ideljkic@fknbih.

edu

Saradnja policije sa drugim organima uprave

Koordinacija i saradnja sa drugim organima uprave uslov je

efikasne borbe protiv kriminaliteta. Koordinacija i saradnja vezani su posebnim uslovima, odnosno, stanjem kriminaliteta, stepenom ugroenosti i stepenom drutvenih interesa za obim bezbjednosne zatite. Saradnja moe imati vie oblika, u zavisnosti od konkretnih uslova i potreba. Kao osnovni oblik saradnje javlja se informisanje ovih organa od strane organa unutranjih poslova o bezbjednosnoj situaciji i operativnim interesima.

 U ovoj domeni, vano je da postoje propisi o saradnji, koji bi trebali da

obavezuju organe policije da pruaju strunu i drugu pomo radnim i drugim organizacijama, i dravnim organima, odnosno, da obavjetavaju radne i druge organizacije, dravne organe i graane, kada to okolnosti vrenja slube doputaju, o saznanjima do kojih su doli u vrenju poslova iz svog djelokruga, a koji su od interesea za spreavanje kriminaliteta u okviru tih organa i organizacija.
Adekvatno tome, svi navedeni subjekti, trebalo bi da organima policije

prue pomo u spreavanju i otkrivanju kriminalnih i slinih aktivnosti na nain i u mjeri koliko je to u skladu sa njihovim mogunostima.

Partnerstvo izmeu policije i drutvene zajednice

Borba protiv kriminaliteta, naroito u preventivnom smislu,

nema velikih ansi za uspjeh ukoliko se u tu borbu ne ukljui lokalna zajednica, tj. sami graani.
Kada se govori o partnerstvu, pod tim se podrazumijeva

ravnopravnost aktera koji sarauju, to podrazumijeva da se prevazie odnos dominacije i podreenosti koji tradicionalno policiji daje dominantnu ulogu, dok zajednica predstavlja dopunski dio (Krivokapi, 2006).

Osnovni principi na kojima treba da se zasniva saradnja policije i zajednice su:

ire definisanje policijskog djelovanja, preureenje policijskih prioriteta, obraanje panje pitanjima kvaliteta ivota i socijalne dezorganizacije

odreenih gradskih podruja, promjena modela odluivanja u pravcu zajednikog odluivanja policije i zajednice, smanjenje uticaja birokratskih mehanizama rada policije, orijentacija na rjeavanje problema i prevenciju, a ne na reakciju kada se desi incident, priznanje injenice da lokalna zajednica igra kritinu ulogu u rjeavanju problema susjedstva, reorganizacija policijskih slubi kako bi se ohrabrili i nagradili novi modeli ponaanja policajaca (Krivokapi, 2006).

 Oblici saradnje izmeu policije i graana mogu biti razliiti, a

samo partnerstvo moe da varira prema veliini i tipu, broju posrednih slubi, etnikoj strukturi, modelu odluivanja, itd. U osnovi, partnerstvo se uvijek mora definisati u zavisnosti od specifinosti lokalne zajednice u okviru koje se to partnestvo ostvaruje. Preventivno djelovanje u okviru navedenog partnerstva, moe se podijeliti u nekoliko faza: definisanje problema, razvoj programa, primjena i podrka programa, te procjena i povratne informacije.

Preventivne tehnike: upotreba alarma i video nadzora

Upotreba alarma: ova mjera ima za cilj da detektuje kriminalnu radnju u

toku njenog izvoenja. Alarmi signalizuju da je prestupnik poeo svoju kriminalnu aktivnost, ime se omoguuje da itava radnja bude sprijeenaefikasnom intervencijom. U praksi postoje mnogobrojni tipovi razliitih alarmnih ureaja, od kojih su neki najsavremeniji digitalni miniraunari. Osnovni problem sa upotrebom alarma jeste to je relativno jednostavno detektovati njihovo prisustvo, to, s jedne strane, umanjuje mogunost da potencijalni prestupnik donese odluku o realizaciji kriminalne aktivnosti, ali s druge strane, alarmni ureaji svojim postojanjem daju do znanja potencijalnim prestupnicima da se iza njih nalazi izvjesna vrijedna sadrina zbog koje treba rizikovati.

