Alija Nametak je roen u Mostaru , 6. marta 1906. godine . Bio je bosanskohercegovaki pripovjeda, dramatiar i folklorist.

Mekteb, osnovnu kolu i klasinu gimnaziju zavrio je u Mostaru, a studij knjievnosti i srpskohrvatskog jezika u Zagrebu. Po zavretku studija dolazi u Sarajevo za urednika Novog behara. Kad je primljen u dravnu slubu radi kao profesor u Srednjoj tehnikoj koli, zatim uiteljskoj te u gimnaziji. 1934/35. predavao je u Podgorici kao srednjokolski profesor a jedno vrijeme je i lektor i intendat u Narodnom pozoritu u Sarajevu (za vrijeme rata Hrvatsko narodno pozorite). Nekoliko godina je honorarno predavao srpskohrvatski jezik u Gazi Husrev-begovoj medresi. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata, u travnju 1945. godine, partizani, tanije partizanski osloboditelji su ga osudili na petnaest godina teke robije samo zato to se tokom rata uopte nije petljao u politiku, niti je suraivao s reimom Nezavisne drave Hrvatske, ve zato to je i u ratnim okolnostima ostao aktivni djelatnik na polju knjievnosti i kulturnog ivota Sarajeva i Bosne i Hercegovine. U originalnom obrazloenju presude i dan danas stoji kriv je to je svojim pripovjetkama izazivao bratoubilaku mrnju Na osnovu tog obrazloenja partizanskog prijekog suda proglaen je narodnim neprijateljem. Konkretno, radi se o pripovjetci Za obraz iz istoimene zbirke pria, a koju emo prvu objaviti da svi vidimo ta je to u njoj pisao narodni neprijatelj Alija Nametak? Istina jeste da su sebe u toj prii prepoznali neki akteri dogaaja koji je u njoj opisan. I dok su pravi zloinci koji su okrvavili ruke u ratu etali Sarajevom i Bosnom i Hercegovinom, Alija Nametak je zbog jedne objavljene prie i sujete nekih neljudi odleao punih devet godina tamnice u Zenici. S robije je, visoko uzdignuta ela izaao 6.svibnja 1954. godine. Po izlasku s robije radio je kao suradnik Instituta za prouavanje folklora u Sarajevu, a kasnije je preao na mjesto knjiniara ili bibliotekara u Muzikoj akademiji u Sarajevu. Na tom radnom mjestu je doekao penziju 1973. godine. Svoj knjievni talenat Alija je pokazao ve u ranoj mladosti. Objavljivao je narodne prie i narodne pjesme bosansko-hercegovakih muslimana, a kao student pie prie i novele koje objavljuje u knjievnim asopisima u Zagrebu. Nakon dolaska u Sarajevo pie u Novom Beharu, Kalendaru Narodne uzdanice, Glasniku Islamske vjerske zajednice, kao i u brojnim asopisima u tadanjij Jugoslaviji. Objavio je nekoliko zbirki pripovjedaka, novela, tekstova o narodnom stvaralatvu, tonije znaajno je pridonio da mnoge nae narodne epske i lirske pjesme ostanu zapisane i spaene od zaborava. Posebice treba istaknuti zbirke pripovjedaka Bajram rtava koja je objavljena 1931. godine u Zagrebu, Dobro Bonjani objavljenu 1937. godine u Zagrebu, Za obraz, objavljenu 1942. Godine, takoe u Zagrebu, Ramazanske prie objavljene 1944. godine u Sarajevu, Travka zaboravka (Zagreb 1966) i Tuturuza i ejh Meco (Zagreb 1978). Ne smiju se zaboraviti ostvarenja Alije Nametka kao pisca povijesne drame, kao to je Narodna vlada iz 1938. godine, te komedije Omer za navama i Abdulah paa u kasabi iz 1942. godine.

Posthumno je objavljen prekrasni Sarajevski nekrologij 1994. godine, a potom Sarajevske uspomene 1997. godine, te zbirka pria Za obraz i druge prie 1998. godine, a koje je za tampu priredio sin Alije Nametka, prof.dr Fehim Nametak. Izopen iz bosanskohercegovakog knjievnog ivota, ponovo je poeo objavljivati tek nakon dugogodinje utnje (Trava zaboravka, Zagreb 1966. i Tuturuza i eh Meco, Zagreb 1978). Znaajan pripovjeda, koji izvornim darom i sjajnim osjeanjem jezika u svojim najboljim novelama nadrasta ogranienja tradicionalistikih knjievnih i ivotnih nazora. Punu i pravu recepciju Nametkove proze trajno je omela njegova politika ekskomuniciranost i graanska marginaliziranost. U knjizi Sarajevski nekrologij, objavljenoj posthumno (Zrich, 1994), Nametak se pokazuje kao novovjekovni Baeskija - hroniar koji britkim jezikom i kroz briljantne novelistike krokije, i toplo i ironino u isti mah, svjedoi o ivotu tradicionalne sarajevske muslimanske sredine kao cijeloga jednog paralelnog, zatajenog mikrokozmosa u vremenu epohalnih drutvenih i politikih promjena (1961-1985). Nametak je poznavao duh i duu svoga naroda i znalaki ga je naslikao u svojim priama. Naslikao ga je u okruenju bosanske kasbe, s njegovim svakodnevnim brigama i problemima, njegovom etikom i odnosom prema svijetu i stvarnosti. Njegovao je tip regionalno-folklorne proze u kojoj se nastavljaju suvremena usamjerenja na tradicionalne oblike bonjake prie. Hroniarski prati sudbinu Bonjaka u meuratnom periodu. U svojim priama naglaavao je najdramatinija zbivanja u historiji materijalno propadanje muslimanskih porodica u doba dolaska Austrougarske u Bosnu. Za Aliju Nametka kau da je pisac starog bonjakog ivota, bonjake porodice i njenih patrijarhalnih zakona. Alija Nametak je na Ahiret preselio 8.11.1987. godine. Ukopan je u Faletiima povie Sarajeva, Faletiima koje je mnogo volio i koje je, kao i neke njegove ljude jako lijepo opisao, posebice u Sarajevskom nekrologiju. Neka mu je vjeni rahmet!