Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet Akademija likovnih umjetnosti Diplomski studij-nastavniki smjer Kolegij: Izbor stila u arhitekturi 19.

stoljea

Lipik u 19. stoljeu

studentica: Nikolina Zanetti

veljaa, 2013.
1

SADRAJ

1. UVOD 1.1 Urbanistiki elementi u oblikovanju ljeilinih gradova 3 1.2 Povijest Lipika. 5

2 . ARHITEKTURA LIPIKA 2.1.Kompleks ljeilita. . 9 2.2.Kursalon.. 12 2.3. Perivoj ... 14 2.4. ''Ulica vila'' .....16 2.5. Ergela ......17 3..ZAKLJUAK: 3.1 Stanje Lipika i studije obnove arhitekture i perivoja. 18

4. Literatura: ...21

UVOD
1.1. URBANISTIKI ELEMENTI U OBLIKOVANJU LJEILINIH GRADOVA Od 1770.godine u mnogim kupalinim gradovima Europe dolazi do tlocrtnih proirenja, regulacija ulica, razvoja bulevara i promenada, zamiljenih kao prostora za etnju ili laganu vonju izvan starih gradskih sredita ili pak prema novo izgraenim dijelovima, prema rijeci, moru, rivi. Park postaje terapeutsko mjesto bez kojeg se nije moglo zamisliti nijedno termalno sredite. Pri projektiranju novih sredita primjenjuje se Woodov nain uporabe drvoreda kao simbolike predstave ulice ili trga s kolonadom ili portikom, a drvo , ka arhetip stupa, upotrebljava se kao urbanistiki element. Aleje, drvoredi , vrtne staze u arhitekturi parka, alegoriki prezentiraju ono to se u do 18.stoljea realiziralo zidanom strukturom i tako ine nov poetak pejzane arhitekture. Uz drvorede i aleje, koji su derivirali iz antikih kolonada, portika , trijemova u antikim termama, pojavio se jo jedan element-etnica. Nakon inovacija u Bathu, koji je bio uzor mnogim drugim kupalinim gradovima u Europi, u 19.stoljeu se razvijaju i novi specifini oblici unutar kupalinog kompleksa. Veliki hotel, Kurhotel (Kursalon), casino i etnica unutar ureenog perivoja/parka, postaju gotovo neizostavni elementi u arhitekturi termalnih sredita diljem Europe. Iz ovog niza izdvaja se etnica koja je napose zanimljivo prostorno i arhitektonsko rjeenje unutar ovog koncepta novih ljeilita. To je s jedne strane zatvorena i esto samo natkrivena staza, ureena poput galerija, koja je titila etae od kie, sunca ili vjetra. Takav zatvoreni ili samo natkriveni trijem ''ili ''ulica'' (Kolonnade, Wandelbahn , Wanelgaenge , gallery, via coperta ili tettoia) takoer je preuzet iz antike : u grkim i rimskim gradovima takvi su trijemovi , gdje su su se prolaznici ili namjernici mogli zatiti od pretjerane ege ili nevremena , bili uobiajeni. Ovaj element se u 19.stoljeu esto primjenjivao u ljeilitima i kupalinim gradovima , pa je u tijeku vremena poprimio skoro simbolino znaenje mjesta oputanja, odmora i slobodnog vremena. Najljepi primjeri etnica nalaze se u ekoj u Karlovy Vary. etnica popularno nazvana ''Kolonada'' iz 1792.-1793. Uspostavlja urbanistiku jezgru kao vrlo kompaktnu strukturu u organskoj konfiguraciji naselja. Kolonada u drvu i poznata Kolonada Mulini sagraena u razdoblju od 1871.-1881.godine vrhunska su postignua u arhitekturi i urbanizmu ljeilinih gradova. U Marianske Lazny etnica iz 1818.godine zamijenjena je 1889.godine natkrivenom galerijom u lijevanom eljezu i staklu, koja diktira smjer etanja spajajui dvije ulice uz termalni centar. Proimanje prirode , zelenila i arhitekture daje osobit kvalitetu ambijentu. Urbanistiki kompleks koji meu ostalima sadri tempietto, rotondu, paviljone ljeilita, savreno se uklopio u prostor koji lii engleskome parku. Pri tom je projektant slijedio zavojitost terena i smjer glavne ulice, . Takvo urbanistiko i arhitektonsko planiranje u najveoj mjeri potuje vegetaciju i razliite razine pada te uspjeno uspostavlja odnos s prirodnim krajolikom. Dobar primjer za kupalini grad na obali mora jest Osende u Belgiji. Kolonada sagraena 1904.-06.godine je poluzatvorena galerija, duga 350 metara. U
3

sreditu se nalazi ostakljen salon iz kojeg je mogua komunikacija u oba krila galerije, ovisno o trenutnom smjeru vjetra. Ovdje su prirodni klimatski elementi, kao to ju blizina mora, vlaga i vjetra jo vie utjecali na norme projektiranja idealnoga termalnog sredita, iako u to doba Wagnerova kola u najboljem secesijskom stilu radi projekte za idealnu utopijsku shemu kupalinoga grada. to se tie Hrvatske, gradska javna kupalita grade se u 14. I 15.stoljeu. Postoji podatak da su u Zagrebu , koji nije imao nikakvih termalnih izvora, osnovana prva javna kupalita u Opatovini na potoku Medveaku, koje su osnovali cisteriti u 13.stoljeu. U 14.stoljeu sagraeno je i gradsko javno kupalite kraj Pisanog mosta. U 18.stoljeu i u prvoj polovici 19.stoljea postojalo je i nekoliko javnih kupalita to ipak svjedoi o odreenoj kulturi kupanja. U tijeku 19.stoljea irom Hrvatske ureuju se mjesta gdje su postojali termalni izvori, proiruju i razvijaju ,a u z neke termalne izvore gdje nije bilo naselja grade se ljeilini kompleksi koji postupno prerastaju u naselja. Kontinentalni dio Hrvatske bogat je kvalitetnim termalnim izvorima pa se uz njih razvio itav niz termalnih sredita kao to su varadinske toplice , Stubike toplice, Krapinske toplice , Daruvar , Topusko i Lipik. U Hrvatskoj postoji itav niz arheolokih lokaliteta , sa sauvanim ostatcima termi iz rimskog doba kao to su: Salona, Iadera, Siscia , Aguae Iasse, Issa, Pola te niz manjih mjesta gdje su postojali rimski mineralni termalni izvori poput Aquae Iasorenses (Daruvarske toplice) te Aquae Balissae (Lipike tolice) na koje emo se fokusirati.

