BiH Slavisticki Kongres - Zbornik 1

K
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres
ISSN 2303-4106
KNJIGA 1
ZBORNIK RADOVA | LINGVISTIKA
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I
knjiga 1
ZBORNIK RADOVA | LingViSTika
BOSANSKOHERCEGOVAKI SLAVISTIKI KONGRES Zbornik radova (knjiga 1)

Slavistiki komitet; prvo izdanje, 2012. Sva prava pridrana. nijedan dio ove publikacije ne smije se umnoavati na bilo koji nain ili javno reproducirati bez prethodnog doputenja izdavaa.
Filozofski fakultet u Sarajevu, F. rakog 1, Sarajevo, biH tel. (+387) 33 253 170 e-mail info@slavistickikomitet.ba www. slavistickikomitet.ba
izdava Slavistiki komitet, Sarajevo
redakcija josip baoti, Senahid Halilovi, jagoda juri-kappel, Marina katni-bakari, Svein Mnnesland glavni urednik Senahid Halilovi Urednica Mirela omerovi
iSSn 2303-4106 ZBORNIK RADOVA | LingViSTika
bosanskohercegovaki slavistiki kongres

Zbornik radova (knjiga 1)
Sarajevo, 2012.
knjiga 1
objavljivanje ove knjige finansijski su podrali Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke i Fondacija za izdavatvo.
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)
Sadraj
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . I. Standardiziranje bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika krajem 20. i poetkom 21. stoljea. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ante Biani: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika devedesetih godina 20 . stoljea i poetkom 21 . stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rajka Gluica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Emira Meanovi-Mea: Rjenici bosanskoga jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Svein Mnnesland: Dvadeset godina bosanskog jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Paul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedniku gramatiku BCHS (bosanskog, crnogorskog, hrvatskog, srpskog) jezika? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Branko Toovi: Standardoloki red i haos . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . II. Historija jezika: Jezik bosanskih spomenika pismenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . Ruggero Cattaneo: Lastrievi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium na primjeru XVII . homilije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jagoda Juri-Kappel: Sistem anrova u srednjovjekovnoj vjerskoj knjievnosti Nekoliko naelnih zapaanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Alen Kalajdija: O nekim leksikolokim aspektima prouavanja Makbuli-arifa . . Catherine Mary MacRobert: How well did Hval know the Psalter? . . . . . . . . . . . . . Lejla Naka: Jezik i grafija revidiranih natpisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sanja Peri Gavrani: Knjiica runa za mladie latinski jezik uee u bosanski izgovor sloena fra Ambroza Matia (1832 .) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Johannes Reinhart: Historija bosanskoga jezika u srednjem vijeku u svjetlu isprava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . III. Bosanskohercegovaki narodni govori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Elmedina Ali: Govor Travnika krajem XIX stoljea: Fonetsko-fonoloke osobenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Refik Buli: Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Alma Genjac-Nakievi: Govor Bonjaka u Turskoj: Fonetsko-fonoloke osobenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Senahid Halilovi: Bosanskohercegovaki lingvistiki atlas: Dvije ankete i jedna izoglosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 11 13 25 35 45 51 59 69 71 87 99 109 119 129 135 145 147 153 165 171
Niaza Imamovi: Doprinos Dalibora Brozovia istraivanju bosanskohercegovakih govora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Enisa Ivojevi: Doprinos Asima Pece razvoju bosanskohercegovake dijalektologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IV. Bosanski, hrvatski i srpski jezik u svijetu: Lektorati i status na odsjecima za slavistiku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Timea Bockovac: Prikaz djelovanja Katedre za kroatistiku u Peuhu (Republika Maarska) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Helena Buri i Josip Lasi: Materinski jezik u multukulturalnom prostoru Australije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Hatide Burni: Negativni utjecaj njemakog jezika na maternji jezik Bosanaca koji ive u Njemakoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Amela Ljevo-Ovina: Imenovanje bosanskog jezika u Rusiji: Ima li bosanskog u ruskom? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Hasnija Muratagi-Tuna: Status bosanskog jezika u Srbiji, Makedoniji i Kosovu . . V. Slavistike teme: Savremena slavistika lingvistika istraivanja . . . . . . . . . . : ? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Katarina Aladrovi Slovaek: Razvojna obiljeja djejega jezika u ovladavanju sintaksom hrvatskoga jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Marko Aleri i Tamara Gazdi-Aleri: imbenici koji utjeu na stavove o (hrvatskome) standardnom jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Vesna Bjedov: Jezik pria Suza i radost didova Ivana Iana Ramljaka u nastavi hrvatskoga jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Danilo Capasso i Martina Kneevi: Italijanski jezik i jezik BHS: lani prijatelji, pravi prijatelji i novi prijatelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jasmina auevi i Sandra Zlotrg: Diskriminacija u jeziku: Istraivanja u BiH . . Tamara Gazdi-Aleri: Utvrivanje sastavnica pojma jezina kultura . . . . . . . . . . Helena Grochola-Szczepanek: Informacje o pci w sownikach jzyka polskiego i boniackiego . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jasmin Hodi: O jednom sintaksikom modelu s figurativnim konceptom u prijedlono-padenih izraza s mjesnim i prostornim znaenjem . . . . . . . . . Marijana Horvat: Sufiksalne imenike izvedenice u Voltievu Rioslovniku (tvorba sufiksima -/a/c, -l/a/c, -telj i -v/a/c) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Marko Jesenek: Slovenski jezik v stiku podonavskega in alpskega prostora . . . . .
185 197 203 215 215 221 229 235 245 255 257 269 279 291 301 309 319 327 337 351 361 371 381
Zenaida Karavdi: Nefokusirani intervju i naknadno popunjavanje upitnika kao metod dijalektoloke sintakse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Marina Katni-Bakari: Uloga zamjenica mi i oni u konstrukciji odnosa moi u diskursu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Petra Koutar: Leksikografske odrednice u hrvatskim rjenicima u 18 . stoljeu u kontekstu europske leksikografije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Anelka Lazi: Eksplikacija orijentalizama u Reniku mavanske tradicionalne kulture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ivana Lovri Jovi: Prodor bosanskih leksikih znaajka u dubrovaki govor 17 . i 18 . stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ana Makiova: Gramatika sredstva izraavanja negacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ana Mari: Glasovne promene u imenikoj deklinaciji slovakog i srpskog jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Danijela Marot Ki i Nikolina Palai: Metafora kao odsustvo znaenja u javnoj komunikaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Darko Matovac: O prijedlozima u hrvatskom jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nedad Memi: Leksikoloki model obrade njemakih transferskih rijei u bosanskome jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Vesna Mikoli: Jezik bosanske i slovenske poezije Josipa Ostija . . . . . . . . . . . . . . . . : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . : (- ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Borana Mori Mohorovii i Anastazija Vlasteli: Sintaksa u hrvatskim jezinim savjetnicima 20 . i 21 . stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Iva Nazalevi uevi i Jelena Cvitanui Tvico: Naini izraavanja dopusnosti u hrvatskome jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Lidija Nerandi-anda: Tvorba i tvorbene kategorije deverbativnih imenica u savremenom srpskom jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mirela Omerovi: O nekim konstrukcijama sa znaenjem namjene u bosanskome jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dunja Pavlievi-Frani: Razvoj ranoga leksikona u hrvatskome jeziku . . . . . . . . Sabine Pawischitz: Burgenland-Croatian a language in contact First signs of language decay . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bernardina Petrovi i Ivana Bra: Osnovna morfoloka i semantika obiljeja jednoslonih imenica u hrvatskome jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Neda Pintari: Emotivno vrjednovanje iskaza pomou komunikacijskih priloga u hrvatskom i poljskom jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ivo Pranjkovi i Lada Badurina: Naini izraavanja imperativnosti . . . . . . . . . . . . Bernisa Puri: Poetska slika Drugog u bosanskohercegovakim putopisima . . . . . Andrea Sapunar Kneevi i Marijana Togonal: Jezina obiljeja novinarsko-publicistikog stila u hrvatskim tiskanim informativnim medijima . . . . . . .
391 399 407 417 427 435 441 451 461 471 481 493 505 517 527 539 547 557 563 575 587 597 607 619 629 637
-: . . Joica kofic: Hrvake izposojenke v slovenskih narejih raziskave za Slovenski lingvistini atlas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Aleksander Urkom: Obrada tekstova jezika u dijaspori metodom korpusne lingvistike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Elena Uzenjova: Etnolingvistike metode prouavanja karpatsko-balkanskog regiona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jelena Vignjevi: kola i sociolingvistiki aktivizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Silvana Vrani i Sanja Zubi: Strukturalna analiza turcizama u frazemima hrvatskih tokavskih govora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Podaci o autorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
645 657 665 671 675 685 695
Predgovor
Prvi bosanskohercegovaki slavistiki kongres odran je u Sarajevu od 26 . do 28 . maja 2011 . godine . Organizator ovog dosad najveeg meunarodnog skupa slavista u Bosni i Hercegovini bio je Slavistiki komitet, a domain Filozofski fakultet u Sarajevu . U radu Kongresa sudjelovalo je vie od 200 strunjaka za slavenske jezike i knjievnosti iz 20 zemalja svijeta . Osnovni ciljevi Kongresa bili su da se bosanskohercegovaka jezika, knjievna i kulturna savremenost i batina propituju i sagledavaju u irem slavenskom i neslavenskom kontekstu te da se potakne nauna razmjena izmeu istraivaa u oblasti jezika i knjievnosti u BiH i slavista iz inozemstva . Uvjereni smo da su ispunjeni ciljevi zbog kojih je Kongres bio organiziran; zato namjeravamo slavistike kongrese u BiH odravati redovno, svake tree godine . Tematski okvir Kongresa bio je vrlo irok . U oblasti lingvistike izlaganja su obuhvatala savremenu sociolingvistiku situaciju u BiH i susjednim zemljama, standardnojeziku normu, strukturu jezika, narodne govore, historiju jezika, meujezika proimanja i lingvostilistike analize . U oblasti nauke o knjievnosti izlaganja su se ticala pitanja identiteta, tradicije, granice i graninosti u bosanskohercegovakoj knjievnosti / bosanskohercegovakim knjievnostima, odnosno u slavenskim knjievnostima i kulturama, kao i bosanskohercegovake knjievnosti / bosanskohercegovakih knjievnosti te drugih slavenskih knjievnosti u komparatistikom i interkulturalnom kontekstu . Veina izlagaa pripremila je svoje referate za objavljivanje i dostavila ih Redakciji . U ovom zborniku donosimo 70 pozitivno ocijenjenih radova u oblasti lingvistike . U drugoj svesci Zbornika bit e predstavljeni radovi u oblasti nauke o knjievnosti . Radovi se objavljuju u autorskoj verziji; redakcijske izmjene svedene su na tehniko ujednaavanje priloga te na korekturu teksta . Zbornici se objavljuju i u elektronskoj varijanti i kao zasebne knjige . Radovi iz oblasti lingvistike u ovom zborniku svrstani su u pet tematskih cjelina: 1 . Standardiziranje bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika krajem 20 . i poetkom 21 . stoljea; 2 . Historija jezika: Jezik bosanskih spomenika pismenosti; 3 . Bosanskohercegovaki narodni govori; 4 . Bosanski, hrvatski i srpski jezik u svijetu: Lektorati i status na odsjecima za slavistiku; 5 . Slavistike teme: Savremena slavistika lingvistika istraivanja . U prvoj je cjelini est priloga, u drugoj i treoj po sedam, u etvrtoj pet, a u petoj je 45 tematski vrlo raznorodnih radova . Ni Kongresa ni Zbornika ne bi bilo da nije bilo prijatelja i sponzora, saradnica i saradnika Slavistikog komiteta . Zahvaljujemo se svima . Senahid Halilovi
I . Standardiziranje bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika krajem 20 . i poetkom 21 . stoljea
13
UDK: 811 .163 .4226 19/20
Ante Biani: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika devedesetih godina 20 . stoljea i poetkom 21 . stoljea
U radu se najprije razmatraju obiljeja standardnoga jezika i standardizacijski procesi, a zatim se analizira pravopisna norma i novija povijest hrvatskoga pravopisa . Sredinji dio rada predstavlja analiza izabranih odsjeaka hrvatske pravopisne norme iz pravopisnih prirunika koji su objavljeni devedesetih godina 20 . stoljea i poetkom 21 . stoljea, a to su pravilno pisanje: imenica na -dac, -dak, -tac, -tak, pokrivenoga r sa e ili je, nijenice ne uz nenaglaene oblike prezenta glagola htjeti, pridjeva izvedenih od stranih imena te novih stranih rijei . Kljune rijei: standardni jezik, standardizacija hrvatskoga jezika, pravopisna norma, hrvatski pravopis, pravopisni prirunici . Orthographic standard and standardization of the Croatian language in late 20th century and early 21st century In the 1990s standard Croatian was a highly standardized language, as were most other European standard languages However, there were also nonstandardized linguistic elements, especially in the fields of svocabulary and orthography . Croatias independence ensured a more favourable political and social climate for the standardization of Croatian through the provision of Article 12 of the Constitution of the Republic of Croatia . Before 1990s the orthographic standard was codified in Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika (The Handbook of Croatian or Serbian Orthography) by V . Ani and J . Sili (1986) . In 1990 a new edition of the 1971 Hrvatski pravopis (The Croatian Orthography) by S . Babi, B . Finka and M . Mogu was published, which was later reprinted several times . This means that in the 1990s two orthographic standards were in public use and written practice in Croatia, whose general concepts as well as individual orthographic rules were different . Further confusion in the orthographic standard was brought about by Hrvatski kolski pravopis (The Croatian School Orthography) authored by S . Babi, S . Ham and M . Mogu in 2005 and by Hrvatski pravopis (The Croatian Orthography) authored by L . Badurina, I . Markovi and K . Mianovi in 2007 . The Croatian orthographic standard is today codified in four different orthographic handbooks, different both in their general concepts and individual orthographic rules . However, these rules are in most cases either the same or very similar and they follow the centuries-old Croatian orthographic tradition . Furthermore, none of the above mentio-
14
Ante Biani: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika . . .
ned dictionaries has been officially approved by the Ministry of Science, Education and Sports for public use . The current orthographic situation in Croatia is not good because some orthographic issues raised by the contemporary society and science still remain open . Key words: orthographic standard, standardization of the Croatian language, Croatian orthographic, orthographic handbooks, orthographic norm . 1. Standardni jezik i standardizacija Standardnoga jezika nema bez norme, ali se standardni jezik ne moe normirati jednom za svagda (Babi 1999:183) jer se u jeziku javljaju inovacije koje se suprotstavljaju postojeoj normi . Promiljajui naela standardnosti hrvatskoga jezika, Katii (1999:295) razlikuje dvije vrste naela: prvo su naela po kojima se provodi standardizacija, a drugo su naela koja su sadrana u standardnosti to je proizala iz uspjeno provedene jezine standardizacije . Standardizacija oznauje prije svega jezinu stabilizaciju i ako je uspjeno provedena, standardni jezik postaje stabilan . Sili (1999:210) smatra da u standardnom jeziku djeluju dvije proturjene sile: istodobno mora udovoljiti i zahtjevima stabilnosti (da bi mogao sauvati staro stanje) i zahtjevima evolucije (da bi mogao prihvatiti novo stanje) . Uspostavom samostalne Republike Hrvatske nastupile su znatno povoljnije politike i drutvene prilike za standardizaciju hrvatskoga jezika jer je hrvatski jezik postao slubeni jezik u Republici Hrvatskoj, i to odredbom lanka 12 . Ustava RH . Krajem 20 . stoljea hrvatski jezik bio je u velikoj mjeri standardiziran, ali su postojale nerijeene jezine pojave, posebice na podruju leksika i pravopisa, koje je trebalo standardizirati . U 21 . stoljeu razvojem tehnike, novih tehnologija i medija u hrvatskome jeziku pojavile su se rijei, posebice iz engleskoga jezika, koje je trebalo prilagoditi gramatiki i pravopisno . Tako se pojavilo pitanje treba li pisati, npr ., attachment ili atament, file ili fajl, e-mail ili imejl ili e-pota itd . Ti i slini primjeri postali su suvremeni pravopisni izazovi i otvorena pitanja na koja hrvatski pravopisci i standardolozi trebaju dati odgovor . 2. Pravopisna norma Meu standardnojezinim normama pravopisnoj normi pripada posebno mjesto: pravopisna norma nije jezina norma i time se razlikuje od ostalih norm standardnoga jezika jer je podlona konvenciji i manje je odreena jezinim zakonitostima (Katii 1999:305) . Tijekom hrvatske jezine povijesti u pisanoj praksi postojale su dvije vrste pravopisa: a) morfonoloki pravopis, popularno je jo nazivan korijenski, b) fonoloki pravopis, koji se jo naziva i fonetski . Oni su se izmjenjivali, uz napomenu da se morfonolokoga, odnosno fonolokoga naela nisu dosljedno drali u svojim djelima ni pravopisci niti pisci . No injenica je da fonoloki pravopis ima kontinuitet u posljednjih stotinu godina (izuzevi vrijeme od 1941 . do 1945 .) . U hrvatskome jezikoslovlju i kulturnoj javnosti postojali su oduvijek prijepori o tome koji je pravopis bolji i prikladniji hrvatskome jeziku .
15
Katii (1999:305) naglaava da hrvatskomu standardnom jeziku ne odgovara niti skrajnje dosljedan fonoloki pravopis . . . niti skrajnje dosljedan morfonoloki (korijenski) pravopis . Miljenja smo da bi hrvatskomu standardnom jeziku najprikladniji bio fonolokomorfonoloki pravopis, odnosno pravopis u kojem bi se kombiniralo fonoloko naelo s morfonolokim kako bi pisatelj hrvatskih rijei spontano doivio glasovni lik rijei . Krajem 20 . i poetkom 21 . stoljea bilo je vie odsjeaka pravopisne norme, koji su bili razliito regulirani i utjecali su na nestabilnost standardnoga jezika, a to su pravilno pisanje: imenica na -dac, -dak, -tac, -tak, pokrivenoga r sa e ili je, nijenice ne uz nenaglaene oblike prezenta glagola htjeti, imena povijesnih dogaaja, pridjeva izvedenih od stranih imena i dr . Nadalje sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei jedno je od vanih pitanja u hrvatskome pravopisu, koje je nerijetko izazivalo prijepore, a pravopisci su donosili razliita pravopisna rjeenja . To se posebice odnosi na prijedlone izraze (prijedlog + imenica ili zamjenica ili prilog) i sloene priloge, npr . niz brdo, nizbrdo; uz to, usto . 3. Novija povijest hrvatskoga pravopisa Pravopis je u hrvatskoj jezinoj povijesti imao veliku ulogu pa i burnu prolost . Sve su vlasti u Hrvatskoj nastojale utjecati na hrvatski pravopis i zato je on bio u sreditu jezinih i politikih zbivanja (Babi 2008:54) . U posljednjem desetljeu 20 . stoljea pravopisnu normu u Hrvatskoj regulirala su dva pravopisa, oba nastala u prethodnom razdoblju za bive drave Jugoslavije: Hrvatski pravopis Stjepana Babia, Boidara Finke i Milana Mogua te Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika Vladimira Ania i Josipa Silia . Tako su devedesetih godina u Hrvatskoj supostojala dva pravopisa u javnoj uporabi i pisanoj praksi, koji su se razlikovali u koncepciji te u pojedinim pravopisnim odredbama . Babi-Finka-Moguev Hrvatski pravopis napisan je i otisnut 1971 ., ali je odlukom tadanjih hrvatskih vlastodraca zabranjen i uniten: tiskani arci knjige zavrili su u tvornici papira . Neto primjeraka ipak je uvezano, ali bez Predgovora, Uvoda, Kratica, Kazala i s otisnutom napomenom samo za internu upotrebu . Prema jednom takvom krnjem primjerku Nova Hrvatska objavila je dva izdanja toga pravopisa 1972 . i 1984 . u Londonu (zato se taj pravopis popularno naziva Londonac) . U inozemstvu je slobodno upotrebljavan, a u Hrvatskoj kriomice tako da se ne moe sa sigurnou govoriti o njegovu utjecaju na pravopisnu praksu do devedesetih godina 20 . stoljea . Cjelovito 1 . izdanje objavljeno je tek 1990 .; otada je objavljeno vie izdanja do kraja 20 . stoljea (drugo 1994 ., tree 1995 ., etvrto 1996 ., a preraeno peto 2000 .) . Ani-Siliev Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika objavljen je 1986 . (drugo izdanje 1987 ., tree 1990 .) . Taj je pravopis regulirao pravopisnu normu do devedesetih godina, a poslije se upotrebljavao u praksi usporedno s Hrvatskim pravopisom . Sredinom devedesetih godina povuen je iz slubene distribucije i prodaje . U prvome desetljeu 21 . stoljea pravopisna situacija zaotrena je objavom novih izdanja Hrvatskoga pravopisa Babia, Finke i Mogua (esto 2002 ., sedmo 2003 ., osmo 2004 ., deveto 2006 .), a godine 2001 . Ani i Sili objavljuju izmijenjen i dopunjen pravopis pod novim naslovom Pravopis hrvatskoga jezika . Pravopisna situacija u Hrvatskoj poetkom 21 . stoljea dodatno je zakomplicirana objavom kolskoga pravopisa autora
16
S . Babia S . Ham M . Mogua pod naslovom Hrvatski kolski pravopis (2005 .), koji je dobio preporuku ministra znanosti, obrazovanja i porta za uporabu u osnovnim i srednjim kolama, ali ne i slubeno odobrenje . Godine 2007 . pojavljuje se potpuno novi pravopisni prirunik Hrvatski pravopis (drugo izdanje 2008 .) Lade Badurine, Kreimira Mianovia i Ivana Markovia . I na kraju najdugovjeniji pravopisci S . Babi i M . Mogu godine 2010 . objavili su Hrvatski pravopis: usklaen sa zakljucima Vijea za normu hrvatskoga standardnog jezika . 4. Analiza izabranih odsjeaka pravopisne norme Moe se izdvojiti nekoliko odsjeaka pravopisne norme koji su bili prijeporni i utjecali su na nestabilnost standardnoga jezika na podruju pravopisne norme krajem 20 . i poetkom 21 . stoljea, a to su pravilno pisanje: imenica na -dac, -dak, -tac, -tak, pokrivenoga r sa e ili je, nijenice ne uz nenaglaene oblike prezenta glagola htjeti, pridjeva izvedenih od stranih imena te novih stranih rijei . U ovome radu analizira se est pravopisnih prirunika koji su navedeni u izvorima . 4.1. Pisanje imenica na -dac, -dak, -tac, -tak pravopis BFM (1990:48) norma Zbog slivena izgovora gube se d i t a) ispred c, , te se pie: oca, oev mj . otca otev (prema otac) suca, suev mj . sudca, sudev (prema sudac) govee mj . govede (prema govedo) dobici mj . dobitci (prema dobitak) reci mj . redci (prema redak) . . . Ne biljeimo gubljenje d i t ispred c, u oblicima imenica s nepostojanim a u zavretku -dac, -dak, -tac, -tak, -tka, ako je taj zavretak ispred otvornika: dc: ledac > ledca, ledci razgodak > razgodci . . . tc: mlatac > mlatca, mlatci zadatak > zadatci . . . pripovijetka > pripovijetci d: mladac > mladev t: mlatac > mlatev ( . . .) U oblicima imenica: otac, sudac, svetac ne biljeimo d i t ispred c, nego d i t ispadaju: oca, suca, sveca oci, suci, sveci oev, suev, sveev . umnik t ispred c gubi se u rijei otac (G jd . oca, N mn . oci i oevi) . U ostalim imenicama na otvornik + -dac, -dak, -tac, -tak i -tka ostaju d i t:
BHM (2005:31)
BM (2010:37)
17
gubitak N mn . gubitci (drugo je gubici D jd . od gubica) ledac G jd . ledca N mn . ledci, mladac G jd . mladca N mn . mladci ( . . .) sudac G jd . sudca N mn . sudci, svetac G jd . svetca N mn . svetci AS (1986:116) Ispadaju: ( . . .) g) fonemi d i t ispred fonema c, , (d) na granici korijena i sufiksa: suca (sud + ca), sue (sud + e), oca (ot + ca), oe (ot + e), burmudija (burmut + dija) . Na granici se korijena i sufiksa skupovi dc, tc, d i t naelno ostvaruju kao c i : domorodac, domoroca, domoroci i domoroe; zubatac zubaca, zubaci i zubae; dohodak dohoci i dohoe; naputak napuci i napue . U praksi se ponegdje pojavljuju i oblici domorodca, domorodci i domorode; zubatca, zubatci i zubate; dohodci i dohode; naputci i napute i sl . Ondje gdje dolazi do kontekstom nerjeiva potiranja izrazne (pa i onda sadrajne) razlike izmeu jednih i drugih oblika, izmeu oblika sa c i te oblika sa dc, tc, d i t, navode se oblici sa dc, tc, d i t: bradac bratac (bradca, bradci, brade bratca, bratci, brate), ledac letak (ledci, lede letci, lete), mladac mlatac (mladca, mladci, mlade mlatca, mlatci, mlate) . Suglasnici d i t gube se kad se na granici osnove i gramatikoga morfema ili na granici korijena i sufiksa nau ispred suglasnika c, , . Do gubljenja d i t dolazi i promjena se biljei: u sklonidbi imenica koje zavravaju na -dac, -tac, -tak, -tka te ispred sufiksa -ce, -e, -i, dija: boljitak Nmn . boljici, burmut burmudija (burmut + dija), curetak Nmn . cureci, dodatak dodaci dodacima ( . . .) Suglasnici d i t ispred c i mogu se pisati kad se u pismu eli ouvati korijen rijei obino u rjeih i kraih rijei, odnosno u njihovih komunikacijski rjeih oblika (kad iz konteksta nije potpuno jasno o kojem je korijenu rije, odnosno kad se suglasnici c i izgovaraju produeno): bitak Nmn . bitci (i bici), bitka Ljd . bitci (i bici, i bitki), jadac Gjd . jadca (i jaca) Vjd . jade (i jae) jadev (i jaev) . . .
AS (2001:134-135)
BMM (2007:36)
18
BFM (1990) odreuje pisanje imenica na -dac, -dak, -tac, -tak bez d i t, BHM (2005) uvode pisanje d i t u nevedenim imenicama, a izuzete su samo imenice otac, sudac, svetac, naprstak, BM (2010) potvruju takvo pisanje d i t, a izuzeta je samo imenica otac . AS (1986) propisuje pisanje navedenih imenica bez d i t (1986), AS (2001) to pravilo slijedi, ali doputa pisanje d i t u rijeima u kojima dolazi do ukidanja izrazne i sadrajne razlike (mladac, mladca, mladci; mlatac, mlatca, mlatci), a BMM (2007) slijedi i razrauje AniSilievu normu iz 2001 . 4.2. Pisanje pokrivenoga r sa e ili je pravopis BFM (1990:36) norma Ako se osnovno ije krati, tada daje samo kratko je, a samo e iza stalne suglasnike skupine u kojoj je posljednji suglasnik r: ( . . .) vrijeme vremena vremenit, drijebe drebeta drebence, vrijedan vredniji vrednota, brijeg breuljak bregovit . . . Ako suglasnika skupina nije stalna, kao to jest u vrijeme, vrijedan, drijebe, brijeg, trijezan . . ., nego nastaje sastavom sloenice, tada j ostaje kao da suglasnike skupine i nema: odrjeenje, odrjeit, odrjeito, odrjeitost, odrjeivati, odrjeljiv, odrjenica . . . Pie se e na mjestu ije iza pokrivenoga r samo u oblicima i tvorenicama etiriju rijei: vrijeme (poluvrijeme, nevrijeme), privrijediti, upotrijebiti, naprijed: vrijeme > vremena . . . privrijediti > privreda . . . upotrijebiti > upotreba . . . naprijed > napredak . . . U oblicima i tvorenicama ostalih rijei u kojima je dvoglasnik iza pokrivenoga r, dvoglasnik se krati prema temeljnom pravilu pa se na mjestu ije pie je: brijeg > brjeuljak, trijeska > trjeica brijest > brjesti trijezan > trjezniji . . . Sa je zamjenjuje se i iza poetnoga r, kad on dolazi iza otvornika ili zapornika, a ispred se r nalazi morfemska granica: rjenik, rjeica, korjeni, ukorjenjivati, proturjeiti; odrjenica, odrjeenje, razrjenica, razrjeivati, razrjeenje, razrjeivati . . . Kad se takav slog nae iza pokrivenoga r, tj . kad je r posljednji glas u stalnoj zapornikoj skupini, tada u oblicima i tvorenicama od etiriju rijei vrijeme, privrijediti, upotrijebiti, naprijed, dolazi e, a u ostalih je .
BHM (2005:23)
BM (2010:27-29)
19
1 . Primjeri obinijih rijei u kojima dolazi e: vrijeme, privrijediti, upotrijebiti, naprijed . . . 2 . Primjeri ostalih rijei samo sa je: crijep: crjepar, crjepara . . . crijevo, grijeh, krijepiti, prijek, prijetiti . . . AS (1986:106-107) Alternanta e zamjenjuje alternantu je u slogovima gdje se sree skup suglasniki fonem + r + je: bregovi (prema brjegovi od brijeg), spreavati (prema sprjeavati od sprijeiti), vremena (prema vrjemena od vrijeme), vredniji (prema vrjedniji od vrijedan), crepi (prema crjepi od crijep) itd . To se ne dogaa kada suglasniki fonem pripada prefiksu, a ostali dio (r + je) korijenu: razrjeivati (prema raz + rijediti) . Alternanta e zamjenjuje alternantu je u slogovima gdje se sree skup suglasniki fonem + r + je: bregovi (prema brjegovi od brijeg), spreavati (prema sprjeavati od sprijeiti), vredniji (prema vrjedniji od vrijedan), crepi (prema crjepi od crijep) itd . Bez obzira na gornje naelo u praksi se ponegdje nailazi na pisanje brjegovi, sprjeavati, vrjedniji, crjepi i sl . Promjena se suglasniki fonem + r + je suglasniki fonem + r + e ne provodi kada suglasniki fonem pripada prefiksu, a ostali dio (r + je) korijenu: razrjeivati (prema raz + rijediti), razrjeavati (prema raz + rijeiti) itd . Kad se je nastalo kraenjem ije nae u skupini suglasnik + r + je koja pripada istomu morfemu, smjenjuje se s e: brijeg ( brjegovi) bregovi, trijezan ( trjezniji) trezniji, vrijeme ( vrjemena) vremena. Do takva smjenjivanja ne dolazi kad skupina suglasnik + r + je ne pripada istomu morfemu, npr . kad je suglasnik dio prefiksa, a r + je dio korijena: razrjeivati (raz+ -rjeivati, prema razrijediti), razrjeavati (raz- + -rjeavati, prema razrijeiti) .
AS (2001:124-125)
BMM (2007:18)
BFM (1990) odreuje pisanje pokrivenoga r sa e u veini rijei u kojima se osnovno ije krati, osim sloenica (odrjeenje, razrjeivati), BHM (2005) naglaava da se pie e na mjestu ije iza pokrivenoga r samo u oblicima i tvorenicama etiriju rijei (vrijeme, privrijediti, upotrijebiti, naprijed), a u oblicima i tvorenicama ostalih rijei na mjestu ije pie se je (brjeuljak, trjezniji . . .), a BM (2010) slijedi normu iz BHM (2005) te daje vie nizova rijei u kojima se pie pokriveno r s je . AS (1986) navodi da se pie pokriveno r sa e u rijeima u kojima slijedi suglasniki fonem + r + je: bregovi (prema brjegovi od brijeg), a kada suglasniki fonem pripada prefiksu, a ostali dio (r + je) korijenu, pie se rje: razrjeivati; AS (2001) slijedi normu iz pravopisa AS (1986), ali i konstatira da se u praksi nalazi i pisanje sa je (brjegovi); BMM (2007) slijedi normu iz pravopisa AS (2001) .
20
4.3. Pisanje nijenice ne uz nenaglaene oblike prezenta glagola htjeti pravopis BFM (1990:89) norma Nijena se estica pie rastavljeno od glagola: ne znam, ne ita, ne pjevaj, ne bih, ne iskopasmo, ne uahu se . Sastavljeno se pie samo: ( . . .) neu, nee, nee, neemo, neete, nee . Nijenica ne pie se rastavljeno od glagola; npr . ne gubim, ne znam, ne itaj, ne dooh, ne tre, ne bih, ne bijah . . . Tako se nijenica pie rastavljeno i od zanaglasnog oblika glagola htjeti: ne u, ne e, ne e, ne emo, ne ete, ne e . Rastavljeno od glagola pie se nijena estica ne: Ne znam, ne rekoh, ne itah, ne pjevaj, ne bih, ne iskopasmo, ne uahu se, ne itajui . Tako se pie i ne u, ne e, ne e, ne emo, ne ete, ne e . Jedino se nenaglaeni (enklitiki) oblici prezenta glagola htjeti piu zajedno s rijeju ne: neu, nee, nee, neemo, neete, nee. Jedino se nenaglaeni (enklitiki) oblici prezenta glagola htjeti piu zajedno s rijeju ne: neu, nee, nee, neemo, neete, nee. PIU SE SASTAVLJENO ( . . .) Nijeni oblici prezenta glagola htjeti: neu, nee, nee, neemo, neete, nee .
BHM (2005:50)
BM (2010:64)
AS (1986:85) AS (2001:103) BMM (2007:164 )
BFM (1990) odreuje pisanje nijenice ne sastavljeno s nenaglaenim oblicima prezenta glagola htjeti (neu, nee . . .), a BHM (2005) i BM (2010) uvode suprotno rjeenje rastavljeno pisanje (ne u, ne e) . Pravopisi AS (1986), AS (2001) i BMM (2007) propisuju pisanje nijenice ne sastavljeno s nenaglaenim oblicima prezenta glagola htjeti (neu, nee . . .) . 4.4. Pisanje pridjeva izvedenih od stranih imena pravopis BFM (1990:76) norma Pridjevi na -ski od stranih vlastitih imena piu se izvorno . Prema pravilima o glasovnim promjenama moe im se pod utjecajem glasa s iz nastavka -ski mijenjati krajnji suglasnik . Pri tome dolazi do istih glasovnih promjena kao i u tvorbi pridjeva na -ski od hrvatskih vlastitih imena i drugih rijei: bochumski (prema Bochum), habsburki (prema Habsburg), kielski (prema Kiel), leipziki (prema
21
Leipzig), mnchenski (prema Mnchen), newyorki (prema New York), rostoki (prema Rostock), stockholmski (prema Stockholm) . BHM (2005:42) Pridjevi na dometak -ski postali od imena drava i naseljenih mjesta piu se u izvornom pravopisnom liku do dometka -ski: Bochum, bochumski Kiel, kielski . Pridjevi od ostalih imena mjesta s dometkom -ski piu se izvorno do morfemske granice: bolonjski, cambriki, hollywoodski, kielski, leipziki, mnchenski, newyorki (usvojeno umjesto newyorki!), yorki (York) . . . Pridjevi i imena stanovnika napravljeni od stranih imena naseljenih mjesta piu se transkribirano (pridjevi malim, a imena velikim poetnim slovom): bekeapski Bekeabljanin, kembriki Kembridanin, ismijski ismijac, dablinski Dablinac, edinburki Edinburanin, frajburki Frajburanin... Pridjevi i imena stanovnika napravljeni od stranih imena naseljenih mjesta piu se transkribirano (pridjevi malim, a imena velikim poetnim slovom): Bekescsaba: bekeapski Bekeabljanin, Cambridge: kembriki Kembridanin, ismy: ismijski ismijac, Dublin: dablinski Dablinac, Edinburgh: edinburki Edinburanin, Freiburg: frajburki Frajburanin... Odnosni pridjevi (pridjevi na ski) i imenice izvedene od stranih vlastitih imena piu se s prilagoenom osnovom: ( . . .) Bologna bolonjski Bolonjac Bolonjka, Dublin dablinski Dablinac Dablinka, New York njujorki Njujoranin Njujoranka . . .
BM (2010:52)
AS (1986:179)
AS (2001:214)
BMM (2007:208; 216)
Pravopisi BFM (1990), BHM (2005) i BM (2010) odreuju da se pridjevi izvedeni od stranih imena piu izvorno do morfemske granice (newyorki), a pravopisi AS (1986), AS (2001) i BMM (2007) donose pravilo koje se odnosi i na pridjeve i imena stanovnika izvedenih iz stranih imena i odreuju da se piu transkribirano s prilagoenom osnovom (njujorki Njujoranin) . 4.5. Pisanje novih stranih rijei U nastavku razmotrit emo kako su odgovorili pravopisci na izazov pisanja novih stranih rijei, koje su se pojavile u hrvatskome jeziku posljednjih desetak godina (posebice iz engleskoga jezika), a vezane su uz razvoj tehnike, novih proizvoda, tehnologija, medija i dr . Izabrali smo nekoliko rijei i skupova rijei koje se ee koriste u pisanoj komunikaciji i provjerili jesu li ih u svojoj normi ili na stranicama pravopisnoga rjenika zabiljeili hrvatski pravopisci, a to su npr . attachment / atament, business / biznis, break / brejk, e-mail / e-pota, file ili fajl, jacuzzi / dakuzi itd .
22
AS (2001) nema navedene rijei, BHM (2005) takoer nema te rijei, ve samo e-pota, a BM (2010) ima samo e-pota, e-pismo . BMM (2007:217) obrauje navedeno pitanje najopsenije dajui pravilo prema kojemu strane rijei treba grafijski prilagoditi, odnosno pisati u transkribiranom obliku i zatim navode mnoge primjere: atament, biznis, brejk, fajl, dakuzi, mejl . . . U nastavku jo dodaju: Ako se piu u izvornom obliku, strane rijei u tiskanome tekstu valja istaknuti kurzivom (nakoenim slovima): bloody mary, celebrity, cool . . . 5. Zakljuak Hrvatski je jezik devedesetih godina 20 . stoljea bio u velikoj mjeri standardiziran, ali bilo je i jezinih jedinica koje su ostale nestandardizirane, posebice na podruju leksika i pravopisa . U to vrijeme u Hrvatskoj su supostojala dva pravopisa u javnoj uporabi i pisanoj praksi: Hrvatski pravopis S . Babia, B . Finke i M . Mogua te Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika V . Ania i J . Silia, koji su se razlikovali u koncepciji te u pojedinim pravopisnim odredbama . Dodatnu pomutnju na podruju pravopisne norme donijela je objava Hrvatskoga kolskog pravopisa S . Babia, S . Ham i M . Mogua (2005 .) te izlazak iz tiska Hrvatskoga pravopisa L . Badurine, I . Markovia i K . Mianovia (2007 .) . Danas je pravopisna norma u Hrvatskoj kodificirana etirima pravopisima, koji se razlikuju u koncepciji i nainu izlaganja pravopisne norme, ali su pravopisna pravila u velikoj mjeri ista ili slina i slijede hrvatsku pravopisnu tradiciju . Svi su analizirani pravopisi opseni (osim Hrvatskoga kolskog pravopisa), a pisani su jezikom koji je teko razumljiv itatelju koji nije jezikoslovno obrazovan . Nadalje niti jedan od navedenih pravopisa nema slubeno odobrenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta za javnu uporabu . Tako je pravopis u Hrvatskoj postao posljednjih dvadesetak godina prvorazredno jezino, drutveno i politiko pitanje . Analizirajui pravopisnu normu u navedenim pravopisnim prirunicima, uoili smo nekoliko odsjeaka koji su bili prijeporni i utjecali su na nestabilnost standardnoga jezika na podruju pravopisne norme krajem 20 . i poetkom 21 . stoljea, a to su pravilno pisanje: imenica na -dac, -dak, -tac, -tak, pokrivenoga r sa e ili je, nijenice ne uz nenaglaene oblike prezenta glagola htjeti, pridjeva i imena stanovnika izvedenih od stranih imena te novih stranih rijei . U analiziranim pravopisnim prirunicima ti su odsjeci pravopisne norme veinom regulirani meusobno suprotstavljenim rjeenjima: Babi, Finka/Ham i Mogu zastupaju jedna rjeenja, a Ani i Sili, te Badurina, Mianovi i Markovi navode druga rjeenja . Smatramo da pravopis treba biti praktino upotrebljiva knjiga, koju e moi koristiti uenici, studenti, djelatnici u pisanim medijima i uredima te svi prosjeno pismeni ljudi . Pravopis bi trebao pisati tim ljudi koji ukljuuje jezikoslovce, nastavnike u osnovnim i srednjim kolama, pedagoge i psihologe te ostale strunjake . Nadalje prije objave trebalo bi provjeriti njegovu vrijednost provjerom u praksi te na temelju povratnih obavijesti doraditi ga i tek tada objaviti ga za javnu uporabu . Dosadanji pravopisi bili su plod znanja i rada pojedinanih autora i to iskljuivo jezikoslovaca; ak su i recenzije pravopisa napisali iskljuivo jezikoslovci, a uitelja i nastavnika praktiara nema na popisu recenzenata ni u jednome pravopisu . Sadanja pravopisna situacija u Hrvatskoj nije dobra jer nisu rijeena neka otvorena pravopisna pitanja koja postavlja suvremeni razvoj drutva i znanosti .
23
Izvori
BFM (1990) Babi, Stjepan, Boidar Finka, Milan Mogu (1990), Hrvatski pravopis, kolska knjiga, Zagreb BHM (2005) Babi, Stjepan, Sanda Ham, Milan Mogu (2005), Hrvatski kolski pravopis, kolska knjiga, Zagreb BM (2010) Babi, Stjepan, Milan Mogu (2010), Hrvatski pravopis: usklaen sa zakljucima Vijea za normu hrvatskoga standardnog jezika, kolska knjiga, Zagreb AS (1986) Ani, Vladimir, Josip Sili (1986), Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika, kolska knjiga Sveuilina naklada Liber, Zagreb AS (2001) Ani, Vladimir, Josip Sili (2001), Pravopis hrvatskoga jezika, kolska knjiga Novi Liber, Zagreb BMM (2007) Badurina, Lada, Ivan Markovi, Kreimir Mianovi (2007), Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb
Literatura
Ani, Vladimir (1998), Rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb Babi, Stjepan (1990), Hrvatska jezikoslovna itanka, Nakladni zavod Globus, Zagreb Babi, Stjepan (1999), Problem norme u hrvatskom knjievnom jeziku, Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 182-202 . Babi, Stjepan (2008), Hrvatski pravopis vrui kesten u ministarskim rukama, Jezik 55, 54-64 . Badurina, Lada (1996), Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja: metodologija rada na pravopisu, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka Badurina, Lada (2006), Hrvatska pravopisna norma u 20 . stoljeu, Hrvatski jezik u XX . stoljeu, Matica hrvatska, Zagreb, 145-158 . Brozovi, Dalibor (1970), Standardni jezik, Matica hrvatska, Zagreb Brozovi, Dalibor (2002), O pravopisima openito, a o hrvatskima posebno, Dometi XII, 1-4, 13-22 . Hudeek, Lana, Milica Mihaljevi, Luka Vukojevi, izv . ur . (1999), Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje kolske novine Pergamena, Zagreb Katii, Radoslav (1999), Naela standardnosti hrvatskoga jezika, Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 295-307 . Samardija, Marko, ur . (1999), Predgovor, Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 5-12 . Sili, Josip (1999), Nekoliko misli o normi, Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 203-211 . Sili, Josip (2002), Dvije-tri naelne o kompetencijama pravopisa, Dometi XII, 1-4, 47-51 . Teak, Stjepko (1991), Hrvatski na svagda()nji, kolske novine, Zagreb
25
UDK: 811 .163 .41 '26 811 .163 .42 '26 811 .163 .4*3 '26 811 .163 .4(497 .16) '26 81'271
Rajka Gluica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku

U referatu se najprije govori o teorijskim okvirima u koje bi se najbolje mogli smjestiti aktuelni restandardizacijski procesi u novostandardim junoslovenskim jezicima u promijenjenim istorijskim, drutvenopolitikim i sociolingvistikim prilikama nakon raspada Jugoslavije i nestanka (na politiko-simbolikom planu) njenog slubenog jezika srpskohrvatskog . Junoslovenski teoretiari jezika, a i drugi, pokuali su da izgrade teorijske modele u planiranju jezika koji mogu obuhvatiti postupke u jezicima koji su nakon zajednikog srpskohrvatskog standarda uli u procese izgraivanja sopstvenih standardolokih puteva . Kada govorimo o etapama u planiranju i razvoju ve standardizovanih jezika u kojima je dolo do promjene statusa, a to su svi standardni jezici nastali iz standardne novotokavtine srpskohrvatskog, onda se u teorijskoj lingvistici sve vie govori o restandardizaciji kao procesu preoblikovanja jezika koji je ve proao standardizacijski proces . Pri tome se treba praviti sistematska razlika izmeu dva konceptualno razliita oblikovanja, jednog od dijalekatske baze, a drugog od ve postojee standardnojezike osnove, gdje se dva ili vie standardnih jezika izgrauju od varijanti zajednikog standarda, to je sluaj sa novim standardnim jezicima nastalim iz policentrinog srpskohrvatskog jezika . Predloena shema procesa koji dovodi do preoblikovanja: 1 . standardizacija; 2 . varijantizacija; 3 . restandardizacija u potpunosti je primjenljiva na nau jeziku stvarnost . Nakon teorijskog dijela u referatu se pravi poreenje restandardizacijskih postupaka i rezultata u etiri novostandardna jezika da bi se vidjelo u kolikoj mjeri su divergentni procesi meu njima u toku . Kljune rijei: restandardizacija, standardizacija, varijantizacija, komunikativna i simbolika funkcija jezika, divergencija, konvergencija . The Processes of Re-standardization in Bosnian, Montenegrin, Croatian and Serbian The paper discusses the theoretical framework that could accommodated in the best way in the current standardization processes in the newly-standardized South Slavic languages in the historical, socio-political and sociolinguistic situation after the collapse of Yugoslavia and the extinction of its official language Serbo-Croatian .South Slavic language theorists, among others, attempted to construct theoretical models of language planning which may include procedures in languages that, after Serbo-Croatian standard, entered the process of building their own languages . When we talk about the stages
26
Rajka Gluica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom
in the planning and development for standardized language in which a change of status, we have to point out that all standard languages derive from the standard Serbo novostokavian . This resulted in the fact that the theoretical linguistics started to talk about the process of reshaping and re-standardization, but on somewhat different grounds .In doing so there should be made a systematic difference between the two conceptually different formats, one based on dialect and the other from the already existing standard language base, where two or more standard varieties of language are built from a common standard, as is the case with the new standard languages arising from the polycentricSerbian language .Therefore, the proposed scheme of the process that leads to a transformation consisting of: 1 . standardization; 2 .variantion, 3 .re-standardization is fully applicable to our linguistic reality . After the theoretical part of the paper, the author has offered the re-standardizational comparison procedures as well as their results in four (new) standard language to see to what extent are divergent processes including ongoing . Key words: re-standardization, standardization, variantion, communicative and symbolic functions of a language . 1. Najprije neto o pojmu iz naslova ili zato koristimo termin restandardizacija umjesto u junoj slavistici eeg i obinijeg termina standardizacija, mislei pri tom na procese stvaranja odjelitih standardnih jezika bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog tokom posljednjih dvadesetak godina . Smatramo da nam savremena sociolingvistika nauka nudi argumente za teorijsko razlikovanje termina standardizacije i restandardizacije pri emu je ovaj drugi, kad se radi o procesima koji su predmet ovog referata, i precizniji i adekvatniji od termina standardizacija iz vie razloga . Restandardizacija (latinski prefiks re- u sloenicama znai ponovo, opet, jo jednom, protiv, natrag), kako samo ime kae, oznaava ponovnu standardizaciju u ovom sluaju bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog koji su ve jednom proli standardizacijski proces pod imenom srpskohrvatskog jezika . Oba ova procesa su sastavnice jezikog planiranja1, a poto u sociolingvistikoj literaturi postoje razliita tumaenja odnosa izmeu jezike politike i jezikog planiranja 2 i standardizacije, ukratko emo predstaviti nae shvatanje relacije meu njima . Ova tri vana sociolingvistika pojma stoje u hijerarhizovanom odnosu, a to znai da se pojam jezikog planiranja objanjava kao konkretizacija jezike politike, nadreen je pojmu standardizacije, koja se posmatra kao proces dobijanja standardnog jezika . Dakle, stan1 Termin jeziko planiranje u sociolingvistikoj literaturi koristi se od 1959 . godine (Einar Haugen, Language conflict of Language Planning:The cas of Modern Norwegian, Cambidge 1966) . Umjesto njega nai lingvisti D . kiljan, M . Radovanovi i Lj . Raji koriste termin planiranje jezika: Dubravko kiljan, Jezina politika, str .40; Milorad Radovanovi, Planiranje jezika i drugi spisi, str . 21-36; Ljubia Raji, Teorijske osnove planiranja jezika, str .174-194 . 2 Jedno, po kojem se ta dva pojma tretiraju potpuno razliitim, pri emu jezika politika znai postupanje sa jezikom, a jeziko planiranje djelovanje u jeziku; i drugo, ova dva podruja bavljenja jezikim fenomenom saimaju u jednu, skoro jedinstvenu djelatnost (o tome vie u knjizi M . Radovanovia, Spisi iz kontekstualne lingvistike, str . 17-39), to se najbolje ogleda u anglosaksonskoj lingvistici koja izjednaava jeziku politiku sa jezikim planiranjem (David Crystal, Dictionary of Language, University of Chicago Press, Chicago 2001) .
27
dardizacijski i restandardizacijski proces treba sagledavati kao dio jezikog planiranja kojim se potvruje odabrana jezika politika . 2. Jezika politika je dio zvanine politike jedne vlasti i vodi se u skladu sa ideologijom i optom politikom jednog drutva . To je institucionalizovana, nauno zasnovana i dobro osmiljena djelatnost sa dva cilja: 1 . da regulie javnu upotrebu jezik i pisama u multietnikim drutvima i 2 . da usmjeri i podri procese jezikog planiranja i standardizacije . Vezu izmeu vladajue politike i jezike politike potvruju sve definicije ovog fenomena 3 . Jezika politika je, dakle, dio ukupne kulturne, prosvjetne, nacionalne, unutranje i spoljanje politike koju vodi neka vlast, to dalje implicira da e manje ili vie demokratska drutva imati manje ili vie demokratinu jeziku politiku, ili nacionalistika ideologija na vlasti vodie i nacionalistiku jeziku politiku . Ukupna dravna legislativa i zakonske odredbe kojima se regulie status jezika ini jeziku politiku de iure . 3. Jeziko planiranje se sastoji od planiranja statusa koje ini afirmacija jezika i njegova nominacija i planiranja korpusa koji ini kodifikacija norme4 . Da se kratko podsjetimo na teorije koje su bile dominantne u naoj sociolingvistikoj nauci a tiu se planiranja jezika u vrijeme srpskohrvatskog jezika . Najuticajniji je bio Radovanoviev idealni model jezikog planiranja u obliku kruga od deset etapa: 1 . selekcije odabiranja, 2 . deskripcije opisivanja, 3 . kodifikacije propisivanja, 4 . elaboracije razraivanja, 5 . akceptuacije prihvatanja, 6 . implementacije primjenjivanja, 7 . ekspanzije irenja, 8 . kultivacije njegovanja, 9 . evaluacije vrednovanja i 10 . rekonstrukcije prepravljanja5, koje zatvaraju, ali i otvaraju ukupan proces planiranja jezika . Ovih deset faza u procesu planiranja jezika Dubravko kiljan razvrstava tako da neke etape pripadaju domenu planiranja statusa (akceptuacija, implementacija, ekspanzija i kultivizacija), a druge planiranju korpusa (deskripcija, kodifikacija, elaboracija, evaluacija i rekonstrukcija) . Etapa selekcije bi predstavljala kariku izmeu planiranja statusa i planiranja korpusa6 . Kako bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik predstavljaju standardne varijante policentrinog srpskohrvatskog/hrvatskosrpskoga jezika iji je proces standardizacije zapoeo jo u XIX vijeku, time oni batine skoro stopedesetogodinju tradiciju standardnog jezika7 dogovorom nominovanog kao srpskohrvatski/ hrvatskosrpski jezik, u nekim svojim radovima8 iznosila sam miljenje da pri restandardizaciji tih jezika treba ii samo na poslednju fazu, fazu rekonstrukcije ili prepravljanja norme . Ova faza, inae, nastaje ukoliko postoji potreba za izvjesnom promjenom norme po pravilu ponovnim opisivanjem novonastalih komunikacijskih i stvaralakih potreba i odgovarajuih jezikih sredstava za njihovo zadovoljenje, ali ponekad njihovim direktnim kodifikovanjem ili pak razradom9 . U ovoj fazi sasvim izuzetno moe doi i do promjene u izboru osnovice za normiranje, to u sluaju restandardizacije bosanskog, crnogorskog, hrvatskog
definicijama pojma jezika politika v . rad Rajka Gluica, Jezika politika u Crnoj Gori, str . 15-31 . Czerwinski, Jezik izvor nacionalne i dravne homogenizacije: Izabrani prilozi, str .11-29 . 5 Milorad Radovanovi, Sociolingvistika, str . 83-94 . 6 Dubravko kiljan, Jezina politika, str . 47-48 . 7 U zakljucima Novosadskog dogovora prva reenica u prvom zaljuku glasi: Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik, Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika, str .7 . 8 Rajka Gluica, Standardizacija crnogorskog jezika, str . 259-267 . 9 Milorad Radovanovi, Sociolingvistika, str . 92 .
4 Maciej 3O
28
i srpskog jezika apsolutno nema razloga, niti je to uinjeno pri izradi novih standarda ovih jezika . 3.1. U novonastalim istorijskim, drutvenopolitikim, kulturnim i sociolingvistikim prilikama, poslije raspada Jugoslavije i nestanka na politiko-simbolikom planu njenog slubenog jezika srpskohrvatskog, junoslovenski teoretiari jezika, a i drugi, pokuali su da iznau teorijske okvire i modele u koje se moe uklopiti primjer srpskohrvatskog jezika i razvoj novih standardih jezika . Radovanovi predlae model od pet faza10 u procesu planiranja jezika: 1 . integracija objedinjavanje (inaugurisanje novotokavskog standarda, prva polovina XIX vijeka); 2 . varijacija razlikovanje (inaugurisanje urbano-regionalnih uzusa u rang prestinih standarda, druga polovina XIX vijeka); 3 . polarizacija suprotstavljanje (inaugurisanje teritorijalnih/nacionalnih varijanata standarda od poetka do ezdesetih godina XX vijeka); 4 . dezintegracija razjedinjavanje (inaugurisanje varijanata u rang prestinih standarda 70-ih i 80-ih godina XX vijeka); 5 . promocija ustoliavanje (inaugurisanje posebnih standardnih jezika 90-ih godina XX vijeka hrvatski, srpski i bosanski, a krajem prve decenije XXI vijeka i crnogorski) . 3.2. Kada govorimo o etapama u planiranju i razvoju ve standardizovanih jezika u kojima je dolo do promjene statusa, a to su svi standardni jezici nastali iz standardne novotokavtine srpskohrvatskog nakon raspada Jugoslavije, onda se u teorijskoj lingvistici uvodi pojam restandardizacije kao proces preoblikovanja jezika koji je ve proao standardizacijski proces, ali na neto drugaijim osnovama11 . Restandardizacijom kao procesom uvoenja naglih promjena na jednom ili vie normativnih nivoa standardnog jezika bavili su se Anita Peti-Stani i Ranko Bugarski, a sam termin sve vie koriste i drugi lingvisti12 . Bugarski predlae emu procesa koji dovodi do preoblikovanja jezika: 1 . standardizacija; 2 . varijantizacija; 3 . restandardizacija13 . Smatramo da je ovaj teorijski model u domenu planiranja jezika sasvim prikladan i da je potpunosti primjenljiv na nau jeziku stvarnost . Prva faza bi odgovarala nastanku monocentrinog standardnog jezika od dijalekatske baze procesom standardizacije (srpskohrvatski u XIX vijeku) ili Ausbau jezik po Klosovoj klasifikaciji14, druga odgovara razvijanju varijanata procesom varijantizacije, ime taj jezik postaje policentrian standardni jezik (srpskohrvatski jezik u XX vijeku sa dvije varijante: srpskom i hrvatskom i dva knjievnojezika izraza: crnogorskim i bosanskohercegovakim) i trea faza predstavlja preoblikovanje varijanata u monocentrine standardne jezike putem restandardizacije: srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski . Kao proizvod restandardizacijskih procesa dobijamo standardne jezike nastale iz varijanti standardnog srpskohrvatskog . Za njih Bugarski uvodi novi termin Umbau, oznaavajui njime vrstu preoblikovanja,
10 Milorad 11 Anita
Radovanovi, Spisi iz kontekstualne lingvistike, 47 . Peti-Stani, Restandardizacija (hrvatskoga) standardnoga jezika, str .71-82 . 12 Lada Baduriina, Standardizacijski procesi u 20 . stoljeu, str . 9 . 13 Ranko Bugarski, Restandardizacija srpskohrvatskog u svetlu sociolingvistike teorije, str . 145-154 . 14 Heinz Kloss, Abstand languages and Ausbau languages, str . 29-41 .
29
ime modifikuje Klosovu klasifikaciju jezika i njegovoj dihotomiji Abstand: Ausbau jezici dodaje novi lan i pretvara je u trihitomiju: Abstand:Ausbau:Umbau . Tako dobijamo tri tipa jezika: prvi razliiti, autonomni jezici, sa prihvaenim jezikim statusom; drugi su jezici iji status tek nastaje i koji izgraujui se od svojih dijalekatskih osnova, tee autonomiji i razlikovanju od blisko srodnih jezika; i trei nastali od razliitih varijanata jednog standardnog jezika . Vano je naglasiti, smatra Bugarski, da su standardizacija i restandardizacija u stvari dva konceptualno i operacionalno razliita tipa oblikovanja, jedan od dijalekatske baze, a drugi od ve postojee standardnojezike osnove, gdje se dva ili vie standardnih jezika izgrauju od varijanti zajednikog standarda, to je sluaj sa etiri standardna jezika nastala iz policentrinog srpskohrvatskog jezika . Oba ova procesa oblikovanja obino su se obuhvatala pojmom Ausbau upravo iz razloga to je drugi nain dosta rijedak, ali ipak je nezanemarljiv i za nau teoriju planiranja i razvoja jezika veoma znaajan . 3.3. Slinu klasifikaciju je ponudio i Urlich Ammon kada govori o tri stepena rastojanja meu jezicima: prvi mali stepen koji se odnosi na standardne varijetete jednog policentinog jezika, jezici sa istom dijalekatskom osnovom: njemaki jezik u Austriji i Njemakoj; drugi srednji stepen, standardne varijante srodnih jezika sa razliitom dijalekatskom osnovom: luksemburki i njemaki; trei veliki stepen koji razdvaja razliite jezike15 . Oigledno da standardni bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski pripadaju prvoj grupi jezika sa malim stepenom distance meu njima, upravo iz dva razloga: prvo, to su standardne varijante policentrinog srpskohrvatskog jezika i drugo, u procesu restandardizacije nije promijenjena dijalekatska osnova ni u jednom od etiri nova standarda . Kada je odnos meu jezicima u pitanju, Branko Toovi uspostavlja korelacionu analizu u kojoj je jedno od primarnih pitanja na koje treba odgovoriti: kakav se sistem odnosa gradi meu ispitivanim jezicima . U interakciji jezici obrazuju tri podsistema: 1 . intrakorelacional (sistem veza unutar jednog jezika); 2 . interkorelacional (predstavlja mreu odnosa koju jedan jezik plete sa najmanje dva veoma srodna jezika) i 3 . ekstrakorelacional (odnos nesrodnih i genetski razliitih, prostorno razdvojenih ili vremenski nesinhronizovanih jezika)16 . U meujezikoj interakciji djeluju razliiti procesi, posebno su znaajni procesi pribliavanja ili konvergencije i nasuprot njima procesi razdvajanja ili divergencije . Prvi je dominirao pri standardizaciji srpskohrvatskog jezika, a drugi pri restandardizaciji bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog . 4. Ulaskom u procese restandardizacije ili naglih promjena u normi standardolozi, pod uticajem nacionalistike ideologije ili drugih drutveno-politikih zahtjeva, nastoje da naprave to veu distancu u odnosu na normu drugih jezika . Istai emo rezultate restandardizacije crnogorskog jezika, a kako se moe proitati u brojnim radovima i bogatoj literaturi o ovoj temi, slina su nastojanja i u ostala tri standardna jezika17 . U intervencijama kroz planiranje statusa i korpusa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pravljene su razlike najvie u leksikoj, a manje u ortografskoj normi (prvi kroz novogovor, purizam i
Ammon, Pluricentric and Divided Languages, str .1536-1543 . Toovi, Konvergentne i divergentne standardoloke interakcije, str . 109-137 . 17 O odnosima i razlikama izmeu bosanskog, hrvatskog i srpskog samo u projektu koji su vodili Branko Toovi i Arno Wonisch sa Univerziteta iz Graca i koji je finansirao austrijski Fond za podrku nauno-istraivakog rada, tampano je est obimnih knjiga sa velikim brojem radova junoslovenskih i drugih lingvista .
16 Branko 15 Ulrich
30
cenzuru kojom se on sprovodi, arhaizme i vjetake konstrukcije, drugi kroz pretjeranu upotrebu turcizama i kroatizama), dok se kod Srba intervenisalo vie u jezikoj politici de iure ili planiranju statusa nego u planiranju korpusa . Tamo je radi uspostavljanja nacionalnog i jezikog jedinstva zakonskim aktima uvedena ekavica na ijekavsko podruje Republike Srpske, a zakonima o zatiti irilice kao nacionalnog pisma ovo pismo se stavlja u nadreen poloaj u odnosu na latinicu, koja dobija drugorazredan status i znaaj . 5. U crnogorskom standardu otilo se najdalje u pravljenju razlika, napravila se sistemska razlika u odnosu na prethodni standard i u odnosu na druge nove standarde . Fonetsko-fonoloki sistem crnogorskog jezika uvean je za dvije foneme . Standardizovana su dva glasa iz crnogorskih narodnih govora nastalih najee ijekavskim jotovanjem sj i zj . Nova slova i su divergentna, razdvajajua crta u odnosu na druge, utiu na meusobnu razumljivost, optenje i komunikaciju . Favorizovanje jekavskog jotovanja karakteristinog za narodne crnogorske govore (i ne samo crnogorske) remeti stabilnost norme koju jezika stvarnost potvruje ve sto pedeset godina . Temeljna polazita restandardizacije crnogorskog jezika preuzeta su iz normativistikijeh knjiga dr Vojislava Nikevia, profesora slovenake, a kasnije i crnogorske knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Nikiu . Iako nije bio lingvista, bavio se standardizacijom crnogorskog jezika . U nauci se vjerovalo da standardni jezik u Crnoj Gori nee biti jednak normi koju je forsirao V . Nikevi i da je njegov pokuaj stvaranja radikalno novog standarda propao18 . Meutim, desilo se upravo suprotno . Norma crnogorskog jezika danas je upravo ona koju je zagovarao Vojislav Nikevi i kao dubletna rjeenja dozvoljeni su i nejotovani oblici tipini za dosadanju normu u Crnoj Gori . 5.1. Jedno od pravopisnih naela u aktuelnom pravopisu crnogorskog jezika je Pii kao to zbori, a itaj kako je napisano, a uzor kako se zbori je jezik crnogorskih pisaca XIX vijeka i ivi narodni govori: I kad se danas zalaem za ovo naelo, kao uzor za njegovu primjenu u osnovi mogu da poslue ne samo djela crnogorskijeh klasika Petra I i Petra II, Stefana Mitrova Ljubie i Marka Miljanova Popovia nego i govor najstarije generacije naijeh neobrazovanijeh sunarodnika sa sela koja se manje-vie jo uvijek nije otuila od izvornoga crnogorskog jezika19 . Upravo obrnuto, aktuelni pravopisi se ne zasnivaju na narodnim govorima, niti na knjievnoj tradiciji XIX vijeka, ve na jezikom uzusu u prestinim funkcionalnim stilovima i ustaljenoj normi . Dalje, Nikevi u svojim knjigama, pa onda i njegovi sljedbenici tvrde nasuprot opteprihvaenim definicijama pravopisa: Pravopis crnogorskog jezika nije stvar dogovora kao u drugim sredinama . Knjievni i narodni jezik kod Crnogoraca je identian, to je jedinstven sluaj u svijetu . Zbog toga na Pravopis ne moe biti sporan jer uva prirodne osobine crnogorskog jezika (B . Banjevi, knjievnik, predsjednik Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika i predsjednik Matice crnogorske, Pobjeda, 30 . VIII 2008) . U kojim god znaenjima uzimali termine standardni, knjievni i narodni jezik, toga, zaista, nema nigdje u svijetu, pa ne moe biti ni u Crnoj Gori . Nikad nijedan standardni jezik nije identian nijednom narodnom govoru, pa ni onom koji mu se nalazi u osnovici . Standardni jezik je vjetaka, dogovorena tvorevina s eksplicitnom (planskom) normom, a narodni govori su prirodni idiomi s implicitnom (spontanom) normom .
18 Svein 19 Vojislav
Mnnesland, Sociolingvistika situacija u Crnoj Gori, str . 134-135 . Nikevi, Pii kao to zbori: glavna pravila crnogorskoga standardnoga jezika, str . 10 .
31
Nacionalistiki mitovi20 koji se iitavaju iz Nikevievih knjiga, prihvaeni od njegovih sljedbenika koji danas kreiraju crnogorsku jeziku politiku, jesu: 1 . crnogorski je autohton jezik (u nauci o jeziku termin autohton jezik rezervisan je za jezike kojima se ne moe dokazati pripadnost nekoj jezikoj porodici, koji nemaju jezikih srodnika, niti se mogu povezati s nekim drugim poznatim jezikom), 2 . kao poseban donijet iz prapostojbine iz Polablja-Pomorja (dananja istona Njemaka), 3 . nastao je iz izumrlog polapskog, 4 . nema zajedniko porijeklo sa drugim junoslovenskim jezicima, pa se zbog toga i razlikuje od njih, 5 . od srpskih unitarista i asimilatora crnogorski jezik je prognan, a da bi se ispravila istorijska nepravda nanesena mu od nacije-neprijatelja treba ga onakvog kakav je bio u XIX vijeku uiniti standardnim . 5.2. Najvaniji zadatak crnogorske restandardizacije jeste radikalno odvajanje crnogorskog jezika, prije svega, od srpskog, a onda i drugih . Razgraniavanje prema drugima vanije je od realnog konstatovanja postojeeg jezikog stanja . Nosioci nove jezike politike forsiraju jotovanu varijantu crnogorskog jezika, uvode dva nova slova i niz arhainih i radikalnih rjeenja u standard, ne podravaju korienje nejotovanih oblika iako su oni pravopisom dozvoljeni, oigledno kao prelazno rjeenje do novog pravopisa bez dubletnih rjeenja, tj . samo sa jotovanim oblicima . Smatramo da je pogreno to to se u standardnom crnogorskom jeziku diferencijacija prema drugima uspostavlja preko razlika u jezikom sistemu, crnogorski standardni fonetsko-fonoloki sistem se razlikuje od srpskog, hrvatskog i bosanskog . Sva ova etiri jezika imaju svoj poseban razvoj koji je zavisio od razliitih drutveno-istorijskih prilika u kojima su ivjeli narodi koji se tim jezicima slue, dakle, posebne istorije jezika, razliite narodne govore i dijalekte, ali i sto pedeset godina zajedniki standard . U novim standardima bosanskom, hrvatskom i srpskom nije se pravio nikakav radikalni otklon od postojee zajednike norme utemeljene u Pravopisu srpskohrvatskog jezika iz 1960 . godine, a u crnogorskom jeste . Bosanskom, hrvatskom i crnogorskom je zajednika ijekavica kao jedini standardni izgovor, dok u srpskom jeziku normativan je ekavski, dominantan u Srbiji i ijekavski izgovor u Republici Srpskoj . Hrvatsko standardno pismo je latinica, bosansko latinica i irilica, s tim to je latinica ea, a u srpskom standardna pisma su irilica i latinica, s napomenom da je irilica nacionalno pismo i da joj se treba davati prednost nad latinicom . U crnogorskom standardu oba pisma su ravnopravna . 6. Jedno od interesantnijih pitanja kada se radi o produktima restandardizacijskih procesa jeste kakva je njihova dalja sudbina, tj . da e novouvedena ortografska, leksika ili gramatika rjeenja ija je svrha da se napravi distinkcija prema drugima i istakne ono to je posebno i nacionalno biti prihvaena ili odbaena od strane korisnika, ako se uzme u obzir injenica da se jednom standardizovano i ustaljeno teko mijenja, te da su nagle promjene u standardu najee osuene na propast . O tome postoje razliita miljenja od onih koji smatraju da je ovaj razlikovni val prolazan, da e divergentni procesi stati i ustupiti mjesto ponovnoj konvergenciji, do onih koji smatraju da e se uvedene razlike ne samo ustaliti ve i sve vie uveavati . to se tie crnogorske restandardizacije, moemo rei da, iako je crnogorski Pravopis objavljen 2009 . godine, novonormirani oblici u kojima je izvreno jekavsko jotovanje
20 O
mitovima na kojima poiva crnogorski jeziki nacionalizam v . Gluica, Rajka, Crnogorski jezik u eljustima nacionalizma, str . 25-45 .
32
jo se ne koriste u medijima ni tampanim ni elektronskim, niti u administrativnom i naunom funkcionalnom stilu . U obrazovnom sistemu od kolske 2011/12 . udbenici za crnogorski-srpski, hrvatski i bosanski jezik i knjievnost (tako se zvanino zove predmet u nastavnom planu i programu umjesto naziva maternji jezik i knjievnost, kako je bilo od 2002 . godine) pisani su novom azbukom i abecedom od 32 slova . Dakle, restandardizacija crnogorskog jezika je dravni posao i njene rezultate u obrazovni sistem sprovodi Ministarstvo prosvjete i sporta . Samo dvije institucije u Crnoj Gori dosljedno koriste novopropisana rjeenja, a to su Matica crnogorska i Institut za crnogorski jezik i knjievnost (nekadanji Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P . Nikevi), u kojima se osmislila aktuelna jezika politika i izvrila restandardizacija crnogorskog jezika . 7. I na kraju, kao zakljuak ovog rada navodimo neke razlike izmeu pojmova i produkata standardizacije i restandardizacije u kojima vidimo opravdanje uspostavljanja termina restandardizacija u sociolingvistikoj nauci: 1 . Standardizacija je proces dobijanja standardnog nadregionalnog jezika od nekog prestinog varijeteta (na prestinost nekog idioma utiu uglavnom izvanlingvistiki inioci) . Standardni jezik natkriljuje sve dijalekte i sociolekte, a cilj stvaranja takvog jezikog idioma jeste otklanjanje potekoa u komunikaciji . Dakle, funkcija sporazumijevanja ili komunikativna funkcija je u prvom planu . Pri standardizaciji srpskohrvatskog jezika djelovali su snani konvergentni procesi . 2 . Restandardizacija se zbiva iskljuivo na simbolikom nivou i u prvom planu nije komunikativna funkcija jezika, ve simbolika, dakle cilj nije poboljanje sporazumijevanja ili podizanje standardnojezike kompetencije govornika, nego isticanje statusa jezika (imenovanje jezika nacionalnim imenom i afirmacija tog nacionalnog jezika) . Proces restandardizacije i nastaje promjenom statusa jednog jezika i tenjom da se promijeni i ispravi neto to je prvobitnom standardizacijom pogreno postavljeno . To pogreno postavljeno tie se uvijek rjeenja u kojima se tei pribliavanju drugima u traenju opteprihvatljive norme ili zanemarivanja i nedovoljnog isticanja osobenog i nacionalnog . Restandardizacijskim procesima u jezicima nakon srpskohrvatskog dominiraju divergentne tendencije . Obino se deava da se restandizacijskim procesima ponitavaju postignua standardizacije, pa se u nove standarde uvode jezike pojave koje se pravdaju uvanjem nacionalnog identiteta, a u stvari su govornicima naviklim na neke druge oblike neobine, pa ak i nerazumljive . Upravo se takva praksa potvrdila u procesima restandardizacije bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog jezika .
33
Literatura
Ammon, Ulrich (2005), Pluricentric and Divided Languages, u: Ammon i dr . (ur .) Sociolinguistics, Vol . 2, Berlin/New York, str . 1536-1543 . Badurina, Lada, Standardizacijski procesi u 20 . stoljeu, Zagrebaka slavistika kola, 40 . Bugarski, Ranko (1986), Pogled na jeziku politiku i jeziko planiranje u Jugoslaviji, Kulturni radnik 1, Beograd Bugarski, Ranko (2002), Nova lica jezika, Biblioteka XX vek, Beograd Cooper, Robert L . (1996), Language Planing and Social Change, Cambidge University Press, Cambridge Crystal, David (2001), Dictionary of Language, University of Chicago Press, Chicago Czerwinski, Maciej (2009), Jezik izvor nacionalne i dravne homogenizacije: Izabrani prilozi, u: Jeziki varijeteti i nacionalni identiteti, Prilozi prouavanju standardnih jezika utemeljenih na tokavtini, ur . L . Badurina, I . Pranjkovi, J . Sili, Disput, Zagreb, str . 11-29 . Gluica, Rajka (2008), Standardizacija crnogorskog jezika, Zbornik radova Jezika situacija u Crnoj Gori norma i standardizacija, CANU, Institut za jezik i knjievnost Petar II Petrovi Njego i Institut za istonoevropske i orijentalne jezike Univerziteta u Oslu, Podgorica, str . 259-267 . Gluica, Rajka (2009), Jezika politika u Crnoj Gori, Rije, nova serija, br . 1, Institut za jezik i knjievnost Filozofskog fakulteta, Niki, str . 15-31 . Gluica, Rajka (2009), O radu na pravopisu crnogorskoga jezika, Zbornik radova Njegoevi dani I, Univerzitet Crne Gore, Niki, str . 287-301 . Gluica, Rajka (2010), O prvom zvaninom crnogorskom pravopisu, Zbornik radova Njegoevi dani II, Univerzitet Crne Gore, Niki, str . 253-267 . Gluica, Rajka (2010), Crnogorski jezik u eljustima nacionalizma, Rije, nova serija, br . 4, Institut za jezik i knjievnost Filozofskog fakulteta, Niki, str . 25-45 . Kloss, Heinz (1967), Abstand languages and Ausbau languages, Anthropoligical Linguistics 9 (7), str . 29-41 . Mnnesland, Svein (2009), Sociolingvistika situacija u Crnoj Gori, u: Jeziki varijeteti i nacionalni identiteti . Prilozi prouavanju standardnih jezika utemeljenih na tokavtini, ur . L . Badurina, I . Pranjkovi, J . Sili . Disput, Zagreb, str . 125-136 . Nikevi, Vojislav (1993), Pii kao to zbori: glavna pravila crnogorskoga standardnoga jezika, Podgorica Peti-Stani, Anita (2009), Restandardizacija (hrvatskoga) standardnoga jezika, u: Jeziki varijeteti i nacionalni identiteti . Prilozi prouavanju standardnih jezika utemeljenih na tokavtini, ur . L . Badurina, I . Pranjkovi, J . Sili . Disput, Zagreb, str . 71-82 . Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika (1960), Matica srpska Matica hrvatska, Novi Sad Zagreb Radovanovi, Milorad (1979), Sociolingvistika, Biblioteka XX vek, BIGZ, Beograd Radovanovi, Milorad (2004), Planiranje jezika i drugi spisi, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi Sad Radovanovi, Milorad (1997), Spisi iz kontekstualne lingvistike, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia Sremski Karlovci Novi Sad
34
Raji, Ljubia (1983), Teorijske osnove planiranja jezika, u: Jezik u savremenoj komunikaciji, Centar za marksizam Univerziteta u Beogradu, Beograd Toovi, Branko (2010), Konvergentne i divergentne standardoloke interakcije, u: Branko Toovi, Arno Wonisch (ur) Srpski pogledi na odnose izmeu srpskog, hrvatskog i bonjakog jezika, Knjiga I/1, Grac, str . 109-137 . kiljan, Dubravko (1988), Jezina politika, Naprijed, Zagreb kiljan, Dubravko (1990), Dubinska pitanja jezine politike, u: Jezika politika i planiranje jezika u Jugoslaviji, ur . Vera Vasi, Institut za junoslovenske jezike Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, Novi Sad ipka, Milan (2006), Jezik i politika . Sociolingvistike analize, Beogradska knjiga, Beograd Wright, Sue (2004), Language Policy and Language Planning: From Nationalism to Globalisation, Pelgrave Macmillan, New York
35
UDK: 811 .163 .4*3'374 .81 811 .163 .4*3'26 811 .163 .4*3'272
Emira Meanovi-Mea: Rjenici bosanskoga jezika

U skorije vrijeme pojavila su se dva jednotomna rjenika bosanskoga jezika: Rjenik bosanskog jezika iji je izdava Institut za jezik Sarajevo (2007) i Rjenik bosanskoga jezika autora S . Halilovia, I . Palia i A . ehovi (2010) . Ovaj rad prati nekoliko pojava koje su bile predmet panje bosanskohercegovake lingvistike javnosti i usporeuje njihova rjeenja ponuena u ova dva rjenika . Usporeeni su akcenatski likovi pojedinih rijei, likovi rijei vezanih za pojedine alternacije, zatim su posmatrane neke morfoloke i tvorbene karakteristike rijei kao npr . imenice sa razliitim zavrecima i dvorodne imenice, glagoli na -irati, -ovati i -isati, pridjevi koji se zavravaju na -ijski i -ioni itd ., te je praen odnos spram leksikih sinonima i razmatrano jo poneko aktualno pitanje iz savremene bosanskohercegovake jezike zbilje . Kljune rijei: bosanski jezik, standardnojezika norma, alternacije, akcent, imenice, pridjevi, glagoli, leksiki dubleti . Bosnian Language Dictionaries Two one-volume dictionaries of Bosnian language have appeared recently: Bosnian Language Dictionary, published by the Institute of Language Sarajevo (2007) and Bosnian Language Dictionary by the authors S . Halilovic, I . Palic and A . Sehovic (2010) . This paper follows several phenomena which have been the subject of attention of Bosnian and Herzegovinian linguistic publicity and compares their solutions offered in these two dictionaries . We compare the accent forms of particular words, the word forms in connection with particular alternations, then we observe some morphological and formational characteristics of words, as e .g . the nouns with different endings and two-gender nouns, the verbs ending in -irati, -ovati and -isati, the adjectives ending in -ijski and -ioni, etc . Furthermore, we observe the relation to the lexical synonyms and we consider a few more contemporary issues in modern Bosnian and Herzegovinian linguistic reality . Key words: the Bosnian language, standard language norm, alternations, accent, nouns, adjectives, verbs, lexical doublets . 1. Godine 2007 . Institut za jezik u Sarajevu objavio je veliki jednotomni rjenik pod nazivom Rjenik bosanskog jezika . Njegovi autori su zaposlenici Instituta za jezik a rukovodilac ovoga projekta i urednik Rjenika je direktor Instituta prof . dr . Ibrahim e-
36
di . U Predgovoru je istaknuta posebna i karakteristina osobina bosanskog jezika a to je prisustvo velikoga broja dvostrukosti i viestrukosti, u emu se i ogleda bogatstvo i prepoznatljivost bosanskog jezika . Stoga se, istiu autori, i predstavila standardnojezika norma koja je naslonjena na sadanju jeziku praksu i koja u velikoj mjeri daje mogunost slobodnog izbora jezikih sredstava u upotrebi te e Rjenik prihvatiti oni korisnici koji bosanski jezik prihvataju kao svoj iako zbog politike mnogi u Bosni i Hercegovini smatraju da je njihov neki drugi jezik iako se u meusobnoj komunikaciji svi sasvim dobro sporazumijevaju (RBJ /2007/: Predgovor) . Tri godine nakon pojavljivanja ovog rjenika i Filozofski fakultet u Sarajevu izdaje veliki jednotomni Rjenik bosanskoga jezika iji su autori saradnici Filozofskog fakulteta: prof . dr . Senahid Halilovi, prof . dr . Ismail Pali i doc . dr . Amela ehovi . Norma bosanskog jezika konano je uobliena, naznaavaju autori u Predgovoru, i to zahvaljujui: Pravopisu bosanskoga jezika (S . Halilovi 1996), Gramatici bosanskoga jezika (D . Jahi, S . Halilovi, I . Pali 2000) i Rjeniku bosanskoga jezika (S . Halilovi, I . Pali, A . ehovi 2010) . Time je, dakle, naznaena i osnovna orijentacija Rjenika bosanskoga jezika, odreena i utvrena ve ranije . itaocima i korisnicima ovih rjenika ponuena su razliita rjeenja i vrednovanja pojedinih pojava u bosanskom jeziku . Zbog toga emo usporediti odnos ovih rjenika prema, nama interesantnim, pojavama koje moda pobuuju panju i zavreuju da budu izdvojene u ovom radu . Na poetku valja istai da Rjenik bosanskog jezika (2007) nema uvoda, niti kakvih uputa za njegovo koritenje, te se itaoci moraju oslanjati na svoje iskustvo i zasigurno je potrebno malo vie vremena za tumaenje pojava, usporeujui ih sa slinim rjeenjima datim u ovom rjeniku . Naprimjer, negdje su dubleti oznaeni kosom crtom u jednoj odrednici (korienje / koritenje, RBJ /2007/:311), no obrnutoga poretka nema, dakle, ne navodi se posebna odrednica koritenje / korienje . Ili se uz jednu odredniku rije odmah iza gramatikoga bloka navede drugi ravnopravni lik (opi opti, RBJ /2007/:542), i isto kao i u prethodnom sluaju, nema odrednice sa obrnutim poretkom . Negdje se pak navode obje odrednice napose, recimo obaveza i na posljednjem mjestu upisano obveza, dok se uz obveza nalazi samo iza gramatikoga bloka upisano obaveza (RBJ /2007/:506, 514) .1 Rjenik bosanskoga jezika (2010) ima jasne i precizne upute o koritenju knjige, pojanjen pristup fonolokim, tvorbenim ili leksikim dubletima koji su podjednako stabilizirani, zatim dubletima koji nisu podjednako stabilizirani, nego se jednom od njih daje prednost, ili dubletu koji nije prihvatljiv u bosanskom jeziku itd ., pa je umnogome olakano njegovo koritenje2 . 2. Fonoloke razlike. Posmatrat emo nekoliko primjera sa vokalskim alternacijama a/o, a/e, a/u, o/e, nepostojanim a, grupama eu-/ev-, au-/av-, konsonantskom alternacijom z/s, redukcijom suglasnika, glasom h i sekvencama op-/opt-, -t-/-- . 2.1. Odnos vokala a/o. Primjeri u kojima se javlja alternacija a/o kao npr . taka / toka, taan / toan, tano / tono, tanost / tonost nisu podjednako vrednovani u naim rjenicima . RBJ (2007) navodi primjere sa a i uz njih sa o, s napomenom da je rjee:
1 Svaki sluaj u kojem se uz bilo koju rije biljei i drugi lik, bilo odvojen kosom crtom, bilo upisan odmah iza gramatikoga bloka ili pak u okviru pojanjenja znaenja, autorica ovog rada tumai dubletima . 2 Stoga je izlino navoditi uz primjere nain njihovog obiljeavanja u ovom rjeniku, konstatirat emo samo njihovo normativno odreenje .
37
toka, toan, tokica, tonost (1120)3, a uz prilog tano nema tono (1120); RBJ (2010) prihvata samo taan, taka, takica, tano, tanost, takast (1312, 1335) . 2.2. Odnos vokala a/e 2 .2 .1 . Jednak pristup primjerima sa alternacijom a/e jamstvo / jemstvo, jamiti / jemiti, jamac / jemac, jamevina / jemevina, jamstveni / jemstveni imaju oba rjenika: svi ovi primjeri upisani su u RBJ (2010) i imaju jednak status (456, 468, 469); u RBJ (2007) takoer su dubleti jamstvo / jemsvo, jamac i jemac4, uz jamiti i jamevina nema primjera sa e, niti posebne odrednice sa odrednikim rijeima jemiti i jemevina, no sudei po primjerima jamstvo i jemstvo, jamac i jemac, oigledno je da bi trebao biti isti stav i prema ovim primjerima (256, 262, 263) . 2 .2 .2 . Ovakav pristup ostaje isti i kod primjera gdje su aktualan / aktuelan5, aktualizirati / aktuelizirati6, vizualan / vizuelan, virtualan / virtuelan7 navedeni kao dubleti u RBJ (2007:5, 1217, 1220), kao i u RBJ (2010) gdje nalazimo i vie primjera navedenih (11, 1436, 1440) . 2.3. Odnos vokala a/u. Alternaciju a/u u primjerima sa prefiksom sa-/su- koji su jednako prihvaeni u oba rjenika nalazimo u primjerima: saputnik / suputnik (RBJ /2007/8:1017, 1089; RBJ /2010/:1175, 1268), sapatnik / supatnik (RBJ /2007/:1017, 1089; RBJ /2010/:1175, 1268), saradnik / suradnik (RBJ /2007/:1018, 1089; RBJ /2010/:1176, 1269), saradnja / suradnja (RBJ /2007/:1018, 1089; RBJ /2010/:1176, 1269), saraivati / suraivati (RBJ /2007/:1018, 1089; RBJ /2010/:1176, 1269), saplemenik / suplemenik (RBJ /2007/:1017, 1089), saosjeanje / suosjeanje (RBJ /2007/:1017; RBJ /2010/:1175, 1268), saglasje / suglasje (RBJ /2007/:1010, 1085; RBJ /2010/:1167, 1265), savremen / suvremen (RBJ /2007/:1020, 1091; RBJ /2010/:1180, 1272), savremenik / suvremenik (RBJ /2007/:1020, 1091; RBJ /2010/:1180, 1272), saborac / suborac (RBJ /2007/:1008; RBJ /2010/:1165, 1263) . RBJ (2007) uz pojedine primjere sa a daje i primjere sa u, ali kada se posebno navode ti primjeri (kao posebna odrednica), onda uz njih stoji i primjer sa a sa skraenicom ob . u znaenju obino, npr .: saglasan suglasan, suglasan ob . saglasan; saglasno suglasno, suglasno ob . saglasno; saglasnost suglasnost, suglasnost ob . saglasnost; sagovornik sugovornik, sugovornik ob . sagovornik (1010, 1085) . Svi ovi primjeri u RBJ (2010) isto su vrednovani kao i prethodni, dakle, to su ravnopravni dubleti (1167, 1265) . Dalje, RBJ (2007) biljei gl . saglasiti (se) bez lika sa u, no uvodi posebnu odrednicu suglasiti (se) sa napomenom o obinijem saglasiti (se) (1010, 1085) . Kao dublet nalazimo gl . saglasiti / suglasiti u RBJ (2010:1167, 1265) . U RBJ (2010) nalazimo, dakle, sve ove primjere s jednakim statusom, no uz primjere saposjednik i saosniva stoji v . (vidi) suposjednik i v . suosniva, to znai da ovi dubleti nisu podjednako stabilizirani, prednost se daje primjerima sa u, ali se prihvataju i primjeri sa a (1175, 1268) . RBJ (2007) uz saosniva navodi i suosniva, ali kada navodi
nema posebno upisnih likova sa o (kao posebne odrednice) . su zasebne odrednice, s tim da uz jamstvo nema informacija o jemstvo, ali se navodi ta odrednica i uz nju stoji jemstvo jamstvo; uz jamac stoji i jemac, uz jemac stoji i jamac . 5 Postoje zasebne odrednice, sa drugim likovima . 6 Dubleti su oznaeni kosom crtom ovim poretkom, obrnutoga poretka nema . 7 Oba su para kosim crtama ovim redom upisana, bez obrnutoga poretka . 8 Primjeri iz ove skupine navode se tako da je uz primjere sa a upisan primjer sa u iza gramatikoga bloka ili znaenja, a kada se uvodi odrednica sa u, ona je dvolana, tj . sa kosom crtom izmeu dubleta .
4 Ovo 3 Ali
38
obrnutim redom, uz suosniva nema informacije o liku saosniva (1017, 1088); imenicu saposjednik ili suposjednik nema ovaj rjenik . 2.4. Odnos vokala o/e. Zbirni brojevi upisani u RBJ (2007) etvero, petero, desetero (sa e) (72, 615, 91) nemaju lik etvoro, petoro, desetoro; obrnuto, brojne imenice etvorica, petorica, desetorica (sa o) imaju samo ovaj lik (72, 616, 92) i oita je tendencija da se zbirni brojevi biljee sa -ero, imenice sa -oro . No, pojavit e se i sporadini dubleti sedmero / sedmoro, sedmerica / sedmorica (RBJ /2007/:1022) . S druge strane, i kada su u pitanju zbirni brojevi i brojne imenice, paralelnu upotrebu biljei RBJ (2010): i etvero i etvoro, i etverica i etvorica, i petero i petoro, i peterica i petorica, i tako dalje, bez uoenih promjena u osnovnom principu (136, 137, 136, 137, 894, 895, 1290, 1183, 1182, 1183) . 2.5. Nepostojano a 2 .5 .1 . Grupa oba-/ob- . Obaveza i obveza, obavezan i obvezan, obaveznica i obveznica, obaveznik i obveznik, obavezno i obvezno, obavezati i obvezati9 jednako su tretirani primjeri i sa nepostojanim a i bez njega u RBJ (2007:506, 514), bez ikakve napomene o obinijem ili eem liku . RBJ (2010) nije prihvatio primjere bez a u sljedeim sluajevima: obaveza, obavezan, obavezno, obavezati (se) (782, 791), ali samo bez a prihvata: obveznica i obveznik (791) . 2 .5 .2 . Grupe -kt, -nt . Finalne skupine -kt, -nt u rijeima stranoga porijekla mogu se pojaviti i sa a i bez njega kod imenica m . r . u RBJ (2007), npr .: afek(a)t, akcen(a)t, dijalek(a)t, dokumen(a)t, efek(a)t, elemen(a)t, objek(a)t, procen(a)t, projek(a)t, subjek(a) t, talen(a)t10 (2, 3, 96, 110, 133, 138, 509, 893, 905, 1083, 1122) . Oba su lika prihvaena, ali se prednost daje primjerima bez a u RBJ (2010) kada se radi o primjerima: akcent u odnosu na akcenat, dijalekt : dijalekat, efekt : efekat, element : elemenat, objekt : objekat, procent : procenat, projekt : projekat, subjekt : subjekat (9, 258, 267, 785, 1058, 1065, 1262), a primjeri afekt, dokument i talent nemaju pribiljeen lik sa a (5, 210, 1315) . 2.6. Grupe eu-/ev- i au-/av-. Diftonge stranoga porijekla eu i au RJB (2007) preuzeo je i u izvornom obliku i sa izvrenim procesom monoftongizacije i labijalizacije, pa nalazimo i Europa i Evropa, ali s napomenom da je rjee Europa (141, 142) (i naziv kontinenta i mitoloko tumaenje), pridjev evropski i imenice Evropejac i Evropljanin samo u ovom liku (142); ovaj rjenik prihvata i dublet august / avgust (18) . Za RBJ (2010) prihvatljivo je samo Evropa (tumaenje geografskog i astrolokoga pojma), evropski, Evropljanin, Evropejac (276, 277, 278), ali i samo august, ne i avgust (35, 38) . 2.7. Odnos konsonanata z/s. RBJ (2007) uz sonant u rijeima kosmiki / kozmiki, kosmodrom / kozmodrom, kosmologija / kozmologija, kosmonaut / kozmonaut, kosmopolitizam / kozmopolitizam11 prihvata biljeenje i s i z (312), imenicu lat . porijekla biljei samo sa s konsultacija (305), s druge strane, samo likove Perzija, Perzijanac, perzijski (614) . Isti vrijednosni sud o prvim primjerima iznosi i RBJ (2010), dakle, jednaki dubleti su kosmiki i kozmiki, kosmodrom i kozmodrom itd . (539, 544); dubleti su, ali se prednost daje primjerima sa s u odnosu na primjere sa z u sl . sluajevima: konsultacija (konzultacija), konsultant (konzultant), konsultirati (konzultirati) (530, 532), i na kraju, jednako kao i u RBJ (2007), samo primjeri Perzija, Perzijanac, perzijanski, perzijski (RBJ /2010/:893) .
9 Svaka 10 Na
odrednica je posebno upisana i uz svaku je upisan i drugi lik . ovaj su nain primjeri i upisani u RBJ (2007) . 11 Primjeri su ubiljeeni sa kosom crtom ovim poretkom . Obrnutog reda nema (sa drugim likom na prvom mjestu) .
39
2.8. Redukcija suglasnika. Suglasnike skupine -dbr- i -br- u rijeima odbrana : obrana nai e se u RBJ (2007), s napomenom o eoj odbrani negoli obrani12, ali gl . se biljei samo sa skupinom -dbr-: odbraniti (se)13 (512, 518) . Grupa -br- u ovim sluajevima nije prihvaena u RBJ (2010), samo je odbrana i odbraniti (789, 796) . 2.9. Glas h. Primjere lahko / lako, lahak / lak, lahkoa / lakoa, lahkomislen / lakomislen, lahkouman / lakouman, lahkovjeran / lakovjeran, lahnuti / laknuti14 RBJ (2007) nudi kao dublete, bez ikakve napomene o nekoj razlici u frekvenciji ili obinijem liku . Za razliku od ovoga pristupa, RBJ (2010) primjere lak, lako, lakoa, lakomislen, lakouman, lakovjeran, laknuti (580, 581, 582) vee za upotrebu u razgovoru (uz njih stoji razg .) . Oba rjenika pridjev lagahan i prilog lagahno proglaavaju dubletima sa lagan i lagano (RBJ /2007/:336; RBJ /2010/:580) . I mehak i mek, i mehko i meko15 nudi RBJ (2007:370, 371); na isti nain kao u prethodnim primjerima RBJ (2010) posmatra i ove primjere: mek, meko, mekoa, mekoutan, mekost, mekota (640, 641) imaju upotrebnu etiketu razgovorno . Uz mahana stoji da je obinije mana u RBJ (2007:358)16, dok je u RBJ (2010) opet mana vezana za razgovor (619, 626) . Jednake stavove imaju rjenici kada je rije o orijentalizmu mahrama, koji se javlja i u liku marama (RBJ /2007/:35917; RBJ /2010/:620, 629) . 2.10. Grupe op-/opt- i -t-/-I u ovim sluajevima RBJ (2007) nudi dvostrukosti tipa opi / opti, opina / optina, opinski / optinski, opiti / optiti (542)18, zatim uope / uopte, uopen / uopten, uopeno / uopteno, uopenost / uoptenost, uopiti / uoptiti (1178, 1179)19 . Nasuprot tome, RBJ (2010) ne prihvata kao dublete opti, optina, optinski, optinstvo, optiti, uopte, uopteno, uoptiti (828, 835, 1385), no samo je optinar (optinarka) sa upotrebnim etiketama razg . pejor . (835) . Primjetan je isti stav naih rjenika kada se radi o refleksima jotovane sekvence -stu paralelizmima tipa korienje / koritenje (RBJ /2007/:31120; RBJ /2010/:537) i ovlaten / ovlaen (RBJ /2007/:569; RBJ /2010/:862), zatim prihvatanju samo sekvence -t-: puten (RBJ /2007/:949; RBJ /2010/:1094), putenica (RBJ /2007/:949; RBJ /2010/:1095); dublet je i uvrten / uvren u RBJ (2007:1199), samo s obrnutim poretkom nalazimo isti dublet u RBJ (2010:1409) (uvren / uvrten) . Glagolsku imenicu od gl . ovlastiti RBJ (2007) biljei kao dublet ovlatenje / ovlaenje (569) . RBJ (2010) uz gl . ovlastiti ne donosi gl . imenicu, nego je to posebna odrednica (dakle, sa drugim znaenjem, prav .) ovlatenje (ovlaenje), s tim da je prihvaen i jedan i drugi lik, no prednost je na strani prvog (862); na isti nain je vrednovan i primjer ovlatenik (ovlaenik) (862) . 2.11. Akcent. U Predgovoru RBJ (2007) odreen je stav prema posuenicama koje se u jezikoj praksi javljaju i sa silaznim akcentom na unutranjim slogovima: Iako su ti akcenti ovjereni u praksi, u ovom rjeniku nisu biljeeni i postupljeno je prema do sada u nauci prihvaenim pravilima biljeenja akcenata . Tako se biljee samo primjeri
12 Obje 13 Uz
odrednice su ubiljeene posebno, a biljei se i drugi lik . ovaj primjer nema upisan drugi lik, niti ima posebne odrednice sa skupinom -br- . 14 Ovi primjeri su odvojeni kosom crtom uz prvi dublet, obrnutoga poretka nema . 15 Ovi su primjeri uneseni napose, i uz svaki ima upisan i drugi dublet . 16 Nema posebne odrednice mana . 17 Obje odrednice su unesene, i uz svaku stoji upisan i drugi lik . 18 Uz odrednike rijei sa sekvencom op- stoji lik sa opt-, ali nema posebnih odrednica sa sekvencom opt- . 19 U ovom sluaju kosim crtama su odvojeni dubleti ovim poretkom, no obrnutog reda nema . 20 Kosom crtom odvojeni su dubleti navedeni ovim redom bez obrnutog navoenja .
40
kao akumltor, okptor, radjtor, telvzija i televzija (RBJ /2007/:5, 535, 953, 1128) ili inteligntan, komndant, dirgent, asstent (RBJ /2007/:218, 297, 99, 16) . No, u RBJ (2010) nalazimo ovakve odrednike rijei i sa dubletom koji ima silazni akcent izvan prvog sloga: akumltor (akumultor), audcija (audcija), enciklopdija (enciklopdija), okptor (okuptor), radjtor (radijtor), telvzija (televzija), genrtor (genertor), te u Gmn . izztk / izuztk (11, 35, 269, 821, 1099, 1323, 309, 446) ili inteligntan (inteligntan), komndant (komandnt), dirgent (dirignt), asstent (asistnt), prodcent (producnt), labrant (labornt), diltant (diletnt) (394, 520, 188, 31, 1060, 579, 184) . 3. Morfoloke razlike. Sagledat emo odnos ovih rjenika prema nekim imenicama sa razliitim zavretkom i dvorodnim imenicama, pridjevima na -ioni i -ijski, te glagolima na -irati, -ovati i -isati . 3.1. Imenice sa sufiksima -telj i -l(a)c preteno su podjednako tretirane u naim rjenicima, pa su u RBJ (2007) imenice sa ovim sufiksima mahom dubleti: gledalac i gledatelj (166, 167)21, slualac i sluatelj (1045)22, italac i itatelj (74)23, varilac i varitelj (1207)24, mislilac i mislitelj (380)25, podnosilac i podnositelj (661)26 . U RBJ (2010) dubleti su: gledalac i gledatelj (317), slualac i sluatelj (1215), italac i itatelj (141), podnosilac i podnositelj (924); u znaenju odrednice varilac na posljednjem mjestu nalazi se upisano i varitelj (1422), ali zasebne odrednice varitelj nema, dok se mislitelj ne spominje ni kao posebna odrednica, niti uz mislilac (656) . 3 .1 .1 . Posuenice koje se zavravaju na -ist i -t mogu se javiti i sa a na kraju, te su tako prihvaene u oba rjenika: ateist(a) (RBJ /2007/27:17; RBJ /2010/:33), asket(a) (RBJ /2007/:16; RBJ /2010/:319), arhitekt(a) (RBJ /2007/:14; RBJ /2010/:289), diplomat(a) (RBJ /2007/:98; RBJ /2010/:187), komunist(a) (RBJ /2007/:301; RBJ /2010/:525), telegrafist(a) (RBJ /2007/:1128; RBJ /2010/:1322) . RBJ (2010) ima isti stav i prema primjeru estet(a) (274), dok RBJ (2007) u ovom sluaju biljei samo lik sa a esteta (141) . 3 .1 .2 . Imenicu kvalitet samo u m . r . donosi RBJ (2007:333); RBJ (2010:576) ovdje tolerira mogunost pojave i lika u m . r . i lika u . r . Tako opet RBJ (2007) ima samo imenicu osnova ( . r .) (558), a RBJ (2010) i osnov i osnova koji jednako funkcioniraju (845), s tim da se uz osnovu veu i dodatna znaenja (lingv ., mat . i znaenje niti pree u koje se utkiva potka) . Oba rjenika imaju imenice arhiv i arhiva sa gotovo jednakim znaenjima: arhiv je ustanova, mjesto ili prostorija gdje se uvaju stari spisi i dokumenti (RBJ /2007/:14; RBJ /2010/:28) i zbirka starih spisa i dokumenata koji imaju naunu vrijednost (RBJ /2010/:28); arhiva oznaava razne spise, tekstove i dokumente koje neko skuplja i uva, arhivsku grau, te odjel (slubu) u nekoj organizaciji koji se bavi uvanjem dokumenata (RBJ /2007/:14; RBJ /2010/:28) . Uz imenicu akt RBJ (2010) navodi samo mnoinu u m . r .
imenice navedene su posebno i uz svaku stoji odmah iza gramatikoga bloka drugi lik . imenicu slualac iza gramatikoga bloka navodi se imenica sluatelj, pa tek opis znaenja, a uz sluatelj upisan je samo lik slualac . 23 Kosom crtom ovim poretkom odvojeni su dubleti . Obrnutog reda nema . 24 Kosom crtom ovim poretkom odvojeni su dubleti bez obrnutog reda . 25 Isti je nain navoenja dubleta kao u prethodna dva sluaja . 26 Uz podnosilac iza gramatikoga bloka upisano je podnositelj, zatim je dat opis znaenja; uz podnositelj stoji samo podnosilac . 27 Na ovaj nain su prikazani svi dubleti koji slijede, dakle, sa a u zagradi, osim primjera asket / asketa koji je upisan sa kosom crtom .
22 Uz 21 Obje
41
akti i dugu mnoinu aktovi (11); RBJ (2007) nudi tri mnoinska lika: akti (m . r .) / akta (s . r .) i aktovi (4) . 3.2. U RBJ (2010) dubletni su i pridjevi za zavrecima -ijski i -ioni izvedeni od imenica stranoga porijekla na -cija: organizacijski (organizacioni), informacijski (informacioni), distribucijski (distribucioni), artikulacijski (artikulacioni), dezinfekcijski (dezinfekcioni), investicijski (investicioni), okupacijski (okupacioni), opozicijski (opozicioni) (837, 389, 192, 30, 179, 397, 821, 832) . Isti status dubleta ovakvi pridjevi imaju i u RBJ (2007): distribucijski / distribucioni, artikulacijski / artikulacioni, dezinfekcijski / dezinfekcioni, opozicijski / opozicioni28 (102, 15, 93, 547), informacijski i informacioni, investicijski i investicioni29 (214, 220), okupacijski i okupacioni30 (535), organizacijski i organizacioni31 (552) . 3.3. Glagoli na -ovati, -isati i -irati podjednako su prihvaeni u oba rjenika, dakle, niti jednom liku ne daje se prednost, nego su to dubletne forme: apelirati i apelovati (RBJ /2007/32:12; RBJ /2010/:24), atakirati i atakovati (RBJ /2007/:17; RBJ /2010/:33), bagatelisati i bagatelizirati (RBJ /2007/:23; RBJ /2010/:42), dezinficirati i dezinfikovati (RBJ /2007/:94; RBJ /2010/:179), emitirati i emitovati (RBJ /2007/:139; RBJ /2010/:269), funkcionirati i funkcionisati (RBJ /2007/:155; RBJ /2010/:299/300), generalizirati i generalizovati (RBJ /2007/:162; RBJ /2010/:308), generirati i generisati (RBJ /2007/:162; RBJ /2010/:309), intervenirati i intervenisati (RBJ /2007/:219; RBJ /2010/:396), komentarisati i komentirati (RBJ /2007/:298; RBJ /2010/:521), komplicirati i komplikovati (RBJ /2007/:300; RBJ /2010/:524), operirati i operisati (RBJ /2007/:543; RBJ /2010/:829) itd . 4. Izdvojit emo nekoliko leksikih parova ija upotreba zavreuje panju u naem jeziku: uvjet i uslov, ostrvo i otok, sigurnost i bezbjednost, zrak i vazduh, odgoj i vaspitanje, obitelj i porodica . I uslov i uvjet u oba rjenika predstavljeni su kao leksiki dubleti (RBJ /2007/:1187, 119733; RBJ /2010/:1395, 1408), ostrvo i otok takoer (RBJ /2007/:560, 56534; RBJ /2010/:847, 855) . U RBJ (2007) kao sinonimi posmatraju se rijei sigurnost i bezbjednost (1028, 32)35; u RBJ (2010) uz odredniku rije sigurnost, tj . uz njeno znaenje, ne navodi se, kako je to uobiajeno kada neka rije ima sinonim, bezbjednost, niti je ima kao samostalne odrednice . Zrak i vazduh su opet dubleti u RBJ (2007:1300, 120936), no za RBJ (2010:1424, 1530) vazduh nije prihvatljiv u bosanskom jeziku . Isto tako, za isti rjenik nije prihvatljivo ni vaspitanje uz standardizirano odgoj (RBJ /2010/:1423, 797), a da je obinije odgoj od vaspitanje navedeno je u RBJ (2007:1208, 518/51937) . Na isti nain
su primjeri na ovaj nain obiljeeni u RBJ (2007) . Uz prvi lan na posljednjem mjestu nalazi se upisan drugi lik, a uz drugi lan dubleta iza gramatikoga bloka upisan je samo prvi lan . 30 Ovaj primjer uz prvi lan ima iza gramatikoga bloka naveden samo drugi lan, a uz drugi lan ne biljei se nikako prvi lan . 31 Samo je prvi lan ubiljeen i uz njega iza gramatikoga bloka slijedi drugi lan, pa znaenje, ali uope nije posebno naveden drugi lan . 32 Svi ovdje navedeni parovi uneseni su sa kosom crtom izmeu lanova . 33 Uz uslov stoji samo uvjet iza gramatikoga bloka, a uz uvjet prvo stoji uslov, pa tek opis znaenja . 34 Kada se navodi ostrvo, poslije gramatikoga bloka upisano je otok, zatim opis znaenja, a kada se navodi otok, iza opisa znaenja, na posljednjem mjesto pribiljeeno je i ostrvo . 35 Bezbjednost se navodi poslije opisa znaenja (iza ega slijedi i uvjerenost, pouzdanje); kada je to samostalna odrednica, precizno se odreuje da su te rijei sinonimi: bezbjednost sinonim: sigurnost . 36 Obje rijei upisane su samostalno i uz obje na prvom mjestu stoji drugi lan . 37 Uz vaspitanje je upisano ob . odgoj, odajanje, dok uz odgoj nema pribiljeenog sinonima vaspitanje .
29 28 Ovi
42
posmatra se i sljedei par u RBJ (2007): obinije je porodica negoli obitelj (509, 71838) . Obitelj i porodica su leksiki dubleti kada je u pitanju znaenje oznaeno etiketom sociol . znaenje osnovne, temeljne drutvene jedinice (elije drutva) sainjene od najbliih srodnika koji ive zajedno (roditelji i njihova djeca) (RBJ /2010/:784, 964); ovo je ujedno i jedino opisano znaenje uz obitelj, dok porodica ima mnogo ire znaenje . 5. Iz ovih izdvojenih primjera primjeuje se da je RBJ (2007) zaista ostavio veliki broj dubleta i ostavio mogunost izbora tih likova korisnicima bosanskog jezika . Uz pojedine pak primjere daje se podatak o obinijem ili eem liku (npr . rjee je toka, toan, tonost, rjee je i Europa, obinije je saglasan, saglasno, saglasnost, odgoj, porodica itd .), no nikada se ne izrie strog sud o nestandardiziranim likovima, niti se odreeni likovi odbacuju kao neprihvatljivi u bosanskom jeziku . I RBJ (2010) ima ponuene viestrukosti, ali ne u tolikoj mjeri koliko to nudi RBJ (2007); u pojedinim primjerima jasno je iskazano opredjeljenje za standardizirane likove i likove koji nisu standardizirani u bosanskom jeziku (kao npr . toka, tono, tonost, Europa, avgust, obrana, opti, optina, uopte, optiti, talenat, dokumenat, afekat, bezbjednost, vazduh, vaspitanje) ili likove kojima se daje prednost u odnosu na isto tako standardiziran lik (akcent u odnosu na akcenat, dijalekt : dijalekat, element : elemenat itd ., konsultacija u odnosu na konzulataciju, konsultirati : konzultirati itd .) . Primjetni su i primjeri koje RBJ (2010) posmatra kao dublete, a RBJ (2007) ima samo pojedine likove (npr . dubleti su etvero i etvoro, etverica i etvorica, ili estet i esteta, kvalitet i kvaliteta, osnov i osnova u RBJ /2010/, a RBJ /2007/ se u ovim sluajevima opredijelio za etvero i etvorica, petero i petorica, esteta, kvalitet i osnova) . Naravno, javljaju se i sluajevi kada se oba rjenika podudaraju u stavovima (jamstvo / jemstvo, jamac / jemac, jamevina / jemevina; aktualan / aktuelan, virtualan / virtuelan; saputnik / suputnik, saradnik / suradnik, saradnja / suradnja, savremen / suvremen; Perzija, Perzijanac, perzijski; koritenje / korienje, ovlaten / ovlaen; dubleti imenica sa sufiksima -l/a/c i -telj kao npr . gledalac i gledatelj, slualac i sluatelj i sl ., te imenice sa zavrecima -t i -ta, -ist i -ista: ateist i ateista, asket i asketa i sl ., pridjevi sa zavrecima -ioni i -ijski: informacioni i informacijski, distribucioni i distribucijski itd ., glagoli na -ovati, -isati i -irati: apelirati i apelovati, lektorisati i lektorirati itd ., leksiki dubleti tipa uslov i uvjet, ostrvo i otok) . Gledajui posmatrane primjere na ovim nivoima, moe se zakljuiti da RBJ (2007) zagovara blagu jeziku normu, elastiniju i labaviju normu negoli je norma predstavljena u RBJ (2010), sa vie dubleta, dok RBJ (2010) slijedi ve utvrenu normu koja ima nezaobilazne viestrukosti kojima bosanski jezik obiluje, ali i jasne stavove prema pojedinim primjerima koji nisu svojstveni bosanskom standardnom jeziku, te se daje prednost drugom liku ili se pak takav primjer smatra nestandardiziranim u bosanskom jeziku .
38 Ovdje
je, meutim, u odrednici porodica upisano i obitelj .
43
Izvori
RBJ (2007) Rjenik bosanskog jezika, ur . I . edi, Institut za jezik u Sarajevu RBJ (2010) Rjenik bosanskoga jezika, S . Halilovi, I . Pali, A . ehovi, Filozofski fakultet u Sarajevu
Literatura
Babi, S ., D . Brozovi, I . kari, S . Teak (2007), Glasovi i oblici hrvatskoga knjievnoga jezika, Nakladni zavod Globus, Zagreb Bari, E . i dr . (1997), Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb edi, I . (2001), Osnovi gramatike bosanskog jezika, Institut za jezik, Sarajevo Halilovi, S . (1996), Pravopis bosanskoga jezika, Preporod, Sarajevo Jahi, D ., S . Halilovi, I . Pali (2000), Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica Sili, J ., I . Pranjkovi (2005), Gramatika hrvatskoga jezika (za gimnazije i visoka uilita), kolska knjiga, Zagreb Stevanovi, M . (1964), Savremeni srpskohrvatski jezik I, Nauno delo, Beograd Teak, S ., S . Babi (2005), Gramatika hrvatskoga jezika (prirunik za osnovno jezino obrazovanje), kolska knjiga, Zagreb
45
UDK : 811 .163 .4*3'26 811 .163 .4*3'272
Svein Monnesland: Dvadeset godina bosanskog jezika

Iako bosanski jezik, prema nekim definicijama, ima stogodinju tradiciju, ipak moemo rei da on slavi svoju dvadesetu godinjicu ove godine, u modernom smislu te rijei . Prije dvadeset godina, 1991 . godine, pojavile su se dvije vane knjige, Jezik bosanskih Muslimana autora Devada Jahia i Bosanski jezik autora Senahida Halilovia . Iako je slubeno po zakonu utvren termin bosanski jezik malo kasnije, 1993 . godine, ove dvije knjige oznaile su poetak jedne nove ere u lingvistikoj historiji Bosne i Hercegovine, kako za domau javnost tako i za slaviste u svijetu . U toku tih dvadeset godina bosanski jezik je proao kroz nekoliko faza, jednim dijelom zbog politikih deavanja u zemlji, a drugim dijelom zbog jezike politike koju su usvojila druga dva konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine . Ovaj rad ima za cilj napraviti jedan historijski presjek razvoja u posljednjih dvadeset godina i govoriti o sadanjoj sociolingvistikoj situaciji . Kljune rijei: bosanski jezik, standardni jezik . Twenty Years of Bosnian Language Although the Bosnian language, according to some definitions, has a centenary tradition, we nevertheless may say that it celebrates, in a modern sense, its twentieth anniversary this year . Twenty years ago, in 1991, two important books appeared, Jezik bosanskih Muslimana by Devad Jahi and Bosanski jezik by Senahid Halilovi . Although the term Bosnian was established as official, in the law, only later, in 1993, the two books indicated at the time the beginning of a new era in the linguistic history of Bosnia and Herzegovina, both for the domestic public and for Slavists in the world . During these twenty years, the Bosnian language has passed through different stages, partly due to the political development in the country, partly due to the language politics adopted by the two other constituent nations in Bosnia-Herzegovina . The paper will try to make a historical overview of the development during these twenty years, and discuss the present-day sociolinguistic situation . Key words: the Bosnian language, standard language . Velika mi je ast da otvorim izlaganja na ovom zaista velianstvenom skupu . estitam organizatorima to su preduzeli toliki posao . A krajnje je vrijeme da se i u BiH organizira meunarodni slavistiki kongres .
46
Svein Mnnesland: Dvadeset godina bosanskog jezika
Mnogi se moda ude naslovu mog referata . Kako to, samo dvadeset godina bosanskog jezika? Zar nije bosanski jezik, a i sam naziv bosanski jezik, star vie stoljea? Slaem se, bosanski jezik ima vjekovnu tradiciju . Ali u savremenom smislu moemo ipak rei da bosanski jezik ove godine slavi dvadesetogodinjicu . Prije dvadeset godina, 1991 . godine, pojavile su se dvije knjige, Jahieva knjiga Jezik bosanskih Muslimana i Halilovieva knjiga Bosanski jezik . Ne samo za domau publiku ve i za naune krugove u svijetu spomenute dvije knjige oznaavale su poetak jednog novog poglavlja u historiji jezike stvarnosti u Bosni i Hercegovini . Pokuat u da odredim etape razvoja u toku ovih dvadeset godina . Pitanje je od kada se bosanski moe nazvati standardnim jezikom u modernom smislu . Da bi se jedan jezik mogao nazvati standardnim, nije dovoljno da slui kao jezik komunikacije, ak ni da se upotrebljava u knjievnim djelima . Standardni jezik treba biti kodificiran ili normiran, pomou pravopisa, rjenika, gramatika, terminologija, udbenika itd ., te mora biti priznat kao slubeni jezik na dravnom nivou . Standardni jezik je jezik administracije, kolstva itd . Standardni jezik ima nekoliko domena, kao naprimjer, pravnu domenu, vjersku, razne naune domene itd ., a za svaku domenu jedan standardni jezik treba da ima odreen registar, to jest opteprihvaenu terminologiju . Ali prvo se podsjetimo kakvo je bilo stanje prije izlaska spomenute dvije knjige . U slavistikom svijetu niko nije mislio na bosanski kao poseban jezik . Donekle je takozvani bosanskohercegovaki standardnojeziki izraz, ili bh . izraz, od poetka 70-ih godina, stekao status varijante unutar srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika . Institut za jezik pod vodstvom Milana ipke uloio je velike napore za ostvarenje bosanskohercegovake varijante na osnovu jezike tolerancije . Ali taj bh . izraz nije imao nekih specifinih bosanskih crta . Zato, u periodu prije 1991 . godine strani slavisti nisu bili svjesni jezikog bogatstva BiH . Isto je sigurno vailo i za mnoge domae slaviste, prije svega u Hrvatskoj i Srbiji . Poznata je injenica da rjenici koji su izdani u Hrvatskoj i Srbiji nisu obraali panju na bosansku jeziku stvarnost . Iako je srpskohrvatski bio jezik iji su govornici bili pripadnici tri vjere, samo se leksiko blago iz njih dvije nalo u rjenicima . Neki strani slavisti su moda mislili da je jezik u Bosni jednak Andrievom jeziku . Andrieva djela dodue imaju bosansku boju, zbog mnogobrojnih orijentalizama . I turcizmi kod Andria bili su tema slavistikih istraivanja . Jedina knjiga koja je sistematski bacila svjetlost na orijentalnu leksiku bio je rjenik Abdulaha kaljia iz 1966 . godine Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku . Tu je prikazana bogata orijentalna leksika . Znamo da je kalji imao politike probleme oko izdavanja knjige, nekima nije stalo do toga da srpskohrvatski ima toliki broj rijei orijentalnog porijekla, rijei koje dobrim dijelom nisu bile poznate u Hrvatskoj i Srbiji . Dugo je kaljieva knjiga bila jedina koja je davala uvid u jeziku varijantu koja nije jednaka srpskoj ili hrvatskoj . Meu stranim slavistima taj je rjenik ipak shvaen kao korisno sredstvo za itanje narodnih umotvorina, dijalekatskih studija itd . Nije shvaeno da barem dio te leksike pripada jednoj treoj varijanti srpskohrvatskog jezika . Tek je pojavom dvije spomenute knjige, Jahieve i Halilovieve, pojam bosanski jezik postao aktuelan . Ali to ne znai da je odmah postao standardni jezik . Taj put je bio mukotrpan .
47
Neki strani slavisti smatraju oigledno da su Bonjaci poetkom devedesetih godina izmislili novi jezik, kao naprimjer Robert Greenberg . U mnogim pogledima bosanski jezik devedesetih godina nastavak je prethodnog bh . izraza, samo sa dodatkom specifine leksike i pojedinih pravopisnih normi . Poetkom devedesetih Srbi i Hrvati u BiH prekinuli su bosanskohercegovaku tradiciju prelaenjem na srpski, odnosno hrvatski kao svoj standardni jezik . To je imalo za posljedicu da je bosanski jezik postao uglavnom jezik Bonjaka . Ne potpuno, jer vidimo da se i pojedini pripadnici druge dvije nacije slue bosanskim standardom, kao naprimjer, hrvatski lan Predsjednitva eljko Komi (to vidimo na njegovoj internet stranici, gdje objavljuje originalne tekstove, koji su daleko od hrvatskog knjievnog standarda, a u Osloboenju sam vidio sluajeve da se njegovi tekstovi kroatiziraju) . Dvije spomenute knjige oznaavale su prekretnicu . Tome je doprinio i politiki razvoj, uvoenje pluralizma i osamostaljenje BiH 1992 . Ali, naravno, ratne godine nisu bile povoljne za razvoj standardnog jezika . Moemo uslovno podijeliti noviju historiju bosanskog jezika na tri etape . Prva je ratni period, koji obuhvaa i predratnu 91 . godinu, a traje do pojave Halilovieva Pravopisa 1996 . Na popisu 1991 . velika veina Bonjaka izjasnila se da im je maternji jezik bosanski . Tu prvu fazu karakterizira potreba da se pokae kako bosanski jezik postoji i kako ima svoje specifinosti . Tipina je pojava rjenika Alije Isakovia 1993 . s naslovom Rjenik karakteristine leksike u bosanskome jeziku, preimenovan 1995 . u Rjenik bosanskoga jezika, to oigledno nije . 1994 . Pojavila se i prva Gramatika bosanskoga jezika za gimnaziju, ali zbog ratnih okolnosti, autori Hanka Vajzovi i Husein Zvrko nisu imali prilike ak da se sastanu u toku rada . U ratno vrijeme borba za bosanski jezik bila je sastavni dio borbe bonjakog naroda za opstanak . Druga faza je izgraivanje standardnog jezika, od 1996 . i narednih deset godina . To je dejtonski period, kad su tri standarda postala priznata po Dejtonskom ustavu . 1998 . godine odran je Simpozij o bosanskom jeziku u Bihau, kojom prilikom je ukazano na zaputenost u istraivanju i normiranju bosanskog jezika, te postavljeni najhitniji zadaci . Znai, u to vrijeme je bosanski jezik jo uvijek bio daleko od prave standardizacije, iako je Haliloviev Pravopis bio vrlo znaajan korak prema standardizaciji . U ovom periodu je jo uvijek bilo potrebno afirmirati bosanski jezik, a neki su to shvatili kao potrebu da se pokae koliko se bosanski razlikuje od drugih jezika . (Isti fenomen smo vidjeli i u Hrvatskoj u devedesetim godinama .) U tu svrhu je izdan Jahiev kolski rjenik 1999, koji uglavnom sadri rijetke i karakteristine rijei, po uzoru na Isakoviev Rjenik . Takav je rjenik koristan, ali igrao je negativnu ulogu van BiH, jer je dao predstavu da je bosanski jezik vie nego prepun orijentalizama i dijalektizama . I Jahieve knjige namijenjene kolskoj djeci Bonjaki narod i njegov jezik i Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, iz iste, 1999 . godine, dosta su polemine, usmjerene protiv negiranja bosanskog jezika, sve u znaku borbe za afirmaciju bosanskog jezika . 2000 . godine izlazi Gramatika bosanskoga jezika Devada Jahia, Senahida Halilovia i Ismaila Palia . Iako osporavana, to je vaan korak prema standardizaciji, ali tada jo uvijek nije bilo nekih osnovnih elemenata, kao rjenika ope leksike . Bilo je u to vrijeme i sukoba oko naziva jezika, da li bosanski ili bonjaki . U martu 2002 . objavljena je Povelja o bosanskom jeziku, u kojoj se brani tradicionalni naziv
48
Svein Mnnesland: Dvadeset godina bosanskog jezika
bosanski jezik . To znai da je jo uvijek bilo potrebno boriti se za naziv, a time i poloaj bosanskog jezika . Trea faza nastaje sredinom prvog desetljea dvadeset prvog vijeka . Tek u toku posljednjih pet-est godina moemo konstatirati da bosanski jezik prelazi u fazu zrelije standardizacije, iako ne potpune . Ima sve vie naunih radova iz oblasti bosnistike . Pojava ak tri opirna rjenika u toku etiri godine dokaz je prilino visokog nivoa standardizacije . To su Rjenik bosanskog jezika 2007, koji je izdao Institut za jezik (pod urednitvom Ibrahima edia, drugo izdanje 2010 . godine), Rjenik bosanskog jezika 2010 . godine Devada Jahia (od kojega su objavljene dosad 3 od 10 knjiga), i Rjenik bosanskoga jezika 2010, u izdanju Filozofskog fakulteta, pod rukovodstvom Senahida Halilovia . Jahiev Rjenik obuhvaa i savremenu i historijsku leksiku, s graom iz novijih tekstova, iz alhamijado knjievnosti, narodnih pjesama, islamske literature itd ., dakle obuhvaa i rijetke i zastarjele rijei uz savremenu leksiku . Takav rjenik je vrlo vano imati za jedan standardni jezik . Druga dva rjenika su jednotomna, a razlikuju se u normiranju . To znai da je i bosanski jezik doivio isto to i hrvatski i srpski, da postoje konkurentni dubleti, dva rjenika, ili dva pravopisa . To ne mora biti problem, iako svaki standardni jezik tei prema ujedinjenju pravopisne norme i to ujednaenijoj leksici i terminologiji . Vie nije mogue postaviti pitanje da li postoji bosanski jezik, kao to je bilo mogue u devedesetim godinama . Bosanski jezik postoji i standardizacija je postigla dosta visok nivo . To ne znai, meutim, da nema problema vezanih za standardizaciju bosanskog jezika . Kao to vidimo, recimo, u knjizi Hanke Vajzovi Jezik i nacionalni identitet . Sociolingvistike teme, 2008, postoje mnoga nerijeena pitanja . Nekima, i slavistima u svijetu, izgleda besmisleno da u BiH, gdje je dijalekatska baza toliko jedinstvena, postoje tri pismena standarda . Podsjeam, uzgred, da u Norvekoj postoje dva standardna jezika, oba norveka . Koliko e biti standardnih jezika ne odreuje lingvistika, ve drutvene prilike, politika . Zbog politikih prilika u BiH imamo tri standardna jezika, to je injenica koju ne valja osporavati . BiH je jo uvijek sredina gdje postoji izvjestan suivot tri standarda, bosanskog, hrvatskog i srpskog, bez obzira na politiku podijeljenost . Jedan mali primjer . U Narodnom pozoritu u Mostaru Struni iri Festivala sastoji se, pie u programu, od jedne pozorine glumice i jednog kazalinog glumca . U mostarskom Dnevnom listu, koji izlazi na hrvatskom jeziku, nalazimo i kavana i kafana, oficira i asnika, i kompozitora i skladatelja itd . Slino, u Nezavisnim novinama u Banjoj Luci ima i kafana i kavana, i kazalite i pozorite, i oficir i asnik, i skladatelj i kompozitor . Hanka Vajzovi daje u svojoj knjizi mnogo primjera, i smijenih, kako postoji jezika nesigurnost, i meu Bonjacima, Srbima i Hrvatima . Srbi mijeaju ijekavske i ekavske oblike (u Nezavisnim novinama ima oblik predsednik 428 puta, nedelja 79, savet 84) . Mnogi Hrvati u BiH nisu sigurni u vladanju hrvatskim standardom itd . Bosanski jezik je ve odavno afirmiran na slavistikim odsjecima u svijetu . Kao afirmaciju bosanskog jezika vidim i injenicu da je u susjednoj Srbiji, na Meunarodnom univerzitetu u Novom Pazaru, naziv studijskog programa Srpski bosanski jezik i knjievnost (a ne bonjaki) . I na Dravnom univerzitetu u Novom Pazaru izdaju diplome nastavnika bosanskog jezika .
49
Ako je bosanski jezik sad stupio u doba zrelosti, moda je vrijeme da se napuste polemike i pretjerivanja . Moda je vrijeme da se prizna kako bosanski jezik u smislu jezika u dravi BiH obuhvaa i bosansko-srpski i bosansko-hrvatski . Kaem bosansko-srpski, jer srpska jekavica danas postaje sve vie oznaka jezika ba bosanskih Srba, kad je u Crnoj Gori crnogorski jezik, a srpski tamo postaje manjinski jezik . Kaem bosansko-hrvatski sa manje sigurnosti, ali je hrvatski u BiH u dodiru s drugim varijantama na drugaiji nain od samog hrvatskog jezika u Hrvatskoj . I bosansko-bonjaka i bosansko-srpska i bosansko-hrvatska jezika tradicija zajedno predstavljaju zajedniko bosansko kulturno blago . Moda bi trebalo stati na kraj pokuajima da jezik slui kao sredstvo za razdvajanje ljudi, a ne kao sredstvo komunikacije . Znamo da politiari u BiH esto predstavljaju jezike razlike kao neto mnogo vanije nego to jesu . Kao povod za razdvajanje ljudi . Jezik bi trebao biti sredstvo za komunikaciju, za pribliavanje ljudi, a ne za razdvajanje . Bosanski je proao kroz prve dvije faze standardizacije, te se nalazi u treoj . Ali bosanski jo nije stigao do pravog nivoa standardnog jezika . Ima jo nedostataka . Prije svega, nedostaje dravna podrka . Nema dovoljno institucija, ni sredstava . Hrvatski i srpski jezici njeguju se ne samo u BiH ve prije svega u Hrvatskoj i Srbiji . Bosanski jezik se njeguje samo u BiH . Zato je velika odgovornost politiara i javnih institucija . Ne vidim takvu podrku, kad se ak veliki rjenici izrauju kao individualni projekti, bez financijske potpore . To nije za pohvalu za jednu dravu, koliko god da je siromana . Tu nije u pitanju siromatvo, ve nerazumijevanje . Nadam se da e i ovaj skup biti afirmacija vitalnosti bosanskog jezika, u sklopu sa susjednim jezicima . Kad postoji takvo interesovanje za jednu strunu konferenciju, to bi trebalo da bude znak vanosti, koji e upozoriti javnost i politike strukture na znaaj jezika . Nadam se da e odgovarajui organi i linosti u BiH to primijetiti . Nadam se, dakle, da e ovaj slavistiki kongres biti poetak jedne nove etape u razvoju bosanske standardizacije, jedne jo sretnije i bogatije etape .
51
UDK : 811 .163 .4*3+ 811 .163 .4(497 .16) +811 .163 .42+ 811 .163 .41] '374 UDK : 811 .16'36 2
Paul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedniku gramatiku BCHS (bosanskog, crnogorskog, hrvatskog, srpskog) jezika?
lanak se bavi problemima s kojima su se suoili Osipov i Thomas, autori nove gramatike bosanskog-crnogorskog-hrvatskog-srpskog jezika na francuskom . Ime jezika, jedinstvenog kao lingvistiki sistem, sa etiri malo razliita standarda: odluili smo se za skraenicu BCHS . Posle raspada Jugoslavije pojavile su se posebne gramatike; meutim, obino se za takve polistandardizovane jezike (kao engleski, panski, francuski) piu zajednike gramatike, u kojima se daje prednost jednoj varijanti, dok smo mi pokuali da ravnopravno predstavimo sve etiri varijante BCHS jezika . Daje se prezentacija varijanata, kako geografskih tako i povezanih sa recentnim evolucijama lingvistikog sistema . Predstavljamo varijante u pismu, fonetici (ekavski i jekavski, ali i akcenatske varijante), morfologiji, sintaksi (npr . infinitiv ili veznik da + prezent), a da pritom ne zanemarimo leksike razlike . Gramatika pokuava da bude deskriptivna i preskriptivna, jer je namenjena frankofonim govornicima, zbog ega smo istakli, vie nego u domaim gramatikama, najvanije probleme za frankofone, npr . vid prideva, brojeve, glagolski vid, upotrebu preteritnih vremena, red rei, posebno mesto enklitika . Kljune rei: akcentuacija, bosanski, bonjaki, crnogorski, hrvatski, gramatika, norma, polistandardizovani jezik, razvojni procesi, srpski, standard, standardni jezik, uzus, varijante . How to Write a Common BCMS (Bosnian, Croatian, Montenegrin, Serbian) Grammar? Osipov and Thomas, authors of a new Bosnian-Croatian-Montenegrin-Serbian grammar written in French, have been confronted with several problems discussed in this paper: The name of the language, a single linguistic system with four marginally different standards: we chose the abbreviation BCMS . Since the disintegration of Yugoslavia, different grammars have been published for the Bosnian, Croatian, Montenegrin and Serbian languages; nevertheless, we find common grammars for such polystandardized languages as English, Spanish, or French, with priority given to one variant; conversely, we attempt to cover all four varieties of the BCMS language equally . The presentation of variants, geographical as well as due to recent evolutions of the linguistic system . We present variants in writing (Latin and Cyrillic), phonetics (Ekavian, Jekavian, different accentuations), morphology, syntax (e .g . the infinitive or the
52
Paul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedniku gramatiku bosanskog, crnogorskog . . .
conjunction da with the present), while taking into account lexical differences in our examples . This grammar tries to be both descriptive and prescriptive, as it is intended for French speakers; because of this we have emphasized, more than in local grammars, the problems most difficult for native French speakers, such as definite and indefinite adjectives, numerals, verbal aspect, preterite tenses, and word order (particularly the placement of enclitics) . Key words: accentuation, Bosnian, Bosniak, Montenegrin, Croatian, grammar, norm, polystandardized language, development process, Serbian, standard, standard language, variants . Govornici francuskog jezika koji hoe da ue bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik imaju na raspolaganju veoma mali broj udbenika (metod u kolekciji Assimil Srpskohrvatski bez muke, koji datira od1972, Praktini kurs srpskohrvatskog jezika . ivojnovia 1973 . god . u izdanju Instituta slovenskih jezika), a jedina postojea gramatika na francuskom jeziku je Gramatika srpskohrvatskog jezika (takoe u izdanju Instituta slovenskih jezika) uvenih slavista A . Meillet i A . Vaillant, koja je ve stara(Meillet je objavio prvo izdanje 1924, a Vaillant ju je doradio i dopunio za vreme i posle II sv . rata; drugo izdanje se prvi put pojavilo 1952) . U toj gramatici slabo je obraena sintaksa, posebno razni tipovi zavisnih reenica, kao i regionalne razlike . Potreba za novom gramatikom podstakla je autora ovog lanka (profesora na Sorboni) i Vladimira Osipova (docenta na Nacionalnom institutu za orijentalne jezike i civilizacije INALCO) da ujedine svoje beleke sa asova lingvistike i da zajedno napiu gramatiku BCHS jezika . 1. Zajednika gramatika kako nasloviti jezik? Nova gramatika je neophodna zbog razvojnih procesa i evolucija u jeziku, a naroito zbog novih standarda pored promena u srpskom i hrvatskom standardu pojava novih standarda bosanskog i crnogorskog . Zbog svega ovoga, nova gramatika ne moe da bude istovetna sa prethodnim gramatikama srpskohrvatskog jezika . Posle raspada Jugoslavije pojavile su se posebne gramatike bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog u dotinim dravama, a bivim republikama (od tih gramatika najznaajnije su, smatramo, Jahi, Halilovi, Pali 2000; Nikevi 2001; Sili, Pranjkovi 2005; Klajn 2005; Stanoji 2010)1 . Meutim, van tih drava nema razloga da se prave posebne gramatike za svaki standard, poto se radi o jednom jezikom sistemu sa etiri (malo) razliita standarda ili jednom polistandardizovanom jeziku . Za takve jezike (engleski, francuski, panski, portugalski itd .) piu se uvek zajednike gramatike, to je potpuno opravdano jer postoji savreno meusobno razumevanje izmeu govornika varijanata, kao i isti razvojni procesi jednog istog lingvistikog sistema . U gramatikama spomenutih policentrinih jezika daje se obino prednost, barem u Evropi, evropskim varijantama (britanskom en1 Neke druge gramatike pojavile su se u novom izdanju sa promenjenim nazivom jezika, a bez znaajnih promena u sadraju, up . npr . Mrazovi, Vukadinovi 1990 (Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance) i Mrazovi 2009 (Gramatika srpskog jezika za strance) .
53
gleskom, kastiljskom panskom itd .), dok smo u naoj gramatici pokuali da budu to ravnopravnije predstavljena sva etiri standarda: bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski, a oslanjali smo se na najrecentnije gramatike, pravopise i renike . Kako ne postoji opteprihvaeni zajedniki, ni popularni, ni nauni naziv jezika (niko osim strunjaka ne bi razumeo termine kao standardni novotokavski ili srednjejunoslovenski jezik), odluili smo se za najneutralniju i, kako smatramo, najmanje lou formulaciju, a to je imenovanje svih zvaninih naziva u abecednom redu: BCMS na francuskom, BCHS na latinici BCHS jezika, na irilici BCHS jezika, to je slino reenju problema za ime jezika na Sarajevskom univerzitetu (bosanski, hrvatski, srpski), a dodali smo i novi slubeni naziv jezika u Crnoj Gori . U odnosu na Bosnu i Hercegovinu, u BCHS jeziku postoje dva naziva, bosanski i bonjaki, ovaj drugi je od 1990-ih godina poeo da se iskljuivo odnosi na bosanske Muslimane, dok bosanski ima vievekovnu tradiciju kao naziv jezika; bosanski je slubeno ime jezika u BiH, ali neki nacionalistiki nastrojeni srpski i hrvatski lingvisti insistiraju na upotrebi bonjaki, tvrdei da u BiH Srbi govore srpski, Hrvati hrvatski, tako da bonjakom ostaje samo prostor za jezik bosanskih Muslimana . U francuskom jedino pridev bosniaque ima dugu tradiciju, dok se izuzetno retko upotrebljava pridev bosnien, koji su neki predloili kao prevod bosanski, ostavljajui bosniaque za prevod bonjaki . Neki istraivai, posebno u oblastima politikih nauka, predloili su neologizam bochniaque za prevod bonjaki, tako da sada postoje ak tri prideva na francuskom za dva na BCHS jeziku . Za imenovanje jezika dali smo prednost pridevu bosniaque zbog njegove due tradicije i ire upotrebe . 2. Kako predstaviti sve varijante? U gramatici ne obraujemo detaljno sve funkcionalne stilove, ve dajemo prednost govornom jeziku, knjievnom jeziku i jeziku tampe i medija, u odnosu na druge stilove, kao to su poslovni, administrativni, pravni, nauni itd . Kada je re o varijantama, ne radi se samo o geografskim varijantama, ve o varijantama na mikrodijahronijskoj razini, koje svedoe o promenama i evolucijama jezika u lingvistikom sistemu; npr . povlaenje sibilarizacije u deklinaciji imenica tipa ena (puci-puki, snasi-snahi), genitiv mnoine imenica iste deklinacije sa osnovom na dva ili tri konsonanta (karata-karti, kruaka-kruki), mnoina nekih dvoslonih mukih imenica (golubi-golubovi, prsteniprstenovi), vokativ nekih imenica mukog roda na r (pekaru-pekare), na (Milou-Miloe) itd . Takve varijante, koje se sreu u svim standardima, predstavljamo ravnopravno sa jedne i druge strane uspravne crte, a u tekstu objanjavamo u kom pravcu se kree razvojni proces . Kad postoje regionalne varijante, u velikom broju sluajeva, svode se na dve, to odgovara staroj podeli izmeu istone i zapadne varijante . Ove dve varijante odvajamo kosom crtom, levo dajemo zapadnu, a desno istonu . Zapadna (leva) varijanta pripada hrvatskom, a esto i bosanskom standardu, dok istona (desna) varijanta pripada srpskom, najee crnogorskom, a esto i bosanskom standardu . Kad bosanski ima samo jednu od varijanata (npr . zapadnu u pisanju futura, u zbirnim brojevima tipa etvero, petero), ukazujemo na to eksplicitno . Kada bosanski i crnogorski imaju svoje posebne varijante, naznaujemo ih (npr . u bosanskom oblici tipa kahva, lahak, mehak, u cr-
54
nogorskom dubleti sa slovima i ) . Primeujemo da se u vie sluajeva sreu isti oblici, ali sa razliitom stilskom obeleenou . Tako je imenika deklinacija kod posesivnih zamenica (u njegovu stanu, iz njihova vrta) knjievni oblik u pisanom hrvatskom i bosanskom standardu, dok za sadanji srpski standard izgleda arhaino ili dijalekatski . Prezent nekih glagola sa infinitivom na -ati (uzimati, sipati, vagati) moe biti na -e uz palatalizaciju (uzimljem, sipljem, vaem) ili na -a (uzimam, sipam, vagam) na zapadu, a u dananje vreme samo na -a na istoku . 2.1. Abeceda i azbuka, latinica i irilica Dajemo tabele svih slova, kako se tampaju i kako se piu, za latinicu u abecednom redu, za irilicu u azbunom redu, sa dodatkom za dve nove grafeme crnogorskog standarda u oba pisma . Kako su oba pisma slubena za srpski, crnogorski i bosanski, dok je jedino latinica u hrvatskom standardu, sve rei i primeri u naoj gramatici su na latinici . 2.2. Fonetika Sistematski dajemo ekavski i jekavski izgovor . Kako oba pripadaju srpskom standardu, a jedino jekavski pripada svim standardima, ova podela se ne poklapa sa podelom na zapadnu i istonu varijantu, obino piemo j ili ij u uglastim zagradama, ali ne za lj i nj, jer su grafeme za jednu fonemu: onda, ekavski i jekavski oblik odvajamo obrnutom kosom crtom (levo ekavski oblik, desno jekavski) . Na taj nain eksplicitno stavljamo do znanja da se radi o drugaijoj podeli od podele na istonu i zapadnu varijantu . Ukazujemo na podelu, u jekavskim govornim podrujima, izmeu jednoslonog izgovora ije (standardnog u hrvatskom, a takoe rasprostranjenog u bosanskom uzusu) i dvoslonog izgovora ije (u bosanskom, crnogorskom, pa i srpskom jekavskom standardu) . Objanjavamo odnos izmeu akcentuacije ekavskog (dugog) e, ijekavskog jednoslonog ije i dvoslonog ije (npr . svst, svijst i svjest, dte, dijte i djete) . Zbog naunih i pedagokih razloga odluili smo da akcentujemo sve primere, kako odvojene rei tako i itave reenice, koristei tradicionalne akcente za obeleavanje kratkosilaznih, kratkouzlaznih, dugosilaznih, dugouzlaznih akcenata, kao i eventualnih postakcenatskih duina . To je od posebne vanosti u sluajevima fonolokih razlika, npr . odreenog i neodreenog vida prideva (nekih sedam vnh pisama ovih sedam vnh pisama) . Odustali smo od predstavljanja svih akcenatskih tipova u deklinacijama i konjugacijama zbog suvie velikog broja izuzetaka i varijanata . Inae, sistematsko akcentovanje otvara niz problema zbog mnotva varijanata u standardima, npr . za oblike linih zamenica mene, meni, tebe, tebi, sebe, sebi, njega, njemu renici hrvatskog jezika belee samo kratkosilazni akcenat, dok renici srpskog daju prednost kratkouzlaznom, a renici bosanskog kratkosilaznom akcentu (naroito u dativu) . U vie sluajeva kad postoji vie od dve standardne varijante u akcentuaciji, morali smo da se ograniimo na najfrekventnije varijante . U sluaju prenoenja, odnosno neprenoenja akcenta na predlog ispred imenice, zamenice, broja, priloga sa silaznim akcentom, sistematski smo davali obe varijante (npr . z du i za du, p polju i po plju, prd zoru i pred zru, z njh i za njh, bz tebe i bez tbe, pt st i u pt st, z sutra i za stra . . .), s obzirom da prenoenje akcenta na predlog esto ostaje norma u bosanskom standardu, dok je neprenoenje sistematsko u
55
srpskom standardu, a obe mogunosti su prisutne u hrvatskom standardu (najvie bez prenoenja u kajkavskim i akavskim podrujima), a donekle i u crnogorskom standardu . 2.3. Morfologija Morfologiji je posveen vei deo gramatike, u kojem su na klasian nain predstavljene razne vrste rei, najpre promenljive (imenice, zamenice, pridevi, brojevi, glagoli), zatim nepromenljive (prilozi, partikule, uzvici) . Kako prouavamo pravila upotrebe tih rei u sintagmama i reenicama, ovaj deo o morfologiji takoe pokriva morfosintaksu . Dve ostale vrste rei obraujemo u okviru sintakse padea (predlozi) i raznih vrsta koordiniranih i subordiniranih reenica (veznici) . U deklinacijama istiemo razvojne procese, kao npr . one koje smo ve pomenuli i eventualnu ulogu uestalosti u geografskoj raspodeli nekih varijanata; npr . u sluaju pokretnih vokala u zamenikoj deklinaciji neto ea upotreba oblika tipa dobroga i dobrome (a svakako i dobromu) na zapadu, a dobrog i dobrom na istoku . Zbog pedagokih razloga odluili smo se da predstavimo u istom velikom poglavlju zamenice i prideve . Kako se u savremenom jeziku odreeni vid kvalitativnih (opisnih) prideva (sa zamenikom deklinacijom) mnogo vie koristi nego neodreeni vid sa imenikom deklinacijom, ili smo sledeim redom: najpre line zamenice zbog velike uestalosti, onda pokazne zamenice, pridevi, prisvojni pridevi, stepeni poreenja, posesivne zamenice, upitno-odnosne zamenice, odrine i neodreene zamenice . 2.4. Sintaksa U ovom delu gramatike dali smo detaljni pregled upotrebe padea sa predlozima i bez njih, a onda smo predstavili koordinaciju i opirnije razne vrste podreenih reenica: dopunske, odnosne i razne tipove dodatnih reenica: vremenske, uzrone, posledine, namerne, nainske (ukljuujui poredbene), pogodbene i dopusne . Ugledali smo se na tradiciju francuskih gramatika, pa smo mesne reenice obradili kao podgrupu odnosnih reenica . U svim primerima nae gramatike dali smo sistematski, gde je to bilo potrebno, sa obe strane kose crte zapadn(ij)u varijantu sa infinitivom i iston(ij)u sa veznikom da i glagolom u prezentu . Za neke pojave smo vidno istakli zapadnu i istonu konstrukciju (npr . glagol trebati trebao si doi / trebalo je da doe), upotreba nominativa i akuzativa u pasivnom znaenju (Ivana se moglo vidjeti u gradu / Ivan se mogao videti u gradu) . 2.5. Leksika Leksika je najnestabilniji deo jezika i najpodloniji promenama . esto je teko odrediti tanu pripadnost neke lekseme odreenom standardu, npr . re koja je najpreporuenija u nekom standardu moe da bude stilski obojena u drugom standardu ili pak moe imati drugo znaenje . Gramatika ne moe da se detaljno bavi takvim sluajevima, koji su ipak u nadlenosti renika . U veini sluajeva smo pokuali da navedemo varijante (npr . dok se u zapadnoj varijanti sreu otok, stupanj, ljestve, u istonoj imamo ostrvo, stepen, merdevine) . U komplikovanijim sluajevima, kao to je upotreba imenica sat i as u raznim krajevima, dali smo detaljnije objanjenje u tekstu . Eventualno, ako neke varijante nisu bile relevantne za razmatranu taku, dali smi ih u fusnotama, npr . kad navodimo re toak kao primer nepostojanog a, u fusnoti preciziramo da se ta re koristi
56
u istonoj varijanti (srpski, crnogorski i bosanski), dok se u zapadnoj varijanti (hrvatski, bosanski) koristi kota . 3. Deskriptivna ili preskriptivna gramatika? Sve gramatike su delimino deskriptivne, jer tee da odraze jeziku stvarnost, ali i preskriptivne, poto moraju da se oslone na normu i da belee odstupanja od norme . Preskriptivna funkcija je posebno vana u gramatikama koje se obraaju neizvornim govornicima . Meutim, veliku panju smo posvetili uzusu, a ne samo preskriptivnoj normi, naroito u sluajevima kada se preovladavajui uzus izriito protivi normi: naveli smo primere krenja osnovnih pravila prestinog vukovskog akcenatskog sistema sa upotrebom silaznih akcenata na nepoetnom slogu, npr . u reima kao ventilator, ambasador, televizija, kompetentan, izuzetan, asistent, diletant (to inae belee renici Ani 2003 i Halilovi, Pali, ehovi 2011) . Neka pravila na kojima insistiraju puristi ne primenjuju se u savremenom jeziku, npr . zahtev da glagolski prilozi moraju da imaju isti subjekat kao glavni glagol u reenici uopte ne funkcionie . I sam Ivo Andri pie sledeu reenicu: Jaui ispod groblja, konj se plahnu od bijela krsta, a Danilo Ki: Proavi pored nje, ona me zgrabi za rukav . Puristika zabrana konstrukcije sa veznikom bez da i upotrebe infinitiva posle predloga za, koje pripisuju uticajem ili drugih jezika ili dijalekata (a to su kontradiktorni argumenti), potpuno zanemaruju stvarnu govornu praksu . Neki oblici koje osuuju svi standardi kao svo u sintagmi svo vreme, nominativ jednine tipa mislioc, itaoc, stvaraoc ili upotreba akuzativa jednine mukog roda za iva bia kojeg (umesto oblika za neivo koji) u odnosnoj zamenici kada je antecedent neiv (npr . doao je dan kojeg sam ekao) toliko su rasprostranjeni da ne mogu da se ne navedu, mada ih norme ne prihvataju . 4. Isticanje posebno tekih problema za frankofone govornike Sistematski smo preveli na francuski kako posebne rei tako i cele reenice . Manji broj primera je preuzet iz knjievnih dela i tampe, dok smo vie primera sami stvorili, kako bi ovi primeri mogli da budu prilagoeni naim potrebama i objanjenjima . Neka pitanja su obraena detaljnije i/ili drugaije nego u gramatikama za izvorne govornike . 4.1. Neodreeni i odreeni vid prideva Posle tabela deklinacija dajemo pravila upotrebe oba vida, ali istiemo kako se semantika razlika gubi u korist stilske i regionalne razlike . 4.2. Brojevi Odluili smo se da uvedemo pojam paukala posle 2, 3, 4, jer upotreba genitiva jednine za muki i srednji rod, a nominativa mnoine za enski rod ostavlja vie nereenih pitanja . Kako inae objasniti upotrebu neodreenog vida prideva u genitivu, ali sa eventualno dva razliita akcenta, akcenta neodreenog, ali i akcenta odreenog vida (neka dva mlda oveka ta dva mld oveka)? Kako inae objasniti oblike genitiva neodreenog vida za prideve koji postoje samo u odreenom vidu (etiri bosanska grada,
57
dva gornja sela, tri lepa momka)? Kako inae objasniti oblike pokaznih i prisvojnih zamenica u primerima: naa dva oveka, ova etiri pisma, te dve kue)? 4.3. Glagoli Dali smo prednost klasifikaciji glagola prema savremenom stanju jezika, zanemarujui donekle dijahroniju . Glagole delimo na glagole sa vokalnom i konsonantskom osnovom . U drugoj grupi su glagoli na -sti i -i, a unutar prve delimo ih prema prezentu na glagole na a (gledati), i (raditi, vid[j]eti, drati), e (tipovi pisati, kupovati, brinuti, piti, smeti predstavljaju posebne grupe) . Aspektnotemporalni glagolski sistem je najvei problem za neslovenske govornike . Poto je on u slovenskim jezicima morfoloka kategorija, za razliku od romanskih, obradili smo detaljno obrazovanje perfektivnih glagola od imperfektivnih putem prefiksacije, a nesvrenih od svrenih putem sufiksacije . Ukazali smo posebno na takozvane desemantizovane prefikse (u glagolima kao napisati, izvaditi, ubosti) i na razne naine vrenja glagolske radnje (Aktionsarten: inkoativnu u zapevati, delimitativnu u popriati, distributivnu u poustajati, saturativnu u nagledati se, augmentativnu u raspriati se) . Za svaki glagolski oblik naveli smo od kog se vida obrazuje i zato (glagolski prilog sadanji i imperfekat samo od imperfektivnog vida, glagolski prilog proli, aorist i pluskvamperfekat preteno od perfektivnog vida), a u sluaju konkurentne upotrebe oba vida (prezent, perfekat, futur, futur II, imperativ, kondicional, trpni pridev) objasnili smo razlike . Sistematski i detaljno smo poredili upotrebu preteritnih vremena u BCHS jeziku i njihovih ekvivalenata u francuskom: perfekat i pass compos, aorist i pass simple, aorist i pass antrieur, imperfekat i imparfait, pluskvamperfekat i plus-queparfait, kao i futur II i futur antrieur . 4.4. Sintaksa padea Izmeu ostalog, istakli smo konkurenciju meu akuzativom i genitivom u partitivnom znaenju (pijem vodu, pijem vode) i posle negacije (nemam sreu, nemam sree), gde postoji evolucija u savremenom BCHS jeziku, to predstavlja ozbiljan problem, a skrenuli smo panju na neke posebno delikatne ili zbunjujue sluajeve (npr . posle blizu dolazi uglavnom genitiv, a posle blie dativ) . 4.5. Red rei Vie stranica posvetili smo obaveznom redu enklitika kad ih ima vie u istom iskazu . Dali smo tabelu u kojoj se jasno vidi redosled: prvo estica li, onda glagolske enklitike (pomoni glagoli u perfektu ili futuru ili kondicionalu), zatim zamenike enklitike (u dativu, akuzativu, genitivu), povratna zamenica se, dok na poslednje mesto dolazi glagolska enklitika je . Posle tabele slede mnogobrojni primeri sa svim moguim kombinacijama tih enklitika . Izmeu poetka XX veka i 1980 . god . pojavilo se sedam gramatika u kolekciji gramatika Instituta slovenskih jezika u Parizu: poljskog, ruskog, srpskohrvatskog, ekog, bugarskog, slovakog i ponovo ruskog . Naa gramatika (pod brojem 8) prva je u ovoj kolekciji posle pauze od 30 godina i prva u XXI veku, a takoe moda prva na svetu gramatika BCHS jezika u smislu da tei da pokrije sva etiri standarda, kao i u smislu da koristi naziv BCHS, odnosno na francuskom BCMS .
58
Literatura
Ani, Vladimir (2003), Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi liber, Zagreb Halilovi, Senahid, Ismail Pali, Amela ehovi (2011), Rjenik bosanskoga jezika, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo Jahi, Devad, Senahid Halilovi, Ismail Pali (2000), Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica Joli, Borjanka, Roger Ludwig (1972), Le serbo-croate sans peine, Assimil, Chennevires s/ Marne Klajn, Ivan (2005), Gramatika srpskog jezika, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd Meillet, Antoine, Andr Vaillant (1952), Grammaire de la langue serbo-croate, 2e d . revue [1re d . 1924], H . Champion, Paris Mrazovi, Pavica (2009), Gramatika srpskog jezika za strance, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci / Novi Sad Mrazovi, Pavica, Zora Vukadinovi (1990), Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci / Dobra Vest, Novi Sad Nikevi, Vojislav P . (2001), Gramatika crnogorskog jezika, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica Sili, Josip, Ivo Pranjkovi (2005), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb Stanoji, ivojin (2010), Gramatika srpskog knjievnog jezika, Kreativni centar, Beograd ivojnovi, ivojin (1984), Cours pratique de serbo-croate, 3e d . corrige [1re d . 1973], Institut dtudes slaves, Paris ,
59
UDK: 811 .16'27 811 .163 .41'26 811 .163 .42'26 811 .163 .4*3'26 811 .163 .4(497 .16)'26
Branko Toovi: Standardoloki red i haos

Rad se sastoji od tri dijela . U prvom se daje vienje reda i haosa, u drugom se razmatra standardizacija kao borba sa haosom, a u treem se analizira standardoloki red i haos u okviru srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog jezika . U tekstu se tumai jedan sociolingvistiki proces (standardizacija jezika) u dva suprotstavljena stanja (redu i haosu), u koja potencijalno dolaze svi fiziki, hemijski, drutveni pa i jeziki procesi . Pod standardizacijom se podrazumijeva lingvistiko i pravno regulisanje upotrebe jezika . Kljune rijei: red, haos, standardizacija, bosanski, bonjaki, crnogorski, hrvatski, srpski . Standardological order and chaos The analysis consists of three parts . The first part gives a vision of order and chaos, the second part deals with the standardization as a struggle with the chaos, and the third part analyzes standardological order and chaos within the Serbian, Croatian, Bosnian and Montenegrin language . This paper discusses one sociolinguistic process (standardization of a language) in two contrasting states (order and chaos) which potentially include all physical, chemical, social, even language processes . By standardization it is to consider the linguistic and legal regulation of the use of language . Key words: order, chaos, standardization, Bosnian, Bosniak, Montenegrin, Croatian, Serbian . 0. Pod redom/ureenou mogu se podrazumijevati razliite situacije: 1 . tamo gdje se moe nai povezanost elemenata, 2 . tamo gdje se moe nai poetak sa harnominim nastavkom, 3 . tamo gdje se moe nai poetak i kraj . Haos je tee definisati . Jedni smatraju da je to negativna neogranienost . Drugi istiu da su haotini sistemi oni u kojima nevelika razlika na poetku moe stvoriti proizvoljno veliku razliku u sljedeim stanjima (Blekburn 1999:149-150) . Trei tvrde da je haos vrsta samoorganizacije (Pozdnjakov 1998:47) . U radikalnijem tumaenju nema pravog haosa, ve postoji samo iluzija o njemu, pa se moe govoriti o prividnom neredu (zamiljenom haosu i svijetu kao predstavi o haosu) . Haosom se esto naziva ono to je teko u potpunosti ili djelimino shvatiti i spoznati . Moe se tvrditi da u sistemu nema haosa, da on moe postojati samo u njegovoj realizaciji . Neka tumaenja su posebno snano povezana sa ovim problemom, u prvom redu teorija haosa, kibernetika, teorija igre (Game Theory), teorija katastrofe (Theory of Catastrophe), teorija svijeta Vitgetajna, kinesko uenje In-Jan i relativistika teorija
60
privlaenja Alberta Ajntajna . Savremena nauka o prirodi tvrdi da ne postoje fundamentalni zakoni haosa i da u njoj djeluju samo determinirajui zakoni nastanka reda (Pozdnjakov 1998:4) . Glavni elementi haosa su neodreenost, entropija, raznovrsnost, izbor, vjerovatnoa . Teoretski nijedan sistem nije osiguran od haosa . Njega karakterie bifurkacija, antraktornost, fraktalnost, sinergetinost . Nered moe biti programiran i kodiran . 1. Odgovor na pitanje kako nastaje haos daje teorija haosa i sinergetika, a fraktalna geometrija slikovito prikazuje nered .1 Ako jedan sistem predstavimo pomou skupa reprezentativnih taaka i skupa trajektorija u poetnom trenutku, moe se s velikom pouzdanou predvidjeti njegovo dalje kretanje (Mitrovi 1993:119) . Rezultati istraivanja pokazuju da haos nastaje udvajanjem . Takvo ravanje naziva se bifurkacijom, a sukcesivnost grananja bifurkacionim drvetom . Progresivno umnoavanje vodi beskonanom broju ogranaka tako i poinje haos . Matematiki model prelaska u haos naziva se Fajgenbaumovim scenarijem (Feigenbaum-Szenario) . Ponaanje haotinog sistema predstavlja se pomou fraktalnih figura . Filigranski rubovi tih slika oznaavaju granice prelaska u nered . Fraktali odraavaju spontano ponavljanje lokalnih uzoraka, to dovodi do uspostavljanja reda na globalnom planu . Fraktal kao mjera ureenosti haosa daje mogunost da se pomou jednostavnog ponavljanja uzorka stvaraju oblici visokog stepena kompleksnosti (Mitrovi 1993:113) . U okviru fraktala izdvaja je replikator samogenerirajua jedinica informacija sposobna da stvara svoje vie ili manje tane kopije, konkuriui sa drugim . Replikator dolazi kao subjekat, inicijator samoorganizacije (Pojzner/uljga/ulepov 1998:43) . U biologiji replikatori su geni, u socijumu memi . U jeziku se moe govoriti o takvoj jedinici i nazvati je lingvogenom; on samoproizvoljno klonira kodne, sistemske, kategorijalne karakteristike (rod, broj, pade, lice i sl .), up .: Uenik ita [broj] knjigu [pade], koja [rod, broj] lei na stolu [pade] . 2. Postoje dva tipa dupliranja ono koje vodi haosu (haotino dupliranje) i ono koje je programirano (kodno dupliranje) . Haos nastaje ako se udvajaju neadekvatne, nepravilne i kontradiktorne odluke . Stimulans za njegov nastanak daju smetnje . Dupliranje u jeziku ima razliite nazive: ponavljanje, reduplikacija, udvajanje, geminacija, koreferencija, tautologija, pleonazam . Samokontrola ne dozvoljava da se ponavlja ono to moe izazvati haos, npr . teme i reme, subjekta i predikata, glagola, prijedloga i sl . 3. U lingvistici je vidljiva orijentacija na prouavanje reda, to je uopte karakteristino za itavu klasinu nauku .2 U filozofiji je sve do XX vijeka dominirao logocentrizam, koji je isticao ontoloki prioritet reda . U tome uenju je dugo vremena vodee mjesto zauzimala teleologija (finalizam) i tvrdnja da je sve u prirodi ureeno svrsishodno i svaki razvitak predstavlja realizaciju unaprijed odreenih ciljeva .3 Ali od druge polovine XX stoljea situacija se mijenja pojavom sinergetike, ija je polazna taka haos . U centru panje ove naune oblasti nalazi se samoorganizacija u sistemu i njegovo samoproizvoljno uslonjavanje . Stoga se ona jo naziva teorijom samoorganizacije . Red i haos se tumae kao pojave koje se samoorganizuju i samostalno razvijaju . Zahvaljujui samoor-
1 Fraktali
i fraktalna geometrija se baziraju na vezi izmeu pravilnog i nepravilnog kretanja u dinamikim sistemima . 2 Rijetki su radovi koji imaju u naslovu datu temu, kao npr . lanak R . G . Piotrovskog (1995) . 3 Teleologija prouava ciljeve i namjene stvari .
61
ganizaciji red se sam generira i usavrava . Centralno pitanje sinergetike glasi: Kako se haos pretvara u red? 4. Jezik je statiki i dinamiki sistem . Kao dinamiki mehanizam razlikuje se od prirodnih procesa tipa klime ili vode koja tee iz slavine, jer su one samoorganizirajui kompleksi, dok je jezik samokontrolirajui sistem . Samokontrola, samoregulacija, autonomno upravljanje to su sutinske crte generisanja jezika: mozak stalno prati govor, vri korekcije i ne dozvoljava haosu da nadvlada i da se proiri (klima nema takav kontrolni centar) . Poznato je da izbor jedne pogrene odluke dovodi do niza pogrenih ishoda . Refleksivna korekcija koi jeziki haos u samome nastanku . Jezik funkcionie pod strogim nadzorom, koji ve kod prvog izbora koi haos, stoga su za jezik neprikladne magine cifre Fajgenbauma4 (u prvom redu zato to, ako haos i nastane, on se ne moe dublirati nakon hiljadu dupliranja, ve odmah poslije prvog izbora) . 5. U jeziku postoji horizont predvidljivosti i u njegovom generisanju nakon svakog koraka raste prag vjerovatnoe . to idemo kraju teksta, iskaz postaje sve jasniji . U stohastikim (sluajnim) procesima ne postoji horizont predvidljivosti ili je minimalan . 6. Odnosi u jeziku mogu biti linearni i nelinearni . Prvi nastaju u sintagmatskim spojevima, drugi u paradigmatskim . Linearnost podrazumijeva sukcesivnu organizaciju jedinica, stoga ona tei vie redu . Naruavanje linijskog kontinuiteta moe izazvati nered . Nelinearnost stvara uslove za pojavu haosa . 7. Pravilni i nepravilni skupovi obuhvataju jedinice objedinjene po odreenom uzoru, etalonu . Oni impliciraju haotinost i nehaotinost . Postojanje skupa u svojim prirodnim okvirima moe se smatrati ureenim, dok bilo kakvo njegovo vankategorijalno izmjetanje moe dovesti do haotinog stanja . Npr . argon u svome normalnom okruenju nije neto haotino, dok transpozicijom u druge vidove globalne diferencijacije jezika, koji su za njega neprirodna sredina, stvaraju se pretpostavke za nastajanje ovog ili onog stepena nereda . Dijalekat je jedan od najtipinijih sinergetskih sistema . On se, kao i argon, ne namee sa strane, ve se sami govornici samoorganizuju . 8. Jedan od najinteresantnijih (ne)haotinih fenomena je tzv . leptirov efekat (Schmeterlingseffekt)5: udarom leptirovim krilom u Brazilu moe se, zbog haotine dinamike, klimatskih procesa, uzrokovati tornado u Meksiku . Ovdje se postavlja pitanje da li u standardizaciji postoji leptir koji bi mogao izazvati normativni uragan? Recimo, moe li propisana norma za neki jezik Australije izazvati snanu reakciju u nekom jeziku Evrope? Nisu nam poznati sluajevi takvog radikalnog ispoljavanja leptirovog efekta . 9. Za izraavanje reda i haosa koristi se posebna leksika . Koncepti red i nered izraavaju se razliitim leksemama, ali se izdvajaju tri grupe takvih jedinica: jedna je potpuno ili preteno orijentisana na red, druga na nered, a trea zauzima meupoziciju . Prvu skupinu ine rijei koje su po pravilu povezane samo sa redom: ravnotea,
4 Fajgbaum
odreuje kritinu taku u kojoj dolazi do haotinog stanja . To je 3 .5699 . . . On je pokazao da je svaka naredna distanca manja od prethodne za jednu etvrtinu i tei da bude stalna: 1/4 .669201 . . . 5 Na jednom kongresu u Vaingtonu 1972 . N . Lorenc je podnio referat pod naslovom Hoe li zamah leptirovog krila u Brazilu izazvati tornado u Teksasu? . Taj efekat ukazuje na to da su poetni uslovi i manje smetnje vrlo vani za prirodu i nastajanje haosa . Dati motiv iskoristio je Ray Bradbury, koji je u kratkoj prii Udar groma opisao kako smrt predistorijskog leptira mijenja ishod predsjednikih izbora danas . Na jezikom planu to bi znailo da bilo koji element standardizacije u minulim stoljeima ima svoje djelovanje na sadanje procese standardizacije . Ili da neki oblik standardizacije nekog australijskog plemena utie na standardizaciju na podruju biveg srpskohrvatskog jezika .
62
harmonija, zakonitost, identinost, hijerarhiziranost, kosmos, loginost, pouzdanost, negentropija, normativnost, obaveznost, odreenost, organizovanost, pravilnost, preciznost, predodreenost, predvidljivost, proporcionalnost, ravnotea, regularnost, simetrinost, periodinost, sistematinost, kompatibilnost, tanost, usklaenost, ureenost, uravnoteenost, jasnoa i dr . Drugu obrazuju lekseme koje se uglavnom veu za nered: anarhija, beskraj, dezorganizacija, entropija, fakultativnost, haos, nejasnoa, neloginost, neodreenost, neperiodinost, nepravilnost, nepreciznost, nepredvidljivost, nepouzdanost, neravnotea, nered, neregularnost, nesistemnost, nestabilnost, neureenost, pogrenost, sluajnost, zbrka i dr . U treoj se nalaze rijei sa prelaznom semantikom, odnosno one koje nisu tako jasno i eksplicitno povezane ni sa redom ni sa haosom: disharmonija, izbor, izuzetak, napon, proporcija, vjerovatnoa . 10. Od dvaju jezikih kompleksa sistema i njegove upotrebe prvi je izrazito zasnovan na ureenosti, a u drugome se bore suprotne tendencije jedna nastoji da se jezik kanalie, odnosno usmjeri u odreenom pravcu, a druga se opire nekom ili svakom uplitanju sa strane, to dovodi do spontanosti, odstupanja, sluajnosti . Sistemska lingvistika je izrazito lingvistika reda, a nesistemska (primijenjena lingvistika, kultura govora, stilistika i dr .) izrazito usmjerena na interakciju reda i nereda . 11. Standardizacija je oblik nametanja reda . Ona je svojevrsna antibifurkacija budui da je usmjerena na borbu sa haosom, koji nastaje ravanjem rjeenja . Norma je osnovno sredstvo za postizanje reda . Ona je reakcija na postojei, potencijalni, odnosno mogui haos . S druge strane, antinorma je orijentisana protiv propisane norme . To je takoe sinergetski fenomen, poto se radi o samoorganizaciji . 12. Jedan od zadataka standardizacije je unoenje harmonije u jeziku problematiku, nastojanje da se izbjegne realna ili mogua anarhija i da se olaka usmena i pismena komunikacija . To znai da prava standardizacija implicira prevladavanje, izbjegavanje, predupreivanje i neutralisanje haotinih stanja . U borbi protiv nereda standardizacija moe biti uspjena u svojoj antihaotinosti i neuspjena zbog svoje prohaotinosti . 13. Ako bismo ukratko okarakterisali standardoloki haos, onda bismo kazali da je to stanje u kome se naruava harmonian odnos izmeu jezika i njegovih nosilaca, izmeu onoga kako se govori i ta se u obliku norme namee . Postoje dvije osnovne vrste standardolokog haosa unutranji i spoljni . Unutranji dolazi u okviru jednoga jezika (intrakorelacioni nered), a spoljni u odnosu dvaju ili vie jezika . Spoljni nered moe biti 1 . interkorelacioni izmeu veoma bliskih jezika iste dijalekatske osnove (tipini primjer su srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski), suprakorelacioni izmeu prostorno bliskih jezika iste skupine (takvi su, recimo, a . srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski, b . makedonski, c . slovenaki), superkorelacioni izmeu prostorno udaljenih jezika iste skupine (ovaj odnos ine npr . a . srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski i b . poljski ili ruski), ekstrakorelacioni izmeu genetski razliitih jezika (kao to su a . srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski i b . njemaki) . I dok intrakorelacioni haos zahvata svaku nacionalnu sredinu ponaosob (srpsku, hrvatsku, bonjaku, crnogorsku), interkorelacioni nastaje u njihovim dodirima, proimanjima i ukrtanjima . Ostala tri tipa haosa (suprakorelacioni, superkorelacioni i ekstrakorelacioni) najvie dolaze do izraaja u uenju navedenih jezika kao stranih, jer samo na ortografskom planu treba raunati sa tri hrvatska pravopisa, dva-tri srpska, jednim bosanskim i jednim crnogorskim, umjesto samo jednog koji je vaio do 90 . godina XX . I dok je, recimo, austrijskim studentima slavistike koji se opre-
63
djeljuju za uenje slovenakog i ruskog potrebno poznavanje samo jednog pravopisnog prirunika, studenti BKS (Bosnisch, Kroatisch, Serbisch) moraju imati posla sa sedamosam . to je najtraginije, taj e se broj, prema najavama, jo ove godine poveati . Reakcije zapaamo i u meunarodnim organizacijama, prije svega u Evropskoj uniji, koja se nala u nedoumici ta da radi sa normativnom inflacijom na podruju biveg srpskohrvatskog jezika . Dakle, intrakorelacioni haos napada izvorne govornike, interkorelacioni brau po jeziku, suprakorelacioni netokavce na slovenskom jugu, superkorelacioni netokavce na slovenskom sjeveru i zapadu, a ekstrakorelacioni sve ostale . Za standardoloki haos prije bismo rekli da je spontani, nego to je programirani kodirani, ali ga nikako ne bismo smatrali stohastikim (sluajnim) . On je na neki nain zakonomjeran u sredini, koja je frustrirana, nacionalistiki i ovinistiki kontaminirana, netolerantna, agresivna i koju razaraju suprotne drutvene tendencije, otra polarizacija i netrpeljivost . 14. Ako standardizaciju i kodifikaciju jezika posmatrano u dihotomiji red nered, situacija je jasna: one su usmjerene na uspostavljanje reda i u osnovi predstavljaju oblik borbe protiv haosa, entropije (neureenosti) . Standardizacija je u sutini nametanje neke ureenosti sa strane . Normiranje je monocentristiki orijentisano zbog tenje da se, kao ideal, utvrdi samo jedno rjeenje, bez alternative, po principu 1:1 (jedna ponuda jedan izbor); ono ide na traenje unikatnog rjeenja i obino tolerie ne vie od dva-tri . Normiranje je vrsta antibifurkacije, kontrafraktala i deantraktora . Jeziki standard je dvostruke prirode: on je kontraaktoran i antibifurkacion, jer tei da preduprijedi neeljena stanja u koja bi mogla da stupi jezika upotreba . Norma je zasnovana na antibifurkaciji poto je usmjerena na spreavanje ili zaustavljanje ravanja . Meutim, postoje primjeri kada normiranje moe ne samo da postigne navedene ciljeve nego i da izazove manji ili vei haos i dovede u pitanje normalno funkcionisanje jezika . To se deava ako se, recimo, nedovoljno vodi rauna o tome koliko se u standard unose arhaizmi, dijalektizmi, strane rijei, ukoliko se pretjeruje u purizmu ili pak liberalizmu, kada se zanemaruje i nedovoljno vodi rauna o upotrebnoj vrijednosti propisanih jedinica . Na raanje haotinog stanja moe da utie i pretvaranje linog normativnog interesa u kolektivni . Sve to stvara pogodno tle za pojavu konfliktnih situacija koje, razumljivo, pogoduju nastajanju haosa . 15. Jeziki standard se moe posmatrati u okviru sineregetike, koja podrazumijeva samoorganizaciju i koja vodi ureenosti iznutra, samostalnom nalaenju rjeenja . Oito, jeziko normiranje nije sinergetski proces: njime se ne ide na samoorganizaciju, ve na prisilnu organizaciju i upotrebu po zadatom etalonu . Za razliku od standarda, dijalekt i argon su oblici samoorganizacije, ureenosti bez prisile sa strane . U sinergetskom procesu se odbacuje nametanje norme sa strane i autonomno razvijaju svoja pravila . Moe biti vie razloga za to: 1 . knjievna norma nije prikladna, 2 . postoji frustracija od nametnutog standarda, 3 . propisana pravila sputavaju normalnu komunikaciju, ograniavaju je i uslonjavaju . Dakle, moemo kazati da standard dolazi izvana, sinergetika dolazi iznutra . Za utvrivanja haotinog stanja u standardizaciji i njenoj implementaciji vano je uzeti u obzir nekoliko bitnih pitanja, od kojih nam se posebno znaajnim ine sljedea: 1 . u kojim periodima standardizacije nastaju impulsi na pojavu nereda i haosa, 2 . koji se dogaaji mogu nazvati poetkom standardolokog haosa, 3 . koje su linosti djelovanjem, stavovima, pogledima, akcijama, prijedlozima, rjeenjima i reformama djelovali na pojavu haotinog stanja, 4 . koja su najtipinija haotina standardoloka stanja, 5 . kada je
64
standardizacija bila posebno uspjena u borbi protiv anarhije i haosa, 6 . da li postoje primjeri kontraproduktivne (haotine) standardizacije, 7 . kada dolazi do prelaska standardolokog reda u nered, 8 . kada procesi standardizacije kreu neeljenim putem . 16. Problem reda i haosa u standardizaciji je na svoj nain i u razliitom stepenu izraen u normiranju bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog jezika . Devedesetih godina XIX stoljea dolo je do raspada jedinstvenog standarda za zajedniki srpskohrvatski jezik . Nakon toga zapoet je proces odvojenog, meusobnog nesinhronizovanog i esto suprotstavljenog normiranja srpskog, hrvatskog i bosanskog, a od 2007 . i crnogorskog . Jedan dio preskriptivnih rjeenja bio je prihvaen od strane nosilaca jezika, dok je drugi nailazio na otpore i bio odbijan . Negativna reakcija na standardizaciju koja je vodila haotinom stanju ili samoorganizaciji u formi antinorme u jednoj sredini ponekad je stizala iz drugih sredina . Suprotstavljanje propisanim pravilima dolazilo je na svim jezikim nivoima ortografskom, ortoepskom, leksikom, tvorbenom, morfolokom, sintaksikom, stilistikom . 17. U praktinoj primjeni standardolokih rjeenja uvijek se javlja manje ili vee odbijanje, neprihvatanje utvrenih normi i traenje drugih, alternativnih . Takva kontrapozicija nastaje kao rezultat vie razloga: 1 . nametanja subjektivnih jezikih i nejezikih elja, tendencija pa i frustracija, 2 . nepotrebnog, neodmjerenog i tendencioznog vraanja u prolost i arhaiziranja jezikog izraza, 3 . implementiranja standardolokih rjeenja pod pritiskom i prijetnjom sve do novanog kanjavanja, to izaziva nesigurnost u komunikaciji i strah od posljedica, 4 . brzopletog, ishitrenog, nepromiljenog donoenja jezikih propisa, 5 . svjesnog poveavanja kodifikacijskog rastojanja u odnosu na druge bliske jezike uz ignorisanje i zapostavljanje meusobnih komunikacijskih potreba, 6 . zatvaranja u uski jeziki prostor, ponekad i po svaku cijenu, 7 . prekomjernog isticanja dravnih, nacionalnih i vjerskih interesa, 8 . ispoljavanja nacionalizma, ovinizma i netrpeljivosti . Do neprihvatanja i odbijanja normativnih rjeenja dolazi iz psiholokih, sociolokih, estetskih, komunikativnih i isto jezikih razloga . 18. Jaa napetost u sistemu stvara pogodno tle za pojavu haotinih stanja . U svakoj nacionalnoj sredini postoje tipini primjeri . U standardizaciji srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog jezika u posljednje dvije decenije pravljeni su potezi koji su esto vodili haotinom stanju (u manjoj ili veoj mjeri) . Jezika bifurkacija nastajala je kao rezultat drutvene bifurkacije . Zaotravanje nacionalnih i vjerskih odnosa vodilo je zaotravanju jezikih odnosa . Konvergenciju, posebno karakteristinu za XIX vijek, zamijenila je divergencija . Tenzije su rasle, pa je prelazak sa jedne polinacionalne standardizacije na tri (kasnije etiri) mononacionalne, i to u vrijeme ratnih sukoba, bratoubilakog, graanskog pa i vjerskog rata, istovremeno bio poetak haotine bifurkacije normativnih rjeenja . Tako je drutvena disharmonija sve vie izazivala jeziku disharmoniju . 19. Na podruju srpskog jezika najvei intrakorelacioni haos nastao je prenagljenim, nepripremljenim i nepromiljenim pokuajem da se u Republici Srpskoj ijekavica zamijeni ekavicom . Jaku napetost, koja je generisala interkorelacionu (srpsko-hrvatsku) haotinost, izazvala je radikalna pozicija srpskih lingvista koji tokavski hrvatski jezik smatraju srpskim, a hrvatskim samo kajkavski i akavski, to implicira zakljuak da je standardni hrvatski jezik varijanta standardnog srpskog jezika . U istoriji srpske lingvistike bilo je i procesa koji su u poetku imali karakter haotinosti (zbog bifurkacijskog poetka) da bi se zavrili uvoenjem reda . Imamo u vidu, prije svega, Vukovu reformu,
65
koja je radikalno lomila postojee stanje . Ona je uspjela upravo zbog toga to je nastala u haosu izazvanom paralelnom upotrebom narodnog i crkvenoslovenskog jezika, pa je njena poetna energija, naizgled prohaotina, razbijala i na kraju razbila postojei nered . Neke ideje bile su usmjerene na stvaranje to harmoninijih odnosa sa Hrvatima, ali je pitanje koliko bi, da su realizovane, vodile redu, a koliko haosu . Ovdje, prije svega, imamo u vidu prijedlog Jovana Skerlia da Srbi odustanu od irilice, a Hrvati od ijekavice, odnosno da se unificira jedno pismo (latinica) i jedan izgovor (ekavica) . 20. Na podruju hrvatskog jezika zapaa se intrakorelacioni i interkorelacioni haos . Intrakorelaciona haotinost se ispoljava u tome to su govornici nesigurni ta i kako da kau i napiu, boje se za posljedice zbog ratobornog nastupa nosilaca jezike politike . Ova vrsta haosa posebno je dola do izraaja na ortografskom planu za jedan relativno mali jezik postoje tri pravopisa, pa svako bira ono to mu odgovara, to predstavlja tipian primjer bifurkacije, kojom i poinje haos . Pokuaj izbacivanja iz upotrebe gotovo svih internacionalizama, ak i onih koji su zaivjeli i normalni u govornoj praksi, pojaava tu napetost, jer se lome ve steene jezike navike da bi se zadovoljili ponekad individualni, tendenciozni i kontraproduktivni prohtjevi pojedinih kodifikatora . Posebna vrsta haosa nastaje u aktuelnoj borbi protiv sinonimije i zahtjeva da se jedan pojam oznaava samo jednom rijeju (pod kojom se, razumljivo, podrazumijeva domaa, ista hrvatska rije), to u nedostatku mjere moe imati teke posljedice, prije svega za stil izraavanja, jer se suava mogunost raznovrsnog naina pisanja i govorenja . Na tvorbenom planu haos nastaje stvaranjem kovanica tamo gdje za to nema potrebe, kontraproduktivnim, nevjetim eksperimentisanjem pojedinaca, posebno laika koji samo nanose tetu (to istiu i najradikalniji puristi poput Stjepana Babia) . Najvie interkorelacionog haosa je izazvala i jo uvijek izaziva pretjerana puristika orijentacija i borba protiv tzv . srbizama . Njegov najekstremniji oblik doao je u zakonima i normama Nezavisne Drave Hrvatske (1941-1945) . Deklaracija o poloaju hrvatskog jezika (1969) imala je za posljedicu, izmeu ostalog, jaanje interkorelacione (hrvatsko-srpske) bifurkacije, jer je izazvala disharmonino ravanje na drugoj strani, prije svega u obliku Predloga za razmiljanje . Ali postoje i drugaiji primjeri . Recimo, Ilirski pokret je predstavljao pokuaj uvoenja intrakorelacionog reda (eliminisanje tokavsko-akavsko-kajkavske podvojenosti u korist tokavskog standarda) i interkorelacionog reda (stvaranje jednog jezika Hrvata i Srba) . 21. Na podruju bosanskog jezika nastao je interkorelacioni haos time to su pripadnici slovenskog naroda islamske vjeroispovijesti u BiH, koji su se do tada nazivali Muslimanima, izabrali asimetrino nacionalno-jeziko odreenje: kao etnonim Bonjak, a kao lingvonim su uzeli teritorijalnu odrednicu bosanski bosanski jezik, dok su pripadnici druga dva naroda BiH sa istom dijalekatskom osnovom Srbi i Hrvati insistirali na simetrinom nacionalno-jezikom odreenju: da se iz naziva nacije izvue naziv jezika, dakle Bonjaci bonjaki jezik . Ovdje je prisutna i haotinost interkorelacionog karaktera izazvana (a) kroatizacijom standarda, koja vodi harmonizaciji odnosa sa hrvatskom stranom, i (a) desrbizacijom standarda, koja vodi napetosti u bonjako-srpskim odnosima . 22. Na podruju crnogorskog jezika najvei haos, kako intrakorelacioni tako i interkorelacioni, stvoren je uvoenjem novih slova triju u latinicu (, , ) i triju u irilicu (, , s) za oznaku specifinih crnogorskih glasova s, z, (ekira, , enica, , inov, ss) i to za manje od pola miliona korisnika, ne rukovodei se ko-
66
munikativnim ciljevima (da se pobolja optenje), ve radi distanciranja i udaljavanja od jezika drugog/drugih bliskih tokavskih naroda . Takav postupak doveo je u Crnoj Gori do grafijskog haosa . Otprilike polovina stanovnitva ne podrava ideju o posebnom crnogorskom jeziku, a pogotovo je protiv uvoenja u crnogorski prostor poljskih slova , . Velika veina Crnogoraca nije (bar za sada) prihvatila tu nepotrebnu, radikalnu i ishitrenu inovaciju, to se vidi iz svakodnevne prakse . Haos nije nastao samo zbog toga, ve i zato to su crnogorski pravopisni kodifikatori pomijeali kruke i jabuke i napravili kategorijalni nered u irilicu su ubacili latininu grafemu s, a u latinicu irilinu grafemu i to u sasvim drugom znaenju: 1) u irilici oznaava zvuni frikativni suglasnik z, a u latinici afrikatu dz, 2) u latinici grafema s oznaava bezvuni frikativni suglasnik s, a u irilici afrikatu dz . Nije manje tetan takav potez na interkorelacionom planu: sada tri tokavska standarda (srpski, hrvatski, bosanski) imaju identian grafijski sistem, a samo novoproglaeni crnogorski ima ak tri svoja slova . Takva radikalna grafijska diferencijacija u odnosu na srpski, hrvatski i bosanski nikako ne ide u prilog harmonizaciji odnosa i jaanju meusobne komunikacije . Ovo je kontraproduktivno i za ideju o samostalnom crnogorskom jeziku jer nee stimulativno djelovati na njegovu afirmaciju . Na gramatikom planu normativci crnogorskog jezika preduzimaju jo udniji postupak: u nemogunosti da napiu svoju gramatiku prevode (bolje rei, kozmetiki dotjeruju, modifikuju) hrvatsku (Pranjkovi, Sili 2005) i objavljuju kao gramatiku crnogorskog jezika (irgi, Pranjkovi, Sili 2010), to je jo vie pojaalo haotino stanje u Crnoj Gori . 23. Interkorelaciono posmatrano, stanje u Bosni i Hercegovini je isto tako haotino . Nered je prisutan na svim jezikim nivoima . Funkcionie visokonaponski jeziki sistem u kome sve tri faze (srpska, hrvatska, bosanska) asinhrono djeluju i tee (manje ili vie) da izolirban izmeu njih bude to deblji (Toovi 2010) . Nasilno pretvaranje (inicirano iznutra i/ili izvana) trofaznog sistema u dvofazni ili monofazni moe dovesti do jo goreg haosa ili jo tee situacije .
67
Literatura
Blekburn, Sajmon (1999), Filozofski renik, Novi Sad Beograd, Svetovi Kultura, 475 . irgi, Adnan, Ivo Pranjkovi, Josip Sili (2010), Gramatika crnogorskog jezika, Podgorica, Ministarstvo prosvjete i nauke, 358 . Mitrovi, Dragan (1993), Teorija haosa i pravna nauka, Novi Sad, Visio mundi academic press, 164 . Piotrovski, R . G . [, . .] (1995), , - . 2: . , , 6, 31-33 . Pojzner, B . N ., D . A . uljga, M . A . ulepov [, . ., . ., , . .] (1998), , - . , , 58-60 . Pozdnjakov, A . V . [, . .] (1998), , - . . , 31-36 . Sili, Josip, Ivo Pranjkovi (2005), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, Zagreb, kolska knjiga, 422 s . Toovi, Branko (2010), Jezici u Bosni i Hercegovini autoegzistencija i/li koegzistencija, Rije: asopis za nauku o jeziku i knjievnosti . Niki, Filozofski fakultet Institut za jezik i knjievnost, 7-24 .
II . Historija jezika: Jezik bosanskih spomenika pismenosti
71
UDK: 811 .163 .42(497 .6) Lastri, F . 811 .124 =163 .42
Ruggero Cattaneo: Lastrievi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium na primjeru XVII . homilije
Jedinstvena latinsko-hrvatska dvojezinost propovjednike zbirke Testimonium bilabium (Dvousno svjedoanstvo, Venecija 1755 .) bosanskoga franjevca Filipa Lastria (1700 .-1783 .) omoguuje nam konkretno promatranje prelijevanja homiletske prakse iz latinske u iliriku, s tim da europski nadahnut knjievni angaman (kao specifino bosanski doprinos knjievnoj republici) prihvaa izazov preoblikovanja grae u domai jezik, u korist propovjednik . Predlaem ovdje razvrstavanje prevoditeljskih postupaka kojima je oblikovana slavobosanska inaica latinske homilije o sv . Ivanu Evanelistu . Primjernost latinskoga i izraajna intencija tekstovnog tijeka rezultiraju irokom lepezom rjeenj, od maksimalnog prianjanja latinskom u sentencijama do slobodnog parafraziranja i udaljavanja od predloka, naroito u toplom obraanju sluateljima/itateljima ili likovima iz propovijedi . Kljune rijei: Filip Lastri, Testimonium bilabium, latinski jezik, jezik bosanskih franjevaca, traduktologija . Translations procedures by Filip Lastri in Testimonium bilabium for example of the Latin homily on St. John Evangelist The unique Latin-Croatian bilingualism of the homiletic collection Testimonium bilabium (Two-lip Testimony, Venice 1755) of the Bosnian Franciscan Filip Lastri (17001783) allows us to observe concretely how the Latin homiletic practice flowed into the Illyric one . In this way, the Europe-inspired literary engagement (as a specific Bosnian contribution to the literary republic) accepted the challenge of reshaping the matter in the local language for preachers advantage . In this contribution I tried to classify the translation procedures the author applied in the Slavo-Bosnian transposition of the Latin homily on St . John Evangelist . The exemplarity of Latin and the communicative intention of the textual stream result in a wide spread of solutions, from maximal adherence to Latin in the sententiae to free paraphrases and differentiations from the original, particularly in the warm passages where the preacher directly addresses his hearers/readers or the homily characters . Key words: Filip Lastri, Testimonium bilabium, Latin language, Bosnian Franciscan language, traductology .
72
Ruggero Cattaneo: Lastrievi prevoditeljski postupci u Testimonium bilabium . . .
0. Uvod U prethodnu sam se radu bavio knjievnopovijesnim znaenjem djela Testimonium bilabium (Dvousno svjedoanstvo, Venecija 1755 .) fra Filipa Lastria1, motrei u njemu leksiku i sintaktiku primjernost latinskoga za nastanak autorova prijevoda (u irem smislu) vlastitih sveanih homilija na slavo-bosanski2 jezik, kako ga on naziva . Budui da je franjevaki knjievni koine, nastao djelovanjem franjevaca Bosne Srebrene na slavonsko-bosansko-dalmatinskom arealu unato politikoj rascjepkanosti, svojim visokim stupnjem homogenosti bio od prvorazredne vanosti za standardizaciju zapadne (novo) tokavtine, koja zapoinje oko sredine XVIII . stoljea3, te budui da je latinski jezik oduvijek bio bitnim identitetnim obiljejem i razvojnim faktorom u povijesnom razvoju hrvatskoga knjievnog jezika do XIX . stoljea, dvojezini je Bilabium idealni teren za prouavanje uloge latinskoga u nastajanju hrvatskog standarda . U ovom u prinosu, nakon preliminarnog prikaza latinsko-hrvatskog proimanja u Testimoniumu, predloiti tipologizaciju prevoditeljskih postupaka koje je autor primjenjivao u preoblikovanju XVII . Testimonium de S . Ioanne Evangelista u Isto svidoanstvo slavo-bosanski od S . Ivana Ivanelite4 . 1. O dvojezinosti Lastrieva Testimonium bilabium Ako zanemarimo uvodne paratekstove5 i zakljuni Index rerum notabilium (Kazalo vanijih stvari), djelo ini 21 latinska odnosno slavo-bosanska numerirana propovijed i jedna nenumerirana samo na hrvatskom, koja je dodana kao dopuna za tri lista koja su ostala prazna kod prvog tiskara6 . Lastrieva definicija u naslovu sermones panegirico-do2000 . I ovdje u na dotina mjesta Testimoniuma upuivati kraticom T za prvi dio, odnosno TT za Additio (kao u KUNA 1967), zatim brojem stranice, stupcem (a za lijevi, b za desni) i retkom . 2 Pri tumaenju ove Lastrieve kovanice treba svakako imati na umu Divkovievu odrednicu jezik slovinski kako se u Bosni govori jezikom slovinskijem (u Besjedama, koje su takoer preradba s latinskoga), a vjerojatno je prvi dio sloenice talijanski pridjev slavo (slavenski: usp . Akademijin Rjenik XV, str . 478) . Meutim, slavo- poklapa se s identinim prefiksoidom u rijeima slavodobitan (trijumfalan, pobjedonosan, npr . T179a8) i slavodobitje (trijumf , slavna pobjeda, npr . T200a43), pa bi takav pojam slave u kombinaciji s pridjevom bosanski mogao sugerirati i knjievnu kakvou, presti franjevakog knjievnog koinea . 3 Usp . Kuna 1972 . i 1997, Brozovi 1973; Pranjkovi 2008:9-27 . 4 Rije Ivanelite skraena je u naslovu kao <IVAGEL .>, s izostankom suglasnika n, a lik Ivanelita potvren je npr . u T60b13 i T331b49 . 5 Njih ukupno 10: podui naslov s motom djela, posveta Clementissime Redemptor s prijevodom Primilosrdni Odkupitelju u visokome stilu, familijarniji predgovor Ad Lectorem samo na latinskom, pravopisna napomena Od slovosloja (orthographiae) ilirikoga slovma latinskim samo na hrvatskom, pozitivno miljenje o djelu to su ga izrekli Jerolim Filipovi i Franjo Ivanovi i doputenje za tisak, kazalo propovijedi sa sadrajem, cenzorski imprimatur i popis tiskarskih pogreaka . 6 T396-8, ali nakon str . 343 nalazimo dvije stranice koje su opet numerirane kao 342 i 343, tako da prvi, opseniji dio djela ima tono 400 stranica teksta . U njemu su: poetna propovijed Od SS . Imena Isusova, 11 propovijedi za svetkovine Gospodina Sabaoth po liturgijskom kalendaru od sijenja (Od Obrizovanja Gospodinova) do prosinca (Od Poroenja Isusova), 3 marijanske propovijedi i dopunski Razgovor kratkak za utienje sirota udovica . U Dodatku (Additio) je 6 propovijedi sa zasebnom paginacijom (no maginalni broj na poetku poglavlj nastavlja se od 1 do 592, iako su omakom preskoeni brojevi od 391 do 400): jedna o sveenikom dostojanstvu (De dignitate sacerdotali), 4 o svecima (Ivanu Evanelistu, Franji Asikom, Katarini iz Aleksandrije i Franji Ksaverskom), te posljednja opet Od Imena Isusova, koja uokviruje djelo kao cjelinu .
1 Cattaneo
73
gmatico-morales (sveane dogmatsko-moralne homilije) jasno ukazuje na opirnost, stilsko-retoriku doraenost i sadraj ovih didaktino-parenetikih homilija . Na poetku predgovora Ad Lectorem Lastri moli itatelja da se ne udi dvostrukosti oblika (formae duplicitatem), jer ako je tebi suvina, drugi su je zagovarali kao ne manje korisnu, a ja sam htio posluati njihove savjete7 . Obraajui se poznavateljima/ ljubiteljima latinske pisane rijei, on kao da se time opravdava zbog tereta bilingvalnosti autoritetom treih osoba, koje su mu savjetovale da ilirizira8 svoje homilije . Pretpostaviti je bitan utjecaj Jerolima Filipovia, koji je u svojstvu teologa svoje pozitivno miljenje o djelu ovako obrazloio: U tome pak djelu, ne samo da nisam naao nita neskladno s katolikom vjerom i potenim obiajima, nego sam se udio strasti, trudu i umu premarljivoga mua, koji je kroz puno godina i u mnogim mjestima iste homilije i ispropovijedao jedinstvenim marom i s izvanrednim plodom za due . Stoga smatram dostojnim i veoma korisnim da se djelo otisne, pogotovo zato to se premalo takvih propovijedi moe pronai na ilirikom jeziku .9 U istom se smislu moe vrednovati i Lastriev opis Filipovieve knjievne djelatnosti u Katalogu pisaca u Pregledu starina Bosanske provincije pod br . 17: dok prethodni autori imaju po 1-2 retka, Filipoviev odlomak zauzima znatno vie prostora . U njemu ga fra Filip hvali i iskazuje mu ast (Ovaj Otac, kojega valja s potovanjem imenovati), istiui da je u svojim propovijedima duboki nauk s jasnim objanjavanjem udesno uskladio za privlaenje puka10, pa je posve vjerojatno da je on utjecao na 12 godina mlaeg fra Filipa na njegovu putu knjievnoga pribliavanja kranskom stadu, potaknuvi ga da svoje homilije otisne i na narodnom jeziku, za potrebe onih koji nisu znali, ili su premalo znali latinski: Lanje je pie Filipovi pripovidati ono to se najde pripravljeno u isti jezik, nego se muiti prenosei iz tua, pak nauivi pripovidati11 . Tog osnovnog procesa prelijevanja latinske propovijedne prakse u hrvatsku12 imamo i vie unutarnjih pokazatelja, prije svega injenicu da iliriki tekstovi slijede odgovarajue latinske s formulom isto svidoanstvo slavo-bosanski; hrvatska je XVIII . homilija skrae7 Si tibi supervacuanea, aliis, quorum obtemperare monitis mea intererat, non minus frugi probabatur (Ad Lectorem, rr . 1-5) . 8 Lastri rabi latinski glagol illyrizare (ilirizirati) piui u spomenutom Katalogu pisaca pod br . 3 da je Otac Mihajlo Radni ilirizirao slavno djelo Diega de Estelle O preziranju svijeta (P . Michael Radnich illyrizavit insigne opus Didaci Stella De contemptu mundi), a pod br . 14 da je Otac Jerolim Lipovi ilirizirao neke moralne propovijedi nekoga maarskog biskupa (P . Hieronymus Lipovich quosdam serm[ones] morales alicuius Episcopi Hungari illyrizavit) . Inaicu pak ad illyricum traducere (prevesti na iliriki) koristi pod br . 13, piui da je Otac Nikola Kesi uredio Evanelja na ilirikom, dodajui svakomu skladne molitve, koje je preveo s njemakog jezika na iliriki (P . Nicolaus Kessich recudit Evangelia illiryce addens singulis orationes concinnas ex germanico idiomate ad Illyricum traductas) . 9 Approbatio Theologorum, rr . 7-14 . 10 F . Lastri, Epitome vetustatum Bosnensis Provinciae, Venecija 17763, str . 84: Hic cum reverentia nominandus P[ater] . . . altissimam doctrinam cum clarissima explicatione ad captum plebis mirabiliter conciliavit . 11 J . Filipovi, Pripovidanje Nauka krstjanskoga I ., Venecija 1750 ., str . X (Mnogo potovanoj Gospodi i Ocem Pastirom Dua) . 12 Jedino sam u Zirduma (1982:100) naao, dodue sporednu i neargumentiranu misao da su propovijedi nastale na hrvatskom, pa su prevedene na latinski (Dok je prevodio svoje propovijedi na latinski jezik, Lastri je, ini se, imao pred oima europsko propovjedniko trite . . .) . Toj se tvrdnji suprotstavila Kuna (1997:174) napomenom da jezik ponekad u hrvatskom tekstu slijedi u potpunosti pravila latinske sintakse, pa se time stjee dojam da je F . Latri svoj tekst prevodio s latinskog, a ne obrnuto, kako smatra Zirdum .
74
na zbog nedostatka prostora, jer vjerojatno autor nije htio izmijeniti latinski izvornik13, a zanimljiva su i prodiranja latinskoga u hrvatski tekst, pa emo naii na 8 latinskih umjesto hrvatskih marginalija14, ili pak na latinske rijei koje objanjavaju ili proiruju latinske sententiae u hrvatskom kontekstu: T151a33 T326a20 Nek dakle u ovom vrtlu Getsemani pone odkupljenje moje: veniat dilectus meus in hortum suum, in hortum Getsemani . [bez prijevoda] to dakle? Consideravi opera tua et expavi, inquit, quia in medio duo rum animalium cognosceris: promislio sam dila tvoja i sa strahom za udio se, veli, zato meu dvima ivinam bie poznan .
Amblematian je sluaj naknadnog umetanja tonog biblijskog navoda u hrvatski tekst, jer u latinski nije unesen: T239b3 T251a21 ita ut [Nabuchodonosor] cum irrationabilibus 7 . annos foenum comederit tamquam bos . tako da [Nabukodonozor] za sedam godina foenum ut bos comedit: travu pase i jide sieno kako govee, tako svidoi S . Pismo (Dan . 4 . 30 .) .
2. Homilija o sv. Ivanu i znaajniji prevoditeljski postupci XVII . homilija o sv . Ivanu Evanelistu ima 9 stranica latinskog i preko 10 stranica slavobosanskog teksta15 . Nakon pregleda sadraja16 slijede dva biblijska citata: prvi je Petrovo pitanje o Ivanu (Domine, hic autem quid? > Gospodine, a ov to e?) iz Evanelja po Ivanu, a drugi je opis sunca (Vas admirabile, opus Excelsi > Sud udnovati, dilo Privisokoga) iz knjige Sirahove . Propovijed tee kroz 10 poglavlja17, a posljednja su dva oznaena kao pars secunda odnosno dio drugi, jer razvijaju drugu tematsku cjelinu . Struktura homilije slijedi klasinu shemu exordium expositio (pog . 1) argumentatio (2-10) peroratio (10) . Hvalospjev sv . Ivana graen je na dvjema matinim prispodobama . S jedne strane, kao to je sunce u fizikom, tako i sv . Ivan u duhovnom nebu Crkve sud udnovati, u kojem je Bog znalaki skupio sve vrline koje su drugima razdijeljene pojedinano (2-8): bio je on najdrai uenik, najvjerniji apostol, najuzvieniji evanelist, najdublji nauitelj, najpomnjiviji pastir, najprosvjetljeniji prorok, najistiji divac18 . S druge pak strane, kao to je sunce izvanredno udo izalo iz ruku Bojih, tako je i sv . Ivan pod kriem udesno pretvoren i preporoen u Marijina sina, jer je, po snazi ljubavi imeu njega i Isusa, sudjelovao u muci Njegovoj (9-10), postavi time najizvrsnijim muenikom19 . Emotivni se
Knezovi 2002:195 . 40, 42, 203 (2), 396, 397, 398 . 15 TT22-30, odnosno 31-41 . Za kontrastivnu analizu sluim se paralelnim izdanjem propovijedi po ritmikim jedinicama koje sam objavio na internetskoj adresi www.croatianhistory.net/etf/filip_lastric1755.pdf Mjesta u tekstu navodim brojem poglavlja (1-10) i retka u tom izdanju . 16 Lat . je pregled otisnut manjim slovima nego obino, dok je hrv . drastino skraen . Mogue je da ve ovdje Lastri poinje tedjeti na prostoru (sljedea hrv . homilija o sv . Franji bit e uvelike skraena za tisak) . 17 Lat . tekst od marg . broja 463 do 472, a hrv . od 473 do 482 . 18 10,1-6 . 19 10,7-20 .
14 T17, 13 Usp .
75
vrhunac dostie u pog . 7 i 8: gestom naslanjanja glave na Gospodinova prsa, Ivan razbije dignitetne prepreke, otkud mu tolika smionost prema Uitelju: bojati s, Ivane, da nisi ti pjan il poludio (7,18), ali tko se opie ljubavju, ne misli velianstvo (8marg .), onako kako je i zarunica S . Pisma (iz Pjesme nad pjesmama) molila Boga da ju poljubi poljubljenjem usta svoi (8,5), jer, kae, kao izludivi ne siam se to pivam, to li inim (8,36), budui pjana vinom prijake ljubavi svoje (8,41) . Pokuat u ovdje dati pregled tipinijih prevoditeljskih postupaka, razvrstavajui ih po odnosu naspram latinskom, razini razlikovanja (pojedinoj rijei/izrazu ili reenici/ periodu) i osnovnim retorikim postupcima premjetanja, dodavanja, izostavljanja i zamjenjivanja . Izrazito se prianjanje latinskomu esto ostvaruje u prijevodu duih citata iz Biblije i teoloke literature; s obzirom na primjetljiv odmak od normalnosti, ovaj postupak ostavlja dojam svetog, arobnog jezika: 2,21 4,15 omne delectamentum et omnis saporis suavitatem in se habentem svako naslaenje i svakoga okuenja ugodnost u sebi koja imadiae Ioannes ea ausus est propalare mysteria, quae forte mens nescivit angelica Ivan je ona smio prokazati skrovita, koja more bit pamet nie znala aneoska [glagol prokazati i zvukovno slijedi lat . propalare] lacrymis coepit rigare pedes eius et capillis capitis sui tergebat et osculabatur pedes eius suzama poe oblivati noge njegove i kosama glave svoje trjae i ljubljae noge njegove dilectionis Dei probatio est mandatorum eius completio ljubljenja Boiega iskuanje jest zapovid njegovi ispunjenje20
8,19
10,46
I drugdje u tekstu imamo doslovnih prenoenja, najee u opisnom, narativnom i racionalnom registru: 1,16 unde Ecclesiasticus, intuitus caelum mirabiliter constructum mirabiliusque innumerabili multitudine et elegantissima dispositione stellarum instructum, exclamavit odkud Crkveni, pogledavi nebo udnovato sagraeno i udnovatie neizbroenim mlotvom zvizda i gizdavim razreenjem nakieno, zavapi [premjetena je samo rije stellarum > zvizda] cum appropinquasset tempus et ascensionis Domini in regnum caelorum et divisionis Apostolorum per orbem terrarum
2,1
20 Drugi
primjeri: 1,19; 3,29 i 54; 5,24 i 38; 9,102 (natprosjeno dug citat, s gotovo apsolutnim prianjanjem) .
76
kada se biae priblialo vrime i uzaastja Gospodinova u kraljestvo nebesko i razaastja Apotolskoga po okoliu zemaljskomu 2,14 arbitror utique N . interrogationem hanc non fuisse tam Petri inscitiam, quam dignitatis et magnificentiae Ioannis mysterium scinim doisto N . da ovo upitanje nie bilo toliko neznanje Petrovo, koliko dostojanstva i velianstva Ivanova otajstvo [samo je premjetena zamjenica hanc > ovo iza imenice i genitiv Petri pretvoren je u odnosni pridjev, takoer iza imenice]
Latinski je uzor posebno razvidan u uporabi participa prezenta na -i u svim padeima: 2,17 6,37 8,2 ad Israelitas ex Aegypto in terram promissionis tendentes k sinovom izraelskim iz Eipta iuim u zemlju od obeanja et tibi in cruce patienti et dilectissimae Matri tuae sub cruce lugenti i tebi na kriu trpeemu i Majci tvojoj pod kriem plauoj non displiceat audire sponsam S . Scripturae cantantem ne budi vam mrsko posluati zarunicu S . Pisma pivajuu
Vie je takvih sluajeva s tematski relevantnim glagolom amare ljubiti: 10,14 10,36 in corde excessive amante u srcu privreno ljubeemu ego diligentes me diligo ja ljubee mene ljubim [kao poimenieni pridjev] o quam pauci invenimur Dei amatores! o koliko se mali naode Boga ljubei! [isto]
10,43
Meutim, particip ljubei u komparativu nije mogu, pa je zato koriten istokorijenski pridjev ljubezniv: 6,12 chariori tamen amantiorem se volens assignare draoj nitanemanje otiui namistit ljubezniviega
No puno se ee radi o slobodnijem odraavanju latinskoga, i to na svim razinama (sintaktikoj, leksikoj i stilsko-retorikoj) . Najprije emo uzeti u obzir sluajeve ogranienog razlikovanja na razini pojedine rijei ili izraza (sintagme) . Hiperbat je u pravilu izbjegnut, s tim da su sintagmatske komponente sastavljene radi jasnoe: 1,5 in mirabilibus manuum suarum operibus meu udnovatim dili ruku svoi
77
3,6 8,51 10,52
diversis virtutum floribus razlikim cvitovma od kriposti qui ita proprio inebriatur amore koi se tako opie vlastitom ljubavju radiis suae, quam reliquit nobis scriptam, adhortationis zrakam ponukovanja svoga, koga nam je ostavio upisana21
No, hiperbat moe i ostati kao obiljeje vieg stila: 3,53 aeternam Filii Dei nativitatem contingere fuit ausus vinje Sina Boiega poroenje smide dokuiti [o uzvienom Ivanovu umu]
U jednom je sluaju ostvaren samo u hrvatskom tekstu: 8,28 devota haec sponsa devota ova S . Pisma zarunica
Hijazam je pojednostavljen u simetriju: 2,52 te constitui supremum Pastorem Ecclesiae sponsae meae, te ordinavi in toto orbe terrarum Vicarium meum tebe postavio najstariem Pastirom zarunice moje S . Crkve, tebe naredio moim Vikarom na svem okoliu zemaljskom
Saetost latinskih participa razrjeuje relativna, ili pak zakljuna ili asindetska nezavisna reenica: 8,53 mysterium confidentiae Ioannis quoque recumbentis in caena super pectus Domini otajstvo slobode Ivanove, koi poiva na krilu Gospodinovu na oitoj veeri adhuc ratus non satis ostendisse . . . decrevit jo mu se uini da nie zadosta ukazao . . ., zato odlui quin te secutus usque ad Calvariam solus fuit pro solatio da te ne sliedi tja do Kalvarie, on je sm bio za utienje i za razgovor
9,68 6,36
21
Drugi primjeri: in omni creaturarum genere > u svakom plemenu od stvorenj (1,7); divinum interrogat Magistrum > upita Metra boanstvenoga (1,51); u 3,12 prvi je hiperbat (omnes dignitatum titulos) izbjegnut genitivom (sviu dostojanstvi nazivke), a drugi ostaje (per alios domus suae famulos > po drugim kue svoje slugama), pa e ostati i u varijanti u 5,44 (po ostalim kue svoje slugama); ardentissimum quo te diligit amorem > priugane ljubavi kojom tebe ljubi (6,33); tantus mutui amoris excessus > toliko privrenje od ljubavi zajmene (8,66) .
78
U leksiku, primjernost latinskog i nastojanja slavo-bosanskoga za pronalaenje zadovoljavajuih ekvivalenata rijei teoloko-filozofskog pojmovlja uoavamo posebno u sluajevima udvostruenog prijevoda pomou kontaktnih veznika i / ili(ti): per anthonomasiam iliti po izvrsn(it)osti22 6,10 6,36 8,7 9,55 instituere ministrum zabiliiti i ostaviti slugu iliti pastira pro solatio za utienje i za razgovor osculum poljubljenja iliti celivanja23 testamenti quod . . . conscripserat od testamenta, iliti od najposlidnje oporuke svoje, koju . . . biae . . . naredio i upisao disposui testamentum razredio sam i naredio odluku i oporuku pro tua consolatione za razgovor tvoj i za utienje in azymo u pogai, ili u kruhu
9,59 9,91 9,114
Lat . glagol potare (obilno piti), koji se javlja u citatu iz liturgije o sv . Ivanu, iitan je parom zacrpiti i napiti se, koji navjetava temu svetoga Ivanova pijanstva iz ljubavi prema Isusu, i zanimljivom varijantom piti i zacrpati, koja nesvrenim vidom istie pojam neiscrpne obilnosti24 . Za kljuni pojam dijeljenja lat . kombinira priloge partim i sparsim s glagolima dividere i distribuere, za koje u hrv . stoji jedino izraz na di(e)le razdi(e)liti, koji postaje autonomnim frazemom25 . Za suprotan pojam skupljanja lat . rabi 4 sinonimna glagola (colligere, coacervare, (co)adunare, accumulare), prema kojima hrv . ima samo skupiti s prilogom zajedno ili podpuno, a samo jedanput par zgrnuti i skupiti, odnosno sinonim sastaviti26 . Izgleda da Lastri nije bio zadovoljan postignutim, jer e u kasnijoj skrae22 Per anthonomasiam iliti po izvrsnitosti (1,31; 9,94); per anthonomasiam . . . po izvrsnosti (8,71); po izvrsnitosti (3,31; 9,4; 10,30: sintagma se osamostaljuje) . 23 Ali u 8,5 samo poljubljenjem (prema osculo), u 8,46 samo celivanja (prema osculum) . 24 [Sapientiam] ex ipso sacro Dominici pectoris fonte potavit > [nauk je] iz istoga studenca svetie prsa Isusovi zacrpio i napio se (3,65); fluenta Evangelii de ipso sacro Dominici pectoris fonte potavit > rieke Ivanelja iz istoga studenca prsa Gospodinovie pio je i zacrpao (8,62) . 25 Partim dividere > na dile razdiliti (1,8; 2,42); partim distribuere > na dile razdiliti (1,63; 2,40 i 69), na dile razdieliti (3,1); distibuere (bez priloga) > na diele razdieliti (2,27); na dile razdiliti (8,69: u ekspanziji hrv . teksta); sparsim distribuere > na dile razdieliti (4,32); sparsim dividere > na dile razdiliti (5,44) . 26 Colligere > skupiti (1,9 i 13; 2,39); coacervare > skupiti (1,14 i 62; 2,43); coadunare > skupiti zajedno (2,28), skupiti (10,24); adunare > skupiti zajedno (8,68); coacervavit et accumulavit (citat) > jest skupio (3,15) / zgrnuo i skupio (3,23); simul coacervare > sve zajedno i podpunie skupiti (4,33); coacervavit > sastavi (5,45) .
79
noj preradi ove homilije ponuditi i novo rjeenje: saliti i postaviti, staviti i saliti ili samo saliti27 . Naroito je zanimljiv sluaj apstraktne imenice sjajnost . U ovoj homiliji prvi je put susreemo u velianstvenome poetnom prizoru: 1,14 in sole omnium stellarum coacervavit [Deus] radios et luces [Bog] skupi u suncu sjajnosti i zrake sviu svitlosti iliti zvizda nebeski Imenica luces prevedena je precioznim leksemom sjajnosti, a genitiv stellarum sklopom svitlosti iliti zvizda nebeskih, s efektom amplifikacije . Prema Akademijinu Rjeniku sjajnost je Lastrieva novotvorenica; u Bilabiumu je prvi put itamo u sintagmi u sjajnosti Taborskoj prema lat . in splendore Thaboreo28 . U kombinaciji s imenicom svjetlost javlja se u prijevodu citata iz Habakuka u homiliji Na Spasov dan: sol et luna steterunt in habitaculo suo in luce sagittarum et in splendore fulgurantis hastae sunce i misec stadoe u pribivalitu svomu u svitlosti strila i u sjajnosti sjevajue sulice29, a malo dalje u varijanti: ibunt in splendore fulgurantis hastae tuae odie u sjajnosti sievajuega kopja tvoga30 Da je semantika posebnost imenice sjajnost potenciranje pojma svjetlosti u znaku uenja, potvruju nam jo dva mjesta iz homilije Na Veliku Gospoinu: Kada . . . [Aneli] poznadoe da ji [Maria] nadhodi mlogo, ne samo u visini od mudrosti i dostojanstva, nego joter u vruosti od ljubavi, u sjajnosti od istoe, u izvrsnosti od svetinje i u podpunosti od sviu kriposti, zaueni kako druga Saba non habuerunt ultra spiritum: kao izvan sebe ostae .31 Na prisveti njezinie prsi ukaza se jedna jabuka iliti zrno, kao sunce, tolike lipote i sjajnosti, da ne samo zauenjem, nego joter i veseljem i radostju napuni graane nebeske svekolike .32 Ostale potvrde rijei sjajnost dolaze u naoj homiliji u slinom znaenjskom kontekstu: 1,21 admirabundus zauen [Crkveni] polak lipote njegove i sjajnosti [u objasnidbenom dodatku]
F . Lastri, Govorenje L . na S . Ivana Apotola, u Svetnjaku, Venecija 1766 ., str . 192-195 . Usp . npr .: sve reene milosti, darove, kriposti i dostojanstva u ov sud udnovati [Bog] sali i postavi (193a6) . 28 T126b28 / T146b36 . 29 T231a10 . 30 T231b18 . 31 T390a33 . Lat .: Cum [ . . .] se ab illa longe superari cognovissent, non modo altitudine sapientiae et dignitatis, verum etiam ardore charitatis, splendore puritatis, excellentia virtutum omnisque sanctitatis plenitudine, admirati ut altera Saba non habuerunt ultra spiritum (T380a2) . 32 T392b4 . Lat .: In medio sacratissimi sui pectoris apparuit globus quidam, ad instar solis, tanti decoris ac splendoris, ut non solum admiratione, sed laetitia quoque et exultatione cives coelestes repleverit universos (T382a7) .
27
80
1,26
decoris et splendoris magnificentiam lipota i velianstvo sjajnosti [suneve]
Latinske tee rijei i saetiji izrazi esto se pojednostavljuju pomou drugih jezinih sredstava: 1,27 oculos humanos respectu debilitat [sunev sjaj] zanosi i zasjenja oi nae tako, da u njega ne moremo uprav gledati [s hendiadom i ekspanzijom] ut proinde quasi discendi cupidus requirat Magistrum i tako da pita Metra za nauiti se in praecognitione futurorum u poznanju stvari doastie iliti u proroanstvu esto divinitus praeservatus premda ga Bog uzdra . . . svrhunaravnom kripostju praesentia condiscipulorum to su ondi ostali uenici quo gustato okusivi dakle ovu jizbinu in sublime elevatus uzdigavi se tremore plurimo drui mente capta izludivi via ordinaria atque naturali nainom naravnim in quo ardentissimo et excessivo Ioannis amore quantum sibi Christus complacuerit koja priugana ljubav koliko je Isusu ugodila i bila draga [pridjev excessivo nije preveden, a glagol complacere sibi rijeen je hendiadom] futuri participes, iuxta dilectionis meritum za uiniti se dionici34
2,13 4,28 5,25 8,57
Takve sluajeve 4 puta rjeava glagolski prilog sadanji ili proli33: 2,23 3,52 8,16 8,36
Filozofske rijei ili oznake tri puta nisu uope prevedene: 9,10 9,51
10,38
33 U
Pranjievoj terminologiji (Pranji 1994), radi se o pojavi gerundizacije . primjeri: in aspectu > kako vidim (1,24); supremus pastor > pastir i glava (1,47); quod ut . . . ad claram ducamus cognitionem > koje da . . . bistro razumijemo (2,16); invitando illum ut . . . tibi figat osculum > da te . . . poljubi (8,22); te aut insanivisse superbia aut potu madere ebriam > da si il pjana il izludila (8,23); potest, imo debet dici > more se doisto rei (9,4); ut propriae genitrici > kako majku (9,77) .
34 Drugi
81
Inae, proces zamjenjivanja provodi se istim vrstama rijei, ostvarujui se kao pojednostavljenje, pojanjenje ili aktualizacija prema Novom zavjetu: 6,14i19 3,3 8,31 Simon Ioannis, diligis . . . ? Petre, ljubi li . . . ? verba sunt Apostoli ovako svidoi S . Pavao Sol scilicet iustitiae, Rex ipse coelestis sunce, to jest, Sunce od pravde, Sunce nestvoreno, jedini Sin Boi [s amplifikacijom]35
Zamjenom se takoer izbjegava ponavljanje: revelaverat illi . . . uti testatur sacra eius Apocalypsis oitovao je njemu . . . kako svidoi S . Pismo [umjesto Oitovanja, inae normalnog prijevoda naslova knjige Otkrivenja] Karakteristino je dodavanje pojedinih rijei/sintagmi kao proirenja, pojanjenja i(li) pojaavanja: 4,12 3,50 6,18 9,55 9,60 vitam Christi exarare ispisivati ivot Isukrstov i otajstva S . Vire iisdem respondet Petar mu istim rima odgovori dicens kako svidoi po Okrunjenomu Proroku Davidu, govorei quod [testamentum] tunc, antequam Patri spiritum redderet, aperire voluit et adimplere, itaque diversis electis suis reliquit haereditatem koju [oporuku] onda na kriu, prie negoli duh svoi pridade Ocu, otje otvoriti i izvriti, i tako razlikim slugam svoim i obraniem ostavi i dade batinu [4 dodatka]36
35 Drugi
primjeri: in coelo Ecclesiae militantis > u kraljestvu momu S . Crkve vojujue (2,67); ministris domus suae > slugam svoim u S . Crkvi vojujuoj (3,2); sacros pedes celsissimi huius regis > nogu Isusovi (8,17); Regi coelesti, Creatori tuo > Kralju nebeskomu Isusu (8,21: u obraanju eni iz Pjesme nad Pjesmama); de hoc Sancto > od ovoga uenika Isusova (9,101) . 36 Drugi primjeri: sic . . . sic > tako . . . tako po isti nain (1,11); et hoc regnum Salvator noster . . . comparavit > Ovo je ono kraljestvo koje Sin Boi . . . odkupi i zakupi (1,38); ast cum oculos figo in Ioannem > ali kad okom od promiljanja moga uprem u pripoljubljenoga uenika S . Ivu (1,44); reverebor illum hoc titulo > potovau ga istim nazivkom koizim Crkveni prisjajno sunce potova (1,60); in martyre voluntas . . . coronatur > u mueniku volja i elja, . . . okrunja se (5,34: u citatu); verendum ne sis ebrius profecto > bojati s, Ivane, da nisi ti pjan il poludio (7,18: s intenziviranjem il poludio umj . statinog priloga profecto); ut non cogitet maiestatem > da ne misli, niti se osia od velianstva Kralja svoga i Gospodina (8,52: tumaenje u prijevodu citata); demissis oculis > spustivi oi svoje pod kri (9,24); ordinavit in me charitatem > navratio [je Bog] u me rike ljubavi svoje (8,44: rije rike umetnuta je kao paralela s fluenta Evangelii / rieke Evanelja iz citata u 8,62); tantus mutui
82
Ponekad je dodavanje stilsko uljepavanje ili posljedica premjetanja rijei: 1,17 10,12 4,8 ad Israelitas k sinovom izraelskim dici potest slidi da imamo rei quot Christo et Ecclesiae peperit Ioannes koliko Isusu porodi S . Ivan i Crkvi Katolianskoj recreatus fuit et renatus quodammodo verus filius Mariae pritvoren b i priporoen po niki nain sin Marie [rije sin dobiva na teini, kao u sljedeem pr .] qui . . . natus fuerat et creatus Ioannes, filius Salomae koi je . . . stvoren bio i roen sin Salome ad quem quondam canendo in sacris canticis alludebam komuno sam pivajui u pisma pripievao [s onomatopejom poetnog p i etimolokom figurom] scire cupio an plus aliis tu me diligas atque ardentius elim ja znati ljubi li ti mene vie od ovi ostalie [bez epifraze] intuere, devota sponsa, intuere beatam Mariam Magdalenam; intuere, inquam, et observa pogledajder, devota zarunico, pogledaj Mariu Mandalinu i promotri quae scripta de illo fuerant per Prophetas i sva ona koja biahu od njega pisana37 nempe ad Ecclesiam S . militantem
Uestala je pojava i izostavljanje prijevoda pojedinih nebitnih latinskih rijei/izraza: 1,68 9,79 2,64
6,22
8,13
9,22
Dosta je i sluajeva kompenzacije, gdje je izostavljanje nadoknaeno dodavanjem: 1,35
amoris excessus > toliko privrenje ljubavi zajmene meu njim i njegovim Metrom boanstvenim Isusom (8,66); ut ostendam vobis clarioribus testimoniis > za ukazati vam bistro i osvidoiti ivaneoskim svidobama i posvidoenjem SS . Nauitelja (9,13); accipe igitur > primi ga dakle, Majko moja (9,93); idem fuisse in cruce, itaque easdem et poenas patiebatur, ibi in corpore, hic in corde . . . > da isti biae na kriu i pod kriem, i tako i muke iste trpljae on na kriu u tilu, a ov pod kriem u srcu . . . (10,12); o illustre martyrium > o sjajna muenitva Ivanova (10,17) . 37 Drugi primjeri: propter excessum amoris qui inter ipsum viguit et divinum eius Magistrum > zaradi privrenja od ljubavi meu njim i Metrom nebeskim Isusom (1,64); porro de Ioanne quid sciscitaris? Quid ad te? > A od Ivana to istrauje? (2,62); mentali nostro oculo > okom od pameti (3,36: valjda zbog prijedloga od); dignitatibus et titulis omnibus > dostojanstvi svima (4,1); bibit etenim Ioannes calicem ipsissimae Passionis Domini in cruce pendentis > zato je Ivan popio au iste Muke Gospodinove pod kriem (5,39); qualiter amoris mei flammam timoris gelu tunc extinxerit et superaverit > kako ljubavi moje plamen ledom str udinskoga b zagaen onda (6,30); de dilectissimo discipulo Iesu Ioanne > od Ivana (9,3); in comitatu afflictissimae Matris Mariae > s Mariom Divicom (9,28); qui fluebat ex sanctissimo eius corpore > koja se prolivae (9,36); libere asseruerim, ut supra dicebam, quod Ioannes, sicut inter discipulos fuit discipulus divino Magistro dilectissimus, . . . in attingendis et describendis divinis mysteriis sublimissimus > slobodno imam rei da Ivan, kako je meu uenici Metru boanstenomu bio najdrai, . . . najvii u dosegnutju otajstvi boanstveni (10,1) .
83
promotrimo to jest S . Crkvu 3,16 9,76 vas admirabile in coelo mystico Ecclesiae militantis na nebu S . Crkve vojujue vas admirabile, sud udnovati non iam veneratur tantum Mariam ut materteram, sed amplectitur quoque, osculatur et servit uze Mariu za mater, tako da ju ne samo tovae kako tetku, nego zagrljae i sluae38
Obratit emo sada pozornost na znatne razlike na razini reenice ili perioda: takva se udaljavanja od latinskoga najee ostvaruju u lakim, fatikim umetcima, kada se propovjednik slobodno obraa sluateljima/itateljima ili sv . Ivanu: 3,24 ne non nemini haec ornamenta dumtaxat videantur sermonis, progrediamur admiraturi veritatem da tkogodi ne procini da su ovo nakienja samo od pripovidalaca, odimo unapridak razgledajui ovu istinu [prijelazna formulacija] quis non diceret quod Ioannes, nisi ebrius fuisset, tantam confidentiam numquam habuisset saltem in publica mensa? Tko bi virovao da nisi il pjan il izludio, ne stidei se bari od druine na oitoj trpezi? [s razlikom u adresatu: on - ti] non enim longe estis a veritate vi istinu govorite i mislite ecce quam admirabile vas in lucendo et continendo sit Ioannes sad promislite, bratjo moja, je li dananji S . Ivan jedan sud udnovati novimus equidem quod, si myriadem hominum interrogarem: Amas Deum? Amas Dominum Iesum?, nullus non diceret: Amo ex toto corde, amo super omnia ja ne sumljim da svi ljubimo riju i jezikom, zato, da upitam iljadu ljudi napose: Ljubi li Boga?, ne bi nijednoga naao, koi bi rekao: Ja ne ljubim, nego Ljubim [u fiktivnom dijalogu]
7,31
7,34 8,65 10,40
Kreativnost preoblikovanja posebno je razvidna kad razlika zahvaa cijelu reenicu ili duu prilonu oznaku, ostvarujui se kao (a) objanjenje/proirenje, ili (b) amplifikacija/pojaavanje, esto u tumaenju citat:
(a) 1,12
in manna caelesti u manni nebeskoj koju dade puku izraelskom u pustinji od Paletine
38 Drugi primjeri: ut . . . non videam neque advertam satis quid faciam > da . . . ne siam se to pivam to li inim
(8,36); et video Iesum . . . in cruce pendentem, tribus clavis confixum, et sanguinem usque ad terram stillantem > i vidim Isusa . . . gdi visi o tri klinca na kriu, i krv niz kri ciedi se iz rana njegovi tja do zemlje (9,18); quis me separabit a charitate Christi? Tribulatio, an angustia, an periculum, an persecutio, an gladius? > tko e me rastaviti od ljubavi Isukrsta, Metra moga? Jeda smutnja, ili alost? Jeda pogibio ili progonstvo? (9,45) .
84
8,69
omnes dignitates et gratiae sve milosti i sva dostojanstva koja su ostalim slugama Boiem na dile razdiljena Mulier, inquit, ecce filius tuus, quasi dicat: Nut bolje promotrimo, molim, rii Isusove: evo sin tvoj, veli Isus materi svojoj dajui joj Ivana, otiui njoj ovo rei39 O vas admirabile, Ioannem! O vas admirabile! Evo koliko je sud udnovati S . Ivan, koi zdri u sebi toliko privrenje zajmene ljubavi contemplaturi mirabiliora vidiemo udnovatia zlamenja i iskuanja ovog privrenja od ljubavi Bone Deus! Zaudo e vam bit ovo, more biti da mislite mlogi . Te kako to? etenim a ovo je, bratjo moja, iskuanje, ovo40
9,83
(b) 6,45
7,2 7,7 10,45
est je i obrnut sluaj izostavljanja ili drastinog pojednostavljivanja cijele latinske reenice kao nebitne ili redundantne: 6,34 7,35 8,9 9,15 nulla grando cruciatuum, qua impetebaris a perfidis Iudaeis, concussit nikakav grd od muka non negarim, imo concedere debeo Ioannem tunc fuisse ebrium pjan je Ivan, istina je Nimis libera, ne dicam immodesta mihi videris: quae enim ancilla . . . ? Te koja bi slubenica . . . ? ecce ascendo ad montem Calvariae et, statuto prae oculis intellectus mei lumine fidei, diligenter observo quae ibi fiunt evo uzhodim pametju mojom na Kalvariu41
39 Drugi primjeri: admirabundus > zauen polak lipote njegove i sjajnosti (1,21); in figura panis > pod oblijem kruha i vina u svetom Sakramentu od Otara (9,90) . 40 Drugi primjeri (svi u tumaenju citata): quasi dicat: Ego te, Petre, feci . . . > otiui re: O to ti e to zapitivati, Petre? Ja sam tebe uinio . . . (2,50); contristatus est Petrus, quia dixit ei tertio: amas me? Et dixit ei: Domine, tu omnia nosti > contristatus est: smuti se, veli, siroma Petar za to, to mu ree Isus trei put: ljubi li me vie od ovie ostalie? Zato mu odgovori: Domine, tu omnia nosti: ta, Gospodine, ti svaka zna, to me zapituje? (6,26: citat je parafraziran) . 41 Drugi primjeri: eo minus scivit erubescere coram condiscipulis et cum maiori libertate ausus est caput suum ad sinum reclinare Divini Magistri > toliko s manje znao stiditi na oitoj trpezi od druine (7,37); nec haberes caeteroquin confidentiam, dixerim immodestiam talem, ut osculum petas oris eius > inaie take slobode ne bi mogla imati (8,25); nolite . . . admirari quod fusca et quasi fatua sim > nemojte . . . uditi se (8,30); utpote qui sub cruce bibit eundem calicem, iuxta verbum Domini: calicem quidem meum bibetis, quem bibebat Iesus in cruce, seu eandem Passionem sustinuit > kakonoti on koi je pod kriem pio istu au Isusove Muke, po rii njegovoj: calicem meum bibetis: au moju piti ete (10,8) .
85
I na ovoj se razini veih razlika ponekad izostavljanje kompenzira dodavanjem: 3,37 visuri utique [Iesum] relictum ab Apostolis et desolatum, qui timore perculsi fugerunt omnes praeter Ioannem vidiemo ga [Isusa] doisto, pram svitlostju S . Ivanelja, vidiemo ga, reko, ostavljena i zapuana od sviu ostalie Apotola izvan Ivana42 Sanctus Ioannes Baptista, indignum se reputans contingere calceos Iesu, dicebat Promislider malo, potovani uenie, kako S . Ivan Krstitelj vapie [referencijalnost prelazi u emotivnost] quis enim tale opus, nisi excelsus et omnipotens Artifex, potuit efficere? tako bo dilo drugi uiniti ne more, izvan sami Majstor privisoki [retoriko pitanje postaje tvrdnjom] Deus T .O .M ., sicut in creando universa Kako privisoki Bog svemogui u stvaranju stvorenja svoi infinitam ostendit potentiam, ukaza mogustvo neizmirno, ita in disponendo eadem et adornando onako u nakienju istie i razreenju infinitam voluit ostendere bonitatem suam et sapientiam . ukazati otje mudrost svoju, velianstvo i dobrotu . Premjetanje veznika kako uvruje korelaciju kako onako; lat . poimenieni pridjev universa postaje stvorenja svoi, to stvara etimoloku figuru (stvaranju stvorenja); anaforu infinitam . . . infinitam na poetku 2 . i 4 . segmenta reproduciraju glagoli ukaza . . . ukazati, pa u takvoj glazbenoj ravnotei43 objekt infinitam . . . bonitatem suam et sapientiam postaje trolanim nizom mudrost svoju, velianstvo i dobrotu . Na trolani niz nailazimo i malo dalje u lat . tekstu (1,10), gdje su tri namjerne reenice (ut . . . clarius cognoscamus, debite timeamus et amemus ardentius) uokvirene homoteleutom clarius . . . ardentius; u hrv . su preustroju homoteleutom zahvaeni glagoli u simetriji (da . . . bolje poznajemo - vema se boimo - sranie ljubimo) .
Mogua je promjena i u tekstovnoj funkciji: 7,19
9,96
Visoki ornatus obiljeava na poseban nain poetak propovijedi:
42 Drugi primjeri: amo te, dilectissime Magister, et diligo, quantum humana infirmitas mea sinit > ljubim ja tebe, Gospodine, koliko slabost ljuska priputa, i da ovdi Ivana nie znam to bi rekao (6,40); ergo audet creatura reclinare caput ad quiescendum in sinu Creatoris, et hoc in publica mensa coram multis consedentibus? > dakle smie stvorenje nasloniti glavu svoju na krilo i na prse Stvoritelja svoga i ondi spavat i poivati? O Boe neumrli, to ujemo! (7,10) . 43 U Pranjievoj terminologiji, rije je o stilemu ritmizacije ili eufonizacije . Usp . Pranji 1994:175: Ritmizacija/eufonizacija stilski je postupak istraivanja navlastito prozodijskih elemenata (svega to se tie zvukovnosti) i njihovih preraznih nijansi u kombinatorici, u izmjeninosti; a tu stilsku sofisticiranost (tanahnu tvoraku umjenost), bogme, nai franjevaki spisatelji reenih stoljea (XVII/XVIII) dobrano, do u tanine ak, poznavahu te primjenjivahu .
86
Spomena je vrijedan sluaj zvukovne imitacije u glagolskom prefiksu (homoarktonu): 9,12 refectum est et recreatum b priinjeno i pritvoreno
Dalje se u tekstu par osamostaljuje i potie ostvarivanje slinih ukrasnih udvostruenja: 9,97 Quis filium Salomae recreare in filium Mariae, nisi Creator solus? Te tko bi sina Zebedeova i Salomina priinio i pritvorio u sina Marina, izvan sami Stvoritelj privisoki i primogui?
Ovakva raznolikost Lastrievih prevoditeljskih rjeenja mogla je nastati samo u kulturnom ozraju kao to je bilo franjevako, neprekidne i uske latinsko-hrvatske osmoze, to primjernom jezgrovitou simbolizira ovaj Beniev odlomak, koji se odnosi ba na Lastria i Bilabium: Ovdi bi imao tota pisati dokle bi sve izkazao kako bae navaljivae na ov manastier sjarakom [=orujem] vie puta, a osobito miseca octobra na 18 . gdi ranie . . . ex Provinciala Ochieviu u stegno iz puke [ . . .] Isti . . . Ochievia plemenito je hunc casum exprimio in suo Libro vocato: Testimonium Bilabium [ . . .] .44 Ne samo meujezino ispreplitanje nego i pravi hibrid: lat . je glagol exprimere spregnut kao da je hrv . eksprimiti, u liku glagolskog pridjeva radnog eksprimio . Literatura
Brozovi, Dalibor (1973), Uloga bosanskohercegovakih franjevaca u formiranju jezika hrvatske knjievnosti i kulture od Divkovia do fra Grge Martia, Godinjak Instituta za izuavanje jugoslavenskih knjievnosti u Sarajevu 2, 35-53 . Cattaneo, Ruggero (2000), Latino e slavo-bosanski: il Testimonium bilabium di Filip Lastri, francescano bosniaco del secolo XVIII, (diplomski rad) Jeleni, Julijan (1925), Ljetopis franjevakog samostana u Kr . Sutjesci (3), Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini XXXVII, str . 5-41 . Knezovi, Pavao (2002), Testimonium bilabium written by the Friar Filip Lastri (Philippus ab Ochevia), u Ferluga Petronio F ., ur ., Plurilingvizem v Evropi 18 . stoletja, Maribor, 191-203 . Kuna, Herta (1967), Jezik fra Filipa Latria, bosanskog franjevca XVIII vijeka, Djela ANUBiH XXVII, Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka, knjiga 15, Sarajevo Kuna, Herta (1972) Udio franjevake knjievnosti XVIII . vijeka u stvaranju literarnog jezika zapadnog srpskohrvatskog podruja, Knjievni jezik I, 3-4, 41-61 . Kuna, Herta (1997), Hrvatska knjievnost u Bosni i Hercegovini u 18 . stoljeu, Prvi hrvatski slavistiki kongres, Zbornik radova II, Zagreb 1997, 169-178 . Pranji, Krunoslav (1994), Virtualnost dijakronijskih stilema, Znanstveni skup Sedam stoljea bosanskih franjevaca, Sarajevo, 161-181 . Pranjkovi, Ivo (2008), Franjevako spisateljstvo na hrvatskome jeziku, Zagreb Zirdum, Andrija (1982), Filip Lastri Oevac (1700-1783), Zagreb
44 Bono
Beni, Protocollum Conventus Suttiskae (Kronika), pod godinom 1752 ., u Jeleni 1925:6 .
87
UDK : 821 .163 .4(497 .6) .0911/14 811 .163 .1:811 .163 .4
Jagoda Juri-Kappel: Sistem anrova u srednjovjekovnoj vjerskoj knjievnosti Nekoliko naelnih zapaanja
Posebnosti nastanka i opstanka srednjovjekovne bosanske drave, osobito njene Crkve, odredili su i kulturni razvoj na njenom terenu . Uz djelovanje heretike Crkve bosanske vezana je itava do danas ouvana vjerska pismenost . Njen korpus sadri 13 jevanelja, 4 apostola, 3 apokalipse i jedan psaltir . K tomu se pribrojavaju nekoliki krai, meu njima, kako se misli, i apokrifni tekstovi . Najobimnije knjige predstavljaju tri zbornika dva, Hvalov i Mletaki, s poetka 15 . st ., uz znatno manji Radosavljev iz sredine 15 . st . anrovi zastupljeni u Hvalovu i Mletakome zborniku jesu: jevanelja, apostoli i apokalipsa, uz dodatne sastave i zapise . Jedini sauvani Psaltir nalazi se u Hvalovu zborniku . Radosavljev zbornik sadri potpun tekst Apokalipse uz neke krae tekstove ija funkcija jo nije sasvim razjanjena . Izoliranost Crkve bosanske uzrokovala je i konzervativnost za nju pisanih spomenika . U referatu se ovaj bosanski korpus razvrstava prema anrovskoj pripadnosti, opisuje i poredi sa srodnim pojavama susjednih junoslavenskih knjievnosti . Vanjski oblik knjiga, izbor tekstova i njihov raspored, pogotovo u zbornicima, te karakteristike pisma, pravopisa i jezika, doputaju da se bosanska srednjovjekovna knjievnost smatra posebnom cjelinom redakcijom, ravnopravnom svim ostalima unutar slavenskoga svijeta . Kljune rijei: srednjovjekovna bosanska knjievnost, Crkva bosanska, anrovi jevanelje, apostol, apokalipsa, psaltir; bosanska redakcija . Genre system in the medieval Bosnian religious literature The particularity of the emergence and survival of the medieval Bosnian state, particularly its church, has determined the territorys cultural development . Religious literacy, preserved to this day, has been linked with the function of the heretic Church of Bosnia . Its body consists of 13 gospels, 4 apostles, 3 revelations and one psalter . A few shorter texts, believed to be apocryphic, may be added as well . The most comprehensive are the three books Hvals and Venetian from the beginning of the 15th century, and much smaller Radosavs from the mid 15th century . Genres presented in Hvals and Venetian books are: gospels, apostles and revelations, with additional compositions and records . The only saved psalter is in the Hvals
88
Jagoda Juri-Kappel: Sistem anrova u srednjovjekovnoj vjerskoj knjievnosti . . .
book . Radosavs book contains the full version of the revelation together with some shorter texts whose function has not been determined yet . The isolation of the Church of Bosnia has affected the conservative nature of its written monuments . This paper divides the texts based on their genre and deals with them in the context of the neighbouring South Slavonic literatures . The books appearance, the choice of texts and their lay out, the characteristics of letters, orthography and the language, are allowing us to determine the medieval Bosnian literature as a special identity redakcija (editing) equal to every other literature inside the Slavic world . Key words: Medieval Bosnian literature, Bosnian Church, genres Gospel, apostle, apocalypse, psalter, Bosnian scripture style . 1. Uvodne napomene Posebnosti nastanka i opstanka srednjovjekovne bosanske drave, osobito njene Crkve, odredili su i kulturni razvoj na njenome terenu (Kuna 1973, 1982, 1986, 2008) . Uz djelovanje heretike Crkve bosanske vezana je itava do danas sauvana vjerska pismenost . Biblijske knjige: jevanelja, apostoli, apokalipsa i psaltir ine njen glavni sadraj . Najbrojniji su prepisi etverojevanelja (njih trinaest ili vie), koje slijede etiri apostola, tri apokalipse i jedan psaltir (Nazor 2005) . Uz njih se u dvama zbornicima, Hvalovu iz 1404 . god . i u Mletakome s kraja 14 . ili poetka 15 . st ., nalaze i krai sastavi od kojih se neki smatraju apokrifnima (Kuna 1986) . Radosavljev zbornik iz sredine 15 . st . sainjava Apokalipsa uz dodatne tekstove ija funkcija jo nije sasvim razjanjena (Juri-Kappel 2001, Juri-Kappel 2002, Kuna 1977b) . Hvalov se kodeks zavrava Psaltirom iza kojega dolazi kolofon, prepisivaev zapis . Izoliranost Crkve bosanske, nepostojanje nekog vanjskog centra, uporita, kao to je za katolike bio Rim i za pravoslavne u poetku Bizant, uzrokovala je i konzervativnost za nju prepisivanih knjiga . Svi se istaivai slau u tome da ovi spomenici najbolje i najdue tradiraju batinu ohridske glagoljske kole, znai, Crkva se zadovoljava prvotnim fondom knjiga staroslavenske pismenosti, koji vjerovatno preko Huma stie u Bosnu . Pri ovome jo nije razjanjeno koji su sve spisi doli ve posredovanjem Bosanske biskupije koju u 13 . st . smjenjuje Crkva bosanska . 2. anrovi Iako je broj prepisa ovih knjiga u odnosu na susjedne i ostale srednjovjekovne slavenske pismenosti sasvim skroman, u njima su zastupljeni gotovo svi biblijski anrovi a glavni su, kao to je ve spomenuto: jevanelje, apostol, apokalipsa i psaltir (Dragojlovi 1997:51-52) . Najvie ima jevanelja, to znai da su te knjige bile najtraenije na ovome prostoru .
89
Za bosanska jevanelja dokazana je velika starina predloaka . Grickat (1961-62) je utvrdila brojne veze s Assemanijevim jevaneljem, jednim od najstarijih slavenskih jevanelja ikako . U prepisima apostl neki (Kuna 2008) vide tragove vanih glagoljskih odlomaka, Grkovieva i Mihanovieva, iz 12 . st . Dok jedini sauvani Psaltir u Hvalovu rukopisu ukazuje na jugoistone staroslavenske uzore (Juri-Kappel 1984), dotle bi tri prepisa Apokalipse, koji su slini, ali ne i identini, pa upuuju na postojanje vie takvih na bosanskome terenu mogla potvrivati veze sa zapadnijim krajevima i kulturama . Apokalipsa se smatra jednim od najitanijih tekstova u srednjem vijeku na Zapadu, te omiljenom lektirom heretika, a dugo nije pripadala liturgijskome kodeksu Istone crkve pa su malobrojni (ili ih nikako ni nema) njeni srpski, makedonski i bugarski prepisi . Zbog toga bi Apokalipsa mogla biti izuzetno znaajnom pri odgonetanju zamrenoga pitanja o ideologiji i porijeklu pretpostavljene bosanske hereze (Juri-Kappel 2001, JuriKappel 2002, Kuna 1977b) . Sauvani bosanski spomenici ne pokazuju inae znatnijih tragova neortodoksnoga uenja dualizma, o emu govori i injenica da su nekolika jevanelja preivjela osmansko osvajanje sklanjanjem u pravoslavne manastire . Tamo su ona preureivana za istonu liturgiju . 3. Slinosti i razlike u odnosu na susjede Za obje susjedne redakcije povezuju ih tekstovno irilometodski temelji, pri kojima Bosna ugl . i ostaje, dok se oni kod susjeda uveliko nadrastaju i nadopunjuju drugim biblijskim i novim nebiblijskim anrovima u skladu s potrebama njihovih crkvenih centara, Rima i Bizanta . Takva centra, kako je ve naglaeno, Bosna ne poznaje, kao to nema ni originalnih vjerskih anrova ili, pak, takvi nisu sauvani . Srpska se redakcija anrovski silno proirila slijedei bizantske modele . U nju se uvode novi vjerski, biblijski i nebiblijski tekstovi: slova, poslanice, slube, pohvale, itija, crkveno pjesnitvo i besjednitvo i sl ., koji se pojavljuju kao posebni spisi ili kao dijelovi razliitih zbornika . Sve anrove bosanskoga srednjovjekovlja poznaju obje susjedne redakcije srpska i hrvatska . Oni se, meutim, prezentiraju na razliite naine . U Hrvatskoj se slau, uz nove tekstove prevoene s latinskoga, u misale i brevijare, kasnije i u jevanelistare i lekcionare, ili se pojavljuju kao pojedinane knjige (npr . psaltiri), dok je za Bosnu karakteristian poseban oblik zbornika nepoznat inae na junoslavenskome podruju itaki spoj svih novozavetnih i nekih starozavetnih pa i apokrifnih spisa u jednom kodeksu kao to su Hvalov i Mletaki (Bogdanovi 1991:136) . Slinost s ovim dvama kodeksima (Hv i Ml) pokazuje najvie ukrajinsko-ruski Zbornik Matije Desetoga/ Matveja Desjatogo, koji je pak stotinu godina mlai od bosanskih (Alekseev-Lichaeva 1987) . Veze meu njima jo nisu detaljno ispitivane . 4. Hvalov zbornik Hvalov zbornik iz 1404 . posveen Hrvoju Vukiu Hrvatiniu, velikome vojvodi bosanskom hercegu splitskomu i knezu ot dolnjih kraji i inim mnogim zemljam (kolo-
90
fon, f . 359 r), smatra se najvanijom knjigom bosanskoga srednjovjekovlja . On sadri sve glavne biblijske knjige kao i kolofon prepisivaa Hvala . Prvi istraivai Hvalova zbornika, kao povjesniar Franjo Raki (1869-1870), vidjeli su posebno mjesto Psaltira i Apokalipse u njemu Psaltir se nalazi na njegovome kraju, a Apokalipsa odmah nakon jevanelja i takav koncept doveli su u vezu s jednim znaajnim lyonskim heretikim kodeksom . U sadraju ovoga Zbornika nema inae jasnih tragova dualistikoga uenja . Jedino bi Hvalovi zapisi na marginama, upravo uz tekst Apokalipse: f . 140 verso: Skazanie o crkvi idolskoj koju sveti osudie i f . 142 recto: Gore zemlji i moru ere na njem krivina carstvuet, mogli moda upuivati u tome smjeru . 5. Pismo i pravopis Svi bosanski spomenici pisani su irilicom, ali o prvenstvu glagoljice na ovome terenu govore njeni ostaci u njima u obliku pojedinaanih slova, alfabeta ili itavih odlomaka kao npr . u Radosavljevu zborniku . Glagoljske pravopisne norme koje su preuzete/zaostale iz humske pisarske kole iz 12 . st . i kojih se do kraja svoga opstanka dri itava bosanska srednjovjekovna pismenost takoer ukazuju na to (Kuna 1977a) . Tradiranje grafijsko-ortografskih uzusa ustaljenih i u hrvatskim glagoljskim spomenicima kao to je npr . pisanje i dvostruka vrijednost grafija za jat, i je, korienje slova erv, odsustvo interpunkcijskih i drugih nadrednih znakova, karakteristika je bosanske redakcije . Tako onda bosanske i hrvatskoglagoljske spise povezuju u izvjesnom smislu ortografija, kao i jezik . Jezik ovih dviju redakcija bio je otvoreniji utjecaju narodnih idioma nego to je to bio sluaj u srpskoj . Srpsko se irilino pismo mijenja i dalje razvija i prema ruskim normama, dok se jezik vjerskih liturgijskih knjiga strogo dri starih uzusa . 6. Ikavizam Glavnom fonolokom karakteristikom itave bosanske grupe smatra se ikavska realizacija jata, to potvruju sva tri zbornika, Hv, Ml i Rad, kao i veina drugih rukopisa . uvanje jata u nekim tekstovima iz 15 . st . moe govoriti o ijekavskoj zamjeni ovoga fonema u jeziku njihovih prepisivaa i/ili terena na kojemu su oni nastajali kao to je sluaj u ajnikom jevanelju . 7. Zakljuak Sauvani su rukopisi, naravno, samo skromni ostaci onoga to se moe pretpostaviti za srednjovjekovnu Bosnu i njenu Crkvu s obzirom na sve nedae kojima je ona izlagana: poev od vievjekovnoga proganjanja zbog pretpostavljene hereze te smrtnim udarcem koji joj zadaje osmansko osvajanje . Veliki je broj knjiga nestao, unitavan ili raznijet irom Europe . Nije sluajno da su se sva tri zbornika nala upravo u Italiji . Pretpostavlja se da je dio plemstva spaavao
91
glavu i svoj pokretni posjed bjeei u katolike krajeve pa se tako Hvalov zbornik sada nalazi u Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji/Bologna, Mletaki, kao to mu ime kae u Mlecima, u venecijanskoj/mletakoj Marciani, a Radosavljev u Vatikanskoj rukopisnoj zbirci . Jedan broj tekstova zavrio je u Rusiji, a znaajno Nikoljsko jevanelje uva se npr . u Irskoj u Dublinu . Ve je spomenuto da su neka jevanelja spaena sklanjanjem u pravoslavne manastire . Ako su bosanski (vjerski) spomenici bosanska redakcija starocrkvenoslavenskoga i na prvi pogled lako prepoznatljivi prema svojim ortografskim i jezinim znaajkama (irilica, pravopisne osobitosti i ikavizam), a dubljim zagledanjem u tekst i po vrsti i arhainosti svojih predloaka, obliku zbornika i redoslijedu knjiga u njima, uz sve ekstralingvistike posebnosti u kojima su oni nastajali, mogue je smatrati ih zasebnom cjelinom ravnopravnom svim ostalima u (juno)slavenskome svijetu . Postoji dovoljan broj razlikovnih obiljeja na svim razinama jezika i teksta po kojima se oni mogu identificirati . Njihov je anrovski sistem jasno odreen temeljnim biblijskim knjigama . Po ovome je ovaj sistem i poseban i zatvoren . On je kao takav funkcionirao unutar jednoga civilizacijskog kruga, koji je celina vieg reda (Bogdanovi 1991:29) .
92
Literatura
Alekseev, Anatolij A ., O . P . Lichaeva (1987), K tekstologieskoj istorii drevneslavjanskogo Apokalipsisa, Materialy i soobenija po fondam Otdela rukopisnoj i redkoj knigi BAN 1985, Leningrad, 8-22 . Bogdanovi, Dimitrije (1991), Istorija stare srpske knjievnosti, 2 . izd ., ponovljena izdanja kola Srpske knjievne zadruge u divot opremi, Beograd Dragojlovi, Dragoljub (1997), Istorija srpske knjievnosti u srednjovekovnoj bosanskoj dravi, Svetovi, Novi Sad Juri-Kappel, Jagoda (1984), Psalter des Hval-Codex zur palographischen und grammatikalischen Charakteristik, Wiener slavistisches Jahrbuch 30, 23-42 . Juri-Kappel, Jagoda (2001), Rukopis krstjanina Radosava u svjetlu dosadanjih istraivanja, Zbornik radova I ., Drugi hrvatski slavistiki kongres, 225-232 . Juri-Kappel, Jagoda (2002), Bosanske apokalipse u svome (juno)slavenskom kontekstu, Wiener slavistisches Jahrbuch 48, 75-94 . Kuna, Herta (1973), Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu junoslavenskih redakcija staroslavenskog, Simpozij Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Radovi III, Muzej grada Zenice, 89-102 . Kuna, Herta (1977a), Neke grafijske osobine bosanskih srednjovjekovnih kodeksa u odnosu prema staroslavenskoj glagoljskoj grafijskoj tradiciji, Nahtigalov zbornik, Ljubljana, 153-166 . Kuna, Herta (1977b), Radosavljev rukopis i bosanska srednjovjekovna knjievnost, Godinjak odjeljenja za knjievnost Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu, 9-25 . Kuna, Herta (1982), Srednjovjekovna bosansko-hercegovaka knjievnost, u: A . Isakovi i M . Popadi, ur ., Pisana rije u Bosni i Hercegovini, 49-84, IRO Veselin Maslea, Sarajevo Kuna, Herta, ur . (1986), Zbornik Hvala krstjanina (Codex Christiani nomine Hval), tom I: faksimile, tom II: transkripcija i komentar, Svjetlost ANUBIH, Sarajevo Kuna, Herta (2008), Srednjovjekovna bosanska knjievnost, Forum Bosnae 45, Sarajevo Nazor, Anica (2005), Rukopisi Crkve bosanske, u: F . anjek, ur ., Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, zbornik radova, 539-562, Institut za istoriju, Sarajevo, Hrvatski institut za povijest, Zagreb Raki, Franjo (1869-1870), Bogomili i patareni, Rad JAZU, Zagreb
Kratice
Hvalov zbornik (1404 . god .) Hv Mletaki zbornik (poetak 15 . st .) Ml Radosavljev zbornik (sredina 15 . st .) Rad
Iluminacije i poetna slova

