HILJADU I JENA NO DEMETRA FAUSTOVSKA BIBLIOTEKA DIMITRIJA SAVIA Svezak 2-V ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-16-2 (V.

svezak) Korektor Marija-Maja Savi Grafika priprema Pc . grafike usluge d.o.o. Likovni i tehniki urednik eljko Podore ki Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb PRIPOVIJEST O PRINCU AHMEDU I VILI PERI BANU 1 Od dvjesta sedamdeset prve do dvjesta sedamdeset pete noi. PRIPOVIJEST O HATIMU ET-TAIJU 72 Dvjesta sedamdeset peta no. PRIPOVIJEST O MA'NU IBN ZAIDI 74 Dvjesta sedamdeset peta no. PRIPOVIJEST O MA'NU IBN ZAIDI I BEDUINU 76 Dvjesta sedamdeset peta no. PRIPOVIJEST O GRADU LEBTI 79 Od dvjesta sedamdeset pete do dvjesta sedamdeset este noi. PRIPOVIJEST O HI AMU IBN 'ABD EL-MALIKU I MLADOM BEDUINU 83 Dvjesta sedamdeset sesta no. PRIPOVIJEST O IBRAHIMU IBN EL-MAHDIJU 86 Od dvjesta sedamdeset este do dvjesta sedamdeset sedme noi. PRIPOVIJEST O 'ABDALLAHU IBN ABI KILABI I GRADU STUPOVA IRAMU 102 Od dvjesta sedamdeset sedme do dvjesta sedamdeset devete noi. PRIPOVIJEST O ISHAKU EL-MAUSILIJU 111 Od dvjesta sedamdesed devete do dvjesta osamdeset druge noi. PRIPOVIJEST O KLAONIKOM ISTAU I OTMJENOJ DAMI 126 Od dvjesta osamdeset druge do dvjesta osamdeset pete noi. PRIPOVIJEST O DVIJE SESTRE, KOJE SU ZAVIDJELE SVOJOJ NAJMLAOJ SESTRI 137 Od dvjesta osamdeset pete do trista osme noi. PRIPOVIJEST O 'ALIJI ARU I ZUMURRUDI 226 Od trista osme do tristadvadeset sedme noi. PRIPOVIJEST O D UBAIRU IBN 'UMAIRU I GOSPODARICI BUDURI 309 Od trista dvadeset sedme do trista trideset etvrte noi. PRIPOVIJEST O OVJEKU IZ JEMENA I NJEGOVIH EST ROBINJA 344 Od trista trideset etvrte do trista trideset osme noi. PRIPOVIJEST O HARUNU ER-RA IDU, ROBINJI I ABU NUVASU 371 Od trista trideset osme do trista etrdesete noi. PRIPOVIJEST O OVJEKU, KOJI JE UKRAO ZLATNU ZDJELU, IZ KOJE JE BIO JEO SA PSOM 380 Od trista etrdesete do trista etrdeset prve noi. PRIPOVIJEST O VRAGOLANU IZ EL-ISKAND ARIJE I VALIJI 386 Od trista etrdeset prve do trista etrdeset druge noi. PRIPOVIJEST O EL-MALIKU EN-NASIRU I TRIMA VALIJAMA 391 Od trista etrdeset druge do trista etrdeset etvrte noi. Pripovijest valije iz Kaira 393 Pripovijest valije iz Bulaka 396

Pripovijest valije iz Starog Kaira 398 PRIPOVIJEST O MJENJAU I LOPOVU 400 Od trista etrdeset etvrte do trista etrdeset pete noi. PRIPOVIJEST O VALIJI IZ KUSA I LUPE U 402 Od trista etrdeset pete do trista etrdeset este noi. PRIPOVIJEST O IBRAHIMU IBN EL-MAHDIJU I TRGOVCU 405 Od trista etrdeset este do trista etrdeset sedme noi. PRIPOVIJEST O ENI, KOJA JE SIROMAHU DALA MILOSTINJU 413 Od trista etrdeset sedme do trista etrdeset osme noi. PRIPOVIJEST O POBO NOM IZRAELCU 417 Od trista etrdeset osme do trista etrdeset devete noi. PRIPOVIJEST O ABU HASSANU EZ-ZIJADIJU I OVJEKU IZ CHORASANA 421 Od trista etrdeset devete do trista pedeset prve noi. PRIPOVIJEST O SIROMAHU U NEVOLJI I NJEGOVIM PRIJATELJIMA 428 Trista pedeset prva no. PRIPOVIJEST O BOGATU OVJEKU KOJI JE OSIROMA IO I ZATIM OPET POSTAO BOGATIM 430 Od trista pedeset prve do trista pedeset druge noi. PRIPOVIJEST O KALIFU EL-MUTAVAKKILU I ROBINJI MAHBUBI 433 Od trista pedeset druge do trista pedeset tree noi. PRIPOVIJEST O VARDANU MESARU SA ENOM I MEDVJEDOM 437 Od trista pedeset tree do trista pedeset pete noi. PRIPOVIJEST O PRINCEZI I MAJMUNU 448 Od trista pedeset pete do trista pedeset sedme noi. PRIPOVIJEST O KONJU OD EBANOVINE 453 Od trista pedeset sedme do trista sedamdeset prve noi.

Ali kada je poela

dvjesta sedamdeset prva noc ehrezad pone pripovijedati1 PRIPOVIJEST 0 PRINCD AHMEDU I VILI PERI BANU. - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u starim vremenima i davno i ezloj pro losti ivio jednom jedan sultan od Indije. Taj je imao tri sina. Najstariji se zvao princ Husain, drugi princ 'Ali, trei princ Ahmed. On je imao takoer jednu neak inju, po imenu princeza Nur en-Nahar2, ker svojega mlaeg brata, koji je bio rano u mro i svoje jedino dijete ostavio za sobom pod strievim skrbni tvom. Kralj se s vel ikom bri ljivo u posvetio njezinu odgoju, i ulagao je u to svaki trud, da ona bude po duena u itanju i pisanju, u ivanju i vezenju, u pjevanju i umjetnikom sviranju na 1 Budui da u Kalkutskom izdanju tekst naredne pripovijesti nedostaje, Littmann gaje umetnuo na temelju Burtonova izdanja. Dodajem samo daje ova pria prviput prevedena i tiskana u francuskome Gallandovom izdanju, ali kao i mnoge druge - u znatno skraenom obliku. 2 To ime znai: Svjetlost Dana. 1 Dvjestaisedamdesetiprva no instrumentima, koji pribavljaju veselje i radost. Ta je princeza takoer po ljepot

i i ljupkosti i po razumu i mudrosti daleko nad-ma ivala sve djevojke svojega vrem ena u svim zemljama. Odrastala je s prinevima, svojim bratiima, u samoj radosti. J eli su zajedno i igrali se jedni s drugima i zajedno spavali. Kralj je bio u svo joj du i odluio, kada ona dosegne dob za udaju, da e je udati za nekoga od susjednih kne eva. Ali kada je ona bila sazrela u djevicu, njezin stric primijeti, da su tr i princa, njegovi sinovi, svi obuzeti dubokom ljubavlju prema njoj, i da svaki p ojedini od njih naje njivije eli, da zadobije njezino srce i njezinu ruku. Zbog toga kralj bude duboko u nutrini zbunjen, i on rekne u sebi samome: - Ako ja gospoda ricu Nur en-Naharu udam za jednoga od njezinih bratia, druga e dvojica biti nezado voljni i gunati protiv moje odluke. Ipak moje srce to ne mo e podnijeti, da ih vidi tu ne i razoarane. Ako meutim ona bude dana za enu nekom tuinu, tada e na sva tri prin ca, moje vlastite sinove, doi duboka tuga i te ka du evna patnja. Da, tko zna, nee li oni sebi ak oduzeti ivot ili otputovati i zaputiti se u neku daleku, tuu zemlju? St var je te ka i krije opasnosti. Tako dakle dolikuje meni, njihovu ocu, da postupim na taj nain, da, kada jedan od njih nju dobije za suprugu, u drugoj dvojici to n e izazove mr nju. Dugo je vremena sultan o toj stvari premi ljao u svom srcu; i naposljetku smisl i plan. Dadne da tri princa dou k njemu i pone s njima razgovarati, tim to rekne: Dragi sinovi, vi ste mi svi jednako dragi i vrijedni, jedan kao drugi. Zbog t oga ne mogu nijednomu od vas dati prednost i o eniti ga princezom Nur en-Naharom, niti takoer stoji u mojoj moi, da je svima trima dadnem za enu. Ali sam izmislio pl an, po kome ona treba pasti u dio jednomu od vas, a da se njegova braa ne trebaju osjeati uvrijeenima niti imati razloga za zavist. Neka onda uzmogne va a uzajamna l jubav i naklonost ostati nesmanjenom, i nijedan ne treba nikada biti ljubomoran na sreu drugoga! Ukratko, moj je plan ovaj: Poite i otputujte u daleke zemlje, tim to ete se odvojiti jedan od drugoga. Zatim ete mi donijeti najudesniju i najrjeu stv ar od svega, to ugledate na svojim puto2

Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Bunu vanjima. Pa tko se vrati doma s najrjeom dragocjeno u, taj treba postati suprugom pr inceze Nur en-Nahare! Pristanite dakle uz taj prijedlog. A to vam je uope potrebno u novcu za putovanje i za zadobivanje rijetkih i jedinstvenih stvari, to uzmite iz kraljevske riznice, onoliko mnogo, koliko elite! Tri se princa, koji su vazda svojemu ocu bili poslu ni, jednoglasno priklone to m prijedlogu. Svaki je pojedini bio zadovoljan i gajio pouzdanje, da e on kralju donijeti najudesniji dar i tako stei princezu za suprugu. Tada sultan zapovjedi, n eka se svakomu pojedinomu dadne toliko mnogo novca, koliko je trebao, bez ogrania vanja i bez preraunavanja. A zatim im rekne: Pripremite se za putovanje bez oklijevanja i otezanja i otpu-tujte pod Allaho vom za titom! Ubrzo se tri princa spreme za put i putovanje. Preodjenu se, tim to su obukli na sebe odjeu putujuih trgovaca, pokupuju sve, to im je bilo potrebno, uzja u konje n aji e krvi i izja u, svaki okru en svojom pratnjom, zajedno iz. palae. Vi e su dana putova i istom cestom, sve dok nisu dospjeli do mjesta, gdje se put dijelio u tri smjer a. Ondje svrate u chan3, i pojedu svoju veeru. Zatim se dogovore i usuglase, da e od sada, po to su sve donde bili zajedno putovali, s osvitom dana izabrati odijelj ene putove. Svaki je pojedini od njih trebao putovati svojom vlastitom cestom, i sva su trojica trebali u daljini potra iti razliite zemlje. Pri tome su se slo ili, da putuju samo tijekom jedne godine i da se onda, ako jo budu boravili u zemlji iv ih, sva trojica ponovo sastanu u istom ko-nai tu i zajedno vrate k svojemu ocu, kra lju. Nadalje su odredili, da prvi, koji doe natrag u chan, treba ekati sve do dola ska sljedeega, pa da zatim obojica trebaju ondje boraviti, sve dok ne doe trei. Po to je dakle sve to bilo jasno dogovoreno, upute se na poinak. A kada je zarudjela z ora, zagrle oni jedan drugoga i reknu si zbogom. Potom uzja u svoje konje i odja u o datle, svaki u svome smjeru. 3 Karavanseraj, istonjako svratiste, koje odgovara suvremenom motelu. 3 Dvjestaisedamdesetiprva no

Dakle, princ je Husain, najstariji brat, esto slu ao prianja o udima zemlje Bi angar h4, i on ju je ve od prije dugo vremena htio jednom posjetiti. Zato izabere put, koji je vodio onamo, prikljui se karavani, koje je cilj bila ta zemlja, i uzme s njome putovati vodom i kopnom kroz mnoga podruja, puste divljine i kamenite stepe , guste pra ume i plodne predjele, s poljima i zaseoci-ma, s vrtovima i gradovima. Po to je tri mjeseca bio na putu, dospio je konano u Bi angarh, zemlju, koja je bila tako rasprostrta i koje je mo tako daleko sezala, da su njome vladali mnogi knez ovi. On svrati u karavanseraj, koji je bio posebno sagraen za trgovce iz najudalj enijih zemalja. A od ljudi, koji su ondje boravili, dozna, da prijestolnica posj eduje veliki bazar, na kome se kupuju i prodaju sve vrste rijetkosti i udesnih st vari. O sljedeemu se dakle danu princ Husain uputi na bazar, a kako ga je ugledao , zastane i zapanji se nad njegovom du inom i irinom. Jer on se dijelio na mnoge ul ice, koje su sve bile natkrovljene svodovima i osvijetljene visokim prozorima, a duani su na obje strane bili vrstog naina gradnje, svi prema istomu uzorku i gotov o jednake veliine. A pred svakim je pojedinim bilo razapeto za titno platno, koje j e zadr avalo suneve zrake i pru alo hladovitu sjenu. U tima su duanima bile u redovima poslagane najrazliitije vrste roba. Tu su bili sve njevi indijske gaze, lanene tka nine od najfinijeg tkanja, jednobojno bijele ili obojane ili ukra ene ivopisnim uzo rcima, koji su tako jasno prikazivali ivotinje, drveta i cvjetove, da ih se moglo dr ati za stvarne ivotinje, grmove i vrtove. Tu je bilo nadalje u neiscrpnoj koliin i finih svilenih tkanina, brokata i najfinijih satena iz Perzije i Egipta. A u d uanima su s porculanom stajale staklene posude svake vrste. Tu i tamo su se takoer nalazili duani, u kojima su bili izlo eni na prodaju zidni ilimi i tisue podnih ilima . Princ je Husain koraao od duana do duana i bio pun zaprepa tenja nad time, to vidi tako udesne stvari, o kojima on nikada nije mogao ni sanjati. Naposljetku doe do z latarske ulice, i ondje ugleda plemenite kamenove i dragulje, zlatne i srebrene posude, 4 Od imena Bid nagar = Vid ajanagara: "Grad Pobjede", jedne neko glasovite prij estolnice u ju noj Indiji. 4 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu oblo ene dijamantima, rubinima, smaragdima, biserima i jo drugima skupocjenim kamen ovima, koji su svi tako svijetlo sjali i blje tili, da su duani bili osvijetljeni n jihovim udesnim sjajem. Tada si on rekne: Ako se u jednoj jedinoj ulici mogu nai tolika blaga i tako rijetki dragulji, onda ne zna nitko osim jedinoga Allaha Svemo guega, koliko mo e biti sakriveno blaga u cijelome ovom gradu! Nije se manje zaprepastio, kada je vidio, kako su ene brahmana u prekomjernost i svojega bogatstva ukra ene najljep im draguljima i od glave do pete najbogatijim h aljinama. ak su njihovi sluge i slu kinje nosili zlatne ogrlice i narukvice i grivn e koje su bile optoene skupocjenim kamenjem. U jednoj su hazarskoj ulici uzdu staj ale gomile prodavaa cvijea. Jer sav je narod, visokoga i niskog stale a, nosio vijen ce i cvjetni nakit. Neki su dr ali kite u rukama, drugi su si omotali vijence oko svojih glava, drugi su opet nosili oko vrata nadugako obje ene cvjetne pletere i gi rlande. itava je ulica izgledala kao jedna jedina cvjetna terasa. ak su trgovci st avljali bukete u svaki duan i na svaku prodajnu tezgu, a sav je zrak bio ispunjen sparnim mirisom cvijea. Kako je princ Husain landrao ovamo i onamo, konano postane umornim, i bio bi r ado negdje sjeo, kako bi malo otpo-inuo. Tada jedan od trgovaca primijeti, da on izgleda umorno, i on mu prijazno i uljudno ponudi, neka sjedne u njegovu duanu. S tranac izgovori pozdravnu formulu i sjedne. Odmah potom ugleda nekog prekupca, k ako nudi na prodaju ilim, etiri lakta u etvorini, tim to je izvikivao: - ilim za prod aju! Tko e mi platiti njegovu cijenu? To je tridesettisua zlatnika! - Tada je prin c bio u najveoj mjeri zaprepa ten nad cijenom. On domahne trgovcu, i po to je pomno r azgledao njegovu robu, rekne: ilim se kao ovaj prodaje za malo srebrenih kovanica! Kakvo on dakle ima posebno svojstvo, da ti tra i za njega svotu od tridesettisua zlatnika?

Prekupac povjeruje, da je Husain trgovac, koji je nedavno do ao u Bi angarh, i da dne mu kao odgovor: 5 Dvjestaisedamdesetiptva no Najvredniji gospodaru, misli li ti, da ja previsoko postav ljam cijenu ovoga ilima? Moj mi je gospodar zapovjedio, da ga ne prodajem za manje od etrdesettisua cekina! Tada princ nastavi: On ipak mora posjedovati neko udesno svojstvo. Inae ti ne bi tra io tako golemu svotu! To je istina, vrijedni gospodaru - odvrati prekupac - njegova su svojstva je dinstvena i udesna. Tko sjedi na ovome ilimu i u mislima izgovori elju, da bude dig nut u vis i spu ten na drugo mjesto, taj e u trenutku biti onamo odnesen, makar to mjesto bilo u blizini ili bilo ak mnoge dane putovanja udaljeno i te ko dosti no. Kada je princ uo te rijei, on u sebi samome rekne: - Ja ne mogu svojemu ocu, su ltanu, donijeti kui kao dar ni ta, to bi bilo tako udesno rijetko kao ovaj ilim, niti i ta, to bi mu moglo prirediti vee zadovoljstvo i ushienje. Neka je slavljen Allah Uz vi eni, cilj je mojega putovanja postignut, i putem ovoga u, ako tako ushtjedne All ah, svoju elju vidjeti ispunjenom! Ako uope to, tada e mu ovaj ilim biti vjean izvor r adosti. Tako se dakle princ, u namjeri, da kupi letei ilim, obrati prekupcu i rekn e mu: Ako on stvarno ima takve snage, kao to ih ti opisuje , tada cijena, koju ti za njega tra i , u stvari nije previsoka, i ja sam spre man, da ti platim tra enu svotu. Ovaj mu dadne kao odgovor: Ako ti u moje rijei sumnja , ja te molim, stavi ih na ku nju i time otkloni svoju sumnju! Sjedni na tu etvorinu od istkane pree, a ona e nas na puku tvoju elju i prohtjev odnijeti do karavanseraja, u kome ti stanuje . Na taj e se nain uvjeriti, da su moje rijei istinite. A tek kada se ti uvjeri o njihovoj istinitosti, tre ba mi platiti cijenu moje robe, na onome mjestu i u ono vrijeme, ne prije! Zatim ovjek ra iri ilim iza duana po tlu i dadne da princ na njemu zauzme mjesto, dok je on sam sjeo pokraj njega. Onda izne6 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Bernu nada, na puki prohtjev i elju princa Husaina, obojica budu odneseni do chana, kao da su se nalazili na Sulaimanovu5 prijestolju. Tako se dakle najstariji od triju brae ak vrlo obraduje pri pomisli, daje on ve sada stekao tako rijetku dragocjenost, kojoj se ravna nigdje po svim zemljama, t akoer ni kod kraljeva, ne bi mogla nai. U njemu se obraduju srce- i du a, jer je do ao u Bi angarh i ondje nai ao na tako udesnu stvar. On stoga plati etrdesettisua cekina k ao cijenu za ilim i povrh toga pokloni posredniku jo dvadesettisua kao dodatak. I s talno si je govorio, da e ga kralj, im vidi ilim, vjenati s princezom Nur en-Naharom . Jer to bi ipak bilo posve i u potpunosti nemogue, da koji od njegove brae, makar oni pretra ili i itav svijet u svim pravcima, uzmogne nai dragocjenost, koja bi se dala usporeivati s ovom. Imao je elju, da odmah sjedne na ilim i odleti u svoju zem lju, ili da ipak barem eka svoju brau u konai tu, kod kojega su se rastali sa sveanim obeanjem uz zakletvu, da e se poslije jedne godine ponovo sastati. Ipak mu ubrzo p adne na pamet misao, da bi mu vrijeme, koje bi ondje morao ekati, moglo postati p redugim, i vrlo se upla i, da bi mogao dospjeti u napast, da uini neki nepromi ljen k orak. Zbog toga odlui, da ostane u toj zemlji, ijega je kralja i stanovnike ve od p rije tako dugo vremena e njivo elio upoznati, i on napravi plan, da si pogleda zemlj u i da odlazi na zabavna putovanja po susjednim zemljama. Tako princ Husain proboravi nekoliko mjeseci u Bi angarhu. Kralj je pak te zeml je imao obiaj, da jedanput u svakom tjednu odr ava suenje, kako bi saslu ao sporove i poravnao pravne sluajeve, koji su se ticali stranih trgovaca. Na taj je nain princ e e viao kralja, ali nije nikada nijednomu ovjeku pripovijedao ne to o svom do ivljaju.

li budui da je imao lijepo lice i Ijubak hod, da je bio uljudan u svome govoru, k tomu sran i jak, razuman, oprezan i pun duha, bio je od naroda dr an u vi oj asti nego sultan, o trgovcima, njegovim drugovima, da se posve uti. A s vremenom je 5 Sulaiman je biblijski Salamun ( idovski: 'lomo). Njegov je sag, prema legen di, nosio zajedno s njime i njegovu vojsku. 7 Dvjestmsedatndesetiprm no postao obljubljen na dvoru, i iz vladarovih je vlastitih ustiju saznavao sve, to se ticalo njegove dr ave i njegove moi i njegove veliine. Princ je takoer posjeivao na jglasovitije pagode6 te zemlje. Prva, koju je vidio, bila je od bakra i mjedi od najfinije izrade. Nutarnja je elija mjerila tri lakta u etvorini i u svojoj sredi ni skrivala zlatnu sliku, koja je po veliini i obliku sliila ovjeku udesne ljepote. I tako je umjetnika bila izrada, da se inilo da njegovo lice upire oi, dva velika r ubina goleme vrijednosti, u svakog gledatelja, makar stajao, gdje god htio. Nada lje je princ vidio hram idola, koji nije bio manje udesan i rijedak nego prvi. Bi o je sagraen usred jednoga sela, na ravnoj povr ini, koja je bila dugaka i iroka pola jutra, i na kojoj su cvale dra esne ru e, jasmin, bazilije i kojekakvo drugo slatko mirisno bilje, iji su mirisi ondje ispunjavali sav zrak. Uokolo se meutim hramskog dvori ta protezao zid, tri stope visok, tako da unutra nije mogla zalutati nikakv a ivotinja. A u sredini se nalazila terasa, gotovo u visini jednog ovjeka, sva izg raena od bijelog mramora i valovitog alabastera. U njoj je bila svaka pojedina pl oa tako fino isklesana i tako tono umetnuta, da je cijela ploha, premda je pokriva la veliku povr inu, izgledala, kao da se sastoji iz jednoga jedinog kamena. U sred ini je terase stajala izgraena sveta kupola, koja se podizala u vis otprilike ped eset lakata i bila vidljiva na mnogo milja odatle. Bila je trideset lakata dugaka i dvadeset iroka, a crveni su mramorni kamenovi u oblozi zidova bili svijetlo po lirani poput zrcala, tako da se u njima vjerno odslikavala svaka stvar. Kupola j e bila umjetniki isklesana i na van rasko no ukra ena. Unutra su bili prema rangu i d ostojanstvu postavljeni redovi i redovi slika idola. Ovamo su, k ovomu vrhovnom sveti tu, pritjecale od jutra do naveer tisue brahmana, mu karaca i ena, na svagda nje bo goslu je. Ondje su nalazili igre i zabave jednako tako kao i obrede i ceremonije. Jedni su se gostili, drugi plesali, jedni su pjevali, drugi svirali instrumente radosti i 6 Pagodama - portugalski pagode, rije vjerojatno nastala od indijskog bha-g adi = svet (mo da i perzijskog butkddd. - hram) - se zovu kultne budistike graevine u zemljama Dalekog istoka, etverokutne ili mnogokutne, na vi e katova i sa stepenas tim krovom. 8 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu veselja, i tako su na svakovrsnim mjestima dolazile do rijei igre i gozbe i nedu ne zabave. Ovamo su takoer u svako godi nje doba pritjecale gomile hodoasnika iz dalek ih zemalja, kako bi ispunili svoje zavjete i obavili svoje molitve. Svi su donos ili darove u zlatnima i srebrenim kovanicama i rijetke i skupocjene poklone, koj e su rtvovali u nazonosti kraljevskih slu benika. Nadalje je princ Husain vidio sveanost, koja je bila samo jednom godi nje prosla vljana u gradu Bi angarhu. Tada su dolazili zajedno svi zakupci, veliki i mali, i obilazili u povorci oko pagoda, prije svega meutim oko jedne, koja je sve ostale nadma ivala veliinom i rasko ju. Veliki i ueni panditi7, koji su bili okretni u Sas-tr ama8, obavljali su putovanja od etiri i pet mjeseci i pozdravljali jedan drugoga pri toj sveanosti. Onamo je hodoastio narod iz svih dijelova Indije u takvome mno tv u, da je princ pri pogledu na to bio zaprepa ten. A jer su se kod hramova natiskiv ale tolike mase naroda, on uope nije mogao vidjeti, na koji se nain tuju bogovi. Na jednoj je strani susjedne ravnice, koja se pru ala nadaleko i na iroko, stajal a novoizgraena graevina silne veliine i visoke rasko i, devet katova visoka, koja je poivala na podgradnji od etrdeset stupova. Ondje je kralj jednom tjedno okupljao s voje vezire, kako bi svim strancima u zemlji izricao presude. Unutra njost je palae bila bogato ukra ena i izvedena sa skupocjenim ureenjem., Na vanjskoj su strani pl ohe zidova bile oslikane prikazivanjima tajanstvenih zemaljskih predjela i prizo

rima iz dalekih krajeva, prije svega takoer svakojakima etverono nim ivotinjama, ptic ama i kukcima, ak i komarcima i muhama, koje su bile odslikane s toliko umjetnikog osjeaja i tako vje tom rukom, da su se stvarno inile ivima i da su seoski puk i rata ri, kada bi iz daljine ugledali slike lavova, tigrova i drugih grabe ljivih zvijer i, bivali ispunjeni strahom i jezom. Na drugima su se stranama ravnice nalazili paviljoni, isto tako od drveta, podignuti za uporabu naroda. Oni su bili u unutr a njosti i na vanjskim stranama lijepo Uenjaci. Sastra je ud benik, odnosno: sveti spis. 9 Dvjestmscddmdesetiprvci no izraeni i oslikani poput one prve graevine, ali tako majstorski sagraeni, da su se mogli okretati sa svim narodom unutra i pokretati prema svakomu mjestu, kamo god se uope htjelo. Tako se pokretalo te silne zgrade uz pomo strojeva ovamo i onamo, a narod je u njima mogao jedno za drugim gledati razliite zabave i igre. Nadalje su se na svakoj strani etverokuta nalazili u redovima slonovi, zacijelo tisuu po broju. Njihove su surle i u i i stra njice bili obojeni cinoberom i ukra eni svakakvim a dopadljivim crte ima. Njihovi su sedleni pokrivai bili od zlatnog brokata, nosilj ke na njihovim leima su bile optoene srebrom. Nosili su uline pjevae, koji su sviral i na raznovrsnim instrumentima, dok su a-ljivci uveseljavali mno tvo svojim alama a glumci glumili svoje zabavne uloge. Od svih meutim znamenitosti, koje je princ ug ledao, njemu se najvi e dopala slonovska predstava, i ona gaje ispunila najveim div ljenjem. Mona je ivotinja - koja je mogla biti vo ena ovamo i onamo, kamo god su uvar i uope htjeli, jer su njezine noge poivale na postolju, koje se kretalo na koturim a -dr ala u svojoj surli frulu, na kojoj je tako lijepo svirala, da je sav narod s rado u klicao u znak odobravanja. Tu je bila jo takoer jedna manja ivotinja, koja je stajala na jednoj strani grede. Ta je greda le ala poprijeko preko jednoga osam la kata visokoga drvenog trupca i bila za njega privr ena kukama, a na drugome je kraju le ao eljezni uteg, koji je bio upravo toliko te ak koliko i slon. Taj je onda tako dugo pritiskao gredu, dok njegov kraj nije dotakao tlo, a zatim bi ga ponovo diz ao u vis uteg na drugome kraju. Tako se greda dizala gore dolje poput neke njiha ljke, a dok se ona gibala, slon se zibao ovamo i onamo, u istome taktu kao i gla zba zborova koji su svirali, pri emu se ogla avao trubljenjem. Narod se mogao oko t oga slona, dok se on ljuljao na gredi, dati voziti od mjesta do mjesta. Takve su se izvedbe izuenih slonova naje e odvijale u kraljevu prisustvu. Princ je Husain proveo gotovo jednu godinu u tome, da razgleda znamenitosti p o tr nicama i pri blagdanima Bi angarha. Kada je meutim do lo zatim vrijeme dogovora s njegovom braom, on u dvori tu iza chana, u kome je stanovao, ra iri po zemlji svoj ili m, primi na njega svoju pratnju, konje i sve to je donio sa sobom, 10 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu sjedne i u mislima izgovori elju, da hoe biti premje ten u kara-vanseraj, u kome su se tri brata dogovorila sastati. Jedva je bio zavr io misao, kadli se ve u istome t renutku ilim podigne visoko u zrak, odhuji odatle kroz prostranstvo i sve ih odne se do odreenog mjesta. I ondje princ ostane, jo uvijek u trgovakoj odjei, kako bi pr iekao svoju brau. uj sada, o sretni kralju, to je do ivio princ 'Ali, stariji od dvojice brae princa Husaina! On se o treem danu nakon svojega rastanka od dvojice brae takoer prikljuio jednoj karavani i otputovao prema Perziji. Kad je poslije putovanja od etiri mje seca bio stigao u Siras, prijestolnicu zemlje Irana, svrati on sa svojim suputni cima, koji su mu bili postali skoro kao prijatelji, u jedan chan. I on se ondje useli s njima u svoj stan, tim to je va io kao draguljar. Trgovci sljedeeg dana odu, kako bi kupovali robu i prodavali svoja vlastita dobra. Ali princ 'Ali, koji ni je imao sa sobom ni ta, to bi mogao prodavati, nego samo stvari, koje je trebao za sebe, odmah odlo i svoju putnu odjeu i uputi se s jednim drugom iz karavane na glav ni bazar, koji je bio poznat kao Bazistan, ili tr nica suknom. 'Ali stane obilazit i po toj tr nici, koja je bila izgraena od opeka i u kojoj su svi duani imali nadsvoe ne krovove, koji su poivali na lijepim stupovima. I on se vrlo zaudi, kada je vidi

o rasko na skladi ta, u kojima su bile izlo ene na prodaju sve vrste beskonano vrijedni h roba. Zaprepa ten se upita, kako bogat mora biti cijeli grad, kada jedna jedina ulica na tr nici ve krije takva blaga. Dok su dakle trgovci ulazili i svoje robe iz vikivali na prodaju, on ugleda meu njima jednoga, koji je dr ao u ruci lakat dugaku bjelokosnu cijev, koju je nudio na prodaju za cijenu od tridesettisua cekina. Kad a je princ 'Ali uo tu cijenu, on u sebi pomisli: - Taj je momak sigurno budala, d a tra i za jednu takvu jadnu stvar toliku cijenu! Zatim upita jednoga od vlasnika duana, s kojim je bio sklopio poznanstvo, tim to rekne: Moj prijatelju, je li ovjek ondje luak, da tra i svotu od tridesettisua cekina za onu malu bjelokosnu cijev? Ipak bi mu samo neka bena platila tako visoku cijenu i za tu stvar potro ila toliko blago zlata( 11 Dvjestaisedamdesetiprm no Vrijedni gospodaru - odvrati vlasnik duana - taj je prekupac pametniji i razumniji nego svi drugi njegova stale a, a ja sam preko njega dao prodati roba u vrijednosti od mnogo tisua cekina. Do juer je jo bio pri zdravoj pameti. Ali ne znam, u kakvom se stanju nalazi danas i da li je izgubio razum ili ne. Ali to znam sigur no, ako on za bjelokosnu cijev tra i tridesettisua, onda je ona vri jedna toliko ili jo vi e. Ipak, pogledat emo je vlastitim oima. Sjedni ovdje i ekaj, dok ne bude prolazio pokraj nas! Tada princ 'Ali sjedne na mjesto, koje mu je ovaj ponudio, a ubrzo ugledaju t akoer prekupca kako dolazi putem. Vlasnik ga duana dakle pozove i rekne mu: ovjee, ta tvoja mala cijev mora posjedovati neku rijetku snagu. Svi ljudi sa zaprepa tenjem slu aju, da ti za nju tra i tako visoku cijenu. Da, moj prijatelj ovdje ak vjeruje, da si mahnit. Prekupac, razuman ovjek, ne poka e nikakvu ljutnju zbog tih rijei, nego odgovori uljudnim rijeima: Visoki gospodaru, ja uope ne sumnjam u to, da me ti mora dr ati za poludjeloga, kada tra im tako visoku cijenu i tako nez natnu predmetu pripisujem tako visoku vrijednost. Ali kada ti poka em njegova svojstva i snagu, ti e tada rado biti spreman, da ga zadobije za tu cijenu. Ne samo ti sam, nego me svi ljudi, koji su uli kako izvikujem svoju ponudu, ismijavaju i nazivaju poludjelim. S tim rijeima poka e prekupac princu 'Aliji durbinsku9 cijev i pru i mu je, tim to je dodao: Dobro si pogledaj ovu bjelokost: ja u ti objasniti njezina svojstva! Ti vidi , da je ona na oba kraja opskrbljena komadom stakla. Ako ti dakle jedan njezin kraj stavi na oko, tada mo e vid jeti sve, to god uope po eli , i to e ti se pojaviti blizu tebe, makar bilo udaljeno od tebe ak mnoge stotine milja. Princ dadne kao odgovor: 9 Perzijski durbin = dalekovid, dalekozor. 12 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu - To izlazi iz okvira svakog razumijevanja. Ja to takoer jo ne mogu dr ati za istinito, sve dok je ne isprobam i dok se ne uvjerim o tome, da je tako, kako ti ka e . Nato prekupac polo i malu cijev u ruku princa 'Alije, i tim to mu je pokazao, ka ko treba njome rukovati, rekne: - Sto god ti uope elio ugledati, pokazat e ti se, ako pogle da kroz ovu bjelokost. Princ 'Ali utei za eli vidjeti svojega oca, i im je pridr ao cijev tik pred svojim o kom, ugleda ga kako svje i veseo sjedi na svome prijestolju, i kako narodu svoje zemlje dijeli pravdu. Zatim e njivo po eli vidjeti ljubav svojega srca, princezu Nur en-Na-haru. Takoer nju smjesta ugleda, kako sjedi zdrava i ila na svojoj pocivaljc i, naklapa i smije se, dok oko nje stoji jato slu kinja spremnih da je poslu e. Prin c je bio preko svake mjere zaprepa ten kada je vidio tu neobinu i udesnu predstavu,

i on rekne u sebi samome: - Makar ja takoer cijeli svijet pretra ivao tijekom deset godina ili jo du e po svim kutovima i uglovima, ipak neu nikada nai tako rijetku i s kupocjenu stvar poput ove bjelokosne cijevi. - Potom rekne prekupcu: - Svojstva su tvoje cijevi, kao to vidim, stvarno od te vrste, koju si opisao , i ja u ti vrlo rado kao cijenu za nju platiti trideset-tisua cekina. - Visoki gospodaru odvrati prekupac - moj se gospodar zakleo jednom zakletvo m, da se nee od nje rastajati za manje od etrdesettisua zlatnika. Princ mu dakle, koji je uvidio, da je prekupac ispravan i estit ovjek, odvagne e trdesettisua cekina i tako postane posjednikom durbinske cijevi, bla en u mislima, da e ona u potpunosti obradovati njegova oca i njemu privrijediti ruku princeze N ur en-Na-hare. Tako dakle 'Ali proputuje vesela srca kroz iras i odatle dalje raz novrsnim cestama Perzije. I naposljetku se, kada je godina skoro pro la, prikljui j ednoj karavani i dosegne na svom povratku u Indiju zdrav i itav dogovoreni karava nseraj, u koji je princ Husain 13 Dvjestmsedamdesetiprva no bio dospio ve prije njega. Ondje obojica uzmu ekati, da se njihov trei brat sretno vrati. To je, o kralju Sehrijaru, povijest dvojice brae. A sada te ja molim, priklon i svoje uho i poslu aj to, to se dogodilo najmlaem od njih, princu Ahmedu. Jer njego v je do ivljaj bio najudnovatiji i najneobiniji od sviju. Kada se on bio rastao od s voje brae, izabrao je put, koji vodi za Samarkand. A kada je nakon duga putovanja stigao onamo, svrati, jednako kao i njegova braa, u chan. O sljedeem danu ode, ka ko bi si pogledao tr nicu, koju tamo nji narod zove Bazistan, i uvjeri se, daje lije po ureena. Duani su bili umjetniki izgraeni i ispunjeni rijetkim tkaninama, vrijedni m dobrima i skupocjenim robama. Kako je dakle koraao ovamo i onamo, naie na prekup ca, koji je nudio na prodaju arobnu jabuku s uzvikom: Tko e kupiti ovaj plod? On j e vrijedan tride-setipettisua zlatnika! Tada princ Ahmed rekne ovjeku: Molim, daj mi ipak da vidim plod, koji ima u ruci, i objasni mi, kakvu tajnu snagu posjeduje, da zahtijeva za njega tako visoku cijenu! Prekupac se nasmije i, pru i mu jabuku i rekne: Nemoj se tomu uditi, moj dobri gospodaru! Zbilja, ja sam siguran, kada ti ja objasnim njegovo svojstvo, i kada vidi , kakva je on dobrobit za ovjeanstvo, tada moju cijenu nee dr ati pretje ranom. Ne, ti e tovi e rado izdati za njega blago zlata, u sluaju da ga posjeduje . Zatim nastavi: Sada me poslu aj, moj gospodaru, ispriat u ti, kakva snaga le i skrivena u ovoj umjetnikoj jabuci! Ako neki ovjek boluje od neke bolesti, makar bila takoer jo tako te ka, da, jo vi e, ako je ve na samrti, i ako zatim ovu jabuku samo pomiri i, tada e se ubrzo oporaviti, postat e zdrav i izlijeen od bilo koje bolesti, koja ga je muila, bila to kuga ili su ica, groznica ili ma koja druga zloudna bolest, kao da nikada nije bio bolestan. Njegova e mu se snaga smjesta vratiti, a po to je jednom pomirisao ovaj plod, bit e 14 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Bunu slobodan i prost od svake bolesti i svake patnje, dokle god budu u njemu boravil i ivotni duhovi. Ali princ Ahmed odvrati: Kako ja mogu biti siguran, da su tvoje rijei istinite? Ako stvar tako stoji, kao to ti ka e , tada u ti ja s najveom rado u dati svotu, koju tra i ! - Moj gospodaru - odvrati prekupac - svi ljudi, koji stanuju ovdje u predjelu Samarkanda, znaju posve dobro, da je ranije u ovome gradu stanovao mudar ovjek, koji je posjedovao udesnu okretnost, i koji je poslije mnogih godina napornoga rada proizveo ovu jabuku, putem mije anja beskonano mnogih ljekarija iz bilja

ka i minerala. Sva je svoja dobra, koja su bila znaajna, izdao za to, a po to je proizveo ovu jabuku, tisue je bolesnih ljudi opet uinio zdravima, tim to im je dao da samo pomiri u ovaj plod. Ali ah, njegov je ivot na ao iznenadan kraj, i smrt gaje neprimjetno izne nadila, prije nego to je mogao sam sebe spasiti pomou udo tvornog mirisa. A budui da nije skupio nikakvo bogatstvo, nego je samo ostavio iza sebe tugujuu udovicu, veliku gomilu djece i mnoge roake, udovica si nije mogla drugaije pomoi nego kroz to, da se rastane od ove arobne dragocjenosti, kako bi stekla sred stva za uzdr avanje svojih. Dok je prodava ispostavljao princu ovo svoje izvje e, oko njih se okupila velika gomila graana. A jedan iz mno tva, koji je bio dobro poznat prekupcu, istupi i rekn e: - Jedan od mojih prijatelja le i kod kue bolestan na smrt. Svi su lijenici i ljudi od lijenikog nauka odustali od nade u njegov ivot. Zato te preklinjem, daj mu da pomiri i taj plod, kako bi ostao na ivotu. im je princ Ahmed uo te rijei, on se obrati pro davau i rekne: Moj prijatelju, ako se taj bolesnik, o kojemu tu slu a , zah valjujui mirisu ove jabuke vrati k snazi, ja u je smjesta otkupiti za cijenu od etrdesettisua cekina. 15 Dvjestaisedamdesetiprm no ovjek je imao punomo, da je proda za iznos od tridesetipet-tisua zlatnika. A bud ui da je bio zadovoljan nagradom za pre-kupstvo od pettisua, on rekne: To je dobro, moj gospodaru! Sada mo e isku ati snagu ove jabuke i sebe samoga o njoj uvjeriti. Stotine sam bolesnika s njezi nom pomou uinio zdravima. S time otprati princ ljude do kue toga bolesnika i njega nae kako le i na svome k revetu u posljednjim izdisajima. Ali jedva da je umirui pomirisao plod, kadli smj esta doe k sebi i podigne se, potpuno izlijeen, zdrav i io. Potom zadobije Ahmed od prekup-ca udesnu jabuku i isplati mu etrdesettisua cekina. Po to je on tako postigao cilj svojega putovanja, odmah pomisli na to, da se prikljui nekoj karavani, koja putuje za Indiju, i da se vrati u zaviajno mjesto svojega oca. Ipak meutim odlui, da provede vrijeme u razgledavanju samarkandskih znamenitosti i udesnih stvari. O sobita mu je radost bila, da ode u divnu ravnicu, koja se naziva Soghd i koja je jedno od svjetskih uda, da je pogleda. Taj je kraj bio sa svih strana naslada za oi, u smaragdnozelenoj svijetloj haljini, s kristalnim potocima poput rajske zem lje. Vrtovi su donosili sve vrste cvijea i plodova, a gradovi su i palae radovali oi stranaca. Nakon stanovitoga se zatim vremena princ Ahmed prikljui jednoj karava ni trgovaca, koja je putovala prema Indiji. A kada je njegovo dugotrajno i mukot rpno putovanje bilo na kraju, dosegne on konano karavanseraj, gdje su njegova dva brata Husain i 'Ali nestrpljivo i ekivali njegov dolazak. Tada tri brata budu ispu njena srdanom rado u, im su se opet sjedinili, i oni zagrle jedan drugoga. I oni zahv ale Allahu, koji ih je poslije tako dugotrajnoga i tjeskobnog rastanka sada ve zd rave i ile, svje e i vesele doveo doma. Sada se princ Husain, kao najstariji, obrati drugima i rekne: Sada nam prilii, da svaki pojedini ispria, kako je pro ao, i da dadne do znanja, kakvu je rijetku stvar donio sa sobom i kakve ona posjeduje snage. Ja u vam, kao prvoroeni, takoer najprije ispriati svoje do ivljaje. Iz Bi angarha donosim sa sobom jedan ilim, koji je dodu e samo neugledan, ali koji posjeduje tako u16 Pripovijest o princu Ahme&u i vili Pen Banu desnu snagu, da e svatko, tko na njemu sjedi i zatim u duhu izgovori elju, da posj eti neku zemlju ili neki grad, odmah biti premje ten onamo, bez te koe i nepovrijeeno, pa makar putovanje do onamo takoer inae trajalo mjesecima ili ak godinama. Za njeg a sam platio etrdesettisua zlatnika. Pa po to sam zatim bio pogledao sve udesne stvar

i u zemlji Bi angarhu, sjeo sam na svoju zadobivenu dragocjenost i za elio si doi na ovo mjesto. Smjesta sam se na ao ovdje, kao to sam si za elio, i sada sam u ovome karavanseraju tri mjeseca ekao na va dolazak. Taj je letei ilim ovdje kod mene. Tko hoe , mo e ga isku ati! Nakon to je najstariji princ ispriao svoju povijest do kraja, kao sljedei uzme r ije princ 'Ali i pone: Dragi brate, taj je ilim, koji si ti donio sa sobom, udesno neobian, i on posjed uje posve neuobiajenu snagu. A prema onomu, to ti pripovijeda , nitko jo nikada na ci jelome svijetu nije vidio ne to, to bi se s njime moglo usporediti. - Zatim meutim o n izvue durbinsku cijev i nastavi: - Evo gledajte, ja sam takoer za etrdesettisua ce kina kupio ne to, iju u vam snagu sada pokazati! Vidite li ovu bjelokosnu cijev? S n jezinom se pomou mogu gledati stvari, koje su sakrivene pogledu i udaljene mnogo milja daleko. Ona je zaista posve udesna stvar i vrijedna, da je isku ate. Vas je d vojica mo ete isprobati, kad god hoete. Stavite samo oko na manje staklo i u mislim a izgovorite elju, da pogledate ne to, to va e srce eli vidjeti. A bilo da je dakle to u blizini ili udaljeno mnoge stotine milja daleko, ova e to bjelokost pokazati ja sno i posve pred va im oima. Kod tih rijei princ Husain uzme cijev od princa 'Alije, pa tim to je svoje oko stavio na jedan kraj, kao to mu je bilo reeno, on u svome srcu po eli da ugleda prin cezu Nur en-Naharu. Njegova su ga meutim dva brata promatrala, kako bi vidjeli, to e on rei. Ali iznenada opaze, kako njegovo lice mijenja boju i spu ta se klonulo po put uvela cvijeta, i kako mu u njegovu uzbuenju i du evnoj muci iz oiju tee rijeka su za. I prije nego to su se njegova braa bila oporavila od svojega zaprepa tenja i mog la ga upitati za razlog ovoga neobinog dr anja, on glasno uzvikne: Dvjestaisedamdesetiprva no - Jao! Jao! Mi smo podnijeli napore i pote koe, i tako smo daleko putovali u daljinu, jer smo se nadali, da emo stei princezu Nur en-Naharu. Ali je sve bilo uzalud: Vidio sam je kako smrtno bolesna le i na svojoj postelji, ba kao da hoe po posljednji put udahnuti, a oko nje stoje njezine ene, koje sve u najdubljoj alosti plau i tuguju. Ah, moja brao, ako je vi hoete vidjeti jo po posljednji put, tada bacite kroz staklo opro tajni pogled, prije to je vi e ne bude! Tada princ 'Ali dohvati durbinsku cijev i pogleda kroz nju i ugleda princezu u onome stanju, koje je bio opisao njegov brat Husain. Ovaj je ubrzo preda dalje princu Ahmedu, i on takoer kroz nju pogleda i uvjeri se, da se gospodarica Nur e n-Nahar nalazi pred time, da ispusti du u. Tako dakle on rekne svojoj starijoj brai : - Mi sva trojica trpimo jednaku ljubavnu muku zbog princeze, i svaki pojedin i od nas ima najusrdniju elju, da je zadobije. Sada njezin ivot i ezava, ali je ja mo gu spasiti i opet ostaviti zdravom, ako smjesta i bez otezanja i oklijevanja po ur imo k njoj. S tim rijeima on izvadi iz svojega d epa udesnu jabuku, poka e je brai i uz vikne: Ova ovdje nije manje vrijedna od leteeg ilima i dur-binske cijevi! Ja sam j e kupio u Samarkandu za etrdesettisua zlatnika a sada imamo najbolju priliku, da i sprobamo njezinu snagu. Rekli su mi, da bolesnik, ako ovu jabuku pridr i pred noso m, biva odmah opet izlijeen i zdrav, makar takoer bio na samrti. Ja sam je sam isp robao, a sada ete vi sami vidjeti njezinu udesnu ozdravljujuu snagu, kada je ja pri mijenim protiv bolesti Nur en--Nahare. Samo dajte da budemo kod nje, prije nego t o umre! - To je laka stvar - uzvikne princ Husain - moj e nas ilim u trenutku odnijeti do postelje na emu srcu najdra e. Odmah sa mnom sjednite na njega, jer on ima dovol jno prostora za nas trojicu. Neodlo no emo biti odneseni onamo, a na e sluge mogu sli jediti za nama! Tada tri princa sjednu na letei ilim, svaki u mislima izgovori elju, da bude uz postelju princeze Nur en-Nahare, i u trenutku se 18 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu nau u njezinoj odaji. Robinje i u kopljenici, koji su je njegovali, budu prestra eni

nad tim prizorom i zaprepaste se, kako su ovi strani ljudi mogli doi u sobu. I up ravo, kada su ih u kopljenici s maevima u ruci ve htjeli napasti, prepoznaju prineve i uzmaknu, jo uvijek zaueni nad njihovim prodorom. Braa meutim odmah ustanu s leteeg i ima, a princ Ahmed istupi i prinese udesnu jabuku k nosu gospodarice, koja je bez svijesti le ala ispru ena na svojoj postelji. Ali im joj je miris prodro u mozak, bo lest je napusti, i ona postane potpuno izlijeenom. iroko rastvori svoje oi, uspravi se na jastucima i obazre se uokolo, osobito na prineve, koji su stajali pred njo me. Jer osjetila je, da je postala svje a i vesela, kao da se upravo budi iz okrep ljujuega sna. Ubrzo ustane sa svoje postelje i zapovjedi svojim komorkinjama, daj e odjenu. A dok su one to inile, ona ispria, kako su se tri princa, sinovi njezina strica, iznenada pojavili, i kako joj je princ Ahmed dao da ne to pomiri i, putem eg a je ona bila izlijeena od svoje bolesti. Po to je zatim takoer jo bila obavila pranj e poslije ozdravljenja, ona se vrati natrag i poka e svoju srdanu radost nad ponovn im vienjem, naroito princu Ahmedu, jer joj je ipak on bio vratio ivot i zdravlje. P rinevi su takoer bili silno obradovani, kada su vidjeli, da je princeza Nur en-Nah ar tako brzo ozdravila od svoje smrtne bolesti. Ali uskoro oni uzme od nje opro ta j i odu, kako bi pozdravili svojega oca. U meuvremenu su u kopljenici itavu zgodu ispriali sultanu, pa kada su dakle prinevi do li k njemu, on se podigne, nje no ih zagrli i poljubi u elo, bla en, to ih je opet u gledao i od njih do ivio ozdravljenje princeze, koja mu je bila toliko mila, kao d a bi bila njegova vlastita ki. Potom tri brata donesu ovamo udesne stvari, koje je svaki pojedini bio donio sa svojega putovanja. Najprije princ Husain poka e letei i lim, koji je njih u trenutku bio donio iz daleke daljine, i rekne: - Prema svojemu izgledu nema ovaj ilim nikakve vrijednosti, ali jer posjeduje jednu tako udesnu snagu, meni se ini: nemogue je, da se na cijelome svijetu nae ne to, to bi po rijetkosti bilo ravno njemu. 19 Dvjestaisedamdesetiprva no Nato ponudi princ 'Ali kralju svoju durbinsku cijev, tim to rekne: D am edovo10 zrcalo uope nije ni ta prema ovoj cijevi, kroz koju sve stvari od istoka do zapada i od sjevera do juga posta ju ljudskom oku jasno raspoznatljivima. Napokon princ Ahmed izvadi udesnu jabuku, koja je na tako neobian nain spasila m ili ivot Nur en-Nahare, i rekne: S pomou ovoga ploda bivaju odmah izlijeenima sve bolesti i te ke patnje. I svaki pojedini urui svoju dragocjenost Sultanu s rijeima: -Gospodaru, udostoj se, da ove darove, koje smo donijeli, dobro ispita , i zatim odlui... Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. 10 D am ed je mitski kralj starih Perzijanaca, oko kojega se obrazovao itav vij enac legendi, slino kao oko idovskog Salamuna. 20 Ali kada je poela

'dvjestaisedamdesetidruga noc ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je svaki pojedini od trojice brae uruio svoju dragocjenost sultanu s rijeima: Gos podaru, udostoj se, da ove darove, koje smo donijeli, dobro ispita , i zatim odlui, koji je od njih najvredniji i najudesniji. Potom se treba, prema tvojemu obeanju, onaj meu nama, na kojega padne tvoj izbor, o eniti princezom Nur en-Naharom.

Nakon to je kralj s pa njom poslu ao njihove nagovore i takoer spoznao, kako je sva ki pojedini dar bio pridonio ozdravljenju njegove neakinje, on neko vrijeme dubok o utone u more misli. Zatim dadne kao odgovor: Ako bih priznao najveu zaslugu princu Ahmedu, ija je udesna jabuka izlijeila princezu, tada bih ipak nepravedno pos tupio prema drugoj dvojici. Premda ju je ipak njegova drago cjenost iz smrtne bolesti vratila k ivotu i zdravlju, ipak mi ka ite: kako bi on ne to saznao o njezinoj bolesti bez snage durbinske cije vi princa 'Alije? A isto bi tako takoer bez leteeg ilima princa Husaina, koji je vas trojicu u jednome trenutku donio ovamo, u desna jabuka bila beskorisna. Zbog toga moja odluka o tome glasi, da sva trojica imate jednak udio i da stoga mo ete polagati pravo na jednaku zaslugu za njezino ozdravljenje, jer bi bilo nemogue, 21 Dvjestmsedamdesetidruga no da se ona izlijei, da je nedostajala bilo koja od te tri udesne stvari. Nadalje su takoer sve tri jednako rijetke i udesne, a da nijedna ne prema uje drugu, i ja ni s najmanjim pravom ne mogu priznati prednost ili prvenstvo jednomu pred drugima. Obeao sam da u gospodaricu Nur en-Naharu vjenati s onim, tko donese od sviju najveu rijetkost. Ali koliko god to bilo udno, ne ostaje zbog toga manje istinito, da su one sve u jednome bitnom svojstvu jedna drugoj ravne. Te koa jo uvijek postoji, i p itanje jo nije rije eno. Pa ipak bih rado volio da stvar vidim odluenom jo prije svr et ka dana, i to tako, da se nijednomu ne dogodi nepravda. Tako se dakle moram bezu vjetno odluiti za plan, putem kojega u moi jednoga od vas proglasiti za pobjednika i njemu podariti ruku princeze Nur en-Nahare primjereno mojoj datoj rijei, kako b ih se oslobodio svake odgovornosti. Zato sam zakljuio sljedee: svaki pojedini od v as treba uzjahati svojega konja i opskrbiti se strijelom i lukom. Zatim odja ite n a turnirsko polje, a ja u vas slijediti s dr avnim ministrima, dr avnim velika ima i ug lednicima zemlje. Zatim vi trebate, jedan za drugim, u mojoj nazonosti svom svojo m snagom odapeti po jednu strijelu, a taj meu vama, ija strijela najdalje odleti, e biti od mene progla en kao najdostojniji, da zadobije princezu Nur en-Naharu za en u. Tri princa dakle, koji nisu mogli proturjeiti odluci svojega oca niti takoer su mnjati u njegovu mudrost i pravednost, uzja u svoje konje i po ure sa strijelama i l ukovima ravno do odreenoga mjesta. Takoer kralj prispije onamo sa svojim vezirima i dostojanstvenicima svoje dr ave, nakon to je dragocjenosti pohranio u kraljevskoj riznici. im je sve bilo spremno, isku a najstariji sin i nasljednik, princ Husain, svoju jakost i okretnost, i on odapne svoju strijelu daleko preko ravne ravnice . Poslije njega princ 'Ali posegne za svojim lukom, oda alje strijelu u istome pra vcu i prebaci je preko prve. Napokon doe na red princ Ahmed. On takoer nacilja u i sti pravac. Ali je to udesom tako bilo odreeno, da vitezovi i dvorjani, premda su svoje konje potjerali naprijed, kako bi vidjeli, gdje e njegova strijela pasti n a tlo, ipak od nje nisu otkrili nikakva traga, i nitko od njih nije znao, da li je strijela potonula u 22 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu dubine zemlje ili je odletjela sve do kraja nebeskog prostora. Da, bilo ih je, k oji su u zloj namjeri bili mi ljenja, da princ Ahmed nije odapeo nikakav hitac i d a njegova strijela uope nije napustila tetivu. Naposljetku kralj izda zapovijed, da se vi e za njome ne treba tragati, izjasni se za princa 'Aliju i odlui, da se on treba o eniti princezom Nur en-Naharom, jer je njegova strijela ostavila iza sebe onu princa Husaina. Tako dakle budu sveanosti i ceremonije svadbe odr ane prema za konu i obiaju te zemlje s velikom ras-ko ju i mnogo sjaja. Princ Husain meutim nije htio biti prisutan kod svadbene sveanosti, jer je bio razoaran i ispunjen ljubomor om. On je naime bio gospodarici Nur en-Nahari odan s mnogo strasnijom ljubavlju nego njegova dva brata. Zato on odlo i svoje kne evske haljine i otputuje odande u f akirskoj odjei, kako bi ivio kao pustinjak. Princ je Ahmed bio takoer izjedan ljubo morom i usprotivio se tomu, da uzme dijela u sveanosti vjenanja. Ali se on nije ka

o princ Husain povukao u samou, nego je provodio dane u potrazi za strijelom, kak o bi ustanovio, gdje je ona pala. Zbilo se dakle, da je jednoga jutra, kada je opet, sam kao i obino, iza ao u pot ragu i po ao od mjesta na kome su strijele bile odapete, dosegnuo oba mjesta, na k ojima su bile naene strijele prineva Husaina i 'Alije. Zatim je i ao dalje, uvijek r avno, i bacao svoje poglede na sve strane preko brijega i doline, nadesno i nali jevo. Dok je tako posvuda tra io, kadli odjednom, nakon to je ve bio oti ao otprilike tri parasange11 daleko, ugleda strijelu kako le i vodoravno na jednoj stijeni. Nad time on bude vrlo zaprepa ten. Jer zaudio se, kako je strijela mogla tako daleko o dletjeti, jo vi e meutim, kada se popeo gore i spoznao, da strijela nije zabodena u tlo, nego da je oito bila odskoila i vodoravno pala na kamenu plou. Tada on rekne u sebi samome: - S tom stvari sigurno postoji neka tajanstvena okolnost! Kako bi mogao inae itko tako daleko odapeti strijelu i nju zatim ugledati kako le i na tako neobian nain? Potom si utre put izmeu iljatih litica i velikih blokova i 11 Parasanga je perzijska milja, koja oznauje sat vremena hoda, to jest: ok o 5.550 na ih metara. 23 Dvjestnisedamdesetidruffd no doe uskoro do jedne izdubine u tlu, koja je izlazila u podzemni hodnik. Kada je p rodro unutra nekoliko koraka naprijed, ugleda eljezna vrata. Njih s lakoom pogurne , jer nisu bila zasunuta, pa po to je sa strijelom u ruci bio u ao, doe na neki put, koji se strmo spu tao i njime sie. Ali dok se bio pobojao, da e sve nai posve tamno, otkrije na stanovitoj udaljenosti, gdje se spilja pro irivala, velik prostor, koji je bio na sve strane osvijetljen svjetiljkama i svijenjacima. Kada je zatim odma kao dalje jo otprilike pedest lakata, njegov pogled padne na jednu monu i lijepu p alau. I naskoro izae iz njezine unutra njosti van na trijem dra esna cura, lijepa i pu na ljupkosti, vilinski lik u kne evskim haljinama i prebogato ukra en najskupocjenij im draguljima. Koraala je polako i dostojanstveno, a ipak ljupko i oaravajue, okru en a svojim slu kinjama kao pun Mjesec zvijezdama. Kada je princ Ahmed ugledao tu sli ku ljepote, po uri se, da joj prika e pozdrav mira, a ona uzvrati pozdrav. Zatim prie i nazove mu s puno dra esti dobrodo licu, tim to ljupkim glasom rekne: Od srca dobro do ao, prine Ahmede! Obradovana sam, to te vidim. Kako je tvoja viso st, i zbog ega si mi tako dugo bio odsutan? Kraljevi se vrlo zaprepastio, kada je uo, da ga ona naziva po imenu. On naime n ije znao, tko je ona, jer oni jedno drugo nikada prije nisu bili vidjeli. Kako j e onda ona mogla saznati njegovu titulu i njegov rang? Nato on pred njome poljub i tlo i rekne joj: Visoka gospodarice, ja sam ti obvezan na srdanu zahval nost, to si ti tako dobrostiva, da meni na ovome neobinom mjes tu tako prijaznim rijeima naziva dobrodo licu, ovdje, kamo se ja, usamljeni stranac, samo s oklijevanjem i ustezanjem usuujem ui. Ali mi je posve zagonetna misao, kako si ti mogla saznati ime svo jega roba! Ona odvrati nasmije iv i se: Moj gospodaru, prii ovamo i dopusti da mirno sjednemo ondje u dvorcu za zabavu! Ondje u ti odgovoriti na tvoje pitanje. 24 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu Oni dakle pou onamo, tim to ju je princ Ahmed u stopu slijedio. A kada je u ao, u gleda pun zaprepa tenja nadsvoeni krov, koji je bio divne izrade, tako lijepo ukra en zlatom i lapislazuli-jem12, slikama i ukrasima, da na cijelome svijetu nije ima o sebi ravnoga. Kada je gospodarica opazila njegovu zauenost, ona rekne princu: - Ova kua nije ni ta u usporedbi sa svima mojima drugima, koje ja tebi po slobod noj volji sada dajem u vlasni tvo. Kada ih bude vidio, bit e s pravom zaprepa ten. - Po tom ovo vilinsko bie sjedne na jednu povi enu estradu i ponudi princu Ahmedu uz mno ge znakove svoje naklonosti, neka sjedne njoj uz bok. Zatim nastavi: Iako ti men e ne poznaje , ja tebe ipak dobro poznajem, kao to e sa uenjem uvidjeti, kada ti ja isp riam cijelu svoju povijest. Ali ponajprije dolikuje, da ti ka em, tko sam ja. Ti si

zacijelo proitao u Svetom Pismu, da ovaj svijet nije samo obitavali te ljudi, nego takoer obitavali te stanovitoga roda, koji nazivaju d inskim biima... Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila za poela po Kraljevu dopu tenju. 12 Lapislazuli je lazurit, modre boje, koja mjestimice prelazi u zelenkast u i ljubiastu, latinski: lapis lazuli = lazurni kamen. 25

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje to vilinsko bie princu Ahmedu nad alje reklo: - Ponajprije dolikuje, da ti ka em, tko sam ja. Ti si zacijelo proitao u Svetom Pismu, da ovaj svijet nije samo obitavali te ljudi, nego takoer obitavali te stanovitoga roda, koji nazivaju d inskim biima, koja su po liku posve slina smrtnic ima. Ja sam ki jedinica stanovitoga kneza duhova najotmjeni-jeg podrijetla, i moj e je ime Peri Banu13. Stoga nemoj biti iznenaen, ako me uje kako ka em, tko si ti i t ko je tvoj otac, kralj, i tko je Nur en-Nahar, ki tvojega strica. Ja imam puno zn anje o svemu, to se odnosi na tebe, tvoje pleme i tvoju svojtu. Ti si jedan od tr ojice brae, koji su sva trojica bili zaarani ljubavlju prema princezi Nur en-Nahar i i koji su se meusobno natjecali za posjedovanje njezine ruke. Nadalje je tvoj o tac dr ao za najbolje, da vas sve po alje u strane zemlje, a ti si otputovao u dalek i Samarkand, odakle si donio doma udesnu jabuku, koja je zgotovljena rijetkim i t ajanstvenim umijeem i za koju si platio etrdesettisua cekina. Uz njezinu si pomo izl ijeio svojemu srcu najmiliju od te ke bolesti. Princ je Husain meutim, tvoj najstari ji brat, za istu cijenu 13 Peri znai na perzijskome vila, odnosno demonica. Banu (= gospodarica) je uobiajeni naslov otmjenih ena. 27 Dvjestnisedamdesetitrea no u Bi angarhu kupio letei ilim, a princ je 'Ali donio doma durbin -sku cijev iz grada irasa. Ovo neka ti bude dovoljno, kako bi ti pokazalo, da ni ta od svega, to se tie tebe, meni nije skriveno. Ali mi sada reci punu istinu, komu se vi e divi zbog ljep ote i ljupkosti, meni ili gospodarici Nur en-Nahari, supruzi svojega brata? Moje srce ezne za tobom u strasnoj udnji i eli da se mi vjenamo i u ivamo ivotne radosti i ljubavne miline. Zato mi reci, jesi li ti takoer voljan, da se mnome o eni , ili te i zjeda jaa e nja prema keri tvojega strica? U obilju sam svoje ljubavi nevidljiva staj ala tebi uz bok za vrijeme natjecanja lukovima na turnirskom polju, a kada si ti odapeo svoju strijelu, znala sam, da e ona daleko zaostati za strijelom princa ' Alije. Zbog toga sam je uhvatila, prije nego to je dotakla tlo, i odnijela je izv an doma aja oiju. A tim to sam je pustila da udari o eljezna vrata, uinila sam da se o dbije i padne vodoravno na stijenu, na kojoj si je na ao. I od toga sam dana uvije k sjedila tu i ustrajno te i ekivala, jer sam dobro znala, da e ti za njome tragati, sve dok je ne nae , i tako sam bila sigurna, da u te dovesti ovamo k sebi. Tako je govorila lijepa cura Peri Banu, tim to je pogledavala princa Ahmeda po gledom e njive ljubavi. Zatim meutim u ednoj srame ljivosti spusti elo i odvrati svoj po gled. Kada je princ Ahmed uo te rijei iz usta Peri Banu, on bude silno obradovan, a u sebi samom rekne: Ne stoji vi e u mojoj moi, da steknem princezu Nur en-Naharu. A Peri Banu je jo nadma uje dra e u lica i ljepotom stasa i ljupko u hoda. - Ukratko, on je io toliko ushien i zanesen, daje posve zaboravio ljubav prema svojoj sestrini. A b udui da je spoznao, da mu je srce njegove nove arobnice naklonjeno, on rekne: - Visoka gospodarice, ti ljepotice nad ljepoticama, ja ne udim ni za ime, nego da slu im tebi i pokoravam se tvojoj zapovijedi, dokle god budem ivio. Ali sam ja ljudskoga poroda, a ti si nadljudskog podrijetla. Tvoji e ti prijatelji i roaci, t voje pleme i tvoja svojta mo da zamjeriti, ako se ti sa mnom pove e u jednu takvu vez

u. Ona meutim dadne kao odgovor: 28 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu Ja od svojih roditelja imam punu slobodu, da se udam, za koga ja hou i komu ja poklonim svoju ljubav. Ti ka e , da ti hoe biti moj sluga, ali ne, ti treba biti moj gospodar i vladar. Jer ja sam tvoja, i moj ivot i sva moja dobra pripadaju tebi, ja hou biti zau vijek tvojom slu kinjom. Pristani, ja te molim, da me uzme za suprugu. Moje mi srce kazuje, da mi ti nee odrei moju molbu! I Peri Banu dalje doda: Ja sam ti ve rekla, da ja o tome mogu odluivati s najpotpunijom slobodom volje. Ktomu je to kod nas u d inskom narodu obiaj i prastara navada, da se mi djevojke, kada dosegnemo dob za udaju i godine razuma, smijemo udavati prema zapovijedi srca. Tako dakle ive mu karac i ena tijekom cijeloga svog ivota u slozi i srei. Ako meutim neka djevica biva udana od svojih roditelja po njihovu izboru, ne po svome vlastitome, i tako biva prikovana za branog druga, koji nije za nju onaj pravi, jer ima ru an lik ili ru nu narav i nije sposoban da stekne njezinu nak lonost, onda e se zacijelo to dvoje ak tijekom cijeloga svog ivota jedno s drugim svaati. I nevolja e bez kraja nastati za njih iz jedne takve nesretne veze. Mi takoer nismo vezane ni drugim zakonom, koji vezuje udoredne djevice iz roda Adamova. Jer mi otvoreno objavljujemo svoju naklonost mu karcu, kojega ljubimo, i ne trebamo ekati i suzdr avati se, sve dok ne budemo snubljene i zadobivene. Kada je princ Ahmed uo taj odgovor, on bude obuzet srdanom rado u, i sagne se, kak o bi poljubio skut njezine haljine. Ali ga ona sprijei i pru i mu svoju ruku, ne sv oju haljinu. Princ uhvati ruku pun ushienja, i poljubi je prema obiaju zemlje14 i stavi je na svoje grudi i na svoje oi. Nato vila rekne s oaravajuim osmijehom: S mojom rukom vrsto u tvojoj, tako mi zavjetuj vjernost, kao to ja tebi sveano obeavam: nepromjenjivo u biti vjerna svo vrijeme, nikada ti neu skriviti niti kr enjem rijei ni neposto jano u! A princ joj dadne kao odgovor: Dakako: prema obiaju zemlje Indije. 29 Dvjestctisedamdesetitrea no Najmilije bie, ljubljena moje du e, vjeruje li ti, da bih ja ikada mogao postati izdajicom svojega vlastitog srca, ja, koji te lju bim do mahnitosti i tebi prinosim tijelo i du u, tebi, koja si kra ljevska vladarica mojega srca? Ja sebe cijeloga posveujem tebi: uini sa mnom, to hoe ! Zatim Peri Banu rekne princu Ahmedu: Ti si moj suprug, a ja sam tvoja ena. Ovo sveano obeanje, koje nas dvoje jedno drugomu dajemo, stoji umjesto branog za pisa. Ne trebamo nikakva kadiju. Jer kod nas su sve druge formal nosti i ceremonije suvi ne i beskorisne. Uskoro u ti pokazati oda ju, u kojoj emo proslaviti svoju svadbenu no, i ja vjerujem, da e joj se ti zadiviti i priznati, da u cijelom svijetu ljudi nema nijedne, koja bi joj bila ravna. Smjesta njezine slu kinje rasprostru stol i donesu jela najra-zliitije vrste, kt omu najskupocjenija vina u bocama i u zlatnim peharima, koji su bili optoeni drag uljima. Tako dakle oboje sjednu uz jelo i uzmu jesti i piti, sve dok se nisu nas itili. Potom uzme Peri Banu princa Ahmeda za ruku i odvede ga do svoje odaje, u kojoj je spavala. Ali on ostane stajati na pragu, svladan rasko ju, koju je ondje ugledao, i obiljem dragulja i plemenitog kamenja, koje je zasljepljivalo njegove oi. A kada je konano opet do ao k sebi, on uzvikne:

ini mi se, da u itavom svemiru nema nijedne tako ras ko ne prostorije, koja je pretrpana tako skupocjenim priborom i takvim plemenitim nakitom. Tada pone Peri Banu: Ako ti tako pun divljenja hvali ve ovu palau, to e tek rei pri pogledu na dvorce i tvrave mojega oca, d inskog kralja? < A kada bude vidio moj vrt, tada e jamano takoer biti ispunjen zaprepa teno u i ushienjem. Ali je sada prekasno, da te onamo vodim, jer blizu je no. Zatim ona otprati princa Ahmeda u drugu sobu, gdje je bila pripremljena veera. A sjaj te dvorane nije ni ta zaostajao za onim 30 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu druge, da, bio je ak jo divniji i u veoj mjeri zasljepljujui. Stotine su vo tanih svij ea u svijenjacima od najfinijeg jantara i naji eg kristala, koje su bile poredane na s vim stranama, posvuda izlijevale rijeke svjetlosti, dok su zlatne posude sa cvij eem i a e od najfinije izrade i neizmjerne vrijednosti, ljupkih oblika i udesnoga umi jea ukra avale ni e i zidove. Nijedan ljudski jezik nije mogao opisati rasko te odaje. U njoj su takoer bila jata djevianskih peri15, dra esnog lika i milog lica, odjeven ih u najprobranije haljine, koje su svirale instrumente radosti i veselja i pjev ale pjesme ljubavi uz dionice koje su zaluivale srca. Oboje dakle, mladi mu i njegova ena, sjednu uz jelo. Ali su uvijek i uvijek izn ova zastajali, kako bi se alili i predavali srame ljivoj ljubavnoj igri i ednima lju bavnim milovanjima. Peri Banu je vlastitom rukom pru ala princu Ahmedu najprobrani je zalogaje i davala mu da proba iz svake zdjele i od svake poslastice, tim to mu je kazivala njihovo ime i pripovijedala, kako su bile pripremljene. Ali kako bih ja, o sretni kralju ehrijaru, trebala biti u stanju, da tebi opis ujem ona d inska jela ili da s dolinim rijeima pohvale opi em izvrstan okus jela, kakv a nije nikada nijedan smrtnik niti ku ao ni vidio? Kada su dakle njih dvoje bili zavr ili svoju veeru, uzmu piti najukusnija vina i krijepiti se slatki ima, suhim plodovima i pris-mokom od svakojakih poslastica. Z atim se, kada su bili dovoljno pojeli i popili, upute u jednu drugu sobu, u kojo j se nalazila rasko na povi ena estrada, pokrivena zlatom protkanim podloscima i jas tucima, koji su bili izraeni od bisera za vezenje i staroperzi-jskog tkanja. Ondj e su sjeli bok uz bok, kako bi naklapali i predali se vedru raspolo enju. Zatim ue gomila d inskih bia i vila, koji su pred njima plesali i pjevali s udesnom ljupko u i u mijeem. Ova je lijepa predstava obradovala Peri Banu i princa Ahmeda, i oni su gl edali i slu ali svirku i kolo s uvijek novim ushienjem. Naposljetku se novovjenani p ar podigne i povue se, umoran od Dakako: vila (peri = vila). 31 Dvjestaisedamdesetitrea no sveanosti, u jednu drugu odaju. Ondje nau d insku postelju, koja je bila prostrta od robova. Njezini su okviri bili optoeni zlatom i draguljima, dok su se pokrivai i jastuci sastojali od satena i san-dalova tafta s najrjeima cvjetnim vezivima. Ovd je se gosti, koji su bili prisutni na svadbenoj sveanosti, i robinje iz palae post ave u dva reda i uzmu klicati mladom paru, dok je ulazio. Zatim zamole, da smiju otii, svi odande odu i njih dvoje prepuste njihovima svadbenim radostima. Tako s u bili vjenana sveanost i svadbena veselja slavljeni dan za danom, s uvijek novim jelima i svirkama, novim plesovima i napjevima. A da je princ Ahmed ak i tisuu god ina dugo ivio u rodu smrtnika, ipak nikada ne bi vidio takve sveanosti, uo takve na pjeve, u ivao takvu ljubavnu sreu. est mu je mjeseci tako proteklo u vilinskoj zemlji, uz Peri Banu, koja mu je b ila predana u tako nje noj ljubavi, da on nije mogao podnijeti ak nijedan trenutak, a da je ne vidi. Da, ako je kada ne bi gledao, postajao bi nemirnim i zbunjenim . A na isti je nain Peri Banu bila sva ispunjena ljubavlju prema njemu, i nastoja la je putem novih umijea ljubavne igre i pronalazaka veselja da se svojemu mu u u s vako doba sve vi e i vi e dopadne, sve dok njegova strast prema njoj nije postala ta

ko jakom, da je pomisao na kuu i dom, na svojtu i pleme i ezla i odbjegla iz njegove du e. Ipak se poslije stanovitog vremena njegovo sjeanje probudi iz dri-jeme a, i on se povremeno zatekne pri tome, kako ezne za time, da ponovo vidi svog oca, iako je dobro znao, da mu je nemogue saznati, kako je on u daljini, ako sam ne otputuj e, da ga posjeti. Tako on dakle jednoga dana rekne Peri Banu: - Ako je to tvoja volja, ja te molim, zapovjedi mi, da te na malo dana napust im, kako bih vidio svojega oca, koji je sigurno o alo en zbog mojega dugog izbivanja i trpi sve muke rastanka sa svojim sinom! Kada je Peri Banu ula te rijei, ona se estoko upla i. Jer ona je u svome srcu pomi slila, daje to samo izgovor, pomou kojega joj on kani pobjei i umaknuti, nakon to j e u itak i posjed uinio njegovo srce prezasienim njezinom ljubavlju. Zbog toga mu on a dadne za odgovor: 32 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu Jesi li ti zaboravio svoj zavjet i svoju datu rije, da me sada eli napustiti? Jesu li ljubav i udnja prestali uzbuivati tvoje srce, dok ipak sva moja nutrina u svako doba zadr e od radosti, kako je to uvijek inila, ako samo pomisli na tebe? - O ti ljubljena moje du e - odvrati princ - ti kraljevska vladarice mojega srca, kakve su to sumnje, koje napastuju dvoju du u? Zbog ega takve plahe brige i tu ne rijei? Posve dobro znam, da su tvoja ljubav i tvoja naklonost takve vrste, kao to ka e . I kada ja tu istinu ne bih priznavao ili se pokazivao nezahval nim ili ne bih na tebe gledao s isto tako toplom i dubokom, nje nom i pravom ljubavlju kao ti na mene, tada bih u stvari bio neza hvalni i najcrnji izdajica. Bilo to daleko od mene, da bih se ja elio rastati od tebe. Nikada mi nije do la na pamet pomisao, da tebe napustim, i da se ne vratim natrag! Alije moj otac sada star ovjek, on je u poodmaklim godinama, a njegovo je srce o alo eno zbog dugog rastanka sa svojim najmlaim sinom. Ako bi mi ti htjela dopustiti, tada bih ja rado oti ao, da ga posjetim, a potom bih se sa svom urbom vratio doma u tvoj zagrljaj. Pa ipak, ne bih u tome volio uiniti ni ta protiv tvoje volje. Moja je usrdna ljubav prema tebi te vrste, da bih ja rado sve sate dana i noi volio boraviti tebi uz bok i ne napu tati te nikada ak ni samo jedan trenutak. Peri Banu prikupi malo utjehe iz tih rijei. A po njegovim pogledima, njegovim rijeima i njegovim kretnjama sigurno spozna, da joj je princ Ahmed stvarno predan s usrdnom ljubavlju, i da joj je njegovo srce, poput njegova jezika, vjerno kao zlato. Potom mu ona dadne dopust i odobri mu, da ode i posjeti svojega oca. Ali mu je istovremeno uporno nagla avala, neka ne boravi predugo kod svoje svojte i s vojega plemena. Sada uj, o sretni kralju, to se dogodilo sultanu od Indije i kako je pro ao, nako n to se Princ 'Ali bio vjenao s princezom Nur en-Naharom! Kada on ve tijekom mnogih dana nije vi e bio vidio princa Husaina i princa Ahmeda, postao je vrlo alostan i te ka srca, i jednoga je jutra poslije dr avnog sabora upitao svoje vezire i ministr e, to se s njima dogodilo i gdje su. Nato mu njegovi ministri odgovore s rijeima: - Visoki gospodaru, sjeno Allahova 33 Dvjestaiseda-mdesetitrea no na zemlji, tvoj je najstariji sin, plod tvojega tijela i nasljednik tvojega kral jevstva, princ Husain, u svome razoaranju i ljubomori odlo io svoje kraljevske halj ine, kako bi postao pustinjak, koji se kao Allahov ovjek odrie svake elje i po ude ov oga svijeta. Princ je Ahmed, tvoj trei sin, takoer u dubokoj mr nji napustio grad. A li o njemu nitko ni ta ne zna, kamo je mogao utei ili to mu se moglo dogoditi. Kralj bude te ko zabrinut i zapovjedi im, da bez oklijevanja i odgaanja napisu i odmah po alju fermane16 i zapovijedi svim namjesnicima i upraviteljima pokrajina, s izriitim zahtjevom, da moraju bez oklijevanja tragati za princom Ahmedom i pos lati ga doma k njegovu ocu, im bude naen. Ali premda su zapovijedi bile tono izvr ene

i premda su svi, koji su tragali, ulo ili veliku pomnju, ipak nitko ne nae od njeg a nikakva traga. Nato sultanovo srce postane jo alosnijim, i on naredi svojemu vel ikom veziru, da traga za bjeguncem. A ministar odvrati: Slu am i pokoravam se! Tvoj je sluga ve dao da se u svim krajevima na najbri ljiviji nain pretra uje, ali dosada od njega nije iza ao na svjetlo dana ni najmanji trag. A to me mui utoliko vi e, to mi je on bio tako drag kao moj vlastiti sin. Sada vezir i velika i opaze, da je kralj svladan bolovima, da su njegove oi pune suza i da mu je srce te ko zbog gubitka princa Ahmeda. Nato se veliki vezir sjeti stanovite vje tice, koja je bila na glasu zbog svojega crnog umijea, koja je mogla ak skidati arolijom zvijezde s neba i u prijestolnici bila poznata osoba. On dakl e ode k sultanu, visoko pohvali njezinu okretnost u poznavanju tajnih stvari i k tomu doda: Neka kralj htjedne, najponiznije molim, poslati po tu arob-nicu i nju upitati o svome izgubljenom sinu! Tvoj je savjet dobar - odvrati sultan - neka je dovedu ovamo, mo da e mi ona moi dati obavijest o princu i njegovu stanju. Ferman (= firman) je pisani nalog vladara, i uope vi ih vlasti. 34 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Bunu Tada dovedu arobnicu i odvedu je k sultanu. On joj rekne: Dobra eno, ja ti dajem do znanja, da je ve od vjenanja princa 'Alije s gospodaricom Nur en-Naharom moj najmlai sin, princ Ahmed, koji se vidio u svojoj ljubavi prema njoj uskraenim, i ezao s na ih oiju i da nitko ni ta o njemu ne zna. Ti dakle odmah uporabi svoje arobno umijee i reci mi samo ovo jedno: je li on jo na ivotu ili je mrtav? Ako ivi, tada bih takoer volio znati, gdje je i kako mu je. A nadalje jo pitam: stoji li napisano u knjizi mojega udesa, da u ga ja ikada ponovo vidjeti? Nato vje tica odgovori: O najvei kralju na ega vremena i najmoniji vladaru svih vremena, meni nije mogue, da na sva ta pitanja odmah odgo vorim, jer ona pripadaju znanosti o skrivenim stvarima. Ali ako se tvoja visost hoe umilostiviti, da mi dopusti rok od jednoga dana, tada u ja upitati svoje arobne knjige i tebe sutra zadovoljiti jed nim dostatnim odgovorom. Sultan je bio s time sporazuman i on jo ktomu doda: Ako mi ti mo e dati toan i potpun odgovor i mojemu srcu poslije svih ovih briga opet donijeti mir, tada treba stei vrlo visoku nagradu, a ja u te odlikovati najvi im poastima. O sljedeem jutru arobnica, praena od velikog vezira, zamoli za dopu tenje, da se s mije pojaviti pred kraljem. A po to joj je to bilo dopu teno, ona istupi i rekne: Ja sam s pomou svojega tajnog umijea revno istra ivala, i pouzdano sam saznala, da princ Ahmed jo boravi u zemlji ivih. Zbog toga ne budi nemiran zbog njega u svome srcu! Ali sada jo ne mogu osim toga saznati o njemu ni ta drugo, takoer ne mogu jo ni ta sigurno rei, gdje je on i kako ga se mo e nai. Zahvaljujui tim rijeima sultan nae utjehu, i u njegovu srcu proklija nada, da e j o ponovo vidjeti svojega sina, prije nego to bude morao umrijeti. Vratimo se mi sada natrag k princu Ahmedu! Kada je Peri Banu uvidjela, da je on voljan, da posjeti svojega oca, i kada je bila 35 Dvjestaisedamdesetitrea no uvjerena, daje njegova ljubav prema njoj ostala vrstom i vjernom kao prije, tada ona razmisli i odlui, da bi to njoj lo e stajalo, ako bi mu za takvu svrhu odricala dopust i slobodu. Zatim je ponovo u svojoj du i promi ljala o tome, i borila se tij ekom mnogih sati sama sa sobom, sve dok se konano nije jednoga lijepog dana svoje mu mu u obratila s rijeima:

- Premda se moje srce ne mo e u tome snai, da se ja takoer samo jedan trenutak rastajem od tebe ili da te neki mali asak izgu bim s oiju, ipak neu dulje biti na smetnju tvojoj elji, kada si me ti ve tako esto molio i sebe pokazao tako zabrinutim, da vidi svojega oca. Ali ta moja milostivost ovisi o jednom uvjetu. Inae ti neu nikada usli iti tvoju molbu niti ti dati za to dopu tenje. Zakuni mi se najsveanijom zakletvom, da se sa svom zamislivom ur bom kani vratiti ovamo, i da mi nee prouzroiti svojim dugim izbivanjem bolnu e nju i tjeskobno ekanje na tvoj siguran povratak! Princ joj Ahmed dakle, silno obradovan nad ispunjenjem svoje elje, zahvali i r ekne: - Moja premila, nemaj za mene nikakva straha i budi sigurna, da u se u svoj urbi vratiti natrag k tebi, im budem vidio svojega oca. ivot nema za mene nikakve vrijednosti, ako sam daleko od tebe! Iako u tako morati ostati nekoliko dana rastavljen od tebe, ipak e moje srce uvijek misliti na tebe, samo na tebe. Ove rijei princa Ahmeda obraduju srce Peri Banu i otjeraju neodlune dvojbe i tj eskobnu zabrinutost, koja ju je bila slijedila u njezinim snovima nou i njezinim mislima danju. Zatim ona rekne svojemu mu u, umirena njegovim obeanjem: - Otii dakle, kao to tvoje srce udi, i posjeti svojega oca. Ali prije nego to odavde otputuje , hou ti dati s tobom na put jednu opomenu, i uvaj se, da nikada ne zaboravi moj savjet i moju uputu! Nikomu ne kazuj ni jednu jedinu rije o ovome svom vjen anju, niti takoer o neobinim stvarima, koje si vidio, ili o udima, koje si gledao. Dr i to pred svakim, pred svojim ocem i svojom braom, pred svojom svojtom i svojim plemenom bri ljivo skri36 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu veno! Samo ovo jedno treba svojemu ocu, kako bi njegova du a na la mir, ispriati, da s i ti vedar i sretan. Takoer da si se ti samo na jedan as vratio u svoj zaviaj, kako bi ga vidio i uvjerio se o njegovu blagostanju. Nato ona izda zapovijed svojim ljudima i naredi da neodlo no sve pripreme za pu tovanje. Pa kada je dakle sve bilo spremno, ona odredi dvadeset vitezova, naoru an ih od glave do pete i dobro opremljenih, svojemu mu u za pratnju. A njemu samomu d adne konja, savr ene grae i rasta, brzoga kao zasljepljujua munja ili olujni vjetar, ija su orma i pokrivai bili optoeni skupocjenim kovinama i plemenitim kamenovima. Zatim mu ona padne oko vrata, i oni zagrle jedno drugo u najsrdanijoj ljubavi. Pa kada su jedno drugomu kazivali zbogom, ponovi princ Ahmed, kako bi umirio njezi no srce, svoja uvjeravanja i iznova joj se zakune najsveanijom zakletvom. Zatim o n uzja i svojega konja, i praen se od svoje pratnje, glasitih vitezova iz d inskog pl emena, uputi odatle uz razvijanje rasko i i u brzom jahanju ubrzo stigne u prijest olnicu svojega oca. Ondje bude primljen uz tako glasno klicanje, kakvo se nije b ilo ulo u zemlji jo nikada prije toga. Ministri i dr avni slu benici, graani i vazali, svi su bili obradovani u najveoj mjeri, to ga ponovo vide. Narod je ostavljao posa o, slijedio konjaniku povorku uz zazivanje blagoslova i duboke poklone, i, tim to se sa svih strana na-tiskivao oko njega, pratio ga sve do vrata palae. Kada je pr inc stigao do praga, on sja i, ue u vijenicu i padne svojemu ocu pred noge i poljubi ih u prekomjernosti djetinjske ljubavi. Sultan, koji je bio gotovo izvan sebe o d radosti zbog neoekivane pojave princa Ahmeda, skoi sa svojega prijestolja, padne svojemu sinu oko vrata, sa suzama radosnicama u oima, poljubi njegovo elo i rekne : Moj dragi sine, ti si u svome oajanju zbog gubitka gospodarice Nur en-Nahare i znenada pobjegao iz svoje kue, a mi unato svom traganju nismo mogli otkriti od teb e nikakav trag, nikakav znak, koliko god da smo ustrajno za tobom tragali. Ja sa m meutim bio posve utuen zbog tvog i eznua i dospio sam u ovo stanje, u kome me vidi . G dje si ti uope bio tijekom toga dugog vremena, i kako si ivio za svih tih dana? 37

