Sie sind auf Seite 1von 54

METODIKA NASTAVE POVIJESTI

SAVJETI STUDENTIMA KOJI SE PRIPREMAJU ZA NASTAVNIKI POZIV

Kad se ulazi u razred vlastiti se problemi ostavljaju u hodniku. Dobar nastavnik sat nema ljubimaca, zvona ve i voli njime

podjednako sve uenike.

Nastavni zavrava. Nastavnik znati.

poinje

znakom

mora

svojim

znanjem

imponirati

uenicima, ali mora im priznati i da ne moe sve Potrebna je dobra priprema za sat kako bi se odrala ozbiljnost u radu. Uza svu ozbiljnost nastavnik mora biti spreman i za humor.

Nastavnik mora imati razumijevanje za probleme mladih.

Uenici cijene nastavnik koji pravedno ocjenjuju. Treba uvaavati uenikove primjedbe o gradivu i nastavi povijesti uope. Gradivo koje se savladava ne smije biti suhoparno, nastavnik ga mora oivjeti.

Raznolikou

nastavnih

sustava,

poticanjem

aktivnosti uenika i optimizmom nastavnika bolje se savladava nastavno gradivo i uspjeno se mijenjaju stavovi uenika prema predmetu.

SAVJETI STUDENTIMA DA SE PRI OCJENJIVANJU DRE OVIH POSTAVKI

Uenike valja esto ispitivati. Spoznati vlastite nedostatke pri ocjenjivanju i dobro upoznati uenike kako bi se uklonili initelji koji ih blokiraju pri ispitivanju. Ocjenjivati raznoliku aktivnost uenika. U sluaju nesigurnosti dati ueniku bolju ocjenu. Ne ocjenjivati na kraju godine na osnovi prosjeka ocjena tijekom godine. Treba vrednovati eventualan napredak uenika (to je nastavnikov uspjeh). Moe se traiti od uenika da ponovi starije gradivo iz kojeg je dobio slabiju ocjenu.
3

Ocjenjivanje uvijek mora biti javno. Valja uvaavati primjedbe na ocjenu. Na kraju kolske godine svakom ueniku pred cijelim razredom, na temelju svih ocjena tijekom godine, valja obrazloiti zakljunu ocjenu. Ako je uenik ih. nezadovoljan, valja dobro razmisliti o njegovim argumentima i ako su opravdani uvaiti

DEFINICIJE
Metodika nastave povijesti je pedagogijska znanost ukoliko za svoj glavni zadatak postavlja obrazovanje i odgoj sredstvima nastave povijesti, ukoliko razrauje sadrinu, naela, pravila, sredstva i metode nastave povijesti sukladno s naprijed reenim znanostima (psihologija, pedagogija), ukoliko izuava zakonitosti pedagokog procesa. Povijest je znanost koja prouava povijesne injenice i pojave u meusobnoj ovisnoti i povezanosti objanjavajui uzorke njihova nastanka i razvoja, te na osnovi poznavanja konkretnih povijesnih zbivanja otkriva zakone povijesnog razvoja drutva. kolska godina traje od 01.09. do 31.08. ukljuuje i praznike, a nastavna godina od poetka rujna do sredine lipnja.

Nastavni sat je osnovna vremenska organizacijska jedinica nastave. Obiljeja nastavnog sata su duina (45 minuta) i unutarnja organizacija (artikulacija). Nastavni program je osnovni dokument iz koga proistiu svi ostali zadaci nastavnog procesa. Nastavni program je kolski dokument kojim se propisuje opseg, dubina te redoslijed nastavnih sadraja. Nastavni plan odreuje toan tjedni fond sati nastave za svaki predmet. Izvedbeni nastavni program je rasporeivanje sadraja rada svakog nastavnog sata uz potivanje svih didaktikih postulata. Raspored sati nastave uenika za svaki odjel ponaosob se mora praviti sukladno zahtjevima nastavnog plana, pedagokim, psiholokim i zakonskim normama, ali i uz uvaavanje objektivnih okolnosti u kojima kola ivi (uvjeti rada: kadar, prostor, opremljenost i dr.). kolska ploa = sat u malom. Nastavna sredstva i pomagala su didaktiki oblikovani, objektivno dani predmeti, proizvodi ljudskog rada koji u nastavi slue kao izvori spoznavanja, pa se nazivaju izvori znanja (povijesni objekti, slike, portreti, projekcije, film, crte u nastavi povijesti, grafikoni, kronoloke tablice, povijesne i zemljopisne karte, kolska ploa, povijesni tekst). Nastavne metode su nain rada u nastavi (metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora, metoda rada na povijesnom tekstu, metoda rada s povijesnim dokumentima, ekskurzija i ekskurziona metoda rada u nastavi povijesti). Ocjenjivanje je postupak vrednovanja utvrene kakvoe i koliine usvojenih dobara nekim dogovorenim sustavom jedinica - ocjenama. Ocjena je mjera usvojenih znanja i postignutih sposobnosti.

PISMENA PRIPRAVA
NASTAVNIK/ICA: NADNEVAK I SAT: KOLA I RAZRED: TIP SATA: uvodni sat, sat obrade novog gradiva, sat ponavljanja, sat vjebanja, sat provjeravanja, sat sistematizacije NASTAVNA CJELINA: NASTAVNA JEDINICA: ZADACI:

a. MATERIJALNI - to uenik treba nauiti, koja znanja, u kojem opsegu i intenzitetu, koje vjetine i koje navike uenik usvaja u procesu nastave; b. FUNKCIONALNI - koje spoznajne sposobnosti i forme misaonog procesa se razvijaju u konkretnim uvjetima nastavnog procesa; c. ODGOJNI - koje osobine linosti uenika se formiraju i samoformiraju u procesima nastave NASTAVNI OBLICI: rad s cijelim odjeljenjem, individualni oblik rada, grupni oblik rada NASTAVNE METODE: metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora, metoda rada na povijesnom tekstu, metoda rada s povijesnim dokumentima, ekskurzija i ekskurziona metoda rada u nastavi povijesti NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA: povijesni objekti, slike, portreti, projekcije, film, crte u nastavi povijesti, grafikoni, kronoloke tablice, povijesne i zemljopisne karte, kolska ploa, povijesni tekst ARTIKULACIJA SATA: a. UVODNI DIO SATA b. NAJAVA CILJA c. GLAVNI DIO SATA d. ZAKLJUNI DIO SATA e. PLAN PLOE: naslov nastavne jedinice, zakljune misli, nepoznati pojmovi

PREDMET I ZADACI NASTAVE POVIJESTI


Metodika nastave povijesti bavi se: - prouavanjem oblika i naina rada koje nastavnici primjenjuju kako bi uenicima omoguili to pravilnije, potpunije i sigurnije razumijevanje i savlaivanje povijesne grae; - ona treba prouiti i odrediti odnos povijesti kao znanosti glede povijesti kao vanog nastavnog predmeta; - interesi djeteta odreenog uzrasta glede povijesti, problem primjene i kombiniranja razliitih nastavnih metoda;

- pitanje ponavljanja i provjeravanja povijesnog znanja interesno su podruje metodike nastave povijesti. Metodika nastave povijesti mora stalno imati u sreditu svog interesa povijest kao znanost, njena dogaanja, zbivanja, njene linosti i pojave, njene zakonitosti, njenu znanstvenu metodologiju koju u cijelosti treba proeti povijesni materijalizam. Zadatak je metodike nastave povijesti nastavniku dati potrebne teorijske smjernice kako bi on u svom radu postizao rezultate koji e biti adekvatni uloenom trudu i naporu.

POVIJEST KAO ZNANOST I KAO NASTAVNA DISCIPLINA


Podjela znanosti u tri skupine: I. one koje se bave prouavanjem mrtve prirode (fizika, kemija, matematika) II. one koje se bave prouavanjem biolokih znanosti (biologija, botanika, zoologija) III. drutvene znanosti (filozofija, povijest, pedagogija) Povijest je drutvena znanost. Ona izuava promjene koje su se zbivale u ljudskom drutvu od postanka do danas. U sustav toga izuavanja ulaze gospodarski, drutveni, politiki i kulturni imbenici. Osnovni i glavni zadatak povijesti kao znanosti je kritiko prouavanje povijesnih injenica i pojava u sustavu odreenih razdoblja pod utjecajem ekonomskih, drutvenih, politikih i kulturnih imbenika.

POVIJEST KAO NASTAVNI PREDMET


Povijesna znanost otkriva zakonitosti drutvenog razvoja dolazei do novih spoznaja i istina, dok povijest kao nastavni predmet omoguuje uenicima u nastavnom procesu stjecati i ocjenjivati poznate, ve otkrivene povijesne injenice ili pojave. Razlika izmeu nastave povijesti i povijesne znanosti: u povijesnoj znanosti u njenom izuavanju primjenjuju se znanstvene metode, dok u povijesnoj nastavi u primjeni su nastavne metode. Pored toga:

a) povjesniar-znanstvenik ne mora u svom izuavanju voditi rauna o odgojnim momentima, dok je u nastavi povijesti to veoma bitan i upravo odluan odgojni imbenik. b) nastavnik treba u svakom sluaju to vie i bolje aktivirati uenika, ne samo u procesu usvajanja nove povijesne grae, nego ih i poticati na samostalno istraivanje i pronalaenje, gdje god je to mogue. c) uenici trebaju u povijesnom materijalu do izvjesne mjere i prema stupnju svog razvoja, doivljavati znanstveno-studijsko obraivanje i svladavanje povijesnih problema. d) u nastavnoj se djelatnosti uenici moraju navikavati aktivnim i istraivakim radom samostalno ulaziti u povijesna zbivanja i kritiko prosuivanje povijesnih injenica.

ZNAENJE NASTAVE POVIJESTI U OBRAZOVANJU I ODGOJU


Poznavanje razvoja povijesnih injenica i pojava omoguuje uenicima bolje prosuivanje prolosti i sadanjosti, te jasnije prosuivanje budunosti. Potrebno je uiti povijest, jer ne poznavanjem povijesti bili bismo lieni golemog iskustva prolih generacija. Nastava povijesti razvija kod uenika produktivne elemente koji mu omoguuju prosuivanje povijesnih dogaaja, te objanjavanja njihovih uzoraka i posljedica kao i stvaranje nunih zakljuaka na osnovi njih. Primjer - borba hrvatskog naroda za slobodu - shvatiti veliinu rtava za slobodu.

PRIPRAVA ILI UVOENJE UENIKA U NOVE POVIJESNE SADRAJE


U dobro osmiljenoj nastavi povijesti uenici su aktivni sudionici, stvarni subjekti koji vlastitim naporom dolaze do spoznaja. Kao organizatori i voditelji u nastavi nastavnici ih planski potiu na promiljanje o injenicama, stavlja ih u situaciju da se uivljavaju, usporeuju, predoavaju, prepriavaju, razluuju bitno od manje bitnog. Drugim rijeima, nastavnik neprestano angaira i vodi uenike, budi njihovu znatielju, pokree volju, aktivira njihove misaone procese i razvija izraajne sposobnosti.

Organiziranjem posjeta muzejima i izlobama nastavnici utjeu na odgoj uenikih navika i potreba, da budu estim posjetiocima kulturnih ustanova i manifestacija i potovateljima nae kulturno-povijesne batine. Zadatak je nastavnika povijesti da uenike vodi kako bi svojim znanjem, aktivnou i uvjerenjem bili i idejno opredijeljeni. Kroz tako planiran, svjestan i osmiljen odgojnoobrazovni rad i aktivnosti uenika i svih sudionika u nastavi povijesti ostvaruju se postavljeni materijalni, funkcionalni i odgojni zadaci nastave povijesti.

MATERIJALNI ZADACI NASTAVE POVIJESTI


Treba znati da znanja o prolosti drutva ne mogu biti sama sebi svrha. Ona ne smiju biti samo zbir podataka o injenica koje uenici moraju zapamtiti, ve to mora biti aktivno znanje kojim e se oni sluiti. Upoznavanjem injenica i povijesnih generalizacija uenici tek dobivaju osnovne komponente koje omoguuju dalji rad. Istai, upoznati, ukazati, obraditi povijesne sadraje prvi je dio posla, ali nastavnik mora uenicima pomoi otkriti i smisao injenica. Spoznavanjem smisla povijesnih injenica stvara se kod uenika osnovica na kojoj oni formiraju stajalita o drutvu i zbivanjima u sadanjosti, to im je ujedno i orijentacija za shvaanje kretanja drutva glede budunosti.

FUNKCIONALNI ZADACI NASTAVE POVIJESTI


Tek s razvojem sposobnosti ueniko znanje povijesti dobiva korisnu kvalitetu, ostvarujui idejno usmjerenje. Planirano djelovanje na razvijanje uenikih sposobnosti provodi se ostvarenjem funkcionalnih zadataka nastave povijesti. Ali, ve prije planiranja funkcionalnih zadataka nastavnik treba prouiti dokumentaciju o uenicima iz prethodnog razreda. To je znaajno radi upoznavanja sposobnosti, objektivnih i subjektivnih mogunosti svakog uenika jer od toga ovisi uspjenost nastavka razvoja njihovih funkcija. Svaki rad i ovaj poinje privikavanjem uenika na stalno koritenje udbenika, povijesne itanke, radne biljenice, povijesnog atlasa i prikladne literature za uenike. Taj posao zahtijeva zapaanja na ilustrativnom materijalu, vjebanje na povijesnoj ili zemljopisnoj karti. Idui znaajan korak je ponavljanje gradiva tako to ga uenik prepriava. To ne smije biti mehaniki postupak, ve prvi korak u misaonom prezentiranju povijesnog sadraja. Ve

sloeniji postupak je zahtijevanje da uenik na osnovi pitanja, analize teksta, slike, karte, nauenih ili postavljenih injenica pokua zakljuivati, npr. u dolinama velikih rijeka Nila, Eufrata i Inda dolazi do formiranja prvih drava. Zato ba tu? Najtee je kod uenika razvijati sposobnosti shvaanja prostora i vremena, naroito u petom razredu osnovne kole. Uenike se treba nauiti smjestiti u Egipat, Grku, Rim, shvatiti tadanje mogunosti i prosuivati pojave iz tadanjih uvjeta. Tako se razvija sposobnost uivljavanja u prostor i vrijeme, a uenici se stavljaju i u situaciju kritikog analiziranja injenica. Neobino je znaajno razvijati kod uenika sposobnost uoavanja bitnog i temeljitije raditi s bitnijim injenicama. Tako uenici vjebaju sposobnost uoavanja bitnog materijala i njegovog razluivanja od sporednih povijesnih injenica. Aktivirati uenike, zahtijevati da misle, odgovaraju, pitaju, razvijati njihove misaone sposobnosti trajan je zadatak nastave povijesti koji bi valjalo razvijati. Postavljanjem individualnih zadataka, vrednovanjem uradaka i pokazane aktivnosti poveava se i interes svakog uenika. Prenosi se vjena uenika znatielja za sadraje i zakonitosti povijesti. Nastavnik neprestano trai ueniku suradnju i pokree njihove voljne radnje.

