Tajne I Koristi Dove

VuhammcdMutcvcie-a'ravi
JA}II | |CKlSJ! OCVE

MuhammcdMutcvclic-a'ravi
Tajne ikoristi
DOVE
uim,2DDQ
U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog
Na/con zahvale Allahu Uzvienom i salavata
na naeg prval<a, Allahovog Poslani/ea, sal
lallahu 'alejhi ve sellem, molim Allaha Sve
vinjega da ova knjiga, kao novo izdanje u
nizu izdanja moje biblioteke, bude jedan Ico
rak na putu upute i svjetlost lcoja e obasja
vati stazu vjerovanja. U svemu tome, od Alla
ha Svemilosnog traim uputu i podrlu.
-HuhcmmHuteveme-c'rcv|
Prvcpcglav||e
|vO|Ou|AvLJL
ZNAENJE DOVE
Dova (ar. ed-du'a') izvorno znai poziv, dozivanje ili
molbu upuenu od strane nie rangiran og ka viem,
od strane slabijeg ka jaem. Dova u znaenju molbe
moe se uputiti samo onome ko je jai i koj i posj e
duje veu mo od onoga koji poziva i moli. Ako go
vorimo o dovi kao ibadetu koji se upuuje Uzvie
nom Allahu, u tom sluaju mi dozivamo i molimo
Njega, za Koj ega u cijelom kosmosu nema niega te
kog, niti nemogueg.
Kada neto poeli, a svojom snagom to ne mo
e ostvariti, onda se obraa Najveem, Onome Koji
nije ogranien bilo kakvim uzrono-posljedinim
zakonitostima ili uvj etima. U takvom stanju, ti za
vapi: "Ja Rabbi ! " ("Moj Gospodaru! "), obraajui se
Sili koja j e stvorila cijeli univerzum i sve uzrono
-posljedine zakonitosti u njemu, nadaj ui se da e
On, Uzvieni i Svemogui, udovoljiti tvom pozivu i
ispuniti tvoju elju koju osobnim trudom ne moe
ostvariti.
9
10 MUHAMMED MuTEVELLI E-A' RAVI
ovjek u dovi uvijek trai ono to misli da j e do

bro za njega. Svako od nas, naravno, eli sebi dobro,
meutim, to dobro koj e traimo u dovi mi poimamo
sa svog linog stanovita i na osnovu usvoj enih spo
znaja. Tako neko vidi dobro u imetku, pa ga trai u
dovi, druga osoba vidi dobro u nekom utjecajnom
poloaju, pa moli Uzvienog Allaha da mu ga podari.
ak i u sluaj u kad ovj ek upuuje dovu protiv ne

koga, da ga zadesi nesrea i kad proklinj e, on opet
trai i moli za sebe, jer kroz takvu dovu on ustvari
trai utjehu za svoj povrijeeni ego i pokuava otklo
niti osjeaj potitenosti i tj eskobe u grudima, s obzi
rom da smatra kako ga je onaj protiv koga moli uvri
j edio ili mu bespravno oduzeo neko njegovo pravo.
Dova j e, takoer, ovjekovo priznavanje vlastite
slabosti i nemoi, pa iz tog razloga moe se primije
titi da osoba koja je u stanju ostvariti neki cilj svojom
snagom ili imetkom, ne upuuje dovu Uzvienom
Allahu. Zato bi neko upuivao dovu ako sam moe
ostvariti ono to je zaelio?! Upravo tu sliku predo
ava nam asni Kur'an: "Uistinu, ovjek se uzobi
jesti im se neovisnim osjeti" (El-'Alek, 6. -;.), to
znai:
ovj ee, kad god se osjeti neovisnim i spo

sobnim da svojim trudom ostvari neki cilj, ti iz ne
haj nosti i nemara zaboravi na Svevinjeg Allaha i
Njegovu mo. Danas je ova pojava veoma primjet
na meu nama.
to vie napreduje ljudska civiliza

cija, ljudi se osjeaju neovisnij im, misle da su postali
TAJ NE l KORISTI DOVE I I
bogatiji i napredniji i obuzima i h osjeaj moi, pa u
takvom stanju se malo sjeaju Allaha i ne spominju
Ga.
ovj ek je u prolosti tragao za vodom i mnogo se

muio u njenom pribavljanju: kopao j e bunareve i
duboka stjecita za vodu u kojima bi se sabirala ki
nica i voda iz podzemnih rukavaca.
ovjek se selio
iz mjesta u mjesto tragaj ui za vodom. Proitaj mo ri
jei Uzvienog: "Zar ne vidi da Allah sputa s neba
kiu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomou
nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono osui i ti
ga vidi poutjelog, i najzad ga skri. To je, doista,
pouka za one koji su pametni." (Ez-Zumer, 21. )
U prolosti su ljudi za svoje ivotne potrebe ko
ristili spomenute izvore vode i bunareve koj e su ko
pali, pa, ako se desi da ne nadu vodu, oni bi dizali
ruke ka nebu i ponizno dozivali: "Na Gospodaru! "
Zatim j e ljudska zajednica uznapredovala, te j e o
vjek, koristei spremnike i rezervoare za vodu, uspio
dovesti vodu do svakog domainstva, pa samo otvo
ri slavinu i voda potee u tvojoj kui.
ta se tada de
ava? Da li e ovjek u takvom stanju, ako nestane
vode, povikati: "Moj Gospodaru! " Sigurno da nee!
Sve to e rei j e: "Pozovite frmu za napaj anje vo
dom da otkloni kvar." Ako problem bude sloeniji,
kazat e: "Obavijestite nadlenu gradsku slubu o
problemu" ili: "Upoznajte predstavnike okruga sa si
tuacijom. " Tako se ponaa savremeni ovjek u svim
1 2 MUHAMMED MUTEVELLI E-SA'RAVI
ivotnim okolnostima i problemima. Napredak civi
lizacije rjeava sve njegove probleme i on, umjesto da
zahvali SvemilosnomAllahu na podarenim blagoda
tima i znanj u koje mu olakava ivot, okree se od
Allaha.
ovjek j e zbog svoje nepromilj enosti i zane

senosti nezahvalan Svevinjem Allahu. On vidi Alla
hove blagodati, ali ne vidi i nee da prizna Darova
telja tih blagodati, ba onako kako to Kur'an opisuj e:
"(Allah j e) Onaj koji s neba s mjerom sputa vodu,
pomou koje u ivot vraamo mrtve predjele - tako
ete i vi biti oivljeni." (Ez-Zuhruf, u.)
Kad otvorimo slavinu i voda potee, trebamo se
prisjetiti da tu vodu nije stvorila ili proizvela neka
tvornica, ve ju je, za nau korist, stvorio i s neba
iz oblaka spustio Svemogui Allah. Naa je dunost
pripisati blagodat njenom stvarnom darova telju i za
hvaliti mu se kako prilii, a darovatelj je Uzvieni
Allah. Naalost, mi gledamo na uzroke i oslanjamo
se na njih, a zaboravlj amo na uzronika - Allaha,
Koj i sve pokree i daje. To nije sluaj samo u ovom
primjeru sa vodom, ve tako se ponaamo u svim pri
likama.
Ako se osvrnemo na savremena prevozna sred
stva: avion koj im letimo, auto kojim se s lahkoom
prevozimo iz nekog mjesta u drugo, ili, naprimjer,
ako razmislimo o liftu koji nam olakava penjanje
i sputanj e, naroito u visokim soliterima, u svemu
TAJ NE l KORISTI DOVE 13
tome trebamo se prisjetiti stvarnog darovatelja tih
blagodati, a to je Allah Mudri.
Svi izumi i pomagala savremene civilizacije pro
izvedeni su iz sirovina koj e j e Uzvieni Allah stvo
rio na Zemlji. Napravili su ih umovi koje j e takoer
stvorio Svevinji Allah. On im j e dao snagu da razmi
ljaju, zapaaju i povezuju stvari i, na kraju, On ih j e
uputio na mudrost i svrhu onoga zbog ega j e stvorio
i dao neku blagodat. Drugim rij eima kazano: zna
nje je dar Boiji, razum je dar Boij i, a i sirovine ili
materija koju ovjek oblikuje takoer su dar Boi ji!
lako je istinski darovatelj Uzvieni Allah, mi se ko
ristimo Nj egovim darovima kao da to ba tako mora
biti, ne razmiljajui i ne pitajui se odakle nam one
i zbog ega, ne zapaajui da su to Boiji darovi koj e
nam je On podario.
alosna je injenica da ovjek,

to vie ima, sve manje zahvaljuj e.
Dunost ovjeka j e da se sjeti Svevinjeg Allaha i
da Ga spomene pri svakoj novoj blagodati koju mu
On podari, a, nakon to se njome okoristi, tada ima
i obavezu da Mu se zahvali. Uzvieni Allah voli uti
glasove Svojih odanih robova kada Ga mole i trae
od Njega. On doista voli da uje rijei: "Ja Rabbi! "
("Moj Gospodaru! "), koj e lepraju sa usana vj ernika.
Ponekad se Svemilosni Allah ne odazove odmah po
zivu molitelja, kako bi sluao glasove koji Ga dozi
vaju.
S druge strane, Uzvieni Allah prezire glasove i
1
4
MUHAMMED MUTEVELLI E-A'RAVI
pozive nevjernika. Iz tog razloga odmah udovoljava
njihovim molbama kada Ga zamole i daje im od dun
j aluka ono to trae, bez imalo odlaganj a. Darivanje
dunjaluka i materijalnih dobara kod Boga ne pred
stavlja nikakvu vrijednost. Allahov Poslanik, sallal
lahu 'alejhi ve sellem, u hadisu kae: "Kada bi ovoze
maljski svijet kod Allaha vrijedio i koliko krilo mu
ice, ne bi dopustio nevjerniku da u njemu popije ni
gutljaja vode. "
Semantiko znaenje dove j e poziv ili dozivanje,
ali se ona moe koristiti i u drugim kontekstima. Ako
dovu posmatramo na razini ljudi imamo sluaj da
nadreeni "moli", upotrebljavajui izraz du'a' (dova),
i tada je ona naredba ili imperativ, tj . kada pret
postavlj eni trai (poziva) podreenog, njegov poziv
je obligacijske prirode. Nekada ovjek trai (poziva,
moli) njemu ravnog u poloaju i to nazivamo uslu
gom. U treem sluaju termin du'a' (dova) dolazi u
kontekstu kada podreeni trai neto od nadree
nog, to se naziva molbom.
elimo li razmotriti sintaktiku strukturu rijei

Uzvienog: _ , "Rabbigfr li" ("Gospodaru
moj , oprosti meni")2, neupueni u arapski jezik ka
zat e: "Rije , ' Rabbi' je dozivani (munada ;vo
kativ/) ispred koj eg je skrivena estica za dozivanj e
' Dakle, u svim situacijama koriten je jedan izraz: du'i' (dova,
molba), ali se, ovisno od konteksta, pojavljivao u razliitim
znaenjima.
El-A'rif, 1
5
1.
5
'ja., a _ 'igfir li' je glagol u imperativu",
to je, naravno, laiki iskaz. Poznavalac arapskog j e
zika e iznijeti sasvim drugaije miljenje: "Rije ,
'Rabbi' je stilistika forma za iskazivanje dove ili
molbe, ispred koj e je skrivena estica za dozivanje
- 'ja', a _ 'igfr li' je glagol u formi imperativa ko
jim se iskazuje znaenje upuene dove. "
Dova u strunom znaenju moe se defnisati kao
"iskazivanje potrebe koj u rob trai i moli od svoga
Gospodara". Dova sadri tri elementa:
I. onaj koj i trai i moli, a to je ovjek, Boiji rob;
2. onaj od koga se trai i koj i moe udovoljiti za
htjevu dove, a to je Uzvieni Allah i
3 ono to se trai, tj . sr ili zahtjev dove.
Svevinj i Allah je Taj Koj i je postavio zakone ili
uzronike u svemiru kojeg je stvorio i zato se vjer
nik nikada ne oslanja na te uzroke, ve na njihovog
Stvoritelja. On ne upuuje dovu uzrocima, ve Go
spodaru i Upravitelju uzroka.
ovj ek esto upuuje dovu Uzvienom Allahu u

koj oj, usljed svog ogranienog znanja, ljudske manj
kavosti i pogrenog promiljanja, trai od Nj ega ne
to, mislei da j e u tome za njega dobro i uspj eh, ali
Svemilosni Allah ne usliava njegovu dovu, jer On,
ij e je znanje apsolutno i sveobuhvatno, zna da je to

zlo i nesrea za onoga koj i moli, pa tako odbijanje te
dove ustvari za ovjeka bude milost i nagrada.
r
6 MUHAMMED MuTEVELLI E-A'RAVI
Da bolj e shvatimo ovu injenicu navest emo j e
dan primjer: Si n trai od oca da mu kupi pitolj radi
line sigurnosti, jer e ga se zbog toga ljudi pribo
javati i bit e spremniji da se zatiti u sluaju opa
snosti. Ako ovu molbu gledamo iz perspektive sina,
on je potpuno u pravu, no, u stvarnosti to nije ba
tako. Postoji mogunost da e se sin, s obzirom da
posjeduje pitolj, olahko uputati u svae i sukobe
s ljudima, to ima za posljedicu napetost, psihiku
rastrojenost i nekontrolisano ponaanje, pa se moe
desiti da ispali hitac u svog protivnika i tako oduzme
ivot nevinog ovjeka ili moe svojim ponaanjem
izazvati nekoga ko e njemu oduzeti ivot. Gledano
na problem iz ove perspektive, ispravnije je i bo
lje za samog sina da otac ne udovolji njegovom za
htjevu. Sin e na takav odnos oca prema njemu gle
dati kao na onemoguavanj e samoodbrane i posti
zanja sigurnosti, jer su mu skrivena razmiljanja oca
i njegovi razlozi za odluku. Meutim, otac je dokuio
sutinu stvari i izvagao korist i tetu, pa je na osnovu
toga i postupio.
DOVOM SE POSTI E DOBRO I Ll SE, ZBOG
NEZNANJA, TRAI TETNO l BESI<ORI SNO
ovjeku j e ostavlj eno na volju da trai bilo ta, ako

u tome vidi dobro za sebe, ali on mora obratiti pa
nj u i na neusliavanje dove, smatrajui odbijanje
7
dove dobrim za sebe i korisnim, preputaj ui Uzvi
enom Allahu da presudi o koristi ili tetnosti dove
za njega, molitelja. lz tog razloga nedopustivo je da
molitelj osjea bilo kakvu nelagodu ili nezadovolj
stvo to Uzvieni nije usliao njegovu dovu. O tome
upravo govori kur'anski aj et: "ovjek (kad moli) i
proklinje i blagosilja; ovjek je doista nagao." (El
-Isra', n.)
Milostivi Allah nas poduava da vaga ispravnosti
I korisnosti stvari nije u naim rukama. U tom kon
tekstu On kae: " . . . mogue je da je ba u onome
prema emu odvratnost osjeate Allah veliko do
bro dao." (En-Nisa', 1 9. ) U drugom ajetu, Uzvieni
Allah je objavio: " . .. vi ne smatrajte to nekim zlom
po vas; ne, to je dobro po vas . B . " (En-Nur,
U
.)
Kada Uzvieni Allah ne uslia tvoju molbu, ne
misli da je to znak Njegove srdbe ili kazne! Ne, to j e
znak veliine Njegovog gospodarstva - rububijjeta,
jer On, Svemilosni, ne samo da eli zadovoljiti Svoga
roba, ve hoe da mu podari ono to je najbolje i naj
korisnije za njega. Kada bi Uzvieni Allah usliavao i
udovoljavao svakoj molbi Svojih robova, bila ona do
bra ili tetna za njih, ljudi bi se doista nali u velikim
problemima i nedaama.
ta mislite da Svevinji Allah uslia kletvu majke

koja iz srdbe moli protiv svoga djeteta i vie: "Boe,
zamotaj me u crninu i neka mi ljudi za njega sa
uee iskazuj u! ", ili izrie kletvu: "Boe, uzmi ga k
18 MVHAMMED MVTEVELLI E-A'RAVI
Sebi i rijei me muka! " Svaka majka bi, u sluaju da
ova dova bude usliana, osj eala tugu, bol i kajanje
u srcu zbog svojih rijei, ma koliko velika bila njena
srdba. Kad se pri bere i povrati svijesti, ta majka moli
Boga da ne uslia njene kletve, jer ih je izrekla iz re
volta i nesvj esno. Sve su to psihika stanja kroz koja
prolazi ovjek i u kojima pronalazi izlaz u dovi, pa
povie, pogleda usmjerenog ka nebu: "Moj Gospo
daru! " i moli, a kada se povrati u zbilju i razum nad
vlada osjeanja, ovj ek se osjea sretnim i zadovolj
nim to mu se Gospodar nije odazvao.
VRIJEME DOVE
Dovu treba upuivati uvij ek, svakog asa i na sva
kom mjestu, jer ona predstavlja vrstu vezu izmeu
pokornog roba i njegovog Gospodara. Ako se ovjek
obraa dovom Uzvienom Allahu u svakom stanju,
Svemilosni e biti uz svaku njegovu pomisao i ra
dnju, a, kao takav, rob nee zalutati, niti e biti ne
sretan. Kada ovj ek osjeti u svome srcu da j e cijeli
svemir bespomoan i u stanju ovisnosti, a da je samo
Uzvieni Allah neovisan i kadar sve uiniti, ta inj e
nica e ga pribliiti i uvrstiti u ispravnom vjerova
nju.
Traenj e podrke i pomoi od Svemogueg Allaha
u svim poslovima predstavlja idealan metod sigur
nog i smirenog ivota, s obzirom da takvo postu-
9
panje ima za posljedicu k
o
nstantnu svij est da j e
Uzvieni Allah Svoj om snagom, moi i veliinom uz
Svoga roba, a to neminovno u srce ovjeka ulijeva
smiraj i zadovoljstvo; jer pored Allaha ne postoj i ve
liki, pored Allaha ne postoji moni, pored Allaha
nema snanoga.
Dok doziva i moli Uzvienog Allaha, ti se osla
nja na Onoga Koji je snaan, Onoga Koji je
ivi (El
-Hajj) i nee umrijeti, Koj i j e Prisutni (El-Mevdud) i
nee nestati, Koji je Svemoni (El-Kadir) i
ij a snaga
ne slabi, niti prestaj e. Kad god Ga pozove, On j e
snaan i moan da ti se odazove i udovolji tvojoj
molbi. A kako i ne bi, ta On sve uje i sve zna! Ti ne
izlazi izvan sveobuhvatnosti Nj egovog sluha i vidi
niti za jedan jedini tren. Kad podigne ruke i pozo
ve Ga, On te uj e i vidi, jer On, Uzvieni, nad sve
mirom bdije i uzdrava ga, a da Ga pritom ne obu
zimaju ni slabost, ni drijeme, niti san. Proitaj ri
j ei Gospodara svjetova: "Allah je - nema boga osim
Njega - ivi i Vjeni! Ne obuzima Ga ni drijeme ni
san " (El-Bekare, 255. ) On je uvij ek uz Svoje robove,
ne zapostavljajui niti za trenutak ono to je stvo
rio. Njemu je sve pokorno i niko ne izlazi izvan sve
obuhvatnosti moi Njegove. Sve je potinjeno Nje
govom stvaralakom htijenju. On j e ovjeku ostavio
slobodu volje da izabere put pokornosti ili grij eha, a
da je htio, mogao je sve ljude uiniti pokornim. Uzvi
eni Allah je objavio Svome poslaniku Muhammedu,
20 MUHAMMED MUTEVELLI E-A'RAVI
sallallahu 'alejhi ve sellem: "Zar e ti sebe unititi
zato to ovi nee da postanu vjernici? Kad bismo
htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred
kojim bi oni ije svoje sagnuli." (E-
u'ara., 3. -4. )
Gospodar Veliki je Svojom voljom ostavio mogu
nost ljudima da vjeruju ili ne vjeruju, pa je vjerni
cima dao snagu da vjeruju, a nevjernicima snagu da
ine grij ehe. Uz sve to, On j e prezreo in upuivanja
molbe i vapaja nekome drugom pored Nj ega i ne voli
da se ljudi okreu onome to je On stvorio. Poslu
ajmo kur'anski ajet: "Zar Allah sam nije dovoljan
robu Svome? A oni te plae onima kojima se, pored
Njega, klanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi
- niko ne moe na Pravi put uputiti." (Ez-Zumer,
36. )
Ako iskreno uputi dovu samo Uzvienom Allahu,
uvj eren si da niko ne prua pomo osim Njega i
da samo On moe izmijeniti stanj e. U sluaju da
zamoli ovjeka koji ima vlast i ugled, ti trai od
onoga koj i ne moe izmijeniti stanj e i koj i ne po
sjeduj e neogranienu mo i snagu, jer moli onoga
koji ivi na prevrtljivom dunjaluku. Danas taj ovjek
ima neku mo i vlast, ali to sutra lahko moe izgu
biti. Moda je danas imuan, ali preko noi moe
osiromaiti, danas je iv, ali sutra e umrijeti. Na
da se da e udovoljiti tvojoj molbi, a on se, moda,
okomi i rasrdi na tebe. Meutim, kad zamoli Uzvi
enog Allaha, od Njega ti dolazi samo dobro. ,kada
bi svim ljudima udovoljio i dao ono to trae, On ne
bi osiromaio i Njegove riznice ne bi se ispraznile.
On je Opskrbitelj (Er-Rezzak), Koji daje, kome On
hoe, bez mjere i povoda.
U hadisi-kudsiji navode se rijei Uzvienog: \,
robovi Moj i! Svi ste vi u zabludi, osim onoga koj eg
Ja uputim, zato molite od Mene uputu, Ja u vas
uputiti. Svi ste vi siromani, osim onoga koj eg J a
imunim uinim, pa molite od Mene opskrbu, Ja u
vas opskrbiti. Svi ste vi grjeni, osim onoga kome J a
oprostim, pa onaj, ko meu vama zna da J a pratam,
neka oprost od Mene ite, Ja u mu grijehe oprostiti,
Meni je to lahko uiniti. Kada biste se svi vi, prvi i po
sljednji, ivi i mrtvi, ljudi i dini, sakupili i pokazali
vjerovanje poput vjernika naj estitijeg srca meu ro
bovima Moj im, to ne bi povealo Moj u mo niti za
veliinu krila muice. A isto tako, kada biste se svi vi,
prvi i poslj ednji, ivi i mrtvi, ljudi i dini, sakupili i
nevjeru pokazali poput nevjernika najkrueg i naj
razvratnij eg srca, to ne bi umanjilo Moju mo. niti za
veliinu krila muice. Kada biste se svi vi, prvi i po
sljednji, ivi i mrtvi, ljudi i dini, sakupili na j ednom
mjestu, a potom svi od Mene zatraili sve ono za im
eznete, pa vam Ja svima udovolj io i dao ono to tra
ite, to ne bi umanjilo ono to imam osim onoliko
koliko bi se umanjilo more kada bi neki od vas u
njega zamoio iglu, a potom je izvukao. To j e zato
to sam Ja Devvad- Dareljivi, Madid - Slavni, ra-
22 MUHAMMED MUTEVELLl E-A'RAVI
dim to mi je volja. Moja nagrada je samo j edna rije,
a i Moja kazna j e samo j edna rij e. Kad neto hou,
Ja samo kaem: 'Kun' - 'Budi! ' , i ono postane! "
DOVA JE SR I BADETA
Dova j e sr ili sutina ibadeta, jer ona predstavlja
okretanje ka Uzvienom Allahu i predavanj e Njemu
u svim situacijama, priznavanje slabosti i mizernosti
ljudske snage pred snagom i moi Allahovom, te pri
sjeanje ovjeka na Uzvienog Allaha. U tekim i
bezizlaznim situacijama svi grjenici, zalutali i ne
vjernici ne dozivaju nikoga drugog do Svemogueg
Allaha, a to je zato to ovj ek u tegobi i krizi ne
moe lagati samoga sebe.
ovj ek u svojoj prirodi i

uroenim osj eajima nosi pouzdano znanje o tome
da samo Uzvieni Allah posj eduje apsolutnu mo
i snagu da izmijeni situaciju. Uzvieni je objavio u
Kur'anu: "Kada ovjeka snae nevolja, on Nam se
moli: ili leei, ili sjedei, ili stojei. A im mu ne
volju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije
ni obraao molbom zbog nevolje koja ga je bila za
desila. Tako se nevjericima ini lijepim ono to
rade." Ounus, 12. ) Na drugom mjestu, Uzvieni nam
predoava jo j edan postupak ovj eka u tegobi: "On
vam omoguava da kopnom i morem putuj ete. Pa,
kad ste u laama i kad one uz blag povjetarac za
plove s putnicima, te se oni obraduju tome, naie
3
silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana,
i oni se uvjere da e nastradati, iskreno se mole
Allahu: 'Ako nas iz ovoga izbavi, sigurno emo biti
zahvalni!"' (Jinus, 22. )
U kritinim situacijama ovjek ne doziva nikoga
pored Svevinjeg Allaha. Na taj vapaj , Uzvieni Allah
se odazove i spasi ih, ali se oni nakon toga opet od
meu i zaboravlj aju da su dozivali Allaha, Stvorite
lja, i dali Mu zavj et. Uzvieni Allah je postavio dovu
izmeu Sebe i Svoga roba bez ikakvog posrednika i
stoga ona predstavlja izravan poziv i dozivanje Sve
milosnog Allaha.
Prilikom uenja Kur'ana, primijeti t emo da, kad
vjernici ili neko drugi pitaju Allahovog Poslanika,
sallallahu 'alejhi ve sellem, o neemu, ubrzo iza
toga slijedi odgovor od strane Uzvienog Allaha,
a ajet zapoinje sa imperativom Poslaniku: "Reci! "
Naprimjer: "Pitaju te o mlaacima. Reci: 'Oni su
ljudima oznake o vremenu i za hadiluk' WWW " (El
-Bekare, r8g. ) lli: "A pitaju te o planinama, pa ti reci:
"Gospodar moj e ih u prah pretvoriti i razasuti."
(Taha, ros. ) u mnogim drugim ajetima nailazimo
na istu formu reenice koj e zapoinju sa naredbom
Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Reci! ", ime
Uzvieni Allah ukazuje na to kako je odgovor Njego
vog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, na postav
ljeno pitanje, ustvari, odgovor kojeg je on, sallalla
hu 'alejhi ve sellem, dobio putem objave. U j ednom
2
4
MVHAMMED MUTEVELLl E-A'RAVI
sluaju na postavljeno pitanje Poslaniku, sallallahu
'alejhi ve sellem, kur'anski odgovor je izostavio ri
je "Reci! " Radi se o ajetu: "A kada te robovi Moji
za Mene upitaju, Ja sam, siguro, blizu: odazivam
se molbi molitelja kad Me zamoli B B B " (El-Bekare,
186. ) Uzvieni nije kazao: "Reci im: ' Ja sam blizu! "',
kako bi spomenuti odgovor bio direktan odziv i po
j anjenje od strane Samilosnog Allaha. To nas pod
sjea da je dova direktan odnos (ili molitva) ovjeka
prema Bogu, a tu povezanost i taj odnos roba prema
njegovom Gospodaru i Svemilosni Allah voli i nje
guj e. Uvij ek, kada podigne ruke u dovi i zavapi: "Ja
Rabbi ! " ("Moj Gospodaru! "), ti uspostavlja direktan
odnos sa svojim Gospodarom. U dovi reci ta hoe
i trai ta eli, to e ostati taj na izmeu tebe i tvoga
Gospodara. Svevinji Allah eli da nam ukae na to
koliko je On blizu Svojih robova, te kako su mu Nje
govi pokorni robovi bliski, pozivajui ih da Ga do
zivaju i mole u svakom asu. Od poniznog roba se
zahtijeva da upuuje dovu svome Gospodaru stalno,
svakog trenutka, ali uz svijest da svaka dova nee
biti usliana. Takvo konstantno dozivanje Uzvienog
Allaha i upuivanje dove in je iskrenog vezivanja i
preputanja Njemu, Svevinj em.
ta j e to iskreno preputanje i vezivanje za Allaha?

To je iskazivanje poniznosti i pokornosti Bogu, pri
bliavanje Njegovoj milosti, vapaj i srano dozivanje
i preklinjanje u molbi. Najomraeniji ljudski postu-
5
pak kod Boga j este oholost i uzdizanje, bilo to fziki,
epurei se, ili u prenesenom znaenju, svij eu o
svojoj vrijednosti i vanosti i drei do uvj erenja da
se sve moe ostvariti svoj om pameu i vjetinama.
Kada takvom bude dokazana njegova slabost i ne
mo da rij ei i naj manji problem, tek tada shvati mi
zernost i bezvrij ednost samoga sebe. Takve situacije
ovj eka osvijeste i upute ga na spoznaju da postoji
Neko ko sve moe, za Koj eg ne postoje ogranienja
i prepreke na Zemlji, niti na nebu. U tom kontekstu
I kroz prizmu takvog razmiljanja dokuuj emo za
to je dova sr ili sutina ibadeta i pokornosti Uzvi
enom Allahu - zato to ovjek shvaa da j e bespo
moan i nemoan, da su njegova saznanja i vjetine
slabe, a snaga koj u ima mizerna i bezvrij edna.
Dova nam donosi osjeaj slabosti kad zamijetimo
snagu Allaha i Njegovu mo. Taj osj eaj brie u nama
poimanje neovisnosti koje smo izgradili kod sebe
zbog upoznavanja i ovladavanja nekim fzikim pro
cesima i uzrocima, te slama u nama samoobmanu
o vlastitoj vrijednosti i veliini. Kada rob u sebi po
rui barijeru oholosti, gordosti, samodopadljivosti i
samoobmane o vanosti, tada j e dokuio bit robo
vanja (ubidijjeta) : dokazao poniznost Allahu u iba
detu i zavrij edio veliinu i slavu koj om Bog dariva
one Njemu pokorne.
U asu, kad osjeti da nita ne vrij edi i da si niko,
da ima potrebu za onim ko e te uzeti za ruku i
26 MUHAMMED MUTEVELL! E-A' RAVI
povesti, kad sluhom, vidom i razumom dokui da
te niko od onih oko tebe ne moe povesti naprijed
osim Svemogueg Allaha i da te j edino On moe po
moi i podrati, tada si na pragu istinskog ubudijjeta
- pokornosti Svemilosnom Bogu. To je zadaa vjer
nika: da bude uvj eren da je nemoan svojom snagom
i znanjem ita postii, ne zaboravljajui Monoga,
Koji sve moe i u
ijoj Ruci je vlast i uprava svega,

da se u tekoama i nedaama samo Njemu obraa i
kod Njega zaklon trai.
U tom kontekstu, Uzvieni Allah u hadisi-kudsiju
veli: "Ko bude obuzet zikrom - sjeanjem na Mene,
pa ne stigne traiti ono to mu treba, Ja u mu daro
vati najbolje ime darivam one koji trae. "
Ako, pak, bude od onih ija j e molba usliana i
dobije traenu dunjaluku korist, zar se ne prisjea
da ti je Uzvieni Allah predodredio dobro prije nego
si i postao i naao se na ovom svijetu? Svemogui ti je
pripremio udio u univerzumu prije nego si u njemu
poeo ivjeti, On ti je rezervisao i odredio dobro prije
nego si nauio da od Njega trai i moli, darovao te
blagodatima dok si jo bio u majinoj utrobi i oba
suo te dobrima dok si bio nejako dojene ij i se ra
zum tek razvijao. On ti je ukazao blagodat prije nego
si upoznao blagodat i dokuio njenu vrij ednost zbog
koj e se za nju moli od Boga. U utrobi majinoj si do
bijao hranu, a nisi ni znao ta j e to hrana. Dobijao si
ukusnu i istu hranu u kojoj nema nikakvog otpada
7
koj i bi se na fzioloki nain izbacivao iz organizma.
Nakon dolaska na ovaj svijet, tvoja opskrba i hrana
su bili spremni u majinim grudima, hrana koj a e ti
dati snagu, pospj eiti razvoj i osigurati tjelesni imu
nitet. U svakom asu, kada osjeti glad, tvoja hrana
je spremna, bez prethodne pripreme i zgotovljanja,
u grudima tvoje majke, obogaena svim sastojcima
potrebnim za tvoje tij elo.
Ako nam je Mudri Allah podario sve ove blagodati
prije nego smo nauili ta su to blagodati i prije nego
smo saznali kako da ih od Njega traimo i, ako je On,
Sveznaj ui, uredio ovaj univerzum potinjavaj ui ga
naim potrebama i prohtjevima, pitam se koliki je
na udio u dovi?! Dova je u tom sluaju samo pokazi
vanj e pokornosti i predanosti Svemoguem Allahu.
Jer, ovj ek koj i nij e obmanut fi zikim uzrocima i za
konitostima u prirodi, unitava osjeaj svoje moi,
neovisnosti i samoobmanjujue zanesenosti due.
Kad ovjek moli Uzvienog Allaha u takvom stanju,
njegova je molba krunisana poniznou, predanou
i osjeajem nemoi pred Allahovom veliinom i sve
moi - a to je najuzvieniji cilj dove ..
Ukratko reeno, dova je poziv ili molba upuena
od strane slabijeg ka j aem i monijem, u koj em mo
litelj trai ostvarenje nekog cilja ili dobra koje on
svojom snagom i njemu podarenim uzrocima ili fak
torima ne moe postii.
Obino se ovjekovo ponaanje mijenja s promj e-
28 MUHAMMED MUTEVELLI E-A'RAVl
nama u ivotu, napretkom civilizacije i sve veim
ovjekovim spoznavanjem uzrono-posljedinih za
kona u prirodi, pa se esto deava da on zaboravi na
Allaha i pouzda se u otkrivene prirodne uzroke i fak
tore.
Treba znati da Allahovo neodazivanje na nau
molbu ne znai i Njegovo nezadovoljstvo s naim
djelima, jer su esto dobro i korist, kojima se na
damo, upravo skriveni u neostvarenju onoga to tra
imo.
U odnosu ljudi spram dove, Uzvieni Allah ot
kriva brojne mudrosti, s obzirom da molitelj u svo
joj dovi nekada trai dobro za sebe i one koje voli iz
svoga okruenja, a u drugoj prilici, kad ga ophrvu
problemi i nae se u stanju psihike rastroj enosti,
molitelj proklinj e; tako majka kune svoje dij ete, otac
moli protiv svoga sina . . .
ta mislite da Svemogui
Allah usliava i prima svaku dovu, pa da udovolji
pozivu ogorene majke ili uslia kletvu srditog oca,
na to bi ovaj svijet liio?! lz tog razloga, Svemilosni
Allah je objavio: "Da Allah ljudima daje zlo onako
brzo kao to im se odaziva kad trae dobro, oni bi,
uistinu, stradali " (Junus, u.)
Ako nam Uzvieni Allah odgaa dovu u kojoj , u
stanju srdbe i odsustva svij esti, proklinjemo i prizi
vamo zlo za one koje volimo ili nam ne primi dovu
u kojoj traimo smrt, prizivamo zlo ili molimo ne
sreu za sebe lino - pa On, Uzvieni, zna da j e to
TAJ NE l KORISTI DOVE
dova nerazboritosti i nepromiljenosti i odbijaj ui
da nam j e uslia ustvari nam ukazuje Svoju milost.
To je dovoljan znak da Uzvieni Allah pokazuje mi
lost prema Svojim robovima tako to gleda u njihova
stanja i osjeaje kad mole i upuuj u dovu i uzima u
obzir njihovo neznanj e u pogledu poimanju dobra
i zla, tetnoga i korisnog. Iz tog razloga, Svemilosni
Allah se odaziva samo na dovu koja svojim sadraj em
predstavlja stvarno i potpuno dobro za molitelja.
0rugcpcg|av||e
0uuO|OuLAvLJL
DOVA U KUR'ANU
U znakove Allahove milosti prema Njegovim stvo
renj ima spada i to da ih je On poduio kako da Ga
mole i ta da trae u svoj im dovama, ba kao to
ih je poduio kako da Mu se pokoravaju i robuju.
Najbolja dova je ona izreena rijeima Gospodara,
jer Sveznaj ui i Svemilosni, bez imalo sumnje, naj
bolje zna ta nam koristi i osigurava dobro. Otuda
je kur'anska dova najbolja dova koj om se moemo
obratiti Uzvienom Allahu, jer je ona svojim sadra
jem nama poklonjena od Allaha, da se Njemu, Sve
vinjem, njome obraamo.
No, u emu se krije bit ili flozofja dove u
Kur'anu? Da li nas je Uzvieni Allah poduio kako da
u dovi traimo ovozemalj sko dobro? Da li nas je upu
tio da traimo imetak ili poloaj , da molimo za ugled
ili vlasnitvo nad nekretninama? Da li nas je Svemi
losni Allah poduio da u dovi traimo ahiretsko do
bro, Nj egovu zatitu od dunjalukih zala i iskuenja,
te da nam On povea uputu i podri nas u isprav-
33
3
4
MUHAMMED MUTEVELLI E-A'RAV!
nom okretanju ka Njemu, kako bismo time zasluili
vj eni boravak u Dennetu?!
Ako bismo analizirali kur'anske aj ete o dovi, pri
mij etit emo da veina ajeta, u ijem se kontekstu
spominje dunjaluk, govori o pokajanju, opratanju
grij eha i udaljavanju od njih, pozivaju na pokornost
i pribliavanje Uzvienom Allahu, te na tenj u za po
stizanj em visokih stepena (dereda) na ahiretu. Za
to? Zato to dunjaluki ivot na Zemlji kod Svevi
njeg Allaha ne predstavlja stvarni i ugodni ivot,
nego je On ahiretski, vjeni ivot, rezervisao za ui
vanje i uinio ga vrijednim i stvarnim ivotom.
Svemogui Allah je objavio: "ivot na ovome svi
jetu nije nita drugo do zabava i igra, a samo onaj
svijet je - ivot, kad bi samo oni znali! " (El-'Anke
but, 64. )
U ajetu j e upotrijebljen izraz: (el-hajevan),
to znai : pravi, stvarni ivot, istinsko ivljenje. Za
to? Zato to je ahiretski ivot vjean, bez kraja i u
njemu nema smrti. U njemu blagodati i darovi nisu
prolazni, niti e nekome biti uskraeni. Stanovnik
Denneta e traj no, neprekidno uivati u blagoda
tima. Te blagodati i uivanja nisu po naim mjerama
i poimanjima, niti po onome to cijelo ovjeanstvo
moe zamisliti, ve po mjeri i odredbi Svemogueg
Allaha. Mi ne moemo ni zamisliti veliinu te ra
zlike izmeu ljudskih i boanskih mjera i kvaliteta.
Zatim, u Dennetu nema umora i napornog rada,
35
nema truda, stjecanja imetka, urbe . . . Kad neto po
eli i zamisli, istog trena bit e ti poslueno.
Takav ivot je vrijedan traenja i molbe, te da se za
njega svaki vjernik priprema svojim djelima. Razbo
rit i razuman vjernik e, naravno, teiti ka onome to
je vjeno i neprolazno, a ne ka onome to traje neko
vrij eme, godinu ili vie godina, ali na kraju blijedi i
nestaje.
Medutim, potrebno je odgovoriti na pitanj e: Da
li je Uzvieni Allah zanemario dovu za dunjaluk i
stjecanje nekog dunjalukog dobra? Ne, naravno da
nije, nego ju je samo ograniio na mj eru koja od
govara duini i trajanju ovj ekovog ivota na dun
jaluku. Sveznajui Allah ne trai od ovjeka da se
odrekne ivota na dunjaluku, da ga zanemari i baci
za leda. On je ovjeku postavio dunjaluke zadatke i
ciljeve koj e treba ispuniti radi opstojnosti svijeta, jer
ovjek, poslije svoje smrti, ostavlja iza sebe potom
stvo da ivi na Zemlj i.
asni Kur'an nas poduava

