeti. Metternicli je to uinio dakako tek onda, poto mu je austrijski poslanik u Carigradu javio, da je porta pristala nato, da pomiluje Husejina. Husejin pristade rado, a s njime Alipaa Vidaji na Metternichovu poruku i predadoe molbe. Kada je stigao oekivani terman, po kojem je Gradaeviu bilo dozvoljeno, da prijegje u Tursku, ali da ne ivi u Bosni, ve

')

Marti (Zapamenja
ivjeli

p. 7.) biljei,

da su on

njegovi

drugovi

u Osijeku galantno.

52
porta odredi i to da najprije dogje u Cabio je Husejin odveden u Zemun i ondje mu po generalu Fojtu proitan sultanov ferman. Austrijski feldmaral-iajtnant Radocvi stavio mu

gdje

mu

rigrad,

je

na volju, da moe sam odrediti

hoe

li

ostati

na

austrijskom tlu ili otii u Tursku. Tek nakon dugog kolebanja i to ponajvie zbog toga, to mu je bilo zabranjeno ivjeti u Bosni, a on se jo sada borio milju a i molio Radoevia, da se car Franjo zauzme za njega kod sultana, da mu se vrati imanje u Bosni i da se opet viati za vezira, pa kada je
i

stigao

odgovor,

da

austrijske

strane

nema

vie

nita oekivati,

odlui

se Husejin peti dan,

da ide

biti

u Beograd u potpunoj resignaciji, ne pitaju to dalje s njime. U Beogradu sproveo je Husejin u svemu dva mjeseca. Tuera i pomisao na nemilu budunost pro-

uzrokovae, da je pao u krevet. Napokon je morao U Carigradu mu sultan ponudi, otii u Carigrad da se primi velikog ina nad nizamom. Nadao se Husejinov p:imjer i druge potaknuti na tako, da

Husejin tu ponudu odbije. Zato bude prognan sa svojim drugovima u Trapezunt. Prije no to je mogao otii u Trapezunt, umrije u CariZlatarevi gradu (1832.). Alipaa Vidaji povrate se kasnije kui u Bosnu, dok je Krupa
pokornost.
i

kapetan umro

u Maloj Aziji.') Husejin kapetan bijae u asu svoga pada smrti jedva 30 godina ili neto vie. S njime nestaje bez sumnje jedne znaajne linosti. Bio je pun lijepih svojstava, ali odvie malo diplomata. Cilj njegova pokreta bio je vei, nego to je bilo u nj sposobnosti, da ga izvede. Mlad, bez iskustva, bez kulture.
i

Raid bej

ovim dogagjajima sravni: Popovio. c.p. 221. 225. dalje. Po bac. p. 41. 42. Asboth o. c 'SV3. agiu umro je i Zlatarevi u Maloj Aziji, dok K em ura: sarajevske damije. Separat otisak Gl. z. muzeja za godinu 1909. p. 2. znade da je Zlatarevi ivio u Sarajevu sve do 1862. godine i ovdje pokopan. Mnogo sasvim novog materijala iznio je Drag. Pavlovi o. c. p. 52. 61.
^)
1.
i

53
ponosi', ambiciozan preko mjere, velikoduan i nemilosrdan, nestalan u svojim raspoloenjima prema neprijateljima, nije bio kadar odrati prijateljima za sebe stranku svoju. Slomila ga je i zavist bosanskih velikaa. Osobito neke starije porodice gledale
i

na nj tolika mrnja i odatle Hercegovaca. Da toga nije bilo, moda bi mu bilo uspjelo izvojevati Bosni slobodnu unutranju administraciju i autonomiju, koja bi bila od sultana priznata, dakle zakonska. Popovi-apanin opisuje pojavu Husejinovu ovako: Porasta je bio srednjeg, 'nteresantne fizijonomije. Pogled mu bijae sladak i pun melanholije, osmjeh tuan, ali prijatan. Nad crnim oima ima
su u njemu parvenija
n. pr.

gjae lijepo
i

povuene

obrve, a lice
tip

mu

bijae bijelo

nosae na sebi gjurgjijanski

njegove matere.

Bijae
i

duh pun

kreposti, energije,

hrabrosti.

Kao muslinan

bijae

vojnikog talenta pun revnosti. Do

obrede svoje vjere i propise kurana. njegov otac Osman kapetan slovio je kao pravedan ovjek, jer u njegovom kotaru, kad je bila rije o pravu, nije pravio razlike izmegju krana muslimana. Ista svojstva posjedovae sin mu Husejin. ako je raju prezirao, nije dopustio, da joj se pravednoj ini na ao, zato su ga potinjeni ljubili, a pogranine tugje vlasti su ga odlikovale, jer je znao drati du granice red.^)
sitnice je vrio

Ve

Kara
u

Mahmud

paa

upravljao je
i

Bosnom

svemu 15 mjeseci. U Carigrad predloi, da se u Sarajevu naine vezirski dvori jedna vojarna u gradu, u kojoj e biti uvijek 1000 vojnika. Ovo bude
likim zidom.

na Gorici sagraeni Paa-saraji s vePolovinom juna godine 1833. poslae ga u Janinu, gdje je planuo ustanak, a u Bosni ga
i

odobreno

') Sumnjam, do je na nj djelovao pokret hrvatskog bugjenja u ono doba. O tome gl. Holeek: Bosna i Hercegovina za vreme okupacije. Preveo St, Milievi, Beograd

1903. p. 75.

Davud

54

zamijeni paa, slabi, koji je poputao velikaima. Napose stekne veliki ugled vlast u Sarajevu Fazli erifovi, koji je ve za KaraMahmudovog namjesnikovanja sa Mustafa paigrao vanu ulogu. Davud paa imenova Fazli Serifovia sarajevskim muselimom.

om Babiem
Kao
dao

sarajevski muselim nainio je mnogo nasilja protiv krana. Slaka Skenderova pripovijeda, da je
objesiti franjevakog gvardijana u fojnikom manastiru.^) Franjevci se potuie u Beu, a iz Bea je otila tuba u Carigrad. eiifovi bio je pozvan u Carigrad. On ponese sa sobom mnogo novaca i ujedno dade za sobom poslati pisma s peatima muslimana i pravoslavnih, u kojima se potvigjuje, da je on pravedan. Doskora se povrati iz Carigrada i nastavljae svoje zulume. Slaba uprava pae karakterizovana je i ustankom popa Jovice iz Dervente, koji se odmetnuo u odavle sa svojim etama uznemirivao Derventu i Odak. U aprilu god. 1834. razbie okolini muslimani popa Jovicu i raztjerae mu ete. Ovo je prvi ozbiljniji pokuaj pobune pravoslavnih. Radi ope anarhije u zemlji poslae franjevci svoga ovjeka u ne bi !i pomou papinskog nuncija izradio u beke vlade, da ona na novo po-

Davud
i

Vujak

Be

u Bosni konzula. Beka vlada nije to mogla Lijenik Marcochi, izvjeujui vladu svoju u Zadru o nekoj poasnoj bolesti, opisuje anarhiju u zemlji nemo vezira, koji je zasluan mudar ovjek, ali ne moe drati na uzdi vlastele. Krani trae, veli on, prisutnost jednoga konzula, koji bi im bio zatitnik i branitelj od nepravda, to ih tlae. Konzulat plaio bi Bonjake vie nego
stavi
izvesti.-)
i i

vlastita vlada (piu assai che loro Governo).')


')

il

proprio

Hilferding o.

r.

677.

-) ^)

batini

III.

2liJ.

Batini u Starinana XVII.

p.

108.

on
Godine 1835. dogje mjesto Davud pae Ve-

dihi Mehmedi paa (Vedid-paa). Ovaj je odmah na prvom sastanku bosanskih prvaka ukinuo
podijelio Bosnu na seli mu k e. Stari kapetani ostali su u svojim nahijama se ovom novom naredbom i nadalje muselimi, ali im ipak uzdrma vlast. Vezir ih je mogao sada kao inovnike skidati i namjetati.
i

kapetanije
1

mu

Vedihi paa imao se mnogo boriti s bosanskim velikaima. Radi kleveta Mustafe Babica i Fazli Serifovia, koji su za njegove uprave
i

uivali

Sarajevu

zemlji

osobite

povlastice,

dade on smaknuti uglednog banjalukog muselima

Hifzi-efendiju
krajinika,

Ovo je piouziokovalo ustanak kojima se pridrui Posavina pod bijei

Ijinskim

muselimom

Alipaom

Vidajiem
i

nekadanjim drugom Husejin kapetana Gradaevia. Borbe su se vodile god. 1836. 1837. Alipaa Vidaji svladan od Vedihi-pae izmegju Vranduka epa umakne u Bijeljinu zatvori se
i
i

Sarhoem,

u gradu.

Vedihi

paa

pogje

za

njim

potjeru

da je spaliti, piisilie stanovnici grada Vidaiia na predaju. Valija ga otpremi, a s njime i mnoge diuge u Carigrad. Alipaa je doskora iza toga umro u Trapezuntu kao proje

kad

zaprijetio Bijeljini,

gnanik.

U god. 1836. pada jedna epizoda istorije hercegovake, koju je vrijedno zabiljeiti. Kako je Alipaa Rizvanbegovi postao hercegovakim vezirom sasvim je zaboravio na svoja obeanja raji, o kojima je tako lijepo znao pri svom nastupu govoriti. Pogranine oblasti prema Crnoj Gori kao nikika upa, Grahovo, Zupci, Drobnjaci esto su zbog velikog pritiska od njega otpadale. Mnogi su opet iz ostale Hercegovine bjeali u Crnu Goru. Alipaa je svojim ljudima naloio, da hvataju bjegunce, da im sijeku glave njemu dostavljaju. Posebne nagrade dijelile su se za crnogorske uskoke glave, kojima
i i

seje

on

kitio
i

bavili

pravoslavni
i

mostarsku tvrgjavu. Tim su se poslom obani, a govorilo se, da su i


sjekli

mrive iskapali

im

glave.

Petar

II.

slavni pjesnik

(1830. 1851.) Gorskoga vijenca", nekoliko se puta

Petrovi Njegu

pismeno obraao na Alipau, da se urede sporna pitanja na granici. Dogovorie se najposlije, da namjestiti na granici pandure. Alipaa bijae u 8 a-

njanima
elo
Knez
je bio

namjestio
nasilan

pandure,

stavio

im

je

na
koji

buljukbau Murata Boranina,


veoma
ovjek
s

i silu nepravda poinio. nekolicinom svojih drugova smakne buljuk-bau i prebjegne u Grahovo, koje se bijae ve sasvim u to doba odmetnulo od Alipae. Alipaa odlui sada da Grahovljane kazni, pa zato naloi svim hercegovakim muselimima, da dogju na grahovsko polje. U toj vojsci bio je i opjevani Smajil aga Smajil aga rodio se od oca Rustan-bega po svoj prilici u L pniku, kuli njegove porodice na polju. Njemu je uspjelo poveati oinski posjed, a kao pristaa sultanov u Husejinovom pokretu dobio je naslov carskog kapidi base (nadkomornik). U ranije doba odlikovao se u bici pod Lonicom, gdje je uhvatio jednog ruskog generala iva (?) i poklonio ga Ali- pai Derendeliji.

Rade Boovi

engi.

gatakom

Kada
grahovsko
goraca.

je

augustu
II.

1836.

Alipaa
i

stigao

na

polje, 'zatrae Grahovljani

pomo

u Crno-

Petar

posla im 300 ljudi,

pred njima

svog rogjenog brata

JokaiStevu Stankova.

U toj eti bijae jo sila lanova iz porodice Petrovia. U noi iznenada nahrupe Crnogorci na Hercegovce, i to po nesrei ba na onaj dio, kojim upravljae Smajilaga. Crnogorci budu suzbiti. Od Petrovia umakao je tek jedan IG-godinji Drago Jakovov. Grahovljani se nato predadu sa svojim
vojvodom

Jakovom Dukoviem
odvede vojvodu
te
i

Vujaiem

Alipai, a ovaj
nijih glavara

jo nekoliko znat-

u Mostar,

ih baci

u tamnicu.

Kas-

57
Alipaa Dusti na slobodu uz obeanje, da se uz otkup. od Turaka Junatvo Smajil age prou se doskora po itavom turskom carstvu. Sultan Malimud II. posla mu ferman, u kojem ga imenova paom. ^)
nije ih

nee

vie odmetati

C.

Borba protiv reforama se nastavlja do sloma bosanskih feudalaca pod Omer-paom (18391852)
Sultan

Mahmud
1839.
i

II.

reformator zaklopio je svoje


se
to

oi

30. juna

boriti s

Za itave svoje vlade imao unutranjim vanjskim potekoama, ali


nije smetalo,

ga ipak

je postavio.

da stalno ide k cilju, to ga ovome vladaru ne smije istorija da

sudi po onome, to je on izvrio, nego vie po onome, za ime je teio i to je junaki poeo. Volio se Mahmud sam usporegjivati s Petrom Velikim, za kojim je dakako mnogo zaostao to se tie uspjeha. ivio je i radio u mnogo teim i nepovoljnijim prilikama nego veliki ruski reformator. Sin i nasljednik Mahmutov, AbdulMedid, imao je tek 16 godina, kad mu je otac umro. Oeve reforme nijesu jo uhvatile vrstog korijena i blagoslov njihov ne bijae jo nitko osjetio. Dogaalo se upravo obratno, da je svatko drao, da ima pravo sve nesree, koje su dravu stigle u posljednje doba smatrali posljedicama unitenja staroga i neuspjelih novotarija. Uljed toga bilo je nezadovoljstvo u dravi openito. Muslimani su drali, da su njihova gragjanska privilegija ugroena, a krani nijesu vjerovali, da vlada ozbiljno misli njihov poloaj
poboljati.
Pogibija Smajil age engia. (U Kolu M. H. Ovdje je i literatura o tom dogagjaju.p porijetlu engia: Baagi: Najstariji ferman begova engia. (Gl. z. m. 1897. p. 437. i dalje). Drukije glasi prikaz grahovskog dogagjaja u Hilferdinga o. c. p. 528.-529.
^)

iid:

1908. p. 169.).

53

Abdul Medid
zira.
i

je

bio sretan u izboru ve-

Kormilo drave preuze Reid paa, koji je boravio mnogo na zapadu, specijalno u Londonu, pribavio sebi tako pogled u zapadno evropske prilike. U Londonu je imao prilike vidjeti, kako engleska
gledala
i

francuska javnost

M eh med

oduevljenjem prati rad


u

Alipae egipatskoga,
ideja
i

kojem

je

regeneratora Sultan Mahmud prokrio je novoj eri prije 13 godina putove krvavim aktom, a sad je Reid paa spoznao potrebu, da Turska treba pred "itavim civilizovanim svijetom pokazati, da kani ustrajati na putu, kojim
je pola.

ovjeka modernih

Prvi put je to pokazala barbarskim inom, sada neka pokae da znade upotrebiti drugu metodu, metodu mirnoga rada, kojim se zapoeti nova epoka Turske.

Reid paa mislio je svoju osnovu izvesti tako, da izagje pred svijet jednim aktom, u kojem se

modernim duhom

gragjanska prava, odstraniti najizrazitije zloupotrebe uprave tako Tursku dovesti u red liberalnih drava Evrope. Engleska i Francuska priklonit svoje prijateljstvo Turskoj, a pojava Mehmed Alipae ne toliko vie svraati panje Evrope kao do sada.
razloiti
i

Reid paa nije htio novim ^iktom

stvoriti

novo

stanje.

kojima

tom

aktu ustanovit
i

e se

odmah

principi, u

biti

sadran

proklamiran

budui pravac

turske vlade. Sultana Abdul Medida bilo je lako za taj plan predobiti. Tajne pripreme inile se dulje vremena i najposlije poetkom novembra 1839. bili su svi visoki dostojanstvenici i inovnici uz druge

odline zastupnike duhovnog svjetovnog stalea predstavnici krana sabrani na junoj strani kao saraja u bai, gdje je stajao kiosk od Gulhane.
i i

osobitu pompu dogje ovamo i diplomatski kor. ti dostojanstvenici sabrali su se da uju hattierif sultanov (prozvan od GiJlhane"). Reid paa ga je proitao, a salva od 101 topovskog

Uz

Svi

59
hica,

koji

su

grmili
je

gradu
cima,
nije
je te

itanje toga
prisegao
to misli

nad Bosporom, objavila lista slobode". Na


s

je
taj

hattierif

sultan
nije

veliko-dostojanstveni-

do

sada

bilo u

obiaju.

Haitierif
II.

donio originalnih
prije

misli. Sultan

Mahmud

sve

Zato ima u hattierifu mnogo dvomislenosti. S jedne strane gledalo se predobiti kransko iteljstvo Evrope, a s druge strane hvalenjem staroga, ugodit muslimanskom
izrekao.
hattierifa sastoje

javnom mnijenju. Glavne toke ovog glasovitog


se u slijedeem
:

asti imanja bvim podanicima bez razlike narodnosti i konfesije. Nitko se ne smije kazniti vie nego to sud odredi. Nad nikim se ne moe u budue proglasiti smrtna kazna osim iza sudake odluke nakon istrage. Smrtne osude imadu se s izvjeem opremiti u Carigrad. Dok sultan ne potvrdi osude, ne smije se nitko ni javno ni tajno smaknuti.
se sigurnost ivota,
i

Obeaje

Konfiskacije j.imetka se zabranjuju t. j. po zakonu ne smije se vie plijeniti ostavtina osugjenoga od strane politikih vlasti niti stajati na put zakonitim nasljednicima. Za muslimane odregjuje se novaenje prema broju stanovto srazmjerno nitva u pojedinim pokrajinama. Vojnika sluba
i

odregjuje se na 4 5 godina. Svatko u budue plaati porez prema svoru posjedu imetku. Monopoli zakup poreza u provmcijama imadu se dati onima, koji najvie nude.
i 1

Na osnovu hattierifa" izdavao se niz organikih zakona, koji su spojeni poslije pod imenom Tenzimati hairrije" (t. j. spasonosne, dobre
uredbe).
zaboravili

da su turski dravnici ovoga doba na jednu staru injenicu da je laglje dobre zakone izdati, nego korumpiranu upravu odstraniti. Bili su skloni dobru volju smatrati djelom i mislili time poslii velike uspjehe. Dogagjaji iza proklamacije hattierifa" opravdali su sasvim sud
:

Dakako,

60
Mehmed
to

Alipae,

koji je rekao,

da je sve

ahovski potez protiv

njega.^)

Hattierif nije imao u Bosni nikakove praktike posljedice, premda je bio javno proitan, zemlji vladali su upravljali po starom sistemu muselimi

te

u toku od 8 godina izmijenila su se etiri vezira, troila sve svoje sile, a da nijesu mogli nita

O jednakopravnosti nije bilo govora; uregjena se civilna uprava nije dala provesti, ncgo je stari feudalni sistem vladao i dalje.
promijeniti.

ispravno shvatio hattierif", bistri ravnopravnosti proklamiranoj godine veli on, u Bosni nema ni govora. Taj hatti1839. erif slui engleskim francuskim politiarima, da imadu togod blebetati" po svojim urnalima, da je u Turskoj Eldorado".
je

Sasvim
Juki.
,

fratar

Moramo
jesu
bili

primjetiti,

da protivnici hattierifa

ni-

jedino u

domaem muslimanskom puan-

stvu. Veziri, koji su dolazili u Bosnu, da provagjaju tenzimat, pokvareni turski inovnici, svakim su danom gazili ono, to su morali provagjati. Tim svojim zlim primjerom poticali su i druge, [da rade u njihovom duhu. Veziri, veli Juki, koji jedan za drugim dolaze u Bosnu, nemaju druge brige, ve kako nakupiti od sirotinje blaga, a to ovim nainom on prepusti muselimu, kadijama drugim velikaima, da rade od krana, to hoe. Oni globe, a raja se pritui veziru. Onda vezir ono, to su od nje pootimali od njih sebi uzme, raju praznu pusti, a njih opravdane alje natrag na selimluke ili i njih pritvori i oglobi. Hajduka su pune planine, a varoi kesedija. Ovi osim to globe i cijene krane esio i ubojstvo uine. Ove zloince i razbojnike isti muselimi dre i brane ih, a oni njima za to nekoliko kesa plaaju.-)

')

Ovdje

>hattierif< p.

ovim do^agjajima sr. Rosen 250. 253.


o. c. p.

o.

c.

II.

14. 24.

-)

Juki

153.

61
Ovakovu tmurnu
dostatno
sliku daje

nam Juki,
koja

imamo
da

drugih

svjedoanstva,

pokazuju,

nije pretjeravao.

Vratimo se megjutim na vezirovanje


i

Vedihi-

turski krvolok", kako ga pae. Ovaj ..kranski Juki zove, proveo je neke reforme u vojsci. Od sedam bosanskih sandaka, osnuje on etiri a laj a spahija pod imenom suvari-redife (konjanika rezerva). Ta etiri alaja nosila su imena: zvorniki. Svakom bosanski, hercegovaki, kliski alaju postavi na elo po jednoga miri- alaja
i

(pukovnika)
vizije).

imenuje ostale inovnike po novoj

naredbi. Sva etiri alaja spoji u

Mustaj paa
zato,
jer

erif
je

vi

dvije live (diFazli paa postadoe mir- Uvi ma. ini se, da

Babi
stari

to

uinjeno
nije vie

spahijski

onako

puno

vrijedio.

Spahije
i

sistem i su gledale,

ova konjanika da se otmu svojoj dunosti. Da rezerva" nije bog zna kako funkcionirala, te da je izazvala smutnju, o tome ima dokaza.^) Po tenzimatu bio je uope spahijski sistem ukinut, ali u Bosni se to provelo do kraja istom za Omerpainih vremena. Ruenje lenskog (spahinskog) sistema, po kojem su spahije dobile neku otkupninu ili doivotnu penziju, smanjilo je dobitke begovima agama, pa su oni poeli traili robotu. Vrijedi to osobito za one, koji su imali malene dohotke, jer je za nje bio oikup malen. Mnogi su zaludu oekivali od porte otkupninu. Zbog loga se pogorae odnoaji izmegju aga kmetova, koji su u mnogim krajevima bili upravo patrijarhalni. Poznato nam je, da su ve god. 1840. kmetovi predali tubu na portu posredovanjem bekoga kabineta. Porta je nato god. 1843. odredila, da age ne sile kmetove po svojoj volji na robotu nego da svaka kmetska familija alje na tjedan jedan dan dva ovjeka. Te
i
i i

') Baagi o. c. p. 152. Baagi ne navagja tano godi, nu, kad se ta reforma provela. Valja primjetiti, da su ba miljenici vezira: Babi i erifovi, koji su toboe bili odani sultanu svojim nezakonitim postupkom izazivali bune.

se naredbe

62

God

dakako nijesu obdravale sa strane aga. 1848. bila je lobota saiviin ukinuta (vidi nie!). Ako su u Bosni vladale dezolatne prilike, nije bolje bilo ni u Herce^^ovini. Alipaa Rizvanbegovi
vladao
bili

je ovdje sasvim tiranski. Nezadovoljni su njime krani ali i njegovi nekadanji prijatelji. Ako je samo deseti dio onoga istinit, to nam o njemu njegov biograf pripovijeda, dosta je, da Alipain reim u Hercegovini istorija osudi. Velika mu upliv na vladu preje pogrjeka bila, da je vladu putao svojim sinovima zloglasnim ljudima. Njegov
s
i
i

kavaz-baa Ibrahim
koji je
gubiti.

Dio

je

gadan
dunih

krvopija,

dao poZa 17 godina njegova vezirovanja bilo je pogubljeno ba ni za io lOOO krana. Zato su Dalmaciju.^) mnogi bjeali u Crnu Goru Megjutim Alipaa se tiranski ponaao prema svojim nekadanjim drugovima. Najodliniji su megju njima museliml: Hasan beg Smajil aga. Oni su mislili, da s njime vladati, a on se sada jedan ni malo nije na njih obazirao. drugi muni krivih
ni
i

masu krana

selim intrigirahu uspjeha.


I

protiv njega u Carigradu,

ali

bez

prema obinim muslimanima postupa tiranski. Otima im zemlju na Buni, gdje je postavio glasoviti svoj ljetnikovac. Zapovijedi iz Carigrada nije sluao, a svoju neposlunost pokrio podmiivanjem carigradskih velmoa. Vedihi paa opomenuo ga, da provede tenzimat, ali on nije mnogo za to mano. Kolali su glasovi, da Alipaa alje potajno u Bosnu bundije, da dignu Sarajlije protiv vezira. Buna god. lc4U. u Saiajevu, kojoj je stao na ^ilo

Ah med
*)

ef.

Glodo,
c.

koji je kasnije traio

zatite

513. 514. O nasiljima Alipae pada njegova sastadoe se svi muselimi i bosanski namjesnik Hairuddin paa kod njeg mertve nakon est te se tue, >da e arae uzimo na ti jjodina dana i da su ene trudne pipali, pa im govorili, ce roditi muko dicte, dai ara. (Gledaj G. z. m. 1913. p.
Hilfeiding o.
i

p,

pria mnogo

Colcorilo.

Prije

97.

p. 103.

dalje).

63
u Alipae na Buni, a onda tek pobjegao u Dubrovnik, dokazuju opravdanost te sumnje. Bune su mu bile uvijek razlogom, da otegne provagjaiije tenzimata.^)

Hasan beg Resulbegovi


izgubili su sasvim u njega

Smajil aga

Cengi

povjerenje, kad je Alipaa poeo po dvije do tri kapetanije spajati u jedan muselimluk, u koji je onda namjetao svoje sinove ili rogjake. Smajil aga, pivski, gacki i drobnjaki muselim kao i Hasan beg trebinjski, znali su, da doi i na njih red. Sami dakako nijesu

mogli nita uiniti protiv Alipae. Alipaa, koji je Smajil agu drao najpogibeljnijim, grozio se esto, da mu skinuti glavu. Koliko ga je mrzio, vidi se po tome, to je najmio nekog krvolonog Ferhata Krvave a, da agu ubije. To megjutim nije

uspjelo.

traei

S malo sree radio je protiv Smajil-age, jednako nekoga, da ga potajno smakne i

crno,^orski vladika.-)

Godine 1840. napokon uspije vladici, da se Smajil agi osveti za poraz na Grahovu. Smajil aga imagjae vrlo razvratnog sina Rustan-bega, koji je obeaivao djevojke u Pivi, Gackom Drobnjacima. Drobnjaani potue se vladici i ujedno mu saope odluku, da Rustan-bega pogubiti. Vladika ih odgovarae od tog, jer da ostati stari Smajilaga, a on za osvetu unititi Drobnjake, ako pogine Rustan-beg. On im dadne savjet, da domame u Drobnjake samog Smajil-agu i njega ubiju. Tako lazoriti dom engia. Pod izlikom, da bez njegova prisustva ne mogu pODrati hara ili po drugoj verziji, da se Drobnjaci bune, zatim da rijei neke nepravde i napokon, da ljudi tajno izmegju sebe apu, kako se Smajil-aga boji doi megju Drobnjaane, odkad je ono na Granovu posmicao Petrovie, namamie Drobnjaci Smajil-agu, da dogje megju nje. Na ovom mjestu valja jo zabiljeiti i
i

'^)

Hilferding

o.

c.

p. 525,

-)

ii

1.

c.

p.

171,

64
verziju

Baagievu. Smajil aga je sluajno doao On je naime stpjerao svog zeta vezira Sulejmanpaia uzeti i kodre u Bosnu i postaviti ga mjesto Vehidije. Ako bi mu to za rukom polo, on bi bio maknuo pomou Osman-pae Sulejmanpaia Alipau Stoevia. Zato je poao s dobrom etom, da toboe kupi hara u Drobu Drobnjake,
i i

njacima.^) Smajil-agi

stigao

je

pomo

jo

Ah med

Bauk,

njegov pobratim s 200 Nikiana. Smajil-aga se utaborio na Ml j etiku, na istonoj strani Drobnjaka 5. oktobra 1840. godine. Za burne noi navale Drobnjaci, kojima su stigli po dogovoru u pomo Crnogorci, na agin tabor, te u as nastade mete strano nono klanje. Poto su mu prije jo odveli konje, skoi Smajil-aga (u gaama i koulji) na prvog konja, koji mu je bio pri ruci i ispali kuburu na jednog prisutnog taoca. Smajil aga je naime uzeo nekoliko Drobnjaka kao taoce, jer kao da je slutio, a bio je donekle i upozoren, da se protiv njega neto sprema. Ostali taoci sada skoe, te udare na agu. Netko sprijeda, netko straga. Memedovi: Kad le Smajil-aga pao, povie Ako ga je puka u potiljak ubila, to je moja", dok je Mirko Aleksi odrubio mrtvom agi glavu. Tako pogibe Smajil-aga iz busije. Ahmed Bauk sretno pobjee, dok je kojih 70 aginih ljudi poginulo. Vladika je kasnije primio Smajil-aginu glavu, sablju, oruje i dva konja. Kad je Alipaa Stoevi saznao za Smajil-aginu pogibiju, bilo mu je s jedne strane milo, ali ga je opei s druge strane smetalo, to je tim dogagjajem pao ugled turski kod kranske raje, a porastao ugled Crne Gore. Osim toga javno mnijenje u Hercegovini trailo je od njega, da osveti Smajilaginu pogibiju. Alipaa zatrai pomo u Vedihi pae ovaj mu posla 500 ljudi. I nasljednik VeHusrev paa dihi pae u Bosni
i

Mia

Mehmed

')

Baagi

o. c. p.

156.

65
vojske postave se osim oba Smajilagina sina Dedaga, zatim Hasanbeg i drugi neki hercegovaki ajani. i Vojska hercegovaka navali na Drobnjake u januaru 1841. godine. Drobnjaci i Moraani budu
ljudi.

posla mu 100 Alipaina sina

Na elo
jo

Hafiza

Muhamedbeg

Resulbegovi

a Hercegovci se vralie sa 120 drobnjakih glava, kojima okitie jo svjei grob Gazi Smajil-age Cengia kod Cengia kule u Lipniku. arkanja izniegu hercegovakih Crnogoraca potrajahu iza toga jo do muslimana

hametom potueni,
i

crnogorskih

jeseni god.

1842.

Dok

je
ni

bilo

tih

Hercegovini
tenzimata.

moglo

biti

govora

bojeva, nije u o provagjanju

Husrev-paa (18401843.), Mehmed amil paa (18431844.), OsmanNuri-paa (1844.), Hadi Halili amili paa (1845 1846) napokon Mehmed Ta hir paa (1846(?) ili 1847., do 1850.) Mnogo je posla bilo osobiio za Hadiamilipae sa Krajinicima. Godine 1845. imali su
i

Iza Vehidi pae izmijenie se u dosta kratko vrijeme na bosanskoj namjesnikoj stolici e h m e d

koji su se dijelili u pokrajinske,

po osmanlijskom carstvu provesti t. zv. medlisi, okrune i kotarske. Pae su na taj nain bile obvezane, da u svim poslovima, koji se tiu uprave, sudstva porezne uprave rade sporazumno sa vijeem, dok je egzekutiva dakako ostala u njihovim rukama. Osim muslimana bile su u vijeima zastupane ostale religije.^)
se
i i

Mehmed

Tahir paa, nekada kapudan

paa, a kasnije vezir u Jedreni, poeo^je iza dulje pauze energinije provagjati tenzimat. je stigao u Bosnu, predloi zemaljskom vijeu u Travniku, da se uz redifsku suvariju (konjaniku rezervu) popie po Bosni jo 30.0( vojnika za sluaj potrebe i naorua novim orujem (nizam!). Protiv toga digoe se najprije Sarajlije, a Tahir paa zatrai

im

pomo

^)

Rosen

o.

c.

II.

p. 87.

66 upokori Sarajlije.^) Iza toga je odluio da se baci na Krajinike, U augustu 1849. pobio se s njima kod Bihaa, ali bez osobita uspjeha. Poslije mu zavlada u vojsci kolera, a on sam oboli, pa se vrati u Travnik. Ovdje je dulje poboljevao, neto se oporavio, a onaa mu se bolest povratila on umre (1850.) Prije smrti htio je da napokon razu Carigradu
i

rauna sa glasovitim Babiem eritoviem. Ova dva intrigana na oko su prianjala uz reforme, ali su potajno znala mutiti protiv njih. Kad je Tahir paa bio douo, da su oni krivi prvom ustanku Sai

rajlija,

posljednjem ustanku K'ajinika, pozva

ih

po naroitom poslaniku u Travnik. Oni uz razne izlike otprave poslanika u Travnik, a tajno pobjegnu
u Carigrad, da tue vezira. Odnijeli su novce, veli Grgo, a i sultanova mati bila je Fazlipaina zatitnica i tako se pomognu.-)
fra

navalie portini vjerovnici na tako s njima, da im je dala pravo prikupljanja poreza, od kojih je jedan dio iao u dravnu blagajnu, a drugi su dio oni za sebe pridrali. Vjerovnici, velike engleske francuske banke, povjerie pobiranje poreza zakupnicima, jer nijesu htjeli navui na se mrnje naroda, to ga obrazovana Evropa" uvaljuje u propast. Domai ljudi su se stidili biti zakunnici carske desetine",
nju, a porta se nagodila
i

Godine 1848.

pa su zato
nici

taj

posao obavljali Maedonci.

Zakup-

su plaali gotovim novcem, pa su i oni htjeli, da im se plaa u gotovom i to dobrim zlatnim turskim novcem. Oni su iznugjivali novac od godine do godine, bez obzira na neiodne godine, na koje je nekada spahija uzimao obzira. Kolike je nevolje

zbog toga imao


naravi stvari.^)
')

podnijeti seljak, izlazi

ve

iz

same

tome zanimljivj pria Marti u >Zapamenjima<


p.

p.

13. U.
-)

Zapamenja

13.

Babi

Serifovi

zasluili

bi

posebnu monografiju.
)

Holeek

o. c. p.

7980.

67
<opet

Poto su age teretile seljaka robotom, dolo je do intervencije preko Bea. Tada je porta fer-

manom
robotu

na Tahir pau ukinula sasvim


(1848.).
i

Tahir paa pozvao je na to u Travnik sarajevske pae: Mustafu Babica Fazlierifovia; iz Zvornika pau Vidaia, iz Banje Luke Ali bega Dinia, iz Tuzle Mah ni ud pau Tuzlu, iz Bihaa Mehmed pau Bievia. S njima su bili pozvani sarajevski vladika Ignjatije i neki franjevci Paa proita portin ferman. Kada su bosanski velikai razumjeli, da ih ukidanje robote mnogo otetiti, dogovorie se i predadoe pai molbu, a s njome dakako i novaca. U molbi su traili, neka se krani obveu, da mjesto robote daju u napredak be-

Mahmud

govima agama treinu rada s njiva pola livada, a da im zato begovi age plate njihove gragjevine, da im naknade trei dio troka oko ogragjivanja polja plaaju za njih porez na zemlju. Paa velikai su sumnjali, da e krani bez Glpora pristali na treinu, pa stadoe smiljati, kako
i

prevarili seljake

portu.
iz

Pozvae zato u Travnik

znamenitije knezove

svih nahija, pravoslavne sve-

enike, franjevce
rekoe:

iz

nekoliko katolikih upa, pa im

Porta ukida robotu, ali zato treba svi kmetovi begovima da daju treinu.
Knezove kao da je udario grom, ali se poklonie do zemlje odgovorie Pokoravamo se svemu to naredi sultan vlast". Za ovakav odgovor dobie neki kmeti za nagradu po kabanicu, a neki po 50 groa gotovog novca.
i
:

sastanku vidjee knezovi, da ih mame rup^. Poto im je ivot bio mio, nijesu se odupirali, ali odgovorie dvomisleno: Pokoravamo se sultanu i njegovoj vlasti". Ovo je znailo, da su

Na ovom

vuje

kmetovi

spazili zamku i poznali, da begovi rade za sebe. Znajui begove kao buntovnike protiv sultana, stavie S3 svojim odgovorom pod zatitu sultana i

vlasti.

Ali Tahir paa,

kao obino bosan6*

08

jama vlade. On

ski veziri, nije mislio raditi u intencije diao s begovima, jer je imao u Posavini imanja, koga je vlada oduzela Husejinu kapetanu. Kmetovi su do sada ovdje plaali devetinu, a Tahir paa htjede im natovariti treinu. Kad su se etiri kneza tome usprotivila, dao ih je Tahir iibati. Dva kneza su od toga poginula, a dva
ostala iva. Ovako su pretstavnici centralne vlade izvagjali njene leforme. Nije ni udo, da su se do-

mai

begovi

tim

reformama

mogli

tako

dugo

uporno

protiviti.')

Kada su u Carigradu saznali za nesretnu vojnu Tahir pae u Krajini, uvidjeli su, da nije za vezira bilo dosta 4 - 5000 vojnika. Odluie zato, da se bosanski feudalci jakom rukom pokore i reforme poto po to provedu. Ovaj posao bio je povjeren

O m e r p ai
mente
kao

Latasu.^)

Omer paa rodio se god. 1806. u selu Janja Gora, opine Plaki, ogulinske regisin

nadporunika.