Dvjestaisedamdesetitrea no uvjerena, da je njegova ljubav prema njoj ostala vrstom i vjernom kao prije, tada ona razmisli i odlui, da bi to njoj lo e stajalo, ako bi mu za takvu svrhu odrical a dopust i slobodu. Zatim je ponovo u svojoj du i promi ljala o tome, i borila se ti jekom mnogih sati sama sa sobom, sve dok se konano nije jednoga lijepog dana svoj emu mu u obratila s rijeima: Premda se moje srce ne mo e u tome snai, da se ja takoer samo jedan trenutak rastajem od tebe ili da te neki mali asak izgu bim s oiju, ipak neu dulje biti na smetnju tvojoj elji, kada si me ti ve tako esto molio i sebe pokazao tako zabrinutim, da vidi svojega oca. Ali ta moja milostivost ovisi o jednom uvjetu. Inae ti neu nikada usli iti tvoju molbu niti ti dati za to dopu tenje. Zakuni mi se najsveanijom zakletvom, da se sa svom zamislivom ur bom kani vratiti ovamo, i da mi nee prouzroiti svojim dugim izbivanjem bolnu e nju i tjeskobno ekanje na tvoj siguran povratak! Princ joj Ahmed dakle, silno obradovan nad ispunjenjem svoje elje, zahvali i r ekne: Moja premila, nemaj za mene nikakva straha i budi sigurna, da u se u svoj urbi vratiti natrag k tebi, im budem vidio svojega oca. ivot nema za mene nikakve vrijednosti, ako sam daleko od tebe! Iako u tako morati ostati nekoliko dana rastavljen od tebe, ipak e moje srce uvijek misliti na tebe, samo na tebe. Ove rijei princa Ahmeda obraduju srce Peri Banu i otjeraju neodlune dvojbe i tj eskobnu zabrinutost, koja ju je bila slijedila u njezinim snovima nou i njezinim mislima danju. Zatim ona rekne svojemu mu u, umirena njegovim obeanjem: Otii dakle, kao to tvoje srce udi, i posjeti svojega oca. Ali prije nego to odavde otputuje , hou ti dati s tobom na put jednu opomenu, i uvaj se, da nikada ne zaboravi moj savjet i moju uputu! Nikomu ne kazuj ni jednu jedinu rije o ovome svom vjen anju, niti takoer o neobinim stvarima, koje si vidio, ili o udima, koje si gledao. Dr i to pred svakim, pred svojim ocem i svojom braom, pred svojom svojtom i svojim plemenom bri ljivo skri36 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu veno! Samo ovo jedno treba svojemu ocu, kako bi njegova du a na la mir, ispriati, da s i ti vedar i sretan. Takoer da si se ti samo na jedan as vratio u svoj zaviaj, kako bi ga vidio i uvjerio se o njegovu blagostanju. Nato ona izda zapovijed svojim ljudima i naredi da neodlo no sve pripreme za pu tovanje. Pa kada je dakle sve bilo spremno, ona odredi dvadeset vitezova, naoru an ih od glave do pete i dobro opremljenih, svojemu mu u za pratnju. A njemu samomu d adne konja, savr ene grade i rasta, brzoga kao zasljepljujua munja ili olujni vjeta r, ija su orma i pokrivai bili optoeni skupocjenim kovinama i plemenitim kamenovima . Zatim mu ona padne oko vrata, i oni zagrle jedno drugo u najsrdanijoj ljubavi. Pa kada su jedno drugomu kazivali zbogom, ponovi princ Ahmed, kako bi umirio nje zino srce, svoja uvjeravanja i iznova joj se zakune najsveanijom zakletvom. Zatim on uzja i svojega konja, i praen se od svoje pratnje, glasitih vitezova iz d inskog plemena, uputi odatle uz razvijanje rasko i i u brzom jahanju ubrzo stigne u prije stolnicu svojega oca. Ondje bude primljen uz tako glasno klicanje, kakvo se nije bilo ulo u zemlji jo nikada prije toga. Ministri i dr avni slu benici, graani i vazali , svi su bili obradovani u najveoj mjeri, to ga ponovo vide. Narod je ostavljao po sao, slijedio konjaniku povorku uz zazivanje blagoslova i duboke poklone, i, tim t o se sa svih strana na-tiskivao oko njega, pratio ga sve do vrata palae. Kada je princ stigao do praga, on sja i, ue u vijenicu i padne svojemu ocu pred noge i polju bi ih u prekomjernosti djetinjske ljubavi. Sultan, koji je bio gotovo izvan sebe od radosti zbog neoekivane pojave princa Ahmeda, skoi sa svojega prijestolja, pad ne svojemu sinu oko vrata, sa suzama radosnicama u oima, poljubi njegovo elo i rek ne: Moj dragi sine, ti si u svome oajanju zbog gubitka gospodarice Nur en-Nahare i

znenada pobjegao iz svoje kue, a mi unato svom traganju nismo mogli otkriti od teb e nikakav trag, nikakav znak, koliko god da smo ustrajno za tobom tragali. Ja sa m meutim bio posve utuen zbog tvog i eznua i dospio sam u ovo stanje, u kome me vidi . G dje si ti uope bio tijekom toga dugog vremena, i kako si ivio za svih tih dana? 37 Dvjestaisedamdesetitrea no To je istina, moj gospodaru i kralju - odgovori princ Ahmed - ja sam bio pora e n i duboko o alo en, kada sam vidio, da je princ 'Ali stekao ruku moje sestrine. Ali t o nije jedini razlog mog izbivanja. Ti se zacijelo sjea , kako je tada, kada smo na s trojica brae na tvoju zapovijed odjahali u onu ravnicu na natjecanje lukovima, moja strijela, premda je povr ina bila prostrana i ravna, ipak i ezla pogledima i kak o nitko nije mogao nai mjesto, na koje je bila pala. Tako se dakle dogodilo, da s am jednoga dana u te koj o alo enosti sam i bez pratnje iza ao, kako bih ondje uokolo ist ra ivao tlo i isku ao, ne bih li ipak jo nekako mogao nai svoju strijelu. Kada sam zat im dospio do mjesta, na kojima su bile pokupljene strijele moje brae, princa Husa ina i 'Alije, uzeo sam odatle tragati u svim pravcima, desno i lijevo, naprijed i natrag. Jer vjerovao sam, da takoer moja strijela mora ondje izai na svjetlo dan a. Alije sav moj trud bio uzaludan: nisam nalazio niti strijelu ni inae to. Tako s am dakle koraao dalje, tvrdokoran u potrazi, i oti ao jo jednu dugu prugu odatle. Na posljetku sam u oajanju htio prekinuti tra enje. Jer posve sam dobro znao, da moj l uk nije mogao tako daleko odapeti. U stvari, ne bi nijednomu strijelcu bilo mogue , da oda alje strijelu ili sulicu u takvu daljinu. Pa ipak sam je iznenada ugledao , kako vodoravno le i na jednoj stijeni, otprilike etiri parasange daleko od onoga mjesta. Sultan je bio nad njegovim rijeima u najveoj mjeri zaprepa ten. Alije princ odmah nastavio: Kada sam pokupio strijelu, moj gospodaru, i tono je promotrio, sp oznao sam, da je to stvarno ona ista, koju sam ja bio odapeo. udio sam se u svojo j du i, daje tako daleko mogla odletjeti, i nisam sumnjao, da s njome mora biti ne ka tajanstvena okolnost. Dok sam se tako predao svojim mislima, do ao sam do mjest a, na kome sam sve od onoga dana pro ivio u istoj radosti i veselju. Vi e ti od toga ne smijem ispriati o svojoj povijesti. Samo sam do ao, kako bih u pogledu sebe umir io tvoje srce, a sada te molim, umilostivi se da mi dadne svoje preuzvi eno dopu tenj e, da se odmah vratim ka kui radosti. Od vremena do vremena neu zanemarivati, da t e posjeujem i da se sa svom djetinjskom ljubavlju obavje ujem o tvome blagostanju. 38 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu Dragi sine odvrati kralj pogled je na tebe obradovao moje oi, i ja sam sada umiren. Ne nerado u ti dati dopu tenje da ode , kada si ve na jednome tako bliskom mjestu sretan. Ali ako bi ikada trebao izostati du e, reci, kako u ja tada moi dobiti obavijest o tvojoj dobrobiti i stanju! Nato princ Ahmed dadne kao odgovor: Moj gospodaru i kralju, to je, o emu me ti pita , dio moje tajne, i to mora ost ati skriveno u mojim grudima. Kao to sam ve prije rekao, ja tu stvar ne smijem otk riti, niti smijem bilo to rei, to bi moglo voditi k njezinu otkrivanju. Ali budi u svome srcu bez brige. Jer ja u se ak mnogo puta pred tobom pojavljivati, dapae bih ti mo da mogao postati ak na teret svojim preestim dola enjem! Dragi sine pone opet kralj - ja ne kanim prodirati u tvoju tajnu, ako je ti p reda mnom kani skrivati. Ali imam jednu elju, a ta je, da se mogu vazda s vremena na vrijeme uvjeravati o tvome trajnom blagostanju i srei. Ti ima punu slobodu, da u ri . Ali nikada ne zaboravljaj, da doe barem jednom u mjesecu i da mene posjeti , kako si to sada uinio, kako mi tvoje izbivanje ne bi priredilo strah i nevolju, brige i boli! Princ Ahmed dakle ostane kod svojega oca jo puna tri dana. Ali misao na gospod aricu Peri Banu nije ni na jedan jedini trenutak i ezavala iz njegova srca. A o etvr tom danu on uzja i na konja i otputuje uz isto razvijanje rasko i, kao to je bio do ao. Kada je Peri Banu ugledala princa Ahmeda kako se vraa doma, u najveoj se mjeri obraduje, i uini joj se, kao da su njih dvoje bili rastavljeni tijekom trista god ina. Jer takva je ljubav: trenuci joj se rastanka ine tako dugima i beskrajnima k

ao godine. Princ joj se vrlo ispriavao zbog svojega kratkog odsustva, a njegove s u rijei odu evljavale Peri Banu utoliko vi e. I oboje su, zaljubljenik i ljubljena, p rovodili dane u savr enoj srei i imali jedno u drugome svoju radost. Tako je pro lo m jesec dana, a princ Ahmed nije nikada spominjao ime svojega oca, niti je ikada i zricao elju, da ga u skladu sa svojim obeanjem posjeti. Budui da je 39 Dvjestaisedamdesetitrea no gospodarica Peri Banu primijetila to pretvaranje, ona mu jednoga dana rekne: - Ti si mi ipak neko rekao, da namjerava svakiput poetkom Mjeseca17 otii i otputo vati k dvoru svojega oca, kako bi saznao, kako je on. Za to dakle ne misli na to, d a tako uini , kada ipak zna , da e on biti alostan i tebe ekati? - To je, kao to ka e - odgovori princ Ahmed - ali ja ekam tvoju zapovijed i tvoje dopu tenje, i zato sam propustio, da s tobom razgovaram o putovanju. Nato mu ona dadne kao odgovor: Pusti da tvoje odla enje i dola enje ne bude ovisno o tome, da li ti ja dopu tam, da otputuje ! Poetkom svakoga pojedinog Mjeseca, im se on vrati18, odja i odavde, od sada pa nadalje me vi e ne mora moliti za dopu tenje. Ostani kod svojega oca puna tri dana i zatim se se o etvrtome danu uvijek vrati natrag! Tako se princ Ahmed o sljedeem danu ranim jutrom stavi u pokret i odja i kao pri je s velikom rasko ju i sjajem, uputi se k palai svojega oca, sultana, i iska e mu sv oju pa nju. Na isti nain on nastavi svaki mjesec izjahavati, ali vazda s veom i sjaj nijom pratnjom vitezova nego prije, a on je sam takoer bio sve rasko nije obuen i op remljen. Svakiput, kada se na zapadnom nebu pojavio Mlaak, on bi uzimao nje an opro t aj od svoje supruge i prireivao kralju posjetu. Tri bi dana ostajao kod njega, a o etvrtome bi se vraao natrag, kako bi boravio uz Peri Banu. Ali budui da je svakip ut, kada bi dolazio, njegova pratnja bila vea i rasko nija nego pro loga puta, postan e naposljetku jedan od vezira, kraljev miljenik i drug za stolom, ispunjen zapre pa tenjem i zavi u, jer je vidio princa Ahmeda kako se pojavljuje u palai s takvim bog atstvom i sjajem. Tada on rekne u sebi samome: - Nitko ne mo e rei, odakle taj prin c dolazi i na koji si je nain pribavio takvu 17 Dakako: Mlaaka (mladog Mjeseca), jer arapska je godina lunama, pa prema tomu i svaki njezin mjesec poinje s Mlaakom. 18 Mjesec se naravno vraa kao Mlaak. 40 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu jednu rasko nu pratnju! I zatim on pone, u svojoj pakosnoj zavisti, do aptavati kralj u varave rijei, tim to rekne: Visoki gospodaru i svemoni vladaru, tebi ne stoji dobro, da na injenje princa Ahmeda obraa tako malo pa nje. Zar ti ne vidi , kako se njegova pratnja iz dana u dan umna a po broju i moi? Sto, ako se on uroti protiv tebe i baci te u zatvor, kako bi ti oteo iz ruku uzde vlasti? Ti ipak posve dobro zna , da si izazvao srd bu prineva Husaina i Ahmeda, kada si vjenao princa 'Aliju s gospodaricom Nur en-Naharom! Tad a se jedan od njih u svome ogorenju odrekao rasko i i ni tavnosti ovoga svijeta i pos tao fakirom, dok drugi, upravo ovaj princ Ahmed, u tvojoj prisutnosti nastupa s tako neumjerenom mou i preuzvi eno u. Bez sumnje ta dvojica misle na osvetu. A ako te zadobiju u svoju vlast, obojica e nad tobom izvr iti izdaju. Stoga ti savjetujem, uv aj se, i ponovo ka em, uvaj se, ugrabi priliku u zametku, prije nego to bude prekasn o! Jer mudraci su kazali: Jednim komadom ilovae mo e zagatiti izvor! Ali e on, kada nabuja, kao vojska odande p laviti! Tako je govorio pakosni vezir. I ubrzo nastavi: Ti zna takoer, da princ Ahmed, kada zavr i kod tebe svoju posjetu od tri dana, tebe nikada ne moli za dopu tenje, n ikada ti ne ka e zbogom, nikada takoer ni od jednoga jedinoga od svojih ne uzima op ro taj. Takvo je pona anje poetak pobune, i ono dokazuje, da on u srcu gaji mr nju. Ali to ostaje na tebi, da u svojoj mudrosti odlui ! Ove rijei prodru bezazlenom sultanu duboko u srce i ostave da ondje dozrijeva usjev najopakije sumnje. Uskoro on pone u sebi misliti: Tko zna o mislima i namje

rama princa Ahmeda, da li su one meni prijateljske ili neprijateljske? Mo da on ip ak misli na osvetu. Zato mi prilii, da o njemu istra im i da saznam, gdje on stanuj e i na koji si je nain pribavio toliku mo i rasko . - Ispunjen ovakvim mislima sumnj e, po alje on potajno jednoga dana, bez znanja velikog vezira, koji je prema princ u Ahmedu bio vazda pri41 Dvjestaisedamdesetitrca no jateljski raspolo en, po vje ticu, pa po to ju je kroz jedna tajna vrata pustio u svoj u vlastitu odaju, pone je isku avati, tim to rekne: Ti si ranije posredstvom svojega arobnjakog umijea do la do saznanja, da je princ Ahmed jo na ivotu, i tako si mi o njemu dala obavijest. Ja sam ti za tu dobru uslu gu obvezan, a sada elim od tebe, da ti dalje o njemu istra uje i umiri moje srce, koj e je vrlo u brigama. Iako moj sin jo ivi i meni svakoga mjeseca dolazi u posjetu, ja ipak ne znam ni ta o mjestu, na kome on boravi i s kojega dolazi, kada me posjeu je. Jer on to dr i strogo skriveno pred svojim ocem. Odmah se potajno dadni na put , a da to nitko ne zna, niti moji veziri ni moji namjesnici, niti takoer tko od m ojih dvorjana i slugu, revno istra uj i donesi mi u svoj urbi obavijest o mjestu, n a kome on ivi! On trenutano boravi kod mene u svojoj uobiajenoj posjeti. O etvrtome e danu sazvati svoju pratnju i uzjahati svojega konja, a da niti meni niti komu o d vezira i dostojanstvenika ne ka e zbogom ili jednu rije prije svojega odlaska. Za tim e jednu kratku prugu odjahati odavde i iznenada i eznuti. Ti mu bez oklijevanja i otezanja otii unaprijed na put i postavi se u bilo kakvome prikladnom zaklonu t ik uz cestu u zasjedu, kako bi odande promatrala, kamo on odlazi. Potom mi to je br e mogue donesi izvje e! Carobnica dakle napusti kralja, a kada je bila ostavila za sobom etiri parasan ge, sakrije se u jednom zaklonu izmeu stijena tik kod onoga mjesta, na kome je pr inc Ahmed bio na ao svoju strijelu, te ondje uzme ekati njegov dolazak. Ranim jutro m, kako je bio navikao, poe princ na put, a da svojemu ocu nije rekao zbogom ili se oprostio s ijednim od ministara. Kada je do ao u blizinu, carobnica ugleda njeg a i pratnju, koja je jahala pred njime i o njegovu boku. I ona ugleda, kako svi oni ujahuju u neki klanac, koji se ravao u mnogo sporednih staza. Ali su litice i blokovi na putu bili tako strmi i opasni, da je onuda pje ak jedva mogao ii sa sig urno u. Kada je carobnica to vidjela, ona pomisli, da staza sigurno vodi prema neko j spilji ili mo da k nekomu podzemnom hodniku ili nekomu mjestu duhova i vila ispo d zemlje. Tada odjednom princ sa cijelom svojom pratnjom i ezne njezinim pogledima. Sada ona 42 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu ispu e iz svojega skrovi ta van i pone hodati uokolo nadaleko i na iroko i bri ljivo trag ati, kako je uope mogla, ali ne nae podzemni hodnik. Jer eljezna vrata, koja je pri nc Ahmed bio ugledao, ona nije mogla opaziti, jer ih nije moglo vidjeti nijedno bie od ljudskoga mesa i krvi, nego samo onaj, komu su ona bila uinjena vidljivima od vile Peri Banu. Ona su osim toga bila vazda skrivena svima uhodarskim oima rod a ena. arobnica dakle sama u sebi rekne: - Sve sam ove napore i muke uzalud podnij ela. Da, zaista, nisam na la ono, to sam tra ila. Tako se dakle ona vrati ravno k sultanu i ispria mu sve, to joj se dogodilo: ka ko je bila izmeu litica i blokova le ala u zasjedi i kako je vidjela princa i pratn ju, koji su jahali jednim od najopasnijih putova i, nakon to su bili skrenuli u n eki klanac, odjednom u tren oka i ezli njezinim pogledima. I ona zakljui s rijeima: - Premda sam ulo ila najvei trud, da pronaem mjesto, na kome boravi princ, to mi ipak uope i nimalo nije htjelo poi za rukom. Zato te dakle molim, neka mi tvoja visost htjedne odobriti stanoviti rok, kako bih mogla dalje istra ivati i razmotati tajnu, ko ja ne treba dugo ostajati skrivenom, ako budem postupala s okretno u i obzirom. Sultan joj odgovori: - Neka bude, kako eli . Dopu tam ti dokolicu, kako bi istra ivala, a ja namjeravam ovdje poslije stanovitog vremena oekivati

tvoj povratak! Potom kralj dadne ovoj vje tici veliki dijamant od visoke vrijednosti, tim to re kne: - Uzmi ovaj kamen kao nagradu za svoj trud i napor i kao kaparu za budue dokaze milosti! Ti treba , kada k meni doe s obavije u, da si tajnu istra ila i razotkrila, dobiti dar jo mnogo vee vrijednosti. Da, ja u ispuniti tvoje srce najveselijom rado u i iskazati ti najvi e poasti. arobnica je dakle opet ekala prinev dolazak. Jer dobro je znala, da on o izlasku svakog Mlaaka dojahuje u svoj zaviaj, kako 43

Dvjestmsedamdesetitna no bi posjetio svojega oca, i da e ostati kod njega tri dana, kako mu je to dopustil a i potvrdila gospodarica Peri Banu. Kada je zatim Mjesec bio narastao i opet se smanjio, uputi se vje tica jednoga dana, prije nego to je princ napustio svoje obi tavali te za mjesenu posjetu, na stijene i sjedne pokraj mjesta, na kome je prema n jezinu proraunu morao izai. A rano o sljedeem jutru izja u on i njegova pratnja, mnog i vitezovi na konjima, od kojih je svaki imao uza se svojega titono u, u sve veem br oju, gordo kroz eljezna vrata, tik uz mjesto, na kome je ona na njega vrebala. aro bnica je uala na tlu u svojima traljavim dronjcima. I kada je princ ugledao ondje neku grudu, on pomisli, da se s brda odronio na put komad stijene. Ali kada je d o ao posve blizu, ona pone plakati i cviliti sa silnom galamom, kao da je mue boli i brige, i neprestano je zazivala uza sve e e suze i jadikovke njegovu pomo i za titu. K ada je princ vidio njezinu ljutu bol, on osjeti prema njoj sa aljenje. Zaustavi ko nja i upita je, to ona od njega eli i to je razlog njezina plakanja i vikanja. Tada prefrigana stara pone samo jo vi e kriati, a princ bude jo vi e dirnut sa aljenjem, kada je ugledao njezine suze i zauo njezine slabe, slomljene rijei. im je arobnica primij etila, da princ ima prema njoj smilovanja i da bi joj rado htio ukazati milost, ona istisne dubok uzdah, i u planim mu tonovima, uz stenjanje i jecanje, uputi pr ijetvorne rijei, tim to se uhvatila za skut njegove haljine i s vremena na vrijeme zastajkivala, kao da se gri od bolova: Uzvi eni gospodaru, o gospodaru svakoga gospodstva, dok sam od svoje kue u onome ondje gradu i la prema tomu i tom mjestu, kako bih obavila jedan nalog, gledaj, kadli sam iznenada bila, upravo kada sam do la sve do ovamo, pograbljena estokim napadom groznice, poela sam drhtati i tresti se, tako da sam izgu bila svu snagu i bespomono klonula na tlo, ovako kako me sada vidi . A takoer sada nemam nikakve snage u rukama i nogama, kako bih ustala sa zemlje i vratila se kui. - Ah, ti dobra eno odvrati princ - ovdje u blizini nema ni kakve kue, u koju bi mogla otii, kako bi na la pravu njegu i skrb. Ali ja znam jedno mjesto, na koje te, ako ti to eli , mogu odvesti, 44 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu i gdje e , ako tako ushtjedne Allah, zahvaljujui prijaznoj njezi uskoro ozdraviti od svoje patnje. Slijedi me dakle, tako dobro kako mo e ! S glasnim mu jecanjem i graktanjem vje tica dadne kao odgovor: Ja sam u svim udovima tako slaba, tako sam bespomona, da se mogu samo s pomou ljubazne ruke podii s poda i kretati. Nato princ zapovjedi jednomu od vitezova, da slabu i bolesnu staru podigne i stavi na svojega konja. Konjanik odmah izvr i zapovijed svojega gospodara i postav i je iza sebe ja imice na svojega konja. Zatim princ Ahmed odja i s njome natrag, pr oe kroz eljezna vrata, dovede je u svoju odaju i po alje po Peri Banu. Njegova supru ga smjesta do uri ovamo i upita ga u velikom uzbuenju: Stoji li sve dobro? Zbog ega si se vratio natrag? Sto eli , da si poslao po mene? Princ Ahmed joj ispria o bolesnoj i bespomonoj staroj, tim to rekne: Jedva da sam bio krenuo na put, kadli sam ugledao ovu staru

enu, koja je le ala tik uz put, u bolovima i te koj nevolji. Moje je srce osjetilo prema njoj suut, kada sam je ugledao gdje tako le i, i natjeralo me da je dovedem ovamo, jer je ipak nisam mogao na stijenama prepustiti smrti. Ja te dakle molim, prihvati je u svojoj dobrostivosti i daj joj ljekarije, kako bi uskoro ozdravila od svoje bolesti! Ako uini jedno tako dobro djelo, ja u ti biti zauvijek obvezan zahvalno u. Tada Peri Banu pogleda staru i zapovjedi dvjema od svojih robinja, da je odve du u jednu drugu odaju i da je njeguju s naj-nje nijim skrbljenjem i najrevnijim z alaganjem. Slu kinje izvedu zapovijed i odvedu carobnicu u imenovanu odaju. Nato p one Peri Banu i rekne princu Ahmedu: Moj gospodaru, mene raduje to vidim, da si ti tako suutan i ljubazan prema ovoj staroj eni, i ja u se rado nje prihvatiti, tako 45 DvjestMsedamdesetitrea no kako si mi ti nalo io. Ali se moje srce pla i, i ja se vrlo bojim, da e tvoja dobrota imati za posljedicu neku nesreu. Ova ena nije tako bolesna, kao to se pravi, ne, o va ena vr i prevaru nad tobom, i ja slutim, da neki neprijatelj ili zavidnik protiv tebe i mene ima na umu neku pakost. Meutim, kreni sada u miru na put! Princ joj, kojemu rijei njegove supruge nisu uope do le do srca, odvrati: Moja gospodarice, neka te Allah Svemogui za titi od svake tete! Ako ti meni poma e i mene uva , tada se ja ne bojim ni kakve nesree. Ne znam ni o kakvu neprijatelju, koji bi mogao raditi na mojoj propasti. Jer ja ne gajim nikakvu mr nju ni prema kojemu ivom biu, pa se ne bojim nikakve pakosti niti od ljudi ni od duhova. Potom se princ Ahmed ponovo oprosti od Peri Banu i uputi se sa svojom pratnjo m k palai svojega oca, koji je uslijed pakosti svojega lukavog ministra pla ljiva s rca gledao na dolazak svojega sina. Ali mu ni ta manje nije nazvao dobrodo licu s mn ogima vanjskim znakovima ljubavi i naklonosti. U meuvremenu su dvije vilinske slu kinje, kojima je Peri Banu bila povjerila nje gu arobnice, odvele bolesnicu u veliku i rasko no ureenu odaju i ondje je polo ile na krevet, koji je imao podglavak od satena i pokriva od brokata. Zatim jedna od nji h sjedne pokraj nje, dok je druga u peharu od porculana naj urnije donijela stanov itu esenciju, koja je bila sigurno ljekovito sredstvo protiv svake groznice s vr uicom. Potom one usprave staru, dadnu joj da sjedne na postelju i reknu: Popij ovo pie! To je voda s Lavljeg Izvora, a svaki bolesnik, koji je ku a, biva ubrzo izlijeen od svoje bolesti, makar to bilo, to god hoe! Carobnica s velikim naprezanjem uzme pehar, i nakon to je popila njegov sadr aj, legne na krevet. Slu kinje ra ire pokriva preko nje i reknu: Sada neko vrijeme miruj, a uskoro e osjetiti ljekovitu sna gu ovoga lijeka! 46 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Bunu Zatim odu, kako bi je tijekom otprilike jednoga sata prepustile spavanju. Vje t ica meutim, koja se dakako samo zbog toga napravila bolesnom, jer je htjela sazna ti, gdje ivi princ Ahmed, i o tome izvijestiti sultana, bude sada sigurnom, daje postigla svoj cilj, i tako se naskoro opet podigne... 47 Tada primijeti Sahrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. ljit-t.. ~CJ

Ali kada je poela

dvjestaisedamdesetietvrta noc ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje vje tica, koja se samo zbog toga nap ravila bolesnom, jer je htjela saznati, gdje ivi princ Ahmed, i o tome izvijestit i sultana, bila sada sigurnom, da je postigla svoj cilj, i da se tako naskoro op et podigla, pozvala slu kinje i rekla im: - Ispijanje mi je ovoga lijeka opet vrat ilo sve moje zdravlje i snagu. Sada se ponovo osjeam svje e i veselo, a svi su moji udovi ispunjeni novim ivotom i novom snagom. Zato odmah javite svojoj gospodaric i, kako bih mogla poljubiti skut njezine haljine i zahvaliti joj se za njezinu d obrotu prema meni. Zatim u odavde otii i opet se uputiti svojoj kui! Tada dvije slu kinje uzmu sa sobom arobnicu i poka u joj, dok su odlazile, razliite odaje, od kojih je jedna jo uvijek bila ras-ko nija i kne evskija od druge. Naposlje tku dou u veliku dvoranu, najdivniju prostoriju od sviju, koja je cijela bila ops krbljena naj-skupocjenijim i najrjeim namje tajem. Ondje je sjedila Peri Banu na pr ijestolju, koje je bilo ukra eno dijamantima i rubinima, smaragdima, biserima i dr ugima plemenitim kamenovima rijetke veliine i jasnoe, a oko nje su stajale vile na jljupkijeg stasa i lica, koje su bile odjevene u najrasko nije haljine i skr tenih r uku ekale njezine zapovijedi. arobnica je bila zaprepa tena preko svake mjere, kada je vidjela rasko odaja i njihova pribora, prije svega 49 Dvjestctisedamdesetietvrtct no meutim, kada je ugledala gospodaricu Peri Banu kako sjedi na prijestolju s dragul jima. I ona od zbunjenosti i strahopo tovanja ne uzmogne izgovoriti nijednu rije, n ego se duboko nakloni i polo i svoju glavu na noge Peri Banu. Tada princeza progov ori blagim rijeima, kako bi staru ohrabrila: - Dobra eno, vrlo me raduje, to vidim tebe kao go u u svo joj palai. Ali sam jo vi e obradovana time, to ujem, da si posve ozdravila od svoje bolesti. Okrijepi dakle svoju du u, tim to e se svuda ovuda pro etati. Moje e te slu kinje pratiti i pokazivati ti, to e za tebe biti vrijedno vienja. Tada se vje tica ponovo duboko nakloni, poljubi ilim ispod nogu Peri Banu i opro sti se od princeze u kienu govoru i uz posvjedoe nje najdublje zahvalnosti za prim ljena dobroinstva. Zatim je slu kinje provedu naokolo po palai i poka u joj sve odaje, koje su njezin pogled tako zasljepljivale i oaravale, da nije mogla nai nikakve r ijei, da ih dostatno pohvali. Potom ona poe svojim putem, a vile je otprate do s o nu stranu eljeznih vrata, kroz koja ju je bio uveo princ Ahmed, i napuste je, tim to su joj rekle zbogom i za eljele svako dobro. Opaka pak stara udari putem prema kui. Ah jedva da je bila pro la jednu kratku prugu, kadli joj padne na pamet, da jo jednom pogleda prema eljeznim vratima, kako bi ih lak e mogla opet prepoznati. Tako se ona okrene, ali gledaj sada, ulaz je bio i eznuo i postao za nju nevidljivim ka o i za svaku drugu enu. A nakon to je posvuda bila tra ila i i la ovamo i onamo, a da nije nalazila nijedan znak ili neki trag od palae i portala, ona se puna oajanja u puti prema gradu i pone se ondje uljati uzdu samotnih uliica. Zatim po svojoj navici ue kroz tajna vrata u palau. Kada je bila unutra na sigurnome, smjesta dadne po j ednom u kopljeniku prenijeti sultanu obavijest, a on zapovjedi, da treba biti dove dena k njemu. Ona mu se pribli i oblana izraza lica, a kako je kralj odatle zakljuio , da joj nije po lo za rukom, da postigne svoj cilj, on upita: Sto je po srijedi? Jesi li ti izvela svoj plan ili ti je propao? Tada arobnica, koja je dakako bila samo jedno stvorenje pakosnog vezira, odvra

ti: 50

Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu O kralju kraljeva, ja sam sve tono istra ila, upravo onako kako si mi ti zapovj edio, i ja u ti odmah sve ispriati, to mi se dogodilo. Tragovi brige i znakovi alost i, koje ti opa a na mome licu, imaju jedan drugi razlog, a taj se tie tvoje dobrobit i. - Zatim ona nastavi i ispria svoj do ivljaj ovim rijeima: - im sam bila dospjela d o onih stijena, sjela sam i napravila se bolesnom. Kada je zatim do ao putem princ Ahmed i uo mene kako jadikujem i vidio moje bijedno stanje, imao je prema meni s uuti. I nakon to smo izmijenili nekoliko rijei, poveo me je sa sobom kroz jedan pod zemni hodnik i kroz eljezna vrata do rasko ne palae. Ondje me je predao jednoj vili, zvanoj Peri Banu, neusporedive ljepote i ljupkosti, kojoj ravne oko nekog ovjeka jo nikada nije vidjelo. Princ Ahmed joj je nalo io, neka me nekoliko dana zadr i kao go u i neka mi dadne lijek, koji e me posve izlijeiti, a ona je njemu za volju odmah odredila dvije slu kinje za moju njegu. Uskoro sam postala sigurnom u to, da su n jih dvoje jedno s drugim nerazrje ivo povezani kao mu i ena. Ja sam se napravila pot puno oslabljenom i iscrpljenom i tako sam inila, kao da nemam snage ak ni za to, d a hodam ili takoer samo da stojim. Nato su me dvije djevojke poduprle s obje stra ne, i tako sam bila odvedena u jednu odaju, u kojoj su mi dale da ne to popijem i polo ile me u postelju, kako bih mogla otpoinuti i spavati. Sada sam sama u sebi po mislila: 'Zbilja, ja sam postigla cilj, poradi kojega sam se napravila bolesnom. ' A budui da sam bila uvjerenom, da to nema vi e nikakve koristi, da se jo dalje pre tvaram, nakon kratkoga sam se vremena podigla i rekla slu kinjama, da je napitak, koji su mi bile pru ile, otjerao groznicu i vratio mojim udovima zdravlje, mojemu tijelu ivot. Tada su me one odvele ka gospodarici Peri Banu, koja se pokazala vrl o obradovanom, to me opet vidi svje om i veselom, a zapovjedila je svojim slu kinjama , da me provedu posvuda po palai i da mi poka u svaku odaju u njezinoj ljepoti i ra sko i. Nato sam zamolila, da smijem otii, kako bih i la svojim putem, a sada stojim o vdje, ekajui da ujem tvoju volju. Kada je tako kralju sve bila ispriala, to joj se do godilo, ona opet pone: Mo e to biti, da se ti, nakon to si uo o moi i rasko i, bogatstv i sjaju gospoe Peri Banu, raduje i govori u sebi samome: Dobro je, to se princ 51

Dvjestaisedamdeseticetvrta no Ahmed o enio tom vilom i to je stekao tako mnogo bogatstva i moi! Ali se oima ove tvo je robinje stvari ipak ukazuju u jednome posve drugaijem svjetlu. Nije to dobro, tako se ja usuujem tvrditi, da tvoj sin toliku silu i tolika blaga naziva svojima vlastitima. Jer tko zna, nee li on uz pomo Peri Banu izazvati u kraljevstvu ras-c ijep i raskol? uvaj se lukav tina i podmuklosti ena! Princ je zaluen ljubavlju prema njoj, i mo da e na njezin poticaj s tobom postupati posve drugaije nego to je pravo. Zatim bi mogao posegnuti rukom za tvojim riznicama, zavesti tvoje podanike i seb e uiniti gospodarom tvojega kraljevstva. Pa ako on takoer po slobodnoj volji i ne bi elio ni ta uiniti, osim to mu nala u strahopo tovanje i iskazivanje pa nje prema svojem ocu i svojim pradjedovima, ipak bi dra i njegove princeze mogle pomalo na njega s ve jae djelovati i uiniti ga naposljetku pobunjenikom, dapae neim jo gorim, to ne elim kazati. Sada e uvidjeti, da je stvar vrlo ozbiljna. Zato ne budi neoprezan, nego d obro o njoj promisli! Nato arobnica krene u namjeri, da ode svojim putem. Ali kralj zapone i rekne: Ja sam ti obvezan s dva razloga. Najprije si natovarila na se be mnogo truda i napora i ak poradi mene stavila na kocku svoj ivot, kako bi dovela do saznanja istinu o mome sinu, princu Ahmedu. A kao drugo sam ti zahvalan, to si mi dala jedan tako iz vrstan savjet i jednu tako pametnu opomenu. Poslije ovih je rijei on otpusti s najvi im poastima. Ali tek to je ona bila napus tila palau, on pozove u estokoj uznemirenosti svojega drugog vezira, onoga pakosno g ministra, koji ga je najprije bio nahu kao protiv princa Alimeda, a kada se on s a svojim prijateljima pojavio pred kraljem, taj im izlo i cijelu stvar i upita ih, tim to rekne: Sto vi savjetujete? Sto ja trebam uiniti, kako bih sebe i svoje

kraljevstvo za titio od lukavstava te vile? Jedan od savjetnika odgovori: To je laka stvar, a sredstvo je jednostavno i pri ruci. Izdaj za povijed, da princ Ahmed, koji sada boravi u gradu, ako ne ak 52 Pripovijest o princu Akmedu i vili Peri Banu ovdje u palai, bude zadr an kao zarobljenik! Pa ipak ga nemoj dati pogubiti, inae bi mogla njegova smrt izazvati pobunu. Ali ga za svaki sluaj vrsto pograbi, a ako bi se trebao opirati, stavi ga u okove! Ovaj se grozan savjet dopadne pakosnom ministru, i svi ga njegovi pokrovitelj i i ljubimci od srca odobre. Ali sultan u uti i ne dadne nikakav odgovor. Sljedeega meutim jutra po alje i dadne da doe arobnica, pa se s njome uzme savjetovati, da li treba princa Ahmeda baciti u zatvor ili ne. Tada ona rekne: O kralju kraljeva, taj je savjet posve protiv zdrave pameti i razuma. Ako ti hoe princa Ahmeda baciti u zatvor, tada mora to isto uiniti sa svima njegovim vitezo vima i njihovim titono ama. Ali budui da su to duhovi i d inska bia, nitko ne zna kako e se oni osvetiti. Njih ne mogu prikovati nikakve tamnike elije niti elina vrata, oni e odmah umaknuti i ispriati vili o takvome nasilnom inu. Ona e se meutim raspaliti u ljutome gnjevu, kada uje, da je njezin suprug kao obian zloinac zadr an u prostom za tvoru, i to sve ne poradi neke krivice ili prijestupa, nego podlim uhienjem, pa e sigurno izvesti najopakiju osvetu nad tvojom glavom i nama nanijeti tetu, od koje se neemo moi obraniti. Ako hoe imati povjerenja u mene, tada u ti ja savjetovati, ka ko treba postupati, a da se niti tebi ni tvojemu kraljevstvu ne pribli i nikakva ne srea. Ti ak dobro zna , da duhovi i vile imaju snagu, da u posve kratkom vremenu uine zapanjujue stvari, koje smrtnik ne mo e izvesti niti poslije dugih godina napornog rada. Sada dakle, ako ti izlazi u lov ili u neki bojni pohod, tada treba jedan ra sko an ator za sebe samoga i mnoge atore za svoju pratnju, svoje sluge i svoje ratni ke. A da bi se podigao jedan takav tabor i da bi se prenosio dalje, beskorisno s e tro i mnogo vremena i novca. Ja ti dakle savjetujem, o kralju kraljeva, stavi pr inca Ahmeda na sljedeu ku nju: zapovjedi mu, da ti donese jedan kraljevski ator, tak o irok i tako dugaak, da mo e primiti i pokriti cijeli tvoj dvor, sve tvoje ratnike, taborsku prtljagu i takoer tovarnu stoku. A ipak treba biti tako lagan, da ga je dan jedini ovjek mo e dr ati u aci i posvuda nositi, kamo god mu se uope prohtije! 53 Dvjestaisedamdesetietvrta no Nato ona neko vrijeme u uti. Ali zatim opet pone kralju govoriti: - im se princ Ahmed oslobodi ove zadae, zatra i od njega ne to jo vee i udnovatije! To u ti ja rei, i on e morati ulo iti mnogo te koga truda, da to izvede. Na taj e nain ti puniti svoju riznicu rijetkima i divnim stvarima, djelima duhova, i to e trajati tako dugo, dok tvoj sin napokon ne bude na kraju svojih snaga i ne bude vi e mogao izvr avati tvoje zapovijedi. Zatim se, obeshrabren i posramljen, nee vi e usuivati, da dolazi u tvoju prijestolnicu niti da stupi preda te. I ti e potom biti slobodan od straha pred te tom od njegove ruke, nee ga trebati baciti u zatvor niti, to bi bilo jo gore, dati ubiti. Kada je sultan bio uo ove mudre rijei, priopio je vje tiin plan svojim savjetodavci ma i upitao ih, kako oni o tome misle. Ali su oni utjeli i nisu odvratili nijednu rije slaganja ili neodobravanja. On je meutim sam bio s time posve sporazuman i n e rekne ni ta dalje. Sljedeeg dana doe princ Ahmed, kako bi posjetio kralja. Ovaj mu uz poplavu nje nosti nazove dobrodo licu, pritisne ga na svoje grudi i poljubi ga u elo i oi. Dugo su vremena sjedili zajedno i naklapali o najrazliitijim stvarima, s ve dok sultan naposljetku nije na ao priliku i poeo govoriti: Moj mili sine, moj Ahmede, tijekom mnogih sam dana nosio u srcu tugu i u du i brige, jer sam bio rastavljen od tebe, a kada si se ti zatim vratio, pri pogledu me na tebe ispunila velika radost. Pa iako mi ti nisi dopu tao, niti mi sada dopu ta , da bilo to znam o mjestu, na kome ti ivi , ja ipak nisam i ao dotle, da te ispitujem ili

da istra ujem tvoju tajnu, jer tebi to nije bilo po volji, da mi pripo vijeda o svome obitavali tu. Ali sam sada saznao, da si o enjen jednom monom d innicom neusporedive ljepote. A ta mi je oba vijest priredila iznad svega najveu radost. Sada ne elim ni ta od tebe saznavati o tvojoj vilinskoj supruzi, ako mi ti to ne namjerava priopiti po svojoj slobodnoj volji. Ali mi reci, ako bih ja ikada jed nom trebao to od tebe izmoliti, bi li ti to zatim mogao od nje postii? Smatra li ona tebe tako milim i vrijednim, da ti ni ta ne odrie, to ti od nje zamoli ? 54

Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu - Moj gospodaru - odvrati princ - to ti tra i od mene? Mo ja je supruga srcem i du om odana svojemu mu u. Zato te molim, daj mi da znam, to ti eli od nje i mene! Nato sultan dadne kao odgovor: - Ti zna , da ja esto izlazim u lov ili u borbu i rat. Tada su mi potrebni atori i paviljoni i spremi ta, i velika stada i gomile deva, mazgi i ostale tovarne sto ke moraju tabor prenositi s jednoga mjesta na drugo. Zato bih volio, da mi dones e ator, tako lagan, da ga jedan jedini ovjek mo e nositi u svojoj aci, a ipak takoer do voljno velik, da mo e primiti moj dvor, itavu moju vojsku i tabor, prtljagu i prtlj a nu stoku. Ako bi ti gospodaricu zamolio za taj poklon, ja posve dobro znam, da t i ga ona mo e dati. A ti bi mene oslobodio mnogoga truda, koji ja inae moram ulagat i za no enje atora, i u tedio mi poneki beskoristan gubitak ljudi i stoke. - Dragi oe i sultanu - odgovori princ - nemoj se optereivati nikakvima bri nim m islima! Ja u ubrzo priopiti tvoju elju svojoj supruzi, gospodarici Peri Banu. Pa pr emda ja uope ne znam, da li vile posjeduju mo, da nabave jedan takav ator, kakav ti opisuje , i da li e mi one, ako vile stvarno imaju toliku mo, ukazati svoju pomo ili ne, ipak u, unato tomu to takav poklon ne mogu obeati, za tebe s rado u uiniti sve, t ope le i u podruju mojih snaga. Nato kralj rekne princu Ahmedu: - Ako ti to mo da ne bi moglo poi za rukom, i ako mi ne bi mogao donijeti eljeni dar, tada ja ne bih nikada vi e elio pono vo vidjeti tvoje lice. Tada bi ti zbilja bio jedan tu an mu , kada bi ti tvoja supruga odbila jednu takvu ni tavnu stvar a ne bi tovi e sve, to joj ti nalo i , urno uinila. Jer time bi ti dala razumjeti, da ti u njezinim oima posjeduje samo malo vrijednosti i znaenja i da je kod nje ljubav prema tebi takva kao da je ak uope nema. Ali sada, moj sine, otii i odmah je zamoli za ator! Ako ti ga dadne, tada znaj, da te ona ljubi, i da si ti njoj najdra e bie na svi jetu. Meni je takoer bilo pripovijedano, da ona tebe ljubi od sveg srca i od cijele svoje du e i da ti nikada ne bi odbila uope ni ta od 55 Dvjestaisedamdesetietvrta no onoga, za to bi je ti zamolio, pa makar to bila takoer vlastita ona jabuica. Princ je Ahmed dakako inae uvijek obiavao proboraviti kod svojega oca, sultana, po tri dana u svakom mjesecu. Ali ovajput ostane samo dva dana i ve o treem danu rekne svojemu ocu zbogom. Kada je ulazio u svoju palau, nije moglo izostati, da P eri Banu ne primjeti, kako on izgleda u nutrini o alo en i utuen. Zato ga ona upita: Stoji li s tobom sve dobro? Za to nisi do ao sutra, nego ve danas od svojega oca, kralja, i za to izla e na vidjelo jedan tako tu an izraz lica? On je meutim poljubi u elo, nje no je zagrli i ispria joj zatim sve od poetka do kr aja. Tada ona dadne kao odgovor: Ja u brzo umiriti tvoje srce. Jer ne bih te voljela jo jedan trenutak du e vidjeti o alo enoga. Pa ipak, moj mili, posredstvom ove molbe tvojega oca, sultana, sigurno znam, da je njegov kraj bli zu. On e uskoro s ovoga svijeta ui u milosrdnost Allaha Uz vi enoga. Neki je neprijatelj ovo zabilje io, a tebi prijeti te ka nez

goda. A posljedica je toga, da tvoj otac, koji ni ta ne sluti o na dolazeoj nesrei, marljivo radi na svojoj vlastitoj propasti. Prestra en i tjeskoban princ odvrati svojoj supruzi: - Neka je slava Allahu Uzvi enomu! Kralj je, moj od sviju najvi i gospodar, pri n ajboljem zdravlju, i na njemu nije za vidjeti nikakav znak tegobe ili starake sla bosti. Jo sam ga danas zorom napustio svje a i vesela, kakav je bio, zaista, nikada ga jo nisam vidio u boljem stanju. udno, zbilja, da bi ti trebala znati, to njemu predstoji, prije nego to sam ti ja bilo to o njemu ispriao, i ak tovi e, da sluti , kako je on saznao o na em vjenanju i na em prebivali tu! - Moj prine - odvrati Peri Banu - ti zna , to sam ti kazivala, kada sam ugledala onu staru enu, koju si doveo ovamo, jer je trpila od groznice s vruicom. Taje ena v je tica i sotonino leglo. Ona je tvojemu ocu prenijela sve, to je on elio znati o ov ome 56 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu na em obitavali tu. Iako sam jasno uviala, da ona nije niti bolesna ni slaba, nego da se samo pravi bolesnom od groznice, dala sam joj da ispije ljekariju, koja lijei bolesti svake vrste, i ona je la no izjavila, da se njezinim djelovanjem opet vra tila k zdravlju i snazi. Kada je zatim do la k meni, kako bi od mene uzela opro taj, poslala sam s njome dvije od svojih slu kinja i zapovjedila im, neka joj poka u sva ku odaju u palai s njezinim ureenjem i nakitom, kako bi bolje saznala, kako stoji s tobom i sa mnom. Sve sam to uinila samo poradi tebe. Jer ti si mi bio nalo io, ne ka prema staroj eni poka em suut, a ja sam bila vesela, kada sam je vidjela kako odl azi odavde zdrava i ila i svje eg srca. Osim nje jedine nije nikada nijedno ljudsko bie saznalo bilo to o ovome mjestu ili ak moglo ovamo doi. Kada je princ Ahmed bio uo ove rijei, on joj od srca zahvali i rekne: O Suncu ravno lice ljepote, ja bih te ipak elio zamoliti za milost, da ispuni elju mojega oca. On tra i kraljevski ator tako velik, da mo e primiti njega i njegov veliki puk, njegovu prtljagu i njegovu prtlja nu stoku. A unato tomu treba moi biti no en u aci. Da li postoji neka takva udesna stvar, ja ne znam. Ali bih ipak volio uiniti sve, kako bih je nabavio, i vjerno je donio njemu. Tada ona uzvikne: Sto se uznemiruje zbog jedne takve sitnice? Ja u odmah po to poslati i to ti dati. Nato ona dadne da doe jedna od njezinih slu kinja, koja je bila njezina rizniarka , i rekne: Nur D ehan19, odmah otii i donesi mi atorsko krilo te i te vrste! Slu kinja urno ode i isto se tako brzo vrati sa atorom. Njega ona stavi princu Ah medu u aku. Kada ga je meutim dr ao u ruci, on u sebi pomisli: - Sto je ovo, to mi da je Peri Banu? Ona sa 19 Tako prema indijskom izgovoru. U perzijskome nur-i d ehan znai "svjetlost svijeta". 57 Dvjestmedamdesetietvrta no mnom zacijelo zbija neku alu! Njegova se meutim supruga, koja mu je s lica proitala misli, pone glasno smijati i uzvikne: Sto je to dakle, moj ljubljeni prine? Zar ti stvarno vjeruje , da ja s tobom zbijam alu i da ti se rugam? Zatim nastavi, okrenuv i se k rizniarki Nur D ehani: - Uzmi sada odande iz ru ke princa Ahmeda ator i podigni ga na polju, kako bi on vidio, ko liko je on silno golem, i pogledao, da li je on te vrste, kakvu eli njegov otac, sultan. Slu kinja ode i razapne ga daleko ispred palae. Pa ipak je dosezao od najudaljen ijeg kraja ravnice sve do palae, i bio je tako beskrajno golem, da je, kao to je p rinc Ahmed uviao, imao dovoljno prostora za cijelo kraljevo dvorjanstvo. Da, maka r da bi se pod njime smjestile takoer dvije itave vojske sa svom taborskom prtljag

om i tegleom stokom, jedna drugu ne bi uope stje njavale niti potiskivale. Tada on z amoli Peri Banu za opro tenje, tim to rekne: Nisam znao, da postoji neko tako beskrajno golemo i udno vato atorsko krilo. I zato sam posumnjao, kada sam ga po prviput vidio. Ubrzo rizniarka spusti opet ator i ponovo ga dadne princu u ruku. On bez oklije vanja i otezanja uzja i konja, odja i, praen od svoje pratnje, natrag ka kralju i pre da mu ator, po to mu se poklonio i izrazio du no po tovanje. Takoer je sultan pomislio, kada je po prviput vidio poklon, da je to samo neka mala stvar. Ali kada je bio razapet, on se silno zapanji pri pogledu na njegovu golemost. Jer on bi mogao po kriti njegovu prijestolnicu sa svima prigradskim naseljima. Pa ipak nije bio pos ve zadovoljan, jer mu se ator uinio pregolemim. Ali mu je njegov sin zajamio, da se on u svako doba mo e primjeriti onomu, to treba pokriti. Nato on zahvali princu, to mu je bio donio tako rijedak poklon, i rekne: Dragi sine, izvijesti svoju suprugu, da sam joj ja vrlo ob vezan, i izreci joj moju srdanu zahvalnost za ovaj njezin dobrostivi dar. Sada u stvari sigurno znam, da te ona ljubi od sveg srca i od sve svoje du e, i sada su ve moje sumnje i strahovanja odagnani. 58 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu Zatim kralj zapovjedi, neka se ator skupi i bri ljivo uva u kraljevskoj riznici. To je neobino, ali istinito, da su u sultanovu srcu, kada je bio od princa pri mio ovaj rijedak poklon, strah i sumnja, zavist i ljubomora na svojega sina, koj i su u njemu bili pobueni od vje tice i pakosnog vezira i njegovih drugih lo ih savje tnika, postali samo jo veima i ivljima nego prije. Jer sada je bio siguran, da je d i nnica preko svake mjere naklonjena svojemu mu u i da bi ona njemu, kralju, unato nj egovu velikom bogatstvu i njegovoj moi bila nadmona u nasilnim inovima, ako bi htje la pomoi svojemu mu u. Stoga je bio ispunjen tjeskobnim strahom, da bi ona mo da mogl a poraditi oko toga, da njega ubije, i da na njegovu mjestu postavi na prijestol je princa. Tako on dakle dadne da doe vje tica, koja ga je bila savjetovala ve ranij e i u ije se lukavstvo i podmuklost sada najvi e pouzdavao. Kada joj je on ispripov jedio, kakav je uspjeh bio imao njezin savjet, ona se neko vrijeme zamisli. Zati m podigne svoju glavu i rekne: Kralju kraljeva, ti si zabrinut bez razloga. Treba princu Ahmedu samo zapovjediti, da ti donese vodu s Lavljeg Izvora. On e prisiljen nu dom poradi svoje asti morati ispuniti tvoju elju. A ako to ne uzmogne, tada se od velikog srama nee usuivati, da opet na dvoru poka e svoje lice. Ne mo e primijeniti nijedan bolji plan od ovoga. Stoga se za to pobrini i ne oklijevaj, da ga izvede ! Sljedeeg dana predveer, kada je kralj sjedio u punome dr avnom saboru, okru en svoj im vezirima i ministrima, princ Ahmed stupi naprijed, izrazi mu du no po tovanje i s jedne njemu uz bok na jedno ni e sjedi te. Nato ga kralj po svom obiaju oslovi s viso kim iskazivanjem milosti i rekne mu: Meni je to vrlo velika radost, to si mi donio onaj ator, za koji sam te zamolio. Jer u mojoj riznici zaista nema niega, to bi bilo tako rijetko i udesno. Ali mi nedostaje jo jedno, pa ako mi to donese , tada u se obradovati preko svake mjere. uo sam da vila, tvoja supruga, stalno rabi vodu, koja tee iz Lavljeg Izvora i od koje spravljen napitak lijei svaku groznicu i sve druge smrtne 59 Dvjestaisedamdesetietvrta no bolesti. Ja znam, da si ti tjeskobno zabrinut za moje zdravlje. Zato e me takoer ra do time obradovati, da mi donese ne to te vode, kako bih od nje popio, ako bude pot rebno. Ja znam takoer, da ti moju ljubav i naklonost prema tebi dr i vrijednom i da se zato nee ustezati, da ispuni moju molbu. Kada je princ Ahmed uo ovaj zahtjev, bio je vrlo iznenaen, to njegov otac ve tako brzo izgovara novu molbu. Neko je vrijeme utio, tim to je u sebi mislio: - Ja sam nekako isposlovao, da od gospodarice Peri Banu dobijem ator. Ali sam Allah zna, t

o e ona sada uiniti, i da li e ova nova molba pobuditi njezinu srd bu ili ne. Ali ma kako uope tomu bilo, znam, da mi ona nee nikada odrei milost, za koju je zamolim. P oslije dugoga dakle oklijevanja princ Ahmed odvrati: Visoki gospodaru i kralju, ja nemam nikakve moi, da u toj stvari bilo to uinim, jer ona stoji jedino i iskljuivo u moi moje ene, princeze. Ali u je zamoliti, da mi dadne vodu, i ako ona pris tane, da mi je omogui, ja u ti je ubrzo donijeti. Ne mogu ti da kako sa svom sigurno u obeati jedan takav dar: rado hou u sve mu i svaemu, to tebi mo e biti od koristi, uiniti ono to najbolje mogu, ali ako ja od nje zamolim ovu vodu, tada je to djelo od vee te ine nego molba za ator. Sljedeeg dana uzme princ Ahmed opro taj i vrati se natrag k Peri Banu. Pa po to ju je nje no bio zagrlio i pozdravio, on rekne: Moja gospodarice, ti svjetlosti mojih oiju, moj ti otac, sul tan, daje izrei svoju srdanu zahvalnost za ispunjenje njegove elje, slanje atora. Ali se on sada jo jednom osmjelio, i siguran u tvoju dobrotu i milostivost, moli od tebe, neka mu htjedne omo guiti malo vode s Lavljeg Izvora. Ja bih ti meutim volio rei: ako se tebi to ne svia, da dadne tu vodu, tada pusti da stvar bude posve zaboravljena. Jer moja je jedina i iskljuiva elja, da inim sve, to ti eli . Peri Banu nato odvrati: Meni izgleda, da tvoj otac, sultan, hoe mene jednako kao i tebe stavljati na ku nju, tim to tra i darove takve vrste, koje mu je 60

Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu predlo ila arobnica! - Zatim nastavi: Pa ipak u omoguiti takoer taj poklon, jer mu je sultan priklonio svoje srce. A niti tebi ni meni ne treba iz toga izrasti nikakv o zlo, iako je to jedan smion in od velike opasnosti, koji je bio izmi ljen od opak e podmuklosti i pakosti. Ti sada tono pazi na moje rijei, ne zaboravi nijednu od n jih, inae e posve sigurno zaglaviti! U dvorani se onoga zamka, koji se podi e ondje n a brdu, nalazi jedan advrvan20, branjen od etiri divlja, krvolona lava, koji stra are i uvaju put, koji vodi k njemu. Oni se izmjenjuju, vazda dva stoje na stra i, dok druga dva spavaju, i tako nijedno ivo bie nije nikada u stanju, da proe mimo njih. Ali u te ja pouiti o putu, kako mo e stei, to eli , a da ti se ne dogodi od ljutih ivo neko zlo ili teta. - S tim rijeima ona izvadi iz jedne bjelokosne kutijice klupko konca i napravi pomou jedne od igala, s kojima je bila radila, od njega loptu. O vu dadne u ruku svojemu suprugu, tim to rekne: - Kao prvo, bri no pazi, da ovu lopt u dr i uza se! Uskoro u ti objasniti njezinu svrhu. Kao drugo, odaberi si dva brza k onja, jednoga, da sam na njemu ja i , i drugoga, kako bi na njega natovario tijelo j edne svje e zaklane ovce, koja je rasjeena na etiri dijela! Kao tree, uzmi sa sobom b oicu, koju u ti dati. Ona treba sadr avati vodu, koju e , ako tako ushtjedne Allah, don ijeti doma! im svane zora, podigni se s danjim svjetlom i izja i na svome izabranom konju, tim to e drugoga na uzdi voditi uza se. Kada stigne do eljeznih vrata, koja v ode k dvori tu zamka, tada baci, blizu vrata, ovu loptu pred sebe na tlo. Ona e se odmah poeti kotrljati vlastitom snagom, i to prema vratima zamka. Ti je slijedi k roz otvoren ulaz, sve dok se ne prestane kotrljati. U tome e trenutku ugledati etir i lava. Ona e dva, koji budu budni i na oprezu, probuditi druga dva, koji budu poi vali i spavali. Sva e etiri raz-japiti svoje ralje i zarikati i zarukati, jezovito za uti, kao da e htjeti skoiti na tebe i razderati te na komadie. Ti se meutim nemoj bojati, nemoj se prestra iti, nego odva no pojasi naprijed, ali baci na tlo s konja na uzdi etiri dijela ovce, za svakoga lava po komad! uvaj se, da ne sjahuje s konj a. Podbodi ga to vi e adyrvan je vodoskok. 61 Dvjestctisedamdesetietvrta no stremenom21 u slabine i odja i ravno toliko brzo koliko je mogue k bunaru, u kome s e sakuplja voda! Ondje sja i i napuni boicu, dok lavovi budu zauzeti svojim deranjem

! Konano se opet urno okreni. ivotinje te nee spreavati u jahanju mimo njih. Sljedeeg jutra, kad je zarudjela zora, princ Ahmed uini sve, to mu je bila zapov jedila Peri Banu, i odja i prema zamku. Po to je zatim ostavio za sobom eljezna vrata , doja io k zamku a vrata se u dvoranu otvorila, on uja i onamo, baci etiri etvrtine o vce pred lavove, svakomu po komad, i brzo dosegne izvor. Napuni svoju boicu vodom iz bunara i pohita sa svom urbom natrag. Ali po to je projahao jednu kratku prugu, osvrne se i vidi, kako ga slijede dva od lavova-stra ara. Ali se nije prestra io, n ego je isukao iz korica svoj ma, kako bi se spremio na obranu. Kada je jedan od t a dva vidio, kako je on izvukao svoju sablju na obranu, si ao je malo s puta nastr anu, ostao stajati i gledao ga, kimao glavom i mahao repom, kao da je htio zamol iti princa, neka opet utakne svoj ma, i zajamiti mu, da mo e jahati u miru, a da se ne pla i opasnosti. Nato je drugi lav skoio pred njega i dr ao se tik pred njime. I o ba su trali ispred njega, sve dalje, dok nisu dospjeli do grada, dapae ak do vrata palae. Druga su meutim dva lava u kasu obrazovali pratnju, sve dok princ Ahmed nij e ujahao kroz vrata palae. A kada su to bili vidjeli, sva se etiri vrate natrag is tim putem, kojim su bili do li. Ali kada je gradski puk ugledao jednu takvu udnovat u predstavu, svi su pobjegli u ljutoj grozi, iako udesne ivotinje nijednomu ivom biu nisu uinile nikakvo zlo. Po to su sada neki ljudi na konjima vidjeli svojega kneza kako ja i sam i bez pratnje, pohitaju k njemu i pomognu mu da sja i. Sultan je upra vo sjedio u svojoj vijenici i razgovarao sa svojim vezirima i ministrima, kadli s e pred njime pojavi njegov sin. Princ ga pozdravi, zazove blagoslov na njegovu g lavu i pomoli se, kako je dolikovalo, za dugo trajanje njegova ivota, sree i bogat stva, a zatim boicu s vodom iz Lavljeg Izvora stavi pred njegove noge, tim to rekn e: 21 Orijentalni stremen ima odozdo lako svedenu plohu s o trim bridovima, koj i se rabe kao mamuze (ostruge). 62 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu - Gledaj, ja sam ti donio dar, za koji si me zamolio! Ova je voda vrlo rijetka i te ko je se zadobije. A u cijeloj tvojoj riznici nije ni ta tako skupocjeno i vrijedno kao ovo. Ako bi ti ikada trebao biti napadnut od kakve bolesti Allah Uzvi eni neka ouva, da takvo to ne bude tebi odreeno od udesa - tada ispij napitak od ove vode, i odmah e biti izlijeen od svake bolesti, koja god uope mogla biti! Kada je princ Ahmed bio zavr io svoje rijei, sultan ga zagrli sa svom ljubavlju i srdano u, milostivo u i odlikovanjem i poljubi ga u elo. Zatim mu dadne da sjedne njem u sdesna i rekne mu: - Dragi sine, ja sam ti obvezan preko svake mjere. Jer ti si sta vio na kocku svoj ivot i meni donio ovu vodu uz veliku muku i opasnost s jednoga tako jezivog mjesta. Vje tica je naime ve prije toga bila pripovijedala o Lavljem Izvoru i o smrtnim opasnostima, koje ondje vrebaju, tako da je on sada dobro znao, koliko je bio od va an taj smion pothvat njegova sina. I on ubrzo doda: - Reci, moj sine, kako si se mogao usuditi onamo? Kako si umakao lavovima, t ako da si netaknut i nepovrijeen donio vodu? - Tako mi tvoje milosti, o gospodaru i sultane - odvrati princ - zbog toga s am se siguran vratio s onoga mjesta, jer sam postupao primjereno zapovijedi svoj e ene, gospodarice Peri Banu, i mogao sam donijeti vodu s Lavljeg Izvora samo zat o, jer sam se pokoravao njoj. - Zatim on ispria svojemu ocu sve, to mu se bilo dog odilo na njegovu putu i povratku. Sultan meutim postane, kada je spoznao svenadma ujuu odva nost i smionost svojega s ina, samo jo vi e obuzet strahom, a opaka zloba i ljubomorna zavist, koje su ispunj avali njegovo srce, postanu jo desetput jaima nego prije toga. Ali tim to je sakrio svoje prave osjeaje, on otpusti princa Ahmeda, uputi se u svoju vlastitu odaju i smjesta dadne da k njemu doe vje tica. Pa po to je ova stupila pred njega, on joj is pripovjedi, da ga je posjetio princ i donio mu vodu s Lavljeg Izvora. Ona je ve b ila ne to ula o 63

Dvjestaisedamdesetietvrta no tome, jer je dolazak lavova bio u gradu prouzrokovao toliku zabunu. Ali im je bil a ula cijelo izvje e, silno se zaprepasti, pa nakon to je sultanu bila apnula u uho sv oj novi plan, slavodobitno rekne: - O kralju kraljeva, ovajput e princu dodijeliti jedan nalog, koji e mu, kako mi izgleda, zadati truda, da, te ko e mu pasti, da ak i samo ne to malo od toga izvr i. - Dobro si rekla odvrati vladar zbilja u ve sada isku ati taj plan, koji si za me ne smislila. Sljedeega dakle dana, kada se princ pojavio pred svojim ocem, kralj mu rekne: Moj mili sine, velika mije radost, da vidim tvoju mu evnost i hrabrost i djetinjsku ljubav, koja te ispunjuje. Ta si svojstva do kazao, tim to si dobavio ovamo za mene dvije rijetke stvari, za ko je sam te molio. Sada imam na tebe jo jednu molbu, i ta je posljed nja. Ako ti poe za rukom, da ispuni moju elju, tada u ja zaista nai veselje u svome ljubljenom sinu i zahvaljivati mu tijekom cije loga svog ivota. Tada princ Ahmed upita: Kakav je to poklon, koji eli ? Ja u sa svoje strane izvr iti tvoju zapovijed, ukoliko to le i u mojim snagama. Sada kralj dadne princu kao odgovor: Htio bih, da mi dovede stanovitog ovjeka, koji rastom ne mjeri vi e nego tri stope, ali ima bradu od dvadeset lakata du ine. Taj treba nositi na svome ramenu kratku elinu kijau, dvjestai ezdeset funti te ku, koju s lakoom podi e i njome, a da ne nabire elo, vitla oko svoje glave, tako kako ljudi inae vitlaju drve nim buzdovanima. Tako zamoli sultan, zaveden u bludnju po pravorijeku udesa a da nije obraao pa n ju na dobro i zlo, upravo za ono, to je trebalo njemu samomu donijeti sigurnu smr t. A takoer je princ Ahmed, koji se iz iste ljubavi prema svojemu ocu njemu slijep o po64 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu koravao, bio spreman, da mu donese sve, to je ovaj zatra io. Tako on dakle rekne: - Moj oe i sultane, ja dodu e vjerujem, da e biti te ko, da se na cijelome svijetu nade jedan takav ovjek, kakvoga ti zahtijeva . Ali u ja dati sve od sebe, kako bih izvr io tvoju zapovijed. Nato se princ povue i vrati se kao obino u svoju palau, gdje u ljubavi i radosti pozdravi Peri Banu. Ali je njegovo lice bilo o alo eno, a srce mu je bilo te ko, jer j e mislio na posljednju kraljevu zapovijed. Kada je princeza primijetila, kako on izgleda tako zami ljeno, ona ga upita, tim to rekne: Moj mili gospodaru, kakvu mi vijest donosi danas? Nato on dadne kao odgovor: Sultan kod svake posjete zahtijeva od mene ne to novo, i on mi sa svojim molbama pada na teret. Danas me hoe staviti na ku nju, i u nadi, da e me dovesti u zabunu, tra i ne to, to bih ja uzalud tra io po cijelome svijetu. Potom joj on ispria sve, to mu je bio rekao kralj. Kada je meutim Peri Banu bila ula ove rijei, ona princu rekne: - Ne stvaraj si zbog toga nikakve brige! Ti si se usudio uz veliku opasnost, da za svojega oca donese vodu iz Lavljeg Izvora, i po lo ti je za rukom, da izvede svoju namjeru. Ova dakle nova zadaa nije uope te a ili opasnija, nego to je bila ona. Ne, ova je tovi e lak a, jer ovjek, kojega opisuje , je moj roeni brat Sabbar22. Premda mi oboje imamo iste roditelje, ipak se svidjelo Allahu Uzvi enomu, da nas obrazuje u razliitim likovima i da nje ga uini tako nenalik svojoj sestri, kako se uope mo e dogoditi u smrtnickom obliku. On je povrh toga hrabar i edan djela, i uvijek 22 Sabbar je inae umjetniki oblikovano mistino ime za islamskoga vjerskog jun

aka Hasana, sina kalifa 'Alije. Zato to ime dobro prilii jednomu demonskom biu, ia ko njegovo znaenje "Lijepi" malo pristaje uz opis fizikog izgleda ovoga abbara. 65

Dvjestaisedamdesetietvrta no tra i da ne to poduzima i provodi u djelo, ime meni mo e slu iti. A to god kada uope zapo e, to izvodi s velikom rado u. On ima takvo jedno lice i oblikovanje, kakvo je opis ao sultan, tvoj otac, i on rabi kao jedino oru je samo buzdovan od elika. Gledaj, j a u sada odmah poslati po njega, ali se ti nemoj prestra iti, kada ga ugleda ! Princ Ahmed dadne kao odgovor: Ako je on uistinu tvoj brat, to je to onda va no, kako izgle da? Ja u se tako obradovati, da njega vidim, kao kada se naziva dobrodo lica jednomu vrijednom prijatelju ili dragom roaku. Za to bih se bojao, da ga pogledam? Kada je Peri Banu saslu ala ove rijei, ona po alje jednu od svojih slu kinja, koja j oj je zatim donijela iz njezine tajne riznice jednu zlatnu kadionicu. U njoj ona dadne zapaliti vatru, pa po to je naredila da joj se donese jedna kutijica od ple menite kovine, koja je bila ure ena draguljima, stanoviti dar od njezine svojte, u zme iz nje ne to tamjana i baci ga u plamen. Odmah nastane gust dim, koji se popne visoko u zrak i pro iri po itavoj palai. Malo trenutaka poslije toga Peri Banu pres tane sa svojim zaklinjanjima i uzvikne: Gledaj, dolazi moj brat Sabbar! Mo e li prepoznati njegov lik? Princ ga pogleda i ugleda ovjeuljka patuljastog oblija, koji je bio visok samo t ri stope, s izboinom na prsima i grbom na leima. Alije unato tomu iznosio na vidjel o gord izraz lica i dostojanstven izgled. Na njegovome je desnom ramenu le ao buzd ovan od elika, koji je vagao dvjestai ezdeset funti. Njegova je brada bila gusta i dvadeset lakata duga, ali tako umjetniki spletena, da nije doticala tlo. Takoer je nosio duge savijene brkove, koji su se kovrali prema gore sve do u iju, a cijelo j e njegovo lice bilo pokriveno dugom kosom. Njegove su oi izgledale slino poput svi njskih oiju. Njegova je glava, na kojoj je nosio krunastu punu, bila stra no velika i silno je odudarala od siu noga tijela. Princ je Ahmed mirno sjedio pokraj svoje supruge, vile, i nije osjetio nikaka v strah, kada se lik poeo pribli avati. Sabbar odmah 66 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu prie i upita Peri Banu s jednim pogledom na princa, tim to rekne: - Tko je taj smrtnik, koji sjedi tebi uz bok? - Dragi brate odvrati ona - ovo je moj ljubljeni mu , princ Ahmed, sin sultana od Indije. Nisam ti tada poslala nikakav poziv na svadbu, jer si tajput bio zap oslen velikim vojnim pohodom. Sada si se meutim, zahvaljujui milosti Allaha Uzvi eno ga, vratio pobjedniki i u trijumfu nad svojim neprijateljima, i zato sam te zamol ila k sebi u jednoj stvari, koja mi je na srcu. Kada je Sabar uo te rijei, on blagonaklono pogleda princa Ahmeda i rekne: - Moja ljubljena sestro, mogu li ja njemu uiniti bilo kakvu uslugu? Tada ona odgovori: - Sultan, njegov otac, ima arku elju, da tebe vidi, a ja te mo lim, otii uskoro k njemu i uzmi sa sobom princa kao vodia. On samo rekne: Ja sam u ovome trenutku spreman, da se stavim u pokret. Ali ona odgovori: Jo ne, moj brate! Ti si umoran od putovanja, zato odgodi svoju posjetu kralju do sutra. Veeras u ti prije toga jo sve is priati, to se tie princa Ahmeda! Kada je bila nastala veer, Peri Banu izvijesti svojega brata o svemu glede kra lja i njegovih zlih savjetodavaca. Prije svega meutim ona naglasi zlodjela stare babetine, vje tice: kako je ona bila smislila plan, da princu Ahmedu uini na ao i da podmuklo sprijei njegove posjete u gradu i na dvoru, i kako je stekla takav utjec

aj nad sultanom, da on svoju volju posve prilagouje njezinoj i uvijek ini samo ono , to mu ona zapovijeda. Sljedeeg jutra u zoru krenu zajedno abbar, demon, i princ, kako bi posjetili su ltana. A kada su dosegli gradska vrata, svi su 67 Dvjestaisedamdesetietvrta no stanovnici, ugledni i neznatni, bili obuzeti u asavanjem nad jezovitim patuljkovim likom. Razbje ali su se puni groze na sve strane, otrali u duane i kue, zasunuli vra ta i zatvorili prozore i ondje se sakrili. Da, njihov se bijeg zbio u toliko div ljoj urbi, da su mnoge noge pri tranju izgubile svoje cipele i sandale, i daje pon eka glava pustila da padne nesvezan turban. Pa kada su sada ta dva i li dalje ulic ama i preko trgova i bazara, koji su bili tako napu teni kao pustinja od Samave23, sve do palae, svi su stra ari na vratima pri pogledu na Sabbara dali petama vjetra i raspr ili se kojekuda, tako da tu nije bilo nikoga, da im zaprijei ulazak. Oni p ou ravno u vijenicu, gdje je sultan odr avao dr avni sabor. I oni nau uokolo njega gomi lu ministara i savjetnika, velikih i malih, koji su svi tu stajali prema rangu i dostojanstvu. A takoer se oni, im su ugledali Sabbara, u ljutoj jezi dadnu urno u bijeg i posakrivaju se. ak su tjelesni stra ari napu tali svoje polo aje, i nitko nije razmi ljao o tome, da li ova dvojica trebaju biti propu teni ili zaustavljeni. Ali j e vladar jo sjedio nepokretno na svome prijestolju, kadli Sabbar s ponosnim izraz om lica i kraljevskom dostojan-stveno u pristupi k njemu i uzvikne: O kralju, ti si izgovorio elju, da me vidi . Gledaj, ja sam ovdje! Sada ka i, to hoe od mene? Kralj mu ne dadne nikakav odgovor, nego samo pridr i ruke pred oima, kako ne bi vidio jeziv lik, i okrene od njega glavu i bio bi u svome strahu rado pobjegao o datle. Zbog ovoga neuljudnog sultanova pona anja abbar postane divljim od bijesa, i on postane ogorenim u prekomjernom gnjevu, kada je pomislio, da si je on bio dao truda, da doe po prohtjevu jednoga takvog kukavice, koji bi sada, kada ga je vid io, htio najradije pobjei. I tako demon podigne, a da ni trenutak nije oklijevao, svoj elini buzdovan, zavitla ga dvaput kroz zrak i sultana, prije nego to je princ Ahmed mogao stii do prijestolja ili se bilo kako postaviti izmeu njih, silovito p ogodi u glavu, da mu se razbila lubanja i mozak rasuo po 23 Pustinja od Samave (Samavska pustinja) le i zapadno od donjeg Eufrata, iz meu Mezopotamije, Sirije i Arabije. 68 Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu podu. Nakon to je abbar ovomu protivniku do ao glave, divlje se okrene prema velikom veziru, koji je stajao s desna sultanu, i bio bi ga na licu mjesta zatukao, da princ nije zamolio za njegov ivot i uzviknuo: Njega ne ubijaj! On je moj prijatel j, on nije nikada protiv mene rekao nijednu rije. To su uinili samo drugi, njegovi drugovi. Kada je abbar to uo, on spopadne u svome bijesu s obje strane ministre i zle sa vjetnike, sve one, koji su protiv princa Ahmeda bili smi ljali zlo, i pobije ih sv e skupa i pojedince i nikomu ne dopusti da umakne osim onih, koji su ve prije tog a bili pobjegli i sakrili se. Zatim se patuljak popne iz dvorane suda u dvor i r ekne veziru, kojemu je princ bio spasio ivot: Slu aj ti, ovdje postoji stanovita vje tica, koja je prema mojemu bratu, mu u moje sestre, neprijateljski raspolo ena. Gledaj, da je smjesta dopremi ovamo. Na isti nai n takoer onoga nitkova, koji je ispunio srce njegovoga oca zlom mr njom i ljubomorn om zavi u prema njemu, kako bih im se mogao u punoj mjeri osvetiti za njihova zlodj ela! Veliki vezir ih sve dovede ovamo, najprije arobnicu a zatim pakosnog ministra, s njegovom gomilom pokrovitelja i miljenika... 69 Tada primijeti ehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila za poela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

% / !^Z3SS I I 2? dvjeslaisedamdesetipeta noc ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je veliki vezir doveo najprije arobnicu a zatim pakosnog ministra s njegovim pokro viteljima i miljenicima, i da ih je Sabbar tada sve, jednoga za drugim, zatukao svojim elinim buzdovanom i pobio ih bez smilovanja, pri emu je doviknuo vje tici: - Ovo je kraj sviju tvojih sple taka kod kralja, ovo je plod tvojega lukavstva i podmuklosti! Odavde mo e nauiti, da se vi e ne pravi bolesnom! U svojoj bi slijepoj strasti on bio pobio sve stanovnike grada. Ali ga princ Ahmed zadr i i umiri ga krotkima i blagim rijeima. Nato Sabbar odjene svojega zeta u kraljevsku haljinu, posjedne ga na prijestolje i proglasi ga sultanom od Indij e. A sav je narod, visoko i nisko, bio obradovan ovom vije u. Jer princ je Ahmed bi o obljubljen meu svima. Oni su hitali ovamo, da mu se zakunu na vjernost i da mu prinesu poklone i izraze po tovanje, i svi su uz glasno klicanje uzvikivali: Neka dugo ivi kralj Ahmed! Nakon to se sve ovo bilo dogodilo, Sabbar po alje po svoju sestru Peri Banu i uin i je kraljicom s imenom ahr Banu24. Nakon 24 Doslovce: Zemlje Gospodarica (= gospodarica zemlje). 71 Dvjestaisedamdesetipeta no nekoga meutim vremena on uzme opro taj od nje i kralja Ahme-da i vrati se natrag u svoj zaviaj. Nato kralj Ahmed pozove svojega brata princa 'Aliju i Nur en--Naharu, uini ga namjesnikom jednoga velikog grada, koji je bio u blizini prijestolnice, i po alje ga onamo s velikim sjajem i golemom rasko ju. Takoer naredi jednomu visokom inovniku , da izrazi princu Husainu njegovu pa nju i da mu sve ispria. I dadne mu rei: Htio b ih te uiniti vladarom nad bilo kojim gradom ili podariti namjesni tvom, koje god tv oje srce po eli. Pa ako ti prista-je , ja u ti poslati pisma o postavljenju. - Princ je meutim bio u svome dervi kom ivotu potpuno zadovoljan i potpuno sretan, i zato ni je ni ta te io za mou i gospodstvom i svjetovnom isprazno u. Stoga dakle on po alje poslan ika natrag sa svojim po tovanjem i svojom srdanom zahvalom, tim to zamoli, neka ga s e prepusti njegovu ivotu u samoi i njegovu odricanju od stvari ovoga svijeta. v v Kada je dakle Sehrezad ispriala ovu priu do kraja, kralj Seh-rijar joj rekne: Ova mi je tvoja pripovijest, koja je udnovata i neobina, priredila mnogo radosti. Zato te molim, priaj dalje, sve dok ne prou zadnji sati ove noi! Tada Sehrezad dadne kao odgovor: O ljudima od velikodu nosti ima vrlo mnogo pria, a meu te pripada PRIPOVIJEST 0 HATIMU ET-TAlJD. Pria se, da je Hatim et-Tai25 poslije svoje smrti bio pokopan na vrhu jednoga brda. A postavili su uz njegov grob dva kraga za vodu od kamena, ktomu takoer kame ne likove djevojaka s ras25 Hatim et-Tai - to znai: "koji je od plemena Tai" - koji je ivio nedugo pr

ije Muhammeda, postao je glasovitim i poslovinim zbog svoje dare ljivosti. 72 Pripovijest o Hdtimu et-Taiju pu tenom kosom. U podno ju je meutim tog brda tekao potok. A kada bi ljudi na putovan ju ondje logorovali, tijekom cijele bi noi slu ali glasno jadikovanje, od veeri sve do jutra. Ipak u zoru nisu nalazili nikoga nego djevojke, koje su bile oblikovan e iz kamena. Jednom je u toj dolini logorovao Dhu el-Kura', kralj od Himjara26, kada je bio napustio svoje pleme, i tu je no provodio na tome mjestu. Budui da je bio blizu kod one grobnice, i on je takoer uo jadikovanje. Kada je dakle upitao: K akvi su to jauci, koji odzvanjaju s ovoga brda? - ljudi mu odgovore: - Ondje je grob Hatima et-Taija, a uz njega stoje dva kraga za vodu od kamena i kameni likov i djevojaka s raspu tenom kosom. A svi, koji logoruju u ovoj dolini, uju ovo jadiko vanje i dozivanje. Tada Dhu el-Kura' alei se dovikne Hatimu et-Taiju: O Hatime, mi smo veeras kod tebe u gostima, a u elucima nam krulji od gladi! Zatim ga svlada san, ali se naskoro prestra en opet probudi i uzvikne: Vi Arabljani, u pomo! Pogledajte moju jahau devu! Kada su do li k njemu, nau devu kako se valja po tlu. Tada za-kolju ivotinju, isp eku njezino meso i uzmu jesti. Zatim upitaju kralja, to se dogodilo, a on odgovor i: Sklopio sam svoje oi. Tada sam iznenada vidio u snu, kako Hatim et-Tai s mojim maem u ruci prilazi k meni i govori: 'Ti si do ao k meni kao gost. Ali ja ovdje nemam ni ta.' I on pogodi maem moju devu, a da vi niste dohitali i zaklali je, bila bi uginula. Kada je meutim svanulo jutro, uzja i Dhu el-Kura' jahau devu jednoga od svojih dr ugova i dadne da ovaj sjedne iza njega. Oko podneva ugledaju jahaa na devi, koji je vodio na ularu drugu jahau ivotinju. Tada ga oni upitaju: Ime ju noarapskog plemena. 73 DvjestMsedamdesetipeta no Tko si ti? On dadne kao odgovor: Ja sam 'Adi, sin Hatima et-Taija! - I nastavi: - Gdje je Dhu el-Kura', poglavica Himjarana? Kada su mu odgovorili: - Tu je! - on knezu rekne: - Evo uzmi ovu kao jahau dev u u nadomjestak za svoju vlastitu! Jer moj je otac tvoju kobilu zaklao za tebe. Tada Dhu el-Kura' upita: Tko ti je to rekao? A stranac odgovori: - Moj mi se otac pro le noi pokazao u snu, dok sam spavao. I on mi je rekao: "Adi, slu aj, Dhu el-Kura' se, kralj od Himjara, pozvao k meni u goste, a ja sam tada zaklao za njega njegovu vlasti tu devu. Odvedi mu zato jednu drugu kobilu, na kojoj e moi jahati. Jer ni ta nisam bio imao kod sebe!' Tada je Dhu el-Kura' primi, zauen nad dare ljivo u Hatima et-Taija u ivotu i u smrti. K priama o ljudima od velikodu nosti pripada takoer PRIPOVIJEST 0 MA'ND IBN ZA'I'DI. O Ma'nu ibn Zaidi27 se pripovijeda, daje jednoga dana izjahao u lov i hajku. Tada ga je uhvatila e, ali ne nae kod svojih slugu nikakve vode. Dok je on tako trp io, iznenada mu dou ususret tri djevojke, od kojih je svaka nosila po mje inu vode. On ih zamoli za gutljaj, a one mu dadnu da pije. Zatim zatra i od svojih slugu 27 Ma'n ibn Zai'da, vojskovoa i dr avnik, glasovit po svojoj dare ljivosti i pl emenitosti, je ivio u VIII. stoljeu pos. Kr. pod posljednjim Omaijadima i prvim Ab asidima. 74 Pripovijest o Ma'nu ibn ZAidi

ne to, to bi mogao dati djevojkama. Ali ne nae kod njih nikakva novca. On dakle dadn e iz svog tobolca svakoj pojedinoj od triju po deset strijela, iji su iljci bili o d zlata. Tada jedna rekne drugoj: Hej ti, takvo to mo e uiniti samo Ma'n ibn Zaida! Zato svaka od nas treba izgovor iti nekoliko stihova u njegovu pohvalu. I prva pone: On okrunjuje strijele iljcima od zlata I alje neprijatelju, to potvruje velikodu nost . Ranjeni pomou njega nalaze ozdravljenje, Mrtvaki pokrov, tko putuje u grob. Nato rekne druga: On je bojovnik, koji daje otvorenih ruku, Koji vje ba jednaku dobrotu prema prijatelju i neprijatelju. iljci su njegovih strijela ukra eni zlatom, Kako ga ak ni borba ne bi odvratila od dobroinstva. Trea naposljetku rekne: U svojoj dobroti on na neprijatelje odapinje strijele S bogatim ukrasom zlatnih i ljaka iste i vrste, Kako bi od njih rana platila svoje lijeenje, A za mrtvaku ponjavu, tko biva ubijen . Nadalje se pripovijeda 75 Dvjestaisedamdesetipeta no PRIPOVIJEST 0 MA'ND IBN ZAIDI IBEDDINU. Jednom je Ma'n ibn Zaida iza ao sa svojim drugovima u lov. Tada naiu na krdo gaz ela. Pri gonjenju se divljai odvoje i Ma'n ostane sam, dok je bio u potjeri za je dnom ivotinjom. Kada ju je bio oborio, sja i i zakolje je, i tada ugleda nekog ovjek a, koji je dolazio k njemu iz pustinje na magarcu. On ponovo uzja i svojega konja, pojasi onomu ususret, pozdravi ga i upita: Odakle dolazi ? Stranac dadne kao odgovor: Iz zemlje Kuda'anaca28, gdje je tijekom dvije godine vladala su a. Ali je ove godine bila plodna, i ja sam si zasadio polje kras tavaca. Ono je prije vremena donijelo urod, i ja sam ubrao kras tavce, koje sam smatrao najboljima, i na putu sam k emiru Ma'nu ibn Zaidi. On je poznat zbog svoje dare ljivosti, a nadaleko se i na iroko spominju njegova dobroinstva. Tada Ma'n upita: Koliko se nada da e od njega dobiti? Beduin odgovori: Tisuu dinara! Dalje emir upita: Ako ti on meutim rekne, to je previ e? Onda u tra iti petstotina dinara. Ako on zatim ponovo ka e, preskupo? Trista dinara! A ako on zatim jo ka e, preskupo? Dvjesta dinara! Ako on jo jednom ka e, preskupo? 28 To se arapsko pleme zove - Kuda'a. 76 Pripovijest o Ma'nu ibn Z&idi i Beduinu Sto dinara! A ako on opet ka e, preskupo? Pedeset dinara! A ako on takoer zatim jo ka e, preskupo? Trideset dinara! A ako njemu ak i to bude previ e? Tada Beduin rekne: Onda u pustiti da noge mojega magarca stupe u njegov harem i razoaran u se praznih ruku vratiti doma k svojemu na rodu.

