Sie sind auf Seite 1von 10

UVOD U KONZERVIRANJE KULTURNOG NASLJEA

B.M. Feilden GLAVA I

UVODNI POJMOVI
Kulturno nasljee openit je termin koji upotrebljavamo kao naziv za sve vrste materijalnih objekata, struktura, arhitekture, arhitektonskih cjelina i arheolokih mjesta, koji su stvoreni u ovjekovoj mnogostrukoj kulturnoj tradiciji. Pokretno kulturno nasljee su sva djela umjetnosti, obrta i artefakti koji nisu na poseban nain povezani sa strukturama, arhitekturom ili mjestima. Pokretno nasljee ukljuuje mnoge tipove slika i kipova, keramike, pokustva, arhivskog materijala, tekstila, domainske predmete i arheoloke objekte. Nepokretno kulturno nasljee obuhvaa povijesna mjesta i sva djela arhitekture, arheoloke lokalitete s nalazima; zidne slike, mozaike i arhitektonsku plastiku. Povijesno mjesto je svako mjesto (bilo ono gradsko ili seosko) to ga je oblikovao ovjek ili priroda i ije povijesne, estetske, umjetnike, etnografske, znanstvene, literarne ili vrijednosti legenda opravdavaju njegovu zatitu i unapreivanje. Razlozi propadanja kulturnog nasljea PRIRODNE SILE: neizbjeive katastrofe poput potresa, poara, poplave i prirodno starenje. LJUDSKE SILE: djelovanje ovjeka namjerno i nenamjerno razaranje. POVIJEST KONZERVIRANJA Dodatak kulturnih vrijednosti materijalnim objektima TEMELJ je itavog konzerviranja. Teko je odrediti tone datujme roenja discipline konzerviranja kakvo znamo. U razdoblju renesanse i baroka, kada su se u Europi razvijale velike aristokratske umjetnike zbirke, inili su se pokuaji prema odravanju 'zdravlja' i izgleda objekta. Naalost, dobar popravak je esto znaio dobar izgled prema ukusu vremena, a oteenje objekta neizbjeno je bilo posljedica preinaka. Starinari i arheolozi poeli su znanstvo istraivati prolost u drugoj polovini 18. stoljea Poetkom 19. stoljea, sa suvremenim razvitkom modernih zapadnih nacionalnih drava, kulturno nasljee poelo se cijeniti kao skupocjena nacionalna riznica jednako bitna za strukturu i blagostanje naroda kao to su prirodna bogatstva. Viollet-le-Duc (18171879) bio je pionir koji je poduzeo veinu prvih restauriranja povijesnih spomenika u Francuskoj, no njegove intervencije su dovele do preinaka i falsificiranja originala i kao takve oteavale primanje istinske 'poruke' spomenika. William Morris (1834-1896), umjetnik, majstor, pjesnik, knjievni kritiar i politiki mislilac viktorijanske Engleske, bio je meu prvim pojedincima koji su oblikovali bitne filozofske nazore i principe modernog konzervatorstva. Bio je protivnik primjene destruktivnih rezultata 'stilskih' restauriranja. Na poticaj J.Ruskina i Sir Gilbert Scotta, 1877. Morris je osnovao Drutvo za zatitu starih graevina (Society for the protection of Ancient Buildings), preteu brojnih meunarodnih udruga i organizacija za konzervaciju kulturnog nasljea. Od Morrisovih vremena bitni principi i ciljevi konzerviranja vie su se razraivali nego to su se bitno mijenjali.
KONZERVIRANJE je proces, socijalni i politiki, umjetniki i znanstveni, profesionalni i

humani, koji odlae propadanje u svim njegovim oblicima i spreava unitenje i pustoenje kulturnog nasljea.

