I

I
,
i

OGLEDl

Ivo Pranjkovi

Temeljnanaelajezinepravilnosti

~.~:':: Uvod
Glavni razlog normativnim zahvatimau bilo kojem standardnomjeziku jest postojanjeinaica (varijanata,dubleta) na svim razinama (fonolokoj, morfolokoj, tvorbenoj, sintaktikoj, leksikoj, ortografskoj i ortoepskoj). Drugim rijeima, o tome da je neto pravilnije od egadrugoga, da mu treba dati prednost u odnosuna to drugo moesegovoriti samoonda kad je rije o konkurentnim jezinim jedinicama i pojavnostima. O samoj pojavi jezine varijantnosti mislilo se i misli razliito. Jedni smatraju da su inaice odraz nesavrenosti, neracionalnosti,,)jezine rasipnosti te da ih treba protjerivati iz jezika. Takva su miljenja prihvatljiva samo donekle i samo u nekim oblastima jezineuporabe (npr. u nazivoslovlju, terminologiji). Kad se meutim pone dogaati da se zastupnici takva miljenjatue na jezikoslovcezbognavodno pretjeranepopustljivosti ili kad trae od draveda osniva urede (sudove,povjerenstvai sl.) za jezik i inaicedekretima iskorjenjuje, onda posljedicetakvih miljenjamogu biti vrlo pogubne,jer je pojavainaicavienego normalna posljedicajezinoga razvoja.Rije je obino o nunom supostojanjustarogai novoga,opega i specijaliziranoga,viega i niega, stilski obiljeenogai stilski neobiljeenogaitd. Varijantnost, izmeu ostalog,pomaeda senaviknemona novi oblik i tako promjenu norme ini manje bolnom. Inaicenam, osim toga, pomau da efektnije i preciznije preslikavamosvoje misli u jezina ustrojstva. Sveto nikako ne znaida su sveinaicejednako preporuljive.Naprotiv, one se meusobnomogu stupnjevati s obzirom na to u kojoj je mjeri neka od njih preporuljiva, manje preporuljiva ili nepreporuljiva,odnosno pravilna,manjepravilnaili pogrena. O tome zatosei po emu jedna inaica smatra pravilnom u odnosu na drugu bit e rijei u ovome ogledu u kojem ese ukratko prokomentirati dvanaestrazliitih naela jezinepravilnosti. S

Naelo stabilnosti
I Od najmanjedvanaestnaelakoliko ih sespominjekad seraspravljao jezinoj pravilnosti i koje u normativistikim prosudbamatreba uzimati u obzir na prvom se mjestu obino spominje naelostabilnosti. Po tom bi se naelu jezino praviinijim smatralo ono to je stabilno, postojano, to nije podlono promjenama, osobito ne naglim. To naelo svakakotreba uzimati u obzir u standardolokimnedoumicama,ali odmah valja naglasiti da je njegovapouzdanostrelativna, jer posvepravilno moe biti ne samoono to ima stabilno mjesto u jezinomeustrojstvu nego i ono to se tek pojavilo, pa moe biti nestabilno bilo znaenjskibilo formalno (usp. nedoumicetipa raunalo, raunar, rauna,kompjutor, kompjuter i sl.). Naime, iako sejezik u cjelini mijenja sporo i postupno,ipak ima i dosta sluajevanaglih i nepredvidivih promjena, osobito u leksiku. Gotovo smo svakodnevno suoeni s potrebom imenovanja novih predmeta i pojava. Danasprimjerice rabimo povelik broj rijei koje nai djedovi uope ne bi razumjeli, npr. raunalo (kompjutor), ip, pisa, sida (aids), ekologija, stranka zelenih, doigravanje(plej of) itd. S druge strane, ne treba zaboraviti da vrlo stabilne mogu biti i inaice koje se po drugim kriterijima smatrajupogrenima.Tako npr. normativci desetljeima uporno ponavljaju da nije pravilno u (s)vezitoga ili koristim priliku, nego u (s)vezis tim i koristim seprilikom, ali i te pogreneoblike ipak svakodnevnoitamo i sluamo.