 Na taj nain, alarmi su izazov za potencijalne prestupnike da uine

kriminalnu radnju, jer ukazuju na potencijalno veliku dobit koja se iz te radnje moe izvui. Drugi problem je to gotovo svi alarmni sistemi imaju tehnoloke slabosti, koje kada kriminalne grupe jednom uoe bivaju kasnije konstantno koriene za efikasno kriminalno djelovanje. Praksa je pokazala da su alarmi efikasna sredstva naroito za one kategorije kriminalaca (kojih je najvie), koji nisu tehnoloki obueni, ni dovoljno obrazovani da prevaziu djelovanje alarmnih sistema. Za one druge kategorije tzv. profesionalce, alarmni sistemi moraju biti veoma sofisticirani kako bi bili efikasni (Muratbegovi, 2007).

 Sigurnosne kamere: ova mjera podrazumijeva postavljanje kamera na

preglednim mjestima. Pomou kamera vizuelno se sa daljine mogu pratiti dogaaji na podruju koje je u djelokrugu kamera, ili se to podruje moe snimati kako bi se kasnije uvidjelo ta se u tom podruju deavalo. Kamere se mogu postavljati na razliitimmjestima. Osnovni nedostatak kamernog sistema je njihova cijena. Naime, za izgradnju bezbjednosnog sistema sigurnosnih kamera neophodno je izdvojiti znatna finansijska sredstva, a s druge strane, kamere su veoma osetljive na fiziki kontakt, to znai da se lako mogu unititi. Pokazalo se, meutim, da su u prevenciji izvesnih vidova kriminaliteta kamere veoma efikasno sredstvo.

 Tipian primjer za to jeste spreavanje vandalizma u autobusima. Ova mjera se i pored visoke cijene uveliko primjenjuje u Velikoj Britaniji, a

zahvaljujui njenoj primjeni vandalizam e znatno smanjen. Kamere su efikasno sredstvo i za identifikaciju vandala na sportskim utakmicama ili na velikim manifestacijama. Ukoliko se postave na osnovu odreenih profesionalnih kriterijuma, zahvaljujui modernim tehnikama snimanja, mogue je da se kriminalno ponaanje i njeni izvrioci naknadno identifikuju i privedu zakonu. Sigurnosne kamere su postale standardan dio opreme u velikim preduzeima i znaajnim institucijama kao element kontrole i prevencije kriminalnog ponaanja. U tom smislu je njihova vrijednost nesporna i nezamenljiva (Muratbegovi, 2007).

Rad policije u zajednici

Rad policije u zajednici pojavio se poetkom sedamdesetih godina 20.

vijeka kao sve vanija strategija kontrole i suzbijanja kriminaliteta. Community Policing predstavlja jedan od najpopularnijih pristupa u policijsko-preventivnom radu. Proistekao je direktno iz samih saznanja da se policija ne moe sama suprostaviti bilo kom vidu kriminaliteta, niti da u svom radu moe imati pozitivnih faktikih i na kraju statistikih pomaka. Ovaj model, u svim svojim varijantama, predstavlja inovaciju, s obzirom da se policija u punoj meri ukljuuje u rjeavanje najvanijih problema kriminaliteta na temeljnom mikro-podruju.

 Prema ovom modelu, policija i graani ostvaruju dvosmjernu i

neposrednu komunikaciju , pri emu se policija angaira u rjeavanju svih vanijih problema graana na lokalnim podrujima. Policija pri tome vodi brigu o zahtjevima graana i o njihovim prioritetima, te se zajedno sa graanima angaira na problemu devijantnih ponaanja uopteno kroz realizaciju preventivnih programa usklaenih sa socijalnim problemima u nekoj lokalnoj zajednici.

