You are on page 1of 162

93 OLUJI BORISOLUJI(1965.).

| na Katedri za staru povijt P


skog fakulteta u Zagretu i meunarodnih znanstvi kih istraivanja na prostoru Like i nsko plasninskft udoline. U svojoj knjizi daje cjelovit progled UtUgodlt nje povijesti Japoda. Sintetlzirao je brojnn .poznaje l l 11 su ih o tom starom narodu, koji je lvio na danaAnjem teritoriju Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenlje, dala dosadanja povijesna, arheoloftka, filoloSka i druga istraivanja. Po mnogoemu ovo je djelo pionirsko. I interdisciplinarni pristup pravoje osvjeenje u hrvatskoj historiografiji. Knjiga e zasigurno ostaviti dubok trng u istraivanju stare povijesti.

o
o

o
" T J

POVIJES
.r

o < m

> TJ
o
www.sr8dnja-eurof)fi hr
ISBN 97fi 953 6979 37 0

>

C.Mmnm 1 ' n b -

srednja

Borls Olujl Povijest Japoda. Prhtup

Za izdavafa Autorska prava: Autor i Srednja Europa, 2006. Urcdnik Magdakna Najbar-ApU Rcccnzenti prof. dr. Bruna KuntU-Makvii prof. dr. Nives Majnari-Pand&i Grafiki urednik Gordan Vargovic Izrada naslovnice Tessie Jiinker Na naslovnici je prikazan "Pisani kamen* (CIL III 15 053) ukiesan u stij enu na predjelu Legenac (sjeverni Velebit, Kosinjski Bakovac;foto:B. Otuji) Grafiika priprema i tisak Ibis-grafika do.o., IV. Ravnice 25 Zagreb ibis-grafika@inet.hr
t 5

Boris Oluji

POVIJEST JAPODA PRISTUP

ISBN 978-953-6979-37-0 CIP zapis dostupan u racunalnom katalogu Nacionalne i sveuiliSne knjinice u Zagrebu pod brojem 625675

Objavljivanjt knjigefinancijskisu pomogli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH i Ministarstvo kulture RH

< 3 >
aradnja ouropa

Zagreb 2007.

Invent. broj

fot.

Sign.

33 f
Tamari i Emi

SadriaJ
Zahvale Teorijske postavke istraivanja etnikih zajednica starog Ilirika Japodi u povijesnim znanostima Pitanje etnogeneze Japoda Japodska kulturna grupa eljeznog doba Prvi spomen Japoda u antikim literarnim vreiima Sukobi s Rimljanima zabiljeeni u literarnim vrelima Oktavijanov pohod protiv Japoda PadMctuta i 92 7 9 27 41 51 63 71 85

Japodski prostor 103 O japodskom ttritoriju u vremtnu prijt rimskog osvajanja 107 Japodski prostor u antickim iitcramim vrttima 118 Geomorfoioske, vegetacijske i klimatskc osobint japodskog prostora Tragovi u prostoru: nasetja i 44 Japodski pogrebni obUaji 160 Japodi; Iliri, Kelti ili... > Dolazi li vilizacija s mora? O utjecajima iz jadranskog (sredozemnog) svijeta Japodi nakon Oktavijanovog pohoda Zakljuna razmatranja PRILOG 1 Pokretni natazi i vanija natazita japodskt kutture eijeznog doba PRILOG 2 Izbor iz antikih titerarnih vreta (prevela Bruna KuntU-Makvi) JCrtdce Bibliografija Kazalo geograrsltih pojmova Kazalo imena 237 241 281 293 187 195 213 223 231 177

135

ZAHVALE

Ova je knjiga nastajala dugo. Istraivanja sam zapoeo prilikom izrade doktorskih disertacija Japodi od5* do 1. stoljea prije Krista. Kultura u prostoru izmeu latenske kontinentalne i jadranske (sredozemne) civilizacije Zagreb 1999. i Les lapodes, un peuple de larricre-pays adriatique du V au f siecle av. J.-G, Paris 2000, Rad je nastavljen brojnim terenskim istraivanjirna i obilascima terena na prostoru Ogulinsko-plaanske udoline i Like, a traje jos i danas. Ovim pristupnim radom pokuavam postaviti mctodoloke okvire za budua istraivanja. Zahvalnosr dugujem mnogima. Obitelji na podrci i razumijevanju. Recenzenticama, prof. dr. sc. Nives Majnari Pandi i prof. dr. sc. Bruni Kunti-Makvi na primjedbama i trudu tijekom itanja i ispravljanja rukopisa. Prof. dr. sc. Petru Selemu, prof. dr, sc. Venceslasu Kruti i prof. dr. sc. Pierreu Cabanesu na podrsci. Dr. sc. ranki Raunig na savjetima i pomoi. Mr. sc. Tatjani Kolak na prijateljskoj pomoi, terenskim raspravama i ustupljenim fotografijama. Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i Arheolokom muzeju u Zagrebu na ustupljenim fotografijama. kolskoj knjizi na ustupljenoj kartt. Ministarstvu unutrasnjih poslova R H , posebice ministru g. Ivici Kirinu te pilotu Davoru Bonjaku na mogunosti fotografiranja iz zraka. Asistentici Jeleni Marohni na pomoi pri prevoenju antikih tekstova te korekcijama grkih navoda. Asistentici Jasmini Osterman na svesrdnoj pomoi u izradi kazala i pregledu teksta. Brojnim stanovnicima Ogulinsko-plaanske udoline i Like na ljubaznoj pomoi i susretljivosti tijekom istraivanja. Na kraju, knjige ne bi niti bilo bez izdavake kue Srednja Europa kojoj dugujem zahvalnost na suradnji i pomoi.
r r

Teorijske postavke istraivanja etnikih zajednica starog llirika

a vanost istraivanja etnikih zajednica koje su tijekom prapovijesti i antike obitavale na ovim prosrorima u nas je prvi ukazao Mate Sui, u nekoliko vrlo vanih radova. Onjeve 1916. godine u nastupnom predavanju na Filozofskom fakultetu u Zadru pod naslovom "Vanost izuavanja etnike stratigrafije naih krajeva u preslavensko doba", upozorio na prioritet koji u istraivanjima povijesti antikog razdoblja ima domai prostor i stanovnitvo koje je na njemu obitavalo. U programatskim radovima "Neke historijske determinante u formiranju hrvatskog etnosa" i pristupnim razmatranjima uz probiem etnogeneze Hrvata, Mate Sut postavio je problem kontinuiteta i uloge paleobafkanskog supstrata u etnogenezi Hrvata (Sui 1979: 361-374; 1995: 13-27). O problemu razumijevanja etnikog, kulturnog i religijskog kontinuiteta, u prijelaznom razdoblju kasne antike i ranog srednjeg vijeka, pisala je i Bruna Kunti-Makvi ( K U N T I - M A K V I 1999: 83-94). Ove radove spominjem zbog toga to je njima zapoeta rasprava o temeljima hrvatskog kulturnog i etnikog identiteta u koji su ugraene i zajednice koje su na ovom prostoru ivjele u prapovijesti i antici. Naalost, u hrvatskoj povijesnoj znanosti, za teorijsko, terminoloko i praktino rjeavanje ovih problema, kao uostalom niti za mnoga druga temeijna pitanja struke, nije postojalo gotovo nikakvo zanimanje. Zbog toga su spomenute rasprave M . Suia u historiografiji naiie na vrio slab odaziv. Tonije> u konkretnim povijesnim istraivanjima njegove ideje niti su bile ire primjenjtvane niti u (toliko potrebnoj) raspravt eventuatno osporavane znanstvenim argumentima. U povtjesnim se znanostima danas osjea velika potreba za otvorenom raspravom o najvanijim metodolokim problemima stare povijestt. Jedan od njih svakako je i problem promiljanja drutvenih entiteta, o kojima govore antika vrela, a oni sami u prostoru ostavljaju brojne tragove postojanja. Raspolaemo dakle lmenima tih zajednica, odreenim obavijesttma o njihovim obtajima, prostoru, razltitim dogaajima te brojnim materijalnim ostacima (naselja, grobovi, putevi i dr.). U tstraivanje bi trebalo krenuti pitanjem kakav sadraj datt
1

Pitanje antike percepcije drustvene organizacije "barbarskog svijeta jos" je uvijek otvoreno (WELLS 2001). Ovdje jo* uvijek ima dosta prostora za nova istraivanja. Istraivai ilirskog svijeta ve su ranije upozorili da se u antikim vrelima pojavljuju pojmovt narod (poputus) \[{ igem), a ne pieme {tribus) (PAPAZOGLU 1%7: 11-13; GARASANIN 1991: II). n

l*ovijest japoda. Pristup ovim entitetima: radi li se doista o etnikoj zajednici (narodu) ili moda o nekom drugom obliku organiziranja ljudskog drutva? Jedno od pitanja koje moemo postaviti i na pocetku i na kraju ove knjige jest: jesu li Japodi doista bili narod. Ozbiljne povijesti Japoda i njihovih susjeda Uburna, Histra, Delmata, a zapravo i bilo koje etnike zajednice u povijesti, ne moe biti bez ozbiljnog i temeIjitog promiljanja njihova etniciteta. Pod pojmom "etnicitet" podrazumijevam osnovno svojstvo iii sadraj odreene etnike grupe, ne upustajui se dublje u socioloke ili antropoloke analize ovog sloenog pojma (RIGGS 1991: 281-305; 1991a: 443-463; POUTIGNAT, S T R E I F F - F E N A R T 1997: 95-136; J O N E S 1998). I danas je prisutno terminoloko kolebanje, nerazumijevanje sloenog procesa stvaranja odreenih identiteta te njihove transformacije ili nescajanja. Spomenuti Japodi, Delmati, Histri \ Liburni dugo su vremena nazivani i smatrani ilirskim plemenima. Tek se osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljea to miljenje postupno transformira u stav da se radi o narodu. Pratei terminologiju, pred nama se otkriva i svojevrstan razvojni put povijesnih i arheolokih istraivanja. Primjerice, u natuknici posveenoj Japodima u Enciklopediji Jugoslavije Sui je 1960. godine, Japode nazvao ilirskim plemenom (Sui 1960: 464-465). Tri desetljea kasnije, za istog su autora Japodi poseban narod, koji, istina, pripada iroj ilirskoj zajednici (Sui 1990:l-2.), Ovaj je razvojni put rezultat istraivakih napora strunjaka da razjasne probleme nastajanja i trajanja etnikih zajednica koje se uobiajeno obuhvaalo skupnim ilirskim imenom. Na prostorima bive SFRJ od najvee je vanosti sustavno djelovanje Centra za balkanoloka ispitivanja A N U B i H u Sarajevu. Centar je okupljao strunjake s prostora itave tadanje drave, ali i inozemstva, organizirao simpozije, objavljivao monografije i serijske publikacije te pokretao istraivake projekte. U postavljanju novih metodolokih temelja na kojima se trebao gradiri nastavak istraivanja posebno su vanu ulogu imali sarajevski znanstveni skupovi 1964. i 1967. godine (Razgranienje 1964; Iltri u antiko doba 1967). Na simpoziju 1964. godine panilirske tese i teze prema kojima su Iiiri igrali posebnu ulogu u jugoistonoj Europi i Podunavlju, doivjele su argumentiranu kritiku. Tada je donesen opi zakljuak: "Opi je rezultat ovog slmpozija da su Iliri - moe se rei - konano vraeni na Balkan. To je njihova osnovna teritorija, tu se oni razvili iz jednog raznorodnog supstrata i tu su uli u istorijsko razdoblje ovog dijela Europe" (Razgranienj-j 1964: 286-287; B E N A C 1987: 756). Alojz
2 3

Teorijske postavke istraivanja etnikih zajednica starog Ilirika Benac je u petom svesku Praistorije jugoslavenskih zemalja kratko sintetizirao dotadanja istraivanja etnikih zajednica starijeg ieljeznog doba u Jugoslaviji te postavio metodoloske i teorijske osnove za dalja istraivanja ( B E N A C 1987: 737-802). Teorijskim i praktinim problemima etnogeneze i etninosti Ilira i Traana bio je posveen i L iliro-traki simpozijum, odran 1989. godine u Niu i Blagoevgradu (Iliro-traki simpozijum 1991). Naalost, istraivaki napori uinjeni u razjasnjavanju ovog termina nisu u potpunosti urodili plodom. U praktinoj primjeni i razradi spomenutih problema (u znanstvenoj 1 popularno-znanstvenoj literaturi) u oznaavanju ovih etnikih skupina nerijetko je i dalje u upotrebi termin "pleme" (STIPEVI 1989; VASI 1991: 73-90). Pitanje u kojoj se mjeri neka prapovijesna zajednica doista moe poistovjetiti s pojmom narod, Benac ostavlja otvorenim ( B E N A C 1987: 737-738). Ovaj autor predlae, posebice za Histre, Ltburne, Japode, Daorse, Dokleate i Dardance, termin "plemenska zajednica" ( B E N A C 1987: 740-744). "Ptemenskazajednica" jepremaovommiljenjuzajednicavise srodnih plernena, relativno vrsto povezanih porijeklom, jezikom i teritorijem. Kao "formirane i posebne politike cjeline", ove su zajednice doekale rimsko osvajanje i nastavile ivjeti na ovom podruju i pod rimskom vlau: "Samo u ovakvim sluajevima ima mjesta pretpostavci da bi se te zajednice mogle nazvati i posebnim narodima. Mnogi razlozi upuuju na takvo opredjeljenje, iako se ovdje "narod" mora shvatiti u okviru praistorijskog vremena i u okviru tadanjih drutvenih kretanja" ( B E N A C 1987: 743-744).
4 5

Slobodan ae je prije dvadeset godina svoju disertaciju Liburnija u razdobIju od 4. do 1, stoljeia prije nove ere zapoeo upravo pitanjem treba li Liburne nazivati narodom ili plemenom, ispravno se opredjeljujui za naziv narod ( A E 1985: 60-64), Ne radi se o pukom terminoloskom problemu, ve o ozbiljnom problemu konceptualizacije i rekonstrukcije sadraja odreenih povijesnih pojmova. Naaiost, aina promisljanja i postavljanje problema nisu potakli iru raspravu u hrvatskim povijesnim znanostima,
6

5 2 3 Mace Sui je pojam "narod". u oznaavanju japodskog, liburnskog, delmatskog i drugih identiteta, poeo koristiti ve i ranije, od sedamdcsetih godina. Spomenuti je primjer izabran jer slikovito pokazujc cvoluciju ne samo u tcrmmologijj. Kratki pregied ovih panilirskih tcorija s citiranom literaturom vidjeti u: BENAC 1987: 754758.

Ovaj je problem bio temom mojeg izlaganja na medunarodnom znanstvenom skupu Thimcs iUfriennes dans la pubiication $cicnsijique croate (Itirske temc u hrvatskom znanstv vastvu), odranom na Filozofskom fakuitctu u Zagrcbu, 19. studenog 2002, godine. Naslov je izlaganja bto "La notion du "peuple" dans E a littrature illyrologique" ("Pojam narod u iltroloskoj literaturi"). Benac za predantika drutva o kojima govori pretpostavlja gentilno uredenje. Gens (rod) kao manja zajednica koja potice "od istog praoca, odnosno pramajke", osnovna je jedinica ovog sustava, Vise rodova moie initi bratstvo, a bratstva se udruiuju u plemena. Plcmc jc tako "...najvisa forma genulnog druitvenog uredenja, " tc vodi racuna o teritoriju i zajednikim interesima svih pripadnika (BENAC 1987: 740). Ta disertacija predsravlja vaan doprinos etnohUtotijskim istraiivanjima.

12

13

i'ovijesr JapoeLt. fristup Moda bi ovom poimanju naroda mogla odgovaraii i definicija etnike skupinc ili grupe, prijevodom engleskog termina "ethnic group". U nekim tekstovima, posebno stranih autora> pojavljuje se i naziv etnija. Pojmovi pleme i etnija esto su se koristili u istraivanjima predindustrijskih i "primitivnih drutava". Njima su oznaavane zajednice koje se razlikuju od organiziranih drutava. Ovo stanovite moemo ilustrirati nizom parova suprotstavljenih pojmova: etnija (i pleme) / naja; zajednica / drutvo; drutvo bez povijesti / drutvo s povijeu; predindustrijsko / industrijsko drutvo ( POUTIGNAT, S T R E I F F - F E N A R T 1997: 59-70; K O R U N I 2002: 66, bilj. 6; O L U J I 1999a: 57-60). Ne ulazei ovdje u dublju raspravu o pomalo nejasnom pojmu ernije, ini mi se da je ovaj, ali i neki drugi pojmovi (npr. nacija u srednjovjekovnom kontekstu), mogao biti i koriten da bi se izbjegao, moda za neke, spefine kulturno-povijesne kontekste, "nezgodan" naziv narod CVolk" ili "peuple"). Prije svega se to odnosi na njemaku, ali i francusku historiografiju ( B U D A K 1999: 13). Mislim da znanstveno promiljanje ovih vanih problema ne bi smjelo biti optereeno takvim "povijesnim" utezima. Umnaanje pojmova ipak nije korak naprijed prema rjesavanju ionako zamrenog problema etnikog identiteta. U kulturnoj se antropologiji prelazak s pojma "plemena" na pojam "etnike" grupe, kao znaajan napredak u konceptualizaciji etnikih grupa, dogaa ve od ezdesetih godina 20. stoljea ( POUTIGNAT, S T R E I F F - F E N A R T 1997: 70). Plemenska zajenica, promatrana izolirano, kao jedinica svojstvena ne-zapadnjakom svijetu (istraivana objektivistiki i sistemski), sada je zamijenjena idejom o etnikoj grupi, kao potenjalnoj univerzainoj jedinici, definiranoj vlastitim granicama i kontekstom. Ovim sepomakom etnike grupe poinju promatrati kao neto to je trajno vezano uz povijest ovjeanstva, od prapovijesti do danas ( K O R U N I 2002: 66). Povijest Japoda, kao svojevrsna "case study", koja je pred itateljem, upravo je pokuaj da se odreena drutvena zajednica promatra istovremeno: u transformaciji svojih drutvenih i teritorijalnih granica, ali takoer i u svom prostornom i vremenskom kontekstu. U ovom se radu, kada govorim o Japodima (ali i Histrima, Liburnima, Delmatima), opredjeljujem za naziv narod> svjestan odreenih ogranienja i problema u dcfiniciji i primjeni ovog pojma. Zajednice koje spominjem u ovoj knjizi pripadaju prapovijesti i antici. Njihovu povijest pokuavamo rekonstruirati na temelju materijalnih ostataka koje ostavljaju (predmetno-slikovnih vrela) te svjedoanstava antikih
7

Teorijske postavke istralivanja emikih zajednica starog Ilirika pisanih vrela (pisanih iz perspckrive "drugih", s kojima su u neposrednom ili posrednom kontaktu). Definicijaovih zajednicaovisite upravo o ogranienom broju podataka koje pokusavamo iitavati iz spomenutih vrela te o kontekstu u kojem su nastajale i trajale. Naravno, cilj ovog rada nije postavljanje gotovih definicija. To metodoloki jednostavno ne bi bilo ispravno. Svjestan da e svaki pokuaj definije ovog pojma s pravom biti izloen argumentiranoj kritici, promiljanju i promjeni, ponudio bih ipak jednu "radnu" verziju: narod je zajednica Ijudi na odreenom prostoru koje povezuje identitet i svijest o zajednikoj proslosti, isti jezik, materijalna kultura, teritorij (znakovi u prostoru), obiaji, jezik simbola (verbalna i neverbalna komunikaja) koji svjedoe o razlikovanju jednog identiteta od drugih. U kontekstu prapovijesnih drutava neke e od navedenih kriterija biti tesko ili ak nemogue potpuno istraziti i razumjeti. Odreeni narod ne promatram kao izoliranu i statinu strukturu, usidrenu u odreeni kontekst, ve kao strukturu izloenu stalnoj transformaji i razliitim drutvenim procesima. Drutveni proces, kretanje i promjena, u ovom sluaju biva znaajnijim od same strukture. Modalitete ovih promjena nismo uvijek u stanju pratiti zbog nedostatka izvora (pisanih i predmetno-slikovnih), ali i nedostatka temeljnih istraivanja Predmet se naeg istraivanja, dakle, stalno kree kroz vrijeme i prostor. U tom se kretanju (brzom, sporom, razdobljima stagnacije), on stalno mijenja. Mijenja se i u doticaju s drugima (identitetima, zajednicama> kulturama itd.). Osnovama etnikog identeta, posebno u teorijskom smislu, do sada je u hrvatskoj historiografiji posveivano vrlo malo panje. Posljednjih se godina stanje polako mijenja. Zbog toga je izuzetno vaan zbornik radova znanstvenog skupa "Etnogeneza Hrvata", odranog u sijenju 1989. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (ur. N . Budak, Etnogeneza Hrvata, Zagreb 1995). Treba spomenuti i radove sa znanstvenih skupova o etnikom razvitku europskih naclja, Hrvatskoj i Europi, koje je organizirao Institut za migracije i narodnosti u Zagrcbu (11. lipnja 1997. i 20, oujka 1999- godine).Izlaganjasu objavljenautri zbornika radova: Etninost, nacija, identitet: Hrvatska i Europa, Zagreb 1998; Kuttura, etninost identitet, Zagreb 1999. te Etninost i povijest, Zagreb 1999Knjiga Lekstkon migracijskog i etnikog naztvlja* (1998. godine) pokuaj je da se uspostavi zajednika terminoloska osnova ( H E R A K 1998).
t

Jednu je definiciju pojma "etnika skupina" ponudio hrvatski povjesniar P. Koruni: "etnika grupa (engl, ethnic group, hrv. etnicka grupa): etnika skupina: esti pojam u drutvenim znanostima (engJ, i amerikim), a oznauje skuplnu Ijudi koji dijele zajedniki identitet na temelju iste kulture, tradicije, religije, povijesti, "sudbine" istog jczika, porijekla i dfugih osobina" (KORUNI 2002: 66").

Za definiranje odreenog identiteta potrebno je i sagledavanje onih s kojima su oni bili u stalnoj interakciji i prepletanju. Koncept "mi" i "oni" bitan je za razumijcvanje nastanka i funkcioniranja jedne zajednice. Moemo li Japodske susjede Liburne, Ddmate, Hisrre, Kelte, kasnije i Rimljane, zatim i mnogc nama ncpoznate zajcdnicc, obuhvatiti zamjenicom "oni" kad govorimo

14

15

fovijest Japoda. frisrup o formiranjLi i trajanju japodskog naroda? Zato je razumijevanje konteksta u kojem jedan narod traje od velike vanosti. Prema Barthu, etntke skupine te njihove teritorijalne i drutvene granice svoje opravdanje i vanost ostvaruju upravo zahvaljujui intenzivnom meuetnikom kontaktu ( POUTIGNAT, S T R E I F F - F E N A R T 1997: 211-259; V E I T 1989: 47). Ovi su kontakti (trgovina, razmjena, ratovanje, pojedinani osobni kontakti) mogli biti odravani ne samo na razini dodira vladajuih elita ve i u kontekstu zajednikog ivota svih slojeva stanovnistva na odreenim podrujima (viegranija i zone intenzivnog kontakta, komunikacijski prav, zajedniki ratniki i pljakaki pohodi, trgovita i slino). Upravo se zato istraivanju granica japodskog etniciteta mora pridati vea panja. Ovdje naravno ne mislim samo na ceritorijalne granice, premda niti njih nikako ne moemo iskljuiti iz razmatranja, ve i na drutvene granice jedne etnike zajednice. Treba uzeti u obzir i mogunost da je isti prostor (terkorij) moglo dijeliu vie naroda.
8

Teorijske postavke ismiivanja ttntfkih zajednica starog Hirika Tradicionalna podjela na odreena razdoblja postavlja pred istraivaa velike tekoe. Susret cljeznodobnih drutava i antikc civilizacije (grkih kolonija i kasnije rimske drave u ekspanziji) na prostorullirika, izuzetno je teko istraivati inzistirajui iskljuivo na strogom medusobnom razgranienju izmeu prapovijesne i antike arheologije tc povijcsti starogvijeka, Tijekom vie od stoljea i pol razvojnog puta moderne arheoloke i povijesne znanosti, uspostavljena je kruta granica izmeu cljeznog i rimskog doba. Ta podjela uspostavlja vrst metodoloki okvir koji je znatno utjecao na interpretaciju razliitih kulturnih identiteta ( JONES 1998: 29)- Stoga su istraivai nerijetko zatvoreni u strogim granicama svojih "struka" i usmjerenja. Nepostojanje meusobne komunikacije oteava razumijevanje procesa kojt se "prelijevaju" preko granica koje nerijetko i sami konstruiramo. Primjerice, baviti se povijeu Japoda, posebice tijekom druge polovice 1. tisuljea prije Krista, znai baviti se istovremeno i problemima prapovijesne arheologije kao i problemima antike povijesti. Antiki je kontekst, u vremenu susreta grke i rimske civilizacije s pojedinim "barbarskim" drutvima, neodvojiv dio itave slike. Znanstveni skup odran 1999. godine, u Musee des antiquits nationales u Sarn-Germain-en-Laye i Parizu, na kojem su sudjelovali istraivai keltskih drutava, stepskih nomadskih zajednica i istraivai ranog srednjeg vijeka upozorio je na mnogobrojne meusobno vrlo sline metodoloke obrasce ovih razliitih znanstvenih podruja ( OLUJI 2000: 19-20). Istraivanje procesa etnogeneze ranije spomenutih protohistorijskih etnikih skupina naeg prostora u mnogim se tokama dodiruje s istraivanjima ranosrednjevjekovnih procesa etnogeneze, prije svega zbog slinosri u odnosu arheolokih i pisanih izvora. Zbog slinih problema i metodolokih potekoa u istraivanju razliitih etnikih zajednica u nastajanju i promjeni, trebalo bi teiti vie prema zajednikom radu i meusobnoj suradnji istraivaa koji se bave spomenutim meusobno bliskim znanstvenim podrujima. Naime, ti se istraivai susreu sa slinim problemom: oskudnim literarnim izvorima, nesreenom terminologijom, te gotovo potpunim nedostatkom teorijskog promiljanja i rasprave o problemu etniciteta i etnikog identiteta. S druge strane, radi se o istraivanju susreta drutava koja ne poznaju pismo i onih koja ostavljaju pisane tragove. Konfrontacija i interpretacija pisanih (posebno literarnih) izvora s analizom materijalne kulture jedan je od najveih i najvanijih istraivakih problema i Izazova. Zbog toga su i pokuaji njihova integriranja u jednu jedinstvenu cjelinu vrlo rijetki. Pisanjc povijestl protohistorijskih drutava, o kojima su obavijesti titerarnib izvora vrlo oskudne, esto i nepouzdane, a gotovo uvijek rezultat poglcda izvana u pcrspcktivi "mi-oni", mora ukljuivati i konkrctno istraivanje njihovih matcrijalnih tragova. Japodi nam o svojoj povijesti i tradiciji govore 17

Oznake identiteta i razlikovne znakove ne moemo prepoznati uvijek i s potpunom sigurnou. U odreivanju drutvenih granica odredenih etnikih entiteta susrest emo se i s najvie tekoa. Pogotovo stoga jer je nae znanje o japodskom rutvu, ali i drugim eljeznodobnim i predantikim drutvima, vrlo ogranieno ( AE 1979: 43-125). " M i " obuhvaa odreeni identitet zajednice, ono to nas odreuje ili mi smatramo da nas razlikuje od drugih. Bez "nas" nema niti "drugih" niti "drugih" ima bez "nas" i to bez obzira opredijelimo se za subjektivistiki ili objektivistiki pristup problemu identiteta. Ukoliko iskljuivost stavimo na stranu tijekom istraivanja, mislim da su oba pristupa legitimna i opravdana. Subjektivistiki jer je izuzetno bitno kako zajednica doivljava samu sebe i onc od kojih se eli razlikovati, Objektivistiki jer i tako stvorena (moda i zamiljena) zajednica jest objektivna injenica koju moramo uzeri u razmatranje. To to je "zamiljena" i eventualno plod konstrukcije njezinih pripadnika, ne znai da je manje stvarna, Istraivaima prapovijesnih naroda, u nedostatku pisanih tragova, ostaje upravo pogled izvana bez mogunosti uvida u nain na koji su sebe i druge doivljali pripadnici naroda koji istrauju. Moda je uvid i mogu uzmemo li u obzir bogati vizualni jezik simbola iskazan u ukrasima nakita, posuda, urezan u kamene spomenike ili upisan u prostor na razliite naine (oznake razgranienja, nadgrobni spomenici i mnogi drugi). Ovaj neverbalni svijet poruka i simbola joi uvijek nije dovoljno iskoriten u etnohistorijskim istraivanjima. 8 "Programatski" tekst, na koji se oslanjaju mnogi kasniji autori u cijelosti, kao dodatak, donose Poutignat i Streiff-Fenart, Radi se o Barthovom uvodu u zbornik radova kojemu je bio i utednik Erhnic Groups and BoundarUs. IheSociat Organisation ofCuiturc Diffircnce, Bergen, Oslo 1969, Univcrsitetsforlagcr (POUTIGNAT, STREIPF-FENART 1997: 211-259),
T

16

Pow)ttt jtpod*. priitup vlastttim simbolima i vizualnim izrazom, materijalnom kulturom, ali je takove kodovc najce vrlo teiko potpuno tono razumjcti, proitati i deifrirari. Usmena jc prcdaja potpuno izgubljena, a njcni su tragovi samo ponekad itljivi u ukrasima i nakitu, u scenama na nckim japodskim spomenicima (japodske urne, dijelovi nonje). U tome i lei najvee znaenje ptepletanja i nadopunjavanja meroda povijesnog i arheoloskog istraivanja. U hrvatskoj se arheolokoj literaturi pisani izvori esto povrno i netono interpretiraju. Istovremeno, mnogi tekstovi hrvatskih povjesniara pokazuju nemogunost razumijevanja diskursa arheoloke struke, to rezultira pogresnim interprctiranjem rezultata arheolokog istraivanja. Ono to ove razliitosti moe pomiriti upravo je cjelovit (totalni) antropoloki pristup povijesti. Upravo je stoga potrebna bolja komunikacija i suradnja svih spomenutih struka. Interdisciplinarnost sedanasspominjevrlo esto, ali se naalost vrlo rijetko doista i ostvaruje u istraivakom radu. Danas je u arheolokoj struci vise-manje prihvaeno miljenje da se na prostoru dodira jadransko-sredozemnog, panonskog, balkanskog i alpskog prostora od poetka eljeznog doba (ili krajem bronanog doba) poinju jasno ocrtavati odreene regionalne pojave. Radi se o histarskoj, japodskoj, liburnskoj i delmatskoj skupini eljeznog doba. Tim pojavama, iskazanima prije svega materijalnom kulturom, pripisujemo i odredene etnike sadraje, naravno uz odreene ograde i ogranienja. U interpretaciji arheoloke grae kriju se mnoge potekoe. Stari Kossinin koncept jednakosti "arheoloke kulture" i etnike skupine ili naroda, u hrvatskoj je arheolokoj literaturi imao dosta odjeka. On je ponekad primijenjtvan gotovo mehaniki, bez ikakvog teorijskog promisljanja. U domaoj arheolokoj ltteraturi i historiografiji u ovom trenutku nema mnogo teorijskih rasprava o problemu izjednaavanja odreene arheoloke "kulture" s odreenim etnikim imenom. Sve ostaje na vanom doprinosu starijih autora (ovi 1967: 103-122; B E N A C 1973: 93-108; 1987: 737-744 i drugiJJ Socioloka literatura, veinom s engleskog govornog podruja, dovodi u pitanje istovjetnost sutine jednog drustvenog enriteta i jednc kulture, ono ime je zapravo jedna etnika grupa obino i definirana (POUTIGNAT, S T R E I F F - F E N A R T 1997: 15). U arheoloskoj titcraturi istog govornog podruja slino se dogada i s konceptom "arheoloke kulture" Budui da se i u nas, poscbno kod mladih istraivaa, poinju pojavljivati slini koncepti, smatram potrebnim malo "zakomplicirati" raspravu.
1
10

Teorijite postavke istraitvanja ttmtkih zajednica starog Ilirika Pojam arheoloika kultura rezultat je nae konstrukctje koja se naravno mijenja s napretkom istraivanja. Ona slui iskljuivo kao spoznajno pomagalo u razumijevanju prole srvarnosti. Naravno, i pojam narod rezultat je konstrukcije, bez obzira je li ona nastala u prolosti ili jc stvara istraiva, drutvo, ideologija ili bilo tko drugi, Do sada se ovom problemu pristupalo vrlo povrno, bezrezervno prihvaajui identifikaciju odreene kulture s odgovarajuim plemenskim ili etnikim sadrajem. Jednostavno i jednostrano izjednaavati arheoloku kulturu s narodom ili plemenom jest potpuno pogreno. Meutim, jednako je pogreno a priori odbijati mogunost da spomenuta kultura doista i ima odreeni etniki sadraj. Naravno, pod uvjetom da su zadovoljeni svi kriteriji prema kojima odreujemo radi li se o etnikoj zajednici ili ne. Materijalna kultura, iako nije iskljuivi odraz odredenog etnikog identiteta, ini njegov izuzetno vaan dio. Veit zakljuuje: "praktian zakljuak ove rasprave sigurno bio morao biti taj da emo nastavtti koristiti stari koncept kulture koji je zamislio Kossina, a razvijali su ga ostali, ak i ako smo svjesnt da kada je rije o jednoj "arheolokoj kulturi" nije nuno rije o materijalnom izrazu "naroda", ve prije svega s jednim arheoiokim spoznajnim pomagalom" prev. B. Oluji ( VEIT 1989: 46). Pojam materijalne kulture danas se vrlo esto brka s pojmom arheoloke kulture. Radi se o meusobno povezanim i bliskim, a opet potpuno razliitim pojmovima. U konstruiranju odreene arheoloke kulture arheolog se najveim dijelom oslanja upravo na predmetno-slikovna vrela. Dakle, na predmete koji prlpadaju matertjalnoj kulturi odredene prostorne cjeline. Pri tomu se moe, ukoiiko postoje, koristiti i eventualnim pisanim (literarnim i epigrafskim) vrelima, ali i drugim oblicima nematerijalne batine. Smatram da materijalna kultura, kao zbroj materijalnih ostataka u kontekstu odreene drutvene, prostome i povijesne jedinice, doista predstavlja materijalni izraz odreene etnike zajednice. Ona je ujedno isprepletena i s nematerijalnom batinom jednog etniciteta (naroda), koju je arheoloktm i povijesnim istraivanjima puno tee obuhvatiti (usmena tradicijska batina, ritualna praksa, odredena znanja koja se prenose s koljena na koljeno, percepcija prostora, percepcija "nas" i "drugih" itd.). Svaka se etnika zajednica ostvaruje i konkretnom materijalnom kulturom. Materijalna kultura jedan je od bitnih kriterija u definiranju i promiljanju odredenog naroda. Materijalni su ostaci vrlo esto i jedino ime raspolaemo, posebno u sluaju tstraivanja prapovijesnih druitava. Materijaina batina nije daklc samo "jezik" kojim su ljudi koji su jc stvarali komunicirali sa svijetom oko sebe, ve i mogui nain komunikacije dananjeg istraivaa s prolom zbiljom. Ona nastaju kao rezultat odreenog drutvenog djelovanja, ali ne kao puki mehanikl odraz drultvcnc zbiljc, izdvojcn iz povijcsnog konteksta

U inozemnoj je literaturi tim problemima posveen vrlo velik broj radova od kojih donosim samo neke (VEIT 1989: 35-56; HODSON 1980: 1-9). S.Jones je ove rasprave i razliite poglede objedinila u vrlo preglednoj lintezi The Archaeologf ofEthnkity (JONBS 1998). 10 U toj su sintezi objedinjeni razlititi pogledl 1 ikole milljenja, a na istom je mjestu navedena i vainija literatura pojvecna tom problemu. 18

19

Povijtst Japoda. Pristup 1997: 185). Pored prcdmeta koji su sluili kao osobne oznake spola, dobi, bogatstva i poloaja u drutvu, materijalnoj kulturi pripadaju i oni koji su imali funkciju oznake (svima vidljive i jasne) pripadnosti obitelji, rodu ili narodu. "Japodska kultura eljeznog doba" konstrukcija je koju su istraivai srvorili u najveoj mjeri na temelju rezultata dosadanjih arheoloskih istraivanja na prostoru Like, Ogulinsko-plaanske udoline, Pounja, Bele krajine i Hrvatskog primorja, od 19- stoljea do danas. Dakle, na temelju istraivanja bogate materijalne batine pripisane zajednici ije je ime zabiljeeno u svjedoanstvima antikih literarnih vrela. Pred nama se tako Japodi, ali i Histri, Liburni, Delmati i drugi narodi, pojavljuju kao zasebne (ali i meusobno povezane) pojave u konstantnoj mijeni. Uvaavajui sve teorijske zamke i opasnosti u mehanikom identificiranju "arheoloke kulture" s odredenim ernikim grupama, mislim da u eljeznodobnim skupinama - istarskoj, liburnskoj, i delmatskoj moemo prepoznati zaokruene regionalne pojave s odreenim etnikim sadrajem. Svaku od ovih grupa sasvim opravdano moemo nazvati narodom jer pri tome zadovoljavaju barem osnovne kriterije etniciteta, a radi se prije svega o zajednikom prostoru, jeziku, kultu, pogrebnim obiajima, nonji, obiajima te rugim odrednicama jednog etnikog identiteta. Tome moemo pridodati i sasvim konkretne obavijesti antikih izvora koje, zajedno s drugim elementima, ine razumljivu i jasnu cjelinu. Meutim, sasvim je drugo pitanje vremena, od kada zapravo o ovim entitetima moemo govoriti kao etnikim zajednicama. Dosadanja arheoloka literatura vie je manje suglasna o tom problemu. Poetak etnogenetskih procesa Japoda, Histra, Liburna, Delmata, obino se postavlja u vrijeme kasnog bronanog doba (12.-9. stoljee prije Krista). Ipak, imajui u vidu sve elemente koji tvore ono to nazivamo odreenim etnikim entitetom, ne moemo do kraja i bez ikakve ograde postaviti tu dataciju. Mislim da je potpuno pogreno izdvajati etnogenezu iz ukupnosti povijesnog razvoja jednog naroda, kao to se to do sada esto inilo u hrvatskoj historiografiji. Problem moemo postaviti i tako da proces etnogeneze jednog naroda promatramo kao cjelinu njegova povijesnog trajanja, u skladu s ve izreenim metodolokim usmjerenjem da etnike sadraje ne promatram kao statike ve dinamike fenomene, u cjelini njihova prostornog i vremenskog konteksta. Ovaj problem ostaje i dalje kao jedno od temeljnih otvorenih istraivakih pkanja kojima e u narednim godinama istraivai morati posvetiti dosta vremena. I ro ne zato jer bi te teme, eto, bile u modi, ve zato to emo se zbog njihova zanemarivanja, vjeno vrtjeti u krugu deskriptivnog pristupa i tipoloke usporedbe predmcta, bez njihova pravog razumijcvanja ili uklapanja u povijesni, drutveni i kulturni kontekst<
(HOLTEN

Ttorijskt postavke istraiivanja etnikih zajednica starog Ilirika Jo je ovi 1967. godine u jednom od svojih metodoloki vrlo inspirativnih lanaka ("O izvorima za povijest Autarijata") ukazao na velike mogunosti rada na povijesnoj rekonstrukciji i na zajednikom koritenju arheolokih i povijesnih izvora upravo u istraivanju Japoda kao zasebne etnike zajednice (ovi 1967: 110-111). Naalost, ove su mogunosti do danas ostale uvelike neiskoritene. U novije se vrijeme u teorijskom promiljanju interpretacije pisanih izvora u odnosu na "barbarska" drutva eljeznog doba pojavljuju poneto drugaiji pogledi ( C H A M P I O N 1985: 9-22; BABI 1994: 125-128; W E L L S 2001; M O R E L A N D 2001). Antiki literarni izvori, koji nam donose velik broj vanih povijesnih, etnolokih i geografskih podataka o razliitim etnikim skupinama zapravo predstavljaju rezultat pogleda iz antike vilizacije prema barbarskom svijetu ( W E L L S 2001: 25-28). Ova je "slika o drugome" mogla biti dvojaka: ili kao pogled prema primitivnom, neciviliziranom svijetu oslikan na naturalistiki i nimalo laskav nain ili kao slika idealiziranog barbarskog drutva kao paradigme svih poeljnih drutvenih i osobnih vrlina i kvaliceta. Bez obzira na povremene ive opise "iz prve ruke", u opisima barbarskih naroda i njihovih obiaja vrlo su esta bila i "opa mjesta", gotovo okamenjene i zamrznute predodbe koje su autori tijekom stoljea preuzimali jedni od drugih. Edward Said je svojim Orijentaltzmom vrlo uspjeno pokazao koliko se novovjekovna europska predoba Bliskog istoka razlikovala od naina na koji su bliskoistoni narodi doivljali sami sebe ( SAID 1999; W E L L S 2001: 27-28). Slian je koncept ponudila i Marija Todorova, istraujui odnos zapadnoeuropskih putnika prema balkanskom prostoru ( T O D O R O V A 1999:113 i dalje). Ta bi nam promiljanja danas mogla biti od izuzetne vanosti u istraivanju naina na koji su ljudi iz grkog i rimskog svijeta doivljavali eljeznodobne narode Europe ( W E L L S 2001: 28), Mnoge su obavijesti anrikih pisaca o narodima sjeverozapadnog Ilirika, do sada bespogovorno prihvaane i ugraivane u datekosene interpretacije strukture protohistorijskih drutava. Te su informacije mogle neprestano biti prebacivane i pripisivane sad jednom sad drugom barbarskom narodu. Tako su ve izgraeni modeli percepcije "drugoga" prenoeni od autora do autora. O Japodima, kao uostalom i o svim drugim barbarima" antiki pisci piu onda kad za to postoje njima posebno vani razlozi, radilo se o intenzivnim trgovakim vezama, dakle gospodarskim interesima, zatim zemljopisnoj znatielji, otkrivanju novih putova ili o ratovima koji su posebno budili zanimanje za pojedine narodc. To nlpoitO nc znai da nam obavijesti pisanih vrela nisu izuzetno korisnc i dragocjcnc, vc samo da im moramo pristupati imajui u vidu sve navedcno.
4<

20

21

Vovijeir JaptuU fVistvp Slika koju antiki ptsci donose o Japodima, kao i o svim drugim narodima "barbarskog" svijcta, jcdan je od (vanih) fragmenata mozaika prole stvarnosti, koji vie ili manjc uspjeno, razliitim metodama pokuavamo rekonstruirati. Ili tonije, to je ona stvarnost koju jedan Grk iii Rimljanin gleda iz perspektive njemu poznatog "civiliziranog" svijeta. Ono to u historiografiji i antropologiji nazivamo "slika o drugomc", nama je vrlo esto jedini izvor obavijesti o Ijudima koji nisu imali vlastito pismo i vlastito zapisano kolektivno sjeanje. To nipoto ne znai da takva pisana svjedoanstva treba zanemariti. Bez njih bi pokuaj povijesne rekonstrukcije, baziran iskljuivo na arheoloskoj grai, vrlo esto bio osuen na propast. Unato potrebnom oprezu i kritinosti u njihovu korirenju, literarni nam izvori pruaju dragocjene podatke o pojedinim etnikim skupinama sjeverozapadnog Ilirika. T i su podaci, iako vrlo fragmentarni i rclativno oskudni, izuzetno znaajni, jer govore o zanimanju koje su one budile u antikom svijetu. Oni svjedoe o susretima "barbarskog" i razvijenog mediteranskog svijeta te promjenama koje su ta proimanja uzrokovala i na jednoj i na drugoj strani, Bez cjelovitog, "totalnog" pristupa i koritenja svih raspoloivih obavijesti rekonstruiranje povijesne zbilje nije mogue. Svjedoanstva antikih pisaca e nam zajedno s predmetno-slikovnim vrelima, u konfrontaciji i meusobnom dopunjavanju, dakle s podacima koje nam pruaju materijalna i nematerijalna batina, pogrebni obtaji, naselja i drugo, biti od vehke kortsti u istraivanju povijesti naroda poputjapoda. Prapovijesna drustva nije niti mogue istraivati bez uvida u iri kontekst u kojem ona postoje. Antika civilizacija dobrim dijelom upravo i jest dio spomenutog ireg konteksta. Bez dobrog poznavanja mehanizama drutvene, gospodarske i politike ekspanzije Rima, primjerice tijekom 2. stoljea prije Krista, nije mogue razumjeti niti posljedice koje ta ekspanzija istovremeno ima i za samu rimsku dravu i za ona drutva s kojima dolazi u dodir. Jedan od izuzetno vanih kriterija u istraivanju etniciteta jest i jezik (jezini identitet). Jezini su ostaci vrlo oskudnt kao i kod drugih prapovijesnih naroda { BENAC 1973: 100; KATII 1976: 154-215). Dosadanja su lingvistika istraivanja samo doticala osnovne probleme jezika Japoda, Liburna, Histra, Delmara i druglh etnikih skupina. U tim su istraivanjima vrlo esto jednostavno projicirani dijelovi imenskog korpusa koji potjee iz vremena rimske vlasti u bliu ili dalju prolost (slian se problem javlja i u istraivanju razliitih autohtonih kultova). To naravno ne umanjuje vrijednost toponima, osobnih imena, imena boanstava i ostalo jezino blago, sauvano zahvaljujui anttkim natpisima ili navodima literarnih izvora. Oni, dakako, prije svega pripadaju kontekstu antikog razdoblja, ali uz veliki oprez mogu posluiti i kao pomagala

Teorijske postavke istralivanja etnikih zajednica starog Ilirika u rekonstrukciji jezika "ilirskih" naroda prijc rimskog osvajanja ( R E N D I M I O E V I 1975: 97-108), prije svega stoga to jedan dio tog naslijeda doista i prtpada starijim razdobljima. Naravno, osnovni problem lei u njihovu razlikovanju. Primjerice, primjetan je broj keltskih imena na spomenicima antikog razdoblja (od 1. do 4. stoljea poslije Krista) na japodskom etnikom prostoru Likc, Pounja i Ogulinsko-modruke udoline. Meurim, s velikom vjerojatnou moemo pretpostaviti da se radi o pojedincima koji na taj prostor dolaze tek u vrijeme rimske vlasti, dakle u vrijeme intenzivne mobilnosti i akulturaje
(KATII 1964: 9-58; 1965: 53-76; 1966: 145-168).

O japodskom jeziku, dakle, ne znamo mnogo, Zato je na buduim istraivaima da rasvijetle i to tzuzetno vano pitanje. O prostoru kao jcdnom od vantjih kriterija odredivanja etniciteta postoji vie obavijesri u vreiima. Kada definiramo japodski teritorij, uvaavajui sva ogranienja (o kojima e kasnije biti vie rijei), postavljamo odreeni okvir. Postavljamo i odredeni vremenski kontekst. Dakle, svi materijalni ostaci na odreenom prostoru, koji pripadaju odreenom vremenu (1. tisuljee prije Krista), moraju ui u razmatranje i raspravu o tome je Ii imenu Japodi mogue dari odreeni etniki sadraj! itanju prostora u ovom je radu dano sredinje mjesto. Primjenjujui rotalni pristup svim razdobljima prolosti, naravno, u spomenuto istraivanje ukljuujem sve raspoloive elemente, ukljuujui i klimatske, geomorfoloke i vegetacijske osobine prostora koji istraujem, Razumijevanje prostora u koji su upisani tragovi postojanja Japoda preduvjet je i razumijevanju njihove povijestL Japode u ovom radu promatram kao zasebnu etniku cjelinu, ne iskljuujui njihovu srodnost ili slinost s ostalim susjednim narodima. Pitanje njihove pripadnosti ilirskoj skupini naroda ostaje otvorenim." Svako vrijeme ima svoj poseban pogled na prolost pa se tako mijenjalo i poimanje Ilira (naravno> i Japoda te bilo kojeg drugog naroda). Benac je Ilire i Traane smatrao "etnikom ili etno-kulturnom grupom" mislei pri tome na grupu meusobno srodnih naroda i plemena ( B E N A C 1973: 100-103). Benca u ovom miljenju slijedi i Garaanin ( G A R A S A N I N 1991: 13). To je miljenje izraeno i u Enciklopediji Jugosiavije, u natuknici "Iliri", gdje su Iliri "jedna od starih populacijskih grupa na Balkanu, koju je od predantikih vremena inilo vie srodnih etnikih skupina.^ ( B E N A C , R E N D I - M I O E V I 1988: 503-504). Prema ovom miljenju, pojam lliri u predantiko i antiko doba "nije oznaivao defintranu etniku skupinu - poput Dclmata, Liburna, Japoda, Ardijejaca i drugih - ve je poput 11 Pitanjc jc naravno i lio iu \\\t\. U /nanitvenoj je literaturi viie-manje prihvaeno miljenje da ILiri nisu po^cban n. I. vcc Krupa meusobno srodnih naroda. Tom pitanju posveen je velik broj radova od hojJh ndvodim mmo m-kr (KATIK: 1964a: H7-97; Sui 1976: 179-196; BENAC 1973: 9310; IH7i 737 H02; GABASANIN 1991: H )
4

22

23

Ptnnjest Japoda. fristup etnikih pojmova Grci (Heleni) Germani, Slaveni i sl. obuhvaao vie etnikih skupina; te su skupine bile povezane nekim zajednickim povijesnim, drutveno-ekonomskim i kulturnim oznakama, posebno u jeziku te materijalnoj i duhovnoj kulturi (religija, kultovi, pogrebni ritusi i sl.), ali su njegovale takoer odreene tradicionalne specifinosti, po kojima ih je, kao i po njihovim individualnim imenima, zabiljeila i predstavila povijesna znanost." ( BENAC, R E N D I - M I O E V I 1988: 504). Jo je uvijek otvoreno pitanje tko su bili ti Iliri koji su dali ime provinciji. Navodima Plinija Starijeg i Pomponija Mele u kojima se spominju "Iliri u uem smislu" Illyrii proprie dkti {PUn. N. H. III, 144; Pomp. Mela II, 559) posveeno je u dosadanjoj literaturi dosta prostora (KATII 1964a: 87-97; Sui 1976a: 179-996; 1996: 49-66; B E N A C 1987: 737802; G A R A S A N I N 1991: 9-32). U svakom sluaju pojam Iliri i Ilirik postepeno se iri od jugoistoka prema sjeverozapadu, najvie zahvaljujui rimskoj ekspanziji (od 3. stoljea prije Krista). Proireni etnonim Iliri treba svakako razlikovati od politiko-administrativnog etnonima Illyrius koji oznaava pripadnika provincije Ilirik ( B E N A C , R E N D I - M I O E V I 1988: 504). Rimski Ilirik prije svega je geografski i administrativni pojam (Sm 1976a: 179-196; 1996: 49-66; G A R A A N I N 1991: 1243).
T

Krajem 80-tih godina 20. stoljea sve se ee pojavljuju miljenja sklona izdvajanju Japoda i Liburna iz ilirskog kompleksa ( B E N A C 1987: 773, 776-779; G A R A A N I N 1988: 65)- Liburne, Histre i Japode doista povezuje odreena slinost i srodnost, gotovo kao da se radi o posebnoj skupini naroda. Ipak, na dananjem se stupnju istraivanja ne bih uputao u tako dalekosene konstrukcije. Japode doivljavam prije svega kao zaseban etniki entitet. I sm pojam Ilira zasluuje daljnja istraivanja i pogled iz novije perspektive. Pitanje japodske pripadnosti ilirskom etnikom kompleksu (to god mislili pod tim imenom) moda i nije medu najvanijim nerijeenim problemima njihove povijesti.

24

2S

Japodi u povijesnim znanostima

osebno mjesto medu pokretaima povijesnih znanosti u Hrvata svakako pripada Ivanu Luiu {Joannes Lucius', 1604-1679). U svojem je djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae {O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske) savjesno skupio sve do tada poznate podatke i obavijesti anrikih pisaca o prostoru Ilirika (Lui 1986). Dodue, Lui slijedi navode nekih antikih pisaca te Japode ne smatra ilirskim, ve keltskim narodom. O tome e biti vie rijei na drugom mjestu u ovoj knjizi {Strab. 4, 6, 10; 7, 5, 2; Strab. 7, 5, 4; Dio. Hat. apud Steph. Byz. s. v. Iapodes) (Lui 1986: 217-225)- Japoi su kao poseban problem i predmet zanimanja istraivaa, uz ostale ilirske narode, ugraeni u same poetke hrvatske kritike historiografije. Oni na taj nain ine vaan dio potrage za uporitima idenriteta, od 17. do 19. stoljea, a time i vanu sastavnicu hrvatske historiografije.
12

Politika je stvarnost, kako tijekom 16. i 17. stoljea, u vremenu ispunjenom golom borbom za opstanak, tako i tijekom 19. stoljea, u doba integracijskih procesa i oblikovanja modernog nacionalnog identketa, bitno utjecala na odabiranje istraivakih prioriteta. Budui da svako vrijeme ima svoj poseban pogled na prolost, prolost se konceptualizira i oblikuje, vrlo esto upravo prema potrebama i prioritetima ljudi tog istog vremena. Odgovori na pitanja koja se mogu postavljati prolosti, imaju funkcionalnu ulogu u ivotima Ijudi odreenog vremena. U uvjetima borbe protiv osmanlijske najezde, junaka je prolost utoite i temelj identiteta u nastajanju. Herojska prolostzato nije samo izraz romantiarske nostalgije za boljim vremenima, ve postaje primjerom i poticajem. Identifikacija s istim primjerima, naravno, ovisit e o perspektivi i specifinom poloaju onog koji to> svjesno ili nesvjesno, ini. Zato je globalni rimski imperij moda mogao biri uzorom habsburkom imperiju, a borba pojedinih naroda protiv Rimljana uzor malim narodima koji su bili dijelom tog istog imperija. Junaka obrana Metula i sudbina njegovih japodskih branitelja vrlo rano poinju zanimati prve istraivae. Posebnu je panju ranih istraivaa ilirske povijesri, prije svega Luievu, izazivala Apijanova pripovijest o Oktavijanovom sukobu s Japodima. Zbog velikog broja podataka o Ilirima, Apijan je vezarana poeo privlaiti panju hrvatske hisroriograflje. Bruna Kunti-Makvi pravilno 12 Ovdje donosim citat hrvaukog prijevoda Brune Kunti-Makvif, s komenurima Makvi, Ncvcna Rmiika, Kc (Utlihiclni I Miroslava Kureica. Kunti-

2'J

Povijest Japoda. Pristup je ukazala na jasnu poveznicu od vremena Ivana Luia sve do sredine 19. stoljea ( K U N T I - M A K V I 1988: 67-77). U tom se razdoblju intenzivnije prevode i analiziraju djela antikih pisaca o povijesti Ilirika. Zato i nije pretjerano ustvrditi da su prvi prijevodi ugraeni u temelje stvaranja hrvatske povijesne znanosti. ak ako i imaju nekih greaka ili nedoscataka, oni predstavljaju dragocjene spomenike. Oni su ujedno i izuzetno bitne sastavnice potrage za identitetom (STAREVI 1863: 163-177; noviji hrvatski prijevod Brune Kunti-Makvi u: M A T I J E V I - S O K O L 1994: 29-34). Naravno, potraga za Metulom te borba Japoda i ostalih ilirskih naroda s Rimljanima, nisu bile dijelom samo hrvatske potrage za identitetom. Ona je vaan dio povijesti i slovenskih humanistikih znanosti, posebice povijesti i arheologije. Junakom otporu Oktavijanovoj vojsci veliku panju, izmedu ostalih, posveuje i Valvasor, vizualizirajui Metul kao srednjevjekovni grad ( VALVASOR 1689: 76, fig. 41). Metul je vano mjesto i za slovenskog knjievnika Franceta Preerena ( P R E E R E N 1958: 107; Bol 1999: 181). U svojim Sonetima Ijubavi {Soneti Ijubezni) pjesnik spominje znamenka djela "naih oetov": "Oetov naih imenitna dela, kar jih nekdanjih asov zgodba hrani: kako Metulum se Avgustu brani, kaj je do zdaj Ljubljana oivela ". {Soneti IjubeznU sonet h P R E E R E N 1958: 107). Georg Veirh u iscrpnom je topografskom pregledu, posveenom Oktavijanovu pohodu na Ilirik 35-33. godine prije Krista, Metul nazvao "Hirskom Alezijom". Povezao je tako japodsko sredite s gotovo mitskim sreditem galskog otpora Cezaru { VEITH 1914: 30). Tema herojske obrane i dobrovoljnog odlaska junaka i njihovih obitelji u smrt nije bila zanimljiva samo antikim itateljima. Ona je izazivala ivi interes i mnogo kasnije. Svi su istraivai, u potrazi za identitetom i uporistima u povijesnom trajanju, rado zastajali upravo na ovakvim mjestima, prikladnima i za literarnu obradu. Poeci muzealne djelatnosti i znanstvenog rada na zatiti i prezentiranju arheoloke grae u Hrvatskoj istovremeni su s poecima istraivanja japodske povijesti i kulture. Ne samo da su istovremeni, ve i neraskidivo povezani. Japodi su i na taj nain ugradeni u noviju hrvatsku povijest. Tako e japodski predmeti, dijelovi bogate materijalne bastine te etnike skupine, ubrzo postari jezgrom prapovijesne zbirke zagrebakog muzeja, ali i znaajnim dijelom muzejskih cjelina u Sarajevu i Beu. Jedan od prvih pokretaa organiziranog rada na evidenciji i zatiti bogatog hrvatskog povijesnog naslijeda svakako je Mijat Sabljar (1790-1865; M I R N I K 1991: 14-17; V U J N O V I 1991: 26-33). Prostor Like u njegovu djelovanju ima izuzetno mjesto. Najbolji primjer njegova odnosa prema batini jest sluaj iroke Kule, rijedak za njegovo vrijeme (moda i dananje). im je uo za unitavanje antjkih mozaika u irokoj Kuli, doao je na

apoa*i u povijesnim znanostima

lokalitet, iskopavao (samo) ugroene dijelove, uz pisane i nacrtne zabiljeke i dnevnik. Zatim je paljivo zatrpao nalazite> kako bi ga zatitio ( V U J N O V I 1991: 28). Sabljar je u Lici slubovao kao graevinski kapetan Licke pukovnije, ali se i ovim prostorom bavio i nakon umirovljenja, kao djelatnik Narodnog muzeja u Zagrebu ( M I R N I K 1991: 15; V U J N O V I 1991: 28). Japodski su tokaliteti izazvali i zanimanje velikog hrvatskog povjesniara Ivana Kukuljevia ( K U K U L J E V I 1873: 132). Bez obzira na odreene greke u ubikaciji pojedinih lokaliteta, Kukuljevi je pokazao dobro poznavanje samog prostora. O Japodima on govori i u svojim Putnim uspomenama iz Hrvatske, Dalmacije, Arbanije, Krfa i Italtje ( K U K U L J E V I 1873a: 6-27). I za njega su "hrabri Japodci" borci "proti Rimljanom za svoju slobodu i otabinu" ( K U K U L J E V I 1873a: 15). Velikbroj topografskihpodatakaojapodskom prostoru u prapovijesti i antici nalazimo i u djelu F. J . Frasa, krajikog kolskog ravnatelja (FRAS 1835; 1988), Sabljarove, Kukuljevieve i Frasove topografske podatke i prijepise antikih natpisa obilato su koristili istraivai poput Mommsena, Domaszev/skog i Patscha. Potonji je Japodima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini posverio vie izuzetno vrijednih radova ( PATSCH 1896: 113-139; 1898: 335-364; 1899: 154273; 1900a). Njegova zapaanja i rezultati terenskog rada i danas su neizmjerno vani svakom istraivau povijesti Japoda u prapovijesno i antiko doba. Naalost, danas je vrlo malo istraivaa koji tako sustavno i savjesno istrauju odreeni prostor. Autor se ovih redaka, negdje u japodskim brdima, esto uhvati u zamiljenoj polemici upravo s Patschem i njegovim suvremenicima.
13

Tijekom 19. stoljea poinju i prva vea arheotoka istraivanja. Japodske nekropole, pristupane i bogate arheolokim materijalom, prve su privukle posebnu pozornost istraivaa. Isrina, znanstvenim metodama tog vremena i eljom da se to prije skupi bogata graa koja e krasiti vitrine muzeja izgubljen je velik broj dragocjenih podataka koje su nam mogle pruiti istraene nekropole. Tako je izgubljen i velik broj grobnih cjelina gotovo svih japodskih nekropola istraivanth tijekom 19. i poetkom 20. stoljea. Unato nedostacima, ova su pionirska istraivanja znaila i poetak sustavnog bavljenja japodskom povijeu. Godine 1867. ime Ljubi imenovan je uvarom (kustosom) Arheolokog odjelaNarodnogmuzejauZagrebu,asljedeegodineravnareIjemmuzeja(MiRNiK
14

13 Pciredujui svoj Corpus Inscriptionum Latinarum Mommsen je za podruje Like i Ogulinsko-piaianske udoline obitato koristio Sabljarove i Kukuljevieve podatke (CIL III 15053;
BBUNSMTD 1907: 93-94; FRANKFURTER 1884: 104-179, 166.