Naelo proirenosti
Naelo proirenosti tie se statistikih pokazatelja, koje dakako i u normativistikim ralambama valja uvaavati.Po njemu bi prednost trebalo davati onome to je frekventnije, to se ee javlja u praksi i/ili to upotrebljava veina govornika pojedinogastandardnogjezika. I to naelo, naravno, treba uvaavati, ali se nikako ne smije apsolutizirati jer pred statistikim podacima nerijetko dobivaju prednost drugi initelji, kao npr. kulturnopovijesni, nacionalni, vjerski, pa i emocionalni. Osim toga, mjesto statistike u jeziku i u jezinim istraivanjimarelativno je ili bar dosadnije jasno utvreno. I napokon, kao i u vezi sa stabilnou, treba reida proirenije moe biti ono to sepo drugim kriterijima smatranepravilnim. Tako e npr. veina govornika hrvatskogajezika, ili bar veina stanovnika Zagreba,izgovarati npr. donator ili asistent iako se praviinima (ortoepski korektnima) smatrajusamoinaicedonator i as~stent. 6

OGLEDI

Logiko naelo
Kako svaki jezik slui za izraavanjemisli, prirodno je da nije posve neovisano zakonitostima pravilnoga, a to u prvom redu znailogikoga miljenja,drugim rijeima da u prosuivanju o tome to je pravilno, a to nepravilno treba voditi raunai o logikomenaelu.Pritom meutim treba biti svjestaninjeniceda jezik ima svoju posebnulogiku koja ne mora biti u skladu s naom logikom, a pogotovo ne s logikom kao filozofijskom disciplinom (npr. tzv. frazeoloke besmislicetipa musti jarca u reeto besmislice su s logikoga,ali ne i jezinogastajalita).Osim toga, jezikom sene prenosi samoispravno (logino)negoi aloginomiljenje.Kad bi bilo drukije, jezik bi uvijek morao biti logian. I napokon, pojam loginosti u jezicimaprilino je relativan. Ono to je u jednom jeziku logino ne mora biti u drugome, i obrnuto. Ustrojstvo nijenih konstrukcija, primjerice, u hrvatskomestandardnomjeziku za taj je jezik posvelogino (npr. Nikada nita ni od koganije primao), aposveneloginozaveinu drugih europskih jezika. Prematome, estalaika prosuivanjao tome da je to pravilno jer je toboe logino ili da je to nepravilno jer toboenije logino u najveem su broju sluajeva posve neutemeljenai nemaju vezes ozbiljnim standardolokim raspravama~

Estetskonaelo
Kad je rije o naelimajezinepravilnosti, treba reida je u povijesti jezikoslovlja bilo i onih, npr. Karl Vossler, koji su presudnim smatrali osjeaj ukusaodnosno svojevrsnuindividualnu intuiciju. Takvo seshvaanje norme nazivaestetskimili lingvoestetskim. Pojednostavljeno reeno, pravilnije bi bilo ono to je ljepe,a o tome to je ljepeprosuujeonaj koji seslui jezikom. Nije naravnouope sporno da je i to naeloestou igri, i to vjerojatno ee nego to bi trebalo biti. Moramo meutim biti svjesnikrajnje subjektivnosti toga naelai injeniceda estetska mjerila podlijeu vrlo raznolikim utjecajima,pa i svojevrsnojmodi.Ukusi senaime nuno mijenjaju, pa e ak i ista osobau razliitoj dobi ili u razliitim ivotnim okolnostima imati razliit jeziniukus. Estetskipristup i estetskoshvaanje norme treba naravno jasno luiti od estetskih parametara kojima se operira u ocjeni vrijednosti jezine umjetnine, jer oni nemaju nikakve veze s normom, nego imaju veze sa znanou o knjievnosti odnosno s estetikom (kao filozofskom disciplinom). 7

KOLO 4/1996.

Pragmatino naelo Za razliku od teorije norme zasnovanena estetskomnaelu teorija norme zasnovanana pragmatinom naelu jedna je od najradikalnijih. Zagovornici te teorije smatraju da su norme posve uvjetne, tj. lienebilo kakve vrijednosti sa stajalita neke znanstveneili ak bilo kakve druge istine. Drugim rijeima, oni tvrde da nikakvo znanstveno utemeljenje jezine norme uopenije mogue. Unato tome to su takva gledanja krajnje radikalna i pretjerana,o njima ipak treba voditi raunajer je norma s nekog strogo znanstvenogstajalitadoista uvjetna. Puno je sluajevau kojima je ona na neki nain samosavjetnika odnosnou kojima normativac ne moe podastrijeti iole vrste dokaze o tome da je neka inaica pravilnija od druge. U toj oblasti, tovie,uope i nemavrstih dokaza,to naravno ne znai da nema argumenata.Razmotrimo s tog stajalitajedan aktualni primjer: teko da itko ikome moedokazatida je pravilnija inaica oborina nego padavina (padalina) ili obrnuto, ali argumenatai za jednu i za drugu moe biti mnogo, i to raznolike naravi i teine (to je starije, to je proirenije, to ima duu tradiciju, to je primjerenije tvorbenom ustrojstvu, od egaima vie izvedenica,to pada, a to se obaraitd.).
,;;