Nato je Ma'n smijui se potjerao dalje svojega konja, sve dok nije stigao svoju grupu i vratio se s njome u svoj dvorac. Ondje on rekne svojemu komorniku: Kada jedan momak s krastavcima, koji ja i na magarcu, do e k tebi, uvedi ga unutra k meni. Nakon stanovitog vremena doe onaj ovjek, i komornik ga pusti unutra. Kada je u ao k emiru Ma'nu, nije primijetio, daje taj bio onaj, kojega je bio sreo u pustinj i. Jer Ma'n je tu sjedio, u uzvi enom dostojanstvu, okru en mnogim u kopljenicima i sl ugama, na svojoj vladarskoj stolici usred svoje gospodstvene veli-anstvenosti, do k je njegova pratnja stajala njemu s desna i s lijeva i pred njime. Kada je Bedu in bio izrekao pozdrav, emir ga upita: Sto je to, to te vodi ovamo, brate Arabljanine? On dadne kao odgovor: Polo io sam u emira svoju nadu i donio mu krastavce prije vremena! Kada je Ma'n upitao: - Koliko ti od nas oekuje ? - Beduin odvrati: Tisuu dinara! Emir meutim rekne: 77 Dvjestmsedamdesetipetd no - To je previ e. Ovaj nato: - Onda petstotina dinara! - Previ e. - Trista dinara! - Previ e. - Dvjesta dinara! - Previ e. - Sto dinara! - Previ e. - Pedest dinara! - Previ e. - Trideset dinara! - Kada je Ma'n takoer tada opet rekao: Previ e Beduin uzvikne: - Tako mi Allaha, onaj mi je ovjek, kojega sam sreo u pustinji, donio nesreu. Ipak neu ii ni e ispod trideset dinara! Tada se Ma'n nasmije i u uti. I tako Arabljanin spozna, da je on onaj ovjek, koj ega je bio susreo u pustinji, i rekne mu: - Visoki gospodaru, ako mi ne dadne tih trideset dinara, ti zna , tu je pred vratima privezan magarac, a tu sjedi Ma'n!29 Ma'n se meutim pone smijati, sve dok nije pao na lea. Zatim pozove svojega uprav itelja i rekne mu: - Dadni mu tisuu dinara i petstotina i trista i dvjesta i sto i pedeset i trideset, a magarca ostavi privezana, gdje jest! 29 Rijei se dakako odnose na njegovu prija nju opscenu izjavu, da e pustiti sv og magarca da ue u Ma'nov harem. Cjelini pak ale le e u temelju ona u sredozemnom ba zenu u narodnim priama od starine pro irena tematiziranja magaraca-ljubavnika. 78 Pripovijest ogmiu Lebti Tada zaprepa teni Beduin primi dvijetisueistoiosamdeset dinara - Allah neka ima sve velikodu ne meu bla enima! Nadalje je takoer bila pripovijedana, o sretni Kralju, PRIPOVIJEST 0 GRADU LERTI. Neko je bio u zemlji Ruma30 jedan kraljevski grad, koji je bio zvan Lebta31. A u njemu je bila jedna tvrava, koja je bila uvijek dr ana zakljuanom. Svakiput, kada bi jedan kralj umro i drugi se rumski kralj popeo za njim na prijestolje, stavl jao bi jedan nov, vrst lokot na nju, sve dok se na vratima nije nalazilo dvade-se tietiri lokota, od svakoga kralja po jedan lokot. Nakon toga se meutim vremena dom ogao kraljevske vlasti jedan ovjek, koji nije potjecao iz te kraljevske kue. Taj j

e htio otvoriti one lokote, kako bi vidio, to je u tvravi. Velika i su ga toga kralj evstva poku avali u tome sprijeiti, savjetovali su mu da od toga odustane i zadr aval i ga od toga, ali se on ipak usprotivi i rekne: - Ova tvrava mora biti otvorena. Sada mu oni ponude sve, to su posjedovali u novcu i skupocjenome blagu, kako n e bi otvarao tvravu. Ali se on nije dao odvratiti od svoje namjere... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 30 Rumima se, zapravo: Rimljanima, u 1001 noi nazivaju Bizantinci il i stanovnici Istonoga Rimskog Carstva. 31 Prema Kalkutskom izdanju Labtait ili Lebtit, ali prema Kairskomu Lebta. Mo da je posrijedi zamjena sa Sebtom - danas: Ceuta - u Maroku. Taje naime utvrda pri napredovanju Arapa prema panjolskoj jo pripadala Istonomu Rimskom Carstvu. 79

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su velika i toga kraljevstva ovomu k ralju ponudili sve, to su posjedovali u novcu i blagu, kako ne bi otvarao tvravu. On se meutim ne dadne odvratiti od svoje namjere, nego polomi lokote, otvori vrat a i nae u tvravi slike Arabljana. Jahali su na konjima i devama, nosili tur-banske poveze, koji su nadugako visjeli prema dolje, bili su opasani maevima i dr ali u ru kama dugaka koplja. Ondje takoer nae jedan spis. Njega uzme i proita ga, i vidi, da u njemu stoji napisano: Kada ova vrata budu otvorena, tada e zemlju porobiti eta A rabljana, koja izgleda ovako kao na ovoj slici. Zato uvajte se, i jo jednom uvajte se, da ne otvarate vrata! Le ao je dakle taj grad u Andaluziji32, a upravo je te godine, pod kalifom Vali dom ibn 'Abd el-Malikom iz roda Omaijada, pao u ruke Tarika ibn Zijada.33 Taj je ovomu kralju pripremio gadnu 32 Pod Andaluzijom, koja je svoje ime dobila prema istonogermanskom plemenu Vandala (Andalucia < Vandalusia), Arapi podrazumijevaju panjol sko Zapadnogotsko Kraljevstvo, a kasnije cijeli Pirinejski poluotok. 33 Kalif el-Valid je vladao od 705. do 715. godine. Arapski je vojs kovoa Tarik, kojemu Gibraltar zahvaljuje svoje ime (D ebel al Tarik = Tarikovo brdo), prebacio svoje trupe 711. godine u panjolsku i porazio zapadnogotskog 81 Dvjestaisedamdesetisesta no propast, opljakao njegovu zemlju, zarobio ene i djecu i prigrabio velik plijen u n ovcu i dobrima. Jer ondje je na ao neizmjerna blaga, vi e od stoisedamdeset kruna od bisera, hijacinta i drugih dragulja. Takoer nae ondje jednu dvoranu, u kojoj su s e konjanici mogli boriti kopljima, i ta je bila puna zlatnoga i srebrenoga pribo ra, kakav se ne mo e opisati nikakvim rijeima. Nadalje nae jedai stol Allahova prorok a Sulaimana ibn Dauda34 - nad obojicom neka je mir! - koji je, kako se pripovije da, od zelenoga smaragda, i koji mora da se jo i sada nalazi u gradu Rimu. Na nje mu su stajale posude od zlata i zdjele od krizolita. I isto tako nae jednu knjigu psalama, koja je bila ispisana grkim pismom na zlatnim listovima i optoena dragul jima. Nadalje jednu knjigu s opisom korisnih svojstava kamenova i biljaka i mine rala i talismana i alkemijske znanosti o zlatu i srebru. Ktomu jednu knjigu, u k ojoj je bilo opisano umijee, da se hijacinti i drugi dragulji rastaljuju u oblike , i pripravljanje otrova i protuotrova. Naposljetku takoer jednu kartu zemlje, mo ra i krajeva, gradova i sela. Nadalje nae jednu dvoranu punu eliksira, od kojega

jedan dirhem mo e pretvoriti tisuu dirhema srebra u isto zlato. Ktomu jedno veliko, oblo, udesno zrcalo od smije anih kovina, koje je bilo napravljeno za Sulaimana ibn Dauda - nad obojicom neka je mir! - i u kome je svatko pri gledanju u njega mog ao vlastitim oima vidjeti sedam svjetskih klimatskih pojaseva. I naposljetku nae j o jednu dvoranu, u kojoj se nalazilo tako mnogo alem-kamenova, da ih nitko nije m ogao opisati i nijedan devin tovar obuhvatiti. Sve te stvari on po alje el-Validu ibn 'Abd el-Maliku. I Arabljani se ra ire po gradovima Andaluzije, koja je jedna o d najvelianstvenijih zemalja. To je zavr etak pripovijesti o gradu Lebti. A dalje se pripovijeda kralja Rodericha.. Bizantski je zapovjednik u Ceuti (Sebti) ve prije toga Arapima otvorio gradska vrata. Uzurpator Roderich je do ao na prijestolje zacijelo 710. g odine. Na te stvari gornja pria uva izvjesno mutno sjeanje. 34 Davidova sina Salamuna. 82 Pripovijest o Hi dmu ibn }Abd d-Maliku i mladom Beduinu PRIPOVIJEST 0 HI AMU IBN ABD EL-MALIKU I MLADOM BEDUINU. Jednoga je dana Hi am ibn 'Abd el-Malik ibn Marvan35 bio u lovu, i tada ugleda jednu gazelu. Nju pone progoniti sa svojim psima. Dok je jahao za njome, ugleda j ednoga mladog Beduina, koji je napasao sitnu stoku. Njemu on rekne: Hej ti, mome, brzo za tom gazelom, inae e mi umaknu ti! Tada mladi podigne prema njemu svoju glavu i rekne: - O ti, koji ne zna , to mo e iskati otmjen ovjek, koji me gleda s omalova avanjem! Dobacuje mi u lice prezirne rijei, govori , kao to govori tlaitelj, i postupa sa mnom kao neko ma gare! Hi am nato upita: Hej ti, zar me ne poznaje ? Ali mladi nastavi: Tvoj mi lo odgoj kazuje, tko si ti. Kako si se mogao usuditi, a da ne izrekne pozdrav, meni uputiti svoje rijei? Hej ti uzvikne kalif ja sam Hi am ibn Abd el-Malik! Ali Beduin odvrati: Ne dopustio Allah da tvoje boravi te bude blizu i ne za titio tvoje putove! Kako mnogo mo e brbljati, kako malo iskazivati po tovanje! Jedva je meutim bio zavr io svoje rijei, a ve su kalifa sa svih strana okru ili njeg ovi ljudi, i svaki je pojedini od njih govorio: -Mir bio s tobom, o gospodaru pr avovjernih! - Ali Hi am uzvikne: Skratite svoje rijei i pograbite mi onoga ondje mladia! Posrijedi je deseti omaijadski kalif, koji je vladao od 724. do 743. godine. 83 Dvjestmsedamdeseti esta no Oni ga zgrabe. Ali mladi, kada je ugledao sve te komornike, vezire i dr avne vel ika e, uope nije bio pogoen niti je na njih obraao pa nju, nego je spustio svoju bradu na grudi i gledao onamo, kamo su stupale njegove noge, sve dok nije bio doveden do Hi ama i stao pred njega. Tu je spustio svoju glavu prema tlu i dalje utio, nije pozdravio niti je izgovorio ma ijednu rije. Sada ga napadne jedan od slugu: - Ti psu od Arabljanina, za to ne pozdravlja gospodara pra vovjernih? On se ljutito okrene prema sluzi i uzvikne: - Ti magarev samaru, put je bio tako dug, i stube su bile tako strme, da mi je iz pora navro znoj! Tada se Hi am jo e e razbjesni i uzvikne: - Ti mome, sada do ivljava dan, kada je do ao tvoj posljed nji asak, tu je otplivala tvoja nada, i bit e ti oduzet ivot! Ali Beduin odvrati: - Tako mi Allaha, o Hi am, kada bi jo dugo potrajao moj i

votni vijek i kada na mene ne bi vrebala smrt, iz tvojega govorenja meni ne bi nastalo niti mnogo ni malo tete! Sada upadne komornik: - Zar dolikuje tvojemu polo aju, ti najprostiji meu Arabljanima, da izmjenjuje rijei s gospodarom pravovjernih? Ovaj brzo nato odgovori: - Udarac neka te dohvati, jauk i osirotjelost neka te nikada ne napuste! Zar nisi uo, stoje rekao Allah uzvi eni: 'Jednoga e dana doi svaka du a i morati za sebe samu polo iti raun'?36 Tada meutim bukne Hi amov gnjev, i on uzvikne: - Krvnice, ovamo k meni s glavom ovoga mladia! On je ve iz rekao previ e rijei, a da mu se nije pribli io strah! 36 Usp. Kur'an 16,112. 84 Pripovijest o Hi dmu ibn 'Abd el-Maliku i mladom Beduinu Krvnik pograbi mladia, naredi mu da klekne na ilim krvi, trgne ma iznad njegove glave i rekne: - O gospodaru pravovjernih, tu je tvoj rob, koji se bio toliko drznuo i koji se sada pribli ava svojemu grobu! Trebam li mu odrubiti glavu i ne snositi nikakvu krivnju za njegovu krv? - Da! - odvrati kalif. Zatim krvnik upita po drugiput, a kalif na pitanje potvrdno odgovori. Ali kad a je upitao po treiput, mladi je znao, da e ga krvnik sada ubiti, ako kalif dadne z nak. I tada se on pone smijati i tako razjapi usta, da su se mogli vidjeti njegov i kutnjaci. Hi am postane jo bjesnijim i uzvikne: Mome, ja vjerujem, da si ti poludio! Zar ne uvia , da se sada mora rastati od ovoga svijeta? Kako se mo e jo tu smijati, kako bi se rugao sam sebi? Ovaj dadne kao odgovor: O gospodaru pravovjernih, ako za mene ima nekoga kasni jega ivotnog cilja, tada mi ne prijeti nikakva opasnost, niti malo ni mnogo. Upravo mi je palo na pamet nekoliko stihova. Njih jo po slu aj - moja ti dakako smrt ipak nee pobjei! Hi am rekne: Izreci ih, ali budi kratak! Tada Beduin izrekne stihove: uo sam, daje sokol jednom ulovio Vrapca, kojega mu je udes donio ususret. Tu dakle zavapi vrabac u sokolovim kand ama, dok se ovaj veselo s njime uspinjao u brzome letu: Na meni nema tako puno, to bi moglo zasititi tebi slina. I ako me po deres, ja sam i pak za tebe jedna bijedna stvar. 85 Dvjestaisedamdeseti esta no U svojoj gordosti polaskan nasmije i se sokol I oslobodi vrapia, koji se sada nade u slobodi. Tu se takoer nasmije i Hi am i uzvikne: Tako mi mojega srodstva s Allahovim Prorokom On neka Ga blagoslovi i podari M u mir! - da je od poetka tako govorio, tada bih mu, izuzev i kalifat, dao sve, za to bi me bio zamolio. Ti slugo, zaepi mu usta draguljima, dadni mu kne evski poklon! Tada mu sluga preda velik dar. Beduin ga uzme i ode svojim putem. U zabavne prie spada takoer PRIPOVIJEST 0IBRAHIMUIBN EL-MAHDlJU Znaj, Ibrahim ibn el-Mahdi, brat kalifa Haruna er-Ra ida, se nije htio, kada je kalifat pre ao na el-Ma'muna, sina njegova brata Haruna er-Ra ida, ovomu zakleti na vjernost, nego se uputio u er--Raij37, gdje se uinio protukalifom. Ondje je imao vladarsko sjedi te jednu godinu, jedanaest mjeseci i dvanaest dana. Sin je meutim njegova brata, el-Ma'mun, oekivao, da e se on opet podvrgnuti i svrstati u broj nj egovih vjernih. Ali naposljetku odustane od te nade, izae protiv njega s bojovnic

ima na konju i pje ice i prodre u er-Raij, kako bi ga uhvatio. Kada je Ibrahim o ome uo, nije vidio nikakvoga drugog izlaza, nego da se zaputi u Baghdad i da se svome smrtnom strahu ondje sakrije. Tada el-Ma'mun postavi nagradu od stotisua inara za onoga, tko ga izda. Ibrahim je pripovijedao na sljedei nain o svojim do ivljajima: Kada sam uo agradi, pobojao sam se za svoj ivot i nisam znao, to trebam uiniti. Preobuen podneva po ao od kue, a da nisam slutio, kamo bih se trebao okrenuti. Kada sam 37 Grad u sjeverozapadnoj Perziji, blizu dana njeg Teherana. 86

t u d o toj n sam oko me-

Pripovijest o Ibrahimu ibn el-Mahdiju utim zatim do ao u neki or-sokak, ja sebi reknem: - Zaista, mi smo Allahova stvorenj a, i k Njemu se vraamo! Sam sam sebe izlo io propasti. Jer ako se sada okrenem, pob udit u sumnju. Dok sam tako u svojim mislima i ao dalje, ugledam na gornjem kraju u lice jednoga crnca kako stoji pred vratima svoje kue. Pristupim k njemu i oslovim ga: - Ima li mo da neko mjesto, na kome mogu proboraviti sat vremena? On odgovori: - Dabome! - i otvori kuna vrata. Tada ja dakle uem u jednu istu prostoriju, koja je bila opremljena pokrivaima i i limima i ko nim jastucima. Po to me je meutim bio pustio unutra, zatvorio je zasunom vrata preda mnom i oti ao. Sada sam ve posumnjao, da je mogao uti o cijeni, koja je bila na mene postavljena, i sam sam u sebi rekao: - Taj je sigurno oti ao, kako bi me izdao! - Tako sam sjedio kao na eravici, nalik nekomu loncu na vatri, i razmi l jao o svome udesu. Ali dok sam se nalazio u tome stanju, moj se domain iznenada v rati natrag s nosaem, koji je bio natovaren svima moguim stvarima, kruhom i mesom, novim loncima za kuhanje i njihovim priborom, novim ibrikom i novim peharima. O n skine s nosaa stvari, a nato se okrene k meni i rekne mi: - Za tebe u dati svoj ivot. Ja sam ranarnik, koji pu ta krv, i znam, da se ti gadi nada mnom, jer ivim od jednoga takvog zana ta. Tu ima na svom raspolaganju ove stvari, koje jo nije dotakla nijedna ruka. Napravi, to ti se svia! Osjeao sam dakle veliku glad, i tako sam si skuhao pun jedan lonac, toliko kol iko se ne sjeam da sam ikada pojeo. A kada sam uti ao svoju glad, on mi rekne: - Visoki gospodaru, neka mi Allah dopusti, da svoj ivot dad-nem za tebe! Pije li vino? Ono ipak razvedrava du u i odgoni brige! - Nemam prema njemu nikakve nenaklonosti - reknem ja, jer sam rado htio razg ovarati s ranarnikom. 87 Dvjestctisedamdesetiksta no Nato mi on donese nove a e, koje jo nije dotaknula nijedna ruka, i ibrik mirisnog vina i rekne mi: Procijedi si ga, kako eli ! Tada si ja procjedim jedno posve krasno pie, a on mi donese nove pehare, plodo ve i cvjetove u novima zemljanim posudama. Konano me upita: - Hoe li mi dopustiti, da sjednem postrance i pijem od svojega vlastitog vina, u svojoj radosti zbog tebe i u tvoje zdravlje? - Uini to! odgovorim ja. Tako smo dakle obojica pili, ja i on, sve dok nisam osjetio, kako je vino u n ama poelo djelovati. Sada ranarnik ode u neku komoru svoje kue i donese lutnju od istesana drveta. Zatim mi se opet obrati: Visoki gospodaru, ne pristaje mi, da te zamolim, da htjedne pjevati. Ali mo da moje po tovanje prema tebi ima neko pravo na tvoju uzvi enu milost. Ako ti dakle to dr i ispravnim, da poasti svojega slugu, tada uzvi ena odluka stoji kod tebe. Budui da nisam vi e vjerovao, da me on poznaje, ja mu reknem: Odakle zna , da ja umijem dobro pjevati? On dadne kao odgovor: Hvala neka je Allahu! Na je gospodar ipak u tome odve

dobro poznat! Ti si ipak gospodar Ibrahim ibn el-Mahdi, na rani ji kalif38, ti, na koga je el-Ma'mun postavio cijenu, stotisua dinara za onoga, tko te izda. Ali si kod mene u sigurnosti. Kada je izrekao takve rijei, on poraste u mojim oima, i ja postanem uvjerenim d a je plemenite naravi. Zato mu ispunim njegovu elju, uzmem lutnju u ruke, ugodim je i zasviram, i otpjevam pjesmu, tim to sam se sjetio rastanka od svoje djece i od svojih. 38 Od 817. do 819. godine. 88

Pripovijest o Ibmhimu ibn el-Mahdiju Tako dakle ponem: On, koji je Jusufu39 neko opet darovao njegove I iz tamnikih ga okova doveo do asti , On mo e takoer nas usli iti i ponovo sjediniti. JerAlldh je gospodar svijeta u svojoj moi. Tada je ranarnika obuzela silna radost, i nalazio se u najveselijem raspolo enj u. To znai takoer, da su Ibrahimovi susjedi, kada bi samo slu ali, kako vie: Hej, djea , osedlaj mazgu! ve samo zahvaljujui zvuku tih rijei dospijevali u ushienje. Kada se dakle ranarnik sada na ao u veselu raspolo enju i kada ga je posve zanijela radost, on mi rekne: Visoki gospodaru, dopu ta li mi, da otpjevam ono, to mije do lo na pamet, premda ja ne pripadam ljudima od tog umijea? Ja mu odgovorim: Uini to! To svjedoi o tvojoj finoj i uljudnoj naravi. Tada on uzme lutnju i otpjeva: Potu io sam se svojoj miloj, kako mi dugakom biva no. Ona mi rekne: Kako je no kod me ne ipak kratka! To je tako, jer njezine oi ubrzo prekrije san. Ali se moji kapci ne zatvaraju od sna. A kada se bli i tama, tako neprijateljska onomu, koji ljubi, Tada tugujem. Ali ona mami, ako je blizu. Ah, neka ona trpi isto, to ja moram podnositi, Neka le i, ba kao i ja, na svojoj pos telji! 39 Biblijski Josip. 89 1 Dvjestaisedamdesetihsta no Nato mu ja reknem: - Tako mi Allaha, to si vrlo dobro uradio, moj izvrsni dru e. Otjerao si od men e bol i tugu. Dopusti mi da ujem jo vi e takvih pjesmica! Sada on ponovo pone pjevati: Tko svoju ast vazda uva istom od mrlja, Njega dobro odijeva svaki kaput, koji si ob ue. Oni su nam se narugali, da smo neznatni po broju. Ja reknem: Posve je rijedak na rod od plemenitosti. Sto nam to kodi, da je nas malo, a da je susjeda Cak mnogo? Susjed je ponajvi e niz ak sluga. Mi smo ti, koji smrt ne dr imo nikakvom tetom, Kako je to inio Amirov i takoer Salulo v rod40. Jer nama nareuje udes, neka smrti gledamo u oi. Ali njih njihov nain umiranja tjesk obno progoni. Mi ka njavamo, kada nam to odgovara, ljudske rijei za la . Oni ne sumnjaju, kada mi g ovorimo, nikada u na u rije. Kada sam od njega uo tu pjesmu, bio sam u najveoj mjeri zapanjen i u najboljem smislu odobrovoljen. Zatim sam zaspao i nisam se probudio, prije nego to se ve bil a spustila veer. Tada sam oprao svoje lice, a moje su se misli vratile ranarniku, koji je bio tako izvrstan i koji je posjedovao jednu tako finu naobrazbu. Probu dim ga, uzmem kesu sa svakovrsnim dinarima, koju sam nosio uza se, i dobacim mu

je s rijeima: 40 Amir i Salul su bila dva meusobno srodna arapska plemena. 90 Pripovijest o Ibmhimu ibn d-Mahdiju Preporuujem te Allahovoj za titi. Jer gledaj, sada u otii od tebe, i molim te, da novac, koji je u toj kesi, izda za svoje po trebe. Treba jo vi e primiti od mene kao poklon, tek kada budem siguran od opasnosti. On mi meutim vrati kesu i rekne: Visoki gospodaru, ubogi vragovi poput nas nemaju pred tobom nikakve vrijednosti. Ali kako ja mogu opstati pred svojim samopo tovanjem, ako prihvatim plaanje za to, to mi je udes omoguio tvoju blizinu i tvoju nazonost u mojoj kui? Ako mi ti ponovo uputi te rijei i ako mi jo jednom dobaci kesu, ja u sebi oduzeti ivot. Kesu dakle, koju ve uope nisam vi e elio nositi, turnem u svoj rukav i okrenem se da odem. Ali kada sam do ao na kuna vrata, on mi rekne: Visoki gospodaru, ova je kua za tebe sigurnije skloni te od bilo kojega drugoga, a meni to nije nikakav teret, da se brinem za tvoje uzdr avanje. Zato ostani kod mene, sve dok te Allah ne oslo bodi od opasnosti! Tada se okrenem k njemu i reknem: Pod uvjetom, da uzme za to novac iz ove kese. On se napravi preda mnom, kao da pristaje na taj uvjet. I tako ja ostanem udo bno kod njega jo par dana na isti nain, dok on meutim nije ni ta izdavao od novca u k esi. Tada dakle ipak nisam elio jo du e ostajati o njegovu tro ku, i bilo me je sram, t o mu padam na teret. Stoga ga napustim i ponovo se stavim u pokret. Umotam se u e nske haljine, obujem ute izmice, nabacim si preko lica zar41 i odem iz njegove kue. Ali me, kada sam bio na ulici, obuzme silan strah. A kada sam htio prijei preko mosta, do ao sam do nekoga mjesta, koje je bilo posuto vodom. Tada me iznenada ugl eda jedan vojnik, koji se prije bio nalazio u mojoj slu bi. Kada me je prepoznao, uzvikne: Veo. 91 Dvjestaisedcmidesetiksta no To je taj, kojega tra i el-Ma'mun! Ve htjedne na mene polo iti ruku, ali jer mi je ivot bio mio, odgurnem njega i nj egova konja i oba ih bacim na sklisko tlo. Tako on postane primjerom za opomenu onima, koji se daju opomenuti. Narod pojuri k njemu. Ja meutim odjurim iz sve sna ge, sve dok nisam most ostavio iza sebe. Tu skrenem u jednu pokrajnju ulicu, a k ada sam ugledao jedna kuna vrata otvorenima i enu kako stoji na pretkunici, uzvikne m: Moja gospodarice, smiluj mi se, ouvaj, da ne bude proli vena moja krv! Ja sam ovjek u nevolji. Ona rekne: Budi od srca dobro do ao, ui! Zatim me ona odvede u neku gornju odaju, rasprostre mi krevet za poinak i done se jelo s rijeima: Neka uzmakne od tebe tvoj strah! Nijedna du a ne zna ni ta o tebi. Dok je ona tako govorila, netko odjednom buno pokuca na vrata. Ona ode i otvor i, ali gledaj sada, to je bio moj prijatelj, kojega sam bio oborio kod mosta! Gl ava mu je bila povezana, njegova je krv tekla po njegovim haljinama, i nije imao vi e nikakvog konja. Ona ga upita: Mu u, to ti se dogodilo? Tada joj on dadne kao odgovor: Bio sam momka pograbio, ali mije umakao i on joj ispria cijelu priu.

Odmah ona uzme trud42, stavi ga u komad platna i zamota mu time glavu. Zatim mu je pripremila postelju, i on legne bolestan. Potom se ona opet popne k meni i rekne mi: 42 Trud je gljiva iz porodice Poliporaceae, koja slu i kao dezinfekcijsko sr edstvo za obloge (Polyporus fomentarius), ali i za paljenje vatre kremenom (Poly porus igniarius). 92 Pripovijest o Ibmhimu ibn el-Mtthdiju V ini mi se, ti si taj, o kome se radi! Ja sam taj! odgovorim ja. Ali ona rekne: Ne boj se! - i sada je bila prema meni dvostruko prijazna. Po to sam meutim bio ostao kod nje tijekom tri dana, ona rekne: Ja sam u brizi za tebe zbog ovoga ovjeka. Mogao bi te otkri ti i izruiti onomu, ega se boji . Stoga se spa avaj bijegom! Ja je zamolim, da mi ostavi jo vremena do naveer, a ona odvrati: To se mo e dogoditi bez opasnosti. Kada se meutim spustila tama, ja ponovo stavim na sebe enske haljine i odem. Up utim se prema kui stanovite osloboenice, koja je bila na a robinja. A im me je ugleda la, ona pone plakati, hiniti bol i hvaliti Allaha uzvi enoga za moje spasenje. Zati m ode, kao da namjerava po uriti na tr nicu, kako bi se pobrinula za gostinskog prij atelja. A ja povjerujem, da je sve dobro. Ali odjednom ugledam Ibrahima el-Mausi lija43 kako dolazi sa svojim slugama i ratnicima, a pred svima jednu enu. Bolje p ogledam, i tada uvidim, da ih vodi osloboenica, gospodarica te kue, u kojoj sam bi o. I ona je koraala vazda ispred njih, sve dok me nije njima izruila. Tada sam gle dao smrti u oi. Odvedu me u enskim haljinama, koje sam jo nosio na sebi, pred el-Ma 'muna, a on sazove ope dr avno vijee i dadne me dovesti pred sebe. Kada sam stao pre d njega, ja ga pozdravim kao kalifa. On meutim uzvikne: Neka ti Allah ne dadne niti mir ni dug ivot! Nato ja reknem: 43 Ibrahim, Perzijanac, koji je dulje vremena bio ivio u Mosulu (odatle: el --Mausili = Mosulski), je bio cijenjeni pjesnik na kalifovu dvoru u Baghdadu, os obito za er-Ra idova vremena. Kada je meutim do ao na vlast el-Ma'mun, ovaj je Ibrahi m ve bio mrtav. 93 Dvjestaisedamdesetiksta no - Prema tvojemu nahoenju, o gospodaru pravovjernih! Izvr itelj osvete mo e dodije liti kaznu ili opro tenje. Alije pra tanje bli e strahopo tovanju prema Allahu, a Allah je tvoj oprost uinio veim od svakoga drugoga, kao to je takoer moju krivnju uinio veom od svake druge. Ako me ti kazni , tada je to tvoje pravo. Ako mi oprosti , tada se to dogaa putem tvoje dobrote. Zatim izgovorim ove stihove: Moja je krivnja pred tobom zaista velika. Ali si ti vei nego krivnja. Zato uzmi svoje pravo, ili ne, I oprosti mi u svojoj milostivosti! A ako ja i nisam bio u svome injenju Plemenit, tada ti budi sada! Kada je el-Ma'mun podigao k meni glavu, ja brzo izreknem jo ova dva44 stiha: Ja sam poinio jednu te ku krivnju. Ti si meutim ovjek spreman na milosre. Ako mi sada oprosti , tada je to blagost. Ako me kazni , tada je to pravednost. Tada el-Ma'mun spusti svoju glavu i rekne: Ako me jednom neki prijatelj hoe razdra iti do srd be I mene pusti da se u mr nji ugu im u svojoj pljuvaki, 44 Stihovi se ovdje redovito sastoje od po dva polustiha. 94 Pripovijest o Ibmhimu ibn d-Mahdiju Tada u izbrisati njegovu krivnju, pokloniti mu opro tenje Iz straha, da sada ne bih trebao ivjeti bez prijatelja.

Kada sam uo od njega ove stihove, namirisao sam dah milosti u njegovu biu. On s e meutim okrene k svojemu sinu el-'Abbasu i k svojemu bratu Abu Ishaku i k drugim a najvi im dostojanstvenicima, koji su bili nazoni, i rekne im: Kako vi sudite u njegovoj stvari? Svi su mu savjetovali, da me dadne pogubiti. Samo nisu bili jedinstveni o nain u moje smrti. Naposljetku el-Ma'mun rekne Ahmedu ibn Chalidu: Sto ti misli Ahmede? O gospodaru pravovjernih - odgovori on Ako ga ti dad-ne smaknuti, tada emo zac ijelo moi nai tebi slinoga, koji je ovjeka kao to je on poslao u smrt. Ako mu ti meuti m oprosti , tada mi nikada neemo nai tebi slinoga, koji je ovjeku kao to je on oprostio ... 95 Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela Bi M \ m na ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ibrahim ibn el--Mahdi nadalje p ripovijedao: Kada je gospodar pravovjernih, el--Ma'mun bio uo rijei Ahmeda ibn Cha lida, on opet spusti svoju glavu i izrekne stih: Moje je vlastito pleme zatuklo, Umaima, mojega brata. Stoga, ako strijeljam na svoje pleme, pogodit e me moja vlastita strijela. I nadalje izrekne pjesnikove rijei: Oprosti svojemu bratu, ako se njegovim posredstvom Ispravno preplee s la nim. I uvijek jednako s njime postupaj, mogao on Raspoznavati dobro od zla ili ne. I dr i se daleko od svakoga prijekora, Bilo da ga on tjera na zlo ili na dobro. 97 DvjestMsedamdesetisedma no Zar dakle ne vidi , kako sve, to se ljubi, I to se mrzi, tijesno suovisi? Slatkoa dugog ivljenja biva Pomuenom, kada se poka e sijeda kosa. Cvat nie ve na grani, Kada je naginje teret zrelih plodova. Koga ima ovdje, tko nije poinio zlo? I tko ima uvijek samo dobro za cilj? Ako poznaje sinove ovoga svijeta, Tada uvia , kako je svatko jednom zgrije io! Kada sam uo ove stihove iz njegovih usta, podignem zar sa svoje glave, uzvikne m jakim glasom: Alahu Akbar!45 i reknem: Meni je, tako mi Allaha, gospodar pravo vjernih oprostio. Nato on rekne: Tebi se ne smije dogoditi ni ta na ao, moj strie. Ja meutim nastavim: - O gospodaru pravovjernih, moja je krivnja prevelika, a da bih ja pri njoj mogao govoriti o opra tanju, a tvoja je milost preve lika, a da bi ja za nju mogao zahvaliti rijeima. noc /

Tako ja dakle ponem pjevati i pustim neka odjeknu ovi stihovi: 45 = B0g je najvei! 98 Pripovijest o Ibmhimu ibn d-Mahdiju Koji je stvorio plemenita svojstva, On ih je stavio U Adamovim bedrima za sedmog imama46. Srca su ljudi od strahopo tovanja prema tebi puna. Ti ih mudra srca sve udesno zast ire . Ako sam se ja, naveden od zavodnika, pobunio, To je bilo, jer je moja po uda zaostajala za tvojom milo u. Tako kako si ti meni oprostio, nije jo nikada nijednomu ovjeku Bilo opro teno, premda nisam pred tobom na ao nikakva zagovora. Poletarsko malo pile poznaje tvoje samilosno srce I takoer bol e njive, o alo ene matere. Tada el-Ma'mun rekne: - Ja ka em po uzoru na na ega gospodara Jusufa47 - nad Njime i nad na im Prorokom n eka bude blagoslov i pozdrav -Neka vas danas ne pogodi nikakav prijekor! Allah v am opra ta. A On je najmilosrdniji Umilostivitelj.48 Ja sam ti oprostio, vraam ti 46 Pod imamom se, kao duhovnim i svjetovnim poglavarom muslimanske vjerske zajednice, ovdje dakako pomi lja kalif. Sedmi je imam, to znai: Prorok, prema nauku jedne islamske sekte, na koji se ovdje aludira, nositelj najpotpuni jeg otkrivenja. Ovdje se meutim imam, u znaenju "kalif zajedno s oznakom "sedmi", tie el-Ma'muna napose i, zato, to je on bio upravo sedmi kalif iz dinastije Abasida. 47 Biblijski Josip. 48 Kur'an 12,92. 99 Dvjestaisedamdesetisedma no natrag tvoj imetak i dobra i tvoje zemlji ne posjede, moj strie, i ni ta ti se na ao ne smije dogoditi! Sada ja po aljem k nebu pobo ne molitve za njega i odreciti-ram ove stihove: A da nisi udio za svojima, dao si mi moja dobra. Ali prije nego to si mi dao dobra , po tedio si moju krv. Kada bih ak dao krv i dobra za stjecanje tvoje milosti, Da, kada bih dao i same c ipele sa svojih nogu, To bi bio samo vazalski dug, koji bih ti tada uputio. Da mi to nisi poklonio, ne bi te pogodio nikakav prijekor. Kada bih zatajio dobrotu, koju si se udostojao uiniti, Ja bih bio bli i sramoti, ne go to si ti plemenitosti. Nato mi el-Ma'mun iska e ast i naklonost, a zatim mi jo rekne: Dragi strie, Abu Ishak i el-'Abbas su mi savjetovali, da te dadnem pogubiti! Ja mu dadnem kao odgovor: Obojica su ti ispravno savjetovali, o gospodaru pravovjernih. Ti si meutim postupio tako, kako odgovara tvojemu biu, i ti si ono, ega sam se pla io, odbio onim, emu sam se nadao! - Moj strie - odvrati el-Ma'mun - ti si izbrisao moju mr nju svojom ednom isprikom, i ja sam ti oprostio, a da ti nisam dopus tio da osjeti gorinu obveze prema zagovorniku. Nato se on baci niice i dugo vremena provede u molitvi. A kada je opet podigao glavu, upita me: Moj strie, zna li, zbog ega sam se bacio niice na pod? 100 Pripovijest o Ibmhimu ibn d-Mahdiju Ja odgovorim: Mo da si to uinio, kako bi zahvalio Allahu za to, poklonio pobjedu nad tvojim protivnikom. Ali on rekne:

to ti je

To nisam imao na umu, ne, htio sam zahvaliti Allahu, to mi je omoguio, da ti oprostim, i to je moje srce uinio blagim prema tebi. Sada mi ispriaj svoju povijest! Tada mu ja ispriam, kako je stajalo sa mnom, sve to mi se bilo dogodilo, kako o ranarniku, tako o ratniku i njegovoj eni i takoer o mojoj osloboenici, koja me je bila izdala. Tada el-Ma'mun zapovjedi da se najprije dovede oslobodenica, koja j e u svojoj kui ekala na to, da joj bude poslana nagrada. Kada je dakle stupila pre d njega, on je upita: Sto te je potaklo na to, to si uinila svojemu gospodaru? Po uda za novcem odvrati ona. Dalje kalif upita: Ima li dijete ili nekakvoga mu a? Kada je rekla da nema, on zapovijedi, da joj se dadne sto udaraca biem i da je se do ivotno utamnii. Zatim po alje po ratnika i njegovu enu kao i po ranarnika. Kada su dakle svo tro je pred njime stajali, on upita ratnika za razlog, koji ga je potakao na njegov i n. Takoer on dadne kao odgovor: Po uda za novcem. Tada rekne el-Ma'mun: Tebi e pristajati, da postane pu ta krvi - i preda ga jed nom ovjeku, koji ga je trebao odvesti u ranarnikov duan, da ondje izuava zanat pu tanja krvi. Ratnikovu meutim enu poasti, i dadne joj da stanuje u palai. Jer rekne: To je pametna ena, koja je dorasla va nim stvarima. 101 Dvjestaisedamdesetisedma no Naposljetku meutim rekne ranarniku: Ti si pokazao tako plemenit znaaj, da ti dolikuje iznimna ast. I zapovjedi, da mu se preda ratnikova kua sa svim, to je bilo unutra. Pokloni m u nadalje jednu poasnu haljinu i ktomu jo svakogodi nji novac od petnaesttisua dinara . A pripovijeda se takoer PRIPOVIJEST 0 'ABDALIiHUIBN ABIKILABI I GRADU STUPOVA Iza ao je jednom Abdallah ibn Ab'i Kilaba, kako bi tragao za devama, koje su mu bile utekle. I dok je obilazio pustinjama zemalja od Jemena i zemlje od Sabe, k adli iznenada naie na jedan velik grad, koji je bio opasan monom utvrdom. A oko te su se utvrde visoko u zrak dizale kule. Kada je do ao bli e, prie mu, u uvjerenju, d a u njemu stanuju ljudi, koje bi mogao pitati o svojim devama. Ali kada je stiga o do njega, uvidi, da je napu ten i da se u njemu ne nalazi nijedna iva du a. Ja sada sja im - tako je pripovijedao on sam sa svoje deve i stavim joj putila. Zatim skupim sranosti i uem u grad. Najprije priem k utvrdi. Na njoj otkrijem dvoja golema vrata, tako iroka i tako visoka, kako jo nisu bila viena na cijelome svijetu, i oboja su bila oblo ena svakovrsnim draguljima i hijacintima, bijelima i crvenima, utima i zelenima. Kada sam se osvjedoio o takvome neemu, bio sam u najveoj mjeri zapanjen, i cjelina mi se uinila vrlo udnovatom. Zatim oklijevajui i tjeskobna srca uem u tvr avu. Tada se uvjerim da je dugaka i iroka i po prostranosti ravna gradu Medini. U njoj su stajali visoki dvorci, od kojih je svaki imao doksate49, a svi su bili izgraeni od zlata i srebra i opremljeni Vrsta orijentalnog balkona s prozorima na tri strane. 102 Pripovijest o iAbdalldhu ibn AbiIGldbi raznobojnim draguljima, hijacintima, krizolitima i biserima. A vratna su krila t ih dvoraca bila prekrivena velikim biserima i kuglicama mo usa, ambre i afrana. Kad a sam zatim dospio u unutra njost toga grada i kada nisam na ao nijedno ljudsko ivo b ie, umalo da me nije udarila kap i da nisam umro od straha. Ipak sam gledao s vis okih doksata dvoraca, i tada sam vidio potoke, koji su dolje tekli uborei, i ulice

, u kojima su se nalazila plodovima pretovarena drveta i visoke palme. Sve je bi lo tako graeno, da se uvijek izmjenjivala po jedna zlatna opeka s po jednom srebr enom. Tada ja sam u sebi reknem: Ovo je sigurno raj, koji nam je namijenjen na o nome svijetu! - Ondje sam uzeo sa sobom toliko mnogo od dragulja iz ljunka i od m o usa iz pra ine, koliko sam mogao nositi, vratio se natrag u svoj zaviaj i ispriao o tome ljudima. Ova vijest dopre takoer do u iju Mu'aviji ibn Abi Sufjanu, koji je tada bio kali f u Hid azu. I on smjesta napi e svojemu namjesniku u San'ai, glavnome jemenskom gra du, da on treba dati da onaj ovjek doe k njemu i upitati ga o pravom stanju stvari . Tada mi namjesnik nalo i da doem i raspita se o svemu, to sam bio do ivio i to mi se bilo dogodilo. Ja sam mu ispriao, to sam bio vidio, a on me nato po alje k Mu'aviji. Takoer sam njemu ispriao svoj do ivljaj, ali on ne htjedne povjerovati. Pokazao sam mu dakle ne to od onoga biserja i kuglica od jantara, mo usa i afrana. U njima je bi lo jo ne to miomirisa, ali su biseri bili izblijedjeli i izgubili svoj sjaj... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 103

Ali kada je poela

dvjestaisedamdesetiosma noc ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Abdallah ibn Abi Kilaba kazao: - Ali su biseri bili izblijedjeli i izgubili svoj sjaj. Kada je Mu'avija ibn Abi Sufjan ugledao kod sina Abu Kilabe bisere i kuglice od mo usa i ambre, on se nad time zaprepasti, i po alje ka Ka'bu el-Ahbaru50. Kada s e dakle ovaj na ao kod njega, on mu rekne: Ka'be el-Ahbare, dao sam te pozvati, kako bih utvrdio istinu u jednoj okolnosti, a nadam se, da ti o tome ima ispravnu obavi jest. Ovaj upita: Sto je to, o gospodaru pravovjernih? Mu'avija nastavi: Zna li ti to o tome, da postoji grad, koji je izgraen od zlata i srebra, iji su stupovi napravljeni od krizolita i hijacinta i iji se ljunak sastoji od bisera i kuglica od mo usa, jantara i afrana? On dadne kao odgovor: 50 Ka'b el-Ahbar je u islamu est dionik nekih fantastinih predaja. 105 Dvjestmsedamdesetiosma no Dabome, o gospodaru pravovjernih, to je Iram velikih stu pova, koji na itavome svijetu nema sebi ravnoga.51 On je izgraen od addada, sina 'Ada Starijega. Tada Mu'avija ponovo pone: Onda nam ispriaj togod od njegove povijesti! A Ka'b el-Ahbar uzme pripovijedati: - Ad Stariji je imao dva sina, Sadida i addada. A kada je njihov otac umro, poe li su umjesto njega vladati nad zemljom adid i njegov brat Saddad, a tada nije bi lo nijednoga medu kraljevima na zemlji, koji im ne bi bio potinjen. Ali zatim adid ibn 'Ad umre, i tako nakon njega sam zavlada zemljom njegov brat Saddad. Taj je volio itati stare knjige, pa kada je pri tome jednom nai ao na opis onoga svijeta,

u kome je bio oslikan raj sa svima svojim dvorcima i doksatima, drveem i plodovi ma i drugim krasota-ma, obuzela ga je elja za time, da sebi ve na ovome svijetu iz gradi ne to slino onomu to je bilo opisano. Imao je pod svojim gospodstvom stotisua k nezova, a svaki je knez zapovijedao nad stoti-sua vlastodr aca, a svakomu je vlasto dr cu stajalo na raspolaganju stotisua bojovnika. On ih sve sazove i rekne im: - Proitao sam u starim knjigama i kronikama opis raja, koji se nalazi na onome svijetu. I ja njemu slian elim sebi izgraditi ve na ovome svijetu. Poite dakle u na jljep u i najprostraniju ravnicu na zemlji i sagradite mi ondje grad od zlata i sr ebra, razaspite kri-zolite, hijacinte i bisere kao ljunak i poduprite svodove tog a grada stupovima od krizolita, ispunite ga dvorcima, izgradite doksate na dvorc ima, zasadite u njihovu podno ju po ulicama i putovima sve vrste drvea s raznovrsni ma crvenim plodovima i pustite da pod njima teku potoci u kanalima od zlata i sr ebra! Tada svi jednoglasno odvrate: Kako mo emo izvesti to, to nam ti tu opisuje ? Kako mo emo nabaviti krizolite, hijacinte i bisere, o kojima ti govori ? 51 Kur'an 89,6-7. 106 Pripovijest o 'AbdaMhu ibnAbiKilabi Ali on uzvikne: Zar vi dakle ne znate, da su meni potinjeni i pokorni kra ljevi ovoga svijeta i da se nitko na svijetu nee usuditi proturjeiti mojoj zapovijedi? Dabome, to znamo - dadnu oni kao odgovor. Tada on nastavi: - Zato otiite k nalazi tima krizolita, hijacinta, biserja, zlata i srebra, zaplijenite ih, sakupite sve iz itavoga svijeta, to je u njima skriveno, ne tedite nikakav trud! I nadalje uzmite za mene sa so bom sve, to je od blaga te vrste u rukama ljudi, ne zaboravljajte i ne propu tajte ni ta, uvajte se, da ne biste postupali protivno mo joj zapovijedi! Zatim on napi e svakomu kralju po svim dijelovima svijeta po jedno pismo i zapo vjedi mu, da pokupi sve, to se u blagu te vrste nalazi u rukama ljudi, i da se up uti u rudnike i da iz njih izvadi, to se ondje nalazi od skupocjena kamenja, pa m akar to bilo takoer iz morskih dubina. Oni su dakle skupljali te stvari tijekom d vadeset godina. Broj je meutim kraljeva, koji su tada vladali na zemlji, iznosio tristai ezdeset. Potom Saddad pozove graditelje i umjetnike, zanatlije i radnike i z svih zemalja i krajeva. Oni se raspr e po pustinjama i stepama, njivama i poljim a, sve dok nisu do li do jednoga nenastanjenog podruja, u kome se nalazila iroka, pr ostrana povr ina, bez bre uljaka i brda, sa ubornim izvorima i umnim potocima. Tada on i reknu: - Tako izgleda zemlja, kakvu nam je kralj nalo io da tra imo i zapovjedio da naemo! Zatim su se dali na posao, kako bi sagradili grad, kao to im je kralj Saddad, vladar cijeloga svijeta nadaleko i na iroko, izdao zapovijed. Naveli su ondje poto ke u kanale i postavili temelje takve vrste, kakva im je bila zapovjeena. A kralj evi su svih zemalja slali dragulje i plemenite kamenove, bisere velike i male, k tomu ipke zlata i srebra na devama, koje su hitale kroz stepe i pustinje, i na ve likim brodovima, koji su sjekli morima. Zanatlijama dakle stigne 107 Dvjestaisedamdesetiosma no tolika koliina blaga, da to nitko ne bi mogao niti opisati ni izraunati ni izmjeri ti. Radili su na tome djelu tijekom trista godina, a kada su ga bili zavr ili, odu ka kralju i izvijeste ga o tome. Tada im on rekne: Otiite i sagradite oko grada jednu visoku, neosvojivu utvr du, a oko utvrde podignite tisuu tornjeva, svaki pojedini na tisuu stupova, tako da u svakome od njih mo e stanovati po jedan vezir! Odmah oni ponovo odu onamo i izvr e zapovijed, u sljedeih dvadeset godina. Zatim

stupe pred Saddada i izvijeste ga, da se njegova volja ostvarila. Sada on zapov jedi svojim vezirima, tisui njih po broju, kao i svojima najvi im dostojanstvenicim a i svim bojovnicima i ljudima, u koje je imao povjerenje: Budite spremni na polazak i pripremite se za putovanje u Iram velikih stupova, u pratnji kralja ovoga svijeta Sadada ibn 'Ada! Nadalje zapovjedi, komu je htio od svojih ena i robinjama i u kopljenicima svoje ga harema, neka se opremaju za putovanje. Pa po to su dvadeset godina bili zaposle ni pripremama, krene Saddad sa svojima vojnim trupama... 108 Tada primijeti ehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila za poela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

SS i i $ dvjestaisedamdesetideveta noc Sehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Saddad ibn 'Ad kre nuo sa svojima vojnim trupama. Veseo je nad time, to je postigao svoj cilj, putovao dalje, sve dok ga od grada stupova Irama nije dijelio jo samo jedan dan putovanja. Tada meutim AUah po alje na njega i na sve poganske bezvjerce, koji su bili s njime, Bo ju kaznu s neba svoje Svemoi, i sve ih uni ti silnom bukom. Niti Saddad niti bilo tko od onih, koji su bili s njime, ne stigne u grad, nitko ga ne ugleda. AUah izbri e takoer tragove ceste, koja je vo dila prema njemu. On e meutim stajati, kakav jest, na svome mjestu sve do Dana Uskrsnua i sata Posljednjeg Suda. Nad ovim se izvje em Ka'ba el-Ahbara Mu'avija vrlo zapanji, i on upita: - Je li ikada koji smrtnik dospio do toga grada? - Dabome odvrati Ka'b - jedan od drugova na ega gospodara Muhammeda - nad Njime neka je blagoslov i mir! - sigurno i bez sumnje upravo tako kao ovaj ovjek, koji ondje sjedi. Nadalje e -Sa'bi prema izvje ima himjarskih52 uenjaka iz Jemena pripovijeda sljedee: Kada su Saddad i njegova pratnja bili 52 Pripadnici ju noarapskog plemena Himjar. 109 Dvjestaisedamdesetideveta no uni teni Allahovom kaznom, na njegovu je mjestu postao kraljem njegov sin Saddad M lai. Njega je njegov otac Saddad Stariji ostavio za sobom kao svog namjesnika u z emlji Hadramautu i Sabi, kada je sam sa svojom pratnjom putovao prema gradu stup ova Iramu. Kada mu je dakle stigla vijest, da je njegov otac na putu zaglavio, p rije nego to je stigao u grad Iram, on izda zapovijed, da se le njegova oca donese iz one pustinje u Hadramaut. Zatim zapovijedi, da za njega iskopaju grob u jedn oj peini. Po to je taj grob bio izrezan dlijetima, on polo i le na zlatnu kraljevsku p ostelju i pokrije ga sa sedamdeset mrtvakih plastova, koji su bili protkani zlato m i optoeni biserima. A uz glavu je svojega oca postavio zlatnu plou, na kojoj su bili urezani ovi stihovi: Budi opomenut, ti, kojega je dug ivotni vijek zaludio! Ja sam, Saddad ibn 'Ad, Bio gospodar vrstog grada. Bio sam gospodar snage i svemoi, Pun divlje junake hrabrosti. Cijeli mije svijet bio podreen, Zastra ujui moje srd be ar, Istok sam i zapad dr ao gospodstvom vrste prisile u rukama. Na pravi nam je zatim put ukazao Prorok, poslan na spas.

Ali smo mu mi prkosili i uzviknuli: 'Zar vi e nema nikakva utoi ta?' 110 Pripovijest o Ishdku d-Mausiliju Tada je na nas do la nesrea Iz daleke daljine. Poput otkosa pri kosidbi Mrtvi smo klonuli k tlu. I sada istrajavamo u prahu Oekujui Dan53, koji nam prijeti. Napokon je pripovjedao eth-Tha'alibi: Zbilo se jednom, da su u tu peinu prodrl a dva ovjeka. Tu su na njezinu gornjem kraju na li stube, si li su njima i otkrili gr obnicu, koja je bila dugaka otprilike sto lakata, etrdeset lakata iroka i sto lakat a visoka. Ondje je, u sredini te grobne komore, stajala zlatna kraljevska postel ja. Na njoj je le ao ovjek divovske tjelesne veliine, koji je posve ispunjavao poste lju po du ini i irini. Bio je pokriven ukrasnim predmetima i haljinama, koje su bil e istkane od zlatnih i srebrenih niti. Do njegove je glave stajala zlatna ploa s natpisom. Ta su dva ovjeka uzeli plou sa sobom i odnijeli takoer sa sobom, toliko k oliko su mogli, od zlatnih i srebrenih sipki i drugih blaga. Dalje se pria PRIPOVIJEST 0ISHAKU EL-MAUSILIJU. Ishak el-Mausili54 je pripovijedao: Jedne sam veeri oti ao od el-Ma'muna, kako b ih se uputio kui. Tada me pritisne, da se 53 Dakako: Sudnji Dan. 54 Posrijedi je sin pjesnika Ibrahima el-Mausilija. Bio je uven i ka o pjesnik i kao svira na lutnji, a u visokom se ugledu nalazio na dvoru i kod kalifa Harana er-Ra ida, a i kasnije kod njegova sina kalifa el-Ma'muna. 111 Dvjestaisedamdesetideveta no popi am, i ja skrenem u jednu pokrajnju uliicu. Ondje obavim svoju potrebu stojeki, jer sam se pla io, da bi mi se moglo ne to dogoditi, ako bih unuo uza zid. Iznenada da kle otkrijem ne to, to je visjelo s jedne od onih kua. Popipam, kako bih saznao, to j e to, i tada spoznam, da je to ko ara, koja ima etiri ruke i koja je oblo ena i podsta vljena brokatom. Sada sam u sebi reknem: To mora imati neki poseban razlog i nis am pravo znao, to da uinim. Ali me pijanstvo navede na to, da sjednem u ko aru. I od jednom me ljudi iz te kue povuku gore, jer su mislili, da sam ja taj, kojega oekuj u. Povuku ko aru sve do na vrh zida, i tu ugledam etiri robinje, koje mi doviknu: Sii dolje i budi od srca dobro do ao! Zatim jedna od njih poe preda mnom s vo tanom s vijeom i uvede me u kuu s tako lijepo namje tenim prostorijama, kakve sam vidio samo u kalifovoj palai. Sjednem, i prije nego to sam se uope pribrao, iznenada se s jed ne strane prostorije odmaknu zastori i uu djevojke, koje su nosile vo tane svijee i kadioniicu od sumatranske alojevine. Meu njima je bila jedna cura, koja je nalikov ala izlazeem U tapu. Tada se ja podignem, a ona rekne: Dobrodo lica gostu! Zatim me zamoli, neka izvolim opet sjesti, i upita me, kako sam onamo do ao. Ja joj dadnem kao odgovor: Vraao sam se od jednoga od svojih prijatelja, a jer sam se zabunio u vremenu, do la mi je na putu nu da. Tako sam skrenuo u ovu uliicu i na ao ko aru, koja je visjela odozgor. Duh me je vina naveo na to, da sjednem u ko aru, a tada je ona sa mnom bila povuena gore u ovu kuu. To je moja povijest. Tebi se nee dogoditi nikakvo zlo - odvrati ona a ja se nadam, da e ti jo slaviti ishod svojega do ivljaja. Zatim me upita: Kakvo zvanje ima ? Ja joj odgovorim: 112 Pripovijest o Ishdku el-Mausiliju Ja sam trgovac na bazaru grada Baghdada. A ona upita dalje: Zna li mo da recitirati stihove? Ja odvratim:

Znam recitirati ne to malo. Nato ona rekne: Onda nam dopusti da to ujemo, i ne to nam odrecitiraj! Ali ja reknem: Tko dolazi kao gost, taj je zbunjen. Ali bi ti mogla poeti. To je ispravno rekne ona i odrecitira nekoliko lijepih sti hova od starih i novih pjesnika, i to iz njihovih najizvrsnijih pjesmotvora. Dok sam je slu ao, nisam znao, emu bih se vi e trebao diviti, njezinoj ljepoti i dra esti ili njezinomu ljupkom recitiranju. Zatim ona upita: Je li tvoja zbunjenost sada i ezla? Da, tako mi Allaha! - dadnem ja kao odgovor. Tada me ona zamoli: Ako ti je to pravo, odrecitiraj nam ne to od onoga, to poz naje ! Ja joj dakle odrecitiram cijeli jedan niz stihova starih pjesnika. Ona ih sve nae vrlo lijepima, i rekne: Tako mi Allaha, ja vjerujem, da se meu narodom trgovaca nee ponovo nai njemu ravan. Nato ona zapovjedi, da se donesu jela... Tada rekne Dinazad svojoj sestri ehrezadi: Kako je ipak prekrasna tvoja pria i kako ushiujua, kako dra esna i kako oaravajua! Ali sestra odvrati: 113 Dvjestaisedamdesetidevetct no - to je sve ovo prema onomu, to bih vam ja mogla pripovijedati u sljedeoj noi, ak o bi se kralj udostojao da me ostavi na ivotu!... 114 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestaiosamdesetano ehrezad rekne: O sretni Kralju, to je sve do sada ispriano prema onomu, to bih vam ja mogla noas pripovijedati, ako bi se kralj udostojao da me ostavi na ivotu! Kralj joj odvrati: Zavr i svoju priu! Slu am i pokoravam se! - rekne ona, i zatim nastavi: Pripovijedali su mi, o sr etni kralju, da je Ishak el-Mausili dalje pripovijedao: Nato je cura zapovjedila , da se donesu jela. A kada su ova bila donesena, ona pone jesti i pru ati meni. Pr i tome je dvorana bila puna svakovrsnoga mirisnog cvijea i rijetkih plodova, kako se to inae nalazi samo kod kraljeva. Zatim ona dadne da doe vino, ispije pehar vi na, a drugi pru i meni s rijeima: Sada je vrijeme, da se razonodimo i priamo prie. Tako ja ponem pripovijedati, tim to sam ubrzo poeo: Pripovijedali su mi, da se t o tako dogodilo - a potom - Bio je jednom jedan ovjek, koji je tako pripovijedao sve dok joj nisam ispripovijedao niz lijepih pria. Ona se tomu razveseli i uzvikne: 115 Dvjestaiosamdeseta no To je ipak udesno, da jedan trgovac poznaje takve pripovi jesti, kakve bi se trebale pripovijedati pred kraljevima!

Ja nato reknem: Imao sam jednog susjeda, koji je obiavao priati prie kra ljevima i bio njihov drug za stolom. A kada je imao slobodnog vre mena, posjeivao sam njegovu kuu. Tada je on ponekad pripovi jedao prie, koje sam ja onda imao priliku slu ati. I ona ponovo povie: Tako mi mojega ivota, ti ima dobro pamenje! Nato smo ponovo razgovarali. Ako bih ja u utio, ona bi poela govoriti, i mi tako provedemo najvei dio noi, dok je mirisala alo-jevina, koja je tinjala. Pritom sam u ivao takvu radost, da bi el--Ma'mun, daje o tome bio slutio, bio ispunjen arkom u dnjom za njome. Sada cura pone: Ti si sigurno jedan od najugodnijih ljudi i najizvrsnijih zabavljaa, jer posjeduje jednu tako savr enu naobrazbu. Samo ti jo jedno nedostaje. Sto je to? - upitam ja. Ona odgovori: Mogao bi jo samo pjevati pjesme uz lutnju! Tada ja reknem: Neko sam strasno volio to umijee. Ali kada sam izgubio u njemu radost, odustao sam od toga, iako moje srce jo uvijek plam ti za njime. A upravo bih sada pri na em dru enju volio putem nje ga do ivjeti ne to lijepo, kako bi zadovoljstvo ove noi postalo sa vr enim. Ona odvrati: Meni izgleda, da ti izra ava elju, da se donese lutnja! Ja reknem: Odluka stoji kod tebe. Ti mi mo e iskazati dobrotu, a za to e ti pripadati zahvalnost. 116 Pripovijest o Ishaku el-Mtmsiliju Tada ona pozove da se donese lutnja, pa kada je bila donesena, ona zapjeva ta ko lijepim glasom, kakav jo nikada nisam bio uo. Pun je drazesti bio njezin nain pj evanja, njezin ritam tako dobar, njezina izvedba od najveeg savr enstva. Zatim ona upita: Zna li od koga je ovaj napjev? I zna li, tko je spjevao ovu pjesmu? Kada sam odgovorio da ne znam, ona nastavi: Pjesma je od toga i toga, napjev je meutim od Ishaka. Sada ja upitam: Ima li dakle Ishak - moj ivot neka je otkup za tebe! takvoga dara? Ona meutim uzvikne: Aferim55, aferim, Ishak! Taj je neusporediv u tome umijeu! Nato ja reknem: Neka je slava Allahu, koji je tom ovjeku dao, to nije po dario nijednomu drugomu! Ali ona nastavi: Kako bi to tek bilo, kada bi ti taj napjev uo od njega samoga! I tako ostanemo jedno s drugim, sve dok nije poela svitati zora. Tada doe neka stara, za koju se inilo da je njezina dadilja, i rekne: Do lo je vrijeme! im sam to uo, ja se odmah podignem. Cura jo rekne: Zadr i za sebe to to se izmeu nas dogodilo! Jer takvi su susreti povjerljivi!... Tada primijeti ehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoe la po Kraljevu dopu tenju. 55 Bravo. 117

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ishak nadalje pripovijedao: Cur a je jo rekla: - Zadr i za sebe to to se izmeu nas dogodilo! Jer takvi su susreti povjerljivi! Ja joj odvratim: Svoj u ivot dati za tebe! Za mene nije potrebna takva opomena. Zatim uzmem od nje opro taj, a ona jednoj robinji dadne nalog, da me otprati sv e do kunih vrata. Njih mi otkljua, i ja odem i uputim se svojoj kui. Ondje izreknem jutarnju molitvu i legnem. Ubrzo potom doe k meni od el-Ma'muna glasnik. Tada odem ka kalifu i dan proved em kod njega. Kada se spustila veer, ja se sjetim svojega juera njeg do ivljaja. To je bilo ipak ne to, to bi samo neki bedak pustio da mu umakne. Tako dakle odem i pono vo doem do ko are, sjednem u nju i budem opet podignut onamo, gdje sam bio prethodn e veeri. Tada mi cura rekne: Zbilja, ti si revan! Ja odvratim: 119 DvjestMOsamdesetiprva no Ja sam ve pomislio, da sam bio nemaran! Zatim se ponemo zabavljati kao i pro le noi, naklapati jedno s drugim, recitirati pjesme i priati si o udesnim zgodama, sve dok nije svanulo jutro. Nato se ja opet uputim kui, izgovorim jutarnju molitvu i legnem. Uskoro mi opet doe glasnik od el -Ma'muna. Ja se uputim ka kalifu i ostanem tijekom dana kod njega. Kada se spust ila veer, gospodar mi pravovjernih rekne: Usrdno te molim, ostani ovdje sjediti, sve dok ja ne obavim stanovitu stvar, zbog koje moram otii, i dok se opet ne vratim na trag. Kada je kalif oti ao i i ezao mi s oiju, ponu me salijetati zavodnike misli. Mislio s am samo na ranije radosti i ni ta nisam mislio o tome, to bi me moglo snai od kalifa . Tako dakle poskoim, okrenem palai lea i otrim, sve dok nisam opet do ao do ko are. Sje dnem u nju i budem podignut u jednu stambenu prostoriju. Cura rekne: Ti si jamano na vjerni prijatelj? - Da, tako mi Allaha! dadnem ja kao odgovor. Tada ona opet pone: - Jesi li ti na u kuu uinio svojim obitavali tem? Ja odvratim: - Da, to sam uinio. Za tebe dajem svoj ivot! Gostinsko pra vo traje tri dana. Ako zatim jo jednom doem, tada smijete proli ti moju krv. Zatim uzmemo provoditi no kao prije toga. Kada je meutim do lo vrijeme rastajanja , sjetim se toga, da e me el-Ma'mun sigurno pozvati na polaganje rauna i da e se za dovoljiti samo jednim tonim izvje em. Zato joj reknem: - Vidim, ti spada meu one, koji nalaze svoju radost u pjeva nju. Ja dakle imam jednog bratia, koji je u licu ljep i nego ja. On u iva visok ugled i ima finu naobrazbu, i najbolje od svih stvorenja Allaha Uzvi enoga poznaje onoga Ishaka. 120 Pripovijest o IshAku el-Muusiliju Ona meutim odvrati: Zar si ti dakle mukta i nametljiv ovjek? Tada joj ja reknem: Ti ima o tome odluku! Ona nato rekne: Ako je tvoj brati takav, kakvim ga ti opisuje , tada nisam nesklona, da sklopim s njime poznanstvo. Budui da je zatim bilo vrijeme za to, ja se podignem i uputim se u svoju kuu. J edva meutim da sam stigao onamo, kadli me spo-padnu od el-Ma'muna poslani ljudi i grubom me silom odvuku...

121 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

"(&S

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Ishak el-Mausili da lje priao: Jedva da sam stigao k svojoj kui, kad li me spopadnu od el-Ma'muna poslani ljudi i odvedu me grubom silom i dove du me pred njega. Ugledam ga, kako ljutit na mene, sjedi na prijes tolju. Tada me napadne: - Hej ti, Ishak, znai li to, da mi otkazuje poslu nost? Ja dadnem kao odgovor: - Ne, tako mi Allaha, o gospodaru pravovjernih! On nastavi: - Sto je to onda s tobom? Ispriaj mi po istini tok dogaaja! Ja odvratim: - To u uiniti. Ali samo nasamo. Tada on dadne mig slugama, koji su pred njim stajali, i oni se povuku. Ja mu meutim ispriam sve i ktomu dodam: - Obeao sam joj, da u tebe dovesti sa sobom. - To si dobro uinio! - odvrati on. Tada smo provodili dan u na emu uobiajenome veselom raspolo enju. Ali je el-Ma'mun bio ovoj curi ve od srca odan, i jedva 123 Dvjestmosdmdesetidru0PL no smo mogli doekati vrijeme. Kada smo se dali na put, ja ga opome-nem na oprez i re knem: Pripazi, da me ne nazove imenom u njezinoj nazonosti! Ja va im upravo za tvojega pratitelja. To bude tako dogovoreno. Zatim smo i li dalje, sve dok nismo do li do onoga mjest a, gdje je inae visjela ko ara. Ali sada naemo dvije ko are, sjednemo u njih i budemo povueni gore na uobiajeno mjesto. Tada nam izae ususret cura i pozdravi nas. im ju j e el-Ma'mun ugledao, bio je posve zaaran njezinom ljepotom i ljupko u. Ona mu meutim ubrzo pone priati prie i kazivati stihove. Zatim dadne donijeti vino, i mi uzmemo p iti, dok je ona njemu, obradovana njegovom prisutno u, ukazivala posebnu pa nju, a is to se tako on, posve ushien njome, obraao samo njoj. Zatim se ona ma i lutnje i otpj eva stanovit napjev. A kada je to bila uinila, upita me: - Je li dakle tvoj brati takoer trgovac? - pri emu je poka zala na el-Ma'muna. Kada sam ja to potvrdio, ona nastavi: Da, stvarno, vi ste takoer slini jedan drugomu! Kada je meutim el-Ma'mun bio popio tri ritla56 vina, obuzme ga veselost i vins ko raspolo enje, i on uzvikne: Hej, Ishak! Ja odgovorim: Na slu bu, o gospodaru pravovjernih! On zapovjedi: Otpjevaj taj i taj napjev! im je cura ula, da je on kalif, ona ode k jednoj drugoj prostoriji i ue onamo. A kada sam ja zavr io svoju pjesmu, el-Ma'mun mi rekne: Pogledaj, tko je vlasnik ove kue! 56 Riti je mjera za tekuinu, koja iznosi oko pola litre. 124 Pripovijest o Ishdku el-Mausiliju Tada neka stara ena urno dadne kao odgovor:

- Ona pripada el-Hasanu ibn Sahlu57. - On treba doi k meni! - uzvikne kalif. Stara ode, a nakon stanovitoga se kratkog vremena pojavi el--Hasan. Sada ga e l-Ma'mun upita: - Ima li ti ker? - Dabome odgovori on - ona se zove Chadid a. - Je li udana? istra ivao je kalif dalje. Ovaj odgovori: - Ne, tako mi Allaha! - Tada je od tebe prosim za suprugu - rekne nato kalif. Ona je tvoja robinja i stoji na tvoju zapovijed, o gospodaru pravovjernih58 dadne el-Hasan kao odgovor. Tada kalif rekne: enim se njome uz svadbeni dar od tridesettisua dinara, koji ti jo danas u zoru trebaju biti isplaeni. Kada primi novac, dovedi mi danas naveer svoju ker. - Slu am i pokoravam se odvrati Hasan. Nato obojica odemo. Kalif mi meutim rekne: - Ishak, nikomu ne priaj ovu povijest! I ja sam je zadr ao za sebe sve do el-Ma'munove smrti. Nijedan ovjek nije nikada odjednom do ivio toliko mnogo sree, kakvu sam ja u ivao u onima etirima danima, kada sam obdan smio 57 El-Hasan ibn Sahl je bio brat vezira Fadla ibn Sahla. Obojica su igrali va nu ulogu u vrijeme kalifa el-Ma'muna. 58 Ako se iz ovih tisuuijednononih udnih i udesnih putovanja ko arama ovamo i onamo vratimo i upustimo u suhoparnu znanstvenu zbilju povjesnikog nauka, treba rei da se kalif el-Ma'mun zbilja o enio el-Hasanovom kerju Chadid om, a ostalo - Allah zna najbolje! 125 Dvjestaioscmtdesetidmjja no biti zajedno s el-Ma'munom a nou s Chadid om. Tako mi Allaha, ja nisam nikada vidio nijednog ovjeka ravna el-Ma'munu i nikada upoznao nijednu enu ravnu Chadid i, da, ak ni neku, koja bi joj se mogla makar samo pribli iti po pameti, razumu i finoi govo ra. Ali Allah zna najbolje. Dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 KLAONICKOM ISTAU I OTMJENOJ DAMI. Dogodilo se jednom u vrijeme hailuka59, kada je narod izvodio ophodnju oko Ka'b e60 i kada je mjesto uokolo gusto natisnuto bilo puno ljudi, da je neki ovjek uhv atio zastor, koji je visio oko svete kue, i povikao iz dna svojega srca: Preklinjem te, o Allah, daj da se ona ponovo naljuti na svoje ga mu a, kako bih je ja mogao obljubiti! To uju neki od haija61, i pograbe ga i odvedu ga k emiru haijske povorke, po to su m u prethodno dali da dosita ku a batine. Zatim reknu: O emiru, na li smo ovoga momka na svetome mjestu, kako govori to i to. Emir zapovjedi, da bude obje en. Ali ovjek uzvikne: O emiru, tako ti Allahova Proroka On neka Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi! poslu aj najprije, to ja imam priopiti i ispriati. Zatim ini sa mnom, to hoe ! 59 Hadiluk je putovanje na hodoa e u Mekku, ha, koji se obavlja u posljednjem mjesecu hid retske (lunarne) godine. 60 Ka'ba (aba) je sveta kua - kua Bo ja u Mekki. 61 Haija je hodoasnik. 126 Pripovijest o Uionikom istau i otmjenoj dami Tada emir zapovjedi: - Ispriaj! - Znaj dakle, o emiru tako je govorio ovjek ja sam ista zahoda, a radim po klao nicama ovaca, otpremam krv i neist na smetli te. Dogodilo se jednog dana, kada sam i ao sa svojim natovarenim magarcem, da sam vidio ljude kako bje e i da mi je jedan

od njih doviknuo: - Skreni u onu uliicu, da te ne ubiju! Ja upitam: - Sto se dakle dogaa, da ljudi odavde bje e? Tada mi jedan u kopljenik odgovori: Odonuda dolazi ena jednoga otmjenog ovjeka, a u kopljenici ispred nje tjeraju narod s puta. Oni udaraju po svim ljudima, a da se ni na koga ne obaziru! Ja dakle skrenem s magarcem u jednu pokrajnju uliicu... 127 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

dvjestaiosamdesetitrea #$$WWWW?5W?WSSWSWW$$# noc

ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje ovjek dalje pripovijedao: Ja dakl e skrenem s magarcem u jednu pokrajnju uliicu i zastanem, kako bih priekao, dok se mno tvo ne razie. Tada ugledam u kopljenike kako dolaze s batinama u rukama, a uz nj ih je bilo tridesetak robinja, meu kojima je koraala jedna dama. Ta je bila nalik nekoj vrbovoj grani ili ednoj gazeli i savr ena po ljepoti, ljupkosti i dra esti. I s vi su se natjecali u tome, da joj slu e. Kada je do la do ulaza u tu uliicu, u kojoj sam ja stajao, ona se okrene nadesno i nalijevo. Zatim pozove jednog u kopljenika, koji joj prie. Po to mu je bila ne to apnula u uho, u kopljenik mi iznenada prie i pogra bi me. Tada se gledatelji raspr e na sve strane. Sada mi prie jo jedan drugi u kopljen ik. Taj uzme mojega magarca i s njime ode. Zatim me prvi u kopljenik sve e uzetom i pone me vui za sobom, a da ja nisam slutio o emu se radi. Narod je meutim trao iza na s i dovikivao: - To od Allaha nije dopu teno! to je uinio ovaj siroti ista zahoda, da bude svezan uzetom? I oni ponu nagovarati u kopljenika: Imajte smilovanja prema njemu! Neka se Allah ushtjedne smilovati vama! Ipak ga oslobodite! Dvjestaiosdtndesetitrea no Sada ja reknem u sebi samome: - U kopljenici su me samo zbog toga pograbili, je r je njihova gospodarica osjetila miris izmeta, pa joj se od toga zgadilo. Mo da j e takoer trudna, ili je inae ne to s njome. Ali nema nikakve moi i nema nikakve uz-vi e nosti do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! I tako sam ja sada i ao za njima, sve dok nisu stigli k vratima jedne velike kue . Ondje oni uu, ja iza njih, i zatim su i li sa mnom dalje, sve dok nisam do ao do ne ke velike dvorane, koja je bila tako lijepa, da je uope ne mogu opisati, i koja j e bila namje tena divnim namje tajem. Zatim u tu dvoranu uu takoer ene, dok sam ja staj ao svezan kod u kopljenika i sebi govorio: - Sada e me sigurno u ovoj kui tako dugo muiti, sve dok ne umrem, a da nitko ni ta ne sazna o mojoj smrti. Ali me naskoro odvedu u jednu ljupku kupaoniku prostoriju pokraj dvorane. A ka ko sam se ondje na ao, iznenada uu tri robinje, sjednu oko mene i reknu mi: Svlai svoje dronjke!

Tada ija skinem s tijela svoje tralje. I sada mi pone jedna od njih trljati nog e i bedra, druga mi je prala glavu, a trea mi je mijesila trbuh. Kada su s time b ile gotove, stave pred mene zave ljaj haljina i reknu mi: - Obuci se! Ja uzviknem: - Tako mi Allaha, ja ne znam, kako ih trebam obui! Tada mi priu i obuku me, tim to su se nada mnom alile. Naposljetku donesu jo takoe r boicu punu ru ina ulja i po krope me njime. Potom poem s njima u jednu dvoranu, koja je bila takoer tako lijepa i tako bogato okiena i opremljena, da je ja, tako mi A llaha, ne mogu opisati. Kada sam bio u ao u ovu dvoranu, naem ondje jednu kako sjed i na postelji od bambusove trske... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 130 Ali kada je poela

o|S C dvjestaiosamdesetietvrta noc ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje ovjek dalje pripovijedao: - Kada s am bio u ao u ovu dvoranu, naem ondje jednu kako sjedi na postelji od bambusove trs ke, ije su noge bile od bjelokosti. A pred njome je stajalo jato robinja. Kada me je ugledala, ona se podigne i pozove me k sebi. Tako dakle ja priem k njoj, a on a mi zapovjedi, da sjednem. Ja sjednem pokraj nje, a ona zatim slu kinjama izda za povijed, da donesu jela. One mi nato donesu skupocjena jela od svakojake vrste, a ja ak ne znam, ni kako se ona zovu, takoer nikada u svome ivotu nisam upoznao tak va. Od njih pojedem toliko, koliko sam mogao. A nakon to su zdjele bile odnesene i ruke oprane, ona zapovijedi, da se donesu plodovi. Ovi smjesta budu pred nju d oneseni, i ona me pozove da jedem. Ja to uinim, pa kada smo bili gotovi s objedom , ona zapovjedi nekim slu kinjama, da donesu vinske boce. Tada one donesu kojekakv e vrste vina. Nato takoer jo zapale svakovrsnog tamjana u kadioni-cama, a poslu ival a nas je jedna robinja, koja je bila lijepa poput Mjeseca, uza zvukove icanih gla zbala. Oboje dakle postanemo pijanima, ja i gospodarica, koja je sjedila uz mene . Pri svemu sam tome meutim vjerovao, da spavam i sanjam. Ona naposljetku zapovje di nekim robinjama, da nam na jednome drugom mjestu rasprostru postelju. Kada su one na mjestu, koje im je pokazala, 131 Dvjestmosamdesetietvrta no pripravile krevet, ona se podigne i povede me za ruku k toj postelji. Ondje ona legne, a ja sam s njome poivao sve do jutra. I kada bih je god pritisnuo na svoje grudi, udisao sam miris mo usa i drugih miomirisa, i nisam drugaije vjerovao, nego da sam u raju, ili da spavam i sanjam. Kada je svanulo jutro, ona me upita, gdj e stanujem, a ja odgovorim: Tu i tu. Nato mi ona naredi da odem i dadne mi jedan rubac, koji je bio protkan zlatom i srebrom i u kome je ne to bilo zavezano. Ona ktomu jo doda: Za ovo otii u hammam! Tomu sam se obradovao, ali sam sam u sebi rekao: - Ako unutra ima samo pet pa ra, tada u za njih danas imati svoj ruak. Zatim je napustim, ali mi je bilo, kao da napu tam raj. I vratim se u staju, u kojoj sam stanovao. Ondje otvorim rubac, i u njemu naem pedeset zlatnika. Nakon to sam ove bio zakopao, a sebi za dvije pare kupio kruha i prismoka, sjednem na vr ata i ponem jesti svoj ruak. Zatim ponem razmi ljati o svom udesu i ostanem sjediti s ve do vremena popodnevne molitve. Tada iznenada doe jedna robinja i rekne mi: Moja gospodarica tra i da doe .

Smjesta se s njome uputim k vratima one kue, pa po to je bila zamolila da nas pu ste unutra, ja uem i pred gospodaricom poljubim tlo. Ona mi meutim zapovjedi, da s jednem, pa kao i prije dadne donijeti jelo i pie. Poslije toga sam opet uz nju poi vao, kao to sam to no prije bio uinio. O sljedeemu mi jutru pru i jedan drugi rubac, u kome je ponovo bilo pedeset zlatnika. Uzmem ih, otiem, a kada sam do ao kui, zakopa m ih. Na taj sam nain proveo vrijeme od osam dana: odlazio sam k njoj o vremenu p opodnevne molitve i s osvitom dana je opet napu tao. Kada sam meutim kod nje poivao osme noi, odjednom se srui unutra neka robinja i rekne mi: Brzo, popni se onamo u komoru! 132

Pripovijest o klaonikom istacu i otmjenoj dami Tada ja pohitam gore u tu komoru i otkrijem, da ona le i prema ulici. A dok sam ondje sjedio, odjekne iznenada na ulici silna buka i konjski topot. Pogledam kr oz prozor, koji se nalazio iznad kunih vrata, i ugledam jednoga mladog ovjeka na k onju, nalik Mjesecu, koji izlazi u noi svoje punine. Pratila ga je pje ice eta mamel uka i ratnika. On doja i do vrata, sja i, ue u dvoranu i ugleda gospodaricu kako sjed i na postelji. Najprije poljubi pred njome pod, zatim prie k njoj i poljubi joj r uke. Ona mu meutim ne rekne nijednu rije. Ali se on pred njome stalno ponizno ispr iavao, sve dok se opet nije s njome pomirio. Zatim je tu no proveo poivajui uz nju.. . Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine pri-1, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje ovjek dalje pripovi jedao: Kada se dakle njezin mu bio pomirio s mladom gospoda ricom, cijelu je no proveo poivajui uz nju. Sljedeega meutim jutra dou k njemu ratnici, i on odja i s njima od kue. Tada ona doe gore k meni i rekne mi: Jesi li vidio onoga mu karca? Kada sam ja potvrdio, ona nastavi: On je moj mu . Ali u ti ispriati, to mi se s njime dogodi lo. Zbilo se jednoga dana, da smo sjedili jedno s drugim u na em dvori nom vrtu. Tada je on iznenada ustao od mene i dugo vreme na izbivao. Naposljetku sam postala umornom od toga, da ga e kam, i jer sam si rekla, da je jamano na zahodu, uputila sam se k tihom mjesta cu, ali ga ondje nisam na la. Nato sam oti la u kuhi nju, i kada sam ondje vidjela jednu robinju, upitala sam je o njemu. Ova mi ga poka e, kako se jebe s jednom od kuhinjskih slu kinja. Ja se dakle zakunem jednom sveanom zakletvom, da u ui u preljub s najprljavijim i najodvratnijim ovjekom. A o onome sam danu, o kome te je uhvatio u kopljenik, bila ve tijekom etiri dana i la uokolo u potrazi za jednim takvim momkom. Ali nisam na la nikoga, tko bi bio prljaviji i odvratniji od tebe. Zato sam te dala 135

Dvjestaiosamdesetipeta no uhvatiti, i sada se dogodilo, to nam je bilo od Allaha unaprijed odreeno. Ja sam s e meutim oslobodila svoje zakletve. Zatim jo doda: Ako se moj mu jo jednom pribli i slu kinji i pone s njome bludniiti, tada u ti ja ova priu titi ono, to si kod mene u ivao. Kada su ove rijei zazvonile u mojim u ima, dok su njezini pogledi poput strijela prodirali u moje srce, tada su mi potekle suze, da, moje su one duplje bile ranj ene od plaa, i ja izgovorim ove rijei iz pjesnikovih usta: Priu ti mi deset poljubaca u svoju lijevu ruku, Kojoj pripada vi e asti nego desnici! Jer tvoja ljevica svakoga dana poslije kakanja, Kada se pere , dodiruje tvoju guzu . Nato mi zapovjedi, da odem od nje. Dobio sam od nje u cijelosti etirista zlatnika, i od njih pokrivam svoje izdatke. Sada sam do ao ovamo, kako bih Allaha, Slavljenoga i Preuzvi enoga, zamolio, da se njezin mu jo jednom ponovo pribli i kuhinjskoj slu kinji, kako bih ja opet u ivao u svojoj ranijoj srei. Kada je emir haijske povorke bio uo povijest ovoga ovjeka, on ga oslobodi i rekne ljudima koji su stajali oko njega: Tako vam Allaha, pomolite se za njega. Jer njemu se mo e oprostiti! Dalje se pripovijeda62 62 Budui da u Kalkutskom izdanju tekst naredne pripovijesti - koja zacijelo pripada najljep im priama cijeloga ovog djela - nedostaje, Littmann ga je umetnuo na temelju Burtonova izdanja. 136

Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri

PRIPOVIJEST 0 DVIJE SESTRE, KOJE SU ZAVIDJELE SVOJOJ NAJMLAOJ SESTRI. Pripovijedali su mi, o sretni kralju, da je u starim vremenima i davno i ezloj p ro losti ivio jednom jedan perzijski kralj, zvan Chusrau ah. Taj je bio slavan zbog svoje pravednosti i po tenja. Njegov ga je otac, koji je umro u visokoj starosti, ostavio za sobom kao jedinog nasljednika itave dr ave, i pod njegovom su vla u tigar i jari pili jedan pokraj drugoga iz istog pojila63.1 njegova je riznica bila vazda puna, i njegove su ete i stra e bile bez broja. A bio je to njegov obiaj da se preo blai i da, praen od stanovitoga povjerljivog vezira, nou hoda ulicama. Tako su mu d olazile do znanja rijetkosti i neobine zgode. I kada bih ti ja njih sve htjela is priati, o sretni kralju, one bi te preko mjere zamarale. Sjeo je dakle na prijestolje svojih predaka, i kada su pro li utvreni dani alosti , primjereno obiaju te zemlje, on je svoje uzvi eno ime... Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

^ dvjestaiosamdeseti esta &&????????????? ???????????? noc ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je taj perzijski kralj sjeo na prijestolje svojih predaka, i kada su bili pro li utvreni dani alosti, primjereno obiajima te zemlje, da je on svoje uzvi eno ime, to jest: Chusrau ah, dao utisnuti na sve kovanice kraljevstva i primiti ga za zaziv u molitvi petkom. A kada se uvrstio u svojoj vlasti, iza ao je jedne veeri kao i ranije, praen od sv ojega velikog vezira, i obojica su hodali, preobueni kao trgovci, ulicama i sokac ima, trgovima i tr nicama, kako bi bolje saznali, to se dogaa u dobrome i lo emu. Kada se no poela smrkavati, oni su sluajno prolazili kroz neku gradsku etvrt, u kojoj su stanovali ljudi siroma nijeg stale a. I dok su tako hodali, zauje ah unutra u jednoj kui ene kako glasno razgovaraju. On pristupi bli e i poviri kroz pukotinu na vratima , i tada ugleda tri lijepe sestre, koje su zavr ile s veerom i sada zajedno sjedile na divanu i meusobno naklapale. Kralj je stavio svoje uho na pukotinu i pa ljivo o slu kivao ono, to su one kazivale. I slu ao je, kako svaka od njih pria, to ona sebi na jvi e eli. Najstarija je kazivala: Ja bih voljela, kada bih bila vjenana sa ahovim dvorskim pekarom, jer onda bih ja uvijek imala za jelo kruha, najbjeljega i najfinijega u gradu, a va a bi se srca ispunila zavi u i ljubomorom i zlobom zbog moje sree. 139

Dvjestdiosamdesetiksta no Druga je meutim kazivala: Ja bih eljela radije biti vjenana sa ahovim dvorskim kuharom i jesti od slasnih jela, koja se iznose pred njegovu visost, jer s njima se kraljevski kruh, koji se dijeli po itavoj palai, po ukusnosti i zainjenosti ne mo e mjeriti. Trea i najmlaa od njih triju, koja je bila daleko najljep a i najljupkija od svih , djevojka oaravajua bia, puna dosjetljivosti i vedrine, o troumna, pribrana i mudra - ta je govorila, kada je na nju do ao red, da imenuje svoju elju: Moje sestre, moje astoljublje nije tako nisko kao va e. Meni nije nimalo stalo do finoga kruha, niti poput kakva izjelice eznem za slasnim jelima. Moj je pogled usmjeren prema neemu ple menitijemu i vi emu. Da, zbilja, ja bih sebi htjela za eljeti ni ta ma nje, nego da me kralj uzme za suprugu i da postanem mati jedno ga lijepog princa, koji bi bio savr en po liku i u svojoj naravi isto toliko gord koliko i hrabar. Njegova bi kosa morala biti s jedne strane zlatna a s druge srebrena. Ako bi plakao, morao bi lijevati bisere umjesto suza, a ako bi se smijao, njegove bi ru iaste usne morale biti tako svje e kao netom rastvoren cvijet. ah se zaudi preko mjere, kada je uo elje triju sestara, ali naroito onu elju najmla , i on u sebi samome odlui, da ispuni sve tri elje. Stoga on rekne velikom veziru: Zapamti tono ovu kuu, i sutra dovedi te djevojke, koje smo uli kako govore, pred moje prijestolje! A vezir odvrati: O utoi te svemira, slu am i pokoravam se! Potom se obojica vrate u palau i legnu na poinak. Kada je nastalo jutro, ministar ode k sestrama i dovede ih pred kralja... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pri-, u, koju je b ila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

JZ t 140 Ali kada je poela

iSS c <9 ^dvjestaiosamdesetisedma noc ^???????????????????????????^^ 3 Sigi ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ministar, kada je nastalo jutro, oti ao k sestrama i doveo ih pred kralja. Ovaj ih poz dravi i prijazno im rekne, po to je ohrabrio njihova srca: Vi dobre djevojke, to ste vi juer obno u veselome razgovoru i ali jedna drugoj rekle? Pazite na to da ahu tono ispripovjedite svaku pojedinost. Jer nama mora sve postati poznatim! Mi smo pone to ve uli, ali sada kralj eli, da vi o va em razgovoru op irno ispri ate pred kraljevskim u ima. Na te se ahove rijei sestre, smetene i obuzete sramom, nisu usuivale odgovoriti, nego su pred njime stajale utei i pognutih glava. I unato svim pitanjima i svom oh rabrivanju one nisu bile u stanju prikupiti nimalo sranosti. Ali budui da je najml aa bila iznimne ljepote po stasu i licu, aha je ubrzo obuzela arka ljubav prema njo j. A u svojoj ih je ljubavi on poeo ponovo ohrabrivati, tim to je rekao: O vi gospodarice ljepotica, nemojte se bojati i budite bez bri ne! Stid i plahost vas ne trebaju prijeiti da ahu ispriate, koje ste tri elje bile izrekle. Jer on ih sve rado kani ispuniti. Tada mu se one bace pred noge, pa po to su ga bile zamolile za oprostenje zbog svoje smjelosti i slobodnog govora, ispriaju mu 141 Dvjestaiosamdesetisedma no cijeli razgovor, a svaka je pojedina ponovila onu elju, koju je bila sino izrekla. I jo je istoga tog dana ah vjenao najstariju sestru sa svojim dvorskim pekarom i d rugu sa svojim dvorskim kuharom, i zapovjedio, da se sve pripremi za njegovo vje nanje s najmlaom sestrom. Kada su dakle pripreme za kraljevsku svadbu bile obavlje ne na najskupocjeniji nain, kraljevsko vjenanje bude proslavljeno s kne evskom rasko j u i sveano u, a mlada je supruga stekla naslove "Svjetlost harema" i "Gospodarica ze mlje Irana". Isto su tako druge dvije djevojke slavile svoja vjenanja, jedna s kr aljevskim pekarom, druga s dvorskim kuharom, onako kako je to odgovaralo njihovu razliitu polo aju u ivotu, i pri tome je bilo razvijeno manje rasko i i sjaja. Sada bi to bilo samo pravo i razumno, da su te dvije, jer je ipak svaka od nj ih dosegla svoju elju, provodile svoj ivot u veselju i srei. Ipak je odluka sudbine to drugaije odredila. Jer im su one vidjele, do kako se visoka polo aja bila uspela njihova najmlaa sestra, i s kakvom je rasko ju bila proslavljena njezina svadba, n jihova su se srca rasplamsala od zavisti i ljubomore i gorkoga jada, te su odluil e pustiti uzde svojoj mr nji i svojoj pakosti i nanijeti sestri opako zlo. Tako su otada ivjele mnogo mjeseci, danju i nou izjedane mr njom. Da, one su gorjele od tug e i srd be, kada bi god vidjele i najmanje od toga, da je stale i polo aj njihove ses tre vi i. Jednoga dakle jutra, kada su te dvije bile u hammamu64 i ondje na le prili ku za potajni razgovor, najstarija sestra rekne drugoj: - To je stvarno odvratno, daje ona, na a najmlaa sestra, koja nije ljep a nego mi, mogla biti podignuta do asti i velianstva jedne kraljice. Zbilja, tu je pomisao te ko podnijeti. Ah, sestro moja - odvrati druga - ja sam takoer tako na

smrt nesretna zbog toga, i uope ne znam, kakve je prednosti ah na njoj mogao vidjeti, da mu je uope moglo pasti na pamet, da je uzme za suprugu. Ona lo e pristaje tomu visokom polo aju, ona sa svojim majmunskim licem. I osim njezine mladosti ne bih znala 64 Javna kupelj. 142 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri ni ta, to bi je moglo preporuiti njegovoj visosti, da ju je on tako uzvisio iznad nj oj ravnih. Po mome bi mi ljenju ti, ne ona, bila dostojna, da dijeli kraljev krevet . I ja gajim mr nju prema kralju, zato to je tu djevojuru uinio svojom kraljicom. Tada opet pone govoriti najstarija sestra: - Ja se takoer moram uditi preko svake mjere. I ja se kunem, da su tvoja mlados t i ljepota, tvoj dobro oblikovan stas i tvoje ljupko lice i tvoji sjajni darovi , koji su uzdignuti iznad svakog poreenja, svakako mogli dostajati, da zadobiju k ralja, i da su ga trebali potaknuti, da se s tobom vjena i da tebe izabere za svo j krevet i da tebe uini svojom okrunjenom kraljicom i zapovijeda-juom vladaricom, umjesto da uzme tu bijednu razvratnicu u svoj zagrljaj. Stvarno, on je pokazao, da nema nikakva osjeaja za ono to je pravo i po teno, kada je tebe prezreo. I stoga me sve to tako neizrecivo alosti. Potom su se dvije sestre jedna s dugom savjetovale, kako bi svoju najmlau sest ru mogle poniziti u ahovim oima... 143 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

dvjestaiosamdesetiosma 88 c noc ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se dvije sestre jedna s drugom savjetovale, kako bi svoju najmlau sestru mogle poniziti u ahovim oima i proizvesti njezin pad i njezinu potpunu propast. Dan i no su razmi ljale o tome i nadugako o t ome razgovarale, koliko god bi se puta sretale. I izmi ljale su bezbroj planova, k ako bi na kodile svojoj sestri, kraljici, i kako bi je po mogunosti poslale u smrt. Ipak se ni za jedan nisu mogle odluiti. Dok su dakle obje protiv nje gajile taj gnjev i mr nju i s gorljivom marljivo u tragale za sredstvima, kako bi udovoljile svo joj gorkoj zavisti i zlobi i mr nji, ova je naprotiv na njih gledala vazda s istom ljubavlju i nje no u, kao to je to inila prije svadbe, i razmi ljala je samo o tome, kak o bi ih mogla podii iz njihovoga ni eg stale a. Kada je dakle bilo pro lo nekoliko mjes eci od svadbe, pokazalo se, da je lijepa kraljica u blagoslovljenom stanju. Ta j e vesela vijest ispunila aha rado u, i on je smjesta naredio cijelom narodu u prijes tolnici i u itavoj dr avi, da slavi sveanost s gozbama i plesovima i svakojakim vese licama, kako to dolikuje o jednome tako rijetkome i va nom dogaaju. A im je ta vijes t do la do u iju dvjema zavidnim sestrama, one su se smatrale obvezanima, da kraljic i priope svoje estitke. I kada su nakon dugog posjeta namjerile, da se s njome opr oste, one reknu: 145

Dvjestpuosamdesetiosma no Neka je hvala Allahu Svemoguemu, draga sestro, to je on nama dopustio da do ivimo taj sretan dan. Ali bismo te mi htjele zamoliti za jednu milost, a ta je, da mi, kada doe vrijeme tvojega poraanja, tebi budemo na pomo kao babice i da potom smijemo etrdeset dana biti kod tebe i njegovati te. U svojoj im radosti kraljica dadne kao odgovor: Drage sestre, ja bih takoer voljela da to bude tako. Jer u vrijeme takvih trudova ne bih ja znala nikoga, u koga bih se mogla tako pouzdati kao u vas. U mome predstojeem isku enju bit e mi va a prisutnost krajnje dobrodo la i prikladna. Ali ja mogu uiniti samo ono, to ah zapovjedi, i ni ta ne mogu uiniti bez njegova dopu tenja. Moj je savjet ovaj: Upoznajte svoje mu eve, koji vazda imaju pristup ka kralju, s tim eljama, i pustite da oni sami zamole, da budete pozvane kao babice! Ja ne sumnjam u to, da e vam ah dati dopu tenje, da mi poma ete i da ostanete kod mene, pogoto vo kada odva e nje ne rodbinske veze meu nama trima. Zatim su se dvije sestre vratile kuama, pune opakih misli i podmuklosti, i gov orile su svojim mu evima o svojim eljama, a ovi su opet razgovarali s Chusrau ahom, tim to su u svoj poniznosti iznijeli svoju molbu, a da nisu slutili ono, to je je za njih bilo skriveno u krilu sudbine. Kralj je odgovorio: im ja sebi stvar u svojoj pameti promislim, izdat u vam odgovarajue zapovijedi. Po to je to tako bio rekao, sam se uputi ka kraljici i rekne joj: Moja gospodarice, ako se to tebi svia, bilo bi, ini mi se, dobro, da pozovemo tvoje sestre i da sebi osiguramo njihovu po mo za vrijeme, kada e ti biti u poroajnim trudovima, umjes to da uzimamo strane ene. I ako si ti istog mi ljenja kao ja, onda mi odmah sada daj to znati, da mogu uiniti korake, kako bih posti gao njihov pristanak i njihovu suglasnost, prije nego to se ispuni tvoje vrijeme! One e te njegovati s ljubaznijom brigom nego bilo koja iznajmljena primalja, a ti e se sigurnije osjeati u njihovim rukama. 146

Pripovijest o dvije sestre, koje su zaviAjele svojoj najmlaoj sestri Moj gospodaru i ahu - odvrati kraljica - i ja se usuujem vjerovati, da bi to bilo dobro, kada bih ja u jednome takvom asu imala na pomo svoje sestre, a ne posve strane ene. Tako on potom po alje objema odluku, i one su od toga dana stanovale u palai, ka ko bi sve pripremile za oekivani poroaj. A na taj su nain one na le sredstva i putove , kako da izvedu svoj pakostan plan, koji su bile skovale ve prije mnogo dana, a da nisu dospijevale do cilja. Kada je dakle bio ispunjen njezin pun broj Mjeseeva , gospodarica rodi jednoga udesno lijepa djeaka. Zbog toga se raspali vatra zavist i i mr nje u srcima sestara s dvostrukim bijesom. I one se ponovo posavjetuju i ne dopuste da ikakvo smilo-vanje, ikakva prirodna ljubav prodre u njihova okrutna srca. tovi e odmah zamotaju s velikom bri ljivo u i potajno u novoroeno dijete u komad ne pokrivaa, stave ga u jednu ko aru i bace u stanoviti kanal, koji je otjecao tik is pod kraljiine odaje. Zatim na prinevo mjesto polo e jedno mrtvo tene i poka u ga drugim babicama i primaljama, tim to su tvrdile, da je kraljica donijela na svijet jedn u takvu nakazu. Kada je ova lo a vijest do la do kraljevih u iju, on postane duboko o al o en i obuzet divljim gnjevom. Zatim, u iznenada uzavreloj divljini, povue on svoj m a, i svoju bi kraljicu bio pogubio, da nije veliki vezir, koji se tada upravo nal azio kod njega, zadr ao njegovu ljutitost i odvratio ga od njegovoga nepravednog p lana i grozne namjere. On naime rekne: O sjeno Allahova na zemlji, ta je nesrea bila unaprijed odreena od Allaha, Gospoda Svemoguega, ijoj se volji ne mo e

suprotstavljati nijedan ovjek. Kraljica je slobodna od svake kriv nje protiv tebe. Jer je to, to je ona rodila, do lo na svijet bez njez ina izbora, ona uistinu za to nije ni ta uinila. Takvima on i drugima mudrim savjetima odvrati svojega gospodara od toga, da s provede u djelo svoj ubilaki plan, i tako nedu nu kraljicu spasi od iznenadne i okr utne smrti. U meuvremenu je bila ko ara, u kojoj je le ao novoroeni princ, odnesena strujom u s tanoviti potok... Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 147

Ali kada je svanula

dvjestaiosamdesetideveta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ko ara, u kojoj je le ao novoroeni pri nc, bila odnesena u stanoviti potok, koji je tekao kroz kraljevski vrt. A budui d a je nadzornik parkova i perivoja upravo hodao uzdu obale, on prema odluci udesa ugleda ko aru koja je plivala mimo, i dozove jednog vrtlara i zapovjedi mu, neka d ohvati ko aru i neka mu je donese, kako bi on vidio, to je u njoj. ovjek po uri uzdu ob ale, i nakon to je pomou neke duge motke dovukao ko aru na suho, poka e je nadzorniku. Ovaj je otvori i otkrije u njoj novoroeno dijete, djeaka udesne ljepote, koji je b io zamotan u komad pokrivaa. Pri tome je on prizoru bio zaprepa ten preko svake mje re. Zbilo se dakle da nadzornik, koji je bio jedan od emira i koji se nalazio ko d vladara na visoku ugledu, nije imao nijedno dijete, koliko god da je uvijek i stalno upuivao Allahu Svemoguemu molitve i zavjete, da bi mu bio darovan jedan sin , koji e sauvati njegovu uspomenu, i ras-ploditi njegovo ime. Usreen tim prizorom, ponese on ko aru s djetetom doma, i dok ju je pru ao svojoj eni, rekne: Gledaj, kako nam je Allah poslao ovog djeaka, kojega sam upravo bio vidio kako plovi po vodi! Odmah se stavi u pokret i dovedi neku dojkinju, koja e mu moi dava ti mlijeko i hraniti ga. I odgajaj ga s bri ljivo u i nje no u, kao daje tvoje vlastito di jete! 149

Dvjestaiosamdesetideveta no S velikom je rado u uzela nadzornikova ena dijete pod za titu, i odgajala ga s najs rdanijom ljubavlju, kao da je izniklo iz njezina vlastita krila. Nadzornik meutim nije nikomu ni ta rekao, niti se poku avao obavijestiti o tome, komu dijete pripada, kako ne bi netko na njega stao polagati pravo i njemu ga oduzeo. On je u svome srcu bio uvjeren, da ono dolazi iz dijelova palae, odreenih za kraljicu, ali nije dr ao za preporuljivo, da se stvar posve tono istra uje. I on je, jednako kao i njegov a supruga, uvao tajnu u svoj skrovitosti. Godinu je dana potom kraljica poklonila ivot jednomu drugom sinu. Ali su njezine sestre, mr njom ispunjene vra ice, s tim dj etetom uinile isto onako, kako su bile uinile s prvim: zamotale su ga u neki rubac i stavile u ko aru, i nju su bacile u tekui kanal. Zatim su dale izvje e, daje kralji ca rodila maia. Ipak je takoer taj djeak do ao zahvaljujui milosti Allaha Svemoguega up avo u ruke onoga nadzornika vrta, a taj ga je odnio svojoj eni i povjerio ga njez

inoj za titi, tim to ju je strogo opomenuo, neka se prihvati ovoga drugog nahoeta is to tako bri no kao i prvoga. ah je bjesnio, kada je uo lo u vijest, ponovo je skoio, da ubije kraljicu. Ipak ga je kao i prethodno veliki vezir zadr ao i umirio njegovu srd bu rijeima dobrog savjeta, i tako je on po dru-giput spasio ivot nesretne matere . Nakon to je protekla naredna godina, gospodarica je ponovo rodila, i tajput je rodila ker. Takoer su s njome sestre postupile, kao to su postupile i s njezinom br aom. Stavile su nedu no bie u neku ko aru i bacile ga u te-kuicu. A nadzornik je prona ao takoer ker i odnio je k svojoj eni i naredio joj, neka dojene odgaja zajedno s oboj icom izlo enih djeaka. Zavidne su sestre meutim, posve divlje od zlobe, izvijestile, da je kraljica rodila jednu mo ut takoricu65. Sada kralj Chusrau nije vi e mogao suzd r avati svoju srd bu i gnjev... Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. 65 Posrijedi je mladune vodenoga patuljastog mo kavca Hyemoschus aquaticus koje likom podsjea na takora. Patuljasti mo kavci obrazuju skupinu najmanjih ivih pre i vaa (Ruminantia), koja je sauvala dosta primitivnih obilje ja. 150

Ali kada je poela

dvjestaidevedeseta no ^? W? W? W W W? W W??? W W W$^

ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da kralj Chusrau nije mo gao du e svladavati svoju srd bu i gnjev, i da je u bijesnoj jarosti doviknuo velikom veziru: - Koliko ah treba to trpjeti, da ova e na, koja na svijet ne donosi ni ta drugo osim gada i nakaza, dijeli radosti njegova kreveta? Da, jo vi e, kralj je ne mo e du e ostav ljati na ivotu, inae e mu napuniti palau nakazama. Uistinu, ona je i sama neko udovi te, i nama dolikuje, da ovo mjesto oslobo dimo od jednoga tako neistoga i prokletog stvorenja. S tim rijeima ah zapovijedi, neka je pogube. Ali su ministar i visoki dostojans tvenici, koji su stajali pred njime, pali kralju pred noge i uzeli moliti za mil ost i opro tenje za kraljicu. A veliki vezir rekne, dok je na grudima prekri io ruke : O kralju kraljeva, tvoj bi se rob elio po aliti, da to nije niti u sukladnosti s pravino u, ni sa zakonima ove zemlje, da se nekoj eni oduzima ivot zbog neega, u emu je ona sama nedu na. Ona ne mo e zahvatiti u tok sudbine, i tako takoer ne mo e sprijeiti neprirodne porode, koji su je triput sna li. Takvi su otprilike nes retni sluajevi ve e e sna li druge ene, i njihov udes poziva na suut, ne na kaznu. Ako se ona kralju ne svia, onda on mo e pre stati s njome ivjeti i gubitak e njegove naklonjene milosti biti kaz na, koja je dovoljno te ka. Pa ako kralj ne mo e vi e podnositi po-

