Casopis Bosanski Jezik BR 8 2011

BOSANSKI JEZIK
ASOPIS ZA KULTURU BOSANSKOGA KNJIEVNOG JEZIKA
BOSANSKI JEZIK
8
UREDNITVO / EDITORIAL BOARD Remzija Hadiefendi-Pari, Amira Turbi-Hadagi, Marica Petrovi, Marijana Nikoli, Sead Nazibegovi, Azra Verlaevi, Izet Beirovi Glavni i odgovorni urednik / Editor-in-Chief Refik Buli Uredniki savjet / Board of consulting editors Josip Baoti (Sarajevo) Wayles Browne (Ithaca) Zrinjka Glovacki-Bernardi (Zagreb) Senahid Halilovi (Sarajevo) Enver Halilovi (Tuzla) Marko Jesenek (Maribor) Devad Jahi (Sarajevo) Najil Kurti (Tuzla) Ahmet Kasumovi (Tuzla) Ivo Pranjkovi (Zagreb) Hasnija Muratagi-Tuna (Sarajevo) Yusuf Ziya Smbll (Aydn) Josip Sili (Zagreb) Aleksander Urkom (Budapest) Sekretarijat / Editorial Secretaries Halid Buli Bernes Aljuki Lektori / Language editors Autori asopis je indeksiran u / The journal is indexed in EBSCO Dizajn / Design by Maja Hrvanovi Izdava i adresa Urednitva / Address of publisher and editors Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Odsjek za bosanski jezik i knjievnost Dr. Tihomila Markovia br. 1 75000 TUZLA, BiH asopis izlazi jednom godinje.
UDK 811.163.43
ISSN 1512-5696
BOSANSKI JEZIK
Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Odsjek za bosanski jezik i knjievnost Faculty of Philosophy of Tuzla University Department for the Language and Literature
Tuzla, 2011.
SADRAJ
TABLE OF CONTENTS
RASPRAVE I LANCI
Meliha Hrusti Ismail Pali Particip prezenta kao hibridna gramatika kategorija u njemakome i ekvivalenti u bosanskom jeziku / The Present Participle as a Hybrid Grammatical Category in German and Its Equivalents in Bosnian ..........................................................................................
Halid Buli Pridjevi attributiva tantum i pridjevi praedicativa tantum u bosanskom jeziku / Adjectives Attributiva Tantum and Adjectives Praedicativa Tantum in Bosnian Language........ 31 Bernisa Puri Stilistike vrijednosti repriznih konektora u knjievnoumjetnikom tekstu Grozdanina kikota Hamze Hume / Stylistic Significance of the Repetitive Conectors in Grozdanin kikot by Hamza Humo ................................................................................ 41 Edna Klimenti Frazemska polisemija, sinonimija i antonimija u romanu Hoda Strah Dervia Suia / Phraseological Polysemy, Sinonimy and Anthonymy in the Novel Fear Imam Written by Dervi Sui .............................................................................................................................................. 53 Marijana Nikoli asopis Dobri pastir u kontekstu jezine situacije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (od 1950. do 1990. godine) / The Magazine Dobri Pastir in the Context of Language Situation in Croatia and Bosnia and Herzegovina (from 1950. to 1990.) ................................ 65 Alen Kalajdija Dijahronijski presjek vanijih strukturnih osobina zapadne tokavtine / Diachronic Insight into More Important Structural Features of Western Shtokavian
........
75
Refik Buli Porijeklo ekavizma u govorima teanjsko-maglajskoga kraja / Origin of Ekavism in the Speeches of Teanj-Maglaj Area .......................................................... 91 Mehmed Karda Stilska funkcija arhaizama u srednjovjekovnoj bosansko-humskoj pismenosti / Stylistic Features of Archaisms in the Medieval Bosnian Literacy ............................................ 137
Sead Nazibegovi Gramatika bosanskog jezika Franje Vuletia u metodikom kontekstu zaetak bosanske filoloke i metodike tradicije / The Beginnings of Methodological Researches in the Teaching of Mother Tongue and Literature in Bosnia and Herzegovina ............................................................................................................................................ 153 Mirela Berbi Slijepi Jozef Pronek i mrtve due: etika prevoenja i subjekt kulturne razlike ili kako kulturno pre/(pri)govarati / The Blind Jozef Pronek and the Dead Souls: the ethics of transltion and the subject of cultural difference or how to negotiate/emur culturally........................................................................................................................................................ 161 PRILOZI Refik Buli Bibliografija radova objavljenih u asopisu Bosanski jezik od 2000. do 2010. godine ...... 179 PRIKAZI, OCJENE, OSVRTI Mirsad Kuni O zbirci Muslimanske narodne pjesme Muharema Kurtagia ...................................................... 187 Redakcija Zahvala osnivau i prvom uredniku asopisa Bosanski jezik ........................................................ 195 Upute za autore / Guidelines for Authors ........................................................................................ 199
RASPRAVE I LANCI
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011. UDK 811.112.2367.625.43:811.163.4*3 Originalni nauni rad / Original scientific paper Primljen / Received on 15. 12. 2011. Prihvaen za objavljivanje / Accepted for publication on 23. 12. 2011.
Meliha HRUSTI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Ismail PALI Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
PARTICIP PREZENTA KAO HIBRIDNA GRAMATIKA KATEGORIJA U NJEMAKOME I EKVIVALENTI U BOSANSKOM JEZIKU
U prilogu se prvenstveno razmatra particip I u njemakome i ekvivalentne jedinice u bosanskom jeziku. Autori se bave kategorijalnom pripadnou participa u njemakome, odnosno funkcionalno-semantikih ekvivalenata u bosanskome, njihovim gramatikim slubama i znaenjem. U prilogu se takoer nainju i druga openitija pitanja vezana za naslovljenu problematiku. Kljune rijei: particip I, particip II, pridjev, glagol, glagolski prilog sadanji, popridjevljenje (adjektivizacija), atributska upotreba, predikativna upotreba, adverbijalna upotreba, ekvivalencija, ekvivalent
1. Particip I u njemakom jeziku Aktuelan problem u modernoj lingvistici predstavlja klasificiranje rijei na vrste. Logino bi bilo oekivati da je u svakom problematinom sluaju dovoljno pogledati u gramatiku (npr. Duden 4) i nai rjeenje u pogledu pripadnosti date rijei odreenoj vrsti rijei. No, u praksi to esto nije sluaj. Postoje tzv. granini sluajevi1, koji po nekim kriterijima spadaju u jednu vrstu rijei, a po drugima u drugu. Ovakva neusaglaenost moe se smatrati posljedicom manjkavosti usvojenih kriterija za
1
U njemakom jeziku za ovakve se rijei ustalio naziv Grenzgnger (usp. STORRER 2007). Prijevod termina autori.
Meliha Hrusti Ismail Pali, Particip prezenta kao hibridna gramatika kategorija... BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 930
odreivanje pripadnosti odreenoj vrsti, no svaki pokuaj prilagoavanja obino vodi novim graninim sluajevima. U njemakim gramatikama broj vrsta rijei razlikuje se od autora do autora: poev od podjele na 5 vrsta rijei Hansa Glinza (usp. Linke/Nussbaumer/Portmann 2001: 76), preko tradicionalne podjele na 10 vrsta rijei, pa ak do 16 vrsta rijei, koliko se moe nai kod Engela (1994: 60). Jedan od poznatih graninih sluajeva u njemakim gramatikama predstavlja i particip I ili particip prezenta. Neke gramatike svrstavaju ga u glagolski oblik, neke u pridjeve, dok u nekim vlada opredjeljenje da je rije i o jednom i o drugom. Tako se u jednom broju njemakih gramatika (Duden-Grammatik 1998: 194, Flmig 1981: 603, Brinkmann 1971: 99, Eisenberg 1989: 109, Engel 1996: 557) zastupa stanovite da participi mogu biti upotrijebljeni pridjevski, tj. kao pridjevi, a Brinkmann i Engel ih i izriito nazivaju pridjevima. Kad je o njemakom jeziku rije, nas ovdje prvenstveno zanima particip I, ali e radi usporedbe biti data i zapaanja o participu II. Engel (1996: 557) se pridrava svoje definicije da je pridjev svaka rije koja moe stajati izmeu determinativa i imenice. Participi I (izuzimajui neke kao seiend, habend) mogu biti upotrijebljeni atributski, i stoga ih Engel smatra pridjevima, npr.: die hungernde Bevlkerung (narod koji gladuje /dosl. *gladujui narod/). Od participa II Engel u pridjeve ubraja samo one koji su nastali od glagola koji mogu tvoriti pasiv ili onih koji ne mogu tvoriti pasiv, ali tvore perfekt pomou glagola sein i imaju rezultativno znaenje2, npr.: ein leergetrunkener Krug (moe tvoriti pasiv) krag ispijen do dna der abgestorbene Baum (glagol sa sein-perfektom, rezultativan) izumrlo drvo Angelika Storrer upuuje na postojanje nedoumice pri definiranju participa kao vrste rijei zbog injenice da se particip I tradicionalno ipak svrstava u glagolske oblike, mada se koristi u tipino pridjevskoj funkciji, dakle atributski (das kochende Wasser), ili adverbijalno (ich traf ihn kochend in der Kche) (usp. Storrer 2007: 905). Po ovom kriteriju particip I blii je pridjevu, smatra Storrer, ali se prema naelnom dogovoru ubraja u glagole (Storrer, ibid.). Kategorije participa i pridjeva jo vie meusobno pribliava Weinrich (1993: 534), koji se slae s Engelom da particip koji se moe upotrijebiti atributski spada u red pridjeva. Participima, koji po svom obliku fleksije predstavljaju glagolske pridjeve (Verbal-Adjektive), zbog njihova glagol2
Ne mogu se kao pridjevi upotrijebiti participi II kao geschlafen, gelaufen u primjerima: *mein geschlafener Onkel (glagol s haben-perfektom); *der gelaufene Nachbar (glagol sa sein-perfektom, nije rezultativan). Neki nerezultativni glagoli mogu pomou dodataka dobiti rezultativno znaenje, te se mogu upotrijebiti atributski: der aus dem Haus gelaufene Onkel. Ako particip II tvori dio glagolskoga kompleksa, kao u Haben Sie heute gut geschlafen?, onda se taj oblik shvata kao glagol, a ne kao pridjev (usp. Engel 1996: 557).
10
skog porijekla pripadaju neka dodatna svojstva koja izdvajaju ovu grupu od ostalih pridjeva. Particip prezenta ili particip I Weinrich (1993: 539) naziva neutralnim participom (Neutral-Partizip), i to zato to je u pogledu svoje oznake tempusa neutralan, dakle ne daje informaciju ni o proloj ni o buduoj perspektivi. Javlja se i s aktivnim i s pasivnim znaenjem. Od svakoga glagola, bez obzira na njegovu valentnost, moe se napraviti neutralni particip pomou flektiva -end, koji se dodaje glagolskoj osnovi i u datom sluaju moe i dalje imati odgovarajuu fleksiju. Weinrich tvrdi da i neutralni particip kao i particip perfekta ustvari predstavlja glagolski pridjev3 (Verbal-Adjektiv). Bitna injenica u tvorbi participa I jeste upravo to to se od svakog glagola moe napraviti ovaj oblik dodavanjem spomenutog flektivnog nastavka -end. To je veinom dovoljan razlog da gramatiari ovaj oblik svrstaju u glagolske oblike. Meutim, posmatra li se ovaj sufiks kao derivacioni, moe se ustvrditi da je u tvorbi ovog oblika rije o tipinoj derivaciji (usp. Fuhrhop/Teuber 2000: 101). Mada je u tom sluaju neobina openitost derivacijskog procesa (odnosi se na cijelu kategoriju glagola, to se ne moe rei za ostale derivacione sufikse)4, ipak takva openitost ne iskljuuje tvorbeni proces koji uzima cijelu kategoriju glagola kao osnovu. Participi (npr. geschrieben, lesend) tvore se po odreenim morfolokim pravilima od glagola i mogu se i dalje u svako doba tvoriti. To ih razlikuje od deverbativnih pridjeva izvedenica, kao to su oni na -lich (schriftlich, verzeihlich) ili oni na -bar (lesbar, erkennbar), ili u bosanskom jeziku pridjeva na -iv/-ljiv (/ne/oprostiv, prepoznatljiv) ili na -ak (itak, pitak), koji su kao pridjevi izvedenice leksikalizirani i ne mogu se dalje tvoriti od svakog novog glagola.5 Situacija se dalje uslonjava zbog specifine mogunosti upotrebe participa I. Ako particip I posmatramo kao glagolski oblik, onda definitivno moemo ustvrditi (to je i prihvaeno u veini njemakih gramatika) da je rije o glagolskom obliku koji nema promjenu po licu niti broju, te se nalazi u grupi infinitnih glagolskih oblika uz infinitiv i particip II. Meutim, ovaj se oblik mijenja kao i pridjev u svojoj najkarakteristinijoj upotrebi atributskoj. Osim atributski, particip I moe biti upotrijebljen i adverbijalno,6 ali ne i predikativno.7
3 4
Prijevod termina Verbal-Adjektiv autori. Fuhrhop/Teuber (2000: 101) navode za primjer sufiks -bar. Ne moe se od svakoga glagola napraviti bar-izvedenica. Ova neprimjenjivost odreenog derivacionog procesa na cijelu kategoriju rijei ipak ne iskljuuje tvorbeni model u daljem objanjenju. U radu se svjesno ne osvremo na tzv. gerundiv u njemakom jeziku (das zu lesende Buch), koji zavreuje zaseban pristup. U njemakim gramatikama openito je prihvaeno stanovite da se pridjev moe upotrebljavati atributski (schnes Mdchen), predikativno (Das Mdchen ist schn) i adverbijalno (Das Mdchen singt schn). Tvrdnja da se particip I ne moe upotrijebiti predikativno zaluuje ipak dalju obradu, kako pokazuje Pakkanen-Kilpia (2008).
11
Atributski upotrijebljen, particip I ponaa se kao i svaki pridjev, dakle slae se s imenicom u rodu, broju i padeu: das singende Mdchen, der schlafende Hund. U ovakvoj upotrebi moraju se pojaviti i obavezne dopune osnovnog glagola, npr. *das verliebende Mdchen nije gramatino, ali jeste das sich verliebende Mdchen. U ovoj upotrebi particip I znatno se razlikuje od participa II. Naime, atributska upotreba participa II dosta je ograniena, pa je mogue das gesungene Lied, ali ne i *das gesungene Mdchen. Dva participa odnose se na razliite tematske uloge u svojoj atributskoj ulozi (usp. Fuhrhop/Teuber 2000: 103). Tako se particip I odnosi na tematsku ulogu koju popunjava subjekt u aktivnoj reenici (das singende Kind/*Lied dijete koje pjeva/*pjesma koja pjeva), a particip II na ulogu koju popunjava objekt (das gesungene Lied/*Kind ispjevana pjesma/*ispjevano dijete).8 S druge strane, refleksivna se zamjenica uz particip II ne upotrebljava: das verliebte Mdchen, a ne *das sich verliebte Mdchen.9 Atributski se uz particip I pojavljuju i druge dopune glagola (tzv. proireni participski atribut): das ihm unmittelbar nachfolgende Taxi; der den Verkehr regelnde Polizist.10 Mogue je i pojavljivanje glagolskih dodataka, npr. ein seit Stunden bellender Hund. Particip I koristi se i u adverbijalnoj funkciji. U takvim sluajevima on se moe transformirati u adverbijalnu zavisnu klauzu: Pfeifend kam er zurck. Er kam zurck, indem/whrend er pfiff. Alle reden gestikulierend. Alle reden, indem sie gestikulieren.11 Od tri pridjevske upotrebe jedino je predikativna zatvorena za particip I. Stoga se kombiniranje participa I s kopulativnim glagolom sein smatra negramatinim: *Sie ist schweigend. Isto vrijedi i za kombiniranje s drugim kopulativnim glagolima: *Sie wird/bleibt schweigend. U veini gramatika zastupljeno je miljenje da se predikativno mogu upotrijebiti samo participi I koji su ve leksikalizirani kao pridjevi, kao u primjerima: Diese Geschichte ist ganz rhrend (spannend, entzckend, betrend, enttuschend, emprend). (Weinrich 1993: 539)
8
10 11
Autori navode i da srednjovisokonjemaki nije poznavao ovo ogranienje te da su se participi I odnosili ne samo na subjekatsku ulogu nego i na ostale tematske uloge (Fuhrhop/Teuber, ibid.). Na istom mjestu autori istiu da se u srednjovisokonjemakom particip I ponaao pridjevskije nego u novovisokonjemakom, to upuuje na injenicu da je taj oblik ustvari bio pridjevski, a tek je u srednjovisokonjemakom postepeno poprimio glagolski karakter (ibid.). Fuhrhop/Teuber navode jo primjera, poput die erklteten Kinder *die sich erklteten Kinder. Primjeri Weinrich (1993: 539). Primjeri Weinrich, ibid.
12
Meutim, nigdje se ne daju precizni kriteriji koji se koriste da se ustanovi leksikaliziranje participa i njihov prelazak u kategoriju pridjeva. Iscrpnija analiza otkriva i ovdje drugaije stanje. Pakannen-Kilpia (2008: 5) ispituje razliite kriterije koji slue za uvrtavanje participskog oblika u pridjevski, polazei od semantikog nivoa. Semantika transformacija jeste kriterij koji se navodi kao mjerodavan za uvrtavanje participa I u kategoriju pridjeva. Tako Engel (1996: 430) smatra da se particip I nikada ne pojavljuje kao sastavni dio glagolskoga kompleksa (npr. *Die Kuh war brllend). S druge strane, predikativna funkcija postaje mogua kod onih participa koji su izgubili glagolski karakter i poprimili novo znaenje (Engel, ibid.). Kao primjer Engel navodi reenicu Die Dame war reizend. Dakle, lematiziranje u rjeniku prvostepeni je kriterij za oznaavanje participskog oblika kao pridjevskog. Meutim, u svojoj analizi participskih oblika u predikativnoj upotrebi Pakannen-Kilpia (2008: 7) dokazuje da u jezikoj praksi12 postoji veliki broj primjera u kojima se particip I koristi u predikativnoj upotrebi bez promjene znaenja ili leksikaliziranja, te navodi, izmeu ostalih, i ove primjere: Dies wre fr den normalen Ablauf einer Interaktion vollkommen ausreichend. Sie wusste schon, dass der versoffen war und vielleicht schtig, mager und hustend, zahnlos und voller Trauer. Nesuglasice meu autorima u pogledu klasifikacije izazivaju i nejasne formulacije koje se stalno spominju (kao pridjev, pridjevski karakter itd.). Semantika transformacija ipak je esto navoen kriterij u klasifikaciji (usp. Tao 1991: 37), npr.: das schlagende Argument (pridjev) Das Argument ist schlagend. (pridjev) Der schlagende Hans (glagol) *Hans ist schlagend. Oigledno je da se u obzir u ovakvim sluajevima mora uzeti i semantika komponenta, jer u prvom sluaju das schlagende Argument imamo izmjenu znaenja pridjeva schlagend, koji se na bosanski jezik moe prevesti (mada dosta slobodno) kao neoboriv (argument). U drugom primjeru, meutim der schlagende Hans nema nikakve izmjene znaenja participa schlagend, te se taj primjer mora prevesti kao Hans koji udara, i nemogua je predikativna upotreba. Ni sintaksiki kriteriji ne nude nita bolje. U literaturi preovladava miljenje da se predikativno upotrijebljeni particip I mora struk12
Pakkanen-Kilpia ovdje iz svoga korpusa navodi 296 primjera, od kojih je samo 63 leksikalizirano, dok ostali, po tom kriteriju, ne pokazuju nikakvu semantiku transformaciju (2008: 8).
13
turno posmatrati kao pridjev jer vie ne posjeduje svoju glagolsku valentnost (Pakannen-Kilpia 2008: 18). Na istom mjestu navodi se sljedei primjer koji i dokazuje ovu tezu: die Anstze sind bedeutend die Anstze bedeuten einen grossen Fortschritt, ali ne i *die Anstze sind einen grossen Fortschritt bedeutend Meutim, primjeri iz korpusa koje analizira Pakannen-Kilpia (ibid.) ponovo pokazuju da je mogue pojavljivanje participa I u predikativnoj upotrebi s odgovarajuim dopunama: Meist waren die Toten ausgetrocknet gewesen, abgemagert, an Leitungen hngend... Otto war fr uns das Vorbild eines jungen Mannes, gewandt, gut aussehend und freundlich mit uns Kindern... injenica da bi ovi primjeri bili apsolutno negramatini bez dopune *sie waren hngend..., *er war aussehend... ne objanjava ovu mogunost upotrebe participa I. U literaturi je primijeeno da particip I u atributskoj upotrebi moe zadrati svoje dopune, esto i mora, ali predikativna upotreba obino je rezervirana za pridjevske participe, te se ova pojava mora detaljnije istraiti na opirnijem korpusu. Stoga Pakannen-Kilpia (ibid.) zakljuuje da je esto navoeno miljenje po kojem se samo participi koji su leksikalizirani kao pridjevi mogu koristiti kao predikativi u sutini neprimjereno jer primjeri u analiziranom korpusu daju drugaiju sliku. Izlaz iz ove situacije nalazi se u mogunosti da se leksikaliziranje obavlja tek nakon upotrebe odreenog participa I kao predikativa, i to samo u sluajevima kad je frekventnost njegove upotrebe visoka, a ne sporadina (Pakannen-Kilpia ibid.).
2. Bosanski ekvivalenti njemakom participu I Poput njemakoga danas, i bosanski jezik nekada je imao participe njih ukupno pet13 koji su se mijenjali kao pridjevi, po imenskoj i sloenoj pridjevskoj deklinaciji. Ali, za razliku od njemakoga, bosanski jezik participe nije ouvao u njihovoj nekadanjoj glagolsko-priloko-pridjevskoj funkciji14, tako da danas imamo vie mor13
14
Particip prezenta aktivni, particip prezenta pasivni, particip preterita aktivni I, particip preterita aktivni II i particip preterita pasivni (Bari i dr. 1997: 633). Oblici razliitih participa (osim participa prezenta pasivnog, iji su ostaci pridjevi pitom i lakom) u bosanskome jeziku susreu se u razliitoj mjeri u pisanim spomenicima, iako se vrlo rano, jo od najranijih spomenika, biljee znatna pomjeranja u njihovoj gramatiko-semantikoj prirodi koja ih udaljavaju od pravih participa.
14
folokih i sintaksikih jedinica koje u savremenom bosanskom jeziku funkcioniraju umjesto starih participa, prije svih glagolske priloge, glagolske pridjeve, pridjeve te relativne (atributske) klauze. Starije gramatike bosanskoga jezika (npr. one iz 19. st.) registriraju participe, barem terminoloki. Tako Weber (1862: 139) u posebnom poglavlju o participima navodi kako ima participijah i prislovah15 glagoljnih (prelaznikah, gerundijah): znaenje jim je posve isto, oblik malone jednak, samo to prislovi g. ostaju nepromnjeni, neslaui se s niim; ali poraba jim je razliita; jer u nas se samo onda metje participij, kada bi u izreci imalo stajati odnosno zaime koji, a, e, navodei (str. 141) i odgovarajue primjere: ovk, koji umire, nezna za se = ovk umirui nezna za se. ovku, koji umire, uegu svu = ovku umiruemu uegu svu. ovka, koji je umro, netrba aliti = ovka umrla netrba aliti. Particip kao termin upotrebljava i prvi moderni gramatiar bosanskoga jezika Tomo Mareti (196316 : 662) kad govori o glagolskim pridjevima radnom (particip aktivni) i trpnom (particip pasivni). U novijim gramatikama (onim iz 20. i 21. st.) pronalazimo razliito stanje. Neke od njih upotrebljavaju termin particip, kao, npr., Bari i dr. (1997: 244-246), koji taj termin koriste kao sinonim (ali ipak sporedan) terminima glagolski prilog i glagolski pridjev. Slino postupaju Sili Pranjkovi (2005: 76, 80), samo to se tu termin particip kao naporedan koristi samo za glagolske pridjeve. Drugi brojniji (npr. Brabec Hraste ivkovi 1970; Minovi 1987; Jahi Halilovi Pali 2000; Piper i dr. 2005 i dr.) uope nemaju ovog termina u svojim gramatikama, te dosljedno govore samo o glagolskim pridjevima i glagolskim prilozima. Stevanovi (1979: 734735), npr., izriito napominje da je nakon raskida veze izmeu participa i imenice, tj. gubljenja kongruencije, postalo neopravdano dalje govoriti o participima. Saimajui reeno, moemo konstatirati da su se u bosnistici uglavnom udomaili termini glagolski pridjevi i glagolski prilozi za ostatke nekadanjih participa. Ovim se terminima koriste i oni gramatiari koji smatraju da je i termin particip jo upotrebljiv. Sili Pranjkovi (2005: 197-198), npr., istiu da su glagolski pridjevi i glagolski prilozi u pravom smislu rijei hibridni (mijeani) oblici: da od svojstava glagola imaju vid i (ne)prelaznost, od svojstava pridjeva mociju (tj. trorodnost), a od svojstava priloga znaenje okolnosti. Otuda za njih i jesu predloeni i usvojeni termini glagolski pridjevi i glagolski prilozi. ini se, meutim, da se ovim sloenim terminima moe prigovoriti zbog toga to oznake pridjevi i prilozi u njima zauzi15 16
Weberov termin za priloge. Kao to je poznato, prvo izdanje Maretieve Gramatike pojavilo se 1899. god. Mi smo se ovdje koristili treim, nepromijenjenim izdanjem.
15
maju semantiki centralno mjesto, to onda sugerira da su to prije svega prilozi i pridjevi, a da posjeduju i neke karakteristike glagola (ili ak da su samo porijeklom od glagola), to ne moe biti prihvatljivo budui da je upravo obrnuto. U svakom sluaju, jasno je da tu vie ne moe biti rijei o participima. Uglavnom se smatra (usp. Engel/Mrazovi 1986: 145) da njemakome participu I u bosanskom jeziku od nasljednika participa odgovara glagolski prilog sadanji. Meutim, za ovaj se glagolski oblik, koji se tvori iskljuivo od nesvrenih glagola, u gramatikama tvrdi da obiljeava radnju koja je istovremena s nekom drugom radnjom... izreenom linim glagolskim oblikom, bilo da je ta radnja... u sadanjosti, bilo da je u prolosti..., bilo da je u budunosti (Jahi Halilovi Pali 2000: 285), tj. da taj glagolski oblik najee ima znaenje koje odgovara znaenju vremenske sureenice s veznikom dok (Sili Pranjkovi 2005: 198), ili da je po svojoj funkciji u reenici priloka odredba vremena sa znaenjem istovremenosti (Stevanovi 1979: 735). Iz reenoga se vidi da se glagolski prilog sadanji u bosnistici u cjelini razmatra kao adverbijalna (priglagolska) kategorija, to je i sasvim opravdano.17 Nigdje se u bosnistikoj literaturi ne spominje mogunost funkcioniranja glagolskih priloga kao pridjeva, to je, kako je poznato, svojstveno participima. Stoga je ekvivalencija glagolskog priloga sadanjeg njemakom participu I, koji je dominantno, barem u funkcionalno-semantikom smislu, pridjevska (tj. priimenika) kategorija, vrlo ograniena i svedena samo na dio adverbijalne upotrebe participa I. Postoji, meutim, jedna druga pojava u bosanskome jeziku iji rezultati konvergiraju s njemakim participom I. To je popridjevljenje (adjektivizacija) glagolskih priloga, posebno sadanjega.18 U gramatikoj literaturi ona je samo sporadino konstatirana.19 Neto detaljnije od ostalih ovim se pitanjem jo davno pozabavio Stevanovi (1962; 1979: 745-752), stavljajui u sredite panje glagolski prilog sadanji i od njega izvedene pridjeve. Stevanovi tvrdi da je kljuni uvjet postanka pridjeva od glagolskog priloga sadanjeg upotreba odnosnoga glagola sa znae17
18
19
U bosnistici je moda najvie panje dosad posveeno glagolskim prilozima, pa tako i sadanjem, kao kondenzatorima u povrinskoj strukturi reenice (v., npr., Stevanovi 1979: 734-759; Ivi 1983: 155-176; Pali 2007: 130-138; Ahmetovi-Pali 2011). U tim radovima teite je na uspostavljanju i razjanjenju formalno-semantikih uvjeta i suodnosa koji postoji izmeu razliitih tipova zavisnih i nezavisnih klauza i glagolskih priloga kao njihovih funkcionalno-semantikih ekvivalenata. Nema nikakve sumnje da razlozi popridjevljenja glagolskih priloga lee u njihovu participskom porijeklu. Zbog toga bi se moda moglo postaviti i pitanje opravdanosti termina popridjevljenje glagolskih priloga, budui da je tu oigledno rije o reaktualizaciji funkcije i znaenja koje su te rijei nekada (kao participi) redovno imale. tavie, Bari i dr. (1997: 245) daju posebnu normativnu napomenu objanjavajui kako nije dobro previe upotrebljavati gl. pril. sad. u pridjevskoj funkciji.
16
njem stalnog vrenja radnje, ime taj glagol dobija kvalifikativan karakter, kakav po pravilu imaju pridjevi. Spomenuti proces bio je olakan oblikom slinou (- kao nastavak odreenog pridjevskog vida m. r. te - kao nastavak gl. pril. sad.), a dodatno podran sistemom deverbativnih pridjeva sa sufiksom -a starog postanka (brijai, crtai, pisai, ivai, vakai itd.).20 Stevanovi, meutim, nema pravo kad tvrdi da ovako nastali pridjevi imaju oba vida te da su obini u atributskoj, a neobini u predikativnoj funkciji. Naime, morfoloki gledano, ovakvi su pridjevi odreenog vida: imaju karakteristine nominativne nastavke (-,-,-)21 i paradigmu odreenog vida (-eg,-em... /m. i s. r./;-e,-oj... /. r./). Sintaksiki gledano, oni pokazuju svojstva i odreenog vida (kao atributi ulaze u kongruentnu sintagmu s demonstrativnim zamjenicama, npr. ovaj poniavajui poloaj), ali i neodreenoga (imaju predikativnu funkciju, npr. poloaj je poniavajui, kao i adverbijalnu, npr. poniavajui, taj je poloaj bio neprihvatljiv). Stoga bi primjerenije bilo kazati da je u ovakvih pridjeva dolo do neutralizacije razlike po vidu. Prelaskom u kategoriju pridjeva nekadanji glagolski prilozi dobijaja gramatika svojstva pridjeva (mociju, deklinaciju), te gube svoju glagolsku valentnost (usp.: cirkus je mnogo zaraivao putujui po svijetu i *po svijetu putujui cirkus mnogo je zaraivao), osim tamo gdje je ona podudarna s pridjevskom (usp.: govorio je veoma prijetei i bio je to veoma prijetei govor).22 Dakle, u jeziku oigledno postoji potreba da proces semantiki preraste u svojstvo, tj. da se neki predmet (u irem smislu) kvalificira procesom koji vri ili koji se u vezi s njim vri. Jezici koji imaju participe, kao njemaki, posegnut e za njima, jer participi i postoje radi toga. Jezici koji su imali participe pa ih izgubili, kao bosanski, mogu u traganju za najekonominijom jezikom oznakom za takav sadraj pokuati revitalizirati svoje participe tako to e njihovim nasljednicima (u sluaju bosanskoga glagolskim prilozima i glagolskim pridjevima) dodijeliti nove semantike i gramatike funkcije mijenjajui tako njihovu prirodu. Takav postupak svakako moe biti znaajno podran ugledanjem na jezike koji imaju participe. I upravo je to ono to se dogaa u bosanskom jeziku. Pitanje je, meutim, da li je mogue (i koliko) utvrditi pravila po kojima se to dogaa. Ako govorimo o opsegu te pojave, onda
20
21 22
Takvi pridjevi nisu osobito brojni, a sufiks -ai danas je slabo plodan (Babi 1991: 409). U velikom jednotomnom Rjeniku bosanskoga jezika (Halilovi-Pali-ehovi 2010), koji sadri oko 60.000 rjenikih jedinica, registrirano ih je 35. Mahom su istog semantikog tipa i znae koji slui/koristi se za, dakle naglaeno su kvalifikativni. S izuzetkom rijetkih koji su doivjeli obliku promjenu, npr. vru, mogu, nemogu, svemogu. To je i sasvim normalno budui da dodavanje dopuna ili dodataka naelno semantiki ograniava radnju, zbog ega ona gubi kvalifikativni karakter, te stoga nije pogodna za adjektivizaciju.
17
moemo ustvrditi da je ona prilino iroka. Naprimjer, Rjenik bosanskoga jezika (Halilovi Pali ehovi 2010) registrira ukupno 78 pridjeva nastalih od glagolskog priloga sadanjeg. Da taj popis ni izbliza ne doarava brojnost ovakvih pridjeva u svakodnevnoj upotrebi, moe se zakljuiti po tome to na njemu nema, recimo, pridjeva galopirajui, ohrabrujui, plamtei, plutajui, zagluujui, zavijajui itd. O ukorijenjenosti ovakvih pridjeva u bosanskome takoer svjedoe i terminoloki izrazi koji ih sadre, npr.: osiguravajue drutvo, svijetlea raketa, rasprskavajua mina, tekua pitanja itd. Kad je rije o tipovima glagola sklonih popridjevljenju na ovaj nain, to su u ogromnoj veini predikatski glagoli koji u dubinskoj strukturi fokusiraju subjekt (npr. osiguravajue drutvo / drutvo osigurava/, oteavajua okolnost / okolnost oteava/, putujue pozorite / pozorite putuje/, umea tableta / tableta umi/...), a sasvim je rijetko neto drugo u fokusu (npr. uei poloaj / u poloaju se ui/, sjedee mjesto / na mjestu se sjedi/, stojei stav / u stavu se stoji/).23 No, iako je popridjevljenje glagolskog priloga sadanjeg u bosanskom jeziku nesumnjivo obina pojava, veina glagola ipak ne iskoritava tu mogunost, a razlozi su oigledno semantike naravi. Najprije, postoje glagoli ija je radnja po prirodi takva da se ne moe normalno interpretirati kvalifikativno. Zato u bosanskom jeziku, npr., ne susreemo pridjeve tipa *trei (ovjek), *spavajua (ena), *priajui (svjedok) i sl. moglo bi se jednostavno objasniti time to tranje, spavanje, prianje ne mogu u datom kontekstu biti shvaeni kao stalna karakteristina svojstva bia, nego samo trenutna, a to ne odgovara uvjetima koje zahtijeva adjektivizacija. Neku radnju neki subjekt moe i stalno, neprestano vriti, ali to ne znai da su ispunjeni uvjeti za adjektivizaciju (npr. *diue ivo bie) jer upravo takvoj radnji moe nedostajati kljuna stvar restriktivnost. Zbog toga je bitno naglasiti da se ne adjektiviziraju glagolski prilozi sadanji sa znaenjem stalnog vrenja radnje, kako to formulira Stevanovi, nego oni koji znae radnju koja moe biti protumaena restriktivno, tj. koja moe biti iskoritena diferencijalno da se njome jedan predmet (u irem smislu) ili red predmeta postavi u opoziciju prema dugom predmetu ili redu predmeta. Takve su radnje stalne, trajne (npr. visei most, leei policajac), i nikad nisu vremenski ograniene niti jednokratne (npr. *govorea osoba, *padajui snijeg). Ono to se tom prilikom dogaa jeste metaforika konceptualizacija glagolskog znaenja kao pridjevskog, koja prirodno rezultira veim ili manjim prijenosom znaenja (usp., npr., nosea ena, odluujua utakmica, uznemirujue vijesti itd.). Zato se znaenje tako nastalih pridjeva uvijek opisuje kao kojemu je bitno svojstvo da... /visi, lei.../, a ne koji... /visi, lei.../.
23
Ovakva situacija u bosanskome sasvim odgovara i semantikim uvjetima upotrebe participa I u njemakome, to je ovdje ve konstatirano.
18
Ipak, postoji vie faktora koji ograniavaju adjektivizaciju glagolskog priloga sadanjeg u semantikim uvjetima koji bi joj pogodovali. Jedan od glavnih razloga jeste postojanje pridjeva koji pokriva ciljano znaenje. Takvi pridjevi zapravo su primarne jedinice koje izriu participska pridjevska znaenja izgubljena u jeziku. Oni su po pravilu deverbativni, a ima ih vie tipova, kao: - ve spominjani pridjevi sa sufiksom -ai: brijai, grijai, pisai, ribai... (nemamo, npr., *brijui aparat zato to imamo brijai aparat); - pridjevi sa sufiksom -(lj)iv: vrcljiv, dopadljiv, paljiv, sanjiv... (nemamo, npr., *vrtee dijete zato to imamo vrcljivo dijete); - pridjevi sa sufiksom -av: drhtav, treptav, kenjkav, klimav... (nemamo, npr., *drhtee/drue ruke zato to imamo drhtave ruke); - pridjevi sa sufiksom -an: zanosan, odbojan, dosadan, uman... (nemamo, npr., *zanosea ljepotica zato to imamo zanosna ljepotica); - pridjevi sa sufiksom -ak: zvonak, gibak, prhak... (nemamo, npr., *zvonei glas zato to imamo zvonak glas); - pridjevi izvedeni od glagolskog pridjeva radnog (nekadanjeg participa): kljuao, vreo, zakasnio, zaspao24... (nemamo *kljuajua voda zato to imamo kljuala voda); - drugi pridjevi, kao iv (nemamo, npr., *ivei25 zato to imamo iv); - pridjevski upotrijebljeni glagolski pridjevi trpni (takoer nekadanji participi): uspavan, napet, rasplakan26... (nemamo *spavajue dijete zato to imamo uspavano dijete) Meutim, ako postojei pridjev nema potpuno isto znaenje kakvo bi imao onaj izveden od glagolskog priloga sadanjeg, onda je adjektivizacija mogua (imamo, npr., tekua voda i pored pridjeva tean, ili trepue uto svjetlo na semaforu i pored pridjeva treptav i treperav). Usto je, naravno, vana i kolokacija (moemo imati vrtea platforma, a ne *vrcljiva platforma jer vrcljiv kolocira sa ivim biima). Drugi, slian razlog moe biti postojanje imenikih tvorenica koje su konceptualizirale ciljano znaenje (nemamo, npr., *bueu mainu zato to imamo builicu, ili *opasujui kai zato to imamo opasa). Dakle, adjektivizacija glagolskoga priloga sadanjeg ograniena je prije svega postojanjem odgovarajuih pridjeva koji su leksikalizirali participska znaenja. Meutim, ukoliko ne postoji takav pridjev ili leksem druge vrste (imenica, prilog i
24
25 26
U obzir dolaze i glagoli svrenog vida iji glagolski pridjev radni izrie rezultativnost radnje. U savremenom bosanskom jeziku ni postojei pridjev ivui nije u praktinoj upotrebi. U obzir dolaze glagoli svrenog vida iji glagolski pridjev trpni izrie rezultativnost radnje.
19
dr.), a postoje semantiki uvjeti za adjektivizaciju, ona u bosanskome jeziku moe biti izvrena. Da li e, ipak, do toga doi, odluuju govornici. Poticaj stvaranju pridjeva od glagolskog priloga sadanjeg i njihovoj upotrebi, posebno prilikom prevoenja, svakako daju strani jezici s participima. Participsko znaenje u bosanskom jeziku moe se prenijeti i relativnom (atributskom) klauzom. Ona je ne samo odgovarajui nego praktino i jedini potpuni semantiki ekvivalent pridjevskom participu s neizmijenjenim glagolskim znaenjem (npr. *stojei ovjek ovjek koji stoji)27, posebno u sluajevima proirene participske konstrukcije (particip s dopunama ili dodacima). S druge strane, ukoliko je dolo do metaforike konceptualizacije glagolskog znaenja kao pridjevskog, relativna klauza, da bi bila semantiki ekvivalent participu, mora biti semantiki modificirana na odgovarajui nain (usp.: visei ormari = ormari koji se kai na zid, a ne ormari koji visi). Posezanje za relativnom klauzom opravdano je u svim sluajevima u kojima ne postoji odgovarajui pridjev ili sl. niti ima semantikih uvjeta za adjektivizaciju glagola; u drugim sluajevima ono moe biti znak oslabljene kompetencije koritenja raspoloivim resursima bosanskoga jezika.
3. Kontrastivna usporedba: njemaki particip I prema znaenjskim eksponentima nekadanjeg participa prezenta aktivnog u bosanskom jeziku U nastavku rada elimo utvrditi koliko su znaenjski eksponenti nekadanjeg participa prezenta aktivnog u bosanskom jeziku ekvivalentni njemakom participu I.28 Kako je ve reeno, u literaturi se esto uzima glagolski prilog sadanji kao direktni potomak participa prezenta aktivnog u bosanskome za prijevodni ekvivalent njemakom participu I. Takvo miljenje preteno se temelji na injenici da je historijski i tvorbeno zaista rije o odgovarajuim oblicima, jer se u oba jezika ovi oblici tvore od glagola (u bosanskome samo od nesvrenih), u procesu tvorbe sudjeluju svi glagoli, rije je o infinitnim glagolskim oblicima. Meutim, vidjeli smo da se glagolski prilog sadanji u savremenom bosanskom jeziku ne upotrebljava pridjevski, nego samo priloki, tj. adverbijalno. Stoga je apsolutna ekvivalencija s njemakim participom I mogua u njegovoj adverbijalnoj funkciji kad je upotrijebljen kao glagolski prilog, npr.:
27
28
Vremenska klauza s veznicima dok i kad, koja bi takoer moda mogla doi u obzir, ipak nije potpuni semantiki ekvivalent pridjevskom participu (usp. *Stojeem ovjeku tresu se ruke ovjeku koji stoji tresu se ruke ovjeku, dok/kad stoji, tresu se ruke.). Primjeri koriteni u analizi uzeti su iz asopisa Der Spiegel br. 48 od 28. 11. 2011. godine. Manji broj primjera potjee iz gramatika koje su koritene u dijelu rada koji se bavi teorijskim razmatranjima.
20
Lachend grt sie uns. Pozdravila nas je smijui se. Triumphierend schenkt er den Brief. Trijumfujui poklonio je pismo. Alle reden gestikulierend auf sie ein. Svi je nagovaraju gestikulirajui. Halb schaudernd, halb bewunderd verbreiteten Moskauer Zeitungen die Kunde... (Spiegel, 48: 86) Napola strepei, a napola divei se moskovske novine proirile su vijest... Doch in gypten gingen verhllte Frauen bereits 1919 demonstrierend auf die Strae... (Spiegel, 48: 93) Ali u Egiptu su jo 1919. godine pokrivene ene demonstrirajui izile na ulice... Grubelnd sa ich in der siebten Klasse... (Spiegel, 48:136) Razmiljajui sjedio sam u sedmom razredu... Pridjevi koji semantiki konceptualiziraju znaenja koja je nekada imao particip prezenta aktivni (pretea glagolskog priloga sadanjeg) u bosanskom jeziku mogu biti ekvivalentni njemakom participu I. Ekvivalencija postoji kad je particip I upotrijebljen atributivno, pri emu predikativna upotreba nije mogua: ...gutes Leben, gute Luft und einen funktionierenden Markt garantiert. (Spiegel, 48: 106) (*der Markt ist funktionierend) ...garantira dobar ivot, dobar zrak i funkcionalno trite. in den kommenden zwei Jahren (*Jahre sind kommend) u naredne dvije godine29 die vorbergehende Manahme (*die Manahme ist vorbergehend) privremena mjera Takoer, ekvivalencija postoji i kad je rije o leksikaliziranim (adjektiviziranim) participima I. Vidjeli smo da je u lingvistikoj literaturi uglavnom zastupljeno miljenje da je neoboriv kriterij za pripadnost participa kategoriji pridjeva njegovo leksikaliziranje. Ukoliko je particip zabiljeen u rjenicima, on, bez obzira na svoje participsko porijeklo, pripada kategoriji pridjeva.30 Kontrastivnom usporedbom s bosanskim takvo se miljenje moe jo dodatno potvrditi, budui da se kao bosanski prijevodni ekvivalent takoer pojavljuje pridjev:
29
30
U navedenom primjeru mogu je i prijevodni ekvivalent participu I rije idui (u idue dvije godine), ali e o tome vie rijei biti u nastavku. Kod Weinricha (1993: 539) nalazimo podatak da se kod ovih, leksikaliziranih participa uglavnom radi o starim metaforama koje su usljed este upotrebe izblijedjele, te se nekad i ne mogu dovesti u vezu sa svojim glagolskim porijeklom. Sam prijevod na bosanski jezik to i dokazuje.
21
ein reizendes Mdchen draesna djevojka ein blendender Einfall sjajna ideja eine spannende Geschichte napeta pria wtende Leserbriefe bijesna pisma italaca Da je u ovim sluajevima i u njemakome zaista rije o pridjevima, dokazuje takoer mogunost njihova kompariranja: Aber auf YouTube wchst gerade das grte, umfassendste Archiv der Menschheit... (Spiegel, 48: 53) Ali na YouTubeu upravo raste najvei, najobuhvatniji arhiv ovjeanstva... Pridjevi u bosanskome izvedeni od glagolskog priloga sadanjeg redovno su ekvivalentni njemakom participu I. Oni zapravo, u funkcionalno-semantikom smislu, predstavljaju jedinice prvoga reda koje stoje prema njemakom participu I, jer uprkos svome pomjerenom znaenju (do ega, vidjeli smo, dolazi u procesu njihove pridjevske leksikalizacije) jo uvijek, ba kao i njemaki particip I, uvaju jaku znaenjsku vezu s ishodinim glagolom. Tako je u sljedeim primjerima, u kojima je particip I atributski upotrijebljen:
Fr die Briten ist der Deal ein enttuschendes Geschft... (Spiegel, 48: 85)
Za Britance je ovaj dogovor razoaravajui posao... ...damit der Beschluss bindende Wirkung hat. (Spiegel,48: 60) ...kako bi odluka imala obavezujue djelovanje. ... mehr Mittel in den Unterhalt des bestehenden Netzes investiert werden. (Spiegel, 48: 45) ....investira vie sredstava u odravanje postojee mree. Entsprechende Zeugenaussagen von Mitarebeitern liegen den Ermittlern vor. (Spiegel, 48: 75) Istraitelji imaju odgovarajue izjave svjedoka. Ein Indiz fr das wachsende Ausfallrisiko... (Spiegel, 48: 65) Pokazatelj za rastui rizik od ispadanja... ....als Ausdruck seiner bevorstehenden Beduetungslosigkeit... (Spiegel, 48:150) ...kao izraz njegove predstojee beznaajnosti... Predikativna upotreba blokirana je za particip I u njemakom jeziku. Ukoliko se ovaj oblik ipak pojavi, onda se on uzima kao pridjev. A kao njegovi ekvivalenti u bosanskom jeziku ovdje se pojavljuju pridjevi s participskim znaenjem: 22
Diese Geschichte ist ja ganz rhrend, emprend, spannend... Ova je pria vrlo dirljiva, uzbudljiva, napeta... ...und teilweise als krebserregend gelten. (Spiegel, 48: 75) ... a djelimino vae za kancerogene. ili pridjevi izvedeni od glagolskog priloga sadanjeg: Diese Geschichte ist ja ganz entzckend (betrend, enttuschend...) Ova je pria vrlo oaravajua (obmanjujua, razoaravajua...) Der persnliche Eindruck ist entscheidend... (Spiegel, 48: 119) Lini utisak je odluujui... Ponekad se u bosanskome od pridjeva nastalog od glagolskog priloga sadanjeg kategorijalnom transformacijom mora izvesti prilog. To se dogaa onda kad particip I stoji uz kvantifikativnu sintagmu, npr.: berraschend viel Zuspruch (Spiegel,48: 60) iznenaujue puno odobravanja I u sljedeim primjerima adverbijalno upotrijebljenim leksikaliziranim njemakim participima I (pridjevima) u bosanskome odgovaraju prilozi. Takvi prilozi uglavnom pokazuju prepoznatljivu znaenjsku vezu s glagolima, npr.: ...des Bundes, der die B178n berwiegend finanziert. (Spiegel, 48: 45) ...saveza koji preteno finansira B178n. ...weil er sich nicht ausreichend informiert fhlte. (Spiegel, 48: 22) ...jer se nije osjeao dovoljno informiranim. Seit in Brssel dauernd um neue Rettungspakete gerungen wird... (Spiegel, 48: 60) Otkad se u Briselu stalno bore oko novih paketa za spas... ...entzog Chevron vorbergehend die Lizenz. (Spiegel, 48: 110) ...oduzeo je Chevronu privremeno licencu. ...Autobahnen, die dringend ausgebaut werden mssen. (Spiegel, 48: 45) ... autoputevi, koji se hitno moraju proiriti. Particip I u njemakom jeziku u jo jednoj adverbijalnoj upotrebi ponaa se kao pridjev. Rije je o tzv. objekatskom predikativu. Odgovarajua upotreba pridjeva u bosanskom jeziku naziva se predikatski apozitiv ili predikatski proirak. Radi se o konstrukcijama s glagolima primjeivanja (njem. Wahrnehmungsverben), npr.: Er fand sie weinend. (Er fand sie. Sie weint). Er sah sie lachend. (Er sah sie. Sie lacht). 23
U bosanskom jeziku nije mogua niti konstrukcija s glagolskim prilogom sadanjim (usp. Naao ju je plaui = Naao ju je dok je plakao31) niti konstrukcija s pridjevom izvedenim od njega (usp. *Naao ju je plauu). Prijevodno rjeenje moe biti pridjev izveden od glagolskog priloga trpnog odgovarajueg glagola s rezultativnim znaenjem: Naao ju je uplakanu/rasplakanu. Naao ju je nasmijanu. iako se, zbog este nemogunosti tvorbe glagolskog priloga trpnog (kod neprelaznih glagola) ili zbog pomjeranja znaenja do kojeg u ovakvim sluajevima moe doi, obino pribjegava atributsko-objekatskoj zavisnoj klauzi kao rjeenju: Naao ju je da/kako/gdje plae. Naao ju je da/kako/gdje se smije.32 Napokon, u svim sluajevima atributske upotrebe njemakog participa I s neizmijenjenim osnovnim glagolskim znaenjem bosanski je semantiki ekvivalent relativna (atributska) klauza. Ona odgovara konstrukcijama u kojima je particip I samostalno upotrijebljen, npr.: der schlafende Hund pas koji spava die brennenden Huser kue koje gore a posebno onima gdje je on proiren, npr.: der seit Stunden schlafende Hund pas koji satima spava das ihm unmittelbar nachfolgende Taxi taksi koji ga neposredno slijedi der den Verkehr regelnde Polizist policijac koji regulira saobraaj ...ob das viele Euro-Millionen verschlingenden Projekte wirklich alle ntig sind. (Spiegel, 48: 45) .... da li su projekti koji prodiru milione eura zaista potrebni. ...mit den Problemen, die in Deutschland lebende Auslnder haben... (Spiegel, 48: 105) ....s problemima koje imaju stranci koji ive u Njemakoj. Ihr Ende dieser Woche erscheinendes postumes Album... (Spiegel, 48: 122) Njen posthumni album koji izlazi krajem ove sedmice...
31
32
U bosanskome je, naime, na snazi pravilo po kojemu predikat i glagolski prilog moraju imati isti subjekt. Konstrukcije o kojima je rije vjerovatno predstavljaju proirenje ACI-konstrukcije (Accusativ cum Infinitiv konstrukcije poznate u latinskom jeziku), u kojoj je obavezno pojavljivanje infinitiva, a koja se u bosanskom jeziku iskazuje na slian nain (Er fand sie weinen Naao ju je da/kako/gdje plae; Er sah sie lachen Vidio ju je da/kako/gdje se smije).
24
Zanimljivo je da se u njemakom jeziku ak i modalni glagol moe pojaviti kao proireni participski atribut. Ekvivalent je u bosanskom tada relativna klauza: Er sucht signifikante Menschen, die die nicht enden wollende Krise verursacht haben. (Spiegel, 48: 125) On trai znaajne ljude koji su prouzrokovali krizu koja se ne zavrava. (dosl. koja nee da se zavri)
4. Zakljuak Pokuaj da se definira kategorija participa prezenta u njemakom jeziku (kao i glagolskog priloga sadanjeg u bosanskom jeziku) neminovno ukljuuje i dijahronijski pristup. Smatra se da se ova kategorija kroz svoj razvoj odrala sa sloenom sintaksikom funkcijom, tako da u njemakoj lingvistici jedan dio autora tvrdi da je rije o pridjevskom, a ne o glagolskom obliku. injenica jeste da je particip I tokom svog razvoja izgubio svoje nekadanje mjesto u jezikom sistemu. Sinhronijski posmatrano, rije je o hibridnoj kategoriji koja se mora uzimati dvojako i u svojoj glagolskoj i u svojoj pridjevskoj funkciji. To je pokazala i kontrastivna analiza u ovom radu koja je bila usmjerena iskljuivo na sinhronijski nivo jezike upotrebe. Kad je o participu prezenta aktivnog u bosanskom jeziku rije, on je doivio sudbinu ostalih participa izgubivi svoju nekadanju sintaksiko-semantiku prirodu. Zbog toga danas moemo govoriti jedino o jezikim jedinicama koje su na sebe preuzele njegove pojedine slube i znaenja. Glagolski prilog sadanji, koji kategorijalno pripada glagolima a iskazuje se hibridnom kategorijom (glagol-prilog), zadrao je adverbijalnu funkciju participa. U bosanskom jeziku, meutim, nije formirana slina gramatika (pot)kategorija koja bi preuzela njihovu adjektivnu funkciju, nego su za to uglavnom iskoriteni deverbativni pridjevi. Posebno mjesto meu njima pripada pridjevima izvedenim kategorijalnom transpozicijom od glagolskog priloga sadanjeg. No, adjektivizacija se vri procesom metaforike konceptualizacije procesa kao bitnog svojstva, tako da uvijek vodi pomjeranju znaenja. Kao ograniavajui faktor u adjektivizaciji glagolskog priloga sadanjeg pojavljuju se deverbativni pridjevi izvedeni na drugi nain, s pomjerenim ili bez pomjerenog znaenja u odnosu na moguu tvorbu od glagolskog priloga. Napokon, kao semantiki ekvivalent pridjevskom participu s neizmijenjenim osnovnim glagolskim znaenjem u bosanskome se pojavljuje i relativna (atributska) klauza. To posebno vrijedi u sluajevima kad je participska konstrukcija proirena nekom dopunom ili dodatkom. S druge strane, ukoliko je dolo do izmjene ishodinog glagolskog znaenja, relativna klauza, da bi bila semantiki ekvivalent participu, mora biti semantiki modificirana na odgovarajui nain. 25
Particip I u njemakom jeziku najee se pojavljuje u atributskoj ulozi. Predikativna upotreba za ovaj je oblik zatvorena; tako upotrijebljen oblik smatra se pridjevom i obino je ve leksikaliziran. Adverbijalna upotreba participa I dosta je esta. Analiza je pokazala da potpuna kategorijalna ekvivalentnost postoji samo u adverbijalnoj (prilokoj) upotrebi, kad se u njemakom jeziku upotrebljava particip I, a u bosanskome glagolski prilog sadanji (Die Frauen gingen demonstrierend auf die Strae. ene su izile na ulicu demonstrirajui.). No ak i ovdje se pojavljuju leksikalizirani participi u njemakom jeziku, to onda vodi upotrebi odgovarajuih priloga u bosanskom jeziku (Die Autobahn muss dringend ausgebaut werden. Autoput se mora hitno proiriti.). Particip I se, kako smo naglasili, ne moe upotrijebiti predikativno. U takvoj upotrebi pojavljuju se pridjevi nastali od participa. Ekvivalenti su u takvim sluajevima u bosanskom jeziku deverbativni pridjevi izvedeni sufiksacijom ili kategorijalnom transpozicijom (Die Geschichte ist rhrend. Pria je dirljiva.), a posebno mjesto pripada pridjevima izvedenim od glagolskog priloga sadanjeg (Die Geschichte ist entzckend. Pria je oaravajua). Ipak, najzanimljiviji je ovaj oblik u svojoj najeoj, atributskoj upotrebi u njemakom jeziku. Tu se kao ekvivalenti takoer pojavljuju deverbativni pridjevi izvedeni sufiksacijom i kategorijalnom transpozicijom (entsprechende Zeugenaussagen odgovarajue izjave svjedoka; wachsendes Risiko rastui rizik). No veina atributski upotrijebljenih participa I u njemakom jeziku svoj jedini bosanski semantiki ekvivalent ima u relativnoj klauzi, bilo da se radi o samostalnoj upotrebi participa (der schlafende Hund pas koji spava), bilo o njegovoj upotrebi u proirenoj konstrukciji (der seit Stunden schlafende Hund pas koji satima spava). Karakteristina je, napokon, jo jedna upotreba njemakog participa I kojoj je u bosanskome ekvivalent zavisna klauza, a to je particip kao predikatski proirak uz glagole primjeivanja (Er fand sie weinend Naao ju je da/kako/gdje plae.). Zakljuno se moe konstatirati da particip I u njemakom jeziku i glagolski prilog sadanji u bosanskom jeziku kao njegov pretpostavljeni ekvivalent, posmatrani sinhronijski, pokazuju daleko vie razlika nego slinosti, te da je vie nego upitno mogu li se ova dva oblika uzimati korespondentnim. Ipak, ostaje neupitna injenica da ova dva oblika u oba jezika pokazuju jaku tendenciju ka adjektivizaciji (u njemakom jeziku jae nego u bosanskome), te da se pri svakom njihovom meusobnom razmatranju mora raunati s tim.
26
Literatura Ahmetovi-Pali, S. (2011), Reenina kondenzacija u engleskom i bosanskom jeziku, magistarski rad, Sarajevo: Filozofski fakultet. Babi, S. (1991), Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku. Nacrt za gramatiku (drugo izdanje), Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Bari, E./Lonari, M./Mali, D./Pavei, S./Peti, M./Zeevi, V./ Znika, M. (1997), Hrvatska gramatika, Zagreb: kolska knjiga. Brabec, I./Hraste, M./ivkovi, S. (1970), Gramatika hrvatskosrpskoga jezika, Zagreb: kolska knjiga. Brinkmann, H. (1971), Die deutsche Sprache, Dsseldorf: Pdagogischer Verlag Schwann DUDEN-Grammatik der deutschen Gegenwartssprache (= Der Duden in 12 Bnden. Bd. 4), (1998), Mannheim Leipzig Wien Zrich: Dudenverlag. Eisenberg, P. (1989), Grundriss der deutschen Grammatik, Stuttgart/Weimar: Verlag J. B. Metzler. Engel U./Mrazovi, P. (hgg. 1986), Kontrastive Grammatik DeutschSerbokroatisch, Mnchen Novi Sad: Verlag Otto Sagner. Engel, U. (42004, 31996, 11988), Deutsche Grammatik, Heidelberg: Julius Groos Verlag. Flmig, W. u.a. (1981), Grundzge einer deutschen Grammatik. Berlin: Erich Schmidt Verlag. Fuhrhop, N./Teuber, O. (2000), Das Partizip 1 im Deutschen, ZAS Papers in Linguistics, 16, 100-114. Halilovi, S./Pali, I./ehovi, A. (2010), Rjenik bosanskoga jezika, Sarajevo: Filozofski fakultet. Helbig, G./Buscha, J. (1994), Deutsche Grammatik. Ein Handbuch fr den Auslnderunterricht, Leipzig: Verlag Enzyklopdie. Ivi, M. (1983), Lingvistiki ogledi, Beograd: Prosveta. Jahi, D./Halilovi, S./Pali, I. (2000), Gramatika bosanskoga jezika, Zenica: Dom tampe. Jung, W. (1980), Grammatik der deutschen Sprache (bearbeitet von Starke, G.), Leipzig: Verlag Enzyklopdie. Linke, A./Nussbaumer, M./ Portmann, P. (2001), Studienbuch Linguistik, Tbingen: Niemeyer. Mareti, T. (1963), Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika, Zagreb: Matica hrvatska. Minovi, M. (1987), Sintaksa srpskohrvatskog hrvatskosrpskog knjievnog jezika za vie kole: Reenica, padei, glagolski oblici, Sarajevo: Svjetlost. 27
Pakkanen-Kilpia, K. (2008): Zum Partizip I als unflektierter adjektivischer Praedikativergaenzung. FinDe: Arbeiten mit dem finnisch-deutschen Kontrastkorpus. Band 4. Online-Publikationsserver der Universitaet Wuerzburg. Pali, I. (2007), Sintaksa i semantika naina, Sarajevo: Bookline. Piper, P./Antoni, I./Rui, V./Tanasi, S./Popovi, Lj./Toovi, B. (2005), Sintaksa savremenoga srpskog jezika. Prosta reenica. U redakciji akademika Milke Ivi, Beograd: Institut za srpski jezik SANU Beogradska knjiga Matica srpska. Sili, J./Pranjkovi, I. (2005), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, Zagreb: kolska knjiga. Stevanovi, M. (1962), Popridevljivanje glagolskog priloga na -i, Junoslovenski filolog, XVIII, 55-85. Stevanovi, M. (1979), Savremeni srpskohrvatski jezik II (gramatiki sistemi i knjievnojezika norma), Beograd: Nauna knjiga. Storrer, A. (2007), Grenzgaengrer: Problemfelder aus didaktischer Sicht, u: Hoffman, Ludger (iz.): Handbuch der deutschen Wortarten, Berlin/New York: de Gruyter. S. Tao, K. (1991), Syntaktische Untersuchungen zum Adjektivgebrauch in der deutschen Gegenwartssprache. Am Material von literarischen Texten Heinrich Blls, Tbingen: Niemeyer. Weber, A. (1862), Skladnja ilirskoga jezika za nie gimnazije, Be: C. k. naklada kolskih knjiga. Weinrich, H. (1993), 1993. Textgrammatik der deutschen Sprache. Mannheim/Leipzig/ Wien/Zrich: Dudenverlag. Adrese autora Authors' addresses Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Dr. Tihomila Markovia 1 75000 Tuzla BiH meliha.hrustic@untz.ba Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu Franje Rakog 1 71000 Sarajevo BiH ismail.palic@ff.unsa.ba 28
THE PRESENT PARTICIPLE AS A HYBRID GRAMMATICAL CATEGORY IN GERMAN AND ITS EQUIVALENTS IN BOSNIAN
Summary Present participle in the German language belongs to a category which some linguists regard as a verbal and others as an adjectival form. The fact is that this form has lost some of its ancient characteristics during its development, so that we can speak about a hybrid category between the verb and the adjective. Syntactically, the present participle occurs in the position which is typical for adjectives the attributive position. On the other hand, the other position that is characteristic for adjectives in German linguistics the predicative position, is blocked for the present participle. It is believed that only lexicalised present participle can occur in predicative position. Present participle occurs also in adverbial position in the German language. As for the active present participle in Bosnian, it has been affected by many changes. As a result, it lost its former syntactic and semantic functions, so that we can only speak about linguistic units which took over its particular functions and meanings in contemporary Bosnian. The active present participle belongs to the verbs but behaves as a hybrid category between verbs and adverbs. In modern Bosnian it can only be used in the adverbial function. However, no specific subcategory of words was formed to take over the adjectival function of the active present participle in Bosnian. For that purpose Bosnian uses mainly deverbal adjectives, among which those derived from the active present participle have a special place. Deverbal adjectives (those derived by adding different suffixes or by the categorial change), with or without change of the basic meaning of the verb, often prevent the adjectivization of the active present participle. Finally, the relative (attributive) clause is used as the semantic equivalent of the adjectival function of the participle with the unchanged basic meaning of the corresponding verb. The relative clause is the only appropriate semantic equivalent when the participle construction has a complement or adjunct as its constituent. On the other hand, if a 29
participle underwent a change of the basic meaning of the verb, the relative clause must be semantically modified in an appropriate way in order to be an equivalent to the corresponding present participle. Further, the analysis has shown that the complete equivalence exists only in the adverbial use of the present participle. If this form is used in predicative position in German, its equivalents in Bosnian are either adjectives or, seldom, present participle. It is clear in both languages, that this form shows a strong tendency for adjectivization which brings us to the category situated somewhere between the verb and the adjective. Key words: participle I, participle II, adjective, verb, present verbal adverb, adjectivization, attributive use, predicative use, adverbial use, equivalence, equivalent.
30
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011. UDK 811.163.4*3367.623 81367.332.7 81367.333 Originalni nauni rad / Original scientific paper Primljen / Received on 15. 11. 2011. Prihvaen za objavljivanje / Accepted for publication on 23. 12. 2011.
Halid BULI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
PRIDJEVI ATTRIBUTIVA TANTUM I PRIDJEVI PRAEDICATIVA TANTUM U BOSANSKOM JEZIKU