kako da molimo za dunjaluka dobra i blagodati, po
stavlj ajui samo jedan uvj et u toj dovi : da nas ovo
zemni ukrasi ne zavedu od ahiretskog cilja i tenj e
ka nj emu. Uzvieni je objavio: "A ima i onih koji go
vore: 'Gospodaru na, podaj nam dobro i na ovome
i na onome svijetu, i sauvaj nas patnje u ognju! "'
(El-Bekare, 201. )
3
6 MVHAMMED MVTEVELLI E-A' RAVI
I<AI<O U DOVI TRAITI DUNJALUKA DOBRA?
U kur'anskoj dovi: "Gospodaru na, podaj nam do
bro i na ovome i na onome svijetu, i sauvaj nas
patnje u ognju!", primjeujemo da Svevinji Allah
spominj e dunjaluk prije ahireta. Ali, to ne znai da
molitelj u dovi trai dunjaluk, govorei: "Gospo
daru moj , podari mi imetak, daruj mi vlast, poasti
me ugledom . . . " zaboravljajui na ahiret. U ovoj dovi
dunjaluk je spomenut na prvom mj estu zato to je
on mjesto stjecanja ahireta i provjeravanja ovjeko
vog vjerovanja. Dunjaluk je put koj i vodi do Den
neta ili Dehennema. Na dunjaluku ljudi rade i po
kazuju trud, a naposljetku slijedi ahiret, gdje se po
lae raun i izlau dunjaluka djela i poslovi.
Svemilosni Allah upozorava nas na opasnost i po
gubnost dunjaluke dove u kojoj se zanemaruje i ne
spominje ahiret. Opasnost takve dove ogleda se u
tome to vjernik, ako u svojoj dovi moli samo za dun
j aluke ukrase i darove, nije nita bolj i od nevjernika,
izj ednauje se s njime, jer nevjernik ne priznaje ahi
retski ivot i ne osvre se na ono to slijedi na ahi
retu. O takvoj vrsti ljudi Uzvieni Allah u Kur'anu
kae: " . . .Ima ljudi koji govore: 'Daj Ti nama, Go
spodaru na, na ovome svijetu! ' Takvi na onom svi
jetu nee imati nita." (El-Bekare, 200.) Ovo nas
podsj ea da vjernik u svojoj dovi ne smij e traiti
samo dunjaluka dobra, ve i ahiretska. Od dunja
lukih dobara e moliti sve to mu je potrebno da
37
bi postigao uspjeh i spas na ahiretu. Upravo onako
kako o tome kazuje na Plemeniti Gospodar: na
stoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svijet,
a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i ini
drugima dobro, kao to je Allah tebi dobro uinio,
i ne ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji
nered ine." (El-Kasas, 77.)
Od vj ernika se zahtijeva da u svojoj dovi moli za
dobro dunjaluka i dobro ahireta, ali u onoj mjeri ko
liko mu je potrebno od dunjaluka i ahireta i ono
liko koliko j e svaki od ova dva svijeta vaan i vrije
dan. Kad ovjek u dovi moli i trai neto od Uzvi
enog Allaha, molba treba sadravati rijei koje pri
lie da se upute Uzvienom Allahu i imajui na umu
Njegovu neogranienu mo. Tako ne dolikuje da se
u dovi molitelj ograniava samo na prolazna dun
jaluka dobra, ve u svom traenju od Svemogueg
Allaha treba obuhvatiti blagodati dunjaluka i ahi
reta. U Kur'anu, Svemilosni je rekao: "A ima i onih
koji govore: 'Gospodaru na, podaj nam dobro i na
ovome i na onome svijetu, i sauvaj nas patnje u
ognju! ' " (El-Bekare, 201 . )
Islamski uenjaci nemaju jedinstven stav o tome
ta se podrazumijeva pod pojmom" dobro na ovome
svijetu" (hasenetud-dun'ja). Neki smatraju da je to
estita supruga, a da se pod pojmom "dobro na
onome svijetu" (hasenetul-ahireh) misli na Den
net. Drugi uenjaci tvrde da je "dobro na ovome svi-
3
8 MVHAMMED MUTEVELLl E-A'RAVI
j etu" znanj e, j er znanje ovjeka nadograuje i upot
punj uj e, a da je "dobro na onome svijetu", pak, Alla
hovo pratanje grijeha ili magfret. Moemo zaklju
iti da su islamski uenjaci saglasni da je "dobro na
onome svijetu" Allahov oprost grijeha vjericima,
ukazivanje milosti i nagraivanj e Dennetom, a to
se tie "dobra na ovome svijetu", nema potrebe da
ovaj pojam suavamo i ograniavamo na samo j ednu
blagodat.
Dobro na ovome svijetu (hasenetud-dun'ja) jeste
sve ono to ovjeka ini dobrim ili bolj im kod njego
vog Gospodara i to ga pribliava Njemu i Njegovoj
milosti.
Dobro na onome svijetu (hasenetul-ahireh) jeste
da ovj ek bude spaen od dehenemske vatre, jer
samo udaljavanje i odmicanje od ahiretske vatre j e
blagodat i dobro. Ako ovjek bude uveden u Den
net, prva blagodat, koja mu j e ukazana, j este udalja
vanje i spaavanj e od mune dehenemske vatre.
DOVA l OVJEKOVA SLABOST
Meu kur'anskim dovama nalazimo dove u koj ima
se trai ono to ovjek lino nikada ne moe postii
i ostvariti, kao to je dova u kojoj se moli za oprost
grijeha na zavretku sure El-Bekan: "Allah nikoga
ne optereuje preko mogunosti njegovih: u nje
govu korist je dobro koje uini, a na njegovu tetu
39
zlo koje uradi. Gospodaru na, ne kazni nas ako
zaboravimo ili to nehotice uinimo! Gospodaru
na, ne tovari na nas breme kao to si ga tovario
na one prije nas! Gospodaru na, ne stavljaj nam u
dunost ono to ne moemo podnijeti, pobrii gri
jehe nae i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Go
spodar na pa nam pomozi protiv naroda koji ne
vjeruje!" (El-Bekare, 286. )
Ova dova j e prikladna da se ui svakog jutra i
veeri, jer svojim sadraj em obuhvata sve ljudske
manjkavosti koj e mogu da ugroze i upropaste od
Boga odreenu svrhu ovjekovog ivota na zemlj i.
Svemilosni Allah ne optereuje ovjeka preko nj ego
vih mogunosti i zato je neutemeljen i nerazuman
ljudski sud koji tvrdi da Boije naredbe i zahtjevi
prevazilaze ljudske sposobnosti, snagu i moguno
sti. Nebeski zakoni i boanski obavezujui zahtjevi
pred ovjekom su u razini ljudske moi ili su ak i
manji od toga. Primj era radi, Uzvieni Allah j e oba
vezao ovjeka sa pet dnevnih namaza, no da li je to
maksimum ljudske moi u ibadetu (obredoslovlju)?
Ne, naravno da nij e, jer ima mnogo ljudi koji pored
obaveznih - farz-namaza u j ednom danu klanjaju i
sunnete - dobrovoljne namaze prije i poslije farza,
a neki od njih, dokazujui svoju pokornost i preda
nost Svevinj em Allahu, uz sunnete obaveznih na
maza obavljaju jo i noni-namaz u traj anju od sat
vremena ili vie sati prije sabah-namaza. Neki Bogu
4
0 MUHAMMED MUTEVELLI E-A' RAVI
odani robovi provode cijelu no u namazu i ibadetu,
a neki vei dio noi. Sve navedeno je preko one oba
veze koju je Uzvieni Allah odredio.
Uzvieni Allah voli kada Mu se Njegovi robovi
pribliavaju injenjem nafi la - neobaveznih dobrih
djela i preko onoga to im je On stavio u obavezu. ,
doista, mnogo je ljudi koji mogu initi vie od onoga
to je farz - obavezno u ibadetu, to je dovoljan znak
da su propisani ibadeti kvantitativno unutar granice
ljudskih mogunosti i snage. Tako, kada proita
aj et: "Allah nikoga ne optereuje preko moguno
sti njegovih WWW " (El-Bekare, 286. ), prisj eti se da te Mi
lostivi Allah zaduio obavezama koje se nalaze unu
tar granica tvojih mogunosti i budi na oprezu od
ejtanskog doaptavanja i nagovaranja kako te tvoj
Gospodar opteretio obavezama preko tvojih mogu
nosti, pa da na osnovu ejtanske zamke i zablude
odstupi od izvravanja Boije naredbe.
Kada u svojoj dovi zamoli: "Gospodaru na, ne
kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice ui
nimo! " (El-Bekare, 286. ), time trai od Allaha da ti
On, u sluaju da pogrij ei u izvravanju neke vjer
ske dunosti ili zaboravi na nj u, oprosti i pobrie
kaznu odreenu za takav prijestup. Zaborav i grije
enje su osobine uroene ljudima j o od prvog o
vjeka, naeg praoca Adema, a. s. Svevinji Allah je u
asnom Kur'anu objavio: "A Ademu smo odmah u
poetku naredili; ali on je zaboravio, i nije odluan
4
1
bio." (Taha, u,.) Svi ljudi zaboravljaju i zaborav se
najee poj avljuje kao posljedica zanesenosti i obu
zetosti nekom dunjalukom milju ili poslom koji
nam odvode panju od sjeanja na Allaha. Zato se
u dovi obraamo Allahu: "Gospodaru na, ne kazni
nas ako zaboravimo B B B ", jer su najbolji ljudi - Boiji
poslanici, a. s., u datim trenucima zaboravljali. Tako
je Musa, a. s. , u susretu sa Hidrom, elei da naui
ono to ne zna, zaboravio na svoj zavjet na utnju o
onome to vidi, pa je poeo da pita i navaljuje na Hi
dra, traei pojanjenje u vezi s onim to j e vidio od
Hidrovih, na prvi pogled, udnih postupaka. kada
ga Hidr podsjeti na dati zavj et, Musa, a. s. , kako nas o
tome obavjetava mudri Kur'an, odgovori: '"Ne ka
raj me to sam zaboravio' - ree - 'i ne ini mi pote
koe u ovome poslu mome!"' (El-Kehf, 73. ) Kad po
digne ruke u dovi i zavapi svome Stvoritelj u: "Go
spodaru moj , ne kazni me zbog toga to sam.zabora
vio! ", kao da time priznaje svoju ljudsku slabost od
koje je i osobina zaborava, koja se pojavljuj e u ljud
skom ponaanju i pored njegove volj e. Zato moli da
te Svemilosni Allah ne kazni zbog samog zaborava i
posljedica koj e zaborav sa sobom nosi.
pravlj enje greaka je, takoer, osobina ovjeka.
U tom kontekstu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi
v e sellem, je rekao: "Svi Ademovi potomci grijee, ali
najbolji meu njima su oni koj i se kaju. " Tako i ti u
svojoj dovi moli Uzvienog Allaha da ti oprosti gri-
4
j eh e i pred e preko tvoj ih pogreaka. Ividi uda i dara!
- kad god to zatrai od Svemilosnog Allaha, On se
odazove tvojoj molbi, oprosti ti grijehe i prede preko
tvoj ih pogreaka. Pa, ako ovaj aj et bude uio svaki
dan i ako bude traio od svoga Gospodara oprost i
milost, On e ti to darovati. Nije li to potpuni iskup i
oprost svih grij eha?! Jer, kroz svoju molbu ti prizna
je i oglaava da ti grij esi i pogreke nisu proizvod
tvoje volje i izbora, ve nehotine greke za koj e se
kaj e i nema namjeru ustrajavati u njima, a, s obzi
rom na to, ni Svemilosni Allah tada nee zbog njih
pozivati na odgovornost i izvoditi pred sud.
Zatim, u svojoj dovi iskreno moli Uzvienog
Allaha: "Gospodaru na, ne tovari na nas breme
kao to si ga tovario na one prije nas!" (El-Bekare,
286. )
ta je to breme ili isr, kako se u Kur'anu na

vodi? To je tovar koji ovjek nosi s velikom mukom.
To su stroge i teke Boije zapovijedi kojima je Sve
vinj i Allah obavezivao prethodne ummete i narode
zbog nj ihovog prkosa i bezobzirnog grij eenja, kao
to su, naprimjer, Jevrej i, koj i su izvajali tele od is
topljenog zlata i poeli mu se klanj ati, a potom su se
htjeli pokajati. Svevinji Allah im j e naredio da se po
ubijaju, kao znak njihovog pokajanja, o emu nas je
obavij estio u Kur'anu: kada je Musa rekao narodu
svome: 'O narode moj, prihvativi tele, vi ste samo
sebi nepravdu uinili; zato se Stvoritelju svome po
kajte i izmeu vas prestupnike smru kaznite. To je
43
bolje za vas kod Stvoritelja vaeg, On e vam opro
stiti! On prima pokajanje i On je milostiv."' (El
-Bekare, 54. ) Dova je izraz poniznog obraanja Uzvi
enom Allahu i molba da nas On, usljed naih gri
jeha, ne optereti obavezama koj e svojom snagom ne
moemo podnij eti, ve da Njegove kunj e, koj ima
On ispituje vjeru Svoj ih robova na dunjaluku, budu
odmjerene spram naih sposobnosti. Ovakva dova
titi Allahove robove na dunjaluku od onoga to ne
mogu podnij eti, pa tako i Boija sudbina i predod
reenje (kada' i kader) dolaze u formi olakice i u
podnolj ivoj mjeri ili, pak, sudbinsko odreenje mo
da bude teko i gorko, ali uz njega Milostivi poalje
mnoga dobra i otvori vrata Svoje milosti i blagosti.
Ponekad Sveznajui Allah u srce Svoga roba sa te
gobnom sudbinom spusti i strpljenje, pa on podnosi
gorinu i teret kadera, ma kako teak i gorak on bio.
Nastavljajui moliti, iskreno trai od svoga Go
spodara: pobrii nae grijhe i oprosti nam!" (El
-Bekare, 286.), to znai da od Njega trai da izbrie
tragove tvojih hravih postupaka, jer i
raz 'af, koj i

je upotrijebljen u ajetu, znai zatiranje tragova, kao
to pjeak kroz pustinju ostavlja tragove u pijesku,
pa ih vjetar, kada zapue, zatire i prekriva. Ovom do
vom mi molimo Svemogueg da izbrie sve nae loe
i rune postupke u naem ivotnom putovanju kroz
dunjaluk do ahireta. Iskreno Ga dozivamo da nam
oprosti, jer se moe desiti da tragovi grijeha budu
44
MUHAMMED MUTEVELLI E-A'RAVl
obrisani i da Uzvieni Allah ne kazni roba zbog nje
govih prij estupa, ali da ostanu Njegova srdba i gnjev
nad robom, a niko od nas ne moe podnijeti teret
Allahove srdbe i Njegovog gnjeva. Iz tog razloga mi
ne molimo samo za brisanje grijeha i uslianje po
kajanja, ve za potpuni oprost, kao da se grijeh nije
ni desio, jer "On, doista, sve grijehe prata." (Ez
-Zumer,
5
3. )
Potom u dovi molimo: "Smiluj nam se!" (El-Be
kare, 286. ), tj . ukai nam Svoju milost, uini da nas
ona prekrije i zastre u svim ivotnim situacijama i
prilikama, te da Tvoja milost, Boe, uvijek bude uz
nas, tokom itavog naeg ovozemnog ivota i nakon
nae smrti, na ahiretu.
Sveznajui Allah nas obavjetava da su kazna i mi
lost u Njegovoj Ruci , On njima upravlja, pa kanjava
koga hoe i dariva milost kome On hoe, kako se
i navodi u Kur'anu: " .. . ' Kaznom Svojom Ja kanja
vam koga hou' - ree On - 'a milost Moja obu
hvaa sve; dau je onima koji se budu grijeha klo
nili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nae budu
vjerovali."' (El-A'raf, rs6. )
Na kraju ove kur'anske dove, molimo: "Ti si Za
titnik na pa nam pomozi protiv naroda koji ne
vjeruje!" (El-Bekare, 286. ), priznavajui da nema
boga osim Allaha, J edinoga, te da ne postoj i niko
drugi osim Njega kome se obraamo i okreemo,
molei za oprost i milost.
45
Doista, nema drugog boga osim Allaha, Uzvie
nog, pa se zato ne stidi da Ga moli za oprost, ma
koliko grijeha imao, jer ako se ne okrene Njemu i
Njega ne zamoli, kome e se, poslije Njega, obra
titi i vapaj uputiti?! Ne zaboravi da j edino Uzvieni
Allah ima u posj edu dar oprosta i dar milosti.
I STI CANJE DOBROI NSTVA U
I<UR'ANSKI M DOVAMA
Ako nakon navedenih primjera razmotrimo i druge
dove u asnom Kur'anu, primijetit emo da se u
njima trai postojanost u injenju dobrih djela na
dunjaluku, te oprost i milost na ahiretu. Proitaj mo
kur'anski aj et: "Gospodaru na, nadahni nas izdr
ljivou i uvrsti korake nae i pomozi nas pro
tiv naroda koji ne vjeruje!" (El-Bekare, 2
5
0. ) To j e
molba za efektivnu i uspjenu borbu na Allahovom
putu i dova za stabilnost, snagu i podnoenje nedaa
ratovanja protiv bezbonika.
U drugom ajetu, navodi se ova dova: "Gospodaru
na, ne dopusti srcima naim da skrenu, kada si
nam ve na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju mi
lost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! " (
A
lu
' lmran, 8.) Ovdje onaj koj i moli trai od Uzvienog
Allaha potporu srca u ispravnom vjerovanju, jer su
u Njegovoj Ruci srca svih stvorenja i On ih usmj e
rava kamo hoe. Allahov Poslanik, sallallahu 'alej -
4
hi ve sellem, esto je, u svojim obraanjima Svevi
njem, molio: "O Upravitelju srca, uvrsti moje srce
u Tvojoj vj eri ! " J ednom prilikom majka pravovj emih
Aia, r. a., sa znatieljom upita Vjerovj esnika, sallal
lahu 'alejhi ve sellem: "Primijetila sam, Allahov Po
slanie, da esto upuuje tu dovu", na to je on, sal
lallahu 'alejhi ve sellem, odgovorio: "Sva srca se na
laze izmeu dva Prsta Milostivog, pa koj e od njih
hoe, On upravi na Pravi put! "
itajui sveti Kur'an,

nailazimo na ajet: " . . . i neka znate da se Allah uplie
izmedu ovjeka i srca njgov
a
, da ete se svi pred
Njim sakupiti! " (El-Enfal, 24.) Traenj e postoj anosti
srca u vjerovanju je kur'anska preporuena dova, j er,
ako se srce smiri i ustabili u yn,tada e sve ljudske
radnje biti kvalitetne, dobre i korisne.
Zatim u kur'anskim dovama, nakon traenja po
stojanosti srca u vjeri, slijedi molba za oprost gri
j eha, ukazivanje milosti, zatitu od ahiretske ka
zne, molba za darivanje denetske blagodati i bora
vak u blizini Milostivog. Veina dova spomenutih u
Kur'anu fokusirane su na ove zhtj eve, a to je iz ra
zloga to Svemilosni Alah eli davjernik zaradi de
netsko boravite na ahiretu, pa ga poduava dovama
i molbama koje vode ka tom cilju; ui ga kako da
trai oprost, ime da ostari brisanje grijeha, kako
da se sauva dehenemske vatre i na koj i nain da
zaslui ulazak u Dennet.
Svemilosni takoer upuuje Svoje robove na po-
TAJ NE I KORISTI DOVE
47
kazivanj e poniznosti i osjeaja straha u dovi, pa
zbog toga vjernik moli Svemilosnog Allaha da mu
propie djela s koj ima e On, Uzvieni, biti zado
voljan, a ne ona koja izazivaju Njegovu srdbu i
gnjev. Vj ernik moli da Svemilosni Allah posvjedoi
i potvrdi njegov iman u srcu, kako se to navodi
u aj etu: " . . . 'Gospodaru na, mi, zaista, vjerujemo;
zato nam oprosti grijehe nae i sauvaj nas patnje
U ognju!"' (Alu 'Imran, r6. ) ili u rijeima Uzvienog:
" . . . 'Gospodaru na, oprosti nam krivice nae i ne
umjerenost nau u postupcima naim, i uvrsti ko
rake nae i pomozi nam protiv naroda koji ne vje
ruje!' " (Alu ' lmran, t|;.)
ak i onda kad vjernik uini

grij eh ili se nepravedno ponese prema sebi, to ga ne
sputava da se ponizno, osjeajui strah od Boije ka
zne i vraaj ui se putu pokornosti, obrati svome Go
spodaru kroz dovu i druge oblike robovanja.
Od vjernika se trai da pribavi svjedoke za svoje
vjerovanje, pa da zamoli Uzvienog Allaha da mu
bude svjedok, jer On sve zna i na sve budno motri.
U ajetu je objavljeno: "Gospodaru na, mi u ono to
Ti objavljuje vjerujemo i mi poslanika slijedimo,
zato nas upii meu svjedoke!" (
A
lu ' lmran, 53- ) Ali,
kako e vjernici biti svjedoci Allahu, jer On nema po
trebu da Mu neko svjedoi?! Istina j e kod Njega! Od
govor je sljedei: To j e poast i dokaz vjernicima na
Sudnjem danu da ih Uzvieni Allah uzima za istino
ljubive i iskrene, one koji ne lau i ne krivotvore.
Evo jo j edne kur'anske dove u kojoj se spomi
nje svjedoenje i potvrda imana. Uzvieni je objavio:
"Gospodaru na, onoga koga Ti bude u vatru uba
cio Ti si ve osramotio, a nevjericima nee niko u
pomo pritei. Gospodaru na, mi smo uli glasni
ka koji poziva u vjeru: 'Vjerujte u Gospodara vaeg!'
- i mi smo mu se odazvali. Gospodaru na, oprosti
nam grijehe nae i prei preko hravih postupaka
naih, i uini da poslije smri budemo s onima do
brima. Gospodaru na, podaj nam ono to si nam
obeao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu
nas ne osramoti! Ti e, doista, Svoje obeanje is
puniti!" (Alu ' lmran, 192. -194 )
Kada pogrijei i uini grijeh, zatim se osvijesti
i vrati razboritosti, pouri na stazu vjere i imana,
uini istigfar, zatrai oprost od Allaha, pa da ti On,
Svemilosni, potare mrlju grijeha i izbrie ga iz me
morije Plemenitih pisara, te ga oni i ne zapiu u svoje
spise.
uvaj se dobro da ne uini grij eh, a onda ga

zanemari i ne poprati ga pokajanjem, ili da ustra
je u njegovom ponavljanju! A kako da ga zanemari
i ne pokaj e se kada te Uzvieni Allah poduio dovi
pokajanja i nainu ienja od grij eha?! Svevinji je u
Svojoj Knjizi rekao: '"Gospodaru na' - rekoe oni
'sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti i ne
smiluje nam se, siguro emo biti izgubljeni."' (El-
-A'raf, 23.)
r
Zbog kobne posljedice nepravde i loeg skonanja
TAJ NE l KORlSTl DOVE
49
nepravednih i nasilnika, Kur'an nas poduava na koji
nain da se preventivno zatitimo od nepravde i ne
pravednih postupaka, jer e nepravda ili nasilje (zu
lum) na Sudnjem danu biti predoeni kao tmine, a
zulumare eka najstroija kazna kod Silnog Allaha.
Otuda se u Kur'anu navodi dova: "A kada im pogledi
skrenu prema stanovnicima Dehennema, uzvik
nue: 'Gospodaru na, ne daj nam da budemo s na
rodom grjenim! ' " (El-A'raf, 47.)
POURIVANJE S POKAJANJEM - JEDAN OD
UZROKA ZA BRI SANJE GRI JEHA
to se tie euze, odnosno traenja zatite i utoi

ta kod Uzvienog Allaha od ej tana prkosnika, treba
naglasiti da se ona spominje u Kur'anu i od vjernika
se trai da je ui, jer osnovna zadaa ej tana j este,
ustvari, doaptavanj e i nagovaranj e vjernika na gri
jeh. Sve njegove radnje na dunjaluku su usmjerene
ka j ednom cilju - da zavodi i obmanjuje vjernike. On
im donosi rune misli u namazu, uljepava im i osla
uje grijehe, podstie ih i bodri u nepromilj enim
postupcima, nagovara ih i daje im lana obeanja i
nade, a sve to kako bi okaljao i unitio njihovo vj ero
vanje (iman).
ejtan pokuava vjernike odvratiti od

obavljanja namaza, jer mu je to primarna zadaa na
Zemlj i. U odnosu spram grjenika nije mu potrebno
puno truda, jer su oni prihvatili njegov poziv i put,
te su se preobrazili u ljude-ejtane (ejatinul-ins).
Cilj ejtana je svaki Boiji rob mu'min - iskreni
vjernik. Taj prkosnik i prokletnik ne sjedi na vratima
birtija, kupleraja i objekata gdj e se ine veliki grijesi,
nemoral i razvrat, jer se tu okupljaju njegovi slj ed
benici, ve on poiva na kapijama damija, poku
avajui da pokvari vjernicima njihov namaz i spo
minjanje Uzvienog Allaha. lz tog razloga, Svemilo
sni Allah trai od nas da uimo euzu i molimo za
Njegovu zatitu i podrku. On je objavio: "l reci:
'Tebi se ja, Gospodaru moj, obraam za zatitu od
privienja ejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj,
obraam da me od njihova prisustva zatiti!"' (El
-Mu'minun, 97. -98. )
Uzvieni Allah nas takoer podsjea da j e estita
supruga blagodat i dunjaluki ukras, pa taj najljepi
dunjaluki ukras vjernik trai od Darovatelja Milo
stivog u svojoj dovi. U suri El-Furkan nalazimo ajet
u koj em se navodi: . . . i oni koji govore: 'Gospo
daru na, podari nam u enama naim i djeci naoj
radost i uini da se estiti na nas ugledaju!"' (El
-Furkan, 74.)
Dova vjernika mora biti proeta i zahvalom (u
krom) Uzvienom Allahu na mnogobrojnim i traj
nim blagodatima koj e nismo kadri ni izbrojati, jer
j e zahvala na blagodatima uvrtena u stroge duno
sti (vadibe) vjernika. Allah Svemilosni i Mudri je
s
r
uredio svijet i vasionu za doek ovjeka i uinio ih
podobnim za njegov boravak, pripremajui za njega
razne blagodati prije nego ga je spustio na Zemlju.
Nita od onoga ime se koristimo nismo mi stvorili
ili napravili. Zato, kad eli da uputi rijei zahvale
svome Stvoritelju, neka to bude kur'anskim stilom,
kao u ajetu: " . . . 'Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti
budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni
i roditeljima mojim, i pomozi mi da inim dobra
djela kojima e zadovoljan biti, i uini dobrim po
tomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi:"
(El-Ahkaf, i,.)
Model kur'anskih dova podsjea nas da u svo
jim molbama trebamo traiti od Svemilosnog Allaha
oprost i milost za one koj i su nas pretekli u vjeri i
koji su umrli sa imanom, oporuujui i nama da sli
jedimo Pravi put, jer smo vjeru i vjersku praksu na
uili od nj ih. U njima smo pronalazili uzore i vo
die, s obzirom da su svojim djelovanj em dokazali
povj erenje u dostavljanju i prenoenju lue islama,
kao i povjerenje u dosljednosti uvj erenju i radu za
islam. Pokazali su se kao svijetli i postojani uzori u
predanom radu za ideju vjere i islamskog misionar
stva. Otuda nas Sveznajui Allah poduava i podstie
da molim
;
za njih, kao to se navodi u ovom aj etu:
. . !Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja
su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima na
im bude imalo zlobe prema vjericima; Gospo-
5
2 MUHAMMED MUTEVELLI E-SA'RAVI
daru na, Ti si, zaista, dobar i milostiv! ' " (El-Har,
1 0. )
Kroz dovu molimo od Allaha Njegovo svj etlo, jer
Svojim svjetlom On upuuje srca, proiava due i
titi od skretanja na stranputicu. Uz Allahovo svje
tlo, koj e nam On dariva, mi hodimo stazom spasa
i postojano inimo dobroinstva. Ako, pak, nekad i
pogrij eimo, Allahovo svjetlo nam ukloni tmine do
Pravoga puta. Srce, u koj e j ednom ue to svjetlo, vie
nikada nee zastraniti, odstupiti od istine, zalutati ili
biti ozlojeeno.
Svemilosni Allah nas poduava da od Njega u dovi
traimo svjetlo upute. On je objavio: " . . . 'Gospodaru
na' - govorie oni - 'uini potpunim svetlo nae i
oprosti nam jer Ti, doista, sve moe:" (Et-Tahrim,
8. )
Kur'anske dove su ujedno i uputa i zatita. Uzvi
eni Allah nas izvodi i upuuje na naj stabilniji i naj
ispravniji put, istovremeno nas titei od zla i kob
nog skonanja. Uzvieni nam preko Kur'ana osvjet
ljava sve ivotne puteve i dileme, a onaj ko se bude
vrsto drao kur'anskih dova, taj nikada nee zalu
tati. A Uzvienom Allahu nema nita drae od toga
da Ga moli rijeima koje je On, Svevinji , objavio.
J|Ou|Av|J
DOVE MELEI<A l VJEROVJESNI I<A
Prij e nego progovorimo o dovama naeg posla
nika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, ka
zat emo neto o dovama meleka i ranijih posla
nika i vjerovjesnika, a. s. Moda e neko upitati: "Zar
postoje dove meleka?" Da, naravno da postoje. Me
leki izgovaraju sala vat na naeg Poslanika, sallallahu
'alejhi ve sellem, a njihov salavat je j edna vrsta dove.
Meleki, takoer, upuuju dove Uzvienom Allahu
molei za dobro vjernika, jer ovjek je Allahov halifa
- namj esnik na Zemlji kojem je Svemogui potinio
Zemlju i sve to je na nj oj , to ovjek svojom snagom
nikada ne bi mogao postii.
Uzvieni Allah je, kroz Svoju odredbu, htio da sa
znamo kako meleki mole za nas. A koji su to me
leki? Oni najodabranij i: meleki iz visokog i uglednog
drutva, nosai Boijeg Prijestolja, naj snaniji meu
melekima i najblii Allahu.
itajui asni Kur'an nailazimo na ovu dovu:

"Meleki koji dre Prijesto i oni koji su oko njega
55
5
veliaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i
mole se da budu oproteni grijesi vjericima: 'Go
spodaru na, Ti sve obuhvaa milou i znanjem;
zato oprosti onima koji su se pokajali i koji sli
jede Tvoj put i sauvaj ih patnje u vatri! Gospodaru
na, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obeao, i
pretke njihove i ene njihove i potomstvo njihovo -
one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.
potedi ih kazne zbog runih djela, jer koga Ti toga
dana potedi kazne zbog runih djela - Ti si mu
se smilovao, a to e, zaista, veliki uspjeh biti!"' (El
-Mu'min, 7. -g. )
To j e dova meleka za Allahove odane robove koj i
vrsto vjeruju u Njega. Ne sumnjamo da ima i dru
gih dova i drugih meleka, pored nosaa Prijesto
lj a Milostivog, koj i mole za ovjeka, ali nam Kur'an
eksplicitno govori o ovoj skupini meleka, a koj i su,
kako smo ve naveli, najodabranij i meleki i poloa
jem najblii Svemoguem Allahu.
ta to meleki mole za lj ude? Oni trae oprost za

vjernike, to znai pregledavanje grijeha i brisanje
njegovih posljedica. Ajet nam ukazuje na openitost,
tj . da meleki trae oprost za svakog vjernika na Zem
lj i.
Ako j e dova za oprost grij eha vjernicima potekla
od ovih asnih meleka koj i nose Prij estolj e Milosti
vog, kao i od meleka iz njihove blizine, to znai da
je njihova dova usliana, jer ta njihova blizina Uzvi-
57
enom Allahu nije fzika, nego blizina poloaja i
ugleda, te su njihove dove makbul - primljene i usli
ane kod Svemilosnog Allaha.
Kojim se to rijeima meleki obraaju Gospodaru
svjetova? Oni u dovama mole ovako: "Gospodaru
na, Ti sve obuhvaa milou i znanjem B B B " (El
-Mu'min, 7.), tj . Tvoja milost j e vea od grijeha koj e
su vjernici poinili, a Tvoje znanje obuhvata i pre
tie njihova dj ela; zna ta su uradili i ta e ura
diti, bilo da to ine u tajnosti ili na javi, bilo da to
ine rijeima, postupcima ili u mislima. Ti sve po
znaje i vidi sve ono to Tvoj i robovi i stvorenja
rade, a mi nita od toga ne znamo, pa slava i svaka
veliina pripadaju samo Tebi. Mi Te molimo, Gospo
daru na, da oprosti robovima Svoj im koj i su povj e
rovali i prihvatili put koji Tebi vodi. Gospodaru, oni
su prihvatili najveu istinu: da nema boga osim Tebe
i spremno se bore za Tvoju vjeru, pa ako zaborave,
nehotice posrnu ili pogrijee, Ti im oprosti, sauvaj
ih kazne dehenemske i boravka u njemu, jer to j e
kazna nepodnolj iva i strana, makar trajala i jedan
tren.
Prva dova meleka koju su uputili Milostivom za
dobro vjernika j este zatita i zaklon od dehenem
ske kazne i patnj e, a to iz razloga to j e spaavanje od
ulaska u dehenemsku vatru najvei uspjeh na Sud
njem danu. To j e prva Allahova milost i znak Nj ego
vog zadovolj stva kojeg e ukazati Svoj im odanim ro-
S
b ovima na dan izlaganja djela i polaganja rauna. Ta
kav odnos prema vjernicima smatra se velikim b la
godarom ak i za one vjernike iz skupina s bedema
(ashabul-a'raf), koj i budu spaeni od vatre, ali ipak
neko vrij eme zadrani izmeu Dehennema i Den
neta zbog nedovolj nosti njihovih dobrih djela da od
mah budu uvedeni u vjene uitke. Ioni su sretnici i
dobitnici nagrade spasa i zaklona od patnj e Dehen
nema. Posluajmo rijei Uzvienog: " . . .i ko bude od
vatre udaljen i u Dennet uveden - taj je postigao
ta je elio B . B" (
A
lu ' l mran, 1 85. ) Udaljavanje i spaa
vanje od dehenemske vatre je prvi korak do Den
neta, a kojeg je i Uzvieni Allah izdvoj io posebno kao
blagodat i milost.
Zatim meleki nosai Prij estolja Milostivog na
stavljaju svoju dovu za vjernike, pa kau: "Gospo
daru na, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im
obeao B . B" (El-Mu'min, 8. ), ukazujui na drugi korak
do vjenog spasa, a to je uvoenje vjernika u Den
net. Nakon to su zamolili Svemilosnog da sauva
vjernike dehenemske patnje i vatre, meleki mole da
ih On, Svojom milou i dobrotom, uvede u vrtove
uivanja i blagodati koje je On, Gospodar svjetova,
obeao Njemu odanim robovima. Time se krunie i
upotpunjuje ahiretsko spasenje vjernika.
pogledajmo ovo, asni meleki ne samo da su mo
lili za dobro vjernika, ve upuuju dovu Uzvienom
Allahu i za dobro njihovih roditelja, supruga i po-
59
tomstva, pa da ih Milostivi Allah pridrui vjernicima
u Dennetu ako su bili sljedbenici puta Boije ga. On,
Dobroinitelj Milostivi, usliao je ovu molbu me
leka. U Kur'anu j e objavio: "Onima koji su vjero
vali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju po
vela prikljuiemo djecu njihovu, a djela njihova
neemo nimalo umanjiti - svaki ovjek je odgovo
ran za ono to sam ini." (Et-Tur, 21. )
U kontekstu toga razumijemo da e Svemilosni
Allah iskrenim i predanim vjernicima, iz Svoje mi
losti i dobrote prema njima, pridruiti njihove poro
dice u Dennetu, kao i sve njihove dobre potomke,
makar oni svojim djelima i ne zasluivali taj denet
ski poloaj na koj em se nalaze njihovi oevi. Uzvieni
Allah e uveati njihova dobra djela, pa e ih sastaviti
\ Dennetu, s tim da pridruenom, zbog podizanja
stepena i djela njegovih potomaka, nee biti uma
njen poloaj i nagrada koju je zasluio. To je jo jedan
izraz milosti Uzvienog prema Njegovim estitim i
dobrim robovima.
Isto tako, Svemilosni Allah u dunjalukom ivotu
pazi i titi potomke Svojih poslunih robova koj i su
preselili na vjeni svijet. O jednom takvo
m
sluaju
Svemilosni Allah nas obavj etava u suri El-Ke hf, gdje
se navodi da je neki estiti i pokorni Allahov rob
ostavio iza svoje smrti blago nejakoj i nestasaloj svo
joj djeci u naselju zlih i neasnih ljudi koj i su bes
pravno uzimali tui imetak i koj i u svojim postup-
cima nisu pazili na Allahovo zadovoljstvo. Mudri
Allah je u to naselje naveo plemenitog Hidra koj i je
obnovio obrueni zid ispod kojeg je bilo zakopano i
skriveno jetimsko blago, kako ga se ti zlikovci i po
hlepnici ne bi dokopali, sve dok djeca tog vjernika
ne porastu i ne smognu snage da brane svoja prava i
imovinu. Razlog za sve te dogaaje bila je samo jedna
injenica, a to je da je otac te dj ece, j etima, bio vjer
nik i Allahu pokoran rob. Proitajmo rijei Uzvie
nog: "A to se onoga zida tie - on je dvojice dje
aka, siroadi iz grada, a pod njim je zakopano nji
hovo blago. Otac njihov je bio dobar ovjek i Go
spodar tvoj eli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i
izvade blago svoje . B " (El-Kehf, 82. )
Primj eujemo da se dobroinstvo i dobrota oca
odraava na njegovo potomstvo i na dunjaluku i ahi
retu podjednako.
Sada se vratimo dovi meleka nosaa Prijestolja i
onih u njihovoj blizini, koj i upuuju dovu za vj er
nike. Nakon to su zamolili Uzvienog Allaha da
spasi vjernike dehenemske vatre i uvede ih u Den
net, njih i porodice njihove: oeve, majke, supruge
i dj ecu, oni nastavljaju svoju iskrenu dovu, pa kau:
"Ti si, uistinu, silan i mudar." (El-Mu'min, 8.) Go
spodaru na, ti si Silni (El-'Azlz), ini ta hoe i
niko Te - Tebi pripada slava i hvala - ne pita zato
to ini. Za Tebe nema prepreke, niti tekoe i niko
Ti se ne moe suprotstaviti u htij enju i stvaranju.
Zato si samo Ti Silni (El-'Aziz), Koji ini ta poeli,
kada poeli i kako poeli. Ti si, Gospodaru na, Mu
dri (El-Hakim), sve ini mudro i s mjerom, u sva
kom Tvom inu i stvorenju izljeva se mudrost Tvoja
neiscrpna; sve ima svrhu i svojoj svrsi slui.
asni meleki nastavlj aju svoju dovu za vjernike,