151

Dvjestaidevedeseta no gled na nju, tada ona mo e biti zakljuana u neku posebnu odaju, i onda mo e ispa tati s voju krivnju milostinjom i dare ljivo u, sve dok Asrael, aneo smrti, ne odvoji njezinu du u od tijela. Kada je Chusrau ah uo te rijei savjeta od svojega ostarjelog savjetodavca, on sp ozna da bi to bilo nepravedno, da ubije kraljicu, jer ona ipak ni na koji nain ni t a, to je bilo odreeno od udesa i sudbine, nije mogla sprijeiti. I on odmah rekne ve likom veziru: Njezin ivot na tvoj zagovor treba biti po teen, ti mudri i budni ovjee. Ali e kralj nju prepustiti stanovitomu udesu, koji je mo da jo te e podnositi nego smrt. Ti odmah pripremi pokraj glavne d amije drveni kavez sa eljeznim ipkama i zatvori u njega kr aljicu, onako kako se zatvara divlja grabe ljiva zvijer. Zatim e morati svaki musli man, koji ide svojim putem, kako bi uzeo dijela u javnoj molitvi, njoj pljunuti u lice, prije nego to nogom stupi u sveti te. A onaj tko propusti izvesti tu naredb u, treba biti ka njen na isti taj nain. Stoga ondje postavi stra e i nadzornike, koji e siliti na poslu nost, i daj da me o tome izvijeste, da li se oituje protivljenje. Vezir se nije usuivao dati nikakav odgovor, nego je ahove zapovijedi sproveo u djelo. Ali bi ta kazna, koja je bila dosuena nedu noj kraljici, daleko prije dolikovala njezinima zavidnim ses trama. Kavez je dakle bio u svoj urbi pripremljen. I im je pro teklo etrdeset dana i enja nakon poroaja, gospodarica je bila onamo zatvorena. A po kraljevoj su naredbi morali svi, koji su i li na slu bu Allahu u glavnu d amiju, njoj prethodno pljunuti u lice. Nesretnica je dobro znala, da ona ne zaslu uje to ruglo, ali je ipak podnosila svoje patnje sa svom strpljivo u i du evnom jako u. A postojao je od tih takoer ne mali broj onih, koji su vjerovali, daje ona nedu na i da ne zaslu uje, da izdr ava takve boli i muenja, kakva joj je bio nametnuo ah. I ti su imali suuti prema njoj i molili se i inili zavjete za njezino osloboenje. ' U to su dakle vrijeme nadzornik vrta i njegova ena odgajali oba princa i princ ezu sa svom ljubavlju i nje no u... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 152 Ali kada je poela

=1 S# dvjestaidevedesetiprva noc ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su nadzornik vrta i njegova ena sa sv om ljubavlju i nje no u odgajali dva princa i princezu. I dok su djeca s godinama ras la, takoer je u istoj mjeri rasla ljubav hranitelja za njihovu usvojenu djecu. Na jstarijemu su princu dali ime Bahman a njegovu bratu ime Parvez. A budui da je ki bila neobine ljepote i neusporedive dra esti i ljupkosti, njoj su nadjenuli ime Per izade66. Kada su potom prinevi bili u onoj ivotnoj dobi, u kojoj su morali stjecat i naobrazbu, nadzornik je imenovao uitelje i majstore, koji su ih trebali uiti itat i i pisati i poduavati u svim umjetnostima i znanostima. A budui da je princeza po kazivala jednaku marljivost u tome, da usvaja znanja, ona je bila poduavana od is tih uitelja i ubrzo je mogla isto tako teno i lako itati i pisati kao i njezina braa . Potom su bili povjereni najmudrijima meu filozofima i uenjacima, i ti su ih podua vali u izlaganju Kur'ana i u rijeima Proroka, nadalje u znanosti o geometriji jed

nako kao i u poeziji i povijesti, pa ak i u tajnim znanostima i u mistinim naucima prosvijetljenih. I uitelji su bili zapanjeni, kada su vidjeli, kako su brz i kak o velik napredak postizali svo troje u svojim izuavanjima i kako su obeavali, da e gotovo nadma iti najuenije od mudraca. Osim toga su svo troje bili odgajani za to, 66 To jest: vilinsko dijete. 153 Dvjestmdevedesetiprva no da ja u i da okretno love, da gaaju strijelom i da udaraju kopljem, da vitlaju maem i da bacaju polo tap, kao to su bili vje bam i u drugima mu kima i ratnikim vje tinama. I uza sve su to poduavali princezu Perizade u pjevanju i sviranju na svakojakima gl azbenim instrumentima, i u tome je ona bila neusporedivi biser svojega doba. Nad zornik je bio od sveg srca veseo, kada je vidio, da se njegova usvojena djeca po kazuju tako valjanima u svim granama znanja. Pa budui da je njegova nastamba bila mala i da nije vi e bila dovoljna za veliko mno tvo, on je ubrzo kupio u blizini gr ada komad zemlje, koji je bio dovoljno velik da obuhvati polja, livade i umu sa ik arom. Ondje je on poeo graditi dvorac velike rasko i. Dan i no se bavio time, da nad gleda graevinare i zidare i druge obrtnike. Iznutra je i izvana ukra avao zidove na jljep ima kiparskim radovima i probranim slikarijama, i svaku je odaju opremao naj bogatijim namje tajem. Pred kuom je dao urediti vrt i zasadio ga mirisavim cvijeem i miomirisnim bokorima i vokama, kojih su plodovi sliili onima rajskima. I nadalje je ondje bila velika uma, koja je sa svih strana bila opasana visokim zidom, i u njoj je othranjivao divlja, sve to leti i gmi e, kako bi dva princa i njihova sestra mogli loviti. Kada je dakle dvorac bio zavr en i podoban za stanovanje, zamoli na dzornik koji je u Sahovoj kui vjerno slu io u razdoblju odvi e pokoljenja - svojega g ospodara za dopu tenje, da ka e gradu zbogom i da svoje obitavali te utemelji na novom e poljskom dobru. A kralj mu je, koji je svo vrijeme na njega gledao oima naklono sti, od srca usli io moljenu milost. I kako bi mu osim toga pokazao, koliko visoko cijeni svojega starog slugu i njegove usluge, pitao ga je, ima li on ikakvu mol bu, da mu bude ispunjena. - Moj visoki gospodaru - odvrati ovaj - tvoj rob nema nikakvu elju osim te, d a on ostatak svojih dana provede pod sjenom ahove za tite, tijelom i du om odan njego voj slu bi, kako je on prije sina slu io takoer ocu. ah ga je otpustio s rijeima zahvalnosti i priznanja. I ovaj je napustio grad, t im to je sa sobom uzeo oba princa i njihovu sestru, i odveo ih u svoj novosagraeni dvorac... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 154 Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je emir napustio grad, tim to je sa sobom uzeo dva princa i njihovu sestru, i odveo ih u svoj novosagraeni dvorac. V e je nekoliko godina prije tog vremena njegova ena oti la k Allahovoj milosti, a on je sam jedva pet ili est mjeseci pro ivio u svome novom obitavali tu, kadli se iznena da razboli i bude prihvaen u broj onih, koji su na li smilovanje. Jest dodu e on prop ustio svaku priliku, da svojima troje nahocadi ispria neobinu priu o njihovu podrij etlu: kako ih je on kao izlo enu djecu donio u svoju kuu i kao gojence othranio i n jih njegovao kao svoju vlastitu djecu. Ali je imao, prije nego to e umrijeti, jo vr emena, da ih opomene, da oni trebaju jedno s drugim ivjeti neprestano u uzajamnoj ljubavi i po tovanju, nje nosti i pa nji. Gubitak ih je njihova za titnika ispunio gork im jadom. Jer svi su ga dr ali za svojega stvarnog oca. I sada su ga oplakali i po kopali, onako kako je to dolikovalo. I potom su dva brata i njihova sestra zajed no ivjeli u miru i obilju. Ali jednoga dana izja u prinevi -koji su bili puni smjelo sti i velike odva nosti u lov, a princeza Pe-rizade ostane kod kue sama, kadli jedn a stara ena, muslimanka i pobo na pustinjakinja, doe na vrata i zamoli za dopu tenje, da smije ui i ondje izmoliti svoje molitve, jer je upravo bio propisan 155

Dvjestaidevedesetidrttfja no sat i ona je imala upravo vremena za abdest67. Perizade zapovjedi neka je puste unutra, ponudi joj pozdrav mira i prijazno joj izrekne dobrodo licu. Kada je sveti ca zatim svr ila svoje molitve, provedu je princezine slu kinje na njezinu zapovijed kroz cijelu kuu i posjed, pri emu su joj pokazivale odaje s njihovim pokustvom i n amje tajem i napokon vrt cvijea i voa i park s divljai. Sve, to je vidjela, vrlo joj s e dopadne, i ona sama za sebe rekne: ovjek je, koji je sagradio ovaj dvorac i zas adio ove lijehe s njihovim uokvi-renjima, bio stvarno neki savr en umjetnik i ovjek udesna ukusa. Naposljetku je robinje odvedu natrag k princezi, koja je sjedila u vrtnoj kui i ekala njezin povratak. I ona rekne pobo noj: Doi, moja dobra majice, sjedni pokraj mene i uini me sretnom kroz dru enje s jednom pobo nom pustinjakinjom, koju sam ja zahvaljujui jednomu povoljnom sluaju neoekivano mog la kod sebe primiti, i dopusti mi, da oslu kujem tvoje rijei milosti, kako bih zahvaljujui njima stekla veliku dobit i na ovome i na na rednom svijetu! Ti si izabrala ispravnu i ravnu stazu, da njome ho da , onu prema kojoj svi ljudi streme i za kojom eznu. Sveta ena htjedne sjesti princezi do nogu, ali Perizade uljudno ustane, uzme j e za ruku i posjedne je pokraj sebe. Sada starica rekne: Visoka gospodarice, moje oi nisu jo nikada vidjele nikoga tako uglaena, kao to si to ti. Ja sam uistinu nedostojna, da pokraj tebe sjedim, pa ipak, jer ti to zapovijeda , ja u uiniti prema tvo joj zapovijedi. I dok su one naklapajui sjedile jedna pokraj druge, robinje pred njih postave stol, na kome su se nalazile zdjele s kruhom i kolaima, nadalje posude pune svje eg a i suhog voa, kao i svakovrsnih slatki a i poslastica. Princeza uzme jedan kola, i dok ga je pru ala dobroj starici, ona rekne: Majice, okrijepi se time i jedi takoer od voa, to ti se mili! Muslimansko ritualno pranje prije molitve. 156 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri Sada je zacijelo dugo vremena, otkada si napustila svoju kuu, i ja vjerujem, da p o putu nisi okusila nikakva jela. Nato svetica odgovori: - O gospodarice plemenita roenja, ja nisam navikla, da jedem slasna jela kao to su ta, ali nikako ne mogu odbiti tvoju skrb, jer je Allah Svemogui milostivo dop ustio, da posredstvom jedne tako izda ne i velikodu ne ruke, kao to je tvoja, ja sebi pribavljam jelo i uzdr avanje. A po to su obje ne to pojele i osvje ile svoja srca, princeza uzme pitati pobo nu o n ainu njezina slu enja Allahu i o njezinu asketskom ivljenju... 157 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

dvjestaidevedesetitrea ^#WWWWWW??W?WWW?

noc ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje princeza pitala pobo nu o nainu nje zina slu enja Allahu i o njezinu asketskom ivljenju. Na sve je ona davala spremno o dgovor i obja njavala prema svojemu najboljem znanju. Zatim princeza usklikne: - Reci mi, molim te, to ti misli o ovoj kui i o nainu njezine gradnje i o spremi i opremi. I reci mi, je li sve savr eno i primjereno, ili jo ne to nedostaje u kui ili vrtu? Starica dadne kao odgovor: Budui da si ti tako milostiva, da pita za moje mi ljenje, tada u ti priznati, da su jednako tako kua kao i ureenje vrta besprijekorno i do savr enstva spravljeni, i daje oprema zgotovlje na prema najboljem ukusu i u najljep em rasporedu. Ali prema mojoj procjeni ovdje nedostaju jo tri stvari. Kada bi njih imala, mjesto bi bilo posve savr eno. Tada rekne Perizade, preklinjui je: Draga roakinjo, ja te usrdno molim, reci mi, koje to tri stva ri jo nedostaju, kako ja ne bih zazirala ni od kakva truda i napora, da ih zadobijem! I budui da je djevica na nju navaljivala mnogim molbama, pobo na se smatrala pri siljenom, da joj to ka e. I ona pone: Dvjestaidevedesetitrea no Plemenita gospodarice, prva je slavuj-govornik, zvan Bulbuli-hazar-dastan68. On je vrlo rijedak i te ko ga je nai, ali kada god on pusti da odzvanjaju njegovi melodini napjevi, tisue ptica dolete sa svih strana i usuglase se s njegovim pjevom. Druga je stvar drvo-pjeva, iji glatki i sjajni listovi, kada ih pokree vjetar i trlja jedan o drugi, oda ilju dra esna sazvuja, koja odzvanjaju u uhu poput glasova blagoglasnih pjevaa i koja oaravaju srca svih slu atelja. Trea je zlatna voda prozirne jasnoe. Ako od nje samo jedna kap padne u neki bunar i taj bude postavljen u vrtu, bunar ski se bazen odmah ispuni do ruba i oda ilje mlazove upravo kao neki advrvan69. On nikada ne prestaje da se giba, a sva voda pada, kada je advrvan baca u vis, natrag u bunar, i nikada se odatle ne gubi nijedna kap. Tada princeza rekne: Ja ne sumnjam u to, da ti mjesto, na kome se nalaze te u desne stvari, tono poznaje . I ja te molim, imenuj mi takoer sred stva, kojih se ja mogu latiti, kako bih stekla te stvari. Starica uzvrati: Te se tri rijetkosti nalaze na samoj granici, koja se prote e izmeu zemlje Hind70 i susjednih zemalja, dvadeset dana hoda na putu, koji vodi od ove kue prema istoku. Tko se otputi, da ih tra i, mora prvog ovjeka, kojega e sresti dvadesetog dana, pitati o tome mjestu, na kome se mo e nai slavuj-govornik, drvo-pjeva i zlatna voda, i taj e tra itelja uputiti onamo, gdje e on naii na sve troje. Kada je pobo na zavr ila sa svojim rijeima... Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. 68 To znai: Slavuj od tisuu pria. 69 Vodoskok. 70 Sjeverna Indija. 160

Ali kada je poela

og C dvjestaidevedesetietvrta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se, kada je pobo na ena rekla, gdje se nalaze tri rijetkosti i zavr ila sa svojim rijeima, ona sama uz mnogo blagoslova i molitava i elja za njezinu uspje nost oprostila od gospodarice Perizade i dala na p ut u svoje obitavali te. Princeza je meutim poela neprekidno razmi ljati o njezinim ri jeima i u mislima stalno boraviti kod pripovijedanja svete ene. Ta dakako nikada n ije ni pomislila, da ju je njezina domaica iz drugih razloga osim iz znati elje mol ila za izvje e, niti takoer da ona stvarno uzima u obzir, da se spremi, kako bi na la te rijetkosti, i tako je ona bez slutnje ispripovijedala sve, to je znala, i ak je dala jo i jedno upori te za otkrie. Ali je Perizade sve to uvala duboko usjeeno u ploe svojega pamenja, i ona je bila vrsto odluna, da slijedi upute, i da svim sredstvim a, koja su se nalazila u njezinoj moi, te tri udesne stvari dovede u svoj posjed. Samo, to je vi e o tome razmi ljala, to joj je te im izgledao taj pothvat, i njezin je strah pred neuspjehom samo jo poveavao njezinu uznemirenost. Dok je dakle ona tako tu sjedila, smetena tjeskobnim mislima i povremeno obuzeta estokom jezom, vratil a su se iz lovi ta njezina braa. I oni su bili zaprepa teni, kada su ugledali svoju s estru s tu nim izrazom lica i utuenu, i udili su se, to ju je uope moglo uznemiriti. I uskoro rekne princ Bahman: 161 Dvjestaidevedesetictvrtd no Draga sestro, zbog ega si ti danas tako te ka srca? Allah Svemogui ne dao, da bi bila bolesna, ili da bi ti se ne to dogodilo, to pobuuje tvoje nezadovoljstvo, ili te ini tu nom. Reci nam, ja te molim, to je to, kako bismo mi mogli uzeti dijela u tvojoj brizi i tebi smjesta pomoi. Princeza ne uzvrati nijednu rije. Ali poslije duge utnje podigne ona glavu i po gleda svoju brau. Zatim ponovo spusti oi i rekne kratkim rijeima, da joj ni ta ne ned ostaje. Tada princ Bah-man ponovo zapone: Ja posve dobro znam, da ti ima ne to na srcu, to nama ne eli rei. Ali sada slu aj, ja se kunem sveanom zakletvom, da nikada neu uzmaknuti od tebe, sve dok nam ne ka e , to je to, to te ti ti. Jesi li ti mo da umorna od na e ljubavi i eli li bratsku vezu, koja nas sjedinjuje od na eg djetinjstva, sada razrije iti? Kada je vidjela svoju brau tako zbunjenu i smetenu, ona se osjeti prisiljenom, da govori, i rekne: Koliko god to vama, moji ljubimci, mo e prirediti bol, ako vam ka em, zbog ega sam tu na i o alo ena, tako to ipak nije drugaije mogue, moram vam obojici sve razjasniti. Ovaj je dvo rac, koji je na dragi otac - koji je sada oti ao k Allahovoj milosti dao za nas izgraditi, u svakom pogledu savr en, i ni ta mu ne nedostaje u udobnosti ili besprijekornosti. A unato sam tomu ja danas sluajno otkrila, da postoje jo tri stvari: ako bi te bile une sene unutar ovih zidova kue i vrta, one bi na posjed uinile posve neusporedivim, i ni ta mu se na prostranoj zemlji ne bi moglo staviti uz bok. Te su tri stvari slavuj-govornik, drvo-pjeva i zlatna

voda. I otkada sam ja o njima ula, moje je srce ispunjeno naj veom e njom, da ih donesem u na posjed, i prekomjernom eljom, da ih uz pomo svih sredstava, koja se nalaze u mojoj moi, zadobijem. Sada to vama prilii, da me va ima najboljim snagama poduprete i da odva ete, tko mi mo e pomoi u tome, da te ri jetkosti dobijem u svoje ruke. Princ Bahman odvrati: 162 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri Moj ti ivot i taj mojega brata stoje na usluzi, da izvedemo tvoju elju sa svom snagom srca i du e. A ako ti meni mo e dati samo neko upori te za mjesto, na kome se nalaze te rijetke stvari, tada u se ja u osvit dana, im bude jutro, otputiti u potragu za njima. Kada je princ Parvez spoznao, da je njegov brat spreman poduzeti to putovanje , on pone i rekne: Dragi brate, ti si najstariji od nas. Stoga ti ostani kod kue, dok u se ja otputiti, da te tri stvari tra im i da ih donesem na oj sestri. To je ipak uistinu dolinije, da ja preuzmem zadau, koja me mo e godinama zaokupljati. Ali princ Bahman uzvrati: Ja imam puno povjerenje u tvoju snagu i odva nost, i to sam ja sposoban, da obavim, to ti mo e izvr iti isto tako dobro kao i ja. Pa ipak je to moja vrsta odluka, da se ja sam i bez pomoi za putim u tu pustolovinu, a ti mora ostati, kako bi se brinuo za na u sestru i na u kuu. Sljedeega dakle jutra pric Bahman dadne da mu princeza opi e put, kojim je morao udariti... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 163

Ali kada je zapoela

dvjestaidevedesetipeta no

ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je sljedeega jutra princ Bahman dao da mu princeza opi e put, kojim je trebao udariti, i nadalje znakove i obilje ja, p o kojima bi mogao prepoznati mjesto. I odmah je stavio opremu i oru je, i po to je o boma rekao zbogom, uzjahao je i htio najvr a srca odjahati. Ali se tada oi princeze P erizade obliju suzama, i ona mu grcajuim glasom rekne: - Moj dragi brate, taj je gorki rastanak srcerazdirui. I ja sam u dubokoj tuzi , to te gledam kako od nas odlazi . Taj mi rastanak i tvoje izbivanje u tuoj zemlji uzrokuju daleko veu bol i jad, nego to sam osjeala prethodno, kada sam eznula za tim rijetkostima, poradi kojih nas ti ostavlja . Kada bismo samo iz dana u dan mogli o tebi primati bilo kakvu obavijest, tada bih se ja osjeala barem ne to utje enom i u mirenom. Ali je to sada drugaije, a od jada nema nikakva ploda.

Nato princ Bahman odgovori i rekne: Sestro moja, ja sam vrsto odluan, da se odva im na taj in. Ali budi bez straha i brige, jer ako AUah to bude htio, vratit u se kui kao pobjednik pun slave. Ako bi se ti poslije mog odlaska tre bala u bilo koje vrijeme bojati za moju sigurnost, tada e po ovo me znaku, koji ti ostavljam, saznati moj udes, je li on dobar ili lo .

165 Dvjestaidevedesetipeta no Zatim on iz svoje marame o pasu izvadi mali lovaki no , slian rezbarskom no u, i da dne ga princezi Perizadi s rijeima: - Uzmi ovu o tricu i dr i je uvijek uza se. I ako bi trebala u bilo koje vrijeme ili u bilo koji sat biti zabrinuta o mome snala enju, tada je izvuci iz njezinih korica! Ako je elik svijetao i jasan tako kao sada, tada znaj, da sam ja onda na i votu, iv i zdrav. Ako pak na njemu nae mrlje krvi, tada treba znati, da sam mrtav, i onda ti ne preostaje ni ta drugo, nego da se za mene moli kao za jednoga mrtvoga. S tima se rijeima utjehe dadne princ na put i uputi se ravno cestom prema Indi ji, tim to se nije okretao niti nadesno ni nalijevo, nego je vazda dr ao pred oima i sti cilj. Tako je proteklo dvadeset dana na putu iz zemlje Irana, a dvadesetoga je dana prispio na cilj svojega putovanja. Ondje je iznenada ugledao nekoga star og ovjeka strahotnog izgleda, koji je sjedio pod nekim drvetom, tik uza svoju kol ibu od trske, u koju se obiavao sklanjati, kako bi se za titio od proljetne ki e i lj etne ege, jesenskih magli i zimske hladnoe. U tako je visokoj starosti bio taj eih, da su mu kosa i brada na podbratku i usnama i obrazima bili bijeli kao snijeg. Vlasi su na njegovoj gornjoj usni bile tako duge i tako guste, da su posve prekr ivale njegova usta, dok je brada na podbratku visjela do poda, a nokti su na nje govim rukama i nogama bili tako dugaki, da su bili nalik pand ama neke divlje ivotin je. Na svojoj je glavi nosio e ir iroka oboda od pletenih palminih niti poput nekoga ma-labarskog71 ribara. I cijela se njegova ostala odjea sastojala od trake od ro gozovine, koju si je bio svezao oko tijela. Taj je eih bio stanoviti dervi , koji s e ve od prije mnogo godina odrekao svijeta i svih svjetovnih radosti. ivio je svet im ivotom siroma tva i estitosti u mislima na onostrano, i na taj je nain njegov izgl ed postao takvim, kakvim sam ti ga oslikala, o sretni Kralju. Toga je dana bio p rinc Bahman od ranoga jutra budan i pa ljiv i vazda je pogledavao na sve strane, n e bi li koga uvrebao, tko bi mu mogao dati izvje e, 71 Malabar je indijska pokrajina na jugozapadnoj obali Dekanskog poluotoka . 166 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri gdje se mogu nai rijetkosti, koje je tra io. I to je bilo prvo ljudsko bie, koje je on toga dana, dvadesetoga i posljednjega na svom putovanju, ugledao. On dakle do ja i do eiha, uvjeren, da taj mora biti onaj ovjek, o kome je govorila sveta ena. Pot om princ Bahman sja i, duboko se nakloni pred dervi om i rekne: Moj oe, neka ti Allah Svemogui dadne dug ivot i neka ti usli i tvoje elje! Nato fakir dadne odgovor, ali tako nejasnim glasom, da princ ni jednu jedinu rije od onoga, to je ovaj govorio, nije mogao razumjeti. Odmah je Bahman shvatio, da je stareva brada na usnama tako posve prekrila i skrila njegova usta, da je nj egov govor postao nejasnim i da je on mogao jo samo mrmljati, ako je htio govorit i. Stoga on sve e svojega konja o jedno drvo, izvadi kare i rekne: Sveti ovjee, tvoje su usne posve sakrivene u tima pre dugakim vlasima. Ja te molim, dopusti mi, da ti obre em taj mete od ekinja, koji je zakorovio tvoje lice i koji je tako dugaak i gust,

da te je stra no pogledati. Da, ti slii nekomu ljudskom biu. Dervi je kimanjem glave pokazao da je tkresao vlasi, starevo je lice izgledalo u cvatu godina... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo zapoela po Kraljevu dopu tenju. 167

prije nekom medvjedu nego sporazuman. A kada je princ obrezao i po ponovo mlado i svje e poput onoga u ovjeka jutro, i ona prekine priu, koju je bila

Ali kada je poela

dvjestaidevedeseti esta noc ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je eihovo lice, po to mu je princ Bahman obrezao i potkresao vlasi, izgledalo ponovo mlado i svje e poput lica u ovjeka u cvatu godina. Potom mu Bah man rekne: Volio bih, kada bih imao neko zrcalo, da ti poka em tvoje lice. Tada bi ti mogao vidjeti, kako mladalaki izgleda i kako je tvoje lice sada postalo mnogo slinije onomu ovjejemu, nego to je to bilo prije. Te su se laskave rijei dervi u dopale, i on rekne smije ei se: - Ja ti srdano zahvaljujem za tvoju dobru uslugu i tvoj pri jazan in. I ako ja za uzvrat mogu bilo to za tebe uiniti, dopusti mi, molim, da to znam, i ja u poku ati od sveg srca i od sve du e, da te u svim stvarima zadovoljim! Tada princ rekne: Sveti ovjee, ja sam do ao ovamo iz dalekih zemalja po te gobnim putovima, kako bih potra io tri stvari. To su izvjestan slavuj-govornik, stanovito drvo-pjeva i stanovita zlatna voda. A jedno ja izvjesno znam, da se sve troje mo e nai posve u blizini. Pa ipak, o sveti ovjee, ja ne poznajem tono mjesto, na kome se 169 Dvjestmdevedeseti esta no one nalaze. Ali ako ti ima tonu obavijest o tome mjestu i ako hoe o njemu meni dati priopenje, tada ja nikada neu zaboraviti tvoju dobrotu, i onda u imati osjeaj zadovo ljstva, da ovo dugo i tegobno putovanje nije bilo posve uzaludno. Kada je dervi uo te prineve rijei, na njegovu se licu pojavi jedan drugi izgled, njegov pogled postane o alo en a njegova boja blijeda. Potom spusti oi i ostane sjedit i u dubokoj utnji. Ali princ ponovo pone: - Sveti oe, ne razumije li ti rijei, koje sam rekao? Ako ti o toj stvari ni ta ne zna , onda mi dopusti, molim, da to odmah znam, kako bih opet krenuo dalje, sve dok ne naem nekog ovje ka, koji mi mo e o tome dati neko izvje e! Poslije jedne duge stanke dervi dadne kao odgovor: - O strance, to je istina, da ja poznajem mjesto, koje ti tra i , posve dobro. Ali si mi ti drag, jer si mi uinio jednu uslugu, i zbog tebe samoga ne bih ti elio rei, gdje se one mogu nai. A princ uzvrati:

- Reci mi, o fakiru, zbog ega ti preda mnom skriva svoje znanje, i za to ti ne gleda rado na to, da ja o tome saznam? Ovaj odgovori: - To je jedan te ak put i pun jeze i opasnosti. Ve su prije tebe poneki ovamo dolazili, i pitali me o putu. Ja sam se ustezao, da im ga poka em, ali se oni nisu osvrtali na moju opomenu, nego su navaljivali na mene i silili me, da im otkrijem tajnu, koju bih ja rado ostavio zakljuanom u svome srcu. Znaj, moj sine, svi su ti junaci u svojoj gordosti oti li u propast, nijedan se od njih nije vratio iv i zdrav. Sada dakle, ako ti je drag tvoj ivot, slijedi moj savjet i ne idi dalje, nego se okreni, bez oklijevanja i bez otezanja, i tra i svoju kuu i obitavali te i svoje! vrsto odluan, princ Bahman nato odvrati: - Ti si mi na prijazan nain i u dobrostivoj namjeri dao najbolji savjet. I nakon to sam sve uo, to si imao rei, ja ti od srca zah170 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri valjujem. Ali se ja ni ta i ni u emu ne brinem zbog opasnosti, koje mi prijete. I t voje me opomene, ma koliko zloslutno one zvuale, nee odvratiti od moje namjere. I ako bi me trebali napasti razbojnici i neprijatelji, ja sam opremljen i naoru an, i ja mogu i hou sebe samoga tititi. Jer ja sam siguran, da me nitko ne nadma uje u m oi i hrabrosti. Nato fakir odvrati: Bia su, koja e ti spreavati put i zadr avati tvoj hod k ono mu mjestu, ovjeku nevidljiva, i ona ti se nee ni na koji nain po kazati. Kako e se ti onda braniti protiv njih. Neka to bude nastavi princ - pa ipak se ja ne bojim, i sa mo te molim, poka i mi put onamo! Kada se dervi sada uvjerio, da je princ vrsto odluio, da se usudi na taj in, i da ni u kojem sluaju ne bi od toga odustao ili da bi ga se moglo odvratiti, da izve de svoju namjeru, on turi ruku u neku vreu, koja je le ala tik do njega, izvadi iz nje jednu loptu i rekne:... 171 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

dvjestaidevedesetisedma noc ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je dervi , kada se uvjerio, da je pr inc vrsto odluio, da se usudi na taj in, i da ni u kome sluaju ne bi od toga odustao ili da bi ga se moglo odvratiti, da ne izvede svoju namjeru, turio ruku u stano vitu vreu, koja je le ala tik do njega, izvadio iz nje jednu loptu i rekao: Ah, moj sine, ti ne eli prihvatiti moj savjet, i ja te moram sada pustiti da slijedi svoju svojeglavost. Uzmi ovu loptu, uzja i konja i baci je preda se. Dokle se god ona b ude kotrljala dalje, ti ja i za njome! Ali im se ona zaustavi na podno ju bre uljka, sj a i, prebaci svojemu konju uzde preko lea i ostavi ga samoga, jer e on ostati ondje

stajati, a da se ne pomakne s mjesta, sve dok se ti ne vrati ! Zatim se hrabro usp inji na obronak, a na obje e strane staze, desno i lijevo, vidjeti kr velikih crnih kamenih gromada. Ondje e meutim odjekiva-nje mnogih glasova, u zbrkanoj tutnjavi i stra noj za slu anje, iznenada prodrijeti u tvoje u i, kako bi potaknuli tvoj gnjev i kako bi te ispunili jezom i kako bi te odvratili od daljnjeg uspinjanja. Ti pa zi, da se ne dadne obeshrabriti, i uvaj se, da, ja ti ka em, uvaj se, da ni u koje vr ijeme ne okrene svoju glavu i da ne pogleda natrag! Ako tvoja hrabrost otka e ili ak o samo jedan jedini pogled baci iza sebe, u istome e tom trenutku biti pretvoren u crni kamen. Jer znaj, o prine, svi su oni kamenovi, koje e vidjeti razasute po 173

Dvjestaidevedesetisedma no putu, bili neko ljudi i junaci kao ti. To su ti, koji su se otputili u nakani, da se domognu te tri stvari, koje ti tra i , ali su dopustili, da ih oni glasovi prest ra e, i izgubili ljudsko oblije, i postali crnim gromadama. Ako bi meutim ti trebao i v i zdrav dosegnuti vrh bre uljka, tada e ve posve gore nai jednu krletku, u kojoj sje di slavuj-govornik, spreman da odgovori na sva tvoja pitanja. Njega pitaj, gdje mo e nai drvo-pjevaa i zlatnu vodu, i on e ti sve rei, to eli . Ako si sve troje sigur dobio u svoje ruke, tada si slobodan od daljnje opasnosti. Ipak, budui da jo nisi stupio na taj put, posudi svoje u i mojemu savjetu. Molim te, odustani od svoje na mjere i u miru se vrati doma, dok se to jo nalazi u tvojoj moi! Ali princ odgovori: - O ti sveti ovjee, prije nego to sam postigao svoj cilj, ja se neu okrenuti, ne , nikada! Stoga zbogom! Tako on onda uzja i svojega konja i baci preda se loptu. A ta se pone brzinom vj etra kotrljati dalje, dok je princ jahao za njome, pogleda prikovana na nju, i v azda je s njome dr ao korak. Kada je dosegnuo bre uljak, o kome je govorio dervi , lop ta je stala. A princ sja i, baci svojemu konju uzde preko lea, ostavi ga da stoji i pone se pje ice uspinjati na obronak. Koliko je god daleko mogao vidjeti, bio je p ut, kojim je morao ii, od podno ja bre uljka pa sve do vrha, pokriven kr em velikih crn ih kamenih gromada. Ipak njegovo srce nije osjealo nikakva straha. Ali nije jo uini o vi e od etiri do pet koraka, kadli se podigne neka gnusna tutnjava i stra na zbrka mnogih glasova, kako mu je dervi to ve navijestio. Pa ipak je princ Bahman srano ko raao dalje, uzdignuta ela i neustra iva koraka, iako nije vidio nikakva iva bia i samo je uokolo oko sebe uo same glasove. Neki su dovikivali: - Tko je ta budala ondje ? Odakle on dolazi? Zadr ite ga! Ne pu tajte ga da proe! Drugi su kriali: - Navalite n a njega! Zgrabite tog lakrdija a i ubijte ga! - I galama je bila sve glasnija i gl asnija poput grmljavine, i glasovi su se orili: Razbojnik! Hulja! Ubojica! A dru gi su aptali u podrugljivu tonu: - Pustite ga, fin je on momak, da! Samo ga pusti te da ide dalje, on, naravno, samo e on zadobiti krletku i slavuj a-govornika! 174 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri Princ se nije ni ta bojao, nego je dalje stupao s uobiajenom hrabrosu i revno u brza koraka. Ali su iznenada glasovi poeli dolaziti sve bli e i bli e k njemu i umna ati se s obje strane u sve veem broju, tako da je on postajao posve smetenim. Njegove s u noge poele drhtati, on je teturao, i naposljetku, svladan jezom, posve je zabor avio dervi evu opomenu i obazro se. Tada je na mjestu postao kamenom jednako kao i ete vitezova i pustolova, koje su mu prethodile. Dotle je dakle nosila Perizade lovaki no , koji joj je ostavio njezin brat Bahma n, oblo en njegovim koricama u svome djevojakom pojasu... 175 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

dvjestaidevedesetiosma ??WWWW?W??W???????W?$^ noc ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje u meuvremenu Pe-rizade nosila lov aki no , koji joj je ostavio njezin brat Bahman, oblo en njegovim koricama u svome dj evojakom pojasu. Ona ga je vazda ondje dr ala, otkada je on po ao na svoje opasno jah anje, i uvijek je, kada se toga sjetila, obiavala izvlaiti o tricu i po njezinu sjaj u gledati, kako prolazi njezin brat. No nju je sve do onoga dana, kada je on bio pretvoren u kamen, vazda, kada bi god ona to pogledala, nalazila jasnom i sjajn om. Ali upravo one veeri, koje ga ;e sna ao njegov zao udes, princ Parvez sluajno re kne Perizadi: - Draga sestro, ja te molim, daj mi lovaki no , kako bih vidio, kako stoji s na im bratom. Ona uzme no iz svojega pojasa i pru i mu ga. A tek to je on povukao no iz korica, gledaj, tada opazi da su s njega poele kapati kapi krvi. Kada je to morao vidjeti , baci on no na tlo i udari u glasno jadanje, dok princeza, koja je ve slutila, to se zbilo, pone prolijevati rijeku gorkih suza i kroz jecanje i grcanje uzvikne: Jao, moj brate, ti si za mene dao ivot! Ah, jao, jao meni! Za to sam ti ja govorila o slavuju-govorniku i drve tu-pjevau i zlat noj vodi? Zbog ega sam onu svetu enu pitala, kako joj se dopa da kua, i morala kao odgovor na svoje pitanje uti o onima trima 177 Dvjestaidevedesetiosma no stvarima? Kamo sree da ona nije nikada stupila na na prag i zamraila na a vrata! Neza hvalna licemjerko, tako mi ti nagrauje dobrotu i ast, koje sam ti ja tako rado iska zala? A za to sam morala onda jo i pitati, kako se te stvari mogu stei? Pa ako bih i h ja sada jo i zadobila, to bi mi one koristile, otkada vi e nema mojega brata Bahma na? Sto bih ja tu s njima radila? Tako se Perizade predavala svojoj boli i oplakivala svoju tu nu sudbinu, dok je takoer Parvez u posve dubokoj tuzi jadikovao zbog svojega brata Bahmana. Naposlj etku se meutim princ koji je unato svojoj alosti mislio na to, da njegova sestra jo uvijek ima arku elju, da posjeduje tri udesne stvari - obrati Perizadi i rekne: Dolikuje mi, draga sestro, da smjesta krenem i da istra im, je li na brat Bahman na ao svoju smrt po odluci udesa, ili ga je ubio neki neprijatelj. Jer ako je bio ubijen, onda ja moram izvr iti punu osvetu nad njegovim ubojicom. Ali ga je Perizade molila uz mnogo suza i jadanja, da je ne napu ta, tim to je r ekla: O ti radosti mojega srca, tako ti Allaha, ne slijedi tragove na ega miloga, umrloga brata i ne napu taj me, kako bi se odva io na jedno takvo putovanje puno opasnosti. Meni nije ni ta vi e stalo do onih stvari, jer se bojim, da u takoer jo tebe izgubiti, ako poduzme takvo to. Samo princ Parvez nije uope htio obraati pa nju na njezino jadanje, nego je sljed eega dana uzeo od nje opro taj. Ipak prije nego to je krenuo, ona mu rekne: Lovaki je no , koji mi je ostavio Bahman, bio sredstvo, ka ko bismo mi o nesrei, koja mu se dogodila, dobili obavijest. Ali re ci, kako ja trebam znati, to se tebi dogaa? Tada on izvadi jednu vrpcu, koja je sadr avala sto nanizanih bisera, i rekne: Tako dugo, dok ti vidi ove bisere sve rastavljene jedan od drugoga kako slobodno kli u po vrpci ovamo i onamo, treba znati, 178

Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri da sam ja na ivotu. Ali ako otkrije , da vrsto sjede i da se dr e jedan drugoga, tada znaj, da sam ja mrtav. Princeza uzme bisernu ogrlicu i stavi je oko svojega vrata, odluna, da je prom atra iz sata u sat i da vidi, kako se snalazi njezin drugi brat... 179 Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

:, W;..~ ,,__-? ^irK??iw Ali kada je poela

j / dvjestaidevedesetideveta noc te / ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princeza uzela bisernu ogrlicu i sebi je stavila oko vrata, odluna, da je iz sata u sat promatra i da vidi, kako se snalazi njezin drugi brat. Zatim se Parvez dadne na putovanje, i dvadesetog dana doe on do istoga mjesta, na kome je Bahman sreo dervi a, i on ga ondje ugleda kako jo na isti nain sjedi. Parvez izrekne starcu pozdrav i potom upita: - Mo e li mi ti rei, gdje u ja nai slavuja-govornika i drvo--pjevaa i zlatnu vodu, i na koji nain mogu dospjeti u njihov posjed? Ako zna , tada te molim, daj mi o tome obavijest! Dervi je poku ao princa Parveza odvratiti od njegove nakane i oslikao mu je sve opasnosti puta. I on rekne: Prije ne mnogo dana je do ao ovamo jedan, koji je bio tebi jednak po godinama i crtama lica, i raspitivao se o istome ovome, to ti sada tra i . Ja sam ga opomenuo pred svim opasnostima mjesta i htio sam ga odvratiti od njegovoga svojevoljnog puta. Ali se on nije obazirao na moje opomene i usprotivio se tomu, da sli jedi moj savjet. On se otputio, od mene tono pouen o tome, kako bi mogao nai te stvari, koje je tra io. Ipak se dosada jo nije vra tio, i bez sumnje je propao kao mnogi, koji su mu predhodili u tome opasnom pothvatu. 181 Dvjestmdevedesetideveta no Tada princ Parvez rekne: - Sveti oe, ja poznajem ovjeka, o kome ti govori . Jer to je bio moj brat. I ja sam takoer znao da je on mrtav. Ali ja ne slutim, kako je on zaglavio. - Mladi gospodaru odgovori dervi o tome ti ja mogu dati obavijest. On je pret voren u jedan crni kamen, jednako kao i drugi, o kojima sam ti upravo govorio. A ko ti nee prihvatiti moj savjet i slijediti moju opomenu, onda e sigurno na isti nain

zaglaviti kao i tvoj brat. A ja te sveano upozoravam, odustani od toga pothvata! im je dakle princ Parvez odvagnuo te rijei, on ubrzo odgovori: - O dervi u, ja ti zahvaljujem ponovo i ponovo, i duboko sam ti obvezan, jer se brine za moju dobrobit i jer si mi dao najdobrostiviji savjet i najprijazniju opomenu. Jer takve dobrote prema jednomu strancu ja nisam dostojan. Sada mi preostaje samo jo ta jedna molba, da mi htjedne pokazati stazu. Jer ja sam vrsto od luan jahati dalje i ni po koju cijenu ne kanim odustati od svoje namjere. Molim te, usli i me najprijaznije potpunim izvje em o putu, onako kako si milostivo usli io mojega brata. Nato dervi odvrati: - Ako ti ne eli niti posuditi svoje u i mojoj opomeni niti initi, to ja elim, to mi ne znai ni mnogo ni malo. Sam biraj! Ja prema presudi udesa moram tvoj smion pothvat potpomoi, pa ako ja takoer zbog svoje visoke starosti ne mogu tebe sprovesti do mjesta, ipak ti neu uskratiti vodia. Tada se princ Parvez popne na svojega konja, a dervi uzme jednu od mnogih lopt i iz svoje kese, dadne je mladiu u ruku, i pri tome ga uputi, to ima initi, upravo onako, kako je savjetovao njegova brata Bahmana. I nakon to mu je dao savjete i o pomene, on zakljui s rijeima: - Mladi gospodaru, pripazi, da se ne dadne prijeteim glaso vima niti zbuniti ni prestra iti zvukovima nevidljivih bia, koji pro182

Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri diru u tvoje u i. Nego se ti uspinji bez straha sve do vrha bre uljka! Ondje e nai krle tku sa slavujom-govornikom, drvo-pjevaa i zlatnu vodu! Nato mu fakir rekne zbogom s rijeima punima dobrih elja, i princ poe. On baci pr ed sebe loptu, i dok se ova kotrljala du staze, on je mamuzama podbadao svojega k onja, kako bi s njome dr ao korak. Ali kada je dosegnuo podno je bre uljka i vidio, da se lopta zaustavila i da le i na mjestu, on sja i s konja i prieka neko vrijeme, pri je nego to je poeo s penjanjem, te promisli jo jednom o svakome pojedinom od naputa ka, koje mu je dao dervi . Potom pone koraati sa sna nom odva no u i vrsto odluan naprij ako bi dosegao vrh. Ali jedva da se poeo uspinjati, kadli je pokraj sebe zauo neki glas, koji mu je grubim rijeima prijetio i vikao: Ti mladi nesretnice, smjesta s tani, da te ja za taj bezobraznik izmlatim! - Kada je princ Parvez uo te uvredlji ve rijei nevidljivog govornika, osjetio je kako je u njemu prokljuala krv. On nije mogao obuzdati svoj bijes, i u svojoj je strasti posve zaboravio rijei mudrosti, kojima ga je bio opomenuo fakir. On posegne za svojim maem, izvue ga iz korica i okrene se da udari ovjeka, koji ga se usudio tako pogrditi. Ali ne ugleda nikoga, i u tome su trenutku, u kome je pogledao natrag, on i njegov konj bili pretvore ni u crne kamenove. U meuvremenu je dakle princeza obiavala neprestano u sve sate dana i noi ispitiv ati bisernu ogrlicu, koju joj je bio ostavio Parvez. Ona je nou brojala bisere... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 183

Ali kada je poela

#$???????????????????????? tristota no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Perizade u meuvremenu obiavala ispi

tivati bisernu ogrlicu. Ona je nou brojala bisere, kada se povlaila na poinak, dr ala ih je pri spavanju oko vrata za satova tame, a kada bi se o svitanju jutra prob udila, tada bi odmah pogledala bisere i isku avala njihovo stanje. I ba u onaj sat, u kome je drugi brat postao kamenom, opazi ona, kako se biseri tako vrsto dr e jed an uz drugi, da se ni jedan jedini nije mogao odvojiti od drugoga. I po tome ona spozna, daje takoer princ Par-vez bio za nju zauvijek izgubljen. Perizade je bil a duboko pogoena tim iznenadnim udarcem, i ona rekne u sebi samoj: - Ah, jao, jao meni! Kako e biti gorak ivot bez ljubavi takve brae, koji su za mene rtvovali svoje mlade ivote! To je samo pravo, ako ja sada podijelim njihovu sudbinu, ma kakav u ope mogao biti moj udes! Sto da ja inae ka em o Sudnjem Danu, kada ustanu mrtvi i ovj eanstvu bude sueno? Stoga ona o sljedeem jutru, a da nije oklijevala i skanjivala se, obue mu ku odjeu . I nakon to je rekla svojim slu kinjama i robinjama, da e izvjestan niz dana biti o dsutna zbog nekog posla i da one moraju kroz to vrijeme uvati kuu i imanje, uspne se na svojega konja i poe, sama i bez pratnje. Budui da je ona u jahanju bila okre tna i da je e e pratila svoju brau, kada su oni izja185 Tristota no havali u lov i sokolarenje, bila je bolje nego druge ene u stanju podnositi napor e i tegobe putovanja. Tako je dakle dvadesetoga dana iva i zdrava dospjela do pus tinjakova mjesta, i kada je ondje ugledala istoga tog eiha, ona sjedne pokraj nje ga. Nakon to mu je ponudila pozdrav mira, zamoli ga: Sveti oe, dopusti mi da neko vrijeme otpoinem na ovome dobrokobnom mjestu i da se odmorim. Zatim se ti udostoj, ja te molim, da mi poka e smjer prema mjestu, koje se ne nalazi daleko odavde, a na kome se nalaze izvjesni slavuj-govornik, drvo-pjeva i zlatna voda! Ako ti to meni htjedne rei, ja u to smatrati za najveu milost. Dervi joj dadne kao odgovor: Tvoj mi glas odaje, da si ti ena, ne mu karac, premda si obuena u mu ku odjeu. Ja ak dobro poznajem mjesto, o kome ti govori , na kome se nalaze te udesne stvari, koje si imenovala. Ali mi reci, u koju me svrhu pita o tome? Nato princeza uzvrati: Meni je pone to pripovijedano o tima rijetkima i divnim stvarima, i ja bih ih rado zadobila u svoj posjed, kako bih ih odnijela u svoju kuu i njih uinila njezin ima najljep im ukrasima. Da, moja keri nastavi dervi - zaista, te su stvari u najveoj mjeri lijepe i div ne. One su zbilja prikladne, da ih stekne i nosi doma jedna takva ljepotica popu t tebe. Ali ti zacijelo nema nikakvu slutnju o mnogostrukima i jezovitim opasnost ima, koje oko njih vrebaju. Za tebe bi bilo bolje, da odbaci od sebe tu ta tu misao i da se okrene na putu doma po kome si do la ovamo. Princeza meutim odvrati: O sveti oe i nadaleko glasoviti pustinjae, ja dolazim iz jedne daleke zemlje, u koju se ja nikada neu ponovo vratiti, a da nisam postigla svoj cilj, ne, nikada! Ja te dakle molim, reci mi, koje su vrste te opasnosti i u emu se one sastoje, kako bi moje srce, kada ujem o njima, moglo prosuditi, posjedujem li ja snage i od va nosti, da se s njima suoim, ili ne. 186 Pripovijest o dvije sestre, koje su mvidjele svojoj najmlaoj sestri Tada starac opi e princezi sve opasnosti puta, kako je o njima jednom obavijest io prineve Bahmana i Parveza, i on zakljui s rijeima: Opasnosti e se pokazati, im se pone uspinjati na bre uljak, i one potom nee prije okonati, sve dok nisi dosegla vrh, gdje ivi slavuj-govornik. Zatim, ako bude imala sreu, da ga pograbi , tada e te on uputiti onamo, gdje se mogu nai drvo-pjeva i zlatna voda. Cijelo vrijeme, dok se bude uspinjala na bre

uljak, odjekivat e ti u u ima glasovi iz nevidljivih grla i jezoviti i divlji zvukovi. I nadalje e vidjeti crne gromade i kamenje, kako le e unaokolo na tvome putu. A to su to mora znati preobra ena tjelesa ljudi, koji su s neuobiajenom odva no u poduzeli taj isti smion pothvat, ali koji su, obuzeti iznenadnom je zom i navedeni na to da se okrenu i pogledaju natrag, bili pret voreni u kamenove. Ti dakle uvijek misli na to, to se njima do godilo! Najprije su oni vrste du e slu ali one strahotne tonove i kletve. Zatim im je zadrhtalo srce i du a, ili su provreli od bijesa, kada su uli proste rijei, koje su im bile upuene, i oni su se okre nuli i pogledali iza sebe, na to su konj i jaha postali crnim gromadama. Ali kada ju je dervi o svemu izvijestio, princeza odvrati: Prema ovomu to mi ti kazuje , ini mi se da je jasno, da ti glasovi ne mogu ni ta drugo uiniti, nego se prijetiti i izazivati jezu stra nom tutnjavom. Nadalje, da ne postoji ni ta drugo, to mo e sprijeiti uspon na bre uljak, i da se ovjek ondje ne mora bojati nikakva napada. Ono to se mora uiniti, je samo to, da se ni u ko me sluaju ne gleda iza sebe. I nakon jedne kratke stanke ona doda: O fakiru, ako ja i jesam ena, ipak imam odva nosti i snage, koje e mi pomoi da proem kroz tu pustolovinu. Ja se neu oba zirati na glasove, niti u dopu tati da me oni razljute, oni takoer nee imati nikakvu mo, da me prestra e. I k svemu sam tomu smi slila stanovitu lukav tinu, pomou koje e mi uspjeh u toj stvari biti osiguran. 187 Tristota no Pa to onda kani uiniti? upita on. A ona odgovori: Ja u si zaepiti u i pamukom, tako da moj duh ne bude zbu njen i da moja pamet ne bude smetena, kada budem slu ala te strahotne zvukove. Fakir je bio krajnje zaprepa ten, i on odmah uzvikne: Moja gospodarice, ini mi se, da si ti za to odreena, da stekne te stvari, koje tra i . Ta lukav tina nije dosada jo nikomu pala na pamet, i stoga je zacijelo do lo do toga, da su se oni svikoliki bijedno nasukali, i pri svom poku aju zaglavili. Ipak dobro pripazi na sebe samu, i ne izlazi se nikojima drugim opasnostima, osim onoj koju zahtijeva pothvat. Ona odvrati: Ja nemam nikakva razloga za strah, jer mi predstoji samo ta jedna jedina opasnost, koja mo e sprijeiti sretan ishod. Moje mi srce kazuje, da u ja sigurno poluiti plau, zbog koje sam uzela na sebe toliko pokore i tegoba. Ali mi sada reci, to ja moram initi, i kamo moram ii, da bih postigla svoj cilj! Dervi je jo jednom zamoli, neka se vrati kui. Ali se Perizade opirala tomu, da t o slu a, i ostajala vrsto odlunom, kao i prije. Kada je dakle uvidio, da ona u svako m sluaju misli izvesti svoju namjeru, on uzvikne: Onda poi, moja keri, u miru Alaha Svemoguega i s Nje govim blagoslovom! Za titio On tvoju mladost i ljepotu od svake opasnosti! Zatim on uzme jednu loptu iz svoje vree, dadne joj je i rekne: Kada bude sjedila u sedlu, baci je pred sebe i slijedi je onamo, kamo e te ona voditi! A kada se ona zaustavi na podno ju bre uljka, ti sja i i penji se uz obronak! to e se potom dogaati, to sam ti ve rekao. 188

Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri Nakon to je princeza od fakira uzela opro taj, popne se odmah na svojega konja i baci loptu pred kopita, onako kako joj je bilo nareeno da uini... 189 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

i-'".^

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princeza od fakira uzela opro taj, odmah uzjahala svojega konja i bacila loptu pred kopita, onako kako joj je bilo nareeno da uini. Ova se kotrljala u pravcu prema bre uljku, a ona je podbadala mamuz ama svojega konja, kako bi s njome dr ala korak, sve dok se ta nije iznenada zaust avila kod bre uljka. Tu princeza smjesta sja i, i nakon to je sebi oba uha bri ljivo zae pila pamukom, pone se neustra iva srca i neprepla ene du e uspinjati uz obronak. Jedva da je uinila nekoliko koraka naprijed, kadli provali uokolo nje tutnjava glasova. Ali ona nije ula nijedan ton, jer je njezin sluh bio prigu en pamukom. Potom su od jeknuli odvratni krikovi sa strahotnom galamom, ali ih ona nije ula. I naposljetk u su se pretvorili u pravu oluju o trih krikova i stenjuih uzdaha, pomije anih s gnus nim rijeima, onakvima kakve rabe bestidne ene, kada jedna drugu psuju. Tu i tamo j e sluajno ula odjek zvukova. Ali nije na njih obraala pa nju, nego se smje kala i sama je sebi govorila: - to me briga za podrugivanje i zlobu i gnusno prosta tvo? Neka k rije te i laju i mahnitaju, toliko koliko hoe: to me u najmanju ruku nee odvratiti o d mojega cilja. Kako se meutim ona pribli avala cilju, put je bio sve opasniji, a z rak je bio tako ispunjen paklenom galamom i jezivim tonovima, 191 TristMprva no da bi od njih zadrhtao ak i Rustem72, i da bi se Asfandijarova73 odva na sranost zat resla od straha. Pa ipak je princeza koraala dalje u najveoj urbi i nepokolebana sr ca, sve dok nije bila posve blizu vrhu i ve iznad sebe ugledala krletku, u kojoj je slavuj-govor-nik pjevao svoje melodine napjeve. No im je vidio kako se pribli ava princeza, on provali, unato svojemu maju nom obliju, u gromke tonove i uzvikne: Nat rag, ti luakinjo! Sklanjaj se odatle, ne usuuj se doi bli e! Princeza se ni najmanje ne zabrine zbog njegove krike, nego se srano uspne na vrh, po uri po ravnoj povr ini do krletke i dohvati je, tim to je rekla: Sada te napokon imam. Ne mo e mi vi e umaknuti! Zatim izvue pamuk, kojim si je bila zaepila u i, i sada zauje, kako joj slavuj-gov ornik u blagim tonovima odvraa: - Ti smiona i plemenita gospodarice, budi mirna srca! Jer tebi se ne treba dogoditi ni ta zlo, onako kako je palo to u dio onima, koji su me se dosada nastojali domoi. Ako ja i ivim u krletki, ipak imam mnogo tajnih obavijesti o onome, to se zbiva u svijetu ljudi, i radujem se, to postajem tvojim robom, i to ti postaje mojom gospodaricom. Nadalje ja znam sve, to se odnosi na tebe, ak jo bolje nego ti sama. I jednoga u ti dana uiniti stanovitu uslugu, koja e mi donijeti tvoju zahvalnost. Koja je sada tvoja zapovijed? Izgovori, da bih ti ispunio tvoju elju! Princeza se Perizade obradovala zbog tih rijei, ali je usred svoje radosti bil a o alo ena mi lju na to, da je izgubila svoju brau, uz koju je bila vezana tako srdanom ljubavlju, i sada ona rekne slavuju-govorniku: - ak mnogo toga ja elim, no najprije mi reci, nalazi li se ovdje u blizini zlatna voda, o kojoj sam tako mnogo slu ala, a ako

je ona ovdje, kako je mogu nai. 72 Jedan od dva (drugi je bio Asfandijar) iznimno smiona junaka iz h-Nameha Abulkasima Firdausija ( ivio oko 933-1030. godine). 73 Vidi prethodnu bilje ku. 192

Pripovijest o dvije sestre, koje su mvidjele svojoj najmlaoj sestri Ptica joj poka e put onamo, i princeza uzme jednu srebrenu bocu, koju je bila d onijela sa sobom, i do ruba je napuni iz maginog izvora. Zatim ona ponovo rekne p tici: Trea i posljednja dragocjenost, koju sam se otputila tra iti, je drvo-pjeva. Naznai mi, gdje se i to mo e nai. O princezo ljepotica - odvrati ptica - iza tvojih lea u ono me ibljaku, koji se nalazi posve u blizini, ondje raste to drvo. I ona smjesta po uri u nisku umu i nae drvo, koje je tra ila, kako pjeva u najljupk ijim tonovima. No budui da se ono odve iroko rasprostiralo, ona se vrati k svojemu robu, k slavuju, i rekne mu: Drvo sam dodu e na la, ali je ono visoko i iroko. Kako ga mogu izvaditi s korijenom? On dadne kao odgovor: Otrgni s drveta jednu granicu i presadi je u svoj vrt, tada e ona odmah pustiti korijenje i u kratkome e vremenu biti tako veliko i lijepo izraslo drvo kao ondje u bunju! Tada princeza odlomi jednu granu, i jer je sada posjedovala tri stvari o koji ma joj je govorila sveta ena, bila je preko mjere vesela, i dok se obraala ptici, ona rekne: Ja sada zaista imam, to sam eljela, ali mi ipak jo jedno ne dostaje za moje potpuno zadovoljstvo. Moja braa, koja su se usu dila otputiti u istoj namjeri, le e ovdje u blizini, pretvoreni u crne kamenove. Njih bih rado eljela vratiti u ivot, kako bih ih obojicu mogla sa sobom voditi doma u svom zadovoljstvu i radosti i uspje hu. Zato mi reci sada neko sredstvo, pomou kojega se moja elja dade ispuniti! Slavuj-govornik odvrati: O princezo, nemoj sebi stvarati nikakvu brigu, to je ne to la ko! Po kropi s malo od te zlatne vode crno kamenje, koje le i uokolo, i zahvaljujui njezinoj snazi e oni svi zajedno ponovo usta ti u ivot, oba tvoja brata jednako tako kao i drugi! 193 Tristaiprvci no Tada se princeza Perizade smiri u svome srcu, i po to je tri dobitka uzela sa s obom, ona poe natrag i poprska sa po svega nekoliko kapi iz srebrene boce svaki k amen, kraj kojega je prolazila. I odjednom, gledaj sada, svi su oni ponovo o ivlja vali, ljudi i konji. Meu njima su takoer bili oba njezina brata, i ona ih odmah pr epozna, padne im oko vrata i upita ih u svojoj uzbuenosti: - Ah, moja brao, to vi ovdje radite? - Mi smo vrsto spavali odvrate oni. A princeza nastavi: - udno, zbilja, da se vi ovdje prepu tate radostima sna i za boravljate namjeru, s kojom ste me bili ostavili, naime: da se domognete slavuja-govornika i drveta-pjevaa i zlatne vode! Zar niste vidjeli, kako je cijelo ovo mjesto bilo pokriveno kamenjem tamne boje? Obazrite se sada i recite mi, je li jo to od njih pre ostalo! Ti su ljudi i konji, koji sada stoje uokolo nas, svi bili, kao i vi sami, crni kamenovi. Ali su po milosti Allaha Svemoguega svi ponovo o ivjeli i i ekuju znak za polazak. Pa ako vi sada elite saznati, posredstvom kakvoga je neobinog uda vama i njima vraeno ljudsko oblije, tada znajte, da se to dogodilo posredstvom vode u ovoj boci. Ja sam je po kropila po kamenju s dopu tenjem

Gospodara svega ivuega. Kada sam zadobila u svoje vlasni tvo ovu krletku s njezinim slavujem-govornikom i takoer drvo-pjevaa, od kojega vi vidite jednu granu u mojoj ruci, i naposljetku zlatnu vodu, tada nisam htjela sve to sa sobom uzeti na put kui, ako vas dvojica ne budete sa mnom. Zato sam upitala slavuja-govornika, pomou ega vi mo ete biti ponovo dozvani u ivot. On mi je naredio, neka po kropim s nekoliko kapi zlatne vode gromade kamenja, a im sam to uinila, vas ste dvojica jednako kao i svi ostali o ivjeli i zadobili svoje ranije oblije. Kada su prinevi Bahman i Parvez uli te rijei, zahvalili su svojoj sestri Perizad i pohvalnim rijeima. I svi su drugi, koje je spasila, obasipali njezinu glavu rij eima pohvale i blagoslivljanja i u jedan su glas govorili: 194 Pripovijest o dvije sestre, koje su znvidjele svojoj najmlaoj sestri - Visoka gospodarice, mi smo sada tvoji robovi. Ni slu ba kroz sav ivotni vijek ne mo e ispuniti obvezu zahvalnosti, koju ti mi dugujemo za tu milost, koju si nam ti uinila. Zapovijedaj, i mi smo spremni, da ti se pokoravamo srcem i du om! Perizade odvrati: - Ovu svoju brau probuditi u ivot, to je bio moj cilj i moja namjera. I kada sam to inila, od toga ste takoer vi imali koristi, i ja prihvaam va u zahvalu kao jedno novo veselje. Ali se sada popnite na svoje konje, svaki na svojega, i odja ite doma u Allahovu miru putovima, kojima ste do li! Tako ih je princeza otpustila i spremila se takoer sama za polazak. Ali kada s e spremala uzjahati svojega konja, zamoli je princ Bahman za dopu tenje, da on smi je nositi krletku i jahati ispred nje. Ona meutim rekne: - Ne tako, moj brate. Taj je slavuj moj rob, i ja ga hou sama nositi. Ako eli , uzmi ovu granu. Krletku mi ipak pridr i, dok ne sjednem na sedlo! Potom se ona popne na svojeg konja... 195 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

tristaidruga no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se princeza Perizade potom popela na svojega konja, i da je, tim to je krletku stavila pred sebe na obluje, uputila sv ojega brata Parveza, da uzme zlatnu vodu u srebrenoj boci i da je nosi sa svom b ri ljivo u. A princ je s velikom pripravno u ispunio njezinu elju. Kada su dakle svi bili spremni, da krenu, takoer vitezovi i titono e, koje je Perizade pomou zlatne vode pr obudila u ivot, princeza im se obrati i rekne: Zbog ega oklijevamo sa svojim polaskom, i kako to biva, da se nitko ne nudi, d a nas vodi? Ali budui da su svi oklijevali, ona izdade zapovijed: Tada meutim neka onaj izmeu vas, kojega je njegova plemenitost i visok polo aj ovlastio za takvo odlikovanje, ja i ispred nas i pokazuje nam put!

Sada su svi jednodu no odvratili: O princezo, ljepotica, nijedan izmeu nas nije dostojan tak ve asti, i nitko se ne smije usuditi, da ja i ispred tebe. Pa kada je vidjela, da nijedan od njih ne pola e svoj zahtjev na prvenstvo ili pravo voenja, ona se ispria, tim to rekne: 197 Tristaidruga no - O vi gospodari, meni to po pravu ne pripada, da ispred vas ja im. Ali budui d a vi to zapovijedate, ja se svakako moram pokoriti. Zatim je ona jahala na elu, i iza nje su dolazila njezina braa, i iza njih drug i. I dok su ja ui odlazili, svi su po eljeli vidjeti svetog ovjeka i zahvaliti mu za n jegovu prijaznost i njegov ljubazan savjet. Ali kada su do li do mjesta, na kome j e on stanovao, na li su ga mrtva. I nisu znali, da li ga je s ovoga svijeta ugrabi la visoka starost, ili je umro od povrijeene gordosti, jer je princeza prona la i s a sobom uzela one tri stvari, za ijega je on uvara i kazatelja bio odreen po odluci udesa. Cijela je eta jahala sada dalje, i kako je tko dospijevao do ceste, koja je vodila u njegov zaviaj, on je uzimao opro taj od gospodarice Perizade i odlazio svojim putem, sve dok se nisu svi bili oprostili i dok princeza nije ostala sama sa svojom braom. Naposljetku su ivi i zdravi dospjeli do cilja svojega putovanja. I kada su stupili u svoju kuu, Perizade je krletku objesila u vrtu, blizu kod vr tne kue, a tek to je slavuj-govornik poeo pjevati, ve su do la i jata golubova grivnja a , slavuji su i drozdovi cikelji, eve, papige i druge ptice pjevice dolijetali iz' bliza i iz daleka. Isto tako postavi ona granu, koju je uzela s drveta-pjevaa, u lijepu gredicu u blizini vrtne kue. I ona ubrzo pusti korijenje i protjera grane i pupove i divno izraste, sve dok nije postala isto tako velikim drvetom kao to j e bilo ono, s kojega je otrgnula granu, i njegovo je li e pu talo da odjekuju ljupki tonovi, koji su sliili zvukovima roditeljskog drveta. Napokon ona zapovijedi, da se is-kle e bunar iz istoga, bijelog mramora i da ga se postavi u samo sredi te periv oja. Zatim izlije u njega zlatnu vodu, i ova odmah ispuni cijeli bunar i bri ne u vis poput kakvoga advrvana, oko dvadeset stopa visoko. A snopovi su i mlazovi vod e svi padali natrag onamo, odakle su do li, tako da se nije gubila nijedna kap. I tako se voda neprekidno kretala i vazda bila jednaka samoj sebi. Pro lo je dakle s amo malo dana, dok se nije u zemlji pro irio glas o ta tri uda. Tada se svakodnevno ovamo stjecao narod iz grada, kako bi u ivao u tome prizoru, a vrata su uvijek bi la otvorena, i svi su, koji su ovamo dolazili, imali pristup u kuu i u vrt i puno dopu tenje, 198 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri da se po miloj volji eu uokolo i promatraju neobine stvari, koje su ih ispunjavale divljenjem i ushienjem. Kada su se potom dva princa oporavila od putnih tegoba, oni su takoer poeli pon ovo kao prije odlaziti u lov. Jednoga dakle dana, kada su vi e milja odjahali od k ue i oba revno lovili, dogodilo se, da je ah zemlje Irana po odluci udesa do ao do i stoga mjesta u istoj namjeri. Prinevi su, koji su vidjeli kako dolazi mno tvo vitez ova i lovaca, rado htjeli odjahati doma i izbjei jedan takav susret. I tako su os tavili lovi ta i dali se na put kui. Ali kako je to htjela sudbina i udes, dospjeli su upravo na cestu, kojom je dolazio Chusrau ah, a staza je bila tako uska, da s e oni nisu mogli izmaknuti konjanicima zaokretanjem na neki drugi put. Tako su d akle bili prisiljeni da se zaustave, sjahali su, izrekli pozdrav mira i poklonil i se pred ahom. Zatim su stajali pred njime pognutih glava. Kada je vladar vidio lijepu opremu na konjima i skupocjenu odjeu na prinevima, povjerovao je, da dvojic a mladia pripadaju pratnji njegovih vezira i dr avnih ministara, i on je vrlo po elio da ih vidi oi u oi. Stoga im je zapovjedio, da dignu glave i stanu pred njime usp ravno, a oni su se pokorili njegovoj zapovijedi smjerna izraza lica i oborenih oi ju. On je bio ushien, kada je vidio njihova lijepa lica i ljupke likove, njihovo otmjeno dr anje i uljudan izraz lica. I po to ih je neko vrijeme zapanjeno gledao u ne malom divljenju, upita ih, tko su oni i kako se zovu i gdje stanuju. Nato pri nc Bah-man odvrati:

O utoi te svemira, mi smo sinovi ovjeka, iji je ivot pro tekao u ahovoj slu bi, nadzornika kraljevskih vrtova i parkova. Kada su se njegovi dani bli ili kraju, on je sebi pred gradom izgra dio kuu, u kojoj smo mi trebali stanovati, sve dok ne budemo od rasli i prikladni da tvojoj visosti obavljamo slu bu i pratnju i da izvr avamo tvoje kraljevske zapovijedi. Tada ah nastavi pitati: Kako dolazi do toga da vi izlazite u lov? To je povlastica kra ljeva, i to nije odreeno za sveukupnost kraljevih podanika i slugu. Princ Bahman dadne kao odgovor: 199 THstaidrujja no O utoi te svemira, mi smo jo mladi po godinama, i jer smo odrasli kod kue, malo znamo o dvorskim obiajima. Budui me utim da se nadamo, da emo u ahovim trupama nositi oru je, ra do smo htjeli na a tijela naviknuti na napore i te koe. Taj je odgovor nai ao kod kralja na odobravanje, i on ponovo nastavi: ah bi elio vidjeti, kako se vi razumijete u postupanje s ple menitom divljai. Potra ite dakle sebi neki plijen, kakav ve hoe te, i oborite ga u njegovoj prisutnosti! Potom su prinevi ponovo uzjahali konje i prikljuili se vladaru... 200 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

&??? W? ??? ????? ?????????????^ tristaitrea no

ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su prinevi ponovo uzjahali konje i pr ikljuili se vladaru. A kada su dosegli najdublji pra umski gustik, princ je Bahman lovio tigra, a princ Parvez progonio medvjeda. A obojica su rabili svoja koplja s takvom okret-no u i odluno u, daje svaki usmrtio svoju divlja i stavio je ahu pred nog . Zatim su iznova prodrli u ikaru, i tajput je princ Bahman ubio jednog medvjeda a princ Parvez tigra, i sa svojim su plijenom uinili kao prethodno. Kada su meutim htjeli izjahati po treiput, ah im je to zabranio, tim to je rekao: Kako? Zar vi hoete kraljevske branjevine li iti sve divljai? To je dovoljno i vi e nego dovoljno. ah je samo htio staviti na ku nju va u odva nost, a jer ju je sada vidio vlastitim oima, on je u potpunosti zadovoljan. Doite sada s nama i budite pred na ma dok sjedimo uz objed! Princ Bahman odvrati: Mi nismo vrijedni visoke asti i dostojanstva, kojima ti nas, svoje ponizne sluge, umilostivljuje . Najpokornije i najponiznije molimo tvoju visost, da nas za danas ispria. Ali ako se utoi te svemira udostojava imenovati neko drugo vrijeme, tada e tvoji ro bovi s velikom rado u izvr iti tvoje dobrokobne zapovijedi. 201 Tristnitrea no Kada je Chusrau ah, zaprepa ten zbog njihova sustezanja, pitao o njegovu razlogu , princ Bahman dadne kao odgovor: Makar bih ja elio dati za tebe svoj ivot, o kralju kraljeva, mi imamo kod kue jednu jedinu sestru, i nas je troje povezano ve zama najtje nje ljubavi. I zato mi braa ne odlazimo nikamo, a da

nju ne pitamo, a ni ona ni ta ne ini bez na ega savjeta. Kralj je bio obradovan, to vidi takvu bratsku ljubav i jedinstvo, i odmah rekn e: ahove mi glave, on vam rado daje za danas dopu tenje da odete. Posavjetujte se sa svojom sestrom i sretnite se sa Allahovom sjenom sutra na ovome lovi tu i izvijestite ga, to je ona rekla i je li ona s time sporazumna, da vas dvojica doete i aha dvorite kod stola. Tada su prinevi uzeli opro taj, tim to su se za njega molili. Zatim su odjahali d oma, ali su obojica zaboravili ispriati svojoj sestri, kako su se sreli s kraljem , a prije svega im ono, o emu su se s njime sporazumjeli, uope nije ostalo na misl ima. Sljedeega su dana izjahali ponovo u lov, i kada su jahali doma, ah ih upita: Jeste li se svjetovali sa svojom sestrom o tome, trebate li slu iti kralju, i to ona ka e na to? Jeste li dobili od nje dopu tenje? Kada su prinevi uli te rijei, ukoili su se od straha. Pobli-jedila je boja na nji hovim licima, i svaki je poeo drugomu pogledavati u oi. Zatim pone govoriti princ B ahman: Opro tenje, o utoi te svijeta, za na e ogre enje! Mi smo obojica zaboravili na zapovijed i nismo mislili o tome, da razgova ramo sa svojom sestrom. Kralj odvrati: Nije va no. Pitajte je danas i sutra mi dajte obavje tenje! Ipak se zbilo, da su oni takoer toga dana zaboravili naredbu. Pa ipak se kralj nije razbjesnio zbog njihova kratka pamenja, nego je uzeo iz svojega d epa tri mal e zlatne kugle, zamotao ih u svilenu maramu i pru io ih princu Bahmanu s rijeima: 202 Pripovijest o dvije sestre, koje su mvidjele svojoj najmlaoj sestri Stavi te kugle u svoju maramu oko pojasa. Onda nee zabo raviti, da upita svoju sestru! Pa ako bi misao o tome ipak trebala i eznuti iz tvojega pamenja, tada e te svakako, kada bude od lazio u krevet i odlagao svoj pojas, buka kuglica, koje e pasti na pod, podsjetiti na tvoje obeanje. Unato toj o troj opomeni sjene Allahove takoer su toga dana prinevi zaboravili pos ve i u cijelosti zapovijed i obeanje, koje su dali kralju. Ali kada je pala no i p rinc Bahman oti ao u svoju odaju, da spava, odrije i on svoj pojas, i ispadnu zlatne kuglice, i pri njihovu zveketu izroni iznenada ponovo u njegovim mislima ahova n aredba. Tada su se odmah po urili on i njegov brat Parvez u Perizadinu odaju, u ko joj se ona upravo htjela dati na poinak. I uz mnoge isprike zbog ometanja u jedno me tako neprilinom satu nju su obavijestili o svemu, to se zbilo. Ona se po ali na n jihovu ne-promi ljenost, koja im je dozvolila da tri dana jedan za drugim zaborave kraljevsku zapovijed, i zakljui s rijeima: Srea vam je bila naklonjena, moja brao, i tako vas je ne oekivano dovela do poznanstva s utoi tem svemira, sluaj, koji je ve poneke uzdigao na visine sree. To mi je vrlo ao, da vi niste u svome odve velikom obziru na na u bratsku ljubav i jedinstvo smjesta prihvatili slu bu kod kralja, im se on udostojao, da vam to zapovijedi. Ipak vi imate puno vi e razloga za aljenje i pokajanje nego ja, jer vi niste nikakvu zadovoljavajuu ispriku uinili uvjer ljivom. Jer ona, kojom ste se vi poslu ili, mora biti da je zvuala sirovo i grubo. To je zbilja jedna opasna stvar, da se dolazi u sukob s kraljevskim eljama. U svojoj vam iznimno milostivoj susretlji vosti kralj nudi, da kod njega uzmete slu bu. Vi ste meutim bu dalasto postupili, tim to ste se usprotivili njegovima uzvi enim zapovijedima, i kod mene ste prouzrokovali velik nemir. Ipak u ja sebi od svojega roba, slavuja-govornika, potra iti savjet i vidjeti, to on o tome ka e. Jer uvijek, kada imam odluiti o nekome te kome i va nom pitanju, ja ne propu tam da ga pitam za savjet. Potom princeza odnese krletku sa sobom na stranu, i po to je svojemu robu sve i spriala, o emu su je izvijestila njezina braa, ona ga upita za savjet o tome, to oni

trebaju uiniti. Tada slavuj--govornik dadne za odgovor: 203 Tristaitrea no Prinevima prilii da ahu u svim stvarima, koje on od njih tra i, uine po volji. Nadalje bi oni mogli spremiti jednu sveanost za kralja i njega ponizno zamoliti, da posjeti ovu kuu, i na taj mu nain pokazati vjernost i odanost njegovoj kraljevskoj osobi. Princeza odvrati: Dragi slavuju, moja su mi braa vrlo mila, i ako bi to bilo mo gue, ja ih ne bih eljela ni jedan trenutak vremena ispu tati iz svo jih oiju. A sauvao Allah da bi zbog te njihove odva nosti na a ljubav i naklonost imale trpjeti. Na to joj rekne slavuj-govornik: - Ja sam te najbolje savjetovao, i ponudio sam ti ispravnu uputu. Niega se ne boj, ako je slijedi , jer iz toga tebi treba proizai samo dobro! - Ali upita princeza - ako nas Allahova sjena poasti, tim to prekorai prag ove k ue, moram li se ja pred njime pokazati lica nepokrivena arom74? - Sigurno - odgovori slavuj-govornik - to ti nee na koditi, ne, to e prije biti n a tvoju korist. Sljedeega jutra dva princa, Bahman i Parvez, rano izja u, kao i prije toga, u lo vi ta, i sretnu Chusrau aha... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 74 Muslimanke pred odraslima stranim mu karcima velom ( arom, odnosno fered om) prekrivaju lice. 204 Ali kada je poela

trisraietvrta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su sljedeega jutra prinevi, kao i prije toga, rano izjahali u lovi ta, i sreli Chusrau a ha. On ih zapita, tim to rekne: - Koji mi odgovor donosite od va e sestre? Tada stariji brat stupi naprijed i rekne: O sjeno Allahova, mi smo tvoji robovi, i to god ti uope ika da izvolijeva zapovijedati, tomu smo se mi spremni pokoravati. Ovi su ovdje, koji su neznatniji od najneznatnijih, iznijeli stvar pred svoju sestru, i postigli njezinu privolu. Da, ona je njih ak korila i karala, zato to se oni nisu po urili, da izvr e zapovijed utoi ta svijeta u istome trenutku, u kome im je ona bila izdana. A budui da je zbog toga s nama vrlo nezadovoljna, ona eli, da mi takoer poradi nje izmolimo opro tenje kod kralja kraljeva zbog toga pri jestupa, koji smo mi poinili. Kralj odvrati: Vi niste poinili nikakav zloin, koji bi mogao izazvati kra ljevo negodovanje. Ne, ak to vi e vrlo raduje sjenu Allahovu, da vidi ljubav, koju vas dvojica iskazujete prema svojoj sestri. Kada su dva princa uli tako milostivo susretljive i ljubazne kraljeve rijei, utj eli su i posramljeno su pustili da im glave vise 205 Tristaietvrta no prema zemlji. A kralj, koji toga dana nije bio eljan lovljenja kao inae, pozove pr

ineve, kada ih je vidio tako suzdr anima, k sebi i milostivima ih rijeima ohrabri. A kada je bio umoran od jahanja, okrene glavu svojega konja prema palai i udostoji se zapovijediti prinevima, da ja u uz njega. Ali su se veziri i savjetnici i dvorj ani svi pjenili od bijesa i ljubomore, kada su gledali, kako se sa dva neznanca postupa s tako osobitom naklono u. Kada su oni sada na elu pratnje jahali niz tr ninu u licu, oi su sviju bile upravljene u mladie, i ljudi su pitali jedni druge: - Tko s u ova dvojica, koji ja u uz aha? Pripadaju li oni ovomu gradu, ili dolaze iz neke s trane zemlje? I narod ih je hvalio i blagoslivljao i kazivao: - Poklonio Allah na em kralju k raljeva dva princa, koji su tako lijepi i pristali kao ta dvojica, koji uz njega ja u! Da je na a nesretna kraljica, koja su -njuje u uzama, po Allahovoj milosti doni jela na svijet sinove, oni bi sada bili u istoj dobi kao ta mlada gospodstva. Ali kada je povorka stigla u palau, kralj sja i sa svojega konja i odvede prineve u svoju vlastitu odaju, rasko nu prostoriju, koja je bila divno ureena. A ondje se nalazio stol, pokriven skupocjenim jelima i najrjeim poslasticama. Nakon to je on uz njega sjeo, kimne obojici, neka uine isto. Tada braa uine dubok naklon i zauzmu svoja mjesta, i jeli su u dobro odgojenoj utnji s dr anjem punim strahopo tovanja. N o ah je koji ih je htio navesti na razgovor, kako bi isku ao njihovu duhovitost i m udrost - razgovarao s njima o mnogo razliitih stvari i upuivao im je poneko pitanj e. Pa budui da su oni bili dobro obueni i obrazovani u svakome umijeu i znanosti, o dgovarali su mu ispravno i s najveom lakoom. Ispunjen divljenjem ah je gorko alio, to mu Allah Svemogui nije dao takve sinove, tako lijepe po obliju, tako okretne i ta ko bogate znanjem poput ove dvojice. I budui da ih je rado slu ao, ostao je du e za s tolom, nego to je to inae obiavao initi. Po to je meutim ustao i s njima se povukao u s voju nutarnju odaju, jo je dugo s ovima sjedio u razgovoru, i naposljetku je uzvi knuo u svome divljenju: Nikada do dana njeg dana ja nisam svojim oima vidio mladie, koji su tako dobro odgojeni i tako lijepi i tako 206 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri spretni kao ovi, i ini mi se, da bi moralo biti te ko, da se igdje nau njima ravni. Naposljetku on rekne: Biva ve kasno, zato nam sada dopustite da svoja srca raz vedrimo glazbom! I ubrzo pone kraljevski zbor pjevaa i sviraa pjevati i svirati na svakovrsnim in strumentima radosti i veselja, dok su plesaice i djeaci razvili svoju spretnost, a mimski glumci i krabulje prikazali svoje ale. Prinevi su na li u predstavi mnogo ra dosti i posljednji su sati tog popodneva protekli u kne evskoj radosti i blagdan-s kome slavlju. Kada je meutim zalazilo sunce i bli ila se veer, mladii zamole aha za ot pu tenje uz mnoge rijei zahvale za visoku milost, koju im se udostojao iskazati. I prije nego to su oti li, kralj s njima jo porazgovara, pri emu rekne: Doite sutra ponovo u na a lovi ta, kao i prije, i dopustite nam da se odande vratimo doma u palau! Tako mi ahove brade, on bi vas rado imao uvijek uza se, kako bi se veselio u va em dru tvu i u razgovoru s vama! Tada se baci princ Bahman pred viso u na pod, i odgovori: To je upravo cilj i vrhunac na ih elja, o sjeno Allahova na Zemlji, da se ti sutra, kada bude dolazio iz lova i jahao mimo na u sirotinjsku kuu, milostivo htjedne udostojati, da ondje stupi unutra i da se neko vrijeme odmara , tim to bi ti time nama i na oj sestri iskazao najuzvi eniju ast. Ako i nije mjesto dostojno uzvi ene prisutnosti kralja kraljeva, ipak se moni kraljevi povremeno udostojavaju, da posjeuju kolibe svojih robova. Kralj im, koji je bio njihovom ljepotom i njihovim ljupkim govorom sve vi e ush ien, pru i jedan u najveoj mjeri milostiv odgovor, tim to rekne: Mjesto e stanovanja mladia va eg stale a i polo aja biti sigurno lijepo i vas dostojno. I ah rado pristaje na to, da sutra bu de gost kod vas dvojice i va e sestre, za koju je on, premda je jo nije vidio, uvjeren, da e nai daje savr ena po svim darovima tije207

Tristaietvrta no la i duha. Obadva dakle ekajte sutra posve rano aha na uobiajenom mjestu sretanja! Na to su prinevi zamolili za dopu tenje, da smiju otii svojim putem. A kada su do l i kui, oni reknu svojoj sestri: Perizado, ah je zakljuio, da e sutra poslije lova doi u na u kuu i da e se ovdje neko vrijeme odmarati. Ona odgovori: Ako je tomu tako, mi se jamano moramo pobrinuti za to, da sve bude pripremljeno za jedan kraljevski sveani objed, i da ne stojimo tu posramljeni, ako se sjena Allahova udostojava da nas zasjeni. To nije mogue drugaije, nego da ja u ovoj stvari pitam svoga roba, slavuja-govornika, kako bi mi on dao savjet. A ja moram u skladu s time prirediti takoer takva jela, kakva njemu dolikuju i kakva prijaju kraljevu nepcu. Oba su princa odobrili njezin plan i oti li na poinak, dok je Perizade naredila da joj se donese krletka. I po to ju je stavila pred sebe, ona rekne: Draga ptico, ah je obeao i zakljuio, da e sutra poastiti na u kuu. Zato mi zacijelo moramo pripremiti za na ega najvi eg gospodara najbolji od sveanih objeda, i ja elim, da mi ti ka e , koja jela kuhari trebaju za njega pripremiti. Slavuj-govornik odgovori: Visoka gospodarice, ti ima najvje tije kuhare i slastiare. Zato im zapovijedi, neka priprave najukusnije poslastice, vlastitim oima obrati pa nju na to, da oni pred aha iznesu na stol jelo od svje ih zelenih krastavaca, koji e biti punjeni biserima. Krajnje zauena princeza odvrati: Ja jo nikada nisam do dana njeg dana ula o nekoj takvoj poslastici! Kako?! Krastavci punjeni biserima? I to e kralj, koji ipak dolazi, da jede kruh, a ne da rvnja kamenje, rei na jedno takvo jelo. Nadalje ja ne posjedujem dosta bisera, kako bih njima ispunila i samo jedan jedini krastavac. 208 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri Ali ptica nastavi: To je ne to lako. Ni ta se ne pla i, nego postupaj tono onako, kako ti ja savjetujem! Ja ne te im ni prema emu drugomu nego prema tvojemu dobru, i ne bih ti nikada savjetovao na tvoju tetu. Sto se tie bisera, mo e ih skupiti na ovaj nain: otii sutra rano u zoru u perivoj i dadni iskopati rupu u podno ju prvog drve:a u etali tu desno od sebe, ondje e nai veliku zalihu bisera, onoliko koliko ti je potrebno! Sljedeega jutra dakle, po osvitu zore, zapovijedi princeza Pe-rizade vrtlarsko m momku, neka je prati, i uputi se u perivoj prema onomu mjestu, o kome joj je p riao slavuj-govornik. Ondje momak iskopa rupu, duboku i iroku, i iznenada njegova lopata udari o ne to tvrdo. Tada on svojom rukom otkloni zemlju i otkrije pogledu zlatnu krinjicu, koja je mjerila u etvorinu blizu jednu stopu. Zatim je mladi vrtl ar poka e princezi, i ona usklikne: Upravo sam te s tim ciljem uzela sa sobom. Pripazi i gledaj, da se krinjica ne o teti, iskopaj je sa svom bri ljivo u i donesi je k meni! Kada je momak izvr io njezinu zapovijed, ona smjesta otvori koveg i nae ga punim najljep ih bisera, koji su svje i do li iz mora. Bili su okrugli poput kolutova i svi iste veliine i ba prikladni za onu svrhu, koju je naznaio slavuj-govornik. Perizade je bila krajnje obradovana prizorom, i tim to je krinjicu uzela sa sobom, vratila se u kuu. Prinevi meutim koji su svoju sestru vidjeli kako u osvit dana odlazi sa vrtlarskim momkom i udili se, za to se ona mimo svoj obiaj tako rano upuuje u vrt - b rzo obuku, im su je s prozora opazili, svoju odjeu i pou joj ususret. I kako su odl azili, vidjeli su da im se princeza pribli ava s neim neuobiajenim pod mi kom. I kada

su se sreli, to se ispostavilo kao jedna zlatna krinjica o kojoj oni nisu ni ta slu tili. Tada oni reknu: Draga sestro, u praskozorje smo vidjeli, da se ti upuuje u perivoj s vrtlarskim momkom, a da ni ta ne nosi u ruci, ali se sada 209 Tristaietvrta no vraa s tom zlatnom krinjicom. Zato nam objasni, gdje sije na la i kako. Le i li mo da u l ijehama sakriveno kakvo blago? Perizade odvrati: Vi govorite istinu, moja brao. Ja sam uzela tog momka sa sobom i pustila ga da kopa pod jednim odreenim drvetom, i ondje smo udarili o taj sanduk s biserima, p ogled na koje e vas, ini mi se, obradovati. Odmah je otvorila princeza koveg... 210 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

5p C r#WWWW??W? W W?? W? W W^ tristaipeta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Perizade odmah otvorila koveg, i kada su braa ugledala skupocjeno biserje, da su bili preko mjere zaprepa teni i da su se vrlo obradovali, to ih vide. Na to rekne princeza: Poite sada obojica sa mnom. Jer ja imam pred oima jednu va nu stvar! Ali princ Bahman pone govoriti: Sto ima da se ovdje uini? Ah, ja te molim, ka i nam to, a da ne oklijeva , jer ti nam nisi jo nikada u svome ivotu ni ta dr ala skrivenim! Ona dadne kao odgovor: Moja brao, ja vam nemam to skrivati. Takoer nemojte ni ta zlo misliti o meni. Ja u vam sada ispripovijedati cijeli tok dogaaja! Zatim ih ona izvijesti o tome, koji joj je savjet bio dao slavuj--govornik. I dok su obojica promi ljala u svome duhu, vrlo su se udili, za to im je rob njihove s estre zapovjedio, da iznesu pred aha jelo od zelenih krastavaca, koji su punjeni biserima, i nisu za to mogli domisliti nikakav razlog. Ali princeza nastavi: 211 Tristaipeta no Slavuj-govornik je uistinu mudar i budan. Stoga ja vjerujem, da taj savjet mora biti na na u korist. A to u svakom sluaju ne mo e biti bez smisla i namjere. Zbog toga nam dolikuje, da uinimo onako, kako je on nalo io. Zatim se princeza uputi u svoju odaju, pozove natkuhara i rekne mu: Danas e se ah, sjena Allahova na Zemlji, udostojati, da ovdje rua. Stoga pazi, da jela budu najtenija ukusa i na svaki nain prikladna, da budu iznesena pred utoi te svijeta. Pa ipak je meu svima tim jelima jedno, koje mora pripremiti ti sam i koje ne smije dodirnuti nijedna druga ruka. Ono se mora sastojati od svje ih zelenih krastavaca, koji su punjeni skupocjenim biserima.