U ovome radu predstavljena je klasifikacija pridjeva bosanskog jezika na osnovu mogunosti da vre razliite funkcije u reenici. Pridjevi su podijeljeni na atributivno-predikativne pridjeve, pridjeve attributiva tantum i pridjeve praedicativa tantum. Kljune rijei: pridjevi, atribut, predikativ, pridjevi attributiva tantum, pridjevi praedicativa tantum, unikatni atribut, bosanski jezik
1. Gramatike bosanskog jezika i drugih jezika srednjojunoslavenskog dijasistema obavezno dijele pridjeve s obzirom na znaenje. Ta se podjela u gramatikama obino nadovezuje na samu definiciju pridjeva i na taj nain bude predstavljena kao najznaajnija, pa moda i jedina bitna podjela pridjeva. Meutim, u vezi s tom podjelom nita se ne kae da li je ili nije gramatiki relevantna (Rianovi 2003: 47). 1.1. Znaenjski su kriteriji uvijek slabiji i manje pouzdani od formalnih, jer znaenje u veoj mjeri zavisi od pojedinca i tee ga je objektivno opisati. I granice izmeu semantikih klasa tee je utvrditi. I letimian pregled stanja u gramatikama pokazuje mnoge slabosti klasifikacije na osnovu znaenjskih kriterija. One se prvenstveno ogledaju u injenici da se u njima za klasifikaciju pridjeva primjenjuje isti kriterij, a dobijaju se razliiti rezultati. Broj klasa pridjeva koji se izdvaja na osnovu znaenja kree se od dva (opisni i odnosni, kako je u novijim gramatikama bosanskog jezika /Jahi Halilovi Pali 2000: 236, edi 2001: 101/) do sedam (kvalifikativni, kvantifikativni, referencijalni, klasifikativni, posesivni, pridjevi porijekla i gradivni pridjevi, kako je u Gramatici srpskohrvatskog jezika za strance /Mrazovi Vukadinovi 1990: 256/). Pritom se u nekim klasama razlikuju potklase. 31
Halid Buli, Pridjevi attributiva tantum i pridjevi praedicativa tantum u bosanskom jeziku BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 3140
1.2. Usto neke od klasifikacija nisu u skladu ni same sa sobom, kakva je, naprimjer klasifikacija koja je navedena u Hrvatskoj gramatici (Bari i dr. 1997: 174). Po njoj se pridjevi najprije dijele na opisne, gradivne i prisvojne. Nakon opisa svake od triju navedenih grupa navodi se i druga mogua podjela:
Pridjevi se po znaenju takoer mogu podijeliti na samo dvije skupine, i to na opisne i odnosne. Opisni su pridjevi isti kao i u trodijelnoj podjeli. O d n o s n i pridjevi izriu odnose koje predmet (bie, pojava) ima prema kojemu drugom predmetu. Oni obuhvaaju posvojne i gradivne pridjeve i neke opisne, i to one koji izriu prostor (...) i vrijeme (...). (Bari i dr. 1997: 174)
ak i u takvoj podjeli, podjeli samo na opisne i odnosne, koja ima samo dvije klase, ta gramatika nije dosljedna i ne povlai jasnu granicu izmeu tih dviju klasa, tako da su neki opisni ipak odnosni. 2. ini se da klasifikacija pridjeva na osnovu znaenja ne samo da ne moe biti precizna nego ne moe biti ni naroito korisna za gramatiku. Ali za druge lingvistike discipline poput semantike i leksikologije sigurno jeste. Zato ju je, po naem miljenju, najbolje ne navoditi u gramatikama ili je navesti samo kao manje znaajnu (pomonu), tradicionalnu podjelu, a pridjeve klasificirati na osnovu provjerljivih i gramatiki relevantnih kriterija. 2.1. Po miljenju M. Rianovia pridjevi bosanskog jezika gramatiki se dijele samo na dva naina: na one koji se (ne) mogu porediti, i na one koji imaju oba vida ili samo (ne)odreeni vid (isticanje H. B.) (Rianovi 2003: 47). Na drugom mjestu, pak, isti autor navodi da jedine dvije znaajne gramatike podjele pridjeva jesu na one koji se mogu i koji se ne mogu porediti, kao i na pridjeve odreenog i neodreenog vida (isticanje H. B.) (Rianovi 2003: 144). Ove su dvije tvrdnje naizgled iste, ali, ovako formulirane, one impliciraju dva suprotstavljena stava u vezi s tzv. pridjevskim vidom, jer istaknuti dijelovi prethodnih citata ne znae isto. Ipak, zajedniko im je da se zalau za klasifikacije pridjeva na osnovu kriterija koji se tiu komparacije i na osnovu kriterija koji se tiu tzv. pridjevskog vida. 2.2. Navedeni su kriteriji nesumnjivo gramatiki, ali je pitanje jesu li to jedine gramatike podjele pridjeva. Po naem miljenju nisu. Prije svega, da bi se uope postavilo pitanje ima li pridjev jedan ili dva vida, treba najprije postaviti pitanje je li 32
pridjev uope promjenljiv. Dakle, pridjeve emo najprije podijeliti prema promjenljivosti (deklinabilnosti) na promjenljive (deklinabilne) i nepromjenljive (indeklinabilne) (usp. Buli 2009: 2652 i Buli 2011: 5594). Gramatiki znaajni kriteriji za klasificiranje pridjeva jesu i mogunost reduplikacije, mogunost da vre funkcije raznih reeninih dijelova te vrste dopuna koje pridjevi mogu imati (v. o tome u Markovi 2010 i Hrusti 2011). Pridjevi se mogu dijeliti i na osnovu kriterija koji nisu gramatiki, naprimjer, na osnovu porijekla ili znaenja. Ali s takvim klasifikacijama treba oprezno postupati i ne pripisivati svim lanovima tako ustanovljenih klasa iste gramatike osobine, osim ako se stvarno ne dokae da je to opravdano. 3. Cilj nam je u ovom radu prikazati klasifikaciju pridjeva na osnovu mogunosti da vre funkcije razliitih dijelova reenice. Osnovna sintaksika funkcija adjektivnih rijei, pa tako i pridjeva, jeste da popunjava poziciju atributa, a osim toga one mogu biti i leksiko jezgro imenskog predikata (Jahi Halilovi Pali 2000: 331), odnosno predikativ. Apozitiv (usp. Jahi Halilovi Pali 2000: 395) i predikatski apozitiv (Jahi Halilovi Pali 2000: 450451) nisu u pravom smislu rijei posebna vrsta reeninih lanova, ve su specifini oblici drugih reeninih lanova: apozitiv oblik atributa, a predikatski apozitiv oblik adverbijalne odredbe ili adverbijalne dopune (usp. Buli 2010: 5663). 3.1. Veina pridjeva bosanskog jezika moe vriti i ulogu atributa i ulogu predikativa. Neki, pak, pridjevi mogu vriti samo jednu od spomenutih uloga. Ovaj se kriterij dosad nije primjenjivao prilikom klasifikacije pridjeva u gramatikama bosanskog jezika niti drugih jezika srednjojunoslavenskog dijasistema, ali u nekim tekstovima ima naznaka da neki pridjevi ne mogu biti i atribut i predikativ. 3.1.1. Tako se u Gramatici srpskohrvatskog jezika za strance (Mrazovi Vukadinovi 1990: 263) navode neke semantike klase pridjeva za koje se tvrdi da se mogu koristiti samo atributivno. Tu se navodi da se referencijalni (donji, ovdanji, jueranji) i klasifikativni pridjevi (lekarski, filozofski, matematiki), pridjevi porijekla (beogradski, engleski, pariski), particip prezenta (putujui, tekui, nosei /stubovi/) i zbirni brojevi (dvoje /naoari/, etvora /vrata/) mogu u reenici javiti samo atributivno (usp. Mrazovi Vukadinovi 1990: 263). Ta tvrdnja nije tana. I to je lahko dokazati primjerima u kojima su spomenuti pridjevi upotrijebljeni u funkciji predikativa: Taj hljeb je jueranji, Taj dokaz je matematiki, Njegov naglasak je pariski, Taj stub je nosei, Vrata su etvera itd. To, meutim, ne znai da ne postoje pridjevi koji ne mogu vriti funkciju predikativa. 33
3.1.2. U Kristalovu Enciklopedijskom reniku moderne lingvistike (1988: 202) uz natuknicu pridev spominje se rije puki kao primjer pridjeva koji se ne moe upotrijebiti predikativno (*Sluajnost je puka). Negramatinost prethodnog primjera ne moe se osporiti. 3.2. U literaturi takoer ima naznaka da se neki pridjevi mogu koristiti samo predikativno. Tako se, naprimjer, u Sintaksi savremenoga srpskog jezika: Prosta reenica (Piper i dr. 2005: 312313) nagovjetava da su neki pridjevi predicativa tantum, tj. mogui su samo u sastavu predikata (voljan, vredan, duan, kadar /arh./, rad /arh./) (...). 3.2.1. Pridjeva koji su zaista praedicativa tantum u bosanskom jeziku ima veoma malo. Takvi su, naprimjer, kvit, bihuzur (koji je izgubio mir, kojem je naruen mir; uznemiren: biti ~ /Halilovi Pali ehovi 2010: 65/), kail (voljan, spreman, raspoloen, sporazuman: biti ~ /Halilovi Pali ehovi 2010: 480/), muka(j)et (paljiv, obziran /Halilovi Pali ehovi 2010: 680/) i sl. 3.2.2. Mnogo je vie pridjeva koji su praedicativa tantum samo naizgled, jer se najee koriste u funkciji predikativa. Meutim, u postupku reenine kondenzacije mogue je postii i to da takvi pridjevi formalno dobiju funkciju atributa. Jedan od takvih pridjeva je nalik.
Pridjev nlik najee se javlja u funkciji predikativa i koristi se s dopunom (D ili na A), npr.: Njihova kua je nalik mojoj / na moju. Ovaj se pridjev uvjetno moe pojaviti i u slubi atributa. Taj sluaj mogu je samo u sluaju reenine kondenzacije, kad se atributskoj klauzi u kojoj se pridjev nalik pojavljuje kao predikativ oduzmu obiljeja predikativnosti i ona se svede na svoj predikativ (i njegove dopune), koji postaje atribut imenskoj rijei iz glavne klauze. Naprimjer: Dolazio je neki ovjek. ovjek je nalik na te. > Dolazio je neki ovjek koji je nalik na te. > Dolazio je neki ovjek nalik na te. Na ovaj se nain, postupkom atribucije1, od dvije proste reenice, preko jedne sloene, dolo do jedne proste. Atribut nalik uvijek dolazi poslije imenice koju odreuje
1
Atribucija je preoblika zavisnoga uvrtavanja kojom se odnosna reenica uvrtava uz koju imenicu u glavnoj (...). Takve se odnosne reenice onda zovu atributske reenice. Ta je preoblika, meutim, samo prvi korak u postupku atribucije. Njime se sklapa zavisno sloena reenica. Drugi se korak vri na takvoj zavisno sloenoj reenici, time to se dokida reenino ustrojstvo zavisne reenice (atributske odnosne) i njezina se predikatna rije, bez predikatnih gramatikih oznaka uvrtava u glavnu, i sada jedinu, reenicu uz onu imenicu kojoj je bila atribuirana odnosna reenica. (Katii 1986: 381)
34
Halid Buli, Pridjevi attributiva tantum i pridjevi praedicativa tantum u bosanskom jeziku BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 3140 i u takvim se uvjetima jo snano osjea njegovo porijeklo od atributske reenice pa on veoma podsjea na predikativ. Zato bi se moglo zakljuiti da je i rije nalik pridjev predicativa tantum, ali mi to neemo tvrditi, jer neemo zanemariti injenicu da se preoblika predikativa u atribut, ma kako nebitno izgledala, ipak desi. (Buli 2011: 63, usp. Buli 2009: 3233).
3.3. U nekim gramatikim tekstovima govori se o rijeima koje mogu biti samo u slubi predikativne dopune, ali se o njima ne govori kao o pridjevima, ve kao o tzv. kopulativnim partikulama (usp. Mrazovi Vukadinovi 1990: 442, Hrusti 2006: 130146, Hrusti 2011: 7581). Po naem miljenju (usp. Buli 2011: 61), taj je termin nepogodan za upotrebu u bosnistici. U bosnistikoj lingvistikoj tradiciji termin partikula koristi se za jednu vrstu nepromjenljivih rijei (rijece, estice /.../), a ne za sve nepromjenljive rijei kao to je praksa u njemakoj lingvistici, na koju se oslanjaju spomenuti tekstovi. Nae je miljenje i da se unutar klase kopulativnih partikula trebaju razlikovati pridjevi i prilozi pa se zato opredjeljujemo za termine pridjevi predicativa tantum (...) i prilozi2 predicativa tantum (Buli 2011: 61). Tako bi razliitim vrstama rijei pripadala rije kvit (naprimjer, Mi smo sad kvit) i rijei poput svejedno, stalo ili ao (naprimjer, Svejedno / Stalo / ao mi je), iako se i jedne i druge mogu javiti samo u predikativu.3
2
Za rijei koje smatramo prilozima praedicativa tantum, kakve su, naprimjer, svejedno, stalo ili ao ne moemo rei da su prilozi, osim ako za odreenje priloga ne koristimo definicije po kojima bi gotovo svaka rije mogla biti prilog (Pali 2003: 97), to je u gramatikama est sluaj. One se pojavljuju samo u predikativu, dio su predikatskog sadraja reenica koje nemaju gramatiki subjekt, ne kazuju osobinu, pripadanje niti druga znaenja karakteristina za pridjeve i indeklinabilne su. Ovom prilikom neemo predlagati bolji naziv za njih od spomenutog prilozi praedicativa tantum, ali s napomenom da ga treba shvatiti uvjetno i vie kao posebnu skupinu rijei nego kao vrstu priloga, naroito ako priloge shvatimo samo kao rijei koje stoje uz glagole, modificirajui ih ili specificirajui njihovo znaenje kakvom okolnou (najee mjestom, vremenom i nainom) vezanom za glagolsku radnju, stanje ili zbivanje i kojima je naelno svojstvena sintaksika samostalnost (Pali 2003: 96). Za razliku od priloga praedicativa tantum, koji po toj definiciji ne mogu biti vrsta priloga, pridjevi praedicativa tantum nemaju smetnje da budu proglaeni vrstom pridjeva. U Rjeniku bosanskoga jezika (Halilovi Pali ehovi 2010: 577) uz natuknicu kvt1 navodi se i primjer ~ rauni, odnosno kvit rauni, konstrukcija u kojoj je rije kvit upotrijebljena atributivno. Po naem miljenju, gramatinost navedene konstrukcije je sumnjiva. Drugi konsultirani rjenici (Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika /knjiga 2, str. 693/, Hrvatski enciklopedijski rjenik /knjiga 5, str. 309/, Veliki rjenik hrvatskog jezika /Ani 2006: 663/, Rjenik bosanskog jezika Instituta za jezik u Sarajevu /edi i dr. 2007: 334/) ne navode ovakvu konstrukciju niti kakvu drugu u kojoj se kvit javlja kao atribut. Ustaljena konstrukcija kvit posla, koja se navodi i u Rjeniku bosanskoga jezika (Halilovi Pali ehovi
35
3.4. U skladu s terminom pridjevi praedicativa tantum predloili smo i naziv pridjevi attributiva tantum za pridjeve koji se mogu koristiti samo u ulozi atributa (usp. Buli 2009: 31, Buli 2011: 61). Takvih pridjeva u bosanskom jeziku nema puno, ali ih ipak ima, naprimjer, bogovetni (*Dan je bogovetan), dotini (*Gospodin je dotini), jedviti (*Njihovi jadi su jedviti), puki (*Formalnost je puka), stanoviti (*Njihovi su problemi stanoviti), suti (*Suprotnost je suta), svojevrstan (*Njihov problem je svojevrstan), tili (*as je tili) i sl. 4. Na osnovu dosad reenog, moemo izvriti klasifikaciju pridjeva s obzirom na mogunost vrenja razliitih sintaksikih funkcija na tri klase: 1. atributivno-predikativne pridjeve, koji u reenici mogu vriti ulogu i atributa i predikativa, 2. pridjeve attributiva tantum, koji u reenici mogu vriti samo funkciju atributa, a ne mogu vriti funkciju predikativa i 3. pridjeve praedicativa tantum, koji u reenici mogu vriti samo funkciju predikativa, a ne mogu vriti funkciju atributa. 5. Ova je klasifikacija gramatiki znaajna i za definiranje indeklinabilnih pridjeva, jer se moe ustvrditi da indeklinabilni pridjevi ne mogu biti attributiva tantum. Drugim rijeima, indeklinabilni pridjevi, da bi se mogli smatrati pridjevima, moraju imati mogunost da se pojave u funkciji predikativa. Nagovjetaj ove konstatacije nalazimo u Sintaksi savremenoga srpskog jezika: Prosta reenica (Piper i dr. 2005: 334): Mogunost upotrebe u funkciji predikativa nepromenljive rei za koju se pretpostavlja da bi mogla biti pridev pokazuje da li je ta re blia pridevima ili sloenicama s pridevskim prvim elementom. Taj je kriterij jo uvren i dokazan kao utemeljen u naem radu Indeklinabilni pridjevi u bosanskom jeziku (Buli 2009, usp. i u Buli 2011), a potvruje ga i Ivan Markovi u knjizi Uvod u pridjev: Stoga to hrvatski pridjevi uglavnom bez ogranienja mogu biti i komplement kopule i atribut, ta se mogunost moe iskoristiti za razlikovanje nepromjenljivih pridjeva od
2010: 577) bez primjera i sa znaenjem gotov, zavren posao, u Reniku srpskohrvatskoga jezika (knjiga 2, str 693) navodi se sa znaenjima gotov posao, gotovo, svreno i s primjerima Kojeta! Ne moram da piem, pa kvit posla i ovek se podastire prema guberu i kvit posla! zavrio ljutito gazda Teodosije. U ovim primjerima umjesto konstrukcije kvit posla mogla bi stajati i sama rije kvit, ali ne s pridjevskim znaenjem, koje nas ovdje jedino i zanima, nego sa znaenjem koje konsultirani rjenici smatraju prilokim. To drugo znaenje rijei kvit u Rjeniku bosanskoga jezika (Halilovi Pali ehovi 2010: 577) navedeno je kao kvt2. U Mrazovi Vukadinovi 1990: 442, Hrusti 2006: 136 i Hrusti 2011: 76 rije kvit proglaena je kopulativnom partikulom.
36
atributivnih dijelova sloenica koji nisu pridjevi. (...) Na isti nain dadu se razlikovati i nepromjenljivi pridjevi od prefiksoida (Markovi 2010: 127128). 6. S druge strane, u vezi s pridjevima attributiva tantum moe se ustvrditi da su uvijek deklinabilni. O njima Ivan Markovi (2010: 124) navodi zanimljivost da se pridjevi tipa glavni, puki, bivi u hrvatskome obino (isticanje H. B.) samo u atributu (glavni grad, puki sluaj, bivi suprug), to se dade tumaiti njihovom dugom deklinacijom u atributu pojavljuju i u engleskome (main, mere, former), ali i u tako daleku jeziku kao to je edo. Na istom mjestu Markovi navodi miljenje Marka C. Bakera koji veli da ima neke koherentnosti u znaenju tih pridjeva, ali da ni on sam nije ba siguran koje (osim te da je rije o semantiki relativno praznim pridjevima, koji teko funkcioniraju bez imenike glave). Zaista, svi pridjevi koje smo naveli kao primjere pridjeva attributiva tantum pokazuju izvjesnu semantiku ispranjenost. 7. Pridjevi attributiva tantum obino4 se koriste uz veoma ogranien broj imenica. Zato je ovdje potrebno prokomentirati i termin unikatni atribut, koji koristi Rianovi (2003: 144). Unikatnim atributima Rianovi smatra one atribute koji se mogu upotrijebiti obino samo sa jednom imenicom ili, eventualno, najvie sa 2-3 imenice: sinje more, ruse kose, cia zima, suta istina, suri orao i sl. Taj termin i nije neophodan za gramatiki opis, ali nije ni nezanimljiv. Ovdje elimo preispitati njegov naziv i definiciju. Najprije napominjemo da znaenje nekog pojma ne treba traiti u asocijacijama koje izaziva njegovo ime, ve u definiciji, ali ipak emo napomenuti da unikatni znai koji se odlikuje tim to je unikat (Ani 2006: 1670), a unikat je u ovome sluaju jedini primjerak ega (Ani 2006: 1670), dakle ba u skladu s prvim dijelom Rianovieve definicije. Problem predstavlja proirenje opsega pojma na pridjeve koji mogu doi i sa eventualno, 2-3 imenice. Ako ve naputamo broj jedan kao granicu, zato zastati na dva ili tri? Hoe li pridjev koji moe stajati samo uz etiri imenice prestati biti unikatni atribut, a onaj koji moe stajati uz samo tri imenice i dalje ostati unutar definicije? Prema navedenoj definiciji hoe. Tako i navedeni primjer suri (orao) izlazi iz te definicije kad se utvrdi da su mogue i sintagme: suro nebo, suro lice (usp. Halilovi Pali ehovi 2010: 1269), suri medvjed, suri vrhovi (Oslo korpus, 30. 7. 2011). Isto je i s pridjevom suti, koji osim u navedenoj konstrukciji suta istina moe biti i u konstrukcijama suta elja (Ani
4
Kaemo obino jer postoje i pojedini pridjevi attributiva tantum koji nemaju ogranienje u vezi sa upravnim rijeima koje mogu odreivati. Takav je, naprimjer, pridjev takozvani (Poela je takozvana revolucija: *Revolucija je takozvana).
37
2006: 1508), suta suprotnost (Halilovi Pali ehovi 2010: 1271), koje su manje-vie ustaljene, ali i u sasvim nepredvidivoj, originalnoj konstrukciji suti postiznijevski svijet (Oslo korpus, 30. 7. 2011). Po naem miljenju, ako se eli koristiti termin unikatni atribut prilikom opisa pridjeva, treba ga definirati tako da ima jasan opseg. A to je najbolje postii tako to e se definirati kao atribut koji se moe pojaviti u konstrukciji samo s jednom odreenom imenicom i nijednom vie. Ako se definicija postavi tako, onda je pitanje koliko je ona upotrebljiva, to jest ima li uope takvih atributa, odnosno pridjeva. Svi pridjevi attributiva tantum koje smo naveli u ovom tekstu mogu se pojaviti barem uz dvije imenice. ak i tili, koji na prvi pogled izgleda kao najbolji kandidat da bude unikatni, moe stajati i uz as i uz asak.5 Zato je termin unikatni atribut najbolje napustiti.
Izvori i literatura
Ani, Vladimir (2006), Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb.
Bari, Eugenija, Mijo Lonari, Dragica Mali, Slavko Pavei, Mirko Peti, Vesna Zeevi, Marija Znika (1997), Hrvatska gramatika, II. promijenjeno izdanje, kolska knjiga, Zagreb. Buli, Halid (2009), Indeklinabilni pridjevi u bosanskom jeziku, Pismo VII/1, 2652, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo. Buli, Halid (2010), Glagolske sintagme s adverbijalnim dopunama u bosanskom jeziku, magistarski rad u rukopisu, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo. Buli, Halid (2011), Iz morfologije i sintakse savremenog bosanskog jezika, Slavistiki komitet, Sarajevo. edi, Ibrahim (2001), Osnovi gramatike bosanskog jezika, Institut za jezik, Sarajevo. edi, Ibrahim, Hadem Hajdarevi, Safet Kadi, Aida Kro, Naila Valjevac (2007), Rjenik bosanskog jezika, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo.
5
ak i jedviti, pridjev koji skoro uvijek stoji uz imenicu jad, moe stajati i uz neke druge imenice. I povrna potraga za tom rijei na internetu dovodi do konstrukcija jedviti nain, jedviti prolaz (u vii rang takmienja), jedviti nagovor itd. Rije cia, koju Rianovi navodi uz imenicu zima, moe stajati i uz rije hladnoa (I kad je cia hladnoa /Oslo korpus, 30. 7. 2011/). Cia je po naem miljenju ee imenica nego pridjev (u Halilovi Pali ehovi 2010: 108 pripisana joj je samo pripadnost imenicama). To pokazuje i njena promjena, naprimjer, oblik lokativa ee je cii zimi nego cioj zimi. A rije cia moe se upotrebljavati i samostalno, naprimjer, Istjerala me je na onu ciu. Ipak, ne moe joj se negirati ni pripadnost pridjevima, jer je mogue da lokativ glasi i cioj zimi, a on ne moe biti imeniki.
38
Halilovi, Senahid, Ismail Pali, Amela ehovi (2010), Rjenik bosanskoga jezika, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo. Hrusti, Meliha (2006), Kopulativni glagoli i kopulativna partikule u njemakom i u bosanskom jeziku, Pismo IV/1, 130146, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo. Hrusti, Meliha (2011), Pridjev i pridjevske dopune u njemakom i bosanskom jeziku: Prikaz u svjetlu gramatike zavisnosti, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo. Hrvatski enciklopedijski rjenik IXII (2004), 2. izd., EPH d.o.o., Novi Liber d.o.o., Zagreb. Jahi, Devad, Senahid Halilovi, Ismail Pali (2000), Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica. Katii, Radoslav (1986), Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika. Nacrt za gramatiku, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti; GP Delo; OOUR Globus, Izdavaka djelatnost, Zagreb. Kristal, Dejvid (1988), Enciklopedijski renik moderne lingvistike (preveli Ivan Klajn i Boris Hlebec), Nolit, Beograd. Markovi, Ivan (2010), Uvod u pridjev, Disput, Zagreb. Mrazovi, Pavica, Zora Vukadinovi (1990), Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci; Dobra vest, Novi Sad. Oslo korpus, http://www.tekstlab.uio.no/Bosnian/Corpus.html. Pali, Ismail (2003), O klasifikaciji nepromjenljivih rijei u bosanskom jeziku, Pismo I/1, 93102, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo. Piper, Predrag, Ivana Antoni, Vladislava Rui, Sreto Tanasi, Ljudmila Popovi, Branko Toovi (2005), Sintaksa savremenoga srpskog jezika. Prosta reenica. Prilozi gramatici srpskog jezika, Institut za srpski jezik SANU; Beogradska knjiga; Matica srpska, Beograd. Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika IIV (1990), drugo fototipsko izdanje, Matica srpska, Novi Sad; Matica hrvatska, Zagreb. Rianovi, Midhat (2003), Totalni promaaj. Prikaz Gramatike bosanskoga jezika D. Jahia, S. Halilovia i I. Palia, ahinpai, Sarajevo. Adresa autora Author's address Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Dr. Tihomila Markovia 1 75000 Tuzla, BiH halidb10@yahoo.com 39
ADJECTIVES ATTRIBUTIVA TANTUM AND ADJECTIVES PRAEDICATIVA TANTUM IN BOSNIAN LANGUAGE
Summary In this paper it is presented the classification of adjectives in Bosnian language with respect to ability to be used predicatively or attributively. According to that criterion adjectives are divided into three groups: attributive-predicative adjectives (they can be used both attributively and predicatively: lijep, zlatan, pokvaren), adjectives attributiva tantum (they can be used only attributively: puki, bogovetni, dotini) and adjectives praedicativa tantum (they can be used only predicatively: kvit, bihuzur). Key words: adjectives, attribute, predicative, adjectives attributiva tantum, adjectives praedicativa tantum, unique attribute, Bosnian language
40
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011. UDK 811.163.4*342(497.6 Humo H.) 811.163.4*338(497.6 Humo H.) Originalni nauni rad / Original scientific paper Primljen / Received on 11. 10. 2011. Prihvaen za objavljivanje / Accepted for publication on 23. 12. 2011.
Bernisa PURI Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
STILISTIKE VRIJEDNOSTI REPRIZNIH KONEKTORA U KNJIEVNOUMJETNIKOM TEKSTU GROZDANINA KIKOTA HAMZE HUME
U ovome radu analiziraju se i interpretiraju stilistike vrijednosti tekstualnih veznika (konektora) u knjievnoumjetnikome tekstu Grozdanina kikota Hamze Hume. Teite rada usmjereno je na analizu i interpretaciju leksikih nesupstitutivnih konektora repriznoga tipa koji se ostvaruju kao figure ponavljanja budui da se takvi konektori u jezikoj strukturi Grozdanina kikota javljaju kao posebno uoljiva sredstva koja kao tekstostilemi ulaze u onaj niz stilistikih postupaka koji zajedno uestvuju u cjelokupnoj izgradnji ritmo-melodijskih i iz njih izvedenih semantostiliskokih kvaliteta djela. Kljune rijei: Grozdanin kikot, konektori, figure ponavljanja
Poznato je da je jedan od osnovnih zadataka tekstualne lingvistike prouavanje i opisivanje raznih jezikih sredstava pomou kojih se ostvaruje sintaksiko-semantika koherentnost teksta. Meu tim sredstvima najuoljiviji su tekstualni veznici ili konektori. Tekstualnu stilistiku konektori zanimaju kao signali na osnovi kojih se tekst prepoznaje kao obavijest izgovorena ili napisana u sferi odreene ljudske djelatnosti, odnosno kao stilemi koji markiraju funkcionalnostilsku pripadnost odreenoga teksta. U tekstovima knjievnoumjetnikoga funkcionalnog stila uloga konektora nije samo da povezuju reenice i razvijaju njihove sadraje nego da te sadraje 'potcrtavanjem' istiu, da ih tonski intenziviraju, da ih znaenjski pojaavaju proizvodei tako onaj viak stilistike obavijesti koji se recipira kao 'osvajanje' smislova poetski uoblienim strukturama. 41
Bernisa Puri, Stilistike vrijednosti repriznih konektora u knjievnoumjetnikom tekstu... BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 4151
U jezikoj se strukturi Grozdanina kikota upadljivo esto javljaju leksiki nesupstitutivni konektori repriznoga tipa koji se ostvaruju kao figure ponavljanja: anafora, epifora, simploha, anadiploza. Stilistika vrijednost anafore u tekstu Grozdanina kikota oituje se u tonskom naglaavanju i isticanju semantike ponovljenih rijei, ali i u razvijanju te preciziranju prethodnih sadraja povezanih opetovanim konektorima (neko me ljulja neko pjeva uspavanku; priau ti priu priau ti kako ga je varala Grozdana); ponovljeni konektori esto povezuju gradaciono uspostavljene sadraje (beskrajna je magla jesenja beskrajna je tuga; traim te cijelo jutro traim te dva jutra): Hajdemo u stijene. Priau ti priu o Grozdanu i Grozdani. Priau ti kako ga je varala Grozdana sa mladiem Ozrenom. (7) Neko me ljulja. Neko pjeva uspavanku u vjetru to odlazi niz njive. (10) Beskrajna je magla jesenja na ravnima i bregovima. Beskrajna je tuga mladih ljudi za svijetlim, ljetnjim milovanjima. (143) - Traim te cijelo jutro ouh Grozdanin glas. Traim te ima i dva jutra. (113) Pored svoje kohezione i amplifikativne funkcije te funkcije intenziviranja figure ponavljanja u Grozdaninu kikotu svjedoe jo i o retorinosti stila, o poveanoj govornoj afektivnosti likova (kako je to u posljednjem primjeru prethodno citiranih reenica). U sljedeim primjerima anafora se ostvaruje u retorikom obraanju (apostrofi), pri emu njena poetska funkcija biva dvostruko pojaana: Gospode, moj veliki prijatelju, zato je unesrei i die sa zemlje! Viao sam te ljetos u srebrnim noima, viao sam te u mjeseini i plamenom suncu; viao sam svuda tvoj dobri osmijeh i misao u dubinama i bio si uvijek dobar. (150) ''O, zapraeni i pokisli prolaznici! Sjetite se nepoznatog to svakog ovjeka u ivotu eka. Sjetite se zagonetnih puteva sudbine, jer pod mojim granama lei ovjek koji ih je preteko osjeao!'' (140) Dinamian ritam uz prenoenje i pojaavanje afektivnog sadraja putem anafore ostvaren je i u sljedeem odlomku: O, Grlice, umrla si sa naim velikim ljetom! Otila si s njim tamo u ivim neznane krajeve, gdje njegov dah udahnjuje novi ivot svakom ko ga je spoznao. Otila si tamo gdje vjeno ive i cvijet, i ljudi, i tice. Ostavila si pustu nau kotlinu i naa najmilija skrovita. Ostavila si jesen u mojoj dui. (...) Ne osjeam vie ni bol ni tugu. Srce mi je slomljeno, a misli rastrgane. Napustili su me i radost i tuga, i sve je prazno oko mene. Napustio si me i ti i mudro mi se podsmjehuje, o gospode! (149) 42
Anafora iz prethodnog primjera moe se tretirati i kao epanafora, pod kojom se podrazumijeva ponavljanje sinonima na poetku reenica ili stihova s tim da je tekstualna lingvistika proirila taj tip veze ukidajui ogranienje u pogledu reenine pozicije sinonima. Ti se sinonimi mogu ostvariti i kao lekseme, i kao perifraze, i kao sintagme, i kao reenice (Kovaevi 1991: 190, 192). U citiranome odlomku lekseme otii, ostaviti, napustiti, koje se nalaze na poetku uzastopnih reenica, ostvaruju se kao sinonimi u uzlaznoj gradaciji. Tako, dinamika unutranjeg preivljavanja biva pojaana i ponavljanjima istovrsnih leksema, i ponavljanjima leksikih sinonima, i, jo, gradacijom. Osim toga, uestalost epanafore u tekstu Grozdanina kikota, kojom se, dakle, preciziraju i semantiki nijansiraju sadraji arhiseme, ukazuje na jednu od znaajnijih osobina Humina jezika a to je preciznost i materijalnost njegove rijei: Svijet se slegao iz gornjih brda, graani izmiljeli iz Kamengrada, pa se sve sjatilo pred Galaminu krmu. Drumom jednako promie svjetina, a u ruci kog mukarca zakikoe po koja ena preplaeno i golicavo. (106) I tako ja priam: Davno, davno ivio je u ovim stranama jedan narod, a nazivao se Bogumilima. Bili su to dobri ljudi, a kada bi ko od njih umro, metali bi mu na grob po onu jednu veliku stijenu, jednu od onih to se i dan-danas bijele dolje na Radeu. A onaj najvei steak, ureen cvjetovima, to je nadgrobni nian kneza Trpimira. (81) Kasnije predloi neko da igramo, i uhvatismo se u kolo. Ja sam igrao bijesno, kao konj, a Svrzimatnija je dizao koljena do zuba. Krivoija istegli iju, pa se klimata, a Galama se truska lijeno i pospano. (94) Epanafora u navedenim odlomcima okuplja relativne sinonime u semantika polja (ljudi: svijet, graani, svjetina; ii: slei se, izmiljeti, sjatiti se, promicati; Bogumili: dobri ljudi; nadgrobni spomenik: velika stijena, steak, nian; igrati: uhvatiti se u kolo, dizati koljena do zuba, klimatati se, truskati se), iz kojih se jasno oituje preciznost, semantiko nijansiranje/variranje i ekspresivnost Humina jezika. Za razliku od anaforikog ponavljanja istih leksema, epanaforom se ostvaruje vea semantika povezanost reenica i postie vea ekspresivna vrijednost teksta. Emocionalno-ekspresivna vrijednost anafore i njeno govorno bogatstvo, koje je uzlazne inotnacije, posebno su vidljivi u dijalokim sekvencama i u slobodnom neupravnom govoru. U takvim sekvencama anaforom se naglaava afektivnost lica koje govori, ona doprinosi stvaranju ritma koji sugerira brzinu govorenja i uznemirenost: 43
- Jesi li ti ono noas plakao, Ozrene? - Ne. To ja sigurno nisam bio. To je bio neko drugi kaem ja. O, to ja nisam bio, Ivanka! Ja se niega ne sjeam. (146) Ponavljanja u dijalokim sekvencama Grozdanina kikota, kako se to vidi iz prethodnih primjera, ulaze u onaj niz stilistikih postupaka koji markiraju naivni stil govorenja (Wales 2000: 341), jednostavan i neusiljen govor Huminih likova. Takvo je ponavljanje karakteristino i za slobodni neupravni govor u kojemu Ozren oponaa Grlicin djeiji nain govorenja to ukazuje na to da se figure ponavljanja takoer ukljuuju u stilistike postupke djela kojima se lirski kreira Grlicin lik i markira diskurs intimizacija (Ozrenova ljubav prema Grlici), npr. Ne, nije niko, niko. To se njoj samo priinja. To je Bara unula u plotini. (51) Epifora, kao figura ponavljanja iste rijei ili grupe rijei na kraju nekoliko reenica ili stihova, posebno je efektna onda kada je ostvarena u kombinaciji s okruenjem. U sljedeem primjeru epifora povezuje inkoativne reenice, to otvaraju tekstualnu sekvencu u kojoj je dat Ozrenov san, s finitivnom reenicom, koja zatvara tu sekvencu: Da, sanjao sam straan san. Jo nikad u ivotu nisam sanjao tako straan san. - Nema Svrzimantije. Nema ga jo od jue vie Galama. Leko ga traio, pa mu kua zakljuana. Kae da je lupao. Uinilo mu se da ga doziva mrtvac iz prazne kuetine. - Jest. Svrzimantija se ubio kaem ja sasvim tiho, a Galama se prekrsti i obori glavu. - Treba obiti vrata kaem ja. Hajdemo! I mi idemo niz ulicu i utimo kao osuenici. Pred nama zastade ulaz. Dub tuno umi. Galama se opet prekrsti. Ulazimo u dvorite. Vrata zakljuana. - Galama, potrai polugu u upi! kaem ja drhtavim glasom, a Galama ode u upu. - Pohiti! htjedoh rei glasno, ali samo oajan krik zacvili mi u uima. Galama zavri. Vrata se nategoe, zakripae. - Ne znam samo zato je zakljuao kad je odluio da umre kae Galama. Prihvatismo se obadvojica poluge. Daska vrisnu pa prate na polovici. Galama uvue ruku. uh jasno kako pomae zavor. Vrata se otvorie. Uosmo i zastadosmo na sobnim vratima. Na sred sobe o vjenanici, visi moj dobri prijatelj Svrzimantija, visi sav modar, sa oima uprtim u uas i saznanje smrti, saznanje puno uenja i razoarenja. 44
- Gospode boe, gospode boe! ape Galama i jednako se krsti. Na stolu se koe iskrivljena slova, ispisana na plavoj hartiji: Sam sam bio cijelog svog vijeka, elim da me sama i sahranite. Neka mi Haralampije ni mrtvu ne prilazi! Sahranite me pod mojim dubom i neka me se Krivoija koji put sjeti svojom tunom pjesmom! Zbogom ostajte svi! Zbogom Ozrene! Galama mu prie. Prioh i ja. - Podigni ga! kae Galama, a ja ga obuhvatih i podigoh. Drhtavom rukom smae mu Galama konopac. - Poloili smo ga na postelju i izili. - Ozrene, ja u se pobrinuti za sve kae Galama, i mi se rastadosmo. To je bio taj san. (137) Simploha, figura koja se moe tretirati i kao okruenje/ciklos, uokviruje dio teksta istovremeno ga odvajajui od okoline ali i dovodei ga u vezu s njom. U simplohi ponovljene reenice zauzimaju jaku poziciju teksta pa e okrueni dio, zbog jako obiljeenog poetka i kraja, izgledati kao neka zasebna cjelina u pogledu ritma, on e, zapravo, biti ritmiki izoliran. Istovremeno, na ponovljenim reenicama je znaenjsko, odnosno misaono i emocionalno teite cjelokupnog okruenog dijela, to doprinosi retorinosti teksta: O, samo jo nekoliko dana ovog vrelog sna! Posljednjom kiom prei e jesen kotlinom i odnijeti sve ljetne snove. Sjedjeu sam na stijeni ili negdje u vinogradu. Sluau kako opada lie. Sluau svae i milovanja Grozdana i Grozdane. O, samo jo nekoliko dana ovog vrelog sna! (112) Anadiploza, kao lanani tip veze u kojoj rema prethodne postaje tema sljedee reenice, uz amlifikativnu funkciju utie na tempo, intenzitet i intonaciju reenica koje povezuje. U Grozdaninu kikotu posebno se istie njena emocionalno-ekspresivna vrijednost: O, sve je prolo! Prolo je djetinjstvo, kaem ja i sluam kako veernjak amori u koelama. (5) Vjetar se njie u kotlini. Kotlina pjeva iroku pjesmu i obijesni krikovi niu po vinogradima. (24) Grozdan klee i poljubi joj grudi. Grudi planue kao dva crvena cvijeta. (31) Grlica plete arapu, Bara brsti, a ja priam. Priam dugo o ivotu u gradu i Grlica mi nita ne vjeruje. (79) Anadiplozom se u citiranim primjerima opetuju neke od kljunih rijei Grozdanina kikota one na kojima je idejno-tematsko teite djela: prolo je, kotlina, grudi, priam. 45
Idejno teite djela i jeste saznanje o prolaznosti svega; kotlina, grudi, pria i jesu rijei kljuevi oko kojih se pletu neke od glavnih motivacijskih niti Humine pripovijesti. Kao koheziono sredstvo u jezikoj strukturi Grozdanina kikota posebno je uoljiv sintaksiki paralelizam, pod kojim se razumijeva aspekatsko-vremenski suodnos predikata i ponavljanje istoga reda rijei. Evo nekih primjera: Smokve petrovae zore i vise o krhkim granama. Dudovi opadaju, lee i vitaju po dvoritima. Vreo sok kipi i resko ljepljivo vonja u vazduhu. (33) Galama se zagleda niz drum. Krivoija i Leko legoe na klupu, a Svrzimantija se oprui po zidu. (34) Ja prestajem. Kotlina utiaje. Poslije kmeke Bara. Grlica dolazi. (79) Hodam ulicom. Silazim na rijeku. Sjedam na brvno povrh ia Krnjine kolibe, nad mali potok Suku. (109) Stilistiki efekat ovih reenica meusobno vezanih sintaksikim paralelizmom pojaan je i njihovim parataktikim suodnosom, i to bezveznikim (asindetskim). Ovakvo vezivanje nesumnjivo podsjea na ''scenian'' stil, svojstven didaskalijama dramskoga diskursa. Paralelnim, parataktikim i asindetskim vezivanjem posebno je markiran ubrzan ritam u pojedinim sekvencama djela. Osim toga, moe se zapaziti da parataktiko kazivanje markira disperzivnu naraciju (Lasi 1977: 96, 98) Grozdanina kikota, koja ostavlja utisak 'rasprenosti', izdvajanja a time i naglaavanja detalja. U Grozdaninu kikotu posebno je zanimljiv distaktni sintaksiki paralelizam. Distaktno ponovljene reenice najee se ostvaruju kao inkoativne reenice nekih poglavlja djela: I poglavlje: esto po cijele sate sjedim sam na stijeni povrh kue. XX poglavlje: Svaku veer sjedim na stijeni i gledam u dolinu. XX XXI poglavlje: Pred vee sjedim na stijeni sve dok ne sunoa. XV poglavlje: Sjedim ja na stijeni vrh kue. XVII poglavlje: Sjedim na stijeni vrh kue. XVIII poglavlje: Sjedim sam u vinogradu pred kolibom. XIX poglavlje: Sjedimo u stijenama na izvoru Huke. Takvo ponavljanje ima ulogu podsjeanja, ono, zapravo, upuuje na neku vrstu lajtmotiva, ponavljanja i variranja odreene slike, kojim se postie i jaa kohorentnost teksta u cjelini. Izraz sjedim sam na stijeni, ponavljajui se na razliitim mjestima u strukturi Grozdanina kikota, svaki put iznova podsjea na jedan od temeljnih motiva djela ovjekovu usamljenost. U sljedeem odlomku kao tekstualni vezinci prepliu se poliptoton (ponavljanje iste rijei u vie oblika), paregmenon (ponavljanje etimoloki srodnih rijei) i epanalepsa (distaktno ponavljanje istih rijei): 46
Sjedim na stijeni vrh kue. Cvatu ipci i sva se bata crveni. Grozdana, sva bolna od elje, sjedi u bati i eka Grozdana. - Bijelim platno i nemirna sam po cijele dane kae mi ona. Jo od jutros me neprestano dozivaju iz bate crveni cvjetovi ipka, a ja ne mogu u batu, jer bijelim brai platno. - Cvjetovi gore na suncu kao smijehovi crveni i sva se bata smije vrelim, crvenim smijehom, a ja ostavljam platno, silazim u batu i mislim na nj. Gdje si tako dugo? pita me majka. to ne pazi na platno? Vjetar ti ga nosi. - A ja i ne mislim na platno. Ja mislim na njega, na Grozdana. - Majka me pita: Grozdana, to si veeras tako crvena u licu? To je, majko, od crvenih ipkovih cvjetova, kaem ja i okreem glavu. Sumrak podmuklo tinja u crvenoj bati. (64) U citiranom odlomku preplitanjem razliitih figura kao konektora izdvojen je motiv crvene bate, cvjetanje crvenog ipka kao motiv zbivanja u prirodi. Kao malo gdje, u Grozdaninu kikotu tekst jeste uistinu ono to izvorno i znai tkanje, tkivo (Lei 1988: 385), a upravo figure ponavljanja osim kao vezivne niti doprinose i tome da detalj bude izdvojen i istaknut i kao takav posebno vidljiv u teksturi Grozdanina kikota. Ostvarujui se kao konektor, gradacija u Grozdaninu kikotu istovremeno ispoljava svoju funkciju kvantiteta, intenziteta i ekspresivnosti: Velik, bijel oblak spoji se s drugim, potamnjelim, iza Mrkulje. Trei im se pridrui sa osine glavice, i sva tri se poee iriti i pomaljati jedan povrh drugog. Krupna kaplja kie pade na list, rasprsnu se i razbi zamrlu tiinu. Poslije druga, trea, i za as ubrzano zabubnjae po liu. (39) (...) sluam hujanje vjetra vrh mene. Huuu! zaleti se bijesno, zahukti u vrhovima i, kao da ga dinovi nose, srui se niz njive. (...) Sve utia, a vjetar navali jo bjenje, ode nekuda, strovali se i nasta zatije. (8-9) - Grozdane, odbacila sam haljinu daleko od sebe, iekujui te nestrpljivo. Plamenom sam zapaljena. Pri me krv. Zagrli me vrsto, o Grozdane! Miluj me, izujedaj me i smodi me svu! - Umrijeu, ako me vrsto ne zagrli! ape omamljena Grozdana. (38) Uspostavljajui lananu vezu reenica figura poliptoton istovremeno ostvaruje i svoju stilogenu funkciju koja u Grozdaninu kikotu proistie iz repriziranja iste lekseme u njenim razliitim gramatikim oblicima, i to na malom odstojanju, ponekad na kraju jedne i samom poetku druge reenice, to ostavlja dojam dinaminosti: Vjetar se njie u kotlini. Kotlina pjeva iroku pjesmu i obijesni krikovi niu po vinogradima. (24) Pod dudom mala klupa. Sjedamo na klupu. (26) A tamo, u uvali, 47
modar i uzak vinograd, iznikao iz rijeke i protegnut ak do na sami vrhunac osoja. Preko rijeke, u tamno modroj pruzi lei mu osjen, a u osjenu opet nebo, jedan bijel oblak i jedan jo nesnivan san. (30) Lica crvena, zapaljena, a koulje prionule za tijela, pa svrbe i podrauju opti kikot. Po gdjekoji zapaljeni par izgubi se u ulici da se ugasi. (59) Mnogo pada ove godine, kaem ja tiho i oslukujem pritajeno kao no. Ja sam napeto uho u dubokoj noi. (74) Sluaj kako udno huji Huka! Kao da zove. Ovo je pred kiu. Uvijek ovako huji pred velike kie. (114) Bistro je kao od zlatnog stakla. I vazduh je staklen i providan. I brda su staklena i providna. (117) Galam mu prie. Prioh i ja. (139) Figure kao konektori spadaju u grupu leksikostilistikih i, znatno rjee, gramatikostilistikih konektora (Katni-Bakari 2000: 60). Ipak, i neki isto gramatiki konektori imaju ponekad iskljuivo stilistiku funkciju. Posebno je u tom smislu znaajan konektor i koji se reprizira na poetku uzastopnih reenica. Takvo i nije relevantno kao vezivno sredstvo, tavie ono je zalino, nego ima ponajprije stilistiku ulogu, zaparavo, ono postaje intenzifikator (usp. Sili 1984: 111; Pranjkovi 1993: 141) koji markira ritam, tonski intenzivira i naglaava reenine sadraje te s tim u vezi djeluje kao ekspresivno sredstvo: O proljee, to u srcu nosi toplu radost, a u oima smijeh, kad opet doe u nae strane, probudie Grozdana i Grozdanu iz dugoga sna; i kikot ivota, kikot Grozdanin, ponovo e da zazvoni naom kotlinom. I sve e biti kao prije. I svilene laste letjee kroz zlatno sunce i kroz modre sutone, i savie gnijezda, i cvrkut e im odlijegati naim tavanom. O, sve e biti kao prije! (152-153) Ovakvo ponavljanje konektora i upuuje na polisindet sintaksiku figuru ponavljanja veznika. U prethodnom primjeru polisindet je kombiniran s distribucijom, kao figurom dodavanja (I sve e biti kao prije), koja se ovdje realizira u semantikom mikropolju proljee (/i/ laste, /i/ gnijezda, /i/ cvrkut), tavie, distribucija se dalje kombinira s okruenjem (I sve e biti kao prije. / O, sve e biti kao prije!). Tako ponovljene figure gradiraju afektivni sadraj cjelokupna odlomaka pri emu afektivnost kulminira zavrnom eksklamacijom (O proljee (). I sve e biti kao prije. O sve e biti kao prije!). U opisnim sekvencama konektor i esto povezuje sintaksiki paralelne reenice, npr. Bistro je kao od zlatnog stakla. I vazduh je staklen i providan. I brda su staklena i providna. Sadraji ovih reenica amplifikativno su pojaani sinatroizmom, figurom gomilanja razliitih stvari (i vazduh, i brda); jo jaa koherentnost opisne sekvence ovdje se uspostavlja i figurom poliptoton oblikim variranjem leksema (od stakla staklen, staklena; providan, providna), koje, opet, predstavljaju sinonimno ponovljene i 48
metaforiki uobliene sadraje prve reenice (bistro je kao od stakla vazduh je staklen i providan brda su staklena i providna). U Grozdaninu kikotu nalazimo stilistikoreprizno i koje se ostvaruje kao interpasusni konektor. Taj je konektor esto kombiniran s anticipirajuim deiktikim konektorom (Sili 1984: 130) ''tako'', koji je svojstven inkoativnim reenicama, tipinim za narodno usmeno kazivanje. Naprimjer, konektor i (tako) potcrtava motiv bajkovite prie o Grozdanu i Grozdani: I ja priam: Davno, davno ivio je u ovim stranama jedan narod, a nazivao se Bogumilima. Bili su to dobri ljudi, a kada bi ko od njih umro, metali bi mu na grob po onu jednu veliku stijenu, jednu od onih to se i dan-danas bijele dolje na Radeu. (80) I tako u kneza Trpimira bila kerka Grozdana, a najljepi momak u selu zvao se Grozdan. (...) (81) I tako se oni voljeli, Grozdan i Grozdana, a knez Trpimir ni da uje za to. U predveerje, sjedjela bi Grozdana u vinogradu pod kuom i sluala kako Grozdan, ak na drugoj strani sela, svira na dvojnice njezine najljepe pjesme, svira samo njoj, Grozdani, i ezne za njom. (...) (81) I vraara Domulja sluala je dugo ovu tunu pjesmu, i pogledala u ini, i saznala sve. I tako jednog dana, Domulja poe u kuu kneza Trpimira i zatee Grozdanu gdje tuguje u bati pod smokvom. Tako je govorila vraara Domulja. (...) Tako ja priam, i jo vie, a Grlica slua bez daha (...). (82) Sutra dan Grlica dolazi na izvor, a ja priam: I ako vraara Domulja ode Zmijskom Caru, ode mu pravo u njegove dvore. (...) I vraara Domulja ode po trave udotvorne i ljekovite i kuha ih za tri crne noi, za tri gluha doba, u loncu od ilovae, pa ih odnese Zmijskom Caru da njima lijei svoje junake. (84) Dakle, obino se smatra da su figure ponavljanja strukturna komponenta svojstvena lirskoj poeziji te da su rjee zastupljene u proznome tekstu, da se u poeziji lake uoavaju, ne samo zbog naina pisanja stiha nego i zato to u stihu proizvode i jae efekte nego u prozi. No, ako je njihova vjerovatnoa pojavljivanja u proznome tekstu manja, onda je 49
njihova stilistika vrijednost u takvome tekstu vea. Uestalou i preplitanjem repriznih konektora kao figura ponavljanja u jezikoj strukturi Grozdanina kikota ostvaruje se jaa koherentnost teksta; ovisno o poziciji opetovanog lana u strukturi figura kao repriznih konektora postiu se razliiti tonski i ritmo-melodijski kvaliteti kojima se prenose razliita stilistika znaenja kao sadrajni viakovi koji uestvuju u cjelokupnoj izgradnji lirski organizirane poetske strukture Grozdanina kikota. Naa analiza pokazuje da figure ponavljanja kao reprizni konektori ostvaruju sljedee stilistike vrijednosti u teksturi Grozdanina kikota: pojaavaju afektivne sadraje djela, doprinose tonskoj intenzivifikaciji i retorinosti stila, doprinose dinaminosti i disperzivnosti naracije, u opisnim sekvencama figurama ponavljanja izdvajaju se i naglaavaju detalji, figurama ponavljanja markiran je scenian stil, evociran je stil djeijeg govorenja i stil narodnog kazivanja, variranje sinonima u strukturi figura ponavljanja ukazuje na preciznost i semantiku iznijansiranost Humine rijei, figure ponavljanja kao konektori doprinose cjelokupnoj ritmo-melodijskoj organizaciji djela i kao prenosnici stilistike obavijesti omoguuju da smisao djela nadvisi (ili osovoji) ono to je reeno u samome tekstu. Izvor i literatura Humo, Hamza (1953) Grozdanin kikot. Sarajevo: Seljaka knjiga. Jahi, Devad Halilovi, Senahid Pali, Ismail (2000) Gramatika bosanskoga jezika. Zenica: Dom tampe. Katni-Bakari, Marina (2000) Figure kao konektori. Radovi, XII, Filozofski fakultet u Sarajevu. Kovaevi, Milo (1991) Gramatika i stilistika stilskih figura. Sarajevo: Knjievna zajednica Drugari. Lasi, Stanko (1977) Problemi narativne strukture. Zagreb: Sveuilina naklada Liber. Lei, Zdenko (1988) Pripovjedai. Sarajevo: Veselin Maslea. Pranjkovi, Ivo (1993) Hrvatska skladnja. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada. Sili, Josip (1984) Od reenice do teksta. Zagreb: Sveuilina naklada Liber. Wales, Katie (2001) A Dictionary of Stilistics. London: Longman. Adresa autora Author's address Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu Franje Rakog 1 71000 Sarajevo BiH bernisapurs@bih.net.ba 50
STYLISTIC SIGNIFICANCE OF THE REPETITIVE CONECTORS IN GROZDANIN KIKOT BY HAMZA HUMO

Summary This paper deals with an analysis of stylistic value of lexical connectors in the literary work of Grozdanin kikot by Hamza Humo. The analysis is focused in stylistic figure repetitions as one of the most obvious signals of recurrence and text cohesion in Grozdanin kikot. In addition, the analysis includes their semantic-stylistic qualities established with their structural and rhythm-melodic effects. Stylistic figure repetitions are investigated as integral parts of extraordinary poetic structure of Grozdanin kikot, which are potentially predetermined for passing of intensified expressiveness Key words: Grozdanin kikot, conectors, figure repetitions
51
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011. UDK 811.163.4*3373.7(497.6 Sui D.)-31 Pregledni rad / Review paper Primljen / Received on 15. 11. 2011. Prihvaen za objavljivanje / Accepted for publication on 23. 12. 2011.
Edna KLIMENTI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
FRAZEMSKA POLISEMIJA, SINONIMIJA I ANTONIMIJA U ROMANU HODA STRAH DERVIA SUIA