GLAVA II

KULTURNO NASLJEE
UZROCI PROPADANJA I OTEENJA Znanstveno poznavanje uzroka propadanja i prirode materijala od kojih je sazdano kulturno nasljee omoguava konzervatorima-restauratorima razumijevanje patologije materijala i struktura da bi mogli zapoeti s korektivnim intervencijama. Sav materijal od kojeg je sazdano kulturno nasljee, moe se po prirodi i porijeklu kategorizirati kao organski i anorganski. ORGANSKI MATERIJAL potjee od ivih tvari i moe se kemijski opisati kao materijal koji uvijek sadrava ugljik, u razliitim oblicima. Tu spada: drvo, kosti i slonokost, ivotinjske koe, papir, arhivski materijal i tekstil. ANORGANSKI MATERIJAL potjee od neivih tvari: kamen, vezivna buka, keramika, terakota, opeka, zavrna buka, tuko, staklo i metali. PRIRODNI UZROCI propadanja i oteenja PRIRODNE SILE: neizbjeive katastrofe poput potresa, poara, poplava, vulkanske erupcije,...i KLIMA openito (klima je posljedica temperature, vlage u razliitim oblicima, vjetra i sunevog svjetla). Upravo je utjecaj vode tj. vlage najopasniji.
Potencijalno tetni utjecaji vode: Kia Smrzavica Kondenziranje Kapilarnost Kloridacija Relativna vlaga i temperatura Visoka temperatura i niska vlaga Svjetlo UV zrake najopasnije Erozija i vjetar proces propadanja slian pjeskarenju Tektonika- neprekidne male vibracije koje uzrokuju tektonski udarci

Ostali prirodni uzronici propadanja


Destruktivni kukci Destruktivne ivotinje takori, mievi, ptice, imii

LJUDSKI UZRONICI prodapanja i oteenja Namjerno propadanja i razaranje


Gospodarski probitak - (panjolski osvajai otapali su srebrne i zlatne predmete u ipke u 16. st; gradnja
pljake, komadanje umjetnina zbog prodaje,...) Srodne socijalnim promjenama irok termin koji pokriva sve vrste religioznih vjerovanja, graanskih ideala i pogleda na svijet specifinih za kulture i socijalne grupe Promjena ukusa Kulturno se nasljee uvijek preinaivalo radi prilagodbe novim estetskim, religioznim ili kulturnim vrijednostima Pomanjkanje odravanja zanemarivanje organiziranja redovitih pregleda i preventivnog odravanja kulturnog nasljea Vandalizam patoloki uitak u unakazivanju ili razaranju kulturnog nasljea poslovnih i trgovakih centara; meunarodna trgovina starina i umjetnina,

Promjene funkcije Ideologija

Nenamjerno propadanja i razaranje


Ratovi Zaputenost Slaba izvedba i tehnike rada Pogrene intervencije Nesposobnost

Masovna kultura i turizam maksimalni se kapacitet prijema ne smije premaiti!!! Moderan industrijski ivot zagaivanje zraka tetnim plinovima (sumporni dioksid), promet (vibracije)

GLAVA III

PRINCIPI KONZERVIRANJA
Moderna dugorona konzervatorska politika koncentrira se na borbu s uzrocima propadanja. Prirodne katastrofe poput poplava i potresa ne mogu se sprijeiti, ali uz duni oprez teta se moe znatno smanjiti. Industrijski se ivot ne moe i ne treba zaustavljati, ali teta se moe svesti na najmanju moguu mjeru suzbijanjem suvine, nekontrolirane ekspanzije, gospodarskog iskoritavanja i zagaivanja. Konzerviranje je stoga primarno proces koji vodi produavanju ivota kulturnog nasljea za njegovo koritenje u sadanjosti i u budunosti. METODOLOGIJA KONZERVIRANJA Konzerviranje kulturnog nasljea tvori interprofesionalnu (meustrunu) disciplinu kojom se koordinira opseg estetskih, znanstvenih i tehnikih metoda Usprkos razlici u mjerilu i irini intervencije, istaknuti principi i metode postupaka ostaju isti za konzerviranje pokretnog i nepokretnog kulturnog nasljea. Postoje, meutim, vane logike razlike: 1.) kod arhitekture (na otvorenom) nije mogue utjecati na okolinu, a u muzejima i ustanovama to je mogue ; 2.) razliit opseg poslova ; 3.) kod konzervacije arhitekture nuni su poduzetnici, tehniati, obrtnici (dakle komunikacija i nadzor su presudni), dok kod pokretne batine sav posao obavlja sam konzervator. Vrijednosti kulturnog dobra odreuju koji e se objekt odabrati za tretiranje, kao i stupanj intervencije. Ove vrijednosti pomau da se sustavno utvrde zatitni prioriteti u popisu intervencija, isto kao i program opsega i prirode pojedinanih tretmana (oni ovise i o razliitim kulturnim kontekstima). Vrijednosti kulturnog nasljea svrstavaju se u tri grupe: Kulturne vrijednosti a) Dokumentarna vrijednost b) Povijesna vrijednost c) Arheoloka i starosna vrijednost d) Estetska vrijednost e) Arhitektonske vrijednosti f) Vrijednosti u slici grada g) Ekoloke vrijednosti i vrijednosti u krajoliku Upotrebne vrijednosti a) Namjenska (funkcionalna) vrijednost b) Gospodarska (ekonomska) vrijednost c) Drutvena (socijalna) vrijednost d) Politika vrijednost Emotivne vrijednosti a) uenje, radoznalost b) Identificiranje identitet c) Kontinuitet Za pokretne je predmete vrijednost najee lake odrediti.