Natkuhar saslu a tu princezinu zapovijed i pun zaprepa tenos-ti u sebi samome rek ne: Tko je uo o nekome takvom jelu ili sebi dopustio sanjati, da ne to takvo naruuje ? A kako je gospodarica zaprepa tenje, koje su odavale njegove crte lica, prepozn ala bez znanosti o itanju misli, ona mu rekne: Tvoj mi izraz lica odaje, da me ti dr i za nerazumnu, zato to ti ja izdajem jednu takvu zapovijed. Ja znam, da nitko jo nika da nije jeo neko jelo te vrste, ali to se to tebe tie? Uini, kako ti je zapovijeeno! Ti vidi taj koveg sve do ruba pun bisera. Uzmi od njih toliko mnogo, koliko treba za jelo, a ono to preostane, to ostavi u kovegu! Kuhar, koji u svojoj zbunjenosti i zapanjenosti nije znao ni ta odgovoriti, iza bere od skupocjenih bisera onoliko mnogo, koliko ih je trebao, i smjesta othita dalje, kako bi mogao nadgledati da jela za sveanost budu skuhana i propisno zgoto vljena. U meuvremenu je koraala princeza kroz kuu i kroz vrt i robovima izdavala up ute o njihovu ukra avanju, pri emu je obraala svoju posebnu pozornost na sagove i di vane, na svjetiljke i sve ostale sprave. Sljedeega su jutra sa osvitom dana jahal i prinevi Bahman i Parvez prema dogovorenomu mjestu, onomu, na kome su aha po prvi put sreli. I on je takoer tono odr ao svoje obeanje i udostojao se da s njima uzme di jela u lovu. Kada se meutim sunce visoko popelo 212 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri i njegove zrake postale vrue, kralj odustane od lova i dadne se s prinevima na put prema njihovoj kui. I kada su joj se pribli ili, mlai brat odja i naprijed i po alje pr incezi vijest, da se pribli uje utoi te svijeta u svakome dobrom predznaku. Tako dakl e ona po uri, da doeka kralja, i ekala je njegov dolazak na nutarnjem ulazu. I onda, kada je kralj ujahao kroz vrata i u dvori tu sjahao i stupio preko praga kunih vra ta, ona padne pred njegove noge i zakune mu se na vjernost. Tada dva brata reknu : O utoi te svijeta, to je na a sestra, o kojoj smo ti mi govo rili. I ah je pridigne s premilostivom prijazno u i susretljivo u, primiv i je za ruke, i ka da ju je pogledao oi u oi, zapanjio se nad njezinom ljupko u i dra e u. On u sebi samome omisli: - Kako ona ipak slii svojoj brai po licu i stasu! Ja vjerujem, da nema nik oga meu mojim podanicima niti u gradu ni u zemlji, koji se mo e s njima mjeriti po ljepoti i plemenitoj naravi. Takoer ovaj ljetnikovac nadma uje sve, to sam ikada vid io, po sjaju i divoti. Zatim je princeza vodila aha kroz kuu i pokazivala mu itavu njezinu rasko , dok se on svemu, to god mu je dolazilo pred oi, radovao preko mjere. Kada je dakle kralj Chusrau vidio, to se nalazi u kui, on rekne princezi: Ta je tvoja kua daleko rasko nija nego ijedna palaa, koju ah posjeduje, i on bi sada rado pro etao kroz perivoj, jer on ne sumnja, da e taj biti isto tako divan kao i kua. Tada princeza irom rastvori vrata, kroz koja se mogao vidjeti vrt. I smjesta o pazi Kralj kao prvu od svih drugih stvari advrvan, koji je neprestano bacao u vis snopove i mlazove vode, koja je bila bistra kao kristal a ipak zlatne boje. im j e on ugledao jedno takvo udo, uzviknuo je: To je zbilja jedna velianstvena bujica! Jo nikada nisam vidio ne to tako divno. Ali mi reci, gdje se nalazi njegov izvor, i kako dolazi do toga, da on baca u zrak tako visoke mlazove? Odakle dolazi taj neprekidni dotok, i na koji je nain napravljen? ah bi ga rado promotrio izbliza. 213 Tristaipeta no O kralju kraljeva i gospodaru zemlje - odgovori princeza neka ti se svidi uiniti, to ti se mili! Potom oni izau prema advrvanu, i ah je tu stao i gledao ga je pun ushienja, kadli on iznenada zauje zvuanje slatkih glasova, koji su odjekivali skladno i melodino p

oput opojne glazbe. On se okrene i pogleda, ne bi li otkrio pjevae. I makar je po djednako pogledavao u daljinu i blizinu, sve je bilo uzalud: uo je glasove, ali n ije mogao otkriti nikakve pjevae. I naposljetku uzvikne, posve zbunjen: Odakle dolaze ti predivni tonovi? Uspinju li se oni iz zemljine utrobe ili lebde visoko gore u zraku? Oni mi ispunjavaju srce ushienjem, ali oni iznenauju osjetila, jer se ne mo e vidjeti ni kakav pjeva. Smje ei se princeza odvrati: O gospodaru gospodara, nema ovdje nikakvih pjevaa. Zvu kovi, koji dospijevaju do ahovih u iju, dolaze od onoga ondje drveta. Ja te molim, udostoj se koraati dalje, i dobro si ga po gledaj! Tako mu on onda prie, i glazba ga je ushiivala sve vi e i vi e, i as je gledao zlatn u vodu, as drvo-pjevaa, dok se nije izgubio u zapanjenosti i divljenju. Potom on r ekne samomu sebi: - O Allah, je li sve to djelo prirode ili aranja? Da, zbilja, t o je mjesto puno tajni! Ali se ubrzo okrene prema princezi i upita: Draga gospodarice, molim, kako ste vi do li do toga uda od drveta, koje je zasaeno posred ovoga vrta? Je li ga tko donio sa sobom iz daleke zemlje kao kakav rijedak poklon? I pod kojim je imenom ono poznato? Perizade odvrati: O kralju kraljeva, to udo, zvano drvo-pjeva, ne raste u na oj zemlji. To bi bilo predugo, da ti pripovijedam, odakle sam ga stekla i na koji nain. Zato neka zasada bude dovoljno rei, da sam 214 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri drvo i zlatnu vodu i slavuja-govornika sve zajedno i u isto vrijeme bila prona la ja. Udostoj se sada pratiti svoju slu kinju i pogledati tu treu rijetkost, a kada s e ah otpoine i odmori od napora i tegoba lovljenja, tada treba povijest tih triju rijetkih stvari biti ispriana utoi tu svijeta u svoj op irnosti! Nato odgovori kralj: Sahov je zamor uzmaknuo ve zahvaljujui pogledu na ta u da. Sada, hajdemo k slavuju-govorniku! Princeza dakle odvede kralja, i po to mu je pokazala slavuja--govornika, vratil i su se natrag u vrt, gdje on nije bio umoran, da s krajnjim zaprepa tenjem promat ra advrvan. I potom on uzvikne: Kako do toga dolazi? Nikakav izvor, iz kojega bi dotjecala sva ta voda, nije vidljiv ahovim oima, pa ak ni neki kanal. Nema nikakvoga priuvnog bunara, koji bi bio dovoljno velik, da je prih vaa. Ona nato rekne: Ti govori istinu, o kralju kraljeva! Taj advrvan nema nika kav izvor. On skae iz jednoga maloga mramornog bunara, koji sam ja napunila jednom jedinom bocom zlatne vode. Ali zahvalju jui snazi Allaha Svemoguega ona je nabujala i rasla, sve dok nije briznula u vis u tome sna nom snopu vode, koji ah vidi. Nadalje, ona skae dan i no. I, neobino za rei: koliina se vode, koja s te visine pada natrag u bunar, ne smanjuje, da, ni ta se od nje ne rasi pa niti gubi. Nato kralj, ispunjen zapanjeno u i uenjem, zapovjedi da se vrate k slavuju-govorni ku... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 215

Ali kada je poela

tristai esta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj, ispunjen za-panjeno u i uenjem, zapovjedio da se vrate k slavuju-govor-niku. I Princeza ga odvede do vrtne kue, iz koje je mogao gledati tisue ptica svake vrste, koje su pjevale na drveu i ispun javale zrak svojim pjesmama i pohvalnicama upuenima Stvoritelju. Tu on zapita svo ju voditeljicu: Draga gospodarice, odakle dolaze te bezbrojne pjevice, koje lete prema onomu drvetu i pu taju da svemir odzvanja od njihovih melodinih glasova, i i pak ne sjedaju ni na koje drugo drvo? O kralju kraljeva - odvrati ona - sve bivaju primamljene od slavuja-govornika i stjeu se ovamo, kako bi pratile njegovo pjevanje. A budui da njegova krletka vi si na prozoru ove vrtne kue, one sjedaju sada na najbli e drvo, i tu se mo e uti, koli ko on ljup-kije pjeva nego sve druge, da, njegova tu aljka zvui daleko melo-dinije n ego ona u ikojeg slavuja. I kada se ah pribli io krletki i oslu kivao slavujevo pjevanje, dovikne princeza s vom zatoeniku ove rijei: Hej, moj pernati robe, zar ti ne opa a , da je ovdje utoi te svijeta? Ti mu ne iskazuje du no po tovanje i zakletvu vjernosti! 217 Tristai esta no Kada je slavuj-govornik uo te rijei, on odmah prestane sa svojim pjevanjem, i s mjesta su takoer sve druge pjevice sjedile u dubokoj utnji. Jer one su bile vjerno odane svom poglavaru, i nijedna se vi e nije usudila dati od sebe ni jednoga glas a, ako je on zanijemio. Potom slavuj-govornik ljudskim govorom rekne rijei: O najvei kralju, neka ti Allah Svemogui u Svojoj moi i uzvi enosti dadne zdravlje i sreu! ah uzvrati pozdrav, a rob je princeze Perizade neprestano izvikivao elje za bla goslovima na njegovu glavu. U meuvremenu su bili prostrti stolovi i najskupocjeni ja su jela bila ponuena dru tvu, koje je tu sjedilo u dolinom rasporedu prema polo aje vima. ah je meutim izabrao svoje sjedalo kraj slavuj a-govornika, blizu uz prozor, na kome je visjela krletka. Kada je nato pred njega postavljeno jelo od zelenih krastavaca, on ispru i ruku da uzme odatle. Ali je zaprepa ten povue natrag, kada je vidio, da su krastavci, koji su u redovima le ali u zdjeli, punjeni biserima, koj i su izvirivali s oba kraja. On upita princezu i njezinu brau: Kakvo je to jelo? Ono ipak ne mo e biti namijenjeno za hra nu. Za to se dakle ono stavlja pred aha? Objasnite mi, ja vam za povijedam, to to znai! Oni mu nisu mogli dati nikakav odgovor, jer nisu znali, to bi mu trebali odvra titi. I dok su svi utjeli, umjesto njih pone govoriti slavuj-govornik: O najvei kralju na eg vremena, smatra li ti to neobinim, to vidi jelo od krastavaca, koji su punjeni biserima? Koliko je neobinije to, to ti nisi bio zaprepa ten, kada si uo, da je kraljica, tvoja supruga, protivno zakonima Allahova svjetskog poretka, rodila takve ivotinje kao to su pas i maka i mo ut takor! To te je kudikamo vi e moralo zauditi. Jer tko je ikada uo o tome, da je jedna ena takvim stvorenjima kao to su ta poklonila ivot? Tada ah odgovori slavuju-govorniku: Sve, to ti kazuje , je doista ispravno, i ja znam, da takve stvari ne odgovaraju zakonima Allaha Svemoguega. Ali ja sam 218 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri vjerovao obavjestima babica, mudrih ena, koje su se nalazile oko kraljice u vrije me, kada je poraala. Jer to nisu bile nikakve stran-kinje, nego njezine vlastite

sestre, djeca istih roditelja kao i ona. Sto sam ja onda mogao drugo uiniti, nego povjerovati njihovim rijeima? O kralju kraljeva - nastavi slavuj-govornik - zaista, istina mi u toj stvari nije skrivena. Ako one i jesu kraljiine sestre, one su ipak bile, kada su vidjele, kakvu je Kralj naklonost i ljubav pru io njihovoj najmlaoj sestri, ispunjene gnjevom i mr njom, jer su bile zavidne i ljubomorne. Stoga su protiv nje smislile opake lukav tine, i naposljetku je njihovoj podmuklosti po lo za rukom, da odvrati od nje tvoje misli, i da pred tvojim oima sakrije njezine kreposti. Sada tebi meutim trebaju biti objelodanjenima njihova zloa i himbenost. Pa ako ti tra i neki daljnji dokaz, nalo i da one dou i ispitaj ih o toj stvari! One ti nee o toj stvari ni ta moi sakriti i morat e priznati i tebe preklinjati za milost. Zatim slavuj-govornik nastavi: - Ova su dva kraljevska brata, tako lijepi i tako jaki, i ova ljup ka princeza, njihova sestra, tvoja vlastita zakonita djeca, kojima je kraljica, tvoja supruga, poklonila ivot. Babice su, tvoje svastike, u crnini svojih srca i svojih oiju, djecu uklonile ustranu, im su bila roena. Da, svakiput, kada bi ti neko dijete bilo roeno, one bi ga umotale u komad pokrivaa, polo ile u ko aru, i nju bacile u potok, koji tee mimo palau, u namjeri, da ga puste da umre neznanom smru. Alije srea to htjela, daje nadzornik tvojih kraljevskih vrto va ugledao sve te ko are, kada su one plovile uz njegove zemlji ne posjede, i da je djecu, koja su u njima le ala, uzeo u svoju za titu. On ih je dao sa svom brigom prehranjivati i odgajati, i kada su uzrasli do zrelije dobi, pobrinuo se za to, da budu pouavani u svim umijeima i znanostima. I koliko god je trajao njegov ivot, postu pao je s njima i odgajao ih s ljubavlju i nje no u, kao da su bili nje gova vlastita djeca. I sada, o Chusrau ahu, probudi se iz svojega spavanja i neznanja i tuposti i znaj, da su ta dva princa Bahman i Parvez i njihova sestra, princeza Perizade, tvoja vlastita djeca i tvoji zakoniti ba tinici. 219 Tristai esta no Kada je kralj uo te rijei i stekao izvjesnost o tome, da one odgovaraju istini. .. Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. ' ;.* 1 I

.*^

Ml' nlimm 220 Ali kada je poela ?7 Jp tristaisedma no ehrezad nastavi ovako:

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je kralj uo rijei slavuja-govornika i stekao izvjesnost o tome, da one odgovaraju istini, i shvatio nedjela onih vra ica, svojih svastika, da je on tada rekao: O ptico, ja sam doista uvjeren o istinitosti tvojih rijei. Jer kada sam ja vidio ove mladie po prviput u lovi tima, tada je moja najdublja nutrina bila privuena ljubavlju prema njima, i moje se srce osjetilo prisiljenim da ih ljubi, kao kada bi bila moja vlastita djeca. Oni su jednako tako kao i njihova sestra privukli k sebi moju ljubav, kao to magnet privlai eljezo. I glas krvi vie u meni75 i sili me, da prepoznam vezu i da priznam, da su oni moja prava djeca, roena iz krila moje kraljice, iji sam ja stra an udes morao izvr iti. Tada se on obrati prinevima i njihovoj sestri, i sa suzama u oima i sa slomljen im glasom rekne: Vi jeste moja djeca, i ubudue gledajte na mene kao na svo jega oca! 75 Ovdje se mo e usporediti ono mjesto u pedesetiosmoj noi, kada se po prvipu t susreu kraljevi Sarkan i njegova sestra kraljevna Nuzhat ez-Zaman: "im ju [Nuzhat u ez-Zaman] je taj [Sarkan] ugledao, krv bude privuena ka krvi", ali i itav niz ka snijih mjesta. 221 Tristaisedma no Tu oni uz glasno klicanje pojure k njemu, padnu mu oko vrata i zagrle ga. Pot om svi ponovo sjednu za stol, a kada su objedovali, Chusrau ah im rekne: - Draga djeco, ja vas sada moram napustiti, ali ako Allah da, vratiti u se sutra i kraljicu, va u mater, dovesti sa sobom. S tima im rijeima on rekne srdano zbogom, uspne se na svojega konja i odja e u sv oju palau. I tek to je sjeo na prijestolje, odmah pozove velikog vezira i izda mu zapovijed: - Smjesta po alji po one neotesane ene, sestre moje kraljice, i stavi ih u te ke okove. Jer njihova su nedjela napokon iza la na svjetlost dana, i one zaslu uju da umru smru ubojica! Maono a treba odmah brusiti svoj ma. Jer zemlja ea za njihovom krvlju. Otii, i osobno se pobrini, da im se bez oklijevanja i otezanja odsi jeku glave. Ne oekuj nikakvu daljnju naredbu, nego se smjesta pokori mojoj zapovijedi! Veliki vezir istoga asa po uri odatle, i u njegovoj su prisutnosti zavidnim sest rama bile odsjeene glave, i tako su pretrpjele pravednu kaznu za svoju zluradost i svoja zlodjela. Istovremeno meutim Chusrau ah otie pje ke sa svojom pratnjom prema glavnoj d amiji, pokraj koje je kraljica u gorkoj boli i patnji bila dr ana zatoenom tijekom toliko mnogo godina, i vlastitom je rukom izvede iz njezina kaveza i nje no je zagrli. I kako je on potom vidio njezino tu no stanje, i njezine od jada izobliene crte lica, i njezinu bijednu odjeu, on zaplae i uzvikne: - Neka mi oprosti Allah Svemogui, to sam tako nepravedno i okrutno s tobom postupao! Ja sam tvoje sestre, koje su podmuk lo i varljivo potakle moju gnjevnu srd bu protiv tebe, ti nedu na i ista, dao pogubiti, i one su pretrpjele zaslu enu kaznu za svoja nedjela. Tako je kralj prijazno i s puno ljubavi govorio svojoj supruzi i pripovijedao joj je sve, to mu se zbilo i o em ga je izvijestio slavuj--govornik, tim to je zav r io s ovim rijeima: - Hodi sada sa mnom u palau. Ondje e ti vidjeti obadva svoja sina i svoju ker, koji su izrasli u najljupkija bia! Pohitaj sa 222 Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri mnom, i zagrli ih, i povuci ih na svoje grudi. Jer oni su zbilja na a djeca, svjet lost na ih oiju! Ipak najprije poi u hammam, i navuci na sebe svoje kraljevske halji

ne i dragulje! U meuvremenu se meutim ra irio po gradu glas o tim dogaajima: kako je napokon kral j kraljici ukazao naklonost, onako kako se pristoji, i vlastitom je rukom oslobo dio iz zatoeni tva i zamolio je za opro tenje za svu nepravdu, koju joj je uinio. I ka ko se pokazalo, da su prinevi i princeza njihova roena djeca, i kako je ah kraljiine sestre, koje su se bile urotile protiv nje, bio kaznio. Tu je sada vladala rado st i veselje u gradu i dr avi, i sav je narod blagoslivljao ahovu suprugu i proklin jao vra ice, njezine sestre. Sljedeega dana po to se Kraljica oprala u kupelji i stav ila na sebe svoje kraljevske haljine i kne evske dragulje - poe ona s kraljem ususr et svojoj djeci. On joj sam dovede prineve Bahmana i Parveza i princezu Perizadu i rekne: - Vidi, ovdje se nalaze tvoja djeca, plod tvoje utrobe i krvi tvojega srca, tvoji vlastiti sinovi i tvoja vlastita ki! Zagrli ih sa svom ljubavlju jedne mate re i pru i im svoju naklonost i ljubav, kao to sam to uinio i ja! Kada si ih ti doni jela na svijet, tvoje su ti ih nesretne sestre oduzele od tebe, i bacile ih u on aj potok, i rekle, da si ti najprije bila rodila tene, potom maia, i na kraju mo ut tak o-ricu. Ja se ne mogu utje iti, to sam povjerovao njihovim klevetama, i jedina zado volj tina, koju mogu dati da tebi padne u dio, je ta, da ja ovo troje, koje si ti rodila, dovodim u tvoj zagrljaj, njih, koje nam je natrag dao Allah Svemogui, i ui nio ih dostojnima, da se zovu na om djecom. Tu prinevi i princeza padnu svojoj materi oko vrata i nje no su je grlili, dok s u prolijevali rijeke suza radosnica... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 223

Ali kada je poela

tristaiosma no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su prinevi i princeza pali svojoj mat eri oko vrata i da su je nje no grlili, dok su prolijevali rijeke suza radosnica. Potom ah i kraljica sjednu zajedno sa svojom djecom za stol, i kada su svr ili s ob jedom, uputi se Chusrau ah sa svojom suprugom u vrt, kako bi joj pokazao drvo-pje vaa i bunar sa zlatnom vodom i kraljica je poradi njih bila ispunjena zapanjeno u i ushienjem. Zatim su se okrenuli prema vrtnoj kui i posjetili slavuja-govornika, o kome joj je kralj za objedom pripovijedao s najveom pohvalom, i kraljica je imala svoju radost u njegovome slatkom glasu i njegovome melodinom pjevanju. I kada su vidjeli sve te stvari, popne se kralj na svog konja, princ Bahman pojase s njeg ove desne strane i princ Parvez s njegove lijeve strane, dok je kraljica uzela p rincezu Perizadu u svoju nosiljku, i tako se upute prema palai. Kako je dakle kra ljevska povorka pro la kroz gradske zidine i u la u prijestolnicu s kne evskim sjajem i rasko i, tu su se natiskivali podanici, koji su uli o sretnoj vijesti, u gomilama , kako bi vidjeli ulazak povorke, i podizali su glasne uzvike radosti. I kao to s u ljudi neko bili tu ni, kada su kraljevsku suprugu gledali u zatoeni tvu, tako su se sada preko mjere radovali, to je gledaju na slobodi. Ali su prije svega bili zapa njeni, kada su ugledali slavuja-govornika. Jer princeza je pokraj sebe nosila kr letku, i dok su projahavali, okru ivale su ih sa svih strana 225 Tristdiosma no tisue slatkoglasnih pjevica, koje su lijetale tuda kao krletkina pratnja, i ispun javale zrak udesnim sazvujima. A jata su drugih ptica, koje su sjedjele po drveu i po kuama pjevala i cvrkutala, kao da hoe pozdraviti krletku svojega elnika, koji je

pratio kraljevski sveani ophod. Pa kada su stigli u palau, sjednu ah i kraljica i njihova djeca uz rasko nu sveanu gozbu. A grad je bio osvijetljen, i posvuda su ple sovi i veselice svjedoili o radosti podanika. Mnogo su dana trajale ove vesele sv eanosti u prijestolnici i u kraljevstvu, gdje je svatko bio veseo i sretan i u sv ojoj kui prireivao gozbe slavlja. Poslije tih je sveanosti Chusrau ah uinio svojega s tarijeg sina Bahmana nasljednikom svojega prijestolja i svojega kraljevstva, a p renio je u njegove ruke poslove koji se tiu dr ave i njezine sveukupnosti. I princ je upravljao poslovima s tako mnogo pameti i uspje nosti, da su se veliina i slava kraljevstva popele na dvostruko. Na svojega je mlaeg sina Parveza ah prenio brigu za svoju vojsku, kako za konjani tvo tako i za pje a tvo. A princeza je Pe-rizade bila data od svog oca za suprugu jednomu monom kralju, koji je vladao jednom silnom d r avom. I naposljetku je kraljica majka u istoj radosti i bla enstvu zaboravila sve p atnje zatoeni tva. Ubudue je sudbina svima njima poklonila najdivnije dane, sve dok im naposljetku nije do ao Onaj76, koji ru i radosti i raskida prijateljstva, koji un i tava dvorce i podi e grobove, On, etelac za dan uskrsnua mrtvih. Tada su bili oni, k ao da ih nikada nije ni bilo. Neka je slava Gospodu, koji ne umire i koji ne poznaje nikakvu sjenu promjene ! Dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 'ALIJI ARU IZUMDRRDDI. U starim je vremenima i u davno i ezloj pro losti ivio jednom trgovac u zemlji Chor asan. Taj se zvao Mad ed-Din. On je 76 Dakako: Asrael, aneo smrti. 226 Pripovijest o 'Aliji Saru i Zumurrudi rosjedovao veliko bogatstvo, mnogo robova, mameluka77 i slugu. Bio je meutim dose gao ve svoju ezdesetu godinu ivota, a da mu se nije rodio nijedan sin. Tada mu napo kon Allah Uzvi eni pokloni jednog sina. On ga nazove 'Ali. Pa kad je taj djeak nara stao, postao je vrlo lijepim, nalik U tapu. Ali jedva da se nalazio u mu evnoj dobi, on, u kome su se sjedinila sva savr enstva, kad li se njegov otac razboli na smrt . Tada on pozove svojega sina k sebi i rekne mu: - Moj sine, sada mi se pribli ava sueni as. Zato ti hou dati jednu opomenu. Sto je to, moj oe? - upita 'Ali. Trgovac odvrati: - Opominjem te, ne budi ni s jednim ovjekom povjerljiviji nego to dolikuje, i izbjegavaj sve, to donosi sa sobom tetu i nesreu! uvaj se da ne postanes prijateljem zlog ovjeka. Jer on je kao kova. Ako te vatra ne spr i, ipak e te ugristi njegov dim. A kako je lijepa pjesnikova rije: U tvome vremenu ne ivi nijedan, za ijim bi se prijateljstvom udilo, Nijedan prijatelj, koji uva vjernost, ako sudbina iznevjeri. Stoga ivi sam za sebe, ni u koga se ne pouzdavaj! Moja je rije dobar savjet za teb e, i to dostaje. I isto tako rije drugoga: Ljudi su skrivena patnja. Nikada im ne poklanjaj svoje povjerenje! 77 Mameluk (Mamluk) je izvorno bijeli rob, kasnije naziv za pripadnika gar de egipatskog sultana. 227 Tristaiosma no Jer puni su prevare i podmuklosti, Samo ako umije u njih gledati. Slina je takoer rije treega: Openje s ljudima ne donosi nikakvu korist, Ne, samo brbljanje s vjenim ovamo i ona mo. Stoga se samo tada ophodi s drugim ljudima, kada htjednes, Da se umno i tvoje znan je i tvoja dobra. A tako takoer rije etvrtoga:

Ako neki umnik ispituje ljude, Past e mu u dio hrana, koju sam ja jeo: Na ao sam, da njihova ljubav nije ni ta nego prevara, I da je licemjerje njihova vje ra u spasenje. Tada rekne 'Ali: Dragi oe, slu am i pokoravam se! Sto ja jo inae moram initi? A njegov otac nastavi: ini dobro, kada si to u stanju! Postupaj uvijek prijazno s ljudima i iskoristi svaku priliku, da im uini po volji. Jer nijedna se namjera ne mo e izvesti u svako doba! Kako je ipak lijepa pjes nikova rije: Ne nudi se uvijek i svakoga asa Prilika za dobro djelo, 228 v ? ? Pripovijest o 'Aliji Saru i Zumurrudi Ako ti je to mogue, urno je iskoristi, Prije nego to se mogunost otkloni. Slu am i pokoravam se - odvrati 'Ali... 229 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

#&W9WWW???? ? W W W W W W$^ tristaideveta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje mladi svojemu ocu odvratio: - Slu am i pokoravam se! Ali to jo dalje? Tada trgovac opet pone: Moj sine, spominji se Allaha, onda e se Allah tebe spomi njati. uvaj svoja dobra i nemoj ih rasipati. Jer ako ih raspe , ovi sit e o najni im ljudima! Znaj, da ovjekova vrijednost poiva na tome, to svoja prava posjeduje u imetku. A kako je izvrsna ta koer ova pjesnikova rije: Ako nemam nikakva novca, nemam takoer nijednog prijatelja za pratitelja; Ali ako imam mnogo novca, svatko mi je prijatelj. Kako e mi poneki neprijatelj biti za volju novca prijateljem! Kako e mi poneki prijatelj zbog nedostatka novca biti neprijateljem! Ponovo zapita 'Ali: Sto jo dalje? Tada njegov otac nastavi: 231 Tristaidevettz no - Moj sine, savjetuj se s onima, koji su po godinama stariji od tebe, i nemoj odve uriti s onom stvari, koju namjerava uiniti! Imaj suuti prema onomu, koji je teb i podreen. Tako e se tebi smilovati onaj, koji je tebi nadreen! Nikoga ne tlai. Inae e Allah staviti iznad tebe nekoga, tko e tebe tlaiti! Kako lijepo glasi pjesnikova rije: Stavi jedno drugo rasuivanje k svomu, pusti da te se svjetuje; Jer dvojici ne mo e

biti skrivena istina. ovjeku zrcalo pokazuje samo njegovo lice; Leda on vidi s pomou dva ogledala u udru zi. A isto tako rije drugoga: Saberi se i ne uri nikada ni sa kojim planom; Ako ima suuti s ljudima, bit e zahvaljujui suuti usreen! Nema nikakve moi na tom svijetu, nad kojom ne bi stajala Allahova mo; A svakog tiranina tlai jo jedan tiranin. Slino takoer rije treega: Ne ini nepravdu, ak i ako ti je za to data mo; Jer osveta uvijek vreba na onoga, tk o je poini! Tvoje oko mo e zacijelo spavati; ipak je potlaeni budan I proklinje te, a Alldhovo oko ne drijema. uvaj se, da ne pije vina. Jer ono je poetak svakoga zla! Pijenje vina oduzima ra zum i ini pijanicu vrijednim prezira. A kako izvrsno glasi pjesnikova rije: 232 Pripovijest o 'Aliji Saru i Zumurrudi Tako mi Allaha, nikada me ne smije opiti vino, sve dok Duh boravi u tijelu i moj je govor jasan! Nikada se neu, nijednog dana, odati hladnom vinu; Samo u onoga birati za prijatelja, koji je slobodan od svakog pijanstva. To je dakle moja pouka tebi. Dr i je vazda pred oima, i neka ushtije Allah biti moj zastupnik kod tebe. Zatim mu otka e svijest, i on neko vrijeme za uti. Kada je opet do ao k sebi, zamol i Boga za opro tenje svojih grijeha, izgovori oitovanje vjere78 i ode na milost All ahu Uzvi enomu. Tada je sin plakao i naricao nad njime, i ubrzo je poeo na dolian nai n pripremati pokop. Na sprovod su iza li i veliko i malo, itai su Kur'ana itali uz nj egov odar, a 'Ali nije ni ta propustio, to je priliilo preminulomu. Zatim budu nad g robom izgovorene molitve i le bude predan zemlji. Nad njegovom meutim grobnicom bu du ispisani ovi stihovi: Iz praha stvoren stupio si u ivot I nauio si plemenito umijee govora; Vraa se doma u prah sada kao mrtvac, Kao da se nisi nikada udaljio od praha. Njegov je sin 'Ali Sar za njim bolno tugovao i spremio za njega karmine prema obiaju otmjenih ljudi. Da, on je oplakivao svojega oca tako dugo, dok mu nije um rla takoer mati, kratko vrijeme poslije oeve smrti. Tada je on takoer za nju uinio s ve, to je bio uinio za svojega oca. Potom meutim, nakon tih dogaaja, sjedne on u svo j duan i pone trgovati. Ali nije imao nikakav povjerljiv 78 Muslimansko se oitovanje vjere sastoji iz dva lana: "Tvrdim da nema drugog a Boga osim Allaha i da je Muhammed njegov poslanik." 233 Tristaideveta- no dodir ni sa kojim stvorenjem Allaha Uzvi enoga, vjerno opomeni svojega oca. Na taj je nain on ivio godinu dana. Ali zatim, kad je ta godina protekla, do uljaju se k n jemu sinovi razvratnica sa svojim lukav tinama i zdru e se s njime, sve dok se on s njima nije upustio u lo e stvari i skrenuo s pravoga puta. I on je iz pehara srkao vino, i s curicama se rano i kasno sastajao. I sada on sebi rekne: - Moj je ota c svo to bogatstvo ipak za mene nagomilao. Pa ako ja ni ta od toga ne tro im, komu u ga poslije ostaviti? Tako mi Allaha, ja u se dr ati onoga, to je rekao pjesnik: Ako si itav svoj ivot Za sebe skupljao i stjecao Kako mo e u ivati u onome, Sto skuplja i stvara ? Tako je 'Ali Sar tro io svoja dobra neprestano i u svako vrijeme noi i dana, sve dok nije spiskao sav svoj imetak i postao siroma nim ovjekom. Tada ga jako pritisn e oskudica, i srce mu postane te kim. On je prodao duan, kue i sve, to mu je pripadal o, i zatim je prodavao ak i haljine sa svojega tijela, sve dok nije imao za sebe samo jednu jedinu haljinu. Tada pijanstvo i ezne, a pribli e se asovi puni brige. Tako se nad njim nadvila nevolja. Jednoga je dana sjedio sve od jutra do popodneva b

ez zalogaja, i tada on rekne sebi samomu: - Poi u u obilazak svima onima, za koje sam izdavao svoj novac. Mo da e mi netko od njih danas dati jesti. I on ih sve obie. Ali im bi kod nekoga od njih pokucao, taj je dao rei da ga nem a doma, i sakrio se pred njime, dok je u njemu plamtjela glad. Zatim on poe na tr govaki bazar... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 234 Ali kada je zapoela

tristaideseta no

ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ali Sar, dok je u njemu plamtj ela glad, po ao na trgovaki bazar. Ondje on nae mno tvo naroda, koje se natiskivalo uj edan krug. Tada on rekne u sebi samome: - Sto bi to moglo biti razlogom, da se m no tvo onamo natiskuje? Tako mi Allaha, neu odavde otii, prije nego to izbliza pogled am u taj krug. - Potom se on ugura u prsten mno tva, i nae jednu robinju. Ta je bil a visoka pet stopa, ravnomjerna stasa, njezini su obrazi bili ru iasto nje ni i njezi ne sise oblo sparene. Ona je ljepotom i dra e u, ljupko u i savr enstvom nadma ivala sve lj de svojega vremena, kao to je netko, tko je njoj slinu opisivao, o njoj pjevao: Ona je bila prema elji ljepote stvorena; i savr ena, inila se odljevom ljepote, niti kraa ni du a. Sama je ljepota bila oarana njezinom slikom, U kojoj se stidljivost ednosti skladno ujedinjuje s ponosom. Njezin je stas kao neka iba, njezino lice kao U tap, A mo us je njezin dah. Nijedno j oj bie nije ravno. 235 Tristaideseta no To je, kao da bi bila izlivena iz bisernog sjaja. Iz svakoga uda zrai jedan Mjese c pun ljepote. Ime je meutim te djevojke bilo Zumurrud. Kada ju je dakle 'Ali Sar ugledao, za prepastio se zbog njezine ljepote i ljupkosti, i on rekne: Tako mi Allaha, neu pr ije otii, sve dok ne vidim, kako e se visoko popeti cijena te robinje, i dok takoer ne doznam, tko e je kupiti! Potom on stupi meu trgovce. I oni povjeruju, daje on eli kupiti, jer su znali, kakvo je veliko bogatstvo ba tinio od svojega oca. Zatim uz robinju stane prekupac i povie: Vi trgovci, vi ljudi od novca! Tko otvori vrata ponude za ovu robinju, gospodaricu Mjeseca, biser velikoga dobitka, Zumurrud, pletilju zavjesa, e nju vapijuega, milje zaljubljenikovo, taj neka sada otvara vrata, i na tome, koji ih otvori, ne smije poivati nikak va pokuda i zamjerka! Jedan od trgovaca povie: Moja, za petstotina dinara! I deset! - povie drugi. Neki meutim stari ovjek, po imenu Ra id ed-Din, koji je imao plave oi79 i bio ru na izgleda: I sto! I deset uzvikne opet jedan drugi. Sada stari povie: Za tisuu dinara! Tada ostali trgovci zadr e svoje jezike za zubima i za ute. Prekupac se meutim pos avjetuje s njezinim vlasnikom. Taj pak rekne: Ja sam se zakleo, da u je prodati samo onomu ovjeku, kojega ona sama izabere. Pitaj je dakle za njezino mi ljenje!

Plave oi va e na Istoku kao opasne, a naje e se tada radi o kr aninu. 236 Pripovijest o yAliji Sdru i Zumurrudi Prekupac ode k njoj i rekne: O gospodarice Mjeseca, ovaj bi te trgovac htio kupiti. Tada ona pogleda ovjeka, i kada je vidjela, da on izgleda tako, kako smo ga os likali, ona rekne prekupcu: Ja ne elim biti prodana nekom starcu, koji je od starake slabosti postao tu nom benom. Kako je izvrsno izrekao pjesnik: Zamolio sam je jednom za poljubac; ali ona ugleda Moju bijelu kosu, koju mi dobra i dobro imovno stanje nisu u tedjeli. Tada se ona urno okrene od mene i izrekne rijei: 'Tako mi onoga, zahvaljujui kojemu je iz niega stvoren ovjek, Sa sijedom ja bradom doista ne sklapam nikakav savez! Zar da mi ve za ivota epi vat om usta80?' Kada je prekupac uo njezine rijei, on joj rekne: Tako mi Ali aha, ti si ispriana. Tvoja bi kupovna cijena tre bala iznositi desettisua dinara. Potom on priopi njezinu vlasniku, da ona ne eli onoga starca. Taj mu odgovori: Pitaj je o nekome drugome! Tada istupi neki drugi ovjek i povie: Moja, za toliko, koliko je ponudio stari, kojega ona ne eli! Ipak, im je ona pogledala toga ovjeka, otkrila je da ima obojenu bradu. Tada on a povie: 80 To se inae ini mrtvima. 237 Tristaideseta no - Kakva sramota i nerazbor i crna boja na bijeloj bradi! Potom se ona pone sve v i e i vi e uditi i izgovori ove stihove: Kod toga i toga gospodara imala sam lijep prizor: Vrat, tako mi boga, istuen paro m cipela. Brada, u kojoj se veselo igraju male ivotinje. Kovra kosa, jer je omotana uzetom, 0 ti, zaluen mojim stasom i mojim obrazima, Ti sebi bez brige umi lja nemogue stvari; Ti sebi boja sramotno svoju bijelu kosu, 1 skriva , to uvrebava dovitljivo osjetilo. Ti odlazi s jednom bradom i dolazi s drugom, Kao da pripada slikama, koje eu u kazali t u sjena. A kako ispravno kazuje jedan drugi pjesnik: Ona rekne: 'Vidim, ti boja svoju bijelu kosu.' Tada ja reknem: 'Ja to hou samo sak riti pred tobom, svojim okom i uhom!' Tada se ona nasmije i rekne: 'Zbilja, to je udo, Toliko puno prevare, da se u njo j ak izgubila kosa!' Kada je prekupac uo te stihove, on joj rekne: - Tako mi Allaha, ti si rekla istinu! Trgovcu meutim, koji je pitao, stoje rekla, on ponovi njezine stihove. I taj u vidi da nije bio u pravu i odustane od kupnje. Tada pristupi trei trgovac i rekne : 238 Pripovijest o 'Aliji Saru i Zumurrudi Pitaj je, hoe li za reenu cijenu postati mojom! Kada ju je prekupac o tome upitao, ona pogleda kupca. Ali je vidjela, da je j ednook, pa uzvikne: Taj ima samo jedno oko! O njemu slinima kazuje pjesnik: Nemoj nijednoga dana jednookog imati za pratitelja. Budi na oprezu od njegove zl

e lukav tine! Kada bi u jednookoga bilo to dobroga, Tada Bog ne bi njegovo oko uinio slijepim. Sada je prekupac upita: Hoe li onda da bude prodana onomu drugomu ondje trgovcu? Ona ga pogleda i otkrije, da je malen i da ima bradu, koja mu se povija do pu pka. Tada ona rekne: To je jedan, o kojemu pjesnik kazuje: Imam prijatelja, i on ima bradu; Nju je Alldh pustio da raste, tako da se beskorisno povija. To je, kao da bi ona bila neka od zimskih noi, Tako puna tmine, tako dugaka i takoer tako hladna! Naposljetku joj prekupac rekne: O gospodarice, ogledaj se oko sebe, tko ti se od prisutnih svia, pa mi ga imenuj, da te njemu prodam! Ona se potom u krugu trgovaca ogleda naokolo i tono pogleda jednoga za drugim, sve dok joj pogled nije pao na 'Aliju Sara... Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 239

Ali kada je poela

8p C tristaijedanaesta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja - kada je njezin pogled p ao na 'Aliju Sara - njega pogledala pogledom, koji je u njoj ostavio tisuu uzdaha . Njezino je srce bilo od njega osvojeno. Jer on je bio udesno lijep, i dra esniji od puhanja sjevernjaka. I tako ona prekupcu rekne: Ja ne elim nikomu drugomu biti prodana, nego samo tomu, mojemu gospodaru, ovjeku, ije lice tako ljupko gleda i ij i je lik tako ravnomjerno graen, a kojega je pjesnik ovako opisao: Kada su otkrili tvoje lijepo lice, Korili su njega, koga je ispunila ljubav. Da su eljeli moj mir, oni bi Vazda skrivali tvoje lijepo lice. Nitko me ne smije posjedovati osim njega samoga. Jer njegovi su obrazi nje ni i fini, a rosa je njegovih usana nalik vinu. Njegova slina lijei bolesne, a njegov a ljepota pomuuje pripovjedaima i pjesnicima njihove misli. Kao to pjesnik o njemu ka e: 241 TristMJedanaesta, no Rosa je njegovih usana vino, dah iz njegovih usta Je mo us, ograda je njegovih zub i nalik kamforu. Da eta hurija81 ne doe u napast, Pustio ga je Ridvan, aneo, iz svoga raja. Zbog njegove ga gordosti kori svijet; Ipak nedu an stoji gordi Mjesec na nebeskom atoru. On je mladi kovrave kose, ru iastih obraza, pogleda puna arobne snage, o kome odjek uje pjesnikova rije: / ah, srna obea, da se smijem s njome zbli iti; Oko je i ekuje, srce kuca puno tjeskob e. Oni su mi kapci jamili za istinitost obeanja; Ipak, mogu li njega odr ati oni, koji s atrto vise?

A jedan je drugi rekao: Oni su govorili: 'Nje ne malje rastu na njegovu obrazu; Kako ga ti jo mo e ljubiti, ak o ondje stoji raslinje?' Ja reknem: 'Prestanite s kuenjem, skratite govor! To nije raslinje, pa ipak rastu lijepo. Eden82 pun plemenita voa, prebivali te puno milja; To pokazuje na njegovim usnama r ajski izvor.' 81 Hurija (huri) je rajska (d ennetska) djevica. 82 Raj zemaljski. 242 Pripovijest o 'Aliji aru i Zumurrudi Kada je prekupac od nje uo te stihove, u kojima je bio opjevan 'Ali ar zbog svo jih dra i, on se zapanji nad njezinom rje-ito u i zraeom haljinom njezine ljepote. Ali m u njezin vlasnik rekne: - Ne udi se niti nad sjajem njezine ljepote, koja sja jasnije od Sunca o svijetlom danu, ni nad time, to ona u svojoj pameti ujedi njuje najprobranije stihove! Jer ona osim toga mo e izlagati uzvi eni Kur'an na sedam naina i svete predaje tumaiti prema ispravnim tekstovima. Ona pi e na sedam vrsta pisama i u znanju je toliko daleko do la, da joj nisu ravni ak ni najvei uenjaci. Nadalje su njezine ruke bolje nego zlato i srebro. Jer ona zna zgo tovljavati svilene zavjese i prodaje ih. Za svaku pojedinu ona dobi va pedeset dinara, a da napravi jednu zavjesu, njoj treba samo osam dana. Tada prekupac povie: - O sretna li ovjeka, u iju se kuu ona useli, i tko u njoj ugle da svoj najdragocjeniji dragulj! Na to mu vlasnik rekne: Prodaj je onomu, koga ona hoe! Sada prekupac pristupi k 'Aliji Saru, poljubi mu ruke i rekne mu: Moj gospodaru, kupi ovu robinju. Jer ona je tebe izabrala! I on mu navede sva njezina svojstva i znanja i jo dometne: Srea tvoja, ako je ti kupi ! Tada e On83, koji nije krt sa svojim darovima, tebi udijeliti poklon. 'Ali ar meutim pogne glavu prema zemlji, tim to se morao nasmijati nad sobom sam im, i u nutrini sebi rekne: Do ovoga asa sam ja danas jo bez zalogaja. Ali me je s tid rei pred trgovcima, da nemam nikakva novca, da je kupim. - Kada je dakle robi nja opazila, da je on spustio glavu, ona rekne prekupcu: 83 Dakako: Bog. 243 Trista-ijedanciestct no Uzmi me za ruku i odvedi me k njemu, da se njemu poka em i da u njemu probudim elju, da me zadobije. Jer ja ne elim niko mu drugomu biti prodana, nego samo njemu! Tada je prekupac uzme za ruku i predstavi je 'Aliji Saru, tim to upita: to ti misli , moj gospodaru? On mu ipak ne dadne nikakav odgovor. I tada robinja pone: Moj gospodaru, ti ljubimce mojega srca, to je tebi, da me ne eli kupiti? Kupi me ipak za onoliko novca, za koliko ti hoe ; ja u biti uzrokom tvoje sree! Tim to je podigao svoju glavu prema njoj, on joj dadne kao odgovor: Mora li ona takoer protiv volje biti kupljena? Cijena od ti suu dinara za tebe je preskupa! Ona nastavi: Moj gospodaru, kupi me onda za devetstotina! Ali on uzvikne:

-Ne! Tada ona opet pone: Za osamstotina! Kada je on takoer to odbio, nastavi ona spu tati cijenu, sve dok mu na kraju nij e rekla: Za sto dinara! Sada joj on prizna: Nemam kod sebe nikako punih sto dinara. Nato ga ona upita smijui se: Koliko ti nedostaje do tvojih sto? Tada on rekne: 244 Pripovijest o 'Aliji Saru i Zumurrudi Ja nemam niti sto ni inae bilo to. Tako mi Allaha, ja ne posjedujem niti bijelo srebro ni crveno zlato, niti dirhema ni di nara. Ogledaj se zato za nekim drugim kupcem! Kada je saznala, da on ni ta ne posjeduje, ona mu rekne: Uzmi me za ruku u pokrajnju ulicu, kao da me hoe pre gledati! On to uini, i tu ona izvadi iz svojih njedara kesu s tisuu dinara i rekne: Odva i od toga devetstotina kao cijenu za moju kupnju. Ostalih sto zadr i kod sebe, da nam budu od koristi. On uini, kako mu je naredila, kupi je za devetstotina dinara, isplati njezinu cijenu iz one kese, i ode s njome kui. Ali kada je ona do la do kue, na la je ondje sa mo jednu praznu dvoranu, bez sagova i bez pokustva. Smjesta mu ona opet dadne tis uu dinara i rekne mu: - Otii na bazar, kupi nam za trista dinara sagove i pokustvo. Po to je on to uinio, o na ga zamoli: - Sada nam kupi jelo i pie... 245 Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

tristaidvanaesta no Sehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da gaje robinja zamolila: - Sada nam kupi jelo i pie za tri dinara! Po to je on takoer to uinio, ona opet rekne: Kupi nam komad svile veliine jedne zavjese. Kupi nadalje zlatne niti i srebrene niti i svilene niti u sedam razliitih boja. Kada je on izvr io takoer taj nalog, ona je uredila kuu i zapalila vo tane svijee. U brzo oboje sjednu, da jedu i piju. Potom odu u postelju i ponu se jebati. I prove du no tijesno zagrljeni iza zavjese. Bilo im je tako, kako kazuje pjesnik: Otii k svojemu dragomu, i izbjegavaj zavidnikove rijei. Zavist ipak ne mo e nikada b iti pomonik ljubavi! Zbilja, vidio sam te kako u snu poiva kraj mene i poljubio najslae hladno vino s tv ojih usana. Da, zaista i stvarno, ja u sve svoje planove ispuniti i prkositi svemu, to god ikada zavidnik uini. 247

Tristaidvanaesta no Oi nisu nikada vidjele ljep eg prizora Od zaljubljenog para, koji poiva na krevetu. Oni le e prisno zagrljeni, pokriveni haljinom radosti. Kao jastuk slu i jednomu rame i ruka drugoga. Pa ako su srca povezana u vjernoj ljubavi, Oni su poput tvrda elika, nijedan ovjek ne raskida vezu. O ti, koji zbog ljubavi narod zaljubljenih kudi , Mo e li ti bolesnu srcu biti ozdrav ljujuim spasiteljem? Da, ako se na tebe u tvom ivotu namjeri netko vjeran, On je ono, to si ti elio. ivi potom samo za njega! U tijesnom su zagrljaju oni ostali sve do jutra zajedno, a uzajamna je ljubav udarila u njihovim srcima vrste korjenove. Zatim ona uzme zavjesu, izveze je raz nobojnom svilom i protka zlatnima i srebrenim nitima. K tomu takoer doda obrub, k oji je uokolo ukrasila slikama ptica i divljih ivotinja, da, nije preostala nijed na jedina ivotinja na itavome svijetu, koju ona na njemu nije odsli-kala. Osam je dana bila pri poslu. I kada je zavjesa bila gotova, iz-glaala ju je, slo ila i dala svom gospodaru s rijeima: Odnesi je na bazar i prodaj je trgovcu za pedeset dinara! u vaj se da je ne proda prolazniku. Jer to bi moglo imati za pos ljedicu, da mi budemo rastavljeni jedno od drugoga, jer na nas vre baju neprijatelji, koji nas ne pu taju s oiju! - Slu am i pokoravam se! - odvrati on, naskoro se uputi sa zavjesom na bazar i ondje je proda nekom trgovcu, onako kako mu je ona nalo ila da uini. Potom je kupio komad svilene tkanine, svilenoga i zlatnoga i srebrenog konca, kao i prviput, nadalje sve, to im je bilo potrebno za prehranu. To joj je sve do nio i predao joj ujedno ostatak 248 Pripovijest o 'Aliji dru i Zumurrudi novca. Otada mu je ona stalno svakih osam dana davala po jednu zavjesu, a on ju je prodavao za pedeset dinara. Tako su inili tijekom cijele jedne godine. Po isteku te godine poe on ponovo jednom kao obino sa zavjesom na bazar i preda je prekupcu. Tada mu pristupi neki kr anin i ponudi mu ezdeset dinara. Kada se 'Ali Sar sustezao, nudio mu je kr anin sve vi e, dok nije dospio do sto dinara. Zatim on podmiti prekupca s deset dinara, i taj se obrati 'Aliji Saru, rekne mu o visokoj cijeni i poku a ga nagovoriti, da za tu svotu proda kr aninu zavjesu, tim to je dodao : Visoki gospodaru, ne boj se toga kr anina. Od njega ti se nee dogoditi nikakvo zlo! Trgovci su takoer navaljivali na njega, i tako on naposljetku kr aninu proda zavj esu, iako mu je srce drhtalo od straha. Tada on uzme novac i uputi se kui. Ipak p rimijeti da kr anin ide za njime. On mu dovikne: - Ti Nazareanine84, to je to s tobom, da ti ide za mnom? - Visoki gospodaru odvrati ovaj imam ne to obaviti na kraju te ulice, ne dao Al lah da ikada zapadne u brige! I tek to je 'Ali Sar dospio do svojega stana, opet je kr anin stajao iza njega. S ada on na njega povie: - Ti prokletnie, za to ide posvuda za mnom, kamo ja idem? - Visoki gospodaru - odvrati taj - daj mi da popijem gutljaj vode. Jer ja sam edan. A nagrada se nalazi kod Allaha Uzvi enoga! Tada 'Ali ar u sebi rekne: - Taj je ovjek moj tienik, i on me moli za gutljaj vod e. Tako mi Allaha, ja ga neu razoarati!... Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. 84 Uobiajen naziv za kr anina, dakako: jer je Isus Krist po roenju Nazareanin. 249

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ali Sar sebi rekao: - Taj je ovjek moj tienik, i on me moli za gutljaj vode. Tako mi Allaha, ja ga neu razoarati! Nato on stupi u kuu, i uzme vr vode. Ali ga ugleda robinja Zumurrud, i upita ga : Moj dragi, jesi li prodao zavjesu? Kada je on potvrdio, ona upita opet: Nekom trgovcu, ili nekomu, tko je usput prolazio? Moje srce sluti rastanak! On odgovori: Nisam je prodao nijednomu drugom ovjeku, nego samo trgovcu. Ali ona nastavi: Reci mi punu istinu, da se mogu dr ati na oprezu! Za to si uzeo vr s vodom? elim prekupcu dati da pije - odvrati on. Tada ona povie: 251

Tristaitrinaesta no Nema nikakve moi i nema nikakva velianstva do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! I zatim ona izgovori ova dva stiha85: Ti, to za rastankom te i , svladaj se! Ne dopusti da te zagrljaji obmanu! Svladaj se! Nain je udesa obmana. Srea se mora podvrgnuti rastanku. On meutim izae s vrem van, i kada je na ao kr anina unutar kue u ulaznoj dvorani, nap dne ga: Za to si u ao ovamo, ti pseto? Kako ti mo e bez mojega dopu tenja ulaziti u moju kuu? Visoki gospodaru - odvrati ovaj - ipak nema nikakve razlike izmeu vrata i ula za, i ja se ovdje neu maknuti s mjesta, osim zato, da izaem. Tvoja je meutim dobrot a i dobrotvornost, velikodu nost i prijaznost! Nato on uzme vr i ispije, to je bilo u njemu. Zatim ga pru i natrag 'Aliji Saru. Taj ga uzme i prieka, da ovaj ustane. Kada se meutim on nije micao, 'Ali Sar mu re kne: Za to ne ustane i ne ode svojim putem? Moj gospodaru - dadne ovaj kao odgovor nemoj biti jedan od onih, koji najpri je ukazu dobroinstvo i zatim ga opozovu, niti takoer od onih, o kojima pjesnik kaz uje: Sada nema vi e tu onih, na ijim si vratima stajao, Koji su tvoju elju ispunili vesel a lica. Stihovi se ovdje redovno sastoje od po dva polustiha. 252 Pripovijest o Aliji aru i Zumurrudi Ako stupi na vrata naroda, koji ih je naslijedio, Tada ti se ne poklanja gutljaj vode, koji se pru a. Zatim on nastavi: Moj gospodaru, ja sam se dodu e napio, ali bih rado elio, da mi takoer ne to dadne jesti, to god uope ima kod kue, posve svejedno, je li posrijedi komad kruha ili dvopek ili crveni luk. Ipak mu 'Ali Sar odvrati: Napolje, bez puno pripovijesti! U kui nema niega. Tada kr anin opet pone: Moj gospodaru, ako u kui nema niega, uzmi ovih sto di

nara i donesi nam ne to s bazara, makar samo kri ku kruha, da bu de meu nama zajedni tvo kruha i soli! Sada 'Ali Sar u sebi rekne: - Taj je kr anin bez pameti! Ja u od njega uzeti sto dinara i donijeti mu ne to to vrijedi dva dirhe-ma, i tako ga iskoristiti. Kr anin meutim jo priklopi: Htio bih imati samo malo, to uta uje glad, makar to bio samo suhi kruh ili jedan crveni luk. Najbolja je hrana ipak uvijek samo ono to uti ava glad, ne rasko na jela. A kako je lijepa pjes nikova rije: Glad se odagna suhim kruhom. Za to je tako velika moja briga, moja nu da? Najbolji je sudac Asrael86, koji svim ljudima, Kalifu i siroma nom vragolanu, prij eti podjednako. Aneo smrti (u prenosnici = smrt). 253 Tristaitrinaestd no ? 'Ali Sar nato rekne: - Priekaj ovdje. Ja u zakljuati dvoranu i tebi uzeti ne to s bazara! - Slu am i pokoravam se! - odvrati kr anin. Zatim 'Ali Sar izae i zakljua dvoranu, tim to je na njoj privrstio lokot. Klju uzm e sa sobom, i zatim ode na bazar. Ondje on kupi pr enog sira, bijelog meda, banana i kruha i to donese kr aninu. Kada je taj vidio te stvari, on uzvikne: - Moj gospodaru, to je zaista previ e! To je dovoljno za deset ljudi, a ja sam posve sam. eli li mo da sa mnom jesti? Jedi samo sam, ja sam sit! - dadne 'Ali kao odgovor. Ali kr anin nastavi: Moj gospodaru, mudraci ka u: Tko ne jede sa svojim gos tom, taj je kopile. Kada je 'Ali Sar uo te kr aninove rijei, sjeo je i malo s njime jeo. Zatim je htio prestati... 254 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

% i

tristaietrnaesta no

i t

ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ali ar sjeo i pojeo malo s njime i zatim htio prestati. Tada kr anin uzme jednu bananu, oguli s nje koru i raskoli je na dvije polovice. U jednu stavi oi enu buniku, koja je bila pomije ana s opiumom i od koje bi jedan dirhem mogao oboriti slona. Potom umoi tu polovicu banane u med i rekne: Moj gospodaru, tako ti istinitosti tvoje vjere, uzmi to! Sada je 'Ali ar zazirao od toga, da kr aninovu zakletvu ostavi neistinitom. Stoga on uzme komad i pojede ga. Ali jedva da se taj na ao u njegovu elucu, pao je on na glavce, i bio je poput nekoga, tko spava ve cijelu godinu dana. Tek to je Nazareani n to vidio, tako je brzo skoio na noge, kako poskakuje neki krastavi vuk ili kako odjekuje iznenadna presuda iz kadijinih usta. On uzme klju od dvorane k sebi, 'A liju Sara ostavi ondje le ati, urno odjuri svojemu bratu i izvijesti ga o onome to s e zbilo. To je naime imalo ovakvu suvislost: Brat je toga kr anina bio onaj krhki starac, koji je htio kupiti robinju za tisuu dinara, ali kojega je ona prezrela i naruga la mu se u stihovima. Taj je bio u svome srcu nevjernik, ali prema van musliman, i zato se nazvao Ra id

255 Tristaietrnaesta no ed-Dinom87. Kada mu se Zumurrud narugala i ismijala ga, on se o tome potu io svoje mu bratu, kr aninu, koji je sada smislio lukavstvo, kako da je ugrabi njezinu gospo daru 'Aliji Saru. Njegovo je meutim ime bilo Barsum. I on mu rekne: Ne budi tu an zbog te stvari, ja u smisliti neko lukavstvo, da je opet uzmem, a da to ne bude stajalo niti jednog dirhema ni jednog dinara! On je naime bio arobnjak, pun la i i prevare, i tako je poeo neprekidno smi ljati p odlosti, sve dok nije izveo onu lukav tinu, o kojoj smo ispriali. Ubrzo uzja i Ra id ed -Din svoju mulu, povede svoje sluge sa sobom i uputi se sa svojim bratom prema k ui Alije Sara. Uzme takoer sa sobom jednu kesu, u kojoj je bilo tisuu dinara, kako bi mogao podmititi valiju88, ako bi se na njega trebao namjeriti. Po to je potom o tvorio vrata dvorane, srue se ljudi, koji su bili s njime, na Zumurrudu i na silu je pograbe, tim to su joj zaprijetili smru, ako pusti od sebe ijedan glas. Stan s u ostavili onakvim, kakav je bio, a da ni ta nisu uzeli sa sobom. Takoer su 'Aliju Sara ostavili le ati u ulaznoj dvorani, po to su ostavili pokraj njega klju dvorane i zatvorili kuna vrata. Zatim je odvue kr anin u svoju kuu, dovede je k svojim robinjam a i inoama i povie na nju: - Ti kurvo, ja sam onaj stari ovjek, kojemu si se ti narugala i ismijala ga. Sada sam te dobio u svoju vlast bez ijednoga dirhema, bez ijednoga dinara. Ipak ona odvrati, dok su joj iz oiju tekle suze: Allah te kaznio, ti stari zlikovce, jer si me rastavio od moje ga gospodara! Tada on nastavi vikati: - Ti kurvo, ti besramno stvorenje, ti e ve vidjeti, kako u te ja kazniti! Tako mi Mesije, tako mi Djevice, ako mi se ti ne pokoPravovjernim. Policijskog naelnika. 256 Pripovijest o }Aliji aru i Zumurrudi ris i ne prihvati moju vjeru, tada u te zbilja kazniti svim vrstama muka! Ona mu dadne kao odgovor: Tako mi Allaha, ak ako me ti bude rezao na komadie, ja neu odustati od islamske vjere! Allah e Uzvi eni donijeti brzu pomo, jer On mo e, to On hoe. Mudraci ka u: 'Bolje je pretrp jeti tetu na tijelu nego tetu u vjeri!' Tada on dozove u kopljenike i robinje, i zapovijedi im: Bacite je na pod! Ovi izvedu njegovu zapovijed, i zatim je on pone neprestance okrutno tui, dok j e ona zvala u pomo, a ipak nije nalazila nikakvu pomo. Naposljetku je prestala zaz ivati u pomo, i samo je jo govorila: Allah je moja Dostatnost. On je Prevelik! sve dok je nije izdao dah i njezini uzdasi nisu zanijemili. Kada je dakle rashladio svoj bijes, on rekne slugama: - Odvucite je za noge i bacite je u kuhinju, ali joj nemojte dati nikakva jela! Potom se prokletnik uputi obno na spavanje, a kada je nastalo jutro, nalo i da j e se ponovo dovede i iznova je zaokupi udarcima. Zatim zapovjedi u kopljenicima, d a je opet bace na isto mjesto. Oni tako uine. Po to je sada plamsanje udaraca popus tilo, ona uzvikne: Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov Poslanik! Allah je moja dostatnost, On je izvrstan za titnik! I potom je usrd no molila za pomo na ega gospodara Muhammeda blagoslovio Ga i pozdravio Allah!... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priju, koju je bi la zapoela po Kraljevu odobrenju. 257

Ali kada je poela

tristaipetnaesta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Zumurrud usrdno molila za pomo Proroka blagoslovio ga i pozdravio AllahL. Vratimo se sada od nje ponovo k Aliji aru! Taj je duboko spavao sve do sljedeeg dana. Potom meutim ishlapi bunika iz njegove glave, on otvori oi i glasno povie: Zumurrud! Ali mu nitko ne odgovori. Tada se on uputi u dvoranu, i ondje nae prazan zrak i sveti te daleko.89 Tada on spozna da mu se to sve dogodilo zbog Nazareanina. On p one uzdisati i plakati i sje-dinjavati naricanje s tu bom. I potom provali u rijeku suza i pone govoriti ove stihove: O ljubavna boli, uzmakni od mene i ne mui me, Pogledaj ipak, kako je moje srce sk r eno u nevolji i smrti! Smilujte se, vi gospodo, slugi, kojega je ljubav U jade, i bogatomu, kojega je ona u siroma tvo otjerala! 89 Poslovian izriaj, koji se zacijelo odnosi na hadiju (hodoasnika), koji ne st i e do svojega cilja. 259 Tristdipetnaesta no Sto koristi snaga strijelcu, ako se on sukobi s neprijateljem, A tetiva se pokid a pri oda iljanju strijele? Pa ako dolaze mnoge od briga i na njemu se gomilaju, Kako onda mo e junak izbjei ud es? Kako sam esto bio zabrinut za sreu na e ljubavi, Ipak otkada se pribli io udes, sljepilo je zastrlo moj pogled. Nakon to je svr io s tim stihovima, ponovo pone provaljivati u uzdahe i pone takoer govoriti ove stihove: Samo se njezina slika pojavljivala u pijesku logori ta. Pun boli on prisno eli, da je opet nade. Ona je gledala za atorima. Tada ona e njom ispuni Mjesto, na kome su ru evine zametene , raskidane. Ona zastane i zapita ga. Tada joj ono dadne kao odgovor, Slian jeki: Nikada se vi e nee s njime sjediniti. Kao kad bi bio munja, koja na licu mjesta bljesne I mine, i iji ti se sjaj vi e nik ada ne ukazuje. On se sada kajao, kada mu od kajanja nije vi e bilo nikakve koristi. Zaplae i ra zdere svoje haljine. Zatim uzme u ruke dva kamena i uputi se naokolo po gradu, t im to se njima udarao po grudima i vazda uzvikivao: - O Zumurrud! Tada ga opkole djeca i poviu: 260 Pripovijest o }Aliji aru i Zumurrudi Poludjeli! Poludjeli! Ipak su ga svi, koji su ga poznavali, alili i kazivali: To je zaista taj i taj! Sto bi to uope moglo biti, to mu se do godilo? On je meutim neprestano trao naokolo, sve dok se dan nije primakao kraju. A kad a su se nad njime spustili tama i no, spusti se on u jednoj od ulica na zemlju i

odspava do jutra. Tada pone iznova s kamenovima trati naokolo po gradu, sve dok da n nije prispio u smiraje. Potom se opet vrati u svoj stan, da ondje provede no. I tu ga ugleda njegova susjeda, jedna stara, izvrsna ena. Ova mu rekne: Moj sine, neka ti Allah dadne ozdravljenje! Otkada si ti lud? On joj meutim odvrati ovima dvama stihovima: Oni reknu: Ti bjesni u ljubavi. Tada im ja dadnem kao odgovor: Da, samo pobje njeli poznaju ivotnu slast. Samo me pustite da vazda bjesnim! Dovedite onu, koja me je zaludila! I nemojte me vi e koriti, ako me ona oslobodi od mahnitosti! Tada je shvatila susjedova ena, daje on zaljubljenik, koji je izgubio svoju lj ubljenu, i ona povie: Nema nikakve moi i nema nikakva velianstva do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! Moj sine, ja bih eljela da mi ti ispri povijeda povijest svoje nesree. Mo da mi Allah pokloni snagu, ia ti pomognem, ako je to Njegova volja. Sada on njoj ispripovijeda sve, to je do ivio s kr aninom Bursumom i njegovim brato m, arobnjakom, koji se nazvao Ra id ed-Dinom. Kada je sve to ula, ona rekne: 261 Jristaipetnaesta no Moj sine, tebe se mo e ispriati. Zatim na njezine oi navru suze, i ona pone govoriti ova dva stiha: Zaljubljenici imaju dovoljno muka na ovome svijetu. Tako mi Alldha, za njih nee b iti paklenih muka. Oni su umrli od svoje ljubavi, i nju su edno skrivali, I za to nam jami ono, to nam pripovijedaju stari. Poslije ovih stihova ona nastavi dalje: - Moj sine, ustani sada i kupi ko aru, kakvu imaju draguljari. Nadalje kupi narukvice, peatnjake, nau nice i drugi nakit, kojemu se raduju ene, i ne tedi novca! Sve to stavi u ko aru i donesi je meni. Ja u je staviti na glavu, kao neka posrednica, i obilazit u naokolo, tim to u po kuama o njoj istra ivati, sve dotle dok, ako tako ushtije Allah Uzvi eni, o njoj ne dobijem izvje e! 'Ali Sar se vrlo obraduje njezinim rijeima i poljubi joj ruke. Zatim urno ode o datle i donese joj ono, to je tra ila. Kada je dakle sve bilo kod nje, obue ona neku pokrpanu haljinu, prebaci sebi medeno uti zar preko glave, uzme palicu u ruku i n atovari ko aru. Zatim pode naokolo po sokacima i kuama, neprekidno od mjesta do mje sta, od jedne gradske etvrti do druge, od ulice do ulice, sve dok je Allah Uzvi eni nije doveo do kue prokletog Na-zareanina Ra id ed-Dina. Ondje zauje kako iznutra dop ire uzdah, i ona pokuca na vrata... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 262 Ali kada je poela

tristai esnaesta no ^#WWWWWW?W!?WWWWOT#^ ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je stara, kada je iz unutra njosti k ue ula, kako dopire neki uzdah, pokucala na vrata. Tada sie k njoj neka robinja, ot vori vrata i pozdravi je. Stara pone: - Imam ove stvarice na prodaju. Je li kod va s tko, tko bi od toga ne to elio kupiti? - Dakako - odvrati robinja i uvede je u kuu. Zatim joj ponudi mjesto za sjedenje, i robinje sjednu uokolo nje. Svaka je po jedina od nje ne to kupila. Stara je meutim s djevojkama prijazno razgovarala i tra i

la je od njih samo male cijene. Tako joj se one obraduju, jer im se dopadala i p rijazno s njima govorila. Ipak se u meuvremenu ogledavala na sve strane, da vidi, tko tu uzdi e, i po to je njezin pogled pao na Zumurrudu, postala je s robinjama jo ljubaznijom i prijaznijom. Zatim ju je pa ljivije pogledala, i spoznala, daje to Z umurrud, koja le i ondje na podu. Tada ona pone plakati i rekne djevojkama: Moje keri, to je to s tom mladom damom, da joj ide tako lo e? Robinje joj ispriaju sve, to se zbilo, i dodaju: To se ne dogaa s na om voljom. Na nam je gospodar za povjedio, da tako inimo. Ali on je sada otputovao. 263 Tristai esnaesta no Nato stara rekne: Drage keri, imam jednu molbu na vas, a ta je, da joj ruke odrije ite od uza, do k ne ujete da se vraa va gospodar. Zatim je ponovo vrsto sve ite, kako je bila prije, i zaslu it ete nagradu Gospodara svjetova. Slu amo i pokoravamo se! odvrate one, i ubrzo je oslobode i dadnu joj jesti i piti. Stara meutim uzvikne: Kamo sree da sam si slomila nogu i da nikada nisam stupi la u va u kuu! I zatim ona prie Zumurrudi i rekne joj: Moja keri, samo da ozdravi ! Allah e ti donijeti utjehu. I ona joj do apne, da dolazi od njezina gospodara 'Alije Sara, i dogovori se s njome, da sljedee noi treba biti spremna i paziti na znak. Ona zakljui s rijeima: Tvoj e gospodar doi k tebi i funuti ti kod klupe pred kuom. Pa kada to uje , ti mu funi natrag i spusti se s prozora po u etu k njemu! On e te uzeti i s tobom otii. Zumurrud joj zahvali, i stara ubrzo ode i uputi se k 'Aliji aru. Ona ga izvjes ti o svemu, i strogo mu rekne: Otii sutra naveer oko ponoi u tu i tu gradsku etvrt, jer ondje se nalazi prokletnikova kua. Ona izgleda tako i tako. Stani dolje uz kuu i funi. Zatim e ti se ona spustiti dolje. Uzmi je i s njome otii, kamo hoe ! On joj zahvali za sve, ali tada pone provaljivati u pla i pone izgovarati ove st ihove: Narode koritelju, prestani o meni sva ta govoriti! Moje je srce tjeskobno, moje ti jelo razdrto i mr avo. Suze, poput lanca predaja, Istinski su svjedoci moje napu tenosti i muke. 264 V Pripovijest o 'Aliji Saru i Zumurrudi 0 ti, ije je srce slobodno od moje patnje i jada, Uskrati sebi trud i ne pitaj vazda o mojoj muci! Slatkoa usana, ravnomjernost stasa Zaluduju moja osjetila oboje isto i fino. Moje srce nema mira odkada si mi daleko, moje oko Je budno, i moja je nada posta la u strpljenju tetnom. Ti si me ostavila ra alo ena kao zalog e nje, Poput lopte u rukama zavidnika i koritelja . Odricanje je stvar, o kojoj ja nisam ni ta znao, A osim tebe nitko ne stanuje u mo joj du i. Nakon tih stihova on ponovo pone provaljivati u pla, i zatim pone izgovarati ova dva stiha: Tako mi Alldha, kakav izvrstan glasnik, koji mi navije ta tvoj dolazak, 1 koji je do ao k meni s najsretnijom vije u! Kad bi on bio zadovoljan s izno enim poklonom, pru io bih mu Srce, koje je pri rasta nku u paramparad razdrto od jada.

Potom on prieka, sve dok nije postala mrkla no i dok se nije pribli ilo dogovoren o vrijeme. Tada se on uputi u onu gradsku etvrt, koju mu je opisala njegova susje da, ugleda kr aninovu kuu, prepozna je i sjedne na klupu pod zidom. Ali ga tu spopad ne pospanost, i on zaspe - divan je On, koji nikada ne spava! - Jer on ve od prij e dugo vremena u svojoj ljubavnoj patnji nije vi e spavao, i bio je kao opijen. Do k je on tako le ao u snu... 265

Tristaiksnaesta no 266 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

tristaisedamnaesta no #? W W? ??? W? W W W W? W W??$^ ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se iznenada, dok je on tako le ao u duboku snu, do uljao stanoviti razbojnik, koji je te noi obilazio naokolo po gradu, i kojega je sada udes doveo do kue onoga Nazareanina. On je obilazio oko kue, ali nije nalazio nijedno mjesto, preko kojega bi se mogao uzverati gore. Samo je pri tom obila enju do ao takoer do klupe i otkrio zaspaloga 'Aliju Sara. Smjesta mu je ukrao turban. Tek to ga je stavio na glavu, Zumurrud pogleda van, u istome trenutku. Vidjela ga je kako stoji u mraku, i jer ga je dr ala za svog gospodara, ona mu fune. Od mah uzvrati razbojnik njezin fiuk, i ona se spusti po u etu dolje s bisagama punim zlata. im je razbojnik to opazio, on u sebi rekne: - S tim udnim dogaajem sigurno mora biti posrijedi neka neo bina okolnost. Brzo preko sebe prebaci bisage i digne Zumurrudu na svoja ramena, i zatim s n jome odatle odjuri poput blje tave munje. Tada ona rekne: Stara mi je meutim rekla da si ti slab od bolesti zbog mene. Ali vidi to, ti si jai nego konj. Kada on ne dadne nikakav odgovor, opipa ona njegovo lice, i osjeti njegovu br adu, slinu palmovoj metli, kakve se rabe u kupe267 TristMsedamnaesta no ljima, kao da bi on bio svinja, koja je progutala pera, iji su joj krajevi opet i za li kroz vrat. Ona, prestra ena, povie: - Pa tko si ti? - Ti kurvo odvrati on ja sam Kurd D avan, vragolan, iz dru ine Ahmeda ed-Danafa! Mi smo etrdeset razbojnika, i svi emo te noas jebati, i gnjeiti tvoju pizdu od veeri do jutra! Kada je od njega ula te rijei, ona zaplae i pone se udarati po licu. Jer spoznala je, da je udes postao njezinim gospodarom i da joj nije ostao nikakav izlaz, ne go da svoju stvar preporui Alla-hu Uzvi enomu. Tako se ona strpljivo sabere, preda se volji Allaha Uzvi enoga, i rekne: Nema drugoga boga do Allaha! im se oslobodimo jednoga jada, zapadamo u drugi jo gori. D avan je meutim ovamo do ao iz sljedeih razloga: On je rekao Ahmedu ed-Danafu:

Majstore, ja sam ve jednom prije bio u tom gradu, i pozna jem ondje pred vratima stanovitu spilju, koja je dovoljno velika za etrdeset ljudi. Ja u otii onamo ispred vas i svoju mater dovesti u spilju. Zatim u svratiti u grad i ondje ne to ukrasti za va u sreu. To u sauvati za vas, dok se ne naete ondje, i toga dana trebate biti moji gosti. Ahmed ed-Danaf mu je odvratio: Uini to, to hoe ! Zatim je D avan oti ao pred njima i od njih do ao ovamo i doveo svoju mater u onu s pilju. Kada je zatim opet iza ao iz spilje, na ao je jednoga zaspalog ratnika, pokra j kojega je bio privezan konj. Smjesta mu je prerezao grkljan, uzeo njegovoga ko nja, njegovo oru je i njegove haljine i sve sakrio u spilji kod svoje matere. Ondj e je takoer privezao konja. Zatim se bio uputio u grad i obilazio naokolo, dok ni je do ao do kr aninove kue. Ondje je uinio ono, to smo ve ispriali: ukrao je 'Aliji ar ban i uzeo na ramena robinju Zumurrudu. Zatim je jurio s njome bez prestanka, do k je nije mogao predati svojoj materi. Usto rekne: 268 Pripovijest o 'Aliji Saru i Zumurrudi - Dr i nad njome stra u, dok ja sutra ujutro ponovo ne doem k tebi! Zatim on otie... 269 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Kurd D avan rekao svojoj materi: - Dr i nad njome stra u, dok ja sutra ujutro ponovo ne doem k tebi! Zatim on otie. Sada Zumurrud u sebi rekne: Za to ja ne razmi ljam o tome, kako da se oslobodim s pomou lukavstva? Pa zar trebam ekati, da dou onih etrdeset momaka i d a me naizmjence jebu, i da uine moju piku slinom lai, koja je potonula u more? Nato se ona obrati staroj, materi Kurda D avana, i rekne joj: Draga tetko, ne eli li sa mnom izai van iz spilje, da ti mo gu na suncu trijebiti u i. Tada stara povie: Da, tako ti Allaha, moja keri! Ja ipak nisam ve od prije dugog vremena bila u kupelji, jer me ove svinje neprestano vuku od mjesta do mjesta. Obje dakle ene izau van, a Zumurrud pone staroj trijebiti u i. Ona je ubijala u i na njezinoj glavi tako dugo, dok ova nije od ugode usnula. Zumurrud smjesta poskoi, obue haljine onoga ratnika, kojega je ubio Kurd D avan, opa e sebi njegov ma oko bo271 Tristaiosamnaesta no kova, i sve e njegov turban oko glave, tako da je izgledala kao mu karac. Zatim uzja i konja, po to je natovarila bisage sa zlatom, i molila: O dobrostivi Za titnice, titi me za volju Muhammedove sla ve blagoslovio Ga i pozdravio Allah! Potom ona u mislima sebi rekne: - Ako odja im u grad, tada e me jamano netko od r atnikovih ljudi ugledati, i potom mogu lo e proi. Stoga ona gradu okrene lea i odja i u pustu stepu. Neprekidno je jahala dalje, t im to je jela bilje sa zemlje i od toga takoer davala jesti svojemu konju, pila je iz potoka, a iz njih je takoer pio konj. Tako je to trajalo deset dana. Jedanaes

toga meutim dana dospije do stanovitog grada, lijepoga i sigurno utemeljenoga, ko ji je izvje ivao o trajnom blagostanju. Od njega se upravo bila oprostila zima sa s vojom hladnoom, a do lo proljee sa svojim cvijeem i ru ama. Otvarali su se pupoljci, od jekivali potoii, pjevale ptice. Kada je pri la gradu i ve bila blizu vrata, iznenada otkrije ratnike, emire i gradske uglednike. Zaprepa tena takvim prizorom ona rekne u sebi samoj: Da se ovdje kraj vrata sakupio sav gradski puk, za to ipak mora p ostojati neki razlog! Zatim ona pojasi prema njima. Ipak, kada im se pribli ila, po ure ratnici naprije d, prema njoj, sja u i poljube pred njome tlo. Zatim poviu: Allah ti dao zdravlje i pobjedu, o na gospodaru i sultane! I sada se pred njome poredaju dostojanstvenici, dok su ratnici puk postavljal i u red, i svi poviu: Allah ti dao zdravlje i pobjedu! Dopustio da tvoj dolazak bu de blagoslov za muslimane, o sultane svih ljudi na zemlji! Podr ao te Allah, ti najvei kralju na eg vremena, tebe, divotu stoljea i vijeka! Tada Zumurrud upita: Sto je to s vama, vi ljudi ovoga grada? Komornik joj dadne kao odgovor: 272 Pripovijest o 'Aliji aru i Zumurrudi - Dao ti je On, koji sa svojim darovima ne krtari! On te je uinio sultanom ovoga grada i vladarom nad ijama sviju, koji u njemu stanuju! Znaj dakle, daje obiaj naroda ovoga grada, da rat nici, kada neki kralj umre, a da nije ostavio za sobom sina, izja u pred grad i ondje logoruju tri dana. I tko god se uope pribli i pu tem, kojim si ti do ao, njega oni uine sultanom nad sobom. Neka je slavljen Allah, koji nam je poslao od sinova Turaka jednoga tako lijepog ovjeka! Jer da se ak i jedan neznatniji od tebe na ao kod nas, on bi ipak postao sultanom. No Zumurrud je bila u svemu, to je inila, razumne naravi, i tako ona rekne: - Nemojte misliti, da sam ja od prosta puka Turaka! Ne, ja sam jedan od sinova uglednika. Ali sam sa svojima dospio u sukob, zbog ega sam se otputio od njih i napustio ih. Vidite ove bisage pune zlata, koje sam donio sa sobom, kako bi tijekom cijeloga svog putovanja mogao dijeliti milostinju siroma nima i potrebitima! Tada zamole za blagoslov nad njezinom glavom i vrlo joj se obraduju. A i Zumu rrud se njima obraduje i u sebi samoj rekne: Sada, kada sam do la do tog polo aja... 273 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

tristaidevetnaesta no

ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Zumurrud rekla u sebi samoj: - Sa da, kada sam dospjela do ovoga polo aja, mo da e me Allah na ovome mjestu opet sjedin iti s mojim gospodarom. Jer On mo e ono, to On hoe! Zatim pojasi dalje, dok su ratnici jahali kraj nje, dok nisu do li u grad. Ondj

e sja u pred njom i otprate je pje ice u dvor. Tada i ona sja i s konja, a emiri je i uglednici ponesu, tim to su je vrsto primili ispod ruku, i posjednu je na prijesto lje. Zatim svi pred njome poljube pod. Kada je ona sada sjedila na tronu, zapovj edila je, da se otvore riznice. To se dogodi, i potom je obdarila sve ratnike. O ni joj po ele dugo trajanje njezine vladavine, i stanovnici se grada i sav ostali puk u zemlji podvrgnu vlasti njezine ruke. Tako je ona ivjela neko vrijeme, tim to je zapovijedala i zabranjivala. I srca su u narodu bila ispunjena velikim strah opo tovanjem prema njoj zbog njezine velikodu nosti i pravinosti. Jer ona je ukidala carine i pu tala zatvorenike na slobodu, i otklanjala tlaku, tako da ju je sav nar od zavolio. Ali, koliko god bi se puta sjetila svog gospodara, plakala je i moli la Allaha, neka je On s njime sjedini. Tako se dakle dogodilo da je jedne noi mis lila na njega, i prisjeala se dana, koje je s njime provodila. Tada joj se oi obli ju suzama, i ona pone izgovarati ova dva stiha: 275

Tristaidevetnaesta no Tebi va i, unato svom vremenu, vazda iznova moja e nja. Suze ranjenog oka bivaju sve o bilnijima. Pa ako plaem, tada plaem za volju ljubavne patnje. Jer ah, rastanak je zaljubljeno mu tako te ak. Kada je izgovorila te stihove, otre suze, popne se na krovnu terasu palae i st upi u haremske sobe. Ondje odredi robinjama i ino-ama odvojene prostore i usposta vi za njih plae i prihode, tim to im rekne, da ona hoe ivjeti sama za sebe, u potpun osti predana pobo nosti. I ona pone postiti i moliti se, tako da su emiri govorili: Zaista, taj je sultan vrlo pobo an! Ona takoer nije trpjela uza se nijednog poslu itelja osim dva mala u kopljenika, k oji su je poslu ivali. Godinu je dana sjedila tako na prijestolju svojega gospodst va, a da nije ula nikakvu vijest o svom gospodaru i da nije do lo do nje nikakvo iz vje e o njemu. Zbog toga je bila duboko o alo ena. I kada je sada njezina o alo enost biva sve veom, dozove ona vezire i komornike i zapovjedi im, neka narede da dou zidari i stolari. Oni su morali pred dvorcem sagraditi blagdanski trg u du ini i irini jed ne parasange90. U najkraem su roku oni izvr ili njezinu zapovijed, i trg je bio tak o ureen, kako je to ona bila za eljela. Kada je bio gotov, ona sama sie, i ondje se podigne za nju veliki okrugli ator, u kojemu budu takoer poredane stolice za emire . Nadalje ona zapovjedi, neka se na tome trgu rasprostru stolovi sa svakojakima skupocjenim jelima. I dogodi se dakle prema njezinoj zapovijedi. Zatim ona zapov jedi dr avnim velika ima, neka jedu. Po to su oni tako uinili, ona im rekne: Ja elim, da vi svakiput, kada izlazi Mlaak91, tako inite. Dajte zatim takoer u gradu izvikivati, da nitko ne smije otvarati 90 Parasanga je perzijska milja, to jest oznaka za sat vremena hoda = oko 5.550 na ih metara. Trg je, kao to vidimo, bio vrlo golem. 91 S Mlaakom (mladim Mjesecom) dakako poinju mjeseci arapske lunarne godine. 276 Pripovijest o 'Aliji aru i Zumurrudi svoj duan, nego da sav puk mora doi i jesti s kraljeva stola, a tko se ne pokori, taj mora biti obje en nad vratima svoje kue! Jer to je va a obveza, da svi doete i da jedete s kraljeva stola. Kada je ta vijest bila obznanjena, bili su pripremljeni stolovi, i narod je p ritjecao u gomilama. Potom Zumurrud izda zapovijed, da ljudi moraju sjesti za st ol i jesti, sve dok se nisu zasitili svih jela. Narod dakle sjedne, da jede, kak o je zapovjedila. Ona se pak sama spustila na vladarsko prijestolje i gledala. I svatko, tko je sjedio za stolom, sebi rekne: Kralj gleda samo mene. Dok je narod jeo, emiri su dovikivali: Jedite i nemojte se suzdr avati! Jer to kralju godi. I tako su svi oni jeli, dok nisu postali siti. Potom su odlazili, tim to su bl agoslivljali kralja ijedan drugomu govorili:

Nismo jo nikada vidjeli nekog vladara, koji tako voli siro ma ne kao ovaj sultan! I oni su molili za njezin dug ivot. Zumurrud se meutim vrati u svoj dvorac... 277 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela s I tristaidvadeseta no I s

ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kraljica Zumurrud vratila u svoj dvorac, obradovana zbog uredbe, koju je uspostavila, jer je sebi rekla: - Ako tako ushtjedne Uzvi eni AUah, na taj u nain dobiti izvje e o svom gospodaru Aliji Saru. Kada je do ao sljedei Mlaak, ona uini isto onako kao i prije. Stolovi su bili rasprostrti, a Zumurrud sie dolje i sjedne na svoje prijestolje. Za tim izda zapovijed, da narod mora sjesti i jesti. I dok je ona sjedila na elu stola, prema kojemu se natiskivao narod, gomila za go milom i jedan za drugim, padnu njezine oi iznenada na kr anina Barsuma, koji je jednom bio kupio zavjesu od njezina gospodara. Smjesta ga prepozna i obraduje se: - To je prvi predznak utjehe i ispunjenja mojih elja! Barsum ude i sjedne k narodu, da jede. Tada on pogleda neku zdjelu sa slatkom ri om, po kojoj je bio posut eer. Ali se ona nalazila podalje od njega. Odmah se on izmeu ljudi progura onamo, ispru i svoju ruku prema njoj, uzme si je i stavi je pr ed sebe. Ali mu neki ovjek pokraj njega dovikne: Za to ne jede od onoga to stoji pred tobom? Zar to nije za tebe sramota? Kako mo e svoje ruke pru ati za neim, to stoji daleko od tebe? Zar se uope ne stidi ? 279 Tristaidvadeseta no Ja u samo odavde jesti odvrati Bar uni. ovjek meutim povie: Samo jedi. Ali ti Allah u tome nee priu titi nikakve radosti! Tada rekne neki ha i ojed 92: Ali pustite ga da jede odatle! Ja u jesti zajedno s njime. Drugi odvrati: Ti jadni ha i ojede, to nije jelo za vas. To je hrana samo za emire! Odustanite od nje, da ona pripadne onima, kojima je nami jenjena, i da oni mognu od nje jesti! Pa ipak uzme Barsum, njemu za prkos, zalogaj iz te zdjele i gurne ga u svoja usta. Ali, kada ga je htio uzeti po drugiput, dovikne kraljica, koja ga je proma trala, svojim stra arima i nalo i im: Dovedite mi onoga ovjeka, pred kojim se nalazi zdjela sa slatkom ri om, i nemojte dopustiti da pojede zalogaj, koji dr i u ru ci, nego mu ga izbijte iz ruke. Smjesta pojure etvorica od ratnika na njega, pa ga odvuku, po to su mu zalogaj i zbili iz ruku, potrbu ke odatle. Zatim ga stave pred Zumurrudu. Sada je sav narod prestao s jelom, i jedan je drugomu govorio: Tako mi Allaha, zaista, on nije ispravno postupao, to nije jeo od jela, koje je odreeno za njemu sline! Netko rekne: Ja sam zadovoljan s ovom mlijenom ka om, koja stoji preda mnom.

A ha i ojed opet rekne: Allahu budi hvala, to nisam ni ta pojeo iz one zdjele sa slatkom ri om! Ja sam samo ekao, dok se zdjela ne nae pred Ljudi, koji jedu ili pu e ha i , nalaze se na lo em glasu. 280 Pripovijest o 'Aliji Saru i Zumurrudi njim i dok on odatle ne pojede, zatim sam htio jesti s njim. Ali ga e sada sna lo ono, to smo vidjeli. I svi su ljudi govorili jedni drugima: ekajte, vidjet emo, to e mu se dogoditi! Kada je dakle Barsum stao pred kraljicu Zumurrudu, ona ga napadne: Ti tu, ti plavooki, kako se zove ? I za to dolazi u na u zemlju? Prokletnik meutim, koji je stavio na glavu bijeli turban93, zata-i svoje ime i rekne: - O kralju, moje je ime 'Ali. Ja sam po zanimanju tkalac, a u ovaj sam grad do ao, da trgujem. Tada Zumurrud zapovjedi: Donesite mi geomantiku plou i mjedenu pisaljku! Odmah joj donesu tra eno. Ona uzme plou i pisaljku, nabaci figuru u pijesku i na crta pisaljkom oblije, koje je sliilo majmunu. Zatim opet digne glavu i dugo je pr omatrala Barsuma. Potom mu rekne: - O ti psu, kako se usuuje lagati kraljevima? Zar ti nisi kr anin? Zar se ti ne zove Barsum? Zar ti nisi do ao ne to tra iti? Reci mi istinu, inae u dati, tako mi Allahove moi, da ti se presi jee vrat! Kr anin pone mucati, ali emiri i ostali, koji su bili nazoni, reknu: - Ovaj se kralj doista razumije u geomantiku. Hvala Njemu, koji mu je poklonio taj dar! Nato ona ponovo dovikne Nazareaninu: Reci mi istinu, inae si mrtav! Znak da je musliman. 281 Tristdidvcideseta no Barsum nato dadne kao odgovor: - Oprosti, o najvei kralju na ega vremena, pijesak ti je objavio istinu. Jer ja nedostojnik sam kr anin... i 282 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Bar uni rekao: Oprosti, o najvei kralju na eg vremena, pijesak ti je objavio istinu. Jer ja nedostojnik sam kr anin. Sada se zapanje emiri i drugi ljudi, koji su bili nazoni, da je kralj s pomou g atanja iz pijeska spoznao istinu, i oni su govorili: Taj je kralj vidovnjak, koji na svijetu nema sebi ravna. Nato kraljica izda zapovijed, da Nazareanin mora biti oguljen, da njegova ko a m ora biti napunjena slamom i obje ena nad vratima trga. Nadalje, da mora vani pred gradom biti iskopana jama i da u njoj mora biti spaljeno njegovo meso i kosti, i da se mora potom na njega bacati smee i neist. Slu amo i pokoravamo se! - reknu ljudi, i oni uine s kr a

ninom sve, to im je zapovijedila. Kada je narod vidio to, to se dogodilo s Nazareaninom, svi su govorili: To, to se s njime dogodilo, je njegova pravedna kazna! Kakav je to sudbonosan zalogaj bio za njega! A jedan od njih povie: 283 Tristaidvadesetiprva no Neka se, sauvao me od toga Allah, rastanem od svoje ene, ako budem ikada u svome ivotu jeo slatku ri u! Ha i ojed pak rekne: Neka je Allahu hvala, da mi je ostao u teen udes toga momka, tim to sam bio na oprezu, da ne jedem od one ri e! Zatim ljudi otiu, po to su svi donijeli odluku, da nikada ne sjede pred zdjelom sa slatkom ri om, gdje je sjedio onaj kr anin. Kada je do ao trei mjesec, bili su kao ob ino prostrti stolovi i pokriveni zdjelama. Kraljica Zumurrud sjedne na tron, a ra tnici se postave kao inae, iz strahopo tovanja pred njezinim velianstvom. Narod je i z grada pritjecao kao ranije i obilazio oko stolova. A kada su pogledavali na mj esto, gdje se nalazila ona zdjela, govorili su jedan drugomu: - Ha Chalaf! Taj je odgovorio: - Na uslugu, Ha Chalid! Prvi je nastavio: Izbjegavaj zdjelu sa slatkom ri om! Pazi se, da odatle ne je de . Jer ako to uini , sutra e ujutro visjeti na vje alima! Sjeli su dakle uokolo stolova, da jedu. Dok su oni dakle bili pri jelu i dok ih je kraljica Zumurrud gledala, padne iznenada njezin pogled na ovjeka, koji je prispio dojuriv i kroz vrata trga. Kada ga je pozornije promotrila, prepozna ona u njem Kurda D avana, razbojnika, koji je ubio ratnika. On je do ao iz sljedeeg razloga: Kada je ostavio svoju mater, po ao je svojim drug ovima i rekao im: Slu ajte, juer sam zadobio dobar plijen. Ubio sam jednog ratnika i zarobio njegova konja. A iste su mi noi pale u riike bisage pune zlata i jedna djevojka, koja je jo vrednija nego sve zlato u bisagama. Sve sam to ostavio u spilji kod svoje matere. 284 Pripovijest o 'Aliji Sdru i Zumurrudi Vrlo radosni zbog toga, svi se upute predveer k spilji. Kurd D avan ue unutra pri je njih, jer im je sve, o emu im je pripovijedao, htio iznijeti napolje. Ali je m jesto na ao praznim. Smjesta zapita svoju mater, kako stvar u istini stoji, a ona mu ispripovijeda sve, to se zbilo. Tada sije on u bijesu grizao ruke i uzvikivao: Tako mi Allaha, zbilja, tragat u za tom kurvom i pograbiti je, ma gdjegod se nalazila, pa makar se na la i u klokoevoj ljuski, a zatim u na njoj uta iti svoju e za osvetom! Smjesta se otputio, u potrazi za njome, i bez prestanka je putovao naokolo po zemljama, dok nije prispio u grad kraljice Zumur-rud. Kada je u ao u taj grad, ni je nikoga ondje na ao. I tako upita neke ene, koje su gledale kroz prozor. One mu i spripovijedaju, da sultan obiava o prvom danu svakoga pojedinoga mjeseca dati pro stirati stolove. Zatim onamo odlaze ljudi, da jedu. Takoer mu poka u put prema trgu , na kome su bili postavljeni stolovi. On dakle urno dotri, i po to nije na ao nijedno slobodno mjesto, na koje bi mogao sjesti, osim kod zdjele, o kojoj smo pripovij edali, sjeo je ondje. Zdjela se nalazila pred njim, i on ispru i svoju ruku prema njoj. Ali mu ljudi doviknu: Brate, to to hoe uiniti? On dadne kao odgovor: Hou jesti iz ove zdjele, dok se ne najedem! Tada mu jedan dovikne: Ako odatle bude jeo, sutra e visjeti a vje alima! Ali D avan odvrati: Budi miran. Ne vodi takve razgovore! Potom on ponovo ispru i svoju ruku prema zdjeli i privue je k sebi. Ha i ojed, o kom e smo takoer ve pripovijedali, je sjedio kraj njega. Pa kada je vidio, da je Kurd zdjelu privukao k sebi, pobjegne sa svoga mjesta, opijenost ha i em i ezne iz njegove g lave, i on sjedne daleko odatle, tim to povie:

285 Tristaidvadesetiprpct no Nemam vi e elje za tom zdjelom! Ali Kurd D avan ispru i svoju ruku prema zdjeli u obliju gavranove kand e, zagrabi n jome i povue je natrag zaobljene ake, tako daje sliila devinu kopitu... 286 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je zapoela ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kurd D avan povukao iz zdjele pu nu aku, tako da je bila nalik devinu kopitu. Potom zaobli grudu ri e u svojoj ruci u kuglu, koja je sliila velikoj narani. Nju on brzo baci u usta, i ona ode kroz nj egovo grlo uz buku slinu grmljavini. A ondje, gdje se bila nalazila gruda ri e, mog lo se vidjeti dno zdjele. Neki, koji je sjedio kraj njega, povie: Hvala Allahu, da ja ne le im pred tobom kao jelo. Ti si jed nim jedinim zalogajem ispraznio zdjelu. Ali ha i ojed rekne: Samo ga ostavite, da jede! Ja ga ve vidim, kako se klati na vje alima. - I tim to se okrenuo prema Kurdu, rekne: - Jedi. Neka ti ne dopusti Allah, da u tome nae ikakve radosti! Iznova ispru i D avan svoju ruku, uzme drugi zalogaj i htjedne ga poput prvoga za obliti u svojoj ruci u kuglu, kadli iznenada kraljica pozove stra are i rekne im: Brzo mi dovedite onoga ondje momka! Nemojte dopustiti da pojede zalogaj, koji ima u ruci! 287 TristMdvadesetidruga. no Ratnici smjesta po ure k njemu, dok se on upravo naginjao nad zdjelom, i vrsto g a pograbe. Odvuku ga i stave pred kraljicu Zumurrudu. Narod gaje sa zlurado u pogle davao, a jedan je drugomu govorio: On to zaslu uje! Mi smo ga ipak opomenuli. Ali on nije htio slu ati. To je mjesto odreeno za to, da svakomu, koji na njemu sjedi, donosi smrt. A ri a ondje donosi svakomu nesreu, tko od nje jede. Sada kraljica Zumurrud upita: Kako se zove ? Kakav ima obrt? I zbog ega si do ao u na grad? O na gospodaru i sultane - odvrati on - zovem se 'Oth-man, po pozivu sam vrtla r, a do ao sam u ovaj grad, jer putujem uokolo u potrazi za neim, to sam izgubio. Kraljica povie: Donesite mi ovamo geomantiku plou! Po to su je stavili pred nju, ona uzme pisaljku i nabaci figuru u pijesku. Neko je vrijeme u nju gledala. Zatim podigne glavu i povie: Jao tebi, ti bijedni mome, kako se mo e usuditi lagati kra ljevima? Ovaj mi tu pje ak kazuje, da se ti zove D avan Kurd, da se bavi razbojnikim zanatom, da ti na nepravednom putu uzima dobra ljudi i ubija ljudska bia, koja je Allah dopustio da se ubija ju samo na temelju pravedne presude. - Zatim ga ona grubo na padne s rijeima: Ti svinjo, kazuj mi istinu, inae u ti dati odru biti glavu! Kada je uo te rijei iz njezinih usta, problijedio je, njegovi su zubi cvokotali , i jer je pomislio, da se mo e spasiti s pomou istine, on dadne kao odgovor: Ima pravo, o kralju. Ipak se pred tobom kajem odsada za svoja injenja i vraam se natrag Allahu Uzvi enomu. Kraljica na to rekne:

288

Pripovijest o 'Aliji Saru i Zumurrudi Nije mi dopu teno ostaviti otrovnicu, da gmi e na putu mus limana. I zatim zapovijedi svojim stra arima: Uzmite ga i oderite mu ko u i uinite s njime, kao to ste pro log mjeseca uinili s njemu slinim! Oni se pokore njezinoj zapovijedi. Pa kada je ha i ojed vidio, kako su ratnici od veli tog ovjeka, on okrene lea zdjeli s ri om, tim to rekne: Ne elim te vidjeti svojim oima! Po to je bila svr ila gozba, raziu se ljudi i odu u svoje stanove. Kraljica se meut im uputi u dvorac i otpusti svoju poslugu. Kada je dakle ponovo iza ao Mlaak, upute se svi kao obino prema trgu, jela budu p onovo poslu ena, i narod sjedne, ekajui dozvolu za poetak. Tada je takoer ve do la kralj ca, sjela na prijestolje i gledala ljude. Pri tome je otkrila, da je pred zdjelo m s ri om bilo slobodno mjesto, koje je moglo obuhvatiti etiri ovjeka, i tomu se zaud ila. Dok se ona jo ogledavala, padne njezin pogled iznenada na ovjeka, koji je uju rio kroz vrata utvrde, i jurio sve dalje, dok nije stao pred stol. Kako meutim ni je na ao nijedno slobodno mjesto, osim onoga ispred zdjele, on sjedne ondje. Ona g a pa ljivo pogleda, i odmah prepozna, da je to prokleti Na-zareanin, koji se bio na zvao Ra id ed-Dinom. I ona u sebi rekne: Kako je ipak blagoslovljena ova gozba, pri kojoj je taj nevjernik upao u mre u! S njegovim je pak dolaskom bila jedna osobita okolnost. Kada se on naime vrat io sa svog putovanja... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 289

Ali kada je poela i tristaidvadesetitrea \\ oo *J V oo ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je prokletnik, koji se nazvao Ra id ed-Dinom, po to se vratio sa svog putovanja, uo iz usta svojih, da je Zumurrud i ezla i s njome bisage pune zlata. Kada je on uo to izvje e, razderao je svoje haljine, ud arao se po licu i upao si bradu. Zatim on po alje svojega brata Barsuma, da traga z a njom po svim zemljama. Ipak, jer je glas o njemu dugo izostajao, on se sam dad ne na put, da po zemljama traga za svojim bratom i za Zumurrudom. Tako ga je ude s doveo u Zumurrudin grad, a bilo je to upravo o prvom danu u mjesecu, kada je o namo prispio. Dok je i ao ulicama, na ao ih je sve praznima, i vidio je da su duani z atvoreni. ene su meutim gledale s prozora, i on upita neke od njih, to to znai. One mu odgovore, da kralj daje prvoga dana svakoga pojedinog mjeseca pripremiti za s av puk gozbu, da svatko u njoj uzme djela, i da onda ne smije nijedan ovjek ostaj ati u svojoj kui ili u svome duanu. I one mu takoer poka u put prema tomu trgu. Po to j e on u ao na blagdanski trg, zatekao je ljude kako se natiskuju oko jela, i on ugl eda ono mjesto kod poznate zdjele s ri om prazno. On dakle ondje sjedne i ispru i sv oju ruku, da odatle jede. Tada pozove kraljica svoje stra are i rekne: - Dovedite mi onoga ovjeka, koji ondje sjedi kod zdjele s ri om! 291 Tristttidvcidesetitrea, no Oni su sada znali ve iz iskustva, na koga se misli, te ovoga pograbe i odvedu

ga pred kraljicu Zumurrudu. Ova meutim na njega povie: Hej ti, kako se zove ? Kakav zanat ima ? I za to si do ao u na u zemlju? O najvei kralju na eg vremena - odvrati on - ja se zovem Rustem. Ali nemam nika kva zanata, ja sam siroma ni dervi . Ona nalo i svojim slugama, da joj donesu geomantiku plou i mjedenu pisaljku. Bude joj doneseno tra eno, kao uvijek. Ona uzme pisaljku i njome u pijesku nacrta figu ru. Zatim se zaustavi, i neko je vrijeme promotri. Ali nato podigne ona glavu pr ema njemu i povie: Ti psu, kako se mo e usuivati lagati kraljevima? Ti se zo ve Ra id ed-Din, Nazareanin. Tvoj se zanat sastoji u tome, da postavlja zamke robinjama muslimana i da ih krade . Ti si samo izvana musliman, iznutra si Nazareanin. Govori istinu! Ako ne ka e istinu, zapovijedit u da ti odrube glavu! Tada on pone mucati, i naposljetku progovori: Ima pravo, o najvei kralju na ega vremena! Sada ona zapovjedi, da ga se baci na pod, i da mu se po svakom tabanu odmjeri sto udaraca i po tijelu tisuu udaraca biem, da ga se zatim odere, i da se njegova ko a napuni kuinom, i da se potom pred vratima grada iskopa za njega jama, da se u njoj spali njegov le i naposljetku da se na to baca smee i neist. Njezina zapovije d bude izvr ena. Zatim ona dadne narodu dopu tenje da jede. Poelo se jesti, i kada je objed bio gotov, svi odu svojim putem. Kraljica se Zumurrud meutim uspne u svoj dvorac, tim to je rekla: Neka je slavljen Allah, to je momu srcu pribavio mir od onih, koji su mi uinili zlo! Potom ona Stvoritelju neba i zemlje uputi molitvu zahvalnicu, i izrekne ove s tihove: 292 Pripovijest o 'Aliji Sdru i Zumurrudi Oni su vladali nepravedno. Tako su vladali dugo vremena. Alije uskoro potom njih ova mo dospjela u zaborav. Za pravednost bi oni takoer iskusili pravednost, ipak je do la Na njih, nepravedne, patnja i jad vremena. Tako se skobilo, da glas udesa njima kazuje: Ovo je nagrada za ono! Neka se ne k ori udes! Kada je zavr ila svoje stihove, doe joj opet na misli njezin gospodar 'Ali Sar, i bujica suza potee preko njezinih obraza. Ali se ona ubrzo pribere i u sebi rekn e: Allah, koji mi je dao vlast nad mojim neprijateljem, isto e me tako milostivo sjediniti s mojim prijateljem! - I ona usrdno zamoli Allaha, Svemoguega i Dinoga, za pro tenje... 293 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

tristaidvadesetietvrta no &????????????? ? ?????????????$^ ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kraljica Allaha, Svemoguega i Din oga, usrdno zamolila za oprostenje i rekla: -Ushtio Allah da me uskoro opet sjed

ini s mojim ljubljenim 'Alijom arom. Jer On mo e ono, to On hoe, u svako doba, i On d obrostivo misli na svoje sluge u svome sveznanju! Potom je iznova slavila Allaha, tim to ga je jo jednom zamolila za oprostenje, i predade se volji udesa, u vrstoj vjeri, da svaki poetak ima svoj kraj. I ona izr ekne pjesnikove rijei: Pouzdaj se u tijek stvari: One poivaju uAlldhovim rukama. Sto On ne eli, ne dogaa se. Ali to On hoe, nikada ne izostaje! I nadalje rijei drugoga: Pusti dane uvijek samo juriti, Ne ulazi u kue briga! 295 Tristaidvadesetietvrtd no Poneki se cilj ukazuje jo kao dalek Ipak je blisko veselje tvoje. K tomu takoer rijei treega: Obuzdaj svoju narav, ako te obuzme srd ba. I budi strpljiv, ako te spopadne nesrea. Jer pogledaj, noi su bremenite udesom, One te ko ti te i poneko udo donose na svijet. I rijei etvrtoga: Izdr i, strpljenje donosi dobro! Pa ako si ga nauio, Ti si veseo ovjek, kojega ne mue nikakve boli. Imaj na umu, ako se ne vje ba dobrovoljno u strpljenju, Tada mora protiv volje podno siti presudu udesa! Po to je izgovorila sve te stihove, opet je ekala punih mjesec dana, tim to je da nju meu narodom donosila presude, izdavala zapovijedi i zabrane, nou meutim plakala i tugovala zbog rastanka sa svojim gospodarom 'Alijom arom. Kada je zatim iza ao M laak, izdade zapovijed, da se na onome trgu kao obino pripreme stolovi. Sjela je n a elo gostiju, dok su ovi ekali na dopu tenje za jedenje. Mjesto je meutim ispred zdj ele s ri om ostalo prazno. Tako je ona tu sjedila, povrh stola, i upravljala svoj pogled prema vratima blagdanskog trga, kako bi mogla vidjeti svakoga, koji ovamo ulazi. I ona u svome srcu rekne: O Ti, koji si vratio Jusufa i Ja'kuba94, i koj i si Joba oslobodio od njegove patnje, htjed94 Posrijedi su biblijski Josip i Jakob. 296 Pripovijest o'Aliji aru i Zumurrudi ni biti milostiv, da mi natrag vrati mojega gospodara 'Aliju ara. Jer Ti mo e uiniti s ve, to Ti hoe , Ti koji vlada svjetovima, i vodi zalutaloga, Ti koji usli uje zazive, i spunjuje molbe, usli i takoer moju molitvu, o Gospodaru svjetova! Tek to je svr ila svoju molitvu, kadli stupi neki mladi kroz vrata na trg. Njegov je stas bio slian vrbovoj grani, ali je njegovo djelo bilo izmo deno, i bljedoa je le ala na njegovu licu. Ljep i nego on nije mogao biti nijedan mladi, razumom bogat i tako fine udorednosti. Tek to ga je Zumurrud spazila, pone drhtati njezino srce, i ona ga pozorno pogleda i prepozna, da je on njezin gospodar 'Ali ar. Umalo je gl asno kriknula od radosti. Ali se svlada, jer se stidjela, da se otkrije pred nar odom. Pa premda je njezina nutrina zadrhtala i njezino srce silno tuklo, ipak je prikrila ono, to je osjeala. Razlog je pak, zbog kojega se tu na ao 'Ali ar, bio sljedei: Kada je on zaspao na klupi, i kada se spustila Zumurrud, i kada ju je ukrao Kurd D avan, on se nakon n ekog vremena probudio. Pa kako je otkrio, da mu je glava gola, spoznao je, da mu je netko nau-dio, i u snu mu ukrao turban. Tada on izrekne rijei, koje nikoga, t ko ih izgovara, ne ostavljaju da bude u zabuni: Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i Njemu se vraamo! Zatim on ponovo ode ka kui stare, koja mu je ispripovijedala, gdje se nalazi Z umurrud, i pokuca na njezina vrata. I po to je ona iza la van k njemu, on je pred nj ezinim licem plakao tako dugo, dok nije onesvije ten pao na zemlju. Nakon to je zat im opet do ao k sebi, ispripovijedao joj je sve, to se s njime dogodilo. Ona ga je meutim korila i psovala ga zbog njegove nemarnosti, i rekne mu: Za svoju zlu kob i za svoju nesreu si ti sam kriv!