Zvao

hajilo Latas. U vojnikoj gospikoj

se tada Mikoli odli-

kovao se kao izvrstan gjak, teje 1827. bio dodijeljen nakon svrene kole kao kadet feljbaba stoeru.
') Sr. Hilfeiding Holiek o. c. p. 77. 78. p. 436.-438 tome, kako se ni ovih, po kmetove loih ugovora i-ijesu age dizale, pripovijeda opirno Juki o. c. p. 150. 151. Sastanak u Travniku crta opirno i franjevac M. Nedi. i fra Luku Dr op uOn je uz fra M ar j ana unj Ijia b;o zastupnik latinskOj^ milleia. Tako iz njegovog pripovijedanja sazoajtmo, da se agama begovima prikljuio u pitanju treine i pravoslavni vladiiia Ignjatije, dok su katoliki zastupnici bili protiv treine. Nedievo pripovijedanje mnogo se razlikuje od onog Hilferdingova pouzdanika (ijeratinski perivoj god. 1908 br. li. p. 169. 171.).
;

pitanju valja jo pog'edati Kmetovsko pitanje u B. i H. p. 26.-28., i Boi: Agrarno pitanje p. 43.-45^

O ovom
-)

Hrania:

Za ivotopis i rad ovoga glasovitoga poturice upuna Dr. Koetschet: Erinnerungen aus dem Leben des Serdar Ek-em Omer Pascha. Sarajevo 1^85. Dr. K. bio je tjelesni lijenik Omer pain. Njegovu vojnu u Bosni detaljno je opisao Juki u 'anku: Omer paa bosanski Turci (bos. prijatelj III. Zagieb 1801.).

ujem

69

Odavle je dazertirao. Dr. Koetschet misli, da je to uinio zbog nekih novanih neprilika. Preavi u Bosnu, doao je u Banju Luku, gdje ga je primio u svoju kuu Hadi Aliaga Boi, kod kojeg primio ime Omer. U Banjoj je preao na islam
i

Luci proboravio je dvije godine, marljivo uio turski kratko vrijeme pred ustankom Husejinovim ostavio i Banju Luku i otiao u V d n. Zapovjednik vidinske preporui ga tvrgjave Ibrahim paa ga zavoli velikom veziru Husrev-pai. Doavi u Carigrad
i i
i

postade kapetanom i uiteljem tehnikog crtanja na novo osnovanoj vioj vojnikoj koli, gdje je svratio sultana Mahmuda II. Ovaj ga imenuje nae panju majorom uiteljem crtanja pisanja prijestolonasljedniku Abdul Medidu. Zato vrijeme postao je Omer Latas pravi Osmanlija". marljivo je ulemom s
i i i

Mnogo

opio
i

posjeivao damije.
postade brigadirom odlikovao se u raznim

smrti Mahmud II. dobije naslov pae. Kao takav


Iza

vanim misijama
God.

Srbiji
protiv

Albaniji.

Kurda, koji su Uguivi tu bunu, bude odlikovan mu ira {marala). God. 1848. 1849. okupirao je radi ustanka podunavske kneevine, a sada je prihvatio teku zadau, da skri bosanskog plemstva, koje je toliko briga zadavalo carstvu. Ljeti god. 1850. osvanuo je Omer-paa s velikom pratnjom u Sarajevo. Imao je 11 bataljuna infanterije po 750 momaka, jednu poljsku bateriju i neto konjanitva. U pratnji njegovoj nalazio se

1846. bio je poslan se digli protiv tenzimata.

au

mo

Skender-beg, nekadanji grof Ilinsky.^


Kad
je stigao u Sarajevo, mjestu, gdje su to uinili

Kara Mahmud paa dao je staviti pred viegradska


)

adore na istom Eugen Savojski na Gorici. Dva bataljuna


popeo
princ
je

vrata.

Ve

prije

toga

rivanja

Nepopravljivi pijanac i na glasu radi svoga pretjehvalisanja (Skendcrpa'jade !) Umro od deiirium

tremensa 1861. godine

70
bili

su u

Sarajevo

pozvani

bosanski

odlinici,
i

da

uju carski ferman. Megju njima nalazio se sijedi Ali-paa Rizvnnbegovi. Njegov biograf nam
pripovijeda, da je poslao iz Mostara pred Omer-pau Novu Varo svog sina Hafiz-pau vladiku Josifa, da ga prate do Sarajeva i da ispriaju nje-

govu odsutnost starou. Omer paa

nije

htio ni

jednog ni drugog primiti, nego ih je poslao natrag s nalogom, da sam Alipaa dogje u Sarajevo. Alipaa naime nije u poetku ozbiljno shvaao Omerpainu misiju.

Mi
za n
i

emo",
i

govorio

je

on,

sabrati
i

dat

m 2030 mostarskih prosjaka emo mu 50000 groa neka ga vrag:


z a
i

e
je

nosi, otkuda je doao".') Drugi dan iza dolaska proitan je uz veliki vojniki sjaj jeku topova carski ferman pred musalom, koji je glasio na nj na novog vezira H afiz-pau, nasljednika Tahirpae, iz kojega se razabralo, da je Omcr-paa imenovan zapovijedajuim generalom u Bosni sa zadaom, da provede hattierih. Kada su prisutni bosanski ajani obeali,-) da
i
i

ga podupirari u provedbi tenzimata, povratio ih Omer-paa svojim kuama, samo je pridrao u Sarajevu Alipau, jer se bojao, da mu ne p avi neprilika u Hercegovini, a znao je da su svi nezadovoljnici upirali

oi

nj.

Nezadovoljnici

su

po-

stupali oprezno. Vidjeli su, da Omer-paa ne pozna ale i da su sada nastupila ozbiljna vremena. Osobito ih je ubilo, to se i Alipaa doao pokloniti

u Sarajevo. Drali su, veli Juki, da nema nad njim nikoga, koji bi mu mogao zapovijedati da bi se svi prije pokorili carskoj zapovijedi nego oiu Jedva je proteklo dva tjedna poslije ovoga dogagjaja, zau Omer-paa, da se Posavina i Zvoii

) HilferdinjT
-')

o. c. p.

537.-538.
tolike

^nahodei se

usrijed

vojske megju

napere-

nimi topovi *.

71
nik

miu

Krajina. Zato pogje


dolazili su

odmah

u Krajinu.

Ve
i

u Banjoj Luci

obeavali sve i sva. vogje krajinika Ali

Redi
Omer

(bajraktar

U Kadi, Ibrahim Kapi od Vrnograa). U Bihau postavi


i

brojni krajinici Prijedoru poklonie mu se

mu

za muselima

mjesto

glasovitog

zulumara^)

Mehmed-pae

Bievia,

Jakub-bega.

Jedva IO je Omer-paina vojska odmakla pete, pukne u znak opega ustanka top u Cazinu, a krajinici izaberu Aliju Kadia vogjom i poglavicom te oijeiaju carskog kajmakana.

Dok je serasker Omer-paa boravio u Krajini, otpustio je na svoju odgovornost bosanski namjesnik Alipau kui u Mostar, da uredi stanove za dva tabora nizama, koji su bili odregjeni za Mostar. Alipaa udari u Mostaru na otpor i konano se povue na svoj ljetnikovac na Buni. Na elo nezadovoljnika u Hercegovini i Mostaru postavi se glasoviti Alipain Kavaz-baa Ibrahira-aga. Alipaa zatrai od Omerpae i tim je htio pokazati, da nikako ne stoji u vezi s ustaama. Ustanak je mepjuiim planuo i u Posavini. Omcr>paa mislio je iz Sarajeva preko Travnika, Skoplja, Duvna, Ljubukog kienuti u Mostar, ali stigavi u Travnik promjeni osnovu, jer su Posavljaci bili ve, idui prema Travniku, stigli doepa. Druga vojska ustaa ila je od Zvornika i Srebrenice prema Kladnju.

pomo

Ibrahim Kavaz-baa imao je od Konjica poi na Sarajevo, gdje se imao sjediniti sa Sarajlijama, koji takogjer dii ustanak. Serasker pie u Bitolj po pomone ete, a u Sarajevu naloi divizijonaru Avdipai, da grad okrui topovima neka na prvi i najmanji pokret pali. General I b r a h m-p a a bude otpremljen prema Kladnju, Skender-beg ode sa 1000 momaka protiv Konjica, a sam Omer-paa krene protiv Posavljaka i raspri ih kod Vranduka. Po drugi put se obori Omer-paa na ustae podno planine,

Vujak

Sr.

Lopai: Biha

p.

116 117.

72

pa kad

ih

je

ovdje svladao,
prije

prodre

preko
z
1

daca
bjegao

do Tuzle.
je

Ma h m ud-paa Tu

Grapo-

ve

Baagi

veli,

u Vinkovce, jer nije ht o, da se pridrui ustaama.


i

paa Vidaji
Iz

Ma Osma n-begTuzli, sin Mahpomo

kako hm ud-

Srbije u Carigrad. Tuzle, gdje je razgrabio imovinu Tuzlia, krene Omer-paa u svom generalu Ibrahimpai, koji se nalazio u najveoj neprilici, poto su ga ustae sa svih strana opkolile. Oslobodivi ga opsade, povrati se u Tuzlu. Ovdje mu dovedu tuzlanskog pau druge posavske orvake, koji su mu se na vjeru predali i doli iz Vinkovaca. On sve zajedno okova u gvosje i povede u Sarajevo. Tuzlia je Omer-paa doveo na samarici u Sarajevo. Dok je jo Omer-paa u Posavini boravio, dao je
i

mud-pae Tuzlia pobjegoe preko

Avdi-paa zatvoriti Mustafa-pau Babica, koji Posavljanima obeavao pomo. Tako se napokon stalo na put dvolinosti ovog nasilnika. Bosanski vezir Hafiz-paa doao jesOmerpaom u sukob radi Omerto, kako neki misle, painog postupanja protiv bosanskih velikaa. Zato je bio svrgnut, a zamijeni ga H a ru d d n-p aa. Ovaj je preko Sutorine doao na Bunu ovdje je zamolio Alipau. da ga provede kroz Mostar u Bosnu. Poto 10 nije bilo mogue, jer su svi putevi bili zaposjednuti ustaama, otpremi ga Alipaa sa svojim sinom Nafiz-paom, koji ga je samo donekle pratio, preko Gabele, Ljubukoga Duvna u Travje
i
i

nik, te u

Sarajevo.')
je

Spomenuli smo, da

u Hercegovinu. On je itavu proveo u Konjicu. S ustaama


^)

Skender-beg bio poslan zimu I8')0 godina


se

borio

na

Bo

r-

Ovom

prigodom,

veli

Raagi, rekao
i

ie Alipaa:

Ako

provedete tenzimat
nedeie
p. 169.)
z.

ih dola podataka u dr.

m. I9l3)

30 godina, (o. c. Hairuddin-pae na t^unu ima zanimivih orovi: Iz dnevnika Prokopija okoiila (Gl. On nam opisuje bunu Mostaraca protiv Alipae
IvU
i

moi
96).

Bosni odrati ni punih


u

Hercegovini,

(sr.

osobito p.

72>-

a, ali je vie s pregovaranjem uspjevao. Stigao ka je u Mostar tek 1851. godine bez puke i noa. Doavi u Mostar pozva s Bune Alipau. da dogje

kao vezir primili glavni grad Hercegovine. Skenderpucanjem s bcg ga doeka s velikim poastima
i

topova.
skut.

Sam je izaao pred njega U noi se megjutim situacija

der beg unigje Alipai i proita kojoj se liava svake asti. Zatim mu oduzme niane, te ga sa sinom Hafiz-paom odvede u tamnicu. Ovim asom prestade gospodstvo Alipae u Hercegovini. Treeg sina, R z v a n-b e g a, poslao je bio Alipaa s unukom Arif-begom u Sarajevo da estita seraskeru povratak iz Posavine, ali ih
i

poljubio mu promjeni. Skenmu nareabu, po


i

serasker dade utamniiti.

'^)

stigne i serasker u Mostar, da trai sve razgrabljeno, Alipaino blago, ali je tu bilo kao to je on razgrabio blago Tuzlia. Odavle je seraskeru valjalo poi, da obrauna jednom ozbiljno s krajinicima. Bosanska Krajina, osobito ona preko Une, uvijek se najee opirala carskim naredbama. Krajinici ne samo da nijesu nita davali u carsku blagajnu, nego su jo i iskali, da se njima daje

Napokon

ve

neka starinska plaa u ime uvanja megje.

dine
bliku.

1832. 1851. Protiv nje su

Od

go-

imali
ili

su

pravu repusvi veziri,

gotovo

mnogi

su krajinici izginuli, mnogi prognani, ali se neki i opet povratie i ostadoe i dalje buntovnici". I na hrvatskoj su granici etovali, koliko su mogli, sve do godine 1845.- ali poto ba tamo nije bilo vie lako robiti i plijeniti, to je eiovanje u Bosni bilo obino njihovo izdravanje. Zemlje su im puste i neobragjene. Oni samo toliko kukuruza posiju, to im je za kuu prezimiti potrebno, za ostalo se ne brinu. Isti bezi su ovdje siromani, jer malo koji kmet moe megju njima ivjeti.

*)

Drugi sin
Sr.

-)

Nazif umro je Lopax o. c- p. 112.

neto prije ovih dogagjaja.

Nove reforme
ko'i

74

smatrali su za vlake obiaje, pravu vjeru. Juki pripovijeda,^) da su u Carigrad poslali Red ica, a on se vratio sa stranim porukama. Poevi od Mitrovice i nae Kladue dalje nigdje nema nae prave vjere." On

mrae

ju je traio

Tamo

nit se
i

u Krajini

u Carigradu, ali je tu ni od lijeka nema. ui, nit se klanja. Jo prave vjere ima bolje nam je svima izginuti, veli Redi,

nego se vlahu

Omer-pai

predati.

Krajinici se podijelie u

tri

vojske. Jedna

je

pod Kadiem preko Prijedora pola


Luci. Ali

prema
te

Kedi

bio je

niega pnrijetla,

BanjoJ je ba

zato
s

imao mnogo

pristaa

megju seljakim svijetom.


zatvori se

Kajmakam banjaluki, Ali-beg Dini,


nekoliko stotina banjalukih muslimana a neto se Banjaluana pridrui Kediu.

grad,

preda poslije grad


Kapi Trea
i

Ali-beg pobjee put Kotora.


i-

Varcara stigao pod Jajce. vojska, Redieva, imala je ii na Glamo Lijevno. Poslije se sastadoe sve tri vojske kod Jajca Jezera. Omer-paa pohiti iz Mostara preko Lijevna, Kupresa, Skoplja uz Vrbas pod Jajce. Skender-beg udari kroz Glamo prema t\ljuu, da suzbije Reje

preko

Kljua

dia.

Kapi
iz

se

pred
te

Omer-painim
sjedmio
Jezera,
s

topovima
i

vukao
bitka.

Jajca,

se

Kadievom

poRe-

dievom vojskom kod

gdje se zametne su se ovdje boriti s Arnautima i nizamom, pa doskora izgubie bitku. Jedno 1500 ustaa pokri bojno polje. Kapi je na bijegu ubijen u Zmijanju selu Paviima od glaAlimokih muslimana za 5000 groa. Redi Kedi pobjegoe u Hrvatsku. Kedi se iza godinu dana povrati u Sarajevo, te je kao bimbaa baibozuka bio poslan na crnogorsku granicu, gdje je
Nevjesti krajinici
imali
i

doskori

poginuo.
to
je

Omer-paa na
Banju Luku, gdje
')

ode iz Jajca preko Varcara u stigao prvih dana proljea go-

Juki

1.

c.

p.

55.

75
Prvi konak na lom pohodu bijae na Sitnici, a drugi na Dobri nj u. Dok je jo bio pod Jajcem, stie onamo Ibrahira-paa s jednim dijelom vojske, u kojem je vodio Ali pau Rizvanbegovia. Ovaj nekadanji hercegovaki sultan jaio je sada na mravoj samarici pod straom, a sin mu je Hafizpaa pjeice pred njim vodio konja za ular. Telal je vikao po ariji u Jajcu, da svak ide gledati Ali-pau. Ovako je Omer-paa odluio

dine 1851.

voditi Ali-pau kroz svu Krajinu

Bosnu, da vide u koga su se pouzdali". Na Dobrinju dogodila se megjutim alosna epizoda, koja je prema Koetschetu
i

izazvala konsternaciju megju begovima i agama a veliku sjenu na Omer-pain znaaj. Ovdje je i naime iznenada Omer-paa promijenio svoj plan,

baca

da

pau okolo voda dade ga po strai ubiti. loga dao je pronijeli glas, da ga je straa nehotice ubila, btraar je toboe drijemao, a puka mu se omaknula tako se dogodila nesrea. Neoprezni vojnik je bio uhapen, aii ne ostade dugo tajnom, da je taj isti vojnik kratko vrijeme iza toga u svom selu u dalekoj Anadoliji udobno puio svoj ibuk". Ali-pai bilo je tada izmegju 75 80 gonina. Juki, koji ba Ali-pau Rizvanbegovia ne brani, velei za nj, da i stotine godina proi, dok se hercegovaka raja osvijesti i oporavi od njegovih zuluma, ovako veli o tom inu: da nikom
Ali
i

Iza

koji ljudsko srce ima, nije moglo biti milo, da je Ali-paa bio tako

muen

razbojniki ubijen"
bi
<^e

jedva moglo

Dr. Koetschet dri, da sumnjati, da Ali-paa nije bio

neduan u ustanku. Omer-paa je iz Mostara poslao porti teke dokaze sukrivnje Stoevia na ustanku. Carigradska vlada se ljutila, jer je mogla raunati na zahvalnost vjernost Alipae. Neda se ustanoviti, da li je Omer-paa dobio kakav mig, da ga
i

odstrani

ili

je

sam

radio

na

svoju

odgovornost^).

) Koetschet o. c. p. 26. okoiilo ovako biljei Alipainu pogibiju: Alipaa Rizvanbegovi vezir od cijele Hercegovine umre a u e n i j u Omer-pae seraskcra u Banjoj Luci oko 20. oujka ib51. (Gi. z. m. g. l^i:5 p. ILI).

76
Znamo samo
te
to,

da

opetovane

tube
i

familije

ne

postigoe nita. Sinovi

mu Hafiz

Rizvanbeg,

unuk Arif-beg odoe u progonstvo. Imetak porodice bio je konfisciran i to kako Marti znade za nekakovu tetu, to ju je ustanak u Hercegovini prouzrokovao. Neka saska firma sjekla je borove grede u planini Borcima Ona je sagradila velike zgrade, ceste i uprije, da grede s planine svede u dao je sve to u Neretvu. Ibrahim sruiti i popaliti. 200.000 forinti platila je porta teie dobara,^) koja su tek iz sekvestriianih Sloevia godine 1878. porodici povraena. Vidi se, da je vlada Omer-paino djelo odobrila. Bila bi nepotpuna naa slika silnog hercegovakog velikaa, da ga jo s jedne strane ne prikaemo. On nije bio samo nasilnik. Pozna o je kucaj". njegovo geslo: Ili puka pucaj, ili Vjeran tome geslu, on je mnogo uinio korisna u ovdje Hercegovini ma da metoda njegovog rada

Kavazbaa

eki

u zaslugu, da je digao gotovo zanemareno vinogradarstvo u Hercegovini. Poeo je sijati pirina (na Ljubugkom polju),-) brinuo se za sijanje kukuruza, sagjenje krtole i du'iana. Dobavljao je o svom troku podijelio masline razno juno voe kao smokve narodu, da sadi i oplemenjuje zemlju. Poeo je sa bijae tiranska
i

nasilna.

Njemu

se pripisuje

diti

dudove.

Omerpaa ode
kamo
je
je

iz

Banje Luke

prema Bihau,

ve prije

prispio Skenderbeg.

Kod Krupe
okraja.

dolo do posljednjeg

veeg
je

Krajem aprila (27. aprila 1851.) u itavoj Bosni uguena. U Omer-pau ve u Travniku. Ovdje
lOdO suanja,
runo.
')

bila je buna maju nalazimo


bilo

preko

kojima
je

je
s

Od

toga

400
p. 20.

Omer-paa postupao vrlo gvogjem o vra'.u oprem-

Zapamcnja
Godine
Blau
p, 21.

1868.

pirina

(Sr.

Reisen

raanalo se na etvu od 150.0 in B. und der H. Berlin 1877.

kg.
p.4:^).

Zapamenja

77
Ijeno u Carigrad.

putu,

Neki su unovaeni, neki umrli na bili otputeni otkupljeni. Manji krivci vratili se svojim kuama godine 1853. Ujedno poginulo oko 60C0 Bonjaka, a 13 okraja bit 20.000 uzeto u vojnike. Silno blago pade u ruke Omer-pai. Tako je napokon skrena

dok su neki

mo
i

bosanskih feudalaca.
Bosan^ki krani su s eljama doekali Omer-pau, ili nikada provesti reforme i paa muselima. Omer paa
i

najljepim

nadama

se sada stegnuti prevelika vlast

mislei, da

ih je u tim mislima i pismeno usveenstvo usmeno vjeravao o carskoj milosti, ako buntovnici budu

utvrgjivao.

On

je

svladani.

Poznati bosanski knjievnik fra Juki poslao nego to je u Bosnu stigao prvu svesku svoga Bos. Prijatelja". Drugu svesku po-

mu

je jo prije,

sveuje Juki Omer-pai kao provagjau reforania. S pobratimom Martiem pjeva Juki (Bos.
II. Slavodobitnicu svietlomu gop. I.): spodaru Omer-pai, prikazanu mjesto sviju krana Heru Bosni", gdje se opisuje buna po Bosni cegovini pobjede Omer-paine. Za pohoda Omerpaina u Krajinu stoji fra Juki s njime u linom dodiru, a prije toga mu pismeno javlja kretanje krajinika. U Jajcu je dao Omer-paa Jukiu 50.000 groa dva velika koa kukuruza, to Juki podijeli megju krane. Krani su davali hranu i podvoz za vojsku, a obeano im je, da im se sve to platiti. Dug je bio narodu u visini od 6 milijuna groa, koji narod nikada nije dobio. ^) Megjutim, kad je Omer-paa skrio feudalce, bacio se na krane. Veli se, da mu je vezir H airuddin-paa, s kojim je doao u sukob, rekao: Kad uniti sve muslimane, ta misli s ovim zemljama?""^) Da mu se ne rekne, da je vlah, poeo je

Prijatelj

^) Sr. Ljetopis katol. Prijatelj III. p. 193208).


-')

crkve u Bosni godine 1852- (Bos.

Baagid

o. c. p. 173.

78

krane

proganjati. Izda nalog, da se u jedan


je
i

dan

pokupi oruje od krana, to


je

provedeno. Strogo

dalje Omer-paa pripazio na sveze, to su ih bosanski krani imali sa susjednom Hrvatskom i Srbijom. Omer-paa je toboe uniao u trag nekom panslavislikom drutvu i agitaciji megju rajom. Kao rtvu ovih panslavistikih agitacija utamnii Omer-paa svog negdanjeg prrjatelja i pratioca fia Jukia, koji je bio otpremljen u Carigrad. Imade i verzija, da je Omer-paa bio u Carigradu opanjkan,

da s Jukiem smilja, kako bi se Bosna otcijepila od Carigrada pod njegovom upravom postala samosvojna kao Egipat^). Krani su se dakle prevarili u svojim nadama. Sam Juki, koji je nekada s tolikim nadama oe kivao od Omer-pae reforme, ovako se jada na Omerpaino doba: Turin kranin na nita je dotjeran u prosjake je otpraen. Sjeme, koje je on posijao, ragjati unaprijed draom glogovinom.-) Ili opet na drugom mjestu: Proi 100 godina, a rane im (Bosancima Hercegovcima) ne
i

stei!

ono, to su pogubili ikad vie im praoci stekli, to sad sve ode Arnautu i nizamu u torbu. Krajem ljeta godine 1851. povratio se Omerpaa u Sarajevo, gdje je ostao do proljea godine 1852., da bdije nad organizacijom nove provincizarasti,
niti

Od

vie stotina goiina, to su

jalne vlade.

dom

Sarajevo postade glavnim grasjeditem vezira. Bosna bude podije(sandaka),

ljena na est okruja

okruja

opet

mudirluke
^)
i

ili

kae.

mudirlucima vre policajnu

p. 27.
(p.

Jukiu vidi Alaupovi I. Fr. Juki p. 1118. Zap. Juki je u svom Zemljopisu povjestnici Bosne 156 1.^9.) publicirao jednu spomenicu pod naslovom:
dalje.
i

Zelje i molbe Kristjanah u Bosni i Hercegovini, koje ponizno prikazuju njecrovom carskom velianstvu sretno vladajuem sultanu Abdul Medidu (u ime 600.000 hristjanah) Ovo se doznalo i na porti, te mu se veoma zamjerilo (Sr. Markui-karica: ivot i rad I. F. Jukia p. 88.)
-)

Juki

1.

c.

p. 70.

79
vlast mudiri, u okrujima kajmekam. Sudbenu vlast u mudirlucima vre kadije s medlisom, u okrujima kajmekami. U Sarajevu je medlis za cijelu Bosnu.

Tu nema kajmekama, nego


je

sudi mulla. Hercegovina do godine 1865. imala svoju vlastitu administraciju. Namjesnik hercegovaki samo je u onim stvarima podregjen bosanskom veziru, koje se tiu bla-

gostanja obiju pokrajina. Spahijski sistem bude odstranjen. Iza nekoliko godina budu opet timari dozvoljeni samo uz uvjet, da ona lena koja, jo postoje ne mogu prijei na djecu timariota. Zapoelo je pregledavanje spahijski dokumenata. Jedan je radio na tom, veli Marti, cijele tri godine, pak pronaavi da je mnogo berata nezakonito prenijeto s oca na sina, gotovo ih je Vio unitio.') Spahije izgubivi desetine dobili su odtetu, koja je odgovarala jedva Vi kapitala, koji im se oteo.
>

Novaenje bude uvedeno,


obaviti popis
radi

ali jer

se nije

mogao

krimskoga rata, zadovoljila se vlada s pozivom od 3000 vojnika. Faktino je novaenje provedeno tek u doba er if-Osman-pae. Agrarno pitanje ostalo je netaknuto. Dr. Koetschet veli, da mu nije poznato, da li je Omer-paa uope imao moralne smionosii predloiti porti makar togod, da se pop'^avi stanje raje. Poznato nam je, da je Omer-paa dao telalima razglasiti, da krani ne trebaju vie pred begom ili agom silaziti s
konja. Ovo je bilo skoro jedino, to je uinio kranima. Kako se vidi vrlo malo. Za Omer-pae dala je porta proglasiti sve ume dravnima. Omer-paa koji je portinu naredbu izvrio, rekao je begovima, da e im vlada vratiti ume odmah, im pismeno dokau, da su
njihove. Begovi to nijesu mogli dokazati. Sekvestracijom se uma postiglo to, da ih je vlada dala na uivanje narodu. I narod i pojedinac smjeli su besplatno uzimati, to im je bilo potrebno za gragju
i

")

Zapamenja

p. 40.

-80
gorivo, a da zato ne trae odobrenja od u sluaju, ako je ko htio sjei za prodaju.
vlasti

osim

pitanje uregjeno

je

umsko inae zakonom tek


i

godine
rajevu
s

1869.

U doba Omer-poino pada osnutak neralnog austrijskoga konzulata u


ope

geSa-

(1850.). Omer paa ba nije ivio u skladu austrijskim konzulom (Atanackovi). Pravio je u

smetnje i austrijskoj trgovini. Beki kabinet se direktno tuio protiv njega u Carigradu.^)

^)

Rosen

II.

163164. Zapamenja

p.

34.

Marti go-

vori s osobitom simpatijom o

Atanackoviu.

IV.

PREGLED VANIJIH DOGAGJAJA POSLIJE PADA BOSANSKIH FEUDALACA DO USTANKA U HERCEGOVINI (1852. DO 1875.) TOPAL ERIF OSMAN-PAA
(18601869.)
ostavio je Sarajevo u proljee velikom pratnjom i uz najveu vojniku pompu. Sarajevsko stanovnitvo stajalo je u spaliru sve do viegradskih vrata. Koliko je kletava dakako tihih na nj baeno, to znade samo bog, veli Koetschet.^) Orr.er-paa otiao je u Bitolj, gdje je dobio nalog, da koncentrira ete u gornjoj
s
i

Omer-paa

1852. godine

knez Albaniji. Uzrok tome bila je Crna Gora Danilo, te ustanak nekih hercegovakih plemena. Radi nesregjenih agrarnih prilika u Hercegovini, a osobito u onim krajevima, koji su graniili s Crnom Gorom, gdje je jo i ova poticala Herna otpor, ve je dulje vremena kipjelo. cegovake oblasti pole su protiv uzbunjenih plemena, da ih pokore, a ustae, smatrajui se nesigurnima kod kue, umakoe u planine. Glavni vogja jugoistonih plemena bio je rodom iz Zubaca, o kojem jo kasnije imati prilike da govorimo. Nekoja plemena sasvim se tom

Luka Vukalovi,
kao
n.

emo

zgodom oslobodie ispod

turske vlasti

pr.

Grahovo.
')

o. c. p. 32.

Prokopije

okorilo
Sr.

njegovog odlaska

(17. aprila:

orovi

zabiljeio je i dao Gl. z. m. p. 103),

82
Omer-paa je udario tabor polovinom decembra 1852. u Podgorici. Knez Danilo, osjeajui, da nije dosta jak da bi mogao odoljeti svom^ protivniku, poslao je ujaka Gjorgja Petrovi a u B e , da zamoli Austriju za intervenciju.. Austrija je na to poslala grofa Leiningena u posebnoj misiji u Carigrad. Poto se i onako pripremao lat s Rusijom, naredi porta Omer-pai sredinom marta 1853., da obustavi daljnje operacije. U sVemu se ratovalo tri mjeseca, krvi je prolivenodosta, a nijedna stranka nije imala nikakove koristi od toga. Mir nije bio sklopljen, a sporna

pitanja

izmegju Crne Gore


i

Turske

ostadoe

dalje nerijeena. Zato su s^mo-

bila obustavljena oficijelna neprijateljstva, ali etovanja s hercegovakim plemenima trajala su sve onamo do godine 1858. Crnogorci nijesu stupili u otvorenu akciju za krimskoga rata protiv Turske zato. jer je Austrija energino prisilila kneza Danila na

neutralnost.^)

U
Giridli

Bosni

je

dotle

izmijenio

Hairuddin-pau
a

Hurid Beograda, gdje

Velijjudin-paa (1852.), Mehmed paa (1853.~1856.) koji je


je

ovog
iz

doao
ili

bio

u h af

z (upravitelj

uvar

gradova). Kranska vrela o njemu vrlo lijepo govore. Jedni hvale njegovu naobrazbu, a drugi ednost, dobrotu i potenje. On je ugodio svima: Turcima, Latinima pravoslavnima. PiCd njegovim sudom bili su svi jednaki -). Kneevi spominje,") da se za njegova vladanja dobili franjevci od sultana dozvolu, da grade 9 crkvi. Marti mu spominje kao osobitu zaslugu, to je ukinuo posebne haralije, koje su kupile taj porez od krana i povjerio kranskim
i

')

Prema pripovijedanju generala Stratimirovia

ruski

je general Kovalevski Crnu Goru nagonio na rat s Turcima; Stratimirovi je bio po-lan od Austiije, da to sprijei. (Isp. Uspomtne generala Stratimirovia. 1913. p. 67.).

Be

-)
')

Hilferding o.

c.

642.
p. 89.

Carsko-turski namjesnici

83
fratrima i popovima, da oni kupe taj hara i uruuju financijskoj upravi. To je tako dugo trajalOy. dok porta nije uope hara ukinula. Bilo je to 10. maja 1855., kad se porta odluila konskripciju pro-

na krane. se samo jedan Odregjeno je dakako, da dio od kontingenta, to na svaki narod otpada unose traiti ratni porez. vaiti, a od Oitalih
iriti
i

Krani

nijesu

bili

time

zadovoljni,

jer

jedne>
protiv^

strane nije krana, a

im
s

bilo milo,

da se moraju
taj
ili

boriti

druge

strane

je

porez,

koji

se

zvao

bedelija, askerija

vojnica

(voj-

nina?)^) teko titao narod. Prema jednoj vijesti iznaao je on 40 pijastra od svakog mukarca, te su tako kue, u kojima je bilo 7 10 mukih lanova, morale platiti do 5')0 pijastra. Muslimani nijesu plaali askerije. Kad je dolo do rata, kiani su
morali davati podvoz, hraniti sebe i konje na svoj raun, a zakonom odregjenu odtetu za podvoz ni-

kada nijesu dobivali-). Ni muslimani nijesu bili zadovoljni novim odredbama o konskripciji krana, evropjer su se bojali dobro organizovane raje u skim provincijama. Zato je porta novaenje raje napustila t. j. na neodregjeno vrijeme odgodila, a od itave naredbe ne preostade drugo nego ukinue imena hara. U doba Hurid-painog namjesnikovanja pa da jo jedna znamenita naredba, koja je u Bosni, kako emo vidjeti bila iluzorna. Lordu Redcliffu,
narod zvao taj porez Kremenimjerenja gajtanom, jer nije bilo statistike o godinama ronjenja pojedinih mladia. (Djeak od 15. godina uzimao se, da je dobar za puku) Ispod vrata svezi gajtan, pa preko glave premetni natrag. Ako nije mogao om gajtan preko glave prijei, nijesu uzimali haraa. Zapamenja 42.). U Hercegovini digoe se liarji 1866. oko rilo novi godine u augustu. Vojnina tako zove porez bila je kud i kamo nepovoljnija za oarod, (Gl. z. m.
1)

Marti

veli,

da

je

jom

pripovijeda o

udnom nainu

1913. p. 1^6.).
-)

Hilferding

o. c. p.

443.

6*

84
engleskom diplomati, ima se zahvaliti, da je naredbenim putem 16. marta 1854. porta odredila, da je dozvoljeno svjedoanstvo krana u kriminalnim stvarima protiv ili u prilog muslimana (krani su mogli naime svjedoiti samo protiv svojih ljudi jevreja.) U Bosni megjulim bili su inovnici veinom
i

Domai

Osmanlije, koje nijesu poznavale hrvatskoga jezika. muslimani imali su sve u rukama, jer su oni bili prevagjai. Njima pomau t. zv. hodai

bae (Koda-bae)
skih konfesija,
a
ljudi. Bolji n.
pr.

t.

j.

zastupnici nemusliman-

to su bili veinom, njima odani pravoslavni, veli Hilferding, nijesu se ni primali toga zvanja. S pohvalom spominje katolike, koje su birale bolje svoje ljude, a oni ih

onda

znali

braniti

^).

Hurid-pau zamjeni Reid d-p a a (1856. 1857.). U njegovo doba opet nastadoe nemiri radi agrarnoga pitanja u Posavini. Digla se naime raja i traila, neka se barem vri ono, to je bilo s Tahir-paom 1848. ugovoreno. Dolo je i do ustanka pod popom Stefanom u Posavini, ali je Reid-paa poslao tamonjim

Mehme

Avramoviem
agama

agama vojniku pomo,


ustae
i

koja je

rastjerala

nemilo

ih proganjala-).

je porta

Za vezirovanja Raid Mehmed-pae proglasila po svreiku krimskoga rata Hattihuma


t. j.

jun
i

vlastorunu

sultanovu

zapovijed.

Ovim

aktom potvrgjuje se u Hattierifu od Giilhane kao u kasnijim naredbama zajamena sigurnost osobe
imeika za sve podanike bez razlike vjere kao i prava slobotine nemuslimana. Od vanijih stvari dobili su n. pr. krani neto polakica kod gradnje svojih crkvi, to je prije bilo skopano sa silnim potekoama. Zabranjeno je preziranje jedne konfesije prema drugoj kao prezirni izrazi (n. pr. gjaur, kiafir, (afir), ifut!). Nitko S2 u budue ne smije vjere. Svi podanici bez razlike siliti na promjenu
i

)
-)

o. c.

4 13.
o.
c.

Kneevi

p. 89.

85
vjere

Poto su
nici

biti od sultana pozvani u civilne slube. podanici izjednaeni u noenju tereta krani kao i ostali podadunosti, podpadati
i

mogu

nemuslimani pod zakon


to prije
izdati

ima

zakon,

novaenja. O tom se oni sluiti u kako

vojsci.

Lijepe ideje u Hattihumajunu ostadoe osim nekojih negativnih naredaba samo na papiru. Megjutim i svrha mu nije ni bila, da se sve obeano provede. Kod parikoga mira valjalo je evropskim publici pokazati, da Turska imade lekabinetima gitimaciju da pristupi u koncerat civilizovanih drava. Turska je to i postigla i tako je Hatiihumajun izvrio svoju misiju'). Za nasljednika Reid-pae, koji su bili slabi pokvareni ljudi,-) vladalo je u itavoj zemlji veto ponajvie radi treine, dakle liko uzbugjenje
i i

agrarnoga pitanja.

Me

Godine 1S58. ili poetkom 1859. naredila je porta ladi neprestanih tubi bosanskih seljaka, a i prema savjetu velevlasti bosanskom veziru Cani h med- pai,") da na dravni troak poalje u Carigrad iz svakoga sandaka po 3 muslimana i drugi imali su biti slobodno po 3 krana. I jedni izabrani. Premda su begovi i age zadrali mnoge od izbora, a i uticali na izbor, on se ipak izvrio, a izaslanstvo bude sastavljeno poslano u Carigrad. Begovi megjutim poslae i svoje izaslanike, da kvare rad u korist seljaka i da tite njihove interese. Ministarski savjet sasluao je izaslanstvo svai i

kog sandaka zasebno. Poto su


') Rosen. II. p. 239244; Prevod Bosanski Prijatelj III. p. 92 gS.
-)
')

se

seljaci

bojali.

Hattihumajuna vidi

Si-.

Kneevi
iz

o. c.

p. 89.

o c. p. 81 83, koji djela Kusa Popova: PoloSlavj. Zbornik godine 1875. en ije raji toj ttvari vrijedno Popov zove Cani-pau Dani-paa. dr. Kadleca: Agrarni je usporediti i poznato djelo
je to

Ovo donosim prema Holeeku


meni nepristupnog u sovremenoj Bosniji.

u^eo

pravo.