Postupci
Kad se planira konzervatorski postupak, u obzir se uzimaju tri opa stanja predmeta ili strukture: 1. teta na predmetu 2. nesigurnost neizvjesnost predmeta 3. izoblienje predmeta

Za vrijeme svih konzervatorskih postupaka, moraju se rigorozno slijediti idui etiki

standardi: 1. Stanje predmeta, sve metode i materijali koji se upotrebljavaju u postupku moraju
se jasno dokumentirati. 2. Povijesne dokaze (oitosti) treba u potpunosti zabiljeiti; ne smiju se unititi, krivotvoriti ili ukloniti. 3. Smiju se obavljati samo najpotrebnije intervencije 4. Svaka intervencija se mora voditi nepokolebljivim respektom prema estetskoj, povijesnoj i fizikoj cjelovitosti (integritetu) kulturnog dobra. Intervencije trebaju:

Biti povratne (reverzibilne), ako je to tehniki mogue ili bar ne smiju tetno djelovati na buduu intervenciju ako ona postane potrebnom Omoguavati kasniji pristup svakom dokazanom materijalu koji je ugraen u predmet Dopustiti da se sauva maksimalna koliina postojeeg materijala Biti usklaene u boji, tonu, teksturi, obliku i mjerilu, ako su dodaci potrebni, ali manje zamjetljive od izvornog materijala dok se istovremeno identificiraju Njih ne trebaju izvoditi konzervatori-restauratori koji nisu dovoljno kolovani ili nemaju dovoljno iskustva, osim ako ne prime struan savjet; meutim, mora se priznati da su neki problemi jedinstveni i mora ih se rijeiti izvan prvih principa na temelju pokusa i pogreaka.

Pripremni postupci (prije konzervatorskih intervencija): Sastavljanje inventara izrada inventara svih kulturnih dobara zemlje, administrativni zadatak dravne uprave koji obuhvaa i utvrivanje odgovarajuih kategorija kulturnog nasljea i njihovo to potpunije grafiko i opisno dokumentiranje. Dokumentiranje potpuno dokumentiranje bitno je prije, za vrijeme i nakon svake intervencije. Uvijek se mora voditi precizna dokumentacija u obliku analitikih i kritikih izvjetaja, ilustriranih fotografijama i crteima. Svaki stupanj rada na ienju, konsolidiranju, ponovnom sklapanju i reintegriranju, ukljuujui sve upotrebljive materijale i tehnike mora se dokumentirati. Biljeke treba ustupiti arhivima javnih ustanova, a poeljno bi ih bilo i objaviti (u svrhu proirivanja opeg znanja te da bi ostavili informaciju buduim konzervatorima-restauratorima). Administrativne i profesionalne slube struno kolovano osoblje Intervencije bi trebalo svesti na neophodni minimum. Upotrebljene tehnike ovise o klimatskim uvjetima kojima e kulturno nasljee biti podvrgnuto. Moemo ih podijeliti u tri grupe: 1. prirodni klimatski i mikroklimatski uvjeti (znatno variraju) 2. modificirani klimatski uvjeti (npr. uvjeti u normalnoj zgradi djelomino prilagodljivi, modificiranom klimom - grijanjem) 3. uvjeti gdje se vlaga i temperatura umjetno reguliraju idealna klimatska kontrola odreuje se prema sigurnosti objekta.