pa trae od Svevinjeg Allaha da vjernike na Sudnj em
danu potedi patnje, tegobe i straha, odnosno po
sljedica grijeha, a ko bude poteen toga na Dan po
laganja rauna, zaista je velikom milou zaodjenut
i to je uspjeh najvei. Na Sudnjem danu pred oima
svih stvorenja i Allahovih robova, od Adema, a. s., pa
do posljednjeg ovjeka roenog na Zemlj i, nevj ernici
i grjenici e biti poniavani, nipodatavani, kanj a
vani i izvrgavani ruglu. Ponienje i ruglo toga dana
bit e bolno, muno i tegobno za duu ovjeka, jer e
vlast nad duama i njenim osjeajima biti u Ruci Sve
monoga, a bol e dodatno zagoravati injenica da
e se sva djela izlagati javno, a poniavanje odvijati
pred cij elim ovjeanstvom. lz tog razloga, ko bude
poteen i sauvan posljedica svojih grijeha i stav
ljen u zaklon Boije milosti, to je, bez imalo sum
nj e, najvei uspj eh i spas. U tome, takoer, primj eu
j emo veliku poast koju Uzvieni Allah ukazuje Ade
movim potomcima. On je odredio da asni meleki i
oni Njemu bliski, nosai velikog Prij estolja, ue dove
i mole za Njegove dobre robove, predane vjernike,
traei oprost za njihove grijehe i mole Milostivog da
iz sauva patnje u Vatri i uvede ih u perivoje Den
neta vjenoga. l ne samo to, ve oni mole Uzvienog
Allaha da u Dennet uvede i roditelje, porodicu i po
tomke vjernika, te da i njih zatiti od patnje i straha
na Sudnjem danu kojem e biti izlagani nevjernici i
grjenici. Ima li vee poasti za ovjeka od ovoga?!
Svemilosni Allah nam pokazuje veliinu i poloaj
koj eg On daje ovjeku. Zamisli samo to da meleki
mole za ovjeka, za oprost njegovih grij eha, spas od
vatre i ulazak u Dennet! Ovim smo htjeli navesti
samo jedan primjer kakav poloaj ovjek zauzima
kod svoga Gospodara i kako se meleki odnose prema
Allahovom pokornom robu.
DOVA ADEMA, A. S.
Jedan od mnogobrojnih oblika Allahove dobrote
prema ovjeku j este i taj to ga je prilikom sputa
nja na Zemlju poduio dovi. Kada je Adem, a. s., po
grij eio i posluao lblisov nagovor na grij eh, to je
bio razlog sputanja iz Denneta na Zemlju i njega
i njegove supruge Have, r. a. , u tom momentu Sve
milosni Allah ga je poduio dovi, kako to kazuje mu
dri Kur'an: "I Adem primi neke rijei od Gospodara
svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima poka
janje, On je milostiv." (El-Bekare, 37.)
Prvo emu je Uzvieni Allah poduio Adema, a. s. ,
na Zemlj i j este dova. Bila j e to dova pokajanja. Time
mu je Svevinji Gospodar ponovo ukazao Svoju mi
lost. Dao mu je tit kojim e se braniti od ej tanskih
doaptavanj a i uljepavanja grijeha na Zemlji. Sve
milosni Allah otvorio je vrata pokajanja pred Ade
mom, a. s., i poduio ga je kako e se pokajati za po
inj enje grijehe. Prva molba i dova, prve rij ei kojima
se ovjek obratio Uzvienom Allahu bile su rij ei po
kajanja u koj ima su Adem, a. s., i njegova ena Ha va,
r. a. , traili milost, opratanje poinjenih grij eha i
brisanje njegovih posljedica. U vezi s tim, Kur'an na
vodi: "'Gospodaru na' - rekoe oni - 'sami smo
sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje
nam se, siguro emo biti izgubljeni."' (El-A'r< 23. )
Uzvieni Allah je otvorio vrata Svoje milosti i
oprosta pred Ademom, a. s. , i njegovim potom
stvom, a to j e put koj i ih vodi do Denneta, kako nas
obavj etava Allahov poslanik Muhammed, sallalla
hu 'alejhi ve sellem: "Niko od vas nee ui u Dennet
zbog svojih dobrih djela." Neko od prisutnih upita:
"Pa zar ni ti, o Allahov Poslanie?! " Na to ' j e on, sal
lallahu 'ale j hi ve sell em, uzvratio: "Neu ni ja, sve dok
mi Allah ne ukae Svoju milost."
DOVA NUHA, A. S.
Dove poslanika i vjerovj esnika, a. s. , bile su, bez izu
zetka, prihvatane i primane kod Svevinjeg Allaha,
jer je svaka njihova dova imala snaan i utemeljen
6
4
MUHAMMED MUTEVELLI E-SA'RAVI
imanski osnov. Sagledavajui ivot Nuha, a. s., zapa
amo da je on 950 godina mukotrpno pozivao pri
padnike svog naroda u vjeru, ali se niko od njih nije
odazvao pozivu upute. Pozivao je generaciju iza ge
neracij e, pokuavajui da ih privoli da slijede stazu
imana, ali su oni odbijali njegov poziv, ismijavali ga
i pokazivali mu svoju gordost i oholost. Nakon toga,
N uh, a. s. , upuuje dovu Uzvienom Allahu i priziva
propast svome narodu. O tome se u Kur'anu kae:
Nuh ree: 'Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji
nijednog nevjerika, jer, ako ih ostavi, oni e ro
bove Tvoje u zabludu zavoditi i samo e grjenika i
nevjerika raati! Gospodaru moj, oprosti meni, i
roditeljima mojim, i onome koji kao verik u dom
moj ue, i vjericima i vjericama, a nevjericima
samo propast poveaj! ' " (Nuh, 26. -28. )
Svemoni Allah j e usliao dovu Nuha, a. s. , pa je
dao potop u kojem su bili uniteni svi nevj ernici na
Zemlji, tako da se nijedan od njih nije mogao spa
siti. N uh, a. s., je proveo 950 godina pozivajui svoj
narod, trpei razne uvrede i nedae, ali mu se malo
njih odazvalo. Uz pretpostavku da svaka generacija
dosegne psihiko-fziku zrelost u dvadesetoj godini
ivota, dolazimo do zakljuka da je Nuh, a. s., svoj
poziv upute iznio pred oko 45 razliitih generacija.
Kad god bi neka generacija stasala, N uh, a. s. , bi ih
pozvao u vjerovanje, ali su oni prkosno uzvraali:
"Mi se drimo vjere naih predaka! " Tako je Nuh,
5
a. s. , na kraj u izgubio nadu da e iko prihvatiti nj e
gov poziv i razumjeti pitanje od ivotne vanosti -
pitanje vjerovanja.
Pouno je da obratimo panju i na dio ajeta u ko
jem Nuh, a. s. , konstatuje u svojoj dovi: " . . . i samo e
grjenika i nevjerika raati!" (Nih, 27.) Ove rij ei
nam ukazuju na to da su pozvane generacije uvj e
rile Nuha, a. s. , svojim postupcima da e i njihovi po
tomci i djeca koja odrastaju dosljedno slijediti put
zablude i odbaciti poziv islama. N uh, a. s., j e ovo pro
vjeravao kroz niz novih, dolazeih generacija, pozi
vajui ih u Allahovu vjeru, ali je doao do nepo bitnog
zakljuka da oni nikada nee prihvatiti uputu, jer j e
njihovo politeistiko ponaanje nepromj enljivo. Oni
se nisu mogli promijeniti i popraviti, da bi nakon
toga prihvatili svjetlo imana i predali se Uzvienom
Allahu, pa j e j edini nain za uspjeh Nuhova poziva
bila kazna koja e unititi nevj ernike i tako ostaviti
slobodan prostor za afrmaciju vjere i ivot male sku
pine vj ernika koji su bili uz ovog strpljivog posla
nika, a. s. Samo j e takav ishod davao nadu da e vjer
nici prenijeti blagodat vjerovanja i svj etlo islama na
svoje mlae potomke i na taj nain ustabiliti Alla
hovu vjeru na Zemlji.
Za ovakvu dovu, koju je Nuh, a. s. , uputio Uzvi
enom Allahu, on je imao mnogo razloga i opravda
nja: tu je viestoljetno pozivanje svoga naroda, zatim
pokuaj pronalaska novih metoda za uspostavljanje
komunikacije sa sunarodnjacima itd. No, sve to nije
urodilo plodom, pa je na koncu i njegova nada bila
slomljena o kamen nevjerstva i inata onih koje je po
zivao.
DOVA I BRAHI MA, A. S.
Za Ibrahima, a. s., oca vjerovj esnika, vee se vie
dova, jer mu je Uzvieni Allah ukazao na mjesto i
temelje Kabe, zatim mu je bilo nareeno da ostavi
suprugu Haderu i njihovog sina Ismaila, a. s. , kod
Svetoga hrama, pa se Ibrahim, a. s. , odluno i sa za
dovoljstvom povinovao naredbi svoga Gospodara.
Kada je Ibrahim, a. s. , ostavio svoju porodicu kod te
melj a Svetoga hrama, pogledao j e unaokolo, pa ne
vidje ni vode, ni stabala, niti bilo kakvog znaka i
vota. U tom j e pomislio: kako e njegova eljad pre
ivj eti u ovoj pustoj i mrtvoj dolini, jer nije bilo ni
ega to odaje znake ivota i mogunosti opstanka?
No, Ibrahim, a. s. , se poe pripremati za povratak,
ostavljajui Haderu i Ismaila, a. s. , tamo gdje mu j e
naredio Sveznajui Gospodar. Hadera tada uhvati
povodac njegove jahalice, elei ga sprijeiti u na
kani i kroz suze govorei: "Kome nas ostavlja i pre
puta u ruke?! " Ibrahim, a. s., j oj nita ne odgovori.
Ona je ponovila isto pitanje, ali nije dobila odgo
vor. Tada je upitala: "Da li je to zapovij ed Allaha da
ovdje ostanemo?! " "Da", kratko odgovori Ibrahim,
a. s. Tek tada Hadera pusti povodac jahalice i s vj er
nikim ubjeenjem kaza: "Uredu, Allah nas nee za
boraviti ! " Ibrahim, a. s., krenu od njih i, prije nego ih
izgubi iz vida, obrati se Milostivom ovim rij eima:
"Gospodaru na, ja sam neke potomke svoje nase
lio u kotlini u kojoj se nita ne sije, kod Tvoga a
snog hrama, da bi, Gospodaru na, molitvu obav
ljali; zato uini da srca nekih ljudi eznu za njima
i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili."
(Ibrahim, 37.)
Ibrahim, a. s. , nas kroz ovaj primjer poduava da
se ne trebamo brinuti za uslianje dove i traiti re
alne uvj ete, inioce ili naine ostvarenja onoga to
traimo. Pusto, koja je vladala u dolini Svetoga
hrama, gdje je Ibrahim, a. s. , ostavio svoju porodicu,
nije ga sprijeila da uputi dovu Svemonome Allahu.
On se obraa i trai pomo od Gospodara prilika i i
nioca, a ne obraa se samim prilikama ili iniocima.
Ibrahim, a. s., j e bio duboko uvj eren u Allahovu ne
ogranienu mo koja u istom trenu moe da dj eluje,
jer Nj egova mo nije uvj etovana ili odreena bilo
im.
emu nas Svemilosni Allah eli poduiti navodei

Ibrahimovu, a. s., dovu? On nas poduava da nikada
ne gubimo nadu, pa ak ni onda kada ne vidimo ni
kakvog realnog izgleda, niti uslova za uslianje dove
koju upuujemo. Ukazuje nam na to da ne prosuu
j emo po svom nahoenju ta e se desiti ili kako e
se neto zavriti, te da gublj enj e uvj eta uspj eha, pro
mj ene ili uslian ja dove iz vida ne budu rezoni po ko
j ima emo prosuivati stvari i donositi odluke. Uzvi
eni Allah nas ui da je On uvijek uz nas i s nama, sve
dok smo mi na Njegovom putu. l, kada nas ivotni
problemi opkole i zatvore u beznae, vrata nebeska
za uslianje dove i izvoenje u irinu bezbrinosti
su otvorena pred pravim vjernicima. Uzvieni Allah
nas vidi i zna u kakvom stanju se nalazimo, zato se
okrenimo ka Njemu i iz dubine naih srca dozivajmo
Ga i molimo, izgovarajui: "Ja Rabbi! " ("Gospodaru
moj ! "), s mu'minskim pouzdanj em i uvjerenjem da
e nam se On odazvati i primiti nau dovu.
Zato, brate, kad god nestane vidljivih uvjeta za
ostvarenje elj enoga, znaj da je Allah tu, uvijek pri
sutan, i da je On svemoan, pa neka te ne obuzimaju
tuga i beznae. On je u mudroj Knjizi objavio: "Za
ista, s mukom je i last!" (El-lnirah, 6.) Obrati pa
nju, Svemilosni nije kazao: "Poslije muke slijedi i
last", nego se last, olakanje nalazi sa mukom, rj e
enje i razvedravanje e doi zasigurno i to brzo, jer
j e vezano za iskuenje i tegobu.
U svojoj drugoj dovi, Ibrahim, a. s. , nas ui kako
da radimo i postupamo na dunjaluku. Svemilosni
Allah u Kur'anu ukazuje na ovu dovu Ibrahima, a. s. :
"l dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali,
oni su molili: 'Gospodaru na, primi od nas, jer Ti,
uistinu, sve uje i sve zna! Gospodaru na, uini
nas dvojicu Tebi odanim, i porod na neka bude
odan Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam,
jer Ti prima pokajanje i samilostan si! Gospodaru
na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e
im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti
i oistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar! ' " (El
Bekare, 1 27. -1 29. )
Boija naredba Ibrahimu, a. s. , da podigne i ob
novi temelje
asnog hrama - Kabe, iziskivala j e od

njega, a. s. , bavlj enje dunjalukim, materijalnim po
slom; da ode u mekanska brda, iskopa i isklee ka
menje, zatim ga donese i ozida temelje Kabe, kako
bi ljudi bili upueni na mjesto Najsvetijeg hrama.
Trebamo znati da kamenje, koje je Ibrahim, a. s. ,
sakupio, ne predstavlja samo mjesto Svetoga hrama,
nego upuuje na najistiju lokacij u na Zemlj i, koju
je Uzvieni Allah izabrao da bude mjesto Bej tullaha.
Mjesto Svetoga hrama bilo je izgubljeno nakon
potopa koji je zadesio Nuho
v
narod, pa je Uzvieni
Allah htio da ponovo uputi ljude na to asno mj e
sto, kako bi dolazili tu u vrijeme hada, da ine tavaf
i obavljaju molitvu.
Podizanje znaka za Sveti hram je materijalni in
i dunjaluko dj elo, s obzirom da se sastoji iz pro
nalaska kamenja, izbora i obraivanj a istoga i, na
kraju, zidanja graevine. No, ta su to prvo uradili
Ibrahim i njegov sin Ismail, a. s.? Na poetku svog
posla, zamolili su Uzvienog Allaha da im ukabuli
7
trud i prihvati ga kao in ibadeta. Iz tog razloga, naa
je obaveza prije svakog posla traiti od Svemilosnog
Allaha da ga prihvati kao dobroinstvo koj e inimo
radi Njega. Kad klanjamo, molit emo Ga da nam
prihvati namaz. Kad odemo na posao, molit emo
Ga da to bude stjecanje halal-opskrbe za nau po
rodicu i eljad. Kad presuujemo u neemu, molit
emo Ga da to bude pravedno i s ciljem stjecanja
Njegovog zadovoljstva. Kada j edemo ili pij emo, za
hvalit emo se Uzvienom Allahu na darovanim bla
godatima, molei Ga da uslia nau zahvalu. Kada
pazimo i odgajamo svoju djecu u kui, molit emo
Svemilosnog Allaha da nam to upie u dobra djela i
da blagoslovi taj odgoj i brinost. Ovako emo po
stupati u svim drugim poslovima i djelima - molit
emo Ga da primi naa djela, jer On sve uje, zna i
blizu j e. On uje ono to govorimo i zna ono to na
umiro i mislimo.
Nakon ove dove, Ibrahim, a. s. , i njegov sin Ismail,
a. s. , uputili su dovu Svemilosnom Allahu za svoje
dobro i dobrobit svojih potomaka, traei od Allaha
da im pomogne da budu pravi muslimani - predani
i pokorni, da sve prepuste Uzvienom Allahu, pa da
On, po Svome htij enju, odredi kako e, ta i kada biti.
l mi smo duni da predamo i prepustimo svoj cjelo
kupni ivot Svemonom Allahu, jer On sve zna, a mi
ba nita ne znamo.
I BADET JE PROPISAN ZA DOBROBIT OVJEI<A
Ibrahim i Ismail, a. s. , mole Uzvienog Allaha prili
kom gradnje Kabe da ih uputi na ispravan put iba
deta, jer ibadet je propisan za dobrobit ovjeka i
sve njegove koristi vraaju se samo njemu. Uzvieni
Allah nema nikakve koristi od ibadeta Svojih robova
i On ne ovisi o njima, niti o njihovim djelima, nego
ljudi ovise o Svemonom Allahu i u potrebi su da Mu
robuju i ine ibadet. Zato je to tako? Zato to ih On
opskrbljuje i potrebni su im Njegova milost i zado
voljstvo.
Iz tog razloga je svaka poslanica, objava i put ka
kojem Uzvieni Allah poziva preko Svojih odabra
nika, poslanika i vjerovjesnika, a. s. , znak Njegove
milosti prema ljudima. Da su ljudi svj esni stvarne
koristi slijeenja Boij e g puta i objave, oni bi to svim
svojim biem traili i prieljkivali, jer u tome su nj i
hov uspjeh i spas.
Nakon toga, Ibrahim i Ismail, a. s., trae od Uzvi
enog Allaha u svojoj dovi, koju smo prethodno spo
menuli, da na iskreno pokajanje uputi njih i njihove
potomke kad god pogrij ee ili iz zaborava loe postu
pe.
Time j e dova postala dio nae svakodnevnice i
sredstvo putem kojeg pazimo na Allahovo zadovolj
stvo u svakom naem postupku, traei od Njega
nau postojanost u dobru i prihvatanje tog dobra i
ibadeta od nas.
Ovdje emo se prisjetiti i dove J unusa, a. s. , ko
jeg je Uzvieni Allah izabrao za poslanika u njego
vom narodu, pa, kada ih je on pozvao da povjeruju
u Uzvienog Allaha i prihvate Nj egovu vjeru, oni su
ga odbili i pokazali prkos. Tada je } unus, a. s., razo
aran u svoj narod i bez nade da e iko od njih po
vjerovati, napustio grad u koj i je poslan, ali bez do
zvole svoga Gospodara, te se ukrcao na lau sa e
lj om da ode u neko bolje mj esto. Za vrij eme putova
nja more se uzburkalo i laa je postala nesigurna, pa
je bilo potrebno da je rasterete. Bacali su stvari, ali
to je bilo malo, pa su na kraju morali bacati kocku
kako bi odluili kojeg e saputnika baciti. Kocka j e
vie puta pala na J un usa, pa su ga naposljetku i bacili
u more.
im je baen u more, J unusa, a. s. , proguta

kit koj i je slijedio lau, pa on, kako nam to Kur'an ka
zuje, u tmini utrobe kita zavapi i molbom se obrati
svome Gospodaru: Zunnunu se, kada srdit ode i
pomisli da ga neemo kazniti - pa poslije u tmi
nama zavapi: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka
si, a ja sam se zaista ogrijeio prema sebi!' - odazva
smo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spaavamo
vjerike." (El-Enbija', 87.)
Putem dove Junusa, a. s., Uzvieni nas podu
ava na koji nain da Mu se obratimo u tekim i
kriznim situacijama, ukazujui na to da trebamo
priznati svoje grij ehe i nepravedan odnos prema
sebi samima, svj edoei da nema drugog boga osim
73
Njega, Koji oprata grijehe i spaava nas iz najte
ih i, za nas, bezizlaznih situacija. Zato j e obaveza
vjernika da uvij ek, kada se nae u tekoj situaciji,
pouri ka Uzvienom Allahu i predano Ga zamoli
rijeima: _U|_. .! "La ilahe
illa Ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin! "
("Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se
zaista ogrij eio prema sebi! "), pa e Njegov odgovor
Iintervencija odmah uslijediti.
Iza ovih rij ei, koje je ) unus, a. s., uputio u svojoj
dovi, Svemilosni Allah dodaj e: "Eto, tako Mi spaa
vamo vjerike" (El-Enbija', 88. ), to je jasna poruka
da je to dova poklonjena svakom vjerniku koj i od
Uzvienog Allaha trai spas, te njeno uslianje nije
ogranieno samo na J unusa, a. s.
ETRDESET GODI NA - PERI OD I ZMEU DOVE l
NJENOG USLI ANJA
Musa, a. s., je, nakon svih patnji i muka koj e j e trpio
od faraona i njegovih podanika koji bi ga, kad god bi
ih on pozvao i donio neki novi dokaz, odbacivali i
njegove dokaze poricali, zastranjujui sve vie i vie
u zabludi i prelazei sve granice zla, podigao ruke
ka nebu i zamolio svoga Gospodara, o emu nam
Kur'an kae: Musa ree: 'Gospodaru na! Ti si dao
faraonu i glaveinama njegovim bogatstva da u ra
skoi ive na ovome svijetu, pa oni, Gospodaru na,
74
MUHAMMED MUTEVELLJ E-A'RAVI
zavode s puta Tvoga! Gospodaru na, uniti bogat
stva njihova i zapeati srca njihova, pa neka ne vje
ruju dok ne doive patnju nesnosnu! "' Ounus, 88. )
Dova Musaa, a. s. , je sveopa dova protiv svakog
silnika i tiranina koji koristi Allahove blagodati da
njima prkosi i bori se protiv islama, vjere Allahove,
podupirui time nered i nevjerstvo i stavljajui sebe
na poloaj boga.
Od Musaove, a. s. , dove i vremena kada je on zava
pio Uzvienom Allahu, alei se na tiraniju faraona i
njegovog naroda, pa do potpunog unitenja faraona
i njegove voj ske potapanjem u moru, proteklo je pu
nih etrdeset godina. To nas upuuje na zakljuak
da Allah, Svemoni i Sveznajui, ne zaboravlja, ve
samo odgaa neke stvari. Svaki silnik i tiranin ima
svoj kraj na Zemlji. l to kakav kraj ! - kraj muan i bo
lan. To e biti skonanje koje e posvjedoiti upravo
oni koj i su najvie trpjeli i podnosili nepravdu tog
tiranina i silnika, da kroz to vide i osvjedoe se da
Uzvieni Allah dri u Svojoj vlasti svakog zulumara
i da e se On osvetiti svakom oholom i pravdu spro
vesti nad svakim osornim. Ova dova je upozorenje
bilo koj em pojedincu koji se potpomae Allahovim
blagodatima u injenju i irenju nereda i nepravde
po Zemlj i. Neka se pribere i dobro zna svaki onaj
koji, umjesto da koristi Allahove blagodati i dobra u
pokornosti i ibadetu Njemu, koristi Njegove darove
75
u sijanju nereda i grij eenju, da ga Allah nee zabo
raviti ili pustiti da proe nekanjen.
to se, pak, tie Sulejmanove, a. s., dove, on j e tra

io dunjaluka dobra, odnosno vlast, ali je ipak po
eo svoju molbu sa traenjem trajne ahiretske vri
j ednosti, zamolio je Uzvienog Allaha za oprost gri
jeha. U Kur'anu se kae: "l Mi smo mu to oprostili,
i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalite ga
eka." (Sad, 25. ) Sulejman, a. s. , je molio Svemonog
Allaha da mu podari vlast kakvu nikome vie nee
dati: '"Gospodaru moj' - rekao je 'oprosti mi i
daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, nee imati!
Ti, uistinu, bogato daruje!"' (Sad, 35. ) No, da li j e
to on traio radi nekog dunjalukog, materijalnog i
prolaznog cilja ili zbog ahireta i zadovoljstva svoga
Gospodara? Traio je takvu vlast kako bi je koristio
za irenje Allahove vjere i injenje plemenitih djela.
A nije li to cilj i zadatak koj eg Uzvieni Allah trai
i stavlja pred svakog od nas - da Mu zahvaljuj emo
na blagodatima koj ima nas obasipa tako to emo ih
koristiti za injenje dobra i za ibadet, te za suzbija
nje nemorala i grij eha? Ako tako budemo postupali,
onda smo izvrili j ednu od mnogih obaveza prema
Boijim blagodatima.
Prethodno smo naveli neke primjere dova me
leka i vjerovjesnika spomenutih u Kur'anu.
to se,
pak, tie dova naeg poslanika Muhammeda, sallal
lahu 'alejhi ve sellem, one svojim sadraj em obuhva-
7
taju dobra dunjaluka i ahireta i sve ljudske poslove
i ivotne potrebe. To nas nimalo ne udi, jer islam
svojom irinom obuhvata i vlada cjelokupnim kreta
njima ivota u kosmosu. O dovi takvog sadraja go-
, vorit emo vie u narednom poglavlju.
LJvJO|OuLAvLJL
DOVE POSLANI I<A MU HAMM EDA, S. A. V. S.
Allahov poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve
sellem, poduio nas j e kako da upuujemo dovu
Uzvienom Allahu. On je imao dovu za svaku pri
liku, a svojim sadrajem one su vezivale cjelokupne
ivotne aktivnosti ovjeka sa Svemilosnim Allahom.
Ne moe napraviti nijedan korak, a da za njega ne
nalazi dovu u sunnetu Poslanika, sallallahu 'alej
hi ve sellem. Kada legne u postelju, upuuje dovu
Allahu, kada se budi jutrom, ustaj e i upuuje dovu
Allahu, kad izlazi iz kue, ui posebnu dovu za tu
namjenu, kada se dvoumi u vezi s nekom odlukom,
upuuj e dovu za ispravan Ikoristan potez, kada kre
e na putovanje ili se vraa kui, ui putniku
dovu, kada sjeda u auto i namjerava negdje otii,
ui dovu za tu priliku . . .
Svemilosni Allah eli da sve nae aktivnosti i ivot
uope vezujemo za Njega i Njegovu vjeru, da u sva
kom naem pokretu ili stanci mislimo na Allaha, da
svaki uinjeni korak bude popraen dovom traenja
79
80 MUHAMMED MUTEVELLI E-A'RAV!
Njegove podrke i pomoi. On nas poduava da i
vot vezujemo za Njega, Darovatelja, a ne za blagodati
koj e nam dariva, da svoje elje i ciljeve usklaujemo
sa onim to On, Svemilosni, eli i trai od nas, zna
j ui da su nae dobro i korist skriveni upravo u tome,
te da prihvatimo injenicu da su nae znanje i spo
znaja o dobru i zlu, o korisnom i tetnom, ogranieni
i da smo bespomoni dokuiti bit onoga za nas do
broga, to nas ini ovisnim o uputi Sveznajueg, jer
samo On zna ta nam koristi, a ta teti, u emu je
dobro, a u emu zlo za nas.
Divan uzor i primj er imamo u Ibrahimu, a. s. ,
kada su ga nevjernici htjeli spaliti na lomai. Kada
ga katapultom bacie u razjarenu vatru, u tom tre
nutku dolazi mu Dibril, a. s. , i pita: "Ima li neku
potrebu?! ", na to mu Ibrahim, a. s., smireno uzvra
a: "Kod tebe nemam potrebe, a to se tie moga Go
spodara, Nj egovo znanje o meni i onome to se do
gaa, dovoljni su mi, pa nita ne trebam ni traiti."
Ibrahim, a. s., nije rekao Dibrilu: "Spasi me i oslo
bodi me ove situacij e! " Zatim je uslijedila Allahova
izravna intervencija i On je naredio vatri: "Postani
hladna, i spas Ibrahimu!" (El-Enbija', 69. )
Svevinji Allah j e rekao, a rij ei Nj egove su isti
nite: "Reci: 'Allah vam poklanja panju samo zbog
vae molitve # # # ' " (El-Furkan, 77.) On od nas trai da
Ga molimo i upuuj emo dove, a dova je sr ibadeta
- pokoravanj a Uzvienom Allahu. Ali, treba znati
da svrha tvoje dove ne treba da bude ono to tra
i, ve sam in pokazivanja pokornosti, poniznosti
i ovisnosti o Uzvienom Allahu. Da pojasnimo ta
je to poniznost pred Allahom. Mnogi, iz neznanja,
misle da svojom snagom, steenim znanj em i umi
jeem mogu postii sve to poele u ivotu, ali to
nije tako.
ovj ek nita ne moe uiniti bez Allaho

vog kudreta - Njegove moi i odredbe. Zato, neka te
ne zavaraj u tvoja snaga, znanje i ope predispozicije
I uvj eti za ostvarenje elj enoga.
ovj ek je nemoan
i bespomoan ako Uzvieni Allah neto ne dopusti
i ne odredi. Pa, kada shvati svoju nemo i slabos g
jedini put ka ostvarenju neega je dova i iskreno do
zivanj e Svemonoga, Koji sve daje i odreuj e. Takva
spoznaja poljuljat e i poruiti u tvojoj dui i srcu
osjeaj snage i prividne moi, te e ugasiti vjeru L
fzike uzroke i uvjete postizanja neega. Ovim e
se izlijeiti od opake bolesti samodopadljivosti i sa
moobmane. Tada e osjeati da si niko i nita, to
je zbilja prava istina, j er, ma koliku snagu i mo se
inilo da posjeduj e, ti ovisi o Svevinjem Allahu u
svakom svom postupku, djelu i namjeri. Kada doseg
ne taj osj eaj i poloaj, tada e se na tebe odnositi
rij ei Svemilosnog iz hadisi-kudsij j e: "Koga obuzme
sjeanje na Mene - zikr, pa zaboravi da trai ono to
mu treba, Ja u mu dati najbolje to darivam onima
koj i trae! "
U svim Poslanikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem,
dovama nalazi se nit prethodnih poeljnih osobina;
poniznosti pred Uzvienim Allahom i priznavanja
line slabosti i potpune ovisnosti o Njemu, Svemo
guem. Vjernik to osjea u svakom svom postupku,
koraku, pomisli, priznajui Allahovu snagu i mo i
traei od Njega pomo u svojim poslovima i zatitu
od svega to bi pokvarilo taj ropski odnos prema
Njemu, Svemilosnom. Tome nas poduava Allahov
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u svojim do
vama - najvioj i najpredanijoj pokornosti i poni
znosti pred Uzvienim Allahom.
Pogledajmo kako nas poslanik Muhammed, sal
lallahu 'alejhi ve sellem, ui ivotu uz zikr - velianje
i slavlj enj e Uzvienog Allaha i kako nas ui bezuvjet
noj poniznosti Njemu, Velikome. U hadisu, Allahov
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poruuje nam:
"Kad neko od vas poe u postelju, neka tri puta s ku
tom svoje odjee opahne (pomete) svoj leaj , a zatim
izgovori dovu:
Bismike Rabbi veda'tu denbi ve bike erfe'uh. ln
emsekte nefsi ferhamha, ve in erselteha fahfazha
bima tahfezu hihi 'ibadekes-salihin
'S imenom Tvojim, moj Gospodaru, lijeem i uz pomo
Tvoju ja ustajem. Ako zadri duu moju (usmrti me),
Ti joj grijehe oprosti, a ako je ponovo vrati (u tijelo),
onda je uvaj onako kako uva Svoje dobre robove
.
"'
DOVE PRED SPAVANJE l PRI LI KOM
BUENJA I Z SNA
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi, pri
likom lijeganja u postelju, skupio svoje ake, puhnuo
u njih i prouio sure Kul Huwallahu ehad (El-lhlas),
Kul e'izu bi Rabbil-felek (El-Felek) i Kul e'izu bi
Rabbin-nas (En-Nas), a potom bi potrao akama to
moe vie od svoga tijela.
Prilikom polaska na spavanje, on j e preporuivao
slj edee: "Kada hoe poi u postelju, uzmi abdest
kao to to ini prije namaza, zatim lezi na desnu
stranu i proui:
Allahumme eslemtu nefsi ilejke, ve fevadtu emri
il ejke, ve elde'tu zahri ilejke, ragbeten ve rehbeten
8
4
MUHAMMED MuTEVELLI E-A'RAVI
ilejke, la melde'e ve la menda minke illa ilejke,
amentu bi kitabikel-lezi enzelte, ve nebijjikel-lezi
erselt
'llahu moj, ja predajem Tebi duu moju, Tebi pre
putam brigu o meni, zaklon moj budi, od Tebe samo
strahujem i Tebi udim, jer od Tebe se ne moe pobjei,
niti skloniti, osim bijegom u okrilje Tvoje. Moj Allahu,
ja sam povjerovao u Knjigu koju si Ti objavio u Vjero
vjesnika kojeg si izaslao!"'
Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je stav
ljao svoju desnu aku pod obraz dok je jo budan,
leao je u postelji i uio ovu dovu:
!
...-,
,
Allahumme kini 'azabeke jevme teb'asu 'ibadek
"Allahu moj, sauvaj me Tvoje kazne na Dan kada pro
ivi Svoje robove. "
Takoer j e uio i ovu dovu, kada bi se namjestio
za poinak:
Bismillahi veda'tu denbi, Allahummagfr li zenbi,
ss
ve ahsi' ejhini, ve fkke rihani, ved'alni fn-nedij
jil-a'la
"S imenom Allahovim spustio sam svoje tijelo. Moj
Allahu, oprosti mi grijehe, ponizi i otjeraj mog ejtana,
razrijei moje obaveze i uvrsti me meu one iz drutva
visokoga (el-mele'ul-a'li). "
Ovo su neke od Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve
sellem, dova pred polazak u postelju i prije spavanja,
a u svakoj od njih izraen je odnos poniznosti, po
trebe i skruene molbe, pri emu Poslanik, sallallahu
'alejhi ve sellem, moli od Uzvienog Allaha zatitu i
panju prilikom sna i udaljavanj e ejtana i njegovih
spletki.
Na to nas asociraju prethodno navedene dove?
Asociraju nas na nau slabost i veliku potrebu za
Allahovom snagom i zatitom. Kroz ove dove, mi
molimo Svemonog Allaha da oprosti naim grje
nim duama ako ih. usmrti i ne vrati ih u naa tijela,
a, ako nam ih ponovo preda, da ih uva i uini njihov
ivot plodonosnim i estitim.
Uzvieni je objavio u Kur'anu: "Allah uzima due
u asu njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadr
ava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one
druge do roka odredenog. To su, zaista, dokazi za
one koji razmiljaju." (Ez-Zumer, 42. )
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je
javno obznanio da on nema nimalo udjela u svojoj
sudbini, pa i nas ui tome. Kada zaspimo, nae due
su kod Uzvienog Allaha, pa, ako hoe, On ih moe
zadrati i tako nas usmrtiti, a, ako eli, On ih ponovo
vraa u naa tijela.
Naravno, dova u prethodnim primjerima ne do
lazi u oprenost sa Allahovim htij enjem, ve je to
samo nain pokornosti i poniznosti pred Uzvie
nim Allahom, putem koj ih traimo od Svevinjega
da nam u Svojoj odredbi i onome to On hoe da
bude da dobro i uspjeh, za nas i nae due - ako ne
iju duu zadri kod Sebe, da joj se smiluje i opro
sti, a, ako je vrati u tijelo, da joj ukae na put dobra i
spasa.
Doista u. snu imamo veliku opomenu i upozore
nje, jer ovjek zanoi i utone u san, a moda se vie
nikada ne probudi, umre i preseli na ahiret. To je ve
liki znak Allahove moi da bez muke zaspi, a onda
ti dua bude oduzeta. Nije li to za vjernika ozbiljan
povod da .se svake noi sjeti svoga Gospodara?
Kad spusti glavu na jastuk, sjeti se ta si uradio u
tome danu
.
. razmisli o onome to kani uraditi sutra.
Ako si naumio uiniti neki grijeh i loe djelo, odu
stani od toga, jer znaj da se nita ne moe uiniti bez
znanja Uzvienog Allaha i snage koju ti On daj e.
ta
misli, moda ti u toj noi Uzvieni Allah oduzme
duu, a ti sutra kani poiniti grij eh!
Ovo j e fOuka, opomena i podsjeanje na mo i
snagu Svevinjega. On je cijeli tvoj ivot vezao za
Sebe i ti u svakom trenu i na svakom mjestu ovisi
o Njemu, Uzvienom.
To je bilo u vezi sa snom, a, ako se probudi iza
duge noi, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, po
duava kako da ponemo novi dan. U hadisu se na
vodi da je on, sallallahu 'alejhi v e sell em, uio poslije
buenja:
El-hamdu lilHihil-lezi ahjana ba'de ma ematena ve
ilejhin-nuir
"Hvala Allahu Koji nas je ponovo oivio nakon to smo
mrtvi bili, i Njemu emo se vratiti. "
Takoer je uio:
El-hamdu lillahil-lezi redde 'alejje rihi, ve 'afani fi
desedi, ve ezine li bi zikrih
"Hvala Allahu Koji mi je povratio duu, dao mi zdravlje
u tijelu i dopustio mi da Ga veliam. "
U drugoj se predaji navodi i ova dova:
88 MUHAMMED MuTEVELLI E-A'RAVI
El-hamdu lillahi vahdehi, la erike lehi, vallahu
ekberu, ve la havle ve la kuvvete illa billahil-'Alijjil
-'Azim
"Hvala pripada samo Allahu, jedan je i nema sudrug a,
Allah je najvei i nita se ne mijenja, niti snagu ima osim
uz dozvolu Allaha, Uzvienog i Velianstvenog. "
SVE JE OD ALLAHA l SVE SE NJEMU VRAA
lz prethodnog naslova vidj eli smo na koj i nain
emo se sjeati Uzvienog Allaha i slaviti Ga pri po
lasku na poinak. Ne smijemo zaboraviti da su nae
due kod Njega, pa, kada ih On, Svemilosni, povrati
u naa tijela prilikom buenja, duni smo Mu se za
hvaliti i po dobru Ga spomenuti. Ali, ko se od nas
pridrava ovih pravila i zadnje to izgovara pred spa
vanje bude mu zikrullah - velianje Allaha, a prve
rij ei s kojima poinje svoj dan nakon buenja budu
dove zahvale i velianja Gospodara Velikoga? Doista
o tome rauna vode samo bogobojazni i oni koji se
boje kazne svoga Gospodara. Navedene dove zahvale
i traenja Allahove pomoi, koje uimo pri lijeganju
i ustajanju, ne spominju nikakvo dunjaluko dobro,
nego obiluju zikrullahom - lijepim spomenom i ve
lianj em Allaha, ali nam je to dovolj no za sve ono to
bismo traili i eljeli od dunjalukih dobara. Zatim,
te dove ne sadre nikakvu skrivenu tetu ili zlo koj e
kani uiniti, jer su liene svih dunjalukih zahtjeva.
Vjernik je svjestan da je sve od Allaha i da se, na kraju,
sve opet vraa Njemu.
No, da li se dove vjernika zavravaj u spavanj em
i buenj em? Ne, naravno, nego vjernik ui dove i
obraa se svome Gospodaru tokom cijele noi, sa
svakim svojim novim pokretom. A kakvi su to po
kreti? Kad se prene iz komarnog sna ili se prevre u
postelji zbog nesanice - i tada vjernik zna da vjera
nije svoj im propisima zanemarila taj segment, jer
prava vjera ne naputa ovjeka ni za j edan tren, ve
je uz njega da ga uputi na ono to je dobro i ko
risno. Vjera je uz ovjeka u svakoj prilici, sve dok j e
on priseban i dok razmilja. Pa, kako e ovjek postu
piti kada se probudi nakon komarnog i runog sna?
Allahov Poslanik, sallallahu 'alej hi ve sellem, nas, u
vezi s tim, poduava sljedeoj dovi:
E'uzu bi kelimatillahit-tammati min gadabihi ve
'ikabihi, ve eri 'ibadihi, ve min hemezati-ejatini
ve en jahdurin
9
"Utjeem se Allahovim savrenim rijeima od srdbe i
kazne Njegove, od zla Njegovih stvorenja, ejtanskih
napada i njihovog prisustva. "
Ko izgovori ove rij ei, nita mu ne moe nauditi u
tom danu.
Allahov Poslanik, sallallahu 'al ej hi v e sell em, je re
kao: "Kada neko od vas vidi u snu ono to mu je
drago, to j e Allaha, pa neka Mu se zahvali i neka ka
zuje o svome snu. A kada vidi neto drugo, neto to
prezire, to je san od ejtana. U tom sluaju neka za
trai utoite kod Allaha od zla onoga to je sanjao i
neka nikome ne kazuje o tome, pa mu taj san nee
nita nauditi. "
U predanju od Ibn-Sabita, r. a. , navodi se da se
on poalio Allahovom Poslaniku, sallallahu 'al ej hi ve
sellem, na nesanicu, pa mu je Poslanik, sallallahu
'alejhi ve sellem, preporuio da ui sljedeu dovu:
`

..' .' | .c ,;
^
. . ,
-
!
|
, . : _
- _ -
_. ___
*
^
- ~
Allahumme garetin-nudimu ve hede'etil-'ujinu
ve Ente Hajjun, Kajjimun, la te'huzuke sinetun ve
la nevm. Ja Hajju, ja Kajjimu ehdi' lejli ve enim
'ajni
9
1
"Moj Allahu, zvijezde su zamakle, oi su zaspale, a Ti si
ivi i Veni, ne obuzima Te ni san, ni drijeme, o
ivi,
Vjeni, umiri moju no i san oima mojim podari. "
Ibn-Sabit, r. a. , kazuj e: "Izgovorio sam ove rijei,
pa me Uzvieni Allah oslobodio muke koju sam
e
" ma o.
VEZA VJERNI KA SA UZVI ENI M ALLAHOM
NI KADA SE NE PREKI DA
Veza vjernika sa Uzvienim Allahom ne prekida se u
asu pred spavanje ili trenutku buenja, ve traj e ne
prekidno. Tokom cijele noi ovjek j e vezan za svoga
Gospodara, pa, ako ga probude komarni snovi, on
se obrati Svemonom Allahu traei zatitu i utoi
te kod Njega. Ako ga mui nesanica i ne moe da
pronae smiraj, on i tada moli svoga Gospodara za
pomo i lahak san. Pa, da li postoji neka vra i traj
nija veza od veze izmeu ovjeka i njegovog Stvori
telja? Primjeujemo li u ovome da Svemilosni Allah
eli da budemo vezani za Njega u svakom trenutku i
svakoj ivotnoj situaciji?
Mi navodimo neke primjere iz ivotne zbilje. Me
utim, kada bismo analizirali cijeli ljudski ivot, ot
krili bismo da j e on sazdan od mnotva veza i odnosa
ovjeka prema njegovom Gospodaru. Veza izmeu
ovj eka i Boga ne moe biti okonana, zavrena ili
9
ograniena, ona je konstantna i stabilna, a zasno
vana je na hadisu: "Dova (molba) je sr ibadeta."
Pored dova pred spavanje i dova prilikom ustaj a
n j a, u sunnetu Allahovo g Poslanika, sallallahu 'alejhi
ve sellem, primijeti t emo brojne jutarnje i veernje
dove. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako nam
je ve poznato, preporuio je est i obilan zikr - ve
lianje i spominjanje Allaha jutrom i uveer. Allahov
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Ko iz
govori sljedee rijei kad osvane ili omrkne:
- .
l
.. . . .
Subhanallahi 1 bi hamdih
'Slavlen neka je Allah i Njemu pripada hvala!'
stotinu puta, na Sudnjem danu se nee poj aviti niko
sa vrednijim djelom, osim onoga koji izgovori vie
od toga."
Takoer, Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
je nou uio i ovu dovu:
93
Emsejna ve emsel-mulku lillah, vel-hamdu lillah,
la ilahe illallahu vahdehi la erike leh. Lehul-mul
ku ve lehul-hamdu ve Huve 'ala kulli ej'in kadir.
Rabbi es'eluke hajre ma fi hazihil-lejleti ve hajre
ma ba'deha, ve e'izu bike min erri ma fi hazihil
-lejleti ve erri ma ba'deha. Rabbi e'uzu bike minel-
-keseli ve su'il-kiberi, Rabbi e'izu bike min 'azabin
fn-nari ve 'azabin fl-kabr
"No doekasmo, a vlast i u ovoj noi pripada Allahu,
Njemu neka je hvala. Nema boga osim Allaha, On su
druga nema, Njemu pripada vlast i zahvala i On je ka
dar sve uiniti. Moj Allahu, od Tebe traim dobro ove
noi i dobro koje slijedi iza nje, a utjeem Ti se od zla
ove noi i zla koje slijedi iza nje. Gospodaru moj, sau
vaj me lijenosti i tegobne starosti i zakloni me od patnje
u vatri i patnje u kaburu. "
A, kada bi osvanuo, uio bi istu dovu, s tim da j e
na poetku izgovarao:
0 0
~
., '
. .
Asbahna ve asbehal-mulku lillah . . .