Hvalov zbornik (1404 .), f .48, f .70; f .133r, f .141v, f .359r: kolofon Mletaki zbornik (poetak 15 . st .), f .45: inicijal Z (jev . po Marku) Radosavljev zbornik (sredina 15 . st .), f .55, f .56, f .58, f .59: kolofon
93
Hvalov zbornik (1404 .), f .48, f .70
94
Hvalov zbornik (1404 .), f .133r
95
Hvalov zbornik (1404 .), f .141v
96
Hvalov zbornik (1404 .), f .359r: kolofon
97
Mletaki zbornik (poetak 15 . st .), f .45: inicijal Z (jev . po Marku)
98
Radosavljev zbornik (sredina 15 . st .), f .55, f .56, f .58, f .59: kolofon
99
UDK: 811 .163 .4*3'374 .82=512 .161
Alen Kalajdija: O nekim leksikolokim aspektima prouavanja Makbuli-arifa

lanak tretira problematiku dosadanjeg prouavanja jezika i leksike prvog dvojezinog bosansko-turskog rjenika Makbuli-arifa iz 1631 . te tretira i neka druga pitanja na koja je nauka ili dala odgovore, pa se ti odgovori ponovo preispituju, ili se daju neki novi odgovori i otvaraju novi problemi . Rad daje i statistiki podatak o zastupljenosti vrsta rijei, te se na osnovu transliteriranih verzija rjenika daje podjela bosanskih leksema prema kriteriju prostornog i vremenskog raslojavanja . Kljune rijei: leksikografija, posuenice, arhaizmi, historizmi, dijalektizmi, regionalizmi, alhamijado knjievnost . On Some Lexicological Aspects of Studying Makbuli-Arif The article speaks of problems of available research of the language and lexis of the first bilingual of Bosnian-Turkish Dictionary Makbuli-arif from 1631 and deals with other issues that were either answered by science, and have those answered treated again, or new answers are emerging and they need to be treated . The paper provides a statistical data on representation of word types, as well as a division of Bosnian lexems according to the criterium of spatial and time stratification, all based on transliterary versions of the Dictionary . Key words: lexicography, borrowed words, archaisms, historisms, dialectalisms, regionalisms, Aljamiado literature . Uvodne napomene Muhamed Hevai(ja) Uskufi(ja) Bosnevi(ja) do danas je, opeprihvaeno, najstariji poznati bosanski leksikograf, koji je u junoslavenskim okvirima istovremeno autor prvoga rjenika tokavske provenijencije Makbuli-arifa (Smailovi 1990:92-93) inae pisanog arebicom na turskom i bosanskom jeziku kao poetsko djelo .1 U nauci do danas nije poznato prezime ovoga autora, ali postoji vie pjesnikih pseudonima kojima se imenuje . Zanimljivo je da se u naoj historiografiji izuzevi rad Dervia Korkuta (1942) gotovo uope ne spominje nadimak Bosnevi(ja) za Muhameda Hevaiju Uskufiju, koji se nazvao tim pseudonimom u predgovoru: Ja siromah, koji sam (se zovem) skf Bosnevi,
1 Treba napomenuti da u kontekstu arebike pismenosti postoji i najstariji viejezini konverzacijski rjenik iz XV/XVI st . pod naslovom Lugat- Arabi ve Lugat- Farsi ve Lugat- Rumi ve Lugat- Serfi (Putanec 1990) .
100 Alen Kalajdija: O nekim leksikolokim aspektima prouavanja Makbuli-arifa
/ Sluga (rob) sam vladara nad vladarima . . . (Smailovi 1990:113) . Nadimak Uskufi(ja) vee se za njegovo spominjanje u rjeniku, kako to, pored navedenog primjera, pokazuje i primjer iz predgovora: Molba je jo skfina da se moli za njega Bogu (Smailovi 1990:120) . Pjesniki pseudonim Hevai(ja), koji je dosta est u nauci, zapravo se vee za njegovo spominjanje u vie pjesama, kao npr . u pjesmama Boe jedini, Ti nas ne kinji: Misao Hevaji u dne i noi, / Da te je nai, teb da je doi; ili u pjesmi Vinjemu Bogu Koji sve sazda: Nije li, Hevai, vrime te nai, / Dosta, ne bi l mu od tebe zai (up . Nametak 1981:125-131) . Makbuli-arif poetski je rjenik, koji je morao ispotovati zakonomjernosti orijentalne poetike, u koju je Hevaija uklapao i bosanske lekseme na to eksplicitno upozorava u predgovoru rjenika na turskom knjievnom jeziku: ( . . .) Napisah rjenik; od njeg ima koristi kad se znadne . / ( . . .) / Kako su Bonjaci krupna stasa, / Znaj da su im i rijei krupne, / Pa ih onda dovesti na metrum, / To je gvozden luk koji nije mogue nategnuti . / Hvala Bogu, po pravilima retorike, / Izraavah se, nek bude trag svijetao . / Nainio sam tenim i pisao jasan srok: / Ko slua, srce mu se razgaljuje . / Izrekao sam bosanski neke duhovite ale, / Te onaj ko ih vidi, rekne: Nu, ba su doista lijepe! / I kako bi se koji moj odlomak majstorski vjeto napisao, / Pisao sam u njem po jedan dvostih . / Ukratko, moje je pisanje na ahidijin nain, / Ali, ne daj Boe, ja mu nemam to prigovoriti . / Nek jedan polustih bude na bosanskom jeziku, / A drugi na turskom, kad mogne izii srok . / Upueni znade da za to treba muke . / Doista je puno truda uloeno . ( . . .) (Smailovi 1990:115-117) . Zbog toga, nemali broj leksema navedenih na bosanskom jeziku direktno zavisi od potreba strukture sloga, to se odraava i na konkretan jeziki izraz . Dosadanje prouavanje i publiciranje Iako su u nauci poprilino dobro objanjeni uzroci, namjera i historijski kontekst nastajanja ovoga rjenika, te je naveden niz veoma zanimljivih podataka o autoru,2 interesantno je da do danas nema relevantnijih leksikolokih analiza . U tom smislu istie se rad Kerime Filan (2005), koja se bavi leksikolokim aspektom prouavanja Makbuli-arifa sa stanovita prouavanja porijekla rijei zabiljeenih na turskom jeziku u ovome rjeniku . Takoer, izuzetak od navedene konstatacije predstavlja rad Alije Nametka (1968) i Ismeta Smailovia (1990), koji se rjenikom ipak ne bave u strogo leksikolokom smislu . Inae, prvi nauni osvrt na rjenik Makbuli-arif objavio je Otto Blau (1868) u Leipzigu, dok je prvi kompletni opis izvrio Dervi Korkut (1942) . Nakon toga, prvi nauno relevantan pristup u njegovom prouavanju dao je, nakon ravno stotinu godina od Blauova osvrta, Alija Nametak (1968) . Potom, u studiji O Uskufijevu rjeniku Maqbuli arif (Potur ahidija) Ismet Smailovi (1990) na jednome mjestu daje najvie vanijih podataka, zasnivajui ih na radovima Dervia Korkuta (1942) i Alije Nametka (1968) .3 Tako se
2 U tom kontekstu, dosta polemike voeno je u vezi s njegovim porijeklom to je, opet, inicirano problemom
Hevaijina jezika, potom njegova pjesnikog nadimka Uskufi i znaenja ovog pojma te samim ivotom i cjelokupnim stvaralatvom (up . Smailovi 1990; Hukovi 1990) . 3 Ovdje treba istai i to da je Smailovi (1969) priredio opiran prikaz djela Alije Nametka (1968), u kojem je pokuao dokazati pretpostavku da je prisustvo ikavizma u Hevaijinu djelu rezultat njegova ikavskoga porijekla . Isto tako, Ismet Smailovi (1990:107) zamjera Nametku to nije objavio prijevod predgovora rjenika, koji je inae dat na turskom jeziku .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 101
u Smailovievoj studiji izdvaja eklektian pristup korpusu . Naime, Smailovi (1990:162) u popisu leksema, tj . registru rijei rukovodi se Korkutovim radom, a u predstavljanju cjelovita rjenika slui se studijom Alije Nametka, smatrajui je nauno relevantnijom od Korkutove .4 U dogledno vrijeme Alija Nametak (1978) objavio je jo tri rukopisne verzije Makbuli-arifa, navodei primjere rijei u glosaru . Iz ovih triju verzija na jednome mjestu moe se pratiti svojevrstan poces interferencija i divergencija prisutnih u razliitim rukopisnim verzijama rjenika, a dodatna zakompliciranost jo se bolje vidi kada se dodaju i druge, ve ranije transliterirane verzije . Treba napomenuti i posljednju verziju Maqbul-i arif, koja je objavljena 2001 . godine, u svrhu obiljeavanja 400 . godine od roenja Muhameda Hevaije Uskufije, 370 . godinjice od nastanka rjenika te 250 . godine od fototipskog izdanja arebikog rukopisa koji je uvrten u ovom izdanju .5 U ovoj knjiici objavljena je verzija rjenika koju je uradio Alija Nametak (1968), dok je fototipski izvornik na arebici dat u prijepisu rukopisa iz 1751, koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu pod brojem R-2865 . O Hevaijinu poreenju bosanskog i latinskog jezika Hevaija kao izuzetno obrazovan ovjek, s obzirom na vrijeme u kojem je roen, naveo je da se bosanski jezik moe porediti s latinskim, iako je Smailovi (1990:118) oito razlono skeptian spram Nametkova stava (1968:240) da je Hevaija poznavao slinost genetske strukture bosanskog i latinskog . Mogue je da je Hevaija pod pojmovima latinde i latin dili (up . izraz na turskoj transliteraciji Smailovi 1990:118) podrazumijevao razliite termine, za to se navodi sljedei kontekst u predgovoru: Veleuen ovjek je rekao: Slobodno je razgovarati / Onim jezikom na kojem je objavljena Boija knjiga . / Kako je Evanelje (Indil) dolo Isusu (Isa pejgamberu), / Dola je od Boga milost robovima (ljudima) . / Meu jezicima je siao latinski [latinde], / Latinski [latin dili] je pak jezik isto to i bosanski, / Te nema nikakve greke to e se znati / Pa treba se njime izraavati ko ga znade . (Smailovi 1990:117-118) . Postavlja se pitanje da li je Hevaija mislio na prijevode Evanelja rairenog meu bosanskim katolicima, ili se njegov stav odnosi na status latinskog u Evropi kao svetog jezika na kojem su obavljani obredi . Ono to ide u korist drugoj pretpostavci jeste citat u kojem se konstatira da je latinski siao, ime se aludira na njegovu svetost, a tu svetost imao je kao liturgijski jezik te da je naveden pod izrazom latinde . Meutim, oito je da se sintagmom latin dili kod Hevaije oznaava jezik Latina / latina, tj . bosanskih katolika, kod kojih je u periodu kada ivi i djeluje Hevaija bio zapoeo snaan proces prevoenja religijske katolike literature u Bosni . U tom smislu Hevaija terminoloki
U vezi s Korkutovim pristupom istie se nekoliko problema, meu kojima su najvaniji: problemi transliteracije, koja nije dosljedno sprovedena; zatim bezrazlono biljeenje poluglasa, za koji je Korkut smatrao da je izgovaran u Hevaijino vrijeme; nedosljedna upotreba savremene turske grafije u kombinaciji s vlastitom (up . Smailovi 1990:178) . Na drugoj strani, ono to u prvi plan treba istai kod Alije Nametka jeste da on daje dosljednu naunu transliteraciju rjenika . 5 Ovome primjerku, pored moderno dizajniranog i praktino pristupanog djela iroj javnosti, moglo bi se prigovoriti to to nije posebno naglaeno koja je rukopisna verzija transliterirana, osim podatka iz uvodne napomene da je preuzeta iz radnje Alije Nametka (1968), raena na osnovu est rukopisa (potcrtao citat A . K .) .
4
razlikuje navedene izraze, pa bi latinski [latinde] bio ono to latinski stvarno jeste kao temelj zapadne kulture, a latinski kao latin dili jezik Latina / latina, tj . bosanskih katolika . Oito se kod Hevaije ova dva pojma razlikuju terminoloki, a da problem izaziva neadekvatno prevoenje na bosanski jezik . Vremenski i teritorijalno raslojena leksika Jedna od ustaljenih podjela leksema u leksikologiji zasniva se na ogranienosti njihove upotrebe s obzirom na vrijeme i na prostor . Prema vremenskom kriteriju, uobiajeno je izdvajanje historizama i arhaizama, a prema teritorijalnom, uobiajeno je raslojavanje leksema na regionalizme, dijalektizme, lokalizme . U kontekstu ovakve podjele, istie se injenica da se Hevaijina leksika posmatra u odnosu na njezino poreenje sa savremenim jezikom . Vremenska raslojenost leksema u Makbuli-arifu vri se u odnosu na savremeno jeziko stanje . Iako ova podjela ima odreenih manjkavosti spram kontekstualnog vremenskog okvira u kojem nastaje rjenik, ona nudi i jednu drugu vizuru spram odnosa na Hevaijinu bosansku leksiku, jer pokazuje proces razvoja upotrebe i znaenja leksema u odreenom dijahronijskom kontinuitetu koji obuhvaa gotovo etiri stoljea . Poznato je da se leksika prema vremenskom kriteriju najee dijeli na arhaizme i historizme, odnosno zastarjele rijei (Zgusta 1991:172), iako postoje razliiti lingvistiki pogledi na ovaj fenomen . Arhaizmi se u najkraem mogu definirati kao lekseme koje su u odnosu na savremeno jeziko stanje nestale iz upotrebe te su zamijenjene nekim drugim leksemama kojima se obiljeava neki pojam, osobina, proces i sl . Drugim rijeima, arhaizmi su lekseme koje su iz upotrebe nestale usljed tzv . unutarjezikih razloga . Historizmi su lekseme koje su zastarjele rijei zbog toga to su oznaavale u odreenom historijskom razvoju neke pojmove, pojave, osobine koje su u odnosu na aktuelno vremensko stanje nestale, pa su tako i lekseme kojima su obiljeavani navedeni pojmovi nestali iz upotrebe (ipka 1998:68) . Historizmi su rijei koje su nestale iz aktivne jezike upotrebe zbog tzv . vanjezikih razloga . Arhaizmi se mogu podijeliti na vie podtipova, meu kojima se razlikuju npr . ortografski, izrazni, tvorbeni, fonetski i sl . U Hevaijinim verzijama rjenika pojavljuje se nekoliko tipova arhaizama . Fonetski arhaizam pokazuje odreenu zastarjelost u fonetskoj strukturi lekseme, tako da se meu njima javljaju i domae i posuene rijei: anel, debel, komin, kopje, lepur/lepir,6 pretil, pukal, rasol, sokol, tunja, zofa . Meu posebno zanimljivim leksemama jesu komin, tunja i zofa . Komin je stariji oblik naslijeen preuzet iz talijanskog jezika, a savremeni oblik kamin uzet je iz njemakog (Ani i dr . 2004, knj . 5:29) . Oblik tunja arhaian je i zamijenjen savremenim oblikom dunja, koji je inae preuzet iz grkog jezika . Zofa je oblik koji nastao u procesu asimilacije medijalne sekvence -hv-, u kojoj je h neetimologijsko: zohva > zofa . Tvorbeni/morfoloki arhaizmi jesu zastarjele rijee po nainu tvorbe ili morfolokom izrazu navedenih leksema, meu kojima se istiu: gnjeten, moma, kolo = kotur, peur, potur, sila, slavi, sofija, tko/itko, vrtlo, zobika . Leksema mma kao oznaka za djevojku izvodi se iz istoga korijena kao i imenica momak . Njezin korijen u vezi je s onomatopejskim redupliciranim oblikom mo + mo (Skok 1971, knj . II:453) . Peur je oblik koji djelimino odraava starije jeziko sta6 Leksema
lepir takoer ima status regionalizma .
nje iz prasl . peura (Ani i dr . 2004, knj . 7:305), koji je kasnije u naem jeziku proiren formantom -k-, odakle je doao oblik peurka . Prema tome, oekivani oblik trebao je biti peura, a ne peur . Zbog toga je ovaj oblik mogue dovesti u vezu s metrikim obrascem Makbuli-arifa .7 U slinom statusu mogu se tretirati i oblici vrtlo, zobika . Sadrajni arhaizam jeste zapravo pravi arhaizam, u kojem je dolo do zamjene leksema s odreenim znaenjem drugom leksemom s istim znaenjem: crljen > crven, utjeti > osjeati, dad > kia, faababa8 > slijepi mi/imi, gae9 > hlae, pantole, kolo > kotur, maga > patuljak, muati > utjeti, oganj > vatra, piljuin > aplja, pohva > kuskun, poprug > kolan, ruj > bronza . Crljen je pridjev koji se moe zamijeniti savremenim oblikom crven (up . Smailovi 1990:163) . Arhaizam crljen zabiljeen je u rjenicima (npr . Ani i dr . 2001) s napomenom da se etimologija trai pod natuknicom crven, a leksema crven dovodi se u vezu s imenicom krv . Leksemu crljen rjenici ne tretiraju sa stanovita etimologije, a ona bi se, po svemu sudei, trebala traiti u kombiniranju, odnosno ukrtanju oblika crven i cvrljen, za to postoji i svojevrsna semantika veza . Naime, glagol cvrljiti dovodi se u vezu s glagolom priti (u ulju), odnosno topiti (mast) . Rezultat prenja podrazumijeva dobijanje ukastocrvene boje ulja ili masti, masla, to se ukrta s pridjevom crven, nakon ega dolazi do rezultata crvljen, a kasnije je dobijen i konaan oblik crljen . utjeti je arhaini oblik kojim se obiljeava savremeno znaenje lekseme osjeati . Dad je arhaina sloenica nastala od ie . sloenice *dus-dyu, to znai loe nebo, za koju se u savremenom jeziku koristi opeupotrebna leksema kia . Faababa je takoer sloenica . Izvedena je od elementa faa-, koji je posuen iz latinskog preko talijanskog, a oznaava zavoj, povoj, traku (Ani i dr . 2001, knj . 3:206), odnosno pojas, odrezak od koe nalik na pas (Skok 1971, knj . 1:508), to se dovodi u vezu s oblikom krila slijepog mia . Drugi dio sloenice jeste -baba, element koji ima mnogo znaenja,10 zbog ega Skok (1971, knj . I:83) apostrofira: Nije mogue izbrojiti svu metaforiku upotrebu ove rijei u primitivnim izvedenicama . Imenica gae u starijem jeziku znaila je pantalone, hlae, a njeno savremeno znaenje specificirano je samo na donji ve . Kolo u znaenju kotur samo je jedno od metaforiki upotrijebljenih znaenja, koja se u savremenom jeziku mogu imenovati i kolovratom, ekrkom i sl . Muati je glagol koji se dovodi u vezu s korijenom mlk > muk, dok neki oblici ovoga glagola mogu biti homonimni glagolu mukati, to je u vezi s onomatopejskim mu . Piljuin je proireni oblik od piljug, to se objanjava znaenjem kobac, kanjac (Ani i dr . 2004, knj . 8:24), dok kod Hevaije ova rije slui za obiljeavanje pojma sive aplje i obiljeena je turskom leksemom aylak (up . Smailovi 1990:172) . Leksema poprug zabiljeena je u rjenicima, a nastala je od prefiksa po- + prug (:pruiti), to je u savremenom bosanskom jeziku zamijenjeno turskom posuenicom kolan, kako ju je upotrijebio i sam Hevaija kao ekvivalent lekseme poprug . Pohva je imenica koja se u savremenom jeziku odnosi na regionalizam turskoga porijekla kuskun, to je podrepnjak . Eventualno, pohva se moe tretirati i kao Hevaijin neologizam, nastao od prefiksa po- + osnova -hva, to je na izvjestan nain problematina etimologija . Ruj je imenica koja je metaforiki, preko boje, posluila za imenovanje imenice bronza, koju je Hevaija
7 Konanu rije o tome trebaju dati orijentalisti koji se bave ovim poetskim fenomenom u orijentalnoj metrici . 8 Ova
leksema nalazi se u verziji Hevai (2001) . gae ima status i regionalizma jer postoji u nekim savremenim govorima . 10 Jedna od leksema koja se moe primijetiti, pored upotrebe u sloenici faababa, jeste i prdibaba, koja s faababom dijeli zajedniku osobinu pojavljivanja u sumrak . Vrlo je vjerovatno da je ovo znaenje povezano s mitskom predodbom odreenog tabua . O heterogenosti znaenja ove lekseme up . (Miijevi 2009) .
9 Leksema
u turskom imenovao kao tu . Inae, ruj je u vezi s riom, crvenkastom bojom .11 Imenica elud takoer ima status sadrajnog arhaizma . Njezin savremeni izraz glasi ir . Leksiki ostatak ove lekseme u savremenom jeziku odnosi se na imenicu eludac, koja je metaforiki izvedena od navedene imenice elud (up . Skok 1971, knj . III:675) . Historizmi se uglavnom odnose na nestale oblike materijalne kuture: lubarda = vrsta topa; tesla = vrsta dlijeta za hoblanje i ravnanje drveta; ban = vrsta drvene posude, bave . Istina, neki se arhaizmi, kao to su lepir, crljen, gae, muati, te historizmi kao to su tesla, ban, na izvjestan nain mogu smatrati nekom vrstom dijalekatski i regionalno markirane leksike . Rezimirajui navedeno, arhaizmi i historizmi koriteni u Makbuliarifu jesu sljedei: anel, crljen, utat(i), dad, debel, faababa, gae, gnjeten, kolo, komin, kopje, kotor, lepur/lepir,12 lubarda, maga, moma, muati, peur, piljuin, pohva, poprug, potur, pretil, pukal, rasol, ruj, oganj, sila, slavi, sofija, sokol, tesla, tko/itko,13 tunja, vitao, vrtlo, zakon, ban, elud . U meuvremenu, lekseme koje se definiraju kao arhaizmi, u bosanskom jeziku zamijenjene su posuenim leksemama iz nekih od orijentalnih jezika . Hevaija je za spomenute primjere navodio izvorne bosanske, koje e kasnije biti zamijenjene posuenicama iz orijentalnih jezika . Takve su sljedee lekseme: nosilo > tabut; ognjilo > akmak; oeg > maa; poprug > kolan; pohva > kuskun; prskava = eftelija; raj(e)nik > denetlija; runik > mahrama . Primjer rijei nosilo oznaka je za danas opeprihvaenu leksemu tabut u bosanskom jeziku koja se tie njezina sakralnog i terminolokoga znaenja daske na kojoj se nosi umrla osoba prilikom njezina ukopa, denaze . Ova bi leksema, izvjesno, mogla ponajprije biti Hevaijin idiolektizam . Slina je situacija i s leksemama ognjilo, oeg, rajnik, koje su danas ili do u skorije vrijeme uglavnom zamijenjene turcizmima/arabizmima: akmak koji je istovremeno i regionalizam i zamjenjiv leksemom kresivo, oeg je iz oblasti kulture ivljenja zamijenjen leksemom ma, to je slino i s leksemom runik, koja se u savremenom jeziku doivljava kao tipian kroatizam, iako ga Hevaija biljei prije etiri stoljea, ali u znaenju mahrame, a ne pekira . Takoer, leksema eftelija danas u leksikom sistemu stoji kao opeprihvaena, iako postoji i naziv marelica, koja je u novije vrijeme ula u bosanski jezik, a Hevaija je naziva praskava, oito metaforiki . Lekseme koje Hevaija navodi kao narodne i koje su, prema onome to prua graa Makbuli-arifa, bile prisutne u vremenu kada nastaje rjenik, mogle su eventualno biti i plod Hevaijina jezikoga stvaralakog rada kao neka vrsta kalkova i neologizama . Ta injenica govori o najmanje dvjema ili trima injenicama . Prvo, domaa leksika kojom se sluio Hevaija proizlazila je iz ondanjega narodnoga govora, koji nije poznavao neke druge lekseme mimo navedenih, to je govorilo o tome da orijentalizmi nisu imali velik utjecaj na leksiki sistem naega jezika .14 Drugo, Hevaija je jako vodio rauna o tome ta je narodni jezik i njegova leksika, tako da se on dosljedno koristi onim to je unaprijed kako potvruje predgovor naveo kao kriterij izdvajanja leksema . To istovremeno go11 Up . naziv za bilje crvene boje pod imenom rujevina; naziv za krupna goveda: risulja, rudonja, koji su krava ili vo crvene boje i sl . 12 U verziji Hevai (2001) naveden je oblik lepir . 13 U Nametkovoj (1968) verziji je tko, a u verziji Hevai (2001) itko . 14 U prilog tome govore i drugi stariji alhamijado tekstovi, koji imaju jako malo tzv . orijentalizama . Tako se posebno istiu alhamijado autori i djela iz XVI i XVII a donekle, ali djelimino i iz XVIII st ., od kojih su pjesme: Hirvat trkisi, A ja pooh i povedoh konja na vodu, Nuto moje uda i ljute nevolje, te autori Salih Kalajdi i djelimino Baeskija i Kaimija (up . Nametak 1981) .
vori i o Hevaijinoj intelektualnoj izraslosti, koji je svjestan znaenja i znaaja narodnoga, bosanskog jezika, i koji je moda bio u tom smislu konsekventniji negoli su to neki danas . Tree, znaajniji utjecaj tzv . orijentalizama desio se neto kasnije, i to po svemu sudei, nakon snanijeg utjecaja turskoga knjievnoga jezika na bosanski, ija je dominantna leksika osobina bila upravo prisustvo velikog broja posuenica iz arapskog i perzijskog jezika . Teritorijalna raslojenost leksema tie se odnosa opeupotrebne leksike spram teritorijalno rasprostranjene upotrebe leksema, usljed ega se moe govoriti da izvorni govornici jednog jezika u jednom historijskom trenutku ne znaju sve osnovne lekseme, nego imaju odreene oblike koji se razlikuju u zavisnosti od toga na kojem se terenu upotrebljavaju . U tom smislu, uoava se injenica da su neke lekseme koje su teritorijalno zastupljene na nekom podruju u odnosu na opeupotrebnu leksiku rasprostranjene na irem ili uem arealu, pa se govori o leksemama s ueg prostora, koji obuhvaa mjesni govor ili grupu mjesnih govora, zatim ire podruje, koje obuhvaa regiju, ali prelazi dijalekatske granice, te prostor u kojem se na jednom dijalekatskom prostoru nalazi odreena leksema, ali ne i izvan njega . U tom smislu govori se o lokalizmima, regionalizmima i dijalektizmima . U dijalektizme Makbuli-arifa ubrajaju se sljedee lekseme: baba, aa, danaske, divje, juer, kopje, malahan/malaan, mre, nedilja . Navedeni dijalektizmi izdvajaju se po nekim specifinim crtama . Naziv baba danas u bonjakim govorima vrlo rijetko oznaava pojmove nena/nana . O ovoj leksemi ve je neto kazano . Navedene lekseme koriste se za razdvajanje pojmova po konfesionalno-religijskoj osnovi . aa je leksema koja je uglavnom pejorativno markirana i koristi se uglavnom u nekim stilovima i s posebnom intencijom . Danaske je dijalektizam, koji je s dodanom partikulom produkt utjecaja usmenoga diskursa . Divje, juer jesu lekseme s pravim dijalekatskim fonetskim izrazom . Nedilja je metonimijski upotrijebljena za oznaku sedmice, jer je njeno osnovno znaenje koriteno za oznaku naziva dana . Uzvik mre predstavlja pravi leksiki dijalektizam, inae svojstven istonijim govorima (Skok 1971, knj . II:456) . U regionalizme se ubrajaju lekseme kao to su: bak, jejina, kut, oriz, tojaga, utornik, vile, pasulj . Regionalizmi bak, jejina, vile pripadaju leksemama iz semantike skupine ivotinja . Leksema bak predstavlja prijevojni oblik imenice bik . Dovodi se u vezu sa prasl . *byk < *bk-, odakle je izveden stsl . oblik bk, koji je kasnije dao oblik bak . Leksema jejina predstavlja augmentativni onomatopeizam izveden iz korijena jej, na koji je dodan sufiks -ina (up . Skok, knj . II:770), a u standardnom jeziku oznaava sovu .15 O leksemi vile ve je neto kazano . Utornik i tojaga na izvjestan su nain i arhaizmi . Inae, sinoniman oblik imenice utornik u savremenom je jeziku utorak . Obje lekseme vode zajedniko porijeklo, s tim da je nain njihove tvorbe uvjetovao teritorijalno ogranienje oblika utornik . Oba oblika i utorak i utornik imaju zajedniki korijen -tor-, to se dovodi u vezu sa znaenjem drugi, na koji je dodan prefiks v-, dok im je sufiks razliit . Oriz i pasulj, kao lekseme iz oblasti kulture prehrane, uglavnom nisu prisutne na podruju organskih idioma u Bosni i Hercegovini, iako Hevaijina graa potvruje njihovu upotrebu na irem prostoru na kojem se govori bosanskim jezikom, s tom napomenom da je oriz po starom porijeklu posuenica iz grkog, ali je kasnije preuzeta iz makedonskog jezika (Ani i dr . 2004, knj . 7:185) . U lokalizme se ubrajaju lekseme malakan, rvat . Obje lekseme tiu se upotrebe velara h . U prvom sluaju, etimologijsko h zamijenjeno je velarom k, dok je u drugoj
15 Jahi
(1999:289) navodi i regionalne oblike jehinja / jejina .
leksemi posebno zanimljivo to to nema ekspliciran protetski glas h-, kojem inae nije mjesto po etimologiji, ali je oblik rvati gotovo nezamisliv u savremenom bosanskom jeziku . Prema tome, teritorijalno markirane lekseme u Makbuli-arifu jesu: baba, bak, aa, danaske, divje, juer, jejina, kopje, malakan/malaan,16 mre, nedilja (sedmica/dan), oriz, pasulj, rvat, tojaga, utornik, vile . Zakljuak Analiza je pokazala da se jedan broj leksema iz Makbuli-arifa, koji se posmatra sa stanovita teritorijalne i vremenske raslojenosti, razvijao u skladu s unutarnjim i vanjskim jezikim principima . Tako je izvjesno da se pojavljuju lekseme koje pripadaju domenu arhaizama u odnosu na savremeno jeziko stanje, zadovoljavajui unutarlingvistike principe nestanka nekih leksema i njihova zamjenjivanja nekim drugim, kao to to pokazuju i historizmi, koji su nestali, u odnosu na Hevaijino vrijeme spram sinhronije, zbog vanjezikih razloga, podrazumijevajui pri tome prvenstveno nestanak i gubljenje materijalne kulture koja se oznaavala datim leksemama . Takoer, Hevaijina leksika, posmatrana sa stanovita njezine teritorijalne determiniranosti, pokazuje, kao i manjevie gotovo svi predstandardni idiomi, odreena presijecanja s obzirom na ogranienost teritorijalne rasprostranjenosti u vidu dijalektizama, regionalizma i lokalizama .
16 U
verziji Hevai (2001) malahan i malaan, a u Nametkovoj (1968) malakan .
Izvori
Muhamed Hevai Uskufi (2001), Maqbl-i arif (Potur ahidiya), Opina Tuzla, Behram-begova biblioteka, Narodna i univerzitetska biblioteka, Tuzla Nametak, Alija (1968), Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rjenici, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetosti, Zagreb Nametak, Alija (1978), Tri rukopisa Makbuli-arifa (Potur-ahidije), Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga V-VI, Sarajevo Smailovi, Ismet (1990), O Uskufijevu rjeniku Maqbuli arif (Potur ahidija), Muhamed Hevai Uskufi, Univerzal, Tuzla
Literatura
Ani, V ., D . Brozovi Ronevi, I . Goldstein, Lj . Joji, R . Matasovi, I . Pranjkovi (2004), Hrvatski enciklopedijski rjenik, EPH d .o .o . Zagreb i Novi Liber, Zagreb Blau, O . (1868), Bosnischtrkische Sprachdenkmler, Abhandungen fur die Kunde des Morgenlandes, V Bd ., 2, Leipzig Filan, K ., (2005), Turska leksika u rjeniku Makbuli arif Muhameda Hevaija Uskufija, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga XXIII-XXIV, Sarajevo Halilovi, S . (1991), Narodno jeziko blago u Potur ahidiji Muhameda Hevaije Uskufije, Bosanski jezik, Sarajevo Jahi, D . (1999), kolski rjenik bosanskog jezika, Ljiljan, Sarajevo Korkut, D . (1942), Maqbl-i aryf (Potur-hidija) Uskufi Bosnevije, Glasnik Hrvatskih zemaljskih muzeja, god . LIV, Sarajevo Muhamed Hevai Uskufi (2001), Maqbl-i arif (Potur ahidiya), Opina Tuzla, Behram-begova biblioteka, Narodna i univerzitetska biblioteka, Tuzla Nametak, Alija (1968), Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rjenici, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetosti, Zagreb Nametak, Alija (1978), Tri rukopisa Makbuli-arifa (Potur-ahidije), Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga V-VI, Sarajevo Nametak, Alija (1981), Hrestomatija alhamijado knjievnosti, Svjetlost, Sarajevo Putanec, V . (1990), Poliglotni ar .-perz .-gr .-srp . i ar .-perz .-gr .-hrv . rukopisni konverzacijski prirunici s konca 15 . st . na Porti u Carigradu . Knjinica u Aja-Sofiji, mss . 4749 i 4750, Rasprave ZJ, sv . 16, Zagreb Skok, P . (1971), Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga I, II, III, JAZU, Zagreb Smailovi, I . (1990), O Uskufijevu rjeniku Maqbuli arif (Potur ahidija), Muhamed Hevai Uskufi, Univerzal, Tuzla ipka, D . (1998), Osnovi leksikologije i srodnih disciplina, Novi Sad
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 109 UDK : 003 .349 .038:811 .163 .1'374 .81](497 .6)14 930 .2:003 .072](497 .6)14 Hvalov zbornik
Catherine Mary MacRobert: How well did Hval know the Psalter?
The psalter contained in the Hvalov zbornik of 1404 (Kuna et al . 1986) is the only example of this text extant in manuscripts associated with the Bosnian krstjani . It has been variously interpreted as evidence either that they did not in fact reject the Old Testament, or that they were familiar only with those books of Scripture which were most frequently used liturgically in the medieval church: the Gospels, Acts and Epistles, and Psalter . On the basis of detailed textual analysis, it is argued: 1 . that as indicated by Jagoda Juri-Kappel, Hvals psalter is dependent on a revised translation which came into use among the Orthodox Bulgarians and Serbs in the fourteenth century; 2 . that the unusual presentation of the text and the numerous corruptions which it exhibits suggest that the scribe was not familiar with any Church Slavonic version of the Psalter . Key words: Psalter, Hvals anthology, Bosnian krstjans . Koliko je Hval poznavao Psaltir? Psaltir u Hvalovom zborniku iz 1404 . godine predstavlja jedinstveni primer ovog biblijskog teksta u rukopisima vezanim za bosanske krstjane . Njegovo se prisustvo u rukopisu tumai na razliite naine, kao dokaz da krstjani nisu u stvari odbacivali Stari zavet, ili kao svedoanstvo da su poznavali samo one biblijske knjige koje su bile najee u liturgijskoj upotrebi u srednjovekovnoj crkvi, naime: Jevanelje, Apostol i Psaltir . Na osnovu podrobne analize teksta moe se zakljuiti da: 1 . kao to je primetila Jagoda Juri-Kappel, Psaltir u Hvalovom zborniku umnogome sledi preraeni prevod koji je uao u opticaj kod pravoslavnih Bugara i Srba tokom 14 . stolea; 2 . neobina segmentacija teksta i mnogobrojne greke navode na pomisao da prepisiva Hval nije dobro poznavao nijedan crkvenoslovenski prevod Psaltira . Kljune rijei: Psaltir, Hvalov zbornik, bosanski krstjani . This paper takes as its starting point the articles published twenty years ago and more by Jagoda Juri-Kappel (1984, 1992), in which she demonstrated that although the psalter in Hvals Zbornik reflects in places the early versions of this text known as Redactions I
110 Catherine Mary MacRobert: How well did Hval know the Psalter?
and II (MacRobert 1998, Thomson 1998:803-820), it is based in large part on Redaction III, the revision of the Church Slavonic translation thought to have been carried out on Mount Athos in the early fourteenth century . Although, following eko (1982), JuriKappel supported this position primarily with data from a limited number of psalms, further evidence for it can be found throughout the text, not only in specific variant readings, but also in recurrent linguistic innovations such as secondary sigmatic aorists, 2nd singular perfect in place of aorist, recurrent expressions such as tn and da n kogda rather than the equivalent aty, spti or bzma and da kogda characteristic of earlier redactions (Karaorova 1989:172, 177-178, 188-192) . The wording of the headings to the psalms also conforms to that found in Redaction III (MacRobert 1996) . Juri-Kappels interpretation is entirely convincing; examination of the rest of Hvals psalter modifies it only by revealing a small number of features which ally his text with certain South and East Slavonic psalters, Sim, Luc, FI2, Ox, B, JS1 (MacRobert 1994, 2005a and 2010a), of the later fourteenth and early fifteenth centuries, e .g .17:48, 57:11, 78:10 ma\n, compare Luc Ox BJS, contrast mysty in I, II and III; 66:2 da hvty, compare vil si BJS, contrast prosvhti in I, II and III; 118:23 pa s = Luc and possibly FI2 Ox, 118:27 popk s = Sim Luc and possibly FI2, 118:78 popk s = Sim Luc FI2 and possibly Ox, contrast (po)glmiti s in I, II and III . The purpose of this paper is to explore Hvals text from a different angle and in comparison with a wider range of manuscripts in order to elucidate the copying process and its implications for knowledge of the Psalter in Bosnia of the time . It is clear that Hvals exemplar for this part of his Zbornik was written in a style of Cyrillic which he was not accustomed to reading . He mistook one letter for another, sometimes in unusual words such as 82:11 andorh > lnydor, but sometimes without this excuse, e .g . 30:21 tainh > tlhn; 43:22 t bo > tako; 52:7 fsr { lvo > kralvo; 58:6, 67:36, 113:20 fsr { lv > kralvy; 9:14 smr { (t)nx> smirnix; 12:6 ml { ti tvo > moltv, 30:8 ml { ti > moltv. Another indication that he was not at ease with his exemplar can be seen in distortions apparently due to a mechanical treatment of Middle Bulgarian spellings which confuse the letters and , i .e . the outcomes of original nasal vowels . This confusion was of course a recurrent problem for Serbian scribes who copied from Bulgarian antigraphs; but the experienced and attentive copyist could usually work out what adjustments needed to be made . Not so Hval, whose attempts to produce recognisable words radically distort the sense, or are even nonsensical, e .g . 9:38 vn(t) > *vn > vn; 11:4 vys > *vys > vys; 16:3 no\i > *no\i > ni\; 21:32 rod\im s > *rod\ im s > rad\ s; 44:14 rsni > *rsni > rsn; 64:14 pnic > *pnic > pnc; 77:65 sp > *sp > sp$; 136:5 zabd t > *zabdt > zabdty ; 19:10 sp { si c { rh > *cr > *cr > sp { s c { r. In these examples, asterisks mark putative intermediate spellings in which the nasal vowels letters have been interchanged . In a few instances, however, a different type of confusion can be detected, between the front nasal vowel letter and the letters a or h, representing an oral vowel, e .g . 144:14 vs nizpada\ > vsa nizypada\a; 144:20 vs lb\ > vsa lb\ah. The provenance of this confusion is less clear2 .
1 The sigla used here and elsewhere are listed with brief details of the manuscripts to which they refer at the end of this paper . 2 For possible parallels, see MacRobert 2008:342 .
Yet another striking peculiarity of Hvals psalter text is his unsystematic rubrication of verse initials . Usually in early Cyrillic psalter manuscripts the initial letter of each verse, or even each sub-division (versicle) of a verse is written in red . Hval observes this practice sporadically and unpredictably, e .g . in ps .16 red initial letters occur at the start of verses 1a, 4a, 5, 7c, 13a, 13b, 13c, 14a, 14c, 14d, 15a, in ps . 55 only verses 2a, 7a, 7b have red initials, while there is no rubrication at all in pss .42 (5 verses), 45 (12 verses), 63 (11 verses), or 69 (6 verses) . Such inconsistency can most easily be explained on the assumption that Hval did not understand the basis on which rubrication was applied to the text of the psalms, and therefore reproduced mechanically the red letters of an exemplar which followed the layout of fourteenth-century manuscripts such as the Tomiov Psalter (Durova 1990), where only verse initials which coincide with initial position in the line are rubricated . Although he wrote an elegant hand, which arguably exhibits the influence of fourteenth-century stylistic developments (Juri-Kappel 1984:27-28), Hval seems not to have been an accurate scribe . Unfamiliarity with the Cyrillic lettering of his exemplar cannot explain the errors which he made by the mechanism known as saute du mme au mme . So he may repeat several verses when they start and end with the same words, e .g . the duplication of 17:21-25a, which arises from the fact that verse 21a i vyzdasty m g {dy3 po pravd moi i po stot rk mo has the same wording as verse 25a . Elsewhere, for the same reason, he may displace phrases or omit them altogether, e .g . 65:15 olokavtomat mojdan vzns tbh s kadilomy i ovyni vzns tbh vol s kozl > olkavtomat mojdan vyzns tbi voli sy kozl sy kadilomy i ovni. 9:11 da pvat na t zna\i im tvo hko nhsi ostavil vzska\ix tb > da pvaty na t zna\ im tvo hko nhs ostavly vyziska\xy im tvo i vyziska\xy tb . It is true that the use of repetition and parallelism as poetic devices in the psalms led other scribes to make similar omissions (MacRobert 2008:346-348), but usually the resulting text still makes sense . Some of Hvals omissions, by contrast, because they are purely mechanical, undermine the syntactic coherence of the text, e .g .: 49:5-6 zav\ava\ zavht go o jrtvax i vzbhstt nb { sa pravyd go hko b { sdii sty > zav\ava\a zavhty go o jrytvaxy i vyzbhstty nb { sa pravd go o jrytvaxy i vyzvst hko b { y sdi s. 26:8-9 vzska tb lic mo lica tvogo g { i vzsk n otvrati lica tvogo ot mn n kloni s > vyzska tb lc [mo]mo lca tvogo ot mn n klon s . 101:24-5 malni dyni moix izvhsti mnh n vzvdi mn v prhpolovlni dni moix v rod rodov lhta tvoh > malni dn moixy vy rody rodovy lhta tvoh. Equally, his tendency to transpose letters or syllables produces readings which do not fit their context, e .g . 34:6 pogani > pomagai; 55:13 v mynh > vynymi; 62:12 zagradi s > razgryd s; 77:6 rod\ii s > i da\r s; Ode 74:35 raba > brata . What all these mistakes show is that Hval was not familiar with the contents of the Psalter . Most of them probably result from his own misreading, but even if some of them were already present in his exemplar, the same conclusion follows: Hval did not know the psalms well enough to correct his text .
3 This 4 Dan .3 .
word is omitted in verse 21 .
His copy also contains a number of lectiones faciliores, readings which make reasonably good sense in context but in fact arise from misunderstandings . These may be occasioned by antiquated forms, e .g . 25:4 shd > shd, or by unusual expressions, e .g . 17:43 istn ix > i sta na nxy; 93:1 mystii > mastty; 105:9 is > isz; Ode 45:3 shnn > sinaisk . Some can be explained by the presence of foreign loanwords, e .g . 44:9 smirna > smhrna; 44:9 varii > tvar 6; 47:4 varx > *stvarx > strastxy; 77:46 rusvi > rsi; 105:19 xorivh > xrovimy . Others are based on clichd expectations, e .g . 44:18 pomhnt im tvo > pomnanmy tvoimy; 62:7 v t > vy tain; 118:21 proklt klan\im s > proklt $klana\imy s7 . In addition there are several instances where a negation is either omitted or added, once again under the influence of standard phraseology, e .g . omissions in 9:39 da <n> prhlojty s ptomy vl s { vk and 143:8 ixyj sta g { la st i dsnca ixy dsnica <n>pravd; additions in 34:8 lovtv j [n] skr and 81:2 dokol sdht npravd i licy grhniy [n] obint s. Not all of these readings are peculiar to Hvals text: the misinterpretation of obscure loanwords such as varii can be paralleled from other manuscripts, particularly in the uncontrolled tradition of the twelfth and thirteenth centuries, as can the substitution of krvy for kryv in 5:7, 25:9, 54:24, 58:3 and 138:19 (MacRobert 2008:346) . Allowance must therefore be made for the possibility that Hval inherited some of them from his exemplar . But this raises a problem: if Hval copied from a manuscript of Redaction III, a thorough revision carried out less than a hundred years before his time, why did his exemplar contain these outdated errors? This problem becomes more acute if we take into account the unusual early readings which occur in the text . Juri-Kappel (1992:48-49) drew attention to several of these in her article on the textual antecedents of Hvals psalter . I have added a wider range of witnesses, listed at the end of this paper . These are primarily the South Slavonic manuscripts Ban, Plj, Bel, Ath, Ox (MacRobert 1991, 1994 and forthcoming) in addition to the Grigorovi and Deani Psalters, Gri and De, and the representatives of the Croatian Glagolitic tradition, Lob and Par, cited by Juri-Kappel; but also the East Slavonic manuscripts mentioned above and some others, S6, Har, Sim, FI4, 1/177, which happen to preserve old features (MacRobert 2005a, 2007, 2010a and b) . The variants adduced here have parallels mainly in the uncontrolled tradition of Redaction I: 7:13 tvlh = Sin Pog Gri, contrast nal in I, naprj in II III 16:13 prhpni = Gri, contrast prhdhi / zapni in I, I zapni in II III 21:2 syblazany = 1/177, contrast grhxopadanii in I II III 25:10 mta = Sin (Pog Lob Par) , contrast myzd in I II III 39:18 pomoz m = De, contrast prit mi in I II III 52:2, 4 blagostn = Gri De Lob Par, contrast dobra / blaga in I II, blaga in III 59:14 vysta\ na m = S6 (na n) JS (na nas), contrast stja\ nam in I II III 93:15 prhdryj\ s = Sim FI4 dryj\ Lob Par, contrast d in I III blizy in II III 93:20 pridty = Gri De Lob Par, contrast pribdt in I II III 96:2 gotovan = De, contrast ispravlni in I II III 101:28 isti = Ban Plj Bel, contrast sam in I II tjd in III
5 Hab .3 . 6 Also 7 Also
in Gri Par, and compare stvari in Lob . in Gri .
113:8 nshkomi kamiky = 1/177 nshkomi in II III, contrast akrotom in I 131:4 kolhnoma = Gri Ath Luc, contrast krotaoma in I III skranima in II 131:5 shny = S6 Har Sim Ath, contrast slo in I II III 141:5 kto poznai kto vyzska = Ban De Gri, contrast poznai vzskai in I II III The occasional use of asigmatic aorists, e .g . 24:1 vzvgy,104:34, 40 prid must also be attributed to the influence of Redaction I, since later redactions prefer sigmatic forms . The spelling allh which is found in the headings to pss, 104, 115-7 and 118 is likewise typical of the more conservative witnesses to Redaction I . If those readings which belong unambiguously to Redaction II (Juri-Kappel 1992:47, MacRobert 2005b) are also taken into account, the conclusion inescapably follows that Hvals text is a contamination of several distinct versions: 25:4, 105:18 zbory = II (Gri De), contrast snym in I III 52:2 nananx = II Ban Gri De Par, contrast bzakoniix in I III 62:2 koly mnojic prostrty s k tbh = Luc BJS kako prostrty s in II koly mnojic (k) tbh in I III 64:2 obhti = II De Luc, contrast molitva in I III 107:10 prostr = II Gri De, contrast naloj in I III 118:161 bzma = II De, contrast spti in I tn in III 136:3 vy xval = II B, contrast phni / phni in I phni in III 143:14 prostranystv = II, contrast chstax in I stygnax in III Ode 38:10 slav krysta = II Gri De Luc BJ, contrast rog xrsta in I III This interpretation receives additional support from the evidence which implies copying from more than one exemplar: 67:2 vsi nnavid\ = I II nnavid\ in III 105:47 ispovhdat s i xvalmy s < da ispovh(da)m s i xvalim s in I II ispovhdati s i xvaliti s in III . 118:154 po slovsi tvom rad < slovs tvogo radi in I II III po slovsi tvom V. The last of these examples once again seems to ally Hvals exemplar with textual developments of the later fourteenth century: the phrase po slovsi tvom is not characteristic of Redaction III in this verse, but is to be found in Redaction V, the version associated with the name of Metropolitan Kiprian (eko et al . 1989, 2:624), on which the text of the psalms was based in the East Slavonic Gennadian Bible at the end of the fifteenth century (MacRobert 1998, Thomson 1998:823-825) . How is this apparently random textual complexity to be explained? One possibility is that Hval worked from a defective copy of Redaction III, contaminated with readings from earlier redactions . This is not implausible: such contamination can be shown to have arisen through conflation, as in the Bucharest Psalter (MacRobert 1995), by correction, as in the Pe Psalter (MacRobert 1989) or through the interference of memory in the copying process, as probably in the Munich Psalter (MacRobert 1995) . Yet it seems curious that so many old variants survived in a manuscript of Redaction III by the end
8 I .
Kings 2 .
of the fourteenth century . How did Hval come to choose such an unreliable exemplar, if what he wanted was an up to date version of the Psalter? The other possibility is that Hval himself copied from two manuscripts, one perhaps Middle Bulgarian, containing Redaction III, the other representing an older, less stable textual tradition . This hypothesis is consistent with the evidence of double readings and with Hvals many mechanical errors, because these could easily have occurred as his eyes moved from one exemplar to the other . But why should Hval have gone to the trouble of using two exemplars? If an early version of the Psalter was still current in Bosnia, why not reproduce it, as he did the New Testament texts in his Zbornik? We can surmise that this old version was palpably in need of correction; but in that case why not simply replace it with Redaction III, the new standard version circulating in Cyrillic? On either hypothesis we have to conclude that the Church Slavonic Psalter was not as well known in Bosnia as the New Testament, if indeed it had any currency there at all . It has been suggested (Dragojlovi 1997:79, Mnnesland 2005:94) that quotations in the Bosnian charters demonstrate familiarity with the psalms; but this is not a secure inference, because these quotations occur in the harengae, i .e . in passages of traditional wording which were copied from one document to another . For instance, a concatenation of phrases from several psalms begins the charter issued by Tvrtko Tvrtkovi, dated 18 .08 .1421 (Stojanovi 1929/2006:504-508, No . 523/524): gospody s nbs prhzri vidith sini loviaski i $sliati glasa vshxy $pova\ ixy na ny < ps .32:13 s nbs prizrh g { y vidhti sn { lsk + ps .102:20 slati glas slovs go + ps .17:31 za\itynik sty vshxy pva\ixy na ny . The same wording is used in a charter of Stefan Toma, dated 3 .09 .1444 (Stojanovi 1934/2006:115-117, No .696); but it is also attested ninety years earlier in Stefan Duans charter of 22 .01 .1333 (Stojanovi 1929/2006:48-52, No .54) . In another document, dated 6 .07 .1418 (Stojanovi 1929/2006:541-542, No .564), Grgur Vukosali makes an explicit reference to the psalmist David: kako govori svti psawmista Davidy: dobri podvigy podvigox s < 2 Tit . 4:7 dobri podvigy podvigox s . However, this is evidence not for, but against Bosnian familiarity with the psalms, because the phrase attributed to David, dobri podvigy podvigox s, does not occur in the Psalter at all, but comes from S . Pauls second epistle to Titus, i .e . from the New Testament, which was indisputably known in Bosnia . On balance the testimony of Hvals Zbornik points in the same direction: Hval did not know the Psalter well at all; in fact his copy is the most inaccurate version of this text that I have encountered . The question is, how and why did he come to include this very curious version of the Psalter in his Zbornik?
Manuscripts cited
Ath = MS 1797, National Library of Greece, Athens; 14th c . B = commentated psalter, MS 96, Barsov collection, State Historical Museum, Moscow; 15th c . Ban = MS 1, Library of Bulgarian Academy of Sciences, Sofia; 13th c . Bel = MS 36, Belgrade University Library; MS 331, Museum of Serbian Orthodox Church; MS 589, Serbian National Library; MS 314 Library of Belgrade Patriarchate; two unnumbered bifolia, Belgrade Museum of Applied Arts; 13th-14th c . 7/177 = commentated psalter MS 7/177, State Historical Museum, Moscow; 15th c . De = Deani psalter, published by Mitrevski 2000; 13th c . FI2 = MS F . .I .2, Russian National Library, St Petersburg; 14th c . FI4 = MS F . .I .4, Russian National Library, St Petersburg; 14th c . Gri = Grigorovi psalter, f .87, MS 4 (M . 1687), Russian State Library, St Petersburg; 13th c . Har = MS Typ .221, in the Houghton Library, Harvard; 12th-13th c . JS = commentated psalters, MS 15231 in archive of Jaroslavl regional history museum; 15th c ., and MS 1250 in Saratov University Library; 16th c . Lob = Lobkowicz Croatian Glagolitic psalter, published by Vajs 1916; 1359 . Luc = MS Acq . e doni 360, Biblioteca Medicea Laurenziana, Florence; 1384 . Ox = MS e Mus 184, Bodleian Library, Oxford; 14th c . Par = Paris Croatian Glagolitic psalter, published by Vajs 1916; 14th c . Plj = MS 80, monastery of the Holy Trinity, Pljevlja; seven folia, MS 45 .8 .263, Library of Russian Academy of Sciences, St Petersburg; 13th-14th c . Pog = Pogodin commentated psalter, published by Jagi 1907; 13th c . Sim = Simonovskaja psalter, published by Amfiloxij 1880-1; 14th c . Sin = Sinai (Glagolitic) psalter, published by Severjanov 1922, Tarnanides 1988 and Mare 1997; 11th c . S6 = MS 6 and 6/N, Sinai, published by Altbauer & Lunt 1978 and Tarnanides 1988; 11th c .
Literature
Altbauer, Mosh, Horace G . Lunt (1978), An Early Slavonic Psalter from Rus, Harvard Ukrainian Research Institute, Cambridge, Mass Archimandrite Amfiloxij (1880-1), Drevle-slavjanskaja Psaltir Simonovskaja do 1280 goda 1-4, 2nd ed .; L . F . Snigirev, Moscow eko, E . V . (1982), Ob afonskoj redakcii slavjanskogo perevoda psaltyri v ee otnoenii k drugim redakcijam, in: E . V . eko, E . I . Demina et al ., ed ., Jazyk i pismennost srednebolgarskogo perioda, 60-93, Nauka, Moscow eko, E . V . et al . (1989), Norovskaja psaltyr: Srednebolgarskaja rukopis XIV veka 1-2, Bulgarian Academy of Sciences, Sofia Dragojlovi, Dragoljub (1997), Istorija srpske knjievnosti u srednjovekovnoj bosanskoj dravi, Svetovi, Novi Sad Durova, Aksinija (1990), Tomiov psaltir 1-2, Monumenta slavico-byzantina et mediaevalia europensia 1, Kliment Oxridski University Press, Sofia Jagi, Vatroslav (1907), Slovenskaja psaltyr . Psalterium bononiense, Gerold & Co .- Weidmann-C . Ricker, Vienna-Berlin-St . Petersburg Juri-Kappel, Jagoda (1984), Der Psalter des Hval-Codex zur palografischen und grammatikalischen Charakteristik, Wiener slavistisches Jahrbuch, 30, 23-42 . Juri-Kappel, Jagoda (1992), Die Stellung des bosnischen Psalters (1404) innerhalb der verwandten slawischen Texte, Wiener slavistisches Jahrbuch, 38, 37-52 . Karaorova, Ivona (1989), Km vprosa za Kirilo-Metodievskija staroblgarski prevod na psaltira, Kirilo-Metodievski studii, 6, 130-245 . Kuna, Herta et al . (1986), Zbornik Hvala Krstianina 1-2, Svjetlost, Sarajevo MacRobert, C . M . (1989), Two for the Price of One: the Psalter MS Pe 68, Oxford Slavonic Papers, New Series 22, 1-33 . MacRobert, C . M . (1991), The Systems of Supplementary Penitential Texts in the Psalter MSS Pe 68, Belgrade 36, and Pljevlja 80, Oxford Slavonic Papers, New Series 24, 1- 22 . MacRobert, C . M . (1994), The Textual Tradition of the Oxford Serbian Psalter MS e Mus 184, Polata knigopisnaja, 25-26, 146-54 . MacRobert, C . M . (1995), Problems in the study of the Athonite redaction of the Psalter in South Slavonic manuscripts, in: P . Ivi, ed ., Studies of Medieval South Slavic Manuscripts . Proceedings of the 3rd International Hilandar Conference held from March 28 to 30, 1989 = Prouavanje srednjovekovnih junoslovenskih rukopisa . Zbornik radova sa III meunarodne Hilandarske konferencije odrane od 28 . do 30 . marta 1989, 195-213, Srpska akademija nauka i umetnosti, Belgrade MacRobert, C . M . (1996), The classificatory importance of headings and liturgical directions in Church Slavonic psalters of the 11th-15th centuries, Byzantinoslavica, 57, 156- 181 . MacRobert, C . M . (1998), The Textual Tradition of the Church Slavonic Psalter up to the Fifteenth Century, in: J . Kraovec, ed ., Interpretation of the Bible, 921-42, Slovenska akademija znanosti in umetnosti - Sheffield Academic Press, Ljubljana - Sheffield MacRobert, C . M . (2005a), The compilatory Church Slavonic catena on the Psalms in three East Slavonic manuscripts of the fifteenth and sixteenth centuries, Slavia (CyrilloMethodiana 2005 ad honorem Zdeka Ribarova et Ludmila Pacnerov), 74:2-3, 213-38 .
MacRobert, C . M . (2005b), On the Problems of Identifying a Preslav Redaction of the Psalter, in: M . Dimitrova, P . Petkov and I . Hristova, ed ., Acta palaeoslavica, vol . 2 . Studia in honorem professoris Angelinae Mineva, 39-46, Heron Press, Sofia MacRobert, C . M . (2007), Alphabetic suspension in Glagolitic and Cyrillic manuscripts, Slovo, (Festschrift for Dr Anica Nazor) . 56-57:319-32 . MacRobert, C . M . (2008), On the role of memory and oral tradition in the early transmission of the Church Slavonic psalter text, in: A . Miltenova, E . Tomova, R . Stankova, ed ., Xristijanska agiologija i narodni vjarvanija . Sbornik v est na st . n . s . Elena Koceva, 340-55, Iztok-zapad, Sofia MacRobert, C . M . (2010a), The textual peculiarities of the Luck Psalter of 1384 (Acquisti e Doni MS 360, Biblioteca Medicea Laurenziana, Florence), Ricerche Slavistiche, New Series 8 (54), 101-25 . MacRobert, C . M . (2010b), The impact of interpretation on the evolution of the Church Slavonic psalter text up to the fifteenth century, in: A . Lemaire, ed ., Congress Volume Ljubljana 2007 (= Supplements to Vetus Testamentum, vol . 133), 423-440, Brill, Leiden-Boston MacRobert, C . M . (forthcoming), The enigmatic Athens Psalter (Greek National Library, MS 1797), in: . Levina, ed . Slova i zolota vjaz . Sbornik statej pamjati V . M . Zagrebina, 338-45, Manuscript Department of the Russian National Library, St . Petersburg Mare, F . V . (1997), Psalterii Sinaitici pars nova, sterreichische Akademie der Wissenschaften, phil .-hist . Klasse, Schriften der Balkan-Komission, Philologische Abteilung, 38, Fontes Nr . 2, Vienna Mitrevski, Ljupo (2000), Deanski psaltir, Makedonski srednovekovni rakopisi, 5, Institut za staroslovenska literatura, Prilep Mnnesland, Svein, ed . (2005), Jezik u Bosni i Hercegovini, Bemust, Sarajevo Severjanov, Sergej (1922), Sinajskaja psaltyr . Glagolieskij pamjatnik XI veka, Pamjatniki staroslavjanskogo jazyka 4, Otdelenie russkogo jazyka i slovesnosti Rossijskoj Akademii Nauk, Petrograd Stojanovi, Ljubomir (1929/2006, 1934/2006), Stare srpske povelje i pisma 1-2, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda 19, 24, Srpska kraljevska akademija, Belgrade-Sremski Karlovci / Srpska kolska knjiga, Belgrade Tarnanides, I . C . (1988), The Slavonic Manuscripts Discovered in 1975 at St . Catherines Monastery on Mount Sinai, Mount Sinai and Hellenic Association for Slavic Studies, Thessaloniki Thomson, F . J . (1998), The Slavonic Translation of the Old Testament, in: J . Kraovec, ed ., Interpretation of the Bible, 605-920, Slovenska akademija znanosti in umetnosti- Sheffield Academic Press, Ljubljana-Sheffield Vajs, J . (1916), Psalterium palaeoslovenicum croatico-glagoliticum 1, Academia palaeoslovenica Veglensis, Krk-Prague
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 119 UDK: 003 .349(497 .6)"04/14" 821 .163 .4(497 .6) .09"04/14" 811 .163 .(497 .6)'286 811 .163 .4*3'286
Lejla Naka: Jezik i grafija revidiranih natpisa

Dosad najznaajniji pothvat u pogledu prezentiranja srednjovjekovnih natpisa Bosne i Huma predstavlja zbornik Marka Vege koji sadri ukupno 325 tekstova . Manji dio tih natpisa ini tekstualnu cjelinu od vie klauza i svega ih je 30-ak proitano s izvjesnou . Filolozi su, meutim, svoje stavove gradili na temelju jezike grae koju su predstavili historiari, arheolozi, teolozi, tako se dogodilo da su danas uvrijeeni stavovi koji bi zapravo mogli biti zablude . Uz pomo novijih lingvistikih metoda tekstne lingvistike, tekstoloke analize mogle bi se dobiti potpunije i pouzdanije verzije itanja . Tekstolingvistiki pristup polazi od toga da svaki tekst zahtijeva samo sebi primjerenu metodu i sadrava tekstualne zakonitosti samo njemu svojstvene i neponovljive . Ova metoda osobito je korisna za analizu oteenih ili nedovrenih zapisa gdje je potrebno rekonstuirati pojedine segmente teksta . Primjenom novih metodolokih postupaka u ovom radu bit e predstavljena revizija itanja oteenog teksta Humake ploe . Predmet autoricinog zanimanja jeste i kritiko preispitivanje jedne od proizvoljnih ocjena izraenih u dosadanjim prikazima teze o neobrazovanosti pisara i nepismenosti klesara . U tom smislu posebna panja posveena je analizi epitafa Vlatka Vlaevia . Kljune rijei: revidirani tekstovi srednjovjekovnih natpisa, tekstoloka analiza, rekonstrukcija oteenog teksta, itanje Kulinove ploe, itanje epitaf sa Vlaevine . The language and writing system of the revised inscriptions The anthology of medieval inscriptions collected by Marko Vego remains the fundamental collection of texts engraved on Bosnian and Humian tombstones . The collection contains 325 texts, only some of which comprise multiple clauses and only thirty of which can be read with certainty . Philologists have, in fact, constructed their arguments on the basis of linguistic material presented by historians, archaeologists, theologians, with the result that some of the ideas that have become the established wisdom are actually misleading . Newer linguistic methods, like text linguistics and comparative textological analysis, may allow more reliable readings, however . The approach called text linguistics assumes that each text requires an individualised method, as each text contains peculiarities and patterns unique to it . This method is especially useful for the analysis of damaged or incomplete records which require the reconstruction of segments of text. This paper presents a review of the damaged text from an engraved tablet from Humac . The author is also concerned to re-examine the arbitrary judgements expressed in previous treatments, viz . the assumption that the author was ill-educated and the stonecutter illiterate . Particular attention in this regard is devoted to Vlatko Vlaevis analysis of the epitaph .
120 Lejla Naka: Jezik i grafija revidiranih natpisa
Key words: revised texts of medieval inscriptions, text-critical analysis, the reconstruction of damaged texts, reading of Kulins plate, reading the epitaph from Vlaevina .
Dosadanja istraivanja Tekstovi natpisa istraivani su sa paleografskog, lingvistikog i knjievnoumjetnikog aspekta . U proteklom stoljeu metodoloki su se postupci ograniavali na deskriptivni nivo analize, pa ostvareni rezultati uglavnom nisu sistematski povezani, niti je iz njihovog naina predstavljanja mogao proizai jedinstven metodoloki obrazac koji bi bio upotrebljiv za analize novootkrivenih tekstova . U filolokom smislu potvrena je njihova originalnost: natpisi steaka promatraju se kao poseban anr u odnosu prema ostatku srednjovjekovne umjetnosti rijei .1 Zapravo, bosanska srednjovjekovna knjievnost, u pogledu tematske raznovrsnosti ocijenjena kao umjetnost relativno skromnog repertoara prema ostalim junoslavenskim redakcijskim knjievnostima,2 kroz natpise na stecima kompenzira taj nedostatak . Ovaj anr, ak i kad se posmatra iz dananjeg ugla, na vanjskim teritorijama, dakle u pograninim oblastima Hrvatske, Srbije i Crne Gore, predstavlja odjek kreativne forme pismenosti koja je cvjetala u srednjovjekovnoj Bosni . Pojava nadgrobnih irilinih natpisa povezana je s pojavom kamenih ktitorskih ploa u anrovskom, jezikom i paleografskom smislu . Kada se procjenjuje mogunost postojanja arita invencije ove umjetnosti, treba uzeti u obzir vremensku i prostornu udaljenost najstarijih spomenika Humake ploe, Povaljskog praga, Blagajske i Kulinove ploe i treba ih dovesti u isti odnos sa najstarijim nadgrobnim natpisima upana Grda i velikog sudije Grade, a naroito sa ovim posljednjim, koji je ujedno i grobni natpis i ktitorska ploa . Moe li se onda govoriti o nekom centru odakle se poinje iriti takva vrsta umjetnosti koja zatim, u izvjesnom vremenskom roku, zauzima i neko drugo podruje? Povaljski natpis (1184), jednako kao Kulinova ploa i ploa velikog sudije Grade, ostavlja dojam ritmiziranog teksta to ukazuje na injenicu da je u vrijeme njegovog nastanka ve bila razvijena sintaksika okosnica epigrafske formule . Stoga, proizvoljnoj3 ocjeni o centru irenja epigrafske umjetnosti treba pretpostaviti tezu da je ovdje rije o jedinstvenom stvaralakom pokretu sa regionalnim osobenostima . Najstariji iriliki nadgrobni natpisi su Natpis upana Grda (Trebinje, druga pol . 12 . stoljea), Natpis velikoga sudije Grade (Zenica, kraj 12 . stoljea), Natpis popa Thodraga (Livno, 12 . stoljee), Natpis upana Pribilie (Trebinje, 1241), a najstariji ukraeni je Natpis kazanca Nespine (Visoko, 13 . stoljee) . Odrednicu najstariji treba uzeti s rezervom, jer su to najstariji otkriveni natpisi, a mogunost da se pronau drugi natpisi iz ranog razdoblja ostaje i dalje otvorena .4 Vremenski i prostorni odnos izmeu najstarijih pronaenih natpisa ne dozvoljava da se s izvjesnou pretpostavi sasvim odreen centar u kome je ova umjetnost nastala .
2008:281 . 1973:92 . 3 Ovakve ocjene kojima se pokuava odrediti mjesto invencije najee su zasnovane na pretpostavkama koje ne proizlaze iz samih tekstova . Jedna od takvih je i teza o Hercegovini kao mjestu bogatom kamenom i stoga vjerovatnom sreditu ove vrste pismenosti . 4 Natpis popa Thodraga pronaen je 2003 . godine, a po nekim od svojih obiljeja, posebno glagoljskoj formi slova za /e/ moe se uvrstiti u isti red sa Humakom ploom .
2 Kuna 1 Kuna
Broj natpisa u odnosu prema ukupnom broju steaka veoma je malen . Na teritoriji Bosne i Hercegovine evidentirano je 328 natpisa, dok je na teritorijama Srbije, Hrvatske i Crne Gore jo i daleko manji (u Srbiji 15, u Hrvatskoj 13, u Crnoj Gori 12) .5 Ovako velik nesrazmjer izmeu tekstova i steaka mogue je tumaiti u svjetlu semiotike kulture . Naime, u visoko hijerarhiziranom drutvu kakvo je feudalno mora se pretpostaviti da nije svakom rangu osobe priliilo ispisivanje teksta na steku, naroito duih natpisa . Pojava natpisa, prema tome, ne govori o utjecaju neke od klesarskih ili pisarskih kola, ve jedino o plemenitoj krvi osoba koje poivaju pod njima . Jednako tako su i simboline predstave na stecima birane prema rangu linosti .6 U prilog ovom stavu govore natpisi iz 14 . stoljea: Natpis Kataline Kotromani, sestre bana Stjepana II, i njenog supruga upana Nikole (Neum, c .1349), Natpis Vladislava Nikolia, sina Kataline Kotromani (Neum, iza 1363), Natpis upana Krnja (Trebinje, prva pol . 13 . stoljea), Natpis gosta Milutina (Foa, 1304-1318), Natpis Milata Pripinia (tepija Milat, svjedok Tvrtkove povelje iz 1366) .7 Korpus za istraivanja i primjena novih metodolokih postupaka U pogledu prezentiranja ukupne epigrafske grae dosad je najznaajniji pothvat Marka Vege . Meutim, u njegovoj su kolekciji mnogi tekstovi neadekvatno predstavljeni, iako su proli i kroz nekoliko revizija . Poseban problem predstavlja injenica da se itanjem tekstova nisu bavili filolozi, nego arheolozi, teolozi, historiari . Rezultati su stoga uglavnom deskriptivni . Vegin zbornik sadri ukupno 325 natpisa . Manji dio tih natpisa predstavlja tekstualnu cjelinu od vie klauza i svega ih je 30-ak proitano s izvjesnou . Filolozi su pak svoje stavove gradili na temelju jezike grae koju su predstavili historiari, tako se dogodilo da su danas uvrijeeni stavovi koji bi zapravo mogli biti zablude . Nekoliko pitanja ostalo je otvoreno i za nevelik broj od 30-ak sa znatnim stepenom pouzdanosti proitanih tekstova, ali bi se uz primjenu novih lingvistikih metoda tekstne lingvistike, tekstoloke analize mogle dobiti potpunije i pouzdanije verzije itanja . Ovom metodom moe se ustanoviti prava razdioba teksta na manje tekstne jedinice i procijeniti njihov sadraj prema jezikim i historijskim okvirima, te uzajamni odnos dijelova i njihov odnos prema pretpostavljenim obrascima . Da se predoi vanost takvog postupka i novo svjetlo koje rezultati mogu baciti na dosadanje stavove, moe posluiti tekstoloki analiziran natpis Kulinove ploe . Naime, Kulinov natpis najvjerovatnije ne spominje gospoju banju, nego je u posljednjim dvjema klauzama dva puta izraen optativ . Crkva je graena u slavu uspjenog vojnog pohoda u Kuevskom zagorju, pa sintaksiki paralelizam, kakav se u formalnom tipu jezika kratkog epigrafskog teksta mora oekivati, zapravo glasi: Bog daj banu Kulinu zdravje i banji voj slavi . Tekstolingvistiki pristup polazi od toga da svaki tekst zahtijeva samo sebi primjerenu metodu, sadrava tekstualne zakonitosti samo njemu svojstvene i neponovljive .8 Ova
o broju natpisa datiraju iz 1990 . godine i navedeni su prema autorici H . Kuni (2008:283) . To je u semiotikom smislu uporedivo sa strogim kodovima odijevanja kakvi vladaju u hijerarhiziranim drutvima . 7 Njegovi potomci, humski knez Vukain Milatovi i knez Grgur Milatovi, pojavljuju se kao svjedoci u poveljama kralja Tvrtka, kralja Dabie i kralja Ostoje . 8 Mateo agar, Kako je tkan tekst Baanske ploe, Matica hrvatska, Zagreb, 1997 .
6 5 Podaci
metoda osobito je korisna za analizu oteenih ili nedovrenih zapisa gdje je potrebno rekonstuirati pojedine segmente teksta . Kod takve rekonstrukcije ovaj je pristup djelomino formaliziran: granice tekstne analize nalaze se ondje gdje zavravaju formalno uoljive veze meu dijelovima teksta . Budui da epigrafski model teksta u formalnom smislu najee odgovara elementima povelje napisane prema pravilima ars dictaminis,9 i budui da je tekst ritmiki oblikovan, pri emu je bitan red rijei i dikcija, kao i raspored klauza zasnovan na ritmikoj izmjeni prozodijski istaknutih i neistaknutih slogova, rekonstrukcija nejasnih ili oteenih smisaonih cjelina mogua je jedino uz uvaavanje tih tekstualnih zakonitosti . Kao polazite u ispitivanju jezika natpisa uzimaju se njihovi formalni obrasci za oblikovanje teksta, a posebno njihova ritmika struktura . Nastoje se dobiti potpunije i pouzdanije verzije itanja i to tako to se pokuava ustanoviti prava podjela teksta na manje tekstne jedinice te procjenjuje njihov sadraj prema jezikim i historijskim okvirima, a promatra se i odnos manjih tekstualnih cjelina unutar jedne vee prema pretpostavljenim obrascima . U svrhu rekonstrukcije oteenih natpisa sastavljen je i korpus natpisa u digitalnoj formi, a zatim njihov konkordancijski rjenik, a sastavljena je i konkordanca tekstova povelja koja omoguuje najraznovrsnija poreenja od najprostijih injenica poput vlastitih imena do sloenih leksikosemantikih i stilskih pojedinosti . Zasad se u korpusu za usporedbu nalaze i dijelovi Nikoljskog evanelja (Ev . po Mateju i Ev . po Marku), Psaltir i Biblijske pjesme iz Hvalovog zbornika, iako bi bilo neophodno da na raspolaganju bude i konkordanca cjelovitog Novog zavjeta bosanske redakcije . Provjera itanja Kulinove ploe usporeivanjem teksta s leksemama u navedenim korpusima omoguava postavljanje novih verzija interpretacije . U vezi sa imenom Vojislava moe se konstatirati da se supruge spominju i na drugim dvjema najstarijim ktitorskim ploama: u Humcu i u Zenici (ploa Kulinovog velikog sudije Grade), ali da li je to i ovdje moralo biti tako? Humaka ploa spominje suprugu ktitora imenom, Gradina ne . Srednjovjekovni korpus otkriva kada se u bosanskim poveljama spominje banica, obino se uz njeno ime koristi pridjev banja i imenica koja je izraava porodini odnos sa vladarem gospoja ili mati .10 Samostalna leksema koja bi oznaavala ensku titulu banica pojavljuje se tek u vrijeme kada je Bosna kraljevina,11 a rije je izvedena, najvjerovatnije, po ugledu na rije kraljica . S druge strane, to to Danii u svom rjeniku starina tvrdi da jednina prema leksemi voji (= vojnici, vojska) vojin nije potvrena (1863:144, 145), moe se uzeti kao argument protiv nove interpretacije . Meutim, ako uzmemo u obzir imena komponirana sa -voj u drugom dijelu: Milivoj, Radivoj, mogli bismo rekonstruirati moguu korijensku rije voj to bi mogla znaiti pohod, a od koje su izvedene druge rijei, kao npr . vojna (= rat), vojska . Sve to bi doprinijelo novoj, povezanoj interpretaciji Kulinovog natpisa koji od poetka do kraja govori o vojnom pohodu u iju slavu i od ijeg plijena se gradi crkva:
9 Ovdje mislim na kompozicione dijelove: invocatio divina, intitulatio, naratio, sanctio, potpis pisara/ naruioca/ oaloenog . 10 Tako je Jelisaveta gospoja banja u povelji iz 1323, a Jelena je gospoja banja mati u povelji iz 1354 . 11 Vojvoda Sandalj tako naziva svoju punicu banicu Anicu .
y [ ] y : y[ ]12 y : y yy 13 Za sistematsku analizu tekstova steaka neophodna je i paleografska analiza koja se ne bi bavila provenijencijom pisma, njegovom matricom ni pitanjem kojoj etnikoj skupini pismo kulturoloki pripada, ve svojom primarnom zadaom izoliranjem elemenata grafijskog sistema koji omoguavaju dataciju onih spomenika na kojima stoje imena nepoznata historiografiji . injenica da do danas nije izraena tablica slovnih korespondencija uveliko oteava obradu i prezentaciju novih pronaenih natpisa . Bosanskohumski kameni natpisi pisani su ustavnom formom pisma, ali sa snanim utjecajem onodobne kancelarijske minuskule i stoga slova ( /b/, /d/, /k/, /n/, /v/) na natpisima iz 15 . i 16 . stoljea imaju minuskulni oblik . Slovo za // u natpisima iz 15 . stoljea takoer esto ima ravasti minuskulni oblik,14 a jedna od njegovih specifino bosanskih formi ima i vodoravnu prekicu (Natpis Vlatka Vlaevia, poetak 15 . stoljea; Natpis velikoga bosanskoga kneza Radoja, 1420) . iriliko pismo steaka svoje originalne slovne oblike vue iz bosanske minuskule,15 pa se upravo po tom obiljeju i odreuje kao verzija zapadne irilice . Pojednostavljenu formu pisma prati i pojednostavljen jezik . Jednostavnost u jezikom smislu podrazumijeva slobodniji odnos prema unoenju crta ivoga govora u izraz ija je osnova staroslavenska . Nekada se na izraz ovih natpisa gledalo kao na jednu od formi vernakulara, pisalo se ak i o dvama knjievnim jezicima u bosanskom srednjovjekovlju jednom koji je redakcija staroslavenskog i jednom koji je zasnovan na narodnom govoru . Meutim, savremeni pogled na srednjovjekovni pisani izraz kree od stajalita da ukoliko postoji jedan tip knjievnoga jezika rezerviran za djela s knjievnim predznakom i atributom, mora svaki pisar, pa i tvorac epigrafskoga teksta, voditi rauna o pravilima toga jezika .16 Bosanska redakcija staroslavenskog jezika otvorenija je utjecaju ivoga govora nego srpska i hrvatska i ta osobina ini je prepoznatljivom u krugu junoslavenskih redakcija .17 Ikavizam je osnovno i obiljeje prestinog narjeja koje je zrailo iz dominantnog kulturnog centra vrei utjecaj na druga, udaljena neikavska kulturna sredita . Leksike ikavizme nalazimo i u Boljunima, Radimlji, Opliiima, pa se moe rei da izraziNarenati osnovni glagol je renuti (kao npr . grnuti, porenuti, sl . porinuti), znaenje mu je natjerati, nagnati i trebao bi imati inf ./prez . -nu-/-ne-: narenuti, narenem, ali se moe nai velik broj primjera analoke tvorbe sa -a-ti/-am: narenati, narenam (npr . kod Koia, Kumiia, Hranjeca, Budaka, Vitezovia) . Rije je o glagolu u kojem je dolo do rotacizma . Hvalov psaltir biljei npr . Poenu vragy moe i postygnu e, i ne vazvrau se dondye iskonajut se (17:39) . Dopuna glagolu narenati je u obliku starog dativa mnoine koji bi u konstrukciji narenan Ugrom bist oznaavao, moda, kome je na kraju tog pohoda Kulin natjeran prikloniti se, ili u ije (ne)prijateljsko okruje pristupiti . Slova su identinog oblika u rijeima narenan i Ugro(m) . 13 U korpusu povelja umjesto ovoga nalazi se glagol proslaviti . U poveljama Tvrtka II kae se da Bog proslavi kraljeve roditelje i praroditelje nad svim carevima zemaljskim (18 . 8 . 1421 . i 3 . 9 . 1444) . 14 Raukar 1973:121 . 15 Termin bosanska minuskula uveo je i opisao Gregor remonik (1950:188) . 16 Gabri-Bagari 2005:113 . 17 Tako npr . tefani pretpostavlja bosansku provenijenciju Splitskog odlomka glagoljskog misala izmeu ostaloga i zato to je ikavizam u njemu premaio okvire koje je za akavsko narjeje postavio Jakubinski, te se ne moe objasniti u krugu hrvatskoglagoljske zapadne kole, jer mu ondje nema analogije (1957:89) .
12
ta ikavska jezina obiljeja i jednostavna grafija povezuju dosad objavljene natpise sa bosanskim rukopisima tog doba i diplomatskom graom .18 Vremenom, kako vlastela zadobiva sve vie moi, u hercegovakim natpisima prevladavaju jekavizmi i to kao specifian znak samovlaa . Ali i pored toga, ak i tim u jekavskim krajevima, ikavski manir ostat e sauvan u leksikim ikavizmima (sie, bilig) sve do propasti drave, a posebno u dijelovima teksta koji su obavezani epigrafskom formulom . Jedna od proizvoljnih ocjena izraenih u dosadanjim prikazima, koja se mora podvrgnuti kritikom preispitivanju, jeste teza o neobrazovanosti pisara i nepismenosti klesara . Podaci na stecima proturjeni su takvim stavovima, jer tvorac epigrafskog teksta ak moe biti isti onaj koji pie povelje . Epitaf Ozrisala Kopijevia pisao je Radoje Milosali, dijak kneza Pavla Radinovia .19 Njegova uenost prepoznaje se u njegovoj koncepciji inicijalnog dijela teksta gdje se pokuao izraziti u kompliciranoj formi supina:20 [] [] Manir naopakog biljeenja teksta koji se pojavljuje na nekoliko steaka pogreno je procijenjen u dosadanjim naunim prikazima kao odraz nepismenosti klesara, za kojega se obino smatra da je zapravo precrtavao tekst sa prijedloka . Barem jedan od tekstova napisan u maniru Spieglscrift-a Epitaf Vlatka Vlaevia ne govori u prilog takvom tumaenju . Analizom slovnih oblika i duktusa jednostavno se da uoiti da je tekst tog natpisa klesao isti klesar koji je uklesao tekst na steku Vlaevievog vojvode Miotoa,21 a natpis kae da vojvoda lei kod nogu svoga gospodina Vlatka . Tekst oba steka moe se itati samo ako se tri puta obie oko njih, s tim to se kod Miotoa mora kretati u smjeru suprotnom od kazaljke sata, a kod Vlaevia u smjeru kazaljke . Smjer obilaenja Vlaevievog steka zahtijevao je pisanje s desna na lijevo, pa je pisar okrenuo tekst i slova kao u ogledalu . Tekstovi oba steka smisaono su povezani: na Vlaevievom se spominje Mioto, na Miotoevom Vlaevi, a prijelaz od prvoga ka drugom ak je i oznaen dvo1973:121 . povelje od 25 . 3 . 1397 . 20 Dijak Radoje Milosali preinaio je osnovnu supinsku konstrukciju pojdoh smrti iskat u i smrti poiskah . Dosadanja itanja ovog teksta, osim to sadre ozbiljnu greku oderae umjesto istjerae, nisu pridonosila razumijevanju njegova sadraja . Zapravo se na ovom natpisu ita: Va ime Boije . A se lei Ozrin Kopijevi, upan kneza Pavla . Se pisa dijak Milosali Radoje . I smrti poiskah . Navidjen kraljevstva bosanskoga i gospoctva srpskoga, za moga gospodina slubu, bodoe me i sjekoe me i istjerae . I toj smrti ne dopadoh . I umrih na rotstvo Hristovo i gospodin me vojevoda okrili i ukopa i pob(il)jei . 21 To se naroito izraajno ogleda u oblicima slov za ot, d i .
19 Pisar 18 Raukar
strukim spominjanjem Boga .22 Dakle, tekst napisan kao u ogledalu najvjerovatnije ima za cilj usmjeravanje ritualnog ophoda oko ova dva steka i to u vidu s-spirale . Pridravajui se filolokih datosti (lingvistikih, paleografskih i sadrajnih kriterija), moemo postii nezanemariv napredak u razumijevanju teksta . Stoga bi lingvistika obrada cijeloga korpusa pomogla knjievnim i kulturnim historiarima da bolje shvate, a zatim i vrednuju pojedine epitafe i bosansku epigrafiku u cjelini .
22
Epitaf Vlatka Vlaevia zavrava rijeima koji ukopa Vlatka, pomenu Boga, a odmah zatim, dok se nalazimo izmeu dviju uih stranica steaka koji se nalaze jedan ispod drugog, okretanjem prema nie postavljenom steku poinjemo itati tekst epitafa vojvode Miotoa Va ime Oca i Sina i svetoga Duha i kreemo se za tekstom, sada u suprotnom smjeru nego kod itanja prethodnog . Zapravo, dva epitafa imaju tekstualni spoj na tom mjestu (koji ukopa Vlatka pomenu Boga: Va ime Oca i Sina i svetoga Duha), a to je ujedno mjesto na kojem se smjer kretanja mijenja tvorei s-spiralu mjesto gdje smo zavrili obilazak tri kruga itajui tekst napisan s desna na lijevo, a poinjemo obilaziti sljedea tri kruga itajui tekst napisan s lijeva na desno . Izvorni poloaj dvaju steaka rekonstruiran je ovdje prema Truhelkinom izvjetaju iz 1889, jer ja za Vlaeviev steak zabiljeio da mu je stranica bez teksta bila izloena sjeveru .
Literatura
remonik, Gregor (1950), Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja (nova serija) Danii, ura (1863), Rjenik iz knjievnih starina srpskih, Biograd Gabri-Bagari, Darija (2004), Primjeri bosanskohercegovake pismenosti i knjievnosti od 11 . do 19 . stoljea, HKD Napredak, Zagreb Gabri-Bagari, Darija (2005), Crkvenoslavensko i narodno u bosanskohercegovakim epigrafskim spomenicima od 12 . do 18 . stoljea, Drugi Hercigonjin zbornik, ur . Stjepan Damjanovi, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Kuna, Herta (2008), Srednjovjekovna bosanska knjievnost, Forum Bosnae, 45/08 . Kuna, Herta (1973), Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu junoslavenskih redakcija staroslavenskog jezika, Radovi sa simpozija Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, izdanja Muzeja Zenice, sv . 3 . Lomagistro, Barbara (2004), Paleografia e ideologia, Studii Slavistici Rivista dellAssociazione Italiana Slavisti, 2004/1 . Naka, Lejla (2011), Konkordancijski rjenik irilskih povelja srednjovjekovne Bosne, Drutvo za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije, Posebna izdanja, knjiga X, Rjenici, svezak 1, dostupno na www .stanak .org Palameta, Miroslav (2003), Strukturalni elementi u epigrafici sa steaka, Motrita 23/2003, 100 . Raukar, Tomislav (1973), O problemu bosanice u naoj historiografiji, Radovi sa simpozija Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, izdanja Muzeja Zenice, sv . 3, 103-144 . Tandari, Josip (1981), Tekstoloka istraivanja hrvatskoglagoljskih liturgijskih spomenika, Meunarodni znanstveni skup Tekstologija srednjovekovnih junoslovenskih knjievnosti 14-16 . novembra 1977, ur . Dimitrije Bogdanovi, SANU, Nauni skupovi, knj . X, Odjeljenje jezika i knjievnosti, knj . 2, Beograd 1981, 129-135 . imi, Marinka i dr . (2007), Pop Tjehodrag i njegov natpis, Povijesni prilozi, 33, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 8-32 . tefani, Vjekoslav (1957), Splitski odlomak glagoljskog misala starije redakcije, Slovo 6-8, Zagreb, 54-133 . Truhelka, iro (1889), Vlaevina i natpisi njezini, Glasnik Zemaljskog muzeja, 1889 I, 72-77 . Vego, Marko (1962-), Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I-IV, Sarajevo
Tekstovi epitafa gospodina Vlatka Vlaevia i njegova vojvode Miotoa
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 129 UDK : 09: 811 .124'36] 17/18 Mati, A . 811 .124'36:09
Sanja Peri Gavrani: Knjiica runa za mladie latinski jezik uee u bosanski izgovor sloena fra Ambroza Matia (1832 .)
U radu se predstavlja Matiev prinos jezikoslovnoj djelatnosti bosanskih franjevaca . Njegov se gramatiki prirunik promatra u odnosu prema starijim gramatikama koje su se tijekom 18 . i 19 . stoljea sastavljale za obrazovne potrebe franjevake provincije Bosne Srebrene . Matieva Knjiica runa pripada nizu devetnaestostoljetnih prirunika za pouavanje latinskoga jezika pisanih prema modelu Grigelyeve gramatike (Institutiones grammaticae iz 1809 . godine), a prema autorovoj je zamisli trebala sluiti kao dopuna prethodno objavljenom gramatikom priruniku fra Stjepana Marijanovia (Institutiones grammaticae Latinae idiomate Illyrico propositae iz 1822 . godine) . U skladu s ustaljenom praksom svojih prethodnika i Mati se u opisu gramatikih struktura latinskoga jezika slui hrvatskim kao metajezikom . Stoga je njegov prirunik vaan primjer kontinuiteta hrvatske gramatike terminologije kakvu su uspostavili bosanskofranjevaki jezikoslovci . Kljune rijei: bosanski franjevci, hrvatska gramatika terminologija . Knjiica runa za mladie latinski jezik uee u bosanski izgovor sloena (1832) by Friar Ambroz Mati The paper deals with Matis contribution to the linguistic tradition of the Bosnian Franciscans . His grammar handbook is analysed in correlation to older grammar books which were compiled during the 18th and 19th century for the educational needs of the Franciscan province of Bosnia Argentina . Matis Knjiica is part of a series of 18th century handbooks for the study of Latin, written according to the model of Josip Grigleys grammar (Institutiones grammaticae, 1809) . In light of this fact, the dependence of Matis work on previous tradition will be discussed . According to the authors conception, Knjiica runa was meant to serve as a supplement to previously published reworkings of Grigleys grammar . Therefore, the analysis will focus on the relationship with the grammar handbook by Friar Stjepan Marijanovi (Institutiones grammaticae Latinae idiomate Illyrico propositae . . ., 1822) . Following the established pratice of his predecessors, Mati also uses Croatian as a metalanguage in describing Latin grammatical structures . Hence, his handbook is an important example of the continuity of Croatian grammatical terminology as established by Bosnian Franciscan grammarians . Key words: Bosnian Franciscans, Croatian grammatical terminology .
130 Sanja Peri Gavrani: Knjiica runa . . . u bosanski izgovor sloena fra Ambroza Matia (1832 .)
1. Uvod Udbenik latinskoga jezika Knjiica runa za mladie latinski jezik uee1, objavljena je 1832 . u Osijeku . Njezin autor, franjevaki pisac Ambroz Mati, do tada je ve izdao zbirku latinskih pjesama (Isitirion 1827 .), nekoliko latinskih prigodnica i udbenik iz matematike . Prirunik za uenje latinskoga jezika napisao je kao uitelj gramatike u Kraljevoj Sutjesci . Matieva Knjiica runa pojavljuje se u doba kada je latinski jo uvijek jedan od vanijih predmeta u samostanskim kolama . Drei se kolske tradicije i standardnih udbenika gramatike nauke, bosanski su franjevci tijekom 18 . i 19 . stoljea izdali niz jezinih prirunika za obrazovne potrebe Bosne Srebrene . Kako se nastava latinskoga jezika sve do poetka 18 . stoljea u itavoj Europi temeljila na gramatici Emanuela Alvaresa (De institutione grammatica libri tres iz 1572 .), tako su i prve gramatike franjevakih pisaca, koje ukljuuju objanjenja na hrvatskom jeziku, sastavljene prema istom prototipu . Babieva Prima grammaticae institutio pro tyronibus Illiricis accomodata iz 1712 . i itovieva Grammatica Latino-Illyrica iz 1713 . latinske gramatike prilagoene hrvatskomu kao pretpostavljenom materinskom jeziku uenika sluile su jezinoj izobrazbi redovnikog, u tadanjim okvirima i svekolikoga intelektualnoga podmlatka 2 . Na prvi pogled paradoksalno, ti udbenici za uenje latinskoga jezika pruaju vie podataka o izgradnji hrvatskoga knjievnoga jezika nego prvi opis hrvatskoga jezika, Kaieve Institutiones linguae Illyricae, u kojima se uporaba hrvatskoga jezika zadrava samo na oprimjeravanju latinskih tumaenja3 . Nasuprot tomu, usmjerene na hrvatski kao metajezik gramatikoga opisa, franjevake su alvaresovske preradbe izvor prvih potvrda hrvatskoga jezikoslovnoga nazivlja . Osamnaestostoljetni kontinuitet jezikoslovne djelatnosti bosanskih franjevaca nastavit e se poetkom 19 . stoljea novim nizom gramatikih prirunika sastavljenih prema modelu gramatike Jozsefa Grigelya (Institutiones grammaticae 1809 .)4, koji je poetkom 19 . stoljea propisan za slubenu kolsku uporabu u hrvatskim krajevima . Na podruju Bosne Srebrene prvu gramatiku toga tipa napisao je Stjepan Marijanovi . Objavljena je 1822 . godine u Splitu pod imenom Institutiones grammaticae Latinae idiomate Illyrico propositae ac ad usum iuventuti provinciae Bosnae Argentinae compilatae, a 1823 . u Veneciji je tiskan i dodatak o sintaksi Syntaxis linguae Latinae iuventuti Provinciae Bosnae Argentinae accomodata . Kako je utvrdio Ivo Pranjkovi, Marijanovieva je gramatika terminologija svojevrstan spoj starije bosanske, odnosno dalmatinske alvaresovske tradicije i terminologije novijih gramatikih prirunika s podruja Ugarske i Slavonije . Premda nije u potpunosti originalno, istie Pranjkovi, Marijanovievo je djelo najcjelovitiji, najzanimljiviji, pa i najkvalitetniji stariji gramatiki prirunik u povijesti Bosne Srebrene (Pranjkovi 2000:129-149) .
1 Cjelovita
naslovna stranica u izvornoj grafiji glasi Knjixica rucsna s upravam koristnim i uveshtbanjem lasnim za mladiche latinski jezik ucseche u bosanski jezik sloxenai na svitlost izdana 1832 . u Ossiku, Slovima Divaldovima povlast . Knjigotisca (str . VI+178) . 2 Usp . Katii 2002:9-16 . 3 Katii 2002:4 . 4 Iosephus Grigely: Institutiones Grammaticae in usum scholarum grammaticarum regni Hungariae et adnexarum provinciarum, 1807-1809 ., Budae: Typis Regiae universitatis Hungaricae .
2. Matieva Knjiica runa Deset godina nakon Stjepana Marijanovia fra Ambroz Mati dao je u tisak svoju preradbu Grigelyeva udbenika latinskoga jezika . Bez ambicija da nadmai svoga prethodnika, nazvao ga je knjiicom runom, odnosno prirunikom koji je trebao sluiti kao dopuna Marijanovievoj knjizi5, o emu u predgovoru obavjetava itatelje: . . .uzeo sam na me brigu, nastojanje i trud . . . za izdati jednu knjiicu na svitlost za mladia prizgodnu, koji I . i II . godine Gramatiku ue .[ . . .] Koja knjiica toliko sudim, da je potrebita i koristna, da se u Gramatiki velik, il istinito brez velikog truda, napredak zadobit ne moe, niti imati, i zato imenujem ju knjiica Runa, da svaki mladi imadui Gramatiku, i nju s istom u ruki potrebuje imati, ako elise okoristiti sa svojim uenjem . U Sutiski na 20 . veljae 1828 . P . Ambroa Mati, Skula Gram . uitelj . (str . VI) Mati je iz Grigelyevog opisa latinskoga jezika preuzeo odlomke pod naslovom Versus memoriales, u njegovu prijevodu Veri, a rije je o stihovima za lake memoriranje gramatikih pravila s osobitim osvrtom na osobitosti i iznimke . Kao primjer izdvajamo poetnu stranicu gramatike s heksametrima koji sadravaju pravila o deklinaciji latinskih imenica . Mati ih donosi najprije u izvorniku, a zatim u prijevodu dodajui svakom pravilu odgovarajui niz latinskih primjera i njihovih hrvatskih ekvivalenata . Versus memoriales de declinationibus nominum Latinorum regulae generales: 1 . Nomina composita inflectes, ad simplicis instar; 2 . Ast in compositis flectes tantum modo Rectum . Versi od prigibanja imena: 1 . Imena sastavita, prigibajuse, kako i njihova priprostita po svima upadcima . Vir, iri, ovik triumvir, triumviri trovladaoc prudens, entis umjetan itd . 2 . U imenima sastavitim samose prigiba nominativ, a ne onne partikule, od kojisu sastavita, n .p . tribunus plebis, tribuni plebis poglavar senatus consultum, senatus consulti vinitvo juris peritus, juris periti pravdoznanac (str . 1-2) Matiev prirunik, kako i sam najavljuje u predgovoru, sadrava opa pravila (uprave obenske regulae generales) i osobitosti (uprave osobite regulae particulares) u stihovima o deklinaciji imenica, konjugaciji aktivnih i deponentnih glagola te pravila o prijedlozima:
5 Za pretpostavku da je gramatika koju Mati u predgovoru spominje uistinu Marijanovieva nalazimo potvrde na nekoliko mjesta u Matievu tekstu, u obliku napomene vidi Mar . Gram .
U kojoj e (knjiici) mo sve, i mlogo vie rii, koje se u Gramatiki nahode latinski, nai, i viditi u na izgovor prinesene i iztomaene sa svojim zlamenjem, kakonoti Vere: I . Od prigibanja imena, II . Od plemena isti imena, III . Od rii aktivi, IV . Od rii deponenti, V . Od pristavaka . (str . IV-V) Zbog ogranienoga opsega i namjene Matiev udbenik ne obuhvaa sve dijelove gramatikoga opisa pa stoga nema definicije gramatikih kategorija, a i jezikoslovno je nazivlje u tekstu Knjiice selektivno zastupljeno . No i tako nepotpuni korpus prua dovoljno podataka za zakljuak o kontinuitetu hrvatske gramatike terminologije u jezikoslovnim djelima bosanskih franjevaca . Tomu u prilog govori usporedba sa znatno opirnijim i razraenijim gramatikim opisom kakav nam nudi gramatika Stjepana Marijanovia koji je, kako je utvrdio Ivo Pranjkovi, temeljnu gramatiku terminologiju velikim dijelom preuzeo od itovia i Babia (Pranjkovi 2000:135) . Potvrde jezikoslovnih termina u Knjiici runoj oekivano pokazuju da ih je Mati naslijedio od svojih prethodnika . Dubletni termini, inae uobiajeni u starijim gramatikama, poglavito Babievoj6, svedeni su na nekoliko primjera, vrime leee/supin, vrime proasto/preterit, rije inea /aktiva . Mati broj jednostruki broj veostruki dionstvo dovrenje ime bivstveno ime nazivajue ime vlastito ime prilagajue imena pitajua imena prinosea pleme prigibanje pristavak rije (ri) rije inea / aktiva upadak vrime leee /supin vrime proasto/preterit Suvremeni naziv jednina mnoina particip nastavak imenica (supstantiv) opa imenica (apelativ) vlastita imenica pridjev (adjektiv) upitne zamjenice odnosne zamjenice rod sklanjanje (deklinacija) prijedlog (prepozicija) glagol aktivni glagol pade supin prolo vrijeme
6 Usp .
Katii 2002:4 .
Usporedba s latinskim predlokom na temelju kojega je sastavljena ova knjiica pokazuje da Mati iz Grigelyeva predloka preuzima samo pravila bez paradigmi i tumaenja gramatikih kategorija, ali ga na vie mjesta nadmauje u koliini latinskih primjera citiranih iza pojedinoga gramatikoga pravila . Osim to Grigelyev popis proiruje latinskim rijeima, Mati ga nadopunjuje i latinskim prilagoenicama domaih toponima, etnonima i etnika (str . 14 ., 33 ., 66 .): Bosnensis, Croatiensis, Slavonensis, Posaviensis, Suttiskensis, Fojnicensis, Kresheviensis; Zenica, ae; Derventa, ae; Suttiska, ae; Fojnica, ae; Brodium; Illokinum; Vukovarinum . . . . Svoju je koncepciju Mati u predgovoru najavio rijeima: U kojoj e (knjiici) mo sve, i mlogo vie rii, koje se u Gramatiki nahode latinski, nai i viditi u na izgovor prinesene i iztomaene sa svojim zlamenjem . Takav je model latinsko-hrvatskih indeksa rijei zadan i didaktikim naputkom Jozsefa Grigelya koji u svojoj gramatici kae sljedee: [ . . .] et studiosus magister non intermittet, singularum vocum geminas notiones linguis vernaculis adcurate definire, probe gnarus in condiscenda quavis lingua totius rei cardinem in eo imprimis verti, ut adolescentes maximam, quantum fieri potest, vocabulorum copiam sibi memoriae imprimant7 . Voen citiranom Grigelyevom preporukom, da se u nastavi latinskoga jezika osobita pozornost posveti obogaivanju vokabulara materinskoga jezika, Mati je u veoj mjeri nego njegovi prethodnici bio usmjeren na dosljednu dvojezinost svoga prirunika . Stoga njegova Knjiica runa donosi zanimljive primjere opega i specijalnoga leksika koji prelaze okvire jezikoslovne terminologije . ars chronica magnes mathesis musice philosophia poesis poema, atis pictor, oris prelum rhetor rhetorice syntaxis theologia rukotvorje goditapis gvozdoteg mjeroznanstvo slonoglasje mudroznanost pjesmoznanstvo pjesmanje, dilo slikotvorac pritisk (prea); slovotitje (tisak) slonogovoritelj slonogovora nauk skup-slaganje bogoslovica
7 Latinski tekst citiran prema Dukat 1908:41 . U prijevodu: [ . . .] i revni uitelj nee propustiti da pomno protumai znaenje pojedinanih rijei na materinskom jeziku, znajui dobro da je u pouavanju svakoga jezika osovina itave stvari u tome da mladii zapamte to je mogue veu koliinu rijei .
Osim u dvojezino koncipiranim indeksima, na potvrde zanimljivih hrvatskih tvorenica nailazimo i u definicijama kojima Mati tumai antike realije, primjerice knjievna djela: Ilias, adis, Thyestes, ae, Homerushova prvoga, i najglasovitijega grkoga pjesmenika, od Ilium ili Troje varoa sastavita knjiga . sin Pelope i Hipodamije od koga je Seneka najprvi udogled sastavio, koji udogled zovese latinski Thyestes . (str . 68)
Za veinu navedenih hrvatskih rijei Mati je mogao pronai potvrde u postojeim leksikografskim prirunicima poglavito latinsko-hrvatskim, Jambreievu i Belostenevu pa i Stullijevu rjeniku . No, prema podatcima u Akademijinu rjeniku, neki primjeri poput udogled, mjeroznanstvo, goditapis, pritisk, slovotitje nisu zabiljeeni u leksikom fondu do tada objavljenih rjenika, to dovoljno govori o autorovu nastojanju za afirmacijom materinskoga jezika . 3. Zakljuak Iz navedenoga proizlazi da je Matiev jezini prirunik vaan primjer kontinuiteta hrvatske gramatike terminologije kakvu su uspostavili bosanskofranjevaki jezikoslovci . U nizu gramatika franjevakih kolnika poevi od Babieva prirunika, Knjiica runa prvi je udbenik latinskoga jezika kojemu naslov nije latinski te, premda opsegom gramatikoga opisa zaostaje za svojim prethodnicima, nadmauje ih opsegom pridruenoga hrvatskoga leksikoga fonda . Knjiica Ambroza Matia potvruje poznatu pretpostavku da je uenje latinskoga jezika u samostanskim kolama Bosne Srebrene u znatnoj mjeri poticalo i izgradnju hrvatskoga knjievnoga jezika . Literatura
Dukat, Vladoje (1908), Hrvatske preredbe Grigelyevih Institutiones Grammaticae, Rad JAZU 172, Zagreb 1-100 . Grigely, Josephus (1809), Institutiones Grammaticae in usum scholarum grammaticarum regni Hungariae et adnexarum provinciarum, Budae, Typis Regiae universitatis Hungaricae Katii, Radoslav (2002), Toma Babi: pisac latinske gramatike i hrvatski jezik, Zbornik o Tomi Babiu, Gradska knjinica Juraj igori ibenik i Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, ibenik Zagreb, str . 9-16 . Marijanovi, Stjepan (1822), Institutiones grammaticae Latinae idiomate Illyrico propositae ac ad usum iuventutis Provinciae Bosnae Argentinae compilatae, Split Mati, Ambroz (1832), Knjixica rucsna s upravam koristnim i uveshtbanjem lasnim za mladiche latinski jezik ucseche u bosanski jezik sloxena, u Ossiku, Slovima Divaldovima povlast . Knjigotisca Pranjkovi, Ivo (2000), Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, Matica hrvatska, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 135 UDK: 811 .163 .4*3'286 11/14 811 .163 .4(497 .6)'37 11/14 94(497 .5/ .6)11/14
Johannes Reinhart: Historija bosanskoga jezika u srednjem vijeku u svjetlu isprava

Ovaj rad je posveen historiji bosanskoga jezika u srednjem vijeku, to znai od 12 . do 15 . stoljea . Opisujem najvanije fonoloke (npr . razvoj poluglasova, refleksi jata, stezanje samoglasnika, rotacizam) i morfoloke (npr . nastavak genitiva mnoine na -, promjena brojeva, irenje nastavka -m u 1 . licu jednine) inovacije u srednjovjekovnim bosanskim ispravama . Na temelju analize spomenutih promjena mogue je precizirati kronologiju ovih inovacija i usporediti ih s razvojem na drugim tokavskim teritorijima . Kljune rijei: historija bosanskoga jezika, srednjovjekovne isprave, historijska fonologija, historijska morfologija, kronologija jezikih inovacija . The history of the Bosnian language in the Middle Ages in the light of charters This paper is devoted to the history of the Bosnian language during the Middle Ages, i .e . from the late 12th to the 15th centuries . It describes the most important innovations in the Bosnian medieval charters on the levels of phonology (e .g . development of the jers, reflexes of jat, vowel contractions, rhotacism) and inflectional morphology (e .g . the ending - of the genitive plural, declension of the numerals, the spread of -m in the 1 . person singular) . On the basis of the analysis of the mentioned processes it is possible to draw a more precise chronology of these innovations and to compare them with the development of Old tokavian from other territories . Key words: the history of the Bosnian language, medieval documents, historical phonology, historical morphology, the chronology of language innovations . Historija bosanskoga jezika u srednjem vijeku poiva na podatcima natpisa, rukopisa i isprava . Natpisi su istina vrlo stari npr . natpisi iz Podbreja1, Muhainovia2 ili iz Blagaja3 s kraja 12 . vijeka , ali uz to i dosta kratki, tako da mnoge jezike pojave nisu u njima zasvjedoene . Najstariji bosanski iriliki rukopisi ouvani su iz 13 . vijeka, ali
1 Usp . 2 Usp .
Kovaevi 1960-1961: 311-314, 1974: 35-36 (br . 8) . Aneli 1960-1961, 1974: 35 (br . 7) . 3 Usp . 1913, 1974: 36-37 (br . 9) .
136 Johannes Reinhart: Historija bosanskoga jezika u srednjem vijeku u svjetlu isprava
najvei broj rukopisa je tek iz 14 . i 15 . vijeka4 . Osim toga oni ne pruaju materijala za brojne gramatine pojave ili imaju za te pojave samo ogranieno znaenje, budui da su napisani ne na narodnom, ve na crkvenoslovenskom jeziku . Za jeziko-historijska istraivanja bosanske isprave su izuzetno vane, kako je odavno poznato u historiji srpskohrvatskoga jezika, napr . u Istoriji oblika ure Daniia ( 1874), u historijskoj gramatici Aleksandra Belia ( 1960, 1969), u radovima Pavla Ivia (napr . Ivi 1990, 1998), kao i u novijim radovima o historijskoj gramatici bosanskoga i srpskoga jezika (- 2007, Juri-Kappel 2005, 2006, 2006, 2009) . Srednjovjekovne irilike isprave iz Bosne i Srbije ouvane su na malo mjesta, prije svega u manastiru Hilandaru5 i u Dubrovniku . U dubrovakom arhivu prevladavaju osim dubrovakih isprava za susjedne bosanske i srpske primatelje isprave, koje su izdali bosanski kraljevi kao i bosanski i travunijski (hercegovaki) plemii . Mala, ali vrlo vana grupa bosanskih isprava porodice Hrvatinia ouvala se u arhivu porodice Batthyny u dvorcu Krmend, odakle su dospjele poslije 2 . svjetskog rata u madarski dravni arhiv u Budimpeti6 . Kompleksnoga lingvistikog istraivanja srednjovjekovnih irilikih isprava iz Bosne, Dubrovnika i Srbije do danas nema . Najbolje su istraivane dubrovake isprave, prije svega zaslugom Milana Reetara (Reetar 1894-1895, 1936, 1951, 1952) . Osim toga postoji vrlo vana i vrijedna monografija Pavla Ivia i Vere Jerkovi o ortografiji i fonetici najstarijih irilikih isprava ( 1981) . Uzorno lingvistiko istraivanje krmendskih isprava pripada ruskome slavistu Dolobku ( 1914) . Ovdje bih htio predstaviti nekoliko karakteristinih jezikih pojava bosanskih isprava od 12 . do 15 . vijeka . Ogranienje na jedno geografsko podruje (u ovom sluaju Bosnu) ima prednost da se moemo bolje koncentrirati na mjesne osobitosti . Odmah treba naglasiti da razmatramo samo pojave iz fonetike i morfologije . U veini sluajeva u usporediti sliku u bosanskim spomenicima s istraivanjima na drugim tokavskim podrujima . Samo u ogranienim sluajevima mogao sam suprotstaviti injenice iz isprava injenicama iz rukopisa i iz epigrafike . Primjere iz povelja citirao sam prema izdanju Ljubomira Stojanovia ( 1929, 1934) koje je zamijenilo starija izdanja Pucia ( 1858-1862), Mikloia (Miklosich 1858) i Novakovia ( 1912) . U zagradi stoji na prvom mjestu broj izdanja, na drugom mjestu poslije dvotake red, poslije semikolona godina izdanja povelje .7 Krmendske povelje citiram prema izdanju Talocija (Thallczy 1906: 403-412), rimska brojka oznaava povelju, brojka na drugom mjestu poslije dvotake opet red, poslije semikolona stoji opet godina izdanja povelje . Sljedee e pojave iz istorijske fonologije biti razmotrene: razvoj poluglasova, refleksi jata, stezanje samoglasnika, razvoj slogotvornog l, prijelaz l u o na kraju sloga, rotacizam, r- > cr-, -jd- > -- . Na podruju morfologije pozabavit u se sljedeim kategorijama: nastavci lokativa jednine mukog i srednjeg roda, razvitak dvojine, nastavak genetiva mnoine na -, razvitak dativa/lokativa 1 . lica jednine linih zamjenica, promjena brojeva, irenje nastavka -m u 1 . licu jednine, razvoj jednostavnih preteritnih vremena (imperfekta i aorista) .
4 Usp . 5 Usp . 1998 . Hilandarske povelje izdane su u: 1912: 384-567 . Novo izdanje priprema sada
Nazor 2005 .
Tomislav Jovanovi iz Beograda . 6 Usp . Thallczy 1906 . 7 Valja naglasiti da sam uzeo u obzir same originalne povelje, a ne prijepise .
Pametno je da razlikujemo razmotrene pojave kronoloki, a naime takve koje su nastale prije dotinoga vremena (12 ./13 . v .), i takve, koje su se razvijale tek tokom vremena nastanka razmotrenih isprava . Sigurno tek poslije kraja 12 . vijeka treba svrstiti sljedee pojave: razvoj poluglasnika u a, slogotvorno l postaje u, promjena l na kraju sloga u o, r> cr-, -jd- > -- . Od morfolokih pojava treba svrstati u kasnije vrijeme: razvitak i gubitak dvojine, promjenu brojeva, irenje nastavka -m u 1 . licu jednine na druge glagolske vrste osim na a-glagole . 1. Poluglasnici (IV:1, poslije 1323), (IV:2; poslije 1323), (IV:3; poslije 1323), (81:3; 1375), (81:3; 1375), (81:11-12; 1375) . Stariji primjer sa vokalizacijom poluglasnika nalazi se na hercegovakom natpisu iz 1231 godine: () (grobni kamen kraj Vidotaka /Stolac, Hercegovina/, 1231; 1902:6, br . 13) . lanak Pavla Ivia i Milice Grkovi ( 1971) predstavlja vaan napredak u usporedbi sa historijskom gramatikom Aleksandra Belia8 . Oni su upozorili na prve bosanske primjere iz krmendskih povelja . U toku zadnjih godina bili su pronaeni jo stariji tokavski primjeri iz prve polovice 13 . stoljea: (natpis iz manastira Mileeva; 1220-1228), (Hilandarski rkp . br . 387; sredina 13 . vijeka)9 . Prvi poznati hrvatski primjeri promjene poluglasnika u a nalaze se u hrvatskoglagoljskim fragmentima iz druge polovice 13 . vijeka (usp . Jagi 1890: 28-29) . 2. Jat Sloenost razvitka jata u bosanskim poveljama nije mogue ovdje prikazati .10 Osim tradicionalnog naina pisanja sa slovom jat zastupljena su sva tri refleksa: e, i i ije, ponekad dodue u istoj povelji: A . -e-: (11:18; 1240), (12:9; 1249), (12:36; 1249), (83:38; 1378), (557:2; 1413), (615:55; 1439), (730:1; 1466); B . -i-: (27:42; 1254), (129:4; 1391), (130:7; 1391), (178:13; 1392), (178:21; 1392), (255:6; 1398), (298:8; 1410), (513:17; 1405); C . -ije-: cN (85:18; 1382), (259:8; 1397), w (337:102; 1423), (529:3; 1433), (667:57; 1453), (724:4; 1496) Mada moemo u nekim sluajevima ovu dvostruku promjenu objasniti kao uticaj crkvenoslovenskoga jezika ili kao uticaj drugoga dijalekta (usp . porijeklo pisara) nema prema mojem miljenju uvjerljivoga tumaenja . 3. Stezanje samoglasnika11 (3:1; 1189), (3:11; 1189), (7:14; 1214-1217), (9:1; 1214-1217), (10:5; 1234; Gen . mn .); (85:22; 1382), (103:3; prije 1391), (103:6; prije 1391), (337:60; 1423), (491:10; 1399) .
8 9
1960: 83 . Usp . 2001: 72 . Najstariji primjer prelaza poluglasnika u a pronaao je Viktor Savi u posvojnom pridjevu (Lk 3 .28) iz Vukanovog jevanelja (usp . stsl . ; 2007: 76slj .) . 10 Usp . 1975: 117slj ., Juri-Kappel 2005: 87 . 11 Usp . 1960: 144slj . ( . ; bez kronolokih podataka) .
ini se da treba razlikovati nekoliko skupina stezanja samoglasnika koje su se razvijale u razliito doba . Najstariji primjeri stezanja tiu se istovjetnih ili barem slinih samoglasnika . O njima kae Aleksandar Beli u svojoj gramatici: = = -, = , , XI-XII . ( 1969/I: 148) . To su gotovo iskljuivo odreeni oblici pridjevske promjene . Njih nalazimo ve u najstarijim spomenicima, napr . u glagoljskom natpisu iz upe dubrovake (s(ve)ti; 11 . st .), u Bekim listiima (napasti [Aa15; Gen . mn .], vni [Ba 14; Nom . jd .]; 11-12 . st .), u Budimpetanskim glagoljskimm odlomcima (manastyrski [A2; Nom . jd ., 12 . st .]), na latinskoj povelji velikoga upan Nemanje i kneza Miroslava ( [Nom . jd .; 1186]) ili u 1 . Hilandarskoj povelji (, , , ; 1198/1199) . I u najstarijim bosanskim poveljama iz 13 . st . ima samo kontrahiranih oblika . Kontrahirani glagolski nastavci a-glagola su se vjerovatno razvijali malo kasnije iako su nstariji primjeri tek iz 13 . st . (usp . iz povelje Stefana Prvovenanoga iz 12191228 g . [ 1929: 3, br . 5, r . 5]; w u povelji kralja Radoslava [ 1929: 11, br . 13, r . 16; 1234]; [24:32; l . 10v6] u Hilandarskom tipiku iz poetka 13 . st .) . Valja naglasiti da ne spadaju ovamo oblici 1 . lica jednine a-glagola, koji su nastali prema analogiji atematskih glagola .12 Jo kasnije su se stezali razliiti samoglasnici (napr . oja, oje) u nezadnjem ili u jedinstvenom slogu rijei . Prvi takvi primjeri poznati su s kraja 14 . stoljea . Sline primjere znamo takoe sa drugih tokavskih podruja ( [55:21; 1334, Stefan Duan]) . Karakteristino za ovu vrstu primjera je da ova kontrakcija ili ne postoji u savremenom jeziku (napr . stei ima samo leksikalizirana rije steak) ili postoje samo kao varijante (usp . moga mojega) . 4. Slogotvorno l (27:48; 1254), (129:12; 1391), (130:10; 1391), (259:18; 1397), (428:3; 1398), (429:38; 1399), (431:1; 1399), (491:13; 1399), (728:14; 1454) . Ako zanemarimo prvi poznati primjer (; na povelji humskog upana Radoslava) najranije promjene javljaju se od kraja 14 . vijeka . Katkad se javljaju promjene [o] ili diftonko [uo], koje moemo smatrati dijalekatskom osobinom . Refleks [lu] koji se nalazi u nekim rakim spomenicima u 13 . stoljeu13 nije u poveljama zasvjedoen . 5. l > o w (252:5; 1397), w (259:5; 1397), w (259:18; 1397), w (429:3233; 1399), w (337:78; 1423), w (523:60; 1421), w (564:13; 1418); (428:3; 1398), (429:4; 1399), w (322:27; 1420), (337:95; 1423) .
1969/II: 57; Marvan 2000: 183 . Prethodnost drugih kontrahiranih lica prezenta prije 1 . l . jd . kod a-glagola je vidljiva takoe iz toga da u 13 . stoljeu postoji velik broj primjera 1 . l . mn . na -mo u svim glagolskim vrstama . Osim toga, oblici 1 . l . mn . aorista na -smo ( usp . napr . u Dubrovakoj povelji [ 1929: 15, br . 17, r . 3]; [25:5; l . 10v14], w [l . 37r5-6] u Hilandarskom tipiku) govori u prilog starosti ovog nastavka u prezentu . 13 Usp . 1960: 76, - 1985 .
12 Usp .
Bosanske povelje pruaju najstarije primjere ove promjene kao to je utvrdio ve Aleksandar Beli u svojoj gramatici .14 to je jo interesantno jest da je ovaj proces na poetku (na kraju 14 . i u 15 . stoljeu) imao oigledno ire podruje djelovanja ili, drugim rijeima, manje ogranienja . 6. Rotacizam15 , (3:10; 1189), (9:7; 1214-1217), (9:12; 1214-1217), (11:31; 1240), (529:29; 1433), (687:7; 1440), (740:5; 1461) . Primjeri koji nisu ovdje u dovoljnoj mjeri prikazani dokazuju da je sa vremenom dolo do izvjesnog ogranienja rotacizma na odreenu leksiku (zamjenice i prilozi) . 7. r- > cr (IX:5; 1354), (730:102; 1466, testament gosta Radina) . Nema u poveljama mnogo primjera . Oni se hronoloki poklapaju s ostalim isto tako rijetkim tokavskim primjerima ( [Natpis u manastiru ia, 14 . st .; Miklosich 1858: 12, 3 . red odozdo], [Povelja kralja Vukaina iz 1370 . g ., 1929, 117, br . 122, r . 22]) . 8. -jd- > - (101:3; 1362), (!; 259:4; 1397), D (557:4; 1413), (669:14; 1454) . Metateza poinje u sredini 14 . vijeka (usp . primjer iz povelje kralja Stefana Vladislava [14:25; 1234/5)] koji je oko 100 godina stariji) . Morfologija I kod morfolokih promjena moram se ograniiti na najkarakteristinije crte . Razumije se samo od sebe da su citirani primjeri samo izbor . 9. Nastavak -u (Lok. jd. m. + sr. r.) (82:9; 1376), (83:144; 1378), w D (88:3; 1388), w (182:2; 1392) . Inovacijski nastavak -u u bosanskim poveljama pojavljuje se kasnije s druge polovine 14 . v . nego u drugim tokavskim spomenicima, gdje je poznat ve u toku 13 . stoljea: (6:3; 1219-1228), (35:6; poslije 1282); (Ilovika krmija, 317va18; 1262)16 . 10. Dvojina 10.a. (vezani dual): (80:27-8; 1367), wB (103:14; 1391), (774:12; 1470); 10 .b . -va (1 . l . dv .): (I:5, 7, 13; ok . 1322), (II:7; ok . 1323) (VI:6; 1331); 10 .c . mnoina umjesto dvojine: (129:6; 1391; 2 sobe), (601:109; 1427), wD (749:8; 1469) .
14 Usp .
1960: 78 . Cvetko-Orenik 1987 . 16 Usp . Leskien 1914: 431slj ., 1969/I: 10slj .

15 Usp .
Dvojina (dual) i njegov razvitak u srpskohrvatskim dijalektima dobro je opisivan u razliitim radovima Aleksandra Belia17 . On je bio miljenja da je dvojina vrlo rano nestala iz srpskohrvatskoga jezika . Ovo njegovo mnjenje potvruje se takoe graom iz bosanskih povelja (koje je Beli isto tako uzeo u obzir) . U poveljama se dvojina ouvala prije svega u tzv . vezanoj dvojini (poslije dva i oba) . Drugo miljenje je zastupao Rado Lenek18 koji je upozorio na nastavak -va (1 . lice dvojine) . Taj nastavak sree se dosta esto i u krmendskim ispravama (dasva, moeva) . 11. Genitiv mnoine -a wD (129:49; 1391), wD (!; 298:18; 1410), (607:166-7; 1432), (615:27; 1439), T (668:31; 1453), (680:47-8; 1467-1470), s (777:20; 1467); up . stari nastavci: (724:4; 1496), (726:13; 1454), (741:9; 1461), "" (747:9; 1468), "" ( . I:11; 1449) . tokavski genitiv mnoine na a, ije je porijeklo jo uvijek bez zadovoljavajuega objanjenja19, javlja se prvi put godine 1391 . (u povelji brae Beljaka i Radia Sankovia) . Materijal bosanskih povelja dobro i jasno pokazuje da se novi nastavak vrlo polako iri, i da stari nulti nastavak jo dosta dugo supostoji . 12. men/meni (dativ) (83:14; 1378), (83:28; 1378), (491:7; 1399), (601:78; 1427), (668:18; 1453) . Nova osnova line zamjenice 1 . lica u dativu/lokativu analokog porijekla prema genitivu/akuzativu najprije se pojavila na kraju 14 . vijeka .20 I nije neinteresantno da u isto doba nastaju inovacijski oblici line zamjenice 2 . lica u dativu/lokativu u slovakom i u ruskom jeziku . 13. Brojevi w (337:28-9; 1423), wD (339:4; 1430), wD (614:8-9; 1439), (677:3; 1457), (669:64; 1454); (697:81; 1451), (718:13; 1482) . Gubitak flektivnosti brojeva je vrlo dobro zastupljen u toku 15 . stoljea . 14. irenje nastavka -m u 1. licu jednine: (2x; 627:6+8; 1424), (702:65; 1451), (737:5; 1461), (739:11; 1461) . NB: Primjer (84:6; 1377-1385; kod Mikloia na str . 483, br . CCCXXXVII, r . 7) iz povelje kralja Tvrtka I . je mnoina! Stariji oblici s nastavkom -(j) u: (103:22; prije 1391), (298:3; 1410), (513:42; 1405), (702:54; 1451) .
1932, 1969/1 . 1969 . 19 Usp . npr . Karlgren 1911, Leskien 1914: 434-437 ( 726-728), Svane 1958: 72slj ., 1969/1: 79slj ., Ivi 1990; 57, 1992, 2008: 136-138, Matasovi 2008: 185-186 . 20 1969/I: 103 .
18 Lencek
17 Npr .
Kao to je poznato nastavak -m kod a-glagola postoji ve u 13 . stoljeu .21 Tek u toku 15 . stoljeu (14 . st . u Believoj gramatici je tamparska greka) iri se na druge glagolske vrste . Najstariji primjeri ove pojave znamo upravo iz bosanskih povelja22 . 15. Imperfekt (27:42; 1254), (83:25; 1378), (85:3; 1382), (85:29; 1382), (337:16; 1423), (601:419; 1427), (601:421; 1427), (607:144; 1432), (647:178; 1435), (688:86; 1442) . Morfologija imperfekta, koji u poveljama dolazi srazmjerno rijetko, ne prua nita posebnoga . Razumije se, u veini primjera je provedena kontrakcija . Primjer 23 bez nje najvjerovatnije treba tumaiti kao arhaizirani oblik . 16. Aorist (3:12; 1189), (8:19; 1247-9), (9:2; 1214-17), (11:3; 1240), (11:9; 1240), (80:7; 1367), (80:18; 1367), (81:3; 1375), (124:3; 1376), (129:6; 1391), (129:12; 1391), (89:4; 1388), w (178:21; 1392), (252:5; 1397), (252:5; 1397)24, (259:8; 1397), (259:23; 1397), (513:27; 1405), (513:73; 1405), (528:9; 1424), (580:39; 1419), (580:109; 1419), (669:14; 1454) . Kd aorista uoavamo sljedee pojave . Prema oekivanju nema niti staroga sigmatskoga niti tematskoga aorista25 . Isto tako u poveljama nisu zasvjedoeni aoristi sa -t u 2,/3 . l . jd . (stsl . tip nat, umrt) . Ve u 13 . st . susree se novi nastavak 1 . l . mn . na -smo . Nastavak -homo pronaao sam samo jedanput26 . Takva slika, koja gotovo u svim sluajevima odgovara dananjem stanju, postoji do kraja 15 . st ., to znai da nema nikakvih promjena tokom dva stoljea . Kao to sam ve spomenuo, neke isprave pruaju ne suvie jednoznanu sliku . Da navedemo nekoliko primjera takve dvostrukosti: 17.a. vs- vs . sv-27: br . 754 (1466; Vlatko i Stepan Kosae; pisar: Vladisav dijak): (r . 2) (r . 6) . 17.b. Refleksi jata: br . 337 (1423; Vojvoda Sandalj Kosaa): (r . 14) (r . 16), (r . 21); br . 784 (1497; Herceg Bala Kosaa): (r . 6) (r . 11) .
21 Usp .
1874: 262, 1969/II: 57 . jedan stariji primjer iz povelje Bale II . Balia iz 1385 . g .: N (109:3-4) . 23 Imperfekt mogah, koji odgovara sadanjem obliku, posvjedoen je ve u 14 .st . (usp . RHJS VI: 884b, Leskien 1914: 534) . Usp . analogan oblik u Dubrovakoj povelji Bogdanu Krasimiriu iz 1396 . g .: ( 1929: 244, br . 258, r . 3) . 24 Nastavak -ote u aoristu i imperfektu dosta je est u hrvatskoj redakciji crkvenoslovenskoga jezika (usp . takoe kasniji primjer u: 1874: 307) . 25 U aoristu uoavamo promjenu staroga sigmatskog aorista (stsl . prins > prin > prinie) . 26 Usp . 1969/II: 64 . 27 Usp . 2006 .
22 Postoji
17.c. *dj: br . 314 (1419; Vojvoda Sandalj Kosaa; pisar: Pribisav Pohvali): (r . 8) (r . 9); br . 445 (1409; Kralj Stefan Ostoja; pisar: logofet Toma Buaninin): (r . 22) (r . 26) 17.d. -l#: br . 383 (1423; Vojvoda Sandalj Kosaa): w (r . 5) (r . 6) . Na kraju navodim neke razlike i podudaranja s bosanskim rukopisima: 18.. Odsutnost sljedeih promjena: (a) ra > re28; (b) * > (j)a29 . 18.b. Podudaranja: f > p30: (177:15; 1392; Ruskov prijepis; = fina), (580:149; 1419), (337:5; 1423) . Razlike se tiu zapadno-tokavskih osobina koje se slau sa akavtinom (prije svega iz Hvalovog psaltira) . Broj izrazitih podudaranja koja uostalom nisu nepoznata izvan Bosne ogranien je . Na temelju iznesenih opaanja moemo zakljuiti sljedee: (1) Srednjovjekovne bosanske isprave pruaju veoma bogatu grau za historiju bosanskoga i srpskohrvatskoga jezika; (2) Kod nekih pojava (napr . kod mnoinskoga --genitiva) srpskohrvatska ili tokavska inovacija pojavljuje se prvi put upravo u bosanskim poveljama; (3) Bosanske isprave imaju razliite osobitosti, koje se ne mogu uoiti u srpskim i dubrovakim ispravama, ili barem ne u istom ostvarenju; (4) Usprkos tome uoava se znatno meusobno podudaranje starotokavskih idioma (varijanata); (5) Kod nekih promjena je teko ili gotovo nemogue prepoznati jasne tendencije, bilo da postoji mijeanje razliitih dijalekata ili zbog utjecaja knjievnoga crkvenoslovenskoga jezika (to se tie prije svega razvoja jata); (6) Bosanske isprave treba dalje dokumentirati i istraiti budui da mogu bitno pridonijeti pisanju nove historijske gramatike . Literatura
Aneli, Pavao (1960-1961), Revizija itanja Kulinove ploe, Glasnik Zemaljskog muzeja XVXVI, 287-308 . , (1932), , ( , a, . X, , . 21) , A (1960), , I (), , , A (1969), , II/1-2 ( ; ), , Cvetko-Orenik, Varja (1987), Zum Rhotazismus im Sdslawischen, Klagenfurter Beitrge zur Sprachwissenschaft 13-14, 433-446 . , (1874), a ea o a XVII a,
28 Usp .
Juri-Kappel 2006: 78 . sam samo jedan primjer: (88:64-65; 1387, Povelja kralja Tvrtka Dubrovniku) . 30 Usp . 1973, Juri-Kappel 2006: 80 .
29 Pronaao
, . . (1914), IV ., XIX/3, 217-260; XIX/4, 1-29 . , (2006), - , XLIX/2, 45-56 . -, (2007), , , . Ivi, Pavle (1990), Istorija jezika, Jezik, Srpskohrvatski/Hrvatskosrpski, Hrvatski ili srpski, u: Enciklopedija Jugoslavije 6 (Jap - Kat), Jugoslavenski Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 50-67 . , , (1971), , 14/1, 53-59 . , , (1981), II III , , , (1998), , , ( VIII .) Jagi, Vatroslav (1890), Glagolitica . Wrdigung neuentdeckter Fragmente, Denkschrift der kais . Akademie der Wissenschaften, phil .-hist . Cl ., XXXVIII, Wien , (1975), , , Juri-Kappel, Jagoda (2005), Knjievni jezik u srednjovjekovnoj Bosni, u: S . Mnnesland, ur ., Jezik u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik u Sarajevu Institut za istonoevropske i orijentalne studije Oslo, Sarajevo Oslo, 81-104 + I-XX . Juri-Kappel, Jagoda (2006), Westtokavische Eigenschaften des mittelalterlichen bosnischen Schrifttums, u: Ethnoslavica . Festschrift fr Herrn Univ . Prof . Dr . Gerhard Neweklowsky zum 65 . Geburtstag, Wien (Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 65), 77-83 . Karlgren, Anton (1911), Sur la formation du gn . plur . en Serbie, K . W . Appelberg, Upsala (Archives dtudes Orientales 3) Kovaevi, Jovan (1960-1961), Prvi klesari irilikih natpisa na Balkanu, Glasnik Zemaljskog muzeja XV-XVI, 309-316 . Lencek, Rado L . (1975), A Note to the History of Verbal Dual Morphology in Serbo-Croatian, u: R . L . Lencek, Rado L ., Boris O . Unbegaun, ur ., Xenia Slavica . Papers Presented to Gojko Ruii on the Occasion of his Seventy-fifth Birthday, 2 February 1969, Mouton, The Hague Paris, 93-107 . Leskien, August (1914), Grammatik der serbokroatischen Sprache . 1 . Teil: Lautlehre, Stammbildung, Formenlehre, Carl Winters Universittsbuchhandlung, Heidelberg Marvan, Ji (2000), Jazykov milnium: slovansk kontrakce a jej esk zdroj, Academia, Praha Matasovi, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb Miklosich, Fr[anz] (1858), Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Wilhelm Braumller, Viennae , (1992), - , XXXV/2, 7-36 . , (2008), . , ,
Nazor, Anica (2005), Rukopisi Crkve bosanske, u: anjek, Franjo, ur ., Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Zbornik radova, Institut za istoriju u Sarajevu Hrvatski institut za povijest, Sarajevo Zagreb, 539-562 . , (1912), , , , (2006), , , , (2009), : XII XV , , , (1858-1862), , 1-2, , Reetar, Milan (1894-1895), Die ragusanischen Urkunden des XIII .XV . Jahrhunderts, Archiv fr slavische Philologie 16, 321-368 + 17, 1-47 . , (1936), , CLXIX, , 87, , 121-166 . , (1951), , , . 201, , , . 1, , 1-47 . , (1952), , ( , CXCII, , . 4), RHSJ VI = Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio VI (Lekeniki Moraice), Kiarnica Jugoslavenske Akademije, Zagreb, 1904-10 . , (1973), : :, , 559-563 . , (2006), , , , 72, 75-82 . , . (1998), , 10, , 9-134 . , (1913), , 1, 109-110 . , (1929-1934), . I: , 1-2, ( a , , : , XIX + XXIV), , (1902/1982), , I, ( a , , : , I), Svane, Gunnar O . (1958), Die Flexionen in tokavischen Texten aus dem Zeitraum 1350-1400 (Sprachgeschichtliche Untersuchungen ber lteres Serbokroatisch), Universitetsforlaget, Aarhus , (1974), a , ( , . 16), -, (1985), III , 14/1, 101-108 . Thallczy, Ljudevit (1906), Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, Glasnik Zemaljskog muzeja 18, 401-444 . , (2001), , , Vego, Marko (1960-1961), Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja XV-XVI, 259-281 .
III . Bosanskohercegovaki narodni govori
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 147 UDK: 811 .163 .4*328 .2(497 .6-21Travnik)18
Elmedina Ali: Govor Travnika krajem XIX stoljea: Fonetsko-fonoloke osobenosti

Travniki govor pripada centralnobosanskom poddijalektu ikavskog novotokavskog (zapadnog) dijalekta . Ovaj poddijalekt zahvata prostor u meurijeju Bosne i Vrbasa . Njegove specifinosti su: ikavizam, akavizam, slabiji ostaci stare deklinacije, ali i kompaktnost u oblasti prozodije . Veina govora mlaeg ikavskog dijalekta ima stabilan etveroakcenatski sistem . O travnikom govoru s kraja XIX stoljea imamo malo podataka . Najvie podataka nudi devet upitnika iz ankete Pitanja o govoru prostoga naroda . Oni su dio zbirke iz 1897 . Zemaljskog muzeja u Sarajevu . Graa iz ovih upitnika do danas nije cjelovito predstavljena i obraena . Upitnici sadre 150 pitanja koja se tiu fonetsko-fonolokih, morfolokih, sintaksikih i leksikih karakteristika govora, a popunjavali su ih pismeniji ljudi . U ovom radu koriteni su podaci iz tih upitnika . Cilj rada je predstaviti osnovne osobine travnikog govora krajem XIX stoljea na fonetsko-fonolokom nivou . Podaci iz ovih devet upitnika popunjenih u travnikom kraju dragocjeni su za dijalektologiju centralnobosanskog podruja . Kljune rijei: govor Travnika, centralnobosanski poddijalekt, ikavski novotokavski (zapadni) dijalekt . The spoken language of Travnik at the end of the 19th century: Phonetic and Phonological Features The Travnik speech belongs to the Central Bosnian sub-dialect of the Ikavian-New Shtokavian (western) dialect . This dialect covers the area between the rivers Bosna and Verbas . Its characteristics are: ikavizam, akavizam, weaker residues of the old declension, but also compactness in the area of prosody . Majority of the speech of the newer Ikavian dialect has a stable four-accent system . There is scarce data on the Travnik speech at the end of 19th century . Most data is provided by nine questionnaires from the survey Questions in the Speech of Ordinary People . They are a part of the collection from 1897 at the National Museum in Sarajevo . The data from those questionnaires has not been comprehensively presented or processed so far . The questionnaires have 150 questions related to the phonetic-phonological, morphological, syntax and lexical characteristics of the speech and they were filled by literate people . The data from those questionnaires was used in this paper . The purpose of this paper is to determine the characteristics of the Travnik speech at the end of the 19th century at the phonetic-phonological levels . The data from those
148 Elmedina Ali: Govor Travnika krajem XIX stoljea: Fonetsko-fonoloke osobenosti
nine questionnaires filled in the Travnik region is precious for dialectology of the Central Bosnian region . Key words: the Travnik speech, the Central Bosnian sub-dialect, the Ikavian-New Shtokavian (western) dialect . 1. Uvod. Travniki govor pripada centralnobosanskom poddijalektu ikavskog novotokavskog (zapadnog) dijalekta . Ovaj poddijalekt zahvata prostor u meurijeju Bosne i Vrbasa . Njegove su specifinosti ikavizam, akavizam, slabiji ostaci stare deklinacije . Veina govora mlaeg ikavskog dijalekta ima stabilan etveroakcenatski sistem (Halilovi 2005: 2324) . O travnikom govoru s kraja XIX stoljea najvie podataka nudi devet upitnika iz ankete Pitanja o govoru prostoga naroda Zemaljskog muzeja u Sarajevu . Graa iz ovih devet upitnika popunjenih u Travniku i okolici dragocjena je za dijalektologiju centralnobosanskog podruja, a do danas nije predstavljena naunoj javnosti . Ove podatke o govoru Travnika s kraja XIX stoljea doveli smo u vezu s podacima o dananjem govoru Travnika i okolice . To je bilo mogue zahvaljujui monografskom opisu govora u dolini rijeke Lave potkraj XX stoljea, objavljenom stotinjak godina poslije Ankete iz 1897 . god . (Valjevac 2002: 25290) . Usporedbom podataka o govoru Travnika i okolice krajem XIX st . i podataka s kraja XX st . eljeli smo stei uvid u promjene nastale u ovom centralnobosanskom govoru . I podaci iz 1897 . i oni s kraja XX st . potvruju da je govor Travnika ikavski, akavski, novotokavski . U rasponu od sto godina moe se uoiti uzmicanje pojedinih dijalekatskih crta, odnosno povlaenje arhainijeg govornog tipa pred standardnojezikim oblicima . Te su promjene oite i na fonetsko-fonolokom i na morfolokom i sintaksikom nivou, kao i u leksici . 2. Fonetsko-fonoloke osobine. Od ukupno 150 pitanja gotovo polovica njih (ukupno 73) odnose se na fonetsko-fonoloke osobine i omoguuju nam podrobnu analizu govora . 2. 1. Vokali 2 .1 .1 . Zamjena jata . Zamjena jata u dugim slogovima potkraj XIX st . bila je ikavska: dite, mliko . Krajem XX st . imamo isto stanje: ikavski je refleks jata u dugim slogovima i pod uzlaznim i pod silaznim akcentom: dite, mliko, sino . S obzirom na zamjenu jata, sliv Lave najveim svojim dijelom pripada velikom ikavskom kompleksu . Taj refleks dosljedan je na istoku (Travnik, Jajce, Bugojno, Gornji Vakuf) . Iako dominira, ikavski je refleks dugog jata u ovome govoru uveliko poremeen . Dosljedniji je kod starijih . Na jugu i sjeveru, govor je zapljusnut ijekavsko-akavskim govorom . Meu ikavcima biljeimo brojne jekavizme: mlijeko, svijet i dijete (Valjevac 2002: 88) . U kratkim slogovima krajem XIX st . takoer imamo ikavski refleks: vira, vitar, biati . Tako je i u dananjem govoru Travnika i okolice: vira, vitrovi, dici . Glagol bjeati ima naporedne oblike biati i bjeati (Valjevac 2002: 91) .
Ikavski je refleks i iza suglasnike grupe sa sonantom r: kripost, griiti . Tako je i u dananjem govoru Travnika: brizove, gorila, izgori, uz napomenu da se imenica vrijeme uje u dva naporedna oblika vrijeme/vrime; tako i glagol trebati: triba/treba (Valjevac 2002: 93) . Glas jat ispred vokala o ili sonanta l davao je i: elio, volio, srio, zrio, io . Tako je i danas: volio, donio, ivio, bila . Umjesto sufiksa -ir i -er u nekim rijeima javlja se ijer; sekundarno jat ponaa se kao svako etimoloko jat: pastijer, pijer, mijer, manastijer . Oblici sa sekundarnim jatom danas su rijetki na ovom prostoru . Zabiljeeni su samo u okolici Busovae, a u Travniku u govoru Srba: pijer, kompijeri, vodijer, namijeri (Valjevac 2002: 98) . 2 .1 .2 . Redukcije i elizije vokala . Ove pojave nisu sistematino praene u upitniku . Na osnovu oskudnih podataka uoavamo da redukcije i elizije vokala nisu ravnomjerno zastupljenje u svim pozicijama . Vokal a gubi se u finalnoj poziciji: nek . I danas je isto: nek pita, nek gleda, njeg . Vokal e gubi se u finalnoj poziciji: (h)ajd, ne . Tako je i danas: (h)ajd i ti, ja t ne branim, ne da dojde . Vokal i gubi se u medijalnoj poziciji: kolko-tolko, velka, govorla . I u dananjem govoru esta je pojava redukcije vokala i, osobito u glagolskom pridjevu radnom: radla, vozla, dolazla . Vokal o gubi se u inicijalnoj poziciji: u nu kuu, u vo selo, na nom polju, na vim kolima . U dananjem govoru situacija je nepromijenjena: u nu kuu, u vu kuu, za ni al (Valjevac 2002: 107109) . 2 .1 .3 . Asimilacija i redukcija sloga . Redukciju sloga uoavamo u rijei ho . I danas imamo iste primjere: ho li, pa nos razbit, eset, dvaest . Prilozi odozgo i odakle imaju fonetizme ozgo, okle, oklen si (Valjevac 2002: 113) . 2 .1 .4 . Alternacije vokala . Graa iz 1897 . ima jerebica, vrebac; krajem XX st . posvjedoeni su primjeri s e u resti, izresti, vrebac, kresti . Isto je i s alternacijom e : a: 1897 . imamo prija, poslija, a tako i krajem XX st .: maloprija, najprija . U upitnicima iz 1897 . nemamo primjera za odnos vokala o i u; danas je esto u umjesto o u neslavenskoj leksici: profesur, kuverta, doktur (Valjevac 2002: 119130) . 2 .1 .5 . Saimanje vokala . Graa iz 1897 . nudi potvrde za -ae- > u brojevima od 11 do 19: jedanest, petnest . Tako je i danas: jedanest, esnest, devetnest . Takoer je -ao- > u glagolskom pridjevu radnom te u imenikim rijeima: prodo, doo, eko, digo, poso, koto (Graa 1897) . Tako je i danas, ukoliko neki od vokala nije pod akcentom: nazvo, osto, nao, reko, poso; poredbena rijeca kao najee ima oblik k: ko ona, ko po putu . Vokalska skupina -uo- > u glagolskom pridjevu radnom glagola s -nu-/-ni-: skino, pogino, metno (Graa 1897); tako je i danas: pogino, skino, sklono se, digno . I -eo- > u glagolskom pridjevu radnom: poo, uzo, dovo (Graa 1897); i danas imamo primjere: uzo, dovo, odvo . Danas se naporedo javljaju i nesaete i saete sekvence u debeo/debel/debo, kiseo/kisel/kiso, dok rijei aneo i pepeo imaju neizmijenjenu formu (Valjevac 2002: 116) . Vokalska grupa io razbija se sonantom j: bijo, pustijo, mislijo, nosijo (Graa 1897) . I danas imamo sline primjere: kamijon, radijon, gijometrijski . Za vokalske grupe u kojih je prvi lan o ne nalazimo primjere u upitnicima iz 1897 . Grupa -oo- < -ol- u dananjem govoru Travnika redovno se asimilira i kontrahira u : do, go, vo . Izuzeci su rijetki; tako imamo i dol, ali je samo bol (Valjevac 2002: 116) .
150 Elmedina Ali: Govor Travnika krajem XIX stoljea: Fonetsko-fonoloke osobenosti
2. 2. Konsonanti 2 .2 .1 . Afrikate . U svih devet upitnika iz 1897 . nalazimo napomenu da se u govoru Travnika ne razlikuju afrikate . Tako je i danas: Od krupnijih odstupanja treba naglasiti svoenje dvaju afrikatskih parova na jedan, palatalniji, to je osobina kako ikavskog, tako i ijekavskog govora . Ovo se odnosi na govor Bonjaka i Hrvata; meutim, u govoru Srba uva se razlika izmeu afrikata, makar i nedosljedno (Valjevac 2002: 131) . 2 .1 .2 . Glas h dosljedno se uva: hlad, hrana, hlib . U veini upitnika stoji napomena da se bolje uva u govoru muslimana nego u govoru katolika . Danas je situacija neto drugaija: glas h se i dalje dobro uva u govoru muslimana, bez obzira na poziciju u rijei (hlad, Husein, hranit; graha, pjehe, polahko; grah, propuh, strah) . U govoru muslimana sporadino su zabiljeeni i primjeri bez glasa h (ajde, oe, nija, gra, mauna) . U govoru katolika i pravoslavaca glas h po pravilu se gubi ili je zamijenjen sonantom v: ajde, ambar, snaa, graa; kruv, ouv . Grupa hv svodi se na f: fala, ufatiti . I danas je u tom pogledu situacija nepromijenjena . Meutim, u medijalnoj poziciji u govoru muslimana hv se uva: kahva, Mehva . U Srba i Hrvata travnikog kraja grupa hv u medijalnoj poziciji daje v: kava, u kavani, poduvaena (Valjevac 2002: 137) . U dva upitnika iz 1897 . nalazimo napomenu da je sekundarno h karakteristino za govor muslimana ovoga kraja: sahat, uvehlo, mehko, lahak . U dananjem govoru u slivu Lave sekundarno h nije rijetka pojava u govoru Bonjaka: hastal, homari, hrav, hudovac, sahane; uje se i u govoru Hrvata: radi hadeta (Valjevac 2002: 139) . 2 .1 .3 . Glas j stabilan je u inicijalnoj i finalnoj pozicji: jaje, broj . U medijalnoj poziciji esto nije biljeen u Grai iz 1897: dvoi, ubie, sviu, hadia . Slino je i krajem XX st .: juer, jedan, junak; kraj, broj, moj . U medijalnoj poziciji artikulacija ovog sonanta zavisi od fonetskog okruenja i dr . faktora . Jasno se uje iza nekog konsonanta a ispred a, e i o: uzjahat, mjeseina . Pred vokalima prednjeg reda, a posebno izmeu dva i, njegova artikulacija slabi, to ima za posljedicu gubljenje ili pojavu jedva ujnog i: dvoi, ubie, penzie, najstari . Oslabljen je i u poziciji izmeu vokala i i vokala a, u: sviu, hadia . uva se izmeu a i u (davaju, uvaju, sluaju) te izmeu a i nekog suglasnika: izajdu, mejdan, hajvan . U upitnicima iz 1897 . nalazimo nekoliko primjera sekundarnog j, obino u intervokalskom poloaju . Najee je to u glagolskom pridjevu radnom mukoga roda: bijo, mislijo, vidijo . Danas imamo sline primjere: jopet, radijo, kamijon, tuj (Valjevac 2002:147149) . 2 .1 .4 . Sudbina sekvenci *st, *zd, *sk, *zg . Ove grupe po pravilu su se reflektirale u , . Govori u slivu Lave pripadaju ikavskoakavskom govornom tipu, pa je razumljivo da akavske reflekse biljee upitnici iz 1897 . (ap, ene, enad, guer; zvii; tako je i u rezultatu podnovljenog jotovanja: puati) . U nekoliko upitnika biljeeni su i refleksi t, d: teta, dvorite, zvidi, modani . Krajem XX st . situacija je neizmijenjena: guer, ap, klia, it, iem; moani, ali i: teta, dvorite (Valjevac 2002: 166168) . 2 .1 .5 . Umjesto skupine *dj u upitnicima iz 1897 . imamo naporedo mea/meja, tui/ tuji, slai/slaji . I krajem XX st . prisutni su, takoer, dvojaki likovi: meja, mlaji, tujeg oeka, uz: mea, prea, mlai, slai, tue (Valjevac 2002: 161) . Graa iz 1897 . nudi samo nejotovane oblike rodjak, djak, dok je krajem XX st . najee izvreno novo jotovanje u: lea, Zabre i sl ., a naporedo je roak/rodjak, sue/sudje (Valjevac 2002: 171) . 2 .1 .6 . Sibilarizacija . U veini upitnika zabiljeene su forme bez izvrene sibilarizacije: nogi, ruki, vojski, kruki, Anki, Minki . I krajem XX st . redovno su neizmijenjeni velari
k, g i h u linim imenima (Anki, Hanki, Smiljki), u etnicima . r . (Karaulki, Sarajki), u hipokoristicima (baki, majki), u oblicima imenica ija se osnova zavrava suglasnikim skupom (banki, taki, bitki) i sl . (Valjevac 2002: 163) . 2 .1 .7 . Uproavanje suglasnikih skupova i gubljenje suglasnika zabiljeeno je u svim upitnicima iz 1897 . Tako se gube p i t u: tica, enica, ko, niko, braski, graski . Gubljenje p, t, k u inicijalnoj poziciji jedna od karakteristika govora u dolini Lave i krajem XX st .: tica, ele, enica, suje, ko, er . U medijalnoj poziciji glasovi d, g, k, p, t i dr . gube se u rijeima jenu, slobono, janje, bome, u rusaku, kanut, bogastvo, braski, oteta, oklada, preplata i sl . (Valjevac 2002: 182184) . 2.3. Akcenat. U upitniku iz 1897 . samo etiri pitanja odnose se na akcenat (Pitanja o govoru prostoga naroda: 1897: 21) . Prva dva pitanja odnose se na izgovor refleksa jata u ijekavskim govorima, tako da su za nas ovdje od znaaja samo odgovori na pitanja br . 145 . i 146 . Na pitanje da li je u rijeima junak, glavar, kova, hajduk i sl . naglasak na prvom ili drugom slogu odgovor je: na prvom . U nekoliko upitnika nalazimo napomene da je u okolini Travnika u rijeima inimo, peete akcenat na drugom slogu . U rijeima uiti, jezika, pobono akcenat je na prvom slogu, a u rijeima gospodina i govoriti na drugom . Ovi podaci s kraja XIX st . podudaraju se s opom akcenatskom slikom govora u dolini Lave krajem XX st . (Valjevac 2002: 4573) . 3. Zakljuak. Upitnici s kraja XIX st . potvruju da je govor Travnika ikavskoakavski . Svih devet upitnika koji su 1897 . popunjeni u travnikom kraju sadre grau s ikavskim refleksom glasa jat . akavizam je temeljna osobina ovog govora, iako su sporadino prisutni i takavski oblici . Pojava svoenja dvaju afrikatskih parova na jedan nije uvjetovana vjerskom pripadnou: prisutna je u govoru muslimana i katolika . Unutarnja raslojenost govora krajem XIX nije uoljiva ni u vezi s upotrebom glasa h: dosljedno ga uvaju i muslimani i katolici . Tako nije krajem XX st .: u govoru katolika i pravoslavaca glas h po pravilu se gubi ili je zamijenjen sonantom v . Govor Travnika i okolice i krajem XIX i krajem XX st . ima novotokavski akcenatski sistem . Izvori
Graa (1897) Pitanja o govoru prostoga naroda (22 lista formata 25 X 20 cm) pod brojem FAZM, Inventar folkl . zapisa III, upitnici br . 1454714549, 14551, 1455314555 . Zemaljska tamparija, Sarajevo .
Literatura
Halilovi, S . (2005), Bosanskohercegovaki govori, Jezik u Bosni i Hercegovini (ur . S . Mnnesland), Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istonoevropske i orijentalne studije, Oslo, Sarajevo, 1551 . Valjevac, N . (2002), Govor u slivu Lave, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik IX, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 3290 .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 153 UDK: 811 .163 .4*3'28 811 .163 .4(497 .6)'28
Refik Buli: Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini

Ekavsko-jekavskim govorima smatraju se oni govori koji se odlikuju dominantnom ekavskom zamjenom jata u dugim slogovima i jekavskom zamjenom jata u kratkim slogovima . Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini teritorijalno su ogranieni na zapadni periferni prostor ijekavskoakavskog dijalekta oko Tenja i Maglaja, selo Rajeva kod Teslia, potom na uski prostor Kladnja i Plahovia u njegovu predgrau, a potvrde takvoga govora postoje i za sarajevske Bjelave . U ovome radu govori se o teritorijalnoj rasprostranjenosti ekavsko-jekavskih govora u Bosni i Hercegovini i njihovim znaajkama . Kljune rijei: ekavsko-jekavski govori, jat, ekavska zamjena jata, jekavska zamjena jata, teanjsko-maglajski kraj, Teanj, Maglaj, Plahovii, Srebrenica, Bjelave, Rajeva . Ekavian-Jekavian Speeches in Bosnia and Herzegovina Ekavian-Jekavian speeches are considered to be speeches that have the dominant feature of Ekavian Yat substitution in long syllables and Jekavian Yat substitution in short syllables . Ekavian-Jekavian speeches in Bosnia and Herzegovina are territorially limited to the western peripheral area of Ijekavian-akavian dialect around area of Teanj and Maglaj, the village Rajeva near Tesli, as well as to the small part of Kladanj and Plahovii in its suburb. Moreover, there is evidence of such a speech in Bjelave near Sarajevo . This paper discusses the territorial distribution of Ekavian-Jekavian speeches in Bosnia and Herzegovina and their features . Key words: Ekavian-Jekavian speeches, Yat, Ekavian Yat substitution, Jekavian Yat substitution, area of Teanj and Maglaj, Teanj, Maglaj, Plahovii, Srebrenica, Bjelave, Rajeva . 1. Ekavsko-jekavski govori predstavljaju zanimljivu pojavu u dijalekatskom mozaiku bosanskih govora . Pod ekavsko-jekavskim govorima podrazumijevaju se oni govori koji se odlikuju dominantnijom ekavskom zamjenom jata u dugim slogovima i jekavskom zamjenom jata u kratkim slogovima . 1.1. Ekavska je zamjena dugog jata na podruju Bosne i Hercegovine teritorijalno ograniena na zapadni periferni prostor ijekavskoakavskog dijalekta oko Tenja i Ma-
154 Refik Buli: Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini
glaja, potom na uski prostor Kladnja i Plahovia u njegovu predgrau, a takva je zamjena jata zabiljeena osamdesetih godina prolog stoljea i u govoru sarajevskih Bjelava1 . Pretpostavljalo se da bi ekavsko-jekavska zamjena jata mogla biti zastupljena i u starom govoru Srebrenice, ali to nije potvreno u upitniku za taj mjesni govor i smatramo da je takva pretpostavka bila pogrena .2 Sporadini ekavski refleksi jata u dugim slogovima posvjedoeni su na irem prostoru bosanskohercegovakih govora, ali se oni svode na ogranien broj leksema i ne pokazuju sistemnost u pravilu da dugi jat daje ije a kratki je . 1.2. Izvan prostora Bosne i Hercegovine ekavsko-jekavsku zamjenu jata ima govor Bonjaka Mrkovia kod Bara, te nebonjaki govori nekolicine sela u okolici Banove Jaruge u zapadnoj Slavoniji . 2. Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini nisu jo u dovoljnoj mjeri opisani u dijalektolokoj literaturi, niti je rasvijetljena njihova geneza, iako je njihovo otkrie bilo pravo iznenaenje za junoslavensku dijalektologiju . 2.1. Prvo spominjanje ovih govora u objavljenim dijalektolokim radovima nalazi se u Reetarevu djelu Der tokavische Dialekt, objavljenom u Beu 1907 . godine . Reetar (1907:72-73) navodi da je bio vrlo zauen kad je na raznim takama u Bosni sluao od muslimana ekavske oblike . Neto kasnije, 1922 . godine, Risto Jeremi u svome radu O poreklu stanovnitva tuzlanske oblasti samo konstatira da ekavizam postoji u Maglaju: Veliki dio muslimanskog stanovnitva u varoi Maglaju slui se ekavskim izgovorom i pokazuje jo neka zanoenja u govoru, npr . holi m . hoe li, boje m . bolje, poje m . polje i .t .d . (Jeremi 1922:154) . 2.2. Ekavsko-jekavski govori bili su, zapravo, otkriveni ranije, ali podaci nisu bili objavljeni . Ti prvi podaci o ekavskim oblicima leksema s dugim jatom nalaze se u popunjenim kvestionarima Pitanja o govoru prostoga naroda .3 2 .2 .1 . Prvi nagovjetaj bavljenja problematikom ekavsko-jekavskih govora teanjsko-maglajskoga kraja predstavlja Ruiiev Izvjetaj o ispitivanju govora katolika i muslimana na levoj obali Bosne, izmeu Bosanskog Broda i Lave .4 Svoja zapaanja o ekavsko-jekavskim govorima ispitivanoga kraja Ruii svodi na konstataciju: U ekavsko-jekavskom dijalektu muslimana u Tenju, Maglaju, Novom eheru i pojedinim okolnim selima dugo jat je uglavnom redovno zamenjeno sa e, kratko jat sa je . Imamo, dakle, mlko, vrme, dte, tsan, tlo itd ., ali vjra, pjsma, djtinj, tjeskba, tjlesn i sl . (Ruii 1936a:37) . Ruii u zakljuku najavljuje da e detaljnije rezultate o tome objaviti u nekom naunom asopisu .
BjelU . o tome u: Buli 2007 . 3 V .: PitanjaM i PitanjaT . Osim ovih, jo 227 popunjenih kvestionara za razne dijelove Bosne i Hercegovine uva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu . Kvestionare su po nalogu direkcije Zemaljskog muzeja u Sarajevu najee popunjavali uitelji iz krajeva za koje su upitnici popunjavani, a nekada i drugi pismeni ljudi iz toga kraja . 4 Godinjak Zadubine Sare i Vase Stojanovia, III, Beograd, 1936, 35-37 .
2 V . 1 V .:
To to je najavljeno u Izvjetaju jeste Ruiiev rad Jedan nezapaen bosanski govor5, prvi i dotad jedini rad o ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja, u kojemu su zabiljeene neke vanije odlike akcentuacije, fonetsko-fonolokog i morfolokog sistema nekih dijelova toga govornog podruja . Osvrui se na ovdje spomenuti Reetarev rad (1907) i njegovo uenje ekavizmima, svoje uenje uoenoj pojavi iskazao je i Ruii .6 Ruii se, meutim, nije zadrao na detaljnom ispitivanju toga govora7 i nije utvrdio njegovo geografsko prostiranje, odnosno nije utvrdio u kojim se naseljima i u kojoj mjeri govori tim govorom, ve je njegove osobine dao na osnovu svojih biljeenja u Maglaju i Tenju . U zavrnom dijelu svoga rada Ruii se bavi genezom ekavsko-jekavske zamjene jata na tome terenu, opredjeljujui se za hipotezu da je odnos dvaju refleksa stvoren na drugom mestu, negde na granici ekavskog i jekavskog govora, i to u ranije vreme, jo onda kada se menjala diftonka vrednost glasa , pa je taj gotov odnos dvaju refleksa kasnije, seobom pretstavnika (sic!) ovih govora, prenesen na dananje zemljite (1936b:254) . Sudei prema nekim crtama ekavsko-jekavskih govora, on pretpostavlja da bi prvobitno mjesto nastanka tih govora moglo biti samo negde na severnom delu ekavsko-jekavske granice, po svoj prilici u blizini Save (1936:254) . 2 .2 .2 . Od objavljenih radova u kojima se usputno govori o ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja treba spomenuti Okukin rad O fonetskim osobenostima dananjeg govora donjeg toka Usore .8 Okuka je u svome radu opisao fonetske osobenosti mjesnih govora Ljetinia, Lepenice, Jevadija, Mraaja, Miljanovaca, Piljuia, abljaka, Potoana, Omanjske, Bobara, Jelaha i Rosulja . U razmatranju ekavizama u Usori, Okuka navodi da se usorski kraj naslanja na teanjsko-maglajski region, koji je ekavsko-jekavski, te da je ekavce teanjsko-maglajskoga profila naao u Jevadijama, Jelahu i Mraaju, a potom konstatira: U stvari, Jevadije su krajnja zapadna taka ovoga govora, a u druga dva pomenuta mjesta ive samo poneki njegovi predstavnici . U svima pak trima mjestima danas je slobodna mjeavina ijekavizama i ekavizama u dugim slogovima kod toga stanovnitva (Okuka 1973:42) . On navodi manji broj primjera ekavskih leksema i ne ulazi u genezu te jezike pojave na teanjsko-maglajskom podruju . Navodi i podatak da je i u govoru drugih Usorana prisutan izvjestan broj ekavizama od dugog jata, te kako ti ekavizmi nisu import iz standardnog jezika ili pak proizvod djelatnosti nekih misionara ekavaca (1973:45) . 2 .2 .3 . Govore s ekavsko-jekavskom zamjenom jata usputno spominje i Brabec u svojim izvjetajima o istraivanju govora u srednjoj Bosni i na lijevoj obali Bosne .9 U izvjetaju o istraivanju govora u srednjoj Bosni Brabec navodi da je posjetio Novi eher i da se tu govori ekavsko-jekavski govor koji je isti kao govor u Tenju, te navodi i nekoliko primjera iz toga govora (1960:343) . U izvjetaju o istraivanju govora stanovnitva na lijevoj obali Bosne Brabec pie kako ga je u Usori zanimao jo jedan problem ekavci u Tenju, te kako se teanjski
5 Prilozi 6 V .:
za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, 16, Beograd, 1936, 236-254 . Ruii 1936b:236-237 . 7 Ruii upotrebljava termin govor za vie mjesnih govora koji imaju srodne osobine, pa emo u interpretaciji njegovih podataka zadrati taj termin . 8 Magistarski rad, rukopis, Sarajevo, 1973, 118 . 9 V .: Brabec 1960; Brabec 1959 .
govor odnosi prema govoru Usore uope i da li izmeu ekavskog Maglaja i ekavskog Tenja ima naselja s istom osobinom . Kae kako se uvjerio da muslimani u naseljima izmeu Tenja i Maglaja govore uobiajeni jekavski tip govora tih krajeva, te da su i pravoslavci jekavci . Ustanovio je da se teanjski govor razlikuje od govora okolnih muslimana samo po refleksu jata u dugom slogu, a inae nosi sve karakteristike bosanskih govora . Brabec potom zakljuuje da su Tenjaci starosjedioci kod kojih se izgovor jata razvio neto drukije nego kod ostalih itelja onoga kraja . Dalje navodi da se u popis ekavskih mjesta u Bosni moe (se) unijeti i selo Rajevo, gdje je od starosjedilaca uo isti izgovor kakav je u Tenju . Na kraju Brabec iznosi i neto to moe biti zanimljivo za analizu hipoteza o postanku teanjsko-maglajskoga govora: Za povezanost Rajeva i Tenja znaajna je tradicija, da je Rajevo naselilo Teanj (1959:422) . 2 .2 .4 . Od izvornih dijalektolokih radova u kojima se opisuju govori podruja koja su uz teanjsko-maglajski kraj treba spomenuti Brabecovu disertaciju Govor Tuzle i okolice . Poto je Brabec podruje svoga istraivanja ograniio na oblast koja se stere od Drine do Bosne i od Save do Krivaje (1955:1), i Maglaj je uvrstio u punktove u kojima je sakupljao grau za svoj rad (1955:7; 1957-58:46) . Pozivajui se na Reetareva biljeenja ekavizama, on napominje da su ekavizmi i danas ivi i navodi nekoliko primjera: ne bojim se deta, mleko, delo, seno, na premer (sic!), preko reke, prelaz, sneg, snegovi, donet, nesam bio preko, a uz to napominje da je uo da te pojave ima meu muslimanima i u Tenju (1955:14) . 2 .2 .5 . Neke osobine ekavsko-jekavskih govora teanjsko-maglajskoga kraja daju se u Brozovievoj studiji o ijekavskoakavskom dijalektu (Brozovi 1966), kojemu prema svojim osobinama i pripadaju, izuzme li se, naravno, specifinost u zamjeni jata .10 Osim razmatranja nekih strukturalnih odlika kojima se ovi govori uklapaju u ijekavskoakavsku zonu, ni u tome radu nije moglo biti posveeno vie panje ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja . 2 .2 .6 . Vei broj primjera iz govora teanjsko-maglajskoga kraja, uz osvrt na karakteristine jezike crte, ali u sklopu razmatranja govornih osobina na irokom prostoru, objavljeni su u petoj knjizi Bosanskohercegovakog dijalektolokog zbornika .11 Primjeri u radovima su iz grae Instituta za jezik u Sarajevu, koja je sakupljana u sklopu projekta Bosanskohercegovaki dijalekatski kompleks sinhronijska deskripcija i odnos prema savremenom standardnom jeziku . S obzirom na to da je cilj radova objavljenih u tome zborniku bio da se predstavi govorna slika jednog prostranog podruja, ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja nije ni moglo biti posveeno vie prostora . 2 .2 .7 . Na ekavsko-jekavski teanjsko-maglajski govor kratko se osvre i Devad Jahi u knjigama Jezik bosanskih Muslimana i Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora . U prvoj knjizi, u sklopu studije O narodnom i knjievnom jeziku bosanskih Muslimana (kratak sintetski pregled), on ekavizam teanjsko-maglajskoga govora navodi kao jednu od odlika govora bosanskih Muslimana (Jahi 1991:14) .12 I u drugoj knjizi, takoer, o
10 Brozovi smatra da su ekavsko-jekavski govori teanjsko-maglajskoga kraja oaza unutar govora koji je naj-
bolje nazvati usorskim i koji predstavlja po dosad poznatim osobinama stanovit prijelaz izmeu ijekavskih i ikavskih akavskih govora, vjerovatno prijelaz organskog karaktera (Brozovi 1966:166) . 11 Vujii 1985; Brozovi 1985; Peco 1985; Baoti 1985 . 12 Isto i u: Jahi 1999a:16 .
mijeanom refleksu u govoru teanjsko-maglajskoga kraja, kao odlici bonjakih govora, pie u odgovoru na pitanje: Koje su specifine crte dijalekata bosanskog jezika? (Jahi 1999b:78) .13 2 .2 .8 . Ekavsko-jekavski govori teanjsko-maglajskoga kraja spominju se i u nekim drugim udbenicima i prirunicima iz dijalektologije te u opijim dijalektolokim radovima u kojima se govori o bosanskim narodnim govorima, ali se podaci o njima daju uglavnom na osnovu ovdje spomenutog Ruiieva rada . 2 .2 .9 . Meu neobjavljene izvore o govorima teanjsko-maglajskoga kraja spadaju upitnici koji su popunjavani za neka mjesta teanjsko-maglajskoga kraja . Popunjavane su dvije vrste upitnika, obje na cijelom bosanskohercegovakom prostoru: Pitanja o govoru prostoga naroda, Reetarev kvestionar popunjavan 1897 . godine, te Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih14 govora, popunjavan krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina dvadesetog stoljea . Reetarev je kvestionar Pitanja o govoru prostoga naroda popunjen u vie mjesta teanjsko-maglajskoga kraja,15 a primjeri s ekavskim refleksima dugog jata zabiljeeni su u popunjenim primjercima za Teanj i najbliu okolicu i za grad Maglaj .16 Ruiiev rad Jedan nezapaen bosanski govor, koji je tampan 1936 . godine, bio je doskora jedini objavljeni rad o ekavsko-jekavskim govorima Tenja i Maglaja . Istraivai susjednih govora samo su uzgred, u mjeri u kojoj je to zahtijevala obrada njihovih tema, spominjali ekavsko-jekavske govore teanjsko-maglajskoga kraja .17 2.3. Osim teanjsko-maglajskih govora, ekavsko-jekavski govor potvren je u Plahoviima kod Kladnja . Podaci o tome objavljeni su 1981 . godine u Remetievu radu O jo jednom nezapaenom ekavsko-jekavskom bosanskom govoru . Remeti je za ekavsko-jekavski govor Plahovia smatrao da se radi o ostacima jednog govornog tipa koji je nekada pokrivao iri prostor a danas mu tragove sreemo u Kladnju (1981:186) . 2.4. Meu ekavsko-jekavske govore u Bosni i Hercegovini svrstava se uvjetno i govor sarajevskih Bjelava . O postojanju ekavizama u dugim slogovima u govoru Bjelava svjedoi popunjeni Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora .18 3. Ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini meusobno se razlikuju, to nije neoekivano, s obzirom na to da se nalaze u sklopu ijekavskoakavskog dijalekta . Osim u zamjeni dugog jata, ekavsko-jekavski govori u Bosni i Hercegovini pokazuju i neke druge slinosti, ali se meusobno i razlikuju u nekim osobinama . Ovdje emo us13 Autor
za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, jer je tako napisano na Upitniku . U drugim sluajevima pridjev e se pisati sloeniki, pa i kad se odnosi na bosanskohercegovake govore, jer ih ne posmatram kao razliitosti, ve kao prostorno zajednitvo . 15 V . u bibliografiji . 16 V .: PitanjaT i PitanjaM . 17 Brabec, Brozovi, Baoti, Okuka . 18 Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, punkt br . 53 Bjelave (Sarajevo), Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunila Naila Valjevac, 1983-1984 . godine .
14 Pridjev bosansko-hercegovaki pisat e se u ovome radu sa crticom kad se odnosi na naziv upitnika: Upitnik
se kratko, bez opredjeljivanja, osvrnuo i na hipoteze o postanku ovih govora .
porediti slinosti i razlike ekavsko-jekavskih govora teanjsko-maglajskoga kraja prema govorima Rajeve, Plahovia i Bjelava .19 Osobine teanjsko-maglajskih govora predstavljene su na osnovu naeg istraivanja tih govora .20 Osobine govora Rajeve bit e davane na osnovu popunjenog Upitnika za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora21 i istaknutih osobina u sklopu obrade govora sjeverne i sjeveroistone Bosne22 . Govor Bjelava bit e predstavljen na osnovu osobina iz popunjenog Upitnika za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora23 te na osnovu obrade govornih osobina u sklopu govora centralne, jugoistone i jugozapadne Bosne24 . Osobine govora Plahovia daju se na osnovu Remetieva rada o tome govoru (1981:181-186) . 3.1. Prema RajU i Vujiievim zakljucima na osnovu obrade te grae (Vujii 1985:112) te prema konstataciji Ivana Brabeca (1959:421-422), govor Rajeve spada u ekavsko-jekavske govore .25 Na osnovu grae koja se donosi u Upitniku koji je popunjen u Rajevi (RajU) te na osnovu naih saznanja o ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja (Buli 2004), moe se zakljuiti da osobine govora Rajeve ne odstupaju znatnije od osobina ekavsko-jekavskih govora teanjsko-maglajskoga kraja . Usporedba frekventnosti ekavske zamjene jata u dugim slogovima u govoru Rajeve i ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja pokazuje da su oni s priblinim brojem ekavizama .26 Ostaje, meutim, nejasnoa u vezi s napomenama koje se ponekad susreu u RajU, a odnose se na biljeenje ekavskih likova prema govoru nekog vojnika . To moe ukazivati na izvjesne ekavske utjecaje kojima je eventualno mogao biti izloen vojnik pri sluenju vojnog roka, no to iz RajU nije jasno . Da je istraiva na terenu sumnjao na takve utjecaje, vjerovatno ne bi ni uzimao u obzir takve odgovore od vojnika . Ipak, zbunjuje to to je takve odgovore obiljeavao i to to se na osnovu RajU ne moe znati da li, osim ekavizama, ima i drugih vojnikovih odgovora . Neke zajednike fonetske osobine zastupljene u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja i u govoru Rajeve su:
19 Ovdje se nee govoriti o slinostima sa mrkovikim govorom . Te su slinosti zanemarljive i prema njima se teanjsko-maglajski govori i mrkoviki govor ne mogu dovesti u bliu vezu . V . Vujovi 1969 . 20 V . spisak literature . 21 Upitnik za Rajevu (u daljem tekstu RajU) popunio je 1978 . godine Slavko Vukomanovi . 22 Prema: Vujii 1985:13-170 . 23 Upitnik za Bjelave (u daljem tekstu BjelU) popunila je Naila Valjevac u vremenu od juna 1983 . do januara 1984 . godine . 24 V . Vujii 1990:13-125 . 25 Takve podatke ne prua kvestionar Pitanja o govoru prostoga naroda koji je u Blatnici, Komuini, Rajevi i Vruici 1897 . godine popunio Antun Tandarevi, ak, po doputenju uitelja Zerbsa (FAZM, Inventar folklornih zapisa III, No 14541/1973) . Na osnovu toga popunjenog kvestionara ne bi se, meutim, mogao izvui zakljuak da ekavizama u to vrijeme nije bilo u Rajevi; prije e biti da ak Tandarevi nije obratio dovoljno panje na govor u tome mjestu, ili je za informatora imao osobu ija idiolekatska odlika nije ekavizam u dugim slogovima . Podatak o popunjavanju ovoga kvestionara u spomenutim mjestima pokazuje da se grai iz kvestionara Pitanja o govoru prostoga naroda mora pristupati oprezno . I u nekim drugim kvestionarima koji su popunjeni 1897 . godine na drugim mjestima u Bosni i Hercegovini prisutno je mnogo kontradiktornih i nejasnih podataka . To se, ipak, ne moe odnositi na sve kvestionare iz 1897 . godine . Neke od njih popunjavali su za to vrijeme relativno dobro upueni u takav posao . Mislimo prije svega na Milasa, koji je popunio kvestionar za Mostar . 26 V . lekseme sa zamjenom dugog jata u: Vujii 1985:97-98 .
nema zatvorenog izgovora vokala a, asimilacija i saimanje vokalskih sekvenci prema drugom je vokalu, gubljenje vokala i iz finalnog poloaja u infinitivu, poremeen zakon o prijeglasu,27 uvanje fonema h, akavizam, korijenski morfemi sa -rast, ikavski refleks u odrinom obliku prezenta glagola jesam, sekvenca -re u grbe i vrbac, vokalizacija l na kraju sloga, prisustvo glasova i , nejotirana sekvenca jd, prezent glagola pamtiti: pntm, leksem dtelina, novija akcentuacija,28 duljenje vokala u sekvenci vokal + konsonant + sonant .
U zbirnim brojevima i brojnim imenicama u Rajevi su zabiljeeni morfemi -ero i -orica29, a u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja samo je -ero i -erica . Potpuna redukcija vokala i nije osobina govora Rajeve, dok je izrazita osobina ekavsko-jekavskih govora u teanjsko-maglajskom kraju . U govoru Rajeve razlikuju se afrikatski parovi i , to je slino samo govorima teanjskog, a ne i maglajskoga kraja . 3.2. Na osnovu govornih osobina sadranih u BjelU moe se zakljuiti da se i govor Bjelava odlikuje ekavskom zamjenom jata u dugim slogovima . Ta je zamjena jata, meutim, znatno manje frekventna od one u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja, pa se, prema tadanjoj slici stanja u zamjeni dugog jata, govor Bjelava i ne bi mogao smatrati ekavsko-jekavskim . Sigurno je, meutim, da su to samo tragovi nekada eeg ekavizma, koji se izgubio pod utjecajem gradskog i standardnoga govora, kojima su Bjelave kao dio Sarajeva bile izloene . O tome svjedoe i neke zajednike osobine ekavsko-jekavskih govora teanjsko-maglajskoga kraja i govora Bjelava . Takve su osobine: nema zatvorenosti vokala a, asimilacija i saimanje vokalskih sekvenci prema drugom je vokalu, gubljenje vokala i iz finalnog poloaja u infinitivu, gubljenje neakcentiranog vokala i i u drugim poloajima u rijei,
27 ini se da je zakon o prijeglasu manje poremeen u govoru Rajeve, nego u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja . 28 Ima pojave neprenoenja dugosilaznih akcenata . Ona je prisutnija u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja, nego u govoru Rajeve . 29 Odgovor na pitanje 1873 iz RajU je: ptero . Na karti u: Vujii 1985:30 taj je podatak pogreno prenesen, pa je punkt 184 oznaen s morfemom -oro u konstr . petoro . Odgovor na pitanje 1874 je: petrica .
poremeen zakon o prijeglasu,30 uvanje fonema h, akavizam, korijenski morfemi sa -rast, ikavski refleks u odrinom obliku prezenta glagola jesam, sekvenca -re u grbe, vokalizacija l na kraju sloga, leksem dtelina, novija akcentuacija s pojavom i neprenesenih dugosilaznih akcenata u nekim leksemima, u zbirnim brojevima i brojnim imenicama morfemi su -ero i -erica .31
Govor Bjelava nema distinkciju afrikatskih parova , . Za razliku od teanjsko-maglajskih govora, odlikuje se i dobro ouvanom supstitucijom > j . U govoru Bjelava je kao i u ijekavskoakavskom nastavak -im u instrumentalu imenica enskog roda na konsonant . Ima i vie primjera s odsustvom duljenja vokala u sekvenci vokal + sonant + konsonant . U govoru Bjelava nema nejotirane sekvence -jd, to je izrazita karakteristika ekavsko-jekavskih govora teanjsko-maglajskoga kraja . U govoru Bjelava, meutim, javlja se nejotirana sekvenca tj: lstje, cvtje, cvtja, cvtju32, a takvi su primjeri u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja potvreni samo sa jotiranim likovima . 3.3. Osim zamjene jata, govor Plahovia ima i drugih zajednikih osobina s ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja .33 No, dostupni podaci o plahovikom govoru ne nude dovoljno grae na osnovu koje bi se moglo izvriti detaljnije poreenje ovih govora, a u prezentiranoj grai iz Plahovia i nema ba mnogo potpuno zajednikih osobina .34 Takve su: prisustvo fonetskog lika nsam, leksem grbe, uvanje fonema h, sekvenca ra u rasti i ukrasti, konsonant u ma, sl i sl . Po nekim se osobinama ovi govori, ipak, u znatnijoj mjeri razlikuju . U govoru Plahovia dosljedniji su nepreneseni dugosilazni akcenti, izostaje duljenje vokala pred sose da je ova osobina manje zastupljena u govoru Bjelava, nego u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja . 31 Na Bjelavama -ero i, poslije redukcije vokala i, -erca . 32 Prema BjelU, 110 . 33 Remeti kae da je sudbina jata u Plahoviima bezmalo identina onoj u Tenju i Maglaju (Remeti 1981:183) . 34 Presluali smo dvije kasete govora Osmana Mazalovia (1913) iz Plahovia, koje je 1984 . godine snimio prof . Senahid Halilovi . Na osnovu spomenutih kaseta ne moemo davati uopavanja osobina, s obzirom na to da je u pitanju samo jedan informator i da neke osobine mogu biti samo idiolekatske odlike toga pojedinca . Da moe biti tako, potvruje i to to spomenuti informator ima izrazitu osobinu zatvaranja vokala a, dok takvu osobinu nije potvrdio Remeti u svome radu o plahovikom govoru .
30 ini
nantom i ima potvrde za akut .35 Plahoviki govor, takoer, nema afrikate i , a nije potpuno ni akavski . U Plahoviima je dvje, a u teanjsko-maglajskim govorima dv . U plahovikom govoru postoji leksem prha, koji oznaava hljeb od kukuruzna brana,36 a u teanjsko-maglajskim govorima za isto znaenje upotrebljava se leksem krh . 3.4. Prema datim usporedbama ekavsko-jekavskih govora teanjsko-maglajskoga kraja sa drugim bosanskim ekavsko-jekavskim govorima, moe se zakljuiti da je ekavsko-jekavskim teanjsko-maglajskim govorima najsliniji govor Rajeve . Taj se govor, iako teritorijalno odvojen od teanjsko-maglajskih ekavsko-jekavskih govora i izoliran ijekavskim govorima u okruenju, moe ubrojiti u isti govorni tip s teanjsko-maglajskim ekavsko-jekavskim govorima, te bi ga tako trebalo i tretirati u dijalektolokim radovima . Govori Plahovia i Bjelava, uz niz slinosti koje imaju s ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja, pokazuju i znatniji broj diferencijalnih crta . Osim po zamjeni jata, oni su sliniji govorima u njihovu dijalekatskom okruenju .
izlaganju Slobodana Remetia na naunom skupu koji je 2003 . godine u okviru projekta Jezik i demokratizacija odran u Sarajevu, u plahovikom govoru postoji i esti akcent, tzv . ravni kratki . Time je ovaj autor dvadeset i dvije godine nakon objavljivanja rada O jo jednom nezapaenom ekavsko-jekavskom bosanskom govoru promijenio miljenje o akcenatskom sistemu plahovikoga govora . Naalost, njegov referat nije objavljen u knjizi radova sa spomenutog skupa, pa ga ovdje ne moemo ni komentirati . Ipak, sa zadovoljstvom istiemo podatak da mu je pokojni akademik Dalibor Brozovi estitao na tome, kazavi otprilike, prema naem sjeanju, da je i on tu pojavu uoio ezdesetih godina prolog stoljea na drugome mjestu, ali da to nije napisao . To, ipak, ne znai nae bezuvjetno prihvatanje . 36 Na osnovu spomenutih kaseta .
35 Prema
Izvori i literatura
Baoti, Josip (1985), Govori sjeverne i sjeveroistone Bosne: Iz sintakse, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj . V, Institut za jezik i knjievnost, Institut za jezik, Sarajevo, 337372 . BjelU - Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, punkt br . 53 Bjelave (Sarajevo), Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunila Naila Valjevac, 1983-1984 . godine Brabec, Ivan (1955), Govor Tuzle i okolice, doktorska disertacija u rukopisu, Sveuilina knjinica u Zagrebu, Zagreb, 223 + 2 dijal . karte Brabec, Ivan (1957-58), Glavnije fonetske osobine govora u tuzlanskom kraju (uporeene s osobinama u drugim tokavskim govorima), Pitanja knjievnosti i jezika, knj . IV/V, sv . B, Sarajevo, 43-68 . Brabec, Ivan (1959), Istraivanje govora stanovnitva na lijevoj obali Bosne, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 63, Zagreb, 421-422 . Brabec, Ivan (1960), Istraivanje govora u srednjoj Bosni, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 343-346 . Brozovi, Dalibor (1966), O problemu ijekavskoakavskog istonobosanskog) dijalekta, Hrvatski dijalektoloki zbornik, II, Zagreb, 207 . Brozovi, Dalibor (1985), Govori sjeverne i sjeveroistone Bosne: Prozodijske znaajke sjeverne Bosne, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj . V, Institut za jezik i knjievnost, Institut za jezik, Sarajevo, 171-200 . Buli, Refik (2004), Ekavsko-jekavski govori teanjsko-maglajskog kraja, doktorska disertacija, Filozofski fakultet u Sarajevu, 412 . Buli, Refik (2007), Zamjena dugog jata u govoru Bonjaka Srebrenice, Knjievni jezik 23/1, Institut za jezik, Sarajevo, 65-70 . Jahi, Devad (1991), Jezik bosanskih Muslimana, Biblioteka Kljuanin, Sarajevo, 139 . Jahi, Devad (1999a), Bonjaki narod i njegov jezik, Ljiljan, Sarajevo, 124 . Jahi, Devad (1999b), Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, Ljiljan, Sarajevo, 267 . Jeremi, Risto (1922), O poreklu stanovnitva tuzlanske oblasti, Glasnik Geografskog drutva, sv . 7 i 8, Beograd, 141-157 . Okuka, Milo (1973), O fonetskim osobenostima dananjeg govora donjeg toka Usore, magistarski rad u rukopisu, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 118 . Peco, Asim (1985), Govori sjeverne i sjeveroistone Bosne: Morfologija, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj . V, Institut za jezik i knjievnost, Institut za jezik, Sarajevo, 201336 . Pitanja o govoru prostoga naroda, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1897, FAZM, Inventar folk . zapisa III, 14541/1973, popunio Antun Tandarevi, ak, po odobrenju uitelja Zerbsa, 25 . aprila 1897 . godine, za sela Blatnica, Komuina, Rajeva i Vruica PitanjaM Pitanja o govoru prostoga naroda, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1897, FAZM, Inventar folk . zapisa III, 14497/1973, popunio za grad Maglaj uitelj Dervi olakovi 30 . aprila 1897 . godine
PitanjaT Pitanja o govoru prostoga naroda, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1897, FAZM, Inventar folk . zapisa III, 14543/1973, popunio za Teanj i najbliu okolicu uitelj Ilija Terzi RajU Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, punkt br . 184 Rajeva (Tesli), Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunio Slavko Vukomanovi 1978 . godine RajU Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, punkt br . 184 Rajeva (Tesli), Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunio Slavko Vukomanovi, 1978 . godine Remeti, Slobodan (1970), Fonetske i morfoloke karakteristike govora Srba u Kladnju i okolini, Prilozi prouavanju jezika VI, Novi Sad, 105-133 . Remeti, Slobodan (1981), O jo jednom nezapaenom ekavsko-jekavskom bosanskom govoru, Nauni sastanak slavista u Vukove dane 11, Beograd, 181-186 . Reetar, Milan (1907), Der schtokavische Dialekt, Wien, 320 . Ruii, Gojko (1936a), Izvjetaj o ispitivanju govora katolika i muslimana na levoj obali Bosne, izmeu Bosanskog Broda i Lave, Godinjak Zadubine Sare i Vase Stojanovia III, Beograd, 35-37 . Ruii, Gojko (1936b), Jedan nezapaen bosanski govor, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, knj . XI, sv . 1, Beograd, 230-255 . SrebrenicaU Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, punkt br . 73 Srebrenica (arija), Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunio dr . Asim Peco 1980 . godine Vujii, Dragomir (1985), Govori sjeverne i sjeveroistone Bosne: Fonetske osobine, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj . V, Institut za jezik i knjievnost, Institut za jezik, Sarajevo, 13-170 . Vujii, Dragomir (1990), Govori centralne, jugoistone i jugozapadne Bosne: Fonetske osobine, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj . VI, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 13-125 . Vujovi, Luka (1969), Mrkovii dijalekat (s kratkim osvrtom na susjedne govore), Srpski dijalektoloki zbornik, Rasprave i graa, knj . XVIII, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 77-399 (5-326) .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 165 UDK: 811 .163 .4*3282(560) 811 .163 .4*327(560)
Alma Genjac-Nakievi: Govor Bonjaka u Turskoj: Fonetsko-fonoloke osobenosti

Dijalektologija bosanskoga jezika jo uvijek ne raspolae podacima o govoru brojne bonjake dijaspore u Turskoj koja se procjenjuje ak i na oko etiri miliona stanovnika . Istraivanje govora Bonjaka u Turskoj jedan je od prioriteta u naoj dijalektologiji s obzirom na znaaj takvih podataka za lingvistiku ali i povijest i kulturu naroda Bosne i Hercegovine . Dijalektoloka i druga istraivanja bosanskoga jezika u neslavenskom (turskom) okruenju ne bi se trebala vie odlagati, kako te oaze ne bi bile potpuno asimilirane i zauvijek izgubljene . Graa za ovaj rad potjee iz govora Bonjaka Halilbeylia (regija Izmira), a istraivanjem su obuhvaena i druga mjesta u Turskoj s brojnijim stanovnitvom bonjakog porijekla, kao to su: Adapazar (nekoliko sela i dio gradskog stanovnitva), Istanbul (kvartovi Bayrampasa, Pendik . . .), Karamursel (kasaba i okolna sela), Bursa (grad i veliko selo Inegl) i dr . Rad nudi fonetsko-fonoloke osobenosti govora Bonjaka u Turskoj . Time se on svrstava u dijalektologiju bosanskoga jezika, ali spada i u oblasti fonologije i sociolingvistike . Govor koji su iseljenici ponijeli iz svoje domovine i do danas je u velikoj mjeri ouvan i s brojnim je arhaizmima, na osnovu ega je mogue utvrditi porijeklo pojedinih porodica: jedni su sauvali matinu zapadnobosansku i centralnobosansku ikavicu, drugi istonohercegovaku ijekavicu, trei arhainu sjeveroistonobosansku akcentuaciju i specifinu zamjenu jata s brojnim ikavizmima (jote e lipe vam kasti; ne smi) i ekavizmima (ovde) . Jasno je da je govor ovih iseljenikih grupa poprimio i osobine turskog, s kojim je u kontaktu, i ijem je utjecaju snano izloen, kako na leksikom planu (mnotvo turcizama nepoznatih u bosanskohercegovakim govorima), tako i na drugim jezikim nivoima i slojevima karakteristinim za bilingvalne zajednice . Kljune rijei: bosanski jezik, dijalektologija, glasovi, akcent . The Dialect of Bosniaks in Turkey: Phonetic and Phonological Features The dialectology of Bosnian language does not have yet information about the speech of multitude of the Bosniak Diaspora in Turkey, even estimated at approximately four million dwellers . The study of Bosniaks speech in Turkey belongs to one of the priorities of our dialectology, bearing in mind the importance of such data for the linguistics and for the history and culture of the people of Bosnia and Herzegovina . Dialectological and other studies of Bosnian language in a non-Slavic (Turkish) environment should not be delayed anymore, in order to prevent complete assimilation and losing such oasis fore-
166 Alma Genjac-Nakievi: Govor Bonjaka u Turskoj: Fonetsko-fonoloke osobenosti
ver . The material for this work comes from the speech of Halilbeylia Bosniaks (the Izmir region), and the survey has been encompassed other places in Turkey massively populated with dwellers of Bosniak origin, such as: Adapazari (a few villages and a part of the urban population), Istanbul (Bayrampasa, Pendik quarters . . .), Karamursel (the town and surrounding villages), Bursa (the city and the large village of negl), etc . The paper itself is offering phonetic and phonological peculiarities of Bosniaks speech in Turkey . By doing so, it can be placed within the dialectology of Bosnian language, but also belonging to the areas of phonology and sociolinguistics . A speech that immigrants had brought from their homeland even to this date was largely preserved and contains numerous archaisms, out of which determining the origin of certain families is possible: one group of speakers preserved the parent West and Central-Bosnian ikavian dialect, the other group did so with the East-Herzegovinian jekavian speech, the third group preserved the archaic Northeast Bosnian accentuation and the specific Yat replacement with a multitude of ikavian speech elements (jote e lipe vam kasti; ne smi) and ekavian speech elements (ovde) . It makes clear that speech of these emigrant groups has even accepted the characteristics of Turkish language, with which it stays in contact, and to whose influence is strongly exposed, both at the lexical level (many of Turkish origin expressions unknown to the Bosnian dialects), and at other linguistic levels and layers specific for bilingual communities . Key words: Bosnian language, dialectology, speech sounds, accent (linguistics) . 1. Uvod Podaci o rasprostranjenosti, brojnosti i stanju dijaspore u Turskoj postoje; to i jesu kljuni podaci i polazna taka za jezika ispitivanja . Graa za ovaj rad potjee iz govora Bonjaka Halilbeylia (regija Izmira), Karamursela (kasaba i okolna sela), Burse (grad i veliko selo Inegl) . Porodice iji je govor podloga za ovaj rad svoje porijeklo, uglavnom, vode iz Bihaa i okolice, i ma koliko ustrajno uvali svoj jezik, mlai narataji udaljavaju se od svog korijena (Halilovi 1991:31) . Iz razgovora s smanom Tnorom u Karamurselu (Turska) 2005 . godine saznajemo: Sdan m Bsanc Bonjk u Trskj do, al ja mslm jeno etri miljna blzu, ve neg Bosni m . Mjesta u Turskoj s brojnijim stanovnitvom bonjakog porijekla i mjesta u kojima se jo uje bosanski jezik (nekad i nautrb turskog jer su ti iseljenici u mjestima gdje predstavljaju veinu uspjeli nametnuti svoj jezik autohtonom manjinskom turskom stanovnitvu) jesu: Adapazar (nekoliko sela i dio gradskog stanovnitva), Istanbul (kvartovi Bayrampasa, Pendik . . .), Izmit, Eksieher, Kjutahija, Ankara (Polatli, nekoliko sela kod Ankare), Adana, Afijon, Sandikli (selo Alacami), Balikeser, Izmir (kvartovi: Tepedik, Bogazidi, Zejtinluk, Mersinli, Bornova, Altindag, Bunarbai, Buda; te okolna sela: Bergama, Urla, Kalabak, ema i dr .) te pojedina sela u Trakiji, u evropskom dijelu Turske i po Maloj Aziji .1
1 Podaci potjeu iz teksta Bonjaci i njihov jezik u Turskoj, v . u: Senahid Halilovi, Bosanski jezik, Biblioteka Kljuanin (Bosanski krug), 1991 .
Govor je iseljenikih grupa poprimio i osobine turskog jezika, s kojim je u kontaktu, i ijem je utjecaju snano izloen, posebno na leksikom planu . Mnotvo je turcizama nepoznatih u bosanskohercegovakim govorima: a; a trsk l, a bki zlto, pa n, b k sp k tra Znd tra?; a Osmnlie su vkali njemu ihbi, bio je beledije baka . 2. Fonetsko-fonoloke osobenosti Grau za ovo istraivanje ine audiozapisi govora Bonjaka u Turskoj (desetak sati govora; snimci se nalaze u arhivi Slavistikog komiteta a potjeu iz 2008 . i 2009 . god .) . Na temelju analize tog korpusa navodimo osnovne fonetsko-fonoloke osobenosti istraivanog govora . 2. 1. Vokalizam Vokal a i vokal i najpodloniji su promjenama . Vokal a podloan je promjenama i alteracijama . Alternacija vokala a s vokalom e: spvet, vrbec, jrec, kmek, mek, grek, krstavica, kn, knaj, u kem, knec, ldec, udvec, lev, brdet: m brdu, bket: js, im bk; alternacija vokala a s vokalom o: prvo, dolko, rape. Vokal i najpodloniji je redukcijama: lsca, jb, ppit, klk, sjdt, pnca, etri, al. Alternira s e: vlm. Vokal e ima standardnu artikulaciju . Alternacija e s u deava se u 3 . l . mn . prez .: nard; vl, vd, zbr; alternacija e s a: garica. Redukcija vokala e: Njd. mr. Refleks jata. Vrijednost jata uvjetovana je uglavnom porijeklom porodica, njihovom pripadnou jednom od bosanskohercegovakih dijalekata. Vrijednost dugog jata podlonija je promjeni, pa u govoru dominira jekavski izgovor, odnosno ekavsko-jekavski govor: Njd. rj, svjet, 3. l. jd. prez. prmjn (: promijeni se), ovde. Saimanje vokala u vokalskim grupama uobiajeno je i asimilacija je regresivna: ao: gld, , pt, d, rk, v, zim, psov, ps, k; uo: zvn. Najpodloniji je redukciji vokal i . Njegovu potpunu redukciju potvruju brojni primjeri; najei je infinitiv: iskpat, gnit, psovat, ptat, zaplit, vat, rdit, vkat, ivjet; gl. prid. rad. li, Njd. prid. vlk, Njd. na, hnca, ma; Gjd. gdn, Ajd. mslancu, Ljd. u Znci. Nepotpuna redukcija: ksti, rsti. Redukcija u infinitivu nije potvrena samo u jednom primjeru: ri. Redukcija vokala o u finalnoj poziciji: t, v. Vokalska harmonija, fonoloka promjena karakteristina za aglutinativne jezike kakav je i turski, zabiljeena je: kokijg, bgomi. 2. 2. Konsonantizam Stanje u konsonantskom sistemu bosanskog jezika u Turskoj odgovara slici starih govora Bosne i Hercegovine . U izrazitije osobenosti konsonantizma govora Bonjaka u Turskoj mogu se navesti: uvanje glasa h, gotovo u svim pozicijama, pogotovo u rijeima turskog porijekla, dok je njegovo gubljenje ili slabljenje ipak primjetno na kraju rijei (odma, turskijeh, i rjee na poetnoj poziciji (ajde); potrvena je opozicija izmeu dvaju
168 Alma Genjac-Nakievi: Govor Bonjaka u Turskoj: Fonetsko-fonoloke osobenosti
afrikatskih parova u korist (Njd . rj, rek, j, pvka, jk/jek, enk) i (Ajd . m; Njd . mi, mina, dmirija, ha), ali i s primjerima, mada puno rjeim: Njd . pra, 3 . l . jd . prez . v . Fonema h ini sastavni dio konsonantizma bosanskog jezika u Turskoj: hjemo jagode, 2 . l . jd . prez . h, nd je lhko, hamam, thll, hjde, salallalah alejhi, ht, himet, sedamdeset hljd ljudi, trskijeh, ihbi, e hi njvie im?, i ima hi u dravi, ali: al u Turskoj u svakom gradu i je, skht, i nko da he da kpi, Ajd . khvu, Njd . rahvnija, klk ti je shat?, lhko, lhkog . Gubljenje ili slabljenje: krha, 3 . l . jd . prez . , 1 . l . jd . aor . rk, na mne plo vlu, dm, lko . Alternacije glasa h: hv ~ f: fati, nafli ga, zafatila, flija, 3 . l . jd . prez . f; grupa hv dosljedno je ouvana u rijei: khva; ht ~ : o, o . esta je pojava uproavanja i drugih suglasnikih grupa kao i njihovo gubljenje: p > : la; dn > n: glna, jeno, jenu; t > : o; gubljenje glasa r: Gjd . kumpru, Amn . kumpre; gubljenje glasova d, t: su, hjte, hte, sjtte, trdes, li, s; gubljenje glasa j: Osmnlie . (J od jata sauvano je u rezultatu jotovanja: , prerala, ve, m; skupina -jd- uva se: djde .) Disimilacija: mn > ml: mlgo, i jo neke alternacije: ~ g: gvgr; b ~ v: avdest; n ~ t: svzt; ~ r: mre; p ~ b: sbsk . U oblicima D i L zadnjonepani suglasnici ostaju nepromijenjeni: Njd. sokki, Ljd. u Amriki. Geminacija je esta u islamskim terminima i uope u orijentalizmima (Halilovi 1999:22), to potvruju primjeri: vllhi, malla, Bismllhi; analogno tome javlja se i u drugim rijeima: svkk, nkkad; a javlja se i kao posljedica gubljenja glasova: su, sjtte, jnnki. Obezvuavanje suglasnika na kraju rijei imamo u: t, pt, ht, nkat. 3. Akcentuacija Zapadnobosanski ikavskoakavski govor pripada novotokavskom akcenatskom sistemu. Taj akcenatski sistem zadrale i doseljenike porodice u Turskoj. uvanje postakcenatskih duina jedna je od osobenosti ovih govora: n starj, pst, sstr, osamdst gdn. Bez duina u prezentu zabiljeeni su oblici: 3. l. jd. prez. kje, prdje, 1. l. jd. perf. j sam zspo. Prenoenje akcenta na proklitiku gotovo je dosljedno: Brusu, kola, n vatri, nam slu, Bosni, n znm, men, jagode. Od kratkih akcenata dominantniji je kratkosilazni: Gmn. Bsanc, Ljd. po Stmbolu, Karamursl, inf. gret.
4. Zakljuak Govor koji su iseljenici ponijeli iz svoje domovine i do danas je u velikoj mjeri ouvan i s brojnim je arhaizmima, na osnovu ega je mogue utvrditi porijeklo pojedinih porodica: jedni su sauvali matinu zapadnobosansku i centralnobosansku ikavicu (u govoru porodice porijeklom iz Bihaa sauvane su glavne fonetske osobine zapadnobosanskih ikavskoakavskih govora nedosljedan ikavizam: lp, msto, trb, uz: jek, svjet, bjl, gre; nedosljedan akavizam: imp. p, gl. prid. rad. o; 3. l. jd. prez. te; uva se neizmijenjena skupina -jd-: djde). Jedna od osobina ovih govora jeste i posjedovanje dvaju afrikatskih parova. Meutim, i kod ovih iseljenika oni se svode na jedan par: i . Drugi iseljenici iz BiH uvaju istonohercegovaku ijekavicu, trei arhainu sjeveroistonobosansku akcentuaciju . Jasno je da je govor ovih iseljenikih grupa poprimio i osobine turskog jezika, s kojim je u kontaktu, i ijem je utjecaju snano izloen, posebno na leksikom planu: thll rkn se, mda, u kkoi ima lud; he bdr; trski je hfta; to je to u Karadnis . Zanimljiva je upotreba turcizama na primjeru antieve Emine2: po sjeanju ju je izgovorila Fatma (Halilbeyli) dosljedno navodei veinu turcizama (hamam, bae, imama itd.), dok su dijalektizmi vidljivi uglavnom u leksici slavenskog postanja. Utjecaj turskog jezika vidljiv je i na drugim jezikim nivoima i slojevima karakteristinim za bilingvalne zajednice, a Bonjaci u Turskoj jesu bilingvisti . Literatura
Halilovi, Senahid (1991), Bosanski jezik, Biblioteka Kljuanin (Bosanski krug), Sarajevo . Halilovi, Senahid (1999), Pravopis bosanskoga jezika: Prirunik za kole, Dom tampe Zenica, Sarajevo . Halilovi, Senahid Tanovi, Ilijas ehovi, Amela (2009), Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, Slavistiki komitet, Sarajevo . Peco, Asim (2007), Radovi o turcizmima, knjiga V, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo .
2 O turcizmima u bosanskom jeziku uope vidjeti vie u: Asim Peco, Radovi o turcizmima, knjiga V, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo, 2007 .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 171 UDK: 811 .163 .4*3282 811 .163 .4*3373 811 .163 .4 (497 .6) 282
Senahid Halilovi: Bosanskohercegovaki lingvistiki atlas: Dvije ankete i jedna izoglosa