14 Jedino je Zdravko Mari na temelju objavljenih arheolokih iskopavanja Radimskoga i Cur^ cia, aii i uvidom u bogatu fikopanu atheotoiku gradu, gotovo uspio rekonstruirati grobne cjdine nekropola u Jezerinami f Rfbiu (MARI 1968: 5-79}. 31

30

Povijta Jpd, Prittup

Japodi u povijesnim znanostima sjeverno od Velikog Vitla radio je i stanoviti major Dietz ( D R E C H S L E R - B I I 1973: 5). Sva su ova istraivanja vrlo slabo dokumentirana, ak i u odnosu na metodologiju vremena u kojem su izvoena, bez zapisnika i nacrtne dokumentacije, tako da nije bilo podataka niti o pojedinim grobnim cjelinama. Radovima je povremeno osobno rukovodio ime Ljubi, a u njegovoj su odsutnosti iskopavanja nastavljali muzejski povjerenici ( LJUBI 1883: 93-94). Ljubi je ubrzo nekropolu pripisao Japodima te je povodom otkria u Prozoru objavio itav niz lanaka posveenih povijesnim izvorima koji govore o Japodima, topografiji japodskog podruja i japodskoj kulturi ( LJUBI 1885: 1-11, 39-47; 1886: 38-50; 1889a: 1-2). Iskopavanjima u Prozoru ime Ljubi i muzejski povjerenici istraili su nekropolu koja se nalazila sjeverno, te dvije nekropole juno od Velikog i Malog Vitla ( D R E C H S L E R - B I I 1973: 5-8). Kotarski predsjednik Vukeli je osamdesetih godina 19. stoljea istraivao naselje smjeteno na gradini Veiiki Vital, navodno bez veeg uspjeha.* Arheoloka istraivanja okolice Prozora nastavIjena su i kasnijih godina. U Poptsu iz 1889. godine Ljubi je objavio arheoloki materijal koji je potjecao iz nekropole u Prozoru ( LJUBI 1889: 105-151; D R E C H S L E R - B I I 1973: 5, bilj. 12; Lo SCHIAVO 1970: 409-422). Tragom iscraivaa iz 19- stoljea posla je i Ruica Drechsler-Bii. Pod njenim je vodstvom ekipa Arheolokog muzeja u Zagrebu 1971. i 1972. godine iskopavala grobove na neistraenom dijelu druge june nekropole. Tada je istraeno sedamdeset i est veinom skeletnih grobova ( D R E C H S L E R - B I I 1973: 154). Godine 1974. zapoinje i sustavno istraivanje naselja i pojedinih japodskih stambenih objekata na gradini Veliki Vital (DRECHSLER-BII 1975C: 167-168). U neposrednoj blizini gradine Veliki i Mali Vital u Prozoru, zapravo u njezinom podnoju, ekipa zagrebakog Arheotokog muzeja i Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture u Zagrebu istraivala je i dijelove antikog Arupija. Tijekom kampanja 1974. i 1975. godine istraeni su manji antiki
16 7 18 19

1996: 25; B A L E N - L E T U N I , R E N D I - M I O E V I 1999: 251-256). Taj vrsni hrvatski povjesniar i arheolog, jedan od zaetnika hrvatske prapovijesne arheologije, organizirao je mreu muzejskih povjerenika koji su pod njegovim nadzorom i prema njegovim uputama zapoeli rad na skupljanju arheoloke grae (PAVII 1990: 84). Ljubi je 1879- godine pokrenuo i glasilo Hrvatskog arheolokog drustva, osnovanog 1878. godine ( B A L E N - L E T U N I , R E N D I - M I O E V I 1999: 251-256). U Viestniku Hrvatskoga arkeologikog druztva objavljivana su izvjea muzejskih povjerenika o nalazima ili poduzetim istraivanjima i vrijedni prilozi brojnih suradnika. Ljubievi tekstovi "Putopisne ark. biljeke od Ogulina do Prozora" i "Japudija i predhistoriko otkrie u Prozoru kod Otoca" "Crtice iz moga putovanja po junoj strani gornje Krajine ili gospiko-otoke pukovnije" pokuaj su objedinjavanja arheoloke grae i onih obavijesti koje je o Japodima nalazio u pisanim vrelima ( LJUBI 1882: 12-23; 1885: M l ; 1889b: 104-109), Njegov Popis predmeta iz predhistorike dobje u Narodnom zemaljskom muzeju u Zagrebu \z 1876. godine te dopunjeni Popis arkeologikoga odjela narodnog zemaljskog muzeja u Zagrebu iz 1889. godine, pokuaj su katalogiziranja i sreivanja grae te dobar primjer i dananjim muzejskim djelatnicima ( LJUBI 1889). Naime, neobjavljena, neobraena, esto i nedostupna arheoloka graa koja se i danas krije u depoima razliitih muzeja, znatno oteava i usporava napredak znanstvenih istraivanja. Popis iz 1889- posebno je znaajan jer, izmeu ostalog, objedinjuje i nalaze s vie bronanodobnih i eljeznodobnih lokaliteta o kojima je rije i u ovoj knjizi. U okviru rada na poveanju prapovijesne zbirke muzeja Ljubi tako zapoinje i pionirski rad na iskopavanju prapovijesnih nekropola u selu Prozor, nedaleko Otoca u Lici. Marko Markovi, muzejski povjerenik i puki uitelj u selu Prozor, alje 1880. godine Arheolokom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebu obavijest o razliitim predmetima koje su prigodom oranja mjetani nalazili na podruju Velikog i Malog Vitla u selu Prozoru kod Otoca. Uitelj Markovi sam zapoinje s iskopavanjem i dopisom obavjetava o tome zagrebaki muzej
(LJUBI 1881: 1M4)-

16

I sljedeih je godina Markovi nastavio s iskopavanjem i redovko obavjetavao djelatnike Narodnog muzeja u Zagrebu. * Nakon Markovieve smrri iskopavanja obavljaju prozorski uireljiMatijaKolak i Mate agrovi (PAVII 1990: 86). Ramberger je nastavio iskopavanja 1888, godine takoer s vrlo bogatim natazima. Kako doznajemo iz izvjetaja Mate agrovia, kasnijeg prozorskog uitelja i muzejskog povjerenika, na istraivanjima nekropole koja se nalazila
1

Juz.no od gradine nalazile su sedvtje nekropole. Naprvoj je iskopavao Maie agrovi. Za nju Ljubi kratko navoi da je bila "grobiSte starije dobje" na kojem se nalaze samo paljevinski grobovi 5 bronanim i bakrenim predmetima. Druga se nalazila na zemljistu Marka Markovia i Jure Kovaevia, "na visoini po srijedi diage, a grobovi su sadrlavali tjelesa na zakop iz ncico mlade dobje* (LJUBI 1889: 150-151). Mate agrovi je ve 1880. godine pokuiao s pokusnim iskopavanjima, ali bez ikakovog uspjeha. Vukeli je 1889. godine istraio dio utvrde koja se nalazila prj vrhu gradine. (Poda iz arhiva Arheoloskog muzeja u Zagrebu kod: DRECHSLER-BII 1973; 3-4; 1987: 394) Vidjeti izvjce muzejskog povjcrcnika, inae inenjerskog prjstava, Cvjerka Vurstera iz Otoca; VHAD 1898: 236-238. Arheoloska grada iz Prozora vcimim tc daius uva u ArheoloSkom muzcju u Zagrcbu. Dio sc naJaza nalazi i u Naimhiiimiuhci Muicumu u Beu.

17

18 19

15

O tome je Markovi obavijestio Arheoloki muzej u Zagrebu i dopisom od 2. listopada 188t. godine(V74D IV 1882: 26-28); redopisomod30. travnja 1884. (VHADVl 1884: 87-88),

32

33

Povijnt fapoda. Pristup kamenolom na padini gradine te niz drugih objekata na lokalitetu Buljma ( R E N D I - M I O E V I 1974: 74-79; 1975: 169-171; 1975a: 99-100; 1980: 101106; 1980a: 105-106)- *jfw:** s**bmtu i tt^w:vwAsA*i\ Osim nalazita u Prozoru, okolica grada Otoca u Lici obiluje i drugim bogatim nalazitima. Pocerkom 20. stoljea Arheoloki muzej u Zagrebu organizirao je iskopavanje dviju velikih nekropola otkrivenih 1887. godine u selu Kompolju, u podnoju gradine Crkvina. Nekropolu spominje Ljubi u Popisu (LJUBI 1889: 156). Nakon ime Ljubia, ravnateljem muzeja i prvim profesorom arheologije na zagrebakom Sveuilitu 1896. godine postaje Josip Brunmid. On je iskopavao veu nekropolu (nekropola I) od 1900. do 1903. godine, a manju je nekropolu, koja se nalazila juno od gradine, iskopavao muzejski povjerenik, uitelj Vukeli. Vea je nekropola sadravala neto vie od pet stotina veinom skeletnih grobova. Iskopavanje je bilo vrlo slabo dokumentirano. Grobne cjeline, stoga, kao i u sluaju prozorskih nekropola, danas vie nisu sauvancn Vei dio iskopane arheoloke grae danas se nalazi u Arheolokom muzeju u Zagrebu.
20

Japodi u povijesrsim znanostima je i skeletne i paljevinske grobove s urnama. Kako latenskih nalaza u naselju na Strabenici nije bilo, Brunmid je ustvrdio da je ono postojalo samo tijekom starijeg eljeznog doba ( B R U N M I D 1897a: 163-164). Arheoloka grada pronaena tijekom ovih istraivanja danas se nalazi u Arheoloskom muzeju u Zagrebu. Brunmidova istraivanja japodskog naselja na gradini Strabenici nastavila je 1957. R. Drechsler-Bii. Osim stambenih objekata, ona je na platou gradine pronala velik broj ulomaka keramike i bronanih nalaza, to je sve datirala u kasno bronano i starije eljezno doba ( D R E C H S L E R - B I I 1958: 39-42, table VIMX). Drechsler-Bii je kronoloki smjestila trajanje naselja na Strabenici u vrijeme od kasnog bronanog doba (Ha A-B) sve do mlaeg eljeznog doba
(Lt II; D R E C H S L E R - B I T 1958: 57).

Izuzetno bogata arheoloka grada tada iskopana u nekropoli svjedoila je o kontinuitetu sahranjivanja od kraja bronanog doba do kraja mlaeg eljeznog doba ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 394). Ruica Drechsler-Bii je 1955. i 1956- godine vodila revizijska iskopavanja vee nekropole (nekropola I). Tijekom ovih istraivanja otkriveno je i istraeno devedeset grobnih cjelina. Skeletnih je grobova bilo najvie (osamdeset i est), dok su pronaena samo etiri paljevinska groba s urnama ( D R E C H S L E R - B I I 1961: 69)- I ova su istraivanja pokazala kontinuitet nekropole od starijeg bronanog do kraja mlaeg eljeznog doba. Josip Brunmid je 1897 godine istraivao japodsko naselje na gradini Strabenici u selu Vrepcu> smjerenom uz rub Likog polja "...gdje su koljebe od pletera stojale u osam oplitkih terasa, to se jedna nie do druge". Krae izvjee s tog iskopavanja objavljeno je u Vtestniku Hrvatskoga arheolokog drutva ( B R U N M I D 1897a: 163). Istodobno, takoder u neposrenoj blizini Vrepca, Brunmid je istraivao grobove pod tumulima na Leitu i kod Orlova kamena. R. Drechsler-Bii je 1958. godine dala pregled materijala iz tumula u Lettu i na Orlovom kamenu, koje je iskopao Josip Brunmid ( D R E C H S L E R - B I I 1958: 38-39, table I-VII). Na obronku Brda Brunsmid je zabiljeio unitene grobove koji su pripadali veoj, vjerojatno ravnoj nekropoli. Tumul kod Orlova kamena je pri dnu bio okruen prstenom od velikog nepravilnog kamenja, a sadravao
20 Brunsmid, prvi struno obrazovani arheolog, postao je 1893- godine kustosom, a dvije godine kasnije i ravnateljem muzeja. Godine 1896. izabran je za prvog izvaniednog profesora arheoJogije na SveuiliStu u Zagrebu (MIRNIK 1996: 26).

Nedaleko Strabenice na lokalitetu Velika njiva otkriven je lokalitet, ravna nekropola s devet paljevinskih grobova, gdje je pepeo umrlih direktno poloen na zemlju, tri skeletna i dva groba s urnama ( D R E C H S L E R - B I I 1958: 42-55, table X-XIV). Osim manjeg dijela nalaza iz starijeg eljeznog doba, veina nalaza potjee iz mlaeg eljeznog doba. U Arheoloki muzej u Zagrebu, krajem 19. i poetkom 20. stoljea dolaze arheoloki predmeti iz niza drugih manjih lokaliteta u Li, Ogulinsko-plaanskoj udolini, ali i iz Hrvacskog primorja, primjerice iz Grobnika, Kastva, Griana, Jurjeva i drugih mjesta. Brunmid je istraivao grobove koji su se nalazili podno gradine Klaenka iznad Jablanca, a svoje je nalaze objavio u Vtestniku Hrvatskoga arheolokogdrutva (BRUNMID 1901b: 53-62). Nakon Ljubia i Brunmida, jo se jedan ugledni hrvatski arheolog, djelatnik Arheolokog odjela Narodnog muzeja i profesor Sveuilita u Zagrebu, poduhvatio istraivanja japodskih lokaliteta. Bio je to Vinkovanin Viktor Hoffiller ( M I R N I K 1996: 27). On je iskopavao tumul u Smiljanu pored Gospia koji je sadravao dvadeset i dva skeletna i samo nekoliko paljevinskih grobova s urnama ( H O F F I L L E R 1905: 193-203)- Lokalitet se nalazi nedaleko gradine Miljaa, a nalazi potjeu iz kasnog bronanog i starijeg eljeznog doba. Godine 1958. ekipa zagrebakog Arheoloskog muzeja tijekom manjih revizijskih iskopavanja istraivala je dio nekropole koji Hoffiller nije iskopavao. Tada su otkrivena samo dva skeletna groba bez priloga ( B A K A R I 1986: 130). U Smiljanu, u neposrednoj blizini gradine Miljae i nekropole koju je iskopavao Hoffiller, otkrivena je 1980. godine i druga skupina grobova. Ekipa Arheolokog muzeja u Zagrebu, R, Drechsler-Bii, D . Balen i L . Bakari, sustavno je 1981. godine iitraila petnaest skeletnih i dva paljevinska groba. Tijekom prvog probnog iikop*vanja 1980. godine iskopana su tri skeletna groba s prilozima, ograderu kamcnfm konitrukcijama ( B A K A R I 1986: 130-138,

34

35

Povijtst Japoda. foittup table 1-4). Radilo seo jednoj siromanijoj japodskoj nekropoli, svakako istovremenoj onoj koju je iskopavao Hoffiller. I druga japodska podruja vrlo rano ulaze u sferu zanimanja arheologa, povjesniara i drugih istraivaa japodske povijesti i kulture. Na podrucju Bihaa, neto kasnije od poetka istraivanja nekropola u Lici, otkriveni su takoervrlo bogati arheoloki lokaliteti. I na ovom su podruju japodski lokaliteti svjedoci ranih poetaka organizirane djelatnosri na istraivanju i uvanju bogate arheoloke grae. U Bosni i Hercegovini, u vrijeme austro-ugarske okupacije, sredinje je mjesto u ovom poslu pripalo Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Konstanttn Kovaevi, pravoslavni sveenik u selu Pritoka kod Bihaa, i Petar Mirkovi, kolski upravirelj iz Bihaa, istraivali su 1890. godine osam paljevinskih i jedan skeletni grob na nekropoli u Jezerinama pokraj Bihaa ( RADIMSKY 1892: 301; K O V A E V I , M I R K O V I 1893: 189-194). Njihovjerad nastavio rudarski satnik Radimskv koji je nakon zavrenog istraivanja objavio iscrpan i bogato ilustrirani izvjetaj (RADIMSKV 1895: 39-218; 1892: 301-310; 1893: 195-202; 1893a: 37-92, 237-308, 369-466, 575-636; M A R I 1968: 5-79). Tijekom iskopavanja 1890., 1891. i 1892. godine otkriveno je pet stotina pedeset ijedan grob. Od toga su 223 bila skeletna, 298 paljevinska s urnama, 28 paljevinska bez urne i 2 paljevinska s urnom u kojoj je leala pokojnikova glava (MARI 1968: 9). Nedugo iza toga otkrivena je i u Ribiu velika ravna nekropola. Istraivanje te nekropole zapoeo je V. uri 1896. godine. Rezultate je svojih iskopavanja neto kasnije i objavio ( URI 1898: 627-656; 1900:3-32). Ova je objava nesto slabija od objave nekropole u Jezerinama, no taj je nedostatak ispravio Mari iscrpnom studijom o trima najveim unskim nekropolama ( M A R I 1968: 5-79). Trea velika nekropola ravnih grobova unskog podruja nalazi se na lokalitetu Crkvina u Golubiu nedaleko Bihaa. Manji dio materijala iz unitenih grobova ove nekropole dospio je ve 1895. godine u Zemaljski muzej u Sarajevu. Nadgeometar Grauner iz Bihaa tada alje Zemaljskom muzeju u Sarajevu nekoliko sluajnih nalaza izdvorira kue Ibrahim-age Muhamedagia u Golubiu ( R A U N I G 1968: 81). Sistematska istraivanja ove nekropole zapoet e tek Zaviajni muzej u Bihau (Muzej Pounja) 1954. godine, Nekropolu je ekipa muzeja iskopavala u nekoliko kampanja tijekom 1954., 1956., 1960. i 1962. godine ( R A U N I G 1968: 81-98). Mari je u svome, ovdje ve spomenutom, radu o tri unske nekropole objedinio dotadanje rezultate arheolokih istraivanja s novima. Rezultat je uspjela sinteza arheoloke grade iz nekropola u Jezerinama, Ribiu i Golubiu koja je znaila nesumnjivi znanstveni pomak ( M A R I 1968: 5-79). Osim bogatih ravnih nekropola, i prapovijesna su naselja bihakog podruja od kraja 19. stoljea izazivala panju istraivaa. Radimsky je istraivao

japodi u povijtsnim znanostima sojeniko nascljc na obali rijeke Une u Ripu ( R A D I M S K Y : 1893b 129-138; 1895a: 219-226; U R I 1912: 3-11). U okolici Cazina istraena je i gradina ungar ( R A D I M S K Y 1896: 73-93). Radimskv je prapovijesnim naseljima bihakog kraja posvetio i poseban rad ( R A D I M S K Y 1894a: 697). Na lokalitetu Strani dol, nedaleko utvrene gradine na brijegu lemine iznad sela Vinicau Beloj krajini u Sloveniji, vojvotkinjaMecklenburg je 1906. i 1907. godine iskopavala ravnu nekropolu iz mlaeg eljeznog doba, s tri stotine dvadeset i tri paljevinska i skelerna groba ( V O G T 1934:47-56; L O A R 1934: 5-91; G A B R O V E C 1966: 185-187, table 14-20, zarim i t. 29: 5; 30: 7-12, 14-15; 31: 7-12). Bogata arheoloka graa s ove nekropole danas se nalazi u razlikim muzejima. Predmeti iz vinike nekropole danas se mogu nai u Peabodv Museum of Archaeologv and Ethnologv (Cambridge, SAD) i u Narodnom muzeju u Ljubljani. Viniki materijal koji se uva u Ljubljani Gabrovec je objavio 1966. godine u radu "Srednjelatensko obdobje v Sloveniji" ( G A B R O V E C 1966: table 14-20). Dio je grae bio predstavljen amerikoj javnosti 1934. godine izlobom "The Treasures of Carniola". O Vinici je u katalogu pisao Emil Vogt ( V O G T 1934: 47-56). U ovoj nekropoli medusobni brojani odnos paljevinskih i skeletnih grobova nije potpuno jasan ( G A B R O V E C 1966: 186). Grobni obiaji su identini onima na drugim japodskim podrujima, grobovi su primjerice bili ograeni kamenjem kao i u Lici. Sva su spomenuta istraivanja tijekom 19. i poetkom 20. stoljea voena vie ili manje u skladu s europskim znanstvenim protokolima i s metodolokim dostignuima onog vremena. U poetku, u Ljubievo vrijeme, naglasak je bio na skupljanju to vie predmeta za muzejske zbirke. Muzejski su povjerenici skupili velik broj i danas dragocjenih podataka. Ipak, mnogo je podataka onodobnim istraivanjima zauvijek izgubljeno, Ljubi je marljivo objavljivao svoja istraivanja te izvjetaje povjerenika o pojedinim nalazima na terenu. Njegovi su Popisi iz 1876. i 1889. godine izuzetno vrijedan poetak sustavnog objavljivanja arheoloke grae pohranjene u Narodnom muzeju u Zagrebu. Tu praksu nastavili su i njegovi nasljedni, Josip Brunsmid i Viktor Hoffiller. Tijekom vremena postupno su se podigli i znanstveni standardi istraivanja, posebice nakon pojave Josipa Brunmida. Zato moemo usrvrditi da su spomenutim istraivanjima, uz sve navedene manjkavosti, postavljeni solidni temelji za daljnji rad. Iza Drugog svjetskog rata zapoinje novi zamah. Na sredinjem je japodskom podruju, u Lici i Ogulinsko-plaanskoj udolini, nekropole, naselja i peine najvie istraivala R. Drechsler-Bii, kustos Arheolokog muzeja u Zagrebu. Od pedesetih godina, tragom prcthodnika, Drechsler-Bii poduzela je niz revizijskih iskopavanja na nckropolama u Prozoru, Kompolju i na brojnim drugim lokalitctima. Tako jc 1978, godine na Masnikosinoj gradini u

36

37

Povijtst japoda. Pristup Peanima vodila probno istraivanje rijekom kojeg su pronaeni temelji kue s ognjistem. Nalaze, keramike posude i jedno eljezno koplje R. Drechsler-Bii datiralajeustarijeeljeznodoba ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 396; 1986: t. 10:9). Brojnim arheolokim istraivanjima (najvie na podruju Like) te objavama u arheolokoj periodici moramo pridodati i vrijedne sinteze "Japodska kulturna grupa" (kasno bronano doba) i "Japodska grupa" {eljezno doba) u etvrtom i petom svesku Praistorije jugoslavenskih zemalja ( D R E C H S L E R - B I I 1983a: 374389; 1987: 391-441). , HtA^^^M^^^kutaj MUaMh i ^ M J i * i Fulvia Lo Schiavo je radom II gruppo iiburnico-japodico pokuala sintetski pristupiti razvoju japodske kulture. Liburnsku i japodsku kulturu eljeznog doba promatra kao jedinstveni fenomen. Unato odlinom katalogu objavljenog i neto dotada neobjavljenog materijala, te unato zanimljivom pristupu ujedinjavanja liburnskog i japodskog marerijala, ovaj rad ipak nije donio nita posebno novo (Lo SCHIAVO 1970: 363-523). Iz razrade problema nije potpuno jasno koji bi to zajedniki, inregracijski elementi, potvrivali da se uistinu radi o jedinstvenoj liburnsko-japodskoj kulturi. Bez sumnje, zajednikih elemenata ima mnogo. Meutim, mnogo je i razlika. Na slinom je tragu Gundula Hiller u svojoj doktorskoj disertaciji Zur japodischen und liburnischen Fruheisenzeit Nordwestjugoslawiens pokuala na jednom mjestu sistematizirati golemu arheoloku grau liburnske i japodske kulture starijeg eljeznog doba (HiLLER 1991). U ovom kratkom pregledu povijesti istraivanja svakako treba spomenuti i znanstveni skup "Arheoloka problematika Like" u organizaciji Hrvatskog arheolokog drutva, odran u Otocu 22. do 24. rujna 1974. godine. Izlaganja predstavljena na skupu i objavljena u posebnom zborniku, obuhvaaju razliite probleme istraivanja ovjekove prisutnosi na prostoru Like od najstarijih vremena do srednjeg vijeka (Lika 1975). Vie je tekstova posveeno i japodima u prapovijesnom i antikom razdoblju. Posljednjih je godina, zahvaljujui arheolokim istraivanjima i znanstvenim radovima o razliitim aspektima materijalne kulture Japoda, vrlo znaajan doprinos Dubravke Letuni-Balen i Lidije Bakari iz Arheolokog muzeja u Zagrebu { BAKARI 1986: 129-140; 1988: 158-159; 1989: 5-18; 1990: 9091; B A L E N - L E T U N I 1986: 45-58; 1988: 161-162; 1990: 41-54; 1996: 23-38). Dubravka Balen-Letuni postavila je 2004. godine i izlobu Ratnici na razmeu tstoka i zapada. Starije zeljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, u kojoj su predmeti japodske kulture dobili izuzetno vrlo vano mjesto ( B A L E N - L E T U N I 2004). Dubravka Balen-Letuni je i urednik kataloga izlobe te autor teksta o Japodima, vrlo dobre i obuhvatne sinteze dosadanjih istraivanja ( B A L E N L E T U N I 2004:212-257).

Japodi u povijesnim znanostima O japodskoj kulturi na podruju Slovenije vrlo znaajne radovc ostavili su istraivai R. Loar, S. Gabrovec, J, Dular i M . Gutin ( L O A R 1934: 5-91; G A B R O V E C 1966: 169-211; G U T I N 1975: 461-492; 1979; D U L A R 1985). Za bihako su podruje, u vremenu nakon Drugoga svjetskog rata, od izuzetnog znaenja brojna arheoloka istraivanja i znanstvene studije B. ovia i B. Raunig, Branka Raunig objavila je 2004. godine knjigu Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, gdje je izuzetno kvalitetno sintetizirala aroban duhovni i religijski svijet Japoda ( R A U N I G 2004). T. Kolak iz Muzeja Like u Gospiu obranila je 2001. godine magistarski rad "Arheoloka topografija Like od prapovijesti do srednjeg vijeka" Ovdje ga spominjem jer ga smatram vrlo vanim doprinosom poznavanju japodskih lokaliteta na prostoru Like, posebno zbog toga to predstavlja spoj rezultata dosadanjih istraivanja s konkretnim terenskim radom. Autorica je u rujnu 2004. godine vodila zatitno istraivanje na Lipovoj Glavi, velikom i vanom japodskom gradinskom naselju na rubu Peruikog polja. Spomenuta istraivanja i znanstveni radovi bitno su doprinijeli naem poznavanju japodske povijesti. Medutim, velik broj otvorenih pitanja i dalje eka odgovore. Broj je japodskih lokaliteta toltko velik da je dosadanjim istraivanjima zapravo samo dotaknut vrh ledenog brijega.
21 22 23

21 22 23

Njihove c brojne radovc itatclj pronai u referencama u tekstu te u popisu literature. To je zapravo dopunjena i pondto prcradcna doktorska disenadja Figuraine predstave u kulturi praistorijshih fapoda, nbrjn|cna 1992* godine u Beogradu. Materijal s iakopjvjnja ufaiijr brudr \ m\azt K U Muieju Like u Gospiu. U Lstraivanjima je osim voditcljkc mr. K. T KoLk uiii|rli>v>iJj 1 rkipa u lastavu D. Suinji, J. Osterman i L. ataj.

38

39

Pitanje etnogeneze Japoda

Krsjinica B. Aj'js

rnogeneza, nastanak jednog naroda, u tradicionalnom je pristupu etnohistorijskim istraivanjima sredinje i najvanije piranje. Razvitkom historiografije i novim pogledima na istraivake prioritete, taj se stav, potpuno opravdano, sve vie relativizira (IRKOVI 1995: 28-39)- Ipak, to pitanje ne moiemo samo tako zaobii. Svijest o zajednikoj prolosti jedan je od izuzetno vanih elemenata u definiranju odreenog etnikog identiteta. Otijentacijom prema prolosti etniki se idencitet upravo i razlikuje od ostalih oblika kolektivnih identiteta. Vjerovanje u zajedniko porijeklo upravo jest jedna od osnovnih karakteristika etniciteta (PouTIGNAT, STREIFF-FENART 1997: 183-184)Jedno od najkritinijih i najvanijih mjesta u procesu osvjeivanja ili konstruiranja zajednike prolosti (mitom iti znansrvenim istraivanjima) pripada upravo nastanku jednog naroda. Zato e svaki narod u svojoj predaji imati priu o svome poetku. Takva predaja, bez obzira na njezinu utemeljenost u izvorima ili faktografiji, na to je li fantastina ili ne, stvarna ili izmiljena, za nas je dragocjen povijesni podatak. Posebno jerje prihvaaju svi lanovi te zajednice, kao zajedniku batinu. Naalost, u kontekstu prapovijesnih zajednica, pa i Japoda, ne raspolaemo tim nasljeem i predajom, o ijem postojanju moemo samo nagaati. U nedosratku pisma ostaje nam bogata vizualna japodska batina. Do sada se meutim, u analizi predmeta materijalne kulture zadravalo jedino na deskripcivnom pristupu i tipolokoj analizi, najee predmeta, "iupanih" iz konteksta u kojem su se nalazilL Ovdje jo uvijek imamo dosta prostora za napredovanje u istraivanju. Ukoliko problemu pristupimo iz "objektivistike" perspektive, takoder emo se susresti s golemim potekoama ( JONES 1998: 57)- Osnovno je pitanje od kada moemo govoriti o narodu Japoda. Tada btsmo morali uzeti "brodelijanske naoale" i sagledavati prostor, na kojem emo kasnije pratiti Japode, iz dijakronijske perspektive procesa dugog trajanja. Obinim jezikom reeno, trebali bismo promatrati taj prostor "od Adama do traktoraV'* Kontinuitet je naseljenosti na podrujima gdje e u povijesno vrijeme obitavati narod Japoda nedvojben, premda potvren rijetkim tragovima, iji e se broj poveavati kako se pribliavamo eljeznom dobu. Problem predstavlja neistraenost ovog prostora. O povremenim
24 Taj je i/r;i/ na predavanjlma cito rabila prof dr. Nada Klai, moja profcsorica hrvatske povijcsii srcdnfcg m L, n Odijcku povijcit Filozofskog fakulitia SveuiliJta u Zagrebu.

43

Pavijeit Jaftoda, Pristup prckidima kontinuiteta moemo samo nagaati. Premda je njih moglo i moralo biti, izgleda da je konstantno ostajaia kritina masa autohtonog elementa, dostatna da se prastare tradicije ouvaju i prenose (ovi 1986: 55-74). Najstarija razdoblja ovjekove prisutnosti na ovim prostorima sasvim su nedovoljno istraena ( M A L E Z 1975: 9-18). Posebno se to odnosi na vrijeme do kasnog bronanog i poetka starijeg eljeznog doba. Lokaliteti kasnog bronanog i eljeznog doba, prije svega nekropo!e> bijahu brojniji i pristupaniji te zanimljiviji istraivaima i tragaima za blagom, od 19- stoljea sve do danas ( D R E C H S L E R - B I I 1975: 19-23). Vei broj istraenih lokaliteta koji pripadaju tom dobu nije uvjetovan samo stupnjem istraenosti, ve je vrlo vjerojatno odraz oitog porasta broja naselja i ukupnog poveanja broja stanovnitva, o emu e vie govora biti na drugom mjestu. Ostatke neolitikog naselja na urevoj gredi kod Vrepca> spominje ve Brunmid, a njegovo su postojanje potvrdila i kasnija istraivanja ( D R E C H S L E R BII 1958: 36). Sluajni nalazi na prostoru akovca Otarijskog (u podnoju Viniice> nedaleko Josipdola) takoer potvruju tezu o naseljenosti ovog prostora u vrijeme neolitika i eneolitika. Tragove ivota u mezolitiku i neoliku nalazimo i u Vaganakoj peini na primorskoj padini Velebita. Lokalitet je bio intenzivno koriten i u kasnijim razdobljima ovjekovog trajanja u ovom prostoru { F O R E N B A H E R 1985: 1-21). Rano i srednje bronano doba, na podrujima koja emo kasnije pripisati Japodima, takoder ne poznajemo tako dobro kao kasnija razdoblja ( D R E C H S L E R BII 1975: 19-37; ovi 1983: 132-135). Jedini djelomicno istraeni lokaliteti koji nam svojim nalazima svjedoe o ranom bronanom dobu ovog podruja jesu pilje Golubinjaa kod Kosinja i Vlaka pe kod Senja ( D R E C H S L E R - B I I 1970: 111-117; F O R E N B A H E R 1987: 83-97). U pilji Golubinjai pratimo kulturni kontinuitet od mlaeg kamenog doba do srednjeg vijeka, to je na likim lokalitetima vrlo rijetko. Drechsler-Bii je u objavi nalaza iz Golubinjae isprva ustvrdila da ovdje nema nalaza iz ranog bronanog doba ( DRECHSLER-BII 1970: 112). Tek je kasnije keramiku s metliastim ukrasom pripisala ranom bronanom dobu (ovi 1983: 133). O pilji Vlaka pe kod Senja pisali su V. Mirosavljevi i S. Forenbaher (MIROSAVLJEVI 1974: 261-22, 266, sl 1 i 2; F O R E N B A H E R 1987: 83-97). Prvi lokalitet koji svjedoi o prijelazu iz ranog u srednje bronano doba na podruju Like, nekropola je od osam tumula u Likom Osiku, u zaselku Novoselije, otkrivena 1974. godine. U svakom je tumulu bio po jedan grob. Kameni tumuli bili su prekriveni slojem zemlje te imali 8-12 metara promjera. Zemlja je obradom razvuena, pa je njihov opseg bio smanjen. U tumulu broj 6 na prsima pokojnika naena je sjekira tipa Krtenov ( D R E C H S L E R - B I I 1975a: 1-22; 1975: 19-21). D. Perki je 2002. godine, u sklopu zatitnih istraivanja

Pitanje etnogeneze Japoda na trasi autoceste A 1 (Zagreb-Splk), vodio revizijsko istraivanje tumula na podruju Novoselija. Lokaliteti srednjeg bronanog doba neto su brojniji od onih ranog bronanog doba. Osim nekropole s tumulima kod Likog Osika, u ovo se razdoblje datira i manju nekropolu pod tumulima u Pavlovcu Vrebakom, te takoer jedan tumul nedaleko Gospia ( D R E C H S L E R - B I I 1983: 243). Osim pilja, ovjek poinje nastanjivati i blae uzvisine na kojima podie nastambe. Za gradine Zubar u zaseoku Novoselije kod Likog Osika, Vatinovac i Veliki Obljaj u Gornjim Vrhovinama postojc indije da su bile naseljene tijekom bronanog doba ( D R E C H S L E R - B I I 1975b: 72). Najbrojniji su ipak piljski lokaliteti: Peina u Likom Leu i Jozgina peina u Trnovcu kod Gospia. Srednjem bronanom dobu moemo pripisati \ povrinske nalaze keramike iz spilje Otra u Podotri i na lokalitetu Markaevac u irokoj Kuli te sluajne nalaze oruja i nakita u Lovincu> Plitvicama i irokoj Kuli ( D R E C H S L E R - B I I 1983: 243). Jedno od najvanijih nalazita srednjeg bronanog doba je nekropola u nepristupanoj pilji Bezdanjaa kod Vrhovina u Lici ( D R E C H S L E R - B I I 1971: 90-92; 1980: 27-78; M A L E Z 1980: 1-26). U peini je nadeno ukupno pedeset i sedam grobova u kojima je bilo sahranjeno dvije stotine osoba ( D R E C H S L E R 23

BII 1980:

69).

U Bezdanjai su zastupljena dva vremenska horizonta> stariji s nalazima srednjeg bronanog doba i mlai s nalazima kasnog bronanog doba. Radi se o vrlo teko dostupnoj pilji s jamskim ulazom, u kojoj se nalaze skeletni grobovi s prilozima, itave keramike posude, posebna kultna mjesta - vatrita s ostacima spaljenih ivotinja. Pokojnici su bili samo poloeni na pod pilje ili u vrlo plirke jame. Apsolutni datumi, dobiveni metodom radioaktivnog ugljika> variraju od 1401 (+/-80 godina) prije Krista do 917 (+/- 75 godina) prije Krista ( S L I E P E V I - S R D O 1980: 79-83). Benac je smarrao da je Bezdanjaa vrlo vjerojatno bila sredinjim kultnim mjestom jednog veeg podruja. Dakle, nije se radilo samo o nekropoli koja bi bila u funkciji nekog oblinjeg naselja. Naime, kako je u nekropoli svim pokojnicima posveena jednaka panja, gotovo jednak obred, Benac je ukazao na mogunost da se radi o odreenom drutvenom sloju ireg podruja. Na osnovu pogrebnog obreda> ali i samog izgleda peine kao metafore podzemnog svijeta, Benac je pretpostavio da su pokopane osobc na tom podruju vodilc brigu o kultu i religijskim obredima ove bronanodobne populacije koju on naziva Protojapodima ( BENAC 1994: 23)26

25 26

Isrraivanjc nije ohjavljcno. Jedna od Lokajj mc)|tulcf{ ninciji moglo bi biti brdo Vatinovac. Vdika )e vjerojatno^t da je ovdjc

lek kamijc hito j4|Hidtk<) nvl|c

< l 'wi o i u m

\\i?n\

1980;

4% bilj.

69).

44

45

Povijest Japoati, !*rlstup Ostaje injenicom da dosadanja istraivanja ovu nekropolu nisu uspjela dovesti u vezu s nekim znaajnijim susjednim naseljem. Dok se to ne dogodi, pretpostavka Alojza Benca ostaje moguim rjeenjem zagonetke koju je tajnovito nalazite postavilo pred nas. Imenom "Protojapodi" u jednom od svojih posljednjih radova, a koji je bio posveen Bezdanjai, Benac nam je ponudio vrio zanimljivo i metodoloki ispravno rjeenje. Taj naziv odlino odgovara zaetku procesa stvaranja ovog naroa, vjerojatno iz vie komponenti te naglaava vanu ulogu autohtonih zajednica u istome procesu. Budui da se u Bezdanjai radi o mjestu konnuiranog ukopa tijekom srednjeg i kasnog bronanog doba, ovaj lokalitet ima kljunu ulogu u razjasnjavanju procesa etnogeneze Japoda. Stari japodski bronanodobni obiaj ukapanja pokojnika na leima s rukama pruenima uz tijelo ostaje i ovdje glavnom karakteristikom. Manji broj zgrenih skeleta, prema navodima istraivaa, nalazio se samo u dijetovima pilje u kojima nije bilo mogue polei ispruenog pokojnika ( D R E C H S L B R - B I I 1980: 29).
27 28

Pitanje etnogentze Japoda zorno pokazuje da je ovaj element vrlo snaan. Naalost, posjedujemo premalo podataka o ranom> srednjem, pa i o poetku kasnog bronanog doba, da bismo donosili potpuno sigurne zakljuke. Kontinuitet pogrebnih obiaja je neporeciv. Sahranjivanje pokojnika ispruenih na ledima i dalje ostaje osnovnom karakteristikom spleta razliitih pogrebnih obiaja. Ipak, kulturni i moda etniki kontekst u procesima vrlo dugog trajanja, od ranog do kasnog bronanog doba, izrazito se mijenja. Sretna je okolnost postojanje lokaliteta Bezdanjaa, u kojem sahranjivanje kontinuirano traje od srednjeg do u kasno bronano doba ( D R E C H S L E R - B I I 1980: 27-78). Po zavretku ovog vrlo vjerojatno burnog i dugotrajnog procesa, na likim nekropolama s ravnim grobovima, ije poetke datiramo upravo u vrijeme kasnog bronanog oba, vidimo zajedno skeletne i arne grobove. Ta biritualnost bit e karakteristikom japodskih nekropola do kraja eljeznog doba. Dakako, brojani omjeri skeletnih i paljevinskih grobova mijenjat e se u razliito doba i na odreeni nain iskazivati i regionalne posebnosti. Osim Bezdanjae, procesima nastajanja japodskog naroda, prepletanju starih tradicija i novih utjecaja> obuhvaena su mnoga nalazita kasnog bronanog doba na ovom prostoru. Meu njima su nekropole: Vrebac, Smiljan, Kompolje, Medak> Velika Popina i Prozor; naselja u piljama: Liko Lee, Graac> Trnavac, Mlakva i Lovinac; gradinska naselja: Crkvina u Kompolju, Velika Punta, Vehki i Mali Vital u Prozoru> Strabenica u Vrepcu, Velika i Mala Karaula u irokoj Kuli, Miljaa u Smiljanu, Vijenac i Mesia Glavica u Toliu i Ljeskova glavica u Metku ( D R E C H S L E R - B I I 1983: 375). Tom popisu moemo pridruiti i gradinu Viniicu kod Josipdola. Kompoljska ravna nekropola zapoinje tijekom kasnog bronanog doba ' (stupnjeviHaA-B) ikontinuiranotrajesvedo krajaeljeznogdoba (DRECHSLERBii 1961: 88 i daije; 1966: y 79-81). Takoer i najstariji nalazi u nekropolama u Smiljanu, Vrepcu, Metku, Prozoru i Velikoj Popini, pripadaju kasnom bronanom dobu ( D R E C H S L E R - B I I 1983: 375). Prema R. Drechsler-Bii, tijekom stupnja Ha B kasnog bronanog doba, obiaj pokopavanja pod tumulima potpuno nestaje ( D R E C H S L E R - B I I 1979: 281). Kasnije je Drechsler-Bii djelomino revidirala svoje miljenje. Ovdje ona razlikuje tumule s vijencem od neobradenog kamena unutar kojeg se nalazilo desetakgrobova te vee kamene humke nastale ukopavanjem pokojnika u kame25

Tijekom kasnog bronanog doba (Ha A stupanj) u Lici se uz skeletne ukope pojavljuje i novi pogrebni obiaj, spaljivanje mrtvih i pohranjivanje spaljenih ostataka u are. Lokaliteti na kojima primjeujemo te promjene jesu tumuli u Smiljanu i Vrepcu, Keramiku iz tih tumula Drechsler-Bii je datirala u Ha A stupanj ( D R E C H S L E R - B I I 1979: 283). Pojavu arnih grobova veina je autora dovela u vezu sa irenjem kulture polja sa arama iz panonskog prostora (ovi 1976: 136; D R E C H S L E R - B I I 1983: 388). Vrlo se vjerojatno ne radi samo o kulturnom utjecaju ve i o prodoru novog etnikog elementa. ovi je miljenja da tijekom kasnog bronanog doba dolazi do susreta, vrenja i proimanja jednog starog> autohtonog elementa, brojnim nitima povezanog s Dalmaeijom, sredinjom i junom Bosnom, Hercegovinom i Crnom Gorom te novog panonskog stanovnitva (ovi 1976: 136). Balkanski supstrat prema ovom bi miljenju ipak prevladao. Ne negirajui vanost starog balkanskog elementa u etnogenezi Japoda, Benac naglasava veliku vanost utjecaja iz Podunavlja te prema tome obje komponente doprinose, kako on kae "kulturnoj individualizaciji japodskih plemenskih zajednica" ( B E N A C 1977: 12). Preplitanje sjevernih podunavsldh utjecaja s autohtonim tradicijama ujedno je i proces stvaranja novog naroda koji e svoju posebnost i individualnost dugovati ovom specifinom spoju. Zadravanje tradicionalnih pogrebnih obiaja u najstarijim nekropolama za koje ve moemo upotrijebiti pridjev "japodski",

28 29 27 Do tada se najee upotrebljavao pridjev "prediitrski", a proizlazio je iz miljenja da su Japodi bili dijelom Sire ilirske zajedmce ve u vrijeme Itasnog bronanog doba-

Skeletni ukopi pokojnlku poloicnih na lcda na najstarijim likim nekropolama brojniji su od arnih ukopa. Ovakav c ic omjtr Hdritll ive do rimskog doba. Vano je spomenuil I pohfiu)lvmj* ufu|a kao priloga u tumulima Likog Osika, Inae, problem tumula i njrjpiv it%M t lunki i|a unutir nekropole i naselja na japodskom podruju, ostajc na daljnjim lnrahvan|tnu

46

47

Povijest Japoda. Pristup ne konstrukcije (Vrania gromila kod iroke Kule, Vrak gromila u Salamuniu, Gromila u Konjskom Brdu; D R E C H S L E R - B I I 1987: 424-426). Brunmid pak izriito spominje tumule na Orlovom kamenu i na Leitu u Vrepcu, ograene vijencem od naslaganog kamenja. Materijal iz ovih tumula sasvim sigurno pripada kasnom bronanom i starijem eljeznom dobu ( D R E C H S L E R - B I I 1958: 37-39, t. I-VI). Iz istog razdoblja potjeu i tumuli na Vrania gromiii u Sirokoj Kuh i Vrak gromili u alamuniu ( B R U N M I D 1901a: 63-72; D R E C H S L E R - B I I 1987: 426). Budui da se radi o starijim istraivanjima s nepotpunom dokumentacijom nije potpuno sigurno radi li se moda nekropolama ravnih grobova s naslaganim kamenjem koji su ostavljali dojam humka ili doista o pravim tumulima u klasinom smislu. Ipak, ne moemo potpuno odbaciti mogunost da su se tumuli koristili u isto vrijeme kad i ravni grobovi. Na sva e ova pitanja odgovore dati jedino budua istraivanja. Tijekom kasnog bronanog i itavog starijeg eljeznog doba ipak prevladavaju nekropole ravnih grobova podignute na manjim uzvienjima u blizini naselja na gradinama. Za grobna mjesta birane su blae ovalne uzvisine koje su dugotrajnim ukopavanjem na jednom mjestu jae poprimale oblik uzvienja (humka, gomile). Na plavnim je likim poljima sahranjivanje na rubovima uzvisina, najee na padinama nedaleko naselja, bilo nunost. Tako se izbjegavao razorni utjecaj vode koja je, posebno nakon otapanja snijega tijekom proljea, naplavljivala nie dijelove krkih udolina. Dolina rijeke Une daje nam poneto drugaiju sliku kulturnog razvoja. Osrave metalnih predmeta, najstariji slojevi nekih naselja i grobovi pokazuju da su utjecaji kulture polja sa arama bili mnogo jai nego u Lici (ovi 1976: 137). Jedan od primjera jakog utjecaja kulrure polja sa arama je i enski skeletni grob iz Ostroca kod Cazina koji je B. Raunig datirala u konac 9. i poetak 8, stoljea prije Krista (Ha B2 stupanj). ovi je miljenja da se ovaj prostor, zbog jaih utjecaja kulture polja sa arama, neto sporije integrirao, te da je tek sredinom tisuljea, tijekom 5- stoljea prije Krista, postao definitivno japodskim (ovi 1976: 137; R A U N I G 1982: 1-14). Istog je miljenja i Vasi koji je u pregledu eljeznodobnih kultura na prostoru druge Jugosiavije japodsku kulturu starijeg eljeznog doba nazvao likom ili japodskom grupom (VASI 1973:
30 t 31

Pitanje etnogeneze Japoda 62-70, t. VIII). On jc materijalnu kulturu starijeg eljeznog doba na podruju Like otro odvojio od one na podruju rijeke Une. Prema nekim miljenjima, prostor oko srednjeg toka rijeke Une najkasnije je u 8. stoljeu prije Krista pripao Japodima (RAUNIG 1992: 36). Izloenost Pounja neto snanijim utjecajima iz podruja kulture polja sa arama, raziogom je odredenim manjim razlikama u arheoiokoj grai u odnosu na like tokalitete. Radilo bi se ipak o jednom jedinstvenom kulturnom prostoru. To je miljenje prihvatljivo, jer su i na drugim dijelovima velikog japodskog prostora vidljive raznolikosti ovisne i o razlikom zemljopisnom poloaju. Prostor Ogulinskoplaanske udoline rako e biti otvoreniji utjecajima iz Dolenjske i iz panonskog prostora, dok e primorski i liki lokaliteti pokazivati vie jadranskih utjecaja. Na japodskom prostoru tijekom kasnog bronanog i poetkom starijeg eljeznog doba poveava se broj naselja i nekropola, Ova injenica svjedoi u prilog tezi o poveanju broja Ijudi upravo u tom razdoblju. Ovdje se moglo raditi istovremeno o dolasku novih utjecaja (kulturnih t tehnolokih inovacija) te dolasku novopridolica (mirnim putem?) koji se stapaju sa starosjedilakim stanovnitvom. Sve ove promjene mogle su rezultirati poboljanjem ivotnih uvjeta i smanjenjem smrtnosti. Na buduim je istraivanjima da deBniraju i utjecaj eventualnih klimatskih promjena na prijelomu 2. i 1. tisuljea prije Krista. Kako se poveavao broj Ijudi poveavale su se i mogunosti u humaniziranju okolia (krenje uma, utvrivanje naselja itd.). Lika, Ogulinsko-plaanska udolina i Pounje nudili su velik izbor za ivot pogodnih mjesta, prije svega mnotvo lako branjivih uzvisina s pristupom izvorima vode, panjacima i obradivoj zemlji, dovoljno prostora koji je mogao hraniti vee skupine ljudi. je prostor nudio istodobno i mogunost pristupa trgovakim putevima i dodire s udaijenim krajevima, Viestoljetni se proces prepletanja starog i novog odvijao u razdoblju od 12, do 8. stoljea prije Krista. Upravo se tada postavljaju osnove za ono to emo kasnije moi nazivati japodskim narodom i japodskom kulturom. Kasnije se ove osnove samo nadograuju. U itavom dugom vremenskom razdoblju od tada pa sve do rimskog osvajanja 35. godine prije Krista, neporeciv je kontinuitet naselja, materijalne kulture, organizacije prostora i pogrebnih obiaja.

30

U kraem izvjesu u:

VHAD n- s. 2, 1896/7. 163

31

U grobu M L . naena 42 ukcasna predmeta od bronce, neki s tragovima tekstila: sptralna naoarasca fibula, sljepooniarke, cjevice od spiraino smotane iice, karike, narukvice, razlitti privjesci, grivne za noge, pet tordiranih torkvesa i ukrasna igla s ploastom giavom (RAUNIG
1982: 1-14, t. 13-14)

48

49

Japodska kulturna grupa eljeznog doba

razdoblju od 12, stoljea sve do samog kraja 1. stoljea prije Krista na prostoru Like i Ogulinsko-plaanske udoline razvija se jedinstven i cjelovit korpus materijalne kulture. Poinje tijekom kasnog bronanog, traje tijekom itavog eljeznog doba i zavrava uklapanjem japoda u rimski provincijalni ustroj. Uoivi istovrsnost arheoloke grae u spomenutim prostornim cjelinama gorske Hrvatske, arheolozi su ispravno ovaj korpus materijalne kulture promatrali kao posebnu kulturnu pojavu ("japodsku kulturu eljeznog doba"). Pojam "japodska kultura eljeznog doba" rezultat je arbeoloskih istraivanja i promiljanja u vremenu od 19. stoljea do danas. Za cjelovitoformuliranjepojma najzaslunija je R. Drechsler-Bii. Na temelju arheoloske grae i brojnih istraivanja, Drechsler-Bii je razvoj cjelokupne japodske kulture podijelila u sedam razvojnih faza, od kraja bronanogdobasvedo vremena rimske ekspanzije ( DRECHSLER-BII 1983a: 382386; 1987: 399-416), R Lo Schiavo i G. Hiller pokuale su takoer dati pregled ntzvoja materijalne kulture Japoda tijekom kasnog bronanog i eljeznog doba, no one su pokuale stopiti liburnski i japodski korpus materijalne kulture u jednu cjelinu (Lo SCHIAVO 1970: 363-523; H I L L E R 1991). Izlaganje koje slijedi uglavnom temeljim na radovima R. Drechsler-Bii i Z. Maria. Smatram da oni jo uvijek predstavljaju osnovu kronoloskog sustava " japodske kulture eljeznog doba". U kasno bronano doba izmeu 1200. i 800. godine prije Krista{Ha A l - H a B2) odvija se prva razvojna faza japodske kulture. Karakteristinu arheoloku grau ine sjekire sa zaliscima, keltovi, bronana koplja, srpovi, rijetki noevi, lune fibule s dva diska na luku, velike lune jednopetljaste fibule, dvodijelne fibule s ravnom nogom, sptralne naoalaste fibute manjih dimenzija, tordirane bronane ogrlice, ogrlice od spiralnih cjevica, ogrlice od jantarnih zrna, spiralno naoalasti privjesci sa cjevastim srednjim dijelom, spiralni privjesci u obliku kotaa i igle s okruglom glavom ( D R E C H S L E R - B I I 1983: 382-386). Nije potpuno sigurno moe li se ovoj fazi razvitka Japoda pripisati i ostava srpova i keltova iz umatca te drugi pojedinani nalazi keltova iz Pounja ( T R U H E L K A 1893: 35-38; R A U N I G 1992: 33). Keramiku prve faze razvoja japodske kulture karakterizirakaneliranje i facetiranje, potkoviaste, koljenaste i horizontalne drke, a u grobovima se nalaze i keramiki oblici karakteristini za kulturu polja sa arama ( D R E C H S L E R - B I I 1983: 386-388).

53

Povijtst japoda. Pristup Drugu razvojnu fazu japodske kulture Ruica Drecshler-Bii datirala je u razdoblje od okvirno 800. do 700. godine prije Krisra (Ha B3 i Ha C l stupanj srarijeg eljeznog doba; D R E C H S L E R - B T I 1987: 399-401, sl. 22). U Prozoru, na dijelu najvee nekropole juno od gradine Veliki i Mali Vital, koji je istraivala Drechsler-Bii 1971. i 1972. godine, sahranjivanje je zapoelo 800.-750. godine prije Krista ( D R E C H S L E R - B I Z I 1973: 21). Poeci ove nekropole vjerojatno su i stariji jer su u ranijim Ljubievim istraivanjima pronaeni grobovi s nalazima koje moemo datirati u 10. stoljee prije Krista. Mari najstarije horizonre nekropola Jezerine i Golubi datira u vrijeme od 800, do 650. godine prije Krisra ( M A R I 1968: 1). Na ostalim se lokalitetima samo nastavlja kontinuitet sahranjivanja na istom mjestu.
32

Japodska kuiturna grupa ieljtznog doba 1976: 8-9, t, 2,fig-1-5). Navedeni autori ovdje donose naziv fibule "ad arco foliato" i smjetaju ove fibule u "periodo II antico e alle fase intermedia tra il II antico e il II medio". Pojavljuju se i igle sa stoastom glavom. Ima ih i u Jezerinama i Kompolju ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 400). U isto doba, ili moda nesto ranije, pojavljuju se u Sloveniji i na liburnskom podruju. Igle su primjer utjecaja sa zapadne obale Jadrana, iz Picena odakle posredovanjem Liburna dolaze na japodsko podruje. D . LolHni datira ih u 9- stoljee prije Krista (grob 52 iz Numane; L O L L I N I 1976: 122). Na likom podruju datiraju se neto kasnije, a njihov dolazak preko podruja Liburnije, gdje su takoer rijetke, Drechsler-Bii datira u 8. stoljee prije Krista ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 400). Sada se u L k i pojavljuju i pijaviaste sanguisuga fibule. Fibula iz groba 8 u Vrepcu, masivno je lijevana i ima malu polukrunu nogu. Fibule iz Prozora i Smiljana ukrasene su udubljenim linijama sloenima u metope ( LJUBI 1889, t. X I X : 73, 74; B A K A R I 1986: t. 1: 9)- FrancStare spomenute primjerke smatra najstarijim iialskim importom u jadranskom zaleu i datira ih u 8, stoljee prije Krista (STARE 1954: 30-31, t. V I : 1-3). Prema Drechsler-Bii> fibule s japodskog teritorija i ornamentikom i svojim obiicima potpuno odgovaraju fibulama s podruja kulture Este { C H I E C H O B I A N C H I , C A L Z A V A R A , D E M I N , T O M B O L A N I 1976:12, T . 4,fig,3-9; F O G O L A R I , F R E Y 1965:fig.1, n. 8). Nesto su rjede ove fibule zastupljene u Picenumu. Trea razvojna faza japodske kulture obuhvaa vrijeme od 700. do 600. godine prije Krista (Ha C l i C2 srednjoeuropske kronologije starijeg eljeznog dobai D R E C H S L E R - B I I 1987: 402). Najvise podataka o ovom razdoblju pruaju bogate nekropole Kompolja, Prozora, Smiljana i Vrepca, Najesi su nalazi bronani nakit i dijelovi nonje, dok je oruje vrlo rijetko. Najei tipovi fibula su jednopetljaste lune fibule sa zrnom jantara, fibule s rebrastim lukom (poznate kao i gusjeniaste fibule), spiralne naoalaste fibule i pijaviaste fibule od bronanog lima s unasto savijenim lukom, fibule s dva dugmeta na luku i dugom nogom s kuglicom na kraju, bronani pravokutni okovi pojasa, dvokrake igle s nizom osmica na glavi, oglavlja od bronanog lima s iskucanim geometrijskim ornamentima, pravokutne ploice s ptijim protomama i razliito profiliranim privjescima objeenim na donjem rubu. Fibule s rebrastim lukom, lukom koji podsjea na gusjenicu, nadene su samo na lokalitetima uz rijeku Unu, na Jezerinama, Golubiu iRipu ( M A R I 1968: 16).
CALZAVARA, D E M I N , TOMBOLANI

Spiralne naoalastefibule>fibuletipa Golinjevo tree generacije, fibule raskucanog luka s urezanim ukrasirna, pijaviaste (sanguisuga) fibule, igle s ploastom glavom i zadebljanjem na vratu, igle s roiem na zadebljanju vrata, tordirane ogrlice (torkvesi), privjesci u obliku praporca, jednostavni cjevasti privjesci s krunom glavom najkarakteristinija su arheoloka grada ovog razdoblja ( M A R I 1968: 399-402), U srednjem toku rijeke Une primjeujemo lune jednopetljaste fibule, u Lici datirane u prvu fazu, zatim spiralne narukvice trokutastog presjeka, tordirane narukvice> masivne narukvice s urezanim ukrasima, masivne nanogvice i nanogvice lunog presjeka. Keramiki oblici obuhvaaju bikonine posude visokog vrata, izvijenog facetiranog ili kaneliranog oboda te zdjele otro profiliranog ramena facetiranog ili kaneliranog oboda, najee s dvije vertikalne ili horizontalne drke. Ovi su oblici nastali pod jakim utjecajem kulture polja sa arama ( M A R I 1968: 10-12; R A U N I G 1992: 34). Na Kordunu, na rubnom dijelu japodskog prostora> naene su fibula iz ostave u Dreniku te fragmentirana fibula iz Koranskog Luga. One pripadaju ovievoj treoj generaciji fibula tipa Golinjevo. Ovom vremenskom horizontu pnpadaju ifibules raskucanim lukom ukraenim snopovima tankih urezanih linija ili tokica (srodni primjerci nalaze se u nekropolama Ljubljanske kulture - Ljubljana Ilb: Ljubljani, Ostroniku i Slepeku kod Mokronoga, mihelu (Notranjska Ilb), koje Gutin datira u Ha B3 stupanj ( G U T I N 1975: 471, t. 4: 9). Na podruju rasprostiranja kulture Este ove se fibule pojavljuju tijekom druge faze razvoja kulture ( C H I E C H O B I A N C H I ,
33

32 Jednopetljaste lune fibule, siroka bronana narukvica s iskucanim ptijim protomama, fibule s lukom od tankog bronanog lima sloenog ti nh petlji (LJUBJ 1889; 105-151, t. XV-XXXII}. 33 Fibule koje po oviu pripadaju treoj generacijifibulatipa Golinjevo moemo s velikom sigurnou datirati u 8- stoljee. To se odnosi i nafibuletoga cipa iz groba u tumulu III na lokalitetu Gradac-Sokolac ostave Osredak kod Bosanske Krupe i ostavc Dreinik I (Covi 1971: 321).

U kulturi Este ove sufibuledadrane u poetak 7. stoljea- "Fibule con arco a grandicosteestaffacorta^upublikacijisu klasificiranekaotipVI. I ukulturiEste rijetke su i sporadine ( C H I E C H O B I A N C H I , C A L Z A V A R A , D E M l N , T O M O L A N I 55

54

Povijest Japoda. I*ristup 1976: 9, t, 3 >fig.1-5).Ovoj fazi pripada i grob 44 nekropole u Prozoru, datiran analizom C-14 u vrijeme oko 650. prije Krista (+/- 60 godina; D R E C H S L E R - B I I 1987: 403). Taj je grob bio pokriven drvenom daskom, a od nalaza zanimljiva je jednopetljasta luna fibula od bronane ice sa zrnom jantara. Zajedno s ovim fibulama u grobovima su se vrlo esto nalazlla i oglavlja od bronanog lima ukraena u tehnici iskucavanja. Takvi su na primjer grobovi 384 kompoljske i 45 prozorske nekropole ( D R E C H S L E R - B I I 1968: 34 i dalje; 1973:35). Dreschsler-Bii smatra lune jednopetljaste fibule s lukom omotanim trakom od bronanog lima i ukraene s vie staklenih ili jantarnih zrna sasvim karakteristinim proizvodima japodskih radiortica. One ponekad na igli imaju i privjeske od nekoliko lania ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 403). U ovoj fazi vrlo su este i fibule u obliku naoala s "osmicom" u sreini re jednopetljastom iglom na poleini. One su na ovom prostoru prisutne od kraja bronanog doba, a Japodi ih upotrebljavaju tijekom itavog eljeznog doba. Pojavljuju se i lijevane bronane kope i okviri pravokutnog oblika, zakovicama privreni na pojaseve od koe ili tkanine. Ovakvi pojasevi ukraeni urezanim geometrijskim motivima vrlo su esti u jugozapadnom alpskom prostoru. U grobovima se nalaze i igle s okruglom glavom i ispod nje vie okruglih zadebljanja re dvostruke igle, s glavom u obliku niza osmica. Krajem ove faze pojavljuju se i fibule s dva dugmeta na luku, a due bottoni. Imaju dugu nogu i jednu kuglicu na njezinom zavretku. Ostaje pitanje s kojeg se prostora ove fibule ire (LOLLINI 1976: t. IX). Trebalo bi spomenuti i nalaz vie keramikih posuda (keramika posuda s uvuenim obodom, alica s drkom, trbuasti lonac s uskim obodom> slian onome koji je naden u grobu 18 u Golubiu) te jedno eljezno koplje, koji su nadeni na ognjitu kue na Masnikosinoj gradtni u Peanima ( D R E C H S L E R 34

Japaiislea kuhurna grupa ieljeznog doba s okruglim ispupenjcm na kraju noge, fibula s dva dugmeta na luku. nesto su rjede zmijaste fibule s diskom na luku, ukrasne igle s vie kuglica na vratu, igle s luno savijenom glavom i dvije male petlje, dvokrake igle s glavom u obliku niza osmica, ogrlice od jantarnih zrna, razni privjesci u obliku stiliziranih Ijudskih likova (dominiraju ene i ratnici), privjesci s ukrasima koji prikazuju razliite ivotinje (ptice, ribe, konji)> okovi za pojas, ponekad ukraeni nizom stiliziranih ratnika ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 404-409). Zbog velikog broja i tipoloke raznovrsnosri Drechsler-Bii je s pravom pretpostavila da su ovi predmeti bili proizvod japodskih radionica. S japodskog prostora ovi se predmeri ire i na susjedna podruja. Na liburnskom podruju ovakvi su privjes naeni u Ninu, Zatonu kod Nina i Kolanu na otoku Pagu ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 408). Srodne ovim privjescima su i figure ratnika urezane na pravokutnim pojasnim okovima. Ratnici su stilizirani u obliku trokuta, a krijeste ljemova sputaju se niz vrat. Drechsler-Bii smatra da se radi o ilirsko-grkim ljemovima. Prema analizi zatvorenih grobnih cjclina Ruica Drechsler-Bii ustvrdila je da veina ovth privjesaka i figuralnih prikaza pripadaju razdoblju Ha D l stupnja, dakle 6. stoljeu prije Krista ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 408). U dolini rijeke Une ovom razdoblju pripadaju neki grobovi nekropole na Gradini u Ripu s eljeznim pravokutnim okovima za pojas, eljeznim iglama, bikoninim velikim i manjim posudama kao karakteristinim nalazima ( R A U N I G 1981: 35-36). Najvie arheolokih podataka za poznavanje ovog razdoblja pruile su nekropole u Prozoru, Kompolju, Smiljanu i irokoj Kuli. U grobu 6 u Prozoru naenesu tri razliite vrste fibula, zmijolika s diskom na luku, lune fibule s dugom nogom, te jedna luna s raskucanim krajem duge noge koja se savija prema luku ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 406). U junoalpskom prostoru zmijolike fibule mladeg tipa, sline naoj fibuli iz a 6 nekropole u Prozoru, pojavljuju se u grobovima stupnja Ha D l . Fibule s dugom nogom posebno su vano obiijeje ovog razdoblja. Gutin ovakve fnSuIe iz Nina, Zatona i Kompolja, dakle s podruja Liburna i Japoda, smjera u Ha C2 stupanj, prema analogijama iz Slovenije. To miljenje prihvaa i R. Drechsler-Bii smjetajui ove fibule kod Japoda i Liburna u Ha C l - Ha D l stupanj starijeg eljeznog doba ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 406). Fibule s tri kuglice na iuku, s krupnijim okruglim kuglicama i dugom nogom koja zavrava kuglicom japodska su posebnost, a pojavljuju se i u Dolenjskoj.
35

BII 1987:

404).

Ovom razdoblju pripada i ostava oruja s bronanim i eljezntm kopljima te eljeznim maem iz Kostela na Uni, u blizini Bihaa, koju je Raunig datirala u poerak 6. stoljea prije Krista ( R A U N I G 1962: 57, t. M H 1992: 35)etvrta faza japodske kulture eljeznog doba prema podjeli Ruice Drechsler-Bii obuhvaa vrijeme od 600. do 500. godine prije Krista (stupanj Ha Dl-2). I u ovoj je fazi zamjetan kontinuirani razvltak, no postupno se poveava broj novih elemenata materijalne kulture. Luna fibula s dugom nogom
34 Ove su fibule ve od Ha B3 stupnja vdo populacne i kod Liburna L kod Japoda. Njihova je rasprofiranjenosc vetika i u srednjoj Italiji, Apuliji i u bolonjskom kulturnom krugu (BATOVI 1976: 43. 47, sl. 1 2 i k a r t a ) .