ODGOJNI ZADACI NASTAVE POVIJESTI


Povijest je nastavni predmet s izrazito naglaenim odgojnim zadacima i mogunostima djelovanja. Uvodei uenike u svijet povijesti, koji je sloen i bogat, ispunjen problemima i dvojbama, i nastavnik mora imati jasne spoznaje i uvjerenja. On mora biti dobar strunjak i pedagog. I snagom svoje osobnosti neposrednim kontaktom on odgojno djeluje na svoje uenike. Paljivim pristupom izvedbi godinjeg nastavnog plana i programa i preciznim naznaavanjem odgojnih zadataka on planira aktiviranje i stvara ponajprije uvjete za razvoj radnih navika uenika. Na satu nastavnih uvodi uenike u koritenje radnog materijala, a zadaje im i samostalne radne zadatke. Provjeravanjem nastavnik utvruje npr. kako je uenik, opisujui sliku, sluei se atlasom i drugim nastavnim sredstvima i pomagalima izvrio postavljene zadatke i kako je shvatio gradivo. Radom i aktivnou uenika odgajaju se i druge osobine linosti kao: tonost, urednost, savjesnost, marljivost, osjeaj dunosti i odgovornosti.

10

Razvijanju linosti uenika pridonosi i razvijanje potreba za posjetom muzejima, prigodnim kulturno-povijesnim izletima i drugim kulturnim institucijama i manifestacijama. Arheoloke i povijesne zbirke u muzejima, kao i sve ee izlobe nae i svjetske kulturnopovijesne batine, nude bogate sadraje koji pridonose humaniziranju ovjekove osobnosti. Kulturno-povijesno bogatstvo i povijesni sadraji omoguuju i razvijanje estetskog odgoja uenika. O ulozi povijesne linosti valja zauzeti kritiki stav i ocjenjivati ih prema tomu koliko su pridonijeli napretku u vremenu svoga djelovanja. Ostvarenje odgojnih zadataka daje povijesti posebnu vrijednost. Nastava povijesti odgaja i obrazuje uenike koji misle, osjeaju i djeluju sukladno ljudskim vrijednostima pridonose formiranju linosti.

NASTAVNE METODE
Od pravilnog izbora i primjene metoda u nastavi povijesti ovisi kvaliteta povijesnog znanja i uspjeh odgojno-obrazovnog rada. U nastavi povijesti u uporabi su uglavnom sljedee nastavne metode: usmeno izlaganje, razgovor, rad na povijesnom tekstu, metoda demonstracije. Nain kako se u nastavi uporabljuju sredstva, tehnika rada njihova prikazivanja i rukovoenja promatranjem tih sredstava u svrhu stjecanja povijesnih znanja nazivamo metodom demonstracije.

METODA USMENOG IZLAGANJA


Jedna od najvanijih metoda koja se upranjava u obradi povijesne grae je usmeno izlaganje. Ono se oituje u obliku prianja ili pripovijedanja, objanjavanja ili referiranja. ivim izlaganjem treba uenike odueviti i pobuditi u njih osjeaj ljubavi. Uvjerljivo nastavnikovo prianje, proeto istinskom ljubavi, odrazit e se na uenicima koji e sva ta zbivanja duboko doivljavati, te na pravilnu razumijevanja prolosti zavoljeti i cijeniti domovinu. 11

Slikovitost i emotivnost kao snani sugestivni elementi znaajni su uvjeti za lijepo i izraajno nastavnikovo prianje. Uenici najbolje usvajaju grau koja izaziva jake dojmove i doivljaje, a to se postie slikovitou i emotivnim prianjem. Doivljaj je polazna toka u svakoj valjanoj nastavi, to posebno vrijedi za nastavu povijesti. Zorno i konkretno izlaganje povijesnih injenica, dogaaja i prikazivanja ivota i rada velikih povijesnih linosti omoguit e uenicima jasno predoavanje povijesnih zbivanja. Apstraktni i suhoparni opisi ne doimlju se uenika. Na usmenom izlaganju ne smiju se davati ope tvrdnje kojima se zapravo nita konkretno ne iznosi. Potrebno je detaljima konkretizirati, npr. nije dovoljno rei Seljaci su se borili protiv tekog ivota. Ovdje valja konkretno objasniti zbog ega je njihov ivot bio teak i na koji je nain njegova borba dola do izraaja. Konkretnost i uvjerljivost povijesnom prianju daje i navoenje brojanih pokazatelja, npr. prikaz snaga Tomislavove vojske i mornarice od 100.000 pjeaka, 60.000 konjanika, 60 velikih i 100 manjih laa. Napraviti usporedbu s brojem stanovnika u Mostaru. Nastavnik treba priati lijepo, kratko, pregledno, jasno i glasno. Napose je vano ne biti vezan uz tekst, ve samostalno i slobodno priati pa je zbog toga sa strune strane nuno poznavanje povijesne materije koju valja izlagati znanstveno utemeljeno. Naroitu snagu ima upotreba izravnog govora u nastavnikovu pripovijedanju. To oivljuje i pribliava uenicima povijesno gradivo. Nastavnik treba osobito voditi rauna o svom rjeniku i u izlaganju izbjegavati suvie teke rijei za pojmove koje nuno treba objasniti, a bez kojih je nemogue shvatiti bit povijesnog problema. To su povijesni termini koje valja radi povijesne tonosti i konkretnosti svakako objasniti. Kad je nastavnik na temelju stvarnih pojmova dao, odnosno uveo novi naziv, on ga tek tada poinje rabiti u svom daljem izlaganju. Prema tomu, novi pojam se uvodi postupno: objanjavanje i usvajanje novog pojma, uvoenje novog termina, dalje izlaganje s uporabom nove rijei - to je redoslijed. Kako bi se novi pojam mogao vrsto usvojiti potrebito ga je izgovoriti razgovijetno, posebnim tonom, zapisati na ploi, odnosno na plou privrstiti ranije pripravljenu rjeniku karticu (listi) na komu je uoljivo napisan novi termin. Zlatno pravilo za nastavnika je: svi novi pojmovi moraju se pravodobno objasniti. Ako to ne uinimo, uenici nas nee moi u izlaganju pratiti, a kamoli shvatiti.

METODA RAZGOVORA

12

U obradi povijesne grae metoda razgovora zauzima veoma znaajno mjesto i njom se uenici potiu na veu aktivnost i samostalnost u stjecanju povijesnog znanja. Ova metoda u razliitim oblicima moe se primjenjivati uz ostale metode, gotovo u svakom dijelu nastavnog sata, ili pak u svakom tipu nastavnog sata, dakako, negdje u veoj, a drugdje u manjoj mjeri. Posebno mjesto zauzima ova metoda u analizi i ocjenjivanju povijesnog materijala. Podesan razgovor izmeu nastavnika i uenika o povijesnim injenicama i pojavama koje se obrauju vrlo je prirodan i privlaan nain rada u nastavi povijesti. Metoda razgovora vrlo je podesna za poticanje uenika na razmiljanje o gospodarsko-politikim i socijalno-kulturnim imbenicima koji uvjetuju povijesna zbivanja. To e uenicima omoguiti da glede njihovih sposobnosti i shvaanja objanjavaju povijesne injenice i pojave znanstveno i ispravno. Metodu razgovora primjenjujemo i u tijeku izvoenja povijesnih ekskurzija, a posebno kada skupljamo i sistematiziramo na njima steena znanja. Razgovorom takoer sreujemo i rezultate i vrimo uopavanje na odreenoj etapi nastave. Ne moe se traiti od uenika da neto izmiljaju i nagaaju, da stvaraju zakljuke na osnovi nepotpunih podataka i nepoznatih injenica. Pravilnom uporabom metode razgovora znatno pridonosimo ostvarenju odgojno-obrazovnih zadataka, npr. u osnovnoj koli primjenjujui je u pogodnoj kombinaciji s ostalim metodama. Zahtjevi za voenje razgovora su: Pitanja moraju biti pristupana, tj. takva da na njih uenici mogu odgovoriti na osnovi ranijih znanja, a ne sluajnih nagaanja. Pitanja moraju biti precizna i odreena obimom i sadrajem strogo omeena. Pitanja se moraju odnositi na bit. Pitanja moraju biti didaktiki jednostavna, logiki jednostavna, logiki jedinstvena i postavljati pred uenike samo jedan zadatak. Nije od koristi postavljati alternativna pitanja na koja se odgovara samo s DA ili NE, jer ne potiu na rad i razmiljanje. Nije dobro postavljati sugestivna pitanja. Nije dobro postavljati tzv. lukava ili zamka pitanja, jer zadatak je nastavnika pomoi ueniku da doe do ispravnog rjeenja, a ne uvlaiti ga u zamku.

13

Pitanja se postavljaju cijelom odjelu, a tek nakon toga se proziva jedan uenik da ga odgovori.

METODA RADA NA POVIJESNOM TEKSTU


Rad na tekstu ima svoje specifinosti. Zbog toga valja uenike upoznati sa sustavom rasporeda gradiva i uope im dati jasne naputke kako e se s knjigom, odnosno udbenikom koristiti. U tom pogledu potreban je planski i uporan rad kako bi se uenici osposobili za udubljivanje u sadraj i smisao teksta. Prema tom, rad s tekstom treba svestrano i briljivo pripremati. Metoda rada na tiskanom tekstu moe ponekad biti osnovna metoda u obradi povijesnog materijala. Povijesni tekst, kojim se treba koristiti u nastavi povijesti odabiremo iz povijesne itanke, udbenika, iz povijesnih izvora, dnevnika, povijesnih romana, asopisa, novina i drugih prikladnih tekstova. Povijesni tekst treba itati lijepo i izraajno kako bi se to snanije utjecalo na uenike osjeaje. Pitanje odabira podesnih tekstova vrlo je osjetljivo iz odgojno-obrazovnih i psiholokih razloga. Stoga, treba vrlo paljivo, oprezno i savjesno odabirati povijesni tekst koji emo koristiti. Nastavnik ga mora dobro pregledati, temeljito prouiti, kritiki ga ocijeniti i provjeriti koliko odgovara zahtjevima znanosti i nastavnog programa, te u kojoj mjeri djeluje odgojno. Pri odabiranju teksta za itanje treba pomno imati u vidu naelo primjerenosti gradiva uenikim mogunostima. Dunost je nastavnika stalno skupljati lanke i odlomke iz razliitih zbornika, almanaha, asopisa i dnevnog tiska, briljivo odabirati ono to je pogodno u nastavne svrhe, ime e obogaivati kod nas i onako oskudno povijesno tivo. Nakon itanja povijesnog teksta uenici, ukoliko je to potrebno, komentiraju tekst u saetoj formi kako bi se nastavnik uvjerio koliko su ga i na koji nain oni shvatili. Ipak, valja se kloniti pretjeranih analiza onih tekstova koji snagom svog sadraja i ljepotom umjetnikog izraaja sami sobom emotivno utjeu na djeju psihu.

UDBENIK POVIJESTI
Udbenik povijesti je didaktiki transformirana povijesna znanost. Informacijska funkcija udbenika povijesti obuhvaa sadraje propisane nastavnim programom koje uenik mora nauiti. Spomenuta funkcija udbenika treba, dakle, odgovoriti na pitanja to obuhvaa sadraj udbenika, je li aktualan, pridonosi li shvaanju povijesti, odnosno formiranju povijesne

14

svijesti uenika, je li primjeren psihofizikim mogunostima uenika, i budi li interes uenika? Informacijsku ulogu udbenika povijesti odreuje nastavni plan i program u kojem su, glede odreenih kriterija, utvreni sadraji postali i odgojno-obrazovni sadraji. Transformacijska funkcija udbenika povijesti temeljna je njegova odrednica. Ona ini udbenik posebnom kolskom knjigom i mora odgovoriti na pitanje kako e uenici usvojiti odreeni povijesni sadraj, odnosno kakva je opa koncepcija udbenika, posebno kakva je njegova didaktika struktura, naroito onaj dio koji treba aktivirati uenika u nastavnom procesu i omoguiti da se linost uenika vie formira nego informira, te da uenike ui vie uenju kao procesu. Transformacijska uloga udbenika ima izuzetno znaenje jer treba pridonositi osposobljavanju uenika za samoobrazovanje i permanentno obrazovanje. Suvremeni udbenik povijesti transformira se tako da se smanjuju i saimaju tekstovi koji su bili nosioci informacije, a sve se vea pozornost i vie prostora pridaje didaktikoj, odnosno metodikoj aparaturi. Didaktiko oblikovanje udbenika povijesti koja prati strukturu nastavnog procesa omoguuje znatnije aktiviranje uenika u svim etapama nastave: u pripremanju ili uvoenju uenika u sadraje nove nastavne jedinice ili teme, u obradi sadraja koje se odvija po optimalnim didaktikim koracima, u ponavljanju, vjebanju, sistematiziranju znanja i u provjeravanju znanja i sposobnosti.