U prvome dijelu rada rije je o dvjema anketama koje su u protekla dva stoljea imale za cilj ispitivanje bosanskohercegovakih govora . Usljed nepovoljnih drutvenih okolnosti ni jedna ni druga anketa nije dobila i svoju zavrnicu u bosanskohercegovakom lingvistikom atlasu . Potkraj XIX stoljea Zemaljska vlada u BiH namjeravala je organizirati slavistiki kongres u Sarajevu . S tim ciljem angairala je istaknute slaviste V . Jagia i M . Reetara da pripreme upitnik za potrebe ankete kojom bi se stekao uvid u osnovne osobine bosanskohercegovakih govora . Reetarev upitnik sadri 150 pitanja, a odgovori su prispjeli iz 215 mjesta . Anketa se odvijala 1897 . god ., u vrijeme u koje su pripremani prvi lingvistiki atlasi u Evropi . Organizirao ju je Zemaljski muzej u Sarajevu, u kome se graa i danas nalazi . Zahvaljujui podacima iz ove ankete, omogueno nam je prilino pouzdano rekonstruiranje dijalekatske slike s kraja XIX st . na sredinjem dijelu srednjojunoslavenskoga jezika . Druga anketa odvijala se u Institutu za jezik u Sarajevu od 1975 . do 1986 . u okviru projekta Bosanskohercegovaki dijalekatski kompleks sinhronijska deskripcija i odnos prema standardnom jeziku . Upitnik s 2 .058 pitanja popunjen je u 224 mjesna govora . Dio grae iz tih upitnika obraen je i publiciran u Bosanskohercegovakom dijalektolokom zborniku . U drugome dijelu rada sistematizirali smo podatke koje nude upitnici iz ovih dviju anketa u vezi s refleksima jata i praslavenske grupe *st u rijei klijeta . Zahvaljujui podacima iz druge ankete, na karti se jasno ocrtavaju areali ijekavskog i ikavskog te takavskog i akavskog podruja . Podaci iz dviju anketa nude odgovor na pitanje da li su se ijekavsko-ikavska i takavsko-akavska granica razlikovale krajem XIX i krajem XX stoljea . Na primjeru samo jedne izoglose elimo ukazati na znaaj prikupljene grae iz ovih dviju anketa za dijalektologiju i historiju bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, kao i na potrebu izrade bosanskohercegovakog lingvistikog atlasa . Kljune rijei: anketa, dijalekt, dijalektologija, izoglosa, kvestionar, lingvistiki atlas, slavistiki kongres . A Bosnian and Herzegovinian Linguistic Atlas: two surveys, one isogloss The first part of this paper deals with two surveys conducted at different points in the previous two centuries to research the spoken languages of Bosnia and Herzegovinia . Due to unfavorable social circumstances, neither survey was worked up to provide a
172 Senahid Halilovi: Bosanskohercegovaki lingvistiki atlas: Dvije ankete i jedna izoglosa
Bosnian and Herzegovinian Linguistic Atlas . At the end of the 19th century the National Government in BiH was planning a Slavic Studies Congress in Sarajevo . The Government therefore hired two prominent Slavicists, V . Jagi and M . Reetar, to prepare a survey questionnaire to provide some insight into the basic characteristics of the various forms of spoken language of Bosnia and Herzegovinia . Reetars questionnaire contained 150 questions to which answers were collected from 215 locations . The survey was conducted in 1897, and so at a time when the first linguistic atlases were being prepared in Europe . It was organized by the National Museum in Sarajevo, where the material is still kept today . The data from the survey allows a quite reliable dialectal picture to be reconstructed for the heartland of the Central-South-Slavic language at the end of the 19th century . The second survey was conducted by the Language Institute from 1975 to 1986 as part of a Project on The Bosnian and Herzegovinian Dialectal Complex A Synchronic Description and Comparison with the Standard Language . A questionnaire with 2,058 questions was filled in with reference to 224 local dialectal variants . One part of the material from the questionnaire was processed and published in the Bosnian and Herzegovinian Journal of Dialectology . The second part of the paper provides a systematic overview of the data provided by the questionnaires from these two surveys with regard to the reflexes of jat and of the Proto-Slavic cluster *st in the word klijeta . The map presents the Ijekavian and Ikavian as well as the takavian-akavian areas, at the same time as it provides an answer to the question of whether the Ijekavian-Ikavian and the takavian-akavian borders changed between the end of the 19th and the end of the 20th century . Using just one isogloss as an example, we hope to demonstrate the importance of this material for dialectology and the history of the Bosnian, Croatian and Serbian languages, as well as the need for a Bosnian and Herzegovinian Linguistic Atlas . Key words: survey, dialect, dialectology, isogloss, questionnaire, Linguistic Atlas, Slavic Studies Congress . 1. Najvaniji lingvistiki projekt u XIX stoljeu u BiH bila je jezika anketa Zemaljskog muzeja iz 1897 . godine . Najvaniji lingvistiki poduhvat u XX stoljeu u BiH bila je jezika anketa Instituta za jezik u Sarajevu i Komisije za lingvistika ispitivanja ANUBiH od 1975 . do 1986 . godine . Obje ankete imale su za cilj prikupljanje i obradu podataka iz velikog broja bosanskohercegovakih govora . Podaci su prikupljeni pomou namjenski pripremljenih upitnika . Dok je prikupljena dijalekatska graa s kraja XIX st . ostala do danas neobraena, graa prikupljena 70-ih i 80-ih godina XX st . sistematizirana je i djelimino obraena . Usljed nepovoljnih drutvenih okolnosti ni jedna ni druga jezika anketa nije dobila i svoju zavrnicu u bosanskohercegovakom lingvistikom atlasu . Izradu bh . lingvistikog atlasa krajem XIX st . onemoguila je politika, a projekt unutar koga se odvijala anketa sedamdesetih i osamdesetih godina XX st . zaustavljen je 1992 . agresijom na BiH . 2. O tome zato je dijalekatska graa prikupljana tokom 1897 . odjednom gurnuta ustranu, zato je Zemaljska vlada odustala od izrade bh . lingvistikog atlasa, kao i od odrava-
nja najavljivanog i briljivo pripremanog slavistikog kongresa u Sarajevu 1897 . godine, moe se saznati iz vie izvora (Jagi 1897; Papi 1976:191196) . U subenim pismima koja su 1986 . i 1897 . iz Sarajeva upuivana u Be V . Jagiu govori se o pripremama kongresa i same jezike ankete . Ovdje emo navesti jedno svjedoanstvo iz Jagievih Spomena mojega ivota, II deo (18801923); u jednoj napomeni M . Reetar kae: Materijal to sam ja sm sakupio na svojemu putovanju kroz Bosnu i Hercegovinu u g . 1897 upotrebio sam u svojemu delu Der tokavische Dialekt to ga je izdala g . 1907 Balkanska komisija beke Akademije; naprotiv sav, od esti lep materijal to je stigao u sarajevski Zemaljski muzej u preko 200 odgovora na moja Pitanja, tamo je i ostao bez koristi za nauku, jer ga nikako nisam odanle mogao dobiti u Be, iako se to vie puta i trailo i obeavalo . Ja mislim da je tomu bilo ovo uzrok: kad sam se vratio s puta u Be, odseni ef Horovic razgovarao je sa mnom o tome putu, te me zapita jesam li se uverio da se u Bosni i Hercegovini govori jednim dijalektom koji se razlikuje od svih u susednim krajevima, na to mu ja isto i bistro odgovorih, naprotiv da sam se uverio da je onako kako smo mi filolozi i mislili i znali da je, to jest da se u Bosni i Hercegovini ne govori jednim dijalektom ve se dijalekti raznih krajeva B . i H . pomalo prelivaju i meaju s dijalektima susednih zemalja (M . R .) (Jagi 1934:241) . Reetareva Pitanja o govoru prostoga naroda potjeu iz 1897 . godine i zapravo su prvi upitnik za ispitivanje bosanskohercegovakih govora .1 Upitnik sadri 150 pitanja u vezi s fonetsko-fonolokim, morfolokim, sintaksikim i leksikim karakteristikama govora . U okviru jednoga pitanja trai se odgovor i za desetak i vie leksema . Ciljevi ove ankete bili su: 1 . utvrditi osnovne osobine bosanskohercegovakih govora 2 . stei uvid u osobenosti govora s obzirom na konfesionalnu pripadnost 3 . ustanoviti razlike izmeu narodnih govora i onovremenog standardnog jezika Odgovori su prispjeli iz svih krajeva zemlje, iz 48 od ukupno 50 ondanjih kotareva . U pojedinim kotarevima popunjeno je i po desetak upitnika (iz Bihaa i okolice 13, iz trebinjskog kraja 12, iz Mostara i Tuzle po osam) . Ukupno je popunjeno 215 upitnika . Nerijetko su u jednome upitniku podaci za dva, tri ili vie mjesnih govora; dakle, obuhvaena je vrlo gusta mrea punktova .2 Popunjavali su ih pismeniji ljudi uitelji (120), sveenici (45) i inovnici .
1 Zemaljska
tamparija, Sarajevo, 1897 . Upitnik ima broirane korice i 22 lista formata 25 X 20 cm . Zbirka je dobro ouvana; nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu vodi se pod brojem FAZM, Inventar folkl . zapisa III, N 1437214597 . Podaci o ovoj anketi preuzeti su iz Halilovi 2009:2325 . 2 Popis upitnika iz 1897 . godine: Banja Luka 14372, 14373 (?), 14375; Biha 1437614382, 14383 (?), 14384 14386, 14416, 14419; Bijeljina 14387; Bosanska Dubica 1438814390; Bosanska Gradika 1439214397, 14413; Bosanska Krupa 14414, 14415, 14417; Bosanski Brod 14440, Bosanski Petrovac 14418, 1442014422; Bosansko Grahovo 14476, 14478, 14480; Bratunac 14531; Brko 1442414429; Bugojno 14430, 14432, 14434; Busovaa 14400; Cazin 14435, 14436; ajnie 14437; apljina 14494, 14534, 14535; itluk 14492, 14503; Derventa 14441, 1444314445; Doboj 14442, 14544; Donji Vakuf 14433; Foa 14449, 14452; Fojnica 14400; Gacko 1440114403; Glamo 14404; Gorade 14438 (?), 14439; Graanica 1440614409; Gradaac 1441014412; Jajce 14453, 14454 (?), 14455, 14456; Kalinovik 14447, 14448, 14451, 14510; Kladanj 1445714461; Klju 14462, 14463; Konjic 1446414468; KotorVaro 14470, 14473, 14475; Kreevo 14398, 14399, 14469; Kupres 14431;
Prve tri stranice upitnika zauzima naputak za popunjavanje; od 4 . do 22 . lijeve strane nalaze se pitanja, a desna je strana ostavljena za dopisivanje napomena . Upute su sroene u dvanaest taaka; potpisala ih je Direkcija bos .-herc . zemaljskog muzeja, u Sarajevu, mjeseca februara 1897, s napomenom: Odgovori na ova pitanja, koja sastavie priznati poznavaoci jezika, neka se svakako do 18 . (30 .) aprila ove godine poalju ovoj direkciji (Pitanja o govoru prostoga naroda 1897:3) . Oni koji budu odgovarali zamoljeni su, izmeu ostalog, da nita ne mijenjaju u govoru prostoga naroda .3 Graa koju sadre ovi upitnici do danas nije obraena kao cjelina, iako je dragocjena, prije svega za historijsku dijalektologiju sredinjeg tokavskog podruja .4 O tome svjedoe ne samo podaci koji su traeni upitnikom nego i usputna zapaanja ispitivaa .5 3. U Institutu za jezik u Sarajevu pokrenut je 1975 . projekt Bosanskohercegovaki dijalekatski kompleks sinhronijska deskripcija i odnos prema standardnom jeziku . U okviru priprema za rad na ovome projektu koji treba da rezultira sintetikom monografijom o bosansko-hercegovakim govorima, odnosno odgovarajuim dijalektolokim
Laktai 14374; Livno 14477, 14479; Ljubinje 1448214485, 14557; Ljubuki 14487, 14488 (?), 1448914491, 14493, 14494; Maglaj 14495, 14497, 14498; Mostar 1449914502, 14504 (?), 1450514507; Nevesinje 14508, 14509; Neum 14540; Odak 14446; Oraje 14423; Pale 14520; Posuje 14486; Prijedor 14511, 14513; Prnjavor 14512, 14514; Prozor 1451514518; Rogatica 14405, 14519, 14521; Sanski Most 1452214527; Sarajevo 14528, 14529; SkenderVakuf 14472, 14474; Srbac 14391; Srebrenica 14530 (?), 14532; Srebrenik 14576; Stolac 14533, 1453614539; Tesli 14541; Teanj 14542, 14543, 14545, 14546; Travnik 1454714549, 14551, 1455314555; Trebinje 14481, 14556, 1455814561, 14562 (?), 14563, 14564 (?), 1456514567; Tuzla 1456814575; Vare 1457714580; Velika Kladua 14436; Visoko 1458114584; Viegrad 1458514588; Vitez 14550; Vlasenica 14594; Zavidovii 14496; Zvornik 1458914593; epe 14595; upanjac (Duvno) 14596, 14597 . 3 U govoru prostoga naroda ne smije se nita mijenjati, ve ga treba prikazati onako kakav zbilja jest . . . pa zato ako ko ne moe pouzdano ili ne umije odgovoriti na koje pitanje, bolje je da nikako ne odgovara, nego da ree togod ega nije zbilja uo; Ako u mjestu . . . ima stanovnik raznog vjerozakona, pa ako se jedni od drugih razlikuju imgod u govoru, neka se kae . . .: stanovnici jednoga vjerozakona (treba dakako kazati kojega) govore ovako, a stanovnici drugoga opet ovako . ( . . .) Samo se kae, da svagda valja paziti samo na osobine govora domaih ljudi, postojanih stanovnika mjesta; na osobine govora stranaca ili pridolica ne treba se obazirati . U koliko se moe, bolje je paziti na osobine u govoru ena (enskinja), nego li ljudi (mukih), koji se vie drue sa stranim svijetom; Ko je voljan te umije i preko ovih pitanja da togod kae . . . moe to dodati na kraju, n . pr . kako se ljudi pozdravljaju, kako se ale ili podsmijevaju nadimcima, koje poslovice ili rijei najee upotrebljuju, u emu se istie razlika ili po em se poznaje, ko je iz koga sela, itd .; Samo od onoga, koji umije stavljati naglas (akcenat), oekuje se da to zabiljei na rijeima ili oblicima, za koje nae, da su spomena vrijedni (Pitanja o govoru prostoga naroda 1897:13) . 4 Graa iz pojedinih upitnika koriena je u Halilovi 2009: 2365 . te u nekolicini magistarskih i doktorskih disertacija . 5 Navest emo jedan takav primjer . U upitniku br . 14397 (Bosanska Gradika i okolica; odgovore sastavio Fra Ambroza /?/ Radmanovi, upnik) na pune tri stranice (4a, 5a i 6a) ispisani su podaci o tome kako govore u kome mjestu m ., k . i p ., kako muhamedanci, a kako muhamedanke, itd ., te kako je ta oznaeno: . . . izreka podvuena crljenom (crvenom, S . H .) bojom oznauje da tako narod u bos . Gradiki i blioj njezinoj okolici, t . j . u selih ovdje navedenih u obe bez razlike vjere tako govori, a izreke dvaput crljenom bojom podvuene znai, da tako enske muhamedanke u bos . Gradiki i u Rovinam, Dubravam, te katolkinje u Dolini gornjoj i Dolini doljnjoj, Orubici, te muhamedanke u Liskovu, govore . Izreke, koje su podvuene sa ivitnom bojom (plavom, S . H .), znai, da tako muhamedani u bos . Gradiki, te . . . katolici i katolkinje . Izreke podvuene sa crnilom, znai da tako . . . pravoslavni govore obino . . . Ovdje moram pripomenut, da dolinke i Dolinci (k . iz Doline Donje i Gornje, S . H .) imadu naglasak razliit od drugog ovdje ivueg naroda . . . te se mogu drati veinom za starosjedioce . . ., kao n . p . ujk, arn (vrst ribe) . . . (Pitanja o govoru prostoga naroda 1897:6a) .
kartama sa kompletnijom prezentacijom najvanijih izoglosa organizirano je savjetovanje dijalektologa u Banjoj Luci (79 . X 1974)6 i sastavljen obiman upitnik7 . Popunjen je u 225 mjesnih govora u BiH (up . prilog) . Terensko istraivanje trajalo je desetak godina: od 1975 . (kada je popunjeno prvih pet upitnika) do 1986 . god . (jedan) . Najvie ih je popunjeno 1982 . (42), potom 1981 . (29) .8 U radu na terenu sudjelovalo je trideset istraivaa .9 4. Iako se spomenuta dva upitnika umnogome razlikuju, oba nastoje odgovoriti na najvanija pitanja s kojima se susreu istraivai bosanskohercegovakih govora, a ona su bila ista i krajem XIX i krajem XX st . Stoga su i jednim i drugim upitnikom traeni podaci o mnogim istim leksemama . Jedna od nezaobilaznih leksema u ispitivanju bh . govora svakako je i leksema klijeta: ona je znaajna i s obzirom na reflekse jata i s obzirom na sudbinu praslavenske grupe *st . Podaci u vezi s ovom izoleksom u osnovnim obrisima predoavaju areale ijekavskog i ikavskog te takavskog i akavskog podruja (v . kartu u prilogu) . Oni ujedno nude odgovor na pitanje jesu li se razlikovale ijekavsko-ikavska i takavsko-akavska granica u BiH krajem XIX i krajem XX stoljea . Kad se ovoj izoleksi pridrui jo nekoliko njih koje sadre refleks jata ili skupinu *st, na karti se uoava snop izoleksi koji preciznije ocrtava ijekavsko-ikavsku ili takavsko-akavsku granicu, a upravo su te dvije granice dva najvanija pitanja kojima se bavi dijalektoloka literatura sredinjeg tokavskog podruja . Na primjeru samo jedne lekseme elimo ukazati na znaaj ovih dviju anketa za dijalektologiju i historiju srednjojunoslavenskog jezika, kao i na potrebu izrade bosanskohercegovakog lingvistikog atlasa . 5. Usljed nepovoljnih politikih okolnosti Sarajevo nije bilo domain prvog slavistikog kongresa jo potkraj XIX stoljea . U protekla dva stoljea u Bosni i Hercegovini proputene su i dvije prilike da se pripremi lingvistiki atlas . Zato su prioritetni lingvistiki projekti u BiH poetkom XXI stoljea upravo organiziranje redovnih slavistikih kongresa te izrada bosanskohercegovakog lingvistikog atlasa, koji bi mogao biti jedinstven po tome to bi objedinio grau s kraja XIX st . s onom prikupljenom krajem XX stoljea . Najprije je potrebno digitalizirati podatke iz obiju anketa, potom popuniti praznine u postojeoj dijalekatskoj grai iz druge ankete . Izrada bosanskohercegovakog lingvistikog atlasa mogao bi biti najvaniji lingvistiki poduhvat u BiH u XXI stoljeu .
O rezultatima tog savjetovanja v . u publikaciji Prouavanje bosansko-hercegovakih govora: Dosadanji rezultati, potrebe i perspektive (1974; navod je sa str . 3) . 7 To je Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora . Sastavili su ga akademici J . Vukovi, D . Brozovi i A . Peco te dr . D .Vujii; recenzenti su bili akademici P . Ivi, B . Vidoeski i B . Finka . Objavljen je u prvoj knjizi Bosanskohercegovakog dijalektolokog zbornika (Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1975, 341407 . str .) te kao posebna sveska, za potrebe rada na terenu . Ovaj upitnik ima 2 .058 pitanja iz raznih tematskih oblasti; sadri i preciznu Instrukciju za upotrebu Upitnika (399407; pripremio ju je D . Brozovi) . 8 Upitnici se nalaze u Institutu za jezik u Sarajevu . Dio grae iz tih upitnika obraen je i publiciran u Bosanskohercegovakom dijalektolokom zborniku (knjige II /1979/, V /1985/, VI /1990/ i VIII /2002/) . 9 Istraivai su bili i brojni ugledni dijalektolozi iz bive Jugoslavije (D . Brozovi, D . upi, B . Finka, A . Peco, D . Petrovi, M . imundi, A . ojat, J . Vukovi) . Najvie upitnika popunili su A . Peco (27) i J . Baoti (25) .
Literatura
Halilovi, Senahid (2009), Sarajevski govor do kraja XX stoljea, u: S . Halilovi, ur ., Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, 966, Slavistiki komitet, Sarajevo Jagi, Vatroslav (1897), Die Aufgaben der Erforschung der sdslavischen Dialekte, erlutert an dem Verhltnisse der serbo-croatischen Schriftsprache zur bosnisch-hercegovinischen Mundart, Anzeiger der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, Philosophisch-historische Classe (XXX . Jahrgang 1893, No IXXVII, Wien, 1894), Nr . XXI, Sitzung der philosophisch-historischen Classe vom 7 . April, 7290 . Jagi, Vatroslav (1934), Spomeni mojega ivota . II deo (18801923), Posebna izdanja, knj . CIV, Drutveni i istoriski spisi, knj . 45, Srpska kraljevska akademija, Beograd Papi, Mitar (1976), Tragom kulturnog nasljea, Svjetlost, Sarajevo Pitanja o govoru prostoga naroda (1897), Zemaljski muzej u Sarajevu (Zemaljska tamparija), FAZM, Inventar folkl . zapisa III, N 1437214597, Sarajevo Prouavanje bosansko-hercegovakih govora: Dosadanji rezultati, potrebe i perspektive (1974), Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Posebna izdanja 2, Sarajevo Reetar, Milan (1907), Der tokavische Dialekt, Schriften der Balkankommission, Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Linguistische Abteilung VIII, Wien Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora (1975), Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik I, Sarajevo, 341407 .
Podaci o anketi Instituta za jezik (19751986)

Broj punkta 1 . 2 . 3 . 4 . 5 . 6 . 7 . 8 . 9 . 10 . 11 . 12 . 13 . 14 . 15 . Mjesto Grb Zpci Gr Glvsk rslanagia Ms(t) Lstva kii Pln rahovice Krevica Sdlri Trebma Grdac Gr Hrsn Vlka Bta Vii Lkve Opina Trebinje Trebinje Trebinje Trebinje Trebinje Bilea Bilea Ljubinje Trebinje Trebinje Neum apljina Stolac apljina Stolac Etnika pripadnost S(rbi) S B(onjaci) B (i S) S S (i B) B S S H(rvati) H S B B B Ispitiva; godina N . Valjevac; 1983 . S . Vukomanovi; 1983 . N . Valjevac; 1983 . Z . Kai; 1983 . D . upi; 1983 . S . Vukomanovi; 1982 . N . Valjevac; 1983 . D . upi; 1982 . Z . Kai; 1982 . S . Vukomanovi; 1982 . A . Peco i dr .; 1983 . A . Peco i dr .; 1983 . M . imundi, 1982 . A . Peco; 1982 . A . Peco; 1982 .
16 . 17 . 18 . 19 . 20 . 21 . 22 . 23 . 24 . 25 . 26 . 27 . 28 . 29 . 30 . 31 . 32 . 33 . 34 . 35 . 36 . 37 . 38 . 39 . 40 . 41 . 42 . 43 . 44 . 45 . 46 . 47 . 48 . 49 . 50 . 51 . 52 .
Hdovo Bna rtij Kra k Zlom Krica Zrovii Kla Fzlagia Jasnk Ppov Mst Zavjt Rtaja Vlho(v)e Gr t Preka (Presjeka) Prgrani Lg Sani Brci / Brci hovii Ledii Dliji Pdgrae Sfi Dr Spotnica Sltina Bjeline tpca Bjl / Bjl Tsi Vegrad (arija) Cn Vh Pevica / Pjevica pa Slta Bjelosvevii Mkr Btavac hbegovii
Stolac Mostar Mostar Mostar Nevesinje Nevesinje Ulog Gacko Gacko Gacko Foa Foa Foa Kalinovik Kalinovik Nevesinje Mostar Jablanica Konjic Konjic Konjic Trnovo Trnovo Foa Gorade Gorade ajnie Rudo Viegrad Viegrad Viegrad Rogatica Rogatica Sokolac Sokolac Sarajevo Sokolac
S H S B B S S B B S B S B S B B B B B S B S B S B S B S S B (i S) B S B S S S B
M . imundi; 1982 . A . Peco; 1982 . A . Peco; 1975-1976 . A . Peco; 1982 . M . Okuka; 1982 . M . Okuka; 1982 . M . Okuka; 1976 . N . Valjevac; 1982 . N . Valjevac; 1982 . J . Baoti i D . Vujii; 1982 . D . Jahi; 1979 . J . Baoti i D . Vujii; 1982 . J . Baoti i D . Vujii; 1982 . R . urovi; 1982 . R . urovi; 1982 . N . Valjevac; 1983 . A . Peco; 1982 . G . Kraljevi; 1982 . D . Jahi; 1982 . D . Jahi; 1983 . G . Kraljevi; 1982 . G . Kraljevi; 1982 . N . Valjevac; 1982 . S . Vukomanovi; 1981 . D . Vujii i J . Baoti; 1982 . D . Vujii i J . Baoti; 1982 . D . upi; 1981 . R . urovi; 1979 . A . Peco; 1981 . A . Peco; 1981 . A . Peco; 1981 . D . Jahi; 1981 . D . Jahi; 1981 . D . Jahi; 1979 . P . ukanovi; 1981 . S . Halilovi; 1986 . P . ukanovi; 1982 .
53 . 54 . 55 . 56 . 57 . 58 . 59 . 60 . 61 . 62 . 63 . 64 . 65 . 66 . 67 . 68 . 69 . 70 . 71 . 72 . 73 . 74 . 75 . 76 . 77 . 78 . 79 . 80 . 81 . 82 . 82a . 83 . 84 . 85 . 86 . 87 . 88 .
Bjlave Klk gorsk Tarn D Boa tes Lkve Mrtiii Krevo Drevice
Sarajevo Sarajevo Vogoa Ilija Ilija Ilida Hadii Kreevo Kreevo Kreevo Konjic Fojnica Busovaa Visoko Visoko Ilija Ilija Olovo Han-Pijesak Srebrenica Bratunac Bratunac Vlasenica Vlasenica (ekovii) Zvornik Kalesija Kladanj Kladanj Kladanj Olovo Banovii Zavidovii (Vare) Vare Vare
B S B H S H B H H (i B) H B B S B (i S) B S B S S B S B S B (S) B B B B B B B S (B, H) (H) H S
N . Valjevac; 19831984 . D . Vujii i J . Baoti; 1983 . M . Dei; 1982 . D . Vujii i J . Baoti; 1983 . N . Goi; 1982 . N . Valjevac; 1982 . N . Valjevac; 1982 . N . Goi; 1982 . N . Goi; 1980-1982 . N . Goi; 1982 . G . Kraljevi; 1982 . S . eri; 1982 . S . eri; 1982 . N . Goi; 1981 . N . Valjevac; 1975 . D . Vujii i J . Baoti; 1982 . D . Vujii i J . Baoti; 1982 . S . Remeti; 1981 . S . Vukomanovi; 1981 . A . Peco; 1980 . P . ukanovi; 1980 . A . Peco; 1980 . D . Vujii i J . Baoti; 1980 . D . Vujii i J . Baoti; 1982 . (D . Vujii) N . Valjevac; 1980 . N . Goi; 1980 . S . Halilovi; 1983 . S . Remeti; 1980 . S . Halilovi; 1983 . S . Halilovi; 1983 . D . Jahi; 1980 . S . Vukomanovi; 1980 . (S . Remeti) N . Goi; ? N . Goi; 1982 .
ni
Trkovii Ktii Tnii / Tii vorii Krva(j)evii Dragradi Dn Drce Malo Poe Srbrenica (arija) lijbac / bac Glgova Vte Drm (Vrela; nedovren) Krevii Manvci Trevo Klda (arija) Tho Mlankovii Hrvti Rpnk Vz (Vijaka; nije uraen) Vare Zabreje Slvn
89 . 90 . 91 . 92 . 93 . 94 . 95 . 96 . 97 . 98 . 99 . 100 . 101 . 102 . 103 . 104 . 105 . 106 . 107 . 108 . 109 . 110 . 111 . 112 . 113 . 114 . 115 . 116 . 117 . 118 . 119 . 120 . 121 . 122 . 123 . 124 . 125 .
Bjlavii Soptnica Vkanovi Bric Busi (Gr) Blii Gr(h)ovii Gladvii Lvnica (D) mr Zomr Rkovac (D) sjnica Kkm Devtk Brze Dka Pperi (Gr) Prboj (Donji) Lk Tok Ja avica (D) Brdac (D) (Str) Brzovo Pe Bdelte Moa Ptpe ponica (D) Dborvci / Dbarvci Lkavica Monica (D) Vki (Gr) Vilovac rje / re Da Ml (Mahala) Tramnica Gr Sltina
Kakanj Kakanj Kakanj Kakanj Busovaa N . Travnik Zenica Zenica Zavidovii Zavidovii Maglaj Maglaj Graanica Lukavac Tuzla Tuzla Lopare Tuzla Zvornik Ugljevik Bijeljina Bijeljina Bijeljina Brko Brko Brko Srebrenik Srebrenik Graanica Graanica Gradaac Brko Brko Oraje Oraje Gradaac B . amac
H B H B H H H B B B S S S B H H S S S B B S S B H B S B B B B H S B H H S
N . Goi; 1981 . M . imundi; 1981 . M . imundi; 1981 . N . Goi; ? S . eri; 1982 . N . Valjevac; 1981 . N . Valjevac; 1981 . M . Arnaut; 1980 . S . Vukomanovi; 1980 . N . Goi; 1980 . S . eri; 1980 . S . eri; 1980 . M . Arnaut; 1979 . M . imundi; 1980 . M . imundi; 1980 . D . Brozovi; 1980 . D . Vujii i J . Baoti; 1980 . D . Vujii i J . Baoti; 1980 . M . Dei; 1980 . D . Jahi; 1980 . S . eri; 1979 . M . Dei; 1979 . D . Vujii i J . Baoti; 1980 . N . Valjevac; 1979 . M . imundi; 1979 . M . Arnaut; 1979 . D . Vujii i J . Baoti; 1980 . N . Valjevac; 1979 . M . Arnaut; 1981 . N . Valjevac; 1979 . A . Peco; 1979 . M . imundi; 1979 . S . Dalmacija; 1979 . J . Baoti; 1979 . J . Baoti; 1975 . J . Baoti; 1975 . J . Baoti; 1979 .
126 . 127 . 128 . 129 . 130 . 131 . 132 . 133 . 134 . 135 . 136 . 137 . 138 . 139 . 140 . 141 . 142 . 143 . 144 . 145 . 146 . 147 . 148 . 149 . 150 . 151 . 152 . 153 . 154 . 155 . 156 . 157 . 158 . 159 . 160 . 161 . 162 .
Tlisa Kprvna (Da) Grevac Pisri Stdnci Vtina Grde Bijgraci Granci Drnica (Gr) tluk Kngora Prsje Vedi Doljani Zum (Zahum) Hre Vgaac ak (D) Vkovsk (Vlik) Gber (Vlik) Kblii Ltni (D . Rujani) Bjmnte Jkir Zlsela Drvtine (Gre) Pine Pklarevo Vnac Strjice Stkervci Nuglica Lka Rsanvci Bastsi Hrpavci
Gradaac Modria Modria B . amac Ljubuki Ljubuki Ljubuki Mostar Mostar Mostar Posuje Duvno Duvno Duvno Jablanica Prozor Prozor G . Vakuf Bugojno Kupres Livno Livno Livno Livno Glamo Kupres Bugojno N . Travnik Travnik Jajce ipovo Glamo B . Grahovo B . Grahovo B . Grahovo Drvar Klju
S S H S H B H H H B H H H H H H B B B S H H H S S H B (H, S) H H B S S S H S S B
A . Peco; 1979 . S . eri; 1979 . N . Valjevac; 1979 . D . Vujii; 1979 . A . Peco; 1983 . A . Peco; 1983 . A . Peco; 1983 . A . Peco; 1983 . G . Kraljevi; 1983 . M . Okuka; 1981 . A . Peco; 1983 . M . imundi; 1983 . M . imundi; 1983 . D . Jahi; 1984 . N . Goi; ? M . Okuka; 1980 . M . Okuka; 1978 . D . Jahi; 1982 . D . Vujii i J . Baoti; 1981 . D . Vujii i J . Baoti; 1981 . D . Vujii i J . Baoti; 1981 . S . eri; 1977 . D . Vujii i J . Baoti; 1978 . D . Vujii; 1977 . D . Vujii i J . Baoti; 1977 . H . Krii; 1977 . D . Vujii i J . Baoti; 1981 . N . Valjevac; 1981 . N . Valjevac; 1981 . S . Vukomanovi; 1977 . J . Vukovi i M . Arnaut; 1978 . D . Jahi; 1977 . J . Baoti; 1977 . M . Dei; 1977 . M . Dei; 1977 . N . Goi; 1976 . J . Baoti; 1977 .
163 . 164 . 165 . 166 . 167 . 168 . 169 . 170 . 171 . 172 . 173 . 174 . 175 . 176 . 177 . 178 . 179 . 180 . 181 . 182 . 183 . 184 . 185 . 186 . 187 . 188 . 189 . 190 . 191 . 192 . 193 . 194 . 195 . 196 .
(D) Rtkovo Pdrnica Perica nik (Penik) Dvini Dbratii mani Glh Bkovica Tp-Pe pe Lpoglav Rvn Misrii Dbropoe Sltina (Komuina) au / a Sknder-Vkuf (arija) Krpa na Vrbsu Pdbre Srd gotina krinica Rjeva Mdkovo Bbare Sva Vlik Bkovica Ppovii Vbaa L Mdran (Donji) Jke Nv Grd Dl Svilj (Gre) Klibe
Klju MrkonjiGrad Jajce Jajce Jajce SkenderVakuf SkenderVakuf Travnik Zenica epe epe Maglaj Maglaj Teanj Tesli Tesli SkenderVakuf Banja Luka Kotor-Varo elinac Tesli Tesli Teanj Teanj Teanj Doboj Prnjavor Banja Luka Prnjavor Derventa Modria Odak Odak B . Brod
S S S B B (i H) H S B B B (H, S) H B B B H S B S H S S B B B H S S B B H B S H B
D . Vujii; 1977 . D . upi; 1977 . S . Vukomanovi; 1977 . B . Finka i A . ojat; 1977 . B . Finka i A . ojat; 1977 . D . Vujii i J . Baoti; 1981 . N . Valjevac; 1980 . N . Valjevac; 1980 . M . Arnaut; 1981 . S . eri; 1981 . M . Dei; 1981 . D . Vujii i J . Baoti; 1983 . S . eri; 1978 . M . Okuka; 1978 . D . Vujii i J . Baoti; 1983 . D . Jahi; 1978 . A . Peco; 1978 . N . Goi; 1977 . D . Vujii i J . Baoti; 1978 . S . Dalmacija; 1978 . D . Jahi; 1978 . S . Vukomanovi; 1978 . S . Vukomanovi; 1978 . D . Jahi; 1978 . S . Vukomanovi; 1978 . D . upi; 1978 . M . imundi; 1978 . A . Peco; 1978 . M . imundi; 1976 . J . Baoti; 1976 . I . Brki; 1976 . D . Vujii; 1975 . J . Baoti; 1978 . J . Baoti; 1979 .
197 . 198 . 199 . 200 . 200a . 201 . 202 . 203 . 204 . 205 . 206 . 207 . 208 . 209 . 210 . 211 . 212 . 213 . 214 . 215 . 216 . 217 . 218 . 218a . 219 . 220 . 221 . 222 . 223 . 224 .
Gr Smtii Sevii M(h)ovni Dlina Dbrave Gbvci D vsk Mlina Tnava Kzarac Gr Srflije Bosanska Dubica Prsci Shaa rkovac Ml Dubvk Jasn(i)ca Gr Kmengrd Dbar K Jla raac Lhovo / Lvo Dbrenica Bh (arija) Sphii zai / zai ralii Jzersk Bm Grhovo, Ml Klda
Prnjavor Srbac Banja Luka B . Gradika B . Gradika B . Gradika Banja Luka Banja Luka Sanski Most Prijedor B . Dubica B . Dubica B . Novi B . Novi Prijedor B . Krupa B . Krupa Sanski Most Sanski Most B . Petrovac Biha Biha Biha Biha Biha Biha Cazin B . Krupa B . Krupa V . Kladua
S S S H B S H S B B S B S B H S S B (i S) S S B S HiS B B B B B B B
N . Goi; 1978 . M . Dei; 1978 . A . Peco; 1977 . M . imundi; 1977 . I . Smailovi; 1977 . M . imundi; 1977 . D . Vujii i M . Arnaut; 1978 . D . upi; 1977 . M . imundi; 1976 . A . Peco; 1977 . S . Dalmacija; 1977 . S . Dalmacija; 1977 . D . Petrovi; 1976 . I . Smailovi; 1977 . J . Baoti; 1976 . M . imundi; 1976 . D . Petrovi; 1976 . M . imundi; 1976 . J . Baoti; 1976 . M . Dei; 1976 . D . Brozovi; 1976 . J . Baoti i dr .; 1978 . A . Peco; 1976 . A . Peco; 1977 . A . Peco; 1976 . K . Miloevi; 1976 . B . Dabi; 1976 . M . Okuka; 1976 . I . Smailovi; 1976 . S . eri i D . Vujii; 1976 .
Napomena: Na karti mjesnih govora omakom je isputen broj 66 . Popis sadri i punktove 82a, 200a i 218a, tako da ih je ukupno 226 . Meutim, ukupan broj ispitanih mjesnih govora jeste 224 (upitnik u mjestu pod brojem 78 nije dovren, a iz mjesta pod brojem 86 uope nije dostavljen) . Masno je istaknut broj punkta iz koga danas nedostaje upitnik .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 185 UDK: 811 .163 .4*3282 Brozovi, D . 811 .163 .4(497 .6)282 Brozovi, D.
Niaza Imamovi: Doprinos Dalibora Brozovia istraivanju bosanskohercegovakih govora

Dalibor Brozovi uoio je svu sloenost dijalekatske slike BiH . Piui svoja djela i radove nastojao je pruiti pregled najvanijih jezikih osobenosti pojedinih podruja . Upotrebljavao je najvie svoje biljeke sa dijalektolokih ekskurzija iz raznih krajeva nae zemlje . Iz Brozovievih djela i radova predstavljenih u ovom prikazu uoava se da on: nije teio za opsenim i iscrpnim djelima; u velikoj mjeri povezuje injenice iz historije razvoja dijalekata s injenicama iz historije naroda koji je govorio tim dijalektom i historijom podruja na kome se dijalekt prostirao; tei da opisivano govorno podruje ne posmatra izolovano; nudi nove klasifikacije dijalekata i potklasifikacije, predlae nove nazive . U svom pristupu pojedinim jezikim problemima, uz dijalekatski opisuje i sociolingvistiki aspekt odreene pojave . U dva najvea djela obraena na poetku, Brozovi daje opis osobina ije . dijalekta . Njegova doktorska disertacija sadri detaljnije prikaze jezikih odlika govora doline Fojnice i to na svim jezikim nivoima, dok se u drugom djelu Brozovi vie bavi sociolingvistikim aspektom uz kratak pregled osobina ispitivanog dijalekta . Krai radovi razliite su tematike pa nude i razliite rezultate . Kraa istraivanja po Bosni bila su u slubi dopune materijala za disertaciju . U sitnijim prilozima nastojao je istaknuti ranije neuoene osobine . Akcenatske znaajke smjetaju ovaj dijalekt u njemu srodne govore, kao to Brozovi smjeta bh . dijalekte u iru tokavsku zajednicu . U radovima pokazuje i isprepletenost govora na podruju cijelog jezika dijasistema, tj . njihovu povezanost . U svojim referatima Brozovi vie nego iko od njegovih savremenika navodi razloge za samostalnost i ravnopravnost bh . dijalekata . Najvei je zastupnik korektnijeg odnosa prema bh . govorima i dijalektima . Ovaj rad nudi jedan skroman pogled na znaaj imena D . Brozovia za nau dijalektologiju . Kljune rijei: akcenat, dijalekt, dijalektologija, ijekavskoakavski govori, izoglose . Dalibor Brozovics Contribution to Research of the Bosnian-and-Herzegovinian Dialects The subject of dialects in Bosnia and Herzegovina is very complex . Dalibor Brozovic noticed all the complexity of that particular matter . During his work he tried to make
186 Niaza Imamovi: Doprinos Dalibora Brozovia istraivanju bosanskohercegovakih govora
a review of all language specialties from each area . During his writing he was using all available literature, but mostly he was using his notes taken during dialectic excursions from different areas of our countries . After reviewing all the written works of this author which are presented in this project, the following can be concluded: his focus was not on broad works, it was more on the exact figures; he connected the historical facts of language development with the historical facts of nation who have spoken on this language dialect; he tried to present language area as non isolated from other language; he offers new classifications of dialect and sub classifications; While the author was considering each language problem, he was considering all sociolinguistic aspects . All the works which are presented in this project are based on previously mentioned concept . In two main works which are presented at the very beginning, Brozovic gives description of ijesc . dialect . His doctorial dissertation contains detailed presentation of language characteristics from Fojnica area on all levels, while in his second work Brozovic researches sociolinguistic aspects with short observation of all characteristics of each dialect . Shorter works are made with the different themes; therefore the results are different as well . This kind of research through the Bosnia was done to fulfill the material for his doctorial dissertation . In additional notes he tried to emphasize all the characteristics which previously were not noticed . Also, in his works he shows the close connection on language system . Further, in his referrals Brozovic points out all the reasons for independency of BH dialects . He is true ambassador of the correct attitude towards BH languages and dialects . This project offers a very small contribution on the importance of the great name, D . Brozovic who made a great effort with his work for our dialectology . Key words: accent, dialect, dialectology, Ijekavian-akavian dialect, isogloss . 1. Glavna djela 1. 1. Govor u dolini rijeke Fojnice Doktorska disertacija Dalibora Brozovia kapitalno je djelo i od najveeg znaaja za prouavanje bosanskohercegovakih govora . Prije nastanka disertacije Brozovi je u periodu 19551956 . godine boravio u tom kraju u etiri navrata . U tim kraim izvjetajima prezentirane su glavnije osobine govora na tom podruju i pokrenuto je pitanje odnosa sarajevskog govora prema govoru u dolini Fojnice . Tada on aktuelizira i pitanje naziva pa kao najadekvatniji predlae naziv: srednjobosansko ijekavsko-akavsko narjeje . Za podruje svog istraivanja uzima dolinu rijeke Fojnice . Po njegovim rijeima: Ovaj je krug srce Bosne . (Brozovi, 1956:II) Izuzetno vaan dio za razumijevanje rada jeste popis znakova . Brozovi daje detaljan opis svih znakova vokalskog i konsonantskog sistema, kao i znakova za akcenat i kvantitetu .
1 .1 .1 . Fonetika Kao ope karakteristike vokalizma tog podruja, on istie sljedee: vokali se veoma lahko meusobno zamjenjuju . Ova pojava je karakteristina za svih pet osnovnih vokala, a posebno za odnose o u ( skk, kokruz) i o a e (smun /sic!/, apercija, rf . . .); osnovni vokali a, i, i u izgovaraju se kao u standardu, dok se o i e izgovaraju neto zatvorenije; javljaju se tri stupnja redukcije kao este pojave; kontrakcije vokala su este, a zijev ei nego u veini tokavskih govora (Brozovi, 1956:39) to je zasluga glasa j vie nego h; zakoni prijeglasa su poremeeni, budui da se ova pojava ionako slabo ouvala . Kao bitnu znaajku istie da kratki jat daje je, a dugi najee ima dvosloan ijekavski refleks . Umjesto kratkog jata mogu se javiti i glasovi i i e, kao i u knjievnom jeziku uz neka manja odstupanja . Od ostalih osobenosti istie: prelazak grupe ir, a ponekad i ri u r i r; ikavski refleks u pred, pre- i preko; n u zamjenikim i prilokim korelativima prelazi u e . D . Brozovi izdvaja nekoliko promjena u konsonantizmu bitnih za cijeli govor: sonantski sistem u cjelini je nestabilan . Glasovi j, r, , , m imaju po dvije fonetske nijanse, j ak i vie njih . I v ima jednu varijantu, ali najzanimljiviju od svih (w); javlja se fonoloka opozicija izmeu f, : p, i v, w : b; odravaju se skupine dj, t, b, p, v to ukazuje na nedosljednu sprovedbu najnovijeg jotovanja uz jat . Brozovi biljei jedan leksiki izuzetak uz labijal (pege) i dva-tri uz dentale koje objanjava ili velikom frekventnou rijei (gdje, ovdje, ondje . . .), ekspresivnou (tjerati), drugim glasovnim promjenama ( eo) ili su unosi sa strane (ed); specifina opozicija javlja se u oblicima glagola ii: djm : m1, to nije zabiljeeno u drugim govorima; glas izgovara se standardno, potjee od dj ili g . Zabiljeeno je i nekoliko leksikih primjera pojave j za ; glas javlja se normalno kao afrikata i rijetko kao mujirani glas t, a glas ne dolazi gotovo nikako . Normalno je da > . Brozovi nije nijednom zabiljeio prijelaz > ; glas h izgovaraju pripadnici svih nacionalnosti . Ima etiri fonetske varijacije . Nema prijelaza d>h kao u Vareu, ni >h kao u tuzlanskoj oblasti, a glavna razlika prema Sarajevu je to h ne prelazi u k; konsonantske skupine i nastaju od zdj, zgj (zg + prednji vokal) i z, i stj, skj (sk + prednji vokal) i s;
1 Reetar postavlja jednadbe: doi-doem > ii-iem i mea-meja > doem-dojem . Brozovi, iako nerado, prihvata objanjenje za dojem, ali u potpunosti odbacuje objanjenje za iem (Brozovi, Isto, str . 75) .
sibilarizacija je slabo zastupljena u dolini Fojnice, kao i novo jotovanje koje nije jo provedeno osim kod l i n koji su se stopili sa j u i ; u ovom govoru nema gubljenja zvunosti na kraju rijei, asimilacija po mjestu tvorbe je u granicama norme, geminacija je esta, kao i metateza .
Kao najvanije crte koje ovaj govor smjetaju meu potomke starog zapadnotokavskog narjeja Brozovi istie afrikate i skupine i . 1 .1 .2 . Akcenat i kvantiteta Za akcente koristi nazive silazni (), uzlazni (), brzi () i spori () . Opa konstatacija do koje dolazi jeste da ovaj govor u cijelosti ima sva etiri novotokavska akcenta . U ovoj oblasti Brozovi se posebno bavi istraivanjem pitanja kada se javlja a (), a kada () u rijeima . Kako sam istie: Ni za ime nisam tragao kao za takvim pravilom . Ne bih bio kategorian, ali mislim da takva pravila u dolini Fojnice nema .(Brozovi, 1956:113) U akustikom i artikulacionom smislu razlike izmeu akcenata u dolini Fojnice su manje nego u tzv . hercegovakom2 izgovoru, ali ipak sva etiri akcenta ostaju u okviru norme . Osim produenog brzog (k, mln . . .) javlja se jo samo uzlazna intonacija iza duine (vmo, vmo) kao neuobiajena . Bavei se i pitanjem kvantiteta, Brozovi istie da u Fojnici ima najmanje duenja jer je zatvorena za prodor tih oblika . Na kraju, kao tri osnovne akcenatske osobine po kojima dijeli i stanovnitvo i cijelo podruje doline Fojnice, on istie: duinu/kratkou sloga ispred sonanta i -je, duinu ispred sporog akcenta u prezimenima, prisvojnim pridjevima i kod glagola u 1 . i 2 . l . mn . prez ., i lokativ imenica srednjeg roda . Pratei ove osobitosti cijelo podruje dijeli na pet posebnih oblasti3, vodei rauna i o statusu stanovnitva . 1 .1 .3 .Morfologija (oblici) Za govor u dolini Fojnice istie da: je u morfologiji prilino obian, s malo starine i s malo specifinih inovacija . (Brozovi, 1956:140) Kao vana morfoloka inovacija u deklinaciji izdvaja se instrumental jd . na -m kod imenica i-deklinacije: slm, rm . . . Od ostalih inovacija D . Brozovi navodi specifinu tvorbu oblika plurala imenica o-deklinacije m .r . gdje je pored poremeenog prijeglasa bitno i da se kratki i dugi oblici plurala javljaju obrnuto u odnosu na knjievni jezik (obian je onaj oblik koji je u knjievnom jeziku rjei: djverovi djeverv, dnove, bnarevi . . .) i nestandardne oblike mnoine koje zapisuje uglavnom od starijeg svijeta: Gmn . bez -a, nastavak -am u DIL a-deklinacije, nastavak -im u DIL o-deklinacije m .r ., IL o-deklinacije s .r ., nastavak -ma u rijei ko i primjerima jednine i-deklinacije, oblici Gmn . za Lmn . u a-deklinaciji m .r . U ostalim vrstama rijei Brozovi biljei manja odstupanja . U sloenim glagolskim oblicima autor istie dvije bitne konstrukcije: budem + infinitiv, to je poznato i drugim govorima i bi + imperativ umjesto potencijala, to je odlika samo ovog i govora tuzlanske oblasti .
2 Ovaj naziv podrazumijeva izgovor koji je Brozovi uo u Foi, od pravoslavnih i muslimanskih seljaka to su s jugoistoka dolazili u Sarajevo, ili od pojedinaca iz novotokavske zone . Ovakav akcent u Zagrebu nazivaju folklornim, a u Beogradu aenjem (Brozovi, Fojnica, str . 115) . 3 Te oblasti su: Podvisoko, Nadvisoko, Kiseljak - Gromiak, itovski kraj i Fojnica .
1 .1 .4 . Znaajke sintakse4 i tvorbe O prijedlozima i veznicima, D . Brozovi iznosi samo neke znaajke, navodi one arhainije i uobiajenije za ovaj kraj . Kao est prijedlog neobine upotrebe navodi su: s sedam, a kod veznika neobinu pojavu veznika bl5, jerbo mjesto jer, jera i sl . Kao specifine pojave govora u dolini Fojnice u oblasti tvorbe, D . Brozovi navodi: promjena akcenta ujedno je i promjena znaenja (khva i khva), neuobiajena prefiksacija (zdgovr), izostavljanje prefiksa (mladna mj . omladina), mnogo domaih rijei s turskim sufiksima -lija, -gija, -luk i sl ., velika upotreba hipokoristika itd . Za antroponime navodi specifian nain skraivanja prezimena i nastajanje prezimena po imenu .6 Ovim Brozovi zavrava opis jezikih osobina govora u dolini Fojnice . 1.2. O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta Sam ijekavskoakavski dijalekt u literaturi prije Brozovia nije bio priznat kao dijalekatska individualnost, iako je bio poznat . Brozovi ga po njegovim dvjema glavnim osobinama (ijekavska zamjena jata i akavizam) naziva ijekavskoakavskim i nastoji pokazati da ije . dijalekt postoji kao samostalan i da nije u sklopu istonohercegovakog, kako tvrdi P . Ivi . 1 .2 .1 . Osobine ijekavskoakavskog dijalekta Na prvo mjesto Brozovi stavlja pitanje zamjene jata . Kratki u ovom govoru daje je, a dugi najee ima dvosloan ijekavski refleks i, ali ima jo podosta primjera i s diftongom . Od ostalih pojava uzrokovanih zamjenom jata, Brozovi istie: djelimino ouvanje skupine C+rje: srjm, rjpa . . . gotovo uvijek n->e- (u zamjenikim i prilokim korelativima) pr-, prd, prd-, prko imaju ikavski refleks i ispred r prelaze u : dirat, obzdjerat se . . . Djelimino se javlja i kod r/: krisno . . . djelimino uvanje je ili i(j)e ispred j: smjjat se, smijmo se . . . oblik pri(j)a mjesto prije7 Za vokalizam i njegove promjene Brozovi navodi kao specifine: kontrakcije -ao > -o, -aest > -st, upotrebu o u mohuna, a u anamo i i u m i d, poremeen prijeglas, dobro zastupljen zijev i redukcija kratkih samoglasnika, upotreba infinitiva bez -i . Fonoloki sistem vokala je peterolan mada jo uva ostatke sedmerolanog sistema pa se mogu zabiljeiti i diftonzi ie i uo iako su potpuno likvidirani u istonohercegovakim govorima . Po promjenama u skupinama C+je i C+, ovaj dijalekt spada u arhaine tokavske govore .
dio teksta iz oblasti sintakse nedostaje tako da sam dala osvrt samo na onaj manji dio zastupljen u rukopisnom predloku . 5 Ovaj veznik znai to i da li . Registrirao ga je i Brabec u tuzlanskoj oblasti i objanjava ga preko bir u znaenju bi l . Ali, Brozovi smatra da se bir opire znaenju u dolini Fojnice . Istie da sam nije ni uo tog veznika u dolini Fojnice nego u Foi (Brozovi, Fojnica, str . 190) . 6 Na ovaj nain nastala su mnoga prezimena u Sarajevu . I Dalibora Brozovia nazivaju Brozo . Nazivi rodova nastaju po imenima, nadimcima, i enidbenim ukrtavanjem . 7 Ova pojava i nije bitna za zamjenu jata, ali je Brozovi navodi meu tim oblicima .
4 Najvei
Prezent umjesto doem i naiem glasi djm i nanjm, ali i dojdem, doem . Odnos doj(d)em : iem jo nije objanjen . Sonanti r, j, v, m, n, , l i nestabilni su, s mnotvom pozicionih i fakultativnih fonetikih varijanti, j se u intervokalnom poloaju, uglavnom, gubi, i nemaju ustaljeni izgovor, prijelaz -l >-o izvren je na cijelom podruju, u prezentu glagola moi redovno se javlja r i na cijelom podruju je sn, nan i nanlazit .8 Konsonantski sistem ije . dijalekta pruio je, takoer, mnogo pojava koje Brozovi smatra iskljuivo ijekavskoakavskim . Kao jednu od najvanijih osobina Brozovi istie pojavu zvunog i bezvunog labiodentalnog okluziva (w i ) . Promjene vezane za njih tiu se niza p--f i niza b-w-v . Od ostalih bitnih osobina Brozovi posebno izdvaja: eliminaciju suglasnikih skupina d+C i p+C . U skupinama pk, ps, p, pt najee p > v, a v onda fakultativno otpada: (v)ka, kl(v)ko, (v)sto . . . Grupe dn, d, dm razrjeuju se redukcijom d, procesom d > h i d > : gldna, glhna, glna, glnna; glas h se najbolje uva u muslimanskim govorima ije . dijalekta; u pojedinim govorima ije . dijalekta Brozovi biljei j > d (u dolini Bosne i Fojnice); glasovi , , i razliito su zastupljeni na teritoriji ovog dijalekta . govori ovog dijalekta pokazuju reflekse , (, ) za st/sk i zd/zg; sibilarizacija je u povlaenju, metateze su zastupljene u razliitim vrstama (vla, nmastr, kvlko, iz brna . . .), kao i geminacije u vidu orijentalizama nn, mm, sporadiki , , i kao rezultat pune redukcije: onnik (< onoliko) . Brozovi daje i shemu kosonantizma osnove ije . dijalekta:
utavi i spranti afrikate i okluzivi sonanti b m p (v) w (v) z d n s t l g h k j c r
()
Pri tome istie da, najvjerovatnije, u tom sistemu nisu mogli stajati okluziv w i spirant v, kao ni izvan sekvence , pa ovo pitanje ostavlja otvorenim . Najvie individualnosti ije . dijalekt posjeduje u oblasti akcenta i kvantiteta . Zastupljena su sva etiri novotokavska naglaska, ali im je distribucija i raspored drukiji od standardnog . Kao najbitnije Brozovi istie da moe stajati na svakom slogu u rijei, ali je pojava njegovog neprenoenja fakultativna .9 Po pitanju kvantiteta, kao najbitnije za ovaj dijalekt D . Brozovi navodi: ouvanje duine nenaglaenog sloga na cijelom ije . terenu; postojanje kategorija dugih i kratkih slogova kojih u drugim dijalektima nema .
Ovakve sitnice kao nanii i jo prije namo ili mhuna navodim zato to obuhvaaju cijelo prostrano ije . podruje, a u drugim su dijalektima nepoznate ili sasvim sporadiki zastupljene ( . . .) . (Brozovi, Ijekavskoakavski, 1966:139) 9 Ovim se bavio i Brabec koji je postavio pravilo da se < ne prenosi, a <a ili < prenosi . Brozovi se protivi tome jer on biljei primjere kao pos, itm, dvans i sl . (Brozovi, Ijekavskoakavski, 1966:148) .
Kratki10 vokal uva se: u nastavcima prezenta -m, -, -, -mo, -te (osim u 3 . licu mn ., gdje je dugo -) u slogu ispred kons . skupine u kojoj je prvi suglasnik sonant: snce, jnica, rba itd . u slogu ispred -je: re, zne, gvzdje . . . u sufiksu -e, brojkama dvt i dst, te ostalim pojedinim primjerima . Brojna su akcenatska odstupanja i u oblasti deklinacije i konjugacije . Deklinacijski sistem ije . dijalekta ne pokazuje vea odstupanja u odnosu na standard . U a i o deklinaciji starina se uva u Gmn . bez -a .11 DLImn . imaju zajedniki nastavak -ima ili -ama, rijetko bez krajnjeg -a . Nastavak -ma zastupljen je kod mehkih imenica o-deklinacije mukog roda i u i-deklinaciji (koma, udma . . .) . Jedna od bitnih osobina je nastavak -m u I i-deklinacije . Nije zastupljen na cijelom ije . terenu, a Brozovi kae: Ta je inovacija po mome miljenju jedna od najvanijih za odnose ije . dijalekta prema susjedima, javlja se, koliko mi je poznato, jo kod ramskih ik . akavaca (Graac u Rami) i u Dubrovniku .(Brozovi, 1966:158) Hipokoristici zavravaju na -o, a dekliniraju se po o-deklinaciji . Ni u morfologiji zamjenica, pridjeva i brojeva nema osobina koje bi obuhvaale cijelo ije . podruje, a bile samo ije . U konjugaciji nema osobina koje bi bile izrazito ijekavskoakavske . Neke od bitnijih koje Brozovi izdvaja su: prezent na -jm prema infinitivu na -vati i -vm prema -vati; imperfekt je znatno ei nego u govorima zapadno od Bosne, a rjei nego u govorima hercegovakog tipa, dok je aorist normalan i veoma est oblik; sloeni oblik za habitual sastavljen je za sva lica jednine i mnoine od uopenog bi + 2 . l . jd . imperativa, npr . j bi rci (t, n, m itd .) . Za ovu osobinu Brozovi istie: Habitual inae smatram uz izostanak duenja pred sonantskom skupinom najindividualnijom crtom ije . dijalekta; (Brozovi, 1966:160) esto se koristi konstrukcija budem + pridjev radni u slubi za prolost, a ponekad i za futur egzaktni . Osnovna sintaksika znaajka je bogatstvo besprijedlonih funkcija pojedinih padea, posebno G, A i I i da se zamjeniki i priloki korelativi bez e (< n) i s njime ne koriste podjednako: bez e koriste se korelativi za neizvjestan identitet (zvni me ako tko dj . . .), a s e dolaze samo za izvjestan identitet (bo k cr . . .) . Tvorba je, takoer, bogata, ali dijalektoloki neizrazita . Najizrazitija osobina je sufiksni par -jk (m .r .) i -ka ( .r .) za tvorbu etnika .12
10 Stara kratkoa se nije nigdje u susjedstvu ije . dijalekta sauvala kao sistem, samo je u Pljevljima neto malo vei broj kratkih slogova, a to se moe uvidjeti i analizom Ruiievih akcenatskih tipova . (Brozovi, Ijekavskoakavski, 1966:151) 11 Samo u prostoru izmeu Bosne i Krivaje iva je upotreba kratkog G: iz Jlak, pjsm itd ., a sjeverno od Krivaje i na lijevoj obali Bosne ovi oblici ogranieni su na mjere: hd, gdn, dn i sl . (Brozovi, Ijekavskoakavski, 1966:157) . 12 Ovaj par je opebosanska osobina, a izvan BiH javlja se samo kod muslimana vezanih za bh podruje . (Brozovi, Ijekavskoakavski, 1966:162)
1 .2 .2 . Unutranja podjela dijalekta i osobine Podruje ije . dijalekta obuhvata meurijeje Bosne i Drine i dolinu rijeke Fojnice, a s rezervom i dolinu Usore . Kao posebne tipove ije . govora Brozovi istie govore u slivu Usore, od kojih je jedan ekavsko-jekavski (teanjsko-maglajski); govore izmeu Bosne i Krivaje; vareki govor; govori Visokog, Fojnice i Kreeva i sarajevski govor . Na osnovu svega D . Brozovi zakljuuje da iako su novotokavske osobine uznapredovale u ije . dijalektu, on nije novotokavski, pa zato i ne moe biti dijelom istonohercegovakog dijalekta . Zato mu se priznaje samostalno mjesto, a Brozovi mu daje i dvojni naziv prema ustaljenom principu . Budui da su u naoj dijalektologiji ustaljeni dvojni nazivi za dijalekte prema jezinim osobinama i prema teritoriju koji zauzimaju jezinom nazivu ijekavskoakavski najbolje bi odgovarao geografski naziv istonobosanski kao pandan istonohercegovakom . (Brozovi, 1966:208) Ovime Brozovi smjeta ije . dijalekat u ravnopravan poloaj s drugim dijalektima . 2. Krai radovi velikog znaaja 2. 1. Dijalektoloka istraivanja u Bosni (okolica Livna i visoki kraj) Ovaj kratki rad, objavljen u Ljetopisu JAZU za 1957 . godinu, nastao je iz potrebe D . Brozovia za nadopunom svojih ranijih istraivanja u dolini Fojnice i njene okolice . U tom cilju, obiao je est sela u okolici Livna i nastavio rad u dolini Fojnice . Od fonetskih osobina ranije nezabiljeenih istie eu upotrebu labiodentalnog okluziva i zadrava se na pitanju jata, gdje uoava ouvanje ijekavskog refleksa i ispred j . Veu panju poklanja ekavizmima koje dijeli u dvije vrste: 1 . ikavski i ijekavskoakavski (tj . i u Livnu i okolici imaju ekavski refleks): bodv, ltat, trat, dle, gre, tsta, vde . . . 2 . ijekavskoakavski (tj . u Livnu i okolici ikavski refleks): Bl Vde, mat, zalp, vr . . . U oblasti naglaska autor istie jednu bitnu crtu . To je akcenatska opozicija genitiva (i akuzativa) prema dativu: mne, tbe, sbe : men, teb, seb . Drugi dio rada posveuje opisu livanjske ikavtine, za koju konstatuje da osim refleksa nema nijedne bitne znaajke koja bi je vezala s ije . narjejem . Od fonetskih promjena kao bitne istie diftongiziranje vokala o i e pod silaznim akcentom (Luvro, ist), ouvanje glasa d u dn, prelazak glasa f (ukoliko se mijenja) u obino p: prtar, prelazak u nekim selima u j, dosljedno provedeno novo jotovanje . Glasovi m i n se uvaju, j se ne mijenja u d, a glasa h i nema . Pravei paralelu prema ije . narjeju, istie da u livanjskom kraju nema ije . naglasaka tipa na ramnu, nema komparativa strij, opozicije enskog i srednjeg roda kod pridjeva, akcenta jednga, i po njemu najvanije nema kratkog sloga pred sonantskom skupinom . Deklinacija je nova, a ako se odstupanja i jave, drukija su nego u ije . dijalektu . Na osnovu svega Brozovi zakljuuje da govor u dolini rijeke Fojnice nema osobitih veza s ikavcima livanjskoga kraja (a tako ni zenikog, ni travnikog) .
2. 2. Akcenatske znaajke govora sjeverozapadne Bosne Cilj ovog njegovog rada je izabrati odgovarajue teme i postavke kako bi se pokazao u osnovnim crtama karakter unutarnje diferencijacije i vanjskih odnosa (Brozovi, 1979:102) . Za govore ovog podruja (zapadno od Vrbasa) smatra da pripadaju ikavskom i ijekavskom novotokavskom dijalektu . Kao ope karakteristike akcenatskog sistema istie odsutnost neprenesenih silaznih akcenata i nepostojanje strukturno-pozicionih ogranienja za postakcenatske duine . Nakon provedenog istraivanja istie dva bitna momenta alternacija kao dokaze novotokavske fizionomije . Prvi je injenica da se morfonoloke prozodijske alternacije bolje uvaju u tipinim novotokavskim govorima nego u novotokaviziranim, a drugi je da u istraenim govorima nema alternacija tipinih za istonobosanske govore ve su sve vie ili manje tzv . istonohercegovakog tipa . Kao najznaajnije pitanje namee odnos zapadnobosanskog prema istonobosanskom i slavonskom dijalektu, a kljuno pitanje za diferencijaciju navodi kvantitet samoglasnika ispred konsonantske skupine u kojoj je prvi suglasnik sonant, ili je slog zatvoren sonantom . Kao primjere za kvantitet istie nekoliko pitanja iz projekta: oblici kao to su pnci i pnci (N 519)13 javljaju se na ispitivanom terenu dubletno; nastavak - u aoristu (N 200, N 1517) tipian za istonobosanski, u zapadnobosanskom se javlja najee u bonjakim punktovima, rijetko u srpskim; dugi nastavak -n14 u posesivima ei je u bonjakim punktovima (N 421, N 1796); prisutnost duine u nastavcima prezenta15 zavisi od vrste glagola . Govorei iskljuivo o akcentu, Brozovi kao dva najbitnija pitanja za odnos prema istonobosanskom i slavonskom dijalektu uzima problem starosrpskohrvatskog akuta i specifine istonobosanske prozodijske morfo(no)loke alternacije koje su slabo ili nikako zastupljene, pa smatra da se javljaju moda samo prividno na ovom podruju . Smjetajui sjeverozapadne govore Bosne u novotokavske, Brozovi se dalje bavi ispitivanjem zastupljenosti irih novotokavskih dubleta u sjeverozapadnom govoru . Upravo akcenat on smatra podrujem u kome se javlja najvei raskorak izmeu kodificirane i upotrebne jezine norme .16 2. 3. Mjesto bosanskohercegovakih govora u tokavskome narjeju Na prostoru BiH D . Brozovi navodi etiri od ukupno sedam dijalekata tokavskog narjeja . Ranija podjela to-narjeja na istok i zapad bila je izuzetno vana upravo za podruje BiH jer je tu sjekla dravne granice pa su se dolina Drine i teren istono od doline Neretve nalazili na podruju istonotokavskog narjeja, a ostali bh . teren na popunkta u kome je zabiljeen primjer . navodi tabelarni pregled detaljne zastupljenosti ove pojave po punktovima i to za oblike ezin i en u istoimenom radu na strani 105 . 15 Detaljniji tabelarni podaci dati su kod Brozovia u istoimenom radu na strani 106/107 . 16 O ovome Brozovi detaljnije pie u raspravi Daniievo mjesto meu istraivaima (i sudionicima)povijesti hrvatskoga ili srpskoga jezika (s osobitim obzirom na akcent) . Rad je objavljen u zborniku Daniieva simpozija u organizaciji JAZU i SANU, BeogradZagreb, 812 . 12 . 1975 .
14 Brozovi 13 Broj
druju zapadnotokavskog . U vezi s odnosom bh . govora i drugih govora to-narjeja Brozovi konstatira da 2/3 teritorije BiH zauzimaju dva novotokavska dijalekta: ikavski (zapadni) i ijekavski (istonohercegovako-krajiki) . Ijekavski novotokavski dijalekt ima mnogo zajednikih osobina s ekavskim novotokavskim dijalektom (zvanim umadijsko-vojvoanskim17 dijalektom) . S druge strane ije . dijalekt pokazuje dodirne crte sa akavskim poddijalektom ikavskog novotokavskog dijalekta i jake veze s arhainim akavskim dijalektom (slavonskim dijalektom) . Na osnovu ovakve uporedne analize, Brozovi konstatuje da dijalekti u BiH, koji su svi tokavski, nemaju veze samo s jednim to-dijalektom s nenovotokavskim ekavskim dijalektom (kosovsko-resavskim dijalektom18) . Time odreuje odnos bh . govora prema drugim govorima to-narjeja . Literatura
Brozovi, D . (1956), Govor u dolini rijeke Fojnice, Zagreb Brozovi, D . (1960), Dijalektoloka istraivanja u Bosni (okolica Livna i visoki kraj), Ljetopis JAZU, knj . 64 . Brozovi, D . (1966), O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, Hrvatski dijalektoloki zbornik II . Brozovi, D . (1974), O dijalekatskom aspektu projekta, Prouavanje bosanskohercegovakih govora, dosadanji rezultati, potrebe i perspektive, (urednik Milan ipka), Posebna izdanja 2, 42-44 . Brozovi, D . (1979), Akcenatske znaajke govora sjeverozapadne Bosne, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik II, 101-118 (+ 8 karata) . Brozovi, D . (2005), Mjesto bosanskohercegovakih govora u tokavskome narjeju, Jezik u Bosni i Hercegovini (urednik Sven Mnnesland) . Ivi, P . (2001), Dijalektologija srpskohrvatskog jezika, Novi Sad . Peco, A . (2007), Ikavskoakavski govori zapadne Bosne II, Izabrana djela IV . ipka, M . (1974), Zavrna rije, Prouavanje bosanskohercegovakih govora, dosadanji rezultati, potrebe i perspektive (urednik Milan ipka), Posebna izdanja 2, 127-128 .
17 Brozovi 18 Brozovi
kao adekvatniji predlae naziv vojvoansko-kolubarski dijalekt . kao adekvatniji predlae naziv kosovsko-moravski dijalekt .
Brozovieva karta dijalekata na podruju BiH
Ikakvski novotokavski dijalekt (Zapadni dijalekt) Ijekavski novotakavski dijalekt (Istonohercegovaki dijalekt) Arhaini akavski dijalekt (Slavonski dijalekt) Ijekavski akavski dijalekt (Istonobosanski dijalekt)
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 197 UDK: 811 .163 .4*3'28 Peco, A .
Enisa Ivojevi: Doprinos Asima Pece razvoju bosanskohercegovake dijalektologije

Asim Peco najznaajniji je bosanskohercegovaki lingvist iji su mnogobrojni radovi doprinijeli rasvjetljavanju sloene dijalektoloke slike u Bosni i Hercegovini, ali i znaajno unaprijedili razvoj dijalektologije cijelog junoslavenskog prostora . Njegova zadivljujua bibliografija sastoji se iz 23 objavljene knjige, 345 lanaka i rasprava, 100 kritika, prikaza i osvrta te 108 sitnijih priloga i biljeaka . Radovi ovog znamenitog dijalektologa esto su problematizirali pitanja koja se, direktno ili indirektno, tiu bosanskohercegovakoga govornog podruja, a nemali dio njegovih ostvarenja bave se iskljuivo dijalekatskim stanjem Bosne i Hercegovine . Podruje Hercegovine i zapadne Bosne bili su predmetom njegove detaljne analize, ali i ostali bosanskohercegovaki predjeli nisu ostali bez njegove panje i doticaja . Poseban doprinos, izmeu ostalih, ostvario je u definiranju porijekla ikavskog elementa u takavskim, akavskim i akavskim govorima, kao i davanju zasebnog identiteta ikavskim akavskim govorima . Kljune rijei: Asim Peco, bosanskohercegovaka dijalektologija, tokavsko narjeje, akavsko narjeje, istona Hercegovina, selo Ortije, grad Mostar, zapadna Hercegovina, takavtina, akavtina, ikavizmi, tokavizirani akavci, autohtoni tokavci, akavski govorni tip, turcizmi, Vuk Stefanovi Karadi, Aleksa anti, Mea Selimovi . Asim Pecos Contribution to Bosnian-and-Herzegovinian Dialectology Academician Asim Peco (Ortije near Mostar, 1927) is the most prominent Bosnianand-Herzegovinian linguist . His works have contributed to clarifying a complex dialectical picture in Bosnia and Herzegovina, and they also have significantly enhanced the dialectology of the entire South-Slavic area . The bibliography of A . Peco consists of more than twenty books and more than 550 scientific and expert contributions, discussions, criticisms, reviews and overviews . The works of this dialectology expert often problematize the issues which, directly or indirectly, concern the Bosnian-and-Herzegovinian speech area, and a considerable portion of his works exclusively deal with the dialectical situation in Bosnia and Herzegovina . The area of the eastern, central and western Herzegovina and western Bosnia were the subject matter of his detailed analysis, but also the other Bosnian-and-Herzegovinian areas were not deprived of his attention and analysis . He provided a special contribution, among others, in defining an origin of the Ikavian element in the takavian, akavian and akavian speeches and in determining a special position for the Ikavian-akavian speeches .
198 Enisa Ivojevi: Doprinos Asima Pece razvoju bosanskohercegovake dijalektologije
Key words: Asim Peco, Bosnian-and-Herzegovinian dialectology, tokavian, akavian, eastern Herzegovina, western Herzegovina, takavian speeches, akavian speeches, Ikavian element, Turkish loan words, Vuk Stefanovi Karadi, Aleksa anti, Mea Selimovi . Asim Peco spada u svestrane i plodne lingviste i naa je srea da se pojavio upravo ovdje . Samo neko ko je ponikao iz Bosne i Hercegovine mogao se uhvatiti u kotac sa svim onim to je ona iznjedrila . Cijeli ivot ovaj na najznaajniji lingvist istraivao je, prije svega, bh . dijalekatske specifinosti . Povodom 80 . roendana akademika Asima Pece objavljen je izbor iz njegova cjelokupnog opusa u est knjiga (u Sarajevu 2007 . godine) . Prva knjiga Izabranih djela je Govori istone i centralne Hercegovine, u kojoj su sakupljeni radovi koji se bave problematikom govora istone i centralne Hercegovine, tj . radovi: Govor istone Hercegovine (doktorska disertacija odbranjena 1958), Mjesto centralnohercegovakog govora meu ostalim govorima dananje Hercegovine (1961/1962), Govor sela Bune (Prilog prouavanju govora centralne Hercegovine), Akcenat sela Ortijea (1961) i Mostarski govor u svjetlosti hercegovakih govora kao cjeline (1998) . Navedeni radovi veoma su znaajni za razvoj bosanskohercegovake dijalektologije jer su napravili velik pomak u istraivanju podruja koja do tada nisu bila detaljnije istraivana . Smatralo se da nema znatnijih razlika izmeu govora koji pripadaju novijim tokavskim hercegovakim govorima te da njihova teritorija nije interesantna za detaljnije analize . Asim Peco pokazao je upravo suprotno, a ujedno i istakao svu sloenost i isprepletenost govornih osobina Slavena s ovih podruja, koji batine isti jezik, a razliite religije i kulturu ivljenja . Koliko su te religijsko-kulturoloke razlike u odreenim vremenskim periodima utjecale na djeliminu izmjenu njihova govora, pokazali su nam radovi ovog cijenjenog dijalektologa . U prva dva rada autor daje potpun opis govora muslimana, katolika i pravoslavaca iz istone Hercegovine . Budui da je ovo podruje naseljeno starinicima muslimanima, autor je dao i niz odgovora na brojna pitanja pred kojima se naao jednako kao to su se nali i drugi dijalektolozi koji su se u svojim istraivanjima dotakli i govora muslimana s ovih podruja . Peco istie da je jai proces islamizacije ovih krajeva poeo negdje u drugoj polovini XVII vijeka () (Peco 2007a:20), ali da promjena vjere kod ovdanjih muslimana nije za sobom povlaila i promjenu jezika . Jezik je ostao isti . (Peco 2007a:20) Naime, sve promjene koje su se deavale u govoru ovih krajeva do XVII stoljea, tj . do islamizacije, nalaze se kod naroda svih religija, dakle i kod muslimana . Meutim, za neke fonetske promjene koje su se deavale poslije ovog perioda, kao to su, npr ., gubljenje i zamjena glasova h i f, muslimani ne znaju . Sve govorne razlike meu pripadnicima razliitih konfesija nastale su nakon procesa islamizacije . U ovoj knjizi moemo pronai opis istonohercegovakog i centralnohercegovakoga govora u cijelosti, sve njihove glavne osobine, opis ovih govora prema susjednim govorima i prema knjievnom jeziku te razlike izmeu pojedinih predjela ovoga govornog podruja . Takoer, autor je istraio i govor sela Bune, koji je uglavnom jekavski, a nikako ikavski, kako bi se prema nekadanjim razgranienjima prema kojima u Hercegovini egzi-
stiraju samo dva govora: istonohercegovaki - ijekavski i zapadnohercegovaki - ikavski, moglo oekivati . Naime, uvijek se polazilo od toga da Neretva dijeli te govore, tj . da su istono od nje svi ijekavci, a da su zapadno katolici i muslimani ikavci . Ova podjela je samo idealno tana i ona ne odgovara u potpunosti injenikom stanju . Evo zato: prvo, nisu svi katolici i muslimani zapadno od Neretve ikavci . Postoje i sela sa jekavskim govorom() i, drugo, istono od Neretve nisu svi isti ijekavci . Postoji jedan pojas izmeu istih ikavaca i istih ijekavaca koji po svojim karakteristikama obrazuje zaseban govorni tip . (Peco 2007a:335) U radu Akcenat sela Ortijea Peco predstavlja akcenatski sistem svoga rodnog mjesta, a u radu Mostarski govor u svjetlosti hercegovakih govora kao cjeline autor analizira govor Mostara, koji je specifian spoj istonog ijekavskog i zapadnog ikavskoga govornog tipa . On smatra da su u procesu naseljavanja i formiranja grada jedno vrijeme preovlaivali ikavci, odnosno oni su bili brojniji, da bi docnije postali brojniji jekavci . (Peco 2007a:425) Takoer, veoma je znaajno i njegovo analiziranje tokavskih ikavskih elemenata, za koje kae da su oni autohtoni u sklopu tokavskog narjeja i da su se zaeli u granicama najarhainijih tokavskih govora u granicama akavtine (Peco 2007a:429) to je predstavljalo znaajan iskorak u dotadanjim dijalektolokim pristupima i analizama . Druga knjiga u ovom izboru jeste Govori zapadne Hercegovine . Objedinila je dva rada: Ikavskotakavski govori zapadne Hercegovine (1986) i Jekavske oaze u zapadnoj Hercegovini (1967) . Na poetku Ikavskotakavskih govora zapadne Hercegovine Peco problematizuje takavski i ikavski element . Istie da je ovdje takavtina autohtona, da je ona tu stigla zajedno sa naim dalekim precima i da ini sastavni dio takavtine kao dijalekatskog fenomena . (Peco 2007b:21) Ikavski element dovodi u vezu sa zapadnijim govorima, pod ijim okriljem se razvio, a pod ijim utjecajem se i ustalio te postao dosljedniji negoli u zapadnoj Bosni . Potom, autor daje potpun opis govora itluka (kod Posuja), Vitine (kod Ljubukog) i Gruda . Naime, iako su navedena mjesta smjetena na uskom podruju zapadne Hercegovine, autor je pokazao da postoje izvjesne razlike u govoru tamonjeg stanovnitva, te da ak i ne pripadaju istom govornom tipu: itluk pripada ikavskoakavskom, Vitina ikavskotakavskom govornom tipu, a Grude karakterie i prvi i drugi govorni tip . Oigledne razlike u govoru stanovnitva nastale su pod utjecajem religije i gradskih centara kojima su se stanovnici okretali . Naime, . . .dok su Muslimani bili okrenuti sredinama sa muslimanskim stanovnitvom u naem sluaju na prvom mjestu su se nalazili Mostar i Sarajevo, Hrvati su bili okrenuti sredinama sa hrvatskim stanovnitvom pored zapadnohercegovake zone tu je dolazila Dalmacija . (Peco 2007b:38) Govor Hrvata, osim ikavizma i takavtine, odlikuje jo i: . . .pojava -n mj . -m na kraju odreene kategorije rijei, nepoznavanje fonema h i f; govor Muslimana, opet, karakterie uvanje ovih dviju fonema (h i f) u svom konsonantizmu, to odvaja njihov govor od govora Hrvata, ali i nerazlikovanje dvaju afrikatskih parova i, esto, svoenje palatalnih sonanata lj i nj na j i n . (Peco 2007b:25)
U radu Jekavske oaze u zapadnoj Hercegovini autor poredi jekavska sela sa ostrvima u (ikavskom) moru i istie da zbog velike povrine po kojoj su razbacana govor ovih sela nije identian . Navodi dva presudna razloga za ouvanje jekavizma u zapadnoj Hercegovini: . . .kod pravoslavaca, koji su ovamo doli iz jekavske Hercegovine, u prvom redu bio je od znaaja vjerski momenat, a zajedno sa ovim iao je i socijalni . Kod muslimana od presudnog znaaja bio je ekonomski faktor . Oni su bili ili kmetovi ili stoari bezemljai . Hercegovaki veleposjednici nisu ih smatrali sebi ravnim (isp . rijei jednoga Muslimana iz Gracke: Nas i muslimani graani zovu balijama), a ni ovi stoari nisu eljeli da se sa graanima govorno jednae . Dakle, neto vjerski, a neto socijalni razlozi bili su presudni za uvanje jekavizma u ovim selima . (Peco 2007b:372) Trea i etvrta knjiga (Ikavskoakavski govori zapadne Bosne I i Ikavskoakavski govori zapadne Bosne II ) predstavljaju sintezu koja je objavljena u dva dijela (1975 . i 1982 . godine) u Bosanskohercegovakom dijalektolokom zborniku . Ovaj rad, kao uostalom i svi radovi Asima Pece, ima znaajno mjesto u razvoju bosanskohercegovake dijalektologije, ali i dijalektologije cijelog junoslavenskog podruja . Rad, prije svega, nudi opsean opis glasovnog sistema (knjiga I) te akcenta i morfologije (knjiga II) ikavskoakavskih govora zapadne Bosne, ali se dotie (kao i veina njegovih drugih radova) i pitanja koja ulaze u samu bit tokavskog i akavskog narjeja kao to su pitanja porijekla ikavskog i akavskog elementa u zapadnobosanskom govoru . Oba ova fenomena zapadne Bosne dovoena su u vezu sa akavskim narjejem, te su se nametala razliita pitanja: . . .da li je to nekada bila akavska teritorija koja se vremenom tokavizirala, tj . da li su starosjedioci B . k . tokavizirani akavci ili su to autohtoni tokavci koji su, ivei dugi niz vjekova u blizini akavske teritorije, poprimili neke govorne osobine od svojih susjeda akavaca, ili su, pak, na ovom tlu razvijene neke govorne specifinosti koje ih dovode u bliu vezu sa akavskim govorima () (Peco 2007c:28), ali zbog kojih oni ne prestaju biti sastavni dio tokavske cjeline . U sveobuhvatnoj analizi navedenih problema autor nas upoznaje i s miljenjima priznatih dijalektologa 20 . stoljea . Tako su M . Reetar i S . Ivi ikavizam i druge osobine koje su asocirale na akavsko narjeje pojanjavali sporijom evolucijom tih govora i u samo pojedinim sluajevima dozvoljavali mogunost postojanja direktnijeg akavskog utjecaja, dok je A . Beli isprva ikavske govore dovodio u izravnu vezu sa akavskim narjejem, ali je svoje stavove postepeno mijenjao, u skladu sa njegovim upoznavanjem tih govora, da bi, konano, u potpunosti napustio ideju o njihovom akavskom porijeklu i dao akavskom govornom tipu posebno mjesto . Tako Peco i istie: kada je slika ikavskih govora postala jasnija (), dolo se do saznanja da na jednom, dosta irokom prostoru, izmeu istih tokavaca i istih akavaca, postoji jedan poseban govorni tip u osnovi tokavski, ali sa mnogim arhaizmima koji su jo uvijek poznati akavskim govorima . To je akavski govorni tip koji i danas zahvata prostor od Posavine do hercegovakih granica i akavskih govora . (Peco 2007c:45)
Neke od osobina koje ovaj govor nesumnjivo svrstavaju u tokavske govore jesu: zamjenica to / ta; afrikate i u primjerima tipa svea i mea; sonant m uva svoj bilabijalni karakter u finalnoj poziciji; afrikate i d imaju ili tipino akavski karakter ili se supstituiu sa i ; se nejednako reflektuje najee kao i, ali postoje i itavi krajevi u kojima se susree ije / je, ak i e itd . Naravno, Peco se ne zadrava samo na opisu ikavskoakavskoga govora zapadne Bosne, mada je i sam opis od znaaja za bosanskohercegovaku dijalektologiju, ve i iznosi nove ideje podupirui ih jakim argumentima . Jedna od tih novina svakako je i lokalizovanje izvora ikavskog elementa . Naime, u dotadanjim dijalektolokim opservacijama ikavski element tumaen je kao element koji se u govorima zadrao pod direktnim utjecajem akavskog dijalekta (bilo da je ostavljen u naslijee govorima koji su naslijedili akavsku teritoriju bilo da je prenesen u kontaktu akavskih i tokavskih govora) . Peco pravi korak dalje i navodi da se . . .ikavizam zaeo u krilu akavtine ( . . .) te da se ovaj fonetski fenomen irio od sjevera ka jugu prelazei i okvirne granice tokavskog dijalekta i rasprostirui se na jedan dio akavske teritorije . (Peco 2007c:82) On istie da bi za . . .ovu tezu trebalo vie istorijskih podataka, ali i sada se sa dosta sigurnosti moe rei da je ikavizam bio osobina prvenstveno kopnenog dijela srpskohrvatskog jezika i prvenstveno njegovih akavskih govora . (Peco 2007c:83) Osim navedenog, autor pokazuje i kakav je odnos ovoga govora spram akavskih, ostalih zapadnobosanskih ikavskoakavskih i likih govora, kao i spram posavskog govora, akavskoga govora istone Bosne te drugih susjednih ijekavskih govora . Peta knjiga (Radovi o turcizmima) posveena je radovima Asima Pece koji obrauju pojavu turcizama u razliitim kontekstima . Najvei dio knjige posveen je radu Turcizmi u Vukovim rjenicima (1987) . Ti turcizmi su, najee, obiljeeni zvjezdicom, ali prisutan je i velik broj onih koji nisu oznaeni tako, a bez sumnje su turcizmi tu, prije svega, spada velik broj izvedenica sa turcizmom u osnovi . Takoer, autor dodaje i odgovarajue rijei iz kaljievog rjenika turcizama (Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 1965) i primjere iz Pamtiveka (Popovi, Pamtivek,1964) . Peco ne navodi primjere s neorijentalnom osnovom a s orijentalnim sufiksom (npr . -lija, -luk, -dija), mada ih je Vuk oznaio kao turcizme . U radu Nad antievom poezijom (1990) Asim Peco analizirao je obilje turcizama u antievoj poeziji . On smatra da mnotvo turcizama u pjesmama Alekse antia svjedoi o meusobnom uvaavanju i ljubavi ljudi razliitih religija povezanih istim prostorom, te istie da je on time . . .podigao sebi spomenik, vei od bilo kog drugog kamenog momumenta; time je on stekao pravo da ga ne samo Srbi slave kao svoga velikog pjesnika nego da ga, kao takvog, slave i Muslimani, pa i svi drugi ljudi dobre due i plemenita srca . (Peco 2007e:331)
O turcizmima Peco govori i u radovima Turcizmi kao stilogeni elementi u jeziku Zije Dizdarevia (1977), Jedan pogled na turcizme u pisanoj rijei Ive Andria (1992) i Funkcionalnost turcizama u romanu Dervi i smrt Mee Selimovia (1981) . U prvom radu autor je pokazao da turcizmi mogu imati polivalentnu funkciju (Peco 2007e:345), tj . da se mogu javljati stilogeno neutralni, kao i domae rijei, ali da mogu imati i izrazito stilsku funkciju . U drugom radu Peco analizira Andrievu upotrebu turcizama, posebno se osvrui na odnos turcizma uprija i slavenske rijei most, dok nam u treem radu autor iznosi interesantne podatke u vezi s brojem turcizama u romanu Dervi i smrt . Naime, suprotno oekivanju, u ovome romanu pojavljuje se neznatan broj turcizama, s tim to su on upotrijebljeni paljivo birani, prema strogim kriterijima, a cjelokupan tekst bio je okrenut jednom cilju: da se pieva misao, koja je duboka i prostrana, iskae vlastitim jezikom, vlastitim jezikim fondom . (Peco 2007e:376) Zadnja knjiga u ovom izboru djela Asima Pece jeste Jezik knjievnog teksta . Bibliografija . Ova knjiga uokvirila je nekolicinu Pecinih radova u kojima govori o jeziko-stilskim karakteristikama pojedinih bosanskohercegovakih stvaralaca, kao to su: Aleksa anti, Svetozar orovi, Ivo Andri, Hasan Kiki, Zija Dizdarevi i dr . Osim to govori o estetskim i stilistikim vrijednostima, Peco daje i jezgrovit prikaz gramatikih i dijalekatskih posebnosti djela spomenutih knjievnika . U ovoj knjizi pronai emo i zadivljujuu bibliografiju ovog naeg najznaajnijeg lingvista koja se sastoji iz 23 objavljene knjige, 345 lanaka i rasprava, 100 kritika, prikaza i osvrta te 108 sitnijih priloga i biljeaka . Spomenuti radovi, ali i oni koje nismo mogli niti spomenuti u ovom tekstu, svjedoe o ogromnom doprinosu Asima Pece bosanskohercegovakoj dijalektologiji kao i dijalektologiji cijelog junoslavenskog podruja . Oni pokazuju svu irinu, i naunu i ljudsku, ovoga naeg najznaajnijeg lingvista iz BiH . Literatura
Peco, Asim (2007a), Govori istone i centralne Hercegovine, Izabrana djela IVI, knjiga I, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo Peco, Asim (2007b), Govori zapadne Hercegovine, Izabrana djela IVI, knjiga II, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo Peco, Asim (2007c), Ikavskoakavski govori zapadne Bosne I, Izabrana djela IVI, knjiga III, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo Peco, Asim (2007d), Ikavskoakavski govori zapadne Bosne II, Izabrana djela IVI, knjiga IV, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo Peco, Asim (2007e), Radovi o turcizmima, Izabrana djela IVI, knjiga V, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo Peco, Asim (2007f), Jezik knjievnog teksta . Bibliografija, Izabrana djela IVI, knjiga VI, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 203 UDK : 811 .163 .41'282 (497 .6-11)
: 1
. / . . : , , , , . The Adjectives of colors in Eastherzegovinian dialect This paper conducted semantic and formative analysis of the Adjectives of colors in Eastherzegovinian dialect of Stokavian dialect . Specifically dialectal and provincial vocabulary was singled out and was listed the different types of calls to the provincial/ dialectal form . Special attention was paid to unchangeable adjectives . Key words: semantics, formation, origin, provincial lexemes, the dialect of Eastern Herzegovina . 1. - , XX . . ,
. 17800 . 178007 , .
1
204 :
: (); ( ) . ; ( ) . ; ( , , ) . ; ( , ) . , . ; . ; . . . , , . 2. - 2.1. - . ( ) () . - . , . 2.2. . , , (, ), . , . 2 .2 .1 . (20): , , , , *2, *, , , , , , , , *, , , , , *, . 2 .2 .2 . , (37): (), (), (), (), , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , (), (), , , , , , . 2 .2 .3 . , (40): , , , , , (), (), (), , , , , , (), , , (), , , , , , , , , , , , (), /, , , , ()3, , , (), , , .
2
(*) , . 3 , () .
2 .2 .4 . (2): (), . 2 .2 .5 . (27): , , , , , , , , (), , , , , / , , , , , /, , , , , // , , , . 2 .2 .6 . / (9): , , , (), , , /, /, . 2.3. , . / : 2 .3 .1 . , , , , , . . . -: : (); , : (); (, )4; (, )5; () (, ); : (); (, ); (, ); / , (): (); () (); (, ): () . , , , , ( 2001:95) . , . (, , , , , , , ), (, , ) . : , , . , , ( 2006:284) . () , : () . , , .
4 5
. .
206 :
-, - ( 2001:102), , (), , () . , . (-) . : (); (); : , ; , , (); (), , , (); (, ); ( , ), , : ; (), , (); , () () . . . . , : ( . 227, 1969) . , ( ) , (, ), , , . . , , .: , , , , , ; , : -, . , . : , , . . . : ()6 , (, /); (, /); , : (, / ); , (, /) (, /) . , , , , , .
6 -- (, . / 2011:207) .
2 .3 .2 . : . : , , (, ) . . : , , , (), , , , , (), (, ) . . : , (, ) . . : . . , , -: < rljen < rvjen (1416 ., . Skok 1:276 s . v . crn); (, ) . 2 .3 .3 . : , : (, ); / (, ); / : , () . 2 .3 .4 . . , , , , , , , : , , , , , , , . , , , , , : ( . 9, 379, 1969), ( . 98, 1969) . . , : (); (); ( ): , (); : (); , , () . . , . , , , : , ( ) (, ); , (, ), , , ( ): (; , ); : , (, ) (, , , ) (), : , (, ); : (, ); ; -
208 :
(); ; (); , : (, ); , ( ) (, ); ( ) (); , , : (, ); , : (, ); : (, ) . 3. 3.1. . . : /, (), (), , () , () (; , ; , ; , ), (), (; , ), () (; , ; , ), (), (, ), , , () (, ; , ), () (; , ), () ( 1969; , ), (), (, ), , , (; , ), , (; , ), (), ( 1969), (), (), (, ), , (), , (; , ; , ; , ), , (), , , (), (), , (), () (, /), (), (, ), , , (), ( ), , (; , ), (, ), (), (), , (), /, , , (), (; , ; , ), , , ( (), , , (; , ), , () (, ) . . : (), (), , (), (), , (), (, ), (), (), (), (, ), (), (), (, /), / (), (, ), ( 1969), (), , , / (; , ; , ), ( 1969) (, ) . . : () () . . : (, /), (, /), (, , ), (), (, /), (, /), / (, /), (, ), (, /), (, / ), (, /), (, ) (, /) . . : (, ) . . : () () .
. : () . . : () . 4. 4.1. . : , , , . . : () , () , () , () , () , (), () , , , , , , , . . : () , () . . : () , () , , . . : () ()/, () , () . . : , , . . : . 5. , , . , , , , . - , . , , , , , 32 , , , 30 . (27), . . , . , . , , , , , , , . , .
210 :
(), (), (), , ; , , , ; , //; ; , ; , ; ; , ; , , , , , , , , , , , , ; , , , , , , , , ; , , , , , / , , ; , ; , , , , , ; , /, *7, ; , , ; *, , , , ; , , , ; , , , , , , , , , , (), (); *, (), () (), (), , , (), , , , (), ; , , ;
11 5 3
30
2 10 12
27
, , , ; (), (), , , , (), (), 14 ; , *; (); , ; , , (), , , /, /, ;
; / ,
11
: 7

, ., . (2002), , , . XLIX, , . (1940), , , . X, , (2004), ( ), , . LI, , (2004), , , , , . (2006), , LII . , 281-289 . , (2003), , , . (1983), , 19, , (1996), , I/15, , (1978), , / , . (2001), , , , (1967-1976), , I-VI, , RJAZU (1880-1976), Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU I-XXIII, Zagreb (1959-), , , (2000-2010), , , , 1-10 . Skok, Petar (1971-1974), Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika I-IV, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb , , (2011), , , , , 194-211 . , (1898), , , (1969), , ,
IV . Bosanski, hrvatski i srpski jezik u svijetu: Lektorati i status na odsjecima za slavistiku
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 215 UDK : 811 .163 .42271(439)
Timea Bockovac: Prikaz djelovanja Katedre za kroatistiku u Peuhu (Republika Maarska)

U radu je rije o Hrvatima u Maarskoj, o njihovom broju i jeziku i o odgojno-obrazovnoj manjinskoj infrastrukturi, posebice o ulozi Hrvatske katedre u Peuhu, ija je prolost dalekosenija od dva desetljea . Naime, tijekom svoga rada pretrpjela je brojne drutveno-politike promjene, preimenovanja, pregrupiranja, reorganizacije, a jedino to se nikada nije mijenjalo (a valjda niti nee) jeste osim strune znanstvene pedagoke djelatnosti prepoznatljiva prijateljska atmosfera s primjernim meuljudskim odnosima, stoga nije sluajno da se spominje meu domaim Hrvatima kao naa katedra . Kljune rijei: Hrvati u Maarskoj, manjine, odgojno-obrazovna infrastruktura, Katedra za hrvatski jezik, jezina politika . Activities of the Department of Croatian Studies in Pecs In Hungary the opportunity to study Croatian language is provided in three universities and one school of higher education (Budapest, Szombathely, Pcs and Baja) . Pcs is a kind of cultural and educational centre of the Croatian minority in Hungary - whose number reaches up to 80,000 - so in Pecs one can find Croatian kindergarten, elementary school, high school and boarding school as well as the Department of Croatian Language and Literature, which will celebrate its 20th anniversary this year . The department is continuously operating since 1948 when a South Slavic Department was founded . The most significant changes started in 1992 when the department was renamed into the Department of Croatian Language and Literature . In the academic year 2005/2006 the study expands the college program after which students become philologists and teachers . The Bologna Process (2007) with its negative and positive impact significantly affected the entire university education in the Republic of Hungary, and thus the structure of the Croatian studies . The previous five or four-year study is replaced by a three-year undergraduate studies (BA) and additional two-year diploma, so-called master (MA) studies . The paper presents a historical overview of the Department of Croatian language with its success and difficulties, then the mode of composition students, the status and position of Croatian as a minority language - which regulates with the language policy of the Republic of Hungary as a member of the European Union - as well as future plans section, which seeks to meet the current students expectations and demands of the labour market . Key words: Croats in Hungaria, minorities, educational infrastructure, Croatian language department, language policy .
216 Timea Bockovac: Prikaz djelovanja Katedre za kroatistiku u Peuhu
1. Hrvati u Maarskoj U Republici Maarskoj ivi 13 autohtonih nacionalnih manjina kod kojih se javljaju velike, nejasne razlike izmeu pretpostavljenog i potvrenog broja . Prilikom popisa stanovnitva broj manjina, odnosno govornika drugih jezika biljei se od 1880 . godine, a od 2011 . godine na taj podatak odnose se etiri pitanja: 1 . 2 . 3 . 4 . Kojoj manjini pripadate? Osim navedene skupine pripadate li jo nekoj manjini? Koji vam je materinski jezik? Kojim jezikom se sluite u obiteljskom i prijateljskom krugu?1
Prema statistikim podatcima (2001 .) najvei je broj pripadnika njemake i slovake nacionalne manjine (33792, 17693<110 .000), dok slubeni podatci o Hrvatima ukazuju na sljedee2: pripadnikom hrvatske nacionalne manjine smatra se 15620 osoba, 14345 osoba hrvatski jezik smatra materinskim jezikom, a 14788 hrvatski jezik govori u obiteljskom krugu, 19 715 vezuje se uz hrvatske kulturne obiaje i duhovnu batinu .
Spomenuta razlika je vidljiva i kod hrvatske narodnosti; naime veliki je jaz izmeu iznesenih egzaktnih podataka i pretpostavljenog broja, koji po procjenama iznosi 8090tisua Hrvata, znai etiri puta vie . 1.1. Useljenje, nastanjenje, povijest Hrvati u Maarskoj su najraznovrsniji i najsloeniji entitet oni su dospjeli na ove panonske prostore putem raznoraznih migracijskih procesa i u razliitim vremenskim razdobljima s gotovo itavog hrvatskog etnikog podruja: od Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Slavonije, Hrvatskog zagorja, Like, Pokuplja i dr . Hrvate u Maarskoj koji ive ratrkano u manjim i veim cjelinama od maarsko-austrijsko-slovake tromee du granica s Austrijom i Hrvatskom sve do Bake na jugu maarske drave znanstvenici obino svrstavaju u sedam veih (i u ak 12 manjih!) etnikih skupina . To su gradianski Hrvati, pomurski Hrvati, podravski Hrvati, Bonjaci, okci, Bunjevci i podunavski Hrvati . Veina je Hrvata u Maarsku dospjela putem migracijskih procesa u osmansko doba (izmeu 15 . i 18 . stoljea), za vrijeme osmanske okupacije sredinjih dijelova negdanjeg Ugarskog Kraljevstva, a mnogi od njih su doli krajem 17 ., odnosno u prvim desetljeima 18 . stoljea . iako raspolaemo s vrlo malo arhivskih podataka, u sluaju nekih hrvatskih etnikih skupina u Maarskoj pretpostavlja se da su autohtone, dakle na tim prostorima obitavaju ve od dolaska Hrvata u njihovu dananju postojbinu . . . .Od druge polovice 18 . stoljea u krajeve koji su bili nastanjeni Hrvatima poeli su stizati njemaki i maarski doseljenici u sve veem broju, a od sredine 19 . stoljea u njihovim redovima je sve vee razmjere poprimao asimilacijski proces, prvo u gradovima, a u drugoj polovici 20 . stoljea i u seoskim sredinama . Od pedesetih godina pa
1 www .ksh .hu 2 www .nepszamlalas .hu/
zapravo dobrim dijelom sve do 1990 ./91 . godine za nacionalni razvoj Hrvata u Maarskoj nepovoljno je utjecalo forsirano i nametnuto jugoslavensko unitaristiko jedinstvo koje je izraavalo npr . u uvoenju jedinstvenog srpskohrvatskog (u praksi srpskog) knjievnog jezika u sve hrvatske kole . . .od sedamdesetih godina hrvatski je jezik postupno ipak poeo osvajati poloaje i u kolstvu i u jeziku medija . Meutim, Hrvate u Maarskoj teko je pogodilo ukidanje nastave na hrvatskome jeziku u seoskim kolama naredbom maarskog Ministarstva prosvjete 1960 . godine . . .Proces asimilacije ubrzala je i nasilna kolektivizacija u poljoprivredi, urbanizacija, prirodna, a dijelom i forsirana modernizacija . . . . . Do promjena je dolo tek padom komunistikog pokreta, kada su Hrvati osnovali vlastite politike organizacije . . .Nae kulturne i kolske ustanove i mediji oslobodile su se junoslavenstva i postale samostalne (dobrim dijelom zahvaljujui osamostaljenju Republike Hrvatske, naklonosti demokratskih maarskih vlasti, ali i vlastitim zalaganjima) . Utemeljene su i nove kulturne i znanstvene institucije: Hrvatski znanstveni zavod, Hrvatsko kazalite, pokrenut je knjievni asopis Hrvata u Maarskoj R(i)(j)(e) . Ove pozitivne promjene bude nadu da hrvatska nacionalna manjina u Maarskoj s bogatim kulturnim i povijesnim nasljeem ipak ima svoju budunost i njene vrijednosti nee unititi prijetei proces asimilacije i nestajanja .3 (okevi 2009) 2. O jeziku Hrvata u Maarskoj Navedene razne etnike skupine Hrvata u Maarskoj rabe sva narjeja i gotovo sve dijalekte kojima se govori u matinoj zemlji . Za hrvatske se govore u Maarskoj generalno moe rei da su sva tri narjeja prouavana, pa iako je sve vei broj objavljenih radova jedva da ima monografski obraenih cjelina . Kolika je vanost ovih govora, izmeu ostaloga, i za hrvatsku dijalektoloku znanost, kao i za povijest hrvatskoga jezika uope, neka potvrde dva primjera:
budui je migracija hrvatskih skupina u Maarsku zavrena do polovice 18 . stoljea oni bolje uvaju neke arhaine osobine nego matini govori . Tako se npr . tokavskoakavski govori u (Maarskoj) upaniji Baranji meusobno razlikuju prije svega refleksom jata () a dijelom i akcentuacijom . Iako je rije o preteito jekavskim govorima pojedini mjesni govori pokazuju svu sloenost realizacije refleksa jata jer supostoje na razmjerno malom prostoru (Bari 1999) .
Zakljuujemo: Hrvati u Maarskoj govore razne dijalekte i mjesne govore, standardni jezik ue u odgojno-obrazovnim ustanovama, ija je uloga upravo zbog te injenice istaknuta i vrlo vana . 3. O odgojno-obrazovnom sustavu Hrvata u Maarskoj Hrvati u Maarskoj zatieni su (i) kroz novi Ustav Maarske, iji lanak XXIX regulira prava povijesnih manjina koje su konstitutivni imbenik Maarske i Zakon o pravima nacionalnih i etnikih manjina br . LXXVII iz 1993 . godine . Maarska je potpisnica dokumenata Vijea Europe o zatiti manjina: Okvirne konvencije za zatitu nacionalnih
3 http://www .croatica .hu/index .php .id=31&lang=1
manjina i Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima . Sporazum izmeu Republike Hrvatske i Republike Maarske o zatiti maarske manjine u RH i hrvatske manjine u RM potpisan je 5 . travnja 1995 . u Osijeku . Zbog provedbe odredbi navedenog sporazuma uspostavljen je Mjeoviti hrvatsko-maarski odbor za manjine na razini vlada, koji se redovito sastaje jednom godinje . Sadraj i primjena tog sporazuma na razini su najviih europskih standarda zatite manjina . U Maarskoj djeluje 28 vrtia i 34 osnovne kola s predmetnom nastavom hrvatskoga jezika, tri dvojezine osnovne kole (Budimpeta, Peuh, Santovo) i dvije dvojezine srednje kole (Budimpeta, Peuh) . Mogunost studiranja hrvatskoga jezika osiguran je na tri fakulteta i na jednoj visokoj koli (Budimpeta, Sambotel, Peuh, Baja) . 3.1. Uloga Peuha Peuh (Pcs) je svojevrsno kulturno i obrazovno sredite hrvatske manjine na jugu drave, stoga u gradu djeluje hrvatski vrti, osnovna kola, gimnazija i ueniki dom, hrvatsko kazalite, Hrvatski klub Augusta enoe te Katedra za hrvatski jezik i knjievnost, koja je 2011 . godine obiljeila u svojoj novijoj povijesti pod tim nazivom 20 . obljetnicu postojanja . 4. Burna povijest Katedre za hrvatski jezik Katedra kontinuirano djeluje od 1948 . godina kada je nakon donesene politike odluke na Pedagokoj visokoj koli u Peuhu utemeljena kao Junoslavenska katedra . Izmeu 1949 .-1999 . g . dolo je do nekoliko preimenovanja i Katedre, a i same Visoke kole, pa je od Vie pedagoke kole nastala Visoka nastavnika kola, pa Nastavniki fakultet, a na koncu Filozofski fakultet . 1949 . godine pokrenut je studij u skladu s tadanjim ideolokim kursom u Maarskoj, formira se naime junoslavenska katedra, na kojoj se predavao junoslavenski jezik (a ne jezici) i knjievnost . (Bari 2009) Poetkom 1980-ih uvodi se dvojaki hrvatskosrpski-srpskohrvatski naziv studija, kako bi se 1992 . godine odvojilo na hrvatski i srpski . Osnovna je zadaa Katedre od poetaka bila izobrazba nastavnika hrvatskog jezika i knjievnosti za nastavu u osnovnim kolama u kojima se hrvatski jezik predaje kao predmet, ili u tzv . hrvatskim dvojezinim kolama . 4.1. Novija povijest Katedre Nakon demokratskih promjena u Maarskoj (1989) i Hrvatskoj promijenio se status hrvatskog knjievnog jezika, to se odrazilo i na sadraj studija kroatistike . Najznaajnije promjene poinju 1992 . godine, kada e se studij preoblikovati, a Katedra preimenovati u Katedru za hrvatski jezik i knjievnost . Tijekom godina postupno je omogueno i putovanje i boravak studenata i profesora na jezine seminare, kao i semestralni boravak naih studenata na Pedagokom fakultetu u Osijeku ili Filozofskom fakultetu u Zagrebu . Opskrbljenost knjinice utemeljile su donacije iz Novog Sada, Beograda i Zagreba . Zadnjih dvadeset godina sve se vie pozornosti u odgojno-obrazovnom procesu pridaje osposobljavanju studenata za rad u raznim kulturnim, politikim i drugim ustanovama, medijima, pa i tvrtkama u kojima se kao preduvjet zapoljavanja trai poznavanje stranog jezika . Novonastalim zahtjevima trebalo je prilagoditi i plan i program, te tako dvojezinost, prevoenje, tumaenje, odgovarajue nazivlje u gospodarstvu, pravosuu,
politici, marketingu dobivaju na znaaju i unose se u sklopu novih kolegija i seminara . Od najranijih poetaka javlja se pitanje jednopredmetnog ili dvopredmetnog studija, kao i mogunost kompatibilnosti studijskih grupa . Od akademske godine 2005 ./2006 . studij se proiruje s fakultetskim programom, nakon zavretka kojeg studenti postaju filolozi, odnosno nastavnici . 4 .1 .1 . Katedra za hrvatski jezik i knjievnost danas Katedra za hrvatski jezik i Katedra za ruski jezik raspolau najduom tradicijom na Peukom sveuilitu i zbog toga je 2005 . godine utemeljen Institut za slavistiku, unutar kojeg djeluje Odsjek za hrvatski (60 studenata) i ruski jezik (30 studenata) . Institut ostvaruje brojne meunarodne projekte: s Rusijom, Poljskom, Finskom, Litvom i Latvijom, redoviti je organizator, odnosno gost meunarodnih konferencija, sustavno razvija meunarodnu suradnju (Zagreb, Dubrovnik Ljetno sveuilite) . Izuzetno dobra suradnja ostvaruje se sa Zagrebom, Osijekom, Rijekom, Zadrom, a i s povijesnim i etnografskim radionicama, kao i s domaim sreditima kroatistike . Uvoenje Bolonjskog procesa (2007 .) sa svojim dvojakim posljedicama znatno je utjecalo na cijelo visokokolsko i fakultetsko obrazovanje u Republici Maarskoj, te tako i na konstrukciju studija kroatistike . Dotadanji petogodinji, odnosno etverogodinji studij zamjenjuje se trogodinjim preddiplomskim studijem (BA) te dodatnim dvogodinjim, diplomskim tzv . master (MA) studijem . Trenutno se nastava odvija prema raznim programima i planovima od kojih istiemo: dodiplomski (BA) studij slavistike (hrvatska specijalizacija), diplomski (MA) studij za profesora hrvatskog jezika i knjievnosti, pedagoki MA, filoloki MA . Ukupan broj studenata je 60, a stalno zaposlenih profesora etiri, iji rad znatno potpomae profesor lektor iz Hrvatske . Znanstveni rad se dijeli na tri podruja, a to su knjievnost, lingvistika i kulturologija . injenica da se nastava odvija na hrvatskom jeziku od izuzetnog je znaaja, ali istodobno onemoguuje ukljuivanje drugih profesora s drugih katedara, odnosno sve vei problem predstavljaju oni studenti, prvai koji dolaze bez ikakvog znanja hrvatskoga jezika . 4 .1 .2 . Budunost, planovi Od 2012 ./13 . akademske godine izvrit e se radikalno prestrukturiranje visokoga kolstva u Republici Maarskoj, u sklopu kojega e se znatno smanjiti broj visokih uilita i sveuilita, kao i broj studenata koji studiraju uz dravnu potporu, tj . ne plaaju studij . Meutim, Peuh zbog svoje tradicije (Sveuilite je utemeljeno 1357 . godine) a i kvalitete vjerojatno nee morati podlegnuti novim modelima . U nadolazeim oskudnim vremenima planovi Katedre su uz istonoslavenske i junoslavenske jezike ukljuenje i jednog zapadnoslavenskog jezika, a to bi bio poljski, ali preduvjet za to bio bi otvaranje novoga statusa, za to postoji obeanje meuvladinog Mjeovitog odbora za manjinska pitanja . Novi projekt bi bio i uenje hrvatskog kao stranog jezika, za im je veliki interes i unutar matinoga sveuilita . Nerijeeno je jezino usavravanje profesora, a planira se aktiviziranje, tj . ukljuivanje talentiranih studenata u rad Katedre i u dravna natjecanja, kao i daljnje izdavanje studentskog lista i pojaana istraivaka djelatnost . Rad Katedre zadnjih 10 godina znaajno podrava Znanstveni zavod Hrvata u Maarskoj, kao i Generalni konzulat RH u Peuhu, te organizacije koje su nam i partneri u organizacijskim poslovima znanstvenih skupova . Inovativna ideja je i pokretanje zajednikog
lista dviju katedara (Ruske i Hrvatske) zasada u elektroninom obliku . Intenzivno se radi na unapreenju znanstvenih istraivanja na polju polonistike, komparativna istraivanja maarsko-ruskih, maarsko-poljskih i maarsko-hrvatskih knjievnih, jezinih i kulturolokih kontakata . 5. Manjinska sociolingvistika pitanja Osim odgojno-obrazovne infrastrukture u ivotu manjina i drutveno-politiki uvjeti su od presudnog znaaja, te ih ne smijemo zanemariti . Postupak donoenja novoga maarskog Ustava koji je stupio na snagu 1 . sijenja 2012 . godine bio je popraen otrim raspravama o pravima manjina . Jedna od glavnih primjedbi koja je imala najvie odjeka u javnosti je da se u prvom Nacrtu Ustava narodnosti i etnike skupine smatraju dijelom maarskog naroda, ne pojanjavajui to to znai . Manjinski predstavnici, naravno, nisu bili zadovoljni predstavljenim prvim Nacrtom Ustava, te su zatraili njegove izmjene . 6. Zakljuak Proturjenosti izmeu podataka o manjinama, ubrzana jezina asimilacija, sve vei prodor engleskog jezika, popularne struke, novi drutveni izazovi, zahtjevi i uvjeti na tritu rada, upitna vrijednost filoloke diplome daju nam povod za razmiljanje i poticaj za skoranju izradu strategijskog plana za budunost i daljnji opstanak Katedre, koja je dotada dala 90% domae hrvatske inteligencije . Potrebite su inovativne metode, obnovljeni sadraji, novi oblici rada da bi studirati hrvatski jezik postalo prestino, steena diploma konkurentna, a diplomirani mladi ljudi trebaju biti temelji nove generacije spomenutih intelektualaca . Literatura
Bari, Ernest (1999), Pedeset (50) godina Katedre za hrvatski jezik i knjievnost u Peuhu, u: S . Blaetin, ur ., 50 . obljetnica Odsjeka za kroatistiku, 1-6, Odsjek za kroatistiku, Filozofskog fakulteta Sveuilita Janusa Pannoniusa, Peuh Bari, Ernest (2005), O jeziku Hrvata u Maarskoj, u: J . Prodan, ur ., Iz hrvatske batine u Maarskoj, 9-31, Znanstveni zavod Hrvata u Maarskoj, Peuh Bari, Ernest (2006), Rode, a jezik?!, Znanstveni zavod Hrvata u Maarskoj, Peuh Bari, E ., D . okevi (2009), ezdeset (60) godina Katedre za hrvatski jezik i knjievnost u Peuhu, Jato 3, 1-4 . Blaetin, Stjepan, ur . (1999), 50 . obljetnica Odsjeka za kroatistiku, Odsjek za kroatistiku, Filozofskog fakulteta Sveuilita Janusa Pannoniusa, Peuh
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 221 UDK: 811 .163 .42:314 .742(94=163 .42) 376 .7:371(=163 .42)
Helena Buri i Josip Lasi: Materinski jezik u multukulturalnom prostoru Australije

Suvremeno australsko drutvo svojom razvijenom politikom multikulturalizma potie uvanje materinskoga jezika i kulture svih doseljenika na tom udaljenom kontinentu, a djeci doseljenika u drugoj i treoj generaciji nacionalnim obrazovnim kurikulumom omogueno je, u sustavu redovnog obrazovanja, uenje i jezika njihovih predaka . U radu se prezentiraju rezultati istraivanja o radu subotnjih i etnikih kola u trima australskim dravama, South Australia, Victoria i New South Weles, u kojima se, unutar nastavnoga programa, uz desetke drugih jezika izvodi i nastava hrvatskoga jezika od prvog do dvanaestog razreda . Prikupljena graa o radu i aktivnostima obuhvaa ukupno esnaest kolskih centara spomenutih triju drava u kojima se pouava hrvatski jezik: dva centra u dravi South Australia School of Languages i Croatian Sport Centre u gradu Adelaideu; sedam centara u dravi Victoriji Altona, Keilor Downs, Roxburgh Park i Westall u Melbourneu, te tri centra u gradu Geelongu Holy Family Primary School, zatim podrunica Victorain School of Languages (North Geelong) i Croatian Catholic Centre; sedam centara u dravi New South Weles Terrey Hills, Strathfiled, Beverly Hills, Liverpool, Blacktown, te po jedan centar u gradovima Wollongongu (Croatian Catholic Centre) i Canberri (Croatian School) . Cilj istraivanja je prikaz jezinoga ponaanja na uzorku od 550 uenika i 65 uitelja u obraenim centrima jer su uenici drugi, trei i ak etvrti narataj hrvatskih iseljenika, a uitelji mahom druga generacija iseljenika, to, naalost, potvruje evidentno gubljenje dvojezinosti u australskom okruenju, a s time hrvatski gubi i nekadanji status materinskoga i nasljednoga te postaje gotovo u potpunosti strani jezik . Kljune rijei: hrvatski jezik, Australija, viejezinost, ouvanje jezika . Native languages in the multicultural space of Australia Contemporary Australian society with its developed multiculturalism policy encourages all Australian immigrants to preserve mother tonque language and culture, and the system of regular education also encourages second and third generation children of immigrants to learn their ancestors language in the national educational curriculum . The author in this paper analyzes the work of Saturday and ethnic schools in three Australian states, South Australia, Victoria and New South Weles, where as part of the educational program Croatian language classess are taught in grades 1-12 . The collected dana covers altogether fifteen school centers of the above mentioned three states where Croatian language classes are taught .; two centers in the state of South Australia School
222 Helena Buri i Josip Lasi: Materinski jezik u multukulturalnom prostoru Australije
of Languages and the Croatian Sport Centre in the city of Adelaide; six centers in the state of Victoria Altona, Keilor Downs, Roxburgh Park and Westall in Melbourne and three centers in the town of Geelong Holy Family Primary School, Victorian School of Languages (North Geelong) and the Croatian Catholic Centre; six centres in the state of New South Wales Terrey Hills, Strathfiled, Beverly Hills, Liverpool, Blacktown and one centre in the town of Wollongong (Croatian Catholic Centre) . The goal of this analysis is linguistic behaviour of 550 students and 60 teachers in these centres since the students are second, third and even fourth generation of Croatian immigrants, and the teachers are mostly second generation of immigrants, which unfortunately is a confirmation of evident loss of bilingualism in Australia . Key words: Croatian language, Australia, multilingualism, language preservation . 1. Uvodne napomene Prema popisu stanovnitva u Australiji iz godine 2006 . registrirana su 50 993 Hrvata roena u Hrvatskoj i jo 3 870 ljudi hrvatskog podrijetla roenih u Bosni i Hercegovini . Meutim, prema neslubenim podatcima, ukupno je 118 046 osoba hrvatskoga podrijetla sa stalno prijavljenim prebivalitem na teritoriju australskoga kontinenta . Usporedi li se ta brojka s podatcima iz istoga razdoblja iz Sjedinjenih Amerikih Drava (401 208 osoba hrvatskoga podrijetla), Kanade (110 880 osoba) i Novoga Zelanda (2555 osoba), ukupan, dodue neslubeni, broj stanovnika hrvatskoga podrijetla u prekooceanskim anglojezinim prostorima premauje 600 000 tisua (utalo 2010:8) . Meutim, glavna karakteristika promatrane socijalne skupine je evidentan trend demografskoga starenja jer je, prema popisu, otprilike 43% populacije Hrvata u iseljenitvu starije od 60 i vie godina . Usporedo sa socijalnom kategorijom starenja mogue je istodobno promatrati i koritenje jezika u svakodnevnoj komunikaciji . Danas je teko, a prvenstveno zbog nedostatnih istraivanja, odrediti postotak udjela hrvatskoga jezika u multinacionalnim okvirima Australije, SAD-a, Kanade i Novoga Zelanda . Za takve rezultate i saznanja trebalo bi provesti detaljna socioloka i lingvistika istraivanja . Dananja slika hrvatskoga jezika na australskome kontinentu pokuat e se barem priblino rasvijetliti kroz ovaj rad, a analizom jezine situacije u trima australskim dravama u kojima postoje kolske aktivnosti na hrvatskome jeziku (South Australia, Victoria i New South Weles)1 . 2. Viejezinost i australska politika multikulturalizma Od osnivanja prvih britanskih kolonija u 18 . stoljeu Australija se razvila u jednu od najuspjenijih zemalja svijeta koja se temelji na multikulturalizmu te danas predstavlja vanu lanicu u mnogim meunarodnim organizacijama . Veinu dananjega stanovnitva Australije ine Europljani, zatim australski starosjedioci Aboridini te Azijci (Natek 2000:638) . Iako je slubeni jezik u Australiji engleski, koji se ovdje govori s tipinim
1 Istraivanje je provedeno u veljai 2009 . godine, a kroz program Hrvatski dani za djecu, mlade i uitelje . Vie o programu na: http://www .matis .hr/projekti_opsirnije_svijet .php?id=42 . Preuzeto: 12 . travnja 2011 .
australskim naglaskom, zbog brojnih doseljenika tu se jo ponajvie koriste talijanski, kineski, grki, arapski te mnogi drugi svjetski jezici meu kojima je i hrvatski2 . Prva velika useljavanja Hrvata na australski kontinent zabiljeena su oko godine 1850 . i od toga vremena moe se promatrati i stanje hrvatskoga jezika . U prvim desetljeima ivota na novome kontinentu otvaranje brojnih hrvatskih klubova, zajednica i drutava, kasnije i pokretanje novina i radioprograma u veim gradovima doprinijelo je ouvanju jezika u socijalnom i lingvistikom okruenju, a osnivanje subotnjih kola na hrvatskome jeziku poelo je znatno kasnije . Prva slubena kola hrvatskoga jezika otvorena je u Melbourneu tek 1961 . godine, a nakon nje i kola u Sydneyu 1965 . godine (Budak 2008:178) . Sustavno promatranje ouvanja i postojanja hrvatskoga jezika kroz kolski sustav mogue je, meutim, pratiti tek od godine 1979 ., kada je hrvatski jezik priznat na dravnoj razini kao ravnopravan jezik u australskom obrazovnom viejezinom okruenju (kvorc 2006:15) . 3. Hrvatski jezik u multikulturalnoj Australiji Danas u svim saveznim dravama australskoga kontinenta, a kroz izborne predmete, postoji nastava na jezicima naroda bive Jugoslavije . Australija je bila prva drava svijeta koja je 1993 . godine priznala neovisnost bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika kao samostalnih jezika . Od tada su sva tri jezika postala sastavni dio redovitog kolskog programa u dravnim kolama Australije . Kroz obavezno redovito dvanaestogodinje obrazovanje na engleskome jeziku kao jedan od mnogobrojnih izbornih predmeta ponuen je tako i hrvatski jezik kao materinski jezik (Croatian as a mother tounge) te je dana mogunost polaganja tog istog materinskoga jezika na dravnoj maturi . Osim mogunosti uenja materinskoga jezika u redovitom kolskom sustavu, uz godinju financijsku i zakonodavnu pomo Vlade Australije, dopunska nastava na materinskom jeziku organizirana je u zajednicama iseljenika, a takoer se izvodi u prostorima dravnih kola ili religijskih centara .3 Meutim, postavlja se pitanje moe li se govoriti o uenju materinskoga jezika ukoliko se polazi od statistika iz popisa australskog stanovnitva iz 2006 . godine koje govore da je veina govornika hrvatskoga jezika starija od 60 godina . Je li onda australskim uenicima, starosti izmeu pet i osamnaest godina, materinski jezik koji pohaaju u koli kao izborni predmet uistinu materinski? 4. Hrvatski kao nasljedni, a ne materinski jezik u obrazovnome sustavu Australije Terminoloka odreenost jezika kojega australski uenici hrvatskoga podrijetla upisuju i pohaaju kao izborni predmet tijekom kolovanja teko bi se mogao nazvati materinskim jezikom . Razlozi su tomu viestruki, a suvremena lingvistika istraivanja iz podruja ovladavanja prvim, drugim i stranim jezikom naglaavaju potrebu razvrstavanja takvih govornika u posebnu skupinu jezinih uenika skupinu nasljednih govornika (eng . heritage speakers) (Cviki i sur . 2010:113) . Dokazano je u amerikim i kanadskim
na: http://www .cultureandrecreation .gov .au/articles/australianhistory/ . Preuzeto: 12 . travnja 2011 . dobiveni posredstvom hrvatskih diplomatskih i konzularnih predstavnitava u Camberri, Sydneyu i Melbourneu u oujku 2011 . godine .
3 Podatci 2 Vie
istraivanjima (Valdes 2000:375) da se ovladavanje nasljednim jezikom prema glavnini svojih obiljeja razlikuje i od ovladavanja drugim i od ovladavanja stranim jezikom . Takva je situacija i s australskim uenicima hrvatskoga podrijetla budui da se radi uglavnom o skupinama ije je znanje hrvatskoga jezika minimalno, ali istodobno postoji razvijena svijest o hrvatskome jeziku kao jeziku vlastite pripadnosti . Iskustvo je nadalje pokazalo, ne samo na australskome primjeru, da je znanje nasljednih govornika hrvatskoga obiljeeno relativnom tenou u komunikaciji i bogatim rjenikom, ali niskim stupnjem gramatike tonosti, kao i nepoznavanjem pragmatikih ili sociolingvistikih pravila (Cviki, Bergovec 2008, Jelaska, Cviki, Udier 2008) . A kakve su perspektive za daljnji razvoj hrvatskoga kao nasljednoga jezika u Australiji najbolje ilustriraju rezultati istraivanja iz 2009 . godine iz triju australskih drava u kojima se izvodi nastava hrvatskoga kao izbornoga predmeta . 4.1. South Australia U Adelaideu, glavnome gradu drave Juna Australija, integrirana nastava hrvatskoga jezika godinama se izvodi za sve uzraste uenika, od pete do osamnaeste godine, temeljem zakonskih propisa i slubenih programa za uenje stranih jezika . Nastava se izvodi u School of Languages, specijaliziranoj dravnoj koli koja nudi programe uenja za sve zastupljene jezike na podruju Australije . U zimskome semestru k . god . 2008 ./2009 . upisano je ukupno vie od 1600 uenika, a hrvatski je na svim razinama pohaalo ukupno 112 uenika4 . Uz School of Languages, u Adelaideu djeluju jo dva centra u kojima se moe uiti hrvatski jezik: Croatian Sports Centre te Croatian Ethnic School . I jedan i drugi centar djeluju kao hrvatski klubovi koji, uz niz sportskih aktivnosti, nude djeci i mladei programe uenja hrvatskoga jezika . Za razliku od dravne kole School of Languages, u ova dva nastavna centra hrvatski jezik se izvodi fakultativno uz financijsku potporu lokalne zajednice i zahvaljujui donacijama5 . 4.2. Victoria Drava Victoria prva je priznala hrvatski kao samostalan jezik, daleko prije raspada bive drave Jugoslavije . Bilo je to godine 1979 . te se stoga razvojni put hrvatskoga jezika u Victoriji razlikuje od ostalih australskih saveznih drava . Od kolske godine 1981 ./1982 . predmet hrvatski jezik integriran je u redoviti nastavni program u osnovnoj koli Holy Family u mjestu Bell Park u predgrau grada Geelonga, a ujedno je to jedina osnovna kola u Australiji koja danas ima integriran hrvatski jezik kao dio redovitog programa6 . Mnogi smatraju kako je nuno da se hrvatski kao takav odri u toj koli jer je polovica uenika u osnovnoj koli Holy Family hrvatskoga podrijetla, a ak 16,1% populacije mjesta Bell Park hrvatski su govornici, to je najvea koncentracija hrvatskih govornika u Australiji . Meutim, noviji podatci pokazuju kako je sve manji broj zainteresiranih uenika za uenje hrvatskoga jezika . Zbog toga Udruga uitelja hrvatskog jezika7 (ACLTV) na elu
4 Vie 5 Vie
na: http://www .schooloflanguages .sa .edu .au/aboutus .html . Preuzeto: 13 . travnja 2011 . na: http://www .croatiasa .com/sportcentre/news .htm . Preuzeto: 13 . travnja 2011 . 6 Vie na: http://www .vsl .v ic .edu .au/ . Preuzeto: 13 . travnja 2011 . 7 Vie na: http://www .mltav .asn .au/croatian/ . Preuzeto: 13 . travnja 2011 .a
s predsjednicom gospoom Katicom Perinac u Victoriji ulae velike napore da sprijei to opadanje te u svrhu promidbe i ouvanja hrvatskoga jezika svake godine organizira mnoge manifestacije i dogaanja . Prije se hrvatski jezik, uz Holy Family, predavao u jo dvjema osnovnim kolama u Geelongu kao dio redovnog kolskog programa (Osnovna kola Norlane West i Osnovna kola Bell Park North), ali je zbog slaboga zanimanja uenika nastava ukinuta od 2008 . godine . Victorian School of Languages (VSL) jamano je najvanija institucija u ouvanju jezika svih useljenika na australski kontinent . Osnovana je poetkom ezdesetih godina prologa stoljea, a danas izvodi nastavu iz pedeset i dva jezika zastupljena na teritoriju drave Victorije . Kroz tjednu i vikend nastavu izvode se programi uenja stranih jezika na pedesetak lokacija u gradu Melbourneu i oko njega . Program hrvatskoga jezika izvodi se u est centara, podrunica VSL-a, nastavu polazi preko 400 uenika hrvatskoga podrijetla, uglavnom kroz subotnji program koji je organiziran od 9 .30 do 12 .30 sati, a nastavu izvode 42 uiteljice i uitelja hrvatskoga jezika . Od kolskih aktivnosti na hrvatskome jeziku bitno je spomenuti i program hrvatskoga jezika za uenike od pet do esnaest godina koji se izvodi subotom u kontinuitetu ve punih etrdeset godina, a u sastavu katolike misije u gradu Geelongu . Kroz taj program je tijekom niza godina uspjenog pouavanja hrvatskoga jezika prolo preko dvije tisue djece i mladei te bi stoga u nekim novim istraivanjima trebalo posebno obraditi programe uenja hrvatskoga jezika u hrvatskim katolikim misijama . 4.3. New South Weles Organizirana nastava hrvatskoga jezika u dravi New South Weles djeluje u sastavu NSW Federation of Community Language Schools Central Council of Croatian Ethnic School, a koju je osnovala tamonja savezna Vlada 1983 . godine . Nastava se izvodi najee subotom u pet osnovnih i srednjih kola u Sydneyu te u jednoj koli u oblinjem gradu Wollongongu . U glavnom gradu Australije Canberri hrvatska nastava djeluje neprekidno od 1972 . godine u organizaciji katolike misije, nastava se odvija srijedom u poslijepodnevnim satima, te se svake godine upisuje oko pedesetak uenika na programe uenja hrvatskoga jezika . Drava New South Weles ujedno je i jedina australska drava u kojoj se hrvatski jezik moe uiti na svim razinama, od vrtike dobi pa sve do fakultetske razine jer Macquarie University iz Sydneya od 1983 . godine nudi cjelovit studijski program hrvatskoga jezika . Za sve kole i institucije koje uspjeno provode programe uenja hrvatskoga jezika u analiziranim australskim dravama zajedniko je da svaka organizira nastavu temeljem zakonskih regulativa na lokalnoj ili na dravnoj razini . Zbog toga svi programi hrvatskoga jezika nisu uvijek kompatibilni te se razlikuju od drave do drave . Ipak, velik broj odobrenih programa za uenje hrvatskoga jezika dokazuje kako australska politika o ouvanju viejezinosti uistinu podrava i titi, a kroz programe uenja materinskih i nasljednih jezika, tu istu viejezinost .
5. Zakljuak Iako su u promatranim rezultatima istraivanja ukljueni uenici i uitelji kojima je, a kako su naveli u popunjenoj anketi, hrvatski nasljedni jezik, pokazalo se (na uzorku od 550 uenika i 65 uitelja u obraenim centrima) da su uenici drugi, trei i ak etvrti narataj hrvatskih potomaka u Australiji, a uitelji uglavnom pripadnici druge generacije useljenika . Naalost, daljnjom analizom potvreno je gubljenje tenosti u komunikaciji na hrvatskome kod uitelja, a kod uenika potvrena je nepotpuna dvojezinost ili potpuni izostanak iste (Hlavac 2004:174) . Potrebno je zato provesti nova istraivanja kako bi se dolo do odgovora kakva je uistinu situacija i slika hrvatskog jezika u najnovijim okolnostima, a posebice u generaciji mlae populacije roene nakon 1992 . godine . Na temelju provedene analize jasno je da bi sva budua, i ne samo na teritoriju Australije, istraivanja o ouvanosti hrvatskoga jezika u iseljenitvu (Zubi 2010:154) pozornost valjala usmjeriti na sljedee: a) istraiti u kolikoj mjeri sociolingvistiki imbenici djeluju na utjecaj veinskoga jezika zemlje useljavanja u jezik hrvatske iseljenike zajednice primjenom suvremenih sociolingvistikih naela; b) istraiti stupanj ouvanosti materinskoga i nasljednoga jezika u odnosu na ouvanost istoga idioma u domovini, to bi bio znatan prinos razvoju dijakronijske dijalektologije i uope povijesti hrvatskoga jezika kao sustava; c) istraiti jezik u hrvatskim iseljenikim zajednicama i klubovima, utvrditi mogua odstupanja i usporediti ih s odstupanjima u govornome diskursu; d) intenzivirati istraivanja o govoru iseljenika i to posebice meu mlaim naratajem, potomcima hrvatskih iseljenika . S obzirom na to da su vrijeme i jezine promjene sukcesivni, a stupanj kulturne, a time i jezine asimilacije u suvremenome svijetu globalizacije sve snaniji, ini se nemoguim provesti istodobno sva navedena istraivanja . S druge pak strane, zbog manjka financijskih sredstava za istraivanje, ali i zbog slaboga zanimanja hrvatskih lingvista za jezinu situaciju u iseljenitvu, u moguim novim istraivanjima sve snage valjalo bi usmjeriti na jezik iseljenitva ponajprije na engleskom govornom podruju, potom na panjolskom i na kraju njemakom govornom podruju . Upravo tim redom .
Literatura
Budak, L . (2009), The Oldest Croatian Study Abroad . Croatian Studies Review, 5, 177-184 . Cviki, L ., M . Bergovec (2008), CEFRL between L2 language learning and acquisition: an example of Croatian, u: Z . Urkun, (ur .), The Common European Framework of Reference for Languages (CEFRL): Benefits and Limitations, Canterbury, Kent: IATEFL, 21-26 . Cviki, L ., Z . Jelaska, L . Kanajet imi (2010), Nasljedni govornici i njihova motivacija za uenje hrvatskoga jezika, Croatian Studies Review 6, 113-129 . Hlavac, J . (2004), Croatian-English language contact: transfers and code-switching amongst second-generation, Croation speaking Australians, Zagreber Germanistische Beitraege: Jahrbuch fuer Literatur - und Sprachwissenschaft, vol 7, University of Zagreb, Croatia, 169-192 . Cviki, L ., S . L . Udier (2008), Uloga analize potreba u izradi programa nastave stranoga jezika (primjer hrvatskoga kao J2), Strani jezici 3, 227-239 . Jelaska, Z . (2003), Hrvatski jezik i viejezinost, u: D . Pavlievi i M . Kovaevi, ur ., Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini II, Zagreb, Naklada Slap i Sveuilite u Zagrebu, 106-125 . Jelaska, Z . (2005a), Uenje i pouavanje drugoga jezika, u: Z . Jelaska i sur . Hrvatski kao drugi i strani jezik, Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada, 108-125 . Jelaska, Z . (2005b), Materinski, drugi, strani i ostali nazivi, u: Z . Jelaska i sur . Hrvatski kao drugi i strani jezik, Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada, 24-28 . Lasi, J . (2010), Language Identity of the Croatian Immigrant Community in Chile . Croatian Studies Review 6, 163-173 . Natek, K ., M . Natek (2000), Drave svijeta 2000 (prijevod sa slovenskog Opai, V . et all) . Mozaik knjiga, Zagreb, 638-646 . kvorc, B . (2006), Hrvatski uokviren engleskim: jezik australskih Hrvata kao prvi i drugi jezik, Lahor 1, 15-26 . kvorc, B . (1998), Nekoliko napomena o broju Hrvata, hrvatskom jeziku, kolama i hrvatskim medijima u Australiji, Drutvena istraivanja 1-2 (33-34), 189-206 . utalo, I . (2010), The future of the Croatian community and identity in Australia, Croatian Studies Review 6, 7-31 . Valdes, G . (2000), The Teaching of Heritage Languages: An Introduction for SlavicTeaching Professionals, u: O . Kagan i B . Rifkin, ur ., The Learning and Teaching of Slavic Languages and Cultures, Bloomington, Slavica, 375-405 . Zubi, S . (2010), Speech of Croatian emigrants in the overseas countires and countries of Western Europe: The level of research attained, Croatian Studies Review 6, 141-163 .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 229 UDK: 811 .163 .4*3'373 .45
Hatide Burni: Negativni utjecaj njemakog jezika na maternji jezik Bosanaca koji ive u Njemakoj
Ovim radom eli se ukazati na negativni utjecaj njemakog jezika na maternji, bosanski jezik kod bosanskih iseljenika u njemakim gradovima, te negativne posljedice koje su izmeu ostalog rezultat razliitih shvatanja centralne uloge maternjeg jezika . Glavni cilj rada je prikazati koji stepen znanja bosanskog jezika dostie jedna grupa djece koja je zavrila osnovnu kolu u njemakim gradovima, gdje se iskljuivo odvijala nastava na njemakom jeziku, te ispitati kakav je njihov stav prema njihovom maternjem jeziku i kolika je njihova elja da naue bosanski jezik . Takoer se namjerava ukazati na potrebu pronalaenja preventivnih mjera kako bi sauvali bosanski jezik kod novih generacija djece bosanskog porijekla . Kljune rijei: maternji jezik, dvojezinost, jeziki razvoj, negativni utjecaj njemakog jezika . A negative influence of the German language on the mother tongue of Bosnian emigrants in German The purpose of this paper is to show a negative influence of the German language on the mother tongue, the Bosnian language used by Bosnian emigrants in German cities and negative consequences as the result of different understanding of the central role of a mother tongue . The main purpose of the paper is to show the degree of the knowledge of the mother tongue of a group of children who finished their elementary education in German cities, where the main language was exclusively German . The purpose is to see their attitude towards their mother tongue and how willing they are to learn Bosnian . Its aim is also to discover preventive measures in order to preserve the Bosnian language among newer generations of children of the Bosnian origin . Key words: mother tongue, bilingualism, language development, a negative influence of the German language . Dosta radova i istraivanja uraeno je o njemako-bosanskim jezikim kontaktima u svjetlu problematike utjecaja njemakog na bosanski jezik pri usvajanju njemakog jezika u migraciji ili izbjeglitvu (od 1990 . do 2000 . god) . Lingvisti su takoer razmatrali
230 Hatide Burni: Negativni utjecaj njemakog jezika na maternji jezik Bosanaca koji ive u Njemakoj
taj fenomen iz ugla ugroavanja maternjeg jezika kao jezika manjine u Njemakoj . U takvim studijama identificirane su posljedice pozitivnog i negativnog transfera u maternjem (bosanskom) jeziku . Istraivanja su u veini sluajeva bila sprovedena na osnovu pismenih i usmenih upitnika i radova uenika koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu nakon kraeg ili dueg boravka i kolovanja (za vrijeme i neposredno poslije rata) u raznim njemakim i austrijskim gradovima kao i drugim dravama . Istraivanja su pokazala brojna odstupanja od pravopisne, gramatike i leksike norme bosanskog jezika u pisanim radovima i usmenim izlaganjima uenika . Glavni cilj ovog rada je prikazati koji stepen znanja bosanskoga jezika dostie jedna grupa djece bosanskog porijekla koja ivi u Njemakoj, te ispitati kakav je njihov stav prema maternjem jeziku i kolika je njihova elja da naue, odnosno sauvaju svoj bosanski jezik . S obzirom da sam roena u Njemakoj i odrastala uei dva jezika, te u periodu povratka bosanskih izbjeglica bila zaposlena u jednoj od bihakih kola u Bosanskoj krajini, imala sam priliku pratiti njihovu jeziku reintegraciju . Bilo bi zanimljivo (sada nakon jednog vremenskog perioda) ponovo istraiti njihov stepen dvojezinosti i analizirati jezike interferentne pojave . No, u ovom radu smo se opredijelili na istraivanje stepena znanja bosanskoga jezika kod djece koja se nisu vratila u Bosnu i Hercegovinu . Oni redovno dolaze na godinje odmore u Bosnu, konkretnije u Bosansku krajinu, tako da se rezultati ovog istraivanja odnose na bosansku djecu iji su roditelji porijeklom iz Bosanske krajine . Za ovaj rad smo izabrali grupu od pedesetero djece koja su Bosnu napustila u predkolskom uzrastu, te pohaala kolu u kojoj se nastava odvijala iskljuivo na njemakom jeziku . Uenici su pismeno anketirani . Uz to su mogli slobodno pitati o onome to im je nejasno, bilo na njemakom ili bosanskom jeziku . Anketa je sastavljena od devet pitanja tipa zaokruivanja ispravnog odgovora i jednog zadatka da napiu jedan sastav o temi Moj godinji odmor . Prvi koraci istraivanja bili su kontakti s roditeljima djece koju smo planirali anketirati . Iz razgovora se moglo odmah zakljuiti da su roditelji bili uvjereni u dvojezinu sposobnost njihove djece i ponosni na njihov bosanski identitet i maternji jezik . Ali su o vrijednosti ciljanog, kolskog uenja svog maternjeg jezika imali potpuno suprotna miljenja u donosu na naa oekivanja . Nekoliko izjava roditelja glasilo je ovako: Oni znaju svoj bosanski jezik, ne trebaju ga jo uiti u koli, to ih ometa od dobrog uenja njemakog jezika . Nek` oni to vie priaju i ue njemaki . Nek` se drue s njemakim prijateljima . Mi razgovaramo u kui na bosanskom jeziku, to je dovoljno . Rezultati ankete su slijedei: 1 . od 50 uenika samo su 3 uenika samostalno popunila upitnik; 2 . 6 uenika je imalo potekoa sa itanjem, ali ne sa razumijevanjem pitanja; 3 . 36 uenika je imalo potekoa sa itanjem i razumijevanjem pitanja; 4 . ostalih 5 uenika nisu razumjeli nijedno pitanje bez dodatnih objanjenja .
Prvo postavljeno pitanje je glasilo: Da li smatra da je bosanski jezik tvoj maternji jezik? 65% djece je umjesto odgovora upitalo: ta je to maternji, ili ak: Was ist das maternji? Nakon objanjenja da je to prvi usvojeni jezik, odnosno nakon datog njemakog prijevoda s rijeima Muttersprache, Erstsprache veina ih je imala slinu konstrukciju odgovora, tj . izmijean odgovor sainjen od rijei bosanskoga i njemakoga jezika: Nein, to nije meine Erstsprache . To je Sprache mojih roditelja . Zar ovo nije zabrinjavajue? Donosimo ukratko sadraj pitanja i odgovora: 1 . Da li smatra da je bosanski jezik tvoj maternji jezik? a) Da 35% b) Ne 50% c) Ne znam 15% Koliko esto govori bosanski jezik? a) Svakodnevno 20% b) Ponekad 70% c) Nikad 10% Gdje najee koristi bosanski jezik? a) U kui . 78% b) U koli . 0% c) U gradu . 0% d) U drutvu . 17% e) Nigdje . 5% Koliko dobro razumije Bosance kada doe na godinji odmor? 12% a) Sve razumijem . b) Sve razumijem, ali ne znam odgovoriti na njihova pitanja . 50% c) lanove porodice razumijem, ali ostale ne . 15% 14% d) Poneto razumijem . 9% e) Nita ne razumijem . Da li itate novine ili internet stranice na bosanskom jeziku? a) itam bez potekoa . b) itam ponekad, ali imam problema s razumijevanjem . c) Samo itam sms-poruke od roditelja ili prijatelja . d) Samo itam na dodatnoj nastavi bosanskog jezika . e) Nikad ne itam bosanske tekstove . Da li gledate bosanski TV-program? a) Svaki dan . b) esto . c) Ponekad . d) Nikad . e) Samo kada doem na godinji odmor . 4% 5% 35% 19% 37% 0% 8% 13% 56% 23%
2 .
3 .
4 .
5 .
6 .
7 .
Da li posjeujete vjerske i kulturne objekte? a) Redovno . b) esto . c) Ponekad . d) Nikad .
6% 68% 26% 0%
8 .
Da li eli sauvati svoj maternji jezik? a) Da, elim sauvati svoj bosanski jezik i vjerujem da mogu . 62% b) Da, elim sauvati svoj bosanski jezik, ali ne vjerujem da u uspjeti . 34% c) Ne elim sauvati svoj bosanski jezik . 4% Da li eli pohaati dodatnu nastavu bosanskog jezika kako bi se poboljao stepen tvog znanja bosanskog jezika? a) Smatram da je dodatna nastava potrebna i svakako da elim pohaati 51% nastavu bosanskog jezika . b) Mislim da je dovoljno malo vie priati i itati na bosanskom jeziku, nema potrebe za dodatnom nastavom . 27% c) Ne, ne elim pohaati dodatnu nastavu . 22%
9 .
to se tie dodatnog zadatka da napiu sastav o temi Moj godinji odmor, kao to se moglo i pretpostaviti, dosta je slabo uraen . Tri od ukupno 50 uenika napisalo je po 5-7 reenica na bosanskom jeziku bez dodatne pomoi . Samo jedan uenik je etiri kratke reenice napisao ispravnim rijeima . 18 uenika je napisalo po dvije ili tri reenice . Ostali uenici nisu nita napisali . Ovako su izgledali neki od tih sastava: Doao sam na godinji odmor . Ja volim Bosnu . Ja sam Bosanac . Sutra idemo na more . Ja volim da plivam . Moj Onkel isto ide s nama . (Onkel = stric ili tetak) Drugi uenik pie: Moj godinji odmor je u Bosnien . Ja sam prije 5 dana doscho . Ja jedwa Ferienende tschekam . (Ferienende = kraj raspusta) Ja volim Majku, Didu, Tante i Onkel . (Tante i Onkel = tetka i tetak) Ali ja nemam Freunde ovde . (Freunde = prijatelji) Trei uenik pie: Moram dotschi na godinji odmor zato jer mi dojemo malo kod Groeltern (Groeltern = majka i djed), malo na mohre i tako . To je moja Heimat . (Heimat = moja domovina) Ja volim svoju Heimat . Ovde mi imamo kuu . Ovde ivi moja majka . Ja nju puno volim . Ja njoj sve helfenim . (Ich helfe = ja pomaem) U pismenom i usmenom govoru ovih anketiranih uenika uoili smo veliki broj jezikih greaka koje se mogu smatrati posljedicom negativnog utjecaja njemakog jezika na maternji jezik . U pismenim radovima odnosno reenicama javljaju se greke na svim jezikim razinama . Meu najeim grekama pravopisnog karaktera specifino je pisanje opih imenica velikim slovom, to je pravopisno pravilo u njemakom jeziku . (Mjesec, prola Godina, ova Godina, Pismo, Posjeta, Kraj . . .)
Takoer se veliki broj greaka nalazi u pisanju slova . Tako se umjesto bosanskog slova v pie w, umjesto pie sch, umjesto d i pie j, umjesto , pie tsch ili ch, umjesto z pie se s, poslije samoglasnika dodaju h, jer je to njemako pravilo za razlikovanje dugog i kratkog samoglasnika . Posljedice se javljaju i u vidu este svjesne, ali i nesvjesne upotrebe njemakih rijei umjesto bosanskih . U veini sluajeva koristi se rije s njemakim zavretkom, tj . rijetko kad se imenice prilagoavaju bosanskom gramatikom sistemu . (Ja volim svog Onkel_ (nije Onkela, analogno uzoru strica). Ja idem u petu Klasse (razred). Ja volim Bosnien (namjesto Bosnu) . Ovde je langweilig (dosadno .) Kod upotrebe njemakih glagola situacija je drugaija . Radovi su pokazali njihovo interesantno kombiniranje njemakih glagola s bosanskim gramatikim nastavcima, tj . njemake glagole prilagoavaju bosanskom morfolokom sistemu . Neki primjeri su: Trefenim se sa didom i majkom . (sastajem se ) Ja sam taucheno (ronio) i fangenjo (uhvatio, sakupio) puno Muschel(mnogo koljki) . Svi nas auslachene (ismijavaju) . Majka meni napravi sve to wunschenim (poelim) . . . Svakako da se moglo primijetiti da je njihov rjenik bosanskih rijei jako siromaan, te stalno koriste iste rijei koje slau po njemakim pravilima redoslijeda rijei u reenici . Glagol je uvijek smjeten na drugo mjesto u reenici, to odgovara pravilima njemakih reenikih struktura . (Ich gehe nach Hause . Idem kui .) Ukoliko je upotrijebljen pomoni glagol, uenici ga stavljaju, takoer, na drugo mjesto, a glavni glagol ide na kraj reenice . (Ja sam prije pet dana doao . Doao sam prije pet dana .) Ovdje vidimo i nepotrebno navoenje line zamjenice, to je u strukturi reenice u njemakom jeziku obavezno . U suprotnom bi reenica bila imperativna, jer glagol na prvom mjestu ima funkciju imperativa . Npr . Geh nach Hause znailo bi Idi kui . Rezultat naeg istraivanja jasna je injenica da je jako nizak nivo znanja bosanskoga jezika kod ispitane djece, te su primijeena brojna odstupanja od pravopisne, gramatike i leksike norme bosanskoga jezika . Nakon analize istraivanja konfrontirali smo roditelje koji su bili iznenaeni rezultatima . Svjesni su bili da je njemaki jezik kod djece dominantan, ali smatrali su da oni znaju i svoj maternji jezik, s obzirom da djeca u privatnom ivotu komuniciraju na bosanskom jeziku . Budui da su bili nezadovoljni rezultatima, izrazili su spremnost da uloe trud kako bi se situacija promijenila, kako bi se nivo svijesti i znanja maternjeg jezika poboljao . Oni vole svoj bosanski jezik i ponosni su na svoje porijeklo . Naime, sami su konstatirali minimalnu upotrebu bosanskoga jezika sa tendencijom daljeg opadanja, te je veina odluila uloiti trud kako bi popravili situaciju i dostigli jedan zadovoljavajui stepen znanja maternjeg jezika . Uenici su shvatili da nije dovoljna povremena komunikacija u uem krugu porodice da bi se njegovao bosanski jezik . Izrazili su spremnost da posjeuju dodatnu nastavu bosanskoga jezika . Ipak se na kraju kod ove grupe roditelja i uenika probudila svijest o vanosti maternjeg jezika, te volja i elja za njegovim ouvanjem i njegovanjem . Ukoliko se ne bude vodilo rauna o zatiti maternjeg jezika i pronalaenjima preventivnih mjera njegovog uenja, trebamo se pribojavati iskorjenjivanja naeg jezika kod buduih generacija .
Literatura
Boeckmann, Klaus-Brge (1997), Zweisprachigkeit und Schulerfolg . Das Beispiel Burgenland . Peter Lang, Frankfurt De Cillia, Rudolf (1998), Mehrsprachigkeit und Herkunftsprachenunterricht in europischen Schulen . Muttersprachlicher Unterrich fr Kinder von Einwanderern . Studienverlag, InnsbruckWien Filipovi, Rudolf (1971), Kontakti jezika u teoriji i praksi, kolska knjiga, Zagreb Oksaar, Eis (2003), Zweitspracherwerb . Wege zur Mehrsprachigkeit und zur interkulturellen Verstndigung . Kohlhammer Verlag, Stuttgart Tanovi, Ilijas, Amela ehovi (2004), Negativan uticaj stranih jezika na maternji jezik (posljedice jezike interferencije u jeziku povratnika iz zemalja prijema), Svjetlost, Sarajevo http://www .projekte-interkulturell .at: Dokumentation von Projekten im Rahmen der Schulaktion Interkulturalitt und Mehrsprachigkeit eine Chance! http://www .maternji-jezik .at: Jezik moje domovine
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 235 UDK: 811 .163 .4(497 .6)'26: 811 .161 .1'26 811 .163 .41*3'26 : 811 .161 .1'26
Amela Ljevo-Ovina: Imenovanje bosanskog jezika u Rusiji: Ima li bosanskog u ruskom?

Posljednjih godina u ruskoj lingvistikoj javnosti javlja se odreeni interes za pitanje statusa i naziva jezika u zemljama bive Jugoslavije, to se ogleda i kroz odvojeno znanstveno prouavanje hrvatskog i srpskog knjievnog jezika . U odnosu prema bosanskom jeziku prepoznaju se razliiti stavovi, od ignoriranja, preko naslijeenog pojednostavljivanja i insistiranja na tezi da je rije o srpskohrvatskom, ograniavanja imena na etniko bonjaki u jednom broju primjera, do prihvatanja naziva bosanski jezik . Upotreba atributa (bosanski) u sintagmatskoj vezi s rijeju jezik nije neuobiajena u svakodnevnom ivotu: na popisu stanovnitva provedenom u Rusiji 2010 . godine, na pitanje poznavanja jezika, pored nekoliko stotina drugih, meu kojima , , , -, , ponueni su i (bosanski prema fonetskom nainu pisanja), (bosanski) i (bonjaki); u ruskim online enciklopedijama i sl . dostupne su informacije o bosanskom jeziku, postoji mogunost uenja ovog jezika na kursevima, prevodilake agencije nude usluge prevoenja s bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika na ruski i obrnuto . Kljune rijei: bosanski jezik, imenovanje, srpskohrvatski, ruski, sociolingvistiki . Naming of the Bosnian language in Russia: do Russians accept Bosnian as a language? In the recent years there has been more interest in names and status of South Slavic languages of former Yugoslavia in Russian linguistics . That is obvious in scientific studies of Croatian language and more understanding that there is a difference between Serbian and Croatian but attitude towards the name Bosnian language is not that simple . Similar situation is with the recognition of Montenegrin language . There are different attitudes in Russian media toward the name of one three languages in Bosnia, from the ignorance on one side up to the using of the name Bosniak instead of Bosnian language what might suggest that Bosnia is only an area but not a country with its history, culture and language . However, there is also more and more usage of the adjective Bosnian with language in the biggest Slavic state, from internet portals up to the possibility of choosing the name Bosnian language in Russian last census . Acceptance of the name Bosnian language all over the world it is up to the ability of Bosnian speaking people to present their culture as a contribution among others cultures . Key words: Bosnian language, nominalization, Serbo-Croatian language, Russian language, sociolinguistic .
236 Amela Ljevo-Ovina: Imenovanje bosanskog jezika u Rusiji: Ima li bosanskog u ruskom?
Uspijeva li se naziv, iskustvo, historijska pojava bosanskog jezika a time i kultura prepoznati u slavenskom jeziku s najveim brojem govornika? Koji su sociolingvistiki razlozi njegovog neujednaenog imenovanja? Pitanje naziva bosanskog jezika1 u Rusiji analizirano je na osnovu sadraja filolokih i drugih internetskih stranica izdatih, odnosno dostupnih u periodu 20102011, kao i na materijalu objasnidbenih rjenika, podataka dravnih institucija i naune literature . Aktualiziranje ovog pitanja u konkretnom sluaju znai i odsustvo predrasuda, odnosno straha od njegovog pogrenog tumaenja . Kada je rije o bosanskom jeziku2, treba naglasiti da se o ovom nazivu i do danas vode diskusije; u Bosni i Hercegovini kao ni u susjednim zemljama ne postoji jedinstveno miljenje u pogledu aktuelnog broja i naziva jezika3 koji su u bivoj Jugoslaviji bili obuhvaeni pojmom srpskohrvatski .4 Kod bosanskohercegovakih lingvista dominira shvaanje po kojem se radi o jednom jeziku sa etiri standarda . Jedan jezik ako se polazi od genetsko-tipolokih kriterija klasifikacije jezika jer govori Srba, Hrvata, Bonjaka i Crnogoraca ine jedan jezik kao organski dijasistem jedan jezik kao predmet prouavanja historijsko poredbene lingvistike i etiri jezika, ako se polazi od sociolingvistikih kriterija jezika kao neorganskog idioma ili standardiziranih vidova zajednikog jezika kao organskog idioma, razvijenih u okvirima etiri nacionalne ili sociokulturne zajednice: srpskoj, hrvatskoj, bonjakoj i crnogorskoj . Ta etiri neorganska idioma su prepoznatljiva kao posebnosti, i ne mogu se svoditi na jedan jezik bez obzira na malen broj razlika jer oni svoju posebnost ne temelje na strukturnim kvalitetima nego na injenici da su prepoznatljivi kao sredstvo komunikacije odreenih nacionalnih zajednica .(Baoti 2008: 10) .
drugih naroda u BiH i u svijetu koji bosanski jezik prihvaaju kao svoj . Na popisu stanovnitva 1991 . oko 90 % Bonjaka, odnosno 38 % itelja Bosne i Hercegovine izjasnilo se da im je bosanski jezik maternji . 2 Pored Pravopisa bosanskoga jezika S . Halilovia (1996), Gramatike bosanskoga jezika D . Jahia, S . Halilovia i I . Palia (2000), objavljivanjemRjenika bosanskoga jezikaS . Halilovia, I . Palia i A . ehovi (2010) u osnovi je uobliena norma bosanskog jezika . Znaajne leksikografske izvore bosanskog jezika danas takoer predstavljaju rjenici: I . edi i drugi (2007) Rjenik bosanskog jezika, Institut za jezik u Sarajevu, i D . Jahi (2010) Rjenik bosanskog jezika (rjenik u 10 tomova): Tom 1: A C, Tom 2 : D F, Bonjaka asocijacija 33, Sarajevo . 3 Nijedan od naziva sadanjih standarda nije nov . Ne nabraja li Konstantin Filosof, u poetku XV stoljea, (blgarskyj i srbskyj i bosnskyj i slovnskyj i ekago jest i hrvatskyj jezik)? Isusovci, istinabog, sve te jezike objedinjuju i zajednikim ilirskim (ilirikim) imenom, ali unutar njega i Kai i Habdeli i Micalia razlikuju i hrvatski, i srpski, i bosanski (o njemu Micalia1646 pie: Cos anco sono molti, e varii li modi di parlare in lingua Illirica maognun dice che la lingua Bosnese sia la pi bella) . Nazivi, dakle, prethode i standardizaciji, i kodifikaciji, i unifikaciji, opstaju i na strunoj i na politikoj razini kroz gotovo sve faze unifikacije, unato potiskivanju (poglavito bosanskog naziva), sve do Novosadskog dogovora1954 . Nakon tog dogovora i Pravopisa 1960 opstaju na kolokvijalnoj razini, a na slubenoj razini bivaju zamijenjeni nazivima varijanata . Koriste se zapadna i istona, a od poetka sedamdesetih se republike varijante javljaju kao srpskohrvatski, hrvatski ili srpski, te srpskohrvatski/hrvatskosrpski . Tako ih klasificira i primjenjuje sm Slubeni list SFRJ . Pod tim trima nazivima nije nimalo teko prepoznati upravo srpski, hrvatski, odnosno bosanski . (Beker 2006: 312) 4 etiri nacije (Srbi, Hrvati, Muslimani i Crnogorci) participiraju jedan standardni jezik u okviru jedne drave, ali u etiri razliite sociokulturne sredine, no nikako ne u smislu iskljuive jednonacionalne obojenosti . Njima odgovaraju etiri standardnojezika izraza od kojih su dva strukturirani kao varijante (istona i zapadna varijanta), a druga dva kao specifine posebnosti predstavljajui autentine, vlastitom selekcijom izraza izdiferencirane standardnojezike formacije . (Jankovi 1984: 186)
1 Naziv bosanski u Pravopisu bosanskoga jezika (Halilovi 1996: 6) odreen je kao jezik Bonjaka i pripadnika
Odnos prema standardnom bosanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom jeziku, kao i prema nekim drugim pitanjima koja se tiu nove sociopolitike stvarnosti u bivim jugoslavenskim zemljama, i danas je dijelom posljedica nedovoljne informiranosti i pojednostavljivanja . Kao jednu od negativnih okolnosti u stvaranju realne slike koju su Rusi mogli stei o deavanjima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji devedesetih godina prolog stoljea Sergej Romanenko vidi stereotipe Rusa o ovim zemljama, npr . urednici su uvjereni da ruske itaoce interesira samo Srbija5, napisati togod objektivno o Hrvatskoj, Bosni ili Sloveniji zahtijeva puno truda, ali i kod srpskih i hrvatskih novinara takoer postoje stereotipi u pogledu deavanja u Rusiji .6 Ako bi se i moglo govoriti o stereotipima Rusa o Balkanu, onda bi trebalo govoriti i o stereotipu o Rusima, njihovoj ulozi na Balkanu . Ipak, prije bi se moglo rei da je ovdje rije o nedovoljnoj informiranosti jednih o drugima ili nedovoljnoj zainteresiranosti jednih za druge nego o stereotipima, to opet sigurno ne pomae u jaanju veza izmeu Rusa i drugih naroda bive Jugoslavije od devedesetih godina do danas . Osvrui se, pored ostalih problema, i na sloenu jeziku situaciju u zemljama bive Jugoslavije, u predgovoru knjizi poljskog novinara Wojciecha Tochmana,7 Romanenko kae da u jugoslavenskoj dravi, ni u kraljevskoj Jugoslaviji, ni u Titovoj socijalistikoj, bosansko-muslimanska jezika tradicija nije stekla uvjete za normalan razvoj . O njemu se moe govoriti tek sada, nakon stvaranja drave Bosne i Hercegovine (v . vie u : 2004) . Najbolji uvid u odnos dravne vlasti prema ovom pitanju (op . a . pitanju nacionalnosti i jezika) pruaju periodini popisi stanovnitva, iako se u njima sadrani podaci i klasifikacije esto mogu samo uslovno smatrati verodostojnim (Bugarski 2005: 104) . Popisi stanovnitva nisu, dakle, uvijek relevantni pokazatelji jezike situacije u nekoj zemlji, ali su vani u smislu odreivanja odnosa prema ovim pitanjima, vani su u planiranju jezike politike, i unutranje i vanjske . U tom je smislu interesantan sljedei podatak: u upitniku koji su na popisu stanovnitva u Rusiji 2010 . ponudili Ministarstvo ekonomskog razvoja Ruske Federacije i Federalna sluba za statistiku na pitanje o poznavanju jezika, pored nekoliko stotina drugih, meu kojima: , , , -, , , bio je ponuen i (bosanski prema fonetskom nainu pisanja), (bosanski) i (bonjaki) . Na popisu 2002 . godine 9 674 osobe izjasnile su se potvrdno o poznavanju srpskohrvatskog jezika a bosanski, hrvatski i srpski nisu ni ponueni kao mogui izbor . ? ta znai bosanski na ruskom? Prema ruskim objasnidbenim rjenicima, pridjev bosanski koji se odnosi na Bosance, njihov nain ivota, kul5
Meutim, tezu S . Talbotta, zamjenika dravnog sekretara SAD-a od 1994 . do 2001, o simpatijama Rusa prema Srbima, pravoslavnim Slavenima, Romanenko (2005) smatra mitom . 6 Govorei, imeu ostalog, i o sudbini rijetkih ruskih dobrovoljaca u bosanskom ratu za Russkij vopros Apropos 2003/4 Romanenko podsjea da u historijskom sjeanju stanovnika Sarajeva ostaje injenica o pojavljivanju E . Limonova u okolini njihovog grada . Poslije e on sam priati o tome kako je pucao po nezatienim ljudima, kae Romanenko . 7 Predgovor knjizi u kojoj su u formi dokumentaristike proze predstavljene posljedice etnikog ienja u BiH, uglavnom Bonjaka . (Autor knjige, poljski novinar Wojciech Tochman, boravio je u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata 90-ih) . U poljskom jeziku je npr . uobiajena upotreba naziva jzyk boniacki (bosanski jezik) . Veina poljskih strunjaka iz oblasti junoslavenskih jezika koristi upravo naziv bosanski a ne bonjaki jezik .
turu a takoer i na Bosnu i Hercegovinu, njihov teritorij, unutranje ureenje, historiju; takav kao kod Bosanaca kao u Bosni i Hercegovini; Bosanci prijanji naziv za Slavene Muslimane koji ive u Bosni i Hercegovini; . r . Bosanka8(, 2008: 57) . U ovom rjeniku uz pridjeve crnogorski, hrvatski i srpski stoji odrednica jezik, dok uz bosanski nije navedena a izostao je i lanak o srpskohrvatskom jeziku . Moda je interesantan podatak da ovo izdanje rjenika kao ni izdanja iz 1981 . i 1990 . godine ne sadre lanak o BiH . Na iste sadraje se odnosi odrednica pridjeva bosanski i u online verziji objasnidbenog rjenika (v . u 2000) a moe se nai i u kolokaciji (bosanska kriza) ( 1970: 175) . Na ruskim portalima danas se mogu nai uglavnom relevantni podaci o BiH, od enciklopedija9, prirunika,10 preko sadraja razliitih agencija11, ponude literature na svim svjetskim jezicima12 do bibliografskih podataka o izdanjima na bosanskom jeziku13 iz oblasti jezika, lingvistike i knjievnosti . S druge strane, iz narednih nekoliko primjera internetskih izvora nije jednostavno zakljuiti da li se u insistiranju na nominaciji srpskohrvatski radi o naslijeenom pojednostavljivanju, inerciji, nedosljednosti ili nespremnosti na ozbiljniju naunu raspravu o postojanju novih jezika: bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog, potvrenih zakonima vlastitih drava kao i na globalnom nivou svjetske jezike zajednice . Kao primjer ignoriranja bosanskog jezika moe posluiti internetska stranica koji nudi informaciju o indoevropskim jezicima i, meu ostalim, o junoslavenskoj grupi jezika u koju su ubrojani: bugarski, makedonski, srpskohrvatski, ili srpski i hrvatski, slovenski .14 Identina podjela junoslavenskih jezika15 moe se nai i na http://www .lingvisto .org internetskoj stranici koja nudi sadraje za uenje stranih jezika, pored mnogih drugih, srpskohrvatskog i odvojeno srpskog i hrvatskog, ali ne i bosanskog . Interesantno je da je upravo na portalu http://www .philology .ru/, koji ukljuuje i gore navedenu stranicu,
A . Lj . O . 1990- (, ), ( ) ( ) . http://www .krugosvet .ru/enc/strany_mira/BOSNIYA_I_GERTSEGOVINA . htm 10 , : , , http://ostranah .ru/bosnia_and_herzegovina 11 http://www .primavista .ru/rus/articles/yazyki_yugoslavii Na ovoj stranici objavljen je savjet zainteresiranim za izlazak na trita zemalja bive SFRJ o vanosti razumijevanja jezike situacije: srpskohrvatski jezik ne smatraju aktuelnim jezikom, jer danas u svakoj od ovih zemalja postoje slubeni jezici i mnogi njihovi graani smatraju taj termin politiki nekorektnim i uvredljivim . Slubeni jezici u Bosni i Hercegovini su bosanski, srpski i hrvatski . Klijentima se savjetuje da ako nemaju neko odreeno namjensko trie na teritoriji Bosne i Hercegovine, onda je najbolje prevoditi na bosanski jezik . 12 , : , , , , . - , , , . http://in-yaz-book .ru/ slav .html 13 Autori: edi, Ibrahim, Halilovi, Senahid, Jahi, Devad Azizov, Kasumovi, Ahmet http://www .libfl .ru/ newbnp/2003-05/8-text .htm 14 (, , , , .) http:// homepages .tversu .ru/~ips/Indoeuropean .htm#part21 15 , , : , , , , .
9 8 Prijevod
objavljena obavijest da se na ovoj adresi mogu pronai najvaniji lingvistiki resursi na ruskom jeziku . U rubrici (Srpskohrvatski jezik) dostupan je samo jedan lanak autora V . P . Gudkova O statusu, strukturi i nazivu knjievnog jezika bosanskih muslimana (2001) . Gudkov smatra da je po svome materijalu i strukturi (bonjaki) (bosanski) jezik isti onaj koji se tradicionalno nazivao srpskohrvatskim . Neprihvatanje imena bosanski jezik autor objanjava odnosom Srba i Hrvata prema ovom nazivu, koji u njemu, kako se navodi, ne bez osnove, vide nastojanje Bosanaca Muslimana na uspostavljanju jezike hegemonije na teritoriji BiH, te smatra prikladnijim imenovanje ovog jezika pridjevom bonjaki, koji je u korelaciji s etnikim imenom Bonjaci . Stav da je za jezik bosanskih muslimana (Bonjaka) uputno zadrati lingvonim (srpskohrvatski)16 ili moda (srpskohrvatskobonjaki) autor zasniva na tezi o zajednikoj dijalekatskoj bazi sa jezikom Srba i Hrvata, jedinstvenoj gramatici ovih jezika i fonemskom inventaru, u kojem se kao posebna pojava izdvaja jedino poveana frekventnost upotrebe suglasnika h . Iako su turcizmi i sfera njihove upotrebe znaajna osobina ovog idioma, nema ih vie nego u naunim i drutveno-politikim tekstovima srpskih i hrvatskih autora, zakljuuje Gudkov . Na istom portalu17 jo je 2003 . objavljen lanak McAdamsa Srpski i hrvatski su dva razliita jezika!, u kojem se insistira da ne postoji nikakav srpskohrvatski jezik . Tekst predstavlja reakciju na upotrebu naziva srpskohrvatski, koji je, po miljenju autora, zapravo srpski . Dovodei u vezu bosanski jezik sa srpskohrvatskim i drugi lingvisti npr . Kondratenko naglaavaju da se oni po svojoj strukturi skoro ne razlikuju, ali pri tome istiu i karakteristiku bosanskog jezika koja se ogleda u veoj zastupljenosti leksike turskog ili arapskog porijekla . Razgovorni jezik tri naroda zapravo je isti ( 2008: 56) . Rezultati istraivanja pokazuju da savremena ruska nauna literatura ne prepoznaje uvijek novu kulturno-politiku i sociolingvistiku stvarnost drava nastalih raspadom
Ukorijenjenost naziva srpskohrvatski upravo se vezuje za prostor BiH . Od sedamdesetih do devedesetih godina u lingvistikoj javnosti popularizira se termin bosanskohercegovaki standardnojeziki izraz, pod kojim se podrazumijevaju specifinosti srpskohrvatskog jezika u BiH . esto se, meutim, kao znak pitanja postavljala dilema da li je teorija o bosanskohercegovakom standardnojezikom izrazu kao autentinom izrazu, koja je suprotstavljena tezi o njemu kao rezultatu ukrtanja i proimanja dviju varijanata, utemeljena na injenicama utvrenim naunoistraivakim postupkom ili na pretpostavkama . Po Baotiu (v . 1977: 59), srpskohrvatski jeziki fenomen ponajmanje je ispitan u Bosni i Hercegovini da bi se moglo tvrditi da je bosanskohercegovaki standardni izraz ukrtanje i proimanje dviju varijanata . Standardnojeziku varijantu moemo shvatiti kao adaptaciju jednog dijatopnog standardnog jezika uslovima, potrebama i tradiciji, jedne posebne sociokulturne sredine sa svojom originalnom strukturiranou . (Jankovi 1984: 188) Jankovi smatra da je naznaavanje okvira nacije za puno odreenje standardnojezike varijante isuvie preusko da bi bilo zadovoljavaljue i u tom smislu mnogo bolje anse daje sociokulturnoj sredini, iji je opet nacija primarni konstitutivni element . Stav u to vrijeme aktuelne politike o ovom pitanju vidi se i u jednom od zakljuaka sadranih u dokumentu usvojenom 1971 .: Knjievnojeziki izraz u Bosni i Hercegovini ne moe se varijantski odrediti, jer je, i bez posebnih ispitivanja, evidentno da je on specifian, kao to su bile specifine drutvene i kulturne prilike u kojima je nastajao i razvijao se . Knjievni jezik i knjievnojezika politika u Bosni i Hercegovini dokument drutveno-politikih organizacija u: Jezik u sredstvima informisanja i izdavakoj djelatnosti u Bosni i Hercegovini, str . 182 . 17 http://www .philology .ru/
16
Jugoslavije, koja podrazumijeva i nestanak srpskohrvatskog18 jezika u njihovim zakonodavstvima, odnosno potvrivanje slubenih jezika: srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog . U ruskim lingvistikim udbenicima srpskohrvatski se jo uvijek opisuje kao jedan od junoslavenskih jezika, uz zakljuak da Srbi, Hrvati, Crnogorci i Muslimani govore jednim srpskohrvatskim jezikom (v . u 2004: 20) . U Lingvistikom enciklopedijskom rjeniku takoer se moe nai informacija o srpskohrvatskom19 kao o aktuelnom jeziku . Mogue da je jedan od razloga sporijeg prihvatanja nove jezike situacije i to da je biva Jugoslavija u ruskoj nauci vaila kao primjer za pragmatino voenje jezike politike20, posebno kada se ima u vidu specifinost njene situacije: regionalne autonomije su titile prava stanovnitva na jezik, posebnu podrku imali su slovenski i makedonski, a podravala su se i prava manjina .21 U odreenom broju radova i lanaka ruskih naunika zabiljeena je dosljedna upotreba naziva bosanski jezik, npr . analizirajui jeziku politiku u zemljama bive Jugoslavije, Kondratenko predstavlja njihovo dravno ureenje i kao slubene jezike navodi: srpski, hrvatski i bosanski . Sa stanovita lingvistike teko da je u potpunosti opravdana podjela srpskohrvatskog na tri jezika: srpski, hrvatski i bosanski pie Judova (2001:140) u lanku koji govori o neophodnosti sastavljanja rjenika srpskih i hrvatskih leksikih razlika . Sociolingvistike uzroke cijepanja srpskohrvatskog jezika na bosanski, hrvatski, srpski i crnogorski22, Kamusella povezuje sa djelovanjem zakona etnolingvistikog nacionalizma . Specifinost Bosne23 u odnosu na druge drave centralne Evrope zasniva se na tome da se ona ne uklapa u obine paradigme etnoreligijske nacionalne drave, budui da se ona sastoji iz Federacije BiH i Republike Srpske a etnoreligijske razlike izmeu tri naroda koje su postojale i ranije tek danas postaju prepoznatljive i kao lingvistike . Dok Bosance ponekad nazivaju Bonjacima, pa prema tome i njihov jezik, nominacija bosanski odnosi se na ukupno stanovnitvo Bosne nezavisno od etnikih, religijskih ili jezikih razlika (v . u 2009: 9) . Tendencije ka viejezinosti danas se ogledaju i u zakonima zemalja bive Jugoslavije; centrifugalne sile koje su izazvale raspad zajednike federativne drave pokazale su
18 U godinama prije osamostaljenja bivih jugoslavenskih republika slubeni naziv srpskohrvatski u ruskim rjenicima je definiran kao jezik Srba, Hrvata, Crnogoraca i Bosanaca Muslimana ( 1976: 284) . Isto odreenje jezika v . u 1980: 1209 . Struna literatura prema genealokoj klasifikaciji jezika svrstava srpskohrvatski u junu podgrupu slavenske grupe jezika, uz kratku informaciju o pismima kojima se slue Srbi i Hrvati, Srbi irilicom, Hrvati latinicom i podatak o najstarijim spomenicima iz XII v . (v . u 1998: 415) . 19 Srpskohrvatski, srbohrvatski, hrvatskosrpski jezik jedan od junoslavenskih jezika . Ovisno o konkretnom narodu, moe se nazivati hrvatskim ili srpskim . . . Rasprostire se u SFRJ (jedan je od slubenih jezika) i u susjednim dravama, takoer u Americi i Australiji . Ukupan broj govornika preko 16, 5 miliona ljudi . http://tapemark .narod .ru/les/443c .html 20 kiljan vidi nekoherentnost i djelominost jugoslavenske jezine politike u svakoj domeni ne umanjujui realne goleme pomake koji su u nekim domenama jezine i komunikacijske djelatnosti ostvareni nakon osloboenja, pri tome misli na stvarnu (pa i virtualnu) ravnopravnost jezika naroda i narodnosti u mnogim podrujima . Smatra da je to vie rezultat opih politikih opredjeljenja nego osmiljene i konzistentne jezine politike (v . vie u kiljan 1988) . 21 O pravu na jezik nacionalnih manjina u Jugoslaviji v . npr . u : 2005 . 22 Bosanski i hrvatski, koji se slue latinicom, i srpski, koji se slui irilicom, uz napomenu da otprilike polovina publikacija u Srbiji izlazi na latinici te dvoalfabetski crnogorski ( 2009: 9) . 23 U tekstu se upotrebljava samo dio naziva drave .
se tako snane, smatra Katunin, da se dogodila ne samo potpuno predvidljiva podjela na srpski i hrvatski jezik nego i pozicioniranje bosanskog (bonjakog) i crnogorskog jezika . Dvostruka nominacija bosanski (bonjaki) u ovom primjeru vjerovatno se zasniva na razliitom nominiranju jednog od slubenih jezika u ustavima i statutima administrativnih jedinica Federacije BiH . Autor navodi da se u ustavima kantona upotrebljava prva, a u ustavima upanija druga nominacija . Formulacije slubenih jezika u Republici Srpskoj: jezik srpskog naroda, jezik bonjakog naroda i jezik hrvatskog naroda Katunin ocjenjuje kao prilino originalne . Osim objektivnih faktora, ukupno 17 slubenih jezika na prostoru bive Jugoslavije, rezultat je isticanja svog jezika kao posebnog s ciljem udaljavanja svakog naroda odnosno etnike skupine od drugih i naglaavanja suvereniteta novonastalih dravnih tvorevina ( 2009: 55) . Za praktine potrebe kao to je prevoenje i sl . nai e se moda neoekivano veliki broj ponuda, mnogobrojne agencije nude usluge prevoenja sa bosanskog na ruski i obrnuto .24 Dok se za uenje bosanskog jezika na kursevima i sl . nudi niz mogunosti25, studij bosanskog jezika nije organiziran na ruskim univerzitetima ni kao studij ni kao posebna katedra, niti na nivou lektorata . ak ni fakulteti kao to je Moskovski fakultet za meunarodne odnose26 u svojim programima nemaju bosanski jezik . U ovom smislu u povoljnijoj poziciji je srpski a u posljednje vrijeme i hrvatski jezik, koji se poeo izuavati i studirati odvojeno od tzv . srpskohrvatskog, ne samo u kolama nego i privatno . To predstavlja veliki iskorak u odnosu na ranija razdoblja, smatra Bagdasarov27 (2010), autor Hrvatsko-ruskoga rjenika i vie radova i knjiga o hrvatskom knjievnom jeziku . Mali broj studenata ruskog jezika i knjievnosti na Univerzitetu u Sarajevu od devedesetih godina do danas takoer je jedan od pokazatelja nepostojanja dobre komunikacije izmeu kultura, ekonomija i politika najvee i jedne male i podijeljene slavenske zemlje . Situacija u regionu je drugaija . Tako se na studij ruskog jezika u Hrvatskoj posljednjih godina prijavi daleko vei broj studenata nego to to kvote upisa predviaju .
24 , ... ( ) . - ... http://www .sofokl .ru/euro/bosnia .html ... , , , , , ... http://vip-perevod .com/bitrix/urlrewrite .php . : - - ... www .buro24 .net/bosniyskiy-perevod .htm 25 http://nauchi77 .ru/repetitors/r829/ , , , , . http://nauchi77 .ru/foreign_languages/bosnian_language/ 26 () - ) 27 Jedan od dobitnika Inine nagrade za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2009 . godinu i predava hrvatskog jezika na vie moskovskih fakulteta .
Bosanskohercegovakoj nauci, ekonomiji, obrazovanju i umjetnosti sigurno bi dobro dola bolja saradnja sa najprostranijom zemljom svijeta . Koliko e bosanski jezik biti prihvaen u svijetu, pa i u Rusiji, najvie zavisi od prisutnosti i snage njegove kulture . Literatura i izvori:
Bagdasarov, Artur Rafaelovi (2010), ovjek koji ne potuje svoj jezik ne voli ni svoj narod http:// www .hrvatski-fokus .hr/index .php/intervjui/1412-ovjek-koji-ne-potuje-svoj-jezik-ne-volini-svoj-narod (pristupljeno 7 . 3 . 2011) Baoti, Josip, O ISTOM, ali drugaije, u: Osloboenje (2 . 6 . 2008 . str . 1011) Baoti, Josip (1977), Knjievnojezika politika u svjetlu lingvistike teorije i istraivakih aktivnosti u Institutu u: Jezik u sredstvima informisanja i izdavakoj djelatnosti u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i knievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Posebna izdanja 3, str . 5361 . Beker, Inoslav (2006), Prijedlog za forum o lingvistikoj situaciji na podrujima neotokavskih standarda (biveg srpskohrvatskog i hrvatsko-srpskog jezika) . Studi Slavistici III, str . 304314 . http://bib .irb .hr/datoteka/287888 .19_Forum .pdf (pristupljeno 31 .12 . 2010) Bugarski, Ranko (2005), Jezik i kultura, Biblioteka XX vek, Beograd Jankovi, Sran (1984), Nacija i standardnojezika varijanta u: Knjievni jezik 13/4, str . 177190, Sarajevo McAdams, Michael (2003), !, prev . s engleskog http://www .lingvisto .org (pristupljeno 11 . 3 . 2011) kiljan, Dubravko (1988), Jezina politika, Naprijed, Zagreb ipka, Milan, ur . (1977), Knjievni jezik i knjievnojezika politika u Bosni i Hercegovini dokument drutveno-politikih organizacija u: Jezik u sredstvima informisanja i izdavakoj djelatnosti u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i knievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, posebna izdanja 3, str . 179188 . , . . , , : - . - ., 2001 . - . 24-25, http://philology .ru/linguistics3/gudkov-01 .htm (pristupljeno 8 . 3 . 2011) , . . , : . 2,2005 . . - .24-37 . , . . (2000), , http://dic .academic .ru/dic .nsf/efremova/143117 (pristupljeno 11 . 4 . 2011) , . . . 2 (4) 2009 http://www .socionauki .ru/journal/articles/126913/ (pristupljeno 28 . 3 . 2011) , . . , : III (1618 2008 .) 2009, . . . . . ; . : -
, 2009 . . 4757 . http://sun .tsu .ru/mminfo/2010/000388956/000388956 .pdf (pristupljeno 29 . 4 . 2011) , . . (2008), , : . , . . ( .) . . http://ejournals .pp .net . ua/_ld/1/102_pr_es_ii .pdf , . , , . . (2008), , , . . . , 4- , , , . ., , (1970), , , 3, . , . ., , (1976), , , 23, . , . ., , , (1980), , , , (1998), . , .: , ( ., 1967) . , ? (to znai tebi ime moje Nezavisna Rusija i raspad Jugoslavije, str . 339364 . Hrak Portal znanstvenih asopisa Republike Hrvatske, Migracijske i etnike teme,Vol .21 No .4, prosinac 2005 . http://hrcak .srce .hr/index .php?id_clanak_jezik=4301&show=clanak) , , : . . . 2004, 10 http://magazines .russ .ru/inostran/2004/10/toh5 .html (pristupljeno 4 .3 .2011) , : Nekrasovs question, Russkij vopros Apropos 2003/4 http://www .russkiivopros .com/index .php?pag=one&id=135&kat=9&csl=25 (pristupljeno 4 . 3 . 2011) , , . (2004), . - . : . , . . , : - . - ., 2001 . .140142 www .philol .msu . ru/~slavphil/books/30_10_2001 .doc (pristupljeno 8 . 3 . 2011)
Internetski izvori:
9 2010 ) http://www .perepis-2010 .ru/documents/acts/yazyki .doc (pristupljeno 24 . 3 . 2011) http://tapemark .narod .ru/les/443c .html (pristupljeno 12 . 5 . 2011) http://homepages .tversu .ru/~ips/Indoeuropean .htm#part21 (pristupljeno 28 . 3 . 2011) http://www .philology .ru/ (pristupljeno 8 . 3 . 2011) http://www .lingvisto .org (pristupljeno 11 . 3 . 2011)
http://www .krugosvet .ru/enc/strany_mira/BOSNIYA_I_GERTSEGOVINA .htm (pristupljeno 8 . 3 . 2011) http://ostranah .ru/bosnia_and_herzegovina (pristupljeno 7 . 3 . 2011) http://www .mgimo .ru/social/index .phtml (pristupljeno 18 . 5 . 2011) http://www .primavista .ru/rus/articles/yazyki_yugoslavii (pristupljeno 18 . 5 . 2011) http://in-yaz-book .ru/slav .html (pristupljeno 26 . 3 . 2011) http://www .libfl .ru/newbnp/2003-05/8-text .htm (pristupljeno 9 . 3 . 2011) http://www .sofokl .ru/euro/bosnia .html (pristupljeno 26 . 3 . 2011) http://vip-perevod .com/bitrix/urlrewrite .php (pristupljeno 19 . 4 . 2011) www .buro24 .net/bosniyskiy-perevod .htm (pristupljeno 19 . 4 . 2011) http://nauchi77 .ru/repetitors/r829/ (pristupljeno 14 . 4 . 2011) http://nauchi77 .ru/foreign_languages/bosnian_language/ (pristupljeno 16 . 4 . 2011)
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 245 UDK : 811 .163 .4*3' : 37(497 .11) 811 .163 .4*3': 37(497 .7) 811 .163 .4*3': 37(497 .115) 811 .163 .4*3'272
Hasnija Muratagi-Tuna: Status bosanskog jezika u Srbiji, Makedoniji i Kosovu