35

Obino se ove Rbule u literaturi nazivaju protocertosa ili pracerrosa, to Guitin smatra pogrenim (GUSTIN. KNIFIC 1975: 835, karta 1. A).

56

57

lhwijt$t Japoda. PHstup Gutin ih u Notranjskoj smjeta u Ha D l i Ha D2 stupanj, dakle u svoj etvrti stupanj razvoja Notranjske grupe ( G U T I N 1975: 476, s l 3:37-38). One se tijekom 6. stoljea pojavljuju u Picenu, a manjih su dimenzija kao i fibule koje potjeu sa slovenskog podruja. Neki od ovih tipova moda su i preuzeti s podruja Picena. Za primjerak ovakve fibule, ukraen pticom na luku, a naen u grobu 36 nekropole u Kompolju, Drechsler-Bii tvrdi da je izraen prema utjecajima iz picenskog kulturnog kruga, a datira je u 6. i poetak 5. stoljea prije Krista ( D R E C H S L E R - B I I 1987: t. XLIV, 8; R A U N I G 1992: 145). Fibule u obliku naoala podsjeaju na ovakve fibule prethodnih razdobljih, osim to su sada diskovi i sredinja etverokraka ploica lijevani iz jednog komada. Ove se fibule nalaze iskljuivo na lokalitetima sredinjeg japodskog podruja. Razdoblje od 5- do L stoljea prije Krista vrijeme je dubokih i korjenitih promjena na irem prostoru koji je okruivao Japode. Iz arheolokog je materijala vidljivo da se na japodskom prostoru nastavlja razvitak jedne formirane i jasno artikulirane etnike cjeline koja je imala svoj identitet, izraz i ukus. Kada Japodi i prihvaaju ukrase, dijelove nonje, koji su u odreenom trenutku na irem prostcru u "modi" ili ak obiaje iz razliitih kulturnih sfera, uvijek ih prilagouju sebi svojstvenom ukusu. U kronolokoj podjcli japodske kulturne grupe eljeznog doba, Ruica Drechsler-Bii je razdoblje od 5. do 1. stoljea prije Krista podijelila u tri faze (faza 5-7), kao nastavak kontinuiranog kulturnog razvitka prethodnih razdoblja ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 409-416, sl. 25). Petu fazu razvoja japodske kulture karakteriziraju certosa fibule, fibule s tri kuglice na luku, ploaste naoalaste fibule, fibule s glavom ili lukom u obliku ivotinje, tropetljaste fibule s jantarnim zrnima na luku, privjes radeni na proboj, bronani i eljezni pojasni okovi, ornamenrirana jantarna i staklena zrna. Na srednjem toku rijeke Une i dalje se upotrebljavaju gusjeniaste fibule, a pojavljuju se i certosa fibule, lune eljezne fibule srodne gusjeniastima, fibule s omotanim lukom, pincete malo proirenih krajeva, okrugli profilirani privjesci od lirna, bronane igle, bronani lanii, pravokutni pojasni okovi, spiralne narukvice plosnatog presjeka, dugmad u obliku kria, staklena i jantarna zrna s geometrijskim ornamentom. Od keramike karakteristine su posudice s jednom ili dvije drke i alice s drkom koja ide iznad oboda. Primjeuje se pojednostavljivanje profila posuda, javljaju se i bojani geometrijski ornamenti. U Vinici karakteristinu gradu ine certosa fibule, lune fibule s tri kuglice na luku, ploaste naoalaste fibule, okrugli i na rubu profihrani privjesci ( M A R I 1968: 13-17; D R E C H S L E R - B I I 1987: 409; R A U N I G 1992: 37). Ova feza obuhvaa vrijeme od otprilike 500. do 300. godine prije Krista (Ha D2-3 stupanj). Za podruje srednjeg toka rijeke Une Mari je ovo razdoblje nazvao drugom

Japodska kulturna grupa zeljtznog doba fazom (Jczerine II, Golubl II, Ribi I). Kako u prethodnom razdoblju od 650. do 500. godine nije bilo grobova, on je pretpostavio da su moda u tom razdoblju mjesta sahranjivanja bila na nekom drugom mjestu ( M A R I 1968: 13). Na temelju nalaza iz nekropole na Gradini u Ripu, Branka Raunig predlae da 2. faza unskih nekropola obuhvaa vrijeme od 650. do 360. godine prije Krista. Ova bi faza imala dva dijela, 2a (650.-500. prije Krista) i 2b (500-360. prije Krista; R A U N I G 1981: 153; 1992: 33). To je doba burnih gospodarskih, politikih i etnikih promjena na irem podruju Europe i Sredozemlja. Dolazi do sloma bogatih haltatskih drutava istonoalpskog prostora. Odjeci tih promjena, dodue neto kasnije, dodirnut e i japodski prostor. Sve te promjene nee ipak izazvati korjenit prekid japodskog etnikog i kulturnog kontinuiteta. Tom razdoblju pripadaju najmlai slojevi velikih likih nekropola u Kompolju i Prozoru ( D R E C H S L E R - B I I 1973:18-21). Neki grobovi u nekropoli na Velikoj njivi u Vrepcu i iz Vrania gromile u irokoj Kuli takoer pripadaju ovom vremenskom horizontu ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 409; 1958: 43-57, t. X-XIV; B R U N M I D 1901a: 63-72). Na podruju rijeke Une u ovom vremenu, nastavlja se sahranjivanje na Jezerinama i Golubiu i na nekropoli na Gradini u Ripu, a zapoinje sahranjivanje na nekropoli u Ribiu ( M A R I 1968: 13; R A U N I G 1975:49-51; 1981: 141-162). U ovom se razdoblju na japodskom prostoru poinju uestalo javljati certoke fibule. U ranijim se razdobtjima one javljaju samo sporadino i pojedinano, a tek od 5. stoljea kontinuirano traju na japodskim lokalitettma sve do kasnog latena ( T E A K - G R E G L 1981: 33-35). U nonji u ovom razdoblju ne vidimo neke vee promjene. Na unskom podruju karakteristini su okrugli profilirani privjcsci od bronanog lima, pincete blago proirenih krajeva, plosnata zrna jantara s urezanim geometrijskim ornamentom, pravokutni okovi za pojas esto raeni na proboj i bikonine posude s dvije drke. Na vinikoj nekropoli te u Lici i Ogulinsko-plaanskoj udolini takoder se esto u grobovima pojavljuju fibule certosa, lune fibule s tri kuglice na luku, ploaste naoalaste fibule, re razliltj privjesci. Pojavljuju se ifibules glavom u obliku ivotinje, bronani pojasni okovi, razliita zrna od jantara i stakla. Gotovo se svi oblici nakita u ovom razdoblju i dalje transformiraju shodno promjenama utjecaja ili mode, ali svc su to ipak manjc promjene. Ostaje primjetljiv jak kontinuitet i batina prethodnih razdoblja bitno utjec na trenutni ukus. Razdobljc od 300. do 1807170. godine prije Krista, prema periodizaciji Drechsler-Bii, predstavlja estu fazu razvoja japodske kulturc eljeznog doba ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 411-415). Svoju jc pcriodizaciju R. Drechsier-Bii radila vic prema nalazima s likih lokatiteta. U dolini rijcke Une ovoj ta/.i

58

59

Povijest japoda. Pristup odgovara druga polovica faze III (360.-250. prije Krista) i prva polovica faze IV (250.-110. prije Krista; M A R I 1968: 17-27). Lokaliteti u kojima moemo pronai predmete iz ove faze jesu nekropole u Vinici> jezerinama, Ribiu, Golubiu, Prozoru, irokoj Kuti, Tromariji, Kompolju, Vrepcu (Velika njiva). Metalni predmeti pokazuju razvoj oblika iz prethodnih razdoblja. Ipak, pojavljuju se i odreeni latenski utjecaji: fibule s lukom okruglog presjeka i s profiliranom noicom prebaenom unatrag i vezanom za luk, staklena zrna s tri Uca, ulomak narebrene staklene narukvice koja visi na luku fibule, ploaste fibule liburnskog tipa, okovi za pojas s reljefnim predstavama ivocinja, dugmad u obliku kria. Na podruju rijeke Une ro su i fibule s unatrag prebaenom noicom i kuglicom na nozi, grupa delmatsko-japodskih fibula s unatrag povijenim produetkom noge srodnih ranoiatenskim fibulama, fibule s okruglim proirenjima i umetkom od jantara ili stakla na nozi prebaenoj unatrag i spojenoj s lukom, ulomak staklene narukvice (koja visi na luku fibule), unaste certosa fibule, dvospiralne fibule sa zrnima jantara na Iuku, dugmad u obliku kria, ploice izradene na proboj. Keramika pokazuje i dalje pojednostavljenje oblika. Prevladavaju posude ravno odsjeenog oboda, bez profilacije. U upotrebi su jo uvijek velike bikonine posude i male posudice s dvije drke. Od ukrasa na keramici najei su urezivanje trokutia i geometrijski ornament nanesen crnom ili tamno smeom bojom na crvenkastim ili ukastim posudama. U Vinici su este fibule s unastim lukom i unatrag prebaenom nogom, stakiena narebrena narukvica, bronane "pastirske palice", fibule s tri kuglice na luku, pincete irokih krajeva> a od keramikih proizvoda javlja se keramika raena prema starijoj tradiciji, crno ili crveno bojene posude na visokoj nozi i samo jedna latenska posuda izradena na kolu. Prema podjeli Drechsler-Bii, posljednje je razdoblje razvoja materijalne kulture Japoda tzv. sedma faza. Ovo je doba kada su Japodi ve potpuno u sferi interesa antikog svijeta. U Lici ova faza obuhvaa vrijeme od 180, do 35. godine prije Krista ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 415). Prema Marievoj podjeli ovo razdoblje odgovara drugoj polovici faze IV (250.-110. prije Krista) te fazi Va (110.-35. prije Krista; M A R I 1968: 23-32). Ovo je vrijemc kad se Japodi ve pojavljuju u antikim literarnim vrelima. Doba je to stalnth i intenzivnih kontakata s rimskim svijetom. Ovi e kontakti rezultirati i konanim porazom japoda i njihovim prikljuivanjem rimskom provincijalnom sustavu. Predmeti materijalne kulture ovog razdoblja pokazuju nastavak upotrebe svih oblika iz prethodne fazc. Osim toga, pojavljuju se i predmeti kao to su ploaste fibule mlade varijante, pojedina staklena zrna, geme, nakit od srebra> profilirana jantarna zrna, a rijetko sc pojavljuje i oruije> eljezni bojni noevi ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 415-416). Na unskim nekropolama koriste se fibule s

Japodska kultuma grupa ittjtznog doba dvije dvostrane spirale i jantarnim ili staklenim zrnima na ianom luku, fibulc ranolatenske i srednjolatcnske sheme s jednom, a kasnije i dvije kuglice na produetku noge, jednostavne iane fibule s kratkom spiralom i nogom spojenom s lukom, okrugla jantarna zrna s obostranim udubljenjima, pektorali s antitetski postavljenim konjskim protomama, igle s usicom, dva puta probuena jantarna ztna, plosnati probueni bronani obrui s laricama ili bez njih, privjesci u obliku koarice. Keramika pokazuje srodnost najstarijim japodskim grobovima: zaobljeno-bikonine posude (are) ravnog oboda s trakom ukraenom otiscima prstiju> nalijepljenom na zidu posude, amforice i drugi oblici ( M A R I 1968: 23-32). Osma faza razvoja japodske kulture razvidna je samo na materijalu nekropola na srednjem toku rijeke Une. Ova faza obuhvaa vrijeme poetaka rimske vlasti u Iliriku, dakle faze Vb (35. prije Krista-10720. poslije Krista) i V I (10./20.-110. poslije Krista; M A R I 1968: 32-38), Poetkom 2. stoljea prije Krista prestaje sahranjivanje na unskim nekropolama. Karakteristini materijal predstavljaju i dalje dvopetljaste fibule, najmladi oblici dvospiralnihfibulasa zrnima na luku, unaste fibule ranolatenske sheme, fibule srednjolatenske sheme sa petljom na luku, kasnolatenske fibule, pektorali s prikazima konjskih glava> prstenje od navoja bronane trake, prstenje s krajevima koji se mimoilaze, kope sa smotanim krajevima, plosnati obrui, narukvice s ispupenjima, ploice s dva polukruna zavretka, veliki broj igala, male pincete, krivr eljezni noevi, uzduno i popreno probuena jantarna zrna> jantarna zrna u obliku ivotinja. I u ovom se razdoblju dalje nastavljaju starije tradicije koritenja iskljuivo runo radenih posuda ( R A U N I G 1992: 39-41). Od proizvoda rimske provenijencije pojavljuju sefibuleod ice visokog luka i izduiene noge, bojske fibule, fibule rebrastog luka i izduene noge, fibule u obliku diska>fibules dva dugmeta na luku, fibule s krilcima, aucissa fibule, prstenje s kamenom, narukvice od ice s omotanim krajevima, uplje narukvice. Nesto kasnije, u prvoj etvrtini I. stoljea poslije Krista> pojavljuju se jako profilirane fibule s jednim dugmetom, male profilirane fibule sa segmentarnim presjekom luka, vee fibule istog ttpa ovalnog presjeka, jako profilirane fibule rombinog presjeka luka iznad vertikalno proirene noge. Krajem ovog razdoblja pojavljuju se i fibule ukraene snopovima paralelnih linija na luku i "tremolir" ornamentom na luku. Tijekom 1. stoljea poslije Krista traju i mlade aucissa fibule s uzdunim kanalima ilt pravokutnim trokutima na luku. Javlja se i prstenje s gemama, srebrni pleteni lanii, srebrnc naunicc> eljezni noevi bronana spatula (RAUNIG 1992: 40-41). Zanlmljlvo jc da postepcno nestaju jantarna zrna> tako omiljena u japodskom narodu. I'ojavljuju se kamene cilindrine urne, sljemenasti poklopci, kvadratnr kurnnir untc % Upustima ( M A R I 1968: 32-38).
T

60

61

Povijest Japoda. Pristtip Ovo je vrlo kratak pregled najvanijih nalaza i nalazita materijalne kulture Japoda od kasnog broncanog doba do vremena njihovog dolaska pod rimsku vlast. Kontinuirani razvitak i cjelovitost prostora najvanije su njezine odlike. One su i vodile istraivae u stvaranju pojma arheoloke kulture "japodska kultura eljeznog doba" Nabrojane faze rezultat su dosadasnjih istraivanja i predstavljaju tek pomagalo u razumijevanju bogate japodske materijalne batine. One su naravno podlone promjenama u skladu s razvitkom povijesnih znanosti.

Prvi spomen Japoda u antikim literarnim vrelima

62

rvi, dakle i najscariji sauvani vjerojatni spomen Japoda prenosi Stjepan Bizantinac, grki geograf i gramatiar iz 6. stoljea poslije Krista, autor velikog geografskog ieksikona E9VIKCX (Narodnc znamenitosti; od 55 knjiga sauvana je samo epitoma), a naao ga je kod Hekateja iz Mileta, uvenog logografa iz 6. stoljea prije Krista (oko 560. oko 480. g. prije Krista; JACOBV 1968: 20 fragm. 86, 97). Hekatej je iza sebe ostavio djela: Genealogije, revEnXoyiai i Zemljopisna karta svijeta, Ffjcjrceptoooc,i Vodi po svijetu: Europa i Azija: nepirVfticiu; Ei>pa>nr] 'ACJITV Od ovih djela nije ostalo mnogo, ali znamo da su ih obilato koristili drugi pisci, posebno Herodot ( B U C H W A L D , H O H L W E G , P R I N Z 1991: 386; K R I M A N 1979:25).
1

Hekatej prvi medu grkim piscima donosi neke relativno konkretne geografske, odnosno etnografske podatke o jadranskim obalama. Iz razliitih fragmenata doznajemo za razliite narode kao to su Histri (fragment 91), Enhelejci (fragment 103), Hitmiti (fragment 96), Siopi (fragmenti 95 i 96), Mentori {fragment 94), Piceni (fragment 89) i Liburni (fragment 93; F. GR HIST. I A , fr. 89, 91, 9396, 104; J A C O B Y 1968: 20-21). Hckatej je koristio ukupno dotadanje geografsko znanje gradeno i na putovanjima grkih pomoraca, dakle na vienju iz prve ruke, Kasnijim prenoenjem ovi su poaci bili izloeni promjenama i ispravkama. Stjepan Bizantinac prenosi Hekatejevuvijest odvijejapigije, jednoj u Iliriku i drugoj u Italiji:... Iajci)vta P Ttoheic,, uta ev Tfi 'lTc&to; Kal tepa ev Tfi 'Ikkupl 5i. (Stepk Byz. F. Gr. Hist. IA, fr. 86, 97; JACOBV 1968: 20, fragm. 86, 97). U starijoj literaturi ova je ilirska Japigija shvaena kao najstartji spomcn Japoda, a i italski Japigi smatrani su ilirskim doseljenicima ( M A Y E R 1940: 192193). Degrassi u svome radu o japodskirn granicama nije siguran radi Ii sc o originalnom podatku ili o kasnijoj redakciji (DEGRASSI 1930: 263). Prema Eforovom podatku iz 4. stoljea prije Krista, koji prenosi Strabon (Strab. V I , 1, 12), Japigi su nastavali Kroton u Kalabriji ( P H I L L I P 1914: 728729; JACOBV 1968; L O M B A R D O 1998: 862-864). Ovu tezu donosi i ae, koji takoer ne odbacuje niti postojanje Japigije na junoilirskom podruju ( A E 1988: 79). Ova bi hipoteza mogla biti i mogua ukoliko prihvatimo argumente da je ime Japiga uistinu ilirskog porijekla.
t > 36

36

Maver ak govori o japodskim kolonijama u Picenumu. Na tome je cragu i A. Stipevi uvjeren da su Japigi u Mvarl balkanikJ Japodi, a iiirskog su porijekla i Mesapi, Salentini i dr
(STIPEVI 1989: 24-25).

65

Povijest Japoda. Pristup Kozlii smarra da se ovaj Hekatejev podatak podjednako odnosi na Japigiju u Italiji i na Japode i Japodiju, teda je Stjepan Bizanrinac narodna imena Iapydes i Iapyges na temelju homofonije shvatio kao identian ili vrlo slian narod. Japodsko je ime, prema Kozliievu miljenju, doslo do Stjepana u iskvarenome obliku (KOZLII 1990: 44). Kozlii je miljenja da se i u Stjepanovom citatu Hekateja takoder radi o Japodima, ali je njihovo ime do kasne antike dolo u iskvarenome obliku (KOZLII 1990: 44, bilj. 51). Na drugome mjestu, u jednoj natuknici o Japodima, Stjepan Bizantinac citira Dionizija iz Halikarnasa: 'ICTCOOEC, eOvoc, KEVCIKOV npoc, Tfj 'IXXupta. Aiovuatoc, EKKatSeKOITCO ili u prijevodu: "Japodi, keltski narod u Iliriji. Dionizije u 16. knjizi" (Steph. Byz., s. v. lapodes; KIESSLING 1867: 226 Excerpta ex libro XVI). Prema Suiu, IEQA.I<; (gradovi), iz Hekatejeva navoda treba prevesti kao civitates, a ne urbes kako je to uinio Muller (Sui 1976: 83). Civitates bi prema ovome doista trebalo prevesti hrvatskom rijeju "opina" ili "zajednica" to je moglo odgovarati unutrasnjoj strukruri japodske organizacije. O ovome fenomenu bit e govora neto kasnije, u dijelu knjige posveenom prostornoj organizaciji i drutvenom razvitku Japoda. Hekatejeva Ilirida u 6. stoljeu prije Krista nije obuhvaala podruje nastanjeno Japodima, niti je Italija dopirala do podruja nastanjenog Japigima. Prema Suievom je miljenju Stjepan Bizantinac locirao dvije Japigije, oblikujui Hekatejeve podatke prema "svojoj erudiciji" i gledajui iz perspektive svoga vremena. Stare nepostojee povijesno-geografske pojmove prenio je u povijesno vrijeme te je napisao da je jedna Japigija u Iraliji, a druga u Iliriku. Sui zakljuuje: "No ipak, odbacivsi taj Stjepanov dodatak, ostaje osnovna injenica da su postojale dvije Japigije, jedna na jugu Apeninskog poluotoka i druga (Japudija) na sjeverozapadu balkanskoga, pa i tu konkordanciju valja promatrati u kompleksu svih drugih toponomastikih i onomastikih podudaranja na dvjema obalama" (Sui 1975: 110). Tako bi ovaj fragment bio plodom kasnije redakcije, Benac odluno odbacuje vezu i biio kakovu podudarnost izmeu Japigije i Japodije obrazlaui to izmeu ostalog i tvrdnjom da Japoda nije niti bilo na jadranskoj obali ( BENAC 1988:53). Ostaje ipak injenica da se radi o srodnim i slinim nazivima koji mogu ukazivati na mnogobrojne meusobne veze Italije i njoj suprotne jadranske obale. Ostaje otvorenim pitanjem radi li se o kasnijoj redakciji Hekatejeve vijesti i gledanju na primarni izvor iz kasnoantike perspektive, kada je Japodija uistinu
37

Prvi spomen Japoda u antiikim literarnim vrelima bila dijelom Ilirika. Moda se radilo, pa makar i o kasnoantikoj ili ranosrednjovjekovnoj aluziji na nedvojbene intenzivne kontakte i kulturno i etniko prepletanje istone i zapadne obale Jadrana, u dugim razdobljima povijesnog trajanja. Unato ovim kasnijim redakcijama i promjenama, Hekateja kao jednog od najstarijih povijesnih pisanih izvora nikako ne bi trebalo odbaciti, posebno stoga to nam makar i u fragmentirna, daje neprocjenjivo vane podatke o drugim narodima istone jadranske obale. Stoga je vrlo vjerojatno da je Hekatej uistinu pisao o Japodima, ali su njegove obavijesti kasnije preraivali i obogaivali novim podacima mnogi redaktori. Nakon Hekateja, pisani izvori ute o Japodima sve do drugog stoljea prije Krista. uvene bronane Iguvijske tablice, naene u talijanskome mjestu Gubbio (antiki Iguvium) spominju iapuzkum numen (iapuzkum nomen; I b 17; VI b 54; 58, 59, VII a 12, 47,48; P O U L T N E V 1959: 164; D E V O T O 1954: 64, 96, 275). Tablke su sadravale uputstva za obredne sveanosti vjerskog kolegija Fratres Atiedii, izuzetno jakog u vrijeme Rimske Republike. Ime iapuzkum spomenuto je u dijeiu u kojem se proklinju neprijatelji. Poultnev u svome izdanju Iguvijskih tablica iapuzkum numen prevodi kao "the lapudic name" ( POULTNEY 1959: 164). On dovodi u vezu slinost imena lapuzkum s imenom Iapyges u Italiji i kae da su oba naroda {Japodi i Japigi) ilirskog porijekla. 2,a.japuzkum numen on tvrdi su oni jedan "otTshoot farther south" (vjerojatno izmeu Ravenne i Ancone) matinog naroda s druge strane Jadrana ( POULTNEY 1959). Prema Katiiu, ovom umbrijskom imenu odgovaralo bi latinsko iapudiscum nomen. On dokazuje da je ovo ime samo italska varijanta japodskog imena (KATIIC: 1976: 179)- Iz ovih hipoteza pro~ izlazi da je japodsko ime na Iguvijskim tablicama preitak nekih starih vremena kada se jedna manja ili vea grupa Japoda naselila i na Apeninski poluotok. Tako bi ovo ime u kasnijim vremenima bilo samo ime, bez nekog realnog sadraja. lapuzkum numen s Iguvijskih tablica posluilo je mnogim povjesniarima i arheolozima kao argument o japodskoj prisutnosti na Apeninskom poluotoku. Pretpostavljalo se, naime, da su iguvijski Umbri ovim imenom oznaili neprijatelje koji su u starije vrijeme doli s istone obale Jadrana, a samo je imesauvano zahvaljujui stalnoj obrednoj, nepromijenjenoj formuli. Mayer je uvjeren da su Japodi gospodarili Jadranom. Oni su prema tome stigli u Apuliju oko 1000. godine prije Krista, a u Picenu drali i svoje kolonije. U ovim se tezama Mayer uglavnom oslanjao i na podatak iz Iguvijskih tablica ( M A Y E R 1940: 192-193). O moguoj prisutnosti balkanskih naroda u Italiji svjedoi i Plinijev navod: Dolates cognominc Sallentini (Plin. N. H. III, 113) medu narodima Umbrije, te oronim Aipupvov opoc; kod Polibija (Polyb. III, 100, 2), u podruju izmedu Lucerije i Geronija. Liburnsku planinu Polibije spominje kad opisuje Hanibalovc akcijc u lialiji ( F O U C A U L T 1971: 160). Foucault misli da je ovaj

37 O problemu veza istone i zapadne jadranske obale pisano je uistinu mnogo, Nabrajam samo dio autora s vantjim prilozima - PHILUP 1914: 727-745; Sui 1953; 71-101; KATIJ
1976: 177-183; LOLLINI 1976: 117-153; 1976a: 109-195: BATOVJ 1976: 11-93; BlBTtl-Sfr STIERI&LOSCHIAVO 1976: 163-189; PERONI 1976; 95-115; D E IULIIS 1988; BENAC 1988: 43-67; NAVA 1990; 559-578.

66

67

Pavtftu japtuia. ih-istup dio teksta pokvaren zato jer je ovaj toponim bio nepoznat. Nissen predlae Tip^pvov (mons Tifernus), qct. Matese i Schzvveighauser Taburnus, kod Kandija {Candium; FoucAULT 1971: 160, bilj. 1), Unato misljenjima da se radi o korupteli, ovaj toponim ipak ostaje vrlo vaan> pogotovo stoga to liburnsku prisurnost u Italiji potvruje i Plinije Stariji. Ovaj rimski pisac, iji je izvor vjerojatno bio Katon, govori: Truentum cum amne, efuodsolum Liburnorum tn Italia relictum est (Plin. N. H. III, 110) i dalje u istome djelu: Ab Ancona Gallica ora incipit Togatae Galliae cognomine. Siculi et Ltburni plurima eius tractus tenuere, in primis Palmensem* Praetutianum Hadrianumque agrum, Umbri eos expulsere hosEtruria, hanc Galli (Plin. N H III, 112). Katii je vrlo skeptian prema povezivanju osnivanja liburnskih kolonija u Iraliji s Japodima. Japodi, kao "continentaux et primitifs" (sic!) nisu mogii sudjelovati u formiranju pomorskih i trgovakih baza liburnske talasokracije (KATII 1976: 179-180). Moda i nisu mogli sudjelovati u liburnskoj talasokraciji, ali sigurno ne zbog toga sto su bili "continentaux et primitifs" (kontinentalni i primitivni). * Naalost> ovako postavljena i utemeljena teza nije usamljen primjer. Uostalom, japodsku prisutnost na obali, o kojoj izriito svjedoe literarna vrela, moramo tek promiljati i istraivati. Prosdocimi donosi tezu da je numen lapuzkum ubaen naknadno, negdje oko 167. godine prije Krista, kada je u Iguviju bio interniran ilirski kralj Gencije i njegova obitelj. Prokletstvo iz Iguvijskih tablica, prema ovom miljenju, odnosilo bi se na Gencija, naravno pod uvjetom da su Umbri pod Japodima podrazumijevali sve stanovnike Ilirije. Prosdocimi to objanjava injenkom da su ploe prepisivane tijekom 2. i poetkom 1. stoljea prije Krisra i da su, prema Liviju, Iguvijci sasvim nerado primili Gencija kao taoca (Ttt. Liv. 45, 43, 9;
t 3 39

Prvi spomen japodtt u antiikitn literarnim vrelima naroda. Ono ostaje razliitim u odnosu na ime povijesnih Japoda, iako je oblikom u direktnoj svezi s njima. Objanjavanje svake povijesne mijene migracijama i pokretima naroda ili plemena, kojemu je vrlo rado pribjegavala starija literatura, kao ni inzistiranje iskljuivo na autohtonom razvoju, nisu dosada donijeli nekih veih rezultata, osim vie ili manje uspjelih hipoteza. Ni jednu dosada postavljenu hipotezu ne moemo sa sigurnou niti prihvatiti niti odbiti, Iapuzkum numen u svakom sluaju moemo shvatki kao stari spomen Japoda, ako ne kao trag migracija i invazija, onda kao rezultat vrlo starih i dugotrajnih kontakata, ali i srodnosti naroda koji su nastavali obje jadranske obale. Ipak, pomisao na migracijske pokrete u nemirnim vremenima kasnog bronanog doba danas nikako ne bi rrebalo odbaciti, posebice u kontekstu intenzivnih promjena i velike krize krajem 2. i poetkom 1. tisuljea prije Krista, na itavom prostoru Europe, Anadolije, Mezopotamije, Sirije, Levanta, Egipta i sjeverne Afrike. Za ranije grke putopisce i geografe nemamo sauvan podatak jesu li pisali i o Japodima. Pseudo Skilak, izvor iz najvjerojatnije 4. stoljea ptije Krista, ne spominje Japode. Opisujui jadransku obalu, on u nizu govori o Histrima, Liburnima i drugim jadranskim narodima, ali Japode imenom uope ne spominje ( M U L L E R 1855: 19-56; Sui 1955a: 12M85; P E R E T T I 1961: 5-43; 1963: 16-92; 1979) To je sasvim razumljivo kad se imaju u vidu liburnski posjedi Plomin i Labin na istarskom poluotoku i njihovo direktno naslanjanje na Cres i ostale kvarnerske otoke. Iz te perspektive potpuno je jasno to Pseudo-Skilak opisuje Histre i Liburne u direktnom kontaktu, a ne spominje Japode, smjetene na divljem, Grcima nezanimljivom i nepoznatom dijelu obale. Vanjski su plovidbeni pravci, naravno, potpuno pripadali Histrima i Liburnima. O tome e u ovoj knjizi neto vie rijei biti u poglavlju o japodskom prostoru.
4 0

P R O S D O C I M I 1978:

594).

ae donosi hipotezu da obzirom na fluidnost i nejasnou sirih etnikih oznaka u razdoblju prije no to su se stvorile vre etnike formacije, ne treba iskljuiti mogunost da je na obali i u zaleu postojalo staro, etniki slabo definirano ime koje kasnije postaje imenom odreenog ecnosa. Ovu tezu potkrepljuje i primjerom etnonima 'OuPpiKot (Umbri), pod kojim su najstariji grki pisci podrazumijevali sve zajednice od Gargana do ua rijeke Po, a koji se razlikuje od povijesnih Umbra, naseljenih izmeu Picenuma i Etrurije ( A E 1988: 79-80). Tako je i ime iapuzkum moglo oznaavati itav spektar razliitih
38

39

Bi li to znaflo da su kulture koje ne ive direktno iu obali a priori primitivne? Moemo raspravljati o pojedinanim sluajevima, ali ne bez opreznog i vrlo detaljnog obrazioenja. Arheoloski su izvori u prilog ili proiiv ove teze, nedostatni, Niet jedan od obalnih lokaliteta, na potezu od Rijeke do Karlobaga, nije istraen u lolikoj mjeri da moemo raspravljati o ovom probJemu. Za sada imamo literarna vrela i mali broj sporadinih nalaza.

40

O ovomc nciio oplirnlje o |io|(lav[ju o japodskom prostoru.

68

69

Sukobi s Rimljanima zabiljeeni u literarnim vrelima

zuzetnageostratekavanost prostora kojisu nastavali te mogunost kontrole vanih komunikacija izmeu Italije, subalpskog prostora i Balkana te izmeu panonskog prostora i Jadrana, imbenki su koji su bitno odredili sudbinu naroda Japoda. Naime, japodski je etniki ptostor (Lika, Oguhnsko-plaanska udolina, Pounje, Gorski kotar, Primorje od Rijeke do Jablanca), od kljunog znaenja za sve kopnene puteve prema Panonskoj nizini, junom Jadranu i unutrasnjosti alkana. Stoga su ratoborni i neovisni Japodl smetali irenju rimskog politikog i gospodarskog utjecaja, a svojim su estim vojnim upadima izravno ugroavali i rimske posjede u cisalpinskoj Galiji (sjeverna Italija). Japodi se tako poinju stalno pojavljivati u antikim pisanim izvorima od poetka 2. stoljea prije Krisra. To se naravno poklapa s posrepenom rimskom ekspanzijom prema alpskom, jadranskom i batkanskom prostoru. Osvajanjem sjeverne Italije, osnutkom rimske kolonije u Akvileji 18L godine prije Krista, te konano zauzeem Nezakcija 177. godine prije Krisra, ime je otklonjena opasnost koju su za rimske interese na prostoru sjevernog Jadrana predstavljali Histri, Rim je doao u neposredno susjedstvo Japoda. Od tog e se vremena ovaj narod relarivno esto spominjati u tekstovima antikih pisaca, prije svega u kontekstu burnih dogaanja tijekom 2. i L stoljea prije Krista. Upravo dugotrajnim sukobima i ratovima s Rimom, ali i njegovu sve intenzivnijem gospodarskom angairanju na ovom podruju i dugujemo spomen Japoda u antikim literarnim vrelima/*
1

Tit Livije je jedan od pisaca koji donosi posebno vane obavijesti o ranim kontaktima rimskog svijeta s Japodima. LMje pie da je godine 171. prijeKrista novoosnovana kolonija Akvileja uputila izaslanike Senatu s molbom da utvrdi koloniju koja se osjeala ugroenom od neprijateljskib Histra i Ilira (Liv. 43, 1). U spomenutim Ilirima Patsch prepoznaje Japode (PATSCH 1896: 124). Livije na dva mjesta u 43. knjizi Ab Urbe condita pripovijeda i o konzulu Gaju Kasiju Longinu, kojega je drijebom zapala dunost u Galiji (Liv. 43, 1 i 43, 5). Gaj Kasije Longin je 171. godine prije Krista namjeravao proi
42

41

O rimskoj ekspanziji prema prostoru sjeverne Italije vidjeti katalog izlobe CELTI 1991, odraneuVeneciji.Takoder i: DEMARINIS 1977: 23-50; KRUTA 1980: 7-32; 1981:7-38; 1984: 323-330; 1993; 47-54; VRDALDI IASBEZ 1992: 153-159; 1994; Rossi 1992: 161-167; GRASSI 1995.

42

Patsch polazi od prctpoMavkc d i IU u l.lvljevo vrijeme Japodi ve sastavni dio Ilirika, pa je mislei na Japodc. civaj aniickl phac tipouijcbio tada vrJo esto rabljeni skupni naziv.

73

Povijtst Japoda, Pristup japodskom zemljom i dalje prema unutranjosti Balkana sve do Makedonije da bi tamo iznenada napao makedonskog kralja Perzeja. Tijekom pohoda konzul je proao podruja Karna, Histra i Japoda i svugdje bio gostoljubivo doekan. Poshje neuspjelog pokuaja prodora dalje u unutranjost> konzul je pri povratku poharao zemlje kroz koje je prolazio. Slijedee godine (170. godine prije Krista) Kasije Longin vie nije bio konzul, ve jekao vojni tribun s konzulom Auiom Hostilijem Mancinom boravio u Makedoniji. Istodobno su Karni, Histri i Japodi uputili u Rim poslanstvo koje je Senatu predalo albu zbog Kasijevih postupaka godinu dana ranije (Liv. 43> 5). Kako Livije svjedoi u istom odlomku, u Rimu se s identinim zadatkom zateklo i poslanstvo Gaia, s podruja koje se nalazilo trans Alpes (preko Alpa)> i njihova kralja Cincibila koji su se takoer alili na postupke Kasija Longina i njegova pustoenja galskih sela. Kasije je Longin otiao ratova u Makedoniju> odmah po zavrsetku konzulskog mandata. Prema Krimanovom miljenju, moda je to uinio i zato da izbjegne istragu zbog neuspjelog prebacivanja vojske iz Akvileje u Makedoniju
43

Sukobi s Rimijanima zabiijtzeni u literarnim vrclima mreu trgovakih veza, u kojima je ovaj prostor igrao bitnu, poveznu ulogu, a istovremeno i zatiriti posjede koje ve dre na sjeveru Apeninskog poluotoka. Osim toga, vjerojatno je i Gaj Kasije Longin, zbog nepoznavanja ovih podruja, potpuno krivo procijenio udaljenost od Akvileje do Makedonije, procijenivi, kako su izvijestili akvilejski izaslanici> da e mu za vojsku biti dostatno ita za trideset dana (Liv. 43, 1). Po tome bi bio uvjeren dakle da e doi do Makedonije za tridesetak dana s kompietnom vojskom, kroz neprijateljska i slabo poznata podruja, uz pomo vodia koji su poznavali teren. Histri i Karni su u to vrijeme ve bili pod rimskom vlau> dok su Japodi i Cinbilovi Kelti, koji se takoer ale na postupke Kasija Longina, bili izvan dosega rimske moi. Osvajanje histarskog podruja Rimljanima je olakalo da bolje upoznaju podruja nastanjena Japodima. Japodsko izaslanstvo u Rim dakako svjedoi i o postojanju odreenih diplomatskih odnosa izmeu Japoa i Rimljana. Arheoloki nalazi s brojnih lokaliteta itave regije svjedoe o intenzivnim meusobnim trgovakim, kulturnim, drutvenim kontaktima, posebice tijekom 2. stoijea prije Krista. U tu su mreu postepeno ukljuuju i Rimljani te su njihovi direktni kontakti s narodima alpskog, panonskog, jadranskog i balkanskog prostora sve ei i intenzivniji. Za razdoblje od sljedeih pedesetak godina u antikim pisanim vrelima ne nalazimo gotovo nikakvih podataka niti vijesti o Japodima. Kako je gotovo svaki spomen Japoda u pisanim vrelima vezan uz ratne sukobe, moemo pretpostaviti da je razdoblje od 170. do 129. godine bilo relativno mirno. U vrijeme sukoba Rimljana s Delmatima, 156. godine prije Krista, konzul Gaj Marcije Figui poao je iz Narone na Delmate, ali je vojni pohod neslavno zavrio konzulovim povratkom u Naronu (App. Illyr. 11). Cerva pretpostavlja da je konzul Kornelije Lentul Lupo, koji se iste godine zatekao u Sisciji, moda upravo iz tog mjesta, dolinom Une i Krke krenuo u pomo Gaju Marju Figulu (App. Illyr. 14; C E R V A 1996: 8). Brojne ostave republikanskog i sjevernoafrikog novca, rasporeene upravo na ovom unskom pravcu prema jugu, mogu jednako posluiti kao argument i za dokazivanje rimskog prodora iz pravca sjeverozapada, kao i za dokazivanje prioriteta junog pravca, s podruja liburnskih zajednica. Ostave je pregledno obradio Ivan Mirnik ( M I R N I K 1987: 369-392). Cerva je miljenja da su i Kasije Longin te rimski vojskovoe nakon rijega polazili kopnenim putem preko Okre prema unutranjosti> zbog nesigurnosti na moru i posebno zbog liburnskog gusarenja (CERVA 1996: 8). Slobodan ae donosi suprotno miljenje kojim argumentirano dokazuje uspostavljanje odreenih saveznikih odnosa izmedu Rima i liburnskih zajednica krajem 2. stoljea prije Krista, a time i postojanjc junog pravca rimskog prodiranja prema unutranjosti ( A E 1991: 55-76).

( K R I M A N 1979:

198).

lanovi Senata navodno nisu znali za Kasijevu namjeru da prodre s vojskom do Makedonije, a nisu niti znali za njegove postupke prema susjednim narodima, te su odluili poslati povjerenstva koja e istraiti njegove prekraje. S Galima su preko Alpa poslani legati Gaj Lelije (C. Laelius) i Marko Emilije Lepid (M. Aemtlius Lepidus), a Senat je imenovao i posebno povjerenstvo s lanovima Gnejem Sicinijem (Cn. Sicinius), Publijem Kornelijem Blazijem (P. Cornelius Blasio) i Titom Memijem (T. Memmtus), koji su trebali istraiti incidente i utvrditi utemeljenost albi na podrujima Karna, Histra i Japoda (Liv. 43, 5). Ova bi zanimljiva epizoda mogla ukazivati na injenicu da Rimljani nisu najbolje poznavali podruja nastanjena Japodima. Livije pie: senatus indignari tantum consulem ausum ut suam prouinciam relinqueret tn alienam transiret, exercitum nouo periculoso itinere inter exteras gentes duceret viam tot nationibus in Italtam aperiret (Liv. 43> 1; B R I S C O E 1986: 158), Iz Livijeg je navoda vidljiva ogromna strateka vanost Akvileje. To je podruje bilo polazinom tokom za gospodarski i vojni prodor u Rimljanima vrlo zanimljiva bogata poruja Alpa, Panonske nizine i unutranjosti Balkana. Ono bi ujedno bilo i zatitna zona protiv barbarskih provala u unutranjost Italije. Rimljani su se dakle eljeli to aktivnije ukljuiti u postojeu razgranatu
f

43

Na Kasijevu su namjeru vjerojatno utjecaji svojedobni planovi Perzejeva oca Filipa V, da pre~ ma IiaJiji pokrene sva barbarska plemena zapadnog Balkana. Kasije bi tako krenuo obrnutim putem od pravcaoveplaniraneakje {Liv. 40, 57, 2; 39, 35, 4; 42,1U 4; Plutarch. PaulL

4; Trog. Praef.32-, 74

9,

MORGAN 1974:

188).

7S

Povijett Japoda. Pristup Miljcnja sam da su oba puia bila vrlo nesigurna, a njihovo je koritenje vjerojatno ovisilo o trenutnoj konstelaji snaga na terenu i moda o povremenim sporazumima. Ipak, tesko se oteti sumnji da je put kroz planinske, teko prohodne krajeve, nastanjene neprijateljskim narodima, mogao biti konstantnom i pouzdanom alternativom u stratekom promisljanju vojnih operacija. U istom su razdoblju, 155. godine prije Krista, Rimljani pod R Kornelijem Scipionom Nazikom osvojili i razorili dotada neosvojivi Delminij, delmarsku prijestolnicu* odvevi velik dio stanovnitva u ropstvo ( Z A N I N O V I 1966: 29; W I L K E S 1969: 31). Za ovaj su pohod giavna vrela Polibije, Apijan, Tit Livije, Strabon, Flor i Frontin (Polyb. 32, 9; App. Illyr. H ; Liv. Ptr. 47; Strab. 7, 5, 5; Flor. 2 25; Frontin, Strat. 111, 6, 2). SEijedei spomen Japoda tijekom 2. stoljea prije Krista dugujemo takoder ratnom sukobu s Rimljanima, o kojemu piu Livije, Apijan te Plinije kratkom biljekom. Konzul Gaj Sempronije Tuditan poao je 129. godine prije Krista na pohod protiv Japoda." Wilkes je miljenja da je Tuditanu pohod posluio kao izgovor da napusti Rim i tamonju zategnutu politiku situaciju (WILKES 1969: 32). Tuditanov je pohod kao bellum Histrkum moda opjevao i pjesnik Hostije, no samo nekoliko sauvanih stihova ne donosi nam nikakvih pouzdanih podataka ( G E N T I L E 1902: 79-90). B. Kunti-Makvi donosi uvjerljive argumente u prilog tezi da je Hostije zapravo pisao o treem Histarskom ratu, onom iz 178. i 177, godine prije Krista ( K U N T I - M A K V I 1997: 171-172). Opseg i toan tijek vojnih operacija rimske vojske nisu poznati. Ne znamo niri je li Tudkan vodio vojsku sam ili je nekim iegatima dao dio snaga za borbu protiv Histra, Karna i Tauriska ( W I L K E S 1969: 33; M O R G A N 1971: 298-300; A E 1985: 272; 1991: 59, bilj. 15)Otvorenim takoer ostaje pitanje gdje je Tuditan ratovao s Japodima. Spomen Hisrra, Tauriska i Karna stavlja ovaj sukob u kontekst sjevernog Kvarnera i njegova zalea ( AE 1991: 65). Odavde je najkraim kopnenim putem prema Italiji, iz pravca Gorskog kotara* Vinodola i Like, preko istarskog zalea, prijetila najvea opasnost Akvileji, Zaninovi je zakljuio da jeTuditan tijekom pohoda dospio sve do Segestike, pozivajuise na Apijanov navod da su Rimljani prije Oktavijanovog pohoda dva puta doli do segestike zemlje, prvi puta za Tuditana, a drugi puta u vrijeme Metelovog pohoda (App. Iltyr. 22; Z A N I N O V I 1986: 60).
t

Sukobi t Rimijanima zabiijeitni u iiterarnim vrelima Prema Livijevim obavijestima, u poetku pohoda SempronijeTuditan nije imao uspjeha, te mu je u pomo morao doi njegov legat Decim Junije Brut, zahvaljujui ijoj su hrabrosti Rimljani uspjeli poraz pretvoriri u pobjedu (Ltv. Per. 59). Apijan neto drugaije opisuje zbivanja. On tvrdi da je Semproniju u pomo pritekao Tiberije Panduza koji je tada, kao pretor namjesnik Cisalpine, vjerojatno boravio u sjevernoj Italiji (App. Illyr. 10; App. Beli civ. 1, 19). Zippel je miljenja da je Panduza bio nii Sempronijev zapovjednik, dok Patsch tvrdi da je bio potpuno samostalan vojskovoda, koji se na pohod otputio nesto kasnije. Svoje miljenje Zippel temelji na paraleli koju Apijan oito povlai u istom odjeljku, navodei prvo Sempronija i Panduzu te nakon njih Kotu i Metela
45

(PATSCH 1896: 125; Z I P P E L 1877: 136; M O R G A N 1971: 298-300).

44

Literatura je o ovom pohodu brojna. Ovdjc ruvodim samo neke radove koje smatram vairiijima: PATSCH 1896: 125; KEUNE 1918: 1191-1192; ZIPPEL 1887; 135-137; DEGRASSI 1930: 285; 1962: 952-953; WILKES 1969: 32-33; MORGAN 1971: 271-301; 1973: 29-48; AE

Vratimo se ipak Tuditanovom pohodu. Govorei o zemtji Hisrra, Plinije pie: Tuditanus, qui domuit Htstros, in statua sua ibi inscripsit: AB AQVILEIA AD TITIUVM FLVMEN STADIA MM (Tuditan, koji je pokorio Histre na svojem je kipu ondje napisao: od Akvileje do rijeke Titija dvije tisue stadija; Plin. N.H. III, 19, 129; M A V H O F F 1906: 284). Patsch je bio miljenja da je u ovom Plinijevom navodu: Tuditanus qui domuitHistros in statua sua ibi inscripsit... (Ptin. N.H. IIIJ9J29) umjesto Histros trebalo stajati lapudes (Japode) (PATSCH 1896: 125, bilj. 3; K E U N E 1918: 1191-1192; Z A N I N O V I 1986: 6), Plinijeve su navode potvrdili ulomci natpisa nadeni u Akvileji i u Devinu koji, prema Sticottiju, pripadaju elogiju uklesanom na podnoju Tuditanovog kipa. Neki su autori miljenja da ovaj natpis nije elogij (elogium), ve tabula triumphalis, kao spomenik koji slavi djela rimskih magistrata dok su jo ivi. Elogia komemoriraju djela pokojnih magistrata (SASEL-KOS 2005: 325). Kip se nalazio u svetitu na Timavu ili u Akvileji (Inscr. It. X , 4, 317J. Natpis je naen na lokalitetima Cervignano i Monastero kod Akvileje, te nedaleko Devina (Duino; DEGRASSI 1937: 90, 73-75). Za razliku od Stkottija koji svetite i kip smjeta u Devin, po Degrassijevom miljenju kip se naiazio u AkvilejL Sticottijev restituirani tekst elogija spominje da je Tuditan natjerao Tauriske i Karne da napuste brda. Degrassi u svojoj restituciji dodaje i Liburne (DEGRASSI 1937: 74). Sticotti, meutim, spominje samo Tauriske i Karne ( STICOTTI 1951: 101; A E 1991: 65-67). Na natpisu se, zapravo, sa sigurnosu mogu proitati jedino rijei Tauriski, Tuditan, trijumf i posveta diviniziranoj rijeci Timavu (Tauriscos, Tuditanus, triumpv, dedit Timavo\ A E L - K O S 2005: 325). Sve su ostalo domiljanja na temelju fragmenata. Zaninovi je, poput Wilkesa, prihvatio Degrassijevu restituciju teksta natpisa, u kojem on spominje i Liburne zajedno s Karnima i Tauriskima (ZANINOVI 1986:60; W I L K E S 1969: 33).
45 Prijevod B, Kunti-Makvi: "Konzul Gaj Scmpronije najprije je loSe zapovijedao protiv Japoda; doskora je pobjedom ispravio prcrrpljcni poraz, zahvaljujud hrabrosii Dcdma Junija Bruta - onoga koji jc bio pokorio Luzfianjju * (KUNTI-MAKVI' 1997: 173, bilj. 8).

1985: 271-280; ZANINOVI 1986: 60; AE 1988; 65-92; 1991: 55-76; CERVA 1996; 7-18; KUNTI-MAKVI 1997: 169-175; SAEL-KOS 2005: 321-329.

76

77

Povijest japoda. Pristup Pretpostavka da se na natpisu nalazilo ime Liburna vrlo je bitna. Naime, pozivajui se na Degrassijevo itanje, dio je autora mislio da je Sempronije Tuditan ratovao protiv Liburna ( W I L K E S 1969: 33; Z A N I N O V I 1986: 60). Sui je prihvatio Degrassijevu restituciju, ali je posumnjao u vjerodostojnost samog elogija(Sui 1981: 137). Argumenti doista govore u prilog toga da sukoba s Liburnima nije bilo. Prema Suievom miljenju, Liburni su pod rimsku vlast potpali kao dediticii, t). kao oni koji su se dragovoljno> vjerajatno u republikansko (Tuditanovo) doba, predali pod njihovu vlast (Sui 1981: 137). ae predlae dasu Liburni ovom prigodom postali rimski saveznici te da se privilegiji liburnskih opina> o kojima govori Plinije> odnose upravo na ovo razdoblje {Plin. N. H. III, 139; A E 1985: 274-280; 1991: 55-76). On polazi od pretpostavke da su u odredenom trenutku (moda tijekom 3- stoljea prije Krista), dio podvelebitskih i kvarnerskih liburnskih opina osvojili Japodi> a da su te opine iskoristile Tuditanov pohod kako bi se izvukle ispod japodske vlasti, prihvaajui dobrovoljno rimsku vlast (DEGRASSI 1930: 294-295;
K O Z L I I 1982: 15-31; 1983: 109-118; 1990; A E 1988, 82-86).

Sukobi s Rimljanima zabiijezeni u iiterarnim vreiima u trijumfu. Senat je Gaju Semproniju dopustio jedino trijumf nad Japodima, stoga sto su borbe s Japodima bile najteze, dok je s Karnima, Tauriskima i na kraju s Histrima, vjerojatno vrlo lako iziao na kraj ( A E 1985: 272). Koje su bile stvarne posljedice Tuditanova pohoda ostaje otvorenim pitanjem. Tuditanov spomen rijeke Krke u Plinijevom navodu o Tuditanovu kipu, Cerva smatra vie simbolikim ili demonstrativnim inom (CERVA 1996: 17-18). Iz svega proizlazi da su upravo Japodi bili glavni i najsnaniji protivnik Rimljana u ovom ratu (AEL-KOS 2005: 322-323). Okraji s ostalim narodima, o kojima je bilo rijei u prethodnom tekstu, bili su manjeg intenziteta. Pitanje je to je ovaj pohod promijenio u konkretnom odnosu snaga. Prema Apijanu, Japodi su se ubrzo nakon Tuditanova pohoda pobunili protiv Rima, te je mogue pretpostaviti da posljedice ovog pohoda nisu bile trajne (App. Illyr. 10). Moda je Tuditanovim pohodom i pokoren nepoznat broj zajednica na jugu i zapadu japodskog podruja. Ipak> mislim da niti na ovim podrujima nije moglo biti govora o vrstoj rimskoj kontrolL Deset godina nakon Tuditanova pohoda, 119- godine prije nove ere, antiki izvore biljee jo jedan rimski prodor kroz japodsku zemlju. Apijan spominje udrueni pohod konzula Lucija Kote i legata Metela protiv Segestana, 119. g. prije Krista (App. Illyr. 10; M O R G A N 1971: 271-301; W I L K E S 1969: 33-34; A E L - K O S 2005: 61, 329-334). U sljedeem poglavlju Apijan pripovijeda kako je konzul Cecilije Metel vodio pohod protiv Delmata, premda mu oni za to nisu dali nikakvog povoda. Prema Apijanovoj pomalo ironinoj opasci, pohod je pokrenut jer je konzut htio proslaviti trijumf. Delmati su ga prijateljski primili te je zimovao kod njih u Saloni. Nakon pohoda se vratio u Rim i proslavio trijumf (App. Illyr. 11; A E L - K O S 2005: 63, 306-31l). Wilkes se kritiki odnosi prema ovom navodu tvrdei kako je oito da se Apijan koristio nekim izvorima koji su bili vrlo neprijateljski nastrojeni prema obitelji Metela, te kako nije mogue da je slavio trijumf ne uinivi nita ( WILKES 1969: 34). Tom misljenju ide u prilog i kratka biljeka u Saecima Livijeva djela za godinu 118. prije Krista: L. Caecilius Metelius Dalmatas subegit (Liv. Per. 62)4fi 47

Izvjesno je, ipak, da su se razliite libumske zajednice prema rimskoj ekspanziji i razliito odnosile. Gledano uopeno> liburnski je prostor bio neto izloeniji romanizaciji i akukuracijskim procesima od prostora susjednih zajednica. Ovi procesi poinju doista vrlo rano. Meutim, metodoloki bi bilo ispravnije promatrati ponaanje pojedinih liburnskih zajednica kroz prizmu konfiguracije njihova prostora, kako kopnenog dijela tako i otoka, koja doista sugerira da nije bilo jaih meusobnih funkcionalnih veza meu pojedinim zajednicama. To naravno ne iskljuuje mogunost njihova povezivanja, posebice na kopnenom podruju. Tako je i logino oektvati razliit odnos pojedinih liburnskih zajednica prema Rimljanima. Neke su zajednice mogle uivati posebne privilegije koje im daju Rimljani> a neke i nisu, posebno jer nije postojala jedinstvena politika kootdinacija i odreeni vrsi oblik drustvene i politike organizacije na itavom liburnskom teritoriju. Time ne elim ni u kojem sluaju sugerirati da spomenuta fragmentiranost automatski predstavlja odraz stupnja gospodarskog i drutvenog razvitka. Radi se doista o vrlo bogatim i ponekad vrlo velikim zajednicarna> kao to nam to sugerira i arheoloka graa, Pretpostavku da su tada liburnske opine dobile rimske privilegije, kao savezni protiv neprijateljskih Japoda> u ovom trenutku ne moemo sa sigurnou niti prihvatiti niti odbiti. Da su Liburni odigrali presudnu ili barem samo vanu ulogu u svladavanju Japoda, sigurno bi takva vijest bila spomenuta i u izvorima. Nakon tekih i nesigurnih uspjeha protiv Japoda, Gaj Sempronije Tuditan ipakjeslaviotrijumf^/^Wri^oemusvjedoeTrijumfalnifastiuRimu{/wtr. It. XIII, 1, 82). Ostali narodi spomenuti u elogiju i kod Plinija nisu imenovani 78

M . G . Morgan dokazuje da su Lucije Cecilije Metel Dijademat (L. Caecilius Metelius Diadematus) i Lucije Cecilije Metel Dalmatik (L. Caecilius Metetlus Delmaticus) roaci> od kojih je prvi zajedno s Lucijem Aurelijem Kotom (L. Auretius Cotta), ratovao protiv Scgestana> dok je drugi slijedee godine ratovao protivDelmata ( M O R G A N 1971:271-301). M . ael-Kosostavljaotvorenom mogunost da uz Kotu na pohodu moda nijc bio Lucije Cecilije Metel Dijademat
46 47 U tekitu je oblik imena koji donoil ApJjm U lekstu je ukooer oblik jmeru kiko gi ilonoji Apijan.

79

PovijtSt japoda. Pristup ve jedan od dvojice njegove brae Marko ili Gaj (M. Caecilius Metellus ili C . Caecilius Metellus Caprarius). Zapravo sve tri opcije smatra moguima (SAELKos 2005: 333-334). U svakom sluaju, moemo zakljuiti da Metel koji je ratovao s Kotom protiv Segestana 119. godine prije Krista te Cecilije Metel koji je slijedee godine ratovao protiv Delmata, nisu ista osoba, Ostaje pitanje kojim su krajevima proli Kota i Metel na putu do Segestike. U izvorima o tome nema nikakvih podataka, te su razliiti istraivai samo pretpostavljali mogue puteve. Zaninovi je predloio put identian vjerojatnom Oktavijanovom kretanju tijekom njegova pohoda na Ilirik 35* godine prije Krista, iz pravca Senja (Senia), zatim ili dolinom Kupe na Sisak ili istono od Josipdola, krkom zaravni na Vrginmost, pa preko Topuskog do Siska ( Z A N I N O V I 1986: 60). Morgan je miljenja da se ve Gaj Kasije Longin 171. godine prije Krista uputio ovim putem i nakon prekoalpskih Japoda doao i do teritorija koji su nastavali Segestani ( M O R G A N 1974: 188). Argumenre za ovaj "unutranji" put donosi i Cerva (CERVA 1996: 1-18). Zaninovi pretpostavlja da se Metel iz Siska vratio istim putem i do Salone doao morem. Nasuprot tome, Zippel smatra da je Metel iz Segestike samo produio prema jugu i tako se kopnenim putem probio sve do Salone. Njegovo je miljenje da su ovim pohodom pokoreni i Japodi koji su nastavali podruja sjeverno od masiva Velike i Male Kapele do Siska ( Z I P P E L 1877: 137; M O R G A N 1974: 188-189)48

Sukobi s Rimljanima ztd/iljc&cni n literamim vreiima


t

Etenim auaedamfoederaextant ut Cenomanorum, Insubrium, Helvetioru Iapydum non nullorum item ex GaUia barbarorum, quomm infoederibus exce est, ne quis eorum a nobis civis recipiatur. Quodsi exceptio facit ne ticeat, ub exceptum, ibi necesse est licere (MULLER 1886: 146; C o u s i N 1962: 259-26G), *
t
4

Ve je Patsch ukazao na to da ne moemo prihvatiti takvo Zippelovo miljenje, posebno ako se oslonimo na Apijana, koji kae da je Oktavijan bio prvi koji je pokorio sjeverne Japode (App. Illyr. 21; PATSCH 1896: 125, biij. 3). Kojim god putem prodirali Kota i Metel 119- godine prije Krista, sigurno je da Japodi ovim pohodima nisu bili potpuno pokoreni i stavljeni pod punu rimsku vlast. Sam Apijan kae, piui o Tuditanovom i Panduzinom pohodu na Japode te o Kotinom i Metelovom na Segestane, da su se rredugo iza toga oba naroda opet pobunila (App. Illyr. 10). U razdoblju od Kotinog i Metelovog pohoda 119. godine prije Krista sve do sedamdesetih godina 1. stoljea prije Krista vjerojatno nije bito veih ratnih sukoba izmeu Rimljana i Japoda. Ostaje otvorenim pitanjem jesu li u meuvremenu neke japodske zajednice bile toliko umirene da su mogle sklapati barem povremene saveze s Rimom. O moguim, ali ne i sigurno datiranim savezima, svjedoi i jedan Ciceronov navod. U govoru Pro Balbo (Cic. Balb. 32) iz 56. godine prije Krista Ciceron je kazao:
48 Zaninovi, Zippel j velik broj drugih aurora, polaze od pretposravke da se radilo o jcdnom Metelu koji se zajedno s Kotom borio protiv Segestana c e zatim sam otiSao na pohod protiv Delmata.