1.2..POVIJEST LIPIKA
Za shvaanje razvitka ivota i arhitekture u Lipiku, moramo zapoeti od raanja jezgre

Lipika. Moramo zapoeti od ''raanja'' i razvitka ljeilita kao osnovne komponente Lipike strukture. Zatiena urbanistika cjelina obuhvaa centralni dio mjesta, Lipika kao nukleus akcentiran kupalino ljeilinim kompleksom, koji ini ujedno i povijesnu jezgru naselja. Mjesto Lipik, smjeteno je u dolini sa desne strane potoka Pakre ,okruen vijencima planina Psunja i Papuka. Urbanistiki razvoj naselja , neosporno je vezan za kupalini kompleks, koji je povijesna i urbana jezgra naselja, neodvojiva od povijesti mjesta. Lipik kao naselje i termo-mineralno ljeilite staro je oko dvije stotine godina ,no ivot se tu odavno odvijao. Iz rimskog vremena spominju se 'Aquae Balisae' na mjestu dananjeg Lipika i ' THERMAE JASORVANSES' u oblinjem Daruvaru. Meutim stvarno postojanje rimskih termi na mjestu dananjeg Lipika ipak nije jo dokazano. Neki tvrde da je Pakrac bio Aguae Balisae budui da su pronaeni ostatci rimske arhitekture, dok u Lipiku do danas jo nisu pronaeni ostatci rimske arhitekture. Povijesni podatci koji nam s tim u vezi stoje na raspolaganju , prilino su nepotpuni jer su mnogi rimski spomenici uniteni za vrijeme ratova s Turcima, a sustavnih istraivanja nema. Pojedinani arheoloki nalazi : rimske opeke, novac ,posue i mozaik-ploe , naeni u okolici lipikog kupalita govore o prisutnosti Rimljana na ovom podruju. U literaturi se navode i dvije kamene ploe s rimskim natpisima od kojih emo navesti samo jednu koja se odnosi na kupalite Lipik. Pronaene su prilikom iskopavanja i koje su dole u ruke ondanjih vlastelina grofova Jankovia , a poslije su naalost, izgubljene ( po Gj.Szabo ''Iz prolosti i okolice,Narodna starina , knjiga 11 , Zagreb , 1932.g). Natpis je sljedeeg sadraja:

DIVO LUC AUREL COMMODO CAES PATRI PATRIAE HAS THERMAS DEDICAVIT RESPUBLIC JASORU

U srednjem vijeku lipik je pripadao vlastelinstvu 'Bijela Stijena' (Posavina od Siska do Broda) neko u vlasnitvu ugarskog kralja Matije Korvina, srpskog despota Vuka Brankovia (1478.) , Barbare Frankopan, Franje Berislavia (1494.)= , Ivana Danfyja (do 1525.) , zatim ugarskog kralja Ladislava pa Petra Berislavia i konano 1525. Po nalogu kralja Ljudevita vlastelinstvo dolazi u vlasnitvo petra keglevia (1525.-1526.- a potom Nikole ubia Zrinskog (Sigetskog). Iz tog vremena poznat je zapis Ivana Kapistranina iz 1517.g koji spominje ljekovitost 'Lipikih' toplica' a kasniji putopisci piu o ljekovitom vrelu sa nekoliko daara gdje se okolno stanovnitvo lijei, ali to podruje opisuje kao movarsno i nezdravo. Godine 1543. Lipik dolazi pod tursku uravu u ijoj vlasti ostaje do 1691. Ljekovito vrelo se koristilo pod imenom ''Ilidja'' , ali se izvor nije odvodnjavao pa se voda razlijevala i stvarala se movara.
5

U to vrijeme Lipik koji se zapravo nalazio na granici izmeu zone pod turskom okupacijom i Vojne Krajine kao niija zemlja . Takvi negativni politiki uvjeti nuno su doveli do zaputanja termalnih vrela pa je to znatno utjecalo na opu nerazvijenost ovog kraja sve do sredine 18st. Kako je posljednji gospodar grada Pakraca i pripadajueg vlastelinstva prije dolaska Turaka bio Nikola ubi Zrinski (Sigetski) , koji je nakon 1671,godine izgubio sva imanja, vlastelinstvo je pripalo bekoj carskoj komori koja ga u ime kralja Karla VI. Daruje Joannesu Theodorusu barunu ab Imsenu (savjetniku dvorske tajne kancelarije i sekretaru kralja Karla.). Pod njegovom vlau narod je bio nezadovoljan pa je ak dolo i do ustanka koji je tek s vojskom bio savladan. U to vrijeme (1724.g) Lipik je imao samo 10 kua. Vlastelinstvo je 1740.godine prodano barunu Franji Trenku. Iste godine Trenk je bio osuen od vrhovnog bekog suda na doivotnu tamnicu u Spielbergu u Moravskoj gdje je i 1749. umro, a sva njegova imanja pripadoe carskoj Komori. 1760. Cijelo vlastelinstvo prelazi u vlasnitvo obitelji grofova Jankovi (Daruvarskih). Tada je Lipik imao 25 kua i 176 stanovnika. Jankovii su malo koristili kupke te su ih najee davali u najam. Na karti vlastelinstva iz 1782.godine moe se vidjeti zaetak naselja :crkva Sv.Franje Asikoga (jednobrodna barokna graevina iz 1793.godine) i nekoliko kua na sjecitu glavnih putova-osi buduega razvoja naselja. Naziv kupki ''Iligyer Bad'' na navedenoj karti jasno pokazuje da se i nakon odlaska Turaka turski naziv Ilida jo dugo zadrao u uporabi. Godina 1773.se smatra poetkom osnivanja ljeilita. Naime, te godine Varadinski lijenik Ivan Lalangue , meu ostalim ljekovitim vrelima u Hrvatskoj u svojoj knjizi '' Libick-toplize vu Slavoni'' opisuje Lipik koji je tada imao tople kupelji. Tada je izvrena i prva kvalitetna analiza vode. Prvo poznato mjerenje temperature vode objavljeno je 1782. Kada je u ljeilitu bilo 4 kupelji: Opa kupelj , Grofova kupelj , Gospojina kupelj i kupelj Episkopa. Prvu kvantitativnu analizu vode je proveo beki ljekarnik i kemiar D.Wagner 1839.godine koji izjavljuje da lipike toplice zauzimaju prvo mjesto meu svim toplicama koje su do sada poznate u Europi. O njihovoj prometnoj povezanosti sa svijetom ve od 1819.godine govori Johann von Csaplovics, koji istie da j cesta koja vodi u Lipik po trajnosti i udobnosti jednaka ostalim cestama poekoga kraja i pomno se odrava. U vremenu od 1820-50. Izidor Jankovi gradi kupalinu zgradu sa tri kupelji . Izgraen je i ugostiteljski objekt 'Gasthaus zur Quelle' . Time je formirana jezgra budueg naselja Lipik. Jankovii 1861.g prodaju vlastelinstvo francuskoj Kompaniji Henry-D'heureux- Gibal, koji su se nastanili u Slavoniji radi izrade hrastovih duica za bave koje su slali u Francusku. Nisu mnogo marili za ljeilite ve su svoju aktivnost usmjerili na izgradnju eljeznike pruge prema Beu koja e kasnije biti od velikog znaaja za turistiki razvoj Lipika. U o vrijeme Lipik posjeuje i poznati balneolog J.Seegen koj istie kvalitete ljeilita u svojim knjigama, to je takoer znatno utjecalo na razvioj ljeilita. Kupalini kompleks 1867.godine kupuje Antun Knoll iz Vukovara.