Raspad Jugoslavije rezultirao je nastankom novih drava, u kojima su se desile mnoge promjene u svakom pogledu, ukljuujui i jezike . Jezici koji se koriste u novim zemljama (Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji) jesu bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski . Jezici sve tri etnike grupe (bosanski, hrvatski i srpski) u Bosni i Hercegovini imaju isti status . S obzirom na to da mnogi Bonjaci ive i u drugim zemljama, a u odreenim regijama ak su i veina, ovdje emo govoriti o pravnom statusu njihovog jezika bilo da se koristi u procesu obrazovanja ili u masovnim medijima . Predmet ovoga rada je status jezika Bonjaka u Srbiji, Makedoniji i na Kosovu . Kljune rijei: bosanski jezik, nacionalne manjine, obrazovanje, mediji . The Status of the Bosnian Language in Serbia, Macedonia and Kosovo Dissoulution of Yugoslavia resulted in creation of new countries . In these new countries there have been numerous changes in every aspect, including changes regarding language . The languages that are being used in the new countries (Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Croatia and Serbia) are Bosnian, Montenegrin, Croatian and Serbian . In Bosnia and Herzegovina the languages of its constitutive ethnic groups (Bosnian, Croatian, Serbian) have equal status . Since many Bosniaks live in other new countries, and are even majority in certain regions, in this book we disscussed the legal status of their language whether it is being used in the education process and in the mass media . In this book we discussed only the status of the language of Bosniaks in Serbia, Macedonia and Kosovo . Key words: Bosnian language, national minorities, education, medias . Rasprava o jeziku u vienacionalnim zajednicama podrazumijeva veoma irok spektar razliitih pristupa najprije strunih, ali i drutvenih, kao i svrsishodno razmatranje svih pitanja relevantnih za status jezika jednog naroda, prije svega manjinskog . Naroit problem predstavlja jezik manjina koji se razlikuje u odnosu na jezik veine primarno manifestativnom funkcijom . Ona automatski proizlazi iz injenice da postoje razliiti jezici i u njima dijalekti, uslovljeni teritorijalnim i socijalnim iniocima . (Ivi i dr . 2006:49) Bez obzira na to ta se podrazumijeva pod posebnim jezikom, mislimo da jezika politika svake zemlje mora voditi rauna o jeziku manjina makar one posebnost svog
246 Hasnija Muratagi-Tuna: Status bosanskog jezika u Srbiji, Makedoniji i Kosovu
jezika bazirale na manistativnoj funkciji . Izlino je govoriti o tome kako jezik ima veliki psiholoki znaaj u ljudskim zajednicama . Dovoljno je spomenuti Haku deklaraciju u kojoj se istie da je jezik jedno od osnovnih naela kreiranja ljudskog identiteta . Posljednja izjanjenja Bonjaka u Sandaku (Srbija) u vezi sa nacionalnim imenom i nazivom za jezik nedvosmisleno pokazuju da je meu njima vrlo snana svijest o bonjakom porijeklu (u nacionalnom smislu), pripadnosti irem nacionalnom prostoru i bosanskom jeziku kao najbitnijem pokazatelju i zatitniku nacionalnog identiteta i glavnom sredstvu komunikacije unutar zajednikog nacionalnog prostora . (Jahi 1999:80) U stvarnome svijetu govornici odluuju kojim jezikom govore; jezikoslovci trebaju potovati njihove odluke . (Lunt 1986:730) Slijedom takvih stavova ne moemo osporiti tvrdnje bosanskih lingvista to govor Bonjaka na irem prostoru izmeu Bijeloga Polja, Novoga Pazara, Tutina i dublje dolinom Lima, od Brodareva, Prijepolja ka Priboju, te Plava, Gusinja, Roaja, Pljevalja, Mrkovia (kod Bara), kao i govor Goranaca (stanovnika brdsko-planinskog predjela u jugozapadnom dijelu Kosova), smatraju bosanskim, odnosno jednim od sandakih dijalekata . (Jahi Halilovi Pali 2000:38-39) Oni se osjeaju Bonjacima i svoj jezik imenuju bosanskim, unato tome to se ne moe ustanoviti i njihovo eventualno bosansko porijeklo . (Halilovi 1991:28) Takoer, Bonjaci Podgorice, Nikia, Kolaina, Spua i drugih manjih mjesta svoj jezik nazivaju bosanskim i istiu da predstavljaju nedjeljivu cjelinu sa Bonjacima iz Bosne . (Halilovi 1998:301) Bonjacima, ali i Bosancima, smatraju se mnogi itelji Makedonije, Kosova, Albanije itd . Neemo otvarati raspravu o tome da li je sporno bosansko porijeklo Bonjaka koji danas ive izvan Bosne i Hercegovine (mislimo na one u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Kosovu), niti emo takvu tvrdnju osporavati najnovijim radovima iz populacione genetike, samo emo podsjetiti na historijske injenice koje potvruju da su svi oni ivjeli unutar Tvrtkovog kraljevstva (XIV stoljee), Osmanskog carstva (od XV do kraja XIX stoljea) te bive Socijalistike Jugoslavije (do samog kraja XX stoljea) (Imamovi 2000:8) . Bio je to dug period u kojem je kod velikog dijela naroda jaala svijest o njegovom bonjakom etnosu i bosanskom jeziku . Meutim, historijske prilike su se mijenjale, to je utjecalo na broj Bonjaka i njihov identitet u okvirima drava u kojima su ivjeli i u kojima danas ive . Prema popisima iz 1971, 1981 . i 1991 . godine,1 Bonjaci, odnosno Muslimani (kako je tada bilo priznato njihovo etniko-vjersko ime), bili su trei najbrojniji narod (nacija) u bivoj Jugoslaviji (SFRJ) . Muslimanima se 1991 . deklariralo 2 376 646 stanovnika te bive zajednike drave . Ustavom SFRJ iz 1974, sasvim prirodno, bilo je regulirano i pitanje jezika . Pripadnici naroda i narodnosti Jugoslavije na teritoriji svake republike, odnosno autonomne pokrajine, imali su pravo na nastavu na svom jeziku u skladu sa zakonom . (Doli 1988:14) Iako je u jugoslavenskoj dravnoj zajednici ravnopravnost jezika naroda i narodnosti potpuna, srpskohrvatski jezik bio je prvi jezik javnog komuniciranja u ovoj zemlji i izvan nje . (Minovi 1983:156) Srpskohrvatski jezik se razlikovao saobrazno razliitim socio-kulturnim sredinama u kojima se upotrebljavao, tj . u sredinama s razliitom nacionalnom strukturom stanovnitva i historijskim posebnostima vezanim za pojedine narode . Bez obzira na to da li se samo stilski razlikovao (Stevanovi 1964:54) ili je kao
1 V .
podatke republikih zavoda za statistiku .
nacionalno nehomogen jezik egzistirao apstraktno, a konkretno se upotrebljavao u vidu varijanata (Brozovi 1970:38), pokazalo se da nije mogao opstati . U periodu raspada SFRJ, tj . od 1991 . godine, dolo je i do raspada srpskohrvatskog jezika, odnosno do vraanja imena koja su bila u upotrebi prije Novosadskog dogovora (1954) . Bonjaci sada imaju bosanski, Crnogorci crnogorski, Hrvati hrvatski i Srbi srpski . Sve su to zvanini nazivi jezika u novim dravama nastalim od bivih jugoslavenskih republika i pokrajina . U njima se danas, vie nego ikad, na jezik gleda kao na instrument nacionalne kulture i nacionalnog identiteta . Sauvati nacionalni jezik u njima znai sauvati sebe kao pripadnike nacije koja se slui tim jezikom . Aktualizira se odnos nacije i drave . Kod mnogih postoji osjeanje u evropskom kulturnom krugu nasleeno od romantiarskih shvatanja prolog stoljea da bi bilo nekako prirodno da pripadnici pojedinih nacija imaju svoj poseban jezik i svoju posebnu dravu, koju ne bi delili sa drugima . (Bugarski 1995:55) Meutim, u svim novostvorenim dravama postoji veinski narod, u BiH su tri konstitutivna naroda, ali postoje i drugi narodi, pa se one nisu mogle ostvariti po mjeri romantiarskog shvatanja: jedna drava jedan narod jedan jezik . injenica je da danas u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i na Kosovu ive pripadnici vie naroda, nacionalne manjine, manjinske zajednice i razne etnike skupine . U svima njima dominira jezik veinskog naroda (srpski, makedonski, crnogorski ili albanski), ali se upotrebljavaju i jezici manjina . Bonjaci koji kao manjina ive izvan BiH, naroito u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Kosovu, rekli smo ve, bosanski smatraju svojim jezikom . Nas je zanimao status ovog jezika u obrazovanju, sredstvima masovne komunikacije, dravnim organima itd . Poznato je da su se lanice Vijea Evrope dogovorile da primjenjuju Povelju o regionalnim i manjinskim jezicima . A to znai da je pravo na upotrebu regionalnih i manjinskih jezika u privatnom i javnom ivotu neotuivo pravo koje je u saglasnosti sa naelima Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima i u skladu sa duhom Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i Helsinkim zavrnim aktom 1975 . Zatita i unapreenje manjinskih jezika u razliitim zemljama i regionima Evrope od izuzetne je vanosti u izgradnji Evrope koja bi se zasnivala na naelima demokratije kulturne raznovrsnosti . Posebno je bitna odredba u kojoj se kae da lanice preuzimaju obavezu da uklone bilo koje ugroavanje, iskljuivanje, ogranienje ili nepovoljan tretman koji bi se odnosio na upotrebu regionalnog ili manjinskog jezika i koji bi imao za cilj da obeshrabri ili dovede u pitanje njegovo odravanje i razvoj . One moraju osigurati predkolsko obrazovanje, makar u znaajnoj mjeri, na odgovarajuem regionalnom ili manjinskom jeziku, zatim osnovno, srednje, tehniko ili specijalistiko, univerzitetsko ili drugo vie obrazovanje, ili da omogue studiranje ovih jezika kao predmeta na univerzitetima ili viim kolama, ili da omogue uvjete za prouavanje ovih jezika, na univerzitetima ili viim kolama; da predvide obrazovanje odraslih itd . (normalno, ako broj onih koji govore te jezike tako neto opravdava) . Prema Povelji, sudovi moraju osigurati voenje postupka na regionalnom ili manjinskom jeziku, moraju osigurati da stranke, kad god se pojave na sudu, mogu govoriti na svom jeziku itd . Drave koje su potpisnice Povelje, ukoliko je to razumno mogue, moraju osigurati da upravne vlasti koriste regionalne i manjinske jezike, da se punovano podnose dokumenta na regionalnim ili manjinskim jezicima; da osiguraju upravne tekstove i obrasce
na ovim jezicima (dvojezine verzije); upotrebu tradicionalnih imena mjesta (ako je neophodno zajedno sa imenom na zvaninom jeziku); te da se regionalni i manjinski jezici koriste u javnim slubama . lanice Vijea su obavezne da osiguraju stvaranje barem jedne radiostanice i jednog televizijskog kanala na regionalnom ili manjinskom jeziku, da ohrabre njihovo stvaranje, da omogue odgovarajue odredbe zahvaljujui kojima bi prikazivai programa ponudili sadraje na ovim jezicima, da ohrabre ili olakaju redovno emitiranje makar jednog TV kanala, redovno objavljivanje novinskih tekstova, da pomognu obrazovanje novinara i ostalih zaposlenika na radiju i televiziji, da osiguraju cirkulaciju tampe iz matinih zemalja, da daju podrku raznim kulturnim aktivnostima itd . lanice moraju eliminirati iz zakonodavstva sve odredbe koje zabranjuju ili ograniavaju, bez dovoljno opravdanih razloga, upotrebu regionalnih i manjinskih jezika u dokumentima koji se tiu ekonomskog i drutvenog ivota, posebno u ugovorima o zapoljavanju ili tehnikim dokumentima kao to su uputstva za upotrebu odreenih proizvoda i instalacija, da osiguraju sva vana upozorenja vezana za sigurnost na regionalnim ili manjinskim jezicima, kao i informacije o pravima potroaa i da ih istaknu na vidna mjesta . O radu lanica Vijea Evrope periodino se generalnom sekretaru podnosi izvjetaj o politici koju one preduzimaju u realizaciji Povelje . Izvjetaj ispituje Komitet eksperata . Kako se odredbe Povelje primjenjuju u Srbiji, Makedoniji i Kosovu, s obzirom na to da su i one potpisnice Povelje, odnosno lanice Vijea Evrope? Ustavom Republike Srbije iz 2006 . ureuje se poloaj manjinskih naroda, njihov identitet i integritet . Ranijim Ustavom Srbije (1990) Republika Srbija je bila definirana kao demokratska drava svih graana koji u njoj ive, a sadanjim Ustavom (2006) Srbija je odreena kao drava srpskog naroda i svih graana koji u njoj ive . Insistira se na slubenoj upotrebi srpskog jezika i irilinog pisma . Nacionalni simbol u upotrebi ukazuje iskljuivo na srpsku nacionalnu tradiciju . Prava nacionalnih manjina su definirana posebnim zakonima . Zakon o slubenoj upotrebi jezika i pisma predvia da u jedinicama lokalne samouprave u kojima su nastanjeni pripadnici nacionalne manjine budu obavezni u slubenoj upotrebi njihovi jezici i pisma ukoliko ih u ukupnom stanovnitvu opine ima vie od 15% . Zakonom o osnovnom sistemu obrazovanja (2004) nacionalne manjine se mogu obrazovati na svom jeziku ili dvojezino . U sluaju da se nastava izvodi na srpskom, omoguena je nastava maternjeg jezika sa elementima nacionalne kulture . U razredu mora imati najmanje 15 uenika da bi se odravala nastava na maternjem jeziku . Prema Zakonu je obavezno uenje srpskog jezika . Kolektivna prava, kae se u Zakonu, ostvaruju se kroz kulturnu autonomiju i lokalnu samoupravu (2002/6/7) . Bonjaci svoja prava ostvaruju samo kroz lokalnu samoupravu . Prema popisu iz 2002 . godine, u Srbiji je registrirano oko 200 000 Bonjaka .2 Uglavnom su skoncentrirani u 6 opina: u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici ine apsolutnu veinu, a u znaajnom broju ih ima u Priboju, Prijepolju i Novoj Varoi . Bosanski se kao slubeni jezik upotrebljava samo u opinama Novi Pazar, Tutin i Sjenica (Ili Gojkovi 2007), mada im je dugo osporavano pravo da svoj jezik imenuju bosanskim . Nametao im se naziv bonjaki, to ovi nisu prihvatili . Gotovo petnaest godina trajala je borba Bo2 Mnogi
su se izjasnili kao Muslimani, Goranci, pa i neopredijeljeni .
njaka da im se u formi zakona omogui slobodno izjanjavanje svog nacionalnog imena i imena svog maternjeg jezika . Od 15 . IV 2002, na popisu stanovnitva, ogromnom veinom, slobodnom voljom, uprkos nevienoj kampanji i zastraivanju od strane vlasti, izjanjavanjem vraaju svoje historijsko nacionalno ime Bonjak i bosanski jezik i time poinje, sasvim sigurno, nova era u njihovom nacionalnom i kulturnom razvoju . Aprila 2002 . godine optine Novi Pazar, Tutin i Sjenica uvode u slubenu upotrebu bosanski jezik na teritoriji ove tri optine . (Bosanski identitet ili pravo na jezik 2005:8) Treba rei da je i prije ovog datuma (27 . IX 1998) opina Tutin uvela u slubenu upotrebu bosanski jezik, ali je Ustavni sud Srbije ovu odluku lokalnih vlasti osporio . Bosanski jezik se ni poslije odluke o njegovoj slubenoj upotrebi u lokalnim zajednicama nije mogao ukljuiti u nastavne procese, iako su bili uraeni nastavni planovi i programi za prvi i drugi razred osnovne kole prema preporuci Ministarstva prosvete Republike Srbije i misije OEBS-a . Ministrica prosvjete odbila je objaviti ih u Prosvetnom glasniku . Zbog ovoga, a i nekih drugih razloga, ministrica je smijenjena, a ubrzo potom (20 . X 2004) u tutinskoj opini Ljeskova, u Osnovnoj koli Dr . Ibrahim Baki, odran je prvi javni promotivni as bosanskog jezika, ponovo poslije punih 97 godina . Bilo je jo pokuaja da se sprijei uvoenje bosanskog jezika i izvoenje nastave na bosanskom jeziku u sandakim kolama, ali 27 . XII 2004 . ministar prosvjete, uz podrku novoformiranog Republikog saveta za nacionalne manjine, zvanino odobrava nastavu bosanskog jezika sa elementima nacionalne kulture, to je tog dana bila udarna vijest (u nekim momentima takmiila se sa vijeu o razornim posljedicama cunamija . (Bosanski identitet ili pravo na jezik 2005:8) Prosvetni glasnik Republike Srbije u prvom broju za 2005 . godinu objavljuje izmjene i dopune Pravilnika o nastavnom planu i programu za prvi i drugi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja i na listu izbornih predmeta naknadno uvrtava Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture . U drugom polugoditu kolske 2004/5 . legalno je otpoela nastava sa ve ranije pripremljenim udbenicima . Mogli su Bonjaci, kako tvrde predstavnici Bonjakog nacionalnog vijea (u daljem tekstu BNV), kao priznata nacionalna zajednica izvoditi kompletnu nastavu na bosanskom jeziku, ili imati dvojezinu nastavu . Logino je postaviti pitanje: zato to svoje pravo nisu iskoristili? Tadanji predsjednik Izvrnog odbora BNV objasnio je da su se tada opredijelili za Bosanski kao izborni predmet jer je to bilo jedino realno (?) . U Srbiji su poslije ministrove odluke uslijedile brojne rasprave, negiranje bosanskog jezika; davale su se preporuke da se bosanski preimenuje u bonjaki . Ministru se ak i prijetilo to je uveo nekakav bosanski jezik u srpske kole (npr . Tomislav Nikoli / Politika, 31 . XII 2004/) . Odbor za prosvetu Skuptine Srbije osudio je odluku o uvoenju bosanskog jezika u kole, a Ministarstvo prosvete i sporta pravdalo odluku injenicom da je drava Srbija duna da svakoj nacionalnoj manjini omogui pravo na izbor imena svoga jezika . Odbor za standardizaciju srpskog jezika objanjavao je da se jezik bonjake nacionalne zajednice u Srbiji prema srpskom jezikom standardu moe zvati samo bonjaki jezik . Odluka o uvoenju bosanskog jezika, kao izbornog, dovela je do podjele i meu samim Bonjacima Sandaka . Jedni su smatrali da je rije o dimnoj zavjesi kako bi se postigli politiki poeni, drugi, da je odluka za pohvalu . Odluka je najvie podijelila ondanje politiare .
Neto kasnije Bonjaci zahtijevaju da se u Sandaku cjelokupna nastava organizira na bosanskom jeziku . O ovome se dugo vodi prepiska s ministrom za obrazovanje . (Izvjetaj za javnost BNV, 4 . V 2011) Dosada je za potrebe uenja bosanskog kao fakultativnog predmeta u osnovnim kolama u Srbiji, odnosno Sandaku, objavljeno sedam udbenika . Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, koji se formirao odmah poslije poznatih petooktobarskih promjena i uspostavljanja kakve-takve demokratske vlasti u Srbiji, otvoren je Odsjek za bosanski i srpski jezik . Oni koji su zavrili ovaj odsjek imali su veoma mnogo problema prilikom zapoljavanja, a sam Univerzitet sa akreditacijom, pa i ukidanjem . Danas u Sandaku izlaze i neke publikacije na bosanskom jeziku (Bonjaka rije, Revija Sandaka, Glas islama), a na televiziji Jedinstvo program se emitira na bosanskom jeziku . Imamo saznanje da je u toku kampanja za ukidanje televizije Jedinstvo . U spomenutom zakonu o zatiti nacionalnih manjina kae se da su lokalni organi vlasti obavezni da u zakonskom roku istaknu nazive jedinica lokalne samouprave, naseljenih mjesta i druge geografske nazive na bosanskom jeziku u opinama u kojima su Bonjaci veina . Negdje je to uinjeno, negdje nije . Pored naziva na srpskom jeziku, za neke mjesne zajednice vraeni su tradicionalni nazivi . (Poznato nam je da su Crkvine preimenovane u Kadiluk, a to je, kako tvrde elnici BNV, izvorno ime na bosanskom jeziku .) Na bosanski jezik prevedena su sa osmanskog djela Ahmeda Valije . Odskora se dokumenti (lina karta, paso, vozaka dozvola . . .) mogu dobiti na maternjem jeziku, ali na izriit zahtjev zainteresiranih . Bez obzira na sve dosada uraeno, BNV smatra da je u posljednje tri godine zaustavljen proces ostvarivanja nacionalnih prava pripadnika bonjake nacionalne zajednice u Republici Srbiji zagarantiranih Ustavom Republike . BNV tvrdi da je bonjaka nacionalna zajednica sa najniim stepenom ostvarivosti svojih nacionalnih prava .3 Prema popisu stanovnitva iz 1991 . u Makedoniji je ivjelo oko 70 000 Muslimana . Prema popisu iz 2002 . Bonjacima se izjasnilo samo 17 018 graana . Meutim, Bonjaci tvrde da ih je vie, da ih samo u Skoplju (u opini air) ima ak 25 000 . Ima ih jo u Batincima, oko Prilepa, Velesa .4 U Ustavu Makedonije Bonjaci su priznati kao narod . Ohridski sporazum (2001) garantirao je visok stepen kolektivnih prava (prema nekim makedonskim analitiarima i najvii, kad je rije o dravama zapadnog Balkana) . Selo Ljubina ulo je u historiju po prvoj koli koja je poela raditi na bosanskom jeziku, u svih devet razreda, ali i po prvoj bonjakoj televiziji (Edo) . U Gornjim Orizarima, u blizini Velesa, u Osnovnoj koli Rajko iznifov nastava se takoer izvodi na bosanskom jeziku, ali samo do etvrtog osnovne . Opina ima 4,4% Bonjaka, kola ima 292 uenika, od toga 245 pripadnika bonjakog naroda . U opinama Dolnani i Laani, blizu Prilepa, ivi 20% Bonjaka i Turaka . Bonjaka najvie ima u opini Laani . I ovdje, prema Ustavu, imaju pravo na izuavanje bosan3
(Iz dopisa BNV u postupku koje je pokrenulo ovo vijee kod zatitnika graana /br . 112-02/2011;Vijesti BNV, 26 . V 2011, mhtml:file://F\Vijesti%20Bosnjackog%Nacionalnog%20 Vijeca .mht) . 4 Treba napomenuti da se dio Bonjaka deklarirao Makedoncima, Crnogorcima, ak i Sandaklijama . Budui da nije bila upisana odrednica Musliman, oni su svrstani meu ostale . Tako je u rublici ostali najvie bilo Bonjaka .
skog jezika . U selu itou ivi 70% Bonjaka . Roditelji su se tek 2010 . izjasnili da izborni predmet u koli bude bosanski jezik, tako da, bar zasada, od drugog razreda djeca imaju samo po jedan as bosanskog jezika . Bosanski jezik je zastupljen i na radiju . Svakodnevne su emisije u trajanju od pola sata . Ovdje ivi i radi nekoliko pisaca koji piu na bosanskom jeziku i izlazi vie asopisa (najpoznatiji je adrvan) . Openito, Bonjaci u Makedoniji bosanski jezik afirmiraju na raznorazne naine, pa i imenovanjem kulturnoumjetnikih drutava (npr . Sehara), sekcija (Ritmika sekcija Ljiljan), fudbalskih ekipa (Safet Sui) . kola Laani kod Prilepa nosi ime nane Fate (Fate Orlovi) i sl . Ima ovdje i puno problema . Naime, pojedinci iz Islamske zajednice osporavaju da se hutba obavlja na bosanskom jeziku u damiji Hatundik u Skoplju, a to je jedina damija u Makedoniji u kojoj se hutba dri na bosanskom jeziku . Prema popisu iz 1991 . na Kosovu je bilo oko 70 000 Bonjaka . Znatan broj ih se izjasnio za bosanski maternji jezik .5 Skuptina Bonjaka Kosova usvojila je Deklaraciju o bosanskom jeziku (16 . IV 2008) . Na osnovu popisa iz 1991 . i odluke Svebonjakog sabora u Sarajevu (1993), kada je donesena odluka da se Bonjacima vrati njihovo staro nacionalno ime (Bonjak), a kosovska vlast sve to uvaila, Muslimani su stekli pravo na ime Bonjak i bosanski jezik u upotrebi u nastavi u kolama i slubenoj komunikaciji . Na Kosovu je od 1999 . uvedena nastava na bosanskom jeziku . Alija Dogovi, poznati lingvist sa Kosova,6 istie da se identitet Bonjaka na Kosovu snano utemeljio, a bosanski jezik postao jezik nastave u cjelokupnom obrazovanju . Nastava na bosanskom jeziku izvodi se u Pritini, Prizrenu, Pei, Istoku, Dragau i Mitrovici u osnovnim i srednjim kolama . Otvorena su dva fakulteta na kojima se nastava izvodi na bosanskom jeziku: Edukativni u Prizrenu i Fakultet biznisa u Pei . ak se studentima Bonjacima doputa da nastavu sluaju na albanskom jeziku, a ispite polau na bosanskom . U pedesetak damija, najvie u Prizrenu (25), vazi se na bosanskom jeziku . Uraeni su udbenici za bosanski jezik za trinaest razreda . Na izradi udbenika puno je radio upravo Alija Dogovi . Udbenici nose sljedee naslove: Zlatne ruke, Bosna ponosna, Modra rijeka i dr . Ovdje ivi i na bosanskom jeziku stvara veliki broj pisaca . Moramo napomenuti da svi Goranci na Kosovu danas bosanski jezik ne smatraju svojim . Mnogi se opredjeljuju za srpski, pa i Srpstvo . Tvrdi se da to ine iz materijalnih razloga . U lokalnoj koli u Brodu (gdje ive Goranci) dio djece pohaa kolu na srpskom, a dio na bosanskom jeziku . Na Kosovu je od 1995 . pokrenut asopis Selam, prva publikacija na bosanskom jeziku, zatim Alem (Pritina), koji je uinio puno da afirmira bosanski jezik . Organizirani su brojni simpoziji i tribine o bosanskom jeziku i Konferencija o obrazovanju na bosanskom jeziku na Kosovu (2008) . ini se da je puno uinjeno za bosanski jezik i na bosanskom jeziku . Ali, bolje upueni tvrde da su napravljene brojne improvizacije u svim obrazovnim domenima: izradi
5
Pretpostavlja se da bi ih sada moglo imati oko 100 000 . Meutim, Bonjaci su podijeljeni . Jedan dio se izjanjava Gorancima, iako su se na popisu 1991 . izjasnili da im je bosanski jezik maternji, drugi Muslimanima . Jedan dio ih se u upi i Podgori (peki dio) jo prije 1971 . izjanjavao Albancima ili Turcima . 6 U Bonjakoj rijei (Kultura se mora uvati, www .cbs .org .rs/?p=521)
udbenika od strane pedagoki i struno nekompetentnih ljudi, nekvalitetno su uraeni nastavni planovi i programi, na spomenutim fakultetima (Edukativnom i Fakultetu za biznis) na kojima studiraju Bonjaci nastavni proces izvode ljudi bez minimuma naunih referenci .7 Uenici koji zavre srednju kolu na bosanskom jeziku (i albanskom) mogu studirati u zemljama u okruenju, ne i u Srbiji, jer se, iz ve poznatih razloga, ne priznaje pedagoka dokumentacija izdata u Republici Kosovo . (Mogu studirati samo na /privatnom/ Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru .) Evidentno je da najvei broj Bonjaka koji ive u Srbiji, Makedoniji i na Kosovu posjeduje svijest o tome da pripada bosanskohercegovakoj jezikoj zajednici . Najvei broj ih se zalae za ostvarivanje prava na svoj bosanski jezik . Zato? Znamo da nije dobro vraati se na prolost, ali emo ipak citirati Harolda Bermana . On kae: ovjek mora kroiti u budunost hodajui natrake, tj . osvrui se stalno na svoju prolost i stalno uiti iz nje . Odve je poznata stravina prolost bonjakog naroda . Poueni njom, Bonjaci danas posebno uvaju svoj ustavno-pravni poloaj i svoj nacionalni jezik, naroito u zemljama u kojima su manjina, jer ele sauvati svoj nacionalni, vjerski i politiki identitet . Ne mogu nikada zaboraviti koliko su puta nestajali, tanije brisani iz ustava drava u kojima su ivjeli . ini se da se openito, danas naroito, u naem dnevnom ivotu vie bavimo razlikama nego jednakostima . Noam omski smatra da je to prirodno, ali tvrdi i to da je mogua raznolikost jezika vrlo ograniena . (omski 1997:48) U to dalje neemo ulaziti . Zakljuit emo time da su meukulturalizam, potovanje kulturne, religijske i jezike raznolikosti, bilo kolika da je ona, najvie vrijednosti do kojih je stalo Evropskoj uniji . Neke od ovih vrijednosti proklamirane su u njenim osnivakim dokumentima i ine sastavni dio Unijinih politika . A kako su kultura, mediji, istraivanje i obrazovanje pitanja vana za odranje manjinskih entiteta, Unija osigurava sredstva za ostvarivanje politika, odnosno ouvanje kulturne, regionalne, jezike i socijalne ravnopravnosti . Pa je ba zbog takve politike Evropske unije mogue zatititi prava manjinskih naroda . (Petrui) Zato se radujemo naporu zemalja iz regije da postanu lanice Evropske unije, jer vjerujemo da e one, kako-tako, zatititi manjine u svojim dravama, samim tim i Bonjake i njihov jezik bosanski, ma ta one pod tim podrazumijevale .
(V . intervju s prof . dr . Mehmedom Meta: Bonjacima Kosova problem predstavljaju njihove politike elite, www . Bosnjaci .net/prilog .php?pid=25059) .
Literatura
Bosanski identitet ili pravo na jezik (2005), prir . Esad Dudevi, Centar za bonjake studije, Tutin, 8, 8 . Brozovi, D . (1970), Standardni jezik, Zagreb, 38 . Bugarski, R . (1995), Uvod u optu lingvistiku, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 55, 55 . omski, N . (1977), O spoznajnom kapacitetu, Gramatika/Semantika/Znanje, Biblioteka Raskra, Svjetlost, Sarajevo, 48 . Doli, M . (1988), Srpskohrvatski kao nematernji jezik, Jedinstvo, Pritina, 14 . Halilovi, S . (1991), Bosanski jezik, Biblioteka Kljuanin, 28 . Halilovi, S . (1998), Bosanski jezik i pismo, Jezici kao kulturni identitet, Crnogorski PEN centar, 301 . Ili, S . (2007), www .susedski 2007 . cdes .org .rs/cms/veiw .php?id=1019 i Gojkovi, N ., Sistem zatite manjina u Republici Srbiji, www .kas .de/uploas/austandshomepages/Gojkovic_pred .pdf Imamovi, M . (2000), Bonjaci/Bosniaks, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 8 . Ivi, P ., I . Klajn, M . Peikan, B . Brbori (2006), Srpski jeziki prirunik, Beogradska knjiga (tree izdanje), Beograd, 49 . Izvjetaj za javnost BNV, 4 . V 2011 . Izvor: Republiki zavod za statistiku, Beograd, 2003, Saopenje za javnost br . 295 . Jahi, D . (1999), Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, Biblioteka, LINGUOS, Sarajevo, 80 . Jahi, D ., S . Halilovi, I . Pali (2000), Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica, 38-39 . Lunt, H . (1986), On Macedonian Nationality, Slavic Review 45, Winter, 730 . Minovi, M . (1983), Uvod u nauku u jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 156 . Petriui, A . (Institut za austrijsko, europsko i komparativno javno pravo i politike znanosti; Pravni fakultet Sveuilita u Gracu) . Stevanovi, M . (1964), Savremeni srpskohrvatski jezik I, Beograd, 54 .
V . Slavistike teme: Savremena slavistika lingvistika istraivanja
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 257 UDK: 811 .162 .41: 811 .162 .42]20 811 .162 .42: 811 .162 .41]20
: ?
, XXI . . . . , , ( 2004) . , , . , . , . , XXI ( , - 2010 . 2011), , . . : , , . What is New in Serbian and Croatian Linguistic Contactology in the First Decade of the XXI Century? First, based on the relevant and available literature, we summarize the results of the research in linguistic contactology published in Serbia and Croatia in the first decade of the XXI century . The dominant theory and approach during this period were the theory of transfer and structural approach to the analysis of contactological units . One of the scientific activities was performing theoretical-practical tasks, such as a transcription of onomastic material . Secondly, the paper presents contribution of Serbian and Croatian researchers to the development of the contactological terminology . Instead of the
258 : . . .
traditional terms like loanwords, Anglicism, Russianism, transfonemization, semantic adaptation, etc, researchers use the terms contacteme, contact-lexeme, contact-phraseme, transderivation etc . belonging to the contactology theory of activation or mapping of latent elements and empty places . Third, we discuss directions of development of linguistic contactology . Key words: Serbian and Croatian contactology, the theory of adaptation, contactological lexicography . . , -, . , , , (1) - , (2) , (3) , (4) . . . . (Filipovi, Menac 2005) . , , , . . , . , (Antunovi 1999), ( 2004a) . , . . . , , , . , . , , .
: ( , , ), , , , . - , Hrvatski jezik u dodiru sa europskim jezicima . Prilagodba posudjenica (Soanac i dr . 2005) , , , , , . , , , , . . (tebih 2006) , , , ogor araf ? . , . , . - (Skelin-Horvat 2004) , , . . . . . (Kapovi, Vuleti 2010) : , , , , . . (Fabijani 2008) , . (artel), . , (kvass), ( . boyar od bojarin) ( > mammoth) . . , . . e . . ( 2004) ( , , ), ( , , , ), ( , ) ( , , , , , , , . , , , ), ,
260 : . . .
. . , ( 2004:29) . . , a , . , . . , , . , . , 75% . , , . ( 2004) . , , . , . , . , ( . , , , , .) . , , . (, , , , - ), , . ( 13 , 30 ) . , ( 2004 [ ]; 2010) . . , . (Spicijari 2009) je , . , , . , . , . .
. , , . . . . . (Turk 2005), . , , . . ( ), e ( ) ( , ) . . (Blaeka 2006) . . , , : , . , , . . . . , . . . , . (agarSzentesi 2003) . . . (Drljaa 2006) (etvrto trite, engl . fourth market), (biznis posao), (faktoring), (vostvo < engl . management) . , , . . ( 2006) , ( ) . . ( 2003) , , . . ( 2009)
262 : . . .
, . , , , , , . . - (- 2009) (, , , ), ( ) ( ) . . - . - (Muhvi-Dimanovski, Skelin-Horvat 2006) , , , . . (Turk 2003) . . , , . , , , , , . . - . . . (Fabijani 2007) ( , ., . < . compact disk), ( , , ., . < . disk file) ( , , ., . < . disk format) . . . , . (I molila jih sam), init + (eljah za moi proi vrime), (ne budui vam ugodno a vam imam rei), (cvit od mladosti moje) . (upanovi 2008:42-44) . , . (ukanec 2009) . , , , . , , , , , . . . - (Bjelanovi, Marasovi-Alujevi 2008) -
, . , , kalabrin , . . .ali s dijelovima strukture koje je usporedbom s drugim prezimenima ove skupine mogue identificirati kao rezultat talijansko-hrvatskog jezinog proimanja . Despalatovi i Puizina . , . (Ivas 2003) , , ( ) . , , . , , . , . Riard Rihard . , , . , . , . . . . (Pikorec 2005) , , , , , , , . . ( . spazier) (pancer) spazieren pancerati se . ( [a:] [a] ) . . , . ( ) . , nweisung an, weis i ung, . . keks , . . , , , , , , . , , , , , , , , . . 2008 . . . , . . . . ,
264 : . . .
. , , . , , . , , boksa boks, . boxer boksa , . , , ( . 2004) . . , : ( . Strick), , , , . . . , . . ( 2004), . (tebih 2006) . . (2009) , , beteg beteg . , . . (Belaj, Tanackovi Faltr 2007) . . ( ) . ( ) . ( . ) . (), (), () () . , . . , . , , , . --, . , , , . . bokser , (boksa) . . -
, , (Belaj, Faletar 2007:22-23) . . , . ( 2004) . , 60- , , . XVIII XIX (, 2004:152) . . pluralia tantum, , . . . , . . (i i []; . . . > ) . , . ( 2008) . , , , . , , []; . . . , ; , . . ( 2002) , , . 0 / , 1 , - , 2 a , , - , 3 . , , 3, 2 . 2010 . , , , ( 2010) . ( 2004,) . , . (, , , , , , , , - , , ), , , , / . ,
266 : . . .
. , , . . . . : - , . . - . . , , , . ( 2004) . ; , ; ; ; , ; ; ; , ; ; , ; ; ; , ; , (); ; ; ; , ; ; ; . , ; -
; ; ; ; ; ; ; ; ; ; . . . , . ( . 2010), . , Fluminensia .
, (2004), , , , (2004), . , , , (2010), . , 1, , -, (2009), . . LXV, 375-403 . , (2009), : , 40, 113-128 . , (2004), . 35, 69-154 . , (2002), COM_MEDI@ . , 33, 78-122 . , (2003), , 34, 137-177 . , (2006), . , , 583-590 . , (2004), . , , (2008), , 39, 69-118 .
268 : . . .
Antunovi, Goranka (1999), A dictionary of anglicism in Swedish, Zagreb, 1999 . Belaj, Branimir, Goran Tanackovi Faletar (2007), Jedan mogui teorijski model pristupa analizi, Jezikoslovlje 8, 5-25 . Bjelanovi, ivko, Marina Marasovi-Alujevi (2008), Splitska prezimena etnonimskog podrijetla s talijansko-hrvatskim jezinim odlikama, Folia onomastica Croatica 17 . Blaeka, uro (2006), Hungarizmi u govoru Goriana, Suvremena lingvistika 61, Zagreb Vukadinovi, Tatjana (2009), Morfoloka adaptacija hungarizama iz djela Jurja Habdelia Prvi otca naega Adama greh . Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 35, 383-395 . Drljaa, Branka (2006), Anglizmi u ekonomskome nazivlju hrvatskoga jezika i standardnojezina norma, Fluminensia 1, 65-85 . Fabijani, Ivo (2007), Transmorfemizacija imenikih sintagma na primjeru anglicizama u ruskoj raunalnoj terminologiji, Croatica et Slavica Iadertina, Zadar Fabijani, Ivo (2008), nglizmi u ruskoj i hrvatskoj ekonomskoj terminologiji . Doktorska disertacija u rukopisu, Zadar agar-Szentesi, Orsolya (2003), Semantika adaptacija hungarizama u hrvatskom jeziku, Filologija 41, 123-130 . upanovi, Nada (2008), Analiza talijanizama u Hvarkinji Martina Benetovia, Fluminensia 1, 33-53 . Ivas, Ivan (2003), Strana imena u hrvatskome standardnom izgovoru, Suvremena lingvistika, 55-56 . Kapovi, Mate, Nikola Vuleti (2010), Refleks grkoga u hrvatskim dalmatskim grecizmima, Filologija 55, Zagreb Muhvi-Dimanovski, Vesna, Anita Skelin Horvat (2006), O rijeima stranoga podrijetla i njihovu nazivlju, Filologija, 46-47, Zagreb Pikorec, Velimir (2005), Germanizmi u govorima ureveke Podravine . FF press, Zagreb Skelin Horvat, Anita (2004), Posuivanje u hrvatski jezik u dvama razdobljima, Suvremena lingvistika, 57-58 . Soanac, Lelija, Orsolya agar-Szentesi, Dragica Dragievi, Ljuba Dabo-Denegri, Antica Menac, Anja Nikoli-Hoyt (2005), Hrvatski jezik u dodiru s europskim jezicima . Prilagodba posuenica . Nakladni zavod Globus, Zagreb Spicijari, Nina (2009), Romanizmi u nazivlju kuhinjskih predmeta u govoru Dubanice na otoku Krku . Etimoloka i leksikoloka obrada . Fluminensia 1, 7-24 . Turk, Marija (2003), Razumljivost stilske znaajke kalkova, Fluminensia 15, 9-24 . Turk, Marija (2005), Germanizmi u sjevernoakavskom arealu, Fluminensia 2, 1-13 . Filipovi, Rudolf, Antica Menac (2005), Engleski element u hrvatskome i ruskom jeziku, kolska knjiga, Zagreb tebih, Barbara (2006), Transmorfemizacija imenikih germanizama u kajkavskome knjievnom jeziku, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 32, 295-310 . tebih, Barbara (2008), Morfoloka adaptacija posuenica, Suvremena lingvistika 66, 243-259 . ukanec, Aleksandra (2009), Njemaka prezimena u Zagrebu i okolici i naini njihova prilagoivanja hrvatskom jezinom sustavu, Folia Onomastica Croatica 18 .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 269 UDK : 811 .164 . 42'242:371
Katarina Aladrovi Slovaek: Razvojna obiljeja djejega jezika u ovladavanju sintaksom hrvatskoga jezika
Usvajanje jezika ukljuuje pojavu gramatike, pa je bitno povezano s jezinim sastavnicama: fonetikom i fonologijom, morfologijom, semantikom, leksikologijom, pragmatikom i sintaksom . Kada dijete proizvede prvu rije (1 1,5 god .), zapoinje sintaktiki razvoj . Reenice koje nastaju izmeu prve i druge godine jednolani su izrazi (tzv . telegrafske reenice krnje strukture) (Jelaska 2007) . Oko druge godine reenica se proiruje i postaje dvolana struktura, dok oko tree godine dijete posjeduje odreeni fond rijei na koje moe primjenjivati morfoloka pravila i poslagivati ih u sloenije sintaktike strukture (Kuva 2007) . Smatra se da dijete svoju reenicu proiruje jednom rijeju godinje, pa tako sedmogodinje dijete u prosjeku ima reenicu od sedam rijei (Pavlievi-Frani 2005) . Pojam djejega jezika (Jakobson 1941, prema: Been 2009) oznaava rezultat ranoga uenja jezika i sredinje je pitanje usvajanja jezika koje ne zavrava polaskom djeteta u kolu . Stoga je cilj istraivanja utvrditi razvojna obiljeja i njihov utjecaj na ovladavanje sintaksom hrvatskoga jezika u ranom institucionalnom pouavanju (7 . 12 . godine ivota, tj . 2 . 6 . r . osnovne kole) . Korpus ine pisani radovi uenika (N = 174) . Podatci su analizirani metodom analize sadraja i obraeni u SPSS programu za statistiku . Kljune rijei: djeji jezik, rano pouavanje materinskoga jezika, sintaktika razvojna obiljeja . Developmental Features of Childrens Language in Acquisition of Croatian Language Syntax Acquisition of language includes the occurrence of grammar, therefore it is strongly connected with the following language components: phonetics and phonology, morphology, semantics, lexicology, pragmatics and syntax . When the child produces its first word (1 1 .5 year), this is the moment when its syntactic development begins . The sentences produced between the first and the second year are single-element expressions (so-called telegraph sentences of truncated structure (Jelaska 2007) . About the age of two, the sentence is extended to become a two-element structure, while at the age of three the child already possesses a certain fund of words to which it can apply morphological rules and which it can arrange in more complex syntactic structures (Kuva 2007) . It is considered that the child extends its sentence by one word per year so that on the
270 Katarina Aladrovi Slovaek: Razvojna obiljeja djejega jezika u ovladavanju sintaksom . . .
average, a seven-year-old child can produce a sentence of seven words (Pavlievi-Frani 2005) . The concept of the childrens language (Jakobson 1941, according to Been 2009) is a result of early language learning and it is a crucial issue of the language acquisition which does not end when the child enters school . Therefore, it is the aim of the research to determine the developmental features and their influence on acquisition of Croatian language syntax in early institutional teaching (from the age of 7 to the age of 12, i .e . from the 1st to the 6th grade of primary school) . The corpus consists of written works of students (N = 174) . The data will be analyzed by the method of content analysis and processed by the SPSS statistics software . Key words: childrens language, early teaching of mother tongue, syntactic developmental features . 1. Rano usvajanje/uenje jezika Pojam djejega jezika vrlo se esto vee samo uz vrtiku i predkolsku dob, no istraivanja pokazuju da se s polaskom djeteta u kolu ne zavrava proces usvajanja jezika, nego se on nastavlja i preklapa s procesom uenja jezika . Naime, djeci se tek oko 11 ./12 . godine ivota jezino znanje automatizira, odnosno nesvjesno vladaju glavninom morfologije i sintakse hrvatskoga jezika (Kovaevi i Jelaska 2002; Kuva i Cviki 2003, 2005) . Sam termin djeji jezik oblikovao je Roman Jacobson (1941), podrazumijevajui pod njim jezik u procesu usvajanja, odnosno jezik kao rezultat ranoga usvajanja (prema: Been 2009) . O usvajanju jezika postoji nekoliko teorija: bihevioristika, koja smatra da se jezik usvaja oponaanjem; generativna, koja smatra da djeca imaju ugraen mehanizam koji im omoguuje uenje jezika; socijalna, koja smatra da se jezik usvaja u kontaktu s okolinom te kognitivna, iji zastupnik Jean Piaget (1977) smatra da se uenje dogaa kroz etiri faze koje ovise o kognitivnoj zrelosti djeteta . Naime, dijete se do 12 . godine ivota nalazi u fazi konkretnih misaonih operacija, te ga je u toj dobi jeziku potrebno pouavati na temelju konkretnih primjera iz posredne i neposredne stvarnosti . U 12 . godini dijete ulazi u fazu apstraktnih misaonih operacija i time mu se razvija apstraktno miljenje koje mu omoguuje uenje jezika na lingvistikoj, odnosno teorijskoj razini (prema: Pavlievi-Frani 2005) . Usvajanje osnove jezika zbiva se oko tree-etvrte godine, a do este-sedme djeca mogu savreno ovladati izgovornom razinom bilo kojega jezika . Prosjeno dijete od etiri godine rabi 4000 rijei, a reenica mu sadri do etiri rijei (svake godine proiruje je jednom rijeju) . Do este/sedme godine svako bi dijete urednoga jezinoga razvoja trebalo ovladati svim fonemima svoga jezika . Naravno, na jezini razvoj utjee uroeno znanje, no i okolina i ope ljudske spoznajne sposobnosti pamenja, uenja i uopavanja omoguavaju djetetu da sastavi gramatiku svojega materinskoga jezika (razvija se zbog sve sloenijih odnosa s bliskim osobama i svijetom) (Jelaska 2007) . U Republici Hrvatskoj djeca oko sedme godine ivota kreu u prvi razred i time zapoinje institucionalno jezino obrazovanje . Meutim, ve u vrtiu djeca jezik ue spontano i kroz igru koja im prua ugodu te im usvajanje/uenje jezika ne predstavlja problem . U predkoli djeca jezik takoer usvajaju/ue kroz poticajne igre, razvijajui ko-
munikacijsku jezinu kompetenciju . Polaskom u vrti, odnosno kolu, dijete se susree s drugim oblicima jezika: argonom, standardnim jezikom, drugim dijalektima te postaje nenormativno bilingvalno (Pavlievi-Frani 2005) . injenica je da je hrvatski jezik kao nastavni predmet najopseniji predmet Nastavnoga plana i programa za osnovne kole (2006), pouava se kroz etiri podruja: knjievnost, jezik, jezino izraavanje i medijsku kulturu . Upravo zato to je osnova za usvajanje drugih sadraja i jezika, vano ga je u ranoj dobi pouavati komunikacijski, na temelju konkretnih primjera iz svakodnevnoga ivota . U prilog izreenome ide i dokument Osam kljunih kompetencija za cjeloivotno uenje (Europska komisija 2005), koji smatra da je komunikacija na materinskome jeziku prva i kljuna kompetencija za cjeloivotno uenje te da e osoba koja dobro vlada svojim materinskim jezikom bre i bolje ovladati i drugim sadrajima te jezicima . Stoga je proces ranoga usvajanja/uenja jezika neizmjerno vaan jer svaki strah od jezika (Jelaska 2007), koji se moe pojaviti u tom razdoblju, utjee na razvoj jezinih kompetencija buduih govornika . 2. Usvajanje sintakse Bez reenica teko je zamisliti komunikaciju jer rijei nam ponekad ne znae nita ako nisu u kontekstu iz kojega razumijevamo njihovo znaenje . Razvoj djejih reenica moe se podijeliti u dvije faze: prva faza, koja zapoinje oko osamnaestoga mjeseca djetetova ivota, obuhvaa vrlo ture reenice s dva ili tri lana . One su vrlo nesuvislo kompletirane, ali su poetak neega velikoga . Kroz drugu fazu, koja zapoinje oko druge godine, dijelovi koji nedostaju upotpunjuju se velikom brzinom jer su djeca sposobna proizvoditi iroki kompleks razliitih konstrukcija . Stvaranje reenica zapoinje jednostavno: kombinacijom dviju rijei u tonom poretku . Ponavljanjem procesa, koliko je puta potrebno, dodavanjem novih rijei i kombinacijom novih rijei svaki dan, nastaje reenica . Veina djece zapoinje kombiniranje rijei u reenice izmeu osamnaestoga i dvadesetoga mjeseca, kada djeca imaju rjenik od pedesetak rijei . Kada djeca poinju govoriti, esto rabe samo jednu rije u svojoj reenici . Primjerice, kau: Tata! i upravo ta kratka reenica sa samo jednom rijeju za njih ima potpuno znaenje to je njihov tata . Upravo u tome razdoblju, kada dijete rabi holofraze ili reenice sa samo jednom rijeju, oni zapravo razumiju puno vie nego to mogu izrei . Kada dijete u svojoj reenici ima dvije rijei, to ini veliku razliku i puno je vea ansa za razumijevanjem . U reenicama predkolskoga djeteta javlja se, uz subjekt i predikat, jo i objekt . Ta tri osnovna reenina dijela bivaju modificirana odgovarajuim rijeima modifikatorima . Tako djetetova reenica postaje sve dua, i to priblino za jednu rije godinje . Prema tome, na kraju svoje predkolske dobi djeca govore reenice koje ve mogu imati pet-est rijei . Po svojoj gramatikoj strukturi to su proste ili prostoproirene reenice . Ako su due i sloene, onda su to nezavisnosloene reenice . Zavisnosloene reenice javit e se tek pod utjecajem kolovanja (McGregor 2009) . Sintaksa hrvatskoga jezika obuhvaa uenje sintagmi, sureenica, reenica, sronosti te slube rijei u reenici . Sintaktiki se razvoj moe podijeliti u etiri stupnja: holofraze, jednolani iskazi koji zamjenjuju cijele reenice, a traju od 1 do 1,5 godine (npr . Pa-pa u znaenju Tata je otiao), dvolane reenice koje se pojavljuju od 1,5 do 2 godine (Beba pava u znaenju Ja spavam); telegrafski govor koji se pojavljuje od 2 do 2,5
godine, a podrazumijeva sloenije gramatike strukture koje nemaju sve nastavke (Barbi pevala) i posljednji stupanj su gramatike rijei koje se pojavljuju od 2,5 godine djetetova ivota (Jelaska 2005) . U ranom jezinom razvoju dijete oko tree godine posjeduje odreeni fond rijei na koje moe primjenjivati morfoloka pravila i poslagivati ih u sloenije sintaktike strukture (Kuva 2007) . Iako je leksikon temelj gramatikoga razvoja, ipak, kako dijete ovladava jezikom, usvajanje sintakse i semantike postaju usporedni procesi ovisni jedan o drugome (Kuva, Hrica 2005) . Autorice (Kuva i Hrica) su prouavale ulogu pitanja u ranojezinome usvajanju jezika analizirajui snimljene govore djece do este godine starosti . Autorice su zakljuile da je namjera pitanja koje odrasli postavljaju djeci u ranome jezinome razvoju potaknuti dijete na razgovor, usmjeriti ga i odravati komunikaciju . Kako dijete kognitivno sazrijeva, uloga pitanja se mijenja i dijete samo oblikuje pitanja na sintaktikoj, pragmatikoj i semantikoj razini koristei ga u komunikacijske svrhe i izvravajui jezine djelatnosti govorenja i pisanja . Istraivanje provedeno 2007 . godine u prvom razredu osnovne kole pokazuje da uenici prvoga razreda statistiki znaajno vie poznaju pravila sintakse kojima trebaju ovladati do kraja prvoga razreda (poznavanje upitne, uskline i izjavne reenice) nego komunikacijsku upotrebu tih pravila u konkretnim situacijama (postavljenim pismenim i usmenim zadatcima) (Pavlievi-Frani i Aladrovi 2008) . Takoer, provedeno je akcijsko istraivanje tijekom 2009 . godine koje je eljelo istraiti koliko uenici u ranojezinome razvoju (kolska dob od 1 . do 6 . razreda) u svome govoru (jedan od dijalekata tokavskoga narjeja slavonski govor) odstupaju od standardnoga jezika . Istraivanje pokazuje najmanja odstupanja na podruju sintakse jer je kombinacija rijei u reenice u hrvatskome jeziku slobodna . Slino istraivanje napravljeno je i na zagrebakom podruju, gdje je odstupanje na podruju sintakse takoer neznaajno, este su zanaglasnice na poetku pitanja te upotreba odreenoga oblika pridjeva kao imenskoga predikata (Pavlievi-Frani, Aladrovi Slovaek 2009) . U pravilu su prve reenice predikatske fraze, a vrlo brzo se reenica dopunjava imenikom frazom (subjektnim skupom) i drugim sintaktikim dijelovima, te je u etvrtoj godini djetetova ivota uvelike slina uobiajenim reeninim strukturama iz govora odraslih . Kad se to dogodi, moe se rei da je usvojena osnova materinskoga jezika . Nakon to je usvojena osnova materinskoga jezika, u govoru djeteta ostaju neke pretjerane generalizacije u primjeni gramatikih pravila koje ukazuju na produktivnost i kreativnost u djetetovu jezinome sustavu, a zatim postupno nestaju kako dijete sve bolje i bolje usvaja ogranienja primjene pravila, odnosno iznimke i idiome . 3. Metodologija istraivanja 3.1. Cilj i problemi istraivanja Cilj je istraivanja utvrditi razvojna obiljeja i njihov utjecaj na ovladavanje sintaksom hrvatskoga jezika u ranome uenju . Problemi istraivanja su: 1 . Utvrditi prosjean broj rijei i reenica u pisanom radu s obzirom na dob . 2 . Utvrditi broj jednostavnih i sloenih reenica s obzirom na dob . 3 . Utvrditi razlikuju li se ispitanici u razvojnim jezinim sintaktikim obiljejima s obzirom na mjesto stanovanja .
3.2. Hipoteze istraivanja U skladu s ciljem i problemima istraivanja postavljene su sljedee hipoteze: H1 Oekuje se da e prosjean broj rijei u pisanom radu biti od 50 do 70, proporcionalno e rasti s dobi, dok e broj reenica biti od tri do deset . H2 Oekuje se da e uenici koji su stariji u svojim pisanim radovima upotrebljavati vie sloenih reenica, a mlai uenici vie jednostavnih reenica . H3 Oekuje se da mjesto stanovanja nee znaajno utjecati na razvojna obiljeja u usvajanju sintakse . 3.3. Opis uzorka U istraivanju su sudjelovali uenici od 2 . do 6 . razreda osnovne kole (N =174) iz cijele Republike Hrvatske . Uzorak je izvaen iz velikoga korpusa uenikih pisanih radova od drugoga do estoga razreda u kojemu je sudjelovalo 26 kola iz cijele Republike Hrvatske . Odabrani su radovi iz svih regija Republike Hrvatske, s obzirom da na usvajanje jezika, izmeu ostaloga, utjee i dijalekt kojemu su uenici izloeni i koji jest njihov materinski idiom . 3.4. Instrumenti istraivanja Kao instrument istraivanja posluili su pisani ueniki radovi koje su uenici uz prethodno objanjenje profesora pisali bez voene motivacije . U svakom razredu uenici su pisali sastavak o odreenoj temi, prema nastavnom planu i programu: uenici drugoga razreda opisivali su svoje mjesto; uenici treega razreda proljee; uenici etvrtoga razreda pisali su pismo, dok su uenici petoga razreda opisivali jedan zanimljiv dogaaj iz svoga ivota, a uenici estoga razreda svoje posljednje ljetovanje . 3.5. Obrada podataka Podatci su obraeni analizom sadraja te u SPSS programu za statistiku neparametrijskim i parametrijskim metodama (Hi-kvadrat test, t-test) . 3.6. Rezultati Prvi problem istraivanja bio je utvrditi broj rijei te broj reenica u sastavku s obzirom na dob . Naime, kako bi se mogla napraviti to bolja sintaktika analiza pisanih djejih radova, eljelo se ponajprije ispitati brojane podatke . Rezultati pokazuju da se prosjean broj rijei u sastavku kree od 46 do 73, s tim da taj broj raste proporcionalno dobi, to smo i oekivali (grafikon 1) . Meutim, hi-kvadrat test pokazuje da postoji statistiki znaajna razlika u prosjenome broju rijei u reenicama s obzirom na dob jer ispitanici petoga i estoga razreda statistiki znaajno vie rijei imaju u svojim sastavcima nego ispitanici mlaih razreda osnovne kole .
Grafikon 1 . Prosjean broj rijei u sastavcima
Prosjean broj reenica u sastavcima kree se od pet do skoro devet, te taj broj raste proporcionalno s dobi (grafikon 2) . Hi-kvadrat test pokazuje da postoji statistiki znaajna razlika u prosjenome broju reenica po sastavku s obzirom na dob, te da se znaajno vei broj reenica po sastavku pojavljuje u petom i estom razredu nego kod ispitanika mlaih razreda osnovne kole . Grafikon 2 . Prosjean broj reenica po sastavku
Iz prikazanih rezultata moe se zakljuiti da djelomino prihvaamo prvu hipotezu jer je prosjean broj rijei u sastavcima zaista u razmaku od 50 do 70, odnosno od 46 do 71, dok se drugi dio hipoteze opovrgava, jer se broj reenica kree od pet do devet, a ne
od tri do deset . Potvruje se injenica da i broj rijei, ali i broj reenica s dobi proporcionalno raste . Drugi problem istraivanja bio je utvrditi broj jednostavnih i sloenih reenica s obzirom na dob . Rezultati pokazuju da uenici drugoga razreda u svojim sastavcima upotrebljavaju podjednak broj jednostavnih i sloenih reenica . U treem razredu broj reenica po sastavku raste, ali uenici upotrebljavaju vie jednostavnih nego sloenih reenica . Od etvrtoga do estoga razreda broj sloenih reenica vei je od broja jednostavnih reenica u sastavcima, ali je taj broj samo u estom razredu statistiki znaajno vei (grafikon 3) . Hi-kvadrat test pokazuje da se ispitanici statistiki znaajno razlikuju u uporabi broja jednostavnih reenica u svojim sastavcima, tj . broj se jednostavnih reenica smanjuje s dobi . Takoer, hi-kvadrat pokazuje da postoji statistiki znaajna razlika u rezultatima u uporabi sloenih reenica s obzirom na dob, tj . broj sloenih reenica s dobi proporcionalno raste . Grafikon 3 . Prosjean broj jednostavnih i sloenih reenica
Prema rezultatima, moe se potvrditi trea hipoteza koja pretpostavlja da e ispitanici koji su stariji u svojim sastavcima upotrebljavati vei broj sloenih reenica, a mlai ispitanici vei broj jednostavnih reenica . Najei veznici u reenicama jesu i i ali, ali se pojavljuju i drugi veznici, kao to su: a, pa, ili, jer, stoga, da, kad, dok, ve, gdje, koji, koja, kao to, zato to, niti, nego, ako . Moe se zakljuiti da su najee u uporabi nezavisnosloene sastavne i suprotne reenice, ali se pojavljuju i zavisnosloene mjesne, vremenske, nainske, pogodbene, objektne, te nezavisnosloene zakljune i rastavne . Pisani su radovi analizirani na sintaktikoj razini te su odstupanja od norme standardnoga jezika podijeljena u tri kategorije: odstupanje u sronosti, redu rijei te odstupanje u ponavljanju istovjetnih dijelova reenice . Ispitanici su najvie odstupanja inili u redu rijei te su imali poneko odstupanje u sronosti i ponavljanju (tablica 1) .
Tablica 1 . Pregled sintaktikih odstupanja Sintaktika odstupanja sronost red rijei ponavljanje 2 .r . (f) 2 1 1 3 .r . (f) 0 3 0 4 .r . (f) 1 5 0 5 .r . (f) 0 1 0 6 .r . (f) 3 3 1
S obzirom da je rije osnova reenice jer kroz razumijevanje znaenja rijei prenosi se poruka itatelju ili sluatelju, uz sintaktiku analizu i odstupanja, napravljena je i leksika analiza u kojoj su odstupanja od standardnoga jezika podijeljena na: uporabu dijalektalnih rijei i uporabu tuica (tablica 2) . Tablica 2 . Leksika analiza pisanih radova Leksika analiza Dijalektalne rijei i morfoloka odstupanja ole, dajem mu jela, lenjske, uge, radio san, bi unas, bicikli, tetka, sa njim, ieo, nedilja, io, dol, odnesla, kirvaj, deda, oe, erka, kupat, Dragi Amir super, bagminton, kompjuter, cassino, shoping, pizzeria, auspuh, WC, twirling, mobitel, trampolin, ciao
Tuice
Hi-kvadrat test pokazuje da se ispitanici u sintaktikim razvojnim obiljejima ne razlikuju statistiki znaajno s obzirom na mjesto (regiju) iz koje dolaze, tj . moe se zakljuiti da materinski idiom ne utjee znaajno na sintaktika razvojna jezina obiljeja, ime je potvrena i trea postavljena hipoteza . 4. Zakljuak Kako je ve izreeno, proces usvajanja jezika ne zavrava polaskom djeteta u kolu (oko sedme godine u hrvatskom obrazovnom sustavu), nego se on nastavlja i automatizira oko 11 ./12 . godine ivota . Jednako tako niti sintaktiki razvoj ne zavrava polaskom djeteta u kolu, nego dijete sintaktika obiljeja usvaja u razdoblju konkretnih misaonih operacija da bi mu se to znanje oko 12 . godine (esti razred osnovne kole) automatiziralo . Tome u prilog idu i rezultati koji pokazuju da ispitanici petoga i estoga razreda (10 . 12 . godine) imaju vei broj rijei u svojim sastavcima i vei broj reenica u svojim sastavcima, to je i oekivano . Meutim, broj jednostavnih reenica te broj sloenih reenica, koje upotrebljavaju u svojim radovima, ne poveava se statistiki znaajno s dobi i tek u estom razredu (prijelazna faza) broj sloenih reenica znaajno je vei od broja jednostavnih reenica . Upravo zato u pouavanju jezika potrebno je voditi rauna o razvojnim jezinim obiljejima, pa i ovim sintaktikim, jer uenici reenicom automatizirano ovladaju tek s
11 ./12 . godinom ivota . Naravno, na sintaktiki razvoj neposredno utjeu morfoloki i leksiki razvoj, to se moe vidjeti i u prikazu rezultata . Naime, ispitanici odstupaju i na leksikoj razini jer upotrebljavaju brojne tuice i dijalektizme, prilagoavajui ih morfolokim pravilima svoga materinskoga idioma . Prema tome, jezik bi u toj dobi trebalo pouavati uvaavajui razvojna jezina obiljeja i stavljajui tenju na komunikacijski pristup i uenje jezika u svrhu komunikacije na temelju svakodnevnih primjera, a ne uei jezik na normativnoj razini, potiui lingvistiku kompetenciju, odnosno teorijsko znanje jezika . Takoer, u nastavi jezika i jezinoga izraavanja potrebno je poticati jezine djelatnosti, osobito jezinu djelatnost pisanja kako bi se to bolje usvojili svi sintaktiki elementi i izbjegla sva mogua odstupanja .
Literatura
Been, A . (2009), Rano uenje i pouavanje (hrvatskoga) jezika posebno znanstveno podruje, Zbornik Rano uenje hrvatskoga jezika 2, 1-16, Uiteljski fakultet i ECNSI, Zagreb Chomsky, N . (1989), Znanje jezika, Mladinska knjiga, Ljubljana Cook, G . (2000), Language Play, Language Learning, Oxford Aplied Linguistics, Oxford University Press, Oxford Jelaska, Z . i sur . (2005), Hrvatski kao drugi i strani jezik, Hrvatska sveuilinanaklada, Zagreb Jelaska, Z . (2005), Uvod, Drugi jezik hrvatski, 14-21, Profil, Zagreb Jelaska, Z . (2005), Usvajanje materinskoga jezika, Hrvatski kao drugi i strani jezik, 64-88, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Jelaska, Z . (2006), Jezik, komunikacija i sposobnost, Jezik 52, 128-138 . Jelaska, Z . (2007), Teorijski okviri jezikoslovnomu znanju u novom nastavnom programu hrvatskoga jezika za osnovnu kolu, 9-34, Komunikacija u nastavi hrvatskoga jezika, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb Kovaevi, M . (1996), Pomaknute granice ranog jezinog razvoja, Suvremena lingvistika 41-42, 309-318 . Kuva, J ., Hrica, G . (2005), Uloga pitanja u ranom jezinom razvoju, Semantika prirodnoga jezika i metajezik semantike, 311-320, HDPL, Zagreb i Split Kuva, J ., L . Cviki (2007), Drugi jezik hrvatski: zbornik radova, Profil, Zagreb McGregor, W . B . (2009), Linguistics . An Introduction, Continuum International Publishing Group, London OGrady, W . (2005), How children learn language, Cambridge university Press, Cambridge Pavlievi-Frani, D . (2005), Komunikacijom do gramatike, Alfa, Zagreb Pavlievi-Frani, D . (2007), Standardnojezina normativnost i/ili komunikacijska funkcionalnost u procesu usvajanja hrvatskoga jezika, Komunikacija u nastavi hrvatskoga jezika, 3450, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb Pavlievi-Frani, D ., K . Aladrovi Slovaek (2009), Psiholingvistike i humanistike odrednice u nastavi hrvatskoga jezika, Zbornik Rano uenje hrvatskoga jezika 2, 165-187, Uiteljski fakultet i ECNSI, Zagreb Pavlievi-Frani, D ., T . Gazdi-Aleri, T . Pei-Ilija (2009), Utjecaj kognitivnog razvoja na jezinu kompetenciju uenika, Zbornik Rano uenje hrvatskoga jezika 2, 187-202, Uiteljski fakultet i ECNSI, Zagreb Piaget, J . (1977), Odnos jezika i miljenja s genetikog stajalita, Intelektualni razvoj djeteta izabrani radovi, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd Slobin, D ., C . A . Ferguson (1973), Studies of Child Language Development, Hold, Rinehart and Winston, New York Stani, V ., M . Ljubei (1994), Jezik, govor, spoznaja, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 279 UDK: 811 .163 .4226
Marko Aleri i Tamara Gazdi-Aleri: imbenici koji utjeu na stavove o (hrvatskome) standardnom jeziku
U radu e biti utvreni imbenici koji utjeu na stavove o (hrvatskome) standardnom jeziku, zbog injenice da pozitivni stavovi o standardnome jeziku znatno utjeu na njegovo uspjenije ovladavanje, to kao posljedicu ima uspjenije komuniciranje u iroj jezinoj (drutvenoj) zajednici, u vezi s veim brojem tema, kao i bolju uklopljenost pojedinca u iru jezinu (drutvenu) zajednicu . Istraivanjem e biti utvreno u kojoj mjeri na pozitivan/negativan stav o standardnome jeziku utjeu ovi imbenici: a) zaviajni govor ispitanika (njihova imanentna gramatika), b) stupanj jezinog obrazovanja i c) uspjeh u jezinom obrazovanju . Pretpostavka je da e ispitanici iji su zaviajni govori sliniji standardnome jeziku, koji su se due jezino obrazovali i koji su pokazali bolji uspjeh u jezinom obrazovanju imati pozitivniji stav o standardnome jeziku . Kljune rijei: standardni jezik, stav o standardnome jeziku, imbenici koji utjeu na stavove o standardnome jeziku . Factors Influencing Attitudes Towards (Croatian) Standard Language In this paper factors will be discussed which influence attitudes to the standard Croatian language to a smaller or greater extent . Such a topic will be discussed because positive attitudes to a standard language significantly influence its successful mastering . This includes successful communication in the wider language community dealing with much greater number of topics as well as a better integration of an individual into a wider community . This research will establish the following: 1 . how pupils and students understand the meaning of the concept standard language and its role as a general means of communication 2 . to what degree the following factors have influence on positive/negative attitudes towards the standard language: the regional (local) vernacular of the subject (their immanent grammar), their level of education and elementary and high school success in the subject Croatian language . The assumption is that those subjects whose regional (local) vernacular is stokavian, who have spent more time on education and who were more successful in Croatian language will have a more positive attitude on the standard Croatian language . Key words: standard language, the attitude of the standard language, the factors that influence the attitudes of the standard language .
280 Marko Aleri i Tamara Gazdi-Aleri: imbenici koji utjeu na stavove o (hrvatskome) . . .
1. Uvod Utvreno je kako je stav steen i relativno trajan odnos prema ljudima i predmetima s kojima ovjek dolazi u dodir (Mihaljevi-Djigunovi 1998:17, 21, 22), kao i da se najbre i najuspjenije ovladava sadrajima o kojima postoji pozitivan stav, osrednje sadrajima o kojima postoji negativan stav, a najsporije sadrajima o kojima nema jasnoga stava, prema kojima postoji ravnodunost (Desforges 2001:97, 98) . I u Zajednikom europskom referentnom okviru za jezike: uenje, pouavanje, vrednovanje (2005:163) navodi se kako je uspjeno izvrenje zadatka vjerojatnije (je) ako je uenik potpuno angairan, odnosno ako ima pozitivan stav prema izvrenju zadatka i ako je za izvrenje zadatka motiviran . Izgradnja pozitivnog ili negativnog stava o standardnom jeziku (materinskom jeziku u irem smislu) posebno je vezana uz vrijeme osnovnokolskog i srednjokolskog obrazovanja i na nju moe utjecati i nain na koji je pojedinac bio pouavan, odnosno, neizravno, stav koji je prema standardnom jeziku imao onaj koji ga je pouavao .1 Motiviranje za prihvaanje nunosti postojanja standardnoga jezika, zatim za njegovo ovladavanje te utjecanje na izgradnju pozitivnoga stava o standardnome jeziku za pojedinca je vano zbog toga to e mu tek prihvaanje i ovladavanje normom standardnog jezika omoguiti uspjeno djelovanje u iroj jezinoj zajednici, a moe se pretpostaviti (jer su za pouzdane zakljuke potrebna daljnja istraivanja) da e biti i dokaz kako je prihvatio vrijednosti jezine zajednice i u nju se dobro uklopio .2 injenica da je sposobnost komuniciranja na standardnome jeziku jedna od osam kljunih kompetencija potrebnih svim pojedincima za osobno potvrivanje i razvoj, aktivan graanski ivot, drutvenu integraciju i zapoljavanje, navedena je i u europskom dokumentu Kljune kompetencije za cjeloivotno uenje - europski referentni okvir (2006) . U ovom e radu biti opisano istraivanje kojemu je cilj bio utvrditi stav o (hrvatskome) standardnom jeziku te povezanost toga stava s ovim trima imbenicima: 1 . sa slinou/razlikom izmeu imanentne i normativne gramatike 2 . s trajanjem jezinog obrazovanja i 3 . sa znanjem (hrvatskoga) standardnog jezika . Postavljene su teze bile: 1 . manje razlike izmeu imanentne i normativne gramatike utjeu na pozitivniji stav o (hrvatskome) standardnom jeziku 2 . dulje jezino obrazovanje utjee na pozitivniji stav o (hrvatskome) standardnom jeziku 3 . bolji uspjeh u jezinom obrazovanju utjee na pozitivniji stav o (hrvatskome) standardnom jeziku . Skupinu ispitanika inili su studenti 1 . i 4 . godine Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta, Odsjeka za uiteljske studije Uiteljskoga fakulteta, Pravnoga fakulteta i Katolikoga bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu .
Zajednikom europskom referentnom okviru za jezike: uenje, pouavanje, vrednovanje navedeno je kako bi nastavnici trebali uvidjeti da ono to ine odraava njihova stajalita i sposobnosti i da je to jedna od najvanijih sastavnica okruenja u kojem se ui/usvaja jezik (2005:147) . 2 kiljan upozorava na potrebu utvrivanja stupnja znanja standardnoga jezika i posljedica koje ono ima za sudjelovanje u javnoj komunikaciji (kiljan 1988:145, 146) .
1U
Testiranje je provedeno u oujku i travnju 2011 . na Filozofskom, Uiteljskom, Pravnom i Katolikome bogoslovnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu . Svi ispitanici rjeavali su isti upitnik o stavu o standardnome jeziku (SSJ) i isti test poznavanja pravopisne i gramatike norme hrvatskoga standardnog jezika (PPG) . Ukupno je bilo ispitano 329 studenata 1 . i 4 . godine studija, od kojih su njih 94 bili s Filozofskoga fakulteta, 97 ih je bilo s Uiteljskoga fakulteta, 88 s Pravnoga fakulteta i 50 s Katolikoga bogoslovnog fakulteta . Studenata s 1 . godine bilo je ukupno 174, a studenata s 4 . godine 155 (vidi priloge 1 i 2) . Ispitivanje studentima nije bilo najavljeno i bilo je anonimno . Studenti su na poetku ispitivanja bili upoznati sa znaenjem osnovnih pojmova, nainom rjeavanja zadataka i zamoljeni da rijee sve zadatke . 2. Stav o (hrvatskome) standardnom jeziku Za utvrivanje stava ispitanika o standardnom jeziku izraen je upitnik s etrnaest tvrdnji s kojima su se ispitanici trebali posve ili djelomino sloiti ili posve, odnosno djelomino se ne sloiti . U tvrdnjama je navedeno da u Hrvatskoj postoji jezini oblik koji slui za sporazumijevanje svih njegovih stanovnika (hrvatski standardni jezik), da je standardni jezik potrebno upotrebljavati: u govoru i pismu na javnoj televiziji i javnom radiju, u govoru i pismu u kolama i na fakultetima, u strunim, znanstvenim djelima i sl ., u novinama, asopisima i sl ., u razgovoru s ljudima iz mjesta u kojem ivimo i u razgovoru s ljudima iz drugih mjesta, da nam u ivotu koristi znanje standardnog jezika i da zbog toga njime trebamo to bolje ovladati . Upitnikom se utvruje i stav ispitanika o tome smatraju li da im dobro poznavanje standardnog jezika pomae u boljem prenoenju raznih sadraja, da osobe koje pravilno upotrebljavaju standardni jezik u govoru djeluju neutralno, objektivno i ueno te da su uspjenije u obavljanju svoga posla, da bi prije prihvatili neije struno/znanstveno miljenje kada bi ono bilo izreeno na nekom mjesnom govoru, da je standardni jezik ponajprije potrebno upotrebljavati u pisanom tekstu i da standardni jezik trebaju znati samo jezini strunjaci, knjievnici i oni koji vole jezik . Ispitanici koji imaju pozitivan stav prema standardnom jeziku trebali su prihvatiti (zaokruivanjem DA) vei broj tvrdnji (1 ., 2 .a, 2 .b, 2 .c, 3 ., 4 ., 5 ., 6 .) . Tri tvrdnje (2 .d, 2 .f, 8 .) ispitanici su ili posve ili djelomino trebali prihvatiti (zaokruivanjem DA ili DJELOMINO), dvije tvrdnje (7 . i 9 .) ispitanici nisu trebali prihvatiti (zaokruivanjem NE), a jednu tvrdnju (2 .e) ili nisu trebali prihvatiti ili su je djelomino trebali prihvatiti (zaokruivanjem NE ili DJELOMINO) . Nakon obraenih rezultata pokazalo se da ispitanici u upitniku o stavu o standardnom jeziku, u kojem je bilo 14 tvrdnji, imaju od najmanje 9 (1 ispitanik) do najvie 14 (31 ispitanik) rijeenih zadataka koji pokazuju njihov pozitivan stav o standardnom jeziku (vidi prilog 3 .) . Najvei broj ispitanika, ak njih vie od 90%, imao je izrazito pozitivan stav prema tvrdnjama: 1 . da je standardni jezik ope komunikacijsko sredstvo i da kao komunikacijsko sredstvo ne treba sluiti uoj jezinoj zajednici (2 .e tvrdnja = 91,5% ispitanika) 2 . da je standardni jezik ponajprije potrebno upotrebljavati u pisanju (8 . tvrdnja = 92,1% ispitanika)
3 . 4 . 5 . 6 . 7 . 8 . 9 .
da standardni jezik ne trebaju znati samo jezini strunjaci, knjievnici i oni koji vole jezik (9 . tvrdnja = 93,6% ispitanika) da e im u ivotu koristiti znanje standardnog jezika (3 . tvrdnja = 93,6% ispitanika) da u Hrvatskoj postoji jezini oblik koji slui za sporazumijevanje svih njegovih stanovnika (1 . tvrdnja = 93,9% ispitanika) da bi standardni jezik trebalo upotrebljavati u govoru i pismu u kolama i na fakultetima (2 .b tvrdnja = 95,7% ispitanika) da bi standardni jezik trebalo upotrebljavati u govoru i pismu na javnoj televiziji i javnom radiju (2 .a tvrdnja = 96,3% ispitanika) da bi standardni jezik trebalo upotrebljavati u novinama, asopisima i sl . (2 .d tvrdnja = 97% ispitanika) da bi standardni jezik trebalo upotrebljavati u strunim, znanstvenim djelima i sl . (2 .c tvrdnja = 98,2% ispitanika) .3
Manji broj ispitanika: 1 . smatra da osobe koje pravilno upotrebljavaju standardni jezik u govoru djeluju neutralno, objektivno i ueno te da su uspjenije u obavljanju svoga posla (6 . tvrdnja = 62,9% ispitanika) 2 . ne bi prije prihvatio neije struno (znanstveno) miljenje kada bi ono bilo izreeno na nekom mjesnom govoru (7 . tvrdnja = 79,3% ispitanika) 3 . smatra da im dobro poznavanje standardnog jezika pomae u boljem prenoenju raznih sadraja (5 . tvrdnja = 79,6% ispitanika) 4 . smatra da bi standardni jezik trebalo upotrebljavati u razgovoru s ljudima iz drugih mjesta (2 .f . tvrdnja = 82,6% ispitanika) 5 . smatra da im bolje ovladavanje standardnim jezikom pomae u uspjenom djelovanju izvan vlastitog zaviaja (4 . tvrdnja = 86,6% ispitanika) . 3. Povezanost stava s veom ili manjom slinou imanentne i normativne gramatike Standardni se jezici najee izgrauju na osnovi jednoga ili vie organskih idioma . U skladu je s tim posve prirodno pretpostaviti da e onim ispitanicima ije se imanentne gramatike, prvi jezini sustavi kojima su ovladali i koji su im omoguili prvu jezinu kompetenciju, u veoj mjeri podudaraju s normativnom gramatikom i kojima je, s obzirom na manji broj razlika izmeu imanentne i normativne gramatike potencijalno lake
3 Pozitivan stav o standardnom jeziku imali su i studenti zavrnih godina Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta i Odsjeka za uiteljske studije Uiteljskoga fakulteta u istraivanju koje je provedeno godine 2007 . i objavljeno u lanku Pozitivan stav prema hrvatskome standardnom jeziku kao uvjet njegova uspjenijega ovladavanja u asopisu Lahor 2009 . (Usp . Aleri, M ., Gazdi-Aleri, T . 2009:5-23) . Svi ispitanici tada su iskazali takoer prosjeno vrlo visok stupanj pozitivnog stava o standardnom jeziku iako u vezi s nekim tvrdnjama meu ispitanicima u istraivanjima provedenim 2007 . i 2011 . postoje znaajne razlike . Npr . u vezi s tvrdnjom da standardni jezik treba upotrebljavati u govoru i pismu na javnoj televiziji i javnom radiju pozitivnih je odgovora vie za 3,77%, u vezi s tvrdnjom da standardni jezik treba upotrebljavati u govoru i pismu u kolama i na fakultetima pozitivnih je odgovora vie za 11,23%, a u vezi s tvrdnjom da standardni jezik treba upotrebljavati u novinama i asopisima pozitivnih je odgovora vie za 19,46% .
ovladati normom standardnoga jezika,4 biti jednostavnije njezino ovladavanje, kao i da e ta injenica utjecati na pozitivniji stav o standardnome jeziku . U sluaju veih razlika izmeu imanentne i normativne gramatike pretpostavka je da e stav o standardnome jeziku biti manje pozitivan . Da bi se utvrdile imanentne gramatike ispitanika, zamoljeni su da navedu naziv mjesta i opine u kojem su proveli djetinjstvo, a zatim naziv mjesta i opine u kojem su djetinjstvo proveli njihovi majka i otac . Na temelju dobivenih podataka za svakog je ispitanika utvreno kojem narjeju pripada njegova imanentna gramatika . Meu ispitanicima je bio najvei broj onih ija imanentna gramatika pripada kajkavskom, zatim onih ija imanentna gramatika pripada tokavskom, a najmanje onih ispitanika ija imanentna gramatika pripada akavskom narjeju . Kod najveeg broja ispitanika mjesto u kojem su proveli djetinjstvo i mjesto u kojem su djetinjstvo proveli njihovi roditelji pripadalo je podruju istog narjeja . Manji broj ispitanika djetinjstvo je proveo u mjestu koje pripada narjeju razliitom od onog u kojem su djetinjstvo proveli njihova majka ili njihov otac, to je u odgovarajuem omjeru uzeto u obzir prilikom utvrivanja imanentne gramatike ispitanika . Usporedba dobivenih podataka sa stavom ispitanika o standardnom jeziku pokazala je da zaviajni govori ispitanika, njihove imanentne gramatike, ne utjeu na stav ispitanika o standardnom jeziku, kao ni na njihovo znanje standardnog jezika . To znai da vea ili manja slinost zaviajnoga govora ispitanika (njihove imanentne gramatike), suprotno na poetku postavljenoj tezi, nije povezana s vie ili manje pozitivnim stavom o standardnom jeziku, ali ni s vie ili manje uspjenim znanjem pravopisne i gramatike norme standardnog jezika . 4. Povezanost stava s trajanjem jezinog obrazovanja Na poetku postavljena teza bila je da dulje jezino obrazovanje podrazumijeva pozitivniji stav o standardnom jeziku . Zato se oekuje da e ispitanici koji su se dulje jezino obrazovali imati pozitivniji stav o hrvatskome standardnom jeziku . Kako se ne oekuje da e meu ispitanicima s 1 . godine studija znaajan broj njih biti sa zavrenom srednjom strukovnom kolom, a i s obzirom na to da se od studenata s fakulteta na kojima je ispitivanje provedeno oekuje dobro razumijevanje uloge i vanosti standardnog jezika, ne oekuje se ni da e meu ispitanicima s 1 . godine openito, u pogledu stava o standardnom jeziku, biti znaajnije razlike . Meutim, mogla bi se pretpostaviti znaajnija razlika u utjecaju imbenika trajanje jezinog obrazovanja na stav o standardnom jeziku meu ispitanicima etvrte godine Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga i Odsjeka za uiteljske studije Uiteljskoga fakulteta u odnosu na ispitanike iste godine studija s Pravnoga i Katolikoga bogoslovnog fakulteta . Utjecaj imbenika trajanje jezinog obrazovanja na stav o standardnome jeziku bio je utvren pitanjima o srednjoj koli koju su ispitanici zavrili . Rezultati istraivanja odgovora na postavljena pitanja pokazali su kako duljina jezinog obrazovanja nema statistiki znaajnog utjecaja na stav o standardnom jeziku,
4 U Zajednikom europskom referentnom okviru za jezike: uenje, pouavanje, vrednovanje (2005:11) istaknuto
je kako se novo znanje (normativna gramatika, op . autora) ne dodaje jednostavno znanju koje osoba ve ima, ve se prilagoava prirodi, bogatstvu i strukturi prethodnog znanja (imanentnoj gramatici, op . autora), s njim se povezuje i na njega utjee .
odnosno da ispitanici bez obzira na zavrenu gimnaziju i studij imaju podjednako izraen vrlo pozitivan stav o (hrvatskome) standardnom jeziku . Meutim, u odnosu na znanje pravopisne i gramatike norme meu njima postoji statistiki znaajna razlika koja je utvrena t-testom . Tako gimnazijalci imaju vii rezultat na testu PPG5 (Mg=55 .78, Ms=50 .88; t=3 .325, df=303, p<0 .01) od bivih uenika strukovnih kola (za oko 5 bodova) . Vrlo mala razlika u uspjenosti na testu PPG (vidi prilog 11) postoji meu ispitanicima 1 . i 4 . godine svih studijskih grupa, ali, u skladu s pretpostavkom, postoji znaajna razlika u korist 4 . godine izmeu 1 . i 4 . godine ispitanika na studiju Kroatistike . 5. Povezanost stava s uspjehom u jezinom obrazovanju Istraivanjem se htjelo utvrditi i utjee li i koliko uspjeh u jezinom obrazovanju na stav o standardnom jeziku . U prijanjem istraivanju, koje je objavljeno 2009 ., utvreno je da vii stupanj poznavanja standardnog jezika utjee i na vii stupanj pozitivnoga stava o standardnom jeziku (usp . Aleri, Gazdi-Aleri 2009:18), pa se i prije obrade rezultata ovog testiranja moglo pretpostaviti da e ispitanici koji budu uspjeniji u rjeavanju testa PPG imati pozitivniji stav o standardnom jeziku, odnosno da uspjeh u jezinom obrazovanju openito pridonosi pozitivnijem stavu o standardnome jeziku . Dakle, vjerojatno je da e ispitanici koji su bili uspjeniji u rjeavanju testa PPG (bez obzira na prva dva imbenika, odnosno na slinosti/razlike izmeu njihove imanentne i normativne gramatike i bez obzira na trajanje jezinog obrazovanja) imati i pozitivniji stav o standardnom jeziku . Suprotno tomu, pretpostavka je i kako e manja uspjenost u testu PPG utjecati na manje pozitivan stav prema standardnom jeziku . 5. 1. Ispitivanje uspjenosti u poznavanju pravopisne i gramatike norme (test ppg) Standardizirani test poznavanja pravopisne i gramatike norme (PPG), kojim je bio ispitan uspjeh u jezinom obrazovanju, autori ovog rada izradili su u sklopu tehnologijskoga projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske Razvoj, standardizacija i psihometrijska validacija testova kognitivnih sposobnosti . Nakon nekoliko predtestiranja pokazalo se kako su metrijske karakteristike testa PPG zadovoljavajue, tako da se moglo zakljuiti kako se testom PPG uspjeno mjeri poznavanje i primjena pravopisne i gramatike norme hrvatskoga standardnog jezika . Test PPG ima 81 zadatak zatvorenog tipa . U svim je zadacima ponueno nekoliko odgovora (od dva do pet), a ispitanici na svaki zadatak mogu odgovoriti i zaokruivanjem ne znam . Mogunou zaokruivanja odgovora ne znam eljelo se izbjei pogaanje tonog odgovora i omoguiti bolja procjena jezinih podruja kojima ispitanici nisu dovoljno dobro ovladali . Prvih 16 zadataka u testu PPG jesu zadaci s pet ponuenih odgovora i odgovorom ne znam (NZ) . U skupini od 17 . do 48 . zadatka (31 zadatak) nalaze se tvrdnje za koje ispitanici trebaju odrediti jesu li tone (T) ili netone (N), a mogu odgovoriti i ne znam (NZ) . U treoj skupini zadataka, od 48 . do 81 . zadatka (34 zadatka), u reenicama su navedeni svakodnevni primjeri jezine upotrebe . Ispitanici trebaju odrediti javljaju li se u tim reenicama ili ne javljaju pogreke i u skladu s tim zaokruiti jedan od tri ponuena
5 Kratica
PPG znai test poznavanja pravopisne i gramatike norme hrvatskoga standardnog jezika .
odgovora: tono (T), netono (N) ili ne znam (NZ) . Svaki tono rijeeni zadatak u testu nosio je jedan bod, a netono rijeeni zadaci, kao i zadaci u kojima je zaokrueno ne znam nosili su 0 bodova . Cronbachov koeficijent pouzdanosti testa PPG jest 0 .916, to znai da je pouzdanost testa vrlo visoka, tj . da bi viekratnim mjerenjem na istim ispitanicima test davao iste rezultate . 5. 2. Rezultati na testu ppg Kako bi se utvrdila podruja u kojima su ispitanici uspjeniji i podruja u kojima su manje uspjeni, u popisu koji slijedi navedena su najprije ona podruja u kojima su inili najmanje odstupanja, a zatim podruja u kojima su ispitanici inili najvie odstupanja . Ukupna uspjenost svih ispitanika na testu PPG kretala se od 15 do 78 tono rijeenih zadataka . 1 . Zadaci u kojima je broj netonih odgovora manji od 15% (odlino ovladana podruja gramatike i pravopisne norme u zadacima: 1 ., 11 ., 19 ., 32 ., 34 ., 36 ., 57 ., 59 ., 64 ., 67 ., 76 ., 78 . i 79 .; ukupno 13 zadataka ili 16,05% svih zadataka)
pravopis ije/je, zarez (naknadno dodavanje, inverzija, vokativ), pisanje zamjenice vi, va, kad se odnosi na jedninu (iz potovanja), pisanje velikog i malog slova, sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei, izostavljanje glasova u rijeima (uzdranih, pomenut) gramatika provoenje/neprovoenje glasovnih promjena (jednaenje po zvunosti), slaganje imenice u rodu, broju i padeu (sronost), postavljanje pitanja (je li je to znano), oblik prezenta nesvrenih glagola (postizava, uspinja), tvorba futura I ., zamjenica vi (predikat je u mnoini mukog roda) 2 . Zadaci u kojima je broj netonih odgovora izmeu 16% i 33% (vrlo dobro ovladana podruja gramatike i pravopisne norme u zadacima: 3 ., 4 ., 7 ., 12 ., 21 ., 23 ., 24 ., 25 ., 26 ., 27 ., 28 ., 29 ., 30 ., 31 ., 33 ., 35 ., 37 ., 38 ., 42 ., 43 ., 45 ., 47 ., 48 ., 51 ., 52 ., 55 ., 58 ., 60 ., 61 ., 62 ., 63 ., 68 ., 71 ., 72 ., 75 ., 80 . i 81 .; ukupno 37 zadataka ili 45,69% svih zadataka)
pravopis ije/je, d/, /, zarez (naknadno dodavanje, suprotnost, vokativ, inverzija, apozicija, veznik u iskljunim reenicama), izostavljanje glasova u rijeima, sastavljeno i rastavljeno pisanje, pisanje glasa j, pisanje sloenica (auto, foto, kino, radio, video), izostavljanje glasova u rijeima (pomenut, uprkos) gramatika infinitiv glagola na -ticati i -tjecati, tvorba glagolskog pridjeva trpnog, upotreba kondicionala I ., sklonidba imena i prezimena, rastavljanje neodreenih zamjenica, sklonidba imenice iri, upotreba prijedloga s/sa, provoenje/neprovoenje glasovnih promjena: jednaenja po zvunosti, palatalizacije, prijeglasa (carem), upotreba veznika budui da,
znaenje glagola (odgoditi, odloiti), sklonidba imenice put, instrumental drutva i sredstva, tvorba futura I ., tvorba futura II ., upotreba pluskvamperfekta, rod imenica (karikaturist), znaenje i upotreba priloga (iza/poslije), odreeni i neodreeni oblik pridjeva, slaganje imenice i pridjeva u rodu, broju i padeu, sronost (veina djece imaju irok raspon) 3 . Zadaci u kojima je broj netonih odgovora izmeu 34% i 50% (dobro ovladana podruja gramatike i pravopisne norme u zadacima: 5 ., 13 ., 15 ., 17 ., 18 ., 20 ., 22 ., 39 ., 41 ., 44 ., 46 ., 54 ., 56 ., 69 ., 70 . i 77 .; ukupno 16 zadataka ili 19,75% svih zadataka)
pravopis ije/je, upotreba zareza (inverzija), sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei, sadraj pravopisa gramatika upotreba kondicionala I ., tvorba futura I ., red rijei u reenici, aktiv/pasiv, znaenje i upotreba priloga (nedaleko/nedaleko od), upotreba prijedloga kroz, zamjenica vi (predikat je u mn . m . roda), provoenje/neprovoenje glasovnih promjena: sibilarizacije, jednaenja po mjestu tvorbe, tvorba glagolskog priloga sadanjeg i prolog, instrumental drutva i sredstva, upotreba prijedloga zbog/radi, infinitiv glagola na -ticati i -tjecati, znaenje i upotreba priloga (zadnji, posljednji) 4 . Zadaci u kojima je broj netonih odgovora izmeu 51% i 75% (loe ovladana podruja gramatike i pravopisne norme u zadacima: 2 ., 6 ., 9 ., 10 ., 16 ., 40 ., 49 ., 50 ., 53 ., 65 ., 66 ., 73 . i 74 .; ukupno 13 zadataka ili 16,04%)
pravopis ije/je, pisanje velikog i malog slova (nazivi sporazuma, mjesta, blagdana, drava, upanija, povijesnih razdoblja, ustanova, zanimanja), zarez (naknadno dodavanje) gramatika upotreba prijedloga (kroz, zbog, uza nj), tvorba glagolskog pridjeva trpnog, sukladno, temeljem, oblik svrenih i nesvrenih glagola, akuzativ ivo/neivo, tvorba futura I ., oblik prezenta nesvrenih glagola (sadrava), rod imenica (posjeta) 5 . Zadaci u kojima je broj netonih odgovora vei od 76% (izrazito loe ovladana podruja gramatike norme u zadacima 8 .,14 .; ukupno 2 zadatka ili 2,47%)
pravopis ije/je gramatika upotreba prijedloga (kroz, zbog, radi)
Rezultati pokazuju kako postoje neka podruja gramatike i pravopisne norme hrvatskoga standardnog jezika kojima su ispitanici dobro ovladali i u kojima je broj netonih odgovora malen, ali i neka podruja u kojima je broj netonih odgovora, kao i odgovora ne znam velik .6 Zanimljivo je da se u svim skupinama zadataka, odnosno od prve skupine, u kojoj je broj netonih odgovora manji od 15% do skupine u kojoj je broj netonih odgovora vei od 76%, neka podruja pravopisne i gramatike norme ponavljaju (ije/je, zarez, pisanje velikog i malog slova, upotreba prijedloga, provoenje/ neprovoenje glasovnih promjena, tvorba futura I . i dr .) . Tako se pokazuju da postoje neki dijelovi pravopisne i gramatike norme kojima ispitanici vrlo teko ovladavaju i u ijoj primjeni meu ispitanicima postoji velika nesigurnost, to se moe objasniti time da upravo u tim podrujima pravopisne i gramatike norme esto postoji vie pravila koja se odnose samo na pojedine sluajeve ili kategorije . 6. Rasprava i zakljuak Cilj provedenog istraivanja bio je ponajprije utvrditi u kojoj mjeri na stav o (hrvatskome) standardnom jeziku utjeu ovi imbenici: a) zaviajni govor ispitanika (njihova imanentna gramatika), b) trajanje jezinog obrazovanja i c) uspjeh u jezinom obrazovanju . Rezultati istraivanja pokazuju kako se ne moe statistiki znaajno povezati uspjenost na upitniku o stavu prema standardnom jeziku (SSJ) i uspjenost na testu poznavanja pravopisne i gramatike norme (PPG) sa zaviajnim govorom (imanentnom gramatikom) ispitanika .7 To znai da pojedinci ije se imanentne gramatike u manjoj mjeri razlikuju od normativne gramatike, suprotno postavljenoj tezi, zbog toga nemaju pozitivniji stav o (hrvatskome) standardnom jeziku od onih ispitanika izmeu ijih imanentnih gramatika i normativne gramatike postoji znatnija razlika . To znai da vea slinost izmeu imanentne i normativne gramatike nije jamac pozitivnijega stava o (hrvatskome) standardnom jeziku i obrnuto . Takoer je utvreno da u odnosu na stav o (hrvatskome) standardnom jeziku nema statistiki znaajnih razlika izmeu ispitanika koji su zavrili gimnaziju i ispitanika koji
Da je rije o podrujima pravopisne i gramatike norme ije je ovladavanje oteano, unato injenici da rezultate treba uzeti s rezervom jer je rije o subjektivnoj procjeni ispitanika, pokazuju i rezultati neobjavljene ankete koja je provedena meu otprilike 300 studenata Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u prosincu ak . god . 2002 ./03 ., a zatim u studenom ak . god . 2007 ./2008 . studenti su trebali odgovoriti na tri pitanja: 1 . Kojim podrujem gramatike i pravopisne norme hrvatskoga standardnog jezika niste dobro ovladali?; 2 . to mislite da je tome uzrok?; 3 . to predlaete za bolje ovladavanje gramatikom i pravopisnom normom hrvatskoga standardnog jezika? . Otprilike 60 studenata (20%) kao odgovor na prvo pitanje navelo je da im potekoe u ovladavanju pravopisnom normom predstavlja pisanje ije/je, /, velikog i malog slova, a njih otprilike 150 (50%) navelo je da im potekoe u ovladavanju gramatikom normom predstavlja sklonidba, upotreba odreenog i neodreenog oblika pridjeva, glagola, provoenje/neprovoenje glasovnih promjena, to se gotovo u cijelosti podudara s rezultatima dobivenim u ovom istraivanju . 7 I istraivanje provedeno 2007 . pokazalo je da su meu ispitanicima najvei broj odstupanja od gramatike i pravopisne norme inili ispitanici podrijetlom podjednako i iz akavskih (Zadar, Split), i iz kajkavskih (Koprivnica, Velika Gorica), i iz tokavskih (Slavonski Brod, Sinj, Bjelovar) krajeva . I obrnuto, ispitanicima koji su bili najuspjeniji u poznavanju gramatike i pravopisne norme imanentne su gramatike pripadale svim trima hrvatskim narjejima (Zagreb, Krapina, Ozalj, Dubrovnik, ibenik) . Usp . Aleri, Gazdi-Aleri 2009:14 .
6
su zavrili srednju strukovnu kolu . Meutim, utjecaj uspjenosti u poznavanju gramatike i pravopisne norme (uspjenosti u rjeavanju testa PPG) na stav o (hrvatskome) standardnom jeziku, prema Pearsonovu koeficijentu korelacije, uz razinu rizika manju od 5%, jest statistiki znaajan i iznosi 0 .1538 (r=0 .153, df=327, p<0 .05), to se smatra malom korelacijom i znai da pozitivan stav o (hrvatskome) standardnom jeziku u veoj mjeri ne ovisi o uspjehu u jezinom obrazovanju, tj . da visok stupanj pozitivnoga stava o hrvatskome standardnom jeziku u veoj mjeri ne ovisi o uspjehu na testu PPG . Zapravo, i ispitanici koji su na testu PPG imali bolji i ispitanici koji su na testu PPG imali loiji rezultat pokazali su vrlo visok stupanj pozitivnoga stava o (hrvatskome) standardnom jeziku . Analizom varijance takoer je utvreno da meu pojedinim skupinama ispitanika (F=67 .72, df=3/325, p<0 .001) na upitniku o stavu o hrvatskome standardnom jeziku ne postoji statistiki znaajna razlika (F(omjer)=0 .15, df(degrees of freedom, stupnjevi slobode=3/325, p(probability value, razina znaajnosti izraena kao vjerojatnost alfa-pogreke)>0 .05) . To bi se moglo pripisati tomu: 1 . to je ispitivanje stava o (hrvatskome) standardnom jeziku i utvrivanje poznavanja gramatike i pravopisne norme bilo provedeno meu studentima humanistikih i drutvenih studija, za koje se openito moe pretpostaviti pozitivniji stav o hrvatskome standardnom jeziku od stava koji bi, npr ., imala neka druga skupina ispitanika, premda je zanimljivo da je stav o hrvatskome standardnom jeziku, u vezi s nekim njegovim obiljejima, meu ispitanicima bio nii i za gotovo 20% u istraivanju provedenom 2009 . (usp . Aleri, M ., Gazdi-Aleri, T . 2009:16) 2 . to bi teze u vezi s hrvatskim standardnim jezikom navedene u upitniku openito trebale biti prihvatljive veem broju ljudi (vjerojatno i zbog injenice da bi o standardnome jeziku u svakom drutvu trebao postojati konsenzus), pa su se s njima mogli sloiti i oni pojedinci koji inae nemaju ba izrazito pozitivan stav o standardnome jeziku . U svakom sluaju, meu ispitanicima postoji visok stupanj prihvaanja (hrvatskoga) standardnog jezika i razumijevanja njegove uloge i vanosti u javnoj komunikaciji, ali se u odreenoj mjeri moe pretpostaviti da bi na raznolikijoj populaciji ispitanika korelacija bila vea, odnosno da bi uglavnom oni ispitanici koji imaju bolje znanje gramatike i pravopisne norme imali pozitivniji stav o hrvatskome standardnom jeziku i obrnuto . Na testu PPG post-hoc analizom (Scheffovim testom) utvreno je da statistiki znaajne razlike postoje izmeu studenata Kroatistike i svih ostalih skupina studenata, pri emu su studenti Kroatistike pokazali bolje rezultate u poznavanju gramatike i pravopisne norme hrvatskoga standardnog jezika . Meu studentima s Uiteljskog, Pravnog i KBF-a nema znaajnije razlike (vidi prilog 10) . Razlika izmeu studenata Kroatistike i svih ostalih studenata iznosi otprilike 15 bodova . Naime, prosjek tono rijeenih zadataka na testu PPG koji ima 81 zadatak za studente Kroatistike je 65 .47 tono rijeenih zadataka, za studente Uiteljskog fakulteta 50 .45, za studente Pravnog fakulteta 51 .77, a za studente Katolikoga bogoslovnog fakulteta 49 .34 .
8
Korelacija se openito kree od 0 do 1 . Najnii stupanj korelacije je 0 (0% korelacije), a najvii 1 (100% korelacije) .
Kada se usporede rezultati na testu PPG sva etiri fakulteta zajedno, onda se uoava da nema statistiki znaajne razlike izmeu studenata 1 . i studenata 4 . godine . Meutim, kada se usporede rezultati na testu PPG izmeu 1 . i 4 . godine meu skupinama studenata, onda se uoava da na testu PPG postoji statistiki znaajna razlika u korist 4 . godine kod studenata Kroatistike (t=2 .104, df=92, p<0 .05), i to za neto manje od 3 boda (M1=64 .08, M4=67 .05) i kod studenata KBF-a (t=2 .298, df=48, p<0 .05), za neto manje od 6 bodova (M1=53 .69, M4=47 .81), premda kod studenata KBF-a treba uzeti u obzir injenicu da je u toj skupini openito bilo manje ispitanika s 1 . i 4 . godine nego u drugim skupinama (N1=37, N4=13) . Kod ostalih skupina nema znaajnih razlika izmeu studenata 1 . i 4 . godine . U vezi s uspjehom u primjeni pravopisne i gramatike norme rezultati istraivanja pokazuju kako nema statistiki znaajan utjecaj zaviajni govor (imanentna gramatika) ispitanika . U odnosu na znanje pravopisne i gramatike norme meu ispitanicima koji su zavrili gimnaziju i srednju strukovnu kolu postoji statistiki znaajna razlika koja je utvrena t-testom i prema kojoj bivi gimnazijalci postiu bolji rezultat na testu PPG (Mg=55 .78, Ms=50 .88; t=3 .325, df=303, p<0 .01) od bivih uenika strukovnih kola za oko 5 bodova ili za 6,17% . Zakljuno se moe istaknuti kako su rezultati istraivanja pokazali da na stav o (hrvatskome) standardnom jeziku statistiki znaajno ne utjeu: a) imanentna gramatika i b) trajanje jezinog obrazovanja, ali da statistiki znaajno, premda ne u veoj mjeri, utjee (0 .153) c) uspjeh u jezinom obrazovanju . U vezi s uspjehom u poznavanju i primjeni gramatike i pravopisne norme rezultati istraivanja pokazuju kako na uspjeh nema statistiki znaajan utjecaj: a) imanentna gramatika i b) stav ispitanika o (hrvatskome) standardnom jeziku, ali da se statistiki znaajna razlika javlja u odnosu na c) zavrenu srednju kolu. Za izgradnju pozitivnoga stava prema (hrvatskome) standardnom jeziku najvanije je, prema tome, uenicima omoguiti to bolje ovladavanje i uvjebavanje primjene gramatike i pravopisne norme (hrvatskoga) standardnog jezika, a pozitivan stav prema (hrvatskome) standardnom jeziku zatim e utjecati na njegovo daljnje ovladavanje i pridonijeti uspjenosti u njegovoj primjeni .
Literatura
Aleri, M ., T . Gazdi-Aleri (2009), Pozitivan stav prema hrvatskome standardnom jeziku kao uvjet njegova uspjenijega ovladavanja, Lahor, Vol . 1, br . 7, 5-23 . Desforges, Ch . (2001), Uspjeno uenje i pouavanje, Educa, Zagreb Kljune kompetencije za cjeloivotno uenje europski referentni okvir (L 394/14 EN Official Journal of the European Union 30 . 12 . 2006) Mihaljevi-Djigunovi, J . (1998), Uloga afektivnih faktora u uenju stranih jezika, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb kiljan, D . (1988), Jezina politika, Naprijed, Zagreb Zajedniki europski referentni okvir za jezike: uenje, pouavanje, vrednovanje (2005), kolska knjiga Council of Europe, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 291 UDK: 811 .163 .42282(497 .5-37 Imotski) [371 .3:821 .163 .42]:373 .3
Vesna Bjedov: Jezik pria Suza i radost didova Ivana Iana Ramljaka u nastavi hrvatskoga jezika
U radu se analizira jezik pria Suza i radost didova, istrauju se obiljeja imotskoga govora . Takoer se istrauje ueniko razumijevanje leksika Ramljakovih pria te uloga jezinih osobitosti Ramljakova teksta u nastavi hrvatskoga jezika . Analizom su jezika Ramljakovih pria utvrena obiljeja imotskoga govora na leksikoj, fonolokoj, morfolokoj, sintaktikoj i stilistikoj razini . Uenicima sedmih razreda nije bio u potpunosti razumljiv Ramljakov leksik . Problematizirajui odabrane jezine osobitosti Ramljakova teksta, uenici su uoili njihovu ulogu u knjievnome tekstu . Kljune rijei: imotski govor, nastava hrvatskoga jezika . The language of stories Tear and joy of Grandpa by Ivan Ican Ramljak in the Croatian language classes This paper analyzes the language of stories Tear and joy of Grandpa and explores the characteristics of Imotski speech . It also explores students understanding of lexicals in Ramljaks stories and the role of linguistic peculiarities of Ramljak texts in Croatian language classes . The characteristics of Imotski speech have been determined by the analysis of language in Ramljaks stories at lexical, phonological, morphological, syntactic and stylistic level . Seventh grade students did not fully understood Ramljaks vocabulary . Making a discussion out of the selected linguistic features of Ramljaks text, students have noticed their role in the literary text . Key words: imotski speech, teaching the Croatian language . 1. Uvod Jezine znaajke knjievnoga djela dijelom su interpretativno-analitikoga procesa u nastavi hrvatskoga jezika . Ralambom se jezinoga sloja upotpunjuje bit knjievne umjetnine jer knjievnoga doivljaja nema i ne moe biti bez jezinoga teksta . (Katii 1983:140) Bavei se jezikom knjievnoumjetnikoga djela, uenici razvijaju osjetljivost za znaenje i izraajne vrijednosti pjesnikoga jezika, to im omoguuje ne samo spoznavanje ljepote umjetnikoga djela nego i stvaralaki odnos prema vlastitome izrazu . Spoitava se tradicionalnoj koli da je zanemarivala jezik pjesnikih umjetnina, ali to je samo djelomino tono . I u staroj se koli govorilo o jeziku knjievnika i njihovih knji-
292 Vesna Bjedov: Jezik pria Suza i radost didova Ivana Iana Ramljaka u nastavi hrvatskoga . . .
evnih ostvarenja, ali uopeno, apstraktno, impresionistiki, metaforiki i uglavnom neargumetirano . Uenici su zapamivali i potom reproducirali nauene istine da je jezik toga i toga pisca: jedar, soan, svje, bujan, bogat, krt, aforistian, plastian, intelektualistiki, puki i sl . (Teak 2003:649) Iako se navedene osobitosti tradiconalnoga pristupa jeziku knjievnoga djela jo uvijek mogu prepoznati i danas, suvremena nastava hrvatskoga jezika zagovara jezino istraivanje u kolskoj interpretaciji kako bi uenik ne samo potpunije doivio i spoznao umjetninu rijei nego i shvatio bit pjesnikoga jezika . (Teak 2003:650) 2. Predmet i cilj rada Ramljakova zbirka pria Suza i radost didova tematizira autorov rodni zaviaj, krtu, makijsku i gromadnu hercegovaku sredinu (Hranjec 2006:195) ispunjenu socijalnim, psiholokim i etikim podtemama . Etinost pria Ramljak gradi na afirmaciji kranskih vrijednosti, a socijalnu tematiku ine novi doivljaji iz pieva djetinjstva u kojoj na autobiografskom dokumetu gradi psihike portrete i odnose, snano socijalno motivirane . (Hranjec 2006:195) Jedno od obiljeja Ramljakove proze jest ruralnost, iju spontanost i neposrednost njegovi likovi prenose na itatelje uvjeravajui ih da je knjievnost na kamenu (Hranjec 2006:196) i te kako mogua . Stjepan Hranjec (2006:196) kae da knjievni ruralizam ima svoje opravdanje i smisao u kontekstu hrvatske djeje knjievnosti ocjenjujui da je Ramljakova ruralna proza pisani spomenik jednostavnosti, asti i moralnoj postojanosti jednog dijela hrvatskoga naroda na tvrdom i krtom hercegovakom kamenjaru . Kad se tome doda i struktura nerazvedena, sukladna osnovnoj temi te slikovita ikavica, puna stilskih miomirisa, zaviajno izrazito kolorirana, tada nam je rei da je nevelik Ramljakov opus knjievni dokument jednog oovjeivanja usred kojega i dijete postaje to i stariji, ovjekom naime . (Hranjec 2006:196) Navedene su osobitosti Ramljakova teksta potaknule nae zanimanje prema prouavanju jezika pria Suza i radost didova, pri emu su nas osobito zanimala obiljeja imotskoga govora . Osim toga, zastupljenost Ivana Ramljaka u osnovnokolskim nastavnim planovima i programima1 potaknula nas je na istraivanje o tome koliko je uenicima blizak i razumljiv Ramljakov tekst te koje su mogunosti njegove primjene u nastavi hrvatskoga jezika . S obzirom na to, predmetom je ovoga rada prouavanje jezika pria Suza i radost didova s ciljem utvrivanja osobitosti imotskoga govora, zatim pribliavanje uenicima leksika Ramljakovih pria i utvrivanje njegova razumijevanja te problematiziranje odabranih jezinih injenica u nastavi hrvatskoga jezika i utvrivanje njihove uloge u Ramljakovu tekstu . Na temelju postavljenih ciljeva, u istraivanju smo poli od pretpostavka da u jeziku pria Suza i radost didova postoje osobitosti imotskoga govora, zatim da Ramljakov leksik uenicima ne e biti u cijelosti poznat i razumljiv te da e problematiziranjem jezinih injenica uenici uoiti njihovu ulogu u knjievnome tekstu .
1 Ivan Ramljak zastupljen je u Nastavnome planu i programu na hrvatskome jeziku za devetogodinje osnovne kole u Bosni i Hercegovini u programskim sadrajima u sklopu prijedloga autora knjievnih tekstova u itankama te kao lektirno djelo i to: u 4 . i 5 . razredu: prijedog autora knjievnih tekstova za itanke; u 6 . razredu: prijedlog autora knjievnih djela i u popisu lektire; u 7 . i 8 . razredu: prijedlog autora knjievnih djela i u popisu lektire . (MZPK, 2009 .) Takoer je zastupljen i u Nastavnome planu i programu za osnovnu kolu u Republici Hrvatskoj i to u lektirnom popisu za 7 . razred (Ian Ramljak, Povratak ili San bez uzglavlja) (MZO, 2006:46 .)
3. Imotski govor Govorei o zemljopisnome smjetaju imotskoga govora, Mate imundi (imundi 1971:9) navodi Imotsku krajinu i Bekiju, pri emu objanjava da je rije o meusobno graninim podrujima . Imotska se krajina nalazi u Dalmaciji i pripada splitskom kotaru, a Bekija lei u Hercegovini i spada u mostarski kotar . Unato tomu, oba kraja ine jedinstvenu cjelinu s obzirom na gravitacijsko sredite, Imotski varo . (imundi 1971:9) S obzirom na to, imundi rabi sintagmu imotsko-bekijski govor, za koji kae da pripada novotokavskim ikavskim govorima jugozapadnoga tipa nazivajui ga i hercegovakim govorom: Kako je Bekija najzapadniji dio Hercegovine, razumije se da je utjecaj hercegovakih govora na Imotsku krajinu bio i ostao vrlo jak . (imundi 1971:13) Govorei o pripadnosti bosanskohercegovakih govora etirima dijalektima tokavskoga narjeja, Halilovi (2005:23) zapadni dijalekt naziva mlaim ikavskim, kao i Finka (1977:173), naglaavajui da su ovim nazivom oznaene dvije njegove najvanije i najuoljivije osobine: ikavski izgovor i mlaa, novotokavska akcentuacija . (Finka 1977:173) Lukei (2003:6) takoer istie da govor Imotske krajine po svojoj strukturi nedvojbeno pripada tokavskim govorima budui da su u njemu zastupljene jezine znaajke koje su po suvremenim dijalektolokim kriterijima narjene opetokavske, zajednike svim hrvatskim tokavskim dijalektima, ili tokavske, ali svojstvene samo nekim, a ne svim hrvatskim tokavskim dijalektima, ili lokalne tokavske, svojstvene samo nekim skupinama govora unutar kojega tokavskoga dijalekta, ili tokavsko-akavske jezine znaajke svojstvene nekim hrvatskim tokavskim i nekim akavskim dijalektima . (Lukei 2003:6) Mjestimino postojanje akavskih obiljeja u imotsko-bekijskome govoru, poglavito u zapadnome dijelu, imundi objanjava ostatcima akavskoga narjeja koji su se mogli odrati, zahvaljujui gotovo neposrednom susjedstvu s jugoistonim podrujem ak . narjeja koje se u predmigraciono vrijeme moglo protezati i preko lijeve obale rijeke Cetine . (imundi 1971:13,14) Kada govori o primarnim obiljejima za ocjenu jednoga govora, imundi istie akcenatska obiljeja, a glavnim obiljejima imotsko-bekijskoga govora istie arhainost . Detaljnije je osobitosti imotskoga govora imundi opisao u svojoj knjizi Govor Imotske krajine i Bekije koja e nam biti polazitem u ovome radu u analizi jezika pria Suza i radost didova na leksikoj, fonolokoj, morfolokoj, sintaktikoj i stilistikoj razini . 4. Jezik pria Suza i radost didova 4.1. Leksike osobitosti Ramljakov je leksik zanimljiv sloj knjievnoga teksta jer opisujui ivot ljudi Imotske krajine, u njihov govor, kao i u naraciju unosi leksike osobitosti imotskoga govora . One se ponajprije odnose na strane utjecaje (talijanske, turske, njemake) jer je rije o jezinim utjecajima vladajuih naroda u Imotskome kraju . (Bekavac Basi 2001:7) Iako moemo govoriti o preteitosti turcizama i talijanizama u Ramljakovu leksiku, zabiljeili smo i nekoliko leksema nastalih pod utjecajem drugih jezika, primjer (1) .
(1) turcizmi misiraa, amanet, ogat, dernek, sinija, kami, mutap, majdan, dabe, duan, paa talijanizmi pijacu, traca, kura, kaun, kapula, bronzin, bukara germanizam poret latinizam klak hungarizam atrnja francizam kvintal
4.2. Fonoloke osobitosti Osobitost Ramljakova teksta jest ikavica, inae jedno od glavnih obiljeja imotskoga govora . Izuzev nekoliko izoliranih leksema, refleks dao je i . Prema tome, itav kraj je potpuno ikavski . (imundi 2004:12) U Ramljakovim priama ikavicu nalazimo u govoru likova, primjer (2), ali i u narativnim te u deskriptivnim dijelovima teksta primjer (2a): (2) uvaj knjige, tribat e ih (Misiraa, 21 .) Ako si eljan mlika . . . (isto, 38 .) i naposljetku je oslipila . (Kruh svetoga Ante, 61 .) - Damir, suza i radost didova - . . . (Suza i radost didova, 78 .) (2a) Did stavi na ognjite jo jednu cjepanicu . . . (Komadi mesa, 74 .) Podilili su ga () na tri dila . (isto, 75 .) U Ramljakovu tekstu nalazimo oblike apokopiranih infinitiva i to u govoru likova, primjer (3) . Obiljeje imotskoga govora jest apokopa . Skoro u najvie sluajeva samoglasnici na kraju rijei otpadaju radi potrebe brega govora, pogotovo u onih najeih u svakodnevnom govoru . (imundi 1971:40) Govorei o opoj apokopi -i, imundi navodi da je ona u infinitivnome obliku glagola . (3) Nemoj po njima arat i ne smiju listovi ispadat . (Misiraa, 21 .) Nemoj, sinko, cvilit! (Ante Banov i magloviti div, 45 .) Nisu ih trebali ni donosit meu dicu . (Zmijski car i njegov zamjenik, 105 .) Nadalje, u Ramljakovim priama opaamo oblike u kojima se gubi zavrno h i poetni glas h ispred samoglasnika, primjer (4), i oblike u kojima je dolo do supstitucije glasa h glasom v u intervokalnome poloaju, primjer (4a) . Najee v stoji na mjestu h u sluajevima koji se susreu u veini tok . govora . (imundi 1971:53) (4) A, joj, ja bi umro od stra . (Misiraa, 27 .) A, dua moja, oda u ginaziju . . . (Prvi sat u gimnaziji, 40 .) (4a) izvadim duvansku kutiju, da u zamotati cigaretu, no prsti mi se tresu i duvan se prosiplje . (Suza i radost didova, 80 .) siti smo ko buve . (Komadi mesa, 75 .)
imundi kae (1971:52) da se zavrno h gubi u genitivu mnoine svih pridjeva, zamjenica i brojeva te da se bez ikakve zamjene gubi poetno h ispred samoglasnika . Takoer navodi da u govoru Imotske krajine i Bekije nema glasa h i, sudei prema nekim starijim zapisima (matinim knjigama, kupoprodajnim ugovorima i dr .), ieznuo je davno ( . . .) Ako se gdjekad i uje, to je iz usta kolovana ovjeka ili onoga tko oponaa knji . izgovor . Iako je h potpuno zamuklo, nije uvijek nestalo bez traga, ve je esto zamijenjeno sugl . j, v, k, . (imundi 1971:52) U primjeru (5) imamo redukciju skupa dn u n, do ega dolazi zbog fiziolokih razloga . Grupa dn > n provedena je djelomino na itavu podruju u prez . daden : dadnen, paden : padnen . . . (imundi 1971:46) (5) . . .a ako ti se krava ne dopane, vrati kravu . . . (Prvi sat u gimnaziji, 38 .) Redukciju velarnoga g biljeimo u obliku di, primjer (6) . imundi kae da Prilog gdi svagdje je di . . . (1971:50) (6) Mali, di ti aa ode? (Prvi sat u gimnaziji, 40 .) > . U primjeru (7) zabiljeili smo oblik iu . imundi navodi (1971:50) da je skup dj (7) A, dua moja () iu i iz moga sela . . . (Prvi sat u gimnaziji, 40 .)
U govoru Ramljakovih likova nalazimo primjere ginaziji, stavljan, to navodimo u (8), u kojima je razvidan prijelaz kontaktnih nazala m > n . Prijelaz m > n na kraju rijei osobina je akavskog narjeja, nastala pod utjecajem romanskih jezika, prvenstveno talijanskog . ( . . .) Na dalmatinskom je kopnu na jugu i zapadu (Makarsko primorje, Poljica, Sinjska krajina) prelaenje m > n openito, te su Imotska krajina i Bekija dio jednoga ireg prostranstva . (imundi 1971:66) Glas m je u cijelosti postojan na poetku rijei, u sredini se negdje osjea oscilacija m/n i na kraju, uz neke iznimke, prelazi u n . (imundi 1971:55) Razloge ovakvome kolebanju imundi vidi u zamjeni po mjestu izgovora, odnosno u govornoj lakoi . (8) Kad ovaj Matin tukac stekne kvintal pameti u ginaziji, postat e kopiguda . . . (Prvi sat u gimnaziji, 24 .) Svaki je dan () stavljan na siniju taj komadi . . . (Komadi mesa, 75 .) 4.3. Morfoloke osobitosti U glavnim morfolokim obiljejima imotskoga govora, izmeu ostaloga, imundi je naveo konzervativne oblike pokaznih zamjenica . Pored (o)vliki, toliki : tliki veoma rijetkog nliki govori s najvie (o)viki, tiki, (o)niki . . . (imundi 1971:122) Jedan takav primjer navodimo u (9): (9) niti si zavjetan niti duan, a ja onike novce ostavio . (Kruh svetoga Ante, 64 .) U glagolima futura prvog u Ramljakovim priama nalazimo oblike krnjega infinitiva, primjer (10) . U glag . na -i i -ti svi su inf . bez krajnjega -i bilo u samostalnoj slubi ili futuru prvome . . . (imundi 1971:144 .)
(10) Od ega u ih uvat? (Misiraa, 21 .) . . .ja u vidit neke ljude na pazaru . . . (Prvi sat u gimnaziji, 40 .) to e ti ostavljat . . . (Kruh svetoga Ante, 64 .) Ako odmah poe, zate e ga (Zubar Petar, 84 .) 4.4. Sintaktike osobitosti U Ramljakovim priama opaamo estu uporabu aorista, i to u govoru likova, ali i u narativnim dijelovima, koji je . . .uokviren drugim glagolskim oblicima . . . (Babi 1981:35) i to, primjerice, prezentom i perfektom, (11): (11) Uhvatismo se . (Ante Banov i magloviti div, 52 .) koji osjetie miris baruta i zadobie rane . (Osuena suza, 71 .) a oko nje se okupie druge kokoi . (Suza i radost didova, 78 .) zmijski car i njegov zamjenik ugledae blizu majdana (Zmijski car i njegov zamjenik, 102 .) htidoh rei? (Skica za priu iz Dujine ostavtine, 111 .) trojica preostalih potvrdie (Lijeenje maglom, 118 .) Kada govori o glagolima i o estoti zastupljenosti vremena i oblika, imundi kae (1971:143) da su u imotskome govoru ouvana sva glagolska vremena . Odmah poslije prezenta kao najfunkcionalnijeg vremena po estoti uporabe dolazi aorist i time je ovaj govor postao ivahniji . (imundi 1971:143) Uporabom aorista u fabuliranju Ramljak ostvaruje punou i energinost jezinoga izraza te vjernije prenoenje odsjeaka ivotne stvarnosti Imotske krajine . Ekspresivnost izraza, postignuta isprepletanjem aorista, prezenta i perfekta u defabulativnim dijelovima teksta, pridonosi snanijem koloritu i doivljaju ljudskih odnosa i njihovih sudbina . Sintaktika je vrijednost aorista raznolika . U dijalozima Ramljakovih likova aoristom se implicira autentinost, njegovom se uporabom postie efekt izravnoga govora, a u narativnim dijelovima aorist dinamizira i ritmizira radnju, stilski obiljeuje kontekst i zauuje ga svojom vizualnosti i auditivnosti . Funkcionalnim variranjem glagolskih oblika i vremena, Ramljak poglavito iskoritava melodioznost hrvatskoga jezika ime postie veu doivljajnost i stilistiki efekt jezinoga izraza . Ramljakov izbor glagolskih oblika potvruje koje i kakvo bogatstvo mogu biti aoristi i imperfekti kad se njima slui umjetnik rijei i jezini stvaralac, pisac koji ih instinktivno osjea i funkcionalno upotrebljava; umjetnik rijei koji o njima ne razmilja samo s gledita gramatiko-morfoloke pravilnosti nego i s gledita izraajne vrijednosti, stilske obiljeenosti . (Sovi 1982:109) 4.5. Stilistike osobitosti U Ramljakovim priama zabiljeili smo mnogobrojne primjere umanjenica . Kada govori o stilistikim obiljejima imotskoga govora, imundi navodi i deminuciju kao jedno od njegovih obiljeja . Uz deminutive imenica esto stoje pridjevi koji pojaavaju umanjivanje imenikog znaenja . Govori se mala curica, mala kuica . . . (imundi 1971:205) Navedenu pojavu opaamo u primjeru manji plamiak koji navodimo u (12), u sklopu ostalih primjera umanjenica . Osim umanjenica, zabiljeili smo i nekoliko primjera uveanica, (12a) . U nekim rijeima augmentativ ne znai samo uveanu stvar ili bie ve ujedno i pejoraciju koja je nekad prvotnija . (imundi 1971:205):
(12) Pojeli smo komadi kruha i srdelice . (Prvi sat u gimnaziji, 37 .) Ilko, valjda zbog molitvice (Kruh svetoga Ante, 57 .) a u ruci dri loni mlijeka i govori . (isto, 59 .) kad opet se pojavi malo manji plamiak . . . (Suza i radost didova, 80 .) (12a) Evo, Cvitanu i njegovoj zmijurini . (Zmijski car i njegov zamjenik, 97 .) to cvili za tim krpetinama kao da neemo kupiti nove? (isto, 90 .) 5. Ramljakov tekst u uenikome obzorju2 Budui da su Ramljakova djela dijelom osnovnokolskoga (lektirnoga) popisa, zanimalo nas je koliko je Ramljakov leksik uenicima razumljiv i pristupaan te kako uenici opisuju ulogu aorista, upravnoga govora i umanjenica u knjievnome tekstu . itajui zbirku u cijelosti, uenici su u zadanu tablicu u prvi stupac biljeili rijei koje su im bile nerazumljive ili nepoznate, a u drugi stupac svoje opaske o Ramljakovu jeziku i stilu . U tablici 1 popisane su rijei koje su uenici oznaili nerazumljivima ili nepoznatima . Tablica 1 Uenicima nerazumljive ili nepoznate rijei u zbirci pria Suza i radost didova NASLOV PRIE MISIRAA UENICIMA NERAZUMLJIVE ILI NEPOZNATE RIJEI draa, taklja, lukija, piljci, atrnja, amanet, drijeiti, pedlja, ular, junica, zobnica, halapljivo, ratika, drijeiti, vapijemo, opanak, misiraa, baje, grumenie, nestaluk, pluto, mjeina, ozebao, bisage, trun kopiguda, stranput, matele, mrtelina, kvintal, macola, skalin, katedru, suhonjav, krljika, dika, itluk, Posuja, Imotskog, ojaena, striit, traca, pazar, kura, lemoa klanac, zobi, nabrekle, samare, ivinice, ogat, suelice, razgon, zamie, mig, Muslije, konope, kadulja, vrijesak pojata, goniina, dopro, tugaljivom, vlat, june, ivine, magarad, obor, naramak, privuza, aevina, molitivice, tor, busen ponukan, oglav, kljusad, dolac, eravica, marva, avet, geleri, detonacije, siktavim, uzmuila, crpio, konvoj, istina, proleterske kauni, eljad, tronoac, ratrkan, bronzina, ratika, pura, promrsi, krnjatka, sinija, cjepanica, komatra, zapretali, uzavrela, lug, dila, loj
PRVI SAT U GIMNAZIJI ANTE BANOV I MAGLOVITI DIV KRUH SVETOG ANTE OSUENA SUZA KOMADI MESA
SUZA I RADOST raepureno, taklja, kami, jagma, besjediti, crvotoina, akula, DIDOVA eravica, razgon, vapiju, pliivici, zamae, jere, au, svitle, dato, strepnja
2 Istraivanje leksika te problematiziranje odabranih jezinih osobitosti Ramljakovih pria Suza i radost didova provedeno je u travnju 2011 . u sedmim razredima (7 .a i 7 .b) O Antuna Mihanovia u Osijeku .
ZUBAR PETAR ZMIJSKI CAR I NJEGOV ZAMJENIK

SKICA ZA PRIU IZ DUJINE OSTAVTINE
drae, mrginje, opeka, suutno, dlijeto, zduno, jeala, dahtao, jarak, zateturala, razastro, tovara, mlatarali, posje, kesice, prizide poskok, zajapuren, poivaljke, kauni, ruta, kukulj, eretski, regrut, raslina, prhne, doljake, dinaria, skutrio, kasuni, kukulj, palucao, bob, podvig, raslinje, komeanje, kabli, nave, brazgotine, gundelji, zelenbae, ustuknue, adija, kalja ovozemnim, nehotice, atrnja, skutrenoga, kveru, ostavtina, mjedeni, repat, otkosa, svrdl, kaun, ugonili, smaragdi izgnjilo, osipalo, drijei, ponjava, kostrijet, silnice, iijas, podastrijee, reuma, izbusalo, silnica, sirene, boksitrene, nuder lagara, krpljenje, pojata, obor, kostele, lug, bukare, ruta, meslian, gare, obojke, klak, poret, aa, okripiti, gradela, lugara, sukljati, hra, istrusila, bromina
LIJEENJE MAGLOM MOJ PRVI BOI
Kada je rije o uenicima nerazumljivim ili nepoznatim rijeima, tada moemo rei da se poglavito radi o leksemima stranoga podrijetla, primjerice, atrnja, amanet, kvintal, ogat . . ., zatim o botanizmima ratika, misiraa, meslian, kadulja . . ., ali i o onima koji nisu osobiti samo za imotski kraj nego i za slavonski, pimjerice, dika, zob, obor, june, cjepanica, tronoac, jarak, eravica . . . Zanimljivo je da su pojedini uenici izdvojili i nekoliko toponima kao nepoznate lekseme, primjerice, itluk, Posuje, Imotski . Navedeni primjeri potvruju da je prouavanje leksika knjievnoga djela viestruko znaajno i korisno, ne samo zbog uoavanja jezinih osobitosti teksta nego i zbog uenja novih rijei . Navodei vlastita zapaanja o jezino-stilskim osobitostima Ramljakovih pria, uenici su ponajprije istaknuli arhainost kao jedno od glavnih obiljeja . Osim toga, Ramljakov su jezik opisali hrvatskim, dalmatinskim, uz pripadnost akavskome, ali i tokavskome narjeju te imotskome kraju . Uenici su istaknuli dosta nepoznatih rijei, to znai da im jezik Ramljakovih pria nije bio posve razumljiv, ali zanimljivo pripovijedanje, puno napetih i uzbudljivih dogaaja, dijaloga te jednostavan stil . U jezinoj analizi Ramljakova teksta uenici su u skupinskome obliku rada istraivali ulogu aorista, upravnoga govora i umanjenica . Nakon uoavanja i podcrtavanja glagolskih oblika u zadanome ulomku prie Lijeenje maglom, prva je skupina prepisala glagole i odredila glagolsko vrijeme i oblik, a nakon toga prepisala zadani tekst pri emu su aoriste uenici zamijenili perfektima . Na taj je nain ostvareno promatranja gramatikih injenica, oblik problemske nastave ijim je ciljem zapaanje jedne jezine pojave meu drugima i razlikovanje od drugih (Teak 1996:116), ali i rjeavanje gramatikih zadaa . Razliitim operacijama uenici otkrivaju pojedina svojstva neke gramatike injenice, razvrstavaju istorodne, srodne i raznorodne pojave, preoblikuju zadane gramatike predloke itd . (Teak 1996:116) Usporeujui piev tekst sa svojim, u kojemu su umjesto aorista uporabili perfekt, uenici su uoili arhainost aorista kao glagolskoga oblika, ali i dinaminost pripovijedanja koja se postie njegovom uporabom: tekst je puno ivlji zato to aorist ima trenutnu radnju . Osim toga, uenici su istaknuli stilsku obojenost aorista, ali i laku razumljivost perfekta .
Druga je skupina provela pokus preoblike (Teak 1996:116) upravnoga govora u neupravni . Rije je o preoblici uvrtavanjem pri emu se sadraj tuih rijei oblikuje u ishodinoj reenici koja se potom kao izrina, zavisno upitna ili zavisno zahtjevna uvrtava u glavnu u kojoj se kazuje ijih se rijei sadraj navodi u zavisnoj reenici . (Bari 2005:525) Preoblika je provedena na temelju zadanoga ulomka, dijaloga izmeu Matie i Pave iz prie Kruh svetog Ante . Usporeujui Ramljakov tekst i svoj preoblien, uenici su opazili slikovitost upravnoga govora u odnosu na neupravni te njegovu originalnost: upravnim govorom istiemo neto tono to se dogodilo ili razgovaralo, a neupravni govor je vie prepriavanje dogaanja ili razgovora . Premda su upravni i neupravni govor sintaktiki jednakovrijedni, vea ili manja primjerenost upotrebe jednoga ili drugoga i njihova stilska motiviranost ovise o kontekstu i situaciji . (Bari 2005:527) Posljednja je skupina imala zadatak uoiti umanjenice i podcrtati ih u zadanome ulomku prie Zmijski car i njegov zamjenik, a nakon toga prepisati ulomak zamjenjujui umanjenice imenicama s neobiljeenim znaenjem . Usporeujui piev i svoj tekst, uenici su istaknuli da se zamjenom umanjenica imenicama s neobiljeenim znaenjem znaenje teksta ne mijenja, nego samo slikovitost . Umanjenice se, kao i uveanice i veina odmilica, tvore od imenica . . .pa se ne modificira leksiko znaenje osnovne imenice nego odnos prema tom znaenju, koji prestaje biti neutralan . (Bari 2005:326) Opisujui ulogu umanjenica u knjievnome tekstu, uenici su istaknuli stilsku obojenost i dotjeranost, zatim izraajnost, zanimljivost, ali i uvjerljivost samoga teksta njihovom uporabom . 6. Zakljuak U Ramljakovoj zbirci pria Suza i radost didova analizirali smo jezini sloj knjievnoga djela s ciljem utvrivanja postojanja obiljeja imotskoga govora . Takoer nam je bila namjera kod uenika utvrditi razumijevanje leksika Ramljakovih pria, zatim problematizirajui odabrane jezine osobitosti u nastavi hrvatskoga jezika, utvrditi njihovu ulogu u Ramljakovu tekstu . S obzirom na ciljeve i polazine pretpostavke, nai su zakljuci sljedei: U Ramljakovoj zbirci pria Suza i radost didova postoje obiljeja imotskoga govora koja se poglavito uoavaju na leksikoj, fonolokoj, morfolokoj, sintaktikoj i stilistikoj razini, i to u uporabi turcizama i talijanizama, zatim u ikavskome refleksu jata, u redukciji glasa h te u supstituciji glasa h glasom v, u prijelazu kontaktnih nazala m > n u intervokalnome poloaju i na kraju rijei, u apokopiranim infinitivima, u konzervativnome obliku pokaznih zamjenica, estoj uporabi aorista te u deminuciji i u augmentaciji . Ramljakov leksik uenicima nije bio u potpunosti razumljiv . Poglavito su nerazumijevanje uenici pokazali kada su u pitanju leksemi stranoga podrijetla (turcizmi), zatim u znaenju pojedinih botanizama i toponima, ocjenjujui pritom arhainim jezino-stilski sloj Ramljakova teksta . Iako su uenici Ramljakov jezik opisali zastarjelim i u pojedinim dijelovima nerazumljivim, istaknuli su da je upravo u tome originalnost Ramljakova jezika i stila . Problematizirajui odabrane jezine injenice, uenici su uoili arhainost aorista kao glagolskoga oblika, ali i dinaminost pripovijedanja koja se postie njegovom uporabom, zatim slikovitost i originalnost upravnoga govora u odnosu na neupravni te stilistiku efektnost umanjenica u knjievnome tekstu .
Jezina analiza knjievnoga teksta u nastavi hrvatskoga jezika vana je poglavito zbog uoavanja jezinih osobitosti knjievnoga djela, pripovjedne autentinosti i stilistike upeatljivosti . Istraivanjem jezinoga sloja knjievnoga teksta na razini obavijesne i estetske funkcionalnosti senzibiliziramo uenike za znaenjski i izraajni kontekst pjesnikoga jezika te doivljavanje djela u njegovoj sveukupnosti, ime potiemo uenikov stvaralaki odnos prema vlastitome jezinome izraavanju, kako govorenome tako i pisanome . Izvor
Ivan Ian Ramljak, (1994), Suza i radost didova, Alfa, Zagreb
Literatura
Babi, Stjepan (1981), Aorist i imperfekt u djelima Vladimira Nazora, Jezik 2, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 33-44 . Bari, Eugenija, Mijo Lonari, Dragica Mali, Slavko Pavei, Mirko Peti, Vesna Zeevi, Marija Znika (2005), Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb Finka, Boidar (1977), tokavski ikavski govori u Gorskom kotaru, Zbornik za filologiju i lingvistiku XX-2, 167-197 . Gusi, Ivica, Filip Gusi (2004), Rjenik govora Dalmatinske zagore i Zapadne Hercegovine, Zagreb Halilovi, Senahid (2005), Bosanskohercegovaki govori, Jezik u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, ur . Mnnesland, Svein, 15-51 . Hranjec, Stjepan (2006), Pregled hrvatske djeje knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb Katii, Radoslav (1983), Knjievnost i jezik, Uvod u knjievnost . Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 139-175 . Lisac, Josip (2008), Govori Dalmatinske zagore kao dio novotokavskog ikavskog dijalekta, Croatica et Slavica Iadertina 4, Zadar, 105-114 . Lukei, Iva (2003), akavsko u tokavskom govoru Imotske krajine, akavska ri 1-2, Knjievni krug Split, 5-25 . Milanovi Litre, Ivan (2006), Nastavni plan i program za osnovnu kolu, MZO, Zagreb Nastavni plan i program na hrvatskome jeziku za devetogodinje osnovne kole u Bosni i Hercegovini, (2009), MZPK, Livno, (http://www .vladahbz .com/), 20 . 12 . 2011 . Sovi, Ivan (1982), Aorist i imperfekt u enoinu jeziku, Jezik 4, Zagreb, 104-109 . amija, Ivan Branko, Petar Ujevi, Ivan Bekavac Basi (2001), Rjenik imotskoga govora, Zaviajni klub Imoana, Zagreb amija, Ivan Branko (2004), Rjenik imotsko-bekijskoga govora, Drutvo Lovreana, Zagreb imundi, Mate (1971), Govor Imotske krajine i Bekije, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo Teak, Stjepko (1996), Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1, kolska knjiga, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 301 UDK: 811 .163 .41/ .4*3373 .423 811 .131 .1373 .423 811 .163 .41/ .4*327
Danilo Capasso i Martina Kneevi: Italijanski jezik i jezik BHS: lani prijatelji, pravi prijatelji i novi prijatelji
Koji su to lani prijatelji u italijanskom i jezicima BHS? Postoje li pravi prijatelji? Postoje li i oni polovini? Ovaj lanak nastoji da ispita lingvistike aspekte lanih i pravih prijatelja u uenju italijanskog jezika i da izdvoji nove metode u predavanju italijanskog jezika studentima kojima je maternji jezik BHS . Otkrie rijei istog oblika i zvuka a razliitog smisla pomoi e studentu iji je maternji jezik BHS da bolje usvoji strani jezik, u ovom sluaju italijanski . Putem uenja lanih i pravih prijatelja u italijanskom i jezicima BHSotvaraju se mogunosti za otkrivanje novih pravih prijatelja koji bi mogli pomoi pri usvajanju italijanskog jezika . Kljune rijei: lani prijatelji, pravi prijatelji, novi prijatelji, homografi, homofoni, sline rijei . Italian and Bosnian, Croatian and Serbian: False, true and new friends Thispaperexamines thelinguisticaspects of thefalseandtruefriendin learning Italian . Its aim is topoint outa new methodin teachingItalian to studentswhosenativelanguage is BHS . Discoveringhomophones and homographs with a different meanings can helpstudentswhosenativelanguageis BHSto absorb a foreignlanguage, inthiscaseItalian . Learning through false and true friends opens up new possibilities for detectingrealfriendswhich can helpin acquiringItalian . Key words: false friends, true friends, new friends, homographs, homophones, similar words . 1. Lani prijatelji u BHS i italijanskom jeziku ta su to lani prijatelji i do kakvih zabuna mogu dovesti studente italijanskog jezika iji je maternji jezik BHS? Na kakve zakljuke ih mogu navesti? O ovoj pojavi pie Maslina Ljubii, koja u vie navrata i sa vie aspekata prouava lane prijatelje . Na primjer, bavi se etimoloki istim rijeima hrvatskog jezika koje se u razliitim jezikim slojevima razlikuju, a uzrok je to to su te rijei preuzete iz romanskih jezika, ali razliitim putevima . To dovodi do stvaranja lanih parova unutar istog jezika (Ljubii 2002) . Ista autor-
302 Danilo Capasso i Martina Kneevi: Italijanski jezik i jezik BHS: lani prijatelji . . .
ka napisala je i rad Lani parovi i etimologija (2003), u kom govori o znaaju zajednikog porijekla kod uspostavljanja semantikih lanih parova rijei, te rad Sul ruolo del tedesco come lingua donatrice nella formazione dei falsi amici croato-italiani1 (2001) . O ovom problemu govori i arko Muljai (1973) u radu Gli pseudoromanismi del croato come pietra dinciampo nellinsegnamento dellitaliano2 . U ovom radu, osim otkrivanja BHS italijanskih lanih prijatelja, akcenat e biti i na otkrivanju pravih prijatelja i metoda njihovog uenja, to bi moglo biti od pomoi studentima koji ue italijanski jezik . Zbog ovog fenomena esto dolazi do nerazumijevanja i pogrenog prevoenja sa italijanskog na BHS, pa tako ovjek koji ima jednu veliku kravu postane ovjek koji ima veliku muku (krava mucca), a ako je jo i umoran na BHS jeziku bie preimenovan u Stanko (umoran stanco) . Pokaemo li nekom stablo kruke, taj bi mogao pomisliti da dolazi Pero (stablo kruke pero), a pokuamo li nekom dobronamjerno da ukaemo na krivine na putu, ta dobronamjernost mogla bi biti protumaena kao uvreda, te je mogue da zauzvrat dobijemo i amar (krivina curva) . Zatraimo li od nekog nacrt, mogli bismo da dobijemo bocu (nacrt bozza), a ako se u kafiu poalimo na to da je olja kafe prepuna, zauzvrat bismo mogli dobiti kafu sa manje pjene (puna piena) . Slijede neki primjeri lanih prijatelja u BHS i italijanskom jeziku i njihova podjela na one koji se na ovim jezicima piu na isti nain (homografi), one koji se na isti nain izgovaraju (homofoni) i u treu grupu ubrajamo rijei koje se na BHS i italijanskom jeziku i piu i izgovaraju na identian nain . 1.1. Homografi U ovu grupu lanih prijatelja spadaju rijei kao to su: (1) imenica enskog roda carina na italijanskom jeziku je pridjev enskog roda, ita se /kari:na/, a znai draga, simpatina; (2) imenica enskog roda slava na italijanskom je pridjev enskog roda koji se ita /zla:va/, a znai slovenska; (3) imenica enskog roda rosa ima dva znaenja na italijanskom jeziku, jedno je rua, a drugo je naziv boje roza . Izgovara se /roza/ . 1.2. Homofoni Rijei koje zvue jednako na BHS i italijanskom jeziku, ali se ne piu na isti nain su: (1) imenica enskog roda muka ima isti izgovor kao i italijanska imenica enskog roda mucca, koja se drugaije pie i ima drugaije znaenje krava; (2) na BHS rije kurva izgovara se isto kao i italijanska rije curva, to znai krivina; (3) rije boca po nainu izgovora odgovara italijanskoj rijei bozza nacrt; (4) nebuloza na BHS ima identian izgovor kao i rije nebulosa na italijanskom jeziku, a znaenje ove rijei je skup oblaka; (5) ime Stanko na BHS ima u italijanskom jeziku ekvivalenta, identinog po izgovoru, ali ta rije se pie stanco i radi se o jednom pridjevu umoran;
1O 2 Pseudoromanizmi
ulozi njemakog kao donatorskog jezika u formaciji hrvatsko-italijanskih lanih prijatelja . kao kamen spoticanja u nastavi italijanskog jezika .
(6) imenica boka izgovara se isto kao i italijanska imenica bocca, ali znaenje je razliito, naime ova italijanska rije oznaava usta; (7) jo jedno ime na BHS jezicima, Sonja, odgovara po zvuku jednom italijanskom glagolu sogna, radi se o treem licu jednine prezenta indikativa od glagola sognare sanjati; (8) pridjev enskog roda laka ima isti izgovor kao italijanska imenica lacca, koja znai lak (imenica mukog roda); (9) imenica pjena odgovara po izgovoru italijanskom pridjevu enskog roda piena to znai puna; (10) pjega na BHS nije isto to i piega na italijanskom jeziku, jer ova druga rije ima znaenje nabor; (11) imenica enskog roda koza na BHS pie se razliito, ali se izgovara na isti nain kao italijanska imenica cosa stvar; (12) vraamo se ponovo na rije rosa koja u italijanskom jeziku ima ekvivalent-homograf, ali i homofon, jer se italijanska rije rossa izgovara isto tako, ali znaenje je crvena . 1.3. Homografi i homofoni Ima mnogo rijei koje se na BHS i na italijanskom jeziku i izgovaraju i piu na isti nain . Evo nekoliko primjera: (1) imenica enskog roda brava na italijanskom jeziku je pridjev enskog roda brava a znai sposobna; (2) muko ime Pero napisano malim slovom na italijanskom jeziku je zajednika imenica pero, a znai stablo kruke; (3) imenica matura koja na BHS oznaava kraj srednje ili osnovne kole na italijanskom jeziku je pridjev enskog roda i znai zrela; (4) imenica enskog roda bara na BHS i na italijanskom jeziku oznaava imenicu enskog roda, ali sa drugaijim znaenjem mrtvaki sanduk; (5) salata je imenica enskog roda na BHS jezicima, a na italijanskom je pridjev enskog roda i znai slana; (6) tree lice jednine prezenta glagola brati na BHS je bere, a rije bere na italijanskom jeziku predstavlja infinitiv, i to glagola piti; (7) mnoina pridjeva enskog roda mala je male, a ova rije na italijanskom jeziku oznaava jedan prilog loe; (8) rije mito na BHS jezicima u italijanskom jeziku ima sasvim drugo znaenje mit; (9) pridjev ili ensko ime mila/Mila u italijanskom jeziku je rije kojom se oznaava hiljada, i to u sluaju kad se radi o vie od jedne hiljade: jedna hiljada mille; dvije hiljade due mila, itd .; (10) rije kojom se na BHS oznaava vrsta hrane pura na italijanskom je pridjev enskog roda i znai ista; (11) orue za rad pila na italijanskom jeziku postaje baterija; (12) imenica srednjeg roda pile na italijanskom jeziku oznaava mnoinu ve pomenute imenice baterija;
(13) na BHS jeziku rije firma ima sasvim drugaije znaenje od italijanske rijei firma potpis . 1.4. Sline rijei Do zabune mogu dovesti, te se ubrajaju u lane prijatelje, i rijei koje nisu nuno identine po nainu pisanja ili izgovora na BHS i italijanskom jeziku, ali su sline: (1) rije stipendija slina je italijanskoj rijei stipendio koja znai plata; (2) imenica laik podsjea na italijanski pridjev ili imenicu laico, a ta rije oznaava osobinu neega ili nekoga koji ne pripada crkvi svjetovni; (3) student na BHS jezicima je uenik ili ak univerziteta ili druge visoke ili vie kole, dok rije studente na italijanskom jeziku oznaava uenika bilo koje kole; (4) sline su i rijei bandera i bandiera, razlika je u tome to ova italijanska rije ima znaenje zastava; (5) rije maturirati iz BHS jezika slina je italijanskoj rijei maturare sazrijevati; (6) rije kondukter lii na rije conduttore na italijanskom jeziku . Obje rijei su nastale iz latinskog glagola conducere (voditi), ali na BHS ova rije oznaava onog koji upravlja nekim prevoznim sredstvom, dok je na italijanskom conduttore voditelj radio ili televizijskog programa; (7) apsolvent na BHS oznaava studenta koji je proveo u nekoj koli za nju propisan broj semestara, a na italijanskom assolvente je osoba koja zavrava neki posao; (8) rezervisati/rezervirati lii na rije riservare, ali na italijanskom jeziku ova rije znai odvojiti, sauvati . (9) rije maina podsjea na italijansku rije macchina, ali u govoru italijanskog jezika ova rije oznaava automobil; (10) rije armija na BHS oznaka je za vojsku, dok italijanska rije armi znai oruje; (11) u BHS jezicima rije statist oznaava sporednog uesnika u radnji scenskog komada ili filma, ili onog koji pasivno uestvuje u neemu, dok je na italijanskom jeziku statista osoba koja se bavi dravnim poslovima (italijanski stato drava); (12) rije patent slina je italijanskoj rijei patente koja znai vozaka dozvola; (13) i rije peron mogla bi dovesti do zabune jer lii na italijansku rije perone (lisna kost); (14) pozirati na BHS znai sluiti u odreenom poloaju slikaru kao objekt za slikanje ili zauzeti pozu, praviti se vaan . Na italijanskom jeziku rije posare ima isto ovakvo znaenje, ali pored njega jo nekoliko njih: odloiti, postaviti, osloniti se . 2. Pravi prijatelji Vidjeli smo kako lani prijatelji mogu uticati na uenje italijanskog jezika . Meutim, postoji i grupa rijei koje mogu pomoi uenju jer slinost tih rijei na italijanskom jeziku sa nekim rijeima na BHS jezicima ne dovode do zabuna, ve asociraju na pravo znaenje . Ovu grupu rijei nazvali smo pravi prijatelji . Slijede neki primjeri .
Veina imenica koje se na BHS jezicima zavravaju na sufiks -cija na italijanskom jeziku zavravaju se na sufiks -zione: (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) akcija azione nacija nazione funkcija funzione fikcija finzione tradicija tradizione selekcija selezione participacija partecipazione organizacija organizzazione asocijacija associazione .
Slino pravilo moe se primijeniti i na imenice koje na BHS zavravaju sufiksom -itet, na italijanskom jeziku zavravaju se sufiksom -it: (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) entitet entit maturitet maturit animozitet animosit kvalitet qualit kvantitet quantit kuriozitet curiosit raritet rarit kredibilitet credibilit identitet identit .
Imenice mukog roda u BHS jezicima koje se zavravaju na -or na italijanskom jeziku zavravaju se sufiksom -ore: (1) (2) (3) (4) (5) doktor dottore profesor professore orator oratore predator predatore autor autore .
Rijei koje se na BHS jezicima zavravaju sufiskom -sija na italijanskom jeziku zavravaju se na -ssione: (1) pasija passione (2) misija missione (3) regresija regressione (4) komisija commissione . Imenice enskog roda koje se na BHS jezicima zavravaju sufiksom -zija na italijanskom jeziku zavravaju se sufiksom -sione: (1) penzija pensione
(2) (3) (4) (5)
tenzija tensione suspenzija suspensione vizija visione kohezija coesione .
Imenice koje se na BHS jezicima zavravaju na -izam na italijanskom jeziku imae sufiks -ismo: (1) (2) (3) (4) (5) komunizam comunismo socijalizam socialismo simbolizam simbolismo nacionalizam nazionalismo verizam verismo .
Glagoli koji se na BHS jezicima u infinitivu zavravaju na -irati / -isati / -ovati, ukoliko u slinom obliku postoje u italijanskom jeziku, pripadae prvoj konjugaciji, dakle, zavravae se na -are u infinitivu: (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) funkcionirati/funkcionisati funzionare elaborirati/elaborisati elaborare aplicirati applicare artikulirati/artikulisati articolare kombinirati/kombinovati combinare montirati montare motivirati/motivisati motivare aranirati arangiare prezentirati/prezentovati presentare .
Jo neki primjeri pravih prijatelja u BHS i italijanskom jeziku su: (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) roba homograf i homofon bokal na italijanskom jeziku boccale manjkati na italijanskom jeziku mancare komotno na italijanskom jeziku comodo ragu homofon, a na italijanskom jeziku se pie rag banda homograf i homofon pijaca homofon, na italijanskom jeziku pie se piazza
3. Polovini prijatelji Ovako bismo mogli nazvati grupu rijei u koju spadaju one rijei koje imaju isto znaenje i na BHS i na italijanskom jeziku, ali su u govoru poprimile razliito znaenje od onog izvornog, tako da ipak upuuju na pogreno znaenje i mogu ometati proces uenja italijanskog jezika . Takve rijei su: (1) imenica argument na BHS jezicima znai dokaz, obrazloenje, dok na italijanskom jeziku slina rije argomento pored tog znaenja ima jo jedno tema, koje je ee u upotrebi;
(2) rijei kontati i contare imaju isto znaenje brojati, ali je u govoru BHS jezika ova rije izgubila svoje izvorno znaenje i danas se koristi sa znaenjem razmiljati, promiljati; (3) rijei diplomirati i diplomarsi imaju jednako znaenje, meutim, na BHS jezicima ova rije je s vremenom dobila za nijansu drugaije znaenje i danas se njom izraava zavretak univerziteta ili vie kole; (4) i rije mutav na BHS i rije muto na italijanskom dolaze od latinskog muto i znae tih, utljiv, meutim, u govoru BHS jezika rije mutav postala je sinonim za glup; (5) rije solidan na BHS ima znaenje vrst ili preneseno znaenje pouzdan, dobar, meutim, u govoru se koristi samo ovo drugo, preneseno znaenje . Na italijanskom jeziku rije solido znai samo vrst . Literatura
Ljubii, Maslina (2000-2001), Sul ruolo del tedesco come lingua donatrice nella formazione dei falsi amici croato-italiani, Studia romanica et anglica zagrabiensia (SRAZ) XLVXLVI, 137-176 . Ljubii, Maslina (2002), Hrvatsko-talijanski lani parovi: standardni jezik i dijalekt, Filologija 38-39, 19-31 . Ljubii, Maslina (2003), Lani parovi i etimologija, Filologija 40, 79-88 . Muljai, arko (1973), Gli pseudoromanismi del croato come pietra dinciampo nellinsegnamento dellitaliano, Giuseppe Petronio, ur ., La traduzione saggi e studi, 295303 . Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika A-E (1967), Matica srpska-Matica hrvatska, Novi SadZagreb Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika -K (1967), Matica srpska-Matica hrvatska, Novi SadZagreb Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika K-O (1969), Matica srpska-Matica hrvatska, Novi SadZagreb Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika O-P (1971), Matica srpska, Novi Sad Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika P-S (1973), Matica srpska, Novi Sad Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika S- (1976), Matica srpska, Novi Sad Zingarelli, Nicola, ur . (2011), Vocabolario della lingua italiana, Zanichelli, Bologna
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 309 UDK: 811 .163 .41'374 811 .163 .41'282 .3(038)
:
. . . . : , , , , . About vulgarisms in the Dictionary of Serbo-Croatian Literary Language of Matica Srpska This paper presents and analyzes the lexemes or the semantic realizations of some lexemes that are marked using the qualifier vulg . in the Dictionary of Serbo-Croatian Literary Language of Matica Srpska . The aim of this study is to determine the thematic and semantic groups of words which are marked with this qualifier (lexemes representing sexual acts and genitalias, physiology of digestion and secretion, a person of low moral values, etc .) . We will consider which meanings of certain secondary lexemes have become vulgar and try to observe whether the connection of derivatives with obscenity of basic words is lost or kept . Key words: vulgarism, obscene words, derivative, dictionary, the Serbian language . 1. . , , . , , ( 1998:29) . ( 1999:14) . , . , , , . , , , . -
310 :
, , , . . , , ( ) . . , . , . 1.1. . , . , . , , . (1998) . , , . 2. . , , , . . , , . , / , ( 1999:15) . ( ) , , , , ( ) . , ; . , , , , . 3. . . . (= )1 . ,

1 300 , .
. ( ) . . .2 . , , , , . 4. , . , . , , , , ( . 1998:26), , , , . , , . . , , . . , , - - . 4.1. , , , , : . , , . , . , , . ; , , . , . , . , , . 4.2. , . , , , , : ( .), , , , , . .

2
. (1998), (1997), (1998), (1998), - (1998), (1998), , (1998) .
312 :
, () , = , . , , . : . ; , . . . . ; : , ( .), - . , , , , . 4.3. 1 . , 2 . . . : , , : , , , , . , . , , , . . . , , . . . . , ( . 1998:34) . 5. , . 5.1. . , , . . , , . 5.2. - . : -, - . , , , ( 1998:70) . . , . , . , , , , . , , . , ,
. , , , , . . , , : [ ] (), . , ; : ( .), , , . , , . 5.3. - . . , , , : (- .), , . . , , , , : 1 . ; : , ! ( . .); 2 . ; 3 . , 1 . : , ( . .); 2 . ( ) , , , : ( . . ), , , , 1 . , ; 2 . , , , , , , , , , , , , , , ( . , .), , , . 5.4. - , : , , . , , , , : , ( . 1972), . 6. , , , . . , , , ( ) , . ,
314 :
, , , , . . , . , : ( .), , , ( . ) . 6.1. ( ) . : , , , , , , , , . , . : , ( .), , , , : [] ( .) . , , . 7. , . . : , , : , (), , , , , , , : , ( .), , , , , , , (): , ( .), , , , , , , ; , : (), , , , , , , , , , , , , , , . . , .3

3
, . , .
.: . , , . (= ), , . (= ) . (= ) . . . , , . . (, 2011) . 7.1. , . ., . : , , , , , , , , , : , ( .), , , , , . 8. ( ) , , , (, 2011) . . . . , , . , . , , , , , . , . , , . , , , . , . , . : , , , , , . , : , , ., - , , .
316 :
. - -, . . , , , , . , , .
.: , , , , IIII, , , 1949 . .: , , , , 1953 . - .: , . , ., , III, , 1901 . : , , , j , III, , , 1953 . .: , , , , 1935 . : -, , j , , 1918 . . .: , ., , III, , 1898 . 1899 . . . : , . , , 1900 . .: , , , , 1948 . . 1972: , , , 1972 . : , IVI, , , 1967-1976 . : , , , 2007 . .: , , , , 1947 . .: , , , , 1953 . .: , , , , 1913 .
, (1998), , : , ., . , 82-88, , , (1997): , , , , . (1998), . , , , (1998), , : , ., . , 77-81, , , (1998), , : , ., . , 114-133, ,
, (1998), , : , ., . , 29-39, , , (2007), , , -, (1997), , , , (1998), , : , ., . , 70-76, , , (1998), , : , ., . , 18-28, , , (2006), , 3, , , (1998), , : , ., . , 134-147, , , , . (1998), , , , , (2011), . , : , ., . , 48, . 1, . , , 2010, , , , 553-562 . , (1999), , ,
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 319 UDK : 811 .163 .41*3'373 811 .163 .41*3'27
Jasmina auevi i Sandra Zlotrg: Diskriminacija u jeziku:Istraivanja u BiH

Potpuno gramatiki opravdan, rodno osjetljiv jezik je vano drutveno i ideoloko pitanje koje doprinosi veoj vidljivosti ena i enskog rada . Drutvena mo jasno se ogleda u jeziku, a odbacivanje generike upotrebe mukog roda, gdje se ene ne vide i ne uju, ve podrazumijevaju, prvi je korak ka ravnopravnoj raspodjeli te moi . Iako se pomaci u zakonskom reguliranju ovog problema vide, jezika politika u BiH (i/ili njeno nepostojanje), uz izgovor jezike ekonomije, proizvodi, podrava i perpetuira diskriminaciju ena . Kritika lingvistika insistira na ideji da upravo jezik konstruie realnost u kojoj se neprekidno vodi borba za nametanje legitimnog vienja (normiranje) koje iskljuivo zavisi od toga koliko simbolikog kapitala u svojim rukama imaju agensi u toj borbi (Pierre Bourdieu) . S tim u vezi je i injenica da danas ak i oni lingvisti koji ne prihvataju tezu o jeziku kao simbolikom kapitalu govore o pojaanom zanimanju za jezik i za ispitivanje njegove moi u ideolokim sferama (Marina Katni-Bakari) . Jezik nije odraz naeg roda, socijalnog statusa ili kulture kojoj pripadamo, jezik prije konstruira nae identitete (Nirman Moranjak-Bambura) . Oglaavanjem enskog roda u jeziku daje se identifikacijsko mjesto neemu to je subordinirano i to nije unaprijed uraunato u jezik, te zato sufiksi -inja ili -ica zvue nakaradno ili smijeno . Premda se svako moe u jeziku oglasiti kako eli, imenovanje u enskom rodu vano je pitanje dokidanja diskurzivne moi u korist mukog roda (Biljana Kai) . Dok je generika upotreba titula i zvanja u mukom rodu donedavno i zakonski bila opravdana, injenica da studentice u svojim biografijama navode da su studenti, apsolventi, da stavljaju ensko kao svoj spol ili Bonjak kao nacionalnost samo potvruje na stav da rodno osjetljivim jezikim planiranjem i promjenama odozdo moemo mijenjati jeziku (a time i drutvenu) stvarnost . Nae polazite je poststrukturalistiko te smo izbjegavale termine univerzalnog ili ispravnog koji su odavno dekonstruisani kao konstrukcije evropocentinog ideolokog kolonijalizma . Kljune rijei: kritika lingvistika, spol, rod, diskriminacija, jezik i ideologija, politika korektnost, promjene odozdo, diskurs i mo, rodna ravnopravnost . Discrimination in Language Research in Bosnia and Herzegovina Grammatically legitimate, a gender sensitive language is an important social and ideological matter that contributes to a greater visibility of women and womens work . Social power is clearly reflected in a language, and rejection of the generic usage of masculine gender where women are not seen and heard but implied, is the first step to a more equal
320 Jasmina auevi i Sandra Zlotrg: Diskriminacija u jeziku: Istraivanja u BiH
distribution of power . Despite progress in the relevant legislative solutions, under the pretext of language economics, language policy in BiH (and/or the lack of it) produces, supports, and perpetuates discrimination of women . Critical linguistics insists upon the idea that it is the language that constructs the reality in which a continuous struggle is led to impose a legitimate perception (standardization) that exclusively depends on the symbolic capital owned by its agencies (Pierre Bourdieu) . In this respect, even those linguists who do not accept the thesis on language as symbolic capital speak of an increased interest for language and the study of its power in the ideological spheres (Marina Katni-Bakari) . Language is not a reflection of our gender, social status, or culture; it rather constructs our identities (Nirman Moranjak-Bambura) . Using feminine gender provides an identifying position to something subordinate and not already absorbed into the language, therefore the feminine gender suffixes -inja or -ica sound unnatural or funny . There exists, of course, freedom to select gender in utterances; however, opting for feminine gender significantly contributes to the annihilation of the discursive power that works in favor of the masculine gender (Biljana Kai) . While the generic use of titles and professions in masculine gender was until recently even legally justified, the fact that female students use masculine gender in their CVs to say that they are students, graduates, or Bosniak, and then state that their sex is female, only confirms our position that gender sensitive language planning and grassroots changes can alter our linguistic (thus, also social) reality . Our starting point is poststructuralist and we therefore avoided the terms of universal or correct that have long ago been deconstructed as constructs of Eurocentric ideological colonialism . Key words: critical linguistics, sex, gender, discrimination, language and ideology, political correctness, the changes from the bottom up, discourse and power, gender equality . Aktuelna pria o standardizaciji crnogorskog jezika i imenovanju bosanskog kao bonjakog potvruje nau tezu: samo imenovanje vano je jer odaje odnose moi izmeu onoga ko imenuje i onoga koga se imenuje . Moemo uzeti primjer standardnih jezika i rei da problem nije u tome da li se radi o jednom ili etiri jezika (lingvistika je odavno dala odgovor na to pitanje), nego je problem u tome to se (ne) priznaje kako govornici/ ce imenuju svoj jezik . Bosanski ili bonjaki / BHS ili B/H/S, pitanje je politike i odnosa moi, a ne gramatike . Naa tema, oslovljavanje ena u enskom rodu, odnosno oslovljavanje marginaliziranih grupa drutva onako kako to one hoe i kako smatraju da nije uvredljivo za njih eksces je na Slavistikom kongresu jer se ne tie direktno niti normiranja niti gramatike . Ne promatramo jezik kao sistem, kao normu, nego sagledavamo jezik kao djelatnu tvar i naine na koje govornici i govornice koriste jezik . Zbog injenice da je tema rodno osjetljivog jezika stara tema u Hrvatskoj i Srbiji, a u Bosni i Hercegovini jo uvijek neispriana pria, u ovom radu pokuale smo dati osvrt na kritiku feministiku lingvistiku u Bosni i Hercegovini i predstaviti rezultate rada na projektu Gender senzitivni jezik u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima1 .
1 Gender senzitivni jezik u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima projekat je koji je Udruenje Lingvisti provodilo od januara do jula 2011 . godine . Projekat je finansiran sredstvima FIGAP-a (Finansijski mehanizam za provedbu Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine) .
Praksa pokazuje nesrazmjer izmeu upotrebe jezika u svakodnevnoj situaciji, gdje je uobiajeno da e studentica za sebe rei da je studentica, i jezika u javnoj i slubenoj upotrebi, koji oslikava primjer uenice srednje kole koja u svoju biografiju za zanimanje stavlja uenik . Dakle, norma bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika ne diktira uenicama da se predstavljaju kao uenici; u normativnim rjenicima stoje i enski oblici za zanimanja; gramatika jezika je takva da se rod (osim u bezlinim reenicama) zna, odnosno mora znati . U emu je onda problem? Cilj projekta bio je ispitati stavove lektorica i lektora koji/e rade u oblasti obrazovanja, u medijima i institucijama, ponuditi im obuku u vidu etiri interaktivne radionice i etiri predavanja renomiranih lingvistica te, uz njihovu pomo, poeti mijenjati jeziku praksu u Bosni i Hercegovini kojom su ene sakrivene iza mukih titula a otkrivane iza neprimjerenog pitanja Izvinite, gospoica ili gospoa? . Pojam diskriminacije definiran je meunarodnim konvencijama i inkorporiran je u domae zakone . Jezika diskriminacija, odnosno, diskriminacija jezikom, samo je jedan aspekt neravnopravnog tretiranja Drugog: ena, osoba razliitih seksualnih orijentacija, osoba sa nekim vidom invaliditeta, nekonstitutivnih naroda itd . Politika korektnost je drutvena konvencija kojom se tei iskorjenjivanju diskriminatornih praksi u slubenom diskursu . Unescov Vodi za rodno neutralan jezik iz 1999 . godine dao je konkretne prijedloge kojim se rodno obezliava engleski jezik (dva oblika zamijenjena jednim, neutralnim: stuard / stuardess flight attendant) te rodno izjednaava njemaki i francuski (uvode se enski oblici zanimanja kao obavezni uz muke) . Bosanskohercegovaki Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2003 . godine, sa izmjenama Zakona iz 2009 . trebao je postaviti temelje za rodnu ravnopravnost mukaraca i ena u bh . drutvu, zajedno sa Gender akcionim planom kojim se to trebalo i provesti . Zakonska osnova u drutvu te zasnovanost na gramatici i normi samo su lice problema . Nalije je u oba sluaja svijest ljudi, ideologija i drutvena praksa . Zakon, lan 9 . e) kae: diskriminacija u jeziku postoji kada se koristi iskljuivo jedan gramatiki rod kao generiki pojam . (Zakon o ravnopravnosti spolova BiH 2009) . Tumaenje Zakona, pak, kae da se u jednom tekstu moe dosljedno koristiti jedan, muki rod uz obaveznu napomenu da se potuje rodna ravnopravnost . Da ne ulazimo u filozofska razmatranja paradoksalnosti ove izjave, pogledajmo ta kritika feministika lingvistika kae o odnosima moi u jeziku . Naa obavezna literatura poinje knjigom Izazovi feminizma (Babi-Avdispahi et al . 2004) i lingvistikim i knjievnoteorijskim postavkama Marine Katni-Bakari i Nirman Moranjak-Bambura . Profesorica Nirman Moranjak-Bambura upozorava: Feministika lingvistika i rodne studije markiraju lingvistiki obrat u humanistici, polazei od hipoteze da je jezik mjesto moi i da gramatiki muki rod nije sluajno uzet kao norma (Moranjak-Bambura 2006b:31) . Da se tu ne radi samo o imenovanju, pokazuje primjerom kada vam poslodavac umjesto da priate o poslu kae kako ste lijepi danas . Takoer se oslanjamo na lekciju profesorice Marine Katni-Bakari koja kae kako nas kritika diskursna analiza (CDA) ui da nema nevinog izbora diskursa postavljajui retoriko pitanje Koliko smo kao pojedinci slobodni u izboru jezika ili nas jezik govori? (Katni-Bakari 2004:69) . CDA analizom su se bavile jo neke lingvistice, od kojih izdvajamo Sabinu Baki, koja se bavi odnosom moi i strategija utivosti te
Danijelu Majstorovi, koja se bavila politikim diskursom analizirajui korpus govora visokog predstavnika u BiH . Osnovni jeziki problem rodne osjetljivosti u jeziku jeste derivacija oblika za enski rod iz oblika za muki rod te distribucija mocionih sufiksa . Jedan od rezultata projekta je prirunik o rodno osjetljivom jeziku sa rjenikim dodatkom u vidu liste rijei za zanimanja i titule u mukom i enskom obliku2 (auevi, Zlotrg 2011) . Osnova za prirunik bio je rad Amele ehovi Upotreba mocionih sufiksa (u nomina agentis et professionis) u savremenom razgovornom bosanskom jeziku (ehovi 2003) . Istraivanje koje je provela meu studentima i studenticama pokazalo je da je razgovorni jezik pokazatelj promjena koje su u toku te da su mladi ti koji nose te promjene koje se moraju odraziti i na jeziko planiranje . Spisku literature dodajemo i knjigu emu uimo djecu? Analiza sadraja udbenika nacionalne grupe predmeta (2007), koja se posredno bavi i jezikom . Odgovor na pitanje iz naslova daju primjeri: (mizogina) reenica za gramatiku analizu Kad ena plae pitaj je ta eli, (nekorektan naziv) Cigani u listi naroda i definicija homoseksualnosti kao bolesti (iako se ve vie od trideset godina ne smatra boleu) . Osim pogrene i uvredljive terminologije, najvei problem su stereotipi s kojima se moramo boriti . U prvom anketnom listiu koji su lektorice i lektori dobili na prvoj radionici trebali/e su objasniti razliku izmeu spola i roda . Analiza je pokazala da veina lektorica/a pod spolom podrazumijeva bioloku razliku izmeu mukarca i ene, a da je rod iskljuivo gramatika kategorija . Razlika izmeu spola kao bioloke kategorije a roda kao drutvene (koju je znalo samo 4% ispitanih) u feministikoj literaturi je dovedena u pitanje, ali je ta postavka odlino polazite za dekonstrukciju stereotipa o djevojicama koje se igraju lutkama i djeacima sa pukama; o mamama koje kuhaju ruak dok oevi itaju novine; o enama ininjerkama i mukarcima stjuardima . Najei argument u raspravama o rodnoj osjetljivosti bio je jezika ekonomija i univerzalnost mukog roda . Tih argumenata dre se lingvisti strukturalisti koji jezik posmatraju kao sistem i kao tradiciju . Meu njima istiu se Klajn, kojemu je oblik ministarka nepogodan i Milka Ivi, koja kae da je enski rod sadran u mukom . Svenka Savi, koja se ovom problematikom bavi od 90-ih godina, postavlja problem kao borbu izmeu strukturalista i poststrukturalista koja se moe razrijeiti ako poemo od osnovne postavke: od gramatikog pravila kongruencije po kojem se subjekat i predikat moraju slagati u rodu i broju . Kada smo rijeili taj gramatiki problem, ostaje nam da osvijestimo da je jezik navika, ali da isto tako moe biti i odvika . Kada se govori o jeziku u Bosni i Hercegovini, glavne teme su nepismenost, problemi sa normiranjem bosanskog jezika, nedoreenosti u normi bosanskog jezika i odnos tri norme u BiH . To su pokazale i lektorice pokuavajui skrenuti raspravu na probleme kao to su veliko i malo slovo: Brko Distrikt ili Brko distrikt . U cilju skretanja panje sa rodne ravnopravnosti u jeziku, lingvisti/ce Klajnovog tipa slue se i ovakvim argumentima: Zato, drage kolegice feministkinje, okanite se dugih, jalovih i nestrunih rasprava o nepravdi naeg jezika prema enama, a sjetite se da, dok vi tako mlatite praznu slamu, bar pedeset hojrata samo u Sarajevu premlauje
2 Rijei su podijeljene po abecednom redu, a dati su oblici koji su karakteristini za bosanski, hrvatski, srpski jezik . Prirunik dostupan u elektronskoj verziji na www .lingvisti .ba .
svoje ene na mrtvo ime! (Midhat Rianovi, prema: Moranjak-Bambura 2006a:22) Naravno, kolegica feministkinja imala je odgovor: Ova se poruka svodi na to da je nemogue da postoji, meu ovim apstraktnim feministkinjama, potencijalna lingvistkinja koja moda neto zna o prirodi jezika, i da te feministkinje, u smislu znanja koje im je openito uskraeno, samo mlate praznu slamu time to predlau usvajanje rodno osjetljivog jezika . Stoga, znanje bi se trebalo lijepo ostaviti mukim ekspertima, dok se one (feministkinje) trebaju samo fokusirati na hojrate koji premlauju svoje ene! Strukturalizam u bh . lingvistici (a i ire) toliko je ukorijenjen u akademsku praksu da se o poststrukturalizmu u lingvistici skoro i ne govori: Iako profesor na jedan popularan nain objanjava De Sosirovu tezu o proizvoljnom odnosu izmeu oznaitelja i oznaenog (Da li rije konj izgleda kao ono to oznaava), on ne smatra da mu je profesionalna dunost da informira neuke itateljice o savremenoj kritikoj diskurs analizi i kritikoj lingvistici (djelimino se oslanjajui na tezu o proizvoljnosti jezikog znaka) prema kojima su jezik, diskurs, ideologija i mo povezani i kljuni za razumijevanje drutvenih odnosa . (Moranjak-Bambura 2006a:25, 26 . / prevela Aida Spahi) Jezika politika u Srbiji koja se opire uvoenju rodne osjetljivosti u normu ili jezika politika u Bosni i Hercegovini koja rodnu osjetljivost uope ne problematizira, jasno oslikava patrijarhalne tradicionalistike ideoloke matrice . Promjenu stavova kod lektorica i lektora pratile smo anketnim listiima prije poetka projekta, u toku i na kraju . S obzirom na to da se radi o ispitivanju miljenja i promjenama navika te da se radi o relativno kratkom periodu izmeu prve i posljednje ankete, analiza je imala za cilj pokazati stanje i ocijeniti relativnu uspjenost projekta . U prijavnom listu lektorice su trebale dati svoj komentar na reenicu izvuenu iz konteksta: Informaciju mi je proslijedila sekretar odsjeka . Od 75 ispitanih, dvoje nisu dali odgovor; 36 je reklo da sekretar treba stajati u enskom rodu, i to u obliku: tajnica 4; sekretarka 10, a 22 je navelo oblik sekretarica . Njih 24 je reklo kako je prekreno pravilo kongruencije (bez objanjenja kako bi reenica trebala glasiti), a njih 13 je reklo da je sa reenicom sve uredu . Prvo, porazna je injenica da 30% ispitanih, koji/e su svi/e jeziki strunjaci/strunjakinje smatra da je reenica gramatiki i smisaono korektna . Drugo, 33% ispitanih jesu prepoznali/e diskriminaciju, ali nisu znali/e pravilan oblik . U naknadnom razgovoru s njima ispostavilo se da lektorice i lektori hrvatskog jezika ve u svojoj praksi koriste oblike za enski rod, ukljuujui i oblik tajnica, bilo da se radi o dravnoj tajnici ili administrativnoj tajnici . Za ostale problem je bio sa oblikom sekretarica jer je optereen negativnim znaenjima . Neke lektorice su smatrale da se taj oblik treba koristiti jer e upotrebom izgubiti pogrdna znaenja, ali su se sloile sa prijedlogom da se koriste oblici sekretarka ili tajnica . Na ovom primjeru, ali i na ostalim primjerima, naglaavale smo da ne postoje oblici koji iskljuivo pripadaju hrvatskoj, odnosno srpskoj normi, nego da se treba voditi jezikim osjeajem pri biranju najboljeg rjeenja . Analiza evaluacijskih listia pokazala je da nismo puno uradile u promjeni svijesti onih koje su na poetku smatrale da je sa sekretarom sve kako treba, ali su dvije lek-
torice ipak rekle kako e se truditi mijenjati . Na posljednjem anketnom listiu trebalo je odgovoriti na pitanje Kako se predstavljate? Iako smo o tome razgovarale svaki put kada su se predstavljale na radionicama ili predavanjima, 33% lektorica napisalo je da se predstavljaju u mukom rodu . Dvije su napisale da e se od sada truditi predstavljati u enskom rodu . Tih 33% lektorica ipak je prolo obuku i dobilo certifikate, to ipak ide u prilog uspjenosti projekta, ali i upozorava da je rodno osvjetavanje proces na kojem se treba kontinuirano raditi . Na sva sporna pitanja koja smo dobijale u toku projekta pokuale smo odgovoriti u priruniku Naini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima . Ravnopravnost u jeziku znai da ete kolegicu osloviti kolegicom ako i kolegu oslovite sa kolega . Ako je kolega profesor doktor, onda je kolegica profesorica doktorica . Ako u obliku gospodin nije sadrana informacija o branom stanju navedenog, iz slubenog diskursa emo izbaciti gospoicu i sve ene ravnopravno oslovljavati sa gospoa bez ikakvih aluzija na njeno brano stanje . Osim poglavlja o rodnoj ravnopravnosti u jeziku, u priruniku smo navele naine oslovljavanja osoba sa invaliditetom, LGBTTIQ osoba te korektne i nekorektne oblike za imenovanja pripadnika drugih marginaliziranih grupa u drutvu . Primjer kako meunarodne konvencije treba promovirati kako bi se potovale jeste aktivizam Organizacije Sumero koja se bori da politiki korektan oblik osoba sa invaliditetom zamijeni pogrdne oblike kao to su hendikepirani, invalidni, retardirani . Promotivnom akcijom Ja sam prije svega Marko, a ako ba morate, zovite me osoba sa intelektualnim tekoama naglaavali su da je osoba ta koju trebamo staviti prije svega . Na izbor da osposobimo lektorice i lektore koji/e e uvoditi rodnu ravnopravnost i politiku korektnost u kljune oblasti drutva obrazovanje, medije i pravni diskurs poticaj je da promjenama odozdo mijenjamo jeziku (a time i drutvenu) stvarnost u Bosni i Hercegovini . Meutim, pitanje Da li je politika korektnost isto to i stvarno ulaenje u mo? (Katni-Bakari 2004:85) ostaje retoriko dok god se na vana drutvena pitanja lijepe etikete: seksizam, ksenofobija, homofobija, rasizam, ejdizam itd ., bez prepoznavanja stvarnog problema . Retorika strategija kojom smo pokuale izbjei da nas itatelji i itateljice ne strpaju u ko i ne pospreme u stranu jeste da u ovom radu, a ni u toku trajanja projekta, niko nije spomenuo rije feminizam .
Izvori
emu uimo djecu Analiza sadraja udbenika nacionalne grupe predmeta (2007), grupa autora, Fond otvoreno drutvo BiH, Sarajevo Gender akcioni plan BiH (2006), Slubeni glasnik BiH, broj 41/09 . United Nations, The Universal Declaration of Human Rights, preuzeto 23 . maja 2011, sa: http:// www .un .org/en/documents/udhr/index .shtml . United Nations, Guidelines on Gender-Neutral Language (1999), preuzeto 23 . maja 2011, sa: http:// unesdoc .unesco .org/images/0011/001149/114950mo .pdf Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH (2003), Slubeni glasnik 16/03, i Izmjene i dopune Zakona (2009), Slubeni glasnik 102/09 .
Literatura
Baki, Sabina (2008), Strategija utivosti u turskom jeziku, neobjavljena doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Sarajevo Bourdieu, Pierre, (1992), to znai govoriti, Naprijed, Zagreb auevi, Jasmina, Sandra Zlotrg (2011), Naini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima, Udruenje za jezik i kulturu Lingvisti i Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo Katni-Bakari, Marina (2006), Stilistike skice, Connectum, Sarajevo Katni-Bakari, Marina (2004), Jezik i (de)konstrukcija roda, u: Izazovi feminizma, Jasminka Babi-Avdispahi, Jasna Baki-Mufti, Marina Katni-Bakari, Nirman MoranjakBambura, 69-116, Forum Bosnae 26, Sarajevo Kai, Biljana (2008), Feminizam IZAZOV ZA 21 . stoljee, diskusija s Biljanom Kai, koordinatoricom Centra za enske, dostupno na: hrcak .srce .hr/file/32359 Moranjak-Bambura, Nirman (2006a), The Unbearable Lightness of Stereotypes, u: Stereotyping: Representation of Women in Print Media in South East Europe, Moranjak- Bambura, Nirman, Tarik Jusi, Adla Isanovi, ur ., Mediacentar, Sarajevo Moranjak-Bambura, Nirman (2006b), Vodi kroz studij roda, ideologije, kulture . Centar za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo Majstorovi, D ., M . Mandi, (u pripremi) What it means to be a Bosnian woman analyzing womens talk between patriarchy and emancipation, u: Majstorovi, D . I . Lassen, ur ., Living with Patriarchy- Discursive Costructions of Gendered Subjects Across Cultures, DAPSAC series: John Benjamnis Savi, Svenka, M . anak, V . Mitro, G . trasni (2009), Rod i jezik, Futura publikacije i enske studije i istraivanja, Novi Sad Savi, Svenka (1995a), Jezik i pol I: istraivanja u svetu, enske studije, Beograd Savi, Svenka (1995b), Jezik i pol II: istraivanja kod nas, enske studije, Beograd ehovi, Amela (2003), Upotreba mocionih sufiksa (u nomina agentis et professionis) u savremenom razgovornom bosanskom jeziku, Pismo I/1, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo Poti, Jelena, Amir Hodi, ur . (2006), Transgresija roda: spolna/rodna ravnopravnost znai vie od binarnosti, enska soba, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 327 UDK: 811 .163 .42272 811 .163 .4233
Tamara Gazdi-Aleri: Utvrivanje sastavnica pojma jezina kultura

U radu se promilja o sadraju pojma jezina kultura te se na temelju dosadanjih radova koji se bave jezinom kulturom i na temelju ankete provedene meu studentima koji e nakon zavretka studija biti u izravnoj vezi s institucionalnim uenjem standardnoga jezika na svim obrazovnim razinama, a time i s pouavanjem jezine kulture, definiraju njezini bitni elementi . U dosadanjim radovima autori istiu kao relevantne razliite elemente jezine kulture, ali je bez njezina preciznoga definiranja i pronicanja u njezinu prirodu nemogue oekivati da e ona biti usvojena i primjenjivana, odnosno da e biti prepoznata njezina vanost i u privatnoj i u javnoj komunikaciji . Nesumnjivo je da se svaka kultura temelji na normama te da norme obvezuju i ograniuju spontane mogunosti . Kultura svojim sustavnim normama ne uvodi restrikciju, nego red, smisao, oblik, discipliniranost, sveobuhvatnost . to vie usklaujemo svoja djelovanja s normama koje ona podrazumijeva, to smo vie pripadnici i dionici te kulture . Kljune rijei: jezina kultura, elementi jezine kulture, privatna i javna komunikacija . Identification of the Concept Language Culture In this paper the content of the concept language culture is pondered upon . The important elements of the language culture are defined on the basis of the papers which deal with this concept as well as on the basis of a questionnaire which has been carried out among students who, upon the completion of their studies, will be in direct contact with the institutionalized learning of the standard language at all educational levels and who will teach language culture . So far authors have emphasised different elements of the language culture as relevant . However, without defining it precisely and getting to the bottom of its nature, it cannot be expected that language culture will be acquired and applied . In other words, one cannot expect that the importance of language culture will be recognized in private and public communication . It is certain that every culture is based on some norms and that those norms oblige and limit spontaneous possibilities . With its systematic norms, culture does not introduce restriction, but order, sense, shape, discipline, comprehensiveness . The more we synchronise our activity with the norms it encompasses, the more we belong to that culture and take part in it . Key words: language culture, elements of language culture, private and public communication .
328 Tamara Gazdi-Aleri: Utvrivanje sastavnica pojma jezina kultura
1. Uvod Jezina je kultura esta tema kako strunih tako i izvanstrunih rasprava u kojima je razliito shvaena tako da se esto i sam pojam jezina kultura upotrebljava u razliitim kontekstima bez preciznoga i jednoznanoga znaenja . Prema tome pojam jezina kultura upuuje na potrebu preispitivanja starih i utvrivanja novih znaenjskih sastavnica vezanih uz taj pojam . Dakle, da bi jezina kultura uope bila prepoznata, usvojena i potovana u svakodnevnim komunikacijskim situacijama, bitno ju je jasno definirati i odrediti njezine bitne elemente . Pojam kultura North (2003) pod utjecajem kognitivne psihologije definira na sljedei nain: Kulturu moemo definirati kao prenoenje znanja, vrijednosti i drugih imbenika koji utjeu na ponaanje s jednog narataja na drugi, i to uenjem i oponaanjem . Kultura osigurava na jeziku utemeljen pojmovni okvir za kodiranje i tumaenje informacija koje se osjetima prenose do mozga . Kultura je bitna sastavnica svakoga nacionalnog identiteta, odnosno ona tvori njegov kulturni identitet . Ako kultura obuhvaa ovjekovo svjesno i plansko preobraavanje prirode, kao i stvaranje duhovnih vrijednosti kojima se potvruje ovjekov specifian poloaj u svijetu, onda se kultura najire socioloki moe odrediti kao ukupnost materijalnih i duhovnih vrijednosti koje je ovjeanstvo stvorilo kroz povijest . Pretpostavka i organski dio svake kulture i kulturnog identiteta jest jezik . Jezina je kultura temelj svake kulture . Ona se njeguje, ui, razvija u obitelji, koli i u okviru drugih drutvenih, vjerskih i kulturnih institucija . Jezina je kultura kao samostalna jezina disciplina utemeljena potkraj 1920-ih, tonije 1929 ., zahvaljujui Vinokurovoj knjizi Jezina kultura (Kultura jazyka) i Tezama koje su lanovi Prakoga lingvistikoga kruga postavili na Prvome meunarodnom slavistikom kongresu u Pragu iste godine . Pojam jezina kultura neki autori smatraju pojmom s jedinstvenim znaenjem, dok ga drugi dijele na kulturu govora i kulturu pisanja, kao i na kulturu pojedinoga funkcionalnoga stila . U knjizi Opisivanje u nastavi usmenog i pismenog izraavanja (1977:229) jezina se kultura povezuje s kulturom misli Kultura jezika, to je, u konanom zbiru, kultura misli . Da bi se dobro pisalo i govorilo, potrebno je prije svega pravilno misliti . Simeon (1969:726) u Enciklopedijskome rjeniku lingvistikih naziva pod kulturom govora smatra stupanj slaganja s normama ortoepije, upotrebe rijei i sl . koje su ustanovljene za dani jezik; sposobnost slijediti najbolje uzore u svojemu individualnom govoru . Teak (1990:8-9) pak upozorava na problem definiranja pojma kultura govora i, pozivajui se na Jefremova, naglaava kako je kultura govora irok pojam koji obuhvaa ne samo pitanja pravilnosti (ortoepske, gramatike, leksike) nego i stilistiku, sveukupnost nunih izraajnih sredstava svih sistema ideja nauke, tehnike, opepolitikog ivota Rosandi (2002:15) govori o kulturi pisanja te izdvaja ove njezine pokazatelje: oblikovan grafemski sustav (pisanje slova u skladu s vrstom pisma na kojem se ostvaruje komunikacija); stupanj usvojenosti pravopisne norme u cjelini; stupanj usvojenosti gramatike norme standardnoga jezika na morfolokoj, sintaksnoj i leksikoj razini; stupanj usvojenosti stilistike norme; stupanj usvojenosti znanja o tekstu (zakonitostima oblikovanja teksta); stupanj kritikoga odnosa prema vlastitome i tuem tekstu; sposobnost uoavanja i vrednovanja znaajki teksta; sposobnost uoavanja pogreaka u tekstu . Rosandi (1963/1964:17) je jo poetkom 60-ih godina prologa stoljea upozoravao da se: . . .izgraivanje govorne kulture na viem stupnju namee naoj kulturnoj javnosti
i nastavi kao neodgodiv problem . Neodnjegovana jezina kultura naega suvremenog intelektualca uoljiva je u svakodnevnom usmenom i pismenom izraavanju . Govorna praksa sugerira zakljuak da se problemu govorne kulture ne posveuje potrebna panja . D . Nikoli (2010:15) naglaava da se jezina kultura moe shvatiti na dva naina: kao vladanje normama knjievnoga jezika u njegovoj pismenoj i usmenoj formi, pri emu se ostvaruje izbor i organizacija jezinih sredstava koja su doputena u odreenoj situaciji komunikacije i koja garantiraju najbolji uinak u dostizanju postavljenih komunikacijskih ciljeva te kao podruje lingvistike koje se bavi normiranjem govora i preporukama za vjetu upotrebu jezika . Uz to naglaava da jezina kultura ukljuuje dva stupnja ovladavanja knjievnim jezikom: pravilnost i potovanje norme te govornu vjetinu koja nije samo potovanje norme knjievnoga jezika, nego i umijee izbora iz koegzistentnih varijanata . Nesumnjivo je da jezina kultura podrazumijeva poznavanje i primjenjivanje normi jezika na koji se odnosi . Svaka norma obvezuje i ograniava spontane mogunosti . Kultura, pa tako i jezina kultura, moe biti utemeljena samo na onom to je utvreno i stabilno . Ona svojim sustavnim ogranienjima ne sputava, nego uvodi red, smisao, oblik . to vie usklaujemo svoja djelovanja s normama koje ona podrazumijeva, to smo vie pripadnici i dionici te kulture . Katii (1992:55) u skladu s tim navodi da je razgovaramo li o jezinoj kulturi, purizam nezaobilazna tema . Sam pojam kulture kojega jezika ukljuuje u se brigu oko njegove istoe, podrazumijeva pomnju pri govorenju i pisanju . Kulture, naime, nema bez vrijednosnih razlika . Gdje se ne trai pomnja i znalako razlikovanje, gdje je sve ne samo doputeno nego i jednako vrijedno, ne treba nikakva kultura . Tamo je naprosto kaos, a kaos je ovjeku smrt . Kultura, pa i jezina, njemu je zato preduvjet ivota . Stvarajui nju, ovjek zapravo stvara sebe . kari (1974:14) u rubrici Kultura govora na stanicama asopisa Oko kae: Kulturan govor nije onaj u kojem se preputamo da nas rijei nose, a nije ni strogo odbijanje svake rijei koja nam sama prilazi . Kultiviran je govor dijalog s vlastitim govorom [ . . .] kultura nam se govora oituje kroz dvije osnovne tenje: u potivanju sugovornika i u govornom stvaralatvu . Tim dvjema dimenzijama moemo svaki in govora vrednovati u sustavu kulture . Iako je iz navedenih citata mogue izdvojiti neke zajednike elemente koji odreuju pojam jezine kulture poput potivanja jezinih normi u govoru i pismu, sveukupnosti nunih izraajnih sredstava, sposobnosti uoavanja jezinih pogreaka, potivanja sugovornika i sl ., primjeuje se da svaki od autora izdvaja samo pojedine njezine elemente . Kako bi se ispitalo shvaanje jezine kulture u javnosti te koliko ona odgovara opoj predodbi o tome to jezinu kulturu ini i kolika je u vezi s tim svijest o tome treba li teiti jezinoj kulturi, ispitani su studenti koji e nakon zavretka studija biti u izravnoj vezi s institucionalnim uenjem hrvatskoga standardnog jezika te sa stjecanjem i kultiviranjem jezinoga, i govorenoga i pisanoga, izriaja osnovnokolskih i srednjokolskih uenika . Na temelju rezultata dobivenih istraivanjem, te na temelju dosadanjih istraivanja jezine kulture, definirani su njezini temeljni elementi .
2. Stanje jezine kulture u drutvu U dananje vrijeme, na alost, sve vie uoavamo nedostatak kulture na svim podrujima ivota . Takva se situacija najbolje odraava u jezinoj kulturi u svim podrujima javnoga i privatnoga ivota, jer se jezina kultura, kako su utvrdili sociolozi, nalazi u temelju svake druge kulture . Razlozi se nedostatka jezine kulture mogu traiti na drutveno-sociolokoj te na individualnoj razini . Veina problema proizlazi iz nedovoljno izgraene svijesti o ulozi i vanosti standardnoga jezika i potrebi neprestanoga kultiviranja govorenoga i pisanoga izraavanja na materinskome jeziku . Tako je bez obzira na to to su strunjaci i brojna istraivanja upozoravali na alarmantnu situaciju u govorenoj i pisanoj komunikaciji na svim obrazovnim razinama (osnovnokolskoj, srednjokolskoj, fakultetskoj, poslijediplomskoj) te u razliitim zanimanjima, u Republici Hrvatskoj 2006 . godine smanjena satnica materinskoga jezika tako da djeca od 1 . do 4 . razreda osnovne kole nemaju vie est, nego pet sati nastave tjedno . Pritom se nije vodilo rauna ni o injenici da je nastava materinskoga jezika najue povezana sa svim ostalim predmetnim podrujima te da brojna istraivanja potvruju kako je razvijena govorna vjetina razmjerna uspjenoj socijalizaciji te da utjee i na cjelokupan razvoj . Vanost razvijenoga stupnja komuniciranja na materinskome jeziku istaknula je i Europska komisija kada je u svome dokumentu iz 2004 . godine Kljune kompetencije za cjeloivotno uenje europski referentni okvir (The European Framework of References for Lifetime Learning) komuniciranje na materinskome jeziku stavila ispred ostalih sedam kompetencija: komuniciranja na stranome jeziku, matematike i prirodoslovne pismenosti, digitalne kompetencije, umijea organiziranja i ureivanja vlastitoga uenja, meuljudske i graanske kompetencije, poduzetnitva i kulturolokoga izraavanja glazbe, medija, tjelesne kulture i ouvanja zdravlja, knjievnosti, umjetnosti . Na nepovoljno stanje jezine kulture u npr . hrvatskome drutvu utjecalo je i nepostavljanje nekih jezinih elemenata na vrste normativne temelje te injenica da hrvatskome jeziku nedostaju koncepcijski usklaeni normativni prirunici1 bitni za skrb o jezinoj kulturi . Ne treba posebno napominjati da bi osobito osobe koje javno nastupaju trebale imati razvijenu svijest o potrebi neprestanoga kultiviranja svoga govorenoga i pisanoga izraza te da upravo javna domena komunikacije uvelike usmjerava jezinu kulturu u nekome drutvu u odreenome vremenu . esto smo sudionici situacija u kojima se javni govornici ne pridravaju osnovnih pravila lijepoga ponaanja i jezine kulture . Tako politiari najvie razine u svojim javnim istupima upotrebljavaju rijei neprimjerene situaciji, uvrede i omalovaavanja sastavni su dio parlamentarne retorike, a u svojim javnim nastupima politiari esto kre osnovna pravila pristojnosti . Osim osnovnih pravila pristojnosti postoje i tzv . naela moralnosti i profesionalnosti koja u javnim nastupima politiara nerijetko bivaju prekrena . Iz razliitih, i to uestalih primjera, govorne nekulture javnih govornika, moe se i bez velikih znanstvenih analiza zakljuiti da u javnoj komunikaciji esto ne postoji odgovornost za javnu izgovorenu rije . U Republici Hrvatskoj novost je da je Vlada u oujku 2011 . donijela Etiki kodeks dravnih slubenika kojim se reguliraju ponaanja dravnih slubenika i etika naela
1 Npr .
pravogovorni prirunik, normativni pravopis i dr .
na temelju kojih postupaju dravni slubenici prilikom obavljanja slubene dunosti . U lanku 12 . tako se navodi da se meusobni odnosi dravnih slubenika, odnosno svi oblici komunikacije dravnih slubenika temelje na uzajamnom potivanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti, odgovornosti i strpljenju . U Francuskoj se pak kvaliteta zastupnikoga posla vrednuje i prema kvaliteti slubenoga jezika kojim se zastupnik slui . U Hrvatskoj je u proteklih nekoliko godina poelo raditi nekoliko privatnih televizija koje esto ne potuju elementarna jezina pravila zemlje u kojoj djeluju, to je olakano jer u Republici Hrvatskoj ne postoji zakon o javnoj upotrebi hrvatskoga jezika, pa se tako jezini nemar najbolje oituje u raznim vrstama medija kojima se onda najlake iri i u druga podruja javnoga i privatnoga ivota . Ali da bismo uope mogli govoriti o kulturi javnoga komuniciranja, da bismo mogli sagledati probleme koji proizlaze iz jezine nekulture te da bismo je mogli nadograivati i njegovati, potrebno ju je pomno prouiti i proniknuti u njezinu prirodu . inilo se korisnim istraiti to studenti, budui profesori hrvatskoga jezika i uitelji razredne nastave, s dvaju odsjeka koji su u izravnoj vezi s institucionalnim uenjem hrvatskoga jezika te sa stjecanjem i kultiviranjem jezinoga, i govorenoga i pisanoga, izriaja, smatraju elementima jezine kulture te to misle o jezinoj kulturi javnih govornika . O njima uvelike ovisi u kojem e smjeru krenuti institucionalno uenje standardnoga jezika i do koje e se mjere njegovati kultura govorenoga i pisanoga izriaja u hrvatskome drutvu . 3. Istraivanje 3.1. Metoda i instrumenti istraivanja Kako bi se ispitalo shvaanje jezine kulture u javnosti te koliko ona odgovara opoj predodbi o tome to jezinu kulturu ini i kolika je u vezi s tim svijest o tome treba li teiti jezinoj kulturi, ispitani su studenti koji e nakon zavretka studija biti u izravnoj vezi s institucionalnim uenjem hrvatskoga standardnog jezika te sa stjecanjem i kultiviranjem jezinoga izriaja osnovnokolskih i srednjokolskih uenika . Na temelju rezultata dobivenih istraivanjem, te na temelju dosadanjih istraivanja jezine kulture, definirani su njezini temeljni elementi . Za istraivanje su odabrani studenti, budui profesori hrvatskoga jezika i uitelji razredne nastave, s dvaju odsjeka koji e nakon zavretka studija biti u izravnoj vezi s institucionalnim uenjem hrvatskoga standardnog jezika te sa stjecanjem i kultiviranjem govorenoga i pisanoga izriaja osnovnokolskih i srednjokolskih uenika . Istraivanje je provedeno u travnju 2007 . meu studentima 4 . godine Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu (75 studenata) te meu studentima 3 . godine Odsjeka za uiteljske studije Uiteljskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, s pojaanim studijem hrvatskoga jezika (25 studenata) . Anketa je bila anonimna, a anketni je upitnik sadravao pitanje koje je bilo sroeno tako da se od studenata dobiju podaci o njihovu poimanju jezine kulture, odnosno da se na temelju njihovih odgovora i na temelju dosadanjih definicija dobije ljestvica elementa koji tvore jezinu kulturu . S obzirom na tijesnu povezanost dvaju istraivanih podruja, u sklopu iste ankete provedeno je istraivanje o tome to studenti misle o jezinoj kulturi hrvatskih politiara, a cjeloviti rezultati toga dijela istraivanja bit e, zbog svoje opsenosti, prikazani u drugome radu .
3.2. Obiljeja jezine kulture Na pitanje koje je glasilo: Napiite to podrazumijevate pod izrazom jezina kultura, odnosno navedite elemente koji, prema Vaem miljenju, tvore jezinu kulturu, dobili su se sljedei odgovori: standardni jezik 72%2 govorni bonton (potivanje i uvaavanje sugovornika, bez upadanja u rije, nadvikivanja, svaanja, kultura sluanja) 26% govorne vrednote 21% osvijetenost potrebe uenja standardnoga jezika i stjecanja jezine kulture 20% upotreba odgovarajuega funkcionalnoga stila 16% neupotrebljavanje vulgarizama 15% tean govor bez potapalica, ponavljanja bilo kojega tipa, zastajkivanja 11% nain izraavanja (jasnoa i kratkoa izraza, izraz i sadraj izgovorenoga teksta) 10% pravilna i primjerena upotreba rijei, paljiva upotreba stranih i strunih izraza, negomilanje tuica 9% primjerena gestikulacija i mimika, koje prate govor 8% bogatstvo i raznolikost vokabulara neke osobe 8%
Dakle ispitanici ponajprije pod jezinom kulturom podrazumijevaju upotrebu standardnoga jezika u javnoj komunikaciji, i to ak njih 72%, a za njih 26% vaan je bonton u govoru koji je u vezi i s neupotrebljavanjem vulgarizama (15% ispitanika) . Zanimljivo je da je vrednote govorenoga jezika izdvojilo njih 21% . Prema dobivenim se podacima moe zakljuiti kako im je potovanje pravila bontona u govoru vanije od mnogih drugih elemenata kulture govora . Zanimljivo je da se elementi koje su ispitanici navodili kao bitne pri definiranju kulture govora (jezine kulture) te postotak njihove pojavnosti podudaraju s obrazloenjima koje su ispitanici navodili u dijelu istraivanja u kojem se od njih trailo da obrazloe ocjenu od 1 do 5 kojom su ocijenili kulturu govora hrvatskih politiara . Iz svega bi se dalo zakljuiti da ispitanike vrijea jezina nekultura javnih govornika te da hrvatski politiari moraju osvijestiti potrebu za neprestanim jezinim kultiviranjem svojih javnih nastupa i postati svjesni injenice da svaki neprimjeren izraz biva zamijeen i da ponajprije legitimira onoga koji ga je upotrijebio . Sva obiljeja jezine kulture koja navode studenti u istraivanju te autori u dosadanjim studijama o jezinoj kulturi mogu se svesti na ove temeljne osobine: 1. 2 . a) jezina norma pravopis, pravogovor, gramatika, tekstovna, leksika, stilistika pravilnost i sl . individualne osobine uroene (naslijeene) osobine elokventnost sposobnost koncentracije i prisebnosti
2 Odgovori su izraeni u postocima . Budui da je svaki student mogao navesti vie odgovora, postoci u zbroju iznose vie od 100% .
b) 3.
sigurnost u formuliranju vlastitih misli duhovitost sposobnost intuitivnoga uoavanja u odreenoj situaciji i sl . steene (nauene) osobine opa obavijetenost (opa informiranost) posebna obavijetenost (obavijetenost o materiji o kojoj se govori) stupanj kritikoga odnosa prema vlastitome i tuem tekstu uhodanost u dranju govora jezini bonton potovanje i uvaavanje sugovornika kultura sluanja neupadanje u rije nenadvikivanje nesvaanje i neizrugivanje i sl .
U drugome su dijelu istraivanja ispitanici zamoljeni da ocjenama od 1 do 5 ocijene jezinu kulturu hrvatskih politiara . Odgovore koje smo dobili na pitanje: Ocjenama od 1 do 5 ocijenite kulturu govora naih politiara, uvrstili smo u tablicu 1 te smo ih prikazali u grafikonu 1 . Tablica 1. Ukupan broj ocjena kojima je 100 studenata ocijenilo kulturu govora hrvatskih politiara OCJENA 1 2 3 4 5 BROJ STUDENATA 3 33 61 2 1
Grafikon 1. Grafiki prikaz usporedbe raspodjele studentskih ocjena s Gaussovom normalnom razdiobom
Ako usporedimo raspodjelu studentskih ocjena (plava krivulja) s Gaussovom normalnom razdiobom (ljubiasta krivulja), vidimo da su studenti pokazali vrlo veliku kritinost u ocjenjivanju govora hrvatskih politiara . ak i kada bi studenti smatrali da je prosjenost prihvatljiva u govoru politiara, njihove bi ocjene pratile Gaussovu krivulju . No, s obzirom na to da je krivulja ocjena studenata ak pomaknuta ulijevo u odnosu na Gaussovu, prevladavaju nie ocjene prosjena ocjena koju su politiari dobili jest 2,65, a ak 36% njih dobiva ocjenu dovoljan ili niu . Po Gaussovoj krivulji normalne razdiobe, taj bi postotak bio manji od 3% . Raspodjela ocjena prema Gaussovoj normalnoj razdiobi upuuje na to da je ispitanik ocijenio prosjenost ocjenom dobar (3) te da takvu ocjenu dobiva vie od 68% ocijenjenih . 4. Zakljuak Iako je retorika, a time i jezina kultura u antici bila sredinja toka obrazovanja, u naem je vremenu, iako je to vrijeme procvata ope drutvene komunikacije, i to uz pomo razliitih medija, uoljiva kriza kulture govorenoga i pisanoga komuniciranja . U dananje se vrijeme moe uoiti nedostatak kulture na svim podrujima ivota . Razlozi se nedostatka jezine kulture mogu traiti na drutveno-sociolokoj te na individualnoj razini . Veina problema proizlazi iz nedovoljno izgraene svijesti o ulozi i vanosti standardnoga jezika i potrebi neprestanoga kultiviranja govorenoga i pisanoga izraavanja na materinskome jeziku . Mnogi jezikoslovci su i godinama prije upozoravali na pomanjkanje jezine kulture, ali i unato toj injenici u Republici Hrvatskoj se 2006 . tjedna satnica materinskoga jezika u osnovnoj koli smanjila sa est na pet sati tjedno . Zato nam se inilo zanimljivim ispitati to studenti, budui profesori hrvatskoga jezika i uitelji razredne nastave, s dvaju odsjeka koji su u izravnoj vezi s institucionalnim uenjem materinskoga jezika te sa stjecanjem jezine kulture mladih narataja smatraju elementima jezine kulture te to misle o jezinoj kulturi javnih govornika . Tako je ispitano 100 studenata s dvaju fakulteta Uiteljskoga i Filozofskoga fakulteta . Sva obiljeja jezine kulture koja navode studenti u istraivanju te autori u dosadanjim studijama o jezinoj kulturi mogu se svesti na ove temeljne osobine: jezinu normu, individualne osobine (uroene i steene) i jezini bonton . Iz provedenoga se istraivanja moe zakljuiti i kako ispitanici o jezinoj kulturi imaju iskljuivo pozitivno miljenje, da je smatraju pozitivnom i poeljnom u drutvu, a u javnoj komunikaciji obaveznom te da ih sve ono to nije u skladu s njom vrijea . Ispitanici su izjavili da kod govornika ponajprije uoavaju upotrebljava li standardni jezik, potuje li u govoru govorni bonton, vrednote govorenoga jezika, a ak njih 20% navodi da je bitan element govorne kulture osvijetenost potrebe za uenjem standardnoga jezika i stjecanjem jezine kulture . Zanimljivo je bilo analizirati miljenja studenata o jezinoj kulturi javnih govornika u Hrvatskoj . Budui da o jezinoj kulturi ispitanici imaju iskljuivo pozitivno miljenje, da je smatraju pozitivnom i poeljnom, a u javnim nastupima obaveznom te da ih sve to nije u skladu s njom vrijea, ne udi to ocjene studenata govore kako izvrsnost ne postoji u govoru hrvatskih politiara, jer je samo 1% ocjena izvrstan, a prema Gaussovoj normalnoj razdiobi taj bi postotak trebao biti vii od 2% . Iz svega bi se dalo zakljuiti da hrvatski politiari moraju osvijestiti potrebu za neprestanim jezinim kultiviranjem svojih javnih nastupa te da svaki neprimjeren izraz biva zamijeen i da ponajprije legitimira onoga koji ga je upotrijebio .
Literatura
Esih, Ivan (1999), Kultura knjievnoga jezika (Deset jezinih zapovijedi), u: M . Samardija, ur ., Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, 42-49, Matica hrvatska, Zagreb Jonke, Ljudevit (1953), O raznolikoj slubi knjievnoga jezika, Jezik 1, 4, 100-105, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb Jonke, Ljudevit (1965), Knjievni jezik u teoriji i praksi, 2 ., proireno izdanje, Znanje, Zagreb Katii, Radoslav (1992), Novi jezikoslovni ogledi, 2 ., dopunjeno izdanje, kolska knjiga, Zagreb Nikoli, Marina (2010), Teorija jezike kulture; u nauci o srpskom jeziku i slavistici, Institut za srpski jezik SANU, Beograd North, Douglass C . (2003), Institucije, institucionalna promjena i ekonomska uspjenost, Masmedia, Zagreb Opisivanje u nastavi usmenog i pismenog izraavanja (1977), Svjetlost i OOUR Zavod za udbenike, Sarajevo Rosandi, Dragutin (1963/1964), Lingvistika i psiholoka komponenta u nastavi pismenosti, Jezik 11, 17-21, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb Rosandi, Dragutin (2002), Od slova do teksta i metateksta, Profil, Zagreb Simeon, Rikard (1969), Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb kari, Ivo (1974), Kultura i govor, Oko 2, br . 46, str . 18, rubrika Kultura govora, 6 . 3 . 1974 . kari, Ivo (1974/1975), Program jezine kulture, Jezik 22, 4, 97-103, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb kari, Ivo (1974/1975), Program jezine kulture, Jezik 22, 5, 131-141, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb Teak, Stjepko (1990), Govorne vjebe u nastavi hrvatskoga ili srpskoga jezika, kolska knjiga, Zagreb http://www .jutarnji .hr/hrvati-s-najmanje-sati-materinskog-u-europi/155034/ (15 . 12 . 2011 .) http://www .sabor .hr/Default .aspx?art=38894 (15 . 12 . 2011 .)
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 337 UDK : 811 .162 .4*3 '374 811 .162 .1'374
Helena Grochola-Szczepanek: Informacje o pci w sownikach jzyka polskiego i boniackiego

Gwnym celem jest ukazanie rnicy w sposobie wyraania pci mskiej i eskiej w sownikach polskich oraz boniackich . Obserwacje oparte s na podstawie wspczesnych sownikw jzyka polskiego i boniackiego . Informacja o pci zawarta jest w rnych elementach opisu leksykograficznego, np . w formie gramatycznej wyrazu, sposobie definiowania, znaczeniu i kontekcie uycia . Porwnanie polskich i boniackich sownikw pokazuje, e stopie asymetrii w tych dwch jzykach sowiaskich jest rny . Jzyk boniacki posiada system sowotwrczy z duym stopniem symetrii w mskich i eskich formach, czego nie mona powiedzie o jzyku polskim . Mona wyrazi opini, e w jzyku boniackim kobieta oraz jej aktywno zawodowa s bardziej widoczne ni w jzyku polskim . Sowa klucze: sowniki jzyka polskiego i boniackiego, opis leksykograficzny, gender . Information about gender in Polish and Bosnian dictionaries The main aim is showing the difference in expressing of male and female in dictionaries of Polish and Bosnian . Observation is based on contemporary Polish and Bosnian dictionaries . Information about gender is contained in different elements of lexicographic description, f .e . grammatical form of the word, way of the definition, meaning and context of usage . Comparison of Polish and Bosnian dictionaries shows that the extent of asymmetry in this two Slavic languages is different . Bosnian language has the word derivation system with a high degree of symmetry in masculine and feminine forms, which can not be said about Polish language . You can express the opinion that the woman and her professional activity are more visible in Bosnian than in Polish . Key words: Polish and Bosnian dictionaries, lexicographic description, gender . Jzyk dysponuje wieloma sposobami wyraania pci mskiej i eskiej na rnych swych paszczyznach: fleksyjnej, skadniowej, leksykalnej, sowotwrczej, pragmatycznej, kontekstowej . W popularnych ostatnio badaniach relacji jzyka i pci podkrela si, e mczyni i kobiety nie s w rwnym stopniu reprezentowani przez jzyk . Wykazuje si rozmaite jzykowe rnice i asymetrie wzgldem pci, ktre traktowane s jako przejaw androcentryzmu, a nawet seksizmu jzykowego . Zjawisko nierwnego obrazu obu pci
338 Helena Grochola-Szczepanek: Informacje o pci w sownikach jzyka polskiego i boniackiego
jest badane i dokumentowane w strukturze wielu jzykw (por . Hellinger, Bussmann 20012003) . Take badania polszczyzny (por . Anusiewicz, Handke 1994, Karwatowska, Szpyra Kozowska 2005, aziski 2006, Nowosad Bakalarczyk 2009) wykazuj liczne asymetrie jzykowe, m .in .: gatunkowe uycie nazw gramatycznie mskich (prawa pacjenta, Dzie Nauczyciela), gramatyczne wyrnianie mczyzn w nazwach grup o rnej pci (dziadek + babcia = dziadkowie, a nie *babciowie), brak symetrii semantycznej w parach nazw mskich i eskich (poonik : poona), zakodowanie stereotypowego wizerunku mczyzn i kobiet (mska rozmowa : babskie gadanie), funkcjonowanie rzeczownikw mskich w nazwach prestiowych tytuw, funkcji i zawodw kobiet (pani dyrektor, profesor) . Celem niniejszych rozwaa jest omwienie wybranych aspektw sownictwa odnoszcego si do pci mskiej i eskiej w pracach leksykograficznych jzyka polskiego i porwnanie z jzykiem boniackim . Informacja o pci w sownikach zawarta jest w poszczeglnych elementach opisu leksykograficznego: w formie gramatycznej hasa, kwalifikatorach odnoszcych si do rodzaju gramatycznego, definicji i kontekcie uycia wyrazu . Gwnym zaoeniem jest zrnicowanie sposobw wyraania pci mskiej i eskiej w opisach leksykograficznych . Istotne jest take zwrcenie uwagi na funkcjonujce zasady hasowania w sownikach oraz dobr znacze i odwoania do kontekstu . Wybrane obserwacje powstay na podstawie wspczesnych sownikw jzyka polskiego1 i Rjenika bosanskoga jezika (Halilovi i in . 2010)2 . 1. Korelacja pci z rodzajem gramatycznym Najprostszym sposobem identyfikacji osoby jest podanie jego danych personalnych: imienia i nazwiska . W jzyku polskim, podobnie, jak w caej Sowiaszczynie, imi jest jednoznacznym wykadnikiem pci . Imi mskie zawsze oznacza mczyzn, podobnie jak i eskie odnosi si do kobiety . Nazwiska nie zawsze eksponuj pe referenta . Nie stwarzaj problemu nazwiska typu przymiotnikowego, np . Kowalski, Okulicki, Rudzki, poniewa w stosunku do kobiet przyjmuj esk form kocwki, np .: Kowalska, OkuGownie s to: Sownik jzyka polskiego (Szymczak 1978-1981), Sownik wspczesnego jzyka polskiego (Dunaj 1996) i Uniwersalny sownik jzyka polskiego (Dubisz 2003) . Odwouj si take do innych prac leksykograficznych: Sownik jzyka polskiego (Doroszewski 1958-1969), Inny sownik jzyka polskiego (Bako 2000), Sownik 100 tysicy potrzebnych sw (Bralczyk 2008) . Sowniki te rni si charakterem, objtoci oraz zasigiem czasowym badanego sownictwa . Normatywny SJPDor notuje okoo 125 tys . wyrazw z okresu dwustu lat: od poowy XVIII do poowy XX wieku . Kade haso zawiera zlokalizowane cytaty pochodzce z literatury . Sownictwo trzydziestolecia powojennego zarejestrowane na podstawie wasnej kartoteki i cytatw z literatury podaje SJPSzym (ok . 80 tys . jednostek leksykalnych) . Pozostae sowniki gromadz sownictwo najnowsze z wasnego korpusu przykadw (SWJP), bd na podstawie elektronicznego Korpusu Jzyka Polskiego PWN (ISJP i USJP) . WSJP ma charakter normatywny (ponad 60 tys . hase), USJP rejestrujco-kodyfikacyjny (ponad 140 tys . wyrazw) i ISJP rejestrujcy (ok . 100 tys . hase) . SSTPSBral czy cechy sownika jzyka oglnego i sownika wyrazw obcych . Zawiera wiele nowych wyrazw nienotowanych do tej pory w sownikach . 2 Jest to obecnie najobszerniejszy, caociowy, normatywny sownik jzyka boniackiego, rejestrujcy ponad 60 tys . hase . Warto wspomnie take inne boniackie prace leksykograficzne: kolski rjenik bosanskoga jezika (Jahi 1999), Rjenik bosanskoga jezika (Jahi 2010), Rjenik bosanskog jezika (edi 2007) oraz pomocne sowniki dwujzyczne: Sownik serbsko-chorwacko-polski (Frani 1987), Poljsko-hrvatski rjenik (Mogu, Pintari 2002) .
1
licka, Rudzka . Brak eksponentw eskoci w formie nazwisk typu: Dudek, Nowak, Zarba moe utrudnia identyfikacj pciow osoby3, np .: (1) Nowak jest dyrektorem . Funkcj informowania o pci peni wwczas inne rodki jzykowe, np . imiona, leksemy typu pan, pani oraz formy wyrazw podrzdnych, np .: (2) (Pani / Anna) Nowak jest dyrektorem . (3) (Pan / Jan) Nowak jest dyrektorem . (4) (Pani / Anna) Nowak zostaa wybrana na stanowisko dyrektora . (5) (Pan / Jan) Nowak zosta wybrany na stanowisko dyrektora . Nazwy indywidualne i rodzinne nie s notowane w sownikach oglnych, wic nie bdziemy si tutaj nimi zajmowa . Wikszo polskich sownikw oglnych rezygnuje z zapisywania take innych grup osobowych antroponimw . Nazwy mieszkacw i mieszkanek pastw, krajw i miast wystpuj w sownikach wtedy, kiedy maj inne, nieosobowe znaczenie, np .: (6) amerykanka 1 . Amerykanka mieszkanka Ameryki Pd . lub Pn . 2 . Amerykanka obywatelka Stanw Zjednoczonych Ameryki Pn . 3 . fotel ko o wysuwanym sprynowym materacu: Siedzieli na amerykance (SJPDor, t . I:109) . (7) cieszynianka 1 . mieszkanka Cieszyna 2 . bot . Hacquetia, rolina z rodziny baldaszkowatych, o tawych kwiatach, bardzo rzadka, wystpujca gwnie na lsku Cieszyskim, Podkarpaciu i w Lubelskiem (SJPSzym, t . I:303) . Liczniej zamieszczone s nazwy mieszkacw i mieszkanek w Uniwersalnym sowniku jzyka polskiego, np . Boniak Boniaczka, Egipcjanin Egipcjanka, paryanin paryanka, warszawianin warszawianka . W nazwach oficjalnych tylko sporadycznie brakuje eskich odpowiednikw, np . Bat, Celt, Rus . Czciej form eskich nie maj nazwy potoczne typu Angol, Japoniec, Jugol, Rusek (USJP 2003) . Rjenik bosanskoga jezika notuje symetryczne nazwy mieszkacw i mieszkanek, np . Afrikanac Afrikanka, Bosanac Bosanka, Bonjak Bonjakinja, Britanac Britanka, Ciganin Ciganka, Japanac Japanka, Mostarac Mostarka, Palestinac Palestinka, Poljak Poljakinja, Tuzlak Tuzlanka, rzadziej tylko mskie, np . Alpinac, Bonjanin . W jzyku polskim i boniackim korelacja rodzaju naturalnego (pci) i gramatycznego wyranie widoczna jest w opozycyjnych nazwach mskich i eskich okrelajcych przedstawicieli pci mskiej i eskiej (por . tabela 1) . Dotyczy to gwnie nazw prymarnych, np . mczyzna kobieta, chopak dziewczyna, przyjaciel przyjacika; mukarac ena, mladi/momak djevojka, prijatelj prijateljica, nazw pokrewiestwa, np . ojciec
W jzyku polskim do niedawna nazwiska kobiet zamnych tworzono od mskich przyrostkami -owa, -ina, np . Nowakowa, Zarebina, a kobiet niezamnych -wna, -anka, np . Nowakwna, Zarbianka . Obecnie obserwuje si tendencj do zanikania tego typu eskich nazwisk .
matka, syn crka; otac majka, sin kerka, nazw zawodowych, np . nauczyciel nauczycielka; uitelj uiteljica . Forma gramatyczna hasa zazwyczaj koreluje z pci osoby oznaczanej . Nazwy gramatycznie mskie typu: adiutant, biskup, konstruktor; general, mehaniar, vojnik zawsze odnosz si do mczyzny . Formy eskie okrelaj kobiet: dama, emancypantka, kosmetyczka; babica, dojkinja, stopanica . Nie mona jednak przyj, e jest to gwna zasada, poniewa istniej nazwy gramatycznie niekolerujce z pci . W jzyku polskim liczn grup tworz rzeczowniki mskie, bdce nazwami zawodw, funkcji i tytuw, a odnoszce si do mczyzn i kobiet, np . dyrektor, konsul, magister, minister, premier, profesor, rektor . W RBJ tego typu nazwy maj symetryczne formy mskie i eskie: direktor direktorica, magistar magistrica, ministar ministrica, premijer premijerka, profesor profesorica, rektor rektorica, z wyjtkiem takich wyrazw, jak np . konzul, pisac, vodi, ktre nie maj eskich odpowiednikw . Niektre rzeczowniki gramatycznie mskie, odnosz si wycznie do kobiet, np . babsztyl, kopciuszek, wamp; babac, a eskie do mczyzn, np . ajza, poeta, szuja; mrcina, mukarina . Do osb obu pci odnosz si rzeczowniki, ktre zachowuj waciwy sobie rodzaj gramatyczny mski, np . brudas, filolog, jarosz, pielgrzym, szpieg, pioch; altruist/altruista, astronaut, biograf, konzul . Rzadziej tak role peni rzeczowniki eskie, np . odbiorca, ofiara, posta, wyborca; osoba, persona . Rodzaj mski lub eski mog wyraa rzeczowniki dwurodzajowe typu: ciamajda, kaleka, niezdara; budala, spavalica . Marginaln grup tworz nazwy osb rodzaju nijakiego typu chopisko, dziewcz, kobiecisko, matczysko; djevoje, muko, ensko . 2. Pojcia oglne: czowiek, osoba, kto Leksem czowiek w ujciu oglnym reprezentuje obie pci, mona go odnosi zarwno do mczyzn, jak i do kobiet . Wedug definicji sownikowej to istota ludzka, jednostka rozumna majca wiadomo wasnej osobowoci, zdolna do tworzenia kultury, odznaczajca si najwyszym rozwojem psychicznym i spoecznym, posugujca si mow symboliczn (SJPDun 1996:146) . Oglne, gatunkowe znaczenie wyraaj przykadowe kolokacje: (8) Czowiek rozumny . (9) Czowiek starej daty . (10) By wartociowym czowiekiem . (11) lady czowieka pierwotnego . Pe nie stanowi tu jakoby przeszkody . Jednak w dalszym znaczeniu sowniki zawaj czciowo definicj do mczyzny: osoba wynajta do pracy, pozostajca na usugach, pracownik, robotnik (dawniej suga i poddany) (SJPDun 1996:146) . Tak samo podane przykady w tym znaczeniu z ca pewnoci dotycz tylko mczyzny, a nie kobiety, np .: (12) Przyszed czowiek z wiadomoci .
(13) Wynajlimy, zatrudnilimy czowieka do pracy . (14) Czowiek dziedzica . Do kobiet nie odnosi si take zwrot czowieku . Jest to synonim potocznych wyrae typu: bracie, chopie, przyjacielu . W tym samym kontekcie odpowiednimi zwrotami do pci eskiej s rzeczowniki typu: kobieto, babo, dziewczyno (por . Karwatowska, Szpyra-Kozowska 2005:60-62) . W uyciu predykatywnym czowiek czy si z podmiotem okrelajcym kobiet, ale tylko wtedy, gdy wyraane s informacje o cechach psychicznych lub intelektualnych, a nie fizycznych, np .: (15) Matka bya dobrym czowiekiem . (16) *Matka bya wysokim czowiekiem . W sownikach SJPDun, ISJP pod hasem czowiek notowane jest znaczenie mczyzna, w przeciwiestwie do SJPSzym i USJP, w ktrych nie wyrnia si takiego znaczenia . RBJ w hale ovjek oprcz oglnego, gatunkowego znaczenia, wyrnia dwa szczegowe odniesienia tylko do pci mskiej: (17) ovjek m . [Gjd . ovjeka, Vjd . ovjee, Nmn . ljudi, DILmn . ljudima] 1 . antrop . najrazvijenije, najsavrenije ivo bie na Zemlji, koje posjeduje sposobnost rasuivanja, artikuliranoga govora i stvaranja (Homo sapiens); ljudsko bie: prisustvo ~a na Zemlji 2 . mukarac u zreloj dobi, odrastao mukarac: on je ve ~ 3 . etnol . mu, suprug: ~ mi je na poslu (RBJ 2010:143) . Jak zatem wida, wyraz czowiek to nie tylko pojcie oglne, ale take okrelenie szczegowe, odnoszce si tylko do mczyzny . O silniejszych konotacjach mskich ni eskich mog te wiadczy humorystyczne powiedzenia, np .: (18) Kobieta te czowiek . (19) Kobieta najlepszym przyjacielem czowieka . (20) Za kadym wielkim czowiekiem stoi wielka kobieta (z wypowiedzi Wadimira Putina) . Prb wypenienia luki powstaej przez referencj szczegow wyrazu czowiek moe by rzeczownik osoba . Wedug definicji sownikowej, wyraz ten ma znaczenie oglne: jednostka ludzka; czowiek (SJPDun 1996:697) i moe okrela osob pci mskiej i eskiej, np .: (21) Moda (dorosa, obca, znajoma) osoba . (22) Osoby w podeszym wieku . (23) Przyj z osob towarzyszc . (24) Osobom nieupowanionym wstp wzbroniony . Szersze badania tekstw pokazuj jednak, e rzeczownik osoba ma wyrane odchylenie referencjalne w kierunku pci eskiej . Poczenie typu moda osoba w
wikszoci wypadkw odnosi si do kobiet i tylko sporadycznie do mczyzn (aziski 2006:218) . Na dowoln osob wskazuj zaimki nieokrelone i pytajce: kto, ktokolwiek, kto . Maj jednak klasyfikujcy rodzaj mski i wymagaj mskich form w skadni, np .: (25) Kto puka do drzwi . (26) Czy kto chce herbaty? (27) Ktokolwiek przychodzi, jest zachwycony . (28) Kto przyszed? Podobnie zaimki uoglniajce: kady, wszyscy, majce co prawda w systemie rodzaj fleksyjny, w odniesieniu oglnym przyjmuj form msk, np .: (29) Kady to wie . (30) Czy wszyscy ju przyszli? 3. eskie nazwy tytuw, zawodw i stanowisk W ostatnim czasie szczeglnie duo miejsca powica si eskim nazwom tytuw, zawodw i stanowisk (por . Horodeska Ostaszewska 2006, Kubiszyn Mdrala 2007, migrodzki 2007, 2008, Nowosad Bakalarczyk 2009) . Ma to zwizek z coraz wikszym udziaem kobiet w yciu zawodowym i spoecznym oraz wykonywaniem zawodw i penieniem funkcji, ktre do niedawna byy zarezerwowane dla mczyzn . We wspczesnej polszczynie istniej dwa sposoby nazywania kobiet wykonujcych dany zawd, zajmujcych okrelone stanowiska oraz posiadajcych tytuy naukowe: derywaty sowotwrcze z sufiksem -ka, np . doktor doktorka, prezes prezeska, redaktor redaktorka, rzeczowniki mskie wystpujce w zdaniu z eskimi formami czasownikw i przymiotnikw lub prepozycyjn przydawk kobieta lub pani, zwane homonimicznymi nazwami eskimi, np . (pani) doktor, prezes, redaktor (por . migrodzki 2008: 173) . Nazwy eskie z wykadnikiem -ka zostay uznane za mao oficjalne i, jak pisze H . Jadacka: lekcewace, nielicujce z powag, rang i pozycj spoeczn wskazywanych osb . Nastpi masowy odwrt nawet od okrele ju przyjtych, typu dyrektorka, kierowniczka, profesorka, na rzecz wyrae typu pani dyrektor, pani kierownik, pani profesor4 . W postaci eskiej pozostay ju tylko nazwy zawodw tradycyjnie wykonywanych przez kobiety, np . aktorka, malarka, nauczycielka, pisarka, albo uchodzcych za mao atrakcyjne, o niewysokiej randze spoecznej, np . ekspedientka, fryzjerka, sprztaczka . W dzisiejszej polszczynie nie ma adnej nazwy prestiowego stanowiska, stopnia czy tytuu naukowego, ktra miaaby esk form sowotwrcz (NSPP 1999:1767) .
4 Pomimo, e jeszcze w latach 80 . ubiegego wieku poradniki zalecay, aby unika wprowadzania form mskich w wypadkach, gdy istniej odpowiednie formy sufiksalne, np . dyrektorka, prezeska, redaktorka (KJP 1982:107-110) .
Z drugiej strony w tekstach wspczesnych powstajcych gwnie w krgach feministycznych oraz w mowie potocznej obserwuje si tworzenie i uywanie nazw eskich typu antropoloka, filoloka, ginekoloka, ministra, notariuszka, pediatrka . Publikacje poprawnociowe nie akceptuj tego typu form, wskazujc liczne ograniczenia w tworzeniu nowych feminatiww, m . in .: morfologiczno-semantyczne (ch uniknicia niepodanej polisemii, np . marynarka grna cz garnituru i og statkw, reyserka miejsce pracy reysera), morfologiczno-fonetyczne (powstanie trudnych do wymwienia pocze spgoskowych, np . adiunktka, architektka), pragmatyczno-funkcjonalne (moliwo uycia rzeczownika w tytularnych zwrotach adresatywnych, np . doktor w stosunku do lekarza, magister do farmaceuty, profesor do nauczyciela szkoy redniej), socjologiczno-psychologiczne (m .in . opinia, e eskie formy obniaj presti kobiet penicych nowe role spoeczne), zwyczaj jzykowy (np . brak akceptacji dla derywatw od podstaw pochodzenia obcego zakoczonych sufiksem -log), jak np . antropoloka, filoloka, psycholoka (por . Kubiszyn Mdrala 2007) . W polskich pracach leksykograficznych obserwuje si wrd feminatiww z jednej strony przypisywanie potocznoci i zawanie denotacji, a z drugiej pojawianie si nowych derywatw . Potoczno przypisywana jest szczeglnie derywatom nazw zawodw uznawanych za prestiowe, np . prawniczych: adwokatka, prawniczka, prokuratorka, sdzina . Podobnie nazwy stanowisk, np . dyrektorka, kierowniczka, prezeska wystpuj z kwalifikatorem potoczny . Poza tym sowniki podaj znaczenia i konteksty wiadczce o zaweniu denotacji: dyrektorka najczciej w odniesieniu do osoby kierujcej szko (SWJP), kierowniczka: kierowniczka biura, obka, sklepu, dziau odzieowego (SWJP, ISJP USJP), prezeska: prezeska klubu seniora, prezeska koa gospody wiejskich, prezeska samorzdu szkolnego (SWJP, ISJP, USJP) . Kryterium wieloznacznoci nie jest przeszkod w tworzeniu nazw eskich, o czym wiadcz liczne przykady we wspczesnych sownikach, np .: literatka (homonimia kobieta literat i szklaneczka, ISJP, SWJP, USJP), pilotka (kobieta pilot i czapka, ISJP, SWJP, USJP), reporterka (kobieta reporter i zajcie reportera, ISJP, SWJP, USJP), reyserka (kobieta reyser i miejsce pracy reysera, ISJP, SWJP, USJP), spikerka (kobieta spiker i miejsce pracy spikera, ISJP, SWJP, USJP) . Wiksze znaczenie maj czynniki fonetyczne, gdy brak jest w sownikach form eskich od nazw typu adiunkt, chirurg, dramaturg . Sowniki notuj jednak nazw architektka (SWJP, USJP) . Na ustabilizowanie si eskiej nazwy zawodu w duej mierze maj wpyw czynniki zwyczajowe oraz spoeczna akceptacja tych form . W najnowszym opracowaniu leksykograficznym znalazy si ju trzy feminativa od nazw mskich zakoczonych na -log: etnoloka, psycholoka, socjoloka, wszystkie oznaczone jako potoczne (USJP) . Jeli chodzi o drugi sposb nazewnictwa kobiet przy pomocy rzeczownikw mskich wyrniaj si tu gwnie dwie grupy nazw: tytuy naukowe i subowe, np . adwokat, burmistrz, docent, doktor, dziekan, kanclerz, konsul, magister, minister, ordynator, premier, prezydent, profesor, rektor, senator, wojewoda, wykadowca,
nazwy zawodowe, w tym gwnie zakoczone na -log, np . archeolog, dialektolog, filolog, ginekolog, psycholog, socjolog . Formy mskie uywane w odniesieniu do kobiet maj peny synkretyzm w zakresie przypadka i wymagaj eskiej formy podrzdnikw oraz dodatkowych wykadnikw jak eskie personalia i leksem pani, np .: (32) Nowa pani konsul zwoaa zebranie . (33) Dziekan Kowalska powitaa goci . (34) Pani profesor wygosia wykad . Ten typ leksemw mskich odnoszcych si do kobiet sprawia pewne trudnoci w opisach leksykograficznych (por . migrodzki 2008:172-197) . Istotny jest sposb przekazania informacji o tym, e rzeczownik mski odnosi si take do kobiety . W definiensie uywa si najczciej rzeczownikw rodzaju mskiego bez wskazania, e mog mie one odniesienie do kobiet, np .: (35) burmistrz rz . mos V, l . mn . M . -owie // -e, D . -w najwyszy rang przedstawiciel wadzy wykonawczej urzdu miejskiego (w Polsce w mniejszych miastach nie bdcych miastami wojewdzkimi) (SWJP 1996:84) . Rzadziej spotyka si w sownikach definicje tego typu: (36) rektor rz . mos I, Mc . ~orze; lm M . ~orzy // -owie osoba piastujca najwysze stanowisko na wyszej uczelni, stojca te na czele jej senatu (SWJP 1996:940) . W objanieniach wielu hase wystpuj mskie okrelenia, np . filolog, filozof, logopeda, psycholog to specjalista, podobnie minister urzdnik, prokurator funkcjonariusz, adwokat prawnik . Dopiero hasa funkcjonariusz, prawnik, specjalista, urzdnik definiowane s przez wyrazy osoba lub kto . W USJP informacja o moliwoci uycia leksemw mskich w odniesieniu do kobiet zamieszcza na kocu artykuu hasowego: w odniesieniu do kobiet take eski nieodmienny . Zaskakujcym faktem jest, e w SJPSzym opracowano dwa hasa: profesor i prokurator wedug innej zasady . Najpierw podano haso odnoszce si do mczyzny, a potem podhaso odnoszce si do kobiety: (37) prokurator m IV, DB . -a, Ms . ~rze; lm M . ~rzy, DB . -w funkcjonariusz prokuratury upowaniony do samodzielnego wykonywania czynnoci prokuratorskich: Prokurator wojewdzki . Oskarenie prokuratora . (38) prokurator ndm kobieta prokurator: Pani prokurator odczytuje akt oskarenia (SJPSzym t II:934) . Podobnie w SWJP udao si znale dwa hasa: doktor i profesor, opracowane jako homonimiczne hasa dla rodzaju mskiego i eskiego:
(39) profesor I rz mos I, Mc . ~orze; lm M . ~orzy // ~owie 1. najwyszy tytu naukowy przyznawany osobie zajmujcej si dziaalnoci naukow z racji jej osigni w tej dziedzinie; take osoba noszca ten tytu: Profesor prawa . Zostaa profesorem . Profesor uniwersytetu . 2. tytu uywany zwyczajowo w stosunku do nauczyciela szkoy redniej; take osoba tak tytuowana: By profesorem w liceum . (40) profesor II rz . ndm . kobieta posiadajca tytu profesora w zn . 1 . i 2 .: Nasza pani profesor . Profesor Kowalska uczya w technikum . Jego promotorem jest profesor Kwieciska . (SWJP 1996:855) . Rjenik bosanskoga jezika opisujc nazwy tytuw, zawodw i stanowisk podaje symetryczne eskie odpowiedniki . Dla polskiego czytelnika (zwaszcza nieznajcego j . boniackiego) pewnego rodzaju zaskoczeniem (pozytywnym) jest fakt istnienia eskich form niemale przy wszystkich mskich nazwach . Nazwy eskie wystpuj wrd tytuw naukowych i subowych, np . diplomat, diplomata diplomatkinja, detektiv detektivka, ministar ministrica, major majorica, politiar politiarka, predsjednik predsjednica, profesor profesorica, rektor rektorica, vojvoda vojvotkinja . W nazwach zawodowych notowane s symetryczne formy, np . hirurg hirurginja, pedagog pedagogica, pedagoginja, pedijatar pedijatrica, reporter reporterka, veterinar veterinarka, voza vozaica . Zapoyczenia typu dizajner dizajnerica, dizajnerka, irant irantica oraz z zakoczeniem -log, np . dermatolog dermatologinja, dijalektolog djalektologinja, mikrobiolog mikrobiologinja, politolog politologinja, nie stanowi przeszkody do tworzenia form eskich . RBJ nie notuje eskich odpowiednikw przy nazwach: biograf, general, kancelar, konzul, magister, mehaniar, menader, pisac, vodi . 4. Nowe nazwy osobowe W sownikach pojawiaj si nowe nazwy osobowe, ktrych nie notoway wczeniejsze prace . Ma to zwizek z rozwojem nowych form dziaalnoci publicznej, np . aborcjonista, ekologista, graficiarz, zawodowej, np . elektronik, informatyk, komputerowiec, politycznej, np . antydemokrata, centroprawicowiec, politykier . Liczn grup tworz okrelenia zapoyczone z jzyka angielskiego, podawane z reguy bez eskich odpowiednikw, np . bukmacher, copywrirer, designer, didej, gej, jazzman, lider, webmaster . Niektre zapoyczenia maj odpowiedniki eskie, np . biznesmen bizneswomen i biznesmenka, fundamentalista fundamentalistka, genderysta genderystka, menader/meneder menaderka/menederka (por . SSTPSBral 2008) . W najnowszym sowniku jzyka polskiego notowane s nazwy osb penicych funkcj w Parlamencie Europejskim, np . Eurodeputowany eurodeputowana, europarlamentarzysta europarlamentarzystka oraz wyznawcw pogldw, np . eurorealista eurorealistka, eurobiurokrata, eurokrata (SSTPSBral 2008) . Sowniki oglne jzyka polskiego nie uwzgldniaj wielu nazw eskich funkcjonujcych w jzyku, a odnotowanych w bazach jzyka polskiego . W najwikszym korpusie wspczesnej polszczyzny znale mona m .in . formy: analityczka (12), ekscentryczka (1), fotografka (4), graficzka (5), informatyczka (2), jazzmanka (1), notariuszka (8), peno-
mocniczka (32), polityczka (1), prawniczka (58), producentka (13), prokuratorka (4) (Narodowy Korpus Jzyka Polskiego, www .nkjp .pl) . 5. Podsumowanie Na zakoczenie rozwaa o sposobach wyraania pci w sownikach jzyka polskiego i boniackiego, warto podkreli kilka istotnych cech i zjawisk . 1) Jedn z wielu wanych cech opisu leksykograficznego jest adekwatno opisu . Jak pokazuj powysze obserwacje, dotychczasowe opisy leksykograficzne jzyka polskiego nie odwzoruj w peni stanu sownictwa odnoszcego si do pci . W mskoosobowych rzeczownikach typu dyrektor, prezes, rektor pomijana jest informacja o moliwoci eskiej referencji . Przypisywanie nazwom tego typu tylko znaczenia oglnego i szczegowego mskiego nie jest zgodne z istniejc praktyk jzykow . Fakt ten moe m .in . utrudnia poznanie w peni jzyka polskiego, zwaszcza przez obcokrajowcw . Przy jednostkach tego typu naleaoby przyj zasad hasowania na podstawie typu referencji . W hale rodzaju mskoosobowego opisywaoby si znaczenie generyczne i referencyjne szczegowe, odnoszone do mczyzny . W hale homonimicznym lub podhale wyrniaoby si znaczenie szczegowe, odnoszone do kobiety (por . migrodzki 2008) . 2) Norma w zakresie uywania nazw eskich ulega przeobraeniom, o czym wiadcz wymienione tutaj przykady wynotowane ze sownikw wspczesnego jzyka polskiego . Wci jednak praktyka jzykowa w tym zakresie odbiega od kodyfikacji . 3) Porwnanie sownikw jzyka polskiego i boniackiego pokazuje, e zasig asymetrii w tych dwch sowiaskich jzykach jest rny . Na przykadzie feminatiww trzeba stwierdzi, e jzyk boniacki ma system sowotwrczy o duym stopniu symetrii rodzajowo pciowej, czego nie mona powiedzie o jzyku polskim . Mona wyrazi opini, e kobieta i jej dziaalno zawodowa jest lepiej widoczna w jzyku boniackim . Literatura
Anusiewicz, Janusz, Kwiryna Handke, red . (1994), Jzyk a kultura, t . 9 . Pe w jzyku i kulturze, Wiedza o Kulturze, Wrocaw Bako, Mirosaw, red . (2000), Inny sownik jzyka polskiego, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa (skrt: ISJP) Bralczyk, Jerzy, red . (2008), Sownik 100 tysicy potrzebnych sw, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa (skrt: SSTPSBral) Buttler, Danuta, Halina Kurkowska, Halina Satkiewicz (1986), Kultura jzyka polskiego, t . 1, Pastwowe Wydawnictwo Naukowe, Warszawa (skrt: KJP) edi, Ibrahim i in . (2007), Rjenik bosanskog jezika, Institut za jezik, Sarajevo Doroszewski, Witold, red . (1958-1969), Sownik jzyka polskiego PAN, t . 1-11, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa, (skrt: SJPDor) Dubisz, Stanisaw, red . (2003), Uniwersalny sownik jzyka polskiego, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa (skrt: USJP) Dunaj, Bogusaw, red . (1996), Sownik wspczesnego jzyka polskiego, Wilga, Warszawa (skrt: SWJP)
Frani, Vilim (1987), Sownik serbsko-chorwacko-polski, t . I: AM, t . II: N, PW Wiedza Powszechna, Warszawa Halilovi, Senahid, Ismail Pali, Amela ehovi (2010), Rjenik bosanskoga jezika, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo (skrt: RBJ) Hellinger, Marlis, Hadumod Bussmann, red . (2001-2003), Gender Across Languages, John Benjamins Publishing Company, Amsterdam Horodeska-Ostaszewska, Magdalena (2006), Nazwy kobiet w Uniwersalnym sowniku jzyka polskiego PWN (2003), Prace Filologiczne LI, Warszawa, s . 179-188 . Jadacka, Halina (2005), Kultura jzyka polskiego . Fleksja, sowotwrstwo, skadnia, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa Jahi, Devad (1999), kolski rjenik bosanskoga jezika, Vrijeme, Zenica Jahi, Devad (2010), Rjenik bosanskoga jezika, t . I: AC, t . II: DF, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Bonjaki klub 33, BZK Preporod, Sarajevo Karowicz, Jan, Adam Kryski, Wadysaw Niedwiecki (1900-1927), Sownik jzyka polskiego, t . 1-8, Pastwowy Instytut Wydawniczy, Warszawa (skrt: SW) Karwatowska, Magorzata, Jolanta Szpyra-Kozowska (2005), Lingwistyka pci . Ona i on w jzyku polskim, Wydawnictwo UMCS, Lublin Kubiszyn-Mdrala, Zofia (2007), eskie nazwy tytuw i zawodw w sownikach wspczesnego jzyka polskiego, LingVaria, R . 2, nr 1, s . 31-40 . aziski, Marek (2006), O panach i paniach . Polskie rzeczowniki tytularne i ich asymetria rodzajowo-pciowa, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa Markowski, Andrzej, red . (1999), Nowy sownik poprawnej polszczyzny, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa (skrt: NSPP) Mogu, Milan, Neda Pintari (2002), Poljsko-hrvatski rjenik, kolska knjiga, Zagreb Narodowy Korpus Jzyka polskiego (www .nkjp .pl), dostp 13 .05 .2011 . Nowosad-Bakalarczyk, Marta (2009), Pe a rodzaj gramatyczny we wspczesnej polszczynie, Wydawnictwo UMCS, Lublin Szymczak, Mieczysaw, red . (1978-1981), Sownik jzyka polskiego PWN, t . 1-3, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa (skrt: SJPSzym) migrodzki, Piotr (2007), Problemy opisu gramatycznego i leksykograficznego rzeczownikw typu dyrektor, redaktor, Polonica, t . 28, s . 23-47 . migrodzki, Piotr (2008), Sowo sownik rzeczywisto, Lexis, Krakw
Tabelka 1. Posta hasa sownikowego a pe referenta . forma hasa 1 .

mska i eska
pe referenta
mczyzna i kobieta
przykady z j. polskiego
mczyzna kobieta, chopak dziewczyna, kolega koleanka, przyjaciel przyjacika, ojciec matka, syn crka, dziadek babcia, aktor aktorka, dyrektor dyrektorka, nauczyciel nauczycielka, sprzedawca sprzedawczyni
przykady z j. boniackiego
mukarac ena, djeak djevojica, mladi/ momak djevojka, kolega kolegica, prijatelj prijateljica, otac majka, sin kerka, djed nana, nena, baka, bira biraica, direktor direktorica, glumac glumica, nastavnik nastavnica prodava prodavaica profesor profesorica, tehniar tehniarka, uitelj uiteljica autant, biskup, bravar, general, mehaniar, muketir, rudar, stolar, vojnik, vjetac, enskar
2 .
mska
mczyzna
adiutant, biskup, grnik, impotent, kobieciarz, konstruktor, saper, lusarz
3 . 4 .
eska
kobieta
dama, emancypantka, babica, dadilja, dama, kosmetyczka, matka, dojkinja, domaica, stopanica, niania, poona, wiedma vjetica (ten, ta) dyrektor, konsul, magister, minister, premier, profesor, rektor Konsul podpisa umow . Konsul podpisaa umow .
mska i eska nieodmienna
mczyzna i kobieta
5 .
mska
kobieta
babochop, babsztyl, kopciuszek, kocmouch, wamp
babac
6 . 7 .
(eska) mska
mczyzna mczyzna i kobieta
ajza, mczyzna, poeta, szuja, wonica filolog, jarosz, satyryk, szpieg, pioch, wiadek, widz, wrg, arok Mczyzna by wiadkiem wypadku . Kobieta bya wiadkiem5 wypadku .
mrcina, mukarina akademik, altruist/altruista, astronaut, biograf, borac, demon, donjak, invalid, komandant, konzul, nakupac, pisac, aldija, aljivdija, vodi Akademik je potpisao poziv . Akademik je potpisala poziv . Susjed je bio vodi . Susjeda je bila vodi . Mladi je bio veliki aldija/ aljivdija . Djevojka je bila veliki aldija/aljivdija . osoba, persona, prilika, rtva Mladi je bio pouzdana osoba . Djevojka je bila pouzdana osoba . On je dobra prilika za nju . Ona je dobra prilika za njeg . (taj, ta) baraba, bitanga, budala, cicija, cjepidlaka, ekalica, derikoa, dobrica, dobriina, neznalica, sanjalica, spavalica, aljivina On je bio velika budala . Ona je bila velika budala . Oduvijek je bio sanjalica. Oduvijek je bila sanjalica. djevoje, muko, spadalo, ensko
8 .
eska
mczyzna i kobieta
odbiorca, ofiara, osoba, posta, persona, wyborca Odbiorc listu by stary mczyzny . Odbiorc listu bya stara kobieta .
9 .
mska i eska
mczyzna i kobieta
(ten, ta) ciamajda, gapa, gadua, kaleka, niezdara, sierota Dziewczyna bya sierot . Chopiec by sierot .
10 .
(nijaka)
mczyzna i kobieta
babsko, chopisko, dziadzisko, dziewcz, kobiecisko, matczysko
_5
5 W boniackim (podobnie, jak w chorwackim i serbskim) pe eska moe by okrelana form msk lub esk, np . ena je bila svjedok/svjedokom sluaja, kao i: ena je bila svjedokinja/svjedokinjom sluaja .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 351 UDK : 811 .163 .338
:
, . 1991 ., , , . . : 1 . , ; 2 . ; 3 . . : , . . . : , , - , , - . Contemporary tendencies in Macedonian publicistic style The main topic explored in this paper represents the contemporary issues in the language of Macedonian publicistic style . The influence of electronic and printed media in Macedonia is of great importance, especially since 1991 when Macedonia became an independent state . Since then, the democratization of society is also connected to the appearance of numerous newspapers, magazines and TV and radio stations which contributed to the rise of opportunities for language expression . In this regard, special accent is to be made on the language of commentaries, columns and editorials in Macedonian newspapers . Several points are to be considered in the language analysis of the publicistic style: 1 . The use of anglicisms from the aspect of language contact and influence and their styli-
352 :
stic usage . 2 . The use of colloquial style in journalism and its function . 3 . The forming of language clichs and language innovations as features of individual style . Of special interest are the syntactic expressive means used in journalistic texts, such as syntactic paronymy, rhetoric questions, etc . All these aspects of journalistic style are to be taken in view with regard to Macedonian Standard and the need for an equilibrium to be established between the language norm and the journalist tendency to establish an individual expression . The aim of the research is to give an overview of the stylistic features of Macedonian journalistic style in the past decade and to identify the main trends in the establishment of a specific individual style . Key words: publicistic style, journalistic style, language stylistic qualities, headlines, text linguistics . 1. , , : ( , , .) - , (1988), - (1999) : . , , , . , (- ) (- 1999; 2006) . , , , , . . . , , - (2001:19): , , , - , . , . (2000:20) , . , . (1988, News Analysis)
, , (, ) (, ), - (, , ) . , / . ( , 1988:9) . . (2010:67,68) , - , , . , , , , - . : , . . , , . . , , , . 2. . , (-, 1999:60) . (2006:89) , : , . , . , , . , . : (1) ? ( . , 18 .10 .11)
354 :
(2) ? ( . , 18 .10 .11) (3) ? ( . , 8 .10 .11) (4) ? ( 01 .05 .09) (5) ? ( 28 .04 .09) (6) - ? ( 10 .11 .98) (7) - ?! ( , 16 .10 .11) (8) , ?! (, 31 .10 .11) , , , . , , , . , . , , : (9) K K K (), () ( 17 .10 .11) (10) . . (), () ( 17 .10 .11) (11) KK (), () ( 17 .10 .11) (12) K (), , () ( 2 .11 .11) , , . , , , , , . , . , -, , . : (13) ( 07 .11 .08) (14) , ( 2 .11 .11) (15) ( 16 .10 .11) (16) ( 5 18 .10 .11) (17) - ( 18 .10 .11) (18) ( . , 18 .10 .11) (19) ( . , 18 .10 .11) (20) ( 1 .09 .10) (21) ( 8 .11 .10) (22) ( 8 .11 .10)
(23) ( 8 .11 .10) , - , . . , : (24) , (, 17 .10 .11) (25) (, 16 .10 .11) (26) ( . , 18 .10 .11) (27) , ( 10 .11 .11) (28) , ( 1 .09 .10) (29) , , ( 1 .09 .10) (30) , ( 18 .10 .11) (31) ( 12 .05 .09) (32) , ( 18 .10 .11) , . , . . , - - , : (33) , ( 17 .10 .11) (34) ( 19 .09 .11) (35) - ( 28 .04 .09) (36) . ( 13 .10 .11) (37) , , ( 2 .11 .11) , - , (cf . - 1994:176) . . - - (cf . 2009:277) . , . 3. - .
356 :
. , . , . , , - ( ; ) (- 2003:167) . : (38) . ( 30 .11 .09) (39) . ., , . ( 5, 16 .09 .09) (40) , - , . , - . ( 25 .04 .10) (41) , . ( 1 .06 .11) (42) , , . ( 28 .05 .11) (43) . , . ( 6 .05 .10) (44) , . .- ., - , , . ( 5 16 .10 .11) (38) (42) , , . , , (, ) . . (43) (44) . , . , (43) , : - . , . . . ,
, . , . , , - , . 4. . , , (- 2003:192) . , , . . . : (45) , . (, 17 .10 .11) (46) , ? ( 21 .10 .09) (47) . ( 22 .09 .09) , . ( . ) . : (48) . . . . . ( 30 .10 .10) (49) - , . . , . . . . . . . ( 30 .10 .10) () , . , .
358 :
5. . , . , , , . . : (50) (, 8 .11 .10) (51) (), 300 (, 16 .10 .11) (52) - (, 17 .12 .09) . : (53) (, 1, 27 .05 .11) (54) () ( 1, 15 .09 .10) (55) . ( 28 .05 .10) (56) (, 5 .09 .11) (57) - ? (, 5 .09 .11) (58) , - (, 3 .11 .11) (59) (, 7 .09 .11) - -(): (60) (, 27 .10 .11) (61) (, 28 .05 .11) (62) (, 24 .11 .10) (63) , . . . ( 28 .05 .11) (64) . ( 22 .09 .09) (65) , ! (, 18 .10 .11) , . , -
- ., . -(), , , . , -() , , : , , , , . (FYROM) . , : , , . ( cf . 2008:8) . 6. : , ( ) , . , . - ( -) . ( ) , . . - , , . , , , . , . , . , . . , ( ) - . , , .
360 :