RADNA BILJENICA
Radna biljenica je radni dio razgranatog udbenika povijesti. To je didaktiki materijal namijenjen ueniku i nastavniku u procesu aktiviranja uenika, za provjeru znanja, a i za samoprovjeru znanja i sposobnosti. Radna biljenica nije dodatni novi izvor znanja, ve je ona domiljen didaktiki materijal koji obuhvaa samo sadraje udbenika. Radna biljenica se ne primjenjuje kao oblik domae zadae. Njime se zapravo valja sluiti na satu povijesti. Radnom biljenicom moemo uvesti uenike u novo gradivo, moemo je iskoristiti za uvodno ponavljanje, moemo je upotrijebiti u tijeku obrade novog gradiva, a i u zavrnom dijelu sata za ponavljanje, vjebanje, sistematiziranje i integriranje sadraja. Odgovore uenika na pitanja i zadatke iz radne biljenice moramo provjeriti, kako bi uenici, koji nisu ispravno odgovorili, ispravili svoje odgovore. To je ujedno samorad i samokontrola uenika.

15

POVIJESNA ITANKA
Povijesna itanka je sastavni dio razgranatog radnog udbenika i uz udbenik mora biti najvanije i najvie uporabljeno nastavno sredstvo o suvremenoj nastavi povijesti. Povijesna itanka moe se primijeniti u svim etapama nastavnog procesa (u uvodu, obradi, ponavljanju, vjebanju, utvrivanju, sistematiziranju), u radu povijene grupe, pri izradi uenikih izvjea o nekoj povijesnoj temi, za individualni rad naprednijih uenika i sl. Nije svrha rada s tekstovima povijesne itanke formiranje mladih povjesniara u koli, nego da uenik, najprije pod nadzorom nastavnika, a zatim samostalno rekonstruira povijesna zbivanja, da kroz to razvija povijesno miljenje, radi s dokumentima, u mnotvu injenica trai bitno, komparira i sintetizira povijesne pojave, shvati zakonitosti drutvenog razvoja, naui se sluiti literaturom i dr. Osnovni je zadatak povijesne itanke omoguiti aktiviranje uenika i njegovo osposobljavanje za samostalan rad na tekstu, ali i omoguavanje cjelovitijeg upoznavanja prolosti, posebno uenicima s veim zanimanjem za istu.

POVIJESNI ATLAS
Povijesni atlas, zidne povijesne karte i karte udbenika imaju posebnu strunu i didaktiku vrijednost u aktiviranju uenika, odnosno u stjecanju kreativnog i operativnog povijesnog znanja. Naime, povijesna zbivanje ne odigravaju se samo u odreenom vremenu i kronolokom slijedu dogaanja i procesa ve su vezana i za stanovit prostor, pa je vizualna komunikacija koju omoguuje povijesni atlas nezamjenjiva pri usvajanju povijesnih sadraja. Oslanjajui se na ueniko predznanje, nastavnik povijesti uvodit e uenike postupno i sustavno u itanje povijesne karte ve u petom razredu osnovne kole.

SUVREMENA NASTAVA POVIJESTI CILJEVI NASTAVE POVIJESTI U DEMOKRATSKOJ HRVATSKOJ I BIH

16

Pedagoka misao poslije 1945. godine bila je utemeljena na sovjetskoj pedagogiji i zanemarivala je hrvatsku tradiciju. Hrvati su se u samostalnoj dravi nali pred sloenim zadatkom duhovne obnove koja se mora temeljiti na bogatoj hrvatskoj kulturnoj tradiciji. Odgojni ciljevi trebaju se ostvariti programima svih kolskih predmeta, a pri tome veliko znaenje mora dobiti nastava povijesti koja bi trebala mlade povezati s njihovom tradicijom i pripremiti ih za ivot u pluralistikom drutvu. Danas bi kolski predmet povijesti trebao imati vrlo vanu ulogu u traenju vrijednosti i strukturiranju didaktike vrijednosti. kolski predmet povijesti morao bi u kolskom sustavu dobiti ono mjesto koje mu se zbog mogunosti da povezuje drutvenu grupu predmeta, ve odavno namjenjuje. Postoji velika opasnost od pragmatine historiografije koja se moe pretvoriti u poziv na nastavak ubijanja. Povijest nam napokon treba postati socijalna terapija, a ne la. Kroz nastavu povijesti moramo duboko upoznati sami sebe i razviti odgovornost prema sebi i drugima. Problem pisanja udbenika iz povijesti u BiH. Nametanje zajednikih jezgra u izuavanju povijesti u osnovnim i srednjim kolama. Reforma obrazovnog sustava bez ikakvog rezultata. Loi strunjaci koji su uglavnom nametnuti od meunarodnih organa i domaih nevladinih institucija. Znanstveni pristup pisanju udbenika povijesti.

UENJE POVIJESTI U NOVOJ EUROPI


Dramatine promjene u istonoj Europi i porast za uenje povijesti u Europi (priprema novih udbenika). Simpozij u Bruggeu 1991. godine pod okriljem Vijea Europe naglasio dva problema:

17

1. Kako je mogue odrediti strategije suradnje izmeu zemalja i posebice kako je mogue odgovoriti potrebama novih europskih demokracija na nain koji bi dao zadovoljavajue i oevidne rezultate? 2. Bi li mogli Vijee Europe i njegova specijalna tijela biti forum za promjene i bi li oni mogli osigurati potrebna sredstva? U Yorku je 1995. godine odran seminar o ulozi povijesti u formiranju nacionalnih identiteta. Seminar je serija aktivnosti Vijea Europe koji slijede inicijative Beke deklaracije iz 1993. godine: 1. Sve lanice su se obvezale na pluralistiku i parlamentarnu demokraciju, nedjeljivost i univerzalnost ljudskih prava, vladavinu zakona i obogaivanje zajednikog kulturnog naslijea na osnovi raznolikosti. 2. Deklaracija naglauje i tamnu stranu nove Europe (obnovu rasizma, ksenofobije, antisemitizma, nesnoljivosti, nasilja prema imigrantima i manjinama, razvoj agresivnog nacionalizma, etnocentrizma koji stvaraju nove oblike ksenofobije). Seminar u Yorku imao je za cilj objasniti razliku izmeu nacionalne i nacionalistike povijesti. Staljin - uitelj povijesti vrjedniji od 100 vojnika. SSSR - na kraju propada. Uitelj povijesti mora biti dobro pripremljen za susret s problemima nacionalnih identiteta - problem u vienacionalnim zajednicama. Uitelji povijesti ne smiju biti neutralni kada se pojave pitanja ovinizma, ksenofobije i rasizma. Europa od tolerancije do agresivnog nacionalizma. Uenicima se mora pruiti mogunost susreta s ovim moralnim problemima: to je potaknulo pojedince da postupe na odreeni nain? Zato su se neki mirno pokorili svojoj sudbini, dok su se drugi odupirali? Kakvi su bili motivi izvritelja? Tko se nije slagao s traginim postupcima? S kakvim su se moralnim dilemama susreli? Kako biste vi reagirali u danim okolnostima? Bi li se takvi dogaaji mogli ponoviti?

PROVJERAVANJE ZNANJA I SPOSOBNOSTI


Provjeravanje rada uenika se ini na svakom satu i u svakom dijelu to je mogue initi: u uvodnom dijelu sata

18

u tijeku obrade novog gradiva u zakljunom dijelu sata u radu s udbenikom analizirajui tekst, slike i karte udbenika u obradi tekstova povijesne itanke i povijesnih dokumenata u individualnom i grupnom radu uenika na satu pri kontroli domaih radova u primjeni radne biljenice pri ponavljanju jedne ili vie nastavnih jedinica pri sistematiziranju veeg dijela gradiva u primjeni nauenog gradiva u stvaranju sudova i stajalita o povijesnim zbivanjima

Na satima ponavljanja dobiva se uvid u rad i znanje uenika:

Kroz permanentno provjeravanje uenik se moe u raznim fazama uvjeriti radi li on redovito ili nije, kako radi i kakvi su rezultati njegovog rada. Ve u uvodnom dijelu nastavnik moe ovo utvrditi. Pored usmenog u ovom se dijelu sata moe provesti i kratka pismena provjera kroz tzv. petominutno ispitivanje. Tu nastavnik stjee uvid u rad i znanje svih uenika, a ne samo njih 2-3 s koliko bi ih inae mogao govorno komunicirati u ovom dijelu sata. Tijek obrade novog gradiva prua prigodu nastavniku i za ostala opaanja o uenicima kao to su: sudjeluje li aktivno u radu, otkriva li glavnu misao nastavnikova izlaganja, ukljuuje li glavnu misao u razgovor o postavljenim pitanjima, postavlja li sam pitanja, kako odgovara na pitanja - ulazi li doista u problematiku ili se eli samo isticati, pridonosi li njegovo sudjelovanje u radu rjeavanju problema, moe li nove spoznaje primijeniti i povezati s prije steenim.

Te aktivnosti uenika pomau nastavniku otkriti uenike intelektualne sposobnosti i karakterne osobine, a i interes uenika za povijesnu gramatiku. Ponavljanje grae na kraju sata moe vrlo mnogo rei o ueniku. Prije svega o tomu: je li uenik shvatio izloeno gradivo, je li ve u tijeku sata pokuao memorirati podatke, moe li izloenu grau sam prepriati, 19

moe li bitne podatke povezano i pregledno iznijeti, postavlja li dopunska pitanja za objanjenje, trai li naputke za rad.

Samostalan rad uenika u koli, bilo individualni ili grupni, moe dati dragocjene podatke o ueniku. Zadamo li uenicima da samostalno proue novu grau iz udbenika i da odrede glavne podatke (bilo da ih podcrtaju u tekstu ili ih upiu u biljenice), dovoljan e biti samo letimian uvid u njihov rad da se uvjerimo rade li kako valja. Podcrtan itav ili gotovo itav tekst udbenika, duge, iz udbenika prepisane reenice jasno pokazuju: da se uenik nije misaono aktivirao nije shvatio i prihvatio naputke za rad jo nije stekao korisne radne navike i pasivno prepisuje proitani tekst.

Ako su sati provjeravanja znanja dobro pripravljeni, a to znai najavljeni, planirani i organizirani - oni omoguuju nastavniku uvid u injenino znanje uenika, da procjenjuju i neke formalne komponente znanja i to: radne navike, interese i individualne misaone mogunosti uenika. Na tim satima nastavnik moe konstatirati: kako se uenik kui pripremio je li rad planirao i kako ga je planirao je li prihvatio nastavnikove naputke za rad i u kojoj mjeri kako analizira i objanjava povijesne pojave je li struktura udbenikog teksta prestrukturirana moe li vei dio gradiva samostalno pregledno i sintetizirano izloiti kako povezuje i komparira srodna zbivanja kako se orijentira u vremenu kako ocjenjuje dogaanja i linosti kakva stajalita zauzima radi li da zadovolji kolske zahtjeve ili pak iz posebnih osobnih interesa za povijest i sl. Biljenice uenika, bilo da ih pregledavamo letimino na satu ili povremeno temeljitije izvan nastavnog sata, daju esto vrlo vjernu sliku o ueniku. U njima se moe vidjeti: 1. kako su uenici sudjelovali u radu na satu: a. jesu li od rijei do rijei pisali nastavnikova izlaganja ne odvajajui bitno od onoga to je manje bitno, 20

b. jesu li zapisivali ono to im se ini znaajnim a to je dokaz misaone aktivnosti, c. jesu li vjerno prepisali biljeke s ploe, d. kako su izradili zadatke za samostalan rad u tijeku sata. 2. kako su obraivali grau kod kue: a. jesu li prepisali tekst iz udbenika, b. jesu li pisali krae ili due sastavke teksta udbenika, c. jesu li zapisivali samo bitne podatke, d. kako su izraivali teze za pregled prouenog, e. jesu li pribiljeili mjesta u tekstu koja im nisu jasna i za koja treba traiti pojanjenje, f. kako su pribiljeili svoja zapaanja i stajalita o prouenom zbivanju, g. jesu li pribiljeili literaturu za izradu izvjea i dr. Pored usmenog postoje i neki oblici pismenog ispitivanja. Zadaci se mogu zadavati u obliku niza pitanja, ili kao samostalni sastav na odreenu temu. Oni se mogu zadavati tako da trae odgovore na postavljena pitanja na vie naina i to: Nastavnik ita pitanje po pitanje i nakon svakog pitanja daje uenicima vremena koliko je po njemu potrebno da na nj odgovore. Uenik po diktatu nastavnika zapisuje sva pitanja, a potom samostalno na njih odgovara. Nastavnik izrauje listie s pitanjima i potrebnim prostorom za odgovore, te ih podijeli uenicima. Oni mogu biti jednaki za sve uenike, a mogu ih razlikovati po teini zadataka prilagoavajui ih tako individualnim mogunostima uenika. Listanje po dnevniku za vrijeme sata stvara vrlo neugodan osjeaj kod uenika u ukupno nepovoljnu atmosferu za rad u uionici. Rad u koli temelji se na aktivnosti uenika i zato ih treba poticati, hrabriti, stimulirati, upuivati i pomagati. Ne loviti i ocijeniti ono to nije znao, ve ih valja uputiti to trebaju i kako popraviti, nauiti, a istovremeno pratiti, vrednovati i ocjenjivati stvarna postignua svih uenika. Ocjena nastaje tako na osnovi stalnog i planskog praenja uenikova rada i aktivnosti i dogovorenoga brojanog vrednovanja postignua. Ocjena nikada ne smije biti ucjena.

21

Svrhovitost praenja napredovanja uenika nije samo u registriranju ve i u nastojanju poduzimanja odreenih poticaja da bi se zapaena pojava mijenjala, odnosno razvijala u poeljnom pravcu. to se sve vrednuje, odnosno to ini ocjenu? Vrednuje se i ocjenu ine sljedei osnovni elementi: usvojenost osnovnih podataka uoavanje uzrono-posljedinih sveza praenje pojava i procesa snalaenje u vremenu i prostoru.