Tako se ljeilite odvojilo od vlastelinstva to je predstavljalo daljnji korak ka brem razvoju. U 23 godine Antun Knoll je izvrio velike radove na ureenju ljeilita. Do tada se cijeli kupalini kompleks sastojao od nekoliko tronih daara i dvije neto vee zgrade: jedne kupaline zgrade s 4 izvora i druge koja je bila upotrebljavana kao hotel i gostionica. Postojala su 4 mala bazena koja su imala imena po izvorima : Kupka od ardaka , Opa ili Narodna kupka , Biskupova kupka i Nova kupka. Josip Schneider pie da je do god.1872 Lipik bio u vrlo primitivnome stanju, tako da ga je godinje posjeivalo najvie 400 gostiju, koji su bili veinom iz blie okolice. Knoll , zainteresiran za ureenje i eksploataciju kupki odmah angaira prve stalne lijenike dr.A.Holtzera i dr. Hinka Kerna koji su uveli novi , suvremeni nain lijeenja , poto se temeljito renovirali i reorganizirali kupalite i sanirali movarni teren. Do tada je mineralna voda izvirala na 4 mjesta, oneiena zbog mijeanja s temeljnom vodom , koliina i temperatura vode mijenjala se s obzirom na godinja doba a za hlaenje se morala upotrebljavati obina rijena voda iz potka Pakre. Znameniti rudarski inenjer Wilhelm Zsigmondy , nakon prouavanja terena i geolokih prilika, godine 1869. Izveo je buenje artekog bunara u dubini od 234m i dobio bistru mineralnu vodu jednoline temperature d 64C, koja dolazi iz dubine od 1 800 do 1900m. Iznad bunara podignut je paviljon ''Izvor'' s vodom za pie. Sagraene su nove kupke, ''kane'' i ''kamene'' (1870.). Gdine 1872. Sagraen je hotel ''Garni'' , a pristupilo se i ureenju i proirenju perivoja. Potkraj 19.stoljea hotel ''Garni'' poslije nazvan ''Kurhotel'' , nadograuje se , dobiva ''renesansne'' zabate i dananji izgled. Sjeverno od Kurhotela podignut je manji hotel ''Dependance'' na mjestu starije zgrade. D.Rfiedrich Kern izdao je knjigu 'Das Jodbad Lipik' u Beu i Zagrebu 1873.godine, te objavio mnoge lanke o popularizaciji Lipika. Kern je s velikim napretkom Lipika upoznao glasovite europske profesore i znanstvenike, piui strune rasprave i studije i broure. Lipik postaje ljeilite u pravome smisli i sve se vie poveava broj gostiju. Godine 1885. Ljeilite prelazi u vlasnitvo poznatih petanskih lienika Josipa Deutcha i Ernsta Schwimmera, koji nastavljaju njegovo ureivanje, U blizini kupki oni kupuju vee komplekse zemljita i proiruju cijeli posjed. Grade ''rimske'' , a nakon toga ''mramorne (1886.) i ''salonske'' kupke i adaptiraju preostale stare kupke,hotele i gospodarske zgrade. Sagraena je natkrivena etnica ''Wandelbahn'' (1892.) u drvu i metalu, s nizom duana i glazbenim paviljonom u sredini , zatiena od vjetra masivnim zidom na zapadnoj strani. Godine 1893. Podignut je , prema projektu arhitekta Gustava Ratha iz Budimpete neorenesansni ''Kursalon'' , najvea i najreprezentativnija graevina u Lipiku, u kojoj su bile velika koncertna i plesna dvorana , restauracija , kavana , kasino s ruletom i salon s klavirom s posebnim ulazom iz parka. Ui parkovni prostor unutar cjeline ovih graevina oblikovan je kao neobarokni perivoj s geometrijskim prostornom organizacijom i ianim oblicima vegetacije, a preostali dio perivoja ima kasno-romantiarska obiljeja.

Kompoziciju i izgled perivoja moemo pratiti . Tipine su reprezentativne osi i vizure , kojima se istiu pojedini elementi kompozicije kompleksa. Jedna os osi, pomno odabrana, protee se od junog ruba kompleksa prema sjeveru uz ''Kurhtel'' , ''Dependance'' i ''Hotelske kupke'' i otvaranjem vizure prema crkvi ukljuuje taj vaan element naselja u sliku ljeilita te pridonosi doivljaju cjelovitosti naselja. Jugozapadno od ''Kursalona'' bilo je malo jezero s otoiem, esti dio romantiarskih perivoja, a sliku su upotpunjavali brojni ukrasi i detalji : kamene klupe , vaze i ograde, drvene secesijske bijele klupe , sjenice , i aleje od iana grmlja , pergole i cvjetni tepisi. Na zapadnom rubu perivoja smjetena je vrtlarija s vrtlarevom kuicom i staklenicima. U istonom djelu perivoja. Ureena su dva igralita za tenis. Uz komplekse kupalita grade se jo i nizovi privatnih vila u secesijskom stilu. Tada se grade ''Mirin dvor'' ili ''Vila Nada'', ''Schweizerhof'' , Hrvatski inovniki dom i Offizierskurhaus (1896.). Devedesetih godina 19.stoljea spominju se jo i hotel ''Bellevue'' i hotel ''Lifkai''. Sjeverno od gostionice ''Gasthaus zur Quelle'' bila je ''Turska kavana'' . Gradnjom vila u tadanjoj ''Kolodvorskoj ulici'', a godine 1888. niza javnih objekata (osnovne kole, pote i opine) naselje dobiva urbani karakter. 1894. Prevedena je eliktrifikacija gradnjom elektrine centrale u sustavu kupalita. Tako je Lipik jedno od prvih naselja u nekadanjoj Jugoslaviji koje se koristilo elektrinom energijom za rasvjetu. Poseban i daljnji razvoj Lipika doprinijela je i gradnja eljeznike pruge Barcz Pakrac dovrene 1885., s krajnjom eljeznikom postajom Pakrac-Lipik udaljenom 3,4 km od Lipika. Daljnjim povezivanjem ove eljeznike pruge sa onom koja vodi do Banove Jaruge, dolazi do maksimalnog povezivanja Lipika sa europskim mreama. U to vrijeme, zahvaljujui ljeilitu, vezama eljeznikih pruga i njihovoj dobroj povezanosti Lipik je bio jedan od vodeih europskim odredita.

2.ARHITEKTURA LIPIKA
2.1. KOMPLEKS LJEILITA

Sam kompleks ljeilita s perivojem smjeten je izmeu dvaju, glavnih povijesnih prometnica: one koja se prua u pravcu istok-zapad i koja ga obrubljuje s njegove sjeverne strane, i june komunikacije koja je skoro ortogonalno usmjerena na sjevernu, a prostorno definira kompleks s njegove istone strane. Sa zapadnim i junim izlomljenim rubom ine oblik nalik nepravilnom trapezu. Cijeli je areal, veliine 1o,5 hektara ije su granice definirane posjednikim odnosima, ureen kombinacijom dva naela: naela strogoga reda (ortogonalne, vertikalne i poprene osi oko kojih su zasaeni drvoredi i organizirane glavne zgrade ljeilita) i naela slobodne organizaciji pejzanog parka s ostatcima autohtonog umskog pokrova, novim nasadima i s itavim labirinom stazica, vodenim povrinama, i s drugim elementima romantiarskog parka. Arhitektonski kompleks ljeilita, iako graen postupno, graevno je tsrogo definiran i pomno organiziran unutar toga zelenog areala. Glavne zgrade ljeilita Kursalon, Wandelbahn, Kurhotel , Mramorne, Kane i Kamene kupke, hotel Dependance definiraju prostore u obliku foruma, koji iako odvojeni sjevernom poprenom osi-drvoredom kestena, ine jedinstvenu arhitektonsko-prostornu cjelinu unutar areala ljeilita. Juni dio te cjeline najreprezentativniji je dio kompleksa: s njegove june strane zatvara ga Kursalon svojim impozantnim proeljem, za zapadne strane Wandelbahn-natkrivena etnica u drvu s metalnom ipkastom ogradom; geometrijski rijeenu neobaroknu parternu povrinu sa sjeverne strane obrubljuje drvored divljeg kestena i drvored ianog graba(''grabi-put'') uz istonu stranu toga foruma nalazila su se dva teniska igralita. U nastavku toga prostora iznad aleje kestena, kamene , Mramorne i Kane kupke i Dependance definiraju manji prostor, cvjetni perivoj sa zapadne i sjeverne strane, a s istone ga zatvara reprezentativno proelje Kurhotela. Hotel Dependance koji samo svojom uom, junom fasadom sudjeluje u formiranju toga prostora, prua se prema sjeveru, a njegova zapadna fasada i zaelje Rimskih (Kamenih) kupki s juga, te drvored i pejzani perivoj sa sjevera i paviljon ''Izvor'' sa zapada zatvaraju prostor takoer parterno rijeenoga vrta. Taj dio kompleksa u kojem su koncentrirane termalne kupelji s prvim modernim hotelom (Kurhotel, nekadanji hotel '''Garni'') stariji je dio ljeilita; Kavana ''Zur Quelle'' najstariji je objekt kompleksa, na samom je rubu areala, na otrome kutu izmeu dvaju prometnica, proeljem okrenuta prema glavnome raskriju,samome sreditu naselja. Ugaona prizemna zgrada locirana je na sjevernom djelu ljeilinog kompleksa. Zgrada je smjetena na raskriju dvaju ulica, dananjeg Trga kralja Tomislava i dananje Ulice Marije Terezije. Duom stranom , s malim otklonom , orijentirana je u smjeru istok-zapad. Sa zapadne strane zgrada je spojnim hodnikom povezana sa zgradom Rimskih kupki , a s june strane sa zgradom Radionice. Tlocrt je izdueni pravokutni sa trijemom na junoj strani zgrade iz kojega se ulazi u prostorije koje se niu du sjevernog proelja. Glavni ulaz u zgradu je s istonog proelja, s Trga kralja Tomislava, u veliku dvoranu koja se osim velikih tlocrtnih dimenzija istie i reprezentativnom visinom. Juno od dvorane nalazi se prostorija koja je nekada bila natkriveni drveni trijem, koja je natkrivenim stubama povezana
9