"Osvanusmo, a vlast i ovog jutra pripada Allahu . `
94
lz navedenog smo vidjeli da za svaku priliku, j utro
ili vee, postoji vie prikladnih dova. Kada se probu
di ujutro ili kada poe u postelju naveer iza jacij e,
ima izbor dova ije uenje predstavlja stvarno vje
rovanje - da se u svakom asu svoga ivota i u svakoj
prilici u toku dnevnih aktivnosti prisjea Uzvienog
Allaha, velia Ga i Njega moli i tako ostvari stalnu
vezu s Njim, Svemonim. Postupajui tako, tvoj j ezik
e stalno biti uposlen zikrom, zahvalom, velianjem
i dovom Svemilosnom Allahu. Kai mi, onda, ima
li veeg stepena kod Gospodara svjetova od takvog
vjernikog odnosa prema Onome Koji ga je stvorio?!
I<RUNA POKAJANJA- SEJJI DUL-I STI GFAR
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je re
kao: "Kruna pokajanja jeste da musliman izgovori ri
jei:
` Takoer J. e u mJ esto riJ' ed ' i .` _,_ _
_ __
.
+ ;J . = . . ; .
;
,
~;- Rabbi es'eluke haj re m i fi hizihil
-lejleti ve haj re mi ba'dehi, ve e'uzu bike min erri mi fi hizihil-
-lejleti ve erri mi ba'dehi (Moj Allahu, od Tebe traim dobro
ove noi i dobro koje slijedi iza nje, a utje
m Ti se od zl Se
noi i zla cslijedi iza nje) Jzgovarao: _|| ,Li,
.
;,
_|.
; ..;j - Rabbi es'eluke hajre

mi fi hizel-jevmi ve hajre m i ba'deh, ve e'uzu bike min erri mi
fi hizel-jevmi ve erri mi ba'deh (Moj Allahu, od Tebe traim
dobro ovog dana i dobro koje slijedi iza njega, a utjeem Ti se
od zla ovog dana i zla koje slijedi iza njega). (op. prev.)
9
5
Allahumme En te Rabbi la ilahe illa Ente, halakteni
ve ene 'abduke, ve ene 'ala 'ahdike ve va'dike mes
teta'tu, e'izu bike min erri ma sana'tu, ebu'u leke
bi ni'metike 'alejje ve ebi'u bi zenbi fagfr li, fe in
nehi la fagfruz-zunibe illa Ente
'Moj Allahu, Ti si moj Gospodar, nema drugog boga
osim Tebe. Ti si me stvorio, a ja sam Tvoj rob. ja nasto
jim, koliko mogu, ispuniti svoje obeanje i zavjet Tebi
dat. Kod Tebe traim zatitu od zla onoga to sam ur
dio. priznajem Tvoje blagodati prema meni, kao i gri
jehe koje sam poinio, pa mi ih oprosti, jer grijehe niko
ne prata osim Tebe, slavljen neka si Ti!"'
Ovu divnu dovu Allahov Poslanik, sallallahu 'alej
hi ve sellem, naziva sejjidul-istigfar - krunom poka
janja i prvakom meu dovama. Ko izgovori ovu dovu
ujutro, pa bude sueno da u tom danu umre, ui
e u Dennet, a onaj , ko ovu dovu izgovori naveer,
pa bude sueno da umre u toj noi, bit e uveden u
Dennet. Divna li je ovo dova i divna je poast uka
zana onome ko je ui!
9
6 MUHAMMED MUTEVELLl E-A'RAVl
SVAKODNEVNE IVOTNE AKTIVNOSTI
Osvrnimo se sada na ivotnu svakodnevnicu i sve
one dogaaj e koj e ovjek proivi u j ednom danu.
Prvo ime je ovj ek zaokupljen na poetku dana
j este hrana: ta e pojesti i popiti, jer to je aktivnost
koj a se ponavlja svaki dan. evo, Allahov Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, poduava nas i dovi prije
i poslij e j ela. On je, sallallahu 'alejhi ve sell em, rekao:
"Kada neko od vas objeduje, neka spomene Allahovo
ime (proui bismilu), prije j ela, pa ako to zaboravi
uiniti na poetku, onda im se sjeti, izgovarajui:
\ =
''
BismilHihi fi evelihi ve ahirih

'U ime Allaha prva i na kraju!"
U drugom predanju se navodi slj edee: "Kada
neko od vas objeduje, neka j ede i pij e desnom ru
kom, jer doista ej tan j ede i pije lijevom rukom. "
Zatim, Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
poduava nas dovi i prije pijenja vode:
Subhanallahil-lezi eskana ma'en 'azben bi rahme-
97
tihi, ve lem juskina ma' en milhan udaden bi zu
nubina
"Slavljen neka je Allah Koji nas je, iz milosti Svoje, na
pojio pitkom vodom, a ne slanom gorkom zbog grijeha
naih. "
Ovdje emo navesti neke Poslanikove dove, sal
lallahu 'alejhi ve sellem, u razliitim prilikama. Prili
kom uzimanja abdesta, uio je sljedeu dovu:
Allahummagf li zenbi, ve vessi' li fi dari, ve barik
li fi rizki
"Moj Allahu, oprosti mi grijehe, kuu mi uini prostra
nom blagoslovi ono ime me opskrbljuje. "
Po zavretku uzimanja abdesta, izgovarao bi slj e
dee:
Ehedu en la ilahe illallahu vahdehu la erike leh.
9
V e ehedu enne Muhammeden 'abduhi ve resiluh.
Allahummed'alni minet-tevvabine ved'alni mi
nel-mutetahhirin
"Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha i On
nema suparnika, i svjedoim da je Muhammed Njegov
rob i poslanik. Moj Allahu, ui
n
i me od onih koji se kaju
i za grijehe svoje esto oprost trae, i od onih koji su isti
i koji se esto iste. "
Ko proui ovu dovu poslije uzimanja abdesta, pred
njim e se otvoriti svih osam kapija Denneta, da ue
u njega kroz kapiju koju odabere, kako nas to oba
vjetava Vjerovj esnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u
hadisu.
U periodu izmeu uenja ezana i ikameta, u ha
disima se preporuuje uenje ove dove:
\
'
. u ,
,
. .
, ,
\
l
_ ,=,
7
7
"
\
Allahumme Rabbe hazihid-da'vetit-tammeti ves
-salatil-ka'imeti ati Muhammedenil-vesilete vel-
-fadilete veb'ashu mekamen mahmidenil-lezi ve-
'adteh. lnneke la tuhlifl-mi'ad
"Moj Allahu, Gospodaru ovog savrenog poziva i nastu-
99
pajueg namaza, podari Muhammedu vesilet (poseban
stepen u Dennetu) i svako dobro i uzdigni ga na po
loaj zahvalnosti kojeg si mu obeao, jer Ti obeanja
Svoja ne kri. "
Povodom ove dove, Allahov Poslanik, sallallahu 'al ej
hi ve sellem, je rekao: "Ko bude uio ovu dovu po
slije ezana, zasluio je moje zagovornitvo i zalaga
nje kod Uzvienog Allaha na Sudnjem danu." Nakon
izgovorenog poetno g te kb ira u namazu, a prije ue
nja euze i bismile, Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi VL
sellem, je molio:
Allahumme ba'id bejni ve bejne hatajaje kera ba
'adte bejnel-meriki vel-magrib. Allahumme nek
kini min hatajaje kera junekkas-sevbul-ebjedu
mined-denes. Allahummagsilni min hatajaje bis
-seldi vel-ma'i vel-bered
"Moj Allahu, udali od mene grijehe moje kao to si uda
ljio istok od zapada. Oisti me od grieha koje sam ura
dio kao to se sa bijele odjee ispiru tragovi neistoe, te
100 MUHAMMED MUTEVELLI E-SA' RAVI
snijegom, vodom i rosom saperi sa mene pogreke poi-
e
" nJene.
Na ruku'u - pregibanju u namazu, poslije izgova
ranja tri puta:

.
Subhane Rabbijel-'azim
"Slavlen neka je Gospodar moj veliansteni",
proui dovu:
Allahumme leke reka'tu, ve bike amentu, ve leke
eslemtu, hae'a leke sem'i, ve besar, ve muhhi, ve
'azmi ve 'asabi
"Moj Allahu, Tebi naklon inim, u Tebe vjerujem, Tebi
se predajem i iz straha Tebi se pokorava sluh moj, i vid
moj, i rzum moj, i kosti moje i nervi moji. "
Kad bude na seddi, nakon to izgovori tri puta:
Subhane Rabbijel-a'la
"Slavlen neka je Gospodar moj najuzvieniji",
proui dovu koj u j e uio i Poslanik, sallallahu 'alejhi
ve sellem, u tom poloaj u:
Allahumme leke sededtu, ve bike amentu, ve leke
eslemtu, sedede vedhi Hl-lezi halekahu ve savve
rehu, ve ekka sem'ahu ve besarehu, tebarekallahu
ahsenul-halikin
"Moj Allahu, pred Tobom seddu inim, u Tebe vjeru
jem i Tebi se predajem. Seddu ini lice moje Onome
Koji ga je stvorio, lijep mu lik dao, te sluh i vid na njemu
izveo - pa slavljen neka je Stvoritel najbolji. "
Na zadnj em sjedenju u namazu, poslij e teeh
huda i salavata, proui vjerovj esniku dovu:
Allahumme inni e'izu bike min 'azabil-kabri, ve
min 'azabi Dehenneme, ve min ftnetil-mahja vel
-memati, ve min erri ftnetil-mesihid-Deddal
"Moj Allahu, kod Tebe zaklona traim od patnje u ka
buru i kazne u vatri. Zatiti me od ivotnih smutnji i
smutnje u smrtnom asu i od iskuenja Deddala ru
gobnoga. "
Nakon predaje selama u namazu, izgovori:
Allahumme Entes-Selamu ve minkes-selam. Teba
rekte ja Zel-delali vel-ikram
"Moj Allahu, Ti si Es-Selam (Onaj koji spas i mir da
riva), od Tebe nam spas i dobro dolazi, slavljen neka si
Ti i uzvien, Vlasnie ljepote i ugleda. "
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, po
duava nas dovama za svakodnevne ivotne prilike
i aktivnosti. Kada bi kretao na putovanj e, Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, je uio ovu dovu:
TAJ NE l KORlSTl DOVE 103
AIHihumme Entes-Sahibu fs-seferi, vel-Halifetu
fl-ehi. Allahumme e'izu bike min va'sa'is-seferi,
ve ke'abetil-menzari, ve min si'il-munkalebi fl
-ehli vel-mal. Allahummatvi lenel-be'ide ve hevvin
'alejnes-sefer
"t.:uj Allahu, Tebi preputam da me prati na putovanju
i brine se o mojoj porodici (koju sam ostavio iza sebe).
Moj Allahu, od Tebe traim zatitu od tegoba puto
vanja, zlokobnog povratka zaticanja runog stanja u
imetku i porodici. Moj Allahu, skrati nam duljinu puta
i putovanje uini lagodnim. "
Prilikom povratka s putovanja, na istu dovu treba
dodati na kraj u:
Ajibine, ta'ibine, 'abidine, sadidine li Rabbina
hamid un
"Vraamo se, za grijehe kajemo se, Gospodaru naem
pokoravamo se i Njemu zahvaljujemo. "
Prilikom enidbe, mladoenja ui dovu:
1 0
4
. 0
!<
~ ~
' .
'
' ~ * . J .
,
. a
' .
1
.J .
Allahumme inni es'eluke hajreha ve hajre ma de
belteha 'alejhi, ve e'uzu bike min erriha ve erri ma
debelteha 'alejh
"Moj Allahu, od Tebe traim da mi podari njeno dobro
i dobro koje sa sobom nosi, a zatiti me od njenog zla i
zla koje sa sobom nosi. "
Kada otac dri svoje dijete u naruju, radi njegove
zatite od svakog zla i uroka, treba prouiti:
Uizuke bi kelimatillahit-tammeti min kulli ej
tanin ve hammetin ve min kulli 'ajnin lammeh
"Zatitu za tebe traim u Allahovim savrenim rijeima
od svakog ejtana i zlovoljnika i od svakog oka uro
k/jiva.
Zatim, pred nama j e i Poslanikova, sallallahu 'alej
hi v e sell em, dova koja se tie meteorolokih prilika.
"Za ensko dijete e se umjesto rijei: ,'- u'izuke kazati:
k . ( ) - u rzu I op. prev.
Tako je on, sallallahu 'alejhi ve sell em, uio ovu dovu
kada je padala kia:
Allahumme havalejna ve la 'alejna
"Moj Allahu, spusti je oko nas, a ne na nas. "
Razlog za ovu dovu je taj to e kia, ako se spusti
na polja i usjeve, koristiti i ljudima i ivotinjama, a,
ako padne samo na naselje, esto prouzrokuje mate
rijalnu tetu i poplave.
U sluaju nedae, potiten osti i optereenosti ne
kim problemom, proui dovu koju j e Allahov Posla
nik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uio za tu prigodu:
La ilahe illallahul-'Azimul-Halim. La ilahe iHaila
hu Rabbul-'Aril-'azim. La ilahe illallahu, Rabbus
-semavati ve Rabbul-erdi, ve Rabbul-'Aril-kerm.
1 06 MUHAMMED MUTEVELLI E-A'RAV!
Allahumme, rahmeteke erdu, la tekilni ila nefsi
tarfete 'ajnin, ve aslih li e'ni kullehu, la ilahe illa
En te
"Nema boga osim Allaha, Velianstvenoga i Blagoga.
Nema boga osim Allaha, Gospodara Ara velikoga.
Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa i zemlje,
Gospodara Ara velianstvenoga. Moj Allahu, milost
Tvoju molim, ne prepusti me samome meni ni za trep
taj oka i popravi stanje moje, nema drugog boga osim
b
'
e e .
. Prethodne dove upuuju na nemo ovjeka i svih
stvorenja. Zaista je on na dunjaluku bespomoan i
nita sam ne moe uraditi. Naprimjer, kada je na
putovanju, iza sebe ostavlja nekoga: roditelj e, su
prugu ili djecu, one koj i imaju potrebu za njim ili,
pak, ostavlja one koj i su njemu potrebni. Iz tog ra
zloga, putniku je potreban neki zatitnik, onaj koji
e se brinuti za njegove ukuane i najblie i paziti
na njih. Zato putnik, kroz dovu, ima potrebu da pre
pusti Allahu brigu o svojoj porodici, jer on sada nije
meu njima i trai od Njega pomo na putovanju, jer
oni, koji su mu pomagali kod kue, sada nisu s njim
na putovanju.
Ljude sa kojima se susreemo moemo podijeliti
u dvij e kategorij e: j edni imaju potrebu kod nas i mi
im pomaemo u neemu, a drugi su oni koji trebaju
nama i od koj ih mi imamo neku korist. Kada smo na
putovanju, molimo Uzvienog Allaha da pomogne
onima koj i imaju potrebu za nama dok smo odsutni,
te od Njega traimo pomo i podrku da nam olaka
putovanje, jer sada nemamo pored sebe one koji su
nam pomagali dok smo bili kod kue.
ZA SVAKU PRI LI KU l STANJE POSTOJI DOVA
Primjetno je da je islam, kako bi uvrstio vezu
izmeu ovjeka i njegovog Gospodara i uputio ga na
dobra koja mu Uzvieni Allah daje, propisao dovu
odreenog sadraja za svaku ivotnu priliku i s ta
nje u kojem se ovjek nae. Naprimjer, prije spava
nja, kada zaboravljamo sve oko sebe i gubimo svij est,
uimo dovu i na taj nain se obraamo Allahu i govo
rimo: "Na Gospodaru, sve smo zaboravili i zaposta
vili, ali se Tebe sjeamo, spominjemo Te i veliamo"
i s tim rijeima tonemo u san. Zatim, kada se uju
tro probudimo, da bi nam se svi Boi ji darovi povra
tili u potpunosti i funkcionisali: govor, pokreti, vid,
sluh itd. , mi poinjemo dan sa zikrom, traei Nje
govu milost i pomo u injenju dobra. Allah Istiniti
povratio je nae due u tijela nakon sna u koj em smo
prekidali kontakt sa pojavnim svij etom, pa j edini do
lian nain za prihvatanj e ponovnog Allahovo g dara
- due i ivota, jeste zikr, zahvala Allahu i prihvata
nje Njegove odredbe sa zadovoljstvom i smirenou.
Meutim, injenica j e da ovjek veoma esto za-
boravlja na Uzvienog Allaha i obraa Mu se za po
mo samo u stanju oaja i izgubljenosti. Da li j e o
vj ek svjestan blagodati koje mu j e Allah podario: da
ima ruke i noge, da ima vid, sluh i razum, osim kad
izgubi dio toga ili se osjeti slabim i nemonim da s
tim podarenim blagodatima ostvari neki cilj ili ri
jei problem? U trenucima snage i zdravlja, ovjek
ne obraa panj u na savrenost i skladnost svojih or
gana, jer tada on obavlja odreene fnkcije, radi, pri
vreuje i koristi te i druge Allahove blagodati meha
niki i po zakonu obiaja i navike. Pa kako da razmi
lja o njima?! Ali, kad oboli ili izgubi neku blagodat
ili zakae fnkcionalnost nekog organa, pa se ovjek
osjeti slabim i nemonim da postigne ono jueranje
"obino", "normalno" i "na koj e je navikao", tek tada
dokuuje i shvata vrijednost i veliinu onoga to mu
je Svemilosni Allah darovao, ali na koj em on, zbog
svog nemara i nehaja, nije bio zahvalan.
Takoer, ovjek ne osjea vrijednost imetka koji
posj eduje, niti njegovo umanj enje sve dok moe
udovoljiti svojim potrebama, ali, kada ga u cjelosti
izgubi, tada shvati ime je raspolagao. Mi ne osje
amo vrijednost jedne kapi kie sve dok ne bu
demo u situaciji da izgubimo ivot zbog ei, niti dr
imo vrij ednim komadi hljeba sve dok ne ugledamo
znake smrti od gladi.
Doista nam je Uzvieni Allah za sve te vrijedne
blagodati podario i odreenu dovu, ijim ih uenjem
TAJ NE l KORISTI DOVE 1 0
9
uvamo i odravamo. Sve to nam se desi u ivotu,
pa to je blagodat i milost koje nam ukazuje Mudri i
Svemilosni, iako mi o mnogim stvarima i ne razmi
ljamo, niti ih zapaamo. Stoga, kada se sjeti svoga
Gospodara i zahvali Mu u stanju blagostanja, On e
se sjetiti tebe u oskudici, odnosno nee te zaboraviti
i ostaviti na cjedilu u tekoi. Treba spomenuti jo
j edan veoma vaan detalj, a to j e da rob ne smij e za
boraviti da je stvoren radi ibadeta - robovanja i po
koravanja Stvoritelju. Na to konkretno i nedvosmi
sleno upuuju ajeti: "Dine i ljude sam stvorio samo
zato da Mi se klanjaju, Ja ne traim od njih opskrbu
niti elim da Me hrane B B B " (Ez-Zarijat, ,6. -,;.)
Ovi asni ajeti proimaju sveukupne ivotne ak
tivnosti ovjeka, jer u svakom njegovom pokretu,
poslu ili akciji vidljiva je Boija blagodat, Njegova
vlast i ovjekova potreba za dovom. Sve to skupa,
iz perspektive ovjeka, iziskuje ibadet - predavanje
i pokoravanje Uzvienom Allahu. Svaki ibadet poi
nje sa dovom i dova ga najupeatljivije pokazuje, jer
njena svrha j e prizivanje Allahovog blagoslova, Nje
gove pomoi i utjecaja. Zato, ako se osloni na Sve
monog Allaha i od Njega zatrai pomo, imat e
skladan i ugodan ivot, ugodan u svakom smislu i u
svakoj fazi. Kako to? Tako to onu hranu nad koj om
se proui bismila nee doticati i jesti ejtan. Nijedan
posao koji pone sa dovom Allahu ejtan ne moe
pokvariti. Ni u j ednu kuu u kojoj se ui dova ne
1 1 0 MUHAMMED MUTEVELLI E-SA'RAVI
ulazi ejtan. Pored toga, ne zaboravimo na injenicu
da mnotvo i brojnost ne predstavljaju blagostanj e,
ve blagostanje dolazi sa Allahovim zadovoljstvom.
l munost nije u koliini, ve u bere ke tu koj eg Uzvi
eni Allah dariva. Zamisli, vjernik uiva kada daje i
udjeljuje svoj imetak, dok se nevjernik srdi i uzrujava
kada ga troi i u takvom stanju osjea samo bol i pat
nju, a, pored toga, pred sobom vidi i bezbroj dunja
lukih uitaka koji su mu uskraeni, pa dodatno pati
i boluje.
ALLAHOVA MI LOST, BLAGOSLOV l
ZADOVOLJSTVO
U preanjim izlaganjima donekle smo predstavili
ivot Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sei
lem, ukazujui na neke detalje i situacije. Ose pri
mijetiti da u njegovom odnosu spram ivota domi
nira j edna misao: poziv da se uvijek sjeamo Allaha,
da Ga spominjemo i veliamo. Poslanik, sallallahu
'alejhi ve sellem, eli da stalno spominjemo Allaha:
prije spavanja, nakon buenja iz sna, prilikom izla
ska iz kue, kad odlazimo na posao, dok obavljamo
neki zadatak, prilikom povratka kui, kad j edemo i
pij emo, kada nas mue problemi ili uivamo u blago
datima Svemilosnog. Uz zikr - spominjanje Allaha
i dovu zadobit e Njegovu milost (rahmet), blago
slov (bereket) i zadovoljstvo (rizaluk). Ako ustraje u
TAJ NE l KORISTI DOVE I I I
zikru i dovi, ivjet e smireno i sretno, a, ako zabo
ravi na Allaha i za postavi dovu, ivjet e tegobno,
depresivno i bez Boijeg zadovoljstva i naklonosti.
Upamti da se sve deava odredbom Svemogueg,
pa ublai teret ivota spominj anj em Allaha i trae
njem Njegove podrke i pomoi. Posluaj poruku
Svemilosnog kojom On tjei Svoje robove, obeava
jui im panju i podrku na dunjaluku i veliku na
gradu i spas na ahiretu, pod uvjetom da budu do
sljedni u slijeenju Njegovog puta: "Mi smo zatit
nici vai u ivotu na ovome svijetu, a i na onome; u
njemu ete imati sve ono to due vae zaele, i to
god zatraite - imaete." (Fussilet, 31. ) U drugom
ajetu, On je rekao: "Onome ko ini dobro, bio mu
karac ili ena, a vjerik je, Mi emo dati da proivi
lijep ivot i doista emo ih nagraditi boljom nagra
dom nego to su zasluili." (En-Nahl, 97.)
Petcpcg|av||e l
|JO|Ou|Av|J
VREMENA U I<OJI MA UZVI ENI ALLAH
PRI MA DOVU
Kada govorimo o dovi, sa usana znatieljnika u
jemo sljedea pitanj a: "Kada se dova prima? Postoje
li odreeno vrij eme i mjesto u koj ima Uvieni Allah
ne odbija dovu onoga koj i Ga moli?" U nekim kudsi
-hadisima i hadisima Allahovog Poslanika, sallalla
hu 'alejhi ve sellem, navode se odreena vremena
i mjesta u kojima Svemilosni Allah ne odbija dove.
to se tie vremena, zadnja treina noi ima po

sebnu vrij ednost, obilate darove i nadahnua, kao
i period pred samu zoru, nakon obavljenog nonog
namaza. Od odabranih noi u koj ima se dova prima,
naj znamenitije su I. no mjeseca a'bana i Lejletul
-kadr. Dova postaa je primljena nakon iftara - zavr
etka posta, jer se navodi da u tom asu izmeu dove
postaa i Uzvienog Allaha nema nikakvog zastora,
niti prepreke. Kad rob zamoli i zatrai neko dobro
izmeu ezana i ikameta - i tu molbu Uzvieni Allah
e usliati. Toliko o vremenima usliane dove. U po-
U
1 16 MUHAMMED MUTEVELLI E-A' RAVl

gledu mjesta u koj ima se dova prima, kako se na
vodi u pouzdanim predajama, na prvom mjestu spo
menut emo asna i posebno odabrana mjesta ko
j ima je Uzvieni Allah dao epitet svetosti, kao to su:
Mesdidul-haram, damija Allah ovog Poslanika, sal
lallahu 'alejhi ve sellem, u Medini i Mesdidul-aksa'
(damija u Jerusalimu). Zatim, tu su i mnoga druga
mjesta meu koj ima se posebno istiu sve damije
kao Allahove kue u koj ima se slavi i velia Nj egovo
ime.
Meutim, svi hadisi, koji ukazuju na posebnost
vremena ili mjesta, kao j ednog od uvjeta za uslianje
dove kod Allaha, prihvaeni su od strane ljudi bu
kvalno, a ne sutinski i onako kako bi trebalo. Zato
to govorimo? Iz razloga to smo, ako sveero usli
anje dove samo na ta mjesta i vremena, nesvjesno
ograniili Allahovo htijenje i mo da radi ta eli i
kada to On, Uzvieni, hoe.
Ako ustvrdimo da se dova prima samo u Mes
didul-haramu ili u Poslanikovoj damiji u Medini,
u tom sluaju smo ograniili Allahovo prisustvo na
jednu lokaciju, a On je prisutan na svakom mjestu
i u svakom vremenu. Uzvieni Allah e uti tvoj po
ziv i dovu ma gdje ti bio, bez obzira na to da li Ga
dozivao iz asne Kabe, Poslanikove damij e, Pariza
ili Londona. On je prisutan na svakom mjestu. Da
rivanje na j ednom mjestu je isto kao i darivanje na
drugom. Cijela zemaljska kugla podjednako je obu-
TAJ NE I KORISTI DOVE I I
7
hvaena nebeskim darovima i nema nikakve razlike
izmeu jednog podneblja i drugog. Ono to uslov
ljava dovu, njeno uslianje ili odbijanje, jesu pokor
nost ili neposluh roba prema Uzvienom Allahu.
to
je rob blii Uzvienom Allahu svojim dobrim djelima
i halal-zaradom, time je njegova dova blia uslian ju.
S druge strane, to j e rob dalji od Uzvienog Allaha
zbog svojih grij eha i neobazrivosti prema halalu i ha
ramu, time je njegova dova dalja od uslianja.
ak i kada se analitiki obazremo na hadise koji

daju odreenu prednost nekim mjestima i vreme
nima u pogledu usliavanja dove, zapravo se radi o
tome da su to vremena i mjesta u kojima je ovjek
iste misli, pribran, daleko od dunjaluka i zaokup
ljenosti njime i u takvim okolnostima ne pomilja
na grij eh, ve postie veu predanost i iskrenost u
obraanju Uzvienom Allahu, pa zbog tih inilaca
njegova dova biva primljena, a ne samo zbog poseb
nosti vremena ili mjesta u kojem se nalazi. Kao da se
vjerniku u takvom stanju, kroz navedene hadise, go
vori da tada uputi dovu, jer j e blizu Allaha i Njegove
milosti, sve njegovo djelovanj e i razmiljanje okupi
rano je zikrom i velianjem Allaha, pa su i Allahova
milost, dobrota i nadahnue u tim momentima naj
izraenije i najvee prema njemu.
Predoimo sebi prizor vjernika koji moli u zadnjoj
treini noi, dok veina ljudi spava, jer je san tada
najljepi; no je sve zaodjenuta, vladaju potpuna ti-
u8 NuammnuMuTEVELLI E-A' RAVl
ina i mir, ne uju se nikakvi uznemiravajui zvuci,
buka ili galama, sve je utihnulo.
ak i najvei ra
zvratnici, koj i su no provodili u grijehu, u zadnjoj
treini noi osjeaju umor i pospanost, pa i oni ure
svojim domovima da utonu u san i odmore se, ali
vjernik tada ustaje, budi se, prekida slatki san, uzima
abdest, klanja namaz, a zatim doziva i moli svoga
Gospodara.
ta budni i ibadetom zaokupljeni, koj e

Uzvieni Allah najvie voli, mogu dobiti na dar od
Gospodara svemira u tim trenucima?! On im daj e
bez mjere, obilato, sve to im treba, traili to oni ili
ne, obasipa ih blagoslovom, milou i drugim do
brima koj e samo oni kod Njega zasluuju.
Istina koju mnogi previaju u pogledu dove jeste
ta da se ona ne vezuje za mjesto i vrijeme, ve njeno
uslianje kod Boga ovisi o osobi koja moli, o njenim
djelima, odnosu prema haramu i njenoj bliskosti
ili udalj enosti od Uzvienog Allaha. U predanju od
Enesa ibn Malika, r. a., navodi se da se on obratio
Poslaniku, sallallahu 'al ej hi ve sellem: "O Allahov Po
slanie, zamoli Allaha da budem od onih ija se dova
usliava", pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi
ve sellem, na te rij ei uzvratio: "O Enese, neka tvoja
zarada bude ista (halal), dova e ti biti usliana, jer
doista samo j edan zalogaj barama kojeg ovjek stavi
u svoja usta spreava uslianje njegove dove etrde
set dana."
Kako e dova ovjeka biti usliana ako su i njegova
9
hrana, i njegovo pie, i njegova odjea steeni na ne
doputen, nepravedan i haram-nain? U hadisu se
navodi: "Neki ovj ek je toliko dugo putovao da mu
je kosu prekrila praina, a odjea se ve bila zaprljala,
pa je dizao svoje ruke ka nebu, molei: 'Gospodaru
moj , Gospodaru moj ! ' - ali, njegova hrana je bila ha
ram, njegovo pie je bilo haram, njegova odj ea j e
bila haram i zadoj en je haramom, pa kako da njegova
dova bude primlj ena?! "
U drugoj predaji se navodi da j e Allahov Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "U Dennet nee
ui tijelo othranjeno haramom."
I MOVI NA STEENA NA NEDOPUTEN NAI N
KVARI l POTENO STEENI I METAK
Prvi uvj et, kako smo prethodno napomenuli, za usli
anje dove jeste da u tvoju kuu ne ue haram
-imetak, to znai da tvoja djeca ne j edu i ne oblae
ono to je steeno na zabranjen nain. Stavlja ti se u
obavezu da cijeli ivot podredi halalu - potenom
radu i asnom stjecanju imovine. Ako uspije da od
sebe i svoje porodice udalji haram - sve ono to je
zabranj eno, na taj nain e se pribliiti Uzvienom
Allahu i tvoja dova e ispuniti j edan od preduvjeta
uslian ja.
Panju u pogledu izbjegavanja harama treba po
svetiti ak i u onim nai sitniiim. donekle bezvrij ed-
120 MuHAMMED MuTEVELLI E-A'RAVI
nim stvarima, kao naprimj er da iz ureda gdje radi
uzme olovku ili smotak papira za svoju djecu da ih
koriste ili se igraju. Ne, ni to nije doputeno i to je
haram. Zar da zbog tako sitnih i bezvrijednih stvari
gubimo bereket u kui i napredak u porodici?! Zbog
takvog ponaanja, Uzvieni Allah da da izgubimo
mnogo vie imetka od onoga to smo uzeli. Napri
mjer, ukae se potreba da djeca uzimaju dodatne a
sove koj e moramo platiti ili im treba kupiti ovo ili
ono, to nas izloi velikom troku koj i se ne moe ni
porediti s vrijednou koju smo nepravedno prisvo
jili od haram-imetka.
Druga stvar koj u trebamo znati u pogledu obazri
vosti da u nau kuu ne ue haram-imovina jeste to
da pitamo svoju djecu odakle im stvari koj e koriste
i posj eduj u. Ako svom djetetu daj e skroman depa
rac, a zatim primijeti kod njega, naprimjer, drago
cjeno i skupo pero, naravno da si duan ispitati kako
j e dolo do njega. Isto tako, ako zapazi da tvoje di
j ete ili supruga nose neku skupocjenu odjeu koja se
ne poklapa sa sumom koju im daj e na raspolaganj e,
treba se raspitati odakle im to. Meutim, zatvoriti
oi pred takvim pojavama i ne pitati se odakle sve to,
iako to svojom zaradom ne moe ostvariti, omogu
ava haramu da ue u tvoju kuu i prekine ue Alla
hovog blagoslova (bereketa) u tvom imetku i domu
- neka nas Uzvieni Allah sauva takvog iskuenja!
Ono to elim ovdje naglasiti j este to da vjernik
TAJ NE l KORlSTl DOVE I2I
ne vezuje svoju dovu za mjesta i vremena u kojima
se dova vie i bre prima - iako to ne negiramo, jer
vrij eme i mjesto Allahovom odredbom imaju svoj
znaaj u dovi - ve da se vjernik, prije svega, osvrne
na sebe samoga i oisti svoju duu od runog i ne
dolinog, a potom se iskreno preda Svemilosnom
Allahu, bilo gdje i u bilo koje vrij eme, molei za ono
to mu treba. Uvj et za uslienje dove vezan j e naj
prije za ovjeka, a ne za mjesto i vrij eme njegove
molbe. Kad ovjek ispuni uvj ete za uslienj e dove,
njegova dova e biti primljena kod Boga bez imalo
sumnj e.
U hadisi-kudsijju se navodi da j e Uzvieni Allah
rekao: "Uzvieni Allah prua Svoju Ruku danju da
oprosti onome ko je grij eh poinio u noi, a nou
prua Svoju Ruku da oprosti onome ko je grijeh po
inio u danu."
Pitamo se: u koj oj to noi i koj em danu Allah
prua Svoju Ruku grj eniku? Da li je to naa egipat
ska no, ili moda no u Americi, ili u Australij i? Dan
i no su uvijek prisutni na Zemlji. Dok je na j ednom
dijelu zemalj ske kugle no, na njenom drugom di
jelu je dan. To znai da je Allahova Ruka uvij ek is
pruena da prihvati pokajanje grjenika. Pogreno j e
kazati da Uzvieni Allah u j ednom dij elu dana il i noi
prata grijehe i prima dove, a da to u drugom dijelu
ne ini. Njegove Ruke su uvijek otvorene i ispruene
da usliaju dovu i oproste grij ehe.
Naredni hadisi-kudsi potvruje ovo znaenj e. U
predanju od Ebu-Hurejre, I. a. , navodi se da je Alla
hov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Na
Gospodar, Slavljeni i Uzvieni, sputa se do ovozem
nog neba u zadnjoj treini svake noi, te govori: 'Ko
od Mene neto moli, pa da mu udovolj im? Ko od
Mene neto trai, pa da mu traeno dam? Ko od
Mene oprost trai, pa da mu oprostim?' "
U drugoj verziji ovog predanja se navodi: "Kad
proe pola noi ili njene dvije treine, Allah se spu
ta do ovozemnog neba, te govori: ' Ima li nekoga da
neto trai, pa da mu to dam? Ima li molitelja, pa da
mu se odazovem? lma li pokajnika, da mu se opro
sti?' - i to traje sve do poetka jutra. "
Iz navedenog smo vidjeli da Uzvieni Allah nije
ograniio treinu noi na ovom ili onom mjestu. Po
red toga, injenica je da je treina noi uvij ek pri
sutna u nekom predjelu zemaljske kugle. Treina
noi prestaje kod nas sa izlaskom Sunca, ali na ne
kom drugom mjestu ona tek tada poinje i nikada
ne prestaje, ve prelazi s jednoga mjesta na drugo.
ta to znai? To znai da se Uzvieni Allah obraa