-86
im tube na taj nain izgubiti jednodunost, napisae predae porti zajedniku tubu (u proljee 1859... H'lferding spominje, da je ve godine 1852. neki potkupljeni bosanski paa izdao naredbu, da se porez ne pobire od zemlje nego od kue. Tako je aga s velikom zemljom plaao jednako kao i kmet^). Ovo je bilo potrebno istaknuti, da se razumiju tube seljakog izaslanstva u Carigradu. Seljaci naime navode razne poreze, to ih moraju plaati obrazlau njihovu neopravdanost. Tako vele, da od poreza za zemlju plaaju 90 groa po kui, a oni misle da to ne spada na njih, nego neka plaaju oni, ija je zemlja. U tubi se istie, da u zvornikoj, banjalukoj bihakoj nahiji ima 20 do 4U.0OO seoskih kua, od kojih jedva 200 posjeduju svoju zemlju, za koji bi bili duni plaati zemljarinu. Od ostalih poreza tue se na askeriju, zatim svinjar inu, koja se pobire od onih, koji uope nemaju svinja. Isto se tako tue na t. zv. iro vinu, jer ako im je dano pravo uivanja ume, onda se ne bi smjela traiti irovina. Tue se i na dumruk na izvoz. Plaati se mora za ono, to se unaa, a ne obratno. Kod treine tue se, da neki begovi davaju treinu prema uzoru drave u zakup, a svi opet hoe treinu u novcu. Robota je dodue ukinuta, ali je begovi silom seljacima nameu. Begovi dalje ne vre svoje dunosti prema kmeiu: ne davaju sjemena, ni sprege, a ne grade im kue. Sa zemlje jh izgone, kad im se svidi, a njima ne priznaju pravo ostaviti begovsku zemlju, kad oni to hoe. Kmet se za prava ne moe maknuti, jer su begovi solidarni, te ne da primaju kmeta, koji je
da
i
i

otiao

druge zemlje.
tubi se
i

nadalje spominje, da narod nije iO godina nikakove odtete za podvoz konje, koji je morao kupovati za gotov novac. Napokon imade jo tuba na zaptije vie pravoslavno

dobio

ve

')

c.

p. 44-2.

87
sveenstvo
aprila,
i

(fanarijole).

Tuba

je

bila

predana- 9.

dogjoe na portu begovi travnikog sarajevskog sandaka s tubom na raju. da se bez uzroka buni da joj je bolje nego njima. Kada su iza toga bili pozvani seljaki izaslanici iz sarajevskog sandaka, upitae jednovopazarskog nog muslimana seljaka, kako je raji. Ovaj se nije htio odvojili od begova istovjernika nego je slijedee rekao Vlasi su jaki s jedne strane imaju Nijemce (Austriju), s druge Crnu Goru, a- s tree Race (Srbiju). Oni su ih podgovorili, da se bun i otkazu desetinu. Energino je branio raju seljaki
a 12. aprila
i i
:

izaslanik

Mladen Jovi.
iz

14. aprila
i

doli su be-

govi

kmetovi

banjalukog

bihakog
koji
je

okruja.

Dragoman

Pavao Perii,
drski
i

sluio

kao
ste

tuma

kod ovih rasprava rei


nasilnici
i
i

begovima: Vi

gnjeite svoju raju. Evropa to zna protiv toga ustati kod sulona tana vaeg oca". Alibeg Babi odgovori mu na to: _Pavle, Pavle! A hoe li biti lijv-'po, ako djeca ustanu protiv toga oca udare ga po glavi? ["Kad su seljaci dokazivali svoje tube, rekoe; begovi Vlae, razmisli to govori? Zar se ne misli vraati u Bosnu? Od ovakovih se rijei zaplai i porta seljaci. Vlada je navalila bojei se bune, dla se seljaci smire odustanu od tubi. Nekoji Od izaslanika izjavie, da u njihovom kraju nije tako zlo da oni ive sa svojim begovima kao u stato doba. Prepadoe se oni iz Posavine, gdje je zaista bilo zlo na posljednjem sastanku izjavie svi, da im nije teko davati treine i da im se ne ini zulum. Ministri im ovako izjavie, da sultan tako hoe da nema ni govora o tome, da begovima oduzeti treinu^). Rezuliat ovog seljakog izaslanstva bio je za4ion od god. 1859. poznat pod imenom saferske naredoe" (od 14. safera I27G. 12. septembra 1S59.). Zadaa je te saferske naredbe, da se srede
Bonjaci,

')

Holeek

o. c.

p.

84.

88
kmetovsko-pravne prilike u zemlji. Valja istaknuti. da ovaj zakon nije za turskih vremena izvren radi nemara vlade burnih vremena, koja su nastupila70 tih godina za doba ustanka obeavala je vlada da bezobzirce izvriti agrarni zakon iz g. 1859., ali je ve bilo kasno. Jo nam je pripomenuti, da je zemaljska uprava iza okupacije recipirala ovu naredbu ve g. 1878. je iznova promulgirala. Saferska naredba ostala je tako iza okupacije jedina norma za agrarne odnose'). U doba kad je saferska naredba izdana, upravljao je Bosnom O si

man Mazhar

paa

Sulejmanpai

iz

Skoplja,^) kojeg je zamijenio god. 1860. Topal erif Osmanpaa. Prije nego pregjemo na. prikazivanje Osmanpaina upravljanja Bosnom,,
valja
gjaji.

nam

svratiti

gdje su se u to

doba
smo,

panju na prilike u Hercegovini, odigravali znameniti dogada

Spomenuli

god. 1853. nije bio skloi

pljen mir izmegju Crne

vanja na granici itavih pet godina.

Turske da su etoGore hercegovako-crnogorskoj trajalai


i

Kad su

Turci

htjeli

god. 1858.

da pokore Grahovo, dogje do bitke izmegju pobunjenih Hercegovaca, kojima je u pomo stigao vojvoda Mirko Turaka na sam Spasovdan. Bitka se svrila velikim porazom Turaka (na bojitu je ostalo 6000 Turaka 2000 Crnogoraca Hercegovaca). U najkobnijem asu doao je Crnogorcima u pomo Luka Vukalovi. Ovaj poraz Turaka prouzrokovao je ustanak svih kranskih nahija u susjedstvu Crne Gore (Od Sutorine do Drobnjaka) i
i i

')

Hrani u

svojoj raspravi:

Kmetovsko pitanje

veli,

da

saferska naredba nije drugo nego pokuaj kodifikacije zakljuaka stvorenih za Tahir-pac u Tiavniiu kao i jo drugih nekih nezakonitih obiaja. Safersku naredbu kao i kritiku te naredbe gl. u tom djelu p. 33 36 i p. 46-47. Isporedi i Izvjetaj o upravi B. i H. za god. 1906. p. 46 i dalje.
-')

Kao mutesarif u
kolu, pa
je

Prizrenu

pomogao

je

podii kr-

ansku

zato

dobio od Pape Pija IX. red sv

Grgura (Kneevi

o. c. p. 90.)

89
1o ponajvie poticajem cetinjske vlade, ali i iz oduevljenja i prirodne simpatije za brau Crnogorce. Turci su sada poeli pregovarati s pobunjenim ple-

menima, a veliku je ulogu pri tom igrao Luka Vukalovi, koji je i ponudio Turcima uvjete mira. Tako su ustae traile, da za prole dogagjaje niko ne odgovara. Tko je zaostao u kakovim davanjima ili porezima, nema se od njeg nita traiti, a i u budue ne za tri godine nita nitko plaati. Uz ove

takovih, koji su im imali garantirati gotovu neku autonomiju. Turci su iz nude pristali na sve. Luka Vukalovi postade bimbaom sa 1000 groa mjesene plae. On se uope nadao, da bi ga porta mogla imenovati proelnikom nad plemenima, koja bi bila neovisna od Crne Gore. Radi toga je dolo do zavisti izmegju pojedinih plemenskih glavara, megju kojima se istie Bogdan Zimonji, kojega je Crna Gora voljela nego Vukalovia, te je za nj radila. Luka Vukalovi nikada nije bio rado vigjen u Crnoj Gori, S Cetinja je bio poslan i neki Ivan Maanov za zadaom, da makne Vukalovia, ali je ovaj znao sretno izmaknuti zauvjete bilo je
i i i
i

sjedama^). Turska" nije oprala sramotnog poraza na Grahovu. Mislila je, da se moi granica prema Crnoj Gori odrediti po mjeovitoj komisiji. I u istinu god. 1859. 1860. bila je granica od te komisije odregjera protokolirana, samo to obje stranke nijesu veliki broj toaka priznale. Prema tome se poloaj nije ni najmanje poboljao. Dok su evropski konzuli nastojali god. 18.59. da odstrane sporove, poslala je porta jednu re form n u k o m s j u u o s t a r, koja se sastojala od etiri via ministarska inovnika, jednog pravoslav-

'j

1874.

i i

Sr. Koetschet o. c. p. 137. Prorokovi: Buna god, ustanak u Hercegoviui god. 1876. Stanojevi: Istorija

Bosne

Hercegovine
i

p. 81.

Gotovo

smetenosti

mijeanja

doga^jaja

nije vrijedno ladi velike pogledati Gjurgjevi:

Memoari

sa Balkana p.

5-10.

go
nog episkopa jermenskog sveenika kao dvaju drugih kranskih funkcionara, koji su doH u Mostar bez ikakvog programa, ah s vehkom plaom. U dvije liodine svog rada rada nijesu mogh pokai
i

zati

ni

najmanjeg

rezultata^).

Prema kraju god. 1860. plane ustanak iznova. Na elu mu je Luka Vukalovi.-) Crna Gora oJluno
I

Turskom. Porta je uvidjela, da mora neto ozbiljno preduzeti proiiv Crnogoraca Hercegovaca, pa je Omer-pau, koji je u poetku rata s Rusima god. 1853. stekao rijetki naslov S e rdar E krema (velikog serdara) imenovala muirom treega kora vrhovnim zapovjednikom u Bosni Hercegovini. Omer-paa stigao je Dunavom preko Beograda zatim Savom do Brkog a odavle krenuo u Srajevo, gdje je ostao nekoliko dana Ma da j? ve prilino proteklo vremena, to je ostavio ovu zemlju, ipak nijesu begovi age u Bosni mogli zatajiti svoju zlovolju zbog ponovnog njegovog dolazka. Mrs
i
i

se spremala na

borbu

Istina, sada je namijenjen Hercegovini, a ne Bosni, a imao je i drugu zadau nego prvi put, ali im je ipak dolazak njegov bio nemio. Ljeti 1861. god. osvane Serdar-Ekrem u Mostaru. Evropskim vlastmia uspjtlo je u Carigradu, da je Turska pristala na evropsku pacifikacionu komisiju. Omer-paa imao je instrukcije, da sa svim koncesijama i sredstvima, koja su u skladu sa au drave, a to vie mogue bez te evropske komisije, pacificira ustae, a ako ta mirna sredstva ne budu uspjena, neka ih morati pokoriti orujer. ne gubi s vida, da Kada je Omer-paa u jesen stigao u Mostar, ve

nja

se protiv njega nije jo slegla

njegov

dolazak

bio

').
-')

Koetschet

p. 13S.

je

posprdno govori Koetschet, koji vidi. Zove ga >^Tiunkenboldoni. (pijanicom) Na jednom mjestu veli za nj: Ein obscuierWaffenschmied aus der ^utorina vcrstand sich den Anstrich eines hcrcegovinischen Garibaldi zu geben und sicn in der
vrlo

Vukaloviu

imao

prilike,

da ga lino

Mcinung der europSischen Presse


surgirttn Distiikte anzumassen (o.

die
c.

Diktatur tibtr die inp. 138.).

91

je bila

na okupu pacifikaciona komisija, kojoj je Omer paa imao predsjedati. U toj komisiji bijae zastupana Austrija s majorom Jovanoviem. Englesku zasiupae konzul Holmes, Francusku konzul Tissot, Prusiju konzul Blau, Rusiju vicekonzul Bezobrazov.
Mecjju
ljenja,

lanovima komisije
a
i

bilo je vrlo razliitih

mirazi-

njihove

instrukcije se u

mnogom

Omer-paa predloio je komisiji svoj proe on prema instrukcijama velikog vezira izvrili svoju misiju u Hercegovini. Program
laahu,

gram, po kojem

odobrie

svi konzuli stvorie zakljuak, da se na sve glavare ustaa poalje proglas s pozivom u ime velevlasti, da poloe oruje da podnesu svoje eih amnestirati. lje i tube. Porta Megjutim je komisija konstatirala jednoduno,da centar itavog ovog gibanja nije me^ju hercegovakim ustaama, nego na Cetinju, pa zato postavie princip: Bez sudjelovanja i pregovaranja s knezom nema pacifikacije. U to ime imao se crnogorski knez Nikola sastati s komisijom i Omer-paom. Ova komisija otputovala je u .S ka d ar zajedno sa Omer
i i

paom,

ali

Nikola

je

izbjegao sastanku,

makar

Omei-paa izjavio, da je Turska spremna prina koncesije, pa ako komisija zatrai. Turska stati na odstup luke Spia. Rezervirano dranje Nikole pripisuje dr. Koetschet ruskom konzulu u Duje

brovniku

Petkoviu ifrancuskom konzulu Heequardu u Skadru, koji su Crnu Goru od-

vraali od pregovaranja. Napokon se komisija povrau Mostar ne opravivi nita i izjavila, da smatra svoja vijeanja provizo rn o zakljuenim (1861).^ Pokuaj Omer-pain, da se lino sastane s Lukom Vukaloviem takogjer nije uspio. Luka Vukalovi pozvao je Omer-pau, da on dogje k njemu u Sutorinu.-) Omer-paa gledao je da dogje u dodir
tila
') Viijedno je zbog nekih detalja pogladiti i orovi. Iz dnevnika Prokopije okoriia. (Gl. z. m. 1913. p. 196201). -) Vrlo drastian opis ovog pokuaja sastanka Omerpae i Vukalovia u Koetscheta o. c. p. 146.

92
s drugim ustaama, ali sa slabim uspjehom. Vojvode ustaa bile su uz Vukalovia, Jovan Baovi,. MiaLjubibrati, Bogdan Zimonji,LazarSoica, Jovan Vasiljevi, Peko Pavlovi arko Ljeevi uz druge manje vane. Veinom emo ista lica susretati u ustanku hercegovakom godine 1875. Dok je jo Omer-paa boravio u Skadru, zai i

traio je

turske reformne komisije, koja je a jo nije mogla pokazati ni najmanjeg uspjeha. Isto tako nije postigla nikakova uspjeha ni turska vojska pod Dervi-palomei se dulje vremena s ustaama. Stanje turske vojske kod dolaska Omer-paina ne bijae svemu je turska vojna sprema izba ruiasto. b anaala jednj 14.000 ljudi, uraunavi ovamo
dvije godine toboe radila,

ukinue

om

ibozuke oko Gackapod vodstvom hrabroga Dervibega engia (Dedagesi-

m a 1-a g n a). Megju tim baibozucima bilo je oko 20b0 Hercegovaca, koji su direktno stajali pod vodstvom Dejagmim, a inae j : bilo niegju njima. Arnauta, Makedonaca t. d.'). Sva turska vojska nalazila se u loem stanju. Pokvareni Dervi-paa bijae se obogatio, dok vojnici nijesu ve primali davno nikakove plae.
n a S
j
i

Nije ni udo, da u takovim desolatnim prilikama turska vojska nije mogla preduzcti energiPive nijesu nije borbe. Podruja Zubaca, Banjara ustae su bili slojo ni vidjela nijednog nizama bodni gospodari svojih brda. Oko yodine dana sva se akcija turske vojske sastojala u periodinom opskrbljivanju nikike Ivrgjave, gdje je bilo nt^to vojske topova. Poto se u Niki moglo prispjeli jedino glasovitim Dugaklancem, koji je bio obrasao
i
i

u ono doba gusiom visokom umom, bilo je lakoturskoj vojsci praviti silnih neprilika. Sviko opskrbljivanje Nikia svravalo se tekim gubicima Turaka
i

u tom klancu,
')

grobitu turske vojske".


c.

lspo:edi o ovim baibozucima Gjurgjevi o. p.

11-

93Omer-paa bacio se zimi 1861. god. na reorganizaciju vojske. Pobrinuo se za dobru opskrbu popunio dosadanje znatne gubitke. Istodobno pozvao je na oruje i Bonjake. U Mostaru je tom zgodom rekao jednu gorku rije tamonjim muslimanskim prvacima: Vi begovi i age, koji ste ovdje u konaku lojalni savjetnici, viste isisavanjem u korist vaih linih intei

resa

vaim ponaanjem prema kranima skrivili ovu nesretnu situaciju, ali ja neu vie za vas rtvovati nedune vas poslati anadolske vojnike, nego naprijed protiv ustaa. Kukavice dat
i

otraga postrijeljati.

^).

Unovaeni Bonjaci njih oko 3000, pogjoe u Gacku, ali se doskora Hercegovinu prema Bilei rasprie svaki svojoj kui. Vojevanje Omer-pae god. 1861. nije ba bilo popraeno osobitim uspjesima. U septembru je otiao na Pivu, te je tu podigao jednu utvrdu i ostai

vio u njoj posadu. estok sukobsustaama imao je Dedaga l^., sata daleko od Pive kod Muratovia. Iza toga se Omer-paa povrati

u Mostar, Neto je borbe bilo

u trebinjskom
1

kotaru, gdje se

Nikifor
ustaa
je

Dui

arhimandrit m anasti ra Dui pridruio V u ka o viu. ete

bile

su rasprene. Borbe god. 18ol. svrile

su se ekspedicijom

Dedaginom

Niki,

koji

po obiaju na putu imao sukoba s ustaama. Godine 1862. izdao je Serdar-Ekrem proklamaciju na ustae. U ime sultanovo ih poziva da poloe oruje uz neke koncesije opu amnestiju. Dao im je rok od 20 dana. Proklamacija je u tisue komada bila rairena megju ustaama, ali ostade bez rezultata. Omer-paa obrati se na Crnu Goru, da ona ne pomae ustaa, ali je odande dobio odgovor, da Crna Gora ne moe sui i

djelovati
^).

pacitikaciji
o. e.

bez materijalnih kompenza-

Koetschct

p. 159.

- 94
ija
za
sebe.

Na
je

to je

Omer-paa poslao

porti

iz-

da ne moi svladatr ustanka bez direktnog napadaja na Crnu Goru. Vojnika okupacija opustoene zemlje ne bi jo uvijek znaila pokorenje Hercegovaca, koji bi se u tom sluaju povukli u Crnu Goru. Ustanak moe biti svladan samo u Crnoj Gori. Porta se
vjetaj, u

kojem

razloio,

posvema sloila s Omer-painim planom ali je samo ekala prikladni momenat, da navijesti Crnoj Gori rat. Kad se napokon taj naao, imenovan je u maju Dervi- paa muirom komandantom divizije u Hercegovini, a Omer-paa otpui i

tovao

je

Albaniju,

gdje

je

bio glavni tabor.

Prema unaprijed ustanovljenom ratnom planu imao je Dervi-paa preko Nikia spojiti se sa Avdi-paom (koji je neka Ja bio za Omer-pae
divizijonar u Sarajevu), ija je divizija operisala u ravnici Bje lopavliirna. Protiv Dervi-pae ope-

velikom vjetinom Petar Stevanov Vukneev tast, s vojskom sastavljenom od Crnogoraca i Hercegovaca. Kada je polovinom maja Dervi-paa poao Duginimklancem prema Nikiu, doivio je osjetljiv poraz. U estokom kreevu
rirao je

koti,

poginuo je brat Dervi-bega engia, Me lime d-beg. Dervi-paa morao je uzmaci, ali je kasnije krenuo drugim putem preko Banjana, doivivi ponovni poraz na lavni kod Kite. Iza tekih
i

napornih borba polo mu je ipak za rukom prodo Nikia i polovinom jula sjediniti se sAbdulKezimo m,koji je zamijenio A v d i-p a u. Vrhovno vodstvo crnogorske vojske, imao je u svojim rukama otac kneza Nikole, Mirko, koji je velikom samozatajom i oajno vodio borbu protiv preteitog neprijatelja. Kada su napokon Crnogorci izgubili bitku kod Rijeke, poee pregovaranja o miru, koji bude jo iste godine sklopljen.
i

drijeti

Svrivi

Crnom Gorom

rat,

Omer-paa

nije

vodio dalje ozbiljne brige o ustakim hercegovakim krajevima, niti je iao zatim, da ih definitivno pokori.

95
javu,

Luka Vukalovi pokorio se, te je o tome dao izkod osmanlijskog konzula u Dubrovniku. Omer
t. zv. pandur-bae. da mu se amnestija, u koju valjda nije vjerovao, kao i nova ast garantira oblastima u Dubrovniku, nije Omer pL) austrijskim paa vie htio da o njem uje. Luka Vukalovi, protiv kojega su sada radili Turci, a napustili ga nekoji mu drugovi, pae intrigirali protiv njega u otputi se u junu Crnoj Gori, ostavi Hercegovinu ondje Rusiju, gdje je dobio zemlje za uivanje ostao do svoje smrti. Prat.o ga je u Rusiju Ljubi brati. Ovaj se kasnije povrati u Sibiju, a odavle opet za ustanka 1875. god. natrag u Hercegovinu. ^). God. 1863. sklopio je portin komisar Devdet eff. s Banjanima, Pivljanima, i Zupcima kompromis, po kojom su ova plemena dobila iroku autonomiju. Ovi su gorski kolari imali razmjerno dobar poloaj prema onijem u Hercegovini, a to je i bio glavni uzrok opem ustanku god. 1875. Dok se stvar na ovaj nain rijeila u Hercegovini, upravljao je Bosnom ve vie od dvije go-

paa dao

mu

amnestiju uz
traio,

plau

Kada

je

Vukalovi

Mia

dine poljedni veliki vezir Bosne" Topal erif (1860 1869.). itava njegova pojava u poljednim godinama osmanlijskoga gospodstva u ovim zemljama tako je zanimiva, da je vrijedno opirnije se pozabaviti njegovim namjesnikovanjem. Njegov slavitelj dr. Koetschet oito iz line simpatije prema njemu, pretjeruje poneto u svojim memoarima, ali uza zve to, ma da nijesmo ni iz daleka uvjereni o tome, da ima togod slinosti izmegju njega i Ljudevita XI., kako to dr. K. misli, ipak drimo, da je on jedan veliki upravni talenat i rijetka svijetla pojava megju inae veoma alosnim bosanskim namjesnicima itavog XIX. vijeka.

Osman-paa

erif

Osman-paa doao je u Bosnu


civilni

iz

Beograda,

gdje je bio
^).

guverner

proveo

je

u Bosni de-

Osim Koetscheta
i

istoriju

ustanka

gl. jo Pavlovi Gragju za ratova 18751878. g. Beograd 1911. p. 28.

96
vet

godina.

Sam

je

esto

Gazi Husref-bega tako dugo sjedio.

nijedan

isticao, da od slavnog namjesnik nije u Bosni

Svoju karijeru zaeo je Osman-paa kao pomorski asnik, dostigavi god. 1839. ast vice-admirala. Poslije je nekoliko godina sproveo u Egiptu, '^dje ga je znameniti Mehmed Alija mnogo cijenio. Marti je sasvim dobro primjetio, da je taj boravak Osman-pae u Egiptu mnogo uticao na njegov karakter. On to samo letimice spominje rijeima: kolovan u koli misirskog kedifa Alije". Koetschet znade priati o njemu, da je bio dobro verziran u perzijskoj, arapskoj i turskoj teiaturi i da je sam bio cijenjen kao turski pjesnik. Marti veli jo za nj, ,da je bio dosta prosvijetljen razuman za vladu, a narodu ugodan, a na drugom jednom mjestu da je bio praktian upravo enijalan u mnogom pogledu, kao drugi nijedan, to je u Bosnu doao".
1 i
i

Po itavom svom
a ne nasilno
terijalno
i

hoe

radu, koji mirnim metodom da u svakom pogledu digne ma-

kulturno stanje zemlje,

mnogo

je

Osman-

paa nalik Husref-begu. Od njega se daleko razlikuje poglavito u tome, to na oko strogo korektan, ipak nije bio bez stanovite doze turske korupcije. Nije ni udo. Njegov rad pada u doba potpune dekadanse osmanlijskoga carstva. Husref-beg je ivio u doba, kada je carstvo pohitilo da osvoji srednju Evropu!

Kada se neki bosanski begovi povratie iz svoga zatoja nekoliko godina pred Osman painitn dolaskom, drahu se tako, da se jasno vidjelo, kako nijesu nita zaboravili, ah ni nita nauili. Osmanpaa imao je prema njima osobitu taktiku. Nastojao je svim silama, da im oduzme onaj nimbus, onaj iznimni poloaj, koji su uvijek uivali na koji se narod u Bosni bio privikao. Zato je u prvom redu
i

mnoge namjetao
su dakako izgubili
svoj

stari

javne slube. Time batinjeni ugled. Na

97
drugoj

gjanski stale

je podupirao srednji granastojei stei u njem potporu protiv plemstva. U njemu su mali trgovci i obrtnici nali iskrenog zatitnika. Ovome nastojanju imala je i sluiti obrtna ko 1 a, u kojoj su bila siromana djeca bez razlike konfesija poduavana u raznim zanatima, a dobivala su jelo i odijelo (uniforme) badava. kolstvu i prosvjeti posvetio je uope veliku panju. Dakako, da se to sve mora uzeti relativno. Moramo uvaiti, da smo rijetko imali prilike govokulturnom i prosvjetnom radu bosanskih riti namjesnika. U Sarajevu osnovao je kiraetanu, rudiju i strunu kolu mektebi hukuk za obrazovanje inovnitva. Vrlo je hvale vrijedno, da ni ostalim konfesijama nije smetao u njihovom prosvjetnom nastojanju. Pravoslavni imali su malu gimnaziju u Sarajevu, a fra Grgo opet svoju kolu za katolike. Na Bisniku bila je od drave osnovana

strani

ivo

djevojaka kola
begove damije dao
kurumlije medrese
i

je

za sve konfesije. Kod Osman-paa podii biblioje

teku (kutubhanu), kamo

prenesao knjige

iz

knjiga arapskih, perzijskih i turskih^). U ovaj njegov rad valja uraunali vilajetsku tampariju, gdje su se tampale kolske knjige-) slubeni kalendar (Selname Bosna), slubeni tjednik Bosna i Gjulen araj (Sarajevski cvjetnik). U proljeu god. 1865. provedena je vojnika konskripcija muslimana u vilajetu. Carski

sam nabavljao

komisar Devded
O

eff.^)

kao

Osman-paa

^) tome gl. Dr. Truhelka: Gazi Husrefbeg. Sarajevo 1912. p. 71. ") Bos.-herc. institut za prouavanje Balkana ima tri tampane knjige irilskim slovima za osnoviie kole u bosanskom viTilajetu (gl. Dr. Kcetschet: n-p a a Sarajevo 1909. p.6.)

Osma

Ovaj komisar doao je u Bosnu god. 1862. Prema koncu god, 1863. morao je svatko bez razlike stalea dati svoj posjed legalizirati. Tko bi se tomu protivio, zaprijetilo mu se konfiskacijcm dobara. Bilo je to odre gj eno radi odmjere portza. Zatim je bio odregjen popis radi novaenja. R6skiewicz: Studien tiber Bosnien Wien 1868 p. 3 i dalje.
^)

93
da je najbolje blagou i lukavou preBonjake za tu stvar. Marti nam pripovijeda u svojim apamenjima, da je Devdet eff. doao u Sarajevo kao pravi hoda: bijeli turban na glavi, zelena duga dolama na ramenima i ute papue.
drali su,

dobiti

To

je muslimanima nadali su Turin


i i

po volji: Ko biva pravi dobrom od njega. Sazva on priopi im namah, da imadu davati mlapoglavice die u nizam. Dakako, da su sada ve malo drukbilo

se

ije

povijeda, da su

pravom Turinu. Dr. Koetschet priOsman-paa i Devdet svim moguim laskanjem obeanjima i napokon uz formalno obeanje, da bosansko-hercegovaki bataljuni nee biti izvan zemlje upotrebljavani, skupili 1000 smjestili u dobrovoljaca na trogodinju slubu
mislili
i i i

sarajevsku kasarnu. Mladi begovi postadoe odmah asnici. Prema Herkaloviu sklonio je muslimane i time na poputanje, to je dao iriti megju njima Srbija provaliti u Bosnu^). glasove, da

Godine

1866.-)

bijae

carskim

fermanom

carstvu proveden vilajetski ustav. Zasluga je to velikog vezira slavnog F u a d-p a e. Za nj veli jedan njemaki istoriar, da nije itavo drutvo Staro-Turaka, imama, muftija, mutevelija, hoda i dervia protiv njega radilo u kolama, damijama, bi mu bilo sigurno kavanama i t d., da

itavom

polo za rukom oistiti veliku


jatske lijenosti
i i

Augijevu talu aziTursku na nove putove. Hercegovina s Novopazarskim sanBosna dakom bijahu udruene u jedno upravno podruje pod imenom vilajeta, kojemu na elo stoji valipovesti
^) Vorgeschichte der Occupation Bosniens und der Hercegovina. Zagreb 1906 p. i*. R6skiewicz veli, da je god. 1864. za obranu ovih zemalja unovaio 6000 muslimana, koji su bili razdijeljeni u 6 bataljuna. Oni moraju sluiti 3 godine aktivno a 9 godina u rezervi. Svake daljne godine ima se unovaiti 2000. Regularne trupe iznaale bi prema tome iza 10 godina 26 OOO. Za 5000 piastera (lOOO kruna) moe se obvezanik otkupiti. Koetschetovo piipovijedanje je

vjerojatnije.
)

Heikalovia

R6skiewicza godine 1865.

99
fata),

Vilajet je razdijeljen na 7 okruja (mutesarikojima stoje na elu mutesarifi. Okruja se dijele na kae (na elu su im kajmekami), dok nekolikim opinama (ekspozitura) na elu stoje mudiri. nekoliko nunih Ovako je Osman-paa ustanovio tako barem djelomino s te strane udoureda tenjama za reformama centralne vlade. voljio

paa.

Najvaniji

dio reformi bijae

odbor
keb
i

ili

neralno
r).

administrativni gedare medlis) vilajetsko vijee (Med li si

vijee

(I

Idare medlis je bio sastavljen

oblasti, pretstavnika raznih konfesijskih

opina

od efova od
i

petorice lanova, koje je

puanstvo

mana, 2 krana i 1 jevrejin). Ova jala se dva puta u tjednu pod predsjedanjem valije, a sluila je valiji kao savjet. U generalno vilajetsko vijee slalo je svako okruje po 3 zastupnika (2 muslimana
i 1

biralo (3 muslikorporacija sasta-

kranina).
se generalno vijee raspravljalo o svim poslovima

Jednom u godini dana ovo


sastajalo u Sarajevu
i

zemlje.

Vijee

je

imalo

samo konzuitativni

glas.i)
Porta je uope pokazala najbolje intencije, a uvijek ovisilo, da te institucije budu na korist narodu.
valiji je

U sporazumu s Devdet eff. nastojao je Osman-paa, da olaka i pobiranje desetine, koju su zakupnici nemilosrdno pobirali. On je pojedinim dematima dao pravo, da procijenjenu desetinu sami poberu da je donaaju u dravne itnice, koje je on osnovao. Ta je megjutim ustanova potrajala samo godinu dana, jer je seljak znao iskoristili ovu polakicu na tetu dravne blagajne.
i

1) Prema Koetschetu o. c. p. 7. On je bio u stvar dobro upuen. R6skiewicz o. c. p. 420421. razilazi se u nekim pojedinostima od Koetscheta. Izborno pravo za generalno vijee

imali su oni, koji su plaali 500 pijastera poreza.

7*


Koetschet
dulje

100

nam pripovijeda, da se Osman-paa vremena ozbiljno bavio planom, da napusti


i

da uvede direktnu zemljarinu. On mu je pomagao kod tod posla, prevodei mu ustanove, koje su vrijedile u susjednoj Hrvatskoj.

desetinu

Pomno

izragjeni nacrt o toj stvari poslao je


ali je

Osman-

paa u Carigrad,
zabacilo.^)

ministarstvo njegovu osnovu

Mnogo je Osman-paa uinio za promet u zemlji gradnjom cesta. Bez pitanja ministarstva i bez
upotrebe novaca
iz

dravne blagajne kao

bez teh-

nikog osoblja, bacio se na gradnju ceste od Sarajeva do Bos. Broda. Osim toga gradila se u
njegova doba jo i cesta od Sarajeva u Mostar i Gabelu, a da i ne spominjemo manje vane. Tako se barem donekle poptavili stari grijesi osftianlijske uprave, koja se gotovo nita nije brinula za ceste. Radi gradnje cesta od Sarajeva do Bos. Broda, koju je i Austrija elila, mnogo su mu prigovarali muslimani govorei: da se to sprema za dolazak vaba."-) Zasluga je dalje Osman-pae osnutak potanskih i telefonskih ureda po Bosni Hercegovini.-') Posebno valja spomenuti, da su austrijski topski oficiri (Roskiewicz, Sterneck i Thoe1868. mapiranje Bosne za mel) obavili od 1862. vojniko- geografski institut.-^J
i

Jednu posebnu kapitolu zasluuje odnoaj Osman-pae prema Srbima. Dok je jo bio u Beogradu muhafizom, imao je prilike upoznati
njihove tenje u samoj Srbiji, zato je u Bosni pomno pazio na svaki i najmanji pokret. Valja da se malo osvrnemo na ovodobne odnoaje u Srbiji. Kada je godine Turaka na jed1862. uljed svagje Srba
i

noj

esmi
^^

dolo do
o. c. p. 9.

tue

krvi,

poeo

je

Koetschet

^)
^)

Zapamenja
Herkalovi
Ibid. p. 17.

p.
o.

71.
c.

p. 13.

*)


beogradski paa
varo.

101

beogradsku

bombardovati

Ovo

koja ?e

ogorenje po itavoj Srbiji, poela spremati na rat. Evropske velevlasti


je izazvalo
i

posredovale su u Carigradu izradile, da se Turci isele iz varoi, da se gradovi Soko i Uzice razore, a turske posade da ostanu u Beogradu, Smederevu, Kladovu. Sapcu
i

Slijedeih godina, osobito iza god. 1866., kada svoju polije Austrija pod Beustom promijenila tiku na Balkanu u korist Srba, razmahao se jaki panclavistiki i veliko-srpski pokret u Srbiji, a knez Mihajilo pokrenuo je iznova pitanje turskih gradova u Srbiji. Turska se otimala koliko god je mogla,

napokon morala popustiti. Ona nije samo da prosto preda svoje gradove Srbiji. Engleski poslanik u Carigradu naao je formulu, na koju je Turska pristala: porta predati gradove na
ali

je

htjela,

Bilo je to u aprilu god. 1867., a znailo je za Srbiju veoma mnogo. Iza toga su Mihajilovi agenti vrlo ivo radili po Balkanu u Albaniji i Macedoniji, a napose u Bosni i Hercegovini. Prema Stanojeviu imao je knez jakih veza s muslimanima u Bosni. Akcija je bila tako iva, da su Francuska, Austrija Engleska protestirale protiv kneevog spremanja.^)
i

uvanje knezu Mihajilu.

silno se uznemirio na glasove, da odluila izai sasvim iz beogradske tvrgjave. Topovi na bedemina Beograda bdiju i nad sigurnou Bosne, rekao je Koetschetu.-) Od ovog asa on je jo veu panju posveivao Beogradu, odakle se dao preko Zemuna po svojim pijunima tano izvjeivati. Kod porte je isposlovao uregjL-nje vojnikog kordona du itave obale Drine. Sav taj oprez Osman-pae nije ba bio u interesu Turske
je porta

Osman-paa

bezrazloan.

') Opirnije u Stanojevi: Istorija srpskoga naroda II, izdanje p. 305308.


-')

o.

c.

p.

16.

102

Poznato je, da je knez Mihajilo dva puta zamolio od sultana administraciju Bosne u ime i za Njegovo Velianstvo" (au nom et pour S. M. la Sultan). Time je jasno pokazao, kuda smjera, a i priprave njegove nijesu ostale Osman-pai tajnom. Marti u svojim ,.Zapamenjima" primjeuje, da se srpsto u sav mah" irilo po Bosni i Hercegovini, a Osman-paa nastojae svakom prilikom da srpstvo oepi". Pazio je i na kolske knjige, koje

su

iz

Beograda

dolazile,

pa

bi ih konfiscirao, a
dolazili.

na

uitelje je pazio otkuda su


i

Marti

je

sam

zbog sumnje, da on spada u agitatore, pao kod Osman-pae u nemilost. U zadnju godinu Osman-paina vezirovanja
pada
afera

arhimandrita Vae Pelagia. On

dozvolom sarajevskog mitropolita bogozavod u Banjoj Luci a poduavao je svoje gjake, veli Marti, bome u gimnastici sa tapovima, biva u maevanju to javno pred kolom". Koetschet veli, da je Pelagi, rogjeni Bonjak, ali odgojen u Beogradu Kijevu, ispovijedao otvoreno svoje srpske
je otvorio s

slovski

revolucijonarne nakane. Uenici njegovi radili su isto, pjevali srpske nacionalne pjesme po Banjoj Luci i psovali tursku vladu. Osman-paa dao ga dovesti zbog toga u ^arajevo. Proces protiv njega vodio se u velikom savjetu kod valije. Marti veli Pelagiu govorei o tom procesu Taj je ovjek tako zanesen bio, kao da nikakve sile na svijetu ne priznaje". Poslae ga u Carigrad prognae u Malu Aziju (1869.). Kasnije je Pelagi jo igrao ulogu i u Srbiji,^) Megjutim su planovi Kneza Mihajila, koji je
ideje
i
:

pao kao rtva


nuti (1868.
agitacija u

zavjere,

njegovom
ali

smru
srpska

bili

preki-

maju),

ivlja

nacionalna

Bosni nije njegovom smru prestala. Prema Crnoj Gori vladali su bolji odnoaji. Od god. 1865. poevi bile su posljednje hajduke
Koetschet
o. c, p. 33.

Marti: Zapamenja

p.

4345.

103

ete na hercegovako-crnogorskoj granici neumornom djelatnou Osman-pae rastjerane, a u pograninom openju zavladae odnoaji, koji su se barem dali
podnaati.