Prema konanom cilju, naelima i pravilima konzerviranja moemo odrediti sedam stupnjeva intervencije, ali u svakom pojedinom konzervatorskom postupku moe se istovremeno odvijati nekoliko stupnjeva u razliitim dijelovima 'cjeline'. Sedam stupnjeva intervencija glase: kontroliranjem i reguliranjem okoline (vlage, temperature, svjetla i poduzimanjem mjera koje spreavaju vatru, pale, krau, vandalizam, zagaenje). 2. zatita odnosi se izravno na kulturno nasljee. Pokuaj zaustavljanja oteivanja i razaranja prouzrokovano vlagom, kemijskim initeljima i svim vrstama nametnika i mikroorganizama s ciljem da se zatiti predmet ili struktura. Redovite inspekcije, odravanje, ienje, popravci. 3. uvrivanje (konsolidiranje) fiziko dodavanje ili primjena veznih ili potpornih materijala u stvarno tkivo kulturnog dobra u cilju da se osigura njegova neprekinuta trajnost ili strukturalna cjelovitost. Po mogunosti koristiti tradicionalne vjetine i materijale, no kad su one nedostatne ili neadekvatne, mogua je upotreba modernih tehnika koje trebaju biti povratne i iskustvom potvrene. Katkad je mudro dobiti na vremenu primjenom privremenih mjera. 4. restauriranje treba obnoviti izvorni pojam ili itljivost izvornog objekta. Nadomjetavanje dijelova koji nedostaju ili su oteeni mora se skladno integrirati u 'cjelinu', ali se mora moi razlikovati od originala paljivim promatranjem. Prilozi (dodaci) iz svih razdoblja moraju se potivati. 5. reproduciranje kopiranje postojee umjetnine, esto da bi se zamjenili prvenstveno dekorativni dijelovi koji nedostaju ili su propali i tako odrala njezina estetska skladnost. Ako vrijedno kulturno djelo ugroava njegova okolina, mogue ga je premjestiti u odgovarajuu okolinu te zamijeniti reprodukcijom. 6. rekonstruiranje rekonstruiranje povijesnih zgrada i povijesnih gradskih sredita primjenom novog materijala (nakon katastrofa) ne moe imati patinu vremena. Mora se temeljiti na preciznoj dokumentaciji i vrstim podacima, nikada na pretpostavci. ANASTILOZA poseban tip restauriranja - ponovno podizanje kamenja koje je palo da se stvori tona i obuhvatna verzija izvorne strukture. Premjetanje itavih zgrada jo je jedan oblik rekonstruiranja, opravdan jedino u ekstremnoj nudi (gube se bitne kulturne vrijednosti) . 7. novo ocjenjivanje - najbolji je nain zatite zgrada da ih zadrimo u upotrebi praksa koja moe uzrokovati promjene uzrokovane potrebom modernizacije i adaptacije. Prilagodljiva, nova uporaba zgrada esto je jedini put da povijesne i estetske vrijednosti mogu postati gospodarski prikladne za ivot.

1. spreavanje propadanja (ili indirektno konzerviranje)