s dvoritem. Sa zapadnog dijela trijema zgrada je rampom povezana sa katom zgrade Radionice, a dalje prema zapadu se stubama sputamo u spojni hodnik sa Rimskim kupkama. Sjeverno proelje zgrade cijelom se duinom protee uz dananju ulicu Matije Gupca , istono proelje orijentirano je prema trgu , juno se trijemom otvara prema dvoritu i spaja s Radionicom . Zapadno proelje dijelom je zatvoreno spoljnim hodnikom sa zgradom Rimskih kupki, a dijelom se otvara prema perivoju. Sjeveroistono proelje je bogato ukraeno po vertikali i horizontali. Po vertikali je rastvoreno centralno postavljenim vratima i s jednim prozorom simetrino do vrata. Na bonom djelu je flankirano sa pilastrima koji imaju blago ukraena rubno postavljenim piramidalnim zavretcima i centralno postavljenim vratima i s jednim prozorom simetrino do vrata. Na bonom djelu je flankirano sa pilastrima koji imaju blago profilirane kapitele. Vertikalni dio proelja naglaen je visokom atikom koja je bogato ukraena rubno postavljenim piramidalnim zavretcima i centralno postavljenim visokim krovnim prozorom. Po horizontali glavno proelje je naglaeno jakim arhitravom, profiliranim podprozornicima i nadprozornicima, krovnim vijencem i snanom atikom. Sjeverozapadno proelje je rastvoreno sa deset manjih prozorskih otvora i sa est recentnih vrata, naknadno probijenih na mjestu prozorskih otvora. Zapadno proelje ima dva slijepa prozora u prizemnom dijelu i jedan vei na tavanskom djelu. Proelje je ukraeno plastikim, vertikalnim i horizontalnim istacima u buci. Zgrada je prizemnica , sa podrumom ispod manjeg dijela zgrade. Zbog nagiba terena na sjevernom proelju prizemlje je na nivou ceste, dok je juno proelje izgledom izrazita visokoprizemnica. Zgrada je graena od pune opeke starog formata, a dijelom je od mijeanog zia (kamen pjear i opeka). Podrum je polukruno svoen a sastoji se od tri prostorije koje se sputaju rampom poploanom opekom. Temelji trijema zidani su kamenom pjearom. Na trijemu su klupice parapeta od debelih kamenih ploa. Istono proelje izvedeno je sa bogatijom arhitektonskom plastikom, pilastrima, okvirima prozora, klupicama , naglaenom atikom , vijencem i arhitravom. Sjeverno proelje je sa naglaenim vijencem, plitkim lezenama i naglaenim nadvojem iznad otvora, dok je juno proelje ravno bukano sa segmentnim lukovima trijema. Stropne konstrukcije su drvene, a iznad dvorane je vidljiva intervencija na podizanju visine dvorane. Krovna konstrukcija je drvena, visea , a pokrov je biber crijep, osim dijela zgrade uz veliku dvoranu gdje je pokrov valoviti salonit. Podovi u prostorijama su teraco ploe na trijemu i dvije prostorije, parket, tafting na drvenoj podlozi, keramike ploice u sanitarijama i cementna glazura u jednoj prostoriji. Stubite koje vodi u prostoriju uz dvoranu poploeno je klinker ploicama s drvenom ogradom i nadstrenicom . ostale stube su betonske sa cementnom glazurom. Nekada otvoreni trijem u zadnjoj je fazi bio ostakljen. Zgrada je opremljena svim potrebnim instalacijama: elektroinstalacijama,telefonom ,grijanjem , vodovodom i kanalizacijom. Kupke su graene ili obnavljane od 1870.-1886. Godine. To su tri meusobno povezana prizemna objekta, skromna oblikovanja. Mramorne kupke skladan su i elegantan objekt s jednostavnim, neorenesansnim , simetrinim proeljem, s naglaenim ulaznim dijelom s tri polukruna luka i trokutnim zabatom; po dva prozora sa strane imaju takoer trokutne zabate, a taj se oblik ponavlja i na ''mansardni'' dogradnji iznad rizalita (tri prozorska otvora pod jednim zabatom). Rimske i Kamene kupke skromnog su i manje uspjenog oblikovanja, no gabaritima ambijentalno usklaenog. Sve su kupke u to doba Lipika bile vrhunski opremljene;
10

Mramorne su imale 18 ''kabina'' s po jednom kadom i s 3 ''kabine'' s po dvije kade, koje su prema J. Schneideru bile od bijeloga mramora, a prema O. Maruevski, od ruiastog mramora i porculana. U istoj se zgradi nalazio i salon za itanje s novinama i asopisima na svim svjetskim jezicima. Kamene su kupke imale 16 kabina s kadama od kamena i 26 kabina s kadama od betona , a tu se nalazio i obiteljski bazen-Ogledalna kupka ili Spiegelbad, u kojem se moglo kupati do 8 osoba odjednom. Narodne kupke su pak bila dva velika, potpuno odvojena bazena, jedan za mukarce, a drugi za ene , smjetene su bile tono uz ulicu (bivu Kolodvorsku) tako da posjetioci tih kupki ne ometaju goste ljeilita. U ljeilitu je poetkom stoljea bilo preko 100 odvojenih kupki , koje su u doba glavne sezone bile stalno zauzete od 4 ujutro do 18h poslijepodne. Nasuprot kupkama , s istone strane parterno oblikovanog cvjetnog parka je Kurhotel (bivi hotel Garni, krajem stoljea preureen) , slobodnostojei objekt, izduenog tlocrta, dvokatni, s naglaenim sredinjim i bonim rizalitima, izmeu kojih su po 5 jednostavno oblikovanih prozora, I na istonom proelju okrenutom prema ulici, i onom unutranjem , iznad rizalita bili su kieni zabati s tornjiima, jedini ukrasi na proeljima. Na sjevernoj, uoj fasadi okreutoj glavnoj gradskoj komunikaciji, rizalit je jae istaknut s jednako oblikovanim zabatom i tornjiem na njemu. U sitoj osi, prema sjeveru pruao se hotel Dependance takoer tlocrtno izduenog jednostavnog oblika; to je jednokatni neorenesansni oblikovan objekt, s istaknutim i povienim sredinjim dijelom i po 6 prozorskih osi sa strane; ritmiki su se smjenjivali jednokrilni i dvokrilni prozori i u prizemlju i na prvome katu. Unutranja, zapadna fasada okrenuta perivoju, takoer s rizalitom u sredini, u prizemlju je bila ratsvorena niom arkada koji su nainili trijem. U tom su se Hotelu nalazile i hotelske kupke kako gosti nebi morali izlaziti iz zgrade. Hotel Dependance i Kurhotel bili su povezani natkrivenim drvenom galerijom-mostom , kako bi komunikacija izmeu ta dva objekta i gostionice Zur Quelle bila olakana po runome vremenu. Nasuprot Dependance hotelu, sa zapadne strane cvjetnog perivoja, dvoetani je paviljon ''Izvor'' s fontanom iz koje tee mineralna voda (nekad bunar sv. Antuna) graen prozranom drveno-metalnom konstrukcijom.