 Smisao nove orjentacije, u prevenciji protivpravnih ponaanja

pojedinaca ili grupa je u tome da rukovodei policijski slubenici , iskljuivo zadueni za prevenciju kriminaliteta razgovaraju sa graanima o aktuelnim sigurnosnim problemima na razini lokalne zajednice. Lokaliziranje policijskog dejstva unutar lokalne zajednice podrazumjeva nekoliko bitnih segmenata aktivnosti unutar same zajednice s jedne, i organizacione sfere policijske organizacije s druge strane. Kao primarni zadatak namee se decentraliziranje policijske organizacije kao neminovnog preuslova provoenja programa saradnje sa lokalnom zajednicom.

 Model rada policije u zajednici (e.Community Policing) u

formalnom smislu rijei, omoguava svakom zainteresiranom pojedincu iz lokalne zajednice, na koju se model odnosi, da u dovoljnoj mjeri participira i u samom donoenju odreenih odluka sigurnosne prirode, a koje se direktno tiu prostora na kome ivi. Novi pristup policije u preventivnim programima na razini lokalne zajednice, neminovno zahtjeva i potupnu izmjenjenu profila klasinog policijskog slubenika.

Rad policije u zajednici podrazumijeva:

Saradnju policije i graana na kreativan nain putem kojeg e se: Smanjiti ili kontrolisati kriminalitet; strah od kriminaliteta i nastanak rtava; Promovisati zajedniko razumijevanje u cilju jaanja obezbjeenja sigurnosti i smanjenja rizika od kriminaliteta; Uspostaviti komunikacijske mree izmeu policije i graana

Osnovni principi na kojima treba da se zasniva saradnja policije i zajednice su:

ire definisanje policijskog djelovanja; Preureenje policijskih prioriteta; Obraanje panje pitanjima kvaliteta ivota i socijalne

dezorganizacije odreenih gradskih podruja;

Promjena modela odluivanja u pravcu zajednikog

odluivanja policije i zajednice;

 Smanjenje uticaja birokratskih mehanizama;

Orijentacija na rjeavanje problema i prevenciju;

Priznanje injenice da lokalna zajednica igra vanu ulogu u

rjeavanju problema susjedstva;

Reorganizacija policijskih slubi kako bi se ohrabrili i

nagradili novi modeli ponaanja policajaca (Krivokapi,2006).

Rad policije u zajednici u BiH

Misija UN-a u BiH i njen policijski segment IPTF koji su djelovali u periodu 1996-2002. prvi su uveli koncept rada policije u zajednici u BiH.
Kroz ovu incijativu, svi policajci u BiH su proli poetni nivo obuke o radu policije u zajednici. Dalji poticaj dala je Policijska misija EU (2003)(EUPM) kroz brojne projekte.

Veliki doprinos razvoju rada policije u zajednici dali su:

vicarska agencija za razvoj i saradnju (SDC)
Odjel Ujedinjenog Kraljevstva za meunarodni

razvoj (DFID) Saferworld Centar za sigurnosne studije (CSS), i dr.

Projekti rada policije u zajednici u BiH

Prijedor i epe (2003-2005)- (DFID);
Zenica-Doboj (2005-2007) - (SDC); Sarajevo (2005-2006) Saferworld i CSS; Brko District, Bijeljina, Mostar (2007-2008)

Saferworld i CSS;

Strategija za rad policije u zajednici

U maju 2006. godine, pod pokroviteljstvom Ministarstva sigurnosti BiH osnovana je radna grupa sastavljena od predstavnika nekoliko policijskih agencija sa svih nivoa organizacije policije; Uz odobrenje ministra sigurnosti, ministara dva entiteta i Distrikta Brko, grupa je poela sa radom na Strategiji o RPZ-u u cijeloj BiH. DFID i SDC su, u jednakom obimu, pruili podrku u ljudstvu, logistici i finansijama.

Strategija za rad policije u zajednici u BiH usvojena je 2007. godine.