Obrazlaui obranu gradanskih prava Lucija Kornelija Balba Ciceron je upotrijebio i primjer ugovora o saveznitvu koje je Rim sklopio s pojedinim narodima cisalpinske Galije i njene periferije (Japodi i Helveti). Jedna od vanih odredaba tih saveznikih ugovora bila je da se niti jedan pripadnik navedenih naroda ne moe prihvatiti za rimskoga graanina (PATSCH 1896:126). Vedaldi-Iasbez je ispravno postavila pitanje jesu li Japodi 56- godine prije Krista, kad je Ciceron odrao govor Pro Batbo, doistabili usavezu s Rimljanima. Oko godine 52. prije Krista izvori svjedoe o japodskim provalama do Tergesta [ Akvileje, dakle o ratnim akcijama protiv Rima ( V E D A L D I - I A S B E Z 1994: 269)Ista je autorica miljenjadase ovaj Ciceronov navod ne odnosi na Japode u IHriku ve na jednu grupu Japoda naseijenu u Cisalpinskoj Galiji, preciznije Transpadaniji (VEDALDI-IASBEZ 1994: 267). Ona se poziva i na Rossija re tumai Plinijeve navode (Plin. N. H. 11% 18, 127), kao dokaz da je postojala jedna regio lapudum u Italiji, koja je mogla biri odraz daleke prolosti, povijesno ime bez realnog sadraja u kasnijim razdobljima. Prema spomenutirn miljenjima, taj bi dio (apodske etnike cjeline bio vrlo rano romaniziran i od njega bi ostao trag jedino u djelima starijih pisaca na koje se oslanjao Plinije (Plin. N. H. III, 18, 127; Rossi 1992: 165-166). Japode u Cisalpinskoj Galiji spominje i rimski pjesnik Vergilije. Naime, on pjeva o japodskom Timavu: Tum sciat, aerias Aipes et Norica si quis Castelta in tumuiis et Iapydis arva Ttmavi Nunc quoque post tanto videat, desertaque regna Pastontm, et fonge saitus lategue vacantes (Verg. Geor. III, 4 7 4 - 4 7 7 , prema izanju: LECHATELLIER Onaj e znati to, ko i sad jo iza toliko Vremena visoke Alpe i Norike stane na humcih Vidi i Japidskog rdvni Timava i drave puste Pastirske i daieka, irdko i dohve prazne (Verg. Geor. 111,474-477, hrv. prijevod MARETI 1994:
49

1928:

144)

93)

"Postoje naime ncki savc/nifkl URovori. poput onih s Cenomamma, Insubrima, Helvetima, Japidima i nekim barlurlm* \t (lalijc. u kojima je izuzeto da nikoga od njih ne moiemo primiii u ^tiidanilvo. I * ko l/nlmkj to um nedopuitenim, ondje gdje nije iiuzeto treba dozvoliii" (prcv. ]. rVUohnlf I H <>ln )
1 ( (

80

81

Povijest japoda. Pristup Nije potpuno sigurno odnosi li se Ciceronov navod na Japode s prostora Cisalpinske Galije ili na matini japodski prostor. Ipak, vano je to je Ciceron Japode spomenuo u irem kontekstu Cisalpinske Galije, u kojem se oni svojim estim provalama vrlo esto i pojavljuju. Insubri i Cenomani pripadaju Cisalpinskoj Galiji, dok Helveti i Japodi njenoj iroj periferiji. U odreenom trenutku Japodi su na podruju Cisalpinske Galije jednostavno bili realnost. Ciceronov podatak poneto pomae u rasvjetljavanju odnosa Japoda i Rima, ali datiranje njihovog mogueg saveza postavlja 1 dalje potekoe. Mogue je pretpostaviti da je> imajui u vidu burne i dinamine odnose Rima i Japoda u 2. i 1. stoljeu prije Krista, sklopljeno i kreno vie sporazuma. Mogue je da je dio japodske etnike cjeline, samo neke prethodno pokorene i umirene zajednice, sklopio spomenuti savez. Ipak, problem tonijeg datiranja ovog Ciceronova navoda dalju ili bliu prolost ostaje i dalje otvorenim. Savez s Japodima S. ace, stavlja u vrijeme kada je stjecanje civiteta, prema njegovu miljenju, postalo realnom mogunou, tj. u 1. stoljee prije Krista, moda u Koskonijevo doba ( AE 1985: 290, bilj. 80). Prema ovom je miljenju navod exceptum u Ciceronovom tekstu indirektna potvrda pojave civiteta u ovim podrujima ( AE 1985: 290). Pitanju civiteta u japodsko-rimskim odnosima na ovome mjestu ne mogu posvetiti vie panje. Trenutno nam stanje istraenosti ne dozvoljava sigurnije zakljuke. Sigurno je jedino da su Japodi od 2. stoljea prije Krista, od kada se i spominju u rimskim izvorima, u odreenim odnosima s Rimljanima. Naravno da su ti odnosi bili vrlo dinamini i da se njihov modalitet esto mijenjao, od ratnih, podanikih, saveznikih do dobrosusjedsklh odnosa. Da se radilo o dinaminim i nemirnim odnosima izmedu Rima i japodskih zajednica, potvruje Frontinova vijest u djelu Strategemata da su Japodi poinili izdaju: Iapydes P. Lkinio proconsult pag(an)os quoque sub specie deditionis obtulerunt, qui recepti et in postrema acie coUocati terga Romanorum cectderunt {Frontin. Strat, 2, 5, 28; I R E L A N D 1990: 51). Niti Frontinov podatak ne moemo datirati s potpunom sigurnou. Zippel ga povezuje s jednom biljekom iz izgubljene Salustijeve Povijesti: Primam modo lapudiam ingressus... I smjeta ga u sedamdesete godine prije Krista ( ZIPPEL 1877: 179). Ovu Salustijevu vijest prenosi Vergilijev sbolijast Servije u komentaru spjeva Georgika: Et Iapyis Arva Timaviidest Venetiam: nam Iapydia parsest Venetiae, dicta ab Iapydto oppido: Sallusttus "primam modo Iapydiam ingressus".
50

Suhobi s Rimtjanima tabijeieni u iiterarnim vrelima

Huius fluvius est Timavus. Unde male quidam "lapygis" iegunt, cum Iapygia sit Apulia (Serv. Geor. III> 475; T H I L O 1887: 313, n 475). Eutropije, rimski povjesniar iz 4. stoljea poslije Krista, u djelu Breviarium ab Urbe condita napisao je: AdlUyricum missus est C. Cosconiuspro consulc, multam partem Daimatiae subegit, Salonas cepit et conposito bello Romam post biennium redtit (Eutrop. VI, 1,4; D R O V S E N 1878: 37; D I E T S C H 1875: 37-, usp. i Orozije Hist. 5). Koskonijev pohod spominje i Ciceron (Cicero, Pro Cluent. 35, 97). Wilkes je prihvatio Zippelovo misljenje da se Salustijeva reenica ne odnosi na Koskonija i njegov pohod na Delmate, ve upravo na nepoznati Licinijev pohod. Kako se Koskonijev pohod odvija u zemlji Delmata, posebno oko Salone, on smatra kopneni put prodiranja preko japodske zemlje potpuno nemoguim ( W I L K E S 1969: 35, bilj. 6). Zaninovi je pretpostavio mogunost da se izdaja o kojoj govori Frontin, dogodila u vrijeme dvogodinjeg ratovanja Gaja Koskonija ( Z A N I N O V I 1986: 61). ae je ustvrdio da je Koskonije na putu prema Delmatima proao kroz Japodiju. Naime, prema njegovom miljenju, iz Salustijeva je navoda jasno da se radi o jednom veem pohodu, a Japodija bi, u ovom sluaju, bila mjestom samo sporednih dogaaja ( AE 1985: 286, bilj. 72; 1988: 85; 1991: 70-71). Iako je Koskonijevo dvogodinje ratovanje vrlo vjerojatno poluilo trajne posljedice i rezultate, prije svega u smjeru paficiranja jednog dijela Ilirika, japodski prostor nije bio trajno umiren. To potvruju i vrela o razdoblju neposredno nakon ovog pohoda. Apijan nas tako obavjestava da su "prekoalpski" Japodi, u dvadesetak godina prije Oktavijanovog prodora, dva puta protjerali rimsku vojsku izsvojih krajeva, te napali i opljakali Akvileju i Tergeste (App. Iliyr. 18). Taj navod potvruje i Cezar: T. Labienum ad se evocat; iegionem autem XV, quae cum eo fiterat in hibernis, in Galliam togatam m'tttitad coonias civium Romanorum tucndas, ne quod stmtle in~ commodum accideret decurstone barbarorum, ac superiore aestate Tergestinis accid rat, qui repentino latrocin'toatque impetu Illyriorum erant oppressi (Hirt. Caes. GaU. 8, 24). Nije sigurno je li ova legija, koju je 51. godine prije Krista poslao Cezar, uistinu vodila borbe protiv Japoda. Apijan jasno govori da su u tom razdoblju
M t 5Z 53

51

je Japtdija dio Venetije, nazvan po japidskom gradu; Salustije; "uavi u prvu Japidiju". Njezina rijeka je Timav. Odakle neki pogreino itaju "lapiSkog', kad je Japigija Apulija?" (prev. J. Marohni i B, Oluji). "U IUrik je poslan Gaj Koskonije u rangu konzula. Pokorio je velik dio Dalmacije, osvojio Salonu i dovrivi rat nakon dvije godine vratio se u Rim". "Tita Labijena pozvao je k sebi, a petnaestu legiju, koja je s njim zimovala, poslao u Galiju Togatu da ititi kolonije rimskih gradana, da se uslijed upada barbara ne dogodi neprilika slinaonoj koja se prethodne godine dogodilaTergestinima, koji bijahu zacecm iznenadnim razbojstvom i navalom Ilira (prev. J. Marohni i B, Oluji).
-

"ilapidskog rvni i Timva to jest Venetiju, jer

52 53

50

"Japidi su prokonzulu Publiju Liniju pod izlikom predaje ponudili seljake, Primio ih je i postavio u posljcdnji bojni red, a oni su posjekii lea Rimljana" (prev, J. Marohni i B. Oluji).

82

H3

Povijest Japoda. Pristup Japodi dva puta otjerali rimske vojske. Patsch, prema torne, pretpostavljadajeova timska postrojba na svom pohodu doivjeia poraz ( PATSCH 1896: 126). Tijekom itavog 2. i prve polovice 1. stoljea prije Krista japodske su se zajednice odupirale pokuajima Rima da uspostavi trajnu i vrstu kontrolu nad njihovim podrujima. Sve zajednice u ovom otporu nisu uspijevale na jednak nain. Tako je japodski prostor zapadno i juno od masiva Velike i Male Kapele vjerojatno bio jae izloen rimskom vojnom i politikom utjecaju. Unato injenici jae rimske prisutnosti na jugu japodskog prostora it su zajednice, kao uostalom i itav japodski narod, konano pokoreni tek Oktavijanovim pohodom 35. godine prije Krista. Tek su tom konanom pobjedom Rimljani uklopili jedinstveni japodski etnild kompleks u vlastiti provincijalni sustav. Dion Kasije donosi vijest da su Japodi zajedno sa Salasima, Tauriskima i Liburnima plaali danak Rimljanima (Cass. Dio 49, 34, 2). Rimske su operaje ipak urodile prisiljavanjem Japoda na plaanje danka. Patsch je tono zakljuio da taj Dionov podatak moramo uzeti s velikim oprezom, a i samo postojanje japodskog danka Rimljanima, ukoliko prihvatimo ovu Dionovu vijest, vjerojatno je biio vezano samo za jean dio japodskog etnikog kompleksa ( PATSCH 1896: 126), Vrijeme na koje se ta vijest odnost takoer nije odreeno. Sigurno je jedino da je to prije Oktavijanovog pohoda 35. godine prije Krista ( Z A N I N O V I 1986: 61). Ipak, svi su spomenuti narodi, posebno Salasi i Japodi, pruili otpor Oktavijanu i tridesetih godina prije Krista zadavali Rimljanima dosta potekoa. Obveza plaanja danka mogla se odnositi i samo na jedno krae razdoblje, ovisno o trenutnom odnosu snaga.
54

Sukobi s Rimtjanitna tabiijeieni u iitemrnim vreiima

Oktavijanov pohod protiv Japoda


O Oktavijanovim pohodima na Ilirik pripovljeda odreeni broj pisaca, kao na primjer Apijan, Dion Kasije, Strabon, Veiej Paterkul, Svetonije, Fior i Orozije (App. IUyr. 16-21; Cass. Dio 49, 34-38; 49, 43; 50, 28, 4; 51, 21, 5; Strab. IV, 6, 10; VII, 5 > 2-5; Tit. Liv. epit. C X X X I - C X X X I I ; Vell. Pat. 2, 78, 2; Suet. Aug. 20, 2; Flor. 2, 23; Oroz. Hist. 6, 19, 3). O ratovanju proriv Japoda tijekom istog pohoda, od starih pisaca najvie nam obavijesti daju Apijan i Dion Kasije, obojica u svojim povijestima na grkom jeziku. O tome koji su zapravo bili Oktavijanovi ciljevi, motivi i krajnja ostvarenja u ovom pohodu, postoje u historiografiji razliitih miljenja. U vrijeme pohoda u rimskoj je dravi, kao uostalom i tijekom itave prve polovice 1. stoIjea prije Krista, vladalo stanje graanskog rata i gotovo stalnih borbi meusobno suprostavljenih politikih grupacija. Jedno od mnogih poprita sukoba bio je i Ilirik. Za drugog trijumvirata u jesen 40. godine prije Krista, trijumviri su se u Brundiziju, prilikom podjele kave rimske drave, dogovorili da Oktavijanu pripadne zapad, Antoniju istok, a Lepidu Afrika. Oktavijan (C. lulius Octavianus; 63. prije Krista 14. poslije Krista), Cezarov posinak i unuk njegove sestre, prema nekim se miljenjima kanio osigurati od moguih upada Marka Antonija u Ilirik i utvriti tako sebi dodijeljeno podruje do makedonske granice ( M I R K O V I 1968: 113). Nema doista sumnje da Oktavijanov pohod treba promatrati u kontekstu tadanjih zbivanja u itavoj rimskoj dravi, Antiki pisci Dion Kasije i Velej Paterkul govore da je spomenutim pohodom elio uvjebavati i pripremati svoje legije i uzdravati ih na tui raun, a ne da borave u Italiji (Veli. Pat. II, 78, 2; Cass. Dio 49, 35-38). Naime, boravak Oktavijanovih legija u Italiji mogao je izazvati neprijateljsko raspoloenje prema njemu na samom kalskom tlu te tako ugrozki njegove izglede u nadmetanju s Antonijem. S druge pak strane uobiajena rimska pria o uvjebavanju trupa i prezimljavanju na neprijateljskom teritoriju moda ne otkriva prave motive pohoda. Vojni su pohodi remelj ekspanzije rimskog imperija (ali i jedan od "osiguraa" mehanizama socijalne ravnotee) i donose svima korist. Onaj koji ih pokree zapravo i ne treba izmiijati posebna opravdanja (osim moda pravnih ili ieolokih motiva - "pravedni rat", kanjavanje izdajnika ili slino). Odravanje bojne spremnosti takoer je potpuno opravdano i logino za gotovo sva razdoblja, a posebno kada se uzme u obzir predstojei sukob s Antonijem.

54

Premda je i taj dio japodskog ccnikog kompleksa koji je moda bio prisiljen plaati danak, ubrzo je tu obvezu prema Rimljanima prestao izvrsavati. Okfavijan je 35. godine prije Krisia krenuo u pohod na svejapode.

84

85

Povijest Japoda. Pristup Trei pak pisac, Apijan, kao uzrok pohoda spominje motiv osiguranja od dake opasnosti, vjerojatno Oktavijanov izgovor (App. Illyr. 22). Nakon Burebistine smrti i raspada dake drave, pohod na Daane planiran jo u vrijeme Cezara, nije bio vie bio aktualan ( A E L - K O S 1986: 135). Istovremeno, slino kao Cezaru pohod na Galiju, Oktavijanu je pohod na IHrik trebao posluiti i da se dokae kao dobar vojskovoa te tako ojaa svoju poziciju u borbi za vlast u Rimu. U tom je pokuaju raunao i na faktor iznenaenja kod zajednica koje je imao namjeru pokoriti. Svakako najvanije epizode Oktavijanova ratovanja u Iliriku jesu pokoravanje Japoda, opsada Segestike (Sisak) te ratovanje protiv Delmata, uspjeno okonano 33. godine prije Krista. Pohodom su Rimljani definitivno uklonili japodsku opasnost te Segestiku pretvorih u polaznu bazu za daljnja osvajanja u Panoniji. Ipak, do konanog e pokoravanja Iiirika trebati jo tridesetak godina stalnog ratovanja, sve do zavretka Batonovog rata, 9. godine poslije Krista. Znaenje Oktavijanovog pohoa krije se i u injenici to upravo njemu dugujemo najvie podataka o Japodima u antikim literarnim vrelima. Apijanovo djelo o rimskoj povijesti jedan je od najvanijih i najiscrpnijih povijesnih izvoraza poznavanje Oktavijanovih vojnih akcija u Iliriku, od 35. do 33. godine prije Krista, u sklopu kojih su poraeni i pokoreni Japodi. Iako se uobiajeno naziva rimskom povijeu, naslov je djela zapravo ToM.atKo: (flptvuaTa) ili "Rtmska djehf, gestae. Ilirima je posveena IX. knjiga ovog veiikog djela: I>Aupuca (jrpavuaia) ili "Ilirskadjeta"\Y\ 'lttupiicri (|Jt|iXo), "Ilirskaknjiga". OvdjeApijan daje iscrpan i vrlo detaijan opis tijeka ratnih operaja, posebno proiiv Japoda. Grki se povjesniar, roen krajem 1. stoljea poslije Krista u Aleksandriji, oslanjao gotovo iskljuivo na izgubljene Oktavijanove memoare te Oktavijanov izvjetaj Senatu ( VIERECK 1905; V I E R E C K , Roos 1962; W H I T E 1982-1990 (I-IV); C O M B E S - D O U N O U S , T O R R E N S
55

Sukobi s Rimtjanima zabiljeteni u literarnim vretima Dion je koristio vie izvora, meu njima i one koji nisu naroito povoljno pisali o Oktavijanu i njegovu pohodu.* Jedan od takvih izvora mogao je primjerice biti i Kremucije Kord (Cremuttus Cordus) za kojeg sam Dion tvrdi da je bio progonjen u Tiberijevo vrijeme zbog svog prorepublikanskog povijesnog djela (Cass. Dio 57, 24, 2-4; C I C H O R I U S 1901: 1703-1704; A E L - K O S 1986: 120, 144). Dion pie da su se Salasi, Tauriski, Liburni i Japodi odrekli skupnog plaanja danka Rimljanima i iskorlscili Oktavijanovu odsutnost te napadali susjedna podruja (Cass. Dio 49,34,2). Oktavijan je pokoravanje drugih naroda povjerio svojim legatima, dok je sam krenuo protiv Japoda. Dion razlikuje tri skupine Japoda, one koji stanuju s ove strane planina, nedaleko od mora, zatim one koji su stanovali navrhovima i one koji stanovali s druge strane planina. U literaturi se esto zanemaruje ova druga skupina Japoda (onih koji stanuju na vrhuncima planina). Apijan poinje svoju pripovijest o Oktavijanovom pohodu na Japode nakon to je nabrojao narode koje je Oktavijan prethodno pokorio (App. Illyr. 16). Nakon to je likvidirao gusare s Korule i Mljeta te Liburnima, koji su takoer gusarili, oduzeo brodove, krenuo je prvo na Japode koji su, kako to Apijan navodi, stanovali unutar Alpa. Apijanove Atpe moemo poistovjetiti s planinskim lancima Velike i Male Kapele, kojesu i antiki pisci promatralt kaoproduetakAlpa. Obje podjele, Apijanova na Japode "unutar Alpa" i one prekoalpske, te Dionova, na one koji nastavaju prostor s "ove" strane (gledano s mora, iz rimske perspektive), one na vrhovima i naposljetku one s druge strane gora, odnose se izriito na vrijeme Oktavijanovog pohoda te na razdoblje koje mu neposreno prethodi. Otvorenim ostaje pitanje je li ovakva podjela postojala i ranije. Budui da je ova podjela rezulrat pogleda izvana, iz rimske perspektive, pitanje je takoer i u kojoj ona mjeri odraava stvarne razlike meu japoskim podrujima.
6 r

1994; U S H E R 1997: 244-246; AEL-KOS 2005: 393).

O Oktavijanovom pokoravanju Japoda, osim Apijana, detaljno je pisao i Dion Kasije, rodom iz Bitinije (Cass. Dio 21, 49, 35-38; BOISSEVAIN 1955;
D I N D O R F 1863; C A R Y 1969; F R E Y B U R G E R , R O D D A Z 1994; A E L - K O S

1986).

Izmeu ostalih visokih dunosti, Dion Kasije je od 222. do 226. godine obnaao dunost vladareva legata u Dalmaciji, odakle je otiao u Gornju Panoniju gdje je kao namjesnik ostao vije godine. Car Aleksandar Sever ga je 229. godine odlikovao konzulatom, koji je dijelio sa samim carem. Kao visoki rimski dunosnik vrlo dobro je poznavad prilike u liiriku.
55 DoduSe nekih je vojnih akcija na tom prostoru ipak biEo. Upravitelj Makedonije Marko Licinije Kras poduzeo je 29.-28. godine prije Krista vojni pohod koji je rezultirao uklapanjem grkih gradova na crnomorskoj obaJi (Dobrogia, Dobruda) u zonu rimske vlasti (Cass. Dio
II, 23-26; SUCEVEANU 1997: 56).

Osim Diona i Apijana, niti jedan drugi izvor ne govori ni o kakvoj unutranjoj podjeii naroda Japoda. tovie, kasniji epigrafski i drugi Uterarni izvori ukazuju na kompaktnost japodskog etnikog teritorija. Stoga sam miljenja da ovu podjelu na Japode unutar pianina i one koji su ivjeli s druge strane "Alpa" treba promatrati jedino u kontekstu uktikih \ stratekih okolnosti Oktavijanova pohoda, u kojem se ona jedino i spominje, To naravno ne iskljuuje postojanje regionalnih i plemenskih razlika i podjela. to se Oktavijanova puta u unutranjost tie, u dosadanjoj je literaturi prevladavalo miljenje da nain na koji Apijan izlae i spominje pokorene narode,
56 Dion i Velej Paterkul, ne ba laskavo za Oktavijana, govore da je elio uvjeibavaii i pripremati svoje legije i uzdriavati ih na tudi raiun, umjesto da borave u Italiji (Cass, Dio 49, 35-38; Veii Pt II, 78, 2).

86

87

Povijest japtoia* Pristup ukazuje cla je Oktavijan najvjerojatnije iskrcavao svoje trtipe u Seniji (Senju). Preko prijevoja Vratnik, starim prapovijesnim putem, koji siijedi i moderna cesta, on je prodro u unutrasnjost Japodije ( V E I T H 1914: 17-26). Kromaver misli da su se u Seniji susrele giavne kopnene snage koje su marirale iz Tergeste (Trst) i mornarica kojom je doplovio ostatak snaga: ( K R O M A Y E R 1898: 4; PATSCH
1932: 57; W I L K E S 1969: 50; Z A N I N O V I 1986: 62). MoevTtvot

Sukobi s Rimljanima zabiijeieni u titerarnim vreiima (Moentinci) i AfaevSeatcu (Avendeati) predali su se meu prvima {App. Ilfyr. 16). Arupini (AupouTtivoi), za koje Apijan govori da su najugledniji, najbrojniji i najratobomiji o d svih junih Japoda, iz svojih rasprenih naselja pohitali prema svom glavnom plemenskom sreditu, Arupiju. Nakon dojava o dolasku vrio jake vojske, izbjegli su u ume. Oktavijan pripovijeda, a Apijan prenosi, kako namjerno nije spalio i sruio Arupij nadajui se dobrovoljnoj predaji. No, iako sam Arupij nije razoren, pod njim je vrlo vjerojatno dolo do nekih okraja. O tome nam svjedoi panegirik Oktavijanovom vojskovoi Marku Valeriju Mesali (h. Valerius Messala Corvinus), pripisan rimskom pjesniku Tibulu (54.-19. ili 17. prije Krista; III, I, 106-117). U tim je okrajima sudjelovao i sam Mesala ( OLUJI 2000: 62-63). Francuski filolog Ponchont donosi u kritikoj obradi i prijevodu ovog panegirika ime Domator. To ime neki isrraivai smatraju autohtonim histarskim imenom. Ponchont i Havet polaze od pretpostavke istovjetnosti histarskog i japodskog imenskog kompleksa. Unato razlikama, odreena su imena mogla biti rasprostranjena i na irem podruju ( H A V E T 1913: 267). Prema njegovu miljenju, radilo bi se o imenu nekog malog japodskog vladara koji se suprotstavio Rimljanima ( P O N C H O N T 1955: bilj. 2). Ime/^ra/orkaoantroponim nalazimoi uDeVitovom Onomasticonu ( D E V I T 1859-1867: 646). Najednoj bronanoj ploici naenoj u Piquentum-u u Istri stoji izmeu ostalog: OVIA LAEVICA DOMATORIS F... (CIL V 449). Prihvatimo li ovo Havetovo itanje i tumaenje, raspolagali bismo jedinim osobnim japodskim imenom iz vremena borbi s Rimljanima. Sva ostala sauvana japodska imena pripadaju razdobljima pune rimske vlasti.
58

Marjeta ael-Kos zagovara miljenja Jaroslava aela i drugaiji itinerer, onaj kopneni, prema kojem su Rimijani krenuli iz Akvileje i zatim dananjim slovenskim teritorijem prema unutranjosti japodskog teritorija (AEL-KOS 1986: 139; SASEL 1992: 397-398, bilj. 8). Jedan od argumenata ovom miljenju je i injenica to je Senj opasno i nesigurno pristanite, a put preko Velebita vratolomna avantura. Osim toga> Akvileja je bila uobiajena polazisna baza za rimske vojne pohode u ove krajeve, a \z nje su poiazili i kopneni putevi prema unutranjosti Ilirika. Mislim da u situaciji kada postoji alternativa i mogunost putovanja kopnom, a istovremeno se ne radi o velikoj urnosti, nije toliko vjerojatno da se glavnina trupa riskanrno prevozi rnorem. Naravno, dio trupa, logistika i dio ratnih strojeva, mogao je biti transportiran morem i iskrcan u Senju.
57

39

60

Senjska luka doista nije posebno pogodna i sigurna, ali je na potezu japodske obale ipak najprikladnije mjesto za iskrcavanje. Mogui kopneni itinerer od Senja preko Vratnika na tome je mjestu doista najpogodniji i najbri put prema unutranjosti. Jedna od loginih pretpostavki ovog itinerera bila bi da je taj dio obale morao biti umiren prije vojne akcije, kako bi iskrcavanje znaajnih vojnih snaga proteklo bez gubitaka. O tome nam pak izvori ne govore nita. Jesu li primorski i podgorski Japodi prethodno prihvali rimsku vlast i mirno doekali rimsku vojsku, ili su se povukli iz svojih naselja na obali i sklonili na Velebit? Od Apijana doznajemo tek da je akciji prethodila i akcija protiv liburnskih i ostalih jadranskih gusara, dakie i odreena pomorska priprema pohoda. Ipak, argumenti za oba puta prodiranja su vrlo jaki. Moda se doista radi i o vie pravaca kretanja, najmanje dva, jednom s mora, preko Senja, i drugom iz Akvileje, prema unutranjosti Gorskog kotara i Like ili obalom do Senja {AEL-KOS 2005: 394, 423). Postojanje alternativnog puta, kojim su dolaziie druge snage i tako na neki nain zatvarale Japode i sa zapada, ini se sasvim loginim i taktiki opravdanim rjeenjem, posebice zbog ranijih loih vojnih iskustava koja su Rimljani imali s Japodima.
57 Da je tome uistmu cako, dovoljno je teati putne zabiljeke arheofoga i drugih istraivaa s kraja 19, stoljea, o pucovanju vrletima Velebita koijom, pjeice ili na konju. Jo i tada zbog velike nesigurnosti, razbojnika, vremenskm (ne)prilika i ostah'h opasnosti, put preko Velebita nije bio nimalo jednostavan. Naravno, prije svega za one koji ne poinaju dobro udi i puteve te vetianstvene planine.

Panegirik Mesali, ne ulazei u njegovu knjievnu vrijednost i bez obzira pripada li nekome od autora iz Tibulova pjesnikog kruga okupljenog oko Marka Vaferija Mesale ili moda ak i samom Tibulu, pokazuje da su Japodi prodrli i u rimsko pjesnitvo i postali jednim od opih mjesta antike literature ( BUDIMIR, FLAAR 1986: 380-382; C O P P O L A 1999: 210). ae smatra da su Arupinin panegiriku Mesali spomenuti samo kao Rimljanima dobro poznata injenka, dakle da se ne radi o konkretnorn dokazu borbi pod Arupijem tijekom Oktavijanove vojne 35. godine prije Krista ( AE 1979: 59). Istina je da Oktavijan govori da borbi pod Arupijem nije bilo, a panegirik Mesali govori o bijegu i predaji japodskog vojskovoe. ivt opis starog arupinskog ratnika na konju ipak nije literarno "ope mjesto" ve dragocjen izvorni podatak, Zato moda i nije od presudne vanosti radi li se o osobnom imenu Domator 1 1 1 "samo" o japodskom krotitelju konja.
58 59 60 O ubikaciji ovih zajednica vidjeti vie u poglavlju o japodskom prostoru, I ovdje prepoznajemo imitatio ili moa lemulatio Caesaris, dakle imitiranje Cezarovih postupaka, a ponekad i nadmetanje s velikim prethodnikom. U Mullerovom izdanju primjerice stoji domante (MULLER 1901: 48).

8H

89

Povijest Jttpoda. Pristup Na temelju vrlo ogranienog opsega dosadasnjih arheolokihistraivanja, ne moemo niti potvrditi niri osporiti tezu o eventualnim borbama pod Arupijem tijekom Oktavijanovog pohoda ( B A K A R I 1999:7-19; R E N D I - M I O E V I 1974: 74-79; 1975: 169471; 1975a: 99-100; SARI 1980: 115-123; D R E C H S L E R - B I I 1973; L J U B I 1889: 150-151). Za sada, na temelju dostupnih literarnih i arheoiokih vrela, moramo pretpostaviti da ako je borbi i bilo, one vjerojatno nisu bile jaeg intenziteta. Nakon to je rclacivno lako pokorio "Japode unutar Alpa" Oktavijan se okrenuo prema Japodima koji su ivjeli "preko Alpa" Apijan ove Japode navodi meu narodima koji su Oktavijanu zadavali najvie problema. Dakle, meu Salasima, Segeanima, Delmatima, Dezitijatima i Panonima (App. lllyr. 17). Za razliku od junih Japoda koji su tijekom kraih razdoblja moda i bili pod rimskom vlau, Japode koji su nastavali prostor sjeverno od Velike i Male Kapele, Rimljani nisu nikada uspjeli pokoriti. U ovom su poglavlju Apijanova djela Salasi, koji su obitavali u alpskim prostorima dananje sjeverne Italije (oko Aoste) i ugroiavali puteve prema Galiji, spomenuti u kontekstu pokoravanja iiirskih naroda (App. Illyr. 17). Povrniji e itatelj pomisliti da su Salasi neposredni susjedi Japoda. Prema miljenju M . ael-Kos, Apijan je pripovijest o pohodu protiv Salasa integrirao u svoje djelo jer su Oktavijanovi vojskovoe pohode vodili istovremeno s njegovim pohodima na Ilirik te ih (vjerojatno) opisuju i Augustovi Commentarii ( A E L - K O S 2005: 421-422). Tako bi Oktavijan i njihove akcije mogao prikazati kao primjer vlastitog irokog stratekog promiljanja ratnih operacija. U geostratekom se znaaju japodskog prostora i onog koji je pripadao Salasima, za koje Apijan kae da su drali planinske prolaze i prijevoje, naplaivali prohodarinu i uporno
( 61 62

Sukobi s Rimtjanima zabiljeieni u iiterarnim vrelima se suprotstavljali Rimljanima, kriju mnoge slinosti, Za Rimljane je itav vijenac planina koji se kao kruna nadvija nad Apeninskim poluotokom izgledao kao jedinstven prostor, strateki izuzetno vaan, a nastanjen narodima koji su stalna opasnost i prijetnja rimskim interesima. Japodi su do Oktavijanovog pohoda bili suvereni gospodari prijevoja i prolaza u pianinskim podrujima Okre, Male i Velike Kapele te Velebita, a time i velika smetnja rimskom uspostavljanju vre kontrole u itavom Iliriku. Oktavijan je doskora poeo prelaziti opasan planinski put preko Velike i Male Kapele. Japodi su Rimljanima oreavali ionako teko napredovanje po kamenitom i strmom putu, obarajui stabla. Iz uma gdje su se nalazili japodski zbjegovi Rimljanima je stalno prijetila opasnost. Jedan se dio rimske vojske kretao vrhovima, bono od glavnine, spreavajui tako zasjede u klancima. Glavnina je vojske ila dolinama, krei ispred sebe umu koja je gusto pokrivala japodsko podruje. Apijan dalje u istom odlomku pripovijeda kako je Oktavijan osvojio Terpon (TEpntovoi;), koji kao i ostala vea japodska sredita, naziva gradom (poiis; App. lllyr. 18), Njegovi su stanovnici izbjegli, a naputeno naselje Oktavijan je potedio.
&3

61

62

Prema nekim mtsljenjima, zapravo niti nije jasno koliko je Apijan bio svjestan pravog smjetanja Salasa (COPPOLA 1999: 199-200, bilj. 26)- Ipak, Apijan pie da su tvjeli daleko od Panonaca pokazujui da je ipak (barem okvirno) svjestan njihovog smjestaja (App. IUyr. 17). Strabon pak izriito Salase stavlja u kontekst zapadnih Alpa {Strab. IV, 6, 7: IV, 6, 11). Protiv Salasa je, prema Apijanu, isprva racovao rimski vojskovoda Veter (C. Antistius Vetus). Salasi su se predali zbog nedostatka soli. Ubrzo nakon njegova odlaska Salasi su se ponovo pobunili. Tada je protiv njih poslan Oktavijanov legat Mesala Korvin {M. Valerius Messalla Corvt'nus), opjevan u ve spomenutom panegiriku {u kojem se pak ne spominje pobjeda nad Salasima).Taj ih je vojskovoa uspio pokorki gladu {App. ltlyr. 17). To se dogodilo vjerojatno 34, ili 33. godine prije Krista. Konano ih je 25. g. prije Krista pokorio Augustov legat Aulo Terencije Varon Murena {A. Terentius VarroMurena), konzul 23. godine prije Krista (GRASSL 2001: 1245-1246; SAEL-KOS 2005: 421). Ovu pobjedu Apijan nije spomenuo u svojoj lirskoj knjizi. Coppola pretpostavlja da Oktavijanovi memoari (znai i njegovo izvjese Senaru) ne spominju pobjednika nad Salasima jer je bio blizak roak jednog od urotntka protiv Augusta, 23. godine prijc Krista, Varona Murene (COPPOLA 1999: 197-199).

63

Lijep izraz "prohodarina" posudio sam iz Starevieva prijevoda Apijanovog djela (STAREVI 1863: 171). Apijan govori da su se Salasi predali zbog nedostatka solL koju su obilato koristili, aMesala Korvin ih je iznuriogladu (App- Utyr. 17). Sol je neophodna svim stoarima, pa tako i u ovom sluaju Japodima i Salasima, Prijevoji i putevi koje kontroliraju Japodi mogli su voditi upravo prcma mjestima gdje su najlakie mogli doi do soli (obala).

90

91

Povijest Japoda.
A B I C H T 1875: 121-123).

Sukobi s Rimijanima zabiijezeni u literarnim vreiima Oktavijanu, ali isto tako ranije i Cezaru, Aleksandar Veliki je sluio kao mode! i uzor. Mnogi su Oktavijanovi pothvati i potezi bili upravo motivirani podvizima makedonskog kralja. Ranjavanje pod Metuiom se moglo doista i dogoditi, a Oktavijan ga je u svom izvjetaju dotjerao da podsjeti na Aleksandra. Ova podudarnost, takoder> ukazuje na tanku iiniju koja dijeli povijesnu stvarnost od politike propagande, ve stvorenih narativnih modela i Iiterarne fikcije. Oktavijan je s namjerom istakao i ukrasio vlastiti primjer junatva, a Apijan to preuzima i kao lijepo literarno mjesto. Svojim je poticajnim lankom o slinosti Apijanova opisa Oktavijanove opsade Peruzije (Perus&2-Perugia) i Cezarova opisa opsade Alezije, Marta Sordi otvoriia problem odnosa iiterarne fikje, polirike propagande i historijske stvarnosti u djelima antikih pisaca (SORDI 1986: 173-183). Ovom radu moemo prikljuiti i jedno metodoloki vrlo zanimljivo promiljanje Apijanove percepje barbarskog svijeta ( G M E Z E S P E L O S I N 1993: 105-124). Pohod na Ilirik Oktavijanu je trebao da izgradi imid velikog i hrabrog vojskovoe, slinog Cezaru ili Aleksandru ( C O P P O L A 1999: 195-209). U njegovim se vojnim i politikim potezima, jasno provlae i naziru sjenovite prikaze Aleksandra i Cezara. S navedenim se lijepo slae i kratak Florov opis krvavog Oktavijana: "Kad je potom vojska krenula za njim, a most se, raskliman mnotvom, sruio, izranjen po rukama i nogama, zbog krvi jo pristaliji, a zbog same opasnosti jo uzvieniji" (Ftor. Epit. 2.23; F L O R 2005: 235). Flor ne spominje izriito da se radt o osvojenju Metula, ali on odgovara upravo ovoj epizodi pohoda. Suoeni s upornim rimskim napadima, Japodi su poslali glasnike i pedeset talaca, te su se obvezali Oktavijanu da e primiti na vii io Metula rimske vojnike, a oni sami zadrati nii. Kada su rirnski vojnici uli i zatraili predaju oruja, japodski su ratnici zatvorili ene i djecu u vijenicu (pou^EUTfipLOv), te napali Rimljane, koji su se sada nalazili na viem dijeiu naselja. Nakon neuspjenih napada zapalili su vijenicu, a mnoge su ene ubijale prvo djecu pa sebe> da ne bi pali Rimljanimaivi u ruke, dokje itava "rnladost" Metula (ratnici) izginula u boju, a plamen je progutao one koji su bjli nesposobni za borbu. Apijan govori da je itav grad, ftohic,, bio sruen, tako da nije ostalo nikakvog traga te da je prije ruenja bio najveim gradom u okolici. Uplaen sudbinom Metula, ostatak Japoda se takoder predao (App. lllyr. 21). Dion saeto pripovijeda o opsadi i padu Metula, takoer spominjui da je Oktavijan ranjen. Dalje pria da su Japodi> pod izgovorom da ele pregovarati, namamili jednu rimsku etu u tvravu i pobili sve vojnike. Zatim su spalili svoje kue pobili svoje ene i jecu te naposlijetku i sami sebi oduzeli ivot. Oktavijanu u ruke nije doao nitko iv (Cass. Dio 49, 35-38).

Pad Metula
Pripovijest o opsadi Metula vaan je dio iscrpnog Apijanova izlaganja o Oktavijanovim pohodima na Ilirik 35- do 33- godine prije Krista { WILKES 1969:46-77;
ZANINOVIJ 1986: 59-67; A E L - K O S 1999: 255-264; 2005: 430-437; OLTJJI

Budui da je Apijan koristio gotovo iskljuivo Oktavijanovo izvjee i memoare, znai da je i Oktavijan dosta painje poklonio uptavo ovim dogaanjima, Ime ovog japodskog naselja nalazimo jedino kod antikih pisaca Apijana, Diona Kasija i Strabona [App. Illyr. 19-21; Cass. Dio 21, 49, 35; Strab. IV, 6, 30; VII, 5, 4). Dion za Metul upotrebljava samo formulaciju najvee naselje (Cass. Dio 21, 49, 35). Strabon spominje Metul kada nabraja japodska naselja, u istom obliku kao Apijan i Dion Kasije (Strab. IV, 6, 10; VII, 5, l). Japodska zajednica (pleme?), kojoj je Metul bio sredite, u izvorima je nazvana METOU^OI Metuloi (App. Illyr. 19-21). Posebno treba naglasiti da se, u kasnijim se itinerarijima i geografskim djelima Metul uope ne spominje.
2000: 59-64; 2003: 27-47)64

Apijanov je opis dramatian vrhunac pripovijesti o Oktavijanovom ratu s Japodima. On nam u nastavku pripovijedanja donosi vrlo detaljan opis opsade Metula, koristei iscrpne Oktavijanove izvjetaje. Branitelji su uspjeno odolijevali rimskim napadima. Da bi sprijeio rasulo u svojim redovima, Oktavijan je uzeo tit i pojurio opsanim mostom prema bedemu. U prvi su ga mah slijedili samo zapovjednici Agripa i Hijeron> tjelohraniteSji Lut (Lutus) i Vola J tek nekolicina titonoa. Oktavijan je bio ranjen u desnu nogu i obje ruke, kada se sruio opsadni most pod teinom vojnika koji su za vojskovoom pojurili prema bedemu (App. Illyr. 20). Sprijeio je paniku pojavivi se odmah nakon toga i pokazavi vojnicima da je iv (App. Illyr. 20; Flor. 2. 23; Suet. Aug. 20, 2). Prema nekim bi miljenjima ime Hijeron (u grkorn izvorniku 'lpcav) zapravo bilo iskvareno latinsko ime Tiberius Ctaudius Nero a radilo bi se o Tiberijevom ocu. Imena Lutus i Volas za sada ne moemo identificirati.
65 t 66

Wilkes je ukazao na podudarnost ovog Oktavijanovog opisa, sauvanog kod Apijana i herojske epizode iz ratnih pustolovina Aleksandra Velikog tijekom opsade tvrave Malijaca u dolini Inda, kada je i Aleksandar, samo s nekolicinom prijatelja poveo napad (Arr. Anab. V I , 9; W I L K E S 1969: 51-52;
64 65 66 Jedina je razlika u naglasku, Strabon i Dton Kasije donose oblik METOIAOV, a Apijan
METO0XOV.

Svetonije piiSe da je bio ranjen u bcdro i obje ruke (Suet. Aug. 20, 2), Vidjeti s ostalom literaturom u: SAEL-KOS 2005: 435, bilj, 213

92

93

Povijest Japoda. Pristup Apijan spominje da su se u obrani grada Japodi koristili ratnim spravama koje su zaplijenili Decimu Juniju Brutu kad je ratovao protiv Marka Antonija i Oktavijana (App. Iltyr. 19). Dion Kasije spominje (Cass. Dio 46, 53, 2), kako je Decim Junije Brut (D. Iunius Brutus Atbinus), prokonzul u Cisalpinskoj Galiji, nakon poraza repubiikanaca kod Mutine 43. godine prije Krista, odluio pobjei preko Ilirika u Makedoniju bratiu Marku Brutu, kamo je ve poslao dio svoje vojske (App. Bell. civ. 3, 97). Ovom vijeu M . ael-Kos objanjava Apijanov podatak o Brutovim ratnim spravama kod Japoda (AEL-KOS 1986: 117). Dion jasno govori da je Decim Junije Brut poslao neke vojnike naprijed, te su oni preko Akvileje mogli vui ratne sprave sve do japodske zemlje. Ostaje pitanjem jesu li oni alpskim prijevojima i neprohodnim predjelima mogli nositi te sprave ili su ih transportirali brodovljem.
67

Sttkobi s Rimtjanima zabitjezeni u titeramim vrctima znaenja. Fanula Papazoglu svojedobno je pretpostavila da je postojao privremeni savez razliitih japodskih plemena uspostavljen zbog rimske vojne opasnosti ( PAPAZOGLU 1967: 21). Ona ostavlja otvorenim pitanje je li na elu japodske zajednice prije dolaska Rimljana bio rex (kralj) ili samo izborni poglavica, princeps ( P A P A Z O G L U 1967: 21). Alfoldv smatra da su Japodi bili organizirani u labavi savez, u sklopu kojega su se prvaci pojedinih zajednica povremeno sastajali ( A L F 6 L D Y 1965: 169)- Apijan spominje metulski poukeuripiov, vijenicu koju su zapalili japodski branitelji, te izginuli u plamenu. Je li funkcija vijenice bila samo administrativno-politika ili moda uz to i rehgijska (odravanje nekog sredinjeg kulta)? Ona je mogla biti mjestom povremenog okupljanja voa svih japodskih zajednica ( A L F 6 L D Y 1965: 169). Umjesno je pretpostaviti da su sredista svih veih teritorijalnih zajednica imala slina mjesta za vijeanja, kao svojevrsna sredita politikog i administrativnog ivota. To naravno ne iskljuuje mogunost zajednikog djelovanja japodskih zajednica i njihovog okupljanja u "prijestolnici" Metulu. Dakle, vijenica je istovremeno mogla biti i upravnim sreditem teritorijalne zajednice Meculjana, aii i mjestom vijeanja i sastajanja svih Japoda (glavni grad).
FIA

Druga je mogunost da su Japodi uzeli te sprave na jednom od pohoda u Cisalpinsku Galiju, koristei nemire u Rimu. Patsch je ustvrdio da se radi o Apijanovoj greci, premda jesmatrao loginim da bi Japodi imali rimske opsadne sprave koje su mogle biti zaplijenjene prigodom jednog od brojnih rimskih upada (PATSCH 1896: 128, bilj. 2). Sama injenica da su se Japodi znali sluiti zarobLjenim rimskim bojnim spravama, nije u skladu s miljenjem veine modernih autora o japodskom drustvu, vojnoj vjetini i koordinaciji. Vojni sukobi s Rimljanima i napadi na udaljenija podruja, o kojima nam svjedoe literarna vrela od 2. stoijea prije Krista, ukazuju da ovom pitanju ne smijemo pristupiti jednostrano. Bojne sprave nisu zahtijevale samo vjestinu u koritenju i borbi, ve i tijekom redovitog odravanja (RADMAN-LIVAJA 2001: 134-135)- U buduim bi istraivanjima trebalo obratiti panju i na ulogu stranih plaenika u "barbarskim" drutvima. Gospodarska konjunktura i intenzivne trgovake veze na itavom prostoru Jadrana i njegova zalea, tijekom 2. i 1. stoljea prije Krista, daju uporite da se povede rauna i o moguim stranim plaenicima ili zarobljenicima (Grcima, Rimljanima i "drugima"), kako majstorima, obrtnicima, tako i strunjacima za ratne sprave. Naravno, radi se vie o prijedlogu za razmiljanje, jer pravim argumentima za tu tezu zasada ne raspolaem. Na poetku izvjetaja o opsadi Merula Apijan kae da je to naselje "glava", glavno mjesto ili prijestolnica Japoda: METOiftov, TGJV 'lotJtoScuv ecm KEtpa^ (App. Illyr. 19). Horace Whire donosi prijevod glavni grad ( W H I T E 1988: 85). Izraz "glava" (prijestolnica, glavni grad) potie na promiljanje njegova izvornog
67 Decimjunije Brutjebjeao iz CisaJpinske Galije i zatekaose u Galiji, kod Sekvanaca, te je po Antonijevom naredenju ubijcn. Izvori govore da su Decima Bruta vojnici masovno napuicali

U radu posveenom politikom ureenju naroda sjeverozapadnog Ilirika, ae je ustvrdio da veze meu pojedinim japodskim zajednicama nisu bile osobko jake. On je pretpostavio da je osnovni okvir drutvenog ivota Japoda bila opinska zajednica, a da je jedini nain okupljanja Japoda bilo okupljanje pojedinih zajednica. Prema ovom miljenju Japodi, za razliku od Delmata Ui Histra, nisu poznavali instituciju saveza kao posebnu instancu odluivanja radi ostvarenja zajednikih odluka ( AE 1979: 74). Mislim, ipak, da Apijanovi i Dionovi podaci o ponaanju japodskih zajednica tijekom Oktavijanova prodiranja kroz njihovu zemlju, glavni argument ovom miljenju, ne dostaju za donoenje takvih zakljuaka. Naime, "Japodi unutar Alpa", nastanjeni na podrujima bliim moru, nali su se prvi na udaru i nisu pruili gotovo nikakav otpor. Ozbiljniji otpor pruaju tek Japodi s druge strane istih Alpa. Kako Oktavijanovi podaci to ih prenosi Apijan ne biljee meusobnu koordinaciju meu pojedinim zajednicama, mnogi su istraivai donosili dalekosene zakljuke o vrlo slabim vezama medu njima. Gotovo nijedan isrraiva nije uzeo u obzir da su Japodi koji su obitavali prostor juno od Male i Velike Kapele, bili doista i prvi na udaru. Imajui u vidu kontekst i razloge Oktavijanova pohoda, moemo pretpostaviti da je on za napadnute
69

68 69

iApp- BctL civ. 3. 97; U* Per. 120; VelL Pat. II, 64, 1),

Ovu drugu mogunost potkrepljuje posrojanje poglavicc japodskc civitas u rimsko doba, koji se naiivao praepositus et princeps. Pancgirik Mesali pokazuje da jc molda i bilo borbi oko Arupija.

94

95

Povijest Japoda. Priststp barbarske narode bio veliko iznenaenje. Tijek Apijanovog i Dionovog pripovijedanja kao da ima postepenu uzlaznu putanju, s vrhuncem u osvojenju Metula i Siscije, te kasnije u pokorenju Delmata. Kako je pohod odmicao, tako se poveavao i otpor. Naravno, pojedinani otpor pojedinih zajednica te nedostatak koordinacije moe se tumaiti i eventualnim razmiricama, neslogom ili preveiikom vjerom u svoje snage. Meutim, bijeg i odustajanje od borbe Arupina i Avenana medu ovostranim, te Terponjana meu onostranim Japodima, moe se tumaiti i potpunim iznenaenjem i nepripremljenou za borbu. Apijanova je pripovijest o podvrgavanju Arupina za to najbolja potvrda. Vijesti o tijeku jednog pohoda, makar bile i iscrpne, premda naravno nisu uvijek i potpuno pouzdane, ne mogu biti izvorom za izvlaenje zakljuaka o politikim odnosima meu pojedinim japodskim zajednicama. Sudbina Metula i stacioniranje rimskih trupa u Sisciji svakako je bila jasna poruka iznak Delmatima za zajedniko organiziranje otpora Rimijanima. Apijanova je pria o opsadi Metula jedno od najzanimljivijih i najljepsih mjesta u njegovom pripovijedanju. Slika o barbarima, pa tako i o Japodima, kod Apijana odgovara predodbama koje su i inae prisutne u grkoj i rimskoj etnografskoj tradiciji ( K R I Z M A N 1979: 191). U antikim pisanim izvorima percepcija barbarskog svijeta oscilira od potcjenjivakog odnosa do ponekad sasvim nekritinog idealiziranja. Ovu je dvojnu sliku barbarskog svijeta u antikoj percepciji B, Kunti-Makvi lijepo oslikala primjerom histarskog kralja Epulona ( KUNTIM A K V I 1997: 169-175). Problem percepcije barbarskog svijeta vidimo, primjerice, u odnosu Tita Livija prema Histrima i njihovu kolektivnom samoubojstvu 177. godine prije Krista kad je pao Nezakcij. Govorei o njihovu kralju i njegovom samoubojstvu u suoenju s porazom, Tit Livije naputa potcjenjivaki i posprdan izraz regulus i Epulona naziva kraljem (Tit. Liv. 41, 11), Poziiivna vizija barbarskog svijeta ponekad nalikuje idealu koji civiliziranom svijetu njegovih suvremenika moe sluiti samo kao pozitivan primjer. Tako su japodski branitelji, koji dobrovoljno odlaze u smrt radije nego da se pokore Rirnljanima, mogii vrlo dobro posluiti kao openiti primjer junacva, Samoubojstvo branitelja Metula nije jedini primjer zabiljeen u antikim literarnim vrelima. Opise sline ovom nalaztmo i kod drugih antikih pisaca, gotovo uvijek u kontekstu sukoba urbane civilizacije i "barbara" ( A E L - K O S 2005: 436), Meu njima su i primjeri histarskog Nezakcija (177. godina prije Krista) i delmatske Ardube (9. godine poslije Krista, tijekom Batonovog rata; Cass. Dw XLI, 56> 15> 2-3). U oba sluaja odabrana je smrt umjesto suanjstva. Zajedno s ostalim barbarima, Japodi se pojavljuju kao rtve koje zasluuju divIjenje. Na vie se mjesta u Apijanovu pripovijedanju, a vrlo esto i u djelima drugih antikih pisaca, mit o dobrom i plemenitom divljaku pojavljuje kao

Sukobi s Rimijanima zabiljeicni u iiterarnim vrclima bitan elemenat percepcije barbarskog svijeta ( G 6 M E Z ESPELOS(N 1993: 115). U takav se koncept dobro uklapa i spomenuti panegirik Oktavijanovom vojskovoi Marku Valeriju Mesali pripisan pjesniku Tibulu (III, 1, 106-117). Pjesnik s divljenjem usporeuje starog arupinskog konjanika s Nestorom. On (Domator ili "konjokrota", svejedno) koji nikada neprijatelju nije okretao lea morao je prihvatiti rimski lanac oko svojeg (slobodnog) vrata, suoen s porazom protiv rimske vojske pod Mesalinim vodstvom. Tako su po prvi puta i sjeverni Japodi privedeni rimskoj vlasti (App. Iiiyr. 21). Jedino su se 34. godine prije Krista, nakon to je Oktavijan otiao, pobunili japodski Pozeni (App. Iilyr. 21), Naalost, osim Apijanovog spomena ovog japodskog imena, ne raspolaemo niti jednim drugim podatkom. Zato e problem Pozena za sada ostati nerijesen. Marko Helvije> poslan upravo sa zadatkom guenja ove pobune, nakon uspjenog je pohoda voe dao pogubiti> a ostatak pretvorio u robove. Ne znamo toan identitet spomenutog Marka Helvija, mogua je i povezanost ovog imena s pjesnikom Markom Helvijem Cinnom. Mayer je pomiljao da se ime Pozena moda odnosilo na Japode u dolini Une ( M A V E R 1957: 278). M . ael-Kos je pretpostavila da su Pozeni vjerojatno bili susjedi Metuljana ( AEL-KOS 2005: 437). U oba sluaja radi se samo o prerpostavkama, Nakon Japoda Oktavijan je osvojio i Segestiku. Nakon estokog otpora osvojio je i taj grad u kojem je ostavio Fufija Gemina. Segeani su se nakratko pobunili, te je Fufije Gemin bio nakratko protjeran iz grada. Fufije Gemin se nakon nekoliko vojnih uspjeha ponovo vratio u grad (Cass. Dio 49> 35-38). Neposredna posljedica Oktavijanovog pohoda potpuno je pokorenje Japoda> ali i dijela Panona. Pohod je bitno smanjio borbenu spremnost Delmata i nagovijestio njihov konani pad. Ipak, Oktavijanovi pohodi na Ilirik od 35do 33. godine prije Krista nisu potpuno uguili otpore pojedinih naroda, niti su rezultirali trenutnim formiranjem rimske provincije. Rimljanima e trebati tridesetak godina ratnih operacija i uguenje Batonovog ustanka da bi konano uredili stanje na ovim prostorima te zapoeli s mirnim i sustavnim izgraivanjem vlastitog provincijalnog sustava. Oktavijan je trijumf slavio 29. godine prije Krista, zajedno s egipatskim trijumfom i trijumfom nakon bitke kod Akcija. Dion govori da je prvi dan Oktavijan slavio trijumf nad Panonima, Delmatima, Japodijom i susjednim narodima> Keltima (=Germanima) i nekim Galima (Cass. Dio 51, 21> 5). Meu etnonimima posebno se istie spomen zemlje: Japodije {'Iaitu5ict). Mislim da se ovdje ne radi o pukoj nepreciznosti, previdu ili greci. Japodija je ovdje oznacena kao cjelina, veliki prostor koji je upravo Oktavijan uspio podvrgnuti rimskoj vlasti. U ast ovog trijumfa podignut je slavoluk na Forumu ( C O A R E L L I 1992:

96

97

Povijest japoda. Pristup 258-270). Na slavoluku su sc nalazile i figuralne predstave pokorenih naroda. Za lik koji se nalazio na lijevoj strani (ratnik s koninom kacigom i lukom u desnoj ru) F. Coarelii pretpostavlja da se radilo o Delmatu ( C O A R E L L I 1992: 264-265). Prihvaajui njegovo miljenje, smatram da se u svakom sluaju radi o simbolinoj predstavi poraenog Panonca, Delmata ili Japoda (narodi nad kojima je stavio trijumf)- Meutim, stav da se radi ba o delmatskom ratniku ostavljam daljim istraivanjima i promiljanjima. Moda se radi o stilizaciji koja ujedinjuje razliite osobine spomenutih naroda.
70

Sukobi s Rimljanima zabiljeeni u Uterarnim vrelima

Novac s prikazom Augustovog slavoluka (prcma: COARELU 1992:263, sL 60) U mjestu Geyre, u jugozapadnoj Turskoj, na prostoruantikoggrada^>^rtJ^/>^w, arheolozi su 1979- godine pronali Afroditin hram ( E R I M 2000). Pretpostavlja se da je ovaj hramski kompleks bio prvotno posveen boici Afroditi, a kasnije i kultu deificiranog Oktavijana, sada Augusta (gr. lefktaToc, ili lat. Augustus; lefktaTEtov, Sebasteion). Hram je, izmedu ostalog bio ukraen skulpturama u visokom reljefu koje su prikazivale neke od naroda koje je pokorio Oktavijan. Ukupno je bilo esnaest skulpturalnih prikaza naroda, a na postoljima su bila urezana njihova imena. Meu Egipanima, Andizetima, Arapima(?)> Besima, Bosporanima, Daanima, Dardancima, Judejcima, Kalajcima, Pirustima, Retima, Trunpelinima, Kreanima, Cipranima i Sicilijcima, na jednoj od baza uklesano je ime naroda Japoda (SMITH 1988: pL VIII, 4). Sauvani ostaci pokazuju da se radilo o simbolinim personifikacijama poraenih naroda. Figuralni prikaz naroda Japoda (u visokom reljefu) nije sauvan ( SMITH 1988: 51-77; B A L E N - L E T U N I 2004: 214-215). Zato kao ilustraciju ovdje donosim rekonstrukciju itavog prikaza naroda Pirusta (sjeverna Albanija).

Rekonstrukcija Augustovog slavoluka u Rimu (prema:

COARELLI 1992:265,

sl.

62)

70

Ova je predstava poraenih barbara dio onog doivljaja barbarskog svijeta o kojem je ranije bilo rijei, Dakle, u njoj su sadrani i pojedinani, individualizirani elementi pomijesani sa zajednikim, univerzalnijim osobinama. Kada se radi o spomeniku koji podsjea na pobjedu nad svim ovim narodima, u jednom se Jiku moda ujedinjuje rimski doivijaj medusobno slinih (Rimijanima, naravno) naroda.

98

99

Povijett /apfltia. fristup

Sukobi s Rimljamma zabiijezeni u literarnim vreiima

Rckonstrukcija itavogprikaza ctnije Pirusta. Postolje i visoki reljef (prcma: SMITH 1988: 54, si 3)

100

Povijest Japoda. Pristup U ovom hramu Augustova jc vcliina prikazana njegovom borbom za irenje imperija, Nabrajanje pojedinih pokorenih naroda oslikava granice imperija, zapravo svijeta, Alegorijski, reljefi spomenutih naroda zatvaraju siiku svijeta od izlaska do zalaska sunca, definirajui tako prostor univerzalnog imperija (SMITH 1988: 77). Nabrojene narode ne treba shvatiri iskljuivo kao ilustraju krajnjih granica imperija ve prije kao simbolian prikaz temelja na kojima je imperij sagraen* Japodi se ovdje nalaze zbog svojeg broja, veliine teritorija, bogatstva i stalnih borbi s Rimljanima od 2. stoljea prije Krista. U ovom (potpuno istraenom) kompleksu nema Delmata, po kojima je kasnija provinja dobila tme i protiv kojih su Rimljani takoer krvavo ratovaii. Za Augustovu aristeju izabrani su upravo Japodk Zato nam je taj spomenik od izuzetne vanosti, a ilustrira zapravo gotovo sve o emu i govorim u ovoj knjizi.

Japodski prostor

Postolje rut kojemje stajao kip Japodije (utjeldvljenjeporaenog naroda). Reljefnije sauvan (prema: SMITH 1988: t. VIII, sL 4)

102

judi svjesno i nesvjesno u prostor upisuju tragove svojeg postojanja. U manjoj ili veoj mjeri, svojom prisutnou i trajanjem, oni mijenjaju okoli u kojem ive. Jedan od najvanijih elemenata u emohistorijskom istraivanju jest istraivanje prostora. Pritom ne mislim jedino na prostor kao etniki teritorij Japoda, Mislim i na krajolik, okoli u kojem se ljudi raaju, ive> umiru. Okoli koji utjee na njihove ivote, kao to i oni utjeu na prostor u kojem ive, Prostor je artefakt, on je objekt djelovanja i podloan je stalnoj promjeni. On je i subjekt stalne interakcije s ovjekom. Karakteristike prosrora, bilo da se radi o reljefu, vegetaciji, klimi, geopolitikom ili geostratekom poloaju, bitno utjeu na ovjekove svakodnevne navike, nain organiziranja ivota, ali i na nain organiziranja drutva. Naravno, ne pristajem ovdje uz geografski determinizam i ne mislim da je ovjekov razvoj iskljuivo uvjetovan geografskim okoliem. Radi se doista o suodnosu, interakciji ovjeka s prostorom koji ga okruuje. Totalni ekohistorijski pristup u etnohistorijskim istraivanjima doista nema alternative. On podrazumijeva i cjelovit pristup krajoliku i njegovoj povijesti. U dosadanjoj se literaturi izjednaavanjem "arheoloke kulture" s odreenom etnikom skupinom teritorij uglavnom shvaao kao nepromjenjiva kategorija, kruti okvir u kojem se razvijala odreena etnika zajednica. Eventualne teritorijalne promjene tumaene su vojnim osvajanjem ili ekspanzijom, to se tijekom povijesti povremeno dogadato. Naravno, vrlo je teko, ponekad i nemogue, pratiti sve promjene etnikih i teritorijalnih granica. esto se zanemaruje i mogudnost da je odredeni prostor moglo dijeliti i vie razliitih zajednica. Zanemarene su vrlo esto i zone interkulturalnog susreta, mijeanja, kontakta, ali i promjene u simbolici izraavanja identiteta, s obzirom na prostor u kojem se ivi. Jednostran i povran odnos povjesniara i arheologa prema fenomenu prostora utjecao je na dojam o teritorijima Japoda, Liburna, Histra i ostalih, kao zatvorenim, nepromjenjivim injenicama. Bio je to dojam utemeljen na doslovnom tumaenju literarnih izvora. Tako se bespogovorno i bez promiljanja, usvaja antika percepcija odredenog prostora. Prema Wellsu> antiki su pisci rijetko posjedovali osjeaj za drutvenc, gospodarske, kulturne i politike
71

71

Pontkad e upravo u zonama mijrianjj 1 kontakta. naglasak n.. imbolinom izraiavanju vlastitog idcntitcta biti jai, \uyy u ndrrdrnom ircdllnjcm ctijelu istog cntitcta.

105

Povijrst Japoda. Pristup promjene unutar naroda o kojima su pisali. Doivljavali su ih veinom kao sratine, nepromjenjive i pasivne cjeline ( WELLS 2001: 107). Ipak, antiku percepciju japodskog prostora nikako ne smijemo zanemariti. Moramo je jedino istraivati s velikom dozom opreza. Ona je izuzetno vana, ali ne moe biti iskljuivi okvir naseg promatranja krajolika. Istraivanjem pokuavamo rekonstruirati i kako je prapovijesni ovjek mogao percipirati prostor u kojem ivk Suoeni smo naravno s brojnim tekoama u ovom istraivanju. U prostoru se dakle kriju kljuevi razumijevanja japodske povijesti. U ovom e poglavlju biti govora o teritoriju Japoda, obavijestima antikih pisaca o japodskom prostoru te o osnovnim geomorfolokim, vegetacijskim i klimatskim osobinama japodskog prostora.