Da, psovala ga je tako dugo, dok mu krv nije navrla na nos i dok nije ponovo pao onesvije ten. Kada je opet do ao k svijesti... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 297

Ali kada je poela

tristaidvadesetipeta noc ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ali ar, kada je opet do ao k svij esti, sada pak vidio, kako stara zbog njega plae i prolijeva suze. Tada se on pone tu iti zbog svoje patnje i izgovarati ova dva stiha: Kako je gorka muka rastanka za prijatelje, Kako sladak ponovan susret za zaljubl jeni par! Ah sve, koji ljube, ushtio Allah sjediniti! Neka me za titi On, mene koji sam bio blizu smrti! Budui da je stara bila zbog njega ra alo ena, ona mu rekne: Ostani tu sjediti! Ja u poku ati za tebe dobiti izvje e i ur no se vratiti natrag. Slu am i pokoravam se! - dadne on kao odgovor. Zatim ga ona napusti i ode i ostane do podneva odsutnom. Kada mu se vratila, ona rekne: 299 Tristaidvadesetipeta no 'Ali, ja se ipak bojim, da e ti u svojoj alosti umrijeti. Jer ti e svoju ljubljenu zacijelo ponovo vidjeti tek o Sudnjem Danu95. Znaj, kada su ukuani kr aninove kue ju tros ustali, na li su prozor prema vrtu izvaljenim, a nestala je Zumurrud i bisage pune zlata, koje je pripadalo kr aninu. I kada sam ja stigla onamo, na la sam pred v ratima zapovjednika stra e s njegovom etom. Nema nikakve moi i nema nikakva velianstv a do u Allaha Uzvi enoga i Svemonoga! Kada je 'Ali Sar od nje uo te rijei, svijetla se dnevna svjetlost pred njegovim licem pretvorila u mrak. On izgubi vjeru u ivot i ugleda kako mu pred njegovim oi ma lebdi sigurna smrt, i plakao je bez prestanka, sve dok nije pao onesvije ten na zemlju. Po to je zatim opet do ao k sebi, bude on tako pograbljen od ljubavne e nje i boli zbog rastanka, da je zapao u te ku bolest, i da je ostao prikovanim za svoju kuu. Stara je meutim k njemu neprestano dovodila lijenike, i davala mu je da pije l ijekove, i pripremala mu uvarke, cijelu jednu godinu dana, sve dok nije opet ozd ravio. Tada se on sjeti pro losti, i u ovima se stihovima potu i na svoju patnju: Briga je svratila k njemu, zajedni tvo je raskinuto, Suze cure, vatra gori u srcu. e nja u njemu raste, ne nalazi nikakva poinka. Zelja ga izjeda i tjeskobna ljubavna bol. O gospodaru, ima li jo to, to bi lijeilo moju patnju, Omogui mi to, dokle god jo u men i boravi dah! Kada je dakle zapoela druga godina, stara mu rekne: 95 Doslovce: na es-Siratu. Tako se zove pakleni most, preko kojega o Sudnj em Danu moraju stupati ljudske du e. On je tako o tar kao ma i tako fin kao vlas. 300 Pripovijest o 'Aliji aru i Zumurrudi

Moj sine, sva bol i sva tuga, koji te izjedaju, nee tebi vratiti ljubljenu. Zato ustani, saberi svoju snagu i otii u potragu za njome po svim zemljama, kako bi o njoj dobio izvje e! - I ona ga nastavi tje iti i ohrabrivati ga, sve dok nije postigla da u njemu sazrije odlu ka. Zatim ga odvede u kupelj, dadne mu piti vina i jesti koko jega mesa, i tako se za njega brinula svaki dan, cijelih mjesec dana, sve dok se on nije osjetio dovoljno jakim i dao se na put. Kako je on dakle sada putovao sve dalje, prispio je takoer do Zumurrudina grada. U ao je na blagdanski trg, sjeo za stol i ispru io svoju ruku, da jede. Narod je meutim imao suuti prema njemu, i dovikivali su mu: Mladiu, ne jedi iz te zdjele! Tko odatle jede, on zlo proe! Ali on odgovori: Pustite me samo da jedem! Neka se sa mnom uini, to se hoe! Mo da u na taj nain biti osloboen od muka ovozemalj skog ivota! Potom on pojede prvi zalogaj. Zumurrud ga htjedne dati dovesti preda se, ali joj padne na pamet, da on jamano mora biti gladan, i tako ona rekne u sebi samoj: - Bolje je da ga pustim da prvo jede, dok se ne zasiti! On je dakle dalje jeo, dok se narod udio i ekao, to e se s njime dogoditi. Kada s e do sita najeo, rekne Zumurrud nekolicini svojih u kopljenika: Otiite do onoga mladia, koji ondje jede od ri e, i ljubazno ga dovedite ovamo! Recite mu: 'Slijedi kraljev poziv, na kratko pitanje i odgovor!' Slu amo i pokoravamo se! odvrate oni i odu, dok nisu stali pred njega. Zatim mu reknu: - Gospodaru, imaj ljubaznosti i slije di kraljev poziv vesela srca! Slu am i pokoravam se! - dadne on kao odgovor, i poe s u kopljenicima... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 301

Ali kada je poela tristaidvadesetisesta no sr Sehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ali Sar dao kao od govor: - Slu am i pokoravam se! i po ao s u kopljenicima. Ali su ljudi kazivali jedan drugomu: Nema nikakve moi i nema nikakva velianstva do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! to e kralj zbilja s njim uiniti? Jedan je od njih mislio: On e mu sigurno uiniti samo dobro. Jer da mu je htio uiniti zlo, ne bi ga pustio da se do sita najede! Po to je zatim stajao pred Zumurrudom, on izrekne pozdrav i pred njome poljubi zemlju. A ona uzvrati njegov pozdrav, primi ga s po tovanjem i upita ga:

- Kako se ti zove ? Kakav zanat ima ? I za to si do ao u ovaj grad? - O kralju - odgovori on - ja se zovem 'Ali Sar, sin sam trgovca, i moj je za viaj Chorasan. U ovaj sam grad do ao, da tra im stanovitu robinju, koju sam izgubio. Ona mi je bila milija nego moje oi i moje u i, i moja du a jo uvijek visi o njoj, otka da sam je izgubio. To je moja povijest. 303 Tristaidvadesetisestd no Zatim on pone plakati, sve dok nije pao u nesvijest. Ona ubrzo izda zapovijed, da mu se lice po kropi ru inom vodicom, pa po to se to dogodilo, on ponovo doe k sebi. im se je probudio iz svoje nesvijesti, ona povie: Donesite mi geomantiku plou i mjedenu pisaljku! Donese joj se oboje, ona uzme pisaljku u ruku, i u pijesku nabaci figuru. Po to je ovu neko vrijeme promatrala, rekne mu: Ti govori istinu. Allah e te uskoro s njome sjediniti. Zato budi bez brige! Nato ona zapovijedi svom komorniku, da ga odvede u kupelj, i da ga obue u lije pu, kne evsku odjeu, da ga pusti da uzja e jednoga od najplemenitijih kraljevih konja , i da ga predveer dovede u dvorac. Slu am i pokoravam se! rekne komornik, uzme ga sa so bom i odvede ga odatle. Ljudi su pak meu sobom govorili: Sto je to sa sultanom, da je on s tim momkom tako prijazno postupio. Jedan opet rekne: Zar vam ja nisam rekao, da mu on nee ni ta nauditi? On je lijep. Od onog trenutka, kada je kralj ekao, sve dok on ne bude sit, ja sam to znao! Svaki je pojedini izrekao svoje mi ljenje. Zatim narod poe svojim putem. Zumurrud je meutim jedva mogla doekati, da se spusti no, kako bi mogla biti na s amo s ljubavlju svojega srca. Kad se napokon spustila no, ue ona u spavaonicu, tim to se je napravila, kao da ju je svladao san. Bio je to meutim njezin obiaj, da ni komu nije dopu tala da kod nje spava, osim dvojici malih u kopljeni-ka, koji su je p oslu ivali. im se na la u svojoj odaji, poslala je po svojega ljubljenoga 'Aliju Sara , i spustila se na postelju, dok su do njezine glave i do njezinih nogu gorjele svijee i prostoriju osvjet304 Pripovijest o 'Aliji Saru i Zumurrudi Ijavali zlatni lusteri. Kada su ljudi uli, da je ona poslala po njega, udili su se nad time, i svaki si je pojedini od njih dao o tome misliti i oitovao svoje mi lje nje. Neki su meutim govorili: Kralj posve sigurno voli toga mladia, i sutra e ga uiniti za povjednikom vojske. Kada je dakle 'Ali Sar bio doveden k njoj, poljubi on pred njom pod, i zazove na nju nebesku milost, dok je ona u sebi mislila: Moram ipak jo neko vrijeme s n jime zbijati alu, a da mu ne dopustim da me prepozna! - Ona ga dakle upita: 'Ali, jesi li i ao u kupelj? Da, moj gospodaru dadne on kao odgovor. Zatim ona nastavi: Doi, pojedi od ove koko i i od toga mesa, i napij se od ovoga vina i eernog erbeta. Jer ti si umoran! Poslije toga doi ovamo! Slu am i pokoravam se! odvrati on i uini onako, kako mu je zapovijedila. Pa kada je bio gotov s jedenjem i pijenjem, ona rekne: Doi k meni na postelju i masiraj me! On pone masirati njezine noge i listove, i nae, da su mek i od svile. Sada ona za povijedi: Poi s masiranjem vi e prema gore! Ali on odvrati: Oprosti, moj gospodaru, do koljena, ali ne dalje! Ona povie: Zar se usuuje meni protusloviti? Ovo bi mogla postati za

tebe no nesree!... Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. 305

mm ?H Ali kada je poela V Sehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Zumurrud svom gospodaru 'Aliji aru doviknula: - Zar se ti meni usuuje protusloviti? Ovo bi mogla za tebe postati no nesree! Ne, tvoja je du nost, da mi se pokorava . Ja u te uiniti svojim ljubimcem, i imenovati te jednim od svojih emira. O najvei kralju na eg vremena - upita 'Ali Sar - u emu ti se ja moram pokoravati? A kada je ona odgovorila: Svui svoje gae i lezi na trbuh! on uzvikne: To je ne to, to ja jo nikada nisam radio u svome ivotu! Ako me ti na to prisili , tu it u te za to pred Allahom na dan uskrsnua mrtvih. Uzmi sve, to si mi dao, i pusti me da odem iz tvojega grada! Nato on pone plakati i jadikovati. Ali ona zapovjedi: Svui svoje gae i lezi se na trbuh. Inae u dati da ti odsi jeku glavu! Tada on to uini, a ona mu se uspne na lea. I on osjeti ne to, to je bilo mek e od sv ile i nje nije od vrhnja. Tada on sebi rekne: Taj je kralj vredniji od svih ena. 307 Tristaidmdesetisedma no Po to je jo neko vrijeme ostala na njegovim leima, ona se ponovo baci na postelju . Sada 'Ali ar klikne: Allahu neka je hvala, ini se da se njegov kurac ne nadi e. Ona meutim rekne: 'Ali, moj kurac ima naviku, da se nadi e samo ako ga se trlja rukom. Hajde dakle, trljaj ga svojom rukom, kako bi se nadignuo. Inae u te dati ubiti. Zatim se ona ispru i na lea, uzme njegovu ruku i dovede je do svoje pike. Nju on nae mek om od svile, bijelom, oblom i str e-om, vruom poput vrelosti tople kupelji ili zaljubljena srca, koje razdire strast. Tada rekne sebi 'Ali ar: - Taj kralj ima p izdu. To je ipak jedno od najveih uda! Obuzme ga u itak i njegov se kurac visoko nadigne. Kada je meutim Zumurrud to vi djela, glasno se nasmije i uzvikne: Moj gospodaru, zar me ti pri svemu tome jo ne prepoznaje ? On upita: Pa tko si ti, o kralju? A ona odgovori: Ja sam tvoja robinja Zumurrud. im je to saznao, on je poljubi i zagrli, da, baci se na nju kao lav na janje. Sada je bio posve siguran, da je ona doista njegova robinja. I on sakrije svoju palicu u njezin d ep, i postane vratarom njezinih vrata i predstojnikom njezine du bke, dok se ona sagibala i bacala dolje, podizala se i uspravljala. I pri tome j e popraala uzvike radosti ljubavnim vragovanjem punim pokreta, tako da su to uli m ali u kopljenici. Oni su prolazili i pogledavali iza zavjese. Tada su vidjeli da k ralj le i na leima, dok se nad njime naginje 'Ali ar. Ovaj se estoko gibao, ali je kr

alj stenjao i mije ao guzom. Tada u kopljenici sebi reknu: Tako ne mije a guzom nijedan mu karac! Je li taj kralj mo da ena? Ali su pre utjeli, ono to su vidjeli, i nikomu o tome nisu priali. 308 Pripovijest o D ubairu ibn }Umairu i gospodarici Buduri Sljedeega jutra pozove k sebi Zumurrud cijelu vojsku i dr avne dostojanstvenike, i rekne im: - Ja elim putovati u zemlju ovoga ovjeka. Zato si izaberite ;ednog namjesnika, koji e nad vama vladati, dok se ja opet ne vratim. - Slu amo i pokoravamo se! - odgovore joj oni. Nato ona pone sve pripremati za putovanje, zalihe i novac, hranu i poklone, de ve i mule. Kada su zatim napustili grad, putovali su neprekidno, sve dok nisu st igli u zaviaj 'Alije ara. Ondje se on uputi k svojoj kui i podijeli bogate darove i milostinju. Njemu su po njoj bila darovana djeca, i oboje su po ivjeli u najljep em zadovoljstvu, sve dok im nije do ao Onaj96, koji ru i radosti i raskida prijateljst va. Hvala neka je Njemu, koji vjeno traje i bdije, i neka je slava Allahu zbog sv ega to opstoji! A dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 D UBAIRU IBN 'UMAIRU I GOSPODARICI BUDURI. Jedne je noi gospodar pravovjernih bio muen nemirom, i nije mu san dolazio na oi . Neprestano se bacao s jedne strane na drugu u svome velikom nemiru. A kada to nije vi e mogao podnositi, dadne da doe Masrur97. Njemu rekne: Masrure, potra i mi nekoga, tko e me osloboditi od ovoga nemira! 96 To jest: Asrael, aneo smrti. 97 Er-Ra idov u kopljenik, u 1001 noi esto spominjan kao - "maono a kalifove osvete". 309 Tristrndvadesetisedma, no Moj gospodaru dadne on kao odgovor - eli li se mo da uputiti u vrt palae i promatrati ondje svo to lijepo cvijee i gledati lijepo kolo zvijezda i Mjesec, koji meu njima zrai i zrcali se u vodi? Kalif odvrati: Masrure, za takvim stvarima moja du a ne ezne! Moj gospodaru - nastavi ovaj - gledaj, u tvojemu je dvorcu trista odaliski98 , od kojih svaka ima svoju vlastitu odaju. Zapovjedi, da se svaka pojedina od nj ih povue u svoju sobu, i zatim ih obilazi i raduj se gledajui ih, a da one o tome ne znaju! Ali kalif odvrati: Masrure, dvorac je moj dvorac, a djevojke su moje vlasni tvo. Ali moja du a ne ez ne za takvim stvarima. Moj gospodaru rekne nato Masrur - zapovjedi da se pred tobom pojave uenjaci i mudri ljudi i pjesnici i da jedni s drugima raspravljaju i da te zabavljaju pje smama i da ti pripovijedaju prie od svakojake vrste! Kalif meutim odvrati: Moja du a ne ezne za tomu slinim. Moj gospodaru pone sada opet Masrur zapovjedi, da k tebi dou mladi ljudi, drug ovi uz bocu i ljudi od duha i da ti izla u vesele dogodov tine! Kalif odvrati takoer nato: Masrure, moja du a ne ezne za takvim stvarima. Sada Masrur uzvikne: O gospodaru, daj mi onda odrubiti glavu!... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 98 Odaliske su bijele robinje. 310

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Masrur kalifu doviknuo: Moj gos podaru, daj mi onda odrubiti glavu! Mo da e to moi odagnati tvoj nemir i otjerati tv oju besanicu. Tada se er-Ra id nasmije nad njegovim rijeima i rekne mu: Masrure, pogledaj, tko je od drugova uz bocu na vratima! Masrur izae van, a kada se vratio, rekne: - Moj gospodaru, tko je na vratima, to je 'Ali ibn Mansur el--Hali ed-Damaski ". - Dovedi mi ga! - uzvikne er-Ra id. Tada Masrur izae i ovjeka dovede. Cim je ovaj bio u ao, rekne: - Mir bio s tobom, o gospodaru pravovjernih! Kalif uzvrati njegov pozdrav i zati m nastavi: - Ibn Mansure, ispriaj nam jednu od svojih pripovijesti! Ovaj nato upita: El-Hali ed-Damaski je nadimak: Vragolan iz Damaska. 311

Tristaidvadesetiosma no O gospodaru pravovjernih, trebam li ti ispriati ne to, to sam vidio vlastitim oima, ili ne to, to sam samo uo? Gospodar mu pravovjernih odgovori: Ako si ne to neobino do ivio, tada nam to ispriaj! Jer to je bilo samo ispriano, nij tako mnogo vrijedno kao vlastiti do ivljajO gospodaru pravovjernih pone nato 'Ali posudi mi svoje uho i svoje srce! Kalif rekne: Ibn Mansure, slu am te svojim uhom, i gledam te svojim okom, i oslu kujem te svojim srcem. Sada 'Ali pone pripovijedati: Znaj, o gospodaru pravovjernih, ja svake godine primam stanovitu plau od Muhammeda ibn Sulaimana el-Ha imija, sulta na od Basre. Kada sam dakle jednom kao obino oti ao k njemu i u ao u dvorac, na ao sam ga upravo spremna, da izja i u lov i haj ku. Ja izreknem pozdrav, a on mi ga uzvrati. Zatim nastavi: Ibn Mansure, pojasi s nama u lov! Ali mu ja dadnem kao odgovor: Moj gospodaru, ja ne mogu jahati. Ostavi me zato da stanu jem u gostinjskoj kui i povjeri me za titi komornika i upravitelja! On to uini i zatim se uputi u lov. Sa mnom su postupali sa svakim po tovanjem i a stili me najljep im gostoprimstvom. I ja sada u svojoj du i reknem: Tako mi Allaha, neobino, da ja ve od prije dugo vremena stalno dolazim iz Baghdada u Basru, a da o d Basre ipak ne poznam ni ta osim puta od dvorca do vrta i od vrta do dvorca! Kada e mi se opet ponuditi prilika kao ovajput, da si pogledam Basru sa svih strana? Smjesta u se staviti u pokret i sam proi uokolo za vlastito zadovoljstvo i za prob avu hrane! Stavim dakle na sebe svoje najrasko nije haljine i poem uokolo po Basri. Ti pak zna , o gospodaru pravovjernih, da je ondje 312 Pripovijest o D ubairu ibn 'Umnim i gospodarici Buduri sedamdeset ulica, od kojih je svaka pojedina dugaka sedamdeset irakih parasangi. U brzo sam zalutao u jednu od njezinih uliica, i tada me spopadne e. I dok sam, o gos podaru pravovjernih, tako uokolo tumarao, iznenada ugledam pred sobom jedna veli ka vrata, s dvjema alkama od mjedi, pred kojima su visjele zavjese od crvenog br okata. S obje je strane vrata stajala po jedna klupa, a nad njima se nalazila re e tka, pokrivena vinovom lozom, koje je sjena padala na vrata. Zastanem, kako bih si promotrio ovu kuu. I dok sam tako tu stajao, dogodilo se , da sam iznenada zauo neki tugaljivi glas, koji je dolazio iz o alo ena srca. I on pon e recitirati u slatkim napjevima i tu iti se na svoju patnju u ovim stihovima:

Sada je moje tijelo boravi te patnji i briga Poradi srndaa, koji je daleko od kue i zaviaja. Vi vjetrovi od Zaruda100, uzbudite njega, koji mene mui, I poite k mojemu dragom, tako vamAllaha, va em gospodaru, I izgrdite ga! Mo da mu grdnja dirne srce! I ako oslu kuje va govor, recite mu lijepe rijei. Ispriajte mu, kakva nevolja mui njih , koji ljube. Budite mi svojim injenjem, ja vas molim, na usluzi, I uka ite mu na mene, i, dok go vorite, recite: O kako ti mui svoju robinju ljutom boli rastanka! 100 Vjetrovi hladnoga jutarnjega i veernjeg zraka. Zarud je mjesto, koje se n alazilo na putu iz Kufe u Mekku. 313 Tristmdvadesetiosma no Ona ipak nije zgrije ila, niti ikada proturjeila. Ona nije nikomu drugomu posvetila svoje srce i nije uinila nikakvo zlo. Nije prekr ila vjernost, niti ikada uinila neku nepravdu. Pa ako se nasmije i, recite mu sa svom Ijubazno u: Kakva velika srea za nju, samo neka to omogui tvoj dolazak! Ona stalno misli na tebe, kako to dolikuje. Njezino je oko uvijek budno, ona se tu i i plae. Ako on poka e svoju naklonost, tada je cilj postignut. Ali ako se na njegovu licu pojavi pogled gnjeva Mije dakako ne poznajemo tako recite u ali! Tada reknem u sebi samome: - Ako je ona, koja tako pjeva, lijepa, onda su u n joj sjedinjeni ljupkost i finoa govora i bla-gozvunost glasa. Potom priem blizu vrata i ponem posve polako dizati zavjesu, i sada ugledam cur u, koja je zraila poput punog Mjeseca, kada stoluje na nebu u etrnaestoj noi. Imala je srasle obrve i oi, koje su gledale sanjarskim pogledom. Njezine su dojke bile sparene kao dva nara, njezine usne nje ne kao dvije krizanteme. inilo se da su nje zina usta Sulaimanov peat101, a redovi su njezinih zubi pjevaima i pripovjedaima ot imali razum, onako kako je za nju prona ao rijei jedan pjesnik: 101 Salamunov peat, to jest: pokosnica (Polygnatum), biljni rod iz porodice ljiljana (Liliaceae). 314 Pripovijest o D ubairu ibn 'Umaku i gospodarici BuMri Tko vas je nanizao ljubljenoj, vi biserni zubi? I tko je dao tvojim ustima titrii n sjaj i vino? I tko je posudio tvojemu osmijehu blijesak mladoga jutra? I tko je zakljuao tvoja usta karneolom102? Tko te samo ugleda, taj luta naokolo, zaprepa ten, zaaran. Kako mora biti onomu, ko jega usrei tvoj poljubac? I kako kazuje jedan drugi: O vi prijateljiina biserna usta, Budite prema karneolu draga! Nemojte se s njime sporiti o prednosti. Vi ste mu slika ljepote. Ukratko, ona je u sebi sjedinjavala sve dra i ljupkosti, i nadaleko i na iroko bi la isku enjem za ene i mu karce. Tko bi je ugledao, njemu nikada ne bi bilo predugim promatranje njezine ljepote, onako kako je o njoj pjevao pjesnik: Ona ubija, kada dolazi. A ako okree leda, Tada se svi ljudi predaju ljubavi prema njoj. Nalikuje Suncu, U tapu takoer. Pa ipak Joj oporost i krutost nikada ne padaju na pamet. 102 Poludragi kamen utocrvene ili kao krv crvene boje. 315 Tristaidvadesetiosma no Edenski103, se vrtovi otvaraju u njezinoj haljini. Svijetli U tap kru i njezinim nak itom oko vrata.

Dok sam je dakle gledao kroz prorez zavjese, ona se iznenada okrene i ugleda me kako stojim na vratima. Odmah dovikne svojoj robinji: Pogledaj, tko je na vratima! Robinja prie k meni i rekne mi: - Stari, zar te nije stid? Pristoji li besramno pona anje sijedim vlasima? - Gospodarice - odvratim joj ja - sijede ti vlasi priznajem. Ali kada govori o besramnom pona anju, tada ipak ne vjerujem, da sam svojim dolaskom takvo to skrivi o. Tada njezina gospodarica uzvikne: Zar uope ima nekoga besramnijeg pona anja, nego kada provaljuje u kuu, koja ne pri pada tebi, i gleda u harem, koji nije tvoj? Moja gospodarice dadnem joj ja kao odgovor ja imam za to ispriku. A kada je ona upitala: Kako se dakle mo e ispriati? ja joj odvratim: - Ja sam str anac, i tako edan, da u umrijeti od ei! Ona rekne: Prihvatit emo tvoju ispriku... Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. 103 Eden je raj zemaljski. 316 Ali kada je poela

tristaidvadesetideveta no Sehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je dama rekla: - Pri hvatit emo tvoju ispriku. Zatim pozove jednu od svojih robinja i rekne joj: O Lutf, daj mu gutljaj iz zlatnog ibrika! Ova mi donese crvenozlatni ibrik, koji je bio ukra en biserima i draguljima. Bi o je napunjen mje avinom napravljenom od vode i najfinijeg mo usa i umotan u rubac o d zelene svile. Ja ponem piti, ali sam odugovlaio sa svojim srkanjem, tim to sam st alno kri om pogledavao nju, sve dok se nisam pri tome gotovo predugo bio zadr ao. Za tim vratim robinji ibrik, ali sam jo ostajao stajati. Tada gospodarica rekne: Stari, otii svojim putem! Ali joj ja odgovorim: Moja gospodarice, ja sam pun turobnih misli! Zbog ega? - upita ona. Ja odgovorim: Zbog promjenjivosti vremena i nepostojanosti stvari. Tada ona nastavi: 317 Tristaidvadesetideveta no U tome si ti u pravu. Jer vrijeme je puno uda. Ali kakve su to udesne stvari, koje si ti do ivio, da bi o njima morao raz mi ljati? Ja joj odvratim: Razmi ljam o gospodaru ove kue. Jer on je bio, kada je jo ivio, moj prijatelj! Na njezino pitanje: - Kako se dakle zvao? - ja dadnem kao odgovor: Muhammed ibn 'Ali, draguljar. Posjedovao je veliko bogatstvo. Je li mo da ostav io za sobom djece? Dabome - rekne ona ostavio je za sobom jednu ker po imenu Budur. Ona je naslij edila svo njegovo bogatstvo.

Sada ja uzviknem: ini se, da si ti njegova ki! Nasmije iv i se, ona rekne: Dabome. - Ali dometne: - Stari, ti si ve predugo brbljao, otii sada svojim put em! Ja jamano moram otii odvratim ja ali budui da vidim, da su tvoje dra i izblijedj le, ispriaj mi, kako s tobom stoji! Mo da e ti Allah mojim posredstvom podariti utje hu. Tada ona rekne: Stari, ako ti pripada ljudima koji znaju utjeti, tada u ti ja otkriti svoju tajnu. Reci mi, tko si ti, kako bih znala, da li si dosto jan povjerenja ili ne. Jer pjesnik kazuje: Tajnu uva samo pouzdan ovjek. I tajna je kod najboljeg ovjeka zapeaena. Kod mene se tajna nalazi u zakljuanoj kui. Kljuevi su za nju izgubljeni, a vrata su zasunuta. 318 Pripovijest o D ubairu ibn 'Umairu i gospodarici Buduri Nato joj ja reknem: - Moja gospodarice, ako hoe znati, tko sam ja, onda uj: ja sam 'Ali ibn Mansur el-Hali ed-Damaski, drug za stolom kalifa Haruna er-Ra ida. Kada je ula moje ime, ona se podigne sa svoje stolice, izrekne mi pozdrav i na stavi: - Budi dobro do ao, Mansurov sine! Sada u ti ispriati, kako stoji sa mnom, i povjeriti ti svoju tajnu. Ja sam zaljubljenica, koja je rastavljena od svojega ljubljenoga. Tada joj ja reknem: - Moja gospodarice, ti si lijepa. I ti sigurno mo e voljeti samo jednoga lijepoga. Tko je dakle taj, kojega ljubi ? Ona odgovori: - Ja ljubim D ubaira ibn 'Umaira e - aibani, emira Banu aiban104. I zatim mi ona oslika stanovitog mladia, od kojega u Basri nema nijednoga ljep e ga. Ja je dakle upitam: - Moja gospodarice, jeste li se ve ugledali na spoju ili si slali izmeu sebe pisma ovamo i onamo? Ona odgovori: - Dabome. Ali smo se mi ljubili samo jezicima, srce i du a nisu bili pro eti lju bavlju. Jer on je prekr io vjernost, i nije odr ao, to je obeao. - Moja gospodarice - upitam ja dalje - to je bilo razlogom va ega rastanka? Ona dadne kao odgovor: - Razlog je bio ovaj: Jednoga sam dana tu sjedila, a ova mi je moja robinja e ljala kosu. Kada je bila gotova s e ljanjem, splela mi je keke. A budui da su je oarale moja ljepota i ljupkost, sagTo jest: gospodara aibanskog plemena. 319 Tristaidvctdesetidevetct no nula se preko mene i poela ljubiti moje obraze. U tome trenutku on ue k meni, a ka da je vidio, da robinja ljubi moje obraze, istoga mi je trenutka ljutito okrenuo lea, odluan, da e me vjeno izbjegavati. A pri rastanku je izgovorio ova dva stiha: Ako trebam ljubav dijeliti s nekim drugim, Tada u ostaviti svoju ljubav i ivjeti sam za sebe: U ljubljenom biu, koje drugaije u ljubavi Hoe nego zaljubljenik, ne mo e biti nikakva dobra. A poev i od toga vremena, kada se on od mene odvratio, pa sve do dana njega dana, o Mansurov sine, nije do lo od njega k meni nijedno pismo, niti sam ja od njega do

bila ijedan odgovor. Sto dakle kani uiniti? - upitam ja. Tada ona odgovori: Voljela bih mu poslati po tebi jedno pismo. Ako mi donese od njega odgovor, ta da treba primiti od mene petstotina dinara. A ako mi ne donese od njega nikakav od govor, tada u ti dati sto dinara za tvoj put. Uini, to ti se ini da je dobro! reknem ja, a ona odvrati: - Slu am i pokoravam se! Zatim pozove jednu od svojih slu kinja i rekne joj: Donesi mi tintarnicu i papir! A po to joj je oboje bilo doneseno, ona napi e ove stihove: Ljubljeni moj, emu to izbjegavanje i ta mr nja? Kamo se obratila na a obazrivost i do brota? Za to si se od mene rastao i uzmaknuo? Tvoje lice nije vi e, kakva sam ga neko poznavala! 320

Pripovijest o D ubairu ibn 'Umairu i gospodarici Buduri Da, klevetnici su te la no o meni izvijestili. Ti si povjerovao njihovim rijeima, a oni su tada klevetali jo vi e. I ako si neko vjerovanje primjeravao brbljanju, Sada to zna bolje, uope ih nemoj sl u ati! Reci mi, tako ti tvojega ivota, to si dakle uo? Ipak zna , to se brblja, i vje ba praved ost. Pa ako je istina, da sam tako rekla, ipak ima govor Znaenje, da, ipak ima takoer j ednu arenu haljinu. I kada bi to bila rije, koju je objavio Allah, Narod bije Tore105 pogre no protumaio . Kako su ipak ljudi pred nama esto oklevetani! Gledaj, protiv Jusufa je ak i Ja 'ku b bio nahu kan. Svi mi, ja i ti i klevetnik, idemo K velikom Danu, kada emo stajati pred Sucem. Potom ona zapeati pismo i pru i mi ga. Ja ga uzmem i uputim se prema kui D ubaira i bn 'Umaira e -Saibanija. Ondje saznam, da je odjahao u lov. Zato sjednem, kako bih ga ekao. I dok sam tako sjedio, on se iznenada vrati iz lova. Ali kad sam ga ugl edao na njegovu konju, o gospodaru pravovjernih, njegova mi ljepota i ljupkost u grabe pamet. On se meutim ogleda oko sebe i opazi me kako sjedim na njegovima kuni m vratima. Tek to me je ugledao, 105 Tora je Stari zavjet. 321 Tristaidvadesetideveta no sja i sa svojega konja, pohita k meni, zagrli me i pozdravi me, a meni je to bilo, kao da sam zagrlio cijeli svijet sa svim, to je u njemu. Zatim me odvede u svoju kuu, dadne mi da otpoinem na njegovome vlastitom jastuku i zapovjedi da se donese jedai stol od horasanske klenovine sa zlatnim nogama, na kome su se nalazila raz novrsna jela, svakojako meso, peeno i pr eno, i druge dobre stvari. Nakon to sam bio sjeo za stol, pozornije ga pogledam i naem, da je ova pjesma bila napisana o nje mu:... 322 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela aL 3 ogSi

07 17 %, M ib ^ ^ BK tristaitrideseta no ##?????$??????? ?????????????$^ VJJ, "<??, % A* s& ^0 ^ ]]0 ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ali ibn Mansur nadalje pripovij edao: - Kada sam bio sjeo za stol D ubaira ibn 'Umaira e -Saibanija, pozornije sam g a pogledao i na ao, daje ova pjesma bila napisana o njemu: Svrati na perad na mjestu tava, I ne odlazi od peenja i sjeenog mesa! Oplakuj poletareve keri, kao to ih ja uvijek oplakujem, U zajednici spr enim mesom i piliima. Kako je tu no moje srce zbog dvije vrste riba, Koje obiavaju poslu ivati na kri kama svje eg kruha! Ah, kako je jednom bio obilan objed! O kakva li zadovoljstva, Kada povre utone u ocat iz vreva! A isto tako i ri a s bivoljim mlijekom, tada prodru Ruke duboko u nju sve do preko grivni! 323 Tristaitridesetd no 0 moja du o, strpljenja! Allah je taj, koji daruje milost 1 koji tebe, ako si u bijedi, uskoro od nje oslobaa. Sada D ubair ibn 'Umair pone: Ispru i svoju ruku prema na em jelu i uini na em srcu za dovoljstvo, tim to e jesti od na e hrane! Pa ipak ja odvratim: Tako mi Allaha, neu od tvojega jela pojesti ni jedan jedini zalogaj, dok ti ne ispuni moju elju! Kada je on dalje upitao: Koja je tvoja elja? ja izvadim pismo i predam mu ga. Ali po to ga je bio proitao i razumio njegov sadr aj, razderao ga je i bacio na pod, tim to je uzviknuo: Ibn Mansure, ja u ti ispriati, to ti je ona rekla, premda ta da nisam bio kod vas. to mi je dakle ona rekla? upitam ja. On nato odgovori: Zar ti sastavljaica ovoga pisma nije rekla: Ako mi ti od nje ga donese odgovor, tada treba primiti od mene petstotina dinara, ^

a ako mi od njega ne donese nikakav odgovor, tada u ti dati sto dinara za tvoj put? Kada sam ja to potvrdio, on nastavi: Ostani danas kod mene, jedi i pij, budi zadovoljan i u dobru raspolo enju, i zatim uzmi sa sobom petstotina dinara! Nato sam ja ostao kod njega, jeo sam i pio, bio sam zadovoljan i u dobru rasp olo enju i s njime sam se zabavljao. Napokon ga upitam: Visoki gospodaru, zar u tvojoj kui nema nikakva zvuka struna? On mi dadne kao odgovor: To je istina, mi sve od nekoga vremena na ovamo pijemo bez odjeka struna. 324 Pripovijest o Dzubturu ibn 'Umairu i gospodarici Buduri Zatim je naredio da doe jedna od njegovih robinja, tim to je uzviknuo: V - O Sad arat ed-Durr! Tada mu odgovori jedna robinja iz svoje sobe i doe s lutnjom indijske izrade, koja je bila umotana u navlaku od svile. Ona sjedne, stavi lutnju u krilo i zasv ira na njoj na dvadesetijedan nain. Zatim se vrati k prvom nainu i pone pjevati ove stihove: Tko nije okusio slatkou ljubavi i njezinu gorinu, On ne zna, to to znai, biti sjedin jen i biti daleko. Tako takoer, tko skrene s ispravne ljubavne staze, Ne zna, da lije gladak njegov put ili grub kamen. Narod me je ljubavi vazda kudio. Tada mi se morala pribli iti njezina slast i gorina. Ispijala sam u punim gutljajima njezine gorke pehare, I bila sam potinjena njezin u gospodaru i sluzi. Kako je mnogu no kod mene boravio moj povjerljivi drug! Sisala sam s njegovih usa na poput meda slatku rosu. Kako su nam brzo prolazile noi jednomu s drugim! Jedva da je bila do la no, kadli se ukazivalo rumenilo zore. Udes se zakleo, da e vladati nad na im rastankom. Sada je udes sproveo svoju zaklet vu u djelo. Udes je odredio. Njegova je presuda neumoljiva. Tko e proturjeiti gospodaru, ako j e on zapovjedio? 325 Tristaitrideseta no Kada je robinja bila zavr ila svoje stihove, njezin gospodar ispusti glasan kri k i padne onesvije ten. A robinja uzvikne: - Neka te Allah ne htjedne kazniti, stari! Mi ve od prije dugo vremena pijemo bez pjesme iz straha, da bi na gospodar mogao biti spopadnut jednim takvim napadom kao to je ovaj sada. Ali otii u svoju sobu i ondje odspavaj! Tako ja odem u odaju, koju mi je pokazala, i u njoj prespavam do jutra. Tada sam iznenada vidio, kako k meni ulazi rob, koji je nosio kesu sa petstotina dina ra. I on rekne: Ovdje je, to ti je obeao moj gospodar! Ali nemoj se opet vraati natrag k dami, koja te je poslala. I neka to bude tako, kao da o ovoj stvari nisi nikada ni ta bi o uo i kao da takoer mi ni ta o njoj nismo bili saznali! Slu am i pokoravam se! - odvratim ja, odmah uzmem kesu i odem svojim putem. Ali sam sam u sebi rekao: Ta me dama oekuje jo od juer. Tako mi Allaha, to nije mogue drugaije, moram se k njoj vratiti i ispriati joj, to se zbilo izmeu mene i njeg a. Jer ako se ne vratim k njoj, ona e tada prokleti i mene i sve one, koji dolaze iz moje zemlje. Odem dakle k njoj i naem je kako stoji iza vrata. im me je ugledala, ona uzvikn e:

O Mansurov sine, ti za mene nisi ni ta isposlovao! Ja joj odgovorim: Tko te je o tome obavijestio? Tada ona nastavi: - O Mansurov sine, meni je bilo objavljeno jo jedno, a to je: kada si mu predao pismo, on je tada pismo poderao i bacio i tebi rekao: O Ibn Mansure, svaku u ti elju, koju ima , ja ispuniti, samo ne elju sastavljaice ovoga pisma. Jer ja joj ne elim dati ni kakav odgovor. Tada si ga ti u srd bi htio napustiti, ali je on uhva tio tvoj skut i rekao ti: O Ibn Mansure, ostani danas kod mene, jer 326 Pripovijest o D ubairu ibn 'Umairu i gospodarici Buduri :i si moj gost. Jedi i pij, budi zadovoljan i u dobru raspolo enju i uzmi sa sobom petstotina dinara! Tada si ti ostao kod njega, jeo si i pio, bio si zadovoljan i u dobru raspolo enju i s njime si se zabavljao. Tada je jo jedna robinja svirala na te i te naine i otpjevala tu : tu pjesmu, a on je konano pao u nesvijest. Tada je ja upitam, o gospodaru pravovjernih: Zar si ti bila kod nas? A ona mi dadne kao odgovor: O Ibn Mansure, zar ti nisi uo pjesnikovu rije: Srce zaljubljenih ima oi da vidi, Sto svi koji gledaju ne mogu dokuiti. Ali, o Mansurov sine, dani i noi u svojim mijenama ne prelaze preko stvari, a da ih ne mijenjaju... 327 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

$&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&$ tristaitridesetiprva no ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je dama rekla: O Mansurov sine, dani i noi u svojim mijenama ne prelaze preko stvari, a da ih ne mijenjaju. Zatim ona podigne svoj pogled prema nebu i pomoli se: - O Allah, moj Gospodaru i Vladaru, kako si ti mene doveo u isku enje ljubavlju prema D ubairu ibn 'Umairu, tako u isku enje dovedi takoer njega ljubavlju prema meni. Uini da ljubav iz mo jega srca prijee u njegovo srce! Nato mi ona dadne sto dinara za moj put. Ja ih uzmem i uputim se k sultanu od Basre. Njega zateknem, kako se upravo bio vratio iz lova. Primim od njega svoj godi nji novac i vratim se u Baghdad. Kada je pak do la sljedea godina, ja se kao obin o uputim u grad Basru, kako bih podigao svoj godi nji novac, a sultan mi ga dadne isplatiti. Ali kada sam se htio vratiti u Baghdad, doe mi na pamet do ivljaj s damo m Budurom, i ja reknem: - Tako mi Allaha, ipak moram otii k njoj i pogledati, to s e odigralo izmeu nje i njezinoga ljubljenoga! Tako dakle odem k njezinoj kui, a po to sam na ao mjesto ispred njezinih vrata pom eteno i po kropljeno, vidio kako ondje sto-

329 Tristaitridesetiprva no je u kopljenici, sluge i robovi, tada sebi reknem: - Mo da je jad svladao njezino sr ce, pa je ona mrtva, a u kuu se uselio neki emir. Stoga napustim to mjesto i opet odem do kue D ubaira ibn 'Umaira. Ali ondje naem polomljene klupe, i na njegovim vratima ne ugledam vi e nikakve sluge kao inae. Tad a si reknem: -Mo da je umro takoer on. Ostanem stajati na vratima, tim to je preko mojih obraza poela tei bujica suza, i ja kuu ponem oplakivati ovim stihovima: Vi ste, gospodari, oti li, tim to vas je slijedilo moje srce: Vratite se, kako bi s e s vama meni vratila moja radost! Stajao sam pred va om kuom, oplakivao va e boravi te. Suze su curile, oni kapci podrhtav ali. Upitam tada kuu i upitam plaui ru evine: Gdje je on, koji mije neko iskazao dobrotu i naklonost? Ona rekne: Otii svojim putem, prijatelji su i ezli Sa svojih tabori ta, oni poivaju umo tani u prah! Nama neka Alldh nikada ne uskrati, tijekom itavoga ovog vremena, Prizor njihove ljepote i njihove divote! Dok sam ja tim stihovima oplakivao stanovnike one kue, o gospodaru pravovjerni h, kadli odjednom izae iz kue k meni neki crni rob i uzvikne: Stari, u uti! Tvoja ti mati bila na propast! Za to oplakuje ovu kuu takvim stihovim a? Ja mu odvratim: 330 Pripovijest o D ubairu ibn 'Umairu i gospodarici Budilri Poznavao sam je, dok je jo pripadala jednomu od mojih prijatelja. Kako se taj zvao? - upita rob, a ja odgovorim: D ubair ibn 'Umair e - aibani. Tada on uzvikne: to se s njime dogodilo? Tu on ipak jo ivi Allahu neka je hvala! - u svome starom bogatstvu, blagostanju i imetku. Samo ga je Allah doveo u isku enje ljubavlju prema jednoj dami, koja se zove gospodarica Budur. On je posve obuzet ljubavlju prema njoj, a poradi e nje je i muke postao poput nekoga odbaenoga tvrdog kamena. Ako ga mori glad, on tada ne kazuje: nahranite me. Ako ga mori e, on ne kazuje: napojite me. Tada ja reknem: Molim za dopu tenje, da smijem ui k njemu! Ali on rekne: Moj gospodaru, hoe li ti ui k jednomu, tko ima razuma, ili jednomu, tko nema nikakva razuma? Ja odvratim: Ja moram u svakome sluaju otii k njemu. Tako on ode, kako bi zamolio za dopu tenje. I uskoro se vrati natrag s dopu tenje m. Uem dakle k D ubairu, i naem ga poput nekoga kamena na rubu puta, koji ne razumij e nikakva znaka i nikakve naznake. Ja ga oslovim. Ali mi on ne dadne nikakva odg ovora. Tada mi rekne jedan od njegovih slugu: O gospodaru, ako ti zna napamet ikakve stihove, tada mu ih odrecitiraj zvunim glasom. Njihovim e se posredstvom on probuditi i zatim s tobom razgovarati. Ja nato odrecitiram ova dva stiha: Jesi li zaboravio Buduru? Jesi li se ojaao? Dolazi li san na tvoje oi? Bdije li tijekom svake noi? 331 Tristciitridesetiprvct no Ako sada tvoje suze teku u bujicama, U raju e u ivati vjenu radost! Kada je uo ove stihove, on otvori oi i rekne:

- Dobro mi do ao, o Mansurov sine, sada je ala postala zbiljom! Ja mu odvratim: - O moj gospodaru, mogu li ti ja mo da ispuniti kakvu elju? - Dabome - odgovori on - volio bih joj napisati jedno pismo i zatim ga po bi poslati k njoj. Ako mi donese od nje neki odgovor, treba od mene primiti inara. A ako mi od nje ne donese nikakav odgovor, tada u ti dati sto dinara j put. - Uini, to ti se ini da je dobro! - reknem ja... 332 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela SgS E sr Lg

te tisuu d za tvo

bila

H] I tristaitridesetidruga no) s^ w#???????????????????????????$^ ^0 'S8 C na ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ibn Mansur nadalje pripovijedao: Uini, to ti se ini daje dobro! - rekao sam ja. Tada on pozove jednu od svojih robinja i zapovjedi: Donesi mi tintarnicu i papir! Po to mu je ona bila donijela, to je zahtijevao, on napi e ove stihove: Ja te molim, tako tiAlldha, o gospodarice, budi milostiva prema meni. Jer gledaj, arka mije ljubav oduzela razum. Zarobila me je ljubavna strast prema tebi, Prekrila me ruglom i haljinom patnje. Neko sam zacijelo, moja gospodarice, malo razmi ljao 0 ljubavi 1 vjerovao, da se ona lako i jednostavno podnosi. 333 Tristaitridesetidru0ct no Ali kada mije ona pokazala plimu u svome moru, Pokorio sam se Alldhovoj odluci, oprostio sam muenima. Ako hoe biti milostiva prema meni, poka i mi svoje lice. Ako me namjerava ubiti, ne z aboravi zagovor106! Zatim on zapeati pismo i pru i mi ga. Ja ga uzmem i odnesem ga k Budurinoj kui. N akon to sam kao ranije posve polako podigao zavjesu, ugledam odjednom deset visok osisih djevica, koje su se nudile pogledu poput Mjeseeva, a usred je njih sjedila gospodarica Budur, poput U tapa usred jata zvijezda, ili poput Sunca na vedrome i jasnom nebu. Nikakva se bol i nikakva briga nije mogla vidjeti na njezinu licu. Dok sam se ja jo udio nad time, njezin pogled padne na mene, a kada me je ugledal a kako stojim na vratima, ona mi dovikne: Budi mi pozdravljen, od srca dobrodo ao, o Mansurov sine! Ui! Ja uem unutra, a po to sam bio izrekao pozdrav, predam joj pismo. Ali im ga je bi la proitala i razumjela njegov sadr aj, ona se nasmije i i rekne mi:

O Mansurov sine, pjesnik nije slagao, kada kazuje: Strpljivo u podnositi svoju ljubav, Kako bi k meni do ao glasnik od tebe. Gledaj, o Ibn Mansure, ja u ti za njega napisati odgovor, kako bi ti on dao, ti je obeao. Ja joj odvratim: Neka te Allah za to nagradi dobrom! 106 Zagovor, koji je kod Allaha. 334

to

Pripovijest o Dzubairu ibn 'Umnim i gospodarici Buduri Zatim ona pozove jednu robinju i zapovjedi: Donesi mi tintarnicu i papir! Po to joj je ova bila donijela, to je zahtijevala, ona mu napi e ove stihove: Kako dolazi do toga, da sam ja uvala vjernost, a ti je prekr io? Vidio si da sam up ravu, a ipak poinio izdaju. Ti si bio taj, koji si poeo s rastankom i kruto u, I mene iznevjerio. Kod tebe je ne vjera postala djelom. Ja sam odr avala savez samo s tobom medu svim ljudima. uvala sam tvoju ast, da, klel a se tobom, Sve dok svojim oima nisam vidjela, to me mui. Tada sam ula o tebi ru ne vijesti. Zar mora moja ast i eznuti, ako uzdi em tvoju? Tako miAlldha, da si me ti po tovao, ja bih te sada po tovala. Ali u si sada za utjehu osloboditi od tebe srce, Otresti u te od sebe, zauvijek od straniti. Tada ja uzviknem: Tako mi Allaha, o moja gospodarice, izmeu njega i smrti stoji jo samo to, da proita ovo pismo! Zatim ja razderem tu poslanicu i nastavim: Napi i mu druge stihove umjesto ovih! Slu am i pristajem! - dadne ona kao odgovor, i sada mu na pi e sljedee stihove: 335 Tristmtridesetidru0H no Sada sam na la utjehu. San je okrijepio moje oi. Jer ula sam iz koriteljevih usta, to se zbiva. Moje me srce poslu alo, uzmogla sam te zaboraviti. A moji su oni kapci osjetili, da je poinak blizu. Tko je rekao, da je rastanak tako gorak, slagao je. Primijetila sam, da daljina mo e prijati kao eer. Mrzim svakoga, tko mi donosi vijest o tebi, I okreem se od njega, gledam ga puna gaenja. Svima sam svojim udovima raskinula vezu. Neka vidi klevetnik! Tko to zna, neka z na! Ali ja ponovo uzviknem: Tako mi Allaha, o moja gospodarice, ako on proita ove sti hove, njegova e du a napustiti njegovo tijelo! Sada me ona upita: O Mansurov sine, zar je s njegovom stra u stvarno do lo tako daleko, da ti mo e rei takvo ne to? Ja joj odvratim: Ako bih rekao jo vi e nego to, tada bi to takoer bilo samo istina. Ali je pra tanje vrlina plemenitih. Kada je ula moje rijei, njezine se oi obliju suzama, i ona mu napi e pismo, kakvo, tako mi Allaha, o gospodaru pravovjernih, nitko u tvojoj pisarni ne mo e napisati . U njemu napi e ove stihove: Dokle jo ta oporost i taj zao glas? Ti si glede mene zbilja udovoljio zavidnicima. 336

- Pripovijest o Dzubairu ibn 'Umairu i gospodarici Buduri Mo da sam poinila nepravdu, a da to nisam znala. Reci mi, to su ti o meni napriali? Voljela bih ti, moj mili, nazvati toplu dobrodo licu, Kao to to jedno drugomu nazivaju oko i oni kapak prije spa vanja. Ti si ispio dakako nepomije an pehar ljubavi. Kada mene vidi pijanom, nemoj me kara ti! Kada je bila to pismo napisala do kraja... 337 Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine pri u, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

l'-J- ?iSVJl\ Ali kada je poela

S S C tristaitridesetitrea no $mmm%V%mV STO W ???? W ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ibn Mansur nadalje pripovijedao : - Kada je Budur to pismo bila napisala do kraja, ona ga zapeati i pru i mi ga. Ta da joj ja reknem: - Moja gospodarice, ova e poslanica izlijeiti patnju bolesnoga, a ednoga e moi osl oboditi njegove muke! Nato uzmem pismo i poem. Ali me ona jo jednom pozove natrag, kada sam je ve bio napustio, i rekne mi: O Mansurov sine, reci mu: Ona e noas biti kod tebe u gos tima. Ja se silno obraujem nad time, i smjesta pismo ponesem k D ubairu ibn 'Umairu. K ada sam u ao k njemu, ugledam ga, kako oima pilji u vrata i strpljivo eka odgovor. P o to sam mu bio predao pismo, on ga otvori i proita ga, a im je bio razumio njegov s misao, on istisne glasan krik i padne u nesvijest. Ali uskoro opet doe k sebi i u zvikne: O Mansurov sine, je li ona ovo pismo napisala vlastitom rukom i dodirivala svojim prstima? Ja upitam: Moj gospodaru, pi u li mo da ljudi nogama? 339 Tristaitridesetitrea no Ali tako mi Allaha, o gospodaru pravovjernih, ja sam jo jedva bio do kraja izg ovorio svoje rijei, kadli ve zaujemo zveckanje njezinih no nih grivni u predvorju i u gledamo je kako ulazi. im ju je on ugledao, skoi, kao da bi bio posve zdrav, i obg rli je, onako kako se lam ovija oko alifa107, a bolest ga, koja nije htjela ustu knuti, odmah napusti. Nato on sjedne. Ali ona ne sjedne. Kada sam je ja upitao: - Moja gospodarice, za to ne sjeda ? ona mi dadne kao odgo vor: O Mansurov sine, kanim sjesti samo pod jednim uvjetom, koji je meu nama dvoma ve uglavljen. Tada ja upitam dalje: Kakav je to uvjet, koji postoji meu vama dvoma? Ali ona odgovori: Nitko ne smije znati tajne zaljubljenih.

Zatim ona stavi svoja usta na D ubairovo uho i pri apne mu tihe rijei. Slu am i pokoravam se! uzvikne D ubair, podigne se i pri apne ne to jednomu od svojih robova. Taj i ezne na kratko vrijeme i zatim se vrati natrag s kadijom i dvama svjedocim a. Sada D ubair izvadi kesu sa sto dinara i rekne: Kadijo, vjenaj me s ovom damom na temelju ovoga jutar njeg dara! Kadija joj rekne: Reci: Ja na to pristajem! Po to je ona bila kazala: - Ja na to pristajem savez meu dvoma bude zakljuen. Nat o ona otvori kesu i izvadi iz nje aku 107 Kada slovo alif slijedi za slovom lam, tada se u uobiajenome arapskom p isanju povezuju tako, da nastaje otprilike lik polukru nice, koji u sebi obuhvaa ra vnu crtu. 340 Pripovijest o D ubaim ibn 'Umnim i gospodarici Buduri zlata. Njega dadne kadiji i svjedocima. Zatim kesu s ostatkom novca vrati natrag svojemu suprugu, a kadija i svjedoci otiu. Ja ostanem kod njih jo neko vrijeme u i stome veselju, sve dok nije protekao najvei dio noi. Tada reknem u sebi samome: Gl edaj, oni su jedan zaljubljeni par, koji je dugo vremena bio unutar sebe otuen. Z ato u ustati i prespavati na jednome drugom mjestu, daleko od njih, kako bih ih o stavio same jedno s drugim. Tako se ja podignem, ali ona uhvati skut moje haljine i uzvikne: - Sto je to, to ti kazuje tvoja du a? Ja odgovorim: - Zar to nije tako i tako? Ali ona odvrati: Ostani sjediti! Kada budemo htjeli biti osloboeni od tebe, mi emo te ve odaslati. Ja dakle ostanem kod njih, sve dok nije ve gotovo svanulo jutro. Tada mi ona r ekne: O Mansvirov sine, otii u onu ondje sobu. Dali smo je uredi ti za tebe kao spavau odaju. Uputim se onamo i odspavam sve do jutra. Kada je nastao dan, doe k meni jedan rob s posudom za umivanje i ibrikom. Ja uzmem abdest i izgovorim jutarnju molitv u. Zatim sjednem. I dok sam tako sjedio, dou odjednom D ubair i njegova ljubljena i z kunog hammama108, a oboje su iza imali svoje uvojke. Ja im za elim dobro jutro i est itam im na njihovu uspjehu i sjedinjenju, i dometnem: - Sto je poelo sa "ako" i "ali", to je zavr ilo u zadovoljstvu. D ubair odvrati: - Ima pravo, a tebi prilii poasni dar. 108 Iz kupaonice. 341 Tristaitridesetitreci no Zatim on pozove svojega rizniara i rekne mu: Donesi mi tritisue dinara! Kada mu je ovaj donio kesu s tritisue zlatnika, on mi rekne: Uzmi, molim, ovo od nas! Ali ja uzvratim: Primit u to samo onda, ako mi ka e , kako je do lo do toga, daje ljubav pre la od nje k tebi, nakon to si ti bio prema njoj tako jako nenaklonjen. On rekne: Slu am i pokoravam se! Znaj dakle, mi imamo jedan blag dan, koji se zove novogodi nji blagdan. O njemu svi ljudi isplovljavaju amcima i voze se uokolo po rijeci. Ja sam takoer isplovio sa svojim prijateljima, i tada ugledam neki amac s deset djevica, koje su se poput Mjeseeva nudile pogledu, a usred njih je bila ova gospodarica Budur sa svojom lutnjom. Na njoj ona odsvira na je danaest naina. Zatim se vrati natrag k prvom nainu i otpjeva ova dva stiha:

Nijedna vatra ne gori tako arko kao ova u mojoj nutrini. Kao srce mojega gospodar a nije tvrda nijedna stijena. udi me, kako je samo sklopljeno njegovo bie: Srce od kamena u jednome tako meku i nje nu tijelu. Tada ja doviknem: Otpjevaj jo jednom ta dva stiha i tu dionicu! Ali ona ne htj edne... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 342 Ali kada je poela

tristaitridesetietvrta no ehrezad nastavi ovako: - Priali su mi, o sretni Kralju, da je D ubair priao: - Tada sam joj ja doviknuo: Otpjevaj jo jednom ta dva stiha i tu dionicu! AK ona ne htjedne. Zapovjedim dakl e veslaima, da se na nju nabacuju naranama, i oni su to inili tako dugo, sve dok se nismo pobojali, da bi amac, u kome je bila, mogao potonuti. Zatim se ona odveze svojim putem. Ali je to do lo tako, da je ljubav iz njezina srca pre la u moje srce1 09. Nato im ja oboma estitam, to su se sjedinili jedno s drugim, uzmem kesu s njezi nim sadr ajem i uputim se opet za Baghdad. Tada se kalifu ra ire grudi i od njega ustuknu nemir i tjeskoba, koji su ga bil i muili. Dalje se pripovijeda 109 Posrijedi je zapravo bajkovito obraen arhetipski motiv - kada x voli ya, y ga ne voli, a kada x ne voli y-a, y ga voli. Isti je taj drevni motiv u eur opskoj knji evnosti izvrsno obradio Stendhal u romanu Crveno i crno. 343 Tristaitridesetietvrta no PRIPOVIJEST 0 OVJEKU IZ JEMENA I NJEGOVIH EST ROBINJA. Jednoga je dana el-Ma'mun110, gospodar pravovjernih, sjedio u svojoj palai. Bi o je okupio ispred sebe sve dostojanstvenike svojega gospodstva i velika e svojega kraljevstva, na isti nain takoer pjesnike i drugove za stolom. Meu ovima se dakle drugovima nalazio jedan po imenu Muhammed el-Basri. Njemu se el-Ma'mun obrati s rijeima: Muhammede, ja od tebe elim, da mi odmah ne to ispria , to jo nikada nisam uo! O gospodaru pravovjernih - dadne ovaj kao odgovor eli li da ti ispriam pripovij est, koja mije do la do u iju, ili neki do ivljaj, koji sam vidio svojim oima? Nato el-Ma'mun rekne: O Muhammede, ono to je od obojega najneobinije! I sada Muhammed iz Basre pone: Znaj, o gospodaru pravovjernih, u pro lim je danima ivio jednom jedan ovjek, koji je pripadao k bogatim ljudima i iji je za viaj bio Jemen. On je meutim oti ao iz Jemena i do ao u na grad Baghdad. Ovdje mu se tako dobro svidjelo, daje ovdje dao nastani ti enu i dijete, dobra i slu inad. Imao je pak za inoe est robinja, nalik Mjeseevima. Prva je bila bijela, druga smea, trea debela, etvrta mr ava, peta uta i esta crna. Sve su meutim bile lijepe i savr eno naobra ene i okretne u umijeu pjevanja i u sviranju na strunama. Jednoga se dana dogodilo, daje on dao da te robinje do u pred njega i naredio da budu iznesena jela i vino. One su jele i pile, u ivale u gozbi i bile u veselu raspolo enju. Zatim on napuni pehar, uzme ga u ruku, namigne bijeloj robinji i rekne joj:

Sin Harana er-Ra ida, sedmi kalif iz dinastije Abasida. 344 Pripovijest o ovjeku iz Jemena i njegovih est robinja Ti liku Mlaaka, otpjevaj nam neku ljupku pjesmu! Ona uzme lutnju, ugodi je i izmami od nje tako mio zvuk, daje cijela prostori ja poskoila od radosti. Zatim pone pjevati i pusti da odjekuje ova pjesma: Imam jednog prijatelja. Njegova mi slika stoji pred oima. Njegovo mi se ime usjek lo duboko u moju nutrinu. Ako ga ugledam, cijelo je moje bie oko. Cijelo je moje bie srce, ako mislim na nje ga. Koritelj mije rekao: Ipak zaboravi svoju ljubav! Rekla sam: Kako se mo e dogoditi ono, to se ne mo e dogoditi? Ti koritelju, odlazi od mene i pusti me na miru! I ne gledaj na ono, stoje meni te ko, kao na lako! Time njezin gospodar bude ushiem, i on ispije svoj pehar, i takoer dadne robinj ama da piju. Zatim iznova napuni pehar, uzme ga u ruku, namigne smeoj robinji i r ekne joj: Ti svjetlosti buktinje, du ama bla enstvo, dopusti nam da ujemo tvoj lijepi glas, kojim se slu atelji opijaju! Tada ona uzme lutnju i od nje izmami tako mio zvuk, da je cijela prostorija p oskoila od radosti. Svojim pogledima ona pone opinjavati srca, i zapjeva ove stihov e: Tako mi tvojega lica, ja ljubim samo tebe jedinoga! Da, sve do smrti ti nikada n eu biti nevjernom. Ti, puni Mjesece, tebe resi veo ljupkosti. I tvojoj su zastavi posveene sve ljepo tice. 345 Tristaitridesetietvrta- no Ti Ijupko u nadma uje jato ljepotica. IAllah, Gospodar svjetova, te vazda za tiuje. Takoer je ovim stihovima njezin gospodar bio ushien. On ispije svoj pehar, i da dne robinjama da piju. Po to ga je bio opet napunio i uzeo u ruku, on namigne debe loj robinji i naredi joj da otpjeva dionicu drugaijeg zvuka. Tada ona uzme u ruku lutnju i tako lijepo zasvira na njoj, da je i ezla svaka briga. I ona uz nju otpje va ove stihove: Ako si ti zadovoljan, ti eljo moje du e, Onda me vi e ne brine gnjev cijeloga svijeta . A ako tvoje lijepo lice sja, ne ljuti me, Ako svi vladari na zemlji prekriju svo je lice. U cijelome svom ivotu tra im samo tvoju naklonost, Ti, kojemu je ljepota bila preda na posve u vlasni tvo! Ponovo je njezin gospodar bio ushien, i on uzme pehar, i dadne robinjama da pi ju. Zatim ga iznova napuni, uzme pehar u ruku, namigne mr avoj robinji i rekne joj : O d ennetska hurijo, zapjevaj nam pjesmu, dra esnu i slatku! Tada se ona lati lutnje, ugodi je i izmami od nje zvuk, tim to zapjeva ova dva stiha: Zar to nije muenika smrt, koju ja zbog tebe trpim, Kada me ti izbjegava , jer ja ne mogu ivjeti bez tebe? Zar u ljubavi nema nikakva suca, kako bi izmeu nas raspravio, Koji bi mi mogao po moi protiv tebe, dati mi moje pravo? 346 Pripovijest o ovjeku iz Jemena i njegovih est robinja, Takoer je ovim stihovima bio ushien njezin gospodar. I on ispije pehar, i dadne robinjama da piju. Zatim iznova napuni pehar, uzme ga u ruku, namigne utoj robin ji i rekne joj: Ti svjetlosti dnevnoga Sunca, otpjevaj nam neku pristalu pjesmu!

Tada ona posegne za lutnjom i pusti da na njoj odjeknu najljep e dionice, i pone pjevati ove stihove: Imam jednog prijatelja. Kada se pred njime pojavim, Tada on iz oiju potegne proti v mene ma. Stoga neka ga Allah ushtjedne kazniti za njegov grijeh, Sto on posjeduje moje sr ce, a mene optereuje jadom! Ah, uvijek, kada ka em: O srce, ostavi ga neka ode! Opet se srce priklanja njemu j edinomu. Ja od svih ljudi elim samo njega. Ali ipak: Ruka mi udesa elju nije htjela ostvari ti. Njezin gospodar iznova bude ushien. I on se napije, i dadne robinjama da piju. Zatim ponovo napuni pehar, uzme ga u ruku, namigne crnoj robinji i rekne joj: Ti crna zvijezdo oka, od tebe bismo takoer rado ne to uli, pa makar to bile i samo dvije rijei! Tada ova dohvati lutnju, ugodi je, napne strune, i zasvira na njoj vi e razliiti h dionica. Zatim se opet vrati natrag k prvoj dionici, pone pjevati, i pusti da o djekuje ova pjesma: Ti oko moje, lijevaj u potocima svoje suze. Ah, ova mije moja bol posve otpuhnula moje bie. 347 Tristaitridesetietvrta no Ja trpim svaku bol od ljubavi, koja mi je prirasla za srce, Dok se moj zavidnik razonodi mojom patnjom. Koritelji mi brane ru e njegovih obraza. I ah, moje srce tako plaho ezne za ru ama. Zbilja, ondje su neko kru ili pehari puni vina Pri radosnim gozbama i uza zvuk lutn ji. Neko mi je prijatelj bio vjeran. arko sam ga ljubila. Tada je zraila kroz vjernost svjetlost sjajne zvijezde. On se okrenuo na odlazak, bez moje krivice. Mo e li biti gore stvari od takvoga odl aska? Na njegovima mu obrazima jo cvatu svje e ru e. Tako mi Alldha, kako su lijepe ru e, koje se are na obrazima! A kada bi bilo po propisu dopu teno, da se nekoga drugoga tuje osim Alldha, ja bih t ovala njega. Na to se robinje podignu, poljube pred svojim gospodarom pod i reknu mu: -Donesi prosudbu o nama u pravednosti, o gospodaru! Tada njihov gospodar pogleda njihovu ljepotu i ljupkost i njihove razliite boj e. I on oda slavu i hvalu Allahu Uzvi enomu. Zatim im rekne: - Svaka je pojedina od vas prouila Kur'an i svaka je okretna u glazbenom umij eu. Svaka pojedina poznaje pripovijesti iz drevnih vremena i svaka je upuena u izv je a o narodima iz 348 Pripovijest o ovjeku iz Jemenu i njegovih est robinja pro losti. elim dakle, da svaka od vas upre prstom u svoju surobinju, i to bijela u crnu, debela u mr avu, uta u smeu, i da pri tome svaka pojedina sebe samu hvali, a svoju surobinju kudi. Zatim njezina protivnica treba to isto uiniti s njome.To se treba odvijati na temelju dokaza iz Svetoga Kur'ana i na temelju pripovijesti i pjesama, kako bismo upoznali va u finu obrazovanost i va lijep nain izra avanja. Slu amo i pokoravamo se! odvrate one... 349 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

tristaitridesetipeta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su robinje ovjeku iz Jemena odvratile: - Slu amo i pokoravamo se! Nato pone prva od njih, bijela, upre prstom u crnu i rekne joj: Te ko tebi, ti crnkinjo! Kako je predajom kazano, bijelost govori: Ja sam obasjavajua svjetlost. Ja sam puni Mjesec, koji prokida kroz oblake. Moja je boja svijetla. Moje je elo izvor sjaja. A o mojoj ljepoti va i pjesnikova rije: Bijela cura s glatkima i ah, tako nje nim obrazima, Ona je kao biser, posve obuhvae na ljepotom. Njezin je stas vitak kao alif, a kao mim Je njezin osmijeh, kao nunmje obrva nad njime. 111 Slovo alif je uspravna okomita crta, mim lako zaobljena crta s malom o kruglom glavom, a nun polukru nica s tokom u sredini. 351 Tristaitridesetipeta no Njezin je pogled kao neka strijela, obrve kao neki luk. Odande dolijee srcu smrto nosni hitac. Ako se pojavljuje, tada vidi u njezinu stasu i na obrazima Kako rasko no sjaju bazi lija, ru a, mirta i ru ica. Grana je bila u vrtu zasaena sa svim marom. Kako su mnogi vrtovi u grani tvojega stasa! Moja je boja kao dan, koji sve usreuje, i kao neki cvijet, koji je svje e ubran, i kao zvijezda, iji sjaj ushiuje. Allah Uzvi eni kazuje u svojoj divnoj Knjizi svoj emu proroku Musi neka je nad Njime mir! - Stavi svoju ruku u svoja njedra. Ona m ora opet izai bijela, bez mane.112 I dalje kazuje Allah Uzvi eni: Oni meutim, ija su lica bijela, e stajati u milosti Bo joj i vjeno ostati u njoj.113 Moja je boja udesna , moja je ljupkost bez premca, i moju ljepotu nitko ne mo e dostii. Na meni slinoj d obro stoji odjea, a srca su joj sviju odana. Da, u bijeloj su boji mnoga izvrsna svojstva. Tako s neba dolazi snijeg bijel, a u predajama to znai, da je bijelo na jljep a od svih boja, i da se muslimani die svojima bijelim turbanima. Ali ako bih htjela ispriati sve, to se dade rei u pohvalu bijeloga, du ina bi izlaganja samo muila slu atelja. Jer ono, to je kratko i to dostaje, to je bolje nego mnogo, koje obmanj uje. Stoga kanim sada poeti s time, da tebe kudim, ti crnkinjo, ti mrljo od tinte , ti kovaka garavosti, ti gavranova glavo, koja govori o rastanku zaljubljenih.11 4 Jednom je pjesnik, koji je hvalio bijelo, a grdio crno, rekao: u2 Kur'an 27,12. *13 Kur'an 3,103. 114 Gavran grake, kada se zaljubljeni moraju r astati. 352 Pripovijest o ovjeku iz Jemenu i njegovih est robinja Gledaj ipak, biser je po tovan zbog svoje boje. Ali tovar nam ugljena donosi utr ak od jednog dirhema. Bjeloliki e doi jednom u raj. Crnoliki e biti za hranu vatri u paklu. A predano nam je u nekim priama, koje nam pripovijedaju o pobo nim ljudima, da j e Nuh115 - neka je nad Njime mir! - jednoga dana spavao, dok su dva njegova sina Sem i Ham sjedili do njegove glave. Tada je do ao jedan zamah vjetra i podigao nj egove haljine, a otkrivena je bila njegova golotinja. Ham ga je pogledao i nasmi jao se, i nije ga opet pokrio. Ali se Sem podigao, i pokrio ga je. Kada se zatim njihov otac probudio iz svojega sna i saznao, to su bili uinili njegovi sinovi, b lagoslovio je Sema a prokleo Hama.116 Tada je Semovo lice postalo bijelim, i od njega su potekli proroci, pravovjerni kalifi i kraljevi. Ali je Hamovo lice post alo crnim, i on je oti ao kao bjegunac u zemlju Habe 117, a od njega su potekli crnc

i. Svi se ljudi u tome jedinstveno sla u, da crnci imaju malo razuma. A u poslovic i to glasi: Kako bi se moglo nai nekoga crnca, koji ima pameti? Nato joj gospodar rekne: Sjedni, s time je dovoljno. Da, ti si uinila gotovo previ e dobroga! Zatim on namigne crnkinji. Ona se podigne, upre prstom u bjelkinju i rekne: Zar ti ne zna , da je u Kur'anu, poslanome od ruke Bo je i Njegova Proroka i Apostola, predana rije Allaha uzvi enoga: Ta115 Biblijski Noa. 6 Mojsije I 9,20 i dalje. 117 Abesinija, odnosno: Etiopija. 353 Tristaitridesetipeta no ko mi noi koja sve umata i dana koji rasko no blije ti?118 Kada no ne bi bila divnija, Allah se ne bi njome zaklinjao, niti bi joj davao prvenstvo pred danom. A to pr ihvaaju takoer svi, u kojima ive razumske snage. Zar ti ne zna , da je crno ures mlad osti? Kada se na glavu spusti bijelo, tada odlaze radosti i poinju asovi smrti. Ka da crno ne bi bilo najdivnije od svih stvari, tada ga Allah ne bi polo io u jezgru srca i u zvijezdu oka. Kako je lijepo rekao pjesnik: Ja ljubim crnkinje. Jer one ujedinjuju u sebi Boju mladosti, jezgru srca, zvijez du oka. Ako izbjegavam bjelkinjinu bijelost, nisam u zabludi: Ostajem dalekim sijedoj ko si, mrtvakoj ponjavi. A jedan drugi kazuje: Crnkinje su, a ne bjelkinje, Vrijedne i dostojne moje ljubavi. Crnkinje resi crvenilo usana. Na bjelkinjama sjaji gubavi li aj. I jedan trei: Crnkinja je ista u postupanju, i ini se, Da je njezina narav poput svjetlosti u ok u. Ako sam zaluen ljubavlju prema njoj, nemojte biti zaueni. Jer sa crnom se ui119 sparu je bezumnost. 118 Kur'an 92,1.2. 119 Melankolija (izvorno: crno unost, grki: melagholia) takoer na grkome znai izmeu ostaloga i - bezumnost. 354 Pripovijest o ovjeku iz Jemena i njegovih est robinja I moja je boja nalik tami mrkle noi. Kada nje ne bi bilo, nikakav Mjesec ne bi dolazio u sjajnoj rasko i. I nadalje, zar no nije najljep e vrijeme za Ijubovanje zaljubljenih? Stoga neka ti bude dovoljnom ve ta prednost i ta izvrsnost! I to tako dobro titi zaljubljene o d klevetnika i korite-lja, kao to to ini nona tama? I ni ta im ne donosi tako mnogo b riga u pogledu mogueg razotkrivanja kao jasno jutarnje svjetlo. Kako je ipak no br anik tako mnogih prednosti! I kako lijepo glasi pjesnikova rije: Odlazim k njoj, kada me titi tamna no, A vraam se, kada se na mene ljuti jutarnje svjetlo. I rije drugoga: Kako sam mnogu no bio sjedinjen s ljubljenom, A umatali su nas u sebe uvojci none tame! Ali kada bi se pojavilo jutarnje svjetlo, bivao sam upla en I govorio: tovatelji va tre moraju biti la ljivci. I jednoga treega: Do ao je, kako bi me vidio, pokriven haljinom noi, I ubrzao je svoj korak, prestra en plahim strahom. Ponudila sam mu svoje obraze podlo no Za put i povlaila za sobom skute.