Praenje i ocjenjivanje uenika je bez dvojbe najsuptilniji, najsloeniji, najosjetljiviji segment nastavnog procesa, realno podloan subjektivnosti jer nema mjernih instrumenata, a posljedice toga mogu biti dalekosene i odgojne i moralne i motivacijske i s aspekta radnih navika. Znanost koja se bavi praenjem i ocjenjivanjem je dokimologija. Dananji sustav ocjenjivanja potjee iz 19. stoljea. Jedan od veih nedostataka sadanjeg sustava praenja i ocjenjivanja uenika je, pored ostalog, subjektivizam, odnosno razliiti kriteriji. Velik broj nastavnika ocjenjuje posebno pisane zadatke mehaniki - prema broju grjeaka, a ne prema broju tonih odgovora. Raspoloenje nastavnika utjee na ocjenu. Kredit dobiven prilikom ranije dobrog odgovora kao i hipoteka slabijeg odgovora esto su prisutni u ocjenjivanju kasnijih odgovora. esto na ocjenu utjee i vrijeme koje nastavniku stoji na raspolaganju. U psiholokim eksperimentima pokazalo se da pohvale i pokude potiu i pozitivno utjeu na napredovanje u uenju. Dakle, vei se uspjesi postiu nego u sluajevima interesiranja i ignoriranja uspjeha uenika, pri emu pohvale trajnije djeluju. Ali razni uenici razliito individualno reagiraju na pohvale, odnosno pokude. Tako, npr. pohvale su efikasnije poticajno sredstvo kod uenika koji slabije i tee ue, koji imaju izraen osjeaj nie vrijednosti i manje hrabrosti i samopouzdanja, koji su uvueni u sebe i stidljivi su i uope povueni. Meutim, pokude se preporuuju za sve, nemirne, slobodnije, manje osjetljive i agresivne uenike. Ocjenjivanje uenika izaziva samo po sebi natjecanje meu njima, i to djeluje kao motivacija, odnosno pozitivno utjee na razvijanje interesa i sposobnosti uenika. Povoljna ocjena djeluje kao pohvala i nagrada, a nepovoljna je jedna vrsta kazne, ali u veini sluajeva motivira za postizanje veeg znanja. 22

MISAONE AKTIVNOSTI UENIKA PRI PONAVLJANJU


Po kvaliteti zadaci ponavljanja se dijele na: reproduktivne i produktivne. Pod reproduktivnim ponavljanjem podrazumijevamo ponavljanje grae u onom obliku u kome je upoznata. Pod produktivnim ponavljanjem podrazumijevamo koritenje znanja radi rjeavanja odreenih zadataka, njegovo sistematiziranje s novih aspekata, dokazivanje, usporeivanje, rezimiranje, izdvajanje i uope neku preradu nauenog. Mogunosti produktivnog ponavljanja u povijesti: izdvajanje, dokazivanje, usporeivanje, sistematiziranje, rezimiranje.

IZDVAJANJE
Zadacima izdvajanja traimo od uenika eliminiranje jednih dijelova sadrajnih cjelina i zadravanje drugih. Vrei selekciju ostajemo samo na nekim podacima i njihovim odnosima. Izdvajanje nije vezano samo za upuivanje na bitno. Predmeti izdvajanja su odreeni dijelovi sadraja. Uenik u takvim zadacima treba uoiti i zadrati se na onim dijelovima grae koji su na poseban nain povezani. Produktivnim zadacima bi se mogli smatrati oni zadaci izdvajanja koji se odnose na opsenije sadraje gradiva prouavanih u okviru vie nastavnih jedinica, na samostalnu analizu ranije neobraenih tekstova, zadatke koji pretpostavljaju izvjesnu samostalnost uenika.

DOKAZIVANJE
U zadacima dokazivanja put je uvijek od opih tvrenja k materijalu na osnovi koga se ona izvode. Njima se uenicima skree panja na povezanost opeg, posebnog i pojedinanog. Umjesto zadovoljavanja mehanikim ponavljanjem opih konstatacija zadacima dokazivanja,

23

uenik se dovodi u situaciju dokazivati ispravnost svojih tvrenja. Dokaz bi bio u nunosti zakljuka povezanosti opeg s posebnim i pojedinanim.

USPOREIVANJE
Zadacima usporeivanja upuuju se uenici na zapaanja slinosti i razlika u pojavama koje prouavaju. Pri usporeivanju pojava u njima se moraju prije svega izdvojiti vaniji momenti, onda dolazi do konstatacija slinosti i razlika. Zapamivanjem uenog doprinose zadaci kompariranja i time omoguuje diskriminiranje meusobno povezanih sadraja. Da bi se gradivo memoriralo, potrebno je povezati ga sa starijim, ranije uenim, odrediti njegovo mjesto u ve izgraenom sustavu znanja, uoiti vie pojmova koji ga obuhvaaju.

SISTEMATIZIRANJE
Novo gradivo uenici ue ve sistematizirano. Uenici se ne upoznaju s graom u obliku nepovezanih injenica i tvrenja.

REZIMIRANJE
Ovim zadcima zahtijeva se od uenika saeto izlaganje veih ili manjih cjelina. Rezi,e treba odraavati cjelinu na koju se odnosi, to ne vrijedi i za izdvojene momente sadraja. Kod rezimiranja je neophodno sagledavanje biti sadraja.

INDUKCIJA I DEDUKCIJA U NASTAVI POVIJESTI


U nastavi povijesti indukcija se javlja kao potreba za objanjenje uzronih odnosa izmeu pojava i dogaanja. Taj postupak to slui za dobivanje opih zakona do pojedinanih dogaaja, ee se primjenjuje.

24

Indukcija (lat. inducere - uvoditi) je jedna od osnovnih metoda znanosti i spoznaje zakljuivanje od pojedinanih sluajeva na openite, izvod od pojedinanih faktora na openite. Dedukcija je logika metoda. To je oblik posrednog zakljuivanja kod kojeg se zakljueni sud izvodi od opeg ka posebnom ili pojedinanom U biti indukcija slui da se gradi od primjera pravilo, odnosno ono omoguava da se zakljuuje, generalizira na osnovi vie primjera. U nastavnoj praksi danas dominira induktivni postupak. U osnovnim kolama rjee se upotrebljava dedukcija. Npr.: u V. razredu ne treba imati zabune oko toga da su se kronoloki prvo javile horde, rod, pleme pa potom drava. Znai, uenjem sadraja potrebito je objasniti dogaaje, no, da se istakne i njihova logika povezanost. Ako se svjesno i struno obrade pojmovi: horda, rod, pleme, lake e se obraditi elementi koji ine pojam drava, a lake e se shvatiti i sam pojam, zajedno s onim to dravu ini dravom, tj. vojska, policija, dravni aparat, sud i dr. Mnogo je tee, kako je bilo u staroj praksi, da se ui definicija drave, kao pojam, a zatim se deduktivno objanjavaju njezini sastavni dijelovi. U jednom razredu induktivno je objanjavan pojam ROB. Preko dedukcija, znai na drugi nain, objanjavamo pojam KMET. Na kraju je izvreno testiranje i dobili smo ove rezultate. Oblik rada Induktivni postupak Deduktivni postupak Rezultati ispitivanja Objanjenje pojam ROB Objanjenje pojam KMET Ocjena Vrlo dobar (4) 83 % toni odgovora Dobar (3) 56 % toni odgovora Deduktivna metoda govori da su uenici skloni mehanikom uenju, odnosno pamenje. Vie je uenika nauilo definiciju KMET, nisu razumjeli kako treba, prema tomu, usporeivati pojmove ROB i KMET i izvui zakljuke. U jednom drugom razredu pojam kmet obraen je induktivnim putem i dobili smo bolje rezultate. Budui da povijest nije eksperimentalna znanost, induktivni i deduktivni postupak podrazumijeva i odreeno predznanje preenog sadraja. No cilj primjene obiju metoda odnosno postupaka je da e se uenici naviknuti na samostalan rad i da se pripremaju za ivot.

25

OSNOVNE MISAONE OPERACIJE U NASTAVI POVIJESTI


Razviti sposobnost samostalnog logikog miljenja jedan je od osnovnih ciljeva svakog obrazovno-odgojnog procesa pa i nastave povijesti.

26

Osnovne misaone operacije: analiza, apstrakcija, komparacija i generalizacija, ne javljaju se izolirano, ve se u nastavnom procesu stalno isprepleu. Analizom rastavljamo cjelinu na dijelove, bilo da se radi o analizi dogaanja, pojava, pojmova, problema ili povijesnih linosti. U nastavnoj praksi analizirati se moe metodom izlaganja, razgovora, na osnovi vizualnih sredstava: slika, shema, karata, grafikona, ili pak na tekstu udbenika, povijesne itanke i povijesnih dokumenata. Daljnji korak u poetku spoznavanja je apstrakcija - misaona djelatnost kojom u mnotvu analizom dobivenih detalja otkrivamo bitno i odvajamo ga od nebitnog, osnovno i glavno od sporednog, nuno i zakonomjerno od sluajnog. Sinteza je u stvari spajanje analizom razdvojenih i apstraktnih odabranih dijelova u novu cjelinu. Spajanje treba biti i jest rezultat svjesnog k cilju usmjerenog udruivanja elemenata, u ovom sluaju povijesnih injenica u novu spoznaju. Stvaranje spoznaje je, dakle, glavni zadatak sinteze. Generalizacija je ona misaona djelatnost kojom spoznaje dobivene pojedinanim sintezama povezujemo u opu spoznaju. Komparacija je ona misaona djelatnost koja je prisutna uz sve navedene. Ona je sveza izmeu analize i sinteze i izmeu apstrakcije i generalizacije. Provedba je najvaniji uvjet za duhovnu operaciju analize i sinteze. Ona predstavlja djelatnost kojom se pojedine oznake jae istiu i kojom se utvruju slinosti i razlike meu predmetima i pojavama. Rad na tekstu udbenika i povijesne itanke, te obrada vizualnih nastavnih sredstava sve su to putovi kojima se, u poetku pod vodstvom nastavnika, a potom pri samostalnom uenju, razvijaju u uenika sposobnosti i navike da odaberu one misaone operacije koje vode do rjeenja problema. ROB - ljudsko bie koje u potpunosti ovisi o gospodaru robovlasniku koji moe njime raspolagati kao sa svojom stvari. KMET - ne slobodni seljak vezan za zemlju svoga feudalnog gospodara.

IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI U NASTAVI POVIJESTI


Izvannastavne aktivnosti s povijesnim sadrajima organiziraju se za uenike koji pokazuju poseban interes za povijest i koji ele vie i temeljitije saznati o minulim

27

dogaajima. Najprikladniji organizacijski oblik koji omoguuje potpunu mobilizaciju uenika i njihovu samoaktivnost je povijesna grupa koja obuhvaa deset do petnaest uenika. Program rada povijesne grupe moe obuhvatiti ove djelatnosti: proirivanje i produbljivanje nastavnih sadraja koji se obrauju u programima redovite nastave s temama svjetske ili nacionalne povijesti; prouavanje prolosti vlastitog naselja i regije koje ukljuuje i zemljopisna obiljeja i demografske karakteristike i gospodarski razvoj; planski i organiziran obilazak povijesnih mjesta i kulturno-povijesnih spomenika ue ili ire okoline posjete muzejima i arhivima, koje valja pripremiti sa strunjacima tih ustanova; sluanje i gledanje emisija radija i televizije uz adekvatnu doradu; pripremanje ekskurzije; obiljeavanje obljetnica vanih za zaviaj, regiju ili dravu; pripremanje povijesnih albuma s odabranom tematikom; pripremanje i izvoenje natjecanja u znanju o pojedinim povijesnim temama (tada se grupa moe podijeliti u dvije ili tri natjecateljske ekipe, a natjecanje se moe izvesti uz prisutnost ostalih uenika cijeloga razreda ili kole); pripremanje povijesnih izlobi u koli koje e se dugoronije prezentirati uenicima ako tema ima ire znaenje. Oblici rada u povijesnoj grupi mogu biti razliiti i ovise o programu. Obrada pojedinih tema izvodi se pripremanjem pisanih ili usmenih izvjea. Svaki program rada povijesne grupe mora sadravati tri osnovna elementa: cilj zadanog programa, program (i to razraen po mjesecima) i organizaciju rada s posebnom naznakom zaduenja uenikih voditelja a i svakog lana grupe. to se tie izbora programa preporua se da nastavnik najprije provede anketu meu uenicima u kojoj e oni dati svoje prijedloge i inicijative.

PSIHOLOKA I DIDAKTIKA NAELA U NASTAVI POVIJESTI


1. psiholoka priprema za rad 2. logika baza za nadogradnju

28

Psihiki pripremiti uenike za rad znai pobuditi kod njih interes, pomoi im u koncentraciji, evocirati potrebite emocije, odrediti cilj i svrhu rada i svim tim ih motivirati za rad. Interes za posve nepoznato ne postoji. Tek kad neto znamo elimo znati vie, postajemo, dakle, znatieljniji, i postavljamo pitanja: tko?, to?, kada?, gdje?, zato?, kako?. U tim pitanjima izraen je interes. to je interes ivlji, bit e jaa koncentracija, no, i obratno, pojaanom koncentracijom saznajemo vie i zato se interesiramo, i tako su interes i panja meusobno uvjetovani. Panja je osnova svake misaone djelatnosti. Interes je ivlji za ono to volimo, to elimo, dakle, povezani osjeaji ugode. Bre i bolje emo nauiti ako se valjano koncentriramo na ono to uimo. Uinak u radu, prema tomu, srazmjeran je stupanj voljne koncentracije. Uenik u radu stvara uspjeh, a uspjeh prate pohvale i ugode. Iz navedenog se da zakljuiti: Interes i koncentracija koja iz njega proizlazi, uspjeh u radu, pohvale i nagrade, pa i osjeaji ugode - sve su to pokretai, motivi za rad i ustrajnost u radu. Didaktiko je naelo da nepoznato treba graditi na poznatom. Tog se naela nastavnici pridravaju kad u uvodnom dijelu dana obnavljaju s uenicima potrebna predznanja.