U ovom radu razmatraju se frazemska polisemija, sinonimija i antonimija u romanu Hoda Strah Dervia Suia. Analizom semantikog aspekta prisutnih frazema utvreno je da je frazemska polisemija rijetka pojava te da je frazemska sinonimija mnogo ea pojava od antonimije i da se uglavnom temelji na globalnom znaenju sinonima. Kljune rijei: frazem, Hoda Strah, sinonimija, antonimija, polisemija
1. O jeziku i stilu knjievnika Dervia Suia pisali su i drugi istiui pritom metaforinost, utjecaj narodnog stvaralatva, prisustvo paremiolokih oblika, literarnost, jednostavnost, slikovitost, ekspresivnost kao bitne odlike stvaralatva ovog knjievnika. Sve to navelo nas je na pretpostavku da u jezikom izrazu ovoga knjievnika ima dosta frazeolokih konstrukcija koje bi trebalo ekscerpirati i prouiti njihovu strukturu, porijeklo, nain nastajanja i znaenja. U ovom radu predstavit emo primjere frazemske polisemije, sinonimije i antonimije. 1.1. Frazeologizacija podrazumijeva proces potpune ili djelimine dezaktuelizacije denotativnog znaenja leksema. Frazeoloki karakter jedne vielane leksike jedinice u potpunoj je ovisnosti od semantike transpozicije lanova te jedinice. To se dogaa kada jedinica u korist globalnog znaenja gubi denotativno znaenje to znai da referencijalnu funkciju jezika u procesu frazeologiziranja zamjenjuje ekspresivna funkcija. Objasnit emo to na primjeru jednog cjelovitog iskaza uzetog iz korpusa: ...poletje Muhtarovoj ruci, revnosno je izljubi, ugleda Koluhiju, pade na koljena pred njega i sav u gru nekakve krivnje, pokajanja, pasje vjernosti, drhtave udnje da od sebe otkloni sumnju, upita... (115) 53
Edna Klimenti, Frazemska polisemija, sinonimija i antonimija u romanu Hoda Strah... BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 5364
Sintagma pade na koljena ima svoje denotativno znaenje. Ona doslovno znai da je neko kleknuo ispred nekoga. Ovdje, dakle, sposobnost konotacije nije iskoritena, nije dolo do transpozicije znaenja od denotacije ka konotaciji. U drugom primjeru slina sintagma u potpunosti je izgubila svoje denotativno znaenje. ''Sili treba na koljena prii!'' (43) Dakle, konstituenti su ovdje izgubili svoje pojedinano znaenje u korist globalnog. Cijeli je iskaz dobio novo znaenje: pred silom treba biti ponizan. 1.2. Proces frazeologizacije, dakle, ne moe se prepoznati bez uvida u semantike aspekte frazema koji su predmet istraivanja. Zato se u okviru semantikog aspekta frazema iznose postupci potpune ili djelimine dezaktuelizacije koji se realiziraju putem tropa (najee metaforom, metonimijom i poreenjem). Takoer, u vezi sa semantikim aspektom frazema govori se i o frazemskoj polisemiji, sinonimiji i antonimiji. U romanu Hoda Strah pronali smo frazeme koji se mogu posmatrati kao frazemski sinonimi i antonimi, a naili smo i na primjer frazemske polisemije. 2. Frazemska polisemija temelji se na globalnom znaenju frazema. S tim u vezi se frazemska polisemija odreuje kao pojava pri kojoj frazem u razliitim kontekstima moe imati razliita znaenja. Da bismo za frazem mogli kazati da je polisemian, on mora imati isti sastav u razliitim kontekstima u kojim se realizira sa razliitim znaenjima. U naem korpusu pronali smo samo jedan primjer frazemske polisemije. Za frazem okrenuti lea Matei navodi slijedea znaenja: napustiti koga, prekinuti vezu s kim, zanemariti (to, koga), pobjei (Matei 1982: 308). Ovaj se frazem u romanu pojavio sa dva razliita znaenja. Da bismo to dokazali, posluit emo se kontekstima u kojim se naao: Pue bruka po turskom carstvu, prvi put su Bonjaci tako hrpimice pobjegli, prvi put su lea junaka zajedniki okrenuli. (173) Hajd' sad, mar, odakle si i doo, a muftiji reci da u i njega potraiti ako sutra okrene lea vabi. (278) Brzo bi oni njemu okrenuli lea i pustili ga da ode da se nisu bojali-uvrijedie ga, a kakav je ljut, i ta sve prie o njemu kazuju, mogao bi kakav rusvaj na kraju napraviti. (310) U prva dva primjera frazem se relizirao sa istim znaenjem: pobjei. Razlike u gramatikoj realizaciji svedene su na suprotstavljanje mnoine (u prvom primjeru) i 54
jednine (u drugom primjeru). Trei kontekst dao je istome frazemu novo znaenje: napustiti koga. Specifinost ovoga frazema upravo je u tome to se u romanu ee realizira sa znaenjem pobjei, koje je u rjenicima navedeno kao posljednje. Iskustva iz razgovornoga jezika kazuju da se ovaj frazem esto realizira sa znaenjima izdati koga, iznevjeriti koga, ali ova znaenja nisu navedena u konsultiranim rjenicima. Pored ovih primjera u romanu postoji i kontekst u kojem se ova veza rijei javlja kao kolokat, bez semantikoga otklona i sa osnovnim znaenjem sastavnica: Ustade, okrenu im lea, i ree arnautskom desetniku da mu namjesti postelju uz samo stablo, najblie vatri. (279) Posljednji primjer uva svoje znaenje i time dokazuje da sve ustaljene konstrukcije nisu nuno frazemi. 3. Frazemska sinonimija i antonimija temelje se iskljuivo na semantikim odlikama frazema. Znaenjska slinost / istoznanost i suprotstavljenost uslovljene su kvalitetom. Kao i kod leksike sinonimije, i u frazemima je rijetka apsolutna sinonimija budui da kontekst odreuje vrstu frazema, a pieva namjera da svoj jezik uini ekspresivnijim doprinosi izboru frazema koji je pogodniji i stilski obojeniji. To znai da praktino nema potpune sinonimije, ve se moe govoriti o bliskim znaenjima frazeosinonima (iljak-Jesenkovi 2003: 138). Antonimijska znaenja temelje se na suprotstavljanju, tj. ''na uspostavljanju znaenjskih veza izmeu krajnjih taaka odreene semantike paradigme'' (Tanovi 2000: 161). I u sluaju antonimije teko je uspostaviti apsolutnu suprotstavljenost znaenja pa se najee govori o stepenovanoj suprotnosti (Kristal 1987: 26). Frazeoantonimi su rjea pojava u odnosu na frazeosinonime. 3.1. Ilijas Tanovi definira frazemske sinonime kao ''frazeoloke jedinice koje su bliske ili gotovo iste po znaenju i smislu i oznaavaju isti pojam, ali se meusobno mogu razlikovati po nijansi znaenja, ili po stilskoj boji, a u nekim primjerima po oba ova elementa...'' (Tanovi 2000: 43). Sinonimija se dakle prvenstveno temelji na semantikim odlikama frazema i obino se predstavlja preko semantikih polja (Hrusti 2001: 101). Ta su semantika polja pojmovne oblasti na koje se odnose frazemi. Znaenja frazema koja pripadaju jednom semantikom polju mogu biti iznijansirana, ali globalno znaenje osnov je za uvrtavanje frazema u odreeno semantiko polje. Sama injenica da se traga za iznijansiranim semantikim odlikama upuuje 55
na jedan opi problem kad je rije o traganju za sinonimima. O tom problemu govori se i u knjizi Nad turskim i bosanskim frazikonom:
Prihvatimo li da sinonimija predstavlja mogunost zamjene jedne leksike jedinice drugom u svakom kontekstu u kojem se odreena jedinica moe javiti, pitanje je da li se i koliko moe govoriti o potpunim sinonimima ak i kad se radi o monoleksemnim jezikim znakovima u ija bitna obiljeja generalno nuno ne ulazi ni ekspresivnost, ni emocionalni naboj; (iljak-Jesenkovi 2003: 138)1
Budui da frazemi u tekstu nose i emocionalnu boju, a takoer i stilski markiraju izraz, moe se rei da je frazemska istoznanost relativan pojam te da se u okviru frazemske sinonimije moe govoriti samo o frazemskim bliskoznanicama. Zato se pri odreivanju frazemskih sinonima za osnov i uzima iskljuivo njihovo znaenje na globalnom planu. U strukturnom smislu frazemski sinonimi ne moraju da se sastoje od istih elemenata. Tako smo za slijedeu grupu frazema ekscerpiranih iz romana Hoda Strah utvrdili da su sinonimi koji pripadaju semantikom polju sa opim znaenjem ''poginuti'': platiti glavom ''A mogao sam zaas platiti glavom da se ne snaoh.'' (80) plaati ivotom ''Ali se ruka, dignuta na starjeinu, plaala ivotom.'' (259) U strukturnom smislu ovi frazemi imaju razliit sastav. I u pogledu nijansi znaenja mogu se napraviti neke razlike. Platiti glavom i plaati ivotom u svome sastavu imaju glagol platiti koji donosi znaenje na globalnom planu te stoga frazemi imaju isti smisao. Razlika meu njima je u tome to jedan frazem ima pojaanu slikovitost. To je postignuto zamjenom apstraktne imenice ivot konkretnom imenicom glava. U tom smislu frazem platiti glavom ekspresivniji je od frazema plaati ivotom.
1
Stav o tome da ne postoji apsolutna sinonimija predstavljen je i u knjizi Jezik i njegova struktura u kojoj se iznosi da ''glavni razlog nepstojanja apsolutnih sinonima treba traiti u injenici da skoro svaka rije u svakom jeziku ima vie znaenja, pa ako su neka od raznih znaenja dviju rijei podudarna, neka redovno, nisu... Dvije, pa i tri ili etiri rijei mogu imati tako srodno znaenje da ih moemo smatrati djeliminim sinonimima'' (Rianovi 1998: 244).
56
U korpusu naeg istraivanja ima jo frazema koji se na osnovu jednakog globalnog znaenja mogu smatrati sinonimima:2
Globalno znaenje Biti glup Frazem
ne imati mozga ni koliko zelena ljiva (82), ne biti tahte u mozgu na broju (166) Biti poniznan padati na seddu (127), prii (kome) na koljena (43) Biti ubijen okvasiti sjeivo (188), poljubiti gajtan (188) Biti lud ne biti pri pameti (47), biti ubijen u mozak (88) Matati sanjati naglas (312), saviti snove (120) Muiti koga piti (kome) krv (30), kidati ivo meso (30) Nai se u neprilici obrati bostan (24), obrati zelene danarike (156), uvaliti se u orbu (241) Opteretiti koga pasti (kome) za vrat (120), uputiti (kome) za vrat (239), tovariti (kome) na vrat (159) Opustiti se gladiti muda (131), gladiti muda pod jorganom (138) Polahko mic po mic (286), nogu pred nogu (185) Pobjei dati tabanima vatru (284), okrenuti lea (278) Preivjeti spasiti glavu (89), iznijeti ivu glavu (156), izii itav (od nekuda) (22) Rastuiti pogasiti plamike vedrine (115), smraiti se u oku (i u mozgu i u obrazu i u grlu) (123) Savladati izai na dobro (175), okrenuti na dobro (249) Sukobiti se zakuhati rusvaj (60), zametati krv (231), zaturiti kavgu (179) Ubiti koga spraiti olovo u zube (134), sasuti kuburu u zube (298), prosuti crijeva (141), upisati (koga) u ehite (164) Umrijeti ispustiti duu (306), proitati posljednju jaziju (67), opruiti sve etiri (127), ostaviti (gdje) kosti (39), slei se u gluhu zemlju (158) Utonuti u san zaplivati Dunavom sna (30), zaploviti u denjize sna (139), zatvarati vrata ovog svijeta (281) Zanesenjak zapaljena glava (141), uspuena glava (231) rtvovati se za tui raun ginuti za beke babe zdravlje (300), ginuti za beke raune (299), ginuti po dalekim Perzijama (117)
2
Ovdje svakako treba imati u vidu injenicu da je rije o knjievnom djelu u kojem proces frazeologiziranja moe biti i produkt pievih intervencija.
57
Navedeni primjeri ukazuju na to da se frazemska sinonimija u romanu Hoda Strah temelji iskljuivo na globalnom znaenju frazema. Osim toga, znaenja ovih frazema su vezana za kontekst i ne moraju nuno biti u stanju zamijeniti jedan drugoga u istome kontekstu. Takva zamjena jednoga frazema drugim uvjetovana je i nekim drugim elementima:
Zamjena jedne frazeme drugom, uz ouvanje svih semantikih i stilskih valera datog konteksta, zavisi od sljedeih elemenata frazeoloke sinonimije: stepena semantike bliskosti ili slinosti globalnog znaenja i smisla frazeolokih jedinica, strukture frazeolokih jedinica, mogunosti sintaksike spojivosti sa drugim dijelovima konteksta, stilske boje frazeolokih sinonima i njihovog emocionalnog naboja. (Tanovi 2000: 45)
3.2. Da bismo govorili o frazemskim varijantama, neophodno je da frazem u razliitim ostvarivanjima sadri isto znaenje i da ga i prilikom izmjene prepoznajemo kao frazeoloku vezu rijei. Terminom frazemska varijanta dovodi se u pitanje jedna od bitnih odlika frazema gotov oblik, postojanost veze meu sastavnicama. Meutim, i pored toga ne moe se zanemariti injenica da neki frazemi posjeduju svoje varijante. To moemo dokazati i primjerima iz naeg korpusa. Frazem izbiti (kome to) to iz glave u romanu Hoda Strah koriten je sa znaenjem natjerati nekoga da napusti neku misao, ideju. U romanu se pojavljuje i frazem isukati (to) iz glave. Znaenje ovih frazema je isto, oba se prepoznaju kao frazeoloki skupovi, s tim da se razlikuju u glagolu izbiti / isukati. Da bismo ovu tvrdnju potkrijepili, posluit emo se kontekstima. Neka ti bog izbije iz glave to to si naumio.(134) ...ljuba e tebi tvoja to isukati na svileno vreteno iz glave...(149) Ovakve primjere Ljiljana Koleni naziva leksikim frazeolokim varijantama. Dakle, mogue je ''da se ponekad rijei slinoga znaenja mogu zamijeniti, ali samo onda ako jo uvijek prepoznajemo frazem'' (Koleni 1999: 377-381). Isto je i u primjerima koji slijede: uputiti (kome) za vrat (239) / tovariti (kome) za vrat (159) piti krv (30) / srkati krv (163) mrijeti u otkosima (170) / padati u otkosima (270). 58
Pored leksikih frazeolokih varijanti, meu frazemima ekscerpiranim iz romana Hoda Strah pronali smo i tvorbene varijante: sauvati obraz (65) / ouvati obraz (63). I ovi primjeri prepoznaju se kao frazeoloke veze rijei sa istim znaenjem, ali su glagoli sauvati i ouvati tvorbene varijante. U jednom primjeru upotrijebljen je prefiks sa-, u drugom o-. Budui da je frazem sauvati obraz frekventniji u upotrebi, rei emo da je ouvati obraz njegova tvorbena frazeoloka varijanta. Da varijante frazema mogu biti i morfoloke, dokazat emo primjerima gubiti glavu (10) / gubiti glave (148), u kojim se imenica pojavljuje u jednini i mnoini. Sintaksiku frazeoloku varijantu pronali smo u primjerima uati za grbaom (114) / uati na ramenima (155), u kojim je, pored promjene rijei, prisutna i promjena padenog oblika uvjetovana izmjenom prijedloga. U svim navedenim primjerima evidentno je da razlike meu njima postoje samo u jednoj sastavnici, a da su im znaenja ista. ''Po tome da li se jedno frazeoloko znaenje ostvaruje unutar jednog ili vie frazeolokih oblika, razlikujemo invarijantne i varijantne frazeme. Varijantni su, naprimjer: biti pijan kao zemlja = biti pijan kao majka = biti pijan kao duga, te bez glave i repa = da i bu = zbrda i zdola. Kako pokazuju navedena dva gnijezda, mogua je i djelimina i potpuna varijantnost. Navedena se pojava esto naziva i frazeolokom sinonimijom'' (ipka 1998: 113-114). Prema shvatanju Danka ipke, primjeri o kojim smo govorili su varijantni frazemi, a primjeri koje objedinjuje samo njihovo globalno znaenje su invarijantni frazemi koje smo takoer obrazloili govorei o pojavi sinonimije na globalnom planu. Primjeri iz naeg korpusa pokazuju da pojava sinonimskih frazema nije rijetka, a da se varijantni frazemi javljaju rjee u odnosu na invarijantne frazeme. Iako smo u izlaganju govorili o srukturnim slinostima treba uspostaviti jasnu razliku meu frazemima koji su slini u strukturnom smislu i imaju isto znaenje i frazemima koji su slini u strukturnom smislu, ali se razlikuju u znaenju. ''Ako se dva ili vie frazema razikuju samo jednom sastavnicom a imaju razliita znaenja, tada vie nisu posrijedi frazemske inaice nego posebni frazemi'' (Samardija 1995: 85). Frazemi sline strukture, a razliitog znaenja rijetkost su u naem romanu i uspjeli smo pronai samo slijedee: obigrati vidom (36) / lutati vidom (66) / srkati vidom (105). Iako imaju jednu zajedniku komponentu svi oni nisu sinonimi. Evo kako su upotrijebljeni u kontekstu: Pogleda Muhtar jo jednom na sjever, pa na zapad, pa opet obigra selo vidom.(36) Udovica zabezeknuta luta vidom uz njega, niz njega, od betnja do zlatnika, pa u njegovo elo...(66) Udovica napola zatvorila oi pa sre vidom to tijelo to bridi mukou. (105) 59
U primjerima obigrati vidom i lutati vidom namee se znaenje ispitivati koga, zagledati pa se oni mogu posmatrati kao sinonimi. Primjer srkati vidom samo je na prvi pogled slian prethodnima. Naime, glagol srkati u ovom primjeru upotrijebljen je sa znaenjem eljeti pa se ovdje ne moe govoriti o frazemskoj varijanti ve je to sasvim novi frazem. 3.3. Termin antonimija u globalnom smislu odnosi se na uspostavljanje suprotnosti u znaenju. Frazeoloke se jedinice mogu takoer nai u odnosu frazemske antonimije. Ova antonimija sloenija je od antonimije rijei, a uspostavlja se, kao i sinonimija, ''na razini globalnog znaenja'' (Tanovi 2000: 47). Ta suprotstavljenost moe da se zasniva na negiranju osnovnog frazema. U romanu Hoda Strah pronali smo primjer frazemske antonimije zasnovane na negiranju osnovnoga frazema: - gubiti glavu (10) ne gubiti glavu (149) Frazemska antonimija moe da se zasniva i na antonimijskom odnosu meu leksemama unutar frazema. - mjeriti svaku rije (43) razbacivati se rijeima (117) - plaati ivotom (259) vratiti u ivot (192) - za tui raun (149) za svoj raun (115) - izgubiti obraz (309) sauvati obraz (65) / ouvati obraz (63) - platiti glavom (80) iznijeti ivu glavu (156) - ne biti pri pameti (47) doi do pameti (298) U navedenim primjerima uoava se prisustvo barem jedne zajednike lekseme. Otklon od denotativnog temelji se na globalnom znaenju frazema, a pojedinana znaenja leksema u sastavu utjeu na formiranje antonimijskog odnosa prema drugim frazemima. Takoer, ukoliko sastavnice frazema posmatramo izolovano od frazema, uoit emo da ne moraju nuno biti u antomijskom odnosu na leksikom planu. To je evidentno u posljednjem primjeru. Glagol ne biti nije pravi antonim glagolu doi na leksikome nivou, ali kako se frazemska antonimija temelji na globalnom znaenju to su ovi glagoli zauzeli pozicije antonimskih elemenata. Primjeri koji slijede nemaju niti jednu zajedniku sastavnicu i njihova se antonimija temelji iskljuivo na suprotstavljanju njihovih globalnih znaenja. - omirisati ovjeju krv (114) ne omirisati boja (188) - okrenuti lea (310) biti uz nekoga (273) - vratiti mir moanama (92) zabaviti se o svom jadu (100) 60
U prvom primjeru znaenje ratno iskustvo suprotstavlja se znaenju ratno neiskustvo, a u drugom primjeru znaenje napustiti koga suprotstavlja se znaenju podravati koga. Trei frazem se sa znaenjem nestati briga suprotstavlja znaenju brinuti se. Broj ekscerpiranih frazemskih antonima potvruje opi stav lingvista da je antonimija mnogo rjea od sinonimije. 4. Posljednjih godina na prostoru Bosne i Hercegovine razvio se interes za izuavanje frazema. U evropskoj lingvistikoj misli jo uvijek postoje nedoumice u vezi sa imenovanjem ovih struktura u jeziku, kao i sa osnovnom definicijom ovih jezikih jedinica. Mi smo se opredijelili za termin i definiciju koja dominira meu lingvistima Bosne i Hercegovine. To znai da smo za imenovanje ovih struktura koristili termin frazem koji smo posmatrali kao spoj od najmanje dvije autosemantine rijei od kojih najmanje jedna ima transponirano znaenje. Ta definicija bila je polazna osnova za traenje primjera frazemske polisemije, sinonimije i antonimije u romanu Hoda Strah Dervia Suia. U tom smislu moe se zakljuiti da je frazemska polisemija vrlo rijetka pojava u romanu. Frazemska sinonimija ovdje se uglavnom temelji na globalnom znaenju sinonima, a primjeri koji se podudaraju u strukturnom smislu znatno su rjei. U pogledu frazemske antonimije moe se zakljuiti da to i nije sveprisutna pojava u romanu. To je i razumljivo budui da je antonimijski odnos kompleksna pojava i na leksikom planu te da je openito slabo zastupljena. Ekscerpirani primjeri pokazuju da se antonimija temelji na suprotstavljenim znaenjima sastavnica frazema, a pronaen je i primjer stepenovane antonimije. Dakle, prouavanjem samo jednog segmenta pojavnosti frazema u knjievnoumjetnikom djelu moe se zakljuiti da je proces frazeologizacije stalan je proces u romanu Hoda Strah Dervia Suia. Frazemi su najee jednostavni i opepoznati, iako meu njima ima i onih koji nisu zabiljeeni u postojeim rjenicima.
61
Literatura Durakovi, Enes (1986), Knjievno djelo Dervia Suia, Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, Knj. 4, Novija knjievnost proza, Alef, Sarajevo, str. 531-544. Halilovi, Senahid (1995), Pravopis bosanskoga jezika, Preporod, Sarajevo. Halilovi, Senahid; Pali, Ismail; ehovi, Amela (2010), Rjenik bosanskoga jezika, Filozofski fakultet, Sarajevo. Hrusti, Meliha (2001), Kontrastivna analiza frazeolokih izraza sa komponentom ''kopf''/ ''glava'' u njemakom i u b/h/s. jeziku, Tuzla. Jahi, Devad; Halilovi, Senahid; Pali, Ismail (2000), Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica. Kasumovi, Ahmet (1990), Jezik i folklor, Univerzal, Tuzla. Katni-Bakari, Marina (2001), Stilistika, IPP ''Ljiljan'', Sarajevo: Nauna i univerzitetska knjiga, Sarajevo. Koleni, Ljiljana (1999), Kako prepoznati frazem?, Teorija i mogunosti primjene pragmalingvistike. Zbornik radova sa savjetovanja Hrvatskoga drutva za primijenjenu lingvistiku, Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb, Rijeka, str. 377381. Kovaevi, Milo (1991), Gramatika i stilistika stilskih figura, Knjievna zajednica Drugari, Sarajevo. Kristal, Dejvid (1999), Enciklopedijski rjenik moderne lingvistike, Nolit, Beograd. Matei, Josip (1982), Frazeoloki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika, Zagreb: IRO ''kolska knjiga''. Mrevi-Radovi, Dragana (1987), Frazeoloke glagolsko-imenike sintagme u savremenom srpskohrvatskom jeziku, Filoloki fakultet Beogradskog univerziteta, Beograd. Mrevi-Radovi, Dragana (1988), Frazeoloke inovacije i jezika norma, Knjievnosti jezik, XXXV, br. 3-4, Drutvo za srpskohrvatski jezik i knjievnost SR Srbije i Drutvo za srpskohrvatski jezik SR Crne Gore, Beograd, str. 281288. Muovi, Abdulah (1997), Frazeoloki adverbijali, Pritina. Muovi, Abdulah (2002), Somatske frazeoloke jedinice za izraavanje emocija i njihova sintaksika funkcija, Kosovska Mitrovica. Simeon, Rikard (1969), Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva III, Matica Hrvatska, Zagreb. Simi, Radoje (1991), Uvod u filozofiju stila, Svjetlost, Sarajevo. Solar, Milivoj (1977), Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb. ehovi, Amela (2004), ''Ekspresivni potencijal frazema u Muradbegovievim dramama Na Boijem putu i Pomrina krvi'', Knjievni jezik, Godite 22, br. 1-2, 62
Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskoga fakulteta i Institut za jezik, Sarajevo, str. 122134. iljak-Jesenkovi, Amina (2003), Nad turskim i bosanskim frazikonom, Orijentalni institut, Sarajevo. ipka, Danko (1998), Osnovi leksikologije i srodnih disciplina, Matica srpska, Novi Sad. Tanovi, Ilijas (2000), Frazeologija bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica. Trask, Robert Lawrence (2005), Temeljni lingvistiki pojmovi, kolska knjiga, Zagreb. Zgusta, Ladislav (1991), Prirunik leksikografije, Svjetlost, Sarajevo
Adresa autora Author's address Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Dr. Tihomila Markovia 1 75000 Tuzla BiH edna.klimentic@untz.ba
63
PHRASEOLOGICAL POLYSEMY, SINONIMY AND ANTHONYMY IN THE NOVEL FEAR IMAM WRITTEN BY DERVI SUI
Summary This paper discusses the polysemy, synonimy and anthonymy of the phrasemes in the novel Fear Imam written by Dervi Sui. Analyzing semantic aspect of the phrasemes its been found that the polysemy is rare as well as that the synonyms are more common than antonyms and that they are mainly based on the global meaning of synonyms. Key words: phrasemes, Fear Imam, sinonymy, antohonymy, polysemy
64
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011. UDK 81:[282:050]1950/1990 Originalni nauni rad / Original scientific paper Primljen / Received on 21. 10. 2011. Prihvaen za objavljivanje / Accepted for publication on 23. 12. 2011.
Marijana NIKOLI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
ASOPIS DOBRI PASTIR U KONTEKSTU JEZINE SITUACIJE U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI (OD 1950. DO 1990. GODINE)
Period od 1950. do 1990. godine u lingvistici je obiljeen vanim promjenama u standardizacijskim procesima u jezicima srednjojunoslovenskoga dijasistema: od ideje o unificiranju i stvaranju zajednikog hrvatskosrpskog / srpskohrvatskog jezika do njegove disolucije. Na temelju odabranih sadraja ekscerpiranih iz asopisa franjevake Provincije Bosne Srebrene Dobri pastir i Nova et Vetera rad je nastojao pokazati koliko i da li je stanje u jeziku, nastalo pod utjecajem drutvene situacije dravnojezine politike, utjecalo na pisani jezik bosanskih franjevaca, i do koje je mjere jezik Dobroga pastira i Nove et Vetere mogue smjestiti u okvire hrvatskoga standardnog jezika. Kljune rijei: jezik, standardizacija jezika, bosanski franjevci, asopis Dobri pastir, asopis Nova et Vetera.
1. Uvod asopis Dobri pastir izlazio je u periodu od 1950. do 1990. godine, kao glasilo istoimenog sveenikog udruenja. Iako u prvom redu filozofsko-teoloke provinijencije, na njegovim su stranicama zabiljeene i jezine promjene koje su se deavale u tim burnim vremenima kada s jedne strane dolazi do stvaranja zajednikog sh/hs. jezika, a s druge do potpunog odbacivanja takvoga koncepta i zalaganja za politiku posebnih standardnih jezika. Promjene u jeziku koje su se deavale u tih etrdeset godina najlake je shvatiti i objasniti ako se promatra razvoj hrvatskoga jezika u 20. stoljeu, kada se i deavaju vane promjene u standardizacijskim procesima u jezicima srednjojunoslovenskoga dijasistema. 65
Marijana Nikoli, asopis Dobri pastir u kontekstu jezine situacije u Hrvatskoj i Bosni... BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 6573
Budui da je asopis Dobri pastir izlazio u periodu od 1950. do 1990., u periodu koji hronoloki gotovo da odgovara etvrtom razdoblju razvoja hrvatskoga jezika u 20. stoljeu1, i na njegovim se stranicama mogu uoiti promjene u jeziku nastale pod utjecajem drutvene sitacije i dravnojezine politike.
2. Razvoj hrvatskog standardnog jezika u periodu 1945. do 1990. godine etvrto razdoblje razvoja hrvatskoga jezika obuhvatalo je dugaak vremenski period i u njemu je hrvatski jezik prolazio razliite sudbine. To je razdoblje obiljeeno burnim jezino-politikim deavanjima - od ideja jezinoga unitarizma i pravopisnoga jedinstva srpskoga i hrvatskoga jezika do osamostaljenja i stvaranja zasebnoga hrvatskog jezika i objavljivanja novih pravopisa i udbenika. Razdoblje nesreenih jezinih prilika zapoinje Novosadskim knjievnim dogovorom2 (1954) i idejom o stvaranju jedinstvenog hrvatskoga i srpskoga jezika, te zajednikih jezinih prirunika. Novosadskome dogovoru je prethodila aktivnost i inicijativa urednitva asopisa Letopis Matice srpske koju su pokrenuli da bi se raspravila sva pitanja ujedinjenoga srpsko-hrvatskog / hrvatsko-srpskog jezika, a krajnji cilj je bio normalizacija pravopisnih pravila.3
1
Ovakvu periodizaciju hrvatskoga jezika u 20. stoljeu uradio je Marko Samardija i kao takva koritena je u ovome radu. Prema Samardiji jezik u 20. stoljeu se prema preovladavajuim znaajkama moe podijeliti na slijedea razdoblja: 1. Prvo razdoblje: od 1901. do 1918. 2. Drugo razdoblje: od 1918. do 1941, 3. Tree razdoblje: od 10.travnja 1941. do svibnja 1945. 4. etvrto razdoblje: od svibnja 1945. do proljea 1990. 5. Peto razdoblje: od 1990. do danas. Na sastanku najistaknutijih jezikoslovaca, knjievnika, kulturnih i javnih radnika, odranom 8. 9. i 10. decembra 1954. godine, usvojeni su zakljuci Novosadskog dogovora, od kojih su sa stajalita knjievnojezine politike najznaajnija prva etiri: 1. Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je i knjievni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna sredita, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim. 2. U nazivu jezika nuno je uvek u slubenoj upotrebi istai oba njegova sastavna dela. 3. Oba pisma, latinica i irilica, ravnopravna su; zato treba nastojati da i Srbi i Hrvati podjednako naue oba pisma, to e se postii u prvom redu kolskom nastavom. 4. Oba izgovora, ekavski i ijekavski, takoe su u svemu ravnopravna. (Pravopis: 1960: 7) Novosadski dogovor su potpisala 4 knjievnika i 3 jezikoslovca iz Zagreba, 15 knjievnika i jezikoslovaca iz Srbije i 2 iz Bosne i Hercegovine (obojica Srbi!). Naknadno su jo potpisala 63 znanstvena i kulturna radnika, meu kojima je i dr. Stjepan Ivi. Pred javnou je zatajena uvjetovanost pod kojom je prof. Ivi potpisao dogovor (da se u javnoj upotrebi ne potiskuje latinica i ijekavsko-tokavski govor) to e kasnije postati polazna toka borbe za ouvanje hrvatske jezine posebnosti.
66
Tekst objavljen u Dobrome pastiru (1955), pod nazivom Anketa o jeziku pokazuje koliko su bosanski franjevci bili u tijeku svih jezinih deavanja i previranja. Autor teksta O.D..4 pozdravlja napore Ljetopisa Matice srpske da dogovorom rijei sve jezine nesuglasice jer pitanje knjievnog jezika nije nikada bilo isto knjievno pitanje, nego je uvijek to je i razumljivo bilo preteno politiko pitanje.5 Pri tome, on se nimalo ne ustruava da iznese i osobno miljenje o trenutanoj jezinoj situaciji i problemima koji iz nje proistiu. To se posebno odnosi na nejasnu i nerijeenu jezinu situaciju u Bosni i Hercegovini:
Vrijeme je bilo, bez ikakve sumnje, da se mnoge stvari raiste i dovedu u sklad, jer smo ba mi, koji smo daleko od centra Zagreba ili Beograda, najvie osjeali nesnosno stanje i zbrku u gramatici, interpunkciji, nazivu jezika, terminologiji i upotrebi rijei i pisanju stranih rijei i imena, iako smo svijesni da smo ba mi u Bosni i Hercegovini u nedavnoj prolosti naoj najvie doprinijeli za na knjievni jezik, da radi svoje ljepote i rairenosti ovaj govor postane obavezan za knjievnost Hrvata i Srba, danas ba mi najvie trpimo od neizvjesnost, kako da govorimo i piemo! Smijeno jest, ali je uistinu tako.6
Svjestan vanosti pravilnoga poznavanja i upotrebe materinskoga jezika i njegovoga znaaja u govornoj praksi, te posebno uloge bosanskih franjevaca u njegovom irenju i propagiranju, autor dalje istie:
Zato u za itaoce 'Dobroga pastira' iznijeti ukratko o emu se radi, jer su itaoci 'Dobroga pastira' veinom sveenici intelektualno i sad najjai stale i mogu svojim pravilnim stavom i istim govorom mnogo doprinijeti, da na jezik ostane ist od svake natruhe, a svi se zanimamo za njegov razvoj, jer je to jezik, kojim govori na narod, a mi smo nikli iz naroda i moramo uvati njegovu svetinju, a jedna od najveih je, sigurno, jezik.7
Da bi pojasnio sadraj same ankete i njezin znaaj, autor itateljima daje kratak pregled razvoja hrvatske i srpske knjievnosti i jezika. Pri tome poseban naglasak stavlja na historijski razvoj hrvatske knjievnosti i hrvatskoga jezika istiui da su i hrvatski i srpski jezik nastali na osnovama knjievnosti stvarane na narodnome jeziku, te da su i Vuk i Gaj imali isti cilj - reformu jezika i uvoenje naro4 5 6 7
Otac Domagoj imi (prim. M.N.). Usp. Dobri pastir 1955, str. 65. Ibidem, str. 66. Usp. Dobri pastir 1955. str. 66.
67
dnoga ijekavskoga tokavskog govora u knjievnost. Kad je u pitanju upotreba pisma, autor teksta istie da nedvojbeno upotreba obaju pisama stvara tekoe u irenju pismenosti, ali i da bi naglo i nepromiljeno ukidanje jednoga, stvorilo masu nepismenih ljudi i da taj posao treba uraditi postupeno a dotle emo se svi uvjeriti, da je dobro svih nas, da imademo jedno pismo.8 Iako se gotovo pomirljivo slae sa eventualnim odlukama jezinih strunjaka o dokidanju jednoga od pisama (adekvatno politici i ideolokome opredjeljenju asopisa prim. M.N.), autor istovremeno iznosi i osobni stav o tome i smatra da treba zadrati oba pisma jer niko nema pravo od jednoga naroda traiti da se odrekne neega to je njegova tradicija vodei pri tome rauna da se ne umijea neto tree u pitanje pisma, a to tree ve vie nije dobro i zdravo.9 Isti stav autor iznosi i o problematici izgovora ije / je /e navodei da bi bilo smijeno tjerati ijekavce da govore ekavski jer je to ... i posve suvino, jer nam to ne ini nikakvu smetnju u jeziku i govoru i posve se normalno razumijemo.10 Istiui potrebu za stvaranjem jedinstvenoga pravopisa kojim bi se rijeila sva najbitnija jezina pitanja i problemi, autor navodi da je dobro to je ova anketa pokrenuta od novosadske Matice srpske zbog eventualnih nesporazuma velikih centara Beograda i Zagreba oko patronata nad anketom i istovremeno izraavajui aljenje zato to nije Sarajevo:
Moda bi najsretnije bilo, da ju je povelo Sarajevo, kao geografsko sredite Drave, gdje se govori ijekavski i ekavski, pie irilica i latinica, osim to mi najvie trpimo radi ove zbrke, a najvie bi se radovali bratskom sporazumu, jer mi u Bosni najvie i osjeamo blagodati sporazuma Srba i Hrvata!11
Nakon est godina od postignutoga Novosadskog knjievnog dogovora (1960) objavljen je Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika koji su obje strane razliito prihvatale i vrednovale. Istovremeno je zapoet rad na Rjeniku hrvatskosrpskoga knjievnog jezika, ali i ubrzo obustavljen jer su prve objavljene knjige doivjele negativnu kritiku hrvatske javnosti. U ovome je razdoblju objavljeno nekoliko gramatika: 1. Tree izdanje Maretieve Gramatike (1963) 2. Gramatika hrvatskosrpskoga jezika (1966), BrabecHrasteivkovi Nepovoljan poloaj hrvatskoga jezika u hrvatskosrpskome jezinom jedinstvu krajem ezdesetih godina 20. stoljea izazvao je nezadovoljstvo i niz jezino-poli8 9 10 11
Ibidem, 67. Ibidem, 67. Ibidem, 67. Usp. Dobri pastir 1955. str. 68.
68
tikih aktivnosti koje su kulminirale 1967. odricanjem od Novosadskoga dogovora i potpisivanjem Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika.12 Poetkom sedamdesetih godina obiljeenih aktivnim jezino-politikim deavanjima i nemirima koji su kulminirali pokretom nazvanim Hrvatsko proljee, Matica Hrvatska je odustala od novosadskih zakljuaka s kojih su neki hrvatski potpisnici povukli svoje potpise, odustajui tako od zajednikog pravopisa i rjenika. Te presudne godine jezinih previranja obiljeene su odbacivanjem dvodijelnoga naziva jezika i novim Hrvatskim pravopisom koji su na fonolokim naelima uradili Milan Mogu, Boidar Finka i Stjepan Babi (1971), te Pregledom gramatike hrvatskoga jezika Stjepka Teaka i Stjepana Babia (1973). 3. Jezina deavanja u Bosni i Hercegovini u periodu od 1945. do 1990. Posmatrajui osnovne karakteristike jezine politike u BiH od 1945. do poetka devedesetih Marko Samardija istie da se taj period uvjetno bez periodizacijskih pretenzija moe podijeliti u tri razdoblja: - prvo od 1945. do kraja 1965.; - drugo od 1965. do kraja sedamdesetih i - tree osamdesete godine. (Samardija 1997: 94) Prvo razdoblje karakteristno je prvenstveno po potpunom odbacivanju svih oblika jezine politike kakvu je sprovodila NDH, a zatim i tihim radom na profiliranju onoga to e se kasnije nazvati (i nazivati) bosanskohercegovakom jezinom posebnosti. (Samardija 1997: 94) Ustav FNRJ iz 1946. godine je uredio da se slubeni jezik u Bosni i Hercegovini naziva srpski ili hrvatski, a prema Ustavu SRBIH iz 1963. nema odredbe o slubenom jeziku i njegovom imenu. Istovremeno se u prvom stavku 216. lanka istoga Ustava istie da se svi zakoni, propisi i akti objavljuju na srpskohrvatskom jeziku. (Samardija 1997: 94) Ve je tada uoljiv utjecaj srpskoga jezika i pravopisa na aktualnu jezinu situaciju u Bosni i Hercegovini, posebice ako se uzme u obzir da je najznaajniji bosanskohercegovaki lingvist bio Jovan Vukovi koji je ivio i radio u Sarajevu. Drugo razdoblje obiljeeno je brojnim polemikama o aktualnoj jezinoj situaciji koje su se vodile izmeu dvaju lingvistikih centara Zagreba i Beograda, izmeu kojih je bila Bosna i Hercegovina. Ona sve vie namee potrebu da u okviru srpskohrvatskoga jezinog zajednitva vodi samostalnu jezinu politiku. U Sarajevu je
12
Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskoga knjievnog jezika iz 1967. dokument je od posebnog znaaja u povijesnom razdoblju jezika srednjojunoslovenskoga dijasistema, s osobitim utjecajem na svijest nacionalnih zajednica u SFRJ o njihovoj ogranienoj ravnopravnosti i neskladu izmeu pravopisne norme i jezine prakse.
69
od 13. do 17. septembra 1965. godine odran Peti kongres jugoslavenskih slavista na kojem je po prvi put razmatrano pitanje posebnosti bosanskohercegovakoga jezinog stanja. Dvije godine kasnije pojava Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskoga jezika i srpski odgovor na nju (Predlog za razmiljanje) izazvali su nezadovoljstvo u politikim krugovima (CKSKBiH) koji su obje inicijative oznaili kao opasne za zajednitvo i nacionalne odnose u Bosni i Hercegovini te da su izraz nacionalnih i ovinistikih gledanja i opredjeljenja njihovih potpisnika (...)13 Deklaracija o poloaju i nazivu hrvatskoga jezika i u Bosni i Hercegovini je otvorila je niz pitanja i problema oko srpskohrvatskoga jezinog i pravopisnog zajednitva.14 To se prvenstveno odnosi na brojne Hrvate u Bosni i Hercegovini:
Nezadovoljstvo Hrvata na opem planu odnosima u standardnojezinom zajednitvu odraavalo se i meu Hrvatima na prostoru Bosne i Hercegovine i u vremenu kada ona nije imala ili je imala vrlo malo utjecaja na opu situaciju u jeziku. Naime, sve do sedamdesetih godina prolog stoljea u Bosni i Hercegovini se vie realiziralo 'zacrtano' nego kreiralo 'poeljno u normi'. (Baoti 2004 : 8)
Iako ne izriito, jer nije mogla biti otvoreno prihvaena od strane bosanskohercegovakih Hrvata, Deklaracija je otvorila novo poglavlje u knjievnojezinoj politici Bosne i Hercegovine. Meu bosanskohercegovakim Hrvatima rijetki su doekali Deklaraciju svjesni njezina znaenja i za njih. Nije moglo biti govora o javnom prihvaanju, ali poslije ovoga povijesnog dokumenta stanje u jeziku (i) u Bosni i Hercegovini nije vie bilo isto. Muslimani (Bonjaci) nisu ni na kakav nain stavljali do znanja da imaju primjedbe na naziv jezika u kojima se njihovo ime nije spominjalo. Kao i Hrvati, osudili su Deklaraciju i prihvatili Zakljuke simpozija o jezinoj toleranciji. U Zakljucima Simpozija o jezinoj toleranciji koji je 1970. odran u Sarajevu stoji:
Sloboda izbora obuhvata pravo na izbor svih mogunosti koje prua naa stadardna hrvatskosrpska-srpskohrvatska jezina norma, pa i pravo za jednu od postojeih knjievnojezinih normi zapadne i istone varijante u njihovome istom obliku.15
13
14
15
O knjievnojezinoj politici u Socijalistikoj Republici Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1975, str.11. Kako se u Bosni i Hercegovini, zbog njezina geografskog poloaja, sloenih povijesnih utjecaja i vienacionalnog sastava, jezinoj problematici uvijek specifino pristupalo i kako ta problematika nikada nije do kraja rjeiva, tako je bilo i u vezi s Deklaracijom. Ona je (i) u Bosni i Hercegovini pokrenula niz jezinih pitanja koja ni do naega vremena nisu dobila konane odgovore. Zakljuci Simpozija o jezinoj toleranciji, Sarajevo, 1970.
70
Potaknuti deavanjima mladi hrvatski knjievnici na elu sa Vitomirom Lukiem 1971. potpisuju Sarajevsku deklaraciju o hrvatskom jeziku ukazujui na neravnopravan poloaj (...) varijeteta hrvatske provenijencije u praksi, tj. u realizaciji zajednikog standardnog jezika, odnosno na opstrukciju prava izbora varijeteta ak i knjievnoumjetnikom stvaralatvu. (Baoti 2004: 9) S obzirom na ureivaku politiku asopisa i njegovu jugoslavensku orijentaciju na stranicama Dobroga pastira nije bilo polemika o pojavi Deklaracije i polemikama koje je izazvala u javnosti u Bosni i Hercegovini. Tree razdoblje jezine politike u Bosni i Hercegovini, koje prema prof . Marku Samardiji traje od poetka osamdesetih do poetka devedesetih godina ispunjeno je (...) nastojanjem za praktinom afirmacijom i daljnjom teoretskom razradom eljenoga jezinog modela nazvanoga bosanskohercegovaki standardnojeziki izraz. (Samardija 1997: 100) Definiciju toga specifinoga jezinog izraza dao je prof. Milan ipka u svom Jezinom savjetniku:
Bosanskohercegovaki standardnojezini izraz poseban je i specifian vid srpskohrvatskoga standardnog jezika varijantski neodrediv (ili tanije reeno varijantski nepodrediv) i neutralan, razuen, otvoren i elastian. (ipka 2005: 75-76)
4. Zakljuak Poetkom devedestih godina zbog politikih prilika i novonastaloga stanja u bivoj Jugoslaviji i Dobri pastir, odnosno Nova et Vetera kako je asopis kasnije preimenovan, prestaje s radom. Naime, disolucija Jugoslavije kao dravne zajednice poetkom devedestih godina pruzroila je i nezaustavljivu disoluciju standardnoga hrvatskosrpskog / srpskohrvatskog jezika i odbacivanje koncepta standarnojezinoga zajednitva Srba, Hrvata, Bonjaka i Crnogoraca. U ovome je razdoblju oivjelo zanimanje za jezina pitanja i procese osamostaljivanja i afirmiranja zasebnih nacionalnih jezika: srpskoga, hrvatskoga, bosanskoga i crnogorskoga. Iako su svi razvijeni na osnovi istoga jezinog idioma, sve vie se nastojala dokazati njihova standardnojezina posebnost kao opravdanje za sprovoenje politikih ciljeva i nacionalnog osvjeenja u svim novonastalim dravama na podruju bive Jugoslavije. U takvim prilikama izaao je posljednji broj asopisa, koji je za sve vrijeme trajanja svojim jezikom nastojao pratiti i ilustrirati jezine prilike u kojima je on nastao, a nerijetko i prikaz izvanstandardoloke situacije. Na taj je nain asopis Dobri pastir nastavio tradiciju franjevaca Bosne Srebrene ije je kulturnohistorijsko, prije svega knjievnojezino naslijee, odigralo veoma znaajnu ulogu u formiranju i izgraivanju svijesti o znaaju dananjega hrvatskoga standardnog jezika. 71
Literatura Baoti Josip (2004), Standardnojezini izbori, Svjetlo rijei, Sarajevo, str.511. Jonke, Ljudevit (1965), Knjievni jezik u teoriji i praksi, Znanje, Zagreb. Pranjkovi, Ivo (2000), Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, Matica hrvatska, Zagreb. Pranjkovi, Ivo (2004), Od Divkovia do danas, Svjetlo rijei, Sarajevo, 9-11. Pranjkovi, Ivo (2005), Jezik bosanskih franjevaca, zbornik Jezik u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik u Sarajevu // Institut za istonoevropske i orijentalne studije, Oslo. str. 227 259. Samardija, Marko (1999), Stranputicama hrvatskoga jezinog i pravopisnog pitanja u Bosni i Hercegovini nakon godine 1945., zbornik Mostarski dani hrvatskoga jezika, Mostar, str. 93-103. Samardija, Marko (2004), Iz triju stoljea hrvatskoga standardnog jezika, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb. Sili, Josip (1999), Nekoliko misli o normi, zbornik Norme i normiranje hrvatskoga standardnog jezika, Matica Hrvatska, Zagreb, str. 203 212. Adresa autora Author's address Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Dr. Tihomila Markovia 1 75000 Tuzla BiH marijana.nikolic@untz.ba
72
THE MAGAZINE DOBRI PASTIR IN THE CONTEXT OF LANGUAGE SITUATION IN CROATIA AND BOSNIA AND HERZEGOVINA (FROM 1950. TO 1990.)
Summary In linguistics, the period from 1950. to 1990. is characterized by important changes in standardization processes in the languages of the Central South Slavic diasistem: from the idea of unification of the language, the creation of the joint CroatoSerbian/Serbo-Croatian language, to its dissolution. Based on the corpus taken from the journals Dobri Pastir and Nova et Vetera published by Franciscan Province Bosna Srebrena , this paper has tried to show if and how much the situation with language, wich originated under the influence of social circumstances and government-influenced language politics, affected the written language of Bosnian Franciscans and to what degree. Furthermore, the paper investigated to what degree the language of the journals Dobri pastir and Nova et Vetera can be placed within the structure of the Croatian standard language. Key words: language, language standardization, Bosnian Franciscans, journal Dobri pastir, journal Nova et Vetera.
73
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011. UDK 811.163.4*3282(497.6) 8136-12 Pregledni rad / Review paper Primljen / Received on 13. 11. 2011. Prihvaen za objavljivanje / Accepted for publication on 23. 12. 2011.
Alen KALAJDIJA Fakultet humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru
DIJAHRONIJSKI PRESJEK VANIJIH STRUKTURNIH OSOBINA ZAPADNE TOKAVTINE