GLAVA IV

KONZERVIRANJE POKRETNOG NASLJEA Muzeji i konzerviranje 5

Tipovi muzeja Tri su glavna tipa muzeja: Muzeji u gradskim podrujima Muzeji u prirodi (izvan grada) Muzeji vezani uz pojedino mjesto Dinamina uloga muzeja U poetku se naglasak stavljao na sakupljanje vie nego na izlaganje i interpretiranje., no do danas se to obilato izmjenilo. 'Vanjske funkcije' zadrale su se na izlaganju predmeta i publiciranju informacija o njima, utemeljenih na istraivanju. Meutim, 'unutranje funkcije' muzeja sada su zatita predmeta kulture za budue generacije, sakupljanje, konzerviranje i spremanje u prikladnu okolinu (ambijent). Uloga kustosa Unutar muzejske infrastrukture, kustosi nose glavnu odgovornost za studij zbirka, isto kao i za njihovo rukovoenje, interpretaciju, izlaganje, animiranje i muzejsku propagandu, a imaju udjela u odgovornosti za zatitu zbirke. Proces konzerviranja predmeta u muzeju sudionitvo je izmeu kustosa, konzervatora-restauratora i uenjaka, koji moraju biti sposobni vrlo intenzivno meusobno komunicirati. Ambijent (okolina) za konzerviranje Reguliranje i optimaliziranje RV i temperature, jaine i vrste svjetla, ventilacija, dojavljivai vatre, dojavni sustavi protiv krae.... Konzerviranje zbirke Kad su zadovoljeni svi uvjeti za izlaganje i deponiranje zbirke, kustos moe misliti na konsolidiranje i restauriranje zbirke. Moderni konzervatori-restauratori imaju pravo i mogunost na znanstvenu podrku izvana (besmislenost nabavke skupe opreme koja e se rijetko koristiti). Funkcije konzervatorskih kapaciteta a) obrtnika radionica (npr. uokvirivanje, laminiranje,...) poseban i uzak opseg vjetina b) mali konzervatorski kapacitet jedna osoba sa znanjem i iskustvom i nekoliko priuenih
pomagaa

c) kapacitet koji rukuje mnotvom predmeta iz usko povezanih posebnih zbirka d) Konzervatorski laboratorij organiziran za ispitivanje u dubinu pojedinih predmeta, a ne za

rutinske postupke. Tu rade pojedinci kolovani za primjenjene znanosti, sa sloenom analitikom opremom

e) Ispitivanja koja provode znanstvenici istraivai


Konzerviranje na otvorenom Kulturno nasljee treba po mogunosti restaurirati 'in situ'. Posebno vano kod arheolokih iskopavavanja jednostavni poljski laboratorij.

GLAVA V

KONZERVIRANJE POVIJESNIH GRAEVINA I POVIJESNIH GRADSKIH CJELINA


Tehnike konzerviranja izgraene okoline, koja pripada nepokretnom kulturnom nasljeu, kreu se u rasponu od urbanistikog planiranja do konsolidiranja malog dijela zdrobljene ruevine. Za njih su potrebni ljudi razliitih vjetina, od urbanista-planera, ocjenitelja vrijednosti nekretnina, urbanista-projektanta, arhitekta, ininjera raznih specijalnosti, koje podupiru kemiar, fiziar i konzervator-restaurator. Sve te djelatnosti najbolje koordinira i udruuje arhitekt-konzervator.

Metode prouavanja povijesnih graevina Povijesno i povijesno-umjetniko prouavanje prouavanje ideja i odraza kulture na graevinu. Analiza politikih, drutvenih i gospodarskih aspekata razdoblja u kojem je graevina izgraena. Prouavanje razliitih faza gradnje graevnog kompleksa, kasnijih intervencija. Fizikalna prouavanja potrebno je zgradu promatrati kao cjelinu te pridavati istu panju tlu ispod nje i vidljivoj strukturi. Podloga reguliranje i kontroliranje vode. Optereenje i slijeganje. 'Vremenu izloen plat' vanjskog zida. Portland cement moe biti neprijatelj povijesnih graevina. Urbanizam i konzerviranje Intervencije u povijesnim gradovima i sreditima trebaju biti primjerene postojeim tipologijama i potivati odnose mjerila, volumena, mase, obrisa, ritma, teksture i boje, vrijednostima koje zajedniki ine njihove bitne oznake. Unoenje nove graevine dio je povijesnog procesa obnove u gradu i mogue je tako dugo dok uvaava povijesne oznake, estetske vrijednosti i drutvenu (socijalnu) ravnoteu. Urbanistiko planiranje definira i zatiuje kulturno nasljee zakonodavstvom. Integriranje nove graevine u povijesne gradove, bez razaranja njihova identiteta, dio je organikog procesa rasta i propadanja, ali se mora izvesti s osjetljivou, potivanjem njihovih povijesnih osobina, vrijednosti, socijalne ravnotee i lokalnih arhitektonskih oblika. ZAKLJUCI .....Jaaako skraeno..... Postoje jo mnogi problemi i potekoe u konzervatorskoj djelatnosti...Nedovoljna organiziranost na nacionalnim razinama....Problem kolovanja konzervatora..... Ukratko, itavo podruje konzerviranja prirodnih i kulturnih spomenika usmjereno je prema odravanju i unapreivanju kvalitete ivota. Prilog I

Materijali od kojih su sazdana kulturna dobra


Najbolje je iskopirati tih par stranica na kojima su detaljno opisani materijali. Prilog II

Pristup vode
Problem vode u graditeljskoj batini.