Godine 1868. poeli su se iriti glasovi, da Osman-paa biti opozvan. Ovo se obistinilo u novembru iste godine, kada je imenovan generalnim guvernerom u Ruuku. Poetkom decembra 1869. ostavio je Osman-paa vrlo nerado Sarajevo. U Brkom se imao ukrcati u iagju, ali radi velike

studeni bio je promet prekinut. On javi tu nepriliku u Carigrad. Prije toga nastojao je on svim silama, da po svojim prijateljima u Carigradu izradi, da ostane u Bosni. I zaista mu stigne nalog, da se povrati na svoje prijanje mjesto.^) Kada je u zimi 1868. g. odilazio iz Sarajeva, pratila ga je do Ilide ogromna masa svijeta, a kad se opet vraao izaao je pred njega itav grad. Kao to su ga s veseljem otpratili iz grada muslimanski begovi i srpski odlinici, tako su ga sada sa strahom doekali. Mnogi je i odvie raznim izjavama odao svoju preveliku radost nad njegovim padom. Megjutim njegova ponovna vlast i odvie je kratko trajala, a da bi njegovi protivnici imali bili priliku, da oute na sebi njegovu osvetnu ruku. U maju 1869. bio je konano skinut, a na njegovo mjesto postavljen Safvet-paa. Pad Osman-pae pripisuju neki vojnikoj stranci u Carigradu, koja ga je oklevetala kod sultana kao biveg uenika Mehmed Ali-pae, da tei za neodvisnou. Govorilo se, da su i neki bosanski begovi podnijeli protiv njega tubu u Carigradu. Koetschet biljei, da mu je mnogo kodilo u Carigradu, to je kupio imanje Slatinu u Gradaakom kotaru (nekada vlasnitvo Husejin kapetana), a kasnije i vei posjed u blizini Sarajeva, gdje je sagradio svoju ljetnu
^) Gjurgjevi o. c. p. 32. znade, da su Petraki i Giuseppe Vita Salom sa punim torbama zlata otili u Carigrad, da osujete premjetenje Osman-paino.

104
Porta

rezidenciju.^)

nije

rado

gledala,

da

valije

imadu posjeda u svojim provincijama. Doba Osman-pae doba je mira rada u Bosni, Savremenici hvale ga kao ovjeka religiozno tolerantnoga, ovjeka humanoga (n. pr. vakufska bolnica njegovo je djelo). Na glasu je bio sa svog patrijarhalnog openja s narodom. Ni njegov najvei hvalitelj Koetschet ne moe dodue rei, da je bio u novanim stvarima sasvim ist; Marti je uo od
i

defterdara

mnogo

painih
ali

krivica

gjavoluka, te
je

im skoro

nije vjerovao,

uza sve to

on

rijetka

pojava megju bosanskim valijama. Nasljednik Osman-pae, Safvet-paa, doao je do ove visoke karijere nezasluenom protekcijom, a da nita nije valjana ni korisna stvorio. u ljetu 1869. bilo je u Sarajevu nemira radi novaenja. Ozbiljniji je bio pokret u Novopazarskom sandaku, gdje je dolo do krvavih sukoba s regularnim etama kod Bjelopolja. Nekako u isto doba izazvala je asentacija nemire i u junoj Dalmaciji. Ustanak se usresredio u Krivoijama, a Safvet-pai bijae naloeno, da u sporazumu s austrijskim oblastima pazi na to, da Sutorina, Banjanji i Zupci ne pomau ustanka u Krivoijama. Zato je Safvet-paa otiao u Mostar. Ovdje mu je stigao od porte spis o slavensko-ruskoj agitaciji po Bosni i Hercegovini. Prema tomu spisu bilo je vrhovno vodstvo te akcije u Bosni povjereno mitropolitu Mihajilu u Beogradu, dok je ruski generalni konzulat u Dubrovniku i vicekonzulat u Mostaru imao u svojim rukama niti agitacije u Hercegovini. U Mostaru bijahu glavni emisaii i agitatori itomisliki iguman Sarafim Perovi, zatim arhimandrit Leontije Jovan, uitelj u Moi brat staru. Premetaina u itomislikom manastiru nije donijela nita osobitog na javu, ali u Mostaru po-

Ve

Radulovi

mu

*)

Otiavi

iz

Bosne prodao

pai zvani

engiu engi

(Dedagi)
vila.

je taj svoj posjed Derviodatle Dedagini konaci< danas

105

vedena premetaina kod Radulovia i brata iznijela je na vidjelo vane spise s dokazima o

mu
pri-

pravama ustanka". U Sarajevu nali su se takogjer koji je neki vani spisi u Gavre za vremena pobjegao. Perovi i braa Radulovii odvedeni su u Sarajevo, a odanle u Carigrad, odakle su otili u progonstvo u Fessan.^) Safvet-pau zamijenie Akif- paa (1871.), zatim

Vukovia,

Mehmed Asim-paa (1871. 72.),

(1872. 73.), pa Akif Mehmed-paa (1873.)

Mustafa Asim-paa Ibrahim


i

Dervi-paa (i874.), a da i ne raunamo one, koji su bili imenovani, a nijesu doli u Bosnu, nego su na putu bili opozvani. Bio je to udan sistem, koji 1877. bilo je potrajao sve do okupacije. Od 1869. je svega 15 generalnih guvernera imenovano za

Bosnu.

Dok je Osman-paa znao jake i slabe strane muslimanskih odlinika iskoristiti u interesu reforma, radei s njima u rukavicama i s puno obzira, njei

govi

se

nasljednici

stavie

direktno

protivtinu
i

dadoe prema njima. Nazivali su ih ignorantima im nadimak Bukova glava Bonjak. Oduzee im i neke povoljtine, koje su dobili od Osman-pae, a to je jo pojaalo mrnju protiv Osmanlija. Svaki prijatelje paa doveo je u zemlju svoje rogjake davajui im slube, koju su mogli Bonjaci obavljati, jer oni i onako nijesu poznavali jezika.-) Sve ee javljaju se u to doba primjeri
i

vjerske intolerancije,
1)

koji nijesu bili poznati

o tome Koetschet o. c. p. 49. prognani u grad Tripolis u robiju, robovali su tamo samo godinu i po krivo stavlja ove dogagjaje u zadnje dan^
Sr.
veli,

da su

Dili

Maiti o. c p. 51 Afriku na vjeitu dana. Fra orgo


Osman-pae.

Herkalovi
su
bili

o. c. p. 19.

urevi

o. c. p. 69. vele,

da

prognani u Aziju.

Heikalovi

istie,

daje tada

razvio

ivu hrvatsku

agitaciju, putujui po manastirima, Kiement Boi, dragoman rjemakog konzulata. Otputen otiao je redakciji Pozora u Zagreb, iji je bio dopisnik (Sr. i Zapamenja
p. 61.).
-)

Herkalovi

o.

c.

p. 34.

106

doba
valije

dob?

Osman-pae.
izbio
je

Me h med

Asim-pae

izmegju krana i podnijeti, da novi toranj srpske mitropolitske crkve u Sarajevu nadvisuje munaru begove damije. Na elu agitacije protiv pravoslavnih bijae u Sarajevu famozni Hadi Lojo, pustolov i bundija. Ve Osman-paa dao ga je ee opominjati i grozio mu se, da ga iz grada protjerati. Po svojoj vanjtini bio je to ovjek atletskog stasa, dugih ruku i nogu, a naliio je, veli Koetschet, prije svemu drugom, nego li pripadniku duhovnog stalea. Bio je veliki siromah, a naobrazbe gotovo nikakove.^) Govorilo se po Sarajevu, da muslimanska masa demolirati pravoslavnu crkvu. Asim-paa dao je

nemilo na vidjelo rivalitet muslimana. Muslimani nijesu mogli

Mehmed

Hadi Loju
stvu
je
^')

internirati u

kasarni zaptija u

svoj-

imama. Kod posvete pravoslavne crkve morala itava sarajevska garnizona izai u grad. Sve je

prolo u najboljem redu.

ZaAkif Mehmed pae


ponovno do smutnja
u pravoslavnoj crkvi.

(1873.) dolo je radi zvonjenja malog zvona

Imam begove damije Hafiz

kojeg emo imati da jo bolje upoznamo u godini okupacije Bosne, doveo je Akif pai deputaciju, da protestira protiv zvonjenja. Kaukdi poeo je svoj govor reenicom iz kurana. Akif paa mu nije dozvolio, da izgovori svoj govor, brzo ga je prekinuo rijeima, koje izvrsno karakteriu upravo^ neprijateljski odnoaj valije prema Bonjacima uti, magare, zar e me ti uiti kuranu ? Ti, pseto, ne moe da podnese zvonjenja zvona? A vi, drugi, zar ste toliko glupi, da ne znate da bi ovaj lopov ovdje za 50 groa mjeseno sam vukao zvono, kad bi ga se

Abdullah
prilike,

eff.

Kaukdi,

er

war ganz und gar unwisserid,


c
p.
55.).

veli za nj dr.

Koetschet

(o.

-) Hetkalovi pria, da je Hadi Lojo bio u svoje vrijeme vjerouitelj u Osmanpainoj zanatlijskoj koli, gdje je

gledao neislamsiu djecu predobiti za islam

(o.

c.

12.).

107

! !

objesilo na vlastita mu, vrata Na polje Ako ujem te na magarcu jo jednu nepovoljnu o tebi, poslat

privezanog u Bassoru !" Kada je deputacija otila, okienuo se paa prema Koetschetu i rekao Sasvim nam je pravo, da ovo fanatino smee tako s nama postupa, jer ne osjea vie nae ruke. Ti ima sasvim pravo, vrijeme je, da idemo" ^) Akif paa bio je Arnaut i malo mu je bilo do Bosne stalo. njegova izjava u razgovoru o moZabiljeena je Hercegovine. A k o je gunosti gubitka Bosne zbilja volja Allahova, rekao je on, to mi se gubitak ovih provincija
:

neini

prevelikom nesreom
ca
r s t

za osmanlijsko
1875. valja zabimuslimanima u Bilo je to za stafa
s

V 0.-)

Kao predigru dogagjaja god.


ljeiti

ozbiljne

sukobe krana

banjalukom
As im pae
su

okruju.

ove Draganievi kapelanu Izvjetaji na generalni sarajevski konzulat govore o izazivanju krana po muslimanskim feudalcima. Dr. Koetschet veli, da je mnogo skrivio nemire neki Omer Fesli, Marokanac. Bio je on slubi mone stranke begova Dinia. Mustafa Asim pusa poao je lino u Banju Luku, gdje je imao estoki sukob s Draganiem. Mnogo

(1872. 73). Turske oblasti pripisivale nemire austiijskom konzularnom agentu

Mu

Draganiu.

srpskih trgovaca bilo je pozatvarano, a neki su i pobjegli na austrijsko tlo, gdje su upravili molbu na
cara,

da

ih

zatiti.

Grof

Andrassy

zatraio

je,

da
i

se trgovcima dozvoli povratak u


i

Bosnu (Banja Luka

Gradika)
s

valija. Vaiija

da se skine banjaluki mutesarif, a je faktino doskora bio opozvan iz

n
^)

e.^)

Koetschet

o.

c.

p. 76.

-)

Ibid. p. 75.

3)

Ibid. p. 73-74. Sr.

Gjurgjevi

o. c. p.

69 Marti

o. c. p. 83.

V.

USTANAK U HERCEGOVINI.
U maju god. 1874. imenovan bi bosanskim namjesnikom Ibrahim Dervi paa. Budui da je Deivi paa bio otprije poznat kao odluan krana, to je ovo imenovanje izrazit neprijatelj
i

pootrenje odnoaja izmegju krana. Ibrahim Dervi paa nije ni njegov dolazak budio je megju tajio svoje nazore muslimanima nove nade, da njihov dominantan poloaj u zemlji biti zatien;
za
posljedicu
i

imalo

muslimana

preostali feudalci podavali su se ispraznim

nadama

uspostavi

nekadanjeg

njihovog

privilegovanog

poloaja.

Opi poloaj u zemlji nije ni izdaleka bio takav, da opravda feudalne iluzije, ali kratkovidnost zahvatila je neke elemente u tolikoj mjeri, da nijesu kod zdravih oiju mogli razaznati situacije.

U teka vremena, u kojima se Bosna ovoga doba nalazila, jedva da je mogla porta izaslati u Bosnu nepodesnijeg ovjeka od Dervi pae. Bio je to ovjek bez ikakvog vojnikog i upravnog dara, koji se domogao svoga visokog poloaja jedino po
.ili

je stekao raznim iznugjivanjem, za vojsku. Isprazni hvalisavac nije nikako shvaao ope uzbugjenje krana u Bosni i Hercegovini, pa ako moemo vjerovati jednom savremeniku, on je upravo elio, da dogje do ustanka, da atre kaure".

svom

bogatsivu.

Ovo

kod

literacije


Godina
1874.
bijae

109

nije

planuo iznenada. znakova, da se neto sprema. Seljaci oko Ravna, Gabele, Nevesinja, u Ijubinjskom i stolakom kotaru itavu su spomenutu godinu stajali u ivoj svezi s Dalmacijom, jer austrijske oblasti nijesu pravile smetnje prijelazu, a osobito su esto uzmicala preko granice u Crnu Goru pravoslavna izaslanstva, nalazei ondje potpore zborom i tvorom. Crna Gora je i onako stajala prema Turskoj u vrlo napetim odnoajima radi krvoprolia u Podgoi ci. Kada su naime Crnogorci jednom prilikom doli kao obino u trgovakom poslu u taj grad, navali na njih masa muslimana i poubijaju jedno 15 od njih. Zaetnik ovoga pokolja bijae neki Juso a sa svojim drutvom. Ovaj dogadjaj silno uznemiri Crnogorce i knez Nikola ih je jedva uzdro, da ne osvete ovo krvavo djelo. On zatrai od porte da kazni krivce i zaista porta dade posmicati izmae smrtnoj kazni. krivce, samo Juso Kasnije je ipak poginuo od osvetnike crnogorske ruke^). Turska je radi ovih dogagjaja pojaala svoju vojsku na granicama Crne Gore, a knez Nikola se obrati na Austriju i Rusiju za intervenciju. Austrija preporuivae knezu umjerenost i apelovae na raz-

Ustanak u Hercegovini

puna

Mu in

Muina

boritost turske vlade.-)

Jedan od glavnih uzroka uzbugjenju bijae nemilosrdno pobiranje desetine po zakupnicima-^) i uope agrarna mizerija, kojoj nije
1) O tom dogadjaju sr. Risto T. Prorokovi: Buna 1874. god. ustanak god. 1875. u Hercegovini. Beograd 1902. Novih detalja i poneto razlino pripovijedanje donosi: Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Mostar 1911.

Buconji:

p.

6266.
-) ^)

Sr.

Fournier

o. c. p.

14.

(Beschreibung das Vilajets Eosnien p. 195.) pripovijeda upravo nevjerojatnih stvari o utjerivanju poreza. Dr. Koetschet uti o toj stvari. Zagrebaki vojni zapovjednik Mollinary, koji je nekoliko godina kasnije izjave bosanskih bjegunaca protokolarno zabiljeio, slae se s opisima kapetana Thoemela (Sr. Fournier Wie wir zu Bosnien kamen.
:

Kapetan

Thoemel

Wien

1909. p. 13.)

110
dravna vlast nikako mogla stati na posjednici zemlje upravo su svojim
izazivali otpor.

kraj,

a sami postupanjem

Godina 1874.
Hercegovine
ni desetina

bijae u

slabije ponijela,

nekim gornjim krajevima pa se stoga nije mogla

na

10 teko

potpuno davati. Zakupnici su bez obzira seljako stanje nemilosrdno kupili de-

setinu, a zaostatak htjedoe kupiti ve u januaru 1875, okolini Nevesinja bili su neki seljaci pohvatani i pozatvarani, a neki su pred tim nasiljem pobjegli u planine, a i u Crnu Goru. U proljee 1875. pokazae se na mnogim mjestima Hercegovine odlune pojave otpora proti nezakonitog postupanja oblasti i protiv zuluma pojedinaca. Od sluajeva, koji su nam zabiljeeni^), valja istai osobito jedan, koji karakterie tadanje agrarne prilike u Hercegovini, pa ga zato i iznaamo. Ispred Donjeg Hrasna u stolakom kotaru, nalazi se Blato, izmegju sela Draeva i Svitave. U Blatu su imali dijelove nekoji begovi i age iz Stoca, Mostara, te Nevesmja. U Stocu je bio osobito uvaavan Smajil-aga ari, koji je imao jedan komad zemljita u Blatu. On je slao zaptije, da mu sakupe seljake, koji popravljati puteve kroz Gabelu. Tako se sastalo do 200 i vie seljaka, da rade na carskim putevima. Smajilaga odvojio bi od sakupljenih teaka 1520 njih i naredio im, da idu kopati u Blatu jarke, neka se voda ocjegjuje i ostaje zemlja za oranje. Smajilaga je onda dijelio isueno zemljite kome je htio ili koji je od njega traio, da je obragjuje, a njemu da daje hak. Ovakovi su se teaci zvali ,poorci" za razliku od ostalih kmetova. Ovakim su nainom i ostali begovi i age prisvojili isuena zemljita, koja im nijesu pripadala posjedu. Kraj sela Viia morali su teaci iskriti begovima Lug, koliko ga je njima po tapijama pripadalo, a onda su krili i dalje, to nije bilo pod begovskim

')

Sr.

buconji

o.

c.

p.

7073, Cjjurgjevi: Memoari sa

Balkana

p. 83.


tapijama.

111

sebi,
ali

Teaci
jer su

su

to

krili

im

to

ne

dopade,

iskrena zemljita

prisvojili

begovi,

a teaci ga obragjivali i davali hak. Slinih sluajeva bilo je i u drugim stranama.^) Ovaki postupak begova i aga, da ne spominjemo razne druge pojedinane sluajeve njihove samovolje, izazivao je upravo otpor u kmetova i jaao mrnju, koja je svakim danom bivala vea. Prije nego to je buknuo ustanak u Hercegovini, doao je u Dalmaciju i car i kralj Franjo Josip I., te je njegovo putovanje po Dalmaciji, u

neposrednoj blizini Hercegovine, znatno utjecalo na odnosa je ustaa, osobito katolikih. Hercegovaki katolici, koje su vodili Franjevci, usuprot nastojanju turskih oblasti, da ne dogju u dodir s carem i kraljem, ipak na nekoliko mjesta pozdravie vladara austro-ugarske monarhije. Tako je n. pr. u Imotskom vladar pod kraj aprila primio deputaciju hercegovakih Franjevaca, koju je predvodio kustos Fra Pako Buconjii tajnik mu fra Augustin Zubac. Kustos Buconji proitao je u audijenciji adresu, u kojoj je razloio gospodarstveno i materijalno stanje naroda i nabrojio sve nevolje, koje narod trpi. Osim toga poklonie se vladaru jo i deputacije, predvogjene Franjevcima u Vrgorcu i u drugim pograninim mjestima i napokon sveenstvo trebinjske vikarije u Dubrovniku.-) U Dubrovniku pozdravio je vladara i bosanski namjesnik Dervi paa,^) a u Kotoru pozdravi ga knez Nikola u prainji svojih rogjaka generala i rtinovia.^)

Ma

-)

Buconji
Ibid. p.

o. c. p.

74

75.
Hadi Hasan

-)
^)

76-79.

55 i)7.) On

Interesantnu vijest zabiljeio je Herkalovi (o. c. p. veli. da je neki musliman eff. u Sarajevu spjevao pjesmu u slavu carevu, u kojoj moli cara, da oslobodi Bosnu iz revolucionarnoga kaosa i uzme u zatitu. *) Fournier (o. c, p. 14.) veli, da je Knez Nikola caru Franji Josi.iu I. predlagao, da Austrija provali u Hercegovinu,
a Crna

Gora

je

pomagati.


je

112

Posjet vladara austro-ugarske monarhije napunio osobito katolike Hercegovce velikim nadama, da se njihovo stanje ubrzo poboljati. Njima se stavi na elo upnik u Ravnom don Ivan sic. Njegov nemirni temperamenat izbio je na povrinu ve u doba, dok je jo bio klerikom u manastiru irokom b r j e g u. On je sa osam svojih drugova pobjegao iz manastira s nakanom, da pogju u Srbiju. Trojica izmegju tih klerika, koji su ve doli do Sarajeva, povrati u Mostar fra Grgo Marti , a ostali bie ve u Konjicu pohvatani i vraeni u manastir. Francuskom konzulu Moreau-u svigjali su se megju tim klericima osobito Ivan i Bajo Boi, te njegovim i Osman painim posredovanjem bijahu poslani na medicinske nauke* u Carigrad. Ivan Musi otiao je odavle u Ostrogon, gdje se kasnije zapopio i postao upnikom u Hercegovini, i) Oko Don Ivana Musia okupie se doskora i ostale katolike vogje kao Mijo

Mu

Musi

Tomaevi,

Andrija Rai, Gjuro Krist o, (Peko), N ikola Putia Lovro Maslac. Uz Musia pristadoe pravoslavne vogje Jovan Dombeta Jefto Kalajdi, ma da su skloniji bili Crnoj Gori nego Austriji, za koju je Musi radio. U
i

li

ostalom su katolike u neprestanom


a
i

pravoslavne ustae

sam

Musi

megjusobnom
je
i

polazio

stajale dodiru, na Cetinje

knezu Nikoli.-) Od pravoslavnih vogja ustaa bijahu najodliniji Lazar Soica, Petar Radovi , Stojan Kovaevi , Bogdan Zimonji, Maksim Mio LjubiBaevi, Peko Pavlovi
i

brati. Gornja Hercegovina


Crne Gore.
^)
')

bila je sva

pod uplivom

Marti: Zapamenja p. 6456. Opirno nam karakterie linosti

ustaa

Buconji

o. c. p.

80108.


Hercegovine
ih,

113

Polovinom jula god. 1875. bio je najvei dio spreman na ustanak. Turske oblasti

nastojale su pregovaranjima ustae smiriti i skloniti da poloe oruje. Iz Mostara odoe nekoji uplivniji gragjani do Krupe, ali se vratie bez uspjeha. Mostarski mutesarif zamoli i biskupa Kraljevia, da pogje megju ustae. On je i poao u pratnji nekolicine svojih pouzdanika (bilo je

ustae i pregovarao s njima dranjem svojim bodrio na otpor ".^) Razumije se, da se ova deputacija vratila bez uspjeha. Megjutim su bili u proljee stigli u Sarajevo paa iz Carigrada Konstante ff. i Husejin kao turski delegati crnogorske komisije za regulaciju granice, da nastave posao, koji je bio godine 1869. prekinut. Dervi paa nastojae, da to dulje zaustavi sastav te komisije i uzalud su se oba lana opirnim izvjetajem obratila na portu, u kojem su prikazali neobino vrijenje u Hercegovini.-) Kada su ostale bezuspjene intervencije hercei

muslimana), a okom ih je

megju
i

govakih

Dervi paa, te poalje oblasti, odlui se u Hercegovinu dva lana vilajetskog vijea P e 1 1 a
i
:

Petraki-a
i.

Hajdar bega
posjednik
i

engia.
blii

Ako

je

prvi bio za

nije
je

ovakav posao, linost Hajdar-begova nikako odgovarala ovako kakljivoj misiji. On


ratoboran

bio

rogjak familije

kojoj je pripadao i zakupnik desetine od Nevesinja,^) a osim toga bilo je megju ustaama, kako veli Buconji, i Hajdarbegovih kmetova, koji

Basa gica,

nijesu htjeli ni uti o pregovaranju s njime. Izaslanici vilajetskog vijea odoe ustaama oko Nevesinja i vratie se bez uspjeha. Sada je Dervi paa poslaa Husejin pau iKonstant eff. k ustaama, ali na sva uvjeravanja o dobrim namjerama porte,

pozivahu
^)

se

ustae
i

na prolost,
Koetschet
p, 5.

koja

nije

nikako
letzter

Ibid. p. 91. Sr.

Aus Bosniens
p. 8.

Tflrkenzeit. Wien und


-)
3)

Leipzig 1905.

Koetschet
Ibid. p.

o.

c.

67.
8

114

pruala jamstva za bolju budunost. Dok su oni jo pregovarali, stie vijest, da su ustae oplijenile tr-

govaki karavan kod Biine blizu Nevesinja


da su poubijali nekolicinu muslimana. Konstant je na to telegrafisao u Sarajevo Dervi pai, da odluiti su sva dalnja pregovaranja izlina i da jedino oruje.^)
i

eff.

U mjesecu augustu bukne ustanak


Bosni. Glavni tabori ustaa bijahu u planinama: Motajici, Prosari, Kozari, Majevici, aiu
i

unutranjosti

zemlje.

Uzdu Save od
i
i

Rae
i

do
i

Ja-

Unu do Petrovca Grahova, popabeaga. Age lie ustae mnoge ardake begova harati za govi poee sakupljati ete baibozuka osvetu kranska sela. Tom prilikom izgine mnogo
senovca, pa uz
svijeta, u koliko nije moglo pobjei u susjednu Hrvatsku i Slavoniju. Broj bjegunaca na tlo monarhije iznaao je u prvom mjesecu ustanka 20.000, a kasnije je narastao na 100.000.-) poduzimali su prebjezi iz Iz hrvatske granice Bosne pod vodstvom hrvaiskih srpskih vogja provale u Bosnu s manjim odjelima tako n. pr. dadananji srpski kralj Petar Kar agj orgj e v ^
i
i

Ljubljananin Miroslav Hubniayer, Golub Babi , Petar Uzelac


i

drugi. 8)

Stanje turske vojske u Bosni i Hercegovini bijae jadno. U Hercegovini, gdje je ustanak zauzeo najvee dimenzije, imala je Tuiska osim slabih posada u nekim utvrdama, samo u Mostaru jedan bataljun. Mostarski brigadir Selim paa odlui sa i pola brdske baterije otii prema tri kumpanije Nevesinju, ali nije mogao protiv ustaa nita poslii^ U to se umjea u ove odnoaje i evropska diplomacija, a napose Austrija i Rusija, te Njemaka. Tenje austro-ugarske monarhije, da osvoji Bosnu veoma su stare, a mi smo imali prilike, da to na
')

Ibid. p. 7.

^)
^)

Foutnier
Sr.

o.

c.

p.
o.

13.
c.

GjurgjevJ

p.

89-90; Koetschet

o.

c.

p.

1-L


svom mjestu istaknemo.

115

U XIX. vijeku je maral u posebnoj spomenici naglasio vanost posjeda t3osne i Hercegovine kao zalegje za Istru a istoga miljenja bio je neto kasnije i Dalmaciju,
Radetzky
i

pobjednik kod Visa, adm. iral Tegetttioff. Iza gubitka Venecije i zapadne obale Jadranskoga mora, postala je uska pruga Dalmacije veoma nesigurnim posjedom, koji je upravo traio teritorijalne potpore u svom zalegju. Kada je grofu A n d r a s s y-u uspjelo zbliiti
dobivale su tenje Austriju Austrije za proirenjem upliva na Balkanskom poluostrvu konkretnije forme. God. 1872. dolo je do sastanka
triju

Njemakoj,
careva

njemakog)
ojaanoj

(ruskog, austrijskog n u, od kojeg je Austriji, B er


1
i

njemakom potporom,

sa

strane Rusi-

je priznato pravo, da sudjeluje u rijeen j u orijentalnog pitanja, koje je Rusija do ovog vremena smatrala iskljuivo svojom zadaom. Godine 1873. posjetio je ruski car Aleksandar II. u svjetsku izlobu i tom je prilikom stvoren neki arrangement",u kojem Rusija Austrija obrekoe jedna drugoj potpuno povjerenje u orijentalnim sporazumni rad za budunost.^) stvarima

Beu

Beu njemaki
sporazumie
Pivi
i

mjesecu augustu 1875.


i

sastadoe

se

ruski poslanici, tee grofom Andrassy-em u ovim tokama:

princip evropskog mira neka bude odranje turskoga gospodstva u Evropi (status quo"). Poto je provagjanje reforama prena stvar, da se velevlasti poslati svoje udovolji raja, eviopske konzule na lice mjesta, da sasluaju tube lajc i da je odvrate od napadaja na turske ete. Pomirbe-

glavni

nu akciju konzula neka potpomognu poslanici kod


porte,

da porta odredi povjerenstvo, pred koje ustae iznijeti svoje tegobe. Ako i ustanak u Hercegovini spada u unutarnja pitanja osmanlijske drave,
')

Opirnije o lome

sr.

u Fourniera o.

c.

p.

ti

9.

116
ipak su se velevlasti odluile na taj korak, da se dosadanjl ustanci nebi pretvorili u vjerski rat, koji bi tetno djemogao zahvatiti i pogranine krajeve lovati na sigurnost u susjednim dravama.^) Porta pristade na internacionalnu komisiju, Hercegovinu dovesti u mirnu koloteinu koja jo u augustu stigoe u Mostar evropski konzuli: Za Englesku Holmes, (jedini turkofil), za Njemaku Lichtenbsrg, za Rusiju Jastrebow, za Au?triju V a s , zn Francusku D o z o n, a za Italiju Durando. Konzuli odoe korporativno u tabor ustaa u Lukavac, ali premda ustae nijesu jasno formulirale svojih zahtjeva, ipak se razabralo potpuno nepovjerenje u svako obeanje vlade o reformama isticalo, koliko je Turska vlada gazila svako
i

pravo

obeanje.

osmanlijski komito je prispio u sar Server paa i izdade proklamaciju u turskom i hrvatskom jeziku, punu obeanja. Dakako da ovako-

Mostar

va papirnata obeanja ne postigoe ni najneznatnijeg efekta.-) I bosanski namjesnik Dervi paa odluio se napokon, da ode u Hercegovinu, ali mu siie telegram, da je opozvan, a na njegovo mjesto da je imenovan Ah med Hamdi paa, s kojim su prve turske ete preko Kleka u Hercegovinu. stigle Konzularna komisija u Mostaru drala se jo na okupu i vijeala sa Server paom. Ovdje joj je bila dostavljena kao i Server pai jedna pretstavka, koju je talijanski napisao kustos B u c o n j . krani radije umU toj se pretstavci istie, da
='')

rijeti,

nego

li

podnositi toliko ropstvo.

Ako

velevlasti

ne e, da im pomognu, neka im barem ne stavljaju inae morati zapreka u njihovom pothvatu. Oni

') Mandi: Povijest okupacije Bosne Hercegovine 1878. Zagreb 1910. p. 910. Koetschet o. c. p 1011. S Deivi paom doao je u sukob radi njegovih prljai
'-')

'')

vih

novanih
o.

stvari tadanji divizionar u Sarajevu, kasniji slavni

junak od Plevn?),
(Koetschet
c.

Osman
p. 3.)

paa,

koji

ga je

tuio u Carigradu


zamolili

117

da

koju

kransku

dravu,
iseliti.

im
se

prepusti
velevlasti

kakav

kraj,

kamo

se

i Hercegovine zauzmu kod Turske, da se iz uini autonomna drava, koja bi sultanu plaala danak. Na elo drave nek se postavi jedan strani

Neka Bosne

knez, a

nipoto

turski

toke
ni

te pretstavke,

podanik.^) Ovo su glavne za koju nije bilo u Server pae


je prihvati.

najmanje sklonosti, da

Sada plane ustanak svom estinom osobito u


junoj i istonoj Hercegovini. Neto su se tee odluile na ustanak nahije kao: Piva, Banjani i Zupci, Kruevica, Sutorina, koje su zaslugom koinisara Devdet eff. godine 1863. dobile

njihovo podruje nije smio i nijedan turski inovnik. iz Svaka svoje sredine vlastitog starjeinu, u ijim je rukama bila uprava i sudbena vlast. Starjeina je toboe jo i drao znatan broj pandura, koji su primali iz dravne blagajne mjesenu plau od 100 groa.-) Poreza nijesu te nahije plaale, nego su jo primale i novaca. Tek iza nevelikih privilegija.
stupiti

Na

nijedan zaptija nahija birala je

koliko sedmica krzmanja odluie napokon i one (ponajvie pod uplivom kneza Nikole) piikljuiti se
ustanku.'')

Trebinja
svijeta

Najee borbe bile su izmegju Bi lee i oko manastira Dui, koji su turske ete zauzele na juri spalile. Masa kranskog
i

pobjegla

je

preko granice u Dalmaciju.


je

Megju pravoslavnim ustaama vodio


doba odlunu rije
iza

u prvo
je

MioLjubibrati. On

prvog ustanka u Hercegovini pratio Luku Vukalovia u Rusiju, ali se kasnije vratio iz Rusije u Beograd, gdje je uivao neku potporu od srpske vlade. Kada je planuo ustanak u Hercegovini, pohiti on iz Beograda u Hercegovinu, ali izgubivi do')

Sr.
1

Ruconji

o.

c.

p.

101.

^)
^)

gro u Hercegovini 20 helera.


o. c. p.

Koetschet

13

14

118

skora povjerenje Crne Gore, vojevae na svoju ruku.^) Vodstvo pravoslavnih ustaa bijae u rukama L azara Soice i Peke Pavlovia. Sve niti ustanka imao je u svojim rukama ruski konzul Jonin u Dubrovniku. paa odlui poslati ete,

AhmedHamdi

da osbbodi Gorade od opsade ustaa. Divizijonaru evket pai bilo je povjereno, da sa GOOO vojske obavi ovu misiju. Dedaga Cengi, koji je tada boravio u Lipniku, jugoistono od Gacka, ponudi mu se, da s^ muslimanima Gacka preuzeti slubu pretstraa, alt efket paa je to ponosno odbio. Kolona eiket pae^ bude napadnuta na putu efket paa morao je rtvokod Mura to vic a-) vati dvije kumpanije dio provijanta samo da moe s ostalim dijelom uzmaknuti prema Gacku. Ova prva znatna pobjeda ustaa nad regularnom turskom voj-

skom

izazvala je u slavenskih naroda, koji su veli-

simpatijom pratili borbu ustaa, opi entuzijazam. Hamdi pau zamijeni jo iste godine R e u f iza toga paa, koji je odmah pohitio u Gacko, poveo iz Gorada na pola izgladnjeli bataljun turskih vojnika poto je nastala zima, povue se sa svojim etama iz Bilee u Trebinje. Diplomacija je ovo vrijeme zaludu sjedila u Mostaru. Server paa doao je na ideju, da se Hercegovina razdijeli u dva okruja: Mostar
i i i

kom

Gacko
dobit

(s

Bileom

Trebinjem).
I

Gacko
bi

mutesariia kranina.

zaista

doskora Konstant eft., dobivi naslov pae, imenovan mutesarifom novog okruja. On je sa sobom poveo i inovnike krane, ali ni to sredstvo nije vie moglo
umiriti ustaa.

Pod

kraj

1875.

godine

opozvan

bi

Reuf
HerceKoetschet

paa,
'')

te

Server paa,
Ljubibratiu
sr.

a civilna
o,
c.

uprava
p.

O
23.

Pavlovi

28.

o.

p
'-)

Ba na onom mjestu, gdje hrabro borio sa svojim baibozucima.

se

1851.

gcd.

Dedaga


govine
bi

119

Bosne.

odijeljena
koji
je

od

Zapovjednikom
veliki

vojske postade
hvalisavac,

Aiimed Muktar paa,


brzo

nainio veliku vojniku


i

karijeru, ma da nije posjedovao osobitih sposobnosti. Valijom u Hercegovini postade A 1 p a a, koji je u januaru 1876. prispio u Hercegovinu. Grof Andrassy je megjutim u sporazumu s Rusijom i Njemakom upravio notu Engleskoj, Italiji i Francukoj, koje su potpisale pariku konvenciju od god. 1876. te u njoj saopuje, da su se suzdrati Rusija, Njemaka i Austrija sloile, da Srbiju i Crnu Goru od sudjelovanja u ustanku i da bi bile takogjer spremne po svojim konzulima i agentima doprinijeti primirenju ustanka. U ostalom valjalo bi da se Europa sloi u ovim zahtjevima na portu Potpuna sloboda vjeroispovijesti i jednakost pred zakonom za krane pobunjenih pokrajina; otstranjenje zakupa poreza; upotieba poreza samo za potrebe zemlje^) radikalno poboljanje gospodarstvenog stanja seljatva. Poto je Turska vlastitim naredbama (2. oktobra i 12. decembra) odluila provesti reforme (megju njima i takve, koje trae velevlasti), neka ih sada provede, ali pod nadzorom komisije, koja se sastaviti u zemlji od jednakog broja krana i muslimana. Ova nota, na koju su pristale i gore pomenute velevlasti, poznata je pod

taj

imenom bekog memoranduma". 2) Porta je memorandum prihvatila imenovala dva komii

sara (za Hercegovinu katolikog Arnauta

Vau

eff^,

da obeaju provedbu reforama. Dok se ovako diplomacija naprezala, zbivali su se u Hercegovini estoki okraji s ustaama. Premda je vojniki zapovjednik Muktar paa bio upozoren, da je cesta Carina (na dalm. -herceg, granici sjeverno od Dubrovnika) T r e b i n j e zapot. j.

da provedu

^) Koetschet 1. poto ve od godine odaslan iz Bosne.

c.

p.

36. veli
nije

1873.

da je ovo bilo suvino traiti osim carine nijedan pijaster

')

Fournier

p.

1617.


Peko Pavlovi
pomo
od
i

120

da

sjednuta ustaama, da se sprijei dovoz ivea i da imade svoj tabor u umi


te

(zapadno od ove ceste)

mu

doskora stii

Soice iz Pive, Maksima Baevia iz Banjana Luke Petkovia iz Zubaca, Muktar paa nije sluao tih opomena, nego je oslabio trebinjsku posadu otiao u Bileu. U Trebinju je ostalo samo
i

bataljuna vojske, koji su morali naizmjence donaati ive. Ni zapovjednik trebinjske posade Husejin paa nije mario za opomene, nego je 18. januara otposlao kao obino jedan bataljun prema Carini. Dva odjela bosanskih vojnika ila su naprijed kao predstrae i stigoe ve do utvrde kod Dui, kad ustae napadoe tursku vojsku. Bonjaci su dobili nalog da zaposjednu breuljke na obje
strane ceste kod Smokve, da zatite prolaz bataljuna, a kasnije i na povratku bataljun sa iveom. Oni su se nalazili u udaljenosti V2 sata od mjesta, gdje su ustae napale trebinjsku posadu i natjerale je u bijeg. Mjesto da su pobjegli u utvrdu Drijeno, ostadoe Bonjaci na svom mjestu, brzo uvrstis svoje pozicije, a ustae ih potpuno opkolie. 124 momka borilo se preko 56 sati protiv uasne
vatre ustaa, koji su brojali do 3000 ljudi. Kada su ispucali svu municiju, odbie kamenjem i sabljama Napokon su 50-torica preostalih poljedni juri.
ostavili

dva

Gluhe

noi
je

svoju poziciju

sklonili se u

a odavle se

poginuo

onda povratie u Trebinje. od ustaa vrli Maksim

Drijeno, tom boju

Baevi^

jedan od najmlagjih ustakih vojvoda.^) Iza ovog dogagjaja postigao je Muktar paa neznatni uspjeh kod Vlastice brda ispod Drijena, On je dakako javio u Carigrad veliku pobjedu i skoro uguenje ustanka.-) U februaru nastao je u borbama neki zastoj. Tu i tamo pomalja se Petko Pavlovi, a i
1) O njemu vie Koetschet p. 2729. Pavlovi 2829. Bio je po materi rogjak Njegua. ) Koetschet 0. c. p. lb.