U ovome radu ukazuje se na znaajnije jezike osobine koje posjeduje zapadnotokavsko narjeje u irem vremenskom. Evoluirajui tokom svoga razvoja, zapadna tokavtina zadrava neke svoje tipinije karakteristike, ali istovremeno prima i neke druge jezike crte od njemu najblie, june tokavtine, s kojom ini poseban interferentan dijalekatski prostor, koji e znatno kasnije bitno odrediti karakter savremenog i standardnog bosanskog jezika. Kljune rijei: zapadna tokavtina, istona tokavtina, akavtina, starobosanski jezik, jezika arhainost, jezika progresivnost
Problem definiranja u kontekstu sinhronije Pitanje zapadnotokavske jezike tradicije u bosnistikoj (a time i u kroatistikoj i srbistikoj) lingvistikoj teoriji jo je uvijek otvoreno i trai potpunije definiranje. U radovima nekih lingvista (npr. Beli 1999: 434439; Brozovi 1970; Jahi 1999b: 1726) ovaj je problem obraen u nekim aspektima, ime su otvorena i neka druga pitanja, vana za dublje prouavanje ovoga fenomena. Pored toga, i u dijalektolokim istraivanjima koja su u poprilino velikoj mjeri obiljeila junoslavenska lingvistika ispitivanja ve od kraja XIX st., ovaj dijalekatski prostor spominjan je i tumaen u smislu definiranja njegovih imanentnih osobina, nazivajui ga uglavnom zapadnim dijalekatskim prostorom (up. Peco 1980; Ivi 1994). Savremeno jeziko stanje zapadnotokavskog narjeja, ako se o njemu danas moe uope govoriti kao takvom s obzirom na njegovu teritorijalnu rasprostranjenost 75
Alen Kalajdija, Dijahronijski presjek vanijih strukturnih osobina zapadne tokavtine BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 7589
i praktino prisustvo njemu karakteristinih crta, ne odgovara onome stanju kakvo je ono bilo u svome historijskom razvoju. Naime, sinhronijska situacija koju karakteriziraju samo neki ostaci tipinijih fragmenata jezikih osobina zapadnotokavskog narjeja ne odgovara prirodnom historijskom procesu razvoja ovoga slojevitog organskog idioma zato to je taj razvitak naruen brojnim ekstralingvistikim faktorima koji su bitno utjecali na fizionomiju ovoga narjeja. Iz toga proizlazi injenica da se problemu zapadnotokavskog narjeja treba prii s ciljem njegove rekonstrukcije, budui da je ve od XII st. pa do kraja XV i poetka XVI st. ovo narjeje poelo primati odreene osobine koje su ile u pravcu progresivnijih i analokih jezikih ujednaavanja.
Vremenski i teritorijalni okviri Vremensko polazite u praenju razvoja zapadnotokavskog narjeja tie se starobosanskoga jezika. Pod pojmom starobosanskoga jezika podrazumijeva se pisana narodna bosansko-humska jezika tradicija biljeena bosanskom irilicom, bosanicom, kao ustavnim, poluustavnim, kurzivnim i brzopisnim pismom koje je kao srednjovjekovno bosansko-humsko naslijee specifino po nekim svojim jezikim, pravopisnim i paleografskim osobinama (up. Turbi-Hadagi 2005). Tako se, pored pisma, u definiranju starobosanskog jezika istiu i neke jezike i vanjezike odrednice, kao to su: prostor u tokavskom smislu zapadnog i junog tipa; vrijeme u smislu mogunosti praenja razvoja jezikog sistema od XII do XVI st.; korpus koji osigurava uope mogunost praenja jezikih karakteristika ovoga idioma i omoguuje konstituiranje pojma starobosanskog jezika; jezika norma kao izraz narodnog srednjovjekovnog izraza, koji pokazuje tendencije organskog razvoja, uza sporadino ouvanje starijih knjievnih elemenata naslijeenih iz staroslavenske norme; politiki okvir koji se realizira u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi; te najvanije specifian stariji narodni jeziki izraz progresivnog tokavskog tipa (up. vie Kalajdija 2010). Za razliku od starobosanskog jezika, koji se razvijao pod snanim utjecajem narodnog idioma, postojala je i zvanina bosanska pisarska kancelarija zaduena za uvanje i prepisivanje religijskih tekstova, iz koje se razvija bosanska redakcija staroslavenskog jezika.1 Prema tome, utjecaj narodnoga jezika, a samim time i za1
Najznaajnije karakteristike bosanske redakcije stsl. jezika jeste konzervatizam na svim nivoima (paleografskom, ortografskom, jezikom, leksikom i tekstovnom), a meu kojima se, opet, posebno istiu neke ortografsko-fonoloke pojedinosti: mijeanje grafema za jat, jeri i i (to upuuje na ikavsko porijeklo); upotreba grafema erv u vrijednosti i , rjee j; nepoznavanje digrafa ja i je u inicijalnom i postvokalnom poloaju; nepisanje akcenatskih i drugih nadrednih znakova; mehaniko sjeenje rijei. (up. Herta Kuna 2008: 6768).
76
padnotokavskog narjeja, posebno je vidljiv u korpusu starobosanskih tekstova, dok pisano naslijee, koje je nastalo kao produkt bosanske redakcije staroslavenskog jezika, predstavlja znatno hermeneutiniji izvor za prodor starobosanskih jezikih crta. Meutim, usljed praktinih okolnosti korpus koji pripada bosanskoj redakciji stsl. nije mogao ostati zatvoren prema starobosanskom jeziku, budui da i u srednjovjekovnoj bosanskoj pismenosti i knjievnosti postoje takvi spomenici koji su na pola puta izmeu produkta bosanske redakcije i starobosanskog jezika kakva je npr. Apokalipsa krstjanina Radosava (up. kritiko izdanje iz 2008). Stoga je u buduim istraivanjima potrebno ukazati na paleografske, fonetsko-fonoloke, gramatike i leksike slinosti i razlike izmeu spomenika koji pripadaju bosanskoj redakciji stsl. jezika i spomenika koji su naslijee starobosanskog jezika. Jedno od pitanja koji se tiu zapadne tokavtine jeste da li ona po svojoj unutarnjoj jezikoj zakonomjernosti doprinosi formiranju progresivnijih jezikih crta te se i sama ukljuuje u procese novotokavizacije, ili su te inovacije produkt utjecaja junih2 jezikih osobina na arhainije zone tokavskog narjeja, kakvo je bilo ovo zapadno. Prostorni okvir zapadne tokavtine, kako pokazuje dijalektoloka karta srednjojunoslavenskog dijasistema, predstavljalo je podruje koje se nalazilo na irem teritoriju dananje Bosne i Hercegovine (up. Brozovi 1970: 154). Pritom, ovo narjeje bilo je prijelazna zona izmeu progresivnih junih tokavskih i zapadnih arhainih akavskih govornih prostora. Tako se zapadna tokavtina moe promatrati kao arhaina spram istone tokavtine, ali i progresivna spram akavtine, s kojom je dijelila neke zajednike osobine, iako se ovdje radilo o razliitim narjejima. Stoga je zapadnotokavsko narjeje u junoslavenskoj lingvistici esto nazivano arhainijim jezikim prostorom, budui da je posmatrano iz perspektive dominantne june (u irem smislu istone), progresivne tokavtine. Zapadna tokavtina arhaina je u tolikoj mjeri spram istone u onolikoj mjeri koliko je progresivna u odnosu na akavsko narjeje. Ta njezina osobina, meutim, nije joj onemoguila formiranje sebi svojstvenog organskoidiomatskoga karaktera, koji e biti ne samo njegova tipina osobina, nego e po svome znaaju imati izuzetnu vanost za konstituiranje jezike fizionomije savremenih standardnih jezika zapadnog tipa srednjojunoslavenskog dijasistema.
2
Pod pojmom junih podrazumijeva se historijski kontinuant iz kojeg se razvija istonohercegovaki dijalekt. Kao takva, juna tokavtina, pored niza drugih osobina koje je veu sa istonom i zapadnom, u odnosu na istonotokavsko narjeje, s kojim se znatno ee posmatra kao cjelina, istie se po izrazito vanoj jezikoj osobini refleksu jata. Zbog toga se u radu povremeno upotrebljava sintagma juna tokavtina, iako se ona podvodi pod istonu tokavtinu.
77
Integriranje zajednikih i formiranje pojedinanih osobina Zapadna tokavtina podjednako s drugim narjejima centralnoga junoslavenskog prostora integrirala je zajednike junoslavenske osobine prvenstveno ih dijelei s progresivnijim, istonotokavskim i na zapadu s arhainijim, akavskim narjejem. Neke od osobina koje su zajednike i za zapadnu i za istonu tokavtinu, ve prisutne u srednjovjekovnim spomenicima, jesu: upitna je zamjenica za neivo to, odnosno jo prije to; poluglasi su nestali u slaboj poziciji, ili su se vokalizirali u a u jakoj poziciji; nazalni vokali preli su u u i e; izjednaene su neke deklinacije, npr. enska tvrda (a-osnova) i mehka (ja-osnova); veinom su izjednaeni tematski i atematski glagoli; formirani su posebni oblici u kosim padeima kod pridjeva odreenog vida i pridjevskih zamjenica i sl. No, neke osobine zapadnotokavskog narjeja podudaraju se i sa akavskim: sauvano je bilo vokalno l, finalno l nije prelo u o; refleks jata u slobodnoj poziciji ikavskog je karaktera,3 kao i u pozicijski uvjetovanim poloajima, gdje su ikavski refleksi izjednaeni (htio, grijati); glas h dobro je ouvan; v > va. U vremenu osmanske vladavine Balkanom zapadna tokavtina konvergira s istonom tokavtinom na jednoj strani, a diferencira se spram akavtine na drugoj strani. Ono to ju je posebno integriralo u okvirima novotokavtine jesu: etveroakcenatski sistem, koji je vjerovatno produkt utjecaja junih progresivnih govora to usljed metanastazikih kretanja stanovnitva sukcesivno nastanjuju i pokrivaju teritoriju zapadne tokavtine; postepeno izjednaavanje triju deklinacijskih imenikih tipova i uproavanje deklinacijskoga sistema, kao u istonoj tokavtini. Pored ovih dominantnijih karakteristika, pojavljuju se i neke druge, izrazitije osobine: nestajanje finalnog l; prelazak vokalnog l u u; mjeovita ikavskoijekavska zamjena jata u slobodnoj poziciji, posebno to se ide vie ka XIX st., to znai da je u starijem periodu refleks bio veim dijelom ikavski, ali je u XIX st. (posebno u njegovoj drugoj polovini) ijekavizam postaje konano preovlaujui i na terenu na kojem se prostirala zapadna tokavtina. Osobine koje su i dalje zajednike za zapadnu tokavtinu i akavtinu, ali kojih je sve manje, tiu se prvenstveno ikavske zamjene jata (lipo), to je odlika starijeg perioda. Javljaju se i ostale osobine: akavizam naspram tokavizma (ognjie;
3
Takvog je miljenja i Beli (1999: 435), koji smatra sljedee: Ja smatram po celokupnom razvitku naih govora da se ikavizam prvobitno razvio u bosanskom zapadnom govoru, izmeu Bosne i Vrbasa, pa se odatle irio na sve strane: na istok, zapad, jug i sever, u zavisnosti od opteg kretanja jezikih crta. Na taj nain ja smatram da je jedna od strukturnih osobina zapadnog govora i ikavizam.
78
ap);4 skupina ro / ra : re (greb; vrebac); istonotokavsko lj u zapadnoj tokavtini i akavtini jeste j (jubav); jotirano d daje j (kao npr. meja) u odnosu na ; upotreba jotiranog t u vidu u korijenima *obt + ji i *svt + jen + i + k, tj. opi, sveenik i rijeima izvedenim iz ovih osnova. Ipak, ono to karakterizira zapadnotokavsko narjeje u periodu od kraja XV i poetka XVI st. do sredine XIX st. jesu osobine koje se kreu od arhainih ka progresivnijim. To je zato to se ne moe ustanoviti statino stanje nijednoga organskog (pa ak i neorganskog) idioma, a samim tim i zapadnotokavskog narjeja, jer je ono neprestano bilo izloeno dvjema suprotstavljenim tendencijama: procesima jezike arhaizacije i procesima inovacije. Arhaizacija je proizlazila iz same strukture ovoga narjeja, koja je uvjetovana i ekstralingvistiki, dok je jezika inovacija bila posljedica djelovanja junih tokavskih govora. Prva osobina arhaizacija bila je podrana pisanom jezikom tradicijom, dok je druga progresivizacija snanija i u svakom sluaju dominantnija, bila govorna praksa, nastala usljed izuzetno snanih migracija nosilaca progresivne jezike strukture sa jugoistonih, rubnih podruja srednjojunoslavenskog prostora. U prilog tome govore i radovi historijske provenijencije koji potvruju veoma ivo irenje nomada vlakoga porijekla sa podruja Hercegovine i Crne Gore, koji za vrijeme vladavine Osmanlija, posebno u XVI vijeku, preplavljuju unutranjost Bosanskoga ejaleta, poevi od prostora jugoistone Bosne, preko Sarajeva i Zvornikog sandaka (up. Filipovi 2005: 109119). Mnogi od njih doli su u posjed feudalne svojine i time uli u sloj gradske populacije koja e vidno utjecati na formiranje jezike slike sredine koju nastanjuju. Takva pojava potvruje injenicu da manje pokretljive jezike zajednice uvaju arhainije osobine. Osim toga, podruja sa prestinijom kulturnom klimom, kakvu recimo nose gradovi, jesu primjeri uvanja jezike arhainosti, dok se u pokretljivoj kulturi jeziki obrasci bre mijenjaju, jer nemaju kada postati dio tradicijskoga jezikog naslijea koji potuje uzor u jezikom openju. Naravno, na jeziku arhainost moe utjecati i sam tempo drutvenog ivota kao i politika, vojna, ekonomska i socijalna stabilnost, posebno ako su u pitanju podruja sa slabijom pokretljivou, dok na jeziku progresivnost moe utjecati i injenica da neko stanovnitvo po svome etnikom porijeklu ne pripada trenutno
4
Istina, navedeni primjer moe se odnositi na pojedine govorne tipove tokavske provenijecije. Isto tako, poseban fenomen predstavlja i odnos suglasnikih skupina d / , koje su strukturno sastavni dio zapadne tokavtine, kako smatra Beli (1999: 438), to podrazumijeva i pitanje odnosa spram skupine t.
79
datoj etnikoj zajednici, to se u konkretnom sluaju odnosi na balkansko vlako-nomadsko stanovnitvo koje je slavenizirano.5 Dakle, osobine koje tipino karakteriziraju zapadnotokavsko podruje i njegovu srednjovjekovnu jeziku praksu jesu: ikavska zamjena jata (lito); postojanje samo silaznih akcenata; akavizam (ie); reizam (greb); upotreba zapadnotokavskog sonanta j naspram istonotokavskog lj (poje); uvanje vokalnog l (Hlm); formiranje oblika v > va- (vavik); neizvreno progresivno jotovanje (dojde); uvanje glasa h (mehak), upotreba prijedloga brez; dodavanje estica u nekim vrstama rijei: nut, nuto, ter; pokazna zamjenica za muki rod jednine: ovi; oni; upitne zamjenice za ivo i neivo (tko i to), kao i druge zamjenici izvedene od njih; deklinacija dvoslonih hipokoristika po e-vrsti (brajo, braje); ostaci duala u deklinaciji nekih leksema (ruku); infinitiv kao dopuna uz modalne i fazne glagole; i svakako specifina leksika hia, greb, zahod, ishod, lasno, kolaj, slovo, dijak, rusag... (up. Jahi 1999b: 2123). Ovo narjeje u vremenskom rasponu od nekoliko stoljea, a posebno od dolaska Osmanlija, primit e i one osobine koje e u literaturi biti definirane kao junotokavske, s preplitanjem imanentnih zapadnotokavskih osobina, pa se uoavaju i sljedee znaajke, koje se deavaju sukcesivno u osmansko doba u korpusu krajinikih pisama, alhamijado knjievnosti i franjevakoj knjievnosti: ikavsko-(i)jekavska zamjena jata; novi etveroakcentski sistem; tokavizam (ite) i akavizam (ie); prelazak l u o; v > va / u; odnos ro re; mijeanje dvaju tipova afrikata (ovik / ovik; ovjek / ovjek; ojek / ojek; ojk / ojk); upotreba line zamjenice ko i tko; upotreba opeupitne zamjenice ta i to, kao i ostale zamjenice izvedene od ovih korijena; sporadina upotreba konstrukcije da + prezent uz modalne i fazne glagole, i to u kasnijem periodu, prvenstveno u XIX st., i dr.
5
Zanimljivo bi bilo ispitati kako su predslavenski jeziki elementi utjecali na razvoj junoslavenskih jezika, ali bi se takvo istraivanje moralo izvriti interdisciplinarno, pa bi znaajnu ulogu mogla imati posebno etnologija i antropologija (a samim tim i folkloristika, etnomuzikologija, genetika) jer je sasvim jasno da su dananje jezike razlike npr. meu tokavcima, akavcima i kajkavcima formalno-jeziki lahko vidljive, ali mislim da meu njima postoje bitne razlike i u obiajima, vjerovanjima, oblaenju, hrani, muzikoj tradiciji, pjevanjima, obiajima vezanim za enidbe, sahrane, roenja i sl., to se, naravno, dalje dubinski segmentira i u okviru istih, veih zajednikih etnikih grupacija, na manje. Razlog za to zasigurno jesu razlike zasnovane na njihovu etnikom porijeklu, koje u spoju sa brojnim elementima drutvenoga, kulturnog i jezikog ivota ine posebne etnike grupacije koje se, nakon formiranja nacionalnih drutava i drava, prikljuuju pojedinim nacionalnim zajednicama pri emu e kljunu ulogu u tome imati pripadnost datoj religiji. Na taj zakljuak upuuje injenica da danas gotovo ne postoje etnike zajednice, kakve su bili npr. Bobari, Bunjai, Cincari, Crnovunjci, erkezi, ii, iribari, orgovci, Gabelji, Hrkai, Karaguni, Karavlasi, Kucovlasi, Morlaci, Vlasi, okci, kutori, opi i dr.
80
Pojedinane jezike karakteristike Refleks jata Jedna od tipinijih osobina zapadnotokavskog narjeja bila je prvobitno razvijena ikavska zamjena jata, koja je kasnije, tokom niza stoljea i migracija stanovnitva, prerasla u mjeovitu ikavsko-ijekavska zamjenu6 koja je uvjetovana, s jedne strane, starijim jezikim stanjem kada je u pitanju ikavizam i, s duge strane, procesima progresivizacije kada je u pitanju ijekavizam. Postoji, meutim, jo jedna znaajka vezana za refleks jata, koja e se ovdje interpretirati u prilino slobodnom obliku budui da postoje odreene indicije koje bi se mogle uzeti u korist ovako postavljenog tumaenja. Naime, na osnovu pregledu dijalekata srednjojunoslavenskog prostora (up. Peco 1980), to posebno se odnosi na teritoriju Bosne i Hercegovine ili jo preciznije nekadanjeg prostora zapadne tokavtine, uoljivo je postojanje i ikavskih i ijekavskih govora. Zanimljivo je da na prostoru tih govora (a i u savremenoj jezikoj slici to je sluaj, kada se gotovo gubi ono to je naslijee dijalekatskog idioma) izgovor dvoslone zamjene glasa jat ne odgovara onome stanju kakvo se zatjee na istonohercegovakom prostoru, premda i jedni i drugi govori pripadaju ijekavskom prostoru.7 I dok se u istonohercegovakoj akcentuaciji uoavaju oblici s kratkim silaznim akcentom na prvom dijelu dvoslone zamjene jata bez postakcenatske duine tipa snjeg, ljep, odnosno u primjeru s kratkim uzlaznim na drugom dijelu dvoslone zamjene jata: lijpo dijte, u nekim govorima nalaze se oblici tipa sn'jg, l'jp, odnosno l'jpo, d'jte. Tumaenje ove pojave moglo bi se vezati upravo za ijekavizirane neijekavske, po svom porijeklu prvobitno formirane zapadnotokavske (ikavske) govore. Ono to je to se uklapa u ovu konstelaciju odnosa jesu sljedee injenice: 1. da se ovi primjeri uoavaju na prostorima koji ne pripadaju po svom porijeklu istonohercegovakom dijalektu to znai da su naknadno formirane; 2. da se nalaze na podruju nekadanjeg zapadnotokavskog narjeja i 3. da su to osobine starinakog, manje pokretljivog stanovnitva.
uvanje i upotreba velara h Jedna od osobina koja karakterizira zapadnu tokavtinu zasigurno jeste i uvanje glasa h, iako se ova osobina objanjava ne samo kao tipino bosanska, tj. bonjaka,
6
Ovdje se napominje da se pojam mjeovite zamjene jata ne tie strukturnih osobina koje su karakteristine za neke govorne tipove, npr. u okolici Maglaja, epa (up. Ivi 1994: 147), ve da se radi o svojevrsnoj intencionalnoj zamjeni razliitih refleksa jata u doglednom vremenskom periodu na irem prostoru prvobitno razvijenog zapadnotokavskog narjeja. To se prvenstveno odnosi na starinako muslimansko i katoliko stanovnitvo.
81
nego ak i muslimanska, uvjetovana islamizacijom autohtonog, u irem smislu balkanskog, a u uem smislu slavenskog stanovnitva:
Proseni muhamedanac, ma gde on bio u svetu, svakodnevno je izloen sluanju arapskog jezika u bogosluenju, a svaki kolovani musliman sve do prodora svetovnog kolstvu novije vreme susretao se sa detaljnim i mehanikim uenjem Korana i arapskog jezika s njim. Ovo nije bilo dovoljno da nai ljudi ovladaju ponekim glasovnim distinkcijama kojih nema u naem jeziku, kao to su razlike izmeu tri suglasnika tipa h u arapskom, ali je bilo sasvim dovoljno da podri uvanje glasa koji se ve zatekao u jeziku. (Ivi 1986: 77)
U vezi s navedenim stavom treba istai da po srijedi nije tipino sociolingvistika pojava koja je uvjetovala ouvanje ovoga glasa. Da nije u pitanju problem vezan iskljuivo za islamsku kulturnu i jeziku tradiciju potvruje injenica da su i Albanci (budui da se govori o nekim balkanskim jezicima) veim dijelom muslimani, ali da se u njihovu jeziku h nije ouvalo zbog susreta s tim glasom iz arapskog jezika. Naime, pogleda li se struktura nekih drugih, zapadnijih dijalekatskih junoslavenskih prostora kakvo je npr. akavsko, pa ak i kajkavsko kao i nekih drugih slavenskih jezika, vidljiva je osobina uvanja glasa h. Velar h u jeziku Bonjaka, a samim tim i u bosanskom jeziku, najbolje je ouvan u poetku i u sredini sloga: htjeti, uho, dok se ovaj glas uglavnom gubi na kraju rijei zbog njegove slabije artikulacije (Halilovi 1991: 46). Ova se osobina upravo moe smatrati kao tipina zapadnotokavska. Ona je ak vidljiva i u artikulaciji velara h u pridjevima ili prilozima tipa lahak, mehak; lahko, mehko primjerima u kojima h inae nije nastalo od prasl. *s u tzv. ruki-pravilu, ve od velarnoga *g u posebnom fonetskom okruenju kada je dolazio u kosim padeima, usljed ega je analokim putem, nakon to je g prelo u h ispred k, velar h preao i u oblik nominativa (*lgk; *mkk / rus. mjagkij). Ta se pojava, na primjeru pridjeva lahak, moe moe objasniti na sljedei nain: N *lgk: G, A *lgka > *lgka >*lhka > lahka: > N lahak. Slian proces proao je i pridjev mehak. Za razliku od ovoga procesa, u nekim govorima proces je iao u pravcu gubljenja glasa h, za to se moe pretpostaviti sljedei postupak: N *lgk: G, A *lgka > *lgka > *lka > laka: N lak. Ovakav postupak preobrazbe g u h moe se smatrati autentinim jezikim paternom, koji se realizira u tano odreenoj kategoriji, na osnovu ega se moe govoriti o etimolokom 82
postanju medijalnoga - h- u pridjevima lahak i mehak, jer to nije izoliran postupak, izuzetan, ve se pojavljuje u vie sluajeva.8 Osim toga, pojava uvanja ovoga glasa u spomenutim primjerima uoljiva je ne samo na akavskom i kajkavskom terenu, ve i na slovenskom, kao i u nekim zapadnim slavenskim jezicima, kakav je npr. eki. Prema tome, uvanje glasa h nije imanentno ekstralingvistika pojava ona ima svoje korijene u samoj organskoj strukturi zapadnotokavskog dijalekta, koja se naknadno uvrstila kao tipina osobina bosanskog jezika (a dijelom se moe smatrati i naslijeem hrvatskoga jezika i nekih njegovih specijaliziranih stilova).9 Nesumnjivo je da je to ouvanje osobine podrano i odreenom sociolingvistiki uvjetovanom simbolikom upotrebom jezika koja je mogla imati veze sa utjecajem tzv. orijentalnih jezika. Osim toga, na taj zakljuak upuuje i injenica da se u bonjakim govorima u nekim leksemima umee neetimoloko h, koje je u pojedinim sluajevima svoje utemeljenje nalo u simbolikoj jezikoj upotrebi koja na ovoj jezikoj razini ima funkciju razlikovanja u odnosu na druge zajednice koje se slue istim jezikim idiomom.
Nerazlikovanje afrikatskih parova ; d Jedna od osobina zapadnotokavskog narjeja jeste nerazlikovanje afrikata, koja nije samo bonjaka osobina mada kod njih jeste najprisutnija. Pogleda li se, opet, veza sa akavskim dijalektom, vidljivo je da se i u tome dijalektu deava ova pojava.10 U ovakvim primjerima (uz refleks jata i upotrebu glasa h) vidljiva je historijska i organska povezanost zapadne tokavtine i akavtine. Razmatrajui ovaj fenomen, neki istraivai doli su do zakljuka da je do nerazlikovanja afrikata meu Bonjacima dolo iz najmanje dvaju razloga: 1. to je nji8
10
Iz toga razloga termin izuzetak, koji se upotrebljava npr. u nekim gramatikim prirunicima, ne treba se koristiti, jer on odudara od temeljnog lingvistikog zakona o jezikoj ekonomiji. Naime, neka jezika pojava ne pojavljuje se nikada izolirano i pojedinano, ve ona zahvaa redovno vie kategorije u kojima se pojavljuje, pa stoga, kad god ima, makar dva primjera takve lingvistike pojave, on se ne moe smatrati izuzetkom. Druga je stvar to neka pojava eventualno to se moe pretpostaviti moe izvriti u jednom primjeru, ali e ona zasigurno u dosljednom vremenskom periodu zahvatiti njoj sline kategorije, bez obzira na kojoj se jezikoj razini one deavale, jer kao takva zadovoljava princip jezike ekonomije koja zahvaa date kategorije, sline po nekim njihovim zajednikim elementima. Potvrdu tome moemo ponajprije nai u starijim hrvatskim, posebno kajkavskim te tokavskim spomenicima. S druge strane, sporadino se pojavljuju i spomenici bonjake i bosanske provenijencije u kojima se glas h gubi kako to pokazuju pojedinani primjeri iz bonjake epike. Tako se uoava da su akavci veim dijelom zapravo akavci, odnosno akavski afrikat znatno je meki od tokavskoga .
83
hovo nerazlikovanje znailo drutveni presti i 2. to su brojni Bonjaci, kolujui se van Bosne, posebno u Istanbulu, eljeli i preko jezika biti etiketirani i time biti drutveno privilegirani, to se odrazilo i na ire mase i populaciju bonjakog stanovnitva (up. Ivi 1986: 78). U vezi s ovim problemom treba istai da u pitanju nije samo trend socioloke naravi s namjerom da se bonjako, u prvom smislu muslimansko, stanovnitvo razlikuje od drugih jo u vremenu Osmanske carevine, ve je u pitanju organska jezika osobina. Da je to tano, potvruju bonjaki govori koji nisu porijeklom sa zapadnotokavskog terena. Kada bi navedeno tumaenje bilo zakonomjerno, onda bi npr. i u nekim istonohercegovakim, jugoistonobosanskim govorima ili zetskojunosandakim to bio isti sluaj. Meutim, bonjako stanovnitvo s ovih podruja razlikuje afrikatske parove. To upuuje na zakljuak da je pojava nerazlikovanja dvaju redova afrikata iskljuivo rezultat prirodnog jezikog procesa organskog idioma, jer ova pojava jasno je vidljiva po avu koji razdvaja istonu tokavtinu od zapadne. To, meutim, ne znai da ova pojava kasnije nije mogla biti podrana sociolokim ili intencionalnim razlozima.
Oblici upitne zamjenice za neivo i ivo Kako se vidi po obliku upitne zamjenice za neivo koja dijeli srednjo-junoslavenska narjeja na tokavsko, kajkavsko i akavsko, ak i u okvirima tokavtine postoji bitna razlika izmeu dvaju tipova istone i zapadne tokavtine. Naime, u istonoj tokavtini upitna zamjenica za neivo ima oblik ta, dok u zapadnoj ona glasi to. Dobar pokazatelj takvog stanja moe pruiti alhamijado jezika tradicija, koja potvruje upravo ovakvu upotrebu ove zamjenice na zapadnotokavskom tlu. Ono to je zanimljivo jeste i to da, kada se ova zamjenica u istonotokavskoj praksi koristi kao upitni uzroni prilog, onda ona ima oblik to, a ako je opeupitna zamjenica, njezin je oblik ta. U zapadnoj tokavtini, tj. njezinoj starijoj i mlaoj jezikoj praksi, to nije sluaj: kada ima opeupitno i uzrono znaenje, ona ima oblik to. Upravo se i u ovome primjeru upotrebe upitne zamjenice za neivo vidi progresivnost junih govora koji prave razliku u znaenju i funkciji, dok je zapadna arhainija, i time jeziki konzervativna, manje sklona izmjeni nekih jezikih struktura i njihovih znaenja. Slino se deava i sa upitnom zamjenicom za ivo ko, koja se sporadino upotrebljava na zapadnom terenu i kao tko i kao ko. U svakom sluaju, oblik tko arhainiji je i dio je naslijea zapadnotokavske prakse, dok se povremena upotreba oblika ko, a kasnije i njegova ekspanzija, treba razumijevati kao rezultat junih tokavskih, jeziki progresivnijih osobina. Bolje kazano, zapadnotokavska jezika praksa due vrijeme uvala je stariji oblik tko, u odnosu na june govore, koji su svoju progresivnost pokazali i u primjeru upotrebe ove zamjenice. Potvrda ovoga jezikog stanja iz star84
ijega perioda moe se dobrim dijelom nai, pored alhamijado knjievnojezikog stvaralatva (up. Nametak 1981) i u korpusu krajinikih pisama (up. Naka 2010: 296),11 koji su potvrda zapadnotokavske fizionomije. Kao pokazatelj toga stanja u vremenu od nastanka intencionalne jezike upotrebe standardizacije, ona je uoljivija u hrvatskome standardnom jeziku, koji se, normativno gledajui, uglavnom oslanja na zapadnotokavsku jeziku tradiciju.
Deklinacija dvoslonih mukih hipokoristika Upotrebna frekvencija dvoslonih mukih hipokoristika sa dugouzlaznim naglaskom u jednom periodu razvoja bosanskog jezika zavisila je od usmenoga poetskoepskog diskursa. Razlog za to treba traiti u specifinom epskom desetercu, koji je zahtijevao poseban prozodijski uvjetovan oblik pojedinih jezikih osobina. Meutim, deklinacija navedenih mukih hipokoristika nije zavisila od epske formule, ve od dijalekatskog porijekla pjevaa. Tako je izvjesno da se na zapadnotokavskom terenu razvija specifina deklinacija navedenih dvoslonih mukih hipokoristika sa dugouzlaznim naglaskom po principu zamjene u deklinacijskom e-obrascu (Mujo, Muje, Muji...), za razliku od npr. junotokavskih govora u kojima se hipokoristici mijenjaju po a-vrsti deklinacijske promjene (Mujo, Muja, Muju...). Stoga, u zapadnotokavskoj jezikoj praksi deklinacija mukih hipokoristika vri se po e-vrsti, to je i morfoloka osobina ovoga narjeja.
Dopuna infinitiva uz modalne i fazne glagole i glagole kretanja Jedna od tipinijih osobina zapadnotokavskog narjeja jeste ouvanje nekih sintaksikih osobina koje su po svome porijeklu odraz povijesnih slavenskih prilika, i u periodu u kojem je strukturni oblik zapadne tokavtine bio izloen brojnim promjenama po dolasku Osmanlija. Tako je primjetno da dodatak infinitiva uz modalne i fazne glagole predstavlja strukturnu osobinu zapadnotokavskog narjeja (npr. htjeti prevariti; stati pjevati i sl.), koji ju je oito sauvao jo iz praslavenskog za to potvrdu nalazimo i u stsl. kanonskim tekstovima, kao i u tekstovima starobosanske provenijencije, npr. u Kulinovoj povelji (npr. choke krvati). Pored toga, potreba specifinih kulturnih i civilizacijskih potreba drutva u kasnijem, razvijenijem periodu bosanskog jezika, za izraavanje iznijansiranih osobina, kakva je i dodavanje infinitiva uz glagole kretanje (npr. otii pobijediti; doi uzeti i sl.) predstavlja specifinu sintaksiku konstrukciju zapadnotokavske provenijen11
U vezi s tim, Nakaeva naglaava da je oblik ko frekventniji u Hercegovini, a tko u sjeverozapadnoj Bosni.
85
cije, koja je istovremeno i njegova strukturna osobina. Jasno je da je uzrok razvoja ove pojave utemeljena na konzervativnijoj prirodi zapadne tokavtine, za razliku od istone, koja i u sluaju dopune uz modalne i fazne, kao i u sluaju dodatka uz glagole kretanja u monosubjekatskom tipu reenica, ima sintaksiku konstrukciju da + prezent, naslijeenu i dobijenu u balkanskom jezikom savezu, u kojem je svojevremeno istonotokavska tradicija dijelila neke zajednike osobine.
Umjesto zakljuka Zapadnotokavsko narjeje prije relativno novijih velikih migracija, a to znai prije dolaska Osmanlija na Balkan, prvobitno je pokrivalo veliki dio dananjeg prostora Bosne i Hercegovine, izuzimajui istonohercegovaki prostor, koji je iao svojim specifinim razvojnim putem. Nakon osmanskog osvajanja Balkana poinju migracije nomadskog stanovnita iz pravca jugoistoka ka sjeveru i sjeverozapadu, to je izazvalo znaajan jeziki proces novotokavizaciju netokavskog i zapadnotokavskog terena. U jezikom smislu, zapadnotokavsko narjeje, proizvodei ikavizam kao svoju specifinu jeziku crtu, ravnopravno se razvija izmeu dvaju narjeja: akavskog na zapadu i istonotokavskog na istoku. U tom procesu, prije migracija, u zapadnoj tokavtini formira se niz zajednikih osobina koje se mogu smatrati zajednikim srednjojunoslavenskim osobinama. Nakon toga, ovo narjeje poinje razvijati svoje specifine jezike osobine koje dijeli na jednoj strani sa akavskim, a na drugoj strani sa istonotokavskim narjejem. Po dolasku Osmanlija, zapadna tokavtina dodatno se diferencira spram akavtine, s kojom znaajnije gubi kontakt i zbog politiko-vojnih i teritorijalnih razloga. U odnosu na istonu tokavtinu zapadna tokavtina diferencira se po tome to u ovome narjeju i dalje dominira ikavska zamjena jata, koja u istonotokavskom ima ekavski refleks. U odnosu na junu tokavtinu, u zapadnu prodire sve vie dvoslona zamjena jata, inae karakteristina za juno narjeje, inei s njime poseban kompleks u kojem dolazi do preplitanja dvaju tipova zamjene jata u slobodnoj poziciji: ikavske i (i)jekavske. Pored toga, u zapadnoj tokavtini posebno se istiu i neke druge jezike osobine, razvijene i njegovane u ovoj bazi, kakvo je uvanje i upotreba glasa h, nerazlikovanje afrikata, zatim neke morfoloke i sintaksike osobine, kakve su npr. deklinacija dvoslonih mukih hipokoristika, upotreba specifinog oblika zamjenica za ivo i neivo, upotreba infinitivne dopune uz modalne i fazne glagole te glagole kretanja i sl. Iz toga proizlazi i injenica da se zapadnotokavsko narjeje znaajno odrazilo i na same procese standardizacije bosanskog jezika, koji je svojevremeno, na poetku standardizacije u XIX st., ipak bio u najveoj mjeri u znaku bosanskog junotokavskog narjeja, konkretiziranog u istonohercegovakom dijalektu. 86
Literatura Beli, Aleksandar (1999): O znaaju zapadnog tokavskog govora za istoriju srpskohrvatskog jezika, Istorija jezika, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, (Izabrana dela Aleksandra Belia, t. 7), Beograd. Belagi, efik (1978): Niani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, Djela, knjiga LIII, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Belagi, efik: Leksikon steaka (2004), Svjetlost, Sarajevo. Brozovi, Dalibor (1970): Standardni jezik, Matica hrvatska, Zagreb. Filipovi, Nedim (2005): Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj. Halilovi, Senahid (1991): Bosanski jezik, Biblioteka Kljuanin, Sarajevo. Ivi, Pavle (1986): Srpski narod i njegov jezik, Srpska knjievna zadruga, Beograd. Ivi, Pavle (1994): Srpskohrvatski dijalekti. Njihova struktura i razvoj, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Novi Sad. Jahi, Devad (1999): Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, Ljiljan, Sarajevo Jahi, Devad (1999b): kolski rjenik bosanskog jezika, Ljiljan, Sarajevo. Jahi, Devad; Halilovi, Senahid; Pali, Ismail (2000): Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica. Juri-Kappel, Jagoda (2005): Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini u srednjem vijeku, Jezik u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istonoevropske i orijentalne studije, Oslo, Posebna izdanja, knjiga 13, Sarajevo. Kalajdija, Alen (2010): Prilog terminolokom definiranju starobosanskoga jezika, Istraivanja, asopis Fakulteta humanistikih nauka, br. 5, Mostar. Kuna, Herta (1990): Bosanskohercegovaka franjevaka koine XVII i XVIII vijeka i njena dijalekatska baza, Knjievni jezik, god. 19, br. 3, Institut za jezik, Sarajevo. Kuna, Herta (2008): Srednjovjekovna bosanska knjievnost, Meunarodni Forum Bosnae, Sarajevo. Naka, Lejla (2010): Jezik i grafija krajinikih pisama, Slavistiki komitet, Sarajevo. Nametak, Abdurahman (1981): Hrestomatija alhamijado knjievnosti, Biblioteka Kulturno nasljee, Sarajevo Nezirovi, Muhamed (2003): Krajinika pisma, Bonjaka zajednica kulture Preporod, Sarajevo. Peco, Asim (1980): Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Nauna knjiga, Beograd. Radosavljeva bosanska knjiga. Zbornik krstjanina Radosava (2008); priredila: Anica Nazor, Meunarodni Forum Bosnae, Sarajevo. 87
Turbi-Hadagi, Amira (2005): Tragom paleografskih osobitosti bosansko-humskih povelja 12. i 13. stoljea, Bosanski jezik, asopis za kulturu bosanskoga knjievnog jezika, Tuzla Adresa autora Author's address Fakultet humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi Sjeverni logor 88104 Mostar BiH alen.kalajdzija@unmo.ba
88
DIACHRONIC INSIGHT INTO MORE IMPORTANT STUCTURAL FEATURES OF WESTERN SHTOKAVIAN
Summary This paper points out to more important linguistic features of the Western Shtokavian dialect in a wider timespan. While evolving throughout its development, the Western Shtokavian retains its more typical characteristics, but simultaneously accepts other linguistic features of the next closest dialect, the Southern Shtokavian, with whom it makes a special, interfering dialectal space, which will, later on, substantially define the character of the modern and standard Bosnian language. Key words: Western Stokavian, eastern Shtokavian, Chakavian, Old Bosnian language, linguistic archaism, linguistic progressiveness.
89
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011. UDK 811.163.4*3(497.6)28 81344.4 Originalni nauni rad / Original scientific paper Primljen / Received on 17. 11. 2011. Prihvaen za objavljivanje / Accepted for publication on 23. 12. 2011.
Refik BULI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
PORIJEKLO EKAVIZMA U GOVORIMA TEANJSKO-MAGLAJSKOGA KRAJA

U ovome radu raspravlja se o porijeklu ekavizma u govorima teanjsko-maglajskoga kraja i analiziraju mogui dokazi i pogrene pretpostavke za do sada poznate narodne hipoteze ili one koje su postavljali naunici. Rasprava pokazuje da Ruiieva hipoteza iz 1936. godine, prema kojoj su ekavske osobine nastale na drugom mjestu pa se migracijama prenijele u teanjsko-maglajski kraj, ima dosta opravdanja, ali da bi se ona morala dodatno potvrditi pouzdanim podacima o doseljavanju stanovnitva iz Slavonije u teanjsko-maglajski kraj. Kljune rijei: ekavizam, ekavsko-jekavski govor, ekavski govor, ijekavski govor, zamjena jata, teanjsko-maglajski kraj
1. O porijeklu ekavizma u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja postoji nekoliko razliitih hipoteza. One bi se prema karakteru svoga nastanka mogle podijeliti u dva tipa; prvi bismo uvjetno mogli nazvati narodnom hipotezom, a drugi bi bile hipoteze znanstvenika,1 nastajale u razliitim fazama razvoja junoslavenske dijalektologije. 2. Mnogi stanovnici teanjsko-maglajskoga kraja svjesni su razliitih realizacija rijei s refleksima jata u dugim slogovima. Na pitanje otkuda ekavski govor u njihovu kraju, oni najee odgovaraju da je to osobina koju su u ovaj kraj donijeli uitelji koji su bili iz Srbije.2
1
Nekada se ne moe govoriti o potpuno znanstveno razraenim hipotezama, ve samo o moguim pretpostavkama za koje su se opredjeljivali pojedini dijalektolozi. Hipoteza je prisutna i u teanjskom i maglajskome kraju i, prema mojim saznanjima, nije nastala u nedavnom predratnom vremenu, ve mnogo prije.
91
Rek Buli, Porijeklo ekavizma u govorima teanjskomaglajskoga kraja BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 91136
2.1. Ova hipoteza postaje neodriva odmah poslije konstatacije da se ekavaski refleks jata u dugim slogovima javlja u teanjsko-maglajskom kraju samo u govoru Bonjaka, ali je mogu oboriti i neke druge injenice.3 2.2. Ako su ekavizam donijeli uitelji iz Srbije, nastanak ekavizma u teanjsko-maglajskom kraju morao bi se vezati za neko relativno novije vrijeme4 jer se dolazak uitelja iz Srbije, kojih je svakako bilo u teanjsko-maglajskome kraju, moe vezati za period poslije Prvoga svjetskog rata. Ekavizmi su, meutim, u govorima teanjsko-maglajskoga kraja bili prisutni i u devetnaestom stoljeu5 a to se moe utvrditi dvama sigurnim dokazima: kvestionarom popunjenim 1897. godine u Tenju i Maglaju te jezikom pjesama koje je poetkom dvadesetog stoljea u Tenju zapisao Salih Mei.6 2.3. Na teanjsko-maglajskom podruju popunjeno je 1897. godine vie kvestionara Pitanja o govoru prostoga naroda,7 a postojanje ekavizma u dugim slogovima potvreno je za Teanj i bliu okolicu te za Maglaj. Kvestionar za Teanj i okolicu popunio je Ilija Terzi, uitelj II, III i IV razreda (...) K(otarski) starjeina,8 koji je bio Hrvat, to se vidi iz njegove zabiljeke na kraju popunjenog kvestionara.9
3
4 5
7 8 9
U prilog obaranju takve hipoteze ide i Okukino miljenje: (...) ovi ekavizmi nisu import iz standardnog jezika ili pak proizvod djelatnosti nekih misionara ekavaca (Okuka 1973: 45). Zastupnici ove hipoteze i misle da je tako. Sigurno i ranije, ali nisam uspio pronai pisane dokumente na naem jeziku iz ranijeg perioda u kojima bi se utvrdilo postojanje ekavskih likova. Meieva rukopisna zbirka ima 314 pjesama, preteno lirskih i lirsko-epskih, nekoliko pjesama koje su na granici od lirsko-epskih prema epskim, a na izdvojenom papiru, mimo ovog broja, nalazi se izrazita epska pjesma 'Omerica Hrnjii i Troglav', od preko sedamsto stihova (Buturovi 1987: 277). Rukopisna zbirka uva se u Muzeju knjievnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a njegova fotokopija u Biblioteci u Tenju. Izbor od sto dvadeset pjesama iz Meieve rukopisne zbirke objavili su Munib Maglajli i Smail Terzi (Sa gornjeg ardaka, Narodni univerzitet, Teanj, 1976, 191). V. u konanoj bibliografiji. Pitanja o govoru prostoga naroda za Teanj, str. 4. Na osnovu napomena koje je Terzi unio u Pitanja i na osnovu moga poznavanja teanjskih govora, zakljuujem da on nije dovoljno dobro poznavao govor okolice Tenja, a moda ni teanjski. Pored pitanja na prvoj stranici on je zapisao napomenu: (...) Moj teritorij je mjesto Teanj u najblioj mu okolici. Vrijeme mi ne doputa da ispitam okolicu kako sam elio, da tim zadubu slavne Direkcije oduim (...). Vrlo je vjerovatno da prije popunjavanja Pitanja i nije dugo boravio u Tenju, jer se iz napomene na str. 11 vidi da poznaje govor Koraa kod Dervente: Ovim pozdravima pozdravljaju se momci u Korau kod Dervente. Ipak, nije jasno je li u Korau radio ili je u njemu roen.
92
Kvestionar za Maglaj popunio je uitelj Dervi olakovi.10 Postojanje ekavizma u Tenju i okolici obrazloeno je na 4. stranici Upitnika, primjedbom uz prvo pitanje:11 Jevreji, rimo-katolici, istoni pravoslavni i stariji muhamedanci ikavci su, ali mjeovito sa junim narjejem, dok opet mlagji u mnogom su ekavci.12 I prisustvo ekavizma u Maglaju obrazloeno je na prostoru za zabiljeke uz prvo pitanje u Upitniku:
Prosti narod u ovom mjestu govori: dete, lepo, mleko, reka, seno, vreme, lepo, slep, deliti, kolevka, cena, nesam (muhamedanci i istono-pravoslavni, jer katolika ovdje i nema). Vidi primjedbu na zadnjoj strani (str. 22.).
Na posljednjoj stranici napisana je primjedba:

Na pitanja o govoru prost. naroda odgovarano je ovdje samo za mjesto Maglaj n/B (kotar magl. okrue donjo-tuzlansko.) Stanovnici u opini maglajskoj jesu muh. i isto. pravosl. Veinom je prostoga naroda i muh. i ist. pravosl. koji govore ekavski. Dvije su mahale muham. koji u ovom govoru nemaju glasa lj, nego mjesto lj izgovaraju j kao n. pr. Sujo, poje, bjuhavica, koje i.t.d. mjesto Suljo, polje, bljuhavica, kolje. Rijei, koje su dva puta podvuene crvenilom govore samo ist. pravoslavni, doim one, koje su podvuene jedan put, govore muh. i ist. pravosl.13
10
11
12
13
I nacionalna pripadnost dvojice uitelja pokazuje da svi uitelji u vrijeme austrougarske uprave nisu bili iz Srbije. Upitnik poinje opim pitanjem, koje se odnosi na cijeli upitnik: Govori li se u Vaem mjestu:, a potom dolaze pitanja s odgovarajuim oblicima ili konstrukcijama. U prvom se pitanju provjeravaju oblici: dijete, mlijeko, rijeka, sijeno, vrijeme, lijep, slijep, dijeliti, kolijevka, cijena, nijesam ili dite, mliko, rika, sino, vrime, lip, slip, diliti, kolivka, cina, nisam. Kao to se vidi iz ovoga pitanja, pri sastavljanju Upitnika nije raunato n mogunost ekavskih likova navedenih leksema. Nema podataka o broju stanovnika po vjeroispovijesti iz 1897. godine, a vremenski najblii popis bio je 1895. godine pa se ti podaci mogu uzeti kao priblini za broj stanovnika i u vrijeme popunjavanja kvestionara Pitanja o govoru prostoga naroda u Teanju: muhamedanci 5.588, istono-pravoslavni 453, jevreja 32 (Glavni rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895. godine, sastavio Statistiki odjel Zemaljske vlade, izdala Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1896, XCVIII. Prvo doseljavanje jevreja u Teanj bilo je 1877. godine (eman, Hronologija linosti i dogaaja teanjskog kraja, rukopis, 72). Po svoj prilici nee biti taan olakoviev podatak da u Maglaju u to vrijeme nema katolika. Prema popisu stanovnitva u Maglaju je 1895. godine ivjelo 2.896. muhamedanaca, 229 istono-pravoslavnih, 174 rimokatolika i 39 jevreja (Ibid.). Nema podataka o tome da se dvije godine poslije popisa iz Maglaja iselila 174 rimokatolika. Broj rimokatolika u Maglaju rastao je od 31, koliko ih je bilo 1879. godine, do 174, koliko je bilo 1895. godine, a prema popisu iz 1910. godine u Maglaju je ivjelo 130 katolika (Hadibegovi 1991: 71).
93
Napomenama u oba upitnika potvreno je prisustvo ekavizma. To se prisustvo u Tenju vee samo za mlae muhamedance,14 dok se za starije kae da su ikavci, ali mjeovito sa junim narjejem,15 a u Maglaju nema takve diferencijacije.16 Povezivanje govora mlaih muslimana s ekavskim izgovorom, a starijih s ikavskim moe doprinositi odbrani teze da su mlai usvojili ekavizam pod djelovanjem kole, ali je takva konstatcija znanstveno neodriva iz vie razloga. Teko je povjerovati u konstataciju da u Maglaju muslimani svih uzrasta veinom govore ekavski, a u Tenju samo mlai.17 Prihvatimo li tanim Terzievo za-
14 15
16 17
U ovome dijelu teksta upotrebljavat u nazive iz napomena u upitnicima. Prema nainu kako je primjedba napisana, mjeovito sa junim narjejem odnosi se na jevreje, rimokatolike, istone pravoslavne i starije muhamedance. Teko se moe prihvatiti ispravnim zapaanje da su u to vrijeme pravoslavni u Tenju bili ikavci sa mijeanim junim narjejem. Za to nema nikakvih potvrda izvan ovakvog itanja Terzieve konstatacije. No, to se moe zakljuiti iz nekih njegovih zabiljeki uz odgovore na pojedina pitanja, koje su najee neprecizne i konfuzne i nisu siguran dokaz za ono to je on elio rei: Stariji su ikavci u tim rijeima (uz pitanje br. 7); uz pitanje 46, u kojemu se uz rijei za provjeru odnosa lj/j: klju, ljubiti, jegulja, polje, koulja, trai i provjera toga odnosa u: ljeto, ljepota, ljesa, ljevoruk, napisano je: Svi. Lito, lipota, livoruk itd. Mlai muhamedanci ekavtinom; uz pitanje 53 stoji: Svi. Samo rimo-katolici sa ikavtinom, a odnosi se na leksem trenja; u pitanju 62 podvuene su rijei s jatom: svjedok, svjetovati, ovjek, to se odnosi na sve itelje, a uz lik ovik dopisano je da se odnosi na rimokatolike i muhamedance; uz pitanje 147: Ostalo svi izuzevi mlae muhamedance koji su ekavci openito. Tako su i muhamedanska kolska mlade tj. ekavci, te uz isto pitanje jo jedna napomena: Svi kako je podvueno, dakle mjeovito, a rimo-katolici preteno ikavski. Inae, i on je sam uz pitanje 43, u kojemu ima potcrtana i imenica vrijeme, konstatirao: Svi (vrijeme, nap. R. B.). Mjesto vrijeme kod muham. mladia: vreme, belo, seno. Inae su stari muhamedanci i rimo-katolici ikavci (potcrtao R.B.). Reetar je i u epu od jednog starog muslimana uo ekavske oblike. V. Reetar 1907: 72. Nije iskljueno da je Terzi u Tenju sluao muslimane ikavce mjeovito s junim narjejem, koji su mogli biti iz ijekavske teanjske okolice, ali i Tenjake koji u to vrijeme nisu bili ekavci. Mogue je, naime, da je ekavizam u Teanj doao iz okolice i da u to vrijeme u gradu nije bila toliko izraena ta pojava, a to je uitelj tu osobinu zapaao kod kolske djece i mladia moe biti i razlog to su u kolu dolazila djeca i iz predgraa, koje je u to vrijeme, moda, bilo ekavsko. Diskutabilan je i njegov termin ikavci mjeovito s junim narjejem. Prije e biti da su bili ijekavci koji u svome govoru imaju ikavizama. V. i Ruiievu konstataciju za govor sela Hrvatinii i Medakovo (Ruii 1936: 237). Zanimljivo je da je i Remeti slino pisao o govoru Kladnja: Kladanjska djeca, radnici, pa i nii slubenici, dakle prije svega mlai svijet, na mjestu dugoga jata gotovo nepogreivo izgovaraju dugo e (...), dok su kod kratkog jata tipini jekavci. Na drugoj strani meu pravim, vjerodostojnim nosiocima dijalekta, znai meu najstarijim stanovnicima, roenim u ovoj bosanskoj varoici, rjee e se uti primjeri tipa sno, lpo, sng (Remeti 1981: 183). Remetievo zapaanje da e se meu starijim Kladnjacima rjee uti ekavski
94
paanje da mlai muslimani govore ekavski, a da su stariji ikavci mjeovito s junim narjejem, onda se postavlja pitanje o tome kako su mlai18 muhamedanci usvojili ekavski. Takva nagla promjena govora u kojoj bi roditelji govorili ikavski ili ijekavski, a djeca ekavski nikako se ne moe prihvatiti u uvjetima zajednikog ivota djece i roditelja, pa ak ni za situaciju da su u koli djecu tjerali da ue ekavski. Ako se, samo kao mogunost, uzme da su tadanji teanjski ekavci, tj. mlai muhamedanci doseljenici s ekavskog podruja iz Srbije, oni bi morali biti doseljeni do 1862. godine.19 U vrijeme popunjavanja Kvestionara oni bi imali najmanje trideset pet godina. Uzmemo li to kao mogunost, onda bismo mogli oekivati da su oni i njihova djeca govorili ekavski, ali se nikako ne bi mogla opravdati injenica da govore drukije od roditelja.20
likovi leksema nisu, po mome miljenju, nikakvo iznenaenje. Moda je prvobitna ekavska oaza bila u okolici Kladnja, u Plahoviima, a da se odatle ta osobina rairila i u Kladanju, u kome su, moda, ivjeli predstavnici istog ijekavskoga govora. Da u Plahoviima i stariji govore ekavski u dugim slogovima s jatom, uvjerio sam se sluajui tipinog predstavnika toga govora, Osmana Mazalovia (v. u spisku neobjavljenih izvora: Kasete Plahovii), koji je u vrijeme snimanja materijala imao sedamdeset i jednu godinu. To to u Maglaju nema razlike u govoru stariji mlai moe biti razlog to je u tome mjestu ekavizam ranije uao u grad. Slian odnos govora mlai stariji opisao je i Vujovi za Mrkovie: (...) ja sam ove ijekavizme uo od starijih Mrkovia koji su mi sluili kao najbolji informatori za cjelokupnu dijalekatsku ilustraciju ovoga govora. I zato sam sklon da ih smatram autohtonim. Ali ima razloga da se odnosimo skeptiki prema ovom shvatanju. Naime, ene mrkovike su preteno isti ekavci, bez obzira na svoje godine, kad je u pitanju izgovor dugog jata. Ako se oprezno posmatra govor Mrkovia u porodinom ivotu gdje dolaze do punog izraaja sve njihove dijalekatske crte, onda se vidi da ekavizam u dugim slogovima suvereno vlada (Kako se razvio ekavizam, 236), te: Posmatrajui starije ljude, ja sam doao do zakljuka da se taj proces kod njih jo vri, dok je mlaa generacija sasvim ekavska (Vujovi 1969: 120). Ova Vujovieva zapaanja o govoru ena i starijih ljudi nije prihvatljivo za teanjsko-maglajski kraj. Iz Terzievih se napomena da zakljuiti da se odredba mlai ne odnosi samo na kolsku muslimansku mlade, ve su ekavski govorili muhamedanski mladii (uz pitanje 43), mlai muhamedanci (napomena uz pitanje 46), (...) izuzevi mlae muhamedance, koji su ekavci openito. Tako su i muhamedanska kolska mlade tj. ekavci (napomena uz pitanje 147). Te godine su muslimani iseljeni iz srbijanskih gradova. Ovo se uzima samo kao teorijska mogunost. Teko bi se takva mogunost mogla prihvatiti i za situaciju da su roditelji ikavci ili ijekavci doselili na ekavsko govorno podruje (naprimjer u ekavsku Srbiju) pa im se u takvome okruenju rodila djeca, a oni se poslije izvjesnog vremena, kad su djeca nauila da govore u sredini u kojoj su roena, preselili (naprimjer u Teanj), jer ne bi bilo logino oekivati
18
19
20
95
2.4. Da ekavizam na teanjsko-maglajsko podruje nisu donijeli uitelji iz Srbije, mogu potvrditi i podaci iz historije kolstva na tome podruju. kole koje su na teanjsko-maglajskom podruju postojale u vrijeme turske vlasti na tim prostorima bile su vjerskoga karaktera. U muslimana su to bili mektebi i medrese,21 a tek e tzv. rudije, koje su osnivane u drugoj polovini devetnaestog stoljea, dobiti karakter graanskih kola. Maglajska je rudija otvorena 1872. ili 1873. godine.22 Podaci o postojanju rudije u Tenju nisu jedinstveni; navode se tri razliite godine: 1853, 1867 i 1872.23 Rudije su mogla pohaati djeca svih vjeroispovijesti, no nema potvrde da je to i bilo u teanjskoj ili maglajskoj rudiji.24 Katoliko je kolstvo u Bosni i Hercegovini najee bilo u neposrednoj vezi s radom franjevaca, pa tako i na teanjsko-maglajskom podruju. Pretpostavlja se da je moda i jedna od franjevakih kola postojala i u samostanu Sv. Jurja u Tenju (Spasojevi 1985: 15). Franjevaka kola postojala je 1855. godine u epu (eman 1989: 123), a prije uspostavljanja austrougarske vlasti u Bosni postojala je i franjevaka kola u Tenju.25 Prvi podatak o postojanju pravoslavne kole u Tenju jeste zabiljeka: Pisa uenik djevojka Tarsa, er Jovana Atanasia iz Tenja kasabe, napisana oko 1840. godine a pronaen na jednom primjerku Novog zavjeta koji je tampan u Moskvi.26
da se govor djece razvija samo pod djelovanjem okruenja, a da bude zanemaren utjecaj govora porodice. Osim toga, teko bi se moglo oekivati da neko u ekavskom okruenju usvoji ekavsko-jekavski izgovor rijei s jatom. Protiv ovakve mogunosti su i injenice da su u Bosni formirana nova naselja od doseljenika iz Srbije, pa ni u jednome od tih naselja nema tragova govora slinog ekavsko-jekavskom. O tome v. u sklopu ovoga dijela. Medrese su bile u rangu srednjih i viih kola, a u samom Tenju su u 18. stoljeu postojale tri medrese (prema: Spasojevi 1985: 14). Ljuca 1999: 224. uri kae da je, po svoj prilici, podignuta 1872, a da je poela sa radom 1873. godine (uri 1958: 175). Spasojevi, 1985: 18. U Salmanami (kalendaru) Bosanskog Vilajeta za 187778. godinu kae se da teanjskom kadiluku ima 1251 m. i 200 . uenika muslimana i 101 m. i 13 . uenika nemuslimana (Spasojevi 1985: 18). Iz citata, meutim, nije jasno da li se podatak odnosi samo na rudije ili sve kole, a prije e biti ovo drugo, jer dvije rudije, u uvjetima u kakvim su bile, nisu mogle imati toliko uenika. Iz Mulabdieva opisa maglajske rudije (Ljuca, 1999: 224228) ne moe se izvesti zakljuak da je bilo uenika drugih vjeroispovijesti. Prema Hajrudinu uriu (n.d.), a Spasojevi misli da e prije biti da je ta kola bila u Sivi ili na Ponijevu kod Novog ehera (Spasojevi 1985: 16). Prema: Spasojevi 1985: 16 i eman 1989: 123. Spasojevi misli da je to moglo biti oko 1840. godine, a u emana je 1845. godina, s upitnikom u zagradi, to znai da je podatak nesiguran. U emana i Spasojevia razlikuju se i podaci o godini tampanja spomenutog Novog zavjeta: Spasojevi: 1732; eman: potpisala se na psaltiru izdanom u Moskvi 1737.
21
22
23 24
25
26
96
Postoji podatak da je srpska osnovna kola postojala i u Maglaju 1855. godine.27 Poznata su i imena mnogih uitelja pravoslavne kole: Lazar Jovanovi, Nikola Dimitrijevi (1847), Too Drakovi, Petar arki (1853), Simeon Kosti (1860), a od 1864. do 1873. uitelj je bio Stevo Petranovi.28 Nije poznato da li su ovi uitelji bili ekavci,29 ali nije ni bitno za ovu raspravu, jer i ako jesu, to nije moglo imati utjecaja na govor muslimana. Dolaskom austrougarske vlasti poinju se otvarati ope osnovne kole, u koje idu djeca svih nacionalnosti, ali time ne prestaju raditi kole organizirane na vjerskoj osnovi. U Tenju je osnovna kola osnovana 1886. godine a prvi je uitelj bio Ivica Heimovi;30 iste je godine radila osnovna kola u Maglaju, a od 1893. radi osnovna kola i u Novom eheru.31 Kao to se vidi, poetak rada zajednikih osnovnih kola na teanjsko-maglajskom podruju bio je od 1886. godine, a to je bilo vrijeme kada je na tome prostoru ve postojao ekavski govor u dugim slogovima. 2.5. Da je u to vrijeme postojao ekavski izgovor, mogu potvrditi i ve spominjane Meieve pjesme. Iako pjesme uvijek ne mogu biti siguran dokaz porijekla jezikih osobina u njima, ekavizmi iz Meievih zapisa mogu se smatrati vjerodostojnim.32 Naravno, nisu pjesme samo sa e u dugim slogovima; one su ijekavske, s ponekim ikavizmom i ekavizmom, jer su pjesme vjerovatno nastajale na drugim mjestima, a poneki ekavizam moe biti samo jezika inovacija kazivaa, nastala u mjesnom govoru.
27
28 29
30
31 32
Podatak Vojislava Bogievia, prema: Ljuca 1999: 231. I uri (1958: 173) misli da nije iskljueno da je srpska kola u Maglaju postojala i prije 1857. godine. Prema: Spasojevi 1985: 17. Petranovi je bio ijekavac i tako je i pisao. Ijekavski su mu tekstovi objavljivani u to vrijeme i u srbijanskim novinama. Takav je i tekst objavljen u novosadskoj Zastavi 1868. godine. V. u: Spasojevi1989: 199. eman 1989: 129. Amir Brka pie da je kola u Tenju otvorena 1885, u Miljanovcima 1896, u Teanjci 1909. i u ijama 1912 (Brka 1995: 27). Prema: Ljuca 1999: 231. Sve su zapisane u Tenju i okolici, ekavizam u takvim pjesmama i u toj mjeri nije potvren na drugim prostorima gdje su biljeene sline pjesme (naravno, iskljuujem ekavska govorna podruja), kazivai su starije osobe koje nisu ekavske oblike mogle usvojiti na drugom mjestu. U pjesmama koje su biljeili drugi zapisivai a koje se svojim sadrajem odnose na Teanj i okolicu, ili su tu zapisane, kakve su pjesme Mijat Tomi i Teanjski kadija (Bosanska pjesmarica ili junaka djela naih djedova, priredili fra Grga Marti i fra Ivan Juki, tisak i naklada knjiare L. Hartmana, Zagreb, 208211), Nevjerna ljepota (enske pjesme, sveska prva, Matica hrvatska, Zagreb, 1909, 299300. Pjesma zapisana u Zenici.) i pjesma Buna u Bosni (Tenjak, 229230) nema ekavskih likova.
97
Mei je svoje pjesme zapisivao poetkom stoljea, ali su one zapisivane od osoba koje su bile starije33 i koje nisu pohaale zajednike osnovne kole da bi, eventualno, mogle biti pod utjecajem uitelja ekavaca, jer su u vrijeme otvaranja zajednikih osnovnih kola ve bile odrasle.34 Evo samo nekoliko stihova iz Meieve zbirke na osnovu kojih se moe vidjeti prisustvo ekavizma: Dola Sava od brega do brega Ni od kie ni od bjela snega (pjesma 112, zapisana 1910) Mili Boe lepa ti sam (pjesma 130, zapisana 1910) Koliko je u Zemunu snega (pjesma 176, zapisana 1910) 2.6. Postojanje ekavizma u vrijeme austrougarske okupacije mogu potvrditi i neki nazivi u katastarskim planovima i gruntovnim knjigama za podruje Tenja i Maglaja, koji se uvaju u odgovarajuim slubama opina Teanj i Maglaj.35 Ipak, zabiljeeni ekavski likovi imena iz katastarskih podataka moraju se uzeti s rezervom jer se u njima susreu razliiti fonetski likovi istih leksema.36 Nazivi su upisivani onako kako su slubenici percipirali ono to su uli kao naziv, ali je uvijek bez odgovora pitanje ko je saopavao nazive, pogotovo ako se nazivi odnose na neke mikrotoponime koji su u blizini dvaju sela.37 Ne moe se iskljuiti ni eventualna mogunost da su austrougarski inovnici koji su upisivali podatke u zemljine knjige ili karte neke nazive upisivali na nain
33
34 35
36
37
U vrijeme Meieva zapisivanja kazivai pjesama imali su izmeu ezdeset i osamdeset godina (Buturovi: 1987: 279). Neke od pjesama Mei je zapisao i od svoje majke Dilfe Mei. Katastarski su planovi iz 1882. godine, ali se njima i danas slue u ovim opinama. U maglajskom Opinskom sudu pregledao sam i gruntovne knjige, koje su iz 1891. godine. Dobio sam ih na uvid zahvaljujui predusretljivosti opinskih i sudskih slubenika. U teanjskom kraju zabiljeeni su nazivi: onlagia breg, Oljak breg, Teanjska rjeka, Trebaka rj. (rjeka, nap. R. B.), Prisad, Mekika rjeka, Ljeskovac, a u maglajskom kraju: Veliki brieg, Keljavi breg, Ljenica (selo), Ljenica (potok), Ljeskovina (uma), Brieg (ime njive). Poto je cijelo podruje podijeljeno na tzv. katastarske opine, uraene su karte tih opina, ali se opine granie jedna s drugom i nije nevano iz kojeg e podruja biti oni koji saopavaju nazive, jer se ekavizam ne rasprostire na cijelom maglajskom niti teanjskom podruju.
98
da budu prilagoeni knjievnom jeziku, ali ne potpuno ni mogunost da je neki od njih bio ekavac.38 Ekavski refleksi u dugim slogovima nisu zabiljeeni u Ljubuakovoj onomastikoj grai iz Maglaja i Tenja.39 2.7. Kao to prethodni dio rasprave pokazuje, postanak ekavizma u teanjsko-maglajskome kraju ne moe se povezivati s djelovanjem uitelja iz Srbije, jer je postojao i u devetnaestom stoljeu, prije postojanja zajednikih kola. Da su ekavizam donijeli uitelji iz Srbije, on bi se javio kasnije, ali zasigurno on ne bi bio odlika samo govora teanjsko-maglajskoga kraja, jer je uitelja iz Srbije bilo i u mnogim drugim krajevima, vjerovatno i vie nego u Tenju i Maglaju. Mogue je da su uitelji iz Srbije, kojih je poslije Prvoga svjetskog rata sigurno bilo u teanjsko-maglajskome kraju, ako su i sami bili ekavci, doprinijeli da se ekavizam u teanjsko-maglajskim govorima bolje sauva. 3. Informiranje znanstvenika o prisustvu ekavskih oblika na raznim takama Bosne poinje 1907. godine s pojavom Reetareva rada Der tokavische Dialekt, a podaci o prisustvu ekavizma u dugim slogovima s jatom u govoru Maglaja i Tenja s bliom okolicom ve bili potvreni 1897. godine u popunjenim kvestionarima Pitanja o govoru prostoga naroda, koji su se uvali u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.40 Objavljivanjem tih podataka, a posebno poslije objavljivanja Ruiieva rada Jedan nezapaen bosanski govor,41 poinje jaati zanimanje dijalektologa za ekavsko-jekavske govore i njihovu genezu. O tome nastaju razliite hipoteze i opredjeljivanja dijalektologa za neku od njih. Hipoteze znanstvenika o porijeklu ekavskih refleksa u govorima teanjsko-maglajskoga kraja mogu se svrstati u dvije skupine: - hipoteze prema kojima se postanak ekavizma vezuje za zamjenu jata na teanjsko-maglajskom prostoru; - hipoteze prema kojima se zamjena jata izvrila na drugim prostorima pa se migracijama prenijela u teanjsko-maglajski kraj.
38
39 40
41
Takva je mogunost mala, ako se to moe zakljuivati na osnovu imena potpisanih na takvim dokumentima. V. u: Vujii 1982: 288289; 299. Ekavizam u dugim slogovima u tim je kvestionarima potvren samo u Tenju i Maglaju. Ekavizam nije potvren u popunjenim kvestionarima za Kladanj, Sarajevo i Srebrenicu, u kojima se prema dijalektolokim saznanjima mogao oekivati ekavizam. 1936. godine.
99
3.1. Opredjeljivanje za pretpostavku da je ekavizam nastao na teanjsko-maglajskom podruju, ali ugledanjem na inovnike kajkavce, prvo je iskazao Reetar u ve spominjanom radu. Na razvoj teanjsko-maglajskog ekavizma osvrnuo se i Ivi u svojoj Dijalektologiji (1985: 143), ali nije iskazao svoje opredjeljenje, ve samo mogunost: Tek produbljenija ispitivanja pokazae moe li se poi od vrednosti ie s teitem na drugom delu ovog moda nepotpunog diftonga. Spomenuto je ve da je Ivan Brabec u svome radu Istraivanje govora stanovnitva na lijevoj obali Bosne zakljuio da su Tenjaci starosjedioci i da se njihov izgovor jata razvio neto drukije nego kod ostalih itelja onoga kraja.42 Zanimljivo je to to Brabec iznosi samo zakljuak o postanku teanjskog ekavizma, a ne uopava ga i na maglajski.43 Eksplicitnije opredjeljivanje za organski razvoj dugog e od jata na teanjsko-maglajskom prostoru iskazao je Dalibor Brozovi u svojoj raspravi o ijekavskoakavskom dijalektu:
Zato potpuno otpada Ruiieva hipoteza o eventualnom doseljenju sa sjeveroistoka za pretke Tenjaka i Maglajlija (...), sve su poznate osobine opisanog govora ijekavskoakavske. Govor slian teanjsko-maglajskom morao je jo nedavno postojati u nekim sarajevskim mahalama (...). (1966: 135, napomena 58)
Neto kasnije, istu je tezu iskazao i Slobodan Remeti (1981: 186), piui o govoru Plahovia kod Kladnja: Oito se radi o ostacima jednog govornog tipa koji je nekada pokrivao iri prostor a danas mu tragove sreemo u Kladnju. Neto slino napisao je implicitno i Vujii (1985: 112) u obradi govora sjeverne i sjeveroistone Bosne, vjerovatno na osnovu dviju prethodnih teza: Punktovi (...) (172, 175, 184, 176) (epe, Misurii, Rajeva i Dobropolje, nap. R. B.) nastanjeni su muslimanskim stanovnitvom, a nalaze se na podruju Maglaja (175), Teslia (184), Tenja (176), to bi moglo znaiti da su ekavski refleksi dugog jata postojali u
42 43
V.: Brabec 1959: 422. Podatak da je Rajevo (danas Rajeva) naselilo Teanj vjerovatno nije taan, jer se Teanj spominje prije Rajeve. Prema meni dostupnim podacima, Rajeva se spominje u Sidilu 17401746. kao Rajevo (str. 222). Na osnovu iznesenog podatka mogla bi se postaviti pitanja: ko je naselio Maglaj, Novi eher, Plahovie, Bjelave? Vjerovatno je, meutim, da se ovome podatku iz rajevske tradicije kriju veze zajednikoga porijekla jednoga dijela stanovnitva Tenja i stanovnitva Rajeve, to bi moglo ii u korist tezama o importu ekavizma. O teanjskom stanovnitvu i starosti naselja na istraivanom podruju v. u daljem dijelu ove rasprave.
100
govoru muslimanskog ivlja uzvodno dolinom rijeke Bosne do epa (v. punkt 172), pa moda i dalje (...). Ipak, Vujiievo da su ekavsko-jekavski govori postojali nejasno govori o tome da li su postojali tu u vrijeme zamjene jata. 3.1.1. U ve spominjanom Reetarevu radu iznesena je jedna zanimljiva pretpostavka o postanku ekavizma u teanjsko-maglajskim govorima:
I poto ja ne mogu lako verovati u spontani razvitak veeg broja ekavskih oblika specijalno kod muslimana, doputena je pretpostavka da je to prosto ugledanje na inovnike kajkavce, doseljene veinom iz Hrvatske, to se najzad za gore navedene primjere moe i dopustiti, tako naroito za prko, pnla, dlo, tlo, pslednj, iako protiv te pretpostavke govori okolnost da ti muslimani imaju i ekavskih oblika kao mr, pr, vr, prtelj44 (...) u kojima dakle ekavski izgovor nisu mogli uti od doseljenih kajkavaca, poto ovi za takve oblike i ne znadu.45
Kao to se iz prethodnog citata vidi, sam je Reetar opovrgao svoju hipotezu injenicom da nekih ekavskih likova koje je uo u muslimana u Maglaju i epu nema u kajkavaca.46 Reetareva se hipoteza moe opovri i jo jednom injenicom koja se odnosi na broj slubenika u Tenju i Maglaju u vrijeme austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini.47 Prema podacima iz 1885. godine u Tenju je bilo 29 doseljenika iz Austro-Ugarske, a u Maglaju 161. Godine 1895. u Tenju se broj doseljenika iz Austro-Ugarske poveao na 133, a u Maglaju smanjio na 132.48 Prema istim podacima, broj doseljenika iz Austro-Ugarske bio je vei u vie gradova u Bosni i Hercegovini:49
44
45 46
47
48 49
Ovaj je oblik nastao od prijete. Lik s e < a u tom leksemu potvren je u Halilovia (1996: 51): prjete, prjetej (nap. R. B.). Reetar 1907: 7273; prijevod prema: Ruii 1936: 236. Ali je Ivi u Ivankovu i Retkovcima u Posavini zabiljeio: mr (Posavski, 55). Ivankovo i Retkovci djelomice ili preteito pripadaju skupini ekavskih sela (Finka ojat 1973: 7). Podaci o broju slubenika u bosanskohercegovakim gradovima po popisu iz 1885. godine daju se u: Hadibegovi 1991: 3436. No, mislim da su u taj broj uraunati i domai slubenici, a to nije relevantno za ovu hipotezu. Stoga mislim da je za raspravu o ovoj hipotezi bolje uzimati broj stranaca, koji su, vjerovatno, u najveem broju u to vrijeme u Bosni i Hercegovini bili ili vojnici ili slubenici. V. u: Hadibegovi 1991: 8283. Ibid.
101
Biha Bijeljina Brko Derventa Travnik Tuzla Zenica
1885. 461 341 371 420 428 526 302
1895. 672 1.327 1.320 864 762 2.257 674
Podaci pokazuju da je u nekim bosanskohercegovakim gradovima, meu kojima ima i onih koji su u to vrijeme imali manje stanovnika od Tenja,50 bilo vie doseljenika iz Austro-Ugarske nego u Maglaju i Tenju.51 Pa, ipak, ekavskoga govora nema u gradovima koji imaju vie stranaca od Tenja i Maglaja.52 3.1.2. Analiza ranije spominjanog Brabecova zakljuka da su Tenjaci starosjedioci i da se njihov izgovor jata razvio neto drukije nego kod ostalih itelja onoga kraja ovdje ne zahtijeva zasebnu analizu, jer on ne argumentira svoje zakljuke. Razumljivo je da se to od njega i nije moglo oekivati u izvjetaju, ali njegov zakljuak prosto iziskuje nova pitanja na osnovu iznesene teze: Kako je dolo do toga da se u Tenju jat razvije drukije? ta je s drugim starosjediocima, jer nisu samo Tenjaci starosjedioci? Kako to da je teanjski govor u svemu isti s govorom okruenja, osim u zamjeni jata? i sl.53 3.1.3. U svojoj raspravi o ijekavskoakavskom dijalektu Brozovi (1966: 135) konstatira da je fonoloki sustav vokala danas (je) peterolan, ali jo nije potpuno likvidiran sedmerolani sustav, kao to je ve provedeno u pravim istonohercegov50
51
52
53
Teanj je u vrijeme popisa 1885. i 1895. godine po ukupnom broju stanovnika bio vei od Bihaa, Brkog, Dervente i Zenice, a prema popisu iz 1895. imao je vie stanovnika i od Travnika. Maglaj je prema ovim popisima imao manje stanovnika od navedenih gradova.Usp. u: Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi, 2931. Sanski Most je 1885. godine imao 83, a 1895. 130 doseljenika iz Austro-Ugarske (Hadibegovi 1991: 82). Nema podataka koliko je u tome stanovnitvu bilo kajkavaca, ali nije bilo nikakva razloga da ih u Tenju ili Maglaju bude vie nego u drugim gradovima. Ovdje treba imati u vidu i podatak da je Teanj u vrijeme popisa 1885. i 1895. godine po ukupnom broju stanovnika bio vei od Bihaa, Brkog, Dervente i Zenice, a prema popisu iz 1895. imao je vie stanovnika i od Travnika. Usp. u: Hadibegovi 1991: 2931. Mogui odgovori na neka pitanja koja se nameu iz Brabecove hipoteze moi e se nai u analizi drugih hipoteza u daljem dijelu rada.
102
akim govorima. Dva fonema o kojima govori Brozovi jesu diftonzi ie i uo, koji su, prema Brozoviu, u ijekavskoakavskom dijalektu fakultativni.54 On dalje kae:
Fonem ie i uo nisu kao diftonzi dobro pristajali uz tokavski sustav, a osim toga bili su ubrzo ogranieni na duge slogove pa su tako doli u alternaciju s je (= sekvenca ve postojeih fonema)55 i u (= ve postojei fonem). Zato se ie defonemizirao u i(j) izjednaivi se s etimolokim i(j) (l(j)po kao p(j)mo), a uo je slijedio svog kratkog para i preao u . U jednom govoru ije. dijalekta ie se defonemirao u (teanjsko-maglajski refleks) postepenim eliminiranjem elementa i u dvoglasu. Danas se jedan prelazni diftong i moe uti u Vareu i na zapadu od Varea (uz ei normalan dvosloni refleks), a akustiki se dojam tog diftonga znatno pribliuje k ili zatvorenom .56
Poslije ovakvoga pojanjenja dolazi ve citirana Brozovieva konstatacija da potpuno otpada Ruiieva hipoteza o eventualnom doseljavanju sa sjeveroistoka57 za pretke Tenjaka i Maglajlija i da su sve poznate osobine opisanog govora (teanjsko-maglajskog, nap. R. B.) ijekavskoakavske.58 Brozovieva tvrdnja da otpada Ruiieva hipoteza o eventualnom doseljavanju za pretke Tenjaka i Maglajlija zasnovana je na zajednikim osobinama teanjsko-maglajskih ekavsko-jekavskih govora i drugih govora ijekavskoakavskog dijalekta. Ipak, te zajednike osobine ne mogu biti siguran dokaz da doseljavanja nije bilo. Brozovieva je konstatacija da je u ijekavskoakavskim govorima najei refleks dugoga jata dvoslono i (rjee u obliku i), ali da ima jo prilian postotak diftong
54
55
56 57
58
Njihov partner (uostalom ei od njih) nije fonem, nego dvosloan broj dvaju fonema (l/j/po kao p/j/mo, Stop kao o, ali p/j/mo i o ne mogu biti izgovoreni diftonki ta je mogunost rezervirana naime samo za i/j/e < i uo < !) (Brozovi 1966: 136 137). Diftong uo Brozovi je biljeio samo na ogranienom terenu, oko Varea, a diftonki dugi jat kae da fakultativno jo postoji (iako ispod 50%), a u novije ga doba konzervira diftonki izgovor inteligencije, koji se sve vie iri sa zapada, no nastaje i mijeanjem u gradovima i osvjeuje se ve postojeim sarajevskim diftonkim izgovorom, to je u Sarajevu prilino istisnuo dvoslonu artikulaciju (Brozovi 1966: 135136). Mislim da istiskivanje dvoslone artikulacije refleksa jata odreuje diftonki izgovor kao inovaciju, ukoliko se pod dvoslonom artikulacijom ne podrazumijeva standardnojeziki izgovor. Pretpostavljam da su ie i uo na poetku mogli biti i kratki i dugi. No kratki ie defonemizirao se izjednaivi se s je (...), a kratki se uo izjednaio s (...) n.d., 135, Brozovieva napomena br. 57. Brozovi 1966: 135. U Ruiia se ne spominje sjeveroistok; on spominje samo sjeverni dio ekavsko-jekavske granice po svoj prilici u blizini Save (nap. R. B.). V. t. 3.1.
103
, a na jednom malom podruju izmeu Varea i Krivaje i i ili ak (lpo, nsam, dtu) (1966: 134).59 3.2. Dosadanja istraivanja na teanjsko-maglajskom podruju ne potvruju est diftonki izgovor refleksa jata, niti potvruju tzv. govor s nezamijenjenim jatom.60 Nema nikakvih sigurnih dokaza u savremenim govorima teanjsko-maglajskoga kraja koji bi upuivali na mogunost defonemiziranja jata u e na ovome podruju. Zamjene koje bi mogle ukazivati na to ne nudi ni graa iz upitnika.61 Samo je u MedU biljeena alofonska vrijednost sonanta j u dvoslonom refleksu jata,62 a u takav sam se izgovor i sam uvjerio. To je govor koji je u neposrednom susjedstvu ekavsko-jekavskih govora, koji su mogli utjecati na slabljenje izgovora sonanta j u takvoj poziciji. Za obrnutu mogunost nisam mogao vidjeti razloge.63 Protiv tvrdnje da se ekavizam u teanjsko-maglajskim govorima razvio na dananjem teritoriju njihova rasprostiranja u vrijeme zamjene jata na tome prostoru govori vie argumenata. Teanjsko-maglajski kraj predstavlja metanastaziku oblast u kojoj su esto harale i kuge64 i u kojoj je dolazilo do znaajnijih izmjena demografske strukture. Taj je kraj uvijek bio dobro povezan s okruenjem i nije bio geografski odvojena cjelina koja bi mogla doprinijeti konzerviranju stanja iz vremena zamjene jata. Sistemski ekavski refleks jata nije potvren nigdje u blioj okolici ovih govora.65 I jo jedan argument koji
59
60
61 62 63 64 65
Treba, meutim, imati na umu i injenicu da se svi ne slau u pogledu mogueg diftonkog izgovora jata; neki su ga smatrali monoftongom Van Vijk, Ramov, Trubeckoj (Hamm 1975: 549). O izgovoru refleksa vokala jat u ijekavskim govorima v. u: Reetar 1942. Takav izgovor nije uoio ni Ruii, a ni drugi dijalektolozi koji su se u svojim radovima bavili govornim osobinama nekih dijelova teanjsko-maglajskoga kraja ili tu popunjavali Upitnik (Brabec, Okuka, eri, Vukomanovi). Moda je taj govor sluao i Brozovi, jer u svome radu o ijekavskoakavskom dijalektu pie: (...) ekavsko-jekavskom govoru pripadaju po mojim podacima sela Jlh i Karadglije (...) (1966: 190, nap. 254). Ovo moda zbog toga je to se ono mojim podacima moe tumaiti i drukije. Govor s nezamijenjenim jatom potvren je kao pretean u govoru Gradita u okolici Vinkovaca; odlikuje se time to stari vokal (jat) 'nije izjednaen ni s jednim drugim vokalom ili vokalskom sekvencom', nego je i do danas sauvao svoju posebnu fonetsku i fonoloku vrijenost, najee se realizirajui kao (zatvoreno) // ili kao jednosloni diftong /ei/ (Finka ojat 1973: 7). O izgovoru nezamijenjenog jata v. i: Ivi 1957: 5475; Remeti 1981b (posebo uvodni dio rada, u kojemu se navodi i druga literatura u kojoj se govori o uvanju nezamijenjenog jata). DobU, MisU, RajU, MedU, SivU. V. i: Vujii 1985: 98; 103. Medakovo nije zabiljeeno u Opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1604. godine. Otuda mnog kuna greblja u tome kraju. Pri emu iskljuujemo Rajevu, koja je oaza toga govora izvan teanjsko-maglajskog podruja.
104
zagovornici hipoteze o samostalnom razvoju ekavizma na teanjsko-maglajskom podruju nisu imali u vidu, a to je postanak naselja u kojima se javlja ekavski refleks dugog jata. Da li je dananji ekavizam ostatak govora koji je nekada bio rasprostranjen na irem bosanskohercegovakom prostoru, za sada nema argumenat.66 Osim ekavsko-jekavskih govora teanjsko-maglajskoga kraja, u koje se moe svrstati i govor Rajeve, ekavsko-jekavski su i govori sarajevskih Bjelava i Plahovia kod Kladnja.67 Remeti je mislio da e se ostaci govornog tipa koji je nekada pokrivao iri prostor a danas mu tragove susreemo u Kladnju (ekavsko-jekavski, nap. R.B.) moda pronai i u nekom drugom kladanjskom selu, osim Plahovia.68 Prema onome to je meni poznato o tim govorima, takva se predvianja nisu ostvarila.69 Podatak o starosti naselja s ekavsko-jekavskim govorima moe biti znaajan argument u razmatranju geneze ekavizma u ovim govorima. Najvei broj naselja s ekavsko-jekavskim govorima u teanjsko-maglajskome kraju nije upisan u Opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1604. godine70 to znai da kao naselja tada nisu ni
66
67
68 69
70
Argument koji ukazuje da ekavizma nije bilo na maglajsko-epakom prostoru u sedamnaestom stoljeu moe biti i pismo od 18. decembra 1673. godine, kojim se maglajski upljani zauzimlju za upnika fra Augustina Vojnia. Jedan dio pisma napisan je latinskim jezikom, a drugi dio na naem jeziku i bosanskom irilicom, a latinicom je tiskano iz tehnikih razloga. Pismo je objavio Julijan Jeleni u Spomenicima kulturnoga rada bosanskih franjevaca (14371878). U tekstu na naem jeziku rijei s jatom imaju ikavske i ijekavske likove: prisvitloga, priuzviena, viru, Stiepan, uvridite, pristoile, poslie, ucviljeni, prie, utieniu (Arhiv Sv. zbora za rairenje vjere: Bosnia, vol. II, prema: Jeleni 1918:128 (48)130 (50). No, ovdje se moraju uzeti u obzir i sva ogranienja koja vrijede za pisane dokumente kao dokaze govornog stanja u vrijeme njihova nastanka. Pretpostavka je da je slian bio govor bar jednog dijela srebrenikih Muslimana (Remeti 1981a: 186; slino i: Jahi: 1991: 14; Jahi 1999a: 16; Jahi 1999b), ali je u Srebrenici (arija) popunjen Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora (punkt broj 73, popunio prof. dr. Asim Peco 1980), u kome nema potvrde toga govora. Upitnik nije popunjen ni u jednom srebrenikom selu. Remeti, n.d., 186. Na kladanjskom su prostoru popunjeni Upitnici za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora u Kladnju (arija) te u selima Tarevo i Tuholj sve nastanjeno muslimanskim ivljem. Takoer su u radu Govor Muslimana Tuholja (okolica Kladnja) (Halilovi, Tuholj) opisani govori muslimanskih sela: Tuholj, Goletii, Mekovii i Pau. Ni u jednom od ovih mjesnih govora nisu pronaeni ekavsko-jekavski govori, samo je u kladanjskoj ariji zabiljeen neznatan broj ekavizama. Od kladanjskih sela iji su govori danas poznati u Popisu iz 1604. godine navedena su sela Tarevo i Tuholj, a Tuholj se spominje i 1540. godine kao selo koje je bilo u posjedu sandak-bega Husrev-bega (Oru, Drutveno-ekonomske prilike u Bosanskom sandaku, 160). Sva naselja teanjsko-maglajskoga kraja koja su upisana 1604. godine upisana su i u popisu iz 1565. godine. V. napomenu 35 u: Buli 2004.
105
postojala, ili nisu postojala pod tim imenom.71 Nisu upisana ni druga mjesta s ekavsko-jekavskim govorom Plahovii i Bjelave.72 Da bi se dobila potpunija slika o tome koja su od dananjih naselja s ekavsko-jekavskim govorima postojala 1604. godine, i radi lakeg uopavanja zakljuaka te ukljuivanja u njih i mjesta izvan teanjsko-maglajskoga kraja, ovdje se daje tabelarni pregled.
Mjesta u teanjsko-maglajskom kraju u kojima je potvren ekavsko-jekavski govor Teanj Bukva Cerovac ifluk Dobropolje Hrvatinovii Jelah Jevadije Logobare Marin Han Meki
71
Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine73
+ 74 75 76 + +
72
73 74
75
76
Poznato mi je da kod Plahovii ima steaka, to potvruje da je, najvjerovatnije, tu prije 1604. godine bilo naselje, to ne mora potvrivati njegov kontinuitet. Bjelave spominje Baeskija u Ljetopisu u popisu sarajevskih mahala i pod imenom Nebrdilo hadi Ali (Ljetopis (17461804), Sarajevo-Publishing, 1997, str. 356). V. Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine: Nahija Usora, sv. I/2, 455461; Nahije Kladanj, sv. I/1, 355379; Nahija Maglaj, sv. III, 293329; Nahija Teanj, sv. III, 341385; Popis mahala samog Sarajeva sa selima spomenute nahije, sv. I/1, 5354. + je znak za mjesta koja postoje u Popisu, je znak za mjesta koja ne postoje u Popisu. Upisana je mahala Cerovica, kao dio sela Gornja Modria (drugim imenom Kaloevi). U napomeni je urednik Popisa oznaio da je to danas selo sjeverno od Tenja. Selo Cerovica spominje Nikanovi u razmatranjima porijekla pravoslavnog stanovnitva teanjskoga kraja (Porijeklo stanovnitva, 20). To se, naravno, ne odnosi na Cerovac, koji nije blizini Kaloevia (v. Popis, sv. III, 349). Potvren je ifluk Mustafe, Ebu Muslima, Alije i drugih, u blizini tvrave Maglaj (Popis, sv. III, 375). Upisana je mezra Dobro Polje, ali nije bila naseljena (Popis, sv. III, 375). Za mezre se smatra da su to naputena ili zaputena naselja, prije ili po dolasku Osmanlija. Mi smatramo da su to, uglavnom, stara naputena selita iz predosmanlijskog perioda (Alii, Uvod u: Popis 1604, sv. I/1, xxvii).
106
Rek Buli, Porijeklo ekavizma u govorima teanjskomaglajskoga kraja BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 91136 Mraaj Osoje Radua Rosulje Vukovo Maglaj Bijela Ploa Donji Ulinjak Gornji Ulinjak Jablanica (Maglajska) Lijenica Misurii Novi eher Straie + + + + +77 78
Kao to popis pokazuje, od mjesta teanjsko-maglajskoga kraja u kojima je danas zastupljen ekavsko-jekavski govor, u Popisu iz 1604. godine sigurno je da su navedena samo mjesta: a) teanjskoga kraja: Teanj, Hrvatinovii, Meki, Radua i Vukovo; b) maglajskoga kraja: Maglaj, Jablanica i, vjerovatno, Misurii. Doda li se ovome i podatak da u Popisu iz 1604. godine nema Plahovia,79 Rajeve niti Bjelava, onda se moe izvesti zakljuak da je od ukupno dvadeset osam mjesta u Bosni i Hercegovini u kojima se javlja ekavizam u dugim slogovima, 1604. godine postojalo samo osam od tih mjesta.Analiziramo li sada mjesta koja danas imaju ijekavski govor na teanjsko-maglajskom podruju a koja su sa svojim sadanjim imenom zabiljeena u Popisu iz 1604. godine, vidjet emo da se kao vlasnici batina, tamo gdje se daje takav popis, navode stanovnici tih mjesta.80
77 78
79
80
Upisano je: Miurii (Popis, sv. III, 295), to je vjerovatno dananje selo Misurii. Upisano je: selo Straite, Luburii, urednik Popisa oznaio kao nepoznato (Popis, sv. III, 302). Moda bi se moglo odnositi na dananje selo Straie. U mjesta s ekavsko-jekavskim govorima ne ubrajam Kladanj, jer nije dominantno ekavski, iako se ekavizam javlja u tome punktu, ali najee naporedo s ijekavskim liikovima. V.: Vujii 1990: 6471. Ovdje uzimamo 1604. godinu kao orijentaciju jat je vjerovatno do tada bio zamijenjen na istraivanom podruju, a u Popisu se navode imena stanovnika, uz neke i posjedovanje batine, to kazuje da su starinci na tome prostoru, a veina najvjerovtnije i iz vremena zamjene jata. Prema imenu oca moe se takoer pratiti proces primanja islama, to je opet pokazatelj da se radi o starinakom stanovnitvu.
107
Ako se prihvati hipoteza o autohtonom razvoju ekavizma na teanjsko-maglajskom podruju, onda bi se teko mogli objasniti podaci o nepostojanju velikog broja mjesta u kojima danas ivi ekavsko-jekavski govor81 i nepostojanje ekavskoga govora u najveem broju mjesta koja su popisana te godine i koja s tim imenom nisu prekidala kontinuitet postojanja, a vjerovatno u najveem broju i zadravala starinako stanovnitvo. To bi upuivalo na zakljuak da se ekavizam iz mjesta koja su postojala 1604. godine a u kojima je postojao taj govor, proirio i na ostala mjesta u kojima je danas dominantna ekavska zamjena jata u dugim slogovima. No, taj se zakljuak teko moe prihvatiti. Tano je da su se poslije dolaska austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu i poslije ukidanja kmetstva i gubitka dobrog dijela zemljinih posjeda i dotadanjih prihoda mnoge teanjske porodice preselile na svoja imanja u okolnim selima, a neke su i ranije dobar dio proljea i ljeta provodile na svojim imanjima u okolici grada. Ta je pojava, prema mojim saznanjima, bila manje izraena u Maglaju. Ovome treba dodati i to da moji podaci s terena pokazuju da je po dolasku austrougarske vlasti, a vjerovatno i ranije, bilo raseljavanja stanovnitva, najee s podruja tzv. Guvana, to je lokalitet u blizini Krndije, Cerovca, Osoja i Marina Hana, dakle u neposrednoj blizini grada. To znai da bi dananji ekavizam u mjestima koja su popisana 1604. godine mogao biti unos sa strane, bez obzira na to da li je u sela ulazio iz grada ili njegova predgraa.82 4. Hipotezu prema kojoj je zamjena jata izvrena na drugom prostoru pa se migracijama prenijela u teanjsko-maglajski kraj iznio je Ruii u svome radu Jedan nezapaen bosanski govor.83 4.1. Piui o mogunostima razvoja ekavskog refleksa jata u teanjsko-maglajskom kraju na osnovu Reetarevih pretpostavki,84 Ruii je izveo neke zakljuke, koji su znaajni za tumaenje postanka ekavizma u ovim govorima, te u ih navesti u cijelosti:
81
82
83 84
Ili su, eventualno, postojala pod drugim imenom, a manje je vjerovatnoe da e neko mjesto izgubiti svoje ime ako ne izgubi stanovnike, barem u najveem broju. Malo je oekivano, takoer, da manjina stanovnitva nametne svoje govorne osobine veini. Doseljavanje iz grada u periodu austrougarske vlasti potvreno mi je za neke porodice u Radui, Hrvatinoviima, Cerovcu, Mekiu, ifluku i Dobropolju, a doseljavanje s Guvana za Mraaj i Logobare. Str. 254. U: 1907: 7273, 8087.
108
Rek Buli, Porijeklo ekavizma u govorima teanjskomaglajskoga kraja BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 91136 Na glasovni razvoj ije > , ako bismo poli od pretpostavke da su ovi govori (Tenja i Maglaja, nap. R. B.) prvobitno bili isto jekavski govori, nije mogue ni misliti. Isto tako ne moe se pomiljati ni na unoenje ekavizma spolja, jer njihov geografski poloaj potpuno iskljuuje takvu pretpostavku. Teritorija ekavskih govora isuvie je udaljena od njih, rastavljena irokim pojasom jekavskih govora. A to je najvanije, na osnovu dosadanjih rezultata nae istoriske dijalektologije mi na ovoj teritoriji ni u kom sluaju ne bismo smeli oekivati jedan isto jekavski govorni tip kao prvobitni, ve jedino isto ikavski ili, eventualno, ikavsko-jekavski govorni tip. Sve to, po mome miljenju, jasno pokazuje da pretstavnici ovih govora nisu autohtoni stanovnici ovih krajeva, nego kasniji doseljenici. To uostalom potvruju i jo ive tradicije o doseljavanju nekih porodica iz Ugarske, Slavonije ili Srbije (ima i porodica s prezimenom Uianin). I onda nam ostaju dve mogunosti za tumaenje postanka dvojnog refleksa u ovim govorima. Moglo bi se, prvo, pretpostaviti da je odnos e : je postao na dananjem njihovu zemljitu na taj nain to su u sastav stanovnitva uli doseljenici delom iz ekavskih, a delom iz jekavskih krajeva srpskohrvatske dijalekatske teritorije, pa se u nastaloj meavini dvaju refleksa izvrila diferencijacija prema kvantitetu slogova s refleksima . Ali meni takva pretpostavka ne izgleda ni malo verovatna. Ja mislim da je prirodnije, a i mnogo verovatnije, pretpostaviti da je odnos dvaju refleksa stvoren na drugom mestu, negde na granici ekavskog i jekavskog govora, i to u ranije vreme, jo onda kad se menjala diftonka vrednost glasa , pa je taj gotov odnos dvaju refleksa kasnije, seobom pretstavnika ovih govora, prenesen na dananje zemljite. (Ruii: 1936: 253254)
Ruii potom objanjava gdje bi moglo biti to mjesto gdje je stvoren odnos refleksa e : je i zakljuuje da je to prvobitno mesto moglo biti samo negde na severnom delu ekavsko-jekavske granice, po svoj prilici u blizini Save (1936: 254). Ruii se jasno opredijelio za hipotezu, ali je, zavravajui svoju raspravu, ipak pokazao i izvjestan oprez: Razume se, definitivno reenje toga pitanja mogu dati samo detaljna prouavanja naih dijalekata i njihove prolosti.85 4.2. Svoje stajalite u odnosu prema postanku govora s mijeanim refleksima jata iznio je i Devad Jahi:
Najverovatnije je da su se ti refleksi formirali na prvobitnim graninim podrujima izmeu razliitih zamjena jata i da se do danas, kod starinakog muslimanskog stanovnitva, ouvao kontinuitet sa stanjem uoi turskih osvajanja naih krajeva. Nije, meutim, iskljueno da se u nekim sluajevima ovakvih govornih oaza radi o kombino85
Ibid.
109
Rek Buli, Porijeklo ekavizma u govorima teanjskomaglajskoga kraja BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 91136 vanom refleksu, u vrijeme zamjene jata drugdje organski stvorenom i naknadno prenesenom na podruja naseljena muslimanskim stanovnitvom. To se moglo dogoditi i kod muslimanskoga povratnikog stanovnitva iz prekosavskih, dalmatinskih, ili prekodrinskih zapadnosrbijanskih krajeva.86
U knjizi Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora Jahi je bio eksplicitniji u svome opredjeljenju za prvu hipotezu: (...) mijeani refleksi nastali su organski, na granicama meu dijalektima, autentinim mijeanjem osobina graninih dijalekata.87 4.3. Razmatranje ovih hipoteza uvodi nas u zamrenu problematiku migracija na teanjsko-maglajskom podruju, procesa koji se vjerovatno odvijao i u predturskom periodu, a za koji postoje podaci od vremena turskih osvajanja i doseljavanja vlaha. Stoga emo razmotriti sve znaajnije poznate migracije na teanjsko-maglajsko podruje, a potom se baviti analizom Ruiieve hipoteze i problematike koja se uz nju nuno namee. 4.3.1. Vlasi su predstavljali znaajan dio stanovnitva maglajskog podruja, tako da je 1489. godine donesen Zakon vlaha maglajskog podruja, u kome se kae da se to stanovnitvo doseljava sa strane, a u popisima u kojima je taj Zakon zaveden kao i drugim popisima, postoje izriiti podaci o tome odakle se to stanovnitvo doseljava. Tako sam utvrdio porijeklo nekih skupina vlaha, da, na primjer, maglajski vlasi predstavljaju skupinu vlaha Banjana, dakle doseljenih iz Hercegovine, doim oni koji su naselili podruje oko grada Teoaka bili su vlasi Rudinjani.Vlasi koji su doli u maglajsko podruje, prema popisu iz 1489. godine, predstavljali su skupinu od 800 domainstava (...).88
86
87
88
Jahi 1991: 1415. Tako i u: Jahi 1999a: 16. Ovdje se, zapravo, predstavljaju dvije hipoteze; prema prvoj su mijeani refleksi jata (ovdje ne samo ekavsko-jekavski) nastali na graninim podrujima izmeu razliitih zamjena jata, dakle oni su autohtoni na terenu na kojemu se rasprostiru, a prema drugoj su oni import na dananjem terenu. Prva se hipoteza moe odnositi na mijeane ijekavsko-ikavske govore u Bosni, jer su na nekadanjem razmeu razliitih refleksa jata, ijekavskog i ikavskog, ali ne na drugu, jer ekavsko-jekavskog razmea na teanjsko-maglajskom podruju, prema dosadanjim saznanjima, nije bilo. Str. 78. To je neto drukije od onoga u knjizi Bonjaki narod i njegov jezik, koja je dio Trilogije o bosanskom jeziku (zajedno sa kolskim rjenikom bosanskog jezika). Handi 19751976: 287288. O istoj problematici i u: Handi 1994a; Handi 1994b. V. i t. 1.3.4. u: Buli 2004.
110
Podatak da su maglajski vlasi89 doseljeni iz Hercegovine u vrijeme kada je jat u Hercegovini ve bio zamijenjen ijekavskim refleksom pokazuje da to stanovnitvo nije moglo donijeti ekavizam u teanjsko-maglajski kraj. 4.3.2. Postoje indicije koje upuuju na to da je na samom poetku esnaestog stoljea Teanjska nahija bila opustjela od stanovnitva, na ta upuuje injenica da je stanovnitvo samog grada Tenja, prema popisu iz 152830. godine, bilo najveim dijelom doseljeno iz centralne Bosne (podruja Visoko, Kakanj, Zenica).90 Ako je podatak iz popisa taan, onda ni to doseljeno stanovnitvo Tenja nije moglo donijeti ekavizam. 4.3.3. Osim spominjanog doseljavanja stanovnitva na teanjsko-maglajsko podruje, bilo je i znatnijeg iseljavanja, naroito katolika s toga podruja i iz njegove okolice.91 Strukturu stanovnitva na teanjsko-maglajskom podruju znatnije e poremetiti stanje nastalo poslije pohoda Eugena Savojskog, koji je 1697.92 godine popalio Sarajevo, a u povratku umarirao u Teanj i spalio podgrae.93 Pretpostavlja se da je za Savojskim otilo preko etrdeset hiljada ljudi, a da je meu njima bilo i pravoslavnih i muslimana (Zirdum 1955: 108).94 Nema podataka da je to stanovnitvo sa sobom u Posavinu donijelo ekavizam. Tako je katoliko stanovnitvo na podruju sjeveroistone i sjeverne Bosne, dakle i teanjsko-maglajskoga kraja, bilo znatno smanjeno.95 4.3.4. Velike migracije u periodu turskih osvajanja pretrpjelo je i muslimansko stanovnitvo. Izmeu 1526. i 1536. godine turska je vojska osvojila cijeli prostor izmeu rijeka Save i Dunava96 a u njega su se poeli naseljavati muslimani, starosjedioci u lijevom Podrinju, desnoj Posavini, Pobosanju i Pospreju.97
89 90
91 92 93 94 95
96 97
Ti su se vlasi nalazili i na teanjskom podruju. V. u: Handi 1974. Handi 1974: 169. Handi na istom mjestu navodi i podatak da su vlasi sa sobom donosili i imena naselja u kojima su ranije ivjeli. Od takvih imena koja navodi Handi, sa podruja ovoga istraivanja spominje se samo ime sela Kaloevi, koje je danas ijekavsko. V.: Zirdum 1955: 107108; Pranji i dr. 1981: 6167. U Paviia (1953: 66): poslije pada Sarajeva 1696. eman 1989: 114. Teko je povjerovati u to da su selili i muslimani. Katoliko stanovnitvo, koje se seobom, a neto i prelazom na islam, toliko u ovim krajevima umanjilo, da je poetkom 18. stoljea najblia upa i samostan bio u Tuzli, pod koji je spadalo do 100 kua ratrkanih od Tuzle do Save (Zirdum 1955: 109). Pavii 1953: 51. Ibid.
111
Muslimani su na prostoru Slavonije ostali do ljeta 1687, kada se muslimansko stanovnitvo s tih prostora poelo iseljavati, da bi njegovo potpuno iseljavanje bilo zavreno za nekoliko mjeseci.98 Odlazei zauvijek iz Slavonije, cestama i putovima kretale su se tada duge kolone zastraenih i pomalo izbezumljenih turskih izbjeglica, u kojima je bilo izmeu 30 i 40 tisua ena, djece i mukaraca.99 Muslimani su se iz Posavine najvie iseljavali u Bosnu, u kojoj je lealo i vrlo mnogo pustoga tla, jer su otuda upravo selili mnogi katolici i pravoslavni (Pavii 1953:66).100 Da li je ovo muslimansko stanovnitvo moglo donijeti ekavizam u teanjsko-maglajski kraj, pitanje je na koje je indirektno potvrdno odgovorio Stjepan Pavii, bavei se problematikom porijekla hrvatskih i srpskih naselja i govora u Posavini. U tome svome radu Pavii je djelimino potvrdio Ruiievu hipotezu i ne spominjui je.101 On je postanak ekavizma u muslimanskim govorima u Slavoniji locirao u Ivankovo:
Ivankovako muslimansko stanovnitvo kroz etiri, pet narataja bilo je pod jakim ekavskim utjecajem, i kad su muslimani iz njega 1687. izbjegli u Bosnu, oni su ponijeli govor ili od vee esti ekavski, ili izmijeani ikavski s ekavskim. Ivankovaki su muslimani u Bosnu polazili ili putem na Vrpolje, Babinu Gredu i Savu, a onda dalje preko te vode u Pobosanje, ili su Savu prelazili u Brodu i oko toga mjesta. Njihove e se raselice prema tome u 18. st. i kasnije nai oko Graanice, Maglaja, Tenja i epa. Od njih e po svoj prilici biti oni ekavci u epakom kraju, koji su pojedine ekavske likove odrali sve do danas, a za koje se zna, da su ih u prijanjim naratajima imali i mnogo vie.102
98
99 100 101
102
Pavii 1953: 66. Na drugom mjestu Pavii kae: U turskom raspu izmeu 1684. i 1691. nestalo je sa toga podruja izmeu Drave, Dunava, Save i Ilove u prvom redu 115.000 muslimana, dakle vee polovine cijeloga stanovnitva... (...) U govornom pogledu znailo je to da je Slavonija odlaskom muslimana izgubila dvije treine svojih ikavaca, a u podravskim krajevima i neto ekavaca. (Pavii 1953: 308). Isti broj muslimana navodi i Imamovi (1997: 258). imunovi smatra da je to jedno od najveih razmjetaja puanstva u povijesti ovoga dijela Evrope (2002: 36). Tako u: Mauran 1988: 41. Pavii, 1953: 66. V. i: Pejanovi 1955: 21. itaocu je nejasno da li je Pavii imao Ruiiev rad Jedan nezapaen bosanski govor. U spisku literature uz knjigu Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Posavini nema Ruiieva rada. Iz teksta se ne vidi da je Pavii imao taj rad, a iznenauje Paviievo povezivanje ekavizma samo sa epakim krajem (v. naredni citat), ukoliko u taj kraj nije svrstavao i Teanj i Maglaj. Za rasprostranjenost ekavizma znao je iz Reetareva rada Der tokavische Dialekt, koji je naveden u njegovoj literaturi. Pavii, n.d., 108.
112
Na drugom mjestu Pavii pie: Naice i Podgora Turci su napustili bez borbe 1687., te je muslimansko stanovnitvo tih mjesta bez gubitaka prelo u srednju Bosnu ili u Hercegovinu, gdje mu potomci ive meu dananjim muslimanima ekavcima.103 Svoj je zakljuak o ekavskom govoru muslimana Pavii izveo na osnovu prethodnog razmatranja stanja i naina ivljenja u muslimanskim naseljima u Slavoniji. On smatra da su doseljeni muslimani na tome prostoru razvili nov tip stanovnitva, te da je njihova brojnost pred kraj turske uprave u tim krajevima dostigla oko osam hiljada kua sa etrdeset hiljada eljadi. Pavii takoer smatra da na cijelom dunavskosavskom meurijeju muslimanskoga naselja nije bilo po selima, nego samo po kotarskim sreditima, vojvodstvima i trgovitima. Koliko je i ivjelo po manjim mjestima, bile su to pojedine posjednike porodice, koje su stanovale u sreditima svojih posjeda. Prema tome, pitanje podrijetla tih muslimana uglavnom je u uskoj svezi s pitanjem razvitka velikih i veih gradskih naselja na tom zemljitu.104 Pavii, meutim, govori o ekavskom, a ne o ekavsko-jekavskom govoru, ime se u potpunosti ne opravdava Ruiieva pretpostavka da je ve stvoreni ekavsko-jekavski refleks nastao negdje na sjevernom dijelu ekavsko-jekavske granice, po svoj prilici u blizini Save" (1936: 254). Paviieva argumentacija o moguem poekavljivanju muslimanskoga govora u Posavini izgleda uvjerljivo:
Turci su ovaj kraj osvojili u svojem pohodu u ljeto 1536. Njima se nisu suprotstavile nikakve jae snage, nego su se tvrave poispredavale, a zemlja je prela u novo gospodstvo bez borbe. Turci su onda u Ivankovu osnovali sredite novoga kotara, koji je obuhvatio sav opisani kraj, a uz to i kostromansku (babogredsku) Posavinu, vinkovako
103
104
Pavii, n.d., 158. Na koje je muslimane ekavce u srednjoj Bosni i Hercegovini mislio Pavii, nije jasno. Prema radu Fonetske osobine centralne, jugoistone i jugozapadne Bosne (Vujii 1990: 6473), izvan punkta 82 (Kladanj, arija, M) i 53 (Bjelave, Sarajevo, M), zabiljeen je samo poneki ekavski refleks, te nema tragova tog eventualnog ekavizma o kojemu govori Pavii. Stanje je slino i na podruju Hercegovine, gdje se u ijekavskim govorima, osim lekesema telo, koja je zabiljeena u 12 punktova, susreu isti ekavizmi i ikavizmi (Halilovi 2002: 295). Sudei prema onome to o ratu u Slavoniji pie Mauran u svojoj knjizi Popis naselja i stanovnitva u Slavoniji 1698. godine, str. 2742, podatak iz ovoga Paviieva citata da je muslimansko stanovnitvo bez gubitaka prelo u srednju Bosnu ili u Hercegovinu, treba uzeti s rezervom. Ibid. Mora se, meutim, konstatirati da su turski popisi pokazivali i drukije stanje; u Poekom kadiluku, u kome je preovladavalo muslimansko stanovnitvo, 65% kua bilo je u gradu, a 35% na selu (Hafizovi 2000: 232). V. i: Hafizovi 2001.
113
Rek Buli, Porijeklo ekavizma u govorima teanjskomaglajskoga kraja BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 91136 podruje, Nutar i Ceri. Gue je ekavsko naselje u njemu bilo cijelo okupljeno i ono mu je inilo barem polovinu stanovnitva. U novom je poloaju Ivankovo postalo muslimansko tvravno naselje s krajinikim odjelom vojske s paom na elu.(...) Sudei prema velikom opsegu podruja i plodnosti zemlje, u njemu je moglo biti barem pet, est stotina kua. Meu njih je u skrajnim mahalama spadalo i sedamdesetak starosjedilakih kranskih domova, koji su u cijelom stanovnitvu inili sedminu ili osminu. Ivankovaka je katolika upa zapisana ve 1581.,(...) a poslije toga jo nekoliko puta kroz 17. st. (...) Njoj je pripadalo do 1500 katolika u 250300 kua. U ivankovakom je kotaru za turskoga vladanja postojala upa i u Cerni. U njoj je 1623. vizitator Petar Masarechi naao sedam sela i oko 1600 pripadnika; ta su sela bila: sama Cerna, zatim Popraje, Gradite, ikovci, Prkovci, Retkovci i Rod.(...) U podruju Ivankova i Cerne moglo je oko 1680. godine ivjeti 31003200 starosjedilaca katolika. Oni su u to vrijeme bili malone svi ekavci, sainjavajui potomstvo onih starinaca, koji su tu ivjeli prije Turaka. (Pavii 1953: 107)
Nakon razmatranja opisanog stanja u Ivankovu i njegovoj okolici, nameu se pitanja: kako su, ako jesu, muslimani primili od katolika ekavaca ekavski izgovor?, da li je vremenski period od oko stoljee i po dovoljan za takav proces u govoru?, da li su muslimani postali ekavci samo u dugim slogovima? itd. Ovdje treba ukazati i na to da Pavii posredno odgovara i na pitanje kako je od potpunog ekavizma mogao postati mijeani refleks, ali se njegova pojanjenja odnose na drugo podruje, u kotaru novskom i pakrakom105 u zapadnoj Slavoniji:
Na to su zemljite doselili u prvim deseticama 18. st. mnogobrojni kajkavski ekavci od abra, Gerova i Broda na Kupi, i tu su doli u susjedstvo sa srpskim jekavcima, koji su na tom tlu bili isto tako doseljenici. Smjetaj tih goranskih ekavaca bio je takav, da su jekavci na njih mogli djelovati i pojedinaki i od sela do sela, a opet i skupno, jer je opena govorna struja u cijelom tome kraju bila jekavska. Prema tome jekavci su bili snanija strana, koja je vrila utjecaj, a goranski su mu ekavci podlijegali. Sam se taj proces vrio od druge pole 19. st. (oko 1840. godine, nap. R. B. na osnovu drugog dijela Paviieva teksta), a traje u svojem posljednjem dijelu i danas, te se moe pratiti u svojem razvitku tanine. I na tom je zemljitu zamjenjivanje staroga mjesto glasa -enovim jekavskim refleksom zapoelo najprije u kratkim slogovima (djeteta, pjevati), a dugi je slog uvao svoj stari -e-. Poslije toga stalo je i ije polako prodirati u duge slogove. (Pavii 1953: 23)
105
Sela oko Banove Jaruge (nap. R. B.).
114
Pavii dalje navodi da je proces poekavljivanja dugih slogova uhvatio u tome kraju Reetar u prvim godinama dvadesetog stoljea, tanije 1901. godine, kad je biljeio naporedne likove dete i dijete (1953: 23).106 Na osnovu ovih podataka moe se postaviti i pitanje zato je ijekavizam poeo prevladavati i u dugim slogovima u Banovoj Jaruzi i okolici, a sauvao se u bosanskim, hercegovakim i crnogorskim polujekavskim govorima, na koje Pavii odgovara ovako:
to je danas kod toga posljednjega (ekavsko-jekavski govori zapadne Slavonije, nap. R. B.) jekavski izgovor prodro i u dugi slog, te je pojekavljenje u njemu gotovo potpuno, ili je na putu da to postane, razlog je u tome, to su i u daljnjem razvitku postojale neprestano iste prilike, te je utjecanje jekavaca bilo uvijek stalno. Ono je u stvari i poraslo, jer su ona goranska sela, koja su ve postala jekavska, svojom govornom snagom djelovala na ostala daljnja ekavska naselja, i to jamano jo s veim uspjehom, nego to su to mogla osnovna srpska sela. U spomenutom bosanskom, hercegovakom i crnogorskom polujekavskom govoru povoljne su prilike za daljnje pojekavljivanje svakako prestale zbog nama danas nepoznatoga razloga, koji je mogao biti ili unutarnji ili vanjski, a moda je bio i jednoga i drugoga znaaja. (Pavii 1953: 23)
Ako se Paviieve konstatacije prihvate kao tane, onda se mora pretpostaviti dobrosusjedski odnos starosjedilaca i doseljenog muslimanskog stanovnitva, iz ije je meusobne i este komunikacije moglo nastati mijeanje izgovora.107 Zanimljivo je da Pavii pie da je utjecaj hrvatskoga jezika po gradovima bio jak i da su njime u pravilu govorili u veini i muslimani (...).108 Druga injenica koja moe opravdati mogunost jezikog utjecaja jeste i mogui masovni prelazak domaeg
106
107
107
108
Reetar je ekavsko-jekavski izgovor naao u Marinu selu (sic!), Poljani, Meuriu, Banovoj Jaruzi, Krivaju, Kraljevoj Velikoj i Staroj Subotskoj, ali i isti ekavizam u selu Lipovljanima i ei ekavski nego ijekavski u Piljenicama (prema: Pavii, n.d., 231). Prema Paviievim podacima iz prethodnih citata, moe se zakljuiti da su muslimani bili brojniji od katolika ekavaca u Ivankovu, ali u priblinom broju ako se katolicima pridodaju stanovnici Ivankovake upe. N.d., 50. Nije jasno ta Pavii podrazumijeva pod hrvatskim jezikom. U Imamovia je: Gradovi u Podunavlju nisu bili samo etniki i jeziki preteno bonjaki, nego su takvi bili i po urbanoj dispoziciji (...) (1997: 258). N.d., 50. Nije jasno ta Pavii podrazumijeva pod hrvatskim jezikom. U Imamovia je: Gradovi u Podunavlju nisu bili samo etniki i jeziki preteno bonjaki, nego su takvi bili i po urbanoj dispoziciji (...) (1997: 258).
115
stanovnitva na islam,109 koja bi bila ozbiljan argument za potvrivanje meusobnog jezikog utjecaja.110 Ovdje bi se mogao dodati jo jedan razlog koji je mogao utjecati na eventualni ekavski izgovor muslimana. To je vrijeme zamjene jata u Slavoniji. Vjerovatno je u Slavoniji zamjena jata bila kasnije nego na drugim junoslavenskim podrujima111 pa nije iskljuena ni mogunost da su doseljeni muslimani u slavonskim krajevima mogli zatei nezamijenjeni jat ili neku njegovu diftonku varijantu, to je, moda, moglo dovesti do retrogradnog fonemiziranja njihova ve stvorenog refleksa. Ovakva bi mogunost mogla biti pospjeena kod osoba koje su tu uile jezik, bilo da su muslimani roeni tu ili doseljeni Turci. Prihvati li se Paviieva tvrdnja da su muslimani Ivankova donijeli ekavski izgovor u Bosnu, onda se postavlja pitanje ta je sa zamjenom jata u kratkim slogovima i gdje se razvio taj refleks. Govor Ivankova sedamdestih godina dvadesetog stoljea bio je ekavski, ali ekavski uvjetno, kako kau Finka i ojat, jer nema ni jednog naselja na tom podruju gdje osim ekavskih ne bi supostojali i elementi koji nisu ekavski.112 Ekavizam se u tome govoru ne vezuje samo za duge slogove. No, ovaj podatak ne moe eliminirati mogunost da su muslimani, dok su ivjeli na tome podruju razvili dvojni refleks.
109
110
111
112
Hafizovi 2000: 231. Mogunost prelaska na islam potvrdio je i Pavii: za istoni dio Srijema (1953: 58), za Podgora, Naice, Motiinu i Orahovicu (n.d., 156), za podruje oko Mikleua, Voina, Slatine, Vake i Virovitice (n.d., 171), za podruje Daruvara, Pakraca i Novske (n.d., 211), za podruje od Broda i akova do Gradike i Cernika (n.d., 238), za Ilok (n.d., 71) itd. Treba, meutim, istaknuti i to da Paviieve podatke s rezervom uzima Nenad Moaanin. On o tome kae: Taj je rad (Pavii, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, nap. R. B.) potpuno zastario i ne moe vie sluiti kao polazite iole ozbiljnom istraivanju. Paviieve su teze bez krivnje dobronamjerna pisca predugo zavodile u bludnju, prije svega spekulacije o Meurjeju kao podruju s polovicom stanovnika koji bi imali biti muslimani. Stvarna slika do koje moemo doi temeljem osmansko-turske grae dat e ne vie od muslimana u 16. stoljeu, te ne vie od 1/3 u sedamnaestom, ali samo ako uraunavamo gradove. Bez gradova taj je postotak puno manji. Na selu je islamizirana priblino polovica Poetine, i to je jedina vea aglomeracija muslimanske raje na itavom naem prostoru. Nekoliko muslimanskih sela nalazilo se jo oko Cernika, Orahovice, Osijeka i Mitrovice i to je sve (svugdje drugdje susreemo, i to rijetko, izolirane sluajeve od po jedne do tri kue). Podrijetlo tih muslimana bilo je vrlo aroliko: razni zarobljenici, Vlasi, doljaci iz Bosne, a najmanje autohtoni ivalj (Moaanin 2001: 43). Da se dio hrvatskoga starosjedilakog stanovnitva islamizirao, potvruje i imunovi (n.d., 35). Ni ovdje izneseni Moaaninovi argumenti ne umanjuju mogunost meusobnih jezikih utjecaja meu stanovnicima Posavine. Ivi 1986: 43. Tako i u: Finka ojat 1973: 78. I imunovi misli da je jat u Slavoniji dugo uvao svoju glasovnu posebnost (n.d., 10). N.d., 7.
116
4.3.5. Analizirat emo da li postoje neki mogui dokazi koji bi potvrdili da su ekavsko-jekavski teanjsko-maglajski govori refleks jata dobili s muslimanima iz Slavonije. U prethodnom je dijelu ove rasprave pokazano da je stanovnitvo teanjsko-maglajskoga kraja bilo prorijeeno iseljavanjem katolika i djelimino pravoslavnih, te kugama, koje su bile este.113 Time je podatkom opravdana mogunost naseljavanja u teanjsko-maglajski kraj; injenica da je stanovnitvo bilo razrijeeno, omoguavala je novopridolom stanovnitvu da se jeziki potpuno ne utopi u novu sredinu. Neki dananji toponimi s teanjsko-maglajskoga podruja postoje i u Slavoniji, a poto se za neke od njih zna da su u Slavoniji zabiljeeni u predturskom periodu, vjerovatno je da su doseljenici u teanjsko-maglajski kraj donijeli sa sobom i nazive svojih naselja ili bliskih toponima, to je mogunost poznata i u drugim krajevima Bosne. Toponimi koji su zabiljeeni u Slavoniji i teanjsko-maglajskom kraju jesu: Bobare (selo u Slavoniji kod Pakraca, koje su naselili bosanski Srbi 1691. godine);114 Bobare (selo kod Tenja);115 Krndija (planina kod Naica); Krndija (naselje i potok kod Tenja, danas predgrae);116 Miljanovac (selo kod Pakraca);117 Miljanovci (selo kod Tenja);118 Lonar-ves (staro selo kod Virovitice);119 Lonari (selo kod Tenja);120
113 114 115
116 117
118
119
120
V. dio o demografskom razvoju t. 1.3.4 u: Buli 2004. Pavii 1953: 220. Mauran (1998: 22) navodi da su u Bobarama ivjeli muslimani. Nema ga u Popisu iz 1604. godine. Zanimljivo je da se u sidilima teanjskih kadija (1639 1642) spominje prezime ili pridjevak Bobar (Sokolovi 1941: 176), ali se ne spominju Bobare, to znai da se u tome vremenu navedeno prezime ili pridjevak ne moraju dovoditi u vezu s imenom sela na teanjskom podruju. Selo Bobare zabiljeeno je u Sidilu 17521758, 1. Ne spominje se u analiziranim historijskim dokumentima. Pavii ga spominje kao jedno iz skupine sela, od kojih je veina u sedamnaestom stoljeu dugo vremena bila pusta, te su nastanjena tek pred turski rasap (Pavii 1953: 217). Iz podatka, meutim, nije jasno da li selo Miljanovac spada u tu veinu. Nema ga u Popisu iz 1604. godine. U sidilima teanjskih kadija 16391642. na vie mjesta se spominje selo Meljine (i Meline) (Sokolovi 1941), koje je eman oznaio kao Miljanovci (1989: 110111). No, to ubiciranje moe znaiti samo da je selo Meljine bilo na mjestu sela Miljanovci, odnosno da je kasnije promijenilo ime, to ne mora biti tano. Selo Miljanovci spominje se u Sidilu 17401746, 199. Pavii 1953: 169. Pavii ga spominje u kontekstu zamjene poluglasa sa e: Kajkavski refleks staroga poluglasa u glasu -e- imaju obje isprave u imenu Gradec i Bisterc, a prva i u imenu Lonar-ves (ibid.). Selo je pored Miljanovaca i danas je uglavnom nastanjeno Hrvatima. Prema popisu iz 1879. imalo je samo 84 stanovnika i svi su bili Hrvati (Nikanovi 1987: 2).
117
Vukovo (dananji Vukovar);121 Vukovo (selo kod Tenja);122 Kosovac (selo kod Okuana);123 Kosova (selo kod Maglaja;124 izvor kod Tenja); Gua (staro selo kod Virovitice);125 Gua (selo kod Tenja);126 agli (selo kod Pakraca);127 aglii (selo kod Tenja);128 Cerovac (selo kod Kutjeva);129 Cerovac (selo kod Tenja); Vitkovci (staro selo kod Otoka u bosutskom meurijeju, zapadno od Nimaca);130 Vitkovci (selo kod Tenja);131 Potoani (selo kod Mikleua, Daruvara i Velike);132 Potoani (selo kod Tenja);
121 122
123
124
125 126 127
128
129
130 131
132
Pavii, n.d., Registar, 346. Bilo popisano 1604. godine, a spominje se i u sidilima teanjskih kadija, te se ne mora izravno dovoditi u vezu s naseljem u Slavoniji. Pavii, n.d., 221, 222, 224. Kosovac se navodi kao selo u kojemu je 1755. godine popisano 16 srpskih kua (n.d., 221) te kao mjesto u koje su u drugoj polovini 19. stoljea useljavali hrvatski dosdeljenici, Liani i Gorani (n.d., 222). U Poekom je sandaku popisana mezra Kosovci (Hafizovi 2001: 366). U Popisu iz 1604. godine zapisano je selo Koeva, koje je pripadalo Maglaju, a urednik Popisa oznaio ga je kao nepoznato. U sidilima teanjskih kadija 16391642. spominje se selo Kosovo i Kosova (Sokolovi 1941: 173, 176), koje je eman oznaio kao Kosova (1989: 111). U Sidilu 17401746. upisano je Kosova (str. 254). Pavii 1953: 173. Danas zaselak Tugavia sa samo pet kua naseljenih Hrvatima. Pavii, n.d., 219. U Poekom sandaku bilo je selo aglin, nastanjeno muslimanima i kranima (Hafizovi, n.d., 9092). Godine 1530. spominje se mezra agljevii kod Jablanice (Handi, Gazi Husrev-begovi vakufi, 173, 178), a to poloajem odgovara dananjem mjestu aglii. U Popisu iz 1604. godine zapisano je: aglii (sv. III, 363). Selo u kome su stanovali isti muslimani (Pavii 1953: 247). Popis iz 1702. godine pokazuje da su to selo nastanili sami Hrvati iz Bosne (n.d., 248), to pokazuje da su se muslimani iselili. Ostalo kao naselje i poslije turskog povlaenja (Pavii, n.d., 81). U Sidilu 17401746. spominje se selo Vitkovci iz kojega je porez i sve ono to se odnosi na selo Vitkovci uzeo Ali-beg (str. 17). Iz konteksta se moe zakljuiti da je selo bilo dio Gazi Husrev-begova vakufa. Prema popisu iz 1879. u selu su ivjeli samo Srbi (Nikanovi 1987: 3). Pavii, n.d., 175, 223, 249250. U Poekom sandaku je 1579. godine popisano selo Potoan u kome su ivjeli krani (Hafizovi, n.d., 67).
118
Blaevci (selo kod Nimaca);133 Blaevci (selo kod Tenja);134 Komuina (srpsko selo kod Poege);135 Komuina (mjesto kod Teslia);136 Ilova (rijeka i staro selo oko vrela rijeke Ilove);137 Ilova (rijeka u teslikom kraju).138 Tako i antroponim Levakovi (prezime kod Lipika, biljeeno u svim popisima 18. stoljea do 1860. godine. U 19. stoljeu postaju Ljevakovii.);139 Ljevakovi (prezime u teanjskom selu Trepe). Moe biti zanimljivo i prezime ii, potvreno u Radui i Posavini140 kao i prezimena Bedak i Dedak potvrena u teanjskom kraju. Veina navedenih toponima potvrenih u Slavoniji i teanjsko-maglajskom kraju imaju iste fonetske likove, a neki se meusobno razlikuju, ali se, moda, mogu dovesti u vezu. Iskljue li se iz ovoga popisa oni toponimi koji su u ovdje analiziranim historijskim izvorima potvreni u teanjskom kraju do polovine sedamnaestog stoljea, onda e se spisak istih toponima Slavonije i teanjskoga kraja svesti na imena koja su mogla biti prenesena iz Slavonije: Bobare, Krndija, Gua, Cerovac, Vitkovci, Potoani,
133
134
135
136
137 138 139 140
Selo naputeno u velikim ratovima (Pavii, n.d., 7980). Zanimljivo je da se nalazilo u blizini Nimaca kao i Vitkovci, a da su i u teanjskom kraju danas Blaevci i Vitkovci susjedna sela. Blaevci su kao mezra, nenaseljena njiva, popisani u Poekom sandaku 1579. godine (Hafizovi, n.d., 378). Zanimljivo je da su u Blaevcima prema popisu 1879. ivjeli samo Srbi i Hrvati (Nikanovi 1987: 2). Srbe su naselili Turci (Pavii, n.d., 242, 253). Zanimljivo je da ima miljenja da su Komuinu kod Poege naselili pribjezi iz Bosne (Pranji i dr. 1981: 64), ali je iz konteksta u kojemu se taj podatak daje jasno da se pribjezi odnosi na Hrvate. Selo Komuina popisano je u Poekom sandaku 1579. godine, a u Donjoj Komuini bili su sve muslimani (Hafizovi, n.d., 33, 4344, 68). Popisano 1604. godine sa trideset est batina (tri muslimana i trideset tri nemuslimana) (Popis 1604, sv. I/2, 459460). Spominje se i 1637. godine (Pranji i dr. 1981: 47), a od 1708. godine upotrebljava se kao naziv sjedita upe umjesto dotadanjeg Kuzmadanja (n.d., 65). Komuina se spominje i u sidilima teanjskih kadija 16391642. kao mjesto gdje su ivjeli muslimani: Ibrahim sin Balije (Sokolovi, Teanj prije tri stoljea, 176). Rajeva je u blizini Komuine. Pavii, n.d., 79, 148, 157, 163, 176, 196 (...). Sidil 17401746, 112. Pavii, n.d., 225. iii su potvreni u ekavskom selu Retkovci oko 1725. godine, a smatra se da niko od njih nije tu doselio (Pavii, n.d., 109, nap. 189).
119
Blaevci, Ilova.141 Od ovih su danas ekavsko-jekavska mjesta samo Krndija i Cerovac. Slavonski Cerovac je u blizini Kutjeva, a ono uz samu Krndiju. Na tome je podruju bilo muslimanskih naselja i bilo je ekavaca.142 Pitanje je mogu li se nazivi ostalih, danas ijekavskih mjesta u okolici Tenja, povezati s mjestima u Slavoniji. Precizan se odgovor ne moe dati, ali je sigurno da dananja slika rasporeda stanovnitva na teanjskom podruju nije ista kao nekada. To moe potvrditi i predanje da su onlagii, koji su jedan od najbogatijih i najmnogobrojnijih rodova u Tenju doselili iz Budima u selo Vrela, gdje im je 'kulina' (odak).143 Vrela, meutim, jo 1879. godine nisu vie bila bonjako selo, jer prema popisu iz te godine nisu imala ni jednog Bonjaka.144 Selo Potoani nije 1879. godine iskazano kao zasebno u popisu stanovnitva, ali je prema popisu iz 1961. godine bili nastanjeni samo Hrvatima i Srbima.145 Vitkovci i Blaevci su sela koja takoer prema popisu iz 1879. i 1961. godine nisu imala Bonjaka, to ne mora znaiti da oni nisu osnovali naselja. Slinih je sluajeva potpune smjene stanovnitva bivalo i na drugim podrujima. To se moe pretpostaviti i za selo Gua, koje je danas uz selo Tugavie i neki ga smatraju zaseokom toga sela. Gua danas ima samo pet kua, sve nastanjene Hrvatima, koji su tu doseljenici. Mjesto je na vrlo nepovoljnom terenu, pa je vrlo vjerovatno da su njegovi davni stanovnici naputali to mjesto kad su se mogli premjestiti na bolje. Gua je u blizini Hrvatinovia i Tugavia, u kojima je danas zastupljen ekavsko-jekavski govor, a Gua je i selo u Slavoniji blizu Virovitice, u ijoj okolici toponomastika iz predturskog perioda ima potvrda za ekavsku zamjenu jata.146 Prema popisu stanovnitva 1879. godine u Miljanovcima su ivjeli Bonjaci i Hrvati, a u Bobarama Bonjaci, Hrvati i Srbi.147 No, danas ni Miljanovci ni Bobare nisu ekavsko-jekavska naselja, to, opet, ne mora biti slika iz vremena seobe iz Slavonije.148 Ovome treba dodati i podatak da je u Sidilu 17521758. potvreno da su u abljaku, danas nastanjenom Hrvatima, ivjeli muslimani.149
141
142 143 144 145 146 147 148
149
Ovdje bi se, moda, mogli ubrojati i Miljanovci i Kosovac. V. odnos usporeenih fonetskih likova. O podruju oko Cernika, Poege, Kutjeva, Pleternice i Vrbove v. u: Pavii, n.d., 223256. Nikanovi 1987: 15. Prema: Nikanovi 1987: 2. Nikanovi, n.d., 2. Pavii, n.d., 168195. Nikanovi, n.d., 2. Ruii je prema kazivanju nekih lica zakljuio da slian govor (ekavsko-jekavski, nap. R. B.) ima i muslimansko selo Bobare (Ruii 1936:, 237). To nije potvrdilo Okukino niti moje istraivanje, niti je potvreno u Upitniku za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, koji je popunjen u Bobarama (Okuka, 1973; Vujii 1985: 98). Str. 374.
120
Za razmatranje problematike postanka teanjsko-maglajskog ekavizma nije bez znaaja ni njegova trenutna rasprostranjenost.150 Izuzmemo li Jelah, Mraaj i Rosulje, za koje smo pokazali da je ekavizam u njima kasnijeg postanja, u teanjskom je kraju ekavizam zastupljen u gradu i njegovoj blioj okolici. Isto je i u Maglaju, s tim to Novi eher predstavlja oazu toga govora, kao i Rajeva na teslikom podruju. Prihvati li se mogunost da je ekavizam import na teanjsko-maglajsko podruje, onda se mora pretpostaviti da nosioci te jezike inovacije nisu odmah mogli biti naseljeni u gradu, barem ne u nekom znaajnom broju.151 Stoga su se, najvjerovatnije, doseljenici iz posavskih krajeva smjetali uz gradove, osnivajui nova naselja. To smjetanje blie uz gradove vjerovatno je odraz njihove elje, jer su i u Slavoniji uglavnom ivjeli u gradovima ili u zajednikom gradu. Vrlo je vjerovatno da su doseljenici u okolicu jednoga grada bili kompaktna cjelina i da su se iz Slavonije iseljavali organizirano. Sasvim je sigurno da su se novopridoli stanovnici mogli na teanjsko i maglajsko podruje naseliti i uz neke dijelove gradovima bliih sela koja su ve postojala. I to bi mogao biti razlog to se ekavizam danas javlja kao dominantna govorna odlika i u naseljima koja su postojala prije doseljavanja muslimana iz Slavonije. Takva su teanjska sela Radua, Hrvatinovii, Meki i Vukovo te maglajska Lijenica i Misurii.152 Ako je to bilo tako, onda je ekavizam u grad ulazio postepeno, kako su se stanovnici gradske okolice useljavali u njega. No, sigurno je da su se u grad useljavali i stanovnici iz drugih dijelova Carstva, prvenstveno carski slubenici i vojnici, pa je vrlo vjerovatno da je proces poekavljivanja gradova trajao dugo, moda ak i do dolaska austrougarske vlasti, kada su se mnogi zbog gubitka posjeda, zanata ili zbog nekih drugih nedaa morali iseliti iz grada u njegovu okolicu, gdje su imali posjede. Tako su gradovi postajali otvoreniji za useljavanje onih koji su ivjeli u njegovoj okolici, a gradski su se stanovnici svojim preseljenjem u susjedna sela izmijeali s dotadanjim stanovnicima od kojih su neki svakako mogli biti ekavci. 4.3.6. Drugo mjesto odakle bi eventualno mogao doi ekavizam u teanjsko-maglajski kraj jeste podruje Srbije, iz kojega je takoer bilo znatnog iseljavanja muslimanskog stanovnitva u Bosnu i Hercegovinu. Protiv mogunosti importa ekavizma iz Srbije ima vie argumenata. Prvo, takvu mogunost nije potvrdio Reetar, jer su mu to pobijali, pretpostavljam u Maglaju i
150 151
152
V. kartu u: Buli 2004. I Teanj i Maglaj smjeteni su uz tvrave i imaju prilino nepovoljan poloaj za naseljavanje unutar arija. Vidjeli smo da je dananje teanjsko selo Dobropolje zapisano 1604. godine kao mezra, dakle, vjerovatno nije bilo naseljeno.
121
epu,153 a poto je izmeu eventualnog doseljavanja i pobijanja te mogunosti proteklo svega nekoliko decenija, onda mu se to mora vjerovati, jer bi u tome vremenu najveim dijelom jo bili ivi ljudi o ijem se doseljavanju govori.154 Da je manje vjerovatno da je ekavizam doao iz Srbije potvruju jo neki podaci. Za doseljenike iz Srbije formirana su posebna nova naselja u kojima danas nema ekavizma. Takva su naselja Bosanski amac (Gornja Azizija), Oraje (Donja Azizija) i Brezovo Polje,155 ali ni to nije suvie neoekivano, s obzirom na broj doseljenih i mjesta iz kojih su doseljeni.156 Useljavanje iz Srbije teklo je postepeno u rasponu od srpskih ustanaka do sedamdesetih godina devetnaestog stoljea,157 pa su se doseljenici u bosanska mjesta kao razdvojena manjina, nekompaktna skupina, u njima postepeno utapali u jezike osobine domaeg stanovnitva. Svi doseljenici iz Srbije i nisu ivjeli na ekavskom govornom podruju, a vrlo je vjerovatno da ni u ekavskim gradovima, pa ni selima, u kojima su ivjeli muslimani, zajedniki ivot sa susjedima Srbima nije bio takav da bi u znaajnoj mjeri omoguavao usvajanje jezikih osobina susjeda.158 Jo nekoliki poznati podaci mogu ukazivati na eventualne jezike utjecaje iz Srbije, ali oni ne mogu biti od tolikog znaaja da bi utjecali na formiranje ekavsko-jekavskoga govornog tipa.159
153
154
155 156
157 158 159
V. Reetar 1907: 7273. Suprotno tome, kladanjski ekavci su ubijeeni da je taj njihov specifini ekavizam importovan iz Srbije u vrijeme seoba poslije oslobodilakih ratova na toj strani (znaju da ima doseljenika 'ot Kolobare', Valjeva, Uica (Remeti 1981a: 183). Zanimljivo je da se u jednom dokumentu koji sadri skupni spisak broja uikih, beogradskih, sokolskih i abakih muhadira naseljenih po pojedinim kadilucima kao doseljenici u Kladanjski kadiluk navodi ukupno 26 osoba, sve uiki muhadiri (Hodi 1958: 140). Uostalom, i Ruii je nekoliko decenija kasnije konstatirao da doseljavanje potvruju jo ive tradicije o doseljavanju nekih porodica iz Ugarske, Slavonije ili Srbije (ima i porodica s prezimenom Uianin) (Ruii 1936: 254). U Tenju jo ive ljudi s prezimenom Uianin, ali se Uice iz vremena muslimanskog raseljavanja ne moe vezati s ekavizmom. I moje je istraivanje potvrdilo da je bilo doseljavanja s toga podruja, ali moje potvrde nisu brojne i ne odnose se samo na mjesta s ekavskim govorom u dugim slogovima. Jeremi spominje samo Brezovo Polje i Oraje (1922: 148). U Gornju Aziziju (Bosanski amac) naseljene su 1862. godine ukupno 624 osobe, a meu jima su najbrojniji uiki muhadiri 498, zatim abaki 57 i sokolski 69 (Hodi 1958: 119). U Donju Aziziju (Oraje) doseljeno je 1862. godine ukupno 498 osoba (iz Uica 304, Beograda 134, apca 47, Sokola 4) (Hodi, n.d., 131). U Brezovo Polje doseljeno je ukupno 666 osoba (215 iz Uica, 375 iz apca i 76 iz Sokola) (Hodi, n.d., 106). Izuzimajui dva vea vala. V. t. 1.3.4.5 u: Buli 2004. Treba imati na umu i injenicu da je u srpskim gradovima ivjelo malo Srba. Nesumnjivo je da je slinih dogaaja postojalo jo, ali ne u toj mjeri da bi se mijenjao izneseni zakljuak.
122
Tako Risto Jeremi spominje prilian broj Arnauta i Arnautaa koji su doli od akovice i Prizrena kao salebdije pa se mnogi i stanili. Tako je nastao zaselak Arnauti u optini Ulinjak, srez maglajski i u Bijeljini Arnautmahala (1922: 148). ena Tahirkapetana Uzeirbegovia u Maglaju, Ruica, bila je robinja iz Srbije.160 Jedan podatak iz pisma fra Grge Martia, upuenog Andriji Torkvatu Brliu 1860. godine, dovodi u vezu Novi eher s Beogradom. Odgovarajui na Brliev upit o poglavitim Turcima, Marti pie: 4o u Novom eheru: Eminbeg Muratbegovi i bratja, n.b.: ovoga djed bio je medju Dahiam Beogradskim, i veliko blago s' glavom odonud sretno izgubio, stali su uboni.161 Ovaj Martiev podatak moe upuivati na beogradsko porijeklo Muratbegovia, iz vremena srpskih ustanaka, no to nije eksplicitno kazano. 4.3.7. Podruje iz koga bi eventualno mogao doi teanjsko-maglajski ekavizam nagovijeteno je u ve spominjanoj drugoj Jahievoj pretpostavci prema kojoj su kombinirani refleksi jata stvoreni na drugom podruju i naknadno preneseni na podruja naseljena muslimanskim stanovnitvom. On kae da se to moglo dogoditi i kod muslimanskoga povratnikog stanovnitva iz prekosavskih, dalmatinskih, ili prekodrinskih zapadnosrbijanskih krajeva (1991: 1415). Ono dalmatinskih moe se, prije, odnositi na ijekavsko-ikavski refleks, a nikako ekavsko-jekavski. Na ekavsko-jekavski refleks mogu se odnositi odredbe prekosavskih i prekodrinskih, ali je ve ukazano na takve eventualne mogunosti. Neke jezike osobine date u prethodnim dijelovima rada mogu upuivati na zakljuke u vezi s genezom teanjsko-maglajskog ekavizma u dugim slogovima. Neki leksemi s analogijskim refleksima jata ukazuju na meudijalekatske utjecaje, ali je na osnovu njih teko zakljuiti kojemu su se govoru razvili da li je ekavski analogijski refleks primaran ili sekundaran na teanjsko-maglajskom podruju.162 Primjeri pokazuju da se najee javljaju sekundarni refleksi e i ije / je umjesto etimolokog i: i > e: dobvaj Jev, dbvm Mis, mrni N, mrno blo N, smrilo se N, mr N, blo mrno N, pr Mis, N, pokrvaj (< pokrivaju) Ra, pokrvali T, pokrv Mis, mv se Mra, vdr Cer, Jev, Tug, vodr Dob, GU, Mis, N, Mra, Ro;
160
161 162
Jeremi, n.d., 149. Slinih podataka ima i za druge krajeve. Tako u Miljanovcima, Prnjavoru, Kalesiji u srezu zvornikom i Vukovijama u Tuzlanskom ima nekoliko muslimanskih porodica koje potiu od robinja dovedenih iz Srbije 1813. godine (Ibid.). Prema: Pogledi, knjiga prva, 113. O opravdanosti termina analogijski refleks v. u: Buli 2004: 174.
123
i > ije / je: pjr BP, DU, JM, Mis, Ro, dbijv Stra, dobijvaj Stra, dobijvala Stra, mijrije DU, JM, mijrni N, namijrit Dob, mjer BP, DB, DU, GU, JM, Stra, pjer DB, DU, GU, Mra, Stra, spjerat Mis, N, sjermk Cer, Mis, sjerti M; e > ije / je: pjerifrj T; ije > e: skr Dob, skr Krn. Primjeri sa i > e najvjerovatnije su razvili i(je)kavci pod utjecajem ekavskih govora, jer je malo vjerovatnoe za njihov organski razvoj u ekavskom govoru, bez izvanjskog utjecaja. Etimoloko e moglo je u rijei neslavenskog porijekla pjerifrj biti zamijenjeno sa je u prilagoavanju ekavskog izgovora ijekavskom ili u ijekavskom izgovoru zbog nepoznavanja porijekla rijei a u nastojanju da se diferencira od ekavizma. Primjer sam, meutim, zabiljeio od ovjeka koji je imao preko devedeset godina i vrlo je vjerovatno da taj fonetski lik nosi iz ranijeg perioda svoga ivota, a to bi potvrivalo ovu prvu pretpostavku. Primjeri s ije > e vjerovatno su rezultat prilagoavanja ijekavaca ekavcima. Primjeri sa i > ije / je (pjr, mijrije, mijrni, namijrit, mjer, pjer, spjerat, sjermk, sjerti) sasvim su obini i u drugim ijekavskim govorima, ali nisu obini analogijski refleksi u lekesemu dobivati: dbijv, dobijvaj, dobijvala. Oni su se mogli razviti u ekavaca pod utjecajem ijekavskih govora. Leksemi s analogijskim refleksima pokazuju da je dananje ekavsko-jekavsko podruje ranije bilo heterogeno po zamjenama jata te da je dananje stanje rezultat meusobnih utjecaja uvjetovanih zajednikim ivotom.163 Dananje prisustvo ekavizama u kratkim slogovima u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja moe biti trag nekadanjeg potpunog ekavizma u supstratu ovih govora, to je manje vjerovatno, ili rezultat njihova novijeg razvoja. Na ovo je pitanje teko odgovoriti jer se slini ekavizmi u kratkim slogovima susreu u standardnom jeziku164 i u drugim ijekavskim govorima. To su tzv. stalni ekavizmi165
163
164 165
Ne zna se kakav je bio omjer doseljenog i zateenog stanovnitva na teanjsko-maglajskom podruju, ali se na osnovu prisustva nekih ekavskih leksema u susjednim ijekavskim govorima moe zakljuiti da broj ekavaca nije bio beznaajan u cjelokupnom broju stanovnitva. Leksemi s ekavskim refleksom jata koje sam sluao u ijekavskim mjestima teanjsko-maglajskoga kraja mogli su se proiriti kontaktima (tako su dospjeli u govor Hrvata koji su tu doseljenici) i enidbenim vezama, ali je sasvim sigurno da je manji broj ekavskih doseljenika mogao biti nastanjen i u blizini ijekavskih mjesta, gdje su izgubili svoj ekavizam, a sauvali samo tragove ekavskog supstrata svojih idiolekata. Leksemi koji su etimoloki s kratkim jatom iza r. V. t. 2.13.2 u: Buli 2004.
124
pa bi njihovo prisustvo upuivalo na opu pojavu u bosanskohercegovakim govorima. Ima i ekavizama koji su sigurno rezultat utjecaja standardnog jezika; to su oni leksemi novijeg postanja koji su rezultat ranije drutveno-politike situacije: msnim dborima, zbeglc, msn zjednic, sdnicu, snabdv. Izvjesne leksike i semantike osobenosti koje su specifine za ekavsko-jekavsko govorno podruje upuuju na utjecaje strane leksike, iz ega se vidi da su ovi govori morali imati neki blii dodir s drugim govorima iz kojih su mogli primiti takve lekseme.166 Na znaajnije djelovanje drugih govora na ekavsko-jekavske govore teanjsko-maglajskoga kraja upuuju i neke tvorbene osobenosti.167 Ekavizam u ovim govorima nije mogao nastati na nain kako je to za mrkoviki ekavsko-jekavski govor pretpostavio Luka Vujovi.168 Zabiljeeni primjer prete nastao je vjerovatno saimanjem sekvence ije < ija, ali je taj leksem sa saetim likom potvren i u nekim govorima koji nisu ekavski. Vujovi za mrkoviki konstatira da saimanje izostaje ako se sekvenca ije nalazi na poetku ili na kraju rijei (1969: 118), a u teanjsko-maglajskim govorima u takvim se pozicijama javljaju sva tri refleksa: -e: pr Cer, Dob, Hrv, Log, MH, Mek, N, Ra, pr dv gdine Log, MH, psle Dob, GU, M, Mek, Mra, Ra, Ro, Vuk, psle tg MH, Mek, Ra; -ije: prje169 BP, Cer, if, Dob, DU, GU, Jel, JM, Li, M, Mek Mis, Mra, N, Ra, Stra, T, Tug, dvje Hrv; -i: dv BP, Cer, if, Dob, DU, Hrv, GU, Jev, Ra, Li, M, Mek, Mis, Mra, N, Os, Ro, Stra, T, Tug, pr M, T. Tako je i u primjeru s analogijskim refleksom: skr Dob. 4.4. Iz onoga to smo u ovoj raspravi pokazali na osnovu zabiljeene grae i koriene literature, moglo bi se zakljuiti da danas nema pouzdanih dokaza za samostalan razvoj dugog u na teanjsko-maglajskom podruju. Spontani razvoj ekavsko-jekavskog refleksa teko se moe pretpostaviti na tako uskom prostoru bez izvanjskih utjecaja, pogotovo na prostorima koji su trpjeli snane migracione procese u oba smjera. Pokazano je da su se zakljuci o samostalnom razvoju jata na teanjsko-maglajskom podruju temeljili na konstatacijama da se teanjski govor razlikuje
166 167 168
169
V. t. 5.15.4 u: Buli 2004. V. t. 5.5 u Buli 2004. Vujovi mrkoviki ekavizam shvata kao sekundarnu pojavu, nastalu saimanjem grupe ije (ie) (1969: 118122). Tako i u: Vujovi 1958: 235246). Ali i: prja if, N.
125
od govora okolnih muslimana samo po refleksu jata u dugom slogu(Brabec 1959: 122) i da se jedan prelazan diftong i moe uti u Vareu i na zapadu od Varea (uz ei normalan dvosloni refleks), a akustiki se dojam tog diftonga znatno pribliuje k ili zatvorenom (Brozovi 1966: 135), te poslije i: Zato potpuno otpada Ruiieva hipoteza o eventualnom doseljavanju sa sjeveroistoka za pretke Tenjaka i Maglajlija (...), sve su poznate osobine opisanog govora ijekavskoakavske (Brozovi 1966: 135). Brabecove su konstatacije objavljene 1959. godine, Brozovieve 1966. godine. Ovdje treba naglasiti da je Brozovi nekoliko godina prije u radu O jednom problemu nae historijske dijalektologije iskazivao izvjesnu dozu opreza prema zakljuku o defonemizaciji jata:
Nain defonemizacije ima osobitu vanost za periferne govore s mijeanim refleksom jata. Kod takvih govora uvijek postoji opasnost da se ne radi o organskom razvoju uvjetovanom po kvantiteti sloga, nego o mehanikoj mjeavini sa stanovitim stupnjem kristalizacije, ili pak o sasvim mladim fonetskim procesima. Moda neki govori spomenuti pod 12. (govori s mijeanim refleksima jata, nap. R. B.) i potpadaju pod jednu od tih rubrika, ali to treba zaista svestrano istraiti, a to zasad nije uinjeno za sve govore. Treba imati u vidu da u stvarnosti jedan govor s mijeanim refleksom jata moe davati dojam mehanike mjeavine, a da se ipak radi o refleksu organskog podrijetla. Prirodno je da takvi organski refleksi nastanu na periferiji. Za ljude koji ih govore oni stalno alterniraju, ali kod njihovih susjeda nalazi se u svim situacijama samo jedan refleks, ovaj ili onaj. Podruja s mijeanim reflek som u pravilu su mala, utjecaji sa strane prirodno moraju biti jaki, osobito uz sve vrste kretanja koje su u naim krajevima poznate. Nestabilnost jezikog osjeaja javlja se kao prirodna posljedica nosei sa sobom dvostrukosti, nesigurnosti, jeziki promiskuitet dakle sve ono to je karakteristino za mehanike mjeavine. (Brozovi 19611962: 57)
Ako za teanjsko-maglajski kraj pretpostavimo ijekavski supstrat170 i blizinu ikavsko-ijekavske granice,171 teko bi bilo za ekavsko-jekavske govore teanjsko-maglajskoga kraja opravdati zakljuak prirodno je da takvi organski refleksi nas-
170
171
I Brozovi je iskljuio ikavski supstrat u teanjsko-maglajskim govorima (19611962: 55). Dananja granica izmeu ijekavskog i ikavskog podruja, zapravo izmeu kompaktnog ijekavskog i koegzistentnog ikavsko-ijekavskoga, tee, grosso modo, Bosnom od ua do susreta s Usorom, obuhvaa u luku dolinu te rijeke i vraa se na Bosnu ispod epa (...) (Brozovi, n.d., 5556).
126
tanu na periferiji, dat u prethodnom citatu.172 Istraivani prostor nije mjesto koje se od istonobosanskoga ijekavskoakavskog prostora odvaja nekim teko premostivim prirodnim granicama173 da bi kontinuitet ijekavskog refleksa bio prekinut u premigracionom vremenu, ali se na zapadu toga prostora, u podruju Teslia, steru planinska podruja koja su mogla biti govorna granica prema zapadu.174 Sam geografski poloaj ukazuje na to da bi, iskljuimo li migracije, govorne osobine starinakog stanovnitva s obiju strana rijeke Bosne na istraivanom podruju morale biti podudarne, a na jednome tako otvorenom prostoru, gdje su meusobni kontakti svakako morali biti u kontinuitetu, teko se moe pretpostaviti stvaranje ekavskog refleksa jata.175 Prezentirani podaci ukazuju da je teanjsko-maglajski kraj u prolosti predstavljao metanastaziku oblast u kojoj su smjene stanovnitva bile znatne, te da ne moe otpasti Ruiieva hipoteza o doseljavanju za pretke Tenjaka i Maglajlija. 176 Ako se za teanjske i maglajske ekavsko-jekavske govore pretpostavi slian razvoj ekavizma u dugim slogovima, a govorne osobine upuuju na to, onda se moraju pretpostaviti priblini uvjeti za takav razvoj. Teko da se moe pretpostaviti da je to bilo na sadanjem prostoru, jer ekavsko-jekavski govori teanjskog i maglajskoga kraja nemaju teritorijalni kontinuitet, a i jedni i drugi su udaljeni od Rajeve. Ako kaemo da je ekavsko-jekavski refleks stvoren ranije u Posavini, onda se opet moe postaviti pitanje teritorijalnog kontinuiteta. Ali, ako pretpostavimo da je to bilo jo onda kada se menjala diftonka vrednost jata, 177 a vidjeli smo da je moglo biti tada, onda se za Posavinu moe i iskljuiti teritorijalni kontinuitet, ne iskljuujui, naravno, druge uvjete koji se odnose na sline osobine muslimanskih doseljenika i autohtonog posavskog stanovnitva.
172
173 174
175
176
177
To je, naravno, opravdano za ijekavsko-ikavske govore u teanjsko-maglajskom susjedstvu. Zanimljivo je da u radu O predmigracionom mozaiku hrvatskosrpskih dijalekata na podruju Bosne i Hercegovine Brozovi konstatira da se na dananjem teanjsko-maglajskom podruju ouvao u starosjedilakom govoru mijeani refleks jata po modelu dete djeteta, tj. s prevladavanjem drugog dijela dvoglasnika u dugim slogovima a da su tragovi takva refleksa ustanovljeni na jo dvjema takama u blizini stare ikavsko-ijekavske granice (str. 83). U dvije take o kojima govori Brozovi ne spadaju Plahovii, o kojima je strunu javnost obavijestio Remeti deset godina poslije objavljivanja ovoga Brozovieva rada, 1981. godine (v. Remeti 1981a). Za Plahovie se ne moe rei ni da su (suvie) blizu stare ikavsko-jekavske granice. Rijeka Bosna ne moe se smatrati takvom granicom. Ova konstatacija ujedno i podrazumijeva zemljoradnju kao glavno zanimanje stanovnitva u prolosti na tome podruju. Vare je u pogledu komunikacije s okolinom mnogo zatvorenije podruje pa diftonzi koje biljei Brozovi u tome kraju i ne moraju biti veliko iznenaenje. Ovdje treba naglasiti da za migracije na teanjskom podruju ima vie potvrda, ali da je ekavizam u tome kraju i izraeniji nego u maglajskom. Ruii 1936: 254.
127
Zakljuak da su sve poznate osobine opisanoga govora ijekavskoakavske, koji navodi Brozovi, ili da se teanjski govor razlikuje od govora okolnih muslimana samo po refleksu jata u dugom slogu, koji navodi Brabec, ne mogu se u cijelosti opovri,178 ali je neophodno ukazati i na to da se te osobine, takoer, vrlo malo razlikuju i od osobina posavskih govora.179 To, opet, ne potvruje njihovu hipotezu, ali ne negira ni Ruiievu. Ovdje nije bez znaaja ni podatak da su nazivi mjesta u teanjsko-maglajskom kraju u kojima ima refleks dugog jata (Lijenica i Bijela Ploa) od informatora u tim mjestima biljeeni kao ijekavski. To bi trebalo znaiti da su oni u takvim likovima od zamjene jata na tome prostoru.180 Ipak, biljeenja ekavskog lika Lenica181 pokazuje da je analogija u zamjeni jata prisutna i kod toponima182 pa sam podatak o ijekavskom izgovoru imena mjesta ne moe biti siguran dokaz ijekavskog supstrata na teanjsko-maglajskom podruju. Ako se rezimiraju argumenti to su u ovoj raspravi izneseni na osnovu zabiljeene grae i koriene literature, moglo bi se zakljuiti da danas nema pouzdanih dokaza za samostalan razvoj ekavsko-jekavske zamjene jata na teanjsko-maglajskom podruju. Na ovakav zakljuak upuuju sljedei argumenti: a) diftonki izgovor refleksa dugog jata nije karakteristika govora teanjsko-maglajskoga podruja niti je na njemu potvren govor s nezamijenjenim jatom, b) nema nikakvih jasnih dokaza u savremenim govorima koji bi upuivali na defonemizaciju jata u e na istraivanom podruju, niti dokaze za to nudi graa iz popunjenih Upitnika za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, c) teanjsko-maglajski kraj predstavlja metanastaziku oblast u kojoj su esto harale kuge i u kojoj je dolazilo do demografskih promjena, to je potvreno i pisanim dokumentima,
178 179
180
181 182
O tim osobinama v. u t. 6.2.1.1. i 6.2.1.2 u: Buli 2004. V. t. 6.2.2 u: Buli 2004. Jedna od najbitnijih osobina ijekavskoakavskog dijalekta jeste izostanak duljenja vokala u poziciji vokal + sonant + konsonant. Ta stara osobina vrlo je rijetka u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja kao to je i u posavskim govorima. Onomastiku grau kao jedan od vanih inilaca za odreivanje dijalekatskog supstrata u derventskom kraju i porijekla ikavskoakavskoga govora u okolici Dervente uzima Josip Baoti. V.: Baoti, Derventa, 3542. V. t. 2.13.2.2. i 6.2.1.1.2.3 u: Buli 2004. Potvreni su i ekavski likovi imena Grain breg i Ruvia breg u Donjem i Gornjem Ulinjaku, ali to i nije iznenaenje, s obzirom na to da se radi o mikrotoponimima i da su oni na podruju ekavsko-jekavskoga govora. Mikrotoponimi potvreni u katastarskim planovima za opine Teanj i Maglaj imaju i ekavske i ijekavske likove i vrlo su nepouzdani za zakljuivanja u vezi s pitanjem jezikog supstrata na teanjsko-maglajskom podruju.
128
d) teanjsko-maglajski kraj dobro je povezan s okruenjem i ne predstavlja geografski odvojenu cjelinu koja bi mogla doprinijeti konzerviranju stanja iz vremena zamjene jata, e) sam geografski poloaj ukazuje na to da bi, iskljuimo li migracije, govorne osobine starinakog stanovnitva s obiju strana rijeke Bosne na istraivanom podruju morale biti podudarne, a na jednome tako otvorenom prostoru, gdje su meusobni kontakti svakako morali biti u kontinuitetu, teko se moe pretpostaviti stvaranje ekavskog refleksa jata,183 f) sistemski ekavski refleks nije potvren u blioj okolici ovih govora, g) najvei broj naselja u kojima se javlja refleks jata nisu postojala s tim imenom 1604. godine, h) da je ekavizam ostatak govornog tipa koji je nekada bio rasprostranjen na irem bosanskohercegovakom prostoru, moralo bi biti vie njegovih potvrda u mjestima za koja se zna da su starosjedilaka i u kojima se takoer uvaju predmigracione dijalekatske osobine, i) ekavizam ne potvruje pismo fra Augustina Vojnia koje je 1673. godine nastalo na maglajsko-epakom prostoru, j) u Popisu iz 1604. godine ne spominje se Novi eher, takoer oaza ekavsko-jekavskoga govora na maglajskom podruju, k) spontani razvoj ekavsko-jekavskog refleksa teko se moe pretpostaviti na tako uskom prostoru bez izvanjskih utjecaja, pogotovo na prostorima koji su trpjeli snane migracione procese u oba smjera, l) nije oekivano da ekavsko-jekavski refleks nastane na periferiji ijekavskog i ikavskoga govora, m) ekavsko-jekavski govori teanjskog i maglajskoga kraja nemaju teritorijalni kontinuitet, n) nazivi mjesta u maglajskom kraju u kojima ima refleks dugog jata (Lijenica i Bijela Ploa) najee su ijekavski. Ovim bi se argumentima mogli dodati i oni koji se ne odnose na govore teanjsko-maglajskoga kraja: - osim Plahovia, ekavizam nije pronaen ni u jednom selu kod Kladnja, a Plahovia nema s ti imenom u Popisu iz 1604. godine, - Bjelave pod tim imenom nisu postojale u Popisu iz 1604. godine (to ne znai da naselje nije postojalo),
183
Vare je u pogledu komunikacije s okolinom mnogo zatvorenije podruje pa diftonzi koje biljei Brozovi u tome kraju i ne moraju biti veliko iznenaenje.
129
u Popisu iz 1604. godine nema ni Rajeve, koja je oaza ekavsko-jekavskoga govora na teslikom podruju.
5. Iz ovoga proizlazi da bi mogla biti prihvatljiva Ruiieva hipoteza o importu ekavizma na teanjsko-maglajsko podruje. Uz uzimanje prethodnih argumenata koji su protiv autohtonog ravoja ekavizma, Ruiievu hipotezu opravdavaju i sljedei argumenti: a) ekavsko-jekavski refleks javlja se samo u govoru Bonjaka, b) osobine ekavsko-jekavskih govora teanjsko-maglajskoga kraja jesu, uz izuzetak zamjene jata, uglavnom, ijekavskoakavske, ali su, osim u odsustvu tzv. akavskog akuta, vrlo bliske i posavskim govorima, c) teanjsko-maglajski kraj predstavlja metanastaziku oblast u kojoj su esto harale kuge i u kojoj je esto dolazilo do izmjene demografske strukture, d) neki dananji toponimi s teanjsko-maglajskog podruja postoje i u Slavoniji a za neke se zna da potjeu iz predturskog perioda, e) dijelovi muslimanskog stanovnitva u Posavini mogli su kroz etiri ili pet narataja biti pod ekavskim utjecajima, f) muslimansko je stanovnitvo u Posavini ivjelo najvie po gradskim sreditima, g) muslimani su ivjeli zajedno s hrvatskim starosjedilakim stanovnitvom, od kojih su mnogi primili islam, h) muslimansko stanovnitvo koje je preivjelo krvave ratne strahote u Slavoniji najvjerovatnije je iz pojedinih mjesta u manjim ili veim grupama naputalo Posavinu i prelazilo u Bosnu, i) ekavsko-jekavski su govori rasprostranjeni samo na uskom prostoru oko Tenja i Maglaja, te u oazama u Novom eheru i Rajevi. Ovome u prilog moe ii i najvjerovatnija kasnija zamjena jata u Posavini, te brojni posavski govori s mijeanim refleksima jata, a posebno govori u okolini Banove Jaruge, u kojoj je proces poekavljivanja dugih slogova uhvatio i Reetar 1901. godine. Na pitanje kako se ekavsko-jekavski govor odrao u ijekavskom okruenju moda i nije teko odgovoriti. Ekavsko-jekavski doseljenici su poslije doseljavanja morali imati vre meusobne veze na terenima gdje su se smjestili, i vjerovatno su te veze trajale due vrijeme, posebno u oaznim mjestima takvih govora kakvi su Novi eher i Rajeva, a kad se otvorio proces njihove integracije, kad su poele udaje i enidbe sa stanovnitvom koje su zatekli, mogli su poeti i jai meusobni jeziki utjecaji na tome podruju. 130
Iako je pokazano da su dokazi za import ekavizma na teanjsko-maglajsko podruje vrlo vjerovatni, mora se naglasiti da bi se takva hipoteza mogla uvrstiti defterima ili drugim historijskim dokumentima koji bi pokazali da su, makar neka, ekavsko-jekavska naselja prvi put spomenuta neposredno poslije velikih seoba iz Posavine. Takvi dokumenti, meutim, nisu mi dostupni, jer turski popisi naselja istraivanog podruja koji su pravljeni poslije 1604. godine nisu sreeni, a nema ni drugih pronaenih dokumenata koji bi bez sumnje ukazali na sigurno rjeenje problema. Izvori i literatura Brabec, Ivan (1959), Istraivanje govora stanovnitva na lijevoj obali Bosne, Ljetopis JAZU, 63, Zagreb, 421422. Brka, Amir (1995), Kultura Bonjaka Tenja, Teanj: Kulturno-privredni informator, Planjax, Teanj, 1995, 183. Brozovi, Dalibor (1961), O jednom problemu nae historijske dijalektologije: Stara ikavsko-jekavska granica, Zbornik za filologiju i lingvistiku, IVV, Novi Sad, 19611962, 5157. Brozovi, Dalibor (1966), O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, Hrvatski dijalektoloki zbornik, II, Zagreb, 119208. Buli, Refik (2004), Ekavsko-jekavski govori teanjsko-maglajskog kraja, doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Sarajevo, 412. Buturovi, enana (1987), Narodna poezija u teanjskom kraju, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Etnologija, Sarajevo, 1987, 275333. eman, Mustafa (1989), Kronologija Tenja i okolice, Tenjak: Privredno-kulturni informator, 97137. uri, Hajrudin (1958), kolstvo u sjeveroistonoj Bosni posljednjih decenija turske vladavine, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knjiga II, Zaviajni muzej u Tuzli, Tuzla, 149198. Dambi, Jozo (priredio) (1995), Pogledi u prolost i kulturu epa, Zavidovia, Maglaja, Novog ehera i Komuine, knjiga prva, eherski glasnik, Novi eher. Finka, Boidar ojat, Antun (1973), O slavonskom dijalektu ekavskog izgovora u okolici Vinkovaca, Rasprave Instituta za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 2, Zagreb, 719. Hadibegovi, Iljas (1991), Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Osloboenje Public, Sarajevo, 1991, 291. Hafizovi, Fazileta (2000), Vakufi u Poekom i Pakrakom sandaku u periodu osmanske vlasti, Prilozi za orijentalnu filologiju, 49/1999, Sarajevo, 231251. 131
Hafizovi, Fazileta (prevela) (2001), Popis Sandaka Poega 1579. godine, Dravni arhiv u Osijeku, Osijek, 423. Halilovi, Senahid Govorni tipovi u meurijeju Neretve i Rijeke dubrovake, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. VII, Institut za jezik, Sarajevo, 1996, 286. Halilovi, Senahid (2002), Fonetske osobine govora Hercegovine i jugoistone Bosne, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. VIII, Institut za jezik, Sarajevo, 239342. Hamm, Josip (1975), Praslavenski i njegov izgovor, Beogradski meunarodni slavistiki sastanak, Beograd, 1975, 549550. Handi, Adem (1994a), Etnike promjene u sjeveroistonoj Bosni: Studije o Bosni, Research Centre for Islamic History, Art and Culture, Istanbul, 717. Handi, Adem (1994b), O kretanju stanovnitva u regionu srednjeg toka Bosne (meuprostor Maglaj Doboj Teanj) od druge polovine XV do kraja XVI st.: Studije o Bosni, Research Centre for Islamic History, Art and Culture, Istanbul, 1931. Handi, Adem (19751976), O etnikim kretanjima u ranijem turskom periodu, Prilozi, godina XIXII, broj 1112, Institut za istoriju, Sarajevo, 287289. Hodi, aban (1958), Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 17881862. godine, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knj. II, Zaviajni muzej u Tuzli, Tuzla, 65143. Ivi, Pavle (1957), O govoru galipoljskih Srba, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XII, Beograd, 1957, XXI + 520. Ivi, Pavle (1985), Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i tokavsko nareje, drugo izdanje, Matica srpska, Novi Sad, 214. Ivi, Pavle (1986), Srpski narod i njegov jezik, drugo izdanje, Srpaska knjievna zadruga, Beograd, 334. Jahi, Devad (1991), Jezik bosanskih Muslimana, Biblioteka Kljuanin, Sarajevo, 139. Jahi, Devad (1999), Bonjaki narod i njegov jezik, Ljiljan, Sarajevo, 124. Jahi, Devad (1999), Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, Ljiljan, Sarajevo, 267. Jeleni, Julijan (1918), Spomenici kulturnoga rada bosanskih franjevaca (1437 1878), Starine, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXXVI, Zagreb. Jeremi, Risto (1922), O poreklu stanovnitva tuzlanske oblasti, Glasnik Geografskog drutva, sv. 7 i 8, Beograd, 141157. Ljuca, Adin (1999), Maglaj: Na tragovima prolosti, Prag Opina grada Maglaja, 397. Maglajli, Munib i Smail Terzi (1981), Sa gornjeg ardaka, Narodni univerzitet, Teanj, 191. 132
Maoanin, Nenad (2001), Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Hrvatski institut za povijest, Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 198. Mauran, Ive (1988), Popis naselja i stanovnitva u Slavoniji 1698. godine, JAZU, Zavod za znanstveni rad, Osijek, 574. Nikanovi, Miroslav (1987), Porijeklo stanovnitva teanjskog kraja, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Etnologija, Sarajevo, 123. Okuka, Milo (1973), O fonetskim osobenostima dananjeg govora donjeg toka Usore, magistarski rad, rukopis, Filozofski fakultet u Sarajevu, 118. Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, sv. I/1, I/2, II, III, Bonjaki institut Zrich Odjeljenje Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000. Pavii, Stjepan (1953), Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Djela JAZU, knj. 47, Zagreb. Pejanovi, ore (1955), Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, Nauna knjiga, Beograd, 120. Pranji, Pero i dr. (1981), Komuina i Kondilo s posebnim osvrtom na Usorsku banovinu i stari Kuzmadanj, Komuina, 174. Remeti, Slobodan (1981a), O jo jednom nezapaenom ekavsko-jekavskom bosanskom govoru, Nauni sastanak slavista u Vukove dane, Beograd, 11, 181186. Remeti, Slobodan (1981b), O nezamenjenom jatu i ikavizmima u govorima severozapadne Srbije, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XXVII, Srpska akademija nauka i umetnosti i Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 105. Reetar, Milan (1907), Der tokavische Dialekt, Schriften der Balkankommission, Linguistische Abteilung, I, Sdslavische Dialektstudien, Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Wien, Heft IV, 320. Reetar, Milan (1942), Izgovor i pisanje praslav. vokala u dugim slogovima, Rad HAZU, Historiko-filologikog razreda, knj. 273 (85), 207225. Ruii, Gojko (1936), Jedan nezapaen bosanski govor, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, 16, Beograd, 236 254. Sidil Teanjskog kadiluka od 1153. do 1159. g. H. (17401746), prevela Hatida ar Drnda uporeenje prevedenog teksta s originalom, dopuna prevoda i rjenik termina: Salih Trako i dr. Lamija Hadiosmanovi (rukopis Centra za kulturu i informisanje u Tenju), 259 + XIII. Sidil Teanjskog kadiluka od 1165. do 1171. g. H. (17521758), s turskog preveo Abdulah Polimac uporeenje prevedenog teksta sa originalom, dopuna prevoda i rjenik termina: Salih Trako i dr. Lamija Hadiosmanovi (rukopis Centra za kulturu i informisanje u Tenju), 389. 133
Spasojevi, Momilo (1985), kolstvo teanjskog kraja, Samoupravna interesna zajednica osnovnog obrazovanja i vaspitanja, Teanj, 107. Spasojevi, Momilo (1989), Stevo Petranovi, Privredno-kulturni informator, Teanj, 197203. imunovi, Petar (2002), Ojkonimija srednjovjekovne Vukovske upe, Folia onomastica Croatica, knj. 11, HAZU, Razred za filoloke znanosti, Zagreb, 141. Sokolovi, Osman Asaf (1941), Teanj prije tri stoljea, Narodna uzdanica, Kalendar za godinu 1942, godina X, Sarajevo, 166176. Vujii, Dragomir (1982), Onomastika graa Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, III, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 259305. Vujii, Dragomir (1985), Govori sjeverne i sjeveroistone Bosne: Fonetske osobine, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. V, Sarajevo, 13171. Vujii, Dragomir (1990), Govori centralne, jugoistone i jugozapadne Bosne: Fonetske osobine, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. VI, Sarajevo, 13125. Vujovi, Luka (1958), Kako se razvio ekavizam mrkovikog govora, Junoslovenski filolog, XXIII, knj. 14, Srpska akademija nauka, Institut za srpski jezik, Beograd, 235246. Vujovi, Luka (1969), Mrkoviki dijalekat (s kratkim osvrtom na susjedne govore), Srpski dijalektoloki zbornik, Rasprave i graa, knjiga XVIII, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 77399 (5326). Zirdum, Vjekoslav (1955), Plehan i okolica, Dobri pastir, Sarajevo, 103132. Kasete Plahovii - Dvije kasete snimljenoga govora Osmana Mazalovia (1913) iz Plahovia, snimio Senahid Halilovi, august 1984. PitanjaM - Pitanja o govoru prostoga naroda, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1897, FAZM, Inventar folk. zapisa III, 14497/1973, popunio za grad Maglaj uitelj Dervi olakovi 30. aprila 1897. godine. PitanjaT- Pitanja o govoru prostoga naroda, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1897, FAZM, Inventar folk. zapisa III, 14543/1973, popunio za Teanj i najbliu okolicu uitelj Ilija Terzi. MedU - Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, punkt br. 185 Medakovo (Teanj), Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunio Slavko Vukomanovi 1978. godine. MisU - Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, punkt br. 175 Misurii (Maglaj), Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunila Snjeana eri 1978. godine. 134
RajU - Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, punkt br. 184 Rajeva (Tesli), Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunio Slavko Vukomanovi 1978. godine. SivU - Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215. (Upitnik za mjesto Siva, opina Teanj, danas opina Usora, popunio Slavko Vukomanovi 1978. godine.) SrebrenicaU - Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora, punkt br. 73 Srebrenica (arija), Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo, 1976, 215, popunio dr. Asim Peco 1980. godine. Adresa autora Author's address Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Dr. Tihomila Markovia 1 75000 Tuzla BiH refik.bulic@untz.ba
135
ORIGIN OF EKAVISM IN THE SPEECHES OF TEANJ-MAGLAJ AREA
Summary There are several different hypothesis about the origin of ekavisms of Ekavian-Jekavian speeches of Teanj-Maglaj area, Gojko Ruii's hypothesis being one of them. According to it the substitution of yat was realized in another area, probably in the vicinity of the Sava River, where from the Ekavian-Jekavian characteristics of speech were transferred to the area of Teanj and Maglaj due to migration. This paper discusses the Ruii's hypothesis and migration of the Bosniak population from Slavonia by the end of seventeenth century as a possible source of ekavisms in the speeches of the Teanj-Maglaj area. The author shows that the evidence for the import of ekavism into Teanj-Maglaj area is qiute probable, but that Ruii's hypothesis could be "reinforced" by defters or other historical documents indicating that at least some Ekavian-Jekavian settlements of the Teanj-Maglaj area have been mentioned for the first time after the great migration from Posavina. Such documents, however, are not available to us, because the Turkish registers of the villages in the Teanj-Maglaj area made after the 1604th are not arranged. Other documents that might indicate a safe solution of the problem have not been found. Key words: ekavisms, Ekavian-Jekavian speech, Ekavian speech, Ijekavian speech, yat substitution, Teanj-Maglaj area
136
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011. UDK 811.163.4373.44:930.2](497.6) Pregledni rad / Review paper Primljen / Received on 22. 10. 2011. Prihvaen za objavljivanje / Accepted for publication on 23. 12. 2011.
Mehmed KARDA Visoko
STILSKA FUNKCIJA ARHAIZAMA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSANSKO-HUMSKOJ PISMENOSTI