Svrha strategije je poboljati sigurnost i osjeaj

sigurnosti graana u BiH uvoenjem novih metoda rada policije u zajednici.

Strateki cilj 1
Poboljati sposobnost policije da sprijei i smanji

kriminalitet i druge devijantne pojave;

Strateki cilj 2
Unaprijediti sposobnost policijskog rukovodstva da

rukovodi promjenama

Strateki cilj 3
Unaprijediti saradnju sa zajednicom, kroz razvijanje

partnerstva sa svim subjektima u zajednici;

Strateki cilj 4
Poveati povjerenje graana prema policiji putem

saradnje i sudjelovanja, ukljuujui konsultacije, komunikaciju i uestvovanje.

Teorija razbijenih prozora (Broken Windows Theory)

Vrlo interesantan osvrt na proaktivno djelovanje policije u

cilju smanjenja straha od kriminaliteta na razini lokalne zajednice dali su ameriki kriminolozi James Wilson i George Keling 1982 godine u svojoj studiji pod nazivom Razbijeni prozori (Broken Windows). Prema tvrdnji autora ove teorije, ukoliko se jedan predmet ostavi izvan kontrole, ili se ne odrava , neminovno dolazi do stvaranja ambijenta za nasilniki kriminaliet.

 Slika razbijenog prozora, simboliki prikazuje kako lokalna

zajednica vrlo lako moe zapasti u necivilizirane odnose, odnosno u anarhiju tj drutvo sa izraenim devijantnim ponaanjima te visokom stopom kriminaliteta. Prema ovoj teoriji, jedan nepopravljen prozor, ukazuje svim stanovnicima jedne lokalne zajednice da nema sistematske brige o tom segmentu imovine. Prestupnici ovakve signale shvataju kao dozvolu da napadnu nezatieno dobro koje upuuje na konstatciju da niko ne eli zatititi dati objekt od destruktivnog dejstva. Postepeno e i drugi prozori, geometrijskom progresijom, biti slomljeni to e prestupnicima dati sliku o apsolutno nezatienom dijelu zajednice do kojeg nikome nije stalo (Muratbegovi, 2007).

 Obino takve sredine postaju zahvalno podruje za

naseljavanje dilera droge, makroa te razliitih vrsta kriminalca. Ovakvim kretanjima oni poinju da polau pravo na ta podruja i unutar njih uvode svoja pravila ponaanja. Unutar ove teorije govori se o preuzimanju vlasti u zajednici od strane marginalaca, nasrtljivih prosjaka itd. Posebna panja je posveena prosjacima, koje ova teorija smatra prvim razbijenim prozorom.

 Prema autorima ove teorije, ogroman znaaj za progresiju pomenutih

devijantnih ponaanja ponekad predstvalja i odabrani stil djelovanja policije. On u velikom broju sluajeva doprinosi navedenoj lananoj reakciji devijantnosti unutar pojedinih lokalnih zajednica. Iako svjesni reformistikih nastojanja u procesima profesionalizacije policije i ukidanja nekih klasinih koncepcija u obavljenju policijskog posla, autori veliku panju posveuju pitanju patrolne djelatnosti. Naime, oni se posebno zadravaju na pitanju zato javnost toliko vjeruje u patroliranje policajaca pozornika, iako je takav nain rada diskreditiran kao metod uspjene kontrole kriminaliteta? Rezultati njihovih istraivanja govore o velikom povjerenju u instutut policajca pozornika, ocjenjujui da on kod graana jaa osjeaj kolektivne sigurnosti i impresiju dravnog zatitnog mehanizma