0.

c.


Buconji
spominje
i

121

borbe

neke manje
svrio
je

don
je

Ive
kao
izgu-

Muica^) U martu
ustaki vogja
bivi

Mio

svoju

karijeru

Ljubibrati. On
i

potporu Crne Gore

ruskog konzula u Dubrov-

niku, na svoju ruku poduzimao akciju i uznemirivao turske oblasti po Hercegovini. Jednom prilikom, kad je preao na austrijsko zemljite, bio je u blizini

imotskog
i

odveden

umro

je u pirotskom okrugu.-)

na zapovijed austrijskih vlasti uhvaen Linac. Puten kasnije na slobodu, Srbiji kao naelnik nekoga mjesta u

U aprilu dolo je do sastanka vogja ustaa s hercegodalmatinskim namjesnikom vakim valijom A p a o m. Rodi je proponirao ustaama ono, to je grof Andrassy u svom memorandumu istaknuo, ali s time ustae ne bijahu zadovoljne. Oni su u memorandumu na grofa Andrassy-a megju inim traili treinu zemlje u potpuno vlasnitvo, za tim da im Turska pogradi iznova njihove kue i crkve, da im dade ivea za godinu dana i nabavi orugje za obragjivanje zemlje. Krani ne tiebaju tii godine plaati nikakva poreza, a netrebaju poloiti oruja, dok ne stupe na snagu obeane reforme. Narodni poglavari neka s oblastima zajedno raspravljaju o provagjanju reforama. Austrijska ruska vlada u 6 mjesta, u kojima ostaju turske posade, postaviti po jednog agenta, koji paziti, da se reforme provedu.^) To su dakako bili zahtjevi

Rodiem

diktirani vrlo loom situacijom, u kojoj se tada Turska nalazila. Ustae se uza to nadahu, da im susjedne slavenske drave, Srbija i Crna Gora, koje

o. c. p. 117.
-)

Na puta kroz Dalmaciju kao


p.

svakom veem gradu doekivan sa pozdnvio Dr. Klai, (Sr. Koetschet


(o.
c. p.

zarobljenik bio je u Zadru ga je slavljem.

38;
ni

40 -4t.) Gjurgjevi

to

da

96.) znade, da je nije bilo milo ni

Mio
Crnoj
p,
l'2l.

radio u korist

Obrenovia

Gori

Austriji.

a (?), Vrijedno je

pogledati
^)

Buconji 1. c. Buconji p. 119


i

108109. Foumier

p.

17.

122

su se u to doba, poele sve ivlje pripravljati na akciju protiv Turske priskoiti u pomo. Poto se u Dubrovniku uzalud vodili pregovori o primirju, da se moe opskrbiti hranom turska posada u izolovanom Nikiu, morao je Muktar paa iza dvodnevne ljute borbe sa svim etama koje su mu stajale na raspolaganju, proi istorijskim

Duginim-klancem i iza tekih gubitaka opskrbiti ovu tvrgjavu hranom. U tim borbama pomagali su ustae obilato i Crnogorci.^) Prvih dana mjeseca maja planu ustanak i u .Bugarskoj radi zloinakih grozota, to ih tamo poinie baibozuci; u Solunu poginue njemaki i francuski konzul od luke fanatine svjetine. U Carigradu digoe se sof te i izazvae silne demonstracije. Sav Balkan nalazio se u stanju velike uzrujanosti i napokon ustanka. Zastupnici Austro-Ugarske, Njemake i Rusije sastadoe se nakon tih dogagjaja u Berlinu na vijeanje. Pod predsjedanjem i izragjen je berlinski (12. maj 1876.), koji su spomenute tri velevlasti preporuile

Gorakova memorandum

ostalima na prihvat. Ovaj memorandum je pootreno izdanje Andrassy-eve decembarske note. U njem.u se trai za ustae dvomjeseno primirje, da im se u to doba dade gragjevni materijal i ive, te da im se ostavi oruje kao i muslimanima. Turska vojska neka se ogranii samo na pojedine garnizone. Nad provedbom ovih zahtjeva imadu bditi konzuli signatarnih vlasti. Memorandum prihvatie sve velevlasti osim Engleske, koja je izjavila, da bi time bila unitena samostalnost Turske.-) Megjutim je predaja memoranduma odgogjena, poto je Abdul Aziz bio ba u to doba otsranjen s prijestolja (30. maja 1876.), a na nj postavljen u r a t V. Novi sultan proglasi svim podanicima Bosne i Hercegovine opu amnestiju

^)
-)

Koetschet p. 49-50. Fouinier p. 18.

123

se

estnedjeljno primirje, ustae to odbie.

ako

pokore

vlasti,

ali

bijae ve ustalasalo javno koje je trailo, da Srbija i Crna koji je i I a n, Gora pomognu ustaama. Knez bio u poetku odluno protiv rata, jer je bio uvjeren

to se

naime doba

mnijenje u

Srbiji,

da Srbija prema svojoj spremi i internacionalnom poloaju ne bi mogla uspjeno voditi rata, morao je pod pritiskom javnoga mnijenja popustiti, te u zajednici s Crnom Gorom preda posljednjih dana juna porti ultimatum, u kojem ova dva vladara trae, da se Bosna predade srpskoj, a Hercegovina crnogorskoj upravi. Dua srpskog se rat jedino ministarstva, R s t , izjavio je da u tom sluaju odgoditi, ako Turska prepusti upravu Bosne Srbiji uz izvjesno plaanje haraa.^) Poto nije na taj ultimatum stigao odgovor, zae Srbija navali na 2. jula ratovanje. General B j e j n u ali je jo istoga dana na veer bio od 1 bataljuna redovite turske vojske od domaih muslimana potuen prisiljen na povratak preko Drine. Slabo je prola ona srpska vojska, koja je pod generalom Z a c h o m prodrla u novopazarski sandak. Crnogorske ete skupljahu se izmegju Banjana, kamo je stigao Grahova sam knez Nikola s nakanom, da preko Nevesinja Stoca prodre prema Mostaru. Ahmed Muktar paa u misli, da Crnogorci nastojati, kako bi se to prije sjedinili sa Srbima, odlui to sjedinjenje sprijeiti, te pohiti sa 17 bataljuna preko Nevesinja na Fou. U Gacku Nei
i

Alimpi
i

traivi za sebe
fra

Kada su Srbija Crna Gora izdale proklamaciju, zaBosnu Hercegovinu, dao je biskup u Mostaru Angjeo Kraljevi, tampati izjnvu, u kojoj je sveano izjavio,
^)
i i

da katoliko stanovnitvo u sluaju, da sultan ne moi odrati ove zemlje, eli da padne pod Austriju. Poto je Austrougaiski komisar radio u zajednici s biskupom Kraljeviem, a bekomu se kabinetu ova akcija uinila preuranjena, morao je Vasi seliti iz Mostara na svoje mjesto u Skadar

Vasi

(Koetschct

o.

c.

p.

B4 65.)


vesinju

124

Nikola
ustaa
i

ostadoe samo male posade. Knez na elu 14.000 Crnogoraca hercegovakih zauzme gotovo bez olpora Gacko i bileu pod N e V e s n j e. U Nevesinju zapovjedae I s a ga, imajui V/^ bataljun vojnika. Crnogorska popali opustoi nevesinjsku okolinu, ali kad
i i i

padne

1-

kualo juriem zauzeti Nevesinje, bila glava odbijena od hrabre posade. U taboru kod Ne ve sin ja bio je crnogorski knez Nikola upozoren od austro-ugarskoga zastupnika u Crnoj Gori, potpukovnika Thoemmela, da Austrija ne trpi'i prodiranje kneevo u dolinu Neretve. prije toga znalo se da je Thoemmel imao od svoje vlade slijedeu instrukciju kakogod

vojska je poje krvavih

Ve

oruje odluilo, Austrija pridraje sebi pravo ektifikacije rezultata borbe.


r

rata sa strane Crne Gore i knez Nikola (nekako polovinom juna) poslao Peka Pavlovia prema Kleku, da ga zauzme da tako suzbije eventualni dolazak turske vojirke s morske strane. Peko Pavlovi je iz busije napao u Vranjevu selu kod Kleka turske ete, kad su ile po vodu na jedno vrelo postigao znatne uspjehe protiv Turaka.^) On je jo napao i Ljubinje, ali bez uspjeha, te se u drugoj polovini juna povratio glavnoj crnogorskoj vojsci.-) Dok je knez Nikola boravio kod N e v e s n j a poslao je Ali paa Muktar pai u depeu, da se povrati u Gacko, te da tako sprijei Crnogorcima povratak. Kad je Muktar pai osim toga stigao Nevesinje^ nalOfi iz Carigrada, da zatiti Mostar odabere Muktar paa dulji, ali sigurniji put preko Sarajeva u Mostar, a ne na Gacko. Oito mu nije Prije

navjetenja

Srbije, bijae

aj nie
i

Opirni

lijepi
p.

opis u

Buconjia

p.

124129.
i

toj

130 134. Vanredno smiono ponijee se u Paborbi muslimanl<c eiifa hanuma


-)

Ibidem

Mataradia

ariT

Hadia,

erifa dobila je kasnije nian

50 kruna mjeseno. Udala se za

H a s a n-b ega

engia

od sultana

iz

Zagorja.


prijalo,
i

125

da bude eventualno prisiljen na borbu s Crnogorcima. On je onako bio samo u rijeima velik. Po uasnoj vruini morale su njegove ete preko Sarajeva u Mostar, prevaljujui dnevice do 40 km. iza jednodnevnog odmora u Mostaru ode on s ovako izmorenim etama prema Nevesinju, kad je Ali paa ve saznao, da su se Crnogorci poeli polako povlaiti. Knez Nikola je naime vidio, da poslije austrijskoga veta nema nade dalnjem napretku. Na putu u Nevesinje naigju Muktar paine predstrae ustaa pod Stankom na jedno 2000 Crnogoraca (kod Biine nad Blagaj em). Crnogorci u veoma dobrim pozicijama zametnue borbu, ali se ipak moradoe povui pred pretenijom silom. ^) I ovaj neznatni uspjeh, prikazao je Muktar paa kao sjajnu i veliku pobjedu u Carigradu. Knez Nikola povukao se u najboljem redu na Korita, a Muktar paa poeo je ve sanjati o tome,
i

Radoviem

provaliti u Crnu Goru i spaliti Cetinje. Od Nevesinja pogje on prema Bilei samo da se to prije prikui Crnoj Gori. Knez Nikola pomno je pratio kretanje turske vojske i zaustavio se pod Planom sjeverozapadno od Bilee. Kad je turska vojska zamakla za Planu, pogje i knez sa svojom vojskom dalje i stade kod Vrbice. Gjurgjevi, koji se nalazio u glavnom stanu kneza Nikole, pripovijeda dalnjim dogagjajima slijedee, Muktar paa nalazio se ve u Bileu, a Peko Pavlovi dobije zadau, da Turke domami iz Bilee u t. zv. do, gdje je Crnogorcima bilo najpovoljnije

kako

Vui

za bitku. On je uzeo 400 ljudi i silesiju trubljaa, te se doulja do Bilee i stade pucati na gradske kue i turski tabor. Radi velikog broja trubljaa mislili su Turci, da je tu skupljena sva crnogorska vojska, te Muktar paa naredi, da se zametne boj. Crnogorci Peke Pavlovia stadoe uzmicati, a Turci ih stadoe proganjati, idui za njima prema
1)

Detalji
i

110111.

ovog boja Koetschet Buconji p. 137.

p.

5960; Gjurgjevi

p.

126

dolu ni ne slutei, da je tu u zasjedi sva crnogorska vojska, koja se ovamo spustila iz Vrbice. Poto je ve turska glavna municija bila otpremljena prema crnogorskoj granici, nijesu Turci imali dosta municije. Doskora se prelo na dijeljenje mejdana handarima. Turci poee bjeati prema Bilei, a Crnogorci ih proganjahu sve do grada, koji su mogli zauzeti bez osocitih potekoa, da su samo ustrajali. Od Turaka ostade na bojitu 2500
megju njima idivizionar Selim paa zapovjednik glavnog stoera ukri-beg. Osim toga pade u suanjstvo 300 vojnika, a od odlinih viih asnika: paa (26. jula 1876). Muktar paa pobjee najprije u Bileu, a ne osjeajui se ni ovgje sigurnim ode u Trebinje. Odavle je htio svaliti svu krivicu radi poraza na Selim pau jer je obojicu drao za mrtve, Osman paa opravdavao se sa Cetinja i bacao opet svu krivnju na Muktar pau.^) Knez Nikola zadrao se jo neko vrijeme na Gatakom polju, a onda se povukao u svoja Brda. Muktar paa je krajem augusta htjeo kod Klobuka navaliti na Crnu Goru, a'i ga ni ovaj put nije pralila srea. Jo u poetku srpsko-crnogorsko- turskog rata sporazumijele su se Rusija Austrija o nainu svoga raana Balkanu. 8. jula sastadoe se naime
mrtvih,
i

Vujem

Osman

Osman

car Franjo Josip


u

1.

car

Aleksandar
i

IL

dvorcu Reichstadtu i ovdje bude odlueno slijedee: Ako budu Srbija Crna Gora od Turske svladane, ne smije se njihov posjed, ni njihov odnoaj prema Turskoj ni u promijeniti. U protivnom sluaju dobit Srbija nekoje bosanske distrikte na Drini, a Crna Gora se poveati popraninim dijelovima Hercegovine. Sve ostalo od Bosne Hercegovine pripast Austriji, a Rusija moi slobodno proiriti svoju granicu u Besa-

ekom

em

^)

Buconji

Gjurgjevi o. 14U. p. 138

c.

p.

112130.

Koetschet

p.

60 63>

127
se vlasti prema prema azijskoj strani. Obje dalnjem razvitku dogagjaja sporazumjeti o svim mogunostima. Osim ovih toaka, koje nas na ovom mjestu zanimaju, sporazumjele su se Rusija Austrija u svim drugim tokama t. zv. orijentalnog pitanja. Valja jo istai, da su zakljuile ostati neutralnima, dok na ratitu ne dogje do vanije odluke. Zato je i Austrija odmati zatvorila luku K e k za turski dovoz.^) vojevahu s malo sree protiv Turaka Srbi usprkos velikog broja ruskih dobrovoljaca. Kada su sprekrajem oktobra zauzeli Turci Aleksinac mali se na Beograd, posredova Rusija u Carigradu^ da se Srbiji dade ve prije zatraeno primirje. 1.
i

rabiji

novembra dobila

je

Srbija

zatraeno
i

ptin

irje

od

Rusije vodili su se dva mjeseca. Izmegju Austrije r.eprestano pregovori o daljnjem postupanju na Balkanu, koji su esto nosili karekter nepovjerenja jedne drave prema drugoj. Engleska je napokon
predloila

konferenciju zastupnika velevlasti u Carigradu, koja je poela ondje vijeati oko po-

lovine decembra 1876. Vijeanja su trajala sve do 20. januara 1877. Pozitivni rezultat vijeanja bijae taj, da je primirje sa Srbijom i Crnom Gorom bilo produljeno do marta 1877. U dugim pitanjima je porta odbila sve zahtjeve velevlasti (za Bosnu se traila nova organizacija sa kranskim guvernerom,
.

izabranim pod uplivom velevlasti). 20. januara razila se konferencija bez rezultata. Sa Srbijom sklopila je porta 28. februara mir na osnovu statusquo-a", ali sa Crnom Gorom, koja je stavljala velike zahtjeve nije dolo do mira.
Rusija je u

londonskoj konferenciji"

(3.

1877.) zatraila, da Turska pristane na mir i s Crnom Gorom, da pone provagjati reforme i da se razorui. Rusija je takogjer spremna, da pregovara o razoruanju s Turskom, ali tek onda,
')

marta

sanstanku u Reichstadtu

opirnije eovori

Fouiniet

p.

20-23.

128

kada bude s Cinom Gorom sklopljen perfektan mir i leforme na Balkanu provedene. Valja uvaiti, da su svi energini zahtjevi Ruposlije konvencije izmegju Rusije i sije uslijedili
Austrije,

sklopljene u Budimpeti (lb. janu1877.) Austrija je ovdje obeala Rusiji, da u sluaju rata izmegju Rusije i Turske ostati neutralna pae i Rusiju diplomatski podupirati. Austrija

ara

dozvoliti ruskim

komisarima kupovati sve

to je za

vojsku potrebno.

Sredstva

vrijeme za voji

niku okupaciju Bosne

Hercegovine

bira. Austrija ne svoj vojniki rajon proiriti na Rumunjsku, SrCrnu Goru, a Rusija opet na biju, Bugarsku Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu. Srbija i

imade Austrija pravo da


i

jom,

Crna Gora mogu operisati sa svojim etama s Rusiizvan ovoga teritorija.. Ova konvencija ali popunjena je 18. marta u Beu. Ekspanzivno Hercegopodruje Austrije protee se na Bosnu izmegju Srbije i Crne vinu, a o podruju
i

Gore (Novopazarski sandak) zakljuen


j

ka sn

ji

U
Rusije

aprilu

m. odgovor Turske na zahtjev Londonu. Turska izjavljuje, dae


a z u
stie
ali

spor

bez tugje intervencije i da pristati na ruske zahtjeve, koji razoruanje moe ponizuju. Samo istodobno je sauvati mir. Tri dana iza toga dobio je knez Nikola obavijest, da se primirje s njime ne moe vie produljiti, jer su se pregovori o miru razbili. Rusija je sada moiala povui konzekvencije i n a v i jest iti
provesti reforme,
radije ratovati,

nego

Turskoj
rata

rat (24. ne zanimaju vas

u poetku brzo paa. Tek u decembru zaustavio slavni padne ova tvrgjava u ruske ruke, a sada je Rusija Srbiju pozvala, da Turskoj navijesti rat. Iza pada i

aprila 1877. i) Detalji ovog na ovom mjestu. Rusija je napredovala, dok je nije kod Plevna

Osman

izmegju ^) Opirno o pregovaranju novini podacima u Fourniera p. 2347.

Rusije

Austrije s


Plevna

129

u r k o brzo napredovae ruski general preavi Balkan i zauzevi Jedrene. Ovdje je sklopglavni ljeno primirje, u kome su bili utvrgjeni uslovi mira, a ovo je dovelo do Sanstefanskog ugovora, koji je Rusija diktovala, a porta samo potpisala. Turska je uz diuge teke uvjete pristala u t ugo vo ru na au t o n o i j u B o sn e i

ve

om

Hercegovine.
ugovor uzrujao je neke veleEnglesku, Njemaku i Austriju. Ova potonja bila je upravo izigrana od ruske diplomacije.^) Ni Srbija nije bila zadovoljna radi zakljuenog stvaranja velike Bugarske, te je srpsko javno mnijenje bilo veoma razoarano sanstefanskim ugovorom.-) Grof Andrassj stade raditi, da se sazove vijeati o konferencija evropskih velevlasti, koja modifikaciji sanstefanskog ugovora. Rusija je kuala, da Austriju predobije za poseban sporazum, ali grof Andrassy ne pristade nato. Dugotrajna pregovaranja izmegju velevlasti svrie odlukom, da se u Berlinu sastane kongres. 13. juna zaeo je napokon kongres svoj rad pod predsjedanjem njemakoga kancelara Bismarcka. U drugoj polovini god. 1877. pade u ruke Crnogoraca posvema izolovani N i k i , prisiljen na predaju uljed gladi i jer mu Crnogorci oduzee vodu.^)
vlasti,

Sanstefanski a naroito

^) SI. Jovanovi u raspravi: Graf Julije Andrassy (L. M. knjiga 296 p. 4692) veli, da Rusija nije mislila iskljuiti Austriju i Njemaku od uea kod sklapanja Sanstefanskog mira i da nije krila od svojih saveznika uslove mira (sr. p. 47). Izvodi Jovanovievi ine mi se odvie nategnuti. 2) Slanojevi: Istorija srpskog naioda p. 312. ^) Kad su Crnogorci opsjedali Niki, u Sarajevu se, kako ironino veli Dr. Koetschet, piobudio ratoborni duh. Pod pae, bijae neto osobnim ravnanjem namjesnika

S.

Mashar

Sarajlija

izvjebano i poslano u Hercegovinu. u Mostaru pofcvadie se vogje megju sobom. Sarajlije nastavie uza sve to svoj put do N e v e s i n j a, ali ve za tri sedmice povratie se preko brda i dolina svojim kuama (Koetschet
i

unovaeno

Ve

o.

c.

p.

69-70.)

VI.

OKUPACIJA BOSNE
A.

HERCEGOVINE.

(1878.)

BOSNA NEPOSREDNO PRED OKUPACIJOM.


Iza Ibrahim Dervi pae izmijenilo se u kratko vrijeme nekoliko namjesnika u Bosni do posljednjega

Mashar pae
pao
autoritet

(april

1877.).

zemlji je

duboka

dravne vlasti, a nijedan od namjesnika nije imao dovoljno energije, da togod poduzme, to bi povratilo ugled vladi. Oni su onako dolazili u ovu zemlju u nadi, da njihov boravak ovdje ne
i

biti

od duljeg
to je
i

trajanja.

Za

to

su svoj

nastojali

vie

mogue

iskorisiiti

poloaj za sebe,

svoje rogjake

prijatelje.

god. 1873. nijesu inovnici mogli dobiti plae. Kod blagajne im se odgovaralo, da nema para. Oni su lihvarima jevrejima davali svoje namire, koji su im isplatili 507o od plae, a ostalo je valija dijelio s njima. ^) Nesigurnost u zemlji bivala je svakim danom vea. Poznati H a d L o j o brat mu stvorie razbojnike bande, od kojih nije nitko bio siguran pae ni u Sarajevu i okolini. Proklamacija ustava (31. decembra 1876.) u Turskoj, nije u Bosni nala nikakva odziva. Vidi se to najbolje po tome, to se nitko od muslimana
i
i

Ve

')

Herkalovi

o.

c.

p. 66.

131
htio primiti mandata, nego na naprimio je taj posao jevrejin J a v e r ef f. B a r u eh. Teke su ratne kontribucije titite narod. Od dravnih slubenika utjerivao se ratni porez u novcu uzimalo se 10% od njihove plae. Isio su tako morale i opine plaati ratni porez u novcu. Krani su plaali po 10 pijastra (oko 2 K), a bogatiji i po 20 pijastra. Veleposjednici morali su davati u naravi n. pr. penice za vojsku. U poetku 1877. pozvala je porta sav muslimanski narod od 1570. godine pod oruje premda je ve u to doba stajalo pod orujem oko 52 bataljuna. Vojska je bila slabo plaana i opskrbljivana tako, da su bile veoma este dezercije. Apel porte naao je uljed toga slabi odziv. paa, posljednji osmanlijski namjesnik Bosne, kojemu je bio dodijeljen kao civilni adlatus Konstantin paa,^) bijae pravo carigradsko dijete, koji nije nimalo poznavao zemlje, a niti je osjeao kakove simpatije za nju. Poto nije iz Carigrada primao instrukcija za svoje dranje, on je igrao vie ulogu posmatraa dogagjaja, nego li aktivnog faktora. U vrijeme rusko-iurskoga rata kolale su u Bosni osobho poslije san-slefanskog ugovora najrazliitije glasine o buduem nainu vladanja. Neuspjeh Turske u ratu s Rusijom znaio je gubitak i ono malo prestia, to su ga osmanlijske vlasti imale u zemlji. Istina je, da su Bonjaci i ovaj posljednji put mnogo doprinijeli u obranu carstva. Na svim bojitima hrabro su se
i

krana

nije

govor

vaiije

Mashar

borili
i

njihovi bataljuni, rezerva je stajala du azijske granice, ali uza sve to nije vie bilo prema pretstavnicima centralne vlade u Bosni nikakva tovanja. proljeu god. 1878. nalazila se Turska u stanju najvee bijede. Razmjerno je Bosna piema ostalim krajevima turskoga carstva jo najmanje bila

evropske

^)

On

je jo

u novembru 1876. ostavio Hercegovinu. 9*

132

taknuta tom opom mizerijom. Osim istone Hercegovine suhe granice prema Hrvatskoj, koje je unitio ustanka, seljaci su u itavoj zemlji obragjivali svoja polja. Seoski je svijet bio u obiajnom svom apalinom miru, ali zato je to vie brujalo u gradovima, napose u Sarajevu. Osmanlijska je vlada dugo utila o dogovaranju u San Stefanu, stavljena ali doskora se ipak proulo, da je Bosni u izgled autonomna vlada. Neki muslimani poeli su ve sanjariti, kako je evo nadolo vrijeme, da se ispune njihove siarc aspiracije o neodvisnosti Bosne od osmanlijske vlade, zamiljajui sebi Bosnu autonomnom u starom feudalnom duhu prije Omer-painih vremena. Osmanlijska vlada inila im se odvie evropska i oni su samo pod silu prignuli pred njom svoje glave. Dakako, da autonomija, koja je Bosni bila stavljena u izgled, nije imala ni izdaleka biti oiiaka, kako bi to njima bilo prijalo. Me^jutim nita se nije pravo o tome znalo i svatko se preputao kombinacijama, koje su njemu bile
i

ma

najpovoljnije.

Specijalno u Sarajevu bijae veliki broj nezadovoljnika s osmanlijskom upravom, koji su eljno ekali zgodu, da svojem osjeanju miljenju dadu javno izraaja. Poto je stanje vojske u Bosni bilo veoma jadno i vojnici nijesu primali ve odavna nikakove plae, a uza to vanredno manjkavu opskrbu, nagjoe nezadovoljnici povod, da javno istupe pioiiv osmanlijske vlade.
i i

u poetku maja (1878.) saznala je policija, da se svake veeri poslije obavljenog klanjanja u raznim dijelovima gra ia dre sastanci, u kojima je osobitu ulogu igrala ulema i hode. Megju agitatorima se na prvom mjestu isticae imam begove damije Hatiz Abdullah eff. Kaugdi, nemirni fanatik, koji se ve u doba Osman-paino isticao kao veliki protivnik krana i zato dolazio u

Ve

sukob

konakom.

Uza

nj

pristajahu

nii
i

slojevi

sarajevskog stanovnitva.

Od

ostalih vogja

agitatora


isticahu se jo:

133

eff.

Muhamed

H a d i- Ja ma-

mudeiis, oduevljeni fanatik, koji se do ovog doba nije isticao ni u kakvim nemirima, ali sada uao u pokret sa svom energijom, je osvjedoen, da osmanlijska vlada nije vie kadra odbiti od Bosne mrske evropske kaure.
i

kov ,

ejh

U
Fa
d
i i

konaku
i

je

imao

jaki upliv

Mustafa beg

p a , glava koterije, koja je sanjala o uspostavi davno propale staro-bosanske feudalne epohe. On se tek nedavno vratio iz progonstva iz Carigrada. Koetschet veli za nj, da je preko mjere bio astoljubiv, a uza to da je vazda imao na umu
i

interese svoje koterije. i odlinijih muslimana pripadao je vogjama beg Kapetanovi L j u b u a k. R'o je to naitan, i inteligentan ovjek, vatren govornik. Ba u to doba bijae on naelnik Sarajeva, a teio je i za mutesarifatom s rangom pae. Porta je nerado gledala domae ljude u viim slubama, te j tako lako Mashar paa mogao sprijeiti njegovo imenovanje. Za njega valja jo lei, da nije imao

line svoje interese

Od

Mehmed

nita

zajednikoga
i

masom

fanatizovanom sarajevskom s da se jo za vremena povukao s povrine.^)

Adresa nezadovoljnika, o kojoj se dulje po ariji govorilo, bila je napokon 2. januara predana sa silnim potpisima valiji pai. Ovog

Mashar

namjesnika smo ve naprijed u kratko karakterizovali, a sada nam valja jo primjetit', da je njegova antipatija prema Bonjacima, osobito Sarajlijama, za godinu dana njegovog s ubovanja toliko narasla, da je lekao jednom prilikom, p.omatrajui velike skupine Sarajlija, dok su izlazile iz careve damije: Ako naa vlada uope moi zadrati Bosnu, to ona mora kao nekada sve ove tvrdoglavce bez milosti milosrgja prognati u Anadoliju, jer s njima

') Sr. Koetschet o. c. p 7576. Herkalovi veli, za nj on drao za spas ovili zemalja ulaz austrijsl^e vojske. Kad je megjutim stigao telegram o mandatu .bekundste er aucli keine Freude daran" (o. c. p. 118.)

da

je

134
je svaki
I

napredak svaki kulturni rad nemogu.^) odvie jasno karakteriu ove rijei odnoaj izmegju Bonjaka i turskih oblasti, a da bi trebale posebi

nog komentara. Mashar paa primio


je bila direktno

je

izaslanstvo

adresu, koja

naperena protiv inovnitva, a osobito protiv tadanjeg vojnikog zapovjednika Veli pae.

adresi crtaju se materijalne patnje muslimanskog stanovnitva, koje je doprinijelo velikih rtava u interesu drave, a ova ih nije zatitila ni u njihovim ivotnim interesima. Autoritet oblasti je potkopan, a tome je krivo nepoteno i podmitljivo inovnitvo. Vodstvo vojnikih poslova lei u nevrijednim rukama. Kao to se ovo potonje ticalo Veli pae, tako su tube glede civilnog inovnitva bile poglavito uperene protiv civilnog

adlatusa Konstant-pae,

koji se

nadao, da
i

uljed svakako
zasjesti

oekivane promjene odnoaja u


vie vano mjesto, te se nego to je to bilo za nj oportuno.

Bosni

na

pribliio Srbima,

je na vijeanje predstojodlinike, koji iza govora Mehmed bega Kapetanovia zakljuie, da se izabere odbor od 24 lana sa zadaom, da ispita iznesene zahtjeve tube da stavi predloge, kako bi se otstranile .razne zloupotrebe. Radi pogibeljnog poloovaj aja u kojem se zemlja nalazi, raspravljat odbor o sredstvima za obranu zemlje. Mustafa Fadilpai bude iazabran za predsjednika toga odbora. Berlinski kongres raspravljae sporna orijentalna pitanja od 13. juna do 13. jula. Crna Gora dobila je osim teritorija na istoku i jugoistoku svog dosadanjeg podruja nahije hercegovake: Niki, Pivu B a n j a n e. 28. juna poeo je kongres raspravljati 14. lanku san-stefanskog ugovora, u koje M je bilo govora o Bosni. Grof Andrassy je u ime austro-ugarske monarhije u svom ekspozeju

Mashar paa sazvao


oblasti
i

nike

druge

'

1)

Koetschet

o.

c.

p.

72.

135

Bosne Hercegovine od evropskog interesa, jer je posljednji orijentalni rat imao svoj poetak ba u ovim zemljama, u
razlagao, da je pitanje sudbine

u stanju umiriti ustanak u velikoj masi. Radi ovog posljednjeg bila je monarhija izloena znatnim rtvama,^) a pogranini narodi monarhije pretrpjeli su velike tete. Autonomijom za ove pokrajine kako je zamiljena u san-stefanskom ugovoru, ne se stati na kraj nemirima, jer su ovdje prevelike vjerske i socijalne opreke megju stanovnicima, koje i dalje trajati, a time ove pokrajine biti vrelom neprestanog oteivanja austro-ugarske monarhije. Monarhija pristati samo na takvo rijeenje ovog pitanja, koje konano u obim pokrajinama stvoriti mir sprijeiti za uvijek dogagjaje na tetu monarhije. Formalni predio g, da Austrija
nije

kojima Turska
i

bila

zaustaviti

iselivanje

e
i

zaposjedne

upravlja Bosnom
lord
S
a
1

Hercekoji je

govinom

stavio je

b u

r y,

uz engleskog ministra predsjednika Beaconsfielda zastupao na kongresu Englesku. Engleska je ve prije bila obeala Austriji, da zaposjednue Bosne Hercegovine po monarhiji u svakoj formi" podupirati, ali sada nije predlagala aneksiju, nego samo okupaciju i^ upravu", dakako neogranienu vremenom.-) ini se, da je namjera Grofa Andrassy-a bila, da se zadovolji ovom blaom formom. Na kongresu, tvrdi Fournier, nija nitko u toj blaoj izvanjskoj formi vidio drugo do potpunog utjelovjenja ovih pokrajina austro-ugarskoj monarhiji.^) Na predlog Engleske pristadoe Rusija, Njemaka, Italija i Francuska, samo turski zastupnici Karatheodorypaa, Ali i Sa-' dullah bej oponirahu prema svojim instrukcijama.

Mehmed

^) Grof Andrassy j izjavio, da je drava potroila na te iseljenike 10 milijuna forinti.

2)
^)

Ovako
Sr.

je

Engleska
o, c,

dala

na sebe prenijeti

Cipar.

Fournier

p. 68.

136

Oni su megju inim sveano obeali, da turska odmah uvesti u ovim pokrajinama reforme. Grof Andrassy izjavio je u ime austro- ugarske monarhije, da je ona spremna preuzeti okupaciju i
upravu obiju pokrajina, samo iskljuuje novopazarski sandak, gdje neka dalje ostane na snazi osmanlijska uprava. Monarhija pridraje ipak sebi pravo, da ovdje radi prometa i trgovine dri posade.
i i

Kada je lord Beaconsfield iza svrene sjednice turskim zastupnicima predbacio njihovo dranje i izaao pae i s gronjama, aBismarck svjetovao grofu Andrassy-u, da ugje u

Bosnu

prije
im nove

nego

to dobije privolu porte,

postade poloaj nijihov vrlo teak. ^) 4. jula stigoe instrukcije, prema kojima izjavie, da sultan sebi predraje pravo, da se s Austrijom neposredno sporazumi u pitanju Bosne. 11. jula izjavie turski
zastupnici

jednom od
e
r
1

austrijskih

runu

Haym

u,

da

oni

punomonika, basamo onda potpisati


p
i

akte kongresa, ako se

Austro-Ugarska tajno

s-

meno

obveze, da smatra svoju okupaciju provizornom, te da ona ne dira sultanov suverenitet. Oni izjavie, da ele
ove izjave samo radi sebe,

kako
i

bi se zatitili

od gnjeva sultanova obeae sveano, ove tajne saznati. da nitko ne U predpoljednjoj sjednici U. jula nijesu turski zastupnici traili nikakve izmjene redakcije lanka o Bosni, a kad

je

slijedei dan imao biti akt sveano potpisan, osvanue oni kod Grofa Andrassy-a zatraie od njega, da pristane na njihov zahtjev, to su ga stavili barunu H a y m e r u. Grof Andrassy, koji nije htio, da eventualno turski zastupnici kongres razvrgnu, a u uvjerenju, da to ni najmanje ne
i 1 i

ve

1) Bismarck je svjetovao u doba izmegju jedrenskoga ali Andrassy je htjco okupaciju formi (Jovanovi SI.: Grof Julije

Andrassy-u, da ugje u Bosnu


primirja i san-stefanskoga mira, u besprijekornoj diplomatsko!

AndraI

I.

c.

p. 48).

137

od tete uspjehu monarhije, potpisa protokol, u kojem izjavie zastupnici monarhije,


biti

da suverena priiva sultanova ne biti okupacije dirnuta, da se dalje ima okupacija smatrati provizor-

injenicom

nom
cije

da

se o

neposredno

pojedinostima okupaiza svretka kongresa


je 13. jula
i

obje vlade sporazumiti. Napokon


XXV.

bio potpisan kongresni akt, sastojei se od 64 lanka.

Hercegovine, se Bosne ovako Pokrajine Bosnu Hercegovinu zaposjest njima upravljati Austro-Ugarska. Poto austro-ugarska vlada ne eli da upravlja sandakom Novim Pazarom, koji se protee megju Srbijom i Crnom Gorom u jugoistonom pravcu do preko Mitrovice (Jusqu'au dela de Mitrovitza"), ovdje
a glasi
:

lanak tie

osmanlijska administracija. Austro-ugarska monarhija, da osigura opstanak novom politikom stanju (du nouvel etat politique") kao i slobodu i sigurnost komunikacija, pridraje sebi pravo u itavom opsegu ovoga dijela staroga bosanskog vilajeta drati posade posjedovati vojnike i trgovake ceste (l'Autriche-Hongrie se reserve le dioit de tenir garnison et d'avoir des routes militaires et commerciales sur toute l'entendue dei cette partie de l'ancien Vilayet de Bosnie"). U tu svrhu pridravaju za se austro ugarska i turska vlada, da se potankostima sporazume.') Vratimo se sada na dogadjaje u Bosni. Zakljuak o mandatu okupacije stigao je u Sarajevo na generalnog konzula V a s i a ve 3, jula. On je dobio ujedno i naputak od Grofa Andrassy-a, da o toj injenici obavijesti odlinije ljude, pa i muslimane. Tadanji vrlo brbljavi konzularni kancelista H e r k a 1 o v i -) jo je u noi izmegju
i

dalje

funkcionirati

^)

raspravama

berlinskoga
je,

kongresa
je

Sr.

Fournier

p.

6475. Herkalovi napisao


-')

kako

poznato

svoje

memo-

are, koje

smo na

vie mjesta citirali.

138
3.
je

4.

jula rairio tu vijest tako, da je

ve

4.

jula

znala za mandat okupacije itava arija. Istoga dana

konzul Vasi slubeno saopio valiji Mashar-pai depeu grofa Andrassy-a, a ovaj je izjavio, da to prima samo kao privatni razgovor do znanja da u tako vanim stvarima prima instrukcije samo od svoga
i

vladara.