11

2.2.. KURSALON (LIJEILINI SALON) Kupalino ravnateljstvo se 1893.godine odluilo na izgradnju velebne neorenesanse graevine sa ugostiteljskim sadrajima. Gradnja je zapoela 1893.godine ali se zbog zimske pauze produila gradnja i Kursalon je zavren tek 1894. Unato tomu, na proelju Kursalona je pisalo Anno 1893. dvijema kartuama kao godini zavretka gradnje. Kursalon je izvorno bio E tlocrta. Krila djelomino zatvarajui dva uska dvorita sa tri strane. Ta dva dvorita su se nalazili na platou istaknutom s june strane. Jako je teko ustvrditi izvorni tlocrtni raspored zgrade, jer gledajui nacrte zidovi i otvori su zazidani, osobito u bonim krilima graevine. Maarski investitori odabrali su petanskog arhitekta Gustava Ratha (ime mu se pie razliito Rath, Rath ili Rath). Zgrada svojim oblikovanjem volumena jako podsjea na Kursalon u bekom Gradskom parku. Objema graevinama volumen je oblikovan sredinjim istaknutim jednokatnim paviljonom., bonim krilima (sa velikim ostakljenim arkadama-prozorima) te manjim rizalitima sa kupolastim svodom. Slinost se ponajprije moe povezati sa zajednikim uzorima bekog visokog historicizma doli usvajanjem stilskih obiljeja geografsko bliskih graevina. Kursalon ima glavno krilo naglaeno srednjim jednokatnim paviljonskim blokom. Ostatak graevine ima samo prizemlje. Sredinji ulaz ima rizalit, koji vodi u predvorje iz koje se moe ui u kavanu na zapadnoj strani i blagovaonicu na istonoj strani. Iz predvorja je takoer omoguen i pristup ostakljenim trijemovima kavane i blagovaonice. Prema jugu se nastavlja hodnik, on je bono ralanjen dvjema arkadama. Kroz istonu arkadu se moe doi do malenog stubinog predvorja, prolaz kroz njega vodi u najveu prostoriju u Kursalonu, sveanu dvoranu. U sredinjem bloku, stubitem se uspinjemo u nisku prostoriju polukata. Prostorija see do visine stropa ulaznog predvorja i do prvog kata gdje se nalazi veliki salon. U prizemlju glavnoga krila nalaze se dvije prostorije- blagovaonica (na Istonoj strani) i kavana (na Zapadnoj strani). Prostrije su simetrine po veliini i po poloajima otvora. Iz obje je mogu pristup ostakljenim trijemovima kroz etiri luna otvora. Ostakljeni trijemovi su se nalazili na Sjevernoj strani. Na uglovima glavnoga krila u ugaonim rizalitima, smjetena su malena predvorja pravokutnog tlocrta. Predvorja nisu imala vrata na proelju,ve su samo imala vrata prema unutranjim prostorijama Kursalona. Ona su izvorno bila vanjski prostor. Istono i zapadno krilo je formirano nizanjem prostorija u enfiladi ali razliitih dimenzija. Istono krilo sa kuhinjskim blokom imalo je tri prostorije. Sredinja prostorija je bila rizalitno istaknuta na istonom proelju. Tona veliina i broj otvora na zapadnom zidu se ne moe ustvrditi jer toga zida vie nema. Pretpostavlja se da je bio slian istonome. Zapadno krilo je uvelike slino kao istono, uz tu razliku da je izmeu druge i tree prostorije postojao hodnik kojim se moglo proi iz perivoja u zapadno dvorite. Graevina je graena od opeke. Na tome Slavonskom podruju spomenute su brojne ciglane. Brojne proelja na kuama sa podruju Pakraca i Lipika su bila graena od terakote stoga se moda moe pretpostaviti da je manufakturna plastika u Kursalonu rad domaih majstora. ablona od opeke je raena kako bi se lake izgradili profili zakljunih vijenaca. Otvori na
12

Kursalonu su bili luno zakljueni, formirani sa pravilno zidanim openim nadvojima. Unutranjost Kursalona je veinom ukraena bukanom dekoracijom , tuko masom i gipsom te uz poneke mramorne dekorativne elemente. Izgled Kursalona moemo pronai na starim fotografijama i razglednicama grada Lipika. Thomas von Marschalko je autor jedne takve broure u kojoj moemo nai kratke opise i fotografije Kursalona. Marschalko u svojoj brouri spominje sljedee prostorije: ljeilina dvorana, restoran, kuhinja s pomonim prostorijama, kavana (Kaffeenhauselocalitten), soba za biljar i kasino, damski glazbeni salon i predvorje. Predvorje (vestibul) se nalazi u sredinjoj osi glavnoga krila, u rizalitu. To je pravokutna prostorija sa otvorima na sva etiri zida. Sjeverni zid ima tri vanjska vrata koja su u gornjem djelu ostakljena i sa reetkama. Istoni i zapadni zid imaju po dva vrata koja vode prema susjednim prostorijama. Juni zid ima sam sredinji prolaz i vrata samo s desne strane dok na lijevoj strani vrata ne postoje. Na tom mjestu su slijepe nie sa stolarijom koje oblikovanjem ponavljaju izgled okvira drugih vrata. Prostorija sa glavnim stubitem je rastvorena dvostrukim lunim prolazom prema sredinjem hodniku, prema blagovaonici je rastvorena vratima i prema uskom izlaznom hodniku je rastvorena jednim vratima i krunim prozorom. Stubite je trokrako i vodi na prvi kat. Konstrukcija stubita je bila od eljezne traverze dok je ograda imala mreastu dekoraciju tipa Bandlwerk koji je karakteristian za neobarokni stil. Sveana dvorana je 1908.godine naziva kupalinom dvoranom. Ona je najvea dvorana u Kursalonu i sluila je za razne sveanosti. Marschalko dvoranu naziva kao i graevinu-Kursalon. Izvorno, u dvoranu se ulazilo samo kroz vrata na sjevernoj strani dok se na junooj strani nalazila pozornica. Istoni i zapadni zidovi (boni) su imali velike polukruno zakljuene prozore, za razliku od danas. Blagovaonica (Restaurationssaal) velikog restorana, kuhinja (Kche) te servisne prostorije (Nebenlocalitten) spominju se u istonom krilu, pri ulasku. Blagovaonica je etiri velikim arkadama podijeljena na dva velika dijela. Sjeverni dio je zapravo ostakljeni trijem. Soba za biljar (Billardsaal) se nadovezuje na kavanu sa njene june strane. Zapadni dio sobe za biljar je bio ralanjen trima polukruno zakljuenim prozorima i jednim vratima na istonom djelu koja su vodila prema unutranjem dvoritu. Kasino (Spielsaal) se odmah nadovezivao na sobu za biljar iako je bio neto veih dimenzija od ostalih prostorija. Damski salon (Damensalon) je krajnje juna prostorija u zapadnom krilu. Pretpostavlja se da je na kraju krila iako ne moemo biti sigurni jer nije sauvana niti jedna povijesna fotografija. Ta prostorija je bila damski i ujedno i glazbeni salon unutar koje se nalazio klavir. Iz te prostorije , posebnim ulazom se ulazilo iz parka. To je maleni hodnik koji povezuje perivoj i zapadno unutarnje dvorite. Po dokumentiranim fotografijama proelja Kursalona vidi se da su svi krovovi raeni od lima i kupolaste kape iznad ugaonih bonih rizalita na glavnom proelju od kojih je najvei sredinji kupolasti krov. Proelje Kursalona je kombinacija graevnih elemenata poput buke, kamena, drvenih i metalnih elemenata. Od terakote je na glavnom proelju veinom graeno: kapiteli pilastara, kruni i pravokutni medaljoni, kartue uz lukove, zaglavni kamenovi i balustri. U 20.stoljeu dograuje se hotel sa june strane Kursalona, uklonjena je terasa, dvorita su natkrivena a u istonome krilu je dislociran zapadni gabaritni zid.
13