 Iskusni pozornici, prilikom obavljanja svojih dunosti postaju poznavaoci

svih segmanata vota zajednice u kojoj obavljaju svoju dunost. Na ovaj nain njihova uloga stihijski prerasta u primarnu zatitu i sigurnost lokalne zajednice, a tek sekundarno povezana za suzbijanje kriminaliteta tj primjenu zakonskih odredbi. Zahvaljujui ovakvoj ulozi, pozornici su u stanju odmah ouiti prve pokazatelje devijantnih ili preddelinkventnih ponaanja u svom rejonu (lokalnoj zajednici). Kao osobe koje usmjeravaju socijalne odnose i aktivnosti na terenu zbivanja (ulici) putem svojih diskrecionih ovlatenja kontroliu tendencije naruavanja reda kroz primjenu normi, odnosno putem mehenizama neformalne socijalne kontole. Na taj nain policajci-pozornici direktno utiu na kvalitet ivota u zajednici i smanjuju mogunost neprimjeenog i nekanjenog naruavanja opih pravila ponaanja u lokalnoj zajednici i drutvu uopte.

 Kreatori ove strategije se zalau za primjenu metoda zatite podruja

lokalnih zajednica, emu kljunu potporu trebaju dati graani radi odranja stanja javnog reda i mira na zadovovoljavajuoj razini. Prema ovoj stretegiji policijski integritet i legitimitet moe biti osiguran iskljuivo kroz poboljanje kvaliteta ivota u zajednici davanjem prioriteta preventivnim aktivnostima. Radi o stretagiji koja objanjava specifian pristup policijskog djelovanja, a on se moe opisati kao direktni odgovor na teoriju razbijenih prozora.

Pristup nulte tolerancije (Zero Tolerance

Strategy)
Ako bi se u njakraim crtama elio opisati ovaj pristup, onda

treba zasigurno konstatirati da se radi o visokoprofiliranoj, proaktivnoj strategiji policijskog djelovanja, koja zahtjeva od policajaca da maskimalnim angmanom suzbijaju ak i najsitnije delikte, tanije sa istom odlunou kao i najtea krivina djela. Ovim pristupom se eli naglasiti da policija ima motiva i snage boriti se sa itavom lepezom antisocijalnih ponaanja koja izazivaju strah kod graana.

 Pristup se moe definirati na razliite naine, ali ipak njegov zajedniki

sadralac predstavlja striktna i agresivna primjena zakona. Da bi bilo mogue postii ovaj nain postupanja, neophodno je preispitati dotadanji rad policajaca na terenu i animirati ih na zauzimanje intervecionistikog stava. Dakle, njima se daju upustva da svoju panju fokusiraju na sitnije krenje zakonskih propisa, tanije i na ona djela koja svakodnevno iritiraju graane , te nekim drugim oblicima sociopatolokih ponaanja. Ovdje se prvenstveno misli na prosjaenje, vonja u gradskom prevozu bez vozne karte, alkoholiziranost na javnom mjestu, nepropisno prelaenje ulice, pisanje grafita, uline prodaje bez dozvole za rad, i sl. Osnovni razlog za ovakvo djelovanje policije predstavlja tvrdnja da takva ponaanja utiu na osjeaj nesigurnosti graana.

 Iako dobro osmiljen, ovaj pristup je naspram poetnih pozitivnih

miljenja danas ipak izgubio na znaaju, naroito zbog injenice to su sluajevi policijske brutalnosti eliminirali sve dobre strane ovog inovativnog pristupa, koji se naslanja na teoriju razbijenih prozora. On je ak doivio i svoju suprotnost kroz teoriju neintervencije koja se razvila u nekim razvijenim evropskim zemljama. Prema toj teoriji, kao stil policijskog rada predlagalo se odustajanje od intervencije u koliko bi one mogle loe uticati na imid policije ak i u sluajevima kada se ne radi o sitnijim deliktima. Osnovna premisa ovakvog djelovanja temelji se na spoznaji da je svrsihodnije rtvovati manje ciljeve radi sticanja povjerenja od strane graana. Bez obzira to je ova orjentacija dosta jasna, ona ipak nije zaivjela u dovoljnoj mjeri. Ponekad se ova teta moe izroditi u mnogo veu nego li je ona koju izbjegavamo (Muratbegovi, 2007).