Nema sumnje, da su evropske velevlasti, davi austro-ugarskoj monarhiji mandat okupacije, pretpostavljale, da se okupacija provesti u miru to vie, to se u doba kongresa u Carigradu za izvjesno tvrdilo, da ne austrijske ete kod ulaza u Bosnu naii na otpor. Ovo openito miljenje dijelio je i

Andrassy poznata je njegova izjava, se Bosna Hercegovina okupirati jednom vojnikom glazbom. Grof
grof da

Andrassy je dakako bio loe o situaciji informiran po konzulu, a valjda po drugim svojim agentima. Zato imademo dokaza. Tako nam je poznato, da je konzul Vasi u jednom izvjetaju od 20.
i i

aprila pisao
^)

pouzdanju

nadi",

koju

imadu bosanski begovi prema austrijskoj vladi. Fra Grgo Marti zabiljeio je,
kako
je

Vasi

javio Andrassy-u, da ni puka ne

puknuti, kad dogje austrijska vojska. 2) Turska vlada je poevi od aprila 1878. slala u zemlju velike transporte municije i oruja tako, da doskora nije bilo mjesta u magazinima, nego se i u konaku moralo spremati patrone i nove puke. itavo dranje turske vlade za i poslije berlinskoga kongresa bilo je takvo, da ona nije htjela istinito i odluno sluu Forniera p. 77. prema .Crvenoj knjizi*.

')

Sr. biljeku

p. 91. Kapetan Milinkovi, koji je bio jo dodijeljen sarajevskom generalnom konzulu kao vicekonzul, sabiiao je data, koja eventualno posluiti kod budue vojnike okupacije. Jedna d' pea Milinkovieva je puanuhvaena. njoj Miliiikov javlja, da je stvo puno najlojalnijih uvstava prema Njeg. Vetianstvu.
^)

Zapamenja

u zimi 187d.

kransko

(Koetschet

0.

c.

p. 67.)

139

beno u Bosni izjaviti, na

to je pristala.

Time

je

dakako

krvave dogagjaje u doba okupacije. Dr. Koetschet u ostalom s pravom primjeuje, da je grof Andrassy radio neoprezno, dakako krivo upuen. Od 3. jula do ulaska austrijskih eta bilo je dostatno, da se organidakle 24 dana zira otpor u onom opsegu, koji bi inae bio nemogu, da se nije prije reda stvar publicirala.^) 5. jula, uljed rairenih vijesti iz austrijkoga konzulata, nastade u Sarajevu opa uzbuna. Duani u ariji ostadoe zatvoreni, a masa svijeta poela se skupljati u velikoj avliji Husrev-begove damije. Ovdje je istupio opet aktivno Hadi Lojo, razvivi u sredini avlije zelen barjak. Masa ga je burno pozdravskrivila

mnogo

ljala.

Time

je

zapoeo
1

ovaj toliko razviu


je
j

kani tobonji junak svoju karijeru sarajevskoj ,,re vo uci i". Uloga, to ju
i

Hadi Lojo igrao u sarajevskom pokretu ne smije se odvie naivno potcijeniti, ali je od mnogih istoriara Hadi Lojo prikazan kao veliki heroj. Fra Grga Marti, koji je bio lanom ,, njegovoga mediisa', lino ga dobro poznavao, veli za nj, da je bio ovjek
i

prostoga roda, teko je umio neto itati i pisati, a zanim.anje mu je bilo pogdjekad, da je na konjima dobavljao materijal za gragjevine u Sarajevu. Iza

toga se dao na ,, hodanje". Kriomario je duhan iz Hercegovine sa Diine i raznaao ga na tovare po Bosni, a da vlada nita nije protiv njega poduzela. Naprijed smo imali prilike spomenuti, da se bavio mimogred sa svojim biatom i razbojnikim poslovima, kojima je takogjer uprava zaludu kuala stati na kraj. Izaslani orunici, imajui pred njim repekta, redovno su se vraali bez njega. Jednom je bio i vojniki imam. Poznat je bio sa svoga herkulskog stasa i glasa vjerskoga fanatizma. U itavom otporu protiv okupa jije igrao je, razmjerno prema drugima, nedunu ulogu. 2)
i

^)

Koetschet

0.

c.

p.
sr.

78.

o)

O
c.

Hadi
p. 74;

Loji

Marti:
o.
c,

Zapamcnja

p.

10;

Koet-

schet

0.

Herkalovi

p. 125.

140

Hadi Lojo stigao je u Sarajevo na glas, da se ovdje neto sprema. Ne zna se, da li je doao iz vlastite inicijative ili ga pozvae vogje pokreta. Valija
i

Mashar paa

nije

imao uz

opu

uzbugjenost
zatvoriti.

dezorganizaciju

Uz Hadi Loju
proletarijat.

smionosti, prianjaj u

da ga

dade

prvom redu

sarajevski

Kada je Mashar-paa uo za dogagjaje u avliji Begove-damije, pozva on u konak vojnikog zapovjednika Veli -pau, vie inovnike i muslimanske odlinike, koji se nijesu prikljuili ustanku Hadi Loja. Veli-paa htio je u prvi mah, da eventualni ustanak ugui svojim Anadolcima, jer s pravom nije imao povjerenja u bataljun Bonjaka, koji je bio u vojarni konsigniran. Za: tije poa vodstvom oficira zatvorie sve ulaze u konak i u kasarnu. Mashar paa opominjae na hladnokrvnost ne htjede, da preuzme odgovornost za kakovi sukob s narodom.^) Neki od vogja svjetine, koja se pribliila konaku bie priputeni u konak, te stavie pitanje, da U je sultan Bosnu i Hercegovinu izruio Aus'riji. Na to dakako ni Mashar paa nije mogao dati odgovora. Poto su buntovnici naroito traili odstup Veli pae, izjavi ovaj, da se zahvaljuje na svojoj asti i da predaje zapovjednitvo priviemeno brigadiru I smet pai Uzuniu, rogjenom Bonjaku. Ovo je svjetinu donekle udobrovoljilo i ona
i

se razigje.

Dva dana iza toga primio je Mashar paa u svom konaku sveano Hadi Loja, poastio ga kahvom cigaretama, a konano bude zamoljen, da uzme sa sobom svilenu kesicu s dukatima u znak,
i

mu je sve oproteno, to ga je do sada teretilo. Bila je to prava amnestija. Mashar paa zaludu se dulje vremena obraao telegramima na portu, da mu odgovore, to je zakljueno s Bosnom. Kada je napokon odaslao brda
')

Koctschet

o.

c.

p. 80.


nom na
bunu,
stie

141

zojav, u kojem se prikazuje jadni poloaj vlade, koja se bez vojske nalazi u gradu, potpuno sprem-

mu

odgovor, da su osmanlijski
s austrijskim

delegati od sultana

opunomoeni, da

delegatima stupe u pregovore. Ujedno regjuje, da narod opominje na ekanje

mu
i

se od-

mir.^)

Narodni odbor ili vijee zapoe opet raditi. U sjednicama odbora radili su i muslimanski odlinici, koji su se sada morali prikljuiti masi, jer se njihovo dranje tumailo kao da su podmieni od Austrije. Vanu je ulogu igrao u tom odboru Mustafa beg Fadilpai, Narodni odbor zakljui, da se digne opi ustanak u zemlji protiv austrijskih ovaj zakljuak bi brzojavno javljen svim eta okrunim mjestima. Na portu je poslan protestni
i

telegram protiv okupacije. Veli paa je ostavio doskora Sarajevo, a nekoliko dana iza toga stigao je ovamo Hafiz paa
s

jednom eskadionom
i

kavalerije,

premda

se

Mashar

paa najprije nadao, da Hafiz paa dovesti vie eta u grad izbaviti njega vladu iz teke situacije.
i

Sarajevo i pleBio je to ovjek uen, ali veliki fanatik. Svjetina ga je pozdravila s velikim entuzijazmom, a on je vatrenim govorom u odboru poticao na otpor. Hafiz paa je prekasno razabrao, to je uinio, dovedavi ovog ovjeka sa sobom u Sarajevo. Na njegov mig morao je Vehbi eff. ostaviti Sarajevo, ali on je ve ovdje obavio svoju misiju, utvrdivi Sarajlije u otporu i ustanku. Kasnije vidjeti plevaljskog muftiju u borbi s austrijskim etama kao vjetog organizatora otpora.
stigao
je

Hafiz-paom
i

valjski muftija

Vehb effendija.
i

emo

Dunost Hafiz pae bijae, da upozori narod na teke posljedice otpora i na uzaludnu borbu. On je to uinio, makar je bio uvjeren, da ne biti mogue uvjeriti otporne elemente o opravdanosti
i

ovakog
1)

stanovita.
Ibidem
p. 82.

Prema

dr.

Koetschetu,

koji

je

142

dobro dulje vremena lino poznavao Hafiz-pau, nije urovao s ustankom, ali u pomanjkanju vojnike sile on nije ni mogao preduzeti kakove akHafiz-paa
buntovnika.^) drugoj polovini jula zabiljeile su sarajevske novine Bosna" vijest, da austro-ugarska vojska zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. Ovo potvrdie i carigradske novine. Kada je prema kraju mjeseca Hafiz paa poduzeo neka sredstva, koja se masi priinjahu sumnjivima, da su protiv nje naperena, die se opet svjetina, a na elu joj H a d i L o j o. Hafiz paa promiljao je najprije na to, da orujem rastjera svjetinu, ali ipak se predomisli radi slabe discipline vojske i demoralizovanih asnika. Svjetina je dola pred konak (27. jula). Hafiz paa pokuao ju je s balkona umiriti, ali zaludu. Poto je jedna kumpanija infanterije zaposjela sve ulaze u konak, dogje i do sukoba, u kojem je poginuo jedan asnik, dva vojnika, a i jedan ovjek iz svjetine, dok su nekolicina bila ranjena. Nekoji pouzdanici svjetine dobili su pristup u konak, te tu zatraie, da svi osmanlijski inovnici odstupe i da se postavi narodna vlada. Pred oima pouzdanika odaslan je na portu telegram, da su oblasti prisiljene voljom naroda na odsiup. Istog dana poslije podne prikljui bosanski bataljun.'-) se ustaama U noi ostavi Hafiz paa kasarnu, ^kamo se bio povukao s Mashar paom sa 100 konjanika, poavi Terezijom ulicom u dolinu Koeva, pa onda nad Bjelavama, te stie neopaen sve do viegradskih vratiju^ a odavle pogje dalje viegradskom
cije protiv

Koetschet o c. p. 84. Marti je u Zapamenjima da je Hafiz paa urovao s ustanicom. Vrlo nepouzdani Kneevi (Carsko-turski namjesnici u Bosni Hercegovini Senj 1887, p. 92.) veli, da je on upravo organizirao usranak proiiv okupacije. Uza to ima jo drugih nepouzdanih njemu. vijesti

Sr.

(p.

87.) miljenja,

Koetschet p 87. I Marti fZapamenja p 91) zaoiljeovim rijeima: .neko kroz prozor, neko kroz vrata prebaci robu svoju i pobjegnu ispod barjaka'.
-)

io je to


sudbini.

143

cestom, prepustivi Mashar pau

drugove njihovoj susretne jaki odjel naoruanih muslimana iz Mokrog. Najprije je htio, da se probije, ali vojnici njegovi izjavie, da se ne boriti protiv jednovjernika. U to opazi Hafiz paa, da ga progone i iz Saiajeva. Ne preostade mu drugo nego da se preda. U pratnji ga odvedoe do begove damije. 28. jula proklamirae buntovnici novu vladu. Za vojskovogju bosanskih eta bijahu izabrani

Kod

Hana na Hrei

HadiJamakovi
dak.^) Na elo
civilne

Haki IsmaelTasliuprave
postavie

Hafiz

pau,
i

koji je bio skinut s

sada

se

morao

deputacija otila je

vojnikog zapovjednitva pokoriti volji ustaa. Posebna Mashar pai, da njemu njegoi

vim drugovima javi odluku bosanskoga naroda i ujedno da se spremi na put u Carigrad. Hadi Lojo obilazio je po gradu s mladjim ljudima, te se zaustavi pred kuom poznatog gragjanina Petra Petrovia, najavivi da je osmanlijsko gospodstvo oboreno i postavljena na-

rodna vlada, koja e smatrati Srbe svojom braom. Petrovi je doiio iz kue
zlatom vezeni urak i predao ga Hadi Loji. Uz poklike Mi smo bir (jedno), slavilo se po Sarajevu Dratimljenje izmegju Srba i Muslimana. I srpska mlade demonstrirala je sarajevskim ulicama. Arhimandrit Sava i pop RistoKantaizali su obueni kao harambae, u pojasu im kubure i handari, na elu omladine, koja pjevala srpske pjesme. Megju vogjama ovog je pokreta u Sarajevu osobito se isticao uitelj Stevo Petranovi. Inae su u egzekutivni odbor narodne vlade od Srba osim Petrovia-Petrakia spadali
:

Novakovi

Kosanovi

jo

Jovo Bakra Vasiljevi, RistoJ. Besarovi, Risto Hadi ukovi , GjorgjoHadi-Damjanovi, braa Dmitari
i

Glia
')

Jeftanovi
O

drugi.

Na

sastanke

narod73.

Taslidaku vrlo nepovoljno sudi Koetschet

o. c. p.


nog odbora Grgo Marti,
koji je igrao

144

Srbe i neki Jevreji. Fra izmegju katolika najvaniju ulogu, sakrio se u francuskom konzulatu.^) Franjevci su ve prije odailjali brojne izjave lojalnosti i odadolazili su uz

nosti austrijskoj vladi.

Narodna

vlada

preuze

vlast
i

u svoje ruke

a s h a r osmanlijski inovnici u pratnji od 100 konjanika Sarajevo uz porugu svjetine, te odoe preko Plevlja u Carigrad,'-) Sjutra dan iza njihova odlaska morao je i austrougarski konzul, te podanici austro-ugarske monarhije

obavijesti o tome sve gradove ih na otpor. Zadnjih dana jula

kotare,

pozivajui

ostavie
ostali

paaiKonstantpaa,

te

njime ostaviti Sarajevo.*') Dogagjaji u Sarajevu naigjoe na osobiti odziv u glavnom gradu Hercegovine, Mostaru. Ovdje je postojala t. zv. bojno pvvjerenstvo, u kojem su
s
bili

brigadir
I

Ali pa
i

a,

ueni

muftija

Kara beg,
i

vladika

gnat

je,

biskup

Kraljevi
im
stie

drugi.

obrati se ova komisija na portu brzojavom, da Austrija prelazi granicu


to joj je raditi? Austrija i ako
Iz

Neposredno pred okupaciju


Carigrada
prijateljski

odgovor:

e doi,

doi.

Na osnovu

ovog brzojava stvorila se btranka, koja je radila oko toga, da se austro-ugarska vojska doeka bez otpora.^) Druga, kud i kamo jaa stranka, kojoj su pripadale mase mostarske, a na elu im Alija

Haljevac
^)

Ali-aga
i

Hamzi

spremile

su se

Razloge vidi

kratko

Marti taknuo

u Zapamenjima p. 90^4, gdje se u bratimljenja izmegju Srba i muslimana.

'*) Konstant paa je dan prije odlaska bio skoro od razjajarene svjetine ubijen, da ga nije spasio Hadi Lojo.

Detalji u Koetscheta o. c. p. 94. Marti 1. c. p. 92. vrlo diastino opisuje niin, kojim je konzulu bila dojavljena volja naroda. Koetschet istie odlunost konzula Vasia u veoma tekoj situaciji.
^)

Marti

*) Buconji o. c. p. 149. Ovdje mi valja primjetiti, da se u opisu dogadjaja u Mostaru oslanjam najvie na pripovije-

danje

Buconjievo, ma

da

mi se ini, da nije dosta

kritino.

145

na otpor, koji je bio dirigiran iz Sarajeva. Sarajevo je bio naime izaslan Hadi Arif eff. Kajt a z, kojega je narodna vlada imenovala hercegovakim mutesarifom, a on je odavle javio, da se sva Bosna sprema na otpor i da velika doi Hercegovini. Ovo je svjetinu potaknulo, da je energinije istupila protiv pretstavnika osmanlijske vlade. Vogje svjetine zatraie najprije mutesarifa, da ih on vodi u borbu, ali mutesarif odbije taj zahtjev pozivajui se na nalog sultanov, da se ne smije nitko opirati austrijskoj vojsci. Sada buntovnici zatraie od

pomo

muftije Ka rabe ga
po
letvu. ^)

fetvu, da se mogu boriti da im bude slobodno poubijati u Mostaru sve to se krsti. Karabeg uzkrati
erijatu protiv neprijatelja
i

Poto je brigadir Ali-paa bio otpustio bosanski redifski bataljun, opravdavajui tu svoju odluku

injenicom,

Mustafa pau Hulussiju zeta mu. muftiju Karabeg a, kadiju potpukovnika Muradi i

da bosanski vojnici ne spadaju vie carskoj osmanlijskoj vojsci, razigjoe se ti vojnici po Mostaru i prikljuie se masi Duntovnika. Svjetina, razjarena dranjem pretstavnika oblasti, opsjedne konak, provali u nj i poubija mutesarifa

bega. Jedini

je

Ali-paa,

vojniki

za-

povjednik
Od
te krajini

sretno izmaknuo smrti.-) drugih krajeva siabo se u poetku odazvala

narodnoj vladi Posavina. Banja Luka nije uope mislila na otpor, a isto tako i Travnik. U Bihau,

spremao

se

kao uvijek jak otpor, koji


j
i

je

ondje pripravljao

Hu s e

n-b

eg Karabegovi.

^) Prema Gjurgjeviu o. c. p. 166. rekao je Karabeg Gdje nema cara, nema ni fe<ve po erijatu -) U datumu ovog Icrvoprolia ne slau se vijesti. Gjurgjevi koji je tada boravio u Mostaru stavlja ovaj dogagjaj na Ji>. jula. (Mnoge detalji gl. u njegovim Memoarima p. 163-170.)
:

Koetschet opet stavlja taj a Buconji na 2. augusta.

dogagjaj

na 31. jula

^o. c.

p. ^5),

B.

VOJNIKA OKUPACIJA BOSNE


I

HERCEGOVINE,
ve mnogo

Austrijsko ratno ministarstvo bilo je


prije obavijeteno

o topografskim odnoajima okupacionog podruja kartografskim snimanjem Gus-

tava Thoemmela, Ivana Roskievicza Henrika Daublebsky von Sternecka.^)


i

Spomenuli

smo

ve,

da

je

kapetan

Milinkovi

takogjer kao vicekonzul pribirao potrebni materijal, a isto su radili i neki drugi asnici.

Jo u prvoj polovini jula obavljena


zacija potrebnih eta, koje nijesu u

je mobili-

poetku prekoi

od tog je 9.000 bilo 80.000 vojnika, a odregjenoza uvanje dalmatinske granice za posade u Dalmaciju. Kasnije su stigla znatna pojaanja.
raile
i

Zapovjednitvo okupacionog zbora bijae povje-

reno

Josipu barunuFilipoviu, a njemu bi dodijeljen Fml. Stefan barun Jovanovi, da

') Rezultate objavie oni u specijalnim djelima. ThoemmeI: Geschichtliche, politische nnd topographisch-statistischcBeschreibung des Vilajets Bosnien. Wien 1867; Roskievicz: Studien uber Bosnien und Merzegovina Leipzig und Wien 18o8. Sterneck: Geographische Verhaltnisse, Kommunikationcn und das Reisen in B. H. und Noid-Montenegro. Wien 1877.

147

ravna divizijom, koja je imala okupirati Hercegovinu.^) 21. jula stigao je Fzm. Filipovi u Brod, da ravna pripremama za prijelaz eta. Sve pripreme za prijelaz bile su svrene 27. jula, ali se moralo jo ekati jer je porta zavlaila s pregovorima. Napokon se svrie i pregovori, a 28. jula stie Filipoviu

nalog, da sjutradan

zom eta.
Prije prijelaza

pone
je

prijelau

eta izdao

Filipovi

ime

vladarevo proklamaciju
i

na narod u

Bosni, u kojoj se veli, da austro-ugarske eie dolaze u Bosnu kao prijatelji naroda, da poprave u zemlji, to su vremena posljednji gragjanski rat od nje
uinili.

Sultan

je

privolio,

da

tu

e
e

svom

monom

prijatelju caru Franji

zemlju povjeri Josipu I. Odsele

svaki imati jednako pravo pred zakonom, branit se svaiji ivot, vjera i imanje; zemaljski dohoci upotrebit se jedino na potrebu zemlje. Zaostali porezi od posljednjih godina ne se utjerivati. 2) jutro 29. jula prijegjoe austro-ugarske ete

u Bosnu^ na 6 mjesta
tajnice,

Kod
i

Samca, Vrgorca

Broda, Gradike, Imotskog.

Kos-

Ratovanje u Bosni opisano je s isto vojnikoga gleDle Occupation Bosniens und der Hercegovina duich k. u. k. Truppen im Jahre 1878. (Osterreich. miiitarische Zeitschrift, Wien 1879. Mitteilungen des Kriegs-Archivs). Unsere Truppen im Bosnien und der Hercegovina 1878. Einzelndarstellungen, herausgegeben und redigiert vom Hptm. A Veltze.
1)

<Jita

u djelima

gornjih djela Dr. Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1S78. Zagreb 1910. Dr. Mandi je iscrpivo i kritiki sloio u svom djelcu sav materijal vojnike okupacije.
*) Proklamaciju donio je u Sarajevo izmegju 25 2'3. jula rezervni nadporunik u i c k i, preobuen kao trgovac. Konzul Vasi, prije no to je morao ostaviti Sarajevo, predao je primjerke proklamacije deputaciji, koja mu je dola javiti da seli iz Bosne. Petraki-Petrovi htio je proklamaciju itati, ali mu istre iz ruku s rijeima, je drugi lan deputacije da Bonjaci ne nita da Z;iadu o berlinskom kongresu, da ne priznavaju tugjeg vladara i da svaki napadaj u ime Allahovo odbiti (Koetschet o. c. 94. i p. 85.)

Wien-Leipzig 1907. 1908. Gotovo suvinim ini upotrebu

Mandi:

Jamakovi

10*


Divizija fml.

148

vojvode odWiirtemberga

zaposjela je najprije Bos. Gradiku, a 31. jula unigjoe prve njegove ete u Banju Luku bez ikakvog otpora. Nekoliko stotina ustaa razbjeglo se na sve strane, se proulo, da se pribliava austrijska vojska. U joj Luci radile su osman-

im Ban

lijske oblasti do posljednjega


Banja Luka mogla
je biti

asa

predana u potpunoj formi


preao
je se

okupacionim etama.

Fml.

Jovanovi

svojim
i

e-

Imottama granicu na dva mjesta, kod Vrgorca skog krenuvi prema Ljubukom, koje je zaposjeo 2. augusta. Dva dana kasnije sukobio se Jovanovi ustaama kod sela itluka. Pod vodstvom s naime Alije Haljevca i Ali-age nalazilo se oko 12.000 ustaa, megju njima neto

Hamzia

a n a. Hamvrlo ozloglaenih N i k i n a u ta i Haljevac odoe prije sukoba u Jovanovia tabor,, te izjavie, da su Hercegovci brzojavno zamolili cara, da ne alje na njih vojsku, nego da im alje inovnike. Jovanovi im odgovori, da se pokore i dade im proglase, da ih podijele. Kad su se Haljevac i Hamzi povratili iz Jovanovieva tabora, razbjegne se najvei dio ustaa, tako da je iza kratkoga boja
r
i

zi

ostatak bilo Iako savladati.^) Iza toga su Jovanovieve ete bez ozbiljnog otpora 5. augusta unile u Mostar. Jovanovi je tek slijedei dan uniao u grad u pratnji odlinih predstavnika gragjanstva, koji su mu u susret izali. -j Filipovi je sa glavnom kolonom svoje vojske prema D e r v e n t i. Poglavice krenuo iz ovih mjesta poklonie mu se bez otpora. Odavde je bio poslan kapetan generalnog stoera, poznati

Broda

ve

V i i 1 i n k s jednom eskadronom husarske pukovnije u dolinu Bosne, da razvidi teren komunikacije, da u veim mjestima priskrbi ivea, razdijeli
i

Sr. Gjurgjevi o. c. p. 172173. i Buconji o. c p. 162. Hafiz paa, sin Ali-pae. Megju njima H a d biskup Kraljevi (Buconji p. 163.) Rizvanbegovia
1)

149

Ve

proklamacije i pripravi narod na dolazak eta. se sada opazilo, da se zbog loih komunikacija mora vojska razdijeliti u manje odjele, da moe nastaviti put u dolinu Bosne. Milinkovi je stigao 1. augusta u Doboj, a 2. augusta u Maglaj. Prvaci izagjoe preda nj, lijepo ga doekae i poastie, a Maglajlani ga jo uvjeravahu, da ne imati nikakvih zapreka na daljnem putu. Sjutradan zaputi se Milinkovi sasvim bezbrino sa svojim^ konjanicima dolinom potoka L j e n i c e prema e p u. Marti u Zapamenjima pria, da su ih na putu susretali krani i upozoravali da ne idu dalje, jer da je epako polje puno ustaa. Iza etirisatnog puta, kad stigoe pod V e j u planinu, zapoee ustae sipati vatru na husare s obje strane ceste. Husari odgovarahu pucnjavom iz puaka, koju kapetan Milinkovi prekine zapovjegju, da se uzmakne prema Maglaju. Vraajui se niz jedan brijeg (Slukin kamen!) naigjoe husari na telegrafske ice, koje su ustae preko ceste izprevezali za grane stabalja u umi. Mnogo je husara posrnulo preko tih ica i poginulo. Pod kapetanom Milinkoviem bijahu dva konja ubijena, tako da je tek na treem utekao smrti. Do 45 husara i dva asnika izgubilo je ivot (3. augusta).^) Kad su Filipoviu stigle vijesti o pokolju husara, odlui on odmah poi protiv Maglaja. Prije toga rasprio jfe vei broj ustaa kod sela Kosova, zatim kod Maglaja i 6. augusta unigje u prilino pusti grad. Na grad udari namet od 5.000 forinti, ali kasnije oprosti tu kaznu Maglajlanima, kad se nala ratna blagajna od 20.000 forinti, koju su sa

sobom

nosili nastradali husari.

Fml.
tivili

Wartemberg

svladao

je

kod Jajca

jedno 45000. ustaa,

koji su

mu

se ovdje uspro-

pod vodstvom

Hamdibega Teskeredia,

') Vrijedno je uz vojnike izvjetaje pogledati i Fra Grgino pripovijedanje, koje se ini vjerodostojno, jer je bio lini Milinkoviev znanac i prijatelj. (Zapamenja p. 96.)

150

Ustae

begaKulenoviai bega Dabia.


Kulenovi. U
august)

ostavie na bojnom polju 70 mrtvih, 250 ranjenih i 300 zarobljenika. Megju mrtvima bijae i beg redovima jajakih ustaa bilo je bosanskih^ i oko 1000 rumelijskih vojnika.^) (7.

etiii

dana

iza

toga

WUrtemberg bez otpora


gdje
je

uniao je vojvoda u Tiavnik.

Filipovi je iz Maglaja poao prema e p u, svladao jaku vojsku od jedno 6000 ustaa.
odaslani

Kad
jeva,

je boj

zapoeo, stigoe megju ustae od egzekutivnog odbora,


i

iz

Ha

Sarad i

Jamakovi
sa

Mustafa beg Fadilpai

Srbinom Ris tom Bujakom, Hadi Jamakovi uao je u borbu, a Mustafa beg je umakao kui u Sarajevo.') 7, augusta uniao je Filipovi u e p e,
a ustae

klanac, najopasnija toka pala bez kapi ktvi i ujedno uklonjena i najvea zapreka za daljne operacije prema Sarajevu. Narodni odbor je megjutim u Sarajevu radio to je vie mogao, da organizira otpor. Tako je 3.

mjesto

da

brane

Vranduki
Tako
je

uzmakoe prema

Busovai.

augusta bilo zakljueno, da se svi tugjinci (OsmanArnauti, Nikiki bjegunci), a i osmanlijski inovnici imadu oboruati i poslati na bojno polje. Jevrejiimadu platiti 1 milijun pijastra ratnog poreza.-') Poto se narodni odbor obratio za informaciju carigradskoj vladi, siie mu istog dana odgovor od velikog vezira. Porta dakako nije odgovorila onako, kako je bila duna, potpisavi berlinski ugovor. Odgovor velikog vezira je glasio, da je vlada u ime sultanovo potpisala protokol berlinskoga kongresa, po ko.em je austro-ugarskoj monarhiji dan mandat, da Bosnu privremeno (muvaket) zaposjedne, ali da se vlada o mjerama, koje se imadu poduzeti jote s monarhijom sporazumjeti. Bosanski
lije,

^)

Koetscliet o.
Ibid. p.

c.

p. 99.

103.

*)

1 pijastar =:=

16 helera.

151

narod neka se ne uspiotivi oruanom lukom, jer Austrija orujem zaposjesti zemlju, bit ako zemlju nepovoljniji. Ovim dakako uvjeti za narod veliki vezir nije kazao potpunu istinu. Oznaivi evropski mandat Austrije kao privremeni", on je izdao dodue ono, to je u tajnom protokolu bilo utanaeno izmegju Austrije i Turske, a nije
i

spomenuo ono,
se iz svega,

to su ustanovile

velevlasti.^)

Vidi

da

se
i

carigradska

vlada

podavala iluzijama

ispiaznim nadama.

jo uvijek Austrija ne

Auslako zaposjesti Bosne. Dotle, dok uskrsnut trija troiti sile na okupiranje zemlje, kakova nova konstelacija, koja bi uinila nemoguim izvagjanje berlinskog ugovora ili bi izazvala moda inteivenciju koje druge sile.-) Da je porta zaista neto slinoga kombinirala, dokazuje nam najbolje telegram njezin, to ga je izmegju 5. i 6. augusta poslala u Sarajevo. U lom

moi

telegramu saopuje veliki vezir, da je sultan bolno dirnut dogagjajima u Bosni, te da je zatraio intervenciju engleske kraljice, kako bi se sprijeilo daljne proljevanje krvi. Osmanlijski poslanik u Beu dobio je nalog, da o tom koiaku porte obavijesti beku vladu. Hafiz pai odregjuje se zadaa, da sa depulacijom odlinika ode u Filipovia tabor i da zatrai obustavu daljnih operacija. Uz velike potekoe (Hadi Lojo se osobito tome protivio) odlui narodna vlada, da posebna deputacija odnese prijepis ovog portinog brzojava u Filipoviev tabor. Filipovi je ba bio doao do Zenice, kad mu iz Sarajeva stie deputacija s Hafiz-paom na elu. U toj deputaciji nalazili su se jo

Avdija
^)

Halaevi, Fehim
depei
ve'.il<od

eff.

Hadi Alikadi,

vezira

sr.

Koetscliet p. 97. Fournier

o.

c.

p. 79.

-) tome sr. Pavlovi o. c p. 46. Pavlovi referira o djelu Falicnera: Ober Operationen im Gebirgsland, illustriert durch Kampfe der Osterreicher bei der Occupation Bosnicns 1885. (Meni nepristupno djelo).

O Alfonza

152

Dimitrije Jeftanovi, Risto

J.

Besarovi,
eff. Isa-

Hadi Livaji

(katolik)

Filpovi je deputaciju primio vrlo neprijazno izjavivi, da on samo poznaje naloge, koje mu daje njegov car kralj, a za druge ne ii'ari. Ujedno je upozorio deputaciju, da poradi oko toga, kako se ustae ne bi opirale, zagrozivi se najveom strogou, ako se bude dalje otpor naslavljao.^) Deputacija se povratila prilino pokunjena iz Filipovieva tabora kui. Putem navratie se u tabor ustaa kod lokota (na cesli izmegju Kiseljaka
(jevrejin).
i

kovi

Salamon

Iv.

usovae),
smislu,
ali

gdje sti kuali djelovati u svaki pokuaj ove vrste


.

pomirbenom
ostade glas

vapijuega.. 16. augusta svladale su Filipovieve ete ustae kod KlokotaiKaknja i napokon 17. augusta kod Visokoga. Ostatak ustaa, u koliko se nije razbjegao, pohitao je u divljem bijegu pod vodst-

vom Hadi
Osobitu

Jamakovia
je

prema

:~arajevu.

ulogu ovih posljednjih dana igrao heroj" Hadi Lojo. Njegov se posao sastojao u tome, da je iz Sarajeva pratio ete na bojno polje, ali jedva da je dalje dospio od Kiseljaka. On nije sudjelovao ni u jednom sukobu. U. augusta bio se povratio opet u Sarajevo izjavivi, da je doao natrag, kako bi jo posljednje, za boj sposobne ljude poveo na bojite. Kada se je 14. augusta proulo po Sarajevu, da je bez razlo^^a pogubio jednog kranina, zavlada ope uzbugjenje protiv tog demagoga. I narodnom odboru dodijala je diktatura to i vikaa, te u njemu kadija izree (tako se misli) protiv njega smrtnu osudu, jer je ostavio bojno polje. On bude pozvan pied narodni odbor. Ovdje su dvojica bila odregjena, da ga na dani znak smaknu. Hadi Lojo, koji je valjda bio upozoren, to se protiv njega sprema, sakupi oko sebe 12 svojih najvjernijih i najodlunijih drugova, te uz

uope

Koetscliet o

c.

10i>.

Marti

o.

c.

p.

98.

153
gronju pogje prema konaku. Saavi s konja, poe se penjali stepenicama u konak, ali mu se iznenada (?) isprazni puka, koju je drao u desnoj ruci. Zrno od puke prodrije mu u lijevu nogu, a njegovi ga drugovi ranjena otpremie kui. Svima je odlanulo u Sarajevu, kad se proulo o Hadi Lojinoj nesreij) U noi od 16. na 17. augusta pobjegao je iz Saradjetetom, ali se morao kod Gorada se rana na zlo dala.-) a f i z-p a a skup15. augusta sazvao je tinu u konak. Ovdje je u vrlo ozbiljnom govoru razloio prisutnima, da je svaki otpor s vojnikoga gledita oito ludilo i da ne preostaje drugo nego
jeva sa
i

enom

zaustaviti, jer

mu

poloiti oruje.
iza

Megjutim

je

bila

stigla

vijest

od
je

plevaljskoga muftije Vehbi

eff., koji

pada osmanlijske vlade stigao u Sarajevo, a onda bio poslan, da organizira ustanak u Posavini, da je potpuno razbio neprijateljske ete da je sada neprijatelja satjerati u Bosnu. Ovo u akciji, kako
i

je ratnoj

stranci dalo

mnogo

poleta
trg,

novoj
je

danas zemaljska vlada) jo istoga dana poslije podne zakljueno


je
i

skuptini na musali
dalje boriti se

(onda

protiv

nepr.jatelja.
i

Ujedno

poslana municija u Kiseljak Visoko. U subotu 17. augusta odrala se opet skuptina u konaku. Ovdje se ve znalo, da je Jamakovi poraen kod Kaknja da se zaludu bori kod Visokog. Filipovi je ve zaposjeo Kiseljak kretao prema Kobiljoj glavi. Devet desetina prisutnih, megju njima svi lanovi narodnog odbora, bijahu osvjedoeni, da je otpor uzaludan, ali vikai su ipak sprijeili zakljuak o mirnoj predaji. Na veer tek stvoren je zakljuak, da se grad ima bez otpora predati. Ovaj zakljuak pomrsio je Hadi Jamakovi, koji je s ostacima svojih eta prispio u Sarajevo Svojim (18. augusta). On nije htio ni uti o miru.
i i

') 2j

Ibid. p.
Sr.
i

102. 203. Martia o. c.

p.

103, koji Hadi Loju

prikazuje

kao bezazlenoga ovjeka.

__ 154
terorom
i

upravo prisilio prisutne na daljni otpor spremati, to je bilo potrebno za obranu grada. a f i z-p a a je kuao, da ga od tog odvrati,, preputajui Jamakoviu za svu nesreu odgovornost. Pod veer ode u tabor Filipoviev, da pokae javno, kako on kao osmanlijski general nije sudjelovao u revoluciji otporu protiv austrijskih eta. hilipovi ga proglasi ratnim zarobljenikom i dade ga otpremiti u Brod. Ovaj Filipovxev in ne odobrie u Beu i
je

poeo

Hafiz-paa dobije dozvolu, da bodno otii u Carigrad.^)

moe

slo-

Hadi Janiakovi
poee
u
brzini
sakupljati,

Ahmed Nako
je

'O

bilo za oruje

sposobno, da u jutro slijedeega dana ponu borbu. Ustae se smjestie po okolnim brdima (kao: Gorici, Humu, Debelom brdu, Pain brdu) i t. d. 19. augusta poe Filipovi s navalom na Sarajevo. U svemu je trebalo 6 sati, da i glavni grad Bosne pade u njegove ruke. Jedina toka grada,
koju je trebalo juriem zauzeti, bila
je

etvrt

m e-

gjuAlipaine damije
nice. Stanovnici ovoga
siromane samardije,
kraja,

vojnike

bol-

veinom Arnauti i su se zdvojnom hrabrou. Ovdje je bila openito rairena glasina, da pobjedonosni kauri napasti njihove ene i djevojke. Tko nije uo, veli Koetschet, o onim enama, koje su pucale iz unutranjosti Alipaine damije i voljele da padnu od neprijateljskog zrna, nego da ive dospiju u ruke mrskih kaura.-) U 5 sati poslije podne uniao je Filipovi sveano u grad uz svirku voj likih glazbi pucnjavu topova.
branili

manje

sree vojevao

je

protiv ustaa u skih eta kod

Posavini.

Iza

Fml. Szapary neuspjeha austriji

ca

nie, Dobo ja.


')
'-')

morao
Ovdje

Hana Pirkovca, Tuzle GraSzapary uzmaknuti do je


je

ustaa

(osobito
Koetschet
Ibid. p.

23.

imao podnijeti teke augusta). Filipovi je


107
o.
c.

navale

morao

o. c. p.