Svijetli je Mladakov sjaj umalo odao na u igru. Sliio je tankom koncu, koji je otpa o s igle. 355 Tristaitridesetipeta no Ali to se dogodilo, dogodilo se. A to neu ispriati. Stoga pomi ljaj samo dobro. Ne pi taj za obavijest! I rije etvrtoga: Samo se nou upu taj u povjerljiv sastanak! Sunce e izbrbljati. No je svodnica. I jednoga petoga: Ja ne volim bjelkinje, koje su natrpane salom. Volim samo crnkinje, vitke i okre tne. Ja sam ovjek, koji ja i samo o tre zdrebice 0 danu utrke. A drugi neka uzjahuju slonice! I jednoga estoga: Moj mije dragi do ao jedne noi, 1 mi se tada brzo zagrlimo. Zatim uzmemo poivati. Ali ah, ubrzo Svane jutro, tako svijetlo. Molim se Alla.hu, svojemu Gospodu, Da nam uskoro opet omogui Sjedinjenje i da mi uva no, dokle god poivamo u zajednikom sjedinjenju. 356 Pripovijest o ovjeku iz Jemena i njegovih est robinja Ali ako bih htjela ispriati sve, to se dade rei u pohvalu crnkinja, dugotrajnost bi izlaganja samo muila slu atelja, jer ono, to je kratko i to dostaje, to je bolje nego mnogo, koje obmanjuje. Sto se pak tebe tie, ti bjelkinjo, tvoja je boja popu t blijede gube, a davljenje je ono, to ovjeku pru aju tvoji zagrljaji. U predajama j e takoer reeno, da su hladnoa i ledena zima ono to pripada u paklu prokletima kao ka zna, dok se crnoi pripisuje prednost, to je njezine boje tinta, kojom je zapisana Allahova Rije120. A kad ne bi bilo na zemlji nikakvoga crnog mo usa i nikakve crne ambre, tada ne bi bilo nikakvih mirodija, koje se prinose kraljevima, niti bi on i mogli biti slavljeni. Oh, kako je crnoa branik tolikih mnogih prednosti! I kako lijepo glasi pjesnikova rije. Zar ne vidi , kako se visoko procjenjuje vrijednost mo usa, A itav jedan teret bijelo ga vapna donosi puki dirhem? I kako ona bijelost121 nagruje i najljep eg ovjeka, Ali strijela iz crnoga oka prodir e u srce? Njezin joj gospodar nato rekne: - Sjedni. S ovim to mo e biti dosta! Nakon to je ona sjela, on namigne debeloj, i ova se podigne... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 120 Dakako: Kur'an. 121 To jest: sljepoa. 357

Ali kada je poela 1 i v S i 1 S i % I tristaitrideseti esta no 1 s ehrezad nastavi ovako:

1 i

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ovjek iz Jemena, gospodar robinj a, namignuo debeloj. Ova se podigne, upre svojim prstom u mr avu, razgoliti svoje listove na nogama i svoje podlaktice, i takoer svoj trbuh, kadli se poka u njezini nabori, i postane vidljivom zaobljenost njezina pupka. Zatim obue ko ulju od fine t kanine, koja je dopu tala da se prozire cijelo njezino tijelo, i pone: - Hvala neka je Allahu, koji me je stvorio i poklonio mi lijepo oblije, koji m e je uinio debelom i dao da moja debljina tako lijepo napreduje! On me je uinio na lik te koj grani, i prebogatoj ljepotom i ljupko u. Takoer neka je Njemu hvala za to, t o me je poastio visokom predno u, tim to me je spomenuo u svojoj divnoj Knjizi. Jer U zvi eni je rekao: I on je donio debelo tele122. On me je uinio nalik nekomu vonjaku, kojega rasko no rese ljive i narovi. Graani ude za debelom peradi i jedu je, ali mr av e ptice ne vole. Tako sva Adamova djeca ude za debelim mesom i jedu ga. Kako je d ebljina ipak branik tako mnogih prednosti! I kako lijepo glasi pjesnikova rije: 122 Kur'an 51,26. 359 Tristaitridesetiksta no Reci svojoj miloj zbogom! Karavana putuje. Mo e li podnositi to zbogom, o ti ovjee? To je tako, kao da bi njezin hodnik bio u kui njezinih susjeda Hodnik debelih. Za nju se ne hvata nikakva mana, nikakvo gnu anje. Ti ipak nisi nikada nikoga vidjela, da stoji pred duanom nekoga mesara, tko ne bi zahtjevao debelo meso. A mudraci kazuju: U itak le i u tri stvari - da jede meso, da ja i meso i da gura meso u meso.123 Ali, to se tie tebe, ti trkljavice, tvoje se no ge ukazuju nalik vrapevim nogama ili araima. Ti si daska u obliku kri a, komad lo ega m esa bez masti. Na tebi nema niega, to bi ugaalo srcu, onako kako o tebi kazuje pjes nik: Neka me Alldh sauva od stvari, koje me sile Na poivanje u postelji, kao to su u e i t urpija! Ona ima rog u svakome udu, koji se u mene zabija Pri spavanju. A ujutro je moje tijelo umorno i iznemoglo. Njezin joj gospodar nato rekne: Sjedni. S ovim to mo e imati svoj svr etak! Nakon to je ona bila sjela, on namigne mr avoj. Ova stupi naprijed, kao da bi bi la nje na trska ili vrbova grana, ili nalik bazili-jinu izdanku. I ona rekne: 123 Latinska trolana formula ove hedonistike mudrosti glasi: "Omne bo-num tr inum mulier, tabacum, vinum "(= Svako je dobro trojno ena, duhan i vino), a na a "p osve domaa": "U se, na se i poda se". Unato tomu to je mesnatost metaforike ovih tr iju formula iznijansirana u korist arapske, vidimo da se pjesnicima u itka ni u je dnoj kulturnoj sredini ne mo e stati na kraj. 360 Pripovijest o ovjeku iz Jemena, i njegovih est robinja Hvala neka je Allahu, koji mi je dao ivot i lijep lik! On me je uinio najvi im ci ljem elja sviju, da se meni pribli e, i stvorio me je nalik nekoj grani, kojoj su p rivr ena sva srca. Kada se podi em, podi em se nje no. Kada sjedim, sjedim na pristao nai n. Moj je duh hitar i spreman na igru. Moja je du a vedra u svojoj veselosti. Ja j o nikada nisam ula, da je itko bio opisao svoju ljubljenu, tim to bi rekao: Moja je dragana debela kao slonica, ili: iroka i duga kao planina. Nego tovi e: Moja je mil a nje na stasa i ima vitko tijelo. Za mene dostaje malo jela. A malo mi vode ve uta u je e. Moja je ljubavna igra nje na. Moj je nain a ikovanja dra estan. Hitrija sam od vrap ca i pokretljivija od vorka. Moja naklonost usreuje zaljubljenoga, i ushiuje onoga koji udi. Obdarena sam lijepim likom i osmijehom slatke moi. Stupam naprijed poput nje ne trske ili vrbove grane, ili nalik nekomu bazilijinu izdanku. Ni ta mi u ljup kosti nije ravno, onako kako mi je neki pjesnik posvetio svoje rijei: Tvoj sam stas usporedio sa trskom. Tvoju sam si sliku uinio zvijezdom sree. U vreloj sam strasti i ao za tobom Iz straha, da bi nad tobom mogao bdjeti zao uhoda. Za meni slinom eznu zaljubljenici arkom eljom, a onaj koji udi je zbog mene smeten svojom stra u. Ako me moj ljubavnik privue k sebi, tada se ja dopustim privui k njem u, ne protiv njega. A ako se trebam nagnuti k njemu, tada se naginjem k njemu, n

e protiv njega. Ali ti tu, ti debela trbu ino, ako jede , ti dere poput slonice. Ni ta t e ne zasiuje, ni mnogo ni malo jela. Vitak te ovjek uope ne mo e s rado u zagrliti, da, on nema nikakve mogunosti da dopre do tebe! Jer tvoj ga debeli trbuh spreava u tom e, da te obgrli, a tvoja ga debela bedra odbijaju od tvoje pike. Sto bi onda bilo lijepo u tvojoj debelosti? Sto bi uope bilo pristalo i ugodno u tvojoj grubosti? Debelo je meso valjano samo za klanje. I ono ne361

Tristmtridesetiksta no ma nikakvih svojstava, koja bi ga uinila dostojnim pohvale. Ako se tko s tobom ali , ti si srdita. Ako se tko s tobom igra, ti si tu na. Ako se jebe , ti roke . Ako hoda , tebi se izvjesi jezik iz usta. Ako jede , ti nikada ne postaje sitom. Ti si jedna, koju je te e podii nego planinu. Ti si odvratnija od kuge i po asti. Ti se ne mo e kreta ti. I na tebi ne poiva nikakav blagoslov. I ti ni ta ne ini osim to jede i spava . Ako p i , ti prska . Ako kaka , ti prdi puca kao mje ina, napuhana i napeta, ili kao neki zaar slon. Ako ide na tiho mjesto, tada treba nekoga, tko e ti oprati piu i i upati dlake, koje rastu po njoj. To je ipak vrhunac zapu tenosti i izlog lijenosti. Ukratko, na tebi nije ni ta za pohvalu, a o tebi pjesnik kazuje ovako: Tako je te ka kao nadut mokrani mjehur. Par je njezinih bedara nalik brdima. Ako je njezin korak vue zemljama Zapada, Istok istovremeno podrhtava od njezine t e ine. Nato njezin gospodar rekne: - Sjedni. S ovim to mo e imati svoj svr etak! Nakon stoje ona bila sjela, on namigne utoj. Ova skoi, odade hvalu i slavu Alla hu, koji je preuzvi en, pa zazove blagoslov i mir na Onoga, koji je pred Njime naj bolji od svih Njegovih stvorenja. Zatim upre svojim prstom u smeu i rekne... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 362 Ali kada je poela

tristaitridesetisedma no

ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je uta robinja skoila i odala hvalu i slavau Allahu Uzvi enomu. Zatim je uprla svojim prstom u smeu i rekla joj: Ja sam ta, koja je imenovana u Kur'anu, a milosrdni je opisao moju boju i njoj je priznao prednost pred svima ostalim bojama. Jer Uzvi eni u svojoj jasnoj Knjizi kazuje: uta, kojoj je boja isto uta, ona raduje gledatelja.124 Moja je boja udesna, moja je ljupkost bez premca, a moju ljepotu ne mo e nitko dostii. Moje su boje dinar, Mjeseevi i jata zvijezda, povrh toga takoer jabuke. A moja narav obiava biti narav ljepotica. Takoer boja afrana sja sjajnije od svih drugih boja. Moja je narav neobina, moja je boja arobna. Moje je tijelo meko, bogata sam vrednota ma. Da, ja u sebi krijem svaki mogui smisao ljepote. Moja je boja po svojoj biti skupocjena i mila poput suhoga zlata. Kolikih sam ja mnogih prednosti branik! A o meni slinima va i pjesnikova rije: Njezina je sjajea utost poput Suneva zraeeg sjaja. I ona ushiuje oi fina poput zlatnih dinara. 124 Kur'an 2,69. 363 Tristaitridesetisedma no Cak se ni uti afran ne mo e poreivati s njezinom bojom. Da, ak sam Mjesec mora ustuknu

ti pred njezinom ljepotom. Ali sada kanim poeti s time, da tebe kudim, ti smeolika. Tvoja boja izgleda kao boja u bivola, a pri tvojoj pojavi sve du e obuzima groza. Ako se tvoja boja nala zi u nekoj stvari, tada ta stvar malo vrijedi. A ako se ona otkrije u nekome jel u, tada je u njega stavljen otrov. Smee su muhe, i smei su psi nakaznog izgleda. S mea je boja boja zbunjenosti, i ona spada u znakove tuge. Nikada nisam ula za zlat o smeega sjaja ili za smee dragulje. Kada odlazi na tiho mjesto, tada se tvoja boja izmijeni. A kada iz njega izlazi , tvoja je ru noa jo samo vea. Ti nisi niti crna, da bi te se prepoz-navalo, ali niti bijela, da bi te se tako imenovalo. Na tebi nem a nikakva dobra svojstva. Tako o tebi kazuje takoer pjesnik: Ona ima boju pra ine, njezinu tamnu, blijedu smeost, Poput zemlje na nogama trkaa za pogled. A ako se moje oko samo jednim pogledom zadr i na njoj, Ubrzo zatim u meni porastu jad i bijeda. Njezin joj gospodar nato rekne: Sjedni. S ovim to mo e imati svoj svr etak. Nakon to je ona bila sjela, on namign e smeoj. Ova je posjedovala ljepotu i dra esnost i ravnomjernost stasa i savr enstvo svake ljupkosti. Njezina je ko a bila meka, njezina kosa crna i nalik uglju. Rast joj je bio skladno fin, njezini su obrazi bili ru iasta sjaja. Njezine su oi bile sa vr eno crne, obrazi obli i glatki. Njezino je lice bilo puno ljupkosti, njezin jez ik pun rjeitosti. Tijelo je njezino bilo nje no, bedra su joj bila sparena te inom. O na pone: Hvala neka je Allahu, koji mije dao stas, koji nije niti debeo, da se o njem u lo e govori, niti takoer suhonjav, da se lomi. Niti sam blijeda poput gube, niti u ta kao jetreni bolesnik, niti takoer 364 Pripovijest o ovjeku iz Jemena i njegovih est robinja crna poput zemlje, nego sam upravo takve boje, da me svi razumni smatraju milom. Svi pjesnici hvale smee djevojke na svim jezicima, i njih prednost njihove boje istie pred svima drugim bojama. Smea je boja branik izvrsnih svojstava. A kako lij epo glasi pjesnikova rije: Tajanstvene su smee. Kada bi Upoznavao njihovo znaenje, Tada bijelo i crveno ne bi na lo naklonosti u tvojim oima. One vladaju finim nainom govora, zavodljivim pogledima, A od Hamta125 su zacijelo nauile jo i nova arobnja tva. A jedan drugi kazuje: Tko e mi dovesti jednu smeu mnogoopjevana stasa, Koji slii smeemu, vitkom koplju od samharske trske126, S kapcima punim e nje i svilenomekim pahuljicama, Koja iz ranjena srca najmilijega nikada ne uzmie. I opet jedan drugi: Tako mi moje du e, jedna tokica boje smee enske Pobjeuje bijelo, koje Mjeseevima ospora va krunu. 125 Harut je jedan od palih anela, koji su se dali zavesti od zemaljs kih ena i koji su ljude poduili u arobnjakom umijeu. 126 Samharska je trska bila vrlo slavljena u staroj Arabiji, a rado su je rabili za koplja. 365 Tristaitridesetisedma no Kada bi od bijeloga posjedovale ne to, to mu samo slii, Tada bi njihova ljepota ak vr lo brzo oti la u propast. Od njihovoga se crvenog vina nisam nikada opio. Ne, njihovi su uvojci ljudima do nijeli opojan san. Neka se dra i jedna s drugom spore, sve dok svaka Od njih uope hoe, to bi bile pahuljice na njihovim obrazima. I jo jedan drugi:

Kako ne bih trebao izricati naklonost prema pahuljicama na obrazima U smee cure, koja slii tamnom koplju, Kada ipak jato pjesnika palmu svih dra i Pru a cvatnom prahu lopoa. Vidio sam one koji ljube, kako su zalueni od jednoga Made a, koji resi obraze ispod crnoga oka. Sto me grde koritelji i dr e me za poludjela, Ako mije ona, koja je sami made , posve usreila srce. Moj je lik nje an, moj je stas ravnomjerne naravi. Moja je boja ta, koja ini da za mnom ude kraljevi, a raspaljuje ljubav u bogata ima i prosjacima. Krasna sam i n je na, dra esna i najljep e naravi. Moja je ko a meka, bogata sam astima. U meni je najlj ep e savr enstvo, obrazovanost i rjeitost. Moj izgled ushiuje, moj jezik oparava. Vedra je narav u mojim grudima, a moja je igra puna 366 Pripovijest o ovjeku iz Jemena i njegovih est robinja veselja. Ali, to se tie tebe, ti si kao kakav idovski sljez na Bab el--Luku127, ti u ti trbu e, ti si sami e njak. Nevolja neka je na tebe, ti mesarski lone, ti hro mjedeno g puceta, ti sovino lice, ti otrovna paklena hrano! Tvoj jeba od nedostatka daha mrtav poiva u grobu. Na tebi nema nijednoga dobrog svojstva. Tako dakle o tebi ka zuje takoer pjesnik: Ona postaje jo sve uom, a da nije bolesna. Zbog toga mi grudi postaju tjeskobnima, moja je glava puna muke. A ako mi srce nije satrto, tada poljubim kakve li grozote! Njezino lice, i onda mi ona izbije moje zube. Kada je izgovorila ove stihove, njezin joj gospodar rekne: Sjedni. S ovim to mo e imati svoj svr etak! I zatim... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 127 Bab el-Luk je gradska etvrt u Kairu. 367

Ali kada je poela

tristaitridesetiosma no o2 C ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da joj je, kada je robinja izgovorila ove stihove, njezin gospodar rekao: Sjedni. S ovim to mo e imati svoj svr etak! I zatim ih on sve izmiri jedne s drugima, odjene ih u rasko ne haljine i poklon i im skupocjene dragulje iz svih mora i zemalja. A ja nisam nikada, o gospodaru pravovjernih, ni u koje vrijeme niti u bilo kojoj zemlji, upoznao ne to ljep e od ov ih lijepih robinja. Kada je el-Ma'mun bio uo ovu pripovijest od Muhammeda el--Basrija, on mu se ob rati s rijeima: Muhammede, zna li ti gdje stanuju te robinje i njihov gospodar? I je li tebi t

o mogue, da ih otkupi od njihova gospodara za mene? O gospodaru pravovjernih - odvrati ovaj pripovijedali su mi, da ih on strasno ljubi i da se nije u stanju od njih rastati. Ali el-Ma'mun nastavi: Odnesi njihovu gospodaru za svaku robinju deset tisua di nara, tako da itava svota iznosi ezdesettisua dinara. Uzmi taj novac sa sobom, otputi se u njegov stan i otkupi ih od njega! 369 Tristaitridesetiosma no Tada Muhammed el-Basri uzme od njega ovu svotu i s njome ode. Kada je do ao ka gospodaru robinja, obavijestio ga je, da gospodar pravovjernih eli za taj iznos o tkupiti od njega djevojke. ovjek pristane, da ih proda, jer je htio uiniti kalifu po volji, i po alje ih k njemu. Kada su dakle djevojke do le ka gospodaru pravovjern ih, on im dadne urediti jednu lijepu odaju. Bio je ushien njihovom ljepotom i Iju pko u, raznoliko u njihovih boja i finoom njihova govora. Tako je to ostajalo cijelo ne ko vrijeme. Ali kada zatim njihov raniji gospodar, koji ih je bio prodao, nije t o vi e mogao podnositi, da bude od njih rastavljen, on po alje pismo gospodaru pravo vjernih el-Ma'munu, u kome mu se potu i, kakve osjea bolove e nje za djevojkama, a u n jemu je takoer stajala napisana ova pjesma: Srce mije bilo ugrabljeno od njih est, tako lijepih i ljupkih: Stoga neka bude njima est, lijepima, od srca posveen moj pozdrav. One su moje uho, moje oko, one su sav moj ivot, Moje jelo i moje pilo i moje bla en stvo. Nikada to ne mogu zaboraviti, kako su me neko usreivale. Menije, sve otkada su oti l e, oduzet slatki san. I ah, kako e dugo trajati moje uzdisanje i moje plakanje, O kamo sree da ipak nisa m do ao na svijet kao ovjek. Oi, poput luka zapete od obrva, One su mi odaslale u srce strijele. Kada je to pismo kalifu el-Ma'munu do lo u ruke, on robinje odjene u najrasko nij e haljine, dadne im ezdesettisua dinara i 370 Pripovijest o Harunu er-Rmidu, robinji iAbu Nuvdsu po alje ih natrag njihovu gospodaru. A kada su one do le k njemu, ovjek nae u njima iz nad svega najveu radost, jo veu nego u tome, to je primio tako mnogo novaca. Tako je dakle on s njima ivio u najljep oj srei i blagostanju, sve dok im nije do ao Onaj, ko ji radostima zapovijeda da ute i koji raskida prijateljske veze. Dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 HARUM ER-RASlDU, ROBINJI IABU NUVASU. Kalif je Harun er-Ra id, gospodar pravovjernih, bio jedne noi pritisnut munim nem irom i utonuo u turobne misli. Tada on ustane i pone obilaziti uokolo pobonim hodn icima svoje palae, sve dok nije do ao do jedne odaje, pred kojom je visjela zavjesa . On podigne ovu zavjesu i ugleda na gornjem kraju prostorije postelju i na toj postelji ne to crno, stoje sliilo usnulu ovjeku. Desno je odatle gorjela svijea, a li jevo odatle jedna druga. Dok je kalif gledao jo pun zaprepa tenosti tu predstavu, i znenada ugleda vr staroga vina i povrh toga pehar. Kada je to primijetio gospodar pravovjernih, jo se vi e zaprepasti u svojoj du i, i rekne: Zar tomu slino pristaje j ednomu crncu kao to je taj tu? Nato on prie bli e k postelji i uvidi da je spodoba na njoj jedna usnula robinja , koja je bila sva pokrivena bujno u svoje kose. Po to je otkrio njezino lice, spozna , da je ona nalik Mjesecu u noi njegove punine. Zatim si jedan pehar natoi do vrha vinom i ispije ga u ast ru ama njezinih obraza. A budui da se k njoj priklonilo nje govo srce, on poljubi made na njezinu licu. Ona se probudi i uzvikne: O Allahovpouzdanie, to se zbiva? 371 Tristciitridesetiosma no On odgovori: Kvarna svraa jedna noni putnik, Da bude va

gost sve do zore!

Tada ona rekne: Uho e i oko izvr iti obveze gostoprimstva. Zatim ona donese vino i oni ponu jedno s drugim piti. I potom ona posegne za l utnjom, ugodi njezine strune i na njoj odsvira na dvadesetijedan nain, a zatim se vrati natrag k prvomu nainu, pone pjevati i pusti da odjekuje ova pjesma: U mojoj ti nutrini govori jezik ljubavi. On donosi o meni vijest, da te tako vol im. Jedan svjedok jasno objavljuje moju preveliku patnju, Moje ranjeno, tjeskobno sr ce, koje mije dao tvoj opro taj. Ja nisam mogla sakriti, kako me ljubav izjeda, Kako moje suze teku, kako se moja muka umna a. Ni ta nisam znala o ljubavi, prije nego to sam zavoljela tebe. Ali Alldhova odluka vlada cijelim svijetom. Kada je zavr ila svoju pjesmu, ona rekne: - Meni se dogodila nepravda, o gospodaru pravovjernih!... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 372 Ali kada je poela

tristaitridesetideveta no Sehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja rekla: Meni se dogodila nepravda, o gospodaru pravovjernih! Zbog ega dakle - upita on - i tko ti je uinio nepravdu? Nato ona odvrati: Tvoj me je sin kupio prije stanovitog vremena za desettisua dirhema, i htio me je pokloniti tebi. Ali mu je tada tvoja supruga poslala reenu cijenu i zapovjedila mu, da me dr i daleko od tebe u ovoj sobi. On joj rekne: Izmoli si od mene neku milost! Kada je ona odgovorila: - Molim od tebe milost, da ti sutra no provede kod mene - on rekne: - Ako tako ushtjedne Allah - napusti je i ode. Kada je dakle nastalo jutro, on se uputi u svoju vijenicu i po alje po Abu Nuvas a128. Budui pak da ga glasnik nije na ao, on po alje komornika, kako bi se o njemu ob avijestio. Ovaj ga nae u 128 Jedan od najpoznatijih arapskih pjesnika, ubijen oko 810. godine. 373 Tristaitridesetideveta no jednoj toionici vina, gdje su ga zadr ali kao du nika zbog svote od tisuu dirhema, koj u je bio spiskao na jednoga golobradog djeaka. Tada ga komornik upita, to je s nji me, a ovaj mu ispripovjedi svoj do ivljaj, kako mu je bilo s lijepim djeakom, i kak o je izdao za njega tisuu dirhema. - Poka i mi ga pone sada komornik - pa ako je on toga vrijedan, ti e tada biti opravdan! Abu Nuvas odvrati: ekaj, ubrzo e ga vidjeti! Dok su oni jo jedan s drugim razgovarali, iznenada doe mladi i prie im. Nosio je bijelu haljinu, ispod nje crvenu i ispode te crnu. im ga je opazio Abu Nuvas, pone uzdisati i izrekne ove stihove: Pokazao se u bijeloj haljini Oiju koje gledaju sanjarski. Reknem: Ti prolazi bez pozdrava, Premda bi me tvoj pozdrav jako usreio!

Slava Njemu, koji je tvojim obrazima poklonio ru e, On neometano stvara, to On uope hoe! On rekne: Ostavi se pripovijedanja! Moj Stvoritelj Sve ini divno. Svatko se tiho podvrgava. Moja je haljina kao moje lice, kao moja srea, Bijelo je u bijelome i zrai iz sebe bijelo. Kada je mladi uo ove stihove, on skine bijelu haljinu, tako da je ostao u crven oj haljini. A kada ga je Abu Nuvas pogledao, njega obuzme jo vee divljenje i on pon e govoriti ove stihove: 374 Pripovijest o Harunu er-Ra idu, robinji i Abu NuvAsu Pokazao se u anemoninoj129 haljini, Upravo kao kakav neprijatelj, a ipak zvan prijateljem. Nato, zadivljen, reknem: Ti si U tap, Dolazi , a tvoja je haljina prekrasna. Je li te tako odjenulo rumenilo tvojih obraza? Jesi li svoju haljinu natopio krv lju srca? On rekne: Sunce mije na opro taju Poklonilo haljinu od veernjeg rumenila. Moja haljina, vino i sjaj mojih obraza Su crveni i u crvenome i ni ta do samo crveno. Po to je Abu Nuvas izgovorio takoer ove stihove, mladi svue crvenu haljinu i sada ostane u crnoj haljini.130 A kada ga je pjesnik ugledao, on ga pone gledati s jo v i e udnje, i izrekne ove stihove: Pokazao seje u crnoj haljini. Pribli io se svijetu u tamnoj rasko i. Reknem: Ti si pro ao bez pozdrava, Neprijatelja si i zavidnika uinio zluradim. 129 Misli se na crvene anemone ( umarice, Anemone nemorosa, A. hortens is itd.), a crveno je boja gnjeva. 130 Cijela je ova scena ureena po uzoru na uobiajeno razotkrivanje i p ri kazivanje nevjeste o svadbenoj sveanosti. 375 Tristaitridesetideveta no Tvoja je haljina kao tvoja kosa i kao moja srea. Crna je u crnome i zrai iz sebe c rno. Kada je komornik to vidio, znao je, kako stoji s Abu Nuvasom, i da je obuzet stra u. Tako se on ubrzo vrati ka kalifu i izvijesti ga o tome. Ovaj smjesta dadne da mu se donese tisuu dirhema i zapovjedi komorniku, neka se vrati s novcem k Abu Nuvasu i neka to plati za njega, kako bi ga oslobodio iz duga i s njime se vrat io ka kalifu. A kada su stigli onamo, Harim rekne: Spjevaj mi jednu pjesmu, u kojoj dolaze rijei: O Allahov pouzdanie, to se zbiva? Slu am i pokoravam se, o gospodaru pravovjernih! - dadne on kao odgovor... 376 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela U i W : e,<s>frfrft$><ltftft$lftft$t$<frftft$t$\$<$tftftfrfr$<ftr<S>*. ^S r/r tristaietrdeseta no I iiMdiieuuemdiiui ^jesa^^ __, ga,^g=a|^i t ?

Sehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Abu Nuvas rekao: - Slu am i pokorav am se, o gospodaru pravovjernih! Zatim on izgovori ove stihove: Dugom je postala no u muci bdijenja, Umorno tijelo i moja briga te ka. Ustanem i poem okolo po dvorcu Kroz odaje uzdu i napoprijeko. I ugledam, crn je bio lik, Bijelu curu, obavljenu kosom. Ah, bila je slika sjajnog U tapa, Kao neka vrbova grana, pokrivena stidom. I ispijem ispred nje pehar, pribli im se, I poljubim made na njezinu obrazu. 377 Tristaietrdeseta no Ona se prene, u snenoj smu enosti, Dr ui kao grana za padanja ki e. Zatim mi se pone obraati rijeju: O Alldhovpouzdanie, to se zbiva? Ja nato: Kuca vam jedan gost, Da mogne proboraviti do jutra. A ona rekne: O gospodaru, ja ne oklijevam, Oko e i uho izvr iti obveze gostoprimstv a. Tada kalif uzvikne: Neka te Allah kazni! To je, kao da si bio kod nas nazoan! Zatim ga uzme za ruku i uputi se s njime k robinji. Kada je Abu Nuvas ugledao nju, koja je nosila plavu haljinu i plavi veo, njega obuzme najvee divljenje i o n uzme izgovarati ove stihove: Reci ljepotici s plavim velom: Tako ti Allaha, moja du o, smiluj mi se! Kada draga mui dragoga, Sili ga na uzdahe svekolike e nje. Tako ti tvoje ljepote, koja zrai u bijeloj svjetlosti, Smiluj se srcu, koje se ki da od ljubavi. Imaj suuti prema njemu, pomozi mu u ljubavnom jadu, Glupomu naklapanju ljudi nemo j vjerovati! 378 Pripovijest o Harunu er-Rasidu, robinji iAbu Nuvdsu Kada je Abu Nuvas bio izrekao ove stihove, robinja stavi pred kalifa vino. Z atim uzme u ruku lutnju, pone pjevati i pusti da odjekuje ova pjesma: eli li prema drugomu u ljubavi biti pravedna, a mene otjerati U muke, da drugi u t ebi u iva radosti? Kada bi postao sudac u ljubavi, ja bih mu Tebe tu io, da u pravdi presudi o mojoj stvari. Ako me ti bude prijeila, da se obraam tvojim vratima, Tada u ti slati pozdrave iz da ljine. Nato Gospodar pravovjernih uzme zapovijedati, da se Abu Nuvasu natae mnogo vin a, sve dotle, dok ovaj vi e nije bio gospo-darem svoje pameti. Zatim naredi neka m u se pru i jo jedan pehar. Abu Nuvas potegne iz njega jedan gutljaj i zadr i ga u ruc i. Sada kalif zapovjedi robinji, da uzme pehar iz njegove ruke i da ga sakrije. Ona mu oduzme pehar i sakrije ga meu svoja bedra. Nato meutim kalif trgne svoj ma, postavi se iznad pjesnikove glave i vrhom ga maa ubode. Ovaj se smjesta probudi, a kada je ugledao trgnuti ma u kalifovoj ruci, i ezne pijanstvo iz njegove glave. Za tim mu er-Ra id rekne: Izrecitiraj mi neku pjesmu i reci mi u njoj, gdje je tvoj pehar. Inae u ti dati odrubiti glavu! A Abu Nuvas odrecitira ove stihove: Neobino je ovo to ka em: Gazela je bila lupe ! Ukrala je pehar mojega vina, Kada mi je preostajao iz njega gutljaj. 379 Tristaietrdeseta no Sakrila ga je na mjestu, koje mi zaluuje srce.

Ne imenujem ga iz straha, jer ono Pripada kalifu. Tada gospodar pravovjernih uzvikne: - Neka te Allah kazni! Odakle ti to zna ? Ali dopustit emo da va i tvoja rije. Zatim mu pokloni poasnu haljinu i tisuu dinara. I Abu Nuvas ode odatle zadovolj an. A dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 OVJEKU, KOJI JE UKRAO ZLATNU ZDJELU, IZ KOJE JE BIO JEO SA PSOM. Bio jednom jedan ovjek. Bio je duboko u dugovima i dospio je u opaku nevolju. Tada napusti enu i dijete i izae bez plana u iroki svijet. I putovao je sve dalje, sve dok nije nakon nekog vremena dospio do jednoga grada s visokim zidinama i mon im graevinama. Ue u njega, bijedan i slomljen, muen glau i premoren od hodanja. Zati m se uljao jednom od glavnih ulica, i ondje ugleda kako prolazi skupina otmjenih ljudi. Njih je slijedio, sve dok nisu u li u jednu kuu, koja je sliila kraljevskoj p alai. Ue s njima unutra, a oni pou dalje, sve dok nisu stali pred jednoga ovjeka, ko ji je sjedio na gornjem kraju dvorane, u velikoj rasko i i velianstvenoj moi. I oko njega su stajali sluge i u kopljenici, kao da bi on bio neki od vezirskih sinova. A kada je vidio kako ljudi dolaze, on se pred njima podigne i primi ih pun 380 Pripovijest o ovjeku, koji je ukrao zlatnu zdjelu po tovanja. Siromah se meutim, o kome pripovijedamo, prestra i nad tim sjajem i zapre pasti se nad onim, to je vidio... 381 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

tristaietrdesetiprva no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se siromah, o kome pripovijedamo, pr estra io nad tim sjajem i zaprepastio nad onim, to je vidio, nad lijepom kuom i svim a tim u kopljenicima i slugama. Stoga on uzmakne, zbunjen i smeten i zabrinut za s voj ivot, sve dok nije napokon sjeo sam u jedan kut, daleko od ljudi, tako da ga nitko nije mogao vidjeti. I dok je on ondje uao, iznenada doe neki ovjek sa etiri lov aka psa. Ovi su bili pokriveni sa svakojakom svilom i brokatom, a oko vrata su no sili zlatne ogrlice sa srebrenim lancima. Ovaj ovjek prive e svakoga pojedinoga od njih na za njega odreenome mjestu. Zatim ode, donese za svakoga psa po jednu zlat nu zdjelu, koja je bila puna ukusnih jela, i stavi za svakoga pojedinog psa njeg ovu posebnu zdjelu. Nato on ode i ostavi ih same. Siromah meutim pone promatrati j ela gladnim oima, i bio bi se radu pribli io nekomu od pasa, kako bi s njime jeo, a li ga je zadr avao strah pred njima. Ali ga iznenada ugleda jedan od pasa, pa, jer je Allah Uzvi eni ivotinji bio poklonio spoznaju o siromahovu stanju, ona odstupi natrag od zdjele i dadne mu znak. Ubrzo ovjek prie i uzme jesti, sve dok nije bio sit. Kada je zatim htio opet otii, pas mu dadne znak, neka si uzme sa sobom zdjel u zajedno s onim, to je u njoj jo bilo od jela, i gurne je apom prema njemu. Siroma h uzme zdjelu, napusti kuu i ode svojim putem, 383 Tristmetrdesetiprva no a da ga nitko nije slijedio. Zatim je putovao dalje, sve dok nije do ao do jednoga

drugog grada. Ondje proda zdjelu, kupi si za utr ak stanovitu zalihu robe i s njo me se uputi natrag u svoj grad. Proda dakle, to je bio donio sa sobom, i isplati dugove, koji su ga teretili. Njegov je imetak postajao sve veim, i on pone ivjeti u sve veem blagostanju i u samoj srei. Tijekom cijeloga je nekog vremena ostajao u svome gradu. Ali si zatim ipak rekne: - Sada moram otputovati do onoga grada, on amo, gdje stanuje vlasnik zdjele. Od-nijet u mu lijep i pristao poklon i platiti mu cijenu zdjele, koju mi je poklonio jedan od njegovih pasa. Uzeo je dakle jedan poklon, kakav mu je bio primjeren, i takoer cijenu za zdje lu, krenuo i putovao sve dalje, dan i no, sve dok nije do ao do onoga grada. Kada j e bio u njemu, hodao je ulicama u potrazi za ovjekom. Ali kada je konano do ao do on oga mjesta, na kome je onaj bio stanovao, ne nae ni ta osim gomile ru evina, koje su ondje le ale, i mno tva gavranova, koji su ondje graktali. Kua su i dvori te bili prazn i, sve je uokolo njih bilo drugaije, i njihovo se mjesto vi e nije moglo prepoznati . Tada mu zadr u srce i du a, i on pone izgovarati pjesnikove rijei: Sobe stoje prazne. Blaga su i ezla, Kao to je iz srca i ezlo znanje i bogobojaznost. Dolina je postala drugaijom. U njoj nisu Kao neko gazele, to nije bre uljak, koji je neko ondje stajao. I jedne druge pjesnikove rijei: Obno mi Su'dinam sjena uzbudi du u Pred zoru. Skupina je prijatelja spavala ondje u pustinji. 131 Su'da je staroarapsko ensko ime. 384 Pripovijest o ovjeku, koji je ukrao zlatnu zdjelu A kada me je nono privienje, koje je do lo k meni, probudilo, Boravi te sam na ao prazni m i mjesto hodoa a daleko. Kada je dakle ovaj ovjek vidio ostatke zgrade, koji su se bili uru ili, i shvati o kako ruke udesa s njima postupaju, i kada je od negda njega rasko nog sjaja na ao jo samo blijede tragove, tada njegovomu pogledu sve postane jasno. Po to se okrenuo d a poe, ugleda nekoga siroma nog ovjeka u jednome takvom stanju, od kojega se ovjeku m ora naje iti ko a i prema kojemu bi ak i najtvra stijena osjetila sa aljenje. Njemu on r ekne: Hej ti, kako to da se ruka udesa okrenula protiv gospodara ove kue! Gdje su njegovi sjajni U tapi i blije tee zvijezde? Sto je razlogom nesree, koja je s ovom graevinom zaigrala svoju igru, tako da su od nje ostali jo samo zidovi? Tada mu ovaj odgovori: On, siromah, kojega ovdje gleda tvoje oko, je taj, koji zbog toga, to ga je razgolitilo, alje svoje uzdahe prema nebu. Zar ti ne zna , da u rijeima Allahova Poslanika le i jedna pouka za onoga, tko se njome daje pouiti, i jedna opomena za onoga, tko dopu ta da ga se ispravno vodi, one rijei, koje je izrekao On, kojemu Allah neka dadne blagoslov i mir: Gledaj, to je pravo Allaha Uzvi enoga, da on ni ta ne uzdi e na ovome svijetu, osim ako to nije zato, da bi to opet ponizio? Ako pita , to je bilo razlogom ove nesree, mije na vremena ipak nije udnovata. Ja sam bio gospodar ove kue, ja sam je podigao, sagradio i posjedovao. Moji su bili svi sjajni U tapi i gorda rasko , moje su bile blje tave dragocjenosti u njoj i moje su bile slu kinje, koje su zraile ljepotom. Ali je sada do la mijena vremena i uzela odavde sluge i imetak. Ona me je dovela u moje sada nje stanje i udarcima me udesa, koje je dr ala skrivenima, uinila bijednim. Ali to tvoje pitanje ima sigurno neki razlog. Stoga se ostavi zaprepa tenosti i izvjesti me o njemu! A ovjek ga, od boli gotovo kao izvan sebe, upozna s cijelom svojom povije u. Zati m dometne: Do ao sam k tebi s poklonom, kakav tvoje srce mo e po e ljeti, i takoer s cijenom tvoje zlatne zdjele, koju sam od tebe uzeo. 385

Tristmcetrdesetiprva, no Pomou nje sam postao bogatim, nakon to sam bio upoznao siroma tvo. Pomou nje sam pono vo sagradio svoju kuu, koja je prethodno stajala tako pusta. Ona je bila ta, zahv aljujui kojoj je od mene i ezla sva briga i nevolja. Ali stari odmahne glavom, zaplae i jaukne, uzdahne i rekne: Hej ti tu, ja vjerujem, da si ti poludio! Tako ne to ne ini neki razuman ovjek. Kako bi to bilo mogue, da ja opet uzmem sebi jednu zlatnu posudu, koju je tebi bi o poklonio jedan od mojih pasa! Bilo bi to neobino, kada bi to, to je tebi bio dao moj pas, opet do lo k meni! Kada bih ja bio pritisnut ak i najljuom nevoljom i brig om, ni ta ne bih uzeo od tebe, pa makar to bilo vrijedno i samo jednoga komadia nok ta! Odlazi onamo, odakle si do ao, u zdravlju i sa sreom! Tada ovjek staromu poljubi noge i okrene se na povratak doma, tim to mu je zahv alio. I zatim, kada se od njega rastajao i uzimao opro taj, izgovori ovaj stih: Svi su sada oti li, i ljudi i psi. Stoga neka poiva mir nad ljudima i nad psima! Ali AUah to zna najbolje! Dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 VRAGOLANU IZ EL-ISKANDARIJEIVALIJI. Jednom je u obalnoj utvrdi el-Iskandariji132 ivio jedan vali-ja133. Zvao se Hu sam ed-Din. Kada je on jedne noi sjedio u svome uredu, iznenada ue k njemu neki ra tnik i rekne: 132 El-Iskandarija (= el-Iskandariya) je Aleksandrija. 133 Vali (valija) je policijski satnik. 386 Pripovijest o vragolanu iz el-Iskcmdarije i valiji - uj, gospodaru valijo, ja sam veeras do ao u ovaj grad i odsjeo u tome i tome ka ravanseraju. Ondje sam spavao, sve dok nije pro la jedna treina noi. A kada sam se z atim probudio, otkrio sam da su moje bisage rasjeene i da je iz njih ukradeno tis uu dinara. Tek to je on zavr io svoje rijei, valija dadne da dou stra ari i zapovjedi im, neka sve ljude, koji su se nalazili u chanu, dovedu i do jutra zadr e u zatvoru. A kada je svanulo jutro, zapovjedi, da se donesu sprave za muenje. Zatim dadne da ti lj udi dou pred ratnika, kojemu je pripadao novac i htjedne ih dati staviti na muke. Ali se iznenada pojavi neki ovjek, koji se protiskivao kroz mno tvo, sve dok nije stao pred valiju... 387 Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje valija htio dati ljude staviti na muke. Ali se iznenada pojavi ovjek, koji se gurao kroz mno tvo, sve dok nije stao p red valiju i ratnika. Zatim uzvikne: O emiru, oslobodi sve ove ljude. Oni su nedu ni. Ja sam taj, koji je ukrao nova c ovoga ratnika. Ovdje je takoer kesa, koju sam izvadio iz njegovih bisaga. On smjesta izvadi iz svojega rukava kesu i polo i je pred valiju i ratnika. Tad a valija rekne ratniku: Uzmi svoj novac opet sebi. Nema vi e nikakva posla s ovim ljudima! Sada ljudi iz karavanseraja i svi ostali, koji su bili nazoni, ponu hvaliti i b lagoslivljati ovoga ovjeka. Lopov meutim rekne: O emiru, to nije nikakvo umijee, to ja sam dolazim k tebi i to ti predajem ovu kesu. Okretnost le i u tome, to u ja po drugiput ukrasti ratniku ovu kesu.

Valija upita: Kako si ti to zapoeo, o vragolane, kada sije prviput ukrao? 389 Tristaietrdesetidruga no O Emiru dadne on kao odgovor - ba sam stajao na kairskome mjenjakom bazaru, kadli ugledam ovoga ratnika, kako mi jenja ovo zlato i stavlja ga u tu kesu. Slijedio sam ga od ulice do uli ce, ali nisam na ao nikakvu priliku, da mu oduzmem novac. Zatim on otputuje, ja poem za njim, od mjesta do mjesta, a usput sam tra io naina, kako bih ga nadmudrio. Ali ga nisam mogao orobiti. Kada je naposljetku do ao u ovaj grad, slijedio sam ga, sve dok nije odsjeo ondje u chanu. Odsjeo sam u prostoriji pokraj njegove i vre bao na njega, sve dok nije zaspao i dok nisam uo njegovo hrka nje. Odmah sam se tiho do uljao do njega, rasjekao sam bisage ovim no em i uzeo sebi ovu ovdje kesu. S tim rijeima on ispru i ruku i uzme kesu pred valijinima i rat-nikovim oima. Tad a ova dvojica i sav narod odstupe korak natrag, kako bi ga gledali. Jer povjerov ali su, da im on hoe pokazati, kako je bio uzeo kesu iz bisaga. On meutim iznenada potri odatle i baci se u ribnjak. Tada valija povie svojoj momadi: Potrite za njim! Skoite za njim! Ali prije nego to su oni bili svukli svoje haljine i potrali niza stube134, vra golan je ve ishlapio. Ponu dakle za njime tragati, ali ga nisu na li. Jer sve su uli ce u el-Iskandariji meusobno isprepletene. Kada su se ljudi zatim vratili, a da l opova nisu uhvatili, valija rekne ratniku: Ti ne mo e vi e polagati nikakva prava na ove ljude. Svojega du nika sada poznaje . Svoj si novac ak primio. Ali nisi ga vrsto dr ao. Nato ratnik ode bez svojega novca. A ljudi su sada bili osloboeni iz ratnikovi h i valijinih ruku. Sve se to dogodilo sa znanjem Allaha Uzvi enoga. A dalje se pripovijeda 134 Ribnjaci su na Orijentu esto veliki, zidom ograeni bazeni, do kojih se s ilazi stubama. 390 Pripovijest o d-Mtdiku en-Ndsiru i trima valijama, PRIPOVIJEST 0 EL-MALIKU EN-NASIRU I TRIMA VALIJAMA. Jednoga dana el-Malik en-Nasir135 naredi da k njemu dou tri valije iz Kaira, B ulaka136 i Starog Kaira137 i rekne: - elim, da mi svaki pojedini od vas ispria ono najudnovatije, to je do ivio tijekom vremena svojega slu bovanja!... Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 135 Vi e je egipatskih sultana nosilo naslov el-Malik en-Nasir: "Pobje donosni kralj". 136 Bulak je sjeverozapadno predgrae Kaira. 137 Starim se Kairom naziva ju no kairsko predgrae. 391 Hlilll JmT^ te^mm Ali kada je poela

tristaietrdesetitrea no

??ww??WW?W???FW?WW?S^ 5S5 C ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Malik en-Nasir rekao trima valijama: - elim da mi svaki pojedini od vas ispria ono najudnovatije, to je do ivio tijekom vremena svojega slu bovanja! Slu amo i pokoravamo se! - dadnu oni kao odgovor. Sada rekne valija iz Kaira: uj, o gospodaru i sultane, ono je najudnovatije, to mi se dogodilo za vremena mojega slu bovanja, bilo ovo. I on pone PRIPOVIJEST VALIJE IZ KAIRA. U ovome su gradu ivjela dva ovjeka, koji su obiavali nastupati kao vjerodostojni svjedoci u svim sluajevima krvoprolia i tjelesnih ozljeda. Ali su obojica bili od ani ljubavi prema kurvama i u ivanju vina i razvratu. Nisam mogao pronai nikakvo sr edstvo, 393 Tristaictrdesetitreci no kako bih ih za te stvari povukao na polaganje rauna, i ve sam glede toga napustio nadu. Tada nalo im gostioniarima i kramarima, trgovcima voem i prodavaima svijea i vla snicima kurvinjaka, da mi prijave ova dva tovanja vrijedna svjedoka, ako na bilo kojem mjestu uu u pijanevanje ili ponu s ispadima, bez obzira na to da li su zajedn o ili svaki za sebe. Ako jedan zajedno s drugim ili takoer jedan sam ne to kupi od onih stvari, koje su namijenjene pijanevanju, neka me o tome ne ostave u neznanju . Ti ljudi reknu: Slu amo i pokoravamo se! Zatim se jednom dogodilo, da mi je u nono doba do ao neki ovjek i rekao: - Gospodaru, znaj, da su dva po tovana svjedoka sada na to me i tome mjestu i u toj i toj ulici u kui toga i toga, i da tjeraju neku veliku gadost. Smjesta sam se stavio u pokret. Preodjenem se, isto tako uini moj sluga, i zat im poemo onamo bez oklijevanja sami bez ikoga drugoga. im sam stao pred vrata, pok ucam. Doe neka slu avka, otvori mi vrata i upita: Tko si ti? A da joj nisam dao nikakav odgovor, uem, i tada ugledam ta dva asna ovjeka i kued omaina kako sjede s prostim kurvama, uz itavo obilje vina. im su me oni ugledali, s koe preda mnom na noge, s velikom me uljudno u pozdrave i poka u mi na poasno mjesto, t im to reknu: Dobro do ao, vrijedni goste i ili dru e u piu! Tako me oni prime, a da nisu pokazali preda mnom straha ili plahosti. Zatim s e kuedomain podigne i neko ga vrijeme ne bude. Ali kada se vratio natrag, imao je kod sebe trista dinara, koje je prostodu no pokazivao. Nato mi oni reknu: Gospodaru valijo, ti nam mo e nanijeti vi e nego sramotu, 394 Pripovijest vcdijc iz Kaira i to stoji u tvojoj ruci, da nas te ko kazni . Ali e tebi iz toga izrasti samo neugod nosti. Stoga ti mi savjetujemo, da htjedne primiti ovu svotu i da nas ne prijavi . Allah se Uzvi eni ipak naziva za titnikom, i On ljubi one izmeu Svojih slugu, koji za t iuju svoje bli nje. Tako takoer tebe oekuje na nebu nagrada i uzdarje. Ja dakle sebi reknem: - Uzmi od njih taj novac i za titi ih jo jedino ovajput. A ko ih meutim jo neki drugi put dobije u ake, tada e ih pozvati na polaganje rauna! Zavelo me je zlato, i tako ga ja primim od njih, napustim ih i odem odatle, a da me nitko nije primijetio. Ali o sljedeem danu, a da ja to nisam ni slutio, iz nenada doe k meni kadijin izaslanik i rekne: O valijo, budi tako dobar i slijedi kadijin poziv. Jer on zahti jeva da doe !

Ja se podignem i odem s njime kadiji, a da nisam znao o emu se radi. Kada sam meutim zatim stupio u sudnicu, ugledam kako ondje sjede ta dva svjedoka i kuedomain , koji mije bio dao trista dinara. Kuedomain me dakle pone tu iti zbog trista dinara, po to je on prilo io zadu nicu, i po to su ova dva po tovanja vrijedna svjedoka na temelj u nje potvrdila, da sam ja du an trista dinara. Svjedoanstvo te dvojice kadija priz na kao vjerodostojno, i zapovjedi mi da isplatim tu svotu. Takoer nisam smio prij e napustiti sud, sve dok oni nisu od mene primili trista dinara. Bio sam meutim p un gnjeva i zavjetovao sam im svaku nevolju i pokajao se, to ih nisam bio te ko kaz nio. I odem odande duboko posramljen. To je ono najudnovatije, to sam do ivio tijeko m obavljanja svoje slu be. Nato uzme rije valija iz Bulaka i rekne: Sto se mene tie, o gospodaru sultane, najudnovatiji je do ivljaj iz vremena mojega slu bovanja sljedei. I on uzme pripovijedati 395 Tristaicetrdesetitrea* no PRIPOVIJEST VALIJE IZ BULAKA. - Imao sam jednom dug od punih tristatisua dinara. Pa budui da me je to pritisk alo, prodao sam sve, to je bilo iza mene, preda mnom i u mojoj ruci138. Ali nisam skupio vi e od stotisua dinara... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 138 To znai: sav svoj imetak. 396 Ali kada je poela

tristaietrdesetietvrta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je valija iz Bulaka rekao: Prodao sa m sve, to je bilo iza mene i preda mnom. Ali nisam skupio vi e od stotisua dinara, i bio sam posve u nedoumici. Dok sam dakle jedne noi sjedio kod svoje kue u tom sta nju, netko iznenada pokuca na vrata. Ja reknem jednomu od slugu: Pogledaj, tko stoji na vratima! On izae i vrati se. Ali je njegovo lice bilo posve uto, njegova je boja bila bl ijeda, a drhtao je cijelim tijelom. Kada sam ga upitao: - to te je spopalo? - on odgovori: Na vratima stoji neki ovjek, polugol, odjeven samo u jednu ko u. Ima ma, a u pojas mu je zataknut no . Uz njega je cijela eta njemu slinih, i on tra i tebe. Tada ja uzmem u ruku svoj ma i izaem, kako bih pogledao, kakvi su to ljudi, i z bilja, bili su takvi, kao to je bio rekao sluga. Ja ih upitam: to je s vama? Oni odvrate: 397 Tristaietrdesetietvrta no Mi smo lopovi, i noas smo zadobili velik plijen. Njega smo odredili za tebe, kako bi se ti mogao osloboditi iz te nevolje, zbog koje se toliko srdi , i isplatiti dugove, koji te terete. Kada sam ja zatim dalje upitao: - A gdje je taj plijen? - oni donesu velik sa nduk, pun posua od zlata i srebra. Obraujem se nad tim prizorom, i sebi reknem: - Time u moi izbrisati sve dugove,

koji me terete, i potom u isto toliko mnogo zadr ati za sebe. Uzmem dakle poklon i vratim se u svoju kuu, tim to sam sebi rekao: - Bilo bi ip ak neplemenito, ako bi ih pustio da odu praznih ruku. Tako izvadim onih stotisua dinara, koje sam jo imao, i dad-nem ih njima, tim to sam im zahvalio za njihovo dobro djelo. Oni uzmu zlatnike i otpute se u nonoj tam i svojim putem, a da ih nitko nije primijetio. Kada je meutim svanulo jutro, ja u vidim, da se sadr aj toga sanduka sastoji od pozlaenog bakra i kositra i da je zaje dno vrijedan petstotina dirhema. I to mi je bilo vrlo bolno. Jer sada sam izgubi o takoer one dinare, koje sam jo posjedovao. To je ono najneobinije, to mi se dogodi lo za vremena mojega slu bovanja. Naposljetku pone govoriti valija iz Staroga Kaira i rekne: - O gospodaru sultane, to se mene tie, ono najudnovatije, to sam do ivio za svojega slu bovanja, je sljedee. I on ispria PRIPOVIJEST VALIJE IZ STAROG KAIRA. Jednom sam dao objesiti deset kradljivaca, svakoga na posebnim vje alima, i str ogo sam naredio stra arima, neka dobro na njih paze i da ne dopuste narodu, da nek oga od njih skine. Kada sam meutim sljedeeg jutra do ao onamo, i kada sam se ogledao za 398 Pripovijest vulije iz Starog Kairu njima, ugledam dvojicu obje enih na jednim vje alima. Ja upitam stra are: Tko je to uinio? I gdje su vje ala, na kojima je drugi visio? Oni su se pravili, kao da o tome ni ta ne znaju. Ali kada sam ih ja htio dati b ievati, oni reknu: Znaj emiru, mi smo pro le noi spavali. A kada smo se pro budili, otkrili smo, da je jedan od obje enih ukraden zajedno s vje alima, na kojima je visio. Tada smo se pred tobom prestra ili. Do ao je dakle neki seljak, koji je putovao ovim putem na magar cu, njega smo uhvatili, ubili ga i objesili ga, umjesto onoga ukra denoga, na ova ovdje vje ala. Nad time sam se ja vrlo zaudio i upitao ih: Sto je seljak imao kod sebe? Oni odvrate: Imao je na magarcu putnu vreu. Ja dalje upitam: I to je u njoj bilo? Oni dadnu kao odgovor: To ne znamo. Tada ja uzviknem: Donesite mije ovamo! Kada su je oni polo ili pred mene, ja zapovjedim, da je otvore. I gledaj sada, u njoj se nalazio raskomadan le jednoga ovjeka! Kada sam sada to ugledao, reknem, zauen, sebi samomu: -Neka je slava Allahu! Ovaj je seljak ipak samo stoga obje en, to je poinio umorstvo! A tvoj Gospod nije nepravedan prema Svojim slugama.139 Pripovijeda se takoer 139 Kur'an 41,46; slino 3,178. 8,53. 22,10. 50,28. 399 TristMetrdesetietvrta no PRIPOVIJEST 0 MJENJAU I LOPOVU. Jedan je mjenja, koji je imao kod sebe punu kesu zlata, prolazio jednom mimo et u lopova. Tada jedan od vragolana rekne: Ja njemu tu kesu mogu ukrasti! Drugi upitaju: Kako to kani uiniti? Tada on odvrati: Vi trebate vidjeti! Zatim je slijedio ovjeka sve do njegova stana. Kada je mjenja sada u ao u svoju k uu, on odlo i kesu na atulu140 i, pritisnut jakom nu dom da se popisa, odjuri na tiho mjesto, kako bi se hitno oteretio. Pritom dovikne robinji: Donesi mi ovamo ibrik s vodom! Robinja uzme ibrik i poe za njime do tihog mjesta. Vrata je meutim bila ostavil a otvorenima. Lopov brzo ue unutra, pograbi kesu, othita natrag k svojim drugovim

a i ispria im, to se bilo dogodilo... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 140 Atula je horizontalni obrub zida, koji slu i kao ukras, ali mo e biti tako ude ena, da se na nju, kao na policu, mogu stavljati razni predmeti. 400

Ali kada je poela s I tristaietrdesetipeta no I s ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je lopov pograbio kesu, othitao na trag k svojim drugovima i ispriao im, kako je to bio uinio kod mjenjaa i kod robinj e. Tada oni uzviknu: - Tako nam Allaha, to je, to si ti uinio, dobra podvala. Nju ne mo e izvesti svak i ovjek. Ali e sada sigurno mjenja doi s tihoga mjesta, i kada ne nae kesu, izmlatiti e i te ko kazniti robinju. Stoga to ipak jo ostavlja dojam, kao da nisi izveo ni ta s lavno. Da, ako si ti pravi vragolan, tada mora robinju sauvati od batina i kazne. On im samo odgovori: Ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, ja u sauvati i robinju i kesu! i odmah se vrati natrag k mjenja-evoj kui. Ondje je uo, kako ovjek upravo ka njava robinju zbog kese. On mu pokuca, a ovaj u zvikne: Tko je tu? Kada mu je lopov odgovorio: - Ja sam sluga tvojega susjeda u hazarskoj dvoran i - mjenja izae k njemu i upita ga: Sto hoe ? Lopov odvrati: 401 Tristaietrdesetipeta no Moj te gospodar daje pozdraviti i rei ti: Ti si zaista posve izvan sebe. Kako mo e kesu kao to je ova baciti pred vrata svoje ga duana i zatim otii, a nju ostaviti da le i? Da ju je bio na ao ne ki stranac, on bi je tada sigurno uzeo i odvjetrio. Da je nije moj gos podar vidio i sauvao, ona bi za tebe bila izgubljena! S tim rijeima on izvadi kesu i pridr i je ovjeku pred oima. im ju je mjenja ugledao, uzvikne: - To je stvarno moja kesa! i ispru i ruku, kako bi je uzeo sebi. Ali vra golan rekne: Tako mi Allaha, ja ti je neu dati prije nego to mi napi e jednu ispravu za mojega gospodara, koja potvruje, da si ti od me ne primio kesu. Bojim se, da mi moj gospodar nee vjerovati, da si ti primio kesu u posjed, ako mi ti ne ispostavi za nju ispravu i ne stavi ispod nje svoj peat! Tada mjenja ode natrag u kuu, kako bi napisao tra enu potvrdu o primitku kese: lo pov meutim otri s kesom i pobjegne, a robinja bude sauvana od kazne. Dalje se pripovijeda: PRIPOVIJEST 0 VALIJI IZ KUSAI LUPE U. Jedne je noi 'Ala ed-Din, valija iz Kusa141, sjedio u svojoj kui. Tada se iznen ada pojavi neki ovjek lijepe vanj tine i dostojanstvena nastupa. On doe k njemu u non o doba sa sandukom, koji je na glavi bio no en od jednoga roba. Ostane stajati na vratima i rekne jednomu od emirovih slugu: - Ui unutra i reci emiru, da bih ja htio s njime razgovarati zbog jedne povje rljive stvari. 141 Kus se nalazi u gornjem Egiptu, ne to sjevernije od Luksora. To je u sre dnjem vijeku bio jedan od najveih egipatskih gradova, ali je danas samo malo kota rsko mjesta ce. 402 Pripovijest o valiji iz Kusa- i lupe u

Sluga ue unutra i prenese poruku. Nato valija zapovjedi, da se stranca pusti u nutra. Kada je dakle ovaj u ao, emir uvidi, da je on ovjek visokog dostojanstva i l ijepe vanj tine. Zato mu on dadne da sjedne pokraj njega i primi ga sa svim poastim a. Zatim ga upita: Sto te dovodi k meni? Ovaj mu dadne kao odgovor: Ja sam drumski razbojnik. Ali sada kanim odustati od svoje ga poslovanja i vratiti se pod tvojim vodstvom k Allahu Uzvi e nomu. Htio bih dakle, da mi ti u tome pomogne . Jer ja ivim u tvome okrugu i stojim pod tvojim nadzorom. Imam ovdje kod sebe ovaj sanduk, u kome se nalaze stvari u vrijednosti od oko etrdesettisua dinara. One ponajprije dolikuju tebi. Daj mi od svojega asno steenog novca tisuu dinara na pravovaljan nain, kako bih time stekao glavnicu, koja e mi pomoi u tome, da se popravim, i uiniti mi moguim, da odustanem od zlog injenja! Tvoja e plaa stajati kod Allaha Uzvi enoga! Nato on otvori sanduk, kako bi pokazao valiji, to je unutra. I gledaj sada, bi li su to nakit i dragulji, plemenite kovine, peatni ka-menovi i biseri. Nad time je valija bio zaprepa ten i u najveoj mjeri obradovan. I smjesta pozove svojega riz niara i rekne mu: Donesi tu i tu kesu! To je bila jedna, u kojoj se nalazilo tisuu dinara... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 403

Ali kada je poela tristaietrdeseti esta no i ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je valija pozvao svojega rizniara i rekao mu: - Donesi mi tu i tu kesu! To je bila jedna, u kojoj se nalazilo tisuu dinara. Po to je rizniar bio donio tu kesu, emir je dadne ovjeku. Ovaj je primi, zahvali se davaocu i ode svojim putem , za tien nonom tamom. Kada je zatim nastalo jutro, po alje valija po predstojnika zla tarske udruge i poka e mu, im je ovaj stigao, onaj sanduk s njegovim sadr ajem. Ali z latar nae samo kositar i bakar i otkrije, da su dragulji i peatni kamenovi i biser i najobinije staklo. To je valiji bilo vrlo bolno. Takoer smjesta dadne da se ide u potragu za lupe om, ali njega nitko nije mogao uhvatiti. A dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 IBRAHlMU IBN EL-MAHDlJU I TRGOVCU. Gospodar je pravovjernih el-Ma'mun rekao jednom Ibrahimu 405 Tristaicctrdesetiksta no ibn el-Mahdiju142: Ispriaj nam ono najudnovatije, to si ikada do ivio! Ovaj odgovori: Slu am i pokoravam se, o gospodaru pravovjernih! uj, iza ao sam jednoga dana van za svoje zadovoljstvo, i moj me put tada dovede do jednoga mjesta, gdje sam namirisao miris jela. Obuzela me elja za njima, i ja ostanem stajati, o gospodaru pravovjernih. Ali sam bio neodluan, i nisam znao, tr ebam li ii dalje ili ui u onu kuu. Kada sam sluajno podigao svoj pogled, otkrijem ne ki prozor s re etkom i iza njega jednu ruku i runi zglob, tako lijepe, kakve jo nika da nisam bio vidio. Pri tome sam prizoru bio kao izvan sebe, zaboravio sam miris jela poradi te ruke i njezina pregiba i poeo smi ljati sredstvo, kako bih mogao do

spjeti u tu kuu. Tada iznenada ugledam u blizini nekog krojaa. K njemu priem i pozd ravim ga. Po to je bio uzvratio moj pozdrav, upitam ga: Komu pripada ova kua? Jednomu trgovcu - odgovori on. Upitam dalje: Kako se on zove? Kroja odgovori: On se zove tako i tako, sin je toga i toga, a opi samo s trgov cima. Dok smo mi tako jedan s drugim razgovarali, odjednom se pribli e dva otmjena ovj eka pametnih lica, koji su jahali. I kroja mi ispria, da su oni trgovevi najprisnij i prijatelji, i on mi imenuje takoer njihova imena. Tada pritjeram k dvojici svoj u jahau ivotinju, a kada sam bio kod njih, reknem: 142 Ibrahim ibn el-Mahdi je bio brat Harana er-Ra ida, a stric kalifa el--Ma 'muna. 406 Pripovijest o Ibmhimu ibn el-Mahdiju i trgovcu - Ja u dati za vas svoj ivot! Abu Fulan143 vas ve dugo oekuje! Zatim sam ih pratio, dok nismo do li do kunih vrata. Ondje s ta dva ovjeka uem unu tra, a kada me je kuedomain ugledao s njima, nije sumnjao u to, da sam ja njihov p rijatelj. S time mi nazove dobrodo licu i dadne mi poasno mjesto. Zatim donesu stol s jelima, a ja si sada reknem: - Allah mi je milostivo ispunio moju elju za ovim jelima. Preostaju sada samo jo ruka i runi zglob. Potom smo se uputili na go enje piem u jednu drugu sobu, i ja opazim, daje ova na mje tena sa svakovrsnima zgodnim stvarima. Kuedomain mi je iskazivao osobitu pa nju i uvijek je rije upuivao meni. Jer dr ao me je za gosta svojih vlastitih gostiju, dok su se ova dvojica prema meni odnosili s najveom uljudno u, jer su mislili, da sam kue domainov gost. Tako su se dakle svi natjecali u svojoj ljubaznosti prema meni, sv e dok nismo bili ispili odreen broj peharova. Zatim ue k nama jedna robinja. Bila je nalik u svojoj velikoj ljepoti i svome prekrasnom obliju vrbovoj grani. I ona posegne za lutnjom, pone pjevati i pusti da odjekuje ova pjesma: Zar to nije udnovato, da nas obuhvaa jedna kua, A da mi se ti ne pribli uje , da mi tvoja usta ne ka u nijednu rjecu? Oi samo potajno dojavljuju e nju u du ama. One izvje uju, koliko vru ar e e srce. I pogledi daju znakove, obrve kimaju, A kapci se spu taju, dok ruke alju pozdrave. 143 To znai: "otac toga i toga". ehrezad time naznauje, da je Ibrahim ovdje u porabio poasno trgovevo ime, jer ga je oslovio prema imenu njegovoga najstarijeg s ina. 407 Tristmetrdesetiksta no Tada sam bio uzbuen u svojoj nutrini, o gospodaru pravovjernih, i uhvatilo me je ushienje zbog prekomjernosti njezine ljepote i zbog nje nosti te pjesme, koju je otpjevala. Ali budui da sam joj zavidio zbog njezinoga divnog umijea, reknem joj: Tebi jo ne to nedostaje, djevojko! Tada ona ljutito baci iz ruke lutnju i rekne: Otkada vi to dovodite u svoje dru tvo neotesane ljude? Sada se ja pokajem zbog toga, to sam bio uinio, pa kada sam uvidio, da mi to za mjeraju takoer ovi ljudi, ja sebi reknem: Sada mi je izmaknulo sve, emu sam se nad ao. A nisam vidio nikakav drugi izlaz, da se obranim od prijekora, nego da zamoli m lutnju i reknem: - Pokazat u vam, to je njoj nedostajalo u dionici, koju je iz vodila: Slu amo i pokoravamo se! odvrate ljudi. Zatim mi donesu lutnju. Ja pustim nekoliko tonova, kako bih ugodio strune i p onem pjevati ovu pjesmu: Ovdje je tvoj prijatelj, pognut pod svojim ljubavnim jadom, Koji pu ta da mu suze teku na njegove grudi. Desnicu podi e zazivajui i molei od Milosrdnoga Usli enje, a ljevicu dr i pritisnutu na

srce. Ti koja ga gleda kako umire u svojoj ljubavnoj boli, Tvojom je rukom i oima on pos veen smrti. Tada robinja skoi, i baci se pred moje noge, poljubi ih i uzvikne: 408 Pripovijest o Ibrahimu ibn cl-Mahdiju i trgovcu To je na tebi, da meni oprosti , moj gospodaru! Tako mi Allaha, nisam poznavala tvoj rang, i nisam jo nikada ula takvo umijee144. Ljudi me na to ponu astiti i slaviti. Jer oni su bili ushieni preko svake mjere. A svaki me je pojedini od njih zamolio, da jo jednom zapjevam. Tako dakle ja otp jevam nekoliko veselih napjeva. Konano gosti postanu pijani, njihov razum i ezne, i oni budu odvedeni kuama. Ostanu samo kuedomain i djevojka. Po to je bio ispio sa mnom nekoliko peharova, on rekne: Dragi gospodaru, moj je ivot dosada uzalud prolazio, jer do ovoga asa ja nisam upoznao nikoga, tko bi sliio tebi. Ali, tako ti Allaha, dragi gospodaru, reci mi, tko si ti, kako bih znao, koga mi je noas Allah darovao za druga u piu. Najprije sam mu davao zaobilazne odgovore, i nisam mu odavao svoje pravo ime. Ali kada me je on uzeo preklinjati, ja ga o njemu izvijestim. im je saznao moje ime, on skoi... Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 144 Ibrahim ibn el-Mahdi je meu suvremenicima bio glasovit kao izvrstan imp rovizator. 409

Ali kada je poela

3 gS tristaietrdesetisedma no Sr$??????????????????????????^ ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ibrahim ibn el--Mahdi dalje pr ipovijedao: - im je kuedomain saznao moje ime, on skoi na noge i rekne: - Ja sam bio zapanjen ve nad time, da bi netko drugi osim tebe mogao posjedov ati takvu nadarenost, a udes mije danas ukazao milost, za koju mu ne mogu dovolj no zahvaliti. Alije ovo mo da samo san. Kako bih se ja inae ikada mogao drznu ti da po elim, da kalifsko dostojanstvo posjeti moju kuu i da ushtjedne noas biti moj dru g uz a u? Kada sam ga zatim uzeo preklinjati, neka sjedne, on sjedne na pod. I nato me pone najuljudnijim rijeima pitati o povodu moje posjete kod njega. Ja mu dakle isp riam cijelu priu, od poetka do kraja, i ni ta mu ne pre utim. I zakljuim s rijeima: - Sto se tie onih jela, sada je ve moja elja ispunjena. Ali

glede ruke i runog zgloba jo nisam postigao ono, to elim. Tada on odvrati: - Takoer glede ruke i runoga zgloba treba vidjeti svoju lju ispunjenom, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni. 411

Tristaietrdesetisedfna no Zatim on uzvikne: Hej ti, djevojko, reci toj i toj, neka sie dolje! I on dadne svoje robinje jednu za drugom pozivati da dou i sve mi ih poka e. Ali nisam na ao onu, na koju sam mislio. Naposljetku on rekne: Tako mi Allaha, visoki gospodaru, sada vi e nitko ne preostaje, osim moje matere i moje sestre. Ali, tako mi Allaha, moram narediti da takoer njih dvije dou ovamo dolje i pokazati ih tebi, da ih vidi . Zaprepa ten nad njegovom velikodu no u i irokogrudno u, ja reknem: Svoj u ivot dati za tebe! Poni sa sestrom! Od srca rado! - odvrati on. Kada je zatim njegova sestra si la dolje i pokazala mi svoju ruku, gledaj, imal a je ruku i runi zglob, koje sam bio vidio. Ja meutim uzviknem: Svoj u ivot dati za tebe, ona je cura, kojoj sam vidio ruku i runi zglob. Smjesta on dadne svojim slugama zapovijed, neka neodlo no dovedu svjedoke, i on i tako uine. Zatim naredi da donesu dvije kese sa po desettisua zlatnika i rekne s vjedocima: Ovaj na gospodar i vladar, Ibrahim ibn el-Mahdi, stric gospodara pravovjernih, moli za ruku moje sestre te i te. A ja uzi mam vas za svjedoke, da nju udajem za njega i da je on njoj donio desettisua zlatnika kao jutarnji dar. - Zatim nastavi: Udajem za tebe svoju sestru tu i tu, uz spomenuti jutarnji dar. Ja odvratim: Ja to prihvaam i s time sam sporazuman. Nato on jednu od dvije kese dadne svojoj sestri, drugu meutim svjedocima. I iz nova pone: 412 Pripovijest o eni, koja je siromahu dala milostinju Gospodaru, ja u ti dati namjestiti jednu odaju, u kojoj e moi sa svojom enom poivati. Tada me velikodu nost, koju je oitovao prema meni, uini zbunjenim, i bude me stid , da joj se pribli avam u kui njezina brata. Stoga mu ja reknem: Opremi je i po alji je u moj stan! I tako mi tvojega ivota, o gospodaru pravovjernih, on mi je po alje s tako velik om opremom, da ju je na a kua, unato svojoj veliini, jedva mogla primiti. A kasnije m i je podarila ovoga djeaka, koji stoji pred tobom. Tada se el-Ma'mun zaprepasti nad velikodu no u toga ovjeka, i on uzvikne: Kakav izvrstan ovjek! Ja jo nikada nisam uo o njemu slinome. I on zapovjedi Ibrahimu ibn el-Mahdiju, neka ga dovede, kako bi ga on upoznao . Ovaj ga dovede, a kalif uzme s njime razgovarati. A tada on nae takvo dopadanje u njegovome pametnome i finom biu, da ga je uinio jednim od svojih povjerljivih p rijatelja: Allah je meutim Davatelj i Darovatelj! Dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 ENI, KOJA JE SIROMAHU DALA MILOSTINJU. Jednom je jedan kralj dao objaviti narodu svojega kraljevstva: Ako tko meu vama dadne bilo kakvu milostinju, ja u mu dati odsjei ruku! Tada su se svi ljudi poeli suzdr avati od dobroinstva, i nijedan se nije vi e usuivao svojemu bli njemu 413

Tristaietrdesetisedma no pokloniti milostinju. Dogodilo se dakle jednoga dana, da je jedan prosjak, kojeg a je muila glad, do ao k jednoj eni i zamolio je: Daj mi ipak neku milostinju!... 414 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je prosjak rekao eni: - Daj mi ipak neku milostinju! Ona meutim rekne: Kako ti ja mogu dati milostinju, kada ipak kralj svakomu po jedinomu, koji daruje milostinju, daje odsjei ruku? Pa ipak on nastavi: Ja te molim, poradi ljubavi Allaha Uzvi enoga, daj mi neku milostinju! Budui da ju je on sada zamolio poradi Allahove ljubavi, ona osjeti prema njemu suut i pokloni mu dva hljeba. Ali vijest o tome dopre do kralja, i on zapovijedi , neka je dovedu k njemu. Kada je ona do la k njemu, on joj dadne odsjei ruke145.1 ona se opet uputi u svoju kuu. Nakon stanovitoga se vremena dogodi, daje kralj re kao svojoj materi: Namjeravam se o eniti. Stoga mi nai neku lijepu enu za suprugu! 145 To jest: za svaki hljeb po jednu ruku. 415 Tristmetrdesetiosma no Ona odgovori: Meu mojim robinjama je jedna ena, od koje se ne mo e pronai nijedna ljep a. Ali ona ima jedan veliki nedostatak. Kada je on upitao: Sto je to dakle? ona odvrati: Njoj su odsjeene ruke! Ali kralj nastavi: Hou je vidjeti! Tada mu je kraljica dovede. A kada ju je on ugledao, bude od nje osvojen, o eni se njome i ue k njoj. Ova je ena bila ta, koja je prosjaku bila dala ona dva hlje ba i kojoj je on zbog toga bio dao odsjei ruke. Kada se dakle on njome o enio, drug e kraljeve ene postanu na nju ljubomorne, i one mu napisu, kada mu je rodila sina , da je ona brakolomnica. Nato kralj svojoj materi po alje poslanicu, u kojoj joj zapovijedi, da odvede tu enu u pustinju i da je ondje ostavi. Zatim neka se sama vrati natrag. Mati izvr i ovu zapovijed. Ona enu odvede u pustinju i zatim se vrati natrag sama. Tada ena pone oplakivati svoj udes, i tako je gorko naricala, da nje zinoj boli nije sliila nijedna druga. I dok je ona i la s djeaiem na ramenu, prolazila je uz jedan potok. I ona klekne, kako bi se napila, jer ju je muila estoka e, zato t o je tako dugo hodala i bila tako umorna i alosna. Ali dok se ona tako sagnula na prijed, dijete padne u vodu. Sada ona sjedne i zaplae gorkim suzama za svojim dje tetom. Dok je ona tako plakala, odjednom dou k njoj dva ovjeka i upitaju je: Za to plae ? Ona im odgovori: Nosila sam na ramenu djeaia. On je pao u vodu! I oni upitaju dalje: Hoe li, da ti ga mi opet izvadimo? Da! uzvikne ona. Tada se ova dvojica pomole Allahu Uzvi enomu, i dijete opet izae van zdravo i ne povrijeeno. Sada oni upitaju: 416 Pripovijest o pobo nom Izraelcu Hoe li, da ti Allah opet vrati tvoje ruke, onakve kakve su bile?

Da! - odvrati ona. Tada se njih dvojica pomole Allahu, Visokohvaljenomu i Uzvi enomu, i njezine jo j ruke budu vraene, jo ljep e, nego to su bile. Iznova oni upitaju: Zna li takoer, tko smo mi? Allah je Sveznajui! - dadne ona kao odgovor. Dvojica meutim reknu: Mi smo tvoja dva hljeba, koje si darovala prosjaku. Ta je mi lostinja bila razlogom, to su bile odsjeene tvoje ruke. Ali sada slavi Allaha Uzvi enoga, koji ti je dao natrag tvoje ruke i tvoje dijete! Tada ona stane hvaliti i slaviti Allaha Uzvi enoga. A dalje se pripovijeda takoer PRIPOVIJEST 0 POBO NOM IZRAELCU. Meu Izraelovim je sinovima ivio jednom jedan pobo an ovjek. On je imao obitelj, ko ja je prela pamuk. I on je obiavao svaki dan prodavati preu i za utr ak kupovati nov i pamuk. Za dobitak je, koji bi mu zatim jo preostao, kupovao za svoje svagda nji k ruh. Jednoga meutim dana, kada je bio iza ao i prodao preu, susretne jednoga od svoj e brae, a ovaj mu se potu i na svoju nu du. Tada mu on dadne utr ak od pree i vrati se n atrag k svojima bez pamuka i bez kruha. Ovi sada poviu: Gdje su pamuk i jelo? A on im uzvrati: Sreo me je taj i taj i potu io mi se na svoju nu du. Tada sam mu ja dao utr ak za preu. 417 Tristmctrdesetiosma no Ali oni upitaju: - to mi trebamo sada initi, kada nemamo vi e ni ta za prodaju? Posjedovali su pak jedan drveni puknuti loni i jedan ibrik. S njima on ode na b azar, ali mu ih nitko ne htjedne otkupiti. Dok je on tako stajao na bazaru, sluaj no je prolazio mimo njega neki ovjek, koji je nosio jednu ribu... 418 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je idovski ovjek uzeo drveni loni i ib rik i oti ao s njima na bazar. Ali ih nitko nije htio od njega otkupiti. Dok je on tako stajao na bazaru, sluajno je prolazio mimo njega neki ovjek, koji je nosio n eku smrdljivu i nadu-tu ribu. Nju mu nitko nije htio otkupiti. ovjek s ribom ga u pita: - eli li mi prodati svoju stare za moju stare ? - Da - odvrati idov, dadne mu loni i ibrik a od njega uzme ribu. Zatim je donese svojima. Ali oni uzviknu: to mi trebamo poeti s tom ribom? On odgovori: Mi emo je ispei i jesti, sve dok se ne svidi Allahu Sve moguemu, da nam omogui kruh. Tada je oni uzmu i rasijeku joj trbuh. A u njoj nau jedan biser. To oni jave p oglavaru, a taj rekne: Pogledajte! Ako je probu en, tada on pripada jednomu dru gom ovjeku. Ako je meutim jo neprobu en, tada je to dar mi losti, koji vam je poklonio Allah Uzvi eni. 419 Tristaietrdesetideveta- no Kada su pogledali, on stvarno jo nije bio probu en. O sljedeem ga jutru Izraelac

odnese jednomu od svoje brae, jednomu od ljudi, koji se razumiju u takve stvari. Taj ga upita: Ti tu, odakle ima ovaj biser? On dadne kao odgovor: To je dar milosti, koji nam je poklonio Allah Uzvi eni. Tada drugi nastavi: On je vrijedan tisuu dirhema. I ja u ti ih jamano za njega dati. Ali ga radije odnesi tomu i tomu, on ima vi e novca i razumi jevanja nego ja! Tako ga Izraelac odnese k imenovanomu, a ovaj rekne: On je vrijedan sedamdesettisua dirhema, ali ne vi e. On mu isplati sedamdesettisua dirhema, a Izraelac pozove nosae, koji mu odnesu taj novac sve do njegovih kunih vrata. Ondje prie k njemu neki prosjak i zamoli: Daj mi od onoga, to je tebi dao Allah Uzvi eni! Tada on rekne prosjaku: - Juer smo mi bili jo kao ti. Zato uzmi polovicu od ovoga novca! Po to je on nato podijelio novac na dva dijela i po to je svaki od njih dvojice u zeo svoj dio, prosjak pone: - Zadr i svoj novac, uzmi ga opet natrag, neka ti ga Allah bla goslovi! Znaj, ja sam Allahov glasnik, on me je poslao k tebi, kako bih te isku ao! Sada Izraelac uzvikne: Neka je hvala i slava Allahu! I on je sa svojima vazda ivio u ivotnoj radosti, sve dok nije umro. A dalje se pripovijeda 420 Pripovijest o Abu Hass&nu ez-Zijadiju i ovjeku iz ChorasAna PRIPOVIJEST 0 ABU HASSANU EZ-ZIJADIJU ICOVJEKD IZ CHORASANA. Abu Hassan ez-Zijadi je priao: - Jednom sam ivio u vrlo velikoj oskudici i briz i. Da, pritisnuli su me trgovci namirnicama i pekari i drugi poslovni ljudi, a j a sam dospio u takvu bijedu, da vi e nisam vidio nikakva izlaza. Dok sam se ja dak le nalazio u tome turobnom polo aju i dok nisam znao, to da uinim, kadli iznenada je dan od mojih slugu ude k meni i ka e: - Na vratima stoji neki haija146, koji eli ui k tebi. Ja reknem: - Pusti ga unutra! I kada je ovjek u ao unutra, pokazalo se, daje on Chorasanac. On me pozdravi, ja uzvratim njegov pozdrav, i zatim me on upita: - Jesi li ti Abu Hassan ez-Zijadi? - Dabome odvratim ja to je tvoja elja? On nastavi: - Ja sam stranac, i na hailuku sam. Imam uza se veliku svo tu novca, i sada mi je postalo odve te ko, da ga dalje nosim sa so bom. Zato bih elio ostaviti kod tebe tih desettisua dirhema, sve dok se ne vratim poslije zavr enoga hailuka. Ako se karavana vrati i ti me zatim ne ugleda , tada znaj, da sam mrtav. Zatim ti taj novac treba pripasti kao poklon od mene. Ako se meutim vratim, tada on ostaje moj. Ja odvratim: Neka to bude, kako ti eli , ako tako hoe Allah Uzvi eni! Zatim on donese jednu vreu, i ja reknem slugi: 146 Hodoasnik. 421 Tristaietrdesetideveta Donesi mi jedan kantar147! Po to ga je bio donio, stranac putem. Ja meutim dadnem da dou 147 Kantar je vaga. 422 Tada primijeti Sehrezad, da je zapoela po Kraljevu dopu tenju. no : izmjeri novac i preda mi ga. Zatim on ode svojim poslovni ljudi i isplatim svoje dugove... svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila

Ali kada je poela

\ i

tristaipedeseta no

!;

ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Abu Hassan ez-Zijadi pripovijedao: - Ja meutim dadnem da dou poslovni ljudi i isplatim dugove, koji su me teretili. Izdavao sam akom i kapom. Jer kazivao sam sebi: - Dok se on vrati, AMh e ve dati da nam padne u dio od Njegove milosti! Ali jedva da je bio protekao jedan dan, kadli opet ue k meni sluga i javi: Tvoj prijatelj iz Chorasana stoji pred vratima! Pusti ga unutra! - reknem ja. I ovaj ue. Zatim ispria: - Bio sam odluio, da obavim hailuk. Ali sam sada primio vijest, da je umro moj otac. Stoga sam dakle odluio, da se vratim doma. Zato mi vrati onaj novac, koji sam ti juer bio povjerio! Kada sam morao uti od njega ove rijei, dospio sam u takvu zbunjenost, kakvu jo n ikada nije upoznao nijedan ovjek. Bio sam posve u nedoumici, tako da mu najprije nisam dao nikakav odgovor. Jer da sam to bio porekao, on bi mi naredio da se zak unem, i mene bi na onome svijetu oekivalo ruglo i sramota. Da sam meutim bio rekao , da sam taj novac izdao, tada bi on povikao i otkrio bi me pred ljudima. Zato m u reknem: 423 Tristaipedesetct no Neka te Allah podr i! Moja kua ovdje nije nikakva utvrda niti takoer neko sigurno mjesto za toliko mnogo novca. Kada sam primio tvoju vreu, poslao sam je k jednomu ovjeku, kod kojega je sada. Doi sutra opet k nama, kako bi je uzeo, ako tako htjedne Allah Uzvi eni! Tada on ode. Ali ja provedem no u zbunjenosti, jer se Chora-sanac vratio k men i. Te mi noi nije dolazio san, i nisam mogao sklopiti oka. Tada ustanem i zapovij edim sluzi: Osedlaj mi mulu! Ali on rekne: Gospodaru, jo je mrano, no je tek jedva zapoela! Opet se vratim k svojoj postelji, ali me je san izbjegavao. I uvijek sam izno va budio slugu, a da on nije slijedio moju zapovijed, sve dok nije zarudjela zor a. Tada mi on napokon osedla mulu, i ja odja im, a da nisam znao, kamo bih se treb ao uputiti. Pustim ivotinji uzde da joj vise preko lea i utonem u turobne misli i brige, dok je ona po la korakom prema istonomu dijelu Baghdada. Na putu mi doe ususr et neka eta ljudi. im sam ih ugledao, ja im iz-maknem i skrenem ispred njih u neku drugu ulicu. Ali su me oni slijedili, i jer su vidjeli da sam opskrbljen tajlas anom148, po urili su do mene i upitali me: Zna li, gdje stanuje Abu Hassan ez-Zijadi? Ja sam taj - odgovorim im ja. A oni uzviknu: Slijedi poziv gospodara pravovjernih! I ao sam dakle s njima, sve dok nisam do ao pred el-Ma'muna. On me upita: 148 Tajlasan je u krobljena tkanica, koja se, kao oznaka vi ega dr avnog slu benik a, obavija oko turbana tako, da joj krajevi padaju na ramena. Do sredine su ga X III. st. nosili samo suci i bogoslovi. 424 Pripovijest o Abu Hassanu ez-Zijadiju i ovjeku iz Chorasdna Tko si ti?

Kada sam mu ja odgovorio: Jedan od drugova kadije Abu Jusufa, jedan od pravni h strunjaka i poznavalaca predaja - on upita dalje: Pod kojim si nadimkom poznat? Ja odgovorim: Kao Abu Hassan ez-Zijadi. Tada on rekne: Izvijesti me, to je s tobom posrijedi! Ja ga dakle upoznam s time, kako sa mnom stoji. On meutim gorko zaplae i zatim rekne: Nesretnice, Allahov mi Poslanik On neka Ga blagoslovi i neka Mu dadne mir! zbog tebe noas nije dao da spavam. Jer kada sam poetkom noi jedva bio usnuo, ukazao mi se i rekao mi: Pomozi Abu Hassanu ez-Zijadiju! Tada sam se probudio. Ali budui da te nisam poznavao, opet sam legao na spavanje. Ali mi se On ponovo ukazao i rekao: Jao, pomozi Abu Hassanu ez-Zija diju! Po drugiput sam se probudio. I jer te ipak nisam poznavao, opet sam zaspao. Samo je On po trei put do ao k meni i rekao: Jao, pomozi Abu Hassanu ez-Zijadiju! Sada se nisam usudio, da dalje spavam, nego sam tijekom cijele noi bdio, i zatim probudio ljude i poslao ih na sve strane, da te potra e. Nato mi on dadne desettisua dirhema s rijeima: Ovi su za Chorasanca - i daljnji h desettisua s rijeima: - Ovo izdaj bez razmi ljanja i pobolj aj time svoj polo aj! Nadalje mi pokloni tridesettisua dirhema, tim to rekne: Ovim se opremi, a kada doe dan ceremonija, tada se nai kod mene, kako bih te opskrbio slu bom! Uzmem dakle novac sa sobom, odem i uputim se k svojemu stanu. Ondje izreknem jutarnju molitvu. Ubrzo meutim bude tu takoer Chorasanac. Uvedem ga u kuu, uzmem za njega jednu kesu sa desettisua dirhema i reknem mu: 425 Tristaipedeseta no - Tu je tvoj novac! Ali on uzvrati: - To nije isti novac kao to je moj! - Ima pravo - odvratim ja. Kada je on zatim upitao: Kako dolazi do toga? ja mu ispriam cijelu povijest. Tada on zaplae i rekne: - Tako mi Allaha, da si mi ti otpoetka govorio istinu, tada ja ne bih zahtijevao od tebe nikakvo plaanje. Ali ni sada takoer, tako mi Allaha, neu ni ta uzeti... 426 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

'?\ i tristaipedesetiprva no 11 ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Chorasanac rekao ez-Zijadiju: Tako mi Allaha, da si mi ti otpoetka govorio istinu, ja ne bih od tebe zahtijevao nikakvo plaanje. Ali ni sada ne na mjeravam, tako mi Allaha, ni ta uzeti od tog novca, i ti sada s pra vom nisi vi e za njega odgovoran. Zatim me on napusti, a ja dovedem u red svoje stvari. O danu se ceremonija meu tim uputim k el-Ma'munovim vratima i uem k njemu, dok je on tu sjedio u sveanim ha ljinama. Kada sam se pojavio pred njime, on mi naredi da priem bli e i izvadi ispod svojega molitvenog ilima jednu ispravu, tim to rekne: - Ovo je isprava o postavljenju za kadiju zapadnog okruga

svetoga grada Medine od Vrata Mira149 pa sve do najizvanjskijega kraja grada. I podarujem ti toliko i toliko kao mjeseni prihod. Tako se dakle boj Allaha, Svemoguega i Preslavnoga, i misli na to, kako se Allahov Poslanik - On neka Ga blagoslovi i neka Mu dadne mir! za tebe zauzeo! 149 Vrata Mira su glavni ulaz u Sveti Okrug unutar grada Medine. Ta se vrata nalaze na jugozapadnom uglu Svetog Okruga. 427 Tristmpedesetiprva no Tada se ljudi zaprepaste nad njegovim rijeima i upitaju me za njihovo znaenje. Ja im meutim ispriam povijest od poetka do kraja, i vijest se o tome ra iri meu ljudim a. Abu Hassan ostane nato kadijom u svetome gradu Medini, sve dok nije umro, u d anima kalifa el-Ma'muna - Allahova milosrd-nost neka je nad njime! Dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 SIROMAHU U NEVOLJI I NJEGOVIM PRIJATELJIMA. Bio je jednom jedan ovjek, koji je imao mnogo novaca, ali je sve izgubio i sad a nije vi e ni ta posjedovao. Njemu ena dadne savjet, neka se obrati za pomo u nevolji jednomu od svojih prijatelja. On tako ode k jednom prijatelju i ispria mu o svoj oj nu di. Taj mu posudi petstotina dinara, kako bi obavljao trgovinu. Bio je dakle prije taj ovjek draguljar. I zato on uzme zlato, ode na dragu -ljarski bazar i o tvori duan, kako bi kupovao i prodavao. Dok je on ondje sjedio u duanu, dou k njemu tri ovjeka i upitaju ga za njegova oca. A kada im je on rekao, da je njegov otac umro, oni upitaju dalje: Zar on nije ostavio za sobom nikakvih potomaka? Tada im on dadne kao odgovor: On je ostavio iza sebe va ega slugu, koji stoji pred vama. A oni ponovo upitaju: Tko mo e posvjedoiti, da si ti njegov sin? Ljudi na bazaru odgovori on. Tada oni reknu: Sazovi nam ih, kako bi posvjedoili, da si ti njegov sin! 428 Pripovijest o siromahu u nevolji i njegovim prijateljima On ih pozove, i oni to posvjedoe. Sada ta tri ovjeka izvade bi-sage, u kojima e nalazilo tridesettisua dinara i ktomu jo dragulji i plemenite kovine. I oni mu eknu: Ovo nam je tvoj otac povjerio na uvanje. Nato oni odu. Uskoro meutim doe k njemu neka ena i zatra i od njega nekoliko dragulja, koji su imali vrijednost od petstotina dinara, ali ih ona od njega otk upi za tritisue dinara. Tada on uzme petstotina dinara, koje je bio posudio od sv ojega prijatelja, i opet mu ih odnese, tim to je rekao: Uzmi petstotina dinara, koje sam od tebe posudio. Jer Allah mi je pomogao da doem do novoga blagostanja. Ali prijatelj mu odvrati: Ja sam ti njih poklonio i pomogao ti poradi Allaha. Zato ih uzmi. I uzmi takoer ovaj list, ali ga proitaj tek, kada bude bio u svojoj kui, a zatim postupaj prema onomu, to na njemu stoji napisano! Nato ovjek uzme novac i list i uputi se kui. Kada ga je bio razmotao, nae na mu napisane ove stihove: Ljudi su, koji su ti se pribli ili, bili od mojih: A to si prodao za gotovinu, to je kupila moja mati. Sav sam ti novac i dragulje p oslao ja kao nagradu. Nisam tako postupio, kako bih te uvrijedio: Htio sam ti u tedjeti opasnost od sram ote. Dalje se pripovijeda 429 Tristaipcdesetiprva no PRIPOVIJEST 0 BOGATU OVJEKU KOJI JE OSIROMA IO I ZATIM OPET POSTAO BOGATIM. s r onih

nje

ivio je jednom u Baghdadu jedan ovjek, koji je posjedovao veliko bogatstvo i mn ogo novaca. Ali je on izgubio svoj novac, i tada je s njime drugaije stajalo. Sad a nije posjedovao vi e ni ta, i mogao je odr avati svoj ivot samo pomou te koga rada. Jedn e noi pritisnut brigama i utuen legne na spavanje i ugleda u snu lik, koji mu je r ekao: - Znaj, tvoja je srea u Kairu. Poi onamo i potra i je! On odmah otputuje za Kairo, a upravo kada je do ao onamo, zatee ga no. Tako on le gne na spavanje u jednoj d amiji. U blizini je meutim te d amije bila jedna kua, a All ahova je odluka to tako sklopila, da je jedna lopovska dru ba do la u d amiju i odatle provalila u onu kuu. Tada se ukuani probude od buke, koju su lopovi pri tome prav ili, i oni ponu silno kriati. Smjesta im doe u pomo valija sa svojim ljudima. Kradlj ivci se odatle povuku i pobjegnu. Ali valija doe u d amiju i nae ovjeka iz Baghdada, koji je ondje spavao. On ga dadne uhvatiti i odmjeriti mu takve udarce ibom, da j e umalo umro. Zatim ga baci u zatvor. Ondje ovjek ostane tri dana. Zatim ga valij a dadne dovesti pred sebe i upita ga: - Iz koje si zemlje? - Iz Baghdada - dadne ovjek kao odgovor. Dalje on upita: - Kakav te je razlog potaknuo, da doe u Kairo? ovjek odvrati: Vidio sam u snu jedan lik, koji mi je rekao: Znaj, tvoja je srea u Kairu. Poi o namo i potra i je! Kada sam meutim do ao u Kairo, tada sam na ao sreu, koju su mi donije li oni udarci ibom, koje sam dobio od tebe na poklon. 430 Pripovijest o bogatu ovjeku koji je osiroma io Tada se valija nasmije iz punoga grla, tako da su se mogli vidjeti njegovi onj aci, i rekne mu: Ti bedae, ja sam triput u snu vidio jedan lik, koji mi je re kao: U Baghdadu, u toj i toj gradskoj etvrti stoji jedna kua, koja izgleda tako i tako. U njezinu je dvori tu jedan vrt, i u njegovome je donjem dijelu jedan advrvan, i u njemu je skriveno jedno silno veliko blago. Poi onamo i uzmi ga! Ja nisam oti ao onamo. Ali si ti u svojoj bedastoi putovao od mjesta do mjesta za volju jedne utvare, koja se sastoji samo od zabluda stvorenih od snova. Zatim mu on dadne ne to novca i dometne: Pomozi si time do svog povratka u zaviaj!... 431 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

tristaipedesetidruga no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je valija ovjeku iz Baghdada dao ne to novca i dometnuo: - Pomozi si time do svog povratka u zaviaj! Ovaj ga uzme i vrati se natrag u Baghdad. Bila je meutim ona kua u Baghdadu, ko ju mu je oslikao valija, upravo kua ovoga ovjeka. Pa kada je do ao u svoj stan, uzme kopati ispod advrvana i otkrije jedno veliko blago. Tako mu dadne Allah obilje d obra, a to je bio jedan udnovat sluaj. Dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 KALIFD EL-MUTAVAKKILU I ROBINJI MAHBflBI. U palai je gospodara pravovjernih el-Mutavakkila 'ala-llaha150 bilo etirista in

oa, meu kojima je bilo dvjesta Grkinja i dvjesta 150 Taj je abasidski kalif vladao od 847. do 861. godine. 433 Tristaipedesetidruga no domaih od neslobodnih roditelja i Abesinki151. I ktomu mu pokloni 'Ubaid ibn Tahi r jo etirista drugih djevojaka, dvjesta bijelih i dvjesta Abesinki i domaih mulatki nja. Meu ovima se posljednjima nalazila jedna robinja iz Basre, po imenu Mahbuba. Ona je nadma ivala sve druge po ljepoti i dra esnosti, ljupkosti i krasoti. Takoer j e znala svirati lutnju i ljupko pjevati, skladati stihove i lijepo pisati, tako daje el-Mutavakkil bio njome posve zaaran i nije mogao podnijeti ni jednoga sata rastanka od nje. Kada je ona meutim uvidjela njegovu naklonost prema sebi, postal a je drzovita prema njemu i u obijesti se sree poela zaboravljati. Tada on bude is punjen estokom srd bom prema njoj, odbije je od sebe i svim stanovnicima palae zabra ni da s njome razgovaraju. Tako je to ostajalo tijekom nekoliko dana. Ali je kal if ipak jo uvijek bio neodoljivo vezan za nju. Jednoga dakle jutra on rekne svoji m dvor-janima: Noas sam sanjao, da sam se pomirio s Mahbubom. Oni na to odvrate: Mi se usrdno molimo Allahu uzvi enomu, da to uzmogne bi ti istina! Dok su oni jo tako jedni s drugima razgovarali, iznenada ue jedna slu kinja i pot ajno apne kalifu ne to u uho. Tada on napusti vladarsku dvoranu i uputi se u harem. Jer ono, to mu je ona bila do apnula, je bilo ovo: uli smo iz Mahbubine odaje pjeva nje i sviranje na lutnji, i mi ne znamo, to to treba znaiti. Kada je dakle on do ao do njezine odaje, zauje, kako ona pjeva uz lutnju. Pu tala je da odzvanjaju ljupke dionice i poela pjevati ove stihove: Hodam uokolo po dvorcu i nikoga ne nalazim, Tko bi sa mnom razgovarao. Ah, nikomu se ne tu im na svoju patnju. 151 Pod Abesinkama (Etiopljankama) se uvijek dakako misli na crnkinje. 434 Pripovijest o kaliju el-Mutavakkilu i robinji Mahbubi Menije, kao da sam natovarila na sebe neku krivnju, Za koju ne va i nikakvo kajanj e, koje hi me oslobodilo. Ah, da li u jo nai kod kralja neki zagovor? On mije do ao u snu i rekao, da mi opra ta! Ali kada je zatim jutro donijelo svoje jasno svjetlo, Odbacilo me je natrag u mo ju osamljenost. Kada je el-Mutavakkil uo ove rijei, zaudio se je nad ovim stihovima i nad neobino m podudarno u, jer je Mahbuba bila usnula isti takav san kao i on. I on ue u njezinu odaju. im ga je primijetila, ona skoi, baci se pred njegove noge i poljubi ih. Za tim rekne: - Tako mi Allaha, moj gospodaru, ovo sam ja pro le noi sanjala! Nato oni jedno drugo zagrle i pomire se. I on ostane kod nje sedam dana zajed no s noima. Mahbuba je meutim mo usom napisala na svoje obraze prvo ime152 kalifa el -Mutavakkila. A ono je glasilo: D a'far. Kada je dakle ugledao na njezinim obrazim a svoje prvo ime, on na licu mjesta izrekne: Mo usom je na obraze napisala ime D a 'far. Svoj u ivot dati za nju, koja je napisala to, to sam vidio! A ako njezin prst napi e na njezin obraz jedan redak, Mojemu je srcu povjerio tada mnoge retke. 152 To jest: pravo ime, koje je bilo dano djetetu, a ne naknadno, vladarsk o ime, na primjer. 435 Tnstaipedesetidrujjfci no Od cijeloga svijeta D a'far posjeduje jedino tebe. Zato neka opije Alldh D a'fara153 vinom tvoje ljubavi! A kada je el-Mutavakkil umro, tada su ga zaboravile sve robinje, koje je bio posjedovao, samo ne Mahbuba...

153 Pjesniko poigravanje sa znaenjem rijei d a'far (= struja). 436 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

tristaipedesetitrea no ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su poslije el-Muta-vakkilove smrti sve robinje, koje je on bio posjedovao, njega zaboravile, samo Mahbuba ne. Ona je tugovala za njime sve do svoje smrti, i bila je pokraj njega sahranjena - nek a nad svima njima poiva Allahova milosrdnost. Nadalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 VARDANU MESARD SA ENOM I MEDVJEDOM. U vrijeme je el-Hakima bi-amri-llaha154 ivio u u Kairu ovjek po imenu Vardan. B io je to mesar, koji je klao ovce. Svakoga je dana obiavala k njemu dolaziti stan ovita ena s jednim dinarom, koji je te io skoro toliko, koliko dvaipol egipatska di nara, i zatim bi mu rekla: 154 Abu 'Ali el-Mansur el-Hakim bi-amri-llah (996. do 1021. godine) je bio u Egiptu esti fatimidski kalif. 437 Tristaipedesetitrea no Daj mi jednu ovcu! Imala je meutim sa sobom nosaa s ko arom. Pa kada bi mesar od nje primio dinar i dao joj ovcu, ona bi je tomu naredila da je nosi i odlazila s njome doma. Zatim bi sljedeega dana u zoru dolazila ponovo. I tako je ovaj mesar uzimao svakoga dan a po jedan dinar. To je cijelo neko vrijeme ostajalo pri tome. Jednoga meutim dan a pone Vardan Mesar razmi ljati o tome, to je s njome posrijedi, i on sam u sebi rek ne: - Ova ena svakoga dana kupuje od mene za jedan dinar i ne propu ta ni jedan jed ini dan. I uvijek kupuje od mene za gotov novac. To je ipak udnovata stvar! Potom upita nosaa, kada ena nije bila prisutna, s ovim rije ima: Kamo ti odlazi svakoga dana s tom enom? Ovaj mu dadne kao odgovor: Ja se sam nad njome vrlo udim. Jer ona mi svakoga dana najprije daje kod tebe natovariti ovcu, zatim jo za jedan dinar kupuje prismok uz meso, nadalje voe i svi jee, i uzima kod nekoga kr anskog momka dvije boce vina, za koje mu dadne jedan dina r. Nareuje mi da sve to nosim, i ja moram s njome ii do ve-zirova vrta. Ondje mi p ovezuje oi, tako da vi e ne vidim, kamo uope na svijetu stavljam svoja stopala, i vo di me, a da ne znam, kamo sa mnom ide. Naposljetku mi ka e: 'Ovdje ostavi!' daje m i praznu ko aru, koju ima ve pripremljenu, uzima me za ruku i vodi me natrag do ono ga mjesta, na kome mi je stavila povez oko oiju. Njega zatim razvezuje i daje mi deset dirhema. Neka joj Allah pomogne! uzvikne mesar. Ali je on samo jo vi e poeo o njoj razmi ljati, njegova je zaprepa tenost postala jo aom, a no je proveo u velikom nemiru. O sljedeem jutru - tako je pripovijedao sam Vardan Mesar ona doe k meni kao uvijek, dadne mi dinar, primi ovcu, dadne nosau da je natovari i ode. Sada ja svoj duan povjerim na uva438 Pripovijest o Varddnu Mesaru sa enom i medvjedom nje jednomu mladom momku i poem za njome, ali tako, da me nije mogla vidjeti...