Takozvano pravno naelo

e~

Oni koji u pristupu jezinoj normi istiu u prvi plan tzv. pravno (ili zakonsko'<) naeloinsistiraju na slinostiizmeujezinih i pravnih normi. Ima naime i jezinih normi, kakva je primjerice pravopisna, koje imaju karakter zakona. Njihovo naruavanje,manje ili vie, u svim razvijenim drutvima ima za posljedicu odreene sankcije, od slabe ocjene koju e dobiti uenik na satu materinskogjezika do npr. tajnice u kakvu trgovakom poduzeu koja zbog nepoznavanja te pravopisnenorme, apogotovo zbog eventualnogsvjesnogmanipuliranja pojedinim pravilima, moe prouzroiti ozbiljne posljedicesvome poduzeu, zbog kojih naravno moe i odgovarati. Meutim, na tim slinostimaizmeujezinih i pravnih normi, koliko god bile oigledne,ipak je krivo insistirati. Jezinesu naime norme neusporedivozamrenije i vieaspektnije negopravne,pa takvo insistiranje moevoditi opasnimpojednostavljenjima koja e prije onemoguiti negoli omoguitinjihovo ispravno shvaanje i primjenjivanje. Jedna od tih zamrenostiima izvorite u tome to su jezine norme mnogo manje arbitrarne od pravnih. Dobar je dio njih naime vrsto povezans jezinim ustrojstvom, to znai da je mogue utvrditi koja od 8

.I

OGLEDI
inaica jest u skladu sa zakonitostima jezinog sustava, a koja eventualno nije.

,
i

,
r

Takozvanoznanstvenonaelo
Rije je dakle o suodnosu izmeu norme i jezinoga sustava,koji (suodnos)omoguuje da se o pojedinim inaicamasudi (u najveoj mjeri) znanstveno.Pa ipak je i to naelo nazvano tzv. znanstvenim. Tomu je najmanjedva razloga. Prvo, usklaenostsa sustavomnije uvijek s normativnog stajalitapresudnajer norma ne mora nuno proskribirati akni one elemente koji su u suprotnosti sa sustavom (sustavniji" je npr. inae normativno posvenekorektan oblik moemnego mogu, jer ima samodva glagola koji u 1. licu jednine prezentaimaju nastavak-u, svima ostalima zavrava na -m). Drugo, upravo manja usklaenost,ili ak potpuna neusklaenostsa sustavommoe imati odreena znaenjai (stilske) efekte. Tako npr. rijei slavenskoga podrijetla koje oznaujuvritelja radnje dobivaju sufikse-telj, -lac, -al, -ac itd. (itatelj, liilac, kopa,kosac),a rijei stranog podrijetla sufiks -{Jr (revizor, agresor,plagijator), ali e ipak normativno biti drmator, a ne drmatelj, drmalac, drma ili drmac. Prematome, (manja ili vea) usklaenostsa sustavomneto je to se moeutvrditi i to naravnotreba uzimati u obzir, ali i to sastajalitanorme moebiti posverelativno.

Zemljopisno naelo
U raspravamao tome to je u jeziku pravilnije ili, preciznije,gdje se govori pravilnije nerijetko je u igri i zemljopisnonaelo (ako se to uope moe smatrati naelom).Naime, meu ljudima, posebicenestrunjacima, postoji vrlo izraena potreba da se uzorni dijalekt ili uzorni regionalni govor konkretizira i zemljopisno. U nas se u tom smislu estospominje Hercegovina, Zagora, Bosna,a od gradova Mostar, Dubrovnik i sl. Ima akljudi, i to visokoobrazovanihkoji smatrajuda knjievni jezik ne moraju ni uiti jer seu njih (npr. u njihovu selu)toboegovori istim"knjievnim jezikom. To je jedna od najveih i najproirenijih zabludakoje se u vezi s knjievnim jezikom uope javljaju, jer naprosto ne postoji, niti je ikada postojao,nekakavisti, nepatvorenidijalekt koji bi sluio za uzor. Svakije knjievni jezik umjetna tvorevina, a uzor mu ne moe biti nijedan zemljopisno konkretan govor, nego samo pravilna uporaba knjievnogajezika. Zemljopisnoje naelo,drugim rijeima,posveirelevantnokad seraspravlja 9

OGLEDI

i
i

i~~icajest u skladu sa zakonitostimajezinogsustava,a koja eventualno

nije.