108109. Marti

101.


traiti

155

pojaanja i kad su ona stigla, mogao je Szapary opet stupiti u ofenzivu, ali je jo uvijek trebao dulje vremena, dok je Posavinu i Tuzlu oistio od ustaa. (22. septembra.) U Brkom je organizirao otpor kajmakam Meiimed beg emerli i ova se varo morala uzeti na juri. emerli je pobjegao u Srbiju, a odavle u Carigrad.^) Plevaljski muftija, kojemu pripada glavna zasluga za ovaj estoki otpor u Posavini, povue se prema Zvorniku, a kad Zvorniani ne htjedoe otpora, u Srebrenicu. Ne uspjevi ni ovdje, ode u Viegrad i otada iseze s bojita. Zvornik i Srebrenica predadoe se pod kraj sep-

tembra.
Filipovieve ete nastavie borbu s ustaama na Glasincu. Od poetka septembra do 22. septembra bilo je^bojeva oko Mokrog, Bandina enkovia. Prvih dana oktobra Odaka
i

zaposjedoe austrijske ete Gorade, Viegrad, a j n i e i F o u. 8. oktobra predade se i Konjic. U blizini Gorada uhvaen je poetkom oktobra i H a d L j 0. On je bio odveden u Sarajevo, gdje mu odrczae bolesnu nogu. Kasnije je odsugjen na 5 godinju robiju i odveden u eku. Kad je dobio amnestiju, ode sa enom keri u Meku, gdje je i umro.-) Osobito estoko opirahu se austrijskoj okupaciji Krajinici, koji su i ovaj put kao vazda do sada pokazali, da su pravi potomci goropadnoga Mustaj-bega i Maje Hrnjice i da su jo uvijek kadri srtati i u najveu pogibelj, pa kud puklo da puklo. Najei bojevi bili su se u Krajini polovicom septembra. Organizator ustanka bio je bihaki mutesarif, H u s e j i n-b eg Karabegovi,
i i

Koetsctit o. c. p. 96. sudbini Hadi Loje sr. Mandi o c. p. 84., koji donaa piipovijest jednog oevica, Italto je Hadi Lojo ut.vaen (F. Noir: Eilebnisse eines Otsterr. Infanteristen in Bosnien und der Hercegovina. Prag 1884) I. Marti (o. c. p. 118) je dosta zabiljeio o tom dogagjaju.
^) ^)


a uza
nj

156

se jo isticahu

Hasan Salki
Medinelija
i

kao vogje ustaa H a d Pei, Hadi Ibrahim Hadi Ahmetaga Poz dera.
iz
15.000.

Broj ustaa narastao je po gdjekad i do Od 15 19. septembra borili su se general

Za eh

Rheinlander

kod

Bihaa.

U noi
i

19.

septembra
pre-

ostavie ustae tvrgjavu, koju

dadoe

turski

asnici

odmah Miri-beg
i
i

iza toga

Ha san- aga.

Hasan Salki
se poslije
i

Medinelija
i

pada Bihaa u klance

povukoe gudure kod Pei.

Ovdje se zgrnue posljednji zatonici krajike slobode. Uz Salkia Medineliju istie se jo Ah med

Mu

.
a

Bilo je tu krajinika iz

rova,

Buima,

K a d u e, T o d o-. Jezerskoga, Stijene


1 i

Pei,

megju njima

vie

od 300 turskih nizama.

Svaki pedalj peke zemlje branile su ustae odlinom hrabrou, osobito megju njima Kladuani, koji su najdulje u borbi ustrajali. Tek kad je austrijska vojska pod sam peki grad dopala, izvjeena bi bijela zastava. Oko 10. oktobra vrati se general Rheinlander u Biha razoruavi prije toga Podzvizd, Vranogra i Buim u nadi, da je dovrio pacifikaciju Krajine. Iza povratka dozna, da se jo uvijek opiie mala tvrgjica Kladua. Taj otpor potraja 14 dana, a Kladuani pripovijedaju, da je u gradu bilo u svemu
etiri branitelja. Kada su austrijski vojnici unili ugrad, nali su ga prazna (20. oktobar.)^) Valja nam se jo povratiti na Iza svoga ulaza u Mostar izdade Jovanovi nalog, da se oblinja mjesta oko Mostara oiste od ustaa. General Schluderer zaposjedne

okupaciju

Hercegovine.

nakon kratkog otpora redovne turske posade, vanu Stolac. Buconji,^) znade slijedee detalje. General Schluderer spremio je pred Stocem jednog vojnika u grad, da javi zapovjedniku tvrgjave, neka

toku

*)

O
1.

borbi Krajinilta

sr.

Lopai: Biha
stavlja

bihaka

krajina

p. 118., 196., 248.


^)

c.

p.

168183.

On

ove dogagjajc na

8.

9.

.augusta.

157 dogje na dogovore glede sporazuma o ispranjenju i predaji tvrgjave. Ovom se pozivu odazvae civilni i vojniki zapovjednici. K njima se jo pridruie i stolalci prvaci (oko 20 na broju). Izaslanstvo iz Stoca krenulo je pjee iz grada prema Gorici, dok )m je s druge strane izaao u susret s Kreme n a general Schluderer. Na poziv generalov predade vojniki zapovjednik kljue od grada i odlui se, da ode s posadom bez oruja. Iza toga je austrijska vojska zaposjela tvrgjavu, a mrska posada otpremljena je preko Metkovia kui. General Schluderer imao je sastanak s Hamzibegom Rizvanbegoviem^) s Pjeevca, kod kojeg se nalo i drugih odlinih muslimana svi uvjeravahu generala, da se narod mirno ponaati. General Schluderer ostavi u stolakoj ivrgjavi jedan bataljun vojnika i povrati se prema Mostaru. Nezadovoljnici snovali su poslije pada Stoca, kako bi digli ustanak Osobito su mnogo upliva na ustanak imali Korjenici, koji su iza pada Nikia bili iz okoline ovog grada protjerani razili se po Hercegovini bez kue i kuita, sokolei Stoane, Nevesinjce, Trebinjce, Ljubinjane na otpor. 13. augusta izmaniie ustae po dogovoru, iz tvrgjave 1 kumpai

niju vojnika s
jer

kapetanom Ign

jatom Medvedom,

da je toboe u jednom selu, jugoistono od Stoca nestalo mnogo goveda. Kad je kumpanija stigla do e g u 1 j e kod Ravnice, doekae ih ovdje muke ustae i kapetan Medved s veim dijelom svoje etice pogine u borbi. Osobito se tom zgodom hrabro borio kadet Kukuljevi, koji je pukarajui s preostalim dijelom vojnika sretno umakao natrag u Stolac.-)
') Hamzibeg je sin brata Alipae Rizvanbegovia, a d i a 1 i 1 a g e. Buconji veli zanj to se njegova karaktera tie, 10 se moe lei pouzdano, da onaKO vrsta znaaja ljudskoga niti je bilo niti biti u Hercegov. ni. Dok je Hamzi-beg bio za pasivno dranje, brat njegov, u s t a j b e g, bijae odluaa protivnik austrijske okupacije, (i. c. p. 155157.)

-)

Ibid. p.

174176.

158

nijesu
imali

Poto vojnici u Stocu

za

dulje

ii u Metkovi i odanle dopremati ive. 16. augusta ode tako nekoliko vojnika s tovarnim konjima u pratnji pola kumpanije prema Metkoviu. Ustae posakrie se na Gorici i napadoe i ove vojnike. Jedan dio od njih pogine, a drugi se spasi bijegom u Stolac.^) Iza toga zaposjedoe ustae okolne vrhunce oko grada tako, da je grad bio zatvoren sa svih strana i otkinut od svakog saobraaja. Ujedno zatraie od zapovjednika tvrgjave potpukovnika P a c h n e r a, da ode s vojskom iz ivrgjave putem, kojim je i doao, pa da nita dogoditi. Kad se Pachner tome mu se ne nije htio odazvati, poee ustae pucati na grad, a se odgovaralo topovima. (16. 17. iz tvrgjave im augusta.) Doskora ponestade u tvrgjavi hrane, a i vode, te je posada mnogo trpila od egje. Kada je zapovjednik tvrgjave pozvao sve asnike i potasnike i obeao onom nagradu, koji bi otiao u Mostar i javio opasni poloaj stolake posade, prijavi se za taj posao kadet-asniki zamjenik Gjuro Mihali . On se obue u baibozuko odijelo provue se sreno izmegju ustaa te stigne u otpremila gdje ga je uhvatila austrijska straa Jovanoviu.-) Jovanovieve ete borile su se megjutim Paina Hana. Kad s ustaama kod Crnica stolakim dogagjajima, posla je Jovanovi uo o prema Stocu ovee ete. Ustae se okupie kod humka Pjeevca (na desnoj strani ceste Domanovi-Stolac), gdje su bile kule Rizvanbegovia. Austrijske ete uzee na juti Pjeevac. (21. augusta), kule bijahu najveim dijelom poruene popaljene, a generalu Schludereru bi otvoren put u Stolac. U borbi kod Pjeevca poginuo je i Hamzi-

vremena opskrbe, morali su

ee

Domanovi,
i

^)

Ibid. p.

179186. Osobito
vojnil<a,

je interesantno

conji sudbinu
'^)

siromaniti Gorice u tvigjavu.


Ibid.
o.

koji

opisao Busu zalutali bjeei s


pogledati

<3jurgjevia

c.

188-190. Jedva 179180.

da

je

vrijedno

159

beg

vie

Ivo
vie

Mus
s
ali

drutvu Mostar,

Rizvanbegovia, a Mustajbega uhvati don preda ga kasnije Jovanoviu. U ostalim zaiobljenicima povedoe ga u ga na domak Pjeevca, poto nije htio
i i

da ide
ali

dalje,

ustrijelie.')
t
i

Don Ivo
noviu,

Mu s

nudio

je svoje

slube Jovaprije

ovaj nije ba za nj

puno mario. Jo

dolaska Jovanovievih eta pred Stolac, prispio je u s i , ali ga zapovjednik tvrgjave ne onamo htjede pustili u grad. Kada je Jovanovi stigao u Stolac, nije htio ondje ni primiti Muica, nego ga je tek primio izvan Stoca, kad je otiao natrag prema Mostaru. Prema odluci Jovanovievoj imao je Musi sa svojim ljudima u sporazum.u sa zapovjednikom tvrgjave pomagati ga kod razoruanja naroda u stolakoj okolini. Na Stolac udarena je kontribucija od 100.000 forinti, ali je kasnije sniie za polovicu, a davali su je Stoani u prirodnim

proizvodima za opskrbu vojske.


boiavio je iza oslobogjenja u gradu, oekujui iz Bea nagradu za uinjene usluge. U Stocu stanovao je nekoliko dana u kui gragjanina VukaV i a, a onda je preao u kuu jednog muslimana. s Tu zae potajno alkovati sa Cvijom, keri Boka Vukasovia. Beka vlada nije htjela udovoljiti Musievim pretjeranim zahtjevima, koji su jedva bili u skladu sa faktinim njegovim zaslugama. Musi otkloni ono, to mu se nudilo i jedne noi omrkne a ne osvane u Stocu". S njim je umakla i Cvija Vukasovia. Musi se neko vrijeme zadrao u Crnoj Gori, a onda ode u Srbiju, gdje je umro kao potanski inovnik.-) Iza drugog pada Stoca povukoe se ustae u jugoistoni kut Hercegovine, da ovdje nastave otpor.
Ivo

Don

Musi

Stoca dosta vremena

Boka

1)

-)

Buconji o c. p. 215. Linost Musieva kao


gl.

tatno osvijetljen. Razne,

njegov rad, nije nam jo dosi prilino protuslovne detalje o njegovim

zahtjevima

Marti

o.

c.

p.

Buconji ?16 217. 5859.

Gjurgjevi

o.

c.

p.

185

160
su osamljeni bez sveze sa svojim istomiljenicima u Bosni. 28. augusta preda se Nevesinje, a kad su kuali, da predobiju turskog zapovjednika u Trebinju, ovaj ih odluno odbije. ete, koje su operirale s dubrovake strane zauzee u septembru Trebinje. a doskora iza toga pade i Bilea, te Gacko. Zadnji sukobi zbili su se kod Klobuka, prema kraju septembra.
Stajali

Padom Kladue (20. oktobra), svladan je i posljednji otpor u zemlji. Okupacija je na austrijskoj
strani
svrila s

gubitkom od
mrtvih,
to

178

asnika
ili

5.000

izgubljenih prema slubenoj listi. Dan prije toga izdao je vladar u GodoUo-u ukaz na okupacione ete, u kojem im je izrazio priznanje za njihovu veliku portvovnost, ustrajnost i vjernost, te izvrsnu disciplinu.
to

momaka,

ranjenih

Prije

no

io je

okupacija

obavljena,

obratila

pona cirkularnom depeom na vlasti (8. oktobra) izgredima, to su ih poinile s tubama o silnim austrijske ete u zemlji, oslanjajui se na izvjetaje
se

Hafiz-pae
Andrassy
je

nekih

bosanskih

u opirnom brzojavu vladu obeskrijepio ove tube. ^)

odlinika. Grof na carigradsku

Fzm. Filipovi dao je neke vogje ustaa, koji padoe u ruke pogubiti u Sarajevu. Tako su drugi neki Hadi Jamakovi, Kaugdi, Jabuica, strjeljani. Hadi svrili na vjealima ili su bili Jamakovi, jo je u zadnjim asovima pokazao bvoj bijesni temperamenat. Kad su mu pod vjealima orunici odrijeili ruke, dohvati on revolver jednog vojnika, koji ga je u rukama napeta drao. Orunici mu u tren oka pritisnu ruku, a on dva put ispali

mu

vjetar.^)

Ali-aga
pod
ali

Hamzi
in
c.

Haljevac

dogjoe

istragu radi krvoprolia u

poto se njihov
*)
'-')

mostarskom konaku, prosugjivao kao polititiki>

Sr.

Fou:nier

o.

p. 80.

Zapamenja

p.

107 1C8.


oni

161

se
i

su

bili

rijeeni.

Hamzi

iselio

Aziju u

Kjutahiju,

gdje valjda jo

danas

ivi.^)

Svi Nikiani i Korjenici kao veliki zulumari bijaliu protjerani iz Hercegovine u Tursku. Oni se nastanie na Kosovom polju. C'na Gora otpremila je nekoliko hiljada hercegovakih

preko svoje granice u njihovu otadbiuu. Poznati vogja ustaa pop postade kajmekamom gatakog kotara. Druge neke vogje ostadoe u Crnoj Gori, megju njima i L a z ar
ustaa

Bogdan Zimonji

So

c a.

Filipovi je udario i prve temelje organizacije nove uprave zemlje, ali prije nego to je poela nova zemaljska vlada svoje djelovanje (1. januara 1879.) ode

on

iz

Sarajeva. (2.

decembra

1878.)-)

Prema zakljuku berlinskog kongresa morala se Austro-Ugarska s Turskom sporazumiti o pojedinostima XXV. lanka berlinskog ugovora. 21. aprila

vencija
sultanu

sklopljena je izmegju obiju drava konu Carigradu, u kojoj se izriito odregjuje, da se okupacijom ne
1879.
:

oduzimlju suverenska prava. Od ostalih

odredaba konvencije valja istaknuti slijedee Turski inovnici, koji su ostali u zemlji, ako imadu kvalifikaciju, uzet se u upravnu slubu, a inae da se upotrebe domae sile. Sve konfesije imat potpunu slobodu, a napose islam. Za muslimane

neka se Austro-Ugarska brine ne samo pogledom na njihovu vjeroispovijest, nego i na njihove obiaje u damijama neka se spominje petkom u molitvama imo sultanovo, a ondje gdje se dosada isticala osmanlijska zastava na damijama, neka se taj obiaj i dalje pridri. Prihodi Bosne imadu se upotrebiti samo za potrebe zemlje, njezinu upravu i nune
i

') ^)

Gjurgjevi

p.

183, tJuconji p. 1(51

radu Filipovievu vrijedno je pogledati Zapamenja p, 11') 111. Grgo Marti liae, da je Filipoviev projekat o nije upravi zemlje .mirisao hrvatsvom", pa liad on ni u htio da ga promijeni, bio je opozvan.

em

11

162

melioracije. Osmanlijski novac neka zadri svoj slobodni teaj. Osim toga imade u konvenciji jo nekih drugih, manje vanih toaka. Posljednji lanci govore pojedinostima garnizonskoga prava c. kr. eta u novopazarskom sandaku, gdje je Turska pridrala politiku upravu.^) Grof Andrassy je u carigradskoj konvenciji znatno poao u susret osmanlijskoj vladi. Samo jedno ne htjede uiniti. Kad su Turci zatraili, da se u konvenciji istakne privremenost" okupacije, kako je bilo tajno ugovoreno u Berlinu izmegju tadanjih turskih i austrijskih zastupnika, (13. jula) njihov je zahtjev bio odbijen, a u uvodu ugovora govori se samo o okupaciji, kako je stipulirana u XXV, lanku berlinskog ugovora", dakle bez vremenskog ogranienja, Tijem su obje drave bile vezane samo jo na smisao kongresnog zakljuka, a protokol od 13, jula izgubi vrijednost.-)
i

o upravi Bosne Hercegovine 1906. godine septembru 1880. godine ule su austrijske ete u novopazarski sandak zaposjele bez otpora PlevJje, Prijepolje,
')

Sr. Izvjetaj

p.

16-17.

Bijelo Polje
2)

Priboj.
o.
c.

Fournier

p. 81.

VII.

KRATKI NACRT VJERSKIH PROSVJETNIH PRILIKA U BOSNI U DRUGOJ POLOVINI XVIII. PRVOJ POLOVINI
I I

XIX.

VIJEKA.
i

Franjevci imadu da podiiaaju polovini XVIII. vijeka borbu s

biskupima

drugo] u

Ugarskoj
s njihovih

Slavoniji,

koji

upa.

kojem

se

borba,

pokazuje nam osobito sanskog redodravnika Franje Ivanovi a, to ga on iz Bea pie gvardijanima u Slavo-

hoe, da ih istisnu smjeru kretala ta znaajno pismo bo-

niji(5. jula 1746). Znajte dobro", pie redodravnik, da su se dogovorili svi biskupi megju sobom, da nam pootimaju sve upe jednu za drugom po provinciji i mi s njima sami nismo se vrsni tirati". Ivanovi dalje javlja, da je naao protektore Jaku
:

gospodu,

koji

aulam
niti

nau privilegiju in vigore uzdravati". Ovi protektori su ga uputili, da bi dobro bilo, da od svega naega naioda toliko krstiana koliko ris tjana imademo svejedoanstva, da s nami vas narod na jest kontenat", niti eli imati druge pastire, nego nas fratre provincije bosanske, a da ne eli popova niti drugih inostranaca. Oni da
i i

et od biskupa

veliku oblast regiam maiestatem, koji


imadu

apud
bra-

su zadovoljni s fratri svojega roda ilirikoga. Interesantno je dalje, kako Ivanovi upuuje gvardi11*


Jane,

164

neka uzimlju svjedoanstva i od v 1 a h a, jer su ga na to njegovi protektori uputili. Po ovim


da
s

kraljica poznati,

istim
a n s k e

vlahommi
i

fratri
i

vi n c

kuu
pisma

da

mlogomoremo kod
:

i j

e b

jesmo addicti istih Vlaha za

austriansku". Vaan
jer

ovaj pasus je ako su Vlasi malo u zakonu od naih

odiliti,

nita

liti u

nemanie nimalo nisu oddinarodu, nego istoga naroda iliri i i

e
i

mi. Ujedno javlja gvardijanima, da pakraki vladika franjevcima dati svjedoanstvo vladikama u pomo, a on da e se jo obratiti
patrijarhu".^)

koga kako

Ova metoda redodravnika Ivanovia imala je uspjeha. Kad je franjevce poeo opet uznemirivati srijemski biskup, umijea se sama carica Marija Terezija u raspravu i zabrani biskupu srijemskom uznemirivati bosanske franjevce u duhovnoj pastvi.-) (27. augusta 1746.)

Dok su franjevci pod austrijskom vladom vodili borbu sa svjetovnim sveenstvom, koje ih je hijelo istisnuli s njihovih upa, bijae im jo mnogo gore u Hosni pod osmanlijskom vlau. Po Bosni je bilo upa, ali niti je bilo kakovih kua ni crkvi, nego Obino bi ili neznatne kapelice ili evarne kuice. obavfranjevci iz samostana izlazili megju narod Franjevaki isioriari biljee ljali duhovnu pastvu. ubijanja upnika u tolikoj mjeri, da p'Ogonstva su oni franjevci, koji su bili u Bosni, poeli izbjei

tugjini

duhovnu pasivu, a oni opet, koji su bili u na naukama nijesu se, sviivi nauke, htjeli natrag povratiti. Propaganda izdaje god. 1750. dekret,
gavati

kojim one oce, to se otimaju duhovnoj pastvi, liava aktivnog i pasivnog piava glasa. God. 1765. stavljen posebni paragraf, kojim se liavaju je u statut-

1)
-')

Fermendin: Acta Bosnae


Ibid. p.

p.

551553.

554655.

165

sufragija oni, koji bi poslije svrenih naul^a ostali u tugjini neokupirani lekturstvom".^) God. 1735. otcijepila se Dalmacija od redodrave, a god. 1757.

bosanske
i

dobili su
pi strana.

franjevci

preko

redodravu pod zatitom


Iz

sv.

Save posebnu Ivana Ka-

bosanskih samostana stvori se nova Kria) kojoj su imale pripasti sve katolike upe u B. i H. pod vlau osmanlijskom.-) Bosanskim franjevcima bijae nepravo, da sainjavaju dravu drugoga reda, te poslae za to u Rim fra Filipa L a t r i a. On je kao vrstan istoriar branio stanovite, da Bosna bude provincija, a ne kustodija, a podupirao je svoje stanovite i brojevima dokazajui, da Bosna ima 30 upa, 50.000 katolika i blizu 150 redovnika. God. 1758. bude na to povraen bosanskoj kustodiji naslov provincije i dana joj prednost pred provincijom Ivana Kapistrana. Latri je dobio pridjevak uskrisitelj provincije.'^) Provincija bosanska bijae tako ograniena na dananju Bosnu i Hercegovinu. Jezgru provincije sainjavahu tri samostana- Sutjeska, Kreevo i Fojnica, u kojima je bio usredsregjen ivot redovnika, biskupa^) i provincijala kao i srednjih uiona za franjevaki podmladak. Osim tih samostana bilo je jo veih redovnikih prebivalita u Travniku, Jajcu, Ivanjskoj, Vareu, Sarajevu Tuzli. To su bila sredita dotinih krajeva, gdje bi se

kustodija

(sv.

upnici iz oblinjih upa sastajali naputke.^)


').Jeleni: Kultura jevo 1912. p. 176178.
^)
i

dobivali potrebite

bosanski franjevci
kult. povjest

I.

svezak

Sara-

Jeleni: Izvori za

Franjevaca.
III.

Gl. z.

m.

god. 1912. p.
^)
1.

468470.
:

Batini

Djelovanje Franjevaca

p.

9698. Jeleni

c.

p.
*)

472475.

Do

tolski
'')

god. 1735. zovu se mjesto vikari'', a od god. 1735.

bosanske biskupije.
Batini
1.

veinom

biskupa .aposupravit elji

c.

p. 98.

166

u drugoj polovini XVIII. vijeka biljee franjekronike pokuaje pekih patrijarha da kao nekadanji njihovi pretasnici podvrgnu sebi sve balkanske krane bez obzira ne vjeroispovijest. Savremeni franjevac fra Beni, koji je bio u ovakoj jednoj borbi s patrijarhom zastupnik bosanskih franjevaca i katolika, potanko nam je opisuje. Peki patrijarhat nalazio se tada u grkim rukama, a turska vlada sa svojim pokvarenim sistemom podupirae te udnovate pastire". ujmo megjutim to veli Beni. On pripovijeda, da je u njegovo doba doao u Sarajevo peki patrijarh (valjda Gavrilo IV. god. 1760.) a s njime jo i jedan vladika u pratnji jenjiara i 1u se stadoe hvaliti, da su donijeli ferman od sultana, da smiju katolike i biskupe i fratre svome obredu podjarmiti i navaliti na njih namet. O tome se doskora poelo pripovijedati po itavoj Bosni, a pravoslavni ismjehivahu katolike govorei im javno: Vidjet ete vi okci, iji je obred 1 crkva prava i od sada vam nai kalugjeri, a ne vai redovnici biti uitelji, od kojih ete javno uti, to vam je za spas due znati". U mjesecu tu se augustu krene patrijarh u Travnik veziru^) franjevaca. povede rasprava izmegju patrijarha Fianjevci su poslali onamo etvoricu svojih ljudi, megju njima istoriara i a. Franjevci su se obianili pred vezirom, ali su morali platiti pai i njegovom ehaji znatnu svotu novaca. Kadija je izrekao prema Beriiu ovako osudu Patrijarha i mitropolita nemaju nikakva prava nad vama fratrima niti rimokatolicima, niti smiju traiti kakav ne moe danak ili to drugo od vas, jer

vake

Bonaventura

.,

Latria

Beni
:

ferman
tu

biti

nad

hatti^rifom

(misli se

na

a h d,.el

n a m u, to su je franjevci dobili od Fatiha" na koju se oni pozivahu).-)

Mehmed

')

Prema Baagiu
Batini
III.

(o.

c.

p.

181.)

bio

je

tada vezirom

HuIusi-zadeMefimed paa.
-)

p.

111112. Jeleni

o.

c.

p.

205 208.


jo
i

167

Daljnji napadaji grkih patrijarha spominju se kasnije tako n. pr. 1778. i 1779. Franjevci su traili inteivenciju u od papinskog nuncija, da se on zauzme kod beke vlade, koja da im dobavi potvrdu starih povlastica, osobito onih, koje se odnose na slobodu vjere i neovisnosti od grkih vladika. Papinski nuncij nije im mogao nita pomoi, polo su odnoaji izmegju Austrije i porte bili ba u to doba ohladnjeti. God. 1780. papinski se poslanik opet zauzimao za franjevce u Beu. Carica Marija Terezija uputi ga na francuskog poslanika u Carigradu, kojeg i njen poslanik podupirati. Papa Pijo VI. obrati se na francuskog ministra spoljnih

Beu

poslova, gtofa deVorgennesa, da francuska vlada izradi franjevcima potvrdu starih povlastica. Napokon je austrijski poslanik posredovanjem engleskoga poslanika i kapudan pae izradio fianjevcima povoljan ferman. No ni ovaj ferman nije koristio, kako nam to domai Ijetopisci priaju.^) O odnoajima cara Josipa II. prema franjevcima govorili smo Za na drugom mjestu.

biskupa Okia (t 1799.) okoristie se franjevci zakladom, to ju je car osnovao i poslae li klerika
u zagrebako sjemenite. Ova 12iorica ostavie sjemenite, te se nijesu vie povraiili u domovinu. God. 1796. spominje se nekoliko bosanskiii klerika u Velikoj, te Poegi u Slavoniji, a i u Zagrebu. Velikih neprilika, a i briga imagjahu franjevci u pitanju vie naobrazbe svoga klera iza 1757., jer kad je red imao samo tri samosiai.a, poduavaju franjevci jedva onu mlade, koja se posventi redu. Bosanski klerici morali se potucati po talijanskim

samostanima.-)
prvoj polovini XIX. stoljea postade ovo pitanje za franjevce upravo akutno. God. 1834. posla pjovincija fra Iliju Starce vica i fra Marijana

Sunjia,
1)
'^)

da
111.

u
p.

rimske
147148.
c.

propagande

bekoga

Batini

Opirnije Jeleni o.

p.

212., 211., 221.

168

dvora posreduje za odgajanje svojih klerika.^) Propaganda, a i neki talijanski samostani primili su na svoj troak odregjeni broj bosanskih klerika. Uza u Zagrebu, Varadinu Poegi to su se odgajali kleiici za bosansku provinciju.-) God. 1839. poklonio sjemenite za bosanje senjski biskup ske mladie, a grof Nugent dade u mjestu Dubovcu kraj Karlovca veliku gragju u tu svrhu, ali franjevci nijesu mogli dobiti privilegija iz Rima/*) Prilike katolika u Bosni crta nam opirno biskup Barii (od 1832. god.) u pismu na cara Ferdinanda!, (god. 1837). Biskup se upravo u drastinom opisu tui na teko stanje katolika u ovim zemljama. Nema pretjerao."*) sumnje, da je po gdjeio jednu veoma zaniValja nam jo zabiljeiti mivu borbu, koja je za biskupovanja Bariieva bosanske provincije, a planula izmegju njega potrajala je sve onamo do god. 1846., kad je Bai
i

Oegovi

rii

postao

apostolskim namjesnikom
i

Hercegovini. Borba

je zahvatila tolike dimenzije,

Rim, Be te Carigrad. da se u nju umijeae Vrijedno ju je zabiljeiti radi tendencija, koje su se tada javile u Bosni. U itavam toku te borbe opaa se protivtina izmegju franjevaca iz papinske drave" onih iz cesaiovine". Franjevci, koji su doli iz i Zagreba bijahu praktiniji narodniji od t. zv. papinskih. Biskup Barii htio je bosanske franjevce u smislu rimske politike disciplinirati
i

podvri
na

ih
otpor,

hijerarhikoj
kakvom

vlasti. Tu

je

naiao

Neki anonimni autor Juki) izrie jasno misli, koje


neprijatelja

se valjda nije nadao. (misli se, da je to bio

ga karakteriu kao rimskoga klerikalizma. On zove Bariia


i

sinom tame

protivnikom svake pro-

prijatelji opet ocrnie franjevaku provinciju s politikog saveza s Ilirima i kod tadanjeg

svjete. Bariievi
^)

Sr.

Jeleni
:

Izvori
Fr.

za

povjest
p.

etc.

Gl.

m. 1913.

p.

59

dalje.

^)

Alaupovi

Iv.

Juki

24.
III. p.

0
*)

Ljetopis katolil<e crkve (Bos prijatelj Starine XVII. p. 108. dalje.

193 238.>

169

namjesnika bosanskog Vedihi pae i kod bekoga dvora. Vedihi paa obraa se na bana Viaia u Zagreb turskim jezikom napisanim pismom, u kojemu mu javlja, da predlee dokazi, kako neki laiin u Zagrebu imenom Ljudevit Gaj sastavlja pisanih stvari s buntovnom tenjom, te ih onda alje u ove krajeve. Poto je izmegju porte bekoga dvora mir, a rad Gajev podoban, da mir sreu sultanovih podanika potkopa, to Vedihi paa moli bana, da Gaja pozove na red, te da mu strogo naloi, da u budue nikakovih pisanih stvari, ni drugo slino u Bosnu vie ne alje. Ban Vlai bijae ve mrtav kad je ovo pismo pisano, pa tako ono stie u Zagreb, a odavle u Budim, odakle je dolo u ruke grotu Sedlnitzkome knezu Metternichu. Metternich bijae obavijeten direktno od biskupa Bariia, da se u Bosni spiema ustanak pod vodstvom mladoga katolikoga franjevakoga kleia, koji je pristajao uz Ilirizam. Gaja I u Rimu se znalo za tobonju bunu bosanskih franjevaca, kojoj da je vogja Ljud. Gaj u Zagrebu, a on da je u svezi s francuskim buntovnicima, koji mu preko minisira Thiersa poslai preko milijun franaka za buntovne svrhe, nadalje sa ekim protestantima ruskim izmaticima.
i i
i
i

Rimska propaganda izdade god. 1841. dekret, kojim je franjevcima odsada zabranjeno slati mladie na nauke ikuda drugamo do u papinu dravu.^) U poetku druge polovine XIX. stoljea nastadoe
neio povoljnije prilike za razvitak franjevakih manastira kolovanje franjevakog podmlatka. God. 1853. stiglo je carsko odobrenje za gradnju
i

') toj zanimivoj aferi, o Itojoj ne moemo radi prostora opirnija govoriti sr. Alaupovi o. c. p. 24-25; Prohaska: Das Kroatisch-serbiiclie Schrifttum in Bosnien und der Hercegovina. Zagreb 1911. p. '85 Sg. R. Glava ivot i rad fia R. Bariia. Mostar 1900. Spis anonimnoga pisca o toj aferi ima naslov Borenje drave Bosne srebrenite s biskupom Rafom Bariiem. a nalazi se kao neizdani ru<opis, kalto^se misli Jukiev, u kr. sveuilinoj biblioteci u Zagrebu. Sr. i isi Hrv. Povijest Iil.
:
:

p.

271272.


etiriju

170

Doskora se Gori u (dovren i857.), u Livnu, Zoviku, Plehanu. 1 pi aiije uzgoja bosanskih klerika stupilo je u novi stadij. Kada je slavni vladika Strossmayer god. 1851. obavljao potvrdu u Posaviin', dogjoe kriom onamo i bosanski franjevci, da pozdrave mladog biskupa. U upanji pozdravi vladika franjevac Martin 1 potui mu se, da franjevcima nestaje podmlatka. Kad se Strossmayer vratio u Gjakovo, posla u Bosnu svoga prijatelja Topalovia, koji je doao ovamo da kupi toboe pjesme. Prati ga na putu Nedi. Topalovi donese Strossmayeru vijesti, da fratri ele, da im se klerici odgajaju u Gjakovu. Biskup Strossmayer ode u zamoli vladaia, da i smije primati pod svoje okrilje bosansku mlade. posebna Za stvar se zauzme papinski nuncij, a deputacija franjevaka, (Nedi i unji) dogje ovamo. Napokon stie dozvola i Strossmayer smjesti klerike najprije u svoje sjemenite, a onda im sag! adi posebnu zgradu. God. 1858. nijesu smjeli klerici kui na velike praznike, jer da bune narod. Francuski listovi navalie na Strossmayera, da preko franjevaca buni narod protiv Turaka. Francuska je naime hijela, da kao protektorica krana na istoku stekne upliv i nad katolicima Bosne. Megjutim se i ta bura slegla. Poslije otvorenja sveuilita (1874-.)
novih

samostana

pet crkvi.

moglo

pristupiti gradnji manastira

Gujoj

Nedi

Be

zairai

ugarska vlada,
iz

da

se

bosanski
u

klerici premjeste

Gjakova

Ugarsku.

Biskup Strossmayer uinio je sve mogue, da se ta ne dogodi, ali zaludu. Bosanski klerici morali su Peuh na nauke. ^) ii u Ostrogon
i

djela biskupa Strossmyera. Smiiklas Nacrt ivota Katolika crkva od Zagreb 1906. p. 25 27. Ignacij Struki paua tiosne do njezina oslobogjenja (14631878 ) U S p o m e nknjizi iz Bosne. Uredio Dr. J. ari . Zagi eb 1901. drugih zanimivili sabraiiih podataka o stanju Ovdje imade katolika. Tako n. pi. statistiki podaci. Bosanski prijatelj 193208. Statistikih III. (Ljetopis katolike crkve u bosni) p. podataka o katolicima, pravoslavnima i muslimanima za poetak Reisen in b. und der H. drtge polovine XlX. vijeka u Blau t. d. p. 198., 208., 223-22,')., 231
')
:

171

God. 1846. postade Barii apostolskim namjesu Hercegovini, te je tako Hercegovina odsele postala posebnim vikarijatom. Jedan dio Hercegovine, kao vikarijat trebinjski, potpade (1843) pod dubrovkog biskupa. Godine 1852. osnovana bi i posebna franjevaka hercegovaka kusd j a. (manastir iroki brijeg osnovan god. 1846 ?) 1

nikom

Pravoslavna cikva doivjela je jednu znatnu promjenu u ovom periodu. Godine 1766. ukinut je fernianom sultana Mustafe
III.

(1757. 1774.)

lovljen
glavni

peki patrijarhat grkom u Carigradu. Kao


koji
je

utjerazlozi

ovom ukinuu
motiv,

navagjaju se deperatni odnoaji patri-

jarhata. Patrijarhama se predbacuje

lakoumnost kaa

pokretao njihovim radom Mjesto patrijarha dobivali su ljudi bez ikakve naobrazbe i iz najniih slojeva, a nijesu pripadali kalu. postali pretegjerskom staleu. Zato su
i

latinstva megju rajom. Po svemu se vide daje Turcima ovaj ferman diktira pravi Grk, Od ovog vremena preotimaju mah o
i,

vioj

hijeraihiji u

Bosni Grci.
s

Carigradske

patriu

jarhe upravo trguju


isisavali

najviim asmitropoliti gore suturskih zakupnika

tima srpske crkve. Grki


siromani

narod

od

poreza.^)

Mitropolija zvornika prenijela je svoje


iz

sjedite

Zvornika u Tuzlu god. 1852. prema politikoj razdiobi zemlje po Omer-pai.^) Vei upliv u narodu

manastiri, koji imali su srpski osobito cvatu u Hercegovini, a megju njima na i s i .^) prvom mjestu i t o
od crkve

m
:

srpska

Prevod fermana, kojim je ukinuta XL. p. 128 233). M. Spasi: Neto naoj crkvi pod Turskom vladom itd. (Glasnik I p. 140). -) Duan Zvornika epaihija i Tei J. A. Popovi
\)

Sr. J a s

t r

patriarija

e b oV (Glasnik

njeni mitropoliti, Sarajevo 1904. p. 11

14,

Juki: Zemljopis etc. p. ima 12 (dva od njih su prazna).


**)

17. veli,

da ih u Hercegovini

172

Naobrazba srpsko pravoslavnog sveenstva, pa ona grkih vladika daleko zaostaje za naobrazbom katolikog sveenstva. Ovo istie ne ba osobito objektivni Hilferding. On veli openito za franjevce, da su poluobrazovani da se bave vie gospodarstvom nej;o umnim poslovima, ali ipak istie, da megju njima ima umnih glava kao Marti,
i i

Nedi,

a osobito hvali fra

Marijana unjia,
i

imenovan apostolskim namjesnikom (biskupom) za Bosnu. Svojom uenou dostojanstvom bio bi on ukras sveenstvu bilo na
koji je god. 1854. bio

kojoj

mu
1)

drago strani
o.

svijeta.^)
127.
p. 300.

Hilfeiding

p.

VIII.