439 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

tristaipedesetietvrta no WWW??W??W????????W^ ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Vardan Mesar dalje pripovijedao : Povjerio sam dakle svoj duan na uvanje jednomu mladom momku i po ao za njome, ali tako, da me ona nije mogla vidjeti. I dr ao sam je na oku, dok nije iza la iz grada Kaira. I neopa en sam je slijedio, dok nije do la do vezirova vrta. Ondje sam se sak rio, dok nije zavezala nosau oi, i zatim sam i ao za njome, od mjesta do mjesta, dok nije do la u brdsku pustinju. Kada je dospjela do stanovitog mjesta, na kome se n alazio neki velik kamen, skinula je s nosaa ko aru. Nato sam ekao, dok nije nosaa odv ela natrag i vratila se i sve, to je bilo u ko ari, izvadila i konano i ezla. Sada priem k onomu kamenu, gurnem ga nastranu i uem unutra. Iza njega otkrijem otvorena pre klopna vrata od mjedi i stube, koje su vodile prema dolje. Posve sam polako sila zio ovim stubama, sve dok nisam do ao do dugakoga podzemnog hodnika, koji je bio po sve osvijetljen. Njime sam zatim i ao dalje, dok nisam ugledao ne to, to je izgledalo poput vrata, koja vode u neku dvoranu. Pogledao sam pa ljivije s obje strane tih vrata, i tada naem ni u sa stubama izvan sobnih vrata. Njima se popnem i gore otkri jem malu ni u s prozorom, koji je vodio u salu. Pogledao sam dakle odozgor u dvora nu i vidio, kako je ena uzela 441 Tristaipedesetietvrta. no ovcu i odsjekla od nje najbolje dijelove i spravila ih u lonac. Ostalo je dobaci la nekomu golemom medvjedu155 mona izgleda, i ovaj to po dere sve do zadnjega, dok je ona kuhala. Kada je bila gotova, jela je, sve dok nije bila sita. Zatim je do nijela voe i poslastice i iznijela vino i poela piti iz pehara, a medvjedu je dava la da pije iz neke zlatne zdjele, sve dok ih nije od pijanstva obuzela omam-ljen ost. Nato ona svue svoje haljine i svoje gae, i legne. Medvjed se meutim podigne i baci se na nju, a ona mu je dopu tala da u iva u onome najboljem, to pripada Adamovoj djeci, sve dok on nije svr io i sjeo na pod. Zatim ponovo skoi na nju i baci se na nju. A kada je svr io, sjedne na pod i otpoine. I tako ju je on nastavljao dalje j ebati, sve dok je nije deset puta dojebao. Naposljetku oboje utonu u nesvijest i ostanu nepomino le ati. Tada ja sebi reknem: - Ovo je trenutak, da se iskoristi pr ilika! Po urim dolje, i, budui da sam imao uza se no , koji razdvaja kosti od mesa, izvad im ga, a kada sam stao pred njih i vidio da se na njima ne mie nijedna ila, jer su bili premoreni, stavim no medvjedu pod grlo i uprem se o njega, sve dok ga nisam rastavio od ivota i dok mu glava nije bila odvojena od tijela. On pri tome tako silno zahrope, da je to odjeknulo poput grmljavine, a ena se probudi prestravljena . Kada je vidjela, kako je medvjed mrtav i kako ja tu stojim s no em u ruci, tako silno krikne, da sam povjerovao da e ispustiti du u. Ali mi ona zatim rekne: O Vardane, zar je to nagrada za moju dobrotu?

Ja nato odvratim: O ti neprijateljico sebe same, zar je takva oskudica u mu karcima, da se ti mora odavati jednomu takvomu sramotnom i njenju? Tada ona obori glavu, a da nije dala nikakav odgovor, i pogleda medvjeda, koj emu je glava bila odvojena od tijela. Zatim rekne: 155 Medvjedi nisu "prave" egipatske ivotinje, ali su u Egipat rano uvezeni iz sjeverne Sirije. 442

Pripovijest o VardAnu Mesaru sa enom i medvjedom - Vardane, to ti je dra e? Hoe li poslu ati ono, to u ti rei, i time sebe spasiti... 443 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

'-" Mif ^!>;' ;' l i Milili [ i\ Ali kada je poela

tristaipedesetipeta no ,< ??W $???????$ ??????????????$ Sehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje ena rekla: Vardane, to ti je dra e? Hoe li poslu ati ono, to u ti rei, i time se be spasiti i do kraja svojih dana ivjeti u bogatstvu? Ili hoe postu piti protiv mene i time sebe strmoglaviti u propast? Ja odgovorim: - Radije u poslu ati tvoje rijei. Ka i, to hoe ? - Ubij me - rekne ona - kao to si ubio ovoga medvjeda. Uzmi od ovoga blaga, hoe , i otii svojim putem! Nato ja odvratim: Ja sam bolji nego ovaj medvjed. Vrati se natrag k Allahu Uz vi enomu i pokaj se! Zatim u se ja tobom o eniti, i moi emo tije kom cijeloga svojeg ivota ivjeti od ovoga blaga. Ali ona uzvikne: O Vardane, to neka je daleko! Kako bih ja poslije njegove smrti trebala jo ostajati na ivotu? Tako mi Allaha, ako me ti ne ubije , tada u ja sigurno uiniti kraj tvojemu ivotu. Nipo to mi nemoj proturjeiti. Inae si mrtav! To je ono, to sam ti rekla, i s time je kraj. 445

to

TristMpedesetipeta no Onda u dakle - dadnem ja kao odgovor ubiti ja tebe. Zatim e otputovati Allahu na prokletstvo! Nato je pograbim za kosu i presjeem joj vrat. I ona otputuje na prokletstvo Al lahu i anelima i svim ljudima! Zatim se ogledam po onoj prostoriji, i naem u njoj tako mnogo zlata, peatnih kamenova i biserja, koliko ne mo e nagomilati nijedan kra lj156. Zatim uzmem nosaevu ko aru i napunim je dupkom toliko, koliko mi je to uope b ilo mogue. Zatim je pokrijem jednom od haljina, koje sam imao na sebi, i natovari

m je na sebe. I napokon se iz peine s blagom opet popnem gore i i ao sam, sve dalje , dok nisam do ao do kairskih gradskih vrata. Ondje mi iznenada dou ususret desetor ica ljudi iz tjelesne stra e kalifa el-Hakima bi-amri-llaha, a za njima je slijedi o on sam. On mi dovikne: Hej, Vardane! Tebi na slu bu, o kralju! odvratim ja. Zatim on upita: Jesi li ubio medvjeda i enu? Dabome! - dadnem ja kao odgovor. On nato rekne: Odlo i ko aru sa svoje glave dolje i budi dobre volje. Sve dobro, to ima kod sebe, treba pripasti tebi, i nitko ti to ne smije osporavati! Tako ja pred njime spustim ko aru na zemlju. A po to ju je otkrio i promotrio, on nastavi: 156 S trokutom " ena-medvjed-blago" postoje paralele i u europskima narodnim bajkama, usp. npr. Schneeweijichen und Rosenrot (Snjeguljica i Ru ica) kod brae Gr imm. 446 Pripovijest o Varddnu Mesaru sa enom i medvjedom Ispriaj mi, to ti se sa dvoma dogodilo, premda ja to znam, kao da sam bio kod vas nazoan!157 Tada ga ja izvijestim o svemu, to se bilo dogodilo, a on rekne: Rekao si istinu. Zatim dometne: Vardane, daj da oti emo do peine s blagom. Tada se ja dakle s njime ponovo uputim onamo. A kada je preklopna vrata vidio zatvorena, on mi zapovjedi: Digni ih, Vardane! Nitko ne mo e otvoriti ovo blago, nego jedino ti. Ono je zaarano na tvoje ime i tvoju osobu. Ali ja odvratim: Tako mi Allaha, ja ih ne mogu otvoriti. On meutim rekne: Prii im samo u povjerenju u Allahov blagoslov! Ja im priem, zazovem ime Allaha Uzvi enoga, polo im svoju ruku na preklopna vrata, i gledaj sada, ona se podignu, kao da bi bila najlak a stvar na ovome svijetu. Sa da el-Hakim rekne: Sii dolje i iznesi, to je unutra! Jer nitko nego ovjek s tvojim imenom, tvojim oblijem i tvojim biem ne mo e sii dolje, ot-kada su taj medvjed i ta ena od tvoje ruke smaknuti i ubijeni. Sve je to stajalo kod mene zabilje eno, a ja sam samo ekao, sv e dok se nije morao zbiti ovaj dogaaj. Si ao sam dakle dolje - tako je zakljuio Vardan svoje pripovijedanje i donio mu sve, to je bilo u toj peini s blagom. Na-to on dadne da dou tovarne ivotinje, natov ari ih, a meni prepusti moju ko aru s onim, to je bilo u njoj. Ja sam je uzeo sa so bom kui i otvorio na bazaru jedan novi duan. 157 Kalif el-Hakim je tvrdio, da posjeduje bo anske moi, a za posljednjih se godina svojega vladanja dao tovati kao utjelovljenje bo anstva. Druzi (u ju nim dijel ovima Sirije i Libanona) ga kao takvoga tuju jo i danas. 447 Tristmpedesetipeta no Taj meutim bazar postoji jo sve do ovoga dana, a poznat je kao Vardanov bazar. Dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 PRINCEZI I MAJMUNU. Jedan je sultan imao ker. Njoj je bila prirasla za srce ljubav prema stanovito mu crnom robu. I ovaj joj crnac oduzme djevi-anstvo, a ona se rasplamsa u takvoj jebe ljivosti, da nije mogla nijednoga asa podnositi rastanak s njime. Na svoju se nevolju potu i jednoj od svojih komorkinja, a ta joj dadne do znanja, da nijedno b ie ne mo e uta iti elju za jebanjem bolje od majmuna158. Dogodilo se dakle jednoga dan a, da je ispod njezina prozora prolazio neki vodi majmuna s jednim velikim majmun om159. Tada ona skine veo sa svojega lica, pogleda majmuna i namigne mu oima. Smj esta majmun rastrgne svoje okove i lance, i uzvere se gore k njoj. Ona ga sakrij e kod sebe, i on ostane boraviti kod nje dan i no, tim to je jeo i pio i nju jebao

. Kada je o tome douo njezin otac, on je htjedne ubiti... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 158 Majmun je na Istoku - istie Littmann - va io i va i kao pojavni oblik vraga. Ni po emu se meutim ne vidi, da bi to u ovome kontekstu bilo od bitne va nosti. Spolno je openje sa ivotinjama, naravno, uz vrlo razliite udoredne konotacije, posvuda nja kulturna pojava, a kao knji evni se motiv mo e pratiti jo od sumerskoga Gilgamesa pa sve do danas. Budui da je majmun u nas posve egzotina ivotinja, paralela bi se mo da mogla povui s na ima "domaim" psima-lj ubavnicima. 159 Jo i danas u Kairu putujui komedija i naje e vode sa sobom po jed nog majmuna i jarca. 448 Ali kada je poela s | tristaipedeseti esta no I s ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje sultan, kada je do-uo o injenju sv oje keri, nju htio ubiti. Ali ona o tome dozna i preobue se kao mameluk, uzja i konj a i uzme sa sobom jednu mulu, koju je bila dala natovariti s neopisivo mnogo zla ta i drugih plemenitih kovina i tkanina. Uzme meutim sa sobom takoer majmuna i pob jegne u grad Kairo. Odsjedne u jednoj od kua na rubu pustinje. Pone dakle svaki da n kupovati meso kod stanovitoga mladog mesara. Ali je dolazila k njemu vazda pop odne i bila pritom izbledjele boje lica i smetena izgleda. Mladi si ovjek rekne: - S ovim mamelukom mora da je posrijedi neka neobina okolnost. Pa kada je ona zatim opet do la kao obino i uzela meso, on ju je slijedio, a da ga ona nije mogla vidjeti. I ao sam - tako je pripovijedao sam mesar stalno neprimijeen za njome, od mjesta do mjesta, sve dok nije stigla do svojega obitavali ta na rubu pustinje i ondje u la. Gledao sam sa strane unutra k njoj, i tada sam vidio, kako je, kada se na la kod kue, nalo ila vatru i kuhala meso. Zatim je jela, sve dok nije bila 449 Tristaipedeseti esta no sita, a ostalo je stavila pred majmuna, kojega je bila imala kod sebe. Zatim je svukla odjeu, koju je na sebi nosila, i obukla najrasko nije enske haljine, koje je posjedovala. Tako sam saznao, da je ona ensko. Naposljetku je izvadila vino, od n jega pila, i takoer majmunu davala da pije. I onda ju je on jebao, zacijelo deset puta, sve dok nije pala u nesvijest. Zatim on preko nje ra iri svileni ogrta i upu ti se na svoje mjesto. Sada ja uem u kuu. Kada me je majmun primijetio, htjedne me rastrgati, ali mu ja priem s no em, koji sam imao kod sebe, i rasporim mu trbuh. T ada se princeza probudi sa strahom i drhtanjem, a kada je ugledala majmuna u tak vom stanju, poela je tako jako kriati, da je umalo ispustila du u. Ponovo padne u ne svijest, a kada je zatim do la k svijesti, ona mi rekne: to te je potaklo na takav in? Tako ti Allaha, po alji mene za njim u smrt! Ja sam je meutim dugo dobrostivo nagovarao i zajamio joj, da u joj ja kao ovjek n adomjestiti majmuna, koji ju je tako dostatno mogao izjebati, sve dok se njezin strah nije konano sti ao. Ali sam bio preslab za toliko jebanje, i nisam to vi e moga o podnositi. Tako se potu im na svoju nevolju jednoj starici i ispriam joj, kako st oji s princezom. Ona mi vrsto obea, da e sve srediti na najbolji nain, i rekne mi: Mora mi donijeti jedan kotao, a taj mora napuniti jakim octom. I nadalje mi mora donijeti riti aloja. Ja joj donesem, to je bila zatra ila. Ona sve metne u kotao, stavi ga na vatru i pusti da se u njemu sve temeljito prokuha. Zatim mi zapovjedi, da jebem princez u. I ja sam to inio, sve dok ona nije pala u nesvijest. Starica je dakle podigne, a da ova to nije primjeivala, i pridr i njezinu piku uz otvor kotla. Uspne se para

i pone joj ulaziti u piku, sve dok iz ove nije ne to ispalo. Ja pa ljivije pogledam, i gledaj sada, to su bila dva crva, jedan crni i jedan uti. Starica meutim rekne: 450 Pripovijest o princezi i majmumu - Jedan je nastao od jebanja s crncem160, drugi od jebanja s majmunom161. Kada je zatim princeza iz svoje nesvijesti ponovo do la k sebi, ostala je dugo vremena kod mene, a da nije udjela za jebanjem. Jer Allah ju je bio oslobodio od te muke. Ja sam se nad time zaprepastio... V Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 60 Motiv je arhetipski - veliko spolovilo. On je ovdje bajkovito obraen, a ugraen je i u samu okvirnu priu 1001 noi: ehrijarova brata ahzamana njegova ena vara s crncem; ubrzo se zatim ispostavlja da s crncem vara i ehrijarova ena samog Sehrij ara. 161 U ovome drugome princezinu crvu ( utome zlu) isto tako bajkovito dolazi do rijei jedan drugi arhetipski motiv spolna nezasitnost. Znamo naime, da se majm uni u zatoeni tvu intenzivno odaju masturbiranju. U spolnom se pak openju ovjeka s na ma bli im ivotinjama nameu i u pogledu nezasitnosti odgovarajue usporednice. 451

Ali kada je poela

tristaipedesetisedma no sp c ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi ovjek pripovijedao: Allah ju je bio oslobodio od one muke. Ja sam se nad time zaprepastio, i obavijestio s am je o onome, to se bilo dogodilo. Potom je ostala princeza kod mladoga ovjeka u najljep em ivljenju i naji em milju, po o je staricu bila uzela k sebi umjesto matere. I dugo su vremena njih troje pro iv jeli zajedno, ona, njezin suprug i starica, u srei i radosti, sve dok im nije do ao onaj, koji radostima zapovijeda da ute i koji raskida prijateljske veze. Slava n eka je Njemu, ivomu, koji nikada ne umire, i kod koga stoji vlast nad vidljivim i nevidljivim svijetom! A dalje se pripovijeda PRIPOVIJEST 0 KONJU OD EBANOVINE. U starim je vremenima ivio jednom jedan kralj, moan vladar, knez od visoke asti1 62. Taj je imao tri keri, poput sjajnih U tapa 162 TJ Vroclavskome se arapskom izdanju - Tausend und Eine Nacht Arabisch ( Nach einer Handschrift aus Tunis herausgegeben von Dr. Maximilian 453 Tristaipedesetisedma no i poput livada u cvatu, i usreio ga je jedan sin, koji je bio nalik Mjesecu163. D

ok je ovaj kralj jednoga dana sjedio na prijestolju svojega gospodstva, k njemu uu tri mudra ovjeka, od koji je jedan imao kod sebe zlatnog pauna, drugi rog od mj edi a trei konja od bjelokosti i ebanovine. Tada kralj upita: to znae ove stvari? Kakvu korist one imaju u sebi? Najprije uzme govoriti ovjek s paunom: Znaj, korist se od ovog pauna sastoji u tome, da on svakiput, kada proe jedan sat noi ili dana, udara krilima i glasa se. Zatim nastavi ovjek s rogom: Znaj, ako se ovaj rog postavi na gradska vrata, on je tada kao neki stra ar. Kada god neki neprijatelj prodire u grad, ovaj rog od zvanja protiv njega. Zatim on biva prepoznat i uhvaen. I napokon rekne ovjek s konjem: Moj gospodaru, znaj, korist se od ovoga konja sastoji u to me, to on svakog ovjeka, koji na njemu ja e, nosi u svaku zemlju, kamo on samo po eli. Kralj meutim odvrati: Ja u vam iskazati svoju naklonost, kada isprobam snage ovih naprava. Nato on isproba pauna i nae, da s njime stoji tako, kako je to kazao njegov ru kotvorac. Kao drugo isproba rog i upozna u njemu snagu, koju je bio opisao njego v zgotovitelj. Sada kralj rekne dvama mudracima: Izmolite sebi od mene neku milost! Oni dadnu kao odgovor: Habicht... Breslau, 1825-1843.) - ovaj kralj zove Sabur, stoje staroperzijsko im e Sapur (= ahpuhr). 163 U spomenutome se Vroclavskom izdanju taj sin zove - Kamar el--Akmar, t o jest: "Mjesec nad Mjesecima". 454 Pripovijest o konju od ebimovine Mi od tebe molimo milost, da svakoga od nas dvojice vjena sa po jednom od svojih keri. I kralj pristane na to, da ovoj dvojici dadne svakomu po jednu od svojih keri. Konano istupi ovjek s konjem, poljubi pred njegovim nogama tlo i rekne mu: O najvei kralju na ega vremena, poka i takoer prema me ni naklonost, koju si iskazao prema mojim drugovima! Ali kralj odvrati: Najprije moram isprobati to, to si mi donio. U tome trenutku istupi kraljev sin i rekne: - Oe, ja bih volio uzjahati konja i isprobati ga i isku ati njegovu snagu. - Moj dragi sine - odgovori kralj isprobaj ga, kako hoe ! Tada princ uzja i na konja i udari ga svojim petama u slabine, ali se ivotinja n imalo ne pomakne s mjesta. Zato on uzvikne: O ti mudrace, gdje je dakle ta brzina ovoga konja, za koju ti tvrdi da je on ima. Mudrac prie k princu, poka e mu vijak za uspinjanje i rekne mu: Okreni ovaj zavrtanj! Kada je princ to bio uinio, gledaj, kadli se konj pokrene i poleti s princom p rema nebeskim oblacima, i letio je sve dalje, dok nije i ezao s oiju. Sada princ pos tane uznemiren svojom vo njom, pokaje se, to je uzja io konja, i uzvikne: - Taj je mu drac izmislio lukav tinu, kako bi me upropastio. Ali nema nikakve moi i nema nikakv e visosti do u Allaha Uzvi enoga i svemoguega! Nato on pone pomno promatrati sve udove toga konja, i dok ga je tako pregledav ao, ugleda ne to to je izgledalo poput pijetlove glave, na desnoj konjskoj pleki, i isto tako takoer na lijevoj. Tada on rekne: Ja na njemu ne vidim nikakve osobite znaajke osim ove dvije ivije. 455 Tristctipedesetisedma no I on okrene iviju, koja je bila na desnoj pleki. Ali se konj sada samo jo br e usp

injao s njime u zrani prostor. Smjesta on od nje odustane i pogleda lijevu pleku. Ugleda onu drugu iviju i okrene je, i ubrzo se promijene konjski pokreti iz uzla en ja u sila enje. Posve se polako pone spu tati s njime sve dalje prema zemlji, dok se princ ve bio zabrinuo za svoj ivot... 456 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

X tristaipedesetiosma no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se konjski pokreti, kada je princ okrenuo drugu iviju, promijenili iz uzla enja u si-la enje, i da se konj posve polak o poeo spu tati s njime sve dalje prema zemlji, dok se ovaj ve bio zabrinuo za svoj i vot. im se princ o tome osvjedoio i upoznao prave snage toga konja, njegovo srce p ostane ispunjeno rado u, i on zahvali Allahu Uzvi enomu za milost, koju mu je On bio ukazao, kada ga je sauvao od propasti. Tijekom cijeloga je dana konj silazio. Jer kada se bio uspeo, bio se daleko udaljio od zemlje. Pritom je princ pri sila enju okretao konjsku glavu, kako mu se mililo. as je letio ustranu, as se ponovo uspin jao, ba kako je htio. A kada je s konjem bio postigao sve, to je elio, tada se pone s njime pribli avati povr ini zemlje, i uzme promatrati, kakve su ondje zemlje i gra dovi, koje nije poznavao, jer ih u cijelome svom ivotu jo nije bio vidio. A izmeu o nih se stvari, koje je ugledao, nalazio takoer jedan grad, koji je bio prekrasno sagraen, usred sono zelenih livada, bogat drveem i potocima. On promisli i rekne: Kada bih ipak znao, kako se zove taj grad i u kojoj zemlji le i! Zatim pone kru iti naokolo iznad tog grada, i promotri ga i s desne strane i s l ijeve. Budui pak da je dan ve bio na izmaku i da 457 Tristaipedesetiosma no se Sunce pribli avalo zalasku, on sebi rekne: - Ipak neu nai nijedno ljep e mjesto za prenoenje nego to je ovaj grad. Zato u ovdje provesti no. A sutra u se ujutro vratiti natrag k svojima i u svoj kraljevski dvorac, i zatim u izvijestiti svoje i svoje ga oca, to se zbilo, i obavijestit u ih o svemu, to su vidjele moje oi. Ubrzo pone tragati za nekim mjestom, na kome bi mogao nai sigurno boravi te za se be i svojega konja, a da ga nitko ne vidi. I dok je tako gledao posvuda uokolo, iznenada ugleda usred grada jedan visoki dvorac. Taj je bio opasan golemim zidin ama s visokim zupastim kruni tem. Tada si princ rekne: - Gledaj ovo, to je jedno li jepo mjesto - i pone sada okretati silaznu iviju na konju. Konj se dakle s njime pone spu tati posve prema dolje, sve dok se nije mekano pr izemljio na krovnoj terasi toga dvorca. On odmah sja i s konja, zahvali Allahu Uzv i enomu i pone obilaziti oko konja i pomno ga promatrati. Pritom rekne: - Tako mi A lla-ha, tko te je na taj nain napravio, taj je zbilja mudar majstor! Ako je Allah Uzvi eni mojemu ivotu dosudio jo neko odreeno vremensko trajanje i ako mi dopusti da se iv i zdrav vratim natrag u svoju zemlju i k svojima i ako me opet sjedini s m ojim ocem, tada u ja tomu mudracu uiniti svako dobroinstvo i poastiti ga najvi im doka zima milosti. Zatim on ostane sjediti na krovnoj terasi toga dvorca, sve dok nije postao si gurnim, da su ljudi zaspali. Budui pak da su ga muili glad i e, pogotovo zato to ve od rastanka sa svojim ocem nije bio okusio nikakva jela, on si rekne: U dvorcu kao to je ovaj ne mo e nedostajati onoga, to je potrebno za ivot. I on ostavi konja na njegovu mjestu i poe dolje, kako bi potra io ne to, to bi moga

o pojesti. Tada najprije nae neke stube. Njima on sie dolje i zatim dospije u neko dvori te, koje je bilo cijelo poploeno mramorom. Zadivi se nad njime i nad lijepim nainom njegove gradnje. Ali nije u ovome dvorcu uo ni jedan jedini glas, niti je ugledao koje ljudsko bie. U nedoumici ostane stajati i pogleda nadesno i nalijevo , a da nije znao, kamo da se okrene. Na458 Pripovijest o konju od ebanovine posljetku on sebi rekne: - Ne mogu uiniti ni ta bolje, nego da se vratim natrag na ono mjesto, na kome stoji moj konj, i da pokraj njega provedem no. Sutra u ujutro opet uzja iti i odja iti odavde... 459 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela tristaipedesetideveta no 3 g?S1

ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje princ sebi rekao: Ne mogu uiniti ni t a bolje nego da ovu no provedem kod svojega konja. Sutra u ujutro opet uzja iti i od ja iti odavde. Dok je on tako tu stajao i svojoj du i kazivao takve rijei, iznenada ugleda, kak o neka svjetlost dolazi na to mjesto, na kome je stajao. A kada je tonije pogleda o onu svjetlost, ugleda uz nju jato djevojaka, i meu njima jednu curu blistave lj epote, stasa nalik alifu164. Bila je poput punoga Mjeseca, kada zraei stoluje na n ebu, onakva, kako je o njoj rekao pjesnik: Neopazice se pribli ila, kada se jedva bila spustila no, U tap, koji se pojavljuje na tamnoj nebeskoj obali, Vitka, nijedna joj ne slii od Adamovih keri, U kojoj se sjedinjuje visoka ljepota sa istim biem. 164 Slovo se alif sastoji od uspravne ravne crte. 461 Tristmpedesetideveta, no Ja uzviknem, kada su moje oi ugledale njezinu ljepotu: Slavim Njega, koji je ovjek a stvorio od kaplje.165 titim je pred oima166 svih ljudi rijeima: Utjeem se Gospodaru zore i ljudima.167 Ova je meutim cura bila ki kralja toga grada. I njezin ju je otac nje no ljubio i bio je u svojoj ljubavi prema njoj dao sagraditi ovaj dvorac. Uvijek bi, kada b i joj bilo tjeskobno u grudima, ona dolazila ovamo sa svojim robinjama i ovdje b i ostajala jedan ili dva dana ili jo du e. Potom bi se vratila natrag u svoj seraj1 68. Zbilo se dakle, da je ona o ovoj veeri do la, kako bi se razonodila i razvedril a. I kroila je, usred svojih robinja i praena od jednoga u kopljenika, koji je bio o pasan maem. Kada su u le u dvorac, rasprostru ilime i zapale kadionice. A zatim su s e poele igrati i bile su u dobru raspolo enju. Dok su se one tako odavale ali i rado stima, princ iznenada nasrne na u kopljenika, udari ga po licu i baci ga na tlo. Z atim mu iz ruke istrgne ma, jurne na djevojke, koje su bile kod princeze, i rastj era ih jedne od drugih nadesno i nalijevo. Kada gaje princeza ugledala u njegovo j punoj ljepoti, ona uzvikne: Jesi li ti mo da taj, koji me je juer prosio kod mojega oca, i kojega je moj ota

c odbio, tim to je naveo kao izgovor, da ti ima nakazan izgled? Tako mi Allaha, mo j je otac slagao, kada je izrekao takve rijei! Ti si u istini lijep. Kod njezinoga ju je naime oca bio prosio sin kralja od Indije, i taj ga je bi o odbio, jer je bio ru na izgleda. I budui da je princeza 165 Kur'an 32,7. 166 To znai: pred zlim oima (urokljivim pogledima). 167 Kur'an 113,1. 114,1. 168 To jest: u svoje obitavali te (harem) u vladarskoj palai. Seraj ( ara j) zna i zapravo dvori te, ali su se preko znaenja dvor razvila i mnoga druga znaenja. 462 Pripovijest o konju od ebanovine sada povjerovala, da je princ taj prosac, ona mu prie, zagrli ga i s njime sjedne . Ali robinje uzviknu: Gospodarice, ovaj ipak nije onaj, koji te je prosio kod tvoje ga oca! Onaj je nakazan, a ovaj je dra estan. Onaj, koji te je kod tvojega oca molio za svoju suprugu i koji je bio od njega odbijen, nije ak vrijedan ni toliko, da bude sluga ovomu mladiu. Da, gos podarice, ovaj je mladi ovjek mladi od visokog ugleda. Zatim djevojke odu do u kopljenika, koji je jo uvijek onesvi-je ten le ao ispru en na tlu, i probude ga. On prestra en skoi i potra i svoj ma, ali ga ne nae. Tada mu robinje reknu: ovjek, koji ti je uzeo ma i tebe bacio na tlo, sjedi pokraj princeze. Kralj je dakle bio postavio ovog u kopljenika kao stra ara za svoju ker, iz straha pred promjenjivim sluajevima vremena i pred nepostojano u udesa. Zato ovaj u kopljeni k smjesta pohita k zavjesi i podigne je. Kada je vidio kako princeza sjedi s pri ncom u razgovoru, on princu rekne: Moj gospodaru, jesi li ti ovjek ili neki od duhova? Ovaj meutim uzvikne: Jao tebi, ti najnesretniji od svih robova, kako se mo e tako daleko usuditi, da na sinove perzijskih kraljeva gleda kao na ne vjerne vragove? I, s maem u ruci, on nastavi: Ja sam kraljev zet. On me je o enio svojom kerju, i on mi je zapovjedio, da odem k njoj! Kada je u kopljenik uo iz njegovih usta ove rijei, on rekne: Moj gospodaru, ako si ti stvarno ovjek, kao to tvrdi , tada ona dolikuje samo tebi jedinomu, i ti si nje vredniji nego itko drugi. Zatim on potri ka kralju, tim to je glasno kriao, derao si svoje haljine i posip ao pra inu po svojoj glavi. Kada ga je kralj uo kako vie, on mu dovikne: 463

TristMpedesetideveta no to ti se dogodilo? Ti ini da mi dr e srce. Zato mi brzo odgovori i budi kratak! O kralju - odvrati u kopljenik - doi u pomo svojoj keri! Nje se domogao vrag iz sv ijeta duhova u obliju jednoga ovjeka, koji ima izgled jednoga princa. Uhvati ga! Kada je kralj uo od njega takve rijei, on odlui da ga ubije, i napadne ga: Kako si mogao moju ker ostaviti tako bez za tite, da je taj d inn mogao doi k njoj? Nato se kralj uputi u dvorac, u kome je bila njegova ki, a kada je do ao onamo, ugleda robinje kako stoje uokolo i upita ih: Sto se dogodilo s mojom kerju? O kralju odgovore one dok smo mi sjedile kod nje i dok nismo ni ta slutile, na nas odjednom pojuri ovaj tu mladi, koji slii U tapu i ije je lice tako lijepo, da mi nismo nikada vidjele nijedno takvo, a on je dr ao u ruci isukan ma. Mi smo ga upita le, tko je on, a on je tada ustvrdio, da si ga ti o enio svojom kerju. Dalje ne zna mo ni ta. Ne znamo ak ni to, da li je on ovjek ili neko bie iz svijeta duhova. Ali je on edan i fine udi i ne ini ni ta nedolino. Po to je kralj bio uo njihovo kazivanje, nj

gov se gnjev ohladi. On posve polako podigne zavjesu i pogleda, i tada ugleda pr inca kako sjedi s njegovom kerju u povjerljivu razgovoru, mladia blje tave ljepote i nalik sjajnomu U tapu. Sada se kralj nije mogao vi e suzdr ati, zbog ljubomore i brig e za ast svoje keri. On visoko podigne zastor, ue unutra s isukanim maem u ruci i sr ui se na oboje kao kakav ghul169. Kada ga je princ ugledao, on upita princezu: Je li to tvoj otac? Da! - odgovori ona... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 169 Ghul je pustinjski zloduh. 464 Ali kada je poela

tristai ezdeseta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje princ, kada je ugle dao kralja kako se sruuje s maem u ruci nalik nekomu Ghulu, upitao princezu: Je li to tvoj otac? - i da mu je ona odgovorila: -Da! Zatim on skoi, uzme ma u ruku i krikne na kralja tako stra nim krikom, da se ovaj ukoio. I on ve htjedne na njega navaliti maem. Ali je kralj spoznao, da je mladi jai nego on sam, i zato on vrati svoj ma u korice i ostane mirno stajati, sve dok pr inc nije stao tik pred njega, i uljudno ga oslovi s rijeima: Mladiu, reci, jesi li ti ovjek ili neko bie iz svijeta duhova? Ali princ uzvikne: Kada se ne bih obazirao na gostinsko pravo tvoje kue i na ast tvoje keri, tada bih prolio tvoju krv! Kako me mo e oroditi s vragovima, mene, jednoga princa od sinova perzijskih kraljeva, koji bi tebe, ako bi ti htjeli oduzeti tvoje kraljevstvo, mogli zbaciti s prijestolja tvoje moi i gospodstva i oteti ti sve, to je u tvojim zemljama nadaleko i na iroko. Kada je kralj uo njegove rijei, on se pred njime prestra i i postane zabrinutim z a svoj ivot, i rekne: 465 ^^tf Tristai ezdeseta no Ako si ti jedan od kraljevskih sinova, kao to ka e , kako si mogao bez mojega dopu tenja provaljivati u moj dvorac i moju ast izlo iti sramoti, tim to ulazi k mojoj keri i kazuje , da si ti njezin suprug, i takoer tvrdi , da sam te ja njome o enio, ja, koji sam ve ubijao kraljeve i prineve, kada su je kod mene prosili? Tko te sada mo e osloboditi iz moje vlasti, kada bi te moji robovi i sluge, ako bih ih pozvao i zapovjedio im, da te ubiju, na licu mjes ta smaknuli. Tko bi te trebao spasiti iz mojih ruku? Ali kada je princ uo iz kraljevih usta takvo govorenje, on uzvikne: Zaista, ja se udim nad tobom i nad kratkoom tvojega razuma! Reci, mo e li ti po elj eti za svoju ker nekoga boljeg supruga od mene? Jesi li ikada vidio koga, tko bi mene nadma ivao po sranosti, po dostojanstvu i vladalakoj uzvi enosti, po gardama i mu e vima u ratnoj spremi?

Ne, tako mi Allaha - odvrati kralj - ali elim, ti mladi ju-nae, da je ti izmol i za suprugu pred svjedocima, kako bih te mogao javno o eniti s njome. Jer ako bih te ja potajno s njome vjenao, ti bi me kroz nju osramotio. Tada princ opet pone: Sada si izvrsno govorio. Ali ako bi, o kralju, tvoji robovi i sluge i ratnici zajedno do li protiv mene i mene ubili, kako ti ka e , tada bi ti sam sebi ipak samo upropastio svoj ugled. Jer meu na rodom bi ti jedni povjerovali, ali bi drugi bili uvjereni da la e . Zato ti savjetujem, o kralju, da se dr i onoga plana, koji u ti ja pred lo iti! Nato kralj rekne: Daj da ujem, to ti ima rei! Sto ja imam rei - uzvrati princ je ovo: ili mi izai u pojedinaan dvoboj, ovjek p rotiv ovjeka, i onda treba, tko ubije svojega protivnika, imati vi e prava na gospo dstvo. Ili pak noas odus-tani od mene i sutra ujutro izvedi protiv mene svoju voj sku, svoje ratnike i svoje sluge. Ali mi prethodno ka i njihov broj! 466 Pripovijest o konju od cbanovinc Tada mu kralj odgovori: Njih je cetrdesettisuca vitezova, bez slugu, koje imam, i nji hove pratnje, koji su onima jednaki po broju. Princ meutim nastavi: Kada svane dan, tada ih izvedi protiv mene i reci im:... 467 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela tristai ezdesetiprva no .* # ????????????? ?????????????#^

ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princ nastavio: -Kada svane dan , tada ih izvedi protiv mene i reci im: Ovaj ovjek prosi kod mene moju ker pod uvj etom, da on sam izae protiv svih vas na bojno polje, i on tvrdi, da vas sve mo e po bijediti i nadvladati, i da vi njega ne mo ete nadvladati. Zatim me pusti da se s njima borim! Ako me ubiju, tada e tvoja tajna biti bolje za tiena i tvoja ast bolje s auvana. Ali ako ja njih pobijedim i svladam, tada je ovjek kao ja taj, kojega si k ralj mo e po eljeti za zeta. Kada je kralj bio uo njegove rijei, on njegov plan nazove dobrim i prihvati nje gov prijedlog, ma koliko da je njegove rijei dr ao za bahate i bio u asnut nad njime, jer je htio sam izai na bojno polje protiv svih trupa, koje mu je on bio opisao. Tada njih dvojica sjednu i uzmu naklapati jedan s drugim. Potom meutim kralj poz ove u kopljenika i zapovjedi mu, da se smjesta uputi k veziru i njemu prenese zapo vijed, da treba sakupiti sve trupe i zapovjediti im, da stave na sebe svoje oru je i uzja u svoje konje. U kopljenik pohita k veziru i javi mu kraljevu zapovijed. I u brzo dadne vezir da dou vojskovoe i velika i kraljevstva i zapovijedi im, da uzja u sv oje konje i izau na bojno polje u punoj ratnoj opremi.

Toliko o trupama! Sto se pak tie kralja, on jo ostane u razgovoru s princom, je r su mu se svidjeli njegov razuman govor i nje469

Tristai ezdesetiprva no gova fina naobrazba. Dok su oni tako razgovarali, osvane jutro. Tada se kralj po digne, ode i sjedne na svoje prijestolje. On svojoj vojsci zapovjedi da uzja u i d adne da se princu dovede izvrstan konj, jedan od najboljih iz svoje konju nice, po t o je bio izdao zapovijed, da ga se osedla rasko nom opremom. Ali princ pone: O kralju, ja neu prije uzja iti, sve dok ne budem vojsku imao pred sobom i dok j e ne budem mogao pregledati! Neka bude, kako eli ! - odvrati mu kralj. Nato obojica izau, kralj i pred njime mladi, dok nisu do li do ravnice. Ondje pri nc ugleda vojsku i njezin velik broj. Sada kralj povie: Vi okupljeni mu evi, k meni je do ao jedan mladi, koji pro si moju ker. Ja nikada nisam vidio nijednoga ljep ega, sranijega i odva nijega nego to je on. On tvrdi, da vas kao pojedinac mo e pobijediti i nadvladati. Da, on ka e, kada bi vas bilo ak i sto tisua, da biste vi ipak bili za njega samo jedna sitnica. Kada on sada na vas nasrne, doekajte ga vrhovima kopalja i blijeskom maeva! On se osmjelio na jedno silno djelo! A princu kralj rekne: Moj sine, u pokret, ini s njima, to hoe ! Ali mu princ odvrati: O kralju, ti nisi pravedan prema meni! Kako mogu izai na boji te protiv njih, kada sam ja ipak pje ice, dok su tvoji ljudi na konjima? Kralj nato rekne: Ja sam ti ipak ponudio da uzja i , ali ti to nisi htio uiniti. Tu ima konje. Izaberi od njih, kojega hoe ! Sada princ uzvrati: Od tvojih mi se konja nijedan ne svia. Kanim uzjahati samo onoga konja, kojega sam jahao, kada sam dolazio ovamo. Gdje je tvoj konj? - upita kralj. 470 Pripovijest o konju od ebanovine A princ mu dadne kao odgovor: On stoji gore na tvome dvorcu. Kada je kralj dalje upitao: Na kojem mjestu u mome dvorcu? on odgovori: Na krovnoj terasi. Kada je kralj od njega uo ove rijei, on uzvikne: - Ovo je kod tebe prvi znak mahnitosti. Jao tebi! Kako konj mo e stajati na krovnoj terasi? Ali e se sada pokazati, da li ti go vori istinu ili la e ! Zatim se obrati jednomu od svojih pouzdanika i zapovjedi mu: - Otii u moj dvorac i dovedi mi ovamo ono, to nade na krovu. Narod se meutim udio nad mladievim rijeima, i jedan su drugomu kazivali: - Kako e moi taj konj sii s krova niza stube? Zaista, mi tako

ne to jo nikada nismo uli! U meuvremenu se ovjek, kojega je kralj poslao u dvorac, popeo na krov, i ugleda o kako ondje stoji konj, tako lijep, kakva on jo nikada nije vidio. Kada je zatim pri ao bli e i tono ga pogledao, otkrije, da je on od ebanovine i bjelokosti. S glas nikom se meutim bilo gore popelo takoer nekoliko drugih kraljevih pouzdanika, pa k ada su ugledali konja, jedan se drugomu nasmiju i reknu: - Mladi dakle zacijelo govori o takvome jednom konju kao to je ovaj! On stvarno mora da je poludio. Ali emo uskoro vid jeti, to je s njime posrijedi... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 471

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se kraljevi pouz danici, kada su ugledali konja, jedan drugomu nasmijali i rekli: Mladi dakle zacijelo govori o takvome jednom konju kao to je ovaj! On stvarno mora da je poludio. Ali emo uskoro vidjeti, to je s njime posrijedi. Mo da se iza toga ipak krije ne to veliko. Zatim oni svojim rukama podignu konja u vis i uzmu ga nositi, sve dok nisu do l i pred kralja i ondje ga stavili pred njega. Tada su ovamo potekli ljudi, kako b i ga promatrali, i divili su se nad njegovom lijepom izradom i nad rasko no u njegova sedla i njegovih uzdi. Takoer se kralju ovaj vrlo dopadne i on se u najveoj mjeri zaprepasti. I on princa upita: Mladiu, je li ovo tvoj konj? Ovaj mu dadne kao odgovor: Dabome, o kralju, ovo je moj konj, i ti e u pogledu njega do ivjeti udesne stvari! Nato kralj zapovjedi: Uzmi dakle svojega konja i uzja i! Ali princ odvrati: 473 Tristm ezdesetidmjja no Ja neu prije uzjahavati, nego tek onda, kada se ratnici po vuku natrag! Sada kralj ratnicima, koji su stajali uokolo njega, zapovjedi, neka se povuku natrag od konja na domet hica strijele. Zatim princ pone: O kralju, gledaj, ja u sada uzjahati svojega konja i nasrnuti protiv tvoje vojske. Rastjerat u ih nadesno i nalijevo jedne od dru gih i raskoliti njihova srca. Kralj rekne: ini, to ti se mili, i ne tedi ih. Jer niti oni nee tedjeti tebe! Nato princ prie konju i uzja i ga. Vojska se meutim postavi u bojni red, i jedan drugomu reknu: Kada momak doe meu na e redove, mi emo ga onda pri tisnuti iljcima na ih kopalja i o tricama na ih maeva. Ali je jedan drugi kazao: Tako mi Allaha, to je jedna alost! Kako mi mo emo ubiti ovoga mladia, koji je u licu dako premio i u stasu tako prekrasan? A trei je kazao: Tako mi Allaha, vi ete se kod njega namjeriti samo na veliku muku. Mladi ovjek ne bi tako postupio, kada ne bi poz navao svoju vlastitu odva nost i nadmo. Kada je dakle princ sjeo na svojega konja, on okrene uzlazni zavrtanj, dok su

oi sviju bile uprte u njega i dok su se svi pitali, to e on uiniti. Tada se konj pon e njihati ovamo i onamo, i tresti se, i stane initi najneobinije pokrete, koje je ikada uinio neki konj. Kada se meutim njegovo tijelo bilo ispunilo zrakom, tada se on pone podizati i uspinjati u zrak. im je kralj to primijetio, on dovikne ratnic ima: Hej vi, uhvatite ga, prije nego to vam umakne! Ali njegovi veziri i namjesnici reknu: 474 Pripovijest o konju od ebcmovine O kralju, mo e li neki ovjek uhvatiti pticu u letu? Taj tu je neki moni arobnjak, od kojega te je Allah oslobodio. Zato za hvali Allahu Uzvi enomu za svoje spasenje iz njegovih ruku! Po to je kralj sada bio vidio, to je princ uzmogao uiniti, on se vrati natrag u s voj dvorac. I kada je do ao onamo, uputi se k svojoj keri i obavijesti je o tome, to je bio do ivio s princom u ravnici. Ali je vidio, da je ona vrlo o alo ena zbog mladia i zbog rastanka s njime. Da, nju napadne neka te ka bolest, i ona bude prikovanom za svoj krevet. Kada ju je kralj vidio u toj bijedi, on je pritisne na svoje gru di i poljubi je u elo i rekne joj: Draga keri, slavi Allaha Uzvi enoga i zahvali Mu za to, to nas je On ouvao od toga lukavog arobnjaka! I zatim joj on iznova ispria, to je bio do ivio s princom, i opi e joj, kako se ona j uspeo prema nebu. Ali ona nije obraala pa nju na rijei svojega oca, nego je poela s amo jo e e plakati i jadiko-vati, i ona rekne u sebi samoj: - Tako mi Allaha, ja neu d oticati nikakva jela, piti nikakva pia, sve dok me Allah opet s njime ne sjedini! Njezin se meutim otac, kralj, poradi toga vrlo srdio, a stanje mu je njegove ke ri zadavalo veliku brigu, i njegovo je srce zbog nje tugovalo. Ali je uvijek, ka da bi je on poku avao utje iti, njezina ljubavna e nja za princom samo jo vi e rasla... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 475

IffH 2SH1MI

>!l f"

ALI"

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj tugovao zbog svoje keri, i da je uvijek, kada bi je on poku avao utje iti, njezina ljubavna e nja za princom samo jo vi e rasla. Okrenimo se mi sada od kralja i njegove keri opet k princu! Dok je on lebdio v isoko u zranom prostoru i bio sam sa sobom, mislio je na lijepu i dra esnu princezu . Bio je meutim prethodno upitao kraljeve ljude za ime toga grada, ime toga kralj a i ime njegove keri. I tada je bio uo, da je onaj grad bio grad San'a. Letio je d akle sa svom urbom, sve dok nije ugledao grad svojega oca, i po to je lebdio uokolo njega, sletio je na dvorac svojega oca. Sja i ondje na krovnoj terasi, ostavi svo jega konja da stoji i sie dolje k svojemu ocu. Njega nae o alo ena i rastu ena zbog rasta nka s njime. Ali im je otac ugledao sina, pohita k njemu, zagrli ga i pritisne ga na svoje grudi, a on se zbog njega vrlo obraduje. I dok su sada opet bili jedan s drugim, princ upita svojega oca za mudraca, koji je bio napravio konja, tim to rekne: Dragi oe, to je udes s njime uinio? Njegov mu otac odvrati: Neka Allah ne blagoslovi mudraca, niti as, u kome sam ga ugledao, jer je on bio uzrokom tvojega rastanka s nama! Sada je on

u zatvoru, sve od dana, o kojemu si nas ti, moj sine, napustio. 477 Tristai ezdesetitrda no Tada princ zamoli, da ga se oslobodi i izvede iz tamnice i dovede. I kada je o vjek stao pred kralja, ovaj mu dadne poasnu haljinu i zadovolj tinu i uka e mu najveu naklonost. Ali mu ne dadne svoju ker za enu. Zbog toga se mudrac silno rasrdi, i o n se pokaje za ono, to je bio uinio. Jer sada je znao, da je princ istra io i otkrio tajnu onoga konja i nain njegova letenja. Kralj meutim rekne svojemu sinu: elio bih ti savjetovati, da se poslije ovoga do ivljaja vi e ne pribli uje tomu konju i da ga od danas nikada opet ne uzjahuje . Jer ti mo da ipak ne poznaje posve njegova svojstva, i mogao bi se u njima zabuniti. Princ je takoer ispriao svojemu ocu, to je bio do ivio s ker-ju kralja, vladara od San'ae, i s njezinim ocem. I zato mu njegov otac rekne: Da te je kralj htio ubiti, tada bi on to mogao uiniti. Ali jo nije bio do ao tvoj sat. Ali se u prinevoj nutrini ubrzo potom opet probudi estoka ljubav prema djevici, keri kralja od San'ae. I tako se on uputi ka konju, uzja i ga i okrene uzlazni zav rtanj, i konj tada s njime odleb-di u zrana prostranstva, sve dok se nije visoko gore izgubio u nebeskim oblacima. Ujutro ga je njegov otac uzalud tra io, pa budui da ga nije nalazio, on se popne na krov dvorca, o alo ena srca, i ugleda, kako se nje gov sin uspinje prema nebu. Tada se on rastu i, jer se princ opet bio rastao od nj ega, i gorko se pone kajati, to mu nije oduzeo konja i pred njime ga sakrio, i on rekne u samome sebi: - Tako mi Allaha, ako se moj sin samo vrati natrag k meni, ja u tada toga konja uni titi, kako se moje srce ne bi vi e moralo zbog njega pla iti! I zatim on opet pone plakati i jadikovati... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 478 Ali kada je poela

tristai ezdesetietvrta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj u svojoj tuzi za svojim sinom opet poeo plakati i jadikovati. Pogledajmo mi sada, to se dogaalo princu! On je letio sve dalje zrakom, sve dok nije dospio do grada Sanae, i ondje se on spusti na istome mjestu, kao i pretho dno. Zatim se tiho od ulja do princezine odaje, ali je ne nae, niti nju, ni njezine robinje, ni u kopljenika, koji je nad njome stra ario. I zbog toga on postane zabri nut. Ali zatim poe uokolo i potra i je posvuda po dvorcu. Naposljetku je nae u jedno j drugoj odaji, koja nije bila ista kao dna, u kojoj se s njome bio sjedinio. On dje je ona poivala na svome krevetu, okru ena svojim robinjama i njegovateljicama. On ue k njima i pozdravi ih. im je princeza ula njegov glas, ona se podigne i zagrl i ga. Poljubila je njegovo elo i povukla ga na svoje grudi. Tada joj on rekne: Moja gospodarice, tvoja me je daljina tijekom cijeloga ovog vremena alostila! Ali ona odvrati: Ti si taj, koji je mene svojom daljinom ra alostio. Da si jo du e bio daleko od mene, ja bih tada sigurno umrla. 479 TristM ezdesetietvrta no Zatim on nastavi: - Moja gospodarice, to ti misli

o tome, kako ja stojim prema

tvojemu ocu, i kako je on prema meni postupio? Kada te ja ne bih tako silno ljubio, tebe, koja oarava sva stvorenja, tada bih ga ja poslao u smrt i uinio primjerom za opomenu za sve ljude. Ali budui da ja tebe ljubim, poradi tebe ljubim i njega. Ona nato odvrati: - Kako si me mogao napustiti? Mo e li meni jo biti sladak ivot daleko od tebe? Tada je on upita: Hoe li mi se pokoriti i obratiti pa nju na ono, to u ti rei? A ona mu dadne kao odgovor: - Ka i, to hoe ! Gledaj, ja u ti uiniti po volji u svemu, to bude od mene zahtijevao, i neu ti se ni u emu protiviti. A kada je on sada kazao: Poi sa mnom u moju zemlju i moje kraljevstvo! - tada ona uzvikne: Od srca rado! im je iz njezinih usta princ uo ove rijei, on se obraduje u najveoj mjeri, uhvati njezinu ruku i pusti je da se na ovo obeanje zakune pred Allahom Uzvi enim. Zatim se popne s njome na krov dvorca, skoi na svojega konja i dadne joj da uzja i iza nj ega. Po to ju je bio vrsto privukao k sebi i svezao uza se jakom u adi, okrene uzlazn i zavrtanj, koji se nalazio na konjskoj pleki, i tada konj s njima dvoma odlebdi gore u zrani prostor. Ali dok se ovo zbivalo, slu kinje podignu viku i to jave njez inu ocu, kralju, i njezinoj materi. Tada njih dvoje po ure gore na krovnu terasu, kralj pogleda u zrani prostor i ugleda sada konja od ebanovine kako lebdi sa dvom a prema nebu. Pri tome se prizoru kralj u asne preko svake mjere, i on krikne i po vie: - O kraljeviu, ja te molim poradi Allahove ljubavi, smiluj se meni i imaj suuti prema mojoj supruzi, ne rastavljaj nas od na e keri! 480 Pripovijest o konju od ebanovine Ali mu princ ne dadne nikakav odgovor. Ali budui da je on u svojoj nutrini ipa k povjerovao, da bi se djevica mogla pokajati zbog rastanka od svoje matere i sv ojega oca, on je upita: - O ti milino na ega vijeka, hoe li, da te vratim natrag tvojoj materi i tvojemu ocu? Ona mu odvrati: Tako mi Allaha, moj gospodaru, to nije moja elja. Ja imam samo tu jednu elju, da budem kod tebe, gdje god se ti uope na lazio. Jer ljubav mi prema tebi dopu ta da sve drugo zaboravim, ak i oca i mater. Kada je on iz njezinih usta uo ove rijei, vrlo se obraduje, i on pusti da konj s njome polako klizi, kako se ona ne bi pla ila. I tako je on s njome lebdio bez p restanka dalje, sve dok nije ugledao jednu zelenu livadu, na kojoj je uborio izvo r vode. Ondje on prizemlji konja, i oni ponu jesti i piti. Nato princ opet uzja i s vojega konja, dadne princezi da uzja i iza njega, i vrsto je prive e uzetima, jer je bio zabrinut za njezin ivot. I iznova poleti s njome u zrak, vazda dalje, sve dok nije stigao do grada svojega oca. Ispunila ga je velika radost, a budui da je ht io pokazati princezi mjesto svojega gospodstva i svoje moi, i dokazati joj, da je mo njegova oca vea nego ona njezina oca, on je pusti da sja i u jednome vrtu, u kom e je njegov otac obiavao etati, i odvede je u jedan kiosk, koji je bio podignut za njegova oca. Ondje on ostavi konja od ebanovine da stoji pred vratima, preporui ga njezinoj brizi i rekne joj: - Ostani ovdje, sve dok ti ne po aljem svojega glasnika! Ja sada kanim otii k svojemu ocu, kako bih ti dao urediti jedan dvo rac, i kako bih ti pokazao svoju kraljevsku mo. Kada je princeza ula ove rijei, ona obradovana rekne: Uini, kako hoe !... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

481

Ali kada je poela

tristai ezdesetipeta no ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje princeza, kada je iz prinevih usta ula ove rijei, obradovana rekla: Uini, kako hoe ! Jei ona je sada vjerovala, da treba ui u grad sa svima sveanim poastima, kako to dolikuje njezinu stale u. Princ je meutim napusti i ode dalje, dok nije do ao u grad i u ao k svojemu ocu. im ga je taj ugledao, obraduje se njegovu dolasku i poe mu us usret i nazove mu dobrodo licu. Zatim princ rekne svojemu ocu: - Znaj, ja sam doveo princezu, o kojoj sam ti pripovijedao. Ostavio sam je v ani pred gradom u jednome od vrtova, a do ao sam sam, da ti to javim, kako bi ti m ogao opremiti sveanu povorku i njoj izai u susret, da joj poka e svoju vladarsku mo, s voje ratnike i svoje garde. - Od srca rado! - odvrati kralj. Zatim on odmah izda zapovijed, neka narod toga grada okiti grad na najljep i mo gui nain, a on sam izja i sa svim sjajem i u najljep oj sveanoj opravi sa svima svojim ratnicima, velika ima svojega kraljevstva i drugim dostojanstvenicima i svojim slu gama. Princ meutim uzme iz svojega dvorca nakit, rasko ne haljine i druge kraljevsk e dragocjenosti, i dadne za nju urediti nosiljku od 483 Tristaikzdesetipeta no zelenoga, crvenoga i utog brokata, i posjedne u nju indijske, grke i abesinske rob inje, i razvije udesnu rasko od bogatstva. Zatim princ napusti nosiljku i robinje, koje su bile u njoj, i odja i ispred ostalih u vrt. Ondje ubrzo ue u kiosk, u koje mu ju je prethodno bio ostavio. Tra io ju je, ali je nije na ao. Nije na ao ni konja. Pri tome se prizoru uzme udarati po licu, razdere svoje haljine i pone uokolo lut ati po vrtu poremeene pameti. Kada se pak zatim sabrao, on sebi rekne: - Kako je ona mogla dokuiti tajnu toga konja, kada ja njoj ipak nisam ni ta o tome odao? Mo da je perzijski mudrac, koji je napravio toga konja, nju otkrio i ugrabio je iz osv ete za ono, to mu je uinio moj otac. Nato princ potra i stra are toga vrta i upita ih, da li su bilo koga sreli, tim to rekne: Jeste li vidjeli ikoga da prolazi mimo vas i ulazi u ovaj vrt? Oni odgovore: Mi nismo nikoga vidjeli da ulazi u ovaj vrt osim perzijskog mudraca, koji je u ao unutra, kako bi skupljao ljekovito bilje. Kada je on uo od njih ove rijei, znao je kao sigurno, da je onaj mudrac bio taj , koji je bio ugrabio princezu... 484 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princ, kada je od njih uo ove rijei , kao sigurno saznao, da je onaj mudrac bio taj, koji je ugrabio princezu. To se bilo prema odluci sudbine dogodilo ovako: po to je princ bio ostavio djevicu u vr tnoj kui, kako bi sve unaprijed pripremio, perzijski je mudrac tada do ao u vrt, ka ko bi skupljao ljekovito bilje. Ondje je bio namirisao miris mo usa i miomirisa, k oji je ispunjavao cijeli vrt. Taj je naime miris dolazio od princeze. I zatim je mudrac i ao za tim miomirisom, sve dok nije do ao do kioska. Ondje najednom ugleda konja, kojega je on zgotovio vlastitim rukama, kako stoji pred vratima. Pri tome prizoru njegovo srce bude ispunjeno rado u, pogotovo zato to je bio tako duboko o alo en , kada mu je konj oti ao iz ruku i bio za njega izgubljen. On dakle prie konju, pre tra i sve njegove dijelove i spozna, da je neo teen. Ve je htio uzjahati i odatle odle tjeti, ali si tada rekne: Ipak moram pogledati, da li je princ to donio sa sobom i ostavio ovdje kod konja. Tada on ue u kiosk i nae da ondje sjedi djevica, nalik Suncu, koje na vedrome n ebeskom svodu sve obasjava svojim sjajem. im ju je ugledao, on odmah spozna, da j e ona djevica visokog ranga, i da ju je princ oteo i donio sa sobom na konju i o ndje ostavio, i da je on zatim oti ao u grad, kako bi je uveo u sveanoj povorci i s a 485 Tristaihzdeseti esta no sjajnim poastima. Tako joj dakle on prie i poljubi pred njome tlo. Tada ona podign e prema njemu svoj pogled i pogleda ga, ali uvidi da je on nakazna izgleda i da ima odvratan lik. Ona ga upita: Tko si ti? A on joj dadne kao odgovor: Visoka gospodarice, ja sam prinev izaslanik. On me je pos lao k tebi sa zapovijeu, da te odvedem u jedan drugi vrt blizu grada. Po to je bila ula ovaj odgovor, ona upita dalje: Gdje je princ? Mudrac odvrati: On je sada u gradu kod svojega oca. Ali e ubrzo doi k tebi u sveanoj rasko noj povorci. Nato ona rekne: - Hej ti, zar princ nije mogao nai nikoga drugoga osim tebe, kako bi ga poslao k meni? Nad ovim se rijeima mudrac nasmije, i on rekne: - Visoka gospodarice, nemoj se dati prevariti mojim ru nim licem i mojom nelijepom vanj tinom! Da si ti bila od mene primi la ono, to je princ zahvaljujui meni zadobio, tada bi me ti hvalila. Upravo me je poradi mojega nakaznog izgleda i mojega zastra ujueg lika princ izabrao za poslanstvo, jer ga je ljubav prema tebi ispunila ljubomorom. Inae on ima mameluka, robova, slugu, u kopljenika i pratitelja bez broja! Kada je princeza saslu ala ove rijei, njihovo joj znaenje sine, i ona mu pokloni povjerenje. Zatim se podigne... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 486 Ali kada je poela

tristai ezdesetisedma no

ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princeza, kada ju je perzijski mudrac izvijestio, kako to stoji s princom, njemu poklonila povjerenje i da joj je sinulo znaenje njegovih rijei. Zatim se ona podigne, stavi svoju ruku u njegovu i upita ga: - Moj oe, to si mi doveo sa sobom za jahanje? - Visoka gospodarice odvrati on ti treba jahati na konju, na kome si do la. Ali ona rekne: Ja ne mogu sama na njemu jahati. Kod tih se rijei iz njezinih usta mudrac nasmije i. Jer sada je znao, da je ima u svojoj vlasti. I on joj rekne: Ja u sam s tobom jahati. Zatim on uzja i, pusti djevicu da uzja i iza njega, povue je k sebi i vrsto je zave e uzetima, a da ona nije slutila, to on s njome namjerava. Nato on okrene uzlazni zavrtanj, tijelo se konja ispuni zrakom, on se pokrene, zanji e se ovamo i onamo, i odlebdi u zrani prostor. I sada je s njima dvoma letio sve dalje, dok grad nije i ezao s njihovih pogleda. Tada ga princeza napadne: 487 Tristai ezdesetisedma no Hej ti, kako stoji s time, to si mi ti rekao o princu, kada si tvrdio, da te je on poslao k meni? Mudrac uzvikne: Neka Allah prokune princa! On je jedan prost i bijedan momak! Jao tebi uzvikne ona nato - kako mo e postupati protiv zapovijedi svojega gospod ara, koju ti je on dao? Ali on uzvrati: On nije moj gospodar. Zna li ti meutim, tko sam ja? Nato ona dadne kao odgovor: Ja o tebi znam samo ono, to si mi ti sam rekao o sebi. Sada on nastavi: Da sam ja tebi ispriao o sebi te stvari, to je bila samo jedna lukav tina protiv tebe i protiv princa. Dugo sam ja tugovao zbog ovoga konja, koji je pod tobom. On je moje djelo, ali se onaj njega domogao. Sada ga meutim imam opet u svojoj vlasti, i ktomu tebe. Sada sam ja njemu slomio srce, kao to je on bio slomio moje. On dakle nee nikada ponovo zadobiti konja. Ali imaj povjerenja i nemoj se muiti! Ja ti mogu vi e koristiti nego on. Kada je djevica bila ula takvo govorenje iz njegovih usta, pone se udarati po l icu i uzvikne: Jao meni, sada ja nisam stekla svojega ljubljenoga, a izgubi la sam oca i mater! I ona pone gorko plakati nad svojom nesreom, dok je mudrac s njome letio sve da lje, sve do zemlje Grka. Ondje se on spusti na jednu zelenu livadu, gdje su tekl i potoci i rasla drveta. Ova je meutim livada bila u blizini jednoga grada, a u t ome je gradu vladao jedan moan kralj. Dogodilo se dakle o tome danu, da je kralj grada izjahao u lov i zabavu i prolazio uz ovu livadu. Tada on ugleda mudraca ka ko ondje stoji i pokraj njega konja i djevicu. Prije nego to se mudrac u tome sna a o, iznenada se na njega srue 488 Pripovijest o konju od ebanovine kraljevi robovi, pograbe njega i djevicu i konja i svo ih troje dovedu pred kral ja. Kada je ovaj vidio nakazan i odbojan lik staroga i ljepotu i ljupkost djevic e, on nju upita: Visoka gospodarice, u kakvome je srodstvu s tobom ovaj stari? Mudrac urno odgovori: Ona je moja ena, ki mojega strica. Ali kada je djevica to ula, ona ga razotkrije da la e, tim to je rekla: O kralju, tako mi Allaha, ja njega ne poznajem. On takoer

nije moj mu , ne, on me je lukavo i na silu oteo! Kada je kralj bio uo njezine rijei, on zapovjedi, da se staroga biuje. I robovi su ga udarali, sve dok nije bio skoro mrtav. Zatim kralj dadne zapovijed, neka g a odvuku u grad i bace u zatvor. I to se tako dogodi. Djevicu mu meutim i konja o duzme, iako nije znao, to je s konjem posrijedi i kako se on kree. Okrenimo se mi sada od mudraca i djevice opet natrag k princu! Taj je ubrzo o bukao na sebe putne haljine, toliko mnogo novca, koliko je trebao, uzeo sa sobom i dao se na put, u najveoj alosti. urno je slijedio za njezinim tragom i tragao za njome, od zemlje do zemlje, od grada do grada, tim to se propitkivao o konju od ebanovine. Ali se svatko, tko bi ga uo da govori o jednoj takvoj ivotinji, nad nji me udio i zaprepa tavao nad njegovim rijeima. Na ovaj je nain putovao dugo vremena, a li, unato svojima mnogim pitanjima i istra ivanjima, ipak od njih dvoje nije nalazi o nikakva traga. Naposljetku takoer doe u grad princezina oca i ondje se raspita z a nju. Samo to nije dobio nikakvu vijest, nego je samo vidio, kako njezin otac tu guje zbog njezina gubitka. Tada se on opet okrene i otputuje u zemlju Grka, i on dje pone tragati za njezinim tragom i o njima se raspitivati... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 489

Ali kada je poela

tristai ezdesetiosma no ##?????????????$??????????? ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princ otputovao u zemlju Grka, i da je ondje poeo tragati za njezinim tragom i o njima se raspitivati. Dogodilo se dakle, da je svratio u jedan chan, i da je ondje vidio jedno dru tvo trgovaca, koji su sjedili i jedan s drugim razgovarali. On sjedne blizu njih i zauje, kako jedan od njih kazuje: Moji prijatelji, ja sam do ivio jedno od najveih uda! Kada su ga oni upitali, to je to, on nastavi: Nalazio sam se u jednome dijelu toga i toga grada - i on pri tom navede ime onoga grada, u kome se nalazila princeza - i uo, kako ljudi ondje govore o jednome neobinom dogaaju. Kralj je naime toga grada izjahao jednoga dana u lov i hajku s jednom sku pinom svojih prijatelja i velika a svojega kraljevstva. Kada su izjahali na otvorene ledine, do li su do jedne zelene livade i ondje ugledali jednoga ovjeka kako stoji. Taj je imao kod sebe konja od ebanovine, a pokraj njega je sjedila neka ena. ovjek je bio ru na izgleda i imao je jedan posve zastra ujui lik. Ali je ena bila mlada cura puna ljepote i dra esnosti, zraee savr enosti i ravnomjer nosti stasa. A konj je od ebanovine bio prava dragocjenost, tako lijepo i tako divno napravljen, kakav jo nikada nije bio vien.

Sada prisutni upitaju: 491 Tristdikzdesetiosma no to je onda kralj s njima uinio? Pripovjeda opet pone: Kralj je dao uhvatiti mu karca i upitao ga je o toj djevici, a ovaj je tada ustvrdio, da je ona njegova ena, ki njegova strica. Ali je djevica proglasila njegove rijei za la . I tada ju je kralj njemu oduzeo i izdao zapovijed, da se ovjeka izbiuje i baci u tamnicu. to se pak tie konja od ebanovine, ja o njemu ne znam ni ta. Kada je princ od toga trgovca uo ovo izvje e, on mu pristupi i ljubazno ga i ulju dno zamoli, neka mu htjedne imenovati ime toga grada i ime toga kralja. I po to je bio saznao oba imena, on provede no u veselu raspolo enju. Kada je nastalo jutro, on se opet stavi u pokret i uzme putovati sve dalje, dok nije stigao do onoga gr ada. Ali kada je htio u njega ui, pograbe ga stra ari s gradskih vrata i htjednu ga odvesti pred kralja, kako bi ga on zapitao, to je s njime posrijedi, za to je do ao u ovaj grad i u kakvome je umijeu okretan. Jer bio je to obiaj ovoga kralja, da sv e strance upita o njihovu stale u i njihovu zanatu. Princ je meutim dospio do ovoga grada u veernjim satima, a to je bilo vrijeme, u koje je bilo nemogue, da odlaze kralju i da se savjetuju o strancu. Zato ga gradski stra ari uzmu i odvedu ga u za tvor, kako bi ga ondje utamniili. Ali kada su tamniari vidjeli njegovu ljepotu i l jupkost, njima to te ko padne, da ga bace u zatvor. I tako ga oni puste da sjedi s njima vani ispred zatvora. Kada im je zatim bilo doneseno jelo, on je s njima j eo, dok se nije zasitio. A poslije jela su poeli naklapati. Pritom se oni obrate princu i upitaju ga: Iz koje si zemlje? On odgovori: Ja sam iz zemlje Fars170, zemlje Sassanovih kraljeva Hosroja171. 170 Fars je arapski naziv za Perziju. 171 Pod Sassanovim se kraljevima Hosrojima podrazumijevaju: Hosroe I . Anu irvan (vladao: 531-557.) i Hosroe II. Parvez (vladao: 590-628.), koji su bili vrlo ugledni perzijski vladari iz dinastije Sassanida. 492

Pripovijest o konju od ebimovine Kada su to uli, oni se nasmiju, a jedan mu od njih rekne: Ti Hosroje, ja sam uo mnoga govorenja i prianja od ljudi i upoznao njihovu narav. Ali nikada nisam niti vidio ni uo nekoga veeg la ljivca nego to je ovaj Hosrojac, koji je kod nas u zatvoru. A jedan drugi rekne: Ja takoer nisam vidio ni ta nakaznije od njegova lica i ni ta odvratnije od njegova lika. Tada princ upita: Sto vam je dakle upalo u oi od njegovih la i? Oni odvrate: On tvrdi, da je mudrac. Kralj ga je sreo usput, kada je jahao u lov. A kod njega je bila jedna mlada ena velike ljepote i dra esnosti, zraee savr enosti i ravnomjernosti stasa. I nadalje je bio kod njega konj od crnoga ebanova drveta, najljep a dragocjenost, koju smo ikada vidjeli. Djevica je sada kod kralja, i on je ljubi. Ali je ta ena skrenula pameu. Daje taj ovjek zbilja mudrac, kao to on to za sebe kazuje, tada bi je on ve odavno izlijeio172, pogoto vo jer se kralj u najveoj mjeri trudi oko toga, kako bi je uinio zdravom, i ima veliku elju, da je dadne ozdraviti od njezine bolesti. Konj od ebanovine je u kraljevoj riznici. A nakazni je mu

karac ovdje kod nas u zatvoru. Kada padne no, on tada plae i narie od tuge nad svojom nevoljom, i onda nam ne dopu ta da spavamo... Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. 172 U arapskome su mudrac i lijenik jedno te isto. 493

Ali kada je poela

ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princ, kada su mu zatvorski stra ar i ispriali o perzijskom mudracu, koji je bio kod njih u zatvoru, i takoer ktomu do dali, da on plae i narie, poeo razmi ljati o tome, kako bi smislio neku lukav tinu, koj om bi mogao postii svoj cilj. Kada su dakle stra ari eljeli na spavanje, oni ga odve du u zatvor i zakljuaju za njime vrata. Tada on zauje, kako mudrac plae i nad sobom jadikuje i pritom se tu i na perzij-skome: Jao meni, to sam zgrije io protiv sebe samoga i protiv princa i to sam tako postu pio s djevicom! Jaje nisam ostavio na miru, ali takoer nisam niti postigao kod nj e svoju elju. Sve to dolazi od toga, to sam bio tako nepromi ljen. elio sam za sebe n e to, to ja nisam zaslu ivao i to meni slinomu ne prilii. Tko udi za onim, to mu ne dol je, taj se strmoglavljuje u jednu ovakvu nesreu u kakvoj sam ja!173 173 Ru noa je grijeh, koji se ne pra ta. U tome je pogledu zanimljivo usporedit i pripovijest o Nur ed-Dinu i lijepoj Enisi el-D elis od tridesetietvrte do tridese tiosme noi. 495 Tristai ezdesetideveta no Kada je princ iz mudraevih usta uo ove rijei, on ga oslovi na perzijskome, tim to rekne: Koliko jo dugo to plakanje i zavijanje? Zar ti dakle misli , da ti se dogodila nesrea, kakva se jo nikada nije dogodila nikomu drugomu? Kada je mudrac uo ove rijei, on stekne povjerenje u princa i potu i mu se na svoj u patnju i svu tu bijedu, koja ga je sna la. O sljedeem jutru stra ari uzmu princa i odvedu ga pred kralja, tim to su mu javili, da je stranac ve prethodne veeri stigao do grada, u vrijeme, kada se vi e nisu smjeli pojavljivati pred kraljem. Sada vla dar upita princa ovim rijeima: Iz koje zemlje dolazi ? Kakav zanat ima ? I za to si do ao u ovaj grad? Nato ovaj dadne kao odgovor: Moje je ime perzijsko i glasi Hard a. Moja je zaviajna zem lja Fars. Ja pripadam ljudima od znanosti, napose onima od lije nikog umijea, jer lijeim bolesne i opsjednute. I putujem uokolo po zemljama i gradovima u tu svrhu, kako bih putem iskustva obogatio svoje znanje. Ako vidim nekog bolesnika, tada ga ja izli jeim. To je moj zanat. Kada je kralj to uo, on se vrlo obraduje i rekne:

Ti izvrsni mudri lijenice, ti si zbilja do ao k nama u vrijeme, kada te mi trebamo. I zatim mu on ispria o princezi i dometne: Ako je ti izlijei i oslobodi njezina bezumlja, tada treba od mene primiti, to eli . Na ove kraljeve rijei princ odgovori: Neka Allah ojaa kraljevu mo! Oslikaj mi sve znakove bezumlja, koje si primijetio na njoj, i naznai mi, od prije koliko je dana do lo na nju to pomraenje. Nadalje takoer, kako su ona, konj i mudrac do li u tvoj posjed! Nato mu kralj ispria sve, od po etka do kraja, i zatim jo dometne: 496 Pripovijest o konju od ebcinovine - Mudrac je sada u tamnici. Princ meutim upita dalje: - O sretni kralju, to si uinio s konjem? Moj mladi prijatelju - odvrati kralj on stoji do sada dobro uvan kod mene u jednoj od mojih riznica. Sada princ sebi rekne: Mislim, da prije od svega moram istra iti konja i pomno ga pregledati. Ako je on jo zdrav i nepovri-jeden, tada sam postigao svoj cilj. A ko meutim vidim, da se vi e ne mo e kretati, tada moram smisliti neku drugu lukav tinu, kako bih svoju milu oslobodio. Nato se on obrati kralju i rekne mu: - O kralju, ja moram pogledati reenoga konja, ne bih li mo da otkrio na njemu ne t o, to e mi biti od koristi prilikom lijeenja te djevice. - Od srca rado rekne kralj, podigne se, uzme ga za ruku i odvede ga do konja. Princ pone obilaziti oko konja, pretra i ga i ispita njegovo stanje, i nae, da je on jo zdrav i nepovrijeen. Silno nad time obradovan on rekne: Neka Allah ojaa kraljevu mo! Sada u otii k djevici, da pogledam, kako s njome stoji. Jer pola em nadu u Allaha, da e se njezino ozdravljenje dogoditi putem moje ruke, posredstvom ovo ga konja, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni. Kralj zapovjedi, da se pazi na konja, i odvede ga do kue, u kojoj se nalazila princeza. Kada je dakle princ u ao k njoj, on je ugleda kako kao obino udara rukama oko sebe i valja se po podu. Ali njezin duh nije bio pomraen, nego je ona to inil a samo zato, kako joj se nitko ne bi pribli avao. Kada ju je princ ugledao u tome stanju, on joj rekne: Tebi se ne treba dogoditi nikakvo zlo, o ti milino Adamove djece! 497 Tristai ezdesetidevetci no Nato on pone ljubazno i prijazno s njome razgovarati, i konano joj pri apne, tko je on. Tek to gaje prepoznala, ona ispusti glasan krik i zatim, u prekomjernosti radosti, koju je osjetila, padne u nesvijest. Kralj meutim povjeruje, da ju je ov aj napad spopao od straha pred njime. Sada princ stavi svoja usta na njezino uho i tiho joj rekne: O milino Adamove djece, sauvaj nas od toga, da ne bude proljevena moja krv i tvoja krv! Priberi se u strpljivosti i budi postojana! Ovo je mjesto, na kome je nu no potrebno strpljenje i vrsta odlunost u izvoenju planova, kako bismo se oslobod ili od ovoga silnikog kralja. Moj je plan dakle taj, da ja sada izaem van k njemu i reknem mu, da bolest, koja te je napala, dolazi od pomraenja uma, ali mu kanim zajamiti, da u te ja izlijeiti. Pritom u postaviti kao uvjet, da ti skine ove okove, da e te zatim napustiti ovaj zao duh. Kada on potom doe k tebi, ti razgovaraj s n jime ljubaznim rijeima, kako bi on vidio, da si izlijeena zahvaljujui mojoj ruci. T ako emo postii sve svoje elje. Slu am i pokoravam se! dadne mu ona kao odgovor. Nato je on napusti i ode ka kralju, usreen rado u. Njemu on rekne: O sretni kralju, posredstvom sam tvoje sree otkrio njezinu bolest i njezin lijek, i ve sam ti je uinio zdravom. Zato sada slo

bodno ui k njoj, blago s njome porazgovaraj, nje no postupaj s njome i obeaj joj ne to, to e je obradovati. Tako e ti sve, to od nje eli , pasti u dio!... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 498

Ali kada je poela I tristaisedamdeseta no I ehrezad nastavi ovako: - Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se princ predstavio kao lijenik i oti ao do princeze, dao joj da ga prepozna i priopio joj plan, koji je kanio izvesti. Da je ona zatim rekla: Slu am i pokoravam se! i da ju je on nato napustio i oti ao ka kralju i rekao mu: Ui sada slobodno k njoj, blago s njome porazgovaraj i obeaj joj ono, ro e je obradovati! Tako e ti sve, to od nje eli , pasti u dio! Tada kralj ue k njoj, a kada ga je ugledala, ona poljubi pred njime pod i nazo ve mu dobrodo licu. Kralj se nad time jako obraduje. I on smjesta izda zapovijed r obinjama i u kopljenicima, da je poslu uju - da je odvedu u hammam i da dr e za nju u pripremi haljine. Oni nato uu k njoj i izreknu pred njome pozdrav. Ona uzvrati po zdrav na ljubazan nain i probranim rijeima. Slu kinje je dakle odjenu u kraljevske h aljine i stave joj oko vrata ogrlicu od dragulja. Potom su je pratile u hammam, ondje je dvorile i opet je odande izvele, kao da bi bila puni Mjesec. Kada je za tim do la ka kralju, ona izrekne pozdrav i poljubi pred njime pod. Tada kralj bude ispunjen velikom rado u, i on rekne princu: Sve to dolazi od tvojega blagoslova. Neka nam Allah pokloni jo vi e tvojih darova! 499 Tristaisedamdeseta no Ali princ odvrati: - O kralju, ona e potpuno ozdraviti, i njezino e bie biti posve izlijeeno, tek k ada ti sa svima svojim gardama i ljudima izae na ono mjesto, na kome si je na ao, i sa sobom onamo dovede konja od ebanovine, koji je bio kod nje, kako bih ja ondje iz njega istjerao vraga i svezao ga i uni tio, tako da se on nikada vi e ne vrati k njoj. - Od srca rado! - odvrati kralj i odmah dadne da se konj od ebanovine odvede na livadu, na kojoj je bio na ao nju s konjem i perzijskim mu draem. Zatim on pojasi onamo sa svojom vojskom i s princezom. Ali oni nisu slutili, t o princ kani uiniti. Kada su stigli na onu livadu, zapovjedi princ, koji je jo uvi jek bio odjeven kao lijenik, neka postave djevicu i konja tako, da budu udaljeni od kralja i trupa na domet pogleda. Zatim zamoli kralja: - Daj mi sada dopu tenje, da zapalim tamjan i izgovorim za klinjanja kojima se tjeraju neisti duhovi i da zloduha sve em, kako se on ne bi nikada ponovo u nju vratio. Potom u uzjahati konja od ebanovine i pustiti da djevica ja e iza mene. Kada to uinim, konj e se ritnuti i poeti koraati, sve dok ne doe k tebi. U tome e trenutku sve biti okonano, i zatim e moi initi s njome, to hoe . Kada je kralj bio uo njegove rijei, on se vrlo obraduje. Princ meutim uzja i konja i postavi princezu iza sebe, dok su ga kralj i svi njegovi ratnici gledali. Nat o je on povue uza se i vrsto je sve e uzetima. Zatim princ iznenada okrene uzlazni z avrtanj. Tada konj s njima dvoma odlebdi u zrana prostranstva, a ratnici su za nj ime ukoeno gledali, sve dok im nije i ezao s oiju. Kralj je ekao tijekom pola dana i u strajno i ekivao njegov povratak. Ali se on nije vratio. Naposljetku kralj odustane od nade, i obuzme ga gorko kajanje, i duboko se ra alosti nad gubitkom te djevice . Tako on uzme svoju vojsku i vrati se natrag u svoj grad.

Okrenimo se mi sada od njega opet k princu! Taj je letio, veseo i bla en, prema gradu svojega oca i nije se zaustavljao prije nego 500

Pripovijest o konju od ebanovine to se prizemljio na svome dvorcu. Zatim je odveo princezu dolje u dvorac i doveo je u sigurnost. Nato se uputio k svojemu ocu i svojoj materi, pozdravio ih je i izvijestio ih, da je stigla princeza, i oboje budu ispunjeni velikom rado u. Tako je to stajalo s princom, konjem i princezom. Pogledajmo mi meutim jo , to se zbivalo s kraljem u grkoj zemlji! Kada se ovaj bio vratio u svoj grad, zatvorio se, o alo en i zabrinut, u svoju palau. Ali k njemu dou njegovi veziri i ponu ga tje iti, tim to su govorili: On, koji je ukrao djevicu, je arobnjak. Hvala neka je Alla-hu, koji te je sauva o od njegovoga arobnja tva i lukav tine! Na ovaj su mu nain oni govorili tako dugo, sve dok se nije utje io zbog njezina gubitka. Okrenimo se mi sada opet natrag k princu! On je prireivao velike sveane gozbe z a narod toga grada... 501 Tada primijeti ehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila za poela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

tristaisedamdesetiprva ' o2o noc ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princ prireivao velike sveane gozbe za narod toga grada. Tijekom cijeloga su jednog mjeseca bile slavljene sveanosti radosti. Potom on ue k princezi, i oboje su jedno u drugome u ivali najveu radost. Princu je bila dosuena takva srea. Njegov meutim otac razbije konja od ebanovine i njegovim pokretima uini kraj. Nato princ princezinu ocu napi e pismo i u njemu m u priopi, to joj se bilo dogodilo, dalje takoer, da se on s njome vjenao i da ona ko d njega boravi u najljep em blagostanju. Pismo po alje po jednome glasniku zajedno s a skupocjenim poklonima i dragocjenostima. Kada je glasnik stigao u grad princez ina oca, u San'au u Jemenu, preda ovomu kralju pismo i poklone. A kada je proitao pismo, on se silno obraduje, uzme poklone i uka e glasniku visoke poasti. Zatim op remi vrlo vrijedne poklone za svojega zeta, princa, i po alje mu ih po istome glas niku. Ovaj se vrati s njima natrag k princu i ispria mu, kako se bio kralj, princ ezin otac, silno obradovao nad vije u o njoj. Zbog toga je takoer princ bio silno ob radovan. I sada je on stalno svake godine slao svojemu tastu po jedno pismo i po klone. Naposljetku blagoslovi kralj, prinev otac, ovo privremeno, a ovaj ga nasli jedi na prijestolju. Nad podanicima je vladao u pravednosti, i njegov je boravak meu njima bio po-

503 TristMsedamdesetiprva no 504 sveen Allahovu dopadanju, tako da su se sve zemlje priklanjale njegovoj slu bi, i l judi mu se pokazivali poslu nima. I tako su ivjeli u najljep oj divoti ivljenja, u sva koj radosti i zadovoljstvu, sve dok im nije do ao Onaj, koji radostima zapovijeda da ute, i koji raskida prijateljske veze, koji ru i dvorce i gradi grobove. Slava n eka bude Njemu, ivomu, koji nikada ne umire, i pod ijim gospodstvom stoji zemaljsk o i nebesko kraljevstvo!

'&-f

DEMETRA A. Filosofska biblioteka Dimitrija Sovica - Branko Despot: SITNICE. 23 lanka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86--901161 -1-7. - Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI. Preveo Damir Barbari. Bilingv. izd. 1991. 2 48 str. 1 ilustracija. ISBN 86--81877-1-1. - Damir Barbari: VARIA PHILOSO-PHICA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilustracija. I SBN 86-81877-5-4. - Rene Descartes: METAFIZIKE MEDITACIJE. Preveo Tomislav Ladan. Bilingv. izd. 199 3. 206 str. 5 ilustracija. ISBN 86-81877-4-6-1. - F. W. J. Schelling: MINHENSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: O povijesti novije filo zofije. Prikaz filozofskog empirizma. Prvo predavanje u Munche-nu. Preveo Kiril Miladinov. 1993. 256 str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6. - Vanja Sutli: UVOD U POVIJESNO MI LJENJE (HEGEL-MARX). 1994. 193 str. 4 faksimila i portret autora. ISBN 86-81877-02-X. - Albertus Magnus: PHILOSOPHIA REALIS. Svezak prvi: Uvod. O petnaest problema. U lomci o alkemiji, kozmo-grafiji i geografiji. Albert Veliki u tri dokumenta. Bib liografija. Priredio i preveo Tomo Vere . Bilingv. izd. 1994. 243 str. 17 autograf a, minijatura, crte a i slika Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-O5-7. - Branko Despot: FILOZOFIRANJE? - Filozofija u potrazi za samom sobom. 1995. 283 str. 1 portret i 1 "sebevid" te 5 kolor reprodukcija slikarskih djela Branka Despota. ISBN 953-6093-11-1. - Emile M. Cioran: VOLJA K NEMOI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad u vrijem e. Prevela Gordana V. Popo-vi. 1995. 256 str. 1 portret Emila Cio-rana i 32 repro dukcije duboreza Albre-chta Diirera. ISBN 953-6093-09-X. Damir Barbari: IDEJA DOBRA. PLATONOVA POLITEIA VI I VII. Bilingv. izd. Prijevod s filolo kim i filo zofskim komentarom. 1995. 304 str. 1

reprodukcija Platonova lika. ISBN 953-6093-25-1. - Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili O ljubavi. Lisis ili O prijateljstvu. Bilin gv. izd. Preveo Zdeslav Dukat. 1996. 247 str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. ISBN 953-6093-10-3. - Zdeslav Dukat: GRKA TRAGEDIJA. Eshil. Sofoklo. Euripid. 1996. 288. str. 13 repr odukcija, od toga dvije u koloru. ISBN 953-6093-26-X. F. W. J. Schelling: BERLINSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Uvod u filozofiju objave ili utemeljenje pozitivne filozofije. Druga dedukcija principa pozi tivne filozofije. Prvo predavanje u Berli nu. Preveo Kiril Miladinov. 1996. 201 str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-07-3. - Milan Galovi: SOCIJALNA FILOZOFIJA - Dru tvenost i povijesnost ovjeka u razdoblju kraja moderne. 1996. 356 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija likova filozofa . ISBN 953-6093--27-8. - Toma Akvinski: OPUSCULA PHI-LOSOPHICA. Svezak prvi: O jednosti uma. O odijelje nim bivstvima. O gibanju srca. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlovi. 1995. 401 s tr. 3 Tomina autografa i 13 reprodukcija Tomina lika od velikih majstora evropsk og slikarstva. ISBN 953-6093-19-7. - Toma Akvinski: OPUSCULA PHI-LOSOPHICA. Svezak drugi: O poelima naravi. O spajan ju prapoeld. O poelu pojedinjenja. O tajnovitim radnjama naravi. O rasuivanju pomou zvijezda. O drijebanju. O biu u biti. O 'sedmicama'. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlovi. 1996. 452 str. 1 Tomin lik s bakroreza Philippa Galla i 31 gravira Otta Van Veena o ivotu sv. Tome Akvinskog. ISBN 953-6093-20-0. - M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak prvi: O dr avi (knjiga I-VI). Bilingv. izd . Preveo Daniel Neas Hraste. 1995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6 ukrasnih reprodukcija i fiksimil 4 lista Dr ave. ISBN 953-6093-13-8. M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Sve zak drugi: O zakonima (knjiga I III). Bilingv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste 1996. 224 str. 15 reprodukcija iz ivota Rimljana i Karta svijeta rimskog kozmografa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6. Ernst Cassirer: DESCARTES. Osno vni problemi kartezijanstva. Descartes i njegovo stoljee. Preveo Kiril Miladi-nov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10 re produkcija Descartesa i njegovih suvremenika. ISBN 953-6093-28-6. Hans Kramer: PLATONOVO UTE MELJENJE METAFIZIKE - Studija 0 Platonovu nepisanom uenju i teoriji poela. Bilingv. izd. Priredio te s nje makog i s grkog preveo Borislav Mikuli. 1997. 454 str. 1 portret autora i 11 reprodukcija likova filozofa. ISBN 953-6093-30-8. - Damir Barbari: S PUTA MI LJENJA. Knjiga duge. Susreti. Osvrti. K vlastitoj stvari . 1997. 480 str. 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-29-4. - Anselmo Canterburvjski: QUOD VERE SIT DEUS. Svezak prvi: Uvod. Mo-nologion. Pr oslogion. Bilingv. izd. Priredila i prevela Marina Miladinov. 1997. 327 str. 1 p ortret autora, 4 faksimila, 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093--33-2. - Ivan Duns kot: RASPRAVA O PRVOM PRINCIPU. Uvod i komentar Wolfgang Kluxen. Bili ngv. izd. S latinskog i njemakog preveo te studiju o kotu napisao Mile Babi. 1997. 414 str. 9 ilustracija iz ivota i djela Dunsa kota, 1 slika u koloru. ISBN 953-609 3--32-4.

F. W. J. Schelling: FILOZOFIJA MITOLOGIJE. Svezak prvi: Prva knji ga: Monoteizam (predavanja 1-6). Dru ga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13). Preveo Damir Barbari. 1997. 241 str. 1 Schellingov portret. ISBN 953-6093-38-3. - Kiril Miladinov: AUTOPSIJA APSOLUTNOGA - Schellingov nedovr eni projekt. 1998. 1 77 str. 1 kolor ilustracija. ISBN 953-6093-41-3. - Oskar Becker: VELIINA I GRANICA MATEMATIKOG NAINA MI LJENJA. Preveo Kiril Miladinov . Priredio Damir Barbari. 1998. 180 str. ISBN 953-6093-46-4. Soren Kierkagaard: FILOZOFIJ SKO TRUNJE. Priredio i preveo Ozren unec. 1998. 168 str. ISBN 953-6093-45-6. - Ernst Cassirer: UZ EINSTEINOVU TEORIJU RELATIVNOSTI. Preveo Dario karica. Prire dio Damir Barbari. 1998.162 str. ISBN 953-6093-47-2. - Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Preveo Nerkez Smailagi. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998. 510 str. 11 ilustra cija. ISBN 953-6093--35-9. - Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak drugi: Svjetsko-historijske perspektiv e. Preveo Nerkez Smailagi. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998. 520 str. 9 ilustracija. ISBN 953-6093-36-7. - Aurelije Augustin: O SLOBODI VOLJE. Uvod. De libero arbitrio. Preispitivanja. Analitiko kazalo. Odakle teodi-ceja. Bilingv. izd. Priredio i preveo Stjepan Ku ar. 1998. 1 kolor ilustracija i 10 crno-bijelih reprodukcija s Augustino-vim likom. ISBN 953-6093-54-5. - Michel de Montaigne: ESEJI. Prva knjiga: Uvod i 57 eseja. Prevela Gorda-na V. Popovi. Priredio Dimitrije Savi. 1998. 544 str. 10 ilustracija. ISBN 953 6093-52-9. - M. T. Ciceron: LIBRI THEOLOGICI. Svezak prvi: Oprirodi bogova (knjiga I--III). Bilingv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste. Priredio Dimitrije Savi. 1999. 328 str. 2 kolor ilustracije i 13 crno--bijelih reprodukcija ISBN 953-6093--56-1 - J. G. Fichte: O ODNOSU LOGIKE PREMA FILOZOFIJI ILI TRANSCENDENTALNA FILOZOFIJA . Priredio i preveo Kiril Miladinov. 1999. 272 str. 1 ilustracija s Fichteovim l ikom. ISBN 953-6093-59-6 M^V5 B. Faustovska biblioteka Dimitrija Savia - E. T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE, JEDNA UDNA I JEDNA PORNOGRAFSKA PRIA (Majstor Bu ha. Mali Zaches zvan Zinnober. Datura fastu-osa. Sestra Monika.). Preveo Antun S lav-ko Kaleni. 1998. 493 str. 6 ilustracija. ISBN 953-6093-40-5. - 1001 NO. Svezak prvi: Od 1. do 31. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 432 str . 2 ilustracije. ISBN 953--6093-44-8. - 1001 NO. Svezak drugi: Od 31. do 106. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 526 str. 4 ilustracije. ISBN 953-6093-45-6. - 1001 NO. Svezak trei: Od 107. do 169. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 456 s tr. 3 ilustracije. ISBN 953-6093-50-2. - 1001 NO. Svezak etvrti: Od 170. do 270. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 629 str. 119 ilustracija. ISBN 953-6093-15-4. - 1001 NO. Svezak peti: Od 271. do 371. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1999. 528 str. 116 ilustracije. ISBN 953-6093-16-2. C. Filolo ka biblioteka Dimitrija Savia

- Slavomir Sambunjak: GRAMATO-ZOFIJA KONSTANTINA FILOZOFA SOLUNSKOGA. Hipoteza o postanku i znaenju glagoljice. 1998. 480 str. 51 kolor i 50 crno-bijelih reprodu kcija. ISBN 953-6093-48-0. - Plutarh: DREVNE IZREKE. Izreke kraljeva i vojskovoa. Izreke Spartana-ca. Drevni obiaji Lakedemonjana. Izreke Spartanki. Bilingv. izd. Preveo Zdes-lav Dukat. Pri redio Dimitrije Savi. 1999. 404 str. 8 ilustracija. ISBN 953--6093-60-X. D. Sibvllinska biblioteka Dimitrija Savia - Biserka Witte: POETESA. 1998. 120 str. 3 kolor reprodukcije. ISBN 953--6093-42 -1. - Zvjezdana agalj Utrobii: NEGDJE IZMEU. 1999. 152 str. 6 kolor reprodukcija. ISBN 9 53-6093-55-3. - F. G. Lorca: LUNA I SMRT. Priredio i preveo Jordan Jeli. 1998. 272 str. 20 Lorc inih i 2 Jelieva crte a. ISBN 953-6093-58-8.