Japodski prostor

O japodskom teritoriju u vremenu prije rimskog osvajanja


Danas ne moemo potpuno sigurno utvrditi tone granice teritorija koji su tijekom razliitih razdoblja svog povijesnog trajanja, nastavali Japodi. One su se, naravno, esto mijenjale tijekom povijes. Materijalna kultura ne odraava uvijek potpuno sigurno odreenu etniku situaciju, te zbog toga granice pojedinih etnikih grupacija u prapovijesti i antici nisu sigurne. Na pograninim je podrujima vrlo esto moglo dolaziti do preuzimanja materijalnih tekovina od bliih ili daljih susjeda. Intenzivni akulturacijski procesi nisu se, naravno, dogadali jedino u granimm prostorima. Treba naglasiti da se granice, posebno granice protohistorijskih naroda, gotovo neprestano mijenjaju te predstavljaju vrlo dinaminu realnost. Ipak, osnovne obrise japodskog teritorija moemo rekonstruirati na temelju svjedoanstava grkih i rimskih pisaca te zahvaljujui rasprostranjenosti materijalne kulture karakteristine za Japode. Granice japodskog prostora grubo se mogu rekonstruirati i na temelju onih tragova u prostoru koje su Japodi ostavili kao svojevrsne identifikacijske oznake. S jedne strane, radi se o svjesnom oznaavanju prostora, grobovima, vidljivim oznakama- S druge pak strane, radi se o onim tragovima koje su ostavljali sasvim nesvjesno i nenamjerno, a bili su rezultat njihova specifinog gospodarenja prostorom: poloaj naselja u odnosu na panjake, biranje mjesta za naseije, poloaj nekropola itd, Na ovaj je nain svakako teko odrediti granice njihovog prostora, ali ne i potpuno nemoguc* Naravno, puno je tee doprijeti do naina kako su Japodi sami doivljavali svoj prostor, posebno jer se radi o narodu koji nije poznavao pismo i nije ostavio pisanih tragova. Meutim, promatrajui raspored gradinskih naselja, komunikacije medu njima, panjake i polja, grobne humke i ravne nekropole, straarnice i rorove za stoku, moemo zakljuiti da su stanovnici ovog prostora tijekom eljeznog doba suvereni gospodari prostora. Sredinje japodsko podruje svakako su Lika i Ogulinsko-plaanska udolina. Razvitak japodske materijalne kulture tu moemo pratiti od kasnog bronanog doba do rimske okupaje. U sredinje podruje mogao bih, barem hipotetski, svrstati i Gorski kotar, kao kljunu prometnu poveznicu prema Beloj krajini, Notranjskoj, Hrvatskom primorju, Istri i konano Italiji. Medutim, Gorski kotar arheoloki je gotovo potpuno neistraen, pa tek u budunosti moemo oekivati potvrdu ili negaciju ovog miljenja. Zbog prometne vanosti i

atrnja (iterna) na sjevernom VeUbitu. Svaka prikladnapukotina u stijeni mogla je biti iskorihena za skupljanje vode (fbto: B. Otuji)

106

107

Povtftu l.tpoiiit. Pristup pristupanih leira eljczne rude, ovaj jc prostor morao imati vrlo vanu ulogu u povijesti Japoda i drugih susjednih naroda. Sjevernu granicu japodskog teritorija Degrassi vidi na liniji od Okre do Une. Ta bi granica prema tome sjekla gornji tok rijeke Kupe, te srednje tokove Dobre, Mrenice, Korane i Gline, obuhvaajui tako i itav Kordun ( DEGRASSI 1930: 263-299). Dubravka Balen-Letuni pokazala je na temelju arheolokog materijala iz nekoliko tumula u Dugoj Gori na Kordunu da je taj lokalitet pripadao graninom dijelu japodskog prostora. Prema njezinom miljenju, arheoloki materijal pokazuje japodski karakter, ali se osjeaju i odreeni utjecaji dolenjske skupine (tumuli). Sjeverna granica japodskog prostora prostirala se dakle sve do srednjeg toka Kupe, gdje arheoloki materijai jasno pokazuje razlike u odnosu na materijalnu kulturu Japoda ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 393). Sjeverno od Japoda spominju Kolapijane (Colapiani) Plinije Stariji (Piin. N. H. III. 25, 147) i Ptolemej (Ptol. II, 14, 2; PATSCH 1901: 361-362). Prema nekim miljenjima, oni su bili narod junopanonskog porijekla, srodan Segeanima i Japodima, a nastavali su prostor Pokuplja od Bele krajine do Karlovca. Gospodarstvo im je poivalo na rijenom prometu, trgovini i metalurgiji ( AEL 1983: 112; U K O V I 2004: 174-209)* Postoji i teza da su Kolapijani zapravo "marginal Iapodian tribe" (marginalno japodsko pleme), s nekim regionalnim posebnostima u materijalnoj kulturi ( AEL-KOS 2002: 149). Naime, Strabon govori da Kupa tee kroz zemlju Japoda (Strab. VII, 5, 2).
72

Jttpodslti prostor Ovu etniku situaciju nije poremetila niti keltska ckspanzija. Jae promjene doivjela je nekropola na Podzemelju. Tamo se promijenio nain sahranjivanja (ravno groblje sa spaljenim pokojnicima), a i sama nekropola je premjetena drugdje. Na japodskim se lokalitetima Bele krajine, u Vinici na primjer, na materijalu naravno opaaju kelrski utjecaji, ali kako Gabrovec kae, oita je povezanost s haltatskom tradicijom japodskog kova ( G A B R O V E C 1966: 186). Gabrovec je ukazao i na srodnost vinikog arheolokog materijata sa srednjelatenskim nalazima u marjeti. U posljednje vrijeme aktualna je i teza da ovaj prostor nije pripadao Japodima ve Kolapijanima. Time bi i nekropola u Vinici bila kolapijanska, a ne japodska (Boi 1999: 201-202; 1999b: 174-176; U K O V I 2004: 174-209). Ovu tczu autor temelji na argumentima u tipolokim specifinostima nalaza tzv. Vinike grupe. Osnovno je pitanje izjednaava ii se time koncepr arheoloke kulture (kulturne grupe) s odredenim etnikim entitetom, narodom. Time bismo se trebali vratiti na prvo poglavlje, zato i ne bjh ulazio u podrobniju raspravu o tome pripada li spomenuti arheoloki materijal Japodima ili Kolapijanima. Prije takve rasprave trebali bismo utvrditi merodoloko polazite i teorijske okvire, unutar kojih bi se ona mogla kretati. Bez toga ne bismo doli ni do kakvog rezuitata. Razvitkom istraivanja i poveanjem broja arheolokih informacija sve vie e istraivai biti u iskuenju da otadanju veu cjclinu dijele na niz manjih. To je razumljiva i oekivana posijedica napretka istraivanja, ali na razini "arheoloke kulture" kao naeg bitnog spoznajnog pomagala. Na koncept etnikc skupine utjeu jedino teorijska i praktina promiljanja i istraivanja ukupnosti povijesnog razvoja jednog prostora. Na temelju dosadanjih istraivanja, sagledavajui cjelinu arheolokih i literarnih vrela, mislim da jo uvijek o ovom prostoru moemo govoriti kao o japodskom. Nova e istraivanja uskoro pokazati treba li ovaj koncept promijeniti ( M A S O N 1996: 273-282; 1999: 143-155). Ipak, Boieva je tcza vrlo zanimljiva i svakako poticaj ne samo raspravi ve i novim istraivanjima.
74

Zapadni granini japodski prostor je vjerojatno ukljuivao Belu krajinu u dananjoj Republici Sloveniji, s najvanijim nalazitima Vinica, rnomelj, Podzemelj. Vrlo se vjerojatno radi o irenju iz matinog japodskog prostora, Like i Gorskog kotara, prema zapadu. Dular je miljenja da japodsku ekspanziju prema zapadu, dakte iz pravca Like prema Gorskom Kotaru i slovenskoj Beloj krajini, moemo datirati na kraj 5- stoljea prije Krista. Ovom miljenju u prilog ide i datiranje materijala iz grobova u Vinici. Bela krajina je prije 5stoljea vre vezana uz kulturni razvitak na podruju Dolenjske. Tek dolazak Japoda, a vrlo je vjerojatno da se moglo radi i o pravom naseljavanju veih grupa stanovnitva, relativno naglo prekida sve kulturne veze s Dolenjskom
73

( D U L A R 1985: 72 73

29).

Na sredinjem su ja.podskom podruju tumuli, iako i tamo postoje sve do 6. i 5. stoljea prije Krista (Vrebac), neto manje prisutni nego ovdje (BALEN-LETUNI 1986: 55). Zanimjivo je da sujapodi naselili gradinu Slemine nad Golekom, kod Vinice, koja jt ve postojala prije njihovog dolaska, ali u skladu sa svojim vjcrovanjima i kultovima izabiru drugo mjesto za sahranjtvanje mrtvih, na oblinjem Suanem dolu (DULAR 1985= 29).

Degrassi je, oslanjajui se na Strabonove navode krajnju sjeverozapadnu granicu japodskog teritorija protegnuo sve do Okre. Planinu Okru Degrassi je vidio u Hruici (njem. Birnbaumertval) i na obroncima juno od Nanosa (tal. Monte Re\ DEGRASSI 1930: 267). On je, takoder, ukazao na mogunost da je Japodima pripadala i gradina mihel (San Mkhele\ D E G R A S S I 1930: 277). Ovaj je lokalitet osamdesetih godina 19. stoljea, istraivao Hoernes ( H O E R N E S 1888: 217-249, taf. III-VI; H O R V A T 2002: 117-192). Neki su ga autori smatrali Metulom, prijestolnicom Japoda.
T

74

Gabrovec je ovu arheoloku gradu svrstao u "marjeki ili smarjesko-magdalenski horizont' srednjelatenskog razdoblja Slovenije (GABBOVEC \966: 188-190)

108

109

thvijtst Japoda. PrUtup injenica jc da je prostor Notranjske, barem kratko vrijeme, mogao biti u posjedu Japoda. Prcma Gabrovcu, Japodi su tijekom mlaeg cljeznog doba bitno utjecali na nekadanji haltatski prostor, najvie na Dolenjsku, a neto slabije na svetolucijski ptostot. Moda su tada, tijekom prodora i naseljavanja Kelta, Japodi i izgubili svoja naselja u Notranjskoj, prije svega Smihel ispod Nanosa ( G A B R O V E C 1966: 196)- Ipak, japodski prodori tijekom 2. i 1. stoljea prije Krista, o kojima govore antiki izvori, ne bi govorili u prilog ovom miljenju. Strateka vrijednost planinskog prijevoja preko Okre bila je golema. Zbog toga su se za kontrolu ovim prolazima u prapovijesti borili i Histri, Karni, Subokrini i drugi narodi ija su nam imena zabiljeili antiki izvori. Zato je vjerojatno da ovdje nije bilo stabilne kontrole u razdobljima dueg trajanja, ve su to podruje drali pojedini narodi, ovisno o njihovoj trenutnoj snazi. Trgovakim putevima preko prijevoja na Okri stizali su razliiti predmeti iz Italije i drugih udaljenijih krajeva. Tragovima tih puteva isli su i japodski pljakaki pohodi prema sjevernoj Italiji, o kojirna govore povijesni izvori. Unato stanovitim razlikama, srodnost materijalne kutture notranjske skupine eljeznog doba s japodskom kulturom vie je nego oita. Istona granica japodskog teritorija izazvala je u literaturi dosta prijepora. Patsch je granicu japodskog teritorija zamiljao dalje od rijeke Une na istok, na podruju rijeke Sane. Glavno politiko i vjersko sredite Japoda on je vidio u okolici Bihaa, zbog velike koncentracije prapovijesnih i antikih lokaliteta. Pretpostavljajui da se sredite ovako velikog i vanog naroda nije moglo nalaziti blizu granice, zakljuio je da se japodski teritorij protezao dalje na istok, prema rijeci Sani Donosei primjere drugih prijestolnica koje su se nalazile u blizini granice, izmeu ostalih i primjer Skardone, Degrassi je ovo Patschevo miljenje podvrgao kritici, potpuno ispravno sumnjajui da se japodski terkorij protezao sve do rijeke Sane ( DEGRASSI 1930: 296-297)- Kasnija e arheoloka istraivanja njegove pretpostavke i potvrditi. Potvrujui Patschevu pretpostavku, Fiala je na remelju arheoloke grae iz Sanskog Mosta tvrdio da "analogije u rukotvorinama upuuju na sjever (Kranjska, Primorje, Hrvatska)", a da se odnosi s, kako ga on naziva "isto ilirskim elementom srednje i june Bosne", slabo vide ( FIALA 1899: 128; 1896: 219-270), U stanovnicima Sanskog Mosta Fiala je dakle vidio Japode, a njegovo i Patschevo miljenje preuzeo je kasnije i Mirosavljevi. On je u radu o prostoru
75 76

Japodski prastor koji su nastavali Japodi> vidio istonu japodsku granicu uz rijeku Sanu, te dalje prema jugu, prema izvoritima Krke, Zrmanje i Cetine (MIROSAVLJEVI 1959: 49, t. X X V I ) . Klju rjeenja problema istone japodske granice nalazi se, naravno, u samim lokalitetima istono od Une. Za nekropole u dolini rijeke Sane, arakovo i Sanski Most, ovi je zahvaljujui usporedbi sa arheolokim materijalom likih i unskih lokaliteta, ustvrdio da one nikako nisu mogle pripadati kulturnom krugu japodskih lokaliteta. Kasnije je ovi definirao i novu grupu eljeznog doba Donja Dolina Sanski Most, pribliavajui na taj nain sanske lokalitete Donjoj Dolini (ovi 1987: 232-286), U skladu s ovievim miljenjem, Mari je japodsku granicu ispravno vratio na podruje rijeke Une. Prema njegovim zapaanjima, nekropole arakovo i Sanski Most nainom se sahranjivanja bitno razlikuju od japodskih nekropola u dolini Une ( M A R I 1975: 41). Dio arheoloske grae doisra pokazuje analogije s lokalitetima uz Unu, a neke tipove karakteristine za Ribic:, Jezerine i Golubi, uope ne nalazimo na podrujima istono od Une ( M A R I 1975: 40). Razlike u nainu sahranjivanja morale bi ipak biti jai argument u pokuajima odreivanja kulturnog i etnikog identiteta stanovnika pokapanih u ovim nekropolama. Naime, unutar vee etnike cjeline poput Japoda mogue su neke regionalne razlike, vidljive u arheolokom materijalu, posebno na graninim podrujima. Iako je nonja vaan izraz identiteta, mislim da su etnike razlike ipak vidljivije u temeljnim kultovima koji nose idenritet naroda, a to su izmeu ostalih i pogrebni obiaji i itav religijski sklop vezan uz njih. Za razliku od unskih nekropola, na nekropolama istono od Une oruje se polae u grob, a nakit i ijelovi odjee kao grobni prilozi nalaze se ondje gdje ih je pokojnik nosio za ivota. U najstarijim fazama nekropola istono od Une prevladava spaIjivanje mrtvih, a na unskim nekropolama skeietni ukop. Kasnije je na unskom podtuju spaljivanje u porastu, a na zapadno-panonskom podruju ono opada
77

( M A R I 1975: 40).

Meurjeje Une i Sane prema tome bi bilo granino podruje izmedu Japoda i Panona, a sama je dotina rijeke Sane vjerojatno pripadala panonskim Mezejima ( M A R I 1975: 42; 1964a 177-190; BOJANOVSKI 1988: 266303). Ptolemej Mezeje smjcta u blizinu Japoda (Ptol II, 16, 8), a Strabon ih ubraja meu panonska plemena (Strak VII, 5, 3; PATSCH 1896: 124, bilj, 3;
BOJANOVSKI 1988: 266).

75 76

O notranjskoj kulturnoj skupinieljeznogdobavidi; GUTTN 1975- 461-492; 1979; GABROVEC 1987b: 151-177Pozivao se i na Fialine prapovijesne nalaze u Sanskom Mostu: PATSCH 1896: 124; 1899: 164l65;Ovomse miljenju prikljuuju i Arfoldyi Wilkes: ALPOLDV 1965: 40; WlLKES 1969: 158.

77

arakovo i Sanski Most su nekropolc ravnih grobova poput nekropola u Donjoj Dolini, Jezerinama, Ribiu, Naselje, koje je hranilo nekropolu u arakovu, nalaziio se vjerojatno na obliinjoj gradini Zecovi (Covi 1956: 200, 202-20; BENAC 1956: 147-166).

110

111

Povijest Japoda. Prissup Bojanovski otvara problem pripadnosti podruja od Bosanske Krupe s naseljem na Kekia Glavici do Gazina s gradinom ungar (BOJANOVSKI 1988: 305). Na temelju materijalne kulture i pogrebnih obiaja, Branka Raunig ovo podruje pripisuje Japodima, aneMezejima ( R A U N I G 1992: 22, bilj. 52; M A R I 1968: 32-38; ovi 1962: 50-51). Zahvaljujui arheolokim podacima kojima Patsch nije mogao raspolagati, argumenti u korist istone japodske granice na Uni ipak su mnogo jai nego u korist granke na Sani. Na temelju danas poznatih podataka, istona bi granica japodskog prostora bila na rije Uni, te dalje tekla prema jugu, prema rijeci Zrmanji (Sui 1955: 277). Arheoloka grada, a posebno pogrebni rituali odvajaju sanske lokalitete od onih uz obalu Une. Podruje rijeke Une s najvanijim lokalitetima Jezerine> Ribi i Golubi> prema oviu, definitivno posve japodskim postaje tek u 5. stoljeu prije Krisra. Jedna od pretpostavki jest da su u to vrijeme Japodi iz sredinjeg podruja, privueni plodnom zemljom i prirodnim resursima bogatim prostorom, mirnim ili agresivnim putem jednostavno nasetili ovo podruje (ovi 1976: 137)Japodi su u obradi metala i posebno izradi nakita imaii vrlo vano mjesto na irem prostoru. Zbog toga su i leita ruda i centri metalurske proizvodnje za njih bili od naroitog znaenja. Ipak, ne znamo je li i prostor izmedu Krupe i Bosanskog Novog, izuzetno bogat eljeznom rudom te u prapovijesno i rimsko doba jako metalurkosredite ire regije, pripadao japodskom podruju (ovi 1976: 138). Jugoistoni susjedi Japoda bili su Dicioni, Dttiones. Strabon ih zajedno s Breuma, Andizetima, Pirustima, Dezitijatima i Mezejima, ubraja u panonske narode (Strab. VII, 5, 3), a Ptolemej ih vidi u Liburniji (Ptoi II, 16, 5; P A T S C H 1896: 124; 1905: 1230-1231; BOJANOVSKI 1988: 262-265). Oni su vjerojatno nastavali podruja Grahovskog polja te gornjih tokova Krke, Une, a moda i Zrmanje. Njihovih 239 dekurija {Plin. N. H. III, 22, 142) svjedoi o brojnom i jakom narodu (BOJANOVSKI 1988: 263). Granini prostor prema podruju Liburna, takoer je u literaturi izazivao prijepore. Prema Pliniju krajnja istona granica japodske obale, a istovremeno i granica izmeu Liburna i Japoda, bila je rijeka Telavij: flumen Tetavium* quo finitur lapudia (Plin. N. H. III, 140, 141). Ovo ime moemo spojiti s imenom Tedanij, koji se pojavljuje kod grkog geografa Ptolemeja (Ptol. II, 16> 2). Ptolemejev Tedanij i Plinijev Telavij u dosadanjoj literaturi su najee identificirani sa Zrmanjom, ali i sa vodenim rokom rnovnice kod Jurjeva, nedaleko Senja. Tono lociranje ua Tedanija i Telavija znaajno je posebno u rjeavanju problema japodskog izlaza na more, ali i u odreivanju tonih granica izmeu japodskog i liburnskog prostora. Stoga su pitanju identifikacije ua Tedanija

Japodski prostor i rijeke Telavija kao granice izmeu Liburnije i Japodije, brojni strunjaci posvetili puno panje i razliitim, ponekad izrazito suprotstavljenim miljenjima, obogatili nae poznavanje ovog znaajnog dijela stare povijesti naroda Japoda i Liburna Q*LI 1898: 227-246, 531-560; FLUSS 1934a: 105-106; 1934b: 196; K R I M A N 1979: 81, 97, 227, 245; K O Z L I I 1980: 111; A E 1988: 65-92). Prema Kozliievu miljenju, Ptolemej je pod Tedanijem podrazumijevao dananju rijeku Zrmanju, ali je pogreno kartirao njezino ue u blizinu dananjeg Jablanca u Velebitskom kanalu ( K O Z L I I 1980: 126), Kozlii smatra neioginim da je Ptolemej kartografirao mali potok koji se ovdje nalazi, a ne veliku i plovnu rijeku kao to je Zrmanja (KOZLII 1982: 30). Luka Jeii je isprva ue Tedanija vidio u tjesnacu izmeu Paga i Velebita, polazei od pretpostavke da je Ptolemej Velebitski kanal smatrao produetkom Zrmanje, On je smatrao da je u Ptolemejevo doba Podgorski zaljev doista bio koritom Zrmanje, a da se kasnije, uslijed neke prirodne kataklizme pretvorio u morski rukav (JELI 1898: 533). Na temelju hidrogeoloskih i ostalih znanstvenih istraivanja u posljednjih nekoliko desetljea, pokazalo se da nikakve velike katastrofe niti velikih promjena u konfiguraji jadranske obale nije bilo ( K O Z L I I 1982: 18-20). Naglih promjena nije bilo, osim to obala polagano i postepeno tone> a morska se razina tijekom holocena izdie. Taj je proces dio univerzalnog procesa holocenskih promjena svjetskih mora. Na temeiju dvadeset i sedam podataka, s razliitih dijelova istone jadranske obale, egota i Filipi su jasno dokazali proces holocenskog izdizanja morske razine. Prema njihovim podacima, tijekom eijeznog doba, od 900. do 100. godine prije Krista (2850.-2050. B. R), morska je razina bila 3,1 do 1,96 m nia nego danas ( E G O T A , FILIPI 1991: 167). Prema nekim, relativno nedavnim mjerenjima i istraivanjima, morska se razina u antiko doba (1.-4. stoljee poslije Krista), nalazila oko 1,50 m ispod dananje razine ( F O U A C H E 2002: 9-34). Na strmom i krevitom podvelebitskom primorju ovo izdizanje moda i nije izazvalo duboke promjene u izgledu pejzaa. Jeli je poistovjetio Lopsiku s Jablancem i Ortoplu sa Starigradom kod Paklenice, ali je ovo miljenje promijenio prihvativi idenrifikaciju Ortople sa Starigradom ili Stinicom, Lopsike s Jurjevom> a ue Tedanija sa rnovnicom (JELI 1898: 539; 1900: 192, bilj. 1). Degrassi je Tedanij gledao u potoku rnovnici kojim se ponornica Gacka izlijevala u more kod Svetog Jurja ( DEGRASSI 1930: 294-295). Smatrao je da se japodska obala, ukljuujui i podruje od Rae u Istri, pruala do okolice Senja. Dalje je linija razgranienja Japoda i Liburna ila Velebitom, tako da je obalni dio pripadao Liburniji.

112

113

Povijest japoda. Prismp ae je u radu posveenom Telaviju takoer iscrpno i argumentirano pokuao identincirati Telavij ili Tedanij s kratkim tokom rnovnice, koji se nalazi tri kilometra od Jurjeva, te se tako pribiiio Degrassijevu miljenju. On je pri~ hvatio Ptolemejevo kartiranje uaTedanija izmeu Lopsike (Jurjevo) i Ortople (Stinica ili Starigrad) pomiui tako japodsko-Iiburnsku granicu znatno sjeveraije (CAE 1988: 65-92). Na ovome mjestu ne bih ulazio u opseniju raspravu o smjetanju Tedanija i Telavija blizu Jurjeva kod Senja ili na rijeku Zrmanju. Argumenti za obje teorije su podjednako jaki, ali istovremeno i podjednako nesigurni. Ipak, glede samog kopnenog razgranienja izmeu liburnskog i japodskog teritorija, rijeka je Zrmanja doista mogla biti granicom, barem u najveem dijelu liburnske i japodske povijesti. Ta planinska rijeka razgraniava dvije prostorne i zemljopisne cjeline, Liku i sjevernu Dalmaju. Tako moemo prihvatiti identifikaciju Plinijevog Telavija ..quo finitur lapudia s rijekom Zrmanjom. Smjetanjem Tedanija na podruje Jurjeva, granica Japoda i Liburna pomie se previe na sjever, pogotovo ako prihvatimo mogunost postojanja japodske obale pd Tarsatike sve do Jablanca ili moda ak do Karlobaga. Velebitski su planinski prolazi iz unutranjosti prema moru Japodima bili ivotno i strateki vani, dok su nesigurni planinski prijevoji i vjetrovita krevita obala od vrlo upitnog znaenja za Liburne. Ovi su prolazi prema unutranjosti osiguravani itavim nizom gradina du obale Vinoolskog i dijela Podvelebitskog kanala. Naalost, na podvelebitskom prostoru nije bilo iscrpnijih istraivanja prapovijesnih naselja. Ante Glavii je godinama rekognoscirao velebitski prostor, ukljuujui i primorske padine. U novije se vrijeme ovim problemom bavio M . Glavii ( GLAVII 1993: 119; 1994: 215-222). Mogue je primijetiti i veliku gustou gradina na prostoru junog Velebha i du toka rijeke Zrmanje, to bi doista moglo sugerirati preodbu o graninom podruju (GLAVII 1993: 115, karta 1; 1994: 220-221, prilog 1). Strabonov spomen japodske obale izazvao je itavu polemiku o tome je li postojao japodski izlaz na more. Naime, Strabon pie da je plovidba du japodske obale duga 1000 stadija (Strab. VII, 5, 4). Kozlii je Strabonov podatak o duini japodske obale usuglasio s geografskim podacima koje nam donosi Ptolemej ( K O Z L I I 1980: 125-126). Plinije Stariji takoer spominje japodsko primorje: Nonnulli in Flanaticum sinum lapudiam promovere a tergo Histriac CXXX dcin Liburniam CL fecere. {Plin. N. H. III, 19; D E T L E F S E N 1866: 156). Liburnima, koji su na ovom podruju sigurno bili u nepresranom kontaktu i mijeanju s Japodima, Vinodolski kanal plovidbeno i komunikajski ipak nije bio posebno zanimljiv. Njima su otvorene i dobre plovidbene komunikacije upravo bile prioritetL Srednji kanal, izmeu Krka i Cresa, a zatim i obala Loinja plovidbeni
t

Japodski prostor su pravci koji su zbog vremenskih uvjeta pogodniji, te su zbog toga i puno prometniji od prapovijesti do modernih vremena ( VRSALOVI 1979: 501-522). Artemidor iz Efeza u svome djelu Geographumcna spominje ime OAOCVOV (Flanon i'imskdi Flartona, danas PlomirJ liburnski grad i luku, zajedno s otocima Apsirtidima, dakle kao jednu cjelinu (Epit, Artem. 4, 10; A E 1985: 74). Uope ne udi to su Flanona i Albona (danas Labin) biie liburnski posjedi. Njihova je strateka funkcija oita. Ovi gradovi giedaju prema Cresu, Krku i Loinju i kontroliraju one prolaze koji su Liburnima bili kljuni u njihovoj plovidbi. Nautiari i danas uglavnom izbjegavaju ovaj kanal zbog vremenskih (ne)prilika. Kod Degrassija nalazimo za Vinodolski i Podvelebitski kanal zgodan talijanski naziv "Canale del maltempo" (Kanal' nevremena), koji jasno odraava klimarske osobine ovog prostora ( DEGRASSI 1930: 275). Podvelebitski kraj inae nikada nije imao onu pomorsku tradiciju koju su imali drugi dijelovi Jadrana. I danas je gospodarstvo ovog kraja tradicijski vie orijentirano prema "kopnenim" granama, te odaje vie primorski nego pomorski karakter ( M A R K O V I 1980: 5-141}. ovi je Japode okarakterizirao iskljuivo kao ratare i stoare, koji nisu imali nikakvih aspiracija niti potreba da se sputaju na more (ovi 1976: 134). Tom se miljenju pridruuju i neki drugi autori ( D R E C H S L E R - B I I 1987: 393). Benac takoer uope ne vidi Japode na obali ( B E N A C 1988:53). On je Velebit smatrao "prirodnom barijerom" te tvrdio kako "s obzirom na to da se Velebitom pruao irok nenastanjen prostor, postaje jasno da izmeu ove dvije plemenske zajednice (Liburna i Japoda, op. a.) nije dolazilo do blieg kontakta" ( B E N A C 1987: 779). Povijesna, arheoloka i etnoloka istraivanja pokazuju sasvim drugaiju sliku. Resursi planinskog sustava Velebita (panjaci, leita rtida, uma, komunikacijski pravci, mogunost zbjegova i dr.) bili su dragocjeni. Vrni pojas Velebita koristili su za ljetne ispae stanovnici podvelebitskog primorja i njegovog kontinentskog zaleda. U podnojima primorske i like padine nalazio se niz stalnih prapovijesnih naseija (kasnije i antikih): Jablanac (Klaenica), Stinica, Jurjevo, Senija, Vidovac (Karlobag), Prozor (Arupij), Kompolje (Avendo), Lovinac (Piplica, Cvitua), Sveti Rok, Graac i mnoga druga. Prapovijesni i antiki prijevoji i putevi, presijecali su ovu planinu i povezivali obalu sa zaleem. Nastanak i opstanak prapovijesnih i antikih naselja u podgorju u vehkoj je mjeri bio uvjetovan funkcionalnim vezama sa zaleem (PEJNOVI, V U J A S I N O V I 1998: 29-33).
r 7a

78

U ovom radu, naialost, ne mocmo ulaziti u detalje bogate povijesti planinskog masiva, Vidi izmeuostalogi: ROGI 1956: 15-32; 1957: 705-714; 1957a: 61-102; 1958: 53-115; 1972: 41-47: MARKOVI 1971: 523-549; 1975: 253-296; 1980: 5-141; Noviju literaturu vidjeti i u zborniku radova: Pakleniki zbornik. 1. simpozij povodom 45. godilnjice NP Paklenica. Stangrad-Pakknica, 19.-22. 10. 1994.

114

115

Povijcst japada. rrtttup

Japodski prostor protomama, naoalastim privjescima ili certokim fibulama. Naravno> identifikacija arheoloke grade nije argument etnike pripadnosti. Ipak, ona je u suglasju s antikim vrelima. Kastavttna, Grobniko polje i susjedna podruja upravo su onaj prostor iz kojega su Japodi najblie i najlake mogli prodirari Notranjskom prema ItaHji. Autori kojt su prihvaali japodsku prisutnost na dijelu jadranske obale darirali su je u sasvim razliita razdoblja. Zippel je postavio tezu dasu se Japodi spusrili prema moru pritisnuti keltskom ekspanzijom ( Z I P P E L 1877: 35)- Degrassi je prisutnost Japoda na moru datirao u vrijeme prvih rimskih prodora, dakle od 2. i 1. stoljea prije Krista ( D E G R A S S I 1930: 289-291). Mayer je suglasan s prisutnou Japoda na podvelebitskom primorju u ranijtm razdobljima ( M A Y E R 1940: 195). Sui u svome radu o granicama Libumije slijedi ovo miljenje (Sui 1955: 275-276). Pozivajui se na Phnija, Strabona i posebno Hekateja, oni su ovu prisutnost vidjeli u najstarijim razdobljima, od kraja 2. t poetka L tisuljea sve do negdje 4. stoljea prije Krista. Liburni su, prema ovom miljenju, iskoristili navodnu provaiu Kelta na prostor Like te su se na tetu Japoda proirili na podruje Kvarnera i podveiebkskog primorja. Vasi je miljenja da Japodi izbijaju na jadransku obalu poetkom petog stoijea prije Krista, koristei razdoblje slabljenja liburnske grupe (VASI 1973: 67). S Maverovim i Suievim miljenjem slae se i Kozlii { KOZLII 1983: 109-118). Sui ukazuje da je, prema Piinijevim navodima, u rano carsko doba itav primorski pojas pod Velebitom pod liburnskom vlau (Plin. K H. IIL 21, 140). Ipak, on priznaje da su se Japodi i tada nalazili u samoj neposrednoj blizini (CIl III 15053; Sui 1981: 226, bilj. 11). ae je mtIjenja da su Japodi zaposjeli liburnsku obaiu od Rae do Teiavija, a moda i otok Krk, u vrijeme kad je opala Hburnska snaga na moru, a istovremeno su pomorski jaali Histri i povezivali se s Demetrtjem Faraninom, oko 222. godine prije Krista ili najkasmje tijekom drugog punskog rata. Japodi bi se prema ovom miljenju na obali zadrali jedva stotinjak godtna ( A E 1988: 83). Meutim, literarni izvori neosporno govore o japodskoj prisurnosti na oba-* li, bez obzira u koje vremensko razdolje datiramo ovu prisutnost. Iz dostupne se grae ipak nazire kontinuitet japodskog ivota na Hrvatskom primorju. Gorski kotar i Lika prirodnim su zaleem japodske obale s kojom su povezani nizom komunikacijskih pravaca i zajedno ine cjelinu, raznoliku i heterogenu, ali doista organsku.

Aniiki pisci Strabon i Plinije Stariji izriito spominju japodsku obalu. Neobino je zato su brojni istraivat uloili roliko truda da poreknu ili ogranie njihove navode. Dok sustavna arheoloka istraivanja ne potvrde ili ponite ono to su zapisali PHnije ili Strabon, moramo smatrati da su Japodi gospodarili barem dijelom obalnog poteza izmeu Rijeke i Karlobaga. Sustavnijih arheolokih istraivanja, kojima bi snanije potvrdili ovu pretpostavku, naalost na ovom podruju nije bilo. Monografski je arheoloku gradu s prostora Hrvatskog primorja i Kvarnerskih otoka obradiia Dunja Glogovi ( G L O G O V I 1989). Obraen je i lokalitet Miinac pored Kastva ( MATEJI 1974: 53-80). Istraivanjem nekrapole u Grobniku otkriveni su kamenjem ograeni grobovi s pokojnima ispruenima na leima ( CETINI 1989: 80; BLEI 2005: 47117). Arheoloki materijat na gradini Klaenicaujablancu te nalazi izjurjevaukazuju na veliku mogunost identifikacije s japodskim materijalom ( B R U N M I D 1901; 1901b; T E A K - G R E G L 1984: 1-6). Cjelina arheoloke grae (materijalna kukura, pogrebni obiaji, organizacija prosrora itd.) ukazuje na neprekinute i intenzivne veze s Likom i Ogulinsko-piaanskom udolinom rijekom itavog eljeznog doba. 5. Batovi smatra Hrvatsko primorje sastavnim dijelom liburnskog etnikog prostora. Obiaj sahranjivanja pokojnika poloenih na lea on tumai japodskim kulturnim utjecajem (BATOVI 1987: 385). Ovo miljenje u interpreraji novijih grobniklh nalaza slijedi i . Cetini (CETINI 1996: 197). Grob i grobni obiaji dio su identiteta svake zajednice, ali i svojevrstan znak u prostoru. Teko je prihvatiti pretpostavku da se preplitanje razliitih kulturnih utjecaja iskazuje i u prihvaanju tuih pogrebnih obiaja, posebno kad se radi o narodima koji svoje obiaje dugo i Ijubomorno uvaju. Moemo stoga pretpostaviti da su grabovi u Grobniku i Kastvu pripadalijapodima. Mogui utjecaj liburnske materijalne kulture na ovom je prostoru i vie nego prihvatljiv i razumljiv. Radi se svakako o kontaktnom prostoru, te su liburnski predmeti sa susjednog Krka i drugih podruja vrlo lako mogli biti dostupni. Japodima je izlaz na more nudio prije svega neposredan kontakt s Liburnima i drugirn trgovcima i pomorcima koji su prenosili robu iz Italije i udaljenijih zemaija. Susreti i proimanja iiburnske i japodske kulture bili su brojni, Osim toga, sralna opskrba solju, koje na kontinentalnom dijelu japodskog podruja nedostaje, bila je jedno od glavnih stratekih pitanja za ovaj stoarski narod. Ne smijemo zanemari i posredniku uiogu Hburnskih pomoraca u vezama s Italijom, premda su Japodi s njome bili povezani i kopnenim putevima.
79

Arheoloka grada s ovog podruja, premda zasad oskudno poznata, pokazuje sve osnovne karakteristike japodske nonje, radilo se o privjescima s konjskim
79 Za posredniku ulogu Libuma na )adranu vidjetk BATOVI 1976: DEJULIIS 1977; 19S8. 11-U5; 1987: 339-390;

116

117

Popijcst Japoda. Pristup

Japodski prostor i zapadne Europe, prema podruju dananje Slovenije i Hrvatske i dalje prema unutranjosti Balkana. Sam Strabon za Okru kae da je najnii dio Alpa na podruju gdje Alpe dopiru do zemlje Karna (Strab. IV, 6, 10). Karni bi prema ovom navodu bili susjedi Japoda. PHnije takoder pie: Carnorum haec regio iunctaquc lapudum (Plin. N. H. III, 18, 127). Na drugom pak mjestu Plinije Stariji izriito navodi da je Okra pripadala Karnima (Plin. N. H. III, 19, 131). U Strabonovom je poglavlju vrlo bitan i spomen vanih trgovakih komunikacija, mree kopnenih i rijenih puteva koji su vodili od Akvileje, preko prijelaza na Okri, prema Nauportu i dalje sve do Dunava (Strab. IV, 6, 10; AEL 1977: 157-160). Nakon osnutka Akvileje tim putem rimski trgovci prodiru prema panonskom i balkanskom prostoru. Iz tog Strabonovog poglavlja proizlazi da su Japodi, vjerojatno od kraja 2. stoljea prije Krista, kontrolirali prolaz robe preko Okre ( AEL-KOS 1990: 19). Moda se i u toj injenici krije jedan od moguih razloga kasnijeg Oktavijanovog pohoda. Naime, veina spomenutih pisaca, a posebno Strabon, govore o intenzivnoj trgovini koja je cvjetala u ovom prostoru od alpskih prijevoja prema Panoniji i unutranjosti Balkana, lako Strabon ne imenuje rijeku koja prolazi kroz Nauport i ulijeva se u Savu, vjerojatno se radi o rijeci Krki - KopKopctc,, koju kasnije imenom spominje u sedmoj knjizi (Strab. VII, 5, 2). Rijeka K6XctJtiq, (Kolapis, Kupa) za koju kae da se ulijeva u Savu nedaleko Siska, sljedea je rijeka koju spominje u ovom odlomku. Vana je njegova napomena da su obje rijeke plovneO istom podruju Strabon pie i u sedmoj knjizi (Strab. VII, 5, 2; MEINEKE 1907: vol. 2). Govorei o prostoru koji nastavaju Panonci dolazi do Segestike. Za ovaj "grad" koji je pripadao Panoncima pie da se ovdje slijeva vie plovnih rijeka kojima putuje roba iz ltalije te da se radi o pogodnom ishodistu za vojni pohod na Daane. Za Segestiku Strabon dalje piedalei podAlpama, koje se pruaju sve do Japoda. Za njih i ovdje kae da su i keltskog i ilirskog porijekla {Strab. VII, 5, 2). Kod Japoda se ponovno uzdiu planine koje naziva xa opn "AXPux. Strabon dalje spominje i Tergcste kao selo Karna, odakle takoer vodi put preko Okre, prema Nauportu. Dalje govori o rijeci KopKopac, (Korkoras, Krka) koja ree nedaleko Nauporta (!), plovna je i utjee u Savu i kasnije u Dravu (0EccOoc, (Savos, Sava) utjee u Napoc, (Noar, -), kod Segestike. Kkouuc, (Kolapis, Kupa) utjee u Noar, a izvire ispod Albija i tee zemljom Japoda. Ovdje je Albij u jednini (K TOU 'AXpUn> opoucj. Noar utjee u Acevoutov (Danuvion, Dunav), na teritoriju Skordiska (Strab. VII, 5,2).
82

Japodski prostor u antikim literarnim vrelima


Geograf Strabon svakako je meu najvanijim, ati i najstarijim izvorima koji govore ba o prostoru nastanjenom Japodima. Njemu dugujemo veiik broj uistinu zanimljivih i relativno pouzdanih geografskih podataka koji nam pomau odrediti granice japodskog teritorija. Geograf i povjesniar Strabon (Amasija, 63. prije Krista - Rim, 19. ili 23. poslije Krista), napisao je djelo Geografija u 17 knjiga. O d njegova povijesnog djela Historijskc skice nije do danas nita sauvano. Strabon je obuhvatio prostor od Grke do panjolske, Egipat, Etiopiju, Libiju, Arabiju, kavkasko podruje, Iran, Mezopotamiju, Siriju, Palestinu. To jc zapravo summa tadanjega zemljopisnog i povijesnog znanja. Naime, Strabon se sluiio mnogobrojnim izvorima poput Eratostena, Artemidora Efeanina, Polibija i drugih pisaca. Njegovo je djelo enciklopedija koja sadri obavijesti o raznim narodima, uistinu jedna cjelovita historijska geografija svoga vremena (JONES 1969: X X X ) . U etvrtoj knjizi Gcografije, gdje pie o Galiji, Britaniji i Alpama, dotie se i rubova alpskog prostora te tako definira prostor nastanjen Japodima {Strab. IV, 6, 10). U ovom poglavlju Strabon o Japodima govori kao o narodu koji je mjeavina Ilira i Kelta te ivi oko planine Okre. Dalje pripovijeda da su neko bili moni i brojni te da su nastavali obje strane planine. Planina Okra, kao najnii dio Alpa, granica je Japoda i Karna. Strabon dakle Japode smjeta u blizinu (susjedstvo) planine Okre (Strab. IV, 6, 1; IV, 6, 10)< Svoju su snagu temeljili na pljakakim upadima. Potpuno su oslabljeni nakon to ih je porazio Oktavijan. Strabon dalje spominje etiri njihova grada: MTQUXOV (Metul), Aupujttvoi (Arupini, Arupij), Movrjitov (Monetij) i Ouevotov (Vendon). Odjeljak posveen Japodima zavrava gradom Segcstika "gradom u ravnict", pored kojeg prolazi rijeka Sava - Saos.
80 t

U literaturi je planina Okra (mons Ocra) razltito identificirana, najee s planinom Nanos (tal. Monte Re, slov. Plea), zatim s prijevojem Razdrto (Predwald, tal. Prevallo), prijevojem Trnovski Gozd {Selva di Tarnova, Ternovaner Vald) i planinom Hruicom (Birnbaumer Vald, Selva del Pero). Radi se, u svakom sluaju, o najniem, najpogodnijem i najvanijem planinskom prijelazu, preko kojeg su vodili kopneni putevi iz pravca Italije, srednje
81

80 81

Izvocno izdanje MEINEKE 1909: vol. 1. PHILUPP 1937: 1774-1775: SAWA 1937: 1775--1777; SAEL 1974: 9-17; 1977:158; DEGRASSI L93G; 267; Rossi 1992: 162, bilj. 16; VEDALDI IASBEZ 1994: 96-lGO

82

M . Sasel-Kos smatra da je Strabonov Albij zapravo planina Snenik, Monte Nevoso (SAELKos 2005: 424-426)

118

119

Povjktt Japoda.

l'ristitp

Japodski prostor nisu tako visoke kao neke druge, ali se unato tome na njima snijeg dugo zadrava (na vrnim dijelovima Velebita i do ranog Ijeta), Apijan (Oktavijan) razlikuje Japode koji su ivjeli unutar Alpa i one koje su ivjeli s druge strane Alpa {App. Illyr. 16; 17, 18-21), dok Dion Kasije razlikuje one koji su ivjeli unutar planina, nedaleko mora, one koji su ivjeli na planinskim vrhovima i one koji su nastavali podruja s druge strane planina (Cass. Dio X X I , 49, 35-38). Ipak, Apijanove Alpe i Dionove planine moemo s relativno velikom sigurnou poistovjetiti s planinskim lancima Velike t Male Kapele, koji su doista mogli izgledati kao produetak Alpa. Podjela na Japode koji ive unutar Alpa i one s druge strane Alpa ili "ovostrane" i "onostrane" pripada vremenu Oktavijanova pohoda 35- godine prije Krista (CAE 1988: 87-88; 1991: 64). Prema ainom miljenju, ova je podjela bila rezultat postepenih rimskih uspjeha na prostoru zapadno, istono, a moda i juno od planinskog masiva Velike i Male Kapele, krajem 2. i u prvoj polovici 1. stoljea prije Krista ( AE 1988: 87-88). injenica je, meucim, da su u trenucku Oktavijanova pohoda, ovi uspjesi poniteni. Zapravo ne moemo govoriti ni o kakvim trajnim rezultatima rimskih vojnih akcija do tada. Oktavijan je krenuo protiv cjeline Japoda, tako da ne moemo govoriti o nikakvoj rimskoj kontroli ovog podruja u vremenu neposredno prije pohoda. ael-Kos je miljenja da Apijan razlikuje ove dvije grupe Japoda jer je svaka od njih bila posebna \ vana zajednica (ASEL-KOS 2005: 423). Prema ovom miljenju, Apijan se inae niti ne bi posebno bavio svakom od tih zajednica, da one po neemu nrsu bile razltite. Ostaje, meutim, otvorenim pitanjem, kolike su u stvarnosti bile razlike izmedu ovostranih i onostranih Japoda. Kod Strabona, primjerice, ove podjele jednosravno nema. Strabon u svojim poglavljima o Japodima jasno i koncizno prenosi injenicu da Oktavijan osvaja japodski prostor kao cjelinu, ukazujui samo na vanija japodska naselja.
83

Japode Strabon spominjc i u scdmoj knjizi, u izlaganju o istonoj obali Jadrana. Nakon poglavlja posveenog Histrima (Strab. VII, 5, 3) zapoinje svoje pripovijedanje o Japodima (Strab. VII, 5, 4). On ovdje spominje japodsku obalu, u duini od 1000 stadija (cca 185 km). Japodi su smjeteni oko gorja Albij (eiti tu) 'AA.pie) opei), koji je posljednji dio Alpa, a vrlo je visoko. Japodi su odavde dosizali na jednu stranu do Panonaca i Istra (Dunava), a na drugu stranu do Jadrana, Strabon opet napominje da je August uspio svladati ovaj ratoborni narod. Kao glavna mjesta i ovdje spominje Metul, Arupij, Vendon i Monetij. Njihova je zemlja siromana, a sianovnitvo najee ivi od loeg prosa i jema. Vojna im je oprema keltska, a tetovirani su poput ostalih Ilira i
t r a a n a (Strab. VII, 5,4), \fi '. u v<- . ;-v
1

= ^
l

M . ael-Kos se vrlo argumenrirano oslanja na navode u Strabonovoj etvrtoj i sedmoj knjizi i japodski Albij poistovjeuje sa planinom Snenik (Strab. IV, 6, 1; VII, 5, 2; VII, 5, 4), posebno zato jer Strabon izriito kae da Kolapis izvire pod Albijem (AEL-KOS 2005: 424-425). Miljenja sam da je Albij za ovog geografa samo poetni dio niza planina, koji od Okre ide prema jugoistoku, a poinje Snenikom. Doista bi bilo neobino kad bi antiki pisci preutjeli Velebit kao velik i vaan planinski masiv, Za antike je geografe niz planinskih masiva, koji se poinje uzdizaci ba negdje kod Okre i rasprostire se u pravcu od sjeverozapada prema jugoistoku, mogao doista izgledati kao produetak Alpa, ali i kao jedinstvena cjelina. Antiki su pisci tako skupnim imenom Albij vjerojatno oznaavalt masive Velike i Male Kapele i Velebita zajedno (MAYER 1957: 37). Iz te injenice poizlazi Strabonov spomen Albija i u jednini i u mnoini. On, kako je ve spomenuto, spominje "Akpiov opoc, i na drugom mjestu u mnoini "AA^IOL dpn (Strab. IV, 6, 1; VII, 5,2; VII, 5, 4), a Ptolemej "AXpavov opoc, (Ptol. II, 14, 1). Ptolemej spominje i ,./ccuv Bepifov opecov (Ptol. II, 14, 1). Prema Patschu, Ptolemej je u navodu Bpicc opr| moda pobrkao planinu s cestovnom postajom Bibium (Ptol. II, 14, I: Itin. Ant. 274, 3; PATSCH 1900: 30-31). Moda i spomen kod Pseudo-Aristotela moe odgovarati takoer Albiju: Aektpiov Spoc, = "Ataptov = "AXpl0V (Pseud. ArisL mirab. ausc. 111; TOMASCHEK 1894: 1316). Ovi se masivi pruaju se u pravcu sjeverozapad-jugoistok i dalje nastavljaju na dinarske planinske sustave. Gledano iz pravca sjeverozapada, ovaj nam prostor ne izgleda kao nepremostiva prepreka, ve vie kao koridor krkih doiina i zavala, uokvirenih s obje strane visim planinama. Indoeuropski korijen *alb u znaenju btjeli (lat. albus; MAYER 1959: 4) ne mora biti iskljuivim argumencom za tezu da je jedino Snenik moramo smarrati Albijem- Strabon to potvruje u etvrrom poglavlju kad za Alpe pise da su se neko zvale Albiji (Strab. IV, 6, 1), M , Sael-Kos tvrdnju da Velebit i Kapela nisu Albij argumentira injenicom da se ne radi o visokim i "bijelinT planinama (SAEL-KOS 2005: 425). One moda

aino miljenje o postojanju dva japodska saveza i dvije Japodije, sjeverne i june, nije prihvatljivo (AE 1979: 65). Podjela na dvije japodske cjeline prije svega je bila rezultatom rimske perspektive tijekom konkretnog pohoda, a manje odraz stvarnog stanja ili tonije dobrog poznavanja sioenog etnikog mozaika ovog prostora, mozaika u sralnom previranju i mijeni. Dosadanje poznavanje materijalne kulture Japoda ne doputa nam zakljuciti o postojanju veih razlika
83 Ovdje se pozivam na noviji hrvatski prijevod Apijanova i Dionova ceksia koji se odnose na Oktavijanovo ratovanje 35- godine prije Krista, koji je napravjla Bruna Kunti-Ivlakvi u: MATITEVIOSOKOL 1994: 29-34 i 35-36. Izvorna izdanja Apijanove povijesri: VIERECK 1905; VIERECK, ROOS 1962: prijevode s komentarima: WHITE 1982-1990; COMBES-DOUNOUS, TORENS 1994; SAELKos 2005j Izdanja izvornog Dionovog teksta u: DlNDORP 1863; BOISSEVAIN 1955 ; prijevodi s komentarima: CARY 1969: FREVRURCKH. RODDAZ 1994;5ASEL-KOS 1986.
j

120

121

Povijtst Japoda. Pristup izmeu, primjerice, Ogulinsko-plaanske udoline, kao prostora Japoda koji su ivjeli "preko Alpa" i likih lokaliteta, na kojima su obitavali Japodi "unutar Alpa". Organizacija prostora, naselja i pogrebni obiaji sjeverno i juno od Kapele pokazuju jedinstvenu sliku. lako se na velikom japodskom prostoru neke manje regionalne razlike djelomino i naziru, one ne mogu posluiti kao oslonac pretposravkama o dva istodobna saveza. Uvjetovane su razliitim geopolitikim i stratekim poloajem japodskih zajednica. Tako je Ogulinsko-plaanska udolina otvorenija kulrurnim utjecajima iz Dolenjske, panonskog i balkanskog prostora, dok su na likim lokaliretima prisutniji jadranski utjecaji. Masivom Kapele u prapovijesti intenzivno su se koristili stanovnici i junih i stanovnici sjevernih padina. Bio je prosijecan brojnim putevima i stazama, preko vise prijevoja. Intenzivna me terenska istraivanja ovog prostora usmjeravaju me prcma konceptualiziranju tog planinskog ekosustava vie kao poveznog nego kao graninog, razdjelnog prostora (PEJNOVI, VUJASINOVI 1998: 29-33; PEJNOVI 1993: 159-162). Osim toga, metodoloki bi bilo pogreno svakoj regionalnoj pojavi pripisivati odreeni etniki ili plemenski sadraj. Ovdje je svaka generalizacija izuzetno opasna i potpuno neumjesna. Zajedniki elementi koji su i ponukati istraiivae da na ovom podruju gledaju jednu jedinstvenu kulturnoj skupinu ostaju dominantni. Jednim je pohodom (Oktavijanovim) odjednom pokorena itava Japodija, i kao takva ulazi u rimski provinjalni ustroj. Strabon dalje nastavlja izlagari zemljopisnim slijedom, pa u istom odlomku spominje i Liburne {Strab. VII, 5, 4). U slijedeem odlomku nabraja otoke od Apsirrida, Kuriktike, Liburnida, preko Ise sve do Fara. Ovdje pripovijeda i o Delmatima i na kraju o rije Neretvi i narodima Daorsima, Ardijejcima i Plerejima te otocima Korkiri i Faru (Strab. VII, 5 5). Naredni je odjeljak posvetio neko monim Ardijejcima (Strak VII, 7, 5, 6)- Pripovijedanje o istonoj obali Jadrana zavrava poglavljima o Rizonskom zaljevu i Dardancima u zaleu (Strab. VII, 5, 7) te bogatim i iscrpnim obavijestima o dananjem albanskom primorju sve do Keraunijskog rta (Strab. VII, 5, 8). Osim toga on na kraju daje i neke ope obavijesti o obiajima, gospodarstvu, ivotnim uvjetima, konfiguraciji same obale (Strab. 7, 5> 10). Vratimo se na Strabonov spomen japodskih naselja, Osim Strabona (u etvrtoj i sedmoj knjizi), Metul spominju jo Apijan i Dion Kasije u opisu Oktavijanova pohoda (App. Illyr. 19-21; Cass. Dio 21, 49, 35; Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 4). U poglavlju o povijesti istraivanja ve je spomenuto zanimanje za problem ubikacije Metula, japodske prijestolnice. Veith u svojoj topografiji Oktavijanovog pohoda donosi pregled svih miljenja o moguim mjestima gdje sc nalazio japodski Metul (VEITH 1914: 29). Lazius (1600) i Megiser (1612) Metul su vidjeli u Metniku (prijcvoj Trojane, na putu od Celja prema Ljubljani,

Japodski prostor u Slovcniji), Za jcdan dio istraivaa Mctul sc nalazio kod slovenskog mjesra Metulje na Blokah. Neki su japodsko sredite smjetali u Metliku, takoer u Sloveniji. Trei su Metul vidjeli na dvojnoj prapovijesnoj gradini mihel pod gorom Nanos. Ovaj je problem izazvao i vrlo ivu raspravu Schmida i Veitha u Jahreshefte des dsterreichischen archologischen Jnstitutes ( X X I - X X I I , 1922-1924: 479-510). Tragovi gorenja na gradini u mihelu i velik broj pronaenog oruja bili su glavnim argumentom smjetanju Metula na ovaj lokalitet (SCHMID 1924: 495-508; HORVAT 2002: 117-192). Argumente protiv tog miljenja iznijeli su Veith i Loar (VEITH 1924: 479-494; LOAR 1934: 82-85). Josip Brunsmid je poetkom 20. stoljea upozorio na zanemareno miljenje M . Sladovia, iz njegove Povisti biskupijah senjske i modruske Ui krbavske (BRUNMID 1907: 91; SLADOVI 1856: 6). Sladovi je tada predloio lokalitet Viniicu kod Josipdola, proitavi natpis (CIL III 10060), koji je stajao u Munjavi kod Josipdola:
84 85 86

I.O.M.EGEN IOLOCI.M.ME AR MAXIMVS.. LEG. IIATIURICIVO TVMPOSVITLIB ENS NVMIN IESTATIQ. EIIVS IMDN DIOCI ETIano. U Stadovievo je doba, vjerojatno, natpis bio u boljem stanju nego kasnije. Kod Mommsena (CIL III 10060) i Ljubia mjesto nalaza je Munjava. Ljubi donosi itanje: I(ovi) o(ptimo) m(aximo) etgenio loci. M(arcus) Maet(ius) Aur(elms) Maximuscenturio leg(ionis) II'atjutrici(s) votumposuitlibens numini maiestatiq(uc) eiius imp(eratoris) d(omini) n(ostri) Diocletiant (LJUBI 1882: 15-16).
97

84 85 86 87

Schocnleben (1681). Valvasor (1689), FiorijancLc-Kaltschmidt (1744), Pohlin (1770), Marmerr(1788), Dimitz (1874), Globonik (1899): vidi u VEITH 1914; 29. Cliiver (1624), Drumman (1838), Reichard (1839), Forbigei (1848), Cons (1882). Smj&klas (1882), Smiiklas 1890), Gardthauscn (1891). Takoer u: VEITH 1914: 29-30 Prinizu Windischgratz (1893), Penik (1904), u; VEITH 1914: 3 0 Natpis je dugo leiao pred pragom kue Rade Popovja u Munjavi, a potjee navodno iz blizine Graaninove kue u obliinjem Cakovcu Ojtarijskom kod Josipdola. Vidi - FRANKFUEITER 1884; 166.

122

123

Povijest Japod* Pristup

Japodski prostor ini se ipak da je Dornaszewski slino icanje natpisa donio neto ranije: genio loci m(unicipti) Met(uli), te japodsku prijestolnicu Metul time takoer smjestio na podruje Josipdola (Viniica; DOMASZEWSKI 1902: 161, bilj. 26). itanje spomenutog natpisa koje su ponudili Domaszewski i Brunmid osnaio je svojim preciznim topografskim razmatranjima Georg Veith (VEITH 1914: 29). On je proao itavim putem za koji je mislio da je njime prola Oktavijanova vojska, obiao mogua mjesta sukoba spomenuta u literarnim izvorima i zakljuio da lokalitet Velika i Mala Viniica odgovara Apijanovom (Oktavijanovom) opisu Metula.
88

Velika ViniBca. Pogled sjuga. (Jbto: B. Oluji) Tezu da je Metul u rimsko doba imao municipalni status potvrdio je i natpis iz udaljenih Komina kod Pljevlja, koji donosi Sergejevski: Natpis (CILIII10060) naen u podnoju ViniHce nedaleko Josipdola (Fototeka AMZ) Brunmid jc cjelovito obradio i objavio natpis te ga proitao ovako: I(ovi) o(ptimo) m(aximo) et Genlio loci m(unicipii) Met(ulensium) fAur(elius) Maximus (centurio) I leg(ioni$) (secundae) adiutricis vo / tum posuit lib I ens numinji maj I iestatiq[ue] eiufs] I im(peratore) d(omino) n(ostro) Diocl[e]tt[ano] (BRUNMID 1907: 90-92). Kod Frankfurtera u zadnjem redu stoji DIOCETIANI (FRANKFURTER 1884; 166). Brunmid iz svog itanja izvlai zakljuak da se podno Viniice nalazio rimski municipij Metul. Ovo je antiko naselje tijekom 3- stoljea sluio kao beneficijarska postaja pripadnicima razliitih legija iz Panonije i Donje Mezije
(BRUNMID 1907: 91).

SERAPIDI ETISIDI.M VLP.GELLIA NVS.Q.R. CVR.ARBEN SIMETLENSI SPLONISTA MALVESATI

88

Ne uiazei u razmatranje tonosti Veithovog izlaganja o nastavku Oktavijanovog pohotta i borbi pod Segestikom (danas Sisak) te borbama protiv Dclmata* mislim da je prikaz pohoa kroz japodski prostor vrio utemeljen i argumentiran.

124

125

Povijest Japoda. PrittUp Sergejevski ga je proitao kao: Serapidi t'et Istdi. M(arcus) I Utp(ius). Gelltal nus . e . q(ues) . r(ornanus) - cur(ator) . Arben I si(um) Metlensi(um) I Sptonista(rum) I Maluesati(um) SERGEJEVSKI 1940: 20-22; SELEM 1997: 121). Marko Ulpije Gelijan, curator reipublkae obavljao je ovu dunost u vie gradova> kako se ro iz natpisa i vidi (SERGEJEVSKI 1940: 22). Natpis omoguuje pretpostavku da je na mjestu Metula nakon razorenja obnovljeno naselje> koje je moda steklo i status municipija, ali nam> naravno, ne pomae u sigurnijem lociranju ovog mjesta. U promiljanju problema ubikacije Metula osvrnuo bih se i na usmeni prijedlog akademika Mate Suia, izreen prije nekoliko godina. Donosim ga> naravno> kao prijedlog za raspravu i razmatranje. On je, naime, upozorio na vezu imena Metul i grkog izraza UETO: vXi\ meta hyle (usred ume). Tako bi i Apijanov opis Metula koji je leao na dva umovita brijega> mogao dobiti novu potvrdu. Prema Maveru prijedloki dio sloenice *metu znai izmeu. Imenikt bi dio *suia znaio uma (MAVER 1959: 79, 110-111). Etruanska rije meOlum vjerojatno znai "ime" moda i u smislu naroda i njegova podruja, kao lat, nomen (PALLOTTINO 2002: 511). Kukuljevi donosi podatak da su stanovnici sela podno Viniice (Munjava - Josipdol, unjevo Selo> Skradnik, akovac Otarijski, Carevo Polje), "stari grad" ije su tragove mogli svakodnevno vidjeti, nazivali "sunenim gradom". Uzvisinu Viniicu (gdje se nalazilo veliko prapovijesno naselje) nazivali su pak "sunenim brdom" (KUKULJEVI 1873: 132). Iako Kukuljevi grijei u atribuji antikog imena ovog naselja, smatrajui ga Arupijem, njegove topografske biljeke su pozornosti vrijedan pokazatelj, posebice jer je dobro poznavao prostor o kojem je pisao. Kukuljevi je puke toponime povezao s natpisom na sunanom satu CILIII 3020 (10057)> posveenom "nepobjedivom suncu > takoer pronaenom u podnoju Viniice (BRUNMID 1907: 93-94; FRANKFURTER 1884: 166), Nadimak "sunano brdo" nije sluajan. Zbog svoje sredinje pozicije u Ogulinskoj udolini, Viniica jedoistaosunana tijekom itavog dana. Natpisi> ostaci arhitekture i ostali nalazi iz anrikog doba potvruju da se pod Viniicom doista nalazilo i anriko naselje (vjerojatno naseljeno veteranima; BRUNMID 1907: 90-94; OLUJI 2002: 30-34). Takoer, nalazi na prostoru naseobinskog
t
89

apodski prostor kompleksa Viniice, zajedno s pripadajuim nekropolama, svjedoe o sredinjoj ulozi ovog naselja na prostoru itave Ogulinske udoline i u ranijim razdobljima, od kasnog bronanog doba sve do 1. stoljea prije Krista (BALEN-LETUNI 2000: 23-61; 2002: 25-29). Nalazi rimskih projekrila, datiranih u republikansko doba, u podnoju naselja svjedoe da su se ovdje tijekom 1. stoljea prije Krista vodile borbe s Rimljanima. Strabon, Oktavijanov suvremenik, smjeta Japode u prostor izmeu Panonaca> s jedne strane, i Jadranskog mora, s druge strane (Strab. VII, 5> 3). Na drugom mjestu navodi da sc ZeyEci:tKf| (Segestika) nalazi u nizini> odmah iza teritorija koji su nastavali Japodi (Strab. IV, 6> 9). Prema navedenim podacima poloaj Viniice moe odgovarati eventualnom poloaju Metula. Iz Viniice> preko manjeg planinskog prijevoja i rijenim dolinama relativno sc lako stie do Siska. Ovaj je prostor i u geomorfolokom i geopolitikom pogledu razdjelnica, a istovremeno i stjecite puteva iz razliitih smjerova. Radi se istovremeno o jakom regionalnom centru, sreditu jedne mone i bogate japodske zajednice. Trjekom 1. stoljea prije Krista moemo ve govoriti o jakoj teritorijalnoj zajednici (tada je proces teritorijalizacije ovakve zajednice mogao ve biri u zavrnoj fazi). Ova zajednica suvereno gospodari odreenim teritorijem, koristei resurse prostora kojim vlada, ali i prometnu ukljuenost u razmjenu izmeu udaljenih podruja. Dvojna je gradina biia utvrdena bedemima, a pred Oktavijanovim ju je napadom branilo oko 3000 ratnika> za koje Apijan kae da su bili ratoborni i vrlo dobro naoruani. Bez obzira na mogue i razumljivo Oktavijanovo pretjerivanje u izvjetaju Senatu i memoarima> vidi se da se radi o dobro organiziranoj i znaajnoj vojs, koja je uostalom Rimljanima zagoravala ivot tijekom dueg razdoblja. Strabonov Movrjiiov (Monetij) odgovara Apijanovom etnonimu MoevTivot (Moentini)> a OuevScov (Vendon) etnonimu AUEVSEGTCCI (Avendeati) (App. Illyr. 16; Strab. IV, 6> 10; VII, 5, 4). Konfrontacijom dostupnog arheolokog materijala s povijesnim izvorima, ve su starija istraivanja pokazala mogue idenrifikacije nekih spomenutih mjesta i etnonima koji su vezani uz njih. Glavno mjesto Moentinaca je Monerij, a spominju ga jedino Strabon i Apijan (Strab. I V 6, 10; VII> 5, 4; App. Illyr. 16). Na temelju dosadanjih istraivanja mislimo da se ovo mjesto nalazilo nedaleko Brinja, najvjerojatnije na gradini Humac (Umac; VEITH 1914: 21-23; FLUSS 1933: 119-120). Za razliku od Monetija, Vendon spominju i kasniji itinerariji i geografska vrela: Auendone (Tab. Peut. IV, 2), Avendone (Itin. Ant. 274, \), Abendone
91

90

89 Ova se dufnosr pojavljuje od kraja 1. stoljea poslije Krista, a curator ju je mogao obavljati istovremeno u viie gradova* Marko Ulpije svoju je dunost obavljao na Rabu, u Metulu, Splonumu re u munidpiju u Skelantma na Drini {munipium Mavesiatium). 90 To je svakako jedan od razloga zato se upravo na ovom mjestu razvilo veliko naselje. Osim blizine tzvora pitke vode, mikroklimatski uvjeti su izuzetno povoljni. Tijekom eriri sezone arheolokih istraivanja te brojnih boravaka u svim godisnjim obima, mogli smo se uvjeriti u tonost ovih mdnji. Samo ime Vinitca, moda vezano uz postojanje vmograda {sltni toponimi su Vmogradite, nedaleko Viniice, ali i Vinica), moe sugerirati i postojanje osunanih padina. Lokalna tradicija govoti o nekadanjim vinogradima na Vinii.

91

metni izvori mogu tako tono datirati.