Uz Kursalon sagraena je natkrivena etnica nazvana 'etalite Wandlbahn'. Wandlbahn je bio glavni korzo cjelokupnog Lipika. On je specifian prostor sagraen opekom , a velika etnica je izvedena od eljezne konstrukcije i lijevano-eljeznih stupova s kapitelima. Stupovi su nosili lukove ispunjene eljeznom reetkom koja je sezala do krova trijema. Parterni dio etalita naglaen je ukrasnom eljeznom reetkom izmeu stupova. Wandlbahn, sagraen u drvu i opeci bio je izrazit lagane konstrukcije.

14

2.3 PERIVOJ Razvitak i ureenje arhitektonskog dijela lipikog termalnog kompleksa pratio je razvitak i ureenje okolnog perivoja unutar zelenoga areala nekadanjeg vlastelinskog posjeda, u kojem su prevladavale hrastove ume. Zaeci parka potjeu iz vremena grofova Jankovia, iz prve polovice 18.stoljea no kako su se kupalini objekti u tijeku vremena gradili vie spontano nego planski i ureenje okolia zapoelo je bez jasnog planiranog koncepta. Tek je 1872.godine Antun Knoll uz ureenje kupalinog kompleksa, zapoeo sustavni rad na perivoju, koji je izrastao u reprezentativni perivoj kada ga idui vlasnici Josip Deutsch i Ernst Schwimmer proiruju i graevno definiraju arhitektonski sklop ljeilita. prostor koji formiraju i ''zatvaraju'' najvanije graevinske komplekse (Kursalona, Wandelbahna, Mramornih kupki, Kamenih kupki, hotela Dependansea i Kurhotela) geometrijski je organiziran, kao niz od 3 neobarokna parterna vrta, dok je preostali vei dio, izvan definiranog arhitektonskog kompleksa, ureen kao pejzani romantiarski parkovni prostor, kasnoga 19.stoljea. Parterni vrt ispred Kursalona je najreprezentativniji parteri vrt kompleksa veliine 70 x 100 m ureen prema oblikovnim naelima barokne vrtne arhitekture. Pravokutni prostor vrta definiran je s june strane proeljem Kursalona , sa zapadne Wandelbahnom , sa sjeverne alejom divljeg kestena i s istone strane alejom ianog graba. Sam parter je stazama koje se kriaju podijeljen na 4 cjeline, s fontanom u sredini. Prije prvog svjetskog rata koncepcija perivoja nije se u cijelosti mogla osjetiti jer geometrijski oblici vegetacije, kao i mlada stabla, nisu jo dovoljno izrasli, formirani. Smreke, koje su bile zasaene zbog brzog rasta, nisu doprinosile baroknom ugoaju parka. Tek je u razdoblju izmeu dva svjetska rata perivoj u treoj dimenziji dobio konaan oblik. Fontana je zamijenjena kamenim humkom. Na uglovima oko samog bazena odnjegovane su kuglaste forme hrasta, a staze prat niska imirova ivica, koju u drugom planu prate cvjetni nasadi. U cvjetnim perivoju veih zahvata u to vrijeme nije bilo, a kasniji su se odnosili uglavnom na promjene cvjetnih detalja. Tek 1941.godine je fontana renovirana; kameni je humak maknut, a postavljena je velika ''gljiva'' koja tu stoji i danas. Poslije drugoga svjetskoga rata smreke su uklonjene jer su toliko izrasle da su skrile Wanelbahn , a na njihovu mjestu zasaene su tuje. Vrt Hotela Depencance je trei parterni vrtni prostor, formiran zapadnim proeljem hotela Dependansa, sjevernim proeljem Kamenih kupki i pergolom, pejzanim perivojem i drvoredom sa sjeverne, te paviljonom ''Izvor'' s istone strane. Ureen je 1890.-ih godina i u nekoliko navrata bio mijenjan. Najprije je bila nainjena pergola koja je trebala skriti dugaku i nelijepu fasadu Kamenih kupki. Zatim je zasaen drvored na sjevernoj strani vrta. Kruni cvjetni motiv i pravokutna fontana ispred ulaza u hotel nisu ovaj vrt nainili zanimljivijim. God 1923.-35. Vrt je preureen. Drvored je maknut , parter je preureen, u sredinu je postavljena fontana , zasaeno grmlje koje je ianjem geometrijski oblikovano, uz staze su postavljene klupe, a opem ugoaju pridonosila je puzavicama obrasla fasada hotela.

15

Nad kupalinim vrelom podignut je dvoetani paviljon s fontanom iz koje stalno tee mineralna voda . Okoli mu se u tijeku godina stalno mijenjao. Prije prvoga svjetskoga rata bio je prenatrpan gusto za zasaenim razliitim cvijeem, Novi izgled dobio je nakon prvog svjetskog rata, kada je zasaen imir, oblikovan u stoaste i kuglaste grmove, i saena raskona cvjetna, sezonska dekoracija. Dio perivoja koji sa zapadne ,june i jugoistone strane okruuje arhitektonski kompleks ljeilita oblikovan je kao pejzani park u najboljoj maniri europske parkovne umjetnosti 19.st. Na jednom planu s kraja 19.stoljea vidljivi su skladna kompozicija objekata kompleksa i odnosi izmeu umskih i travnatih povrina, grupa stabala , staza , te brojnih vrtnih objekata poput paviljona, sjenica , pergola , idilinih oaza za mir i razgovor. Brojni vrtni dekorativni elementi poput stupova, balustrada, vaza, ardinjera, parkovnih klupa, oznaavali su toke za odmor. Perivojem je tekao i potok, a jugozapadno od Kursalona postojalo je i djeje igralite. U zlatno doba lipika, u razdoblju od 1895.-1914. Perivoj je bio u cijelosti definiran. Oko 1900.godine cijeli je perivoj imao rasvjetu, pa ak i umoviti dio kao i paviljon na Jelkinom brijegu. Visokim stupnjem estetskog prostornog oblikovanja, vrhunskim hortikularnim umijeem i dostignuima , skladnim proimanjem arhitekture i zelenih povrina lipiki se kompleks mogao usporediti sa slinim europskim termalnim sreditima. za vrieme prvoga svjetskoga rata perivoj nije bio mijenjan. Poslije rata je uz mnoge promjene obnovljen. Poslije drugoga svjetskoga rata perivoj je bio dosta uniten i osiromaen, mnogi vrtni objekti i sadraji su porueni, zaputeni ili su nestali. Od drugoga svjetskoga rata pa do 80-ih godina perivoj je bio,loe odravan i nikad mu nije vraen njegov nekadanji sjaj. M.O. itaroci tvrdi da su, usprkos nedovoljnoj brizi i zaputenosti mnogih dijelova perivoja, i usprkos nestanku mnogih vrtno-arhitektonskih sadraja i najljepih primjera vegetacije, neki dijelovi perivoja ipak jo uvijek ouvani toliko da se moe govoriti o postojeem povijesnom perivoju.