Svojim robovima stalno, odaziva se pozivu molitelja
i prata grijehe pokaj nicima.
Na osnovu prethodno reenog, ne postoji strik
tno odredeno vrij eme za usliavanje dove, jer Sve
milosni Allah prima dove i usliava molbe uvij ek, u
svakom vremenu i na svakom mjestu.
3
DOVA POSTAA NEE BITI ODBIJENA
Ako tvrdimo da dova postaa prilikom iftara u mj e
secu ramazanu nee biti odbij ena, moramo znati
da je iftar u mj esecu ramazanu prisutan na svakom
mjestu, ali u razliitim vremenima. Kad prekinemo
post i iftarimo u Kairu, dvije minute nakon toga po
inje iftar u Benhi, zatim dvije minute iza njihovog
iftara muslimani prekidaju post u Aleksandriji. U
zemljama Evrope iftar poinje znatno kasnije nego li
u Egiptu, a u Sudanu, Saudij skoj Arabij i i zemljama
istono od Egipta vrij eme iftara nastupa mnogo ra
nije. Svake minute Sunce negdje zalazi, a negdj e,
pak, izlazi.
ta to onda ini dovu molitelja uslia

nom? To je, kako smo ve ranij e kazali, ovjekova
bliskost sa Uzvienim Allahom i njegova dobra djela.
Uzvieni je objavio: "Gospodar va je rekao: 'Pozo
vite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati! Oni koji
iz oholosti nee da Mi se klanjaju - ui e, siguro,
U Dehennem ponieni."' (El-Mu'min, 6o. ) Kur'an j e
ukazao na uvjete i faktore usliane dove, a to su: po
kornost Uzvienom Allahu, strahopotovanje prema
Njemu i slijeenje puta kojem nas poziva. Meutim,
oni koj i odbijaj u pokornost kre Njegove propise i
ne slijede put koj i nam je On stavio u obavezu, nj i
hove molbe nee biti usliane, niti e se On, Svemo
ni, osvrtati na njih u njihovom ovozemaljskom i
votu, a ni poslije njihove smrti. Darovi koje Uzvieni
Allah dijeli i sputa s neba podjednako su dostupni
12
4
MUHAMMED MUTEVELLI E-A' RAVI
svima - i vjernicima i nevjernicima. Takav odnos za
htijeva Allahova apsolutna pravda, ali j edina razlika
je u nainu i koliini elj e i ara sa kojima je pri
hvataju ljudi na Zemlji. Tu nebesku snagu, imansko
svjetlo, vjernik prihvata i prima s istim i predanim
srcem, grj enik to ini s nepokornim i gluhim srcem
koje nijee Allahove blagodati i od svega uzima ono
naj manje, minimum potreban za opstojnost i ivot,
dok nevjernik uope ne prepoznaje to nebesko svje
tlo i nimalo se njime ne okoristi.
U asnom Kur'anu Uzvieni Allah nas obavj etava
o razlikama vjernikog i nevjernikog prihvatanja
nebeskih darova: "Ima onih koji dolaze da te slu
aju, a im se od tebe udalje, pitaju one kojima je
dato znanje: 'ta ono on maloprije ree?' To su oni
ija je srca Allah zapeatio i koji se za strastima svo
jim povode." (Muhammed, 1 6. )
Ajet ukazuje na dvij e skupine ljudi: vjernike, ko
j ima Allah Svemilosni daje znanje i svjetlo i drugu
skupinu, nevjernike, ija je srca Allah Pravedni zape
atio i gluhim uinio, neka nas On, Milostivi, sauva
takve kazne!
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obraa se i
j ednoj i drugoj skupini podjednako i nudi spas. Vj er
nika srca prihvata ju Kur'an i on dopire do njih, uzi
maju pouku, proiruj u spoznaju i primaju kur'ansko
svjetlo, dok nevj ernici, ija su srca zamrla i zapea
ena, ne razumijevaju Kur'an i ne shvataju ga. Zbog
5
toga se meusobno pitaj u: "O emu j e to maloas
govorio?! " Uzvieni Allah o njima veli: . . . Reci: 'On
(Kur'an) je vjericima uputstvo i lijek. A oni koji
nee da vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz da
leka mjesta dozivaju." (El-Furkan, 44.)
jednom prilikom sam u drutvu dr. Abdul-Hali
ma Mahmuda, Allah mu se smilovao, posjetio Lon
don, pa mi je tom prilikom rekao: "Kad zavrimo s
posjetom, predlaem da odemo obaviti umru, kako
bismo se oistili i rasteretili od onoga to smo ovdje
vidj eli." Na te rijei sam mu kazao: "Ako pokuamo
osjetiti Allahovo prisustvo ovdj e kako to osj eamo i
doivljavamo u Meki, On e i ovdje biti uz nas. " Su
tradan me dr. Abdul-Halim Mahmud obavijestio da
je te noi, u Londonu, sanjao Allahovog Poslanika,
sallallahu 'alejhi ve sellem.
Blt, koju elim naglasiti, j este u unutarnj em osj e
aju vj ernika, njegovoj svij esti o Allahovom prisu
stvu i moi, te u predanosti i okretanju roba ka Uzvi
enom Allahu. Kada se ovi uvjeti ispune, kod Ka be ili
na nekom drugom mjestu, Allahov odaziv na molbu
roba sigurno nee izostati.
Ali, ta to znai kad nam se dove uslia ju kod Kabe
ili dok smo u damiji Allahovog Poslanika, sallallahu
'alejhi ve sellem? To nije nita drugo do na izraeni
unutarnji imanski osj eaj , spremnost na pokornost,
svij est o moi i prisustvu Allaha i predanost srca i
misli u dovi - a sve to sk
u
pa doseglo je j edan visok
1 26 MUHAMMED MUTEVELLI E-A'RAVI
stepen ili vrhunac zbog ambijenta koji nam j e pomo
gao u tome. Prilikom umre ili hada, svako od nas,
ma koliko bio optereen dunjalukim obavezama,
brigama i problemima, zaboravi na sve: na svoj po
sao, kuu, porodicu i j edino ga zaokuplja misao o
Uzvienom Allahu, pa se na taj nain dua isti, uspi
nje i pred njom se otvaraju do tada nezapaeni vidici,
a srce se rastapa u zikru i velianju Allaha. U takvom
e halu, naravno, i dova biti usliana i primljena kod
Svemilosnog Allaha. Toliko o mjestima koja utjeu
na uslienje dove.
Kada govorimo o vremenima u koj ima se dova ne
odbija, ramazan j e najodabranije vrij eme i ne postoji
bolje vrij eme za duhovni susret sa Svevinjim Alla
hom i predavanj e Nj emu. On nam je zabranio neke
stvari zauvijek: alkohol, kocku, blud, krau itd. , a do
pustio je neke druge radnje. Meutim, s vremenom
se vjernik pone odnositi spram onoga to je zabra
njeno kao da ono uope i ne postoji, j er ne pije al
kohol, ne kocka, ne ini preljub i ne krade, pa nema
nikakvih problema, niti potekoa da to izbjegava,
jer ne misli o tome, ne mata i ne postoji u njemu
unutarnji nagon ili tenja due ka tome. Pokornost
Uzvienom Allahu u tim stvarima prerasla je u obi
aj i naviku. Dakle, on ne natj erava duu da se kloni
toga, jer je ona ve navikla biti bez tih zabranjenih
stvari. Ali, Uzvieni Allah trai od Svojih robova da
trajno pokazuju rtvu u pokoravanju Nj emu i da se,
kroz pokornost i ibadete, dre Njegovog ueta i uvi
j ek biraju Nj egovu stranu. S tim cilj em dolazi rama
zan, pa u njemu biva zabranjeno ono to je vjerniku
inae bilo doputeno i to ono najpotrebnij e: hrana
i pie. Tako se rutina ibadeta, koja je bila prerasla u
naviku, pretvara u borbu i odricanje, u ibadet suste
zanja od onoga to j e do maloas bilo doputeno. To
j e ibadet na koj i nismo navikli, on se ne moe izvr
avati usput, ve s panjom, svijeu i borbom protiv
potreba tij ela i due. Zato nas post i ramazan iste i
uzdiu tjelesno i duhovno, pa i dova u ramazanu i
za vrij eme posta ima poseban ar i dimenziju i biva
usliana kod Svemilosnog Allaha.
ZNAENJE POSEBNOSTI l ODABRANOSTI
VREMENA l MJESTA U ODNOSU NA DOVU
Tano j e da neka mjesta i vremena imaju poseban
znaaj i poloaj kod Uzvienog Allaha, pa i sama dova
u njima biva usliana ako je prate potrebni uvj eti. Ra
zlog tome je to Svevinji Allah hoe da izvede o
vjeka iz njegovog nemara i zaokupljenosti uicima,
pa, kada se ovj ek nae u nekom odabranom mjestu
ili vremenu, kao da mu biva reeno: "Opusti se i od
mori i ne ini ono s ime nije zadovolj an tvoj Gospo
dar! " Tako j e ramazan izdvoj en i odabran nad svim
drugim vremenima i, kada on nastupi, ovjeku se
upuuje poziv: "Nalazi se u odabranom mj esecu ra-
mazanu, pripazi na svoja djela i postupke! " Takvim
odnosom ovjeka prema odabranim mjestima i po
sebnim vremenima dua izrasta i isti se, a to isto bi
mogla ostvariti na bilo koj em mjestu i u bilo kojem
vremenu kada bi se ovj ek ponaao kako to ini, na
primjer, na svetim mjestima Meke i M edine ili u mje
secu ramazan u. Rezultat e biti potpuno isti, ukoliko
se ovjek pripremi da primi i prihvati Allahove da
rove koje On, Svemilosni, danonono dijeli svuda i
svakome ko ih eli primiti.
U ramazanu se ovj ek u potpunosti predaje Uzvi
enom Allahu, ostavlja hranu i pie radi stjecanja
Allahovog zadovoljstva. Hrana stoji pred njim i to
hrana koj a je halal, ali je ovjek odbija zbog na
redbe svoga Gospodara. Takvim ponaanj em ovjek
dosee do najvieg stupnja imana, do potpune du
hovne istoe i najblie veze sa Allahom. Naravno,
mi ne moemo odreivati Allahovo dobro prema
Njegovim robovima, ali se kroz pokornost moe do
sei i do stupnja 'abd rabbani roba koji je u stalnoj
pokornosti Allahu, j:atakav rob dobiva posebne po
asti i odlike (keramete) od Svemonog Gospodara.
Kad neto poeli, to se i ispuni, kada neto naredi,
ono se i ostvari. U kudsi-hadisu se kae: "Robe moj,
pokori Mi se, bit e rob rab banija koji, kad neemu
kae: ' Budi tako! ' , ono bude kako j e on poelio."
Poast usliane dove data j e i potlaenom (ma
zlumu). Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sei-
9
lem, nas savj etuj e: "
uvajte se dove potlaenog, jer

izmeu njegove dove i Allaha nema nikakvog za
stora." U drugoj verzij i ovog predanja se navodi:
"Dova potlaenog se uzdie iznad oblaka, a Uzvieni
Allah na taj poziv odgovara: 'Tako Mi veliine i snage
Moj e, potpomoi u ga, pa makar i nakon izvjesnog
vremena! ' " Ko je to mazlum- potlaeni? To je osoba
koj oj je neko silom povrijedio slob9du ili osporio pri
padajue pravo. Najee potlaeni nema snage da
se bori za svoje pravo i trai pravdu i nema drugog
pomagaa osim Svemonog Allaha. U takvom sta
nju potlaeni svojom moi ne moe da se odbrani i
odupre nasilju i nepravdi, pa se onda predaj e Allahu
i doivljava Njegovu snagu i podrku na poseban na
in, to ga uzdie do visokog stepena iskrenosti i i
stoe u obraanju Uzvienom Allahu. Otuda j e nje
gova dova usliana i izmeu nj e i Svemonog Allaha
ne postoji nikakva prepreka. Potlaeni jutrom i ve
eri spominje Allaha i ne prestaje dozivati: "Ja Rabbi,
ja Rabbi ! " ("Moj Gospodaru, moj Gospodaru! "), jer,
bez imalo sumnje, vjeruje da mu samo On, Svezna
jui, moe pomoi i pruiti zaklon i za-titu.
Putnika dova je takoer usliana. Pitamo se za
to? Zato to putnik, naputajui svoj dom, ostav
lja sve uzroke stabilnosti, smirenosti i sigurnosti. Na
putovanju mu ostaje samo Uzvieni Allah da ga titi,
hrani i daj e mu osj eaj zadovoljstva. Oni koj e je osta
vio imaj u potrebu za njegovim prisustvom i brzim

1
3
0 MUHAMMED MUTEVELLI E-A1RAVl
povratkom, pa putnik brigu o svojoj porodici pre
daje Allahu i u Njega se iskreno pouzdaje. Dova put
nika je iskrena dova u kojoj nema pretvaranja i lice
mjerstva, niti nekog dunjalukog, iskvarenog cilja, a
takve dove Uzvieni Allah usliava.
DOVA JE PUT DUHOVNOG UZDI GNUA l
I MANSI<OG ZANOSA
U dovama su skrivene razne ljestvice za duhovno
uspinjanje (putevi duhovnog uzdizanja), a ponaj
prije u kur'anskim dovama. A kako i ne bi bile kada
su kur'anske dove sroene stilom Onoga Koji dove
prima! Uzvieni Allah nas kroz kur'anske dove ui
kako da Mu se obraamo. U Njegovim dovama, koje
je spomenuo u Kur'anu, nema greke i ne postoji
bojazan da od Njega traimo neto sumnjivo ili na
nain s koj im On nije zadovoljan. lz tog razloga,
kur'anske dove su najpree da budu usliane.
Ranije smo govorili da je islam sve ovjekove ak
tivnosti u ivotu vezao za Uzvienog Allaha, tako da
ni za j edan trenutak ne budemo odvojeni od Njega.
Svemilosni je usadio u prirodu ovjeka potrebu za
dovom, pa je naa dunost da dovu ne poimamo
samo kroz prizmu molbe koja treba biti usliana i
udovoljena, ve kroz prizmu pokoravanja i predava
nja Svemilosnom Allahu. Pa, ako se On odazove na
em pozivu i molbi, to j e dobro za nas, ali, ako naa
dova ne bude urodila vidljivim, dunjalukim plodom
i to je dobro za nas. Izgleda udno, ali je istinito. Ne
kada Uzvieni Allah eli i voli da slua dozivanje i
molbu Svoga roba, pa odgaa uslian je njegove dove.
S druge strane, Allah prezire glasove i molbe nevjer
nika, pa im esto odmah udovoljava i daje ono to
trae kako bi prekinuli sa svojim pozivima.
Ovdje nam se namee pitanje, da li je vjerniku do
puteno da u dovi trai neko dunjaluko dobro, da
moli: "Moj Allahu, podari mi dobro na dunjaluku . . . "
- i tako dugo, esto i predano moli i doziva? Da
bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo se poza
baviti i dilemom da li svaka dunjaluka molba ap
solutno i direktno iskljuuje i dobro ahireta, kao i
pitanj em da li je doputeno traiti dunjaluke vri
jednosti radi dobra vjere i stjecanja ahireta? Poslu
ajmo rijei Uzvienog: "Onome ko bude elio na
gradu na onom svijetu - umnogostruiemo mu
je, a onome ko bude elio nagradu na ovom svi
jetu - daemo mu je, ali mu na onom vijetu nema
udjela." (E-
ura, 20. ) Aj et jasno odgovara na nae

pitanj e: Svemoni Allah, iz Svoje pravednosti, udo
voljava pozivu molitelja, pa onaj koj i eli dunjaluko
dobro radi uivanja na dunjaluku, dobit e ono to
trai, dok e onaj koji moli i trai dunjaluke blago
dati da bi njima stjecao Allahovu naklonost i dobro
ahireta zasluiti vjenu i obilnu nagradu. Takva j e
dova vjernika i ona j e usliana kod Allaha. Na osnovu
1
3
ovoga moemo zakljuiti da svaki ovj ek dri klj u
eve svoga vjenog, ahiretskog skonanja, dobit e
ono to eli i za im udi, tako da ne moe prigovo
riti da je bio prisiljen ili da je obespravljen. Svako je
svojom voljom izabrao put kojim e hoditi.
Svi oni koj i su svojim radom i zalaganjem d opri
nij eli poloaju ovjeanstva, a nisu to radili u ime
Boga, niti su povjerovali u Njega, zapravo su imali
dunjaluke ciljeve: novac ili ugled, koji su na kraju
i dobili. Njihovim imenima oznaene su ulice, gra
dovi, parkovi, trgovi, spominju ih sve historijske edi
cij e, podignuti su im spomenici i biste, slave se nji
hovi roendani itd. Dobili su svoju nagradu na onaj
nain kako su i doprinijeli bolj itku drutva, pa na
ahiretu ne mogu oekivati nikakvu dobit i dobro.
Vjernik je svjestan da je dunjaluki ivot samo put
koji vodi do Denneta i vjenog ahireta. To je period
truda i provjeravanja; koliko dobra stekne, tolikoj se
ahiretskoj nagradi moe i nadati. Vjernik od dunja
luka uzima samo onoliko koliko mu treba da stigne
do Denneta, jer on pouzdano zna gdje i u emu je
skriveno dobro, pa ga tamo i trai.
Oni koj i misle da je vjernik glup i lahkomislen u
zabludi su. Naprotiv, vjerik je mudar i jako proni
cljiv. Ako posjeduje j ednu mizernu kovanicu, ta god
da kupi nj ome, on e uivati u kup lj enome na dosto
j anstven i perfektan nain, ali, ako je udijeli u dobro
kao sadaku, zna da e mu se vie isplatiti i da .e naj-
33
manje deseterostruko vie biti nagraen. Uitak od
udij eljene kovanice nee vie biti u materijalnoj pro
tuvrij ednosti te kovanice, ve u mjeri kojom Uzvi
eni Allah nagrauje vjernike: " . . . A Allah e onome
kome hoe dati i vie B . . " (El-Bekare, 261. )
Onaj koji udijeli sadaku radi Uzvienog Allaha
uvjeren je da e proputanjem malog dunjalukog i
kratkotraj nog uitka dobiti vjeni i veliki uitak koj i
mu je Allah pripremio i s kojim se onaj proputeni ne
moe nikako porediti. Sada mi kaite ko j e razum
niji i mudrij i: vjerik koj i udjeljuje radi Allahovog
zadovoljstva i svojim radom eli stei dobro ahireta
ili onaj koji troi svoj imetak i ulae trud u stjecanju
prolaznih uitaka i dunjalukih naslada? Naravno da
je vjernik, koj i troi imetak i ulae trud radi ahireta,
mudriji i umniji. Po ovoj logici moemo izmjeriti sva
druga djela i radnje vjernika i neosporno zakljuiti
da on sputava svoju duu od prolaznih i malih ui
taka radi stjecanja trajnih i neogranienih dobara i
uivanja.
PRONI CLJI VOST l MUDROST VJERNI KA
Pravi vjernik vidi stvari onakvim kakve one uistinu
jesu i zna da je sve od Allaha, da sve Njemu pripada
i da se na kraju sve Njemu vraa. Zbog toga vjernik
svojim djelovanjem eli postii zadovoljstvo
ivoga,
Koj i nee umrijeti, Snanoga, Koji ne poznaje sla-
1
34
host, Onoga u
ijem posjedu su nepresune riznice

svega.
Dobro i bogatstvo, koje Uzvieni Allah daruje ne
kome od Svojih robova, nije znak Njegovog zado
voljstva. Naravno da svaki uivalac dobra na dunja
luku nee biti poaen i uivanjem na ahiretu, j er su
bogatai i uglednici bili prvi poticatelji i protivnici
Allahovog zakona na Zemlj i. O takvima je Svemo
gui u Kur'anu kazao: "Neka te ne oduevljavaju bo
gatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoe da ih
njima kazni na ovome svijetu i da skonaju kao ne
vjernici." (Et-Tevbe, ;;. )Uzvieni im je podario ime
tak i djecu, no to nije znak, niti mjerilo Allahovog
zadovoljstva njima i onim to rade. Allah Pravedni
ukazuje u prethodnom ajetu da je razlog za ukaziva
nje tih blagodati nevjernicima u tome da oni ustraju
u grijeenj u i stranputici sve do asa smrti, bez poka
j anja. Ukazivanje blagodati nevjernicima je utiranje
puta za kaznu i dovoenje istih do Suda pravde, a
nikako dar Boijeg zadovoljstva i naklonosti. U slu
aju da im Uzvieni Allah oduzme imetak i ostavi
ih u siromatvu, moda bi ih to ponukalo na poka
j anj e i vjerovanje, moda bi se pribrali, osvijestili i
prenuli iz zablude i zaborava. No, zbog veliine Alla
hove srdbe koju su izazvali svojim grij eenj em, On
im ne eli ukazati na put pokaj anja i dobra. Zato im
On dariva blagodati zbog kojih e zaboraviti na Da
rova telja, blagodati koj e e ih udaljiti od Milostivog,
35
mislei da im one dolaze same, bez uzroka i da ih
oni sami sobom stj eu. O tome je u Kur'anu objav
ljeno: "Kad ovjeku kakvu blagodat darujemo, on
se okree i oholo udaljava B B " (El-Isra', 83. ) Allah ih
obasipa stalnim blagodatima, kako Ga ne bi molili,
jer dova je priznavanj e slabosti i nemoi, a, sve dok
uivaj u u obilju blagodati, oni ustrajavaju u grijee
nju i nevjerstvu.
Dova molitelja biva usliana kad on prihvati real
nost u kojoj se nalazi, jer time Uzvieni Allah u nj e
govo srce sputa smirenost i zadovoljstvo, a bez te
dvije osobine dova nee nai put do uslianja. Zato
je to tako? Zato to uz zadovoljstvo i smirenost o
vjek prihvata Allahovu odredbu i svejedno mu j e da
li se njegovo stanje promijenilo ili ne, nego se zado
voljava onim u emu se nalazi.
ak i ono to je ne
kada molio u dovi vie mu ne dolazi u misao. Od ta
kvog roba Allah voli da slua dovu i, kada je on uputi,
Svevinji kae melekima: "Odloite ispunjenje nj e
govog zahtjeva! " Meutim, kada grj enik il i nevj er
nik upute dovu, Allah naredi da ona bude ispunjena,
jer prezire pozive takvih stvorenja. S takvom spozna
jom, vjernik je sretan i onda kada mu se dova ne usli
a im zamoli, jer i dalje ivi njegova nada da pripada
skupini onih koj e Uzvieni Allah voli.
Kad ovjek u dovi trai samo dunjaluka dobra i
ukrase, on moli za uzroke koji e ga dovesti do odre
enog cilja, ali oni mu samo neko vrijeme donose ko-
1
3
rist, nakon ega gube svoju efkasnost, a darovi Bo
ij i se prekidaju. Nekada smrt prekine darove i ui
vanje u istima, a drugi put, pak, uzroci podbace i ne
urode elj enim plodovima. U tom kontekstu Svevi
nj i Allah u kudsi-hadisu kae: "
ovj ee, Ja sam dun

j aluk stvorio zbog tebe, a tebe sam stvorio zbog Sebe,
pa ne dopusti da te ono to je stvoreno zbog tebe
odvede i udalj i od onoga zbog ega si ti stvoren."
Ovaj hadisi-kudsi otvara nam oi pred mudrou i
vota, jer nam otkriva cilj zbog koj eg postojimo na
Zemlji i bez ikakve dvojbe pojanjava svrhu ivlje
nj a, kako nijedan ovjek ne bi imao ispriku da to nije
znao. Svemogui Allah je stvorio cij eli svemir da ko
risti ovjeku, a ovj eka j e stvorio da robuje Njemu,
Uzvienom. Pa ima li smisla da se bavimo i zaoku
pljamo onim to je stvoreno za nas i nau korist, a za
postavljamo ono zbog ega smo sami stvoreni? Ovo
ne znai da dunjaluk ostavimo nevjernicima, jer bi
oni najvie elj eli da cjelokupna vjera bude svedena
samo na damiju i da nj en utjecaj ne prelazi damij
ski prag. Najvei uitak bi im bio da se vjernici uope
ne upliu i ne ukljuuju u drutveni ivot. Meutim,
Allahov zakon i put vjere ne proputa ni najmanju i
votnu sitnicu, ve se aktivno ukljuuje u ivot i ure
uje ga. Svevinji nareuje vjernicima da uestvuju u
ivotu, da koriste dunjaluka dobra i izgrauju svi
jet. Vjernik je stalni borac i aktivni sudionik u svo
j oj okolini: on obrauje polja i sije ih, podie tvor-
37
nice, gradi kole i univerzitete, bdije nad projektima
koji unapreuju ljudski ivot, bori se za promica
nje Allahove pravedne rij ei, pomae bespomone,
brani obespravlj ene, suprotstavlja se tiranima, spro
vodi zakon i pravdu, suzbija grij eh i nemoral. . . Du
nost vjernika j e da radi i privreuj e, a ne da podie
prosjaku ruku i trai od ljudi. Vjernik se brine o sebi
i zbrinjava svoju porodicu. vie od toga - on radi da
bi pomagao slabome i prosjaku. Da nij e tako, kako bi
onda mogao udjelj ivati sadaku, pomagati siromahe
ili opskrbljivati bolesnog i nemonog?!
Pred vj ernikom je veliki izbor djela i radnj i, ali sve
to on radi mora biti u skladu sa vjerom i boanskim
zakonom. Uzvieni Allah pomae vjerniku i olakava
mu poslove sve dok on radi s Njegovim imenom na
jeziku i vjerom u srcu.
Sve prethodno reeno odnosi se na uslian u dovu,
dovu vjernika, a ta je sa onom d ovom koja se odbija
i ne dopire do Onoga Koji elje ispunj ava? O tome
emo, uz dozvolu Milostivog, govoriti u narednom
odlomku.
estcpcg|av||e l
LSJOO6|Av|J
DOVA PROTIV SEBE I Ll DRUGI H
Prije nego zaokruimo izlaganje o dovi za dobro sebe
ili drugih, osvrnut emo se i na dovu protiv sebe
ili drugih, odnosno koritenje oblika proklinjanja u
dovi. Kakva je to dova? To j e dova u kojoj molitelj
priziva i trai od Uzvienog Allaha da, zbog osjeaja
nepravde od strane neke osobe, kazni tu osobu bo
leu ili nekom nesreom: smru drage osobe, gubit
kom imovine, siromatvom i tome slino.
Ponekad u stresnim situacijama ovj ek upuuje
dovu protiv samoga sebe, pa moli Uzvienog Allaha
da ga rijei muke i bola koj eg osj ea, kako bi njego
vom smru njemu najblii osjetili njegovu vij ednost
koju su potcjenjivati. Ili, pak, u stanju teke bolesti
osjea da j e postao teret i problem svojim ukua
nima, pa moli Svemonog Allaha da olaka i nj emu
i njegovoj porodici. Svi se prisjeamo ovakvih ili sli
nih situacija iz stvarnoga ivota.
No, prije nego ita kaemo o dovi protiv sebe i
drugih, elim istai injenicu da Svemilosni Allah
1 41
142 MUHAMMED MUTEVELLI E-A'kA.'I
voli da oprata ljudima i ukazuje im Svoju milost.
Mnogi kur'anski ajeti podstiu i nas da budemo sa
milosni, da opratamo i suzbijamo gnjev i srdbu
prema drugima. U Kur'anu je obj avlj eno: nastojte
zasluiti oprost Gospodara svoga i Dennet pro
stran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji
se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad
su u oskudici, udjeljuju, koji srdbu savlauju i lju
dima prataju - a Allah voli one koji dobra djela
ine." (Alu ' lmran, 133. -134 ) U drugom ajetu se kae:
" . . . l ne zaboravite da jedni prema drugima veliko
duni budete, ta Allah zaista vidi ta radite." (El
-Bekare, 237. ) U suri En-Nur se kae: "Neka se estiti
i imuni medu vama ne zaklinju da vie nee po
magati roake i siromahe, i one koji su na Allahovu
putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne
zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah
oprostn A Allah prata i samilostan je." (En-Nur,
22. )
Prethodni ajeti su objavljeni u razliitim p rili
kama i sa zasebnim povodima, ali sva tri govore
o pratanju i ukazivanju milosti, pa ak i prema
onome koji je irio lane glasine i iznosio potvoru
protiv Aie, r. a., majke pravovjernih, prema Mistahu
ibn U sasi, unuku Abbasa ibn Abdul-Muttaliba. Ebu
-Bekr, r. a., odluio je da uskrati pomo koju je ra
nij e davao Mistahu zbog njegovog govora o potvori
Aie, r. a., pa je Uzvieni Allah objavio aj et: " . . . neka
43
im oproste i ne zamjere." (En-Nur, 22. ) Ebu-Bekr,
r. a., povinovao se preporuci ajeta, te je oprostio Mi
stahu i nastavio ga j e pomagati.
Ajeti nam nedvosmisleno ukazuj u na vrij ednost
pratanja i ne zamjeranja ljudima kada pogrij ee
prema nama. U tom kontekstu navest emo i pre
daju Ubejja, r. a. , koj i kae: "Kada j e Uzvieni Allah
objavio: 'Ti sa svakim - lijepo! trai da se ine do
bra djela, a neznalica se kloni!' (El-A'raf, 1 99. ), Alla
hov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upitao:
'O Dibrile, ta je ovo?! ' , a Dibril, a. s. , mu je odgo
vorio: 'Allah ti nareuje da oprosti onome ko ti je
nanio nepravdu, da udijeli onome ko j e prema tebi
pokazao krtost i da posjeuje one koji tebi ne do
laze."'
U predanju od Ukbe ibn Amira, r. a. , navodi se
sljedee: "Sreo sam Allahovog Poslanika, sallallahu
'alejhi ve sellem, pa sam ga, prije nego je ita kazao,
uzeo za ruku i upitao: 'O Allahov Poslanie, obavi
jesti me o najvrednijim djelima! ' Na to mi on, sallal
lahu 'alej hi ve sellem, ree: 'O Ukbe, odravaj vezu
sa onim ko j e kida, udijeli onome ko j e tebi pomo
uskratio i oprosti onome ko ti j e nepravdu uinio."'
Kada je Aia, r. a. , traila od Allahovog Poslanika,
sallallahu 'alejhi ve sellem, da je podui dovi koju e
uiti u noi Kadr u ramazan u, kada je vjernik najblii
svome Gospodaru, on, sallallahu 'alejhi ve sellem, j e
1
44
MUHAMMED MUTEVELLl E-A'RAV!
rekao: "Reci: ' Moj Allahu, Ti si Onaj Koji grijehe pra
ta, Plemeniti, voli da prata, pa nam oprosti ! ' "
to se tie erijatskog tretmana proklinjanja u

dovi sebe ili drugoga, ako je to za dobrobit vjere, u
tom sluaju je doputeno i dova e biti primljena.
Tako, naprimjer, imamo dovu Nuha, a. s. , u kojoj je
prizivao propast svom narodu, ili dovu Musaa, a. s. ,
u kojoj j e traio unitenje faraona i njegovih sljedbe
nika, da Uzvieni Allah uniti njihove im etke, stegne
njihova srca i kaznu im jasnom predoi. Cilj ove dvije
dove je potpomaganje i afrmiranje vj ere, te unite
nje i propast munafka i nevjernika.
Ako se u dovi neko proklinje i trai neije unite
nje radi dobra vjere i sveope koristi, takva dova je
doputena, pa ak i pohvalna. Meutim, ako bi onaj
koji moli u svojoj dovi proklinjao i traio neije uni
tenj e bez opravdanog razloga ili zbog nekog linog
interesa, zavidnosti ili pakosti, takva dova nije dopu
tena. Uzvieni Allah posljedice takve dove vraa na
samog molitelja i njega kanjava onim to snuje dru
gome. Dozvoljeno je proklinjati u dovi one koj i koe
irenj e Allahove vjere, ubijaju uenjake i spreavaju
obavljanje namaza i drugih islamskih obaveza, jer
takvi doista zasluuju prezir i kaznu i to to molitelj
priziva na njih Allah Sveznajui i Pravedni nee ni
kada vratiti na molitelja, jer on moli za interes vjere
i dobro potlaenih.
POTLAENI I MA PRAVO DA U DOVI
PROKLI NJE TLAI TELJA
1
45
Doista, asni Kur'an odobrava potlaenom (mazlu
mu) da ui dovu protiv svoga tlaitelja (zalima) i
proklinje ga. Zbog svoje nemoi da pravdu spro
vede svojim rukama, obespravlj eni kroz dovu pre
daje Uzvienom Allahu svoje pravo da On, Svemo
ni, kazni i pravedno presudi nasilniku i tlaitelju.
U Kur'anu j e objavljeno: "Allah ne voli da se o zlu
glasno govori, to moe samo onaj kome je uinjena
nepravda. - A Allah sve uje i sve zna." (En-Nisa',
148. ) Zato je to doputeno obespravlj enom, potla
enom? Zato to on u dovi nalazi smiraj i lijek za
svoju ranu. Svako ko okusi gorinu nepravde i nasilja
osjea bol, tjeskobu i uznemirenost. Kako e se oslo
boditi svega toga? Jedini nain da se toga oslobodi i
ponovo povrati u ivot jeste dova u koj oj , Allahovom
milou, pronalazi utj ehu, nadu i zadovolj stvo.
Ovdje emo ukazati i na razliku proklinjanja u
dovi radi interesa vjere ili uzimanja prava od nasil
nika i dove u kojoj ovj ek bez razloga moli protiv
sebe ili nekoga drugoga. Prvu dovu Uzvieni Allah
prima, jer ona ima osnovu i povod, a drugu ne prima,
jer je neosnovana i nema opravdanja za nju. Takva
dova bi ovjeku samo poveala propast. Kur'an o
tome kae: "Da Allah ljudima daje zlo onako brzo
kao to im se odaziva kad trae dobro, oni bi,
uistinu, stradali 9 B . " Ounus, u.)
146 MUHAMMED MUTEVELLl E-A'RAVl
Svevinj i Allah trai od ovj eka da se uklapa u
dunjaluki ivot i ono to se na njemu deava, pa
mu ne doputa da priziva zlo i kaznu ako za to
nema opravdan povod i utemeljen razlog (radi in
teresa vjere ili nanesene mu nepravde).
ak i u slu
aju da obespravljeni ne zamoli Uzvienog Allaha
za pomo i svoje pravo, Svemoni e kazniti nasil
nika. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, j e
rekao: "
uvajte se dove obespravljenog, jer izmeu

njegove dove i Allaha nema zastora." U drugom ha
disu navodi se da je Vj erovj esnik, sallallahu 'alej
hi ve sellem, rekao: "Doista, Uzvieni Allah odgaa
kaznu nasilniku do odreenog asa, ali, kada odredi
da bude kanjen, tada mu ne ostavlja priliku da se
spasi od propasti." Zatim j e prouio aj et: "Eto, tako
Gospodar tvoj kanjava kad kanjava sela i gradove
koji su nasilje inili. Kanjavanje Njegovo je zaista
bolno i strano." (Hud, 102. )
U hadisi-kudsiju se kae da j e Uzvieni Allah re
kao: "O sine Ademov, molio si protiv onoga koji ti je
nepravdu nanio, a i protiv tebe je molio onaj kome si
ti nepravdu uinio. Ako eli, udovolj it emo molbi
tvoj oj , ali i molbi onoga koj i je molio protiv tebe, a
mogu vam i odgoditi molbe, pa da vas obojicu obu
hvati Moj oprost na Danu sudnjem. "
Moliti protiv nasilnika j e doputeno u vjeri, mada
Uzvieni Allah podstie onoga kome je uinjenja ne
pravda, a koji se, moda, isto tako nepravedno po-
nio prema nekome drugom, da odgodi svoju dovu
i ne priziva propast na onoga koji mu j e uinio ne
pravdu, jer e u tom sluaju Svemoni Allah odgo
voriti na obje dove: j ednu u korist onoga koj i moli,
a drugu protiv njega, jer je i on nekome nepravdu
uinio. Iz ovoga zakljuujemo da j e nepravda (zu
lum) j edan od najgnusnijih grij eha, a u tom kon
tekstu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
kae: "Nepravda (zulum) e na Sudnjem danu biti
preobraena u tmine."
Svi anje rauna za djela i kazna za grij eenj e bit e
odloeni do Sudnjega dana, osim grijeha nepravde
prema ljudima. Za nepravdu Svemoni Allah ka
njava i na dunjaluku i na ahiretu. Obespravlj eni e
doekati dan na dunjaluku kad e Allah Pravedni ka
zniti nasilnika. A zato? Zbog toga da se nepravda
ne rairi na Zemlji i ne postane opa pojava. Ljudi bi
bili potaknuti na injenje nepravde ako bi se osvj e
doili da za njeno nanoenje ne slijedi nikakva po
sljedica ili kazna. Da nasilnici ne doivljavaju poni
enje i kaznu na dunjaluku nepravda bi postala sred
stvo za ostvarivanje ciljeva i li
nih interesa na lahak

nain. Iz tog razloga Uzvieni Allah ne zanemaruje
dunjaluku kaznu nasilnicima. Ne samo da ih ka
njava, ve e njihovu kaznu posvjedoiti i vidjeti
mnogi ljudi, kako nasilnici ne bi izbjegli sramotu i
ponienj e. To znai da nasilnici nee imati priliku
da odgovaraju za svoje grijehe taj no, samo pred Alla-
1
4
8 MVHAMMED MUTEVELLI E-A'RAVI
hor, ve e biti izloe.ni oima cijeloga svij eta, a to
jo iz razloga da svaki nasilnik i nepravednik primi
pouku i shvati da i njemu slijedi takvo skonanje ako
uz iskreno pokajanje ne odstupi od nepravde i nasi
lja.
Dova u kojoj onaj koji moli proklinje i moli protiv
nekoga nije pohvalna u islamu. Stoga jasno poruu
jemo svima onima koj i odlaze u turbeta, do kabura
evlija, pa iste i ureuju te prostorije, a onda mole
protiv nekoga, mislei da e im dova biti primljena,
da njihova dova nee biti primljena. Isto tako, nee
biti usliane ni dove ena koj e ne izvravaju vjersku
obavezu pokrivanja (hidaba), a podiu ruke u dovi,
molei protiv nekoga. A kako bi bile usliane, kad
mole Onoga
ije propise ne potuju i kre ih sva