( ) ( ; ) ( ) ( ; ) ( ) ( ) ( ; ) 5 1 ( ) .
Badurina, L ., M . Kovaevi (2000), Publicistiki stil problematizacija pojma, u: Rijeki filoloki dani 19-26, Zbornik radova 3, Rijeka Coupland, Nikolas (2007), Style . Language Variation and Identity, Cambridge University Press, Cambridge , (2005), , , , (2008), : , 2008, 2, , , , ; www .philologicalstudies .org (2009), , Stylistyka XVIII, Polish Academy of Sciences, Opole University, Opole, 273-286 . Katni-Bakari, Marina (1999), Lingvistika stilistika, Research Support Scheme , . . (2010), , Stylistyka XIX, Polish Academy of Sciences, Opole University, Opole, 67-78 . -, (2001), , XXXIII , , 19-35, . , -, (2003), , , Sili, Josip (2006), Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, Disput, Zagreb Toovi, Branko (1988), Funkcionalni stilovi, Svjetlost, Sarajevo , (2004), (1989-1999), , , Van Dijk, T . A . (1988), News Analysis: Case Studies of International and National News in the Press, Lawrence Erlbaum Associates, Publishers, Hove and London Wright, L ., J . Hope (2005), Stylistics . A practical coursebook, Taylor & Francis e-Library
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 361 UDK : 811 .163 .4*3'373 .612 .2
Jasmin Hodi: O jednom sintaksikom modelu s figurativnim konceptom u prijedlono-padenih izraza s mjesnim i prostornim znaenjem
Ovo je je prikaz jednog sintaksikog modela formiranog po figurativnom naelu, pri emu se struktuiranje jezikog sadraja, i znaenje istog, odreuje i vri po istom onom konceptu po kojem nastaju figure metaforike . Znaenje takvog izraza determinirano je kontekstom, nedoslovnim itanjem jezikog sadraja . Zato se naizgled jeziki nedopustive forme nameu svojim novim, figurativnim znaenjem . Zamjena, odnosno, redukcija jezikog sadraja, izvrena je tako da se uva logika veza s ishodinim, doslovnim sadrajem . Ovaj koncept nalazimo pri upotrebi prijedlono-padenih izraza s mjesnim i prostornim znaenjem . Jeziki znak mijenja se metonimijskim preslikavanjem . Time se ostvaruje bra razmjena informacija u procesu komunikacije, a doslovnim shvatanjem moe doi i do smetnji u komunikacijskom kanalu . Ovaj rad pokazuje gramatiku opravdanost takvih jezikih formi i izraza, i tako rjeava mogue dileme oko odreenih pravopisnih pitanja i nedoumica . Kljune rijei: figurativni koncept, mjesno znaenje, metonimija, pravopis, jezike nedoumice, gramatika norma, sintaksa padea, lingvistika stilistika . An overview of a syntactic model formed by a figurative principle in the prepositional-case constructions with the local and spatial meaning This is an overview of a syntactic model formed by a figurative principle, where the structuring of the linguistic content and its meaning, is determined and made by that same concept by which metaphorical forms evolve . The meaning of such term is defined by the context, literal reading of the language content . Therefore, the seemingly unacceptable forms of language impose their new, figurative meaning . The replacement, or reduction of the lingual content, is conducted in a way that it preserves the logical connection to the point of origin, the literal content . This concept is found in the use of prepositional and case significant terms i .e . their local and spatial properties . The linguistic sign is changed by metonymic mapping . This enables a better exchange of information in the communication process, a literal understanding can lead to interference in the communication channel . This paper demonstrates the grammatical validity of such linguistic forms and expressions, and thus resolves the possible dilemma about certain spelling issues . Key words: figurative concept, local meaning, metonymy, orthography, language dilemmas, grammatical norms, the syntax of cases, linguistic stylistics .
362 Jasmin Hodi: O jednom sintaksikom modelu s figurativnim konceptom . . .
1. Uvod Prijedlono-padeni izrazi s mjesnim i prostornim znaenjem specifine su prirode ve samim svojim semantikim poljem mjesto, odnosno prostor, jedna je od glavnih odrednica ovjekovog ivota: sve se deava u prostoru i vremenu, a vrijeme nije nita drugo nego jedno od obiljeja promjena upravo u prostoru . Figurativni ili metaforiki govor je pokuaj da se neto nepoznato predstavi neim bliskim, poznatim . Zato je poliseminost jedne od jedinica u prijedlono-padenom izrazu uzrokom da se takav izraz mogue ita figurativno, jer je i kreiran upravo zahvaljujui struktuiranju jezikih jedinica po figurativnom naelu, tj . uokvirenim u figurativni koncept . Koliko je taj koncept razumljiv, zavisi od toga koliko je pokuaj uspjean . Doslovno struktuiranje jezikih jedinica predstavlja opepoznati i razumljivi spoj . Onda kad je jedna jezika (sintaksika) struktura formirana po drukijem, odnosno figurativnom naelu drukije je i njeno znaenje . Meutim, znaenje je samo posljedica i mnogo vanija je sama struktura . Jer, kako ogranienim brojem sredstava kreirati ba onakvu strukturu kojom se postie tano eljeno znaenje? Nedoumica moe da se javi ne samo u itanju ve i u kreiranju jezikog izraza . Naravno, to kreiranje, iako moe da bude figurativno, esto je pritom i u domeni nesvjesnog koristimo figuraciju, a nismo je ni svjesni . To se uklapa i u teorije kognitivne lingvistike o sveprisutnosti metafore u jeziku i govoru . 1.1. Promjena znaka i promjena znaenja Ako jedna rije promijeni svoje znaenje, time e ona postati oznaka za neki drugi pojam . Tako e i odreeni pojam dobiti novu oznaku, kao to je data rije dobila novo znaenje . Naravno, moe se prikazati i tano utvren koncept po kojem dolazi do realizacije ove lingvistike pojave . Rei menjaju znaenja, vezuju se za razne, po neem srodne, bliske, sline predmete sa onima koje su prvobitno oznaavale . (Pavlovi 1969) . Dakle, promjena se dogaa uslijed postojeih logikih veza po slinosti s prvobitnim jezikim sadrajem . Ako je veza vidljiva, i nove forme postaju jasne, bez obzira na promjenu znakova ili znaenja . Oigledno postoji mogunost izbora pri upotrebi jezikih sredstava, odnosno, ima vie naina jezikog izraavanja . Poznato je da tamo gdje postoji izbor formira se stil . Jezika sredstva koja doprinose izraajnom efektu prouava stilistika . Odnosno, ( . . .) lingvistika stilistika, ili, kako se jo naziva, afektivna stilistika, stilistika izraza, lingvistika stila, nastoji da obuhvati sve naine jezikog izraza na svim jezikim nivoima (Muratagi-Tuna 2008) . Vieznanost jezikih jedinica, uz postojanje vie mogunosti njihovog udruivanja, direktno nam omoguava kreiranje stilski obiljeenih, nesvakidanjih (ili svakidanjih?) formi, koje po svojoj strukturi mogu biti neobine, ali se isto tako esto ubrajaju i u sasvim uobiajene forme, postaju ustaljene, pa ak i neizbjene, ili nezamjenljive u datom kontekstu . Takve forme, umjesto doslovnog, imaju figurativno shvaen princip pridruivanja znaenja, pa se tako i shvaaju figurativno . Formiranje, odnosno modeliranje jezikog sadraja vri se po figurativnom konceptu, po istom onom naelu po kojem nastaju tropi figure, odnosno figure metaforike . 1.2. Stilski markirano vs. gramatiki korektno Postavlja se pitanje kako se odreene gramatike forme razvijaju od svog osnovnog do figurativno shvaenog sadraja . Postoje li ogranienja u izgradnji stila i kako jedan
izraz od stilski markiranog postaje uobiajena gramatika struktura? Naime, treba znati da stilski markiran jeziki izraz jeste ujedno i gramatiki korektan . Stilistiki oblik reenice, kao i svake druge gramatike kategorije, pripada normativnoj gramatici i gramatiki mora da bude pravilan . (orac 1974) . Obino vai injenica da se stilski markirane forme koriste samo u odreenim uslovima koji su specifine prirode, pa se npr . prilikom umjetnikog izraavanja koriste manje uobiajena sredstva od ustaljenih formi kolokvijalnog iskaza . Figurativni koncept formiranja jezikog izraza nerijetko biva teko uoen u oblicima koji su uslijed ve frekventne upotrebe izgubili status stilski markiranih formi . Uzroci, uslovi i efekti ovih pojava u domenu su lingvistike stilistike . Poznato je - Stilistika prouava uzroke, uslove i efekte upotrebe jezikih izraza, a semantika prouava i gramatika i stilistika znaenja jezikih jedinica . (orac 1974) . Dakle, to se stilistike i semantike tie, razlika je samo u pristupu . Glavno obiljeje stilistike moglo bi se traiti u injenici da pokazuje uzroke i uslove formiranja jezikog izraza, i tako ulazi u sr prirode jezika . Upravo to jeste vano kod nastajanja figura metaforike, tzv . figura tropa . Jedna od tropi figura jeste i metonimija . Metonimija (gr . promjena imena) je figura redukcije iz grupe tropi figura . Znai da se proces promjene jezikog znaka odvija putem redukcije, ali kako bi se znaenje zadralo, dakako, redukcija se izvodi po odreenoj logikoj vezi . Radi postizanja pragmatinosti u komunikacijskim inovima dolazi do izbora one jezike jedinice koja je u ii odreene pojave ili pojma, pa se takva jedinica uvodi kao zamjena za sve ono emu je ona sr, za sve ono to se po odreenim principima moe s njom povezati, ili stoji u nekom naporednom odnosu s njom . Afektno stanje, dakako, zahtijeva fokusiranje na elementarni dio pojma o kojem se govori . Tako nastaje metonimija . Vankontekstualni ambijent dovest e u pitanje valjanost formi i izraza iskazanih na ovaj nain . 1.3. Primjena semantike transpozicije Mogue je pokazati kako dolazi do metonimije, zamjene znaenja, odnosno nastanka figurativnih znaenja rijei . Novo znaenje naziva se transponovano znaenje, a postupak koji dovodi do ove pojave naziva se transpozicija . Transpozicija je stilistika kategorija koja nastaje transferom semantikog i sintaksikog osnovnog elementa gramatike kategorije . Njen glavni uzrok je afektivan stav pisca prema licu ili predmetu, prema grai i stvarnosti, kao i afektivnost govornog lica u trenutku govora . (orac 1974) . Afektivno stanje jeste okruenje u kojem se transpozicija javlja, ali se prilikom ve ustaljene upotrebe transponovanog znaenja ono ne mora nuno primijeniti u stanju afektivnosti, ve upravo (p)ostaje ustaljena forma datog izraza pa transponovana formulacija popunjava mjesto u praznom polju ispred kojeg stoji pitanje kako neto rei i situaciona funkcija jedne takve forme postaje nezamjenljiva . Zato se esto figurativno znaenje svojom frekventnom upotrebom namee kao jedini izbor u datoj situaciji ili kontekstu . Funkcija izraza prednjai nad znaenjem, sadraj prednjai nad formom, doslovno itanje je prevladano fokusiranjem na funkcionalnost odreene forme izraza, pa mogue figurativno znaenje pritom uope nije primjetno . Tek dubljim promatranjem dolazimo do zakljuka da je metonimizacija, odnosno figurativno znaenje rijei nastalo transponovanjem znaenja, glavni uzrok postojanja ba takve forme odreenog iskaza u tano odreenoj funkciji upotrebe . Teorijski, ova pojava razmatra se u okvirima semantike, odnosno semantostilistike . Ipak, rezultat se osjeti i na morfolokom i na sintaksikom planu . Po definiciji Se-
mantika transpozicija se javlja u obliku transponovanja znaenja leksike i znaenja gramatikih kategorija . Semantika transpozicija leksike daje figurativna znaenja rijei, . . . (orac 1974) . 2. Funkcije figurativnog imenskog mjesnog adverbijala s prijedlozima Kako prijedlono-padene formulacije sa znaenjem mjesta izvravaju nekoliko sintaksikih funkcija, preciznije: U prostoj reenici znaenja mesta i pravca se vrlo esto iskazuje predloko-padenim konstrukcijama u razliitim reeninim modelima i sa razliitim sintaksikim funkcijama (Piper 2001:65), osnovni reenini model koji sadri PPI s figurativnim konceptom i mjesnim znaenjem, isto tako, mogue je izraziti na nekoliko naina: 1 . Nekongruentnim atributom: Prodat emo kuu na moru . 2 . Analitikim predikatom: Neko je na telefonu . 3 . Adverbijalnom odredbom: Sreli smo se na vratima . Imenski mjesni adverbijal pri funkcionalnoj preobrazbi poprima znaenje nekongruentnog atributa (1); moe se javiti i kao dio analitikog predikata (2), ili stoji kao dopuna predikatu (3) . Inae, imenski adverbijal najee dolazi s prijedlozima, s izuzetkom odreenih besprijedlokih formi: (4) etali smo morem . Svi ovi primjeri u osnovi sadre imenski mjesni adverbijal . Struktura reenice, kao i struktura sintagme, izdvajaju se kao ui i iri koncept struktuiranja jezikog sadraja . Kazano je ve da model PPI-a ustvari uestvuje u izgradnji reeninog modela . Figurativni koncept potuje se i na sintagmatskom i na reeninom nivou . Mjesni prijedlozi uestvuju u realizaciji semantikog znaenja i konceptualno uestvuju u figurativnom modeliranju cijelog iskaza, isto kao i adverbijalne mjesne dopune . Stvarna transpozicija odigrava se u strukturi mjesnog adverbijala . Mjesna adverbijalna sintagma pojavljuje se u utvrenom padenom obliku iz kojeg itamo figurativno, ali i doslovno znaenje PPI-a . Tako postoji osnovni model prijedlono-padenog izraza s mjesnim znaenjem, o emu e u nastavku biti rijei . Naem jeziku svojstveni su i statini i dinamini prostorni odnosi . Pri iskazivanju mjesnih relacija prisutan je statini odnos, odnosno lokaliziranost u prostoru kojom se odreuje mjesto . Dinamini odnos svojstven je prostornim relacijama gdje je kretanje u prostoru, tj . odnos koji je uspostavljen izmeu dva mjesta u prostoru izraava relacijom direktivnosti, pravca, odnosno usmjerenosti . 3. Oblici prijedlono-padenih izraza s figurativnim konceptom Prijedlono-padene konstrukcije u funkciji imenskog mjesnog adverbijala mogue je pratiti gotovo u svim padenim oblicima uz koje idu prijedlozi mjesnog znaenja . Primjeri s figurativnim konceptom podrazumijevaju tano odreene spojeve prostornih (mjesnih) prijedloga i imenske rijei . Izgradnja figurativnog koncepta mogua je samo uz semantiko pomjeranje u znaenju glagola u predikatu ili uz pomjeranje znaenja mjesnog prijedloga, ili imenskog dijela PPI-a .
3.1. Primjeri u genitivu s prijedlozima s, iz, od, ispred Primjer (1) Ne usudivi se da uini nijedan pokret rukom, da kae nijednu re, da bi joj priznao, bio je radostan da je se bar otarasi i da mu se ve jednom skine s vrata taj jad, koji se svaki dan ponavljao . (Seobe, Crnjanski) sadri nama ve poznat frazalni oblik - Skinuti s vrata, u figurativnom znaenju oslobaanja od tereta . Objekt je oznaen apstraktnom imenicom (jad), pa e samim tim ispravno razumijevanje konteksta biti olakano . Pravi kontekst je sljedei: On se eli otarasiti nje . Ona je teret na njegovu vratu . Ona je njemu teret . To je jad koji se svaki dan ponavlja . Poznato je da imenica prozor, kao u primjeru (2) Tako je bila okruena sa svih strana zanimljivostima ivota naeg malog mjesta, pa je mogla birati ta je htjela, trebalo se samo prebaciti s prozora na prozor . ( Marinkovi, Ruke), moe imati nekoliko znaenja, jer se sam prozor sastoji od okvira, kanata i sl . Dio izraza (2) Prebaciti se s prozora na prozor u navedenom primjeru pak nema frazalno obiljeje i moe se itati doslovno . Biti na prozoru ili gledati s prozora ne znai i biti ili sjediti na prozorskom okviru . Odreena individua u ovom sluaju nalazi se pored prozora . Ipak, ako neko zaista sjedi na prozorskom oknu, a ne ispred prozora, moemo taj sadraj oznaiti ovim istim izrazom . Isto je i s primjerom (3) Pogledaj s prozora . Ako vam je neto/neko na oima, moete mu uputiti poruku da se skloni, izraajnom formulacijom (4) Skloni mi se s oiju . Oi su sinonim za vid, vidno polje . Metonimijskim uvrtavanjem pojam oi zamjenjuje vidno polje . Na oima oznaava vidno polje . Moe se desiti da e neko nekome, recimo, pitu s glave jesti, u sluaju da je spomenuto jelo u odreenoj posudi, ali vjerujem da niko ne eli jesti neto sa svojih ili neijih noga, bez posude pogotovo, kao u primjeru (5) Pojedi neto s noga . Uraditi neto s noga je poznata fraza za obaviti posao usput . Ovdje nije upotrijebljen adverbijal za mjesto, ve adverbijal za nain . Kontekstualno shvaeno, metonimijski su zamijenjeni izrazi s noga i stojei . Jer, stoji se na nogama . Zamislite (6) auto koje izlazi ili ne izlazi iz neije glave . Naravno, i ovaj izraz shvaamo figurativno . Ne izlaziti iz glave znai isto to i ostati u glavi, to se podudara sa znaenjem memorisanja, odnosno pamenja . Ono to je zapameno je dio misli, misli se nalaze u glavi, pa je metonimijskom zamjenom za oznaku misli iskoritena rije glava . Drugi koncept metonimizacije prisutan je i zamjenom oznake slika auta oznakom auto . Kontekstualno shvaen primjer imao bi znaenje - Slika onog auta ne izlazi iz mojih misli . Postoji pregrt poslovinih fraza u naem jeziku koje su sline prethodno objanjenim primjerima . Tako se poznata fraza (7) Daleko od oiju, daleko od srca tumai znaenjem: Daleko od pogleda, daleko od ljubavi . Ako vam je neto bilo ispred nosa, a niste to vidjeli, neemo rei da ste nepaljivi, ve samo da ste bili blizu datom predmetu ili pojavi, kao u primjeru (8) Autobus mi pobjee ispred nosa . 3.2. Primjeri u dativu s prijedlozima ka, prema Znano je da postoji uobiajena fraza kojom emo upozoriti eventualnog sagovornika da odreene stvari, sluajeve ili pojmove ne uzima previe za ozbiljno, pa tako moemo rei (1) Nemoj to uzimati k srcu . Spomenuta fraza izjednaava se s izrazom - Shvatiti isuvie lino, s velikim osjeajem . Srce je sinonim za nau linost i osjeaje .
Odreena individua moe da voli ili ne voli vlastiti kuni prag . Pod objektom voljenja ovdje svakako neemo podrazumijevati komad daske iskoriten za konstrukciju praga na vratima kue . Sam kuni prag sinonim je za cijelu kuu . Doslovno, nekom se pak moe naroito svidjeti i odreeni komad daske u formi kunog praga, ali to ve ne bi bio figurativni koncept . Metonimizacijom, kuni prag je redukovani pojam za sliku kue u cjelini, kao u primjeru (2) Poslije toga nikada vie nije osjetio ljubav prema kunom pragu, otputovao je, i nikada se vie nije vratio . 3.3. Primjeri u akuzativu s prijedlozima na, u, kroz, niz, uz Desi se poesto da profesor u koli obraajui se ueniku izgovori onu ve uobiajenu sentencu (1) Izai na tablu . Prijedlog na pritom ima znaenje direktivnosti, kao prijedlog prema . Zahtijevati od uenika da krene prema tabli nema isto znaenje usmjerenosti u prostoru . Krenuti prema tabli znai ii na provjeru znanja . Metonimizacija je izvrena redukcijom izraza provjera znanja na tabli (ispitivanje), gdje tabla svakako jeste sr ovog pojma, kao sinonim za ispitivanje . Rekli smo da prijedlog na moe imati i semantiku komponentu direktivnosti, slinu prijedlogu prema . Znaenje je horizontalno na, a ne vertikalno, koje je uobiajeno kod ovog prijedloga . Tako se uje i Poao na me (Krenuo prema meni) ili Pas laje na mene (Laje prema meni) . Direktivnost ovdje predstavlja dolazak na cilj, odnosno cilj ili usmjerenost kretanja . Poznata je fraza Popeti se nekome na glavu u znaenju tereta ili dosade . Doslovno, dijete se ocu moe popeti na glavu . Figurativno, to moe znaiti da je dijete pretjeralo u neemu, i time je dojadilo ocu . Slino je i u primjeru (2) Vi ste rospija koja se popela na glavu cijelom svijetu . (Ostrvo, Selimovi) . Moe biti da poteku suze radosnice, izau na oi . Iz oiju moe izbijati i mrnja ili ljubav . Ipak, pogrijeit ete ako mislite da je tano da vam neka osoba moe izai na oi, ako to shvatate doslovno . Zato se i kae (3) Nemoj mi vie na oi izlaziti u znaenju zabrane izloenosti pogledu vaih oiju . Slino tome, kae se (4) Izai na sunce . Pogrdno, neko e rei (5) Otii e u neku stvar, mislei figurativno, poruujui da se neko vrati tamo odakle je i doao . Neko e se ovome uditi, i u nemogunosti da ita razumije, rei (6) To mi zaista ne ide u glavu . Kroz grad etamo, kroz umu prolaze mnogi, a poneto moe i (6) proi kroz glavu . U ljutnji sagovornik vam saopava (7) Nemoj mi ii uz nos govorei vam da mu se ne suprotstavljate . Podilazimo li kome, rei e da (8) mu idemo niz dlaku . 3.4. Primjeri u instrumentalu s prijedlozima sa, za, pred i pod ujemo da je neko (1) S fakultetom bio na seminaru ili je (2) Sa kolom otiao na ekskurziju . Nerijetko ih se i pita (3) Kako ide kola? (Nominativ) ili (4) Kako ide fakultet? Fakultet i kola nigdje ne idu, naravno . U primjeru (1) i (2) kola i fakultet su sinonim za kolski kolektiv ili fakultetski kolegij . Primjeri (3) i (4) metonimiraju izraze nastava / uenje / kola . Kojeg li nespretnog komentatora jedne fudbalske utakmice koji pomalo zbunjeno izgovara (5) Nije im (igraima) to polo za rukom, . . .ovaj,za nogom, nita im ne polazi za nogom, ne znajui da poi za rukom predstavlja frazu okamenjenog znaenja uspjeti, a da poi za nogom moe samo pas ili neka krvolona ivotinja .
Ako vam poslije odreene nesretne okolnosti upute prijekor da (6) vam se sve dogaalo pred nosom, a niste poduzeli nita, bit e da vam ele saopiti da ste bili u blizini datog nesretnog sluaja . Vjerski izvori kau (7) Raj je pod majinim nogama (Muhammed, a .s .), pa niko nije gledao u majine noge elei vidjeti raj . Ko bude sa zadovoljstvom sluio majci i bude u poziciji da je uzme za sladak teret, bacivi joj se pod noge, pomaui njoj, moe zaraditi ulazak u raj . 3.5. Primjeri u lokativu s prijedlozima u, na i po U narodu se uje doskoica: U em baba hljebe kuha? - u suknji! U em baba meu druge? - u suknji . Graena je upravo zahvaljujui figurativnom konceptu u spoju prijedloga i imenice . Naravno, doslovno, baba hljeb kuha u nekoj posudi, a ne u suknji . Slino je i s primjerom (1) Doekao je i to, da vidi jedne oktobarske noi polugol, u svojoj spavaoj koulji, bez kaputa, u gaama, kako nekakvi barabe pale njegov kostanjeveki krov, . . . (Krlea, PFL) . Jasno, mjesne dopune ovdje se odnose na subjekt, a ne na predikat . Ako kaemo da nam je stalno u glavi dijete koje je otilo na ekskurziju, pitanje je moe li dijete istovremeno biti na oba mjesta . Nae misli su nama u glavi, a dijete nam moe biti u mislima, tj . misao o djetetu je u naoj glavi; pa slobodno moemo rei i (2) U glavi mi Aleksa anti sa znaenjem da mislimo na spomenutog pjesnika . Kakvog li nespretnog sportskog novinara koji u jednom TV-izvjetaju kae (3) Igrai Slobode su drali konce u svojim nogama . Poznati je frazalni oblik Drati konce u rukama sa znaenjem uspostavljanja kontrole i vladanja istom . Ne poznavati vlastiti jezik, mijenjati frazalno ustaljene oblike koji imaju svoj kontekst kreiranjem novih iskaza s doslovnim kontekstom istih, to je ovdje sluaj, znai stvoriti potpuno zbrkane, apsurdne i nerijetko smijene izraajne forme . Moemo li nekoga imati u aci? Apstrahirano u znaenju da nekoga imamo u svojoj ovlasti, drei pod kontrolom sve to ga se tie, metonimijskom redukcijom mijenjamo oznaku tebe (neko) za sve njegove stvari, ono to ga se tie, tj . stvari su sinonim za njega samog . Imati u aci je poznati frazem sa znaenjem kontrole . Pa kaemo (4) Imam te u aci . esto se desi da emo poeljeti da sjedimo na suncu, a nekada se desi da na suncu leimo po cijeli dan . Ovaj koncept sadri se i u primjeru (5) Biskup je stigao na na mali otok . Lepra na suncu dalmatika, razvijorio maestral baldahine i crkvene zastave, trete glazbe i fanfare, bubnjevi mahnitaju, zvona zvone od ranoga jutra . (Marinkovi) Ovdje je na suncu = na dejstvu sunevih zraka . I suneve zrake su sunce, pa se zato kae na suncu . Ovaj primjer je razmatran i u Lingvistikim ogledima Milke Ivi (Ivi 2005:178) . U narodnoj usmenoj lirici sluamo stihove (7) Sve djevojke Bembaanke na kapiji stajahu, samo moja mila draga na demirli penderu . Moemo u mislima kreirati sliku kako se nekoliko raspjevanih ptiica nalazi na naoj kapiji . Dovoljno su male da hode i skakuu rubnim dijelovima kapije, ak i na njenim eventualnim otrim iljcima . Da li je isti sluaj s djevojkama iz primjera (7)? Nedoslovnim itanjem, u ovom primjeru kapija jeste sinonim za ulaz . A, moglo bi se desiti da se nekoliko djevojaka ljuljuka doslovno na kapiji . Ipak, one su ispred pendera, i kod kapije . Objasnili smo kako je dolo do izraajne forme koju nudi primjer (7) . Slino je i sa primjerima (8) Zastao sam na vratima i sluao: Tebi, majko, misli lete, preko polja i dolina, iz daleka primi pozdrav, od najdraeg
svoga sina . . . (Jergovi) i (9) Krenuli smo im u susret, sreli se na vratima, pozdravljajui se pogledao sam kriom i letimice u njeno lice, (Mea Selimovi, Dervi i smrt) . Najnovija pojava metonimizacije sa slinim primjerom uje se kada nas obavijeste da odreena individua preesto koristi raunar (10) Ona je po cijeli dan na kompjuteru . Tako i mi ponekad budemo na ruku, na kafi, na semaforima, ili moda ak i na TV-u . Simpatian primjer dosjetljivosti za kreiranje aljivih situacija donosi jedna fotografija s nazivom VODA NA MARSU . Sadraj fotografije pokazuje au vode snimljenu na okoladici s imenom MARS . (Ovo nije reklama!) Ako u trenutku uspostavljanja telefonske linije s druge strane zaujemo da je neko pored telefona, to bi s prostornog stajalita bilo tano . Meutim, jo ljudi moe biti pored telefona, a onaj s kim razgovaramo je na telefonskoj vezi, metonimijski uzeto kao na telefonu . Zato se i kae (6) Ko je na telefonu? Ovaj primjer je bio dosta popularan, jedno vrijeme od nekih lingvista osporavan, kao nemogu, pa je naao mjesto u priruniku Na jezik u praksi (ipka 1979:73), ali i u Reniku jezikih nedoumica (Klajn 2004: 222) . Desi se da neko (11) Hoda po kui . Ova se reenica koristi kada hoemo rei da neko hoda po kunom krovu, a time i po kui . Meutim, hodei kroz kuu, ili po povrini unutar kunih prostorija dobijamo informaciju da je spomenuta individua u kui . Ona hoda unutar kue, to je suprotstavljeno doslovnom itanju ovog istog primjera . To je metonimijski postupak . Slian je primjer (12) Cijeli dan po glavi mi se mota ona moja vjeverica, elei rei da zapravo cijeli dan mislimo na istu, ona nam je u glavi . Umjesto prijedloga u kojim se inae oznaava unutranjost lokalizacije, i ovdje je kao i u primjeru (10) iskoriten prijedlog po . 4. Zakljuak U itanju ili kreiranju jezikog sadraja mogu nastati jezike nedoumice kao rezultat mogue vieznanosti istog . Tamo gdje postoji izbor formira se stil . Figure metaforike uestvuju u ovom procesu . Metonimija je figura redukcije koja mijenja jeziki znak, za odreeni jeziki sadraj . Ta promjena slina je reeninoj kondenzaciji . Nove forme nastaju po logikoj vezi s ishodinim . To se dogaa najee u afektu, pri emu je prisutan ve spomenuti figurativni koncept . Ovu pojavu nazivamo transpozicijom . Afektna okolnost stvara efektne iskaze . Takvi su i prijedlono-padeni izrazi s mjesnim i prostornim znaenjem koji se, shvaeni konceptualno, mogu ispravno razumjeti tek nedoslovnim itanjem jezikog sadraja koji ine . Djelimino, uvijek postoji i veza s ishodinim, doslovnim . Ovu pojavu biljee svi kosi padei u kombinaciji s odreenim prijedlozima pri oznaavanju mjesnog i prostornog znaenja . Izvori
Crnjanski, Milo (1981), Seobe, Veselin Maslea, Sarajevo Jergovi, Miljenko (1999), Sarajevski Marlboro, Durieux, Zagreb Krlea, Miroslav (1982), Povratak Filipa Latinovia, Nolit-Prosveta, Zavod za udbenike, Beograd Marinkovi, Ranko (1982), Ruke, Nolit-Prosveta, Zavod za udbenike, Beograd Selimovi, Mea (2004), Dervi i smrt, Civitas, Biblioteka Dani, Sarajevo
Selimovi, Mea (2006), Ostrvo, Sabrana dela Mee Selimovia, Book&Marso, Beograd Marinkovi, Ranko (1982), Ruke, Nolit-Prosveta, Zavod za udbenike, Beograd
Literatura
Antoni, Ivana (2008), O jednom sintaksiko-semantikom modelu s lokativom, Junoslovenski filolog 64, str . 7-14 . Antoni, Ivana (2004), Sintaksa i semantika dativa, Junoslovenski filolog LX, Beograd, str . 6797 . Arsenijevi, Nada (2003), Akuzativ s predlogom u savremenom srpskom jeziku (I), Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XLVI/1, Novi Sad orac, Milorad (1974), Stilistika srpskohrvatskog knjievnog jezika, Nauna knjiga, Beograd Gradeak-Erdelji, Tanja (2005), Ilokucijska metonimija u svjetlu kognitivnog pristupa komunikaciji . Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike: zbornik, ur . Jagoda Grani, 265-274 . Impresum, Zagreb; Split: Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku Ivi, Milka (1995), O zelenom konju Novi lingvistiki ogledi, Biblioteka XX vek, Slovograf, Beograd Matas Ivankovi, Ivana, Izraavanje prostornih znaenja padenim oblicima, u: Hrvatski plus Anagram Klajn, Ivan (2004), Renik jezikih nedoumica, Srpska kolska knjiga, Beograd Muratagi-Tuna, Hasnija (2008), O lingvistikim interpretacijama, Bonjaka rije III, 11-12, Novi Pazar, decembar 2008 . Pavlovi, Milivoj (1969), Problemi i principi stilistike, Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije, Beograd Piper, Predrag (2001), Jezik u prostoru i prostor u jeziku, u: Jezik i prostor, drugo dopunjeno izdanje, Biblioteka XX vek igoja tampa Knjiara Krug, Beograd (rad ranije objavljen u zborniku Yugoslav General Linguistics, Amsterdam, 1988, str . 241-264) Piper, Predrag et al . (2005), Sintaksa savremenoga srpskog jezika (prosta reenica), Institut za srpski jezik SANU, Beogradska knjiga, Matica srpska, Beograd Piper, Predrag (2008), Gramatika granice, Junoslovenski filolog 64, 307-322 . MLA Prirunik za pisce naunih radova, Drutvo za savremeni jezik Pranjkovi, Ivo (1993), Prostorni prijedlozi . Rasprave iz sintakse hrvatskoga standardnog jezika, u: Hrvatska skladnja, 22-26, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb ipka, Milan (1979), Ko je na telefonu?, u: Na jezik u praksi, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Prirunici 2, ur . Josip Baoti Udier, Sanda Lucija et al . (2006), Gramatiko-semantiki pristup obradi padea, LAHOR, asopis za hrvatski kao materinski, drugi i strani jezik, Vol .1 . No .1 . ugi, Radmila (2006), Genitivne predloko-padene sintagme prostorne i mesne semantike u govoru jablanikog kraja, Junoslovenski filolog 62, str . 259-280 .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 371 UDK: 811 .163 .42367 .622 811 .163 .42374 18
Marijana Horvat: Sufiksalne imenike izvedenice u Voltievu Rioslovniku (tvorba sufiksima -/a/c, -l/a/c, -telj i -v/a/c)
U radu e se analizirati imenike izvedenice nastale sufiksalnom tvorbom, konkretno sufiksima -(a)c, -l(a)c, -telj i -v(a)c, u Voltievu Rioslovniku ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika (Be 1803) . Sufiksalna je tvorba najplodniji tvorbeni nain u imenica, to potvruje i Voltiev korpus . Velik je broj tih izvedenica star i oekivan te ih je Volti preuzeo iz jezika kao gotove tvorbe, ali su mu posluile i kao model za stvaranje novotvorenica . Upravo e takve tvorbe posebice biti predmet interesa ovoga rada . Posebna e se pozornost posvetiti i ralambi neuobiajenih izvedenica, tj . situacijama u kojima odreene tipine sufikse nalazimo u posebnim ostvarajima, odnosno onim tvorbama koje su neobine zbog znaenja koje ima izvedenica . Takoer e se ukazati i na izvedenice nastale prilagoivanjem stranoga modela, prije svega talijanskoga i njemakoga . Analizirani e se primjeri odreivati prema potvrenosti, prije svega u odnosu na potvrde u Rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU . Kljune rijei: Josip Volti, Rioslovnik (vocabolario wrterbuch) ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika, tvorba rijei, sufiksi -(a)c, -l(a)c, -telj i -v(a)c . Suffixational Nominal Derivatives in Voltis Rioslovnik (by suffixes -(a)c, -l(a)c, -telj i -v(a)c) The paper deals with the nominal derivatives formed by suffixation (suffixes -(a)c, -l(a) c, -telj, -v(a)c) in Voltis Rioslovnik ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika (Vienna, 1803) . Suffixation is the most productive way of word formation in nouns . This has also been confirmed by Voltis corpus . The majority of these derivatives are old and expected and Volti has taken them over from the language as such, but they have also served him as a model for the formation of new words . These new derivatives will be analyzed in this paper . Special attention will be paid to the analysis of unusual derivatives, i .e . to cases in which we find some typical suffixes in special realizations, i .e . those formational models which are unusual because of the meaning of the derivative . Attention will also be drawn to derivatives formed by adaptation of the foreign model, primarily Italian and German . The analyzed examples will be determined according to their confirmation mostly in comparison with Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU . Key words: Josip Volti, Rioslovnik (vocabolario wrterbuch) ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika, word-formation, suffixes -(a)c, -l(a)c, -telj, -v(a)c .
372 Marijana Horvat: Sufiksalne imenike izvedenice u Voltievu Rioslovniku
1. O autoru i djelu Rioslovnik (vocabolario wrterbuch) ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika Jose Voltiggija tiskan je u Beu 1803 . godine . Autor je, pod prezimenom Volti, roen 27 . sijenja 1750 . godine u Tinjanu (Antignana) u Istri, gdje je zavrio osnovnu kolu . Srednjokolsko obrazovanje nastavio je u isusovakoj gimnaziji u Gorici . Nakon toga kolovao se u Zagrebu . ivot mu je posebice obiljeen boravkom u Beu, u kojemu je 1777 . godine pod imenom Josephus Voltiggi upisao studij prava te, izmeu ostaloga, radio kao privatni uitelj . Na pisanje rjenika odluio se na poticaj svojega uenika baruna Francesca Marie di Carnee Stefanea, inae carskoga opunomoenika za Istru, Dalmaciju i Albaniju, podrijetlom Talijana koji je znao da e uspjenosti djelovanja uvelike pridonijeti i poznavanje jezika kraja koji mu je dodijeljen .1
1 Biografske
podatke v . u Dukat (1929:19, 26), Breyer (1937:3) i Vince (2002:172) .
Rjenik je trojezian, s hrvatskim kao polaznim stupcem, a s talijanskim i njemakim kao odredinim jezicima . Rjenikoj grai (6102 stranica) prethode neobrojeni predgovori na talijanskom (A chi vorr leggere), njemakom (An die Leser) i latinskom jeziku (Lecturis Josephus Voltiggi), zatim poglavlje o izgovoru glasova na talijanskom (Pronunzia delle lettere alfabetiche) i njemakom (Die Aussprache der Buchstaben) jeziku te Grammatica illirica iji su metajezici talijanski i njemaki . Djelo se tako koncepcijski uklapa u tradiciju veine dopreporodnih rjenika koji uz leksiko blago sadravaju i aneksnu gramatiku . Hrvatski je dio Rioslovnika pisan tzv . slavonskom grafijom, a donosi rijei iz svih triju narjeja i navodi potvrde za sva tri refleksa jata (primjerice reka, rika, rijeka; odnosno: Reka, ke f . fiume Fluss m .; Rika, ke f . fiume Fluss m .; Rjeka, ke f . fiume Fluss m .) .3 Izvori za rjeniku grau bili su Mikaljino Blago jezika slovinskoga, Della Bellin Dizionario, Belostenev Gazophylacium, Jambreiev Lexicon Latinum te prvi dio Stullijeva rjenika (tj . Lexicon Latino-Italico-Illyricum tiskan 1801 . godine) . No, autor je leksikografsku grau znatno proirio .4 Leksikografski postupak karakterizira navoenje hrvatskih leksema u kanonskom obliku s pripadajuim gramatikim odrednicama5 i odgovarajuim talijanskim i njemakim6 istovrijednicama (primjerice: Slikka, ke ritratto, pittura Bild n .; Slikkovni, na, no pittoresco malerisch; Slutiti, tim, tio presentire ahnden) . Istoznanice i bliskoznanice este su u talijanskom i njemakom stupcu (npr . Zaviati, viam, viao torcere, infasciare, incurvare einbiegen, einwickeln), dok se uz hrvatske natuknice donose samo iznimno (npr . Zapovidnik, ka, m ., zapoviditelj comandante Befehlshaber m .)7 . Katkad se kao natuknica javlja odreena sveza rijei, sintagma ili kolokacija (npr . Zanesenje u duhu estasi Begeisterung f .) . Kod natuknica koje su vidski parovi glagola istovrijednice se donose dvama nainima: a) tako to se natuknice (tj . glagoli vidski parovi) zapiu jedna ispod druge i poveu vitiastom zagradom nakon koje slijede inojezine istovrijednice uobiajenim redom, npr . Sliscati, scam, scao } ascoltare zuhren . Slisciti, scim, scio b) istovrijednice za vidske parove daju se kod jedne natuknice, a za drugu se rjeavaju uputnicom, npr . Zazirati, ram, rao spionare, badalucare aussplen Zazritti v . zazirati .
pogrjeka: nakon 609 . slijedi 710 . stranica . ima potvrda da se samo za natuknicu u jednom liku navodi talijanska i njemaka istovrijednica, dok se likovi s drugim refleksom jata rjeavaju uputnicom (primjerice Rjecs v . rics; Rics, csi f . parola, voce Wort n .) . 4 O tome v . u Dukat 1929:20-24 . 5 Za imenice donosi zavrni slog genitiva jednine i oznaku roda, za pridjeve zavrni slog . i s . roda, za glagole zavrne slogove 1 . l . jd . prezenta i gl . pridjev radni m . r . 6 Njemakim imenicama donosi oznaku roda . 7 Sinonimni se odnos najavljuje i uputnicom, npr . zapovidalac v . zapovidnik .
3 Takoer 2 Tiskarska
Natuknice se niu abecednim redom grafema, a ne fonema (npr . Sag, Sahnuti . . . Sastaviti . . . Sbrisati, Scakka, Scala . . . Scutiti, Sdrobiti . . . Skorzek . . . Suza, Suzenje, Suzica (= sag, sahnuti . . . sastaviti . . . sbrisati, aka, ala . . . utiti, sdrobiti . . . skorzek . . . suza, suzenje, suzica) .
Dosada nema iscrpnih jezinih analiza i procjena toga rjenika, iako odreeni pogledi, osvrti i analize postoje (v . popis literature) . Ovom e prigodom istraivanje biti usmjereno na Voltievo rjeotvorje, konkretno na imenike izvedenice tvorene sufiksima -(a)c, -l(a)c, -telj i -v(a)c .8 2. Ralamba imenica izvedenih sufiksima -(a)c, -l(a)c, -telj i -v(a)c Sufiksacija je najplodniji tvorbeni nain u imenica . Veina je takvih izvedenica stara i oekivana te zabiljeena u dotadanjoj leksikografskoj tradiciji kao dio ve uspostavljenoga jezinog sustava . Istraivanje izvedenica tvorenih sufiksima -(a)c, -l(a)c, -telj i -v(a) c temelji se prije svega na onima u kojima su ti sufiksi posluili kao model za stvaranje novih rijei . Promatrat emo ih prema tvorbenomu znaenju . 2.1. Vritelj radnje Promatrani sufiksi posebice sudjeluju u tvorbi kategorije vritelja radnje . Primjeri: -(a)c skuavac, smuivac, smutljivac, sudac, trgovac, vabac, vezac, zloinac -l(a)c nosilac, obiralac, pozivalac, pralac, pratilac, tkalac, zapovidalac -v(a)c nalagavac, namakavac, obladavac, obnaavac, odganjavac, pritiskavac, privaavac, skakutavac, spijavac, varavac, vladavac, zrezavac, zvedavac -telj nakinitelj, napazitelj, nauitelj, nositelj, novitelj, obhoditelj, obranitelj, odkupitelj, odmamitelj, ogovoritelj, opustitelj, posvetitelj, pridhoditelj, pridobitelj, prikanitelj, prikritelj, primenitelj, primitelj, prisvetitelj, privratitelj, razmenitelj, robitelj, rogotrubitelj, sleditelj, strojitelj, svritelj, ubitelj, uitelj, vabitelj, vraitelj, zakonitelj, zapoviditelj, zlogovoritelj, zmislitelj, zveliitelj, zvritelj, ivoinitelj . Sufiksom -(a)c imenice se tvore od imenikih, pridjevnih i glagolskih (prezentskih) osnova . Sufiksi -l(a)c, -telj i -v(a)c dodaju se infinitivnoj osnovi . Takoer je vidljivo da se odglagolne izvedenice sa sufiksom -telj i -v(a)c podjednako tvore od svrenih i nesvrenih glagola, a s -l(a)c uglavnom od nesvrenih, to znai da je operativno podruje sufiksa -l(a)c ue . No, podruje uporabe, uestalost, a donekle i plodnost pokazuju razlike u raspodjeli . Izvedenica obranitelj u znaenju branitelj bila je jako proirena u jeziku pisaca od 15 . do 18 . stoljea (v . AR VIII:438), ali nema potvrda poslije toga vremena . Razlog treba traiti u tome to je za odreene izvedenice normalniji opis znaenja s nesvrenim glagolom (Babi 2002:319); dakle, obranitelj onaj koji brani . Zbog toga to u opisu znaenja takvih izvedenica dolazi prezent nesvrenih glagola, postoji i tenja da se izvedenice tvore od njihovih osnova . (Babi 2002:320) . Izvedenica ubitelj, iako nije bila dio opeprihvaenoga leksika, jer je potvrena samo u Habdelievu, Belostenevu i Voltievu rjeniku (v . AR XIX:91), svjedoi o velikoj plodnosti izvoenja sufiksom -telj .
8 Rad je dio opsene studije o tvorenicama u Voltievu Rioslovniku koja se u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu izrauje u okviru projekta Tvorbeni modeli u hrvatskotokavskim dopreporodnim rjenicima (br . 2120920-0928) .
Od pojedinanih primjera takoer izdvajamo skuavac i smuivac, Voltieve hapaksolegomenone, nomina agentis prema skuati i skuavati skuavam, odnosno smuivati smuivam,9 koje izvodi prema ve potvrenomu modelu, tj . sufiksom -(a)c od prezentske osnove . Hapaks spijavac tvoren je domaim sufiksom od strane osnove, prema tal . spia, spione uhoda i spiare uhoditi .10 U istom je znaenju zabiljeena i tvorenica napazitelj (spione, Nachforscher), nastala sufiksalnim izvoenjem od glagola napaziti . Natuknica napazitelj potvrena je jo samo u Belostenevu rjeniku (v . AR VII:482), pa je jasno odakle ju je Volti preuzeo . Uzor je moda mogao imati i u njemakoj istovrijednici, tj . u kalkiranju stranoga modela: Nachforscher < nachforschen istraivati, propitkivati . Spomenimo takoer da osim vritelja radnje (tj . onaj koji uhodi, dojavljuje) obje izvedenice semantiki sadravaju i karakternu crtu, odnosno ljudsku osobinu (osoba sklona prokazivanju drugih ljudi) . Odimenina izvedenica zloinac, inae stara rije, semantiki takoer ukljuuje i karakternu osobinu, kao i smuivac i smutljivac . Naime, u takvim je sluajevima teko razdvojiti sklonost, osobinu od konkretnoga izvravanja ina uvjetovana tom sklonou . Izvedenica strojitelj hapaks je u znaenju zanimanja koar (v . AR XVI:763) . Do toga znaenja dolazimo preko inojezinih istovrijednica, tal . cuojajo i njem . Grber . Starije potvrde te rijei zabiljeene su u znaenju upravitelj . Uvidom u AR (XXIII:428) doznajemo da je i ivoinitelj Voltiev hapaks . Tvorenica je izvedena od glagola ivoiniti initi ivim, oiviti koga, to je takoer Voltiev hapaks nastao slaganjem . Samo rjenikim potvrdama pripadaju, primjerice, izvedenice pralac, nomina agentis prema prati (v . AR XI:359 Della Bella, Belostenec, Volti, Stulli) i zvedavac koji zveda, ispitiva, istraiva (v . AR XXIII:171 Habdeli, Vitezovi i Volti)11 . 2.2. Nositelj osobine U kategoriji nositelja osobine sufiksi su dodani na pridjev ili na glagolsku osnovu . Primjeri: -(a)c oblizavac, okrpanac, samac, skupac, sladkobuzac, slipac, starac, stranac, svadljivac, svetac, epac, tepac, uboac, uivac, derac -l(a)c deralac -v(a)c nalagavac, vikavac . Iz skupine izdvajamo uivac onaj koji uiva, uivalac jer je Voltiev hapaks (v . AR XX:484); odglagolnu izvedenicu nalagavac (< nalagati) u znaenju laljivac, koja je potvrena samo u Belostenevu i Voltievu rjeniku (v . AR VII:411); te oblizavac, to je vjerojatno preuzeo iz Jambreieva rjenika (v . AR VIII:401) . 2.3. ivotinje Od ivotinja, konkretno konja, odreenih karakteristika spomenimo: -(a)c vranac -v(a)c prucavac, ritavac .
9 V . 10 V . AR XVI:20 . Takoer su u AR-u zabiljeene posuenice 11 AR
AR XV:383, 816 .
spija i spijati s potvrdama iz djela Marina Dria . na 178 . str . navodi natuknicu zvijedavac s primjerom zvedavec iz Belostenca .
Navedene su potvrde starije od Voltieva unosa, od kojih izvedenicu prucavac konj koji se baca (pruca) nalazimo samo u rjenicima Mikaljinu, Della Bellinu i Voltievu (v . AR XII:517) . 2.4. Etnici i etnoidi Tvorbu etnika i etnoida ilustriraju primjeri prigorac12, primorac, Slavonac, zagorac . Tvorba ni jedne od navedenih izvedenica ne pripada Voltiu jer su potvrene s ranijim zapisima . To je odimenino izvoenje sufiksom -(a)c od prigorje, primorje, Slavonija i zagorje . Spomenimo da je nastanak etnoida, izvedenica prigorac, primorac i zagorac, mogue tumaiti i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom . No, kako su pretpostavljene ishodine imenice prigorje, primorje i zagorje otprije potvrene kao opi zemljopisni pojmovi, a spomenute je izvedenice mogue preoblikovati kao osoba iz prigorja/primorja/zagorja, mislimo da je tvorba sufiksacijom vjerojatnija . Potvrdu takvu pristupu nalazimo i u relevantnoj literaturi (v . Babi 2002) . 2.5. Umanjenice Sufiks -(a)c potvren je i kao deminutivni sufiks, npr . obloac, slovac, staraac, vratac, vrac, zrnac, zvonac13 . U hrvatskom standardnom jeziku sufiks -(a)c praktiki je neplodan kao umanjeniki sufiks jer od pedesetak takvih imenica danas su umanjenice samo neke, a ostale imaju posebna znaenja (Babi 2002:79) . Od Voltievih primjera spomenimo da za obloac prozori AR (VIII:402) navodi samo rjenike potvrde, i to Jambreiev, Voltiev i Stullijev rjenik . Slovac kao deminutiv od slovo AR (XV:584) biljei iz Della Belle, Voltia, Stullija i Kavanjina . Vratac u znaenju mali vrat imaju samo Della Bella i Volti (v . AR XXI:398), pa je smjer preuzimanja jasan . Rije je nastala po uzoru na sline tvorbe tipa bratac ili gradac . Kajkavski je lik vratec, kao i slovenski . Za vrac, tj . dem . od vrh; rti, breuljak, Voltiev je zapis prva rjenika potvrda, iako tvorba ne bi bila njegova (usp . AR XXI:540 koji donosi dvije starije potvrde) . Izvedenica zrnac malo zrno, bobica takoer pripada samo rjenikim potvrdama, od kojih je Voltiev unos najstariji (imaju je Volti, Stulli, ulek; v . AR XXIII:116) .14 2.6. Mocijska tvorba Mocijsku tvorbu ilustriraju ovi primjeri: nauitelj nauiteljica, ogovoritelj ogovoriteljica, pridobitelj pridobiteljica, zakonitelj zakoniteljica, znaditelj znaditeljica, u kojima se uoavaju enski mocijski parnjaci tvoreni uobiajenim sufiksom -ica . Semantike mocijske parnjake nalazimo u primjerima igralac igralica, obladavac obladavica, pralac pralica pralja, primorac primorkinja, prodavac prodavka, svadljivac svadljivka, uboac uboica, udovac udovica . Tu nije rije o mocijskoj tvorbi, jer su oba lana mocijskoga para izvedena od iste rijei, odnosno tvorbene osnove (primjerice udovac/udovica od poimeniena pridjeva udov, a svadljivac/svadljivka od pridjeva svadljiv) .
12 AR
XI:888: branin, gortak samo Della Bella, Belostenec, Jambrei, Volti i Stulli . zvonac donosi i zvoni (obje u AR-u zabiljeene sa starijim potvrdama; v . AR XXIII:195, 198) . 14 Spomenimo da Volti ima i deminutive zrnace i zrnce, izvedene sufiksima -ace i -ce, u AR-u zabiljeene sa starijim potvrdama . V . AR XXIII:117 .
13 Pored
Prema AR-u (XI:359) izvedenica pralica, pored znaenja ona koja pere, pralja, upotrebljavala se takoer i za osobe mukoga spola: onaj koji pere (pralac); kao, primjerice, imenice izjelica, propalica ili varalica . Iako eksplicitnih potvrda nema, na to, navodi se u AR-u, upuuje prezime Pralica . Mocijski odnos imamo i u primjerima zloinac zloiniteljica, nastalima od tvorbenih osnova zloin (> zloinac), odnosno zloinitelj (> zloiniteljica) . to se estotnosti potvrda tie, Voltievoj tvorbi, tj . njegovim hapaksima (v . AR XXIII:39) pripada izvedenica znaditelj izumitelj, tvorena od prezentske osnove sufiksom -itelj, kao i enski mocijski parnjak znaditeljica15 . Hapaks je i obladavica (v . AR VIII:380) . Prema AR-u velik je dio navedenih izvedenica zabiljeen samo u rjenicima: ogovoritelj (VIII:766; Belostenec, Jambrei, Volti i Stulli), ogovoriteljica (VIII:766; Jambrei i Volti), obladavac (VIII:379-380; Belostenec, Jambrei i Volti), pralac (XI:359; Della Bella, Belostenec, Volti, Stulli), pralica (XI:359; Mikalja, Della Bella, Volti, Stulli), svadljvka16 (XVII:123; Vitezovi, Belostenec, Volti i Stulli), uboac (XIX:121; Vitezovi i Volti), uboica (XIX:122; Vitezovi, Jambrei, Volti i Stulli), zakoniteljica (XXII:32; Della Bella, Belostenec i Volti), zloiniteljica (XXII:937; Belostenec17 i Volti) . Spomenimo da bi posebnu skupinu takoer inile izvedenice koje su uvidom u AR potvrene samo u Stullijevu i Voltievu rjeniku .18 Takav je primjer izvedenica prodavka . Ostale izvedenice pripadaju znatno starijemu opepoznatomu leksiku . 3. Zakljuak Na temelju izabranoga i analiziranoga popisa primjera potvruje se da je velik dio tvorenica iz promatranoga rjenika znatno stariji od Voltieva zapisa, to znai da ih je iz jezika preuzeo kao gotove tvorbe pa su u tom smislu neutralne i oekivane . Takoer je odreeni dio tvorenica preuzeo iz rjenika izvora kojima se sluio . Za neke od njih postoje samo rjenike potvrde, tj . zabiljeene su samo u starim rjenicima . Te su rijei pokazatelji svjesna napora svojega tvorca da, s jedne strane, popuni prazna mjesta u leksikom fondu, obino kada je stranu rije (jer stari rjenici nisu hrvatski jednojezinici) trebalo zamijeniti domaom, a istovrijednica nije postojala, ili su, s druge strane, pokazatelj autorove inventivnosti i bogaenja postojeega fonda bliskoznanicama kojima se tvorbeni modeli proiruju novim sastavnicama . Dakle, postojei je tvorbeni model posluio za tvorbu novih rijei, nerijetko tako da odreeni tipini sufiks nalazimo u po-
Iako AR za natuknicu znaditeljica ne navodi podatak o izvoru, samo donosi tal . i njem . istovrijednicu, vjerojatno je da je potvrda iz Voltieva rjenika . 16 Svadljivka danas pripada razgovornomu jeziku . 17 Belostenec ima i muki mocijski parnjak zloinitelj (v . AR XXII:937) . 18 Naime, pretpostavlja se da se Volti sluio prvim dijelom Stullijeva rjenika (Lexicon Latino-ItalicoIllyricum, 1801 .) s latinskim kao polaznim jezikom te da je najdotjeraniji trei dio s talijanskim polaznim stupcem (Vocabolario Italiano-Illirico-Latino, 1810 .) u kojemu se, kao i u prvome dijelu, nalaze rijei kojih nema u Rjeosloju, odnosno u drugome dijelu s hrvatskim polaznim stupcem iz 1806 . godine . Iz toga proizlazi da hrvatski leksiki fond nije u sva tri dijela isti (usp . Brlek 1987:24) . Osim toga, od Stullijevih je rjenika AR-u izvor prije svega drugi dio, tj . Rjeosloje . Stoga je potrebno utvrditi smjer preuzimanja rijei koje su prema AR-u potvrene samo u Stullijevu i Voltievu rjeniku .
15
sebnim ostvarajima, tj . njegova je specifina distribucija uz ishodine osnove ono to obiljeava autorov jezik . U tom kontekstu treba promatrati i vrednovati Voltieve hapakse i prvopotvrenice, njegov osobit prinos hrvatskoj leksikografiji . Literatura
Ani-Obradovi, Marija (1973), Teorija tvorbe rijei i njena problematika, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu VII, 11-52 . Babi, Stjepan (2002), Tvorba rijei u hrvatskome knjievnome jeziku, HAZU Nakladni zavod Globus, Zagreb Bauer, Laurie (2002), English Word-Formation, Cambridge University Press, Cambridge Breyer, Mirko (1937), Istranin Josip Volti (Voltiggi), slobodoumnik i leksikograf (1750 1825), Jadranski koledar 1937 ., 52-61 . Brlek, Mijo (1987), Leksikograf Joakim Stulli, JAZU, Zagreb Dukat, Vladoje (1929), Voltiev Ricoslovnik, u: Pavle Popovi, ur ., Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, Knj . 9, 19-31, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd Gabri-Bagari, Darija (2008), Grammatica illirica Josipa Voltiggija (1803 .), Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 34, 115-131 . Horvat, Marijana, Ermina Ramadanovi, O sloenicama i sraslicama (na primjerima iz Voltieva Rioslovnika), (u tisku) Horvat, Marijana, Sanja Peri Gavrani, Primjeri preobrazbe u Rioslovniku ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika Josipa Voltia, (u tisku) Klajn, Ivan (2003), Tvorba rei u savremenom srpskom jeziku . Drugi deo: sufiksacija i konverzija, Zavod za udbenike i nastavna sredstva Institut za srpski jezik SANU, Beograd, Matica srpska, Novi Sad , . ., . . (1990), , , Lohde, Michael (2006), Wortbildung des modernen Deutschen, Narr Francke Attempto Verlag, Tbingen Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika . 1880 .-1976 . I-XXIII ., JAZU, Zagreb, (= AR) . Sekuli, Ante (1970), Istranin Josip Volti hrvatski jezikoslovac, Radovi Pedagoke akademije u Rijeci, 118-132 . Vince, Zlatko (2002), Putovima hrvatskoga knjievnog jezika, III . dopunjeno izdanje, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 381 UDK: 811 .163 .6'286
Marko Jesenek: Slovenski jezik v stiku podonavskega in alpskega prostora

lanek predstavlja panonskoslovanski jezikovni prostor, v katerem je slovansko bogosluje Cirila in Metoda omogoilo razvoj zahodnih junoslovanskih knjinojezikovnih razliic: kajkavine, prekmurine in vzhodne tajerine . Raziskava izhaja iz predpostavke o alpskem in panonskem jezikovnem prostoru, ki sta se razlikovala e v knjinih pravzorcih slovenskega jezika in sta se ves as tudi neodvisno razvijala: v alpskem prostoru se je ob latinsko-nemki tradiciji razvijal osrednjeslovenski knjini jezik, ki je po Briinskih spomenikih doivel mono nareno diferenciacijo; v panonskem prostoru se je ob grko-starocerkvenoslovanski tradiciji razvijal arhaineji vzhodnoslovenski knjini sestav, ki je e na prelomu 18 . in 19 . stoletja ohranjal izvirno staroslovensko skladenjsko podobo . lanek prinaa nova spoznanja iz zgodovine slovenskega jezika . Odpira dve pomembni vpraanji: (1) loen razvoj slovenskega jezika v alpskem in panonskem jezikovnem prostoru in (2) vpraanje poenotenja slovenske knjine norme sredi 19 . stoletja . V zastavljenem okviru poskua uspeno odgovoriti na obe vpraanji in opozoriti na vrsto novih spoznanj, hkrati pa nakazati pot za nadaljnja raziskovanja zgodovine slovenskega jezika . Kljune besede: slovenski jezik, osrednjeslovenska in vzhodnoslovenska jezikovna razliica, prekmurski jezik, alpski jezikovni prostor, podonavski jezikovni prostor . Slovene in Contact with Danube and Alpine Regions Article departs from the pre-condition of Alpine and Pannonian space that have differed already in ancient literal patterns of Slovenian language and have independently developed all the time: in Alpine space, besides Latin-German tradition, central Slovenian literal language developed and witnessed a strong dialectic differentiation after Briinski spomeniki; in Pannonian space, besides Greek-Old Church Slavic tradition, archaic East Slovenian literal system developed that preserved an original old Slovenian syntax image still at the change between 18th and 19th century . The project brings new cognitions from history of Slovenian language . Two important questions shall be opened: (1) divided development of Slovenian language in Alpine and Pannonian language space and (2) question of unification of Slovenian literal norms in the middle of 19th century . In the set frame, we shall try to successfully answer both questions and show a row of new cognitions, and at the same time direct the path for further research on history of Slovenian language . Key words: Slovenian language, central Slovenian and East Slovenian language difference, Alpine language space, Pannonian language space .
382 Marko Jesenek: Slovenski jezik v stiku podonavskega in alpskega prostora
1. Uvod Sodobne raziskave zgodovine slovenskega jezika so dokazale obstoj alpske in panonske razliice slovenskega jezika . Slovenski knjini jezik je imel od Briinski spomeniki do sredine 19 . stoletja dvojnini razvoj (Jesenek 2011:193), in sicer loeno v alpskem in panonskem jezikovnem prostoru, ki sta se razlikovala e v prvih knjinih pravzorcih slovenskega jezika v asu pokristjanjevanja (Oroen 1996:81) in sta se ves as tudi neodvisno razvijala . Normativno se je najprej izoblikoval osrednjeslovenski knjini jezik, ki je pokrival jezikovno ozemlje osrednjih narenih skupin (gorenjina, dolenjina, primorina, koroina, osrednja tajerina) . Tretjina slovenskega prostora pa je pripadala t . i . vzhodnoslovenskemu knjinemu jeziku, ki je imel dve razliici prekmursko in vzhodnotajersko . Prekmurski jezik se je dolga leta izoblikoval loen od matinega ozemlja, zato so tod opazni vplivi kajkavine in madarine . Na vzhodnotajersko razliico vzhodnoslovenskega jezika pa sta odloilno vplivala osrednjeslovenski jezik in nemka nadoblast, s tem pa tudi jezik . 2. Slovenski jezik v alpskem jezikovnem prostoru 2.1. Osrednjeslovenski knjini jezik poznamo od Trubarja, Krelja, Dalmatina in Bohoria naprej . Trubar, ki je jezik prvi zapisal v Katekizmu in Abecedniku (1550), se je v Predgovoru leta 1550 obrnil na vse Slovence (mlade in preproste ljudi nae deele);1 v elji, da bi ga razumeli Kranjci, Koroci, tajerci in Primorci, se je odloil za razliico slovenskega jezika, ki je glasoslovno oblikoslovno in skladenjsko preraal narene okvire . Pravopisno in jezikovno je Trubarjev kranjski jezik izpopolnil Sebastijan Krelj (1567),2 dokaj stabilno podobo pa je osrednjeslovenski knjini jezik dobil z Dalmatinovim prevodom Biblije (1584) . Dalmatinova visoka jezikovna kultura (Mere 2009) je predstavljala vzor slovenskim cerkvenim in tudi posvetnim piscem 17 . in 18 . stoletja, saj je bila Biblija edina protestantska knjiga, ki v protireformacijskem gibanju na Slovenskem ni zgorela na grmadi . Slovenski protestanti so v 16 . stoletju opravili veliko delo (Ahai 2007), saj so na podroju slovenskega jezika in literature nadoknadili zamudnitvo, zavestno so se dvignili nad nareja in tako normirali t . i . osrednjeslovenski knjini jezik . Norma in predpisi so bili ohlapni in spreminjajoi se, pa odvisni od piscev, in e takrat sta se oblikovala vsaj dva razlina jezikovna koncepta Trubarjev in Kreljev (Oroen 1996:170), sinhroni in diahroni, ivi jezik in tradicija, raba in sistem . In e takrat je Dalmatin pokazal, da je potrebno poiskati srednjo pot jezik je sicer res urejen sistem pravil, ki pa morajo izhajati iz rabe in se ji tudi nenehno prilagajati .
1 Vsem Slouenzom Gnado Myr Mylot inu prauu Sponane bohye kui Jeua Chritua proim . Lvbi kerszheniki
Jet em lete tuke is uetiga pima (inu nih islage vte peini hlohene)katere vaki astopni zhlouik kir hozhe unebu pryti ima veiditi inu derhati htim tudi to litanio inu ano pridigo vle te buqnice putill prepiati vnah ieig Bogu na zhat inu hdobrumu vem mladim tar preprotim ludem nahe dehele . 2 Le-to ortografijo slovenskega pisma smo mi z vestjo inu z dobrim svitom zastopnih bratov tako postavili inu spomislili tudi na ve naiga imena inu jezika ljudi, kir so okuli nas, Dolence, Istrijane, Vipavce &c, kateri skoraj povsod istei slovenski govore kakor mi po Kranju inu koroki deeli, dopolu nembki . (S . Krelj, Postila slovenska, Regensburg 1567)
2.2. Katoliki pisci 17 . stoletja jezikovno sprva niso presegali protestantov . andek, Schnleben in sodobniki so ostali v okvirih cerkvenega in nabonega slovstva in so jezikovno posnemali merila, ki so jih postavili slovenski protestanti . ele obdobje baroka je prineslo nov slog, ki je vnesel v osrednjeslovenski knjini jezik novo besedje in drugano skladnjo . Matija Kastelic, oe Rogerij, oe Romuld, oe Hipolit, Jernej Basar, Ahac Steriner in njihovi posnemovalci so v jeziku dosegli e tako raven, da so se za slovenino zaeli zanimati tudi izobraenci . Najpomembneji pisec in oblikovalec osrednjeslovenskega jezika v baroku je bil pridigar Janez Svetokriki . Na pronjo duhovine in s pomojo raznih mecenov je v osrednjeslovenskem jeziku izdal 233 svojih pridig z latinsko-slovenskim naslovom Sacrum promptuarium, Sveti prironik . Svetokriki se je z izdajo pridig povzpel v vrh evropske homelitine literature, jezikovno pa je zagovarjal praktino stalie navezoval se je na osrednjeslovensko jezikovno tradicijo, ki jo je dopolnjeval z znailnostmi govorjenega jezika svojega asa in prostora . Sprejel je Schnlebnovo ugotovitev o nareni razcepljenosti slovenskega jezika (Scribendum est more gentis, loquendum vero more regionis), zato se je odloal za nadnareni knjini jezik, ki je jezikovno zdrueval in bil razumljiv im iremu krogu Slovencev (Sledni po navadi svoje deele bo govuril, jest pak bom pisal, kakor so Slovenci pisali .) . 2.3. Pretirano poudarjanje rabe (ive govorice) ob skoraj popolni odsotnosti sistema se v 17 . in prvi polovici 18 . stoletja ni obneslo . V razsvetljenstvu so se v osrednjeslovenskem jezikovnem prostoru e pojavili ljudje, ki so si prizadevali razvijati osrednjeslovenski knjini jezik in ga uporabljati tudi v leposlovju . Marko Pohlin je napisal Krajnsko gramatiko (1768) v nemkem jeziku (da bi se Nemci lahko uili slovenskega jezika), ki kae na zaetke prebujanja narodne zavesti med Slovenci . Pohlin se je mono zavzemal za slovenski jezik (Oroen 2003:391) in upravieno opozarjal na potrebo, da se v osrednjeslovenskem knjinem jeziku zanejo tiskati tudi posvetne pesmi . V 3 . zvezku Krajnskih pesmic od lepeh umetnosti (1781), ki jih je urejal Dev, so se Pohlinove elje tudi uresniile in kmalu zatem je z nastopom Valentina Vodnika doseglo takno pesnitvo tudi svoj prvi viek . Osrednjeslovenski knjini jezik se je glede na pojavitev zvrstnih besedil v drugi polovici 18 . stoletja zael hitro razvijati in je nadoknadil jezikovno zamudnitvo, po zaslugi Pohlina ter zoisovcev pa je v obdobju janzenizma in joefizma prilo tudi do preobrazbe Dalmatinovega jezika (Oroen 1996:251) . Gre za jezikovni sistem, ki se je uveljavil v katolikem prevodu Biblije natanno dvesto let po prvem slovenskem prevodu svetega pisma (1784) . Prevajanja Nove zaveze se je pred tem lotil e Marko Pohlin, vendar pa mu ljubljanski kof Herbestein dela ni zaupal . Raje se je odloil za Jurija Japlja, ki je e leta 1773 sodeloval pri uresnievanju janzenistinega programa in je leta 1779 prevedel joefinski Veliki katekizem s vpraanji in odgovori . 2.4. V obdobju romantike se je osrednjeslovenski knjini jezik povsem osamosvojil in potrdil tudi v leposlovju, ko je s Preernovimi Poezijami (1846) dosegel najviji vrh . Prvo polovico 19 . stoletja je za Slovence zaznamovalo jezikoslovno delo Jerneja Kopitarja . Njegovemu jezikovni konceptu o ljudski osnovi (Oroen 1996a:51) osrednjeslovenskega knjinega jezika je nasprotoval Matija op z idejo o umetnem jeziku (Toporii 1991:455), ki bo Preernu omogoil naskok na pesniki Parnas . Prepriljiveji in na teo-
retini spopad pripravljeni op je v Abecedni vojni uspeno zagovarjal svoje poglede na razvoj osrednjeslovenskega knjinega jezika . Razkorak med knjino normo in narejem na Slovenskem se je s opovim knjinim modelom osrednjeslovenskega jezika dokonno poglobil, Kopitarjev spravljiveji odnos med narejem in knjinim jezikom (Oroen 1996a:51; 2003:397) pa je nekaj let kasneje uspeno prenesel na srbska tla Vuk Karadi, ki je po Kopitarjevem vzoru (pii kot govori) prenovil sodobni srbski knjini jezik in dokazal, da je Kopitarjev jezikovni koncept prav tako moderen kot opov . V prvi polovici 19 . stoletja se je na Slovenskem uveljavilo tudi mono ilirsko gibanje (Petre 1939), ki pa se je s prestopom Stanka Vraza v hrvaki tabor Ljudevita Gaja umirilo in ni imelo vejih vplivov na razvoj osrednjeslovenskega knjinega jezika . Matija Majar Ziljski je sicer poskusil teoretino utemeljiti ilirsko idejo vseslovanske jezikovno-kulturne koncepcije lo je za utopino idejo, da naj bi se zaela ilirska podnareja postopoma integrirati v eno ilirsko knjino nareje; to pa bi se potem obenem z ostalimi tremi slovanskimi nareji (ruino, poljino in eino) zlilo v enoten (vse) slovanski jezik . Majar je Slovencem npr . priporoal hrvako Babukievo slovnico, nato pa je e sam izdal Pravila, kako izobraevati ilirsko nareje i u obe slavenski jezik (Ljubljana 1848) in Slovnico za Slovence (Ljubljana 1850), ubenik gosposke slovenine z nekimi ilirskimi prizvoki, zlasti v fleksiji . Leta 1851 je izdal e v cirilici pisano vseslavensko slovnico . lo je za jezikovne zablode, ki se na Slovenskem niso mogle prijeti . Njegovi posnemovalci niso bili uspeni Levstik jih je obsodil v asopisu Naprej (ne gre za resne jezikoslovne poglede), Bleiweis pa je npr . Razlagovo ilirino oznail za lunin jezik, ki je nerazumljiv in nesprejemljiv za Slovence . V pomladi narodov se je e uveljavila ideja o Zedinjeni Sloveniji in enotnem slovenskem knjinem jeziku kot predpogoju za narodnostno in politino zdruitev vseh Slovencev v eni dravi . Nove oblike, ki jih je Luka Svetec objavil v asopisu Slovenija,3 Fran Mikloi uspeno uveljavil v prevodu Obedravljanskega zakonika (Oroen 1996a:229), v olskih ubenikih pa so bile uzakonjene z odlokom z dne 6 . februarja 1851, so napovedale jezikovno poenotenje slovenske knjine norme in od sredine 19 . stoletja naprej je na Slovenskem prevladala t . i . novoslovenina oz . enotni slovenski knjini jezik . Nove oblike so bile najbolji kompromis med osrednjeslovenskim in vzhodnoslovenskim knjinim jezikom, med slovenskimi nareji in kontinuiteto dvojninega starejega razvoja slovenskega knjinega jezika v alpskem in panonskem jezikovnem prostoru . V zgodovinskem razvoju slovenskega jezika je 19 . stoletje pomembno tudi zato, ker je slovenina takrat zaela postajati uni predmet . Slomkova ideja o nedeljski oli (Oroen 1996a:103) je bila v razmerah, ki so takrat vladale na slovenskem narodnostnem ozemlju, realnost, njegova knjiga Blae in Neica v nedeljski oli pa prvi prepotrebni slovenski ubenik . To so bili prvi koraki pri uvajanju osrednjega slovenskega knjinega jezika kot unega jezika v olstvu, sprva le na zaetni oz . niji stopnji pouka, v vijih razredih pa se kljub Mikloievim prizadevanjem e ni mogla uveljaviti . Mikloievo stalie o slovenini v oli je bilo jasno: materinina je zakon in edini uni jezik v ljudski oli,
oblike so v posameznih tokah povzete iz Majerjeve slovnice, ki je tako nehote in posredno vendar vplivala na nastanek ne ilirskega ampak skupnega, enotnega slovenskega knjinega jezika: (1) namesto pridevnike konnice -iga uvedejo konnico -ega (lepiga lepega), (2) namesto samostalnike konnic -am, -ama uvedejo -om, -oma (bratam bratom; z bratama z bratoma), (3) dosledno zapisovanje soglasnikega sklopa -- (kranstvo kranstvo), (4) veznik de da, (5) lenek nar naj (narveji najveji), (6) zapisovanje samoglasnikega r brez polglasnika (vert vrt) .
3 Nove
ki ponuja najosnovnejo izobrazbo . Zagovarjal je pouk v materinini, njegova odprtost pa mu je narekovala e misel, da je v olah potrebna tudi nemina, ki se naj pouuje v vijih olah . Misel je bila dobra in znailna za Mikloievo razumevanje jezikovnega pouka na Slovenskem ter skladna z njegovim razmiljanjem o enakopravnem poloaju slovenskega (unega) jezika v stari Avstriji, al pa se v olski praksi ni uveljavila . Takratno ministrstvo je sprejelo Slomkov predlog (tj . dvojezinost e v ljudskih olah), vendar so ga v praksi izvajali le v slovenskih olah (Jesenek 2000; 2005a:307), ki so od leta 1851 morale sprejeti raznarodovalno dvojezinost, kljub zagotovilom ministra Leona Thuna, da bo glede olstva upoteval Slomka in Mikloievo mnenje, da v viji oli uenje nemkega jezika ne sme potekati na kodo drugih, za narodovo izobrazbo potrebnih predmetov (Jesenek 2005a:332-335) . Mikloi je bil za dvojezinost v vijih olah zaradi dveh razlogov, in sicer je glede (1) slovenine zagovarjal idejo, da se morajo v vejezikovni skupnosti uveljavljati t . i . narodni jeziki, (2) nemino pa je zagovarjal zaradi skrbi za kulturni dvig olarjev, ki morajo ob materinini poznati tudi e t . i . svetovne jezike z bogato kulturno vsebino . Nahtigal je tako Mikloievo skrb za slovenino razumel kot odloitev znanstvenika skrajno treznega razuma, kar je seveda vzrok, da se njegova narodna zavest ni izlivala v ustvene deklamacije, eprav iz njegovih pogledov na jezik lahko jasno razberemo, da je zagovarjal premiljeno jezikovno nartovanje . 3. Slovenski jezik v panonskem podonavskem jezikovnem prostoru 3.1. V Prekmurju dokazljiva knjina tradicija ne sega v Trubarjev in Dalmatinov as, vendar pa je tudi tam v 18 . stoletju e obstajal normativno izoblikovan knjini jezik, ki je izhajal iz jezikovne tradicije nekdanje panonske slovenine . Zanimive novosti prinaa analiziranje prvotno enotnega slovanskega panonskega in podonavskega jezikovnega prostora, ki ga je zaznamovalo in oblikovalo misijonsko delo Cirila in Metoda ter starocerkvenoslovansko bogosluje oz . cerkveni prevodi v najstareji zapisani junoslovanski jezik . Ta prostor se je zaradi zgodovinsko-politinih vzrokov e na zaetku drugega tisoletja razdelil med Slovence, Hrvate in Madare, ki jih je formalno sicer zdruevala kranska kultura rimske cerkve, novo nastale upravno-politine in drubene razmere pa so kmalu zaele poglabljati tudi razlike v jeziku . V Panoniji sta se sreali indoevropska in ugrofinska jezikovna skupina in prav ta jezikovni stik je vplival na tesnejo povezanost panonskega slovenskega in hrvako-kajkavskega prostora, predvsem tudi zato, ker sta bila madarski in hrvako-kajkavski del politino samostojneja od slovenskega, ki je bil cerkvenoupravno, politino in kulturno odvisen od nemkih (salzburka nadkofija do Mure), hrvako-kajkavskih (leva stran Mure, juno Prekmurje) in madarskih (gyrska kofija, leva stran Mure, severno Prekmurje) interesov . V tako razdeljenem panonskem jezikovnem prostoru so se v cerkvi oblikovale najprej kajkavina, nato prekmurina in za kratek as e vzhodna tajerina kot knjine razliice v okviru panonskega narenega prostora . Prekmurski jezik se je najbolj uveljavljal in ohranjal v cerkvi, in sicer kot narodni jezik v pridigi, molitvi in pri petju . Cerkvene pesmi so bili prvi prevodi v prekmurski jezik, danes pa imamo ohranjene rokopisne pesmarice z zapisi, ki so nastali v 16 ., gotovo pa e v 17 . in 18 . stoletju . Ohranjenih je ve kot 80 takih pesmaric, najznameniteji sta stareja in mlaja Martjanska pesmarica . Posamezniki so jih prepisovali, prirejali in spreminjali tako, da so postajale vse bolj pre-
kmurske in vsebinsko ter jezikovno take, da jih lahko poveemo s prekmurskimi tiski 18 . in prve polovice 19 . stoletja, ki so oblikovali normo in predpis prekmurskega knjinega jezika . 3.2. Jezik v prekmurski cerkvi je bila vse do 18 . stoletja knjina kajkavina, ki se je imenovala slovenski jezik, ele z nastopom prekmurskih protestantov pa se je normiral tudi prekmurski knjini jezik . To se je zgodilo na podoben nain kot v osrednjeslovenskem knjinem jeziku, ko so v 16 . stoletju Trubar, Krelj, Dalmatin in Bohori zaeli izdajati prve slovenske knjige . V Prekmurju so bili zaetniki knjievne tradicije prav tako protestanti njihov program je bil v 18 . stoletju podoben osrednjeslovenskemu: prva dva tiska sta bila katekizem in abecednik; ki sta prinesla glavne nauke protestantske vere (F . Temlin, Mali Katechismus 1715) in devet strani besedila z abecedo in primeri za pouevanje branja (Abecedarium Szlovenszko, 1725) . Temeljno delo prekmurskega protestantskega slovstva 18 . stoletja (prvi prevod svetega pisma nove zaveze v slovenino iz originala grina je delo tevana Kzmia, Nouvi Zakon 1771) je tako kot Dalmatinova Biblija ponudilo jezikovno reitev, ki je z majhnimi spremembami ostala zavezujoa za vse katolike in posvetne prekmurske pisce do konca 19 . stoletja, v publicistiki celo do konca drugega desetletja 20 . stoletja . Prekmurski knjini jezik (isti ali stari slovenski jezik) se je v 18 . stoletju ob sorodni kajkavini (slovenski jezik) oblikoval kot nadnarena tvorba (podoben razvoj kot osrednjeslovenski knjini jezik 16 . stoletja) ravenskega in gorikega govora (dolinske glasosolovne znailnosti so zaele prodirati ele na prelomu 19 . in 20 . stoletja, ko je prekmurski jezik e zael prehajati v narene okvire), zavestno arhaizirana, tj . predvsem v besedju nanaajoa se na stare slovanske besede, v skladnji in oblikoslovju pa prav tako upotevajoa nekatere izvirne reitve iz slovanskega panonskega prostora . Tako zasnovan knjini jezik se je po protestantih (npr . M . Bako, M . Barla) potrdil v katolikih tiskih Mikloa Kzmia, ki so jezikovno uinkovali predvsem s pogostim ponatiskovanjem (npr . Szveti evangeyeliomi 1780, Kniga molitvena 1782), viek pa je dosegel v narodno-prebudnem delu Joefa Koia (npr . Zobrisan i Szloven i Slovenka med Mrov i Rabov 184548, Zgodbe vogerszkoga kralesztva 1848), sledilo je oblikovanje strokovnega (npr . ubeniki sestav, Agustiev Prirodopis s kepami za narodne ole 1878) in publicistinega jezika (npr . Agustiev Prijatel 18751878, Kleklove Novine od 1913 . leta), na koncu pa se je pojavilo tudi srameljivo spogledovanje z umetnostnim jezikom (predvsem v ubenikih, tj . berilih najve je bilo prevodov, nekaj tudi krajih izvirnih leposlovnih poskusov), in sicer tudi e v asu, ko se je po prikljuitvi Prekmurja k Sloveniji prekmurski knjini jezik poasi umikal enotni slovenski knjini normi, pisna ustvarjalnost pa je zaela prehajati v narene okvire . 3.3. Panonska slovenina se je s prekmurskim knjini jezikom tudi formalno osamosvojila od t . i . panonskih slovanskih govorov, med katerimi je do zaetka 18 . stoletja le kajkavina ohranjala status knjinega jezika, medtem ko se vzhodnoslovenski jezik do takrat ni mogel potrditi v prekmurski cerkvi, kjer so maevali duhovniki, olani v Zagrebu in Varadinu in so pri obredih uporabljali kajkavski jezik in kajkavske lekcionarje (npr . Krajaevieve evangelije, 1615) . Slovenci v Prekmurju niso izgubili svojega jezikovnega uta, le panonska kajkavina jim je bila blija kot alpska slovenina v Dalmatinovi Bibliji kajkavina je bila le nadomestni knjini jezik, nikoli prevladni
jezik, zato ni prilo do jezikovne asimilacije . Zavestno obvladovanje slovenske norme in prekmurskega pogovornega jezika je ohranjalo razliko med hrvako kajkavino in slovensko prekmurino tako v besedju kot tudi na vseh jezikovnih ravninah; prav zato so prekmurski protestanti jezik, ki so ga 18 . stoletju normirali kot knjini, namesto slovenski (kot so svoj knjini jezik imenovali kajkavci) imenovali stari slovenski in ga tako tudi formalno loili od kajkavskega . 3.4. Prekmurski publicistini jezik se je zael razvijati ele v drugi polovici 19 . stoletja v asu, ko se je na slovenskem narodnostnem ozemlju vsaj formalno e oblikoval enoten slovenski knjini jezik . Zamudnitvo je potrebno presojati z vidika posebnega poloaja, ki ga je imel prekmurski knjini jezik v slovenskem jezikovnem razvoju . Knjino se je potrdil v protestantskih tiskih na zaetku 18 . stoletja (skoraj sto sedemdeset let zamudnitva glede na osrednjeslovenski prostor), norma in predpis sta bila doloena v prevodu nove zaveze leta 1771 . (osrednjeslovenski knjini jezik 1584), prvi posvetni tiski pa se pojavijo v 19 . stoletju, nartno ele v Koiem asu, in sicer najprej itanke in jezikovni prironiki ter zgodovinska besedila . Umetnostni jezik se je zael razvijati sredi stoletja, in sicer najprej v prevodih madarskih romantikov, npr . Petfija, ki so bili objavljeni v prekmurskih itankah, za samostojno knjino ustvarjanje pa je zmanjkalo asa ravno takrat, ko je bilo jezikovnozvrstno zamudnitvo e skoraj preseeno . V drugi polovici 19 . stoletja je bila slovenska knjina norma e poenotena, zato ni ve dopuala vzporednih knjinojezikovnih razvojev . Politine razmere, ki so v pomladi narodov pospeile poenotenje slovenskega knjinega jezika, v drugi polovici 19 . stoletja niso pozitivno vplivale na jezikovne razmere v Prekmurju . Katolika stran je sprejela dejstvo, da je jezikovna enotnost pogoj za narodnostno zdruitev Slovencev, zato je sledila podobi t . i . novoslovenine (npr . Borovnjakova Angelska sluba, 1890), protestanti pa so se s Kardoem odloili, da ob finanni podpori madarskih oblasti piejo in izdajajo knjige v prekmurskem jeziku . 3.5. Panonska slovenina se je s prekmurskim knjini jezikom tudi formalno osamosvojila od t . i . panonskih slovanskih govorov, med katerimi je do zaetka 18 . stoletja le kajkavina ohranjala status knjinega jezika, medtem ko se vzhodnoslovenski jezik do takrat ni mogel potrditi v prekmurski cerkvi, kjer so maevali duhovniki, olani v Zagrebu in Varadinu in so pri obredih uporabljali kajkavski jezik in kajkavske lekcionarje, npr . Krajaevieve evangelije (1615) . Slovenci v Prekmurju niso izgubili svojega jezikovnega uta, le panonska kajkavina jim je bila blija kot osrednjeslovenski knjini jezik Dalmatinove Bibliji, temelje na tradiciji t . i . alpska slovenina . Pomembno pa je, da se je v slovenskem panonskem jezikovnem prostoru ves as ohranjalo podzavestno obvladovanje slovenske panonske norme, tako da je bila kajkavina le nadomestni knjini jezik v cerkvi, nikoli pa se ni zamenjevala s prekmurino v drugih govornih poloajih . Ob istem jeziku v cerkvi se panonski Slovenci nikoli niso istovetili s kajkavci, zato ni prilo do jezikovne asimilacije in kajkavina ni mogla postati prevladni jezik . Narena podstava t . i . panonskega jezikovnega prostora je bila dovolj mono razlenjena, da je zarisala trdno mejo med slovenskim (prekmurskim in vzhodnotajerskim) ter kajkavskim jezikom . Zavestno obvladovanje slovenske norme in prekmurskega pogovornega jezika je ohranjalo razliko med hrvako kajkavino in slovensko prekmurino tako
v besedju kot tudi na vseh jezikovnih ravninah, zato je razumljivo, da so prekmurski protestanti jezik, ki so ga 18 . stoletju normirali kot knjini, namesto slovenski (kot so svoj knjini jezik imenovali kajkavci) oznaili za stari slovenski in ga tako tudi formalno loili od kajkavskega . Leta 1777 . je bila ustanovljena sombotelska kofija, ki je zdruila vse Slovence v Prekmurju, in tako se je tudi formalno konal kajkavski jezikovni vpliv v cerkvi in cerkvenih tiskih . 4. Zakljuek V prvi polovici 19 . stoletja je prihajalo do priblievanja, medsebojnega vplivanja in prepletanja obeh slovenskih knjinih tipov, do normiranja osrednjeslovenskega knjinega jezika v tevilnih slovnicah in konno do poenotenja obeh knjinih razliic in normiranja t . i . novoslovenine, ki je v avstroogrskih okvirih in pod vplivom marnih idej resnino postala prvi pravi simbol slovenske narodne identitete . Slovenski jezik je postal it pred nemtvom, pretirano ienje, slaviziranje in starinjenje pa je jezikoslovce oz . slovniarje tako zaposlovalo, da so se zaeli preve poglabljati v jezikovni sistem in odmikati od rabe . Levstik je sredi 19 . stoletja el najdlje, izdelal je idealen slovenski jezikovni sistem, sicer izvirnoslovenski in etimoloko upravien, pa vendar mrtev in za veino uporabnikov nerazumljiv (Oroen, 1996a:207) . Ponovno se je pokazalo, da skrajnosti med rabo in sistemom v jeziku niso dobre .
Literatura
Ahai, Kozma (2007), Zgodovina misli o jeziku in knjievnosti na slovenskem: protestantizem, Zaloba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana Jesenek, Marko (2005), Spremembe slovenskega jezika skozi as in prostor . Slavistino drutvo Maribor, Maribor Jesenek, Marko (2005a), The Slovene Language in the Alpine and Pannonian Language Area . Universitas, Krakow Jesenek, Marko (2005b), Nastanek in razvoj prekmurskega knjinega jezika, Slavistina revija 53, 1-12 . Jesenek, Marko (2008), Borovnjak in prekmurski knjini jezik, u: Marko Jesenek, ur ., ivljenje in delo Joefa Borovnjaka, 166-179, Slavistino drutvo Maribor, Maribor Jesenek, Marko (2009), Trubarjeva in Kzmieva razliica slovenskega knjinega jezika, Slavistina revija 1, 199-209 . Jesenek, Marko (2009a), Nastanek in razvoj vzhodnotajerskega knjinega jezika, asopis za zgodovino in narodopisje 45, 93-112 . Jesenek, Marko (2010), Slovene standard language between the centre and the periphery . Stud . slav . Acad . Sci . Hung . = Studia Slavica Hung . 2, 279-287 . Jesenek, Marko (2010a), Kardo in prekmurski knjini jezik, Studia Slavica Savariensia 1/2, 231239 . Jesenek, Marko (2010b), Prekmuriana : fejezetek a szlovn nyelv trtnetbl, (Opera Slavica Budapestinensia, Linguae Slavicae), Balassi kiad, Budapest Jesenek, Marko (2011), Dvojnini razvoj slovenskega jezika v alpskem in panonskem jezikovnem okolju = The Slovene language duality development in the Alpine and Pannonian linguistic environment, Studia slavica (Ostrava) 15, 193-201 . Jesenek Marko (2011a), Osrednje- in vzhodnoslovenski knjini jezik med alpsko in panonsko slovenino, u: Jesenek, Marko, ur ., Globinska mo besede, 234-250, Mednarodna zaloba Oddelka za slovanske jezike in knjievnosti, Filozofska fakulteta, Maribor Mere, Majda (2009), Slovenski knjini jezik 16 . stoletja, Zaloba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana Oroen, Martina (1996), Poglavja iz zgodovine slovenskega knjinega jezika (od Briinskih spomenikov do Kopitarja), Filozofska fakulteta, Ljubljana Oroen, Martina (1996a), Oblikovanje enotnega slovenskega knjinega jezika v 19 . stoletju, Filozofska fakulteta, Ljubljana Oroen, Martina (2003), Razvoj slovenske jezikoslovne misli, Slavistino drutvo Maribor, Maribor Petre, Fran (1939), Poizkus ilirizma pri Slovencih: (18351849), Slovenska matica, Ljubljana Rajh, Bernard (2002), Od nareja do vzhodnotajerskega knjinega jezika, Slavistino drutvo Maribor, Maribor Toporii, Joe (1991), Drubenost slovenskega jezika, DZS, Ljubljana
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 391 UDK : 811 .163 .41*3'28
Zenaida Karavdi: Nefokusirani intervju i naknadno popunjavanje upitnika kao metod dijalektoloke sintakse
U dijalektolokim opisima i prouavanjima dosad kod nas i u svijetu sintaksi se posveivalo malo ili nimalo panje zbog ozbiljnih problema kao to su dugotrajnost istraivanja, neupotrebljivost upitnika, nespojivost s fonetskim i morfolokim ispitivanjem, utjecaj govora ispitivaa na govor ispitanika, rasprostranjenost i varijabilnost sintaksikih pojava, nepostojanje jedinstvene metodologije itd . Meutim, sintaksika istraivanja dijalekata su neophodna kako bi se upotpunili opisi pojedinih govora i dijalekata . Ovaj rad nudi jedan mogui metod za dijalektoloku sintaksu nefokusirani intervju i naknadno popunjavanje upitnika . Metod se sastoji od snimanja jednog sata govora to je mogue veeg broja ispitanika, sistematizaciju dobijenih podataka popunjavanjem iscrpno sastavljenog upitnika, analizu dobijenih podataka te provjeru drugim intervjuom s konkretnim pitanjima . Na ovaj nain bi se rijeila veina problema u prouavanju dijalektoloke sintakse i mogle bi se otkriti dosad neprepoznate pojave koje bi pomogle razgranienju pojedinih dijalekata . Kljune rijei: dijalektologija, sintaksa, model sintaksikog opisa, metodi dijalektoloke sintakse . Non-focus method and postponed filling of detailed questionnaire as a method of dialectological syntaxis In former dialectological descriptions and observations in Bosnian as well as in other languages, it was paid little or no attention to the syntax because of serious problems such as longevity research, usefulness of the questionnaire, incompatibility with the phonetic and morphological researches, the influence of examiners speech on the speech of examinee, distribution and variability of syntactic phenomena and the absence of the unique methodology, etc . However, the syntactic study of dialects is required to complete descriptions of individual speech and dialects . This paper offers one possible method for dialectological syntax unfocused interview and subsequently filling the questionnaires . The method consists of recording one hour of speech of as larger as possible number of examinees, the systematization of the data obtained by completing a detailed questionnaire, data analysis and verification by another interview with specific questions . This is the way to solve most problems in the
392 Zenaida Karavdi: Nefokusirani intervju i naknadno popunjavanje upitnika . . .
dialectological syntax research, the previously unrecognized phenomen on could reveal using this method and that could help the delimitation of certain dialects . Key words: dialectology, syntaxis, model of syntactic description, methods of dialectological syntaxis . Uvod Dijalektoloka prouavanja, od svojih poetaka pa do danas, prvenstveno su se bazirala na prouavanju fonetike i prozodije, zatim morfologije, a sintaksi je panja posveivana vrlo malo, svodei se na nekoliko interesantnih konstrukcija . To je i razumljivo poto se dijalekti meusobno razlikuju uglavnom na polju fonetike, puno manje morfologije, a malo ili nimalo na polju sintakse . To bi bilo opravdanje za ovakav postupak u dosadanjoj literaturi da sintaksika prouavanja tekstova uope takoer nisu zanemarena . Naime, pri jezikoj analizi bilo kog teksta postoji utvreni red promatranja pojava u fonetici se analiziraju vokali i promjene koje se na njima deavaju, zatim konsonanti i konsonantske promjene, u morfologiji se uglavnom ide po vrstama rijei, a sintaksi panju posveuje eventualno stilistika, preko sintaksostilistikih figura, ali iscrpna i sistematizirana analiza ne postoji . I to ima svoje opravdanje u injenici da je broj elemenata i u fonetici i u morfologiji ipak konaan, dok je beskonaan broj mogunosti obrazovanja sintagme i reenice . Ipak, ako bi se sistematiziralo i sintaksiko prouavanje, moda bi analize dovele do neoekivanih rezultata i moda bi se utvrdilo kako i na sintaksikom polju ima vanih karakteristika . Uostalom, ako i ne, onda bi barem teza o neinteresantnosti sintakse za prouavanje bila i dokazana, a ne samo podrazumijevana, to je razlog za jedan ovakav pokuaj sistematiziranja . 1. Dosadanje prouavanje dijalektoloke sintakse Pogledamo li opise pojedinih naih dijalekata, primijetit emo da ima jako puno podataka o fonetici i prozodiji, neto manje o morfologiji, dok se sintaksiki opisi, ako su uope i dati, svode samo na par stranica (Remeti 1981:265) . ak i iscrpnije sintaksike analize, nakon podrobnijeg pregleda, otkrivaju da se i to svodi na upotrebu odreenih leksema kao priloga i veznika, (ne)postojanje odreenih glagolskih vremena i naina (aorist, imperfekt, habitual . . .), to se ak i ne bi moglo smatrati sintaksom u uem smislu, a ostala sintaksika analiza svodi se najee na kongruenciju, sintaksu padea i rekciju pojedinih glagola . Sve to je navedeno esto nesistematino i parcijalno (ak i sami naslovi ponekad na to ukazuju: Napomene o upotrebi pojedinih padenih oblika (Peikan 1965:187), Iz sintakse . . .) . Nita bolja situacija nije ni u svijetu1, iako istraivai neprestano
1 As our first impetus was to complete the Swiss German Dialect Atlas we wanted to know, before even starting our work, why the research team had provided so few syntactic maps . (Bucheli, Glaser 2000:41); The study of dialect grammar, especially of the syntax of regional varieties, neither plays nor ever has played a major role in English dialectology . (Kortmann 2000:186); Syntactic variation between dialects has scarcely been studied and in any event the material is relatively meagre . (Toon 1992:451); The Linguistic Atlas of Late Medieval English (1986) provides an extensive survey of dialectal differences in the fields of phonology,
naglaavaju vanost prouavanja i dijalektoloke sintakse2 . Razlozi za to su mnogobrojni: 1 . Da bi se opisala sintaksa jednog dijalekta, istraiva bi morao prikupiti velike koliine materijala (Kortmann 2000:189; Remeti 1981:265), to bi uzrokovalo dugotrajan rad na terenu, i opet bi se moglo desiti da materijal ne sadri sve mogue sintaksike pojedinosti pojedinog dijalekta (Remeti 1981:265) . 2 . Tradicionalne metode za prikupljanje materijala, kao to su upitnik i intervju, i nisu upotrebljive jer se u sirovom materijalu nikad ne mogu pronai potvrde za sve sintaksike pojave (Bucheli, Glaser 2000:43), a o nekim sintaksikim pojavama je u upitniku nemogue napraviti pitanje (Bucheli, Glaser 2000:43) . 3 . Sintaksiko ispitivanje, zbog specifinosti same discipline, nemogue je spojiti s fonetskim i morfolokim (dok se, s druge strane, fonetsko, morfoloko i leksiko prouavanje mogu provoditi istovremeno, emu svjedoe postojei dijalektoloki upitnici)(Bucheli, Glaser 2000:42) . 4 . Utjecaj govora ispitivaa na govor ispitanika na polju sintakse znatno je vei nego na fonetskom i morfolokom polju (Bucheli, Glaser 2000:43) . 5 . Sintaksike specifinosti prostiru se na puno irem prostoru nego fonetske, morfoloke ili leksike pa su zato manje uoljive u pojedinanim dijalektima (Bucheli, Glaser 2000:46) . 6 . Sintaksike pojave imaju puno vie varijacija na jednom prostoru nego npr . prozodijske (Bucheli, Glaser 2000:46) . 7 . Sintaksiko prouavanje u dijalektologiji zahtijeva posebnu, jo neiskristaliziranu metodologiju (Cornips 2000:76) . Kako vidimo, problemi se javljaju u svim fazama istraivanja dijalektoloke sintakse od prikupljanja materijala, preko analize, do unosa na karte . Dijalektolozi su ponudili odreena rjeenja za ove probleme .
morphology and lexis, but it has nothing on syntactic variants . In the introduction it is stated that it may well be that syntax will perforce remain the Cinderella of Middle English dialectology (McIntosh et al . 1986:32) . (Fischer 1992:208); evidence of Early Modern English dialect syntax is almost nil . (Grlach 1999:492); modern dialectology has until recently largely neglected the field of syntax (Grlach 1999:493); Syntax is an unwieldy subject which dialectologists have fought shy of . (Wakelin 1977:125); Even today, when we look at current Anglo-American dialect research, there is no denying that the study of dialect syntax still constitutes no more than a sideline (Kortmann 2000:187); . . .atlas projects all over the world in which no more than five percent of published dialect maps involve syntactic data (Gerritsen 1993:343); In Modern Greek linguistics, there has been a tendency to exclude dialectal phenomena from investigation . In spite of the general negative context, there are certain important descriptive works dealing with various dialectal phenomena or with some major dialectal systems . . . However, most of these works focus on the phonology and the morphology of the particular dialects, while giving only scarce elementary observations regarding syntax . (Ralli 2006:2); 2 Helmut Wei, who dedicated a whole book to the generative analysis of Bavarian syntax, is convinced that the investigation of dialectal syntactic structures is crucial to the outline of grammar theory because dialects represent prototypical natural, consistent and regular systems and show a lot of variants suppressed by prescriptive standard norms . (Buchelli, Glaser 2000:50); the range of phenomena can be widened, the areal distribution of typological features can be determined more precisely, and sometimes even implicational statements can be corrected (Buchelli, Glaser 2000:49) .
1. 1. Metodologija prikupljanja materijala za dijalektoloku sintaksu Jedan od ponuenih metoda prikupljanja materijala jest indirektni (Bucheli, Glaser 2000:41-74) i on pokuava rijeiti problem dugotrajnog i nepraktinog (esto i skupog) prikupljanja materijala i ponuditi nove, sintaksi prilagoene oblike pitanja u upitniku, vodei pritom rauna o provjeri dobijenih podataka: Ispitanicima se u nekoliko navrata alju dijelovi upitnika, da bi se izbjegao zamor . Sa svakog punkta uzima se 10 ispitanika, kako bi se dobijene informacije mogle provjeriti . Pitanja su tipa prijevoda sa standardnog jezika, dopune, izbora jednog od ponuenih odgovora ili opisa slike . Prednosti ovog metoda su sljedee: Ispitanici se ne zamore . Uvid u prvi dio odgovora pomae u daljem ispitivanju . Mogue je u kratkom vremenu i za manje novca dobiti vei broj odgovora . Pitanja s viestrukim odgovorima daju uvid i u postojee varijacije . Meutim, ovaj metod, pored toga to nije uspio rijeiti neke ve postojee probleme (npr . najosnovniji da ispitanici ne daju odgovore koji su im bliski, nego koje smatraju ispravnijim), otvara i druge probleme: Hiperkorekcija obrazovanijih ispitanika . Prevelika sloboda ispitanika s dosta nepotrebnih podataka u pitanjima tipa prijevoda i dopune . Negativni odgovori na pitanja tipa viestrukog izbora zbog nebitne stvari (npr . nepoznata leksema) . U pisanju ispitanici koriste razliite konstrukcije od onih u govoru . Pri pitanjima s prijevodom konstrukcija se najee preuzima iz datog primjera, a ispitanik se fokusira na rijei . Sintaksike konstrukcije lahko se usvajaju pa ispitanik, itajui, i konstrukcije koje mu nisu bliske poinje osjeati bliskim i navoditi ih . Drugi ponueni metod jeste fokusno ispitivanje, bazirano na interesnim grupama odreenim po starosti, obrazovanju, rodu, spolu . . . sprovedeno u porodicama, najee bliskim ispitaniku (Grochola-Szczepanek 2009:325-340) . Ovaj metod pokuava omoguiti da se na praktian i brz nain doe do velike koliine provjerenih informacija tako to e se snimiti govor svih lanova jedne porodice u kojoj svaki lan pripada razliitoj sociolokoj grupi i ima sljedee prednosti: Vie ispitanika na jednom mjestu daje mogunost usporedbe njihovog govora kad su u drutvu s govorom kad su sami . U razgovoru s vie ljudi ispitanici nude vei dijapazon pojava . Rezultati su stvarniji od onih dobijenih pojedinanim intervjuom ili postavljanjem preciznih pitanja . Okruenje poznatih ljudi ispitanike ini prirodnijim u njihovom govoru .
Konkretni nedostaci ovog metoda za dijalektoloku sintaksu su: I ispitiva mora biti poznat ispitanicima, inae to nee biti prirodno okruenje i moe doi ak do nerazumijevanja . Neki ispitanici su utljiviji u grupi nego pojedinano . Tee je analizirati materijal u kojem uestvuje vie ljudi (ko je ta rekao?) . Pored toga, ovaj metod ne nudi rjeenja za mnoge ve navedene probleme koji se tiu analize dobijenih podataka . 1. 2. Metodologija analize dobijenih podataka Analiza dobijenih podataka dosad se sprovodila u dva pravca: Poreenjem sa starijim stanjem u jeziku (Bucheli, Glaser 2000:52) koje je slino fonetskim, morfolokim i leksikim analizama pa se time donekle rjeava problem potpune razliitosti sintaksikog ispitivanja ime se ono inkorporira u postojee sheme dijalektolokih opisa . Preciznom analizom pojedinih, bitnih fenomena, s varijacijama (Chambers, Trudgill 1982:188), ime se dobija vei broj preciznih podataka o sintaksikim osobinama pojedinog dijalekta, to omoguava odreivanje izoglosa, tj . podruja rasprostiranja odreenih pojava, te njihovih varijacija . Meutim, problem nesistematinosti i nesveobuhvatnosti ispitivanja jo uvijek ostaje, pored toga to za veliki broj dijalekata ni ne postoje sintaksiki opisi starijih faza jezika . 2. Prijedlog metoda prouavanja dijalektoloke sintakse 2. 1. Nefokusirani intervju kao metod prikupljanja podataka Prikupljanje podataka upitnikom jest najpraktiniji metod za dijalektologiju, meutim, vidjeli smo s kojim su se problemima susretali oni koji su pokuali napraviti ovakve upitnike . Pored toga, sastavljanje relevantnog sintaksikog upitnika podrazumijeva dobro istraenu, makar i parcijalno, prema pojedinanim fenomenima, sintaksu dijalekata sa ireg podruja jednog jezika, to za dijalekte naeg jezika nikako nije sluaj . Prema tome, za nas bi bilo potrebno prvo napraviti registar moguih sintaksikih fenomena da bi se uope moglo i razmiljati o sastavljanju upitnika koji bi se koristio na terenu3, a i kada bi to bilo zavreno, i dalje ostaju svi problemi s postavljanjem pitanja da bi se dobio relevantan odgovor o nekoj sintaksikoj pojavi . Izgleda da se kao jedini relevantan metod za prikupljanje podataka namee jednostavno snimanje neobaveznog govora to je mogue veeg broja ispitanika kako bi se dobili sigurni podaci o odreenim sintaksikim pojavama . Iako na prvi pogled ovakvo ispitivanje izgleda beskonano, injenica je da se u sat vremena snimljenog materijala moe dobiti jako puno sintaksikih podataka od kojih e, istina, 90% biti identini kod
3 Jedan
ovakav registar za na(e) jezik(e) napravila je Milka Ivi 1963 . godine (Ivi 1963), ali prema njemu se, npr . svi bosanskohercegovaki dijalekti sintaksiki ne bi uope razlikovali, to je mogue, ali je jo uvijek potrebno sprovesti istraivanje da bi se to i dokazalo (da i ne spominjemo neprimjenjivost ovog upitnika na urbanu dijalektologiju) .
svakog ispitanika, ali e ona razlika od 10% ponuditi upravo ono za im tragamo mogue sintaksike razlike izmeu pojedinih govora . Ovaj metod ima jedan ozbiljan nedostatak, a to je injenica da se u sat vremena razgovora ne moraju, i nee, pojaviti sve, ak ni veina sintaksiki specifinih pojava, ali jednostavnim poveavanjem broja ispitanika poveava se mogunost da se one pokau . Naravno, uvijek moe ostati odreeni broj pojava koje se rijetko koriste, a ipak mogu biti iznimno relevantne za dijalektoloka razgraniavanja, ali injenica je da se na ovaj nain ipak moe uhvatiti vei broj pojava, a ne treba zanemariti ni injenicu da je sintaksa sama po sebi disciplina s praktino neogranienim brojem pojava pa se, prije nego to se uope pone s bilo kakvim pokuajem sistematinijeg sintaksikog opisa, unaprijed mora odustati od ideje o sveobuhvatnosti i iscrpnosti i fokusirati jednostavno na pokuaj opisa to je mogue veeg broja pojava . Drugi ozbiljan problem jeste provjera dobijenih podataka poevi od onih usamljenih, izoliranih konstrukcija koje su se pojavile samo jednom u govoru samo jednog ispitanika, preko specifinih konstrukcija koje se javljaju esto u govoru jednog, ali nikako u govoru ostalih ispitanika, do konstrukcija koje se javljaju kod svih, osim kod jednog ispitanika . Jedini nain provjere je drugi, fokusirani intervju, u kome bi se ispitanicima postavljala pitanja o odreenim pojavama . Ovdje se otvara i trei problem kako postaviti pitanje da bi se na njega uope i dobio relevantan odgovor, s obzirom na ve pobrojane probleme u postavljanju pitanja o sintaksikim osobinama govora . Kao prvo, po svaku cijenu treba izbjei pisane odgovore jer se pisani jezik razlikuje od govornog . U svakom sluaju pitanje bi moralo biti konkretno, tipa: Kaete li vi ikad ovo: i onda navesti primjer . Da bi se izbjegli nesporazumi vezani za povezivanje pitanja i davanje negativnog odgovora zbog neupotrebljavanja odreene lekseme ili naglaska, najbolje bi bilo da ispitiva, na osnovu postojeeg materijala, specificira pitanja za svakog pojedinanog ispitanika, koristei lekseme, izgovor i naglasak to je mogue sliniji ispitanikovim . Idealno bi bilo kad bi u postojeem materijalu postojala neka konstrukcija istog znaenja pa da se samo preformulira u drugu (iako bi to moglo izazvati probleme kasnije u interpretaciji), ali u svakom sluaju, bilo bi dobro koristiti ispitaniku poznate rijei i njihove oblike . Osim toga, kao dodatnu mjeru predostronosti, trebalo bi se ponuditi vie primjera, s razliitim rijeima, za istu pojavu, kako bi i ispitaniku bilo jasnije ta se od njega trai . Napokon, i ako svi bitniji problemi prikupljanja materijala izgledaju rijeeni, i dalje ostaje dugotrajnost ovakvog postupka . Ona se moe rijeiti jedino ukljuivanjem veeg broja ispitivaa, to poveava cijenu ispitivanja i to je jedini problem koji ostaje, jer je i glavni problem dijalektolokog ispitivanja uope a to je prilagoavanje govoru ispitanika, hiperkorekcija te neprirodan govor ovakvim nainom uveliko umanjen, ako ne i rijeen: naime, kada se ispitaniku ne postavljaju nikakva konkretna pitanja nego se od njega trai samo da govori onako kako inae govori, eventualno o tome ta je on(a) primijetio(la) kao specifino u svom govoru, to ga razlikuje od drugih, makar dobijene informacije i bile sintaksiki nebitne, ispitanik se na taj nain oslobaa pritiska da govori pravilno i trudi se da reprezentira svoj govor na pravi nain .4 Pored ovoga, ovaj razgo4 Meni se ak deavalo da ispitanik sam sebe ispravlja jer je neto rekao previe pravilno, a njegovi ne govore tako .
vor ispitanika nimalo ne iscrpljuje, on se osjea oputeno jer ne razmilja o jeziku nego o temi razgovora5 . 2. 2. Samostalno popunjavanje upitnika kao metod analize podataka S obzirom na to da je polje sintakse znatno obimnije od polja fonetike i morfologije, neophodno je napraviti neku sistematizaciju dobijenog materijala jer se u njemu na istom mjestu, u istoj reenici javljaju mnogobrojne pojave . S druge strane, dijalektolozi su ve naueni na analizu materijala iz upitnika koji je samim tim ve sistematiziran . Prema tome, kao najloginije rjeenje namee se opet upitnik, meutim ne popunjen u samom intervjuu, nego samostalno, na osnovu dobijenog materijala . Nakon to bude napravljen sistematian sintaksiki opis dijalekata, upitnici bi mogli poeti liiti na one za fonetiku i morfologiju (ak bi se moda mogao rijeiti i problem povezivanja s ovim disciplinama), ali za poetak, upitnik za dijalektoloku sintaksu morao bi sadravati veinu bitnih sintaksikih pojava dakle, morao bi barem imati poglavlja: vrste sintagmi, tipovi veze meu lanovima sintagmi, reenike funkcije, slaganje subjekta s predikatom, red rijei u sintagmama i prostim reenicama, veznici sloenih reenica, vrste i tipovi klauza minimalnih sloenih reenica, negacija i interogacija, naravno uz brojna potpoglavlja . Ovakav upitnik bi teio sveobuhvatnosti pojava ija sistematiziranost moe otkriti i neke dosad neprimijeene pojave, makar samo kao odsustvo odreenih konstrukcija, to takoer moe biti relevantno . Osim toga, takav upitnik uvijek se moe jednostavno proirivati jer se sve pojave lahko mogu smjestiti u okvir ireg polja, a materijal je maksimalno iskoriten jer ne postoje nebitni podaci svaka pojava mora imati svoje mjesto u upitniku, i ako ga nema, i to je takoer relevantno . Ovakav upitnik olakava i sastavljanje pitanja za drugi intervju jer se ona mogu u potpunosti individualizirati i personalizirati prema pojedinanom ispitaniku, a dobijeni podaci se mogu lahko interpretirati . Naroita panja mora se obratiti na uzreice i potapalice koje, ako su nesvjesne, najee nisu bitne za sintaksiki opis (osim, eventualno, za sintaksiku analizu samih potapalica i uzreica), dok one svjesne mogu kriti i neke zanimljivosti (v . Karavdi 2010) . Takoer treba obratiti panju i na nepotpune reenice, koje se esto javljaju u spontanom, neobaveznom govoru njih je moda malo tee analizirati, ali se dosta njih moe rijeiti metodom preoblike, odnosno najvjerovatnijeg popunjavanja elemenata koji nedostaju (v . Karavdi 2006) . Frazeme mogu kriti interesantne sintaksike konstrukcije, ali treba provjeriti na drugim primjerima jesu li one okamenjene ili jo ive (v . Karavdi 2008) . Napokon, u zavisnosti od izbora ispitanika, ovaj metod moe se iskoristiti i za sociolingvistika ispitivanja, ispitivanja urbane dijalektologije (npr . za govor Grada Sarajeva bilo bi potrebno za ispitanike uzeti pripadnike etiriju konfesija, razliitog obrazovanja, starosti, moda ak i spola), kao i za druge analize stilistiku, analizu teksta . . .
5 Najee
priaju o svom porijeklu, porodici, prolosti, kako se nekad ivjelo i sl ., to, izmeu ostalog, prua i obilje sociolingvistikih podataka koji se mogu iskoristiti i za druge analize .
Literatura
Bucheli, C ., E . Glaser (2000), The Syntactic Atlas of Swiss German Dialects: empirical and methodological problem, In: S . Barbiers, L . Cornips, S . van der Kleij, eds ., Syntactic Microvariation, Workshop, MeertensInstituut in Amsterdam, August 2000, Meertens Institute Electronic Publications in Linguistics (MIEPiL), Volume II, pp . 41-74 . Chambers, J . K ., P . Trudgill (1982), Dialectology, Cambridge University Press, Cambridge Cornips, L . (2000), Variation between the infinitival complementizersom/voorin spontaneous speech data compared to elicitation data, In: S . Barbiers, L . Cornips, S . van der Kleij, eds ., Syntactic Microvariation, Workshop, MeertensInstituut in Amsterdam . August 2000, Meertens Institute Electronic Publications in Linguistics (MIEPiL), Volume II, pp . 76-96 . Gerritsen, M . (1993), The methodology of the Syntactic Atlas of Dutch, In: Historical dialectology and linguistic change . Linguistic atlases and dictionaries, Franz Steiner Verlag, Stuttgart, pp . 343-367, (from: Cornips 2000) Grlach, M . (1999), Regional and social variation, In: R . Lass, ed ., Cambridge History of the English Language, Vol . 3, Cambridge University Press, Cambridge, pp . 459-538, (from: Kortmann 2000) Grochola-Szczepanek, H . (2009), Quality Research Method into Rural Speech, Obdobja 26: Slovenskanareja med sistemom in rabo, Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za slovenistiko, Center za slovenino kot drugi/tuji jezik, Ljubljana, pp . 325-339 . Ivi, M . (1963), Repertoar sintaksike problematike u srpskohrvatskim dijalektima, Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj . VI, Matica srpska, Novi Sad, str . 13-30 . Karavdi, Z . (2006), Tipovi strukturno nepotpunih prostih reenica u bosanskom jeziku, Pismo IV/1, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo, str . 115-129 . Karavdi, Z . (2008), Znaaj sevdalinke za frazeologiju bosanskoga jezika, Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj . XXXV, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj . 36, Sarajevo, str . 245-255 . Karavdi, Z . (2010), Potapalice i uzreice u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku, Njegoevi dani III, Niki, str . 357-374 . Kortmann, B . (2000), New prospects for the study of English dialect syntax: Impetus from syntactic theory and language typology, In: S . Barbiers, L . Cornips, S . van der Kleij, eds ., Syntactic Microvariation, Workshop, MeertensInstituut in Amsterdam . August 2000, Meertens Institute Electronic Publications in Linguistics (MIEPiL), Volume II, pp . 185-213 . McIntosh, A ., M . L . Samuels, M . Benskin (1986), A Linguistic Atlas of Late Medieval English, University Press, Aberdeen Peikan, M . (1965), Starocrnogorski, srednjekatunski i ljeanski govori, Srpski dijalektoloki zbornik, knj . 15, Nauno delo Ralli, A . (2006), Syntactic and Morpho-Syntactic Phenomena in Modern Greek Dialects: The State of the Art, Workshop on syntactic doubling in European dialects, Meertens Institute, Amsterdam, March 16-18, pp . 2-33. Remeti, S . (1981), Konstrukcije tipa ta ine s one ece u govorima istone Bosne, Junoslovenski filolog, knj . 37, str . 265-272 . Toon, T . E . (1992), Old English Dialect, In: R . M . Hogg, ed ., The Cambridge History of the English Language, Vol . 1, Cambridge University Press .Cambridge, pp . 409-451, (from: Kortmann 2000) Wakelin, M . F . (1977), English dialects: an introduction, Athlone Press
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 399 UDK : 81'272 81'276 .1:316 .462 316 .462:81'276 .1
Marina Katni-Bakari: Uloga zamjenica mi i oni u konstrukciji odnosa moi u diskursu

U radu se s aspekta kritike diskursne analize istrauje kakva sve znaenja nosi inkluzivno i ekskluzivno mi . Ukazuje se da zamjenica oni po pravilu oznaava Drugoga i Drugost, sve do neprijatelja . Istraivanje se bazira na razliitim tipovima diskursa od javnog, preko specijalnog, do privatnog i literarnog . Pokazuje se da polarizaciju zamjenica prati i polarizacija stavova, pri emu mi po pravilu implicitno podrazumijeva pozitivne osobine i vrijednosti, a oni sve negativne osobine . Posebno se analizira vizualno predstavljanje socijalnih aktera u diskursnim tipovima, gdje se i bez eksplicitne upotrebe zamjenica mi i oni jasno vidi koji akteri pripadaju polju koje od ovih zamjenica . Kljune rijei: diskurs, diskursni tipovi, mo,inkluzivno i ekskluzivno mi i oni, socijalni akteri, vizuelno predstavljanje . The Role of the Pronouns We/Us and They/Them in the Construction of Power Relations in Discourse Critical discourse analysis (CDA) has shown that the usage of the prounouns we/us and they/them refers to the power relations in discourse and implicitly creates them as well . The paper explores the meanings and roles of the inclusive and exclusive we . It can be argued that the pronoun they generally refers to the Other and the Otherness, or even to the enemy . The analysis is based on different types of discourse: public, special, private and literary ones . The polarization between these pronouns is followed by polarization of attitudes: us generally evokes positive values and qualities, whereas they evokes only negative values . Visual representation of social actors in various discourse types is also a subject of the analysis and interpretation: it is argued that even without the explicit usage of the pronouns we or they visual representations clearly show which actors belong to the pole of one of these pronouns . Key words: discourse, discourse types, power, inclusive and exclusive we and they, social actors, visual representation . Ve u prvim semiotikim istraivanjima pokazano je da line zamjenice spadaju u tzv . shiftere, tj . indeksike simbole (danas bismo radije rekli indeksike konvencionalne znakove), u kojima se kod i poruka preklapaju (Jakobson 1957:1) . Ovakva kompleksna priroda svakako uvjetuje i njihov retoriki i stilogeni potencijal (Katni-Bakari 1988) .
400 Marina Katni-Bakari: Uloga zamjenica mi i oni u konstrukciji odnosa moi u diskursu
Meutim, tek su kritika diskursna analiza (CDA) i kritike diskursne studije (CDS) pokazale koliko je velika uloga opozicije linih zamjenica, posebno zamjenica Mi Oni ili Mi Vi, te trijadnog odnosa Mi Vi Oni u konstrukciji odnosa moi u diskursu . Nije zato sluajno to se u osnovni trijadni model kritike diskursne analize (deskripcija, analiza i interpretacija) u okviru promatranja gramatikih kategorija u diskursu obavezno ukljuuje i pitanje o tome da li su i kako u tekst ukljuene line zamjenice (Fairclough 2001:106) . Naime, upravo line zamjenice pokazuju koji su socijalni akteri dominantni, aktivni, a koji subordinirani, pasivni, u poziciji objekta . Osim toga, njihova distribucija eksplicitno ili implicitno pokazuje i koja je ideoloka pozicija dominantna u odreenom diskursu, odnosno diskursnom tipu . Moni socijalni akteri i tzv . elite moi u drutvu manipuliraju ljudskom potrebom za kategorizacijom i dihotomijama, potrebom koja kod individue nastaje ve roenjem, kada novoroene poinje svijet dijeliti na Ja i Drugi . Daljom socijalizacijom razvija se dihotomija po principu grupne pripadnosti, tako da nastaje opozicija, tj . opozicije Mi Oni i Mi Vi . Manipulacija ovom potrebom za dihotomijama pogodna je za kontrolu i dominaciju jednih drutvenih grupa nad drugima . Istovremeno, budui da jezik nije samo sredstvo za uvanje ljudi na njihovim mjestima ve i mono sredstvo za subverzivnu promjenu, subordinirane grupe mogu svoj ulazak u mo realizirati i promijenjenom perspektivom, tj . drugaijom distribucijom ovih zamjenica od uobiajene u nekom diskursu . U radu elim pokazati kako u nekim diskursnim tipovima i anrovima funkcioniraju line zamjenice Mi Oni, odnosno Mi Vi, te kako konstituiraju odnose moi i pozicioniraju socijalne aktere . Kao primjeri mogu posluiti politiki govori, a donekle i akademski, tj . obrazovni diskurs . Pored toga, elim s aspekta kritike socijalne semiotike pokazati da vizuelno predstavljanje socijalnih aktera esto implicira opoziciju Mi Oni, ak i onda kada pratea verbalna poruka ne sadri ove zamjenice . Naravno, CDA uvijek naglaava angairanu poziciju istraivaa i najee analizira govore koji demaskiraju nelegitimnu dominaciju ili manipulaciju u drutvu . Meutim, ja ovdje elim pokazati persuasivne potencijale zamjenica i onda kada je rije o legitimnim strategijama osvajanja moi ili o legitimnoj persuasivnosti, te e i primjeri biti raznorodni u tom smislu . U medijskom i politikom govoru upotreba linih zamjenica pokazuje se kao izuzetno relevantno retoriko sredstvo . Ispostavlja se da line zamjenice, te skromne sluge u jeziku, mogu biti upotrijebljene tako da imaju snanu simboliku funkciju i snano signaliraju asimetrine odnose moi (Lakoff 1990:183) . Ovdje prije svega mislim na opoziciju linih zamjenica Mi Oni, gdje su na strani Mi po pravilu sve pozitivne osobine, na strani Oni negativne, neobine, nepoeljne, i Mi Vi, gdje se mogu realizirati razliiti odnosi . Kada se vrsto uspostave kategorije mi i oni, legitimno ili ne, deavaju se paralelno dva procesa: povezivanje odreenih pojedinaca u mi i davanje toj grupi izrazito pozitivnih karakteristika, te iskljuivanje svih koje svrstavamo u oni (Lakoff 1990:183) . Odreivanje pojedinih socijalnih grupa kao Drugoga automatski znai njihovo postavljanje u subordiniranu poziciju, a iskljuivanje Drugoga jedna je od osnovnih strategija za (nelegitimno) ouvanje postojeih odnosa moi . Vano je podsjetiti na razliku dva tipa zamjenice mi inkluzivno i ekskluzivno mi . Inkluzivno mi ima znaenje Ja + Vi, i ono slui kao snano emocionalno sredstvo zbliavanja sa recipijentima pomou njega se politiki lideri obraaju biraima, onima koje
smatraju svojima ili ih ele uiniti takvima, odnosno cijelom narodu . Osim u politikom govoru, inkluzivno mi naroito esto sreemo i u instruktivnom podtipu akademskog diskursa, gdje se predavai tako obraaju uenicima, studentima kako bi uspostavili bliskost i pokazali da su na istoj strani . Kada predava/-ica kae: Danas emo govoriti o stilskim figurama, on/-a zna da e govoriti sam/-a, ali ovim mi eli uspostaviti bolji kontakt sa sluateljima . Naravno da je ovo sredstvo retoriki jo snanije u medijskom i politikom govoru, to se moe vidjeti u narednom primjeru iz teksta Zorana Milanovia, hrvatskog premijera, iz doba kada je jo bio u opoziciji: Vratimo se jo na trenutak na institut znanstvenog savjetnika, iza kojega se Ustavni sud zaklonio ( . . .) Pogledajmo na emu Sud temelji ovaj koncilijantni, neoekivani manevar . (Jutarnji list, 23 . 10 . 2010, str . 28-29) Prvo lice mnoine ovdje znai Ja + Vi, itatelji/-ice, ime se retoriki vjeto implicira zajednika akcija, odnosno signalizira pozicija itatelja/-ica kao aktera, ne kao pasivnih objekata . U istom tekstu autor varira upotrebu prvoga lica jednine i prvoga lica mnoine koje proiruje znaenje Mi na civilizirane ljude, pa i razumno ovjeanstvo u cjelini: Neu se ovdje neutralizirati i hiniti neku neutralnu poziciju . Smatram svojom dunou progovoriti o ovom vanom pitanju . ( . . .) . . .najbolje sam upoznat s intencijom onoga to je usvojeno i pozadinom pregovarakog procesa . ( . . .) Presudu treba proitati . Naravno, kao na svakom putu spoznaje, moramo se osvrtati oko sebe, postavljati sebi i njima pitanja, rjeavati pravne i moralne dileme . ( . . .) Mi, naime, ve najmanje dvije tisue godina komentiramo najsvetije stvari na najrazliitije naine . Uzmimo samo Bibliju ili ivot i smrt najveih proroka . Moemo onda, valjda, i presude jednog pravosudno-politikog tijela, kakav je Ustavni sud . (Jutarnji list, 23 . 10 . 2010, str . 28) Prelazak od Ja na inkluzivno Mi ostvaren je postupno: upotreba Ja slui uspostavljanju vlastitog legitimiteta, smjetanju na poziciju znanja, dok je Mi koncipirano tako da apelira na svijest recipijenata i implicira njihovo zajednitvo sa govornikom kao misleih, kreativnih ljudi, suprotstavljenih Njima, Drugima, koji imaju mo, ali grijee (moramo . . . postavljati njima pitanja) . Govornik / autor tako zapravo postupno kreira opoziciju Mi Oni /Drugi . U medijskom diskursu, naroito u doba snanih sukoba ili ak rata, inkluzivno Mi, tj . prvo lice mnoine dolazi i u naslovima ili na drugim jakim mjestima teksta (npr . Mi neemo dopustiti dalje napade . . .); takvi naslovi sugeriraju da se Mi odnosi na vladu i cijelu zemlju, ime izraavaju medijsku identifikaciju sa vladom i dravom, koje postaju ekvivalentne kompozitnom mi sainjenom od itavoga naroda (Fairclough 2001:106) . S druge strane, ekskluzivno mi (Ja + moji istomiljenici, Ja + vlada, Ja + elite moi . . . .) implicira mo i snagu broja: Vi ste u poziciji objekta, Mi smo ti koji odluuju o vaoj sudbini, Mi imamo mo, znanje, poziciju koja je zalog nae dominacije . Kao da govornik koji upotrebljava ekskluzivno mi signalizira da nije sam, da iza njega, odnosno uz njega stoje mnogi, tako da se mo gotovo sabira i otjelovljuje u njegovom govoru . Zbog svega ovoga nisam sklona prihvatiti ni da je tzv . autorsko mi zapravo nos modestiae, mi skromnosti: naprotiv, i ovdje autor sugerira da nije sam, i ovdje se susreemo sa
snagom broja i impliciranjem moi . Kao da autor/-ica naglaava: Ovako ne mislim samo ja, uz mene su i drugi koji tako misle, mi svi (=razumni, ozbiljni znanstvenici) tako mislimo . Tana je tvrdnja da jezik metaforiki izjednaava brojeve i mo (presti) (Lakoff 1990:183), to se moe iskoristiti u razliite retorike svrhe, od uvjeravanja do manipulacije . S aspekta CDA posebno su vani sluajevi kada u politikom govoru ili medijima nije jednostavno odrediti da li je rije o ekskluzivnom ili inkluzivnom mi . Takvi primjeri svojom dvojnou imaju vei retoriki potencijal, pogodni su za persuasivnu funkciju, ali i za manipulaciju sluateljima, tj . itateljima . Zanimljive analize i interpretacije govora Margaret Thatcher (Fairclough 2001) i Ronalda Reagana (Lakoff 1990) pokazuju upotrebu vjetog poigravanja ovom dvoznanou . Pokazuje se da u politikom govoru moe funkcionirati i tzv . kraljevsko mi: ono signalizira mo na direktan nain i jasno sugerira veliinu kraljeva . Meutim, neobian primjer navodi Lakoff (1990:183) kao premijerka, Margaret Thatcher upotrijebila je ovu zamjenicu kada je objavila da je dobila unue: Mi smo baka, to je izazvalo burne reakcije u medijima, ak esto sa snienom konotacijom (Pripazi se, Maggie), gdje deminutivno obraanje sputa na zemlju politiarku koja je sebi suvie dopustila . Inspirativnu analizu govora i saopenja visokog predstavnika (OHR-a) u Bosni i Hercegovini iz perspektive CDA donosi Majstorovi (2007) . Rije je o pionirskoj knjizi kod nas, koja donosi detaljnu analizu i omoguava daljim istraivaima angairanu interpretaciju podataka . Pogledajmo kako se u narednom primjeru iz ove knjige susreu line zamjenice Ja Mi Vi, odnosno kako se upotrebljavaju lica prvo lice jednine i mnoine, te drugo lice mnoine: Otvoreno pismo Visokog predstavnika graanima Bosne i Hercegovine, 27 . 5 . 2003 . Prije godinu dana imao sam ast i privilegiju da preuzmem funkciju Visokog predstavnika za Bosnu i Herceogovinu . Tokom tih godinu dana smo postigli mnogo; ali pred nama je jo mnogo toga to treba uraditi . Kada sam poeo raditi ovaj posao, rekao sam da e moji prioriteti biti pravda i posao . ( . . .) Uspostavili smo odgovarajuu centralnu vladu sa premijerom na elu, kao u svakoj normalnoj demokratskoj zemlji u Evropi . I konano smo poeli raiavati nered u naim oruanim snagama i obavjetajnim slubama ( . . .) . Svima je jasno da je neophodna reforma sistema sigurnosti u BiH . ( . . .) Evropski lideri nam nee otvoriti vrata iz pukog milosra . Ukoliko ne provedemo reforme i ne dosegnemo evropske standarde, ostaemo izvan okvira Evrope, i ostaemo siromani . ( . . .) Moete raunati na to da u se potruditi da sa Evropom postignem najbolji aranman, ali to mogu uiniti samo ukoliko prije toga vae vlade uine svoj dio posla . ( . . .) Ja sam praktian ovjek . ( . . .) Zajedno smo postigli napredak tokom posljednjih godinu dana . Ali, u godini koja je pred nama, moramo jo dalje i bre . (Majstorovi 2007:273-275) .
Treba napomenuti da u engleskom jeziku po pravilu dolaze line zamjenice ja vi mi u reenicama na mjestu gdje u naem jeziku forma lica i bez zamjenice ukazuje na ove promjene, tako da je u originalnom obraanju eksplicitno uspostavljena korelacija o kojoj e biti rijei, posebno onda kada su reenice konstruirane paralelizmom, tj . svojevrsnom anaforom s linom zamjenicom na prvom mjestu (mi smo uradili X, mi smo postigli Y . . .) . Meutim, i same line glagolske forme u naem jeziku impliciraju odgovarajue line zamjenice i jasno demonstriraju kako je obraanje Visokog predstavnika snano retoriki intonirano, kao primjer kada politiki diskurs pokuava djelovati na recipijente, pokuava apelirati na njih i pokrenuti ih na odreene akcije . Obraanje poinje prvim licem jednine, koje se i kasnije pojavljuje u tekstu . Upotreba ovog lica oznaava potrebu za direktnim kontaktom, za uspostavljanjem relacije ja vi (graani), ali istovremeno pokazuje i snagu autoriteta, te mo koja je rezultat poloaja i u meunarodnoj zajednici (ja u se potruditi da sa Evropom postignem najbolji aranman) . Dakle, Ja sam Va predstavnik, Ja u zastupati Vae interese i pred Evropom, ne samo pred vaim politiarima jer Ja imam potrebna ovlatenja . Ovakva retorika strategija pokazuje se kao vrlo snana, a cijeli tekst ak dobija i na patosu, koji je poeljan u slinim obraanjima . Kao to je poznato, obraanje u drugom licu i posebno upotreba zamjenice Vi spadaju u tipina sredstva konativne jezike funkcije, iji je kljuni zadatak djelovanje na recipijente . Osim toga, zamjenica Vi predstavlja simulirano lino obraanje (Fairclough 2001:106), pa se zbog toga sree najvie u persuasivnim tipovima diskursa u reklamama, govorima i politikoj propagandi . Ujedno, u prethodnom primjeru uspostavlja se trijadni odnos ja vai politiari vi i zasebno se nalaze evropski politiari, te se tako signalizira da je kljuna uloga ovoga ja . Uloga koju ima narod (vi) zapravo je pasivna u odnosu na Ja, osim onda kada se implicira da se narod treba pobuniti protiv svojih politiara ako ne budu postupali po pravilima Evrope . Posebno zanimljivi retoriki efekti ostvaruju se pomou zamjenice prvoga lica mnoine, budui da je u nekim sluajevima teko odrediti da li je rije o inkluzivnom ili ekskluzivnom mi (Majstorovi 2007:195) . Ma koliko kontekst tu moe pomoi, ponovo elim naglasiti da je upravo ambigvitetnost snano retoriko sredstvo: stilogenost i retorinost rastu kada postoji mogunost odabira . Ipak, u nekim primjerima vidi se pomjeranje fokusa od inkluzivnoga mi ka ekskluzivnom i obrnuto . Tako npr . u reenici Evropski lideri nam nee otvoriti vrata . . .; ostaemo siromani Visoki predstavnik eli podvui da je on dio Bosne i Hercegovine, da nije neko izvana, ve da mu je taka gledita unutranja, dakle ista kao i onih kojima se on obraa sa vi . Ovakvi primjeri retoriki snano utjeu na recipijente i ine ih sklonima da povjeruju onome ko se obraa . Zanimljivo je kako se Visoki predstavnik u obraanju koristi jo nekim tipinim retorikim sredstvima, npr . argumentacijom tipa svi znaju: Svima je jasno da je neophodna reforma sistema sigurnosti u BiH . Ovakva argumentacija poznata je jo od antike retorike ona eli pokazati stavove koje govornik zastupa kao zdravorazumske i jedine ispravne . Budui da zamjenica ne mora biti eksplicitno spomenuta: dovoljan je pojam iza lingvistike dihotomije (Lakoff 1990:194), i u drugim semiotikim sistemima moe se pratiti implicitno kreiranje podjele na mi i oni . Propaganda, i ekonomska i politika, vjeto se koristi ovim sredstvima za (p)odravanje postojeih odnosa moi, koja nalazimo i u osnovi mnogih propagandnih ili na prvi pogled skriveno ideologiziranih filmo-
va (ratnih ili vojnih posebno) . Dakle, i u neverbalnim porukama u svijesti recipijenata postoji dihotomija mi / oni . Zbog toga je socijalna semiotika zajedno sa CDA posebnu panju posvetila analizi i interpretaciji vizuelnih poruka i kreiranju odnosa mi / vi u njima (Kress, Van Leeuwen 1999) . Tri kljuna faktora utjeu na postojanje simetrinih ili asimetrinih odnosa na fotografiji: socijalna distanca, socijalna relacija (ugao kamere), socijalna interakcija (pogled) . (Van Leeuwen 2008:136-143) Socijalna distanca pokazana je simboliki na fotografijama tako to daljina signalizira socijalnu udaljenost izmeu posmatranih i posmatraa . Grupe i pojedinci koje elimo predstaviti kao Drugoga, kao Njih predstavljeni su u daljini; blizina sugerira i to da su ljudi na slikama dio Nas ili bliski Nama, a lica na fotografiji su subjekti, ne objekti . Samim tim konotiraju se i odgovarajua znaenja: oni su tamo, mi smo ovdje; oni su masa, gotovo stopljeni u jedno, mi smo svi individue . Upravo ovdje, dakle, jasno vidimo implicitno postojanje dihotomije Mi Oni na fotografijama . Ugao kamere pokazuje socijalnu relaciju izmeu posmatraa i posmatranih (ako lica sa fotografije dolaze odozgo u odnosu na posmatraa, ona su dominantna; ako su odozdo slikana, ona su potinjena, a ako su u ravni posmatraevog pogleda, signalizira se ravnopravnost) . Meutim, u udbenicima, gdje se esto sreu ilustracije u kojima su djeca u koli, radnici na poslu ili porodice prikazane odozgo, ugao ima drugaiju funkciju, uvjetno reeno edukativnu, jer signalizira da socijalni svijet lei pod nogama posmatraa, da se tako izrazimo: znanje je mo (Kress, Van Leeuwen 1999:397) . Konano, pogled osoba na slici govori o socijalnoj interakciji ako nas posmatrani gledaju, odnosi su ravnopravni, i posmatrani kreiraju odnos prema posmatraima kao prema nekima Ti ili Vi . Postoje strategije kojima se ostvaruje predstavljanje ljudi kao Drugih, ime se ujedno uspostavlja odnos Mi (posmatrai, dominantni) Oni (posmatrani, subordinirani): Iskljuivanje ljudi, potpuno nepredstavljanje u svim kontekstima u kojima su u stvarnosti prisutni Prikazivanje ljudi kao homogenih grupa i samim tim negiranje njihove individualnosti (svi su oni isti) Slikanje ljudi kao predstavnika grupe iskljuivo u potinjenim ili negativnim, devijantnim ulogama Strategija negativnih kulturalnih konotacija . (Van Leeuwen 2008) Budui da CDA eli promijeniti postojee neravnopravne odnose moi u drutvu i u odnosu meu kulturama, ona pokazuje kako vizuelna reprezentacija u ovim sluajevima kreira odreene stereotipe i uva pozicije . Zanimljiv primjer jeste analiza i interpretacija vizuelnog predstavljanja Brazila na Zapadu, gdje se esto na slikama prikazuju siromana djeca i seljaci, rune ene u crnom, koje tako alju sliku oajanja, izolacije i siromatva, a s druge strane slike pjesme i karnevala . Na taj nain tampa na Zapadu nastavlja proizvoditi kolonijalni diskurs i osnauje stereotipe, kako bi se pokazalo da smo
Mi (posmatrai, Prvi svijet) nadmoni i civilizirani oni su takvi, mi, civilizirani svijet, nismo (Caldas-Coulthard 2007:281) . Slini primjeri mogu se uoiti i u vizuelnom predstavljanju Bosne i Hercegovine u medijima, i to i u medijima susjednih zemalja, i na Zapadu, kao Drugoga, kao nekoga Oni nasuprot superiornome Mi posmatraa . Istovremeno, i unutar jednoga drutva, odnosno jedne zemlje dominantne grupe i socijalni akteri mogu kreirati ovakvu stereotipnu sliku Drugoga (manjina, subordiniranih i slino) . Na kraju elim rei da svijest o potencijalu linih zamjenica kao snanih sredstava za kreiranje odnosa moi u raznim tipovima diskursa moe pomoi u prepoznavanju manipulacije pojedinaca i nekih socijalnih grupa nad drugim grupama, kao i u eventualnom subverzivnom mijenjanju nejednake distribucije moi . Literatura
Caldas-Coulthard, C . R . (2007), Cross-Cultural Representation of Otherness in Media Discourse . In: Weiss, G ., Wodak, R . (eds .) (2007), Critical Discourse Analysis . Theory and Interdisciplinarity . Palgrave, Macmillan . Pp . 272-296 . Fairclough, N . (2001) Language and Power . Second edition . Harlow, Pearson Education Limited Jakobson, R . (1957) Shifters, Verbal Categories and the Russian Verb . Harvard, Harvard University Katni-Bakari, M . (1988), Ekspresivna upotreba linih zamjenica u knjievnoumjetnikom stilu ruskog i srpskohrvatskog jezika, Knjievni jezik, god . 17, vol . 2, Sarajevo, str . 97-104 . Kress, G ., Th . van Leeuwen (1999), Representation and Interaction: Designing the Position of the Viewer . In: Jaworski, A ., Coupland, N . (eds .) The Discourse Reader . London and New York, Routledge Lakoff, R . T . (1990), Talking Power . The Politics of Language in Our Lives . Basic Books . A Division of Harper-Collins Publishers Majstorovi, D . (2007), Diskurs, mo i meunarodna zajednica . Analiza saoptenja za javnost Kancelarije Visokog predstavnika (OHR-a) u Bosni i Hercegovini . Banja Luka, Filozofski fakultet Banja Luka Van Leeuwen, T . (2008), Discourse and Practice . New Studies for Critical Discourse Analysis . Oxford, Oxford University Press
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 407 UDK: 811 .163 .42'374 17
Petra Koutar: Leksikografske odrednice u hrvatskim rjenicima u 18 . stoljeu u kontekstu europske leksikografije
Hrvatski su jezini prirunici, odnosno gramatike, rjenici i pravopisi, do 19 . stoljea najee dvojezini i viejezini . Pri pisanju tih viejezinih prirunika autori su se ugledali na domae prethodnike i na strane uzore . U radu e se dati pregled stranih jezinih uzora koje su hrvatski jezikoslovci u 18 . stoljeu pratili, te e se na primjeru jedne metaleksikografske teme upotrebi leksikografskih odrednica pokazati razvoj hrvatske leksikografije u suodnosu s europskom . Kljune rijei: hrvatski rjenici, europska leksikografija, jezikoslovni uzori, 18 . stoljee, metaleksikografija, leksikografske odrednice . Usage Labels in Croatian Dictionary in 18th Century in European Lexicography Context Until the 19th century Croatian language handbooks, namely grammars, dictionaries and ortography books, were mostly bilingual and multilingual . When writing these multilanguage handbooks, the authors followed domestic predecessors, as well as foreign . This work is an attempt to reveal foreign language models that Croatian linguists in the 18th century followed and on the example of one metalexicographic theme usage labels to show developoment of Croatian 18th century lexicography within the European lexicography . Key words: Croatian dictionaries, European lexicography, linguistic models, 18th century, metalexicography, usage labels . 1. Uvod Nastajanje novih pisanih djela uvijek je i nastavljanje na ve postojee . U tome nema niega spornoga . Rije je o svojevrsnoj evoluciji, ono napisano poslije uzet e najbolje od onoga prije i dodati neto svoje, a s vremenom, ako je uspjeno, i samo e posluiti nastajanju nekoga novoga djela . Taj emo proces, koji je ovdje samo naelno skiciran, pratiti na hrvatskim rjenicima u 18 . stoljeu . Djelo na koje se nastavlja, koje slui pri sastavljanju novoga djela, moe biti uzor ili izvor, ponekad oboje istodobno . Pod izvorima razumijevamo djela iz kojih se posuuje graa pri izradi rjenika ili gramatike . Izvori mogu
408 Petra Koutar: Leksikografske odrednice u hrvatskim rjenicima u 18 . stoljeu . . .
biti knjievna djela iz kojih se uzimaju leme za rjenik, ali i znaenja i tekstne potvrde, ako ih rjenik donosi, dok e se za gramatiku preuzimati uz rijei i vee konstrukcije poput sintagmi i reenica, ovisi za koji e dio gramatike posluiti . S druge strane, kad govorimo o uzorima, mislimo na djela koja slue kao model prema kojemu su nastala druga djela . Model moe posredovati raznolike sadraje, primjerice moe se od njega preuzeti koncepcija djela, metoda opisa jezinih injenica, tvorbeni uzorci, stajalita o poimanju naravi jezika i slino . Utjecaji su mnogobrojni . Jedan od najutjecajnijih rjenika u europskoj leksikografiji bio je poznati rjenik firentinske akademije Crusce pod naslovom Vocabolario degli Accademici della Crusca . Taj je rjenik posluio pri obradi natuknica i donoenju knjievnih potvrda kao svojevrsni model mnogim rjenicima, ponajprije onima koje su izraivale nacionalne akademije diljem Europe poput francuske, panjolske ili vedske .1 Isto tako, jedna od najutjecajnih kolskih gramatika svakako je bila Alvaresova gramatika latinskoga jezika pod naslovom De institutione gramatica libri tres koja je prvi put izila 1572 . godine u Lisabonu, a u nekoliko stoljea doivjela je preko etiristo izdanja . Alvaresova je gramatika bila propisana kao obvezatni udbenik za uenje latinskoga jezika u isusovakim kolama, no utjecaj se irio i na druge redovnike zajednice, a i izvan latinskoga jezika .2 Prije nego to krenemo na leksikografske uzore, nekoliko napomena . Kako je to stoljee bilo leksikografski iznimno plodno, ovdje emo se osvrnuti na nekoliko naslova koji mogu posluiti kao reprezentativni primjerci . Glavni je leksikografski uzor hrvatskim jezinim prirunicima svakako bio Calepin . Naime, svi su se domai leksikografi koristili nekim od izdanja njegova rjenika . Della Bella nije odolio utjecaju Cruscina Vocabolarija (Sironi-Bonefai 1990), kao uostalom ni cijela Europa, prema kojemu sastavlja svoj talijansko-latinsko-ilirski rjenik .3 Kontinentalci Belostenec4 te Sunik i Jambrei5 pod jaim su utjecajem njemake leksikografije . Dukat (1923, 1925, 1928) i epi (1992) pokazali su da su se uz Calepinove preradbe koristili i rjenicima Johana Frisiusa, Adama Friedricha Kirscha, Georga Matije Kniga, ali i pokojim drugim nejezikoslovnim autorom poput Konrada Gesnera, njemakoga Plinija, ija djela predstavljaju poetak moderne zoologije, ili djelima Jana Komenskoga . Sami se leksikografi u svojim djelima pozivaju na poznate europske uzore ili pak donose popise citiranih djela, najee knjievnih . Najdalje je u tome otiao Joakim Stulli6 koji je u popisu citiranih djela zabiljeio
o tome u: Koutar i Tafra 2010 . Alvaresovoj gramatici u Hrvata usp . tefani 1940 . 3 O Della Belli je pisano mnogo radova, a najvie o njegovu rjeniku . Vidi radove u zborniku Isusovac Ardelio della Bella (16551737), lanke u devetnaestom broju Filologije (1991), radove Nives Srioni-Bonefai (1992) i drugih . 4 Rjenik je Belostenec sastavio u 17 . stoljeu, no on je objavljen tek 1740 . godine otkad se i biljei njegov utjecaj pa se Gazofilacij smatra djelom koje pripada i 18 . stoljeu . O Gazofilaciju je napisano mnogo radova, a kao najvanije usporedi: Fancev 1923, Dukat 1923, Dukat 1928, Vonina 1973, te radove sa Znanstvenoga skupa Ivan Belostenec i hrvatska kultura njegova doba koji su objavljeni u asopisu Gazophylacium, god . X, br . 12, iz 2005 . godine . 5 O njihovu rjeniku usp . radove: Dukat 1905, Dukat 1925, Musulin 1959, ojat 1992, epi 1992, Nyomrkay 1992 . i dr . 6 O Stullijevu jezikoslovnom radu napisano je mnogo radova, a najvanije podatke donose Dukat 1929, Brlek 1987, te radovi sa Znanstvenoga skupa o Joakimu Stulliju koji su objavljeni u dvanaestom broju Filologije 1984 . godine . Iako su rjenici objavljeni u 19 . stoljeu, sastavljeni su u 18 . stoljeu i jo su netiskani utjecali na druga leksikografska djela, kao i na odreene jezine djelatnosti poput jezine politike Dvora krajem 18 . stoljea, pa se ti rjenici promatraju kao djela koja pripadaju i 18 . stoljeu .
2O 1 Vie
preko 150 naslova kojima se sluio pri izradi, a na tom se popisu uz mnoga knjievna djela nalaze i mnoge gramatike, domae i strane, poput slovenske, poljske ili eke, potom razliiti slavenski rjenici, to potvruju i brojni slavenizmi u rjenikoj grai, ali i drugi europski rjenici te djela ve spomenutoga Jana Komenskoga . Ovdje su samo nabrojena najvanija imena europskih uzora, bez detaljnoga uvida u to kako su ona utjecala na hrvatske jezine prirunike u 18 . stoljeu . Kratko se samo moe rei da u pronalaenju djela u koja su se ugledali esto pomau sami autori kad donose popis svojih uzora i djela koje citiraju, a koje u popisu ne odvajaju, a vano je spomenuti i da se autori nikad ne koriste samo jednim djelom, ve s vie njih radei zapravo kompilaciju manje ili vie pomno birajui iz uzora i izvora to e staviti u svoje djelo . 2. Praksa leksikografskih odrednica u 18. stoljeu Strana su djela za kojima su hrvatski autori posezali pri izradi svojih rjenika i gramatika uvelike utjecala i na formu i na sadraj hrvatskih jezinih prirunika i mnogo je razina na kojima bi se to moglo pokazati . Spomenut emo samo jedan mali primjer pri koritenju leksikografskih odrednica u rjeniku . Pod leksikografskim odrednicama razumijevamo posebne simbole i kratice koje autori upotrebljavaju kako bi se natuknica odredila gramatiki, lingvostilistiki, estotno, etimoloki, terminoloki i tako dalje .7 Bez tih odrednica danas ne moemo zamisliti rjenike, no one nisu postojale oduvijek . Jo ni u 17 . i 18 . stoljeu odrednice nisu bile posve uobiajene, a iako ih ima u rjenicima, njihova upotreba nije bila normirana . U hrvatskom jezikoslovlju samo je nekoliko autora pisalo o leksikografskim odrednicama . U posljednjih je tridesetak godina objavljeno svega pet rasprava . Nekoliko je tipologija odrednica, koje se sadrajno manje-vie preklapaju, a tri su se autorice bavile odreenom vrstom odrednica . Bratani-imbur (1979:7) leksikografskim odrednicama smatra sve podatke unutar lanka koji sadre neku obavijest o morfolokim, sintaktikim, stilistikim ili upotrebnim karakteristikama natuknice . Autorica dijeli odrednice u dvije kategorije, gramatiku i upotrebnu . Gramatike odrednice daju gramatike informacije o leksikoj jedinici, a najee se nalaze uz natuknicu, iako se mogu nalaziti i drugdje u rjenikom lanku . Upotrebne odrednice dijeli dalje na stilske (npr . dijalektnost, arhainost, kolokvijalnost natuknice ili znaenja) i podrune (npr . ograniena upotreba natuknice u nekom podruju ljudske djelatnosti poput kemije, medicine i dr ., dakle terminoloke odrednice) . Babi (1981) definiciju odrednica preuzima od Brataniimbur (1979), ali predlae svoju podjelu, a posebno razrauje stilske odrednice . Odrednice dijeli na gramatike, etimoloke, znaenjske, podrune i stilske . Gramatikim se odrednicama daju gramatiki podaci, primjerice, o rodu, padeima, o vidu i prijelaznosti glagola i dr ., a u njih ubraja i ortoepske odrednice . Etimolokim se odrednicama odreuje podrijetlo natuknice, znaenjske odrednice odreuju je li znaenje preneseno ili figurativno . Podrune odrednice odreuju natuknicu terminoloki i struno, a Babi ih
7
Leksikografske se odrednice javljaju i pod terminom upotrebne etikete (usp . ipka 1998), to je doslovni prijevod engleskoga termina usage labels, dok npr . Zgusta (1991) za leksikografske odrednice upotrebljava termin glosa . No, Hartmann i James (2002) u svojem rjeniku leksikografije razlikuju glose i oznake (label) . Prema njima glosa ini dio definicije, dok oznake (odrednice) odreuju natukniku rije stilski i slino . Ovdje emo to sve zvati leksikografskim odrednicama .
smatra dopunom znaenjskim odrednicama . Zadnju skupinu, stilske odrednice, Babi (1981) dijeli na pet podskupina: ekspresivne, slojne, dijalektne i teritorijalne, vremenskoestotne i normativne . Petrovi (2002) govori o uputnicama i njihovu mjestu i funkciji unutar rjenikoga lanka . Uputnicama se jedna natuknica upuuje na drugu, obino prihvatljiviju . Petrovi (2002) uputnice ne smatra odrednicama kao ni ostala literatura koja je ovdje spomenuta, a i neto ue promatra leksikografske odrednice nego to to gledaju drugi autori . Autorica u lanku daje prijedlog sustava uputnica, a jedina od pregledanih domaih autora daje i tehniki opis svoga predloenoga sustava u kojem, to je posebno zanimljivo, donosi i grafijske oznake . Autorica smatra da bi se posebnim grafijskim oznakama natuknice mogle upuivati na ei, obiniji ili stilski neutralni leksem, potom na domau rije ili izraz i slino . Smatramo da iz reenoga slijedi da se natuknika leksika jedinica koja se upuuje na drugu odreuje kao rjea, neprihvatljiva, stilski ili drugaije obiljeena, to te uputnice zapravo ini i odrednicama jer polaznu leksiku jedinicu i odreuju . To bi pak uinilo uputnicu ujedno i odrednicom, to je i na argument za to da se u leksikografske odrednice uvrste i uputnice, odnosno uputnice smatramo vrstom leksikografskih odrednica . Brloba (2003) jedina od pregledane domae literature obrauje odrednice u nekom starijem rjeniku, dok se Tikvica (2009) u svom radu usredotoila na lingvostilistike odrednice u rjenicima hrvatskoga jezika koje promatra s aspekta funkcionalne stilistike . Ovdje se slaemo s definicijom odrednica koju je ponudila autorica Bratani-imbur (1979), a drimo da se odrednicama mogu smatrati i uputnice, kako smo u tekstu pokazali . Definicija odrednica koju je dala Bratani-imbur (1979) dovoljno je iroka za to . Tu bismo tipologiju odrednica dopunili predlaui njihovu podjelu najprije sa sadrajnoga i formalnoga kriterija . Sadrajni je kriterij u dosadanjoj literaturi dovoljno obraen, tek je poneka razlika u imenovanju i broja vrsta odrednica, no zanemaruje se formalni kriterij prema kojemu se odrednice dijele prema svom grafijskom liku . Primjenom toga drugoga kriterija dobivaju se dvije glavne podjele . Odrednice mogu biti kratice i simboli u koje ukljuujemo i druge oznake . Iako je openito sadrajni kriterij naravno vaniji od formalnoga, s obzirom na to da je ovdje rije o rjenikom lanku koji je uvelike prostorno ogranien, formalni kriterij promatranja nekoga dijela rjenikoga lanka iznimno je vaan ekonominosti radi .8 O tome dalje ovdje nee biti rijei jer to nije tema ovoga rada . Kako bi se dopunila slika uzora i izvora o kojoj je bilo rijei na poetku rada i kako bi se na jednoj odabranoj metaleksikografskoj temi pokazao odnos europskih uzora i hrvatskih jezinih prirunika u 18 . stoljeu, jo emo samo pokazati kakve su leksikografske odrednice upotrebljavali stari hrvatski leksikografi te na nekoliko odabranih primjera kako je to bilo u Europi . Uobiajeno je danas da leksikografskomu djelu prethodi predgovor ili kakav drugi slian tekst u kojem se, meu ostalim, daju upute o tome kako itati rjenik . To pak nije moderan izum, uputama su se koristili i stariji hrvatski leksikografi . Neki u njima,
8 U slinom smjeru idu i Putaneeve (1994) misli koji je uveo pojam sigliranja u hrvatsku leksikografiju to bi imalo znaiti kraenje, a rije je o tome da jedan znak zamijeni itavu rije ili ak i dijelove definicije koji se esto ponavljaju . Iako on izravno ne govori o leksikografskim odrednicama, autor je blizak ovoj temi jer znakovi o kojima govori jesu leksikografske odrednice i jer panju posveuje upravo ogranienu prostoru rjenikoga lanka .
poput Belostenca ili Jambreia i Sunika, daju vie podataka, a neki, poput Della Belle i Stullija, manje . Della Bella (1728) uz popis hrvatskih pisaca daje i popis kratica kojima se koristio . Drugo e izdanje, koje je 1785 . priredio Petar Bai, u tom dijelu biti neto informativnije od prvoga . Meu leksikografskim odrednicama u tom rjeniku nalaze se razliite gramatike odrednice (vrsta rijei, rod, broj itd .), znaenjske odrednice poput Metaf . (oznauje da je znaenje preneseno), razliite odrednice koje natuknicu odreuju geopolitiki (Capit . za Capitale), a ima i terminolokih (T . Bot . za Termine Botanico, T . Eccl . za Termine Ecclesiastico) i etimolokih odrednica (V . Gr . za Voce Greca ili V . Pol . za Voce Pollaca i tako dalje), a tu su i neizbjene uputnice (V . za Vedi, odnosno vidi) . Belostenec (1973) daje u predgovoru nekoliko uputa kako se koristiti rjenikom, odnosno to mu znae kurzivirane kratice u rjenikim lancima . Ima slovne kratice i brojeve za gramatike odrednice, a posebno su zanimljive odrednice koje odreuju prozodiju . Tako kraticom p . c . oznaava da je pretposljednji slog kratak, a p . p . da je pretposljednji slog dug . Osim gramatikih odrednica ima i znaenjskih poput Transl . i Metaph . za preneseno znaenje, te odrednice kojima se rijei odreuju regionalno (Scl . za slavonski, Cr . za hrvatski, odnosno kajkavski, i Turc . Sc . za tursko-slavonski) . Upotrebljava jo i kratice za citirane autore te uputnicu v . za vide, odnosno vidi . JambreiSunikov (1992) rjenik ima najpotpunija objanjenja u predgovoru od svih domaih rjenika u 18 . stoljeu . ak se i predgovor ne naziva samo predgovorom ve i objanjenjem djela (Praefatio et declaratio operis) . Objanjenja se daju u osamnaest toaka, a sedma, osma, deveta, dvanaesta i etrnaesta daju objanjenja o leksikografskim odrednicama . Jedini od domaih autor upotrebljavaju uz kratice i simbole . Od simbola koriste se zvjezdicom (*) i kriiem (), koje postavljaju s lijeve strane natuknice . Zvjezdicom oznauju rijei grkoga podrijetla, a kriiem barbarizme, kako ih nazivaju . Od kratica upotrebljavaju Obsol ., Inus . ili Antiq . za starinske rijei . Terminoloke odrednice donose pod kraticama Theol ., Jcti ., Phil . itd ., a one oznauju zanimanja ljudi koji ih upotrebljavaju (teolozi, pravnici, filozofi) . Objanjavaju i da raznolikost znaenja i upotrebe razlikuju arapskim brojkama,9 a brojne sinonime kojima rjenik obiluje oznauju kraticom V . Syn . pro (vidi sinonim za) . Rjenik ima i znaenjske odrednice Tran ., Metaph . i Meton . Tu su i brojne gramatike odrednice, a najzanimljivije su kratice za rodove njemakih imenica . Tako im r . oznauje njemaku imenicu mukoga, e . imenicu enskoga i s . imenicu srednjega roda . Stullijev latinsko-talijansko-hrvatski rjenik iz 1801 . godine ima sasvim kratak predgovor u kojem nema nikakvih objanjenja o leksikografskim odrednicama, a tek na kraju rjenika daje popis pisaca i djela kojima se u izradi sluio . Pregledom rjenikih lanaka nisu uoeni nikakvi posebni simboli kao leksikografske odrednice osim znaka koji nalikuje donjem lijevom navodniku (), a koji stavlja uz natuknice koje obino upuuje na druge natuknice . Slian smo simbol u slinoj upotrebi uoili i u talijanskim rjenicima koje smo pregledali, a koji su mogli posluiti Stulliju kao uzori ili izvori (usp . npr . Vocabolario 1751) . Da bismo upotpunili sliku o leksikografskim odrednicama u 18 . stoljeu, pregledani su i neki europski rjenici iz toga vremena koji se esto spominju kao uzori i izvori hrvat9 Istraivanje koje je provedeno za jedan drugi rad pokazalo je da Jambrei i Sunik razlikuju polisemiju i homonimiju u jednoj natuknici tako da razliita znaenja jedne rijei, dakle polisemiju, odvajaju zarezom, a homonime obrojavaju u jednoj natuknici .
skima u to vrijeme . Najzanimljiviji je u tom smislu bio rjenik Adama Friedricha Kirscha pod naslovom Abudantissime Cornu Copiae Linguae Latinae et Germanice selectum iz 1718 . godine . Rije je o enciklopedijskom dvojezinom latinsko-njemakom rjeniku na gotovo dvije tisue stranica . Kako je ve epi (1992) primijetio, JambreiSunikov se rjenik podudara s Kirschevim u simbolima . I Kirsch oznauje kriiem barbarizme, a zvjezdicom rijei grkoga podrijetla pa je ta podudarnost jedan od epievih argumenata da je Kirsch bio dvojici isusovaca glavni izvor . Pregledali smo jo dva rjenika koji se spominju kao mogui JambreiSunikovi izvori Frisiusa (1700) i Facciolatija (1778), kod kojih nisu pronaene sline odrednice, odnosno simboli pa se epievo (1992) miljenje dri vjerojatnim . Kirsch uz te simbole ima i druge odrednice, najee kratice kojima oznauje citirane autore, gramatiki opis natuknica i dr . Primijetili smo razliku u tome to Kirsch zastarjelice oznauje kraticom Obsol ., a Jambrei i Sunik s vie kratica kao to smo vidjeli . Zanimljivo je usput spomenuti i da je rjeniku dodan rimski kalendar, prozodija i mnogi toponimi kao to je i u hrvatskom rjeniku . Usporedimo dvije jednake natuknice iz JambreiSunikova i Kirscheva rjenika . *Paronychia, ae, f . Paronychium, ii, n . Plin . Zanobticza, otok nobteni, kurje oko . Ein bs Nagel Geschvvr, Hner Aug . Keoreom mreg, Lb-uj felteorse, tsomzsa (JambreiSunik 1992:672) . *Paronychia, ae . f . (Paronychium, ii . n .) der Wurm/ ein bs Nagel Geschwr an Fingern oder Zehen /Hner Aug / Leichdorn . Plin . 2 .) Nagel-Kraut / Mauer-Rauten (Kirsch 1718:785) . Oba su rjenika oznaila isti leksem zvjezdicom, odnosno da je grkoga podrijetla, a podudaraju se i neka znaenja . Kirsch ima bogatiji rjeniki lanak s vie znaenja, no moramo imati na umu da je Kirschev rjenik dvojezian, i to na gotovo dvije tisue stranica, dok je JambreiSunikov etverojezian na pola stranica manje . Meutim, ne postoji potpuna podudarnost izmeu tih dvaju rjenika, i to ne samo u ve spomenutim dijelovima . Na istoj smo stranici Kirscheva rjenika pronali dosta natuknica kojih nema u hrvatskom rjeniku, to objanjava obujam, a pronali smo i iste natuknice koje, na primjer, njemaki autor nije oznaio zvjezdicom, odnosno da su grkoga podrijetla, a Jambrei i Sunik jesu . To govori vie stvari . Jedna je da se Jambrei i Sunik sigurno nisu koristili samo tim rjenikom, kao to su to pretpostavili ve i Dukat i epi, odnosno da je hrvatskim leksikografima za izvor latinske grae moda posluio neki drugi rjenik s latinskim kao polaznim, vjerojatno neka preradba Calepina, ali i to da su Jambrei i Sunik svoj rjenik kompilirali iz vie izvora pomno odabirui to su smatrali vanim i potrebnim za svoje itatelje . Uz taj smo njemaki rjenik za ovu priliku pregledali jo neka njemaka i talijanska leksikografska djela . Neemo detaljno iznositi podatke za svako djelo, ve emo iznijeti rezultate istraivanja i zakljuna razmatranja . Pregledan je takozvani turinski rjenik, pretpostavljeni Stullijev uzor, potom Calderinijeva i Facciolatijeva preradba Calepina, Frisiusov latinsko-njemaki i njemako-latinski rjenik te dva izdanja Cruscina rjenika . Neki od autora daju upute o koritenju rjenika, a neki ne daju . Svi pregledani rjenici imaju neki oblik leksikografskih odrednica, s tim da neki imaju samo kratice, a neki uz kratice i simbole . Upotrebljavaju se i simboli koji nisu leksikografske odrednice poput simbola , koji esto slui za odvajanje dijelova rjenikoga lanka . U svim smo pregledanim rjenicima pronali kratice kojima se natuknika rije oznauje gramatiki,
terminoloki i tako dalje . Oni koji donose simbole obino ih i objanjavaju . Od simbola su najei zvjezdica i krii, s tim da znaenja tih simbola nisu ustaljena . Iako su simboli vrlo praktine leksikografske odrednice, u 18 . stoljeu nisu zaivjeli svugdje, a neto su ei u rjenicima sa zapadnoeuropskoga prostora . Sve u svemu, u to je vrijeme i u Hrvatskoj i u Europi upotreba leksikografskih odrednica bila jo prilino neustaljena . Spomenimo jo samo jedan primjer koji nema izravne veze s hrvatskom leksikografijom, ali je svakako vaan dio europske, englesko-francuski rjenik Abela Boyera iz 1699 . godine . Cormier je (2008) pokazala da je Boyer, za to vrijeme posve neobino, imao prilino razraen sustav leksikografskih odrednica . Koristio se simbolima i kraticama i njihovom kombinacijom te objanjenjima . Njima je natuknice odreivao stilistiki, vremenski i tako dalje . Boyer je tako zastarjelice oznaavao dvostrukim kriiem, a obinim kriiem razgovornu rije . Dakle, to je jo jedna potvrda neusustavljenosti znaenja simbola kao leksikografskih odrednica u Europi u 18 . stoljeu .10 3. Zakljuak Iz danoga moemo zakljuiti kako je jedina stalnica, koja ipak ima pokoji izuzetak, u tome to autori leksikografske odrednice u obliku simbola stavljaju s lijeve strane natuknica, a kratice s desne, odnosno u tijelu rjenikoga lanka . Simbolima se moda ee natuknica odreuje vremenski, ali to nije pravilo, a za vrste zakljuke nuna su daljnja istraivanja . S vremenom e se simboli kao leksikografske odrednice sve vie koristiti, a njihova e se upotreba sve vie normirati, iako ni danas ne postoji jedinstveni kriterij za njihovu primjenu . Moe se rei da hrvatska leksikografija u 18 . stoljeu po razliitosti leksikografskih odrednica nije zaostajala za europskom, dapae u nju se posve uklapa, a to je vrlo vjerojatno zahvaljujui europskim uzorima i uenosti svojih sastavljaa . Detaljne utjecaje i razvoj leksikografskih strujanja trebalo bi svakako istraiti kako bi se osvijetlili razvoj i dosezi starije hrvatske leksikografije, ali i kako bismo lake razumjeli suvremena metaleksikografska pitanja .
10
Ni danas upotreba leksikografskih odrednica, posebice grafijskih, nije usustavljena . Usporedi npr . ruski rjenik na http://softacademy .lnpu .edu .ua/Programs/Dictionaries/Sklyarevskaya .htm ili hrvatski na internetskoj stranici http://hjp .srce .hr/index .php?show=main .
Literatura Primarna
Bella, Ardelio della (1728), Dizionario Italiano, Latino, Illirico, Venezia Belostenec, Ivan (1972), Gazophylacium I . knjiga, pretisak, Liber i Mladost, Zagreb Caesaris Calderini Mirani (1705), Perfectissimus Calepinus Parvus Sive Corectissimum Dictionarium Caesaris Calderini Mirani, Bassani Facciolati, Jacobi (1778), Calepinus septem linguarum hoc est Lexicon Latinum, Tomus primus A-L, Ex Typographia Johaninis Gatti, Veneti Frisius, Johann (1700), Dictionarium bilingue Latino-Germanicum, et Germanico-Latinum, Tiguri Jambrei, Andrija, Franjo Sunik (1992), Lexicon latinum, pretisak, Zavod za hrvatski jezik, Zagreb Kirsch, Adam Friedrich (1718), Abudantissimum Cornu Copiae Linguae Latinae et Germanicae selectum, Noribergae Stulli, Joakim (1801a), Lexicon Latino-Italico-Illyricum, I . svezak, Budim Stulli, Joakim (1801b), Lexicon Latino-Italico-Illyricum, II . svezak, Budim Vocabolario degli Acacdemici della Crusca compendiato da un Accademico Animoso . Volume primo A-N (1734), Venezia Vocabolario degli Accademici della Crusca, A C (1763), Volume Primo, Venezia Vocabolario Italiano et Latino diviso in due tomi per uso degli studiosi di Belle Lettere nella regia Universita di Torino (1751), Tomo primo, Napoli Vocabula Latini, Italique sermonis in duos tomos distributa ad usum Studiosae Humnaorum Litterarum Juventutis in regio Taurinensi Archigymnasio (1761), Tomus alter, Napoli http://hjp .srce .hr/index .php?show=main (Pristupljeno 14 . prosinca 2011 .) http://softacademy .lnpu .edu .ua/Programs/Dictionaries/Sklyarevskaya .htm (Pristupljeno 14 . prosinca 2011 .)
Sekundarna
Babi, Stjepan (1981), Stilske odrednice u naim rjenicima, Jezik 3 (28), 79-91 . Bratani-imbur, Maja (1979), Prilog za dvojezinu leksikografsku teoriju, Jezik 1 (27), 1-9 . Brlek, Mijo (1987), Leksikograf Joakim Stulli (17301817), Djela JAZU, knjiga 60, JAZU, Zagreb Brloba, eljka (2003), Gramatike odrednice u Rjeniku hrvatsko-talijanskom (1901) Dragutina Paria, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 29, 9-20 . Cormier, Monique C . (2008), Usage Labels in the Royal Dictionary (1699) by Abel Boyer, International Journal of Lexicography Vol . 21, No . 2, 153-171 . Dukat, Vladoje (1905), Jambreiev Lexicon latinum, Rad JAZU 162, 192-234 . Dukat, Vladoje (1923), Izvori Belosteneva Gazophylacium latino-illyricum, Rad JAZU 227, 80-109 . Dukat, Vladoje (1925), O izvorima Jambreieva rjenika, Nastavni vjesnik 33, 17-20, 54-58 .
Dukat, Vladoje (1928), O kompoziciji i vrelima Belosteneva Gazophylacium illyrico-latinum, Rad JAZU 235, 1-25 . Dukat, Vladoje (1929), Dubrovako izdanje Dellabellina Dizionarija, Rad JAZU 237, 2 3 5 272 . Fancev, Franjo (1923), O postanju iliriko-latinskoga dijela Belosteneva Rjenika, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor 3, 150-165 . Hartmann, R . R . K ., Gregory James (2002), Dictionary of Lexicography . Routledge, London i New York Koutar, Petra, Branka Tafra (2010), Hrvatske akademije (od 16 . do 18 . stoljea) u europskom kontekstu, Kroatologija 1, 1, 131-148 . Musulin, Stjepan (1959), Hrvatska i srpska leksikografija, Filologija 2, 41-63 . Nyomrkay, Istvn (1992), Maarska graa u Jambreievu rjeniku, Lexicon Latinum interpretatione illyrica . . ., pretisak, LILIII, Zavod za hrvatski jezik, Zagreb Petrovi, Bernardina (2002), Uputnice u dvojezinicima s hrvatskim kao polaznim jezikom, Filologija 38-39, 125-135 . Putanec, Valentin (1994), Sigliranje identinih definicijskih formula u jednojezinoj leksikografiji, Filologija 22-23, 351-353 . Sironi-Bonefai, Nives (1990), Nastanak i izvori Della Bellina rjenika (Dizionario italiano, latino, illirico, Venezia, 1728), u: D: imunda, ur ., Isusovac Ardelio della Bella (16551737), 23-49, Crkva u svijetu, Obnovljeni ivot, Split, Zagreb Sironi-Bonefai, Nives (1992), Ardelio della Bella i prvo izdanje njegova trojezinog rjenika iz 1728 ., Rad HAZU 446, 1-69 . imunda, Drago, ur ., Isusovac Ardelio della Bella (16551737), Crkva u svijetu, Obnovljeni ivot, Split, Zagreb ipka, Danko (1998), Osnovi leksikologije i srodnih disciplina, Matica srpska, Novi Sad ojat, Antun (1992), Latinsko-hrvatsko-njemako-madarski rjenik Franje Sunika i Andrije Jambreia, u: Lexicon Latinum , pretisak, III-XXVIII, Zavod za hrvatski jezik, Zagreb tefani, Vjekoslav (1940), Prilog za sudbinu Alvaresove latinske gramatike meu Hrvatima, Vrela i prinosi 11, 26-34 . Tikvica, Ljubica (2009), Lingvostilistike odrednice u rjenicima hrvatskoga jezika . O nekim potekoama stilistikoga oznaivanja u jezikoslovnoj leksikografiji, Studia lexicographica god . 3, br . 1-2 (4-5), 5-13 . Vonina, Josip (1973), Leksikografski rad Ivana Belostenca, u: Gazophylacium II . knjiga, pretisak, III-LXVII, Liber, Mladost, Zagreb Zgusta, Ladislav (1991), Prirunik leksikografije (prev . D . ipka), Svjetlost, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Sarajevo epi, Stanko (1992), Njemaki dio u SunikJambreievu Lexicon Latinum, u: Lexicon Latinum, pretisak, XXIX-L, Zavod za hrvatski jezik, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 417 UDK: 811 .163 .41'373'45(497 .11 Mava) 811 .163 .41'282 .3(497 .11 Mava)
Anelka Lazi: Eksplikacija orijentalizama u Reniku mavanske tradicionalne kulture

Rad se bavi globalnim aspektima semantike leksike tradicionalne kulture (tematske leksike), tj . teritorijalno i hronoloki diferencijalne leksike govora Mave ija se semantika tie svih vidova tradicionalnog ivota koristei kao izvore leksike grae pripovetku pisca iz Mave, Laze K . Lazarevia Prvi put s ocem na jutrenje i terenski sakupljenu leksiku iz Mave, objavljenu i neobjavljenu . U ii interesovanja je orijentalizam kao veoma aktuelan kulturoloki trag na ovim terenima, tradicionalna kulturema plurikulturalnog prostora na sinhronijskom i dijahronijskom planu, leksika jedinica do ije se semantike moe doi multidisciplinarnim prouavanjem . Predlae se lingvokulturoloki leksikografski postupak pogodan za predstavljanje kulturolokog ekstralingvistikog nanosa u semantici leksike, to zahteva enciklopedijsku definiciju do koje se dolazi interdisciplinarnim prouavanjem i ekspertizom koja bi se bazirala na rezultatima istraivanja ekspertnog multikulturalnog tima . Kljune rei: leksikologija, leksikografija, turcizam, semantika leksike, lingvokulturologija, teritorijalna i hronoloka diferencijacija leksike . Explication of Orientalism in the vocabulary of traditional culture of Macva The paper deals with global aspects of lexical semantics of traditional culture (thematic vocabulary), ie . territorially and chronologically differential vocabulary of the speech of Mava whose semantics affects all aspects of traditional life using as sources of lexical material the short story by a writer from Macva, Laza K . Lazarevic For the first time with his father at the morning service and vocabulary collected on the field in Macva, published and unpublished . The focus of the Orientalism as an current cultural trail in this area, the traditional culureme(lexeme) of the multicultural space on synchronic and diachronic level, lexical unit the semantics of which may be arrived at through a multi-disciplinary study . A linguocultural lexicographic procedure is proposed suitable for the presentation of cultural extralinguistic deposits in the semantics of lexicon, which requires encyclopedic definition arrived at by interdisciplinary studies and expertise that would be based on the results of an expert multi-cultural team . Key words: lexicology, lexicography, vocabulary semantics, polysemy, linguoculturology, territorial and chronological differentiation of the vocabulary .
418 Anelka Lazi: Eksplikacija orijentalizama u Reniku mavanske tradicionalne kulture
1. Sto sela, sto adeta Prethodnih nekoliko godina bavili smo se primenjenom lingvistikom za potrebe kolske prakse, jer se pokazalo da stare tekstove, prisutne u udbenikoj literaturi, nai uenici ne razumeju, poto im je daleka kultura1 u njima, vremenski i prostorno . Polazilo se od loeg poznavanja semantike tradicionalne leksike2 uenika kole za umetnike zanate u apcu, to je potvreno sprovedenom anketom . Etnolingvistika ispitivanja3 govora Mave, ravnice na severozapadu Srbije, pokazala su da u okviru tipa nacionalne kulture postoje modeli koji se meusobno i proimaju i razlikuju . Mavanski govor predstavlja jedan od modela srpskog jezika: model kulture (obrazac kulture) u okviru tipa karakteristian je za neki prostor u odreenom vremenskom periodu (Nedeljkov 2006:537) . Prilikom anketiranja uenika faktor prostor iskljuen je tako to je uzet pisac iz Mave Laza K . Lazarevi i njegova pripovetka iz itanke za prvi razred srednje kole Prvi put s ocem na jutrenje . Meu 355 ekscerpiranih kulturema4 bilo je 65 turcizma, to iznosi 18,30% zastupljenosti5, dok je broj pozajmljenica iz drugih jezika bio neznatan; ovakva jezika slika na ovom terenu donekle se mogla pretpostaviti . Semantika vremenski markiranih leksema iz teksta pripovetke otkrivana je dijalekatskim ispitivanjima u ruralnoj sredini, koja se sporije menja, no imajui u vidu injenice da je Lazarevi gradski pisac 19 . veka i da su Turci u to vreme jo naseljavali abac . Kao izvori leksike grae za ovaj rad posluili su pripovetka pisca iz Mave Laze K . Lazarevia iz aktuelne itanke za prvi razred srednje kole B . Mili i Lj . Nikoli i terenski sakupljena leksika iz Mave, objavljena (Lazi 2008) i neobjavljena .
1 Vujaklija, . (1961) kultura (l . colere gajiti, negovati, cultura) 2 . fig . razvijanje, obrazovanje, usavravanje, oplemenjavanje, bogaenje duha; struna, naroito opta obrazovanost, naitanost: etnika kultura podizanje pojedinca i celog drutva do toga da mu budu ideali: pravinost, istinitost, ovenost i uzajamno potovanje . Za Bugarskog kultura je: u nauci prihvaeno antropoloko shvatanje kulture kao naina ivota . Svet kulture moe se dalje uslovno podeliti na dve prostrane oblasti, materijalnu i duhovnu (Bugarski 2006:32) . Bugarski citira Unesko iz 1995: Kulturu ine vrednosti, verovanja, jezici, nauke i umetnosti, tradicije, institucije i nain ivota kojima se jedna linost ili grupa izraavaju, ostvaruju i razvijaju (Bugarski 2006:33) . Kultura stvara identitet nacije i trasira se putem jezika . Znaaj jezika za kulturu vei je od znaaja bilo kog drugog kulturnog sistema (Bugarski 2006:34) . Civilizacija je iri pojam, koji ukljuuje i kulturu . Misli se na antropoloko shvatanje kulture kao naina ivota: sve to je ovek stvorio i sve to moe da zamisli (Pao 2006:24) . Po njegovom miljenju, svaki kulturni prostor je potpuno plurikulturalan (Pao 2006:24), pa bi trebalo potovati razliitosti, ali ne i proizvoditi ih, a jo manje preuveliavati (Pao 2006:24) . Pao univerzalno vidi kao lokalno oko kojeg su uklonjeni zidovi (Pao 2006:28) . Duda kulturu shvata kao celokupni nain ivota (2006:160) . 2 U Leksikonu stranih rei i izraza definisan je i pojam: tradicija (l . traditio) predavanje, s kolena na koleno usmeno irenje (pria, pouka; verovanja, obiaja i sl .); vest obiaj, navika (Vujaklija 1961:962) . 3 N . Tolstoj iz perspektive etnolingvistike: istraivaa upuuje na razmatranje . . .odnosa . . .jezika i duhovne kulture . . .mentaliteta, . . .stvaralatva, njihove meuzavisnosti i razliitih oblika njihove korespondencije (Tolstoj 1995:31) . 4 Kulturema je jedinica etnolingvistikog opisa, koja funkcionie u odreenoj kulturi i ije su pune dimenzije vidljive tek u poredbenom pristupu . Zahteva timski rad, a renici kulturema sadre elemente znanja iz jezika, istorije, kulture itd; sve ono to ini konotaciju (Nagorko 2004:131); kulturem kao nadogradnja interpretacije neega ne mora se odnositi na stvarne objekte (Nagorko 2004:135) . 5 Turcizmi u pripovetkama Laze K . Lazarevia predstavljaju najbrojniju grupu pozajmljenica (234), to je 37,6% od ukupnog broja stranih rei (622) . (Vulovi 2010:36)
2. Teritorijalno i hronoloki diferencijalna leksika govora Mave Predmet naeg istraivanja je mesto turcizma u autentinoj leksici tradicionalne kulture u Mavi i to u onim tematskim celinama koje su bile zastupljene u naoj tradicionalnoj kulturi: Informacije o komunikativnoj funkciji jezika trebalo bi upotpuniti podacima o jeziku kao medijumu ispoljavanja kulture (Nedeljkov 2007:79) . Treba imati u vidu da: Lekseme iz domena tradicionalne kulture, kao svojevrsne kultureme, zahtevaju ire kulturoloko i metodiko sagledavanje i obradu (Petrovaki, Nedeljkov 2007:643), jer se leksika vezana za kulturu veoma brzo menja: i kada ostanu rei, njihova znaenja se menjaju . Cilj ovoga rada je upoznavanje leksikog sistema jezika, autentine leksike iz oblasti narodne tradicije i upotpunjavanje znanja o turcizmima, kao delu te tradicije, u mavanskom govoru . Posmatrae se semantiki sadraj leksike6 iz tradicionalne kulture u Mavi kao jednom od kulturolokih modela na prostoru srpskog jezika na primeru turcizama u navedenoj pripoveci pisma iz Mave . Analiza sadri istorijsko-filoloki pregled ove leksike, kratak pregled njene distribucije prema tematskim poljima, kao i opis semantike adaptacije izvornih rei u jeziku primaocu . Metod rada ekspliciran je u monografijama o tematskoj leksici koja se tie tradicionalnog naina ivota Filozofskog fakulteta u Novom Sadu (Vukovi 1990, Lazi 2000) . Principi novosadske leksikografske kole pogodni su za klasifikaciju leksike tradicionalne kulture na semantika polja . Prioritiramo injenicu: Fenomen tradicije sve vie je predmet interdisciplinarnih naunih istraivanja koja se ne mogu odvojiti od prouavanja jezika kao medijuma ispoljavanja kulture, a da jezik treba da bude u centru panje postoji jo jedan razlog, a to je da se koncept kulture izraava i uva jezikom (Bugarski 2005:11) . Ovim putem moe se izvesti zakljuak: Od svih jezikih nivoa u leksici najbolje dolazi do izraaja korelacija izmeu kulture i jezika, pa je i za ispitivanje jezikog izraza tradicionalne kulture najbolje analizirati leksiku (Nedeljkov, Petrovaki 2006:278) . 3. Turcizam Prostor i istorijske prilike na Balkanu imaju za posledicu kulturne veze ovdanjih naroda izmeu sebe i sa evropskim narodima . Pored toga, Turci su doneli islam i orijentalnoarapsku kulturu u gradove uz veliki broj svojih rei (kaljiev renik belei 8742 rei), od kojih neke do danas ne oseamo kao tue, jer su se u potpunosti uklopile u na standardni jezik . Termin turcizam smatramo prihvatljivijim od drugih termina u literaturi (osmanizmi, turske pozajmice, rei orijentalnog porekla, orijentalne rei, turske i druge istonjake rei, arabizmi, orijentalizmi, osmansko-turske strane rei i sl .), jer je veina rei iz turskog, persijskog i arapskog (ak i grkog i latinskog) u srpski jezik stigla upravo preko turskog (Brbori 1996:344) .
6 Prihvatamo da je znaenje lekseme (i drugaije shvaenih jezikih znakova) dekodiranje sloenog odnosa izmeu neke pojave u spoljanjem svetu, njene materijalne reprezentacije u naem miljenju i jezike manifestacije (Dragievi 2007:54) . Zgusta razlikuje denotat, klase stvari u vanjezikom svetu i designat, pojam o odreenoj stvari, o denotatu kako ga razumeju govornici nekog jezika . Vanjezika stvarnost sastoji se od designata, a designati od odreenih kriterijskih obeleja . Zavisno od odabira osobina koje se smatraju kriterijskim, mogu se formirati razliiti designati u odnosu na istu vanjeziku stvarnost .
Turcizam je: re ili izraz turskog porekla u naem jeziku (Renik MS); rije ili izraz turskog podrijetla u kojem drugom jeziku (R . Simeon); rije, izraz, konstrukcija, stilski obrt ili uope pozajmljenica iz turskog u koji drugi jezik (Renik knjievnih termina) . kalji smatra turcizmima rei koje su dole iz turskog ili preko turskog jezika . Ovde termin turcizam oznaava rei koje potiu iz turskog jezika, kao i one koje su etimoloki arapskog ili persijskog porekla, a u srpskom jeziku su se nale posredstvom turskog jezika . Pozajmljenica iz turskog jezika bilo je u naem jeziku i pre dolaska Turaka na Balkan, to bi se moglo potvrditi prouavanjem renika iz predvukovskog vremena . Profesor V . Brbori (1996) navodi prihvatljive podatke iz magistarskog rada Sneane Petrovi: Vrsni poznavalac uporedne gramatike turskih jezika, Baskarov, dao je, po nama, najiscrpniju periodizaciju migracija turskih plemena na balkansko poluostrvo i njihovih uticaja na tamonje jezike, podelivi ih u etiri etape: 1 . do IX veka, kada u istonu Evropu i na crnomorsku obalu dolaze hunska plemena: Huni, Avari, Sadiri, Suvari i od IV do V veka Bugari i Hazari; 2 . od X do XII veka, kada na Balkan dolaze oguska plemena: Uzi, Kovusi, Peenezi i dr . Naslednici tih plemena su savremeni gagauzi i neki drugi balkanski Turci, koji su u najveem broju, zbog bliskosti jezika kasnije asimilovani od Turaka Osmanlija; 3 . od XIII do XVI veka na Balkan dolaze Kipaci i Kumani, iji se najdublji trag, naroito u toponimiji, vidi danas u Maarskoj; 4 . od XV do XVII (mi bismo rekli ak do XIX veka), kada se Balkan nalazi pod uticajem Turaka Osmanlija (Brbori 1996:344, 345) . Orijentalizam je aktuelan kulturoloki trag i, istovremeno, tradicionalna kulturema plurikulturalnog prostora na sinhronijskom i dijahronijskom planu . 4. Do semantike leksike jedinice tradicionalne kulture interdisciplinarnim pristupom Globalni aspekti semantike leksike ukljuuju tradiciju kao ui pojam kulture . U samo jednoj pripoveci srpskog realiste iz XIX veka pronali smo sledee turcizme: abonos, abonos-ibuk, avlija, avlijska vrata, adaja, ajluk, ambar, babo, bunar, bume, cagrije, akire, arapa, ardak, ibuk, iviluk, ivit, oha, ata, ilibar, orav, urdija, ure, urija, duvan, duvankesa, durbin, duan, duanska vrata, duman, demadan, dube, ezva, gajtan, harbija, jespap, kava, kavana, kavena olja, kadifa, kaldrma, kat, komiluk, lula, mahrama, mehana, mehanina, nana, odaja, paaluk, pustahija, sanduk, sanim, silaj, ikav, tavan, takum, tepsija, trambolas, tunos, vajda, ves, viek, zanat, zuluf . Ukazujui na znaaj jezika za kulturu, Bugarski navodi miljenje Edvarda Sapira: vrata svake kulture otvaraju se kljuem njenog jezika (Bugarski 2006:34) . Moemo se zapitati kakvim jezikom mi govorimo i ta stoji iza otkrinutih vrata nae kulture . Savremeni stil ivota ukljuuje raslojenost i pitanja identiteta . Stalno preispitivanje i traganje za identitetom sa usmerenjem ka buduem svetu u kome e preutkivano biti reeno podrazumeva otkrivanje prihvatljivih principa umesto tradicionalnih normi i autoriteta . Da bi se sauvala posebnost pred univerzalnim identitetom nametnutim globalizacijom, a bez provincijske izolacije, treba sauvati krhku semantiku rojeva leksema koje
nestaju pred naim oima . Imajui u vidu mnogobrojne elemente koji formiraju znaenja rei, pokazae se da je interdisciplinarni pristup ovoj problematici najprihvatljiviji, pa e od pomoi biti: lingvokulturoloki i etnolingvistiki leksikografski postupak, rezultati istraivanja sociolingvistike i psiholingvistike, etnolingvistike, dijalektologije, istorije, religije, filozofije . Semantika svih analiziranih markiranih leksema (arhaizama i istorizama) pretrpela je promene, bez obzira da li im je poreklo slovensko ili su pozajmljene iz drugih jezika, to ne udi kada se ima u vidu da je leksiki sloj jezika najpodloniji promenama; samo procenjivanje arhainosti leksike predstavlja kompleksan posao . I lingvistiki i objektivni ekstralingvistiki faktori utiu na gubljenje pojedinih rei . Kako se u novim drutvenim uslovima ponaaju turcizmi, zakljuiemo prema njihovoj upotrebnoj vrednosti . Neki pripadaju arhaizmima: arhaizmi i zastarele rei ranije su se ee koristili: . . . denotat gubi frekvenciju u vanjezikom svetu pa jezika jedinica nije vie dio aktivnog leksikona (ako postoji potreba, ove se rijei mogu koristiti bez ikakve konotacije) . Zgusta bi ih rado nazvao rijeima vezanim za vrijeme, ali izbegava terminoloke inovacije (u fusnoti 23 on pojanjava: rijei vezane za vrijeme podvrsta su rijei vezanih za kulturu, konano, pred sobom imamo jednu razliku kultura (Zgusta 1991:170) . Hrvatske gramatike samo pominju zastarjelice (arhaizme koje danas ive jo uglavnom u starim knjigama i povijesnim rjenicima) (Teak, Babi 2004:37) . Pravila jezika kao standarda odvajaju povijest jezika od (suvremenoga) stanja jezika (Sili, Pranjkovi 2005:385) . Naveemo Lazareviev opis odee bogatog abakog trgovca Mitra: On, to jest moj otac, nosio se, razume se, turski . isto ga gledam kako se oblai: demadan od crvene kadife, s nekoliko katova zlatna gajtana; povrh njega ure od zelene ohe . Silaj iaran zlatom, za njega zadenuta jedna harbija, s drkom od slonove kosti . Povrh silaja trambolas, pa rese od njega biju po levom boku . akire sa svilenim gajtanom i bumetom, pa iroki paaluci prekrili do pola nogu u beloj arapi i plitkim cipelama . Na glavu turi tunos, pa ga malo nakrivi na levu stranu; u rukama mu abonos-ibuk s takumom od ilibara, a s desne strane pod pojas podvuena, zlatom i inuvama izvezena, duvankesa . Podvuene pozajmljenice svedoe o kulturnim potrebama uvenih abakih trgovaca u 19 . veku; danas pripadaju arhaizmima i imaju leksiku zamenu . Drugu grupu turcizama govornici prepoznaju kao pozajmljenice: avlija, adaja, ambar, babo, akire, duan, komiluk, mehana, vajda . Njihovi oblici i znaenja opstali su do danas i koriste se u narodnim govorima, u knjievnom jeziku upotrebljavaju se iz stilskih razloga i predstavljaju markirane lekseme . Formirani prema tvorbenim modelima nae govorne navike, uklopili su se u prirodu srpskog jezika, te su se toliko odomaili da ponekad nismo svesni da su tuice . Neki turcizmi su se potpuno adaptirali, ili nemaju zamenu: bunar, arapa, duvan, dezva, kafa, nana, tepsija, zanat .
5. Predstavljanje kulturolokog ekstralingvistikog nanosa u semantici leksike Kao zadatak namee se podela leksike po tematskim celinama u leksiko-semantikoj analizi ove specifine leksike koja oznaava pojmove iz gradske kulture u Srbiji 19 . veka, a iju strukturu ine: a . lekseme koje oznaavaju odeu, obuu i nakit najbrojnije (abonos, abonos-ibuk, bume, cagrije, akire, arapa, ibuk, oha, ilibar, urdija, ure, duvankesa, durbin, demadan, dube, gajtan, harbija, kadifa, lula, mahrama, paaluk, silaj, ikav, takum, trambolas, tunos, ves, viek, zuluf ); b . lekseme koje se odnose na kuu, pokustvo i kulinariju (avlija, avlijska vrata, bunar, ardak, iviluk, dezva, kava, kavena olja, kat, odaja, sanduk, tavan, tepsija); c . lekseme koje se odnose na zanimanje stanovnitva (ajluk, ambar, ivit, ata, urija, duvan, duan, duanska vrata, jespap, kavana, mehana, mehanina, zanat) . Potreba preuzimanja kulturnih obrazaca oigledna je . Ovakva podela na semantika polja objanjenje je tradicionalnog . Lekseme koje sainjavaju jednu tematsku grupu oformljuju zasebno semantiko polje tako to se vezuju za odreenu kulturnu sferu ili odreeni segment kulture u ire komplekse (Konarevi 2007:10) . Vodi se rauna i o raslojavanju (npr . puenje dugo pripada naoj tradiciji, ali ako glavni lik Lazarevieve pripovetke pri tom koristi abonos-ibuk, takav skupocen pribor predstavlja u ovom sluaju statusni simbol) . Analizom leksema funkcionalno objedinjenih (na osnovu zajednikog ekstralingvistikog okvira) lingvokulturema razliitih nivoa od leksikog do frazeolokog, koji pokrivaju realije razliite semantike u ijoj osnovi je tradicionalna kultura, mogu se izvui zajedniki zakljuci, koji u poreenju sa ostalim mikrosistemima ije su lekseme lanovi drugih tematskih grupa mogu dovesti do vanih zakljuaka o kulturi 19 . veka: o nainu ivota, pogledu na svet, drutvenim odnosima i sl . Na ovom mestu treba se osvrnuti na razlike izmeu dananjeg mavanskog govora i Lazarevievog knjievnog jezika iz 19 . veka, koji se bazirao na njegovom tadanjem maternjem lokalnom govoru . Arhaizam je sa stanovita modernog knjievnog jezika svakako najee to to mnoge rei kod Lazarevia imaju drugaije znaenje od dananjeg . Kada je re o delu starijeg pisca, neophodno je kulturno prevoenje da bi jezik postao posrednik, a ne prepreka za kulturni dijalog razliitih generacija . Turski uticaj zapaa se u raznim tematskim podrujima u domenu obraene leksike, ali ipak ne jednako u svima . Najvie turcizama je u nominaciji turske odee i njenih propratnih rekvizita, delova pokustva, kulinarije . Neki Lazarevievi turcizmi (nazivi za odeu) u narodu nisu poznati i verovatno to nisu bili ni u Lazarevievo vreme . U turcizmima koji se javljaju u Lazarevievim pripovetkama odslikan je ivot Mave jednog doba . to se Lazarevieve leksike tie, treba istai da se neke domae rei, uz strane, u savremenom knjievnom jeziku vie ne upotrebljavaju . Napici sa turskim nazivom su kava / kafa . Tursko ime nose biljke abonos i duvan . Termini iz porodinog i drutvenog ivota nastali pod uticajem turskog jezika su: babo, duman, komiluk i sl . Mnogobrojni su nazivi turskog porekla u imenovanju . Ovim se ne ograniava domen uticaja turskog jezika, ve se istiu samo tematske skupine gde je on najdominantniji .
Semantiku leksema tradicionalne kulture treba tumaiti ukljuivanjem leksikih i ekstralingvistikih faktora, koji su u sutini elementi kulture vezani za vreme nastanka knjievnog dela . Trebalo bi predstaviti njenu brojnost i terminoloku zastupljenost u tekstovima i na terenu . Poeljno bi bilo ispitati semantiku vrednost leksema turskog porekla na terenima koji su iz turskog jezika posudili velike koliine jezikog materijala i na osnovu dobijenih rezultata izvesti zakljuke o promenama u kulturama na poetku XXI veka, nainiti odgovarajue diferencijalne renike da bi se mogli razumeti i stariji i noviji pisci koji stvaraju u izmenjenim kulturolokim uslovima i sagledati koliko je turcizam do danas unekoliko internacionalizam na Balkanu (Primer: leksiki izraz za pojam otac, babo u reniku turcizama A . kaljia je: otac, pooim, deda, svekar, tast, uopte stariji mukarac . U Mavi se upotrebljavao u znaenju otac, ree svekar, danas je van upotrebe .) . 6. Zakljuci Istraivanje izdvojenog korpusa vreno je u cilju ispitivanja uticaja turskog na srpski jezik u domenu adaptirane leksike na modelu mavanskog govora . U istorijsko-filolokom pregledu usvajanja i upotrebe turcizama ukazano je kako su drutvene okolnosti uslovile ulazak turcizama u srpski jezik u duem vremenskom periodu . Geografski faktor, kulturno-civilizacijska i ekonomska premo utiu na prihvatanje tuica . Istorijski pregled ukazuje da su veinu ovih rei donele Osmanlije, ali da ih je srpski jezik mogao usvajati i ranije . Tematskom analizom izdvojene su dve osnovne kategorije turcizama: terminoloka leksika, koja je delimino zastarela (nazivi za odeu) i svedok je leksikog razvoja kao i kulturnih potreba u datom vremenskom periodu . Analiza adaptacije na semantikom nivou ukazuje na promene, jer i rei potpuno integrisane u leksiki fond srpskog jezika imaju potencijal da, pod uticajem lingvistikih i ekstralingvistikih faktora, ostvare dalje semantike promene . Stepen adaptacije utvruje se analizom . Analiza semantikog nivoa za pozajmljenice uporeuje se sa znaenjem modela u jeziku davaocu da bi se utvrdilo da li meu njima postoji potpuno poklapanje, ili je dolo do promena . Osvrt na semantiku adaptaciju turcizama u srpskom jeziku ukazuje na razlike u znaenju sadranom u semantikoj definiciji pozajmljenice ekscerpirane iz renika mavanskog pisca i mavanskog ivog govora u poreenju sa odgovarajuim znaenjem u kaljievom reniku turcizama; postoje razlike u znaenju i nedostatak polisemije . Potpuna slika o tradicionalnoj leksici turskog porekla dobija se u preseku njenog istorijskog razvoja i distribucije turcizama prema oblastima jezike upotrebe, pa razlikujemo opteknjievnu leksiku, brojne nazive za odeu i tkanine, zatim za zanate, kuu i okunicu i dr . Potrebno je razjasniti razloge zbog ega se neke pozajmljene rei prihvataju, a druge marginalizuju u naem jeziku . Prikaz tematskih polja u kojima su turcizmi zastupljeni slika je distribucije tih rei kao odraza kulturnih potreba bogatog oveka 19 . veka . Leksikologa zanimaju i principi oblikog prilagoavanja rei neophodnih oveku savremene civilizacije . Lingvokulturoloki leksikografski postupak pogodan je za predstavljanje kulturolokog ekstralingvistikog nanosa u semantici leksike, to zahteva enciklopedijsku definiciju do koje se dolazi interdisciplinarnim prouavanjem .
Etnolozima i lingvistima predstoji regionalno i hronoloko sreivanje grae koje bi omoguilo rekonstrukciju semantike turcizma, univerzalnog orijentalnog nanosa u balkanskim kulturama i jezicima . Ekspertizom koja bi se bazirala na rezultatima dijalekatskih (i drugih) istraivanja ekspertnog multikulturalnog tima dobili bismo renike svestrano definisanih kulturema, koji bi olakali komunikaciju sa vrednim knjievnim delima, nastalim ranije i onima u nastajanju . Utvrivanjem zajednikog i razlikovnog u balkanskim jezicima i govorima izdvojio bi se fond neophodnih turcizama7 objektivnim kriterijumima . Prednost pripada pragmatikoj realnosti namesto etimologije . Bogatstvo jedne kulture je u njenoj otvorenosti . Odnos prema pozajmljenicama zahteva meru i iskljuuje averziju . One su jeziki i drutveni potencijal multikulturalnog prostora, pokazatelj su slinosti jezikog stanja, jezikog oseanja, bliskosti identiteta i prihvatljivosti propagiranih vrednosti savremenih evropskih institucija . Literatura
Brbori, Veljko (1996), Turcizmi u udbenicima srpskog jezika za vie razrede osnovne kole, zbornik O leksikim pozajmljenicama, Gradska biblioteka Subotica, 341-348 . Bugarski, Ranko (2005), Jezik i kultura, igoja tampa, Biblioteka XX vek, Beograd, 5-285 . Bugarski, Ranko (2006), Kultura i jezik, Susret kultura, zbornik radova, Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Novi Sad, 31-37 . Dragievi, Rajna (2007), Leksikologija srpskog jezika, Zavod za udbenike i nastavnasredstva, Beograd Duda, Boris (2006), Kulture i identitet . O njihovom problematinom odnosu, Susretkultura, zbornik radova, Filozofski fakultet, Novi Sad, 161-170 . Konarevi, Ksenija (2007), Lingvodidaktika primena modela lingvokulturolokog polja,Savremene tendencije u nastavi jezika i knjievnosti, zbornik radova (prir . Julijana Vuo), Filoloki fakultet, Beograd, 9-16 . Lazi, Anelka (2000), Jela i pia u Mavi, autorsko izdanje, Novi Sad Lazi, Anelka (2006), Prvi put s ocem na jutrenje, Prosvetni pregled, Pedagoka praksabr . 636, Beograd, 1-4 . Lazi, Anelka (2008), Graa za renik govora Mave, Kulturni centar, abac Nedeljkov, Ljiljana, Ljiljana Petrovaki (2006), Leksika tradicionalne kulture u nastavisrpskog jezika i knjievnosti, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XLIX/2, Novi Sad, 277287 . Nedeljkov, Ljiljana (2007), Mesto morfologije u nastavi srpskog jezika i knjievnosti, Zbornik radova Unapreivanje nastave srpskog jezika i knjievnosti (prir . dr Ljiljana Petrovaki), Filozofski fakultet, Odsek za srpski jezik i lingvistiku, Novi Sad,74-81 . Pao, Danijel-Anri (2006), Od multikulturalizma do intertekstualnosti, Susret kultura, zbornik radova, Filozofski fakultet, Novi Sad, 23-30 . Petrovaki, Ljiljana, Ljiljana Nedeljkov (2007), Lingvokulturoloka i metodika tumaenja leksike tradicionalne kulture u itankama, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku L, Novi Sad, 643-654 .
7 Zainteresovani
mogu pogledati kako je to uinio R . Bugarski 1995:134 .
Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika I, II (1971-1976) MS, MH, 1967, III, IV, V, VI, Novi Sad, Zagreb Sapir, Edvard (1984), Ogledi iz kulturne antropologije, (ur . R . Bugarski), Prosveta, Beograd Sili, Josip, Ivo Pranjkovi (2005), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb Simeon, Rikard (1969), Enciklopedijski renik lingvistikih naziva, Matica hrvatska, Zagreb kalji, Abdulah (1965), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo Tolstoj, Nikita (1995), Jezik slovenske kulture, Ni Vujaklija, Milan (1961), Leksikon stranih rei i izraza, Prosveta, Beograd Vukovi, Gordana (1990), Terminologija kue i pokustva u Vojvodini, Filozofski fakultet, Institut za junoslovenske jezike, Novi Sad, 1-508 . Vulovi, Nataa (2010), Leksika u pripovetkama Laze K . Lazarevia, Institut za srpski jezik SANU, Beograd Zgusta, Ladislav (1991), Prirunik leksikografije I, Svjetlost, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Sarajevo
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 427 UDK: 811 .163 .42373 .45 (497 .5 Dubrovnik) : 811 .163 .4*3]16/17 811 .163 .42282(497 .5 Dubrovnik)
Ivana Lovri Jovi: Prodor bosanskih leksikih znaajka u dubrovaki govor 17 . i 18 . stoljea
U radu se analizira bosanski element u leksiku dvaju korpusa: u dubrovakim oporukama pisanim hrvatskim jezikom u 17 . i 18 . stoljeu i u dubrovakim franezarijama prilagodbama Molireovih komedija na dubrovaki govor . S obzirom na to da promatrano razdoblje Dubrovniku nije dalo vanijih knjievnikih imena, te da zato nema ni cjelovitih jezinih monografija, spomenuta se jezina graa moe drati dostojnim ogledom dubrovakoga govora 17 . i 18 . stoljea . U prilog tomu ide i injenica to tekstovi pripadaju razliitim jezinim anrovima: administrativnomu jeziku i stiliziranomu (dramskomu) jeziku . Iako je bosanski element obiljeio samo odreene dijelove obaju korpusa, ne treba ga drati sporadinom ili sluajnom pojavom . Naime, u oporunoj grai turcizmima obiluju oporuke bosanskih doseljenika, dok se u franezarijama bosanski leksiki element najee javlja u stilogenoj funkciji kao dio dramske dionice jednoga od stalnih likova lika Bosanca . Potonja znakovitost moe dovesti do pogrena zakljuka da bosanski element u dubrovakome govoru 17 . i 18 . stoljea gotovo i ne postoji . Ipak, injenica to su prevoditelji, autohtoni Dubrovani, Bosanev govor umjeli stilizirati turcizmima, jasno govori o tome da su ih izravno upoznali vjerojatno u ivim govorima hercegovakoga zalea ili iz viestrukih trgovinskih veza s Bosnom . Kljune rijei: dubrovaki puki govor, turcizmi, stilizirani dramski jezik, administrativni jezik, dubrovake franezarije, dubrovake oporuke . The penetration of Bosnian lexical elements into the spoken language of Dubrovnik of the 17th and 18th centuries The work analyses the Bosnian lexemes in two bodies of texts: the 17th and 18th centuries Dubrovnik wills written in the Croatian language and the so-called francesaria adaptations of comedies by Molire to Dubrovnik speech . As the studied period did not bring forth any major names in literature and, as a result, no comprehensive linguistic monographs, the mentioned linguistic material may be considered fairly representative of Dubrovnik speech in the 17th and 18th centuries . This is supported by the fact that these texts belong to different language genres: administrative language and stylized (dramatic) language . Although the Bosnian element left its mark on only certain portions of the mentioned two bodies, it should not be considered a sporadic or accidental phenomenon . Namely, in the testamental material the wills by Bosnian immigrants abound in Turkisms, whereas in the francesaria the Bosnian lexical element mostly occurs in the stylogenic function as a dramatic part of one of the standard characters the
428 Ivana Lovri Jovi: Prodor bosanskih leksikih znaajka u dubrovaki govor 17 . i 18 . stoljea
Bosnian . This may lead to a wrong conclusion that the Bosnian element in Dubrovnik speech of the 17th and 18th centuries does not actually exist (except as part of the general Croatian lexica) . Yet the fact that the translators, the autochthonous inhabitants of Dubrovnik, knew how to stylize the Bosnians speech with Turkisms tells best that they got to know them directly probably through the living speech of the Herzegovian hinterland or through multiple trade links with Bosnia . Key words: Dubrovnik-people speech, Turkish loanwords, stylized dramatic language, administrative language, Dubrovnik francesaria, Dubrovnik testaments . Istrauje li se dubrovaki govor, najee se posee za jezikom dubrovake visoke knjievnosti, za to postoje brojni i opirni radovi . Pridonosi tomu i injenica to je kao uzor pridonio uvrivanju tokavskoga za osnovicu hrvatskoga standardnoga jezika . Dubrovaki je, pak, puki govor rjee predmetom jezikoslovnih rasprava ili istraivanja . Stoga se u ovome radu bavimo njegovim ogledom u odabranim jezinim anrovima, odnosno funkcionalnim stilovima . Povijesno razdoblje koje se ovdje obrauje (17 . i 18 . st .) odabrano je zato to ne postoje sustavna jezina istraivanja lokalnoga izriaja toga razdoblja . Tragove dubrovake parlate najprije emo potraiti u dramama, jer im je osnovica dijalog, pa ih se zbog toga dri najbliima govornomu tipu jezika . Prvi dio korpusa za ovaj rad, stoga, ine franezarije odnosno dubrovake prilagodbe Molireovih komedija . Nastale su poetkom 18 . stoljea kao posljedica svojevrsne praznine u kazalinome ivotu Grada, kojemu gostovanje talijanskih kazalinih druina i skromne puke komedije s kraja 17 . stoljea nisu mogle nadomjestiti nedostatak ive hrvatske rijei na daskama koje ivot znae . Nekolicina mladih Dubrovana domislila se preraditi Molireove komedije, pri emu su radnju i likove prenijeli u Dubrovnik, u njegov ivi govor i ambijent, pa su te preradbe esto vjerna slika stvarnih kritika u toj novoj sredini, i to oko pola stoljea nakon pojave izvornika u Francuskoj, (tj . izmeu 1660 . i 1673 . godine) .1 Kako se dubrovake preradbe udaljuju od izvornika, tako npr . Molireovi provincijalci postaju Bosanci, Peratani, upljani, Konavljani, a dubrovaka je inaica Don Juana Dono, dubrovaki sefardski idov koji loe govori talijanski . Sudei po suvremenim knjievnojezinim analizama dubrovakih franezarija, ti bi se prevoditeljsko-adaptatorski radovi mogli drati pravim autorskim djelima zavidne kakvoe . Zato ih drimo valjanim ogledom dubrovakoga pukog govora . Po uzoru na tipine maske, tj . karaktere commedie dellarte stalni tipovi imaju kadto ista imena u vie komedija . Tako je u franezarijama Kotica uvijek sluga, Franua ili Marua su sluavke, Anica je redovito ljubavnica, Dono ljubavnik, a Ilija priprosti Bosanac . Primjetne su zanimljive, matovite i umjene prilagodbe imena i nadimaka: Dono (Don Juan), Vukain (le Sicilien), Ilija (George Dandin), Jovadin (monsieur de Pourceaugnac) i Ilija Kulja (le bourgeois gentilhomme), Lambro (sganarelle), Jero (Gronimo) .2
1972:8 . stranih imena domaima stari je obiaj dubrovake knjievnosti pa ga primjeujemo ve u 16 . st . u prijevodima Frane Lukarevia Burine i Dinka Zlataria . Kao to je to radio Molire, tako i njegovi preraivai u raznim komedijama tipine likove nazivaju istim imenima (Mati 1906:92, odnosno 18) .
2 Zamjenjivanje 1 Deanovi
Priprosti je Bosanac Ilija u franezarijama predmet poruge . Njegov je jezini izriaj ujedno i sredstvo kojim se autor Ilijom izruguje . Osim jezika, to su i stalne osobine rogonje i priprosta naivca, te okolnosti u kojima ga pokuavaju prevariti . Ilija pripada glavnim likovima, a prevoditelji su ga izgradili na Molireovu liku francuskoga seljaka, pa se njegovo ime nalazi i u naslovu dvaju komada: Ilija aliti Mu zabezoen (George Dandin) i Ilija Kulja (Le Bourgeois gentilhomme) . Lik naivnoga Bosanca moe nositi i koje drugo ime, npr . Vukain i Jovadin . U njegovim je dramskim dionicama potvren najvei bosanski prodor, no injenica to Ilija koristi najvie turcizama ne treba dovesti do zakljuka da ih Dubrovani nisu poznavali potvruje to analiza tadanjih dubrovakih oporuka, ali i zakljuak da su prevoditelji franezarija u svome leksikome fondu imali i turcizme, koje su u prilagodbi francuskoga izvornika vjeto iskoristili . Koriteni korpus za analizu franezarija iznosi 582 stranice .3 Kako drame nipoto nisu dijalektoloki tekstovi, ve umjetniki izraz pieva doivljaja pukoga idioma (Mogu 1991:31), one ne mogu biti jedinim ogledom dubrovakoga govora, ve samo njegovom stilizacijom . Stoga drugi dio korpusa za ovaj rad ini druga vrsta grae . To su oporuke iz 17 . i 18 . stoljea pisane hrvatskim jezikom . Rije je tu o staloenu izriaju, izdiktiranome u stereotipnome obliku bliskome prijatelju ili biljeniku . Oporuke su, openito, vrijedan jezikoslovni izvor zbog osebujna oblika i stila koji uz elemente pravnoga sadri i elemente knjievnoumjetnikoga izriaja . Premda, strogo gledano, pripadaju administrativnome funkcionalnom stilu, vrlo su prikladne za opis kojega govora i to u prvome redu zato to ih odlikuje dokumentarnost odnosno vjerodostojnost (ne pripadaju fikcijskome svijetu knjievnosti kao umjetnosti) . Ubrajaju se u tzv . isprave, za koje je tipina odreena izraajna konvencionalnost . Dok su uvod i zakljuak oporuke pisani uzvienim stilom te niu jezine formule, sredinji je dio najdui, najzanimljiviji i najvaniji dio isprave . On sadri materijalni ili moralni objekt koji se daje destinataru . U tome se narodski intoniranome i stilski neobaveznome dijelu oporuke nabrajaju i opisuju predmeti, te iznose razlozi i kriteriji po kojima je oporuitelj birao nasljednika pojedinoga predmeta . Zato se elementi u kojima se ogleda govorni jezik trae u sredinjemu dijelu oporuke, gdje emo pronai i lekseme to ih u ovome radu razmatramo . Iako je oporuno darovanje imovine bilo doputeno svima, oporuke su veinom pisali bogatiji graani (trgovci i vlastela) . Upravo injenica da ti bogatiji slojevi piu na materinskomue jeziku ide u prilog tezi da je narodni hrvatski jezik u Dubrovniku bio viefunkcionalan . Oporuke koritene za ovaj rad uvaju se u Dubrovakome povijesnom arhivu u seriji Testamenta Notariae (10, 1 .) u kojoj ima najvie hrvatskih spisa . Koritena graa obuhvaa 44 oporuke od kojih je prva napisana 1603 ., a posljednja 1800 . godine . Cjelokupnu sam grau transkribirila dananjom grafijom i tada iznosi 100 kartica teksta . Ovim e se radom obuhvatiti svi orijentalizmi (arapske i perzijske rijei), ne samo (izvorni) turcizmi, kao i primljenice iz novogrkoga koje su preko turskoga ule u bosanski izriaj . Osnovna jezikoslovna naela nalau da se takvi leksemi promatraju kao turcizmi, jer su preko turskoga jezika uli u bosanski, otkud ih je dubrovaki govor mogao primiti . Bosanske leksike znaajke izravni su posljedak bogatih trgovakih veza izmeu Sarajeva i Dubrovake republike . Ipak, turcizmi se u dubrovakome govoru nikada nisu
3 Podatak
se odnosi na tiskano izdanje Mirka Deanovia iz 1972 . i 1973 ., format knjige: 17x24 cm .
sustavno prouavali, vjerojatno zbog njihova sjenovita poloaja u odnosu na ogroman romanski utjecaj . Prouavanje turcizama u hrvatskome jeziku od posebna je znaaja kao vana pomo pri knjievnim i jezinim analizama, a tako i u istraivanju ope povijesti .4 Imajui na umu da je dubrovaki govor kroz dubrovaku knjievnost odigrao vanu ulogu u standardizaciji hrvatskoga jezika, vano je istraiti utjecaj turcizama na dubrovaki govor iz vremena predstandardnoga razdoblja hrvatskoga jezika .5 S obzirom na opseg korpusa leksik se istraivao prema odreenim znaenjskim podrujima . Prvo e se prikazati leksemi iz franezarija, a zatim oni iz oporuka . Usporedno ih nije mogue sagledati ve i zato to se korpusi tematski toliko razilaze da i nemaju zajednikih znaenjskih podruja . Zato je svaki od dvaju dijelova korpusa podijeljen u nekoliko cjelina . Za franezarije su to: Drutveni i supruniki odnosi i osjeaji te Drutvene uloge, zanimanja i naslovi . Oporuke su, sukladno s vrstom teksta i anrom, ponudile sljedea znaenjska podruja: Oruje; Trgovina, novac i mjere; Nakit, metali i drago kamenje; Obua i odjea, materijali za obuu i odjeu, boje te Posue i pokustvo . Franezarije Turcizmi su u franezarijama oskudni i uglavnom pripadaju stalnomu liku Bosanca . Rijetki turcizam iz usta Dubrovanina jest imenica maskara (ala, ruglo) .6 Prije i izvan znaenjskih podruja, spominjemo obilno potvrene uzvike mee, bolan i bimberiatos kojima se, izmeu ostalih stilskih sredstava, doaravao lik priprosta Bosanca . Veina turcizama potvrena je u znaenjskome podruju Drutvenih i suprunikih osjeaja i osobina . To su imenice leventuk (tur . levend) junatvo, muzuvijerstvo (tur . mzevvirlik) lukavtina, mahinacija te glagoli: kondisati (tur . kondu, perf . 3 . l . jd .) leati; prenoiti, prohesapit (izvedenica od gl . hesabiti < izvedenica od im . hesab < tur . hesap) proraunati, izmuzuvjerit (izvedenica od gl . muzuvjeriti < izvedenica od im . muzuvir < tur . mzevir) iskamiti, djeberdisat (tur . gebermek) crknuti te visokoestotni glagol begenisat (tur . begendi) sviati se, dopasti se . ena je nazvana imenicom ejtan (tur . seytan) vrag, u primjeru: ejtana od ene! . Fonolokom je inaicom iste imenice imenovan i mukarac: ejtan, a jednom je ena odreena pridjevom uzel (tur . gzel) lijepa . Za mladia se javlja imenica delinkalija (tur . delikanli), dok je lukavac imenovan leksemom haranzada (tur . harm-zde) . Imenica harsuz (tur . ar-siz) potvrena je u znaenju bezobraznik . U znaenju ala, ruglo zasvjedoen je leksem maskara (tur . maskara, mashara) . Kao to je ve reeno, to je jedini turcizam u korpusu franezarija koji se javlja u lika Dubrovanina .
4 V .
kalji 1966:11 . se leksika razina po pitanju standardnosti jezika dugo i neopravdano zanemarivala tako to joj se odricala strukturiranost pripisivana samo tradicionalnim gramatikim razinama (morfolokoj i sintaktikoj) i fonolokoj razini danas je leksik punopravno podruje istraivanja . Strukturiranost se pripisuje svemu jezinomu, a opreka se nalazi izmeu dviju vrsta struktura: gramatike gdje pravila visokog stupnja openitosti omoguuju izbor izmeu velikog broja mogunosti u tipino zatvorenim globalnim sustavima i leksike gdje pravila niskog stupnja openitosti omoguuju izbor velikoga broja mogunosti u relativno otvorenim specifinim sustavima (Bugarski 1996:143) . 6 Ovaj leksem ne treba brkati s (u franezarijama potvrenim) talijanizmom makara maskirana osoba u karnevalu .
5 Iako
U znaenjskome podruju Drutvenih uloga, zanimanja i naslova potvreno je jo nekoliko leksema turskoga podrijetla . To je niskoestotna imenica heim (tur . hekim) za lijenika i tabakarija (izvedenica od tabak koar < tur . tabak) za koarnicu . Sljedee dvije imenice pripadaju istomu tvorbenomu grozdu: odak (tur . ocak) u znaenju ugledna obitelj te odakovka ena iz ugledne obitelji . Oporuke U leksikome podruju Oruja oporuke su potvrdile imenicu tabanja, a uz pomo konteksta i dostupne literature najizvjesnije joj se znaenje opisuje rijeima mala puka, kratka puka, pitolj .7 Oruju pripada i jednom zasvjedoena imenica ulum (tur . klnk) u znaenju topuz, buzdovan, u korpusu s nadopunom srebrom zakovan . krtost leksike grae za znaenjsku skupinu oruja (orua i alata)8 u dubrovakim oporukama navela je na zakljuak da Dubrovani nisu bili ratoborni uz dva navedena turcizma potvren je jedan romanizam i etiri hrvatska leksema .9 Imajui na umu trgovake veze Dubrovnika i Bosne u znaenjskome se podruju Trgovine, novca i mjera oekuje vei bosanski utjecaj . Imenica veresija (tur . veresi) javlja se 5 puta, uvijek u istome znaenju kupnja ili prodaja uz poek, tj . na kredit . Korpus je potvrdio imenicu espap (tur . espap) u znaenju roba za prodaju odnosno oprema, materijal i druge potreptine te hara (tur . har) za troak, izdatak (nije potvreno naknadno proireno i pomaknuto znaenje namet u doba Turskoga carstva, tj . preneseno otimaina i pljaka) . Za ostavtinu se javlja imenica amanat (tur . emanet < ar . mn(t)), a kao distantni je sinonim potvren romanizam laso . Iako je vrlo malo turcizama iz korpusa koji se danas u Dubrovniku upotrebljavaju ili uope razumiju, to nije sluaj s imenicom tefter (tur . defter) koja se zadrala do dananjih dana, iako samo u aljivome i prenesenome znaenju (npr . pisati kome to u tefter zlopamtiti) . U korpusu se spomenuti leksem javlja u svome izvornome znaenju biljenice, registra, trgovake knjige dugovanja i potraivanja . Istomu podruju Trgovine, novca i mjera pripada i nekoliko puta zasvjedoen leksem arija (tur . ari) u znaenju trgovaka etvrt . Tursko-grka primljenica dram (tur . dirhem) javlja se u znaenju turske mjere za teinu: 3,207 grama . U znaenjskome podruju Nakita, metala i dragoga kamenja potvren je leksem srmija, no znaenje mu nije sasvim razjanjeno . U korpusu se ta imenica javlja u akuzativu: srmiju (izvornom grafijom pie sermiu), a kanonski oblik srmija nije zabiljeen u literaturi, gdje se javlja samo oblik srma (tur . sirma), u znaenju isto srebro, srebrna ica . To se znaenje moe uklopiti i u kontekst iz korpusa: ostavio je ostalo oruje koje je u kui, dokoljenice 4 od srebra, uljanik, sve ostale batine i pokujstvo, mae i srmiju da je indivizo za sve .
7
Primjer: Savie ostavljam moje dvije tabanje mojijem praneputima, to jes Stjepanu Antunovu i Stjepanu Matkovu, jednu jednomu, a drugu drugomu, a ostalo oruje to je u kui hou da se ne bude razdijelit (v . Lovri Jovi, Ivana 2004:141) . Znaenje puka, pitolj ipak ne potvruje Pariev rjenik (1901), gdje nije navedena ni etimologija, nego samo definicija znaenja dio puke, dok je u Popovievu rjeniku turcizama (1884) zasvjedoena rije tabance u znaenju mala puka . U kaljievu je rjeniku turcizama (1979) naveden leksem taban u istome znaenju koje donosi Pari eljezni dio puke izmeu kundaka i cijevi . 8 Analiza dubrovakih oporuka (Lovri Jovi 2004) traila je ire znaenjsko podruje koje je obuhvaalo i orue i alat . 9 V . Lovri Jovi 2004:140-141 .
Obuu i odjeu, materijale za obuu i odjeu te boje stari su Dubrovani esto imenovali primljenicama iz turskoga jezika, to danas vie nije obiaj u podruju mode vladaju romanizmi u emu se dubrovaki govor, pa ni hrvatski standardni jezik, ne razlikuje od drugih jezika .10 Dubrovake oporuke potvruju leksem atlas (tur . altas) koji se etiri puta javlja u znaenju sjajna svilena tkanina, a dopunjuje ga nepromjenjivi pridjev mani (tur . mni) zavidan u primjeru: 68 atlasa mani po 200 aspri . Imenicu dolama (tur . dolama) kao i umanjenicu dolamica, u znaenju janjiarsko paradno gornje odijelo dopunjuje nepromjenjivi pridjev eski (tur . eski) u znaenju star: dolama eski . Oporuka jednoga koara, izvjesnoga Mihajla Komaevia, izdvaja se po koliini turcizama . Relativno je duga i sadri popis svih predmeta iz koarskog duana, pa poprima oblik tzv . inventure . Potvruje sljedee lekseme: urdija (tur . krde) uz umanjenicu urdijica za vrstu gornje haljine postavljene krznom, ije je lice obino od kadife ili ohe, zatim leksem furda (tur . hurde, hurda) u znaenju strizice, ustrici, krpetine, minten (tur . mintan) haljetak do pasa od ohe, sukna ili pamune tkanine, s dugim uskim rukavima koji se na prsima preklapa njegova se fonoloka inaica mintanj potvruje u drugoj oporuci . Koar nabraja i nazive za ivotinjske vrste skupocjena krzna: samsar (tur . sansar), kuna bjelica, samur (tur . samur) kuna skupocjena krzna i zerdav (tur . zerdeva) kuna zlatica .11 Turcizmi koji pripadaju ovome znaenjskome podruju nisu izlazili samo iz koareva pera sljedei su leksemi potvreni u drugim oporukama, ravnomjerno kroz cijelo promatrano razdoblje: mahrama (tur . mahrama), marama, rubac; fereda (tur . ferace) vrsta enskoga ogrtaa, mantila, od crne ili modre ohe, koji su Muslimanke oblaile prilikom izlaska na ulicu; urak (tur . kurk) u znaenju krznena jakna te urica s vjerojatnim znaenjem mali urak12 . Pridjev menevi (tur . menevi) u znaenju ljubiasta boja poblie odreuje imenicu skerlet (tur . iskerlet) stari venecijanski tkani materijal crvene boje, a u paleti ljubiastih boja, u primjeru jedan minten mor, javlja se i mor u znaenju tamno ljubiaste boje13 . Rije je u turski jezik vjerojatno ula iz talijanskoga moro, taman, crn . Odjevni su predmeti nadalje imenovani sljedeim turcizmima: imenicom kunto (tur . konto) za vrstu gornje haljine; imenicom kujruk (tur . kuyruk) za rep (kao dio nekog odjevnog predmeta), leksemom akire (tur . akir) za vrstu istonjake muke donje odjee s dugim turom i uskim nogavicama; imenicom aba (tur . aba) za grubo debelo domae sukno); imenicom kamplam (tur . kaplama) za podstavu te imenicom pervaz (tur . pervaz) u znaenju resa, trak za obrub, optok, opav, porub i u kolokaciji pervaz od samsara .
romanski utjecaj nije uspio zasjeniti (Kai 1995:349-351, odnosno 109-111) . Oporuka koara Mihajla Komaevia ne treba biti ogledom prodora bosanskih znaajka u dubrovaki govor . Jezina analiza njegova cjelokupna izriaja, tj . cijele oporuke, dovodi do zakljuka da je doljak osim ekavizma u pridjevu telesne, koji se moe drati dubrovakom posebnou (primjeuje ga i stoljee kasnije, u govoru puka, Budmani (1883:156), tomu koaru ekavsko narjeje nije bilo strano pa su u njegovoj oporuci potvreni i oblici svedok i svedoim . 12 U kaljievu je rjeniku zasvjedoen samo oblik uri . 13 ARj (VI:927) .
11 10 U dananjemu konavoskom govoru turski leksiki element najprisutniji je u podruju odijevanja, gdje ga ni
U znaenjskome podruju Posua i pokustva turcizama je znatno manje . Oporuitelj iz Rusije spominje imenicu ilimak za mali ilim, to jest mali sag . Imenica ilim perzijski je turcizam (tur . kilim < pers . kilm) a kao distantni se sinonim u drugoj oporuci potvruje i danas iv romanizam tapit . Imenica imbrik (tur . ibrik) zasvjedoena je u znaenju bakreni sud za vodu s uskim grlom, na kome je kupast poklopac, moe biti od zlata ili srebra . Uz turcizam sanduk (tur . sandik) kao distantni sinonimi potvreni su romanizam kaun i hrvatska rije koveg / kopeg . Moe se rei da su se ti leksemi u Dubrovniku zadrali do dananjih dana (osim fonoloke inaice kopeg) . Za torbu u kojoj se drao novac oporuitelji koriste turcizam esa (tur . kese, kise), a kao distantni se sinonim javlja i hrvatska rije vrjea . Slino je i danas stariji e ljudi rei kesa, dok je za veinu prihvatljivija hrvatska inaica vreica . Po provedenoj se analizi moe donijeti nekoliko zakljuaka . S obzirom na opseg korpusa ne moe se rei da su ga turcizmi znatnije obiljeili . Isto je utvreno i na temelju cjelovite analize leksika oporuka i leksika franezarija .14 Kroz oporuke se turcizmi provlae krto, a obilnije su potvreni samo u znaenjskome podruju obue i odjee gdje su zasjenili ak i inae prevladavajue romanizme . Treba, meutim, rei kako se spomenuta znaenjska skupina openito odlikuje razvedenim vokabularom stoga to joj pripada velik dio oporuno prepisivanih predmeta . U franezarijama je rjeniko blago obiljeeno vieslojnou, a rijetki su turcizmi (i grecizmi) manjinski u odnosu na leksike raguzeizme to se isprepliu s opepoznatim hrvatskim leksikom, s rijeima poznatim starim piscima te s obilnim talijanizmima i latinizmima . Turske se primljenice najee javljaju u stilogenoj funkciji kao dio dramske dionice lika Bosanca, to ne treba dovesti do brzopleta zakljuka da turcizmi u dubrovakome govoru 17 . i 18 . stoljea nisu postojali . injenica da su prevoditelji, autohtoni Dubrovani, Bosanev govor umjeli stilizirati turcizmima, jasno govori o tome da su ih izravno upoznali vjerojatno u ivim govorima hercegovakoga zalea ili iz viestrukih trgovinskih veza s Bosnom . Iz istoga je razloga teko razumjeti zato u jedinome (znanstvenome) rjeniku dubrovakoga govora (koji obuhvaa razdoblje s prijelaza 19 . na 20 . stoljee te dosee i do druge polovice 20 . stoljea15) u natuknikoj grai ne postoji ni jedan turcizam, pa ni orijentalizam . Tako u popisu kratica s poetka rjenika ne postoji ni odrednica (kratica) za primljenice iz turskoga ili drugih orijentalnih jezika (npr . tur . ili orij .) .16 Da je turski element iz toga rjenika neopravdano izostao dokazuje i popis turcizama u konavoskome govoru iz prologa stoljea .17 Od 18 stranica aneksnoga rjenika koji, ve uobiajeno, ne sadri lekseme domaega, hrvatskoga podrijetla tri su stranice posveene turcizmima, pa se moe rei da u konavoskome govoru turcizmi ine gotovo
14 Oporuke su bile temom magistarskoga rada (Lovri Jovi 2004), a franezarije doktorske disertacije (Lovri Jovi 2011) . 15 To se zakljuuje iz predgovora u kojemu autorica tumai gdje su i kako crpili grau: Rjenik ima nekoliko hiljada rijei i fraza u onom obliku u kome su se mogle uti u prvoj polovici XX . vijeka, to ne znai da ta granica ne moe biti pomjerena neto unazad ili unaprijed (Bojani Trivunac 2002:9) . 16 Kraticama za latinski, mletaki, njemaki, talijanski i francuski jezik, ve se na poetku rjenika daje do znanja da se primljenicama, dakako, autori bave (Bojani Trivunac 2002:19) . 17 Kai, Z . 1995:368-371, odnosno 128-131 .
3 posto ukupnih primljenica (prema 15 stranica ili neto vie od 80 posto talijanskih primljenica) .18 Turske primljenice iz dubrovakoga govora 17 . i 18 . stoljea nisu znatnije obliljeile njegovu leksiku razinu, no svojom su estotnou ipak zasluile jasnije mjesto u radovima dubrovake jezine tematike . Literatura
Budmani, Pero (1883), Dubrovaki dijalekt, kako se sada govori, Rad JAZU knj . 65, str . 154-179, Zagreb Bugarski, Ranko (1996), Lingvistika o oveku, dopunjeno izdanje iz 1983, igoja tampa, Beograd Deanovi, Mirko (1972), Dubrovake preradbe Molireovih komedija: knjiga I ., ur . Josip Torbarina, Stari pisci hrvatski, knjiga XXXVI, JAZU, Zagreb Deanovi, Mirko (1973), Dubrovake preradbe Molireovih komedija: knjiga II ., ur . Josip Torbarina, Stari pisci hrvatski, knjiga XXXVII, JAZU, Zagreb Kai, Zorka (1995), Govor Konavala, Srpski dijalektoloki zbornik XLI, SANU i Institut za srpski jezik SANU, Beograd Lovri Jovi, Ivana (2004), Jezina analiza hrvatskih dubrovakih oporuka iz 17 . i 18 . stoljea, magistarski rad u rukopisu Lovri Jovi, Ivana (2011), Jezina analiza franezarija Ponaijenene Molireove komedije kao knjievni ogled dubrovakoga pukog govora, doktorska disertacija u rukopisu Mati, Tomo (1904), Dubrovake preradbe dviju Molierovih komedija, Graa za povijest knjievnosti hrvatske, knj . 4, ur . M . repel i A . Musi
Rjenici
Bojani, Mihailo, Rastislava Trivunac (2002), Rjenik dubrovakog govora, Srpski dijalektoloki zbornik XLIX, SANU i Institut za srpski jezik SANU, Beograd Danii, uro (1864), Rjenik iz knjievnih starina, Dravna tamparija, Beograd Klai, Bratoljub (2001), Rjenik stranih rijei . Tuice i posuenice . Prir . eljko Klai, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb Pari, Dragutin (1901-1995), Rjenik hrvatsko-talijanski, Narodni List, Zadar, Pretisak ARTRESOR STUDIO, Zagreb Popovi, . (1884), Turske i druge istoanske rei, Graa za veliki srpski renik, Srpska kraljevska dravna tamparija, Beograd Mikalja, Jakov (1649-1651), Blago jezika slovinskoga, Loreto / Ancona Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1880-1976), I-XXIII, JAZU, Zagreb (kraticom ARj) kalji, Abdulah (1979), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo Vrani, Faust (1595-1971), Rjenik pet najuglednijih evropskih jezika, latinskog, talijanskog, njemakog, hrvatskog i maarskog, Mleci Liber, Zagreb
18 V .
Kai, Z . 1995:352-371, odnosno 112-131 .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 435 UDK : 811 .162 .4'367
Ana Makiova: Gramatika sredstva izraavanja negacije1

U radu emo prikazati na koje se sve naine moe u slovakom jeziku izraziti negacija . U prvom redu to je prefiks ne- . U okviru leksema sa prefiksom ne- moemo ih svrstati na imenike, pridevske, glagolske i priloke . Nekoliko primera smo ekscerpirali i meu brojevima i zamenicama . Graenja leksema pomou pomenutog prefiksa je produktivno . Prefiksom se negira ono to znai drugi deo rei . Drugi nain graenja je pomou rece nie, npr . nie preho . Negaciju u slovakom jeziku moemo izraziti i pomou predloga bez, npr . boli tam daje bez adresy . Sledei nain izraavanja negacije je pomou rece ani i to onda ako se nae pored imenice koja oznaava lice ili neku stvar, npr . ani vlas na hlave nepohne . Kljune rei: leksema, negacija, prefiks, sufiks, negativno znaenje, imenica, pridev, glagol, prilog . Grammatical means for expressing negation The paper will illustrate different ways Slovak can express negation . Primarily, there is the prefix ne- . Lexemes with this prefix can be categorized as nominal, adjectival, verbal and adverbial . Several examples were found among numbers and pronouns as well . Word formation with the said prefix is very productive . The prefix negates the meaning of the rest of the word . Another negation formation mechanism is the use of nie, e .g . nie preho . Negation in Slovak can also be expressed with the preposition bez, e .g . boli tam daje bez adresy . Finally, there is also negation with the use of ani when this word is found next to a noun denoting a person or a thing, e .g . ani vlas na hlave nepohne . Key words: lexems, negation, prefix, suffix, negative meaning, noun, adjective, verb, adverb . U radu nae istraivanje emo usmeriti na negaciju na leksikom nivou . Negacija kao sloena jezika pojava je sastavni deo jezikog sistema i moe se izraziti na svim jezikim nivoima . Negaciju moemo posmatrati na leksikom, ali isto tako i na sintaksikom nivou . Negaciju na leksikom nivou u slovakom jeziku moemo izraziti prefiksalnim formantom ne- . Graenja leksema pomou pomenutog prefiksa je produktivno . Primere
1 Rad je nastao kao rezultat projekta 178017 Diskurzi manjinskih jezika, knjievnosti i kultura u jugoistonoj i srednjoj Evropi, koji finansira republiko Ministarstvo za nauku i tehnoloki razvoj .
436 Ana Makiova: Gramatika sredstva izraavanja negacije
u radu smo navodili iz vie renika slovakog jezika Slovnka slovenskho jazyka I-V, Krtkeho slovnka slovenskho jazyka, Slovnka cudzch slov, Retrogrdneho slovnka sloveniny . Naravno, u pomenutim renicima nije obuhvaen celokupan korpus rei sa prefiksom ne- . Neki primeri su uzeti iz dnevne i nedeljne tampe . Iz uvida u pomenute renike moemo konstatovati da su lekseme sa prefiksalnim formantom ne- brojnije u kategoriji prideva nego imenica, a znatno ree u kategoriji priloga . to se tie glagola, zastupljenost je minimalna . Svaku pomenutu vrstu rei posebno emo navesti . Ako pogledamo tvorbenu strukturu rei, formant ne- je nastao od rece ne, nije predlokog porekla kao kod veine ostalih prefiksa . Rei nisu nastale iskljuivo prefiksalnom tvorbom, ve prefiksalno-sufiksalnom . Prvenstveno kod ovog tipa nas zanima prefiksalni nain tvorbe . Graenje leksema pomou ovog prefiksa je produktivno . Na ovakav nain su nastale negirane imenice, kod kojih se prefiks ne- spaja direktno sa imenikom osnovom . U imenica koje sadre prefiks ne- njime se porie pozitivna osobina koja se pretpostavlja drugim delom rei, npr .: nelovek, nekresan, neudia, nemresnk, nemravnk . Imenice ovoga tipa oznaavaju osobe, lica, ljudska bia sa negativnim znaenjem . Posebnu grupu ine imenice koje oznaavaju odsustvo, nepostojanje onoga to znai prosta imenica . Kazuju nepostojanje, nemanje onoga pojma to se oznaava prostom reju, pre svega rei za izraavanje negativnog istog pojma, npr .: neistota, nejednota, nelad, nelska . Ovu grupu ine apstraktne imenice . U treu grupu smo svrstali imenice sa prefiksom ne- koje znae odsustvo onoga to znai prosta imenica npr: nedostatok, nebos, nemalikos, nemier, nemilos, nemrav, nenvis . To su preteno imenice mukog roda, kojima se osnova zavrava na suglasnik . Veinom su nastale od pridevskih osnova . etvrtu grupu ine glagolske imenice koje su nastale prema glagolskim osnovama . Nastale su prema negiranim glagolima koji ne postoje kao samostalne leksike jedinice, npr . Nedopatrenie . Meutim, neke od njih postoje i kao samostalne leksike jedinice: nepohodlie, nepochopenie, neporozumenie . Prefiksom ne- se iskljuuje postojanje odreene radnje . Petu grupu imenica sa prefiksom ne- ine one ije je semantiko znaenje iskljuivanje . Imenice ovoga tipa bez prefiksa ne- najee znae nacionalnu pripadnost, profesiju ili pripadnost nekoj etnikoj, socijalnoj, politikoj ili religijskoj organizaciji, npr . Nemaar, Neslovk, Neslovan, nekresan, nestrank . Posebnu, estu grupu imenica sa odrinom prefiksalnom morfemom ne- ine lekseme iz oblasti zvanja . Negacijom se porie, negira profesionalni karakter delatnosti u struci: neherec, neodbornk, neportovec, nespevk, nerobotnk, neprogramtor, nepsycholg, nefotograf, neekonm . Znatnu grupu imenica koje sadre elemenat ne- ine apstraktne imenice sa sufiksom -os necnos, nebos, nescos, nerados, nesrodos, nesmelos, nezbehlos, nesvislos, nepredvdanos . Prema njima imamo negirane prideve tipa: nerados neradostn, nesmelos nesmel, nesvislos nesvisl . Formalno kod ovih imenica moemo ukazati na dvojaku mogunost graenja apstraktnih imenica i to prema negiranom pridevu smel nesmel nesmelos i prema apstraktnoj imenici koja je u osnovi smelos nesmelos . Moemo to objasniti i analizom semantike strukture koju nalazimo u renicima . Nesmelost moemo opisati kao osobinu onoga koji je nesmeo ali i odsustvo smelosti (Slovnk slovenskho jazyka II) . Prema tome su ne samo formalno nego i semantiki imenice koje se zavravaju na -os u koordinaciji i sa negiranim pridevom i sa negiranom imenicom na -os .
Pridevi sa prefiksom ne-, kao vrsta rei, najbrojniji su u renicima . Prefiksom ne- se izraava suprotnost, negacija onoga to je izraeno prostim pridevom trpezliv netrpezliv, astn neastn, poctiv nepoctiv, schopn neschopn . Ovi pridevi oznaavaju osobinu koja ima suprotno znaenje od one osobine koja je oznaena prostim pridevom . Pridevi ovoga tipa ne znae samo negaciju dotine osobine, ve vie njenu negativnu nijansu . Drugu grupu ine pridevi koji oznaavaju nedostatak neke osobine, odricanje te osobine: neastn, nepln, neznmy, neviditen, nepohybliv . U ovom kontekstu treba naglasiti da u jeziku razlikujemo prideve koji svojom formom ne poseduju obeleje negacije, a oznaavaju negativne osobine, npr . zl . Treu grupu ine pridevi koji sa prefiksom ne- imaju formalno negativno obeleje, a njihova semantika je pozitivna, oznaavaju pozitivne vrednosti . Takvi su: nenpadn, nenron, neohrozen, neohren . etvrtu grupu ine pridevi koji oznaavaju potpuno odricanje neke osobine, koju ta re izraava bez prefiksa, npr .: nemuziklny, neestn, neznmy, nemanelsk, nepraktick . U petu grupu moemo svrstati prideve koji imaju suprotno znaenje od onoga koje su imale bez prefiksa . Kod ovih uvek postoje raznokoreni antonimi, koji su po svojoj strukturi sainjeni od rei sa razliitim korenima, npr .: nedobr, nepekn, nevek, neirok . Prideve ovoga tipa u jeziku ee izraavamo na drugaiji nain, koristimo ih u drugom obliku, umesto nedobr (nedobar) kaemo zl, nepekn kared, nevek mal, neirok zky . estu grupu ine pridevi sa prefiksom ne- koji oznaavaju nacionalnu pripadnost ili neki geografski pojam (ova grupa je bila zastupljena i kod imenica) . Moemo ih nazvati i etniki pridevi . Ovi pridevi su izvedeni sufiksom -sk: nemaarsk, neslovensk, nesrbsk, nealbnsky . Nabrojani pridevi imaju znaenje iskljuivanja . Posebnu, sedmu grupu ine tzv . terminoloki antonimi . Pridevi ovoga tipa frekventni su u strunim tekstovima, dok su u opisnim renicima slovakog jezika retki . Zabeleili smo ih u Reniku stranih rei (Buchtelov 2005): nedetruktvny, neangaovan, nekompromisn, netandardn, netaktn . Kod prideva ovoga tipa prefiks ne- ima znaenje iskljuivanja, ane suprotnosti . Njime se iskljuuje osobina iskazana osnovnim pridevom . Ogranien broj prideva moemo svrstati uposebnu grupu . Grupu leksema ine nazivi proizvoda, koji se svakodnevno koriste udomainstvu: nekvasen (chlieb), nepeen (mnik), nealkoholick (npoje) . Kod graenja prideva sa prefiksom ne- treba naglasiti da ne dolazi jednostavno do spajanja prefiksa sa pridevom, ve najpre je dolo do derivacije imenica pridev, pa nakon toga je sledila prefiksacija . Glagoli sa prefiksom ne- u renicima su zastupljeni minimalno . U slovakom jeziku kod primera koje smo ekscerpirali pojavljuju se i udvojeni prefiksi ne+do kao u primerima nedopou, nedovidie sa znaenjem odsustva onoga to oznaava osnovni glagol (slabo uti, slabo videti), dok u ostalim navedenim primerima neleni, nenvidie, nepokoji glagoli sa prefiksom ne- oznaavaju negaciju . Broj negiranih glagola je neogranien, jer od svakog glagola moemo graditi negirani oblik . Prilozi kao i pridevi mogu se graditi odrinom recom ne- i tada je njihova semantika negativna ili oznaavaju suprotno znaenje od osnovne rei: nebrs, nedarmo, nedvno, nedos, nehnute, nehodno, nechtiac, nechrne, nemlo, nenadarmo, nepokryte, neprvom, nepriam . Osim prefiksa ne- negaciju moemo izraziti i prefiksom pa- . Treba naglasiti da i ovaj prefiks nije predlokog porekla . Dodavanjem prefiksa pa- leksema sa pozitivnom semantikom dobija suprotno znaenje, znai neto drugo, drukije, loije, da nije prvobitno, pravo . Kazuje da je ono to znai drugi deo rei neto drugo, drukije . Spaja se sa
438 Ana Makiova: Gramatika sredstva izraavanja negacije
imenicama, pridevima i prilozima, paveda, pak, pastopka, pavedeck . Neke lekseme graene prefiksom pa- imaju stilistiko znaenje pogrdnosti, sramotnosti, npr . paumenie, paveda . U botanikoj nomenklaturi esti su nazivi sa navedenim prefiksom, ali semantika nije negativna pakore, paroh, paroh . Moemo rei da na neki nain i lekseme sa prefiksom bez- oznaavaju negaciju . U stvari, lekseme sa prefiksom bez- ne oznaavaju istu negaciju kao to smo naveli kod prefiksa ne- . Lekseme sa prefiksom bez- oznaavaju odsustvo neega, neke osobine i sl . Tako npr . pridev bezalkoholick oznaava pie koje ne sadri alkohol, bez alkohola; ili bezmsov oznaava hranu, jelo koje ne sadri meso, npr . bezmsov de . Moemo, dakle, rei da i lekseme sa prefiksom bez- stoje u nekoj korelaciji sa onima bez prefiksa i oznaavaju neku suprotnost alkoholick bezalkoholick, msov bezmsov . Slino kao i prethodni prefiks, i prefiks bez- spaja se sa imenicama, pridevima i prilozima, npr .: bezndejnos, bezndej, bezndejne, bezmenne, bezvldne, bezmocn,bezstarostn, bezmran . Prefiks bez- je predlokog porekla . Za izraavanje iste negacije slui prefiks proti- . To je prefiks predlokog porekla i sa imenicom, pridevom ili prilogom ima isto znaenje kao i predlog proti, npr . protiakcia, protihr, protiltka, protiprvny, protismern, protikladne, protistavne . Lekseme sa prefiksom proti- oznaavaju suprotnost u poreenju sa leksemom bez navedenog prefiksa . Npr . pridev protiahl oznaava da se neto nalazi na suprotnoj strani ili sasvim drugaiji; protinrodn usmeren prema vlastitom narodu, neprijateljski . Uz znaenje suprotnosti uvek je prisutno i znaenje uzvraanja, ravnotee, simetrije . Ono moe i prevladati, pa tako lekseme sa prefiksom proti- imaju pozitivno znaenje kao protisluba, u srpskom adekvatno znaenje protivusluga, usluga koja se uzvraa za primljenu uslugu; protihodnota, koliina neega koja po svojoj vrednosti odgovara za neku drugu vrednost . Dakle, lekseme sa prefiksom bez- ne moraju imati samo negativno znaenje, ve i pozitivno . Negaciju u slovakom jeziku moemo izraziti i predlogom bez . Predlog bez kao nesamostalna gramatika re izraava nedostatak, odsustvovanje ili odsutnost neega . Konstrukcije sa predlogom bez svrstavamo meu osnovna gramatika sredstva negacije . Kako se u Reniku navodi (Slovnk slovenskho jazyka I, s .83), predlog bez uvek stoji sa genitivom, npr .: List bol bez adresy izraava nepostojanje, odsustvovanje ega, konkretno adrese; ili lovek bez srdca, bez rozumu, pribehol bez kabta, bez nich sa zaobdu . Navedene primere moemo interpretirati i kao nemal adresu: nije imao, nije bila napisana adresa; nemal srdca: ponaao se kao da nije imao srca; nemal rozum: ponaao se kao da nije imao razuma; nemal kabt: bio je bez kaputa . Svi navedeni primeri sa predlogom bez izraavaju nepostojanje odreenog obeleja, osobine . Konstrukcije sa predlogom bez i oblik genitiva moemo u nekim sluajevima parafrazirati glagolima nema, neobsahova i nazivima osobina, nema srdca, nema rozumu, nema kabt, neobsahova adresu . Ako elimo naglasiti, izraziti negaciju, pored negiranog oblika glagola upotrebljavamo i zamenice u odrinom obliku nik, nikto, ni, nikdy, nijak nikde, nikam, npr: Nik nechpe, ako sa to stalo . V zad ni nevidie . Jes sa nechce nikomu . Nemohli sa nikde uplatni . Ako je odrian komponent sastavni deo predikata, u tom sluaju se negacija izraava na nivou reenice . Nepoula som svoje meno . Nechcem sa o tom rozprva . U pojedinanim sluajevima negaciju moemo izraziti i pomou rece nie, npr .: Ten chlapec nie je hlpy . Vonku nie je teplo .
Veoma esto u slovakom jeziku upotrebljava se odrina reca ani, pomou koje se izraava negacija, u stvari, na neki nain se pojaava ve postojea negacija . U reenici reca ani moe da stoji pored predikata, npr .: Ani nepouje, e ju volaj . Ani nerobte, len oddychujte . Reca ani jaa negaciju ako stoji pored imenice: Vid, e ani prosba nepomha . Intenzifikaciju negacije moemo postii dodavanjem rece len: Vid, e ani len prosba nepomha . Treba napomenuti da negiranim oblikom ne izraavamo uvek negaciju, npr . Prosm a, nemohola by si mi pomc? Nemohli by ste zajtra ods nakupova? Prefiks ne- nema svoju primarnu funkciju, ne izraava negaciju, negativan stav . U ovakvim i slinim primerima negiranim oblikom glagola ne izraavamo negaciju, ve oekujemo suprotnu reakciju, pozitivan ishod navedene radnje . Najee u slovakom jeziku negaciju izraavamo prefiksom ne- . Graenje leksema pomou pomenutog prefiksa je produktivno . Prefiksom se negira ono to znai drugi deo rei . U jeziku su zastupljeni i modeli negacije sa prefiksima pa-, bez- i proti- . Drugi nain graenja je pomou predloga bez, npr . boli tam daje bez adresy . Intenzifikaciju negacije postiemo ako pored negiranog oblika glagola upotrebimo zamenicu u odrinom obliku ili recu nie . Literatura
Buchtelov, R . et al . (2005), Slovnk cudzch slov, Bratislava, SPN Kaala, J . et al . (1987), Krtky slovnk slovenskho jazyka, Bratislava, Veda Klajn, I ., M . ipka (2007), Veliki renik stranih rei i izraza, Novi Sad, Prometej Mistrk, J . (1976), Retrogrdny slovnk sloveniny, Bratislava, Univerzita Komenskho Pavlovi, J . (1985), Prostriedky negcie v spisovnej slovenine, Slovensk re, 50, 5, 265-274 . Peciar, . et al . (1959-1968), Slovnk slovenskho jazyka I-VI, Bratislava, Veda
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 441 UDK : 811 .162 .4'367 .622:811 .163 .41'367 .622 811 .163 .41'367 .622: 811 .162 .4'367 .622 811 .163 .41'36
Ana Mari: Glasovne promene u imenikoj deklinaciji slovakog i srpskog jezika1