16

2.4. ''ULICA VILA''

Tadanja Kolodvorska ulica protezala se uz zgrade ljeilita sve do eljeznike stanice i bila je najljepa ulica u Lipiku , te je s razlogom tada zvana ''Ulica Vila''. Vila Zinke i hotel Lifkai prve su u nizu vila smjetenih uz lijevu stranu prometnice. Vila Zinke kao najstarija vila, sagraena je u historicistikom stilu na prijelazu stoljea. Imala je predvrt uz ulicu dio stranji dio parcele koji je najee bio maleni oblikovani park. Uz rub parcele se nalazila ograda od zidanim stubova koji su bili ukraeni vazama i ispunom od kovano-eljezne reetke. Proelja su bila simetrinog rasporeda prozorskih osi, bonim ulazom te loom na katu. Dekorirana su bogatim dekoracijama od terakote. Odmah uz Vilu Zinke sagraen je hotel Lifkai. Ovaj hotel je najvei u Lipiku po broju leajeva i ugostiteljskoj ponudi nakon hotela Dependance i Kurhotela. Nakon rata je obnovljen i sada radi kao ''Hotel Lipa''. Poslije hotela Lifkai nalazila se slastiarna Dragutina Phillipa (navodno) te Cafe Abbazia koja se nalazila u blizini puke kole. Dalje niz ulicu je zgrada ljekarne, odnosno biva vila doktora Nenadovia takozvana Vila Nenadovi. Sagraena je 1908.godine u stilu secesije. Glavni ulaz u vilu je postavljen na ugao graevine. Ulaz je reprezentativan, sa kamenim stubitem. Posebna vrijednost se nalazi na fasadi vile, a to su ukrasne ploice od keramike. Ispred zgrade uz ulicu, bila je ograda sa zidanim stubovima sa ukrasnim kapitelima i ispunom od drvenih letvica. Nadalje niz ulicu , pozicionirane su Vila Annahof, Vila Katalpa, Opina Lipik, Vila Botik te inovniki dom . U povijesnim zapisima ne nalazimo mnogo zapisa o vili Annahof, vili Katalpi i vili Botik. Postoje samo fotografije trenutnog razruenog stanja. Jedna od vila u nizu je Vila Savi. Vila Savi je zapravo zadnja i najmlaa u nizu od vila sagraena u razdoblju kojim se trenutno bavimo (neto kasnije). Ona je dvokatna graevina sagraena 1935.godine u duhu historicizma i secesije i jedna je u nizu od rezidencijalnih vila u Ulici Marije Terezije. zapadno i Juno proelje bogato su ukraena plastikom i pro-jonskim stupovima, a na katu balkona je ukraena sa zidanim ogradama. Bogata dekoracija profilacijom i ukrasnim vazama vidi se i na meukatnom vijencu. Ostatak vila je neto skromnije dekoracije i vie plonog oblikovanja proelja. to se tie javnih graevina, Puka kola je sagraena 1886.godine i sadri stilske odlike klasicizma. Duljom proelja se nalazi bogata arhitektonska plastika koju nadopunjuju tuko-dekorativni elementi od kojih je i trokutasti zabat unutar kojeg se nalazio hrvatski grb. Nie niz istu ulicu u kojoj je pozicionirana Puka kola se nalazila i Mala vila Savi sa stilskim karakteristikama secesije i moderne. Danas je ona Dom zdravlja u Lipiku. Postojala je jedna vila koja se nalazila preko eljeznike pruge Lipika. Prostorom preko pruge protezala se ulica koja se danas zove Baranjska, u toj ulici nalazila se Vila Domiljen koje se danas malo tko sjea. Na kraju , postojao je i objekt Columbia na podruju ispod Makovca (ime ulice koja se nalazi na vrhu brda Donjeg aglia) za koji se kae da je bio javna kua.

17

2.5. ERGELA
Iako je Dravna ergela osnovana tek 1938. godine, ona vue svoje korijene u 1919. godinu kad je utemeljena Dravna ergela Petrovo (Stani) u Zagrebu kao logian nasljednik Pastuharne u Zagrebu, osnovane jo 1850. godine. Od 1934. do 1938. ergela u Staniu izgubila je veliki dio rasplodnoga materijala, pa je likvidirana, a u Lipiku, tadanjoj opini Pakrac osnovana je Dravna ergela Lipik. Prijanji vlasnik toga posjeda bio je Stjepan Layer, tada zvana Layerova ergela. Rad ove ergele od 1938. do 1957. dao je veliki doprinos razvoju lipicanaca, a sama je ergela svojevremeno bila jedina ergela vranaca i dorata u Europi. Zgrada ergele sa konjunicom je duga oko 180m. Prvo objekti ergele potjeu iz prve polovine 19.stoljea. Konjunica je izgraena 1843.godine dk su ostale zgrade, gospodarske upravne i stambene u cijelosti oblikovane tek 1915.godine. U to vrijeme nakon otkupa ergele, s klopu nje postojale su tri parcele na razliitim mjestima: Izidorovac (na putu prema Dobrovcu), Turkvaa (kod Opine Kukunjevac) i livada Sekuli (ko sredine ceste koja je ila do Banove Jaruge).

18

3.ZAKLJUAK
3.1. STANJE DANAS, OUVANOST, OBNOVA I KONZERVACIJE U listopadu 19991.godine na poetku Domovinskog rata, Lipik je bio na prvoj vatrenoj liniji. Stalnim topnikim napadima sustavno je razaran i termalni kompleks s perivojem kao i samo naselje sa nizom novoizgraenih kompleksa (Tvornica stakla, Punionica mineralne vode, 10 novih ulica ,Prehrambena industrija Podravka, robna kua ''Budunost'', Djeji Dom i njegova adaptacija , i niz novonastalih stambenih kua i zgrada) Tako je jo jednom u svojoj povijesti Lipik, u nizu svojih uspona i padova , kriza i ratnih pustoenja doivio najbrutalnije razaranje u kojem je stradala njegova povijesna supstanca koja e se teko obnoviti. Lipiki perivoj je 1965. Na temelju Zakona o zatiti prirode, upisan u Upisnik zatienih dijelova prirode. Godine 1980. Kompleks termalnog centra s perivojem registriran je kao spomeniki vrijedan urbani kompleks i upisan u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture u osijeku, to govori o visokom spomenikom znaenju kompleksa. Stoga je 1992.godine nakon osloboenja Lipika koji je u cijelosti teko oteeno naselje, Zavod za zatitu spomenka kulture Ministarstva kulture zapoeo izradu 'Konzervatorskih osnova programa obnove Lipika (M.Tusun, 1996.godine). U toj studiji, meu ostalima , obraeno je stanje ouvanosti povijesnih struktura cijeloga naselja, nainjena je opa arhitektonsko-urbanistika analiza i izraene osnove zatite i valorizacija, obraen je stupanj oteenja povijesnih objekata te su izraene osnove programa obnove cijeloga naselja. Oteene su graevine i u toj studiji stupnjevane u 4 kategorije: lake, tee, teko oteene i razorene. Prema toj studiji cijelo je povijesno naselje Lipik obuhvaeno stupnjevanim reimom zatite. Ljeilini je kompleks obuhvaen A zonom, koja podlijee najstroem reimu koji podrazumijeva : ''podruje s visokim stupnjem ouvanosti i povijesne urbanistiko-arhitektonske strukture, gdje je velika kon-centracija kulturno-povijesnih vrijednosti spomenikog znaaja. To je zona potpune konzervatorske zatite s punom zatitom povijesne supstance , oblika i fizionomije gradnje, a i tradicije funkcija. Tu nije poeljno uvoenje novih struktura ni moderniziranje oblika.'' M. Tusun obradio je stanje ouvanosti povijesnih struktura te u identifikaciji povijesnih struktura navodi tri tradicijske cjeline: I. Jezgra naselja s ljeilitem ,II. Potez vila i III. potez ergele. U poglavlju 'Sauvani elementi odnosno tragovi povijesnih struktura' navodi ostatke kao to su: Jezgra naselja koja podrazumijeva osi naselja i komunikacije, poetci oblikovanja parka, te zgrada ''Gasthaus Zur Quelle'' na raskriju putova. Od ljeilinog kompleksa sauvani su povijesni objekti ljeilita: paviljon ''Izvor'' (1869.), ''Kurhote''l (1881.), manji ''hotel Dependance'' , mramorne kupke (1886.), etnica ''Wandelbahn'' i neorenesansni ''Kursalon'' (1893.). Iz razdoblja od sredine 19.stoljea do 1913.godine sauvan je potez vila na povijesnim parcelama istono od ljeilinog kompleksa. U ostalim dijelovima naselja djelomino je sauvana parceleracija i pojedini objekti iz tog razdoblja, osobito na
19