U radu se analizira stilska funkcija arhainih oblika u srednjovjekovnom literarnom izrazu to, na osnovu takve njihove funkcije, omoguava izvoenje zakljuka o knjievnoj vrijednosti srednjovjekovnih pravnih i epigrafskih tekstova. Porijeklo stilskih arhaizama u ovim tekstovima dovodi se u vezu sa elementima srednjovjekovnog manira zasnovanog na konzervativnosti zapadnog narjeja, s jedne strane, te literarnoj prestinosti crkvenoslavenskih oblika s druge strane. Te dvije vrste stilema (narjenog i crkvenoslavenskog porijekla) ugraeni su, manje ili vie, u sve svjetovne tekstove. Kljune rijei: stilem, arhaizam, bazilekt, akrolekt, srednjovjekovne povelje i epigrafski tekstovi
1. Bosansko-humski srednjovjekovni knjievnojeziki izraz obuhvata nekoliko knjievnih tokova koji su egzistirali paralelno, s tim da stepen njihove interferencije zahtijeva drukiji pristup prouavanju. Kako je najstarija slavenska pismenost vezana za crkvenoslavenski jezik, u literaturi koja je prouavala bosansku srednjovjekovnu pismenost razvijeno je stanovite o postojanju dva knjievna jezika, crkvenoslavenskom kojim su pisani srednjovjekovni crkveni kodeksi i narodnom kojim su pisani administrativno-pravni spisi, ali i natpisi na nadgrobnicima. Meutim, rezultati do kojih se dolo prouavanjem korpusa ove pismenosti govore da takvo stanovite ne odgovara stanju, te da je potrebno uvesti druge parametre u prouavanje ove pismenosti. Naime, za poslovnopravne i epigrafske tekstove isticano je da su pisani narodnim jezikom, s tim da prisustvu arhainih formi nije davan znaaj kakav zasluuju, iako posljednja istraivanja ovih spomenika potvruju da crkvenoslavenske elemente na epitafima treba posmatrati u sklopu shvatanja njihove stilistike funkcije u pisanom 137
Mehmed Karda, Stilska funkcija arhaizama u srednjovjekovnoj bosanskohumskoj pismenosti BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 137152
izrazu, jer se u njima prepliu narodni elementi s nanosima crkvenoslavenskoga ovisno o sadrajno-stilskim zahtjevima (Gabri-Bagari 2005: 125). Ovako postavljeno zapaanje namee uvoenje drugih kriterija u pristup prouavanju srednjovjekovnog literarnog izraza. Kako je jezik starije epohe direktno vezan za kulturne, drutvene i historijske prilike u kojima se ostvaruje, to trai da se i posmatra u okvirima takvih prilika, to opet govori o mogunosti njegova prouavanja sa dijahronijskog aspekta. To bi znailo da se u okvire ovakvih ispitivanja moraju uvesti i sociolingvistiki kriteriji, jer je pisana rije isuvie vezana za drutvene prilike, pa je, prema ovako postavljenom problemu, mogue govoriti i o historijskoj sociolingvistici. O tome dovoljno govore dosadanji pokuaji interpretacij ovih tekstova, koji su najee ostajali u sferi dijahronijskog dijalektolokog ispitivanja, ili su se ograniavali na deskripciju arhainog stanja u morfolokom sistemu, rijetko sa uspjenim zakljucima o razlozima njihova postojanja u tim tekstovima. Kao to je karakteristino za svaku fazu razvoja literarnog jezika, i srednjovjekovni tekst nastaje prema jasno utvrenim pravilima, i repertoar sredstava koja koristi pisar predstavlja kljuni faktor za ocjenu njegovog odnosa prema pisanoj tradiciji kojoj pripada. Tek kad se prihvati takva vana konstatacija, moe se rekonstruirati njegov odnos prema govornom jeziku i crkvenoslavenskoj tradiciji te, na koncu, utvrditi stepen interferencije. Ovakva postavka rezultat je vienja da jezik nije homogen sistem, u sebe zatvoren, ve otvoren dinamiki sistem sa podsistemima. U skladu s tim, analiza starijih tekstova moe se vriti iz prespektive promiljanja o jeziku kao polisistemu koji ini vie sociokulturno determiniranih varijeteta koji koreliraju sa socijalnom i / ili prostornom raslojenou stanovnitava nekog jezinog ili kulturnog prostora (Halwashs 2001: 200201). To znai da i srednjovjekovni pisani spomenici sadre elemente razliitih sociokulturnih sfera regionalnih (u naem sluaju zapadnotokavsko narjeje ini regiolekt ije su crte posluile kao standard u pisanom izrazu) i crkvenih (staroslavenska osnova). Ovima treba dodati i nadregionalne osobine srednjovjekovnog izraza, a to je vjetina pisanja teksta po sistemu formula poznata kao Ars dictaminis. Iako sama historija jezika zapravo predstavlja stjecite razliitih disciplina (historijske dijalektologije, paleografije, genetske lingvistike), svaka od njih na temelju svojih predmeta istraivanja odgovara na pojedina pitanja koja korpus starijih tekstova iz sebe postavlja. Ukljuujui svaku od pojedinih disciplina, pri prouavanju srednjovjekovnog teksta nuno je i procjenjivanje teksta koje izlazi iz repertoara prestinih sredstava na kojima bi se trebao zasnivati zakljuak o njihovoj knjievnoj vrijednosti. Kako god to izgledalo, prisutnost arhainih oblika u tekstu teko se moe drukije objasniti do 138
njihovom stilskom funkcijom.1 esto se istie da jezik Kulinove povelje ima vei stepen govornih osobina nego neke druge mlae povelje. ak bi se moglo pomiljati i o izvjesnoj vrsti regresije u procesu formiranja elemenata bosanskog pisanog manira, to izgleda vrlo vjerovatno ako se podsjeti da je takva pojava primijeena i u grafiji ovih spomenika.2 Uzme li se sve spomenuto u obzir, dolazimo do promiljanja da bi jedan srednjovjekovni tekst, primjenjujui sve navedene parametre, mogao imati ove slojeve, unutar njih i dijatipove: 2. Bazilekt Dijatipovi regionalne i socijalne okoline. Ovom bi sloju trebali pripadati dijalektizmi koje pisar unosi iz svog dijalekatskog supstrata. Tu se, prije svega, misli na elemente iz dijalekta ili mjesnog govora koji nisu osobina manira. Primjerice, prisustvo dijalektizma ove [ , Davidovii (200)]3 ilustriralo bi pisarevu istonohercegovaku pripadnost. Na sintaksikom nivou jezike analize, u takvu grupu jezikih posebnosti bi ila, naprimjer, dijalekatska crta na Natpisu Vignja Miloevia [o , Koerin (1)] koja odaje njegovu zapadnohercegovaku pripadnost. Radi se o primjeru slaganja glagola doi sa akuzativom zamjenice za prvo lice. Takva pojava i danas je karakteristina za ovaj dijalekat (Peco 2007: II: 65). 3. Akrolekt Normirani dijatipovi. Ovoj grupi jezikih posebnosti pripadaju elementi jezikog manira. Ovdje se moe govoriti o dvije grupe prestinih elemenata koji funkcioniraju u okviru manira: - jezike crte preuzete iz posebnosti zapadnog narjeja i - forme iz crkvenoslavenskog jezika. 3.1. Arhaizmi narjenog porijekla. Zapadnotokavski manir u pisanom izrazu najprije se vidi u ikavskom refleksu jata. Ikavizam je prisutan u poveljama i natpisima, ali se, takoer, smatra i pisarskim manirom veine srednjovjekovnih crkvenih bosanskih
Tvrdnja da administrativno-pravni dokumenti ne pripadaju knjievnosti (...) jer po svojoj sutinskoj namjeni i realizaciji predstavljaju sasvim pragmatinu djelatnost (Kuna 2008: 323) teko moe biti odriva. Prisutnost crkvenoslavenizama koji su u govoru zasigurno davno prevazieni potvruje proces stiliziranja pisane rijei, a tim i pisarevu umjetniku pretenziju. Naime, bosanski pisari na Ostojinom dvoru vraaju se majuskuli pisar Stjepana Kotromania (Usp. vie o tome kod Naka 2010: 25). Primjeri za pravne tekstove crpljeni su iz Konkordancijskog rjenika irilskih povelja srednjovjekovne Bosne Lejle Naka, a za epigrafske iz zbornik srednjovjekovnih natpisa Marka Vege (V. Literaturu).
139
rukopisa (Juri-Kappel 2008: 210). Njegovu prestinost u tekstu potvruje pojava na spomenicima sa neikavskog terena: P4: [ ] Tvrtko I, 1380, [ ] Radosav Pavlovi, 1423, [
] Tvrtko II, 1433, [ ] Ostoja, 1409, [ ] Toma, 1446, [ ] Vladisav Hercegovi, oko 1450, [ ] Stjepan Kosaa, 450.2, [ ] Toma, 1451; E: [ ] Opliii (33), [ ] Radimlja (45), [ ] Boljuni (66), [ ] Boljuni (73), [ ] Kotorac (207), [ ] Vlaevina (223), [ ] Varoite (224), [ ] Kopoii (245).
Pored ikavizma, tu se ubrajaju i druge jezike odlike refleks j < *dj, > a iza palatala, prisustvo grupe va < v u prijedlogu u jakim pozicijama teksta, sporadino uvanje grupe r-, uvanje finalnog -l, neizvreno novo jotovanje, neizmijenjene grupe -jd- i -jt- (Naka 2010: 149150): *dj > j P: [ ] Stjepan Kotromani, 1322, [ ] Jelena, 1354, [
] Tvrtko I, 1380, [ ], [ ] Radi Sankovi, 1391, [ ] Jelena, 1397, [ ] Ostoja, 1409, [ ] herceg Vlatko, 1470.b; E: [ ] Biskup (178), [ ] Trnovica (180), [ ] Vlaholje (186), [ ] Kopoii (245).
4
Za primjere slue oznake: P povelje, E epigrafski tekstovi.
140
>a P: [ ] Ninoslav, prije 1232, [ ] Toma, 1444; E: [ ] Vrpolje (117). v > va P: [ ] Dabia, 1392, [
] Radosav Pavlovi, 1423, [ ] Stjepan Tomaevi, 1461; E: [ ] Natpis Vignja Miloevia (1), [ ()()] Mostar (18), [ ] Trnovica (180).
-l P: [ ] Tvrtko, 1367, [ ] Jelena Gruba, 1399, [ ] Ostoja, 1409, [ ] Radosav Pavlovi, 1423; E: [ ] Natpis Vignja Miloevia (1), [ ] Donja Drenica (15), [ () ] Preani (205); [ ] Rogatica (211). -jd- i -jtP: [ ] Tvrtko I, 1382, [ ] Radi Sankovi i upan Bjelijak, 1399, [ ] Tvrtko II, 1405, [ ] Radosav Pavlovi, 1433, [ ] Toma, 1451; E: [ ], [o ] Natpis Vignja Miloevia (1), [ ] Vlaholje (186), [ ] Kopoii (245). Kako zapadno narjeje obiljeava arhainost, prestinost ovakvih jezikih pojedinosti moglo bi se objasniti i ovakvom postavkom. Naime, sve spomenute crte manira, kao rezultat konzervativnosti narjeja u kojem su nastale, mogle su pisarima biti 141
privlane zbog injenice da su u govoru ve prevaziene, te su na taj nain novotokavske inovacije u uhu pisara doivljavane kao naruavanje uzviene rijei. Takav odnos prema inovacijama u jeziku donekle je prisutan u svakoj fazi razvoja jezika, jer su norma i progresivnost jezika zapravo suprotstavljeni procesi. Bez pretenzija da se prave dublje analogije, mijeanje afrikatskih parova u pisanoj rijei danas se smatra osobinom slabe pismenosti, iako je nauka svjesna da se u takvoj pojavi krije najvanija osobina jezika njegovo mijenjanje. Otpor pisara prema progresivnosti jezika mogao bi se vidjeti i u samom ikavizmu. Naime, ikavizam se u bosanskim poveljama javlja sto godina prije ijekavizma (Naka 2010: 3334), to govori da se na ijekavskom terenu diftonka vrijednost jata jo uva. U periodu kad se vri ijekavska defonemizacija jata, pisari bosanskih povelja mogli su je doivljavati kao skrnavljenje jezika i, prema tome, izbjegavati njeno biljeenje. Tome u prilog ilo bi i stanovite Lejle Naka, koja ijekavizam u poveljama Kosaa objanjava govornim osobinama njihovog podruja, to je svojevrstan znak samovlaa (2010: 38). Tek iz ovakvog gledanja na starije tekstove, mogue je opisati repertoar poeljnih jezikih sredstava, a moemo ih pratiti od ve poprilino razraenog stila Kulinove kancelarije. 3.2. Forme iz crkvenoslavenskog jezika. Prestinost ovih crta objanjava se gleditem da je jezik crkvenih knjiga sveti, pa je unoenje takvih osobina u sekularne anrove znailo davanje uzvienijeg tona pisanoj rijei. Ali, i ovdje se postavlja pitanje zbog ega se bira samo odreeni repertoar arhaizama, dok u drugim sluajevima pisar unosi osobine iz govora. Znamo da je ouvanje arhainijeg stanja najvie vezano za uvodne i zavrne klauzule, to se dobro uklapa u miljenje da su to posebno vani dijelovi teksta, tzv. jake pozicije, dok centralne dijelove povelja, ali i epigrafskih tekstova ini narodni govor sa veim ili manjim stepenom crkvenoslavenizama. U jeziki fond koji je poeljan u pisanom izrazu, a na osnovu teze da pisarima unoenje takvih crta ujedno znai prizivanje uzvienog stila, ulaze razliiti tipovi arhaizama na fonolokom, morfolokom, leksikom i sintaksikom planu. 3.2.1. Fonoloki nivo. Od prestinih sredstava na fonolokom nivou jezike realizacije na prvom mjestu treba izdvojiti prisustvo neizmijenjene grupe v u jakim pozicijama teksta, u intitulacijama, ali i u datacijama koje funkcioniraju na principu formula. Oblici sa vokalizacijom va-, vaz- objanjavaju se bliom vezom zapadnotokavskog i akavskog narjeja, i oni pripadaju arhaizmima narjenog porijekla dok, rana izmjena v > u evidentirana na Humakoj ploi, govori da je u dosta mlaim tekstovima pojava neizmijenjene grupe literarni signal: 142
P: [ ] Stjepan Kotromani, 1333, [ ] Tvrtko I, 1380, [ ] Tvrtko I, 1382, [ ] Dabia, 1393, [ ] vojvoda Sandalj, 1420; E: [ () ] Trijebanj (50), [ ] Vrpolje (117), [ ] Ploa upana Grda (129), [ ] Seljani (218), [ ] Riica (242), [ ()] Ploa sudije Gradjee (252). Stilogene su i mnoge suglasnike grupe preuzete iz svetog jezika crkvenih tekstova. Rani primjeri supostojanja oblika sa uproenim grupama i bez uproenih ovih grupa jasno govore o prizivanju knjike tradicije. Takva je grupa -tc- u oblicima imenice otac: P: [ ] Tvrtko I, 1380, [ ] Dabia, 1392, [
] Jelena, 1397, [ ] Radosav Pavlovi, 1437, [ ] Stjepan Kosaa, 1440, [ ] Stjepan Tomaevi, 1461; E: [ () ] Hodovo (52), [ ] Vlaevina (223), [ () ] Peljave (304).
Na isti nain se objanjava prisustvo grupe l- u vezi sa imenicom ovjek: P: [ ] knez Andrej, 12471249, [ ] Radi Sankovi, 1391, [ ] Juraj Vojsali, 1434, [ ] Ivani Pavlovi, 1442, [ ] Stjepan Tomaevi, 1461; E: [ ] Vlahovii (95), [
() ] Vlaevina (223), [ ] Donji Dopasci (234).
Takoer i prestine grupe -t- u prilogu (mnogo)poteno i oblicima pridjeva (mnogo)poten, -a, -o: 143
P: [ ] Jelena Gruba, 1399, [ ] Ostoja, 1416.a, [ ] vojvoda Sandalj, 1419, [ ] Tvrtko II, 1433, [ ] Stjepan Tomaevi, 1461; E: [ ] Bakri (12), [ ] Vrpolje (117), [ ] Biskup (178), [ ] Vlaholje (187), [
] Opraii (226), [ () ]
Gornje Turbe (255). Kao i grupe vs- bez metateze: P: [ || y ] Stjepan Kotromani, 1331, [ ] Pavao Radinovi, 1397, [ ] Ostoja, 1399, [ ] vojvoda Sandalj, 1420, [ ] Radosav Pavlovi, 1421, [ ] Tvrtko II, 1421, [ ] Stjepan Kosaa, 1453; E: [ ] Humsko (190), [ ], [
() () ] Rogatica (211), [ ] Pojska (253).
3.2.2. Morfoloki nivo. U okviru imenikih arhaizama ustanovljava se fond izrazito privlanih oblika nastalih po ugledu na literarni jezik. Neki od takvih stilema mogli su biti i govorni, kao to je na natpisima akuzativni oblik kami, ali je on za pisara otmjeniji za razliku od oblika kamen (Gabri-Bagari 2005: 119). Ovakva forma ove imenice moe se smatrati amblemom epigrafskog anra:
[ ] Arapi (13), [ ] Opliii (34), [ ] Radimlja (46), [ ] Boljuni (67).
144
Posebno mjesto u pravnim i epigrafskim tekstovima pripada i arhainom obliku imenice dan, koja je obavezna u formuli do dni i dovka, ali i u finalnim obrascima za iskazivanje datacije: P: [ ] Tvrtko I, 1378, [ ] Ostoja, 1409, [ ] vojvoda Sandalj, 1413, [ ] Stjepan Kosaa, 1440, [ ] herceg Bala, 14671470; E: [ ] Bakri (11) i (12), [ ] Donja Drenica (15), [ ] Veliani (102), [ ] Vrpolje (117), [ ] Police (128), [ ] Ploa upana Grda (129), [ ] ievo (130), [ ()] Ploa sudije Gradjee (252). Tamo gdje je dolo do duljenja poluglasa u i, u sufiksima -je, -ja, -ji, -janin, takoer se vidi nesumnjivo crkvenoslavenska odlika (Gabri-Bagari 2005: 117): P: [ ] Tvrtko, 1375, [ ] Tvrtko I, 1388, [ ] Jelena, 1397, [ ] Ostoja, 1399, [ ] Ostoja, 1409, [ ] Stjepan Ostoji, 1419, [ ] Tvrtko II, 1421, [ ] Ivani Pavlovi, 1442, [ ] Stjepan Kosaa, 1465; E: [ ] Vrpolje (117), [ () ] Podbudovac (138), [ ] Preani (205), [ ] Pazalje (215), [ ] Kopoii (245), [ ], [ ] Staro Selo (279). Za pravljenje sveanog stila slue i pridjevski nastavci -ago i -ogo iz strukture crkvenoslavenskog, a iza kojih se zasigurno ne krije i govorna vrijednost. Dovoljno 145
je rei da npr. stariji prijepis Kulinove povelje, ali i dvije povelje bana Mateja Ninoslava iz 1240. godine ak u invokacijama imaju novi pridjevski nastavak na -oga, to direktno govori da arhaine forme na -ago i -ogo u stoljeima poslije ovih spomenika znae neto drugo. Vrijednost njihove stilske poruke pojaava i invokacija sa obaveznim likom svetago.
P: [ ] Tvrtko I, 1382, [ ], [ ] Dabia, 1392, [ ] Pavao Radinovi, 1397, [ ] Ostoja, 1399, [ ] Ostoja, 1400, [ ] Tvrtko II, 1405, [ ] Ostoja, 1409, [ ] Stjepan Ostoji, 1419, [ ] Stjepan Ostoji, 1419, [ ] Tvrtko II, 1420, [ ] Vladisav Hercegovi, 1451, [ ]
Toma, 1451; E: [ ] Natpis Vignja Miloevia (1), [ ] Veliani (102), [ ] Police (128), [ ] Vlaevina (223), [ ] Olovci (237). Od zamjenikih oblika istie se prvo lice az u najjaim pozicijama teksta, u intitulacijama, ali i izvan njih. Srednjovjekovnu stilogenu funkciju ovog lika u mlaim tekstovima svjedoi pojava govorne forme ja u Kulinovoj intitulaciji.5 Manje primjera nalazimo u epigrafskim tekstovima, to se pravda time da se prvo lice teko uklapa u poetiku natpisa, jer se o pokojniku najee govori u treem licu: P: [ ] Ninoslav, prije 1232, [ ] Stjepan Kotromani, oko 1322, [ ] Stjepan Kotromani, 1331, [ ] Tvrtko I, 1380, [ ] Dabia, 1392, [ ' ] Tvrtko II, 1405, [
5
O funkciji staroslavenskih zamjenikih oblika u okviru manira govori i Amira TurbiHadagi (2009: 221222).
146
Mehmed Karda, Stilska funkcija arhaizama u srednjovjekovnoj bosanskohumskoj pismenosti BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 137152 ] Ostoja, 1409, [ ] Radosav Pavlovi, 1421; E: [ () ] Radimlja (44), [ ] Pojska (253), [ ] Kulinova ploa, natpis u krugu (254).
esto se evidentiraju i oblici zamjenica on i njegov, -a, -o bez protetskog n. U njima se nekada oituje interferencija staroslavenske forme i pisareva govora, kao to je sluaj sa oblikom ega, ali je esto i supostojanje oblika sa protetskim n i bez njega unutar istog spomenika: P: [ ], [ ] Stjepan Kotromani, 1323, [ ] Jelisaveta, 1323, [
] Tvrko I, 1378, [ ] Ostoja, 1399, [ ] Toma, 1444; E: [ () ] Gradac (16), [ y y y y _] Ploa upana Grda (129), [ ] Radmilovi-Dubrava (144), [ ] Donji Dopasci (234), [ () ] Ploa sudije
Gradjee (252). I u oblicima pokazne zamjenice s, si, se, vidi se izrazito crkvenoslavensko obiljeje (Gabri-Bagari 2005: 120). Pojedini likovi ovih zamjenica obavezni su unutar formula. Lik sie obavezan je u sankcijama koje poinju tko / kto e sije pisanije pogubiti..., tko / kto sije prlomi / prskoi..., a u finalnim klauzulama kojima se oblikuje datacija esta je konstrukcija a sei se pisa. Na natpisima je veza veznika a i zamjenice se razvila adverbijalno znaenje ovdje: P: [ ] Stjepan Kotromani, oko 1322, [ ] Ostoja, 1416, [ ] vojvoda Sandalj, 1419, [ ] Radosav Pavlovi, 1437, [
] Tvrtko II, 1 438, [ ]
147
Vladisav Hercegovi, 1451, [ ] Stjepan Kosaa, 1454; E: [ ] Veliani (102), [ ] Pridvorica (181), [ ] Kotorac (207), [ () ] Vakuf (285), [ () ] Koarii (313). Tekstovi poznaju i arhaine forme nelinih zamjenica kto i to, premda su novi oblici tko i to potpuno zavladali. Ipak, moglo bi se i u obliku tko naspram ko vidjeti stilsko znaenje, ako se ima u vidu njegovo obavezno mjesto u sankcijama. Osim toga, lik ko poznaju i pravni i epigrafski spomenici, npr. kod Sandalja [ , 1419] i na Natpisu Ivana Vukievia [ () , Podgradinje (81)]: P: [ ] Ninoslav, 1240, [ ] Stjepan Kotromani, oko 1322, [ :: ] upan Sanko, prije 1369, [ ] Tvrtko I, 1382, [ ] Radi Sankovi i upan Bjelijak, 1399; E: [ () ] Gorica (54), [ ] Rogatica (211). U glagolskom sistemu stilogenim se mogu smatrati brojni glagolski oblici: bhomo, dasva, obrte, priti, molju... Tako naprimjer, oblik molim, zasvjedoen u povelji Tvrtka I (13771385) daje osnova pretpostavci da bi lik molju mogao i u srednjovjekovnoj tradiciji biti stilem. P: [ ] Stjepan Kotromani, oko 1322, [ ] Ostoja, 1399, [ ] Radosav Pavlovi, 1439; E: [ ] Hodovo (51), [ ] Pojska (253). Importom iz vieg stila, za nesvakidanje oslovljavanje slue participi zovom i vidomo (Gabri-Bagari 2005: 122): 148
P: [ ] Tvrtko, 1353, [ ] Jelena, 1397; E: [ ] Veliani (102), [ ] Humsko (190). I iz oblasti nepromjenljivih rijei evidentira se repertoar koji vue porijeklo iz knjievnog jezika: prilozi (togda, tagda, jegda, dokol, -e, -i, -a, koli, toli, -e, time, pae, paki, -e, dalee...): P: [ ] Stjepan Kotromani, 1322, [ ] Ostoja, 1398, [ ] Stjepan Ostoji, 1419, [ ] Toma, 1446, [ ] Stjepan Tomaevi, 1461.
prijedlozi (v, polg, raz()v, -i, t...): P: [ || ] vojvoda Sandalj, 1420; E: [ () ] Vlaevina (223), [ () ] Ploa kaznaca Nespine (247). veznici i partikule (ime, ponee, ljubo, eda, bo, e...): P: [ ] Tvrtko I, 1382,
[ ] Radi Sankovi, 1391, [ ] Ostoja, 1399, [ ] Toma, 1444.
Iz oblasti leksikih arhaizama vrijedi zakljuak da se u mnogim od navedenih primjera ujedno kriju i leksiki arhaizmi, te ih stoga nije potrebno ponovo navoditi. 149
3.2.3. Sintaksiki nivo. U stilogene sintaksike odlike, ije bi ispitivanje zapravo zahtijevalo posebnu radnju6, treba najprije ubrojati jasno utvrene obrasce pisanja iz ijih struktura mogu probiti konzervativne knjike jezike konstrukcije. Tako je za instrumental sredstva, koji je posluio za pravljenje sankcije da je proklet Ocem i Sinom i Svetim Duhom, iskoriten crkvenoslavenski izraz (Gabri-Bagari 2005: 124). U intitulacijama, pak, dolazi stari model atributske sintagme koja uz imenice kralj, gospodar podrazumijeva dativ (Naka 2010: 11):
[ ] Tvrtko I, 1380, [ ] Toma, 1446.
Ugledanjem na strukturu knjikog jezika nastale su i druge sintaksike pojedinosti prisutne u ovim spomenicima, a neke od tih su: iskazivanje pripadnosti genitivom line zamjenice [ , Jelisaveta, 1323], [ , Vakuf (285)]; upotreba imperativa u optativnom znaenju [ , rnomir, 12521254], [: , Ploa upana Grda (129)]; izraavanje futurskog znaenja konstrukcijom budu + infinitiv [ , Vladisav Hercegovi, 1465] itd. Iz svega navedenog se zakljuuje da stav o neknjievnoj vrijednosti pravnih tekstova zasnovan prvenstveno na njihovoj namjeni i karakteru ne moe biti prihvaen ni sa aspekta njihovog jezika. Analizom se jasno potvruje da pisar u sastavljanju teksta ujedno vri i njegovu stilizaciju, a stepen prisutnosti oblika koji su poeljni u tom jezikom izrazu zavisi od njegove naobrazbe, odnosa prema crkvenoslavenskoj tradiciji, ali i govornom jeziku vremena u kojem pie. Ovim se ne iscrpljuje sav repertoar takvih prestinih sredstava, ali se ukazuje na bitnost njihovog takvog vienja u shvatanju srednjovjekovnog teksta. Literatura Gabri-Bagari, Darija (2005), Crkvenoslavensko i narodno u bosanskohercegovakim epigrafskim spomenicima od 12. do 18. stoljea, u: Stjepan Damjanovi, ur., Drugi Hercigonjin zbornik, 113128, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb.
6
O formulama u srednjovjekovnim poveljama pisao je Solovjev (1949) u radu Vlasteoske povelje bosanskih vladara, s tim to se ovdje misli na njihovu stilsku funkciju.
150
Halwashs, Dieter W. (2001), Sociolingvistika, u: Zrinjka Glovacki-Bernardi, ur., Uvod u lingvistiku, 191211, kolska knjiga, Zagreb. Juri-Kappel, Jagoda (2008), O dijalekatskim temeljima srednjovjekovne bosanske (vjerske) pismenosti, Slovo, sv. 5657, 209218. Kuna, Herta (2008), Srednjovjekovna bosanska knjievnost, Meunarodni forum Bosna, Sarajevo. Naka, Lejla (2010), Jezik i grafija krajinikih pisama, Slavistiki komitet, Sarajevo. Naka, Lejla (2011), Konkordancijski rjenik irilskih povelja srednjovjekovne Bosne, Drutvo za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije, Sarajevo, preuzet 7. 9. 2011. godine sa stranice: http://www.stanak.org/. Peco, Asim (2007), Govori zapadne Hercegovine, Bosansko filoloko drutvo; Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo. Solovjev, Aleksandar (1949), Vlasteoske povelje bosanskih vladara, u: Milo Baji, ur., Istorisko-pravni zbornik, 79106, Pravni fakultet, Sarajevo. Turbi-Hadagi, Amira (2009), Deklinacija linih zamjenica ja i ti u bosaninim pravnim tekstovima od 12. do 15. stoljea, u: Adnan irgi, ur., Lingua Montenegrina, 213229, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje. Vego, Marko (1962), Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo Vego, Marko (1964), Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine II, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo Vego, Marko (1964), Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine III, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo Vego, Marko (1970), Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine IV, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo Adresa autora Author's address Donja mahala 37 71300 Visoko mehmedkardas@hotmail.com
151
STYLISTIC FEATURES OF ARCHAISMS IN THE MEDIEVAL BOSNIAN LITERACY
Summary This paper analyzes the stylistic features of archaic forms in medieval literary expression which, based on their functions as such, enables the derivation of a conclusion about the literary value of the medieval letters and epigraphic texts. The origin of stylistic archaisms in these texts is in relation to elements of medieval manners of writing, which is based, on the one hand, on conservative western dialect and literary prestige of Slavonic Church forms on the other. These two types of stylemes (dialectal nd Church Slavonic origin) are built, more or less, into all secular texts.
152
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011. UDK 371.3:8136] 811.163.4*336:371.3] Pregledni rad / Review paper Primljen / Received on 25. 10. 2011. Prihvaen za objavljivanje / Accepted for publication on 23. 12. 2011.
Sead NAZIBEGOVI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
GRAMATIKA BOSANSKOG JEZIKA FRANJE VULETIA U METODIKOM KONTEKSTU ZAETAK BOSANSKE FILOLOKE I METODIKE TRADICIJE
Jo 1883. godine inicirana je rasprava o jeziku prvog bosanskohercegovakog jezikog udbenika (Poetnica Ljuboja Dlustua) i zakljueno je da se u bh. kolama uvede i favorizira fonoloki pravopis. Zemaljska vlada u Sarajevu 1883. godine formirala je Komisiju za jezik iz redova sve tri konfesije, koja je imala je zadatak da analizira jezik svih udbenika u BiH i da se odredi prema domaim jezikim posebnostima koje bi eventualno ule u jednu novu bosansku gramatiku. Tako je 1890. godine objavljena prva srednjokolska gramatika u BiH s naslovom: Gramatika bosanskog jezika. Gramatika je anonimno objavljena iako se pouzdano zna da je njezin autor bio profesor Franjo Vuleti. O Vuletievoj gramatici sporadino je pisano, ali dosad nije bilo metodike analize ove knjige Kljune rijei: jeziki udbenik, fonoloki pravopis, komisija za jezik, bosanska gramatika, metodika analiza
Ve od samog poetka svoje uprave u Bosni i Hercegovini austrougarska administracija zacrtala je osnovne principe jezike politike u BiH. Jo 1883. godine inicirana je rasprava o jeziku prvog bosanskohercegovakog jezikog udbenika (Poetnica Ljuboja Dlustua) i zakljueno je da se u bh. kolama uvede i favorizira fonoloki pravopis, tzv. Vuk-Daniiev pravopis koji je koncem 19. vijeka uveliko dominirao u junoslovenskoj literaturi, a njegovi zagovornici bili su tadanji veliki filoloki autoriteti kao to je naprimjer bio Vatroslav Jagi. Proces stabiliziranja novotokavske folklorne koine u devetnaestom stoljeu, sa stanovite jezike prakse i primjene, 153
Sead Nazibegovi, Gramatika bosanskog jezika Franje Vuletia u metodikom kontekstu... BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 153159
Bosna i Hercegovina je doekala kao sloena jezika zajednica koja je bila udaljena od tadanjih savremenih evropskih, ali i slavenskih i balkanskih jezikih strujanja (ator 2004: 15). Osim uvoenja fonolokog pravopisa u bh. kole, austrougarska administracija eljela je u kole uvesti i nove domae udbenike koji bi bili utemeljeni na autohtonim jezikim osobinama u BiH. Tako je 1883. godine Zemaljska vlada u Sarajevu formirala Komisiju za jezik iz redova sve tri konfesije. Ova komisija imala je prevashodni zadatak da analizira jezik svih udbenika u BiH i da se odredi prema domaim jezikim posebnostima koje bi eventualno ule u jednu novu bosansku gramatiku. Tako je 1890. godine objavljena prva srednjokolska gramatika u BiH s naslovom koji je mnogima smetao: Gramatika bosanskog jezika. Zapravo, autentini naslov ove knjige glasio je: Gramatika bosanskog jezika za srednje kole. Dio I i II. Nauka o glasovima i oblicima. Knjiga je tampana u Sarajevu 1890. godine Nakladom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, tampa zemaljske tamparije. Gramatika je anonimno objavljena iako se pouzdano zna da je njezin autor bio profesor Franjo Vuleti.1 O Vuletievoj Gramatici sporadino je pisano,2 ali dosad nije bilo metodike analize ove knjige. Gramatika se po pravilu pominjala u kontekstu sporenja u vezi s nazivom bosanski jezik, a jedina studija u kojoj se djelimino tretira i udbeniki karakter Vuletieve knjige jeste studija Miloa Okuke: Knjievnojezika situacija u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine koja je objavljena u Zborniku pod nazivom: Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadia do kraja austrougarske vladavine (Okuka, Stani 1991). Iako nesklon samoj nominaciji bosanski jezik, Milo Okuka vrlo afirmativno pie o Vuletievoj Gramatici istiui njezin znaaj u historiji srpskohrvatskog knjievnog jezika:
S druge strane, pojava ovog djela znai odreeni dogaaj u povijesti srpskohrvatskog knjievnog jezika. Vuletieva je gramatika, u stvari, moderno djelo sa stanovita tadanje nauke o jeziku. To je, naime, jedan od prvih modernih udbenika u tzv. junog narjeja,
1
Franjo Vuleti roen je 1856. godine u Sinju (Hrvatska). Gimnaziju je zavrio u Splitu, a Filozofski fakultet u Zagrebu (1875) i Beu (1879). Od 1882. godine postao je privremeni uitelj u Velikoj gimnaziji u Sarajevu, a od 1889. godine tu stie i zvanje profesora slavistike i klasinih jezika. Zajedno s direktorom Velike gimnazije Davorom Nemaniem napisao je Gramatiku bosanskoga jezika, ali ju je objavio anonimno. Umro je u Sarajevu 20.3.1902. godine. O kratkoj Vuletievoj biografiji vidjeti kolski vjesnik, Sarajevo, 1902, str. 282, 283. Eventualni autor ove kratke biografske biljeke mogao bi biti Josip Milakovi koji je inae pisao prigodne nekrologijume na stranicama kolskog vjesnika. O tome v. u Zborniku: Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadia do kraja austrougarske vladavine (Minhen 1991)
154
Sead Nazibegovi, Gramatika bosanskog jezika Franje Vuletia u metodikom kontekstu... BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 153159 udbenik sa savremenom terminologijom i vrlo paljivo odabranim primjerima iz bosanskohercegovake prakse. Uz to, ovaj udbenik prvi put u srednjoj koli sankcionira osnovna pravila fonolokog pravopisa i donosi ak i jedno poglavlje o fonolokom pravopisu. I sve se to dogaa dvije godine prije uvenoga Hrvatskoga pravopisa Ivana Broza i osam godina prije jo uvenije Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga knjievnoga jezika Tome Maretia. Ove se injenice, na alost, do sada nisu uzimale u obzir u raspravama o razvoju srpskohrvatskog knjievnog jezika. Gramatika bosanskog jezika (Franje Vuletia) doivjela je vie izdanja na oba pisma, jezik su iz nje uili mnogi knjievnici i kulturni radnici, novinari, naunici, koji su kasnije i sami svojim djelom doprinijeli razvoju srpskohrvatskog knjievnog jezika. (Okuka 1991: 54, 55)
Takoer, o znaaju Vuletieve Gramatike pisao je Muhamed ator:

Kao to je poznato, Gramatika bosanskog jezika tampana je 1890. godine, irilicom i latinicom, a doivjela je nekoliko izdanja i bila udbenik prema kome su se ravnali i iz koga su jezik uili mnogi kolovani ljudi iz Bosne i Hercegovine. Ta injenica je u naoj nauci gotovo potpuno zanemarena, a jo uvijek nema detaljnije studije o ovom udbeniku, koji je za izgradnju jezinog standarda u Bosni i Hercegovini bio temeljno polazite. Gramatika je na temeljima tadanjih saznanja o jeziku sistematizirala jezike injenice i ustalila pravopisne odredbe u vremenu kada je i u Srbiji, a naroito u Hrvatskoj, jo uvijek bilo mnogo pravopisnih dilema i razliitih pravopisnih koncepcija. O Gramatici bosanskog jezika u naoj nauci jo uvijek ima veoma mnogo kontradiktornih stavova u kojima preovladava jedan potcjenjivaki, pa i ignorantski odnos. Uz mnogo pekulisanja injenicama, jasno je izraena tendencija da se, ak i u ovom vremenu, sa dovoljno vremenske distance, prihvate sudovi srpskih historiografa koji su, preuzimajui procjene od prije vie od jednog stoljea o ovoj Gramatici, iz vremena buenja nacionalne svijesti, sudili o njoj sa politikih a ne lingvistikih polazita. (ator 2004: 101, 103)
U ovom radu Vuletieva Gramatika analizirat e se iskljuivo po naelima lingvistike metodike, a to se prije svega odnosi na primjenjivost ove gramatike u srednjokolskoj nastavi maternjeg jezika. Iako u samom naslovu stoji da je ovo gramatika za srednje kole, ne bi se moglo rei da ona spada u tip tzv. kolskih gramatika, tj. onih gramatika koje su opremljene adekvatnim metodikim instrumentarijem, odnosno da su sainjene po odgovarajuoj didaktikoj strukturi prilagoenoj kolskoj upotrebi (definicije u rasterima, pitanja i zadaci za uenike, zadaci za samostalan rad uenika kod kue, sistematizacija gramatiko-nastavnih tema, korelacija sa nastavom izraavanja i knjievnosti i dr.). Strukturom Vuletieve Gramatike bavio se Muhamed ator: 155
Sead Nazibegovi, Gramatika bosanskog jezika Franje Vuletia u metodikom kontekstu... BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 153159 Gramatika bosanskoga jezika, koja je tampana irilicom i latinicom, ima ukupno 24 poglavlja sa 131 paragrafom, a koncipirana je na slijedei nain: najprije dolazi Uvod, potom prvi dio u kome se govori o fonetici, uz Dodatak pod naslovom Neki staroslovjenski samoglasnici, te poseban odjeljak o pravopisu. U drugom dijelu, u prvom razdjelu, koji je mnogo obimniji, govori se o morfologiji, uz detaljno opisivanje deklinacije i konjugacije, a u drugom razdjelu, sasvim kratko, govori se o nepromjenljivim vrstama rijei. U prvom dijelu, odmah nakon Uvoda, Vuleti daje primjere savremene grafije, a potom i pismena (slova) koja su upotrebljavali nai stari, staroslavensku grafiju, a zatim i bosanicu sa dvije tabele: lapidarnu irilicu u bosanskim natpisima i bosanicu U rukopisu. (ator 2004: 126, 128)
Meutim, Vuletieva Gramatika ne pripada striktno ni tipu tzv. naunih gramatika, jer se autor vidno trudio da gramatiko i pravopisno gradivo izloi to jednostavnije na nivoe tzv. gramatikih minimuma s primjerima koji e posluiti prvenstveno uenicima poput alineja koje nose tipinu kolsko-metodiku nomenklaturu: ta je gramatika i kako se dijeli; 10. Kad ostaje zijev; 34. Primjedbe k rodu imenica. S metodikog stanovita posebno su znaajne podnone alineje u Gramatici koje poinju upozoravajuim imperativom: Pazi. Manirom iskusnog profesora i metodiara Vuleti upozorava na brojne pravopisno-gramatike specifinosti, gdje uenici najee grijee u pisanju. Zapravo, Vuleti u ovim alinejama najee eli ukazati na pojedine izuzetke od opih pravila, pa tako naprimjer u alineji 26. pod nazivom Velika poetna pismena Vuleti posebno upozorava na pisanje imena dana i mjeseci:
Pazi. Imena dana i mjeseca piu se malim poetnim pismenom, n. pr. nedjelja, utorak, oujak ili mart, travanj ili april. (1890: 36)
Ili u alineji 27. pod nazivom Pokraeno pisanje rijei nakon eksplikacije opeg pravila i primjera koji to pravilo potvruju ukazuje se na izuzetke:
Pazi 1. Ako se pie vie nego samo prvi glas rijei, ne valja pokraivati tako, da bi se kratica svravala s potpunim slogom. Tako bi pogrjeno bilo pisati: gos. ili gospo. za gospodin, ue. za uenik, raz. ili razre. za razred, gimna. za gimnaziju itd.
156
Sead Nazibegovi, Gramatika bosanskog jezika Franje Vuletia u metodikom kontekstu... BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 153159 2. Rijei doktor, gospoda i gospogja ili gospoja obino se pokrauju ovako dr. gg., ggja. (1890: 37)
U metodikom smislu za nas je od posebnog znaaja II poglavlje Vuletieve Gramatike, koje je posveeno pravopisu. Bio je to prvi autentini bosanski pravopis, mada Vuleti strogo izbjegava nominaciju bosanski i koristi se evazivnim nazivom na jezik. U ukupnoj strukturi knjige poglavlje pod nazivom Pravopis zaprema alineje od 21. do 27. i u njemu Vuleti preferira fonetski pravopis (kojim i mi piemo), ali ga Vuleti ne zastupa izriito ve za njega kae da je obiniji i prikladniji pravopis. Zato Vuleti u svim alinejama o pravopisu insistira na razlikama izmeu fonetskog i etimolokog pravopisa, ali u svojoj Gramatici dosljedno se koristi fonetskim pravopisom, to je bila direktiva Zemaljske vlade. Za povijest bosanskoga jezika Vuletievo poglavlje o pravopisu ima historijski znaaj, jer je i prvi savremeni Pravopis bosanskoga jezika Senahida Halilovia uveliko uvaavao tradiciju (Vuletievog) fonetskog pravopisa, ali i drugih pravopisa napisanih ili upotrebljavanih u BiH tokom 20. vijeka. Vuletieva Gramatika (i pravopis u njoj) spada u tip polunaune i polukolske gramatike (i pravopisa) i kao takva ima ogranien, partikularan metodiki znaaj. Bio je to prvi moderni srednjokolski udbenik bosanskoga jezika, odnosno udbenik fonetike, morfologije (nauke o glasovima i oblicima) i pravopisa. Vuleti je namjeravao objaviti i III dio (o tvorenju rijei i o sintaksi), ali je od toga odustao vjerovatno zbog vlastitog neslaganja i otpora spram naziva bosanski jezik. Tako e u Bosni i Hercegovini tek 1916. godine biti objavljena gramatika i sa sintaksikim poglavljem, ali sada pod nazivom Gramatika srpskohrvatskog jezika iji je autor bio profesor Banjaluke gimnazije Nikola Simi.
Literatura ubeli, Tvrtko (1961), Metodika nastave maternjeg jezika i knjievnosti kao suvremeno i autonomno nauno podruje, Pedagoki rad 3 4, Zagreb. Dlustu, Ljuboje (1894), kolske prilike u Bosni i Hercegovini od okupacije do danas, kolski vjesnik, I/1, Sarajevo. Gramatika bosanskog jezika za srednje kole nauka o glasovima i oblicima (1890), Sarajevo. Nikoli, Milija (2006), Metodika nastave srpskog jezika i knjievnosti, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd. 157
Okuka, Milo i Ljiljana Stani (1991), Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadia do kraja austrougarske vladavine, Zbornik, Minhen. Rosandi, Dragutin (1968), Nastava hrvatskosrpskog jezika i knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb. ator, Muhamed (2004), Bosanski/hrvatski/srpski jezik u BiH do 1914. godine, Univerzitet Demal Bijedi, Fakultet humanistikih nauka, Mostar. Teak, Stjepko (1996), Teorija i praksa nastave hrvatskog jezika, kolska knjiga, knjiga I, Zagreb. Teak, Stjepko (1998), Teorija i praksa nastave hrvatskog jezika, kolska knjiga, knjiga II, Zagreb Adresa autora Author's address Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Ulica Tihomila Markovia 1 75 000 Tuzla sejo_n@yahoo.com
158
THE BEGINNINGS OF METHODOLOGICAL RESEARCHES IN THE TEACHING OF MOTHER TONGUE AND LITERATURE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Summary Yet 1883rd year the debate was initiated about the language of the first BosnianHerzegovinian linguistic textbook ("Primer" by author Ljuboje Dlustu) and it has been concluded that a phonological spelling in Bosnia and Herzegovina should be introduced and favored. National government in year 1883 has formed Commission for the language from the ranks of all three religions, which had the task of analyzing the language of all textbooks in Bosnia and Herzegovina, and to determine the local linguistic individualities that could possibly enter a new Bosnian grammar. Thus, the 1890 has been publicized the first high school grammar in Bosnia and Herzegovina with the headline: "Grammar of Bosnian language." Grammar was published anonymously, although it is certain that its author was Professor Franjo Vuleti. About Vuleti's grammar have been written sporadically, but so far there was no methodical analysis of this book.
159
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011. UDK 821.163.4.09-32 Hemon A. Originalni nauni rad / Original scientific paper Primljen / Received on 10. 12. 2011. Prihvaen za objavljivanje / Accepted for publication on 23. 12. 2011.
Mirela BERBI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
SLIJEPI JOZEF PRONEK I MRTVE DUE: ETIKA PREVOENJA I SUBJEKT KULTURNE RAZLIKE ILI KAKO KULTURNO PRE/(PRI)GOVARATI
Problem graninih subjekata postavili smo paralelno pitanju kulturnog prevoenja kao procesa koji podrazumijeva odnos sa razlikama, pokazujui da one nuno ne moraju voditi asimilacijama, ve afirmiraju i zahtijevaju da se prihvate ne-identinosti. Osim to se Jozef Pronek objelodanjuje kao subalterni subjekt koji ne moe da govori, zajednica koja ga iskljuuje je autistina, jer kao samozaljubljena zatvara se, te ne uje (ne eli da uje!) tog drugog. Meutim, marginalna perspektiva Jozefa Proneka nije samo artikulirala sretno mjesto margine subverzirajui izvana, (ako ne jednako legitimna, onda barem remetei kodiranu) metapriu, dominantni diskurs Drugog, nego je otkrila da ak i uutkan, marginalizirani progovara tijelom, koje postaje tekstualizovano mjesto govora, i koje itekako prezentira nae jastvo. Osim tijela, Pronek pitanjima upuenim Drugom, iznutra provocira kolektivno jedno amerike kulture, koja se reprezentira u hegemonizirajuoj autarkinoj(!?) zaljubljenosti i sve u samim superlativima. Na taj se nain kulturna razlika shvata najprije kao pokuaj reartikulacije usvojene sume znanja drutva, nacije, koja se, kako bi rekao Bhabha, iz perspektive oznaavajue pozicije manjine opire totalizaciji i na taj nain afirmira vieglasje unutar naracije. Kljune rijei: etika prevoenja, subjekt kulturne razlike, granini subjekti, mjesta neprevodivosti. Bili to migrantski radnici, lutajui intelektualci ili rtve rata, svi ti subjekti iskuavaju, dok vode borbu za identitet u igri kulturnog i jezinog preivljavanja, tvrde rubove kulturne podjele. (Tomislav Longinovi)
161
Mirela Berbi, Slijepi Jozef Pronek i mrtve due: Etika prevoenja i subjekt kulturne... BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 161175
Pitanje koje se ovdje postavlja problem je kulturne razlike, odnosno kulturnog prevoenja. Podruje teorije prevoenja, kako primjeuje Ovidio Karbonel proirilo se u poslednjih trideset godina od normativnih ka deskriptivnim studijama, od lingvistike perspektive ka makronivou prouavanja koji obuhvata kulturni kontekst kao celinu.(Karbonel dostupno 1.2.2011: 91) Ovdje ono podrazumijeva paradigmu kulturnog kontakta, iitanog iz vizure migrantskog subjekta, kao onog koji po(op)stoji na granicama kultura, svjetova, prostora i vremena. Zauzimajui takvu disjunktivnu poziciju subjekti uspijevaju da oformivi trei prostor benjaminovske neprevodivosti onemogue prelazak kulturnog kontakta u asimilacije, ili jo opasnije hegemonizacije i manifestacije moi superiorne kulture koja na involviranu gleda preko razvijenog sistema fetiizama. Druga kultura nadreenoj ne samo da obezbjeuju legitimitet (potvruje autoritet), ve pokazuje da predstave o drugima nuno i uvijek oznaavaju premodifikaciju vlastitih (rije je o dvosmjernom sueljavanju). Iako je rije o dijalokom odnosu sa neidentinim uesnicima, on nerijetko ipak zavrava asimilacijom ili joj tei. Meutim, da se granini subjekt, izazivajui petrificirane oznaitelje, moe upisati u mjesto kulturoloke neekvivalentnosti, pokazat e Jozef Pronek i prije svega njegove subverzirajue verbalne i korporalne geste. Priu o migraciji pratimo od trenutka (tranzitna zona aerodroma vrlo je indikativan inicijacijski detektor liminalne zone iz koje lik nikada nee izai) ulaska u drugi prostor. Nelagoda je ostvarena na vie razina: od lingvistikih omaki (ve ga na aerodromu doekuje ovjek s kartonom u ruci s pogreno napisanim Pronekovim imenom (Proniek) (Hemon 2004: 119), preko tijela koje nespretnou manifestira tjeskobu izmjetenosti i sl. Pronek e tokom cijele pripovijesti neprestano initi i kulturoloke nespretnosti/nesmotrenosti (u avionu, Andreinoj kui, i sl.), postavljajui svoje tijelo (Pronekov vrat, npr.) kao mjesto na kojem se ispisuje nelagoda bivanja u svijetu drugosti (Mario Cesareo), i postavljajui (nesvjesno) svoje geste kao mjesta na kojima se odvija sukobljavanje/suoavanje dvaju kultura. Gesta nuno ne mora biti izazivaka (njegovo zbunjeno skidanje cipela u kui Andreinih roditelja), nego jednostavno moe materijalizirati unutarnju nelagodu subjekta - semiotiki tik konkretizira paniku od drugog kulturolokog prostora: u trenutku zbrke Pronek se izuo da bi potom pokuavao jednu nogu prekriti drugom, ubijeen o irenju smrada sa njegovih nogu. (Hemon 2004: 154) Iz takve pozicije Jozef Pronek ne podrava zvanine modele kulture/a, ve sa istim vodi njemu svojstven dijalog transnacionalnog pri/pregovaranja, koje ako nita odbija svaku nakanu da se iskustvo/povijest/etnikum/kultura esencijalizira. Pronek prelazi kulturne granice, ali ih neprestano i izaziva. Najvelianstvenija zemlja na svijetu uruava se subverzivnim pitanjima kojima Pronek sada iznutra provocira kolektivno Jedno amerikog identiteta: 'Uvijek sam se pitao', rekao je Pronek, nepristojno, 162
'zato se zove Bijela kua? Mora li se biti bijel, da bi se ivjelo u njoj?'(Hemon 2004: 126) Unutar projektivnog kulturnoideologijskog centra (Enver Kazaz) Zapada, Jozef Pronek kao potinjeni subjekt (Terry Eagleton) je onaj koji svojom pozicijom meukulturne inicijacije afirmira pitanje tih marginalnih identiteta prognanih na rubove zvaninih povijesti i naracija. Njegova subverzivna pitanja o amerikoj velikopovijesnoj prolosti su proces rastvaranja povijesne istine(a) kroz pogled drugaijeg/drugog. Njezin dio tada postaju i amerike intervencije za vrijeme tzv. Vijetnamskog rata, prizvane u prostor teksta filmskim aluzijama u poglavlju Apokalipsa danas. Vizura Proneka je vizura izmjetenog (izvan zadatih obrazaca, izbaen iz euforijskog reda za hot-dog), koja marginal(izira)na postaje druga(ija) istina, ponudivi svoju interpretaciju zadate povijesti: Da li koristite robove pri graenju Bijele kue (Hemon 2004: 126) - Pronekovo pitanje upueno taksisti dok se odvija njegova prvotna inkorporacija/susret sa autonarcisoidnom kulturom Amerike. Za migrante granice se ve ispisuju njihovim mjestom boravka, tanije njihovom dislociranou pri emu granice kulture/a (granine kulture!) predstavljaju primarni problem. A tekst samo potvruje kako se vrlo esto kulture ukljuuju jedna u drugu preko unaprijed proizvedenih(?) stereotipa kao krajnje okamenjenih taki u konstruktima identiteta. Pri tome se unutar diskursa jedne kulture (zapadnocentrine!) operira sa stigmama simbolikog svoenja i uproavanja, pa se na rat u Bosni u vie navrata gleda kao na sukob ontoloke hiljadugodinje mrnje: I ta e se sad tamo dogoditi?, pitao je Milijus. Ne znam, rekao je Pronek. Hiljade godina mrnje, ree Red Batler. (Hemon 2004: 133) Na taj se nain otvara prostor za intervenciju Zapada, Amerike, velikog spasioca u krv zatoenih balkanskih naroda: ..pozvau generala varckofa da vidim ta mi tamo moemo da uradimo. Moda bismo mogli da odemo tamo da nekome najebemo majku. (Hemon 2004: 133/134) Neeufemizirana i ogoljena sintagma otvara prostor za p(r)okazivanje (novog?) imperijalnog djelovanja pri emu se svijest o amerikoj tobonjoj misiji i svetskoj odgovornosti (Said 2002: 506) predoava kao krajnje problematiana. Umjesto diskursa o intervenciji zaodjenutoj u ideju ispravljanja nepravde sveta, demona protivrenosti (E. Said), kako se autodefinira i opravdava hegemonijsko naela politike, govorom iznutra, govorom konstitutivnog drugog (kao stranac on je drugi, a kao izazivajua refleksija Drugog konstitutivan) problematizira se ideja amerikog kulturnog (neo)imperijalizma. Postavlja se pitanje statusa Amerike, tanije kolektivne etike odgovornosti koja se paradoksalno rasplinula unutar dobro prezentabilnog, (ili ne ba tako dobro(g)!?) demokratskog diskursa. Subjekt kulturne razlike iznutra redefinira Centar kao apsolutni ideoloki pol. Uz to, 163
konotacije o hiljadama godina mrnje se fabrikuju i potvruju u hiperrealnom prostoru medija, te pokazuju da upisivanje u drugo mjesto itamo kao (otealo) iskustvo (ne)razumijevanja drugih kultura. Medijski prostor tako stvara jedan vid konsenzusa, mjesta da se rat u Bosni shvati kao podrazumijevajui, to kod recipijenta proizvodi uinak slaganja, tj. shvatanja da se tamo nita drugo i nije moglo dogoditi (Said 2002: 506/507) Unutar ovakvog kulturolokog adijaloga i okotalih stereotipa subjekt kulturne razlike postaje problem (!?) koji je Walter Benjamin opisao kao nereivost, ili liminalnost, onaj element u prevoenju koji se opire prevoenju.1 Nereivost, tumaena kao opozicija i kao legitimna druga istina uspostavlja se na nekoliko razina u Slijepom Jozefu Proneku: - korporalna odupiranja, tj. tjelesne omake (nespretnosti, metonimino prosipanje/rasipanje stvari i predmeta analogno rasipanju subjekta), preko kojih je vidljiva nemogunost subjekta da postane potpuno uklopljen. Na taj se nain kreira mjesto subverzije problematizirajui proces unutranje asimilacije: ini se da u toj drugoj kulturi, da parafraziram Spivakovu, ako ste njoj prirodno stran, nije mogue postati (sasvim) kulturan (navodi autorice ovog rada). Korporalnost postaje medij komunikacije sa okolinom stranosti: ono i subvertira i subverzira, ali i parodira kulturoloke autoritativne govore, i ujedno je prostor na kojem se konstituira ,liminalni topos dvostruke (ne)pripadnosti. Tijelom se sada konceptualizira sopstvena pozicija identiteta na granici. Ujedno tijelo je i mjesto na kojem kultura manifestira svoju mo: ograniavajua semiotika zabrane, kako e se primijetiti, neposredno simbolizira kontrolu kretanja, tanije otvara prostore nelagode i nepoeljnosti, ali i posredno, jer se njezina hegemonizirajua biopolitika upisuje, tanije uzrokuje tjelesne modifikacije. Granino Pronekovo tijelo istovremeno iznevjerava status oznaitelja kondenzacije subjektivnosti u pojedincu (Stuart dostupno 12.1.2011: 12), pa ni ono vie nije stabilni referent koji bi graninom subjektu priskrbio svijest o cjelovitosti. To je tijelo u tranziciji (faza Pronekove bolesti), u raspadu, koje mrvei se ustvari replicira subjektu, materijalizirajui istinske lomove identiteta. Meutim, i kao takvo tijelo je oigledno neodvojivo od subjektiviteta; ono internalizira, u sebi saima iskustvo kolektivne presije i djelovanja, postajui mjesto koje trpi i prelama dominantne bio-politike strategije. Tijelo nije subjekt za sebe, ono odjelotvoruje subjekta, ali i biopolitiki reim nad sobom. Manifestiraj traumu izmjetanja i umjetanja ono nije samo mjesto otpora, ve je i samo
1
Ideja je Waltera Benjamina, a navedeno prema Baba, Homi, Smetanje kulture, Beograd: Beogradski krug, 2004, str. 405.
164
otpor. Ono kazuje subjekta onak(o)/vog kako taj subjekt ne moe usljed paralizirajueg oka novog kulturolokog prostora, te Drugog koji ga pre(o)vodi, da govori sebe. - pored tijela koje u otporu ispoljava subverziju, takva su i Pronekova pitanja: ironina, neeufemizirana, provocirajua, u ijoj se igri skriva mnogo uozbiljenija pozadina, kulturoloki, pa dakako i politiki postavljena; - sukobljene forme ivota (Ludwig Wittgenstein), upisivanje drugotnosti kulture u Kulturu preko npr. gastronomskih premjeravanja/sueljavanja. Jozef Pronek pro/preivljava nimalo lagodno iskustvo drugosti. Na to da je stranac neprestano ga podsjeaju drugi koji kulturoloku nevolju zrcale preko odreenih barijera koje se pred Pronekom hiperboliziraju (odjednom najvanija amerika stvar postaje solidarisanje sa superbolom, ili kantri muzikom: Ne zna ko je Gart Bruks? Jeee! On je najbolji, do jaja je. Ti mora da me zajebava.(Hemon 2004: 130) Ali ni Pronek nee ostati (ne)duan. Njegov inicijalni refleks, razliit od onoga u ovjeku nije, dakle, proi nazapaen, a to se dovodi u vezu sa najeim prvotnim iskustvom u migraciji, kako to pojanjava Maalouf, ve uruavati hegemonizirajue naracije. Time se pokazuje da iskustvo izmjetanja/smjetanja nije unificirano, te da hibridizacija i na tom polju predoava Hemona kao autora koji neprestano kreira polifoniju, izbjegavajui esencijaliziranje. Meutim, nelagoda bivanja u drugom prostoru postaje vidljiva kroz tjelesne mutacije, pa Pronekov vrat manifestira liminalnu tjeskobu: Pronek je mrzio svoj vrat zato to bi se ovaj svaki as ukrutio i pretvorio u vor zadebljalih tetiva...(Hemon 2004: 124), a u trenutku ulaska u Ameriku Pronekov vrat bio je ukoeniji nego ikada, u ovom trenutku praktino okamenjen...(Hemon 2004: 126) Trauma izmjetanja potom kuluminira njegovom boleu/groznicom u osamljenosti Andreinog stana, koja se iitava kao tranzicijsko vrijeme prije inkorporacije (nuno?) izmijenjene individue (preko metoniminog tijela/tjelesnog) u ameriki svijet:
Tog jutra probudio se poslije noi nemirnih snova i vidio svoje tijelo kao tue. Noni prsti su mu bili miljama daleko, koljena dvije okrugle dine. Pogledao je svoje ruke a one su se pridigle i uzvratile mu neprijateljski pogled. Nije znao ta je. (Hemon 2004: 153)
I najoitije pokazuje tjeskobu bivanja ni tamo ni ovdje. Njegovi snovi su nemirni, on pokuava definirati sebe, optereen vlastitom drugou, da bi potom shvatio da to sada i jeste njegov identitet: ..najednom je shvatio da je stranac neotesano, neprilino, neprijatno tijelo koje nema gdje da se djene. Otiao je u kupatilo, obrijao se, okupao, sve kao neki ritual slavljenja svog novog identiteta. (Hemon 2004: 154) 165
U toj drugoj kulturi, da ponovimo ve citiranu Spivakovu, ako ste njoj prirodno stran, nije mogue postati kulturan. (Spivak 2003: 32) U naem je itanju navedenom pojmu kulturnog dopisana/doitana karikirajua/parodirajua semantika, jer ono ne znai biti socioloki sukladan, bontonski naoit/(re)prezentabilan, ve kulturno kao ironizirani odgovor (odbijanje petrificiranja pojma, da se on esencijalizira i proizvede vrst oznaitelj) na zahtjeve asimilacijskih procesa unutar totalitarizirajuih naracija velikih kultura. Stereotipi koji u jednu kulturu ulaze iz druge uvjetuju da se subjekt kulturne razlike nalazi pred mogunou da ostane nezapaen asimilirajui se (mada viak stranosti i dalje ostaje upisan, jer je on ve predvien, npr. jezikom), ili da ostane na granicama svjetova, izglavljen ali jo neusrediten i da iz te pozicije odozdo, premjerava i problematizira drutveni sistem i kulturu kao takvu. Iz pozicije psa, koji vide drugaije od ljudi (Hemon 2004: 122), ali i iz pozicije onoga ko amerikoj metaprii o Ocu Osnivau pretpostavlja subverzivnu mogunost konstruisanu (retorikim?) pitanjem Postoji li Majka Osnivaica? (Hemon 2004: 131), i svakako iz pozicije onog koji pogrbljen tijelom manifestira kulturne nestabilnosti u vlastitom dijalogu sa drugostima. Ovakva pitanja se itaju upravo kao mogunost da se kulturna razlika shvati najprije kao pokuaj reartikulacije usvojene sume znanja drutva, nacije, koja se, kako bi rekao Bhabha, iz prespektive oznaavajue pozicije manjine opire totalizaciji (Baba 2004: 295), i tom metodom uspostavi vieglasje unutar naracije. U potencijalnom smislu, svaka situacija u kojoj pokuavamo da se znaajno odnosimo prema razlikama se moe opisati kao situacija prevoenja (Ribeiro dostupno 4.3.2010), kako to definira Antnio Sousa Ribeiro, pri emu se smjetanje u drugi kulturni prostor iitava kao situacija odnosa prema razlikama unutar koje dolazi do kulturnog dijaloga ili utnje. Amerika se kultura Proneku predstavlja u svojoj hegemonizaciji, promovirajui lokalizme u formi univerzalnog (vino, CocaCola, superbol, hot-dog i sl.) i generirajui kontinuirane jazove u meukulturolokoj komunikaciji. Takvo se irelevantno prevoenje kulture (nastojanje da se ono s/provede) a u sutini asimilacijsko, odvija u onom momentu kada Pronek ispada iz euforijskog kruoka izazvanog iznenadnim prepoznavanjem najcjenjenijeg kantri muziara u redu za hot-dog, ili u trenutku predstavljanja vina (pri emu se mnoinski oblici zamjenica daju kao koncentrati kolektivne diferencijacije): Mi imamo jedno, a Vi tamo nuno neto drugo/aije: 'Kakvo vi tamo, kod vas, imate vino?', pitao je Andrein otac nagnuvi glavu ulijevo, da bi podvukao intenzivnu zaiteresiranost (Hemon 2004: 155). Ovakvo predstavljanje vrijednosti ne ostavlja mnogo prostora za glasove drugih, a solidarisanje sa njima pokazuje se kao krajnje karikaturno i nategnuto: Mi isto tako volimo Kunderu, i on je iz ehoslovake, dio je govora Andreine majke dok se obraa Proneku u nastojanju da uspjeno(!?) uestvuje u tom 166
momentu kulturnog prevoenja, tj. pri/pregovaranja. Meutim, iskaz e namjesto otvaranja mjesta za drugog prezentirati najmanje dvostruko iskljuivanje. Najprije razlika kulturnogeografskog prostora kapitulira pred topografskim asimiliranjem koje namjesto uvaavanja diferentnosti smjeta sve zemlje u jedno simboliko polje. Naporedo sa ovim, obraanje Proneku kao ehoslovakom graaninu i zazivanje Kundere u polje oznaavanja inicirajui upravo njima zajedniku (izmjetenu/marginalnu) pripadnost ita se kao obraanje dvostrukog Centra. Pored svega navedenog marginalizirani je subjekt zapravo ve anuliran pred zastraujuom iskljuivou onoga Mi. Uglavljenost migrantskog subjekta (vidljiva na toj famoznoj veeri kod Andreinih roditelja uokvirenoj naracijom o fenomenalnoj naciji i kulturi Amerike) proizvodi ambivalentnost dva stanja/dva kulturna koda unutar ijeg polja se pokuava prividno premostiti jaz: potreba da se kulturna razlika prevazie nasilnim otvaranjem mjesta za tog (sada ve!) ukljuenog drugog2 u performatinoj gesti naklonjenosti Andreinih roditelja prema Proneku preko njemu bliskog (sic!) ehoslovakog pisca Kundere. Naspram te geste postavlja se kao svojevrsno mjesto otpora/neprevodivosti naracija gastronomskog specifikuma amerike forme ivota, koju simbolino Pronek teko moe da (pro)guta, da sfari tu teksturu mljevenog kartona (Hemon 2004: 156). Tako da sutinsko pitanje koje smo postavili kada se govori o kulturnom prevoenju, a koje postavlja i Ribeiro (pozivajui se na Jurija Lotmana) jeste da li ti procesi prevoenja tee samo asimilaciji i redukciji, ili su suprotno tome u stanju da prue (dozvole!) ne-identino, a to je mogue samo u sluaju odravanja odnosa meusobnih tenzija i meusobne stranosti? To odravanje tenzije ova pripovijetka pokazuje u konstrukciji lika Jozefa Proneka, koji uprkos potrebi da inkorporira u drugi prostor doista ne moe doivjeti tu potpunu asimilaciju. ak i kada se ne buni i puta da ga inercija Drugog paralizira, kada doslovno zasut pitanjima o amerikom superbolu jedino moe eliptino odgovarati: Ne poznajem pravila igre!, i kada ukljuivi se prelazi na drugu stranu, on i dalje ostavljajui tijelo, pogled na sliku u ogledalu sa pitanjem ta ja radim ovdje (Hemon 2004: 143), uva pretenost tenzije izmeu dva referentna okvira. Zato subjekta kulturne razlike treba definirati kao subjekta kulturnog razlikovanja, zadraavajui u tome semantiku durabilnosti. Pronekova se inicijacijska provokacija u drugi prostor postepeno uruava u nizu susreta sa hegemonizirajuim diskursima drugih. Od veere u Kolumbusu, u Ohaju, kod plavookog pjesnika, gdje je bombardovan suvinim pitanjima (pitanja su nefunkcionalna jer oni koji ih upuuju ve pretpostavljaju odgovore), do susreta sa
Ukljuenost drugog se, dakako, odbija priznati, dok ustvari upravo dijalog sa njim, ak i diskriminacijski pokazuje njegovu perifernu mo nad dominantnom Kulturom tako to j izaziva na samolegitimiziranje i potvrivanje.
167
Donom Milijusom u Los Anelesu, na ije kulturne provokacije isprva odgovara, da bi potom svoju egzistenciju prekodirao u utnju, ili u informacijski poptuno ispranjeno ne znam (ili eliptino, dopustimo i tu mogunost, dakle informacijski entropino). (Ne)razgovor ponitava komunikacijsku funkciju jezika kao koda sporazumijevanja, jer je zapravo monologiziran, pa Pronek prerasta u subalterni iskljueni subjekt koji i ne moe da govori. Kao takvom, subjektivnost mu je izuzeta (subaltern subjectivation)3, te njegov govor moe jedino biti proiven (ili zatoen) govorom elitnog subjekta, odnosno diskursom njegove reprezentacije. Iako uutkan (na konstatacije o Sarajevu, i hiljadama godina mrnje kao ontolokom objanjenju rata Pronek nije znao ta bi rekao, Hemon 2004: 133) tijelo govori. U sceninim, prezentabilnim fragmentima, itamo: u Ohaju: Na kraju Pronek je preturio svoju visoku vinsku au, i onda posmatrao, u panici, iako katatonian, kako se crvena plima iri ka zapadu...(Hemon 2004: 132); u Los Anelesu: Red Batler je pripalio Proneku cigaru, ali mu se stalno, prevelika za rukovanje, migoljila meu prstima. (Hemon 2004: 133) Proneka u svijet Amerike uvodi niz greaka, odnosno nespretnosti, pri emu uta mrlja soka od narande na be pantalonama, neprilina mrlja u predjelu prepona, predstavlja primarnu manifestaciju nesnalaenja, ali preuzima na sebe simboliko mjesto neprevodivosti koja e eskalirati na veeri kod Andreinih roditelja, u centralnom poglavlju pripovijetke, mikro-odlomku, po kojem je nazvana i cijela zbirka Pitanje Bruna. Mikroskopski fragment prie, dovoljno indikativan da se upotrijebi za nominaciju zbirke, Pitanje Bruna postavlja nam (kao itatelju/ici) ne samo pitanje deifrovanja (ko je Bruno?)4, ve i suvika identifikacije. Za poetak moglo bi se rei da su Pronek i Bruno figure koje preuzimaju na sebe funkciju neprevodivosti, ne dozvoljavajui apsolutno znanje. Obojica neasimilacijama (Pronek kao subverzirajui stranac, Bruno kao potisnuto drugo kulture koja se predstavlja preko selektivnih oznaitelja) remete jednoznana prevoenja kulture podsjeajui j na njezine potisnute i marginalne oznake. Ko je Bruno? Neko ko provocira svojom nevidljivou i neko ko svakako i postoji u svojoj odsutnosti. Takav, kao marginalizirani, on uspostavlja i
3
Pogledati tekst Boris Budena: Strategic Universalism: Dead Concept Walking On the Subalternity of Critique Today, http://vaseljena.blog.hr/2007/12/1623746834/boris-buden-strategic-universalism-dead-concept-walking.html Up. uvi, Mevlida (2005), Prie za sretan poetak, u Razlika/Differance, 10-11, str. 51-63.
168
odnos prema Jozefu Proneku. Dva lika, iako reciprociteti stoje u odnosu nadgradnje ili koordinacije, jer je Bruno zapravo jedini sa kojim Pronek moe realizovati segment poistovjeivanja (za razliku od Proneka iz Hemonovog romana ovjek bez prolosti gdje pluralizovano iskustvo stranosti i pojava bahtinovski kazano dvojnika donekle razvodnjava muku izmjetenih). Bruno nema sredita, izglavljen je i iz prezenta, ali i iz perfekta. Njegova prolost postaje itana kroz slike sjeanja bake i Andreinih roditelja, kroz fragmente pamenja, koje je samo po sebi selekcijsko i nepouzdano, dakle izmijenjeno, i postoji tek kao re(de)konstruktivno. Pronek, ije je bivstvovanje vie uslovljeno njegovim odsutnim ja (koje se diferencira i razlae u pluralizirajuim identifikacijama u novoj sredini), dijeli sa Brunom zajedniko im neutemeljeno porijeklo, izglavljenost iz ontolokog smisla. Ako svaki identitet na svojim marginama ima suviak (manjak!?) neega, kako je tvrdio Derrida, Bruno je to marginalno vika amerike kulture koja se u spektakularnim metonimima predstavlja drugom, on je ono to nije: 'Ko nije ovdje?', pitala je Nana. (Hemon 2004: 156) U svojoj neprisutnosti Bruno je neko koga nema, ali istovremeno onaj koji kontaminira istotu idiline veere, prizivajui duh perfekta kao njegovu potisnutu drugost.5 Tako, Bruno funkcionira u narativu kao Pronekov lik-dvojnik, ili lik-reflektor, jer i jedan i drugi postoje kao glasovi iz off-a. U trenucima bivanja Pronek je zapravo i dalje odsutan, on jo uvijek nije preveden na drugu stranu, sjeanje i osjeaj stranosti tu jo uvijek ga retroaktiviraju na tamo; on je onaj viak, onaj dio koji se u procesu prevoenja opire prevoenju. I naravno i Pronek (njegova ve pre(o)itana pitanja) i Bruno jesu lacanovsko histerino pitanje (histerija u tekstu manifestirana u toj obstreperoznoj mucavosti bakinog govora) koje otvara rascjep onoga to je u subjektu vie (iek S.) od samog subjekta, objekta u subjektu. Bruno i Jozef Pronek jesu ti koji sliku drutva, lano(!) jedinstvo kulturnog identiteta, razaraju iznutra: Bruno, kao nesvjesno Amerike; Pronek, jer zahtjeva od kulture da prenapregne svoje predstavljalake geste, istovremeno ih potkopavajui subverzivnim glasom. Bruno, svojim partikularnim pojavljivanjem, u naraciji koja se zabranjuje (baku uutkuju, i njezin govor progone na rub normalnog/dozvoljenog, kako bi mu se smisao i vrijednost neutralizirali) progovara iz perfekta odatle on ne dozvoljava zaborav: podsjeajui na prolost on dekonstruira tu kulturu kao onu koja poiva na zaboravu (uvi 2005: 62), odnosno
5
U pripovijetki se, remetei ustaljene kodove, izvan samofascinirajueg pogleda nacije nazire drugaija kultura/povijest, simboliki itljiva i u poglavlju Apokalipsa danas. Ono otvara pitanje opravdanosti uee amerike nacije u Ratu u Zalivu, odnosno demitizira intervencije u kojima ispod pravednog najebevanja majke Sadamu lei potreba Amerike da se iznutra grupie u osjeaju zajednitva i na taj nain osnai svoj kolektivni identitet. Borba u Zalivu i ona u Bosni, gdje pitanje nevinih rtava biva potisnuto u drugi plan, daju se dekodirati istoznano i biti postavljene u isto simboliko polje.
169
iskljuivanju. Brunov glas iz prolosti je glas kulturnog zaboravljanja. Na taj nain kao simptom, kao stanovita praznina u oznaitelju kulture podsjea na neto ega nema: neto koje postoji umjesto niega (iek 2002:105) Zato niega? Jer se Kultura sve vrijeme pojavljuje kao svojevrsna fantazma, spektakularni performans, zaljubljena u vlastitu sliku koju dobiva u imaginarnoj identifikaciji, u pogledu drugog koji j legitimizira. Fantazme zapravo generira ona sama kao autofascinirajue mitove, pouzdane(?) oznaitelje, koje bi ipak trebao peatirati drugi. Dozvoljavajui upad prolosti (ne iskljuivu prezentnost) u kulturno polje, (preko govora Brune/o Bruni), Proneku se otvara prostor da afirmira i sopstvenu: ime vanim postaje upravo inicijacija, uspostava dvostrukog pripadanja, preplitanje dvostrukih ivota, iskustava (Pronek je imao ivot i prije dolaska u Ameriku), te ukljuivanje u novi nuno ne mora (a da li treba!) da znai i pretpostavlja subjekt kao otjelotvorenje koncepta tabula rasa, na koju se sasvim simplificirano shvaeno kaleme zasadi, a potom ubiru plodovi nove kulture. Na globalnom planu Hemonove zbirke Pitanje Bruna, Bruno iri svoje simptomatie konotacije. On je pitanje koje podriva svaki oblik drutvene strukture - ne kakvo je ono, ve kakvim bi sebe htjelo predstaviti (iek 2002: 103), a svaka drutvena struktura u sebi sadri govor podrivanja, sliku potonua, izokretanja. Takvo pitanje rastae cjelokupni prostor ivljenja (ideologije unutar kojih se koroziraju i sekularni obrasci ivota) koji se razara od Mljeta do Imitacije ivota. Premjeravajui prostor kultura (jer je ovdje rije o prostoru kulturne razlike i pregovaranja, moda i o prevladavanju Zapada/arko Pai, tanije diskursu imperijalne, globalizacijske kulture Amerike) Jozef Pronek, slino svom aktantskom nasljedniku iz ovjeka, ostaje negdje izmeu, neprestano otvarajui nova polja u koja se moe smjestiti, bez da se u njima a priori osjea ugodno. Pri emu Pronekove identifikacijske puteestvije nisu esencijalistike (ak i kada to ele biti zatvorene u ljubav, ona se ispostavlja kao promaena transcendencija), ve pozicijske, i strategijske. to govori u prilog kreiranju novog globalnog, istovremeno liminalnog subjekta. Tako se druga kultura postavlja pred Proneka kao njegov Grande autre i konektuje subjekt na transcendentne take kulturnog identiteta: superbol, salata, razliita jela, literatura oznaitelji koji ne dozvoljavajui autorefleksiju i samokritiku. Upuen na mjesto na koje dolazi, Pronek pokuava osvojiti prostor i za sebe stvoriti novi dom. Njegov kontakt sa novim mapama grada, simbolikim mapama novog kulturolokog prostora ve je inficiran potcrtavanjem drugotnosti u procesu inkluzije, tj. uglavnom promaenog konektovanja na novi kulturni kod. Tako Jozef Pronek u tom drugom prostoru vrlo indikativno izgleda jedino i moe da dekodira semiotiku ZABRANA, to ve podrazumijeva prostorne ograde, selekciju mjesta i priprema subjekt za traumu ulaska u zone kulturnih nesporazuma. Ujedno, njegov je 170
prostor dodatno kontaminiran vlastitim osjeajem gubitka tijela (sopstva) i pripreme/prezentacije/maskarade tijela za Ameriku. in oblaenja, i in tjelesnog ienja, kako bi se uinio prezentabilnim (Hemon 2004: 145) za spoljni svijet pokazuju da taj svijet (to mu se u vie navrata eksplicira i implicira) i oekuje od Proneka da bude neko drugi, a ne vie Pronek sa crvenim alom zamrljanim senfom, tim mise-en-abmeovskim predmetom koji itav narativ baca u bezdan granine uzglobljenosti i rascjepe subjekta. Taj zaboravljeni predmet na tranzitnom aerodromskom prostoru ve simbolizira traumu bivanja u novom mjestu, odnosno raspoluenost subjekta izmeu tjeskobe prezenta i traume perfekta. Kada se ve tako markiran (pristaje da bude neko drugi!?) usudi stupiti na nove trase i puteve, otkriti kulturu novog vrlog svijeta sadanjice, Proneka najprije eka nelagodno iskustvo potrage za poslom. Prostor grada (Chicago) sada se konstruie metonimirano; sveden na mikroskopske fragmente egzistencije (posao je njezin preduvjet, naravno), a Pronek najprije luta, potom zalazi samo u one prostore koji ga personificirano pozivaju da ue (na onima sa zabranom on ve detektira nepoeljnost stranog subjekta): A onda je u zamagljenom izlogu poslastiarnice ugledao znak koji ga je pozivao: UI, te je odluio da pojede malo sladoleda. (Hemon 2004: 159) Kreiranje doma, odnosno nastanjivanje prostora koji treba da metamorfozira u mjesto stabilnosti i sigurnosti, sretne spoznaje o naem prvom svemiru (Bachelard) premee se u etapno smjetanje u tui prostor (od hotelske sobe do Andreinog stana), da bi se subjekt konano nastanio u svom stanu, do kraja zagaenom drugima, demistificirajui dom kao mjesto apsolutne vlastitosti. Prostor doma kao utoita (to je ono to Istvan Ladanyja naziva naim prvim prostorom istosti) ve je demistificiran i problematiziran u naraciji o hotelskoj sobi u Kvaliti Inu. Pokuaj da se subjekt ustolii unutar dodatno je hiperboliziran kroz scenu Pronekovog buenje iz sna. Nakon izlaska iz snovienja u realno identifikacija preko linih predmeta unesenih u taj prostor (kako bi se njima obiljeio teritorij i obezbijedio osjeaj pripadnosti) groteskno se rasipa/karikira u mizernom pronalaenju sebe tek kad je ugledao svoje gae kako ire blijedoplava krila preko stolice.(Hemon 2004: 127)6 Drugi, u nizu serije domova koje Pronek osvaja je Andrein stan, kojeg nikada ne moe oznaiteljski prekriti prisvojnim oblikom svoj (to je uvijek Andreina kua), a pripovjeda svjesno sugerira itatelju/ici tu razdjeljnost sintagmi moj/njezin prostor, potcrtavajui granice izmeu njih:
6
U intertekstualnom dozivanju asocijacija moe se iitati: in modernistie identifikacije prikazan u proustovskom modelu - lik djeaka Marcela, kojemu razliiti fragmenti nakon buenja pomau pri odgonetanju mjesta, naspram kojeg stoji postmodernistiko razbijanje iluzija i uope mogunosti da se zasnuje/potvrdi uporina taka kao stabilni referent identifikacije.
171
Kada se Pronek vratio kui (iako je to bila Andreina kua)....(Hemon 2004: 149) Konano, kada Pronek unajmi vlastiti stan, to vie nije dom, nego uplja garsonjera bez namjetaja (Hemon:178), koju jedino jo moe ispuniti teretom prisjeanja. Tada traumu izbaenosti iz jednog i nesretnog postojanja u drugom prostoru Jozef Pronek pokuava nadomjestiti in repetitio: Pronek je stigao do ovakvog zakljuka: da bi se ouvala svakodnevna jednolinost, ventilator mora da se okree, on mora da ide na posao, stalno u isto vrijeme i da se vraa istim vozom; za ruak uvijek mora jesti isti sendvi sa salamom...(Hemon 2004: 178), kao da se u ponavljanju eli iznai nova formula egzistencije, kao da se u procesu koji se obnavlja krije logika postojanja, naspram besmisla mjesta i vremena u migraciji, ali i naspram besmisla svijeta u kojem smrt postaje jedinom realnou (ratno Sarajevo). Konani smisao je onemoguen, jer je iskaz najmanje dvostruko kodiran: ponavljanje bi omoguilo bivanje u jednolinosti, to nije nimalo bolje rjeenje od uzburkane stvarnosti, a sa druge strane bi odgodilo suoenje sa osjeajem krivice: Poeo je da mrzi sam sebe poto je, bez obzira ta inio, bio sebian samim tim to je bio iv..) . Ovaj in za Proneka znai povratak izvedbi identiteta(Baba 2004: 30), nadu da se on moe zadrati, odnosno da se moe reinkarnirati na taj nain. Da je to neostvarivo pokazuje ne samo potreba da se osmiljenim ciklinim habituelnostima naruena egzistencija iznova uspostavi, ve i sjeanja koja ga stalno dolaze podsjeati da se struktura ivota ne moe tek tako dezinficirati od prolih sadraja. Potom, optereen sjeanjem raskrupnjao i oteao (...) hodao je - kad je uopte hodao - povijen naprijed, pogled mu zakovan za cipele, kao napumpana lutka koja polako ispumpava (Hemon, 2004: 180), Jozef Pronek se vraa. Sjeanja na prolost onemoguavaju unifikaciju identiteta u sadanjosti i afirmiraju tranziciju kao stanje trajne egzistencije. Tako nain na koji egzistira Jozef Pronek postaje jedini odgovor na pitanje Bruna. On je razlika, identitet kao trei prostor preklapanja, afirmacija vikova drugog unutar polja kulturolokih istoznanosti. Njegova fizionomija otjelovljene je njegove raspoluenosti. Ona otvara mogunost da se unutar kulturnog prevoenja (shvaenog kao paradigma susreta, kroz/preko migrantskog subjekta, mtiss) objelodani jedan aspekt neprevodivosti na kojem se granica proiruje. Tijelo Jozefa Proneka se upisuje u taj prostor da bi potom ispisalo jednu drugaiju svijest. Uprkos asimilacijskim i hegemonizirajuim diskursima, te nasuprot tome, a usljed prenaglaavanja kontakta sa prolom nacionalnom(istikom)/etnikom matricom identiteta, uspostavlja se jedna zona moguih iskliznua. Ona priznaje partikularne/individualne artikulacije povijesti, kulture, ili metapria, odnosno svih moguih tvorbenih sistema znaenja. Stoga sasvim je opravdano to pria zavrava na aerodromu, u simbolikoj epilokoj gesti prevakavanja mocart-kugli, prevakavanja simbola jedne nove, tree kulture. Putovanje je tako komplementarno suoavanju sa alteritetima i obi172
ljeeno kulturolokim pregovaranjima, stalnim kulturnim razmjenama. Dakako da pri tome (ovisno o svijesti djelatnih uesnika kulturnog kontakta) dijaloki odnos moe biti sukobljavajui, traumatian, ili neto tree, zona preklapanja, sutinski semantizirajui procesualnost kao stanje dinamikog, a ne uzglobljenog identiteta. Zato subjekt kulturne razlike ostaje izmeu, ma gdje se naao, obdaren sposobnou da kao meu-reaktivan obavlja funkciju dvostrukog prevoenja, kreirajui sopstveni prostor ponekad veoma jake dijalektike, fuzije dodira. Na koncu, za njega je, kako kae Longinovi jedina potencijalna koherentnost/odgovor valjda samo u prijevodu,7 u kontinuitetu prevoenja. Literatura Primarna Hemon, Aleksandar (2004), Pitanje Bruna, Dani, Sarajevo Sekundarna Baba, Homi (2004), Smetanje kulture, Beogradski krug, Beograd; Bahtin, Mihail (1989), O romanu, Nolit, Beograd; Boris Budena: Strategic Universalism: Dead Concept Walking On the Subalternity of Critique Today, http://vaseljena.blog.hr/2007/12/1623746834/boris-buden-strategic-universalism-dead-concept-walking.html, (dostupno 3.4.2011) uvi, Mevlida (2005), Prie za sretan poetak, u Razlika/Differance, br. 10-11, str. 51-63; Hall, Stuart, Kome trebaidentitet?, http://www.fabrikaknjiga.co.rs/rec/64/215.pdf(dostupno 12.1.2011) Karbonel, Ovidio, Egzotini prostor kulturnog prevoenja, http://polja.eunet.rs/polja 460/460-12.pdf, (dostupno 1.2.2011); Luki, Jasmina, Hazarski renik kao postmoderna heterotopija, www.rastko.rs/ knjizevnost/pavic/.../08_pkp_lukic.html, dostupno 2.12.2011. Odgovor je u prijevodu, razgovor Tomislava Longinovia i Borisa Budena, www.pescanik.net/content/view/2479/184/- (dostupno 12.10.2010) Ribeiro, Antnio Sousa, Prevoenje kao metafora naeg vremena: postkolonijalizam, granice, identiteti, http://www.diwanmag.com.ba/arhiva/diwan13_14/sadrzaj /sadrzaj4.htm, (dostupno 4.3.2010)
7
Parafrazirano prema razgovoru koji je sa Tomislavom Longinoviem vodio Boris Buden: Odgovor je u prijevodu, preuzeto sa www.pescanik.net/content/view/2479/184/-, dostupno 12.10.2010.
173
Said, Edvard (2002), Kultura i imperijalizam, Beogradski krug, Beograd; Spivak, Gajatari akavorti (2003), Kritika postkolonijalnog uma, Beogradski krug, Beograd; iek, Slavoj (2002), Sublimni objekt ideologije, Arkzin, Zagreb. Adrese autora Authors' addresses Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Dr. Tihomila Markovia 1 75000 Tuzla BiH mikica423@gmail.com
174
THE BLIND JOZEF PRONEK AND THE DEAD SOULS: THE ETHICS OF TRANSLATION AND THE SUBJECT OF CULTURAL DIFFERENCE OR HOW TO NEGOTIATE/DEMUR CULTURALLY
Summary The issue of border subjects is paralleled by the issue of cultural translation as a process which understands a relationship with differences, pointing at the fact that they do not necessarily have to lead to assimilation but also affirm and demand to accept non-identicality. Beside the fact that Jozef Pronek is revealed as a sub alter subject who cannot speak, the community which ostracises him is autistic; being selfenamoured it closes itself and does not (want to!) hear the other. However, the marginal perspective of Jozef Pronek did not merely articulate the happy place of the margin by subverting the (if not equally legitimate, then at least obstructing the codified) meta-story from the inside, the dominant discourse of the Other, but it also revealed that even silenced, the marginalised speak through the body, which becomes the textualised place of speech, certainly representing the self. Apart from the body, by asking questions to the Other, Pronek provokes from the inside the collective one of the American culture, which is represented in homogenizing autocratic (!?) infatuation in superlatives. Thus cultural difference is firstly understood as an attempt to rearticulate the acquired sum of knowledge by a society, a nation, which in the words of Bhabha, from the perspective of the indicating position of the minority withstands the totalisation and thus affirms the polyphony inside the narration. Key words: the ethics of translation, the subject of cultural difference, border subjects, places of untranslatability.
175
PRILOZI
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011. UDK 016:050 Bosanski jezik (497.6 Tuzla)2000/2010
Refik BULI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
BIBLIOGRAFIJA RADOVA OBJAVLJENIH U ASOPISU BOSANSKI JEZIK OD 2000. DO 2010. GODINE