kodnevno?!
Zar nije bolje da ovjek, kad mu se desi neto loe
ili mu neko uini nepravdu, to doeka dovom u ko
joj e rei: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova", jer
na taj nain on prihvata Allahovu odredbu i kader sa
zadovoljstvom i pouzdanjem u Njegovu pomo i po
drku koju On dariva vjernicima?! Takvim odnosom
vjernik Allahovu odredbu doekuje sa zahvalom, a
neprijatnost sa strpljivou. Uz sve to, znajmo da nas
je Svemilosni Allah poduio kako da Mu se zahvalju
j emo, to je, takoer, blagodat za koju moramo ka
zati: "Hvala Ti, na Gospodaru."
49
ODNOS I ZMEU DOVE l ALLAHOVE ODREDBE
Osvrnut emo se na neke aspekte poimanja dove, j er
neki ljudi kau da se dova i Allahova odredba (kader)
meusobno sueljavaju i potiskuju, zatim smatraju
da dova olakava i ublauje Allahovu odredbu ili nas
titi od loih posljedica kadera.
Na stav o tome ogleda se u sljedeem: Prvo mo
ramo razumjeti da je Allahova odredba davno za
kljuena i donesena i sve to e se desiti bilo je jo
tada u Allahovom znanju. Stoga, ako ti je odreeno
da bude sauvan od neke nedae ili da ti se desi ne
to loe, to je zapisano u Knjizi ljudskih sudbina. S
onim to j e zapisano podudari se tvoja dova, pa bu
de zatien i poteen predodreenog zla. Meu
tim, to n znai da sudbina eka na nau dovu da bi
se obistinilo predodreeno, ili da izostane dova, pa
da se ostvari ono neeljeno. Allahovo sveobuhvatno
znanje sadri sve ono to e se desiti, pa je na osnovu
znanja zapisana sudbina i spram zapisanog se i do
gaa u naem svij etu zbivanja.
Da bi nam ovo bilo jasnije, navest emo jedan pri
mj er, a Allah navodi najbolje primj ere. Recimo da je
tvoj sin poinio greku, zapostavio je uenje i pripre
manj e za kolu i predao se igri i zabavi ili nije izvrio
neku tvoj u naredbu, a uz to je povrijedio svog mla
eg brata ili sestru. Nakon toga, ode do svoje su
pruge i kae: "Zaprijetit u mu da u ga sada ka
zniti sa stotinu udaraca prutom, pa kad ga udarim
1
5
pet puta, ti doi i zaloi se za njega, nagovarajui
me da prestanem, uz uslov da on vie nee ponoviti
svoju greku." Zatim pristup i odgojnoj kazni, a na
kon petog udarca majka se ukljuuje i zagovara se
za dobrobit njihovog sina, te se kazna tu zavrava, a
sin preuzima odgovornost da vie nee ponoviti istu
greku. Sin e se spasiti kazne pod dojmom da ga je
zagovaranje majke spasilo, ali je to, u biti, bio pret
hodni dogovor roditelja. Dogovor je sproveden kako
je i prvotno zakljuen, ali, po miljenju i predstavi
sina, to se dogodilo u trenutku sprovoenja kazne.
Iz tog razloga, kaem da je svaka dova zapisana
kod Uzvienog Allaha i odreeno je da li e biti usli
ana ili ne. Zato ne trebamo oekivati da li e biti
primljena ili ne, ve je na nama da uimo dovu dok se
traeno ne ostvari. Sve je zapisano jo davno, u pra
iskonu, po Allahovom znanju. sahih-predanja na
vode da je Pero (Kalem) podignuto, a listovi se osu
ili. To znai da je sve odreeno, pa ne budi od onih
koji misle da nam je neto propisano, a zatim se po
javi dova i to sprijei, ve nosi uvjerenje da je i dova
zapisana i predodreena, kao i uslienje te dove.
Navodi se pouno kazivanje da je neki dobrohotni
insan tumaio odreene kur'anske aj ete, pa, kada je
doao do rij ei Uzvienog: "Njemu se mole oni koji
su na nebesima i na Zemlji; svakog asa On se za
nima neim" (Er-Rahman, 29.), ustao j e neki slua
lac, pa je upitao: "A ta danas radi tvoj Gospodar?! ",
pa je u pitani zautio i toga dana se vratio svojoj kui
potiten. Te noi je usnio Allahovog Poslanika, sal
lallahu 'alejhi ve sellem, koji mu ree: "Ako ti ponovo
doe onaj to je pitao, odgovori mu: 'Moj Gospodar
sprovodi ono to je davno odredio; uzdie neke sku
pine ljudi, a druge poniava.' "
Narednog dana, dobrohotni ovjek ponovo doe
na mjesto gdje je juer tumaio ajete, pa ovoga puta
zapoe svoje izlaganje ajetom: "Njemu se mole oni
koji su na nebesima i na Zemlji; svakog asa On
se zanima neim". (Er-Rahman, 29. ), a onaj isti o
vjek postavi isto pitanj e: "A ta danas tvoj Gospodar
radi?! ", na to mu ovaj ree: "Moj Gospodar sprovodi
ono to je davno odredio; uzdie neke skupine ljudi,
a druge poniava." Kad je uo odgovor, onaj koji j e
pitao ree dobrohotnom ovj eku: "Donesi sala vat na
onoga koji te ovome poduio! " Kae se da je to bio
Hidr, Allah s njim bio zadovoljan.
Da zakljuimo, svaki pokret i dogaaj u ovom svi
j etu zapisan je i odreden kod Uzvienog Allaha jo
u ezelu (praisko
r
u) i sve to se odvija i deava pred
naim oima svakoga dana samo su otkrovenja sud
bine, onoga to je davno odredeno i ne radi se o odre
ivanju neega novoga. To je bilo zapisano i poznato
Sveznajuem Allahu, ali mi to ne moemo dokuiti i
spoznati, osim u onom asu kada nam to Allah Mu
dri otkrije i objelodani. Zato, kada nam se neto desi,
nemojmo govoriti da smo molili, pa nam je Uzvieni
Allah dao to i to, promijenivi ono ranije odreeno,
j er je i dova koju smo uputili bila odreena. Ako se
nakon dove neto promijeni i popravi, dobro znaj da
je ta dova bila odreena i drugaije nije moglo biti.
Moda e se neko zapitati: ako je sve odreeno,
Pero podignuto, a listovi se osuili, kakva je onda
uope korist od dove? Na to kaemo: "A kako e ti
znati da tvoja dova koju e uputiti nije usliana kod
Allaha?" Tvoji pokreti su odreeni, ali ti nisi prisiljen
da ih ini, nego je Uzvieni Allah znao da e ih na
praviti i kao takve ih je i zapisao. Allahovo znanje j e
sveobuhvatno i nita mu ne promie, ali, u isto vri
jeme, to ne znai da tvoje radnj e nisu proizvod tvoga
htijenja i volje. On poznaje i tvoje htij enj e i sve ono
to eli, jer On Svojim znanjem sve obuhvata. Ti
nisi primoran da uini ono to je propisato i kade
rom odreeno, jer kader predstavlja Allahovo znanje
o onome to e se zbiti. To u osnovi predstavlja Alla
hovo obuhvatanje (ihata) svih stvari. Da nij e tako,
tj . da On, Uzvieni, zna samo ono u emu ovj ek
nema slobodu volje i izbora (debr)5, a da ne zna ono
u emu je ovjeku ostavlj ena sloboda volje i izbora
(ihtijar), tada ne bi imao atribut sveobuhvatnosti. A
ovjek nema izbora gdje e i kada biti roen, ne bira spol, f
ziki izgled i druge stvari, to mu je Uzvieni Allah odredio, pa
je u tome ovjek mudber primoran ili ogranien, te spram
toga nema nikakve odgovornosti, s obzirom da se odgovor
nost vezuje samo za ono u emu je Svevinji ostavio ovj eku
slobodu izbora lvolj e. (op. prev.)
On je El-Muhit, Onaj Koj i sve obuhvata (znanjem,
snagom, moi itd.).
Nekada i ovjek, ako dobro upozna neke stvari,
moe da pretpostavi ta e uslijediti u datim okol
nostima u pogledu onoga to zna. Ako pretposta
viro da svakom svom djetetu date po j ednu nova
nicu odreene vrij ednosti, a zatim im dopustite da
ih potroe kako ele, pa kaete: "To i to dijete e sebi
kupiti knjigu, jer voli itati, ovo e kupiti igraku s
obzirom da mu je igra velika zanimacij a, a tree od
njih e kupiti neto za j elo." Ako se vaa prognoza u
potpunosti obistini, da li to znai da ste ih vi natjerali
i prisilili da kupe ono to ste spomenuli? Naravno da
ne znai! Vaa prognoza je bila tana, jer ih dobro
poznaj ete, znate njihove tenje, elj e i postupke, ta
oni su vaa dj eca! . . .
Ako je ovo mogue u domenu ovjeka i njegove
spoznaje, ta onda kazati za Uzvienog Allaha i Nje
govo apsolutno i neogranieno znanje?! Ti zna kako
e postupiti tvoja djeca u odreenoj situaciji, ali
tvoja spoznaja ih ne prisiljava da tako i postupe, ve
j e to njihov izbor. Svemogui Allah zna sve ta se de
ava u svemiru, On zna postupke i onoga koji po
rie Allaha i ne vjeruje u Njega. Kada nas j e Uzvieni
Allah stvorio kao bia koja imaju slobodu izbora u
svom ponaanju, On je i tada znao kakav e biti na
izbor i ta emo raditi, bez ikakve prisile i primorava
nja s Njegove strane. Pribliimo ovu tvrdnju naem
154
razumu kroz j edan primjer: zamisli da gleda televi
zijski program, prvi, drugi ili trei kanal, svejedno.
Sve to ti se na njima prikazuje poznato je uredniku
tih programa i ma koji kanal da gleda, ti posmatra
ono u to je urednik dobro upuen i koj i zna ta se
emituje na tim kanalima. Meutim, tvoje gledanje i
praenje TV-kanala nije stvar prisile od strane ured
nika. A Uzvienom Allahu pripada naj lj epi primjer.
ALLAHOVO ZNANJE OBUHVATA SVE
STVARI l ZBIVANJA
Allahovo znanje je sveobuhvatno i ma ta da se desi
i bilo koji postupak da ovjek uini ili se odlui za
neto, to je Uzvienom Allahu poznato i sadrano
u Njegovom znanju. U sluaju da ovjek odabere
put zablude i propasti, to je Svemoguem Allahu po
znato, jer Nj egovo znanje nita ne proputa, me
utim, to znanje nema nikakve veze sa ovjekovim
izborom, ne utjee na njega, niti ga prisilj ava na ne
to. Proitajmo rijei Sveznaj ueg: "Nema nevolje
koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego to
je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu,
lahko - da ne biste tugovali za onim to vam je pro
maklo, a i da se ne biste previe radovali onome to
vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce,
hvalisavce." (El-Hadid, 22. -23. ) Ovo nas upuuje na
spoznaju da je sve to se deava u svemiru, a i mi
55
smo dio njega, ma koliko ono bilo veliko ili malo,
kao to je opadanje lista sa grane drveta, klijanje si
une zrnke u brazdi zemlje i sl. , poznato Svevinj em
Allahu i po Njegovom znanju zapisano u Knjizi. Pa
neka je slavljen Onaj Koj em ne promie ni najsit
nij i detalj , niti pokret na nebesima i na Zemlj i ! U
Kur'anu j e zapisano: "to god ti vano inio, i to
god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili,
Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate.
Gospodaru tvome nita nije skriveno ni na Zemlji
ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji nita,
ni manje ni vee od toga, to nije u Knjizi jasnoj."
Ounus, 61. )
Vano j e shvatiti da postoje dvije vrste Allahovog
htijenja (iradet) : erijatsko htij enje i stvaralako hti
jenje.
ovj ek ima slobodu izbora u domenu Allaho

vog erijatskog htijenja
6
, tj. u onome to mu Svevi
nji Allah nareuje i stavlja u obavezu, dok u stva
ralakom htijenju ovj ek nema izbora, niti bilo ka
kvog utjecaja. Allah stvara i daje ta hoe i On uprav
lja svemirom i svim to je stvorio, a da u tome niko
drugi nema udjela, niti utjecaja. Svevinj i Allah j e
`Nazvano j e erijatskim htijenjem jer se odnosi na norme i na-
loge erijata i to je ono to Allah hoe eli da vidi kod Svojih
odanih robova, ali oni u tome imaju izbor. Odgovornost o
vjeka, odnosno nagrada i kazna, odnosi se samo na ovaj dio,
jer na Allahovo stvaralako htijenje ovjek ne moe utjecati,
ono se odvija bez obzira dopadala se to nama ili ne i u tome
nemamo izbora, ali isto tako ni odgovornosti spram njega.
(op. prev.)
1
5
ostavio ovj eku slobodu izbora u Svom erijatskom
htijenju (irade er'ijje), i to se odnosi na vjerske na
redbe i zabrane. Naprimjer, Uzvieni Allah zabra
njuje pijenje alkohola, a ovjek to moe posluati ili
se ogluiti o tu zabranu. Kad Uzvieni Allah kae:
"Obavljaj propisane molitve & & & " (El-Isra', 78. ), u tom
sluaju moemo klanjati ili, pak, izostaviti namaz.
Ali, u oba sluaja, obavili namaz ili ne, mi ne izlazimo
iz okvira Allahovog stvaralakog htijenja, jer nas je
On, Svemogui, stvorio takvim da smo u stanju da
izvrimo Njegovu naredbu ili da j e ne izvrimo.
Na osnovu preanjega, kazat emo da se Alla
hova odredba (kader) i ovjekova dova ne sukoblja
vaju i ne dolaze u kontradiktornost, ve da dova i
uslianje dove, odnosno njeno odbijanje, ne izlaze iz
okvira'Allahovog stvaralakog htijenja i sveobuhvat
nog znanja. Ali, dova ima drugu vrijednost zbog koje
je upuuj emo, a to je da ona predstavlja jasan znak
nae slabosti i nemoi, s j edne strane, i da je, s druge
strane, dova ovjekovo priznavanje Allahove moi i
snage da promij eni stanje u kojem se nalazimo. Pri
znavanje line slabosti, pokoravanje Allahu, okreta
nje ka Njemu i traenje Njegove pomoi je, ustvari,
ono to Svevinji Allah eli od ovj eka u dovi, da o
vjek u sebi slomi oholost i gordost, te da osjeti da ne
posj eduj e nita, pa ni samoga sebe, doseui do uvje
renja da samo Uzvieni Allah upravlja svim, da On
sve moe i da j e sve podreeno Njemu. Naa dova
je priznavanje vlastite nemoi pred neogranienom
snagom Svevinjeg Boga.
EFA'AT - ZAGOVORNI TVO NA SUDNJEM DANU
Ima onih koj i smatraju da svaki poslanik, a. s. , ima
j ednu uslianu dovu kod Uvienog Allaha, a da j e
usliana dova naeg poslanika Muhammeda, sallal
lahu 'alejhi ve sellem, odgoena za ahiret u vidu
efa'ata - zagovomitva za spas ummeta. No, mi
emo uzvratiti na ovu tvrdnju i dokazati da ona
nije tana, ukazujui na injenicu da j e svaki posla
nik, a. s., imao vie uslianih dova kod Svemilosnog
Allaha i njihov broj ne moemo ograniiti. Ako se
osvrnemo na dove Musaa, a. s., zapazit emo da je
Uzvieni Allah primio mnogo njegovih dova, sa izu
zetkom dove u kojoj je traio unitenje faraonove
porodice. Na poslanik Muhammed, sallallahu 'alej
hi ve sellem, takoder je uputio mnogo dova svome
Gospodaru i mnoge od njih Svevinji Allah je odmah
usliao.
Kada govorimo o efa'atu - Poslanikovom, sal
lallahu 'alejhi ve sellem, zagovornitvu na Sudnj em
danu, treba rei da to nije privilegija samo ovog um
meta, jer e se na poslanik Muhammed, sallalla
hu 'alejhi ve sellem, zauzimati za narode i sljedbe
nike svih drugih poslanika i vjerovj esnika, a. s. To je
zato to na poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi
158 MUHAMMED MUTEVELLl E-A' RAVl
ve sellem, ima vee pravo kod svakog ummeta i od
samih njihovih poslanika, a. s. , s obzirom da j e po
slan svim ljudima i kao milost svim svjetovima. Po
slanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je jednom prili
kom rekao: "Da je Musa, a. s., iv u ovom vremenu,
ne bi imao drugog izbora osim da me slij edi." U tom
kontekstu, Uzvieni Allah je objavio: "Vjerovjesnik
treba biti prei vjericima nego oni sami sebi B # B "
(El-Ahzab, 6. ) Zapazimo da Svevinji Allah nije re
kao: "Vjerovj esnik treba biti prei vjernicima iz nje
govog ummeta . . . ", tako da pojam "vj ernicima", obu
hvata svakog vjernika koji je povjerovao u nekog po
slanika ili vjerovjesnika i prije slanja Muhammeda,
sallallahu 'alejhi ve sellem za poslanika, a po prirodi
stvari najvie se odnosi na njegove sljedbenike koji
su prihvatili njegov poziv i put ka Uzvienom Allahu.
Ovo je stvarno poimanje efa'ata - zagovornitva
naeg poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve
sellem, na Sudnjem danu. On e moliti Uzvienog
Allaha da otpone svi anje rauna stvorenjima, a na
kon toga e se zauzimati za svakog vj ernika koji je
povjerovao u Uzvienog Allaha i poslanika koji mu
je poslan, jer Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sei
lem, je poslan svim svjetovima, kako nas obavjetava
Kur'an: "A tebe smo samo kao milost svetovima
poslali" (El-Enbija', 1 07. ) - tj. milost svakom stvore
nju koje je preuzelo teklif - obavezu pokoravanja, iz
svijeta ljudi i dina.
TAJ NE l KORlSTI DOVE 1
5
9
Allahov poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi
ve sellem, j edini je zagovornik na Sudnjem danu,
kako se navodi u hadisi-kudsiju: "Ljudi e se okupiti
na Sudnjem danu, pa e kazati: '
ta mislite da tra
imo zagovor kod Uzvienog Allaha?! ' , pa e doi do
Adema, a. s. , i kazati mu: 'Ti si otac svih ljudi, Allah
te stvorio Svojom Rukom, melekima je naredio da ti
se poklone i poduio te nazivima svih stvari, pa idi
i zauzmi se kod Allaha za nas, da nas oslobodi te
gobe u koj oj se nalazimo! ' On e im odgovoriti: ' Ja
nisam za taj poloaj ! ' , pa e spomenuti svoj grij eh i
postidjet e se, te e im kazati: 'Otiite do Nuha, on
j e prvi Allahov poslanik na Zemlj i ! ' Ljudi e potra
iti Nuha, a. s. , a on e im kazati: ' Meni ne pripada
taj poloaj ! ' , pa e se prisjetiti da je traio od Allaha
ono to nije znao7, postidjet e se i kazati im: 'Otiite
do Allahovog prijatelja, Ibrahima! ' Ljudi e se upu
titi ka Ibrahimu, a. s., pa e im i on kazati: 'Ja nisam
odreen za taj poloaj , otiite do Musaa s koj im je
Allah govorio i Tevrat mu dao! ' Oni e potraiti Mu
saa, a. s. , pa e im on rei: ' Ne mogu ja to! ', prisjea
jui se kako je ubio ovjeka koji nije nikoga ubio, pa
e se postidjeti i kazati im: 'Otiite do lsaa, Allaho
vog roba i poslanika, Rij ei Boije i Duha Njegova! '
Ljudi e pronai Isaa, a. s . , a on e i m kazati: ' Meni
' Molio je za spas svoga sina koji je bio nevjernik, pa ga je oslovio
u dovi kao lana svoje porodice, na to mu je Allah kazao da
on nije od njega, jer nije prihvatio njegovo poslanstvo i bio je
nepokoran Allahu. (op. prev.)
ne dolikuje taj poloaj, ve otiite do Muhammeda,
roba koj em je Allah oprostio pogreke prije nego ih
je on i napravio! ' Potom e ljudi doi do mene, pa u
se zaputiti i zatraiti prijem kod moga Gospodara, te
e mi biti odobreno. Kad ugledam moga Gospodara,
past u pred Njim na seddu, pa e me On zadrati u
tom poloaju koliko bude htio, a onda e kazati: 'Po
digni glavu svoju i trai, bit e ti udovoljeno, kazuj ,
tvoj govor e se uti i zauzima j se, zagovor tvoj e pri
hvaen biti! ' Podignut u glavu i poet u Mu se za
hvaljivati zahvalom kojoj e me tada poduiti, a onda
u se zauzimati, pa e mi On odrediti skupinu i ja u
ih uvesti u Dennet. Potom u se vratiti i kad ugle
dam moga Gospodara, uinit u seddu pred Njim
i slijedit e sve kao i prvi put, te u se zauzimati i
On e mi opet odrediti jednu skupinu, pa u i njih
uvesti u Dennet. Zatim u se vratiti i trei put, pa
i etvrti, nakon ega u kazati: 'U Dehennemu vie
nema nikoga, osim onih koje je Kur'an8 zadrao i koj i
e u vatri vjeno boraviti."'
Na kraju, molimo Uzvienog Allaha da budemo od
onih ije molbe On usliava i kojima e darovati
efa'at - zagovornitvo Svoga Poslanika, sallallahu
'alejhi ve sellem.
`Misli se na one za koje je Kur'an nagovijestio vjeiti boravak u
vatri. (op. prev.)
Naa zadnja dova j e:
Hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova!
0CdIdKl
0O0AJAK
DOVA I<OJA SE UI PRILI KOM BUENJA IZ SNA

)
0 _
.
:. . .. . <
-
.
!
4 w
. . w
El-hamdu lillahil-lezi ahjana ba'de ma ematena ve
ilejhin-nuur
"Hvala Allahu Koji nas je oivio nakon to nas je bio
umrtvio i Njemu se svi vraamo. "
DOVA KOJA SE UCI PRI LI KOM
OBLACENJA ODJEE
.
;
.
@ .
-
___ 4 . .
-
D
El-hamdu lillahil-lezi kesani hazes-sevbe ve reze
kanihi min gajri havlin minni ve la kuvveh
i6,
"Hvala Allahu Koji me je ovako obukao i Koji me opskr
bio bez moje snage ili moi. "
DOVA KOJA SE UI PRI LI I<OM SKI DANJA ODJEE
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
"U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog"
DOVA KOJA SE UI PRI LI KOM ULASKA U NUNI K
;

'
_
,
, . ,
Bismillah. Allahumme. inni e'uzu bike minei-hu
busi vel-haba'is
"U ime Allaha. Allahu moj, utjeem Ti se od mukih i
enskih ejtana. "
DOVA KOJA SE UI PRI LI I<OM I ZLASKA
IZ NUNI KA
Gufranek
"Oprsti mi (Boe)!"
DOVA KOJA SE UI PRIJE UZI MANJA ABDEST A
Bismillah
"U ime Allaha. "
DOVA I<OJA SE UI NAI<ON UZI MANJA ABDESTA
*
& s
.
,
,
`
.
Ehedu en la ilahe illallahu vahdehu la erike leh,

ve ehedu enne Muhammeden 'abduhu ve reswuh
"Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha i svjedo
im da je Muhammed Njegov rob i poslanik. "
DOVA KOJA SE UI PRI LI KOM I ZLASKA I Z KUE
,,,
.
_
.
_

,
J J
Bismillahi tevekkeltu 'alallahi ve la havle ve la kuv
vete illa billah
"U ime Allaha, na Allaha se oslanjam, nema moi niti
snage osim u Allaha. "
DOVA KOJA SE UI PRI LI KOM ULASI<A U I(UU
a . a *2 J .
' s
'
\ Y
-
_
_-
, * . ~
.
~ _, ,
Allahumme inni es' el uke hajrel-mevledi ve hajrel
-mahredi, bismillahi veledna ve bismillahi hare
dna ve 'alallahi Rabbina tevekkelna
"Allahu moj, od Tebe traim najbolji ulazak i najbolji
izlazak. U ime Allaha ulazimo, u ime Allaha izlazimo i
na Allaha, naeg Gospodara, mi se oslanjamo. "
DOVA I<OJA SE UI PRI LI KOM ODLASKA
U DAMIJU
Allahummed'al fi kalbi niren, ve fi lisani niren,
ved'al fi sem'i niren, ved'al fi besari niren, ved
'al min haifi niren, ve min emami niren, ved'al
min fevki niren, ve min tahti mlra. Allahumme
a'tini nira
"O Allahu, podari mi svjetlo u mome srcu (osvietli moje
srce), svjetlo u mome jeziku, svjetlo u uima, svjetlo u
oima, svjetlo iza mene i svjetlo ispred mene, svjetlo
iznad mene i svjetlo ispod mene. O Allahu, podari mi
svjetlo!"
DOVA KOJA SE UI PRI LIKOM ULASKA
U DAMIJU
Prouiti salavat, a zatim izgovoriti sljedee rijei:
\
.
` '_ ` |,

Allahummefah li ebvabe rahmetik
"Allahu, otvori mi vrata Svoje milosti. "
DOVA I<OJA SE UI PRI LI KOM I ZLASI<A
IZ DAMI JE
1
7
Allahumme inni es'eluke min fadlik
"O Allahu, molim Te da mi podari Svoje blagodati. "
ZI KR PRI LI KOM SLUANJA EZANA
Ponavljati rijei ezana za muj ezinom, s tim to e se
umjesto rij ei "Hajje 'ales-salah" i "Hajje 'alel-felah"
prouiti:
La havle ve la kuvvete illa billah
"Nema snage, niti moi osim kod Allaha. "
Prilikom sluanja sabahskog ezana, umj esto rijei
"Es-salatu hajrun minen-nevm" prouit e se slje
dee:
- 0 _w_ . L ~ ~
.
,
Sadakte ve berert
''Istinu si rekao i dobro si uinio. "
DOVA KOJA SE UI NAKON PROUENOG EZANA
Prouiti salavat, a zatim izgovoriti sljedee rijei:
7
1
7 a .
A.
j
Allahumme Rabbe hazihid-da'vetit-tammeti ves
-salatil-ka'imeti ati Muhammedenil-vesilete vel-
-fadilete veb'ashu mekamen mahmtdenil-lezi ve-
'adteh
"Allahu moj, Gospodaru ove potpune dove i namaza
koji se upravo uspostavla, podari Muhammedu veliki
stepen u Dennetu i svako dobro i uzdigni ga na uzvi
eno mjesto koje si mu obeao. "
ZI KR NAKON POETNOG TEKBI RA U NAMAZU
Subhanekellahumme, ve bihamdike, ve tebareke
smuke, ve te'ala dedduke, ve la ilahe gajruke
"Tebi slava pripada, Allahu moj, i uvijek si hvaieT. Bla
goslovljeno je Tvoje Ime, uzviena je Tvoja veliina i
nema boga osim Tebe. "
1
7
Allahumme ba'id bejni ve bejne hatajaje kera ba
'adte bejnel-meriki vel-magrib. Allahumme nek
kini min hatajaje kera junekkas-sevbul-ebjedu
mined-denes. Allahummagsilni min hatajaje bis
-seldi vel-ma'i vel-bered.
"Allahu moj, odmakni me od grijeha na razdaljinu ko
lika je od Istoka do Zapada. Allahu moj, sauvaj me od
grijeha kao to se uva bijela odjea od prljavtine. Go
spodaru moj, oisti me od grijeha svim sredstvima (sni
jegom, kiom i ledom). "
ZI KR NA RUKU'U
Tri puta prouiti sljedee rijei:

-
-
,
.
=
Subhane Rabbijel-Azim
"Slavlen neka si Ti, Gospodaru moj uzvieni. "
TAJ NE I KORISTI DOVE 1
73
\ \
_ '
,
,;. . ,
|
~ - "~ ~ :
Subhanekallahumme Rabbena ve bi hamdik. Al
lahummagfr li
"Neka si slavljen, Allahu moj, Gospodaru na, i neka je
Tebi hvala! Allahu moj, oprosti mi!"
- 1
c * r *
`
|

- w P
,
'
(
Subbihun Kuddisun Rabbul-mela'iketi ver-Rih
"Slavljeni, Sveti, Gospodar meleka i Dibrila. "
a a
*
a
a
_
|

|

_

|

_
~ , , , w =
Subhane Zil-deberiti vel-melekiti vel-kibrija'i

vel-'azameh
"Neka si slavljen, Ti, Koji posjeduje silu, vlast, veliinu
i uzvienost!"
Allahumme leke reka'tu ve bike amentu ve leke
I
74
eslemtu. Hae'a leke sem'i ve besari ve muhhi ve
'azmi ve 'asabi ve mestekalle hihi kademi
"Allahu, Tebi ruku' inim, u Tebe vjerujem i Tebi se pre
dajem. Tebi skruenost iskazuje sluh moj, i vid moj, i
namisli moje, i kosti moje, i nervi moji, i ono to nose
noge moje!"
ZI KR PRI LI KOM POVRATI<A SA RUKU'A
c
Semi'allahu li men hamideh

''llah uje onoga ko Ga hvali. "
Nakon to se potpuno ispravi, proue se sljedee
rij ei:
a
.
.
.
Rabbena lekel-hamd
"Gospodaru na, Tebi hvala. "
Zatim se moe prouiti i sljedee:
75
Mil'es-semavati ve mil'el-erdi ve ma bejnehuma ve
mil'e ma i'te min ej'in ba'du, Ehles-sena'i vel
-meddi ehakku ma kalel-'abdu ve kulluna leke
'abd. Allahu mm e la mani'a li ma a'tajte ve la mu'tije
li ma mena'te ve la jenfe'u zel-deddi minkel
-dedd
"(Gospodaru, Tebi hvala) koja ispunjava nebesa i Zem
lju i prostor izmeu njih i ono to Ti hoe osim njih. Ti
zasluuje svu hvalu i slavu. Najpree to neki rob kae,
a svi smo mi Tvoji robovi, jeste: 'llahu moj, ono to
Ti daje niko ne moe uskratiti, niti iko moe dati ono
to Ti us krati, a niti ikome koristi njegova snaga pored
Tvoje snage."'
ZI I<R NA SEDDI
Tri puta prouiti sljedee rijei:

;=
Subhane Rabbijel-A'la
"Slavljen neka si Ti, Gospodaru moj najuzvieniji. "
1
7
a = J
_ |,;.. . ,.
.
. __
.
.
.
SubhanekalHihumme Rabbena ve bi hamdik. Al"
lahummagfr li
"Neka si slavljen, Allahu moj, Gospodaru na, i neka je
Tebi hvala! Allahu moj, oprosti mi!"
^
0
1
!
1
!

_ - .
!

~
'
Subbihun Kuddisun Rabbul-mela'iketi ver"Rih

"Slavljeni, Sveti, Gospodar meleka Dibrila. "
a a
!
0
a
.
.
_
. _
!
|
. -
Subhane Zil-deberiti vel-melekiti vel-kibrija'i
vel-'azameh
"Neka si slavljen, Ti, Koji posjeduje silu, vlast, veliinu
i uzvienost!"
Allahumme leke sededtu ve bike amentu, ve leke
eslemtu, sedede vedhi Hl-lezi halekahi, ve save
rehu, ve ekka sem'ahu ve besarehu, tebarekalhihu
ahsenul-halikin
''llahu, Tebi seddu inim, u Tebe vjerujem i Tebi se
predajem. Moje lice pada na seddu Onome Koji ga je
stvorio, i oblik mu dao, i Koji je na njemu sluh i vid po
stavio, pa neka je uzvien Allah, najlepi Stvoritelj. "
w
`
=`
".
,
J
AIHihummagfr li zenbi kullehi, dikkahi ve dil
lehi, ve evelehi ve ahirehu, ve 'alanijetehu ve sir
reh
''llahu, oprosti mi svaki moj grijeh: mali i veliki, proli
i budui, javni i tajni!"
A!Hihumme ioni e'uzu bi ridake min sehatike, ve bi
mu'afatike min 'ukubetike, ve e'uzu bike minke, la
uhsi sena' en 'alejke, Ente kera esnejte 'ala nefsik
1
7
"Allahu, stavlam se pod zadovolstvo Tvoje pred sr
dbom Tvojom, pod oprotaj Tvoj pred kaznom Tvo
jom, od Tebe traim zatitu pred Tobom! Nisam u sta
nju ispoljiti Tebi zahvalu, Ti si. onakav kako si o Sebi
pohvalno rekao. "
DOVA I<OJA SE UI I ZMEU DVI JE SEDDE
J
l
" ^
J
l
*
. ~ ' . ~
Rabbigfrli, Rabbigfrli
"Gospodaru moj, oprosti mi! Gospodaru moj, oprosti
'
mz .
ZI KR NA POSLJEDNJEM SJEDENJU U NAMAZU
Et-tehijjatu lillahi ves-salevatu vet-tajjibat. Es
-selamu 'alejke ejjuhen-Nebijju ve rahmetullahi ve
berekatuh. Es-selamu 'alejna ve 'ala 'ibadilHihis-
79
-salihin. Ehedu en la ilahe illallahu ve ehedu
enne Muhammeden 'abduhi ve resiluh
"Najljepi selami Allahu, blagoslovi i dobrodati! Selam
tebi, Verovjesnie, i Allahova milost i Njegova blago
dat! Mir nama i dobrim Allahovim robovima! Svjedo
im da nema istinskog boanstva osim Allaha i da je
Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. "
Allahumme salli 'ala Muhammedin ve 'ala ali Mu
hammedin kera sallejte 'ala Ibrahime ve 'ala
ali Ibrahime, inneke Hamidun Medid. Ye barik
'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin kera
barekte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime, inneke
Hamidun Medid
"Allahu, smiluj se Muh am medu i njegovom potomstvu,
kao to si se smilovao Ibrahimu i njegovom potomstvu,
zaista si Ti Hvaljeni i Uzvieni! Allahu, blagoslovi Mu
hammeda i njegovo potomstvo, kao to si blagoslovio
Ibrahima i njegovo potomsto, zaista si Ti Hvaljeni i
Uzvieni!"
Allahumme inni e'izu bike min 'azabil-kabri, ve
min 'azabi dehenneme, ve min ftnetil-mahja vel
-memati, ve min erri ftnetil-mesihid-deddal
''llahu, prizivam Te da me sauva od kaburske kazne
od kazne Dehennema, od ovosvjetskh onosvjetskh
kunji, te od kunji Mesiha Dedala
.
"
Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesiren
ve la jagfruz-zunibe illa Ente, fagfr li magfre
ten min 'indike verhamni, inneke Entel-Gafirur
-Rahim
''llahu, doista sam sebi poinio nasilje mnogo, a gri
jehe oprata samo Ti, pa mi oprost Svoj pokloni i smi
luj mi sef Ti si Onaj Koji prata, Milostivi!"
TAJ NE l KORI STI DOVE 1 81
Allahummagfr li ma kaddemtu, ve ma ehhartu,
ve ma esrertu, ve ma a'lentu, ve ma esrefu, ve
ma Ente a'lemu hihi minni, Entel-Mukaddimu ve
Entel-Mu'ehhiru, la ilahe illa Ent
"Allahu, oprosti mi prole grijehe, i budue grijehe, i
tajne grijehe, i javne grijehe, i pretjerivanje moje, i one
o kojima 1 bolje zna od mene! Ti si Prvi i Posljednji,
nema istinskog boanstva osim Tebe!"
ZI I<R NAKON PREDAJE SELAMA U NAMAZU
\ > >
_ "
\
a
\
a
!
a
. . .
a
a .
a e , >
| ,. ,| |

,
- _ .
`
Estagfrullah, estagfrullah, estagfrullah. Alla
humme Entes-selamu ve minkes-selamu, tebarek
te ja Zel-delali vel-ikram
''llaha za oprost molim! Allaha za oprst molim!
Allaha za oprost molim! Allahu, Ti si Mir i Ti daje mir,
blagodaran si, Posjedovatelju veliine i plemenitosti!"
182 MUHAMMED MUTEVELLI E-SA'RAVl
ZI KR POSLIJE NAMAZA
\
-l l} )
'
.
Allahumme e'inni 'ala zikrike ve ukrike ve husni

'i bad etik
"Allahu moj, pomozi mi da Te spominjem, da Ti budem
zahvalan i da Te na lijep nain oboavam. "
Prouiti Aj etul-Kursiju, sure El-Ihlas, El-Felek i
En-Nasr , a zatim po trideset i tri puta prouiti slje
dee zikrove:
a ) P .
\
p
l
\ '\ ,\ .
Subhanallah - el-hamdu lillah - Allahu ekber
"Slavljen neka je Allah! - Hvala Allahu! - Allah je naj
vei!"
Po zavretku prouiti slj edee:
..
-
Jl
\

'

-
i
l
~
w w

-
La ilahe illallahu vahdehu la erike leh, lehul-
Poslije sabahskog i akamskog namaza ove tri sure ue se po
tri puta
-mulku ve lehul-hamdu ve Huve 'ala kulli ej'in
ka dir
"Nema boga osim Allaha jedinog, Koji nema druga.
Njemu pripada vlast i hvala i On sve moe. "
La ilahe illallahu vahdehu la erike leh, lehul
-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli ej'in
kadir. Allahumme la mani'a li ma a'tajte ve la
mu'tije li ma mena'te ve la jenfe'u zel-deddi
minkel-dedd
"Nema boga osim Allaha, jedinog, Koji nema druga.
Njemu sva vlast i zahvalnost pripadaju i On nad svim
ima mo. Allahu moj, ono to Ti daje niko ne moe
uskratiti, niti iko moe dati ono to Ti us krati. Nikome
ne koristi njegova snaga pored Tvoje snage. "
18
4
MUHAMMED MUTEVELLI E-A' RAVl
La ilahe illallahu vahdehi la erike leh, lehul
-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli ej'in
kadir. La havle ve la kuvvete illa billahi, la ilahe il
lallahu, ve la na'budu illa ijjahu, lehun-ni'metu ve
lehul-fadlu ve lehus-sena'ul-hasen. La ilahe illal
lahu muhlisine lehud-dine ve lev kerihel-kafrin
"Nema boga osim Allaha jedinoga, Koji nema druga.
Njemu pripada sva vlast i sva zahvalnost. On nad sva
im ima mo. Nema pomoi, niti moi nad Allahovom
pomoi i moi. Nema Boga osim Allaha i nikoga mimo
Njega ne oboavamo
.
Njemu pripada blagodat, poto
vanje i sjeanje. Nema boga osim Allaha. Njemu iskreno
vjeru ispovijedamo, makar se bezbonicima i ne dopa
dalo. "
Allahumme inni e'izu bike minel-dubni, ve e'izu
bike min en uredde ila erzelil-'umuri, ve e'izu bike
min ftnetid-dun'ja ve 'azabil-kabr
"Allahu, u Tvoje se okrile sklanjam pred plaljivou, te
TAJ NE l KORIST! DOVE
pred pretjeranom starosti. Przvam Te protiv ftneluka
dunjalukog i kazne kaburske!"
ZI KR NAKON VITR-NAMAZA
g
7
e e
\
|
. w w =
Subhanel-Melikil-Kuddis
"Neka je slavljen Vladar Sveti!"
Ove rijei treba prouiti tri puta, a nakon treeg
puta dodati :

~ _
Rabbil-mela'iketi ver-Rih
"Gospodaru meleka i Dibrila
.
"
KUNUT-DOVA
Allahummehdini fimen hedejte, ve 'afni fimen
'afejte, v e tevelleni fimen tevellejte, v e barik li fima
a'tajte, ve kini erre ma kadajte, fe inneke takdi ve
la j ukda 'al ejke, innehi la jezillu men valejte, ve la
je'izzu men 'adejte, tebarekte Rabbena ve te'alejt
"Allahu, uputi me meu one koje si ve uputio, sauvaj
me s onima koje si ve sauvao, brini se o meni s onima
o kojima se ve brine, blagoslovi ono to mi dadne,
sauvaj me zla odluka koje si ve donio, jer Ti odreuje,
a Tebi niko ne odreuje! Ne odbacuje se onaj iji si Ti
prijatelj, i ne uzdie se onaj koga si Ti odbacio. Blago
slovljen si, na Gospodaru, i uzvien!"
I STI HARA-DOVA
-
w
,
, J
;
,
;
i
- *
-
;
=
Allabumme inni estebiruke bi 'ilmike, ve estakdi

ruke bi kudretike, ve es'eluke min fadlikel-'azimi,
fe inneke takdiru ve la akdiru, ve ta'lemu ve la
a'lemu, ve Ente 'AIIamul-gujib. Allabumme in
kunte ta'lemu enne bazel-emre bajrun li fi dini
ve me'ai ve 'akibeti emri, fakdurbu li ve jessirbu
li summe barik li fibi, ve in kunte ta'lemu enne
bazel-emre errun li fi diri ve me'ai ve 'akibeti
emri, fasrifhu 'anni vasrifi 'anbu vakdur lijel
-hajre hajsu kane summe erdini bih
"Allahu, Tebe pitam za reenje pomou Tvog znanja, i
od Tebe pomo traim pomou Tvoje moi, molim Te
za Tvoju veliku dobrotu, jer Ti moe, a ja ne mogu;
Ti zna, a ja ne znam, samo Ti zna sve tajne! Allahu,
ako je u Tvom znanju ovo dobro po vjeru moju, i ivot
moj, i smrt moju, omogui da se dogodi, i olakaj mi,
zatim me blagoslovi tim. A ako je u Tvom znanju ovo
zlo po vjeru moju, i ivot moj, i smrt moju, otkloni ga od
mene i mene sauvaj od njega. Uini mi u tome dobro
po mene, kako god da bude, zatim me uini zadovolj
nim tim!"
JUTARNJI l VEERNJI ZI KR
Allahumme Ente Rabbi, la ilahe illa Ente, halak-
teni ve ene 'abduke ve ene 'ala 'ahdike ve va'dike
mesteta'tu, e'izu bike min erri ma sana'tu, ebi'u
leke bi ni'metike 'alejje, ve ebi'u bi zenbi, fagfr li,
fe innehi la jagfruz-zunibe illa En te
"Allahu, Ti si Gospodar moj, nema boga osim Tebe,
stvorio si me i ja sam rob Tvoj, ja sam na tragu zavjeta
Tebi datog i obeanja Tvog u granicama svojim. Tebi se
sklanjam pred zlom koje sam poinio, Tebi se vraam
uz pomo blagodati Tvoje prema meni, Tebi priznajem
grijehe svoje. Stoga, oprosti mi, jer osim Tebe niko drugi
grijehe ne oprata
.
"
Subhanallahi ve bi hamdih
"Neka je slavljen i hvaljen Allah. "
Allahumme bike asbahna, ve bike emsejna, ve bike
nahja, ve bike nemitu, ve ilejken-nuir
''llahu, Tvojom voljom jutro doekasmo i Tvojom vo
ljom u no uosmo. Tvojom volom ivimo, po Tvojoj
volji umiremo i po Tvojoj volji bivamo ponovo proiv
ljeni. "
Sljedei zikr treba prouiti tri puta:
E'izu bi kelimatillahit-tammati min erri ma ha
lek
"Pomou savrenih Allahovih rijei zatiujem se od
svakog zla
. "
Sljedei zikr takoder treba prouiti tri puta:
_ 9
_
|

J .. ,- _ - " ~

|

Bismillahil-lezi la jedur me'asmihi ej'un fl-erdi
v e la fs-sema'i v e Huves-Semi'ul-'Alim
"U ime Allaha; kad se Njegovo ime spomene, nikakvo
zlo na Zemlji i na nebesima ne moe nauditi. "
.
J ) .
' l "
\
.

u
\
" \.I
. _ W
J.
'
`
,
,
`
'
~
'
;
'-
<' - l
\
: 1 . ,
- : 1
- - .J ~
W
.
Allahumme Fatires-semavati vel-erdi, 'Alimel-gaj

bi ve-ehadeti, Rabbe kulli ej'in ve melikehf,
ehedu en la ilahe illa Ente. E'fzu bike min erri
nefsi ve min erri-ejtani ve irkih
"Allahu, Stvoritelu nebesa i Zemlje, Poznavaoe skri
venog i pojavnog, Gospodaru i Posjednie svega, svje
doim da nema boga osim Tebe. Tebi se sklanjam pred
zlom due moje i pred zlom ejtana i njegova mnogo
botva. "
Slj edei zikr prouiti tri puta:
Raditu billahi Rabben ve bil-islami din en ve bi Mu
hammedin, sallallahu 'alejhi ve selleme, nebijja
9
1
"Zadovoljan sam da mi je Allah Gospodar, vjera islam,
a Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, vjerovjesnik. "
1 * ~ _ \
.
'
'
_
.
~ \ ~ , ,J
.
u

.