PREGLED KNJIEVNOGA RADA U BOSNU)


A
RAD MUSLIMANA NA KNJIEVNOM POLJU.
Radu
bosanskih

muslimana

na

knjievnom-

polju posvetila se tek u novije doba Oni su dakako radili gotovo iskljuivo

vea
na

panja.

kom, turskom
nije ih

ili

arapsperzijskom jeziku, a

im narod, barem ne iroka masa. Kod kue razumjela ih je samo inteligencija i ulema. U svome narataju i u dva tri naredna narataja imali su prijatelja i sljedbenika u domovini,

razumio

vlastiti

ali tih je s

vremenom

nestajalo,

dok

ih

nije

sasvim

nestalo polovicom
veli

XVIII.

vijeka. Po nama,

marljivi ispitiva njihovoga rada, dr. Baagi, nestalo bi glasa i imena negdanjih radnika na polju istone prosvjete, da ih drugi islamski narodi nijesu s^^uvali barem djelomino sve do danas. Pogledamo li samo u najkrupnijim crtama rad Bonjaka muslimana na polju lijepe knjievnosti i

znanstvenog rada, zadivit

nas

on

po svojoj
dosadanjim

kvantiteti
^)

kvaliteti.

Prema

pregledu su istaknute samo najvanije na polju knjievnoga rada u Bosni. Iscrpivo je taj knjievni rad prikazan u nekoliko djela, po kojima je i ovaj, pregled s.^stavljen.

U ovom

pojave


rezultatima
istraivanja

174

dvojbe,

nema nikakove
i

da

muslimani ne samo da nijesu za svojim zemljacima pravoslavnog katolikog za-

kona zaostali, nego su ih daleko natkrilili. Mnogi bosanski pjesnici

i
i

svojim posvema originalnim radom zapremaju vrlo odlina mjesta u istonim literaturama. je neznatniji rad muslimana Bonjaka na hrvatskom jeziku, te ni u kojem pogledu ne podna^a prispodobe s onim na istonim jezicima. Radenici te vrste megju muslimanima prave su iznimke. Mi emo ovdje istaknuti samo najvanije radenike u islamskim knjievnostima. Detaljnije rezultate dosadanjih istraivanja nai italac u specijalnim stu-

uenjaci

Mnogo

dijama.^)
Prvi radenik iz naih krajeva na polju istone prosvjete jest paa njegovom sa pseudonimom A d n i. (f 1474). porijetlu se ne slau vijesti. Neki ga dre Grkom. Rodio se u Kruevcu, koji je pripadao srpskoj despotiji, ali ga Baagi dri ipak Bonjakom, jer se

Mahmud

Abagovi
O

prije

pada Bosne mnogo bogomila

iseljivalo

u srpsku

despotiju.

Turci ga zovu Hrvatom. Mahmud

paa

glasoviti je vezir, mecena, diavnik i vojskovogja. Prvi je vezir osmanlijskoga carstva, koji je iz ljubavi prema znanostima i korisnim ustanovama ostavio iza sebe trajne spomenike. Mahmud paa pisao je

pjevao u turskom i perzijskom jeziku. u doba, kada je turska knjiga bila u Pjevao povoju, kad se turskim jezikom tek poelo pisati i pjevati, a ipak se odlikuje i dotjeranom formom i dubokim mislima. Malo se znade o talentiranom pjesniku, sinu

u prozi

je

Ahmetpae Hercegovia, Mustaj-begu


1)

Baagi:
i

Bonjaci

Hercegovci u islamskoj

Itnjiev-

Bosti (Gl. zem.

muzeja 1911
VI.

p.

1 88.

295390.)

Sejfudin

Kemura

Corovi:
dem

bosnischer-Moslims aus Sara.evo 1912.

Serbo Kroatische Dichlungen XVII., KVIIl. und XIX. Jahrhundert.


Hercegoviu,
nim ili
(lavski").
vijeka.

175

koji je

kao pjesnik nosio pseudoKnjievni rad njegov pada u


radio
je najpopularniji

poetak XVI.

eri

Sokolovia

Bonjak megju turskim piscima: Sudi (t 1593.) Rodio se u Sudiima, seocu pokraj Sarajeva. Temelje naobrazbe stekao je u Bosni, a daljnu naobrazbu na istoku. U poetku vlade Selima II. Sudi je uitelj u A t m e j d a n-s a r a j m a, gdje su se uzgaza dvorska dostojanstva. U jali odabrani mladii tim sarajima sluali su pred Sudijom nauke svi veliki Bonjaci Hercegovci iz zadnjih decenija XVI. vijeka. Od njegovoga rada ostadoe opseni
i i

komentari glasovitih klasinih djela


u

perzijskoj knjizi,

kojima se

danas slue

prijatelji tih klasika.

poeziji odlikovao se

Dervi

paa

Bajezidagi,

rogjeni
je

decenij XVI. vijeka.)

kal je paa Sokolovi vrhuncu svoje slave i moi. Kao lini savjetnik sultana Murata III. stekao je veliki upliv na dvoru. Bio je i bosanskim namjesnikom, a poginuo je u bojevima
u Ugarskoj.

Mehmed

Carigrad

Mostarac (esti doao u doba, bio na

Nerkesi
rodio se u

Es-Saraji

(1592 1632.) a pjesnik je i pripovjeda na turskom i perzijskom jeziku. U njegovim pjesmama kao i u pjesmama Dervi pae

Sarajevu

(Muhamed

Nerkesi)

opaae oito utjecaj

naih narodnih sev-

dalinki.

Abdullah
Iezli")
I

el

Bosnevi

odom

je iz lijevanjske okolice.

ivot i je proboravio itav svoj (1643/44.) Ovom se Abdullahu el Bosnevi pripisuje jo jedan grob s pridjevkom Gaibi". U Staroj Gradici, u jednom kutu gradskoga parka sauvalo se sve do danas jedno turbe, za koje narod veli, da Gaibije. Megju bosanskim je grobnica Abdullaha muslimanima bijae krilata rije: Suha megja,

(,Gaibi" to je Na istoku umro u Konji

G albina legja"

te

se

do

okupacije

176

da duh Gaibin bdije nad bosanskom granicom titi je od neprijatelja. Nije poznalo, k ka je narod Gaibiji odredio grob u Staroj Gradici, kao ni to, zato je poznat pod imenom Gaibi. Neki nusle, da mu je Gaibi pjesniko ime, jer je on poznat u Bosni vie radi nabonih dervikih pjesama, nego
i

vjerovalo,

li

radi svojih

uenih

djela.

Abduliah el Bosnevi proslavio se kao komentator znamenitog djela Muhjudina Muhameda b. A r e bi (560 630 p. Hidri) po imenu Fususa*,

u kojemu je ovaj orijentalni

filozof
i

izloio

jezo;ru

spoznaji 27 velikih, bojih poslanika. Fusus" je bio vijekove predmeiom polemike izmegju ortodoksne uleme i ehova, a Abduliah ei Bosnevi istie se u prvom redu megju njegovim braniteljima, napisavi tom djelu komenegzistenciji
tar
je

mistine nauke o

na turskom arapskom jeziku. Abduliah napisao osim toga itav niz to kraih, to opirnijih
i

rasprava.

vi (Ibrahim paa Alajbegovi) rodio se dodue u Ugarskoj, ali je lan poiodice Alajbegovia, koja je iza pada bosanskoga kraljevstva sve do polovine XVI. vijeka igrala odlinu ulogu me^ju bosanskim velikaima. Otac Peevin odselio je u Peuh, gdje je dobio velika lenska imanja osnovao novi odak porodice Alajbegovia. Mati Peevina je
i

Pee

rogjena Bonjakinja
skih Sokolovia.

iz

poznate

porodice viegrad-

P e e V i j a se rodio negdje oko 1570. godine. dravnih slubi obavljao je defterdarsku u uunavskoj provinciji. Mnogo je vremena sproveo u raznim borbama u Ugarskoj. Kao financijski inovnik doao je i u Carigrad, a napokon postade bosanskim defterdarom (1635.), gdje je po svoj prilici ostao sve do svoje smrti (1650. god.) Njegova

Od

Peevi") poinje sa prvim danima Suiejmanova (1520. god.), a sviava sa zadnjim danima carevanja Murata IV. (1640.) Obuhvata dakle 120 godina. Pisac opisuje dogagjaje svoga
povijest (Tarihi

vladanja


doba svog
i

177

pripovijedati iz ustiju

dogagjaje, koje je

uo

oca.

Pozna

savremene ugarske istoriare (po

linost Hasan Kaimija je (Kaimi baba") rogjeni Sarajlija. Bio je imuan ovjek, te je svoju kuu okrenuo god. 1660. u tekiju on kaa kaderi dervia, kojemu je redu pripadao
i

prijevodu). Interesantna

ejh. Iz Sarajeva

se postavio na elo bune, koja je nastala uljed gladi god. 1682. On je sa siromanom klasom sarajevskog puanstva traio, da se zaliha ita, koju su bogatiji radi spekulacije bili sakupili, razdijeli megju gladno stanovje bjeati,

morao

jer

nitvo.

Nastanio

se

stalno

u Zvorniku,
rad

gdje je

za nj, da njegov turske poezije nije nimalo vrijedan.


interesa,

umro 1690/91. Baagi veli

na

polju
je

Za nas

od

da
dvije

je

jeziku

on napisao na hrvatskom poune pjesme (t. zv. ka side) protiv

puenja duhana,
traiti.^)

te pjesmu u slavu god. 1669. zauzete Kandije. Poeziji ne treba dakako ni u tim proizvodima

rodom je iz Uzica, koje oslobogjenja Srbije pripadale bosanskom vilajetu. lan je plemenite bosanske porodice. Sluio je u Bosni i na istoku kao sudija. Umro je u Aziji 1712. god. Za nj veli Baagi, da je najorigiTaj snani nalniji turski pjesnik prije preporoda. genij pokuao je prvi istonu umjetnu poeziju narodnu dovesti u sklad, prepleui oboje naim i figurama i tako stvorio narodnim prispodobama novi smjer i otvorio nove vidike turskoj umjetnoj pretekao je on i poeziji. U tom nastojanju
su

Alauddin Sabit

do

Dervi pau
O

Nerkesiju.

Svretkom XVII. vijeka svravaju Bonjaci svoju misiju na polju istone knjeevnosti. Tu i tamo
1) njem sravni <:ovu smrt stavlja u god.
:

Baagi
1680.
i

o.

c.

p.

305306.,
i

koji
o. c. p.

nje-

Kemura

orovi

XIL

Husein Karabegovi objelodanio je pjesmu o osvojenju Kandije Kapetanovi-Ljuu. Gl. z. m. 1889. III. 9496. Mehmed-beg buak Istono blago II. 225.
:

12

178
jav ja se
rijetko.

jo

koji
je

pjesnik

ili

uenjak,

ali

veoma

trebalo traiti u velikim ratovima i neprestanoj borbi na granici. Vremena Alipae Heimovia nijesu dala ni oduiti, veli Ba-

Razlog

lomu

agi, umornim naim djedovima, a kamo li baviti se naukom i poezijom. Ratuje se kod kue i u tugjini brani itava drava. Osim tih ratova i nutarnje smutnje razmirice izmegju pojedinih gradova i vezira, izmegju raznih stranaka ne doputaju miri i

nog

rada.

Od radenika u XVIII. stoljeu valja spomenuti Fevzi ejha Blagajca, koji je ivio u burno
doba prve polovine XVIII. vijeka u Mostaru. Napisao je na perzijskom jeziku Bulbulistan" (t. j. mjesto gdje se nalazi mnogo slavlja) (1739.) posvetio ga valjda Alipai Heimoviu.
i

Omer
Heimoviem
Posavini
i

eff.

Novljanin.

Navale carevaca na
i

drugim Hildburghausenom generalima prenule su Bonjake Hercegovce iz letargije, a suzbijanje tih navala pod Ali-paom
i

Bosnu pod princom

pobudilo rodna pjesma opjevala


za kojeg

je u
je

njima stari ponos. Nakrvave bojeve u Krajini,


a

pod Banjom Lukom,

Omer

eff.

Nov:

kada se rodio, ni kada je umro, ovjekovjeio je ovo doba u djelu Vojne Ali-pae. Djelo je to dva puta izalo pod imenom Povijesti Bosne" (1741.
ni

ljanin,

neznamo

Heimogli
Za vrijeme

,.

Heimovievih vojna bio je Omer kadija u Sanskom mostu. Djelo je, veli Baagi, vjeto pisano, te ovjek moe da se po njemu
i

1876.).

uputi

o tadanjem kulturnom stanju u Bosni.

med akira Kurtehajia


Bijelopolju,

XIX. stoljeu vrijedno

je

spomenuti
(rogjen
je
1

e h844. u

umro u

Beu

1870.), koji
list

pokrenuo

u Sarajevu prvi samostalni

Gjulen araj

(Sarajevski vijesnik) a bio je dvije godine i suradnik slubenog lista Bosne". Premda nije imao osobite kakove naobrazbe, pisao je odline politike, ekonomske i poune lanke. Muvekit Salih

179
Sarajlija napisao je Povijest pokrajine
je jo neobjelodanjena, a rukopis joj

se

Bosne", koja uva u zesvoj


pribi-

iivot kao

maljskom muzeju. Salih eff. sluio je cijeli inovnik Gazi Husref-besjova vakufa,

rajui materijal za svoju povjest. godina iza okupacije.


valja

Umro

je

nekoliko

Stoevia Iz poznate porodice Rizvanbegovi nam zabiljeiti kao pjesnikinju Habibu, ker Ali-pae Stoevia (u Carigradu 1890.)
i

glasovitog

njenog

bratia,

Alipainog
koji je

unuka
poznat

Arif-bega
kao
turski

Rizvanbegovi a,

pjesnik pod imenom Hersekli Arif ik m e t. (1839. 1903.) Iza Omer-painepersekucije morao je najprije u Sarajevo, pa onda u Carigrad (1853.) gdje se posvetio nauci. Brzo se upoznao s arapskom, perzijskom i turskom knjigom. U dravnoj slubi kao sudac nije imao mnogo sree radi svoje otvorenosti i znaaja. U njegovoj se kui god. 1860. osnovalo Drutvo pjesnika", te se oko njega okupljala po izbor duevna aristokracija onoga vremena

Vrijedno je zabiljeiti u njegovom ivotu i tu da je bio neustraivi pobornik ustava i slobode u Turskoj i da nije nikada zaboravljao svoj narod i svoju Hercegovinucrtu,

Hikmet je posljednji klasik u turskoj literaturi spada u red prvih turskih pjesnika. Ono to je ostavio pjesama, pravi su biser turske klasine poezije. Osim pjesama pisao je i filozofske rasprave.
i

Nabrojio samo samo najznatnije pretstavnike znanstvenog pjesnikog rada u orijentalnim knjievnostima, rodom Bonjake i Heicegovce. Osim ovih imade ih jo itava legija. Prema tim blistavim imenima sasvim ostaju u sjeni imena onih Bonjaka, koji su radili pjevali na svom narodnom, materini

njihov veinom priprost i skrosu kao iznimka megju svojom braom jer su pisali hrvatskim jezikom, vrijedno ih je redom spomenuti.

skom
man,

jeziku.

Rad

je

ali

ba zato,

jer

12*

180

triju

Interesantna je injenica, da nijedna od

glavnih konfesija u zemlji, nije z nalet literarnom radu druge. Svaka konfesija
ivjela je za sebe.

Prvi poznati nam muslimanski pjesnik koji je pjevao narodnim jezikom Hevaji^ u predgovoru svog rijenika (1631.) naroito istie, da se na bosanskom" jeziku prije njega nije nita napisalo, premda je 20 godma prije izalo najpopuNalarnije djelo franjevca Matije uk Ka rstianski". Isto tako n. pr. ne zna fra u predgovoru jednog svog Stjepan djela, koje je 1704. godine tampano, u kojem govori jezinim, socijalnim i kulturnim odnoajima Bosne, ni najmanje o literarnim interesima muslimana pravoslavnih. Najstariji do sada poznati, a ujedno i najznamenitiji megju muslimanima, koji su pisali i

Oivkovia

Margiti

jest -.Muhamed Hevaji Uskjufi. Rodio se 1601/2. u zvornikom sandaku, valjda u Tuzli. God. 1651. radi jo literarno, ali ne znamo^ kada je umro. Pisao je turski, arapski, perzijski i

najodni jezikom

hrvatski. (On svoj materinski jezik zove opetovano^ bosanskim). srpskim, ali
i

Poznat

njegov lekskon Potur ahydijje". Jezik mu se odlikuje time, da je prilino prost od turcizama a gdjegdje i sasvim. Simpatina je crta u nj
je
i

vjerska tolerancija misao nacionalno g


j

jasno izreena
i

e d

nstva

Bonjaka
prije

bez razlike vjere. Nitko nije na pr. izrekao njega u bosanskoj kn.ievnosti ovaku misao

Otac jedan, jedna mati Prvo bin nam, valja znati

emo se paski O Hasanu Kaimiji


Jer

klati ?^)

govorili

smo

naprijed.

Pjesnik Arsuhala od Duvna", jedne od najpopularnijih slavensko-turskih pjesama, nije nam poznat. Znamo samo, da je to bio neki aga, koji je mnogo kao vojnik okolo hodao, te iz jednog
')

Kemura

orovi

o.

c.

p.

45.


nepoznatog
(Duvnu).
iza

181

On

upanjcu interniran u razloga bio moli ganutljivim rijeima premjetenje

dugog mukotrpnog zatvora. Arsuhal je sastavljen valjda oko 1706. godine. Osim ovih pjevali su na narodnom jeziku Rai, rodom iz Sarajeva, (umro 1785. god. u Meki), zatim iVlula Ba-Eski (kao pjesnik zove se efkija), takogjer rodom iz Sarajeva. (Umro 1803.) efkija prilino i , dobro podrauje narodnoj pjesmi. A n d r i j a K veli dr. orovi, jedini pjesnik XVIII. stoljea, koji je u se dao inspirirati narodnim pjesmama,

Hadi Mehmed

Mustafa

dobio

efkiji interesantnog
nadvisuje u tome, jer ne

druga,

koji

ga

prikljuujui
Najplodniji je

se

upotrebljava rime, tako jo intimnije na-

rodnoj pjesmi.

Vehab Ilhamijaiz
kritizira

megju ovim pjesnicima Sejid epa(god. 1821. pogubio ga

u Travniku Delaluddin paa). U jednoj kasidi otro tadanje socijalne odnoaje u Bosni. On pjeva.

udan
to se

zeman

nastade,

Sve zlikovac postade, Din dumanin ustade

hoe

za

Boga?

Nestalo je

Turaka

je

zamela".

pravde, nastavlja dalje, a sramota oita: Turin nema amela, krivda pravdu Sve dobre namjere centralnih

vlasti razbijaju se na

nesposobnosti

nevaljalosti podanih. Rijetko su se ovakove rijei izrekle tako slobodno neprikriveno to jo od muslimana
i
i

muslimanima. U ovaj niz spada

Umihana ujdina
r

sa

jedna djevojka pjesnikinja, svojom pjesmom: S ajoj

Mujo andi
Ona

i j

e^

g u
j

p.

vojnu. Zarunik

bajraktar

pade 1813. u

se odlui ne udavati i djevojka. Svom zaruniku u

boju protiv Srba. ostade do kraja ivota

spomen spjevala je na nain narodnih pjesama pohod Sarajlija protiv Srbije.

182

(Sikira)

ejh Abdurahman Sirija

rodio
Foj-

sada jedna od najznamenitijih muslimanskih tekija u Bosni. Pjesniki njegovi sastavci su didaktike naravi, a rairene su mu pjesme po itavoj zemlji. Ime njegovo (Sirija) poznato je itavom muslimanskom svijetu. Umro je 1847. godine.

se 1785. u Fojnici. On je u Oglavku izmegju nice i Kiseljaka osnovao tekiju, koja je jo i

Napokon nam
eff.

valja

jip

Mostara (umro 1880.) od^ove nabrojene jedanaestorice pjesnici H e v a j e f k i j a, no svejedno su svi drugi, manje od njih vrijedni, bili popularni poznati kod svojih suplemenika kao to i franjevaki pisci
iz

Huma
U

Karah odu
istinu su

iz

Zepa

spomenuti
i

Omer

eft.

kod

svojih.

Sve ove pjesme napisane su


i

tursko-arapskim

pismom, kojim se slue jo danas mnogi konzervativni muslimani (uz neku reformaciju !)
B.

RAD KATOLIKA PRAVOSLAVNIH NA KJIEVNOM POLJU.


I

zemlje, zovu svoj jezik

u narjeju m". Pod tim dakako ne misle nikakav osobiti jezik, nego samo
pisci,

Bosanski katoliki

koji piu

bosanski

Rijetko

narjeje ilirskoga ili slavenskoga. zovu svoj jezik hrvatskim a nikada srpskim. Hrvatskim jezikom

zovu ga oni, koji stanuju na dalmatinskom, dakle specijalno hrvatskom podruju. Specialno srpski" zovu se pravoslavni Bosne. Veina katolikih pisaca
Bosne daje prednost

jeziku

pred

bosanskim
slovinskim,

slovinskomili ilirskom ili hrvatskim.


gramatiar
ali

Ve

najstariji hrvatski

Bartuo Kai
veli,

zove svoj jezik

da

se

slui

183

bosanskim" narjejem. Poznati Ma ti j a D i vk o vic zove svoj jezik bosanskim", a pismo, jer je irilica srpskim" (iz latinskoga jezika u bosanski sa sipskim slovima"). Pojam bosanski" podregjen je pojmu slovinski i u njemu je sadran. Ne moe se dokazati, da je analogno bosanski" sadran u hrvatskom ili srpskom. i)
Katoliki pisci
nije Pri
pisali

su

latinicom
u

t.

zv.

bosanskom irilicom (bosanica"),


drugo

koja

nego

irilsko kurzivno pismo.


kako
irilice.

tom

je

zanimivo,

Rimu

nijesu

rado

Jedan od posljednjih izdavatelja irilskih knjiga u Bosni Stjepan Margledali te

bosanske

kovac
su

ili

Margiti, poetkom
Divkovia
u
i

hvali svoje pretasnike

XVIII. stoljea Posilovia, to

svoju knjigu izdali

narodu

panijem irilskom pismu.

pristuNajvei dio

latinska naroda ne poznaje slova, a nae su tamparije, tui se on. od doba Divkovia i Posilovia naputene i slova zabaena, premda su knjige s naim slovima u Bosni potrebite. 2) Megjutim, ako izsu i fratri sve nauke uili na latinskom jeziku davali od X\/III. stoljea knjige latinskim pismom nijesu zaboravili dugo jo bosanice. Provincijal
i

Luka Karagi

zabranjuje u okrunici god. 1737. da se hrvatski jezik pie latinskim slovima, pak ni za privatnu upotrebu, jer su slova dar boji narodu, i jezicima dana, koja se mnogima ne daju, pa ako ih odnemarimo, izgubit emo vea dobra. Jo u 20 tim godinama prologa vijeka matice krtenih pa ak manastir.^ki rauni pisani su bosanicom.-^) Juki veli opet, da je irilicom pisanih knjiga moi
1

ralo

biti

mnogo

znali irilicu itati


spalili.

On

ali bibliotekari nijesu vie zato su mnoge knjige i rukopise je sve stare knjige kupio od jednostavnih

vie.
i

^) Frohaska Das Kroatisch-seibische Schrilttum in nien und der Her.egovina Zagreb 1911. p. 34.
:

Bos-

-)
*)

Prohaslii 0.

c.

p.

128-129.

Alaupovi

Ivan Frano

Juki

p.

2J.

184
koji su ih jo itali u odrpanim ekzemplarima. bibliotekama da ima zato mnogo talijanskih, latinskih, njemakih, francuskih drugih knjiga, natrpanih bez izbora.^) Karakter ka'olike literature u Bosni odregjen je svojim vrelom, a to su visoke kole franjevaca u Italiji, gdje su fianjevci uili poznavati tamonju literaluiu. domaim milijeom niskim niv6-om naobrazbe bosanskih katolika. Nije bio lak posao pruiti neto narodu, a opet s druge strane odrati literaturu na visini zapadnih uzora. Na rad poticala je franjevce ista ona pojava, koja se pojavila u Rimu, kada su poeli raditi oko toga, da podignu slavensku slubu boju megju Hrvatima protiv napredovanja i irenja protestantizma, to ga je promicala narodna knjievnost. Franjevci imali su se boriti s piopovijednicima nove nauke protiv islama. Djela tranjevaca bila su dosta vjeto udeena prema narodnom shvatanju postadoe mila zaputenom narodu,
ljudi,

kojemu su
tih

bila jedina

utjeha. Vidi se to iz izdanja

u nabonom duhu, ipak to nije strogo crkvena literatura. Nije to literatura isto pouna, ali ni savim zabavna. Prednost ove literature lei u tome, to ona predouje isti
knjiga.

Premda su pisana

narodni govor kao najbolja hrvatska proza u XVII. stoljeu. Vrlo je znamenita za
i

kulturnu povijest, jer se obazire na narodne potrebe i njegove pogrijeke. Narod je mnogo puta njezinu

nauku primao
Najstarija

dalje je obragjenu irio. ^')

latinicom

poznata knjiga bosanska pisana prevod jednog zbornog djela u poast Mariji pod dvostrukim napisom: Hortus animae raj due. Djelo je dovreno 1567. god. u .Belgradu". Nagjeno je u franjevakom samostanu u Fojn ci. U njem imade crkveni kalendar, psalmi, razne molitve. litanije, evan^jelja o muci Isusovoj
jest

1)

P.ohaska

o.

p.

130-131.
knjievnosti

2)

urmin
p.

Povjest

hrvatske

srpske.

Za-

greb 1898.

115-1 Irt.

185

Pisac djela zove se Marinus Nicolaus, za koga znamo, da je bio Franjevac bosanske redodrave, Bonjak. ^j ali postoji sumnja, da li je bio po rodu

Vie izdanja
je

doivljelo je djelo

Fra Ivana
koje

Bandulavia(Bandulovi?)Skopljaka,
:

on priredio u slovinskom jeziku Evangelya priko svega godischta (u Bnecich 1613. god) I Bandulovi tampa svoje djelo latinicom.

Matija Divkovi

(1563.

1631.)
t.

koji je pisao hrvatskim jezikom a

Rodio seuJelakamavijake 3V2 sata od Varea. Njegova su djela: Nauk karstjanski za narod slovinski (1611), zatim: Nauk karstjanski s mnoziemi stvari duhovniemi (I6I6.) Sto udesa ali ti zlamenia blaene i slavne bogorodice divice Marie itd. Divkovi je sam dao lijevati bosanska slova u Mlecima, a zove ih srpskiemi pismenima. Njegova su djela kranske enciklopedije za narod, a ne moe se rei, da su puki prijevod. Ma da se znade za njegove uzore, razabire se ipak stil i glas Divkoviev. Djela ovoga pisca itala su se veoma mnogo u XVII. XVIII. stoljeu i doivljavala nova izdanja. Od naroda su se mnogo traila, a bila bi se jo i dalje itala, da se nije sa strane Rima gledalo irilsko pismo istisnuti latinskim. Mnogo je bio itan Fra Pavao Posilovi
i i i i

prvi je, bosanicom. upe, udaljene


zv.

skradinski biskup (1642 1664) a i on je tampao svoja djela Naslagjenije duhovno iz(1639.) i Cviet od kriposti duhovni i tilesnie vadien su iz jezika latinskoga u jezik iliriki aliti Slovinski (1647,), bosanicom u Mlecima. Kao teolog i filozof piui svoja djela latinskim jezikom, proslavio se Juraj Dragiiz

Glamoa. Bio

je

Literatura franjevaka prikazana je ovdje po kritinoj bosanske knjievnosti Dr. Prohaske. Neki detalji uzeti su i iz dr. Jelenia: Kultura bosanski Franjevci I. Sarajevo 191-2. O Marina Nikoli usporedi u Jelenia p. 224.
*)

istoriji

186

i (pogreno Dobreti)

rodom

iz

Srebre-

nice. Odavle je poslije pada Bosne doao u Dubrovnik, gdje je valjda i stupio u franjevaki red. Oiiavi u Italiju, posvetio se sav filozofiji i teologiji. Studirao je na sveuilitima u Oksfordu i Parizu. Dostigao je u Italiji visokih crkvenih i svjetskih odlikovanja. Ovdje je i humanizirao svoje prezime uBenignus. Napisao je sjajnih teolokih filozofskih traktata (ilirski Duns Scotus). Radi zauzimanja za glasovitoga J e r on i a Savonarolu malo da nije proigrao svoju karijeru. Umro je 1520. godine.
i

(Johannes Anicius) rogjen u svojim latiniziranim prezimeklasicizam i humanizam uao 1685. Napisao i u Bosnu. je umro u Italiji latinskom jeziku. je vie djela na hrvatskom
i

Ivan A n

Lipi kod Duvna, nom dokazuje, da je

Ani

U poetku XVIII. stoljea radi StjepanMarkovac ili Margiti rodom iz Jajca. Njegovo
zauzimanje za bosanicu
ali je

spomenuli

smo

naprijed,

pojava. On neobino voli konzervativne, narodne obiaje, dialekte i poetsku nabonost srca. Takvi su bili i njegovi pretasnici.

on

inae interesantna

Zato je duboko prodro u duu naroda i njegova molitvena knjiica, kojoj je po svoj prilici naslov: Ispovid karstianska itd. zvana je od naroda openito Stjepanua; znak je to velikoga populariteta.^) Biskup Mileti (koncem XVIiI. stolja) dao je svaki egzemplar Stjepanue, koji mu je dopanuo ruku,
spaliti.

Margiti je mnogo putovao i vidio mane svoga naroda jasnim pogledom. to sve ne bi bili

od njega saznali, da njegovi spisi nijesu moiali proi mletaku cenzuru,


veli
dr. Prohaska! Zanimivo je jo jedno njegovo djelo za narod, a zove se Fala od sveti (1708.) Pisac ne moe ni ovdje da zataji svoje neprijateljstvo

protiv
(Sr.

uene
dre
o.
c.

literature, protiv propoIspovid" za drugu


i<njigu

') Neki Prohaska

od Stjepanue

p.

12^.

Jeleni

o.

c.

p. 2J0.)


vi jedi,

187

koje su narodu razlae propovijedi tako,

poinje
kratko

pozna
b
r

a e
ih
:

Kad

kratko

nerazumljive.... mnogi da narod zadrijema ili mumljati, a pri tom malo naui. Osvre se u i na pravoslavnu crkvu, koja ne propovijedi, jer su kalugjeri nenaon i svoj ivot provode bez knjiga. se upita, zato ne propovijedaju, odvraaju Jer nema propovjednih knjiga.
i

Ljubuki Sitovi.

djelima zanimiv je Lo vro mu je b i o musliman, kojega je za bekoga rata uhvatio neki Dalmatinac. Ovaj ga je pustio na slobodu uz otkupninu, koju je obeao sabrati, ali je dotle ostavio svog sina kao jamca. Kad se sin povratio ocu, nije mogao vie priviknuti svojoj rodnoj kui, nego je pobjegao od oca, dao se pokrstiti postao franjevac. Od Sitovia postade pater Laurentius humanista.

Po svom

porijetlu

Otac

Napisao
(Venetiis

je

I7l2.)

gramatiku Grammatica laiino illirica U predgovoru ove gramatike veli:


:

Kako mnogi narodi t. j. Francezi, Spanjoli, Italianezi, Nimczi, Ungari lascgne naue gramatiku, nego mi Ha rva ti... jer oni tampaju gramatike u
svoje vlastite jezike istumaene. Poznata
je
i

Sito-

vieva

>Pisna od pakla", koju je on hrvatski jezik pisanje". (Mleci


i

sloio u
1727.)

Sitovi upotrebljava stil narodne pjesme deseterac. Megjutim Sitovi to ne ini iz ljubavi prema narodnoj pjesmi nego kao njezin protivnik. On se bon p'otiv junakih pjesama svoga naroda s moralnoga stanovita crkve. On kudi lo obiaj pjevanja pjesama o Kraljeviu Marku, Musi Arbanasu, Relji Bonjaninu, o ratu, ljepoti djevojaka crnom vinu i obraa se na svoju brau, da raire Pisnu od pakla" i daje narodu dadu pjevali mjesto spomenutih nekorisniti pjesama. Njegovo stanovite zauzimala je i oficijelna crkva. Jezuiti u Zagrebu izdali su slino obranbeno sredstvo protiv narodne pjesme.^)
i

1)

Piohaska

o.

c.

p.

136137.


Ovo

188

Franjevci se osobito rado bave studijom istorije. dokazuju najbolje mnogi ljetopisi, to su se u Bosni sauvali. Bosanska redodiava posjeduje ljetopise ipraia u Sutjesci, fra Nikole Lavanina (u Jajcu 1750.), fra Bone Benia u Sutjesci, fra Stjepe Margitia u Jajcu.
djela, a najznatniji je istoriar

tampanih istorijskih fra Filip Latri iz Oevi je. Na temelju dokumenata napisa on povijest bosanske srebrene provincije pod naslovom:
ljetopisa
i

Osim

imade

Epitome vetustatum Bosnensis Provi nciae (Mleci


i

glasovitog

djelu:

1765.) Latri je pomagao suradnjom Isusovca Farlatia pri njegovu Illyricum sacrum. Umro je 1763. godine.

XIX. stoljeu prikljuili su se bosanski fraod god. 1830. dolazili na nauke u Zagreb, ilirskom pokretu. Opseg ove istorije ne doputa mi, da se potanje bavim njihovim radom. Istaknut samo najznamenitija imena: biskup fra Marijan Sunji, fra Ivan Frano Juki,
njevci, koji su

Martin Nedi, Grgo Marti drugi. Knjievnost pravoslavnih u XV.


i
i

i XVI. stoljeu ograniena je najveim dijelom na voljenje kronika u manastirima na prepisivanje i tampanje crkvenih stvari srednjega vijeka. Srpska se tampana djela i rukopisi za razliku od ruskih crkvenih knjiga zovu srbuljama. To su psaltiri, oktoihi itd. Najvie knjiga sauvalo u se manastirima uitomisliu i Zavali u Hercegovini Uope se moe rei, da je kaiolika literatura usredsregjena u Bosni, a pravoslavna u Hercegovini. Prva u manastirima Sutjesci, Kreevu i Fojnici, a druga u itomisliu, Zavali itd.
:

je izaao

Najranije tampana srbulja je, Oktoehos, koji na Cetinju 1494. Egzemplari toga oktou Bosnu, te Hercegovinu. (Manastir eha doli su itomisli i manastir Zavala. Ovaj imade tampan oktoeh iz 1495 god. iz iste tamparije). Druga je u Mlecima tamparija Boidara
i

Vukovia


Vincenc Vukovi
Kad
je

189

(15201538.). tampanje psaltira, oktoela nastavlja 1554.) (1546., 1547.


osmanlijska vlada postala sklonija pravoslavnoj crkvi u doba velikog vezira Mehmed pae Sokolovia, razvi se jedna serija srpskih tamparija. U Belgradu osniva tampariju knez Radia D mitro vic, koji je poeo tampati evangjelje, Trojan Gunduli iz Dubrovnika a nastavio ga (1552 god.). Ovaj Belgrad bio bi po Prohaski u Hercegovini, a ne onaj na Dunavu.^) Kratko vrijeme u prvoj polovini XVI. vijeka, spominju se tamparije u Mileevu, Goradu, Vrutcima (kotar
Uzice)
nati
i

Graanici
ZV.

(na

Kosovom
u

polju).

Samostalnoj
t.

knjievnosti mogli
i

bismo

urau-

kojima su zabiljeeni igumani. gosti, ktitori (patroni manastira) U XVIII. stoljeu postaju rusko-srpski odnoaji ivlji. Iz ruske literature, koja je od Petra Velikoga udarila vie zapadnim svjetskim pravcem, dolaze
knjige, koje proiruju uski crkveni
rature.

Op take",

duh srpske liteUpliv Rusije na obrazovanje juno-siavenskoga


crkveni
jezik

klera postaje jai, a sipski tava se ruskim.

nadomje-

U ovo doba pada Zbornik', sastavljen od he.cegovake familije Miloradovia a pisan u Moskvi 1714 1715. godine. Nagjen je taj Zbornik u parohiji u Nikiu. Osim raznih duhovnih stvari nalazi se tu opis Italije. Jezik ovoga kodeksa isti
i

je

kao

u Srbuljama,
i

ali

sa rusicizmima,

U
nastaju
turi.

doba ruskoga upl.va u poetku

XVIII. stoljea prvi versiticirani produkti u srpskoj litera-

Monah Visarion ,,daskal srpskoga patrijarhe Moiseja" alje uenike rime sarajevskoj crkvenoj opini. On hvali slovenske Srbe (,Sloven Srbli")^ koji ma da ivu u tamnoj moi Agarena (Turaka), ipak visoko die svetu hriansku vjeru. Jezik ovih stihova je rusko-srpsko-crkveno slavenski.
')

I^rohasl<a o.

c.

p.

87.


ve

190

Kad se u XIX. stoljeu poelo misliti na duevni ivot naroda i izvan crkve, onda je bio luski upliv crkvenoga jezika tako jak, da se prvi nacionalni pisci, koji se trude pisati na narodnu, nesvjesno slue rusicizmima. Tako n. pr. prvi pisci iz Hercegovine kao saradnici poznatoga asopisa: Srpskodalmatinskog Magazina (izlazio od 18361873.) Ovaj asopis jo u 70 tim godinma XIX. stoljea
pravoslavne literature valja razlog u tome, to se sveeniki stale nije digao na vie. Bio je bez prave organizacije i pravih studija i nije imao u prvo doba nikakove sveze s naunim zavodima izvan zemlje. Ipak ta literatura, veli dr. Prohaska imade svoje istoriko znaenje. Ona je uz sredovjenu pismenost sauvala srpskotraiti

imade rusicizama. Slabom razvitku

nacionalne
sebi
i

tradicije.

to su Srbi du-

evno stjenjeni, ostali vjerni samima


istorijskim

znai duevnu snagu, manifestaciju


otporne sposobnosti; ova je osobito kod pravoslavnih Slavena bila uvijek
silno
')
j

uspomenama,

to

aka.^)
o.
c.

Prohaska

p.

92.