Takozvanoznanstvenonaelo
Rije je dakle o suodnosu izmeu norme i jezinoga sustava,koji (suodnos)omoguuje da se o pojedinim inaicamasudi (u najveoj mjeri) znanstveno.Pa ipak je i to naelo nazvano tzv. znanstvenim. Tomu je najmanjedva razloga. Prvo, usklaenostsa sustavomnije uvijek s normativnog stajalitapresudnajer norma ne mora nuno proskribirati akni one elemente koji su u suprotnosti sa sustavom (sustavniji" je npr. inae normativno posvenekorektan oblik moemnego mogu, jer ima samodva glagolakoji u 1. licu jednine prezentaimaju nastavak-u, svima ostalima zavrava na -m). Drugo, upravo manja usklaenost,ili ak potpuna neusklaenostsa sustavommoe imati odreena znaenjai (stilske) efekte. Tako npr. rijei slavenskoga podrijetla koje oznaujuvritelja radnje dobivaju sufikse-telj, -lac, -a, -ac itd. (itatelj, liilac, kopa,kosac),a rijei stranogpodrijetla sufiks -or (revizor,agresor,plagijator), ali e ipak normativno biti drmator, a ne drmatelj, drmalac, drma ili drmac. Prematome, (manja ili vea) usklaenostsa sustavomneto je to se moeutvrditi i to naravnotreba uzimati u obzir, ali i to sastajalitanorme

I I
,

I
,

[.

moe biti posve relativno.

:
1

Zemljopisno naelo
U raspravamao tome to je u jeziku pravilnije ili, preciznije,gdje se govori pravilnije nerijetko je u igri i zemljopisno naelo (ako se to uope moe smatrati naelom).Naime, meu ljudima, posebicenestrunjacima, postoji vrlo izraena potreba da se uzorni dijalekt ili uzorni regionalni govor konkretizira i zemljopisno. U nas se u tom smislu estospominje Hercegovina, Zagora, Bosna,a od gradova Mostar, Dubrovnik i sl. Ima akljudi, i to visokoobrazovanihkoji smatrajuda knjievni jezik ne moraju ni uiti jer seu njih (npr. u njihovu selu)toboegovori istim"knjievnim jezikom. To je jedna od najveih i najproirenijih zabludakoje se u vezi s knjievnim jezikom uope javljaju, jer naprosto ne postoji, niti je ikada postojao,nekakavisti, nepatvorenidijalekt koji bi sluio za uzor. Svakije knjievni jezik umjetna tvorevina, a uzor mu ne moe biti nijedan zemljopisno konkretan govor, nego samo pravilna uporaba knjievnogajezika. Zemljopisnoje naelo,drugim rijeima,posveirelevantnokad seraspravlja 9

KOLO 4/1996. o tome to je u standardnom jeziku pravilno, a to nije. Spominjem ga ovdje

II

u prvom redu zato to je u nas izazvalo, i jo uvijek izaziva, cijeli niz nesporazuma,koji oteavaju ne samo pravilno shvaanje norme nego i pravilno shvaanje knjievnog, standardnogjezika.

te at Aristokratsko naelo

st'

p~

Budui da suu razvojusvakogknjievnogajezika odreenuulogu igrale i klasne razlike, i to uglavnom u tom smislu to se jezik viih drutvenih slojevasmatraoprestinijim, pa onda i praviInijim, nerijetko segovori i o aristokratskom naelu. I to naelo svakako treba uzimati u obzir, ali s maksimalnim oprezom ve i zato to je pojam aristokracijeprilino neodreen i/ili problematian.Smatramoli aristokracijom npr. vladajue slojeve, onda e oni u hrvatskoj povijesti teko moi sluiti kao uzor u knjievname jeziku jer vei dio tih slojevanije ni govorio hrvatski (negonjemaki, latinski, talijanski ili maarski). Ako, s druge strane, pod aristokracijom podrazumijevamonajbogatijeljude, onda se mora konstatirati da je meu njima uvijek bilo i "sirovih" skorojevia, beskrupuloznihzelenaa, profitera sl. !ji jezik nije ,mogaobiti uz~ro~ drugi.ma.Pre~a to~e, arist?kratsko ; Jenacelo posved1fuznokao to Jed1fuzanI sampojam arIstokracIJe. f
...