RADMAN-LIVAJA 2001: 123-152; ASEL-KOS 2005: 437

izrazila jc sumnju da se takvi pred-

126

127

Povijest Japoda. Pristup (Anon. Rav. IV, 22). Vendon najvjerojatnije povezujemo s lokalitetom Crkvina u Kompolju (VEITH 1914: 23-24; TOMASCHEK 1896: 2281). Patsch smjesta ovo naselje u plodno Srpsko polje, u opini Brlog, u podnoju gradine Crkvina i na njoj samoj (PATSCH 1900a: 90-93; 1990: 84-8). Danas je ono dijelom naselja Kompolje. U suvremenim kartama ime Srpsko polje promijenjeno je u Hrvatsko polje. U starijoj arheolokoj literaturi nalazimo i naziv Vlako polje. Vendon je trebao biti sredinjim naseljem vane i bogate zajednice koja je nastavala prostor Kompolja i Hrvatskog polja (a moda i Brloga te Drenovog Klanca). O bogatstvu ove zajednice svjedoi i japodska nekropola u podnoju utvrene gradine Crkvina u Kompolju, gdje se nalazilo i kasnije antiko naselje. Mala stambena povrina Crkvine ukazuje na injenicu da bi Avendo trebalo vjerojatnije traiti na nekom drugom mjestu, na rubu Hrvatskog polja. injenica je da su Aveani imali najrnanje tri dobro utvrena naselja na svom podruju (gradine Larica, Velika Punta i Crkvina), to takoer govori o snazi i brojnosti ove zajednice. Etnonim 'Apouftivoi (Arupini) koji donosi Strabon, odnosi se na ime sredita zajednice Arupina, Arupij. Spominje ih i Apijan u obliku AvpODittvoi (App. Itlyr. 16). Ostala tri japodska naselja Strabon je spomenuo toponimom. Arupini, za koje Apijan govori da su najugledniji, najbrojniji i najratoborniji od Japoda koji su ivjeli "unutar Aipa", povukli su se iz svojih sela u grad, Arupij. Apijanov naziv "grad", ctOTA) se u stvarnosti odnosi na naselje, smjeteno na prirodnom uzvienju, opasano bedemima (Veliki i Mali Vital u Prozoru; VEITH 1914: 24-26; PATSCH 1900a: 29-30; TOMASCHEK 1896: 1491). U sluaju Terpona i Metula Apijan koristi imenicu Koku; (App. Illyr. 17-21). Potpuno su otvorena pitanja je li ovim raziiitim rijeima Apijan pridavao i razliit smisao te kako su ova imena izgledala u Oktavijanovim tekstovima. Ova je dvojna gradina ujedno bila i sredite vee japodske teritorijalne zajednice koja je nastavala prostor Gackog polja (App. Itlyx. 16; Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 4). Arupij spominju u razliitim oblicima i druga vrela: Arupinis (Tibul. 111,1, 110), municip Pazina(tium) Sptonistarum, Ar(upinorum) (CIL III 8783), Aurupio, Arupio (Itin. Ant. 274, 5), Arypio (Tab. Peut. IV), Parupion (Anon. Rav. IV, 22), 'ApouKtaa (Arukija; Ptol. II, 16, 6). Unato tomu to je oito pokuavao, Strabon nije uspijevao uvijek usaglasiti podatke koje je donosio. Tako je prema etvrtoj knjizi Akvileja udaljena od Nauporta etiri stotine stadija. U sedmoj knjizi Strabon donosi za isti pravac udaljenost od tri stotine pedeset stadija, ali i podatak od pet stotina stadija, ("kako se ini drugima"; Strab. VII, 5, 2). U etvrtoj knjizi imenom spominje samo dvije rijeke Ko^arcu; (Kolapis) i Eaoc, (Savos), dok je u sedmoj knjizi spomenuto pet rijeka: Kopjcpac, (Korkoras), KOACCTUC,, ECC6C,, Apapoc, (Dravos)
t 92

Japodski prostor i Nctpoc, (Noar). Prema etvrroj knjizi Japodi nastavaju podruje u blizini planine Okra, a ista je planina prema navodu sedme knjige najnii dio Alpa koji se protee od zemlje Reta do zemlje Japoda, na ijem podruju se uzdie planina Albij ("AAPIOV opocj/ Kopx6pa^, koju locira nedaleko Nauporta, Strabon je ovdje vjerojatno zamijenio s rtjekom Nauport (Ljubljanica), koja postaje vainom tek nakon osnutka Akvileje, 181. godine prije Krista (AEL-KOS 2005: 425). Ipak, glavna je razlika izmeu odjeljaka u etvrtoj i sedmoj knjizi to to Strabon sada dodaje nekoliko etnolokih podataka o Japodima {Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 4), Vidljivo je da je Strabon u izradi svojeg djela koristio razliite izvore, a vjerojatno nije niti poznavao osobno svako pojedino podruje o kojemu je pisao. Filoloka analiza pokazuje da su mu za podatke u etvrroj knjizi posluili Posidonije (135-50. prije Krista) i Diodor (sredina 1. stoljea prije Krista), a u sedmoj knjizi Polibije i Artemidor Efeanin (druga polovica 2. stoljea prije Krista). Prema nekim miljenjima, mogue je da su izvori koje je Strabon korisrio za sedmu knjigu stariji od onih koje je korisrio za etvrtu. Jedan je od argumenata za ovu tvrdnju i taj to Strabon u etvrtoj knjizi ne spominje Nauport kao naselje Tauriska, kao to to ini u sedmoj (Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 2). ael-Kos je miljenja da se Strabon u sedmoj knjizi, kada pte o spomenutih pet rijeka te trgovini u ovom prostoru, slui izvorom koji nije mlai od osnurka Akvileje, 181. godine prije Krista (AEL-KOS 1990: 19; 2005: 424-425). Tako su njegova geografska razmarranja odraz postojanja itave mree starijih eljeznodobnih komunikacija (AEL 1977: 158; AEL-KOS 2005: 425). Strabon spominje i vanu antiku komunikaciju koja ide od Akvileje i Tergeste, preko Nauporta, prema Segestiki i dalje dolinom Save (AEL-KOS 1990: 18 i dalje; 2005: 424).
13 94

Uvaavajui ove vrlo uvjerljive argumente, mislim da je Strabon i u svojoj sedmoj knjizi, u izlaganju o Japodima (Strab. VII, 5,4), mogao koristiti i neposredne i vrlo "svjee" obavijesti, dobivene nakon Oktavijanovog osvajanja, 35. godine prije Krista. On i ovdje pripovijeda o Segesriki kao bazi za napad na Daane
92

Krka, Kupa, Sava, Drava. Noaros nije identificiran. Prema Saelovom miljenju, moglo bi se raditi o Korani, SASEL 1977: 158, bi!j. 4. Kozlii smatra da Noar nije niti postojao: KOZLICI 1990: 229- SaieK-Kos smatra da je Noaros moda starije ime za Savu, drugo ime za istu rijeku, preuzeco iz nekog drugog jeiika ili starije ime za donji njezin tok (SASEL-KOS 2002:
145-153; 2005: 426).

93
94

O Posidoniju i Artemidoru kao Strabonovim izvorima vidjeri: BERGER 1896: 1329-1330; HONIGMANN, ALV 1931: 109, 124-125; AE 1995: 103 i daJje; Openito o Posidoniju: REINHARDT 1954: 558-826; SKILJAN 1996: 82 (Artemidor) i 496-497 (Posidonije iz Apameje). O Artemidoru i njegovu djclu Geograjitmena^ posebno u odnosu na Tcrgeste, Plomin i Apsiriove otoke: KRJMAN 1979: 66-69.

SAEL 1977: 158

128

129

Povijest Japoda. Pristup {Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 2). Ovaj podatak, vjerojatno preuzet iz Oktavijanova izvjea Senatu te njegovih memoara, donosi i Apijan (App. IUyr. 22). Kod Diona, pisca koji je osobno vrlo dobro poznavao ovo podruje, kao vladarski namjesnik u Gornjoj Panoniji i koji takoer pise o Oktavijanovom pohodu i koristi razliite izvore, ovog podatka nema. Strabon u svom djeiu vjerojatno mijea starije i novije podatke, ne oslanjajui se iskljuivo na stariji ili mlai izvor. Ova su Strabonova izlaganja neizmjerno vana jer nam otkrivaju pravce prapovijesnih i antikih komunikacija izmeu Italije i njoj susjednih zemalja, ali nam znatno pomau i u odreivanju prostora koji su nastavali Japodi. Posebno je vaan prikaz geostratekog poloaja japodskog teritorija, Strabon zapravo donosi itavu mreu najvanijih puteva, vojnih i trgovakih, koji su povezivali Italiju i vodili prema Podunavlju i unutranjosti Balkana. Ovi su putevi i dodiri, bitno utjecali na drutveni, gospodarski i kulturni razvoj japodskog naroda tijekom itavog eljeznog doba. U vrijeme kada Strabon pie, Rimljani su ve itekako gospodarski, vojno i politiki prisutni na ovom prostoru. Oni se postepeno ukljuuju u trgovinu elei postepeno preuzeti i direktnu kontrolu nad ovom mreom eljeznodobnih komunikacija. Naravno, jedan od naroda koji im je u ovoj nakani smetao, bili su i Japodi. Strabon u ovim poglavljima jasno oslikava jedan od vjerojatno najvanijih moriva rimskog zaposjedanja ovog prostora kontrola nad trgovakom mreom u prostoru izmedu Alpa, Panonije, Balkanaijadrana. Zbog svjeine i iscrpnosti Strabonove obavijesti vrlo je vjerojatno da su odjelj etvrte i sedme Strabonove knjige, posveeni Japodima i Delmatima, bili napisani iz prve ruke ili moda u direktnom kontaktu s rimskim vojnicima i trgovcima koji su podruje dobro poznavali (JONES 1969; MARKOVI 1985: 153-161; AE 1995: 101-129; BALADIE 1989). U ostalim odjeljcima o Iliriku Strabon obilno ponavlja ve poznate geografske podatke dok o Japodima i Delmatima iscrpno izvjetava itatelje i daje podatke kojih u starijim djelima nema. Posebnu Strabonovu panju prema Japodima i Delmatima S. ae tumai njihovim stalnim borbama s Rimfjanima tijekom 2. i 1. stoljea prije Krista te prema tome i njihovom kljunom ulogom u rimskom osvajanju Ilirika (AE 1995: 103-104). Stoga i ne udi poseban interes rirnskih pisaca i njihovih itateija upravo za svjee obavijesti o Japodima i Delmatima. Meusobna strukturna slinost, ako ne i podudarnost, odjeljaka o Japodima i Delmarima, ukazuje da je Strabon kao osnovni izvor koristio izvjea o Oktavijanovom pohodu protivjapoda i nakon njih protiv Delmata, izmeu 35. i 33. godine prije Krista te da je ova poglavlja pisao istovremeno. Sloio bih se s ainom pretpostavkom da je mogue da se japodska i delmatska sreita, to ih spominje Strabon> u stvari prvi puta i pojavljuju u antikoj geografiji, iako on
f

Japodski prostor ne iskljuuje niti mogunost da se Strabon, govorei o Japodima i Delmatima, oslanjao na neke starije izvore {AE 1995: 106-107). Strabonova je vrijednost u tome to vjerojatno pie neposredno nakon to se rimska vlast poinje utvrivati u ovim podrujima, dakle nakon uguenja Baronovog ustanka 9. godine nakon Krista, te nam unato tornu to se koristi i starijim izvorima, a rime prikazuje i starija stanja, ipak vjerno prikazuje etniku i zemljopisnu situaciju liirika poetkom nae ere. Stoga nam je djelo ovog antikog geografa neizmjerno vano u rekonstruiranju japodskog teritorija, ali i openito kulturnog krajolika u vremenu 1. stoljea prije i L stoljea poslije Krista. Strabonov je tekst i odlian izvor u istraivanju naina na koji je antiki ovjek mogao doivljavati prostor krkih dolina, gustih uma i visokih planina. Govorei o nainu prehrane i poljoprivrednim kulturama, on govori i o siromatvu ovog prostora. Ova je procjena, po mojem miijenju, izrazito subjektivna i govori ponovno o antikom doivljaju obilja i bogatstva. Percepja e ovisiti o samom promatrau. Dakle, ova e slika ovisiti uvelike o njegovom doivljaju bogatstva ili siromatva. Istraivanja japodskih lokaliteta daju pomalo drugaiju sliku. U naoko skromnim nastambama nalazimo srebrni novac te razliite skupe luksuzne predmete (stakio, jantar, nakit, fina keramika i dr.). Nalazi iz grobova jo vie naglaavaju potrebu revizije dosadanjih uvrijeenih prestava o japoskom, ali i drugim "barbarskim" drutvima.
95

Meurirn, Strabonov podatak o japodskom siromatvu moda moemo i prihvatiti, naravno, ako ga poveemo s razdobljem neposredno nakon Oktavijanovog rata. Tada to moe biti samo potvrda da se Strabon korisrio izvorom, vremenski vrlo bliskom razdoblju u kojem nastaje njegovo djelo, U tom bi sluaju Strabon opisivao stanje u kojem se nalazila japodska zemlja nakon Oktavijanovog pohoda. Plinije Stariji u djelu Naturalis Historia takoer donosi nekoiiko vanih geografskih podataka o Japodima i to u okviru poglavlja o Liburnima;
96 ?

Arsiae gens Liburnorum iungitur usaue ad fiumen Titsum. pars eius fuere Mentores, Himani Encheleae, Bu(l)inf etquos Cat/imacbus Peucetios appella nunc totum uno nomine Iltyricum vocatur generatirn. popuiorum pauca effatu digna aut faciUa nomina. conventum Scardonstanum petunt lapude
95 Problem odreivanja vremeru u kojem Strabon pie jos je uvijek otvoren. Mogue je da je geograf boraviou Iliriku tijekom Tiberijevih operacija u Ifiriku 12.-9. prijeKrista i 6.-9. poslije Krista. Neosporno je da je raspolagao vrlo svjejm obavijescima dobivenima u vremenu nakon Oktavijanovog pohoda. Vidi prijevod u prilogu. Buni, vjerojatnije Bulini: KBIMAN 1979: 227- Kriman donosi izdanje izvornog latinskog rekstaprcma: C. Plini Secundi Naturalis Historiae (MAYHOFF 1906).

96
97

130

131

Povijcst Japoda. Pristup et Liburnorum Civitates XIIII, ex quibus Lacinienses, Stulpinos, Burnistas, Olbonenses nominare non pigeat. ius Italicum habent ex eo conventu Alutae, Flanates, a quibus sinus nominatur, Lopsi Varvarini inmunesquc Asseriates, et ex insutis Fertinates, Curictae. cetero ptr oram oppida a Nesactio Aivona, Ftanona, Tarsatica, Senia, Lopska, Ortoptinia, Vegium, Argyruntum, Corinium, Aenona, civitas Pasini,fiumenTelavium, quo finitur lapudia. insutae eius sinus cum oppidispraeter supra significatas Absortium, Arba, Crexi, Gissa, Portunata. rursus in continente cotonia lader, quae a Poia CLX abcst, inde XXX Colentum insuia XLIII ostium Titiifiuminis.(Plin. N. H. III, 21, 139-4h MAVHOFF 1906: 288-289J
t 100 101 102

Japodski prostor (Arukija) , 'ApSdmov (Ardotij) , zVtoiATtl (Stulpi) , Koupico\>u\ (Kurkum) \ AuoctVKCCAet (Ausankali) , Prolemej svrstao u kopnene gradove Liburnije (Ptol. II, 16, 6), a kasnije je naveo i sve gradove primorske Liburnije od Albone do Skardone, dijelei tako Ilirik na Liburniju i Dalmaciju (Ptol. l\, 16, 2; Sui 1975: 113; MOLLER 1883: 313; JELI 1898: 540; 1900: 190-192). Ptolemej je tako praktino doivljavao Japodiju kao kontinentalnu oblast Liburnije (Sui 1992:63; 2003:422-425)=i Isti princip primjeujemo i na Peutingerovoj karti (Tabuia Peutingeriana) gdje su mjesta Tarsatica, Ad Turres (Crikvenica), Senia, Auendone, Arypio, Epidotio, Ancus, Ausancalione, Romula \ Quadrata navedena u okviru Liburnije, dok japodskog teritorijalnog imena jednostavno nema (Tab, Peut. IV, A I , Bl). Anonimni Ravenjanin u Kozmografiji (Ravennatis Anonymt Cosmographia) antika mjesta starog japodskog etnikog prostora takoer uklapa u Tarsatiku Liburniju (Liburnia Tarsaticensis; P A R T H E V , PINDER 1860: 224-225), On nabraja mjesta Argerunto, Bigi, Ospela, Puptisca, Senia, Turres Raparia, Tharsaticum, Lauriana, Atbona te mjesta Olisa, Tarneum, Abendone, Parupion (Anon. Rav. IV, 22; PARTHEV, PINDER 1860: 224-225).
l0 104 y r 105

Osim to navodi vaan podatak da se Japodi nalaze u istom, skardonskom konventu zajedno s Liburnima, Plinije Stariji je jasno ustvrdio da rijekom Telavius zavrava zemlja Japoda, lapudia. Na drugome mjestu Plinije Stariji pie: nonnuili in Fianaticum sinum lapudiam promovere a tergo Histriae CXXX, dein Liburniam CLfecere. (Plin. N. H. III, 19, 129; MAYHOFF 1906: 284).** Svjedoi dakle da su stariji pisci znali za Japode na istome dijelu obale gdje ih smjeta i Strabon. Plinije je jasno luio Japode od Liburna, odvajajui ih Telavijem, ali ih je svrstavao u zajedniko sudsko podruje, conventus. Mogue je da je on razlikovao etniki pojam Liburna i pojam Liburnije koji je bio neto iri i obuhvaao itav skardonski konvent, u kojem su dakle bili zajedno Liburni i Japodi- Ovu je Liburniju Plinije razlikovao i od Dalmacije, granicom koju su oznaavali rijeka Krka, Titius i grad Skardona. Oba podruja, Liburnija i Dalmaja, nalazila su se u okviru isprva provincije Ilirik, a kasnije provincije Dalmacije (Sui 1955: 112). Pisci nakon Plinija, izmeu ostalih i grki geograf Klaudije Ptolemej (Ptol. II, 16, 5), ne slijede vie u izlaganju etnografski prinp, ve se njihova razmatranja kreu u geografskim i politiko-administrativnim pojmovima i kategorijama kasnijih razdoblja (Sui 1975: 112). Kod Plinija su se novi i stari pogled proimali i mijeali. Uklopivi Mentore, Himane, Enheleje i Buline u ovo poglavlje, Plinije je pokazao da se jednako koristi i starim literarnim vrelima, kao i novom administrativnom i kartografskom podlogom (Plin. N. H III. 21> 139), Ptolemej je takoer Japodiju smatrao dijelom Liburnije, to je vrlo vjerojatno proizalo upravo iz injenice to su Japodi i liburnske opine bile u spomenutom zajednikom skardonskom konventu koji je postojao sigurno ve tijekom 1. stoljea nakon Krista, dakle nedugo iza vojnog uspjeha prov Japoda ( AE 1985: 65). Japodska je mjesta TeSiaaiov (Tedijast) , ^ApoDKia
59

Na temelju svega to je izneseno, mislim da se Plinijev tekst ne moe upotrijebiti kao dokaz da je obala od Tarsarike od Vegija pripadala Liburnima, ak niti u ranocarskom vremenu (Sur 1981: 226). Plinije jednostavno nabraja gradove (oppida) uz obalu, nastavljajui opis Liburnrje, u kojoj se nalaze i Japodi (Pin. N. H. III. 21, 139-140). To pokazuje i poetak slijedeeg poglavlja, u kojem govori o Delmatiji Libumiaefintset initium Delmatiae Scardona (Piin. N. H. III. 22, 141; Sui 1975: 112). Prema tome, Strabonov spomen japodske obale i Plinijev tekst nisu nimaio proturjeni (Strab. VII. 5 > 4), posebno ako uzmemo u obzir da Plinije kao i pisci nakon njega cijeli japodski prostor kartiraju kao dio Liburnije.
100 Arukija je zapravo Arypium u Tabuli \Arupio u hinerariju = Artipij (Tab. PeutTV, B l ; Itin. Ant- 274, 2) 101 Ardotij se obitio izjednauje s Epidotijem (Tab. Peut. IV, Bl) i Erijom (Ethetia) kod Anonimnog Ravenjanina (Anon. Rav. IV, 22; MOLLER 1883: 313). Medutim, nitj ovo ime nije jo konano razrijeeno (PATSCH 1990; 38). 102 Sculpi je takoder nepoznat lokalitet. Miiller ga povezuje s Plinijevim navodom {Ptin. N. H. III, 139) Stulpinos , kada nabraja liburnske zajednice u skardonskom konventu (MULLER 1883: 313). Patsch ro smatra moguom Ptolemejevom zabunom, dakle da se radi doista o nekoj libuinskoj obalnoj zajedm (PATSCH 1990: 38, bilj. 87). 103 }ol jedan lokalitei koji je tesko identifirati. Patsch je i ovdje miljenja da se moda radi o zabuni ce da Ptolemej zapravo spominje mjesto na otoku Krku (PATSCH 1990: 38, bilj, 87). 104 Ausankali je Ausanealio (Tab. Peut. IV Bl). 105 Argerunt, Bigi, Ospela, Publiska, Senija, Kule, Raparija, Tarstatik. Lauriana, Albona te Oliza, Tarnej, Abendon (=Avendon u Itinereru i Tabuli), Parupij {=Arupij u Itinereru i Tabuli). Prema Sui 2003: 449 - prijevod B. Kunti-Makvi.
P

98 99

Neki su na Flanatiki zaljev Japudiju protegnuli s leda Histriji 130 milja, a zatim su Libuiniju nainili od 150 milja " (Sui 2003: 419, prijevod B. Kunti-Makvi). Tedijast ne moemo sigurno identilidrati.

132

133

Povijest Japoda. Pristup Osim navedenih zemljopisnih vrela openite, ali ipak bitne zemljopisne podatke o Japodima, daju nam i Apijan i Dion Kasije. Oni piu prije svega iz perspektive vojne povijestl Teite je njihova ptipovijedanja na borbama s Rimljanima te se vrlo malo bave zemljopisnim podacima (App. Illyr. 16-21; Cass. Dio X X , 49, 34, 2; X X I , 49, 35-38; X X V , 51, 21, 5). Apijan se u ovom dijelu svoje povijesti bavi prije svega Oktavijanom i njegovim akjama, Japodi i drugi narodi ovdje imaju sporednu ulogu, zapravo su samo dio jedne raskosne i osebujne povijesne pozornice. Japodski je prostor opisan kao vrlo umovit, Oktavijan napreduje vrlo strmim i neravnim putem, a japodska se prijestolnica Metul nalazi na umovitom brijegu. Toponime, imena zajednica i vanijih naselja, koja nam prenosi, Apijan preuzima upravo od Oktavijana. Radi se o zajednicama i mjestima koja su imala manju ili veu ulogu tijekom pohoda, Moentincima, Avenanima i Arupinima unutar Alpa, tj. juno od masiva Velike i Male Kapele {App. Hlyr. 16) te o stanovnicima naselja "preko Alpa", tj* sjeverno od Male i Velike Kapele: Tipfitovoc, (Terpon) i glavni japodski grad Metui (App. Ilyr. 18, 19)- Apijan spominje i zajednicu Pozena (noCTnvoi), koja se kasnije pobunila protiv netom uspostavIjene rimske vlasti, te bila potpuno unitena (App. Illyr. 21). O ubikaciji svih spomenutih imena, izuzev Terpona, ve je bilo govora. Terpon (TEpTtcovocJ, kao i ostala vea japodska sredita, Apijan naziva gradom (pdlis; App. lllyr. 18). Do danas, Terpon nije identificiran s potpunom sigurnou (VEITH 1914: 27-29, Karte I; FLUSS 1934b: 789; ZANINOVI 1986: 62). Zaninovi je predloio identifikaciju s gradinom Samaka glavica kod Gornjeg Modrua, a i Veith ga smjeta u okolicu Modrua. Mislim da bi Terpon i Terponjane trebalo ipak traiti na mjestu japodskog prapovijesnog naselja u Trojvrhu (Veliki Vrh, Srednji Vrh, Medvedova Glavica te Velika i Mala Metaljka) u podnoju kojeg su pronaeni i ostaci kasnijeg rimskog naselja.
IM

Japodski prostor

Geomorfoloke, vegetacijske i klimatske osobine japodskog prostora


U preihodnom je poglavlju s vie ili manje preciznosti zaokruen teritorij koji su tijekom 1. tisuljea prije Krista nastavali japodi- U svakom se sluaju radi o vrlo dinaminom i raznolikom prostoru. ine ga neprohodne ume, doline rijeka, krke udoline i zavale> veliki planinski lanci i morska obala. Prirodni uvjeti bitno i presudno utjeu na politiki, kulturni, gospodarski i drutveni razvoj. To e se na japodskom podruju naroito dobro vidjeti. Izgled naselja, prostorna organizacija i uope osjeaj za prostor, poloaj nekropola, drutveni razvoj i konano povijesna sudbina Japoda, bitno su uvjetovani utjecajem prirodnih uvjeta. Metodoloki, prostor sagledavam kao dio aktivnog meuodnosa ovjeka i okolia* Naravno, ne u duhu geografskog determinizma i jednosmjernog djelovanja. Prostor je dakle samo jedan od onih aktivnih imbenika promjene. imbenika koji mijenjaju ili utjeu na promjene, ali su i sami izloeni promjenama u vremenu. Kao i ovjek, prostor takoer ima svoju povijest. Japodsko se podruje nalazi unutar dinarskog planinskog lanca koji se protee od notranjskog visokog kra na sjeverozapadu, preko Gorske Hrvatske prema bosansko-hercegovakom visokom kru na jugoistoku (PEJNOVI 1994: 21). Petrografski sastav, hidrografija i makroreljefna struktura pokazuju krke osobine (PEJNOVI 1994: 23). Sredinje japodsko podruje, gdje su se odvijali najstariji procesi stvaranja japodskog naroda, obuhvaa cijelu Gorsku Hrvatsku. Nju tvore Lika, Ogulinsko-plaanska udolina i Gorski kotar. Osim ovog sredinjeg podruja, Japodi su nastavaH i obalno podruje od Rijeke do Jablanca ili Karlobaga, koje je s prostorom Gorske Hrvatske od najstarijih vremena inilo iru cjelinu, s meusobnim gravitiranjem i prometnom povezanou. Kako smo to pokazali na drugom mjestu, Japodi su nastavali podruja na obroncima Pljeevice i u dolini rijeke Une, najkasnije od vremena 8. sroljea prije Krista. Ovaj se prostor direktno nadovezuje na istona i jugoistona podruja Like i Korduna. O geografskim osobinama prostora, o kojem govorimo pisao je francuski geograf Andre Blanc u djelu tiskanom 1957. godine: La Croatie Occidentale. Etude de geographie humaine {Zapadna Hrvatska. Studija iz humane geografije). To je djelo nedavno izalo i u hrvatskom prijevodu (BLANC 2003). Zapadna Hrvatska je za hrvatsku geografsku tradiciju pomalo neuobiajen pojam. Prema Blancu, ona ukljuuje dio Hrvatske izmeu Slovenije i Bosne, Posavinu od

106 Arheoloka istraiivanja koja je na prostoru Trojvrha izvodila ekjpa ArheoIokog muzeja u Zagiebu na elu s Ruiieom Drechslcr-Biii, ati naialost nisu objavljena. Zahvaljujem muzejskim savjetnicama gospodama Ruici Drechsler-Bii j Dubravki Balen-Letuni 5to su me upoznale s ovtm istraiivanjima i upozorile na vrlo jakc argumente u prilog pretpostavke da se na vrhovima Trojvrha doista nalazilo japodsko naselje Terpon.

134

135

Pourjtst J/tpoda. Pristup Zagreba do Siska te Primorje od Rijeke do Senja (BLANC 2003: 23-24). Za Blanca je Zapadna Hrvatska prozor Panonije u mediteranski svijet. Ona je istovremeno i mjesto najblieg europskog susreta islamskog i germanskog svijeta (BLANC 2003: 24), Blanc dovodi u pitanje "nerijetko uvrijeena uvjerenja" o postojanju predosmanskog "zlatnog doba" na prostoru "Zapadne Hrvatske". Naime, Blanc pregled povijesti naseljavanja ovog prostora, zapoinje vrlo izriito: "Dananja naseljenost ne duguje nita ili gotovo nita, prethistorijskom i rimskom zaposjedanju. Posebno su rrjetki paleolitiki i neolitiki tragovi" (BLANC 2003: 85). Malobrojni tragovi o prapovijesnim i antikim naseljima u "Zapadnoj Hrvatskoj" Blanca su naveli na zakljuak da je naseljenost u tim razdobljima bila vrlo slaba. On ak zakljuuje da je itava Zapadna Hrvatska u antiko doba bila potpuno pusta, uz izuzetak rijeckih urbanih aglomeracija. Doista je neporecivo da je istraenost ovog prostora vrlo slaba. Blanc je na raspolaganju imao vrlo malo elemenata na kojima je mogao graditi drugaiju sliku prostora o kojem je pisao. Stoga mu i ne treba zarnjeriti na prelako izreenim konstatacijama. U svakom sluaju radi se o vrijednom geografskom djelu, koje je od velike pomoi svakom povjesniaru koji se bavi ovim prostorom, Nisam geograf, pa u detaljna geografska razmatranja prepustiti geografima. Njihova su promiljanja nezamjenjiva u povijesnom istraivanju. O prirodno-geografskoj osnovi i openito geografskom poloaju Ogulinsko-plasanske udoline i Gorskog korara u svojoj je disertaciji detaljno pisao Radovan Pavi (PAVI 1978). Geografske osobine regije Like svojom je diserracijom i brojnim drugim radovima izuzetno decaljno obradio Dane Pejnovi (PEJNOVI 1985;
1987; 1994; PEJNOVI, VUJASINOVI 1998: 29-49).

Japodski prostor

Ipak, neke osnovne osobine prostora ovdje moramo izloiti. itavo ovo podruje geomorfoloki vrlo je raznoliko. Reljef Hrvatskog primorja odaje primorske krke osobine.
107

E S 3 zoravni na vapnencima ^ 3 dolinski r e l j e f naplavne ravni

Qi

ReljefHrvatskog primorja (prema: GEOGRAFIJA SRHRVATSKE SJEVERNO HRVATSKO PRIMORJE1975:14)

107 Zemijite Hrvatskog primorja uglavnom se sastoji od vapnenca, medu kojima na obalama Rijekog zaljeva, Kastavstirie i Grobnikog poJja ima i dolomita (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, SjEVERNO HRVATSKO PRIMORJE 1975: 9-17).

136

137

Povijrtt Japoda. Pristup Gorski kotar se po raznolikoj geoloko-petrografskoj osnovi i grai prilino odvaja od ostalih dijelova Gorske Hrvatske i susjedne Slovenije. Ovdje prevladava tzv. zeleni kr> s bogatim i gustim umama* ime se Gorski kotar razlikuje od ostaiih, danas ogoljelih, kontinentskih i primorskih Dinarida. Ova podruja karakteriziraju nia krka sredogorja razdvojena s dva dinarski usmjerena niza manjih zavala, sa zaravnima, poljima i udolinskim proirenjima ( PEJNOVI 1994: 35)- Zaravni ili polja, okruena veim ili manjim uzvisinama dominantna su crta pejzsaa, posebno Like i Ogulinsko-plaanske udoline. Od veih planinskih sustava na japodskom teritoriju istiu se prije svega planinski nizovi Velebita, Velike i Male Kapele te Pljeevice. Najvei vodeni tokovi su rijeka Una, ija je dolina bila prirodnim putem od Panonske nizine do Jadranskog mora, te rijeka Kupa. Izlaskom na more preko Gorskog kotara i morske padine Velebita, Japodima je pripadao i dio jadranskog prostora. Zalee japodske obale specifino je po tome to se zbog visokih prijevoja preko planinskih lanaca i planinskih barijera popreno poloenih uz morsku obalu, klimatski utjecaji s mora ondje slabije osjeaju. Zalee, planinski sustavi i obala, uz sve svoje klimatske, geomorfoloke, kulcurne raznolikosti, ine jednu dinaminu zemljopisnu cjelinu koja se nalazi u stalnoj interakciji. Planinama Sredozemlja odlinu je studiju posvetio Macneill, primijenivi cjelovit antropoloki pristup na istraivanje povijesti z\vota u planinskim sustavima Sredozemlja (MACNEILL 1992). Ovaj prostor odaje karakteristike brdovitog, planinskog prostora. Samo je, primjerice u Lici, 72,3 % iznad 600 m, a ak 38 % iznad 800 m nadmorske visine (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, GORSKA HRVATSKA 1975: 23). Oskudne vijesti antikih pisaca poklapaju se s predodbom o planinskom i umovitom podruju, slabo nastanjenom, s vrlo tekim ivotnim uvjetima.
108 109

Japodski prostor

Reljef Gorske Hrvatske (prema: GEOGRAFIJA SRHRVATSKE GORSKA HRVATSKA 1975:10)


108 Zastupljenost karbona i perma, ali i karbonata (vapnen, olomiti, dolomitizirani vapnenci) a u pravcu Kvarnera sve je ei i kredni vapnenaki sastav (GEOGBAFIJA SR HRVATSKE, GORSKA HRVATSKA 1975: 81. 109 Razlozi tomu lee u kasnijim poecima Sireg gospodarskog iskoritavanja umskog fonda i drugih resursa, ali i u tome to nije bilo intenzivnih transhumantnih stoarskih kretanja (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, GORSKA HRVATSKA 1975: 84).
(

138

139

Povijest Japoda. Pristup

Japodski prostor Zavjetrina reljefne barijere Veiebita, unutar zone zapadnih strujanja, utjee na injenicu da na ovom podruju postoji bogata umska vegetacija kontinentskog pojasa. itavo je japodsko podruje tijekom prvog tisuljea prije Krista bilo vrlo bogato umom. Danas ume zauzimaju samo manji dio ukupne povrine ovog prostora. Intenzivnija deforestacija krajolika na prostoru Like i Ogulinskoplaanske zavale vjerojatno zapoinje tijekom kasnog bronanog doba i rraje tijekom itavog eljeznog doba. Ove promjene, naravno, nisu na svim podrujima biie jednakog intenziteta. Gdje je gustoa naseljenosti vea, a time vea i potreba za novim panjakim i obradivim povrsinama, tamo e i deforestacija biti intenzivnija. Ipak, jo uvijek ostaju prostrana podruja pokrivena umom. To nam sugeriraju i opisi anrikih pisaca. U antiko se doba pojaava eksploatacija uma. Rimljani su odvozili drvo iz unurranjosti provincije Dalmacije, koje je japodski teritorij bio sastavni dio, te ga odvozili u obalne gradove i dalje u Italiju i druge dijelove Carstva. Dalmacija je biia prakcian i blizak izvor kvalitetnog drveta ( M A C N E I L L 1992: 79). esto se ogoljelost velebitske primorske padine te nekih drugih krkih podruja pripisivala eksploataciji tijekom kasnog srednjeg i ranog novog vijeka (venecijanskoj prije svega). Ipak, velik broj autora ve ugo upozorava kako proces deforestacije odreenih krkih mikroregionalnih cjelina ne treba promarrari jednostrano (HORVAT 1965: 69-79; RUKAVINA 1990: 281-290; SLUKAN ALTI 2002: 53-64), Ve od 16. stoljea povijesna vrela donose podatke o ogoljelosti primorske padineVelebira(RuKAviNAl990: 281; SLUKAN ALTI 2002: 55). Moguejeda procesi deforestacije poinju i ranije. S obzirom na inrenzitet ivota u predturskim razdobljima, od prapovijesti, preko rimskog razdoblja sve do razvijenog srednjeg vijeka, prije svega u Lici, ova je teza vrlo utemeljena. Mogue je da su neka podruja bila bez visoke ume u svim razdobljima ovjekove prisutnosti (HORVAT 1965: 75-79). Druga su pak podruja bila pod Sumom, koju spominju i antiki izvori. Ipak, u blizini velikih japodskih sredita Metula (Viniice kod Josipdola), Arupija (Veliki i Mali Vkal kod Prozora), Lipove Glavice kod Peruia, Monetija (Humac kod Brinja) te drugih velikih naselja, vjerojatno se dio prostora poinje kriti vrlo rano za panjake i obradive povrine, a drvee se obaralo za grau i grijanje. Unato tomu, i u vrijeme Oktavijanovog pohoda, prema Apijanovom opisu Metula, naselje je bilo okrueno umom (App. IIfyr. 19). Bez sustavnih ekohistorijskih istraivanja, kakvih, naalost, do sada nije bilo bilo bi pogreno generaliziraii ove procese. Projektom Ekohistorijski aspekti naseljavanja krsa odprapovijesti do kasne antike Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta R H (voditelj dr. sc. Boris OIuji)> prijavljenim u oujku 2006. godine, pokuat emo pokrenuti sustavna multidisciplinarna istraivanja ovjekovog utjecaja na okoli u prapovijcsnom i antikom razdoblju. Bez
T

Geolokc skice Gorske Hrvatske (prema: GEOGRAFIJA SR HRVATSKE GORSKA HRVATSKA 1975:9)

140

141

Pavijnt japmia. Pristup sustavnih i dugoronih istraivanja ovog izuzeeno vanog problema mnoga bi pitanja japodske povijesri ostala potpuno nerazjanjena. Jedno od najvanijih pitanja, kojemu do sada u povijesnim znanostima nije bilo posveeno previe panje, jest pitanje klimatskih i vegetacijskih promjena u prolosti. Dakle, u kojoj se mjeri klimatoloke i vegetacijske prilike mijenjaju tijekom prapovijesti i antikog razdoblja sve do danas, dakle u posljednjih petnaestak tisua godina (MAGNY 1995; RENAULT-MISKOVSKY 2004: 53-102; LEBRETON> RENAULTMISKOVSKY> SEMAH 2004: 30-52). Na klimatske karakteristike ovog prostora bitno utjee popreni poloaj Velebita i njemu paralelnog planinskog niza Velike i Male Kapele, poput barijere, posebno prema dominatnim zranim strujanjima. Ove planinske barijere ograniavaju toplinski utjecaj mora na iri prostor, ali ne mogu sprijeiti prodor vlage duboko u unutranjost. Stoga na prostoru Gorske Hrvatske zrana strujanja s Jadrana najlake prelaze u kontinentsku unutranjost, ali i iz kontinentske unutranjosti Europe prema Jadranskom moru (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE> GORSKA HRVATSKA 1975: 11). Sve te osobine ine klimu ovog prostora vrlo raznolikom. Na veem dijelu japodskog prostora dominantna je izrazita planinska kontinentalna klima> s izuzetno otrim zimama i relativno toplim ljeiima. Obalno podruje pokazuje sve sredozernne, jadranske osobine s odreenim-klimatskim osobitostima. Koliina padalina neto je vea nego na drugim jadranskim podrujima, a i srednje su temperature neto nie. Vjetar je takoer vrlo vaan klimatski element koji bitno utjee na ovjekov ivot> plovidbu, orijentaciju kua> poljoprivrednu proizvodnju. Zimi je Jadran esto u depresivnom polju te je bura dominantan vjetar. Ovaj jaki sjeveroistoni vjetar osobito snano pue na Podvelebitskom primorju, a posebnu snagu dostie u Senju i Rijeci. Nastaje kao rezultat susreta planinskih i jadranskih klimatskih utjecaja (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE> SJEVERNO PRIMORJE 1975: 34). U Gorskoj Hrvatskoj dva su glavna vjetra, bura i jugo. Svi ostali vjetrovi nisu od gotovo nikakvog posebno znaenja (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, GORSKA HRVATSKA 1975: 16). Planinski lanci, koji oteavaju prolaz, ne predstavljaju potpune barijere, zbog postojanja niza planinskih prijevoja i prolaza. Jedna od glavnih karakteristika japodskog prostora> posebno Ogutinsko-plaanske udoline i Like, njegova je spojna uloga na mjestu kontakta veih regionalno-prostornih cjelina (PEJNOVI 1993: 179). Zato se ovdje sijeku putevi u svim smjerovima. omen Okre u antikim izvorima> ovdje je od posebne vanosti. Japodi su oito drali pod kontrolom komunikacije prema zapadu koje su im otvarale puteve za mirnu, trgovaku, ali i ratniku i pljakaku komunikaciju sa sjevernim dijelom dananje Italije.

japoiiski prostor Japodski prostor, koji je izdvojen u ovom izlaganju, cjelina je s mnogobrojnim stratekim prednostima. To je kljuni komunikacijski i posredniki prostor koji se nalazio na prastarim kopnenim putevima izmeu Italije i unuttanjosti Balkana. Od posebne su vanosti i komunikacije izmedu unutranjosti i Jadranskog mora. U sreditu je svakako podrucje Like, koje je i danas od golemog znaenja u prometnom povezivanju hrvatskog juga i sjevera> naravno kao dio vanih meunarodnih prometnih pravaca (PEJNOVI 1993: 157-181). Bez obzira na to to danas i ne postoje funkcionalne veze izmeu dananjih hrvarskih regija Gorskog kotara, Ogulinsko-piaanske udoline i Like> te Bele krajine u Sloveniji i Pounja u Bosni i Hercegovini> ove su regije u prapovijesti i antici morale funkcionirati kao jedan jedinstveni i cjeloviti prostor, unutar kojega su vrlo vjerojatno postojale odreene mikroregionalne razlike, koje jo uvijek ne moemo potpuno jasno sagledati. Jasno je primjerice da su liki lokaliteti na obroncima Velebita bili izloeni jaim sredozemnim utjecajima> a lokaliteti Ogulinsko-plaanske udoline i Bele krajine kontinentalnim utjecajima iz Dolenjske i panonske nizine. Pojedina vea ili manja krka polja, zavale i udoline moemo promatrati kao odvojene, a opet i meusobno povezane cjeline. Ovdje se za naselja biraju pogodni poloaji, najee uzvienja u blizini izvora vode. Naselja su orijenrirana prema povrini polja (polja i panjaci) kao jednom od najvanijih resursa teritorijalne zajednice. O d rastrkanih kua i naselja postupno se stvaraju vee teritorijalne zajednice iji teritoriji esto odgovaraju upravo prostoru ovih mikro-geomorfolokih cjelina. Naravno, o tome e biri vie rijei u poglavlju o japodskim naseljima. Ovladavanje odredenim prostorom, karakteristini pogrebni obiaji, nakit i nonja kao znak identiteta i prepoznavanja (ali i razlikovanja), kategorije su koje jasno odvajaju Japode od njihovih susjeda. Povezivanje jedne jedinstvene i kontinuirane materijalne kulture odreenog prostora s etnikim imenom koje su nam pribiljeili antiki pisci nije uvijek najsretniji poduhvat. U sluaju Japoda, sretna je okolnost co danas posjedujemo relativno dobro poznatu materijalnu kulturu starijeg i mladeg eljeznog doba, uz ime i stanovk broj geografskih i etnografskih podaraka, sauvanih u djelima grkih i rimskih pisaca. To olakava L smjetanje japodskog naroda koji je sasvim suvereno gospodario prostorom na kojem je ivio. Ovaj je narod suvereno gospodario i resursima koja mu je prostor pruao.

142

143

Povijtst Japoda, Pristup

japodski prostor Razlog tome krije se u injenici to njihovo istraivanjc postavlja brojne probleme. Radi se o skupom, mukotrpnom i neizvjesnom poslu, koji ne donosi tako atraktivne i sigurne rezuitate kao primjerice istraivanje grobnih mjesta. U hrvatskoj arheologiji, upravo iz ovog razloga> broj arheologa koji su se upustili u takve poduhvate i nije prevelik. To naravno ne znai da treba iskljuivo istraivati naselja i zanemarivati druge aspekte ivota u prolosti. Nekropole i naselja dijelovi su iste cjeline. Zato treba jednakom panjom i totalnim pristupom obuhvatiti sve dijelove cjeline ovjekovog trajanja u prostoru. Autor ovih redaka od 2002. godine vodi sustavno arheoloko istraivanje gradinskog naselja Viniica kod Josipdola. Radi se o vrlo velikom naseobinskom kompleksu gdje se obitavalo tijekom duih razdoblja prapovijesti. U tijeku su izrada geodetskog snimka naselja (preko 30 ha)> geofiziko i zrano snimanje, arheolosko sondiranje dijelova naselja, obrada i konzervacija naiaza. Vegetacija i konfiguracija terena poseban su problem te znatno oteavaju i usporavaju istraivaki posao. Bogata graa s ovog i njemu susjednih lokaliteta jo uvijek je u obradi. Stoga se u razmatranjima o japodskim naseljima vie pozivam na ve objavljene rezultate arheoiokih istraiivanja drugih naseobinskih lokaliteta. Geomorfoloke, hidrografske, klimatske karakteristike odreene mikroregije, presudno utjeu na izgied i organizaciju nasetja u prostoru. ovjek organizira ivot, prilagoujui se klimarskim, vegeracijskim, hidrografskim, reljefnim prilikama mjesta gdje ivi. Gradinska se naselja nalaze na istovremeno pristupanim, ali i lako branjivim uzvisinama (esto humovima), poloenima, najee (ali ne uvijek) uz rubove polja u kru (npr. Likog, Gackog, Krbavskog), zavala i fluvio-krkih udolina. U odabiru uzvienja prednost je postoji li na njemu prirodna zaravan. Nastambe su se nalazile i na terasasto niveliranim padinama naseljenih uzvisina. Na odabir naselja utjecat e velikbroj imbenika. Pristup resursima jedan je od najvanijih. Gotovo se sva vea japodska naselja nalaze blizu izvora vode ili nekog manjeg ili veeg toka vode. U uvjetima kra, uvanje i koritenje izvora jedan je od temelja opstanka svake zajednice. Vrlo je vano je li neko naseIje u zavjerrini ili nije. Padine s jugozapadnom ili junom ekspozicijom imaju prednost zbog zatite od sjevernih vjetrova. Meutim> nastambe e se nalaziti i na nepovoljnijim poloajima. Vjerojatno se i poveanjem broja stanovnika smanjuju mogunosti izbora. Na gradint Viniici sjeverna i sjevero-istona padina bile su naseljene u kontinuitetu, od kasnog bronanog doba do 1. stoljea prije Krista. Nastambe su bile ukopane pod stijenu i tako zatiene od sjevernog vjetra. Ako je naselje izraziro izloeno vjetru, treba traiti posebne razloge zbog kojih je upravo ta pozicija mogla biti izabrana. Zbog sredinjeg poloaja u

Tragovi u prostoru: naselja


Prostor koji su nastavali Japodi vrlo je raznolik. Ipak, unato svim raznolikostima jedan je tip naselja zajedniki svim japodskim podrujima. Od bronanog sve do kraja eljeznog doba najei oblik naselja predstavljaju naselja na lako branjenim uzvisinima, ve ovisno o konfiguraciji terena, gradine (DRECHSLERBII 1956: 36-51; 1975b: 72; 1983; 1987)." Tijekom bronanog i eljeznog doba gradina je dommantan oblik naselja na ovom prostoru. Konfiguracija rerena, opasnost koja je prijetila prije svega iz susjednih konkurentskih zajednica, a zatim i izvana> opasnost od divljih ivotinja (medvjeda i vukova), gospodarski razlozi, organizacija prostora, sve su to samo neki od faktora koji su utjecali na izgled i poziciju naselja. Gradine su svakako jedna od prepoznatljivih i Eako uoljivih sastavnica kulturnog krajolika japodskog prostora. Naravno, one su samo dio cjeline. U obino vr!o velikom broju gradina koje su zabiljeene tijekom rekognosciranja i arheolokih istraivanja, treba razlikovati razliite ripove. Nazivom gradina obuhvaamo vrlo iroku lepezu potpuno razliitih utvrenih i neutvrenih naselja, kultnih mjesta za posebne obrede, povremenih sklonita, straarnica i utvrenja, zbjegova 1 utoita u trenudma vanjske opasnosti, zatienih mjesta za uvanje stoke, utvrenih mjesta namijenjenih trgovanju (BENAC 1985: 199; Sui 1975a: 17-19). Gocovo sva Japodima susjedna podruja poznaju ovakav oblik naselja na uzvisinama, koji donekle varirauslijed etnikih, etnografskih, geografskih i drugih povijesnih okolnosti koje utjeu na oblikovanje izgleda naselja. Gradinama je u dosadanjoj literaturi bila posveena doista veiika panja.
f 111

Broj kartiranih gradina na podruju Republike Hrvatske i susjednih joj drava je doista velik. Ipak> broj je sustavno istraenih gradina vrlo malen."
2

110 Naselja na lako branjivim uzvisinama na ovom su prostoru poznata i ranije tijekom bronanog doba, no dosadanja su istraivanja iasvim nedovoljna za bilo kakve zakljucke. [ )RKCHSLER-BII 1956: 36-51; 1975b: 72; 1983; 1987. 111 Gradinama je osim velikog broja radova od kojih u citiraCi samo neke, posveen i poseban znanscveni skup. Neka izlaganja s ovog skupa koristim i u daljem teksru: Utvrena iiirska nastlja (Aggiomerations fortifiets iifyriennes), Mostar 24.-26. okcobra 1974, Sarajevo 1975Vidjeci i BATOVI 1977: 201-225; MJROSAVLJEVI 1974: 259-297; BENAC 1985 i dr. 1L2 Vidjeii vrlo znaajan rad Alojza Benca, rezulcat dugocrajnih iscraivanja delmatskih gradina; Benac 1985^ Zanimljiva su isrraivanja Borivoja ovia na japodskom i na susjednim podrujima: Covi 1956: 187-204; 1962:41-61; 1975; 121-129; 1975a: 93-100. Vidiiakoder istraivanja Sime atovia u Radovinu, ali i drugim liburnskim lokalitetima; BATOVI 1968: 53-74; 1980: 55-81.

1 4 4

145

Povijtst Japoda. Pristtip

odski prostor Ostaci stambenih objekata naeni su na gradinama Veliki Obljaj u Vrhovinama, Gradini na Peini u Likom Leu, Piplici u Lovincu, Svilarevoj gradiniu Peanima, Strabenici u Vrepcu, Velikoj PuntiuHrvatskom (Srpskom) polju, Viniici kod Josipdola, Lipovoj Glavici kod Peruia i drugima. Temelji kamenih kua nadeni su na Velikom Vitlu u Prozoru> Masnikosinoj gradini u Peanima, Maloj Karauli u irokoj Kuli, Crkvini u Kompolju. Na brdu Marina Glavica (kota 547) u selu Mlakva kod Gornjeg Kosinja, na gradini zatienoj s jedne strane prirodnom liticom, a s drugih strana suhozidnim bedemom> naeni su tragovi kue naslonjene na bedem. Sredinji dio nastambe lei na ivcu, a ostatak je terena niveliran sitnijim kamenjem. Bakari je prema nalazima keramike datirala ovu nastambu u 8. stoljee prije Krista. Na agarovoj glavici u Gornjem Kosinju> nedaleko od bedema, pronaeni su takoer tragovi jedne prapovijesne kue, datirane u 8. ili 7. stoljee prije Krista. (BAKARI 1988: 158-159). Danas raspolaemo s desetak objekara u kojima su naena ognjita, ostaci keramike i drugi nalazi prema kojima ih se moe datirati (DRECHSLER-BII 1986: 107, table 1-14). Naalost, ovi rezultati ne omoguuju da se rekonstruira organizacija prostora i poloaj ovih nastambi u prostornoj cjelini naselja. Istraivanja toga tipa bit e neophodna da bi se razumjele drutvene strukture i gospodarski ivot naselja tijekom njihove, u veini vrlo duge povijesti. Ipak, sretna je okolnost to arheoloki nalazi nadeni u kuama omoguuju relativno sigurnu dataciju objekata> a time i naselja. U kasno bronano doba (Ha B stupanj) moemo datirati ostatke kunog lijepa i temelja kue na gradini Piplica nedaleko Lovinca te kamene temelje dviju kua na gradini Velika i Mala Karaula kod iroke Kule. Za podnicu kue 2 na Velikoj i Maloj Karauli iskoritena je glatka ravna stijena, a pukotine su zapunjene crveno peenim lijepom. Takav nain gradnje nije poznat u drugim japodskim naseljima (DRECHSLERBII 1986: 108-110, t. 1, 2, 7-9). Na Masnikosinoj gradini u Peanima nalazilo se utvrdeno naselje gdje je 1977. godine iskopan stambeni objekt s dvije prosrorije u kojemu je osim ostataka keramikih posuda naen eljezni jednorezni noi, efjezno koplje i fragment eijeznog koplja. Sve je nadeno u neposrednoj biizini ognjita i kao zatvorenacjeIina(DRECHSLER-Bil 1986: 112> t. 3, 10). Koplja vrlo slinaonima s Masnikosine gradine nalazimo na podruju Sanskog Mosta i arakova, gdje su bila velika leita eljezne rude, zatim u Donjoj Dolini i na Glasincu ( MARI 1964: t. VII: 1-4; C o v i 1956: t. 1: 8> 12, 13; t. 2). Koplja iz sanskog podruja i Donje Doline datiraju se u 8. stoljee (Ha C l - Ha C2 stupanj starijeg eljeznog doba), pa tako moemo datirati i nalaze iz kue na Masnikosinoj gradini (DRECHSLER-BII 1986: 112). Ukazao bih ovdje i na sline nalaze eljeznih kopalja i drugih eljeznih predmeta iz mihela i ostalih lokaliteta u Notranjskoj

udolini Viniica je osunana tijekom itavog dana. Pristup pitkoj vodi i izuzerno plodnoj zemlji (Carevo polje), povoljan geoprometni poloaj i mnogi drugi imbenici, uvjetovali su kontinuitet ivota na ovom mjestu od mladeg kamenog doba do danas. Velik je broj gradina bio utvren raznolikim fortifikacijama> prilagoenim konfiguraciji terena i geomorfolokim karakteristikama podruja. Najee se radi o konstrukciji bedema od dva reda veiikog, grubog i neobradenog kamenja, iji je meuprostor ispunjen sitnijim kamenjem. Takav je sistem fortificiranja ustanovljen primjerice u Gornjem Kosinju, na agarovoj glavici> prigodom sondanih istraivanja 1988. godine (BAKARI 1988: 159). Isti nain gradnje fortifikacija nalazimo i na visokoj nepristupanoj gradini Velika Punta u Hrvatskom Polju (DRECHSLER-BII 1987: 421). Ponekad su se u nadgradnji ovih kamenih konstrukcija koristile i drvene grede. Zatitni su bedemi mogli biti jednostruki, dvostruki tli visestruki. Bili su graeni od zemlje i kamena, ovisno o konfiguraciji terena. Ponekad se mogu i kombinirati zemljani nasipi s kamenim konstrukcijama. Kameni su bedemi bili izgraeni tehnikom suhozida. Ponekad su najblae padine bile osigurane samo kamenim ili zemljanim nasipom. Na japodskim su gradinama nastambe esto nalazile izvan bedemom utvrenog prostora, koji je obino leao pri samom vrhu gradine. Na temelju dosadanjih istraivanja vrlo se teko upustiri u bilo kakve procjene broja stanovnika, Na intenzitet naseljenosti na odreenoj lokaciji tijekom razliitih povijesnih razdob!ja> utjecali su razliiti imbenici poput veliine raspoloive stambene povrine, statusa odreene zajednice unutar ire teritorijalne cjeline (plemena?), pristupa resursima, geoprometnog poloaja i mnogih drugih. Gradinska su naselja vrlo esto smjetena i uz vane komunikacijske pravce te strateki zatvaraju odreene prostorne cjeline. Na sredisnjem je podruju Japoda, dakle u Lici i Ogulinsko-plaanskoj udolini, Drechsler-Bii evidentirala oko stotinu i pedeset gradina (DRECHSLERBil 1987: 417; 1975: plan 2). Broj je zapravo mnogo vei> a ukljuuje lokalitete koji su bili naseljeni ili koriteni povremeno i tijekom kraih razdoblja. Radimsky je locirao odreeni broj gradina i u Pounju (RADIMSKY 1894: 495-511; 1894a: 697-710). Prema novijim procjenama, na irem prostoru oko srednjeg toka rijeke Une do danas je registrirano pedesetak gradina. Detaljnija istraivanja tih gradina nisu obavljena.
113

113 U svojoj diskusi . na skupu Utvrma iiirska nasdja, Sarajevo 1975, 315-316, Branka Raunig spominje petnaestak utvrenih naselja gradinskog tipa; Taj broj od pedesetak gradina nije poipuno siguran jer se njihov odredeni broj nalazi i na graninom podruju, te nije sigurno je li pripadao Japodima (RAUNK; 1992: 24, bilj. 46).

146

147

Povijest Japoda. Pristup 1979: t, 51, 53, 55, 56, 58,73-74, 78-80 - mihei; t. 34-35 - Trje). Dva eljezna koplja pronaena su i na prostoru gradine na Lipovoj Glavici kod Peruia, Na japoskim gradinama esto i tumuli, veliki zemljani humci, imaju fortifikacijsku funkciju. Obino osiguravaju ulaz u naselje. Najvjerojarnije se ne radi o grobnim humcima, ali budui da niti jedan nije istraen, morat emo priekati s konanim zakljuma. Njihovu ulogu, ali i openito ulogu humaka u organizaciji prostora tek moramo istraiti. Grobni humci i kamene gomile, najee u podnoju gradinskih naselja, mogu oznaavati i prostor zajednice. Ne uvijek kao oznaka granice (premda niti to nije iskljueno), ve i kao mjesta okupljanja zajednice, mjesta zajednikog kulta (markeri identiteta). To je takoer jedan od argumenata u tezi da ne moemo istraivati odvojeno svijet mrtvih i svijet ivih. Grobna mjesta imaju funkciju oznake granice teritorija, kao orijentiri ili kao simboEini uvari prostora zajednice. Osim naselja na utvrenim uzvisinama i na njihovim padinama, Japoi su poznavali i neke druge tipove naselja. U dolini rijeke Une utvreno je pet sojenikih naselja (RADIMSKV 1893b: 129-138; 1895a: 219-226; URI 1908: 149-179; 1912: 3-11; RAUNIG 1975: 47-49; 1976: 31-33; 1992: 26). Ve je krajem 19. stoljea istraivano sojeniko naselje na otokama u Ripu kod Bihaa (RADIMSKV 1893b: 129-138; 1895a: 219-226; URI 1908: 149-179; 1912: 3-11). Osim ovih istraivanja, Branka Raunig je 1975. godine zapoela revizijsko istraivanje naselja u Ripu, Naeni su ostaci podnice, greda nosaa i sohe te ostaci keramike (RAUNIG 1975: 47-49). Na slapu Bukva kod Lohova nedavno je takoer otkriveno jedno sojeniko naselje." Sondano istraivanje obavila je Branka Raunig (RAUNIG 1992: 26, bilj. 53).
(GUTIN
114 115 6

Japodski prostor lomljenog kamena i oblutaka, ispod kojih se nalazila drvena podloga. Kue su bile od drvenih oblica spajanih usijecanjem i uklapanjem, a zidovi su bili izolirani kunim lijepom. Krovovi su vjerojatno bili pokriveni slamom. Tijekom itavog eljeznog doba, osim gradina i sojenica, kao povremena naselja i mogui zbjegovi, sluile su i piije. Od do sada istraenih treba spomenuti Peinu u Likom Leu, Cerovaku donju peinu kod Graaca i Golubinjau kod Kosinja (DRECHSLER-BII 1970: 111417; 1970b: 93-110). U brojnim speleolokim objektima (piljama i jamama) nalazimo ostatke keramike, kao tragove kraeg ili dueg ovjekovog boravka. Niti izdaleka nisu istraene sve funkcije speleolokih objekata u organizaciji prostora na japodskom prostora. Oni su mogli sluiti i kao mjesto pogrebnog kuka, sahranjivanja odreenih drustvenih skupina (Bezdanjaa, pilja u kanjonu Jadove Gornja Ploa)." Moemo pretpostaviti da se na prostoru Like i Ogulinsko-plaanske udoiine nalazi jo takvih objekata. pilje su i tijekom bronanog i eljeznog doba sluile i kao stalna ili povremena stanita. One su nedvojbeno koritene i kao stoarski stanovi (IMAMOVI 1987: 24).
117 8

Naselje u Ripu vjerojatno je zapremalo povrinu od 4000 do 6000 m , od kojih je istraeno samo 850 m . Procjene su izvrene na temelju brojnih ostataka hrastovih stupova, nosaa platformi na kojima su se dizali stambeni objekti. Stupovi su tvorili kvadrate 6x12 m, koliko je mjerila i povrina platforme (RAUNIG 1992: 26). Takvo je naselje gledano iz zraka moglo izgledati kao nepravilna mrea. Izmeu platformi, koje su mogle biti povezane mostiima, nalazili su se kanali kojima se odvijala komunikacija amma. Na platformama od oblica i dasaka je ponekad bila podnica od nabijene zemlje ili samo pijesak kao izolacija. Pronaene su ponice i od sloenog
3 2

Organizaciju prostora na sredinjem japodskom prostoru moemo odlino ilustrirati primjerom relattvno dobro istraene dvojne gradine Veliki i Mali Vital u Prozoru kod Otoca (DRECHSLER-BII 1973: 2-5; 1975b: 76-78). Ova gradina dominira veim dijelom plodnog Gackog polja, a nalazi se u sarnoj blizini rijeke Gacke." Na viem dijelu dvojne gradine, Velikom Vitlu, nalazio se utvreni dio, akropola. Na ovom krkom uzvienju (hum) nalazi se vie speleolokih objekata, pilja i jama. Nastambe su se nalazile na terasama Veltkog i Malog Vitla. Na gradint Veliki Vital 1971. godine prigodom zastitnih iskopavanja otkriven je rimski kamenolom (RENDI-MIOEVI 1974: 74-79; 1975: 169-171; 1975a: 99-100; ARI 1980: 115-123). Na dvije okomite stijene kamenoloma oslanja se jedna kua, dok su ostala dva zida sagraena suhozidno od neobraenog kamena.
9 120 121

114 Usmena informacija mr. sc, Tatjana Kolak. U rujnu 2004- mr. sc. Tatjana Kokk vodila je zatkno iskopavanje na Lipovoj Glavici {materijal je u fazi obrade), 115 Lijep su primjer gradina u Tromariji te Megdan u Kvartama. 116 Najsrdanije se zahvaljujem umirovljenoj muzejskoj savjetnici, gospodi Branki Raunig na susretljivosti i ijubaznosti prigodom posjeta ovom. ali i drugim lokalitetima u okolici Bihaca.