* ~ & ~ ^
> _
j
"
.,>
= j
Allahumme inni asbahtu uhiduke ve uhidu ha
melete 'Arike ve mela'iketeke ve demi'a hal
kike enneke entallahu la ilahe illa Ente vahdeke
la erike leke ve enne Muhammeden 'abduke ve
resiluk
''llahu moj, osvanuo sam, uzimam za svjedoke Tebe,
nosioce Tvojeg A ra, Tvoje meleke i sva Tvoja stvorenja
da si Ti Allah, nema boga osim Tebe, jedinog, Ti nema
sudruga i da je Muhammed Tvoj rob i poslanik. "
> ~
\
0
A $ 9 ~
C .
. |
. P ^ ._
> . . -

>

,,
=
- -
Allahumme ma asbeha bi min ni'metin ev bi eha

din min halkike fe minke vahdeke la erike leke, fe
lekel-hamdu ve leke-ukr
''llahu moj, s kojom god blagodati osvanem ja ili bilo
koje Tvoje stvorenje, pa ona je samo od Tebe, Ti koji
nema sudruga
.
Tebi pripada svaka hvala i zahvala. "
Allahumme inni es'elukel-'afe vel-'afjete fd
-dun'ja vel-ahireh. Allahumme inni es'elukel-'afe
vel-'afjete fi dini ve dun'jaje ve ehli ve mali. Al
lahummestur 'avrati ve amin rev'ati. Allahum
mahfazni min bejni jedejje ve min haifi ve 'an
jemini ve 'an imali ve min fevki ve e'izu bi 'aza
metike en ugtale min tahti
"Allahu, molim oprost i zatitu Tvoju na ovom i na bu
duem svijetu! Allahu, molim oprost i zatitu Tvoju u
vjeri, ovosvjetskim dobrima, porodici i imovini! Allahu,
pokrij moja sramna djela i umiri moju bojazan! Allahu,
sauvaj me s moje prednje strane, te od svega to me
moe zadesiti s lea, s desne i s lijeve strane i odozgo, a
prizivam Tvoju veliinu da ne budem epan odozdo!"
93
! \
\ ,
,
\
\ ,
J\ I
O \ ~
\ `
J
w w . .
Allahumme 'afni fi bedeni. Allahumme 'afni fi
sem'i. Allahumme 'afni fi besari. La ilahe illa Ente
"Allahu moj, podari mome tijelu zdravie. Allahu moj,
podari mom sluhu zdravie. Allahu moj, podari mom
vidu zdravie. Nema boga osim Tebe. "
!
\
Hasbijallahu la ilahe illa Huve, 'alejhi tevekeltu ve
Huve Rab hul 'AriVazim
''llah mi je dovoljan, nema boga osim Njega. Na Njega
se oslanjam i On je Gospodar A ra uzvienog. "
19
4
_
a , a _
_
,,
w
w
w
e
,
-
c
Emsejna ve emsel-mulku lillahi, vel-hamdu lil

lahi, la ilahe illallahu vahdehu la erike leh. Lehul
kadir. Rabbi es'eluke hajre ma fi hazihil-lejleti ve
hajre ma ba'deha, ve e'fzu bike min erri hazihil
-lejleti ve erri ma ba'deha. Rabbi e'fzu bike minel-
-keseli ve su'il-kiber. Rabbi e'fzu bike min 'azabin
fn-nari ve 'azabin fl-kabr
"U no uosmo i no doeka svekolika vlast Allahova.
Hvala Allahu i nema boga osim Njega jedinog, Koji
druga nema. Njemu pripada sva vlast i svaka zahval
nost i On nad svim ima mo. Allahu, molim Te za sva
dobra ove noi i za dobra poslije nje. Gospodaru moj,
Tebi se sklanjam pred lijenou i zlohudom oholou.
Tebi se sklanjam pred kaznom Dehennema i kubur
skom kaznom. "
Ujutro se umjesto rijei : "Emsejna ve emsel
-mulku lillahi" ("U no uosmo i no doeka sve
kolika vlast Allahova") proui: "Asbahna ve asbehal
-mulku lillahi" ("Jutro doekasmo i j utro doeka
svekolika vlast Allahova"), a rijei "hazihil-lejleti"
("ove noi") treba zamijeniti rijeima "hazel-jevmi"
("ovog dana").
5
Sljedei zikr prouiti tri puta:
Subhanallahi ve bi hamdihi 'adede halkihi, ve rida
nefsihi, ve zinete 'Arihi, ve midade kelimatih
"Neka je hvaljen i slavljen Allah u razmjerama broj
nosti Njegovih stvorenja, u razmjeri Njegovog zadovol
stva, teine Njegovog prijestola i osebujnosti Njegovih
rijei!"
ZI KR PRIJE SPAVANJA
>
\
' '
-
q
- .
J
Bismikallahumme emitu ve ahja
"S Tvojim imenom, Allahu moj, umirem i ivim. "
Bismike Rabbi veda'tu denbi ve bike erfe'uhi, fe
1
9
in emsekte nefsi ferhamha ve in erselteha fahfazha
bima tahfezu hihi ibadekes-salihin
"S Tvojim imenom, Gospodaru moj, legoh na bok i ako
bude Tvoja volja, podii u se. Ako uzme moju duu,
budi milostiv prema njoj, a, ako je vrati, zatiti je kao
to si zatitio Svoje dobre robove!"
Allahumme eslemtu nefsi ilejke ve fevadtu emri
il ejke ve veddehtu vedhi ilejke ve elde'tu zahri
ilejke ragbeten ve rehbeten ilejke, la melde'e ve la
menda minke illa ilejke. Amentu bi Kitabikel-lezi
enzelte ve bi Nebijjikel-lezi erselt
"Allahu, Tebi predadoh duu svoju, i oporuih stanje
svoje, i upravih lice svoje, i prepustih (sklonih) lea svoja
iz elje i straha, jer nema sklonita ni utoita pred To
bom osim kod Tebe. Vjerujem u Tvoju Knjigu koju si
spustio, i u Tvoga Vjerovjesnika koga si poslao. "
7
Allahumme inneke halakte nefsi v e En te tevefha.
Leke mematuha ve mahjaha, in ahjejteha fahfaz
ha ve in emetteha fagfr leha. Allahumme inni
es'elukel-afjeh
"Allahu, Ti si, doista, stvorio moju duu i Ti je umrtvlju
je. Tebi pripada njena smrt i njen ivot, pa ako je oivi
- zatiti je, a, ako je umrtvi - oprosti joj. Allahu, Tebe
molim za dobro zdravlje!
J ~
1
4 ,{_
r
'u
\
Allahumme kini azabeke jevme teb'asu 'ibadek
''llahu, sauvaj me od kazne Svoje na dan kada bude
oivio Svoje robove. "
Allahumme Rabbes-semavati ve Rabbel-erdi ve
Rabbel-'Aril-'azimi, Rabbena ve Rabbe kulli ej'in,
Falikal-habbi ven-neva ve Munezzilet-Tevrati vel
-lndili vel-Furkani: E'izu bike min erri kulli
ej'in Ente ahizun bi nasijetih. Allahumme Entel
-Evvelu fe lejse kableke ej'un, ve Entel-Ahiru fe
lejse ba'deke ej'un, ve Entez-Zahiru fe lejse fev
kake ej'un, ve Entel-Batinu fe lejse dineke ej'un,
ikdi 'anned-dejne ve agnina minel-fakr
"Allahu, Gospodaru nebesa, Gospodaru Zemle i Go
spodaru Prijestolja velikog, Gospodaru na i svega to
postoji, Ti Koji daje da zrnevle i kopice proklijaju, Ti
Koji si objavio Tevrat, Indil i Furkan (Kur'ana) - Tebi se
sklanjam pred zlom svaijim, Ti si Taj Koji svim uprav
lja, Allahu moj, Ti si Prvi i prije Tebe nije bilo nita, Ti
si Posljednji i poslije Tebe nee biti nieg, Ti si Vidljivi i
iznad Tebe ne postoji nita, Ti si Skriveni i bez Tebe ni
ta ne postoji, oslobodi nas duga i uini nas neovisnim
o siromatvu!"
Prouiti Ajetul-Kursiju i zadnja .d ajeta sure El
-Bekare. Takoder, treba QIJUiti na ruke sure El-
-lhlas, El-Felek i En-Nas, a zatim rukama potrati po
tijelu. Ovo uiniti tri puta.
DOVE KOJE SE UE PRI LIKOM BUENJA NOU
,.
. ,
.
,
)
. .
<
0
\
,
-
|
.= ,
|
,
,
`
, j
. . ,

=.
*
* w w
_
-
L ilahe illallahu vahdehi la erike leh, lehul
-nulku ve lehul-hamdu ve Huve 'ala kulli ej'in
kadir. Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe il
lallahu vallahu ekberu, ve la havle ve la kuvvete illa
billahil-'Alijjil-'Azim. Rabbigfr li
"Nema istinskog boanstva osim Allaha, jedinog, Koji
nema sauesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka za
hvalnost i On sve moe. Neka je slavljen hvaljen Allah!
Nema istinskog boanstva osim Allaha, Allah je naj
vei! Nema snage ni moi osim u Allaha, Svevinjeg, Ve
lianstenog! Gospodaru, oprosti mi!"
La ilahe illallahul-Vahidul-Kahharu, Rabbus-se
mavati vel-erdi ve ma bejnehumel-Azizul-Gafar
"Nema boga osim Allaha, jedinog i Monog, Gospodara
nebesa, Zemle i onoga to je izmedu njih, Silnog, Koji
mnogo prata. "
Kada se nou ustane, a zatim se vrati u postelju,
prije nego se legne u nju treba tri puta mahnuti kra
jem pokrivaa po njoj , a zatim prouiti slj edee ri
jei:
Bismike Rabbi veda'tu denbi ve bike erfe'uhi, fe
in emsekte nefsi ferhamha ve in erselteha fahfazha
bima tahfezu hihi ibadekes-salihin
"S Tvojim imenom, Gospodaru moj, legoh na bok i ako
bude Tvoja volja, podii u se. Ako uzme moju duu,
budi milostiv prema njoj, a, ako je vrati, zatiti je kao
to si zatitio Svoje dobre robove!"
DOVE KOJE SE UE PRI LI KOM NESANI CE
o
Allahumme garetin-nudimu ve hede'etil-'ujinu
ve Ente Hajjun Kajjimun, la te'huzuke sinetun ve
la nevm. Ja Hajju, ja Kajjimu, ehdi' lejli ve enim
'ajni
''llahu, zvijezde se gube iz vida i ludi se smirie, a Ti
si
i
ivi i Veni, Kojeg ne obuzima ni drijeme ni san!
Allahu, o
i
ivi i Vjeni, o Ti Kojeg ne obuzima ni drije
me ni san, uspavaj nas i daj nam mirnu no!"
E'izu bi kelimatillahit-tammati min gadabihi ve
'ikabihi ve erri 'ibadihi ve min hemezati-ejatini
ve en jahdurin
"Utjeem se Allahovim savrenim rijeima od Njegove
srdbe, kazne, zlih ludi, ejtanskih doaptavanja i nji
hovog prisustva!"
DOVA KOJA SE UI KADA SE SANJA RUAN SAN
Kada se sanja ruan san, treba na lijevu stranu pu
hnuti tri puta i svaki put zatraiti zatitu od Allaha
protiv ejtana (tj . prouiti euzu) i ostvarenja tog sna.
Takoer, rune snove ne treba nikome priati, pa oni
ovjeku nee nauditi.
DOVE ONOGA KOJI JE ZAPAO U NEVOUE

6 )
"
_ ( _ _ _ \ >
.

`|. \|.
| | |
-
-
~
~
J

.

|
La ilahe illallahul-Azimul-Halim. La ilahe illalla
hu Rabbul-'Aril-'Azim. La ilahe illallahu Rabbus
-semavati ve Rabbul-erdi ve Rabbul-'Aril-kerim
"Nema boga osim Allaha, Velikog i Blagog! Nema boga
osim Allaha, Gospodara Ara 1:elikog! `'cmuboga osim
Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospo
dara Ara plemenitog!"
Ja Hajju, ja Kajjimu, bi rahmetike estegis
"O
ivi i Vjeni, Tvojoj se milosti nadam!"

3
Allahumme rahmeteke erdf fe la tekilni ila nefsi
tarfete 'ajnin, ve aslih li e'ni kullehf, la ilahe illa
En t
"Allahu, Tvojoj se milosti nadam, nemoj me prepustiti
samom sebi nijednog trena, i popravi moje stanje, nema
istinskog boanstva osim Tebe!"
Uzvieni Allah e otkloniti nevolju svakom ono
me ko proui sljedee rijei:
La ilahe illa Ente, subhaneke, inni kurtu minez
-zalimin
"Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se za
ista ogrijeio prema sebi!"2
Ovo je dova junusa, a. s., koja je spomenuta u 87. ajetu sure
El-En bija'
20
4
MUHAMMED MUTEVELLl E-A'RAVl
DOVE ONOGA KOli SE PREPADNE NEEGA
'ikabihi ve eri 'ibadihi ve min hemezati-ejatini
ve en jahduri n
srdbe, kazne, zlih ljudi, ejtanskih doaptavanja i nji
hovog prisustvu!"
DOVA ONOGA KOJI ZAPADNE U BRI GU l TUGU
TAJ NE l KORlSTl DOVE 20
5
tike, nasijeti bi Jedike, madin fjje hukmuke, 'ad
lun fjje kada'uke, es'eluke bi kulli ismin huve leke
semmejte hihi nefseke ev enzeltehu fi kitabike ev
'allemtehu ehaden min halkike ev iste'serte hihi
fi 'ilmil-gajbi 'indeke en ted'alel-Kur'ane rebi'a
kalbi ve nure sadri ve dela'e huzni ve zehabe
h emmi
"Moj Allahu, ja sam rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robi
nje Tvoje. Moj je poloaj u Tvojoj Ruci, nada mnom se
sprovode Tvoja odreenja, pravinost je po Mene odlu
ka Tvoja! Prizivam te svim Tvojim imenima, kojima si
Sebe nazvao, onim koja si u Knjizi Svojoj objavio, onim
kojima si nekog od robova Svojih pouio, i onim koja
si u tajnosti kod Sebe zadrao, da Kur'n uini proie
em srca mog, svjetlom mojih oiju, lijekom moje tuge
i brige!"
DOVA ONOGA KOJI ZAPADNE U TEI<U
SITUACIJU .
Allahumme la sehle illa ma de'altehu sehlen ve
Ente ted'alul-hazene iza i'te sehla
"Dovoljan mi je Allah i divan je On zatitnik! Allahu,
lahko je samo ono to Ti lahkim uini, a Ti teke stvari,
ako hoe, lahkim moe uiniti!"
DOVA ONOGA KOJI SE PREPADNE
NEI<OG NARODA

'

- -
Allahumme inna ned'aluke fi nuhirihim ve ne't

zu bike min uririhim
"Allahu, Tebe uzimamo kao zatitnika protiv njih, i
Tebi se utjeemo od zla njihovog!"
DOVA ONOGA KOJI SE OSJEA USAMLJENO
'ikabihi ve erri 'ibadihi ve min hemezati-ejatini
ve en jahdurin
srdbe, kazne, zlih ludi, ejtanskih doaptavanja i nji
hovog prisustva!"
DOVA ONOGA KOJI OSJETI EJTANSKO
DOAPTAVANJE
\
\ w
.

'
Amenna billahi ve msulih
"Vjerujemo u Allaha i Njegove poslanike. "
DOVA KOJA SE UI RADI OSLOBOENJA
OD DUGA
20
7
Allahummelni bi halalike 'an haramike ve agnini
bi fadlike 'ammen sivak
"Allahu, zadovolji moje potrebe ha/alom namjesto ha
ramom i Svojom me dobrtom uini neovisnim od
l
.
d
.
,
" u l.
208 MVHAMMED MVTEVELLl E-A'RAVl
DOVE KOJE SE UE_ PRI LI I<OM POSJETE
BOLESNI KA
. .
.
_ ~ _
=
-
`._C . .,
_c ,
....' :..
2' ' ..
. - - J
Alhihumme Rabben-nasi ezhibil-be'se, if Ente
-afi, la ifa'e illa ifa'uke, ifa'en la jugadiru se
kama
"Allahu, Gospodaru ludi, otkloni nedau i izlijei, jer
Ti, uistinu, lijei, nema izljeenja dok Ti ne izlijei, iz
ieenjem koje e u potpunosti otkloniti bolest!"
Es'elullahei-'Azime Rabbei-'Aril-'azimi en jefjek
"Molim Allaha Velikog, Gospodara Ara velikog da te
izlijei!"
_
l
'
'
l -
' .,. ., '

.
.

-
~
-
Bismillahi erkike vallahu jefike min kulli ej'in
j u'zike, min kulli nefsin ev 'ajnin hasid. Allahu je
fike, bismillahi erkik
9
"U ime Allaha te lieim od svega to ti neprijatnost pri
injava, od zavisti svakog zavidnika i svakog urok/jivea!
U ime Allaha te lijeim!"
Lbe'se, tahurun in a'alHih
"Nije nikakva teta! Allah ti s ovim grijehe oistio, in
allah!"
DOVE KOJE UI BOLESNI K
0 @ , "
|
L
,
,
| |

.
_ _ _
..
* * _ J' " ~
_

_
0 ,
: -
~
Bismillahil-Kebiri, ne'fzu billahl-'Azimi min erri

'irki ne'arin ve min erri harrin-nar
"U ime Allaha Velikoga, Utjeem se Uzvienom Allahu
da me zatiti od zla krvi to pretjerano kola i od zla va
tre. "
Takoer treba prouiti na ruke sure El-Fatiha, El
-lhHis, El-Felek i En-Nas, a zatim rukama potrati ti
j elo.
DOVA ONOGA KOJI I ZGUBI NADU U IVOT
Allahurragfr li verhamni ve elhikni bir-refikil
-a'la
"Allahu, oprosti mi, smiluj mi se i primi me u drutvo
1r
naJuzvzsenle.
DOVA I<OJA SE UI PRI LI KOM ZATVARANJA
OIJU UMRLOG
G . : : i : \
)
|
,| \
,|
~ ~
~

Bisrillahi ve 'ala milleti resilillahi, sallallahu
'alejhi ve sell em
"U ime Allaha i u vjeri Allahovog Poslanika, sallallahu
'alejhi ve se/lem. "
RIJEI I(OJI MA SE I ZRAAVA SAUEE
PORODICI UMRLOG
Sauee se izraava sljedeim rijeima:
TAJ NE l KORISTl DOVE 21 1
Inna lillahi ve inna ilejhi radi'in
"Mi smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti!"
Na izraeno sauee odgovara se sljedeim rij e
ima:
lnnallahe me'as-sabirin
"Zaista je Allah sa strpljivima. "
DENAZETSKA DOVA ZA ODRASLU OSOBU
\
\ \

\
`

, , .
. w

e u `.|
.
. ... uu|
- - - J - - . ,
_
.
= .

.
`|

. ;`|

~
7
-
~
. .. . ,
J J
a _ _ a_
Allahummagfr li hajjina ve mejjitina, ve sagirina

ve kebirina, ve zekerina ve unsana, ve ahidina ve
ga'ibina. Allahumme men ahjejtehi minna fe ahji
hi 'alel-islami, ve men tevefejtehi minna fe tevef
fehi 'alel-iman. Allahumme la tahrimna edrehi
ve la tefinna ba'deh
21 2 MUHAMMED MUTEVELLI E-A' RAVI
"Allahu, oprosti naim ivima i naim mrtvima, naim
mladima i naim starima, mukim i enskim, prisut
nim i odsutnim! Allahu, koga od nas poivi, poivi ga
u islamu, a koga od nas usmrti, usmrti ga kao vjerika.
Allahu, ne uskrati nas Tvojih nagrada njemu i ne skreni
nas s Pravog puta poslije njega!"
DENAZETSKA DOVA ZA MALODOBNO DIJETE
AlHihummed'alhu feretan ve zuhren li validejhi ve
selefen ve efi'an mudaba. Allahumme sekkil bibi
mevazinehuma ve a'zim bibi udirehuma, ve la
tefinhuma ba'dehi ve la tahrimhuma edrehi, ve
elhikhu bi salihil-mu'minine, ved'alhu fi kefaleti
Ibrahime, ve kihi bi rahmetike 'azabel-dehimi, ve
3
ebdilhu daren hajren min darihi, ve ehlen hajren
min ehlih. Allahummagfr li esHifna ve efatina ve
men sebekana bil-iman
"Allahu, uini ga dobitkom, i zalihom, i prethodnikom
njegovih rditelja i zagovornikom ijem e zagovaranju
biti udovoljeno! Allahu, uini da djela njegovih roditelja
zbog njegove smrti budu tea na Vagi i radi njega pove
aj njihovu nagradu! Nemoj njegove roditelje skrenuti s
Pravog puta poslije njega i nemoj ih uskratiti Tvoje na
grade njemu! Sjedini ga s dobrim vjernicima i uini da
se o njemu brine Ibrahim! Svojom ga milou sauvaj
patnje u ognju! Udieli mu kuu bolju od njegove ovo
svjetske, i porodicu bolju od njegove ovosvjetske! Allahu,
oprsti naim prvim i potonjim, i onima koji su nas u
vjerovanju pretek/i!"
DOVA I<OJA SE UI PRI LI KOM SPUTANJA
UMRLOG U KABUR
'

Bismillahi ve 'ala sunneti resflillah
"U ime Allaha i po sun netu Allahovog Poslanika. "
21
4
DOVA I<OJA SE UI PRI LI KOM POSJETE
MEZARIMA
Es-selamu 'alejkum, ehled-dijari minel-mu'mini
ne vel-muslimine, ve inna in a'allahu bikum libi
kune, ve jerhamullahul-mustakdimine minna vel
-muste'hirine, es'elullahe lena ve lekumul-'afjeh
"Mir s vama, stanovnici smrtnikih domova vjerika
i muslimana! Mi emo se, inallah, prikljuiti vama!
Smilovao se Allah naim prvim i potonjim! Allaha mo
lim da nama i vama oprost Svoj podari!"
DOVA KOJA SE UI KADA PUHNE VJETAR
Allahumme inni es'eluke hajreha ve hajre ma fiha
ve hajre ma ursilet hihi, ve e'fzu bike min erriha
ve erri ma fiha ve erri ma ursilet bih
''llahu, molim Te da ovaj vjetar bude dobro, kao za
dobr koje u sebi nosi i za dobro koje sa sobom donosi!
A zatitu kod Tebe traim protiv zla vjetra, kao takvog,
i protiv zla kojeg on u sebi nosi i koga sobom donosi!"
DOVA KOJA SE UI ZA VRIJEME GRMLJAVI NE
Subhanel-lezi jusebbihur-ra'du bi hamdihi vel
-mela'iketu min hifetih
"Neka je hvaljen Onaj Kojeg grmljavina slavi velia, a
meleki, iz strhopotovanja!"
DOVE ZA I<IU
Allahummeskina gaj sen mugisen meri' en muri'an,
naf'an gajre darrin, 'adilen gajre adil
"Allahu, spusti nam posvuda obilnu kiu, prijatnu i
plodnu, korisnu, a ne tetnu, to bre i bez odlaganja!"
~ \ ! # \
\
i
r

,
\
i
r

,
c;
i
,
AlHihumme egisna, Allahumme egisna, Allahum

me egisna
"Allahu, kiu nam obilnu spusti! Allahu, kiu nam
obilnu spusti! Allahu, kiu nam obilnu spusti!"
Allahummeski 'ibadeke ve beha'imeke, venur rah
meteke ve ahji beledekel-mejjit
"Allahu, kiom napoji Svoje robove i Svoj ivotinjski svi
jet! Rairi milost Svoju i oivi ovu Svoju zamrlu zemlju!"
DOVE KOJE SE UE PRI LII<OM PADANJA KIE
Allahumme sajjiben naf'a
"Allahu, podari nam korisnu kiu!"
7
Allahumme gajsen heni'en meri'en naf'an gajre
darr
"Allahu, za udobnu, prijatnu i korisnu kiu molim Te!"
DOVA ZA PRESTANAK VELI KI H KI A
Allahumme havalejna ve la 'alejna, Allahumme
'alel-akami vez-zirabi ve butinil-evdijeti ve mena
biti-eder
"Allahu, izvan naeg okruenja spusti ove kie, a ne na
nas! Allahu, na humusno zemljite i na krovite stijene,
u utrobe dolina i korenita drvea!"
DOVA KOJA SE UI NAKON PADANJA I<I E
Mutira bi fadlillahi ve rahmetih
"Kia nam je podarena dobrotom Allahovom!"
218 MUHAMMED MUTEVELLI E-SA'RAVI
DOVA KOJA SE UI I<ADA SE UGLEDAJU
RANI PLODOVI
AIHihumme barik lena fi semerina, ve barik lena fi
medinetina, ve barik lena fi sa'ina, ve barik lena fi
mud dina
"Allahu, blagoslovi nam plodove nae, i blagoslovi nam
grad na, i blagoslovi nam mjere nae kojima mjerimo!"
DOVE KOJE SE UE PRI LI I<OM KI HANJA
Kada ovjek kihne, neka kae:
El-ham du lillah
"Hvala Allahu!"
A njemu neka njegov brat, odnosno prijatelj na
zdravi rijeima:
Jerhamukallah3
"Allah ti se smilovao!"
Kada mu ovaj nazdravi, neka mu odgovori:
u

Jehdikumullahu ve juslihu balekum
''llah vas uputio i vae stanje popravio!"
21
9
Prilikom kihanja treba staviti ruku ili odjeu na
usta i treba stiati glas.
DOVA KOJA SE UI MLADOENJI ,
ODNOSNO MLADI
Barekallahu leke, ve bareke 'alejke, ve deme'a bej
nekuma fi hajr4
''llah te blagoslovio i svaku ti blagodat dao! Allah vas
sjedinio u dobru!"
` Za ensku osobu e se kazati: jerhamukillih
" Kada se estitka upuuje mladi, umjesto leke i 'atejke koristit
e se line zamjenice za enski rod, tj. leki 'alejki
DOVA KOJU UI MLADOENJA
0 !r & ~ -
' u
'
' ,.
_ m 4 4 _
,
_
= 0
'
P

'
.J .
Allahumme inni es'eluke hajreha ve hajre ma de
belteha 'alejhi, ve e'izu bike min erriha ve erri ma
debelteha 'alejh
''llahu, molim 1se za njeno dobro i da ono emu je
oaa,poaatav|,sk|oaa|adcdo|to|A||aha,at]ccmT|
se od njenog zla i zla onoga emu je, po naravi, sklona!"
DOVA PRIJE SPOLNOG ODNOSA
0

Bismillah! Allahumme dennibne-ejtane ve
dennibi-ejtane ma rezaktena
"S Allahovim imenom! Allahu, udali od nas ejtana i
udali ga od djeteta koje nam daruje!"
ESTITANJE NA ROENJU DJETETA l ODGOVOR
NA TU DOVU
Barekallahu leke fl-mevhibi leke, ve ekertel-Va
hibe, ve belega euddehi, ve ruzikte birreh
"Allah ti blagoslovio novoroene, dao ti da bude za
hvalan Darovatelju, uinio da doivi zrelost i uinio ti
ga poslunim!"
Onaj kome j e upuena estitka odgovorit e rij L
ima:
Barekallahu leke ve bareke 'alejke, ve dezakal
lahu hajren, ve rezekakallahu mislehi ve edzele
sevabek
"Allah te blagoslovio i svaku ti blagodat dao! Allah
te dobrim nagradio i tebe darovao djetetom i sauvao
tvoju nagradu!"
DOVA KOJOM SE TRAI ZATITA ZA DJECU
U'izukumas bi kelimatiiHihit-tammeti min kulli
ejtanin ve hammetin ve min kulli 'ajnin himmeh
"Stavljam vas u okrilje Allahovih savrenih rijei od sva
kog ejtana, kukaca napasnika i svakog oka uroklji
vog!"
DOVA ZA I SKUP Si lELA
Subhanekallahumme ve bi hamdike, ehedu en la
ilahe illa Ente, estagfruke ve ettbu ilejk
"Hvalen i slavljen budi, moj Allahu, svjedoim da nema
istinskog boanstva osim Tebe, od Tebe oprost traim i
Tebi se kajem!"
Ovako se ui kada se bude traila zatita za dvoje djfCe, a kada
se bude traila zatita za jedno dijete, uit e se: ,' - u`zukC
za muko, a ,|
t
u`zukza ensko dijete, dok e se za vie
djece kazati: , u`zukum.
3
Ova dova zapravo je potvrda dobru koje je reeno
na tom istom sij elu, a iskup za eventualno zlo poi
njeno na njemu.
DOVA PROTIV I ZLJEVA SRDBE
E'izu billahi mine-ejtanir-radim
"Utjeem se Allahu od prokletog ejtana. "
POSTUPAI< PRI LI KOM RADOSNOG l
NEPRIJATNOG DOGAAJA
Kada bi . se desilo neto emu bi se obradovao, Re
sulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, donio bi tekbir.
Isto tako, pao bi Svevinjem Allahu na seddu iz za
hvalnosti i rekao bi:
El-hamdu lillahil-lezi bi ni'metihi tetimmus-sali
hat
"Hvala Allahu,
ijom se dobrotom upotpunjuje dobro!''

Meutim, kada bi se desilo neto to bi Poslanika,
22
4
sallallahu 'alejhi ve sellem, oneraspoloilo, on bi pro
uio sljedei zikr:
-
-
'
)
'
El-hamdu HIHihi 'ala kulli hai

"Hvala Allahu na svemu!"
DOVA ONOME 1<0 NAM I<AE:
"ALLAH Tl OPROSTI O! "
"Oprostio Allah i tebi!"
I ME SE MOE ZATI TITI OD DEDDALA
Onaj ko naui napamet prvih deset ajeta sure El
-Kehfbit e zatien od Deddala.
Zatita od Deddala se takoer trai i uenjem
dove na zadnjem sjedenju u namazu.6
DOVA ZA ONOGA 1<0 OVJEI<U POSUDI
SREDSTVA U SLUAJU POTREBE
, .
,.
,
'
e o
|,
"Pogledatlzikrnazadnjemsjedenjuunamazu, str. 180.
5
Barekallahu leke fi ehlike ve malike, innema de
za'us-selefl-ham du vel-eda'
"Allah te blagoslovio, porodicu i imovinu tvoju! Na
grada za davanje zajma jeste zahvalnost i vraanje
duga na vrijeme. "
DOVA ZA ONOGA 1<0 OVJEKU PONUDI
MATERIJALNU POMO
' l
3
Barekallahu leke fi ehlike ve malik
"Allah te blagoslovio, porodicu i imovinu tvoju!"
DOVA ZA ONOGA 1<0 OVJEKU I ZJAVI LJUBAV
ZARAD ALLAHA
^
^ +
` `
=
Ehabbekel-lezi ahbebteni leh
"Zavolio te Onaj radi Kojeg me voli!"
DOVA ZA ONOGA KO ZAMOLI ALLAHA
ZA NA BLAGOSLOV
. .C
~
--.
Ve fike barekallah
|tebe Allah blagoslovio!"
DOVE I<OJE UI MUSAFIRU ONAJ I<O OSTAJE
. .
\
7
Estevdi'ullahe dineke ve emanetike ve havatime

'am elik
"Allahu povjeravam tvoju vjeru, emanet tvoj i zavretke
djela tvojih!"
Zevvedekallahut-takva ve gafere zenbeke ve j essere
lekel-hajre hajsu ma kunt
''llah ti uveao svijest o Njemu, oprostio grijehe tvoje i
olakao ti injenje dobrih djela gdje god se naao!"
7
DOVA KOJU UI MUSAFIR ONOME KO OSTAJE

) ) _
)
r )
_ _ )
) )
r
_
_

, ~
Estevdi'ukumullahel-lezi la tedi'u 'indehi veda'i
'uh
"Ostavlam vas Allahu na uvanje,
iji se emanet ne
moe izgubiti!"
DOVA KOJU UI MUSAFIR KOJI PORANI NA PUT
Semi'a sami'un bi hamdillahi ve husni bela'ihi 'al ej
na, Rabbena sahibna ve efdil 'alejna 'a'izen billahi
minen-nar
"Neka uje onaj koji slua hvalenje Allaha i neka nam
uini lijepim mogue neprilike. Na Gospodaru, budi
na pratilac i dobrotom nas Svojom obraduj! Allahu se
utjeemo od vatre dehenemske!"
228 MUHAMMED MUTEVELLI E-A'RVI
DOVA PRI LI KOM ULASKA U PREVOZNO
SREDSTVO
BismilHih, el-hamdu lilHih. Subhanel-lezi sehhare
lena haza ve ma kunna lehu mukrinin. Ve inna
ila Rabbina le munkalibun. El-hamdu lillah, el
-hamdu lillah, el-hamdu lillah, Allahu ekber, Al
lahu ekber, Allahu ekber, subhanekallahumme
inni zalemtu nefsi fagfr li, fe inneht la jagfruz
-zuntbe illa Ent
"S Allahovim imenom polazim! Hvala Allahu! Neka je
slavljen Onaj Koji nam je omoguio ovo putovanje za
koje mi nismo bili sposobni, i mi se, doista, svome Go
spodaru vramo! Hvala Allahu, hvala Allahu, i jo jed
nom, hvala Allahu! Allah je najvei, Allah je najvei, i jo
jednom, Allah je najvei! Slavljen neka si, moj Allahu, ja
sam se, zaista, prema sebi ogrijeio, zato mi oprosti, jer
grijehe oprata samo Ti. "
9
.
PUTNA DOVA
Bismillah, el-hamdu lillah. Subhanel-lezi sehhare
lena haza ve ma kunna lehu mukrinin. Ve inna
ila Rabbina le munkalibin. El-hamdu lillah, el
-hamdu lillah, el-hamdu lillah, Allahu ekber, Al
lahu ekber, Allahu ekber, subhanelallahumme
inni zalemtu nefsi fagfr li, fe innehi la jagfruz
-zunibe illa Ent. Allahumme inna nes'eluke fi se
ferina haza vatvi 'anna bu'deh. Allahumme Entes
-sahibu fs-seferi vel-halifetu fl-ehli vel-mali vel-
-veled. Allahumme inni e'izu bike min va'sa'is-
-seferi ve ke'abetil-menzari ve si'il-munkalebi fl-
-mali vel-ehi
"S Allahovim imenom polazim! Hvala Allahu! Neka je
slavljen Onaj Koji nam je omoguio ovo putovanje za
koje mi nismo bili sposobni, i mi se, doista, svome Go
spodaru vraamo! Hvala Allahu, hvala Allahu, i jo jed
nom, hvala Allahu! Allah je najvei, Allah je najvei, i
jo jednom, Allah je najvei! Slavljen neka si, Allahu, ja
sam se, zaista, prema sebi ogrijeio, zato mi oprosti, jer
grijehe oprata samo Ti! Allahu, molimo Te da nas da
ruje na putu naem dobroinstvom i bogobojaznosti
i samo onim djelima kojima si Ti zadovoljan! Allahu,
olakaj nam ovo putovanje, a razdaljinu njegovu uini
podnoljivom! Allahu, Ti si pratilac na putu i uvar u
porodici, imetku i djeci. Allahu, zatiti me od zamora i
nesrea na putu, te zatcanja imetka i porodice u loem
stanju!"
Prilikom povratka s puta takoder e prouiti na
vedenu dovu i na nju dodati sljedee:
\
_
'
_ ' '_ '
._ ._ _ . .j
Ajibine ta'ibine 'abidine li Rabbina hamidin
"Vraamo se i trajno kajemo, Allahu svome poboni i
zahvalni. "
ZI I<R I<Oll SE UI PO POVRATKU S PUTA
Na svakoj ravnici donijeti tri tekbira, a potom rei:
j
\

'

.
J
j
\ . .
.
\
e
' ' | _
`
'
j
\ .
, . ._
'.-
' '
w
m
f
Yj
'

,
j
-
3- .=
e
J
j
mulku ve lehul-hamdu ve Huve 'ala kulli ej'in
kadir. Ajibine ta'ibine 'abidine li Rbbina ha
midin. Sadekallahu va'dehi ve nesare 'abdehi ve
hezemel-ahzabe vahdeh
hvalnost i On sve moe. Vraamo se i trajno kajemo,
Allahu svome poboni i zahvalni. Allah je obeanje
Svoje odrao, Svoga roba pomogao i sam saveznike sa
vladao. "
Donijeti tekbir prilikom uspinjanja na uzviicu, a
izgovoriti zikr subhanallah (neka je slavljen Allah) pri
likom silaska s nj e.
2
3
DOVA I<OJA SE UI PRI LI KOM ULASI<A
U NEKO SELO I Ll GRAD
Allabumme Rabbes-semavatis-seb'i ve ma azlelne,
ve Rabbel-eradines-seb'i ve ma aklelne, ve Rabbe
-ejatini ve ma adlelne, ve Rabber-rijabi ve ma ze
rejne, es'eluke bajre bazihil-karjeti ve bajre ebliba
ve bajre ma fiba, ve e'uzu bike min erriba ve erri
ebliba ve erri ma fiba
"Allahu, Gospodaru sedam nebesa i onoga to ona nat
kriljuju, Gospodaru sedam Zemala i onoga to one
dre, Gospodaru ejtana i onog koga su oni zaveli, Go
spodaru vjetrova i onog to oni nose, molim Te za dobro
ovog naselja za dobro njegovih stanovnika, te za dobro
svega to se u njemu nalazi! A zatitu Tvoju traim od
zla ovog naselja, te od zla njegovih stanovnika i svega
onog to je u njemu!"
33
DOVA KOJA SE UI PRI LIKOM ULASKA U TRNI CU
a
> a a . . ~ \ ~
`
,
-
`
.
. .

j

J J ' =;
J
J

m
m
J =
e
~
-mulku ve lehul-hamdu, juhji ve jumitu, ve Huve
hajjun la jemitu, bi jedihil-hajru ve Huve 'ala kulli
ej'in kadir
nema sauesnika, Njemu pripada sva vlast svaka za
hvalnost, On oivljava i usmruje, a On je
ivi, Koji ne
umire, u Njegovoj je Ruci svako dobro, i On sve moe. "
VRIJEDNOST DONOENJA SALA VATA NA
POSLANI I<A
kao: "Allah donese deset salavata na onoga ko na
mene donese j edan salavat."
"Nemojte od moga ka bura napraviti bogomolju; a
donosite salavate na mene jer mi se oni predoavaju
ma gdje vi bili."
"
krtac j e onaj u ijem prisustvu budem spome

nut pa ne donese salavat na mene. "
2
3
4
"Postoje Allahovi meleki koji putuju po Zemlj i i
dostavljaju mi selame od mog ummeta."
"Kada god neko na mene donese selam, Allah mi
vrati duu da mu otpozdravim."
DOVA KOJA SE UI KADA' SE UZJOGUNI
IVOTI NJA
!
Bismillah
"S Allahovim imenom!"
POSTUPAK PRI LI KOM PJEVANJA PIJETLA,
REVANJA MAGARCA l ZAVIJANJA PSA
kao: "Kada ujete pjevanje pijetla, molite Allaha za
dobrote Njegove, jer je pijetao vidio meleka. A kada
ujete revanje magaraca, utjeite se Allahu od ej
tana, jer j e magarac vidio ejtana."
"Kada nou ujete zavijanje pasa i revanj e ma
garca, utj eite se Allahu od njih, jer oni vide ono to
vi ne vidite. "
35
DOVA ZA ONOGA KOGA JE OVJEK RUI O
Allahumme fe ejjuma mu'minin sebebtuhf fed'al
zalike lehu kurbeten ilejke jevmel-kijameh
"Allahu, svakog vjernika kojeg sam izgrdio time priblii
Sebi na Kiametskom danu!"
DOVE KOJE SE UE PRI JE l POSLIJE JELA
Kada se pristupi j elu treba prouiti bismilu, j esti
ispred sebe, te j esti desnom rukom.
Ako se zaboravi prouiti bismila na poetku, pro
uit e se sljedea dova kada se sjeti:
!