Prilog III

Meuvladine i nevladine meunarodne agencije za konzerviranje


Osnivanje brojnih organizacija za zatitu kulturne batine UNESCO Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu ICCROM Meunarodni centar za prouavanje zatite i restauriranje kulturnog nasljea ICOM Meunarodni muzejski centar ICOMOS Meunarodni savjet za spomenike kulture i mjesta IUA Meunarodna unija arhitekata

IILA Meunarodni institut pejzanih arhitekata IIC Meunarodni institut za konzerviranje povijesnih i umjetnikih djela Svi oni surauju pod okriljem UNESCO-a

UNESCO Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kultutu Unesco-v program ukljuuje projekte za kulturno nasljee u glavnim regijama svijeta. Predvia stipendije za studente konzervatorstva i brine se za odgoj u konzervatorstvu zajedno s publiciranjem tekstova i literature o konzerviranju. Srednjeroan plan UNESCO-a: Unapreivanje metoda i uvoenje novih tehnika u konzerviranju kulturnog nasljea; pojaana svijest o socio-ekonomskim initeljima; iroko rasprostranjeno uspostavljanje nacionalnih sistema inventara za zatitu kulturnog nasljea... ICCROM Meunarodni centar za prouavanje zatite i restauriranje kulturnih dobara Osnovao ga je UNESCO 1959. kao samostalnu znanstvenu meuvladinu organizaciju
(Rim).

Funkcije: a) Sabire, prouava i razailje dokumentaciju koja se odnosi na znanstvene i tehnike probleme zatite i restauriranje kulturnih dobara. b) Koordinira, stimulira ili institucionalizira istraivanja u ovoj oblasti komisijama ili nekim drugim tijelima strunjaka, meunarodnih savjetovanja, publikacija i razmjene specijalista c) Daje savjet i preporuke o opim ili posebnim pitanjima povezanim sa zatitom i restauriranjem kulturnih dobara. d) Pomae u kolovanju istraivaa i tehniara i podie standard restauratorskog rada U svim svojim djelatnostima ICCROM prilazi prouavanju konzerviranja kulturnih dobara kroz 4 glavna stupnja: - materijal od kojeg je nainjeno kulturno dobro - uzrok njihova propadanja - znanstvene metode kojima se moe konzervirati - djelatnosti kojima e se konzerviranje praktiki izvesti, inspekcije, analize i metodologija, ukljuujui zakonodavstvo. Knjinica i servis dokumentacije ICCROM omoguava specijalistima i studentima upotrebu knjinice i servisa dokumentacije koji pokriva svaki aspekt konzerviranja kulturnih dobara primarno arheologiju, arhitekturu, arhive, knjinice i muzeje. ICCROM uz to organizira i profesonalne teajeve i individualne studijske posjete razliitim specijaliziranim nacionalnim institucijama s meunarodnim ugledom. ICOM Meunarodni savjet za muzeje Stvorio ga je UNESCO 1946. kao meunarodnu nevladinu organizaciju predstavnika muzeja i zanimanja koja se tiu muzeja. Nalazi se u Parizu. Njegovi su glavni ciljevi: definiranje, tienje i pomo muzejima i slinim institucijama da uspostave, zatite i ojaaju muzeoloka zanimanja organiziranje suradnje i uzajamne pomoi meu muzejima i muzeolokim zanimanjima u razliitim zemljama naglaavanje vanosti uloge koju imaju muzeji u svakoj zajednici radi boljeg razumijevanja i shvaanja meu ljudima.