pi sa ur p< al< bt DI or pl:

ni n~

Demokratskonaelo
Slino je i s naelom suprotnoga predznaka, tj. s demokratskim nae-

to

CIJ nc

lom, koje pretpostavlja da su svi ljudi u pojedinim zajednicamajezino jednakovrijedni i da svi imaju pravo na svojevlastite jezineizbore. Kako u njemu vanu ulogu imaju statistiki pokazatelji, to je naelo donekle blisko naeluproirenosti.Zagovornici demokratskognaelaaksupovremeno tvrdili (npr. T. Tegner) da i najvee besmisliceu jeziku postaju pravilne kad se usvoje, kao to i u politici najgori uzurpatori postaju legitimni kad se uvrstena vlasti. Takva su meutim stajalitabez sumnje pretjerana. Drutvenaje zajednicaipak korektiv koji prijei da se javljaju potpune besmislice,uz napomenuda u jeziku nije besmisleno sveono to senamakatkadauini da jest (nisunpr. besmislene pojavetipa ovjek-aba ili morski pas). tovie,moglo bi seustvrditi da i u jeziku postoji netokao "jezini moral" (donekle analoganpolitikom moralu) koji prijei da se prihvaaju i najvee besmislicebez obzira na to jesu li se ustalile ili nisu.
10

SV

ka zd aJ ra:

na pr (p ni4 da sti
-

OGLEDI Naelo autoritetnosti

Od naelajezinepravilnosti medu najpopularnijima je naeloautoritetnosti, prema kojemu je pravilnija ona inaica koja je potkrijepljena autoritetom izvora, pri emu se obino misli na autoritet knjievnog stvaratelja. U nasje to naelosvojedobnobilo vrlo proireno, i to u obliku parole:Pii kao to piu dobri pisci! Razumijeseda i to naelou normativnim prosudbamatreba uvaavati,jer je u svakomsluajupreporuljivije da nam autoritet u pisanju bude dobar pisac negoli kakvo polupismeno piskaralo,ali odmah valja reida u vezi s tim vrebaju brojne opasnostine samozato to je jezik lijepe knjievnosti materijal" za izradu knjievne umjetnine, pa ne podlijee normiranju (bar ne u onom smislu u kojem podlijeudrugi tekstovi), negoi zato to emo biti u najmanjuruku smijeni ako primjerice molbu za prijem u radni odnos ili raspravu iz biologije budemo pisali ugledajuise u jezik Tina Ujeviaili Miroslava Krlee. Drugim rijeima, moramo prije svegavoditi raunao tome kojem funkcionainom stilu pripada ono to piemo: razgovornom, administrativnom, publicistikom,beletristikomili znanstvenom.

I i

Naelo svrhovitosti

, f

Upravo sena to ponajviemisli kad segovori o naelusvrhovitosti. Po tom naelupravilnije je ono to je primjerenije pojedinom tipu komunikacije. Uvaavanje tog naelapretpostavljada ne postoji jedna i jedinstvena norma koja bi vrijedila zajezik u cjelini, negoda svakifunkcionalni stil ima svoju normu. Tako e npr. u administrativnom stilu biti pravilne i obinepojavnosti kao to su vriti popis (mjesto popisivati), u oblasti zdravstva (mjesto u zdravstvu),pitanje likvidnosti, problem vanjskogi unutarnjegprometa itd., a nee biti u nekom drugom funkcionalnom stilu, npr. u beletristikom, razgovornomili znanstvenom. Sva spomenutanaela,a jo i pokoje nespornenuto,npr. tradicijsko naelo,naelojednostavnijerealizacije,naeloautohtonosti (po kojemu se prednost daje domaoj inaici u odnosuna stranu), naeloproduktivnosti (po kojemu prednost ima ona inaicakoja je pogodnija za tvorbu izvedenica) itd., treba pri donoenjunormativnih odluka uzimati u obzir, ali tako da senijedno od njih ne apsolutizira.Samoe sena taj nain u normativistikim zahvatimapostupati razlono, utemeljenoi neprotuslovno. 11