\
"
:
\
J
\
J J .
~
Bismillahi evvelehi ve ahireh
"U ime Allaha, na poetku i na kraju!"
Po zavretku j ela treba se zahvaliti Uzvienom
Allahu i prouiti slj edee rijei:
2
3
El-hamdu lillahil-lezi at'ameni haza ve rezekanihi
min gajri ha v lin minni ve la kuvveh
"Hvala Allahu, Koji me je nahranio ovom hranom i op
skrbio me njome bez moje moi i snage!"
El-hamdu lillahi hamden kesiren tajjiben mubare
ken fihi, gajre mekfjjin ve la muvedde'in ve la
mustagnen 'anhu Rabbena
"Allahu pripada velika, lijepa i blagoslovljena zahval
nost na ovoj opskrbi.
asti nas redovno i ne uini nam

ovu hranu posljednjom! Na Gospodaru, mi bez hrane
ne moemo opstati. "
DOVE I<OJE UI POSTA PRI LI I<OM I FTARA
37
Zehebez-zame'u vebtelletil-'uriku ve sebetel-ed
in a'allah
''
e neka nestane, ile neka se natope, a nagrada neka

se uvrsti, ako Bog da. "
'
;
,,.
~
Allahumme inni es'eluke bi rahmetikel-leti vesi'at
kulle ej'in en tagfre li
"Allahu, molim Te Tvojom milosti kojom sve obuhvata
da mi oprosti. "
DOVA I<OJA SE UI U NOI LEJLETUL-I<ADR
Allahumme inneke 'Afvvun, tuhibbul-'afe, fa'f
'anni
"Allahu, zaista ti oprata voli pratanje, pa oprsti
"
" men .
2
3
DOVE KOJE SE UE NA SAFI I MERVI
Kada bi se priliio Saf, Allahov Poslanik, sallallahu
'alejhi ve sellem, prouio bi 1
5
8. aj et sure El-Bekare:
] r , m 0 _
l
\
: .
\
(
?
P

~
"
7
_ _ _C ,
_
c
l
6 e |
.
lnnes-Safa vel-Mervete min e'a'irillah. Fe men
haddel-Bejte evi'temere fe la dunaha 'alejhi en
jettavvefe bihima. V e men tetavve'a hajren fe innal
lahe akirun alim
"Safa i Merva su Allahova asna mjesta, zato onaj koji
Kabu hodoasti ili umru obavi ne ini nikakav prijestup
ako krene oko njih. A onaj koji drage volje uini kakvo
dobro djelo - pa, Allah je doista blagodaran i sve zna. "
Zatim bi rekao:
7
\ F 9
;
\ \

. ,.
Ebde'u bi ma bede'allahu bih
"Poinjem od onoga ime je Allah poeo. "
Uspeo bi se na Safu toliko da vidi Kabu, oito
vao Allahovu, d. . , jednou i donio tekbir, pa potom
prouio zikr:
39
t
\
j
'

.
:
j
l
\
l l .
>
=
a j G
\
. 3 .
,
j
71 .
j
:
`
,
'
`
|
j
a
j
y '
l
f
j
'

kadir. La ilahe illallahu vahdehu endeze 'abdehu
ve nesare 'abdehu ve hezemel-ahzabe vahdeh
hvalnost i On sve moe. Nema istinskog boanstva osim
Allaha, jedinog, Koji je Svoje obeanje ispunio, Svoga
roba pomogao i sam saveznike porazio. "
Poslije tog zirka uio je dove, i to bi ponavljao tri
puta. U hadisu se jo navodi da je na Mervi inio isto
to i na Saf.
DOVA KOJA SE UI I ZMEU lEMENSKOG UGLA
l CRNOG KAMENA
2
4
Rabbemi atina fd-dun'ja haseneten ve fl-ahireti
haseneten ve kina 'azaben-nar
"Allahu, podaj nam dobro na ovom_ i na buduem svi
jetu i sauvaj nas patnje u Vatri!"
DONOENJE TEKBI RA KOD UGLA U KOJEM JE
SMJETEN CRNI I<AMEN
Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, inio je ta
vaf na devi, i kada god bi doao do ugla u kojem
je smjeten Crni kamen, pokazao bi rukom prema
njemu i donio tekbir.
UENJE TELBI JE
r
. . ~ ~ ~ J ~
.
\
`
`

.. . . . . . . . . .
. ,
-=
Lebbejkallahumme lebbejk. Lebbejke la erike leke
lebbejk. lnnel-hamde ven-ni'mete leke vel-mulk.
La erike lek
"Odazivam Ti se, Allahu, odazivam! Odazivam Ti se, Ti
sudruga nema, odazivam Ti sef Tebi svaka zahvalnost
pripada, i sve blagodati, i vlast. Ti sauesnika nema!"
SPOMI NJANJE ALLAHA NA MU ZDELI Fl
Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jahao j e na
devi sve dok nije doao do Muzdelife, gdje se okre
nuo prema kibli i molio Allaha, donosio te kb ire i oi
tovao Allahovu jednou izgovarajui: "La ilahe illal
lah" "N era istinskog boanstva osim Allaha! " Tako
j e stajao dok se nij e dobro razdanilo, te j e krenuo
prije sunevog izlaska.
DOVA I<OJA SE UI NA AREFATU
"Najvrednija dova jeste dova na dan Arefata. A naj
vrednije to sam ja izgovorio, a i vj erovj esnici prij e
mene, j esu rijei:
, t
l j
,
'
J.
j
J
l
..
j
w
^ ^ _

j
La ilahe illallahu vahdehi la erke leh, lehul
kad ir
'Nema istinskog boanstva osim Allaha, jedinog, Koji
hvalnost i On sve moe."'
2
4
I ZGOVARANJE TEI<BI RA PRI LI KOM BACANJA
SVAKOG KAMENI A NA DEMRETIMA
Vjerovj esnik, sallallahu 'alej hi ve sellem, izgovarao
bi tekbir bacajui svaki kameni na trima demre
tima, potom bi se pomjerio naprijed, stao I uio
dovu, rukama podignutim prema nebu i okrenut
prema kibli. Tako bi inio poslij e malog i srednjeg
demreta, doim bi na velikom demretu bacio ka
menie (izgovaraj ui tekbir prilikom bacanja sva
kog kamenia), ali bi otiao i ne bi se zadravao kod
nJega.
POSTUPAK ONOGA |\USE PLAI DA Bl MOGAO
UREI NEKOGA
kao: "Ako vidite neto kod svog brata, neto to pri
pada njemu kao ovjeku ili pak neto u njegovom
imetku, a to vas zadivljuje, zamolite Allaha da mu
to blagoslovi, jer je urok, zaista, realnost. "
ZI KR I<OJI SE I ZGOVARA PRI LI KOM I<LANJA
I VOTI NJE I LI I<URBANA
\ \
w
_

r
r1

J
J
w
~
Bismillahi 1allahu ekber. Allahumme minke 1e lek.
Allahumme tekabbel minni
43
"U ime Allaha i Allah je najvei! Allahu, ova je rtva od
Tebe i Tebi namijenjena. Allahu, primi od mene!"
POI<AJANJE l TRAENJE OPROSTA
_ o o \ ~ >

. .
-
w
Estagfrulhihel-'Azimel-lezi la ilahe illa Huvel

-Hajjul-Kajjimu ve etibu ilejh
"Allaha Velikog, pored Kojeg nema drugog boga, molim
za oprost, On je
ivi i Vjeni, i kajem Mu se. "

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi v e sell em, je re
kao: "O ljudi, kaj te se Allahu, jer ja se, zaista, u jed
nom danu pokajem stotinu puta."
"Allaha mi, odista Allaha zamolim za oprost i po
kajem mu se u danu vie od sedamdeset puta. "
"Uistinu, moje srce obuzme nemar u pogledu zi
kra, i ja Allaha u j ednom danu zamolim za oprost
stotinu puta."
"
ovjek je najblie Allahu dok j e na seddi, zato

Ga na seddi mnogo molite. "
"
ovj ek j e najblii Allahu u poslj ednjoj treini

noi, pa ako ikako moe spominjati Allaha u tim
trenucima, uini to."
2
44
UNIVERZALNI ZI KROVI I DOVE
"Dvije su rijei lahke za izgovoriti, teke na Vagi i
drage Milostivom:
Subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-'azim
'Neka je slavlen i hvaljen Allah, neka je slavljen Allah
l 'k
.
,"
,
e l .
"
elite li da vam kaem koji je zikr Allahu naj

drai? - Allahu je najdrai slj edei zikr:
6 6.
. :
,
. - - , . .
Subhanallahi, vel-hamdu lillahi, ve la ilahe illal
lahu, vallahu ekber
'Neka je slavlen Allah, neka je hvaljen Allah, nema
istinskog boanstva osim Allaha i Allah je najvei.
"
'
"
istoa je pola vjerovanj a, rijei: 'El-hamdu Iii

lab' ('Hvala Allahu') popunjavaju Vagu, dok rij ei:
'Subhanallahi vel-hamdu lillah' (' Neka j e slavljen i
hvaljen Allah') popunjavaju prostor izmeu neba i
Zemlje. "
"Najbolja dova jesu rijei: 'El-hamdu lillah'
(' Hvala Allahu'), a najbolji je zikr izgovarati: Lilahe
illallah' ('Nema istinskog boanstva osim Allaha! '). "
45
Subhanallahi ve bi hamdihi 'adede halkihi, ve rida
nefsihi, ve zinete 'Arihi, ve midade kelimatih
"Neka je hvalen i slavljen Allah u razmjerama broj
nosti Njegovih stvorenja, u razmjeri Njegovog zadovol
stva, teine Njegovog prijestolja i osebujnosti Njegovih
rijei!"
"Da izgovorim:
! \ \ " \
. . .
.
.
( J . .
. . .
lahu, vallahu ekber
'Neka je slavljen Allah, neka je hvaljen Allah, nema
istinskog boanstva osim Allaha i Allah je najvei'
priinjava mi vee zadovoljstvo nego da imam sve
to Sunce obasjava."
"Ko izgovori deset puta:
La ilahe illallahu vahdehi la erike leh, lehul-
2
4
kad r
hvalnost i On sve moe'
imat e status onoga ko je oslobodio etiri roba iz
lsmailovog potomstva."
"Onaj ko u toku dana stotinu puta izgovori:
,
t
\
j ,Jl\

'

'~
'.'
w

|:
kad ir
hvalnost i On sve moe'
imat e status onog ovjeka koji je oslobodio deset
robova, bit e mu upisano stotinu dobrih djela, obri
sano stotinu hravih djela, to e mu biti tit od ej
tana do veeri i niko na Sudnj i dan nee donijeti bo
lje djelo od njega, osim onaj ovj ek koj i taj isti zikr
izgovori vie od stotinu puta."
"Onome ko u toku dana stotinu puta izgovori:
I
,
,
; ~
. .
'Neka je slavljen i hvalen Allah!'
2
47
bit e oproteni grijesi makar ih bilo srazmjerno
morskoj pjeni."
Neki j e beduin doao kod Resulullaha, sallallahu
'alejhi ve sellem, zamolivi ga: "Poui me zikru koj i
u izgovarati ! " Na to mu je Poslanik, sallallahu 'alej
hi ve sellem, rekao: "Izgovaraj :
~ ~ ~ 1 ~
. 6. .
. 6.

>
w w
` . .
. , .
.

1
~

,
_
La ilahe illallahu vahdehi la erike l eh. Allahu e k
beru kebira, vel-hamdu lillahi kesira. Subhanallahi
Rabbil-'alemin. La havle ve la kuvvete illa billahil
-'Azizil-Hakim
nema sauesnika, Allah je najvei, velika hvala Allahu,
neka je slavljen Allah, Gospodar svjetova, i sva je snaga
samo u Allaha, Silnog i Mudrg!"'
Beduin primijeti : "Dobro, tim u rijeima slaviti
2
4
Allaha, a ime u moliti za sebe?" Na to mu Resu
lullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, ree: "Moli:
\
.
.. ._ ,;
Alhihummagfr li, verhamni, vehdini, verzukni
'llahu, oprosti mi, i smiluj mi se, i uputi me, i opskrbi
,"
,
me.
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upitao
ashabe: "Zar ovj ek nije kadar svaki dan zaraditi hi
ljadu dobrih djela?" Neko upita: "Kako e zaraditi
hiljadu dobrih djela?'' Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi
ve sellem, odgovori: "Izgovarajui stotinu puta slje
dee: 'Suhhanallah' ('Neka j e slavljen Allah' ), i tako
e mu biti upisano hiljadu dobrih dj ela."
U drugoj verziji se kae: " . . . i tako e mu biti upi
sano hiljadu dobrih djela, a oproteno hiljadu hra
vih dj ela."
"Osvanuvi, ovjek je za svaki ud obavezan udi
j eliti milostinju; svako subhanallih (neka je slavlen
Allah) milostinja j e, svako el-hamdu lillih (neka je
hvala Allahu) milostinja je, svako la ilahe illallah
(nema istinskog boanstva osim Allaha) milostinja je,
svako Allahu ekber (Allah je najvei) milostinja j e, na
vraanje na dobro milostinja je i odvraanje od zla
milostinja j e, a sve to mogu zamijeniti dva rekata
duha-namaza."
4
9
Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upitao
Ehu-Musaa el-Ea'rija, r. a. : "
eli li da te uputim na
j ednu od brojnih denetskih riznica?" "
elim, Alla
hov Poslanie", odgovori on. Na to mu Vjerovj esnik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, ree: "Izgovaraj :
La havle ve lakuvete illa billah
'Nema snage ni moi osim U Allaha!'"
Allahov Poslanik, sallallahu 'alej hi ve sellem, j ed
nom prilikom j e rekao: "Kada sam uzdignut u vie
sfere, sreo sam Ibrahima, a. s. Ree mi : 'O Muham
mede, prenesi svom ummetu selam i izvij esti ga da
je denetska zemlja plodna, da j e voda pitka i da po
stoje nezasaene povrine koj e se zasauju rij eima:
\ \ - \ I
I
6 6 ,. |
- - . . .
lahu, vallahu ekber
'Neka je slavljen Allah, neka je hvaljen Allah, nema
istinskog boanstva osim Allaha i Allah je najvei!"'
"Ko kae:
2
'Neka je slavljen i hvaljen Allah!'
zasaena mu j e palma u Dennetu."
"Svevinji j e Allah melekima odabrao slj edei zikr:
w ~
7 0 ~ _ .
0 > _ * -
. g
;
. .
Sub hane Rabbi ve bi hamdihi, sub hane Rabbi ve bi
hamdih
'Neka je slavljen i hvaljen moj Gospodar, neka je slavljen
i hvaljen moj Gospodar!
"
'
"Ko izgovori:
Raditu billihi Rabben, ve bil-islami dinen, ve bi
Muhammedin sallallahu 'alejhi ve selleme resula
'Zadovoljan sam da mi je Allah Gospodar, islam vjera,
a Muhammed, sallallahu 1alejhi ve sellem, poslanik'
njemu j e obavezan Dennet."
Naa zadnja dova j e:
"Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. "
1
lASI Nl -ERI F
2
5
2 MVHAMMED MVTEVELLI E-A'RAVI
53
2
54
TAJ NE l KORI STI DOVE 2
55
2
5
6 MUHAMMED MUTEVELLI E-A' RAVl
Bismillahir-rahmanir-rahim
. Ja-sin.
2. Yel-Kur'anil-Hakim.
3. Inneke le minel-murselin.
4 Ala siratin mustekim.
y.Tenzilel-Azizir-Rahim.
2
57
b.Li tunzire kavmen ma unzire aba'uhum fe hum
gaflfn.
}.Lekad hakkal-kavlu ala ekserihim fe hum la
ju'minfn.
8. lnna de'alna fi a'nakihim aglalen fe bije ilel
-ezkani fehum mukmehfn.
g.Ye de'alna min bejni ejdihim sedden ve min
halfhim sedden fe agejnahum fe hum la jub
sirfn.
O. Ye seva'un alejhim e enzertehum em lem tun
zirhum la ju'minfn.
. lnnema tunziru menit-tebe'az-zikre ve haijer
-Rahmane bil-gajb. Fe beirhu bi magfretin ve
edrin kerim.
2. lnna nahnu nuhjil-mevta ve nektubu ma kad
emu ve asarehum. Ye kulle ej'in ahsajnahu fi
imamin mubin.
]. Yadrib lehum meselen ashabel-karjeh. lz da'e
hel-murselfn.
14. Iz erselna ilejhimusnejni fe kezzebuhuma fe
azzezna bi salisin fe kalu inna ilejkum mur
selun.
Iy.Kalu ma entum illa beerun misluna ve ma
enzeler-Rahmanu min ej'in in entum illa tek
zibun.
16. Kalu Rabbuna ja'lemu inna ilejkum le mur
selun.
I}.Ve ma alejna illel-belagul-mubin.
I5. Kalu inna tetajjema bikum. Le in lem tentehi le
nerdumennekum ve le jemessennekum minna
azabun elim.
Ig. Kalu ta'irukum me'akum. E in zukkirtum. Bel
entum kavmun musrifin.
20. Ye da'e min aksal-medineti redulun jes'a kale
ja kavmit-tebi'ul-murselin.
zI. lttebi'u men la jes'elukum edren ve hum muh
tedun.
22. Ve ma lije la a'budul-lezi fetareni ve ilejhi tur
de'un.
23. E ettehizu min dunihi aliheten in juridnir
-Rahmanu bi durrin la tugni anni efa'atuhum
ej'en ve la junkizun.
24. lnni izen le fi dalalin mubin.
2. lnni amentu bi Rabbikum fesme'un.
59
zb.Kiledhulil-denneh. Kale ja lejte kavmi ja'le
min.
27. Bi ma gafere li Rabbi ve de'aleni minel-mukre
min.
z8.Ve ma enzelna ala kavmihi min ba'dihi min
dundin mines-sema' i ve ma kunna munzilin.
zg. ln kanet illa sajhaten vahideten fe iza hum
hamid un.
)O.Ja hasreten alel-ibad. Ma je'tihim min resilin
illa kani hihi jestehzi'fn.
)I.E lem -erev kem ehlekna kablehum minel
-kurini ennehum ilejhim la jerdi'in.
32. Ve in kullun lemma demi'un ledejna muhda
rin.
33 Ve ajetun lehumul-erdul-mejteh. Ahjejnaha ve
ahredna minha habben fe minhu je'kulin.
{q.Ve de'alna fiba dennatin min nehilin ve a'na
bin ve feddema fiha minel-ujin.
35 Li je'kuli min semerihi ve ma amilethu ej
dihim. E fe la jekurin.
)b. Subhanel-lezi halekal-ezvade kulleha mimma
tunbitul-erdu ve min enfsihim ve mimma la
ja'lemin.
37 Ve ajetun lehumul-lejl. Neslehu minhun-neha
re fe iza hum muzlimin.
260 MUHAMMED MuTEVELLI E-A' RAVI
38. Ve-emsu tedri li mustekarrin leha. Zalike
takdirul-Azizil-Alim.
39 Vel-kamere kaddemahu menazile hatta ade
kel-urdinil-kadim.
40. Le-emsu jenbegi leha en tudrikel-kamere ve
lel-lejlu sabikun-nehar. V e kullun fi felekin jes
behin.
41. Ve ajetun lehum enna hamelna zurrijjetehum
fl-flkil-mehin.
42. V e halakna lehum min mislihi ma jerkebin.
43 Ve in nee' nugrikhum fe la sariha lehum ve la
hum junkazin.
44 Illa rahmeten minna ve meta'an ila hin.
45 Ve iza kile lehumut-teki ma bejne ejdikum ve
ma halfekum le'allekum turhamin.
46. Ve ma te'tihim min ajetin min ajati Rabbikum
illa kanu anha mu'ridin.
47 Ve iza kile lehum enfki mimma rezekaku
mullahu kalel-lezine keferi Hl-lezine ameni e
nut'imu men lev jea'ullahu at'ameh. ln entum
illa fi dalalin mubin.
48. Ve jekiline meta hazel-va'du in kuntum sadi
kin.
49 Ma jenzurine illa sajhaten vahideten te'huzu
hum ve hum jehissimin.
so. Fe la jesteti'une tevsijeten ve la ila ehlihim jer
di'un.
I.Ve nufha fs-suri fe iza hum minel-eddasi ila
Rabbihim jensilun.
s2. Kalu ja vejlena men be'asena min merkadi
na - haza ma ve'ader-Rahmanu ve sadekal
-murselun.
. ln kanet illa sajhaten vahideten fe iza hum
demi'un ledejna muhdarin.
q.Fel-jevme la tuzlemu nefsun ej'en ve la tud
zevne illa ma kuntum ta'lemun.
ss. Inne ashabel-dennetil-jevme fi ugulin faki
hun.
s6. Hum ve ezvaduhum lzilalin alel-era'iki mut-
teki'un.
]. Le hum fiha fakihetun v e l eh um ma jedde'un.
sS. Sehimun kavlen min Rabbin Rahim.
yg.Vemtazul-jevme ejjuhel-mudrimun.
6o. E lem a'hed ilejkum ja beni Ademe en la ta'bu
du-ejtan. lnnehu lekum aduvvun mubin.
61. Ve eni'buduni. Haza siratun mustekim.
62. Ve lekad edalle minkum dibillen kesira. E fe
lem tekunu ta'kilun.
b.Hazihi dehennemul-leti kuntum tu'adun.
bq.lslevhel-jevme bi ma kuntum tekfrtn.
by.El-jevme nahtimu ala efahihim ve tukelli
muna ejdihim ve tehedu erduluhum bi ma
kant jeksibtn.
bb.Ve lev nea'u le tamesna ala a'junihim festebe
kus-sirata fe enna jubsirin.
67. Ve lev nea'u le mesahnahum ala mekanetihim
fe mesteta't mudijjen ve la jerdi'tn.
b5.Ve men nu'ammirhu nunekkishu fl-halk. E fe
la ja'kiltn.
bg.V e ma allemnahu-i're ve ma jenbegi leh. ln hu-
.
ve illa zikrun ve Kur'an un mubin.
70. Li junzire men kane hajjen ve jehikkal-kavlu
alel-kafrin.
71. E ve lem jerev enna halakna lehum mimma
amilet ejdina en'amen fe hum leha maliktn.
72. Ve zellelnaha lehum fe minha rektbuhum ve
minha je'kultn.
73 Ve lehum fiha menaf'u ve mearib. E fe la je
kurtn.
]q.Vet-tehazt min dinillahi aliheten le'allehum
junsartn.
]y.La jesteti'tne nasrehum ve hum lehum dun
dun muhdarin.
76. Fe la jahzunke kavluhum. lnna na'lemu ma ju
sirrfne ve ma ju'linfn.
77 E ve lem jerel-insanu enna halaknahu min nut
fetin fe iza huve hasimun mubin.
78. Ye darebe lena meselen ve nesije halkah. Kale
men juhjil-izame ve hije remim.
79 Kul juhjihel-lezi ene'eha evvele merreh. Ye
huve bi kulli halkin alim.
8o. Ellezi de'ale lekum mine-ederil-ahdari na
ren fe iza entum minhu tfkidun.
81. E ve lejsel-lezi halekas-semavati vel-erda bi ka
dirin ala en jahluka mislehum. Bela ve huvel
-Hallakul-Alim.
82. lnnema emruhf iza erade ej'en en jekule lehu
kun fe jekfn.
83. Fe subhanel-lezi bi jedihi melekftu kulli ej'in
ve ilejhi turde'fn.
26
4
MUHAMMED MUTEVEJ.L E-A'RAVI
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
I. ]u Szn.
2. Tako Mi Kur'ana mudrog,
]. ti si, uistinu, poslanik,
(. na Pravome putu,
5 po objavi Silnoga i Samilosnoga,
. da opominje narod iji preci nisu bili opominjani,
pa je ravnoduan!
y. O veini njih se ve obistinila Rije - zato oni nee
vjerovati.
8. Mi smo uinili da budu kao oni na ije smo vratove
sindire stavili sve do podb radaka - zato su oni glava
uzdignutih,
i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu met

nuli i na oi im koprenu stavili - zato oni ne vide,
ro. i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao,
oni nee vjerovati.
. Tvoja opomena e koristiti samo onome koji Kur'an
slijedi i Milostivoga se boji, iako Ga ne vidi; njega
obraduj oprostom i nagradom lijepom!
I2. Mi emo, zaista, mrtve oiviti i Mi smo zapisali ono
to su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo
Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali
.
l. Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad
su im doli poslanici;
TAJ NE l KORI STI DOVE 26
5
14. kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjero
vae, i pojaasmo treim, pa rekoe: "Mi smo vama
poslani!" -
15. "Vi ste ljudi kao i mf - oni odgovorie - "Milostivi
nije objavio nita, vi neistinu govorite!"
I. "Gospodar na zna da smo, doista, vama poslani " -
rekoe oni
l,. "i duni smo samo da jasno obznanimo. "

18
.
Oni rekoe: "Mi slutimo da nam nesreu donosite;
ako se ne okanite, kamenovaemo vas i stii e vas,
zaista, bolna patnja od nas. "
19. "Uzrok vae nesree je s vama!" - rekoe oni. "Zar
zato to ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku
granicu zla prelazi. "
2O. s kraja grada urno doe jedan ovjek i ree: "O
narode moj, slijedi one koji su poslani,
2I. slijedite one koji od vas ne trae nikakvu nagradu, a
na Pravom su putu!
22. Zato da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a
Njemu ete se vratiti?
2].Zato da prihvaam druge bogove mimo Njega? Ako
Milostivi hoe da me snae neko zlo, njihovo posre
dovanje nee mi biti ni od kakve koristi i oni me nee
moi spasiti,
2(. a ja bih tada bio u pravoj zabludi;
25. ja vjerujem u Gospodara vaeg, ujte mene!"
26. l rei e se: "Ui u Dennet!" - a on e rei: "Kamo
sree da narod moj zna
27. zato mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem
priredio!"
28. protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo voj
sku s neba poslali, niti smo to ikada inili;
29. samo bi se uo jedan uasan krik, i oni bi odjednom
svi pomrli.
]o. O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije do
ao, a da mu se nisu narugali.
]I. Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uni
tili od kojih im se niko vratio nije,
]2. a svi oni bie zajedno pred Nas dovedeni
.
]]. Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj ivot dajemo i iz
nje nie ito koje oni jedu;
](. Mi po njoj stvaramo bae, pa/mike i vinograde - i
inimo da iz nje izvori izviru -
]. da oni jedu plodove njihove i od onoga to ruke nji
hove privrijede, pa zato nee da budu zahvalni?
36. Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u
onome to iz zemlje nie, u njima samima, i u onome
to oni ne znaju!
37 l no im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i
oni ostaju u mraku.
38. | Sunce se kree do svoje odreene granice, to je od
redba Silnoga i Sveznajueg.
39 Mjesecu smo odredili poloaje; i on se uvijek ponovo
vraa kao stari' savijeni palmi n prut.
40. Nit' Sunce moe Mjesec dostii nit' no dan prestii,
svi oni u svemiru plove.
41. Dokaz im je i to to potomke njihove u laama kr
catim prevozimo
42. i to za njih, sline njima, stvaramo one na kojima
se voze.
43- ako elimo, Mi ih potopimo, i nee im spasa biti,
nee se izbaviti,
44 osim ako im se ne smlujemo, da bi do roka odree
nog uivali.
45 A kad im se rekne: "Bojte se onoga to se prije vas
dogodilo i onoga to vas eka da biste pomilovani
b
.
l
.
" l l. . .
46
.
ne doe im nijedan dokaz od Gospodara njihova
kojem oni lea ne okrenu.
47 A kad im se kae: "Udjeljujte od onoga to vam Allah
daje" - onda nevjernici govore vjernicima: "Zar da
hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao na
hraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!"
48. govore: "Kad e ve jednom ta prijetnja, ako istinu
govorite?"
g.A ne ekaju drugo do straan glas koji e ih, dok se
budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,
so. pa nee moi nita oporuiti, niti se eljadi svojoj
vratiti.
I. |puhnue se u rog, pa e oni iz grobova prema Go
spodaru svome pohrliti,
s2. govorei: "Teko nama! Ko nas iz naih grobova
oivi?" - "Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, po
slanici su istinu govorili!"
]]. Bie to samo jedan glas i oni e se svi pred Nama
obreti.
. Danas se nee nikome nepravda uiniti i vi ete,
prema onom kako ste radili, nagraeni biti.
. stanovnici Denneta uivae toga dana u blagoda
tima veseli i radosni,
56. oni i ene njihove bie u hladovini na ukraenim di-
vanima naslonjeni,
y. u njemu e imati voa, i ono to budu eljeli.
. "Mir vama!" - bie rijei Gospodara Milostivog -
g. "a vi, o grjenici, danas se odvojite!"
6o. O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne kla
njajte se ejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,
6r. ve se klanjajte Meni; to je Put pravi.
62. On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pa
meti imali?!
63
.
Ovo je Dehennem kojim vam se prijetilo,
64. prite se sada u njemu zato to niste vjerovali!"
65
.
Danas emo im usta zapeatiti, njihove ruke e Nam
govoriti, a noge njihove e o onome to su radili svje
doiti.
66. Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova liiti, pa kad
bi na put poli, kako bi vidjeli?
6J. A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome
su zgrijeili u neto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda
otii niti se vratiti.
68. Onome kome dug ivot damo, Mi mu izgled nagore
izmijenimo. Zar oni ne razumiju?
6g. Mi poslanika nismo pjesnitvu uili, to mu ne prilii.
Ovo je samo pouka - Kur'n jasni,
D. da opominje onoga ko ima pameti, i da zaslue
kaznu nevjerici.
JI. Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stva
ramo i da oni njome raspolau kao vlasnici
)2. i da smo im dali da se njome slue - na nekim jau,
a nekima se hrane,
J3 i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zato nisu
zahvalni,
J4 ve pored Allaha druge bogove prihvaaju u nadi da
e im oni na pomoi biti;
2
7
75 oni im, medutim, nee moi pomoi, a oni su njima
posluna vojska.
76. nek te ne aloste rijei njihove; Mi, doista, znamo i
ono to kriju i ono to pokazuju.
77 Kako ovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stva
ramo, i opet je otvoreni protivnik,
78. i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren,
i govori: "Ko e oiviti kosti kad budu truhle?"
79 Reci: "Oivie ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On
dobro zna sve to je stvorio,
8o
.
Onaj koji vam iz zelenog drvea vatru stvara i vi
njome potpaljujete. "
81. Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar
stvoriti njima sline? jeste, On sve stvara i On je Sve
znajui;
82. kada neto hoe, On samo za to rekne: "Budi!" - i
ono bude.
83. Pa neka je hvalen Onaj u ijoj je ruci vlast nad svim,
Njemu ete se vratiti!
5ADkA1
Prvo poglavlje
Znaenje dove . . . . . . . . . . . . . . .
9
Dovom se postie dobro ili se, zbog neznanja,
trai tetno i beskorisno 16
Vrij eme dove . . . 1 8
Dova je sr Ibad eta . 22
Drugo poglavlje
Dova u Kur'anu . . . . . . . . . .
33
Kako u dovi traiti dunjaluka dobra? 36
Dova i ovjekova slabost . . . . . . 38
Isticanje dobroinstva u kur'anskim dovama
45
Pourivanje s pokajanj em - jedan od uzroka
za brisanje grij eha a . . . . . . . . . . .
49
Tree poglavlje
Dove meleka i vjerovjesnika
55
271
Dova Adema, a. s. = 62
Dova Nuha, a. s. . . 63
Dova Ibrahima, a. s. 66
Ibadet j e propisan za dobrobit ovjeka e 71
etrdeset godina - period izmeu dove i

njenog uslianja . . . . . . . . . . . . 73
etvrto poglavlje
Dove poslanika Muhammeda, s. a. v. s. . 7
9
Dove pred spavanje i prilikom buenja iz sna . 83
Sve je od Allaha i sve se Njemu vraa . . . . . 88
Veza vjernika sa Uzvienim Allahom nikada se
ne prekida . . . . . . . . . . .
9
1
Kruna pokajanja - sejjidul-istigfar . .
94
Svakodnevne ivotne aktivnosti . . .
9
6
Za svaku priliku i stanje postoji dova. 107
Allahova milost, blagoslov i zadovoljstvo . uo
Peto poglavlje
Vremena u koj ima Uzvieni Allah prima dovu. u,
Imovina steena na nedoputen nain kvari
i poteno steeni imetak . . . . . . . . . 1 1 9
Dova postaa nee biti odbijena . . . . . 1 23
Znaenje posebnosti i odabranosti vremena
i mjesta u odnosu na dovu . . . . . . . . 1 27
Dova je put duhovnog uzdignua i
imanskog zanosa . . . . . . . . . . . . 130
272
Pronicljivost i mudrost vjernika . 133
esto poglavlje
Dova protiv sebe mdrugih . . . . . . 141
Potlaeni i m pravo da u dovi proklinje
tlaitelja . . . . . . . . . . . . . . 145
Odnos izmeu dove i Allahove odredbe 149
Allahovo znanje obuhvata sve stvari i zbivanja 154
efa'at - zagovomitvo na Sudnjem danu 1

5
7
Dodatak
Dova koja se ui prilikom buenja iz sna o 1 65
Dova koja se ui prilikom oblaenja odj ee . r 6s
Dova koja se ui prilikom skidanja odjee o r66
Dova koja se ui prilikom ulaska u nunik o 1 66
Dova koja se ui prilikom izlaska iz nunika 1 66
Dova koja se ui prije uzimanja abdesta . r 67
Dova koja se ui nakon uzimanja abdesta r67
Dova koja se ui prilikom izlaska iz kue o 167
Dova koja se ui prilikom ulaska u kuu . r68
Dova koja se ui prilikom odlaska u damiju 168
Dova koja se ui prilikom ulaska u damiju . 1 69
Dova koja se ui prilikom izlaska i z damije r 6g
Zikr prilikom sluanja ezana . . . . . . 170
Dova koja se ui nakon prouenog ezana . 170
Zikr nakon poetnog tekbira u namazu 171
Zikr na ruku'u . . . . . . . . . . . . . 172
273
Zikr prilikom povratka sa ruku'a . . 174
Zikr na seddi e . . . . . . . . . . 175
Dova koj a se ui izmeu dvije sedde 178
Zikr na posljednjem sjedenju u namazu 178
Zikr nakon predaje selama u namazu 181
Zikr poslije namaza . . 182
Zikr nakon vitr-namaza 185
Kunut-dova . e . . . 185
Istihara-dova . . . .
186
J utarnj i i veernji zikr 188
Zikr prije spavanja e . 195
Dove koj e se ue prilikom buenja nou . 199
Dove koje se ue prilikom nesanice . . . 201
Dova koja se ui kada se sanja ruan san . 202
Dove onoga koj i j e zapao u nevolje . . 202
Dove onoga koj i se prepadne neega . . 204
Dova onoga koj i zapadne u brigu i tugu . 204
Dova onoga koj i zapadne u teku situaciju . 205
Dova onoga koj i se prepadne nekog naroda. 206
Dova onoga koj i se osjea usamljeno. . . . 206
Dova onoga koji osjeti ejtansko doaptavanje 207
Dova koja se ui radi osloboenja od duga . 207
Dove koj e se ue prilikom posjete bolesnika 208
Dove koje ui bolesnik . . . . . . . . 209
Dova onoga koj i izgubi nadu u ivot . . . 210
Dova koja se ui prilikom zatvaranja oiju
umrlog . . . . . . . . . . . . . . . . 210
274
Rijei koj ima se izraava sauee porodici
umrlog . . . . . . . . . . . . . . . 21 0
Denazetska dova za odraslu osobu . . . . 2n
Denazetska

dova za malodobno dijete . . 212
Dova koja se ui prilikom sputanja umrlog
u kabur . . . . . . . . . . . . . . . . . 213
Dova koja se ui prilikom posjete mezarima 214
Dova koja se ui kada puhne vjetar . . 214
Dova koja se ui za vrij eme grmljavine . 215
Dove za kiu . . . . . . . . . . . . 21 5
Dove koje se ue prilikom padanja kie. 216
Dova za prestanak velikih kia . . . . 217
Dova koja se ui nakon padanja kie e . 217
Dova koja se ui kada se ugledaju rani plodovi 21 8
Dove koj e se ue prilikom kihanja . e . . . 21 8
Dova koj a se ui mladoenj i, odnosno mladi 21 9
Dova koju ui mladoenja . . . . . . 220
Dova prije spolnog odnosa . . . . . . 220
estitanje na roenju djeteta i odggvor

na tu dovu . . . . . . . . . . . . 221
Dova kojom se trai zatita za djecu . 222
Dova za iskup sijela . . .
.
. . . . . 222
Dova protiv izljeva srdbe . . . . . 223
Postupak prilikom radosnog i neprijatnog
dogaaja . . . . . . . . . . . . . . . 223
Dova onome ko nam kae: "Allah ti oprostio! " 224
ime se moe zatititi od Deddala . . . . 224

275
Dova za onoga ko ovjeku posudi sredstva
u sluaju potrebe . . . . . . . . 22
4
Dova za onoga ko ovjeku ponudi
materijalnu pomo . . . . . . . 22
5
Dova za onoga ko ovjeku izjavi ljubav
zarad Allaha. . . . . . . . . . . . . 22
5
Dova za onoga ko zamoli Allaha za na
blagoslov . . . . . . . . . . . . . . 226
Dove koj e ui musafru onaj ko ostaje . 226
Dova koj u ui musafr onome ko ostaje 227
Dova koj u ui musafr koj i porani na put . 227
Dova prilikom ulaska u prevozno sredstvo 228
Putna dova . . . . . . . . . . . . . 22
9
Zikr koji se ui po povratku s puta . . . 231
Dova koja se ui prilikom ulaska u neko
selo ili grad . . . . . . . . . . . . . 232
Dova koja se ui prilikom ulaska u trnicu . 233
Vrijednost donoenja salavata na Poslanika. 233
Dova koja se ui kada se uzjoguni ivotinja . 23
4
Postupak prilikom pjevanja pijetla, revanja
magarca i zavijanja psa . . . . . . 23
4
Dova za onoga koga je ovjek ruio . 23
5
Dove koj e se ue prije i poslije j ela . . 23
5
Dove koj e ui posta prilikom ifara . 236
Dova koj a se ui u noi Lejletul-kadr. 237
Dove koje se ue na Saf i Mervi . . . 238
Dova koja se ui izmeu jemenskog ugla
i Crnog kamena . . . . . . . . . . . . 23
9
Donoenje tekbira kod ugla u kojem j e
smjeten Crni kamen e . . . . .
zqO
Uenje telbije . . . . . . . . . zqO
Spominjanje Allaha na Muzdelif zqI
Dova koja se ui na Arefatu . . . zqI
I zgovaranje tekbira prilikom bacanja svakog
kamenia na demretima . . . . . . . . 2qz
Postupak onoga ko se plai da bi mogao urei
nekoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . zqz
Zikr koji se izgovara prilikom klanja ivotinje
ili kurbana . . . . . . . . zqz
Pokajanje i traenje oprosta. zq
Univerzalni zikrovi i dove zqq
) asini-erif . . . . . . . . 2I
z))

Tajne I Koristi Dove

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Tajne I Koristi Dove

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

VuhammcdMutcvcie-a'ravi

JA}II | |CKlSJ! OCVE

ovjek u dovi uvijek trai ono to misli da j e do

ak i u sluaj u kad ovj ek upuuje dovu protiv ne

ovj ee, kad god se osjeti neovisnim i spo

to vie napreduje ljudska civiliza

ovj ek je u prolosti tragao za vodom i mnogo se

ovjek j e zbog svoje nepromilj enosti i zane

alosna je injenica da ovjek,

elimo li razmotriti sintaktiku strukturu rijei

ovj ek esto upuuje dovu Uzvienom Allahu u

ij e je znanje apsolutno i sveobuhvatno, zna da je to

ovjeku j e ostavlj eno na volju da trai bilo ta, ako

ta mislite da Svevinji Allah uslia kletvu majke

ovj ek u svojoj prirodi i

ta j e to iskreno preputanje i vezivanje za Allaha?

ijoj Ruci je vlast i uprava svega,

asni Kur'an nas poduava

ta je to breme ili isr, kako se u Kur'anu na

raz 'af, koj i

itajui sveti Kur'an,

ak i onda kad vjernik uini

uvaj se dobro da ne uini grij eh, a onda ga

to se tie euze, odnosno traenja zatite i utoi

ejtan pokuava vjernike odvratiti od

itajui asni Kur'an nailazimo na ovu dovu:

ta to meleki mole za lj ude? Oni trae oprost za

asni meleki nastavlj aju svoju dovu za vjernike,

emu nas Svemilosni Allah eli poduiti navodei

asnog hrama - Kabe, iziskivala j e od

im je baen u more, J unusa, a. s. , proguta

to se, pak, tie Sulejmanove, a. s., dove, on j e tra

ovj ek nita ne moe uiniti bez Allaho

ivi i Veni, ne obuzima Te ni san, ni drijeme, o

Asbahna ve asbehal-mulku lillah . . .

; ..;j - Rabbi es'eluke hajre

BismilHihi fi evelihi ve ahirih

to se tie vremena, zadnja treina noi ima po

1 16 MUHAMMED MUTEVELLI E-A' RAVl

ak i kada se analitiki obazremo na hadise koji

ta budni i ibadetom zaokupljeni, koj e

ta to znai? To znai da se Uzvieni Allah obraa

ta to onda ini dovu molitelja uslia

uvajte se dove potlaenog, jer

vio imaj u potrebu za njegovim prisustvom i brzim

ura, 20. ) Aj et jasno odgovara na nae

ijem posjedu su nepresune riznice

ovj ee, Ja sam dun

to se tie erijatskog tretmana proklinjanja u

uvajte se dove obespravljenog, jer izmeu

nih interesa na lahak

ije propise ne potuju i kre ih sva

ovj ek ima slobodu izbora u domenu Allaho

Ehedu en la ilahe illallahu vahdehu la erike leh,

Subhane Zil-deberiti vel-melekiti vel-kibrija'i

Semi'allahu li men hamideh

Subbihun Kuddisun Rabbul-mela'iketi ver"Rih

Allahumme e'inni 'ala zikrike ve ukrike ve husni

Allabumme inni estebiruke bi 'ilmike, ve estakdi

Allahumme Fatires-semavati vel-erdi, 'Alimel-gaj

Allahumme ma asbeha bi min ni'metin ev bi eha

Emsejna ve emsel-mulku lillahi, vel-hamdu lil

ivi i Vjeni, Tvojoj se milosti nadam!"