dananjem Trgu kralja Tomislava, u Ulici Ante Starevia, Ulici Matije Gupca, Udinskj i Slavnskoj Ulici. .Meuratno razdoblje prezentiraju neke vile u Ulici Marije Terezije meu kojima se istie ''vila Savi'' (1935.). Iz toga razdoblja potjeu i pojedinane interpolacije i fragmentarna urbanizacija dananje Ul.Ante Starevia , Ul. Matije Gupca, Udinske i Slavonske ulice. Kompleks ergele na povijesnoj lokaciji ''Izidorovac'' uz objekt konjunice, sagraene tijekom 2.polovice 19.stoljea; upravna zgrada, stanovi za radnike i gospodarska zgrada, koja se nalazi na jugoistonome dijelu kompleksa. Od vanijih objekata Sauvana je katolika crkva Sv. Franje Asikog, tonije sauvane su granice, prvobitne parcele crkve iz 1915.godine. U strukturi crkve, adaptirane i dograene od 1962.-1968.godine, a sruene u ratu 1991. Godine djelomino je bila sauvana stara crkva, sagraena 1757.godine,fragment koji se danas uoava meu ruevinama. Sauvan je i ''stari mlin'' , tj sjeverozapadni dio staroga mlina, sagraenog u 19.stoljeu pored rjeice Pakre (prizemna stambena kua), koji je 1939.degradiran dogradnjom jugoistonog dvokatnoga krila. U sklopu dananje gospodarske zgrade sauvan je dio gospodarske zgrade, sagraene do 1915.godine. Prema izjavama vlasnika to je prva kua zidana od peene opeke u ovome kraju. Budui da se gradnja kua zidanih od peene opeke u lipikome kraju povezuje s dolaskom Talijana iz okolice Beluna, moe se pretpostaviti da je mlin graen iza sredine 19.stoljea. Uz stari mlin sauvano je i mjesno groblje, iako poprilino zaputeno. Mjesno groblje je postojalo ve prije 1915.godinena sjeveru povijesnog naselja Lipik, a koje i danas slui svojoj svrsi. Konzervatorskim Osnovama programa obnove predvieno je da e se slijedom gornjih propozicija, na graevinama ljeilinog kompleksa obavljati ''rekonstrukcija povijesno poznatih oblika'' s obveznom uporabom izvornih graevnih materijala i primjenom povijesnih graevnih tehnika (uz obvezno sudjelovanje restauratora) to bi u najveoj mjeri omoguilo vraanje povijesnih oblika. Arhitektonski fakultet Krakovske Politehnike izradio je idejni projekt obnove Kursalona potujui u najveoj mjeri izvorne oblike proelja, no u unutranjosti je ponudio radikalno drugaija prostorna rjeenja u s kladu s polivalentnim sadrajima i funkcijama koje u Kursalonu predviaju. Lipiki perivoj, teko devastiran 80-ih godina, ratnim je razaranjima doslovno opustoen. Stradao je zeleni pokrov, a mnogi sadraji i oprema u perivoju su oteeni ili uniteni, kao i biljni materijal, vrtna arhitektura i vrtna plastika. Od vrtnih paviljona , kojih je u Lipiku bilo mnogo, ostalo ih je samo tri: Paviljon ''Izvor'', paviljon kod ulaza na parkiralite, te paviljon na Jelkinom brijegu. Dvije fontane, kamena skulptura-vaza, dva meteoroloka stupa, vei broj metalnih klupa te jedna kamena tzv.-Jelkina klupa. Zadnji ostaci raskoi nekad blistavog perivoja. U sklopu Studije obnove perivoja Lipik nakon ratnih razaranja kojeg je nainio Zavod za urbanizam Arhitektonskog Sveuilita u Zagrebu i ing. Amalija Denich iz Zavoda za zatitu prirode 1994.godine utvrene su tete prema flornim, oblikovnim cjelinama i elementima perivoja, a nainjen je i inventarni pregled dendroflore perivoja. Osnovna ideja tog programa jest da se ouvaju , postojee vrijednosti, i da se vrati karakter neobaroknog i romantiarskog perivoja s prelaska stoljea. Da bi se to postiglo predvia se primjena svih metoda konzervacija i revitalizacije zelenoga
20

pokrova uz maksimalno respektiranje perivoja kao povijesne kategorije, primjena restauracije u onim dijelovima u kojima to nije onemogueno novom izgradnjom, te rekonstrukcije za one dijelove perivoja i samoga Lipika koji su toliko uniteni da se ne moe detaljno i precizni utvrditi prijanje stanje i izgled. Taj se plan obnove temelji na studiji Perivoj Lipik-plan obnove iz 1986.godine. Od gore navedenih planova i programa obnove malo se ili nita ostvarilo. Lokalne vlasti , svjesne faktikog i simbolikog znaenja ljeilinog kompleksa za Lipik te i samoga Lipika, , nastojale su pokrenuti obnovu, no bez sudjelovanja ire zajednice ili jakih investitora, teko da e Lipik ubrzo zasjati starim sjajem.

21

LITERATURA:

1. Kupalite Lipik, 1908., Budapest, Atheneum 2. Kliek Duko, Grad Lipik: fotomonografija: pozdrav iz Lipika, 2002. Grad Lipik 3. Maruevski, O., 1992 . Belle Epoque u srcu Slavonije, ivot umjetnosti br.51/1992., Zagreb 4. Obad-itaroci,M., 1988., Perivoj Lipik-povijesni pregled, valoarizacija i obnova, umarski list, br.1-2/1988, Zagreb 5. Puhmajer Petar, Istraivanje Kursalona u Lipiku , Portal (Hrvatski restauratorski zavod), 2010., Zagreb 6. Schneider, J., Kupalite Lipik, Znaaj pia i kupanja u lipikoj mineralnoj vodi, Osijek 1935. 7. Tusun, M., Lipik-konzervatorske osnove programa obnove, Dravna uprava za zatitu kulturne i prirodne batine, Zagreb, 1996.

INTERNET ADRESE ZA REPRODUKCIJE: 1. : http://www.h-r-z.hr/index.php/djelatnosti/publikacije/asopis-rportall/171-portal-12010

22