U radu e se govoriti o glasovnim promenama ili alternacijama koje se javljaju prilikom promena imenica u dva bliska slovenska jezika . U nekim sluajevima su to promene istog karaktera u oba jezika, npr .: pes psa, pas psa, veniec venca, venac venca, uhol uhla, ugao ugla; iak iaci, ak aci, vojak vojaci, vojnik vojnici . . . Meutim, poto svaki jezik ima i svojih specifinosti, javljaju se i odgovarajue promene koje ih odraavaju, npr .: vietor vetra, mrz mrazu; mest miesta; ena ien, dievka dievok . . . u slovakom jeziku, i orao orla; sestra sestara; predak preci; vrabac vrapca; drug drue, vojnik vojnie; san snovi, zec zeevi . . . u srpskom jeziku . Analizirane glasovne promene u oba jezika se vezuju za odreene padee . Kljune rei: imenice, deklinacija, glasovne promene, slovaki srpski jezik . Sound Changes in Noun Declension in Slovak and Serbian The paper discusses sound changes, or alternations, which occur with noun declensions in two close Slavic languages . The starting point is the essence of the changes . First are discussed changes of the same character in both languages, such as vowel alternations with the grammatical zero (silent vowels), e .g . pes psa, pas psa, veniec venca, venac venca, uhol uhla, ugao ugla, then assibilation in plural nouns, e .g . iak iaci, ak aci, vojak vojaci, vojnik vojnici . . . Next, attention is focused on specific changes in both languages, such as quantitatve alternations of long and short vowels in Slovak, e .g . vietor vetra, mrz mrazu; mest miesta; ena ien, dievka dievok . . . or changes of l into o, extensions of the base, simplification of consonant clusters, assimilation, palatalization, etc . in Serbian, e .g . orao orla; sestra sestara, san snovi, zec - zeevi; vrabac vrapca; predak preci; drug drue, vojnik vojnie . . . Key words: nouns, declension, sound changes, Slovak, Serbian . Glasovne promene ili alternacije (zamene, smenjivanje glasova) u posmatranim jezicima spadaju u oblast morfofonologije (morfonologije) u deo gramatike koja proua1
Rad je nastao u okviru naunoistraivakog projekta Diskursi manjinskih jezika, knjievnosti i kultura u jugoistonoj i srednjoj Evropi (broj 178017), koji finansira Ministarstvo za nauku i tehnoloki razvoj Republike Srbije .
442 Ana Mari: Glasovne promene u imenikoj deklinaciji slovakog i srpskog jezika
va fonemski sastav morfema . Najee se javljaju kao posledica meusobnog spajanja morfema u reima, a njihov rezultat su razliiti oblici iste rei . To su promene koje se opisuju u fonologiji, u morfologiji i u sklopu tvorbe rei . Ovaj rad e se baviti glasovnim promenama kod imenica u okviru morfolokih kategorija (pade, broj, rod) sa stanovita sinhronije . Kod alternacija dolazi do izmena u glasovnom sastavu srodnih rei . Njihovo poreklo je u starijem stadiju razvitka jezika, u nekim sluajevima ak u praslovenskom jeziku . Ogledaju se u odreenim nepravilnostima u sklopu deklinacija imenica . Alternacije mogu da budu isto fonoloke ili morfofonoloke . Prve se ree javljaju to je npr . jednaenje po zvunosti, dok su druge ee, a javljaju se u okviru fleksije i u okviru tvorbe rei . Pojedine morfonoloke alternacije javljaju se samo kod odreenih vrsta rei (Klajn 2005:28-29) . Slovaki i srpski jezik su dva vrlo bliska slovenska jezika, ali glasovne promene u njima nisu u svim sluajevima identine . Manji broj promena je istog karaktera, dok je veina rezultat specifinih pojava, bilo u slovakom ili u srpskom jeziku . Odreen broj glasovnih promena javlja se samo u izgovoru, i u ovom radu se o njima nee posebno govoriti (neka jednaenja po zvunosti i promena akcenta u srpskom jeziku mogu biti samo uzgred pomenuta) . Imenika deklinacija ili fleksija je u oba jezika nasleena iz praslovenskog jezika . Prema E . Paulinyju (1990:28), u slovakom jeziku je tokom razvitka dolazilo do odreenih odstupanja od karakteristine strukture ralanjivanja imenica prema osnovama i do njenog potpunog istiskanja jakim uticajem gramatikog roda . Kao rezultat toga su posebni tipovi promene imenica mukog roda za ivo i neivo . U srpskom jeziku se podela imenica prema osnovama uva, a vrsta deklinacije se odreuje prema zavretku osnove i prema obliku N sg . (Klajn 2005:50) . Slovaka fleksija se zasniva iskljuivo na razlici u gramatikom rodu, prema kojem se imenica jednog roda moe menjati samo po tipovima (obrascima) za taj rod . Zbog padenog sinkretizma ili homonimije, kao i integrisanja obrazaca (pribliavanja i spajanja) slovaka deklinacija spada meu jednostavnije . Srpski deklinacijski sistem imenica je komplikovaniji od slovakog . Po M . Sokolovoj (2007:34), deklinacija podrazumeva promenu gramatikih znaenja roda, broja i padea imenica u okviru jedne lekseme . Rod, broj i pade kao osnovne razliite gramatike kategorije kod imenica se u oba jezika izraavaju jednim padenim nastavkom . Prema tome, jedan nastavak oznaava vie sadraja, do kojih se ponekad dolazi i posmatranjem smisla reenice, a u srpskom jeziku nosilac znaenja moe da bude i akcenat konkretne rei . U slovakom jeziku u okviru tri gramatika roda postoji dvanaest obrazaca tipova, za svaki rod po etiri . Imenice mukog roda menjaju se po obrascima: chlap (mukarac), hrdina (heroj), dub (hrast) i stroj (maina), imenice enskog roda po obrascima: ena (ena), ulica (ulica), dla (dlan) ikos (kost), a imenice srednjeg roda po obrascima: mesto (grad), srdce (srce), vysvedenie (svedoanstvo) i dieva (devojka) . Ovi obrasci ili tipovi su ivi, a broj imenica koje pripadaju odreenom tipu je razliit . Prilikom svrstavanja u obrasce u slovakom jeziku postoje vrlo malo odstupanja . U srpskom jeziku vrsta promene imenica odreuje se prema zavretku osnove iprema obliku N sg . Na osnovu tih parametara imenice se svrstavaju u tri, odnosno etiri deklinacije razliite sloenosti, po I . Klajnu (2005:50) su tri, a po M . Stevanoviu (1964:186) etiri vrste promene .
1. Polazei od glasovnih promena koje se javljaju kod promena imenica kao sastavni deo fleksije kako u slovakom tako i u srpskom jeziku nailazimo na nepostojane samoglasnike (u srpskom jeziku) na alternaciju samoglasnika sa gramatikom nulom ili pokretne (javljaju se samo u N sg . izmeu dva suglasnika, u ostalim padeima se gubi) ili umetnute samoglasnike (u grupi suglasnika koja nije uobiajena u slovakom jeziku u G pl . kod imenica enskog i srednjeg roda) (u slovakom jeziku) (Pauliny 1968:48-49) . 1.1.a/ U slovakom jeziku je re o alternacijama samoglasnika e i o, ree i diftonga ie sa morfolokom nulom, izuzev uN sg . akod neivih imenica mukog roda iuAsg . Ova pojava je najea kod imenica mukog roda, ree se javlja kod imenica enskog roda, npr . de da (dan dana), ohe oha (oganj ognja), sen sna (san sna), stupe stupa (stepen stepena), zvonec zvonca (zvono zvona); chlapec chlapca (deak deaka), otec otca (otac oca), ate ata (detli detlia), pes psa (pas psa), starec starca (starac starca), vze vza (zatvorenik zatvorenika) . . .; bse bsne (pesma pesme), myse mysle (pamet pameti), piese piesne (pesma pesme), tovre tovrne (fabrika fabrike) . . .; bubon bubna (bubanj bubnja), kotol kotla (kotao kotla), lstok lstka (listi listia), ocot octu (ocat octa), ovos ovsa (ovas ovsa), piesok piesku (pesak peska), uhol uhla (ugao ugla); blzon blzna (ludak kudaka), posol posla (glasnik glasnika), potomok potomka (potomak potomka), svedok svedka (svedok svedoka) . . .; chrbt chrbta (lea lea); koniec konca (kraj kraja), veniec venca (venac venca) . . . (Pauliny, Ruika, tolc 1968:48-49) 1.1.b/ Imenice enskog i srednjeg roda koje se menjaju po obrascima ena, ulica; mesto, srdce imaju nepostojane samoglasnike diftonge uG pl ., ukoliko se zavravaju na grupu suglasnika koja ne moe da stoji na kraju rei . Grupa suglasnika se razbija nepostojanim (pokretnim ili umetnutim) -ie-, -o-, -e-, a ree sa --, -- . Kod svih obrazaca na prvom mestu je diftong -ie- ukoliko je prethodni slog kratak, npr . hra hier (igra igara), farba farieb (farba farbi), iskra iskier (varnica varnica), matka matiek (majka majki), uiteka uiteliek (uiteljica uiteljica); ovca oviec (ovca ovaca), suka sukie (suknja sukanja), via viie (vinja vianja), husle husie (violina violina) . . .; jadro jadier (jezgro jezgara), mydlo mydiel (sapun sapuna), pravidlo pravidiel (pravilo pravila), remeslo remesiel (zanat zanata), zrnko zrniek (zrnce zrnaca); citoslovce citosloviec (reca reci) . . . Ukoliko je prethodni slog dugaak, suglasnika grupa se razbija i ubacuje se nepostojano -o-, npr . kamartka kamartok (drugarica drugarica), ltka ltok (tkanina tkanina), iaka iaok (uenica uenica), tba tob (enja enji), iapka iapok (kapa kapa); rebierko rebierok (rebarce rebaraca), ltko ltok (list na nozi listova), okienko okienok (alter altera) . . ., obavezno se javlja iza suglasnika j, npr . fajka fajok (lula lula), spojka spojok (veznik veznika) . . . Ostali nepostojani samoglasnici ili diftong -- javljaju se kod dubleta, npr .: sestra sestier/sestr (sestra sestara), handra handier/handr (krpa krpa), tehla tehiel/tehl (cigla cigli/cigala), slivka sliviek/slivk (ljiva ljiva), ipka ipiek ipk (ipka ipki), kvapka kvapiek/ kvapk/kvapk (kap kapi), vhra vher/ vhier (dobitak dobitaka); vrecko vreck/ vreciek (dep depova), brvno brvn/ brvien (trupac trupaca), krdlo krdel/krdiel (krilo krila), slo sel/siel (broj brojeva), vlkno vlken/vlkien (vlakno vlakana) . . . ili u drugim reima, npr . jedlo jedl (jelo jela), jutro jutr (jutro zemlje jutara), vojna vojen (rat ratova), vajce vajec (jaje jaja) . . .
1.2. Ugramatici srpskog jezika nepostojano je samo a, koje se ispoljava ualternaciji a : . Prema I . Klajnu (2005:38), nepostojano je ono akoje se javlja upojedinim oblicima rei sa ciljem da se razbije suglasnika grupa, koja nije uobiajena za srpski jezik . Prema M . Stevanoviu (1964:140-142), ova glasovna pojava nije uslovljena prirodom susednih glasova, ve poloajem urei . On ovu pojavu dovodi uvezu sa poluglasnicima, kojih je ureima bilo uprolosti . Nepostojano a ima iru paletu pojave uodnosu na slovaki jezik . 1.2.a/ Javlja se jedino uN sg . (izuzetno uAsg ., ako je jednak obliku N) kod imenica mukog roda koje se umnoini zavravaju na -ovi ili -evi, npr . bubanj - bubnja, ritam ritma; kotao kotla, ugao ugla, orao orla, petao petla . . . (bubnjevi, ritmovi, kotlovi, uglovi, orlovi, petlovi), kao ikod imenica enskog roda koje se zavravaju na -o, koje je nastalo prelaskom -l u -o, npr . misao, zamisao (misli, zamisli), ili kod imenica ravan, zaravan, plesan (ravni, zaravni, plesni) (Klajn 2005:38, 54-55, 66) . 1.2.b/ Najvei broj imenica mukog roda ima nepostojano auoblicima N sg . iG pl ., npr . borac borca boraca, glumac glumca glumaca, momak momka momaka, pisac pisca pisaca, starac starca staraca; pas psa pasa, vrabac vrapca vrabaca; lonac lonca lonaca, poetak poetka poetaka, zavretak zavretka zavretaka . . . 1.2.c/ Odreen broj imenica ima nepostojano asamo uG pl . Na prvom mestu su to imenice mukog roda stranog porekla (najee latinskog), npr .: ekspert, insekt, koncert, kontakt, kontinent, student . . . eksperata, insekata, koncerata, kontakata, kontinenata, studenata . . . Prema I . Klajnu (2005:38, 54), neke od imenica stranog porekla, posebno one sa zavretkom na -kt, -nt, -rt mogu da imaju nepostojano aiuN sg ., ali ne moraju, npr . efek(a)t, elemen(a)t, kover(a)t, objek(a)t, talen(a)t, subjek(a)t . . . efekata, elemenata, koverata, objekata, talenata, subjekata . Imenice srednjeg ienskog roda ija se osnova zavrava suglasnikom grupom imaju nepostojano atakoe uG pl ., npr . jedro, koplje, pismo, rebro, sredstvo, staklo . . . jedara, kopalja, pisama, rebara, sredstava, stakala; bitka, crkva, devojka, sestra, taka, trenja . . . bitaka, crkava, devojaka, sestara, taaka, treanja . 2 . Od alternacija suglasnika k, g, h, ch nekadanje II palatalizacije upredistorijskom razdoblju praslovenskog jezika (Pauliny, Ruika, tolc 1968) danas uslovakom jeziku postoje samo alternacije k/c, ch/s, dok je tousrpskom jeziku sibilarizacija k/c, g/z, h/s . Njihova pojava se registruje uoba posmatrana jezika kod promene imenica na razliitim mestima i razliite je frekvencije . 2.1. Uslovakom jeziku se alternacije k/c ich/s ispred samoglasnika i javljaju kod ogranienog broja imenica mukog roda koje oznaavaju ivo (lica, ivotinje) uN pl ., npr . bank banci (rudar rudari), chudk chudci (jadnik jadnici), prorok proroci (prorok proroci), sedliak sedliaci (seljak seljaci), vojak vojaci (vojnik vojnici), iak iaci (ak aci) . . . beloch belosi (belac belci), ech esi (eh esi), ernoch ernosi (crnac crnci), mnch mnsi (monah monasi), valach valasi (pastir ovaca pastiri) . . .; vlk vlci (vuk vuci), vtk vtci (ptica ptica) . . . 2.2. Usrpskom jeziku se sibilarizacija odnosi na promenu k, g, h uc, z, sispred samoglasnika ikod imenica mukog i enskog roda . 2.2.a/ U N, D, V, I, L pl . kod imenica mukog roda koje se zavravaju na k, g, h ispred nastavka i dolazi do promene u c, z, s, npr . ak aci, junak junaci, radnik radnici,
vojnik vojnici; vuk vuci; sokak sokaci . . .; bubreg bubrezi, diftong diftonzi, geolog geolozi, izlog izlozi . . .; eh esi, monah monasi, siromah siromasi, orah orasi, uzdah uzdasi . . . (Klajn 2005:34) . 2.2.b/ Sibilarizacija se javlja i kod imenica enskog roda na -ka, -ga, -ha u D i L sg . ispred nastavka i, npr . majka majci; biblioteka biblioteci, daska dasci, ruka ruci; briga brizi, noga nozi, zadruga zadruzi; svrha svrsi . . . Ova promena se ne vri dosledno, esta su odstupanja, npr . kod linih imenica, kod odreenog broja zajednikih imenica, kod imenica gde bi posle sibilarizacije dolo do zabune kod znaenja . . . (Lenka Lenki, Olga Olgi, voka voki, deka deki, seka seki, vladika vladiki . . .) (Klajn 2005:34, 63) . 3. Meu suglasnikim alternacijama u srpskom jeziku je veoma frekventna palatalizacija . Pod palatalizacijom se podrazumeva promena zadnjonepanih suglasnika k, g, h u , , u sklopu imenike deklinacije ispred samoglasnika -e i -i u sledeim sluajevima: 3.1. u V sg . imenica mukog roda koje se zavravaju na -k, -g, -h, ispred padekog nastavka -e, npr . ovek ovee, junak junae, Bog Boe, drug drue, duh due . . . U nekim sluajevima palatalizacija se javlja kod imenica sa nepostojanim a: momak mome . . . 3.2. u oblicima mnoine imenica oko i uho: oi oiju oima; ui uiju uima . Pod palatalizaciju se podvode i alternacije kada se zubni suglasnici c, z u poziciji ispred nastavka -e menjaju u , u V sg . (ponekad i u celoj mnoini) npr .: stric strie strievi, zec zee zeevi, knez knee kneevi . . .; vitez vitee (vitezovi), mesec mesee, kao i iza nepostojanog -a-: lovac love, starac stare . . . (Klajn 2005:34) . U slovakom jeziku su u deklinaciji imenica ouvani ostaci ove alternacije u V sg . imenica mukog roda, odnosno poseban oblik vokativa je ouvan samo kod nekih imenica iz porodinog kruga i iz crkvene terminologije: lovek lovee (ovek ovee), chlapec chlape (deak deae), Boh Boe (Bog Boe), otec ote (otac oe) . . . Funkciju vokativa oslovljavanje i dozivanje je u slovakom jeziku preuzeo nominativ . Brojne su i alternacije razliitog karaktera u slovakom i srpskom jeziku u sklopu deklinacija imenica . 4 . U slovakom jeziku su vrlo este alternacije po kvantitetu (duini, koja se u slovakom jeziku obavezno obeleava) . Javljaju se u deklinacijama imenica sva tri roda, ali ne kod svih obrazaca . 4.1. Kod imenica mukog roda koje oznaavaju neivo, a menjaju se po obrascima dub i stroj, u G sg . dolazi do alternacije dugi samoglasnik kratki samoglasnik ( a) ili diftong kratki samoglasnik (ie e, o): mrz mrazu (mraz mraza), dd daa (kia kie); vietor vetra (vetar vetra), chlieb chleba (hleb hleba); kl kola (kolac koca), stl stola (sto stola), k koa (korpa korpe) . . ., i kod nekoliko imenica naziva ivotinja, koje imaju jedninu po obrascu za ivo (chlap): k koa (konj konja), vl vola (vo vola) . Kod ogranienog broja primera ova alternacija se javlja i u G pl . imenica mukog roda: as asy ias (a ia) (vreme vremena), peniaz peniaze peaz (ia a) (novac novaca) .
4.2. Kod imenica enskog roda kvantitativne alternacije se javljaju u G pl . kod oblika bez nastavka sa produavanjem vokala u osnovi kod obrazaca koji se u N sg . zavravaju na -a . 4 .2 .1 . Kod tvrdog obrasca ena ija se osnova zavrava na jedan suglasnik ili na grupu suglasnika koja moe da stoji na kraju rei dolazi do produavanja vokala u poslednjem slogu osnove, ukoliko prethodni slog nije dugaak, ako se re ne zavrava na -ov, ili ukoliko se ne radi o stranoj rei: skala skl (kamen kamenova), lampa lmp (lampa lampi), ava tiav (sok sokova), aba iab (aba aba), pta piat (peta peta), chyba chb (greka greaka), motyka motk (motika motika), kniha knh (knjiga knjiga), sila sl (snaga snaga), ruka rk (ruka ruku), fakulta faklt (fakultet fakulteta), ena ien (ena ena), stena stien (zid zidova), sloboda slobd (sloboda sloboda), noha nh (noga nogu) . . . 4 .2 .2 . Kod mekog obrasca ulica pod istim uslovima kao i u prethodnom sluaju u G pl .: nohavice nohavc (pantalone pantalona), vinica vinc (vinograd vinograda), cibua cib (glavica luka glavica luka), tabua tab (tabla tabli), papua pap (papua papua), faa flia (flaa flaa), kuchya kuch (kuhinja kuhinja), jaskya jask (peina peina), skria skr (ormar ormara), svia sv (svinja svinja) . . . 4.3. I kod imenica srednjeg roda javljaju se kvantitativne alternacije u G pl . kod dva obrasca, pod istim uslovima kao i kod imenica enskog roda . 4 .3 .1 . Kod tvrdog obrasca mesto (poslednji) kratak slog u osnovi se produava kod imenica: mesto miest (grad gradova), telo tiel (telo tela), zrno zn (zrno zrna), jablko jabk (jabuka jabuka), kladivo kladv (eki ekia), tlaivo tlav (formular formulara) . . . 4 .3 .2 . Kod mekog obrasca srdce je najmanje primera sa produavanjem poslednjeg (kratkog) sloga u osnovi: plece pliec (rame ramena), vrece vriec (dak dakova), pca pc (plua plua), slnce snc (sunce sunaca), schodite schod (stepenite stepenita) . . . 4.4. Usled delovanja ritmikog zakona uslovakom jeziku dolazi do alternacija dug kratak slog ukoliko je prethodni slog dugaak uD iL pl . imenica enskog roda kod obrazaca ena, ulica, dla (ena, ulica, dlan): iaram, sviecam, bsam (crtama, sveama, pesmama) krsach, prcach, piesach (lepotama, poslovima, pesmama) (prema enm, uliciam, dlaniam ench, uliciach, dlaniach) (enama, ulicama, dlanovima enama, ulicama, dlanovima) iuN, D iL pl . imenica srednjeg roda kod obrazaca mesto (grad) isrdce (srce): miesta (mesta), lca (obrazi) krdlam (krilima), lcam (obrazima) dielach (delima), pcach (pluima) . . . (prema mest (gradovi), srdcia (srca) mestm (gradovima), srdciam (srcima) mestch (gradovima), srdciach (srcima)) . 4.5. U srpskom jeziku gde nema prozodijskog obeleja duine/kvantiteta postoji tzv . posleakcenatska duina, duina neakcentovanih slogova ili nenaglaena duina, i potpuno je drugaije prirode u odnosu na slovaki kvantitet . U reima se nalazi iskljuivo iza akcentovanog sloga i ne moe da bude jedino prozodijsko obeleje u rei, a javlja se u reima, na sufiksima ili nastavcima . Nenaglaena duina je fonoloki elemenat a morfoloki znak koji se ispoljava na vokalima (Stevanovi 1964:157) . Odreen broj rei ima ovu duinu u svom osnovnom obliku: jnk, kpt, vjnk, pkt, r . . ., ambsdor, telvzija . . . ili atlj, br, bf, kp . . . (Klajn 2005:25, 53) .
Prema I . Klajnu (2005:26, 57), nenaglaene duine se u gradskom govoru veoma retko uju, to je u suprotnosti sa zahtevima tradicionalne knjievne norme . Znak u obliku cirkumfleksa na krajnjem samoglasniku se upotrebljava samo u sluaju pojave dvosmislenosti . 4 .5 .1 . Nenaglaena duina je glavno obeleje G pl . svih imenica: uenk, ljd, vrbc, izvr, nokt, st, stepn, mesc, pr, sl, d, plj, jedr, imn, rb, rk, bnk, sestr, kost, va . . . 4 .5 .2 . UG sg . kod imenica enskog roda nenaglaena duina je kod imenica gde bi moglo doi do dvosmislenosti: l, nstav, prvd, mjk, rk, sstr, vd . . . (Stevanovi 1964) . 4 .5 .3 . Nenaglaena duina se javlja iuIsg . imenica enskog roda na samoglasnik -a i kod malog broja imenica mukog roda: prm, gzbm, vdm, plm, ngm, oljm; slgm . . . (Bari 1997:70, 157-167) . 5. Glasovna promena prelaska l uo, koja se odigrala krajem 14 . veka najkarakteristinija je za radni glagolski pridev, ali je prisutna ikod nekih imenica usrpskom jeziku . 5.1. Kod imenica mukog roda sa osnovom na -l uN sg . je -o, ali se usvim ostalim padeima javlja suglasnik -l-: aneo, pepeo, sto, soko, vo (anela, aneli, pepelom, stolova, volovima . . .), vrlo retko uenskom rodu: so (soli, solju . . .) . Kod odreenog broja imenica mukog roda ipojedinano uenskom roduispred samoglasnika ojavlja se nepostojano a: kotao, orao, pakao, ugao; misao (kotla, orla, pakla, ugla; misli . . .), izuzev ivih imenica ovakav oblik je iuAsg . Ova promena se ne ogleda unovijim stranim reima (general, model, skandal, tunel, hotel . . .) ili ak mogu postojati dubleti . 5.2. Kod imenica koje se zavravaju na -lac aje nepostojano, a -l- prelazi u ousvim padeima izuzev N sg . iG pl ., npr . gledalac, davalac, prevodilac, italac; davalaca, prevodilaca, italaca . . . gledaoca, davaocu, sprevodiocem, gledaoci, itaocima, davaoce . . . Uslovakom jeziku se krajnje -l uva usvim sluajevima iusvim padeima: kotol (kotao), uhol (ugao), orol (orao), sokol (soko), so (so), vol (vo), popol (pepeo), stl (sto) . . . kotla (kotla), do popola (od pepela) nauhle (na uglu), so soou (sa solju), voly (volovi), sokolov (sokolova), ostoloch (o stolovima), skotlami (s kotlovima) . . . 6 . Jednaenje suglasnika po zvunosti vri se u sluajevima kada se u rei nau pored sebe dva suglasnika razliite zvunosti i najee se javlja kod graenja rei . U oba jezika je to regresivna pojava, gde drugi suglasnik deluje na prvi . U srpskom jeziku se ovo jednaenje u sredini rei najee ogleda i u pravopisu . Prilino retko se javlja kod deklinacije imenica, a uoeno je pri promeni zvunog suglasnika u bezvuni . Jednaenje po zvunosti javlja se u svim padeima osim u N i G pl ., npr .: vrabac vrapca, kobac kopca, drebac drepca, zubac zupca, bogac bokca, laac laca, drak drka, predak pretka, napredak napretka, podbradak podbratka, srebroljubac srebroljupca . . . Kod navedenih primera se javlja izmenjena ili obezvuena osnova (Bari 1997:78) . Kod svih navedenih imenica imamo pojavu nepostojanog a . U slovakom jeziku se ovo jednaenje vri samo u izgovoru i ne ogleda se u pravopisu . 7 . U slovakom jeziku se javlja i alternacija suglasnika t/, d/, n/, l/ ispred samoglasnika e, i i ispred diftonga ia kod promena imenica, npr .: pn pni (gospodin gospoda),
brat bratia (brat braa), sused susedia (komija komije), oban obania (graanin graani); ena ene (ena eni), voda vo vode (voda u vodi), stl na stole (sto na stolu), plot pri plote (ograda uz ogradu), zrno v zrne (zrno u zrnu) . . . Istu pojavu imamo i kod promene imenica usled pojave nepostojanog e i ie, odnosno kod njihove alternacije sa gramatikom nulom u sluajevima: otec otca (otac oca), jazdec jazdca (jaha jahaa), mldenec mldenca (momak momka), vetec vetca (vidovnjak vidovnjaka), koniec konca (kraj kraja), palec palca (palac palca) . . . (Pauliny, Ruika, tolc 1968:54) . Rezultat takve pozicije suglasnika d, t, l, n ispred i, , e, ia, ie, iu u reima je umekavanje uopte u slovakom izgovoru (tea (tele), deti (deca), kniha (knjiga), lipa (lipa), lienka (bubamara) . . .) . Kod imenica mukog roda sa nepostojanim e prilikom promene dolazi do obrnute alternacije /n: junec junca (junac junca), koniec konca (kraj kraja), zvonec zvonca (zvono zvona), uenec uenca (naunik naunika) . . . (Pauliny 1968:101) . 8. U srpskom jeziku dolazi do gubljenja suglasnika t i d ispred afrikata c, (d, , ) kod deklinacije imenica u pojedinim padeima jednine ili mnoine, to se ogleda i u izgovoru i u pravopisu: otac oca (otca), predak preci (pretci), zadatak zadaci (zadatci), metak meci (metci); otac oe (ote) . . ., ali je srce srdaca, kao i zadataka, metaka . . . (Klajn 2005:32) . U hrvatskoj gramatici se ovako izmenjena osnova rei naziva okrnjena (Bari et al . 1997:79) . U slovakom jeziku se ovo gubljenje suglasnika ogleda samo u izgovoru, dok se pri pisanju suglasnici uvaju . 9. Jotovanjem se u srpskom jeziku naziva posebna vrsta palatalizacije izazvana nestajanjem glasa j iz nastavka tako to se stapa sa prethodnim suglasnikom . Tako jotovanjem nepalatalni suglasnici prelaze u palatale ili prepalatale . Jotovanjem dolazi do promena suglasnika: t , d , l lj, n nj, s , z ; k , g , h , c ; p plj, b blj, v vlj, m mlj u razliitim sluajevima . U sklopu deklinacije imenica jotovanje se javlja samo u I sg . kod imenica enskog roda na suglasnik, ispred nastavka -ju: glad glau, pamet pameu, smrt smru, so solju, krv krvlju, ljubav ljubavlju . . . Ako se imenica zavrava na st, pored jotovanja ovde dolazi i do jednaenja po mestu izgovora: gordost gordou, svest sveu, vlast vlau . . . Slino je i s imenicama na -ost: mladost mladou, radost radou, odvojenost odvojenou, veselost veselou . . . Kod imenice misao takoe se javlja jednaenje po mestu izgovora milju (Klajn 2005:35-36, 67) . U slovakom jeziku nema jotovanja . Cilj ovog rada je bio da ukae na najmarkantnije glasovne promene koje karakteriu deklinacije imenica sva tri roda u slovakom i srpskom jeziku . Komparativno istraivanje dva bliska slovenska jezika u oblasti imenike deklinacije ukazuje da su neke glasovne promene prisutne u oba jezika retko apsolutno identine, ee delimino razliite, kao npr . nepostojani samoglasnici diftonzi, alternacija suglasnika sibilarizacija palatalizacija, dok je vei broj promena razliit, odnosno karakteristian za jedan jezik, npr . kvantitet nenaglaena duina, prelazak l u o, umekavanje suglasnika, gubljenje suglasnika i jotovanje .
Literatura
Bari, Eugenija [et . al .] (1997), Hrvatska gramatika, II prom . izd ., kolska knjiga, Zagreb Klajn, Ivan (2005), Gramatika srpskog jezika, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd Oen, Ivan (2003), Fonetika so zkladmi fonolgie a morfolgia slovenskho jazyka, Univerzita Mateja Bela v Banskej Bystrici, Pedagogick fakulta, Bansk Bystrica Pauliny, Eugen, Jozef Ruika, Jozef tolc (1968), Slovensk gramatika, SPN, Bratislava Pauliny, Eugen (1968), Fonolgia spisovnej sloveniny, SPN, Bratislava Pauliny, Eugen (1990), Vvin slovenskej deklincie, VEDA, Bratislava Sili, Josip, Ivo Pranjkovi (2007), Gramatika hrvatskoga jezika, kolska knjiga, Zagreb Sokolov, Miloslava (2007), Nov deklinan systm slovenskch substantv, Filozofick fakulta, Preovskej univerzity, Preov Stanoji, ivojin, Ljubomir Popovi, Stevan Mici (1989), Savremeni srpskohrvatski jezik i kultura izraavanja, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd Zavod za izdavanje udbenika, Novi Sad Stevanovi, Mihailo (1964), Savremeni srpskohrvatski jezik, 1, Nauno delo, Beograd
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 451 UDK: 821 .163 .4227 811 .163 .42373 .46 : 316 .776 .33
Danijela Marot Ki i Nikolina Palai: Metafora kao odsustvo znaenja u javnoj komunikaciji
Od aristotelovske tradicije prouavanja metafore kao ukraenoga, neobinoga govora do suvremenih (kognitivnih) teorija kojima se metafori pridaje uloga posredovanja/konkretiziranja apstraktnih pojmova i pojava metafora ostaje sredstvo obogaivanja jezika, znak njegove ukorijenjenosti u osjetilni ovjekov doivljaj svijeta i pokazatelj naina funkcioniranja literarnoga uma . Polazei od pretpostavki kako metafora doista jest proizvod interakcije ljudskoga uma, tjelesnosti i sloenih koncepata svijeta u ovjekovu okruenju, doista je moemo prouavati kao temeljno obiljeje jezinoga izraavanja, dakle ne iskljuivo literarnoga, ve i svakodnevno komunikacijskoga . Metafora nam tako u mnogobrojnim svojim oblicima ukazuje na osjetilne temelje ovjekova razumijevanja svijeta i njegova nastojanja da kategorije toga svijeta objasni povezivanjem poznatoga s nepoznatim, jednostavnoga sa sloenim i konkretnoga s apstraktnim . Tako metafora oivotvoruje jezik/govor i podaruje mu dinaminost . Jezik svakodnevne javne komunikacije (publicistika, medijski govor, politiki govor) obiluje metaforikom u rasponu od konceptualnih metafora do bogato ukraenih stilskih figura . Dok je jednima cilj govor uiniti razumljivijim (demokratinijim), druge su u slubi prenaglaavanja znaenja (ali i ironiziranja i sl .) . Uestalo pojavljivanje odreenih metaforikih sklopova u javnome govoru moe meutim proizvesti i suprotan efekt efekt osiromaivanja znaenja . U tom sluaju metafora postaje sama sebi svrhom, ne prizivajui dodatna znaenja i ne asocirajui na bogatstvo sadraja saeto u njezinu izrazu . Cilj je ovoga rada detektirati spomenutu vrstu metaforike, opisati nain njezina funkcioniranja i dovesti je u vezu s konceptualnom metaforom, kojoj se kao struktura siromana znaenjem suprotstavlja . Kljune rijei: metafora, mapiranje, znaenje, politiki govor . Metaphor as an absence of meaning in public interaction From Aristotel who has studied metaphor as a decorated speech to modern (cognitive) theories where metaphor is described as a mediator of abstract concepts, metaphor remains a mean of enriching the language . Metaphor also shows connection between language and mans sensory experience of the world and is a product of mans literary mind . Assuming that metaphor really is a product of interaction between human mind, corporeality and complex concepts of the human world, it can be studied as a fundamental feature of language expression, in literary and everyday communication . Metaphor points to the sensory foundations of human understanding of the world and mans efforts to explain the categories of this world linking the known with unknown, simple with complex and
452 Danijela Marot Ki i Nikolina Palai: Metafora kao odsustvo znaenja u javnoj komunikaciji
concrete to abstract . This is how metaphor provides a language dynamics . Everyday language of public communication (media, politics) contains various metaphors in the range from conceptual metaphore to richly decorated figures of speech . Some of them tend to make the speech more understandable, while other exaggerate the meaning . Frequent appearance of certain metaphorical circuits in a public speech can produce the opposite effect and impoverish the meaning (empty phrases) . In this case, the metaphor becomes an end in itself, does not recall additional meaning or associate abundance of meaning contained in its expression . The aim of this study is to discover this kind of metaphor, describe the manner of its functioning and compare it with the conceptual metaphor to which it oppones as a language structure without a deeper meaning . Key words: metaphor, mapping, meaning, political speach . Od devijacije do literarnog uma Tradicionalna prouavanja metafore od Aristotela1 nadalje ovu jezinu figuru smjetaju u podruje ukraenoga govora, odnosno stilske devijacije prisutne iskljuivo (ili barem najveim dijelom) u domeni literarnog izraavanja . Lingvistika stilistika spominje kategoriju mrtve metafore, ije znaenje poiva na stereotipnom i arhetipskom razumijevanju svijeta i odnosa u njemu te kao dio (esto kulturoloki uvjetovane) jezine riznice uglavnom ostaje nezamijeena u svakodnevnom govoru . Tek pojavom kognitivne teorije i u njenom krilu iznikle kognitivne stilistike metafora, dodatno pojanjena pojmom konceptualna, zauzima kljuno mjesto u procesu ovjekova razumijevanja apstraktnih procesa, pojava i pojmova u svijetu koji ga okruuje . Metafora nije dio iskljuivo literarnoga, pa ni jezinog izraavanja na konceptualni sustav, odnosno nain na koji razmiljamo i djelujemo, metaforike je naravi . Uporaba konceptualne metafore u svakodnevnoj komunikaciji nije poetske ili retorike naravi i ne cilja k ukraenom govoru, ona je doslovna . Govorei o raspravi kao ratu, ivotu kao putovanju ili vremenu kao novcu, iskazujemo metaforiku narav naega miljenja, odnosno u pogon stavljamo na literarni um (Lakoff, Johnson 1980:3-6) . Metafora i fraza Svakodnevna meuljudska komunikacija obiluje konceptualnim metaforama: dovodei u vezu apstraktno s konkretnim i nepoznato s poznatim, metafora pribliava kategorije ljudskoga svijeta provjerljivosti ovjekova perceptivnog sustava . Upravo je iz navedenog razloga sveprisutna u javnoj komunikaciji (osobito u segmentu politikih govora), okrenutoj masovnoj publici koja od govornika zahtijeva ekonominost i demokratinost izraza . Konceptualne metafore tada preuzimaju funkciju ostvarivanja osnovnih ciljeva javnoga govora: jasnoe i uvjerljivosti .
Aristotel u 21 . poglavlju Poetike definira metaforu kao prijenos naziva s predmeta koji oznaava na neki drugi, i to s roda na vrstu, s vrste na rod ili prema analogijama . Prema njemu metafora u jeziku funkcionira kao ukras te povezujui poznato s nepoznatim, ini ga privlanijim i ljepim (Aristotel 1983:43) .
Primjer 1 U XXI . stoljeu ujedinit emo se u borbi protiv korupcije i kriminala, tog karcinoma zdravog, pravednog i naprednog drutva . Nije nam svejedno i neemo vie nijemo i nemono stajati dok prljavi novac kupuje hrvatsku imovinu ( . . .) Hrvatska je pri kraju puta u Europsku uniju . Hrvatsku je danas okovala gospodarska kriza . (Iz inauguracijskog govora predsjednika RH Ive Josipovia) U navedenim su primjerima upotrijebljene ontoloke metafore2: pojave korupcije i kriminala identificirane su kao entiteti koji su zatim podvedeni pod metaforu bolesti/ karcinoma, a navedenoj se metafori zatim suprotstavlja pojam zdravoga drutva, odnosno metafora kojom se upuuje na poeljnu kvalitetu drutva kao entiteta, a koja temelje ima u tjelesnom iskustvu stvarnosti: zdravlje je poeljna osobina, a bolest devijacija . Navedene ontoloke metafore suprotstavljanjem normalnoga/neometenoga tjelesnog iskustva i bolesti dobivaju dodatnu snagu i uvjerljivost . U metaforikom sklopu prljavi novac pojmu novca (koji i sam funkcionira kao metafora, odnosno ima statusnu funkciju3) pridruuje se pojam neistoe kao fizikoga iskustva, ime se upuuje na njegovo nezakonito porijeklo . Ontoloka metafora upuivanja/referencije pri kraju puta u Europsku uniju sloenost razliitih aspekata procesa pristupanja drutveno-politikoj zajednici/ organizaciji povezuje s izvornom domenom putovanja, dok fenomen gospodarske krize postaje objektom koji iz tjelesnoga iskustva prepoznajemo kao uzrok nemogunosti kretanja, sputanosti i neslobode, odnosno okovom . Konceptualna metafora nije strano tijelo u jeziku: najee je ne prepoznajemo kao elaboriranu stilsku figuru, a njezina snaga i uvjerljivost proizlaze iz ukorijenjenosti jezika i miljenja u tjelesni, odnosno perceptivni doivljaj i razumijevanje stvarnosti . Navedeni primjeri to i potvruju, poevi od tjelesnoga iskustva bolesti i neistoe preko putovanja kao fizikoga premjetanja u prostoru pa sve do iskustva tjelesne sputanosti . Analizirane metafore pokazuju meutim i odreeni stupanj gradacije kada je rije o jezinoj stilizaciji: metaforu Hrvatska je pri kraju puta u Europsku uniju ili sintagmu prljavi novac i ne primjeujemo kao posebno izraajno sredstvo, kao ni izraz gospodarska kriza kao okov, dok povezivanje pojma drutva s izvornom domenom zdravlja i bolesti poluuje neto snaniji znaenjski uinak i biva primijeeno kao poseban metaforiki zahvat zahvaljujui uporabi konkretne leksike oznake bolesti karcinoma . Razliiti stupnjevi stilizacije
2 Ljudska
iskustva s fizikim objektima (osobito s vlastitim tijelima) temelj su irokom rasponu ontolokih metafora, odnosno razumijevanju dogaaja, aktivnosti, osjeaja ili ideja kao entiteta i supstancija . Ontoloke metafore slue najrazliitijim svrhama i njihovo nam koritenje omoguuje upuivanje na apstraktne pojmove, njihovo kvantificiranje i identificiranje, odreivanje uzroka pojava te ciljeva i motivacija djelovanja (Lakoff, Johnson 1980:25-26) . 3 O suvremenom pojmu novca i vrijednosti koju uz njega veemo govori u knjizi Mind, Language, and Society John Searle navodei kako je u ovome sluaju zapravo rije o metafori: novac danas ima nominalnu vrijednost koju mu je pridodala drutveno ovlatena institucija, a ta je vrijednost zatim podvrgnuta opem konsenzusu (1998:128) . Dakle sam pojam novca samo je metafora pridruene mu vrijednosti, da bi zatim on sam postao izvornom domenom za daljnje mapiranje (primjerice: Vrijeme je novac) .
ili stilske obiljeenosti4 povezani su s odnosom izvorne i ciljane domene u procesu mapiranja: sve dok se ciljana domena (pojam koji podvrgavamo mapiranju, odnosno metaforizaciji) povezuje s oekivanom izvornom domenom (dakle onom koja pripada stanovitom horizontu oekivanja recipijenta) iznikla struktura ne biva primijeena kao zaudan metaforiki konstrukt . Zbog toga konstrukcije Hrvatska je pri kraju puta u Europsku uniju ili prljavi novac gotovo i ne zamjeujemo kao metaforike konstrukte: izvorne domene putovanja i neistoe este su u procesu mapiranja i u osnovi brojnih ontolokih metafora (ivot kao putovanje, smrt kao odlazak; prljave misli, ruke, savjest . . .) . Izvorna domena tjelesne sputanosti koristi se u konkretizaciji apstraktnih pojmova miljenja ili nemogunosti djelovanja u metaforikim konstrukcijama kao to su Sputane su mi misli ili Ruke su mi vezane . Bolest kao izvorna domena takoer nije neuobiajena u procesima mapiranja (bolesno moe biti drutvo, misli/um, postupci . . .), no intenziviranjem ovoga pojma koritenjem izraza karcinom postignut je u navedenom primjeru neto vii stupanj neobinosti, pa je samim time i sugestivnost govorenoga iskaza pojaana . Iz perspektive tradicionalne lingvistike/lingvostilistike konceptualna metafora funkcionira kao sveza rijei odreena viim ili niim stupnjem slobode u izboru jezinih sastavnica: u sintagmi prljavi novac rije prljavi ne zamjenjuje se drugim pojmom istoga ili bliskoga znaenja (neisti, uprljani . . .), dok ostali analizirani primjeri pokazuju vei stupanj slobode u izboru jezinih jedinica . Sloboda u izboru jezinih jedinica koje tvore odreenu konceptualnu metaforu evocira raspravu o jezinim frazemima . Naime dio jezinih konstrukcija to ih kognitivna stilistika prouava kao konceptualne metafore koje odraavaju povezanost miljenja, poimanja i tjelesnog iskustva zbilje, lingvistika/ lingvostilistika svrstava u kategoriju frazema koji na specifian nain zrcale i ilustruiraju tip miljenja, odnos prema stvarnosti, povijesne reminiscencije, povezanost s okolnim svijetom i jo mnogo toga . . . (Menac 2007:15) sve to zapravo moemo rei i za kategoriju konceptualne metafore . Frazeoloke sveze ili barem vei njihov dio (onaj u kojemu je prepoznatljiva izvorna domena, odnosno mogue je rekonstruirati proces mapiranja iz kojega je jezina konstrukcija proizala) najee su metaforike naravi i u njima prepoznajemo nastojanje govornika da apstraktne pojmove, pojave i odnose iz vlastita okruenja konkretizira i povee s tjelesnim iskustvom i iz njega izniklim doivljajem svijeta (primjerice: prestati razmiljati o neemu izbiti iz glave; umrijeti preseliti se u vjenost; biti neosjetljiv imati debelu kou itd .) . Metafora i odsustvo znaenja Nemogue je ustvrditi kako metafora nema znaenja; odsustvo znaenja na koje referiramo tie se upravo procesa pribliavanja metaforikoga izraza tradicionalno shvaenom pojmu fraziranja . Naime konceptualna je metafora ukorijenjena u jezik kao odraz nje4 Polazimo od pretpostavke da u govoru nema neutralnosti: Govor je ( . . .) uvijek i neizostavno u kakvu odnosu (tovie: u odnosima) s elementima s kojima se susree u stvarnosti (svi elementi stvarnosti na nj utjeu, bio to onaj koji govori, ili onaj kome se govori, bio to razlog zbog kojeg se govori ili zbog kojeg se neto ne govori, bilo to mjesto i vrijeme, predmet u kontekstu ili ire shvaen kontekst, bila to tema, kod ili neto drugo), i uvijek je u kakvoj funkciji/funkcijama i u kakvome mediju . (Kovaevi, Badurina 2001:36) Konceptualna metafora prema tome nije znak stilske obiljeenosti govora, ve odraz povezanosti govora (kao jezine realizacije) s tjelesnim doivljajem stvarnosti i kroz prizmu tjelesnoga iskustva tumaenih pojava, pojmova i relacija uglavnom apstraktne naravi koji je ine .
gove povezanosti s miljenjem, to znai da je ona spoznajna konstrukcija i prema tome ne samo jezina, ve prije svega kognitivna aktivnost kojom se apstraktni koncepti ljudskoga svijeta povezuju s konkretnim, osjetilno provjerljivim iskustvima i pojmovima5 . Konceptualne su metafore dakle odraz utjelovljenosti ljudskoga miljenja, zbog ega ih i ne zamjeujemo kao posebnu vrstu (ukraenoga) govora one ilustriraju osobitosti procesa ljudskoga miljenja i jezinoga izraavanja; prema tome nisu jedan od naina govorenja, ve predstavljaju narav samoga govora . Znaenje konceptualne metafore proizlazi iz njezine povezanosti s kognitivnim sustavom ovjeka i mogue ga je rekonstruirati analizom procesa mapiranja (povezivanje izvorne i ciljane domene; iitavanje iznikle strukture); to je znaenje gotovo uvijek rezultat povezivanja apstraktnih pojmova s konkretnima, iz ega i iznie odreeni metaforiki konstrukt . to je pak s odsustvom znaenja? Javna komunikacija (prouavana ovdje u segmentu politikoga govora), kao to je ve reeno, uspostavlja se s ciljem udovoljenja zahtjeva koje pred nju postavlja masovna publika . Ipak, ovu vrstu komunikacije ograniavaju u slobodi izraza specifina konkretna drutveno, politiki i kulturalno nametnuta ogranienja . Politiki su govori stoga zauzdani nizom normi i uzusa vezanih uz oekivanja drutvene sredine, politiku situaciju, a zatim i niz afilijacija koje odreuju stav i govoreni iskaz govornika kao pojedinca, ali i pripadnika odreene socio-politike grupacije . Ogranienja politikoga diskursa proizlaze velikim dijelom iz njegove izrazito pragmatike orijentacije6 kojoj zatim bivaju podreene sve ostale govorne strategije (primjerice uljudnost), ali i naruena osnovna naela proizila iz principa kooperativnosti7 . S ciljem uvjerljivosti i pridobivanja za vlastite stavove politiki diskurs pribjegava ekonominom nainu izraavanja, koji se esto svodi upravo na koritenje metaforikih sklopova izraajno jakih i prijemljivih, no u zadanome kontekstu siromanih znaenjem, odnosno upotrijebljenih kao pokria za niz manjkavosti prisutnih kako u koncepciji govornih strategija tako i sadrajnoj nepripremljenosti konkretnoga govora . Osim toga, metaforiki sklopovi u politikome se diskursu esto rabe i u svrhu popunjavanja praznih mjesta, odnosno kao unaprijed pripremljene sintagme iskoristive s razliitim namjenama: prikrivanje nepripremljenosti govornika, nespremnost za elaboriranje odreene teme, neupuenost u temu, odvraanje pozornosti od zadane problematike itd . Ovdje prouavane metafore najveim dijelom pripadaju kategoriji konvencionalnih konceptualnih metafora, odnosno onih koje strukturiraju uobiajeni konceptualni sustav nae kulture, to svoj odraz pronalazi u jeziku nae svakodnevne komunikacije (Lakoff, Johnson 1980:118) . Prouavane izolirano, ove metafore ne upuuju na postojanje odreene strategije izraavanja; tek usporedbom i analizom ire diskursne domene i usporedbom veega broja politikih govora uspostavlja se uzorak koji pokazuje kako odreena vrsta metaforikih struktura, koje se zatim pojavljuju u obliku nekoliko vari5 Navedena je pretpostavka saeta u tri postulata kognitivne znanosti: Um je inherentno utjelovljen, Miljenje je veim dijelom nesvjesno i Apstraktni su koncepti uglavnom metaforike naravi (Lakoff, Johnson 1999) . 6 U tom smislu i Kovaevi Badurina definiraju opsege i dosege djelovanja politikoga diskursa: Kako politika ima izrazitu pragmatiku dimenziju (kako nekoga pridobiti za vlastita gledita, kako ga uvjeriti u njihovu ispravnost, a sve u krajnju svrhu politike dominacije, vladavine), i jezinostrategijska e se sredstva usmjeravati tome cilju, esto se priklanjajui (klasino) retorikim vrijednostima, ali i manje poeljnim postupcima ideologizacije jezika i manipulacije njime (2001:98) . 7 Rije je o Griceovim naelima kvalitete, kvantitete, relevantnosti i naina .
jacija, predstavlja bitno obiljeje politikoga govora . Time opisane metafore postaju stalna mjesta izraavanja u politikim govorima i mogu se kategorizirati, ovisno o stupnju njihove konvencionalnosti, u nekoliko stupnjeva imaginativnosti: od vrstih struktura koje pripadaju domeni svakodnevnoga izraavanja do onih kreativnijih kojima se nastoji postii snaniji znaenjski uinak . Metaforike sklopove analizirane u ovome radu podijelit emo u tri osnovne skupine vezane uz izvorne domene putovanja, zdravlja i bolesti te rata . Iznikle strukture nastale procesom mapiranja navedenih pojmova najveim su dijelom ontoloke metafore, no uz njih se javljaju jo i orijentacijske metafore, personifikacije te (rjee) inovativniji metaforiki konstrukti formulirani s ciljem prizivanja novih znaenja . Zajednika je svim opisanim metaforama pripadnost odreenoj govornoj, odnosno komunikacijskoj strategiji koja se temelji na isticanju naela naina i sustavnom zanemarivanju ostalih komunikacijskih naela, to rezultira iskazima u kojima forma prikriva nedostatak sadraja . Opisani primjeri u samo nekoliko znaenjskih domena pokazuju kako konceptualna metafora osim eksplikatorne funkcije moe imati i obmanjivaku, gdje pod pojmom obmane podrazumijevamo upotrebu metaforikih iskaza s ciljem prikrivanja ili maskiranja zbilje . Naime metaforiko razumijevanje odreene situacije ili aktivnosti odvija se u dva dijela . Prije svega, postoji opeprihvaen i vie ili manje stabilan sustav metafora koji ureuje na nain razmiljanja . Primjerice voenje se drave moe shvatiti kao putovanje odreenim prijevoznim sredstvom . Zatim, postoji sustav metaforikih odreenja (definicija) koji nam omoguuje primjenu odreene metafore u konkretnoj situaciji koju elimo objasniti . U navedenom sluaju mora postojati definicija putovanja (kretanje u prostoru i vremenu prema odreenom cilju) te mogunost usporedbe razliitih naina putovanja (s obzirom na prijevozno sredstvo, okolnosti, brzinu itd .) . Uporaba metafora utemeljena na sustavu definicija postaje opasna kada poinje prikrivati realnost na tetu recipijenta (Lakoff 1991) . Navedeni primjeri ilustriraju upravo takvu upotrebu metafore: govornici, sluei se sustavom opeprihvaenih definicija odreenih pojmova ili pojava, formuliraju metaforike iskaze kojima postiu dvostruki uinak prikrivaju stvarnu situaciju stvarajui istovremeno privid suverenog vladanja njome . Metafore putovanja Izvorna domena putovanja i s njom povezani pojmovi (smjer, stanice, odredite, raskrija, brzina kretanja, sredstvo, svrha ili cilj putovanja . . .) u procesu mapiranja esto se povezuje s pojmom ivota kao ciljanom domenom, to rezultira izrazima proizalim iz osnovne metafore ivot je putovanje: Doao je na kraj ivotnoga puta, Nalazimo se pred vanim raskrijem u naem ivotu, Njegov je ivot krenuo u pogrenom smjeru itd . Semantiko podruje koje pokriva koncept putovanja ini izvornu domenu brojnih metaforikih prijenosa, a osobito se esto javlja u politikim govorima gdje ciljanu domenu predstavljaju razliiti (politiki) procesi vani za odreenu drutvenu zajednicu . Navedena vrsta mapiranja, gdje je izvorna domena predstavljena pojmom putovanja, ciljana domena politikim procesima (konkretno: pregovori s ciljem pristupanja Europskoj zajednici, izlazak iz krize ili uspjeno voenje drave), u konkretnim primjerima rezultira izniklim pojmom pregovora/voenja drave kao putovanja uz koji se dodatno veu pozitivne
konotacije eljenoga cilja, ostvarivanje kojega je znak uspjeha i potvrda kredibiliteta . Znaenjska pozadina ovoga mapiranja raspoznatljiva je u pozitivnom doivljaju tijela u pokretu, uz koji se zatim veu pojmovi napretka, aktivnosti te naposljetku i ostvarivanja eljenog cilja naspram negativnih konotacija pasivnosti i nepoduzimanja kao socijalno nepoeljnih osobina . Primjer 2 Sada sam uzjahala konja, drim vrsto uzde u rukama i mislim da mogu rei da se konj moe usmjeriti u pravom smjeru . Put je bio teak, prevalili smo ga i napravili puno odlinog posla . Jedino nas proizvodnja moe povui naprijed da punim jedrima moemo izai iz krize . Mi smo na putu da doemo na put izlaska iz recesije . Sigurna sam da je ovo godina u kojoj emo irom otvoriti vrata izlasku iz krize . Vode li do njega putevi ili stranputice, ili moda autocesta sa sedam traka u svakom smjeru, ne znam, vidjet emo . Premijerka Jadranka Kosor izjavila je sino za HTV kako su razgovori s predsjednikom Europske komisije (EK) Joseom Manuelom Barrosom i povjerenikom Stefanom Fueleom poticaj i dodatni vjetar u lea . Povijest e dati konanu ocjenu pojedinih dionica politikoga puta Stjepana Mesia . Mi se nastojimo rijeiti negativne politike prtljage i rijeit emo je se . Mi smo na raskriju . Razgovarali smo o ovim novim injenicama i poduzimamo neke korake . Navedeni primjeri pokazuju znaenjski raspon metaforikih konstrukcija izniklih iz procesa mapiranja koncepta putovanja i raznorodnih politikih procesa, ostvarenje kojih se identificira kao znak uspjeha opsenih drutveno-politikih aktivnosti . Istaknute, mahom ontoloke metafore znaenjski su bogate te istiu ili skrivaju razliite aspekte mapiranog pojma (zahtjevnost putovanja, brojnost stanica, udaljenost od cilja, brzinu ili sredstvo putovanja itd .) . Analizirane pojedinano, a pod okriljem zajednike izvorne domene, navedene metafore poluuju najrazliitije znaenjske uinke, intenzivirajui osnovno semantiko polje odreenoga apstraktnog pojma ili djelatnosti (proces pristupanja politikoj/ekonomskoj zajednici, voenje drave, suoavanje s krizom itd .) . No ustrajavanjem na ponavljanju uvijek iste sheme mapiranja s ciljem isticanja vanosti znaaja odreene aktivnosti kao presudne i poeljne ostvaruje se uinak shematiziranosti i neinventivnosti, suavajui znaenjski kontekst u okvire uvijek istoga izniklog pojma . Metaforike konstrukcije politiki put, izlazak iz krize/recesije, poduzimanje koraka zajedno s metaforikim ekstenzijama kao to su punim jedrima, otvoriti vrata, putevi ili stranputice, pojedine dionice ili politika prtljaga uestale u kontekstu politikih govora s temom pristupanja Europskoj zajednici, voenja drave ili suoavanja s ekonomskom krizom dio su manipulativne jezine strategije utemeljene na ponavljanju sintagmi, ije znaenje proizlazi iz konotacija pojma putovanja kao napretka, odnosno kretanja prema odreenom cilju . Upravo se u kontekstu konstantnoga povezivanja djelatnosti govornika (voenje drave) s konceptom putovanja ije se razumijevanje temelji na opeprihvae-
noj definiciji kretanja prema cilju (koji se opet definira u skladu s oekivanjima recipijenata) ostvaruje prikrivanje zbilje stvaranjem iluzije sadraja . Metafore zdravlja i bolesti Opreka zdravlja kao znaka normalnoga i poeljnog naina funkcioniranja ljudskoga tijela te bolesti kao neeljene devijacije ini znaenjsku osnovu irokoga spektra metaforikih konstrukcija nastalih povezivanjem ove izvorne domene s nizom pojmova i pojava razliitih stupnjeva apstrakcije: drutva, misli/miljenja, ponaanja itd . Navedeni pojmovi, najue povezani s procjenom mogunosti neometanoga funkcioniranja ljudskoga tijela kao primarnoga utoita ljudske egzistencije, u osnovi konceptualnih metafora poluuju naroito snane znaenjske uinke jer prizivanjem osnovnih preduvjeta ovjekova (tjelesnog) egzistiranja mapiranim pojmovima osiguravaju visok stupanj razumijevanja . Primjer 3 Malo smo se odlijepili od dna i krajem godine emo uhvatiti zraka kako bi mogli prodisati . Koalicija je dobro, zdrava je i vrsta i sasvim sigurno e obaviti prvi veliki posao koji je pred nama . Cilj nam je bio da novac odnosno kredite i poticaje dobiju oni koji mogu ostati na nogama . Nezdravi dio tkiva HDZ-a, metaforiki reeno, bit e amputiran, odstranjen . Konceptualne metafore u navedenim primjerima kreu se u rasponu od orijentacijskih metafora (Malo smo se odlijepili od dna), preko personifikacija (Koalicija je dobro, zdrava je i vrsta) i ontolokih metafora (Oni koji mogu ostati na nogama) do kreativnijih metafora koje stvaraju nove znaenjske uinke (Nezdravi dio tkiva HDZ-a) . Politike stranke i drutvo u cjelini ovdje su konceptualizirani kao osobe, i to kroz njihova tjelesna svojstva: disanje, zdravlje i tjelesnu posturu . Zdravlje kao primarni preduvjet neometana ovjekova funkcioniranja u svijetu predstavljeno je pojmovima vrstoe, stajanja na nogama, podizanja od dna i disanja, dok je bolest povezana s pojmovima dna i nezdravoga tkiva, koje je nuno odstraniti . Svaka od navedenih metafora sadri implicitnu logiku: pozivanjem na opeprihvaenu definiciju zdravlja8, ali jo vie na tenju za zdravljem svojstvenu ljudskim biima govornici poistovjeuju osobno s kolektivnim i time stvaraju privid istovjetnosti individualnih i kolektivnih interesa . Metafore iznikle iz povezivanja s pojmom zdravlja, s mnogobrojnim svojim metaforikim ekstenzijama, osiguravaju ne samo razumijevanje jezinog iskaza kojim se objanjava odreeno stanje ili djelatnost ve i vie od toga tee stvaranju pozitivne slike zbilje .
8 Zdravlje
je stanje potpunoga tjelesnog (fizikog), duevnog (psihikog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti . (Ustav Svjetske zdravstvene organizacije, 1946 .) Zdravlje nije puko nepostojanje bolesti, ve stanje potpunog fizikog, mentalnog, duhovnog i socijalnog blagostanja . (Deklaracija SZO iz Alma Ate, 1974 .)
Metafore rata Ratna metaforika javlja se esto u kontekstu opisivanja verbalne argumentacije (Obranila je diplomsku radnju, Ispucala je svoj najvaniji argument, Svau su zavrili primirjem), ali i drugih oblika sueljavanja s razliitim pojavama kao to su (u kontekstu politikih sukoba) politika ili ekonomska kriza, siromatvo, korupcija i sl . Uzrok je tome iznimno raznovrsna terminologija vezana uz izvornu domenu rata, koja govorniku omoguuje bogato znaenjsko nijansiranje mapiranoga pojma . Primjer 4 Otrovne strelice koje stiu iz oporbe su ubojito oruje kojim se eli poniziti i obezvrijediti svaki rad Vlade . Ovo je u ovom trenutku u kojem se nalazimo i kroz koji prolazimo na neki nain jedna nova bitka za Hrvatsku, usuujem se to rei . Mi emo se boriti svim silama kako bi Europskoj komisiji pokazali da smo uspjeni . Moramo raditi na borbi protiv krize . Kad vodite Vladu, borite se protiv korupcije, hrvete se sa sto problema . U interesu hrvatske drave i hrvatskoga naroda spreman sam podnijeti bilo koju rtvu . Moja Vlada u proteklih godinu dana suoava se i bori svakodnevno, prije svega s potrebom ouvanja radnih mjesta i ivotnog standarda naih graana . Suoavamo se i beskompromisno borimo s problemom korupcije . Pored ratne terminologije koja ukljuuje pojmove kao to su otrovne strelice ili ubojito oruje u analiziranim su politikim govorima najee varijacije izraza boriti se za, biti u bitci ili podnijeti rtvu . Rije je ovdje o konceptualno usaenim metaforama Politiko nadmetanje je voenje rata i Suoavanje s krizom/korupcijom je voenje rata, koje zbog uestalosti uporabe u javnoj, osobito politikoj komunikaciji najveim dijelom, barem kada je rije o onima konvencionalne naravi, postaju opeprihvaeni klieji . Upravo je iz navedenog razloga manipulativna snaga navedenih metaforikih konstrukcija neto slabija, a znaenjski efekti pokazuju najmanji stupanj kreativnosti . Ako ponavljanje uvijek istih metafora, odnosno izniklih struktura proizalih iz mapiranja izvorne domene moe proizvesti dvostruki uinak: osiromaivanje znaenja (u smislu proizvodnje klieja) ili pak kreiranje manipulativnih jezinih strategija, izvorna domena rata predstavlja dio standardne terminologije politikih govora . Unato raznovrsnosti ratne terminologije u osnovi konceptualnih metafora, u politikim se govorima najee javlja konstrukcija boriti se za, koja ovoj vrsti komunikacije daje oznaku konvencionalnosti i doista osiromauje jezini izraz . Zakljuak Uestalost odreenih metaforikih konstrukcija u politikim govorima stvara uinak iscrpljenosti znaenja . Iscrpljivanjem znaenja moemo okarakterizirati jezinu djelatnost koja se temelji na modelu ponavljanja uvrijeenih metaforikih struktura za koje se
smatra da poluuju odreene znaenjske uinke izazivajui u svijesti recipijenta pozitivne konotacije . Cilj je ovoga procesa manipulacija znaenjem, drugim rijeima: odsustvo znaenja ili relevantnih (novih) informacija prikriva se poznatim modelima ili strategijama izraavanja koje u razliitim varijacijama stvaraju privid suverenoga vladanja temom, a zatim jo ire politikom, odnosno drutvenom situacijom . Metaforiko izraavanje utemeljeno na koritenju poznatih i prihvaenih definicija konkretnih pojmova koji funkcioniraju kao izvorne domene u procesu mapiranja i nastajanja izniklih struktura moe imati izrazito manipulativnu funkciju poluujui znaenjske efekte kojima se ureuje recipijentov pogled na svijet . U tom je smislu odsustvo ili osiromaivanje znaenja zapravo temeljni mehanizam sloene strategije komuniciranja gotovim i opeprihvaenim predlocima mahom vezanim uz pojmove, pojave, stanja i djelatnosti kljune za normalno ovjekovo funcioniranje u svijetu koja nastoji opravdati odreeni nain djelovanja i tako pridobiti naklonost najireg kruga recipijenata . Literatura
Aristotel (1983) O pjesnikom umijeu, Zagreb, August Cesarec Butler, Judith (1997), Excitable speech: a politics of the performative, Routledge, New York and London Fauconnier, Gilles, Mark Turner (2002), The way we think: Conceptual blending and minds hidden complexities, Basic Books, New York Kojen, Leon, ur . (1986) Metafora, figure i znaenja, Prosveta, Beograd Kovaevi, Marina, Lada Badurina (2001), Raslojavanje jezine stvarnosti, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka Lakoff, George (1991) Metaphor and War: The Metaphor System Used to Justify War in the Gulf (1 & 2) http://lists .v illage .v irginia .edu/sixties/HTML_docs/Texts/Scholarly/Lakoff_Gulf_Metaphor_1 .html Lakoff, George, Mark Johnson (1980), Metaphors We Live By, The University of Chicago Press, Chicago and London Lakoff, George, Mark Johnson (1999), Philosophy in the Flesh, Basic Books, New York Lakoff, George, Mark Turner (1989), More than cool reason: a field guide to poetic metaphor, University of Chicago Press, Chicago and London Menac, Antica (2007), Hrvatska frazeologija, Knjigra, Zagreb Radman, Zdravko (1995) Metafore i mehanizmi miljenja, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb Ricoeur, Paul (1981), iva metafora, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb Searle, John R . (1998) Mind, Language and Society: Philosophy in the Real World, Basic Books, New York Semino, Elena (2008), Metaphor in discourse, Cambridge University Press, Cambridge Suac, Vlado (2007), Konceptualna metafora u politikom govoru (doktorska disertacija), Sveuilite u Zadru, Zadar Thomas, Jenny (1995), Meaning in interaction: An introduction to pragmatics, Longman, London
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 461 UDK : 811 .163 .42367 .633
Darko Matovac: O prijedlozima u hrvatskom jeziku

Uvidom u suvremene gramatike hrvatskoga jezika vidljivo je da prijedlozima kao vrsti rijei ne pristupaju na ujednaen nain . U svim se gramatikama prijedlozi odreuju ponajprije na osnovi svoje funkcije uspostavljanja odnosa izmeu dviju jezinih jedinica, a tek neke gramatike govore i o znaenju prijedloga . Takoer, samo se u nekoliko gramatika govori o podjeli prijedloga u skupine prema tvorbenim kriterijima . U tim se gramatikama govori o pravim i nepravim prijedlozima, o tvorbenim i netvorbenim prijedlozima ili proizvedenim i neproizvedenim prijedlozima . U osnovi radi se o podjeli prijedloga prema istim kriterijima, no ti kriteriji podjele nisu dovoljno jasno naznaeni i potovani pa se pripadnost prijedloga pojedinoj skupini razlikuje od gramatike do gramatike . Takoer, broj prijedloga koji postoje u hrvatskome jeziku razlikuje se od gramatike do gramatike (zastarjelice, prijedloni padeni izrazi u funkciji prijedloga) . Cilj je ovoga rada usustaviti popis prijedloga u hrvatskome jeziku uzimajui u obzir morfoloku sloenost prijedloga i postupnu narav procesa kojim prijedlozi nastaju (gramatikalizacija) . Kljune rijei: prijedlog, hrvatski jezik, podjela prijedloga, gramatikalizacija . On prepositons in Croatian language Insight into contemporary grammars of Croatian language makes evident that they do not have the same approach to the class of words called prepositions . In all grammars, prepositions are primarily defined on basis of their function, and only some grammars talk about the meaning of prepositions . In addition, only several grammars classify prepositions into groups/subsets according to their morphological complexity . Aforementioned grammars speak about pravi real and nepravi not real prepositions, tvorbeni formed and netvorbeni not formed prepositions or proizvedeni produced and neproizvedeni not produced prepositions . Basically, classifications are based on the same criteria, but those criteria are not clearly explained nor valued . Therefore, particular preposition can belong to different groups, differing from grammar to grammar . Also, number of prepositions belonging to Croatian language differs from one grammar to the other (archaism, prepositional phrases as prepositions) . The aim of this paper is to present systematical list of prepositions in Croatian language which takes into account morphological complexity of prepositions and the nature of grammaticalization process which produces them . Key words: preposition, Croatian, classification of prepositions, grammaticalization .
462 Darko Matovac: O prijedlozima u hrvatskom jeziku
Tradicionalno se u hrvatskim gramatikama (Babi et al . 1991; Bari et al . 1997; Ham 2002; Ragu 1997; Sili i Pranjkovi 2005; Teak i Babi 2000) prijedlozi odreuju kao jedna od nepromjenjivih vrsta rijei . Ipak, nepromjenjivost prijedloga ne treba shvatiti doslovno budui da neki prijedlozi mijenjaju oblik ovisno o rijei koja ih slijedi (npr . s bratom, ali sa sestrom ili pred trgovinom, ali preda mnom) . Tonije je rei kako su prijedlozi rijei koje se ne mogu sklanjati, sprezati ili stupnjevati (jo je Kai u Institutionum linguae Illiricae libri duo to dobro primijetio odreujui prijedlog kao nesklonjivi dio iskaza (Kai 2002:359)) . Status prijedloga kao zasebne vrste rijei u hrvatskom jeziku nije dvojben, no meu gramatiarima ne postoji suglasnost oko popisa jezinih jedinica koje pripadaju toj vrsti . Primjerice, Babi et al . (1991:725) prijedlozima ne smatraju instrumentalne oblike imenica (npr . silom u silom prilika naao se izvan domovine) iako tvrde da je takva upotreba veoma bliska prijedlozima . Nasuprot tome Sili i Pranjkovi (2005) smatraju instrumentalne oblike punopravnim prijedlozima, a status prijedloga priznaju im i Bari et al . (1997), no uz napomenu da se radi o pojavi ogranienoj na novinski, administrativni i znanstveni stil . Nadalje, Babi et al . (1991) i Bari et al . (1997), za razliku od Silia i Pranjkovia (2005), ne smatraju prijedlozima ni glagolske priloge (npr . zahvaljujui u poloio sam ispit zahvaljujui uenju), a jedino Sili i Pranjkovi (2005) prijedlozima smatraju i prijedlono-padene izraze (npr . u skladu sa u treba postupiti u skladu sa zakonom) . Takvi neujednaeni pristupi preslikavaju se i u rjenike, pa primjerice Ani et al . (2004) zahvaljujui opisuju samo kao prilog sa znaenjem uz pomo, posredstvom, a onje (2000) zahvaljujui uope ne spominje . Takoer, u prvome izdanju Anieva Rjenika izraz poetkom nije izdvojen kao zasebna jedinica, dok je izraz krajem opisan kao prijedlog . U etvrtom se izdanju poetkom opisuje kao prilog, iako se iza njega u zagradi navodi genitivna dopuna (Buar 2009:204) . U ovome radu oslanjat e se na popis prijedloga koji donose Sili i Pranjkovi (2005) zbog irine i suvremenosti pristupa, ali i zbog injenice da taj popis ne obuhvaa zastarjelice i/ili stilski obiljeene prijedloge (npr . izim, mjete, nuz, okrom, razi, sprou ili isred koje spominju Babi et al . (1991:727-728)) . Prijedlozi se kao zasebna vrsta rijei pojavljuju u gramatikama jo od antikih vremena, tj . od Gramatikog umijea Dionizija Traanina, koji ih je prvi izdvojio u zasebnu kategoriju i odredio ih kao rije koja se stavlja pred sve dijelove iskaza u sloenici i u sintagmi (Traanin 1995:173) . Traanin je odredio prijedloge iskljuivo poloajem te je to naznaio i njihovim nazivom pridavi im ime prthesis, to oznauje ispred smjeteno . Latinski naziv praepositio doslovni je prijevod grkog naziva, a u hrvatskom nazivu prijedlog sauvano je osnovno znaenje grkog i latinskog izvornika (prijedlozi se zovu tako zato to se predlau, tj . meu ispred rijei s kojom su u vezi (Bari et al . 1997:277); kaemo da se prijedlozi predlau jer su pred rijei prijedlog je ispred rijei iji odnos oznauje (Ham 2002:98)) . Naziv prijedlog varljive je naravi budui da se jezine jedinice koje pripadaju ovoj vrsti rijei u velikom broju jezika ne nalaze ispred rijei s kojom su u vezi i s kojom ine prijedloni izraz, ve iza nje . U tom sluaju govorimo o poslijelozima i o poslijelonom izrazu . Bitno je napomenuti kako i u hrvatskom jeziku postoje prijedlozi koji ponekada mogu biti iza rijei s kojom su u vezi . Bari et al . (1997:277) tvrde kako samo prijedlozi rdi, nat (i unto), sprkos (i uspkos), prkos (i upkos) mogu stajati i iza te rijei, Babi et al . (1991) popisu pridodaju i nasuprot, a ostale gramatike samo upuuju na postojanje poslijeloga ne navodei njihov konaan popis . Ipak, bitno je rei
kako se nikako ne moe govoriti o pravim poslijelozima budui da se radi samo o stilski obiljeenoj upotrebi prijedloga (Babi et al . 1991:724) . Jezine jedinice koje se mogu pojavljivati ispred i iza jezine jedinice s kojom su u vezi (npr . ne puim radi zdravlja ili ne puim zdravlja radi) u literaturi se najee nazivaju ambipozicije (npr . Hagge 2010; Dryer 2011) i bilo bi opravdano taj naziv koristiti i u hrvatskim gramatikama . Prijedlozi se u brojnim gramatikama razliitih jezika tradicionalno odreuju, ponajprije na temelju strukturalistikih teorijskih pretpostavki, kao zatvorena i stabilna skupina jezinih jedinica reduciranog leksikog znaenja koje su odreene ponajprije svojom funkcionalnom ulogom uspostavljanja odnosa izmeu dviju jezinih jedinica u nekom iskazu (funkcija je prijedloga jasno naglaena i u svim definicijama prijedloga u hrvatskim gramatikama) . Prijedlozi se opisuju kao zatvorena skupina jezinih jedinica jo od prvog spominjanja u Gramatikom umijeu . Traanin je prijedlozima smatrao ne samo ono to se i danas naziva prijedlozima (rije koja se stavlja pred sve dijelove iskaza u [] sintagmi (Traanin 1995:173)), ve i ono to se danas naziva prijedlonim prefiksom (rije koja se stavlja pred sve dijelove iskaza u sloenici (Traanin 1995:173)) . Takvo dvostruko odreenje prijedloga dovelo je do odstupanja od dosljedno provedenog naela opisa vrsta rijei u Gramatikom umijeu prema kojem jedan dio iskaza odgovara jednoj rijei . Prema kiljanu (u Traanin 1995:361) odstupanje od tog naela moe se opravdati jedino time to je u starogrkom, u njegovim ranijim periodima, na primjer kod Homera, veza izmeu prepozicijskog prefiksa i osnovne rijei (osobito kod glagola) bila manje vrsta nego u drugim tipovima sloenica, pa je u nekim sluajevima toliko labavila da su se izmeu prefiksa i glagola umetale i druge rijei . Zbog te vrste dvostruke uvjetovanosti prijedloga njihov je popis sasvim zatvoren, a granice prema drugim dijelovima iskaza su vrste (kiljan u: Traanin 1995:362) . Slian pristup nalazimo i kod Kaia koji prijedlog opisuje kao nesklonjivi dio iskaza koji se, odvojeno ili povezano, stavlja pred ostale dijelove iskaza (Kai 2002:359) . Budui da Kai navodi sve prijedloge, moemo zakljuiti da ih smatra zatvorenom skupinom, a to je u potpunosti u skladu s latinskom tradicijom unutar koje je pisao svoju gramatiku . U suvremenim se hrvatskim gramatikama prijedlozi vie ne smatraju u potpunosti zatvorenom skupinom rijei, iako se tvrdi da ih je ipak veoma ogranien broj, stotinjak . Ako meu njima ne bismo raunali izrazite zastarjelice [], bilo bi ih jo i manje . (Babi et al . 1991:725) . Sili i Pranjkovi (2005:243) prijedloge opisuju kao suznane jezine jedinice, a kad se kae da su prijedlozi suznane rijei, onda se pod tim podrazumijeva da su njihova znaenja uopena, da su relacijska, tj . da se njima uspostavljaju odnosi meu rijeima . Prijedlozi uspostavljaju odnos izmeu dvije jezine jedinice u iskazu tako da se povezuju s jezinom jedinicom ispred koje stoje i s njom ine prijedloni izraz koji je dopuna drugoj jezinoj jedinici . Prijedlozi najee ine prijedloni izraz s imenicama (npr . u kui ili kod lijenika), poimenienim pridjevima (npr . na bijelom ili na njemakom) i zamjenicama (npr . bez njih ili od mene) . No dio prijedlonog izraza moe biti i neki od nepromjenjivih oblika, npr . prilog (npr . od juer), infinitiv (npr . za plakati), nepromjenjivi broj (npr . do tisuu) ili drugi adpozicijski izraz (npr . do u kasnu no) . Upotreba nepromjenjivog oblika kao dijela prijedlonog izraza nije uestala pojava u hrvatskom jeziku pa hrvatske gramatike nepravedno zanemaruju nepromjenjive oblike pri opisu prijedlonog izraza, a ponegdje se imenski oblici navode i kao jedine mogue dopune prijedloga (Ham 2002; Ragu 1997; Bari et al . 1997) .
esto se u literaturi istie da su prijedlozi funkcionalno vrlo slini padeima, a ta je slinost meu njima uoena ve pri prvim pokuajima sustavnog opisivanja tzv . narodnih jezika u kojima su funkciju koju su imali padei u latinskom jeziku na sebe preuzeli prijedlozi . Budui da hrvatski jezik ima i prijedloge i padee, u hrvatskoj literaturi esto se tvrdi da je uloga prijedloga konkretizirati znaenje padenog nastavka (Pranjkovi 2009) ili da su prijedlozi zapravo dopuna padenom sustavu za obiljeavanje razliitih odnosa meu rijeima unutar reenice (Ragu 1997:116) . O znaenju se prijedloga u gramatikama veinom ne govori previe detaljno . Iznimka su Sili i Pranjkovi (2005) koji na nekoliko stranica navode znaenja prijedloga i uspostavljaju njihovu podjelu na dimenzionalna koja upuuju na mjerljivost, na jednu od dimenzija (prostor ili vrijeme) i nedimenzionalna koja imaju logiki kompleksnija znaenja (naina, uzroka, posljedice, uvjeta, doputenja i sl .) (Sili i Pranjkovi 2005:245) . U reenici Marko je ispred kue prijedlog ispred ima dimenzionalno znaenje predmjesnosti (prelokalnosti), tj . prijedlog izraava da se objekt lokalizacije (Marko) nalazi ili kree s prednje, elne strane u odnosu na lokalizator (kua) . U izrazu nakon veere prijedlog nakon ima dimenzionalno znaenje poslijevremenosti (posteriornosti), tj . prijedlog oznaava da se vrijeme dogaaja smjeta iza vremena oznaenog vremenskim lokalizatorom (veera) . Primjer nedimenzionalnog znaenja prijedloga je znaenje porijekla ili potjecanja (ablativnost) prijedloga od u reenici Doznati od prijatelja . U osnovi se radi samo o drugaijem imenovanju u literaturi opeprisutne podjele prijedlonih znaenja na prostorno-vremenska znaenja i apstraktna znaenja . Ipak, detaljnije se rasprave o znaenju prijedloga obino u gramatikama izbjegavaju budui da su prijedlozi izrazito vieznane jezine jedinice te je njihovo znaenje ili bolje reeno veze meu njihovim znaenjima izrazito teko sustavno opisati . Tek je opisima nastalim u okviru kognitivne lingvistike polo za rukom na sustavan nain opisati vieznanost prijedloga (usp . Lakoff (1990) te Tyler i Evans (2003) za opis znaenja nekih engleskih prijedloga ili ari (2008) za opis znaenja nekih hrvatskih prijedloga), no za sada ne postoji sustavan opis znaenja hrvatskih prijedloga u okviru te metodologije . Govorei o popredloenju imenica i priloga kao nainu nastanka prijedloga u hrvatskom jeziku, Babi et al . (1991) u osnovi govore o onome to se u literaturi naziva procesom gramatikalizacije . Gramatikalizacija je postupan proces u kojem jezine jedinice kada se nau u odreenom kontekstu poprimaju gramatike funkcije te postaju gramatike jedinice ili postojee gramatike jedinice poprimaju dodatne gramatike funkcije (usp . Heine 2003; Hopper i Traugott 2003; Croft 2003; Lehmann 2002) . Tijekom gramatikalizacije jezina jedinica doivljava niz fonetskih, morfosintaktikih i funkcionalnih (pragmatikih i semantikih) promjena . Nastanak prijedloga gramatikalizacijom imenica tipian je proces gramatikalizacije te vjerojatno nema jezika u kojem se taj proces nije odvio (Heine i Kuteva 2007) . Primjerice, gramatikalizacijom imenice u engleskom jeziku nastao je prijedlog in back of (od imenice back lea), a u njemakom aufgrund (od imenice Grund tlo) . I u hrvatskom jeziku veliki broj prijedloga nastao je gramatikalizacijom imenica, npr . pomou (gramatikaliziran instrumentalni oblik imenice pomo), mjesto (gramatikaliziran akuzativni oblik imenice mjesto) ili pokraj (gramatikaliziran spoj prijedloga po i akuzativnog oblika imenice kraj) . Heine i Kuteva (2007) govore o trima osnovnim nainima nastanka prijedloga, a to su gramatikalizacija imenice, glagola ili priloga . U skladu s time razlikuju se imeniki, glagolski i priloni prijedlozi . I gra-
matikalizacijom pridjeva mogu nastati prijedlozi te je mogue govoriti i o pridjevskim prijedlozima, no gramatikalizacija pridjeva u prijedloge nije sustavan proces u velikom broju jezika, pa se ne moe govoriti o gramatikalizacijskoj univerzaliji (Heine i Kuteva 2007) . Naelno jezici nemaju prijedloge samo jednoga tipa . U engleskome tako nalazimo imenike (npr . because of zbog, instead of umjesto, in front of ispred), glagolske (npr . preceding prethodei, considering s obzirom na, given s obzirom), prilone (npr . up gore, down dolje, through kroz) i pridjevske prijedloge (npr . along uz, near blizu, worth vrijedno) . Slino je i u njemakom, gdje takoer imamo imenike (npr . in Abhngigkeit u ovisnosti o, im Namen uime, mithilfe pomou), glagolske (npr . ausgenommen izuzev, abgesehen von ne uzimajui u obzir), prilone (npr . gegenber nasuprot, gem prema) i pridjevske prijedloge (npr . fern daleko, frei bez, lngs du) . U analizi prijedloga esto se pridjevski i priloni prijedlozi ne odvajaju u zasebne skupine budui da se moe dokazati da prilozi esto nastaju upravo gramatikalizacijom pridjeva (usp . Lehmannovu i Stolzovu (1992) analizu prijedloga u njemakom jeziku) . I u hrvatskom jeziku razlikuju se imeniki prijedlozi (npr . ve spomenuti pomou, mjesto i pokraj), glagolski prijedlozi (npr . iskljuujui, mimo, polazei od) i prilono-pridjevski prijedlozi (npr . blizu, nie, suprotno od) . U hrvatskim gramatikama ne obraa se posebna pozornost na gramatikalizacijsku osnovu prijedloga te se ne uvia kakav utjecaj ona ima na ponaanje prijedloga (npr . ne uoava se i ne objanjava povezanost imenikih prijedloga i genitiva) . Opi pristup prijedlozima u hrvatskim gramatikama takav je da ih se razvrstava u skupine prema padeima s kojima se slau . Gramatike namijenjene kolskoj upotrebi na tome se i zaustavljaju (Ham 2002; Ragu 1997; Teak i Babi 2000), dok Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskog jezika (Babi et al . 1991), Hrvatska gramatika (Bari et al . 1997) te Gramatika hrvatskog jezika za gimnazije i visoka uilita (Sili i Pranjkovi 2005) dijele prijedloge i prema nainu postanka . Govorei o prijedlozima Bari et al . (1997) dijele ih na prave (primarne) i neprave (sekundarne) . Pravi prijedlozi su oni koji slue samo kao prijedlozi i ije se znaenje danas ne moe izvesti ni iz koje druge rijei . [] Nepravi su prijedlozi oni ije se znaenje moe povezati sa znaenjem i osnovom koje druge rijei (Bari et al . 1997:278) . Meu nepravim prijedlozima razlikuju se oni nastali izvoenjem i oni nastali slaganjem . Izvedenim nepravim prijedlozima smatraju se okamenjeni akuzativni ili instrumentalni oblici imenica, a u ovu skupinu prijedloga pripadaju i rijei koje se upotrebljavaju i kao prilozi i kao prijedlozi . Sloeni prijedlozi nepravi su prijedlozi koji nastaju iz veze dvaju prijedloga ili prijedloga i imenica . Babi et al . (1991) govore o netvorbenim prijedlozima, o prijedlozima koji su sloeni od dvaju netvorbenih prijedloga te o prijedlozima koji su sloeni od prijedloga i imenica . Zasebnu vrsta prijedloga ine oni koji nastaju popredloenjem drugih vrsta rijei (najee imenica ili priloga) . Sili i Pranjkovi (2005), bez detaljnijeg objanjavanja, navode da prijedlozi u hrvatskom jeziku mogu biti razliitog podrijetla te da se razlikuju neproizvedeni, tj . podrijetlom nemotivirani prijedlozi i proizvedeni, tj . podrijetlom motivirani . Proizvedeni prijedlozi mogu podrijetlom biti imeniki oblici, posebno esto oblici instrumentala (npr . krajem, putem, silom), mogu biti glagolski prilozi (npr . zahvaljujui, iskljuivi, izuzevi) te prijedlonopadeni izrazi (npr . na osnovi, pod konac, s obzirom na, u skladu s itd .) (Sili i Pranjkovi 2005:242-243) . Iz navedenog se na prvi pogled moe zakljuiti kako se hrvatske gramatike ne slau oko naina podjele prijedloga, no u osnovi se radi o podjeli nainjenoj prema vie-manje
istim kriterijima, tj . radi se o podjeli koja je uobiajena u literaturi i prema kojoj se prijedlozi obino dijele u dvije skupine jednostavne (engl . simple prepositions) i sastavljene (engl . compound prepositions) . Jednostavni prijedlozi esto se nazivaju i primarni prijedlozi, a odreuju se kao oni koji nisu izvedeni niti sloeni od drugih jezinih jedinica, tj . kao oni koji nemaju morfoloku strukturu (Hagge 2010; Lehmann i Stolz 1992) . U hrvatskom su jeziku primjerice jednostavni prijedlozi na, do ili iz . Obiljeje jednostavnih prijedloga iznimna je gramatikaliziranost . Znaenjski su izrazito sloeni i apstraktni te izraavaju gramatike odnose ili temeljne prilone odnose kao to su mjesto, vrijeme ili sredstvo (Buar 2009:191), dok im je oblik znatno reduciran, a to je izravna posljedica este upotrebe . Hrvatske gramatike nisu suglasne oko toga koje bi sve prijedloge trebalo ukljuiti u skupinu jednostavnih prijedloga, kao ni oko toga kako uope nazvati tu skupinu prijedloga (Bari et al . (1997) koriste naziv pravi prijedlozi, Babi et al . (1991) netvorbeni prijedlozi, a Sili i Pranjkovi (2005) neproizvedeni, tj . podrijetlom nemotivirani) . Prouavanje dostupnih rjenika (Ani et al . 2004; Gluhak 1993; Ivekovi i Broz 1901; Skok 1988; onje 2000) i gramatika (Babi et al . 1991; Bari et al . 1997; Matasovi 2008; Sili i Pranjkovi 2005; Teak i Babi 2000; Ragu 1997; Ham 2002; Hamm 1974; Damjanovi 2003) dovodi do pretpostavke da su pravi primarni, tj . jednostavni prijedlozi u suvremenom hrvatskom jeziku bez, do, iz, k, na, nad, o, od, po, pod, pred, pri, s, u, uz, za (potrebno je istaknuti kako je popis ustanovljen samo na osnovi dostupne literature, te je u svakom sluaju potrebno detaljnije dijakronijsko istraivanje koje e predloeni popis potvrditi ili opovrgnuti) . Svi ostali hrvatski prijedlozi pripadaju skupini sastavljenih prijedloga . Sastavljeni prijedlozi esto se u literaturi nazivaju i sekundarni prijedlozi (Bari et al . (1997) koriste naziv nepravi prijedlozi, a Sili i Pranjkovi (2005) proizvedeni ili podrijetlom motivirani) . Sastavljeni prijedlozi odreuju se kao oni za koje se moe utvrditi da su izvedeni iz neke druge jezine jednice i/ili se sastoje od dvije ili vie jezinih jedinica, tj . kao oni koji imaju morfoloku strukturu (Lehmann i Stolz 1992) . Kod odreenog je broja sastavljenih prijedloga sinkronijski vrlo teko ili gotovo nemogue prodrijeti u strukturu, to je posljedica visokog stupnja gramatikaliziranosti . Takav je primjerice prijedlog kod koji je izveden od imenice kon (taj je korijen jo uvijek sauvan u rijeima skonati ili konac) i koji je promijenio oblik po uzoru na jednostavne prijedloge sline strukture (npr . pod ili nad) (ari 2008:142; Matasovi 2008:247) . Slian je primjer i prijedlog poslije koji je nastao spajanjem jednostavnog prijedloga po i imenice slijed koja je izgubila zavrno -d (Skok 1988:284) . Budui da se i tim prijedlozima dijakronijski ipak moe utvrditi struktura, potrebno ih je smatrati sastavljenim . Takoer, u skladu sa suvremenim poimanjem kategorije prijedloga, u sastavljene prijedloge potrebno je ukljuiti i prijedlono-padene izraze iako oni jo ne pokazuju izraenije tragove gramatikaliziranosti te ih je teko razlikovati od slobodnih konstrukcija (o pokazateljima koji upuuju na to da je prijedlono-padeni izraz poeo funkcionirati kao prijedlog govori Buar (2009)) . Prema navedenome u skupini sastavljenih prijedloga razlikujemo vie i manje gramatikalizirane prijedloge koji ine kontinuum unutar kojega je vrlo teko jasno odrediti granice meu skupinama (Slika 1) . Na jednome kraju kontinuuma nalaze se izrazito gramatikalizirani sloeni prijedlozi kao to su kod ili prema, dok se na drugome kraju nalaze prijedlono-padeni izrazi poput bez obzira na ili u usporedbi s, koji tek poinju proces gramatikalizacije .
Slika 1: Gramatikalizacijski kontinuum prijedloga Uzimajui u obzir morfoloku sloenost prijedloga u hrvatskom jeziku kao i postupnu narav procesa gramatikalizacije prijedloge u hrvatskom jeziku moemo podijeliti na jednostavne (neproizvedeni, nemotivirani, pravi ili primarni prijedlozi) i na sastavljene prijedloge (proizvedeni, motivirani, nepravi ili sekundarni prijedlozi) . Meu sastavljenim prijedlozima mogu se razlikovati: (i) oni koji nastaju gramatikalizacijom nekog imenikog, glagolskog, pridjevskog ili prilonog oblika, (ii) oni koji nastaju spajanjem jednostavnog prijedloga i imenikog, glagolskog, pridjevskog ili prilonog oblika, a koji mogu biti razliitog stupnja gramatikaliziranosti te (iii) oni koji nastaju spajanjem dvaju jednostavnih prijedloga . U nastavku se abecednim redom navodi koji prijedlozi pripadaju kojoj skupini . Jednostavni prijedlozi su: bez, do, iz, k, na, nad, o, od, po, pod, pred, pri, s, u, uz, za . Prvoj skupini sastavljenih prijedloga pripadaju prijedlozi blizu, elo, diljem, dno, du, duinom, glede, iskljuivi, iskljuujui, izuzev, izuzevi, kod, koncem, kraj, krajem, kroz, meu, mimo, mjesto, niz, nie, poetkom, pomou, posredstvom, povodom, preko, prema, prigodom, prije, prilikom, protiv, protivno, put, putem, radi, razmjerno, silom, slijedom, sred, sredinom, sredinom, sukladno, irinom, irom, temeljem, tijekom, tokom, ukljuivi, ukljuujui, van, vie, vrh, zahvaljujui . Drugoj skupini sastavljenih prijedloga pripadaju prijedlozi bez obzira na, istodobno s, istovremeno s, izmeu, izvan, na centru, na elu s, na ime, na kraju, na osnovi, na planu, na podruju, na polju, na raun, na svretku, na temelju, nadno, nadohvat, nadomak, nakon, nakraj, namjesto, naprama, naspram, nasred, nasuprot, nautrb, navrh, nezavisno od, o pitanju, oko, okolo, onkraj, osim, po duini, po liniji, po mjeri, po pitanju, po sredini, po irini, pod konac, podno, pokraj, polazei od, poput, poradi, pored, poslije, posred, potkraj, povie, povrh, preko puta, s ciljem, s gledita, s izuzetkom, s obzirom na, s pomou, sa stajalita, sa stanovita, spram, sudei po, suprot, suprotno od, u ast, u doba, u formi, u interesu, u korist, u oblasti, u obliku, u odnosu na, u odnosu prema, u okviru, u ovisnosti o, u povodu, u pravcu, u prigodi, u prilog, u razmaku od, u roku od, u skladu s, u sluaju, u smislu, u smjeru, u sreditu, u suprotnosti s, u suradnji s, u svezi s, u svojstvu, u tijeku, u toku, u trajanju od, u usporedbi s, u vezi s, u vidu, u vrijeme, u zamjenu za, u zavisnosti od, udno, uime, umjesto, unato, unutar, uoi, uslijed, usprkos, usred, usuprot, uvrh, uzdu, uzevi u obzir, za vrijeme, zarad, zaradi, zavrh, zbog . Treoj skupini sastavljenih prijedloga pripadaju prijedlozi ispod, ispred, iza i iznad .
Literatura
Ani, Vladimir, Dunja Brozovi Ronevi, Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, Ljiljana Joji, Ranko Matasovi, Ivo Pranjkovi (2004), Hrvatski enciklopedijski rjenik, EPH, Novi Liber, Zagreb, http://hjp .srce .hr . Babi, Stjepan, Dalibor Brozovi, Milan Mogu, Slavko Pavei, Ivo kari, Stjepko Teak (1991), Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Nakladni zavod Globus, Zagreb Bari, Eugenija, Mijo Lonari, Dragica Mali, Slavko Pavei, Mirko Peti, Vesna Zeevi, Marija Znika (1997), Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb Buar, Mirjana (2009), Gramatikalizacija i sekundarni prijedlozi glagolskoga i imenikoga porijekla, Jezikoslovlje 10 (2), 183-216 . Croft, William (2003), Typology and universals, Cambridge University Press, Cambridge Dryer, Matthew S . (2011), Order of Adposition and Noun Phrase, u: Martin Haspelmath i Matthew S . Dryer, ur ., The World Atlas of Language Structures Online, Max Planck Digital Library, Mnchen, http://wals .info/chapter/85 . Gluhak, Alemko (1993), Hrvatski etimoloki rjenik, August Cesarec, Zagreb Hagge, Claude (2010), Adpositions, Oxford University Press, Oxford Ham, Sanda (2002), kolska gramatika hrvatskoga jezika, kolska knjiga, Zagreb Hamm, Josip (1974), Staroslavenska gramatika, kolska knjiga, Zagreb Heine, Bernd (2003), Grammaticalization, u: Brian D . Joseph i Richard D . Janda, ur ., The Handbook of Historical linguistics, 575-601, Blackwell Publishing, Oxford Heine, Bernd, Tania Kuteva (2007), The Genesis of Grammar . A Reconstruction, Oxford University Press, Oxford Hopper, Paul J ., Elizabeth Closs Traugott (2003), Grammaticalization, Cambridge University Press, Cambridge Ivekovi, Franjo, Ivan Broz (1901), Rjenik hrvatskog jezika, tamparija Karla Albrechta (Jos . Wittasek), Zagreb Kai, Bartol (2002), Osnove ilirskog jezika u dvije knjige, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb Lakoff, George (1990), Women, Fire i Dangerous Things . What Categories Reveal about the Mind, The University of Chicago Press, Chicago Lehmann, Christian (2002), Thoughts on Grammaticalization, Arbeitspapiere des Seminars fr Sprachwissenschaft der Universitt Erfurt, Erfurt Lehmann, Christian, Christel Stolz (1992), Bildung von Adpositionen im Deutschen, Seminar fr Sprachwissenschaft der Universitt Erfurt, Erfurt Matasovi, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskog jezika, Matica hrvatska, Zagreb Pranjkovi, Ivo (2009), Nepromjenjive rijei i gramatika, u: Tatjana Beanovi, ur ., Njegoevi dani . Zbornik radova, 329-335, Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet Niki, Cetinje Ragu, Dragutin (1997), Praktina hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb Sili, Josip, Ivo Pranjkovi (2005), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb
Skok, Petar (1988), Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb Teak, Stjepko, Stjepan Babi (2000), Gramatika hrvatskoga jezika . Prirunik za osnovno jezino obrazovanje, kolska knjiga, Zagreb Traanin, Dionizije (1995), Gramatiko umijee, Latina et Graeca, Zagreb Tyler, Andrea, Vyvyan Evans (2003), The Semantic of English Prepositions . Spatial Scenes, Embodied Meaning and Cognition, Cambridge University Press, Cambridge ari, Ljiljana (2008), Spatial concepts in Slavic: a cognitive linguistic study of prepositions and cases, Otto Harrassowitz Verlag, Wiesbaden onje, Jure (2000), Rjenik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, kolska knjiga, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 471 UDK: 811 .163 .4*3'373 .7 : 811 .112 .2(436)'373 .7 811 .163 .4(497 .6)'373 .7: 811 .112 .2(436)'373 .7
Nedad Memi: Leksikoloki model obrade njemakih transferskih rijei u bosanskome jeziku1
Rad ima za cilj predstaviti osnovne postulate jezikog kontakta izmeu austrijskog njemakog i bosanskog jezika te analizirati mogunosti leksikografske obrade transferskih rijei (tzv . austrijacizama) u bosanskom jeziku . Prednost se daje popularnolingvistikom rjeniku austrijacizama koji bi predstavljao vaan doprinos izuavanju jezikog kontakta izmeu dva jezika, ali i bio znaajan prilog u opisivanju rjenikog blaga bosanskog jezika . Kljune rijei: jeziki kontakt, posuenice, leksikografija, rjenik, adaptacija, jeziki transfer, transfonemizacija, transmorfemizacija, transsemantizacija, austrijski njemaki, bosanski, hrvatski, srpski . Lexicographic Model of Representing Austrian German Loanwords in Bosnian This paper discusses a model of representing loanwords from Austrian German in Bosnian in a specialized dictionary . The first part of the paper describes the basic principles of language contact between Austrian German and Bosnian especially the question of adaptation on phonological, morphological and semantic level . The second part deals with two basic models of lexikographic describing of loanwords in the recipient language: an adaptation and an identification dictionary . We focus here on an identification model being a standard way of representing loanwords and foreign words in dictionaries aimed for a broader (popular) use . Key words: language contact, loan-words, lexicography, dictionary, adaptation, language transfer, adaptation on phonological, morphological and semantic level, Austrian German, Bosnian, Serbian, Croatian . 1. Uvod Jeziki kontakt izmeu njemakog i bosanskog jezika karakterizira izraena asimetrija u kojoj se njemaki jezik uglavnom pojavljuje kao jezik davalac, a bosanski kao jezik primalac . U ovome kontaktu jezik primalac preuzima aktivnu ulogu (ulogu agensa), dok
1 Prilog
za izradu rjenika austrijacizama .
472 Nedad Memi: Leksikoloki model obrade njemakih transferskih rijei u bosanskome jeziku
je jezik davalac u ulozi jezika patiensa (Van Coetsem 2000:53) . Ovakav tip kontakta iskljuuje prenoenje gramatikih elemenata u jezik primalac, tako da je bosanski jezik iz njemakog primao u pravilu leksike rijei i morfeme, a slabo ili gotovo nikako gramatike rijei odnosno morfeme . 2. Osnovni principi jezikog transfera izmeu njemakog i bosanskog jezika U junoslavenskoj lingvistici jezikim dodirima u prvom redu se bavio zagrebaki anglist Rudolf Filipovi . U svojoj monografiji Uvod u jeziki kontakt (1986) te njenom nastavku Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku (1990) Filipovi je na primjeru jezikog kontakta engleskog i hrvatskog ili srpskog jezika ustanovio dvojaki princip adaptacije stranog jezikog materijala: primarnu i sekundarnu adaptaciju . Primarna adaptacija odvija se direktno u kontaktu dva jezika, dok sekundarna nastupa tek kada je strani jeziki materijal integriran u jezik primalac te u njemu postaje produktivan (Filipovi 1990:28) . Za Filipovia kljune su adaptacije jezikog materijala na fonolokom, morfolokom i semantikom nivou koje naziva transfonemizacija, transmorfemizacija i transsemantizacija (up . Filipovi 1986:68-184) . Filipovieva teorija moe se u svom znaajnom dijelu primijeniti i na jeziki kontakt izmeu njemakog i bosanskog jezika . U narednim odjeljcima pokuat emo na primjerima pokazati strukturu adaptacije njemakog jezikog materijala u bosanskom jeziku koristei se upravo opisanom Filipovievom metodom . 2.1. Fonoloka adaptacija Primjenjujui model o trostepenoj transfonemizaciji njemakog jezikog materijala dobijamo sljedei rezultat: a) nulta transfonemizacija vokali i konsonanti su u jeziku davaocu i jeziku primaocu uglavnom ekvivalentni . U vokalizmu javlja se ekvivalencija izmeu sljedeih fonema jezika davaoca i jezika primaoca (prikaz odgovarajuih grafema): njem . Brille > bos . brile, lumpen > lumpovati, Decke > deka, Sparherd (dial .) > poret, Lack > lak usw . U konsonantizmu se javljaju sljedei odabrani ekvivalentni fonemi: njem . Teppich > bos . tepih, Percke > perika, Muster > mustra, resch > re itd . (detaljan pregled fonema njemakog i bosanskog jezika koji potpadaju pod nultu transfonemizaciju: Memi 2006:114-129) . b) parcijalna transfonemizacija vokali i konsonanti jezika primaoca u ovome sluaju samo djelomino odgovaraju onima iz jezika davaoca . Tako vokali mogu mijenjati stepen svoga otvora, ali ne mogu mjesto artikulacije, a konsonanti se mogu razlikovati po mjestu, ali ne i po nainu artikulacije (Filipovi 1986:72) . Tako u vokalizmu imamo razliit kvalitet sljedeih vokala: njem . Feder > bos . feder ili Koffer > kofer . U konsonantizmu se posebno izdvaja grupa tzv . bezvunih lenis-ploziva karakteristinih za austrijski njemaki [b d ] . Ovakvo obezvuavanje dalo je u jeziku primaocu bezvune fortis-plozive: njem . baf > bos . paf, Dusche > tu, Galosche > kaloa itd . Slino je i s bezvunim lenis-frikativom [z ], koji je u bosanskom zamijenjen bezvunim fortis-konsonantom: njem . Saft > bos . saft, Sitz > sic, ali njem . Sitzer > bos . zicer, sicher > ziher itd . (detaljnije Memi 2006:118-119, 125-128)
c)
slobodna transfonemizacija fonemi se u ovome sluaju zamjenjuju posve slobodno, bez artikulatorne ekvivalencije u jeziku primaocu . Izgovor replike se u tome sluaju orijentira prema ortografiji ili nekom izvanlingvistikom faktoru (Filipovi 1986:72-73) . U naem sluaju neki od prominentnih primjera slobodne transfonemizacije su delabijalizacije njemakih vokala [y: ] bosanskim [i ]: njem . Bhne > bos . bina, Fhn > fen itd . U konsonantizmu nude se primjeri zamjene afrikate [pf] bezvunim frikativom [f]: njem . Pflaster > bos . flaster ili zamjene velarnog nazala [] suglasnikom skupinom [g] uvjetovanom ortografijom: njem . Garnierung > bos . garnirung itd . (detaljnije Memi 2006:119121, 128-129)
2.2. Morfoloki nivo Kao to je ve konstatirano u uvodu, jeziki kontakt izmeu njemakog i bosanskog jezika takav je da jezik primalac ima aktivnu ulogu te stoga ne dolazi do utjecaja njemakog jezika u oblasti morfologije (Filipovi 1986:116) . Leksiki materijal jezika davaoca prilagoava se u pravilu gramatikom sistemu jezika primaoca . U analizi morfoloke adaptacije vano je pratiti ponaanje slobodnih i vezanih morfema . U jezik primalac transferiraju se po pravilu slobodni morfemi kao nosioci leksikog znaenja, dok se vezani morfemi mogu transportirati (ali se u jeziku primaocu ne raspoznaju kao takvi i uglavnom ostaju neproduktivni) ili se ne pojavljuju u jeziku primaocu, ve se supstituiraju odgovarajuim vezanim morfemima toga jezika . Na osnovu toga Filipovi je konstruirao tri scenarija adaptacije na polju derivacione morfologije: a) nulta transmorfemizacija ovaj tip adaptacije na morfolokom nivou javlja se kada se u jezik primalac preuzima rije (uglavnom imenica ili pridjev) koja sadri samo slobodni morfem i nulti vezani morfem: njem . Bruch > bos . bruh, Schnitt > nit, braun > braon (detaljnije Memi 2006:148) . Ove imenice u bosanskom jeziku lahko se prevode u imenice mukog roda i dekliniraju po prvoj deklinaciji (edi 2001:90) . b) kompromisna transmorfemizacija ovaj tip transfonemizacije podrazumijeva preuzimanje vezanog morfema jezika davaoca koji se u sluaju jezikog kontakta izmeu njemakog i bosanskog u pravilu ne prepoznaje kao vezani (gramatiki) morfem u jeziku davaocu . Na ovome mjestu treba spomenuti dva takva, vrlo esta, vezana morfema (sufiksa): -aj (od njem . -ei) i -ung: njem . Malerei > bos . maleraj, moleraj, Staffelei > tafelaj, Kupplung > kuplung, Stimmung > timung . Da se gramatiki morfemi njemakog jezika u bosanskom ne prepoznaju kao takvi, svjedoi i injenica da se spomenute posuenice dekliniraju kao i u sluaju nulte transmorfemizacije po prvoj deklinaciji . Sljedei dokaz tome je i dodavanje gramatikih morfema jezika primaoca i prevoenje posuenica u odreene deklinacijske klase: njem . Krapf-en > bos . krofn-a, Mundstck-el > mutikl-a, Must-er > mustr-a itd . (detaljnije Memi 2006:149) c) potpuna transmorfemizacija ovo je tip morfoloke adaptacije u kojoj se vezani morfem jezika davaoca zamjenjuje odgovarajuim vezanim morfemom iste funkcije i znaenja, ali iz inventara jezika primaoca (Filipovi 1986:123) . Ovakav tip adaptacije je u skladu s karakterom jezikog kontakta, pa je i najei: njem . Feri-en > bos . ferij-e, Fleck-erl > flek-ica, Klopf-er > klof-a, Lamp-e > lamp-a, zink-en > cink-a-ti, schleuder-n > lajdr-a-ti (detaljnije Memi 2006:150-152) .
2.3. Semantiki nivo Razvoj znaenja kod preuzimanja stranog leksikog materijala predstavlja najvei izazov za leksikografe . Jedan od dva glavna uzroka za posuivanje je ispunjavanje strukturalnih praznina jezika primaoca, u naem sluaju semantikih praznina (Matras 2009:149) . U kontaktolokom rjeniku namijenjenom popularnoj upotrebi, semantike informacije ine, takoer, glavninu podataka . Tri su mogua scenarija za razvoj znaenja u procesu adaptacije . Njih definira i Filipovi, a lahko se mogu preuzeti i na jeziki kontakt njemaki bosanski jezik (vidi Memi 2006:163-201) . a) nulta semantika ekstenzija ovaj sluaj dosta je rijedak, a predvia prijenos potpunog znaenjskog opsega modela na repliku i u jednom i u drugom sluaju znaenjska referenca je ista . esto ga sreemo u tehnikim registrima, npr . njem . Auspuff > bos . auspuh, Reischiene > rajina, Schublehre > ubler . b) specijaliziranje znaenja ovo je najei proces semantike adaptacije u naem sluaju jer slui popunjavanju specifinih semantikih praznina za koje u trenutku adaptacije nije postojao ekvivalent u inventaru jezika primaoca . Razlikujemo specificiranje semantike ekstenzije, npr . njem . Brille naoale > bos . brile naoale za skijanje ili zatitne naoale, Grtel pojas svake vrste > bos . girtl pojas na haljinama ili mantilima od tofa, i suenje broja znaenja, npr . njem . Einschlag 1 . a) udar (groma, granate); b) mjesto udara; 2 . udio u ukupnoj slici neke pojave; primjesa; 3 . (umarstvo) a) obaranje, b) posjeeno drvo; 4 . (motorna vozila) okret prednjih tokova; 5 . (kroj) zavrnuti dio nekog odjevnog predmeta ili rublja (npr . porub); 6 . (agrar) a) pokrivanje zemljom u svrhu zatite, b) zemlja koja se pokriva (Klosa et al . 2001:441) . U bosanskom jeziku je model Einschlag preuzet kao replika ajnlag, ali samo sa znaenjem broj 4 . c) proirenje znaenja ovaj sluaj kao uostalom ni postadaptacijska derivacija transferskih rijei (posuenica) u morfolokom sistemu bosanskog jezika nastupa tek nakon to se transferska rije potpuno adaptira i postane stabilna u jeziku primaocu . Novodobijena znaenja nemaju nikakve veze s njemakim kao jezikom davaocem . U postupku dobijanja novih znaenja i ovdje se obino provodi slijedei princip metafore, odnosno metonimije, npr . njem . (dijal .) bgeln > bos . peglati nekome dosaivati, frben > farbati nekoga lagati, varati, Stelle > tela protekcija, intervencija, osoba koja za nekoga intervenira itd . 3. Oblik i struktura njemako-bosanskog kontaktolokog rjenika Uzevi u obzir navedeni kratki presjek adaptacije leksikog materijala iz njemakog u bosanskom jeziku, postavlja se pitanje pristupanja problemu njegovog opisa u odgovarajuim rjenicima . Nekoliko faktora igra ulogu u odabiru metodologije pri izradi istog . Navest emo i opisati tri najvanije od njih oslanjajui se na promiljanja Ajdukovia (2004:259) . To su identifikacija transferske rijei, sveobuhvatnost inventara transferskih rijei u jeziku primaocu i cilj kontaktolokog rjenika . 3.1. Identifikacija transferske rijei Kriteriji identifikacije transferskih rijei (replika) uvjetovani su kako sociolingvistikim, tako i psiholingvistikim faktorima (Ajdukovi 2004:265), a u centru panje
stoji posmatranje leksike kao domae ili strane . Prvi kriterij identifikacije je status modela u jeziku davaocu te njegove replike u jeziku primaocu u odnosu na njihovu dijastratsku, dijatopsku i dijafaznu rasprostranjenost u oba jezika . U sluaju jezikog kontakta izmeu njemakog i bosanskog jezika situacija je vieslojna i sloena . S obzirom na duinu trajanja i intenzitet jezikog kontakta, njemaki modeli preuzimani su u jezik primalac i iz razliitih dijastratskih, dijatopskih i dijafaznih varijeteta njemakog jezika . Tako veina preuzete leksike potjee iz njemakog standardnog jezika u Austriji ili varijeteta bliskih standardnom jeziku, jedan broj, pak, iz dijalekata (bavarsko-austrijski, ali i vapski, rajnski itd .) . Jedan manji broj posuenica vodi porijeklo i iz ranijih faza u razvoju njemakog jezika (staro- ili srednjevisokonjemaki) . Nae je miljenje da u kontaktoloki rjenik trebaju ui sve one transferske rijei (replike) koje se po principu sinhronosti upotrebljavaju u savremenom bosanskom jeziku, bez obzira na varijetet jezika davaoca iz kojeg su posuene . Na drugoj strani, transferske rijei moraju nai mjesto u kontaktolokom rjeniku bez obzira na varijetet jezika primaoca kojem pripadaju . Drugi kriterij identifikacije je pitanje jezika davaoca kao posrednika . Jednostavnije reeno: da li u rjenik uvrstiti i one rijei koje ne pripadaju tzv . naslijeenom leksikom inventaru njemakog jezika, ali su preko njega ule u bosanski jezik? Po naem miljenju, u kontaktoloki rjenik trebaju ui one rijei koje se kulturno-historijski nedvojbeno mogu dovesti u vezu s jezikim kontaktom izmeu austrijskog njemakog i bosanskog jezika jer je jeziki kontakt dio ireg kulturnog kontakta izmeu dvije jezike zajednice, u ovom sluaju austrijske i bosanskohercegovake . Naprimjer, austr . njem . Remise > bos . remiza ili austr . njem . Tramway > bos . tramvaj . Modeli Remise i Tramway nedvosmisleno ine leksike specifinosti austrijskog varijeteta njemakog jezika (u odnosu na njemaki i vicarski varijetet), a historijski su u bosanski jezik doli u vremenu jezikog kontakta izmeu dva jezika (uglavnom u periodu austrougarske uprave) iako ne pripadaju izvornom leksikom inventaru njemakog jezika (remiza je izvorno francuskog, a tramvaj engleskog porijekla) . Trei kriterij je terminoloko-lingvistike prirode: njemake tranferske rijei se u srpskohrvatskoj (kasnije bosanskoj) lingvistici tradicionalno nazivaju germanizmima (Stevanovi et al . 1967:478) . Uzmemo li u obzir pluricentrini pristup opisu jezika koji se govore u vie drava ili drugih samostalnih administrativnih jedinica, tj . koje koristi vie razliitih nacija, vidjet emo da je glavnina njemakih transferskih rijei u bosanski dola upravo iz austrijske varijante njemakog jezika . Stoga se ne ini pogreno ove transferske rijei nazvati i austrijacizmima, pogotovo zato to se njihov ulazak u bosanski jezik izravno vezuje s austrougarskom vladavinom u Bosni i Hercegovini . Ovdje, meutim, treba jasno definirati pojam austrijacizma u bosanskom jeziku: to je svaki onaj transferski leksem koji je preuzet iz austrijskog njemakog ili uz njegovo posredovanje, a kulturno-historijski se vezuje za austrougarsku vladavinu u BiH ili za kulturni kontakt izmeu Austrije i Bosne i Hercegovine (odnosno ireg balkanskog podruja), bez obzira na njegovu dijatopsku rasprostranjenost u varijetetskom spektru njemakog jezika . Time se pravi jasna distinkcija prema pojmu Austriazismus u njemakoj lingvistici, koji ondje predstavlja leksem koji se upotrebljava iskljuivo u nekom od varijeteta njemakog u Austriji, pa se u ostalim dijelovima njemakog govornog podruja identificira kao specifian za Austriju i stoga je neuobiajen ili se ak i ne razumije (Glck 2005:75) . Drugim rijeima, austrijacizam u bosanskom jeziku predstavlja svaku rije koja je
posredstvom austrijskog njemakog dospjela u bosanski jezik (bez obzira da li se ona koristi samo u austrijskom njemakom ili na cjelokupnom njemakom govornom podruju) . 3.2. Sveobuhvatnost inventara transferskih rijei Ovaj kriterij odnosi se na frekvenciju i upotrebu transferskih rijei u varijetetskom spektru jezika primaoca . Ajdukovi (2004:259) zastupa miljenje da se sve transferske rijei trebaju obraditi u jeziku primaocu jer ih sastavljai enciklopedijskih rjenika stranih rijei upotrebljavaju u datim formama . Ovakav pristup odabiru kriterija se u sluaju sinhronog njemako-bosanskog kontaktolokog rjenika ini posebno problematinim iz najmanje dva razloga: prvi je taj da austrijski kulturni utjecaj u Bosni i Hercegovini uvjetovan politikim pripadanjem BiH Austro-Ugarskoj monarhiji opada od 1918 . godine . Time snano opada i presti i utjecaj njemakog jezika, pa samim tim i intenzitet jezikog kontakta . Ova kao i injenica da nakon Drugog svjetskog rata, a posebno u zadnjih dvadesetak godina (usljed jaanja globalizma i informacijskog drutva) engleski jezik dobija neprikosnoven presti u bosanskom jeziku dovodi do toga da broj austrijacizama u aktivnoj upotrebi u bosanskom jeziku opada . Mnogi austrijacizmi su gotovo nepoznati meu mlaom populacijom, a njihova prisutnost u jezikim izvorima ili rjenicima starim i po vie decenija nije uvijek pouzdan dokaz njihove upotrebe u savremenom jeziku . Osim toga, jedan broj austrijacizama prisutan je iskljuivo u govornom jeziku ili odreenom sociolektu koji se tradira iskljuivo usmenim putem . Stoga se ne moe potpuno odustati od empirijskog skupljanja ove leksike grae kao i jezike kompetencije sastavljaa rjenika kao informatora iako ovaj nain ne zadovoljava u potpunosti metodoloku objektivnost skupljanja leksikografske grae (vidi i poglavlje 4) . 4. Namjena kontaktolokog rjenika U zavisnosti od namjene kontaktoloki rjenici mogu prema Ajdukoviu (2004:258259) biti koncipirani kao rjenici adaptacije i rjenici identifikacije . Kako im samo ime kae, cilj rjenika adaptacije je da korisniku prue potpunu informaciju o adaptaciji replike na fonolokom, morfolokom, semantikom, stilistikom i frazeolokom planu . Natuknice (leme) mogu biti modeli, ali mnogo ee se javljaju replike . Rudolf Filipovi je u svom Rjeniku anglicizama u hrvatskom ili srpskom jeziku razvio model rjenika adaptacije . Sluei se njegovom teorijom adaptacije, razvili smo sljedei leksikoloki model rjenika adaptacije njemaki-bosanski (detaljnije Memi 2006:231): flekica, (a) D Fleckerl, sb n, st . [flkl] > [fl kitsa] I sbM2 f // I S1n (WB) (Duden): austr . komad tankog tijesta za tjesteninu isjeen na kvadrat kao prilog jelu ili supi (Klai flekice, flekerli, flekle, MS pl . flekice) // flekice s kupusom Ovako predstavljena lema s adaptacijom nam pokazuje (slijeva na desno): nain formiranja izgovora i ortografije (a replika formirana na osnovu izgovora modela), ortografiju modela (Fleckerl), vrstu rijei i rod modela (sb n), dijastratsku informaciju o porijeklu modela (st . standardni jezik), izgovor modela i replike ([flkl] > [fl kitsa]) . U sljedeem redu sadrani su podaci o transfonemizaciji: stepen adaptacije (I primarna adaptacija), vrsta transfonemizacije (sbM2 imenica formirana po principu potpune
transmorfemizacije M2), oblik transsemantizacije (I S1n znaenje replike formirano je u stepenu primarne adaptacije suavanjem broja znaenja modela), nazivi rjenika njemakog jezika u kojima je pronaen odgovarajui oblik modela (WB, Duden), objanjenje znaenja te na kraju nazivi rjenika bosanskog, hrvatskog, srpskog (srpskohrvatskog) u kojima je pronaen model . Ukoliko postoji odreena sintagma vezana za model, moe se navesti (flekice s kupusom) . Pokazalo se da je u sluaju transfonemizacije korisno detaljnije prikazati i faze fonoloke adaptacije, npr . krofna . . . D nst . Krapfen [g rpf] > [kr fna] > k (inv .), pf > f (inv .), > a / CC_# (distr .) g Prema ovoj analizi vidimo da je rije krofna u bosanski dola iz nekog nestandardnog varijeteta njemakog jezika (nst .) . U redu ispod vidimo da su dvije prve glasovne promjene uvjetovane razliitim inventarom fonema (inv .) u sistemima njemakog i bosanskog jezika, dok je trea promjena uvjetovana distribucijom fonema (dva suglasnika su u finalnom poloaju u bosanskom jeziku rijetka pa se taj cluster razbija dodavanjem finalnog /a/) (detaljnije Memi 2006:131) . Kao to je vidljivo iz upravo opisanog modela, kontaktoloki rjenik adaptacije sadri specifine i detaljne informacije interesantne uglavnom za strune kontaktnolingvistike analize . Ukoliko je kontaktoloki rjenik namijenjen iroj lingvistikoj, ali i izvanlingvistikoj publici, onda njegova namjera treba biti identifikacijska . Kontaktoloki rjenici identifikacije slue kao graa za kontaktnolingvistiku analizu adaptacije, a u sebi sadre podatke koji slue kao rjeniki lanci u jednojezikim rjenicima stranih rijei ili slinim rjenicima koji u sebi sadre i transferske rijei . U nastavku emo prikazati model kontaktolokog rjenika identifikacije izmeu austrijskog njemakog i bosanskog jezika . 5. Struktura popularnolingvistikog rjenika austrijacizama Popularnolingvistiki kontaktoloki rjenik austrijacizama u bosanskom jeziku ima za cilj identificirati austrijacizme u savremenom bosanskom jeziku, dati osnovne informacije o njihovoj ortografiji, izgovoru, morfologiji, semantici, stilistici i frazeologiji te navesti primjere njihove upotrebe u savremenoj jezikoj praksi . Ove razine jezikog opisa austrijacizama uglavnom se podudaraju s informacijama koje se mogu dobiti u jednojezikom rjeniku stranih rijei i izraza . S obzirom da bosanski jezik jo uvijek ne posjeduje ovakav rjenik, kontaktoloki rjenik austrijacizama mogao bi posluiti kao jedan od izvora enciklopedijskom rjeniku stranih rijei u bosanskom jeziku . Jeziki kontakt izmeu austrijskog njemakog i bosanskog jezika ima nekoliko karakteristika koje direktno utjeu na leksikografsku obradu replika te karakteristike su motiviranje kako na strani jezika davaoca, tako i na strani jezika primaoca (detaljnije Memi 2008:247-248) . Na strani jezika primaoca mogu se javiti razliiti oblici jednog te istog modela leksema u zavisnosti od njihove dijastratske, dijafazne ili dijatopske rasprostranjenosti u njemakom jeziku koji onda uvjetuju i postojanje varijantskih replika u bosanskom . Na ovo ukazuju i replike metar i majstor koje su posuene od istog modela u njemakom je-
ziku (Meister), no replika metar je preuzeta ranije i to iz njemakog dijalekta (vjerovatno alemanskog), dok je majstor noviji transfer i to iz standardnog jezika ili nekog varijeteta bliskog standardnome jeziku . Slino je i s glagolima malovati i molovati, kojima kao model slui isti njemaki glagol malen koji je u prvom primjeru preuzet iz standardnog jezika ili varijeteta bliem standardu, dok je u drugom sluaju rije o bavarsko-austrijskim dijalektima . Slinih sluajeva sreemo i kod replika: poret i parhet ili krumpir i krompir . U posljednjem sluaju radi se vjerovatno o razliitim putevima transferiranja, dok je replika krompir preuzeta vjerovatno iz nekog rajnskog dijalekta, replika krumpir vodi porijeklo iz bavarsko-austrijskog . Iako kontaktoloki rjenik nije etimoloki i ne bi trebao sadravati etimoloki razvoj replike, njene razliite varijante bi se, ipak, morale nai u spisku leksema . I na strani jezika primaoca javljaju se lematske varijante replika kojima je mjesto u kontaktolokom rjeniku . Ove varijante su uvjetovane kako stepenom adaptacije u sistem bosanskog jezika tako i odnosima meu varijetetima u njemu samome, npr . parhet, paret, pri emu druga replika pokazuje vei stepen adaptacije, slino je i s glagolom rihtati, riktati ili varijantama imenice fajercajg, fajercak, fajcak, odnosno natkastna, natkasla itd . Ova varijantska raznolikost i postojanje dubletnih ili tripletnih formi koje slue kao slobodne varijacije objanjava se injenicom da se ortografija i izgovor austrijacizama nije sistematski normirao kako u srpskohrvatskom, tako ni u bosanskom jeziku . Uzimajui u obzir navedene karakteristike, predloeni model jedne leme u dotinom kontaktolokom rjeniku bio bi sljedei: flekica, flkic, flkice, f . (Fleckerl): komad tankog tijesta za tjesteninu isjeen na kvadrat kao prilog jelu (npr . flekice s kupusom) ili dodatak u supi Flekicesa kupusom, koje su prava rijetkost po beogradskim restoranima, nalaze se na meniju ovog restorana (SEEBIZ, 7 . 12 . 2007) . Lema je po obiaju navedena u nominativu singulara, nakon toga navedeni su i oblici genitiva jednine i nominativa mnoine s odgovarajuim akcentima . Razlog upravo lei u ve navedenom slabom normiranju ovih leksema i nesigurnosti govornika koju formu izabrati i kako je izgovarati odnosno deklinirati ili konjugirati . Nakon toga dolazi i podatak o rodu, iza kojeg slijedi i oblik modela koji je posluio za formiranje replike . Nakon toga dolazi opis znaenja i primjer reenice u kojoj se dotini leksem pojavljuje u opisanom znaenju . U zagradi na kraju je naveden i izvor primjera . Ukoliko transferska rije ima vie znaenja, ona se navode jedno nakon drugog, poredani po uestalosti znaenja pronaenog u korpusu ili odgovarajuim jednojezinim rjenicima bosanskog (srpskohrvatskog) jezika, npr . lauf, lufa, lufi, m . (Schlauch) 1 . savitljivo crijevo od gume ili drugog vjetakog materijala koje slui za prenoenje vode ili gasova Meutim, kako je vatra je zahvatila i motor, Duvnjak je uzeo lauf iz ahta i poar ugasio vodom (Osloboenje, 19 . 9 . 2009); 2 . gumeno crijevo prstenastog oblika punjeno zrakom u gumama automobila ili bicikala ili kao pomo pri plivanju Da bi dobacili do cilja, Kubancima ne treba ni jedro, nego lauf od FAP-a (Dani, 22 . 5 . 2009); 3 . [sleng] veliki trbuh (obino kod mukarca) Ne matam o miiima, ve samo da skinem ovaj lauf . Ukoliko pored odreenog znaenja postoji i njegovo stilsko obiljeje ili pripadnost nekom tehnikom registru (sleng, kolokvijalizam, vulgarizam, kulinarstvo, tehnika itd .), ono se stavlja u uglaste zagrade .
Sve izgovorne ili morfoloke varijante replike nalaze mjesto u rjeniku . Objanjenja njihovog znaenja trebaju se nalaziti kod varijante koja je najee zabiljeena u korpusu, npr .: natkasna, ntkasn, ntkasne, f . (Nachtkasten) noni stoi ili komoda pored kreveta Spavae sobe mogue je kombinovati u raznim kombinacijama kreveta, gardarobera, komoda i natkasni u razliitim bojama (amiftrade .com .ba, 29 . 1 . 2012); var . natkasla (Nachtkastl) Jedna divlja jabuka, ije je sjeme vjetar donio ko zna od kud, iznikla je na mjestu gdje je stajala natkasla u kojoj sam uvala svoja pisma (uvrtloguzivota .blogger .ba, 29 . 1 . 2012) . Ortografske i morfoloke varijante (eventualno s primjerima iz korpusa) nadovezuju se u rjenikom lanku, dok se na mjestu njihovog abecednog reda u rjeniku daje uputa na onu varijantu koja je u potpunosti opisana . Kao i ostali leksiki materijal, i austrijacizmi nakon potpune adaptacije u bosanskom jeziku sudjeluju u graenju frazema . Ti frazemi se prikazuju u rjeniku nakon informacije o znaenju uvedeni skraenicom fraz . i ilustrirani su odgovarajuim primjerom iz korpusa . Uz frazem se daje i njegova pripadnost odreenom jezikom registru, npr .: der, dera, bez mn . (Schotter, dijal . Schoder) 1 . kamen tucanik, ljunak koji se koristi kao podloga u gradnji ulica ili tranica U periodu od 1890 . do 1937 . uniteno oko 80 kamenih korita, koji su razbijeni u oder i njima je nasuta ulica (spomenici-sa .ba, 31 . 1 . 2012); 2 . [kolokvijalno] izobilje, velika koliina (najee novca): fraz . imati neega kao odera A poslanika ima kao odera (Slobodna Bosna, 17 . 5 . 2005) . Svaki od navedenih leksema u rjeniku je potkrijepljen primjerom iz korpusa bosanskog jezika, tj . jezika u BiH, najee iz tampe, ali i savremene knjievnosti i ostalih vrsta pisanih tekstova . Problem austrijacizama je da mnogi od njih egzistiraju iskljuivo u govornom jeziku, a zabiljeeni su osim u pojedinanim naunim radovima posveenim ovoj problematici jo jedino u rjenicima stranih rijei ili enciklopedijskim rjenicima starijeg datuma . Ovi unosi nisu, meutim, pouzdan pokazatelj da se odreene lekseme jo uvijek koriste u bosanskom jeziku . Ovo posebno vai za rjenike srpskohrvatskog jezika koji su pisani uz koritenje izvora s cijelog biveg srpskohrvatskog jezikog prostora . Zbog toga kontaktoloki rjenik austrijacizama u bosanskom jeziku svoju grau crpi iz izvora koji potjeu iz BiH bilo u pismenoj, usmenoj ili elektronskoj formi (internet) .
Literatura
Ajdukovi, Jovan (2004), Uvod u jeziku kontaktologiju . Teorija adaptacije rusizama, Foto futura, Beograd Van Coetsem, Frans (2000), A General and Unified Theory of the Transmission Process in Language Contact, Winter, Heidelberg edi, Ibrahim (2001), Osnovi gramatike bosanskog jezika, Institut za jezik, Sarajevo Filipovi, Rudolf (1986), Teorija jezika u kontaktu . Uvod u lingvistiku jezinih dodira, JAZU kolska knjiga, Zagreb Filipovi, Rudolf (1990), Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku . Porijeklo Razvoj Znaenje, JAZU kolska knjiga, Zagreb Glck, Helmut (2005), Metzler Lexikon Sprache, Metzler, Stuttgart Klosa, Annette et al ., ur . (2001), DUDEN Deutsches Universalwrterbuch, Dudenverlag, Mannheim et al . Matras, Yaron (2009), Language Contact, Cambridge University Press, Cambridge Memi, Nedad (2006), Entlehnungen aus dem sterreichischen Deutsch in der Stadtsprache von Sarajevo, Peter Lang, Frankfurt et al . Memi, Nedad (2008), Lexikographische Erfassung deutscher Transferwrter in Standard und Substandardwrterbchern des Bosnischen, Kroatischen und Serbischen, u: V . Jesenek, A . Lipavic-Otir, Wrterbuch und bersetzung, 242-254, Olms, Hildesheim Stevanovi, Mihailo et al . (1967), Renik srpskohrvatskog knjievnog jezika, Matica srpska Matica hrvatska, Zagreb Novi Sad
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 481 UDK : 821 .163 .4(497 .6)-1=163 .6 Osti, J . 821 .163 .42'25 : 821 .163 .6'25 Osti, J .
Vesna Mikoli: Jezik bosanske i slovenske poezije Josipa Ostija

Josip Osti, bosansko-slovenski pjesnik, prozni pisac i prevoditelj, roen u Sarajevu, danas ivi u Tomaju i Ljubljani, poeo je pisati na slovenskom jeziku tek nakon to je u maternjem bosanskom, odnosno hrvatskom jeziku ve ostvario impozantan knjievni i prevodilaki opus . to je znaio takav jezini prijelaz za njegov stil i poetiku? U referatu e nas zanimati kako se interkulturalnost i meujezinost na doivljajnoj razini, jer se isprepliu ivotna iskustva rata i mira, prolosti i budunosti, sjeanja i nade, odraavaju u jeziku poezije pisane na slovenskom . Usporeivat emo njegove prve pjesnike tekstove s ljubavnom tematikom, pisane na bosanskom, s njegovom suvremenom slovenskom poezijom i istraivati da li i kako jezik odreuje autorovu knjievnu perspektivu . Analiza knjievnoga diskursa dvojezinog i meukulturnog pisca u interdisciplinarnom pristupu, tj . knjievnoteorijskom i jezikoslovnom pristupom interkulturne pragmatike, pomoi e nam razotkriti moebitne zakonitosti dodira razliitih kultura i jezika (na tematskom, stilskom i estetikom planu), upravo pri stvaranju na knjievnom podruju koje je najvie determinirano jezikom i njegovom kulturom . Kljune rijei: interkulturalnost, meujezinost, analiza knjievnoga diskursa, interkulturna pragmatika, kultura i jezik . Language in Josip Ostis Bosnian and Slovene love poetry Josip Osti, Slovene-Bosnian poet, writer and translator was born in Sarajevo in Bosnia and currently lives in Tomaj and Ljubljana in Slovenia . He started writing poetry and prose in Slovene after having created an impressive literary opus in his mother tongue, Bosnian/Croatian . How does such a language shift influence his poetic style? The article wishes to explore how interculturalism and interlingualism at the experential level, with the intertwining of feelings of war and peace, the past and the future, memory and hope, is reflected in his language of poetry, written in Slovene . The article compares his first love poetry, written in Bosnian, with his later love poetry written in Slovene, and tries to establish if language affects the authors literary perspective, and if, in what way . Using an interdisciplinary approach, i .e . the approach of literary theory and intercultural pragmatics, the analysis of the literary discourse of this bilingual and intercultural writer will help reveal the rules of the language and culture contact at the individual level in the creative process in a literary field that is almost entirely determined by language and its culture . Key words: interculturalism, interlingualism, analysis of the literary discourse, intercultural pragmatics, culture and language .
482 Vesna Mikoli: Jezik bosanske i slovenske poezije Josipa Ostija
1. Tema i svrha lanka Poezija pjesnika Josipa Ostija, koji ivi i djeluje u dvjema kulturama, bosanskoj i slovenskoj, predstavlja zanimljiv izazov za sve nas koji se bavimo odnosom kulture i jezika . Pjesnik, prozaist, esejist, prevoditelj i literarni kritiar, Josip Osti roen je 1945 . godine u Sarajevu i najprije je stvorio svoj literarni opus na bosanskom, odnosno hrvatskom jeziku sarajevske provenijencije . Sa slovenskom je kulturom bio povezan ve oevim podrijetlom, koji potjee s prostora uz sjeverni dio dananje slovensko-talijanske granice, a sa slovenskom je knjievnou imao intenzivne kontakte jo u doba dok je bio u Sarajevu, kao prevoditelj slovenske knjievnosti na hrvatski . U Sloveniju ga 1990 . dovodi ljubav, u Ljubljanu i na Kras, u Tomaj, rodno mjesto njemu omiljenoga slovenskoga pjesnika Sreka Kosovela . Ubrzo nakon dolaska poeo je pisati pjesme na slovenskom jeziku i za svoj slovenski literarni opus, kao i prije za bosanski, dobio je vie literarnih nagrada . U lanku e nas zanimati to je znaio takav jezini prijelaz za njegov stil i poetiku . Usporedili smo njegove prve pjesnike tekstove pisane na bosanskom s njegovom suvremenom slovenskom poezijom i istraivali da li i kako jezik odreuje autorovu knjievnu perspektivu . Analiza knjievnoga diskursa dvojezinog i meukulturnog pisca s interdisciplinarnim pristupom, tj . knjievnoteorijskim i pristupom interkulturne pragmatike, pomoi e nam razotkriti moebitne zakonitosti dodira razliitih kultura i jezika na tematskom, stilskom i estetikom planu . 2. Teorijska ishodita i metode O znaenju kulturnih doticaja za kulturu neke zajednice pored ostalih teoretiara govori i filozof Will Kymlicka (1995) koji veli da je svaka kultura vitalna i liberalna samo ako omoguuje dodir s drugim kulturama i neprestano preispitivanje vlastitih vrijednosti s vidika tih kultura . Zbog toga je, prema teoriji interkulturalne literarne povijesti Zvonka Kovaa, istraivaku pozornost potrebno usmjeriti na meke granice izmeu kultura i na granine, rubne kontaktne prostore gdje je prozirnost kulturnih i jezinih granica jo oitija i gdje su kulturni doticaji jo intenzivniji (Kova 2008) . Jasno, takve su granice najmeke u okviru jednoga stvaralakog opusa, odnosno kad se u istoga autora susreu dvije kulture i dva jezika . Kada se s vidika odnosa izmeu kulture i jezika bavimo knjievnim diskursom, u jezikoslovlju pojavljuje se metodoloko pitanje kako lingvistikim metodama pristupati knjievnosti . Gotovo je sigurno da je, ako tako motrimo na stvari, podruje literarne stilistike u stanju spajati jezikoslovne i literarnoteoretske kategorije . Razvitkom disciplina kao to su lingvistika kritika i literarna pragmatika takav je pristup sve ei (Sell 1991, Fowler 1986, 1996, u: Grosman 2004) . S obzirom da sam eljela istraiti kako se u jeziku literature odraava kultura neke zajednice, upotrijebila sam metode interkulturne ili meukulturne pragmatike koja se najee upotrebljava za analizu neumjetnikih tekstova . Sredinji interes interkulturne pragmatike ine prije svega kulturne razlike koje se odraavaju u jezinoj uporabi . Rije je o tom da se u jeziku odraava i tzv . narodnosni duh/nacionalni karakter/etnokarakter, kako razliiti teoretiari (Steinthal, Mead, Wiesbrock, Kardiner, Linton, Riesman, Fromm, u: Musek 1994:26) nazivaju skup razliitih osobina kulture nekoga naroda koje ine neku vrst temeljne osobnosti unutar strukture
toga naroda . Stoga u okviru interkulturne pragmatike nije rije o kontrastivnoj analizi jezika iskljuivo na razini izraza, nego prije svega na semantiko-pragmatinoj razini . Poljsko-australska jezikoslovka Wierzbicka (2003) naglaava da postoji neposredna povezanost pragmatike i semantike, tako se kontrastivna analiza razliitih jezika odvija istovremeno i na semantikoj i na pragmatikoj razini; pri tom se najvie pozornosti posveuje konverzacijskom stilu i ilokucijskoj sili, odnosno utjecajnoj ulozi u jeziku, to je bez sumnje uvjetovano samom kulturom . Ilokucijska je uloga umjetnikih tekstova bez dvojbe u biti razliita od ilokucijske sile neumjetnikih tekstova . U knjievnosti osnovne mogunosti umjetnikoga izraza predstavljaju epski, lirski i dramski stil, a unutar njih razlikujemo razliite stilske postupke i sredstva koja oblikuju specifian umjetniki stil usporediv s konverzacijskim u neumjetnikim tekstovima . 3. Tematika i stil Ostijeve poezije 3.1. Dolazak u Sloveniju ivotna i stvaralaka prekretnica Bez ikakve je dvojbe dolazak u Sloveniju poetkom devedesetih godina za Josipa Ostija znaio ivotnu i stvaralaku prekretnicu . Iskustvo rata koje su u prvom licu proivljavali njegovi najblii i njegova majka (on je sam svoje izuzetno teko proivljavanje rata izrazio u pjesnikoj zbirci Sarajevska knjiga mrtvih iz 1993 . godine) zamijenilo je iskustvo mira, prolost i nesigurnu budunost zamijenila je sadanjost, iz uspomena rodila se nada . Pjesnik se promijenio, promijenio se lirski subjekt njegovih pjesama . Te promjene u poeziji i tematizira . U zbirci Salomonov peat, koja je izila 1995 ., kad je pjesnik ve ivio u Sloveniji, na hrvatskom jeziku i u slovenskom prijevodu Jure Potokara, u pjesmi Nama vie nita, ljubavi, do ljubavi preostalo nije veli: // To sve smo / vie mi, to manje na sebe nekadanje / liimo // . Ili u pjesnikoj zbirci Kraki Narcis, njegovoj prvoj zbirci na slovenskom jeziku, iz 1999 . godine, kad u zakljuku pjesme Leta in leta e ivim samo od spominov (Godinama ve ivim samo od uspomena) pjeva: // Spominjam se tudi samega sebe, ki nisem ve taken, kakren sem bil in kakrnega se me spominja rojstno mesto in vsi tisti, ki so me ljubili in ki jih e vedno ljubim, katerih ni ve . (/ . . ./ Sjeam se i sebe samog, kojeg vie nema, onakvog kakav sam bio i kakvoga me pamti rodni grad i svi oni koji su me voljeli i koje ja i danas volim, a kojih vie nema .)
(Kraki Narcis, 1999 .)
3.2. Iz pripovjednog u ispovjedni stil Sam Osti (2011) kae da je on od nekada asocijativni pjesnik, da stvara na temelju rasprenog polja prispodoba, a da je ujedno i vizualac, prevoditelj snova i slika u jezini kod . Zato ne udi da je impresija jo od njegovih prvih zbirki i dalje prisutna u njegovoj poeziji . No uz nekoliko kratkih pjesama koje ukazuju na njegovu sklonost prema
impresionistikoj lirici (kao npr . Zagrljenici ili jo jedan kratak zapis o crvenoj sobi u potkrovlju u drugoj zbirci Salto mortale iz 1974 .) u njegovim prvim zbirkama nalazimo uglavnom due pjesme, neke od njih ve su prave pjesme u prozi ili pjesme duga slobodna stiha kao npr . pjesma iz njegove tree zbirke Tetovirani violinista iz 1976 .: Baca noeva ili sve dok ljubav ne doputa da zadrhti ruka prije predstave veeramo zatim: pomaemo jedno drugom pri oblaenju kostima kada nas zovnu: do atre idemo pored kafeza s ivotinjama u oima nam se zrcali ozvjezdalo nebo u osvijetljen krug ulazimo drei se za ruke i dok publici zastaje dah: bacam noeve iviim tijelo drage otrim sjeivima iz osvijetljenog kruga izlazimo drei se za ruke prati nas pljesak susreemo clowna koji e ih nasmijati od atre idemo pored kafeza s ivotinjama i ponovno u oima nam se zrcali ozvjezdalo nebo ne skinuvi minku ljubimo se strasno kao da nam je to posljednji cjelov i svaku no tako sve dok ljubav ne doputa da zadrhti ruka
(Tetovirani violinista, 1976 .)
Ve iz ovih prvih pjesama moe se takoer primijetiti da je Osti od samoga poetka svoga stvaranja i pjesnik ljubavi (kasnije e napisati slovensku pjesmu Ljubezen me je naredila pesnika = Ljubav me je nainila pjesnikom), a ujedno ljubav vidi kao drugu stranu smrti . Kako kae Boris A . Novak (2006), ljubav je za Ostija kerka smrti: ljubav jedina pobjeuje smrt, a na taj je nain i potvruje . Na isti je nain i smijeh izraz tuge, dok nadu uvijek prati opasnost oaja . Zato ne zauuje da u ovoj ranoj poeziji vie puta nalazimo figuru klauna (u istoj zbirci i u pjesmi ogledalo ili clown skida minku s lica ili u zbirci Salto mortale u pjesmi s naslovom Clown) koji zabavlja gledateljstvo svojim priama koje sadre dublju istinu .
I stil rane Ostijeve poezije jednak je stilu takvih pria . U njima moemo nai stilske postupke kao opisivanje i pripovijedanje, to je blie epici nego lirici . Prie pria dugim reenicama komplicirana ustroja koji karakteriziraju brojne umetnute i zavisne reenice, polureenice i pareenice . U njima nalazimo brojne glagolske oblike kao npr . priloke glagole na - ili participe na -vi . Tako je i u navedenoj pjesmi (drei se, ne skinuvi), a za primjer istoga ustroja reenice moemo navesti i pjesmu iz Ostijeve zadnje zbirke na hrvatskom jeziku Salomonov peat Moja majka, koja je stalno glancala escajg . A ako pogledamo njezin slovenski prijevod, vidimo da se prevoditelj odluio barem neke priloke glagole prevesti kao pregibne, a nekim umetnutim reenicama ili polureenicama dati punu reeninu strukturu . Za slovenski su jezik naime karakteristinije i prirodnije reenice koje imaju osobne glagolske oblike u samoj jezgri . Moja majka, koja je stalno glancala escajg Moja majka, koja je stalno glancala escajg, sada, sama usred Sarajeva, mada su, u gradu bez vode, hrane i elektrike, kaike, viljuke i noevi, kao i mnogo ta drugo, izgubili negdanji smisao, ini isto . // Pucnjem, stvarnim ili sanjanim, probuena, u ulatenoj kaiki ugleda svoje izoblieno, prerano ostarjelo i izmueno lice . Lice koje je danima sastavljala, slaui, kleei na podu, kao u crkvi, komadie razbijenog ogledala . I nastavlja glancati escajg . Escajg koji je, u prolom ratu, na isti nain, glancala njena majka, vjerujui da e doi dan kada e se u zrcalu kovine ogldati nasmijana lica ukuana, okupljenih, do posljednjeg, kao u vrijeme njenog vjenanja . Moja mati, ki je venomer glancala betek Moja mati, ki je venomer glancala betek, zdaj sama sredi Sarajeva, eprav so v mestu brez vode, hrane in elektrike lice, vilice in noi, pa e marsikaj drugega, izgubili nekdanji smisel, pone isto . // Prebujena z resninim ali sanjanim strelom v zloeni lici zagleda svoj zmalieni, prezgodaj ostareli in izmueni obraz . Obraz, ki ga dneve sestavljala, ko je, klee na podu kot v cerkvi, zbirala drobce razbitega ogledala . In nadaljuje glancanje beteka . Beteka, ki ga je v prejnji vojni na enak nain glancala njena mati, prepriana, da bi priel dan, ko bo v zrcalu kovine uzrla nasmejane obraze domaih, zbranih vse do zadnjega, kot na dan njene poroke .)
(Salomonov peat, 1995 .)
Ako na trenutak ostanemo pri Ostijevoj ranoj bosanskoj poeziji i njenom neto epskijemu stilu, moemo u zbirci Salto mortale nai pjesmu Sluga, u kojoj lirski subjekt u 1 . licu pria priu o sluzi kojemu je njegov feudalni gospodar prije nego je otiao u rat, povjerio na uvanje svoj imutak i enu . Sluga koji je gospodaru vjerno sluio i potajice volio njegovu enu otkriva da se ona sastaje s vladarom susjednoga posjeda . Kad se gospodar vrati i njegova ena s ljubavnikom planira njegovo ubojstvo, sluga se nae u situaciji kad se mora odluiti hoe li s kule upozoriti na opasnost od gospodara koji se vraa ili e ljubljenoj gospi najaviti dolazak njezina mua i time joj omoguiti njezinu nakanu . U takvom se poloaju odlui: // otad kao da lutam slijep, gluv i nijem pripovijedam o onome to se dogodilo, a da i ne znam ta se sve uistinu dogodilo . ne znam ko je koga ubio . ne znam da li je neko ubio mene ili sam sjurio bode u grudi i s kule se stropotao na otro stijenje podno zidova
(Salto mortale, 1974 .)
Biti pripovijeda proteklih dogaaja, a u sadanjosti slijep, gluh i nijem pozicija je koja je svakako primjerenija epskome nego lirskome pjesniku . Ali gotovo trideset godina kasnije Ostijeva se ula opet bude i u svojoj drugoj zbirci poezije na slovenskom jeziku iz 2002 . godine Veronikin prt (Veronikin rubac) zapisuje pjesmu Ne vem kdaj bom oslepel (Ne znam kada u oslijepiti), u kojoj se lirski subjekt svjesno preputa raznolikosti svijeta sa svim svojim probuenim ulima . Ne vem, kdaj bom oslepel Ne vem, kdaj bom oslepel, tako kot ne vem, kdaj me bosta od ljubljene ene loila ivljenje ali smrt . Zato v zakladu spominov zbiram in hranim vse, kar sem doivel in spoznal s prebujenimi utili . Z vidom, sluhom, vohom, okusom, tipom Dolgo in pazljivo gledam vse okrog sebe, posluam razline, glasne in tihe glasove, voham bolj ali manj mone, prijetne in neprijetne vonje in diave, okuam sladke in grenke plodove, tipam mehke in grobe, vroe in mrzle oblike // Ne znam kada u oslijepiti Ne znam, kada u oslijepiti, kao to ne znam, kada e me od voljene ene odvojiti ivot ili smrt . Zato u riznici uspomena skupljam i uvam sve to sam doivio i saznao probuenim osjetilima . Vidom, sluhom, mirisom, okusom, opipom Dugo i
pozorno gledam sve oko sebe, sluam razliite, glasne i tihe glasove, miriem vie ili manje jake, prijatne i neprijatne mirise, kuam slatke i gorke plodove, opipavam meke i grube, vrue i hladne oblike //)
(Veronikin prt, 2002 .)
U istoj zbirci nalazimo jo dosta pjesama u kojima autor prihvaa svijet sa svim svojim osjetilima, u kojima se preputa trenutku, divi se prirodi i udi se njenim brojnim bojama meu kojima se posebno istie zlatna . Ve u prvoj zbirci na slovenskom jeziku Kraki Narcis pjesnik u impresionistikom stilu odaje poast trenutku (npr . u pjesmi Venost trenutka = Vjenost trenutka) . Isto tako u Ostijevoj je slovenskoj poeziji, premda tu i tamo jo uvijek nailazimo na sloeni ustroj reenice, sve ea jednostavnija struktura reenice, vie je personalnih nego nepersonalnih glagolskih formi i vie izraavanja s pomou imenica . Kao i u pjesmi Tihoitje (Mrtva priroda) u istoj zbirci . Tihoitje Odprta vrata kleti . Pri sodu napol prazen kozarec terana . Okrog njega kroi vinska muica . Popoln popoldanski mir moti le njeno tiho brenanje . // Mrtva priroda Otvorena vrata podruma . Uz bavu dopola prazna aa terana . Oko nje krui vinska muica . Potpun poslijepodnevni mir remeti samo njeno tiho zujanje ./ . . ./)
Tako ne iznenauje da je Ostija slovenski pjesniki put doveo do haikua u kojem je trenutak mogue prikazati na najkrai mogui nain, najjednostavnijim reeninim ustrojem, jer haiku vie nego skupom i izborom rijei govori isputanjem rijei i jest umjetnost odricanja, umjetnost preuivanja, kako u recenziji Ostijeve zbirke haiku poezije Med Koprivo in Kriem (Izmeu Koprive i Kria) kae pjesnik Milan Dekleva (2007) . Ostijeva epika i blagoglagoljivost iz bosanskoga razdoblja zamijenile su dakle lirska impresija i aposiopeza . I Novak (2006) zakljuuje da ako je Ostijeva bosanska poezija u sebi sadravala mnoge epske elemente, znaajka je njegove slovenske poezije radikalna lirizacija . Osti je osobno u nekom razgovoru svoju poetsku blagoglagoljivost opisao kao curkanje jezika i svoju je odluku za haiku objasnio na sljedei nain: Zavrne slavinu a jo uvijek curka . Kako bih zaustavio to curkanje, odluio sam se za haiku . (Osti, 2011) . Je li u pitanju i tiina koja znai smirenje, prihvaanje ivota i smrti, pasivniji odnos od nekadanjeg aktivnijega pristupa izraavanoga u narativnosti i u brojnim glagolskim oblicima Ostijeve bosanske poezije? Ostiju se vjerojatno vie sviaju krake ledine nego
bosanska bojita i zgarita i tiina je tu drugaija i tia nego drugdje . Tiina kojom se oglaava ivot, a ne smrt, kako pjesnik kae u pjesmi Sonni zahod (Zalazak sunca) u zbirci Kraki Narcis . No i kraka svjetlost sposobna je rezati ili drhtati od tame (u pjesmi Poletni poldan = Ljetnje podne), i ovdje ga dostie sarajevska kia koju kao sudbonosnu opisuje u prvoj slovenskoj pjesnikoj zbirci Kraki Narcis u pjesmi e eno poslovilno pismo (Jo jedno oprotajno pismo): e eno poslovilno pismo Piem e eno poslovilno pismo, ker je poslovilno pismo vsaka moja pesem . alostno, seveda . alosten sem se rodil, si ne enkrat povedala, mati . alosten . Prealosten . alosten sem bil celo otrotvo . alosten bil in ostal celo ivljenje . Smejal sem se, res, ne samo kdaj pa kdaj . Smejal sem se pogosto . Prepogosto . In to glasno . Preve glasno . Vendar sem zaman s smehom skual skriti alost . Veliko . Preveliko . Boleo . Hudo boleo . Neozdravljivo . Ne morem ve prenaati, mati . Ne zanikam: Greje me krako sonce . Grejejo oko, beseda in telo ljubljene ene . Njeno soutje, ki ga izreka z molkom in s tolailnim dotikom . Grejejo me opojne diave mediteranskih rastlin: ajblja, sivke, romarina Maka v naroju . Kozarec terana Ampak ne morem, ne morem, ne morem ve . Tudi v Tomaju me je, mati, nael sarajevski de . Nimam se pred njim ve kam skriti . Nimam pred njim ve kam pobegniti . Deuje, mati, deuje, ne preneha deevati, dan in no, pogubni sarajevski de . Ne morem ve . Utrujen sem od skrivanja . Utrujen od beanja . Ne morem, ne morem ve . Utrujen sem, mati . Preutrujen . Na smrt utrujen, kot je bila na smrt utrujena moja sestra Marina Cvetajeva . Jo jedno oprotajno pismo Piem jo jedno oprotajno pismo, jer oprotajno pismo je svaka moja pjesma . Tuno, dakako . Tuan sam se rodio, rekla si, ne jednom, majko . Tuan .
Pretuan . Tuan sam bio cijelo djetinjstvo . Tuan bio i ostao cijelog ivota . Smijao sam se, istina, i to ne samo pokatkad . Smijao sam se esto . Preesto . I to glasno . Preglasno . Al zalud sam smijehom pokuavao prikriti tugu . Golemu . Pregolemu . Bolnu . Prebolnu . Neizljeivu . Ne mogu vie izdrati, majko . Ne sporim: Grije me sunce krako . Griju oko, rije i tijelo voljene ene . Suut njena, izraena utnjom i utjenim dodirom . Griju opojni mirisi mediteranskog bilja: kadulje, lavande, ruzmarina . . . Maka u krilu . aa terana . . . Al ne mogu, ne mogu, ne mogu vie . I u Tomaju su me, majko, pronale sarajevske kie . Nemam se od njih gdje vie skriti . Nemam od njih kamo vie bjeati . Padaju, majko, padaju, ne prestaju padati te zauvijek zapamene duge, sitne, ubitane sarajevske kie . Ne mogu vie . Umoran sam od skrivanja . Umoran od bjeanja . Ne mogu, ne mogu vie . Umoran sam, majko . Preumoran . Na smrt umoran, kao to je na smrt umorna bila moja sestra Marina Cvetajeva .)
Klaun koji se tuno smije iz razdoblja njegove mladosti u njemu dakle jo uvijek ivi, u takvim trenucima i rijei izviru na svjetlost dana kao i u onom razdoblju . U ovoj pjesmi nalazimo smirujue osjeanje krakoga krajobraza kao i nepodnoljivost sarajevske kie, a i sam izraz je sinteza glagolskoga i imenikoga priopavanja, kratkih i duih izriaja reenikoga, polureenikoga i pareenikoga tipa . ini se ipak da Ostija kao na samim poecima njegova stvaralatva i sada spaava ljubav . Juraj Martinovi (2011) zakljuuje da je ova poezija jo vie ljubavna od Ostijeva rana pjesnitva, jer sada je ljubav njezin jedini sadraj koji ne zna ni za prolost ni za budunost i ivi samo u sadanjim trenucima . Sada je rije o ljubavi zrelih ljeta, iznenadnoj i jednako snanoj poput mladalake, ljubav koja sastavlja na sadanji ivot od krhotina naih ranijih ivota kao to pjesnik kae u Arabesci u istoj zbirci gdje, upravo kao u ranoj poeziji, povezuje ljubav i smrt: Arabeska Ljubezen zrelih let, nenadna in enako mona kot mladostna, sestavlja najino sedanje ivljenje iz repinj najinih prejnjih ivljenj . Najina kraka hia,
zavetie pred ivljenjskimi viharji, je sezidana iz spominov in priakovanj . Sama sva pobelila stene in prebarvala Pohitvo . Posteljo v barvo morja . Stole, mize, kredence, omare, vrata, okna v barve ro z vrta . Vrtnic, potonik, narcis, jasmina Rdee, vijoliaste, rumene V barve mlade trave, jasnega neba, mladostnih in starostnih sanj Najin novi dom, tako kot najino novo ivljenje, je kalejdoskop, ki se, tudi ko se sesipa, vedno zlaga v novo, lepo, pisano arabesko . Arabeska Ljubav zrelih ljeta, iznenadna i jednako snana poput mladalake, sastavlja na sadanji ivot od krhotina naih ranijih ivota . Naa kraka kua, utoite od ivotnih oluja, sazidana je od uspomena i oekivanja . Sami smo obojili zidove i prebojili pokustvo . Postelju u boju mora . Stolice, stolove, kredence, ormare, vrata, prozore . . . u boje cvijea iz vrta . Rua, bourova, narcisa, jasmina . . . Crvene, ljubiaste, ute . . . U boje mlade trave, vedrog neba, mladalakih i starakih snova . . . Na je novi dom, kao i na novi ivot, kaleidoskop, koji se, i kada se sasipa, iznova slae u novu, lijepu, arenu arabesku .)
3.3. Nekadanjoj motivici pridruuje se nova U Arabesci nalazimo i sve znaajke Ostijeva slovenskoga pjesnikoga stila (jednostavna struktura reenice, personalne glagolske forme i vie izraavanja s pomou imenica), a osim toga i dva kljuna motiva koja ga prate kroz njegovu cjelokupnu slovensku (ljubavnu) poeziju kuu i vrt . I Novak (2006) zakljuuje da su kua i vrt temeljna mjesta Ostijeva slovenskoga pjesnitva . U brojnim pjesmama nalazimo oba motiva zajedno, jednako je i u prvoj pjesmi zbirke haiku pjesama pod naslovom Tomajski vrt iz 2007 ., gdje su kua i vrt sinestetiki povezani: V hii dii roa glasbe . Na vrtu poje svetloba .
U kui mirie cvijet glazbe . Na vrtu pjeva svjetlost .
(Tomajski vrt, 2007 .)
Oba motiva najavljuje ve u svojoj zadnjoj zbirci na hrvatskom jeziku Salomonov peat u kojoj ih povezuje treim elementom koji odreuje Ostijev opstanak jezikom: Iznova gradim kuu Iznova gradim kuu . Od neartikuliranih glasova . Od lanaca gusjenica . Bokora koprive u cvatu // Iznova gradim kuu . Ni od ega . I ni za koga . Kuu od jezika .
(Salomonov peat, 1995 .)
Nakon toga pjesniki jezik u svojoj slovenskoj poeziji jo nekoliko puta tematizira (kao npr . Najin vrt ljubezni, ljubezene, je slovar in slovnica mojega pesnikega jezika = Na vrt ljubavi, ljubavi, rjenik je i gramatika mog pjesnikog jezika u zbirci Veronikin prt = Veronikin rubac iz 2002 . ili Moj pesniki jezik = Moj pjesniki jezik u Rosi mystici iz 2005 .) . 4. Zakljuak Josip Osti dakle i u slovenskoj poeziji ostaje pjesnik ljubavi koja je opozicija smrti, ali se u motivima koje ukljuuje u okvire te glavne teme, kuu, vrt/prirodu i jezik, pribliava atributima slovenske kulture . Upravo su kua, priroda i jezik elementi slovenske kulture koji se na slovenskoj vrijednosnoj ljestvici nalaze jako visoko, ako ne i na najviem mjestu . Da je kua/dom za Slovence bitna vrijednost, dokazuje i to da je na toki geografskog sredita Slovenije postavljena moderna instalacija u obliku kue . Budui da su Slovenci ponosni na ouvanu prirodu svoje domovine, naa je nacionalna boja, pored boja trobojnice, i zelena . Slovenska se kultura dugo borila za opstanak samo jezikom i knjievnou . Posebno mjesto u tom zauzima upravo lirika nae je pjesnitvo, u globalu, vie lirsko nego epsko . Zato ne udi injenica da je danas slovenska himna pjesma velikoga slovenskoga pjesnika Preerna . Moe se rei da se Josip Osti empatiki uivio u slovensku kulturu (to konano dokazuje i zanimljiva metafora u pjesmi Jesenski popoldan = Jesenje poslijepodne, u kojoj nalazi slinosti svoje voljene i tipinih slovenskih krajobraza i baroknih crkvica po breuljcima: // Prebujata se/ baroni cerkvici na hribkih tvojih prsi . // = / . . ./ Bude se/dvije barokne crkvice na breuljcima tvojih grudi . / . . ./), to je vidljivo u izrazu i tematici kao i motivici njegove poezije, premda ostaje i tuni klaun iz svoga djetinjstva u kojem su ive obje kulture, bosansko-hrvatska i slovenska kultura, kultura pria iz prolosti i kultura trenutne impresije, epika i lirika, blagoglagoljivost i utnja . S jedne strane, nalazimo duge reenice komplicirana ustroja koje karakteriziraju brojne umetnute i zavisne reenice, polureenice i pareenice, i u kojima moemo primijetiti brojne glagolske oblike, kao npr . priloke glagole na - ili participe na -vi . S druge
strane, moemo uoiti jednostavniju strukturu reenice, vie personalnih nego nepersonalnih glagolskih formi i vie izraavanja s pomou imenica . Svime time u zadnjim je dvama desetljeima bitno obogatio slovensku poeziju i zato je Osti pjesnik dviju kultura i dvaju jezika, to je nesumnjivo znaajna dodana vrijednost za obje kulture i oba jezika . Literatura
Dekleva, Milan (2007), Sprinti do brezasja, u: Josip Osti, Med Koprivo in Kriem, Drutvo Apokalipsa, Ljubljana Grosman, Meta (2004), Knjievnost v medkulturnem poloaju, Znanstveni intitut Filozofske fakultete, Ljubljana Kocijani-Pokorn, Nike, ur . (2009), Sodobne metode v prevodoslovnem raziskovanju, Znanstvena zaloba Filozofske fakultete, Ljubljana Kova, Zvonko (2008), Interkulturna povijest knjievnosti (ekokulturni identitet junoslavenskih knjievnosti), u: Aretov Nikolay, ur ., : , Akademino izdatelstvo Prof . Marin Drinov, Sofija Kymlicka, Will (1995), Multicultural Citizenship, Clarendon Press, Oxford Martinovi, Juraj (2011), Dvojezina poezija Josipa Ostija, u: Josip Osti, Svuda traim pjesmu,199-214, Dobra knjiga, Sarajevo Mikoli, Vesna (2004), Jezik v zrcalu kultur, Koper, Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno sredie, Zgodovinsko drutvo za juno Primorsko Mikoli, Vesna (2009), Interkulturno osetljive take u slovenako-italijanskom jezikom kontaktu, u: I . Laki, N . Kosti, ur ., Jezici i kulture u kontaktu, 318-325, Institut za strane jezike, Podgorica Mikoli, Vesna (2011), Interkulturno uenje jezika kao stranoga/drugoga, Kroatologija 2, 1, 123134, Sveuilite u Zagrebu, Hrvatski studiji, Zagreb Musek, Janek (1994), Psiholoki portret Slovencev, Znanstveno in publicistino sredie, Ljubljana Novak, Boris A . (2006), Izgon v raj: dvojezini pesniki glas Josipa Ostija, Sodobnost 70, 2006 . trukelj, Inka, ur . (2000), Kultura, identiteta in jezik v procesih evropske integracije, Drutvo za uporabno jezikoslovje, Ljubljana Wierzbicka, Anna (2003), Cross-cultural pragmatics: the semantics of human interaction . Mouton de Gruyter, Berlin, New York
Intervju
Osti, Josip (2011), 17 . 3 . 2011 ., Koper, 5 . 5 . 2011 ., Tomaj
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 493 UDK: 811 .163 .41'371
:
, . . : , , . A Contribution to the Study of Polisemy in Serbian This paper, based on the corpus of two selected tomes of the Serbian Academy of Sciences and Arts Dictionary, analyzes relationship between polysemy and length of lexemes, as well as semantic construction of polysemic lexemes . By polemisemic lexeme, we consider one who has at least fifteen recorded definitions in dictionary . Key words: polysemy, lexeme, meaning . 1. . () . , , , , . ( . - 1997:41) . . , , .1 1.1. , (, , , .) . : ( , : , , ), ( : ), (
1
. . 2003:221-229 .
494 :
, . ), ( , , , ) . 1.2. a . , . - e (1997) 2 . , , ( . , . .) . , , . , . -, . -, . , . , . 2.1. . , . . . , .3 , . 2.2. 16 . 17 . ()4 . (16 . ) (17 . ) . , . . , , , , . 2.3. . . , , .

. , . 3 , , 1982, 55-64 . 4 . (1973-1974:16-17) , , 400 .000 . , , , . , - 3 .457, 1 .873 . , , . , . (41, 49 ) .
2
2.4. 16 . 17 . . ( ), . (;) . , ( . 5. . (I, 1, , 2, , 3, , 4, 5, 6, )) . 2.5. , (15) ( ), . . ( . , , . . .) . . , . 3.1.0. . . 3.1.1. , , , :5
16. : 77 (13 + 64), 68 (10 + 57 + 1), o () 64 (63 43 + 20 + + 1), ( .) 17 (11+6), 51 (7 + 39 + 5), o 18 (17 + 1), 17 (15 + 1 + 1), () 26 (24 16 + 8 + + 2), 21 (7 + 13 + 1), () 54, () 17, () 26 (19 + 7 + ), 1 () 43 (39 28 + 11 + + 4), () 15 (13 + 2 + ), . () 15 (13 + 2 + ), . () 17 (16 + 1 + ), . 16, 1 . () 18 (15 14 + 1 + + 3), o . o () 20 (17 4 + 13 + + 3), 17 (6 + 11), () 26 (19 15 + 4 + + 8), () 27 (23 22 + 1 + + 4), 23 (22 + 1), () 26 (20 15 + 5 + + 6), o () 23 (21 18 + 3 + + 2), 17 (5 + 12), 1 () 20 (18 10 + 8 + + 2), 40 (17 + 18 + 5), 19 (18 + 1), . () 19 (17 + 2 + ), . () 17 (15 + 2 + ), () 16 (14 9 + 5 + + 2), o () 26 (21 13 + 8 + + 5), o 20 (19 + 1), 1/ 16 (14 + 2), o () 16 (14 11 + 3 + + 2), (o) 20, () 21 (12 + 9 + ), o () 19 (14 + 5 + ), o 16 (8 + 7 + 1), o () 52 (47 33 + 14 + + 5), o1 57 (18 + 36 + 3), o 15, () 26 (24 15 + 9 + + 2), o () 16 (15 8 + 7 + + 1), () 39 (35 20 + 15 + + 4), o 25 (18 + 7), 15 (14 + 1), o () 46 (38 20 + 18 + + 7 + 1), 28 (24 + 4), o () 17 (13 8 + 5 + + 4), o () 19 (16 8 + 8 + + 3), o 22 (13 + 9), 19 (10 + 8 + 1), 23
5
, ; , , .
496 :
(10 + 12 + 1), 67 (37 + 29 + 1), () 38 (37 19 + 18 + + 1), () 19 (18 10 + 8 + + 1), 18, 15 (13 + 2), () 27 (26 15 + 11 + + 1), () 26 (16 + 10 + ), 18 (17 + 1), 2 25 (21 + 4), o 27 (22 + 5), 24 (18 + 6), o 15 (13 10 + 3 + + 2), 21 (17 + 4), () 23 (22 15 + 7 + + 1), 16 (13 + 3), . () 16 (9 7 + 2 + + 6 + 1), () 15 (9 + 6 + ), () 40, 1 () 23 (17 + 6 + ), () 19 (16 12 + 4 + + 3), () 26 (14 + 12 + ), () 21 (20 17 + 3 + + 1), () 18 (14 + 4 + ), () 41 (27 + 14 + ), () 56 (35 + 21 + ), () 38 (36 20 + 16 + + 2), () 39 (38 29 + 9 + + 1), () 19 (14 + 5 + ), () 16 (14 10 + 4 + + 2), () 20 (11 + 9 + ), () 40 (37 23 + 14 + + 3), () 23 (22 16 + 6 + + 1), () 24 (22 17 + 5 + + 2) . 17. : () 18 (9 + 9 + ), () 36 (35 33 + 2 + + 1), 16 (15 + 1), () 22 (19 + 3 + ), () 22 (14 10 + 4 + +7 + 1), 15, () 18 (16 14 + 2 + + 2), 15, 16, = () 17 (16 11 + 5 + + 1), . () 15 (14 13 + 1 + + 1), . () 29 (24 20 + 4 + + 5), () 17 (11 + 6 + ), () 20 (12 + 8 + ), () 20 (15 + 5 + ), 20 (8 + 12), . () 39 (27 24 + 3 + + 12), 17, . () 17 (15 14 + 1 + + 2), () 17 (13 + 4 + ), 16 (15 + 1 + ), 15, . () 27 (23 13 + 10 + + 4), () 31 (20 + 11 + ), () 17 (10 + 7 + ), . () 24 (16 13 + 3 + + 8), 18, 28 (26 + 2), () 32 (21 15 + 6 + + 11), () 19 (14 + 5 + ), () 19 (13 8 + 5 + + 6), () 22 (21 18 + 3 + + 1), . () 19 (18 + 1 + ), 16, () 22 (21 + 1 + ), 16 (15 + 1), 16 (14 + 2), 16, () 15 (6 + 9 + ), () 15 (12 8 + 4 + + 3), 21, () 19 (13 + 6 + ), 19 (16 + 3), 259 (28 + 225 + 6), () 18, () 15 (12 8 + 4 + + 2 + 1), () 15 (13 5 + 8 + + 2), () 88 (41 27 + 14 + + 47), () 18 (14 + 4 + ), () 51 (45 26 + 19 + + 6), 15, () 18 (17 13 + 4 + + 1), () 27 (25 19 + 6 + + 2), 15, () 21 (18 + 3 + ), 15, () 17 (14 10 + 4 + + 3), 15 (13 + 2), 22 (6 + 16), 15, ( .) 17, () 17 (11 + 6 + ), = () 30 (16 + 14 + ), () 24 (23 20 + 3 + + 1), () 24 (21
11 + 10 + + 3), () 15 (6 + 9 + ), () 25 (23 12 + 11 + + 2), 22 (14 + 7 + 1), 42 (33 + 9), 2 23, () 35 (32 25 + 7 + + 3), 33 (4 + 29), () 18 (17 12 + 5 + + 1), () 23 (18 13 + 5 + + 5), () 17 (13 8 + 5 + + 3 + 1), o 16 (9 7 + 2 + + 7), () 20 (19 7 + 12 + + 1), () 30 (26 19 + 7 + + 4) .
16. : o () (63), o (17), o (15), () (24), () (54), () (17), () (26), 1 () (39), () (15), . () (15), . () (17), . (16), 1 . () (15), o . o () (17), () (19), () (23), (22), () (20), o () (21), 1 () (18), (17), (18), . () (17), . () (17), () (21), o (19), (o) (20), () (21), () (19), o () (47), 1 (17), (15), () (24), o () (15), () (35), (18), () (38), (24), () (16), (37), () (37), () (18), (18), () (26), () (26), (17), 2 (21), o (22), (18), (17), () (22), () (15), () (40), 1 () (23), () (16), o () (26), () (20), () (18), () (41), o () (56), () (36), () (38), () (19), () (20), () (37), () (22), () (22); 17. : () (18), () (35), (15), () (22), (15), () (16), (15), (16), = () (16), . () (24), () (17), () (20), () (20), o . () (27), (17), . () (15), () (17), (16), o (15), . () (23), () (31), () (17), . () (16), (18), (26), () (21), () (19), () (21), . () (19), (16), () (22), (15), (16), () (15), (21), () (19), (16), (28), () (18), () (41), (), (18) () (45), (15), () (17), () (25), (15), () (21), (15), (15), o (17), () (17), = () (30), () (23), () (21), () (15), () (23), (33), 2 (23), () (32), () (17), () (18), () (19), () (26) .
3.1.2. ( , ) . , ( . 3 .1 .1):
3.2.1. . ( . 3 .1 .1), , : 16 . ( ) 89, 17 . ( ) 78, , 167 ( 1% ) . , , 167 ( ) 27, ( ) 65, ( ) 75, 0,4% 6 .
6 16 .212 , 15 .344, 14 .985 46 .541
( . 2008:172) .
498 :
3.2.2. 15 ( ) ( . 3 .1 .2) 130 67 16 . , 63 17 . , : 16 . 7 .968, 17 . 8 .056 ( . 2008: 172); 16 .000, 15 0,8% .7 , : 94 31 , 63 ; 24 13 , 5 6 ; 6 (, , , , , ); 2 (, ); 3 (, , ); 1 () . 3.2.3. , 70%, , 20% . , , .8 (5%), 5% . , . , , , ( . . 7) . 3.3. . . , (1990:5) .9 , , . - (2009:94-95), . 4.1. . ( . 1990:5) . , . . . - (1997:41), , . , . : , , , . , , , . 8 . . 100 , 44 , 20 . 9 , . . (1990:5) .
7
, , , ( . . 4 .2) . . , , . 4.2. , , , . , , (, , , .) , () (, , , , , , , , , .) . (, , , , .) . . (2007:131) ( , , , , ) . 4.3. , , , ( : : ; () : ; e : e : a; o : o : e : : o .) . , , , (- 1997:129) . , . . 5.1. . . ( 1990:6-7) , , , , . 5.2. , -, -, -, , (, , , .) . . . - (2009:105) , . , , - (, , , ) . - ( + + ) (, , , ) . 5.3. . (1990:7) ( ), , , . .
500 :
6.1. . , . 10 , , . . 6.2.1. . ( . 1997:89-109; 2007:148 .), , , , , . , . - (1997:88), , , , . 6.2.2. : 1.. , ; , . 1.. . 2. ( ) . ; . ; , ; . . , , ; . , , , , , .; . , , ( ); ; . , , , , . . . , , : 1.. , , ( , .); , ; 1.. . , , . . 6.3.1. , ,
10
. - (1996:105-123) , , , , . , . - (2009:97), , . , , , , , ( ), , , - (2009:97) .
. , -, . : 1 1.. , , , . 4. . , , , . 1. (, ., ) . ( , ); 2. . , ; 3. . , , . o 1.. , ; 7. . . 12 mm . 1.. , , , , , , ; . 2.. , , , , ; , , . 1.. , , ( , .); , ; 2.. , . . - (1997:75), , , , . ( 2007:169-172): . (); (); (); (); (); () . 6.4. , . , , . . - (1997:82) , , , . : 1.. , ; , . 1.. . , , unguis; 1.. , . 6.5.1. , , . , . , :
502 :
1. . , ( ); . , ; . , ; 2.. , ; 2.. , ; ; 2.. , , ; 2.. , , ; 3. , . , , . / , . 6.5.2. , 1.. , , ; , ; 1.. , ; 1.. , (); 1.. ; 1.. , , ; 1.. , ; 2.. , . , . 7.1. . . , 16 . 17 . , 15 ( ) 130, 0,8% . 90% , . 7.2. , , () . 7.3. , , , . 7.4. , , , , , , , -, -, - , , .11 7.5. , , . 7.6. , . 25 .
11
, -, -, -, -, - .
, , , . 7.7. . . , , ; ; , ( , , ), ; ( ); , . , , , . 7.8. , , , , , , , . , (- 2009:95) .
504 :
, , , (2008), , LV/1-2, 171-182 . -, (1996), , 21/2, 105-123 . -, (1997), , , , (1984-1985), , VII-VIII, 197-203 . , (1990), , , , (2003), , VIII/1-2, 221-229 . , (2007), , , , (1991), , , , (2002), , , , , (1973-1974), , /1-5, 11-22 . -, (2009), , , , , , 16 (2001) 17 (2006) .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 505 UDK: 811 .163 .41:811 .511 .141 811 .163 .41'373 .45
: (- )
. . , . , , . . , , . : , , , . Hungarianisms in Serbian Language (Lexicography and Lexicology aspect) Borrowing words is one of the ways of enriching vocabulary of some language . Many of those loanwords in the Serbian language are adapted to language norms and recipients have no feeling that these are foreign words . These are lexemes that have long ago entered the language together with terms that they denote . Unlike borrowing from English, which is very common today, the subject of our interest are words that are result of centuries of Hungarian and Serbian contact . Therefore we will take this opportunity to deal with Hungarianisms as well as their degree of integration in the Serbian lexical system . The material will be taken from Dictionary of the Serbian language (jednotomni Renik srpskoga jezika) and analyzed with using thematic groups . We will also use electronic corpus as an indicator if these words were in active use, or became historicism . Key words: borrowing words, Hungarian loanwords, the dictionary of the Serbian language . 1. . -
506 : . . .
, ( ), . , , ( , .) . 1.1. 1 . 2 . , , , . , , , 3 . , , . , ( 1996:19) . , ( . 1996:407) . 1.2. , - . , 4 . , ( 1996:91) . , 5 . 1.3. . , ; , , . , , , . . ./ .,

1986 . Enciklopedijskom rjeniku lingvistikih naziva : madarski izraz u nekom drugom jeziku ( 1969:501) . 3 , - () ( . 1996:11) . 4 ( ) ( ) . 5 Ungarische Elemente im Serbokroatischen 1985 . .
2 1
, ., ; . ., ; ., ; . ., , ; . ., . ., , , 6 . 1.4. . ./7 . - . 2. 91 8 . . , (, , .) . ; . (), , , , () , () . , , . 2.1. . ; , ( .), . . , (, , , , , ) . ( 2006:174) . 2.2. (, , , 9; , , ), (: (), (); : ) . 2.3. . : 1981 . 1996 . (1996:18), , . . 8 . , , . ; , , , , , , /, , , , , , . 9 O .
7 6
508 : . . .
, . . , . 3. . : (), , , , , , . , : , (), , , , : (), (), () . : , , , , , , , . : , , , , , , , , (), , (), (), , . : (), , (), () . : , (), , : , : , , , , , , , . : , , , , . : , , . : , .
: o, . : , () , (), . : : , , (), , ; : , , , , () . , : , , (), () . : . ( ) . : : (), (), . : . 3.1. . (- 1996:233), . , ( 1996:211) . . 4. , , . , (, , ) . ( 1967:14) . , . ,
510 : . . .
, (ibid:16) . 50% . : , , , , . : a . : -(): : -(): (): ( ) -(): : . . : 1) : -: : -: : () -: (): -: (): , : -: : - (): : (), -: : , : -: : . 2) : -: : (): -: : () -: : - (): : - (): : , - (): (): (), - (): : - (): : -: : () - (): : -: : () . 3) : -: : -: : () -: : () - ( ): : -: :
-: (): -: : (), : , (): (), : () . . : - ( ): : -: : -: (): -: : () -10: : , -: : , : -(): : () . , , , () , , , () . + - . 4.1. . , , (, ; , , ; (, , , ), - . 5. . , , , . , . 5.1. , 11 . : (14), , . (510), 12 (1114), (1518) . . , . , . , , ,
10
- . 1991:238 . 12 ; .
11
512 : . . .
. , ( ), ( )13 . (1) , ( . , , .) . (2) , . (3) , . (4) () , . (5) , . (6) , ; , , ; . (7) . (8) , , , ; , , . (9) . . 14 . (10) . . (11) , . (12) () ( ) . (13) . (14) , . (15) ; . (16) ; , . (17) 1. , , ; , ; , . 2. . , , , . (18) , . 5.2. , . 15 . 5.3. , (1922) . (19) : . () , () . (20) : . , (, ); , .
13 , 14
, 1996:167168 . . 15 80% .
(21) (): . (, ) (, ) . (, ) , (, ) . (22) (): . (, ) ~ , , , . 6. , , . 16 . 91 , , . , , . 6.1. , ( ) . , 113 . (, , , , ), (, , , , , ), . , , , , , , , , . , , . , . 7. , . . 7.1. , , , , . , . 7.2. , . , 17 .

() . , , , . , . , , , , ( 1996:55) .
17 16
514 : . . .
7.3. , . . () .
Babi, Stjepan (1981), Stilske odrednice u naim rjenicima, Jezik 28/3, Zagreb, 79-91 . Beri-Duki, Vesna (1996), Jo neki germanizmi u srpskom jeziku severnog Banata, : , , , , 231-234 . , (1996), : , , , : , , , , 17-25 . , (1996), , : , , , , 89-95 . http://korpus .matf .bg .ac .rs/ Zgusta, Ladislav (1991), Prirunik leksikografije, Svjetlost, Sarajevo , (1996), , : , , , , 11-16 . , (1996), , : , , , , 407-409 . , , , (2004), , , Jerkovi, Jovan (1996), Maarizmi u Reniku srpskohrvatskog knjievnog jezika, : , , , , 173-179 . , (1967), ?, X, , (2003), , , , , , , (2008), , , , (1999), , , Mrazovi, Pavica (1996), Germanizmi u govornom jeziku Vojvoana, : , , , , 209-240 . , : , 2000 . , : , 2007 .
, (2006), , , Simeon, Rikard (1969), Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva II, Matica hrvatska, Zagreb , . , (2008), , , , , , (1996), I, , , (1996), , : , , , , , , (2005), , , , Filipovi, Rudolf (1986), Teorija jezika u kontaktu . Uvod u lingvistiku jezikih dodira, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, kolska knjiga, Zagreb Hadrovich, Lszl (1985), Ungarische Elemente im Serbokroatischen, Akadmiai Kiad, Budapest , (1998), , ,
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 517 UDK: 811 .163 .42367 .5 19/20 811 .163 .4235 19/20
Borana Mori Mohorovii i Anastazija Vlasteli: Sintaksa u hrvatskim jezinim savjetnicima 20 . i 21 . stoljea
Jezini su savjetnici, uz pravopis, gramatiku i rjenik kao temeljne jezine prirunike, vaan imbenik ouvanja norme jezika . U hrvatskom jeziku, uz sporadine ne manje vane savjetodavne lanke u drugoj polovici 19 . stoljea, jezini savjetnici veu ulogu dobivaju u 20 . stoljeu, koje se s obzirom na njihovo objavljivanje, moe podijeliti na etiri vea razdoblja . Purizam se, kao imanentna znaajka jezine norme, ogleda i u jezinim savjetnicima, te e u radu biti rijei i o puristikim strujanjima u svakome od razdoblja . Sredinji se dio rada odnosi na opis hrvatske sintakse u jezinim savjetnicima 20 . i 21 . stoljea . injenica je da je leksik kao najotvorenija jezina razina i najvie podlona promjenama, pa time i njihovu valoriziranju . Sintaktiki (esto morfosintaktiki) opisi takoer su dijelom veine analiziranih savjetnika, no ti se savjeti gotovo uvijek odnose na uvijek iste sintaktike probleme . U radu se daje pregled najeih sintaktikih znaajki koje se opisuju u stoljetnoj kroatistikoj savjetnikoj literaturi . Kljune rijei: jezini savjetnici, 20 . stoljee, 21 . stoljee, sintaksa . Syntax in the Croatian Language Advisors of the 20th and 21st Century Language advisors, along with spelling books, grammar books and dictionaries as the basic linguistic manuals, are important factor in preserving the norms of the standard language . The Croatian language advisors gained a greater role in the 20th century . Due to the moment of their publication, they can be divided into four major periods . The central part of the paper is related to the description of the syntax in the language advisors of the 20th and the 21st century . Key words: language advisors, 20th century, 21st century, syntax . Savjetnici su jedan od vanijih instrumenata i svjedoka jezine kulture . Pojavljuju se tada kad je stanje jezine kulture loe, kad ih to stanje prizove . (Bari i sur . 1999:10)
518 Borana Mori Mohorovii i Anastazija Vlasteli: Sintaksa u hrvatskim jezinim savjetnicima . . .
Uz povremene ne manje vane savjetodavne lanke s kraja 19 . stoljea1 jezini savjetnici veu ulogu dobivaju u 20 . stoljeu, a njihov je povean broj rezultat i drutvenih (pa i politikih) imbenika koji su u mnogome obiljeili posljednja dva stoljea hrvatske povijesti .2 Cilj je ovoga rada utvrditi sintaktike (esto morfosintaktike) opise u hrvatskim savjetnicima 20 . i 21 . stoljea . Pozivajui se na Vlastu Riner (2006), koja razlikuje etiri razdoblja jezinoga savjetnitva3, pokuat e se utvrditi organiziraju li autori istoga razdoblja jezine ([morfo]sintaktike) savjete na jednak nain te razlikuju li se njihovi savjeti od dananjih . U korpus analiziranih prirunika nisu uli razlikovnici i kroatistiki jezikoslovni asopisi . 1. etiri razdoblja hrvatskoga jezinog savjetnitva4 Prva tri desetljea 20 . st ., u kojima djeluju i vukovci Vatroslav Roi, Nikola Andri i Tomo Mareti, obiljeio je tokavski purizam . Godine 1939 . zapoinje drugo razdoblje hrvatskoga jezinog savjetnitva u kojemu su trag ostavili Marko Soljai, Kruno Krsti, Petar Guberina, Ivo Frol te mnogi nepotpisani autori ije je savjete sakupio i objavio Marko Samardija 5 . Takvo razdoblje u kojemu se hrvatski jezik poinje razlikovno odreivati prema srpskomu (Riner 2006:369) zavrava 1944 . godine . Zbog nepovoljne jezine politike tree razdoblje jezinoga savjetnitva zapoinje tek 1964 . godine djelom Knjievni jezik u teoriji i praksi Ljudevita Jonkea te traje sve do posljednjega desetljea 20 . st . Osim Jonkea, svojim su savjetima hrvatsku lingvistiku zaduili i Mirko Cerovac, Radovan Vidovi, Ivan Brabec, Vida Barac-Grum, Slavko Pavei, Zlatko Vince i Dragica Mali . U posljednjem desetljeu 20 . st . tiskan je velik broj jezinih savjetnika razliitih autora (npr . Stjepana Babia, Stjepka Teaka, Mile Mamia i dr .), a na samom kraju stoljea (1999 .) izlazi i Hrvatski jezini savjetnik skupine autora6 u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje . Poetkom devedesetih godina hrvatsku lingvistiku obiljeio je odnos hrvatskoga jezika prema srpskome jeziku, a krajem stoljea te ujedno krajem etvrtoga razdoblja jezinoga savjetnitva sve se vie pie i govori o utjecaju engleskoga jezika . Takav se jezini purizam nastavlja i u 21 . st ., vremenu u kojemu engleski u veoj ili manjoj mjeri prodire u sve razine hrvatskoga jezika .
savjetodavni lanci Ivana Broza i Tome Maretia . je analiziranih savjetnika dan na kraju ovoga rada . 3 Jezini savjetnici grupirani su prema vremenu objavljivanja te puristikim savjetima zastupljenima u njima . (Riner 2006) 4 Zbog ograniena je prostora ovdje izostavljena analiza sintaktikih znaajki jezinih savjetnika izdanih nakon 1990 . godine . 5 Navedeni su savjeti objavljeni u knjizi Jezini purizam u NDH . Savjeti Hrvatskoga dravnog ureda za jezik (1993 .) te u proirenom izdanju Hrvatski jezik, pravopis i jezina politika u NDH (2008 .) . 6 Eugenija Bari; Lana Hudeek; Neboja Koharovi; Mijo Lonari; Marko Lukenda; Mile Mami; Milica Mihaljevi; Ljiljana ari; Vanja vako; Luka Vukojevi; Vesna Zeevi; Mateo agar .
2 Popis
1 Npr .
2. Prvo razdoblje jezinoga savjetnitva Prva su tri desetljea 20 . stoljea obiljeila tri jezina savjetnika hrvatskih vukovaca objavljena u nekoliko izdanja . Na samom poetku stoljea, 1904 . godine Vatroslav Roi objavljuje Barbarizme u hrvatskom ili srpskom jeziku . Godine 1908 . i 1913 . izlaze proirena izdanja Roieva savjetnika u kojima autor u naslovu ne biljei pridjev srpski, pa pie o Barbarizmima u hrvatskom jeziku . Godine 1911 . Nikola Andri objavljuje dva izdanja Brania jezika hrvatskoga, koji, najveim dijelom, predstavljaju autorov odgovor na jezino stanje u tadanjim hrvatskim tiskovinama . Trei savjetnik ovoga razdoblja, Hrvatski ili srpski jezini savjetnik, djelo je Tome Maretia . tokavski purizam, jedno od znaajnijih obiljeja u pristupu hrvatskom jeziku hrvatskih vukovaca, ogleda se i u navedenim jezinim savjetnicima . Naime, sva trojica autora jezine savjete svrstavaju prema pravilu ima u narodu nema u narodu, tj . jest tokavsko nije tokavsko (Samardija 1993:11) . Prvi odmak od vukovskih pretjerivanja radi Nikola Andri: I nita nije tako bolno, nego prevrtati po Broz Ivekovievu rjeniku, traei nau autohtonu rije, koje ne moe nigdje nai . Leksikografi naime nisu imali petlje (kurae), da je zapiu, jer je nema Karadi (Andri 1911[1997]:20) . U sva tri savjetnika rjenika glavnina jezinih problema pripada leksiko-semantikom podruju . Sintaktikih savjeta nalazimo tek nekoliko . Nikola Andri7 i Vatroslav Roi8 piu pravilo o uporabi negativnoga intezifikatora ni koji se neposredno ispred negacije zamjenjuje pozitivnim parnjakom i . Navedeno pravilo nalazi se i u suvremenim savjetnicima hrvatskoga jezika9 . Oba autora piu i o uporabi prezenta i/ili futura drugoga za predbudue radnje u zavisnim reenicama10 . Roi predlae uporabu prezenta, a Andri ostavlja izbor izmeu futura drugoga i prezenta . U Hrvatskom jezinom savjetniku (Bari i sur . 1999) stoji da se predbudua radnja u zavisnim reenicama u kojima ostvarenje radnje predikata glavne reenice ovisi o ostvarenju radnje predikata zavisne reenice izrie prezentom kada je glagol predikata zavisne reenice svrenog vida, te futurom drugim kada je glagol predikata zavisne reenice nesvrenog vida . Glagol doi, koji u svojim primjerima (biljeka broj 10) koriste Nikola Andri i Vatroslav Roi svrenog je vida, pa bi u suvremenom jezikoslovlju samo oblik kad doe/ako doe bio prihvaen . I danas aktualno pitanje, na koje upozoravaju i vukovci Andri i Roi, upotreba je instrumentala drutva (s prijedlogom s(a)) i instrumentala sredstva (bez prijedloga s(a))11 . Oba autora12 piu o jednakoj uporabi brojevnih imenica, ali Nikola Andri izostavlja primjere uporabe . Osim s predikatnim pridjevom srednjega roda jednine (Samo je dvoje
ne moe nikada stajati neposredno pred negacijom . Dakle: nitko ga i ne slua (Andri 1911[1997]) . ne (ni ne) na pr . on ga niti (ni) ne pita; treba rei: on ga i ne pita (Roi 1913[1998]:56) . 9 Npr . Bari i sur . (1999) . 10 Neki, kojima je istoa jezika deveta briga, piu: kad e doi, vidjet e . Kae se: kad doe, ili: kad bude doao . . . (Andri 1911[1997]:36); Ako u na pr . doi, vidjet e me nije dobro nego: ako doem . . . (Roi 1913[1998]:9) . 11 . . .jer se s ne upotrebljava, kad se instrumentalom oznauje orudje i sredstvo . Pravilno se ovaj predlog upotrebljava samo kad oznauje drutvo (Andri 1911[1997]:46); Sluiti se s (sa) ime; bolje: sluiti se ime: na pr . on se slui mojom knjigom, a ne s mojom knjigom (Roi 1913[1998]:106) . 12 Brojne imenice na -ica: dvojica, trojica itd . upotrebljavaju se samo onda kad se misli muki rod, a brojne imenice: dvoje, troje itd . samo onda kad se misli mijeani rod . Pr . Dvojica su dola, ali dvoje je dolo (Roi 1913[1998]:147);
8 Niti 7 Ni
poloilo ispit), na to upozorava i Vatroslav Roi, Bari i sur . (1999) savjetuju i slaganje brojevnih imenica dvoje, oboje i sl . s glagolskim pridjevom mukog roda mnoine (Oboje su bili mladi i veseli), te, ako se uz njih upotrijebe mnoinski oblici zamjenica govorne i sugovorne osobe (koji dolaze u genitivu), takoer s glagolskim pridjevom u mnoini mukoga roda (Nas dvoje smo se juer sreli) . Za brojevne imenice dvojica, trojica i sl . preporua se slaganje po obliku (Dvojica su dola), sporadino i smislu13 . Slaganje po obliku preporua se i u izrazima potovanja (Vi); Roi14, kao i suvremeni lingvisti, preporua slaganje s predikatnim pridjevom u mukom rodu mnoine . Ipak, suvremeni lingvisti (Bari i sur . 1999) ovo pravilo oprimjeruju ne samo zamjenicom Vi nego i imenicama koje se upotrebljavaju kao izraz potovanja (Gospoo, vrlo ste ljubazni) . Kad je subjekt tua rije (njemaka, latinska i dr .); onda treba u nas pridjevni predikat gotovo uvijek sloiti sa subjektom u mukom rodu . . . pie Vatroslav Roi . Nikola Andri smatra da se sronou stranih leksema jo nitko u naoj nauci nije doticao (1911[1997]:16-17) te da se takvi leksemi gotovo uvijek slau sa subjektom u mukom rodu . O utjecaju strane sintakse (u ovom sluaju germanske) Andri pie i u primjeru Kod nas je ali uloga Blaselova dodijeljena gospodinu O smatrajui da se veznik ali u ovim sluajevima stavlja na prvo mjesto u reenici te da ga onaj koji ga stavlja na drugo, tree itd . mjesto, misli njemakom glavom (1911[1997]:25-26) . Andi pie i o vezniku poto koji opisuje kao vremenski, a ne uzroni veznik (1911[1997]:13) . I u suvremenoj uporabi veznik poto esto se koristi kao uzroni veznik, pa ne udi da o takvoj, pogrenoj uporabi piu i suvremeni jezini savjetnici15 . Vlasta Riner (2006:375) upuuje na Andrievo razmiljanje o odnosu neosobnoga i pasivnoga reeninog ustrojstva te pravilnosti njihove uporabe (Kod nas se voda pije, a nikada se ne pije vodu), ime se i danas nerijetko bavi jezikoslovna kroatistika . Sve do Ljudevita Jonkea16 takve su konstrukcije bile neprihvatljive . Nakon Jonkea, miljenja su podijeljena17 .
Za obojicu kad se misli mu i ena, dakle eljad razlinoga roda, ve nas je stid pisati . To se kae oboje . Obojica kazuje se samo za ljude i ivotinje mukoga roda, a obje (kao i: dvije, obadvije) samo za imenice enskoga roda (Andri 1911[1997]:59) . 13 Slaganje po znaenju ne moe se smatrati standardnim (*Dvojica prijatelja su doli) (Bari i sur . 1999:264) . Ipak, Bari i sur . (1997:425) u takvim konstrukcijama uz slaganje po obliku prihvatljivima dre i slaganje po znaenju (Obojica su bili i oenjeni) . 14 Predikat koji pripada linoj zamjenici za 2 . lice plurala, mora se udeavati prema gramatici, a ne prema logici (smislu): dakle prema 2 . licu plur . Vi ima se slagati i pridjevni predikat; nije na pr . dobro Vi ste rekao (rekla), vi ste mislio (mislila) nego Vi ste rekli, Vi ste mislili bez obzira na rod . (1913[1998]:146) 15 Bari i sur . preporuaju pisanje veznika budui da (u inverziji), jer, zato to u uzronim, a poto u vremenskim reenicama (1999:1113) . 16 Jonke je o takvim konstrukcijama pisao u Telegramu 1962 . ita se enou ili se ita enoa (a spominje ih i u Jezinom savjetniku (1964)) . 17 Prije Jonkea jezikoslovci su takve konstrukcije smatrali pasivnima, a nakon Jonkea bezlinima . U novije vrijeme Sanda Ham (2005) smatra da se ak i nekim pasivnim konstrukcijama moe pridruiti izravni objekt (u akuzativu ili genitivu) . Nikola Andri, koji smatra da su spomenute konstrukcije pasivne, pie da je glagol s esticom se neprijelazan i uza se ne moe imati akuzativ (1911[1997]) . Takvom se miljenju pridruuje i Ljudevit Jonke te Tomo Mareti, koji konstrukcije kao to su Pije se vodu naziva provincijalizmima (Mareti 1924) . Meutim, poslije Jonkea miljenja su podijeljena . Eugenija Bari i sur . (1997) takve konstrukcije smatraju prihvatljivima . Radoslav Katii smatra ih oznakom manje brina izraavanja (1986:146), a Josip Sili i Ivo Pranjkovi opisuju ih kao posebnosti razgovornoga i administrativnoga stila (2005:318) .
Posljednji je jezini savjetnik prvoga razdoblja izdao Tomo Mareti . Njegov Hrvatski ili srpski jezini savjetnik za sve one, koji ele dobro govoriti i pisati naim jezikom (podnaslovljen Dopuna Broz Ivekovievu Rjeniku hrvatskoga jezika) tiskan je 1924 . godine . Strukturom neto drugaiji od prethodnika, ovaj se savjetnik ne zaustavlja na abecednom popisu rijei i sintagmi za koje treba utvrditi jesu li prihvatljive, tj . pripadaju li novotokavtini (a ako ne pripadaju ponuditi rjeenje novotokavsko, naravno!) . Naime, u savjetniku se odvojeno daje popis leksema (leksika razina), popis tvorbenih morfema (tvorbena razina) te popis sintaktikih i morfolokih problema . U dijelu koji se odnosi na sintaksu Mareti posebnu panju posveuje sintaksi padea, pa tako pie o uporabi genitiva i instrumentala pri emu navodi da kada imenica u genitivu oznaava vrijeme, ne stoji sama, ve je zdruena s drugom imenicom, pridjevom ili zamjenicom, npr . Bog ne plaa svake subote . Zato nije dobro: na pr . u Zagrebu maja 1920 ., nego treba: mjeseca maja (1924:199) . Nadalje, usporeujui znaenje instrumentala i akuzativa, pie da imenica u instrumentalu, koja se upotrebljava bez pridjeva i zamjenica, oznaava vrijeme i odgovara na pitanje kada . Zbog toga mu nije prihvatljiva reenica Mi smo godinama ekali jer na pitanje kako dugo valja odgovoriti akuzativnom sintagmom: ekali smo dvije godine (1924:199) . Dananja normativna praksa obje reenice smatra ispravnima18 . Mareti dalje pie o konstrukciji prijedlog+prijedlog+imenska rije, koju dri pogrenom (zlo bi bilo: Kupio sam za u Zagrebu zasluene novce . Treba rei za novce zasluene u Zagrebu) (1924:200) . Takav slijed u hrvatskom standardnom jeziku nije jednoznano definiran . Stariji prirunici navode da do, po, mjesto, osim mogu stajati ispred prijedlonoga izraza, ali ipak nastoje dobri pisci da po dva prijedloga ne dou zajedno (Brabec; Hraste; ivkovi 1954:155) . Novije gramatike hrvatskoga jezika (Bari i sur . 1995, Ragu 1997) navode da prijedlozi ispred prijedlonoga izraza mogu biti samo do, (u)mjesto, za, koji svoje znaenje dodaju znaenju skupa // (Stigao je do navrh brda) (Bari i sur . 1995:280) . Od novijih pregledanih prirunika tek Hrvatski jezini savjetnik navodi da je takav slijed mogu uz odreena semantika ogranienja19 . 3. Drugo razdoblje jezinoga savjetnitva Godine 1927 . Nikola Andri pie lanak Koje nam beogradske rijei ne trebaju te time utire put razlikovnom rjeniku Razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga knjievnog jeziU Hrvatskom jezinom savjetniku (Bari i sur . 1999) autori takve konstrukcije ne smatraju ni pasivnima ni bezlinima, nego dre da su one rezultat ukidanja este homoniminosti refleksivnoga pasiva s djelomino refleksivnim glagolima: Ivan se hvali: aktivno (sam sebe hvali); pasivno (drugi ga hvale) . Uporabu objekta u akuzativu doputaju samo onda kad je u predikatu bezlini oblik glagola nepotpuna znaenja proiren infinitivom prijelaznoga glagola (Ivana se moglo vidjeti u gradu) te kada dvoznanost nije mogue razrijeiti na drugi nain, i to samo ako se objekt u akuzativu odnosi na to ivo (Ivana se hvali/Ivan se hvali) . Autori se osvru i na glagol itati za koji dre da se ne pojavljuje u refleksivnom obliku pa nema opasnosti od dvoznanosti te je u reenicama toga tipa uza nj bolje upotrijebiti nominativ: ita se Krlea . Tako se potvruje odgovor na pitanje koje je Jonke postavio u Telegramu 1962 . godine . Usp . Riner (2007:94-98) . 18 S . Teak i S . Babi piu da se instrumentalom moe izraziti i prilona oznaka vremena te daju primjer Mjesecima i mjesecima mlate praznu slamu (1992:260); I . Pranjkovi i J . Sili piu da nasuprot iterativnom instrumentalu, instrumental duga trajanja dolazi samo u mnoini i tvori se od rijei koje oznauju mjeru vremena, npr . eka satima/danima/tjednima . . . (2007:235) . 19 Usp . Bari i sur . 1999:279-280 .
ka Petra Guberine i Krune Krstia (1940 .)20 . Upravo je razlikovni opis hrvatskoga jezika prema srpskomu odredio drugo razdoblje jezinoga savjetnitva (Riner 2006:367) . Tome svjedoe i jezini savjeti Hrvatskoga dravnog ureda za jezik koje je prikupio, priredio i objavio Marko Samardija (1993 . i 1998) . Od 291 jezinoga savjeta, koliko ih je urednik priredio, tek ih se nekoliko odnosi na sintaksu . Ovdje izdvajamo savjet o pisanju instrumentala sredstva (bez prijedloga s(a)) i instrumentala drutva (s prijedlogom s(a))21, istovjetan onomu Vatroslava Roia i Nikole Andria, ali i suvremenom stanju, koji dokazuje proimanje istih savjeta kroz vie razdoblja hrvatske savjetodavne prakse . Godine 1940 . izlazi i jezini savjetnik Kako pravilno pisati? Ive Frola . Autorova tenja nije bila uputiti na razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga jezika, nego prosjene govornike upoznati s osnovnim jezinim pravilima . to se sintaktikih pravila tie, Frol pie o redu rijei u reenici, osobito enklitika, za koje smatra da se, kao i danas, trebaju pisati iza prve naglaene rijei u reenici, osim u primjerima u kojima se osjea stanka u govoru (Pred dva dana padala je kia) . Autor doputa i primjer Pred dva je dana padala kia . Oba primjera prihvaena su i danas, a primjer koji Frol odbacuje Pred dva dana je padala kia danas je odreen kao oznaka govornoga jezika (Bari i sur . 1999) . Suprotno dananjim pravopisnim naelima, Frol pie da se reenice s veznikom uvijek odvajaju zarezom (Poli smo kui, kad smo svrili posao; Kad smo svrili posao, poli smo kui) . Ivo Frol upozorava i na priloge kamo i kuda22, koji su se, ba kao i danas, u uporabi esto zamjenjivali . Vlasta Riner u svom radu Hrvatsko jezino savjetnitvo u 20 . stoljeu (2006) ne spominje Frolov savjetnik, a razlog tomu moe biti injenica da savjetnik Ive Frola, premda vremenski u drugom razdoblju jezinoga savjetnitva, tematski u to razdoblje ne pripada . Naime, iz prethodnih se redaka moe iitati da djelo Kako e pravilno pisati? nije razlikovnik, koji je bio karakteristian za rane 40 . godine 20 . st . Svojim jezinim savjetnikom Ivo Frol odmie se ne samo od jezinih savjeta karakteristinih za vrijeme u kojemu je djelovao (razlikovanje hrvatskoga i srpskoga jezika) nego i od strukture savjetnika rjenika koji je obiljeio dotadanje 20 . st . 4. Tree razdoblje jezinoga savjetnitva Godine 1964 . Ljudevit Jonke objavljuje Knjievni jezik u teoriji i praksi, ije je proireno izdanje tiskano ve sljedee godine . Vanost ovoga djela istie i Nives Opai: Nemojmo zaboraviti, godina je 1964 .! U ono doba da knjiga o jeziku (k tomu hrvatskom!) postane pravi pravcati bestseler bilo je ravno udu (Opai 1998:71, prema Riner 2007:94) . Jonke preuzima krilaticu Petra Skoka Pii onako kako dobri pisci piu! odbacujui dotadanji stav da treba pisati onako kako narod govori . U svom se opirnom savjetniku dotie i sintakse pa pie da je u deklinaciji imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva mukoga roda koji znae to ivo akuzativ jednine jednak genitivu jednine, a u onih koji znae
20 Iako u analizu nisu ukljueni razlikovnici, razlikovnik P . Guberine i F . Krstia spominje se da bi se oslikala 21 Savjet
jezina politika u doba NDH . broj 291: instrumental sredstva (orua) bez priedloga, na pr . piem perom, a instrumental drutva (zajednice) s priedlogom, na pr . sjedim s bratom (Samardija 2008:556) . 22 Kuda oznaava put, a kamo cilj: Kuda ide? Idem Ilicom; Kamo ide? Idem na predavanje (Frol 1940) .
to neivo akuzativ je jednak nominativu jednine (1964:126) . Takvo pravilo, koje je u skladu sa suvremenom jezikoslovnom praksom, Jonke oprimjeruje upotrebom skupina koji/kojeg; kakav/kakvog; prvi/prvoga; najljepi/najljepeg i sl . Kao i Ivo Frol, i Ljudevit Jonke pie o znaenju i uporabi priloga kamo, kuda, dodajui pritom u predmet razmatranja i prilog gdje23 . Razlikuje instrumental sredstva i drutva (jezini problem koji se proima kroz gotovo sve jezine savjetnike 20 . i 21 . st .), smatra da ne treba izbjegavati dvostruku negaciju jer dvostruka negacija ne znai afirmaciju24 (1964:141), a umjesto danas prihvaene konstrukcije glagol trebati+infinitiv25 predlae konstrukciju glagol trebati+da+prezent (Vi treba da doete u kolu u osam sati (1964:138)) . Svjestan da e to pravilo mnoge podsjeati na srpski jezik, Jonke zakljuuje da tako govore u onim krajevima gdje je infinitiv na umoru, a to nije sluaj kod nas na zapadu . U tome je razlika . Mi na zapadu spreemo i glagol trebati, pa govorimo npr .: nama trebaju novci, njima trebaju krediti, vama trebaju savjeti (1964:138) . U normativnom priruniku Hrvatski jezik danas (1971 .) Jonke ispravlja gramatiki neusklaene primjere koje je prikupio u medijima . Opsegom mnogo krai od svoga prethodnika, ovaj jezini savjetnik sadri tek nekoliko sintaktikih savjeta, sve redom nabrojanih i u prethodniku . Dva je jezina savjetnika objavio i Radovan Vidovi, i to: O suvremenom stanju naega jezika masovne komunikacije Mali rjenik nae suvremene nepismenosti (1968 .), njegovo proireno izdanje Kako ne valja kako valja pisati (1969 .) te Jezini savjeti (1983 .) . U oba izdanja prvoga savjetnika Radovan Vidovi jezine probleme dijeli u dva stupca lijevi (NE OVAKO) i desni (OVAKO) . Osvre se i na neke sintaktike znaajke, sve redom nabrojane i jednako rijeene kao i u prethodnim jezinim savjetnicima, primjerice veznika uporaba zamjenice koji/kojeg (neivo/ivo); uporaba brojevne imenice oboje; razlika u znaenju priloga gdje, kamo, kuda; upotreba veznika poto . Godine 1982 . Ivan Brabec objavljuje Sto jezinih savjeta, u kojemu daje i nekoliko sintaktikih savjeta . Pie o znaenjskoj razlici oblika kod kue i kui, gdje kui oznaava finalni (ciljni) dativ: Idem kui, a kod kue mjesto radnje: radim kod kue (1982:96) . Uoava i znaenjsku razliku veznika zbog i radi, ija se uporaba esto zamjenjuje i u suvremenom jeziku . Kao i prethodnici, osvre se na pogrenu uporabu intenzifikatora ni ispred negacije ne . Pie i o prijedlono-infinitivnoj konstrukciji za + infinitiv koja podsjea na njemaki jezik, a za koju valja potraiti zamjenu (1984:108) . Na zamjenu upuuju i suvremeni jezikoslovci koji takvu konstrukciju smatraju oznakom razgovornoga, publicistikoga i beletristikoga stila .26 5. Zakljuak Iako je u itavoj stogodinjoj savjetnikoj tradiciji purizam uvijek bio prisutan, u pojedinim razdobljima jezinoga savjetnitva razlikuje se po svojim postignuima . Slijedei
u kojem mjestu, na kojem mjestu; kamo na koje mjesto, u koje mjesto; kuda kojim putem, kojim pravcem (Jonke 1964:131-132) . 24 Za razliku od Jonkea (1964:172), koji u izrazima niim neopravdana pogreka ili dani niim nepomuene sree iitava negativno znaenje, dananja jezina praksa u takvim primjerima iitava afirmativno znaenje (Bari i sur . 1999:276) . 25 Usp . Bari i sur . (1999:249) 26 Usp . Bari i sur . (1999:248) .
23 Gdje
podjelu Vlaste Riner te grupirajui jezine savjetnike u etiri razdoblja, zakljuili smo da u svakom razdoblju dominira odreena puristika ideja (koja je rezultat izvanjezinih elemenata) . Autori koji pripadaju istom razdoblju jezinoga savjetnitva savjete nerijetko organiziraju na jednak nain . Poneki se savjeti proimaju ne samo kroz pojedino razdoblje jezinoga savjetnitva nego kroz itavo 20 . stoljee, primjerice upotreba veznika poto u vremenskim reenicama, sronost s brojevnim imenicama, instrumental drutva/ instrumental sredstva i sl . Takvi primjeri svjedoci su jezine nebrige koja je zavladala u 20 . stoljeu . Kako drugaije objasniti da jezine probleme, koji se u jezinim savjetnicima ponavljaju ve desetljeima prosjeni govornik hrvatskoga jezika do danas nije svladao . Izvori
Andri, N . (1911[1997]), Brani jezika hrvatskoga, Pergamena, Zagreb Babi, S . (1990), Hrvatska jezikoslovna itanka, Globus, Zagreb Bari, E . i sur . (1999), Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb Brabec, I . (1982), Sto jezinih savjeta, kolske novine, Zagreb Duli, M . (ur .), (1997), Govorimo hrvatski . Jezini savjeti, Naklada Ljevak Hrvatski radio, Zagreb Frol, I . (1940), Kako e pravilno pisati?, Hrvatska naklada, Zagreb Guberina, P . (1997), Zato moemo govoriti o posebnom hrvatskom knjievnom jeziku, Jezik, asopis za kulturu hrvatskoga knjievnog jezika 44, br . 5, str . 162-191 . Jonke, Lj . (1964), Knjievni jezik u teoriji i praksi, Nakladni zavod Znanje, Zagreb Jonke, Lj . (1971), Hrvatski knjievni jezik danas, kolska knjiga, Zagreb Mami, M . (1996), Jezini savjeti, Hrvatsko filoloko drutvo, Zadar Mareti, T . (1924), Hrvatski ili srpski jezini savjetnik za sve one, koji ele dobro govoriti i pisati naim jezikom . Dopuna Broz-Ivekovievu Rjeniku hrvatskoga jezika, HAZU, Zagreb Matkovi, M . (2005), Ah, taj hrvatski! Jezini savjetnik za svakoga, Veernji list, Zagreb Opai, N . (2006), Hrvatski u zagradama: globalizacijske jezine stranputice, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Opai, N . (2009), Reci mi to kratko i jasno: hrvatski za normalne ljude, Novi Liber, Zagreb Roi, V . (1913[1998]), Barbarizmi u hrvatskom jeziku, Pergamena, Zagreb Samardija, M . (1993), Jezini purizam u NDH . Savjeti Hrvatskoga dravnog ureda za jezik, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Samardija, M . (2008), Hrvatski jezik, pravopis i jezina politika u NDH, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Teak, S . (1990), Hrvatski na svagda()nji, kolske novine, Zagreb Teak, S . (1995), Hrvatski na osebujni, kolske novine, Zagreb Vidovi, R . (1968), O suvremenom stanju naega jezika masovne komunikacije Mali rjenik nae suvremene nepismenosti, kolski vjesnik, Split Vidovi, R . (1969), Kako ne valja kako valja pisati, Matica hrvatska, Zagreb Vidovi, R . (1983), Jezini savjeti, Logos, Split
Literatura
Babi, S . (1990), Hrvatski jezik u politikom vrtlogu, Zagreb Badurina, L ., Standardizacijski procesi u 20 . stoljeu, internetska stranica Hrvatske slavistike kole www .hrvatskiplus .hr Badurina, L ., I . Markovi, K . Mianovi (2007), Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb Bari, E . i sur . (1997), Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb Brabec, I ., M . Hraste, S . ivkovi (1966), Gramatika hrvatskosrpskoga jezika, kolska knjiga, Zagreb Drljaa Margi, B . (2009), Latentno posuivanje u hrvatskome i drugim jezicima posljedice i otpori, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 35, br . 1, str . 53-71 . Frani, A ., L . Hudeek, M . Mihaljevi (2005), Normativnost i voefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Katii, R . (2002), Sintaksa hrvatskoga jezika . Tree poboljano izdanje, Globus, Zagreb Kovaevi, M . (1998), Hrvatski jezik izmeu norme i stila, Nakladni zavod Globus, Zagreb Mareti, T . (1963), Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika, Matica hrvatska, Zagreb Opai, N . (1998), Ljudevit Jonke i jezini savjeti, Svjetlo 1, str . 71-75 . Pranjkovi, I . (2010), Ogledi o jezinoj pravilnosti, Disput, Zagreb Ragu, D . (1997), Praktina hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb Riner, V . (2006), Hrvatsko jezino savjetnitvo u 20 . stoljeu, Hrvatski jezik u XX stoljeu, Matica hrvatska, str . 367-394 . Riner, V . (2007), Jezini savjeti Ljudevita Jonkea i suvremena hrvatska norma, Jezik, asopis za kulturu hrvatskoga knjievnog jezika, 54, br . 3, str . 94-104 . Samardija, M . (1993), Filoloki portreti, Matica hrvatska, Zaprei Samardija, M . (1990), Ljudevit Jonke, Zavod za znanost o knjievnosti, Zagreb Samardija, M . (2004), Iz triju stoljea hrvatskoga standardnog jezika, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Sili, J ., I . Pranjkovi (2007), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb Teak, S ., S . Babi (1992), Gramatika hrvatskoga jezika . Prirunik za osnovno jezino obrazovanje, kolska knjiga, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 527 UDK: 811 .163 .42367
Iva Nazalevi uevi i Jelena Cvitanui Tvico: Naini izraavanja dopusnosti u hrvatskome jeziku
U radu se analiziraju naini izraavanja dopusnosti (koncesivnosti) u hrvatskome standardnom jeziku . Dopusnost je kategorija koja poiva na odnosu uzrone uvjetovanosti, pogodbenosti, suprotnosti i negacije . U radu se opisuje na sljedeim sintaktikim razinama: na razini subordinacije, koordinacije, teksta te na sintagmatskoj razini . U analizi znaenja dopusnosti i naina njezina izraavanja prate se opisi u normativnim prirunicima hrvatskoga jezika, ali i u stranoj literaturi . Kljune rijei: dopusnost, uzroni odnos, uvjetni odnos, suprotnost, negacija, subordinacija, koordinacija, tekst, sintagma . Ways of Expressing Concessivity in Croatian The paper adresses the means of expressing concessivity in Standard Croatian . Concessivity is based on relation: cause condition opposition negation . In this paper concessivity is described at the level of complex sentence, compound sentence, text and at the syntagmatic level . Prescriptive manuals of Croatian language, as well as those of foreign literature, were used for this analysis of concessive meaning and its means of expressing . Key words: concessivity, cause, condition, opposition, negation, subordination, co-ordination, text, syntagma . 0. Uvod Zbog svoje logiko-semantike kompleksnosti odnos dopusnosti ili koncesivnosti predstavlja jedan od najsloenijih odnosa u hrvatskome jeziku, kao i u ostalim jezicima tokavskoga narjeja . Logiko nesuglasje elemenata u dopusnim strukturama oituje se na svim sintaktikim razinama na razini subordinacije, koordinacije, na sintagmatskoj razini te na razini teksta . Jezikoslovna se zapaanja o dopusnosti uglavnom zasnivaju na analizama njezina opega znaenja (npr . Guberina 1952; Prosoli 1975; Kovaevi 1988; Piper i sur . 2005, Topoliska 2009) i onih jezinih razina koje ju najilustrativnije predstavljaju, a kojima se uglavnom pristupa parcijalno . Kako je najtipiniji nain izraavanja koncesivnosti zavi-
528 Iva Nazalevi uevi i Jelena Cvitanui Tvico: Naini izraavanja dopusnosti . . .
snosloena reenica, toj je sintaktikoj razini u literaturi posveena najvea panja (npr . Guberina 1952; Prosoli 1975; Katii 1986; Miloevi 1986; Topoliska 1999; Pranjkovi 2001; Zveki-Duanovi 2007) . Osim dopusnosti na razini subordinacije, u manjoj je mjeri analizirana i dopusnost na sintagmatskoj razini (npr . Kovaevi 1988; Piper i sur . 2005) . Na slian je nain kategorija dopusnosti zastupljena i u gramatikama, tonije u njihovu sintaktikome odjeljku . O njoj se najiscrpnije govori u opisu dopusnih zavisnosloenih reenica pri emu se panja posveuje veznicima, esticama (npr . suodnosne, pojaajne) te glagolskim oblicima u sureenicama (npr . Ragu 1997; Teak, Babi 2005; Bari i sur . 2005; Sili, Pranjkovi 2005) . Dopusna se znaenja, u istome odjeljku, ilustriraju i uz pojedine padee s prijedlozima, kao to su genitiv, dativ i akuzativ (npr . Ragu 1997; Teak, Babi 2005; Sili, Pranjkovi 2005) te unutar klasifikacije veznih sredstava na razini teksta (Sili, Pranjkovi 2005) . Iznimka je u literaturi prikaz kategorije dopusnosti u lanku Ive Pranjkovia Izraavanje dopusnosti1 koji, osim opisa opega znaenja dopusnosti, donosi saet opis kategorije na svim sintaktikim razinama . Cilj je ovoga rada, oslanjajui se na spomenuta zapaanja o koncesivnosti, analizirati naine izraavanja dopusnosti u hrvatskome jeziku na etirima tipovima sintaktikih odnosa subordinaciji, koordinaciji, tekstu i sintagmi . Analizom ekscerpiranih primjera iz korpusa hrvatskoga jezika 2 i s interneta pokuat e se utvrditi najtipiniji naini izraavanja koncesivnosti te eventualna odstupanja od norme (npr . skraivanje veznikih izraza, uporaba zareza) . Stoga preuzeti primjeri nisu lektorirani . 1. Ope znaenje dopusnosti U sreditu je opega znaenja dopusnosti znaenje ostvarivanja neke situacije koju oteava druga situacija koja biva prevladana, iz ega proizlazi da okvir koncesivnosti ine ostvarivanje situacije, oteavanje i prevladavanje oteavajue situacije (Piper i sur . 826), to se potvruje u sljedeim primjerima: (1 .1 .) Iako se toga dana naradio i namuio dosta, te noi Janko nije ipak mogao dugo zaspati . (1 .2 .) Sretni ste zbog pobjede, ali niste svoj posao napravili kako treba . (1 .3 .) . . .zadobio je brojne posjekotine . Usprkos svemu tome, ( . . .) dobio je i ovu najvaniju ivotnu regatu . (1 .4 .) Unato tekoama nisu se plaili ivota . Detaljnijom se analizom navedenih primjera moe utvrditi da je sloenost dopusnosti jo i vea jer obuhvaa: (a) postojanje neke situacije (napor (1 .1 .); pobjeda (1 .2 .); ozljeda (1 .3); tekoe (1 .4 .)); (b) postojanje hipotetine situacije (Janko je zaspao (1 .1); dobra igra (1 .2 .); slabost (1 .3 .); briga (1 .4 .)); (c) oekivanje govornika da e situacija (a) prouzroiti sitaciju (b); d) utvrivanje da se ostvarila situacija suprotna situaciji (b) (usp . Piper i sur . 2008) .
1 Pranjkovi, Ivo (2001), Izraavanje dopusnosti, u: I . Pranjkovi: Druga hrvatska skladnja (Sintaktike rasprave), 48-52, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb . 2 Korpus Hrvatska mrena riznica izraen je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje .
U prouavanju semantike dopusnosti vano je zapaanje Petra Guberine da su u dopusnosti izraeni elementi uzroka i posljedice .3 Promatrajui navedene primjere, moe se uoiti da u svim strukturama postoji svojevrsno uzrono nepodudaranje . Oznaeno u dopusnim strukturama, koliko god znailo prepreku (Kovaevi 1988), zapreku (Ragu 1997; Jahi, Halilovi, Pali 2004; Teak, Babi 2005) ili oteavanje (Piper i sur . 2005), ne prouzrouje oekivanu posljedicu . Na jezinom su planu u meusobni odnos dovedeni posljedica bez svog uzroka i uzrok bez svoje posljedice (Kovaevi 1988:94) . Ipak logiko je nesuglasje u navedenim strukturama samo prividno . Naime, na posljedicu nije djelovao eksplicirani, nego imanentni uzrok (Prosoli 1975) koji je sprijeio djelovanje ekspliciranoga uzroka . Djelujui uzrok nije jezino ekspliciran, ali se podrazumijeva te je jai i uinkovitiji od ekspliciranoga uzroka . Kompleksnost kategorije dopusnosti potvruje i znaenje suprotnosti sadrano u meusobnome odnosu ekspliciranih sadraja te negacija, za koju Kovaevi (1988) smatra da je najvie doprinijela prevoenju uzronih u semantiki dopusne konstrukcije .4 U primjerima (1 .1 .1 .4 .), unato ekspliciranome uzroku, ostvaruje se situacija suprotna oekivanju . Je li to sluaj i u sljedeim primjerima? (2 .1 .) Ako i bude osuen i odslui kaznu, izai e i sigurno mi zagoravati ivot . (2 .2 .) . . .ma o emu mislio, on u stvari uvijek misli na svoju vlastitu smrt . Analizirajui semantiku dopusnih reenica (2 .1 ., 2 .2 .), oito je kako nije rije o vezi dopusnosti i uzronosti jer zavisne sureenice nisu prepreka ostvarenju radnje glavne reenice . Dopusne sureenice sadre nedovoljan uvjet, tj . neizvjesni (hipotetini) uzrok . Za dopusnost, kao poseban tip pogodbenoga odnosa, vano je da uvjet biva razbijen suprotnou jer je posljedica suprotna oekivanoj (Pranjkovi 2001) . 2. Dopusnost na razini subordinacije Veza dopusnosti, uzronosti, pogodbenosti i suprotnosti u dopusnim zavisnosloenim reenicama razlae se u Gramatici hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita Josipa Silia i Ive Pranjkovia (2005) . Dopusne zavisnosloene reenice autori definiraju5 i potom opisuju dva naina nastanka dopusnih reenica . Uzronodopusne reenice nastaju udruivanjem suprotnosti s uzronou, dok uvjetnodopusne nastaju udruivanjem suprotnosti s uvjetom . Za prve su karakteristini veznici i vezniki izrazi iako, mada i
3 Guberina
razlae: Postoji jedan realizirani uzrok, ali posljedica nije rezultat izreene ili vidno oitovane manifestacije, nego jedne vie-manje suprotne manifestacije, isto tako mogue, ali neizreene ili neopaene (Guberina 1952:293) . 4 Razlaui ulogu negacije u odnosu uzronosti i dopusnosti, navodi: S obzirom na eksplicirani jeziki materijal, koncesivnost je uvijek negacija kauzalnosti: negira se djelotvornost ekspliciranoga uzroka, a samim tim i kauzalna meuuslovljenost eksplicitno navedenih sadraja (Kovaevi 1988:95) . 5 Definiraju ih kao zavisnosloene reenice u kojima se doputa ostvarenje sadraja osnovne sureenice unato tomu to je on u suprotnosti sa sadrajem zavisne, tj . to ne postoje uvjeti za njegovo ostvarenje () ili obratno, tj . doputa se neostvarenje sadraja osnovne sureenice unato tomu to za to postoje uvjeti (Sili, Pranjkovi 2005:349) . Spomenutu suprotnost objanjavaju injenicom da je neke dopusne reenice mogue preoblikovati u suprotne .
premda te unato tome to, usprkos tome to, bez obzira na to to i (n)i pored toga to . Autori navode i kombinacije glagolskih oblika u sureenicama uzronodopusnih reenica . (3 .1 .) Premda ima ameriko dravljanstvo, nikada se nije prestao osjeati Hrvatom . (3 .2 .) Iako su svjetske burze pozitivno reagirale, summit EU-a ipak nije potaknuo teaj eura (3 .3 .) Bez obzira na to to se ( . . .) promijenio trener i pola momadi, neke su navike ostale iste . (3 .4 .) Bez obzira to proljetna sjetva poinje tek u travnju, primjena novih pravila ve je krenula . Realizirani uzrok u zavisnoj sureenici ne proizvodi oekivanu posljedicu, nego je iskazana posljedica rezultat imanentnoga uzroka (3 .1 .3 .4) . Nalazile se u relaciji s uzronima ili uvjetnima, dopusne reenice mogu biti suodnosno ustrojene (3 .2 .), pri emu uz njih dolaze suodnosne estice ipak, opet i ali (Sili, Pranjkovi 2005:349) . Kod duih veznikih izraza nerijetko dolazi do skraivanja, npr . bez obzira to skrauje se u bez obzira to (3 .4 .) . S obzirom na to da uvjetnodopusne reenice dijele na realne (stvarne), potencijalne (mogue) i irealne (nestvarne), to vrijedi i za kondicionalne reenice, Sili i Pranjkovi (2005:350-351) govore o realnodopusnim (4 .1 ., 4 .2 .), potencijalnodopusnim (4 .3 ., 4 .4 .) i irealnodopusnim reenicama (4 .5 .) .6 Za prve je karakteristian veznik ako, za druge veznici ako i kad, a za tree veznik da . Svima je svojstvena pojaajna estica (n)i . Uvjetnodopusne reenice s veznikom makar, koji moe dolaziti samostalno ili s intenzifikatorima (4 .4 .), autori smatraju specifinima jer u zavisnoj reenici dolaze oblici optativa, a o obliku u glavnoj sureenici ovisi hoe li biti rijei o realnodopusnoj (prezent (4 .2), futur prvi, imperativ) ili potencijalnodopusnoj reenici (kondicional prvi (4 .4 .)) . (4 .1 .) Ako je i bilo malo nedoumica oko snage malih vatrenih, pobjede su ih rasprile . (4 .2 .) Bitno je da osvajamo bodove, makar pobjeivali i minimalnim ishodom . (4 .3 .) Kad bi i pokuala uvjetovati cijenu, vjerojatno bi iz Europske unije stiglo upozorenje da to ne ini . (4 .4 .) . . . s barunom Steinerom usporediti ne moe, pa makar bio i sto puta barun . (4 .4 .) Da smo i bili pozvane, ne bismo dole . Slino su organizirane i reenice s proizvedenim veznicima koji se sastoje od zamjenikih priloga i pridjeva i intenzifikatora ma i god . Ovakav se tip dopusnih reenica u literaturi naziva pojedinanim (Ragu 1997:436) ili parcijalnokoncesivnim modelom (Miloevi 1986) . (5 .1 .) Ma kako god se tko ponio prema njemu, ostat e ( . . .) najvei . . .
6 Klasifikaciju dopusnih reenica na uzronodopusne, realnodopusne, potencijalnodopusne i irealnodopusne donosi Pranjkovi u knjizi Druga hrvatska skladnja (2001), tonije u lanku Izraavanje dopusnosti (str . 4852) . Pritom razlae odnose koji su doveli do navedenoga razvrstavanja, a koji su u vezi s ve spomenutim razbijanjem uzrono-posljedinoga i pogodbenoga odnosa .
(5 .2 .) Teko je svakoj eni, ime god da se bavi . (5 .3 .) . . .neka odstupi, o kome god se radilo . Odnos dopusnosti, uzronosti, pogodbenosti i suprotnosti sustavno je, uz klasifikaciju dopusnih reenica koja iz toga odnosa proizlazi, opisan jedino u spomenutoj gramatici . U ostaloj se konzultiranoj literaturi dopusnost sporadino povezuje s pogodbenou (npr . Katii 1986; Mrazovi, Vukadinovi 1990; Ragu 1997; Bari i sur . 2005), a da se pritom dopusne reenice u vezi s uvjetnima ne klasificiraju kao zasebne strukture .7 Ne dovodei ih eksplicitno u vezu s uvjetnim reenicama, Pali u Gramatici bosanskoga jezika za srednje kole, prema veznicima kojima se dopusne sureenice uvode u glavnu te prema glagolskim oblicima u sureenicama, razlikuje realne, potencijalne i irealne dopusne klauze (Jahi, Halilovi, Pali 2004:439-440) . U okviru dopusnih reenica zanimljivo je promotriti i tzv . neka-konstrukcije kojima se bavi Topoliska . Iznosei tezu da se radi o posebnome glagolskome nainu koncesivu, zapaa da se neka-konstrukcije, osim u pogodbenim i namjernim, mogu javiti i u dopusnim reenicama, gdje mogu imati ili hipotetino znaenje (6 .1 .) ili znaenje prihvaanja poznate injenice (6 .2 .) (Topoliska 1999:26-28) . (6 .1 .) Pa neka i izgubimo, vano je sudjelovati . (6 .2 .) . . . pa neka i jest (kiena metafora), ali te ljepote jo ima . Topoliska zakljuuje kako neka u spomenutim konstrukcijama nije veznik, nego pokazatelj modusa (Topoliska 1999:28) . Glagolskim nainima optativom8 (7 .1 .) i imperativom9 (7 .2 .) takoer se moe izraziti dopusnost: (7 .1 .) Htio ne htio, Bili i za subotu mora mijenjati poetnu jedanaestoricu . (7 .2 .) Radi to hoe, meni je svejedno . 3. Dopusnost na razini koordinacije O mogunosti preoblikovanja dopusnih reenica u suprotne, to je i svojevrsni pokazatelj opreke koja se nalazi u sri koncesivnosti, bilo je rijei u literaturi (npr . Mrazovi, Vukadinovi 1990; Teak, Babi 2005; Pranjkovi 2001; Sili, Pranjkovi 2005) . Govorei o srodnosti dopusnih i suprotnih reenica, Teak i Babi napominju kako je razlika u tome to se suprotnost u suprotnoj reenici izraava nezavisnom sureenicom, dok se zavisnom sureenicom izraava dopusnost u dopusnoj reenici (Teak, Babi 2005:273) . Da je sa semantikoga i formalnoga aspekta doista tako, potvruju sljedei primjeri: (8 .1 .) Morat emo uplaivati u proraun EU-a, ali svoj novac moemo dobiti natrag
7 Uvjetnodopusnim reenicama bavi se Duanka Zveki-Duanovi u lanku O nekim sintaksikosemantikim transformacijama na relaciji: kondicionalnost negacija koncesivnost (2007) . 8 O dopusnoj funkciji optativa govore: Sili, Pranjkovi (2005:196) . 9 Na imperativne reenice s dopusnim znaenjem referiraju: Mrazovi, Vukadinovi (1990:537) .
(8 .2 .) nee mirno oekivati okraj sa vicarcima u gostima, no prednost bi trebala biti na njihovoj strani . Semantiku opreku u primjerima ilustrira suprotnost sadraja druge sureenice i onoga koji bi se oekivao na osnovi izreenoga u prvoj sureenici . Sureenice takvih reenica nemaju paralelno ustrojstvo i uglavnom se ne mogu meusobno zamjenjivati, a da se znaenje ne promijeni (Sili, Pranjkovi 2005:325) . Veznici suprotnih reenica, kod kojih je kontrast (opa suprotnost) zasnovan na logikoj suprotnosti ili na znaenju dopusnosti, jesu ali i no . Veznik a obino povezuje sureenice paralelnoga ustrojstva (9 .1 .), pa se stoga one mogu meusobno zamjenjivati . Ipak, u primjerima u kojima je veznik a zamjenjiv veznikom ali (9 .2 .) sureenice ne mogu zamijeniti mjesta bez promjene znaenja . U njima je kontrast zasnovan na dopusnosti . (9 .1 .) Tata mlati milijune, a ona konobari da prehrani sina (9 .2 .) ne odrava nastavu, a prima plau . Dopusnost je na razini koordinacije mogue izraziti i asindetskim strukturama: (10 .1 .) Ponovno traili Antoniju, nita nisu pronali (10 .2 .) Nekad sam se vercala u tramvaju, nisu me uhvatili . Nepodudarnost sadraja meu sureenicama ostvarena je suprotnim implicitnim reenicama, koje su uglavnom preuzete iz naslova pojedinih novinskih lanaka . Iskoritavanje asindetske struktukture pritom doprinosi stilskoj obiljeenosti iskaza . 4. Dopusnost na razini teksta Organiziranjem reenica u tekst jedna reenica nekom od svojih sastavnica moe upuivati na drugu reenicu . Zamjenjivanje manjih ili veih tekstnih cjelina i upuivanje na njih vri se upuivako-zamjenjivakim konektorima koji se dijele prema svojim znaenjima (Sili, Pranjkovi 2005:359-363) . Dopusnim se konektorima ono to je prethodno izneseno proglaava preprekom koja, meutim, ne uzrokuje oekivanu posljedicu . Najei su dopusni konektori ipak, meutim, no, unato tomu, usprkos tomu, uza sve to, bez obzira na to, (i) pored toga, (i) kraj toga, uza sve to, svejedno, bilo kako bilo itd . (11 .1 .) Aprecijacija kune moe samo pridonijeti smanjenju inflacije () . Usprkos tomu, Hrvatska narodna banka () nastoji sprijeiti jake oscilacije teaja . (11 .2 .) Govornik zna da se njegov strah moe i izvanjski primijetiti pa ga i to dodatno plai . Unato svemu tome, javno istupanje je nuno . (11 .3 .) grube procjene govore da je potroena ve polovica budeta ( . . .) . Uza sve to, na lokalnoj razini vlasti opet vlada SDS . (11 .4 .) estitam domaim nogometaima na pobjedi ( . . .) . Svejedno, mislim da penal dosuen u prvom poluvremenu nije postojao .
Konektori unato tomu, usprkos tomu, bez obzira na to, (i) pored toga i (i) kraj toga mogu biti pojaani zamjenicom sav (11 .2 .) koja naglaava brojnost oteavajuih okolnosti koje su ponukale na oekivanje da e se dogoditi neto to je u suprotnosti s realiziranim . Iznevjereno je oekivanje (Topoliska 2009:112) u podlozi i ovakvih dopusnih konstrukcija . Na pravopisnome je planu zanimljivo to veina ekscerpiranih primjera s dopusnim konektorima dolazi sa zarezom . Tako je i u primjerima (11 .1 .11 .3 .) . Zarezom se ne odvajaju vezna sredstva na razini teksta ili tekstni konektori bez obzira na poloaj u reenici (Badurina i sur . 2007:65) . S obzirom na to da konektori osim vezne uloge mogu imati i modalnu (npr . ipak, svejedno), odnosno da u isto vrijeme mogu povezivati sadraje dviju reenica i govoriti o stavu govornoga lica prema sadraju reenice (11 .4 .), odvajaju se zarezom . 5. Dopusnost na sintagmatskoj razini Koncesivnost je u hrvatskome jeziku mogue izraziti i prijedlono-padenom konstrukcijom . Dopusno je znaenje sadrano u konstrukcijama s genitivom, dativom i akuzativom, pripadajuim im prijedlozima i prijedlonim izrazima te odgovarajuim leksikim sadrajem . Takve konstrukcije imaju adverbijalnu funkciju u reenici . Kada je rije o ovakvome tipu izraavanja dopusnosti, moe se rei da se situacija koja se ostvaruje izraava predikatnim izrazom, situacija koja je prepreka njezinu ostvarivanju izraava se imenicom u adverbijalnome imenskom izrazu, a sam odnos prevladavanja prepreke izraava se prijedlogom u tom imenskom izrazu (Piper i sur . 2005:826) . Koncesivno znaenje mogu sadravati i reenice s glagolskim prilogom sadanjim, i to iskljuivo s njegovim negiranim oblikom . O njima se moe govoriti i kao o prilozima koji sadravaju tzv . voljni efektor (Kovaevi 1988) . 5.1. Genitivni prijedlono-padeni izrazi kao nositelj koncesivnih svojstava Analiza prijedlono-padenih izraza zapoinje s genitivom koji se, uz instrumental, moe okarakterizirati kao pade konekcije . Naime, semantiki gledano, njegova je uporaba uvjetovana temeljnom predodbom o povezivanju dviju inae zasebnih pojava po nekom specifinom odnosu . Genitiv je, takoer, pade oko kojega se grupira i najvei broj najrazliitijih prijedloga te se tim prijedlono-padenim vezama izriu prostorni odnosni, vrijeme, partitivnost, agens, stupnjevanje, uzrok, svrha, prisutnost jednoga pojma u sferi drugoga, karakterizacija, odmjeravanje i sl . Genitiv je, osim toga, i pade koji je, dijakronijski gledano, jedini doista proirio svoje uporabno polje dok ostale padee karakterizira intenzifikacija osnovnoga znaenja i, samim time, suavanje njihova semantikog polja (Ivi 1957) . Genitiv moe imati funkciju koncesivnoga determinatora kojim se reenina predikacija odreuje s obzirom na okolnost tipa doputanje (Piper i sur . 2005:170) . Kao to se vidi u primjerima, ovaj genitiv dolazi s prijedlozima koji primarno oznauju prostornu blizinu i adlokalnost, dakle, prostornu adverzativnost . To su prijedlozi pored, kraj, kod, i preko . Kako im je dopusno znaenje sekundarno, moe se zakljuiti da je rije o nespecijaliziranim permisivima (Pranjkovi 2001:25) . Treba napomenuti da se prijedlozi pored i (po)kraj najee pojavljuju u obliku vezniko-prijedlonoga spoja i pored, i (po)kraj kao to je vidljivo u sljedeim primjerima: (12 .1 .) I pokraj tih i mnogih drugih uspjeha, eparovi je nekada pravio pogreke .
(12 .2 .) I pored niza reformi, talijanska kola ne moe dosegnuti razinu ostalih razvijenih zemalja . Koncesivno se znaenje ovih prijedloga moe potvrditi preoblikovanjem u zavisnosloenu reenicu s dopusnom klauzom koristei neki od spomenutih dopusnih veznika ili konektora .10 Prijedlog kod (esto i prijedlog kraj) popraen je obveznim kvantifikatorom sa znaenjem velikoga broja ili koliine (toliko, tolikih, svih, svih tih i sl .): (13 .1 .) Sam je vrag savjetovao ocu i materi da me ba tako okrste kod toliko drugih, pametnijih imena . (13 .2 .) Ali i kraj svih crnih strana i svih nevolja naih sela moramo u svome seljakom narodu gledati ono to je on uistinu, htjeli mi to ili ne htjeli . U primjeru (13 .2 .) dopusnost je pojaana i dopusnim optativom . Prijedlog mimo u funkciji koncesiva pojavljuje se u kombinaciji s imenicama red, obiaj, pravo, odobrenje, odluka, dogovor u genitivu, dok prijedlog preko dolazi samo uz imenicu volja (Piper i sur . 2005:171), to pokazuju sljedei primjeri: (14 .1 .) Preseljenje se neopravdano oduljilo, a mimo dogovora se preuzimala tehnika oprema na servis . . . (14 .2 .) Condoleezza Rice nala se preko volje u sreditu panje . Meu veznike koji posjeduju koncesivni potencijal i dolaze uz imenicu u genitivu, ali im primarno znaenje nije u domeni prostorne adverzativnosti, ubrajaju se protiv, bez i umjesto . Prijedlog protiv u reenici se pojavljuje popraen imenicama volja, elja i uvjerenje, dok se prijedlog bez najee pojavljuje kao vezniko-prijedloni spoj i bez: (15 .1 .) itatelj je i protiv svoje volje osuen na vlastitu prosudbu . (15 .2 .) Usred Zagreba, i bez dozvole za rad, posluje tvornica s raspadajuim vodovodom . Prethodni bi se primjer (15 .2 .) mogao preoblikovati u dopusnu klauzu .11 Prijedlono-padeni izraz bez razloga semantiki je ekvivalent prilogu bezrazlono koji u primjeru (15 .3 .) ima i funkciju dodatnoga komentara govornika (Kovaevi 1988:98): (15 .3 .) . . . dr . Brstilo dri da se Hrvatska bez razloga nala na meti histerije . . . Oznaujui ono to je oekivano, ali nerealizirano, prijedlog umjesto iscrpljuje svoj koncesivni potencijal u kombinaciji s imenicom u genitivu ili veznikom da:
10
Iako je postigao te i mnoge druge uspjehe, eparovi je nekada pravio pogreke; Bez obzira na to to je proveden niz reformi, talijanska kola ne moe dosegnuti razinu ostalih razvijenih zemalja . 11 Usred Zagreba, premda nema dozvolu za rad, posluje tvornica s raspadajuim vodovodom .
(15 .4 .) Zlo se ne pobjeuje zlom: na taj nain, zapravo, umjesto pobjede nad zlom, imamo pobjedu zla . (15 .5 .) ena, umjesto da ga poslua, ( . . .), poe za njim i stane ga neto moliti i zaklinjati . 5.2. Dativni prijedlono-padeni izrazi kao nositelj koncesivnih svojstava Sljedei je pade dativ koji se u funkciji koncesivnoga determinatora javlja prije svega sa specijaliziranim prijedlozima, tzv . permisivima ili koncesivima, kojima je dopusnost primarno znaenje, a to su usprkos i unato te prijedlog protivno (Pranjkovi 2001:49) . (16 .1 .) Usprkos brojnim sponzorima koji prate Janiinu karijeru novaca nikad nema dovoljno . (16 .2 .) Unato tekoama nisu se plaili ivota . (16 .3 .) Njezina slobodoumna narav oitovala se ve u tome to je protivno elji roditelja upisala Akademiju . . . Dativ u koncesivnome znaenju dolazi i s prijedlogom nasuprot: (17 .) Nasuprot oekivanjima Ina nee poveati cijene benzina na svojim crpkama . Zanimljiv je razliit opis znaenja navedenih prijedloga u gramatikama hrvatskoga jezika . Tako se npr . u Praktinoj gramatici hrvatskoga jezika Dragutina Ragua (1997) prijedlozima unato i usprkos daje dopusno-suprotno znaenje, dok se nasuprot uope ne dovodi u vezu s dopusnou, ve iskljuivo sa suprotnou, i to onom prostornom . U Gramatici hrvatskoga jezika namijenjenoj osnovnom jezinom obrazovanju (Teak, Babi 2005) govori se o adverbijalnoj mjesnoj funkciji prijedloga nasuprot, dok se u kontekstu dopusnosti opet spominju samo usprkos i unato . Jedino se u Gramatici koju potpisuju autori Sili i Pranjkovi (2005) govori o koncesivnoj dimenziji prijedloga nasuprot za koji se napominje da po preporukama norme primarno dolazi s dativom, a sekundarno s genitivom . U veini se gramatika u kontekstu ovih prijedloga govori i o tzv . poslijelogu, tj . situaciji kada prijedlog zauzima mjesto nakon imenice: va . . . (18 .) On je ( . . .) lajavcima usprkos, izgledao kao da je napravljen od samih suhih lji-
5.3. Akuzativni prijedlono-padeni izrazi kao nositelj koncesivnih svojstava Iako je i ovdje rije o primarnome znaenju prostornosti, prijedlog uz takoer sudjeluje u izgradnji struktura s koncesivnim, kao svojim sekundarnim znaenjem . Pritom se najee pojavljuje uz zamjenicu sav u akuzativu razliitih rodova ime se intenzivira dopusno znaenje: (19 .1 .) elnici Hrvatskog boksakog saveza (HBS) zaista se trude . . ., ali ni uz sav njihov trud stanje se nije puno poboljalo (19 .2 .) Da ste vi otili, ja bih uz svu svoju veselu ud plakala . . .
(19 .3 .) To su ljudi onih kvaliteta ( . . .) koje ne moe uz sve svoje duevno naprezanje da shvati . Akuzativ se u funkciji koncesivnoga determinatora, meutim, ne navodi samo s prijedlogom uz, ve i s prijedlonim izrazom bez obzira na (Piper i sur . 2005:234), koji je ve spomenut kao jedan od dopusnih konektora . Za akuzativ u slubi prilone oznake doputanja navodi se i prijedlog uza (Teak, Babi 2005:206, 257) kao jo jedan nespecijalizirani permisiv ija je uporaba jednaka onoj prijedloga uz: (20 .1 .) Uza sav trud izvoaa i muzikalno sviranje solistice, nije dosegao eljeni cilj . Prijedlog uza javlja se najee kao dio konektora tipa uza sve to, uza to sve to i sl . (11 .3 .) . 5.4. Prilone sintagme i glagolski prilozi za izraavanje dopusnosti Na sintagmatskoj razini i glagolski prilog sadanji moe biti nositelj dopusnosti . Kao to se vidi iz primjera (21 .1 .21 .3 .), glagolski prilog oznauje situaciju koja se prevladava da bi dopusnost bila ostvarena (Piper i sur . 2005:829) . Meu onima koji se najee pojavljuju u navedenoj ulozi, prilozi su i prilone sintagme ne obazirui se na, ne obraajui panju (pozornost) na, ne osvrui se na, ne uzimajui u obzir, ignorirajui i sl . (21 .1 .) . . .djeca instinktivno tre za njima ne obazirui se na promet . (21 .2 .) Ne obraajui pozornost na okupljene, izrekli su glasno sve to su mislili . (21 .3 .) Ignorirajui upozorenja da bi mogao biti ubijen, taj je novinar ( . . .) uspio razgovarati s Bin Ladenovim ovjekom . . . Naravno, u toj se funkciji uz podrku odgovarajueg semantikog okruenja mogu nai i drugi glagolski prilozi kao u sljedeem primjeru: (21 .4 .) Oni ele brzo rijeiti problem najee i ne shvaajui sloenost postupka . Meu ove se nositelje koncesivnoga modusa mogu svrstati i prilozi koji sadravaju takozvani voljni efektor, tj . voljnu odluku predstavljenu kroz volju, htijenje ili namjeru lica (Kovaevi 1988:96) . Tu je rije o prilozima kao to su nehotice, tj . nehotino ili nenamjerno, a njihova se uloga koncesiva moe ilustrirati sljedeim primjerima: (21 .5 .) Trei za bjeguncem, policajac ga nehotice ranio iz pitolja . (21 .6 .) Popisiva nenamjerno pogrijeio . U navedenim primjerima rije je o razaranju kauzalne uvjetovanosti volje/htijenja i posljedice obiljeene glagolom . Dopusnost izraenu glagolskim prilogom mogue je transformirati u koncesivnu klauzu kao potpuni semantiki ekvivalent .12 Ovom je tipu dopusnosti srodna ve spomenuta struktura s prilogom bezrazlono, tj . s imenskom sintagmom bez + razloga (15 .3 .) .
12
Trei za bjeguncem, policajac ga je ranio iako to nije htio; Popisiva pogrijeio premda mu to nije bila namjera / premda nije namjeravao .
6. Zakljuak Kao jedan od najslojevitijih odnosa u sintaksi, i uope u jeziku, kategorija dopusnosti sadrava istovremeno elemente uzronosti, pogodbenosti, modalnosti i suprotnosti . Sintaktiki ju je mogue izraziti na razini sintagme, koordinacije, subordinacije i teksta . Zbog svega navedenog ne iznenauje velik broj radova koji se bavi bilo njezinim opim znaenjem ili pojedinanim problemima unutar neke od spomenutih razina . Prouavanjem literature zapaene su velike razlike u nazivlju, kategorizaciji dopusnih znaenja, klasifikaciji dopusnih struktura itd . Moe se zakljuiti da najiscrpniji uvid u ovu kategoriju s aspekta subordinacije prua Gramatika hrvatskoga jezika (2005) autora Josipa Silia i Ive Pranjkovia, dok je dopusnost na razini prijedlono-padenog izraza i prilone sintagme najvie prostora dobila u Sintaksi savremenoga srpskog jezika (2005) Predraga Pipera i sur . Jedan je od ciljeva pisanja ovoga rada bilo i stjecanje uvida u zastupljenost dopusnosti u jeziku pri emu je posluio korpus hrvatskoga jezika Hrvatska mrena riznica .
Literatura
Badurina i sur . (2007), Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb Bari, E . i sur . (2005), Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb Guberina, P . (1952), Povezanost jezinih elemenata, Matica hrvatska, Zagreb Ivi, M . (1957-58), Sistem predlokih konstrukcija u srpskohrvatskom jeziku, Junoslovenski filolog 22, 141-166 . Jahi, D ., S . Halilovi, I . Pali (2004), Gramatika bosanskoga jezika za srednje kole, Dom tampe, Zenica Katii, R . (1986), Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika, JAZU, Globus, Zagreb Kovaevi, M . (1988), Koncesivnost kao posljedica negacije kauzalnosti, Filologija 16, 93-100 . Miloevi, K . (1986), Sintaksiki postupci za iskazivanje koncesivnih relacija u sloenoj reenici u srpskohrvatskom jeziku i semantika struktura koja se pri tom ostvaruje, Nauni sastanak slavista u Vukove dane 15/1, 33-47 . Mrazovi, P ., Z . Vukadinovi (1990), Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance, Sremski Karlovci Novi Sad Piper, P . i sur . (2005), Sintaksa savremenoga srpskog jezika . Prosta reenica, Institut za srpski jezik SANU, Beogradska knjiga, Matica srpska, Beograd Pranjkovi, I . (2001), Druga hrvatska skladnja . Sintaktike rasprave, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Prosoli, A . (1975), Dopusne reenice (O prividnosti razbijene subordinacije), Suvremena lingvistika 12, 21-25 . Ragu, D . (1997), Praktina hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb Sili, J ., I . Pranjkovi (2005), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb Teak, S ., S . Babi (2005), Gramatika hrvatskoga jezika, kolska knjiga, Zagreb Topoliska, Z . (1999), O srpskim neka-konstrukcijama u funkciji reeninih argumenata, Junoslovenski filolog 55, 21-28 . Topoliska, Z . (2009), Makedonski ~ polski . Gramatika konfrontacija 9 . Negacija, MANU, Skopje Zveki-Duanovi, D . (2007), O nekim sintaksiko-semantikim transformacijama na relaciji: kondicionalnost negacija koncesivnost, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku 1-2, 271-279 .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 539 UDK: 811 .163 .41'367 .622 811 .163 .41'373 .611
Lidija Nerandi-anda: Tvorba i tvorbene kategorije deverbativnih imenica u savremenom srpskom jeziku
U radu se analiziraju tvorbeno-semantike osobine deverbativnih imenica i njihovo razvrstavanje na tvorbene kategorije . Polazni nam je stav da su one celovita klasa imenikog sistema i na tvorbenom i na semantikom planu . Rad predstavlja izvod iz moje doktorske disertacije . Razvrstavanje deverbativnih imenica na tvorbene kategorije: nomina actionis, nomina agentis, nomina loci, nomina instrumenti direktno je proisteklo iz znaenja ovih imenica: ime radnje, vrilac radnje, mesto gde se vri radnja, sredstvo pomou kog se vri radnja . Unutar tvorbenih kategorija, na bazi sufiksa, razmatrali smo i zasebne tvorbene tipove . Kljune rei: tvorba, tvorbene kategorije, deverbativne imenice, savremeni srpski jezik . Formation and Categories of Deverbative Nouns in the Contemporary Serbian Language Separating deverbative nouns in a separate directory group we have seen in fact that they all have a verb (verb) . By the terms verbal noun and deverbative noun, we implied that every noun is derived from a verb . Within each of these four categories a sinonimic suffix was recorded . The number of suffixes that participate in the formation is equivalent to the number of the constituent types . Key words: formation, formation categories, deverbative nouns, the contemporary Serbian language . 1. U okviru srbistike temelji izuavanja tvorbe rei postavljeni su u gramatikama Vuka S . Karadia, ure Daniia, Stojana Novakovia . Vuk u monografiji 1 svoju grau izlae prema sufiksima (77 imenikih sufiksa), tvorben1 Prvi
put tampano u Danici za 1828 . . 1-135 . Pretampano u , knj . druga, sv . 2, Beograd, 1894-1895, str . 291-370 .
540 Lidija Nerandi-anda: Tvorba i tvorbene kategorije deverbativnih imenica u savremenom . . .
im osnovama, tvorbeno-semantikim kategorijama . Kao primere Vuk, ponegde, navodi i nemotivisane rei . Tako npr . uz sufiks -ar navodi i menice: litar, vepar, uz sufiks -ulja: bakulja, ambulja, uz sufiks -dija: adija . U sluajevima kada nije mogao utvrditi kategoriju osnove stavljao je napomenu: ( ) . U Istoriji oblika (1874:1-2) . Danii o razlikovanju korena i osnove pie: . , ; , . , , : . . . , , , . O sloenim nastavcima pie (1876:6): , , . I Stojan Novakovi (1895:59-141) istie osnove kao nosioce znaenja . Autor jasno razgraniava koren od osnove . Za osnove kae: (1895:60) . , , . : -, -, -, -, -, - . Prvi koji se ire bavio glagolskim imenicama u srbistici je Aleksandar Beli . Piui o glagolskim oblicima, a u vezi sa infinitivom, A . Beli (1941:24) kae da je i sam infinitiv po poreklu imenica i da kao takav ima samostalnost upravo zato to je imenica . Na drugom mestu (1941:87) dodaje: . Na primeru imenice nosa A . Beli ukazuje na stalnu etimoloku vezu sa glagolom i pored menjanja funkcije (od jedne kategorije nastala druga kategorija) . Ovakve rei ne menjaju vezu sa znaenjem one kategorije odakle su potekle , , . Meutim, u jezikom razvitku imamo tenju ka individualizovanju, npr . imenica kova ne znai vie samo radnika, odnosno onoga koji kuje, nego znai i zanatliju . Onoga kome je to zanimanje . Ipak, ovde se jo uvek ne moe govoriti o individualizaciji u onom smislu u kom su to npr . imenice: ruka, noga . Ali, kada imenica kova oznaava vrstu ribe, onda ve moemo govoriti o tome da je ona postala neproduktivna i individualna re . U vezi s glagolskim imenicama vano zapaanje vezano za nau temu je i ono o mogunosti da se glagolskom imenicom izvedenom od nesvrenog glagola mogu dobiti i konkretna znaenja, npr . oranje (u znaenju vrenja glagolske radnje i u znaenju ono to je njom postignuto) . Po A . Beliu, izvedene glagolske imenice predstavljaju produavanje one epohe kada jo glagolski oblici nisu bili gotovi: , , (1941:84) . Beli (1941:85)
navodi da su one nastale u ono vreme kada je znaenje glagola bilo bezvremensko glagolsko participsko, ali je odnos glagolskih imenica dobio izgled pretvaranja jedne vrste rei u drugu time to se glagolska re oslobodila vremenskog momenta i dobila osobine . Glagol upotrebljen bez vremenske oznake znai imenicu, navedeni su primeri: hval, p = pevanje . Po A . Beliu, izvedene glagolske imenice predstavljaju produavanje one epohe kada jo glagolski oblici nisu bili gotovi u svom docnijem obliku i kada se glagolska re jo mogla slobodno upotrebljavati . , , (1941:84) . . Mareti (1963:293) razlikuje dve vrste korena: jedni koji znae radnju ili stanje kakvi su npr . -, -, -, -, -, - itd . i zove ih glagolski ili verbalni koreni . Od njih postoje ne samo glagoli ve i druge rei, npr . bera od korena ber- . Druga vrsta korena su zameniki ili pronominalni od kojih su postale zamenice i poneke druge rei, npr . prilozi . Glagolskijeh korijena i rijei od njih postalijeh ima mnogo vie nego li zamjenikijeh korijena i njihovijeh rijei (1963:293) . Korenite se rei ne mogu izjednaiti, po T . Maretiu, sa razumevanjem prostih, neizvedenih rei . Po autoru je tako beraica izvedena re, a bera korenita . T . Mareti je ukazao i na monovalentnost i polivalentnost sufiksa . Radosav Bokovi je u svojoj monografiji Razvitak sufiksa u junoslovenskoj jezikoj zajednici , kao i u drugim svojim radovima, izloio svoje uenje o tvorbi rei i prikazao metod tvorbeno-semantike rekonstrukcije i tvorbeno-semantikog razvoja . U centru autorovog uenja o tvorbi rei nalazi se sufiksacija . Sufiks je znak diferencijacije dveju rei . Mihailo Stevanovi (1975) prvi je koji je u srbistici upotrebio termin TVORBA REI, u svojoj opisno-normativnoj gramatici, dvotomnom Savremenom srpskohrvatskom jeziku . Ovaj termin je nakon Novosadskog knjievnog dogovora potisnuo tradicionalni termin: graenje rei . U Tvorbi rijei u hrvatskom jeziku Stjepan Babi poglavlje Tvorba imenica (1986:49328) podelio je na etiri odeljka, prema sufiksima . Ova monografija je opisno-analitiki prikaz na osnovu renike grae . U prikazu sufiksa obuhvaena je i znaenjska raznolikost sufiksa . Analiza pojedinanih sufiksa razvrstana je prema vrstama osnova . Uz sufikse koji uestvuju u tvorbi deverbativnih imenica stoji: Prikaz tvorbe od glagolskih osnova . Prva srpska monografija o tvorbi rei je Tvorba rei u savremenom srpskom jeziku Ivana Klajna, u kojoj je dat pregled sufiksa po obliku, znaenju i upotrebi . Ni novije gramatike i prirunici za srpski jezik u kojima je zastupljena podela imenica po znaenju ne pokazuju doslednost pri izdvajanju glagolskih imenica, kako ukazuje B . Kovaevi (2009:495-501) . Ponegde, kao kod D . Klikovac (2004)2, one se svrstavaju u apstraktne, ali se, uz napomenu o njihovoj posebnosti, nazivaju glagolskim . D . Leti, J . Vuksanovi (2003)3 glagolskim imenicama nazivaju samo one izvedene sufiksom -nje . Kod M . Stevanovia pod glagolskim se imenicama podrazumevaju i one izvedene sufiksom -e, odnosno dijahronijski, one koje su izvedene sufiksom -je . U gramatikama D .
2 D .
3 Leti,
Klikovac, , Beograd, 2004 . D ., J . Vuksanovi, 5 . 8 . , Beograd, 2003 .
Klikovac (2004)4, M . Nikoli i dr . (2003)5, . Stanoji, Lj . Popovi (2004)6 pod terminom glagolske imenice podrazumevaju se one kojima oznaavamo radnju, stanje, zbivanje, a koje su izvedene od glagola razliitim sufiksima, a ne samo sufiksom -nje . Milica Radovi-Tei i Vesna Lompar su u Bibliografiji radova iz tvorbe rei (19502000)7 dale pregled tampanih i strunih tekstova iz ovih oblasti nauke o jeziku . Boo ori8 je izradio bibliografiju iz oblasti tvorbe rei zakljuno s oktobrom 2007 . koja sadri 432 bibliografske jedinice . Nae sagledavanje deverbativnih imenica poklapa se s poimanjem glagolskih imenica u irem smislu, odnosno deverbativna imenica = izvedena imenica koja za osnovinsku re ima glagol . Razvrstavanje deverbativnih imenica na tvorbeno-semantike kategorije imalo je oteavajuu okolnost, naime imenice nomina actionis celokupnim svojim registrom pripadaju deverbativnim imenicama, u svim svojim tvorbenim tipovima, dok imenice nomina agentis, nomina loci, nomina instrumenti mogu imati i neku drugu vrstu rei za osnovinsku . One, dakle, samo pojedinim svojim tvorbenim tipovima pripadaju registru deverbativnih imenica . Ipak, brojne potvrde u sve etiri tvorbene kategorije osnov su nam za izdvajanje ovih imenica u zasebnu imeniku grupaciju u okviru imenikog sistema jer sve one za osnovinsku re imaju glagol, to i jeste njihova osnovna i najvanija zajednika karakteristika . 2. Nomina agentis. Imenice kojima se oznaava vrilac radnje mogu se razvrstati prema najproduktivnijim tvorbenim tipovima: 2.1. Tvorbeni tipovi deverbativnih nomina agentis 1 . glagolska osnova + -a (pliva, apta) 2 . glagolska osnova + -lac (italac, rukovodilac) 3 . glagolska osnova + -ac (lovac, pisac) 4 . glagolska osnova + -lo (strailo, oklevalo) 5 . glagolska osnova + -lja (tkalja, pralja) 6 . glagolska osnova + -telj (spasitelj, snimatelj) 7 . glagolska osnova + -ar (uvar, pisar) 8 . glagolska osnova + -a (blebeta, klepeta) 9 . glagolska osnova + -ia (hvalia, platia) 10 . glagolska osnova + -ua (blebetua, klepetua) 11 . glagolska osnova + -ant (zafrkant, zavitlant) 12 . glagolska osnova + -ator (imitator, klasifikator) 13 . glagolska osnova + -er (maser, graver) 14 . glagolska osnova + -ist() (abolicionist(), reformist()) 15 . glagolska osnova + -dija (tabadija, muvadija) Meu pobrojanim primerima ima onih kojima se oznaava i muko i ensko lice: zafrkant, zavitlant, koje su hibridne formacije, tj . imaju tvorbenu osnovu glagola domaeg
4 D .
5 M .
Klikovac, , Beograd, 2004 . Nikoli i dr . , Beograd, 2003 . 6 . Stanoji, Lj . Popovi, , Beograd, 2004 . 7 Na jezik XXXIII/3-4, Beograd, 2000, str . 326-333 . 8 Boo ori, Gralis projekt Karl-Franz univerzitet, Grac, 2007 .
porekla i strani sufiks, a ima i onih pre svega izvedenih sufiksom -lo: strailo, oklevalo, koje takoe mogu da oznaavaju i muko i ensko lice, a domaeg porekla im je i osnova i sufiks . 3. Nomina loci. U kategoriji imenica kojima se oznaava mesto gde se vri radnja izdvojili smo sledee tvorbene tipove: 3.1. Tvorbeni tipovi imenica nomina loci 1 . glagolska osnova + -onica (itaonica, gostionica) 2 . glagolska osnova + -ionica (perionica, tedionica) 3 . glagolska osnova + -lite (odmaralite, trkalite) 4 . glagolska osnova + -ik (vidik, branik) 5 . glagolska osnova + -nik (hodnik, zimovnik) 6 . glagolska osnova + -lo (belilo,9 pojilo) 7 . glagolska osnova + -ite (zimovite, svratite) 4. Nomina actionis. Status imenica nomina actionis u okviru deverbativnih imenica najstabilniji je, jer im one pripadaju svojim celokupnim registrom . Razumljivo je to su one i najbrojnija kategorija deverbativnih imenica . 4.1. Tvorbeni tipovi imenica nomina actionis 1 . glagolska osnova + -nje (letenje, blistanje) 2 . glagolska osnova + -je (itanje, raspee) 3 . glagolska osnova + -e (svanue, usksnue) 4 . glagolska osnova + -ba (berba, borba) 5 . glagolska osnova + -nja (etnja, vonja) 6 . glagolska osnova + -ak (izlazak, poetak) 7 . glagolska osnova + -e (grabe, pale) 8 . glagolska osnova + -aj (dogaaj, uzdisaj) 9 . glagolska osnova + -lo (rasulo, opelo) 10 . glagolska osnova + -ancija (govorancija, petljancija) 11 . glagolska osnova + -acija (adaptacija, devalvacija) 12 . glagolska osnova + -aa (gnjavaa, makljaa) 13 . glagolska osnova + - (otpis, izvoz) 5. Nomina instrumenti. Deverbativne imenice iz kategorije nomina instrumenti najmalobrojniji su, a izdvajaju se sledei tvorbeni tipovi: 5.1. Tvorbeni tipovi imenica nomina instrumenti 1 . glagolska osnova + -ivo (seivo, streljivo) 2 . glagolska osnova + -ak (plovak, valjak) 3 . glagolska osnova + -ljka (pisaljka, tipaljka) 4 . glagolska osnova + -lo (belilo, gladilo) 5 . glagolska osnova + -lica (mahalica, gladilica) 6 . glagolska osnova + -a (brija, ara) 7 . glagolska osnova + -aa (drljaa, povezaa) 8 . glagolska osnova + -ator (kondenzator, dezinfikator)
9 Videti
pod: nomina instrumenti, sufiks -l .
6. Zakljuak Izdvajanje deverbativnih imenica u zasebnu imeniku grupu videli smo u injenici da sve one za osnovinsku re imaju glagol (verb) . Istovetna tvorbena osnova polazina taka nam je za izdvajanje ovih imenica u zasebnu grupu . Pod terminom glagolska imenica, kao i pod terminom deverbativna imenica podrazumevali smo svaku imenicu koja je izvedena od glagola . U izjednaavanju termina poli smo od vrste rei u tvorbenoj osnovi . Pod pojmom deverbativna podrazumevali smo svaku imenicu koja za osnovinsku re ima glagol . Ovakvim pristupom termin deverbativna imenica hijerarhijski je nadreen terminu glagolska imenica . U okviru svake od etiri navedene kategorije evidentirana je sufiksna sinoniminost . Broj sufiksa koji uestvuju u tvorbi ekvivalentan je broju tvorbenih tipova .
Literatura
Babi, Stjepan (1986), Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, Nacrt za gramatiku, Djela JAZU 62, Zagreb Beli, Aleksandar (1949), , II, , Beograd Beli, Aleksandar (1962), , knj . II, , Beograd Bokovi, Radosav (1978), , Odabrani lanci i rasprave, CANU, Titograd ori, Boo (1988), , Nauni sastanak slavista u Vukove dane 17/1, 193-198 . ori, Boo (2008), , Beograd Karadi, Vuk (1969), , u: Sabrana dela Vuka Karadia, knj . VIII, Beograd, 233-321 . Klajn, Ivan (2003), ( a ), Beograd Mareti, Tomo (1963), Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb (Tvorba rei: 299-420) . Marojevi, Radmilo (2000), , Prilozi nastave srpskohrvatskog jezika i knjievnosti I, Banja Luka, br .1-2, 49-55 . Matijaevi, Jelka (1991), , Nauni sastanak slavista u Vukove dane 20/2, 335-343 . Nikoli, Miroslav (2000), , Beograd, XVI+1394 str . Novakovi, Stojan (1894), , Beograd Peco, Asim (1987), , Nauni sastanak slavista u Vukove dane,16/1, 83-92 . Radi, Prvoslav (1995), , Normativistiki aspekt, Znamen, 2, Filozofski fakultet u Petrinji, Petrinja, 47-56 . Stanoji, ivojin (1999), -, etvrti lingvistiki skup Bokovievi dani, CANU, Podgorica, 55-62 . Stanoji, ., Lj . Popovi (2000), . I, II, III IV . Sedmo izdanje, Beograd Stevanovi, Mihailo (1981), ( ) I, Beograd
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 547 UDK: 811 .163 .41'27: 004 .738 .5
: *1
, . . : , , , . Differential gradation in compound sentences in the contemporary Serbian language General criteria of a gradation in a language concerns the differentiation of phenomena which are the same (equation) from those which are not (differentiability) . Phenomena which are graded as different (e . i . not the same) can be more precisely graded according to the abstract scale position (below/above), and/or according to the distance level that one phenomenon has in relation to another (proximity/distance) . Gradation based on universal quantification (total difference in gradation) reveals itself as a difference . These criteria apply to different language phenomena and subsystems that more or less directly represent the meaning of gradation including the subsystem of compound sentences, which is the main subject of this project . The main aim of the project is to establish and show the organization of compound sentences which define the gradation as a difference, e . i . to describe deferential sentences in the system of compound sentences of contemporary Serbian language . The attention is directed primarily to their main meaning (and basic forms of their expression), bearing the length of the scientific article in mind . Key words: gradation, differentiability, complex sentence, the Serbian language .
( ) . ( . . 178021) .
548 :
1. () () . () (, , .) . e . , , , . , . 2.1. ( ) . , : , , ( . , ); , ( ); , ( 2001); , . ( . , ) . . () , . , , , , , , , , .1 2.2. , , : , (, 2000), , 1
. , , . ( ) , (, ) , . , , . , , . , , . , , , , , , . , , .
, , . , 2 , , , : , , , (, 2001) . 2.3. , , ( ) .3 , . , . ( . , ) . , , , . , : . , , , . . 2.4. , , / , . , : , ( . , ); 4 73 (, 21 . 2 . 2011); , . ( , ) . . 3.1. () , , , , , , : (, 2002) . , , , .