Ovaj popis objavljenih radova nastavak je na anotiranu bibliografiju radova objavljenih u asopisu Bosanski jezik za period od 1997. do 1999. godine. Anotirana bibliografija objavljena je 2005. godine u broju 5 asopisa Bosanski jezik. Bibliografska jedinica u ovom pregledu organizirana je tako da se prvo daje ime autora, potom se navodi naziv rada objavljenog u asopisu, broj asopisa, godina izdavanja, broj stranica i UDK broj, ako je naznaen uz rad. Bibliografija je napravljena prema abecednom redoslijedu prezimena autora. Ako je u objavljenom radu naslov tampan u jednom redu, a podnaslov ili neko drugo dodatno objanjenje u drugom redu, onda se to u ovome popisu naznaava kosom crtom. Time otklanjamo mogunost da se doslovno prenoenje nekoga od takvih naslova moe smatrati grekom u pravopisnom smislu. Autor ovoga teksta ograuje se od drugih pravopisnih greaka koje se nalaze u naslovima nekih radova jer su naslovi radova preneseni onako kako su objavljeni, a to znai i s pravopisnim grekama koje se u nekima od njih nalaze.
*** Abazovi, Lejla: Lina imena u romanima Abdurezaka Hifzi Bjelevca, 5, 2008, 165172, UDK:811.163.43'373.23; 821.163.41/43(497.6).09-31 Bjelevc A.H. Avdagi, Anisa: Na tragu novih itanja: Knjievnost austrougarskog perioda?/ (Nacrt/podsjetnik o knjievnom radu u BiH od 1878. do 1918. godine na samo nekoliko sluajeva), 5, 2008, 8593, UDK: 821.163.41/.43(497.6).09; 821.163.41/.43(497.6)(091)1878/1918 179
Rek Buli, Bibliograja radova objavljenih u asopisu Bosanski jezik od 2000. do 2010. BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 179184
Avdagi, Anisa Slutnja, melanholija, ironija.../ nada O nekoliko narativnih slika iz posljednje decenije jugoslovenskog zajednitva, 7, 2010, 4756, UDK: 821.163.41/.43(497.6)09-32 Berberovi, Sanja Agnieszka Hofman-Pianka (200). Socjolingvwistyczne aspekty wsczesnegojzyka boniackiego. Krakov: Wydawnictwo Radamsa, 4, 2005, 189190, UDK: 811.163.43'27 Berbi, Mirela Usmena lirska pjesma uspavanka, 7, 2010, 99107, UDK: 811.163. 43'42:398.831 Brdar, Mario Ways of getting and sigalling metonymy in the grammar of noun phrases, 4, 2005, 3961, UDK: 81'373.612.2 Buli, Halid O upotrebi pridjeva i glagolskih pridjeva srednjeg roda u sastavu predikata reenica kojima je subjekt prvo ili drugo lice, 6, 2009, 8191, UDK: 811.163.4'367.7 Buli, Halid Morfoloki sintaksiki status znaenjskih jedinica bekri, deli, efendi, fra, gazi, hadi, hazreti u savremenom bosanskom jeziku, 7, 2010, 8997, UDK: 811.163.43'373.611 Buli, Refik Oblici i akcenti bosanskohercegovakih toponima, etnika i ktetika u Anievu Rjeniku hrvatskoga jezika i standardnome bosanskom jeziku, 5, 2008, 133148, UDK: 811.163.43'373.21:811.163.42; 811.163.43'342.8 Buli, Refik Neke osobenosti leksike u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja, 6, 2009, 3745, UDK: 811.163.43'282(497.6 Teanj) Buli, Refik Iz sintakse padea ekavsko-jekavskih govora teanjsko-maglajskoga kraja, 7, 2010, 5768, UDK, 811.163.43'282(497.6 Teanj); 811.163.43' 366.54 emalovi-Dilberovi, Elvira Fonetsko-fonoloke karakteristike lista Biser, 5, 2008, 187197, UDK: 811.163.43'34:050(497.6) Delibegovi, Nihada Putokaz / asopis za razvoj, obrazovanje, nauku i kulturu / (Broj 1 Godina 2005.), 4, 2005, 187188), UDK 008(05) 180
Deni-Grabi, Alama Glasovi iz offa: Sevdalinka i Jergovieva zbirka pripovijedaka Inallah, Madona, inallah, 7, 2010, 3540, UDK: 821.163.41/.43(497.6) 09-32 Jergovi M.; 821.163.41/.43(497.6)-1:398.8 onlagi, Jasmina Uticaj Austro-ugarske monarhije na knjievnost Bosne i Hercegovine, 5, 2008, 95100, UDK: 821.163.41/.43(497.6)(091)1878/1918 ozi, Adib Strukturne promjene bosansko-hercegovakog drutva izazvane Austro-Ugarskom okupacijom, 5, 2008, 6372, UDK: 323.1(497.6)1878/1918 Hasanovi, Izudin Dravno pravni poloaj Bosne i Hercegovine za vrijeme austro-ugarske uprave, 5, 2008, 1548, UDK: 94(497.6)1878/1918; 342(497.6) 1878/1918; 353.8(439.5)1878/1918 Hodi, Kadrija Uticaj austro-ugarskog prisustva na sociokulturoloke karakteristike BiH i posebnotuzlanskog drutva, 5, 2008, 4962, UDK: 338.1:323 (497.6)1878; 330.341.424:316.422(497.6 Tuzla1878/1918 Hrusti, Meliha Als u njemakom i njegovi ekvivalenti u b/h/s jeziku, 4, 2005, 115123, UDK: 811.112.2'367.63; 811.163.4'367.63 Idrizi, Sadik Aromunsko-vlaki tragovi u govorima i onomastici Gore, 6, 2009, 7380, UDK: 811.163'373.2(497.115 Gora); 811.163.43'282(497.115 Gora) Idrizi, Sadik Supstitucija vokala e u i u goranskom govoru, 6, 2009, 4753, UDK: 811.163'342.622(497.115 Gora); 811.163.43'282(497.115 Gora) Idrizi, Sadik Lina imena u romanima Dervi i smrt i Tvrava komparativna analiza sa stanjem u goranskom govoru, 7, 2010, 8588, UDK: 811.163'373.231 (497.115 Gora); 811.163.43'282(497.115 Gora) Imamovi, Adisa, Ahmet Kasumovi Metonimijska proirenja sintaksikih kategorija, 4, 2005, 125136, UDK:811.163.43'373.612.2 Imamovi, Adisa Pojmovna metafora ivot je putovanje u romanu Dervi i smrt i njegovom prijevodu na engleski jezik, 7, 2010, 6984, UDK: 81'373. 612.2:81'255.2=111 181
Jai, Orhan Filozofska teologija Mee Selimovia u djelu Dervi i smrt, 7, 2010, 109115, UDK: 821.163.41/.43(497.6).09-31 M.:141.4 Kasumovi, Ahmet, Amira Turbi-Hadagi Uzvik ha, 4, 2005, 6371, UDK: 811.163.43'367.63 Kasumovi, Ahmet, Adisa Imamovi Akcent kao semantiko-diferencijalni znak, 4, 2005, 107114, UDK: 811.163.43'342.8 Kasumovi, Ahmet, Husnija Hasanbegovi Pristup u uenju jezika kod gluhih Achus programom, 4, 2005, 161168, UDK: 376.1-056.263:82'24:004 Kasumovi, Ahmet Anotirana bibliografija radova u bosanskom jeziku asopisu za kulturu bosanskoga knjievnog jezika (1997-1999), 4, 2005, 169175, UDK:016.811. 163.43(0511997/1999;016:821.163.41/43(497.6) (0511997/1999 Kasumovi, Ahmet etvrti komparativni morfem bosanskoga jezika (-niji), 5, 2008, 213216, UDK: 811.163.43'367.623 Kasumovi, Ahmet Uvod u bogumilski onomastikon, 6, 2009, 113118, UDK: 81'373.2.:27-87.645; 811.163.43(091) Kasumovi, Ahmet Bibliografija / Mehmedalija Mea Selimovi / (Tuzla, 26. april 1910Beograd, 11. juli 1982.), 7, 2010, 912, UDK: 012 Selimovi M. Koleni, Ljiljana Maarska u starim hrvatskim rjenicima, 4, 2005, 2538, UDK: 811.163.42'373.21 Kuni, Mirsad enski likovi u romanu Dervi i smrt, 7, 2010, 1325, UDK: 821.163.41/.43(497.6).09-31 Selimovi M. Kurti, Emina, Guy Brown Observations on FO contours as a cue for turn-yielding in Bosnian multi-party conversations / Posmatranja o konturama fundamentalne frekvencije kao signala za naznaavanje zavretka govora u razgovorima na bosanskom jeziku, 6, 2009, 6572, UDK: 811.163.43'342.9 Kurti, Emina How to stady the phonetics of naturally occurring conversations: a possible methodological algorithm / Kako izuavati fonetike osobine 182
prirodne konverzacije: jedan mogui metodoloki algoritam, 6, 2009, 9397, UDK: 81'342:808.56 Mutapi, Edin Nastanak bosanske srednjovjekovne drave, 6, 2009, 923, UDK: 94(497.6)014/14 Naka, Lejla Zapadnotokavski pisani idiom u srednjem vijeku, 5, 2008, 199212, UDK: 811.163.4'2804/14; 811.163.43'2804/14 Naka, Lejla Zapadna irilica i bosanica, 6, 2009, 99111, UDK: 003.349; 930.2:003.072 Nikoli, Marijana Muhamed ator (2004). Bosanski/hrvatski/srpski jezik u BiH do 1914. Mostar: Univerzitet Demal Bijedi, Fakultet humanistikih nauka, 4, 2005, 191193, UDK: 811.163.41/.43(497.6(091) Nikoli, Marijana O jeziku bonjake uspavanke / (osvrt na upotrebu imenica subjektivne ocjene), 5, 2008, 173182, UDK: 821.163.41/.43(497.6).09-1:398; 811.163.43'38 Nikoli, Marijana Detrakcija kao stilistiki postupak Selimovieve reenice, 7, 2010, 4145, UDK: 811.163.43'38; 821.163.41/.43(497.6).09 Selimovi M. Petrovi, Marica Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskoga knjievnog jezika i njezin odjek u Bosni i Hercegovini, 4, 2005, 177186, UDK: 811.163.42'272(497.6) Petrovi, Marica Jezik fra Rastislava (Rastka) Drljia, 5, 2008, 149164, UDK: 811.163.4(497.6); 27-789.32:929 Drljiu R.; 930.85(497.6) Petrovi, Marica Na tragubosanske franjevake tradicije / Tuzlanski pisac latinist Bla Josi, 6, 2009, 5563, UDK: 821.124(497.6).09:929 Josi B.; 27-789.32: 930.85(497.6) Petrovi, Marica Ogranienost interkulturne interpretacije romana Dervi i smrt, Mee Selimovia, 7, 2010, 2733, UDK: 821.163.41/43(497.6).09-31 Selimovi M. Selimovi, Sead Aneksija Bosne i Hercegovine, 5, 2005, 1114, UDK: 94(497.6) 1908; 341.223.2(439.5):327(4)1908 183
ator, Edim Muhamed ator: Bosanski/hrvatski/srpski jezik u BiH do 1914. / Univerzitet Demal Bijedi, Fakultet humanistikih nauka, Mostar, 2004, 5, 2008, 183186, UDK: 811.163.4(497.6).../1914; 811.163.43'26.../1914; 811.163.42'26... /1914; 811.163.41'26.../191426 ator, Muhamed Poetak intenzivnijeg rada na normiranju jezika u Bosni i Hercegovini, 4, 2005, 923, UDK: 811.163.43'26(091); 811.163.43'272(091) ator, Muhamed Jezika politika u vrijeme Austro-ugarske, 5, 2008, 103131, UDK: 811.163.41/.43'2721878/1918; 811.163.43'26(091) Tucakovi emso tampa (tisak) u BiH za vrijeme Austro-Ugarske, 5, 2008, 7384, UDK: 070(497.6)1878/1918 Turbi-Hadagi, Amira Tragom paleografskih osobitosti bosansko-humskih povelja 12. i 13. stoljea*, 4, 2005, 73105, UDK 930.27:091(497.6)11/12; 091:003.349(497.6)11/121 Turbi-Hadagi Amira Bosanski knjievni jezik / (prvi razvojni period od 9. do 15. stoljea)*, 4, 2005, 137160, UDK: 811.163.43(0918/14; 091(497.6)8/14 Turbi-Hadagi Amira Paleografske osobitosti Povelje Kulina bana, 6, 2009, 2535, UDK 930.27:091(497.6)11; 091(497.6)11:003.072 Turbi-Hadagi, Amira Razvoj poluglasa u nekim bosanskohumskim poveljama, 7, 2010, 117124, UDK: 81'342.21:930.2:003.349(497.6)
Zvjezdicom u naslovima radova autorica upuuje na tekst u fusnoti: V. u magistarskome radu Amire Turbi-Hadagi Fonetske i paleografske osobitosti bosansko-humskih povelja (11891461)... i daje podatke o odbrani rada.
184
PRIKAZI, OCJENE, OSVRTI
BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.
Mirsad Kuni Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
O ZBIRCI MUSLIMANSKE NARODNE PJESME MUHAREMA KURTAGIA
Da je bosanskohercegovaka, posebno bonjaka, usmena knjievnost jo uvijek neistraena pokazuje i velika zbirka Muslimanskih narodnih pjesama Muharema Kurtagia, koja se uva u arhivskom odjelu Matice hrvatske u Zagrebu. Poznato je ve odranije da ni najvea zbirka junoslavenske usmene knjievnosti Parryeva zbirka (The Milman Parry Collection of Oral Literature), koja se uva na Harvardu, a sainjena na prostorima Kraljevine Jugoslavije i sjeverne Albanije u vremenskom rasponu od 1933. pa sve do kraja ezdesetih godina XX stoljea, nije ni priblino dovoljno istraena. A da ne spominjem veliku zbirku Friedricha Kraussa sa oko 190 000 stihova, nastalu na tlu Bosne i Hercegovine, Crne Gore i june Srbije, a pohranjenu na UCLA univerzitetu u Los Angelesu. Po beogradskim, zagrebakim i bekim arhivima nalazi se itav niz drugih manjih, ali ne i manje vanih, zbirki koje uporno ekaju da ih dotakne brina ruka istraivaa. ak se ni za dostupne zbirke (Hrmannova, Marjanovieva i druge) ne moe rei da su dovoljno istraene, prije svega sa knjievnokritikog aspekta, sve dok ne dobijemo odgovarajue kataloge, razliite indekse, pa i posebne leksikone usmene knjievnosti. Dakle, u arhivima Matice hrvatske nalazi se velika zbirka bonjake usmene poezije sakupljaa Muharema Kurtagia pod naslovom Muslimanske narodne pjesme, kataloki zavedena pod rednim brojem 197. ine je est rukom pisanih knjiga od po 500 stranica sa priblino 50 000 stihova, premda Kurtagi na jednom mjestu navodi da je imao pripremljenih jo est knjiga, etiri junakih i dvije enskih pjesama, ali 187
Mirsad Kuni, O zbirci Muslimanske narodne pjesme Muharema Kurtagia BOSANSKI JEZIK 8 (2011), 187193
su bile unitene u vihoru Drugog svjetskog rata1. Zbirka je nastajala u rasponu od 1908, kada je Muharem imao samo 12 godina, pa sve do 1937. godine.
O sakupljau Muharemu Kurtagiu2 Muharem Kurtagi roen je 20. juna 1896. godine u Kulen-Vakufu, od oca Muhameda i majke Ajie, roene Hodi, iz Bjelaja kod Bosanskog Petrovca. Zavrio je osnovnu kolu i opanarski zanat. Dva puta je za vrijeme Prvog svjetskog rata uspijevao izbjei mobilizaciju, u novembru 1914. i u aprilu 1915. godine, da bi na zauzimanje oca uspio dobiti posao u Steinbesovoj firmi na gradnji pruge za vojne potrebe na relaciji Mlinite Jajce. Meutim, po dolasku u ipovo 16. aprila 1915. godine (u 7 sati navee!), odmah biva postavljen za magacinera i schintenkontrolora na pruzi ipovo Pliva. Sljedeih godinu dana dobija deset mobilizacijskih poziva, ali svaki put biva poteen fronta na intervenciju svojih poslodavaca (Thetera i Steinbesova zeta Garbarog). Slijede, jedan za drugim, premjetaji iz ipova u Plivu, iz Plive u Srneticu, te iz Srnetice u Prijedor, na gradnju pruge Prijedor Ljubija, u svojstvu schintenkontrolora. Jo dok je bio u Srnetici 8. maja u posjetu mu je doao otac, kojega e tada posljednji put vidjeti, jer e naredne godine, u februaru, otac preminuti. Na poslovima gradnje pruge radilo je 4 hiljade zarobljenih Italijana, pa poto nije znao italijanski jezik ubrzo je premjeten u Prijedor, kao kondukter na eljeznici. Zauzimanjem efa stanice Franje Medaka poloio je ispit za mainovou i dobio mogunost za novo zaposlenje. I dalje je uspjeno izbjegavao mobilizaciju na front (svaki sam put zaklonjen ratne klaonice). Jedno vrijeme (od 6. maja 1917. do 3. maja 1919. godine) kod njega u Prijedoru boravi majka sa njegovim 6 godina starim bratom. Zavretak Prvog svjetskog rata doekuje kao mainovoa na eljeznikoj stanici u Prijedoru, da bi 3. septembra 1919. napustio slubu i preao u Dravnu eljeznicu u Zemun. I ovaj posao Muharem naputa, 2. januara 1920. vraa se kui u Kulen-Vakuf i poinje raditi kao opanar. Majka ga, kako bi ga zadrala kod kue, nagovara na enidbu sa Hankom Topi, vjenanje je obavljeno 1. februara 1920. Dobili su prvo sina Esada, koji je poslije 8 mjeseci
1
Sluajno su mi ostale ove knjige, da ih banditi i plakai ne unite poto su mi 6 knjiga, etiri junakih i dvije enskih sa ostalom arhivom i bibliotekom unitili. - pismo Muharema Kurtagia upueno Matici hrvatskoj 20. X 1943. Inae se uz samu zbirku uva i pet pisama, tri koja je Muharem Kurtagi, u ratnim danima 1943. godine, poslao Matici hrvatskoj i dva pisma-odgovora Matice hrvatske Muharemu Kurtagiu iste godine. O ovim pismima u neto kasnije. Biografija sakupljaa kompletirana je na osnovu Kurtagieve rukom pisane biografije pod naslovom Moj ivot, dopisane na kraju IV knjige, u kojoj se nalaze muke pjesme, i na osnovu teksta iz novina u kome se govori o Kurtagiu.
188
i 12 dana umro od upale plua i mozga, a zatim i kerku Zuhru. Zapali su u finansijske probleme i, poslije rasprodaje dijela imanja, Muharem se vraa u dravnu slubu. Poetkom avgusta 1924. godine dobija posao u Drvaru kao raunovoa, a u oktobru prelazi u Jajce da radi kao mainovoa. Preselio je enu s djetetom kod sebe 2. maja 1925. a u avgustu 1927. raa im se muko dijete, kome se nadjenuli ime Zuhdija. Zbog izvjesnih neslaganja na poslu i nemilosti u koju je zapao od strane JMO (Jugoslovenska muslimanska organizacija), ostaje bez posla i pada u veliku krizu. Kada je uvidio da vie ne moe nai uposlenje odluuje se na put za Beograd, gdje se obraa za pomo ujaku dr. Mehmedu Hodiu, efu hirurkog odjeljenja na Treoj dravnoj bolnici. Ujak mu daje obilatu novanu pomo i pokuava nai stalno zaposlenje, ali Muharem odbija nekoliko ponuda. Da bi preivio mora da radi vie poslova, dok nije naiao na narodnog poslanika Pozderca, koji mu vrlo brzo (9. septembra 1928. godine) nalazi posao mainovoe u rudniku Ljubija, kod Prijedora. Poslije est mjeseci prelazi u Baltnie-Bare (?) i tu ostaje da radi sve do trenutka kada je pisao ovaj svoj ivotopis, a to je 20. februar 1935. U tom periodu raa im se i umire dvoje enske djece i jedno muko dijete, koje i danas ivi, kad ovo piem 20. februara 35. Nemam podataka o tome koliko i do kada je ivio Muharem Kurtagi. Posljednji dokument koji svjedoi njegovo prisustvo meu ivima je pismo upueno Matici hrvatskoj 12. travnja/aprila 1944. Vrlo je vjerovatno da nije preivio burne godine rata ili nita manje burne godine poslije Drugog svjetskog rata.
O Kurtagievoj prepisci sa Maticom hrvatskom Iz ukupno pet pisama, koliko se nalazi u grai koju posjedujem, moe se vidjeti nekoliko stvari: 1) da je Muharem Kurtagi u burnim ratnim godinama Drugog svjetskog rata jo uvijek bio iv; 2) da je, kao i veina stanovnitva Bosne i Hercegovine toga doba, zapao u teku materijalnu oskudicu i da je proivljavao pravu golgotu; 3) da je, upravo zbog toga, bio primoran moliti Maticu hrvatske da mu otkupi est knjiga sabranih pjesama, kako bi mogao preivjeti; 4) da je od dvanaest knjiga, koliko kae da je imao, uspio sauvati samo est; 5) da je, upravo u tom razdoblju (zima 1943/44), dolo do primopredaje Zbirke i 6) da su se predstavnici Matice sasvim pozitivno izjasnili o vrijednosti sakupljenih pjesama. Prvo Kurtagievo pismo od 18. oujka 1943. godine nije proizvelo nikakvu reakciju niti odgovor od strane Matice hrvatske. Preklinjuim tonom (molim kao i svaki smrtnik to svemogueg moli, za produljenje ivota) Muharem obavjetava predstavnike Matice hrvatske da je nastupio teak period za njegovu porodicu,3 da je od
3
Od 6. rujna 1942. godine ve trei put se nalazim kao izbjeglica prvi put iz Kulen Vakufa, a zadnja dva puta iz Ljubije rudnika sa pet lanova obitelji. Ovaj smo put izali samo to je tko imao na sebi od odjee i ve je esti mjesec nastupio, da se takav ivot provodi. - Kurtagievo pismo broj 1 od 18. oujka 1943. dio dostupne grae.
189
septembra 1942. godine stalno u izbjeglitvu, da je dva puta ve dolazio u Zagreb da moli za obeanu isplatu. Poto na jednom mjestu kae da mu je ovo ve peto pismo, moram priznati da ne znam kakva je sudbina prethodna etiri pisma. Drugo pismo4 iz moje grae nudi vie informacija: od datuma slanja i prijema,5 pa do itavog niza korisnih podataka o samoj zbirci. Tekst pisma je intoniran na potpuno suprotan nain, kao da ne postoji prethodni pismo, puno oaja i preklinjanja, kao da je ovo prvo ili jedno od prvih obraanja Kurtagia Matici hrvatskoj. U njemu Muharem Kurtagi obavjetava predstavnike Matice hrvatske da alje popis narodnih junakih i enskih pjesama sa pitanjem da li ele otkupiti zbirku. Zatim pie o svojim nevoljama u ratu, o tome kako je uspio sauvati tek est od sakupljenih dvanaest knjiga, kako je tamparskom mainom prekucao sve pjesme iz tri knjige junakih i dvije enskih, a da se enske pjesme iz este knjige upravo prekucavaju, o tome kako su zbirku pozitivno ocijenili Antun imik i Alija Nametak, kako su o njemu i njegovom sakupljakom radu ve pisali Husein ehi u Narodnoj uzdanici i Ivan K. Ostoji u Obzoru,6 kako je nekolicinu zapisanih pjesama objavio u asopisima Gajret, Biser, Napredak, Novi Behar i Narodna uzdanica. Zanimljiva je jedna Kurtagieva opaska u kojoj za sebe kae da je ovjek sa etiri razreda osnovne kole, a moe biti da imam neto vie kolske naobrazbe, da ne bi bilo ni ovih pjesama. Ova tvrdnja o suprotstavljenosti usmene tradicije i pismenosti jedna je od vanijih spoznaja savremenih istraivaa usmene tradicije, ona je, posebno, bila vana za amerike istraivae Milmana Parrya i Alberta B. Lorda prilikom rada na sakupljanju i prouavanju nae tradicije upravo tih godina. Ovdje se, zapravo, radi o tezi da je autentina usmena tradicija jedino bila mogua u uslovima odsustva pisma i pisane komunikacije i da je, upravo, pojava pisma i ekspanzija pisane komunikacije dovela do nestanka usmene tradicije. Kao odgovor na prethodno Kurtagievo uslijedilo je pismo iz Matice hrvatske sa datumom slanja 28. IX 1943. U njemu se iznosi uvjerenje da e upravni organi Matice pozitivno odgovoriti na Kurtagiev prijedlog (prijelom) otkupa zbirke. Zbirka se ocjenjuje pozitivno i dobrodolom, unato injenici da je Matica u prethodnim de4
Sva pisma su prekucana mainom, izuzev drugog matinog pisma od 12. 3. 1943., koje je do mene dolo u rukopisu. U Lijevom gornjem uglu peat sa datumom prijema pisma: 20. IX 1943, broj 325, u desnom gornjem uglu je rukom napisan datum 29. X 1943., a ispod mainom otkucan podatak: Ljubija dne 15. IX 43. Jo je rukom dopisano 48000-50000 stihova. Trei datum koji se nalazi na ovom pismu, vjerovatno predstavlja datum ponovnog itanja pisma od strane neke odgovorne osobe ili, eventualno, datum prispijea zbirke. Ovaj tekst Ivana K. Ostojia iz Obzora dio je dostupne grae i o njemu e biti rijei kasnije.
190
setljeima radila na sakupljanju junakih i enskih muslimanskih pjesama, njena vanost je i u broju pjesama i zapisanih stihova (ima blizu 50000 stihova). Stoga se, zbog stalne promjene vrijednosti novca, insistira na to skorijem slanju svih knjiga. U zavrnoj napomeni ukratko se pred sakupljaa iznose osnovni metodoloki zahtjevi:
Molimo Vas, da pjesme sredite tono onako, kako ste ih uli. Mnogi su izdavai uinili temeljnu pogrjeku, to su ikavske pjesme sami pretvarali u ijekavske. Bile one ikavske, ili ijekavske, ili mieano, njihova je kulturno-historijska vriednost u tonoj reprodukciji tekstova, kako su ih pjevai ili recitatori govorili.
Naredno Matiino pismo od 23. 3. 1944. nastalo je kao reakcija na prispijee Kurtagieve zbirke, koju ine est rukom pisanih knjiga, sa 30 junakih pjesama od 28137 stihova i 455 enskih pjesama od 21315 stihova. Predstavnici Matice hrvatske obavjetavaju Muharema Kurtagia da je njegova zbirka konano pohranjena, da je njena vrijednost u pjesmama koje nadmauju neke dosad poznate inaice. Prihvaena je njegova cijena otkupa te mu se, uz ranije isplaenih 30000 kuna, obeava isplatiti dodatnih 90000, ime e cjelokupna zbirka prijei u vlasnitvo Matice. Od Kurtagia se, na kraju, trai da dostavi to vie biografskih podataka o pjevaima i kazivaicama, gdje su ivjeli, od koga su uli, kako su kazivali pjesme (brzina i sl.), makar i po sjeanju. Ovo je jo jedan metodoloki zahtjev prema sakupljau, ali, koliko je meni poznato, Muharem Kurtagi, izuzev osnovnih podataka ispod svake pjesme od koga, kada i gdje je zapisao pjesmu, nikada nije dostavio traene informacije. Posljednje Kurtagievo pismo od 14. travnja 1944, zapravo, ima formu ugovora sa Maticom hrvatskom oko otkupa i primopredaje zbirke. Ovih pet pisama vjerovatno su samo dio obimnije prepiske izmeu sakupljaa usmene narodne poezije Muharema Kurtagia i Matice hrvatske. Ni iz jednog Matiinog pisma ne moe se otkriti ko je, u stvari, u ime Matice, pisao pisma Muharemu Kurtagiu. Dio grae koji se odnosi na prepisku, premda nije kompletan, vaan je zbog toga to nam nudi niz dragocjenih informacija o samom sakupljau, o vremenima i uvjetima u kojima je sakupljao, o nainu na koji je sakupljao, kao i o samom sadraju zbirke. Iz prepiske se, takoe, vidi da je Muharem Kurtagi, zapravo, skupio duplo vei broj pjesama od pohranjenih u arhivima Matice hrvatske. Pretpostavljam da je izgubljeni/uniteni dio bio istog obima, vjerovatno i iste vrijednosti, ali bi zbirka od oko 100 000 stihova utoliko bila vanija i vrednija od ove, koja je duplo manja. Meutim, ni ova od pedesetak hiljada stihova, odnosno, 30 junakih i 455 enskih pjesama, ne zavreuje da bude ignorisana. 191
O dva teksta koji govore o zbirci i sakupljau7 Prvi tekst je, po svemu sudei, objavljen 1940. godine, jer se ve u prvoj reenici kae da se radi o etrdesetetverogodinjem sakupljau, a odranije je poznato da je Kurtagi roen 1896. godine. Tekst je vie informativnog karaktera nego kritiarskog, vjerovatno je nastao kao rezultat razgovora autora teksta i sakupljaa pjesama, jer se navode mnogi detalji iz sakupljaeva ivota. Autor teksta vjerovatno malo pretjeruje kada kae da se radi o zbirci od 12 knjiga i preko 120 000 stihova. Kurtagi je svoj sakupljaki rad zapoeo jo kao dvanaestogodinjak, nakon zavrene tadanje osnovne kole, kada je prve pjesme zapisao od svoje majke, nastavio od bliih i daljih roaka, da bi se nakon toga oslobodio i fokusirao na sve one koji su znali pjevati ili kazivati pjesme.
U poetku g. Kurtagi je ovaj posao obavljao bez mnogo poznavanja stvari, beleei svaku pesmu od reda, ali kasnije, kada je proitao sve zbirke narodnih umotvorina, on je beleio samo pesme koje do tada nisu bile zapisane. (Isjeak iz novina, dio dostupne grae)
U svome dugogodinjem radu nailazio je na brojne probleme: od onih isto materijalne prirode (trokovi putovanja i plaanja pojedinih kazivaa), pa do problema tipinih za patrijarhalnu sredinu toga vremena nemogunosti da kao mukarac zapisuje pjesme od nepoznatih ena. Ovaj drugi problem vremenom je poeo rjeavati tako to je svoju suprugu uveo u posao zapisivanja, tako da je ona dolazila do onih kazivaica do kojih sam nije mogao doi. Drugi tekst je dostupan u tipkanoj formi, neto vie od tri strane tipkanog teksta, naslovljen kratko Sevdah, uz rukom dopisan podatak da je predan Matici 1. XII 1943. godine. Premda Kurtagi u jednom pismu spominje tekst Ivana K. Ostojia objavljen u Obzoru, u podlistku Sevdah broj 189, od 16. oktobra 1940. godine, nisam u mogunosti da tvrdim da se radi o istom tekstu. Rad je najvjerovatnije naruen od strane Matice da bude struni prikaz rukopisne zbirke Muharema Kurtagia,8 ali se, zapravo, bavi samo enskim pjesmama iz I i VI knjige. Po naslovu rada moglo bi se zakljuiti da se Ostoji fokusirao samo na sevdalinke, ali se iz sadraja vidi da se autor bavi i duim enskim pjesmama, poznatijim danas kao balade. Zapravo se radi o pogrenoj upotrebi pojma sevdah Ostoji podlijee
7
Jedan je makazama isjeeni tekst iz novina, bez sauvanog ili zapisanog naslova novina, bez godine objavljivanja, sa inicijalima M. . u potpisu, a drugi je sauvan u tipkanoj formi i potpisan imenom Ivana K. Ostojia. Drim da je gornji natpis zgodan i prikladan za slijedei prikaz jedne netampane zbirke enskih muslimanskih narodnih pjesama, koja je, veinom po bosanskoj krajini, a dobrim dijelom po naputcima naeg izvrsnog folkloriste Antona imika, zabiljeio vrijedni sabira Muharem Kurtagi. Ivan K. Ostoji, Sevdah, dio grae o Muharemu Kurtagiu.
192
jednom stereotipu da se sve enske pjesme, koje ne pjevaju o junatvima, mogu podvesti pod sevdalinke:
Jedna osobita karakteristika je ta, da se u pjesmama, sigurno mnogo vie nego u ivotu i stvarnosti, ljubav dovodi u savez sa jadom i sa smru. Kod naeg se naroda uope kae: Ljubav nije ala, ve je bolest prava, ali muslimanska djevojka, prema krasnoj pjesmi, koju je zabiljeio Fra Grga Marti, mnogo se jae i bolnije u tom pogledu izraava: Ne in' jada, lijepa djevojko Ne in' jada, ne vei sevdaha Od sevdaha goreg jada nema Ni alosti od aikovanja. (Ostoji, dio grae o Kurtagiu)
Ivan Ostoji, oigledno, ne uoava razliku izmeu enskih kraih pjesama, koje pjevaju o ljubavnim jadima, o sevdahu, o emu pjevaju sevdalinke, i enskih duih pjesama, koje pjevaju o razliitim vrstama sukoba sa traginim ishodom, o emu pjevaju balade. Moda to u njegovo vrijeme nije bio sluaj, ali danas je barem jasno da sevdalinka kada pjeva o ljubavnim jadima onda ona pjeva o ivotu, i to ljepoj strani ivota, a smrt postaje temom drugih pjesama, kao to su balade. Sevdalinka, kao izuzetno kratka lirska forma, slavi ivot u najljepem, ali ponekad i bolnom, izdanju, a balada, generalno slavi smrt to je ta osnovna razlika koju dananji poznavalac bonjake usmene tradicije jednostavno mora znati. Iz ove Ostojieve pogreke proizilazi to da jedan dio njegovog rada poiva na pogrenim premisama, premda se te premise elaboriraju na baladama iz zbirke. Drugi dio rada bavi se jo jednom vrstom duih enskih pjesama, ovaj put bez traginog ishoda, a to su romanse, koje, takoe, Ostoji podvodi pod sevdah. Njih od balada odvaja izraena namjera da se sukob, koji je gotovo istovjetan kao u baladi, prevlada, tako da, na kraju, ivot nastavlja da traje, gotovo trijumfuje, a smrt biva pobijeena. Povremeno se autor dotakne i pravih sevdahlijskih tema i pjesama, ali su one u manjini spram balada i romansi. U cjelini gledano, rad je nastao kao posljedica (prijelom) svojevrsne fascinacije, jakog doivljaja pojedinih opjevanih egzotinih! tema, te je poprimio oblik skladno iskazanog niza impresija o pojedinim pjesmama. Da se radi o fascinaciji egzotinim pokazuje autorov interes da ambijent, kulturu i tradiciju iz kojih dolaze ove pjesme, dakle, ambijent, kulturu i tradiciju Bonjaka, predstavi kao daleki nepoznati prostor koji treba pribliiti i upoznati.
193
ZAHVALA OSNIVAU I PRVOM UREDNIKU ASOPISA BOSANSKI JEZIK

Osniva je i prvi urednik asopisa Bosanski jezik prof. dr. Ahmet Kasumovi. Redakcija srdano zahvaljuje profesoru Kasumoviu na tome to je uspio da u vrlo tekom vremenu za nau zemlju pokrene i odri asopis Bosanski jezik, koji je u vrijeme kad je pokrenut bio jedini asopis te vrste u Bosni i Hercegovini i mjesto gdje su mnogi poznati strunjaci iz zemlje i inozemstva, ali i mladi istraivai, mogli objavljivati svoje radove o bosanskom jeziku i doprinositi njegovoj afirmaciji. Tim povodom naim itaocima predstavljamo podatke iz biografije i stvaralakog opusa profesora Kasumovia, za koje smo zahvalni profesoru i administrativnoj slubi Filozofskog fakulteta u Tuzli. Profesor Ahmet Kasumovi danas ivi u Tuzli i valorizira jeziku batinu Bosne i Hercegovine. ***** Prof. dr. Ahmet Kasumovi roen je 25. 11. 1948. godine u Tuzli. Doktorat iz oblasti slavenske lingvistike odbranio je 1986. godine na Sveuilitu u Zagrebu. Bio je redovni profesor na Univerzitetu u Tuzli, ef Odsjeka za bosanski jezik i knjievnost, prodekan i dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli te dekan Akademije dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli. Jedno vrijeme bio je profesor na Pedagokoj akademiji u Banjoj Luci i Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Vie puta je bio profesor na postdiplomskim studijima Univerziteta u Tuzli i Sarajevu i rukovodilac postdiplomskih studija na Akademiji dramskih umjetnosti i Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. etiri puta je u razliitim konkursnim postupcima, razliitim univerzitetima i komisijama (Zagreb, Banja Luka, Tuzla, Sarajevo) izabran u zvanje redovnog profesora. Osim toga, bio je i profesor Gimnazije u Tuzli, direktor Radio Tuzle, direktor Narodnog pozorita u Tuzli, direktor Tuzlanske televizije, osniva i glavni i odgovorni urednik asopisa Bosanski jezik, glavni i odgovorni urednik asopisa Human, glavni 195
i odgovorni urednik Zbornika radova Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Profesor Ahmet Kasumovi sudjelovao je u osnivanju Filozofskog fakulteta u Tuzli, bio predsjednik Udruenja humanista Tuzlansko-podrinjskog kantona, predsjednik Biciklistike asocijacije Bosne i Hercegovine i predsjednik Udruenja nastavnika bosanskoga jezika BiH. U vremenu od 1994. do 1998. godine radi strunih aktivnosti boravio je u paniji, Austriji, vedskoj, Hrvatskoj i Americi. Odlukom Nauno-nastavnog vijea Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli od 18. 10. 2001. godine predloen je za lana Akademije nauka i umjetnosti BiH. lan je Centra za leksikologiju i leksikografiju Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 17. 4. 2009. godine. Profesor Ahmet Kasumovi do sada je objavio knjige: Jezik i folklor, Tuzla, 1990. Muhamed Hevai Uskufi, Tuzla, 1990. (koautorstvo s I. Smailoviem i M. Hukoviem) Jezik u vremenu, Banja Luka 1991. Toponimi, etnici i ktetici, Tuzla, 1991. ta Bonjak misli kad kae, Tuzla, 1991. Od jezika ka jeziku, SarajevoZagreb, 1992. Artizam bosanskoga jezika, Tuzla, 1992. Zato jezik bosanski, Tuzla, 1995. Enciklopedijski rjenik odbrane, Tuzla, 1996. (koautorstvo s . Huseinbaiem) Leksikon bosanskoga jezika, Tuzla, 1997. (koautorstvo s R. Butkoviem) Pisanje islamskih termina u bosanskom jeziku, Tuzla, 1998. (koautorstvo s R. Buliem) Znati pisati, Tuzla, 1999. Enciklopedijski rjenik knjievnosti za djecu, Tuzla, 2000. Bonjake narodne pjesme, Tuzla, 2000. Nauiti itati i pisati, Tuzla, 2002. (koautorstvo s I. Osmiem) Rjenik za gluhe, Tuzla, 2002. (koautorstvo s H. Hasanbegoviem) Dur, starobosanski tekstovi, 2005. Ilmihal za slijepe, Sarajevo 2005. (koautorstvo s H. Hasanbegoviem) Ilmihal za gluhe, Tuzla 2006. (koautorstvo s H. Hasanbegoviem) Govor bosanskoga jezika, Tuzla, 2007. Prezentacije sadraja bosanskoga jezika u sistemima nastave, Tuzla, 2010. (koautorstvo s H. Musiem) Osim knjiga, profesor Kasumovi je objavio preko pedeset naunih i vie strunih radova te je s referatima i saopenjima iz struke sudjelovao na brojnim naunim skupovima u zemlji i inozemstvu. Citiran je u brojnim naunim i strunim radovima. 196
Bio je i rukovodilac uraenih projekata: 1. M. Hevai Uskufi, SIZ za sport, nauku i obrazovanje, Tuzla, 1990. godine 2. Toponimi, etnici i ktetici Tuzle i okoline, SIZ za kulturu, Tuzla, 1991. godine 3. Bosanskohercegovaka vojna terminologija, SDA, Tuzla, 1996. godine 4. ACHUS (jeziko-edukativni softver za gluhe), meunarodni nauni pronalazak, CIT, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2002. godine 5. Jezike promjene i multikulturna komunikacija u Bosni i Hercegovini; Forum Bosnae, Sarajevo, 2003. godine 6. Ilmihal za slijepe, Sarajevo, 2005. godine 7. Ilmihal za gluhe, Tuzla, 2006. godine Redakcija
197
UPUTE ZA AUTORE
asopis Bosanski jezik izlazi od 1997. godine a izdaje ga Odsjek za bosanski jezik i knjievnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. asopis je indeksiran u EBSCO bazama podataka. U asopisu se objavljuju radovi iz bosnistike, slavistike, ope i kontrastivne lingvistike te iz drugih srodnih oblasti. Radovi mogu imati do 30.000 znakova, bez bjelina. Objavljuju se samo ranije neobjavljeni radovi koji dobiju dvije pozitivne recenzije. Radovi se kategoriziraju. asopis nije u mogunosti isplaivati autorske honorare pa se samim slanjem rada u asopis autori odriu autorskog honorara, a ujedno daju saglasnost za objavljivanje saetka ili cijeloga svoga rada na internet stranici asopisa i u bazama podataka u koje je asopis ukljuen. asopis je besplatan. Radove treba slati e-mailom na: bosanski.jezik@yahoo.com. Radovi se alju u standardnom formatu A4 (Times New Roman, veliina slova 12, prored 1,5). Biljeke treba da budu na dnu stranice. Rukopis treba urediti i numerirati na sljedei nain: 0. stranica: naslov i podnaslov, ime(na) autora, ustanova, adresa ustanove i e-mail autora, a za autore bez zaposlenja samo mjesto stanovanja i e-mail; 1. stranica: naslov, podnaslov, saetak i kljune rijei na jeziku kojim je rad pisan (odnosi se na rasprave i lanke); 2. stranica i dalje: glavni dio teksta. Ako je tekst pisan na bosanskom jeziku, na kraju teksta treba dodati naslov teksta, saetak i kljune rijei na engleskom jeziku. Ako je tekst pisan na engleskom jeziku, na kraju teksta treba dodati naslov teksta, saetak i kljune rijei na bosanskom jeziku. Popis izvora i literature poinje na novoj stranici. Na kraju rada treba dodati sve posebne dijelove koji nisu mogli biti uvrteni u tekst (crtei, tablice, slike i sl.). Ako se u radu numeriraju odjeljci, treba nastojati da se koriste najvie tri nivoa. Nivoe treba oznaavati arapskim brojevima (1. / 1.1. / 1.1.1.) i za razliite nivoe treba upotrebljavati razliite tipove slova: 199
1. Masnim slovima (Times New Roman) 1.1. Broj masnim slovima, a naslov masnim kosim slovima (Times New Roman) 1.1.1. Broj obinim slovima, a naslov kurzivom (Times New Roman) Prije novog odjeljka s naslovom treba ostaviti dva prazna retka, a izmeu naslova i odjeljka po jedan prazan redak. Sve primjere u radu treba pisati kurzivom. Podaci o autoru citiranog teksta piu se u zagradama a sastoje se od prezimena autora i godine objavljivanja rada, te broja stranice nakon dvotake i bjeline, npr.: (Matthews 1982: 23). Ako broj stranice nije znaajan, navodi se samo prezime autora i godina objavljivanja rada (Matthews 1982). Krai citati poinju i zavravaju se navodnicima, a dui citati oblikuju se kao poseban odjeljak odvajaju se praznim redom od prethodnog dijela teksta, piu se uvueno, bez navodnika, kurzivom i veliinom slova 10. Kad se u radu navode primjeri koji se normalno ne uklapaju u reenicu, oni se oznaavaju arapskim brojkama u zagradama i odvajaju od glavnog teksta praznim redom. Ako je primjere potrebno grupirati, oni se mogu oznaavati brojkom i malim slovima, npr.: (1), (1a), (1b), (1c) itd. Na posebnoj stranici na kraju teksta navodi se naslov Literatura a ispod naslova navodi se koriena literatura. Bibliografske jedinice navode se abecednim redom prema prezimenima autora. Svaka bibliografska jedinica pie se u zasebnom odjeljku a drugi i svaki naredni red je uvuen. Izmeu bibliografskih jedinica nema praznih redova. Radovi istog autora redaju se hronoloki od ranijih radova prema novijim. Ako autor ima vie radova objavljenih u jednoj godini, oni se obiljeavaju malim slovima, npr.: 2010a, 2010b, 2010c itd. Ako se u radu navodi vie od jednog lanka iz iste knjige, onda tu knjigu treba navesti kao posebnu bibliografsku jedinicu pod imenom urednika, pa u jedinicima za pojedine lanke uputiti na cijelu knjigu. Imena autora u bibliografskim jedinicama treba pisati u cijelosti. Svaka bibliografska jedinica treba biti napisana tako da ima sve sljedee elemente, redoslijed i interpunkciju: - prezime prvog autora, ime, ime i prezime drugih autora (odvojeni zarezom od drugih imena i prezimena); - godina objavljivanja napisana u zagradi nakon koje slijedi zarez; - naslov i podnaslov rada, izmeu kojih se stavlja dvotaka; - uz lanke u asopisima navodi se ime asopisa, godite i broj, zatim zarez i nakon zareza brojevi stranica poetka i kraja lanka; 200
- uz lanke u knjigama navodi se prezime i ime urednika, nakon zareza skraenica ur., potom naslov knjige iza koga slijedi zarez i nakon zareza broj stranica poetka i kraja lanka; - uz knjige i monografije po potrebi se navodi izdanje, niz te broj u nizu (po potrebi), izdava, mjesto izdavanja; - ako neka publikacija ima dva ili vie izdavaa, onda se izmeu podataka o izdavaima stavlja pravopisni znak taka-zarez; - naslove knjiga i nazive asopisa treba pisati kurzivom; - naslove lanaka iz asopisa ili zbornika treba obiljeavati navodnim znacima. Primjeri: kalji, Abdulah (1989), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 6. izdanje, Svjetlost, Sarajevo. OGrady, William, Michael Dobrovolsky, Mark Aronoff (1993), Contemporary Linguistics: An Introduction, Second Edition, St. Martins Press, New York. Toovi, Branko, Arno Wonisch, ur. (2009), Bonjaki pogledi na odnose izmeu bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, Institut fr Slawistik der Karl-FranzensUniversitt Graz, Graz; Institut za jezik Sarajevo, Sarajevo. ator, Muhamed (2008), Jezika politika u vrijeme Austro-Ugarske, Bosanski jezik 5, 103131. Vajzovi, Hanka (2005), Alhamijado knjievnost, u: Svein Mnnesland, ur., Jezik u Bosni i Hercegovini, 175215, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo; Institut za istonoevropske i orijentalne studije, Oslo.
201
GUIDELINES FOR AUTHORS

Bosanski jezik has been published since 1997. by Bosnian Language and Literature Department of Philosophy Faculty, Tuzla University. It publishes papers in Bosnian studies, general linguistics, contrastive linguistics and other related areas. Papers can have up to 30.000 characters without spaces. Only the papers with two positive reviews which have not been published elsewhere will be accepted. The papers are categorizied. The journal cannot afford to pay the fees to the authors. Therefore, by sending the paper to this journal, the authors waive their right to any compensation, and at the same time they give their consent to publish the abstract or the whole paper on the web-site of the journal and in databases in which the journal is registered. The journal is distributed for free. E-mail the paper to: bosanski.jezik@yahoo.com. Submit the manuscript in standard A4 format (Times New Roman 12, spacing 1,5). Use footnotes rather than endnotes. The manuscript is to be organized as follows: page 0: title, subtitle name(s) of the author(s), affiliation, address of the institution, author's e-mail address, and for authors without affiliation only the home address and the e-mail; page 1: title, subtitle, abstract and key words in the language in which the paper is written; page 2 and on: body of the text. If the text is written in the Bosnian language, add the title, the abstract and key words in English at the end. If the text is written in English, add the title, the abstract and key words in Bosnian at the end. References begin on this page. Any special matter (i.e. drawings, tables, figures) that could not be integrated into the text should be added at the end. If you use numbering in the text, avoid using more than three levels. All sections in the text should be numbered with Arabic numerals (1. / 1.1. / 1.1.1.); use different font types for section titles at the different levels: 202
1. Bold (Times New Roman) 1.1. Number in bold but title in bold italic (Times New Roman) 1.1.2. Number in roman but title in italic (Times New Roman) Section titles should be preceded by two blank lines and followed by one blank line. Use italics for all cited linguistic forms and examples in the text. Write the citation in parentheses consisting of the authors surname, the year of publication, and, where relevant, the page number after a colon and a space, for example, (Matthews 1982: 23). If the page number is irrelevant, write only the author's surname and the year of publication (Matthews 1982). Wrote short quotations between quotation marks; longer quotes form a separate paragraph separated from the preceding text with a blank space. They are indented, without quotation marks, written in italics, font size 10. When giving the examples which normally do not fit in the sentence, mark them with Arabic numerals in brackets and separate them from the main body of the text by leaving spaces before and after. Use lowercase letters to group sets of related items, for example (1), (1a), (1b), (1c) etc. At the end of the manuscript, beginning on a separate page, write the heading References, and provide a full bibliography below. Arrange the entries alphabetically by surnames of authors, with each entry as a separate hanging indented paragraph. Entries should not be separated by blank lines. List multiple works by the same author in ascending chronological order (oldest first, newest last). Use suffixed letters a, b, c, etc. to distinguish more than one item published by a single author in the same year, for example 2010a, 2010b, 2010c etc. If more than one article is cited from one book, list the book as a separate entry under the editors name, with crossreferences to the book in the entries for each article. Write full names of the authors in the entries. Each entry should contain the following elements, in the order and punctuation given: - surname of the first author, name, names and surnames of other authors (separated by a comma from other names and surnames); - year of publication in parentheses, followed by a comma; - title and subtitle of the manuscript, separated by a colon; - for articles in journals, write the name of the journal, year and number, followed by a comma and the page numbers of the first and the last page of the article; 203
- for articles in books, write the surname and the name of the editor, followed by a comma and the abbreviation ed., and then the title of the book, followed by a comma and the page numbers of the first and the last page of the article; - for books and monographs, where necessary, write the series, the volume and the issue number (where necessary), the publisher and the place of publishing; - if a publication has two or more publishers, separate their names by a semicolon; - write book titles and journal names in italics; - use quotation marks for titles of articles from journals or conference proceedings. Examples: kalji, Abdulah (1989), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 6. izdanje, Svjetlost, Sarajevo. OGrady, William, Michael Dobrovolsky, Mark Aronoff (1993), Contemporary Linguistics: An Introduction, Second Edition, St. Martins Press, New York. Toovi, Branko, Arno Wonisch, ur. (2009), Bonjaki pogledi na odnose izmeu bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, Institut fr Slawistik der Karl-FranzensUniversitt Graz, Graz; Institut za jezik Sarajevo, Sarajevo. ator, Muhamed (2008), Jezika politika u vrijeme Austro-Ugarske, Bosanski jezik 5, 103131. Vajzovi, Hanka (2005), Alhamijado knjievnost, u: Svein Mnnesland, ur., Jezik u Bosni i Hercegovini, 175215, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo; Institut za istonoevropske i orijentalne studije, Oslo.
204
UDK Edna Klimenti tampa / Printed by PrintCom Tuzla

Svi primjerci su besplatni. Ovaj broj tampan je uz finansijsku pomo Federalnog ministarstva za obrazovanje i nauku.

Casopis Bosanski Jezik BR 8 2011

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Casopis Bosanski Jezik BR 8 2011

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

BOSANSKI JEZIK

ASOPIS ZA KULTURU BOSANSKOGA KNJIEVNOG JEZIKA

Halid BULI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

PRIDJEVI ATTRIBUTIVA TANTUM I PRIDJEVI PRAEDICATIVA TANTUM U BOSANSKOM JEZIKU

ADJECTIVES ATTRIBUTIVA TANTUM AND ADJECTIVES PRAEDICATIVA TANTUM IN BOSNIAN LANGUAGE

Bernisa PURI Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

STYLISTIC SIGNIFICANCE OF THE REPETITIVE CONECTORS IN GROZDANIN KIKOT BY HAMZA HUMO

Edna KLIMENTI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

FRAZEMSKA POLISEMIJA, SINONIMIJA I ANTONIMIJA U ROMANU HODA STRAH DERVIA SUIA

Marijana NIKOLI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Alen KALAJDIJA Fakultet humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru

DIJAHRONIJSKI PRESJEK VANIJIH STRUKTURNIH OSOBINA ZAPADNE TOKAVTINE

DIACHRONIC INSIGHT INTO MORE IMPORTANT STUCTURAL FEATURES OF WESTERN SHTOKAVIAN

Refik BULI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

PORIJEKLO EKAVIZMA U GOVORIMA TEANJSKO-MAGLAJSKOGA KRAJA

Na posljednjoj stranici napisana je primjedba:

Biha Bijeljina Brko Derventa Travnik Tuzla Zenica

1885. 461 341 371 420 428 526 302

1895. 672 1.327 1.320 864 762 2.257 674

Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine73

Sela oko Banove Jaruge (nap. R. B.).

125 126 127

137 138 139 140

142 143 144 145 146 147 148

157 158 159

ORIGIN OF EKAVISM IN THE SPEECHES OF TEANJ-MAGLAJ AREA

Mehmed KARDA Visoko

STILSKA FUNKCIJA ARHAIZAMA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSANSKO-HUMSKOJ PISMENOSTI

Za primjere slue oznake: P povelje, E epigrafski tekstovi.

STYLISTIC FEATURES OF ARCHAISMS IN THE MEDIEVAL BOSNIAN LITERACY

Sead NAZIBEGOVI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Takoer, o znaaju Vuletieve Gramatike pisao je Muhamed ator:

Mirela BERBI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Refik BULI Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

BIBLIOGRAFIJA RADOVA OBJAVLJENIH U ASOPISU BOSANSKI JEZIK OD 2000. DO 2010. GODINE

PRIKAZI, OCJENE, OSVRTI

BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.

Mirsad Kuni Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

O ZBIRCI MUSLIMANSKE NARODNE PJESME MUHAREMA KURTAGIA

BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.

ZAHVALA OSNIVAU I PRVOM UREDNIKU ASOPISA BOSANSKI JEZIK

BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.

BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.

BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.

BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.

BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.

BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.

GUIDELINES FOR AUTHORS

BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.

BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.

UDK Edna Klimenti tampa / Printed by PrintCom Tuzla

Das könnte Ihnen auch gefallen