UPUTE I POTICAJI UENICIMA ZA RAD


Uenici koji proitaju prethodnu nastavnu jedinicu prije nego ue novu svakako bolje rade, premda i ne posve dobro. itajui uenici prepoznaju tekst, pa misle da ga i znaju. Osim toga, itanje ve poznatog teksta obino je povrno, duhovna napregnutost je minimalna, panja je nekoncentrirana, interes je neznatan, svjesna elja i namjena za upoznati novo je neefikasna, a intelektualne snage za rjeavanje novih problema su mobilizirane. Znatno bolje rade uenici koji prije uenja novog gradiva prepriavaju prijanju nastavnu jedinicu, jer su se tako aktivirali barem time to su napregnuli sjeanja i trudili se prisjetiti prijanjih znanja. Svakako, na taj su nain pomogli koncentraciji panje. Ipak, i takav rad ima izvjesnih nedostataka. Prepriavajui cijelu prethodnu nastavnu jedinicu, uenici pridaju podjednako znaenje svim prije prouenim detaljima i najee ne izdvajaju iz gradiva

29

upravo one podatke koji e m biti neophodni za razumijevanje novih problema i pamenje novih podataka. Najbolje je sjetiti se samo vanih podataka iz prije prouenih poglavlja. Takvo sjeanje maksimalno aktivira miljenje uenika i mobilizira upravo one intelektualne snage koje su potrebite za smisleni prilaz prouavanju novog gradiva. Uenici ne itaju tekst bez rezultata, svaki proitani tekst potrebno ponoviti. Ukoliko imaju osjeaj da se ne mogu koncentrirati trebaju napraviti pauzu od pola sata pa se onda vratiti uiti.

KAKO I KADA TREBA UITI


Kako treba uiti? U pedagokoj psihologiji navode se tri osnovne metode uenja koje se odnose na podjelu gradiva pri uenju. To su globalna, fragmentarna i kombinirana metoda uenja. Globalnom metodom uenja naziva se ona po kojoj se gradivo ui u cjelini. Ta je metoda korisna zbog tog to se u cjelini lake nego u dijelovima uoava smisao grae koju uimo, a to je smisao cjeline jasnije uoen to e se lake uz njega vezati i pamtiti njezini dijelovi. Fragmentarnu metodu uenja primjenjujemo onda kada gradivo rastavljamo na dijelove i uimo dio po dio.nto razbijanje cjeline moe oteati uvianje odnosa meu dijelovima, a time i uenje. Prednost je ove metode u tomu to se teim dijelovima gradiva moe pokloniti vie pozornosti, bolje ih je pojasniti, ee ponavljati nego ostale dijelove, i tako ih se moe bolje zapamtiti. Kombinirana metoda je ona po kojoj itamo i objanjavamo gradivo u cjelini, a potom prouavamo vee ili manje zaokruene dijelove i napokon povezujemo dijelove u cjelinu. Ovu metodu drimo najvrjednijom. Koju od metoda valja koristiti ovisi: o koliini i teini gradiva ueniku koji grau prouava

Bez obzira na metodu koju uenik koristi, u procesu svakog uenja, mora biti aktivirano miljenje i pamenje. Misliti znai uoavati probleme, drugim rijeima, to znai uoavati odnose i sveze meu dijelovima cjeline.

30

Da bi uenik shvaeno gradivo zapamtio, treba ga nekoliko puta ponoviti. Ponavljajui on ga zapamti, a istovremeno kontrolira to i kako je nauio. Tu kontrolu nazivamo i sliavanje a to je u biti i aktivno uenje jer predstavlja djelatnost uenika za vrijeme uenja. Sliavanje znai i izvoenje neega za vrijeme uenja onako kako e se naueno gradivo imati koristiti kasnije na djelu, u ivotu, ili na ispitu. Uenik sliavanjem svjesno i namjerno usmjeruje svoju pozornost na tekst koji prouava, i takvo uenje je bre i efikasnije. Kontrolu to i kako je nauio uenik moe provoditi na vie naina. Evo nekih: gradivo koje ui doslovice prepriava u sebi ili naglas; slobodno i samostalno prepriava naueno gradivo; izdvaja najbitnije dijelove prouavanog gradiva i u pregledu ih ponavlja; u obliku pisanih teza provjerava to je shvatio i zapamtio.

Kada treba uiti? Treba li uiti isti dan kada je na nastavi obraena nova nastavna jedinica ili onaj dan kada je ponovno u rasporedu sat povijesti? Prvi je oblik rada bez sumnje bolji i djelotvorniji i to iz razloga to svakodnevno iskustvo pokazuje da se jednom naueno gradivo ne zadrava trajno u pamenju. Treba istog dana uiti i kod kue ono to su na nastavnom satu uili.

NAJEE GREKE NASTAVNIKA NA SATU


Nastavnici najee na kraju sata kau uenicima: Nauite kod kue iz svojih udbenika ono o emu smo danas govorili, odavde-dovde!. Rijetko koji nastavnik uputi uenike u to kako e to gradivo to lake, bolje i bre nauiti. Nastavnici esto sate troe na obraivanje novih sadraja ili na ponavljanje i ispitivanje obraenog gradiva. Malokad se nastavni sat, ili bar dio sata, utroi na upuivanje uenika i kako trebaju uiti? Jo je rjei nastavni sat organiziran tako da nastavnik obraujui novo gradivo istovremeno i pouava uenike kako e to gradivo kad bude prouiti i nauiti. Otuda ova tako esta i nemila pojava kada je uspjeh u radu posve neodgovarajui uloenom trudu i nastavnika i uenika. Ta injenica daje odgovor i na onu poznatu jadikovku nastavnika: Prolog sam sata tako lijepo obradio nastavno gradivo, uenici su tako ivo reagirali i na kraju sata znali su sve, a danas ne znaju ba nita!: Kako to? Odgovor je jednostavan. Ne znaju jer je proces uenja prekinut na pola puta. Ne znaju jer su se nastavnik i uenici u svom radu viestruko prevarili. Vanije je kako se ui nego koliko se ui.

31

Najtea grjeka nastavnika je diktiranje, ako nije neminovno, posebno u osnovnoj koli, a sve vie i u srednjoj, jer postoje sasvim dobri i to radni udbenici povijesti, povijesne itanke, radne biljenice i povijesni atlasi. To niti je korisno, a jo manje potrebito. Pored toga, to nije potrebito diktiranje, uenici dok piu nemaju vremena razmiljati o onome to piu. Slino je i s hvatanjem predavanja, jer ne samo to nije potrebito kad ve postoje udbenici i ostala potrebita nastavna sredstva i pomagala, nego i sama injenica da ele zapisati svaku rije nastavnikovu, a to nije objektivno mogue, pa se onda deava da preskoi pojedine rijei ili pak dijelove reenice. Tako napisano esto i nije u biti ono to je nastavnik doista i rekao, pa e stoga tako krivo zapisano krivo i nauiti. Ima i sati koji su naoko besprijekorno organizirani i nastavnik pria pa u tijeku prianja zapisuje biljeke na ploi, a uenici ih prepisuju u biljenice. Stoga valja uenike pouiti da u biljenice prepisuju na kraju sata u za to odreeno vrijeme. Pogrjeke nastavnika su dakle: i ako pretpostavlja da je samim prianjem i objasnio nove probleme i pojmove; i ako objanjava pojave, ali ne provjerava kako su ih uenici shvatili; ako uenike ne upuuje kako valja uiti.

Nastavnik je duan ueniku pomoi kako svoje grjeke i loe navike otkloniti. On to moe initi na dva naina: teorijskim napucima kako valja uiti, organizirajui nastavne sate tako to na konkretnim pitanjima pokae uenicima kako valja gradivo pouavati. Ovaj drugi oblik rada je korisniji od samih teorijskih naputaka. Teorijski napuci mogu dovesti do spoznaja to pri uenju vrijedi a to ne vrijedi. No, do korisnih radnih navika put je dugaak. Taj emo put prijei samo kontinuiranim i upornim uvjebavanjem svih onih aktivnosti koje vode ka formiranju radnih vjetina pri uenju, a i kasnije u ivotu.

METODA RACIONALNOG UENJA

32

injenica je da u koli uenici stjeu znanja preteno audiovizualnim putem, a nastavnici nedovoljno paze na to kako uenik slua, zna li sluati i razvija li se u uenika kultura sluanja. Znati sluati je jednako veliko umijee kao i znati propovijedati. Nauiti uenike tomu znai osposobiti ih da opirno izreene misli ili napisani tekst saeto reproduciraju, a daljnjom apstrakcijom nebitnih i sporednih detalja otkriju i formuliraju glavnu misao vee ili manje cjeline i, napokon, glavne misli pojedinih dijelova poveu u novu preglednu cjelinu. Pojedini stupnjevi rada u ostvarivanju takvih radnih vjetina su: Nastavnik pria ili ita Uenici sluaju ili vjebaju a) uz pomo nastavnika b) samostalno. 1. faza: vjerno prepriati, 2. faza: saeto prepriati, 3. faza: otkriti glavnu misao 4. faza: povezano prepriati cjelinu na osnovi glavnih misli.

MOTIVIRANJE UENIKA U NASTAVI POVIJESTI


Znaaj usvajanja znanja, stjecanje vjetina i izgraivanje navika je potreba svakog drutva i raste usporedo s njegovim sveukupnim razvojem. Osnovno polazite svake nastave je izazvati kod uenika interes i potrebu za uenjem, jer ui onaj tko eli uiti. Bitno je kod uenika pri prvom susretu s povijesnim sadrajem odgovoriti im na fundamentalna pitanja: Zato uimo povijest? emu ona slui, kakva je korist od nje? Odgovori na ova pitanja moraju biti kristalno jasni i uvjerljivi da bi uenici odmah na poetku shvatili da povijesna znanja imaju i te kakvu ivotnu vrijednost. Uenika je znatielja snaan motiv koji valja spretno kanalizirati i razvijati od najjednostavnijih i najsloenijih povijesnih zbilja. Ovaj psiholoki zadatak valja veoma respektirati i nastavu tako organizirati da se znatielja i interes probude, a to je pripremni ili uvodni dio nastavnog sata. Ako je nastava zasnovana na uenikom interesiranju, ona samim tim postaje prijatna i privlana. U osnovi toga jeste da nastavnika mora znati ciljeve rada i odgojni i obrazovni i funkcionalni, a potom shodno utvrenim ciljevima izabrati optimalne putove kako ih ostvariti. Bitno je izazvati radoznalost kod uenika za najavljena povijesna zbivanja, zainteresirati ih za problem.

33

Veoma bitan preduvjet motivacije je i nastavnikovo lijepo, interesantno kazivanje, a to nastavnik postie kontinuiranim vjebanjem. Primjena nastavnih sredstava e sigurno rezultirati interesom uenika, veom motivacijom. Upotreba oiglednih nastavnih sredstava i pomagala moe i mora nai mjesto na svakom nastavnom satu i ona e pomoi i nastavniku i uenicima u pobuivanju interesa i izazivanju motivacije za rad. Vjebanje uenika da uoavaju u nastavnim sadrajima ono to je bitno i da na osnovi toga mogu uopavati. To vrlo intenzivno pobuuje uenike da sami stjeu znanja. Razni samostalni oblici rada, kao i grupni rad utjeu na pobuivanje motivacije uenika. Davanje praktinih zadataka moe djelovati veoma motivirajue na uenike. Uenike to potie na uenje s razumijevanjem. Ovi zadaci se moraju zadavati u skladu s mogunostima svakog uenika ponaosob ako elimo da motivirajue djeluje. Svakom ueniku treba dati onoliko obveza koliko su njegove mogunosti da ih realizira. Od kvalitete postavljenog pitanja ovisi i kvaliteta odgovora uenika. Vanjska motivacija (pohvala, isticanja) e sigurno rezultirati razvojem sposobnosti i mogunosti uenika. Saimanje sadraja, odnosno izgraivanje sposobnosti uenika da steena znanja saimaju, da izvlae sredinje misli takoer je bitan motiv za ueniki rad. Ovo se veoma uspjeno moe pouavati putem pravljenja plana ploe. Plan ploe treba biti produkt takvog rada. On mora pruati jasan i jednostavan logiki pregled. Aktiviranje uenika na satu stvara kod njih osjeaj zadovoljstva, to s uoili ono to je najbitnije i uspjeli doi do zakljuaka, to su stavljeni u situaciju koja ih je nagonila da samostalno misle. Ovo djeluje poticajno i na proirivanje i na dubinu znanja, postali su subjekt, tj. aktivni sudionici nastavnog procesa. Jedan od krucijalnih motiva za rad uenika je ocjena. Znanje o svomu uspjehu ili neuspjehu povoljno djeluje na motivaciju za rad. Brojni su pokusi pokazali da je bolje napredovala ona grupa uenika koja je bila redovito informirana o rezultatima svoga rada, neto manje ona koja je bila informirana o neuspjehu, a najmanje ona koja uope nije informirana. Praenje i ocjenjivanje uenik je bitna komponenta u procesu uenja, bitan sastavni dio uenja. Jedan od manje bitnih motiva uenicima je atmosfera u uionici i koli uope, a na koju nastavnik moe i te kako utjecati. Njegova tonost, dosljednost, a posebno razboritost imaju ne mali utjecaj u stvaranju zdrave, a samim tim i radne atmosfere u kojoj uenika vedrina, iskrenost, odanost ine dobru volju za rad.

34

Poznavanje struke i umjenosti organiziranja nastavnog procesa su osnovne znaajke dobrog nastavnika. Nastavnik mora poznavati i psihologiju uenika, osobine njegova uzrasta, njegove interese, sposobnosti, percepcije i miljenje.