2 3
2009 . 2003, 1977 .
550 :
3 .1 .1 . , , . , , , . , , . , . , () (), () (), , () , , () , () , : - , ( . , ); , , , , , ( . , 2); , (, 2010); , , ? (, 2002); , [ ] (, 2010) . 3 .2 .1 . / . , . , ( ) . , . , , , (, 2009); , , , ( 20 . 3 . 2011) . ( ) / . , , . , , , , . 3 .2 .2 . ( ) () . . . (/) / . ; , .
3 .2 .3 . , : , . ( ); , , , (, ) . ( ) , ( , ) . , , . 3 .3 .1 . . , ( ) , , /, . - , : , , , (, , 1996) . : , , , , , , . . 3 .3 .2 . , . ( , , / ) , , : (, 2001) . , , . ( ) . (, , , , , .) . 3 .3 .3 . . , , , , : , (, 2001);
552 :
, (, 2001) . , . 3 .3 .4 . . , : , . ( . , ) . , , , , . 4 . 1 . , , . . . . , , , , , () . : , . (, 2000) , . , (, ) . , ; , , . . 4.2. - , : , , , , () , (, ) . . . . . , . 5. ( , ) . 5.1. , . . . . / (), , : , [ ] , : , ! ( 27 . 3 . 2011);
(, 2000) . , . , . , . 5.2. / . . . / , / . . . / (), , . ( ) , , , , , : , (Viva, 2001); , , , , (, 741) . 5.3. / , , , , . , , , , (, 2002) . 5.4. - / () / (), ( ), , . , , . , , [] , [] (Svet 225); , , ( .) . 5.5. , , , : , , , . ( . , ) . , , , , ; , ( , ) . / () . , ,
554 :
, . , . 6. : ( ) , , , , . , . , ( - ), , . ( ) .
, . . (1999), . , Katni-Bakari, M . (1996), Gradacija (Od figure do jezike kategorije) . Meunarodni centar za mir, Sarajevo , . (1986), . , 15/1, , , 103-114 . Kovaevi, M . (1987), Gradacione konstrukcije u Vukovom i dananjem jeziku . Zbornik radova o Vuku Stefanoviu Karadiu, Sarajevo, 225-236 . , . (1998), . , Mrazovi, P . (2009), (Z . Vukadinovi, ), Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance . Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Novi Sad , . (2002), ( . , 61, , , 59-79 . , . (2002), . , 63, , , 159-176 . , . (2009), . LXV, , , 65-88 . , . (2011), . , , , 177-188 . , . (2011), ( ) , . (1977), . XXIII, 1-2, , , 21-29 . , ., . (2008), , , , , . (1991), ( ) 2, , Stepanov, S . (2008), Asidentske sintaksike strukture u romanu Foliranti . 39, , . 2008, 159-175 . Hudeek, L ., L . Vukojevi (2006), Ne samo . . . nego/ve (i) ustrojstva . Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 32, 127-158 .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 557 UDK: 811 .163 .4*3'373 811 .163 .4*3'367 .4
Mirela Omerovi: O nekim konstrukcijama sa znaenjem namjene u bosanskome jeziku

U ovome radu govori se o pojedinim konstrukcijama sa znaenjem namjene u bosanskome jeziku koje su specifine s obzirom na mogunost iskazivanja dvojakim oblicima genitivnim i akuzativnim . Govori se o znaenjskim skupinama koje se odnose na odreene institucije i ustanove (npr . Ministarstvo za obrazovanje), zatim o njima znaenjski bliskim skupinama sa semantikim obiljejem ivo koje u ulozi upravnog lana imaju lekseme sa znaenjem odreenog strunog i profesionalnog angamana (npr . prodekan za nastavu), te o skupinama koje u poziciji upravnog lana imaju leksemu koja oznaava neki lijek ili kakvo drugo hemijsko sredstvo (npr . pilule za spavanje, lijek protiv zubobolje, mast od opekotina) . Njihova specifinost je u tome to se mogu iskazivati akuzativom s prijedlogom za, te genitivom s prijedlozima od i protiv i u nekim sluajevima besprijedlonim genitivom, koji opet u odreenom kontekstu poprima eksplikativno znaenje . Na znaenjska obiljeja navedenih sintagmi valja obratiti naroitu panju u pojedinim situativnim kontekstima, te ih upotrebljavati u skladu s njihovim jezgrenim znaenjima . Kljune rijei: znaenjska kategorija namjene, nekongruentne supstantivne sintagme, akuzativ s prijedlogom za, besprijedloni genitiv, genitiv s prijedlozima od i protiv, indirektnost, statinost . On certain grammatical structures with the meaning of purpose in the Bosnian language This thesis is about certain grammatical structures with the meaning of purpose in the Bosnian language . They are specific according to the possibility of carrying double forms the genitive and accusative cases . The thesis is about meaning clusters which refer to certain institutions (for example Ministarstvo za obrazovanje) . Its also about similar forms in meaning with the semantic characteristic of being alive . Their lexemes have the meaning of certain qualified and professional involvement (for example prodekan za nastavu) . It also talks about grammatical groups which have the lexemes referring to a medicine or any other chemical agent in the position of an administrative unit (for example pilule za spavanje, lijek protiv zubobolje, mast od opekotina) . They are specific because their meaning can be expressed with the accusative case with the preposition za and also with the genitive case with the prepositions od and protiv and in certain cases with the genitive case without any preposition which adopts an explicative meaning in a certain context .
558 Mirela Omerovi: O nekim konstrukcijama sa znaenjem namjene u bosanskome jeziku
One should pay special attention to the meaning characteristics of the above mentioned noun phrases in certain contexts; therefore they should be used according to their meanings of the nucleus . Key words: meaning category of purpose, incongruous noun phrase, the accusative case with the preposition za, the genitive case without any preposition, the genitive case with the prepositions od and protiv, indirectness, static quality . Kategorija namjene ili svrhe javlja se kao zasebna jeziko-semantika kategorija koja se razlikuje od kategorije namjere (finalnosti) po tome to ne oznaava primarno djelovanje usmjereno ka nekom konkretnom cilju, nego oznaava svrhu ili slubu ega . Kod namjernih (finalnih) konstrukcija upravni je lan uvijek dinamikog tipa jer odraava realizaciju akcije poduzete (i obavezno nezavrene) za dosezanje cilja obiljeenog zavisnim lanom konstrukcije, dok je kod konstrukcija namjene upravni lan uvijek statian, to je neki ostvareni predmet ili stanje to su i stvoreni da poslue (kao ispomo) ovjeku u njegovim raznim aktivnostima (Kovaevi 1992:124) . Zapravo, kod konstrukcija sa znaenjem namjene nema aktivnog djelovanja pojma obiljeenog upravnim lanom; u ulozi upravnog lana uglavnom dolazi neki predmet koji je efekat svjesne aktivnosti ovjeka, ali ta aktivnost nije eksplicirana u okviru namjenske konstrukcije . U bosanskome jeziku znaenje namjene tipino je za nekongruentne supstantivne sintagme u kojima poziciju upravnog lana popunjava konkretna imenica, dok u ulozi zavisnog lana moe doi i konkretna i deverbativna imenica u obliku akuzativa s prijedlogom za uz koju esto dolazi i neki determinator (npr . sredstvo za bojenje tkanine ili sluba za platni promet) . Zavisni se lan javlja i u genitivu s prijedlozima protiv i od, no akuzativni oblik s prijedlogom za najfrekventniji je u obiljeavanju navedenoga znaenja, budui da je prijedloni akuzativ obiljeavanje namjenskog odnosa preuzeo na raun respektivnog dativa, koji se kao marginalna dativna funkcija povukao usled razvoja funkcije adresata (Arsenijevi 2003b:112) . Za iskazivanje namjene akuzativnim oblicima karakteristina je indirektnost, to u osnovi znai da pojam obiljeen upravnim lanom sintagme ni u kom smislu ne dostie ono to je obiljeeno zavisnim lanom, nije u izravnom kontaktu s tim (naroito su indirektnost i statinost evidentne u konstrukcijama koje se odnose na neive pojave, odnosno predmete, a takve i jesu najee konstrukcije sa znaenjem namjene, budui da je namjena u veoj mjeri svojstvena predmetima, a u manjoj ivim biima) . O konstrukcijama sa znaenjem namjene govorila je i N . Arsenijevi u okviru akuzativnih konstrukcija s kvalifikativno-identifikativnim znaenjem1, koje dijeli u dvije skupine one u kojima je upravni lan pojam neive prirode (ova skupina izrazito dominira nad potonjom) i one u kojima je upravni lan ive prirode . U prvoj skupini izdvaja deset podskupina, gdje upravni lan moe oznaavati: 1) pribor, orue, instrumente (npr . etkica za zube, sredstvo za pisanje, maina za prskanje, mikser za beton), 2) razne vrste hemijskih sredstava (npr . mast za lice, pilule za spavanje, vakcina za odrasle), 3) prostorije i namjetaj (npr . soba za goste, ormar za arhiviranje slajdova), 4) garderobu (npr . kapa za kupanje, haljina za izlazak), 5) prehrambene proizvode
1 Vidi: N . Arsenijevi, Akuzativ s predlogom u savremenom srpskom jeziku (I, II), Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XLVI/1, XLVI/2, Novi Sad, 2003 .
(npr . okolada za kuhanje), 6) pisana i usmena jezika ostvarenja (npr . itanka za peti razred, pjesme za uspavljivanje, pitanja za istraivanje), 7) ljudske organe (npr . organi za sluh, organi za reprodukciju), 8) drutvene i profesionalne grupe (npr . komisija za izbor kandidata, organ za stambene poslove, odbor za unutranju politiku), 9) institucije i ustanove (npr . fakultet za umjetnost, Direkcija za evropske integracije, Ministarstvo za boraka pitanja) i 10) drutvene manifestacije (npr . konferencija za novinare) (Arsenijevi 2003b:117), dok se druga skupina namjenskih konstrukcija odnosi na one koje u upravnoj poziciji imaju pojam sa semantikim obiljejem ivo, a u toj se ulozi uglavnom javljaju nomen professionis, lekseme sa znaenjem odreenog strunog i profesionalnog angamana (npr . ministar za obrazovanje, prodekan za nastavu) .2 U okviru navedene podjele namjenskih konstrukcija na ovome mjestu osobitu panju posveujem pojedinim znaenjskim skupinama s obzirom na mogunost iskazivanja dvojakim oblicima genitivnim i akuzativnim . Naime, radi se o znaenjskim skupinama koje se odnose na odreene institucije i ustanove, zatim o njima znaenjski bliskim skupinama sa semantikim obiljejem ivo koje u ulozi upravnog lana imaju lekseme sa znaenjem odreenog strunog i profesionalnog angamana, te skupine koje u poziciji upravnog lana imaju leksemu to oznaava neki lijek ili kakvo drugo hemijsko sredstvo . Prvu skupinu predstavljaju konstrukcije u kojima upravni lan oznaava odreenu instituciju ili ustanovu, koje mogu predstavljati odreeni stepen institucionalnog djelovanja bez naznaka o vrsti djelatnosti (npr . centar, institut, odjeljenje, odsjek i sl .), zatim institucije vezane za odreenu oblast (fakultet, kola, klinika) ili za sudsko-administrativne djelatnosti (ministarstvo, uprava, sekretarijat) ili za uslune djelatnosti (agencija, preduzee) .3 Funkciju zavisnog lana najee popunjava neka deverbativna imenica u akuzativu koja je eksponent dubinske predikacije i vrlo esto oznaava naunu ili strunu oblast djelovanja upravnog pojma, npr .: Agencija za osiguranje, Direkcija za evropske integracije, Sluba za komunalne poslove, Ministarstvo za boraka pitanja, Zavod za statistiku BiH i sl . Kao alternativa akuzativu s prijedlogom za u ovim se sluajevima esto javlja besprijedloni genitiv s eksplikativnim znaenjem, koji zapravo i nije potpuni sinonim akuzativnoj namjenskoj konstrukciji . Naime, akuzativni prijedloni oblik ima naglaeno znaenje namjene, dok se genitivnim atributom istie sama oblast djelovanja, ali ne i namjena u uem smislu . Tu je dijelom prisutno i znaenje posesivnosti, ali se prvenstveno eksplicira oblast u kojoj upravni pojam ima odreeni status, npr .: Ministarstvo stambenih poslova, Ministarstvo prometa i komunikacija, Ministarstvo obrazovanja i nauke itd . Njima znaenjski bliske jesu konstrukcije sa semantikim obiljejem ivo koje takoer imaju ekvivalente u besprijedlonom genitivu (ministar za kulturu / ministar kulture) . Upravne lekseme im se uglavnom odnose na struni i profesionalni angaman (nomen professionis i nomen agentis) ministar, magistar, dekan, prodekan, ljekar i sl .,
2 Istiemo ovdje podskupinu ljudskih organa, te onih to se odnose na drutvene manifestacije, a koje je N . Arsenijevi svrstala u skupinu namjenskih konstrukcija s upravnim pojmovima neive prirode . Naime, postavlja se pitanje da li bi se uope takve konstrukcije mogle svrstati u one sa semantikim obiljejem neivo, jer su ljudski organi zapravo sastavni dijelovi tijela koji zajedno sa ivim biem (njihovim nosiocem) dijele zajedniko semantiko obiljeje ivo . Takoer se to moe rei i za osmu podskupinu drutvene i profesionalne grupe, kojima se, isto tako, u odreenom smislu moe pripisati i semantiko obiljeje ivo . 3 Prema podjeli koju donosi N . Arsenijevi (2003b:127) .
koji je najue vezan za odreeno podruje rada . Akuzativom s prijedlogom za izrie se stanovita nauna ili struna oblast u kojoj djeluje pojam u nadreenoj poziciji, ili se pak izriu sadraj ili predmeti koje odreena oblast obuhvaa, npr .: prodekan za nastavu, ministar za rad i socijalnu politiku itd . I u ovim sluajevima akuzativna konstrukcija ima naglaeno namjensko znaenje, dok genitivna konstrukcija nosi eksplikativno znaenje, budui da se zavisnim lanom eksplicira odreena oblast kojoj pripada nadreeni pojam ili se upravni pojam u odreenom smislu poistovjeuje s datom oblau ili djelatnou . Prema tome, sa normativnog stajalita, preporuuje se upotreba namjenske akuzativne konstrukcije ukoliko se eli naglasiti znaenje namjene, dok se genitivom namjensko znaenje u veem broju sluajeva iskljuuje (npr . profesor matematike), a dominantna je eksplikacija odreene oblasti u kojoj djeluje pojam obiljeen upravnim lanom, pri emu se taj pojam poistovjeuje s datom oblau ili se predstavlja kao jedan njen segment .4 U tom smislu je mogua naporedna upotreba u onim sluajevima gdje specifino znaenje jednog padea ne iskljuuje specifino znaenje drugog padea ministar za kulturu / ministar kulture, jer se funkcija ministara namenjuje kulturi, a istovremeno je ministar i deo tima koji je ukljuen u oblast kulture (Arsenijevi 2003b:130) . Dakle, akuzativom se uvijek naglaava namjena i potencira upravljenost (budui da je pade kontakta), dok se genitivom (kao padeom konekcije) eksplicira oblast djelovanja i potencira obuhvatnost . Posebnu skupinu ine konstrukcije sa znaenjem namjene koje u ulozi upravnog lana imaju lekseme sa znaenjem nekog lijeka ili drugog hemijskog sredstva . Meu najee se ubrajaju one koje oznaavaju lijekove i kozmetike preparate, a njihova se namjena, zapravo, oituje u oznaavanju korisnika takvih preparata, vrste oboljenja na koje preparat djeluje i procese u kojima se namjena najefikasnije ispoljava (Arsenijevi 2003b:121) . Namjenski se odnos meu lanovima sintagme zasniva, zapravo, najee na spreavanju, suzbijanju negativnog djelovanja tegoba i bolesti obiljeenih zavisnim lanom u akuzativu s prijedlogom za, na koje djeluje dati lijek ili preparat obiljeen upravnim pojmom sintagme, npr .: vakcina za odrasle, sredstvo za dezinfekciju, lijek za glavobolju i sl . Ovim su konstrukcijama sinonimne namjenske konstrukcije u obliku genitiva s prijedlogom protiv i od (npr . lijek protiv glavobolje, tableta protiv zubobolje, lijek protiv side, mast od opekotina), ali samo u sluajevima kada se odnose na spreavanje, otklanjanje negativnog procesa ili pojave, budui da akuzativne konstrukcije s prijedlogom za imaju iri znaenjski opseg zato to pokrivaju i upotrebno podruje koje se odnosi na postizanje pozitivnog efekta (npr . lijek za poboljanje cirkulacije *lijek protiv poboljanja cirkulacije) . Akuzativ s prijedlogom za u ovim sluajevima leksiko-semantiki je najslobodniji s obzirom na tip imenica u poziciji upravnog lana sintagme, ali i s obzirom na tip zavisnog lana . Naime, genitivom s prijedlogom protiv izriito se naglaava negativan proces, neto to treba sprijeiti ili odstraniti, najee kakva bolest (lijek protiv zubobolje), dok se akuzativom s prijedlogom za (i u naelu genitivom s prijedlogom od) moe
4 Moramo, naime, skrenuti panju na to da se sve ee mogu uti (osobito u urnalistikom stilu) konstrukcije s genitivnim atributima u ovome kontekstu (npr . ministar obrazovanja i sl .), naroito one sa leksemom ministar u upravnoj poziciji, to moe upuivati na razliite konotacije u vezi s ovom funkcijom, jer se, izgleda, sve vie naglaava identificiranje s odreenom oblau . Naime, znaenje lekseme ministar podrazumijeva funkciju koju vri odreena osoba u odreenom vremenskom periodu, dakle, privremenog je karaktera, stoga joj je u veoj mjeri primarno znaenje namjene, a ne identificiranje s datom oblau .
obiljeiti i bolest koju treba sprijeiti, ali i organ koji je zahvaen tom boleu, jer implicira da je bolest u tim sluajevima prisutna (lijek za zubobolju, mast za oi) . No, genitiv s prijedlogom protiv ne moe upuivati samo na organ koji je zahvaen boleu, bez eksplicitnog imenovanja te bolesti ili kakvog negativnog procesa kojim je zahvaen taj organ (npr .: *mast protiv oiju, *lijek protiv glave, samo mast za oi, lijek za glavu), jer prijedlog protiv eksplicira znaenje suprotnosti meu dvjema pojavama ili predmetima, dok se drugim dvjema konstrukcijama obiljeava ope znaenje svrhe (semantiki su ireg opsega), npr .: tableta za glavu, tableta za glavobolju . Naposljetku moemo kazati da se znaenje namjene u bosanskome jeziku primarno iskazuje akuzativnim konstrukcijama s prijedlogom za, kojima su, samo u odreenim sluajevima, ekvivalentne genitivne konstrukcije s prijedlozima protiv i od, te besprijedlone genitivne sintagme . Na njihova znaenjska obiljeja valja obratiti naroitu panju u pojedinim situativnim kontekstima, te ih upotrebljavati u skladu s odgovarajuim im jezgrenim znaenjima . Literatura
Arsenijevi, Nada (2003a), Akuzativ s predlogom u savremenom srpskom jeziku (I), Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XLVI/1, Novi Sad, 107-263 . Arsenijevi, Nada (2003b), Akuzativ s predlogom u savremenom srpskom jeziku (II), Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XLVI/2, Novi Sad, 53-216 . Bari, E ., M . Lonari, D . Mali, S . Pavei, M . Peti, V . Zeevi, M . Znika (1995), Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb Feleko, K . (1995), Znaenja i sintaksa srpskohrvatskog genitiva, Vukova zadubina, Beograd Novi Sad: Matica srpska, Beograd: Orfelin (prev . G . Jovanovi: Feleszko, K ., Skadnia genetiwu i wiraen przyimkowych z genetiwem w jzyku serbsko-chorwackim, Wroclaw Warszawa Krakw, 1970) Ivi, Milka (1958), Sistem predlokih konstrukcija u srpskohrvatskom jeziku, Junoslovenski filolog XXII/1-4, Beograd, 141-166 . Ivi, Milka (1959), Srpskohrvatski padeni oblici obavezno praeni odredbom kao pomonim znakom, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu IV, Novi Sad, 151-163 . Jahi, D ., S . Halilovi, I . Pali (2000), Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica Kovaevi, Milo (1981), Atributi sa mjesnim znaenjem u srpskohrvatskom standardnom jeziku, Knjievni jezik X/2, Sarajevo, 7-24 . Kovaevi, Milo (1982), Tipovi nekongruentnih atributa uz deverbativne imenice u djelima Anelka Vuletia, Knjievni jezik 11/2, Sarajevo, 81-92 . Kovaevi, Milo (1987), Uzrono znaenje sintagme s prijedlogom protiv, Knjievni jezik 16/34, Sarajevo, 189-195 . Kovaevi, Milo (1992), Kroz sintagme i reenice, Svjetlost, Sarajevo Kuna, Branko (2002), Atributni genitiv u hrvatskome standardnom jeziku, (doktorska disertacija u rukopisu), Filozofski fakultet, Zagreb
Nyomarkay, I . (1980-81), Prijedlono-padene sintagme s pridjevskim znaenjem, Filologija 10, 213-219 . Omerovi, Mirela (2004), Atributska upotreba deverbativnih imenica u bosanskome jeziku (na primjerima knjievnoumjetnikog stila), Knjievni jezik 22/1-2, Sarajevo, 72-85 . Omerovi, Mirela (2011), Nekongruentni atribut u naunom i administrativnom stilu bosanskoga jezika, Slavistiki komitet, Sarajevo Popovi, Ljubomir (1966), Predloki izrazi u savremenom srpskohrvatskom jeziku, Na jezik, n . s . XV/3-4, Beograd, 195-220 . Pranjkovi, Ivo (2001), Druga hrvatska skladnja: Sintaktike rasprave, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Pranjkovi, Ivo (2002), Hrvatska skladnja: Rasprave iz sintakse hrvatskoga standardnog jezika, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Radovanovi, Milorad (1977a), Imenica u funkciji kondenzatora (I), Zbornik za filologiju i lingvistiku XX/1, Novi Sad, 63-144 . Radovanovi, Milorad (1977b), Imenica u funkciji kondenzatora (II), Zbornik za filologiju i lingvistiku XX/2, Novi Sad, 81-160 . Sili, J ., I . Pranjkovi (2007), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb Stevanovi, Mihailo (1961), Padene sintagme s predlogom za, Na jezik, n . s . XI/7-10, Beograd, 207-225 . Stevanovi, Mihailo (1969), Savremeni srpskohrvatski jezik II (gramatiki sistemi i knjievnojezika norma), Nauna knjiga, Beograd Stevanovi, Mihailo (1986), Savremeni srpskohrvatski jezik I (gramatiki sistemi i knjievnojezika norma), Nauna knjiga, Beograd Vukovi, Jovan (1954), Prilozi za prouavanje upotrebe padea s predlozima, Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik, knj . druga, Novi Sad, 132-149 . Vukovi, Jovan (1973), Sintaksika sinonimika i njen znaaj za opu teoriju jezika, Knjievni jezik 1-2, Sarajevo, 21-27 .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 563 UDK: [371 .3:811 .163 .42]:373 .3
Dunja Pavlievi-Frani: Razvoj ranoga leksikona u hrvatskome jeziku

Usvajanje svakoga obrazovnoga sadraja ima svoje inicijalno i finalno razdoblje . U procesu institucionalnoga uenja materinskoga jezika to znai da je na poetku kolovanja djetetov ulazni jezik (engl . input language) najee baziran na organskome idiomu (L1), dok se ciljani jezik (engl . aim language) odnosi na stupanj usvojenosti standardnoga jezinoga idioma (L2) na kraju primarne izobrazbe . Tako je i u nastavi hrvatskoga jezika . Razliiti jezini i izvanjezini imbenici utjeu na oblikovanje i razinu usvojenosti ciljanoga jezika na svim razinama, a osobito na leksikoj, npr . razvijena komunikacijska kompetencija na dominantnome idiomu i izloenost jezinoj komunikaciji, bogatstvo uenikova opega rjenika i stupanj formiranosti mentalnoga leksikona, jezino predznanje, jezik udbenika i druge literature, ogledni govorni modeli (uitelj, roditelji, okolina . . .), djetetov psihokognitivni razvoj, te openito ustroj hrvatskoga standardnoga jezika . Opseno longitudinalno istraivanje na temu ranoga usvajanja hrvatskoga jezika provodeno je u okviru znanstvenoga projekta Razvoj komunikacijske kompetencije u ranome diskursu hrvatskoga jezika (Uiteljski fakultet, MZO, Zagreb, 2007 .-2011 .) . U ovome se radu razmatra samo jedan segment toga jezinoga usvajanja, a to je razvoj leksikona u ranome diskursu hrvatskoga jezika . Kljune rijei: rani vokabular, mentalni leksikon, ranojezini diskurs, jezini udbenik, uenje i usvajanje hrvatskoga jezika . The Development of Early Lexicon in Croatian Language The acquisition of any educational content has its initial and final stage . In the process of institutional language learning, this means that a students input language at the beginning of his/her education is predominantly based on organic idiom of mother tongue (L1), whereas the aim language refers to the level of acquisition of the standard language idiom (L2) on completion of primary education . This applies to the teaching of Croatian as well . Different linguistic and extra-linguistic features influence the formation and level of acquisition of the target language, such as the acquired communicative competence in the dominant idiom, the exposure to language communication, the richness of the students vocabulary, the formation of mental lexicon, previous language knowledge, speech models (teacher, parents, environment . . .), the language of textbooks and other reading, the childs psychological and cognitive development and the structure of the Croatian standard language .
564 Dunja Pavlievi-Frani: Razvoj ranoga leksikona u hrvatskome jeziku
A comprehensive longitudinal investigation in the area of Croatian language acquisition has been carried out as part of the scientific project entitled Developing communicative competence in the early discourse of Croatian (Faculty of Teacher Education, Zagreb, 20062010) . This paper discusses only one segment of this acquisition/learning and that is the development of childhood vocabulary in the early language discourse of Croatian . Key words: early vocabulary, mental lexicon, early language discourse, language textbook, language learning and acquisition of Croatian . 1. Uvod Tema ovoga rada odnosi se samo na jedan segment u dugotrajnome procesu uenja i usvajanja hrvatskoga jezika kao materinskoga (L1) . Rije je o razvoju leksikoga korpusa u ranojezinome diskursu, tj . o razliitim jezinim i izvanjezinim imbenicima koji utjeu na oblikovanje djejega rjenika na poetku kolovanja, u razdoblju formiranja ranoga vokabulara . To su ponajprije razvijena komunikacijska kompetencija, izloenost jezinoj komunikaciji i jezino predznanje, zatim bogatstvo uenikova opega rjenika i stupanj formiranosti mentalnoga leksikona, jezik udbenika i druge literature, ogledni govorni modeli (uitelj, roditelji, okolina . . .), djetetov psihokognitivni razvoj, te openito ustroj hrvatskoga standardnoga jezika . Istraivanja provedena u okviru teme dio su longitudinalnoga znanstvenoga projekta pod nazivom Razvoj komunikacijske kompetencije u ranome diskursu hrvatskoga jezika (Uiteljski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2007 .-2011 .) . Pritom razdoblje ranoga diskursa obuhvaa usvajanje jezika (engl . early language acqusition) i uenje jezika (engl . early language learning) u predkoli i mlaim razredima osnovne kole . Svrha i zadaa istraivanja odnosila se ponajprije na poticanje komunikacijske kompetencije, tj . pragmatine strunosti na razini funkcionalne jezine primjene u svakodnevnome sporazumijevanju (Zajedniki europski referentni okvir za jezike, 2005) . eljelo se ispitati dvoje: to i u kojoj mjeri utjee na oblikovanje ranoga leksikona, te kako razvoj vokabulara u ranoj razvojnoj dobi uiniti to uspjenijim . Do sada u hrvatskome jeziku i na hrvatskome korpusu nisu provedena istraivanja s ciljem sustavnoga popisivanja i opisivanja ranoga rjenika kako na razini standardno-jezinih, tako i komunikacijskih leksema . Krajni je cilj bio ukazati na mogunosti uspjenoga irenja leksemskoga popisa u ranoj kolskoj dobi od denotacije do konotacije i konano jezine kreacije . Ako je jedan od temeljnih ishoda uenja (izlazne kompetencije) poboljanje jezine osposobljenosti u mlaoj razvojnoj dobi, proces usvajanja materinskoga jezika trebao bi se, izmeu ostaloga, temeljiti na obogaivanju uenikova rjenika (denotativno i konotativno znaenje), te na razvoju opih komunikacijskih sposobnosti i poticanju jezinih djelatnosti aktivnoga sluanja, govorenja, itanja i pisanja . Kada se radi o poetnim razredima osnovne kole, prvenstveno valja poticati komunikacijsku kompetenciju, odnosno uporabno znanje jezika na svim jezinim razinama pa i leksikoj, a tek nakon toga lingvistiku kompetenciju ili teorijsko znanje o jeziku . Pritom lingvistika kompetencija razumijeva normativnu standardnojezinu strunost, tj . poznavanje i reproduciranje jezinih pravila i definicija, dok komunikacijska kompetencija oznaava pragmatinu
strunost na razini funkcionalne jezine primjene, odnosno uporabno jezino znanje u odreenim komunikacijskim situacijama (Pavlievi-Frani 2005) . Od svih jezinih i izvanjezinih imbenika koji mogu (ali i ne moraju) utjecati na razvoj i oblikovanje ranoga leksikona, u ovome se empirijskome istraivanju najvea pozornost posvetila jeziku udbenika i njegovu utjecaju na oblikovanje mentalnoga rjenika u ranoj razvojnoj dobi . Naime, na druge kljune faktore koji su povezani bilo s uenikom bilo s odgojno-obrazovnom institucijom (uenikov organski jezik, uiteljev govor, izloenost jezinoj komunikaciji i dr .), teko se moe utjecati, a time ih i promijeniti . S udbenikim se tekstovima uenici susreu svakodnevno, osobito u nastavi hrvatskoga jezika, koji se u mlaim razredima osnovne kole odrava 4 do 5 sati tjedno . Stoga tekstovi, a osobito u udbenicima hrvatskoga jezika, imaju iznimno vanu ulogu u formiranju uenikova vokabulara, a utjeu i na razvoj jezinih kompetencija uenika . Pritom je vaan jezini ustroj i opsenost teksta namijenjenoga uenicima mlaih razreda osnovne kole, izbor primjerenoga leksika i nain prezentacije u ranojezinoj fazi . Sve bi to nuno trebalo biti povezano s djejim jezinim iskustvom, predznanjem, interesima te psihofizikim sposobnostima i spoznajnim mogunostima . Kako bi se utvrdilo je li tome tako, provedeno je ovo akcijsko istraivanje . 2. Teorijski okvir istraivanja Niz teorija jezinoga razvoja posluile su kao teorijski okvir ovome istraivanju . Uz ope jezikoslovne teorije, npr . teoriju univerzalne gramatike Noama Chomskog (1966, 1989), Slobinov kognitivizam (1974), Yuleov pragmatizam (1998), Haymesovu komunikacijsku kompetenciju (1984), u istraivanju su vanu ulogu imala i promiljanja specifinih teorija ranoga jezinoga razvoja . Rije je ponajprije o teoriji usvajanja semantikih crta Eve Clark (1973, 1981), koja istie da razvoj rjenika, a time i usvajanje znaenja rijei, omoguuje kljuan uvid u proces govornoga razvoja oenito, pri emu dijete preuzima dijelove semantikih polja ve poznatih rijei . U obzir su uzete i postavke tzv . teorije semantike vunice (engl . theory of semantic bootstrapping, Smiley Huttenlocher, prema: Kovaevi 2005) . Ova teorija tumai usvajanje leksikoga znaenja rijei temeljem uoavanja uvjeta njihove uporabe, to je bitno za rani leksik jer se bazira na kontinuiranosti, dok se teorija sintaktike vunice (engl . theory of siyntactic bootstrapping) bavi pitanjima ranoga usvajanja sintakse i istie da je proces usvajanja jezika uvjetovan jezinim ustrojem, a to znai da se kontinuiranosti uporabe pridodaje i element kognitivnoga djetetova razvoja . Za istraivanja djejega jezinoga razvoja openito, a onda i njegove leksike sastavnice, vana je i teorija ulaznoga jezika (engl . input language) Katherine Nelson (1973), odnosno jezik usmjeren djetetu (engl . child directed speech) . Pritom ulazni jezik izravno utjee na formiranje tzv . ciljanoga jezika (engl . language aim), odnosno onoga jezika koji elimo kod djeteta razviti . 3. Obiljeja djejega leksika u ranojezinome diskursu Za stvaranje, oblikovanje i razvoj leksikoga korpusa u ranoj dobi treba poi od etiriju bitnih odrednica: opi djeji leksikon (engl . total lexicon), umni djeji leksikon (engl . mental lexicon), djeji govor (engl . child speech), te simulirani govorni uzorci (engl . simulated speech samples) . Pri odreivanju korpusa javio se problem jer u hrvatskome
jeziku ne postoji utvren totalni leksikon ranoga razdoblja koji bi mogao biti okosnicom istraivanja . Stoga su, u skladu s teorijskim promiljanjima o leksikome razvoju djece (Stani i Ljubei 1994; Kovaevi 2003; Pavlievi-Frani 2005; Kuva i Palmovi 2006; Pavlievi-Frani i Gazdi-Aleri 2010), utvrena samo okvirna obiljeja ranoga vokabulara to ga ini, koliko je opsean te koji imbenici utjeu na njegov razvoj . Oslonili smo se, takoer, i na rezultate ovoga projekta . Polazinu osnovu dala su nam, dakako, postojea istraivanja hrvatskoga korpusa u ranome jezinome razdoblju .1 Problematika rjenikoga blaga odreena je leksikom normom standardnoga jezika . Sve rijei nekoga jezika ine njegov rjenik, leksik (gr . lexikos = koji se tie rijei), a u okviru jezikoslovlja poblie ga prouava leksikologija . Budui da leksika norma nije tako obvezujua i jednoznano odreena kao gramatika, ponajprije ima obiljeja posrednoga, a tek potom neposrednoga normiranja . No, to govornik ima vei fond rijei, to bolje poznaje primarno (osnovno) i preneseno (izvedeno) znaenje rijei, to suptilnije razlikuje izvorne od stranih rijei (tuica), te to mu je razina luenja denotativnoga (neutralnoga) i konotativnoga (obiljeenoga) znaenja izraenija, to e i sporazumijevanje biti uspjenije . Koja e rije i kada biti iskoritena u komunikaciji, ovisit e o izboru govornika i bogatstvu njegova opega rjenika, o stupnju formiranosti njegova mentalnoga rjenika, te openito o jezinome znanju i pouzdanju . Poznato je da se do etvrte godine uglavnom stjee osnova materinskoga jezika, to znai da dijete usvaja jezik okruenja i moe uspjeno komunicirati . Do pete godine ta je osnova ve jako dobro uvjebana, a nakon este godine u kolskome razdoblju mijenja se nain uporabe jezinih elemenata koji dobivaju nova mjesta u organizaciji i razumijevanju jezinoga izraza . U kolskoj se dobi uoava izrazito irenje vokabulara . Rjenik estogodinjaka obuhvaa oko 10 .000 rijei, rjenik devetogodinjaka oko 19 .000 rijei, dok rjenik jedanaestogodinjaka iznosi otprilike 40 .000 rijei . U toj dobi dolazi i do promjena u sintaksi . Uoavaju se razlike izmeu predkolskoga razdoblja (do 5 .-6 . godine), kada se dijete slui gramatikom da bi oblikovalo reenicu, te kasnijega razdoblja (do 11 .-12 . godine), kada gramatika slui da bi se oblikovao tekst, tj . u funkciji vee jezine jedinice . Iz navedenoga bi se moglo zakljuiti da su zbog slojevitosti jezinoga razvoja djeca vrlo ogranieni recipijenti, a ograniavao bi ih upravo njihov jezini razvoj . No, istraivanje potvruje (OConell 1987; Kamiloff-Smith 1986) da djeca moda jesu osjetljivi, ali nikako nisu ogranieni recipijenti, upravo zahvaljujui injenici to se jezino razvijaju i to je napredak mogu i oekivan, kako na gramatikoj tako i na leksikoj razini usvajanja materinskoga jezika (prema: Kovaevi 2003) . Usvajanje svakoga obrazovnog sadraja, pa tako i jezinoga, ima svoje inicijalno i finalno razdoblje . U nastavi jezika, a osobito kad je uenik dijete, to znai da na poetku kolovanja postoji ulazni jezik, odnosno jezik usmjeren djetetu (Nelson 1973), koji je najee baziran na djetetovu organskome (okolinskome, zaviajnome) idiomu . Ulazni jezik izravno utjee na formiranje ciljanoga jezika, koji se odnosi na stupanj usvojenosti
projekt Communicative Competence in Language Pluralistic Envirnonment, Europska zajednica i Sveuilite u Zagebu, 2000-2003; POLIN (Laboratorij za psiholingvistika istraivanja, M . Kovaevi i sur .) . Projekt Usvajanje hratskoga u meujezinome opisu, Zagreb, 2002-2006; Znanstveni projekt Razvoj komunikacijske kompetencije u ranome diskursu hrvatskoga jezika, Uiteljski fakultet (D . Pavlievi-Frani i sur .), Zagreb, 2006-2010; Pojedinana istraivanja na Filozofskome fakultetu (S . Teak, Z . Jelaska i sur .), Uiteljskome fakultetu (D . Pavlievi-Frani i sur .), Edukacijsko-rehabilitacijskome fakultetu (M . Ljubei, D . Vuleti, M . Kovaevi) .
1 TEMPUS
standardnoga jezinoga idioma na kraju primarne izobrazbe, odnosno na onaj jezik koji elimo kod djeteta razviti i koji nastaje kao produkt nakon niza godina usvajanja i uenja jezika . Na taj nain bitno odreujemo i obiljeja ranoga vokabulara . Razliiti imbenici utjeu na to kakav e biti ulazni jezik, a onda, dakako, kakav e biti ciljani jezik . Rije je ponajprije o jezinim faktorima, ali ne smijemo zanemariti niti izvanjezine utjecaje . Jezini su imbenici npr . razvijena komunikacijska kompetencija na dominantnom materinskom idiomu (J1); jezino predznanje; bogatstvo uenikova rjenika; specifian ustroj hrvatskoga standardnoga jezika (J2); jezik udbenika i druge kolske i izvankolske literature . Izvanjezine imbenike, pak, predstavljaju djetetov mentalni leksikon, komunikacijsko okruenje, utjecaj oglednih govornih uzora (uitelji, odgojitelji, roditelji . . .), te psihokognitivan razvoj svakoga pojedinoga djeteta . U radu se prezentiraju rezultati istraivanja samo jednoga od segmenta koji bitno utjeu na razvoj i oblikovanje djejega vokabulara, a to su tekstovi u udbenicima hrvatskoga jezika, te odnos izmeu jezika u udbenicima i mentalnoga leksikona u ranome diskursu hrvatskoga jezika . 4. Istraivanje 4.1. Opis istraivanja i statistiki uzorak U provedenome akcijskome istraivanju inicijalni leksiki korpus koji je bio predmetom analize dobiven je na dva naina: a) raunalnim ispisom autosemantinih rijei iz udbenikih tekstova (po 2 udbenika hrvatskoga jezika u 1 ., 2 ., 3 . i 4 . razredu osnovne kole);2 b) pedagokim promatranjem i snimanjem uzoraka djejega leksika u svakodnevnim priopajnim situacijama tijekom nastavnoga procesa i izvan nastave .3 Istraivanje je provedeno na uzorku od 300 ispitanika uenika mlaih razreda u osam osnovnih kola Republike Hrvatske .4 Njihovi govorni ostvaraji i zvuni zapisi potom su transkribirani, analizirani i usporeeni s leksikom udbenika hrvatskoga jezika . Na kraju je izvrena kategorijalna, strukturna i semantika analiza pisanih tekstova . Kvantitativnom se metodom ponajprije utvrdio: broj pojedinih kategorija autosemantinih rijei (imenice, glagoli, pridjevi, zamjenice, brojevi); omjer aktivno uporabnih rijei i uenicima nepoznatih leksema; odnos broja rijei i cjeline (opsenost tekstova); duina i ustroj reenice . Dobiveni rezultati usporeeni su s opepoznatim spoznajama o psiholingvistikome, socio-lingvistikome i kognitivnome razvoju ranojezinoga diskursa (u hrvatskim kolama odnosi se na dob od 7 . do 10 . godine) . 4.2. Polazne hipoteze U istraivanju smo poli od dviju osnovnih hipoteza: H1 Leksiko-semantika optereenja u tekstu, kao i opsenost udbenikih tekstova, ine nerazumljivima ve savladane gramatike strukture .
2 Pavlievi-Frani, D ., T . Gazdi-Aleri (2010): Utjecaj udbenikih tekstova na rani leksiki razvoj u hrvatskome jeziku . Jezik, 57/3, str . 81-120 . Zagreb, Hrvatsko filoloko drutvo i kolska knjiga . 3 Pavlievi-Frani, D ., K . Aladrovi (2007): Jezine kompetencije uenika na poetku kolovanja . Prvi specijalizirani meunarodni skup Rano uenje hrvatskoga jezika . Zadar: ECNSI-2007 i Uiteljski fakultet u Zagrebu . 4 Osnovne kole u Sulkovcima (1), Pleternici (1), Sesvetama (1), Karlovcu (2), Zagrebu (3) .
H2 Razina usvojenosti lingvistike i komunikacijske kompetencije nije znaajna s obzirom na okruenje, odnosno sredinu u kojoj se nalazi kola . Udbeniki tekstovi predstavljaju vaan imbenik u procesu uenja hrvatskoga jezika, a udbenik ne moe ispuniti svoju namjenu ako ne sadri elemente prilagoenosti, primjerenosti i razumljivosti, pa smo upravo te elemente eljeli istraiti . Budui da tekstovi u udbenicima openito, a poglavito u udbenicima hrvatskoga jezika, nuno utjeu na formiranje ranoga leksikona, a time i na razvoj komunikacijske i lingvistike kompetencije u ranome razvojnome razdoblju, ispitali smo i naine usvajanja ranoga leksikona . Dosadanja istraivanja jezinih kompetencija pokazuju da se lingvistika i komunikacijska kompetencija ne razvijaju u jednakoj mjeri, te se istie vanost razvoja komunikacijske kompetencije u ranoj dobi usvajanja i uenja jezika . Kako se lingvistika kompetencija odnosi na uenje teorijskoga jezinoga znanja, a komunikacijska kompetencija oznaava praktinu primjenu jezika u svakodnevnim komunikacijskim situacijama (Pavlievi-Frani 2005), istraivanje tih dviju kompetencija na poetku kolovanja ujedno je i poetak rasvjetljavanja problema jezinoga razvoja, odnosno usvajanja hrvatskoga standardnoga jezika u ranojezinome diskursu . 4.3. Rezultat istraivanja i rasprava Za obradu podataka u istraivanju su koritene razliite parametrijske metode . Pedagokim promatranjem tijekom nastavnih situacija, snimanjem uzoraka djejega govora, te raunalnom analizom jezinih udbenika (od 1 . do 4 . razreda O), stvoren je ranojezini korpus na kojemu se kvantitativnom metodom ponajprije utvrdio broj autosemantinih rijei, a zatim se usporednom metodom uspostavio omjer aktivno uporabnih rijei i uenicima nepoznatih leksema . Osim toga, koriten je t-test kojim se eljelo ispitati postojanje statistiki znaajne razlike u opoj razini lingvistike i komunikacijske kompetencije u usvajanju hrvatskoga jezika na poetku kolovanja . Koritena je takoer i analiza varijance kojom se eljelo utvrditi postojanje razlike u razini usvojenosti lingvistike i komunikacijske kompetencije s obzirom na sredinu (okruenje) u kojem se nalazi kola . Naime, komunikacijska se kompetencija u ranoj razvojnoj dobi istie kao polazina, tj . kao ona koja se kroz sadraje materinskoga jezika treba razvijati ne samo od prvoga razreda osnovne kole nego ve u predkoli, jer razvijenija komunikacijska kompetencija predstavlja vaan element zahvaljujui kojemu se olakava usvajanje poetnoga itanja i pisanja . Rezultati istraivanja potvruju prvu i drugu pretpostavku (H1, H2), odnosno dokazuju injenicu da semantika optereenja u tekstu, kao to su npr . nerazumljivost teksta, neprimjerenost leksika dobi ili opsenost tekstova, oteavaju recepciju ve savladanih gramatikih struktura i uspjeno usvajanje jezinoga sadraja, te negativno utjeu na spoznavanje cjeline teksta . Nakon kategorijalne analize tekstova prema vrstama rijei, mogu se npr . izdvojiti zamjenice, koje se kao gramatika kategorija, odnosno vrsta rijei usvajaju u viim razredima osnovne kole (prema HNOS-u5), a najzastupljenije su u prvome razredu . Broj pojavnica je 1637, to je vie nego u etvrtome razredu (1407), a znatno vie nego u drugome razredu (609) ili treemu razredu (902) . Nepotrebna uvrtenja velikoga broja neusvojenih kategorija rijei u udbenike tekstove, uz dodatna pojmov5 HNOS Hrvatski nacionalni obrazovni standard je dokument u kojemu su odreena i definirana znanja, sposobnosti i vjetine koje uenici stjeu na pojedinim razinama kolovanja, a ujedno pokazuje ciklino irenje znanja u horizontali i vertikali kolovanja .
no-teorijska optereenja (apstraktne definicije i pravila), jezine udbenike ini teko razumljivima, nejasnima i neprohodnima . Osim gramatike neusvojenosti pojedinih kategorija rijei, na oteanu usvojivost jezinih sadraja takoer negativno utjee i neprimjerenost leksika dobi, predznanju i interesima uenika, izazvana velikim brojem semantiki nepoznatih i nerazumljivih rijei, kao i duina tekstova (tablica 1) . Usvajanje i rano uenje jezika tijesno je povezano s kognitivnim razvojem djeteta . Prema teoriji J . Piageta (1926, 1969), etiri su faze kognitivnoga razvoja: senzomotorika faza (od roenja do 2 . godine), predoperacijska faza (od 2 . do 7 . godine), faza konkretnih operacija (od 7 . do 11 . godine) i faza formalnih operacija (od 12 . do odrasle dobi) . To znai da se uenici mlaih razreda osnovne kole nalaze u fazi konkretnih, a ne apstraktnih operacija, te da e puno lake shvaati nepoznate sadraje (npr . rijei), uoavati odnose (npr . u reenici) i razumijevati probleme (npr . u tekstu) kad se odnose na njima poznate pojmove ili predmete, odnosno kad ih mogu konkretno predoiti . Kad se toj injenici pribroji i podatak da su tekstovi petrpani djeci nepoznatim rijeima (npr . 1 .036 nepoznatih rijei u 1 . razredu), ne zauuje da djeca imaju problema s temeljnim razumijevanjem teksta . U skladu s tim, za oekivati je da e oteano usvajati i nove jezine sadraje koje bi trebali nauiti uz pomo tih tekstova . Tablica 1 . Semantika i strukturalna analiza udbenikih tekstova Razred 1 . 2 . 3 . 4 . Broj rijei 11 .883 10 .062 9 .762 11 .179 Nepoznate rijei 1 .036 942 754 603 Prevelik opseg teksta 10 tekstova 15 tekstova 20 tekstova 26 tekstova
Velik broj uenicima nepoznatih i nerazumljivih rijei izravno je povezan s razvojem i usvajanjem umnoga rjenika u ranoj dobi . Umni ili mentalni leksikon (engl . mental lexicon) nije samo leksemski popis rijei koje govornik nekoga jezika pamti, te ih vie ili manje uspjeno rabi u komunikaciji . U psiholingvistici tim se pojmom odreuje hipotetski prostor ljudske kognicije u kojemu se isprepliu sve glasovne, gramatike i znaenjske veze . To su, dakle, ukupni podaci o rijeima kojima se sluimo, odnosno skladite rijei jezika koji znamo i koji uimo (Erdeljac 2009), njihovih fonolokih, morfolokih, sintaktikih i ortografskih obiljeja koja bitno odreuju semantiki (znaenjski) aspekt rijei nekoga jezika . Budui da nije dio jezine moi, mentalni se leksikon ui i obogauje cijeloga ivota, a udbeniki tekstovi vano su izvorite njegova oblikovanja . irenje vokabulara, odnosno bogaenje djejega rjenika jedan je od oekivanih ishoda uenja hrvatskoga jezika u osnovnokolskoj dobi . Uspjeno ostvarenje te zadae direktno je povezano s tzv . mentalnim leksikonom u ranoj dobi . Stoga upoznavanje naina usvajanja i oblikovanja rijei te pravila pohranjivanja i prizivanja rijei iz mentalne memorije bitno utjee na promiljanje svrhovitih metoda i modela usvajanja leksikoga znanja, a ponajprije na praktinu uporabu rijei u ranome razdoblju usvajanja hrvatskoga jezika . Stvaranje i oblikovanje ranoga leksikona dio je psiholingvistikih istraivanja razliitih vidova jezinih uporaba: prepoznavanje (identifikacija) rijei; usvajanje (recepcija) rije-
i; razumijevanje rijei (denotativno i konotativno znaenje); pravilna uporaba rijei (u skladu sa znaenjem i gramatiko-pravopisnim pravilima); proizvodnja (kreacija) rijei i veih jezinih iskaza . Oteavajua okolnost koja pritom moe ugroziti usvajanje rijei te spoznavanje cjeline teksta i semantiku prohodnost jest duina i ustroj reenica u tekstu . Semantiko-strukturalna analiza udbenikih tekstova pokazuje da je najvei broj djeci nerazumljivih rijeu upravo u udbenicima prvoga razreda .6 Osim toga, odnos duine teksta kao i strukture reenica u tekstovima pokazuju izrazitu neprimjerenost razvojnim (spoznajnim) mogunostima uenika mlae kolske dobi . Ve u udbenicima za poetne razrede osnovne kole pronalazimo velik broj tekstova koji opseu vie od jedne kartice teksta, s reenicama koje sadravaju vie od 8 rijei, iako bi ueniku 1 . ili 2 . razreda primjerenija bila jednostavna reenica sastavljena od 6 do 8 rijei (tablica 2), sa to manje nejasnih konstrukcija i nerazumljivih rijei . Naime, tek u fazi formalnih operacija s poetkom adolescencije dijete je u stanju razumjeti apstraktne gramatike pojmove i sloene reenine strukture . Do tada mu predugaka reenica kompliciranoga ustroja predstavlja oteavajui element jezinoga usvajanja . Tablica 2 . Sloenost reenica u udbenikim tekstovima Broj rijei u reenici 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 vie od 10 Broj reenica u tekstovima udbenika za hrvatski jezik 1. razred 133 104 247 237 136 104 83 66 38 33 89 2. razred 66 108 129 178 167 121 133 117 91 54 263 3. razred 47 68 120 110 109 89 78 60 47 45 131 4. razred 165 164 173 287 338 282 206 202 261 126 517
U udbenikim tekstovima, uz sve navedeno, postoji i znaajna razlika izmeu razine ovladanosti lingvistikom (gramatikom) kompetencijom i komunikacijskom (pragmatinom) kompetencijom . Uenici savladaju lingvistiku teoriju (uglavnom uenjem definicija napamet), ali je u usmenoj i pisanoj komunikaciji ne znaju primijeniti, niti im bitno olakava recepciju tekstova . Analizom varijance utvreno je da ne postoji statistiki znaajna razlika u rezultatima s obzirom na sredinu u kojoj se nalazi kola (veliki grad, prigradsko naselje, mali grad, selo) . Razlika izmeu poznavanja jezine teorije i uporabe
6 Istraivanje je na Uiteljskom fakultetu u Zagrebu provela T . Gazdi-Aleri, u okviru projekta Razvoj komunikacijske kompetencije u ranome diskursu hrvatskoga jezika (voditeljica prof . dr . D . PavlieviFrani) .
leksika u komunikacijskoj praksi zamjetna je u svim sredinama (grafikon 1) . Na taj je nain opovrgnuta postavljena hipoteza da postoji statistiki znaajna razlika izmeu usvojenosti komunikacijske i lingvistike kompetencije u odnosu na sredinu, tj . okruenje u kojemu se nalazi kola . Osim toga, t-testom je potvreno i postojanje statistiki znaajne razlike u razini lingvistike i komunikacijske kompetencije na svim jezinim razinama: s obzirom na poznavanje upotrebe glasova hrvatskoga jezika (fonologija), poznavanje upotrebe velikoga i maloga pisanoga slova te poznavanje reeninih znakova (ortografija), poznavanje rjenikoga blaga hrvatskoga jezika (leksikologija), poznavanje oblikovanja reenice (sintaksa) i poznavanje oblikovanja vezanoga teksta (lingvistika teksta) . 7 Grafikon 1 . Razlike u razini usvojenosti lingvistike i komunikacijske kompetencije s obzirom na sredinu
5. Zakljuak Razliiti jezini i izvanjezini imbenici utjeu na oblikovanje i razinu usvojenosti djetetova jezika u ranoj osnovnokolskoj dobi . Ponajprije su to djetetov psihokognitivan razvoj i razvijena komunikacijska kompetencija na dominantnome idiomu (L1), zatim jezino predznanje i bogatstvo rjenika (opega i mentalnoga), ali i izloenost jezinoj komunikaciji te ogledni govorni modeli (uitelj, roditelji, okolina) . No na proces uenja jezika openito, pa tako i na razvoj ranoga leksikona, nuno utjeu i drugi imbenici . Dijete svaki dan usvoji neku novu leksiku stavku koju dodaje opem praktinom leksikonu, ali je procesuira i u svome individualnome mentalnome leksikonu . Mentalni se rjenik pritom mijenja rijei se dodaju, otpadaju, modificiraju . Iz navedenoga bi se moglo zakljuiti da su djeca, zbog slojevitosti jezinoga razvoja, vrlo ogranieni recipijenti . No, istraivanja potvruju (Kovaevi i Pavlievi-Frani 2003) da djeca drukije oblikuju mentalni leksikon od odraslih govornika, ali nikako nisu ogranieni recipijenti .
7 Istraivanje je na Uiteljskom fakultetu u Zagrebu provela K . Aladrovi Slovaek, u okviru projekta Razvoj
komunikacijske kompetencije u ranome diskursu hrvatskoga jezika (voditeljica prof . dr . D . PavlieviFrani) .
Stoga je vano sagledati faktore koji utjeu na leksiki razvoj i usvajanje ranoga leksikona . U ovome se istraivanju prouavao samo jedan od imbenika u procesu ovladavanja standardnim hrvatskim jezikom, a to je utjecaj udbenikih tekstova na razvoj vokabulara u ranome diskursu hrvatskoga jezika . Bogaenje rjenika, osobito u ranome diskursu, sloen je postupak i trajan proces . Vano je znati kako kolska jezina izobrazba utjee na jezini razvoj u podruju leksika jer se utjecaj fonolokoga pamenja (koje je znaajno za opseg djejeg rjenika u ranoj dobi), smanjuje s poveanjem dobi djeteta . Osim toga, leksika razina izravno utjee na razumijevanje konteksta i uspjeno sporazumijevanje, a razvoj rjenika i usvajanje znaenja rijei omoguuje kljuan uvid u proces jezinoga razvoja openito . Usporedna analiza podataka dobivenih tijekom istraivanja pokazala je da jezik svakodnevne djeje komunikacije i jezik veine udbenika nisu usklaeni ni na leksikoj, ni na gramatikoj, ni na spoznajnoj razini . Oito postoji neloginost u odnosima: uenik jezini sadraj udbenik . Udbeniki tekstovi, u velikom dijelu, ne korespondiraju sa spoznajnim i jezinim razvojem (govornim i pisanim) u mlaoj kolskoj dobi . Naime, raskorak izmeu stvarnoga jezinoga znanja uenika i jezika udbenika namijenjenih tim istim uenicima, izmeu ostaloga, upuuje na zakljuak da neprimjeren, nerazumljiv i neprohodan udbenik ne omoguuje djetetu povezivanje perceptualnih, jezinih i konceptualnih obavijesti koje se u tekstu nalaze (Pavlievi-Frani i Kovaevi 2003:45) . A to znai da takav udbenik ne ostvaruje svoju primarnu svrhu pomoi uenicima u svladavanju i usvajanju jezinoga znanja . Rije je o problemu kojim se u hrvatskome jezikoslovlju malo tko sustavnije bavio . Veina istraivanja provedena je u nekom od velikih europskih jezika, ponajprije engleskome . No, iako su naini usvajanja jezika razvojno slini, dakle, postoje univerzalije kako u pogledu morfoloko-sintaktikih kategorija, tako i u sadraju ranoga leksikona, nema dvojbe da jezini ustroj, koji se razlikuje od jezika do jezika, utjee na oblikovanje leksikoga korpusa u ranome diskursu . Stoga su nuna istraivanja za svaki pojedini jezik . U starijim se lingvistikim istraivanjima tvrdilo da jezini razvoj zavrava polaskom u kolu, to bi moda bilo tono ako govorimo o jezinome usvajanju, ali svakako je neprimjerena tvrdnja ako govorimo o jezinome uenju . U skladu s tom injenicom, jezik udbenika openito, a osobito udbenika materinskoga jezika, morao bi imati jasno definirane zahtjeve koji utjeu na razumijevanje teksta . To su ponajprije sintaktikomorfoloke strukture primjerene odreenoj razvojnoj dobi (jednostavan reenini ustroj i ograniena duina reenice, bez nepotrebnih konektora i umetaka, bez eliptinih izostavljanja, bez jo neusvojenih morfolokih vrsta i oblika) . Ako se ve susreemo sa sloenijom gramatikom udbenikoga teksta, onda bi njegova semantika svakako trebala biti jednostavnija (odabir vokabulara s izjednaenim odnosom poznatih i nepoznatih rijei) . Jezini udbenik mora biti oblikovan tako da svim svojim odrednicama bude usmjeren na pomo u procesu stjecanja jezinoga znanja i razvoja komunikacijskih sposobnosti uenika . Ostvaraju te temeljne svrhe, uz ostale posredne imbenike (npr . likovna dimenzija), ponajprije e pomoi adekvatan jezik udbenika te primjereno odabrani i oblikovani udbeniki tekstovi, u skladu s kognitivnim i psihofizikim razvojem uenika u ranojezinome diskursu .
Literatura
Chomsky, Noam (1966, 1989), Znanje jezika, Mladinska knjiga, Ljubljana Chomsky, Noam (1991), Jezik i problemi znanja: predavanja na Sveuilitu u Managvi . Filozofski fakultet, Zagreb Clark, Eve (1973, 1981), to znai re: O detetovom usvajanju semantike . U: Razvoj govora kod deteta, ur . N . Ignjatovi-Savi, 171-216 . Zavod za izdavanje udbenika i nastavna sredstva, Beograd Erdeljac, Vlasta (1997), Prepoznavanje rijei . Filozofski fakultet i Ibis grafika, Zagreb Erdeljac, Vlasta (2009), Mentalni leksikon: modeli i injenice . Ibis grafika, Zagreb Hymess, Dell (1984), Etnografija komunikacije . BIGZ, Beograd Barbaroa-iki, Mirela, Marijana ei, ur . (2007), Komunikacija u nastavi hrvatskog jezika . Naklada Slap i Agencija za odgoj i obrazovanje, Jastrebarsko-Zagreb Kovaevi, Melita (2003), Semantika glagolskoga leksikona u ranome jezinome usvajanju . U: Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike, ur . Jagoda Grani . Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku (HDPL), Zagreb-Split Kuva, Jelena, Marijan Palmovi (2006), Metodologija istraivanja djejega jezika, Naklada Slap, Jastrebarsko Martinet, Andre (1982), Osnove ope lingvistike, Biblioteka Teka, Zagreb Nastavni plan i program za osnovnu kolu (2006), Hrvatski jezik, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, Zagreb Nelson, Katherine (1973), Structure and Strategy in Learning to Talk . Monographs of the Society for Research in Child Development . No . 149, vol . 38, nos . 1-2, University of Chicago Press, Chicago Pavlievi-Frani, Dunja (2002), Lingvistika kompetencija nasuprot komunikacijskoj kompetenciji u ranojezinome diskursu . Suvremena lingvistika 28, sv . 1-2, br . 53-54, 117-127, Lingvistiki krug HFD-a i Zavod za lingvistiku FF-a, Zagreb Pavlievi-Frani, Dunja, Melita Kovaevi (2003), Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini, I . i II . Naklada Slap, Zagreb-Jastrebarsko Pavlievi-Frani, Dunja (2005), Komunikacijom do gramatike . Biblioteka Scientiae et Artes, Alfa, Zagreb Pavlievi-Frani, Dunja, Tamara Gazdi-Aleri (2010), Utjecaj udbenikih tekstova na rani leksiki razvoj u hrvatskome jeziku . Jezik 57, br . 3, 81-120, Hrvatsko filoloko drutvo i kolska knjiga, Zagreb Pavlievi-Frani, Dunja, Katarina Aladrovi (2008), Jezine kompetencije uenika na poetku kolovanja . U: Zbornik radova 1 . meunarodnoga skupa Rano uenje hrvatskoga jezika, 126-141, A . Been i D . Pavlievi-Frani, ur ., ECNSI i Uiteljski fakultet u Zagrebu, ZadarZagreb Piaget, J ., B . Inhelder (1969), The psychology of the child, Basic Books, New York Slobin, D . I ., C . A . Ferguson (1973), Studies of Child Lanuage Development, Hold, Rinehart & Winston, New York Slobin, D . I . (1974), Psycholinguistics, Scott, Foresman and Comp ., London Stani, Vladimir, Marta Ljubei (1994), Jezik, govor, spoznaja, Hrvatska sveuilina Naklada, Zagreb Zajedniki europski referentni okvir za jezike: uenje, pouavanje, vrednovanje (ZEROJ, 2005), kolska knjiga, Zagreb Yule, George (1998), Pragmatics . Cambridge University Press, Cambridge
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 575 UDK : 811 .163 .42(436 .3)'373
Sabine Pawischitz: Burgenland-Croatian a language in contact First signs of language decay

Burgenland-Croatian has recently been standardized more or less parallel to the system of the standard language of Croatia, without reflecting all the changes described above . I consciously put my focus on the spoken language, because it significantly differs from the Burgenland-Croatian standard . We could even say that we find some kind of diglossia in Burgenland . TV, radio and newspapers are in the standard language, whereas nobody speaks like that . The standard language tries to conserve some archaic features of Burgenland-Croatian1, tries to be understandable for all speakers of Burgenland-Croatian, although we have 3 different dialects, and is getting closer and closer to the Croatia standard in order to escape the strong German influence (de Cillia/Dressler 2006) . The question is whether this makes sense, even though we know how important it is for a national minority to have its own standard language . Unfortunately we already find a lot of signs indicative of language decay in Burgenland-Croatian, apart from the shrinking number of speakers . Key words: minority, minority language, bilingualism, language decay, languages in contact, verbal aspect . Gradianskohrvatski jezik u kontaktu: Prvi znaci umiranja jezika Hrvati u pokrajini Gradie doselili su se u 16 . vijeku i polazu s podruja rijekov Una, Kupa i Sana . Gradie je do 1921 . ljeta zapravo bio zapadno-ugarski Komitat . Stoprv po Prvom svitskom boju su se Gradianski Hrvati podilili na nove drave Austriju, Ugarsku i Slovaku, kade i do dan danas ivu . Oni su svoj jezik doprimili sa sobom i gajili su ga vjeke dugo . To je i objanjenje za dananje stanje gradianskohrvatskoga . a najdemo je junoslavenski manjinski jezik, ki je ve decenije dugo pod jakim uticajem susjednih jezikov (nimki i ugrski) . Najvee promjene se stanu naravno na polju leksike ali i gramatike . Gradianskohrvatski se ne more definirati kot jedna jedinica, jer se izvorni govorniki podilu na akavce, Kajkavce i tokavce . Svi govori u Gradiu imaju ali jaku akavsku crtu . Osim toga se razgovorni gradianskohrvatski jezik razlikuje od standardiziranog pisanoga oblika, ki je blii zagrebakom knjievnom jeziku i dopuen je
1 Aorist
and imperfect are explained in the Grammar, but not the tili-past tense .
576 Sabine Pawischitz: Burgenland-Croatian a language in contact First signs of language decay
u Gradiu kot slubeni jezik . Gradianskohrvatski rjeniki su se tiskali 1982 . i 1991 . ljeta, Gramatika 2003 . ljeta, a Pravopis prologa ljeta . Danas je jo oko 45 .000 Gradianskih Hrvatov, ta broj je iz zadnjega popisa stanovnitva iz 2001 . ljeta . Gradianskohrvatski je jedini jezik u Austriji, ki je na UNESCO listi ugroenih jezikov i ima . Pominala sam se s oko etrdesetimi ljudi u devetnaestimi seli i opazila sam da nije velika razlika med seli, nego ve med generacijami . Fenomen umiranja jezika je jako kompleksan i jo ne morem rei kamo e me moje istraivanje otpeljati . Ovo je samo kratak pregled o momentanom stanju mojih reerov . Kljune rijei: manjina, jezik manjine, bilingvizam, umiranje jezika, jezici u kontaktu, glagolski nain . Sociolinguistic background Burgenland-Croatian belongs to the family of South Slavic languages . The BurgenlandCroat ethnic group has lived in the former area of the Komitat Sopron since the beginning of the 16th century . Several waves of immigration and movements from Croatia to (back then) Hungary are documented, starting with the years around 1515 . This part of Hungary today corresponds to areas around Vienna in Austria, in the Slovak Republic and in Hungary . There are three dialects represented in Burgenland-Croatian, namely the akavian, Kajkavian and (Old)-tokavian . The Burgenland-Croatian standard language was formed on the basis of the akavian dialect, because it represents the numerically largest group of speakers . Kajkavian and Old-tokavian spoken in Burgenland include a number of akavian peculiarities, which justified the choice of akavian as the common standard language even more . Burgenland-Croatian is the only language in Austria to be on the UNESCO red-list of endangered languages and has all together around 45,000 speakers . If it is doomed to death, then how is it dying? According to de Cillia/Dressler (2006), language death or language decay is defined by several phases in the use of a language . Before a language dies as a whole system, there is a phase of complete bilingualism, which means that all speakers feel comfortable in both languages in their mother tongue and in the language spoken by the majority . Exactly this is the case with Burgenland-Croatian . All Burgenland-Croats speak both Croatian and either German, Hungarian or Slovak . One more indicator for language decay is a foreign accent . In other words, if you hear a younger person speaking Burgenland-Croatian it may seem to you that he/she is speaking German with Croatian vocabulary . This of course includes the deterioration of the Croatian accentuation2 . Another early sign of language decay is the loss of word formation rules and the simple transfer of lexical items from the dominant language . Massive lexical borrowing is a component of language decay . All that is partly the case for BurgenlandCroatian . Additionally the number of speakers has greatly declined .
2
More and more speakers distinguish only the quantity of an accented vowel (long : short), but no longer distinguish the quality (rising : falling : circumflex), which can, for example, mark different verbal aspect in the oldest generation .
During my fieldwork I recognized the following phenomena or signs of language decay: a) massive lexical borrowing b) the grammaticalization of adverbs (in preverbs) and their use instead of verbprefixes (cf . Scholze 2008) c) unexpected prepositions with verbs d) monostyle3 instead of using the verbal aspect or the use of paraphrases e) more and more frequent use of the perfective verbal aspect, even in imperfective contexts (rubric 4 .) f) the loss of conjugations and tenses (cf . 2 . f and 6 .) . It is clear that the current situation is mainly a result of the conditions within the minority in the last few decades . Apart from that there are many well-known factors hastening language death . Some of these are pressure from the surrounding languages, school, religion, the media, workplaces far away from home, mixed marriages etc . It is still an open question whether literacy and education support the existence of a minority language or lead to its death . Semilingualism, role conflicts and an incomplete knowledge of a language lead to its death . But again literacy, the standardization of a language (which has been in progress for Burgenland Croatian over the last two or three decades) and language planning might also result in the decay of a language . 1. Ways of influence 1.1. Lexis and syntax There are three groups of dialects spoken in Croatia - akavian, Kajkavian and tokavian (named after the different forms of the interrogative pronoun for What) . All of them are also represented in the Burgenland-Croatian language islands, but as hybrid forms of two different dialects (mostly as hybrid forms of akavian and tokavian) . a) Massive lexical borrowing Language-contact definitely has its biggest influence on the field of lexis (Bencsics/ Finka 1982) . One can find many German loanwords in everyday Burgenland-Croatian communication (e .g . soldier German Soldat > Burgenland-Croatian sojdot, bin Kbel > kibl, barbecue Griller > grlr, . . .) as well as words borrowed from Hungarian (shop Hu . bolt > bolta, marmelade Hu . lekvr > lekvar, thousand Hu . ezer > jezer, soldier Hu . katana > katan) and Slovak (also Sk ./Cz . taky > takaj) . Some expressions like: roice or koke for girls, junak for guy, posranko for baby have gone out of fashion and new vocabulary has been established through the standardization of Burgenland-Croatian now girl is diviica, boy diak, baby bebi . b) Preverbs There are further German influences in the syntax, and in word-formation (e .g . preverbs) . I even found many preverb-verb constructions with German adverbs and Croatian verbs .
3 This means that the distinctions of register and the many nuances of social meaning ( . . .) are considerably blurred, and to a great extent, not available to users ( . . .) . Bolton, Kingsley/Kachru, B . Braj: World Englishes . Critical concepts in linguistics . Routledge, London 2006, p .14 .
Syntax verb-final clause order
Da smo si mogli hartu that be .3 .PL REFL can .PTCP .PL .M ticket .ACC .F kupit . buy .INF .PF That we could buy a ticket . Prvo smo, po koli smo popali first be .3 .PL after school .DAT .F be .3 .PL begin .PTCP . PL .M muiku, a j tamburica music .ACC .F what be .3 .SG tamburica .NOM uit . learn .INF .IPF First we, after school we started to learn music, tamburica . (The tamburica is a mandolin-like stringed instrument popular in Croatia .)
Wordformation Preverbs Croatian adverbs Wordformation Preverbs German adverbs
going to hingehen > tamo pojti, going away from weggehen > kraj pojti . . . auf dujt to come up, auf ziat to record, trauf dujt to realize, nohi dujt to come later, pujt furt to go away, . . .
We should further mention that some verbs4 are, as a result of German influence, combined with unexpected prepositions e .g . vjerovati na to (instead of vjerovati u to) glauben an etwas to believe in sth ., ekati na nekoga (instead of ekati koga) warten auf jemanden to wait for somebody, van stati od kole (instead of iz kole) aus der Schule austreten to leave school (because of graduation) and so on . Lastly, due to the close contact with German, reflexive verbs are more and more turning into transitive verbs, e .g .: tudirati (instead of tudirati se) to study, igrati (instead of igrati se) to play, uiti (instead of uiti se) to learn, which is again absolutely imitating the German paradigm . 2. Verbs 2.1. Tenses I am especially interested in verbs, because if a well-functioning, non-endangered language is changing on the one hand in the fields of syntax and lexis, which is some kind of simplification, then, typically, it should on the other hand get more complex or at least stay more conservative in the fields of tenses and verbal aspect . Grammatical changes are the last and most complicated ones . What I also wanted to know is how close Burgenland-Croatian is to the Croatian standard of Croatia . What needs to be mentioned is that there is a big difference between the language of the oldest generation and that of the youngest one5 . Detailed analyses are still missing .
4I
perfective aspect more often than the imperfective .
5 E .g . younger people use the tili-perfect less frequently than the oldest generation . Youngsters tend to use the
have noticed these examples in everyday conversation .
My interviewees belong either a) to the generation over 70 years of age or b) + c) to the generation around 30 years of age . The mother tongue of the generation 70+ is definitely Burgenland-Croatian . These people were educated in Burgenland-Croatian, are very religious, pray in Burgenland-Croatian, sing in Burgenland-Croatian, did not leave the house they were born in until they were grown ups, married Burgenland-Croats, talked to their friends, families, relatives and children in Burgenland-Croatian etc . All these people have a very self-confident attitude towards their bilingualism, whereas the younger generation is more insecure in relation to its identity . Just in the last 10-15 years, after the war in Croatia, Burgenland-Croatian was and is considered as something good and worth being proud of . Within the younger generation it is more complex . I tried to find different groups of speakers b) some who during their whole childhood spoke only Burgenland-Croatian, but did not use it as teenagers and c) some who learnt BurgenlandCroatian as teenagers or adults . The following tenses are in use in the spoken language: a) Present tense (ipf ./pf .) endings: -m/-n, -, -, -mo, -te, -ju/du (apart from Stinatz and Heugraben: oni sta) At this place I would like to mention that Burgenland-Croatian as well as Croatian do not have concrete rules for the use of the verbal aspect in the present tense (as Russian, Ukrainian, do have) . I agree with Ebert (2004:22) when he says () kako je samo sadanjost ( . . .) u apsolutnom smislu, vezana, ve po svom prirodnom znaenju, za nesvreni glagolski vid . ( . . .) imperfekt u prvom planu ne izrie vrijeme, nego trajanje radnje . And second Zato tzv . prezentski oblici tvoreni od svrenih glagola ne izriu sadanjost, nego bezvremensko, pa onda i svevremensko svreno vrijeme, koje zapravo nije ni vrijeme, nego samo vid . . . (Ebert 2004:19) . This means that the native speaker can choose between the imperfective and the perfective aspect in the present tense, dependent on what he wants to say or put a focus on . Using the perfective aspect of course implicates that the mentioned action happens from time to time . b) Futur I . (ipf ./pf .) forms: u, e, e, emo, ete, edu + infinitive c) Futur II . (ipf ./pf .) forms: budem, bude, . . .budu + l-participle (in some regions the ending for m . sg . is not -o, but -u, -l or -ija) . This tense is very rare and appears exclusively in a subordinate clause in combination with a perfective verb, which then refers to a possible action going on after the action in the future II . d) Perfect tense (ipf ./pf .) forms: sam/san, si, je, smo, ste su + l-participle Nowadays the perfect tense is the most frequent tense in use . It substitutes the plusquamperfect, the tili-past tense, the aorist and the imperfect . Hat ja san se ovo rodila, sielo, ne .6 because I be .1 .SG REFL here born .PTCP .SG .F village no Because I was born in this village, you know . In this first example I would have expected a perfective verb (narodit se), because the action of being born is definitely finished . But there are some phrases in Burgenland-Croatian, in which such unexpected verbs appear . There is even a very popular song with the same example Prodrtofi, Prodrtofi sam se rodiu, a oproni kolu hodiu
6 Mrs .
Habetler (living in Podgorja, Vlahija)
( . . .) which in both cases needs to be interpreted as an iterative or longer ongoing action . Since it is a song, it might have happened that narodit was reduced to rodit because of the better fitting rhyme . The other possibility is that the composer unconsciously used the wrong verbal aspect . The reality is that through such songs and phrases more and more incorrect, but well-known, examples influence everyday language . Pinkovcu su novu kolu zidali .7 Gttenbach .LOK .SG .M be .3 .PL new school .ACC .SG .F build .PTCP .PL .M They built a new school in Gttenbach . In this example the imperfective aspect is possible, because the focus was put on the ongoing action of building a school building and not on the result . e) Plusquamperfect (ipf ./pf .) forms: sam/san, si, je . . . + l-participle of biti + l-participle of the verb (example (Neweklowsky:1978): kad su bili rekli . . ., sam si bio tao . . .) A toga mi j na stari otac finansirao biu .8 and that one .GEN .SG .M me .DAT be .3 .SG our .NOM .SG .M grandfather finance . PTCP .SG .M . be .PTPC .SG .M And my grandfather had financed that one . f) tili/mogli9 - past tense (ipf ./pf .) forms: tio/tila/tili/tile/tila + infinitive or mogao/ mogla /mogli/mogle/mogla + infinitive1011 San tila va gefti bit, san tila be .1 .SG want .PTCP .SG .F in shop .LOC .M be .INF be .1 .SG want .PTCP .SG .F prodavat kruh tr to .10 sell .INF .IPF bread .ACC and so on I used to be in the shop, I used to sell bread and stuff . Onda se j tilo se sistit, se da je lipo, then REFL be .3 .SG want .PTCP .N all clean .INF .PF all that be .3 .SG nice onda se j tilo spe .11 then REFL be .3 .SG want .PTCP .N bake .INF .PF Then everything used to be cleaned up, everything, so that it is nice, then everybody used to bake (for Christmas) . The tili/mogli-past tense is especially interesting, since it was neither accepted into the Burgenland-Croatian standard grammar, nor does it exist in German or in the Croatian/Bosnian/Serbian standard language, which means that it is a characteristic marker for the spoken language . However it could earlier also be found in fiction (Ignac Horvath, Petar Jandrievi, etc .) . It serves to express events in the past which happened more than once, repeatedly . In most instances we can talk about habits or iterative situations (cf . English used to) . Neweklowsky (1978:246) mentions that the tili/mogli-past comes mostly with the perfective aspect . I do not agree with him . I would say, that there is not
7 Mrs . 8 Mr .
Habetler (living in Podgorja, Vlahija) Dobrovits (living in Wulkaprodersdorf, Poljanci) 9 mogli is used only in the Vlahija-region . (cf . Brabec:1966) . 10 Mr . Dobrovits (living in Wulkaprodersdorf, Poljanci) 11 Mrs . Klikovits () (living in Zagersdorf, Poljanci)
the aspect in question, but more the lexical meaning of the verb itself . Pa se j tilo duama mlatit (ipf) . Pa smo ju tili ubraat (ipf) . Pa smo tili poiet ruevat (ipf) . A upuadne smo tili poivat (ipf) . Pairs of verbs: mlatit/zmlatit to tresh, ubraat/ubrnut to turn, ruevat/poruevat to have breakfast, poivat/poinut to relax . This tense is not combined with the verb htiti itself, but rather with kaniti12 in order to express the phrase we used to want sth . smo tili kanit and it is very rare with stative verbs . More frequently we find the perfect tense in stative contexts . Eg . Tr mi se j railo (ipf) jako . And I always had an appetite . ene nisu muantlje nosile (ipf) . Women did not wear coats . We finally conclude that the tenses are not endangered within the oldest generation and developed in a very natural way . It is significant that Burgenland-Croatian lost both the aorist and the imperfect13, but invented the tili-past tense which can be interpreted as a reaction of a healthy language . Unfortunately Burgenlands younger people, in contrast to the oldest generation, do not utilize the tili/mogli-past tense so frequently any more, which is surely a consequence of its elimination from the standardized Burgenland-Croatian . We have no detailed analysis of this tense yet, but can interpret the use of htiti to want and moi to be able to as an auxiliary verb analogously to that of htiti in the future tense (htiti: u, e, . . .edu) . My younger interviewees did not use this tense even once, but more complex research still needs to follow . 2.2. Verbal aspect c) Monostyle Verbal aspect is a grammatical category14 . The native speaker chooses one or the other aspect due to his own subjective evaluation of an action . A pair of aspects consists of an imperfective and a perfective verb . These pairs are still in active use in BurgenlandCroatian within the oldest generation . The younger generation tends to use paraphrases, e .g . instead of perfectives zaplakati, zajaiti, zakriknuti begin to cry, begin to sing, begin to shout etc . they would say: zaet begin plakat, zaet jait, zaet kriat . Other verbs like: pootpirat (to open all windows in the house a bit), zasukat (when a wound begins to heal), raskalat (to crack nuts with a hammer), smo (to have enough power to complete sth .) . . . have been lost . Aspect is a grammatical category, but can also be expressed through adverbs (danas, er today, yesterday), conjunctions (potom, pred tim after, before) or phasal verbs (poeti, zgotoviti, hierati . . . to begin, to bring to an end, to stop ) .15 The trend is toward a more frequent use of the perfective aspect . The older generation interprets this phenomenon as a gap in the younger speakers knowledge of the language . Examples: Ja dojdem iz Prodrtofa . (cf . Croatian in Croatia: Dolazim iz . . ., standard B-C: Dohajam iz . . .) . I come from Wulkaprodersdorf . Pozovem vas na moj rodjendan . (instead of Pozivam vas . . .) I invite you to my birthday party .
is not in use anymore in the present tense, but only in future tense and in past tense . are also very infrequently used in Croatia and are generally found only in fiction . 14 One needs to distinguish between verbal aspect and aktionsart, which is defined lexically/semantically and describes (1) an action/phase (beginning, middle, end of an action) or (2) a state . This category is objective . 15 Breu, Walter: Zur Position des Slavischen in einer Typologie des Verbalaspekts (Form, Funktion, Ebenenhierarchie und lexikalische Interaktion) . In: Breu (2000a:21-54) .
13 Which 12 htiti
3. Perfective present tense Die sdslavischen Sprachen haben auch fr die perfektiven Verba ein periphrastisches Futur ausgebildet . Ihr perfektives Prsens blieb jedoch erhalten . Es bedeutet zwar keine eigentliche Gegenwart im Sinne der Miklosichschen Frage: was tust du?, hat aber auch keine Futurfunktion wie in den ost- und westslavischen Sprachen . (Mihailovi 1962:3) According to Mihailovi (1962) it is possible to use perfective verbs in Serbo-Croatian even in the present tense without a future meaning . The same can be said for Burgenland-Croatian, which has kept its South Slavic features in this respect . Examples for general statements in the perfective present tense: Sad jur spidu dvi tri lieta skupa, pa se uienidu, se skupa now already sleep .3 .PL two three year .PL .N together then REFL get married .3 .PL . PF REFL together zamedu, poruu .16 take .3 .PL betrothe .3 .PL .PF Now they sleep together already for two or three years and then they get married, get engaged, get betrothed . ene gor ne maridu uda van puojt, kad to se mui zis traktorom woman .PL even no must .3 .PL lot out go .INF .PF because that all man .PL with tractor .INSTR .M udieladu . work .3 .PL .PF Women do not even need to go out a lot, because men do everything with the tractor . Neweklowsky (1978:212) mentions that in Burgenland-Croatian in most of the cases in the present tense the perfective aspect is in use . Native speakers utilize the imperfective aspect only for real, actual present situations (which do not appear very often in interview-situations), in combinations with phasal verbs or due to their lexical meaning17 . We can summarize that the perfective aspect occurs in constantly repeated actions (1), as well as in potential actions (2), in the general present tense (3) and in the historical present tense . Neither imperfective nor perfective verbs18 used in main clauses in the present tense have future meaning (4), whereas in Serbo-Croatian the imperfectives do on dolazi sutra he is going to come tomorrow . Examples (from the above-mentioned interviewees): (1) Pa krez dan si kupimo (pf) a nas je vuolja . kupovat/kupit (2) A sad si saki zaslui (pf), ko ne pae pruojdu (pf) ausanond . zasluivat si/zasluit
si
Kada kua o ka mlada ako juj a einfolja (pf) tr si to ubisi (pf) .einfoljivat/einfoljat; ubievat si/ubisit si
Klikovits Maria (), Zagersdorf, Poljanci . jutro poivadu (ipf), kad se ne da kosit (ipf) ka je mokro . Denas gredu (ipf) zis medrearom kad je jako suho, ka je najjae vrue . 18 Koschat (1978:112 ff .) says that perfective verbs in the present tense do have future meaning .
17 Denas
16 Mrs .
(3) Nigdor ne puozna (pf) tuliko vrganjov . poznavat*/poznat Ka je lovik mlad, nako zna, ko ve poji (pf) onda, ne . jist/pojist (4) Pak ki su Biei duojdu (pf) more bit nek na Wochnende, vikend, ne . dohajat/dojt 4. Perfekt versus tili-perfect an attempt to define the difference For actions in the background usually the perfect tense is in use, while actions in the foreground are expressed through the tili-past tense . Furthermore the perfect tense introduces new situations, the progress of the action is described in the tili-past tense . Parallel to this we should add that for singular actions exclusively the perfect tense is utilized and contrariwise for iterative actions the tili-past tense . Poljanci: Onda nij bilo krmi se jis pujt, duoma se then was not be .PTCP .SG .N restaurant .LOC .SG .F REFL eat .INF .IPF go .INF .PF at home REFL tilo kuhat . want .PTCP .SG .N cook .INF .IPF Back then nobody went to eat at a restaurant, one would cook at home . Vlahija: Onda smo mogli, ko je kaj kakov kiritof ko je bija ali then be .1 .PL can .PTCP .PL .M if be .3 .SG where a sort of kiritof .NOM if be .3 .SG be .PTCP .SG .M or to onda smo mogli puojti . what then be .1 .PL can .PTCP .PL .M go .INF .PF Then we used to, if there was somewhere a kiritof (church feast), if there was something like that, then we used to go (there) . Stinatz: a su si mliko tli19 saki dan u stan i puo nje . what be .3 .PL REFL .DAT milk want .PTCP .PL .M every day in house go .INF .IPF for her Mr ki su tili hi saki drugi dan, nda je takovi although who be .3 .PL want .PTCP .PL .M go .INF .IPF every second day then be .3 .SG such .NOM .PL .M bilo ki su ili saki dan . be .PTCP .SG .N who be .3 .PL go .PTCP .Pl .M every day . Some used to go for milk in the house every day . Although some went every second day, then there were those who went every day . 5. Decay of conjugations of verbs Within the younger generation I recorded the following sentences . Ja ti neu pobrat, kat ti nako senek se pobram . I you will not pick up because you .DAT still always everything pick up .
19 =
[]
I will not pick it up for you, because I always pick up everything for you . pobrati: (corr .) poberem <-> pobram Prvo ruevam, pak si zubi upucam, . . . First I have breakfast, then REFL teeth clean .1 .SG .PF First I have breakfast, then I clean my teeth . ruevati: (corr .) ruujem <-> ruevam According to Gramatika (2003:224, 225) brati is a verb of Peta vrst, 3 . razred (brati: berem, bere, beru) and ruevati is esta vrst (ruevati: ruujem, ruuje, ruuju) . My interviewee is not aware of the existence of so many different classes of verbs and uses all verbs with the suffix -ati analogous to the verbs in -ati from the fifth class, which are verbs like kuhati, uvati, igrati, . . . (Gramatika 2003:220) . This last group of verbs, the fifth class, is the most productive one, also with calques (ajnkafati, pacierati, onrufati, ikati se, tancati, . . .) . This is at the same time the explanation for the irritation [irritation? Shes angry at something?] of the younger native-speaker K . R . (born in 1978), the most productive class seems to stay the most successful one . K . R . grew up in BurgenlandCroatian, learnt it at primary school, but not any more after the age of 10 . She speaks Burgenland-Croatian with her grandparents, her mother and child almost every day . The problem is that there are no people her age to whom she could talk to in BurgenlandCroatian . The article of Dressler (1997) is very helpful in order to understand changes in languages better . At page 126 he says in other words the same as I wanted to say, namelythe passage from a paradigm from a less stable into a more stable inflectional class . ( . . .) that adolescents as the most mobile and innovating group of many societies are the most likely innovators of analogical change . The phenomenon of language decay is a very complex one and I cannot predict where these tendencies might lead the language . The verbal aspect is acquired much earlier than the tenses and people are still aware of some differences in very frequent phrases, but at the moment it seems as if the whole verbal system is getting more and more unstable within the younger generation .
Literature
Bencsics, Nikola, Boidar Finka (1982), Nimko-gradianskohrvatski rjenik . Rtzer-Druck, Eisenstadt/Zagreb Bencsics, Nikola, Boidar Finka (1991), Burgenlndischkroatisch-Kroatisch-Deutsches Wrterbuch . Rtzer-Druck, Eisenstadt/Zagreb Beni, Nikola, Agnjica Csenar-Schuster (2003), Gramatika gradianskohrvatskoga jezika . Wograndl, Mattersburg Bolton, Kingsley, Braj B . Kachru, (2006), World Englishes . Critical concepts in linguistics . Routledge, London Brabec, Ivan (1966), Govor podunavskih Hrvata u Austriji . In: Hrvatski dijalektoloki zbornik, 29-118, knjiga 2, Zagreb Breu, Walter (2000), Zur Position des Slavischen in einer Typologie des Verbalaspekts (Form, Funktion, Ebenenhierarchie und lexikalische Interaktion) Dihanich, Hermann (1954), Das Verbum im Burgenlndisch-Kroatischen . Dissertation . Wien Dressler, Wolfgang U ., Rudolf de Cillia (2006), Spracherhaltung, Sprachverfall, Sprachtod . In U . Ammon, N . Dittmar, K . J . Mattheier & P . Trudgill eds . Soziolinguistik vol . 3 ., 2258-2271, de Gruyter, Berlin Dressler, Wolfgang U . (1997), Scenario as a concept for the functional explanation of language change . In: Gvozdanovi, Jadranka: Language Change and Functional Explanations . Trends in Linguistics, 109-143, Studies and Monographs 98 . Mouton de Gruyter, Berlin Ebert, Klaus (2004), Zur Syntax des Aspektes im Bosnischen, Kroatischen, Serbischen/O sintaksi vida u bosanskom, hrvatskom, srpskom jeziku . Diplomarbeit, Klagenfurt, 2004 . Horvath, Ignac (1974), Hia rasipana po svitu . Knjiga XX . HtD, eljezno Jandrievi, Petar, Sliice . Knjiga XXIV . HtD, eljezno Koschat, Helene (1978), Die akavische Mundart von Baumgarten im Burgenland . Verlag der sterreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien Mihailovi, Mihailo (1962) Tempus und Aspekt im serbokroatischen Prsens . Sagner, Mnchen Neweklowsky, Gerhard (1978), Die kroatischen Dialetkte des Burgenlandes und der angrenzenden Gebiete . Verlag der sterreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien Scholze, Lenka (2008) Das grammatische System der obersorbischen Umgangssprache im Sprachkontakt . Domowina-Verlag, Bautzen
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 587 UDK : 811 .163 .42367 .622
Bernardina Petrovi i Ivana Bra: Osnovna morfoloka i semantika obiljeja jednoslonih imenica u hrvatskome jeziku
Jednoslone su rijei u hrvatskome jeziku nevelik i relativno stabilan, prozodijski uglavnom ujednaen, morfoloki predvidljiv i zatvoren a semantiki izuzetno raznolik dio hrvatkoga jezinoga sustava . Ve je i pri letiminome uvidu u korpus jednoslonica razvidno da njime uvjerljivo dominiraju imenice koje ine gotovo 80% jednoslonih rijei u hrvatskome jeziku . U prikupljenome korpusu od oko 1500 jednoslonih imenica u hrvatskome jeziku veina je leksema posuenicama . Uglavnom se radi o orijentalizmima, germanizmima, anglizmima i talijanizmima, a neki od njih dijalekatnom su i kolokvijalnom znaajkom hrvatskoga jezika . Iako su manjim i gotovo nezamjetnim dijelom hrvatskoga leksika i nisu estotne kao vieslonice, valja im razmotriti osnovna obiljeja, ponajprije morfoloku paradigmu i semantike znaajke . Stoga je cilj ovoga rada ponajprije ukazati na osnovne znaajke jednoslonih imenica u hrvatskome jeziku, a ne pretendirati iscrpnosti gramatikoga i semantikoga opisa . Kljune rijei: hrvatski jezik, jednoslone rijei, jednoslone imenice, morfologija, semantika . The Basic Morphological and Semantic Features of One-Syllable Nouns in the Croatian language The one-syllable words in the Croatian language is small but relatively stable, prosodic consistent, morphologically predictable and closed and semantically very diverse part of Croatian language system . The compiled corpus of one-syllable words consists of about 80% of one-syllable nouns, which is in the corpus about 1500 . A large majority of the collected nouns are loan-words from Turkish, German, English and Italian . The onesyllable nouns mainly belong to the Croatian standard language, but some of them are the dialectisms or colloquialisms . Altough this words are small and imperceptible part of the Croatian lexicon and they are not frequently like polysyllables nouns, we should consider their basic features before all their morphological paradigm and semantic characteristics . Therefore the aim of this paper is primarily to point out the basic features of one-syllable words in the Croatian but not presented a detailed and full grammatical and semantic description . Key words: Croatian language, one-syllable words, one-syllable nouns, morfology, semantic .
588 Bernardina Petrovi i Ivana Bra: Osnovna obiljeja jednoslonih imenica u hrvatskome jeziku
1. Uvod Jednoslone su rijei u hrvatskome jeziku nevelik i relativno stabilan, prozodijski poprilino ujednaen, morfoloki uglavnom predvidljiv i zatvoren a semantiki izuzetno raznolik dio hrvatskoga jezinoga sustava . Ve je i pri letiminome uvidu u korpus jednoslonica koji u hrvatskome jeziku obuhvaa oko 2000 jedinica1 razvidno da njime uvjerljivo dominiraju imenice, koje ine vie od 80% jednoslonih rijei u hrvatskome jeziku . Iako su manjim i gotovo nezamjetnim dijelom hrvatskoga leksika i nisu estotne kao vieslonice, specifina obiljeja jednoslonica zasluuju podroban opis na svim jezinim razinama, od fonoloke do semantike . Jednoslone su rijei u hrvatskome jeziku ili praslavenskoga podrijetla, kao djed, dlan, grijeh, vid, cijev, ili su posuene izravno ili posredno . Uglavnom se radi o orijentalizmima, germanizmima, anglizmima i talijanizmima, koji su uglavnom dijalekatnom pojavom i supstandardnom injenicom hrvatskoga jezika, a dobar dio njih uao je u standardnojezini okvir . Meu jednoslonim posuenicama dominiraju germanizmi specifini u hrvatskome regionalnom i kolokvijalnom izriaju, primjerice cik, coc, cug, drek, glanc, grif, grunt, herc, knap, pleh, samt, sic, kaf, lep, lic, vung . Brojne su i jednoslonice engleskoga podrijetla koje pripadaju razliitim dijelovima leksika, osobito tehnikim i informacijskim znanostima bit, ip, ok, fle, lift, spin, zum, sportskome nazivlju bek, bob, boks, brejk, dres, gem, golf, half, ke, klin, kros, kup, lob, me, pak, ring, skor, spin, sprint, glazbenome nazivlju dez, gli, rep, rok, song, sving, tvist ili kulinarstvu dem, dus, grog, pun, rum . Talijanizmi su iz prikupljenoga korpusa uglavnom regionalizmi kao fjok, luc, mac, mot, njok, penj . Dio turcizama postao je dijelom standardnoga hrvatskoga jezika, primjerice bok, aj, up, def, dep, kat, top . Galicizmi su najee povezani s odijevanjem bro, klak, krep, pli, til i umjetnou gva, tu, anr . Nevelik je popis leksema posuenih iz japanskoga do, fu, no, zen, in, ta i kineskoga jezika jin, jang, mu, eng . 2. Jednoslone imenice u morfolokome sustavu hrvatskoga jezika U morfolokom sustavu hrvatskoga jezika jednoslone su imenice jedinice koje uglavnom imaju jedninsku i mnoinsku paradigmu . Pa ipak, u nekih je imenica ta ravnotea pokolebana jer nemaju mnoinsku paradigmu, kao ke, ki, pop, bas, dob . U korpusu su zapaene i dvorodovne imenice poput cije, gar, bu, al, bol i glad . Jednoslone imenice prolaze kroz nekoliko vrsta morfonolokih promjena u sklonidbenim paradigmama: promjene broja slogova, promjene naglaska te fonemske promjene na morfemskim granicama . U imenikome sustavu jednoslonica najbrojnije su imenice a sklonidbe mukoga roda s jednoslonim kanonskim oblikom svih imenica i jednoslonim akuzativom za imenice koje oznauju neivo koje pokrivaju vie od 90% jednoslonoga korpusa, odnosno zabiljeeno ih je oko 1400 . Slijedi sedamdesetak imenica i sklonidbe . Najmanji dio imenikih jednoslonica ini desetak imenica a sklonidbe srednjega roda, a rubne su pojave imenice e sklonidbe i imenice nulte sklonidbe jer su u korpusu gotovo nezamjetljive . Sve su imenice a sklonidbe mukoga roda dobro uklopljene u hrvatsku imeniku paradigmu, svima osnova zavrava nultim morfemom, kao u primjerima vol, crv, znak,
1
Korpus je jednoslonih imenica prikupljen iz suvremenih hrvatskih gramatika (Bari i sur . 2003; Sili, Pranjkovi 2005; Babi i sur . 2007; Vukui, Zorii, Grasselli-Vukui 2007) te jednojezinika i dvojezinika (onje 1999, Bujas 2001; Ani 2003) .
stijeg i sve su jednoslone samo u kanonskom nominativnom obliku kada metajezikom tradicionalnih gramatika reeno oznauju ivo, kao bik, vol ili konj, a jednoslone u nominativu i akuzativu kad oznauju neivo, kao rat, trk ili ar . Specifinost su imenica mukoga roda a sklonidbe njihovi mnoinski oblici koji se u gramatikama nazivaju kratkom i dugom mnoinom: flektivni morfem -i kao u: konji, mravi, prsti, tropi, zubi i mnoinski morfem -ov- iza nepalatala kao: blokovi, bodovi, brakovi, gadovi, hitovi, parovi, odnosno -ev- iza palatala kao u: licevi, traevi, tuevi, vicevi, uljevi, koji izrazito dominiraju u istraenom korpusu . Dio imenica karakteriziraju oba mnoinska oblika, kao primjerice znak znaci i znakovi i zvuk zvuci i zvukovi, a takvim je imenicama jedan od tih mnoinskih oblika obino stilski obiljeen . U hrvatskoj recentnoj literaturi zapravo nema cjelovite mnoinske tipologije tih imenica, kao to nema ni potpunih podataka ni opisa kriterija o distribuciji tih mnoinskih morfema . Zbog izraene raznolikosti prozodijskoga sustava vrijedno je spomenuti distribuciju naglasaka u imenica a sklonidbe mukoga roda, razvidnu u dvama osnovnim promjenjivim naglasnim tipovima kako je definirano u: Vukui, Zorii, Grasselli-Vukui (2007) . Prvom tipu pripadaju jedinice s promjenom tona, a drugom jedinice s promjenom tona i trajanja . etiri su podtipa u prvom naglasnom tipu u kojem se mijenja ton . Prvi je podtip promjena kratkosilaznoga naglaska u dugosilazni naglasak u lokativu jednine i u svim mnoinskim oblicima, kao skok Ljd . u skokovima Nmn . skokovi . Drugi je podtip kratkosilazni naglasak u nominativu, akuzativu i vokativu jednine, a u svim ostalim padeima mijenja se u kratkouzlazni, kao primjerice u imenica dip, le, ma, rt, svod, zbor, zglob . Trei je podtip dugosilazni naglasak u nominativu, akuzativu i vokativu jednine, u svim ostalim padeima mijenja se u dugouzlazni ili u dugouzlazni ili kratkouzlazni u mnoinskim oblicima s morfemom -ov/-ev, kao primjerice u imenica dvr dvri, dvrovi i dvrovi, hrast hrsti, hrstovi i hrstovi ili hrt hrti i hrtevi i hrtevi . etvrti je tip kada se dugosilazni mijenja u dugouzlazni samo u lokativu jednine, u svim ostalim jedninskim i svim mnoinskim oblicima ostaje silaznim kao u grd Ljd . u grdu Nmn . gradovima . U drugom naglasnom tipu koji obuhvaa jedinice s promjenom tona i trajanja razlikuju se dva podtipa . Prvom podtipu pripadaju jedinice s dugosilaznim naglaskom u nominativu (i akuzativu za neivo) jednine i kratkosilaznim naglaskom u svim kosim padeima osim lokativa te u kratkoj mnoini . U lokativu jednine i u dugoj mnoini jest kratkouzlazni . Tom tipu pripadaju imenice kao md, ns, pld, sk, znj . Drugom podtipu pripadaju imenice s dugosilaznim naglaskom samo u nominativu (i akuzativu za neivo) jednine i kratkosilaznim samo u vokativu jednine, dok je u svim ostalim kosim jedninskim oblicima i u svim mnoinskim oblicima naglasak kratkouzlazni, kao u imenica stol ili vl . 3. Znaenjski opis Opisu se semantikih obiljeja jednoslonih imenica u hrvatskome jeziku moe pristupiti iz nekoliko perspektiva . Jedna je od njih i razdioba jednoslonica u semantika polja .2 Pri razdiobi je jednoslonica u semantika polja valjalo povesti rauna o injenici da su semantika polja sustavi leksema koji pripadaju istom znaenjskom podruju, odnosno da se radi o meusobno povezanom nizu leksikih jedinica koje pripadaju jednom
2U
radu se nee iznositi teorijski opisi semantikih polja i njihove modifikacije jer nam zadani opseg rada ne doputa ira teorijska razmatranja .
segmentu izvanjezine zbilje . Svakako je uzeto u obzir da su granice meu semantikim poljima labave i fleksibilne, dakle da nisu vrste i stabilne, bar ne u onoj mjeri u kojoj bi se oekivalo . U oblikovanju semantikih polja treba voditi rauna i o tome da pojedini leksemi pripadaju istodobno barem dvama semantikim poljima . Iako semantiko polje sadri leksike dokaze karakteristinih i prepoznatljivih perceptivnih i kulturnih aspekata pojedinoga koncepta, njegova struktura uvijek utjelovljuje obrazac miljenja i vrijednosni sustav govornika nekoga jezika u odreenom trenutku njegova razvoja, a s druge pak strane semantika polja na izvjestan nain odravaju kontinuitet osjeaja i misli odreene jezino-kulturne zajednice jer nove generacije nerijetko samo preuzimaju gotove obrasce kategorizacije izvanjezinog univerzuma (usp . Nikoli-Hoyt 2005:526) . Unutarnja struktura semantikih polja obuhvaa endonime, odnosno skupove znaenjski objedinjenih leksema koji se mogu razmatrati vodoravno (horizontalno) i okomito (vertikalno) . U tim se dvama znaenjskim presjecima pojavljuju leksiko-semantike kombinacije koje govornici jednoga jezika prepoznaju kao karakteristine i zajednike unutar jednoga znaenjskoga podruja . Vodoravnica semantikoga polja ukljuuje znaenjske odnose meu lanovima polja, a okomicu semantikoga polja ine leksemi koji pripadaju razliitim leksikim slojevima . Vodoravnica semantikih polja jednoslonih imenica prezentira unutarnju strukturu polja sloenu od odnosa meu leksemima . Izraziti problem u razvrstavanju imenica u semantika polja zadaje homonimija . Brojni homonimi rezultat su posuivanja, primjerice bal iz talijanskoga posuen je sa znaenjem sveani drutveni ples, leksem posuen iz engleskoga pripada farmaceutskom leksiku i oznaava protuotrov pri trovanju bojnim sredstvima, iz mletakoga pripada pomorskom leksiku i znai vei ep koji na rijenim brodovima slui za spreavanje prodora vode u oteeni brod te iz francuskoga postotak poena koje igra na ahovskom turniru mora postii da bi ispunio uvjet za osvajanje meunarodnih titula . Bob iz praslavenskoga pripada botanici, a iz engleskoga sportskom nazivlju i kulinarstvu . Lug iz praslavenskoga umica, gaj, iz njemakoga pepeo . Leksem pir (gozba, svadba) naslijeen iz praslavenskoga posuivanjem iz engleskoga dobio je homonimski par sa znaenjem luki nasip, a posuivanjem iz turskoga duhovni voa ceha . Tok iz praslavenskoga oznaava smjer vode tekuice, a iz turskog korice za ma . U definiranju kriterija i oblikovanju makrostrukturnoga okvira semantike okomice osobito su se problematinim pokazale homonimne i polisemne jedinice koje se u leksikografskim opisima nerijetko ne samo razliito nego i povrno, ali i netono razluuju . Kao zoran primjer nedosljednoga semantikog opisa moe posluiti imeniki leksem brak, koji je u dvama suvremenim hrvatskim opim jednojezinicima i razliito kvalificiran i razliito opisan . U Ani (2003) navedene su tri homonimne natuknice . Prva je natuknica brak1, oznaena podignutom brojkom jedan i etimoloki odreena kao praslavenska rije, definirana dvama znaenjima: 1 . zajedniki ivot mukarca i ene usklaen s civilnim (graanskim ili crkvenim zakonima i propisima i 2 . pren . odnos dviju ili vie strana utemeljen na zajednitvu interesa, usp . brak iz rauna . I u onje (1999) ta je natuknica takoer oznaena podignutom brojkom jedan, ali joj je pridrueno samo jedno znaenje: na zakonu osnovana zajednica mukarca i ene kao temelj obitelji . Meutim, u Ani (2003) jo su dvije natuknice brak oznaene podignutim brojkama dva i tri . Natuknica brak2 oznaena je kao regionalizam talijanskoga podrijetla u znaenju pjeani sprud rijeke, mulj, naplavina, pliak, a brak3 kao bot . rod viih smeih alga
(Cystoseira), u Jadranu ivi 15 vrsta i tvore glavnu masu bentoske vegetacije . Znaenja je tih dviju natuknica, u Anievu Rjeniku homonimnih, onje (1999) opisao kao dva znaenja iste natuknice, dakle kao vieznanost navodei pri tom i talijansko podrijetlo: 1 . ocean . izdvojeno plie kameno morsko dno obraslo algama i bogato ribom i 2 . bot . rod viih smeih alga koje u Jadranu tvore glavnu bentosku vegetaciju . Postavlja se pitanje: kako je mogue da se u dvama suvremenim hrvatskim jednojezinicima sastavljenim gotovo u isto vrijeme tako razliito opisuju znaenja istih leksema i da se jednom od tih znaenja pridrue dvije sasvim oprene odrednice: terminoloka i prostorna? Samim tim nametnuo se i problem razvrstavanja tih natuknica u semantika polja . U koja e se polja razvrstati navedeni leksemi? Drutvo, priroda, biljke? Ili obitelj, znanost, priroda? Ili u neko tree? Treba imati na umu da veina sveobuhvatnih klasifikacijskih sustava koji se bave cjelinom znanja o svijetu polazi od pretpostavke da je predloeni sustav kategorija ostvaren u leksiku nekoga jezika univerzalan i opeprimjenjiv . Makrostrukturna razina semantikih polja dakako moe biti organizirana na razliite naine, a pokuaj nametanja jedinstvenoga organizacijskog naela opisu cjeline polistrukturiranoga lekiko-semantikoga sustava jednoga jezika dovodi do pogrene interpretacije psiholoke kompleksnosti leksikoga znanja . U oblikovanju makrostrukture i mikrostrukture semantikih polja jednoslonih nominalnih jedinica moe posluiti prilino jednostavna koncepcija koja nipoto ne pretendira biti konanim, dovrenim i univerzalnim opisom . Prikupljeni je korpus rasporeen, po naelu konceptualno-semantikog grupiranja, u niz makronatuknica u sklopu irega konceptualnog okvira, tj . temeljne kategorije, a svaka se makronatuknica dalje razlae na mikronatuknice . Sve su makronatuknice rasporeene u sedam temeljnih kategorija: 1 . ovjek (tjelesne, mentalne i duevne znaajke), 2 . predmeti, pomagala, orua, alati, prometala, 3 . graevine i nastambe, 4 . drutvo i zajednica, 5 . znanost i tehnologija, 6 . ivotinje, 7 . priroda . Zasebnu skupinu ini onomastiki dio prikupljenoga korpusa kojemu pripadaju etnici: eh, i, Grk, Vlah, kot, boanstva: Krist, Mars, toponimi: Ba, Bar, Be, Prag, Trst, nazivi otoka: Krk, Cres, Rab, Pag, Bra, Hvar . . . imena planeta: Mars .
1. OVJEK (tjelesno, mentalno, duevno) stvor Ljudsko tijelo: put, le, ten, brst, ud, klon, Dijelovi tijela: bok, bronh, mar, disk, dlan, drob, gnjat, grud, guz, kost, kuk, muf, nerv, nos, pas, prst, rist, rit, svod, av, trup, tur, ud, zglob Osjetila: njuh, sluh, vid Fiziologija: krv, plod, sok, mast, puls, tromb Izluine: gnoj, loj, mljez, pot, slih, znoj Podraaji: smrad, vonj Kosa, brci i brada: brk, cof, up, friz, rep, skalp, vlas Bolesti: ir, giht, gnoj, kal (ulj), kap, mumps, rak, ap, ulj Ozljede: friz = prung (reg . ogrebotina) Psihofizioloke pojave: baht (bat), bed, cvil, dah, glas, gut, hal, hir, krik, pla, slom, stres, vips (pripitost), tik, trans, vaj Osjeaj: baht (bat) (srea), bijes, bol, ef, dert, glad, gnjev, gr, jad, jal, sram, stid, strah, strast, ok, tek, e Djela, postupci: akt, bijeg, bis, blef, bunt, cmok, ast, ir, or, fol, gest, gib, grif, hod, jeb, kiks, krah, la, lov, mot, peh, pla, ples, rad, san, seks, skok, stav, arm, lif, verc, test, tra, trik, trk, trop, trud, zijev Odjea: broj, nit, vez
Tkanina: bez, cic, dins, filc, glot, kord, krep, nerc, pli, pust, rips, samt, suk, ajk, ap, av, tof, taft, til, tvist Obua Dijelovi obue: cvek, on Tkanina: boks minka: ru, tu Nakit: bed, bro, ring Hrana: bajc, bor, buhtl, but, ips, dunst, dem, flam, fu, gang, gril, griz, hljeb, keks, kruh, kvas, luk, mast, med, mrs, mus, pac, senf, sir, sok, sos, sulc, ug, voj, tej, to, tost Pia i napitci: bob, aj, din, dus (us), grog, kvas, mot, pan, pun, rum, naps, tvist, guc, srk Droga: fiks, ha, kif, trip Lijekovi: lijek Cigarete, cigare, duhan: ik 2. PREDMETI, POMAGALA. ORUA. ALATI. PROMETALA Predmeti: cijev, ep, dak, fah, klip, klju, knut, ko, krst, no, pant, raz, sag, sat, sef, sprej, stol, mrk, tap, tak, tank, tap, trh, tu, ig Alat, orua i oruja: bat, bi, kist, klin, klju, knut, ma, malj, mlat, no, plaz, strig, trik, teg Roba: kart, rot Igrake: zmaj, zvrk Posude: up, sa, si, stap, kaf, tas, vr, zarf, ban Pomagala razliite namjene: bajc, brus, cije = lug, gong, kit, palj, irm, i, tap, vrk Naprave i ureaji: fen, friz, gat, gril, pe, plak, stroj, strug, i, trap, vod Prometala, letjelice, plovila, vozila: bark, bob, brig, brod, bus, cug, un, dub, dip, guc, jol, kramp, pram, splav, lep, tenk, vlak Dijelovi prometala: ok, flok, pik, sic, slaz, spring, pring, trap, trup Poljodjelska pomagala: plug, srp Vojna orua i oruja: bok (bokerica), bren, i, rot, tit, tok, top 3. GRAEVINE (stambene, uslune, umjetnike) . NASTAMBE Mjesta i graevine: banj, bar, boks, burg, dok, dom, dvor, faks, gat, grad, gril, grob, grunt, hal, han, haps, hram, kamp, klijet (klet), klub, ko, kraj, kremlj, kvart, lift, mlin, mol (mul), most, pir, plac, pu (zdenac), rov, sad, sef, slam, stan, kolj, tand, trap, trg, trim, vez, vrt, zgon, zjog Dijelovi graevine: banj, boj, brod, cijev, crijep, du, kat, krov, plot, pod, prag, pult, sag, strop, svod, aht, ank, op, tok, trakt, tu, zid Graevinski materijal: crijep, ter Putovi: drum, or 4. DRUTVO. ZAJEDNICA Zajednica: brak, gens, fis Meuljudski odnosi: drug, gost, kum Srodstvo / rodbina i svojta: brat, djed (did), ki (er), sin, stricsvak, svast, tast, zet Titule / naslovi: ban, beg, car, dom, don, dud, grof, kan, knez, kralj, lord, princ, ras, vod Drutveni poloaj i uloga: ba, bos, lan, drug, ak, fan, ga, gost, hlap, kmet, kren, mag, pan, pa, puk, rab, rob, skin, sloj, snob, star, svat, ef, eh (ejh), tron, vamp, vlaj, vra, bir Heraldika, grbovlje: grb
zip
Odjea: ope: ve, bjelj, dres, frak, gunj, kilt, klak, muf, slip, al, ljem Dijelovi odjee: cof, dep (ep), fjok, flor, grop, gumb, nat, pe, skut, av, ilt, lep, lic, tur, zar,
Udruge: krug, ceh, klub, pakt, trust, zbor Drutvene pojave: band, boj, bum, venk, hit, pu, rat, skup, spoj, trend, vlast Mitska i izmiljena bia: div, din, gnom, grif, zmaj, zomb Mitologija: gral, Leh Religija: blud, bog, Bog, duh, grijeh, had, kri, krst, kult, limb, mag, mrs, post, pust, raj Islam: din, fars, had, pir, rab, saf, in, rec Teologija: kler, plot (pravosl .), pop idovska: ben Zabava: bal, pir, ples, ur Osobine, obiljeja: ope: tih, as, baj, bajs, brav, car, crv, uk, gad, gnom, gro, hrt, ki, klon, kralj, kramp, laf, lav, slon, som, kart, rot, und, trut, vlaj, vol, zec, zvrk Komunikacija: faks (telefaks) Igre: klis Sport: sport, skok, boks, hakl, spin, ke, dres, kup, golf, cilj, klub, sklek, slet, gost Ekipni: bek, blok, lob, me, pas Nogomet: bek, half, gol Koarka: ko Hokej: gol, pak Odbojka: set, sme Rukomet: gol Tenis: as, brejk, gem, set, sme Stolni tenis: fiks, set, stol Boks: ring Skijanje: plug, spust Bob: bob Atletika: disk, kros, sprint, start Gimnastika: konj Jedrenje: ket Kuglanje: unj Klizanje: luc Bilijar: ke, kej, kiks, tap, tak Maevalatvo: ma Drutvene igre: fant, kviz, penj, spas Kartake igre: ajnc, as, brid, herc, kec, mac (pil), pik, naps, tih, tref, ir Igre na ploi: mlin, ah ah: bal, konj, kralj, eh, top Umjetnost: strip Knjievnost: ep, lik, trop Poezija: jamb, spjev, srok, stih, takt, vers anr: vic (tos) Kazalite: akt, in, geg, no, ske, trih Slikarstvo, grafika: fond, kip, plan, ton Sredstvo: blok, kist, tu Tehnika: gva Boja: be, reft Glazba: bend, bis, bit, cent, gli, ke, klju, kor, lik, mar, set, song, spot, sving, takt, ton, tren, trop, tu, zbor Glazbala: bajs, bas, bra, cink, def, rog, sop, eng, tar anr: bluz, dez, pop, pu(a)nk, rep, ro(c)k
Pjevaki glasovi: muki: bas / / enski: alt Tonalitet: ces, cis, des, dis, do, dur, esfes, fis, ges, hes, his, mol, so, ti Film: blank, blimp, bum (boom), cel, geg, plan, set, trik Ples: sving, tvist Jezik: graf, slog Pismo: tekst, akt, spis, titl Financije: bum, cent, ek, ar, dug, fisk, fond, gro, hak, ke, slip Pravo: sud Oznake za koliinu: bunt, cvrc, kap, kus, par, pe, plast, prst, snop, stog, mrk, ok, tos Apstraktni pojmovi: cilj, ar, dra, duh, fakt, kob, la, mo, smrtvrst, zlo 5. ZNANOST I TEHNOLOGIJA Fizika: fluks, kvant, kvark, lom, pad, pol, spin, sraz, ton, val Fizikalne jedinice: ar, at, bar, barn, bel, dul, fon, grad, gram, grej, herc, luks, mol, om, rad, tlak, vat, volt Mjere: col, din, dram, kar, fit, hvat Japanska mjera: ta Kemija: kemijski elementi i spojevi: bal, bor, brom, cink, fluks, gel, jod, klak, klor, koks, kre, krom, lem, lijep, mjed, plin, krob Jedinica: grad Informatika, elektronika: bajt, bit, blic, bod, brejk, ip, faks, klik, kod, kvar, raz (razmaknica), skok, stik, stop, strip, tab, top, trak, zip, zum Lingvistika: broj, lan, fon, glas, klik, morf, rije, rod, slog, spol, stres, vid, zijev Hebrejski: he, jod, mem, re, in Staroslavenski i dr . slavenski jezici: jat, jer, jest, jor, na, rijek Francuski: kalk Engleski: sleng, stres Arapski: sad, sin Grki: fi, pi Filozofija: akt, bit, do, duh, fakt, jang, jin, um, zen Retorika: bard, mag, sraz Matematika: brid, broj, unj, gon, grad, iks, krug, kub, kut, lik, luk, niz, os, plus, rad, red, romb, srh, zbir, zbroj Arhitektura: brod, friz, luk, stup, svod, tak, trakt Astronomija: Mars, pas Stomatologija: most, plak, zub Geologija: perm Graevina: plan, tuk (tuka) Medicina: bris Vojska: front, mar, plijen, puk, roj, rov, sat, sklop, tab, vod Poljoprivreda: cijep, gnoj 6. IVOTINJE: fr, plijen, rod, seks, spol, skok, strv, tov Dijelovi tijela ivotinja: but, kljun, kost, loj, mast, rep, rog, us Domae ivotinje: bak, bik, konj, pas, pr, psi, vol Pasmine pasa: brak, foks, grif, hrt, mops, pin, pic Konj: em, kas Morske ivotinje: crv, gof, gonj (ugor), grb, gruj (ugor), hlap, kit, knez, list, mol (osli), mor, pic, prug (jastog), rak, sle, kamp, voj (list), trp, trup
Slatkovodne ivotinje: crv, a, krap, nerc, pe, smu, som, ir Kopnene ivotinje: at, brav, crvuk, drozd, gac (gaac), gem (pelikan), gmaz, gnu, gu, jak, je, konj, kos, krt, lav, los, luc, mi, mrav, noj, pti, puh, ranj (pauk), ris, slon, sob, sup, trk, ti, trut, tur, tvor, vuk, zec, zer, zvijer tetoine: br, hrut Nametnici: u Ishrana: rot 7. PRIRODA Brda, doline, povrine: brijeg, dno, dol, fjeld, fjord, gaj, gaz, glib, gri, gvozd, horst, hrid, hum, jaz, karst, klif, kr, laz, les, mulj, mut (ili pod vodu), park, perm, rit, rt, skok (slap), slap, sprud, elf, kolj (koj), tle, tlo, vis, vrh, al, horst, kr, klif, rit, fjeld, karst, les, perm, elf, fjord Strane svijeta: jug Pojave: uh, dan, dim, fen, firn, glib, grad, grom, kal, led, mrak, mraz, smog, tma, zrak Materijali: am, ter Sirovine: koks, tuf, ad Minerali: fli, gips, kvarc, sol, talk, tuf, ad Voda: kap, kar, led, sliv, slijev, strug, tok, val, vir, zvir Vatra: krijes, ar Botanika: bar, bljut (blju), bob, bor, brak, brek, bro, bus, cer, cret, cvast, aj, am, kalj, dra, dren, dud, ul, glin, glog, grab, grah, grk, hmelj, hrast, hren, kat, kelj, kim, klas, klek, klen, klip, kna (kana), krap, krin, ku, lan, lijer, list, lu, luk, mak, mu, nar, pu, pup, rud, ruj, rus, sa, silj, sit, slak, sljez, snijet, spre, struk, svib, a, ib, ilj, tik, trs, trst, trud, tut, vrg, vrijes, zob, ilj, ir Openito: bus, cijep, cvat (cvast), cvijet, klip, list, mast, plod, rod, sad, smet, trn Voe: Groe: drop, grozd, kom, trop, trs Povre: bob, grah, hren, kelj, luk, vrg Drvee: cer, dren, dud, er, grab, lub, panj, prut Korovi: dra Grmovi: grm, glog Cvijee: ul, mak Ostalo: bro, lan, sle, sljez, strn Gljive: Jestive gljive: djed Nametnici: bu ZVUKOVI: br, guk, hak, jek, klik, muk, pjev, poj, um, zuj, zuk, zvizd, zvid VRIJEME: bot, cik, as, dan, dob, god, hip, maj, mart, no, par, rok, sat, tijek, tren, vijek trak (svjetla)
Odabir navedenih kategorija jamano nije najsretnije rjeenje, ali vodilo se rauna o minimalizmu temeljnih, opih kategorija . Minimalizam temeljnih kategorija meutim ne znai da su sve makronatuknice u njima maksimalno dobro rasporeene jer broj makronatuknica zapravo ovisi o samom korpusu jednoslonica .
4. Umjesto zakljuka Namjena je ovoga rada ukratko iznijeti osnovne znaajke jednoslonih imenica u hrvatskome jeziku vodei rauna o morfolokoj i semantikoj razini . Svaka od tih razina zahtijeva dunu pozornost i ozbiljnu ralambu navedenih znaajka za to je potrebito daleko vie prostora i teorijskoga razmatranja . U opisu morfolokoga sustava nije bilo veih potekoa, ali su se zato u oblikovanju semantikih polja polazne potekoe pojavile pri definiranju i oblikovanju makronatuknica jer recentna literatura tomu problemu pristupa s razliitih i esto raznolikih stajalita . Graa je crpljena iz suvremenih gramatikih i rjenikih prirunika hrvatskoga jezika iz kojih je prikupljeno oko 1500 jednoslonih imenica . Korpus se i dalje iri, a u tijeku je dopuna korpusa iz razliitih funkcionalnih stilova, ali i starijih hrvatskih prirunika i drugih, neprirunikih izvora . Istrauje se i propituje prozodijski sustav, slogovna struktura i morfonoloke znaajke te provjerava ustroj predloene makrostrukture . Konani je cilj cjelovit opis jednoslonih imenica, a potom i jednoslonih rijei u hrvatskome jeziku, a ovaj je rad tek nuan uvod u taj hrvatskome jeziku potrebit i vaan opis . Literatura
Ani, Vladimir (2003), Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb Babi, Stjepan, Dalibor Brozovi, Ivo kari, Stjepko Teak (2007), Glasovi i oblici hrvatskoga knjievnoga jezika, Nakladni zavod Globus, Zagreb Bari, Eugenija, Mijo Lonari, Dragica Mali, Slavko Pavei, Mirko Peti, Vesna Zeevi, Marija Znika (2003), Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb Bujas, eljko (2001), Veliki hrvatsko-engleski rjenik, Nakladni zavod Globus, Zagreb Nikoli-Hoyt, Anja (2005), Struktura semantikog polja: odnosi znaenja i registri, u: Jagoda Grani, ur ., Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike, 525-534, Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb Split Petrovi, Bernardina (2005), Sinonimija i sinoniminost u hrvatskome jeziku, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Sili, Josip, Ivo Pranjkovi (2005), Gramatika hrvatskoga jezika: za gimnazije i visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb onje, Jure, ur . (1999), Rjenik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb Vukui, Stjepan, Ivan Zorii, Marija Grasselli-Vukui (2007), Naglasak u hrvatskome knjievnom jeziku, Nakladni zavod Globus, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 597 UDK : 811 .163 .42373 .74:811 .162 .1373373 .74 811 .162 .1373373 .74: 811 .163 .42373 .74
Neda Pintari: Emotivno vrjednovanje iskaza pomou komunikacijskih priloga u hrvatskom i poljskom jeziku
Komunikacijski su prilozi jedinice jezine pragmatike, pragmemi . To su leksemi koji u sebi sadre emotivnu ocjenu iskaza koju govorniku daje sugovornik . Ocjenjivanje sebe i drugih jedno je od glavnih obiljeja meuljudskih odnosa . Poinje od najranijega djetinjstva kada dijete pokazuje ugodu smijehom ili neugodu plaem . Ocjene ga prate i kada mu roditelji odobravaju ili ga prekoravaju za uinjeno . U obrazovnim se ustanovama dobivaju ocjene za naueno gradivo . U ovom se radu rabi termin vrjednovanje komunikacijskih priloga, no ne moe se iskljuiti ni ocjenjivanje koje se vri nakon vrjednovanja . Tako moemo oba termina rabiti u dva razliita znaenja: vrjednovanje pretpostavlja prvi stupanj uoavanja vrijednosti, a nakon toga slijedi ocjenjivanje kao vrijednosno raslojavanje i dovoenje dotinoga prilonoga pragmema u red na ranglisti emotivnosti . Svaki razgovor sadri pozitivno ili negativno vrjednovanje iskaza, to ukljuuje pohvalni i pokudni tip komunikacijskih priloga (npr . nije loe, dobro, vrlo dobro, odlino, izvrsno, savreno, bez premca; loe, jako loe, uasno, grozno, prestrano) . Kljune rijei: pragmalingvistika, priloni komunikacijski pragmemi, pragmafrazemi, emotivni iskazi, komunikacijski prilozi . Emotive valuation of utterances by communicative adverbs in Croatian and Polish Communicative adverbs are pragmatic units called pragmemes . Those are emotive marked words utter by speaker to the listener . Marking is the most important characteristic of human relations . In early childhood a child shows its pleasure when smiling or crying . Parents approve or rebuke them for their deeds . During our schooling we are marking for getting knowledge . Comparison of adjective and adverb consist only of three degrees, but interlocutors use a lot of emotion grades in communication choosing various adverbs, sinthagmes or phrases during their turns . We analised three types of communication adverbs and their grades: admirable type (e .g . not bad, very good, exellent, perfect, wonderful, super, cool etc .), blameworthy type (e .g . bad, very bad, horrible, blamable, dreadful, awful etc .) and ambivalent type (with adverbs which can be used as positive or as negative ones) . As we can see, there are a lot
598 Neda Pintari: Emotivno vrjednovanje iskaza pomou komunikacijskih priloga . . .
of communicative adverbs (lexemes, synthagmes or phrasemes) due to which our utterances are emotivly enriched . Key words: pragmalinguistics, communicative adverb pragmemes, pragmaphrasemes, emotive utterances, communicative adverbs . 1. Uvod Vrijednost kao filozofsku kategoriju prouava aksiologija, tj . teorija vrijednosti koja je u sreditu zanimanja suvremenih humanistikih znanosti . Kako je govorni jezik bogat osjeajnostima (osjeajima, osjetima, utiscima, ocjenama) koje se realiziraju u osobnom odnosu govornika prema izgovorenome, ukrajinska lingvistica Tatjana Kosmeda predlae da posebna grana jezikoslovstva bude aksioloka pragmalingvistika (2002:126) . Povezanost aksiologije i jezikoslovstva istraila je i poljska lingvistica Jadwiga Puzynina (1982) . Ona postavlja pitanja ime je utemeljeno ljudsko iskustvo vrijednosti, naime, ocjenjujemo li intelektualno ono to je dobro ili je to plod naih elja; postoje li osnovni i sporedni tipovi vrijednosti i koja je njihova hijerarhija; postoje li vrijednosti koje su samostalne i neovisne . To je podruje metaetike kao najrazvijeniji dio aksiologije . Spoj aksiologije i jezikoslovstva odvija se u svijetu rijei i njihovih znaenja . Za nas je zanimljivo pitanje kako se vri vrjednovanje u jeziku (kojim jezinim jedinicama te kako one stvaraju ocjenu koja u sebi ukljuuje emotivni naboj) . Renata Grzegorczykowa tako navodi da leksemi osim pozitivne i negativne ocjene mogu imati i dodatna kulturno uvjetovana znaenja (npr . prawdomwny, kama, niewola: istinoljubiv, lagati, ropstvo) . Istovremeno se primjeuje da leksemi slue i za uvjeravanje te govornici svojim izborom takvih, a ne drukijih leksema, vre regulaciju definicija tih leksema i njihovo izotravanje u pojedinim funkcionalnim stilovima te tako mogu manipulirati s njihovim znaenjskim slojevima (usp . npr . u publicistikome stilu) . J . Puzynina podsjea da u vrjednovanju ne smijemo zaobii ni moralnu kategoriju leksikoga znaenja koja moe dovesti do ambivalentnih odnosa pozitivnoga i negativnoga (navodi primjer mudrost avla, tj . istovremenosti pozitivne osobine pameti i negativne osobine zla) . Nije zanemariva ni pojava ekspresivne istroenosti pojedinih leksema ocjenjivanja, zbog ega se pojavljuju neologizmi koje Puzynina naziva snano naaksiologiziranima (silnie naaksjologizowane; 1982:23-30) jer oni donose nova, svjea znaenja i pojaano utjeu na nae emocije . Moe se zakljuiti da su glavni znaenjski slojevi prilonih pragmema kvalitativni (moralni, kulturoloki), kvantitativni (ocjenjivaki, pozitivni, negativni, neutralni) i ekspresivni (emotivni: pohvalni, pokudni i ambivalentni) te se uz ostale discipline moe prouavati i u pragmatici kao multikodnoj komunikacijskoj disciplini . 2. Vrjednovanje prilonih pragmema u slavistikoj literaturi Izbor prilonih pragmema pokazuje stupnjeve vrjednovanja uinjene radnje u odreenim kulturnim situacijama . Tako je npr . J. Michalak navela na koji se nain u govornim inovima moe zahvaliti drugoj osobi za uinjeno dobro . Ona uz glagol dzikuj
spominje priloge bardzo (jako), licznie (lijepo), ogromnie (*ogromno, veoma), serdecznie (srdano), szczeglnie (posebno), piknie (lijepo), najpkniej (najljepe), kilkakrotnie (*vie put), uprzejmie (*pristojno, lijepo) (76/7) . Danuta Rytel (1982) ocjenjivanje promatra kroz modalne lekseme sigurnosti i vjerojatnosti te razlikuje subjektivno i objektivno vrjednovanje istinitosti u okviru raznih stupnjeva (npr . prawdopodobnie, bardzo prawdopodobnie, najprawdopodobniej; vjerojatno, vrlo vjerojatno, najvjerojatnije), to ne odstupa od tri stupnja komparacije pridjeva i priloga . Maria Szupryczyska (1995) uvia da se za pojaanje ocjene uvode novi leksemi iz stranih jezika, pa tako navodi super koji funkcionira kao pridjev i kao prilog (npr . na stranicama 167 i 168 izdvaja primjere: Nudziam si wczoraj super . Lubilimy si super . To nie takie proste szy supermodnie .) Poljska lingvistica Ewa Stra prouavala je intenzitet kao obiljeje pridjeva i s njima povezanih priloga (Stra 2008) . U okviru eksplikacije intenziteta ona razlikuje prostornu udaljenost, vrijeme, brzinu, koliinu, jainu, senzualitet, stanje i ocjenjivanje . Intenzitet je, kae autorica, povezan s pojmovnim kategorijama kao to su: kvalitativnost, kvantitativnost i komparativnost, pri emu je vana toka polazita promatranih objekata (od nulte, neobiljeene razine do razliitih stupnjeva jaine obiljeja koju Stra naziva hijerarhijom denotata s obzirom na razinu zasienosti obiljeja, str . 7) . Intenzifikacija moe biti gramatika (stupnjevanje priloga: najljepe, prefiksalno stupnjevanje priloga: prelijepo), leksiko-semantika (lijepo - krasno - divno - bajno - boanstveno), moe se iskazivati prilonim konstrukcijama (vrlo lijepo, strano lijepo, izuzetno lijepo, neobino lijepo), usporedbama (lijepo kao u prii, lijepo kao naslikano), pragmafrazemima (od izuzetnoga znaenja, neobine ljepote) te cijelim reenicama (Ima potpuno pravo!) . Ruska lingvistica L. N. Anipkina navodi da je koliina ocjenjivake semantike / . . ./ sadrana u reenicama koje ne znae samo obraanje sugovorniku, nego mu priopuju i neto o njemu samome, a ocjenjivaka karakterizacija povezana je sa sintaktikom semantikom i pragmatinim situacijama u kojima se takve reenice izgovaraju . (Anipkina 2000:58) . 3. Procesi vrjednovanja u pragmalingvistici Spomenuti autori za vrjednovanje pomou semantikih odnosa koriste razliite termine kao to su: vrjednovanje i ocjenjivanje, o, valorizacija (wartociowanie), intenzifikacija, a za njihovo ostvarenje potrebno je, po njihovu miljenju, poznavanje moralnih kategorija koje prouava aksiologija . Pragmalingvistika kao znanost o govornom jeziku rjeava semantike i kulturoloke probleme pomou gramatikih odnosa leksema u komunikaciji . Za vrjednovanje priloga u pragmalingvistici potrebno je poznavati ukupne sematnike i gramatike odnose, kao to su: emotivnost u razlikovanju dobro - loe - neutralno, zatim implicitno i eksplicitno izricanje vrijednosti kroz modalne i ilokutivne gramatike kategorije (ovdje kroz priloge vjerojatnosti, potvrdnosti, nijenosti, slaganja ili neslaganja itd .) te kulturoloko odreivanje vrijednosti pragmalingvistikih jedinica (pragmema) . No esto se moraju uzeti u obzir i aksioloke kategorije istinitosti i iskrenosti, od-
nosno neiskrenosti, ironinosti govornikova iskaza, to se postie raznim neverbalnim sredstvima kao to su geste, mimika i paralingvistiki, zvukovni i glasovni oblici (najee naglasak, intonacija, boja glasa) . U analizu se mogu ukljuiti i argonski priloni pragmemi koji dodatno osvajaju svojom novou i humoristinou prenesenoga znaenja uronjenoga u kulturoloki i sociolingvistiki okoli . Komunikacijski priloni pragmemi rabe se tako u govornim situacijama i govornim inovima koji su izraz dobrih elja (npr . u estitkama, zahvaljivanju, odobravanju), ili pak loih elja (pomou kletve, psovke, uvrjede, vulgarizma, neodobravanja) te se ostvaruju kroz razliite govorne anrove . Iako se znaenje leksema najbolje vidi u kontekstu, u ovom e se radu promatrati oni leksemi koji zrae ocjenom ve u nekontekstualnom obliku, a to su rjenike jedinice . Ovdje e biti rijei samo o prilozima koji su esti u komunikacijskoj situaciji, ali i izvan nje imaju posebno vrijednosno znaenje . Takve priloge nazvali smo komunikacijskim prilonim pragmemima, to znai da su to leksemi koji u komunikaciji imaju dodatno ocjenjivako i emotivno znaenje . Oni su vrlo frekventni u govoru, ali estom uporabom postaju obinima, emotivno slabo obiljeenima, pa govornici trae druge, rijetke priloge kojima e jae naglasiti eljenu vrijednost . Takvi se prilozi mogu nazvati ocjenjivakim prilonim pragmemima . Ocjenjivaki priloni pragmemi prouavat e se i klasificirati kontrastivnom metodom u okviru poljskoga i hrvatskoga jezika pomou semantikih, pragmatikih i kulturolokih kriterija neophodnih u komunikaciji . Cilj je ovakve analize priloga izdvajanje pragmatikih vrijednosnih obiljeja u samom leksemu, izvan sintaktikoga konteksta, to e omoguiti proirivanje znaenjskih slojeva rjenike natuknice dodatnim pragmatikim slojem koji postavlja njezino mjesto na ocjenjivakoj ranglisti . U tu je svrhu potrebno priloni pragmem ralaniti na neobiljeeno osnovno znaenje i dodatno emotivno znaenje koje mu biva pridrueno . Hijerarhija prilonih pragmema vrjednovanja moe se odrediti prema dodatnoj emotivnoj sastavnici, prema frekvenciji (obrnuta proporcionalnost), prema novosti (neologizmi povisuju mjesto na ranglisti), prema uporabi strane rijei ije nerazumijevanje poveava rang, prema broju prilonih pragmema ije gomilanje poveava emotivni naboj i mjesto na ranglisti te prema pragmafrazemima koji imaju prilono znaenje . Bez komunikacijskoga konteksta postoje prilozi kao samostalne jedinice u ijem se znaenju implicitno ili eksplicitno krije vrijednosni element ije je glavno obiljeje persuazivnost. 4. Klasifikacija i analiza komunikacijskih prilonih pragmema Komunikacijske prilone pragmeme podijelili smo u tri skupine: 1 . pohvalni priloni pragmemi (dalje PPP), 2 . pokudni komunikacijski pragmemi (dalje PKP) i ambivalentni komunikacijski pragmemi (dalje AKP) . 4.1. Pohvalni komunikacijski tip prilonih pragmema (PPP) Ovaj tip prilonih pragmema rabi se u emotivnim situacijama iznenaenja, oduevljenja, divljenja, oboavanja, priznavanja ispravnosti, naglaavanja, ohrabrivanja, ljepote, uvjeravanja u ispravnost, umnost, a svi ti priloni pragmemi slue za uvjerljivo (iskreno)
slaganje, potvrivanje i hvaljenje autora izloenih informacija . Takve priloge koriste oba komunikatora, govornik i sluatelj . To je ujedno i redoslijed vrijednosti: najprije se sluatelj slae s govornikom, zatim mu to potvruje i na kraju ga hvali za izreeni sadraj . Priloni pragmemi potvrivanja popraeni su neverbalnom (taktilnom i okulativnom) gestikulacijom koju autor izvodi namjerno ili nenamjerno, automatski . Govornik uvjerljivost postie prodornim gledanjem sluatelja u oi, dodirivanjem sluatelja (kaiprstom ili dlanom po ramenu), a sluatelj mu odobrava klimanjem glave gore-dolje, gledanjem u oi, jednokratnim ili viekratnim kretanjem i upiranjem kaiprsta u govornikovo rame ili nadlakticu uz odobravajue lekseme to, to; tako je, upravo tako; isto mislimo; izvrsno, genijalno, prepametno (polj . wanie, tak jest, fantastycznie, genialnie, wspaniale, przemdrze) . Osim ovih pokreta postoje i geste koje autor izvodi umjesto govora ili usporedno s njim . To je npr . gesta podignutoga palca (u znaenju: izvrsno, posebno, uspjeno, ekstra) te kuharska gesta, kojom autor pokazuje najee izvrsnost okusa (palac i kaiprst zatvaraju krug, a ostala su tri prsta uzdignuta i lagano svijena tako da opisuju taj krug) . U nekim sredinama ova gesta rabi se umjesto kratice O .K . Trea je gesta ljubljenje jagodica prstiju desne ruke, to znai takoer izvrsnost hrane ili ljepotu te se moe potkrijepiti prilozima: savreno, prekrasno, prima, super, izvrsno, ukusno, fino itd . Poveavanje emotivnoga naboja postie se leksiki, dodavanjem drugoga priloga te njegovim redupliciranjem: vrlo, vrlo dobro (bardzo, bardzo dobrze) . Duljenjem samoglasnika u prilogu takoer se postie pojaanje vrijednosti: jaaaaako dobro (baaaardzo dobrze) . Emotivno obojeni pragmemi mogu se rastaviti na osnovno znaenje (dobro ili loe) i dodatno emotivno znaenje koje se moe staviti u hijerarhiju vrijednosti, tj . intenziteta . Neki pragmemi ostvaruju to eksplicitno, prefiksima ili korijenskim znaenjem (predobro, ne-izmjerno dobro, iz-uzetno dobro, ne-vjerojatno dobro - bez-smisleno, potpuno ludo; prze-piknie, za-dobrze, bez-miernie dobrze, wyjtkowo dobrze, nie-prawdopodobnie dobrze - bez-sensownie, zupenie gupio), a drugi implicitno koji se mogu rastaviti na osnovno znaenje i dodatno emotivno vrjednovanje znaenja: izvrsno = dobro + vrsnoa; genijalno = dobro + velika pamet; izuzetno = dobro/loe + izdvojenost (polj . wyjtkowo = dobrze/le + wyodrbnienie; niewiarygodnie = niemoliwie + wierzenie) . PPP koji nose pozitivne vrijednosti u komunikaciji mogu biti sljedei: nadzwyczajnie (izvanredno), niezwykle (neobino), niesamowicie (nevjerojatno), fantastycznie (fantastino), bosko (boanstveno), szalenie (ludo), arliwie (arko, gorljivo), jak ryba w wodzie (kao riba u vodi), jak po male (kao po loju), jak pczek w male (kao bubreg u loju) itd . 4.2. Pokudni komunikacijski tip prilonih pragmema (PKP) Ovi priloni pragmemi uglavnom pokazuju nemo, alost, neetinost, lijenost, laljivost, odbijanje, nevjericu (iskazivanu upitima), glupost, neodlunost, bezosjeajnost, runou, zabludu, agresivnost . Nemo u suprotstavljanju govorniku izraava se neverbalno utnjom, dok se nevjerica verbalno realizira prilonim pitanjima: stvarno?, zaista?, sigurno? (naprawd?, na pewno?) . U komunikaciji je rjee verbalno odbijanje prihvaanja govornikova sadraja, tj . neslaganje, to u konanici zavrava svaom i prekidom komunikacije . Eufemistini oblik neslaganja iskazuje se neodreenou priloga: samo naoko, naizgled, neobino, nevjerojatno; tylko pozornie, na pozr, niepojtnie, niewiarygodnie itd .
Postoje barem dvije geste kojima se mogu zamijeniti PKP . Prva gesta je odmahivanje rukom, koja oznauje autorovo podcjenjivanje teme razgovora . Rabi se umjesto verbalnih iskaza: bezvezno, nepotrebno, nevrijedno, nije vrijedno spomena, glupo (niepotrzebnie, nie warte, gupio) i sl . Druga je gesta okretanje palca prema dolje, koja se moe rabiti umjesto prilonih znaenja: neuspjeno, loe, nepoeljno, runo, neprihvatljivo (le, nie do przyjcia, brzydko, niepodanie) itd . Jedan oblik neslaganja je kritika . U njoj se rabe prilozi za ocrnjivanje sadraja koji oba komunikatora ne prihvaaju: neprihvatljivo, glupo, nedovoljno, nedoreeno, nevano, bezvezno, bespredmetno (odrzucajco, gupio, niedostatecznie, niedopowiedzianie itd) . PKP koji nose negativne vrijednosti izmeu ostalih su sljedei: bezsensownie (besmisleno), fatalnie (fatalno), makabrycznie (grozno, uasno, oajno), idiotycznie (idiotski), ostro (ljuto, otro) itd . 4.3. Ambivalentni komunikacijski priloni pragmemi (AKP) Neki priloni pragmemi mogu funkcionirati kao pohvalni ili kao pokudni, ovisno o paralingvistikim elementima ili kolokaciji (tj . kolokacijskom glagolu, pridjevu ili drugom prilogu) . To znai da se oni mogu ispravno razumjeti samo kao kolokati . Jedni AKP mogu pozitivnim oblikom izraavati negativno znaenje pomou dodatne ironine intonacije . AKP hvaljenja tako mogu uz ironinu intonaciju iskljuivati znaenje hvaljenja i prijei u svoju suprotnost . U pisanoj verziji ne moe se znati kakva je intonacija, no u govoru ovakvi AKP mogu implicirati neiskrenost (npr . savreno, nevjerojatno, nevieno, ba dobro, izvrsno u znaenju: grozno (doskonale, niewiarygodnie, niebywale, fantastycznie, bardzo dobrze = okropnie) . Drugi prilozi, u rjeniku definirani kao negativni (npr . strano, uasno; okropnie, sakramencko, zawrotnie), kolokacijski mogu stajati uz pozitivni prilog te poprimaju njegovu pozitivnu vrijednost dodajui im pojaano obiljeje: strano dobro, nevjerojatno fino, uasno vano, neopisivo lijepo) . Ovakvi prilozi oznauju veliku emotivnu vrijednost pa stoga mogu stajati i uz negativne, kao i uz pozitivne glagole ili druge priloge . Isto tako pozitivni prilozi mogu stajati uz negativne oblike te tako postaju negativnima: neopisivo grozno, nevjerojatno glupo . Dakle, isti prilozi mogu stajati uz pozitivne ili negativne kolokacijske priloge . Prefiksom pre- (prelijepo - preruno) koji moe biti i redupliciran (prepredobro, preprestrano) pojaava se znaenje priloga u pozitivnom ili negativnom smislu . U poljskom jeziku to se iskazuje prijedlonim prefiksom zate eim prefiksom prze- (za jasne; przepiknie, przekomicznie, przeokropnie) . Priloni prefiksi ne- postoje u oba jezika te se mogu rabiti uz pozitivno i negativno ocjenjivanje: neobino (dobar, lo), nevjerojatno (pametan - glup; visok -nizak), nemogue (ukusan - neukusan); nieprawdopodobnie (miy - niemiy) i sl . Ovamo moemo ubrojiti i tzv . lanu negaciju (polj . negacja pozorna, termin K . Pisarkowe), kojom se nijenim prefiksom iskazuju pozitivni pragmemi: nesumnjivo, bez izuzetka; niewtpliwie, bezwyjtkowo) . Pojedini semantiki krugovi mogu sadravati antonimne priloge ambivalentnoga znaenja, poput suprotnosti: lijepo - runo; istinito - lano; dobro - loe ( zlo); ozbiljno neozbiljno; plaljivo - smijeno (piknie - brzydko; dobrze - le; powanie - niepowanie; paczliwie - miesznie) itd .
Ambivalentni su i prilozi koji oznauju potpunost, cjelovitost: potpuno, sasvim, do kraja, duboko, do sri; zupenie, cakowicie, doszcztnie, do kna, gboko, do szpiku koci, jer ovisno o kolokaciji s pridjevom mogu opisivati dobro ili loe obiljeje, npr . pokvaren do sri - iskren do bola; zepsuty do szpiku koci - szczery do blu . AKP sadre u sebi pozitivnu i negativnu vrijednost, ovisno o kolokacijskom dodatku: wyjtkowo (izuzetno), cholernie (jako), szaleczo (ludo), obdnie (ludo), okropnie (uasno), strasznie (strano), nieziemsko (neobino), piorusko (jako), diabelsko (vraki) itd . 5. Gradacijski lanac prilonih pragmema Kada se izvri pozitivna, negativna ili ambivalentna ocjena prilonih pragmema, potrebno ih je vrjednovati kvalitativno ili kvantitativno, a na kraju se moe napraviti gradacija, tj . rangiranje tih jedinica prema njihovoj funkciji . Ovakva gradacija nije gramatiki nego semantiki postupak . Rang dotinoga pragmema mijenja se ovisno o situaciji . Obino se za izricanje emotivne vrijednosti rabi jedan ili dva pragmema, rijetko vie njih . Gradacijski lanac zato je pokuaj da se pragmemi u uporabi razvrstaju po jaini, od emotivno najslabijega do onoga koji emotivno najjae djeluje na primatelja . 5.1. Emotivno pozitivan gradacijski lanac prilonih pragmema i pragmafrazema Polj. nienajgorzej - niele - dobrze - bardzo dobrze - fajnie - wietnie - doskonale fantastycznie - cudownie - (prze)cudnie - bosko - w sidmym niebie - jak w raju - jak u Pana Boga za piecem itd . Hrv. nije loe - dobro - mnogo bolje - jako dobro - ne moe bolje - fino - izvrsno - genijalno - nevjerojatno - nevieno - fantastino - famozno - udesno - arobno - neopisivo - boanstveno - boanski - kao u sedmom nebu - kao u raju itd . Budui da je jezik otvoreni sustav, ovaj gradacijski lanac nije konaan, to znai da se priloni pragmemi mogu dodavati i umetati, ovisno o situaciji te o primateljevom poznavanju stranih rijei i tvorenju neologizama . Osim pragmema kao leksikih jedinica, mogu se rabiti i poredbe te pragmafrazemi u prilonom znaenju . 5.2. Emotivno negativan gradacijski lanac prilonih pragmema i pragmafrazema Polj. nienajlepiej - tak sobie - le - bardzo le - (prze)okropnie - (prze)strasznie - piekielnie - niewiarygodnie - diabelsko - jak w piekle - nie do opowiadania (opisania, powiedzenia) itd . Hrv. ne ba dobro - ne najbolje - tako-tako - loe - jako loe - grozno - uasno - oajno - (pre)strano - stravino - kriminalno - nemogue - pakleno - paklenski - neopisivo (loe) - ne da se opisati (ispriati) itd . Neki priloni pragmemi u oba jezika imaju ambivalentno znaenje, tj . prisutni su isti oblici u pozitivnom i negativnom okruju (usp . neopisivo dobro - neopisivo loe, strano dobro - strano loe) . Isto tako odgavarajuom intonacijom u odreenoj situaciji moe se postii ironino znaenje rabei emotivno pozitivne ili negativne pragmeme i pragmafrazeme, npr . nie do opisania (neopisivo), niewiarygodnie (nevjerojatno, nevieno), diabelsko piknie - diabelsko brzydko . Zanimljivi su poljski eufemistini pragmemi koji poinju negacijom, a korijen oznauje pozitivnu vrijednost: niemdrze = gupio; niegupio = mdrze; nienajgorzej = dobrze, nienajlepiej = le . U hrvatskome nije mogue u jednom leksemu iskazivati ovakve
vrijednosti, nego se rabe sintagme: nije glupo = pametno; nije najpametnije = glupo; nije najgore = dobro je; nije najbolje = loe je . 6. Zakljuak Razliiti autori za pojaavanje znaenja priloga rabe razliite nazive . Stavljajui tu pojavu vrjednovanja priloga u semantiku ju naziva , a Ewa Stra wartociowanie i intenzyfikacja . Pozivajui se na gramatiku i njezin odnos prema emotivnosti, D . Sesar i D . Rytel govore o tipovima modalnosti, a H . Zwolski o modulantima kao leksemima za izricanje modalnosti (to su razliite nepromjenjive vrste rijei, meu njima vrlo esto prilozi) . Striktno gramatiki odnos prema prilozima pokazuje se stupnjevanjem . U ovom se radu rabi termin vrjednovanje u aksiolokom smislu, to omoguuje vrjednovanja prilonoga leksema na prvom stupnju uoavanja vrijednosti, a nakon toga slijedi ocjenjivanje kao vrijednosno raslojavanje i dovoenje dotinoga prilonoga pragmema u red na ranglisti emotivnosti . Pragmatiku vrijednost priloga ini njihova emotivna snaga, pa je glavni zadatak pragmema pokazivanje emotivne obojenosti radi uvjeravanja (persuazije) . Naglaavanje je zato jedno od najvanijih obiljeja pragmema . Emotivno obojeni pragmemi mogu se rastaviti na osnovno znaenje (dobro ili loe) i dodatno emotivno znaenje koje se moe staviti u hijerarhiju vrijednosti ili intenziteta . Neki pragmemi ostvaruju to eksplicitno, prefiksima ili dodatnim prilozima (pre-dobro, ne-izmjerno dobro, iz-uzetno dobro, ne-vjerojatno dobro; bez-smisleno, potpuno ludo; prze-piknie, za-dobrze, bez-miernie dobrze, wyjtkowo dobrze, nieprawdopodobnie dobrze - bez-sensownie, zupenie gupio), a drugi implicitno koji se mogu rastaviti na osnovno pozitivno ili negativno znaenje te dodatno emotivno znaenje koje prilog pojaano emotivno obiljeavaju . Tako se prilog izvrsno rastavlja na dobro + vrsnoa; genijalno na dobro + velika pamet; izuzetno na dobro/loe + izdvojenost; wyjtkowo na dobrze/le + wyodrbnienie . Iz svega se moe zakljuiti da postoji vie slojeva u klasificiranju i vrjednovanju priloga u komunikaciji . Ovdje smo zacrtali pragmalingvistiki aspekt emotivnosti (dobro / loe) i intenzifikacije (hijerarhijskoga vrjednovanja) komunikacijskih prilonih pragmema izvan njihova konteksta . Prilozi pomou kojih se vrjednuje mogu biti nositelji pozitivnih vrijednosti (pohvalni tip), negativnih vrijednosti (pokudni tip) ili mogu stajati uz druge priloge koji im pridodaju pozitivno ili negativno znaenje . Potonje smo priloge nazvali ambivalentnima .
Literatura
, . . (2000), . , . 2, 58-74 . Antas, Jolanta (1995), Morfologia gestu . Rozwaania metodologiczne . Studia z jzykoznawstwa sowiaskiego, Prace Instytutu Filologii Sowiaskiej nr 14, Krakw, 17-24 . Awdiejew, Aleksy (1983), Klasyfikacja funkcji pragmatycznych . Polonica IX, Ossolineum, Wrocaw Warszawa Krakw Gdask d, 53-88 . Rytel, Danuta (1982), Leksykalne rodki wyraania modalnoci w jzyku czeskim i polskim, Ossolineum, PAN, Wrocaw Warszawa Krakw Gdask d Bralczyk, Jerzy (2005), Sownik 100 tysicy potrzebnych sw, PWN, Warszawa Czamara, Agata (1997), Wartociujcy akt illokucyjny . Polonica XVIII, Krakw, 169-174 . Grzegorczykowa, Renata (1975), Funkcje semantyczne i skadniowe polskich przyswkw . Wrocaw Grzegorczykowa, Renata (1996), Problem okrele przyswkowych i partyku, u: Wykady z polskiej skadni, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa, 80-83 . Grzegorczykowa, Renata (1969), Znaczenie przyswkw a ich czliwo w tekcie, Poradnik Jzykowy 1, 1-6 . Jarzbek, Krystyna (1994), Gestykulacja i mimika . Sownik . Katowice Josi, Ljubica (2011), Obradba estica u suvremenim gramatikama hrvatskoga jezika, Jezik 58:1, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 7-16 . Komorowska, Ewa (1992), Analiza semantyczno-pragmatyczna przyswka sovsem (na materiale jzyka rosyjskiego), Rozprawy i studia T . (CLXXXVIII) 114, Uniwersytet Szczeciski, Szczecin Kosmeda, Tatjana (2002), , u: Sowo - Tekst - Czas VI, red . M . Aleksiejenko, W . Mokijenko i H . Walter, Szczecin Greifswald, 126-132 . Maryn, Dagmara (2003), Opozycja semantyczna przyswkw szybko - wolno, Polonica XXII, 187-202 . Michalak, Joanna (2007), Jak dzikuj Polacy i Rosjanie, czyli akt mowy podzikowania w zanurzeniu jzykowo-kulturowym, u: Dialog kultur . Leksyka . Semantyka . Pragmatyka, ur . Ewa Komorowska i Ursula Kantorczyk, Szczecin Rostock, 76-79 . Nicpori, Justyna (2002), Sposoby wyraania intencji nagany w tekstach pisanych i mwionych, Poradnik Jzykowy br . 5, 26-37 . Pali, Ismail (2008), Izraavanje naina (kvalitete), u: Nain u jeziku / knjievnost i kultura pedesetih, Zbornik radova 36 . seminara Zagrebake slavistike kole, Zagreb, 15-26 . Pisarkowa, Krystyna (1975), Skadnia rozmowy telefonicznej . PAN, Instytut Jzyka Polskiego, Wrocaw Warszawa Krakw Gdask Pranjkovi, Ivo (1982), Klasifikacija rijei na vrste i razine gramatike analize, Radovi Zavoda za slavensku filologiju br . 17, 23-29 . Pranjkovi, Ivo (2008), Nainska i poredbena znaenja, u: Nain u jeziku / Knjievnost i kultura pedesetih, Zbornik radova 36 . seminara Zagrebake slavistike kole, 27-36 . Puzynina, Jadwiga (1983), Jzykoznawstwo a aksjologia, BPTJ z . 39, Ossolineum, PAN, Wrocaw Warszawa Krakw Gdask d, 23-32 .
Sesar, Dubravka (1989), O kategorizaciji modalnosti u normativnim sintaksama, Jezik br . 2, 3948 . Stra, Ewa (2008), Kategoria intensywnoci we frazeologii jzyka polskiego i rosyjskiego, Wydawnictwo Uniwersytetu lskiego, Katowice Szupryczyska, Maria (1995), Funkcje leksykalne jednostki super we wpczesnym jzyku polskim, Polonica XVII, Krakw, 167-172 . Szumiska, Beata (1998), Opozycja semantyczna jednostek leksykalnych prawie niemal, Polonica XIX, Krakw, str . 93-101 . ipka, Danko (2005), Glosar tvorbenih formanata . Drugo, izmenjeno i dopunjeno izdanje, Alma, Beograd Topoliska, Zuzanna (1983), Z zagadnie semantycznej i syntaktycznej interpretacji przyswkw, Polonica IX, 163-168 . Zwolski, Henryk (1985), Piszemy po polsku . Podrcznik dla obcokrajowcw, Uniwersytet Jagielloski, Krakw
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 607 UDK: 811 .164(497 . 6):39
. : *1
- . - -, , . : . : , , , , , , , . Ethnolinguistic geography of the Bosnia and Herzegovina Ethnolinguistic study of the dialect geography of the Bosnia and Herzegovina in the context of all South-Slavic folk traditions reveals the relations of the centre and periphery on the map . The area of folk vocabulary in the centre of the South-Slavic space covers the territory of the Bosnia and Herzegovina with adjacent regions of Western Serbia and Northern Montenegro and the outline under consideration is fixed in the direction of North-West South-East . The examples of ethnolinguistic phenomena of the centre of the South-Slavic space are shown in the most archaic spheres of folk culture: in folk mythology and calendar customs . Key words: ethnolinguistics, dialect geography, arealogy, South-Slavic space, traditional culture, folk mythology, folk calendar, mythological personage . . . . ,
1
- : .
608 . :
, , , , ( 1995:27) . ( ) () . , 70- . . , (, , , . .) . , , , , , - , , . . ., , , , , , , ( 1995:35) . , , - . , - ( , , . .), - , . , , . . , , ., , ( 1989) . , , , , , . , - . . , (, -) , -- , , . , ,
. , XX . . , ( ) . , . . : /, *adja/*sadja, *znoj/*pot, *desn - *lev / *prav - *kriv / ( 1997:122-243) . , . ; , : () , (Gavazzi 1936, Bratani 1951), . . . XX ( 1992) . ( 2004), , - , . . . , (XIXXXI .), . , , .1 - - -, , . . . , . ( ) .- . /- ( , *derti .- . jeati (Skok 1971:432,436)) . ( ), . 1 .2 , , ( .- . drek, dreko, drekovac, drekalo, drealo), . , ,
( . . - , 26-28 . 5 . 2011) . 2 /- .
1
610 . :
, . ( )3 , ; , , , , ( 1949:214) . - ( ) , ; , - ( 2001:165) . () , ( ) . - () drekavac , , , , (Filipovi 1969b:193) . . : , , ( 2002:264) . () , ( 1981:124) . (), , , ( 1948:341) . , : , ., , , , ( 1991:87) . () , , , , , ( 2008:88-89) . , , , , ( 2001:165); , ; ( ); ( ) , , .4 . : , , , ; ( 1984:347) . ( ) . 3 4
. . 2002 .
: ! ( ( 2001:165)), . ( ) . , , , , , , ( .- . ; ), ( .- . , . ; ; ; - , ) . .- . drek-, , , , . . , ( , ) . , ( ) . j ( ) , ( 1981:124) . .- . : , , , - . *vt- ( .), , - . ( . . .), +striga ( . striga ; ( 1996: 115-116)), coprnica ( . zaubern ), . 2 .5 *in- , , . , - , *vt- . , , , : , , , , , . , () , . *in-, , ( 1984:196-197; 1984:348-349) .
5 .- . - ( ) .
612 . :
inilica ( si(h)irbaica vjetica) - , ; . ( ), .6 . / ( ) , , . 1 .7 , lile (j) maale ( svijetnjaci)8, , , , . 3 .9 - , , . (29 . VI/12 .VII), . (24 .VI, ( 1894:386)), . (23 .IV/6 .V, maale (Kajmakovi 1978:57)), . (15/28 .VI, ( 1894:385)) . , (- ) . , : , ! ( , !) ( 1967:194) . : , , , ( , , ) ( 1999:361-362) . : ( ( 1949:139)) , (, - , . .); lilarina ( (Filipovi 1969:184)), . . ( ( 2004:458)) . , , . . , , , ( ) - , . 310 ( ., ,
6
. . 7 , . 8 . ( ) ( 1967:268) . 9 , . . , . 10 . .
( 1999:620-627), 11) . - () , () , . 4 . , - , , . , , , - . - , . , , ( , ), , . - (-), ( , ), ( , , , ) - - . - , . ( XII-XV), , , , , . 5 .12 . , ( +drek-, *in- . .) . , . . ( , ) . , , , , , , .
11 12
. . (Belagi 1971) .
614 . :
Belagi, efik (1971), Steci . Kataloko-topografski pregled, Sarajevo Bratani, B . (1951), Uz problem uselenja junih Slavena . Nekoliko etnografsko-leksikih injenica, Zbornik radova Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 221-250 . Gavazzi, Milovan (1936), Problem karakteristinoga razmetaja nekih etnografskih elemenata na Balkanu, Comptes rendus du IV Congrs des gographeset des etnographes slaves, Sofia , (1981), , , (1984), j j, j , 48 . Kajmakovi, Radmila (1978), Narodni obiaji stanovnitva Dervente, Glasnik Zemaljskog muzeja . Etnologija 30-31, Sarajevo , . (1996), - +StrIg- ( ), , 114-126, , (2008), j j, , . (1992), , Ljubljana , . (1894), j , Glasnik Zemaljskog muzeja . Etnologija 6, Sarajevo , . (1984), , , . . (1948), j , 58 . , . (1999), , , 348-364, , . (2004), , , (1991), , (2002), j 2, (1999), . II, Skok, Petar (1971), Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika I, Zagreb (2001), j . j , Beograd , . (1989), , , 215-229, , . (1995), . . , . (1997), . I . , , (1949), j j j, 61 . , (1967), , 80 . Filipovi, Milenko (1969), Majevica s osobitim obzirom na etniku prolost i etnike osobine majevikih Srba, Djela ANU BiH XXXIV, Sarajevo
616 . :
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 619 UDK: 811 .163 .42366 .593
Ivo Pranjkovi i Lada Badurina: Naini izraavanja imperativnosti

U uvodnom dijelu priloga rije je o naravi kategorije imperativnosti, koja je izrazito vezana za govorni in i pripada (uz obraanje, tj . vokativnu konstrukciju, pitanja, uzvike, neke estice i sl .) tzv . kategorijama drugoga lica . Zato sam oblik imperativa i nije nain (modus) u najstroem smislu rijei, ali je u temeljima toga oblika ipak volja govornika da se vri kakva radnja, pa je po tome u tijesnoj vezi (i) s kategorijom modalnosti, i to tzv . subjektivne modalnosti . U sredinjem dijelu priloga raspravlja se o nainima izraavanja imperativnih znaenja u hrvatskome jeziku . Konstatira se, izmeu ostaloga, da se imperativnost izraava oblicima imperativa (koji su primarna odnosno prototipna gramatikalizacija kategorije imperativnosti), infinitivom (npr . Ne pisati prije nego to svi prepiu zadatke), futurom prvim (npt . Otii ete u knjinicu i pretplatiti se), konstrukcijom da + prezent (npr . Da to odmah vrati) ili da + perfekt (npr . Da si to odmah vratio), imperativnim esticama i/ili defektivnim glagolima, npr . nemoj, hajde, dede(r), neka (posebna se pozornost s tim u vezi posveuje estinim oblicima tipa hajde, hajdemo itd .), imperativiziranim oblicima glagola ii ili dati i sl .) i napokon raznolikim vrstama manje ili vie reduciranih imperativnih konstrukcija, npr . Svi u uionicu!, Sendvi sa unkom!, Ni rijei!, Tiina!, Tiho!, Tie!, Bre!, Dalje!, Nazad!, U pomo!, Svom snagom naprijed!, Bez dogovaranja!, Do kraja!, Jo!, Sada!, Gotovo!, Ho-ruk!, Mar!, Stop!, I!, Pst! itd . Kako je kategorija imperativnosti usko povezana s govornim inom, bit e osvijetljena i sa stajalita teorije govornih inova, pa e se u tom smislu posebna pozornost posvetiti tzv . performativnim glagolima (npr . doputati, zabranjivati, zahtijevati, nareivati, odreivati, moliti, traiti, pozivati, predlagati itd .), kojima se imperativnost izraava leksiki, tj . bez ekspliciranja imperativnoga znaenja u predikatu . To pogotovo dolazi do izraaja u onim konstrukcijama u kojima se takvi glagoli upotrebljavaju u prvome licu, npr . Zahtijevam da se raziete, Ne doputamo da se pui i sl . Kljune rijei: kategorija imperativnosti, imperativ, govorni in, kategorija drugog lica, performativni glagoli . Means of Expressing Directives The introductory part of the paper discusses the nature of the category of directives which is directly related to speech acts and, along with vocative structures, questions, exclamations, some particles, etc ., belongs to the so called categories of the second person . This is why the form of directive itself is not a manner in the strict sense . Still, the basis of this form is the will of the speaker that a certain action should be performed, and therefore it is closely related to the category of modality and in particular to the so-called subjective modality .
620 Ivo Pranjkovi i Badurina Lada: Naini izraavanja imperativnosti
The central part of the paper focuses on the means of expressing directive meanings in the Croatian language . It is established, among other things, that directives are expressed through various forms of imperatives (which are the primary, that is, prototypical, form of grammaticising the category of directives), infinitive (e .g . Ne pisati prije nego to svi prepiu zadatke), first future (e .g . Otii ete u knjinicu i pretplatiti se), da + present (e .g . Da to odmah vrati) or da + perfect structure (e .g . Da si to odmah vratio), directive particles and/or defective verbs, e .g . nemoj, hajde, dede(r), neka (special emphasis is placed on particle forms of the type hajde, hajdemo, etc ., imperativised forms of the verbs ii or dati, etc .) and finally through various types of directive structures that have been reduced to a greater or lesser degree, e .g . Svi u uionicu!, Sendvi sa unkom!, Ni rijei!, Tiina!, Tiho!, Tie!, Bre!, Dalje!, Nazad!, U pomo!, Svom snagom naprijed!, Bez dogovaranja!, Do kraja!, Jo!, Sada!, Gotovo!, Ho-ruk!, Mar!, Stop!, I!, Pst!, etc . Since the category of directives is closely related to speech acts it will also be presented from the aspect of the theory of speech acts . Thus, special attention will be given to the so-called performative verbs (e .g . doputati, zabranjivati, zahtijevati, nareivati, odreivati, moliti, traiti, pozivati, predlagati, etc .), which lexicalise the category of directives without expressing an explicit directive meaning in the predicate . This is especially obvious in those structures in which such verbs are used in first person, e .g . Zahtijevam da se raziete, Ne doputamo da se pui, etc . Key words: category of directives, imperative, speech act, category of the second person, performative verbs . Kategorija imperativnosti izrazito je vezana za govorni in i pripada uz obraanje, tj . vokativnu konstrukciju, pitanja, uzvike, neke estice, pogotovo poticajne (usp . Sili Pranjkovi 1995:256) takozvanim kategorijama drugoga lica (usp . opirnije o takvim kategorijama u Pranjkovi 2008:241-242) . Zato sam oblik imperativa i nije nain (modus) u najstroem smislu rijei unato tome to je u temeljima toga oblika volja odnosno elja govornika da se vri kakva radnja,1 pa je po tome ipak u tijesnoj vezi (i) s kategorijom modalnosti, i to tzv . subjektivne modalnosti, tj . onoga tipa modalnosti koji pretpostavlja odnos izmeu sadraja komunikacije i sudionika govornoga ina (govornika i/ili sugovornika) .2
primjerice to o temeljnom znaenju imperativa kae Tomo Mareti u svojoj Gramatici: Temeljno je znaenje imperativa elja, a zapovijed je otro izreena elja; ali elja moe biti izreena i bez otrine i blago, i tako imperativ moe znaiti osim zapovijedi jo elju, na pr . putujte sretno!, molbu, na pr . Boe, smiluj nam se!, nagovaranje, nutkanje, poticanje, na pr . uite marljivo! Ispij ovu ljekariju, zapjevajmo, brao savjetovanje, na pr . tedi dok ima (Mareti 1931:536) . Da je imperativnost doista tijesno povezana s modalnou, svjedoi na svoj nain i vrlo zanimljiv podatak da je slav . imperativ po svojem postanju, a potom i po svojem izvornom znaenju, optativ (Kuar 1884:82) . tovie, Marcel Kuar dodaje da je uporaba imperativa u optativnome znaenju, odnosno u znaenju optativa-konjunktiva, jo uvijek (bila) iva, dodue ne u tokavtini, ali je vrlo iva u naoj akavtini, pa izmeu ostalih navodi primjere Otac mi pie, da vam reci, da ne more ekat ili Me prosi, da o tom mui (ja) i da se va to nepaaj (Kuar 1884: nav . mj .) . Analogna je poraba jo uvijek svojstvena i kajkavskome narjeju . 2 Za razliku od subjektivne modalnosti objektivna modalnost podrazumijeva odnos izmeu sadraja komunikacije i stvarnosti, tj . obavijest o tome je li ono o emu je u komunikaciji rije realno (faktivno), mogue (potencijalno, hipotetino) ili nestvarno (irealno) .
1 Usp .
Po naravi svoga znaenja imperativ nije vezan za faktivnost (injeninost), nego pripada oblicima kojima je svojstvena hipotetinost, to je uostalom u pravilu glavno obiljeje svih modusa . Zato je taj oblik, kako je vrlo dobro uoio ve Adolfo Veber Tkalevi, budue naravi, jer se tekar ima uiniti, to se njime izrie, a naznauje u neodvisnih izrekah zapovd, zabranu, pronju, savt, opomenu, estitanje itd . (Veber Tkalevi 1859:118) . Prototipno se imperativnost izraava oblicima imperativa, koji u jednini ima samo oblik za drugo lice, a u mnoini za prvo i za drugo lice . Oblik za prvo lice jednine uope nema,3 a za tree lice i jednine i mnoine upotrebljava se perifrastini (analitiki) oblik imperativa koji ini poticajna estica neka i oblici treega lica prezenta, npr . neka doe, neka dou . U starijim su se stadijima razvoja hrvatskoga jezika, ukljuujui i 19 . stoljee, uz drugo lice imperativa mogli javljati i subjekti u treem licu, to je danas izrazito obiljeeno kao zastarjelo4, odnosno kao jedno od obiljeja biblijskoga stila .5 To pogotovo vrijedi za situacije u kojima se uz imperativ drugoga lica rabi subjekt u prvom licu jednine, npr . Umri ja, umri vas svijet (usp . Broz 1885:17) . Imperativ se podjednako rabi i od nesvrenih i od svrenih glagola, npr . itajte glasnije prema Proitaj sljedeu strofu . Kad je meutim rije o nijenom imperativu, on se u suvremenom jeziku neusporedivo ee rabi od nesvrenih glagola . Bit e npr . samo Ne naginji se kroz prozor, a nee biti Ne nagni se kroz prozor . Glavni je razlog tomu u injenici to se nijenim imperativom izraava ponajprije zahtjev da se kakva radnja prekine, npr . Ne vii tako glasno, ili upozorenje, npr . Ne naginji se kroz prozor (usp . Ivi 1958:38 i Tanasi 2009:37) . Kako meutim svreni glagoli uope ne oznauju radnju u pravom smislu rijei, tj . radnju u procesu, u tijeku, razumljivo je da se takvim glagolima ne moe oznaiti radnja koja se prekida (odnosno koju treba prekinuti) jer tijeka radnje u njima uope nema . Tako je bilo ve i u staroslavenskom jeziku .6 Kad meutim naglasak nije na samoj radnji, na procesu, nego npr . na kakvoj popratnoj okolnosti i/ili rezultatu radnje, onda je relativno obina i poraba zanijekanih oblika imperativa svrenih glagola, i to ve i u staroslavenskome, usp . primjere tipa ne posrami nas, grch junosti moej ne pomni, ne otvrzi mne i sl . (usp . Kurzov-Ribarova 1972:74-75) . Nijeni imperativ svrenih glagola inae je puno ei u starijim tekstovima negoli u suvremenom jeziku, pa je takav imperativ i danas svojstven tzv . biblijskom stilu, npr .
Broz u svojoj monografiji o imperativu navodi da je u jednoga pisca (Andrije ubranovia odnosno Nike Pelegrinovia) zabiljeen i oblik imperativa prvoga lica jednine, ali upozorava i na to da primjer nije sasvim pouzdan, usp . Ja ti veu, ako obslui, kako t rekoh tvoja sua, ne budijem viku runa, vee nigdar ne potui (Broz 1885:8) . U raspravi nakon ovoga izlaganja (na Prvom bosanskohercegovakom slavistikom kongresu) upozoreno je (upozorio je na to kolega Josip Raos) da bi se podcrtani primjer moda mogao interpretirati i kao imperativ prvoga lica mnoine, usp . prema staroslavenskome budm . 4 Usp . kod Broza: U hrvatskom jeziku danaeg doba dolazi drugo lice jednine uz subjekte treeg lica jednine u reenicama, kojima se izrie samo ea, ponajvie u pozdravu, prokliau i zakliau, rjee u drugim prigodama: Pomozi bog, bako! (Broz 1885:8-9) . Rije je zapravo o tome da je u starijim stadijima razvitka jezika imperativ imao i tree lice, koje je bilo jednako drugom . Izraavao se dakle kao i imperativ drugoga lica sintetiki, a ne analitiki kao danas . Do danas je takva uporaba, o emu svjedoe i Brozovi primjeri, sauvana u petrificiranim konstrukcijama (molitve, pozdravne formule, zaklinjanja i sl .) . 5 Usp . npr . u Oenau: budi volja tvoja, sveti se ime tvoje, doi kraljevstvo tvoje i sl . 6 Usp . Ve u stsl . jeziku postoji tenja upotrebljavati nesvr . negativne glagole i tamo gdje s obzirom na gr . original oekujemo svr . glagol (Kurzov-Ribarova 1972:56) .
3 Ivan
Ne ubij, Ne ukradi, Ne sagrijei bludno, Ne reci lana svjedoanstva i sl . (usp . Pranjkovi 2006:25) . Nijeni imperativ moe biti i perifrastian, a za parafrazu se rabe nijeni oblici imperativa glagola moi, tj . oblici nemoj, nemojmo, nemojte, koji su danas u tom znaenju izrazito gramatikalizirani pa je u njima posve izblijedjelo znaenje glagola (ne) moi . Takav je perifrastini nijeni imperativ svojstven samo slavenskim jezicima (Ivi 1958:39) . Za razliku od jednostavnog nijenog imperativa, kojim se oznauje zabrana, takav perifrastini nijeni imperativ oznauje u pravilu blau zabranu ili upozorenje (usp . Tanasi 2009:37), usp . Ne misli da te nisam uo prema Nemoj misliti da te nisam uo . U perifrastinom nijenom imperativu uz oblike nemoj, nemojte dolazi infinitiv, npr . Nemoj se tako izraavati, ali moe doi i konstrukcija da + prezent, npr . Nemojte da vas sutra zbog toga bude sram .7 U literaturi o imperativu raspravljalo se i o tome zato je nijeni imperativ znatno rjei nego jesni . Utvreno je da za to ima vie razloga . Prvo, ima glagola kod kojih jesni imperativ, zbog specifinosti leksikoga znaenja tih glagola, koje (znaenje) primjerice implicira kakvu zabranu ili to slino, ima zapravo znaenje nijenoga . Takvi su npr . glagoli tipa prekinuti, prestati, ostaviti i sl . koji znae prekid (kakve druge) radnje (a vidjeli smo da je zahtjev da se kakva radnja prekine jedno od najtipinijih znaenja nijenoga imperativa), npr . Prestanite se svaati (usp . Ne svaajte se), Prekinite pisanje (usp . Ne piite vie), Ostavite nas na miru (usp . Nemojte nam dosaivati) . Drugo, modalni glagoli u pravilu nemaju imperativa, pa onda ni nijenoga, usp . *(ne) smij, *(ne) moraj, *(ne) mozi ili *(ne) mogni, ali njihovi zanijekani prezentski oblici vrlo esto imaju upravo znaenja nijenoga imperativa, npr . Ne smije dolaziti tako kasno (usp . Ne dolazi tako kasno), Ne moe mi to napraviti, Ne mora toliko uriti i sl . Tree, nijena se imperativnost moe izraavati i leksiki, posebice glagolima tipa zabranjivati,8 npr . Zabranjujem ti da se tako izraava, usp . Nemoj se tako izraavati (jo o razlozima manje frekventnosti nijenoga imperativa od jesnoga usp . Tanasi 2009:45-56) . U prethodnom odjeljku reeno je da modalni glagoli nemaju imperativa, pa je logino upitati se i zato je to tako . Sami ti glagoli naime, kako im i ime kae, ne znae zapravo radnju, nego po emu modificiraju neku drugu radnju . Drugim rijeima, takvim se glagolima ne moe zahtijevati da tko to uini jer oni i ne oznauju injenje . Ne moe se primjerice zahtijevati da tko (prije svega sugovornik) neto smije ili ne smije jer se samim tim glagolom, ako je u drugom licu, neto (neka radnja!) sugovorniku doputa ili ne doputa . Zato bi posve zalini, pa ak i besmisleni bili iskazi tipa *Ne smijte se svaati pored Ne smijete se svaati . Osim kod modalnih glagola oblici imperativa nisu svojstveni ni nekim drugim tipovima glagola, ponajprije npr . bezlinim i/ili njima slinim glagolima kao to su ticati se, gaditi se, sviati se, dogaati se i sl ., usp . *To te se tii ili *esto se dogaaj (opirnije o takvim glagolima usp . takoer Tanasi 2009:42-43) . Kod takvih je glagola dolo do neutralizacije po licu, to zapravo znai da oni nemaju nijednoga lica, a vidjeli smo da je za imperativ kategorija lica presudno vana . On je naime eminentno kategorija drugoga lica .
7 Analizirajui
uporabu takvoga imperativa, Broz navodi i primjer: Nemoj te biti sram (Broz 1885:61), koji je danas posve neobian, ali ne zbog toga to se u njemu javlja infinitiv uz nemoj, nego zbog toga to je rije o posebnom tipu konstrukcije akuzativa s infinitivom, koja je danas obiljeena kao arhaina . 8 Usp . u nastavku ovoga teksta i odjeljak o tzv . performativnim glagolima .
To vrijedi i za sve one glagole u ijem se leksikome ustrojstvu moe konstatirati odsutnost voljne sastavnice (usp . Ivi 1970:46 i Tanasi 2009:43), kao to su npr . glagoli tipa boljeti ili zanimati, usp . *Ne bli (a ne ne bl) te glava . Takvi glagoli imaju samo (perifrastine) imperative treega lica, koji bi se mogli smatrati i nekom vrstom bezlinih imperativa, usp . Neka te se to tie, Neka te ne boli glava i sl . Imperativnost se moe izraavati i dvama oblicima imperativa, posebno esto onda kad u slubi neke vrste opega i/ili neodreenoga imperativa dolaze oblici glagola dati, a imperativ kojeg drugoga glagola konkretizira zahtjevnost, npr . Daj, trgove, iznesi mi platna (Broz 1885:43) . U slinu se znaenju esto upotrebljavaju i oblici glagola ii .9 ak se dogaa i to da se u jednoj reenici mogu upotrijebiti i oblici glagola dati i oblici glagola ii, npr . Daj, udi, idemo sjesti (Broz 1885: nav . mj .) . Imperativni oblici, pogotovo opega tipa, ili imperativni oblici od tzv . lakih glagola (engl . light verbs), tj . onih glagola koje karakterizira semantika openitost, osobito npr . oblici tipa daj, gledaj (gle), vidi, ekaj i sl . vrlo su visoke estotnosti i u djejem jeziku . U djejem jeziku takvi oblici rabe se relativno dugo u tijeku usvajanja jezika umjesto imperativnih oblika od semantiki konkretnijih glagola koji se usvajaju kasnije . Oni omoguuju i olakavaju daljnje ralanjivanje i konkretiziranje znaenja, a olakavaju i usvajanje pojedinih sintaktikih obrazaca kojima su svojstvena modalna (imperativna), pa i futurska znaenja (opirnije o tome usp . Hrica 2011:156-159) . Umjesto imperativa u primjerima u kojima se imperativnost izrie dvama glagolima esto se rabi i konstrukcija da + prezent, npr . Daj da se ima malo porugamo, Daj da se skrijemo (Broz 1885: nav . mj .) .10 U starijem jeziku na mjestu drugoga imperativa odnosno konstrukcije da + prezent mogao je dolaziti i infinitiv, to je u dananjem jeziku rijetko i izrazito obiljeeno, npr . Damo malo poigrati dva viteza dobra koa ili [] dajte se vi smilovati (Broz 1885:44) . U suvremenom jeziku takvi su primjeri, ini se, jo uvijek prihvatljivi kad je rije o prvom licu mnoine, npr . Dajmo se (ili jo obinije: idemo se) dogovoriti, ali su neobini i rijetki u drugom licu, pogotovo u drugom licu mnoine, npr . Daj se urazumiti ili *Dajte se dogovoriti . Osim oblicima imperativa zahtjevnost se u hrvatskome jeziku moe izraavati i oblicima futura prvoga, npr . Kad ti doe naem mjestu svetom, onda e se pokloniti, sine (Broz 1885:64) ili Otii ete u knjinicu i pretplatiti se, zatim spomenutom konstrukcijom da + prezent, npr . Da to odmah vrati te konstrukcijom da + perfekt, npr . [] odmah da si na noge skoio (Broz 1885:65) ili Da se niste usudili ni pomiljati na takve stvari . Imperativnost, obino s naglaenim semom eljnosti, zbog kojega se katkada zove i imperativom elje, osobito kad dolazi u blagosivljanju, zaklinjanju ili proklinjanju, moe biti izraena i oblicima optativa, npr . Bog ti dao to god eli, odnosno oblicima kondicionala, npr . Bog bi dao, da bi dobro bilo (usp . Broz 1885:68) . Osim toga zahtjevnost se u hrvatskome jeziku esto izraava i infinitivom, osobito zanijekanim, npr . Ne gaziti travu ili Ne pisati prije nego to svi prepiu zadatke .
9 Glagol ii u toj se slubi vrlo esto rabi i u kajkavskome narjeju, u kojem u pravilu dolazi uz oblike supina (ili tzv . krnjega infinitiva), usp . primjere iz turopoljskih govora tipa Idemo si malo sest koje navodi Antun ojat u svojoj monografiji o turopoljskim govorima (usp . ojat 2010:104) . 10 Konstrukcija da + prezent uglavnom dolazi iza oblika glagola dati, dok je iza oblika glagola ii puno rjea, a uz to se ni normativno ne preporuuje jer se u hrvatskome standardnom jeziku smatra suvinim dakanjem, usp . npr . Idemo se dogovoriti prema Idemo da se dogovorimo ili sl .
Imperativnost se dakako, kao to je ve spomenuto, moe izraavati i na leksikoj razini, tj . bez ekspliciranja imperativnoga znaenja u predikatu . To se osobito esto ini tzv . performativnim glagolima koji leksiki oznauju zahtjev, molbu, zapovijed, poziv, naredbu, zabranu i sl . Takvi su npr . glagoli zabranjivati, zahtijevati, nareivati, moliti, predlagati, doputati, pogotovo kad se prvim licem prezenta u jednini vezuju za govornika i govorni in, npr . Zahtijevam da mi se ispriate, Zabranjujem ti da se tako izraava, Molim vas da me to prije primite i sl . Rjee se u opisanoj slubi upotrebljavaju oblici prezenta prvoga lica u mnoini, npr . Ne doputamo da se ovdje pui (usp . Piper i dr . 2005:661) . I napokon imperativna znaenja mogu imati raznolike vrste manje ili vie reduciranih imperativnih konstrukcija, u kojima u pravilu nema posebnih oblika niti posebnih rijei za izraavanje zahtjevnosti, nego imperativno znaenje u odreenim kontekstima i/ili situacijama dobiva cijela konstrukcija, npr . Svi u uionicu!, Sendvi sa unkom!, Ni rijei!, Tiina!, Tiho!, Tie!, Bre!, Dalje!, Natrag!, U pomo!, Svom snagom naprijed!, Bez prie!, Bez dogovaranja!, Do kraja!, Jo!, Sada!, Gotovo!, Ho-ruk!, Mar!, Stop!, I!, Pst! itd . (usp . opirnije o tome u Piper i dr . 2005: nav . mj .) . Funkciju koja je posve slina funkciji opih imperativa npr . od glagola dati ili ii, (npr . Dajte se dogovorite ili Idemo se dogovoriti) imaju i poticajne estice, posebno estica neka, koja se, kao to je reeno, tradicionalno povezuje s imperativom treega lica, npr . Neka doe to prije ili Neka rade to god ele .11 Slinu ulogu ima i estica da uz prezent ili perfekt u ve navedenim primjerima tipa Da to odmah vrati te estice de, dede, deder, npr . De mi skupi kiene svatove, Dede reci svojoj vjernoj ljubi (Broz 1885:46), Deder ti njega upitaj to je tamo radio! (usp . Sili Pranjkovi 2005:256) . Neke od takvih estica mogu imati i imperativnu paradigmu (usp . i prethodnu biljeku koja se odnosi na esticu neka), posebice turcizam hajde, hajdemo, hajdete (opirnije o tom turcizmu i njegovoj porabi usp . u Stevanovi 1974:705),12 npr . Hajde reci ve jednom, Hajdemo svi skupa veeras na utakmicu .13 Za estice tipa hajde, hajdemo i sl ., a to vrijedi i za oblike opih imperativa od glagola dati ili ii, karakteristino je da se ne upotrebljavaju u nijenom obliku (usp . Mrazovi Vukadinovi 1990:130), usp . *Ne hajde ve jednom, *Ne dajte da se dogovorimo ili *Ne idemo se o svemu dogovoriti .14 Ima i estica imperativnoga tipa koje se danas osjeaju posve arhainima ili regionalnima, npr . estica dera, usp . Dera kai svatim kieReetar zabiljeio je da se estica neka rabi i u prohibitivnom znaenju te da moe dolaziti i uz drugo lice . U tom smislu on posebno izdvaja dijalekt Slavonskoga Broda u kojemu npr . neka ga dirat znai ne diraj ga, a nekate psovat znai nemojte psovati . U ovom drugom sluaju vrlo je zanimljivo i to da estica neka dobiva i neke elemente imperativne paradigme, tj . nastavak drugoga lica mnoine (nekate), usp . Reetar 2010:292 . 12 Takve estice, koje imaju imperativnu paradigmu, mogle bi se smatrati i nekom vrstom defektivnih glagola, kakav je sluaj i s imperativnim oblicima odnosno s imperativnom esticom nemoj, nemojte, nemojmo . Vana je razlika ipak u tome to su oblici kao nemoj glagolskoga podrijetla (usp . ne mozi), pa su se naknadno poestiili, dok su estice tipa hajde estinoga podrijetla, a imperativnu su paradigmu (pa onda i status svojevrsnih defektivnih glagola) dobile naknadno . 13 Broz navodi i primjer, posve slian Reetarovu, u kojemu imperativnu paradigmu dobiva i estica neka: Zato se nekate sada alostiti (Broz 1885:61), to u suvremenom jeziku dakako uope ne dolazi u obzir . 14 To je bez sumnje bar jedan od razloga pojavi i proirenosti perifrastinoga nijenog imperativa u hrvatskome i uope u junoslavenskim jezicima .
11 Milan
nijem (Broz 1885:46) ili estice nu, nuder, nudire, usp . Nu se zagledaj u moju viru pravu (Broz 1885:53) . Osim za izraavanje zahtjevnosti oblici imperativa mogu se, dakako, upotrebljavati i u drugim slubama i/ili znaenjima . U starijim tekstovima posebno je (bio) est pripovjedaki (historijski) imperativ kojim se oznauje prola radnja, npr . Mi ih stignemo pa udri po njima (Sili Pranjkovi 2005:195) . Takva je poraba danas obiljeena kao zastarjela, regionalna ili kao izrazito obiljeje usmene (narodne) knjievnosti . Vrlo je zanimljiva i poraba imperativa u oznaavanju posljedice koja je rezultat uzroka sadranoga u prethodnoj reenici, npr . Svakoga dana upozoravam ga da debelo kasni na posao, ali on kao da me i ne uje . Pa ga ti sad ne prijavi! (o takvoj porabi imperativa u makedonskom jeziku usp . Koneski 1972:130 i Karanfilovski 2011:354) . Kad je rije o sintaksi i/ili suprasintaksi imperativa, treba posebno naglasiti da je u literaturi konstatirano kako se imperativ javlja iskljuivo u tekstovima koji su organizirani po naelu izravnoga (direktnog) govora, a da nikako nije svojstven indirektnom govoru (opirnije o tome Tanasi 2009:41), usp . Ona mi poruuje: Pristani na uvjete koji ti se nude prema Ona mi poruuje da pristanem na uvjete koji mi se nude .15 To je svakako izravno vezano za spomenutu injenicu da imperativnost pripada kategorijama drugog lica, o emu jo u nastavku . U vezi s leksikim izraavanjem imperativnosti, ali i s izraavanjem imperativnosti uope, reeno je da je ta kategorija usko povezana s govornim inom, da je dakle izrazito pragmatine naravi . Upravo: kao kategorija drugog lica, imperativnost je usmjerena na sugovornika, od kojega se zahtijeva kakva akcija ili reakcija .16 S obzirom na iskazivanje imperativnosti posebno su zanimljivi tzv . indirektni govorni inovi (engl . indirect speech acts), naime oni u kojima vlada nesklad izmeu namjeravane funkcije iskaza i njegova doslovnog znaenja indiciranog formalnojezinim sredstvima (Ivaneti 1995:22; usp . i Levinson 1983:263-276; Yule 1996:54-56; Huang 2007:109-119) . Takvi su, primjerice, oni govorni inovi u kojima se postavlja pitanje, ali intencija govornika (i ilokutivna snaga iskaza, tj . komunikacijski smisao iskaza) nije odgovor na postavljeno pitanje jer se pretpostavlja da govornik zna odgovor i/ili da taj odgovor nije komunikacijski bitan,17 nego je bitno to drugo (npr . iskazivanje ironije, provociranje, poticanje sugovornika na kakvo djelovanje i sl .) . Stoga e i pitanje Silazite li na sljedeoj (stanici)? postavljeno suputniku u pretrpanom tramvaju ili autobusu imati imperativno znaenje Maknite se s vrata! / Oslobodite izlaz! .18
imperativa u indirektnom govoru dolazi svojevrsni konjunktiv prezenta (pristani prema da pristanem) . 16 Mrazovi Vukadinovi meu govorne inove koji zahtijevaju akciju sugovornika ubrajaju molbu, zahtjev u uem smislu, naredbu, zabranu, upozorenje, savjet, prijekor, grdnju, pitanje itd . (usp . Mrazovi Vukadinovi 1990:611-629) . U nekima od njih (npr . u zahtjevu, molbi, naredbi, zabrani) moe se zamijetiti vii ili nii stupanj imperativnosti . Pritom e eksplicirana ili implicirana imperativnost ovisiti o tipu komunikacije, odnosima meu sugovornicima, odnosno o stupnju uljudnosti . O tome vie u nastavku . 17 Npr . govorni in Zato je prozor zatvoren? pitanje je koje je, zapravo, poticaj/zapovijed sugovorniku da otvori prozor . Govornika uistinu ne zanima zato je prozor zatvoren niti je to u komunikacijskoj situaciji relevantan podatak . Indirektnim govornim inom govornik jednostavno od sugovornika zahtijeva da otvori prozor . 18 Da se pitanje javlja u znaenju imperativnosti, nije nimalo udno jer je rije o vrlo srodnim kategorijama . Naime i pitanje je kategorija drugoga lica, i ono je usmjereno na sugovornika, i njime se kao i imperativom zahtijeva odgovor od sugovornika i trai od njega da preuzme ulogu govornika .
15 Umjesto
U vezi je s takvim kontekstualnim imperativima (odnosno indirektnim govornim inovima sa znaenjem/funkcijom imperativnosti)19 i pragmalingvistiki pojam uljudnosti (engl . politeness) .20 U skladu sa strategijama uljudnosti imperativnost e moi biti iskazana na koji od ovih naina (pri emu e se moi uoiti razliiti stupnjevi i/ili nijanse uljudnosti):21 Biste li bili tako ljubazni da me nazovete i jo jedanput podsjetite na taj sastanak? Mogu li vas zamoliti da me nazovete i jo jedanput podsjetite na taj sastanak? Biste li me nazvali i podsjetili na sastanak? Bi li vam bio problem da me nazovete i podsjetite na sastanak? Kako bi bilo da me nazovete i podsjetite na sastanak? Hoete me nazvati i podsjetiti na sastanak? A da me nazovete i podsjetite na sastanak? U tom smislu moi e se nadalje razmatrati i razliite ilokutivne snage iskaza, tj . njihove pragmatike/komunikacijske vrijednosti koje se mogu kretati u iroku rasponu od blage sugestije, prijedloga ili savjeta, preko molbe i upozorenja do prijetnje, naredbe ili zapovijedi (o razliitim tipovima govornih inova koji zahtijevaju akciju sugovornika, usp . Mrazovi Vukadinovi 1990:611-629) . Saimajui reeno treba jo jedanput istaknuti da je kategorija imperativnosti vrlo tijesno vezana za govorni in (da je dakle izrazito pragmatine naravi), da se prototipno izraava posebnim glagolskim oblicima (imperativima), koji su svojstveni gotovo svim jezicima, ali da se moe izraavati i na brojne druge naine: infinitivom, futurom prvim, prezentom mnogih glagola, konstrukcijama da + prezent ili da + perfekt, imperativizidakako, iskljuivo forma pitanja biti nain indirektnog iskazivanja imperativnosti . Recimo, zahtjev se sugovorniku da otvori prozor osim pitanjima (npr . Hoete li otvoriti prozor?, ili Moete li otvoriti prozor?, ili A da otvorite prozor?, ili Zar se taj prozor ne moe otvoriti?, ili ve spomenuto Zato je prozor zatvoren? i sl .) moe iskazati i konstatacijama tipa Kako je ovdje zaguljivo!, ili Moda bi u prostoriji bilo ugodnije da nije tako zaguljivo!, ili Ovdje nema zraka! i sl . 20 Uljudnost kao pragmatika kategorija definira se kao svjesno izraavanje obzira prema drugima i/ili prema sebi te se dovodi u vezu sa sociolokim konceptom obraza u smislu ugleda (stjecanje, uvanje ili gubljenje ugleda), koji pak u komunikaciji moe biti ugroen ili opravdan, podran . Nadalje kad se komu obraamo, moemo se usmjeriti prema njegovu pozitivnom obrazu odgovor je to na elju recipijenta da se drugima svia i da ga odobravaju (tzv . pozitivna uljudnost; npr . Kako bi bilo da otvorite prozor?) ili prema njegovu negativnom obrazu odgovor je to na recipijentovu tenju da ga se ne ometa u djelovanju, da se s njim ne postupa loe te da djeluje po vlastitu izboru (tzv . negativna uljudnost; npr . Moete li otvoriti prozor? ili Mogu li vas zamoliti da otvorite prozor?) . Za negativnu je uljudnost karakteristino da pitanja nude priliku sugovorniku da na njih odgovori negativno, ali efekt odbijanja pritom nije isti kao kod odbijanja zahtjeva iskazana imperativom, u tzv . direktnom govornom inu . Usp . npr . Brown Levinson 1978:61-71 i dr .; Yule 1996:60-65; Huang 2007:115-119; Marot 2005:56-57 . 21 O iskazivanju (ne)uljudnosti imperativom u slavenskim jezicima, posebno u ruskome, usp . Benacchio 2010 . Na osnovi pomnjivijih istraivanja ona dolazi do zakljuka da se u istonoslavenskim jezicima (osobito u ruskome) negativna uljudnost izraava imperativom svrenih glagola, a imperativom nesvrenih glagola moe se izraavati i uljudnost i neuljudnost ovisno o tome je li radnja o kojoj je rije ugodna ili neugodna . S druge strane u zapadnoslavenskim i junoslavenskim jezicima imperativom svrenih glagola takoer se izraava neuljudnost, ali se imperativom nesvrenih glagola ne moe izraziti uljudnost, nego samo familijarnost i/ili neuljudnost (usp . o tome i Brloba 2010:441-442) .
19 Nee,
ranim oblicima prezenta glagola tipa dati ili ii, ali i nekih drugih, uglavnom tzv . lakih glagola (npr . gledati, vidjeti, uti, ekati i sl .), brojnim imperativnim esticama i/ili defektivnim glagolima (nemoj, hajde, de, dede, neka i sl .) te raznolikim tipovima imperativnih konstrukcija . Literatura
Austin, John Langshaw (1976; 1994), How to Do Things with Words, Oxford University Press, [Vidi i prijevod Milorada Radovanovia: Kako delovati reima, Matica srpska, Novi Sad, 1994] Batisti, Tatjana (1983), O nekim pitanjima u vezi sa analizom glagola morati i moi, Junoslovenski filolog, XXXIX, Beograd Benacchio, Rosanna (2005), Upotreblenie glagolnogo vida v utverditelniyh formah imperativa v slavjanskih jazykah: sopostavitelnyj analiz, Padova Benacchio, Rosanna (2010), Vid i kategorija velivosti v slavjanskom imperative: Sravnitelnyj analiz, Slavische Beitrge, 472, Verlag Otto Sagner, Mnchen Berlin Brloba, eljka (2010), Glagolski vid i imperativ u slavenskim jezicima (Rossana Benacchio: Vid i kategorija velivosti v slavjanskom imperative: Sravnitelnyj analiz, Slavische Beitrge, Bd . 472, Verlag Otto Sagner, Mnchen Berlin, 2010 ., Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 36/2, Zagreb, str . 439-443 . Broz, Ivan (1885), Prilozi za sintaksu jezika hrvatskoga . I . Imperativ, Rad JAZU, knj . LXXVI, Zagreb, str . 1-69 . Brown, Penelope, Stephen C . Levinson (1978), Politeness: Some universals in language use, Cambridge University Press Czechowska-Bachiewicz, Aleksandra (1995), Imperativ und Infinitiv als Ausdruck der Aufforderung im Polnischen und ihre Entsprechungen im Deutschen, Studia jzykoznawcze XIV, Warszawa, str . 7-46 . Hrica, Gordana (2011), Glagolske kategorije aspekta, vremena i akcionalnosti u usvajanju hrvatskoga jezika, disertacija, Zagreb Huang, Yan (2007), Pragmatics, Oxford University Press Ivaneti, Nada (1995), Govorni inovi, Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta, Zagreb Ivi, Milka (1958), Slovenski imperativ uz negaciju, Radovi Naunog drutva Bosne i Hercegovine X, Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka, knj . 4, Sarajevo, str . 23-44 . Ivi, Milka (1970), O upotrebi glagolskih vremena u zavisnoj reenici: prezent s veznikom da, Zbornik za filologiju i lingvistiku XIII/1, Novi Sad, str . 43-54 . Ivi, Milka (1972), Problematika srpskohrvatskog infinitiva, Zbornik za filologiju i lingvistiku XV/2, Novi Sad, str . 115-138 . Karanfilovski, Maksim (2011), Za nekoj funkcii na imperativot vo makedonskiot jazik i vo drugite slovenski jazici praanjeto na glagolskiot vid pri, Zbornik radova Njegoevi dani 3, Niki, str . 351-356 . Katii, Radoslav (1991), Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika . Nacrt za gramatiku, HAZU i Globus, Zagreb Koneski, Kiril (1972), Upotrebata na negiran imperativ od perfektivni glagoli vo makedonskiot jazik, Makedonski jazik XXIII, str . 117-132 .
Koneski, Kiril (1973, 1974), Znaenjata na imperativot vo makedonskiot jazik, Makedonski jazik XXIV (1973), str . 131-156 i XXV (1974), str . 145-167 . Kurzov-Ribarova, Zdenka (1972), Iz prouavanja imperativa u staroslavenskom jeziku (Negativni imperativ u staroslavenskom jeziku u usporedbi sa stanjem u drugim slavenskim jezicima, osobito u ekom), Slovo 22, Zagreb, str . 52-84 . Kurzov-Ribarova, Zdenka (2009), Od prouavanjeto na imperativot vo staroslovenskiot jazik: Odreniot imperativ vo staroslovenskiot jazik vo sporedba so drugi slovenski jazici, so akcent vrz eskiot, Paleoslovenistiki studii, IMJ, Posebna izdanja, knj . 63, Skopje, str . 29-72 . Kuar, Marcel (1884), Povijest razvitka naega jezika hrvackoga ili srpskoga od najdavnijih vremena do danas, Dubrovnik Levinson, Stephen C . (1983), Pragmatics, Cambridge University Press Mareti, Tomo (1931), Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika, Zagreb Marot, Danijela (2005), Uljudnost u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, Fluminensia, god . 17, br . 1, str . 53-70 . Mrazovi, Pavica, Zora Vukadinovi (1990), Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance, Sremski Karlovci Novi Sad Piper, Predrag, Ivana Antoni, Vladislava Rui, Sreto Tanasi, Ljudmila Popovi, Branko Toovi (2005), Sintaksa savremenoga srpskog jezika . Prosta reenica, Institut za srpski jezik SANU, Beogradska knjiga i Matica srpska, Beograd Pranjkovi, Ivo (2006), Hrvatski jezik i biblijski stil, Raslojavanje jezika i knjievnosti . Zbornik radova 34 . seminara Zagrebake slavistike kole, Zagreb, str . 23-32 . Pranjkovi, Ivo (2008), Gramatika govornika i sugovornika, Vidjeti Ohrid . Referati hrvatskih sudionica i sudionika za XIV . Meunarodni slavistiki kongres, Hrvatsko filoloko drutvo i Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, str . 237-252 . Reetar, Milan (1907), Der tokavische Dialekt, Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Wien Reetar, Milan (2010), tokavski dijalekat (prevela Stojanka Makoevi), Podgorica Searle, John R . (1969), Speech Acts, Cambridge University Press Sesar, Dubravka (1996), O deziderativnim iskazima u slavenskim jezicima, Suvremena lingvistika 41-42, sv . 1-2, Zagreb, str . 561-569 . Sili, Josip, Ivo Pranjkovi (1995), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb Simeon, Rikard (1969), Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva I, Matica hrvatska, Zagreb Stevanovi, Mihailo (1974), Savremeni srpskohrvatski jezik (Gramatiki sistemi i knjievnojezika norma) . II . Sintaksa, Nauna knjiga, Beograd ojat, Antun (2010), Turopoljski govori, Plemenita opina turopoljska, Velika Gorica Tanasi, Sreto (2009), O imperativu u savremenom srpskom jeziku, u: Sintaksike teme, Beograd, str . 36-49 . Veber Tkalevi, Adolfo (1859), Skladnja ilirskoga jezika za nie gimnazije, Be Vukovi, Jovan (1967), Sintaksa glagola, Sarajevo Yule, George (1996), Pragmatics, Oxford University Press
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 629 UDK: 811 .163 .4*3'38 821 .163 .4(497 .6) .09-992
Bernisa Puri: Poetska slika Drugog u bosanskohercegovakim putopisima