117 Otvoreno je pitanje jesu li takve podnke pripadale sojenikom objektu iznad vode ili moda objektu koji je stajao na tlu otoka (RAUNIG 1976- 32-33). 118 Rad FC Ragua L J. Osterman, "Istraiivanje arheospeleolokah objekata u kanjonu Jadove" u Zborniku projekta Naseija i komunikacije u kontekstu veza jadramkog priobalja i unutranjosti uprapovijest't i antici (u cisku). 119 Reiativna visina Veukog Vitla jest 107 m (apsolutna 557 m), a Malog Vida 66 m {apsolutna 516m). 120 Vjerojatno je samo vrh bio utvren ztdom koji je kako pokazuju rezultari Vukdievog istraivanja u 19. stoljeu, bio dograivan \ popravijan L u rimsko doba. R. Drechsler-Bii vrsni dio gradine naziva rejugium {DRECHSLEH-BII 1973: 3-4; 1975b: 76). Radi se zapravo o akropoli, a lo nam direkcno potvruje i Oktavijan u opisu osvojenja. 121 Ova je kua, prema interpretaciji Drechsler-Bii, sluilaza privremeno sklonite, a datiramo je u 3. stoljee poslije Krista kad je rimsko naselje smjcteno u podnoju gradine, na lokalitetu Buljma (DRECHSLER-BII 1986: i 12).
(

148

149

Povijtst Japada. Pristup Osim ove kue koju Drechsler-Bii datira u 3- stoljee poslije Krista, na prostoru dvojne gradine Veliki i Mali Vitai naeni su ostaci jo etiri stambena objekta. Kua nedaleko kamenoioma iskopavana je 1972. godine, a dala je posebno vrijedne nalaze. Nedaleko od nje stajala je kua s temeljem od velikih blokova vapnenca izmeu kojih je bilo suhozidno sloeno sitnije kamenje. U kutu sjevernog i istonog zida pronadeni su karbonizirani ostaci okruglog drvenog stupa i eljezni kovani avli. Keramika iz ovog objekta pripada uobiajenom japodskom asortimanu posuda za svakodnevnu uporabu koje se pojavljuju u kontinuitetu od poetka starijeg eljeznog doba sve do rimskog doba. Od metalnih nalaza svakako su najvanije dvije fibule tipa Aucissa, kojima analogije najlake nalazimo u antikom Sisku (KOEVI 1980: 15-17). Datiramo ih u 1. stoljee poslije Krista, dakle u vrijeme punog organiziranja rimske uprave na ovom podruju. ^iuGU ftdjja Na jednoj manjoj terasi (20 x 40 m) na istonoj padini gradine Veliki Vital, skoro na samome vrhu brijega, istraene su 1975. godine tri kue jedna blizu druge. Nalazi, keramika i razliiti metalni predmeti potjeu iz itavog razdoblja trajanja naselja, od kasnog bronanog doba do kasnog latenskog doba. Arheoloki nalazi jasno svjedoe o kontinuitetu stanovanja na ovoj gradini od kasnog bronanog doba sve do vremena rimske vlasti. Naalost, sustavnih arheolokih istraivanja samog naselja, osim spomenutih istraivanja pojedinih objekata, nije bilo, te ne moemo sa sigurnou tvrditi je li moda bilo kakvih prekida ovog kontinuiteta. Ipak, vidimo da su kue, koje su imale kamene temelje, a drvenu nadgradnju i krovove, bile gusto rasporeene na padinama i platou. U samom podnoju gradine, na njezinim sjevernim i junim padinama, nalazile su se bogate nekropole. U grobovima s bogatim prilozima, istraivanima u 19. i u 20. stoljeu, jasno je vidljiv kontinuitet ukopavanja od kasnog bronanog doba do kraja 1. stoljea prije Krista. Arheoloki izvori vidljivo ukazuju da je na ovom mjestu stanovala jaka i bogata japodska zajednica. Vrlo rano ovaj je lokalitet potpuno ispravno identificiran s antikim Arupijem, o emu je ve bilo rijei. Antiki pisci spominju Arupine kao najveu i najratoborniju zajednicu meu ovostranim
122 123

Japodski prostor Japodima. Oni su nastavali ire podruje Gackog polja. U ovom se sluaju arheoloka grada u potpunosti slae s obavijestima antikih pisaca. Istraivanja Gackog polja otkrila su niz gradina, povremenih naselja, utvrenja, zbjegova ili samo straarnica koje su vrlo vjerojacno tvorile jedinstveni planirani i dobro organiziran sustav. I. ari je u radu o gradinama na Gackom polju pokazao da je ovaj sustav gradina, smjetenih uz rub Gackog polja bio uvjetovan reljefno-topografskom strukturom, ali i stratekim razlozima (ARJ 1983: 103108, karta 1). Gradine tvore jedinstveni zatvoreni sustav orijentiran prema unutrasnjem prostoru polja. Sustav, zapravo mrea gradina, omoguuje kontrolu nad ravnicom i meusobnu otvorenost. Meusobni vizualni kontakt i povezanost tako postoji na cijelom prostoru, od gradine do gradine. Sredisnju ulogu u ovom sustavu oito je imala dvojna gradina Veliki i Mali Vital, antiki Arupij. Naselje se uz to nalazilo kraj vane prometnice koja ga je povezivala s drugim sustavima i drugim sreditima. Rimske prometnice na ovom prostoru kasnije uglavnom preuzimaju trase glavnih prapovijesnih puteva. Nedostatak je arieve studije prostorne organizacije Gackog polja to ne daje dijakronijsku perspektivu. Nairne, nije potpuno jasno smatra li autor ovaj sustav nepromjenjivim tijekom itavog eljeznog doba ili se radi o situaciji neposredno prije Oktavijanovog pohoda 35. godine prije Krista (ARI 1983: 103408; 2005: 43-46). Gradnja bedema u kojima se nalaze goleme koliine graevnog materijala i njihovo odravanje, iziskivali su dobru organizaciju i koordinaciju. Gradnja fortifikacija, mogua eksploatacija kamena u kamenolomu koji je vrlo vjerojatno bio u funkciji i prije doiaska Rimljana, gradnja tumula, odravanje kultnih mjesra i grobova, iziskivali su zajedniku drutvenu energiju koju je trebalo kontroIirati> vodiri i pianirati. Glavna je uloga u upravljanju i koordiniranju pripala naravno sredinjem i najveem naselju. No, i manja su naselja na obodu plodnog Gackog polja morala imati odreenu funkciju i znaenje u raspolaganju zajednikim obraenim povrinama i u ukupnoj proizvodnji. Upravljanje osnovnim resursima, prije svega stoarskom i ratarskom proizvonjom (panjacima i poljima), moralo je imati sredinju ulogu u procesu stvaranja pojedinih zajenica, velikih teritorijalnih opina. Vizualna komunikacija i zauzimanje najvanijih stratekih poloaja, naravno, svjedoe da ne treba zanemariti niti potrebu za sigurnou i obranom. Neki autori ovakve drutvene zajednice nazivaju i piemenima, kao osnovnim sastavnim dijelovima naroda (PAPAZOGLU 1967: 21). Mislim da ovakva miljenja ne bi trebalo tako brzopleto odbaciti. Sama injenica spomena Arupina i slinih imena u izvorima, zajedno uz zajedniko etniko ime, svjedoi o njihovoj vanosti. Naravno, ne treba isputati iz vida injenicu da su ove zajednice iskljuivo spomenute u

122 Kuu 3 Drechsler-Bu'i je prcma analizi keramike datiraJa u kasno-bronano i starije ieljezno doba. U kui 4 naen jefragmentirankrivi eljezni bojni no, kakav nalazimo u gro~ bovima u jezerinama 1 Prozoru, bronani okov za pojas koji odgovara proizvodlma lokalnih radionica kakvi S L L nadeni uTromariji, Mazinu i Riblu, posuda u obliku kantarosa, radena prema uzoru na keitsku keramiku. Keramika iz kue 5 tipoloki odgovara keramici s gradine Turska Kosa kod Topuskog, a pripada veinom starijem eljeznom dobu (DRECHSLER-BIS
1986: 113-116).

123 VejeiMommsen prihvatioovnidentifikaciju {CILIII/l, Berlin 1873): C/Z. III 3007-3014;


(VEITH 1914: 24-26).

150

151

Povijest Jappd. PrUtup kontekstu konkretnih dogaaja (Oktavijanovog pohoda), a ne zbog svoje veliine i vanosti. Zajedniko upravljanje zemljom i njezina ponovna raspodjela nakon osam godina, o kojoj Strabon pie za Delmate [Strab. VII, 5, 5), morali bi imati nekih analogija i kod Japoda. Radilo se o ciklikom ritualu koji je osiguravao obnavljanje i funkcioniranje drutva (ALP6LDY 1965: 166; Sui 1967: 103 i dalje; CAE 1979: 118-121; 1995: 122-124). Mogunost da se prepozna ovakav princip egalitarne solidarnosti u raspolaganju proizvodnim resursima, vrlo je bitna za ionako vrlo skromno poznavanje drutvenih odnosa i kod Japoda. Ostaje pitanjem koje su osnovne proizvodne jedinice meusobno dijelile plodne povrine. Neki su autori miljenja da se ova podjela odvijala unutar rodova, a ne obitetji (STIPEVI 1989: 129; AE 1979: 118-121). Jesu li to bile ire obitclji ili rodovi? Moda su to bile one zajednice koje se na prozorskim nekropolama ukopavaju u odreenim, odvojenim prostorima, u vie slojeva (DRECHSLERBII 1973: 24)? Mislim a su proces transformacije ovih rodovskih zajednica i uope preobrazba japodskog drustva, najboljeuoljivi od2, stoljea prije Krista. To je vrijeme intenzivnih promjena, ne samo na japodskom prostoru. Ratovi s Rimljanima te gospodarska konjunktura ireg prostora u kojoj su Japodi imali zapaenu ulogu, bitno su utjecali na sve vidove ivota. Ba konzervativizam i inzistiranje na iskazivanju kontinulteta u identitetu, vidljivi u arheoloskoj gradi, mogu upuivati da su se odvijali takvi procesi. Japodske zajednice svoje su bogatstvo i mo dugovale odlinom strarekom poloaju, blizini mora i smjetaju na vanim prometnicama koje su vodile izmedu mora i sjevera, zapada i istoka, povezujui tako jadranski, alpski, balkanski i podunavski prostor. Predmeti pronaeni u grobovima japodskih obitelji svjedoe upravo o tim trgovakim vezama, ali i o bogatoj domaoj proizvodnji i obradi kamena metalnih predmeta i nakita. Osim dvojne gradine Veliki i Mali Vital, u istraivanjima prostorne organizacije, gospodarstva, drutvenih odnosa, odlino moe posluiti i primjer bogate zajednice koja je nastavala sjeverozapadni dio Gackog polja i susjedno Hrvatsko polje. Problem sredinjeg naselja ove zajednice ostaje otvorenim. U literaturi je obino prihvaena identifikacija gradine Crkvine s antikim Vendonom, sreditem japodskih Avendeata (DRECHSLER-BII 1975b: 75; Sui 1990: 2). Ovo naselje, o ijoj vanosti svjedoi i spomen u svim vanijim itinererima, bilo je sredite bogate i velike zajednice. ivotni prostor ove zajednice su Kompolje i
t 124

Japodski p rosto r Hrvacsko poljc. Ruica Drechsler-Bii je promijenila svoje prvotno miljenje i ustvrdila da je gradina Velika Punia bila sredinjim naseljem u sustavu koji su sainjavale jo i gradine Crkvina i Straite u Bjeljevinama (DRECHSLER-BII 1987: 421). Gradina na Velikoj Punti (relativna visina 169 m, kota 591) bila je utvrena snanim bedemom s ulazom utvrenim kamenim humcima. Prema miljenju R. DrechsIer-Bii, stanovnici su se Velike Punte sahranjivali na vetikoj nekropoli u podnoju Crkvine (DRECHSLER-BII 1987: 421-422). Gradina Crkvina je na vrhu imala utvreni prostor uniten gradnjom crkvice u srednjem vijeku. Pedesetak metara juno od "Crkvine" je manja uzviica na kojoj se nalazi velika, vrlo bogata nekropola, iskopavana u vie navrata u 19. i 20. stoljeu, a stotinjak metara sjeverno od gradine je druga nekropola (DRECHSLER-BII 1959: 245-280; 1961: 67-114; 1966). Na gradini Crkvina u Kompolju tijekom istraivanja 1979. godine, na relativnoj dubini od 0,90 cm, u dvije su sonde naeni ostaci unitenih kamenih kua, podnice, dijelovi ognjita, prapovijesna keramika, ati i ulomci rimskih amfora, morika i dvije kuke od kovanog eljeza, te vei broj eljeznih avala. U treoj sondi, takoer na zapadnoj strani gradine, otkrivena je kua koja se za sjeverni i istoni zid koristila prirodnom stijenom, dok su juni i zapadni zid bili izgraeni od neobraenog kamena, sloenog u tehnici suhozida (DRECHSLERBII 1986: 117-118, t. 6). Osim tradicionalne japodske gradinske keramike, u ovoj je kui nadena i bronana fibula tipa Aucissa, novac s Augustovim tikom, fragment rimske provincijalne keramike s metliastim ukrasom i drugo (DRECHSLER-BII 1986: t. 14: 11, 13, 15, 16, 17). Kuase po nalazima najvjerojatnije datira u 1. stoijee poslije Krista. Objekt nije imao unutranje ognjite kako je ro bilo uobiajeno u drugim istraenim objektima na japodskim gradinama. Moda je, iz nama nepoznatih razloga, ognjite u ovom sluaju bilo iskljuivo vani. Naime, ispred kue pronaeni su tragovi gara, pepela, nagorjelog drveta i vei broj morskih koljaka (Cardium fascinatum, Vcnus verrucosa, Ostrea edulis, Pecten opercularts, Murex truncuius; DRECHSLER-BII 1986: 117). Na temelju arheoloske grae iz grobova Drechsler-Bii je zakljuila da dvije nekropole podno gradine Crkvina presraju biti u funkciji tijekom 2. stoljea prije Krista (DRECHSLER -Bii 1986: 117). Predmeti svakodnevne uporabe, pronaeni na gradini, jasno pokazuju kontinuitet ivota i tijekom posljednja dva stoljea prije Krista, ali vjerojatno i tijekom 1. stoljea poslije Krista. Ipak, stupanj istraenosti ovog i drugih naselja jednostavno ne dopusta opsenije zakljuke. Nalazi u grobovima svjedoe o uistinu velikom bogatstvu i snazi ove zajednice. Posebno zorno o rome svjedoi grob 47, u kojem jc pronaen vei broj izuzetno vrijednih predmeta od jantara (DRECHSLER-BII 1961: 102-103, t. XXVIII-XXXII). Dio ovih predmeta, posebno privjesak u obliku cnske glave,

124 Osim trgovatuh veza treba naravno imati u vidu i pljakaske pohode prema haliji koje spominju antiki pisci

152

153

Pooijtst Japoda. Pristup proizvod su grkih radionica, vjerojarno na du Italije (GRECO PONTRADOLFO 1977: 66, Fig. 1-3; BOTTINI 1987: I-l, t, I). Pristup moru Japodima je omoguavao direktan kontakt s trgovcima koji su dolazili i dopremali razlike vrijedne predmete. Osim toga, kontrola kopnenih puteva u pravcu Italije omoguavala je i direktan pristup kopnom. Blizina mora i kontrola puteva koji su vodili sa sjevera prema obali mora bile su vrlo vane komponente geostratekog i gospodarskog poloaja ove zajednice. O tome svjedoe i otaci koljaka blizu ognjita pored stambenog objekta na gradini, a uz to i brojni predmeti italske i helenistike provenijencije. Potpuno je neprihvatIjivo miljenje Drechsler-Bii da su ovo "novi elementi" u prehrani stanovnitva, posljedica promjena uslijed rimskog osvajanja (DRECHSLER-BII 1986: 118). Naime, Japodi su se i mnogo ranije koristili svim onim prednostima koje im je mogao pruati direktan pristup moru. Za uzgoj stoke, to je bio vrlo vaan segment japodskog gospodarstva, neophodna je biia stalna opskrba solju. Najblii mogui izvor predstavlja svakako nedaleka podvelebitska obala (Senj, Sv. Juraj). U japodskoj umjetnosti vrlo esti motivi delfina, brodova i riba uope ne zauuju. Svjedoe o japodskom prisrupu moru i prisutnosti na jadranskoj obaH. Oni nisu importirani elementi, ve su sastavni dio osnovnog simboltkog rjenika japodske duhovne kulture. Jednostavno ne odgovaraju u literaturi vrlo prisutnom stereotipu o Japodima kao izrazito planinskom, stoarskom narodu. japodi doista jesu planinski narod vrlo zatvorene konzervativne strukture, ali su u tkivo njihova drutva utkani raznovrsni elementi (od balkanskih i panonskih do jadranskih), koji se tijekom itave japodske povijesti neprestano isprepliu. O gospodarstvu Japoda nemamo previe podataka. Uzgoj stoke dokumentiran je brojnim ostacima kostiju ovaca, koza, svinja, goveda. U stambenim su objektima pronaeni brojni fragmenti keramikih cjedila za preradu mlijeka. U Cerovakim peinama, moda sezonskom obitavalitu japodskih pastira, pronaene su velike bikonine posude s horizontalnim drkama. Vrlo su vjerojar.no sluile i za preradu mlijeka (DRECHSLER-BII 1975: 25). Na gradini Kekia Glavica pronadena je prijenosna keramika pe s kalotastim loitem i polusferinim donjim dijelom, s posebnim otvorima na pregradi, koji su sluili za grijanje hrane u posudama. Uz ovakve pei pronaene su i peke za peenje na otvorenoj vatri koje su se u istom obliku na ovim prostorima sauvale do danas (ovi 1962: 51-52, sl. 8). Uzgoj stoke bio je dopunjen i lovom, to dokumentiraju nalazi kostiju srne, jelena, divlje svinje i medvjeda (WOLDRICH 1896: 343). Odjea od koe i krzna u vrlo hladnim planinskim japodskim podrujima bila je odlina zatita. Tome treba pridodati i odjevne predmete od vune. O noenju deblje odjee svjedoi i masivan japodski nakit, posebno fibule.

Japodski prostor Na prostor o kojem govorim u ovoj knjizi gledam kao na raznoliku cjetinu koju ine planinski ekosustavi, krke udoline, zavale i polja, umovita prostranstva i nedaleki obalni proscor. Prostor gotovo idealan za uzgoj stoke, ali i za opstanak brojnijih zajednica. Do sada su se u istraivanju japodskog drutva primjenjivali oni modeli koji su i inae bili uobiajeni za mobilne stoarske zajednice. Vrlo su se esto takva drutva promatrala kao siromana, konzervativna i zaostala. Ovakav je stav duboko ukorijenjen i u humanistikoj tradiciji. Ipak, je li sve ba tako jednostavno i jasno. Ptoblem stoarskih kretanja na ovom prostoru tijekom prapovijesnog i antikog razdoblja izuzetno je vaan. Mislim da bismo na japodsko stoarenje tijekom 1. tisuljea prije Krista morali gledatikao nasastavni dio identine ili barem sline prakse, u istom vremenu, na itavom prosroru Sredozemlja. Transhumantno je stoarenje neizbjean odgovor na okoli Sredozemlja, posebno ako se radi o vrlo velikom broju stoke i stanovnitva (HALSTEAD 1987: 79). Ono je bilo nuno, posebno za uzgoj i odravanje velikih stada stoke. U prostoru Like, Ogulinsko-plaanske udoline, Hrvatskog primorja, Pounja nalazimo brojne tragove ovakvog naina gospodarenja tijekom prapovijesnog i antikog razdoblja. U metodolokom smislu, meutim, ne moemo jednostavno i bez tezerve primijeniti na prapovijest, protohistoriju i antiku obrasce kasnosrednjevjekovnih i ranonovovjekovnih migracija na zapadnobalkanskom prostoru, Stoga i nisam sklon jednostranoj i jednostavnoj primjeni modela transhumantnog stoarenja i migracija kad se promilja o japodskom prostoru tijekom prvog tisuljea prije Krista. Naravno, to nikako ne iskljuuje postojanje transhumatnog stoarenja na japodskom i ostalim susjednim podrujima. Prapovijesnu i antiku sroarsku praksu na japodskom prosroru rek treba detaljnije istraivati. Za sada moemo konstatirati da jestoarstvo bilo vrlo vaan dio japodskog gospodarstva (naravno ne i jedini). Svoju su mo i snagu Japodi remeljili i na velikim stadima stoke. Ekoloke aspekie stoarskog gospodarenja teko je potpuno shvatiti i rekonstruirati. Valja pretpostaviti da su se krile ume kako bi se stvoriie panjake povrine. Djelomina deforestacija (podgorskih) velebitskih padina i pojedinih dijelova Like i Ogulinsko-plaanske udoline zasigurno poinje tijekom prapovijesti, posebice tijekom 1. tisuljea prije Krista. Ipak, bilo bi pogreno ovaj koncept jednako primijeniti na sva podruja. U razdobijima krize, manjeg broja stoke i Ijudi, umske su se povrine obnavljale. Takoer, sva podruja velikog japodskog prostora nisu bila jednako razvijena, niti je u svim razdobljima ovaj proces bio jednako izraen. Postojanje umskog pokrivaa, takoder, ne
123

125 Tisani kamen" o kojem e kasnije bici rijei najbolji je primjer za to. O brojnim "rujinama" (iokvama), suhozidnim ogradama i prastarim sioarskim srazama, da i nc govorimo.

154

155

Povijest Japoda. Pristup mora iskljuivati manji opseg stoarenja, a jo manje postojanje poljoprivredne proizvodnje (HALSTEAD 1987: 80). Radi se o "mijeanju kultura"> korijenje drvea i - primjerice - itarica, raste na razliitim dubinama. Drvee poveava temperaturu tla, uva njegovu vlanost, stiti ga od smrzavanja, ali i direktnog sunca (BARKER 1975: 112). Mislim da o intenzivnijim procesima deforestacije moda ipak moemo govoriti tek od rimskog vremena i srednjeg vijeka. Sigurnije e zakljuke u svakom sluaju biti mogue donijeti nakon obimnijih ekohistorijskih i ekoarheolokih istraivanja biotopa na ovom podruju. Istraivanja otkrivaju velik broj japodskih naselja> posebno od kraja bronanog doba do rimske okupaje. Krka polja i udoline naikani su japodskim naseljima. Ne radi se uvijek o mnogoljudnim ve najee manjim zajednicama od vise desetaka ljudi. lako su bilo kakve procjene broja stanovnika nezahvalne i za sada gotovo nemogue, dojam je da je japodski prostor bio relativno gusto napuen. Velik broj lokaliteta govori u prilog ovoj injeni.* U stambenim su objektima pronaeni ostaci rvnjeva i drugih alarki za preradu irarica. Strabon pie da su na svojoj siromanoj zemlji Japodi najvie uzgajali i konzumirali pir i proso (Strab. VII, 5, 4). U sojenikom naselju u Ripu pronaeni su karbonizirani ostaci razliitih itarica> penice (Triticum dicoccum), jema (Hordeum sativum), proje (Panicum miliaceum) razliitih mahunarkt, boba (Vicia faba) i lee (Lens esculenta). Od njih su se pripremale razliite kae i tijesta. Meu ostacima voa (malina, roga, Ijenjak, divlja jabuka, divlja kruka, drijen, trenja) trebalo bi istaknuti i nalaze zrna groa (Vitis vinifera). Vinova loza, naravno, ovdje ne uspijeva, ali njezina prisutnost ukazuje na postojanje stalnih veza s primorskim krajevima (BECK MANAGETTA 1896: 43-48). Japodske nekropole otkrivaju velik broj razliitih ukrasnih predmeta od metaia, jantara, stakla. Velik dio ovih predmeta Japodi su nabavljali posredstvom razliitih trgovakih puteva o kojima je ranije bilo govora. Moramo pretpostavki, naravno u sluajevima kad se radi o razmjeni, a ne o pljaki, da su zauzvrat morali davati poljoprivredne i stoarske proizvode. Obraene povrine i uzgojena stoka morali su omoguiti potrebne vikove. Naravno, proizvodnja koja daje vikove i omoguuje razmjenu iziskuje odreenu razinu organizaje> o ijim modalitetima danas moemo samo nagaati. Brojni primjeri raznolikih predmeta pokazuju da su strani uzori imali i domae imitacije. Tako su se prilagoavali domaem ukusu. Japodi su imali osebujan i izrazit ukus, o kojem svjedoe brojni predmeti koji su kao prilog
26 s

i prostor polagani u grobove. Ovaj je ukus diktirao i izbor uvezenih predmeta, U ovim bi procesima i trebalo traiti puteve nastajanja i oblikovanja uistinu osebujne japodske materijalne kulrure, Stoga moramo svakako pretpostaviti da su postojale i domae radionice> posebno za izradu manjih metalnih predmeta, za obradu jantara, stakla i drugih materijala. Na japodskom podruju nema veih leita bakra, eljezne rude i drugih sirovina. Jedino na podruju Gorskog korara nalazimo povrinska leira halkopirita. Pri obilasku veih naselja na samoj se povrini mogu vidjeti komadi troske koja je nastala pri obradi merala. Sirovine su vjerojatno nabavljane u neposrednom susjedstvu, na podruju Mezeja, izmeu Bosanske Krupe i Bosanskog Novog, gdje su u prapovijesno i posebno u rimsko vrijeme cvjetala znaajna rudarska sredita (PAALI 1975: 247-282, 294-304, 305-306; BOJANOVSKI 1988: 266-303). Antiki pisci pri spomenu japodskih mjesta koriste termin "grad" dakako ne u punom smislu samog antikog grada. Radi se o vanijim naseljima koja su moda i imala neke protourbane ili urbane karakteristike. Ipak, antiki su pisci u japodskim gradinama prepoznavali neke (antike) kriterije urbaniteta koje su vea japodska naselja moda i mogla zadovoljavati. Postojanje fortifikacija> uloga sjedista vlasti nad okolnim teritorijem, odvajanje javnog prostora, postojanje naseobinskih dominanti (akropola, refugiji, gomile> zemljani humci i nekropole ravnih grobova, kultna mjesta). Viestruki bedemi Metula, Arupija, gradine Veliki Obljaj u Gornjim Vrhovinama, Lipove Glavice i drugih, doista i danas izgiedaju impresivno. Tako su se pred dolaskom Augustove vojske> Arupini iz svojih sela povukli u "grad" tcrro, spremajui se za obranu (App. Iliyr. 16). Srrabon je Arupij naveo u nizu od etiri japodska grada (koristei za sve termin pois] Strab. IV, 6> 10; VII, 5, 4). Dobro opremljenoj i obuenoj rimskoj vojsci mogli su se suprotstaviri jedino udrueni i sakupljeni u dobro utvrenom sredinjem mjestu. Kad su vidjeli da je ona previe brojna, pobjegli su u umu. U ovim su sreditima postojala odvojena mjesta za upravljanje teritorijem (vijenica u Metulu), a moda i mjesta zajednikog kulta. Glavni grad Metul svi brane kao zajedniko dobro i najveuvrijednost. Moemo pretpostaviti da su sredista zajednica bila i sredinjim mjestom kulta. Sve navedene elemente spominje Oktavijan kada pie o pokorenju Japoda kao oevidac. Naalost, ne poznajemo dovoljno organizaciju prostora u japodskim naseljima da bismo mogli donositi detaljnije zakljuke o stupnju njihova urbaniteta. Raster naselja, raspored nasrambi i njihove meusobne odnose mogu otkriti tek nova sustavna istraivanja.
127

126 Naravno, postojanje utvrenih naselja i uloena energija u njihovu gradnju i odravanje, ne moraju automatski svjedoili o brojnosti populacije koja ivi u tim naseljima {KOVAKOVI 2001: 101-115). Ipak broj japodskih naselja i njihova povrsina ukazuju na tonost pretpostavke o vclikoj populaciji.

127 Ovaj lermin moie znaiti utvrdeno mjesto i glavni grad. Termin jc ovdje moda i u funkciji opisa vojnih operacija. Ipak, ve je reeno da zi Terpon i Metul Apijan koiisii lije poiis.

156

157

Povijest Japoda. Pristup Metodoloki su i danas vrlo poticajna Suieva istraivanja sloenih procesa poleogeneze, posebno na podruju Ilirika. Pojmom refugium, prema ovoj koncepciji, oznaavamo sam poetak procesa poleogeneze gradina, dakle naselja bez gotovo ikakve prostorne artikulacije. Castellum oznaava slijedei razvojni stupanj, trajna naselja na gradinama, kao stanovite rodovske centre. Sui je srediste jedne teritorijalne zajednice oznaio pojmom opptdum, a iru teritorijalnu zajednicu kojom ovo sreite upravlja, pojmom czvitas. Vkus> selo ili jedno manje naselje, pagus zajednica vie ovih sela, ali bez jednog sredita i!i neke hijerarhije meu njima, conciliabulum kao jedna seoska opina te na kraju civitas odgovaraju raziiitim stupnjevima drutvenog razvitka pojedinih zajednica {Sui 1973: 5-16; 1975b: 24). Arheoloki izvori i podaci antikih pisaca doputaju nam da Arupij, Metul i neka druga japodska sredista oznaimo Suievim pojmom opptdum kao sredite bogate i velike ctvttas, kao sloenog sustava koji se sastojao od manjih gradinskih naselja (castela) meusobno povezanih itavim nizom veza. Giavno utvreno naselje sa svojim podgraima, bilo je utoitem u vrijeme ratfie ili kakve druge opasnosti, ali i sredinje mjesto okupljanja itave zajednice. Specifina je konfiguracija terena utjecala i na specifian drutvent razvoj. Tako su prostorne cjeline poput Ogulinske udoline, Gackog polja, Peruikog polja i mnogih drugih, mogle biti ujedno i teritorijalne japodske zajednice okupljene oko jednog sredita (Viniica, Vital, Lipova Glavica itd.). Naravno, japodsko se rutvo tijekom itavog jednog tisuljea temeljito mijenjalo. Drutvene i gospodarske promjene ovih zajednica moemo dokuki jedino "totalnim" pristupom istraivanjima. Istraivanje pojedinanih lokaliteta moe onijeti jedino sliku o zatvorenosti drutvenih i teritorijalnih granica. Naravno, novi pristup problemu iziskuje velike napore istraivaa. Ne moemo na isti nain promatrati ovaj prostor u kasno bronano doba i , primjerice, u vrijeme neposredno prije Oktavijanovog pohoda. Tada ve moemo govoriti o velikim teritorijalnim zajednicama i njihovim sreditima. Veze sredita i ostalih manjih naselja postaju drugaije, moda i vre. Dimenzija promjene esto nedostaje u radovima starijih istraivaa. Relativno zatvoreni gradinski sustavi pripadali su pojedinim japodskim zajednicama. Sretna je okolnost to su antiki izvori zabiljeili imena nekih od njih. Tako danas znademo za Arupine, Avendeate, Moentine, Metuljane. Nesumnjivo, sve su ove zajednice pripadale japodskom narodu. No, pitanje kakva je funkonalna veza postojala meu njima, unutar japodskog etnikog okvira, i dalje ostaje otvorenim.
t t

japodski prostor prema van. Tako je i u sluaju eventualne vojne opasnosti izvana ili mogueg pljakakog pohoda nekamo drugamo, postojala odreena razina zajednike solidarnosti. Ne znamo je li se ova solidarnost ogiedala moda i u nekoj vrsti plemenskog saveza, izgraenog na temeljima meusobne srodnosti. Apijan spominje Metul kao "giavu" ili prijestolnicu Japoda. Jedan od zajednikih, integracijskih imbenika, svakako je i religija. Sredlnje svetita japodskog kulta Neptuna-Binda u rimsko je doba bilo u Privilici kod Bihaa. Ovom boanstvu, praepositi \ principes svakako prvaci koji u rlmskom provincijalnom sustavu, predstavljaju i zastupaju japodsku etniku cjelinu, zavjetuju svoje darove. Moemo dakle pretpostaviti da je postojanje sredinjeg kuitnog mjesta za sve Japode imalo korijene u prapovijesnim vremenima. Moda na ovom, a moda na nekom drugom mjestu (Metul).
f

Geomorfoioke karakteristike piodnih krkih polja koja su bila zasebni ekoloki i gospodarski sustavi odluno su utjecale na injenicu da su teritorijalne opine ili zajednice koje su na njima ivjele bile osnovom japodskog drutva. Prapovijesni putevi i kasnije antike komunikacije koje preuzimaju stare pravce, jasno pokazuju da su razliite veze medu pojedrnim zajednicama sasvim sigurno postojale. Meusobna blizina, istovjetna materijalna kukura, pogrebni obiaji, svakovrsni gospodarski interesi, samo su dio imbenika koji su poticali medusobne funkonalne veze meu pojedinim zajednicama. Je l i postojao odreeni savez meu ovim zajednicama s moguim sreditem u Metulu koji je onda bio "glava" svih Japoda ili su ak bili barem kratkotrajno mogui i vri oblici organiziranja, ne moemo sa sigurnosu odgovoriti. Ovakvi su savezi svakako bili mogui, posebno u okupijanju japodskih zajednica prema van, u sluaju opasnosti ili vojnih pohoda u susjedna podruja. Prihvatimo li ovu mogunosr, moramo pretpostaviti i mogunost da su postojale meusobne duboke i isprepletene veze (unato rivalitetu i moguim brojnim sukobima oko panjaka, izvora, plodne zemlje), odreena zajednika kultna mjesta, vrlo slini obiaji i naposlijetku jezik.
128

Nakon 2, stoljea prije Krisra japodske su zajednice izloene akuituracijskim, gospodarskim i politikim promjenama. Stalno su u dodiru s rimskim svijetom, koji je morao utjecati prije svega na elitu japodskog drutva. Siine procese pratimo i na drugim susjednim podrujima.

Odreena koheziona sila koja se ogledaia u razliitim znakovima identiteta povezivala je ove vjerojatno vrlo esto konkurentske i ponekad zaraene zajednice. Ova ih je koheziona sila odvajala, premda meusobno razliite, iskljuivo 158

128 ae cvrdi da six Rimljani predoavajui Japode kao jedinstvenu civitas, njezine dijelove oznaili pojmom pagus (CAE 1979: 71).

159

Povijcst Japotla, l*ristup

odski prostor nain mrtvi i duhovi predaka osiguravaju i uvaju prostor zajednice. Tako su svijet ivih i svijet mrtvih u stalnom meusobnom dodiru i proimanju. Zemlja u kojoj su pokopani neiji preci smatra se zemljom njihovih nasljednika. Stoga prostor posveen mrtvima posjeduje izrazito vanu simboliku funkciju u upravljanju prostorom u svijetu ivih. On je dakle odreen kao nositelj poruke osobnog> obiteljskog i ireg kolektivnog identeta. Iza vrlo sloenog simbolikog sustava pogrebnih rituala nama je dostupno tek nekoliko osnovnih kategorija materijalnih ostataka: grobna konstrukja i grob sam, tijelo svojim poloajem, stanjem i osobnom opremom, predmeti priloeni u grob i naposlijetku nadgrobni spomenik ili neko drugo obiljeje (vegetacija, kamen, zemlja, zemljani humak ili slino). Materijalni ostaci svjedoe i o ritualnoj praksi u kojoj prepoznajemo nekoliko razdoblja: gradnja i priprema grobnog mjesta, vrijeme obrade rijela, polaganje pokojnika te polaganje darava; pripremanje i polaganje te ostali pratei obredi, zatim orijentaja> raspored, oblik i smjetaj grobova, poloaj tijela u grobu> grobna arhicektura i intervencije na grabu; prilozi u grobu: hrana, pie, keramika, oruje; orue> razliiti upotrebni predmeti; posmrtna nonja u cjelini (posebice u japodskom sluaju - naldt), kao odraz slike ivota koju oni koji ispraaju pokojnika ele ostaviti; grob nakon rituala pokopa, odravanje, memoriranje pokojnika> razliiti obredi. Svi su ovi elementi nabijeni simbolikim sadrajem i svaki za sebe kao i u cjelini> nose odredenu poruku. Ova je poruka namijenjena drugima> onima "koji nisu nai", kao oznaka teritorija i odreene posebnosti (vanjska obiljeja). Istovremeno, ova poruka jedna je od temeljnih imbenika unurranje homogenosti odreene zajednice> temelj i vremenska vertikala njezinog identiteta i opstanka. Zbog svega toga je metodoloki pristup istraivanju grobnih cjelina neizmjerno vaan> upravo zbog opasnosti da velik broj podataka bude tijekom istraivanja uniten ili da ostane "neproitan". Grobnoj cjelini bi stoga trebalo pristupati kao izvornoj grai najvie vrijednosti. Svaki je grob cjelina za sebe, ali je istovremeno i dio cjeline nekropole ili groblja. Zbog ogranienosti prostora, u ovom pristupnom poglavlju naznaeni su samo neki problemt istraivanja grobnih cjelina. Naalost, o mnogim drugim etikim, psiholokim, povijesnim, prostornim i ostalim aspektima iscraivanja naselja mrtvih, nee biti mogue govoriti na ovom mjestu.
129 130

Japodski pogrebni obiaji


Najvei broj tragova i materijalnih ostataka pretpovijesna nam tfrutva ostavljaju upravo na mjestima gdje su ljudi sahranjivali svoje mrtve. Takav je siuaj i s japodskim nekropoiama koje od sredine 19. stoljea sve do danas svojim bogatsrvom privlae arheologe i druge istraivae. Raspolaemo bogatom arheolokom graom koja potjee iz ukopnih mjesta irom japodskog prostora ukljuujui Liku, Ogulinsko-pfaansku udolinu, Pounje, Primorje i Gorski kotar. Naalost, gotovo svl nalazi potjeu iz arheoiokih istraivanja s vrlo slabom dokumentacijom. Stoga smo bez novih, modernijih arheolokih istraivanja uskraeni za velik broj antropolokih podataka o pokojnicima, njihovoj dobi, spolu, zdravstvenom stanju, o prilozima u jelu i piu, o razliitim intervencijama na ukopnom mjestu i oko njega, o strukturi rodovskih ifi obiteljskih grobova. Unato ovom velikom nedostatku> o japodskim pogrebnim obiajima i nekim aspektima duhovne kulture ovog naroda moemo nesto rei i na temelju do sada dostupnih podataka. Mogue je zakljuiti da su Japodi vodili veliku brigu o svijetu mrtvih, Grobovi i ovdje imaju funkciju znaka i orijentira u prostoru. Oni oznaavaju teritorij, a ponekad i njegove granice. Cjelina pogrebnih obiaja, arhitektura groba> njegov poloaj u prostoru> pogrebna nonja, nain pokapanja, itav niz obrednih radnji prije, tijekom i nakon pogreba, sve je to vrlo vaan dio japodskog identiteta> onoga to je, unato regionalnim razlikama, pripadnike ovog naroda meusobno povezivalo i spajalo. Antropoloka literatura obiluje primjerima s najrazliitijih strana svijeta i iz najrazliitijih civilizacija o poimanju groba kao vjene pokojnikove kue, a groblja kao naseobine smrti. Mjesto prebivanja> dom, kua, jedna je od najvanijih odrednica ijudskog identiteta, ivjeti i stanovati znai gotovo isto. Zato je vrlo vano u povijesnom i antropolokom promiljanju ovjeka u vremenu obratiti panju na nekropole i svijet mrtvih. Osim to esto pruaju vie podataka negoli naselja ivih, naselja mrtvih su rezultat smiljenog i planskog ina iji je cilj da ostavi znak (D'AGOSTINO, SCHNAPP 1982: 17). Potreba da se mrtvo tijelo posebno pripremi i pohrani na odreeno mjesto slui i kao mogunost ivima da oznae prostor u kojem ive. Grob istovremeno simboiizira odvojenost svijeta mrtvih i svijeta ivih> ali i neraskidivu povezanost i isprepletenost ova dva svijeta. U mnogim kulturama grob i posebni profilaktiki rituali onemoguuju mrtvima a se vrate u svijet ivih i time poremete ravnoteu i red. Dakle, svijet mrtvih i svijet ivih odijeljeni su i svaki zauzima zaseban prostor. Meutim, mrtvi su konstantno prisutni u predaji i ivotu zajednice, ujedno su i temeij i jamstvo njezinog sigurnog i mirnog ivota. Na simbolian

129 Sahranjivanje ispod podova nastambi, u odredenim razdobljima ovjekove povijesfi, samo je jedan od primjera ovakvog proiimanja i ujedno simbol veriikaie postojanja. No i ovdje pod moe predstavljati odredenu simboliku razdjelnicu iznedu dva svijcta. 130 U metodoloskom smislu za autota ovih redaka poscbno su bili inspirativni zbornici La mort, Us morts dans Us sociitis anciennes (Cambridge 1982), Archiohgie funimirt (Paris 2000) te Simboli idtntittta (Zagreb 1991), svi cicirani u pojpisu literaturc \ \ \ kraju knjigc.

160

161

Povijcst Japoda. Pristup Grobni kompleksi, nekropole i grobovi, nude vrlo mnogo raznolikih podataka o religijskom svijetu, simboli, svakodnevnom ivotu> zapravo o povijesti Japoda. Nasuprot tome, kontinuitet ivota i niz razliitih destruktivnih imbenika, posebno u sluaju japodskih gradinskih naselja, bitno oteavaju istraivanje naseobinske cjeline odreenog vremena. Kako je veina je japodsklh nekropola iskopavana krajem 19- i poetkom 20. stoljea, esto nisu evientirani stratigrafski odnosi meu pojedinim grobovima i grupama grobova. Ne raspolaemo nlti antropolokim analizama skeleta, spaljenih ostataka niti analizama priloga u hrani i piu. Najatraktivnija arheoloka graa, naalost, potjee s lokaliteta na kojima gotovo uope nisu sauvane grobne cjeline. I neka istraivanja nakon Drugog svjetskog rata imaju vrlo fragmentarnu dokumentaciju. Ove potekoe bitno oteavaju rad na istraivanju japodskih pogrebnih obiaja. Mjesta posveena svijetu mrtvih, tragovi obreda, izgled i oznake grobova, razliiti pogrebni obiaji, najapodskom su podruju vrlo briljivo uvani dugi niz stoijea. Japodi se na istim mjestima u kontinuitetu sahranjuju od kasnog bronanog doba, sve do dolaska Rimljana, negdje i nakon rimske okupacije. Prema tome, moemo zakljuiti da se u njihovim pogrebnim obiajima uistinu ogledao jedan od temelja njihova identiteta> neto to ih je odvajalo od susjeda> neto to je osim osobnog, obiteljskog, rodovskog i opinskog (plemenskog?) identiteta, ujedno predstavljalo i odreenu kohezionu silu, jedan od faktora u povezivanju razliitih teritorijalnih zajednica (opina) u jednu cjelinu (SBEJOVI 1979: 79-83). Naime, jedan od odluujuih imbenika i kriterija u odreivanju japodskog prostorajestcjelina kojuineupravo grob i prilozi u njemu. Grob,tako moemo shvatiti kao oznaku identiteta, ali i kao oznaku teritorija i etniciteta. Najstariji, a na sredinjem japodskom podruju rijekom jtavog eljeznog doba i najprisutniji pogrebni ritual je sahranjivanje. japodi su svoje mrtve sahranjivali na posebnim mjestima> najee u neposrednoj blizini naselja. Ova su mjesta pogrebnog kulta gotovo uvijek u potpunom skladu s konfiguracijom terena. Japodi su tijelo pokojnika ukopavali u plitku raku> a ponekad polagali i na samu zemlju te nakon toga dodavali elemente grobne konstrukcije. Tijelo je uvijek poloeno na lea, ruku sputenih niz tijelo. Orijentacija pokojnika
131 152

Jpodski prostor najvjerojatnije nije imala posebno vanu ulogu u samom posmrtnom obredu. Naime, skeieti su bili ukapani u svim smjerovima. Ova je pojava osobito karakteristina za like nekropolcn U unskim je nekropo!ama> prema Z, Mariu, dominantna orijentaja sjever-jug (MARI 1968: 40, 52). Oko pokojnika se slagalo krupnije neobraeno kamenje te se itava konstrukcija zatrpavala zemljom i sitnijim kamenjem. Ponekad se grobna konstrukcija pokrivala jednom ili dvjema ploama od neobraenog kamena. Neki su grobovi bili ogradeni samo simbolino, s nekoliko kamenova oko glave i nogu. Oito je da je grobna arhitektura odraz i arhitekture ivih. Naime> kameni temeiji japodskih kua na nekim gradinama, upravo svjedoe o ovoj povezanosti (D RE c H s LER-BI i 1986: 107-127; BALEN-LETUNI 2000: 26). Izgled kasnijih japodskih urni takoer moe potkrijepiti ovu tezu. Nain pokapanja u Pounju neto je drugaiji. Skeletni grobovi bili su ograeni nekom vrstom sanduka od kamenih ptoa. Ponekad je pored glave bila poloena kamena ploa ili samo jedan kamen (RAUNIG 1981: 143, 147; 1992, 31). Pokojnici su vjerojatno ukopavani i u drvenim sanduma, primjerice u Kompolju gdje su sanduci esto "koritastog" oblika (DRECHLER-BII 1961: 70). Ponekad su pokojni bili samo poloeni na drvenu dasku, a ponekad njome i pokriveni, te bi se tek nakon toga grobovi zasipali zemljom (DRECHSLERBII 1987: 427).

131 Na japodskom je prostoru sluaj razorenih i potom napuitenih naselja vrlorijedak,zapravo u dosadasnjim istrazivanjima nije niti labiljeen- No erozija i razliiti drugi imbenici znatno oteavaju istraivanje naselja. Zahvaljujui posebice istrazivanjima Rue DrechslerBii danas raspolaemo odredenim podama o naseljima. Naalost, to su bila pojedinana i veinom sondana istraiivanja. 132 Jedan od uzroka slabe sauvanosti Ijudskih kosriju lei t u pedolokim osobinama nekih podruja.

Ruica Drechsler-Bii je japodske ravne nekropole prema poloaju podijelila u tri osnovna tipa: ^obine" ravne nekropole na ravnom terenu, ravne nekropole na manjim uzvienjima i nekropole na padinama gradinskih naselja {DRECHSLERBII 1987: 424). U prvi tip ona svrstava nekropole u Jezerinama, Golubiu, Ribiu i Vinici. Drugom tipu ravnih nekropola pripadale bi nekropole u Kompolju, Prozoru, Merku, Vrepcu> Smiljanu (nekropola II), Drenovom Klancu. Treem tipu ravna nekropola pod Viniicom, nekropola pod ardakom i dr. Njihov smjeraj moemo objasniti geomorfolokim svojstvima nekih japodskih podruja. Konfiguracija terena vrlo esto bitno odreuje i mjesto i nain pokapanja. Naime, mnoga su polja na likom i ogulinsko-plaanskom podruju u jednom dijelu godine poplavljena vodom iz brojnih izvora koji se nalaze na njihovim rubovima i koji ujesen i u proljee nabujaju. Zbog toga je jednostavno nemogue pokapati umrle u samome polju. Stoga su izabirane vise pozidje, prije svega padine samog naselja koje se uvijek nalaziio na uzvisini (DRECHSLER-BII 1987: 425). Mnoga su japodska naselja imala vie mjesta odreenih za mrtve. Moemo odbaciti prvu pomisao da se radi o nekropolama razliitih razdoblja, da se uslijed etnikih ili nekih drugih promjena stanovnitvo poelo ukapati na drugim
135

133 Ove nekropole nisu gotovo uopc Jstraivane.

162

163

Povijtsi Jnptttia. Priitup

Japodski prostor U svakom sluaju japodske su nekropole imale vrlo vano, ako nc i srcdinje mjesto u organizaciji pojedinih teritorijalnih zajednica. One su oznaavale, ali i na neki nain simboliki branilc prostor same zajednice. Sahranjivanjc u kontinuitetu dugog trajanja, na nekim nekropolama od kasnog bronanog doba do kraja eljeznog doba, svjcdoi upravo o uvanju sverosti mjesta gdje leie preci i njihovi potomci. Taj sc kontinuitct oituje i u nekim dijelovima pogrebne nonje, neznatno promijenjenima u rasponu od nekoliko stocina godina. Od takvih dijelova nosnje osobito se istiu jednopetljaste lune fibule, naoalaste iibule, bronani pojasi ukraeni iskucavanjem te raziiiti predmeti izraeni od jantara. Ipak, tijekom iscraivanja prozorske nekropole 1971. i 1972. godinc Ruica Drechsler-Bii otkrila je pet zasebnih grupa grobova ukopanih u tri sloja jedan iznad drugoga (DRECHSLER-BII 1973: 24). Te grupe grobova dijclio je razmak u kojem nije bilo nikakvih osrataka niti grobova. Dakle, namjerno je podijeljen prostor koji jc bio namijenjen ukapanju odreenih grupa, vjerojatno obkelji ili roda. Grobovi su vrlo vjerojatno imali i neke vanjskc oznake identiteta grupe, prema kojima su se pojedine zajednice mogle razlikovati (RAUNIG 1992: 275-280). Postojanjc obiteljskih ili moda rodovskih grobnica vrlo je vana injcnica za, inae vrlo oskudno poznavanje srruktura japodskog prapovijesnog drutva. Za prouavanje odnosa izmeu arnih i skeletnih ukopa, vrlo je vaan blok 8 prozorskc nekropole^ gdje se nalaze dva skcletna groba (grobovi 61 i 65) te jedan arni ukop (grob 71; DRECHSLER-BII 1973: 41, tabla X X X I V : 2-3)- Isd je sluaj i u bloku 9 gdje su arni grobovi 73 i 74, dok su ostali grobovi skeletni (DRECHSLER-BII 1973: 41, tabla X X X I V : 1). U istoj su se skupini vjerojatno rodovskih grobova nalazili i skelctni i arni grobovL Nije potpuno jasno koji je pravi sadraj razlike izmeu arnog i skeletnog ukopa unutar iste grupe grobova. Na novim jc antropolokim i arheolokim istraivanjima da u budunosti rijec ovaj vaan problem.
136 137 158

mjestima. Naimc, kada oko jednog naselja nalazimo vie nekropola, one su gotovo uvijek istovremene. I na lokalitetima gdje se moda i dogodila promjena s tumula na ravne grobove (Vrebac?) primjeujemo jasan kontinuitet marerijalne kulture, dokumentiran arheolokom graom iz grobova i naselja. Nije se, dakle, radilo ni o kakvim veim promjenama i prekidima kontinuitcta. Naselja na Crkvini u Kompolju, na Veiikom i Malom Vitlu u Prozoru te u Vrepcu, bila su okruena s vie ravnih nekropola. Ovdje ravni grobovi rraju bez prekida od kraja bronanog doba sve do kasnolatenskog doba. Mate Sui je miijenja da, kada se uz jedno naselje nau dvijc odvojene isrovremcne nekropole, istog ili gotovo istog inventara, istih prostornih karakteristika tada treba pretpostaviti kako se radi o naselju gdje su se udruile dvije zajednice od kojih svaka uva svoje zasebne rodovske tradicije. U Smiljanu nedaleko Gospia takoer postoje dvije nekropolc koje tstodobno slue istom naselju (BAKARI 1986: 134-135). Naselje se nalazilo na gradini Miljaa, a do sada nije istraivano (BAKARI 1986: 135). Ova pojava nije usamljen sluaj na japodskim lokalitetima. Ona doista moe posluiti i kao metodoloki obrazac u istraivanju nastanka pojedinih japodskih zajednica. Ipak, japodske su nekropole iskopavane u velikim vremenskim razmacima i s vrlo oskudnom dokumenracijom, posebno onc nekropole koje su se isrraivale u 19. i na poetku 20. stoljea. Zbog nepotpune dokumcntacije tcko je uvijek s potpunom prcciznou utvrditi kad se doista radi o dvije odvojene nekropole koje su sluile istom naselju, a kad o veim, unitenim nekropolama. Moda bismo mogli pomiljati i da su ove vee nekropole, primjerice u Prozoru i Kompolju, sluile kao sredinja pogrebna mjesta za podruje itave teritorijalnc zajednice. Centralnost jednog naselja zrcaiila bi sc tako i u ovom, za funkcioniranje drutva vrlo vanom, ako ne i presudnom segmentu. Takva bi nekropola bila vrlo vano mjesto za odreenu zajednicu, te bi stuila kao konstanta i vertikala ireg podruja. Primjerice, nekropole podno Velikog i Malog Vitla (Arupija) sluile bi kao sredinje kultno mjesto svim naseljima na teritoriju Arupina, dakle iravog prostranog Gackog polja. Prigovor ovoj hipotezi mogao bi se uputiti zbog velike udaljenosti pojedinih naselja upravo na podruju Arupina. Unato lome, ovakva je nekropola mogla biti i stalnim mjestom ukopa bez obzira na promjene naselja tijekom dueg vremenskog trajanja. U kontekstu transhumanrnih migracija nekropola je mogla biti jedinim stalnim i nepromjcnjivim mjestom u prostorti jedne zajednice.
T 134 135

136 Blok 4 s grobovima 25, 28, 33, 35, 38 koji pripadaju slojevima I i II nekropole (lazmak od HaC2do Ha D2); blok 5 sgrabovima 39,40. 41, 44, slojevi II i III (HaDl-HaD2): bbk8 (grupa I) s grobovima 1 5. 18, 50, 51, 54, 56, 57, 58, 59, 60. 62 koji pripadaju slojevima od 1 do 111 (od Ha C2 do Ha D2); blok 8a (grupa II) s grobovima 61, 65, 71; blok 9 s grobovima 64, 69, 70, 73, 74. 137 U Golubiu kod Bihaa, na lokaliteru Crkvina, u ruevinama srednjovjekovne crkve, pronaden je fragment antropomorfne srele (vjerojamo prikaz ene) ukraene urezanim nakiiom (naoalasra fibula koju na japodskom podruju dariramo u Ha C razdoblje; te takodcr nejasni prikaz, moda trapezoidni antropomormi privjesak). Stela odgovara nizu histarskih, daunskih, srednjoeuropskih stela, ali analogije nalazimo i u Pelagoniji. Je U ova srela scajala na vrhu uzvisenja Crkvina, pod kojim se nalazila japodska nekropola ili je ona oznaavala mjesro samo jednog groba ostaje nejasno. 133 Grob 71 je najmladi u ovoj skupini, a poseban jc i po tome S L O SU pored iarc priloieni noi s bronanim koricama i veliki cljezni krivi noi

134 Sui 1976: 74-75. O ovim problemima vidi i: Sui 1973: 105-116; 1975:9-34. 135 NekropoU I zapoinje od stupnja Ha B3 kasnog bronanog doba i traje S V L ' do Ha D l , a nekropola II od Ha B3 traje do u Ha C stupanj starijeg eljeznog doba.

164

165

Povijest Japoda. Pristup Zamjctna jc ipak razlika u koliini priloga izmeu pojedinih grobnih cjelina. Neki su grobovi gotovo bez ikakvih priloga, s jednom fibulom ili jednim zrnom jantara, dok su drugi izuzetno bogati. Tijekom eljeznog doba na japodskom prostoru nema izdvojenih kneevskih grobova. Mislim da bi trebalo postaviti pitanje je li uzrok tomu nedovoljna istraenost prosrora p su se uistinu vieniji Ijudi japodskog drutva pokapali zajedno s drugima, unutar ve otprije zadanih obiajnih okvira. Skeietno ukapanje pokojnika je i na susjednim podrujima sve do kasnog bronanog doba i poetka eljeznog doba takoer dominantan nain pogrebnog rituala. Sahranjivanje pokojnika poloenih na lea, s rukama ispruenim uz tijelo, na likom podruju potjee jo iz ranog bronanog doba (DRECHSLERBII 1975: 10). Jedan od kljunih lokaliteta u razumijevanju kultnog kontinuiteta jest svakako peina Bezdanjaa kod Vrhovina u Lici u kojoj je tijekom srednjeg i kasnog bronanog doba pokopano dvije stotine pokojnika poloenih na lea na pod peine ili u plitke jame {DRECHSLER-BII 1980: 27-78). Benac je u jednom od svojih posljednjih radova iznio hipotezu kako se nije radilo o nekropoli vezanoj uz odreeno naselje, ve prije o sredinjem kultnom mjestu ireg prostora gdje su vjerojatno bile sahranjene osobe zaduene za brigu o kulru i religijskim obredima ovog bronanodobnog stanovnitva (BENAC 1994: 23).
139 HO MI

Japodski prostor 1983: 375). Tijekom kasnog bronanog doba i poetkom starijeg eljeznog doba na japodskom prostoru se poveava broj naselja i nekropola. Nakon previranja i migracijskih pokreta na irem podruju> vrlo se vjerojatno naglo poveao broj stanovnitva. Uz nekropole s ravnim grobovima Japodi su poznavali i ukapanje ispod grobnih humaka, tumula. Brunmid u jednom od svojih izvjea spominje tumule na Orlovom kamenu i Leitu u Vrepcu, ograene vijencem od naslaganog kamenja ( BRUNMID 1896/97: 163). Materijal iz ovih tumula moemo datirati ne samo u kasno bronano doba ve i u starije eljezno doba (DRECHSLER-BII 1958: 37-39, table I-VI). Iz istog vremena potjeu i grobni humci na Vrania gromili u irokoj Kuli, Vrak gromila u Salamuniu i gromila u Konjskom brdu (BRUNMID 1901a: 63-72; DRECHSLER-BII 1987: 426). Na japodskom sjeveru, na irem ogulinskom podruju i u dijelovima Korduna, pokojnici su tijekom starijeg eljeznog doba takoer ukapani pod grobne humke (BALEN-LETUNI 2000: 23-61). Ipak, danas jo nisu potpuno jasni svi aspekti i kontekst ukapanja pod grobnim humcima na japodskom podruju. I u radovima Rue Drechsier-Bii, svakako najvanijeg istraivaa japodskih nekropola u posljednjih etrdesetak godina, takoer je primjetno stanovito kolebanje u odnosu na problem grobnih humaka. Tijekom kasnog bronanog i starijeg eljeznog doba ravnopravno, paralelno i istodobno traje ukapanje pod grobnim humcima i u ravnim grobovima. ini se ipak da prevladavaju ravne nekropole, podignute na manjim uzvienjima, u neposrednoj blizini gradinskih naselja. Dugotrajnim ukopavanjem u grobove s kamenim konstrukcijama i njihovim naslagivanjem, ove su nekropole esto mogle izgledari kao veliki humci. Na pitanja koji je uistinu odnos izmeu istovremenih rumula i ravnih grobova unutar organizaje odreenog prostora, radi li se uistinu
(DRECHSLER-BII
142 143

Benac je potpuno ispravno tu populaciju nazvao Protojapodima jer u tom vremenu nikako ne moemo govoriti o ve formiranoj etnikoj skupini japoda. Tim se imenom istovremeno dobro naglaava vanost etnikog i kultnog kontinuiteta u oblikovanju istog naroda. Do bitnih promjena u ritualu dolazi poetkom kasnog bronanog doba. Ta je pojava najvjerojatnije bila u kontekstu vrlo jakog zraenja utjecaja kulture polja sa arama sa sjevera i istoka i velikim promjenama na irem panonskom, balkanskom i jadranskom prostoru. Upravo se tada, mijesanjem autohtonih elemenata s utjecajima kulture polja sa arama i definiraju japodska i susjedne etnike skupine (OLUJI 1999a: 57-60). Osim Bezdanjae, procesima nastajanja japodskog naroda obuhvaena su mnoga nalazita kasnog bronanog doba na ovom prostoru. Meu njima su nekropole: Vrebac, Smiljan, Kompolje, Medak, Velika Popina i Prozor
139 Tako je je i na histarskom i liburnskom podruju. 140 Grobovi pod tumulimauLikomOsiku najboljisuprimjerzato. U istovrijemenasusjednimse podrujima grade gotovo istovjemi tumuli, materijal u grobovima je slian, ali su pokojnici ukapani u zgrenom poloaju na boku. Jedino se slian nain gradnje tumula i ukapanja pokojnika pokazujeu Glasincu, osim to je na Glasincu pore ukapanja mjestimice prisutno i spaljivanje. 141 Apsolutni datumi dobiveni metodom radioakrivnog ugljika C14 variraju od 1401. (+/-80 godina) do 917. (+/-75 godina) prije Krista.

142 Dubravka Balen-Letuni je s pravom zakljuila, istina na temelju malobrojnih istraivanja i fragmentarnih podataka, da je ukopavanje ispod tumula trajalo od Ha C l do poetka Ha D2 stupnja. Tada dolazi do prijelaza na nekropole ravnih grobova u kojima pokapanje traje sve do Lt D stupnja. Medutim, nije iskljueno niti paralelno postojanje tumula i ravnih grobova od kraja bronanog doba do poetka mladeg ieljeznog doba. S obzirom na vrlo slabu istrazenost ovog podruja, tek e budua istraivanja moi potpunije razjasniti ovaj probiem. 143 U objavi nafaza \z Vrepca Rua Drechsler-Bii (1958) ustvrdila je da do prelaska s ukapanja ispod grobnih humaka na ravne nekropole dolazi tijekom Ha D 1 - D 2 stupnja, rj, na prijelazu iz starijeg u mlade eljezno doba. U radu iz 1979. godine iznosi miljenje da se to dogodilo krajem kasnog bronanog oba. U sintetskom radu o Japodima tijekom eljeznog doba u Praistorijijugoslavenskib zemalja V, raziikuje tumule s vijencem od neobraenog kamena unutar kojeg se nalazilo desetak grobova te vee kamene humke nastale ukapanjem pokojnika u kamene konstrukcije: Vrania gromila kod iroke Kule, Vriak gromila u Salamuniu, gromila u Konjskom Brdu (DRECHSLEU-BII 1958: 35-60; 1979: 277-283; 1987: 424-426)-

166

167

Povijtit jitpoiia. Pristup

jttpodski prostor

0 preslici suukture drutva te ima li moda u svemu ovome i nekih razlika medu razliitim japodskim podrujima, odgovor e pruiri tek nova istraivanja. Tijckom arheoloskih istraivanja na trasi autoceste A 1, Zagreb-Splk, u oujku 2002. godine, na podruju Konjskog Brda kod Peruia, na lokalitetu Vri (stanovnitvo ovaj prostor naziva i Gromilc), istraivana jevelikakamena gomiia. Istraivanja je vodila mr. sc. Tatjana Kolak, arheolog u Muzeju Like u Gospiu. Ispod velike koliine sitnijeg kamenja, nalazila se struktura veeg kamenja naslaganog na ivac, s tragovima gorenja, velikom koliinom sitnih fragmenata keramike i ivotinjskih kostiju, ali bez grobova i ljudskih osrataka. Ta je kamena gomila pokrivala veliku i vrlo duboku pukotinu u stijeni. Nije potpuno jasno radi !i se o strukturi odredene ritualne funkcije, koja oznaava odredeno, posebno, sveto mjesto. Gomila je udaljena vie od 500 m od gradina Mali ardak (akovac) i Jelain Vri i nekropole ispod Malog ardaka. Na istom se podruju nalazi i velik broj manjih gomila, rezultat ienja panjaka
M4

1 obradivih povrina, tijekom razliitih povijesnih razdoblja. Radi se takoer i o tragovima razgranienja zemljinih posjeda, posebno u razdoblju nakon osloboenja od Turaka (od poetka 18. stoljea). Na japodskom prostoru do sada nije bilo primjera slinih kamenih grobnih gomila, najee se radio kombinaciji kamena izemlje. Spomenutagomila na podruju Konjskog Brda bila je jedna od gomila u nizu, koje su oznaavale granicu panjaka ili moda teritorij jedne zajednice. Nedaleko od ovog mjesta, gomile se nalaze uz trasu rimske ceste (sagradene na prapovijcsnom prometnom pravcu). U grubim se crtama, na temelju dosadanjih istraivanja, japodske nekropole mogu teritorijalno podijeliti u grupu na sredinjem japodskom podruju, koje obuhvaa Liku i Ogulinsko-plaku zavalu, zatim na nekropole s podruja rijeke Une, te konano na grupu lokaliteta zapadnog rubnog podruja (Bela krajina s Vinicom i Podzemeljem). U Lici> kompoljska ravna nekropola zapoinje tijekom kasnog bronanog doba {stupnjevi Ha A-B) i kontinuirano traje sve do kraja cljeznog doba (DRECHSLER-BII 1961: 88 i daije; 1966: y 79-81). Takoder i najstariji nalazi u nekropolama u Smiljanu, Vrepcu, Metku, Prozoru i Velikoj Popini> pripadaju kasnom bronanom dobu (DRECHSLER-BII 1983: 375). Na nekropolama u Kompolju, smjetenim podno gradine Crkvina, i dalje se nastavlja kontinuirano ukapanjc. Prema Rui Drechsler-Bii, nalazi mfaeg sloja ove nekropole (dubina od 0,90 do 0,40 m)> veinom pripadaju razdoblju punog razvoja eljeznog doba te njegovom kraju (stupnjevi Ha C i Ha D), dok je latenskih nalaza vrlo

malo (DRECHSLER-BII 1959: 271-278; 1961: 89)."" U starijem sloju nckropole (od 1,90-0,90 m dubine) povrcmeno se pojavljuju i arni ukopi, a u mlaem sloju potpuno prevladava skeletno ukopavanje (DRECHSLER-BII 1961: 70). To ro nema nalaza iz mladeg eljeznog doba ne dokazuje prestanak ivota naselja koje se koristilo ovom nekropolom. Nalazi na gradini Cdcvini svjedoe 0 kontinuitetu ivota sve do u rimsko doba. Grobovi ovog razdoblja moda su se nalazili na nekom do sada neistraenom mjestu ili su vjcrojatnijc uniteni obradom zemljita i pljakom. Druga je mogunost vjerojatnija, a slino se dogodilo i na prozorskoj nekropoli, gdje je sreom, unato unirenju, sauvan odredeni broj najmlaih grobova. Nekropole u Prozoru, nedaleko dvojne gradine Veliki i Mali Vital, takoder kao i u Kompolju, traju od kasnog bronanog vremena ili poetka starijeg eljeznog doba, dakle od vremena kada doisca moemo govoriti o ve potpuno formiranoj etnikoj skupini Japoda. Mlai su dijelovi nekropole, prema DrechslerBii, horizonti II (Ha C2 - Ha D2) i III. (Ha D2-Lt D ; DRECHSLER-BIJ 1973: 14-21). Najmlai> rrei sloj ove nekropole bio je uniten obradom zemljita pa su sauvana samo dvadeset i dva groba, od kojih su samo dva bila arna
(DRECHSLER-BII 1973: 10).