CILJEVI I ZADACI NASTAVE POVIJESTI


Osnovni dokument iz koga proistiu svi ostali zadaci nastavnog procesa je nastavni program. On sadri cilj i zadatke, te nastavne sadraje za pojedine kole, vrste nastave i razrede, s objanjenjima i napucima. Nastavni plan odreuje toan tjedni fond sati nastave za svaki predmet. Izvedbeni nastavni program je rasporeivanje sadraja rada svakog nastavnog sata uz potivanje svih didaktikih postulata. Pri izradi izvedbenih nastavnih planova i programa valja znati: 1) Oni se prave za sve vrste nastave i izvannastavne aktivnosti uenika; 2) To je osnovni dokument za rad u nastavi; 3) Oni se prave se i za zdravu djecu, ali i za lake mentalno retardiranu; 4) Prave se za sve vrste kola i sve razrede; 5) Programom se odreuje obujam, dubina i redoslijed povijesne grae;

6) 7) 8) 9)

to se tie obujma valja programirati samo one sadraje koji su od znaenja za

ostvarivanje ciljeva i zadataka nastave povijesti; Dubina ovisi o psihofizikom uzrastu uenika;

Redoslijed je u znanosti odreen logikom, a u nastavnom predmetu i

psihofizikim uzrastom. Stoga i jest sustav didaktiziran; Planiranje se vri prije poetka nastavne godine i to po temama. Mora se pri

tomu osigurati sustavnost usvajanja znanja i formiranja vjetina i navika; 10) Ovim pravovremenim planiranjem osigurava se i pravovremeno pripremanje nastavnika za nastavu;

35

11) Planiranje se vri po temama i nastavnim jedinicama. Godinje planiranje je globalno i orijentacijsko, a mjeseno i tjedno se vri po nastavnim jedinicama i razraeno je za svaki nastavni sat; 12) Teme su zaokruene cjeline; 13) Ako godinu podijelimo na dva jednaka dijela, u prvo treba planirati vie gradiva zbog umora uenika i nastavnika;

14) 15) 16)

Pri mjesenom planiranju valja tono odrediti sadraj svakog nastavnog sata,

ali i tip svakog sata; Valja takoer planirati i povijesne ekskurzije, zatim pismeno provjeravanje

znanja i analize istih, te zakljuno ocjenjivanje; Pri planiranju valja voditi rauna da ono bude usklaeno i s uvjetima ivota i

rada kole, npr. nije svrhovito planirati posjete muzejima i arhivima u tijeku dana ako oni nisu u mjestu kole ili u blizini gdje se to moe uiniti u predvienom vremenu. Raspored sati nastave uenika za svaki odjel ponaosob se mora praviti sukladno zahtjevima nastavnog plana, pedagokim, psiholokim i zakonskim normama, ali i uz uvaavanje objektivnih okolnosti u kojima kola ivi (uvjeti rada: kadar, prostor, opremljenost i dr.). Vrste nastave povijesti su: redovita, izborna, fakultativna, dodatna i dopunska. Izborna nastava povijesti je poseban organiziran, didaktiki i psiholoki osmiljeni oblik nastavnog rada. Kao i svaki drugi predmet i povijest moe biti izborni predmet kojim se proiruju ciljevi i zadaci redovite nastave povijesti. Izborna nastava povijesti izvodi se po posebno pripravljenim programima koji produbljuju i proiruju povijesno znanje, razvijaju vjetine i tehnike umnog rada uenika, pridonose ovladavanju samostalnog kritikog promatranja povijesnih pojava i procesa, te privikavanju uenika smiljenom i sustavnom formuliranju pismenih radova s povijesnom tematikom. Programi izborne nastave povijesti temelje se na programu redovite nastave, ali predstavljaju proiren izbor njegovih sadraja. Taj izbor mora biti primjeren ostvarivanju ciljeva izborne nastave. On mora biti usklaen i s interesima uenika, koji se samostalno odluuju za izbornu nastavu povijesti i ujedno popraen odgovarajuom i prikladnom povijesnom literaturom u prirunoj knjinici koja omoguuje povijesnu interpretaciju povijesnih zbivanja. 36

Organizacija ove nastave povijesti mora se razlikovati od redovite nastave. Nastavnik ima potpunu slobodu u izboru i kombiniranju nastavnih oblika i metoda rada ne izostavljajui ni uporabu audiovizualnih nastavnih sredstava. Izborna nastava se bira po izboru uenika. Fakultativna nastava je poseban oblik nastavnog rada kojim uenici proiruju povijesne spoznaje i stjeu povijesno znanje iznad propisane programske jezgre. U konstituiranju programa za fakultativnu nastavu povijesti postoje iroke mogunosti obuhvaanja razliitih povijesnih sadraja kao to su: sadraji o povijesnom razvoju pojedinih regija, upanija, provincija...; sadraji o povijesnom razvoju znanstvenih i tehnikih postignua; sadraji koji prikazuju pojedine komponente kulturnog razvoja, npr. povijest pisma, povijest glazbe, povijest odijevanja i dr.; sadraji specijaliziranih povijesnih podruja, npr. povijest pomorstva, povijest vojne vjetine i dr. Dodatna nastava je predviena radi zadovoljenja posebnih dodatnih interesa pojedinih uenika. Sukladno tim interesima vri se i izbor sadraja za nju. Dopunska nastava organizira se za uenike koji su u redovitoj nastavi imali potekoa u njenoj realizaciji, dakako ako su potekoe rezultat objektivnih okolnosti. Ova nastava se organizira tijekom nastavne godine i to samo kada je to potrebno i koliko je potrebno. Sadraji ove nastave takoer su rezultat uenikih potreba. Treba stalno imati na umu da ova nastava nije za one uenike koji su mogli a nisu htjeli uiti i svladavati potrebne sadraje kroz redovitu nastavu.

37

MULTIPERSPEKTIVNOST
Multiperspektivnost oznaava mogunost i spremnost da se situacija prouava iz razliitih perspektiva. Glavna obiljeja multiperspektivnosti u povijesti i nastavi povijesti su to to je ona nain promatranja i predispozicija za promatranje povijesnih dogaaja, osoba, pojava, kultura i drutava iz razliitih perspektiva, na temelju postupaka i procesa koje ine osnovu povijesti kao discipline. Perspektiva je gledite ogranieno stajalitem osobe koja ga izraava. Njihove perspektive oblikuju dokazi iz dostupnih izvora, unaprijed stvoreni zakljuci i interese. Ona ovisi o naoj sposobnosti meusobnog povezivanja razliitih perspektiva. Multiperspektivnost u kontekstu povijesti i nastave povijesti eli ostvariti tri cilja: postii opsenije i ire razumijevanje povijesnih dogaaja i pojava kroz prihvaanje slinosti i razlika u prikazima i perspektivama svih upletenih strana; postii dublje razumijevanje povijesnih odnosa meu nacijama, ili susjednim dravama ili veine i manjina unutar granica jedne drave; postii jasniju sliku dinamike dogaanja kroz prouavanje interakcija izmeu razliitih naroda i grupa i njihovu meuovisnot. Multiperspektivnost bi trebala biti sastavni dio nastave povijesti, a ne njezin dodatak, posebice kada govorimo o povijesti 20. stoljea. Trebala bi biti i sastavni dio izobrazbe povjesniara i nastavnika povijesti. To je nain razmiljanja, nain odabira, prouavanja i koritenja dokaza iz razliitih izvora kako bi se otkrila sloenost situacije, to se tono dogodilo i zato. Ako se sustavno primjenjuje u povijesti, trebala bi pomoi uenicima razumjeti da:

38

nije nuno (ili ak uobiajeno) da postoji jedna tona verzija povijesnog dogaaja; isti se povijesni dogaaj moe prikazati i objasniti na razliite naine, ovisno o stajalitu povjesniara, politiara, novinara, televizijskog producenta ili oevica, a svaki prikaz ili objanjenje moe biti vrijedno, iako nepotpuno ili djelomino;

razliiti povjesniari mogu razliito interpretirati isti izvor, ovisno o njihovoj perspektivi, vremenu kada su pisali i ostalim izvorima koje su ukljuili u svoje prikaze;

svi su povijesni izvori privremeni. Najbolji je onaj prikaz koji je najbolje poslagao i povezao trenutno dostupne izvore; ista naizgled jasna i nedvosmislena izjava moe svejedno imati razliito znaenje za ljude, ovisno o situaciji. Zato je i jedan od najteih zadataka povjesniara odrediti tono znaenje koje odreene izjave ili dokumenti imaju za ljude koji su tada ivjeli. Tu je potreban proces povijesnog uivljavanja: staviti se u ulogu drugog ovjeka i pokuati razumjeti kako bi on doivljavao ovu situaciju i zato;

povijesni izvori rijetko su posve nepristrani. Oni odraavaju i stajalite osobe (ili osoba) koje su dale informaciju i njihove predodbe o onome to su drugi eljeli znati. To znai da trebamo pomno preispitati izvore traei mogue predrasude, saznati zato i za koga je izvor nastao, te analizirati kontekst u kojem je nastao;

razliite perspektive unutar jedne nacije, zajednice, etnike skupine, politike stranke ili interesne skupine mogu biti jednako znakovite kao i one koje razlikuju dvije nacije, dvije zajednice ili dvije grupe;

ljudi imaju razliite identitete i njihovi nacionalni ili etniki identiteti ne dominiraju nuno svakim aspektom njihovih svakodnevnih ivota. esto njihovi identiteti kao roditelja, keri, ene ili lijenika mogu biti znaajni za razumijevanje njihovih reakcija na odreenu situaciju ili dogaaj. U tim ulogama ponekad mogu imati vie zajednikog s ljudima koji ive u drugim zemljama ili regijama, negoli ljudima koji ive u njihovoj vlastitoj zemlji.

Dosada su identificirane tri povezane dimenzije koje imaju potencijalnu vanost za multiperspektivnost:

39

povijesne dogaaje i pojave moemo promatrati iz mnotva razliitih pozicija. Kako bi to napravili moramo znati to se ulo, vidjelo ili osjetilo. Moramo znati i koliko je svaki izvor pouzdan, dijelom usporeujui i povezujui dokaze koje nudi, ali i procjenjujui kontekstualne informacije o svakom izvoru: tko su oni bili, koju su ulogu imali, gdje su tada bili, to su tada radili, kako su doli do informacija itd. Napokon, taj proces evaluacije mora uzeti u obzir uvjete koji su mogli ograniiti ono to je svaki izvor vidio, uo ili osjetio, bilo da su ogranienja fizika, tehnika ili osobna;

povijesne dogaaje i pojave moemo promatrati iz mnotva razliitih gledita. Da to napravimo, moramo razumjeti motive koji proimaju razliite toke gledita, bilo da se radi o perspektivama autora razliitih izvora ili perspektivama ljudi na koje se izvor poziva. Postoje tri sastavna dijela ovog procesa. Prvo, to znai pokuati razumjeti logiku iza svakog izraenog miljenja. Drugo, proces ukljuuje dekonstrukciju jezika nekog teksta. Tree, taj proces podrazumijeva usporeivanje i analizu kontekstualnih informacija o svakom izvoru jer nam to omoguuje da potpunije shvatimo odakle dolazi osoba koja iznosi svoje gledite, njezinu pozadinu, njezine saveznike, njezinu lojalnost i sklonosti;

povijesne dogaaje i pojave moemo takoer promatrati kroz mnotvo razliitih povijesnih prikaza i interpretacija.

Postoje brojni praktini problemi i ogranienja koji suavaju prostor za multiperspektivni pristup u nastavi povijesti. Oni se vrte oko pitanja vremena, prostora, trokova, raspona i stupnja fleksibilnosti kurikuluma. Sa stajalita nastavnika povijesti, postoji dvostruki problem vremena i fleksibilnosti kurikuluma. Uporaba razliitih perspektiva u pouavanju i omoguavanje uenicima da ih analiziraju i kontekstualiziraju zahtjeva vremena. Istinski pluralistiki pristup nacionalnoj povijesti otean je u okolnostima kada je kurikulum preoptereen sadrajem, a od nastavnika se trai da obradi puno tema u relativno kratkom vremenu. Multiperspektivnost zahtijeva donekle fleksibilnu strukturu kurikuluma povijesti. U dravama koje karakterizira etnika, nacionalna i kulturna raznolikost moe se postii vea pokrivenost drutvenih kategorija i manjina koje su bile marginalizirane ili nevidljive u prii o nacionalnoj povijesti, posebice strukturom kurikuluma koja doputa obvezno uenje o nacionalnoj povijesti i izborne nastavne jedinice o razliitim manjinama.