lanstvo se dijeli u 3 grupe:

individualni lanovi kolektivni lanovi podupirui i poasni lanovi

ICOMOS Meunarodni savjet za spomenike kulture i mjesta Nastao je na 2. kongresu arhitekata i tehniara povijesnih spomenika u Veneciji 1964. Ovo savjetovanje donijelo je 'Mletaku povelju', utvrivanje principa za konzerviranje i zatitu kulturnog nasljea i izrazilo potrebu za stalnom meunarodnom organizacijom za poticanje prouavanja konzerviranja i restauriranja povijesnih spomenika na svjetskoj razini. Specijaliziran za konzerviranje i zatitu graditeljskog nasljea. Ciljevi ICOMOS-a kao svjetske nevladine organizacije: poticanje istraivanja konzerviranja spomenika kulture i mjesta (graditeljskog nasljea) upoznavanje javnosti i slubenih osoba sa svim razinama vanosti ovog nasljea kao dijela okoline u odnosu na drutveni i gospodarski razvitak svake zemlje irenje, naroito u zemljama u razvoju, ideje, iskustva i rezultata istraivanja na polju konzerviranja, kao i najnovije tehnike u konzerviranju i uvanju arhitektonskog nasljea IIC Meunarodni institut za konzerviranje povijesnih i umjetnikih djela (London) Institut se bavi itavim podrujem neivih premeta koji su vrijedni zatite, bilo da se nalaze u muzejima i knjinicama ili su izloeni na otvorenom, njihovom strukturom, sastavom, oteivanjem i konzerviranjem. Prilog I Konzervator / restaurator definicija profesije Djelatnost konzervatora-restauratora Djelatnost se sastoji od konzerviranja, odravanja, restauriranja i tehnolokog ispitivanja kulturnih dobara. Odravanjem se smatra bilo koja intervencija koja odlae ili koi propadanje materijala. Restauriranjem se smatraju intervencije koje unapreuju znaenje predmeta. Tehnoloko ispitivanje slui za odreivanje materijala od kojih je predmet sazdan, kao i za odreivanje obrtnikih ili umjetnikih tehnika primjenjenih u izradi predmeta. Konzervatori-restauratori rade u muzejima, slubama za zatitu spomenika kulture ili kao samostalni pojedinci. Oni imaju posebnu odgovornost u tome to se bave neponovljivim originalima koji su esto velike umjetnike, kulturne, socioloke, znanstvene i komercijalne vrijednosti. Svaka konzervatorska ili restauratorska intervencija nosi u sebi rizik tetne transformacije ili manipulacije s objektom. Konzervator-restaurator treba razlikovati potrebno i suvino, mogue i nemogue, intervenciju koja iznosi na vidjelo kvalitete objekta i onu koja je pogubna. Konzervator-restaurator mora biti svjestan dokumentarne prirode objekta. Kako svaki objekt sadri povijesne, stilske, ikonografske, tehnoloke i estetske poruke, od restauratora se oekuje da zna o svim ovim aspektima i da ih moe razluiti jednog od drugog. Svakoj intervenciji mora prethoditi istraivanje koje slijedi znanstvenu metodu i omoguava razumijevanje objekta u svim njegovim dimenzijama, a istovremeno prosuuje posljedice svakog rukovanja i postupka, za to je sposoban samo dobro kolovani konzervator. Za razliku od povjesniara umjetnosti koji opisuje i interpretira objekt, konzervator-restaurator radi na samom objektu. Vjetina ruke i praktina

osjetljivost moraju se povezati s teorijskim znanjem i sposobnou procjene situacije i ocjene posljedica odluke. Za konzervatora-restauratora dodatan je bitan element umjetnika osjetljivost ili, preciznije, sposobnost prepoznavanja izvornog izgleda objekta i istovremenog potivanja njegovog stvarnog stanja radi zatite. Od dananjeg se konzervatora-restauratora trai da je dio tima, radne grupe. kolovanje konzervatora-restauratora Budui konzervator-restaurator mora proi kolovanje prema tehnikim i znanstvenim naelima. Tehniko kolovanje ukljuuje razvitak manualne vjetine kao i teorijska znanja o materijalima, tehnologijama, primijenjenoj kemiji i fizici, povjesti umjetnosti i povijesti civilizacija, tehnikama konzerviranja i restauriranja, metodama istraivanja, testiranja i inspekcije te metodama izvjetavanja i dokumentiranja. Napredno bi kolovanje ukljuivalo i povijest i teoriju restauriranja, klimatologiju te organizacijske, gospodarske i komercijalne aspekte. THE END

10