Slikanjem rijeima putopisac otkriva one aspekte stvarnosti Drugoga koji izmiu faktografskoj i/ili naunoj deskripciji . Cilj ovoga rada jeste pokazati kojim poetskim, stilistikim i retorikim sredstvima bosanskohercegovaki putopisci opisuju vrijednosti onih kultura koje su predmet njihovog putopisnog teksta, kojim jezikim sredstvima iskazuju svoj stav prema drugoj kulturnoj stvarnosti i tradiciji te kojim jezikim postupcima usporeuju vlastitu kulturu (ili zaviaj) s kulturom Drugoga . Pri tome je teite rada usmjereno na analizu poetski uoblienih deskripcija odnosno figura opisa, s tim da se za metajeziku upotrebu u ovome radu termin opis zamjenjuje retorikim (stilistikim) terminom hipotipoza . Kljune rijei: bosanskohercegovaki putopis, poetska slika . Poetic Image of ohe Other in Travelogues of Bosnia and Herzegovina In contact with other culture, a travelogue writer responds to it intellectually and emotionally, therefore, his experience of culture and unseen spaces has a very important role in understanding the Other . Imagining by words, the travelogue writer finds out these aspects of reality of Other which are out of factualistic/scientic description . The goal of this paper is to show poetic, stylistic and rhetoric means which travelogue writers of Bosna and Herzegovina use in their description of cultures in travelogues, as well as linguistic means to show their view toward different cultural reality and tradition . Also, this paper aims to show linguistic methods they use for comparation between their own culture (homeland) and the culture of Other . The emphasis of the paper is on analysis of poetic descriptions, that is on figure description, having in mind that the term description in this paper substitutes the rethoric term hypotipose in methalinguistic usage . Key words: Bosnian-Herzegovinian travelogue, poetic image . Putopisni prikaz stvarnosti podrazumijeva raspon izmeu putopievog objektivnog i subjektivnog reagiranja na svijet . S tim u vezi razlikuju se putopisi s preteno informativnom od onih s preteno poetskom funkcijom jezika . Poetske slike u ovome radu analiziraju se i interpretiraju kao naini estetskog (umjetnikog) uobliavanja (opisivanja) putopievih doivljaja s putovanja te kao naini iznoenja njegovog subjektivnog stava u odnosu prema kulturi Drugoga, emu na stilistikome planu odgovaraju figure opisa
630 Bernisa Puri: Poetska slika Drugog u bosanskohercegovakim putopisima
ili hipotipoze1 i njihov jeziki sastav, koji, naposljetku, uvjetuje prirodu itaoeve komunikacije s putopisnim tekstom drugaiju od isto inforamtivne . U ovome radu pokazat emo kojim poetskim, stilistikim i retorikim sredstvima bosanskohercegovaki putopisci opisuju vrijednosti onih kultura koje su predmet njihovog putopisnog teksta i kojim jezikim sredstvima iskazuju svoj doivljaj prema drugoj kulturnoj stvarnosti i tradiciji te kojim jezikim postupcima usporeuju vlastitu kulturu (ili zaviaj) s kulturom Drugoga . Ova jezika sredstva posmatrat emo kao sastavnice (mikrostrukture) figura opisa ili hipotipoza kao makrostrukturalnih cjelina . Iako su u putopisnom diskursu, s obzirom na njegovu tematsku raznovrsnost, prisutni svi podtipovi hipotipoza, panju emo usmjeriti na putopisnu anrovsku dominantnu topografiju2, te na paralelu, budui da se njome u putopisnom tekstu jasno predouju slinosti i razlike izmeu opisanih prostora razliitih kultura . Posebnu ekspresivno-impresivnu vrijednost u kreiranju putopisne topografije imaju pridjevi . To su rijei kojima se u putopisnim opisima ivo i jasno slika prostor, osim toga, pridjevima se naglaava vrsta putopieve percepcije mjesta u kojem se naao i vrsta doivljaja u susretu s drugom kulturom, pridjevi su takoer kljune rijei kojima se aktivira putopisna apelativna funkcija jezika budui da pokreu itaoevu imaginaciju i sugestivno djeluju na njega . Korpus koji smo istraivali, a ine ga tri antologije bosanskogercegovakog putopisa, pokazuje uestalost pridjeva lijep, divan, udan, udesan, aroban te uestalost drugih rijei s ovim pridjevima u osnovi . Navest emo primjer topografije iz putopisa Afrika u oku putnika Tvrtka Kulenovia, iz kojeg se vidi kako se pozitivno markiranim pridjevima ne iskazuje samo oduevljenje prizorom niti se njima samo opisuje neto kao da se dogaa pred naim oima nego je njihova funkcija i da izazovu elju da neto bude vieno: Enciklopedija Britanika ne vara: stara tvrava koju ona pominje sigurno nije par onima koje smo videli u drugim mestima ali intenzivno privlai lepim patiniranim crvenilom svojih zidova a onda zadivljuje udesnim pogledom koji se prua s njenih kula i prozora: ulazak u luku obeleen je niskim ali prodornim rtovima koji se pruaju duboko u more divnim pliacima . Na mestu gde ti pliaci prestaju stalno se smenjuju, u dugoj plavoj liniji, vele kreste lomeih se talasa . Do njih je more smaragdno zeleno a od njih dalje, kao preseeno napola, duboko, tamno plavo . A jo udesnija
1 Hipotipoza je retoriki/stilistiki termin kojim se oznaavaju razne vrste opisa . Luka Zima je definira kao figuru misli koja se sastoji u tom, da se navaaju one biljege kakvog pojma, koje e na sluaoca najjai utisak uiniti (1880:101) . Falkmann hipotipozu vidi kao malu sliku, utkanu u veu cjelinu, koju ne valja zamjenjivati s velikim opisima (v . u: Simeon 1969:479) . Zdeslav Dukat u Rjeniku knjievnih termina daje joj sljedeu odrednicu: Termin antike retorike: opirno prikazivanje neega tako jasno i ivo kao da je prisutno ili kao da se dogaa pred naim oima (1985:246) . Dean Duda, polazei od Fontanierove podjele figure opisa dijeli na jednostavnije i sloenije jednostavnije bi bile: topografija (opis mjesta), kronografija (opis vremenskih okolnosti), prozopografija (opis neijeg lika, tjelesnih svojstava, dranja i kretanja), etopeja (opis moralnih znaajki, navada , vrlina i ponaanja), a sloenije: portret (istodobno opisivanje vanjtine i karaktera), paralela (dva susjedna ili pomijeana opisa kojima se jasno predouju slinosti i razlike njihovih predmeta) i tableau (sastavljen od svih navedenih figura opisa pomalo i koristi se za iva opisivanja strasti, djelovanja, zgoda, ili fizikih i moralnih pojava) (1995:431) . 2 U ovome radu topografiju emo analizirati i interpretirati u znaenju koje joj daje Dean Duda: Topografija predstavlja postupak susretanja jezika i prostora, a budui da se temelji na nadodavanju, otvara pripovjedau (motritelju, opisivau) mogunost dodatnog ukraavanja (1995:431) .
je uvena Najli Bi na istoimenom ostrvu: pesak je na njoj sitan kao brano i beo kao sneg upravo takav, bez preterivanja . Kad se putnik sa nje vraa putem preko mosta pred njim se otvara panorama grada velianstvena u svojoj jednolinoj lepoti koju ne naruava nijedan trei oblik, nijedna nameua se zgrada, panorama nainjena od niskih tornjeva i zaobljenih linija, sva u crveno smeoj boji vremena na pozadini od veito mladog afrikog zelenila . A oni na brodu koji o tome znaju, meu njima i nai diplomati, kau da to jo nije nita, da je tek Najrobi aroban grad, prava bajka . Veliku emocionalno-ekspresivnu vrijednost u iskazivanju opisivaeva oduevljenja kulturom Drugoga ima uestalost upotrebe glagolskog pridjeva trpnog, i to najee trpnog oblika glagola odueviti, zadiviti, zapanjiti, oarati, zaarati . Njihova semantika vrijednost i priroda trpnoga stanja postaje naroito efektna ako se ponavljaju na malom tekstnom prostoru, kako je to, naprimjer, u putopisu U Hajderabadu Rodoljuba olakovia: Iako smo usput itali neto o tim spomenicima, ipak ostali smo zadivljeni kad smo stigli pred hramove . ( . . .) Koliko smo u Elori bili zapanjeni neobinou takve arhitekture, toliko smo u Adanti bili iznenaeni neim sasvim novim, a to je fresko slikarstvo . ( . . .) Gledao sam kao zaaran tu lepotu usred pejzaa . . . . Premoren od gledanja, od sve novih utisaka, prosto oamuen od sve lepih stvari, bilo arhitekture, bilo skulpture ili slikarstva, sedeo sam na kamenu ispred jednog hrama i razmiljao o ljudima koji su ova udesna dela stvarali . Pretvaranje putopievog doivljaja u slike u putopisnim topografijama esto se zasniva na figurama gomilanja (sinatroizmu, distribuciji, amplifikaciji, kumulaciji) . Gomilanje istie mnotvo i stvara disperzivnost u opisu, potcrtava iznijansiranost detalja, ukoliko se u stastavu figure gomilanja nae metafora, stilistiki efekat gomilanja biva udvostruen, takoer, gomilanjem se ubrzava reenini temo . S obzirom na navedene stilistike efekte gomilanje se pokazuje kao jedan od najuoljivijih postupaka kojim se potenciraju afektivni sadraji, najee oni negativno obiljeeni . Slijedi primjer iz putopisa Evropski coctail Alija Isakovi, u kojem je negativan doivljaj Venecije naslikan figurama gomilanja iji sastav ine jezike jedinice s naglaeno pejorativnom stilistikom vrijednou: Ta Venecija kao stara, naborana, napirlitana kurva u morskoj barutini, nasaena na nae balkansko natruhlo kolje u zamuenom pijesku . Od Murana do Rive degli Sciavoni, i Lida, u labirintu bolesnih kanala s umrtvljenom prljavozelenom smrdljivom vodom, i gondolama koje se zloslutno njiu poput mrtvakih kovega, okruene naftenskim mrljama, korama naranda i odbaenim prezervativima . Venecija s tromim oboljelim golubovima koji nevoljko upotpunjavaju sliku turistikog taloga, uglavnom taj jalov, mator svijet, napudran i namirisan kao da e na zakasnjelu svadbu, drhtavi uturumi koji vie gledaju preda se, u strahu od spoticanja i vie bahuljaju, kratkovido nego to promatraju svijet koji e uskoro napustiti; sva ta bijela, namregana, smeurana, grozdasta i bubreasta ljaka jedne apsurdne civilizacije koja u arter-oporima krui svijetom kao oblak komaraca, bahate veselosti, buna i beivotna, istovremeno (Somerset Maugham) .
Putopisna topografija moe biti uobliena elementima ekspresivne sintakse . Posebno mjesto u slikanju emocionalnosti i afektivnosti pripada parceliranim i eksklamativnim reenicama . Parcelacijom reenice znaenjski sadraj reeninog dijela izdvojenog u percelat uvijek je pojaano izraajan jer dolazi nakon eksrpesivne pauze signalizirane takom, to utie na ritmo-melodijsku organizaciju opisa . Pauziranjem se ravnomjeran reenini tempo naglo prekida, intonacija prelazi u uzlaznu, ritam ubrzava, a svaki parcelat realizira kao slika za sebe to dopirnosi dinamizaciji opisne sekvence . Ovakvim stilitikim efektima implicitno se prenosi dinamika afektivnih sadraja u opisnoj sekvenci . Navodimo primjer iz putopisa Berlin Maka Dizdara, u kojem je afektivni sadraj osjeaj uznemirenosti pokrenut onim to putopisac vidi dinamino kreiran postupkom parcelacije, ponovljenim veznikom i kao intenzfikatorom, parceliranim ponavljanjima koja gradiraju sadraj (Oni kojima je najgore . Oni koji su uprljali svoje ruke . Oni koji se boje svoje sjene), demonstrativnim uzvikom (eno) i na kraju eksklamativnom reenicom (Ukleti Berlin!): Bodljikava ica presjekla je srce grada . I betonski zid . I mitraljeska gnijezda . I topovi . Kupole tenkova sjaje se na suncu . Bajonete . Vjene bajonete . Preko njih, u mree vatrogasne, preskau najsmjeliji . Oni kojima je najgore . Oni koji su uprljali svoje ruke . Oni koji se boje svoje sjene . Rat zapadne i istone marke, rat novca, pretvorio se u pravi pucanj . Eno ve prati oko Branderburgertora . Ukleti Berlin! U putopisnim tekstovima topografija je esto u cijelosti oblikovana retorikim pitanjima, usljed ega dobija karakter lirsko-meditativnog diskursa . Slijedi primjer iz putopisa Meu bogovima i svetenicima Banganga Arifa Tanovia, u kojem je usporedba nekadanje slave i zateenog stanja zaputenosti hramova kreirana retorikim pitanjima povienog tonaliteta takvim izrazima intenziviran je osjeaj razoarenja i rezignacije nastao usljed sudara putopievih ranijih predstava i neposrednih impresija: Kao civilizovan domain, Naturam pokazuje svoj hram . Mala kolibica, bolje rei, trap otvoren sa dvije strane i prekriven slamom i limom . Unutra je isto i pometeno . Poredano je pet kipova pet boanstava, u koja se vjeruje i koja oboavaju uz rtve . Zar su to ti stari drevni bogovi? Kako djeluju skromno i neugledno? Kao da su oni osiromaili kao i zemlja Indija . Ili su moda zarobljeni i iz prirode amo dovedeni u zatoenitvo? Ili je moda i njih zakon robne vrijednosti doveo na trite ljudskih osjeanja pa im je usljed velike ponude cijena nisko pala? Ta svih pet bogova stanuju tu na dva kvadratna metra prostora i pored njih jo ona tri svetenika . Zar tu bogovima nije tijesno? Ili je u Bombaju stambeni problem i za njih teak . No moda im vei stan ni po kakvoj pravdi ne pripada, kad u ovom gradu dvjesta hiljada spava na ulici . A to e tri svetenika na pet bogova? Moda je i to pravo, jer koliko u drugom svijetu ima svetenika na samo jednog boga? Poetske metafore kao sredstva knjievnoumjetnikoga posredovanja putopisne stvarnosti, oslonjena na putopieve stvaralake sposebnosti i obiljeena putopievom subjektivnou, kreiraju putopisna znaenja koja se kreu iza prikazane prostorne geografije, otkrivajui tako one aspekte stvarnosti koji izmiu putopisnoj faktografskoj deskripciji:
Nou je Solun dinovski splav koji se, gonjen srenim vetrom niz Vardar, kriom spustio na obale ovog mora . Solun je nou stara galija pokrivena eramidom . Na njenim jedrima spava umorna matrona bogova, mladoturaka, francuskih generala i srpskih pukova . Sita od poljubaca malaksala od usluga osiromaila od poara . (Zuko Dumhur, Galija pod eramidom) Kao da na svijetu nema mjesta gdje su se stameni iskonski troheji zemlja, voda, vazduh i sunce slili, ugrozdili u rime takvih cvjetova kakvi su ovi to bukte nada mnom u kronjama sa vazduastim plaminjavim oreolima ara oko sebe . Ovo se jedna ogromna ljetna duga rasprsnula i sva sasula u ove kronje, pa visi meu liem u rosnim kapljama, u curcima, u grozdovima svoga spektra . (Skendera Kulenovi, Cvijet i brana Asuana) Poetizacija putopisnih hipotipoza esto se temelji na intertekstualnim vezama, na prenoenju citata iz putopisne tradicije ili citiranjem poznatih knjievnika . Putopisci putaju da drugi pisci ili putopisci koji su prethodno stvarali sliku o odreenim mjestima umjesto njih svjedoe o ljepoti ili, pak, o neugodnosti predjela koje su posjetili: Na sedam stotina kilometara uzvodno, uz Nil, od Kaira a neto nie od Asuana, nalazi se grad Luksor, mjesto do koga su grke galije plovile punih etrdeset dana da svojim posadama pokau bogatstva i riznice ija su blaga mogla da se porede samo sa brojem zrnevlja pijeska pisao je Herodot kad je opisivao najljepi grad Egipta . (Neda Erceg, Teba sa sto vrata) Ali bespomoan sam, nita ne vredi dobra volja, slavna ulica je ponovno runa . Da ne bih ja bio taj koji vrea, putam da govori Stendal: Marseilles . . . nest quune ville barbare, si on compare ses moeurs a Aix . I jo neko: Antiki grad u kome nema nita antiko, mesto u kome nema nieg lepog, proao je kroz dve hiljade godina ne ponevi sa sobom nita osim imena . Ali kakvo ime: Marsilia . Pa ime njegovog aerodroma: Marinjan . (Tvrtko Kulenovi, Put na jug) Jasno je da putopisac odabranim citatima izraava svoj stav prema destinaciji, a onda i prema njenim kulturnopovijesnim predmetnostima, prema svijetu prirode prema predmetnostima iz svakodnevnog ivota, prema njenim ljudima . Ponekad to ini citatima obiljeenim povienim tonalitetom, istiui na taj nain intezitet vlastitog oduevljenja: Kada je Justinijan uao provi put u Aja Sofiju i uzviknuo: Hvala Ti Boe da si meni dosudio da ovako djelo sagradim! . . . Salomone, tebe sam pobijedio . . . (Hifzi Bjelevac, Aja Sofija) Prije tri stoljea zbunio se u ovom gradu poznati francuski putnik, izvjesni gospodin arden, kada je vidio svjetlost i vatromet: Nigdje i nikada nisam vidio slinu svjetlost . Nisam ni slutio da tako neto na svijetu i postoji . (Zuko Dumhur, Slonovi u ipkama) U mnogim topografijama dominira likovni kvalitet opisanog prostora . Pridjevi sa znaenjem boje imaju vanu ulogu u naglaavanju prirodne ljepote krajolika . U putopi-
sima se najee spominje zelena boja, javlja se ak i u naslovu (Portugal, zelena zemlja, Ivo Andri) . Boje, kao izraz otpikih senzacija, esto su u putopisnim deskripcijama popraene putopievim auditivnim doivljajem; takvi su dvojaki ulni utisci nerijetko poetski uoblieni u sinestetike genitivne metafore (npr . muzika boja, simfonija boja): U Kastilji se u smiraj dana dogaaju takvi prizori i predstave na svodu nebeskom da je pravo udo kako te mirakule i na zemlji ne ostave trag i ne bivaju praene silnim grmljavinama i strahovitim zemljotresima . Pravo je udo kako te orgije boja i svjetlosti na nebu prati savren i spokojan mir na zemlji . Po mojoj zamisli i uvstvu tada bi na zemlji moralo sve da zvui i da se hori od silnih krikova i zapomaganja . (Zuko Dumhur, Pirina i zvijezde) Osim u opisu krajolika u putopisnim hipotipozama boje su znaajne u opisu nacionalnih nonji u tom sluaju boje variraju od kulture do kulture tako je naprimjer za afrike nonje karakteristino arenilo boja opisano u topografiji Konakrija: U stotine boja svojih tkanina ene i djevojke Konakrija prale su tu pred kuama rublje, tu ga pred kuama suile i peglale . Kakva je to bila simfonija boja s kojom se pomijeala divna pjesma gvinejskih slavuja! (edo Kisi, Deveta zlatna zvijezda na nebu Afrike) U putopisnim su tekstovima posebno dojmljive topografije u kojima putopisac svoj pogled na stvari i svoj estetski doivljaj stvarnosti izjednaava s pogledom iz slikarske perspektive, preoblikujui tako percipiranu sliku krajolika u likovnu sliku: Ljeti, kad se zlate ita, vidim ovu ravnicu kao iroku rubaku a ovaj blago zavijeni drum kao njen rub i kuice kao naizmjenine kockaste are na porubu . (Alija Isakovi, U Tostoja, doma) U okviru prozora, kao na beskrajno islikanom platnu kakvog impresioniste, vidim da je Francuska ba u svojoj unutranjosti, u nepreglednoj i meni nepoznatoj provinciji najvjernija svojoj proslavljenoj ljepoti . (Dragoslav Janji, Putovanje na okean) Slijedi primjer u kojem je poetska slika grada Burse ostvarena metaforikom transpozicijom u likovnu sliku (Bursa je dugo za mene bila samo ta slika), koja se, potom, takoer metaforiki, dovodi u vezu s knjievnim tekstom, Lorkinom strofom (Bursa slika zelenije zelena od svake Lorkine strofe) na taj je nain putopieva percepcija stvarnosti predstavljena kroz intermedijalni suodnos: Bursa je dugo za mene bila samo ta slika u izlogu Studnike, knjiara i antikvara, eha i Poljaka, do tadlerove katedrale zelenije zelena od svake Lorkine strofe, zelenija od svih zelja, zeljanica, zelengora i zelenia . Najzelenije zeleno zelenilo . Samo se slike dugo pamte, a rei ve sutradan promene svoj red . (Zuko Dumhur, Osveta mrtvih sultana) Stilistiki postupak poreenja nezaobilazan je u slikanju kulturnih susreta i dodira . U putopievoj svijesti prostor moe prizivati prostor po principu slinosti, pri emu se onda u putopisnom modelu poreenja kultura prostori meusobno sjedinjuju ili dopu-
njuju . Susret s drugom kulturom esto postaje trenutak prizivanja sjeanja na domae krajolike i kulturu doma . Evo kako o tome svjedoi Marina Trumi: Kad ulazi u Meksiko, to je kao kad zaplovi najbliim od svih, vlastitim krvotokom . To je za mene bio jedan sutonski trenutak sa Beatris dok smo se u njenim kolima vraali iz Sikeirosovog Poliforuma, kada sam dirnula sreu kao to se dodiruje nebo, kao to se ulazi u vjenost . Trebalo je moda prevaliti toliki put, doi na drugi kraj svijeta da bih pojmila njegovo jedinstvo, da bih saznala da je to sve kroz mene jednom, nekad, proteklo . I nikad Sarajevo nije bilo vie u meni kao tog zlatnog predveerja u Meksiku . (Kad ulazi u Meksiko) Prostori se u putopisnim interkulturalnim susretima mogu meusobno po svojim osobinama suprotstavljaju . Neda Erceg u svome putopisu Prag iza koga nastaju poreenja tematizira susret koji postaje taka (prag) suprotstavljanja znanog i neznanog, poznatog i nepoznatog, bliskog (zelene bujnosti grada Sarajeva) i stranog (nekog junog plavetnila): Pa kad u svijetu bljesak neke ljepote razmakne zavjese nepoznatog, kad vozovi kilometrima udalje znano od neznanog ili kad mir nekog junog podneblja suprotstavi svoje plavetnilo zelenoj bujnosti ovoga grada u kotlini meu brdima, slika i sjeanje na njega ne znae moda neku visoku vrijednost, ali znae i ostaju prag iza koga nastaju poreenja . Iz citiranih odlomaka, koji se mogu itati i kao autoreferencijalni osvrti, moe se uoiti referiranje na pragmatiko (odlazak na put) ali i na poetiko (doivljaj susreta s drugom kulturom) ishodite samog putopisnog anra, pri emu se uoava i to da u putopisnim interkulturalnim susretima povlatenu ulogu ima kultura doma . Predstavljanje drugog i drugaijega kroz poreenje s poznatim i bliskim moe se odnositi na prepoznavanje slinih obiaja i navika, na nalaenje slinosti u arhitekturi, na usporeivanje maternjeg i stranog jezika i sl . Kako se, s tim u vezi, u putopisnim modelima poreenja kultura kreira paralela kao figura opisa? Eksplicitno ili implicitno pozicija oni dovodi se u vezu sa zamjenicom mi . Asocijacije (prizivanje i prisjeanje) na kulturu doma ili na zaviaj najee se javljaju kao rezultat spoljanjih podsticaja (neki detalj iz posmatrane stvarnosti prostora druge kulture izaziva asocijaciju na kulturu doma), pri emu se onda asocirana slika ostvaruju kao drugi lan naporedne strukture; usporedba vienog i asocirane slike esto je popraena putopievim komentarom, njegovim iznoenjem subjektivnog stava, obino oduevljenja, koji se ponekad iskazuje i eksklamativno . Na taj nain, tj . vizualizacijom detalja, asocijacijom obiaja dviju kultura te afektivnim efektom, paralela, kao figura opisa, ostvaruje se kao harmonina poetska cjelina . U sljedeem opisu najprije je predstavljena putopieva impresija, njegov pozitivan stav prema onom to vidi na turskom izletitu, potom, vizualnoj slici putopisac pridruuje sliku bosanskog teferia: Na mene su stoga osobito lijep utisak uinile mnoge manje i vee familije i drunice to su se na ilimima pod drveem ili na ledinama krijepile: u mislima ja sam se tada nalazio u naoj Bosni i sjeao se svijeh onijeh teferia, sa kojima nai varoani u svetane dane brigu rastjeravaju . (Risto . Besarovi, U Carigradu)
U putopisu Alije Isakovia Evropski koktel najprije je dat detalj iz prostora strane kulture, potom asocijacija na zaviaj i na kraju efekat putopievog emocionalnog reagiranja iskazan ekspresivnom eksklamacijom: Naime, kad sam se vraao autobusom u Englesku kraj puta sam ugledao restoran, s desne strane, i simaptinu parolu: Putnie, ovo je posljednji restoran u kotskoj! Stali smo . Tako u nas u Hercegovini vozai obavezno zaustavljaju autobuse pred svojim domaim restoranima . Divota! Putopisci esto raspravljaju o jeziku, usporeuju maternji jezik s jezikom druge kulture . Posebno su upeatljivi poetski pasai u kojima se strana rije javlja kao eufonini rezime ili kao otisak utiska koji na putopisca-opaaa ostavlja krajolik u kojem se naao: Zagazili smo u debelo salo srednjoruske visije koja je samo malo preplaena nizija . Zapravo, lijevo i desno uorene drvene kuice kolhoznike, limeni krovovi, izrezbareni prozori, sitna dvorita i krupna perad . Zatim, zasebni bunari i zajedniko blato, drijeme udruenih svinjskih lea, izme, okrugla lica i iste mahrame . Djerjevnja . Ni jedna druga rije ne moe tako i toliko kazati o onome to gledam . Meni je naa rije selo hrpa uurenih preplaenih kokoiju . . . (Alija Isakovi, U Tostoja, doma) Dakle, slike Drugoga koje se opisuju poetskim tipom vizure bivaju pokrenute cjelokupnim putopievim psiholokim sklopom, njegovim opaanjem, sjeanjem, miljenjem, imaginacijom . S tim u vezi se i putopiev poetski izraz kree od iskazivanja oduevljenja, elje, oekivanja do razoarenja pojavnostima vezanim za drugo i drugaije . Tom spoju deskriptivnog iskaza i emotivnog doivljaja odgovaraju na jezikome planu konkretni stilistiki postupci te njihovi emocionalno-ekspresivni i konotativni efekti, koji, kao sastavni elementi putopisnih poetskih uoblienja, otkrivaju one aspekte stvarnosti drugih kultura koje izmiu putopisnoj faktografskoj deskripciji . Izvori
Isakovi, Alija, ur . (1973), Hodoljublje . Izbor bosankohercegovakog putopisa i graa za bibliografiju, 18421970, Svjetlost, Sarajevo Isakovi, Alija, Ivan Lovrenovi, ur . (1984), Putopisi (izbor), Svjetlost, Sarajevo Rizvanbegovi, Fahrudin, ur . (1997), Antologija bonjakog putopisa XX vijeka, Alef, Sarajevo
Literatura
Bagi, Kreimir (2011), Opis, putopis, matopis . Od figure do kulture hipotipoza, topografija, topotezija . Vijenac 448, preuzeto s interneta 10 .2 .2012 . Duda, Dean (1995), Figure u opisu prostora, u: Beni, . Falievac, D . ur ., Tropi i figure, 427450, Zavod za znanost o knjievnosti, Zagreb Kovaevi, Milo (1998), Hipotipoze u malim pjesmama Njegoevim, u: Stilske figure i knjievni tekst, Trebnik, Beograd Renik knjievnih termina (1985), Nolit, Beograd Simeon, Rikard (1969), Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Matica hrvatska, Zagreb Zima, Luka (1880), Figure u naem narodnom pjesnitvu, JAZU, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 637 UDK: 811 .163 .42'27:316 .774 316 .774:811 .163 .42'27
Andrea Sapunar Kneevi i Marijana Togonal: Jezina obiljeja novinarsko-publicistikog stila u hrvatskim tiskanim informativnim medijima
Hrvatski standardni jezik, kao i ostali standardni jezici, nuno se raslojava na pojedine funkcionalne stilove ne bi li, kao kohezijski jezini element izmeu idioletski i idiomatski razjedinjenih pripadnika odreene jezine zajednice, zadovoljio raznovrsne potrebe svojih govornika . Hrvatska funkcionalna stilistika zasad razlikuje pet funkcionalnih stilova (Sili 2000), od kojih je novinarsko-publicistiki funkcionalni stil, kao dominantni stil javne komunikacije, najei predloak jezinih analiza hrvatskih jezikoslovaca, i to prije svega zbog njegova izrazita utjecaja na jezinu svijest i kulturu govornika hrvatskoga jezika . Osim novinsko-strukturalnih uzusa kojima podlijeu razliite forme medijskoga diskursa, novinarsko-publicistiki oblici razvijaju i specifian odnos prema standardnojezinoj normi hrvatskoga jezika . Iako je implicitnom normom odreeno da je jezik javne komunikacije, a samim time i medijskoga diskursa, standardni jezik, u praksi se njegove norme esto neopravdano kre, to se najee tumai nedovoljnom jezinom obrazovanou autora medijskoga diskursa . Kljune rijei: funkcionalna stilistika, novinarsko-publicistiki stil, hrvatski standardni jezik, razaranje standardne norme, jezik tiskanih informativnih oblika . Language features of journalistic and publicizing forms in Croatian news media The Croatian standard language, like other standard languages, is being stratified out of necessity into certain functional styles, so that it would act as a cohesive language element between the idiomatically separated members of certain linguistic communities, and would therefore satisfy various needs of its speakers . For now, the Croatian functional stylistics recognizes five functional styles (Sili 2000), which consist of the journalistic and publicizing functional style, being the dominant style in public communication, the most common linguistic model analysis of Croatian linguists primarily because of its strong influence on the linguistic and cultural awareness of the Croatian language speaker . Besides the newspaper structural usages in which they are subject to in different forms in media discourse, the journalistic and publicizing style has developed a specific relationship toward the standard Croatian language norm . Although the implicit norm determined that the language of public communication and thus the media discourse is the standard language, in practice its norms are often unjustifiably violated, which is then interpreted as an inadequate linguistic knowledge by the author of the media discourse .
638 Andrea Sapunar Kneevi i Marijana Togonal: Jezina obiljeja novinarsko-publicistikog stila . . .
Key words: functional stylistics, journalistic and publicizing style, Croatian standard language, destruction of standard norms, language for printed information . Uvod Uz znanstveni, administrativno-poslovni, knjievnoumjetniki i razgovorni stil, novinarsko-publicistiki stil jedan je od naina kako funkcionira standardni jezik u iroj drutvenoj zajednici . Jedna od zadaa funkcionalne stilistike je opis pojedinih standardnojezinih podsustava, odnosno funkcionalnih stilova, pri emu se uz njihove opise nerijetko navode i odstupanja od ureene standardnojezine norme . Kada govorimo o jezinoj usklaenosti funkcionalnih stilova s nadreenom, standardnom normom, onda su oekivanja u pojedinim funkcionalnim stilovima vea negoli u drugima . Dok su razgovorni i knjievnoumjetniki stil u pravilu podloni opisima jezinih/govornih jedinica, preostala tri jezina podsustava uglavnom podlijeu i opisima sustava, ali i analizi njihova odnosa prema standardnojezinoj normi hrvatskoga jezika .1 Razloge takva odnosa treba traiti u usmjerenosti pojedinih stilova prema javnosti, odnosno njihovoj javno-komunikacijskoj ulozi . Iako u Hrvatskoj nije eksplicitno utvreno koja podruja pripadaju domeni javne komunikacije, nedvojbeno je da je medijski diskurs, ba kao i administrativno-poslovni te znanstveni i u irem i uem smislu2 namijenjen javnosti . Upravo zbog potrebe da javnost u cijelosti razumije poruku koja je oblikovana (i usmenu i pismenu), ali i zbog jezino-obrazovne uloge koje imaju, usklaenost sa
Zbog prirodne otvorenosti prva dva stila prema raznim jezinim varijetetima koji se u mnogoemu udaljavaju od standardnojezinoga idioma, u posljednje se vrijeme opravdano postavlja pitanje o potrebi redefiniranja podruja tradicionalne funkcionalne stilistike . Brojna pretapanja i proimanja stilskih znaajki u razliitim funkcionalnim podstilovima te sloen i slojevit odnos funkcionalnih stilova i standardnojezinih normi, smatra Lada Badurina, dovodi u pitanje stabilnost uspostavljene mree funkcionalnih stilova (), njezinu opravdanost, podjednako kao i vrstu utemeljenost u jezinoj stvarnosti (Badurina 2007) . I knjievnoumjetniki i razgovorni stil nisu ogranieni standardnojezinom normom . Prvi stil podrazumijeva jezik knjievnosti u kojem jezine granice ne postoje, ba kao ni u razgovornom stilu koji je karakteristian stil privatne (usmene, ali i pismene) komunikacije i ne podlijee nikakvim jezinim ogranienjima osim onima koje si sm govornik postavi s obzirom na razliite komunikacijske situacije u kojima se nalazi . Oba stila, dakle, pokazuju velik stupanj neovisnosti o normama standardnoga jezika (Sili 2006) . Ukoliko se kao kriterij pri odreivanju funkcionalnih stilova uzima naelo standardnosti, odnosno specifian suodnos pojedinog funkcionalnog stila i standardnojezinih normi, onda upravo javnokomunikacijski funkcionalni stil ima svoje najvee opravdanje . Kao suprotnost jeziku izravne neslubene komunikacije koji postoji kao meusloj izmeu standardnog jezika i dijalekta (Samardija 2001:45), a koji je obuhvaen razgovornim stilom, logino bi bilo suprotstaviti jezik javne komunikacije koji bi bio odreen i opisan odreenim tipom slubenoga stila (s pripadajuim podstilovima), a u kojem bi se standardnojezine norme mogle realizirati u puno veoj mjeri negoli u drugim funkcionalnim stilovima hrvatskoga standardnoga jezika i u ije bi se strukture, za razliku od knjievnoumjetnikoga i razgovornoga stila moglo intervenirati (Badurina 2007) . Funkcionalno odreenje polja javne komunikacije jasno e pokazati da je njegova ovisnost prema standardnojezinoj normi, upravo zbog njegove okrenutosti javnosti i sklonosti ka najveem stupnju razumljivosti (i pismene i usmene), vea negoli u drugih funkcionalnih stilova . 2 Vodei se kriterijem javnosti komunikacije i javnih uloga koje sudionici komunikacijskog procesa obnaaju, Marina Kovaevi i Lada Badurina razlikuju javni diskurs u uem smislu (jezik javne, drutvene komunikacije) i javni diskurs u irem smislu (tzv . specijalizirani javni diskurs, znanstveni/akademski te primijenjeni/ struni) . Vie u: Badurina, L ., M . Kovaevi, Raslojavanje jezine stvarnosti, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka, 2001 .
1
standardnojezinom normom vea je u stilova namijenjenih javnosti negoli onih koji su karakteristini za privatnu domenu komunikacije . Zanemarivanje znaajki pojedinoga funkcionalnoga stila, u ovom sluaju novinarsko-publicistikoga, u praksi dovodi do dvostrukog procesa: s jedne strane, novinarsko-publicistiki stil sve vie poprima obiljeja razgovornoga stila, to dovodi do postupnog naputanja karakteristinih obiljeja pojedinoga stila3, a istovremeno neizravno utjee i na razgovorne jezine oblike, ali i na standardni idiom . Jezina analiza suvremenoga novinarskog diskursa pokazuje sve veu tendenciju otklona od standardnojezinih normi4 i visok stupanj prijemljivosti raznim razgovornim oblicima hrvatskoga jezika te nehrvatskim jezinim/govornim osobitostima, pri emu osobito prednjae razni oblici mrene komunikacije . Iako novi oblici medijske komunikacije diktiraju novu jezinu (ne)kulturu i postaju sve eim predmetom lingvistikih analiza, jo uvijek ne treba zanemariti i sveprisutan utjecaj tradicionalnih medijskih oblika (tisak, radio, TV) na jezinu svijest i kulturu itatelja, odnosno sluatelja . U kontekstu standardizacije i uvrivanja standardnojezinog idioma kao zajednikog jezinog koda dijalektalno razjedinjenih govornika hrvatskoga jezika u prolosti je upravo tisak bio kljuni integracijski imbenik, promoviravi standardni jezik kao nadjezinu kategoriju i omoguivi njegovu prostornu disperziju na cjelokupno podruje hrvatske jezine zajednice, koja je u prolosti, osim politiki, ekonomski i geografski, i jezino neujedinjena . 1. Anglizacija hrvatskoga jezinog korpusa Analiza jezika medija podrazumijeva razliite polazne osnove odnosno interpretacijske ili analitike korpuse . Pojavne oblike jezika tiskanih medija primarno analiziramo i interpretiramo u odnosu na ortografsku, gramatiku i leksiku standardnojezinu normu (naravno ako se usuglasimo da je upravo standardni idiom, kao kohezijski element izmeu idiomatski razliitih lanova pojedinog kolektiva okupljenih u odreenu dravnu zajednicu, onaj idiom koji jedini moe zadovoljiti zahtjeve javne komunikacije ijoj domeni pripada i novinarsko-publicistiki stil) . Zbog sve veeg utjecaja engleskog jezika na hrvatski jezik, osobito na leksikoj razini, vea pozornost posveuje se analizi leksikog sloja, pri emu se esto zanemaruju nepotrebna razaranja i naputanja pravopisnih, fonetsko-fonolokih ili semantikih obiljeja standardnoga jezika . Na suavanje normativnosti (Sili 2006) svakako je utjecao opi proces globalizacije koji je zahvatio i hrvatsko drutvo bitno promijenivi jezini (pisani/govoreni) iskaz osobito u kontekstu novinarsko-publicistikoga diskursa, dovodei do njegove sve oitije internacionalizacije . Upravo su razni medijski komunikacijski kanali odigrali posredniku ulogu izmeu engleskoga jezika, kao dominantnog komunikacijskog koda globaliziranoga svijeta, i primatelja poruke koju su ti isti mediji odailjali recipijentima hrvatskoga jezinog i govornog podruja, ne vodei pritom rauna o potrebi usklaivanja poruke sa zahtjevima
3 U odnosu na jezinu normu pojedinim novinskim oblicima doputena je vea sloboda . Vei stupanj obvezatnosti prisutan je u tzv . stroim novinskim formama informativnog karaktera, poput vijesti ili izvjea, pa se od njih oekuje i vei stupanj standardnojezine obvezatnosti . 4 Analiza jezika informativnih tiskanih oblika u: Sapunar Kneevi, A ., M . Togonal, Jezik i mediji . Trebaju li mediji biti uvari hrvatskoga standardnog jezika?, Peti hrvatski slavistiki kongres, Zbornik radova V ., Zbornik radova s Petoga hrvatskog slavistikog kongresa odranog u Rijeci od 7 . do 10 . rujna 2010 ., Rijeka, 2012 .
hrvatske standardne norme . Na taj su nain autori novinarsko-publicistikog diskursa izravno poticali tzv . anglizaciju5 hrvatskoga jezinog korpusa koja se ne oituje samo na leksikoj razini, ve i na gramatikoj, morfolokoj, semantikoj, ali i pravopisnoj razini . Svi novinarski oblici, pa tako i informativni, od kojih se oekuje najvei stupanj razumljivosti i tonosti, od nadnaslova, naslova do podnaslova te samog teksta, zasieni su raznim oblicima stranih, najee engleskih rijei . Vezano uz utjecaj engleskog jezika na hrvatski jezik, sve ea pojava u hrvatskom jeziku jest i njegova hibridizacija (mijeanje domaih i stranih jezinih elemenata) koja se u praksi najee manifestira u tzv . jukstapoziciji odnosno neprirodnom sintaktikom slijedu (internet stranica, internet bankarstvo, kontakt program, tra rubrika, Ledo proizvod, Mercator centar, Atlantic grupa, VIP gosti, MAXtv prikljuak, HT dionice, EU lanice, BDP rast, IT inenjeri, IT certifikat, e-generacija, MMF prijetnja, on-line anketa, gay brak, talent show, body tehnika, warm up duet, outlet cijene, off shore tvrtke, de lux paketi, crossover rat, masters studij i sl . )6 . Prva imenica u slijedu najee je strana rije ili kratica iza koje potom slijedi hrvatska imenica(e) . Ovo su neki primjeri iz hrvatskoga tiska: ak 87 posto od 450 IT tvrtki upozorava da ve sada imamo manjak dobrog IT kadra (JL, 24 . svibnja 2010 .); Autori su pristali na kompromis, dodajui da se na njihovim web stranicama moe pogledati strip u originalu . (JL, 14 . lipnja 2010 .); Jeieva tvrtka i dvije MOL-ove off shore kompanije s Cipra kao pokrie za transfer novca, navodi tuiteljstvo, zakljuile su dva ugovora o pruanju savjetodavnih usluga . (JL, 24 . i 25 . lipnja 2011 .); Za koritenje automobila lanovi share obitelji plaat e samo do etiri kune po kilometru (JL, 3 . svibnja 2010 .) i dr . 2. Otklon od pravopisne i gramatike norme hrvatskoga standardnog jezika Iako su, upravo zbog spomenutog utjecaja engleskog jezika i njegova nekritikog i nepotrebnog koritenja u raznim oblicima novinarsko-publicistikog diskursa, najoitiji primjeri razaranja standardne norme, a potom i njihove jezine analize, upravo na leksikoj razini, nefunkcionalno razaranje jezine norme u publicistikom diskursu oituje se na svim normativnim razinama i nije iskljuiv rezultat utjecaja engleskog jezika i njegovih posebnosti . Paualno je i neutemeljeno miljenje da je upravo engleski jezik najvie doprinio demokratizaciji i liberalizaciji jezika novinarsko-publicistikog stila: on je u jednakoj ili ak veoj mjeri rezultat utjecaja raznih obiljeja nestandardnih idioma hrvatskoga jezika te raznih oblika razgovornoga jezika karakteristinih za privatnu komunikaciju . Takvo stajalite zorno potvruju primjeri odstupanja od standardnojezine norme u tiskanim medijima informativnog karaktera, od kojih se oekuje najvei stupanj standardiziranosti . Rije je o primjerima u kojima se normativni prirunici razliitih autora ne razilaze u miljenjima, dakle u kojima se ne moe primijeniti naelo
5 Anglizmi
i engleske rijei posljednjih su godina preplavile publicistiki diskurs i u pisanim i u elektronikim medijima . Strane se rijei (najvie engleske) u hrvatski jezik uglavnom prenose potpuno neprilagoene . Upravo se mediji istiu kao kljuni imbenik popularizacije anglizama i engleskih rijei . Kada je god mogue, dakle kada postoji adekvatan hrvatski leksem, strani se izraz treba mijenjati domaim . Ukoliko se rabi strana rije, potrebno ju je u tekstu istaknuti drugaijim pismom kurzivom, to u pravilu hrvatski novinari, a i lektori ne ine . 6 O hibridizaciji hrvatskoga jezika i jukstapoziciji vidi u: Horvat, Marijana, Barbara tebih-Golub, Posljedice internacionalizacije u hrvatskome jeziku, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010 .
ili-ili kao opravdanje za priklanjanje odreenim pravopisnim i gramatikim rjeenjima, ve su rezultat nepoznavanja odreene jezine problematike . Izdvojili smo nekoliko najuestalijih primjera: 2.1. Veliko i malo poetno slovo: Brani li Sveta stolica Inkviziciju? (JL, 17 . svibnja 2010 .); Letitia A . Long izabrana je juer za eficu amerike obavjetajne agencije koja se bavi prikupljanjem i analizom satelitskih snimaka . (JL, 10 . kolovoza 2010 .); Prema meggleovim ve uhodanim navikama (VL, 10 . listopada 2010 .); etvorica radnika odluila su prestati s gladovanjem iako im je predstavnik Grada, veinskog vlasnika, obeao jedino sjednicu Gradskog vijea na kojoj e biti predloeno da se smijene predstavnici Grada u upravnom vijeu DES-a . (VL, 6 . kolovoza 2010 .), Ludbreko svetite priprema se za papin dolazak idue godine (VL, 6 . kolovoza 2010 .); Protiv Hadezeova gradonaelnika Bariia podignute dvije prijave USKOK-u; Hrvatsko e gospodarstvo imati vie koristi od ulaska u Europsku Uniju, nego to bi imalo da ostane izvan nje . (JL, 24 . i 25 . lipnja 2011 .) 2.2. Sklonidba sloenih kratica7: Sa 83 zastupnika koja su je podupirala, u posljednjih godinu dana J . Kosor ostala je bez potpore njih troje, dva iz HSLS-a i jedan iz HSU .; (VL, 11 . srpnja 2010 .); Centar e osigurati gradnju novih 17 000 etvornih metara te iz fondova EU povui 39 milijuna eura . (VL, 9 . listopada 2010 .); Kusi je, ini se, ostao jedini kandidat koji bi mogao zamijeniti predsjednika HAZU Milana Mogua . (VL, 12 . srpnja 2010 .); Ako elite gledati izvan podruja kabinskog prikaznika HUD (HeadUp Display), informacija se odmah prikazuje na kacigi () (VL, 8 . 8 . 2010 .); Marija Tufekli, ravnateljica SAFU, podsjea da se na proli natjeaj prijavilo oko osamdeset poduzetnika . (VL, 27 . prosinca 2011 .) 2.3. Sklonidba i uporaba brojeva i brojevnih rijei8: Shinawatra je svoje veliko bogatstvo izgradio 80-tih godina na telekomunikacijama . (JL, 18 . oujka 1010 .); Iz svog bogatog ivotopisa za ovu priliku izdvajam tek nekoliko priznanja koja sam kao tetoina dobio tih 90-tih u SSD-u . (VL, 6 . kolovoza 2010 .); Jadranka Kosor ostala je bez potpore njih troje (zastupnika, n . a .), dva iz HSLS-a i jedan iz HSU . (VL, 11 . srpnja 2010 .) 2.4. Sklonidba stranih antroponima i toponima9: Uliks James Joycea, veliki roman XX . stoljea, ujedno je i jedan od najzabranjivanijih romana suvremene ere .; () Poasni graanin Lousville-a, Odlukom njegova gradonaelnika Jerry E . Abramson-a, lan Poasnoga reda Pukovnika Kentucky-a, Odlukom guvernera Paul E . Patton-a () (VL, 6 . kolovoza 2010 .)
7 U novinskim lancima sloene se kratice esto ne sklanjaju, iako ne spadaju u skupinu iznimaka, poput, primjerice, RH i BiH . Osobito je primjetno da se kratica za Europsku uniju, koja se danas iznimno esto rabi u medijima, u nekim tekstovima istih novina sklanja, dok se u drugima ne sklanja . Upravo zbog takvih nedosljednosti, osim jezinoga obrazovanja novinara, nuna su i stalna jezina usavravanja lektora . 8 U razgovornome stilu hrvatskoga jezika vrlo esto se ne sklanjaju glavni brojevi koji bi trebali . Osobito se to odnosi na sklonidbu broja dva, a rjee na brojeve 1, 3 i 4 . Pod utjecajem razgovornoga jezika isti se model primjenjuje i u novinarsko-publicistikim tekstovima . Isto je tako esto pogreno isticanje nastavka u sklonidbi pridjeva nastalih od brojeva kada se piu brojevno: 80-tih, 90-tih umjesto 80-ih i 90-ih i dr . 9 Strane vlastite imenice moraju se prilagoditi hrvatskom sklonidbenom i tvorbenom sustavu . Izvorno se piu do morfemske granice, a kojoj e hrvatskoj sklonidbi pripasti ovisi o izgovornom obliku pojedine strane rijei . U praksi se esto sklanja samo strano prezime, a ime ostaje nepromijenjeno, u nominativu (kao u navedenom primjeru) . U sklonidbi stranih rijei gramatiki se nastavak, odnosno sufiks spojnicom ne odvaja od osnove, tj . korijena rijei .
2.5. Uporaba leksema par10: Pet prolaznika ustreptalo je italo svoje tekstove dok se par metara dalje Zagreb klanjao njemakoj knjievnoj zvijezdi Clemensu Meyeru . (JL, 26 . svibnja 2010 .); Vrhunac propagande u Hrvatskoj bilo je kada se prije par godina trailo () (JL, 10 . kolovoza 2010 .); Kompanija u par sati ostala bez 4 milijarde dolara (JL, 18 . sijenja 2012 .) 2.6. Pisanje reeninih znakova11: ef HDZ-a bio je potpuno izbezumljen svime to se dogaalo u tom resoru a Europska unija to mu je redovito nabijala na nos . (JL, 7 . svibnja 2010 .); injenica jest da nije vjerovao HDZ-u i da je, svakako, po svom svjetonazoru blii SDP-u ali javno to nikad nije pokazao . (JL, 7 . svibnja 2010 .); Nema gaenja poara dok ja to ne zapovjedim .12 (JL, 10 . kolovoza 2010 .); Sklon sam vjerovati da njegov odlazak nije tako sluajno iskoritena prilika ve dugo planirani postupak . (JL, 7 . svibnja 2010 .); Ako se bavite politikom velika je vjerojatnost da ete svoj godinji odmor provesti na Brau . (JL, 10 . kolovoza 2010 .); Ako ste umorni i rastreseni provjerite status hormona (VL, 27 . prosinca 2011 .) 2.7. Alternacija ije/je/e/i: Kada se budu sastali u Sarajevu slijedei tjedan, ministri nee moi svojim kolegama iz regije Zapadnog Balkana ponuditi nikakvu prekretnicu u procesu irenja . (JL, 23 . svibnja 2010 .); Shvatili smo da ono najvrijednije u to ovjek moe ulagati jesu djeca . (JL, 24 . svibnja 2010 .); Cameron je pobijednik, no nema veinu u parlamentu . (JL, 7 . svibnja 2010 .); Odlazili su ministri, oni su svi povjest . (JL, 18 . kolovoza 2010 .) 2.8. Uporaba prijedloga s/sa13: Zbog nevremena, koje je u noi sa 5 . na 6 . kolovoza zahvatilo otok Olib, u tamonjoj luci dolo je do havarije jedne austrijske i etiri talijanske jedrilice . (JL, 10 . kolovoza 2010 .); Doao sa 35 .000 eura i registrirao tvrtku za uvoz, izvoz, savjete i trgovinu . (JL, 16 . rujna 2010 .); Sa 56,6 posto radno sposobnog stanovnitva na dnu smo ljestvice sadanjih i buduih lanica . (JL, 10 . kolovoza 2010 .); Sa 20 tona eljeza zalijeu se u vatru . (VL, 8 . kolovoza 2010 .); Stoga su juer kod Dravnog izbornog povjerenstva pokrenuli postupak skidanja Habua sa njihove liste za III . izbornu jedinicu . (VL, 16 . studenoga 2011 .); I dok su video poruke sa politiarima koji se obraaju narodu i objanjavaju () (VL, 14 . sijenja 2012 .)
par vrlo esto se koristi uz imenice koje ne dolaze u parovima, i to u svim stilovima hrvatskoga jezika . Imenica par iskljuivo se koristi uz imenice koje oznaavaju par neega: par hlaa, par cipela, mukoenski par i slino . 11 Uporaba interpunkcijskih znakova ili reeninih znakova jasno je opisana u pravopisnim prirunicima . Analizom novinskih lanaka osobito su vidljiva odstupanja u pisanju zareza te polunavodnika . Zarez se vrlo esto ne stavlja u nezavisnosloenim suprotnim reenicama, ali se stavlja u zavisnosloenim sastavnim reenicama osobito ispred veznika te . Isto se tako zarez esto isputa u zavisnosloenim reenicama koje poinju zavisnom sureenicom, u tzv . inverzijskim reenicama . 12 Analizom novinskih lanaka moe se utvrditi vidljiva tendencija stavljanja polunavodnika na mjesto na kojem bi u tekstu trebali stajati navodnici . Najee je to u situacijama kada se navodi neija misao ili njezin dio, kada se navodi naslov kakve knjige ili kada se koristi rije u njezinom prenesenom znaenju . Navodnike zamjenjujemo polunavodnicima u situacijama kada se unutar citiranog teksta neto navodi . Primjerice, u novinskom naslovu Nema gaenja poara dok ja ne zapovjedim naslov je trebao biti u navodnicima jer je rije o dijelu citiranog iskaza . 13 Prijedlog sa pie se ispred rijei koje poinju tjesnanicima s, z, , ili suglasnikim skupovima tekim za izgovor: ps, p, ks, mn, str i slino . Prijedlog sa dolazi i onda ako iza njega slijedi samo jedan glas . U ostalim se situacijama pie prijedlog s .
10 Leksem
2.9. Uporaba imenice put u prilonoj slubi14: Erste banka prva je banka u Hrvatskoj koja je svojim korisnicima omoguila kupovinu i plaanje putem interneta, kao i podizanje vee koliine gotovine na bankomatima uz mogunost odabira broja putem kojih e se ta gotovina isplaivati . (JL, 18 . kolovoza 2010 .); U Merkur osiguranju omoguavaju osiguranje stana ili kue i putem interneta . (JL, 26 . svibnja 2010 .); Tumanov me je reim putem medija optuio da sam ameriki pijun, mason . (VL, 6 . kolovoza 2010 .); Cilj je putem djece promovirati Republiku Hrvatsku i njene prirodne ljepote . (VL, 6 . kolovoza 2010 .); () HGK je i lanica Eurochambresa te putem ureda u Bruxellesu aktivno sudjeluje u radu Udruenja () . (JL, 9 . studenoga 2011 .) 2.10. Uporaba imenice polovina15: Specijalitet ovog studija bit e kolegij koji e od idue godine obraivati umjetnost druge polovine 20 . stoljea . (JL, 24 . svibnja 2010 .); () Gubitak prometa za kioske i male trgovce mogao bi iznositi oko pola milijarde kuna, zbog ega bi polovina njih mogla zavriti u bankrotu . (JL, 14 . travnja 2010 .) 2.11. Uporaba leksema koji pripadaju razgovornom stilu hrvatskoga jezika: Ponude frcaju! MMF nudi Brownu plau od gotovo 300 tisua funti . (JL, 24 . svibnja 2010 .); Novi Microsoftov Kin mobitel od ponedjeljka je dostupan na amerikom tritu, a sudei prema njegovim karakteristikama oito je rije o mobitelu na kojeg e se nakaiti populacija do 25 godina . (JL, 14 . travnja 2010 .); Spiskali milijune od kolarina za stolice u novoj knjinici . (JL, 10 . travnja 2010 .); West Ham eka Zolin kiks i vabi Slavena Bilia . (JL, 9 . oujka 2010 .); Miks razliitih tehnika (VL, 8 . kolovoza 2010 .); Habu izletio s liste za Sabor (VL, 16 . studenoga 2011 .); Glavno da maznemo Inter, a meni to Bog da (JL, 17 . svibnja 2010 .); Predstava za petae jer oni stariji ve kue stvar (JL, 19 . sijenja 2012 .) i brojni drugi nepravilni pravopisni, gramatiki, fonetsko-fonoloki i stilski oblici . Iz navedenih primjera (a naveden je tek manji dio primjera u kojima se u pisanim medijima odstupa od standardnojezine norme) moe se vidjeti da njihova nepravilna uporaba u odnosu na kodificirani oblik nije u funkciji jezine kreativnosti na koju se pri oblikovanju teksta pozivaju neki autori publicistikoga diskursa, tumaei pokuaj ureivanja (i eventualne institucionalizacije) i dotjerivanja jezika javne komunikacije pretjeranim i nepotrebnim puristikim djelovanjem, pa ak i nacionalistikim pobudama, a ne zatitom i ouvanjem hrvatskoga standardnoga jezika kako od stranih utjecaja tako i od domaih, nestandardnih jezino-govornih pojavnih oblika . Zakljuak S obzirom na utvren visok stupanj jezino-obrazovne uloge, ali i potrebe da dopre do recipijenata svih obrazovnih, ekonomskih i dobnih struktura, razni oblici medijskoga diskursa trebali bi u najveoj mjeri biti usklaeni sa zahtjevima normi standardnoga jezika te ne bi smjeli suavati normativnost jezika . Jezik je dio kulturnoga identiteta svakoga naroda i, iako je iva tvorevina i podloan raznim mijenama, zadaa je njegovih govornika, osobito onih koji obnaaju odreene javne uloge, njegovati dotjerani i ureeni jezini stil . U tom kontekstu osobito je vana uloga autora novinarsko-publicistikoga diskursa koji nainom kako jezino oblikuju poruku utjeu i na ire jezine trendove .
14 Sintagme putem medija, putem interneta, putem djece i slino bolje je zamijeniti imenicom u instrumentalu ili kojem drugom kosom padeu . 15 U navedenim je primjerima imenicu polovina bolje zamijeniti imenicom polovica .
Zbog svoje rasprostranjenosti i pristupanosti, upravo su mediji najjai i najutjecajniji oblikovatelji jezine kulture i svijesti pripadnika odreene jezine zajednice . Svjesne jezino-obrazovnog utjecaja medija, ali i ostalih javno-komunikacijskih domena, neke su zemlje institucionalizirale jezik javne komunikacije u obliku uredaba, propisa i zakona, ne bi li i na taj nain pripomogle ureenijem javnom komuniciranju . Primjeri koji su navedeni u radu pokazuju tek manji dio problema koji se, s jezinoga aspekta, javlja u novinarsko-publicistikom stilu, meutim istovremeno zorno prikazuje smjer kojim se kree jezina kultura javne komunikacije u Hrvatskoj . Literatura
Babi, Stjepan, Boidar Finka, Milan Mogu (2000), Hrvatski pravopis, kolska knjiga, Zagreb Badurina, Lada (2001), Hrvatski jezik kao jezik javne komunikacije, Dometi, god 11/2001, br . 1-4, blok Hrvatski jezik na pragu 21 . stoljea (ur . M . Samardija), 57-62 . Badurina, Lada (2007), Jezino raslojavanje i tipovi diskursa, u: Jezik knjievnosti i knjievni ideologemi, Zbornik radova 35 . seminara Zagrebake slavistike kole, ur . Kreimir Bagi, Zagrebaka slavistika kola, Zagreb, 11-20 . Badurina, Lada, Marina Kovaevi (2001), Raslojavanje jezine stvarnosti, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka Brozovi, Dalibor (1970), Standardni jezik, Matica hrvatska, Zagreb Horvat, Marijana, Barbara tebih-Golub (2010), Posljedice internacionalizacije u hrvatskome jeziku, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb Hudeek, Lada, Milica Mihaljevi (2009), Jezik medija, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb Katii, Radoslav (1992), Novi jezikoslovni ogledi, kolska knjiga, Zagreb Samardija, Marko (2002), Hrvatski jezik u vrijeme globalizacije, Rijeki filoloki dani, knj . IV, Rijeka, 435-438 . Samardija, Marko (1999), Norme i najnovije promjene u hrvatskome jeziku, Zapreiki godinjak 1998 ., Matica hrvatska Zaprei, 327-340 . Sapunar Kneevi, Andrea, Marijana Togonal (2012) Jezik i mediji . Trebaju li mediji biti uvari hrvatskoga standardnog jezika? (2012), Peti hrvatski slavistiki kongres, Zbornik radova V ., Zbornik radova s Petoga hrvatskog slavistikog kongresa odranog u Rijeci od 7 . do 10 . rujna 2010 ., Rijeka Sili, Josip (2006), Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, Disput, Zagreb kiljan, Dubravko (2000), Javni jezik, Biblioteka Elekta, Zagreb
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 645 UDK: 811 .163 .41'27: 004 .738 .5
-:
, ( ) . , ( , , .), ( .) . , ( ) . : , , , , . Grammar Structure of Statements in Discourse of Internet Advertising in the Serbian Language With growing popularity and availability of electronic media in last few years, internet is more often used for advertising, which led to the creation of specialized sites for shopping and auctions . Users of these sites are allowed to create their own advertisements with no limitations in terms of language, and to present information on object they are selling by photographs and video clips . All this made specific discourse with elements of newspaper advertising, but in language sense shows certain modifications . In this paper we will analyze grammar structure of statements, sentence constructions and types of sentence structures, use of personal verb forms and passive and choice of lexical material, all based on advertisements published on site Limundo . The goal is to determine how much information presented by picture affects language structure of advertisements on the internet . Key words: advertisements, small sale advertisements, the internet, statement, language means .
646 -: . . .
1. . , , (1995:15) , , , , , . , (, , , ), ( , ) (, , ), (, , // ), ( , ) ., ( , .) . , : () , () , , (), () , 1 (, -, , .), () , , , .2 ( 1995:15-16) . 1.1. .3 ( 19 . 20 . ) (1995) . 4 ( . . 1988; 2009, -, 2009), ( 2005) .
1 (16 . , ) . . , , , ; , ; ( 1995:33) . 2 , , , ( . 2003) . 3 ( . 2011:312) . 4 . , , . (1999:71-73) , . (2002:304) ( ) . . (1995:30) (, , , .) . , , . . (2002:204) .
1.2. , , 5 . , , . (2010:151-152) ( , , , .) ( , , , ) . 1.3. , , , . , , , , . , , . (, , , .), .6 1.4. , , . 2010 . 2011 . . . , , , , ( . - 2007:44-54, -, 2012: . 2 .2 .2) . 2. , . , , , ( 2010:151-152) . , . , , , . 2.1. . (1),
, . (1986:175) , , , . . ., , , , . ( ) . 6 . (1995:21) , , .
5
648 -: . . .
(2), (3), (4) . (1) Aparat za kuvanje vode zapremine 1 .7l .7 (2) Izuzetno kvalitetna, samolepljiva fluoroscentno uta traka (cat eye) . irine 5cm . [] Traka se uglavnom lepi sa strane i pozadi vozila radi oznaavanja gabarita . (3) Saljem aksom placanje pouzecem bez kutije . (4) . 2.2. , , - . , (5-7) . , . , (8-11) . (5) Dzemper marke GAP . NOV!! (6) Vie nego povoljno! (7) Od toliko posmatraca nijedna ponuda!!! (8) PRELEPO STOJI!!!! [] SLIKE GOVORE SAME ZA SEBE!!! (9) Troskove postarine snosi kupac! (10) SALJEM POST EXPRESOM !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! (11) Za sve dodatne informacije pitajte! [] Mogucnost svakog dogovora koji se naravno mora postovati! 2.3. . , , , . (12-13) . , (14) . (12) Da li se suknja nosi na samom struku gde je pupak,ili se nosi jo vilje? (13) Kolika je duzina i sirina u struku ovih farmerica? (14) Kako znam da je ispravno?! 2.4. . . (15) OBRADUJTE SEBE ILI VAMA DRAGU OSOBU POVODOM 8 .MARTA . (16) LICITIRAJTE VISE STVARI,USTEDITE POSTARINU ! POGLEDAJTE MOJE OSTALE ZANIMLJIVE AUKCIJE!!!!!!!!!!!!
7
2.5. , , : , . 3. , , . , . (2010:151), [ ] . , ( . 2010:152), , , . 3.1. , , , ( 1995:101-103), , , , (17-20) - (21-22), , (23-24), (25) . , , . (17) Nov, nenosen LOTTO dres XL velicine . Na ledjima veliki broj 69 i iznad natpis FRED et DOM . (18) Nove italijanske kozne papuce sa cirkonima, jako lepe i elegantne, br .38 . (19) KODA FELICIJA ZA RELI, 1400 GRUPA *A*, 146 konja, 5 BRZINA, *DOUU BOKS* MENJA, *OHLINS* AMORTIZERI, 15coli TOKOVI, GUME I FELNE 4+4 . GODISTE 1996 . (20) Neispravno . (21) Pantalone su nove i ekstra moderne . (22) TEKSAS JE VISOKOG KVALITETA (23) Ovakvu haljinu definitivno necete naci ni u jednoj ranji . (24) , , . . 2009 . ( ) . . (25) Banka je FINDOMESTIC broj racuna je [ . . .], a ostale podatke cete dobiti od Limunda ( ime i prezime i broj telefona ),samo vas molim da mi uplatite tacan izlicitirani iznos i obavezno kao svrhu uplate navedete naziv predmeta koji ste izlicitirali, jer je to cesto jedini nacin da razlikujem uplate, naime, na izvodu se ne vidi ko je uplatio, pa je ta cifra pokazatelj ko mi je uplatio, da ne bih morala da zovem bancin platni promet, bla, bla, bla, da vas ne zamaram vise .
650 -: . . .
3.2. , ( . . 17-19), , (21-22) . ( . 26-28 ), , , . (26) PRODAJEM VEOMA POVOLJNO, LOSIONE POSLE BRIJANJA OD 50 ML . (27) PRODAJEM 20 SEMENKI,NE PRSKANIH, ZA 200 DIMARA!!! (28) Prodajem neispravan CD player marke Clarion . 4. . , , (29), , , (30) (31), , , (32), (33) (34) , . (29) Golf je 81 godiste .U voznom je stanju .Registracija je izasla .Zmaci nije registrivan .Limarija je dobra na motoru je radjena generalna pre tri godine .Motor je 1300kubika .Ima alu felnedimenzije 165 .Gratis idu sa njim i jos cetir alu felne . (30) Kliknite na sliku i ona ce se uvecati . (31) Malo lufta u kucistu volana ali luft moze da se steluje . (32) Ne trebaju mi osobe koje ce posle da odugovlace sa isplatom ili se predomisljaju uz kojekakve izgovore . (33) Ostale podatke cete dobiti od Limunda [],samo vas molim da mi uplatite tacan izlicitirani iznos . (34) Imajte na umu da se ovde prodaje POLOVNA roba [], dakle nemojte ocekivati novu robu . 4.1. , (35-36): (35) Al da ne bude bas da se cimam u drugi grad za 10 dinara,hehe . (36) Moblini telefoni za delove i popravku svi u sustini rade al tipa nekom je zvucnik otisao nekom mikrofon k310 nema display al radi ! 5. , ( ( 1995:140-150)) , , ( ) (51), ( (47), (48), (49), (50) .) . , (37), (38) .
, (39), , , (40-43) . (44) (45-46) . (37) NESNOSIM NIKAKVU GARANCIJU AKO PRILIKOM TRANSPORTA DODJE DO NEKOG OSTECENJA . (38) U KOLIKO U NAJKRACEM VREMENSKOM PERIODU NISTE SPREMNI DA IZVRSITE UPLATU NOVCA POST NETOM ZAMOLIO BIH VAS I DA NELICITIRATE . (39) Moguce je licno preuzimanje [ . . .] u vecernjim casovima, jer sam preko dana na poslu . (40) Nemam etiketu ali se vidi po samoj etiketi u unutrasnjosti da je nov (zato je stavljen da je polovan) . (41) Stavljam ga na licitiranje samo zato sto je suprugu mali . (42) Licno preuzimanje u Beogradu,izvinjavam se sto nije navedeno ranije . (43) Dala sam dve mere za ramena buduci da ramena nisu odredjena fabricki ravno . (44) Moda ko zna da popravi moe da ga upotrebi . (45) Metalni deo ima malo korozije koja bi trebalo da moze da se skine . (46) BRADA CE VAM MIRISATI NEKOLIKO DANA, STO I NIJE TAKO LOSE:)) (47) Mermerna ploca je puknuta kao stose vidi i na slici . (48) S obzirom na njenu realnu cenu [bund] i ovako je dosta ispod cene tako da je ova cena naj nize sto moze . (49) SVETLACA KAPA CRVENE BOJE ZA MOTORCIKLE SVETLE I DANJU KAD RADI MOTOR SLUZI I KAO INSTRUMENT KAD NE SVETLI TAJ KLIP NE RADI . (50) Slikao sam ga [ ] uz upaljac kako bi imali predstavu koliki je!!! (51) NADAM SE (a) DA CE NEKO OD VAS ZNATI I NA KRAJU LICITIRATI UREDJAJI SU NE ISPITANI JER MEMAM NACINA () DA IH ISPITAM A NEZNAM NI CEMU SLUZE . 6 . ( 1995:150-171) (52), (53) (53), . (54) , (52) . (55), 8 (56) . (57) . (52) Licno preuzimanje u Beogradu; Slanje post expresom nakon uplate na tekuci racun; Menjanje melodije sirene vrsi se stiskanje tastera sirena tri puta uzastopno . (53) () Registracija je izasla . Zmaci nije registrivan; Ima oko 30 god ali nije uopste unakazen,znaci to su slabo vidljivi risevi . () Ovaj .pasulj se koristi .u ishrani; Nije
8 .
652 -: . . .
sjajan,trebalo bi da se namaze malo refleksom; Aparat poseduje relej od 10 ampera za razliku od ostalih aparata sto se ovde prodaju . Traka se uglavnom lepi sa strane (54) Za sve ostalo pitati; Za vie informacije upitati . (55) Izlicitiranu robu saljem iskljucivo posle izvrsene uplate; Novo ne otpakovano; () Nova, nikada nosena [] dobijena na poklon; (56) skinut iz auta koji je upravo dosao iz inostranstva nije proveren posto u autu nije bio radio odgovarajuci za ovaj model . . . (57) OD STRANE MENE ROBA CE BITI DOBRO UPAKOVANA . 7. , (58) ( 2002:401) . (59) . , (58, 59) . , , (60, 61) . (62) (, 1989:18), (63) . , , (64) (- 1999:39) . (58) Slikao sam ga uz upaljac kako bi imali predstavu koliki je!!! (59) znaci,nalazimo gde i kad meni to odgovara (ako cete licno da preuzmete) (60) Motor solidno stanje . (61) Aparat za kuvanje vode zapremine 1 .7l .Neispravno .Skoro novo,ali odjednom je prestao da greje . (62) Ovaj .pasulj se koristi .u ishrani kazu da pomaze u boljem radu organizma pogledajte i moj ostale aukcije na kupindu hvala (63) . . . ?! . . ?! (64) U SUPROTNOM IDE PRIJAVA ADMINISTRATORU I NEGATIVNA; Clanovima koji su bez ijedne negativne moguce slanje pouzecem ali sa vise od 50 pozitivnih . 7.1. ( ) , , , ( ) . , . , (15, 16, 30, 34 .), (23, 30, 33) (4, 38, 58) . (11, 34 .), + , (54) . ( ), , .
8. . (65), . (), , () . , , () . , , . () ( ) . , , . (), , / . , . () . , , , (), , . (65) () Crna vecernja haljina na bratele, () materijal kao za kupace kostime, ali ne toliko sjajan, vise je mat, dakle, ima likre u sebi, velicine S . () Prvo sam mislila da je stavim na licitaciju bez ogrtaca, jer ima ostecenja, ali sam odlucila da ga poklonim uz haljinu, mozda nekom ne smetaju ostecenja . () Malo je razvucen od sedenja na zadnjem delu, zato sto ima likre u sebi, u sustini se to i ne vidi kad se nosi sa haljinom, jer je haljina crne boje, tek kad se nosi preko neceg drugog, vidi se . () A moze i da se skrati, pa da se nosi kao kraci ogrtac, () ima na sebi oko rukava srebrne niti kao i oko vrata . () Polovno . 9. , , . , ( ), , , . , , , ( 2002:13) . Kao ,
654 -: . . .
, , , , , . , .
, (2011), ( ), VIII/17, , 311-324 . , (2002), , Defkins, F . (2003), Oglaavanje, Clio, Beograd Gjuran-Coha, Anamarija, Ljiljana Pavlovi (2009), Elementi reklamne retorike u hrvatskim reklamnim porukama, Fluminensia 21/1, 42-54 . , (2010), , XV, 135-155 . Katni-Bakari, Marina (1999), Lingvistika stilistika, Open Society Institut . Center for Publishing Development, Electronic Publishing Program, October 6 . U . 12, H-1051, Budapest, www . osi .hu/ep , (2002), , 49/1-2, 9-25 . , (2005), (), VI, , 307-319 . -, , (2012), , : . , ., III/1, , - , , ( .), , , , , (2005), . , , , , Polovina, Nina (2010), Dualizam reklama u (drutvenoj) komunikaciji, Philologia 8, Beograd, 47-54 . Radi-Bojani, Biljana (2005), neko [sic!] za chat?! Diskurs elektronskih askaonica u engleskom i srpskom jeziku, Filozofski fakultet, Futura publikacije, Novi Sad Radovanovi, Milorad (1986), Sociolingvistika, Knjievna zajednica Novog Sada, Dnevnik, Novi Sad , IXVIII, : () , 1959- . Savi, Svenka, Vesna Polovina (1989), Razgovorni srpskohrvatski jezik, Institut za junoslovenske jezike, Filozofski fakultet, Novi Sad Silaki, Nadeda (2008), The discourse of advertising: a comparative genre analysis of English and Serbian, Primenjena lingvistika 9, 240-250 . , , (2011), , 13 . , , , (1991), . . II . , 5 . , , , (2002), , , Vasi, Vera (1995), Novinski reklamni oglas . Studija iz kontekstualne lingvistike, LDI, Novi Sad Vuleti, Branko (1988), Proturjeja stilistike ekonomsko-propagandnih poruka, Govor V/1, 2941 .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 657 UDK: 811 .163 .6374 811 .163 .6282
Joica kofic: Hrvake izposojenke v slovenskih narejih raziskave za Slovenski lingvistini atlas
V prispevku je prikazana zgodovina in aktualno stanje slovenske geolingvistike in njenega glavnega projekta, Slovenskega lingvistinega atlasa (SLA) . Predstavljena je organizacija dela za 1 . zvezek Slovenskega lingvistinega atlasa, podatkovna baza SlovarRed 2 .0, ki v povezavi z geografskim informacijskim sistemom (GIS) omogoa razline naine prikaza jezikovnih podatkov na karti, in nain komentiranja narenega gradiva v SLA 1 . Posebna pozornost je namenjena hrvakim izposojenkam v slovenskih narejih, kot so predstavljene v gradivu za 1 . leksini zvezek SLA z besedjem iz pomenskega polja lovek (telo, bolezni, druina) . Kljune besede: Slovenski lingvistini atlas (SLA), slovenska nareja, hrvaki jezik, dialektologija, geolingvistika, jeziki v stiku . Croatian Loanwords in Slovene Dialects Researches for Slovene Linguistic Atlas The article presents the history and actual situation of Slovene geolinguistics and its main project Slovene Linguistic Atlas (SLA) . The article also presents the work conducted during the compilation of the 1st volume of Slovene Linguistic Atlas (SLA), whes special software SlovarRed 2 .0, based on a carefully designed database linked to the geographical information system (GIS), was developed, which allows accurate input of dialectological data and application of different cartographical methods (i . e ., displaying linguistic data on a map) in SLA 1 . The main attention is focused on Croatian loanwords in Slovene dialects, presented in the 1st volume of Slovene Linguistic Atlas (words for man, his body, deseases and members of a family) . Key words: Slovene Linguistic Atlas (SLA), Slovene dialects, Croatian, Dialectology, Geolinguistics, languages in contac . 1. Iz zgodovine Slovenskega lingvistinega atlasa Z izidom 1 . zvezka Slovenskega lingvistinega atlasa (SLA 1) je slovenska dialektologija zaela izpolnjevati eno od temeljnih nalog slovenskega jezikoslovja . e ob nartih za ustanovitev Slovenske akademije znanosti in umetnosti (SAZU) leta 1934 je namre jezikoslovec Fran Ramov ob slovnici slovenskega knjinega jezika in njegovem pravopisu ter razlagalnem, etimolokem in zgodovinskem slovarju izpostavil tudi potrebo po pri-
658 Joica kofic: Hrvake izposojenke v slovenskih narejih raziskave za Slovenski . . .
pravi nacionalnega jezikovnega atlasa . Pot do 1 . zvezka SLA pa je bila, kljub druganim Ramovevim priakovanjem, dolga . Potem ko se je v zadnji tretjini 19 . stol . zaelo razvijati evropsko arealno jezikoslovje kot ena od raziskovalnih smeri in metod v dialektologiji, ki jo zanima zemljepisna razirjenost in razporeditev posameznih jezikovnih pojavov, in je leta 1881 izel prvi jezikovni atlas nemkega jezika Georga Wenkerja ter nato v letih 19021910 e 36 zvezkov Francoskega lingvistinega atlasa Julesa Gillierona, je pot slovenskemu jeziku v tej vedi e l . 1925 utrl francoski jezikoslovec Lucien Tesnire z Jezikovnim atlasom dvojine v slovenini (Atlas linguistique pour servir ltude du duel en slovne) . eprav je prvo vpraalnico in mreo krajevnih govorov za SLA e pred 2 . svetovno vojno zasnoval profesor Ramov, so se ele po vojni dejansko lahko zaele priprave na delo za SLA . Dialektolog Tine Logar je leta 1946 opravil prve terenske raziskave z vpraanico SLA in kasneje (do leta 1969) sam zapisal kar 197 krajevnih govorov . Z zbiranjem narenega gradiva so kasneje nadaljevali njegovi tudentje na Filozofski fakulteti v Ljubljani v okviru seminarskih, diplomskih in podiplomskih raziskav ter sodelavci in slovenisti iz vseh slovenskih raziskovalnih in univerzitetnih sredi (zadnje zapise so lani Dialektoloke sekcije Intituta za slovenski jezik Frana Ramova (ISJ FR) opravili e v letu 2011, torej tik pred izidom SLA 1) . Zbiranju narenega gradiva je e leta 1961 sledilo tudi preurejanje vpraalnice (Jakob Rigler) in kasneje mree krajev ter prve poskusne, rono risane karte . Vpraalnica danes zajema 665 otevilenih leksinih vpraanj z gramatinimi podvpraanji (tj . skupaj 1451 vpraanj), iz 15 pomenskih polj, tj . I . Telo, II . Obleka, III . Hia, IV . Vas, V . Prazniki, VI . Orodje, VII . ivina, VIII . Rastline, IX . Planina, X . Bolezni, XI . as, XII . Pokrajina, XIII . Druina, XIV . tetja in XV . Razno (strokovno izrazje domaih obrti ipd .), ter 170 otevilenih gramatinih vpraanj s podvpraanji (tj . skupaj 1547 vpraanj v poglavju XVI . Gramatina vpraanja) . Skupaj je torej v vpraalnici za SLA 870 vpraanj (z neotevilenimi podvpraanji pa jih je kar 2998) . Mrea SLA danes zajema 413 krajevnih govorov vsega slovenskega jezikovnega prostora, tako v Sloveniji kot v vseh sosednjih dravah (337 tok krajevnih govorov v Sloveniji, 28 v Italiji, 39 v Avstriji, 2 na Madarskem in 7 na Hrvakem) . Kadrovske razmere so bile v 2 . polovici 20 . stoletja projektu samemu zelo nenaklonjene, saj sta obe stalno nameeni sodelavki Dialektoloke sekcije (DS) Francka Benedik in Sonja Horvat zaeli sodelovati tudi pri dveh pomembnih mednarodnih geolingvistinih projektih: Slovanskem lingvistinem atlasu (OLA) in Evropskem lingvistinem atlasu (ALE) . Konec osemdesetih let 20 . stoletja se je v DS postopoma zaposlilo nekaj mlajih raziskovalcev, skupina se je zaela kadrovsko krepiti, si pridobivati izkunje pri obeh mednarodnih projektih in seveda pri domaih monografskih raziskavah slovenskih nareij . Leta 1988 je bila tako objavljena prva leksina karta iz SLA avtorice Vere Smole z narenimi poimenovanji za cvetnonedeljsko butaro, leta 1990 pa je Francka Benedik poleg leksine karte za poimenovanje gozda objavila e prvo fonetino karto za reflekse jata v besedi sneg . Francka Benedik je pred svojo upokojitvijo mlaji generaciji, ki je ele zaela z delom pri SLA, zapustila za njihovo delo nepogreljivo publikacijo Vodnik po zbirki narenega gradiva za SLA (Zaloba ZRC 1999) . Leto 2000 je nato pomenilo zaetek digitalizacije projekta, zaetek raunalnikega kartiranja in povezavo z GIS oz . zaetek sodelovanja z informatiki in strokovnjaki za prostorske analize in kartografijo .
V zadnjih dveh desetletjih so se priprave na SLA poasi stopnjevale in tako je bilo do leta 2008 objavljenih e okrog petdeset jezikovnih kart (predvsem leksinih, nekaj tudi glasoslovnih in oblikoslovnih) vse so ponovno izdajo doivele s publikacijo Ponovne objave lankov s kartami za Slovenski lingvistini atlas (do leta 2008), objavljeno na zgoenki in spletu (http://bos .zrc-sazu .si/c/Dial/Ponovne_SLA/P/index .html) . Na osnovi gradiva za SLA pa sta poleg tevilnih temeljnih razprav o slovenskih narejih in njihovem razvoju1 izli tudi dve monografiji o dvojini v slovenskih narejih Tjae Jakop .2 Vse te raziskave pa so bile ves as usmerjene h glavnemu cilju izdaji prvega zvezka SLA . 2. Prvi zvezek Slovenskega lingvistinega atlasa (SLA 1.1 Atlas in SLA 1.2 Komentarji) Leta 2007 je Intitut za slovenski jezik Frana Ramova na razpisu Javne agencije za raziskovalno dejavnost Republike Slovenije (ARRS) uspel s prijavo triletnega aplikativnega raziskovalnega projekta Besedje iz pomenskega polja lovek geolingvistina predstavitev in takrat se je delo lanov DS osredotoilo na pripravo 1 . zvezka SLA, to pa pomeni: organizacijo timskega dela, digitalizacijo in elektronsko arhiviranje gradiva, vzpostavitev podatkovne baze SlovarRed in njeno povezavo z GIS (in seveda priuitev za rabo obojega), postopno oblikovanje enotnega naina komentiranja in kartiranja narenega gradiva, pri emer so se zgledovali tudi pri sodobnih sorodnih projektih (ALE, OLA in doslej najsodobnejem slovanskem, tj . ekem jezikovnem atlasu (JA)), tako priprava jezikovnih kart kot komentarjev in samih indeksov ter uvodnih kart v atlasu je bilo jezikoslovno in tehnino zahtevno opravilo, ki mu je sledilo nekajmeseno oblikovanje obeh knjig (z izjemno zahtevnimi korekturami, ki so jih opravljali vsi lani delovne skupine) in priprave za tisk . 2.1. Organizacija timskega dela Pri pripravi 1 . zvezka SLA je sodelovalo enajst avtorjev:3 to so sodelavci Dialektoloke sekcije ISJ FR Januka Gostennik, Mojca Horvat, Tjaa Jakop, Karmen Kenda-Je, Vlado Nartnik, Matej ekli, Danila Zuljan Kumar in Joica kofic, ki je projekt vodila, ter sodelavka s Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani Vera Smole z diplomantkama slovenistike Petro Kostelec in Urko Petek . Timsko delo je pomenilo razdelitev vpraanj (v skladu z drugimi nalogami avtorjev zunaj tega projekta), sprotno tedensko preverjanje narejenega, skupinsko reevanje tejih vpraanj jezikoslovne analize, usklajevanje terminologije in naina komentiranja . Vsak avtor je v podatkovno bazo vnesel vse gradivo za dodeljena mu vpraanja iz SLA, in sicer tako iz listkovne kot tudi iz zvezkovne kartoteke oboje je bilo treba sproti prever1 Npr .
Jakob Rigler, Pregled osnovnih razvojnih etap v slovenskem vokalizmu, Slavjanska filologija (Sofija) 7 (1965), str . 153154 . 2 The dual in Slovene dialects, (Diversitas linguarum, Vol. 18). Bochum: N. Brockmeyer, 2008. XIV, 136 str., in Dvojina v slovenskih narejih, (Zbirka Linguistica et philologica, 21). Ljubljana: Zaloba ZRC, ZRC SAZU, 2008. 171 str. 3 Sodelovala sta tudi Peter Weiss (besedna kazala, elektronsko arhiviranje gradiva) in Nevenka Jerman (digitalizacija gradiva) .
jati, reevati rokopisne nejasnosti, uskladiti prepis fonetinega zapisa ipd . Vsak avtor je (vekrat) pripravil delovne razliice komentarjev, ki jih je predstavil na skupnih delovnih sejah, in tako skupaj s sodelavci gradil konno podobo komentarjev . Tako kot komentarji so tudi njim pripadajoe jezikovne karte doivele ve preverjanj in preoblikovanj (npr . glede izdelave legende, izbire simbolov za posamezne lekseme, monosti za predstavitev neleksikalnih, tj . glasoslovnih in oblikoslovnih posebnosti na karti z izoglosami) . Poleg dialektologov je v projektu sodeloval tudi primerjalni slovanski jezikoslovec, ki je zasnoval nain morfoloke analize in svetoval sodelavcem pri jezikoslovni (diahronobesedotvorni) analizi . Vsi avtorji so sodelovali tudi pri dopolnjevanju gradiva za SLA, saj okrog 40 tok iz mree SLA kljub dolgotrajnosti zbiranja gradiva, e ni bilo zapisanih (veina teh krajev je v zamejstvu, tj . v Italiji, Avstriji, na Madarskem in Hrvakem, in so zaradi asimilacijskih procesov na robu slovenskega jezikovnega prostora zunaj meja republike Slovenije e posebej ogroeni) .4 Dialektologi so se povezali tudi z informatikom Tomaem Selikarjem, ki je skupaj z njimi pripravil dialektoloko podatkovno bazo SlovarRed za SLA in jo povezal z GIS . Med strokovnjaki za prostorske analize in kartografijo so k nastajanju podlag za kartiranje sodelovali Zoran Stani in Toma Podobnikar, ki sta pripravila prvo digitalizirano karto za SLA; Peter Pehani z IAP ZRC SAZU, ki je s pomojo podatkovne baze Geodetskega zavoda Slovenije doloil geografske koordinate tok iz mree SLA in predvidel poloaj simbolov ob njih ter pripravil prenovljeno digitalizirano karto slovenskih nareij; Jerneja Fridl z GIAM ZRC SAZU, ki je pripravila karto slovenskega jezikovnega prostora (vkljuno z zamejstvom) z reliefom, vodami in dravnimi mejami ter vejimi mesti kot osnovo za jezikovne karte; Peter Weiss, ki je razvil vnaalni sistem ZRCola (http:// zrcola .zrc-sazu .si/) ter pisavi ZRCola za natanno fonetino transkripcijo inSIMBola za kartiranje . 2.2. Digitalizacija in elektronsko arhiviranje gradiva Gradivo za SLA je bilo v arhivu ISJ FR do leta 2010 shranjeno v obliki listkovne (ta zajema okrog 884 000 kartotenih listkov) in zvezkovne kartoteke (ki zajema okrog 570 zvezkov, saj so bili nekateri krajevni govori zapisani vekrat) . Obe kartoteki sta bili v okviru projekta preskenirani in shranjeni na raunalnikem streniku, od koder sta, urejeni po tevilkah vpraanj in tevilkah tok, dosegljivi vsem sodelavcem, do tega gradiva pa je narejena tudi povezava v podatkovni bazi SlovarRed . Zapisi krajevnih govorov iz zadnjih let so shranjeni tudi v zvonih datotekah, tako je fonetini zapis posameznega krajevnega govora tudi vedno znova preverljiv . 2.3. Vzpostavitev podatkovne baze SlovarRed in njena povezava z GIS Podatkovna baza SlovarRed, prirejena za dialektoloke raziskave pri projektu SLA, zajema razline podatke o gradivu (stara in nova oznaka toke krajevnega govora, letnica in avtor zapisa, zanesljivost zapisa, oblika zapisa listek/zvezek/oboje, tonemskost/ netonemskost krajevnega govora, zapis odgovora v slovenski fonetini transkripciji, razliice odgovorov za posamezno toko, podatki o vnosu gradiva v podatkovno bazo itd .) . Glasoslovno poknjieni zapis leksema in predvideni simbol za jezikovno karto sta povezana s podbazo Legenda, ta pa tudi z bazo simbolov za kartiranje in njihovimi kodami .
4 Samo krajevni govor v T406 enavci Jennersdorf v Avstriji je ostal nezapisan, saj tam, kot kae, ni ve slovenskih govorcev .
Druge podatkovne podbaze so e: seznam zapisovalcev, seznam krajev z geografskimi koordinatami ter elektronski arhiv skeniranih zapisov po vpraalnici za SLA . Podatkovna baza je povezana z geografskim informacijskim sistemom, ki preko programa ArcGIS omogoa avtomatizirano kartiranje iz podatkovne baze in urejanje karte (tudi barvanje simbolov, izloanje/dodajanje podatkov na karti po slojih, dodajanje izoglos in napisov za glasoslovne in oblikoslovne znailnosti s simboli kartiranega besedja itd .) . 2.4. Postopno oblikovanje enotnega naina komentiranja in kartiranja narenega gradiva Glede komentiranja in kartiranja narenega gradiva so se sodelavci pri projektu delno zgledovali tudi pri sodobnih sorodnih projektih . Vsaka karta je opremljena s t . i . indeksom gradiva, kjer je vse gradivo prepisano z nacionalno fonetino transkripcijo iz kartotek (v okviru vsake toke po kronolokem zaporedju) .5 Vsaka karta (in indeks), objavljena v knjigi SLA 1 .1 Atlas, je v knjigi SLA 1 .2 Komentarji opremljena z ustreznim komentarjem z dogovorjenimi razdelki: gradivo (tj . smo vpraanje in problematinost interpretacije), morfoloka analiza (tj . morfemska zgradba poknjienih oblik kartiranih leksemov v praslovanski izrazni podobi), posebnosti kartiranja (s pojasnilom h kartografski metodi), uporabljena dodatna literatura in primerjava z drugimi kartami v SLA in atlasi, ki tudi zajemajo slovensko nareno gradivo (OLA Slovanski lingvistini atlas in ALE Evropski lingvistini atlas, regionalni jezikovni atlas Rade Cossutta, tj . SDLA Slovenski dialektoloki leksikalni atlas slovenske Istre, in atlasi sosednjih jezikov, tj . ALI Atlas italijanskega jezika, ASLEF Furlanski zgodovinski, jezikovni in etnoloki atlas ter HJA Hrvaki jezikovni atlas) . 3. Hrvake izposojenke v slovenskih narejih (po gradivu za SLA 1) Slovenski jezik se govori na stiku treh velikih indoevropskih jezikovnih druin (slovanske, romanske z italijanino in furlanino ter germanske z nemino) in ugrofinske madarine . Na vzhodu in jugu svojega jezikovnega prostora meji na hrvaino, in sicer slovenska panonska in tajerska nareja veinoma na kajkavsko nareje, dolenjsko nareje in istrsko nareje primorske narene skupine pa tudi na akavsko in tokavsko nareje . Hrvaki in slovenski dialektologi z ISJ FR ZRC SAZU iz Ljubljane in Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz Zagreba so leta 2006 v bilateralnem projektu Dialektoloke in onomastine raziskave ob slovensko-hrvaki meji ter v povezavi z raziskavami za oba nacionalna jezikovna atlasa (SLA in HJA) zaeli skupaj raziskovati nareja v medsebojnem stiku z zavestjo, da je razmejitev slovenskega in hrvakega jezika oz . njunih nareij deloma tudi odraz politine, ne pa vedno znanstvene jezikoslovne presoje, saj zaradi razlinih razlogov raziskave teh v marsiem prehodnih govorov doslej niso bile pogoste . S skupnimi raziskavami narenega kontinuuma na obeh straneh meje so eleli (elijo) ugotoviti, katere znailnosti so odraz starejih razvojev, katere pa posledica novejih drubenozgodovinskih okoliin . SLA zajema 413 krajevnih govorov, od tega sedem na Hrvakem: T407 Banfi v Meimurju, T408 Hum na Sutli in T409 Dubravica v Posotelju, T410 abar, T411 Ravnice in T412 Ravna Gora v Gorskem kotarju ter T413 Brest v Istri . Vse toke so bile v mreo SLA
5 Podobno
je gradivo objavljeno ob kartah OLA .
izbrane v dogovoru s hrvakimi dialektologi predvsem na podlagi kajkavistine literature, ki za nekatere govore medimurskega, obsoteljskega, goranskega in istrskega dialekta na ve mestih poudarja razline slovenske razvoje, skupne slovenske in (zlasti) kajkavske pojave oz . vpliv slovenskih nareij na obmejne hrvake govore . Pregled leksikalnega gradiva za pomenska polja loveko telo, bolezni in druina (skupaj 151 vpraanj v SLA 1) kae, da hrvakih izposojenk v slovenskih narejih ni veliko . Veinoma gre za izposojenke iz sodobnega hrvakega standarda/knjinega jezika, manj je besedja iz nareij v stiku . Izposojenke iz hrvakega jezika se v krajevnih govorih, zajetih v SLA, uporabljajo veinoma v T407 do T413, torej v krajih na hrvaki strani dravne meje ali v tokah tik ob slovensko-hrvaki dravni meji (redkeje v drugih narejih) . Vendar se tudi v teh krajih veinoma vendarle uporablja (tudi) slovensko besedje, zato morda lahko sklepamo, da so hrvaki leksemi v teh krajevnih govorih veinoma noveje izposojenke, saj ima knjini jezik v oli in medijih, ki so mu tamkajnji govorci s sodobnim nainom ivljenja vse bolj izpostavljeni, velik vpliv tudi na vsakdanji govorjeni jezik prebivalcev na tem obmoju . Vsekakor pa so za natannejo opredelitev narenega/jezikovnega kontinuuma v teh krajevnih govorih potrebne e natanne glasoslovne in oblikoslovne analize, ki jih bo omogoalo gradivo, zbrano za oba nacionalna jezikovna atlasa . 3.1. Hrvake izposojenke iz pomenskega polja telo v slovenskih narejih Za besedje iz pomenskega polja telo so v gradivu za SLA 1 zapisane naslednje hrvake izposojenke: smed- (SLA V005() barva las rjava) < *(sme)- hrv . sme rjav v T407; ela (SLA V004 plea) < *(el)-a hrv . ela plea v T409 in T412; slepooica (SLA V007 sence) < *(slepooic)-a hrv . sljepooica sence v T412; trepavic- (SLA V066 trepalnice) < *(trepavic)- hrv . trepavice trepalnice v T407, T408, T410, T411 in T412; kaiprst (SLA V031 kazalec) < *ka-i-prst- *kaz-a-ti kazati + *prst- prst v T407T413; prstenjak (SLA V033 prstanec) < *(prsteak)- hrv . prstenjak prstanec v T408, T409, T411 in T412; prstohvat (SLA V039 epec) < *(prstoxvat)- knj . hrv . prstohvat epec v T409; bubregi < *(bubrg)-i hrv . bubregi v T408 bubreki (SLA V050 ledvice) < *(bubrk)-i hrv . bubregi ledvice v T408T410, T412, T413 ter T296 in T375 ter bubreki (SLA V050 ledvice) < *(bubrk)-i hrv . bubregi ledvice v T282T284, T288, T290T292, T294, T296 ter bubrehi < *(bubrx)-i hrv . bubregi v T153; stranjica (SLA V068 zadnjica) < *(straic)-a hrv . stranjica zadnjica v T410; listanjek (SLA V059 pial in SLA V060 mea) < *(listanjek)- hrv . kajk . listanjek mea v T307 oz . T351in mii (SLA V060 mea) < *(mii)- hrv . mii miica . 3.2. Hrvake izposojenke iz pomenskega polja bolezni v slovenskih narejih Za besedje iz pomenskega polja bolezni so v gradivu za SLA 1 zapisane naslednje hrvake izposojenke: prit (SLA V478 mozolj) < *(prit)- hrv . prit pri v T408 in T409; upala (SLA V476 en) < *(upal)-a hrv . upala vnetjev T410; osip (SLA V487 opice) < *(osip)- hrv . osip izpuaj v T408; lezda (SLA V479 bezgavka) < *(lezd)a hrv . lijezda leza v T407T409, guta (SLA V479 bezgavka) < *(gut)-a hrv . guta bula na lovekem telesu v T290 in T291 ter laloka (SLA V479 bezgavka) < *(lalok)-a prim . hrv . laloka eljust v T286; groznica (SLA V486 mrzlica) < *(groznic)-a hrv . groznica vroina, treljika v T409; upala zglobova (SLA V480 revma) < *(upala)-a (zglobova) hrv . upala zglobova vnetje sklepov (upala vnetje + zglob lenek, sklep) v T410; orav (SLA V488 slep) < *(orav)- srb ., hrv . orav slep v T156, T278, T285, T288,
T308, T317, T386, T411 in T412; zguen (SLA V492 grbast), nejasno, morda s-(gu)en- hrv . gua grlo, vrat, gola v T291; drempast (SLA V496 trebuast) < *(dremp)ast- morda hrv . dremp-a-a vrsta koare v T308 . V T382 se za pomen opice (SLA V487) oz . koze uporablja kajkavski leksem bobinke < *(bobink)- kajk . bobinke koze . 3.3. Hrvake izposojenke iz pomenskega polja druina v slovenskih narejih Za besedje iz pomenskega polja druina so v gradivu za SLA 1 zapisane naslednje hrvake izposojenke: starci (SLA V646 stari) < *(starc)-i hrv . starci stareji v T409 in T412 ter roditelji (SLA V646 stari) < *(rodite)-i hrv . roditelji stari v T411; baka (SLA V610 stara mati) < *(bak)-a knj . hrv . baka stara mati, babica v T407, T408, T411 in T412; ouh (SLA V623 oim) < *(oux)- hrv . ouh oim v T287T292, T294, T295, T345, T347, T375, T407T411 in T413; posinak (SLA V634 pastorek) < *(posinak)- hrv . *posinak pastorek, posinovljenec v T409 in posinovac (SLA V634 pastorek) < *(posinovac)- hrv . posinovac pastorek, posinovljenec v T409; staratelj (SLA V793 jerob) < *(starate)- hrv . staratelj jerob, varuh v T410; suprug (SLA V638 mo) < *(suprug)- hrv . suprug zakonski mo v T410; supruga (SLA V639 ena) < *(suprug)a hrv . supruga zakonska ena v T410; svekar (SLA V611 tast) < *(svekar)- knj . hrv . svekar tast v T412; punica (SLA V612 taa) < (punic)-a hrv . punica enina mati, taa v T291T292, T375, T388T396, T398T401, T403, T407T409; ogur (SLA V619 svak) < *(ogur)-/*(ogu)- nar . hrv . ogur mad . sogor v T407, T409, T410, T412; domaica (SLA V645 gospodinja) < *(dom-a-ic)-a hrv . domaica gospodinja v T408 in T412; sluavka (SLA V643 dekla) *(sluavk)-a hrv . sluavka slukinja v T412; stranski (SLA V780(a) tuj) < *storn-sk--j- *storn- stran, bok/*(stran)- hrv . stran tuj v T289, T292, T349, T370, T374, T375, T407T409 in nepoznat < *(nepoznat)- hrv . nepoznat neznan v T280 in T410; stranec (SLA V780(b) tujec) < *(stranc)- hrv . stranac tujec v T408, T410 in T411; na tude (SLA V780(c) na tuje) < *(na tue)- hrv . na tue na tuje v T408 . Leksema dida v T411 in dide v T413 (SLA V609 stari oe) < *(did)-a/ je najverjetneje prevzet iz sosednjih akavskih hrvakih govorov, leksem dojdak v T349 (SLA V780(b) tujec) < *(dojdak)- pa iz kajkavskega dojdak prilek . 4. Sklep SLA je eno temeljnih del slovenskega jezikoslovja velikega nacionalnega in nadnacionalnega pomena . Rezultati dialektolokih raziskav, ki potekajo v njegovem okviru, so pomembni tako za razvoj slovenske dialektologije (pa tudi zgodovinskega in primerjalnega jezikoslovja ter leksikologije) kot za ohranjanje slovenske kulturne dediine in nacionalne identitete (zlasti na robu slovenskega jezikovnega prostora),6 saj se zaradi globalizacije in sodobnega naina ivljenja nareja relativno hitro spreminjajo na vseh jezikovnih ravninah, posebno tudi na besedni . Tudi zato ima slovenska geolingvistika e tevilne narte, med drugim tudi:
6 Sodelavci Dialektoloke sekcije so v zadnjih tirih letih uspeli zapisati e 40 manjkajoih, doslej nezapisanih
krajevnih govorov, veinom v zamejstvu, tj . v Italiji, Avstriji, na Madarskem in Hrvakem . Veina teh govorov je zaradi asimilacijskih procesov na robu slovenskega jezikovnega prostora e posebej ogroenih, njihova vkljuenost v raziskave pa je pomembna ne le za jezikoslovje, ampak morda e bolj tudi za jezikovno in nacionalno samozavest tamkajnjih slovenskih govorcev .
pripravo prave interaktivne karte (klik na toko na karti naj bi omogoil vpogled v podatkovno bazo (kraj in podatki o njegovem govoru, vkljuno z bibliografijo; podatki o zapisovalcih in informatorjih; znanstvena narena transkripcija z zvonim in slikovnim gradivom . . .), doloitev obmoij krajevnih govorov za oblikovanje ploskovnih in izoglosnih ter napisnih in kombiniranih kart ter za dialektometrine raziskave slovenskih nareij . Tudi dialektoloke in geolingvistine raziskave namre niso namenjene le ugotavljanju stanja, ampak predvsem razumevanju razvoja jezika/jezikov in (tudi) vpliva medjezikovnih stikov na ta razvoj . Literatura
Benedik, Francka, 1999, Vodnik po gradivu za Slovenski lingvistini atlas, Zaloba ZRC (ZRC SAZU), Ljubljana Bezlaj, France, 1977, Etimoloki slovar slovenskega jezika (ESSJ), AJ, SAZU, Ljubljana Bezlaj, France, 1982, Etimoloki slovar slovenskega jezika (ESSJ), KO, SAZU, Ljubljana Bezlaj, France, 1995, Etimoloki slovar slovenskega jezika (ESSJ), PS, SAZU, ISJFR Ljubljana Bezlaj, France, 2005, Etimoloki slovar slovenskega jezika (ESSJ), , SAZU, ISJFR Ljubljana Skok, Petar, 19711974, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, IIV, JAZU, Zagreb . Snoj, Marko, 2003, Slovenski etimoloki slovar (SES), Modrijan, Ljubljana kofic, Joica, 2005, Slovensko nareno besedje na stiiu kultur (po gradivu za SLA), Vekulturnost v slovenskem jeziku, literaturi in kulturi: zbornik predavanj, 5166 . Center za slovenino kot drugi/tuji jezik pri Oddelku za slovenistiko Filozofske fakultete, Ljubljana kofic, Joica, 2006, Uporaba GIS v dialektologiji . Geografski informacijski sistemi v Sloveniji 20052006, 233241, Zaloba ZRC, Ljubljana kofic, Joica (ur .) et al . (2011), Slovenski lingvistini atlas 1 . lovek (telo, bolezni, druina), (Zbirka Jezikovni atlasi), Zaloba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana Weiss, Peter, Joica kofic, Karmen Kenda-Je, 2009, Ponovne objave lankov s kartami za Slovenski lingvistini atlas (do leta 2008), ISJ FR, Ljubljana
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 665 UDK : 811 .163 .41'373(439) 811 .163 .41'282(439)
Aleksander Urkom: Obrada tekstova jezika u dijaspori metodom korpusne lingvistike

Vezu izmeu srpskog i maarskog jezika predstavljaju upravo jezici manjina (srpske i maarske) koje ive u susednoj zemlji, obogaeni elementima nove jezike teritorije, a zasnovani na bazi svoje matice . Ovde treba da razmotrimo prisustvo Srba, njihov jezik i kulturu u kontekstu njihovog postojanja upravo na teritoriji dananje Maarske . Velikom seobom Srba sa kraja XVII veka srpski jezik u Maarskoj postaje jedan udaljeni idiom srpskog jezika, koji se paralelno razvija sa jezikom svoje matice; meutim, u svojoj grai, oblicima delom predstavlja jednu zamrznutu strukturu nekadanjeg srpskog jezika . Na njega utie karakter maarskog jezika, iako u sebi zadrava i stari iskonski karakter . Formiranje korpusa srpskog jezika u Maarskoj predstavlja neizostavan zadatak, najvie zbog injenice da se na njemu danas odvija vrlo aktivan kulturni ivot srpske manjine . U Maarskoj pored nedeljnih i mesenih listova, funkcionie srpska televizija, radio, izdaju se romani i zbirke pesama, piu se nauni radovi . Pored ovoga, vano je naglasiti da se u prolosti nisu vrila ispitivanja razvoja ovog jezika, izuzev manjih sociolingvistikih analiza, nije adekvatno opisan jezik srpske manjine u Maarskoj, podaci nisu prikupljeni i sistematizovani na jednom mestu, nije bilo projekata u sklopu kojih bi se vrila pomenuta istraivanja . Katedra za srpski jezik i knjievnost u Budimpeti je iz tog razloga pokrenula projekat formiranja korpusa srpskog jezika u Maarskoj . Za svoj cilj je postavila formiranje jednog modernog korpusa koji bi bio osposobljen za istraivanje, dostupan na Internetu i obraen prema najmodernijim metodama korpusne lingvistike . lanak pokazuje dosadanje rezultate lingvistikog projekta . Kljune rei: jezik u dijaspori, korpusna lingvistika, jezik Srba u Maarskoj, interdisciplinarna lingvistika istraivanja . Processing of different texts in languages in Diaspora by methods of corpus linguistics In linguistics researching in Serbian and Hungarian languages very important part is researching in languages of minority groups (Serbian and Hungarian) which live in neighboring countries . Although these languages are based on the language of the mother country they are also enriched with elements of the language on the new territory . For example, if we examine the language of Serbian minority, and their culture, in todays Hungary, we will find interesting examples . The Great Serb Migration at the end
666 Aleksander Urkom: Obrada tekstova jezika u dijaspori metodom korpusne lingvistike
of XVII century from the Ottoman Empire to the Habsburg Monarchy caused that their language became a remote idiom of Serbian language which has partly developed paralle with the language in the mother country, but partly it has conserved some ancient forms and become a kind of frozen ancient language . It has also been exposed to the influence of Hungarian language structures and finally become the language in which we can find old and new and loan structures, as well . Creating the Corpus of the language of Serbian minority in Hungary is of primary importance because the Serbian language is used actively in minoritys everyday life . In Hungary besides weekly and monthly newspapers and magazines works Serbian radio and television, numerous novels and poems are published and significant scientific work is going on . Unfortunately in the past there were not any researchings in development of this language . Except smaller socio-linguistic analyses, the language of Serbian minority in Hungary was not described adequately, data were not collected or systematized and there were no any projects which dealt with the language development . Nowadays, Institute of Slavic and Baltic Studies in Budapest initiated the project of creating the corpus of Serbian language in Hungary . It has to imply printed materials in Serbian language in Hungary and its aim is to form a modern corpus processed in the most modern corpus linguistics technologies, suitable for researching and available on the Internet . The article also deals with the results of linguistic projects so far . Key words: language in diaspora, corpus linguistics, the language of Serbian minority in Hungary, interdisciplinary researching . Ovaj lanak prikazuje projekat koji je trenutno u svojoj poetnoj fazi i koji je pokrenula Katedra za srpski jezik i knjievnost u Budimpeti . Naziv projekta je: Interdisciplinarna obrada kulturno-jezike grae Srba u Maarskoj . lanak pokazuje koja su osnovna naela u formiranju jedne moderne elektronske baze podataka (korpusa jezike grae) i kako ona moe da se upotrebi za viestrana lingvistika istraivanja . U okviru projekta istraivai pokuavaju da oforme jednu elektronsku bazu jezike grae koja bi olakala i omoguila istraivanja u okviru raznih lingvistikih disciplina . lanak e govoriti o izgradnji projekta, o njegovim modulima, o zadacima koje je potrebno izvriti u cilju da se projekat, odnosno pojedini moduli ostvare . Jezik i kultura Srba u Maarskoj je esta tema raznih naunih istraivanja . Ipak, jedan sveobuhvatan projekat koji bi obuhvatao bitnija nauna polja (npr . lingvistika, etnolingvistika, etnografija, dijalektologija) do dananjih dana nije pokrenut . Istraivanja srpskog jezika u Maarskoj nisu se oslanjala na korpusnu lingvistiku, iako je ova grana lingvistike svojim dostignuima ve dovoljno unapreena i ini jedan model koji je u stanju da obuhvati mnoge druge grane lingvistike kao i druge naune discipline . Istraivanja veinskog jezika kao maternjeg jezika metodama korpusne lingvistike vre se kako u Srbiji tako i u svetu, pa i u Maarskoj, meutim, komparativna istraivanja stagniraju, a manjinski jezici se metodom korpusne lingvistike ne istrauju . Projektom koji predstavlja predmet ovog rada moe se postii pomak sa ove take i pokrenuti niz znaajnih istraivanja kako na polju korpusne lingvistike tako i na polju sociolingvisti-
ke, etnolingvistike, dijalektologije . Ovaj projekat zbog svoje specifine prirode zahteva preplitanje vie lingvistikih i drugih srodnih naunih oblasti, ime se proiruju metode istraivanja, odnosno dolazi se do novih rezultata . Vezu izmeu srpskog i maarskog jezika predstavljaju upravo jezici manjina (srpske i maarske) koje ive u susednoj zemlji, obogaeni elementima nove jezike teritorije, a zasnovani na bazi svoje matice . U Maarskoj je stvoren jedan udaljeni idiom srpskog jezika, koji se paralelno razvija sa jezikom svoje matice, meutim u svojoj grai, oblicima, delom predstavlja jednu zamrznutu strukturu nekadanjeg stanja srpskog jezika . Stoga je vano da se na odgovarajui nain zapie i osposobi za nauna istraivanja . Prvenstveni cilj projekta je formiranje jedne reprezentativne jezine baze koja bi omoguila pokretanje naunih istraivanja u oblasti jezika i kulture Srba u Maarskoj . Ovaj budui proizvod e predstavljati jednu bitnu fazu u razvitku modernih filolokih nauka, odnosno predstavljae primer za spajanje navedenih polja lingvistike na naim prostorima . Vano je napomenuti da se ovaj projekat moe u budunosti proirivati novim temama, novim sadrajima, odnosno da raspolae mogunou daljeg razvijanja . Pokretanjem ovog projekta reio bi se ve dugo postojei problem da postoje samostalna istraivanja o navedenim temama, ali do dananjeg dana ne postoji jedna zajednika baza, baza podataka i materijala koja je osposobljena da se njom vre dalja istraivanja, ima mogunost pretraivanja, proirivanja, mogunost korienja rezultata drugih disciplina . Cilj projekta je da se pored reprezentativnosti elektronske baze podataka obezbedi i dostupnost iroj javnosti, istraivakim centrima i pojedinanim istraivaima irom sveta, omogui slobodna (ili delom ograniena) dostupnost preko Interneta . Cilj projekta je da se rezultati koriste u naune svrhe, ali da krajnji proizvod bude iskljuivo vlasnitvo srpske manjine u Maarskoj kao njenog primarnog korisnika, investitora i da predstavlja kulturno blago Srba u Maarskoj . U sledeem delu e biti rei o osnovnim naelima projekta, o osnovnim pitanjima na koja osnivai projekta i istraivai trae odgovore, prema kakvom modelu i u kojoj formi treba da se projekat osmisli i izvri . Projekat prati sinhronijski pristup radu . Prikupljaju se svi oni materijali koji odslikavaju aktuelnu jeziku sliku srpskog jezika u Maarskoj koji su trenutno na raspolaganju u tampanom obliku, odnosno vri se zapisivanje ivog govora pripadnika srpske manjine . U cilju da se omogui dalji razvoj sistema i da se vremenom prikupe i stariji materijali ostavlja se mogunost i dijahronijskog pristupa uz formiranje alata koji bi omoguavali istraivanje jezikih promena u odreenom vremenskom periodu . Projekat formira jednu zasebnu celinu, koja je osposobljena da se implementira u vei sistem i time se omoguuje da postane sastavni deo jednog veeg korpusa, na primer velikog nacionalnog korpusa srpskog jezika . Projekat koristi model formiranja elektronske baze podataka uz korienje jezikih tehnologija . Jezine tehnologije delimo na resurse, alate i proizvode . Jezini resursi su kompjuterski oformljene zbirke jezikih podataka . Jeziki alati su aplikacije za obraivanje resursa (Tadi, 2003) . Jezini proizvodi su plod istraivanja jezikih resursa uz pomo jezikih alata . Projekat ima zadatak da oformi resurse za istraivanje u obliku jedne sveobuhvatne elektronske baze podataka, da formira alate kojima se resursi istrauju u obliku pretraivaa, raznih aplikacija, i na kraju oformi proizvode koji e se dobijati nakon istraivanja u obliku frekvencijskih renika, uzoraka, a sve po potrebi istraivaa .
Projekat prati sledee korake u postupku formiranja elektronske baze: prvi korak u formiranju elektronske baze je prikupljanje jezike grae . Jezika graa se nalazi u tampanom obliku, odnosno u ivom govoru korisnika . tampani materijali se nakon prikupljanja digitalizuju i osposobljavaju za elektronsku obradu i potrebu . U ovom koraku se najee koriste dve mogunosti, ili se tekst skenira, nakon ega sledi prepoznavanje teksta, ili se manuelno prekucava i arhivie u odgovarajuem elektronskom obliku . Zapisivanje ivog govora je znatno tei i sporiji zadatak i vri se na taj nain da istraivai snimaju ivi govor korisnika na terenu, formiraju audio (po potrebi i video) zapis, nakon ega se vri fonetska transkripcija, koja uz svoje osnovne podatke uva i podatke koji se odnose na izgovor, akcenat i druge karakteristine fonetsko-fonoloke osobine . Nakon prikupljanja i elektronizacije jezike grae vri se anotacija materijala . Anotacija materijala se vri u vie nivoa: prvi nivo je bibliografski, gde su navedeni bibliografski podaci datog teksta, sledei nivo je morfoloki, gde je jezika graa oznaena morfolokim karakteristikama kao to su vrste rei, deklinacija, gramatike kategorije itd ., nakon toga sledi sintaksiki nivo, gde su reenini delovi na taj nain oznaeni da je mogue istraivati njihov meusobni odnos . Struktura elektronske baze Projekat predstavlja jednu kompleksnu naunu elektronski obraenu bazu audio i videomaterijala, transkripcijom unesenih tekstualnih materijala, bazu jezikog korpusa, svi oplemenjeni dodatnim informacijama, osposobljeni za pretraivanje, klasifikaciju, postavljanje upita, import i eksport podataka (uz korisnika ogranienja) . Elektronska baza se deli na tri modula: na modul dijalektoloke mape, modul korpusa jezika Srba u Maarskoj i modul paralelnih korpusa . Modul dijalektoloke mape predstavlja bazu podataka sa dijalektolokim i etnografskim podacima . Do eljenih podataka se dolazi preko interaktivne mape sa naseljima u Maarskoj u kojima se u prolosti i danas govorio srpski jezik, gde je iveo srpski narod, gde se nalaze ostaci kulture Srba u Maarskoj . Preko mape se ulazi u podnivoe u kojima se nalaze navedeni podaci . Ovaj modul sadri videozapise, fonetske zapise, digitalizovani materijal ranijih istraivaa . Modul slui kao osnova za etnografska, etnolingvistika i dijalektoloka ispitivanja . Videozapisi predstavljaju interesantnu bazu za nastavu u obrazovnim institucijama . U okviru modula korpusa jezika Srba u Maarskoj formira se moderni korpus u kojem je omoguena potpuna lingvistika obrada . Izgradnja korpusa je od primarne vanosti, jer ne predstavlja krajni cilj, ve sredstvo koje prua podatke za formulisanje jezikih propisa (gramatike datog jezika) koji se odnose na aktuelno stanje jednog govornog podruja (u irem smislu: jezika) (Varady 2002) . Danas je korpus sredstvo uz iju se pomo formiraju dalji proizvodi kao to su renici, udbenici, odnosno nudi se baza lingvistikih podataka za rad u nastavi, kod uenja jezika i slino . Korpus e sadrati tekstove tampanih materijala i prvenstveno e predstavljati jedan sinhronijski korpus uz mogunost razvoja dijahronijskog korpusa . Korpus e sadrati i transkripcijom unesene audiozapise jezike grae sa prostora Maarske . Bie omogueno sluanje audiozapisa i gledanje videozapisa . Uz pomo ovog modula moi e da se dobiju frekvencijski renici, bie omogueno pretraivanje i zadavanje upita u elektronskoj bazi podataka .
Ovaj modul ima za cilj da oformi jedan gotovi proizvod jedan elektronski korpus . U odnosu na korpuse nacionalnih jezika, ovaj korpus je u svom sadraju koliinski manji, ali je specifiniji . Trei modul predstavlja paralelne (uparene) korpuse . Pored jednojezinih korpusa danas su vrlo esti i paralelni korpusi kod kojih su tekstovi upareni na vie jezika . U Maarskoj postoji niz paralelnih korpusa u kojima su tekstovi na maarskom upareni sa tekstovima na engleskom, francuskom, nemakom i drugim jezicima, dok je broj paralelnih korpusa u kojima su upareni tekstovi na srpskom jeziku sa tekstovima na drugim jezicima vrlo oskudan i sporo se poveava . Danas jo ne postoji takav paralelni korpus u kojem je jedna od uparenih strana jezik jedne manjine . Nadalje, danas jo ne postoji jedan srpsko-maarski paralelni korpus . Projekat eli da ispuni ovaj prazan prostor i da ponudi istraivaima jednu iru bazu za istraivanje, stoga je plan da se upare dokumenti na srpskom i maarskom jeziku, odnosno u pilot-projektima da se upare tekstovi na istom jeziku istih autora, ali na primer razliitih prevodilaca, razliitih izdavaa itd . Paralelni korpusi mogu da se vrlo dobro primenjuju u prevoenju tekstova, u nastavi stranog jezika, zato imaju i komercijalnu vrednost . Uz pomo paralelnih korpusa se na primer mogu formirati razni specijalizovani renici . Jezika graa Graa koja se unosi u projekat deli se na sledee: tampa, proza, poezija, udbenici, administrativni dokumenti i ivi govor . U okviru tampe i periodike e se izvriti digitalizacija nedeljnog lista Srpske narodne novine, koji je do devedesetih godina izlazio na srpskohrvatskom jeziku, a nakon toga na srpskom jeziku, tromesenog knjievnog priloga Neven, koji je izlazio tokom osamdesetih godina, zatim njegovog obnovljenog izdanja koje izlazi od 2003 . godine, godinjeg izdanja Almanah, u kojem su sadrani raznovrsni radovi iz knjievnosti, a izlazio je u periodu od 1991 . do 1998 . godine, godinjeg magazina Srpski kalendar, zatim izdanja Eparhija budimska, koje predstavlja izdanje crkvenog karaktera, nadalje kulturno-istorijskog izdanja Baranjske sveske, koje izlazi u gradu Peuju, odnosno raznih lokalnih listova i magazina na srpskom jeziku koji se izdaju u Segedinu . Prozni tekstovi predstavljaju stvaralatvo srpskih pisaca iz Maarske Petra Miloevia, Predraga Stepanovia, Dragomira Dujmova, Milana Stepanova i drugih koji svoja prozna dela objavljuju u periodu od ranih sedamdesetih pa sve do danas . Poeziju predstavljaju dela istaknutih srpskih pesnika iz Maarske, meu kojima je jedan od najistaknutijih Stojan Vujii, a pored njega su prisutni i Vojislav Gali, Ljubinko Gali, neki od ve navedenih pisaca i mlaa generacija pesnika meu kojima su Nikola Radosav, Danica Brcan i drugi . Sledeu grupu predstavljaju udbenici koji su pisani i sastavljani za potrebe Srpske osnovne kole i Gimnazije koja i danas postoji i funkcionie u Budimpeti, odnosno za potrebe nekoliko visokokolskih institucija u Maarskoj gde se predaje srpski jezik i knjievnost . Pored udbenika veoma obilna grupa tekstova dolazi iz administrativne oblasti koja sadri razna dokumenta, isprave, zapisnike i druge tekstove koji su u vezi sa radom i funkcionisanjem srpskih institucija u Maarskoj, manjinskih samouprava, srpske crkve, muzeja, biblioteka, arhiva .
Poslednju grupu iako najobimniju predstavlja transkripcija ivog govora Srba koji ive u brojnim naseljima po Maarskoj . Poto je i ranije vreno audiosnimanje jezike grae Srba u Maarskoj, u okviru projekta e se digitalizovati i modernizovati ve postojei snimci, dok e se uz njih vriti i nova snimanja na terenu . Pored ovoga e se iskoristiti i jezika graa koja je ve u elektronskom obliku, a nastala je kao produkt srpskog radija i televizijske emisije na srpskom jeziku, koji ujedno predstavljaju i riznicu prikupljenog ivog govora . Znaaj i cilj projekta Za formiranje ove elektronske baze podataka postoji zajedniki interes i srpske i maarske strane . Kako su Srbi prisutni u Maarskoj, tako su i Maari prisutni u Srbiji . Zajedniki interes je istraivanje svog neposrednog suseda, njegove kulture, jezika, a sve to u cilju boljeg razumevanja, lake komunikacije, odravanja dobrosusedskih odnosa . Nadalje, istraivanje manjinskih jezika u Evropskoj uniji je jedan od zadataka sa primarnim znaajem . Ovaj projekat zbog svoje specifine prirode zahteva preplitanje vie lingvistikih i srodnih naunih oblasti, to dovodi do novih metoda istraivanja, odnosno do novih rezultata . Dijaspora ne moe da se u potpunosti razume ako se ne istrauju i njeni obiaji, politiki status, odnos sa veinskim jezikom zemlje u kojoj ivi, odnos sa svojom maticom, pitanje identiteta, viejezinosti, asimilacije itd . Individualna istraivanja postoje, ali ne postoji jedna zajednika elektronska baza podataka koja omoguava dalja istraivanja . Ovaj projekat ujedno i promovie kulturu i jezik Srba u Maarskoj iroj publici uz mogunost njihovog istraivanja . Projekat nadalje predstavlja jedan jedinstveni model elektronizacije kulturno-jezike grae jedne manje dijaspore . Literatura
Pintr, Tibor (2003), Amit a modern nemzeti korpuszokrl tudni kell, Frum Trsadalomtudomnyi Szemle 2003/3, 71-85 . Szirmai, Monika (2005), Bevezets a korpusznyelvszetbe, Tinta knyvkiad, Budapest Tadi, Marko (2003), Jezine tehnologije i hrvatski jezik, Ex libris, Zagreb Vradi, Tams (2002), A nyelvhasznlat empirikus vizsglatrl, In Andor J ., Szcs T . & Terts I . (Szerk .) Sznes eszmk nem alszanak . (1285-1291) . Pcs: Lingua Franca csoport Vitas, Duko, Cvetana Krstev (2008), O paralelnim korpusima, a posebno o beogradskim paralelnim korpusima i nainu njihove eksploatacije, Sonderdruck aus: Die Unterschide zwischen dem Bosnischen/Bosniakischen, Kroatischen und Serbischen, ed . Branko Toovi, pp . 630-649, Mnster, Germany, LIT Verlag
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 671 UDK: 811 .16282 .2 : 39 811 .1627
Elena Uzenjova: Etnolingvistike metode prouavanja karpatsko-balkanskog regiona1

Prilog opisuje osnovna naela Moskovske etnolingvistike kole . Temelj etnolingvistike metode prouavanja slavenskih dijalekata jeste predstava o dijalektu kao lingvistikom i kulturnom fenomenu . Terminoloka leksika koja se odnosi na tradicionalnu duhovnu kulturu u centru je etnolingvistikih istraivanja dijalekata . Tokom prikupljanja dijalekatske leksike istraiva posebnu panju poklanja ekstralingvistikoj informaciji, tj . biljei ne samo termin nego i itav njegov kulturni kontekst . Etnolingvistika metoda istraivanja dijalekata daje uvjerljive rezultate kako u monoetnikim tako i u vieetnikim regijama Balkana i Karpata . Kljune rijei: slavenski dijalekti, etnolingvistiki metod, tradicionalna kultura, vokabular, Balkan, Karpati . The ethno-linguistic methods of studying of Balkans and Carpathians The article describes the basic tenets of the Moscow ethno-linguistic school . The basis of the ethno-linguistic method of studying of the Slavic dialects is the idea of a dialect as linguistic and cultural phenomena . Terminological lexicon of traditional culture is in the center of ethno-linguistic studies of the dialects . During the field investigations of dialect vocabulary discoverer focuses on extra-linguistic information, i . e . records not only the word, but the entire cultural context of its operation . Ethno-linguistic method of area studies gives conclusive results in the researching of both mono-ethnic regions, and mixed parts of the Balkans and Carpathians . Keywords: Slavic dialects, ethno-linguistic method, traditional culture, vocabulary, Balkans, Carpathians . Moskovska etnolingvistika kola, koju je poetkom sedamdesetih godina prologa stoljea stvorio akademik N . I . Tolstoj, kompleksno prouava slavensku tradicionalnu duhovnu kulturu na osnovi jezikih podataka, folklora, vjerovanja, obreda svih slavenskih naroda .
1 Ovaj
rad nastao je uz finansijsku pomo Programa fundamentalnih istraivanja Odjeljenja za jezik i knjievnost Ruske akademije nauka Jezik i knjievnost u kontekstu kulturne dinamike 20122014, projekt Karpatsko-balkanski dijalekti: rekonstrukcija kulture prema jezikim podacima (rukovodilac A . A . Plotnikova) .
672 Elena Uzenjova: Etnolingvistike metode prouavanja karpatsko-balkanskog regiona
Etnoligvistika je u slavistici nova disciplina; njezine zadatke, predmet, objekt, metode, veze sa drugim humanistikim disciplinama odredio je N . I . Tolstoj . On je dao dvije defenicije etnolingvistike; prva je kratka: Etnolingvistika je grana jezikoslovlja ire gledano smjer u jezikoslovlju koji nagoni istraivaa da prouava odnos i veze izmeu jezika i duhovne kulture, izmeu jezika i mentaliteta naroda, izmeu jezika i narodnog stvaralatva, njihove uzajamne odnose i razliite naine korespondiranja ( 1995: 27) . Ovdje se etnolingvistika razumije kao grana jezikoslovlja iji je objekt jezik i njegov odnos prema kulturi . Druga definicija je ira; prema njoj etnolingvistika je kompleksna disciplina, iji je predmet plan sadraja kulture, narodne psihologije i mitologije bez obzira na sredstva i naine njihovog formalnog utjelovljenja (rije, predmet, obred, slika itd .) ( 1995: 39-40) . U daljim Tolstojevim radovima i u radovima njegovih uenika razvija se ovaj drugi, kompleksni smjer istraivanja . Objekt prouavanja na takav nain shvaene etnolingvistike nije samo jezik (mada se jezik smatra kao glavno sredstvo izraavanja i ouvanja kulturne informacije u odreenom vremenskom razdoblju), nego i drugi oblici i supstancije u kojima se ispovljava kolektivna svijest, mentalitet naroda, koji se formirao kod neke etnike grupe ili drutva, slika svijeta, naime shvaanje stvarnosti koja okruuje ovjeka, njezina kategorizacija i interpretacija . Objektom iroko shvaene etnolingvistike postaje itava narodna kultura, sve njezine vrste, anrovi i oblici verbalni (leksika i frazeologija, paremiologija, folklorni tekstovi), akcijski (obredi), mentalni (vjerovanja) . Tako shvaaju etnolingvistiku u mnogim radovima koji su ve izali i koji se jo do sada nisu pojavili u Institutu za slavistiku Ruske akademije nauka; prije svega radi se o kolektivnom radu na rjeniku Slavenske starine, koji ima vie tomova ( . 15 . oskva, 19952012) . U ovom rjeniku autori su pokuali izdvojiti i protumaiti osnovne semantike jedinice jezika kulture, najvanije kulturne koncepte, bez obzira na to u kojem se obliku i u kojoj supstanciji oni ispoljavaju u rijei, radnji, predmetu ili svojstvu predmeta itd . U ovakvom pristupu najvanije je shvaanje integralnosti kulture kao jedinstva svih njezinih oblika i anrova (jezika, obreda, vjerovanja, narodnog stvaralatva), koje uvjetuje jedinstvena slika svijeta ovjeka, koji stvara kulturu i koji je shvaa . Ovakav antropoloki pogled na kulturu i jezik karakteristian je za sve grane humanistikih znanosti u nae doba . Stvaranju ruske etnolingvistike prethodila su terenska istraivanja u Polesje na elu sa N . I . Tolstojem poev od 1962 . i sve do 1986 . (kada se dogodila katastrofa u ernobilju) . Ova istraivanja su poela kao dijalektoloka i imala su za cilj prikupljanje podataka za potrebe dijalektolokog rjenika; kasnije, poev od sredine 70-ih godina ona su se pretvorila u kompleksna etnolingvistika istraivanja, to je podrazumijevalo prikupljanje podataka koje se izvodilo po specijalnom programu za Poleski etnolingvistiki atlas . Terenska istraivanja u Polesju natjerala su N . I . Tolstoja da stvori vietomni sveslavenski etnolingvistiki rjenik Slavenske starine . Prouavanje geografije i dijalektologije tradicionalne kulture Slavena nastavili su njegovi uenici (izmeu ostalih T . A . Agapkina, A . A . Plotnikova, I . A . Sedakova itd .) ( 2003) . Temeljem etnolingvistikih metoda prouavanja slavenskih dijalekata postala je predstava o dijalektu kao kulturno-jezikoj pojavi . Prema Tolstojevoj ideji, dijalekt (kako makro-, tako i mikrodijalekt) nije samo lingvistika teritorijalna jedinica nego i etnografska, i kulturoloka, ako izdvajamo duhovnu kulturu iz etnografskih okvira ( 1995: 21) . U centru etnolingvistikog prouavanja dijalekata nalazi se
terminoloka leksika tradicionalne kulture, koja je najotporniji dio strukture bilo kojeg fenomena i slui kao pouzdan izvor za rekonstrukciju drevnih slojeva kulture ( 1989) . Tokom terenskih istraivanja i prikupljanja dijalekatske leksike tradicionalne narodne duhovne kulture posebna panja poklanja se ekstralingvistikoj informaciji, koja je neophodna da se tano zabiljee jeziki podaci u sferi koja se prouava . Biljei se ne samo sam termin nego i itav kulturni kontekst njegovog funkcioniranja . Naprimjer, kada se prikuplja obredna leksika, koja se odnosi na oznaavanje obrednih lica, atributa i radnji, istraiva biljei vrijeme i mjesto izvoenja rituala, kako se ponaa obredno lice, emu slui odreena realija u ritualu ( 2004: 115) . Da bi se prikupila najpotpunija etnoligvistika graa, treba raditi po specijalnom programu . Etnolingvistiki upitnik A . A . Plotnikove Graa za etnolingvistiko prouavanje balkansko-slavenskog areala ( 1996) autorka je pripremila radei na leksikom programu Malog dijalektolokog atlasa balkanskih jezika () za potrebe terenskih istraivanja na podruju na kome se govore jezici koji pripadaju takozvanom balkanskom jezikom savezu . Kasnije je ovaj upitnik koriten tokom prikupljanja grae u razliitim junoslavenskim regijama . Upitnik je tematski razdijeljen i sadri vie od 400 pitanja koja obuhvaaju leksiku i frezeologiju i koja se odnose na razliite sfere tradicionalne narodne duhovne kulture: kalendar, porodini obredi, poljoprivredni obiaji, mitologija . Pitanja koja biljee dijalekatsku leksiku napravljena su po principu od rijei prema znaenju i imaju dodatne teme za razgovor, koje su napravljene po suprotnom principu od znaenja prema rijei i imaju za cilj da pokau etnokulturni kontekst upotrebe pojedinih leksema . Upitnik je imao veliku popularnost u Srbiji i preveden je na srpski jezik . 2009 . godine u Moskvi se pojavilo novo dopunjeno izdanje ( 2009) . U Bosni se sada radi na etnolingvistikom upitniku za slavenske narode islamske vjere (autor je prof . S . Halilovi)2 . Terenska istraivanja su pokazala da se upitnik moe koristiti za prikupljanje grae ne samo u razlinim balkanskim regijama (izmeu ostalog u Grkoj, Albaniji i kod Aromuna u okviru rada na ) nego i u karpatskoj regiji (Ukrajina: Zakarpatje i Guculjina, Slovaka, Rumunija)3 . A . A . Plotnikova i autorica ovog priloga organizirale su nekoliko uspjenih terenskih istraivanja koja su pokazala univerzalni karakter programa i mogunost da se etnolingvistiki upitnik koristi i izvan balkanske regije, da se i dalje upotpunjuje s ciljem detaljnijeg prouavanja tradicionalne kulture i njezine terminologije u novim kulturno-etnografskim regijama . Etnolingvistike metode omoguuju kompleksno arealno prouavanje tradicionalne narodne duhovne kulture i odgovarajue terminologije . Etnolingvistika metoda arealnog istraivanja koja se primjenjuje daje uvjerljive rezultate kada se prouavaju kako monoetnike regije tako i kontaktne tradicije (vidi, naprimjer, 2004) . Usporedna analiza srodnih jezika i kultura (izmeu ostalog, juno- i istonoslavenskih jezika) prua mogunost da se otkriju mehanizmi
2 Upitnik 3
je takoer preveden na rumunski (N . Golant) i slovaki jezik (M . Valencova) . Projekt Karpatska kulturno-jezika zajednica u balkanskoj perspektivi (rukovodilac A . A . Plotnikova) . Programi Odjeljenja za povijest i filologiju Ruske akademije nauka Geneza i uzajamno djelovanje socijalnih, kulturnih i jezikih zajednica .
674 Elena Uzenjova: Etnolingvistike metode prouavanja karpatsko-balkanskog regiona
uzajamnog djelovanja i utjecaja susjednih naroda koji ive u okruenju drugih jezika i kultura, da se pokau tipoloke zakonomjernosti tokom kulturnih pozajmljivanja, to moe postati vanim doprinosom razvoju naunog smjera kakav je kontaktologija . Etnolingvistika metodologija se primjenjivala i za potrebe prouavanja starovjeraca u Dobrudi i jugoistonoj Evropi4 . Tada je bilo neophodno da se rijei nekoliko zadataka: da se otkriju arhaini i pozajmljeni slojevi jezika i kulture, da se odredi stupanj ouvanja arhainih komponenti, a takoer obim i sadraj pozajmljenica u jeziku i kulturi starovjeraca, koji ive u okruenju drugih naroda i jezika . U istraivanju su bili korieni dijalektoloki zapisi napravljeni poetkom XXI stoljea . Vrijednost etnolingvistike metode jeste u tome to se tokom prikupljanja terenske grae biljei mnogo tekstova razliitog sadraja koji su pogodni za istraivanja razliitog tipa: dijalektoloka, sociolingvistika, antropoloka, rodna5 itd . Dijalekatska graa jedan je od izvora popunjavanja kartoteke etnolingvistikog enciklopedijskog rjenika Slavenske starine . Prijevod s ruskog: Gleb Pilipenko Literatura
(2003), , . . . , Mnchen , . . (1996), , , . . (2004), , , . .(2004), , . . 9 . . XX ., , 113123 . , . . (2009), , 2-, , . . . 1 . . ., 1995; . 2 . () . ., 1999; . 3 . () () . ., 2004; . 4 . . ., 2009 .; . 5 . ., 2012 . , . . (1989), , , : , , 215229 . , . . (2003), : , iii . i i (i, 2526 . i 2003 .) i, 1122 . , . . (1995), . ,
Projekt Jezik i kultura starovjeraca jugoistone Evrope (rukovodilac E . S . Uzenjova) . Program Predsjednitva Ruske akademije znanosti Povijesno-kulturno nasljee i duhove vrijednosti Rusije . 5 Izmeu ostalog, autor je koristio tekstove koji su zapisani unutar etnolingvistikog programa u zajednikom rusko-bugarskom projektu Rodna antropologija svakidanjice .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 675 UDK : 811 .163 .42'28 811 .163 .42'27
Jelena Vignjevi: kola i sociolingvistiki aktivizam

Dijalekatska raznolikost hrvatskoga jezinog prostora jezino je i kulturno bogatstvo te bitna sastavnica hrvatskoga jezinog identiteta . Suvremeni globalizacijski procesi ugroavaju jezinu raznolikost kako na opoj, svjetskoj tako i na razini pojedinih kultura, naroda . Ugroenost jezinih idioma s malim brojem govornika jaa potrebu rada na ouvanju jezine raznolikosti, koju se sve ee usporeuje s biolokom raznolikou . Takoer, s inauguracijom nacionalnih jezika u 19 . st . dijalektalni idiomi dolaze u drugi plan, te kao sredstvo lokalnoga identiteta postaju manje poeljni, manje vani od knjievnih jezika kao sredstava nacionalnoga identiteta . Je li se i danas u javnosti zadrao takav stav o narjejima, promie li se u hrvatskim kolama sociolingvistiki aktivizam, koje stavove izriu uenici o dijalektu i o komunikaciji njime neka su od pitanja na koje e ovaj rad traiti odgovore . Rad promilja najavljenu temu na podlozi suvremenih dijalektolokih i sociolingvistikih razmiljanja, kao i na temelju ankete o poznavanju dijalektalne raznolikosti provedene meu uenicima, osnovnokolcima . Kljune rijei: dijalekt, standardni jezik, meudijalekatska snoljivost, jezini identitet . School and sociolinguistic activism Dialectal diversity of the Croatian linguistic area is linguistic and cultural richness and an essential component of the Croatian linguistic identity . Contemporary globalization processes threaten linguistic diversity in general, and on the level of small cultures . Endangered language idioms with small number of speakers strengthen the need to work on preservation of linguistic diversity . With the inauguration of the national languages in the 19th century dialectal idioms come to second place, and become less desirable, less important than the national language . Do Croatian schools promote sociolinguistic activism? What are the students opinions about the dialect? The paper will try to give answers to these questions with the background of contemporary sociolinguistic considerations . Key words: dialect, standard language, inter-dialect tolerance, language identity .
676 Jelena Vignjevi: kola i sociolingvistiki aktivizam
1. Uvod Iako su uspostavom hrvatskoga jezinoga standarda mnogi predviali odumiranje dijalekata, to se nije dogodilo . Dijalekti, jezini varijeteti, supstandardni idiomi1 imaju vrlo vitalnu komunikacijsku i drutvenu ulogu . Oni su, osim toga, i jako sredstvo izraavanja regionalnoga identiteta, prestine pripadnosti nekom prostoru (npr . urbani idiomi), nekoj profesionalnoj formaciji (npr . nautiari), nekoj dobnoj skupini (npr . mladenakoj) . Dijalekti, regionalni i mjesni govori, prisutni su u svakodnevnoj govornoj komunikaciji na osobnoj i javnoj razini . Dijalektalno izraavanje, u prvom redu naglaskom i leksikom, a onda i gramatikom te vlastitim stilom, unosi u komunikaciju eljene izvanjezine sadraje . Razlog vitalnosti dijalekata i njihove naglaene ivosti u komunikaciji svakako je u injenici da su upravo regionalni idiomi sredstvo iskazivanja pripadnosti odreenom prostoru i odreenom drutvu, odnosno imaju vrlo jak identitetski peat . Kad se radi o jezinom izraavanju govornika mladenake dobi vano je napomenuti presudan utjecaj potrebe poistovjeivanja s vrnjakom okolinom koja e se svakako odraziti i u jeziku . Iako je kola kao obrazovna institucija prostor izraavanja standardnim jezikom, dijalektalno izraavanje iz navedenih je razloga dominantan oblik i kolske meuuenike komunikacije . Dijalekt je organski idiom kojim se djeca izraavaju, ali i sadraj o kojemu u koli ue . Ueniko jezino iskustvo bilo bi dobro iskoristiti i u nastavi kao most prema boljoj spoznaji kako standardnoga jezika, tako i samoga dijalekta (Kalogjera 2003), ne samo standardnoga jezika i dijalekta ve i spoznaji fenomena hrvatskoga jezika u cijelosti . Kako je tronarjenost i regionalizam prva meu bitnim sastavnicama hrvatskoga jezinoga identiteta (Pranjkovi 2007:490), dijalekatski su sadraji prisutni u sadrajima nastave hrvatskoga jezika i jezinoga izraavanja . Prisutni su sadraji o jezinim osobitostima dijalekata, o dijalektima kao sredstvima knjievnoumjetnikoga izraavanja i o odnosu dijalekata prema standardnom hrvatskom jeziku . Odnos hrvatskoga standardnoga jezika i hrvatskih narjeja tema je koja iziskuje vrlo promiljen pristup u osnovnokolskim udbenicima i u nastavnoj obradi . Nain njena predstavljanja, opisa i usvajanja ovisi ponajprije o etirima elementima: kognitivnim i psiholingvistikim dobnim osobitostima uenika, jezinom okruenju uenika te o funkcionalnoj poziciji narjeja u komunikaciji i o ulozi narjeja u jezinom i prostornom identitetu pojedinca . Vano je da dijalekt pritom bude predstavljen kao idiom istovrijedan standardnomu idiomu i svim ostalim organskim idiomima, da se istakne njegova komunikacijska uloga u odnosu na komunikacijsku ulogu standardnoga jezika te da se pri predstavljanju dijalekatskih sadraja izbjegava stereotipnost, omalovaavanje i netolerancija . Naalost, uvid u prezentiranje dijalektalnih tema u kolskoj lieteraturi ukazao je na marginalnu prisutnost hrvatske tronarjenosti u jezinoj naobrazbi te na neveliku, ali postojeu prisutnost stereotipnih shvaanja hrvatskih regionalnih jezinih posebnosti (Vignjevi, Veliki 2010) . Utjecaj kolskoga okruenja, kako vrnjakoga tako i nastavnoga, u mladenakoj je dobi presudan pri stjecanju znanja, formiranju stavova, izgradnji osobnosti . kola se
1 Nazivi
koji se usporedno i ravnopravno koriste za oznaavanje vie ili manje raspoznatljiva regionalnog ili drutvenog jezinog varijeteta (Trask 2005) . U skladu s hrvatskim lingvistikim nazivljem (Lisac 1996, 2003, 2009; Lonari 1996) dijalekt je koji od govora unutar jednoga od triju hrvatskih narjeja akavskoga, kajkavskoga i tokavskoga . Hrvatska se narjeja dijele na dijalekte, izmeu ostalog, i prema refleksu glasa jata . Dijelekti se dijele na regionalne ili mjesne govore .
zato mora snanije ukljuiti u promicanje pozitivnih stavova o dijalektima te u pomaganje uenicima pri razumijevanju komunikacijske uloge dijalekta, ime e doprinijeti ouvanju hrvatske dijalekatske raznolikosti, poticanju dijalekatske tolerancije, ali i izgradnji skladne jezine kulture mladih govornika . U kolskim obrazovnim sadrajima, u stavovima uitelja i odgojitelja te u komunikaciji usklaenoj s funkcionalno-stilskim zakonitostima, trebao bi biti vidljiv sociolingvistiki aktivizam2 . Naobrazbom je jedino mogue mijenjati predrasude i zablude o dijalektima i promicati stavove o narjeju kao jezinom idiomu jednako vrijednom kao i standardni jezik, kao idiomu kojim nije pogreno govoriti, uskladimo li svoj govor s funkcionalnim zakonitostima jezine uporabe . Pokuali smo stoga istraiti koliko uenici poznaju svoj i druge hrvatske dijalekte, kako se dijalektom, a kako standardnim hrvatskim jezikom koriste u komunikaciji, kako doivljavaju svoj dijalekt u odnosu na standardni jezik, u nadi da e ti podatci ponuditi smjernice za razumijevanje mjesta i uloge dijalekta u koli . 2. Komunikacijska i identitetska uloga dijalekta Standardizacija hrvatskoga jezika nije dokinula dijalektalnu komunikaciju . U funkcionalno-stilskoj raslojenosti hrvatskoga jezika dijalektalni izriaj ima svoje mjesto . Razgovorni funkcionalni stil prostor je vrlo ive dijalektalne jezine produkcije . Knjievnoumjetnikim stilom biljei se suvremeno dijalektalno stvaralatvo i zabiljeeno je stvaralatvo na akavskom, kajkavskom i tokavskom idiomu u prolosti . Standardizacija hrvatskoga jezika nije, ne moe i ne treba dokinuti komunikacijsku funkciju hrvatskih narjeja . Hrvatska su narjeja, kao i svaki organski jezini idiom, u trajnom procesu mijenjanja na koji utjee, meu ostalim, i standardni hrvatski idiom, ali traju, imaju jasnu komunikacijsku ulogu i vrijednu knjievno-umjetniku poziciju . Jezik nije samo dokaz istosti unutar odreene zajednice, ve i osiguravatelj razliitosti prema nekoj drugoj zajednici (Pavlov 2003:7) . Situacija raznih jezinih varijeteta na hrvatskom prostoru podloga je i za jezino iskazivanje prostornih (nacionalnog, regionalnog, lokalnog) ali i drugih identiteta (urbanog, ruralnog, dobnog, obrazovnog) . Odreeni jezini varijetet moe biti pokazatelj osobnoga i drutvenoga identiteta kojega drugi deifriraju, iitavajui iz govora mnotvo konotacija . Hrvatska narjeja, akavsko, kajkavsko i tokavsko sredstva su izraavanja i hrvatskoga nacionalnoga identiteta, no prvenstveno njima pojedinac iskazuje svoj regionalni identitet . Taj se odnos jezika i prostornog identiteta razvija i dalje do lokalnoga, npr . hrvatskim jezikom pojedinac izraava etniki identitet, akavskim izraava regionalni identitet, bodulskom cakavicom lokalni, otoki . Naalost, pripisivanje identiteta prati i opasnost od stereotipa (Kalogjera 2007:262) . Uz govorno svrstavanje u odreenu skupinu idu i stereotipni stavovi i predrasude (govor politiara puno govori, a nita ne kae; govor lijenika prepun stranih rijei, itd .) . Oni izvan zajednice, jezine, profesionalne ili bilo koje druge, imaju esto podcjenjivake, omalovaavajue, stereotipne stavove prema pripadnicima zajednice . Tako se nerijetko nailazi na predrasude prema dijalektu ili lokalno obojenu govoru kao govoru neukih,
2
Pojam pod kojim se podrazumijeva aktivno djelovanje na senzibilizaciji javnosti za problem zaputanja i omalovaavanja dijalekata, na izgradnji meujezine i meudijalekatske snoljivosti te na ouvanju dijalekatske i jezine raznolikosti . Sociolingvistiki bi aktivizam predstavljao javno istupanje lingvista protiv zanemarivanja i minorizacije dijalekata (Kapovi 2006:379) .
poseljaenu govoru ili pak govoru onih o kojima se ima stereotipan stav (Dalmatinci, Zagorci, Hercegovci) O potrebi promicanja meudijalekatske tolerancije puno se govori u sociolingvistikim krugovima (Kapovi 2006:375, Kalogjera 2003:171) i upravo je kola odgojem i jezinom naobrazbom pozvana na aktivno sudjelovanje u tome . 3. Kognitivne, psiholingvistike i socijalne odlike govornika kolske dobi Dob govornika nosi sa sobom psiholingvistike i spoznajne osobitosti koje ne smiju biti zanemarene pri pouavanju jezika (Gazdi-Aleri i sur . 2007) . Prema Jeanu Piagettu djeca su od 6 . do 11 . godine u periodu konkretnih operacija (Piaget, Inhelder 1969), razumiju i usvajaju konkretne sadraje, prepoznatljive u okruenju i potrebne u komunikaciji, tj . funkcionalno, pragmatino uvjetovane . Za tu je dob karakteristian interes za sve to je blisko, poznato i potrebno, a operacijsko je miljenje na ovoj razini razvoja u velikoj mjeri koncentrirano na konkretne radnje i opaanja . Za predstavljanje jezinih sadraja u ovoj dobi to znai da e dijalektalne sadraje dijete prepoznati kao bliske i prisutne u svakodnevnoj razgovornoj komunikaciji te e ih lako usvojiti . Nastava usklaena s ovim spoznajama trebala bi, dakle, djeci predstaviti narjeje njihova zaviaja, pojasniti njegovu stilsko-funkcionalnu poziciju, tj . uporabu u razgovornom i u knjievno-umjetnikom stilu komunikacije . Druga hrvatska narjeja, djetetu daleka, treba tek navesti ili pribliiti do razine prepoznavanja . Tako emo se drati didaktikog principa primjerenog ranoj dobi jezinoga i kognitivnoga razvoja od bliskog dalekom, od konkretnog apstraktnom . Jezik je prvenstveno sredstvo komunikacije i drutvenost je njegova bitna odlika . Polaskom u kolu dijete se ukljuuje u drutvo, postaje lanom ire skupine u kojoj se tek treba izboriti za svoje mjesto . Ta nakana, koja je i osnovni cilj procesa ovladavanja jezikom, uvelike e u ovom razdoblju utjecati na jezini razvoj djeteta . U ranom se jezinom razvoju dijete oslanja na roditelje i odrasle, oni su njegovi govorni uzori i izvor njegova jezinoga znanja . Ve dobro ovladavi jezikom, dolazi u kolu, ime iri krug svoje komunikacijske okoline vrnjacima i uiteljima . Na njegov e daljnji jezini razvoj utjecaj vrnjaka biti jai od roditeljskoga utjecaja (Preece 1992) . Jezine vjetine i jezini identitet djeteta imaju vrlo vanu ulogu u procesu djetetove socijalizacije pa e se ono nastojati to vie jezino poistovijetiti s vrnjakom okolinom . Jezikom adolescenti potvruju svoju pripadnost skupini i po jeziku prepoznaju i iskljuuju one koji joj ne pripadaju . U odnosu na vrnjaki utjecaj, utjecaj uitelja, kolske literature i lektire znatno je slabiji . U tom kontekstu treba promatrati odnos dijalekta i standardnoga jezika u djetetovu kolskom okruenju . 4. Jezino okruenje kolskog djeteta Rana kolska dob vrijeme je intenzivnog jezinog razvoja djeteta . Jezik koji je dijete usvojilo u svom primarnom, obiteljskom okruenju sada se susree s jezikom vrnjaka, s jezikom kolske nastave, sa stranim jezikom koji dijete poinje uiti, s jezikom medija kojima je dijete izloeno u slobodno vrijeme . Taj susret i meudjelovanje nabrojenih jezinih varijeteta ostavit e svoj peat na jezinom razvoju djeteta . Prvi usvojeni jezini idiom jest djetetu okolinski govor, zaviajni govor, govor nekog od narjeja hrvatskoga jezika (J1) . Polaskom u kolu govornici hrvatskoga jezika
standardni jezik usvajaju kao drugi idiom (J2), tj . usvajaju ga u sustavu okomite viejezinosti (Jelaska 2003) . Polaskom u 1 . razred zapoinje i uenje prvog stranog jezika (J3) . Dakle, govornik e se nai u polju isprepletanja nekoliko jezinih sustava, odnosno u vieidiomatskom jezinom okruenju . U takvim jezinim uvjetima nuno dolazi do meudjelovanja navedenih sustava, tj . stvara se meujezino polje polje preklapanja jezinih elemenata u kojem se istovremeno ostvaruje djelovanje najmanje dvaju jezinih sustava (Pavlievi-Frani 2006) . Meujezino polje moe se promatrati kao pozitivna i kao negativna pojava; moe biti polje jezinoga poticaja, usporeivanja i kreativnosti, a moe biti i polje pogreaka, nesigurnosti i dokidanja komunikacije . Upravo je zbog navedenoga vana u tom razdoblju uloga kole koja treba iskoristiti pozitivne utjecaje meujezinoga polja na jezini razvoj govornika . O toj se mogunosti i potrebi govori u hrvatskoj jezino-metodikoj literaturi jo od 70-ih godina Neka put do standarda vodi preko dijalekta . (Teak 1978) . Iako se dijalekt kao tema nalazi u Nastavnom planu i programu za Hrvatski jezik tek u etvrtom razredu osnovne kole, dok u prvima trima razredima sadraji iz dijalekta i o dijalektu posve izostaju, uitelji trebaju didaktiki osmisliti uenje standardnoga jezika pri kojem e ueniko znanje dijalekta biti pozitivno iskoriteno . Pozitivan stav uitelja prema dijalektu pritom je polazna toka . 5. Narjeja u kolskim dokumentima kola je prostor djetetove svakodnevice, vaan je imbenik u intelektualnom, moralnom, socijalnom, emocionalnom pa i jezinom formiranju mladog ovjeka, glavni je posrednik temeljnih ljudskih i drutvenih vrijednosti i spoznaja . Svjesna svoje uloge, kola osmiljava i odreuje smjernice razvoja, formiranja jezinoga, etnikoga i regionalnoga identiteta mladih ljudi . ini to, izmeu ostaloga, i zastupljenou jezinih (standardnojezinih i dijalektalnih) tema meu nastavnim sadrajima . Nacionalni okvirni kurikulum za predkolski odgoj i obrazovanje te ope obvezno i srednjokolsko obrazovanje (skraeno NOK), dokument koji opisuje novu sliku obvezne naobrazbe u Republici Hrvatskoj osobitu pozornost daje razvijanju sljedeih vrijednosti: znanja, solidarnosti, identiteta i odgovornosti . Uz vrijednost identiteta navedeno je: Odgoj i obrazovanje pridonose izgradnji osobnoga i kulturnoga identiteta . Danas, u doba globalizacije, u kojemu je na djelu snano mijeanje razliitih kultura, svjetonazora i religija, ovjek treba postati graaninom svijeta, a pritom sauvati svoj nacionalni identitet, svoju kulturu, drutvenu, moralnu i duhovnu batinu . Pritom osobito valja uvati i razvijati hrvatski jezik te paziti na njegovu pravilnu primjenu . Odgoj i obrazovanje trebaju buditi, poticati i razvijati osobni identitet istodobno ga povezujui s potivanjem razliitosti (NOK 2010:14) . kola, dakle jest mjesto izgradnje osobnoga i regionalnoga i nacionalnoga identiteta, tj . mjesto njegovanja i standardnojezine i dijalektalne komunikacije te potivanja jezinih razliitosti . Za prvi cilj jezino-komunikacijskoga podruja isti dokument navodi: . . .nauiti jezikom izraziti vlastite misli, osjeaje, ideje, stavove i prikladno jezino reagirati u meudjelovanju sa sugovornicima u razliitim situacijama razvijajui (samo) potovanje (NOK 2010:31) . Nunost razumijevanja funkcionalne uvjetovanosti jezine komunikacije, prvi je dakle cilj jezine naobrazbe . Dijalektalno izraavanje i standardnojezino izraavanje
dva su ravnopravna naina komunikacije, no svaki u svojim komunikacijskim okolnostima . Vrijednosti i ciljevi navedeni okvirnim planom osnovnokolskog odgoja i obrazovanja ostvaruju se, meu inim, i obradom nastavnim programom zadanih tematskih jedinica . Nastavni plan i program za osnovnu kolu Hrvatski nacionalni obrazovni standard za prvi, drugi i trei razred ne predvia ni jednu jezinu tematsku jedinicu o narjeju, dijalektu, zaviajnom govoru . U etvrtom je razredu jedna tema iz podruja jezika i jezinoga izraavanja: Knjievni jezik i zaviajni govor . Peti razred predvia jednu temu iz podruja jezika i jezinoga izraavanja: Hrvatski jezik prolost i sadanjost . esti takoer jednu: Razgovor, no kljune rijei uz nju ne predviaju dijalektalno izraavanje pa i u udbenicima izostaje govor o narjeju u toj tematskoj jedinici (!) . Sedmi razred ne donosi temu dijalekta, dok osmi ukljuuje jednu Zaviajni govor i narjeje prema knjievnom jeziku . Iznenauje izostanak dijalektalnih tema do treega razreda kao i zastupljenost dijalektalnih sadraja tek jednom nastavnom jedinicom u kolskoj godini . Ostaje otvoreno pitanje je li to dovoljno za izgradnju jezinog nacionalnog i regionalnog identiteta te za izgradnju svijesti o (hrvatskoj) jezinoj raznolikosti meujezinoj toleranciji . Uvid u udbeniku obradu programom zadanih tema (Vignjevi, Veliki 2010) . pokazao je da udbenici dijalektima pristupaju deskriptivno te da su dijalekti prezentirani iskljuivo povijesnim knjievnoumjetnikim tekstovima . Ne bi bilo dobro time uenicima sugerirati nedoputenost ili nepotrebnost dijalektalne komunikacije . Poneki udbenik ak participira u stereotipnom i omalovaavajuem odnosu prema dijalektalnom izraavanju i regionalnom identitetu . 6. Istraivanje 6.1. Problemi i cilj istraivanja Istraili smo stavove uenika 4 . razreda o dijalektu, provjerili njihovo razumijevanje odnosa dijalekta prema knjievnom jeziku, provjerili razumijevanje upotrebe dijalekta i standarda u komunikaciji . Istraivanje smo proveli s ciljem da osvijetlimo ueniku percepciju dijalekta i knjievnoga jezika te njihovu funkcionalnu distribuciju u komunikaciji, sve u svrhu propitkivanja doprinosa kole uenikoj svijesti o jezikom izraenu nacionalnom i regionalnom identitetu, te uloge kole u sociolingvistikom aktivizmu i senzibilizaciji djece za dijalekatsku razliitost hrvatskoga jezika . 6.2. Metodologija istraivanja 6 .2 .1 . Ispitanici Ispitanici su bili uenici pri zavretku etvrtoga razreda, njih 100 . Ispitivanje je provedeno u svibnju 2010 . godine u Osnovnoj koli Blato u Blatu na Koruli, gdje je okolinski govor akavski kao i govor svakog ispitanika; u Osnovnoj koli Pavla Belasa u enkovcu, gdje je okolinski govor i govor ispitanika kajkavski te u Osnovnoj koli Marina Getaldia u Dubrovniku, gdje je okolinski govor kao i govor ispitanika tokavski . Po dijalekatskoj pripadnosti meu ispitanicima je 36 akavaca, 26 kajkavaca i 38 tokavaca . 6 .2 .2 . Mjerni instrument Ispitivanje je provedeno anketnim upitnikom koji se sastoji od pitanja viestrukog izbora, dvojnog izbora i jednog pitanja otvorenog tipa .
6 .2 .3 . Obrada podataka Dobiveni podaci obraeni su SPSS raunalnim programom za statistiku, statistikim postupcima mjerenja frekvencije i analize varijance . 7. Rezultati istraivanja i njihova interpretacija Uenici su zadovoljavajuim procijenili znanje koje su u koli stekli o svom narjeju . Njih 63% misli da su nauili puno ili dosta . Ipak, nemali broj od 37% dri kako je u koli nauio malo ili nita o svom zaviajnom govoru . Razlika u procjeni s obzirom na pripadnost akavskom, kajkavskom ili tokavskom narjeju nije se pokazala statistiki znaajnom .
1 . grafikon Koliko si u koli nauila/nauio o svom narjeju? U skladu s prethodnim podatcima, veina uenika misli da bi trebalo uiti vie o zaviajnom govoru te ih veina, ukupno njih 77%, iskazuje elju za itanjem knjievnih djela pisanih na bliskom im zaviajnom govoru . Ovi rezultati ukazuju na vrlo pozitivan stav uenika prema dijalektalnim sadrajima u koli te na znatielju prema dijalektalnim sadrajima .
2 . grafikon Treba li u koli uiti vie o narjeju?
3 . grafikon Bi li htjela/htio itati knjievna djela na svom narjeju?
Uenici veinom pokazuju svijest o funkcionalnoj uvjetovanosti odabira komunikacijskog idioma . Regionalnim se govorom koriste u izvankolskoj i, vjerojatno, kolskoj meuvrnjakoj i nenastavnoj komunikaciji, a standardnim se hrvatskim koriste u kolskoj nastavnoj komunikaciji . Zanimljivo je da postoji statistiki znaajna razlika u tome kako su na ovo pitanje odgovorili tokavci, a kako akavci i kajkavci . tokavaca je 66% oznailo da u koli i izvan nje govori jednako, dok je kod akavaca i kod kajkavaca postotak takva odgovora znantno manji (22% i 23%) . Razlozi su zasigurno u tome to su razliitosti akavskoga i kajkavskoga prema standardu znatno vee negoli razlike tokavskoga, ali i u predrasudama, poglavito tokavaca, da tokavci ne trebaju uiti standardni jezik, da je hrvatsko tokavsko narjeje jednako standardnomu hrvatskomu jeziku .
4 . i 5 . grafikon govori li jednako u koli i izvan nje? Iskazivanje regionalnog identiteta komunikacijom zaviajnim idiomom odlika je veine ispitanika . Ukupno njih 76% iskazuje stav da govore svojim zaviajnim govorom kad su u kojem gradu ili mjestu gdje se govori drugim hrvatskim narjejem . Ipak, statistiki su znaajne razlike u komunikaciji svojim regionalnim idiomom u prostoru drugog idioma, s obzirom na to kojem idiomu ispitanik pripada . Pritom se najmanje akavaca (64%) koristi svojim idiomom izvan granica njegova prostiranja, potom kajkavaca (77%), a najvie tokavaca (87%) . Razlozi za ovakvu raspodjelu odgovora su brojni . Prostor akavskoga govora danas je daleko najmanji hrvatski dijalektalni prostor3 . Danas akavsko nije ni jedno veliko hrvatsko urbano sredite, Split je veinom tokavski, a ni govor grada Rijeke danas se vie ne moe odrediti kao akavski (Kapovi 2004) . Razlike su akavskoga prema standardnom i najutjecajnijem zagrebakom idiomu vrlo velike (posebno su istaknute prozodijske i fonoloke, npr . akavsko /t/) . Najvie se tokavaca izjasnilo da isto govori i u gradu u kojem se govori drugaije, vjerojatno i zbog estog krivog poistovjeivanja standardnoga hrvatskoga sa hrvatskim tokavskim narjejem .
3 akavski
se danas govori na hrvatskim otocima od Lastova i Korule do Krka i u hrvatskom dijelu Istre . Dalmatinsko obalno podruje od Privlake i Novigrada kod Zadra do Cetine veinom je akavsko, no mnogi su govori tokavski . U Splitu danas dominiraju tokavci ikavci (Lisac 2009:15) .
6 . i 7 . grafikon Govori li jednako kad si u svom gradu/mjestu i kad si u kojem gradu/mjestu gdje se govori drugim dijalektom? 8. Zakljuak Meu uenicima provedena anketa pokazala je da su uenici veinom usvojili svijest o funkcionalno-stilskoj razliitosti standardnoga hrvatskoga jezika i hrvatskih narjeja . Pokazalo se takoer da uenici doivljavaju dijalekt kao dio regionalnoga identiteta te da ele o njemu vie znati . Navedena marginalna prisutnost dijalektalnih tema meu nastavnim (jezinim) sadrajima time se potvruje kao neopravdana . Nadamo se da e ovo razmiljanje te propitkivanje uenikih stavova i komunikacijskih navika potaknuti preispitivanje mjesta dijalekta u osnovnokolskoj naobrazbi i odgoju te jaem ukljuivanju kole u aktivnom uvanju hrvatske dijalektalne batine i promicanju vrijednosti dijalektalnih razliitosti, a time i poticanju jezine snoljivosti . Literatura
Gazdi-Aleri, T ., D . Pavlievi-Frani, M . Rijavec (2008), Psiholingvistiki aspekti usvajanja i ranoga uenja hrvatskoga jezika kao materinskoga, u: D . Pavlievi-Frani i A . Been (ur .), Konferencijski zbornik Prvog specijaliziranog znanstvenog skupa Rano uenje hrvatskoga jezika (RUHJ 1) . ECNSI i Uiteljski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb Hrvatski obrazovni nacionalni standard Nastavni plan i program za osnovnu kolu, Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, Zagreb, 2006 . Jelaska, Z . (2003), Hrvatski jezik i viejezinost, u: Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini . II, 106-122, D . Pavlievi-Frani, M . Kovaevi, ur ., Naklada Slap i Sveuilite u Zagrebu, Jastrebarsko, Zagreb Kalogjera, D . (2003), Biljeke o dijalektu u drutvu i u nastavi jezika, u: Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini II, 171-179, D . Pavlievi-Frani, M . Kovaevi, ur ., Naklada Slap i Sveuilite u Zagrebu, Jastrebarsko, Zagreb Kalogjera, D . (2007), Slojevitost iskazivanja identiteta, u: Jezik i identiteti, Zbornik Hrvatskoga drutva za primijenjenu lingvistiku, 259-268, J . Grani, ur ., HDPL, Zagreb-Split Kapovi, M . (2004), Jezini utjecaj velikih gradova, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 30, 97-105, IHJJ, Zagreb
Kapovi, M . (2006), Dijalekti, standard i sociolingvistiki aktivizam, 375-383, u: Jezik i mediji jedan jezik: vie svjetova, Zbornik Hrvatskoga drutva za primijenjenu lingvistiku, J . Grani, ur ., HDPL, Zagreb-Split Lisac, J . (1996), Hrvatski dijalekti i jezina povijest, Zagreb, Matica hrvatska Lisac, J . (2003), Hrvatska dijalektologija 1 . Hrvatski dijalekti i govori tokavskog narjeja i hrvatski govori torlakog narjeja . Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga Lisac, J . (2009), Hrvatska dijalektologija 2 . akavsko narjeje . Zagreb, Golden marketing Tehnika knjiga Lonari, M . (1996), Kajkavsko narjeje, Zagreb, kolska knjiga Nacionalni okvirni kurikulum za predkolski odgoj i obrazovanje te ope obvezno i srednjokolsko obrazovanje, Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, Zagreb, 2010 . Pavlievi-Frani, D . (2006), Jezinost i meujezinost izmeu sustava, podsustava i komunikacije, u: LAHOR: asopis za hrvatski kao materinski, drugi i strani jezik, I, 1, 1-14 . Pavlievi-Frani, D . (2003), Okomita dvojezinost i rano uenje jezika, u: Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini . II, 93-105, D . Pavlievi-Frani, M . Kovaevi, ur ., Naklada Slap i Sveuilite u Zagrebu, Jastrebarsko, Zagreb Pavlov, A . (2003), Pogled na dijalekatsku jezinost i identitet, u: Diskrepancija IV, 7-8, 67-74 . Piaget, J ., B . Inhelder (1969), The psychology of the child, Basic Books, New York Pranjkovi, I . (2007), Glavne sastavnice hrvatskoga jezinoga identiteta, u: Jezik i identiteti, Zbornik Hrvatskoga drutva za primijenjenu lingvistiku, 487-496, J . Grani, ur ., HDPL, Zagreb-Split Preece, A . (1992), Collaborators and critics: The nature and effeects of peer interaction on childrens conversational narratives, Journal of Narrative and Life History, 2, 277-292 . Teak, S . (1978), Razlikovna gramatika i nastava knjievnoga jezika, u: Suvremena metodika nastave hrvatskoga i srpskoga jezika, III, 1, 1-11 . Trask, R . L . (2005), Temeljni lingvistiki pojmovi, Zagreb, kolska knjiga Vignjevi, J ., V . Veliki (2010), Narjeja hrvatskoga jezika u jezinim udbenicima i izgradnja jezinoga identiteta uenika, Izlaganje na Petom hrvatskom slavistikom kongresu, Rijeka, 2010 .
Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1) 685 UDK: 811 .163 .42373 .45:811 .512 .161 811 .163 .42282:811 .512 .161
Silvana Vrani i Sanja Zubi: Strukturalna analiza turcizama u frazemima hrvatskih tokavskih govora
Poetci dodira hrvatskoga i turskoga entiteta, time i prodor turcizama u hrvatske govore datiraju od prvih prodora Turaka u hrvatske krajeve s kraja 15 . i poetka 16 . st . Kao dio provedenoga irega istraivanja o turcizmima u frazemima hrvatskih govora, dakle i u akavskim i u kajkavskim govorima, ovaj je lanak prilog istraivanju turcizama u frazemima hrvatskih tokavskih govora, u kojima je s obzirom na pripadnost podruju intenzivnijega utjecaja turskoga entiteta oekivano vei broj turcizama u frazemima no u hrvatskim govorima drugih dvaju narjeja . Korpus analiziranih frazema u ovom radu ine objavljeni dijalekatni rjenici govora tokavskoga narjeja, ukljuujui frazeoloki rjenik govora zapadnoga dijalekta te neobjavljene ovjere izvornih govornika . Izneseni su podatci strukturalne analize turcizama u spomenutim govorima, odnosno analize varijantnosti leksema unutar istoga frazema . Kljune rijei: frazemi, turcizmi, hrvatski jezik, tokavsko narjeje . The structural analysis of Turkish loanwords in the phraseological units of the Croatian Shtokavian dialects The cultural and linguistic interference between Croatians and Turks began with the Ottoman expansion into Croatia at the end of the 15th and the beginning of the 16th centuries . As a part of a broader study conducted on Turkish loanwords in the phraseological units of the Croatian language, and of the Chakavian and Kajkavian dialects, this article is a contribution to the research of Turkish loanwords in the phraseological units of the Croatian Shtokavian dialect . A larger number of Turkish loanwords have been expected in phraseological units in this dialect than in the other two dialects, considering the more intensive impact of Turkish entities in the area . The analyzed Turkish loanwords have been excerpted from dialectological dictionaries of Croatian Shtokavian dialects, including the phraseological dictionary of the Western dialect, but also from unpublished data obtained in conversation with native speakers . The results of this research are the data about the structural analyses of Turkish loanwords in the phraseological units of the Croatian Shtokavian dialect, ie the lexical variation within the same phraseological units .
686 Silvana Vrani i Sanja Zubi: Turcizmi u frazemima hrvatskih tokavskih govora
Key words: idioms, Turkish loanwords, the Croatia language, Shtokavian dialect . 1. Polazita u klasifikaciji frazema s turskom sastavnicom u hrvatskim tokavskim govorima Leksiko je posuivanje u hrvatskom jeziku u razliitim razdobljima njegove jezine povijesti rezultiralo razliitim stupnjem prilagodbe jedinica iz drugih jezika, bilo da je rije o posuenicama, kao to se obino u strunoj literaturi i u leksikolokim udbenicima nazivaju sve jedinice posuene iz drugih jezika (Samardija 1998:46), ili prevedenicama (kalkovima) . Posuenicama je preuzetim u najstarijem (praslavenskom) jezinopovijesnom razdoblju podrijetlo najmanje prozirno (Matasovi 2000:29-37) . Takvi se leksemi, potpuno prilagoeni hrvatskomu jeziku, strano podrijetlo kojih se ne moe prepoznati bez dodatna filolokoga obrazovanja, to potvruje visok stupanj njihove uklopljenosti u hrvatski jezik (Samardija 1998:57), u ovom radu zovu usvojenicama1 (npr . ajvar,2 amac, bubreg, badem) . Organski idiomi, kao i standardni jezik, imaju svoju normu, pa i leksiku, no te se norme temelje na jezinom osjeaju razvijenome pri imitiranju govornoga uzusa pojedinih reprezentativnih nositelja odreenoga idioma, kvalificiranih jezinom praksom (Brozovi 2006:279) . U standardnom jeziku koji je zatvoreno konkretan, naprotiv, nije rije jedino o jezinom osjeaju jer se uz uzusnu normu javlja i kodificirana i/ili preskriptivna norma (Brozovi 2006:280) . Izvorni govornici hrvatskih organskih idioma zahvaljujui, dakle, jezinomu osjeaju usvojenice ne dre stranim . Neke od usvojenica u veini hrvatskih govora nemaju istoznanicu (npr . bubreg/bubrig,3 samo rijetko jisto i sl .4), a uz neke se u drugim organskim idiomima uglavnom rabi istoznanica (npr . eer/ cukar, boja/farba, elav/pleiv/pliiv) . Druga je skupina rijei podrijetlom iz stranih jezika, pa i orijentalnih, skupina egzotizama . U hrvatski jezik ule su razliitim putovima, npr . kroz kulinarstvo (poput leksema evap, kajgana), preuzimanjem pojmova vezanih za vjerske obiaje (poput leksema ramazan), preuzimanjem pojmova vezanih za administrativnu i dravnu upravu5 (poput aga, dervi, sultan; Pranjkovi 2002:18-19, 21) itd . Kada je rije o egzotizmima i u organskim idiomima jezini osjeaj izvornoga govornika asocira na orijentalno, govornik ih dri obiljeenima, ali su, kao i u standardnom jeziku, i u organskim govorima uglavnom nezamjenjivi . Slijedei takvo naelo, treu bi skupinu u hrvatskomu standardnomu jeziku inile rijei stranoga podrijetla koje se, premda prilagoene, osjeaju stranima i nisu potrebne javnoj, neutralnoj, slubenoj normi toga standardnoga jezika jer imaju odgovarajuu zanpr . Samardija 1998:57, Turk 1996:267 . ovom se radu, s obzirom na zadanu temu, navodi ilustriraju primjerima turskoga podrijetla . 3 U Hrvatskom enciklopedijskom rjeniku pripisuje se jo prasl . razdoblju, uz oznaku turkijskoga podrijetla s upitnikom na bugarsko (Ani i dr . 2002:155) . U Anievu rjeniku (21994) nema oznake podrijetla, a ni Ani i Goldstein (1999) ne ukljuuju ga u rijei stranoga podrijetla . R . Derksen u rjenik praslavenskoga ukljuuje *jsto, n . o kidney (2008:215) . 4 Npr . u creskim govorima jisto/isto (M . Tentor 1909), u buzetskim ubijsto/jistu (Lisac 2009:41), u srednjoakavskim otonim govorima isto/jisto/jista (Lisac 2009:115) . 5 Veina takvih leksema u standardnom jeziku danas ima i status historizama .
2U 1 V .
mjenu hrvatskoga podrijetla . U rjenicima hrvatskoga jezika nose oznaku regionalizma (ili oznaku pokrajinski) .6 No, u organskim idiomima moe biti i drugaije . Leksemi stranoga podrijetla s takvim statusom u standardnomu jeziku u organskim idiomima nemaju uvijek istoznanicu, mogu biti sasvim uobiajeni i proireni, pa imaju status usvojenica (npr . baa, bostan u slavonskim govorima) . Poetci dodira hrvatskoga i turskoga entiteta, utjecaj kulturno-civilizacijskih tekovina osmanskih Turaka, a s njima i prihvaanje novih pojmova, pa time i pravi prodor turcizama u hrvatske govore, datiraju od prvih osmanskih prodora u hrvatske krajeve s kraja 15 . i poetka 16 . st .,7 dakle primarno su preuzeti iz izvanjezinih razloga (Samardija 1998:47) . Turcizmima8 se u literaturi obino nazivaju rijei orijentalnoga kulturnoga sloja, tj . turske (osmanske), arapske i perzijske rijei i posredstvo turskog jezika u preuzimanju rijei iz toga sloja, iz klasine batine, posebno iz grkog jezika, ili iz drugih jezika (Ani 21994:XIX) . U ovom se radu taj termin rabi u navedenom smislu, dakle i za prave turcizme, kao i za one rijei koje su u hrvatski jezik ule preko turskoga jezika, neovisno o kojem je orijentalnom jeziku izvorno rije . Kao dio provedenoga irega istraivanja o turcizmima u frazemima hrvatskih govora, dakle i u akavskim i u kajkavskim govorima, ovaj je lanak prilog istraivanju turcizama na leksikoj razini u frazemima9 hrvatskih govora tokavskoga narjeja u Republici Hrvatskoj,10 u kojima je s obzirom na pripadnost podruju intenzivnijega utjecaja turskoga entiteta oekivano vei broj turcizama u frazemima no u hrvatskim govorima drugih dvaju narjeja .11
6 Regionalno nije isto to i dijalekatno, rije je o uporabi leksema u jednoj jezinoj regiji to moe obuhvatiti dva (pa i tri, op . a .) narjeja (Ani 1994:XXI) . U Hrvatskom jezinom savjetniku takvi su leksemi oznaeni kao pokrajinski (1999:111) . S druge strane, u treu bi se skupinu, s obzirom da nisu potrebni slubenoj normi standardnoga jezika, mogli ukljuiti i lokalni leksemi, kojima je znaenje nepoznato veini govornika hrvatskoga jezika na podruju Republike Hrvatske, npr . saranjsek, srma, ustra . 7 R . Matasovi istaknuo je da se turcizmi nahode ve u hrvatskim tekstovima 17 . i 18 . st . (npr . elik, boja, barut) i zakljuio: Lako se prepoznatljivi turcizmi u suvremenom standardnom hrvatskome uglavnom odbacuju kao turcizmi (2008:312) . 8 Termin turcizam, premda je u znatnoj mjeri kulturno-povijesno i civilizacijski odreen vie no lingvistiki (Tanaskovi 1983:110), ipak je u jezikoslovnoj literaturi najee prihvaen i koriten . U literaturi se upotrebljava i termin orijentalizam (Pranjkovi 2002) . 9 Frazem je ustaljena sveza rijei koja najee ima neizmijenjenu strukturu i u kojoj je barem jedna sastavnica promijenila znaenje, pa znaenje sveze ne odgovara zbroju znaenja sastavnica (usp . npr . Menac 2007:9-15) . 10 Naime, zbog razliite se podrune pripadnosti u frazemima hrvatskih organskih idioma na podruju Republike Bosne i Hercegovine mogu oekivati drugaiji, brojniji frazemi sa sastavnicom podrijetlom iz turskoga jezika (ili jezika iz kojih su u hrvatske govore preuzete posredstvom toga jezika), kao i u standardnom jeziku (usp . Pranjkovi 2002) . Primjerice, leksem oak u hrvatskom se standardnom jeziku odreuje regionalizmom, a u standardu su prihvaene kut i ugao (Samardija 1998:49), dok je u bosanskom standardnom jeziku turcizam oak bez istoznanice . 11 Jednako tako, presudna je i injenica da je turski jezik (uz latinski, njemaki i talijanski) bio jezik posrednik tokavskomu narjeju . Naime, kajkavsko su narjeje (primarni su mu jezici posrednici latinski, maarski i njemaki, Samardija 1998:49) i akavsko narjeje (primarni su mu jezici posrednici latinski i talijanski, Samardija 1998:49) rijei turskoga podrijetla primali preko tokavskoga narjeja . Zbog teritorijalne je determiniranosti oekivati i vie frazema s turskom sastavnicom u govorima drugih dvaju narjeja u dodiru sa tokavskim narjejem (posuivanje unutar istoga jezika) .
Korpus analiziranih frazema s turskom sastavnicom u ovom radu ine objavljeni dijalekatni izvorni rjenici12 govora tokavskoga narjeja (u kojima su frazemi izdvojeni dijelovi leksikoga lanka ili su neoznaeni unutar egzemplifikacija), ukljuujui frazeoloki rjenik govora zapadnoga dijalekta .13 Tako su uz novotokavske ikavske govore, meu kojima su za istraivanja izdvajani liki govori od onih na podruju koje se u ovom lanku radno nazivlje Dalmatinska zagora (a u koje ulaze govori Cetinske i Imotske krajine, srednjih Poljica i Opuzena u dolini Neretve),14 ukljueni i slavonski starotokavski govori (na podruju akovako-srijemske biskupije te ire slavonske Posavine), odnosno, uoavaju se tri vee skupine govora .15 Je li u tim skupinama govora neka frazemska sastavnica turcizam, utvrivano je usporedbom s leksemima popisanim u Rjeniku posuenica iz turskoga jezika M . Nosia (2005) i u Hrvatskom enciklopedijskom rjeniku grupe autora (2002) . Frazemi koji su u preostalim analiziranim rjenicima dio leksikografske natuknice ili su zabiljeeni u oprimjerenjima ili su, pak, ekscerpirani iz strunih radova prevoeni su u kanonski oblik prema standardima uspostavljenim u rjeniku Mire Menac-Mihali (2005:117-120) . 2. Strukturalna analiza frazema s turcizmom u sastavu u hrvatskim tokavskim govorima Za ovoga je istraivanja16 popisano ukupno 107 turcizama17 u frazemima prikupljenim u hrvatskim tokavskim govorima . Od toga ih je samo 16 zabiljeeno u svim trima istraivanim skupinama govora: Dalmatinske zagore, Like i Slavonije . Meu njima je 11 uvijek potvreno unutar jednoga ili vie jednakih frazema, primjerice: bubrig: ivit/ivjet ka/ ko bubrig u loju = jako je dobro komu; eki: {nov} {ka} ispod ekia = potpuno nov; ef: nije po efu komu = nije po volji komu, nije onako kako je zamislio; orava: ka orava (slipa) koko/koka [namirit se, nai na zrno (na zrno), pogodit, trait] = sluajno (nai, naii, pogoditi, traiti); uskija: pijan ka/ko uskija = jako pijan; dep: upalj je dep
podatkom: IBG = amija, Ivan Branko (2004), NI = Menac-Mihali, Mira (2005b), MG = Luki, Milica (2003), DPS = Jaki, Martin (2003) . Primjeri iz pojedinanih mjesnih govora unutar tih izvora donose se pod kraticama: Br (Brnaze), i (ila), Do (Dobrine), DP (Donje Pazarite), Ga (Gala), Go (Gospi), Lo (Lovre), Op (Opuzen), Ot (Otok), PD (Primorski Dolac), Si (Sinj) i i (ibenik) . 13 Uz frazeme provjeravane u izvornih govornika kojega tokavskoga govora: Ive Lukei za govor Lovrea, Luke Budaka (LB) za govor Svetoga Roka i eljka Jozia za slavonske posavske govore . Svima im najsrdanije zahvaljujemo na pomoi . 14 Budui da je dijelom stoerne knjige za ovo istraivanje (Menac-Mihali 2005), u korpus je uao i primarno akavski govor ibenika u koji je doselilo tokavsko stanovnitvo iz okolice i snano ga tokaviziralo . 15 U nedavno objavljenom rjeniku tokavskoga dubrovakoga govora Naki dubrovaki rjenik, u koji su ukljueni i frazemi, nema onih s turcizmom kao sastavnicom . 16 Prvotna je verzija rada predana za ovaj zbornik sadravala i analizu distribucije frazema s turcizmom kao sastavnicom u hrvatskim tokavskim govorima i statusa tih turcizama unutar analiziranih skupina govora i suvremenoga standardnoga hrvatskoga jezika . Zbog ograniena prostora u ovom su radu te sastavnice samo naznaene, a prikazani su rezultati istraivanja koji se odnose na strukturalnu analiza frazema s turcizmom kao sastavnicom u spomenutim govorima . 17 Budui da nije provedeno usmjereno istraivanje upitnikom (to se pri istraivanju frazema i ne preporuuje) koji bi sadravao popis frazema ovjeravanih u svim reprezentativnim dijalektolokim punktovima, dobiveni popis ne pretendira na konanost frazema, ali je dostatan da se moe odgovoriti na pitanje o stabilnosti frazemske strukture .
12 Izvori citirani u ovom radu navode se pod sljedeim kraticama iza kojih stoji broj stranice s odgovarajuim
komu // uplji su depi komu ili imat uplje depove = 1 . rastroan je tko; 2 . bez novaca je tko; on: boli on koga {za koga/to} = ne zanima koga, nije koga briga za koga/to; konak: priat (divanit) Markove konake = opirno i dugo i dosadno priati; para: {imat/ bit pun} para/oldi/novaca ka/ko blata = imati puno novaca; top: gluv ka/ko top = jako gluh; Turin: ibuit (puit) ka/ko Turin = neprestano puno puiti . Pet leksema nije potvreno unutar jednoga ili vie jednakih frazema u svim trima istraivanim skupinama: taban, oak, divanit, uture, tur . Prema distribuciji ostalih frazema s turcizmom u sastavu proizlazi da je najvei broj turcizama ovjeren u frazemima novotokavskih ikavskih govora u Dalmatinskoj zagori, potom onih u Slavoniji i na koncu u Lici, to se moe tumaiti povijesnim okolnostima: na tom su prostoru, naime, Turci najdulje i boravili, usto je ne manje bitan i geografski imbenik, jer to su prostori neposrednoga kontakta dviju civilizacija i dvaju jezika . Stoga i ne udi da su turcizmi u hrvatski jezik uli direktnim putem, bez jezika posrednika . Popisani turcizmi dijelom su i suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika . Dio njih ima status usvojenica i za njih u suvremenom hrvatskom jeziku ne postoji slavenska istoznanica . Radi se o leksemima bubreg, eki, dep, top, Turin . Ostali turcizmi popisani su u rjenicima suvremenoga standardnoga hrvatskoga jezika (Ani31998) s oznakom razgovornoga stila toga jezika (a ne dijalektizama!) . U strukturalnoj analizi frazema s turcizmom kao sastavnicom evidentno je da su u veini sluajeva frazemske strukture stabilne, odnosno da nema alternirajuih leksema . Ipak, zabiljeeno je neto frazema u kojima umjesto turcizma moe biti drugi turcizam, rije primarnoga sloja ili posuenica iz kojega drugoga sustava . a) Alternacija dvaju turcizama U frazemu sa znaenjem ivjeti u izobilju u slavonskim govorima unutar istoga frazema mogu alternirati sastavnice aga i beg (ivit ko aga/beg) . Leksemi aga i beg odnose se na visoke drutvene funkcije, pa se anticipira jednak, visok stil ivljenja i funkcioniraju jednako unutar istoga okruenja . U poredbenim frazemima sa znaenjem jako glup u novotokavskim ikavskim govorima alterniraju ak etiri sastavnice: uskija glup ka uskija NI (PD) 153, top glup ka top NI (Do, Ot) 323, tepsija glup ka tepsija NI (Lo, Ot) 321 i stup glup ka stup NI (Go, Si) 308 . Samo je sastavnica stup slavenskoga podrijetla, dok su preostale tri turcizmi . U slavonskim govorima potvren je frazem u znaenju ne uspjeti u emu; umrijeti s trima alternirajuim sastavnicama, svim trima turcizmima: prdnit u fenjer DPS 343, MG; prdnit u fitiljku DPS 254, prdnit u kazan DPS 346 . Turcizmi fenjer i fitiljka bliskoznani su sa semom svjetla kao eterine sastavnice . Naprotiv kazan nije povezan sa semom svjetla, ali odgovarajuu pozadinsku sliku nudi prazan prostor unutar kazana . U frazemima imat duboku kesu IBG 153 i imat dubok dep NI (Ot) IBG 165 alterniraju turcizmi kesa i dep u novotokavskim ikavskim govorima Dalmatinske zagore, dok su u likim govorima ovjereni samo frazemi sa sastavnicom dep . U novotokavskim govorima Dalmatinske zagore u frazemu boli bubrig koga za to alterniraju sastavnice bubrig NI (Ot) 140, on (Br, i, Go, Do, Lo, i 168) i briga (i, Do, Lo 137) koje meusobno nisu semantiki nikako povezane, a najtransparentniji je onaj sa slavenskom sastavnicom briga . b) Alternacija turcizma i rijei primarnoga sloja Najbrojnije su alternacije turcizma i rijei primarnoga, slavenskoga sloja . Tako turcizam arapa u frazemu udaren (opaljen) mokron arapon po glavi u likom novotokav-
skom ikavskom govoru Donjega Pazarita moe biti zamijenjen leksemom biva . Leksemi arapa i biva istoznanice su i unutar frazema funkcioniraju bez ikakve znaenjske ili stilistike razlike . Istoznani leksemi razliitoga podrijetla alterniraju i u frazemima ibuit ka Turin (Op 149, 228) i puit ka Turin (i, Do, Ga, Go, Lo, Ot, Si, i 149, 228, 328, 441) . Alternirajua je i b sastavnica u ovomu poredbenom frazemu, pa je u govoru Opuzena sastavnica Turin zamijenjena turcizmom ifut (Op 149, 228) . Turcizam ef moe biti zamijenjen istoznanicom volja u frazemima nije po efu komu (Do, Go, DP, Ru, i 152) i nije po volji komu (i, Go, Ot 339) . Pridjevi slip i orav alterniraju u frazemu ka orava (slipa) koko/koka [namirit se, nai na zrno (na zrno)] u znaenju sluajno (nai, naii itd .) (DP 198) . Zanimljivo je da je ta alternacija potvrena samo u novotokavskim likim govorima, dok je u ostalima zastupljen samo turcizam orav . Naprotiv, u istoznanim frazemima dobit u bubrige (Do 140) i dobit u (pod) rebra (Do, Op 286) alterniraju razliiti leksemi koji su semantiki povezani jer je bubreg smjeten u trbunoj upljini ispod rebara . Slino je i s frazemima dobit po tamburi NI (Do, i) 320 i dobit po nosu NI (i, DP, Do, Go, i) 248 u znaenju dobiti batine, dobiti udarac po glavi . U likom govoru Svetoga Roka zabiljeeni su frazemi bacat matrake komu pod noge i bacat klipove komu pod noge u znaenju ometati koga u emu, pakostiti komu . Turcizam matrak u likim se govorima tumai kao tap, toljaga (Kranjevi 2004:401), to znai da je rije o tvorevini nalik klipu, ali od njega veoj . Mogue je da meu tim dvjema inaicama frazema postoji fina semantika razlika, pa se bacaju klipovi kad se nekoga eli slabije omesti, a kad mu se silno eli napakostiti, bacaju se matraci . U frazemima imat merak LB i imat volje u znaenju imati jaku elju za im alterniraju istoznani turcizam merak i rije primarnoga sloja s time da dva frazema nisu istoznana jer onaj s turcizmom kao sastavnicom intenzivira znaenje, dok je onaj sa slavenskom sastavnicom neutralniji . Jednako je i s frazemima ni mukajet IBG 208 i ni glasa u znaenju niti da pisne, niti se obazire . Samo u likim govorima u frazemima potkuriti /podjariti komu pod pete/tabane, goriti pod tabanima/petama, otegnut(i) tabanima/ papcima alterniraju leksemi taban i peta . Ne radi se o istoznanim leksemima, ali njihovu alternaciju omoguuje pripadnost istom dijelu noge . No, ni ta alternacija nije uvijek mogua, pa su, primjerice, frazemi potpiriti komu pod tabane i lizati komu tabane i u likim govorima potvreni samo s turcizmom kao sastavnicom . I u svim analiziranim govorima Dalmatinske zagore i Slavonije potvrena je glavnina ovih frazema, ali iskljuivo sa sastavnicom tabani, to potvruje veu izloenost tih skupina turskomu jeziku . U frazemima imat (bit pun) para ka aba dlaka NI (Lo, Op) 262 i imat (bit pun) novaca ka aba dlaka NI (DP, Go) 250 u znaenju uope nemati novaca alterniraju istoznanice pare i novac . Radi se o frazemu koji je potvren u velikom broju analiziranih govora, a usto je frekventne uporabe . Uporaba alternirajuih sastavnica u ovom je sluaju prostorno uvjetovana: frazem je sa slavenskom sastavnicom potvren u likim govorima, dok je frazem s turcizmom kao sastavnicom, bez mogunosti alternacije sa slavenskom, zabiljeen u govorima Dalmatinske zagore . I ovaj primjer prilog je tezi o brojnijim turcizmima u prostorima koji su geografski blie zoni direktnoga kontakta dviju civilizacija . c) Alternacija turcizma s drugom rijeju stranoga podrijetla Ova je alternacija najrjea i za ovoga je istraivanja zabiljeena samo u trima primjerima . U frazemima zabiti komu iviju (DPS, 344) i zabiti komu kajlu u znaenju pod-
valiti komu, smjestiti komu alternira turcizam ivija u znaenju 1 . eljezni avao; 2 . klju za zatezanje ica na violini (Nosi 2005:131) i germanizam kajla u znaenju klin . Danas se u hrvatskom ee rabi frazem s njemakom sastavnicom . U frazemima nemat pare ni dinara NI (i, Ga, Lo, Ot) 263 i brez pare i dinara IBG 250 u znaenju nemati novaca, nemati niega alternira turcizam para i rije dinar koja je primarno latinskoga podrijetla, a smatra se da je primljena preko grkoga jezika (Ani i dr . 2002:245) . No, u ovom sluaju valja pretpostaviti i drugaiji odnos . Naime, u SFR Jugoslaviji plateno je sredstvo bio dinar, kojega je stoti dio bila para, pa se tu i ne radi o klasinom vertikalnom odnosu istoznanica, ve o horizontalnom odnosu hiperonima . Frazemi sa sastavnicom u znaenju novca ili novanih jedinica vrlo su esti i brojni u jeziku, tako da su ovdje ve spominjani u sluaju alternacije turcizma para i rijei primarnoga sloja novac . No, turcizam para alternira i s romanizmom oldi u frazemu {imat} para/oldi ka blata, s time da je frazem s turskom sastavnicom para potvren u glavnini govora Dalmatinske zagore i u svim slavonskim govorima . Samo je u govoru Dobrina u Imotskoj krajini zabiljeen frazem s romanizmom oldi . U govoru ibenika18 zabiljeen je frazem nema ti oldi koji mogu platiti NI 317, dok u govoru Lovrea stoji nema ti para . Vjerojatno e onda i u govoru ibenika biti uz frazem {imat} para ka blata ovjeren i frazem {imat} oldi ka blata . Frazem prije bi isan priskoija nego zaobia koga u znaenju jako je debeo tko NI (Lo) 185, 186 zanimljiv je stoga to u govoru Lovrea ima sastavnicu isan koja u drugim govorima moe izostati, pa je primjerice u akavskim govorima ovjeren frazem koga j lagle preskoit leh oba . To je za ovoga istraivanja unikatan primjer reduciranja turcizma kao sastavnice iz frazemske strukture . 3. Zakljuak Varijantnost leksema unutar istoga frazema u hrvatskim tokavskim govorima iskljuena je kada turcizam ima status usvojenice ili historizma i kada oznaava pojmove iz turske uljudbe, neovisno o tome je li rije o funkcijama u drutvenom ivotu, oruu i sl . No, leksike su varijante i inae rijetke jer je varijantnost protivna primarnoj odrednici frazema stabilnoj strukturi . Ipak, ovjeren je i manji broj frazema s varijantnim sastavnicama . Najee alterniraju turcizam i rije primarnoga sloja, dok su alternacije dvaju turcizama ili turcizma i neke druge rijei stranoga podrijetla rjee . Unutar tih skupina frazema razlikuje se potpuna zamjenjivost, kada je turcizam zamijenjen istoznanicom, ili djelomina, kada je turcizam zamijenjen bliskoznanicom ili nekom rijeju koja je dio istoga semantikoga polja . U tom sluaju nerijetko meu frazemima s razliitim sastavnicama moe biti i fine stilistike razlike .
18 Uz
sve metodoloke ograde spomenute u uvodnom dijelu ovoga rada .
Literatura
Adamovi, Milan (1973), O poreklu srpskohrvatskih osmanizama, Junoslavenski filolog 30, 1-2, Beograd, 229-236 . Andri, Marta (2003), Turcizmi u seoskom govoru Slavonije, Migracijske i etnike teme 19, 1, 15-25 . Ani, Vladimir (21994), (31998), Rjenik hrvatskoga jezika, Novi liber, Zagreb Ani, Vladimir, Slavko Goldstein (1999), Rjenik stranih rijei, Novi liber, Zagreb Ani, Vladimir i dr . (2002), Hrvatski enciklopedijski rjenik, Novi liber, Zagreb Bari, Eugenija i dr . (1999), Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb Brozovi, Dalibor (2006), Neka bitna pitanja hrvatskoga jezinog standarda, kolska knjiga, Zagreb Buljan-Klapiri, Dalibor (2001), Turcizmi u govoru i narodnim pjesmama Imotske krajine, Udruga Raosovi dani, Imotski auevi, Ekrem (1996), Gramatika suvremenoga turskog jezika, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb uljat, Marko (22009), Rinik like ikavice, Lik@ press, Gospi Derksen, Rick (2008), Etymological Dictionary of the Slavic Inherited Lexicon, Koninklijke Brill NV, Leiden Boston Glibanovi-Vajzovi, Hanka (1986), O turcizmima u srpskohrvatskom jeziku sa sociolingvistikog stanovita, Knjievni jezik, 15, 2, Sarajevo, 141-147 . Esih, Ivan (1942), Turcizmi . Rjenik turskih, arapskih i perzijskih rijei u hrvatskom knjievnom jeziku i pukom govoru s pregledom nove turske abecede i slovnice, Zagreb Jaki, Martin (2003), Divanimo po slavonski, Pergamena, Zagreb Japuni, Mile (1998), Taslak: rjenik Sv . Roka, Zagreb Jurkovi, Miljenko, ur . (2002), Zbornik Zagrebake slavistike kole 2001, FF press, Zagreb Lisac, Josip (2009), Hrvatska dijalektologija 2 . akavsko narjeje, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb Luki, Milica (2003), O govoru Mrzovia, okaka ri 1, Zbornik radova sa Znanstvenoga skupa Slavonski dijalekt, Zajednica kulturno-umjetnikih djelatnosti Vukovarskosrijemske upanije, Vinkovci, 51-63 . Matasovi, Ranko (2000), Germanske posuenice u praslavenskome: pitanja relativne kronologije, Filologija 34, 129-137 . Matasovi, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb Matei, Josip (1982), Frazeoloki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika, kolska knjiga, Zagreb Menac, Antica (2007), Hrvatska frazeologija, Udbenici Sveuilita u Zagrebu = Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis, Zagreb Menac, Antica, eljka Fink-Arsovski, Radomir Venturin (2003), Hrvatski frazeoloki rjenik, Naklada Ljevak, Zagreb
Menac-Mihali, Mira (2005a), Iz frazeologije novotokavskih ikavskih govora june Hrvatske, u: I . Pranjkovi, ur ., Od fonetike do etike, 309-324, Disput, Zagreb Menac-Mihali, Mira (2005b), Frazeologija novotokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj, kolska knjiga i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb Milkovi, Ivan (2009), Lika tokavska ikavica, Pergamena, Zagreb Mladoi, Davor, Maja Miloevi (2011), Naki dubrovaki rjenik, Verbum publikum, Dubrovnik Nosi, Milan (2005), Rjenik posuenica iz turskoga jezika, Maveda, Rijeka Pranjkovi, Ivo (2002), Hrvatski i orijentalni jezici, u: M . Jurkovi, ur ., Zbornik Zagrebake slavistike kole 2001, 16-28, FF press, Zagreb Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1880-1976), JAZU, Zagreb Samardija, Marko (1998), Hrvatski jezik 4, kolska knjiga, Zagreb Samardija, Marko (2002), Unutarnje posuivanje u hrvatskom jeziku, u: M . Jurkovi, ur ., Zbornik Zagrebake slavistike kole 2001, 9-15, FF press, Zagreb Sikiri, air (1970), Prilog prouavanju turcizama, Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo, 342-368 . Skok, Petar (1937-1938), Prilozi prouavanju turcizama u srpsko-hrvatskom jeziku, Slavia XV, 166-180, 336-366, 481-505 . Skok, Petar (1971-73), Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knj . 1-4, JAZU, Zagreb amija, Ivan Branko, Petar Ujevi (2001), Rjenik imotskoga govora, Zaviajni klub Imoana, Zagreb kalji, Abdulah (19896), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo Tanaskovi, Darko (1983), Sociolingvistiki aspekti ideologizacije pozajmljenica, Jezik u savremenoj komunikaciji, 96-115 . Tentor, Mate (1909), Der cakavische Dialekt der Stadt cres (Cherso), Archiv fr slavische Philologie XXX, 146-204 . Turk, Marija (1997), Hungarizmi u hrvatskoj frazeologiji, u: S . Blaetin, ml ., ur . Hrvati i Maari u svjetlu proimanja kultura i jezika, 265-274, Hrvatski znanstveni zavod (Horvat tudomanyos kutatok egyeslete), Peuh Vajzovi, Hanka (1999), Orijentalizmi u knjievnom djelu: lingvistika analiza, Institut za jezik u Sarajevu Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo
Podaci o autorima
135, 11070 , ajdukovic@mail .ru Katarina Aladrovi Slovaek Uiteljski fakultet Sveuilita u Zagrebu Savska cesta 77, 10000 Zagreb, Hrvatska kaladrovic@gmail .com Marko Aleri Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Ivana Luia 3, 10000 Zagreb, Hrvatska maleric@ffzg .hr Elmedina Ali Gimnazija u Travniku kolska 3, 72270 Travnik, BiH alic .elmedina@yahoo .com Lada Badurina Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci S . Krautzeka b . b ., 51000 Rijeka, Hrvatska lbadurin@ffri .hr Ante Biani Drutvo za promicanje hrvatske kulture i znanosti CROATICA Trnjanska cesta 35, 10000 Zagreb, Hrvatska ante .bicanic@inet .hr Vesna Bjedov Filozofski fakultet Lorenza Jagera 9, 31000 Osijek, Hrvatska vbjedov@ffos .hr Timea Bockovac Katedra za kroatistiku Filozofski fakultet, Sveuilite u Peuhu 7624 Ifjusg t . 11, Pcs, Hungary bockovac .timea@pte .hu
696
Ivana Bra Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Republike Austrije 13, 10000 Zagreb, Hrvatska ibrac@ihjj .hr Refik Buli Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Dr . Tihomila Markovia 1, 75000 Tuzla, BiH refik .bulic@untz .ba Helena Buri Department of Germanic & Slavic Studies University of Waterloo, Canada helena_buric@yahoo .com Hatide Burni Alije Isakovia 5, 77000 Biha, BiH hatidze_b@hotmail .com Danilo Capasso Filoloki fakultet Bulevar vojvode Petra Bojovia 1a, 78000 Banja Luka, BiH danilo .capasso@unibl .rs Ruggero Cattaneo Dravna srednja kola G . Negri Via Gozzadini 7, Milano, Italia rugcat@tiscali .it 9, 11000 , cvijovicdragana@gmail .com Jelena Cvitanui Tvico Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Ivana Luia 3, 10000 Zagreb, Hrvatska jelena .cvitanusic@gmail .com Jasmina auevi Udruenje za jezik i kulturu Lingvisti Alojza Benca 1, 71000 Sarajevo, BiH jasminacausevic@gmail .com Tamara Gazdi-Aleri Uiteljski fakultet Sveuilita u Zagrebu Savska cesta 77, 10000 Zagreb, Hrvatska tamara .gazdic-aleric@ufzg .hr
Alma Genjac-Nakievi 71000 Sarajevo, BiH almagenjac@hotmail .com 1000 , aleksandra .gjurkova@imj .ukim .edu .mk Rajka Gluica Filozofski fakultet 81400 Niki, Crna Gora rajkag@t-com .me Helena Grochola-Szczepanek Instytut Jzyka Polskiego PAN Al . Mickiewicza 31, 31120 Krakw, Polska helenags@ijp-pan .krakow .pl Senahid Halilovi Filozofski fakultet Franje Rakog 1, 71000 Sarajevo, BiH senahid .halilovic@ff .unsa .ba Jasmin Hodi 88000 Mostar, BiH lingvostop@yahoo .com Marijana Horvat Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Republike Austrije 16, 10000 Zagreb, Hrvatska mhorvat@ihjj .hr Niaza Imamovi 71000 Sarajevo, BiH niaza_imamovic@yahoo .com Enisa Ivojevi Filozofski fakultet Franje Rakog 1, 71000 Sarajevo, BiH enisa .ivojevic@ff .unsa .ba , 36, 11000 , enanikolic11@yahoo .com
698
Marko Jesenek Filozofska fakulteta, Univerza v Mariboru Koroka cesta 160, 2000 Maribor, Slovenija marko .jesensek@uni-mb .si Jagoda Juri-Kappel Institut fr Slawistik der Universitt Wien Spitalgasse 2-4, Hof 3, A-1090 Wien, sterreich jagoda .kappel@univie .ac .at Alen Kalajdija Fakultet humanistikih nauka, Univerzitet Demal Bijedi 78000 Mostar, BiH alen .kalajdzija@unmo .ba Zenaida Karavdi Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Bistrik 7, 71000 Sarajevo, BiH zenaidameco@yahoo .com Marina Katni-Bakari Filozofski fakultet Franje Rakog 1, 71000 Sarajevo, BiH marinakb@bih .net .ba Martina Kneevi Filoloki fakultet Bulevar vojvode Petra Bojovia 1a 78000 Banja Luka, BiH Petra Koutar Odjel za kroatologiju Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu 10000 Zagreb, Hrvatska pkosutar@hrstud .hr Josip Lasi Filozofski fakultet, Sveuilite u Splitu 21000 Split, Hrvatska jlasic@ffst .hr Anelka Lazi Visoka kola strukovnih studija za vaspitae Dobropoljska 5, 15000 abac, Srbija andjelka11@gmail .com
Ivana Lovri Jovi Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Republike Austrije 16, 10000 Zagreb, Hrvatska ilovric@ihjj .hr Amela Ljevo-Ovina Filozofski fakultet Franje Rakog 1, 71000 Sarajevo, BiH amelaljevo@gmail .com Catherine Mary MacRobert University of Oxford Lady Margaret Hall, Oxford OX2 6QA, United Kingdom catherine .macrobert@lmh .ox .ac .uk Ana Makiova Odsek za slovakistiku, Filozofski fakultet Dr Zorana inia 2, 21000 Novi Sad, Srbija makisova .anna@gmail .com Ana Mari Odsek za slovakistiku, Filozofski fakultet Dr Zorana inia 2, 21000 Novi Sad, Srbija anamaric21@gmail .com Danijela Marot Ki Filozofski fakultet Slavka Krautzeka b . b ., 51000 Rijeka, Hrvatska dmarot@ffri .hr Darko Matovac Edebiyat Fakltesi Trakya niversitesi, Edirne, Trkiye darko .matovac@gmail .com Nedad Memi KOSMO Magazin Ruthgasse 21/7, 1190 Wien, sterreich nedad .memic@gmail .com Emira Meanovi-Mea Pedagoki fakultet Skenderija 72, 71000 Sarajevo, BiH mesanovicemira@hotmail .com
700
Vesna Mikoli Fakulteta za humanistine tudije Univerza na Primorskem Titov trg 5, 6000 Koper, Slovenija vesna .mikolic@fhs .upr .si 9, 11000 , natasa .markovic@isj .sanu .ac .rs - 9, 11000 , marija .milosavljevic@isj .sanu .ac .rs 9, 11000 , bojana .mojsilovic@gmail .com Borana Mori Mohorovii Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet 51000 Rijeka, Hrvatska bmoric@ffri .hr Svein Mnnesland Faculty of Humanities, University Oslo Oslo, Norway svein .monnesland@ilos .uio .no Hasnija Muratagi-Tuna Filozofski fakultet Franje Rakog 1, 71000 Sarajevo, BiH hasnijamuratagictuna@live .com Lejla Naka Filozofski fakultet Franje Rakog 1, 71000 Sarajevo, BiH lejla .nakas@ff .unsa .ba Iva Nazalevi uevi Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Ivana Luia 3, 10000 Zagreb, Hrvatska inazalev@ffzg .hr Lidija Nerandi-anda Branka Radievia 55, 25000 Sombor, Srbija tacka@open .telekom .rs
, 36, 11000 , marina .nikolic@isj .sanu .ac .rs Mirela Omerovi Pedagoki fakultet Skenderija 72, 71000 Sarajevo, BiH mirelamuftic@yahoo .com Nikolina Palai Filozofski fakultet Slavka Krautzeka b . b ., 51000 Rijeka, Hrvatska npalasic@ffri .hr Dunja Pavlievi-Frani Uiteljski fakultet, Sveuilite u Zagrebu Savska cesta 77, 10000 Zagreb, Hrvatska dunja .pavlicevic-franic@ufzg .hr Sabine Pawischitz Institut fr Slawistik der Universitt Wien Spitalgasse 2, Hof 3, 1090 Wien, sterreich sabine .pawischitz@univie .ac .at Sanja Peri Gavrani Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Republike Austrije 16, 10000 Zagreb, Hrvatska speric@ihjj .hr Bernardina Petrovi Odsjek za kroatistiku Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Ivana Luia 3, 10000 Zagreb, Hrvatska bernardina .petrovic@ffzg .hr Neda Pintari Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Ivana Luia 3, 10000 Zagreb, Hrvatska npintari@ffzg .hr . 32- 119334, annaplotn@mail .ru
702
Ivo Pranjkovi Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Ivana Luia 3, 10000 Zagreb, Hrvatska ivo .pranjkovic@zg .t-com .hr Bernisa Puri Filozofski fakultet Franje Rakog 1, 71000 Sarajevo, BiH purisbernisa@bih .net .ba Andrea Sapunar Kneevi Zavod za povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU Opatika 18, 10000 Zagreb, Hrvatska andrea .sapunar@zg .htnet .hr Johannes Reinhart Institut fr Slawistik, Universitt Wien Spitalgasse 2-4, Hof 3, 1090 Wien, sterreich johannes .reinhart@univie .ac .at 9, 11000 , marina .spasojevic@isj .sanu .ac .rs 9, 11000 , danijela .stanic@isj .sanu .ac .rs 9, 11000 , milica .marjanovic@isj .sanu .ac .rs Joica kofic Intitut za slovenski jezik Frana Ramova ZRC SAZU Novi trg 4, 1000 Ljubljana, Slovenija guzej@zrc-sazu .si Paul-Louis Thomas Univerzitet Parise-Sorbonne, UFR dtudes slaves Centre Universitaire Malesherbes 108 Bd Malesherbes, 75850 Paris Cedex 17, France paul-louis .thomas@paris-sorbonne .fr
Marijana Togonal Visoka kola za odnose s javnou i studij medija Kairos Ilica 242, 10000 Zagreb, Hrvatska marijana .togonal@gmail .com Branko Toovi Institut fr Slawistik Karl-Franzens-Universitt Graz Merangasse 70, 8010 Graz, sterreich branko .tosovic@uni-graz .at Aleksander Urkom University of Etvs Lornd Faculty of Humanities Institute of Slavic and Baltic Studies Mzeum krt . 4/D, 1088 Budapest, Hungary urkom .aleksander@btk .elte .hu C . 32- 119334, lenuzen@mail .ru Jelena Vignjevi Uiteljski fakultet Sveuilita u Zagrebu Savska 77, 10000 Zagreb, Hrvatska jelena .v ignjevic@ufzg .hr Anastazija Vlasteli Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet Slavka Krautzeka b . b ., 51000 Rijeka, Hrvatska anastazija .vlastelic@inet .hr Silvana Vrani Filozofski fakultet Slavka Krautzeka b . b ., 51000 Rijeka, Hrvatska silvana .v ranic@ri .t-com .hr Sandra Zlotrg Udruenje za jezik i kulturu Lingvisti Alojza Benca 1, 71000 Sarajevo mjeseceva@gmail .com Sanja Zubi Filozofski fakultet Slavka Krautzeka b . b ., 51000 Rijeka, Hrvatska szubcic@globalnet .hr
BOSANSKOHERCEGOVAKI SLAVISTIKI KONGRES Zbornik radova (knjiga 1) Za izdavaa Senahid Halilovi Korektura autori UDK Senada dizdar Lejla Hajdarpai Dizajn korica Tarik jesenkovi
ZBORNIK RADOVA | LINGVISTIKA

BiH Slavisticki Kongres - Zbornik 1

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

BiH Slavisticki Kongres - Zbornik 1

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

K

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres

ZBORNIK RADOVA | LINGVISTIKA

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I

ZBORNIK RADOVA | LingViSTika

BOSANSKOHERCEGOVAKI SLAVISTIKI KONGRES Zbornik radova (knjiga 1)

izdava Slavistiki komitet, Sarajevo

iSSn 2303-4106 ZBORNIK RADOVA | LingViSTika

bosanskohercegovaki slavistiki kongres

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

645 657 665 671 675 685 695

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

I . Standardiziranje bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika krajem 20 . i poetkom 21 . stoljea

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

UDK: 811 .163 .4226 19/20

Ante Biani: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika . . .

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Ante Biani: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika . . .

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Ante Biani: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika . . .

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Ante Biani: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika . . .

AS (1986:85) AS (2001:103) BMM (2007:164 )

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

BMM (2007:208; 216)

Ante Biani: Pravopisna norma i standardizacija hrvatskoga jezika . . .

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Rajka Gluica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku

Rajka Gluica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Rajka Gluica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Rajka Gluica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Rajka Gluica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Rajka Gluica: Restandardizacijski procesi u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Emira Meanovi-Mea: Rjenici bosanskoga jezika

Emira Meanovi-Mea: Rjenici bosanskoga jezika

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Emira Meanovi-Mea: Rjenici bosanskoga jezika

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Emira Meanovi-Mea: Rjenici bosanskoga jezika

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Emira Meanovi-Mea: Rjenici bosanskoga jezika

je, meutim, u odrednici porodica upisano i obitelj .

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

UDK : 811 .163 .4*3'26 811 .163 .4*3'272

Svein Monnesland: Dvadeset godina bosanskog jezika

Svein Mnnesland: Dvadeset godina bosanskog jezika

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Svein Mnnesland: Dvadeset godina bosanskog jezika

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Paul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedniku gramatiku bosanskog, crnogorskog . . .

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Paul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedniku gramatiku bosanskog, crnogorskog . . .

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

Paul-Louis Thomas: Kako napraviti zajedniku gramatiku bosanskog, crnogorskog . . .

Bosanskohercegovaki slavistiki kongres I: Zbornik radova (knjiga 1)

UDK : 811 .163 .43'26 811 .163 .43'272