40

Meutim, u svim nastavnim planovima i programima, osim onim najpretrpanijima, trebalo bi biti prostora za ukljuivanje jedne ili dvije studije pojedinog sluaja svake godine to bi pomoglo uenicima da se bolje upoznaju s radom na veem broju izvora, interpretacija i gledita kako bi rekonstruirali to je mogue potpuniji prikaz nekog dogaaja ili pojave. I u svim ostalim temama moe se u pouavanje povijesti ukljuiti makar malo multiperspektivnosti. Sa stajalita izdavaa udbenika, primjena multiperspektivnosti esto je ograniena prostorom i trokom. Pristupi temi iz vie perspektiva zahtijeva puno vie stranica nego to je inae sluaj u konvencionalnom udbenikom prikazu. To postaje pravi problem ako je udbenik strukturiran kao kronoloki pregled. Lake je ako se radi o nastavnom sredstvu ili pomonoj knjizi o nekoj temi. Mogue ogranienje multiperspektivnosti moe predstavljati i prevladavajua praksa u pisanju udbenika. Ulomci iz izvora uglavnom su prilino kratki. Jo uvijek nije uobiajeno da autor ponudi vie kontekstualnih informacija o svakom odabranom izvoru. Od uenika se moe traiti da usporede i poveu dokaze iz razliitih izvora, iako u nekim dijelovima Europe jo uvijek postoji tradicija u dizajnu udbenika koja od uenika trai samo da iz izvora izvue informacije, a ne da ih posebno analizira zbog perspektive i interpretacije. Koritenje usporednih izvornih materijala razliitih povjesniara, iz razliitih zemalja i iz razliitih vremenskih razdoblja u svrhu predstavljanja uenicima osnova historiografske analize, jo je uvijek rijetkost. Praktino ogranienje prostora za multiperspektivnost prilikom obrade tema koje imaju regionalnu, europsku ili globalnu dimenziju jest broj jezika kojima se nastavnik i uenici slue. Uenicima nije dovoljno samo pruiti nove informacije o brojnim drugim perspektivama. Uz kognitivnu, ovdje postoji i emocionalna dimenzija. Tamo gdje uenici imaju vrsto ukorijenjena ksenofobina i etnocentrina miljenja i predrasude davanje dodatnih informacija moe ponekad pojaati postojee stavove. Nastavnici povijesti moraju pomoi svojim uenicima rasvijetliti i kritiki ocijeniti njihovo postojee znanje i osnovu na temelju koje e iznositi odreene tvrdnje i miljenja o drugim nacijama, kulturama i grupama. Ve neko vrijeme postoje mnoge veze izmeu kola koje se temelje na posjetima, razmjenama, te prekogranini i vienacionalni projekti. Mogunost suradnje u svrhu razvoja nastavnih materijala za nastavu europske povijesti iz vie razliitih perspektiva zasad nije u potpunosti iskoritena. Meutim, budui da istraivanje pokazuje da se neke teme iz europske povijesti 20. stoljea pouavaju u veini europskih obrazovnih sustava, ini se kako ima 41

prostora da kole iz odreenih podruja ili iz cijele Europe dijele svoje nastavne materijale o tim temama, posebice ako su to ulomci iz primarnih ili sekundarnih izvora.

UPORABA NOVIH TEHNOLOGIJA: POVIJEST NA INTERNETU


Internet ubrzano postaje novo sredstvo pouavanja i uenja povijesti. Prednosti su mu to se veina materijala na mrei redovito aurira i to relativno jeftino, a dostupne su informacije u digitalnom formatu tako da se tekstovi, slike i zvukovi mogu uitati i koristiti u razredu ili postaviti na internetske stranice kole. Bolje od bilo kojeg konvencionalnog udbenika Internet prua nastavnicima povijesti i njihovim uenicima pristup: ulomcima brojnim i cjelovitim prijepisima itavog niza primarnih lancima, izvornih pismima, dokumenata; resursima (dokumentima, novinskim razglednicama, ulomcima iz dnevnika, memoarima, fotografijama, plakatima, ulomcima iz filmova, filmskim novostima, televizijskim dokumentarnim filmovima, programima aktualnih vijesti i drugim vanim audiovizualnim materijalima); raznim sekundarnim izvorima o kljunim dogaajima i pojavama 20. stoljea (neki su suvremeni dogaaji, a drugi su napisani s vremenskim odmakom); brojnim perspektivama raznih povjesniara, raznih drava, raznih razdoblja. Uinkovita uporaba interneta zahtijeva sustavnu strategiju traenja i dobre istraivake vjetine. Traitelj mora poznavati razliku izmeu primarnih i sekundarnih izvora. Treba provjeriti autentinost i pouzdanost te autoritet izvora informacija koje se mogu pronai na internet stranicama. Ponekad ih treba usporediti s drugim izvorima. Valja otkriti i uzeti u obzir mogue pristranosti i iskrivljenja. Nastavniku povijesti otvorene su mnoge mogunosti. Moe koristiti internet samo da bi doao na bitne internet stranice i uitao materijale koje e koristiti kao dodatna sredstva pouavanja i uenja. Moe koristiti elektronike izdavake programe kako bi napravio

42

privlane i matovite nastavne materijale u koje e ukljuiti materijale uitane s interneta, ukljuujui tekstove, fotografije, zemljovide, grafove, plakate i ostale arhivske materijale. Internet openito, a elektronska pota posebice, proirili su mogunosti za projekte gdje uenici iz razliitih kola i razliitih zemalja mogu suraivati razmjenom informacija, ideja i primjera primarnih i sekundarnih izvornih materijala. Internet ueniku nudi brojne mogunosti za samostalno uenje. Problem - krivotvoreni sadraji. Sredinom 90-ih moglo se pronai puno internet stranica koji govore o dogaajima u BiH. Krajem 90-ih naslijedili su ih internet stranice o dogaajima na Kosovu. Nastavnici povijesti stoga moraju pomoi uenicima razviti uinkovite pretraivake strategije i okvire koji e im pomoi da prepoznaju i analiziraju uzorke i imbenike koji su pridonijeli irenju krize. Ako udbeniki pristup zahtijeva da uenik odgovara na odreena pitanja o izvornim materijalima, istraiva na internetu mora uzeti u obzir vana pitanja o naravi koritenih izvora. Primjerice: Radi li se o primarnom ili sekundarnom izvoru? Tko je napisao dokument? to nam dokument govori o poziciji i razmiljanju autora? Za koga je napisan? Zato je napisan? Kakva je to vrsta dokumenta? Koje su glavne poruke koje autor eli prenijeti? Mogu li se informacije iz ovog dokumenta potvrditi drugim izvorima? Jesu li informacije tone? to nam dokument ne govori? Postoje li dokazi o utjecaju ovog dokumenta na ljude za koje je napisan? Jesu li nastali neki dokumenti kao odgovor na ovaj? Zato se dokument sauvao? Zato je dokument ukljuen ba na ovu internet stranicu? provjerite znate li tono to traite; smislite nekoliko kljunih rijei koje jasno opisuju temu koja vas zanima; ako vaa prva pretraga ne donosi korisne rezultate, ponovno razmislite o vaem izboru kljunih rijei; isprobajte druge pretraivae; 43

Savjeti za uenike koji koriste internet:

neka vaa pretraga uvijek bude usredotoena na odreenu temu;

Korisne televizijske internet stranice. Mogui problemi vezani uz uporabu interneta u nastavi povijesti: Veina onog to se nalazi na internetu nije posebno vezano uz kurikulum. Kurikulum - nastavni plan i program, ine dokumenti kojima se propisuju predmeti i odreeni ciljevi, aktivnosti, zadaci, metodiko-didaktike smjernice i rezultati uenja po razinama obrazovanja, odobreni od mjerodavnih obrazovnih vlasti.

VIJEE EUROPE
Vijee Europe osnovano je 1949. godine kako bi se postigla bolja suradnja meu europskim parlamentarnim demokracijama. Vijee Europe najstarija je europska politika institucija i ima 45 zemalja lanica1, ukljuujui i 15 lanica EU. To je najvea meuvladina i meuparlamentarna organizacija u Europi, a njezino je sjedite u Strasbourgu u Francuskoj. Iz djelokruga rada Vijea Europe iskljuena su samo pitanja nacionalne obrane. Organizacija djeluje na sljedeim podrujima: demokracija, ljudska prava i temeljne slobode; mediji i komunikacija; drutveni i gospodarski problemi; obrazovanje, kultura, kulturna batina i sport; zdravlje; okoli i regionalno planiranje; lokalna demokracija; te pravna suradnja. Europska kulturna konvencija poela se potpisivati 1954. godine. Taj je meunarodni sporazum otvoren i europskim dravama koje nisu lanice Vijea Europe, a omoguuje im sudjelovanje u programima Vijea Europe na podruju obrazovanja, kulture, sporta i mladei. Vijee za kulturnu suradnju odgovorno je za rad Vijea Europe na podruju obrazovanja i kulture. etiri specijalizirana odbora: Odbor za obrazovanje, Odbor za visoko obrazovanje i znanost, Odbor za kulturu i Odbor za kulturnu batinu pomau Vijeu za kulturnu suradnju u provedbi svojih zadataka unutar Europske kulturne konvencije. Vijee za kulturnu suradnju uinkovito surauje i sa stalnim konferencijama europskih ministara za obrazovanje, kulturu i kulturno naslijee.
1

Albanija, Andora, Armenija, Austrija, Azerbejdan, Belgija, BiH, Bugarska, Cipar, eka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Gruzija, Grka, Hrvatska, Maarska, Irska, Island, Italija, Letonija, Lihtentajn, Litva, Luksemburg, Malta, Moldavija, Nizozemska, Norveka, Njemaka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija, San Marino, Slovaka, Slovenija, Srbija, Crna Gora, panjolska, vedska, vicarska, Makedonija, Turska, UK, Ukrajina.

44

Programi ovih etiriju odbora sastavni su dio rada Vijea Europe te - kako i programi drugih sektora - pridonose trima glavnim ciljevima cijele organizacije: zatita, jaanje i promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pluralistike demokracije; promicanje svijesti o europskom identitetu; potraga za zajednikim odgovorima na velike izazove koji se pojavljuju u europskim drutvima.

PRISTUP IRIM PROBLEMSKIM TEMAMA


Prouavanje problemskih tema pomae lakem isticanju sila koje su oblikovale stoljee, to nije nemogue initi, ali je zacijelo tee ako se koncentrira iskljuivo na prouavanje kronolokog slijeda tema i dogaaja. Sve to utjee na nain kako organiziramo nastavu i nastavne aktivnosti o glavnim problemskim temama 20. stoljea. Treba pronai nain da uenici: uoe glavne promjene koje su se dogodile tijekom nekog duljeg vremenskog razdoblja, proue koliko su ti trendovi bili opi ili su bili specifini za pojedine zemlje ili regije, prepoznaju modele i trendove, te razliite tipove nacionalistikih pokreta, migracija, politike suradnje i dr., istrauju politike, socijalne, ekonomske i kulturne imbenike i uvjete iz kojih su nastali takvi modeli i trendovi, proue neposredne i posredne posljedice za ljudske ivote, proue kako su se ljudska shvaanja i ideje o tim pojavama promijenile tijekom vremena, te da istrae to nam ove teme govore o ivotu u 20. stoljeu. Ako je jedan od ciljeva nastave povijesti u koli pomoi mladim ljudima razumjeti sadanjost, tada postoji jak razlog za prijedlog kako bi prouavanje nacionalizma kasnog 20. stoljea trebalo biti vaan element kurikuluma moderne povijesti. Ipak, takoer bi bilo vano pronai naine kako uenicima pomoi u razumijevanju: sloenosti situacije (bez obzira prouavaju li ponovnu pojavu nacionalizma u Zapadnoj ili Istonoj Europi),

45

razliitih oblika koje je nacionalizam kasnog 20. stoljea poprimio kao odgovor na lokalne okolnosti i trendove, razloge popularnosti razliitih nacionalistikih pokreta meu odreenim segmentima populacije, irih drutvenih i politikih faktora koji su stvorili uvjete u kojima nacionalistiki pokreti mogu dobivati potporu.

Strategije rjeavanja osjetljivih pitanja u uionici: - Strategija udaljavanja Kada se neko pitanje pokae vrlo osjetljivim unutar zajednice u kojoj nastavnik pouava, kada neko pitanje potakne razliite osjeaje ili kada se razred polarizira, napetost se moe ublaiti tako da se ispitaju analogije ili paralele ili da se vrati dalje u prolost kako bi se istraila pozadina problema o kojem se raspravlja. - Strategija nadomjetanja Ova se strategija moe upotrijebiti kada uenici izraavaju vrste stavove koji se temelje na neznanju, ili kada veina diskriminira manjinu, ili kada u razredu postoji neupitan konsenzus u korist samo jedne interpretacije dogaaja. Nastavnici mogu uenicima prepustiti odgovornost da sami razmisle o tokama gledita koje su drugaije od njihovih tako da sastave listu za i protiv ili da zamijene uloge. - Strategija uivljavanja Njoj se moemo okrenuti kada neko pitanje ukljuuje grupu ili naciju koja nije popularna kod nekih ili svih uenika, ili kada neki problem ukljuuje prikrivenu diskriminaciju odreene grupe ili kada neko pitanje nije blisko uenicima i njihovim ivotima. Nastavnik moe primijeniti listu za i protiv, dokumentarne filmove ili neki drugi povijesni materijal. - Strategija istraivanja Najuinkovitije se moe koristiti kada neko pitanje nije dovoljno jasno definirano ili kada cilj nastavnika nije samo razviti razumijevanje problema nego takoer i koristiti ga kao sredstvo za razvoj analitikih vjetina. U ovim sluajevima uporaba projektnog rada, istraivanje osobnih dnevnika i memoara, projekti usmene povijesti mogu pomoi uenicima istraiti ire implikacije kontroverznih i osjetljivih pitanja tijekom vremena. 46

USMENA POVIJEST TO UENICI MORAJU ZNATI O USMENOJ POVIJESTI


Uenici trebaju shvatiti da veina povijesnih izvora postoji neovisno o povjesniarima ili uenicima povijesti. Oni ih mogu tek interpretirati. Vano ja da uenici shvate ogranienja pamenja i osobnog zapaanja. Samo zato to je netko bio prisutan dogaaju, to ne mora znaiti da je njegov prikaz dogaaja toan i autentian. Vano je da kada uenici prouavaju usmena svjedoanstva postave istu vrstu pitanja koju bi postavili bilo kojoj drugoj vrsti povijesnih izvora. Osim to prouavaju ono to je kaziva rekao, moraju pitati i: Kakva osoba govori? Kakve izjave te osobe daju? Jesu li to njihova opaanja o onome to se dogodilo? Jesu li izjave nepovezani odgovori na svako pitanje ili pokuavaju ispriati priu? Pokuavaju li opravdati sebe i svoja djela? Pokuavaju li ozbiljno odgovoriti na pitanja? ini li se da im je neugodno odgovoriti na neka pitanja? Odgovaraju li kratko? Kakve pretpostavke stvaraju? Moete li otkriti pristranosti i predrasude? Postoji li nain da neovisno provjerite neke njihove odgovore?

UPORABA SUVREMENIH PISANIH IZVORA TO UENICI MORAJU ZNATI O PISANIM IZVORIMA


Pitanja o kojima treba razmisliti pri odabiru primarnih pisanih izvora su: dostupnost, vrijeme, trokovi, primjerenost namjeni, uporaba ulomka, ravnotea, razina itanja, organizacija nastavnih aktivnosti, ocjenjivanje. 47

Posebice se trebamo zapitati: tko je izvor napisao i zato, koliko je autor pouzdan izvor, moe li biti pristran i postoje li jasni dokazi pristranosti i iskrivljenja, za koga je dokument napisan i zato, odakle su dole informacije i kako su dobivene, slae li se s drugim dokumentima o istoj temi.

Prednosti i mane vremenskog odmaka: Prouavajui izvore, posebice primarne, uenici moraju znati da ih mi itamo s vremenskim odmakom, no da su ti dokumenti pisani bez znanja o buduem razvoju dogaaja i ponekad bez stvarne ideje to e se dogoditi sljedeih tjedana, mjeseci. Za koju je svrhu izvor nastao: Udbenici i ostali pisani radovi povjesniara i komentatora uglavnom su napisani kako bi suvislo povezali brojne mogue dokaze i dostupne injenice o odreenom dogaaju, pojavi ili razdoblju. Kod slubenih dokumenata bitno je shvatiti za koga je autor pisao, kontekst u kojem je pisao, i znanje koje je ve bilo zajedniko.

48

STRUKTURA NASTAVNOG SATA


Dosadanje praenje nastavne prakse pokazuje da veina nastavnika povijesti pridaje potrebnu pozornost analizi nastavnog sadraja, a istovremeno zapostavlja obratan postupak sjedinjenja ili sintezu. To je, dakako, veliki pedagoki propust, jer sasvim je sigurno da uenici nee stei znanje ako se pri obradi novih sadraja nastavnik zadri samo na njihovoj analizi bilo da se radi o nastavnoj jedinici, temi ili cjelini. Nuno je da udbenik bude strukturiran tako da prati strukturu nastavnog procesa: pripremanje ili uvoenje uenika u novu nastavnu jedinicu, temu i cjelinu, zatim obradu sadraja, vjebanja i ponavljanja, te provjeravanja znanja i sposobnosti.

PRIPRAVA JEDINICU

ILI

UVOENJE

UENIKA

NOVU

NASTAVNU

Posebno mjesto u nastavi povijesti ima razvijanje interesa za nove sadraje. Uenik mora biti motiviran da bi se on glede sadraja odnosio smisleno i aktivno. Aktivna i svjesna percepcija novoga znanja od strane uenika nastaje tad kad se kod uenika javi potreba za tim znanjem, kad novo znanje sadri u sebi odgovor na ona pitanja koja su nastala u svijesti uenika. Stoga je i zadatak priprave u svakoj nastavnoj jedinici, temi ili cjelini zainteresirati uenike, pobuditi njihovu radoznalost, psiholoki ih pripraviti za ono to e se obraivati. Ako u tome nastavnik uspije, stvorit e takvu radnu atmosferu koja jami da e obrada nastavnog sadraja imati za uenike puni smisao i da e oni glede njega imati aktivan odnos. Ne stvori li nastavnik takav ugoaj, uenici se glede nastavnog sadraja mogu odnositi ravnoduno. Potpuno su nezainteresirani, nedovoljno paljivi, a nerijetko i nedisciplinirani. Ili pak pokazuju minimum interesa i ue samo toliko da bi dobili pozitivnu ocjenu. Pripravu ili uvoenje uenika u novi povijesni sadraj moraju imati sve nastavne cjeline, teme i jedinice. Uvod u nastavne cjeline i teme je nuan jer uenik jednostavno mora biti na razumljiv i zanimljiv nain pripremljen za akceptiranje novih sadraja. 49

U pripravi za nastavnu jedinicu se najavljuje novi sadraj, iznose se zanimljivi podaci i postavljaju pitanja radi imanentnog ponavljanja. Mogunosti motiviranja su viestruke i svaki nastavnik, glede svojih mogunosti i svoje pedagoke intuicije to i ini. Nastavnik mora imati na umu da je obrada novog gradiva glavna etapa nastavnog sata i da su joj sve ostale podreene.

OBRADA NOVIH POVIJESNIH SADRAJA


Osnovna i najvanija etapa nastavnog procesa je obraivanje novih povijesnih sadraja. Zadatak je te etape da uenici steknu nova znanja. U obradi novih sadraja primjenjuje se koncepcija optimalnih didaktikih koraka. Prvi je korak obrada dijela nastavne jedinice, zatim slijede pitanja, zadaci i vjebe u svezi s izloenim sadrajem. Nakon toga je drugi korak - obrada idueg dijela novog sadraja i onda ponovno pitanja, zadaci i vjebe. Tako se sadraj nastavne jedinice obrauje po bitnim vodeim dijelovima nastavnog sadraja. Pitanja i zadaci svakog didaktikog koraka i na kraju svake nastave jedinice trebaju aktivirati uenika i osposobiti ga za analizu sadraja, za uoavanje bitnog, za zakljuivanje, za promatranje likovnog materijala, za razumijevanje povijesne karte, za usmeno izraavanje i sl. Nastavnik mora biti svjestan da je uenje povijesti uspjenije to je uenik u procesu stjecanja znanja aktivniji. Pedagoka je psihologija istraivala koliko aktivnost uenika pridonosi boljim rezultatima uenja i ustanovila da je uenje uspjenije to je aktivnost uenika vea. Najnia razina aktivnosti u uenju je relativno pasivno sluanje tueg izlaganja. U naim kolama uenici su vrlo esto na tom najniem stupnju aktivnosti jer samo sluaju nastavnikovo izlaganje. Samostalno itanje nekog teksta znai aktivnost na neto vioj razini. Ako u tijeku itanja podcrtavate vane dijelove teksta, uenje je na vioj razini. Daljnja razina aktivnosti je biljeenje u svezi s tekstom to ga itamo ili s predavanjem koje sluamo. Samostalno prepriavanje udbenikog teksta ili odsluanog predavanja jo je vii domet aktivnosti.

50

Aktivnost u uenju moe biti jo i vea. Takvu jo veu razinu dobivamo kad o gradivu koje uimo diskutiramo, suprotstavljamo razliita miljenja. Najvia razina aktivnosti je rjeavanje problema pomou novousvojenog znanja.

VJEBANJE U NASTAVI POVIJESTI


Funkcionalni zadaci i njihova ostvarivanja kroz nastavu povijesti ponajbolje je kroz uvjebavanje odreenih aktivnosti. Da bi se u uenika razvile radne navike i sposobnosti on treba stei odreeno znanje. Nastavnik mora najprije demonstrirati odreenu aktivnost i upozoriti uenike na bitne postupke kako bi ih oni shvatili. Ovisno o sloenosti aktivnosti treba ih po potrebi, uvjebavati ponavljajui odreene radnje, a tek nakon toga uenicima dati odgovarajui zadatak da ga samostalno rijee. Zadaci i pitanja postavljaju se i na kraju svake nastavne jedinice, teme i cjeline, to mora znaiti da su zadaci uenike aktivnosti izravno ukljueni u proces obrade novih sadraja, odnosno da se obrada, vjebanje i ponavljanje simultano integriraju.

FUNKCIJA I SADRAJI UTVRIVANJA U NASTAVI POVIJESTI


Pri odreivanju sadraja utvrivanja nastavnik mora biti voen didaktikom spoznajom da kod utvrivanja dopusti sve ono to je potrebno kao sredstvo za razumijevanje odreenih injenica. Prva temeljna orijentacija za postignute ciljeve je dati sadrajne, odgojne i funkcionalne odrednice odreenog nastavnog plana i programa za povijest. Druga pomo u orijentiranju pri odreivanju bitnog su podaci o neophodnim znanjima koja treba stjecati izobrazbom. Svaki nastavnik zna da upravo postizanje ciljeva satova sistematiziranja zavisi u velikoj mjeri od spremnosti primjene povijesnog znanja uenika. Povijesne injenice i odnosi koji su dani u nastavnim planovima i programima trebalo bi da se koriste spoznajnim ciljevima kao orijentacija za odreivanje bitnog.

INITELJI KOJI UTJEU NA SADRAJ I OBUJAM UTVRIVANJA


51

Oblik utvrivanja ne moe se uvijek vrsto planirati poto je on odreen esto konkretnom situacijom u razredu kao i tijekom samog sata. Dva dalja imbenika imaju utjecaj na sadraj utvrivanja i njegov obujam. To je jedan put, stupanj kompliciranosti povijesnih injenica, a drugi put djeluju predznanja uenika na sadraj i obim utvrivanja.

METODIKO PREDSTAVLJANJE UTVRIVANJA


Na ovom mjestu mora se pije svega napomenuti da utvrivanje poinje ve kod konkretnog i ivog prikazivanja i povezano je sa svim drugim didaktikim funkcijama. Svjesno zapamivanje je za izobrazbu povijesnog znanja izuzetno znaajno. Zapisivanje podsjetnica (plan ploe), sluanje predavanja, sveto skupa zahtijeva neposredno zapamivanje bitnog. Predstavljanjem slika, primjena vie boja, a naroito isticanje znaajki i najvanijih pojmova, mogu bitno potpomoi zapamivanju. Mjere zapamivanja ne smiju biti samo sebi svrha. One su jedna strana procesa uenja u naem predmetu i zato, niti vremenski niti u njihovom kontinuitetu, njihovom provoenju i primjeni, ne smiju biti izolirano provedeni. U nastavi povijesti vjebanje je prije svega sastavni dio usvajanja. Za provoenje imanentnog ponavljanja u praksi nastave povijesti, treba nastavnik ostvariti odgovarajue pretpostavke. Kod dugoronog planiranja trebao bi nastavnik analizirati kompleksno cilj grae i sati, vodei rauna o sljedeem: koji povijesni odnosi, zakonitosti, razvojne linije, pojmovi i slino su u glavnim spoznajama imanentni; koje ope i konkretno znanje mora nastavnim programom odgovarati.

Pri ostvarenju imanentnog ponavljanja primjenjuje se, prije svega, razgovor na satu. Za rasporeivanje elemenata imanentnog ponavljanja u spoznajni proces, mogua je sljedea varijanta: postavljanje problema, reaktiviranje potrebnog znanja, nuenje nove nastavne grae, primjena reaktiviranog znanja za novu nastavnu grau.

52

PONAVLJANJE I SINTETIZIRANJE NASTAVNIH SADRAJA


Za uspjeno uenje neobino je vano ponavljanje i sintetiziranje nastavnih sadraja jer osiguravaju trajno znanje. To je borba protiv zaboravljanja. Sintetiziranje je povezano s produktivnim ponavljanjem i ono omoguuje da se stvori logian pregled novousvojenih sadraja, dakle, njihovo sjedinjenje u cjelinu. Ponavljanje se upravlja u obliku pitanja i zadataka nakon svakog didaktikog koraka, odnosno dijela nastavne jedinice, kako bi se uenici to smislenije vie angairali. Nastavni se sadraj ponavlja i sintetizira na kraju svake teme. Ta se ponavljanja razlikuju od ponavljanja na kraju nastavne jedinice. U tim ponavljanima uenici trebaju, na temelju lente vremena, crtea, karte i tekstovnih zadataka, samostalno ponoviti i sjediniti u cjelinu prouavani sadraj. Za takvo sintetiziranje i ponavljanje uenici se moraju postupno osposobiti i ono je mnogo korisnije nego reproduktivno ponavljanje. Ponavljanje grae u svrhu njezina uvrivanja treba provoditi i na posebnim satima ponavljanja i to nakon obrade pojedinih nastavnih tema ili nakon obrade opirnije teme, odnosno odjeljka programa, a takoer i na kraju svakog klasifikacijskog razdoblja, odnosno na kraju nastavne godine. Sat ponavljanja moe se organizirati i na temelju pokazivanja serije dijapozitiva, odnosno dijafilmova. Rad na satu ponavljanja i generaliziranja mogao bi se odvijati ovim redoslijedom: tema ponavljanja stvaranje plana ponavljanja ponavljanje povijesnog materijala po planu uopavanje ili zakljuci na osnovi ponovljenog povijesnog gradiva.

Svojevrsno ponavljanje koje se obavlja na kraju obrade cjelokupnog gradiva za nastavnu godinu, bilo to uz pomo lente vremena, tekstovnih zadataka ili likovnih ostvarenja zove se sistematiziranje gradiva. Tu se ponavljaju samo najbitniji imbenici cjelokupne grae ili pak grae jednog zaokruenog povijesnog razdoblja ili pak sadraja. Ovo se ponavljanje moe organizirati ne samo po onom redoslijedu po kojem se gradivo obraivalo nego i po odreenim problemima i segmentima. To se ponavljanje po problemima naziva ponavljanje po problemima ili po vertikalnom presjeku, jer se istaknuta pitanja provlae kroz niz tema, ili pak razdoblja.

53

Ponavljanje ima dvojaku ulogu: u jednom sluaju slui kao sredstvo zapamivanja, a u drugom pomae zadrati zapameno. U prvom je sluaju sastavni dio uenja, a u drugom je borba protiv zaboravljanja. Ponavljanje jednom nauenog povijesnog sadraja treba se odvijati postupno i organizirano. Sistematizirati se moe na vie naina: sreujemo vremenske podatke bilo po kronolokom slijedu ili pak po sinkronistikimn svezama; pratiti razvojni put nekog ekonomskog, drutvenog ili politikog zbivanja; problemski povezujemo istovrsna dogaanja u raznim zemljama; razmatramo zbivanja po uzrono-posljedinim vezama; istiemo, kompariramo i ocjenjujemo stajalita i akcije politikih pokreta; dovodimo u svezu kulturno-umjetnika strujanja i ostvarenja s gospodarsko-drutvenim zbivanjima jedne epohe. Da bi se sistematiziranje uspjeno provelo, valja barem osam dana unaprijed zadati uenicima kod kue da ponove ranije prouenu za sistematiziranje potrebnu grau.

54