Prema miljenju Drechslcr-Bii, u Vrepcu su Japodi mrtve sahranjivali ispod tumula od kasnog bronanog doba i tijekom itavog starijeg eljeznog doba. Tek su se krajem starijeg eljeznog doba, krajem stupnja Ha D starijeg cljeznog doba promjenili obredni obiaji i poelo je sahranjivanje u ravne grobove (DRECHSLER-BII 1958: 56). Dolina rijeke Une daje poneto drugaiju sliku. Ostave metalnih predmera, najsrariji slojevi nekih nasclja i grobovi pokazuju da su utjecaji kulturc polja sa arama bili mnogo jai nego u Lici (ovi 1976: 137). Jedan od primjcra jakog utjecaja kulture polja sa arama je i cnski skelerni grob iz Ostroca kod Cazina koji je Branka Raunig datirala u konac 9- i poetak 8. stoljea prije Krista (Ha B2 stupanj; RAUNIG 1982: 1-14, table 13-14). Mari je na tcmelju tipoloke analize arheolokog materijala i njegove usporedbe sa susjednim podrujima podijelio trajanje veiikih ravnih nekropola na podruju Pounja u vie faza, faza I (800.650. godine prije Krista), Jezerine 1 i Golubi, faza II (500.-360. godine prije Krisra) kojoj pripadaju Jezerine II, Golubi II, Ribi I; faza III (360.-250. godine prije Krista) Jezerine III, Golubi
146

144 U istraivakoj ekipi bili su M . Martincc, K. Ragu i B. OEuji,

145 Ovom sloju pripadaju grobovi 1, 2, 3, 9, 15 (istcaeni prigodom iskopavanja 1955. godine) i grobovi 2, 4, 4a, 9, 33 i 47 (isrracni tijekom iskopavanja 1956. godine). \46 U grobu su nadena 42 ukrasna prcdmera od bronce, neki s tragovima tekstila: spiralna naoarasta tibula, sljepooniarke, cjovice od spiralno smotani? icc, karlke, narukvice, razliiti privjesci, grivne za noge, pet EordJranUl torkvesa i ukrasna igla s ploastom glavom.

168

169

Povijcst Japoda. Pristup III i Ribi II; faza IV (250.-110. godine prije Krista): jezerine IV, Golubi IV, Ribi III; feza V (110.-10./20. godtne poslije Krista): Jezerine V , Golubi V i Ribi IV; te naposlijetku faza VI {10720.-110. godine prije Krista): jezerine VI, Golubi VI, Ribi V (MARI 1968: 10, 13-38). ovi je miljenja da se ovaj prostor, zbog jaih utjecaja kulture polja sa arama, neto sporije integrira, te da tek sredinom tisuljea, tijekom 5. stoljea prije Krista, postaje definitivno japodskim. Istog je miljenja i Vasi koji je u svom pregledu eljeznodobnih kultura na prostoru bive Jugoslavije japodsku kulturu starijeg eljeznog doba nazvao Ukom ili japodskom grupom (VASI 1973: 62-70, tabla VIII). On je materijalnu kulturu starijeg eljeznog doba na podruju Like otro odvojio od one na podruju rijeke Une. Prema drugim miljenjima> prostor oko srednjeg toka rijeke Une najkasnije je u 8. stoljeu prije Krista pripao Japodima. Izloenost Pounja neto snanijim utjecajima iz podruja kulture polja sa arama, razlogom je odreenim manjim razlikama u arheolokoj grai u odnosu na like lokalitete. Radilo bi se ipak o jedinstvenom kutturnom prostoru (RAUNIG 1992: 36). Ovo je miljenje prihvatljivo jer su i na drugim dijelovima velikog japodskog prostora> vidljive raznolikosti ovisne i o razliitom zemljopisnom poloaju. Na svim se japodskim nekropolama, dodue u razliitom omjeru, istovremeno uz sahranjivanje pojavljuje i spaljivanje pokojnikovih ostataka. Ponajvie se radi o pohranjivanju spaljenih ostataka u are> a samo ponekad i o direkrnom polaganju spaljenih kostiju u zemljanu raku. Jama u kojoj je pohranjena ara obino je pokrivena kamenom ploom ili kasnije sljemenastim poklopcem. Spaljivanje se najvjerojatnije obavljalo na za to predvidenom mjestu. Ponekad se ono nalazilo u krugu nekropole kao u Kompolju i Jezerinama, a ponekad i izvan nje (DRECHSLER-BII 1987: 427). Spaljeni se ostaci pohranjuju u aru, a priloge, najee nakit, Japodi su dodavali naknadno. Urne su samo ponekad bile pokrivene drugom zdjelom ili kamenom ploom. Ponekad su i samu aru ograivali kamenjem, kao to je to primjerice sluaj u Smiljanu i Prozoru (DRECHSLER-BII 1987: 427). Dvojnost pogrebnog rituala prisutna je od vremena formiranja japodskog naroda u kasnom bronanom dobu. Kako je ve, s potpunim pravom, ustvrdila Drechsler-Bizi, japodski se narod stvara u postepenom stapanju autohtonog etnikog elementa koji poznaje samo obiaj sahranjivanja pokojnika na leima te etnikog elementa koji dolazi sa sjevera i istoka, iz panonskog prostora, a u direktnoj je vezi s kutturom polja sa arama. U iikim nekropolama u Prozoru, Kompolju, Srniljanu i drugima, broj skeletnih ukopa ominira nad paljevinskim grobovima. Tijekom iskopavanja 1971/1972. godine u nekropoli u Prozoru iskopan je sedamdeset i jedan skeletni 170

'apodski prostor grob i svega pet grobova s urnama (DRECHSLER-BII 1973: 8). U Kompolju je tijekom iskopavanja vee nekropole 1955. i 1956. godine otkriveno osamdeset i esr skeletnih i samo etiri groba s urnama (DRECHSLER-BII 1961: 69). Omjer paljevinskih i skeletnih grobova u nekropolama doline rijeke Une u gotovo potpunom je nesrazmjeru sa stanjem na likim nekropolama. U Jezerinama su tijekom iskopavanja 1890, 1891. i 1892. godine pronaena dvije stotine dvadeset i tri skeletna groba te dvije stotine devedeset i osam paljevinskih grobova u kojima su spaljeni ostaci poloeni u urne, zatim dvadeset i osam paljevinskih grobova bez urne i dvije urne u kojima je na spaljenim ostacima ieala i pokojnikova glava (MARI 1968: 9). U Golubiu je na lokalitetu Crkvina meu sedamdeset otkrivenih grobova bilo etrdeset i est paijevinsklh s urnama i dvadeset i etiri skeletna groba (RAUMIG 1968: 82; MARI 1968: 8-9). Na nekropoli u Ribiu gotovo potpuno prevladavaju arni ukopi. Od ukupno tri stotine i dva iskopana groba tek je jedan paljevinski bez urne i samo est skeletnih ukopa (MARI 1968: 9). Meusobni brojani odnos paljevinskih i skeletnih grobova nekropole u Vinici nije potpuno jasan (GABROVEC 1966: 186). Unato nekim manjim razlikama u materijalnoj kulturi, vie regionalnim specifinostima nego osjetnim razlikama, u bitnome se grobni obiaji u Vinici ne razlikuju od onih u Lici iii Pounju (GABROVEC 1966: table 14-20). *
147 14

Bez obzira na varijacije u omjeru paljevinskih i sketetnih ukopa, na svim je japodskim nekropolama od kraja bronanog doba do dolaska Rimijana prisutna "vostrukost" ili biritualnost obreda. Ova "dvostrukost" predstavlja i jednu od vanijih etnikih karaktestika Japoda. U dosadanjoj se literaturi ova raznolikost u omjeru paljevinskih i skeletnih ukopa na vetikom japoskom prostoru razliito tumaila. Mari je ak razmatrao mogunost da su skeletni grobovi u pravilu bili enski, a paljevinski muki, te bi tako, prema njegovom miljenju, mukarci bili vezani za tradidje kulture polja sa arama, a ene uz domae> autohtone tradicije (MARI 1968: 42). Ovu je pretpostavku, dakako, vrlo teko provjeriti. U Lici je premalen broj paljevinskih grobova da bi se govorilo o ovakvim uopavanjima. Mari na istom mjestu donosi i tezu da su u paljevinskim grobovima bili sahranjeni potomci panonskih doseljenika> a u skeletnim domae
147 Zdravko Mari donosi podatak o ukupno sedamdeset i tri prapovrjesna groba. Od toga je pedeset bilo paljevinskih grobova s tirnama, a osrala dvadeset i tri bili su skeletni grobovi. Na iokalitetu "Dolovi" iskopano je trideset grobova 'n rimskog vtemena, dvadeset i devet skeletnih i jedan paljevinski grob bez urne. 148 Premeti \ % vinike nekropole danasse nalaze \i?eabody Muscum ofArchacofogp and Ethnolegy, Cambridge, SAD i u Narodnom muzeju u Ljubljani. Viniki materijal koji se uva u Ljubljani Gabrovec donosi u gore citiranom radu.

171

Povijest japoda. Pristup stanovnitvo (MARI 1968: 42). Prema tomu, i vei broj paljevinskih grobova bi bio rezultatom jaih utjecaja kulture arnih polja. Ipak, jo uvijek ne moemo s potpunom sigurnou objasniti razlike u broju spaljenih i skeletnih pokojnika. Uniformnost pogrebnogobredau bliem susjedstvu, primjericekodLiburna i Histra, od velike je pomoi u etnikom odreivanju i razgranienju japodskog teritorija (BENAC 1979: 26). Liburni tijekom itavog razdoblja od kraja bronanog doba sve do vremena rimske vlasti ustrajavaju na prastarom obiaju ukopavanja pokojnika na boku, u zgrenom poloaju, ispod sanduka od kamenih ploa. Sui s potpunim pravom u ovom obiaju vidi jednu od karakteristika koje Liburne vee uz predindoeuropski, stari sredozemni etnicki supstrat. Na histarskom podruju u kasnom bronanom dobu dolazi do nagle promjene pogrebnog obreda i do prelaska na arni ukop. Od tada, tijekom itavog eljeznog doba, na podruju koje su nastavali Histri nema drugog naina sahranjivanja pokojnika. U odnosu na japodski obiaj spaljivanja mrtvih, histarski je utoliko razliit koliko su pritoge spaljivali zajedno s ostacima pokojnika (GABROVEC, MIHOVILI 1987: 321). Vbdei rauna o vjerovanjima u zagrobni ivot, ova razlika moda i nije tako malena, kakoseini naprvi pogied. Vrlo je bitno jesu li predmeti svakodnevne uporabe, ali i oni predvieni samo za pogrebni ritual, obredno oteeni ili ne. Danas moemo samo nagaati koji je puni sadraj razlike izmeu spatjivanja mrtvaca s prilozima i spaljivanja samog tijela, uz naknadno darivanje prilozima.
149 150
m

Japodski prostor Neto je vie problema u odredivanju razlika izmedu obiaja sahranjivanja u dolinama rijeka Une i Sane koja moemo oznaici kao istoni rubni prostor. Zdravko Mari je prvi uoio razliku u pogrebnim obiajima nekropola u dolini Sane prema nainu sahranjivanja na unskim, ali idrugim japodskim nekropolama (MARI 1968: 53)- To je posebno vano jerse nataj nain rjeava i problem istone etnike granice japodskog teritorija. Na oba su podruja bile istovremeno prisutne inhumacija i inneracija. Na unskim se nekropolama broj paljevinskih grobova postupno poveava, dok u Sanskom Mostu i drugim sanskim nekropolama moemo primijetiti a broj paljevinskih grobova stalno opada (MARI 1968: 53)Na zapadnom rubu japodskog prostora takoer nalazimo dvostruki grobni ritual, premda u mnogo manjoj mjeri. Naime, u Notranjskoj se uz paljevinske grobove sporadino pojavljuju i skeletni grobovi, s pokojnicima poloenim na lea i ruku opruenih uz tijelo- Ostaci spaljenih pokojnika bili su pohranjeni u urne, ali su se ponekad i direktno potagali u grobnu raku. Potpuno sigurni podaci o skeletnim ukopima postoje samo u nekropoh u Krinoj gori, gdje u ukupnom broju grobova skeletni ukopi sudjeluju s 40 % (GUTIN 1979: 15-17). Na zapadnom se rubu japodskog prostora, u Vinici, nalazila jedna od najveih ravnih nekropola. U toj nekropoli sahranjivanje zapoinje u kasnom starijem eljeznom dobu (stupanj Ha D2-3), tijekom 5. stoljea prije Krista, i traje sve do kasnolatenskog razdoblja (GABROVEC 1966: 190-191). Grobne cjeline nije bilo mogue rekonstruirati. U novije su vrijeme sve prisutnija miljenja kako tu nekropolu trebaetniki pripisati narodu Kotapijana, a nejapoda (Boi 1999: 189-213 ). Pretpostavka o stanovitoj egalitarnosti japodskog drutva i o stupnju drutvenog razvoja koji jo nije dosegao znatno raslojavanje, moe se iitati iz cjelokupne dosadanje znanstvene literature posveene Japodima. Ona zahtijeva obuhvatnije istraivanje i promiljanje. To to ne postoje (barem za sada) izdvojeni grobovi pripadnika elite nikako ne znai da do raslojavanja nije dolazilo. Kontinuitet, uniformnost i konzervativnost japodske materijalne kulcure mogu zapravo biti pokazateljima drutvenih tenzija i nestabilnosti (HOLTEN 1997: 187). Ustrajnost u oznaavanju posebnosti (osobne i grupne oznake idenriteta = nonja, nakk i sL) tako nije moralo imati odreenu ulogu samo u meuetnikim dodirima ve i u odnosima meu pojedinim slojevima istog naroda.
153

152

Ono to histarski, liburnski i japodski prostor uistinu spaja jest kultno pravilo da se ne pojavljuje orue kao grobni prilog ratnika. Sve susjedne kulture tijekom starijeg i mlaeg eljeznog doba poznaju i prakticiraju obiaj pohranjivanja oruja. Nepojavljivanje oruja kao grobnog priloga moglo bi biti dio tradicije zajednike Histrima, Liburnima i Japodima, koji su je uvali sve do samog kraja eljeznog doba. Oruje se kao prilog u japodskim grobovima dodue ponekad i pojavljuje, ali vrlo rijetko i relativno kasno, tek od 3- stoljea prije Krista. Na itavom se japodskom prostoru oruje nalazi samo u paljevinskim grobovima. To i poveanje broja arnih grobova pojave su koje Drechsler-Bii dovodi u svezu s latenskim utjecajima na japodski prostor (DRECHSLER-BII 1987: 428).
149 Posudice koje su pronadene u urnama i uz skelete za Maria oznaavaju prisutnost ili vezu sa supiunikom, u mukom paljevinskom grobu - enom, a u ienskom skeletnom giobu muSkarcenv 150 Biritualnost, kako to tvrdi Benac, inae i nije nikakva balkanska posebnost. Ona se pojavljuje i u jugozapadnoj Slovakoj i na srednjem Dunavu poetkom starijeg eljeznog doba. 151 Histri su spaljene oscatke umrlog zajedno s ostacima nakita koji je obino bio namjeino deformiran i slomijen, polagalt u urne ili samo u grob. 152 Nijc svejedno predajemo li tijelo pokojnika svetoj vatri potpuno odjeveno i opremljeno svim prilozima ili ga spaljujemo bez ikakvih priloga, moida i bez odjee.

153 Na itavom zapadnopanonskom prostoru u koji ubrajamo \ prostor sjeverne Bosne zajedno s lokalztetima Sanski Most i Donja Dolina, istiu se pojave kao primjerice polaganje oruja u giobove ratnika, brojni zemljani hum ispod kojih se nalaze paljevinski giobovi, pojava izuzetno bogatih grobova i drugo. Sve su te pojave nepoznace na ravnim nekiopolama u dolini lijeke Une, Vei broj meialnih predmeta iz paljevinskih grobova u Sanskom Mostu bio jc oiteen goienjem, dok su u sve japodske aine giobove metalni predmeti polagani naknadno, tako da na njima nisu naeni tragovi gorenja, Posebno je znaajna tazllka u nepostojanju oiuJja kao giobnog piiloga u japodskim giobovima.

172

173

Povijtst Japoda. I*ristup Konzervarivno drutvo relativno zatvorene strukture gospodarilo je prostorom goleme strateke vrijednostL Takav je poloaj omoguavao trgovaku i pljakaku aktivnost koja je Japodima takoer morala biti vana grana gospodarstva. Njihov zemljopisni poloaj ne pretpostavlja izolaciju, upravo suprotno. Moda se upravo u tome to su bili otvoreni vanjskim utjecajima te bili u mnogobrojnim kontaktima s "drugima", krije klju razumijevanja japodskog tradicionalizma u materijalnoj kulturi. U japodskim grobljima nalazimo grobove bez priloga, grobove s vie ili manje priloga. Svi su oni na jedinstvenom prostoru grupirani prema manjim cjelinama unutar same nekropole. O kojem se kljuu grupiranja radilo, moemo samo nagaati. Ipak je najvjerojatnije objanjenje da skupine odgovaraju pojedinim veim obiteljima ili rodovima. U sadraju grobnih cjelina prevladavaju dijelovi nonje, fibule, igle, pojasi, oglavlja te predmeti od jantara. Jantar je u cjelini pogrebnih obiaja Japoda imao golemu vanost i posebno mjesto. Gotovo da i nije bilo groba bez barem jednog predmeta od jantara. Jantar predstavlja duevnu nit koja individualnu energiju povezuje s kozmikom> indivtdualnu duu s univerzalnom, simbolizira sunevu, duhovnu i boansku privlanu snagu (CHEVALIER, GHEERBRANT 1994: 215-216). Nerazjanjenima i otvorenima ostaje itav niz drugih pitanja o sadraju, kontekstu i simbolici japodskih pogrebnih obiaja. U dva su paljevinska groba u Jezerinama, od kojih je jedan datiran u fazu II/III unskih nekropola (500.250. prije Krista), a drugi nije mogue datirati, naene nespaljene lubanje poloene na spaljene ostatke pokojnika, grob 193 (RADIMSKY 1893: 267; 1895: 107) i grob 316 (RADIMSKV 1893: 385; 1895: 136). B. Raunig ove lubanje dovodi u svezu sa starim kultom lubanje koji je dokumentiran i na podruju Liburna
(BATOVI 1987: 375; RAUNIG 1992: 42).

Japodski prostor ovih tradicija, moemo pretpostavki, uvaju se i temelji identiteta. Religijske zasade, time donekle i pogrebni obiaji, bile su dovoljno jake da preive i u vrijeme rimske vlasti. Nae poznavanje pogrebnih obiaja, naravno> jo je daleko od donoenja potpuno sigurnih zakljuaka. Dosadanja su istraivanja, naalost, samo djelomino doprinijela naem poznavanju japodskih pogrebnih obiaja. Japodske nekropole tako uvaju jo uvijek velik broj dragocjenih podataka za nae poznavanje vjerovanja, svakodnevnog ivota i kulture japoda. Nova e istraivanja japodskih grobova morati multidisciplinarno obuhvatiti sve segmente pogrebnih obiaja. Prije svega se to odnosi na analize osteolokih ostataka, priloga u hrani i piu, ali i na istraivanje svih ovjekovih intervencija na grobnom mjestu. Nakon starih istraivanja japodskih nekropola, velik je broj poruka sakrivenih u grobovima ostao neproitan. Upotrebom modernih tehnolokih dostignua bit e mogue doznati mnogo vie podataka o prostornoj organizaciji nekropofa, meusobnom odnosu grobova i grupa grobova> prostornim odnosima naselja i nekropola i mnogim drugim aspektima odnosa svijeta mrtvih i svijeta ivih. Pogrebni su obiaji vrlo vaan dio identiteta, kako pojedinca tako i odreene drutvene zajednice. Njihovim uvanjem i njegovanjem, uva se i vertikata identiteta i posebnosti odreene zajednice. Naalost broj i koliina predmeta koji potjeu iz iskopanih japodsldh grobova u velikom je nesrazmjeru s naim spoznajama o pogrebnim ritualima, odnosu prema pokojniku, odravanju grobnog mjesta, funkciji groba u gospodarenju prostorom> mjestu pokojnice ili pokojnika u drutvu i drugo. Zato e budua istraivanja morati obuhvatiti totatket ivota u odreenom prostoru, sustavnim istraivanjem naselja, nekropole, komunikacija, tragova gospodarenja prostorom. Jedino se ovakvim totalnim pristupom moemo pribliiti metodoloki utemeljenim i uvjerljivim rekonstruktivnim modelirna prole stvarnosti japodskog drutva, u razliitim razdobljima 1 tisuljea prije Krista. Antikvarni e pristup, djelovanje u cilju ispunjavanja muzejskih vitrina ili jednostavnog lova na starine, nadam se, biti zauvijek naputen. Naalost, velika je teta ve uinjena. Na nama je da sauvamo ostatak svoje japodske batine jo uvijek zatiene tamom kamenog ili zemtjanog pokrivaa.
155 H

Znaajan dio naih spoznaja o japodskim pogrebnim obiajima potjee i od vrlo poznatih japodskih urni koje su u znanstvenoj literaturi izazvale veliku pozornost. One nose velik broj figuralnih ptikaza, vrlo bogatog i najee doista funeralnog sadraja. Datiranje, namjena i mnogi drugi probtemi vezani uz japodske urne ili osuarije predstavljaju posebno sloen problem (Zaloje, Ribi, Jezerine, Golubi, Ripa). Na temelju dosada iznesenog, moemo se osvjedoiti kako su Japodi, od samih svojih poetaka sve do svoje propasti, vjerno odravali tradicijsko nasljee, posebno u sferi pogrebnog kulta. Tijekom itavog prvog tisuljea prije Krista, svc do rimske okupacije, pogrebni se obiaji bitnije ne mijenjaju. uvanjem
1H

154 Prcglcdno s litcraturom, vidjeti u: SERGEJEVSKI 1950: 45-93; RENDI-MIOEVI 1982:1-10;


RAUNIG20O4: 191-252).

155 Gospodarski, politiki i kulturni kontekst tijckom rimske vlasti potpuno se mijenja. Razliitim utjecajima dolazi do stanovitih promjena tradicijske kulture. Naalost, esto smo osueni da na tcmelju mnogo bolje sauvanih tragova vjerske tradicije iz rtmskog vremena rekonstruiramo religijski svijet protopovijesnih drustava. Metodoloski, to naravno nc predstavlja i najbolje rjeienje.

174

175

Japodi: lliri, Kelti

ragom navoda Strabona i Dionizija iz Halikarnasa mnogi su stariji pisci prihvaali miljenje o kulturnom i etnikom mijeanju Kelta i Japoda. Strabon govori o Japodima kao mjeavini Kelta i Ilira, narodu koji je istovremeno ilirski i keltski (Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 2). Ovaj znameniti geograf, na drugom mjestu, zajedno s obavijestima o siromanoj japodskoj zemlji, prehrani, tetoviranju (poput ostalih Ilira i Traana), donosi i podatak da je japodsko naoruanje keltsko (Strab. VII, 5, 4). U tom odjeljku on ne spominje ihrsko-keltsku etniku mjeavinu. Stjepan Bizantinac prenosi navod Dionizija iz Halikarnasa: 'Iuraoec, avoc, KehtiKov itpoc, zr\ lXXvptqc Aiovucrioc; KKat5EKaTu> (Japodi, keltski narod, blizu Ilirije, Dionizije u 61. knjizi; Steph. Byz. s. v. Iapodes\ KIESSLING 1867: 226, Excerpta ex libro XVI).
( f

Ve su vrlo rano ove vijesti prihvaene i protumaene kao da se doista radi o narodu koji je u sebi sadravao keltske i ilirske elemente. O "ilirstvu* Japoda ve je bilo rijei u pogavlju o teorijskim postavkama. Zato e ovdje vie rijei biti o njihovom "keltstvu". Patsch je smatrao da su Japode Kelti podjarmili i da je na taj nain dolo do njihova mijeanja (PATSCH 1899:165-166). . Ljubi procjenjivao je da Japodi nisu bili "keltikoga plemena", ve da je meu njima ivjelo neto Kelta. Prema njegovu Iucidnom miljenju, Strabon je upravo navodom o kelrskom oruju koje su Japodi posjedovali pokazao da ih razlikuje od Kelta (LJUBI 1886: 42). Tezi o etnikom mijeanju Japoda s Keltima meu prvima se suprotstavio A. Mayer koji je na osnovu epigrafske i onomastike grade utvrdio preteiti ilirski karakter ovog naroda (MAYER 1940: 196 i daije). Mogla bi biti zanimljiva i promiljanja da je Strabon, piui o Japodima kao o mijeanom keltskoilirskom narodu, zapravo mislio na na Kolapljane koje inae spominje Plinije Stariji (Plin. K H. III, 25, 147-148; AEL-KOS 2002: 148). Argument u prilog ovom miljenju jest da Strabon u nastavku govori o rijeci K6^ctTti^ (Kupa). U relativno novije vrijeme tezu o stapanju ilirskog i keltskog etnikog elementa i dalje je zastupao K . Kurz (KURZ 1967: 259-269). Arheoloka grada, prema Marievom miljenju, ni najmanje ne potvruje obavijesti antikih pisaca o etnikom mijeanju Japoda i Kelta. Danas je u arheolokoj literaturi potpuno prihvaeno miljenje da etnikog mijeanja Kelta i Japoda, nije bilo ( MARI 1963: 80). To jasno i potpuno potvrduju i istraivanja arheolokih lokaliteta u Lici (DRECHSLER-BII 1987: 439-441).

179

t Japoda. Pris Kontinuitet kulturnog razvoja Japoda od kasnog bronanog doba sve do poraza od Rimljana 35- godine prije Krista jasno se okuje u arheolokim nalazima iz japodskih nekropola i naselja. Arheoloka grada pokazuje promjene, razvoj, primanje stranih utjecaja, ali i uvanje starijih tradicija. U gospodarenju prostorom, gradnji naselja i fortiftkacija i tijekom mlaeg eljeznog doba nastavljaju se tradicije starijih razdobija. Novi se utjecaji na japodskim lokalitetima poinju osjeati tek od kraja 4. stoljea, a u punoj mjeri tek od 3. stoljea prije Krista. Posebno jak keltski utjecaj osjea se na arheolokoj grai iz japodskih grobova u dolini rijeke Une (MARI 1963: 63 i dalje; 1968: 5 i dalje). Ovaj je prostor zbog blizine Donje Doline i panonskog prostora bio otvoren jakoj latenizaciji koja je tako Japodirna prodirala t s istoka. Kelti su se postupno, nakon pohoda u Grku i Makedoniju i poraza kod Delfa 279. godine prije Krista, naseljavali na podrucjima koja su direktno grantila i s japodskim. Posebno se to odnosi na njegove sjeveroistone, sjeverne i zapadne granice. Na itavom japodskom podruju nalazimo relativno velik broj fibula ranolatenske sheme. Materijalna kultura panonskih i balkanskih "plemena" pokazuje postojanjejakog keltskog importa, ali su lokalne tradicije ipak i dalje igrale dominantnu ulogu (JOVANOVI 1979: 180). U poglavlju o japodskom prostoru ve je bilo govora kako antiki pisci (Strabon) stavijaju Japode u blizinu Segestike te u kontekst trgovakih puteva koji su tekli dolinama Save, Kupe i drugih rijeka. Tako su opisana i mjesta susreta razliitih kultura i utjecaja (Nauport, Segestika i druga). Preko ovih kontaktnih mjesta dolaze najrazliittji utjecaji iz pravca istoka, sjevera i zapada. Osim na podruju oko rijeke Une i na samom zapadnom rubu japodskog prostora, utjecaj latenizacije osjea se i na tokafttetima Like i Ogulinsko-plaanske udoline. I ovdje se pojavljuje niz razliitth oblika latenskog nakita. U direktnom kontaktu s latenskom civtlizacijom bila su i japodska naselja u Beloj krajini, to se najbolje oituje na nekropoli u Vinici. Ipak, i ovje primjeujemo nastavak prijanjeg kontinutteta i nastavljanje na "haltatsku tradiciju japodskoga kova" (GABROVEC 1966: 186),
156

Japodi: Itiri, Kelti ili... ? Prostor Notranjske i direktne veze s Italijom omoguavali su Japodtma kontakte sa zapadnim Keltima nastanjenima u ItaUji, ali t u njihovim irektnim kontaktima s cisaipinskim Galima, o emu nam svjedoe i antiki pisci (GABROVEC 1983: 22). O tome bi nam mogli svjedoiti 1 nalazi tz Grobnika i Kastva (CETINI 1996: sl. 7). Ovaj prtmorski prostor ima kljunu kontaknu ulogu u povezivanju japodske unutranjosti kopnenim putevima prema Italiji i jugoistonom alpskom prostoru. > Latenski su utjecaji na japodski prostor dolazili dakle iz neposrednog susjedstva. Posredovanjem trgovakih veza i estih direktnih kontakata na japodski su prostor tako prodirati novi poticaji i nove ideje. O razgranatim starim trgovakim putevima, ali i o uspostavljanju novih, meu ostalim predmetima svjedoe i polikromne perle s tri Uca, nadene u Kompolju i Prozoru. U Kompoiju su pronaena etiri, a u Prozoru dva primjerka. Samo jedna perla pripada zatvorenoj grobnoj cjelini (grob 127 nekropole I u Kompoiju), dok ostali primjerci potjeu iz razorenih grobova (BALEN-LETUNI 1990: 41-42, t. 1, 2). Ove vrlo vrijedne predmete, izraene izvan japodskog podruja, D . Balen-Letuni je datirala u srednjelatensko razdoblje, dakle u 3-2. stoljee prije Krista. Perle s tri fica fenikog su porijekla, a nalazimo ih na nizu sredozemnih lokaliteta (ukljuujui i Crnomorsko prtmorje), te na brojnim lokalttetima srednje i istone Europe. Kako na jadranskim obalama nije pronaen niti jedan primjerak, Balen-Letuni pretpostavlja da su liki primjerci izradeni u pontskim radionicama i da su prometnicama uz tokove Dunava i Save dopremljeni do japoda. U prenoenju ovih predmeta do japodskog podruja moda su kljunu posredniku ulogu odigrali Kelti (BALEN-LETUNT 1990: 43-47). Mogui pravac irenja ovih perli ukazuje na veliku vanost trgovakih pravaca koji su Podunavljem povezivali Crno more s balkanskim, jadranskim i subalpskim prostorom (BALEN-LETUNI 1990: 45; MAJNARI-PANDI 1998: 342, 345, sl. 165). Jedno je ovakvo zrno pronaeno i u Donjoj Dolini. Mogue je da su se upravo na ovom susjednom i kontaktnom prostoru Japodi susretali s novim kulturnim utjecajima i strujanjima (MARI 1964: t. XXIII, 45). Ipak, domaa je tradicija bila i dalje vrlo jaka, Spomenuti uvezeni predmeti morali su odgovarati domaem ukusu. Tijekom itavog eljeznog doba uz predmete od jantara vrlo su esti i razliiti predmeti od staklene paste. Osim izdaleka doneenih vrijednih predmeta od staklene paste, jantara i metala, mnogi su predme izraivani u domaim radionicama. Tako su u grobovima i u ovom razdoblju prisutna raznobojna staklena zrna koja su vrio vjerojatno imala apotropejsku mo. Lijep primjer je ogrlica od zrna izraenih od staklene paste iz Prozora (DRECHSLER-BII 1973: t. X L ; MAJNARI-PANI 1998: 343, sl. 166).

156 Otvorenost panonskom prostoru {ali i balkanskim utjecajima) klju je razlika izmeu podruja Like i Ogulinsko-plaanske udoline te Pounja. Moda ite bi bila presmiona teza da se, osim ovog jakog urjecaja sa sjevera u vrijeme promjena tijekom mladeg ieljeznog doba, otvorenost panonskom prostoru refiektirala i na samom poeiku procesa stvaranje japodskog naroda u kasnom bronanom dobu i tijekom starijeg eljeznog doba. Panonski je utjecaj vidijiv i objanjiv, izmeu ostalog, i veim udjefom paljevinskih grobova nego to je to sluaj u Lici i Oguititsko-placanskoj udoEinL To jo uvijek ne znai da moramo sumnjati u cjelovitost japocbkog etnikog kompieksa.

180

181

Povijest Japoaa. Pristup U razorenom, vjerojatno enskom grobu u Tromariji pokraj Ogulina, pronaene su dvije srednjolatenske broncane fibule i dva bronana pojasna okova. Bronane ploice svojim motivima i nainom izrade objedinjuju latenske utjecaje i domau tradiciju. U japodskoj umjetnosti vrlo omiljen i est motiv konja, ovdje je izraen s oitim ugledanjem na keltske uzore, posebice na prikaze s keltskog novca, estih u panonskom prostoru (MAJNARI-PANDI 1998: 343, sl. 166). Bronane fibule srednjelatenske sheme, koje su se u grobu nalazile zajedno s pojasnim ploicama, svojim se tipolokim karakteristikama ubrajaju u proizvode domaih radionica. itav grob moemo datirati u 2. stoljee prije Krista. Osobitost je i polukruni zadebljani luk fibule (DRECHSLER-BII 1970: 246). I na ovom je primjeru vidljivo oko prilagoavanje stranih uzora domaem ukusu i tradiciji. Jo jedan vrlo bogati, razoreni grob, otkriven 1975. godine, svjedoi o preoblikovanju stranih utjecaja na osebujan japodski nain. Radi se o skeletnom grobu u kojem je oito prepliranje raznolikih utjecaja sa sjevera i juga. Osim bronane pojasne ploice i importirane Gnathia posude koje svjedoe o japodskim vezama s jadtanskim prostorom, u grobu je pronaena i srednjelatenska bronana fibula koja pripada nizu slinih, japodskih fibula (BALEN-LETUNI 1996: 23-38, t. 2). Vrlo sline su fibule pronaene u Sisku i u grobu u Drenovom Klancu. U ovom je grobu naen i eljezni no, slian primjerku iz groba s bronanom ploicom iz Prozora (BALEN-LETUNI 1996: 27; MAJNARI-PANDI 1970: 65, t. LV: 2, 6). Negdje od 3. stoljea prije Krista u japodskim se mukim grobovima poinje, dodue sporadino, pojavljivati i oruje, lako se to dovodi u direktnu vezu s novim previranjima tijekom mlaeg eljeznog doba, samo oruje nema veze sa suvremenim keltskim naoruanjem (GABROVEC 1983: 22-24). Radi se o vrsti velikih krivih bojnih noeva i kratkih maeva (Prozor: DRECHSLER-BII 1956: 47, t. 1,49, t. II; DRECHSLER-BII 1973: 20, t. X X X I V , X X X V ; Jezerine: RADIMSKY 1895: 86-87, fig- 151, 117, fig. 274, 156, fig. 468; Ribi: MARI 1968, t. X , X X I ; u Vinici: GABROVEC 1966: t. 209; STIPEVI 1960: 88-93). Neki su autori japodske kratke maeve svrstavali meu maeve tipa mahaira (CERMANOVI 1957: 74-82). Parovi-Peikan ma iz Prozora svrstala je u grupu IV krivih maeva. Starije analogije ovom oruju, posebno u odnosu na drku, ona nalazi u Italiji na prostoru Picena. Od japodskog materijala uzela je u obzir krivi bronani ma iz Prozora (DRECHSLER-BII 1956: 49, t. II: 2; PAROVIPEIKAN 1982: 42-43,46).

Japodi: Itiri, Klti iti... ? oruja na japodskom podruju bitno su utjecale i haltatske tradicije i grki utjecaji s juga. Ono je bilo posebno korisno i ubojito kao konjaniko naoruanje. Ksenofont ga takoder preporuuje kao vrlo pogodno za konjanike {Xen. Eq, XII, 11). Na nekim su japodskim kamenim spomenicima prikazani konjanici naoruani maevima. Duge maeve koje nose ratnici u povorci na urni iz Ribia i na odlomku ploe iz Zaloja, neki su autori smatrali keltskim naoruanjem (SERGEJEVSKI 1950: 86; REMONIK 1959: 106). Ovom se miljenju suprotstavila B. Raunig, datirajui te urne u 6. i 5. stoljee prije Krista. Ona je miijenja da se radi o tradicionalnom jednoreznom tipu maa te je stoga pokuala smjestiti maeve prikazane na urnama, upravo u ovaj vremenski okvir. (RAUNIG 1992: 297-300). esto pojavljivanje konja na japodskim predmetima svjedoci o njegovoj stvarnoj ulozi u svakodnevnom ivotu. Panegirik Mesali i iva slika starog arupinskog konjanika kako unato starosti suvereno vlada brzim konjem, potvruje ovu tezu. Stoga ne smijemo odbaciti moguu pretpostavku o japodskim konjanicima, naoruanima upravo tim, vrlo ubojitim i u konjanikoj borbi, vrlo uinkovitim orujem.
157

Ne ulazei ovdje u podrobniju tipoloku analizu, mogao bih samo istaknuti da japodski bojni krivi noevi i kratki maevi pokazuju raznolikost i bogatstvo razliitih tipova koji imaju analogije u bliem i daljem susjedstvu, posebno u istonoalpskom prostoru i u Picenu (GUTIN 1974: 77-94), Na oblikovanje tog

Prihvatimo li dataciju grobova s orujem u 2. ili 1. stoljee prije Krista, moda moemo govoriti i odreenim drutvenim promjenama, iji je odraz vidljiv i u duhovnom svijetu, u sferi koja se obino najtee i najsporije mijenja (DRECHSLER-BII 1973: 20, bilj. 62). Na nekropolama se kontinuirano obavIja karakteristian japodski pogrebni ritual, bez veih promjena. Ipak, biritualnost i dalje ostaje glavnom karakteristikom japodskih pogrebnih obiaja, unato raznolikim omjerima u broju paljevinskih i skeletnih ukopa. U kontekstu sporadine pojave oruja kao priloga u japodskim grobovima, moda moemo govoriti i o posljedici odreenih drutvenih promjena, primjerice o uznapredovalim, ubrzanim procesima transformacije i militarizacije japodskog drutva tijekom 2. i 1. stoljea prije Krista, iji je odraz vidljiv i u duhovnom svijetu, u sferi koja se obino najtee i najsporije mijenja. Posebno kada uzmemo u obzir da se oruje javlja iskljuivo u arnim grobovima. Tijekom mlaeg eljeznog doba (latenskog razdoblja) na likim nekropoiama primjeujemo, siino kao i tijekom kasnog bronanog doba, stanovito poveanje broja arnih grobova. Njihov broj i dalje ostaje nevelik. Sasvim je drugaija situacija na podruju rijeke Une. Tamo je i u prvim fazama samih nekropola broj paljevinskih grobova bio vrlo velik U odreenoj se fazi primjeuje rakoer poveanje broja arnih ukopa. Prilozi u grobovima ne pokazuju znakove veih promjena. Ipak, sigurniji e zakljuci biti mogui tek nakon modernih istraivanja japodskih nekropola, u cjelini, zajedno sa sustavnim istraivanjem njihovih naselja.
157 Ona je miljenja da se radi o cradicionalnom jednoreznom tipu maa.

182

183

Povijest Ja

japodi: Itsri, Kelti ili... >

U ovom sluaju nije potpuno vano jesu li na tim kamenim spomenicima doista prikazani kekski maevi. Sasvim je logino pretpostaviri da su Japodi kupovali i korisli keltsko oruje, na glasu kao najkvalitetnije i najbolje. Stoga na taj nain i treba tumaiti Strabonovu vijest o keltskom oruju kod Japoda. Samo koritenje neijeg naoruanja naravno nije nikakav argument za etniko opredjeljivanje. Lako je mogue da su Japodi, koji su se znali sluiti zarobljenim rimskim ratnim spravama, kako doznajemo iz Apijanova opisa opsade Metula, takoder poznavali i koristili kvalitetno naoruanje svojih susjeda. Prema ostalim vrijednim nalazima u japodskim grobovima, njihova je kupovna mo bila dostatna da im omogui snabdijevanje vrlo kvalitetnim naoruanjem. Latenizacija bitno utjee na razvoj japodske kulture. Novi kulturni utjecaji donose bitno osvjeenje i neke promjene u nonji i obiajima. Latenski utjecaji, nova tehnoloka dostignua i novi proizvodi, dopiru i do japodske zemlje. Stalni i intenzivni kontakti s keltskim susjedima, bitno obogauju japodsku kulturu. O tome da su njihovi medusobni odnosi bili uglavnom dobri, svjedoe nam i antiki pisci. U neprijateljstvu prema Rimljanima i povremenim upadima u Italiju, moemo nazrijeti i odreene saveznike odnose. Ipak, kako sam ranije istaknuo, u mladem eljeznom dobu ne dolazi do potpunog zaokreta kulturnog razvoja. I dalje su upotrebi tradicionalni predmeti, moda sada neto drugaije izraeni. O etmkim promjenama i migracijskim kretanjima, dakako, ne moemo govoriti. Japodi i dalje ostaju vjerni starim tradicijama. Izvori spomenuti na poetku ovog poglavlja daju plonu sliku koja uglavnom nije vremenski nijansirana. Strabon pie o Japodima kao o mjeavini Ilira i Kelta, a na drugom mjestu kao o ilirskom narodu koji ima keltsko naoruanje. Ovdje su mogli progovarati i razliiti izvori koje je koristio, iz razliitih razdoblja. U spomenu tetoviranja vidi se koliko je i antiki (i barbarski) svijet polagao panje na vizualni jezik u izraavanju identiteta. To je ono s ime se najprije i susretnu u dodiru s "drugim". U odgonetavanju vizualnog i ncverbalnog, a izraenog i u materijainoj kultun, u istraivanjima tmamo jo uvijek dosta prostora. Nematerijalna e nam batina, koja uvijek ima neku "priu" o predmetima materijalne kulture, dakako, uvijek biti vrlo daleka i izuzetno teko itljiva. U Strabonovu geografskom opisu ireg regtonalnog konteksta u kojem su ivjeli i Japodi razaznajemo ivahan svijet trgovakth, kulturnih, etnikih kontakata. Svijet vtegranija, dodira razliitih povijesno-prostornih cjelina. Zato i njegov opis Japoda i njihovih susjeda moemo shvatiti kao odraz doivljaja tog multikulturnog mozaika. On govori i o kulturnom utjecaju Kelta s kojima Japodi praktino ive u susjedstvu. To potvruje i arheoloka graa. Mtslim da se ovo pitanje ne moe rijeiti konceptom etnike migractje veih keltskih

skupina. Naravno, moramo pretpostaviti mogunost mijeanja, doseljavanja manjih skupina, eventualno otimanje, kupovanje ili poklon ena, dolazak zarobljenika i itav niz pojedinanih sudbina. To naalost, za sada moemo sada samo domiljati, na temelju analogija iz drugih sredina. Mogueje pomistiti i da su ove vijesti o Japodima kao mjeavini Kelta i Ilira argument tezi da se doista radi o zasebnom kulturnom i etnikom kompleksu. Iz perspektive znanja antikog svijeta nije ih bilo mogue potpuno svrstati niti u jedne niti u druge pa ih se proglasilo mjeavinom.

184

185

Dolazi li civilizacija s mora! O utjecajima iz jadranskog (sredozemnog) svijeta

japodskoj je kulturnoj skupini eljeznog doba, tijekom itavog njezina postojanja, prisutno vie vanih sastavnica. Na njezin razvoj bitno utjeu raziicita kulturna i duhovna stremljenja koja su dolazila sa sjevera, iz panonskog prostora, sa zapada, iz alpskog prostora, s istoka, iz balkanske unutranjosti, ali i s juga, s podruja Jadrana i Sredozemlja. Razliite kulturne komponente na japodskom su se prostoru mijeale i zajedniki sa zateenim predajama stvarale specifinu japodsku kulturu i ukus. Autohtona je komponenta tijekom itavog prvog tisuljea prije Krista uvijek bila dovoljno dominantna i snana da akumuiira i preoblikuje raznorodne elemente koji su dolazili sa svih strana. Razliiti su vanjski utjecaji obogaivali, ali nisu potpuno mijenjali ukus Japoda. Prije e biti da su ove vanjske poticaje Japodi prilagoavali svojem ukusu. Na razvitak japodske kulture tijekom mladeg eljeznog doba utjecala su nova helenistika stremljenja koja su veinom dolazila s juga, iz jadranskog prostora. Ipak, ovaj je utjecaj u razvoju japodske kulture imao neto manje znaajnu ulogu od ostalih sastavnica njezina razvoja. Gabrovec je ovoj komponenti kod Japoda dao najmanju ulogu, pridajui najvie vanosti naravno autohtonoj komponenti, a zatim i jakim latenskim, keltskim utjecajima (GABROVEC 1983: 25). Slaui se s tim miljenjem, posvetio bih ipak odreenu panju sredozemnim utjecajima, zbog njihova upliva na neke strukturne promjene unutar japodskog drutva. Helenistikt sredozemni utjecaji najvie se oituju u razvitku liburnskih zajednica, bitno odreujui njihovo ponaanje u novim politikim okolnostima. Od 4. stoljea prije Krtsta na istonoj obali Jadrana osjea se snana grka ekspanzija. Blizina grkog svijeta, ali i stalni kontakti s Italijom, bitno utjeu na procese transformactje epihorskih zajednica. Brz gospodarski razvitak pod utjecajem gospodarski vrlo ivog susjedstva omoguuje i brzu urbanizadju na Eiburnskom podruju ubrzo nakon uspostavljanja rimske vlasti. Snaan su gospodarski razvitak Liburni i doivjeli ranije nego ostali narodi na ovom prostoru. Stupanj njthove politike organizacije Fanula Papazoglu nije ocijenila kao politicku zajednicu, ve tskljuivo kao etniku kategoriju (PAPAZOGLU 1967: 20-21), Liburnske su zajednice doekale postepenu rimsku ekspanziju svaka na svoj nain. Njihovo ponaanje variralo od zajednice o zajednice, bez ikakve meusobne koordinacije. Veinom se radilo o mirnom podvrgavanju rimskoj

189

Povijcst Japoda. Pristup vlasti. Ipak, jo u vrijeme Oktavijanova pohoda u llirik, izvori spominju liburnske gusare. Znai da su neke fiburnske zajednice ostale vjerne tradicionalnim nainima privredivanja, ne prihvaajui novu konstelaciju snaga na Jadranu. Dodir s mediteranskim svijetom, trgovina, ratovi, razmjena s rimskim, grkim i ostalim sredozemnim trgovcima, utjecala je na brzu drutvenu i gospodarsku transformaciju liburnskih zajednica. Sve su ove pojave mnogo manje zamjetne na japodskom podruju. Ipak, s Jadrana pristiu vrlo jaki poticaji kulturnom i gospodarskom razvitku. O koritenju i opticaju novca svjedoe ostave sjevernoafrikog, rimskog republikanskog i u mnogo manjoj mjeri grkog novca iz Obrovca, Zvonigrada, Mazina, tikade, Graaca, iroke Kule, Donjeg Unca, Bosanskog Petrovca, Bosanske Krupe, Vrankamena i Izaia (TRUHELKA 1889: 38-43; BRUNMID 1897: 42-82; 1900: 81-86; 1902: 167-170; BAHRFELDT 1901; PEGAN 1959: 154-155; KURZ 1974: 155-161; MIRNIK 1982:149-167; 1987: 369-392). Datacije ovih ostava u radovima razliitih autora variraju od 2. do prve polovice 1. stoIjea prije Krista (MIRNIK 1987: 369-392). Truhelka je smatrao da jeovaj novac na japodski prostor dospio preko luke Dirahija, kao izuzetno vanog rrgovakog sredita (TRUHELKA 1889: 41). Brunmid je pojavu sjevernoafrikog i kalskog novca na ovom prostoru povezao s trgovinom jantarom, u kojoj su vrlo vjerojatno vanu posredniku ulogu igrali i Japodi (BRUNMID 1897: 46). Kako je to vidljivo i iz samo letiminog uvoda u bogatu japodsku arheolosku gradu, Japodi su tijekom itavog eljeznog doba bili vrio veliki konzumenti razliitih predmeta od jantara. O tomu svjedoe brojni razliiti predmeti od jantara, nadeni u japodskim grobovima. esto je i samo jedno zrno jantara moglo biti jedinim prilogom u japodskom grobu (PALAVESTRA 1993)Brunmidova teza stoga nije za odbaciti. Mogue jeda je trgovina jantarom bila vrlo vaan dio japodske razmjene sa sredozemnim svijetom. Japodi se u vijestima antikih pisaca pojavljuju tek od 2. stoljea prije Krista. Oito, tek tada oni ulaze u interesnu sferu prije svega rimskog, ali i openito antikog svijeta. Njihova pojava u antikim izvorima koincidira i s prvom pojavom novca u ostavama na japodskom podruju. Ova je pojava naravno samo dio spleta zbivanja na irem podruju. Ona je oito i odraz gospodarskog rasta i poveane poljoprivredne proizvodnje na velikim imanjima u Italiji (FULFORD 1985: 91-107). Noricko eljezo i baltiki jantar mogli su tako bki znaajan artikl na itavoj mrei trgovakih veza na jadranskom i alpskom prostoru (Plin. N. H. X X X V I , 46). Naravno da je i osnutak Akvileje u uskoj vezi upravo s ovim imbenicima tadanje meunarodne razmjene.

Dolazi li civilizacija s mora? Pojava novca na ovom podruju ne svjedoi samo o vanjskim utjecajima i trgovini odreenim proizvodima, ve i o uznapredovalim procesima unutranjih promjena unutar japodskog drutva. U Daciji, u relativno kratkom vremenskom intervalu, od 80. godine prije Krista do Burebistine smrti 44. godine prije Krista, nalazimo takoervelik broj novanih ostava. Fulford pohranjivanje velikih koliina novca u Daciji dovodi u vezu s kupovinom roblja. To se trite, prema njegovom miljenju, posebno aktivira kad je istonosredozemno trite robova presahlo nakon Pompejevog uspjeha protiv gusara, 67. godine prije Krista. Ovo naravno moe objasniti pojavu novca, ali ne i zato bi ga se pohranjivanja i skrivalo (FULFORD 1985: 96-97). Japodski je prostor morao biti zanimljiv sredozemnoj trgovini zbog svojeg geostratekog poloaja, kao poveznica sjeverne i srednje Europe s Jadranskim morem i Balkanom. Patsch je s punim pravom pretpostavio da su trgovci u rimsko doba preko luka u Vegiju (Karlobagu) i Seniji (Senju) izvozili drvo, stoku, kou i sir (PATSCH 1990: 20). Vrio vjerojatno su ove razgranate trgovake veze bile razvijene ve u predrimsko doba. Rimljant su na ovom prostoru uglavnom preuztmali ve dobro uhodane trgovake komunikacijske pravce. Ulogu istonojadranskih grkih gradova u ovoj trgovini, na dananjem stupnju istraivanja ne moemo potpuno jasno sagledati (KATI 1999: 49-55). Nalazi Gnathia posuda i dodue rijetkih grkih istonojadranskih novaca na japodskom podruju, ukazuju na to da su vrlo vjerojatni njihovi kontakti. O ovim kontaktima svjedoi i fragment fibule sa zrnom jantara i vitrejom eliptinog oblika s prikazom lava u intaglio tehnici, naen u Kompolju 1956. godine, izvan grobnih cjeiina (dubina 0,50 cm; DRECHSLER-BII 1961: 95, t. X X X I V ; 3). Dreschsler-Bii je ustvrdila kako fibula s ukrasima, nainom izrade te vrstom i bojom stakla, odgovara onima u Vijoj Luci na Brau, te da je iz tamonjih radionica trgovinom dospjela na japodsko podruje (DRECHSLERBII 1961: 91; BULI 1900: 23-30). Osraje otvorenim pitanjem zato su skrivene ostave bronanog novca i razliitog blaga. Raspored njihovih nalazita, kako je to ustvrdio Mirnik, ukazuje na mogui smjer rimskog vojnog upada, koji je Japode primorao na skrivanje blaga: iz pravca Zadra preko Obrovakog prijelaza prema unutranjosti Like i zapadne Bosne i odatle moda do Siska (MIRNIK 1987: 372-373). Sigurno je da je pohranjivanje ovih ostava u uskoj svezi s estim sukobima s Rimljanima na prijelazu iz 2. u 1. stoljee prije Krista. Zaninovi je ove ostave povezao s pohodima Tuditana i Metela (ZANINOVI 1986: 61).

190

191

Povijest Japoda. Pristup Patsch je ustvrdio kako je blago u ostavama bilo namijenjeno topljenju i pretvaranju u oruje, orue i nakit (PATSCH 1900: 52-53). Veliki broj ipki i poluga aes rude, takoder i aes stgnatum, potvruje utemeljenost ovog miljenja. O dobro uhodanim kontaktima i vezama svjedoi i blago otkriveno u Likom Ribniku pokraj Gospia. Ostava je pronadena 1930. godine kad se minirao teren u svrhu vaenja kamena. Predmeti su se nalazili u velikoj bronanoj posudi pokrivenoj zemljom, u prirodnoj krkoj pukotini {KLEMENC 1935: 83125; MAJNARI-PANDJ 1998: 348, sl. 170-171). Izuzetno bogata ribnikaostava novca, srebrnog nakita i jantarnih predmeta, skrivena je u vrijeme nesigurnih dogadanja tijekom panonsko-ilirskog ustanka 6.-9. godine poslije Krista. Ostavu je Klemenc datirao prema nalazima Augustova novca (KLEMENC 1935: 86). U njoj je skriven rimski i sjevernoafriki novac od 3. stoljea prije Krista sve do Augustovog novca datiranog u 1. stoljee poslije Krista. Klemenc navodi ukupno 357 komada novca: 315 republikanskih, Augustovih 41 i jedan srebrni denar numidskog kralja Jube (60.-46. prije Krista; KLEMENC 1935: 86-105). Vei dio ovog blaga sastojao se od srednjelatenskih i kasnolatenskih fibula, raznoiikih zrna i privjesaka od jantara, srebrnih privjesaka, lania, tijetenog lima. Liburnske ploaste fibule naene u ovoj ostavi, ali i u prozorskoj nekropoli, svjedoe o razgranatim kontaktima s liburnskim zajednicama (DRECHSLERBII 1987: 412, s l 25, 25a).

Doiazi li civiizacija s mora? 30, pronadena je ploica koja motivima direktno odgovara prozorskim ploicama (BASLER 1969: 5-107, t. VII, X X V , X X X , XXXIII; za Oanie vidjeti: MARI 1973: 257-260, t. HJj 1976: 35-40, t. I-II). Ploice su se vrlo vjerojatno izraivale izvan ueg "ilirskog" podruja u radionicama koje su proizvodima pokrivale ire podruje. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da su ploice iz Prozora neto rustinije izrade nego one nadene u Gostilju i Oaniima. U kovako-zlatarskoj ostavi u Oaniima pronaeni su kalupi matrice, s plitko udubljenim negativima figura. Sluili su za iskucavanje figuralnih prikaza u tankom limu ( MARI 1979: 38-50; RAUNIG 1992: 215-216). Otisnuti retjefni motivi odgovaraju onima na trapezoidnim pioicama. Moda su putujui iii domai majstori pomou takvih matrica izraivali pojasne kope. Godine 1975, prilikom obrade zemljita, u Prozoru je razoren jedan bogati grob, u kojem je osim zrna jantara, bronanih karika i aplika, va eljezna noa, bronane fibule i jedne Gnathia posude, pronadena i bronana trapezoidna pojasna kopa. Grob je datiran u 2. stoljee prije Krista. Radi se o skeietnom ukopu (od kostiju su sauvani samo tragovi), na dubini od 0,45-0,50 m, svega dvadesetak metara od mjesta Ljubievih iskopavanja {BALEN-LETUNI 1996: 23-38). Ploica je prema D . Balen-Letuni vjerojatno bila rad domaeg majstora. Reduciranjem simbolikih scena na one, domaem ovjeku najvanije te poneto nespretnijom obrtnikom izvedbom, ploica se razlikuje od ostalih sada poznatih (BALEN-LETUNI 1996: 25). Ona je dokazom da su japodski obrtnici pokuavali oblikovati ukrasne predmete prema stranim, uvezenim uzorima. U odabiru motiva i simbola, uvijek je naravno dominantan domai ukus. I strani su se majstori koji su radili za ovakve naruioce morali prilagoavati ukusu koji je vrlo vjerojatno odreivala i religiozna simbolika. Svi ovi nalazi potvruju da su se japodske zajednice trgovinom i razmjenom uklapale u gospodarske sustave blieg i daljeg susjedstva. Helenistiki utjecaji, iako neto manje prisutni nego u nekih drugih etnikih zajednica, ipak nalaze mjesto ukulturijapoda. Kaoto je to bio sluaj isdrugim kulturnim utjecajima na razvoj japodskog naroda, heienistike su se kulturne tekovine takoer mijenjale i prilagoivale ukusu domaeg ovjeka. Postojanje ovih predmeta, bilo da su izraeni u radionicama grkih gradova na Jadranu, bilo da su potjecali iz bilo kojeg drugog dijela Sredozemlja, pretpostavlja i postojanje odreenog ukusa i kupovne moi. Teko je pretpostaviti da su ba svi vrijedni predmeti strane provenijencije bili plijenom pljakakih pohoda. Japodski se prostor nalazi na kraku jantarnog puta i posrednika je uloga u ovoj trgovini bila za Japode od posebne vanosti. Putevi kojima su helenistiki utjecaji prodirali na japodski prostor pokazuju stalnu orijentaciju i otvorenost Japoda prema Jadranu.

Izgleda da se trgovaki kontakti, razmjena ideja, ali i ratni pohodi, na itavom jadranskom, balkanskom, panonskom i subalpskom prostoru posebno intenziviraju od 2. stoljea prije Krista sve do Oktavijanovih osvajanja. Upravo od tog vremena raspolaemo i s najveim brojem obavijesti kod antikih pisaca. U 2. stoljee prije Krista datiramo i eljezne pojasne kope (ili ploe), obloene bronanim limom, naene u iskopavanju nekropole u Prozoru (LJUBI 1889: 136-137, t. X X V ; DRECHSLER-BII 1983: 59, sl. 15). Na njima su prikazani parovi konjanika koji jau zajedno, zatim borci oboruani titom i kopljem, na malim laama, u trenutku borbe. Sreinji je lik na ploicama svakako krilato boanstvo okrueno nizom motiva proetih simbolikom. Iz glave boanstva sputaju se ravne i valovite zrake. Okruuju ga razliite ptice, rozete i privjesci. Sve zajedno stvara zastraujuu, simbolikim sadrajem vrlo nabijenu scenu. Vrlo je znakovita i prisutnost ratnika zajedno sa sunanim boanstvom. Sline kope pronaene su i na podruju Labeara, u Gostilju kod Skadarskog jezera te na podruju Daorsa, u Oaniima kod Stoca. U Gostilju, u grobu broj
158

158 O simbolima prikazanima na ovim ploicama i njihovu znaccnju vidi joi L: BASLER 1969: 9; MARI 1976: 35-^0; STIPEVI 1981: 111; JOVANOVI 1985: 48-54; 1989: 115-133; DRECHSLER-BII 1987: 434-435; RAUNIG 1992; 215-221, t. X X I X ; BALEN-LETUNI 1996: 23-38; MAJNARJ-PANDI 1998: 3-45-346).

192

193

Povijest japoda. Pristup Rimska osvajanju daju novi impuis vezama Sredozemlja s unutranjou Ilirika. Krajem h scoljea prije Krista, svakako poslije Oktavijanovih pohoda, dolazi od naglog procvata trgovine sjeverozapadne Bosne s gradovima na istonoj obali Jadrana (MARJ 1963: 78). Tako se pojavljuju fino bojene posude, koralji, emajl od staklene paste. Rimska vlast tako produbljuje i ponovno aktivira stare veze zalea s istonom jadranskom obalom. Organiziranjem rimskog provincijalnog sustava ponovo se aktiviraju i oni putevi koji su bili vrlo aktivni tijekom 2. i L prvog stoljea prije Krista, primjerice iz pravca Zadra preko Obrovakog prijevoja prema unutranjosti Like i zapadne Bosne. Tako je Oktavijanov pohod mogao zatei japodske zajednice zahvaene bitno ubrzanim procesima unutranje transformacije, kakve galska oppida doivljavaju u trenutku Cezarovih pohoda (KRUTA 1993: 47-54; BUCHSENCHUTZ
1996: 210-213).

Japodi nakon Oktavijanovog pohoda

194

ktavijanovim pohodom Dionova se Japodija 'larcuSict, nad kojom Oktavijan 29. godine prije Krista slavi svoj trijumf (Cass. Dio 51, 21, 5), uklapa u rimski provincijalni ustroj. Stvaranjem skardonskog konventa u Augustovo doba, japodi se postepeno ukljuuju u teritorijalni i administrativni okvir Liburnije i Dalmacije. Japodi su u sastav sudskog konventa sa sjeditem u Skardoni (Scardona, Skradin) uli cjelovito kao etnika skupina, Sto biljei PUnije Stariji (Ptin. N H III. 21, 139-140; Plin. N. H. III, 22, 141). Liburnske opine u sastav istog konventa ulaze pojedinano. One, kao posebne drutvene i teritorijalne jedinice, od Augustova vremena, prolaze proces pretvaranja u rimske municipalitete (Sui 1975: 111). 5to se s velikim japodskim nicama dogaalo u to vrijeme? One su neposredno prije rimskog osvajanja prolazile sline procese promjena kao to se to dogada i na susjednim liburnskim rujima. Meutim, otvoreno je pitanje to se dogaa u vrijeme neposredno nakon uspostave rimske vlasti. injenica je da itava etnika skupina ulazi u konvent u kojem sudjeluju samo neke od zajednica susjednog naroda- Veina je istraivaa do sada to neopravdano pripisivala zaostaiom i konzervavnom japodskom drutvu. injenicu to Japodi nisu bili popisani u dekurije, kako je to bio sluaj s Delmatima, Mezejima, Sardeatima i drugim narodima, ve su bili u zajednikom konventu s Liburnima, Sui je objasnio posebnim fiskatnim statusom i Japoda i Liburna, kao naroda koji se spominju u katalogu naroda Itatije - Veneti, Carni Histri lapudes, Histri, Liburni (Ptin. N. H. III. 5, 38, 39).
159 t t 160

Liburni su, prema Suievom miljenju, stekli privilegije nakon Tuditanove ekspedicije 127. godine prije Krista, nakon ega su stekli imunitet, a preko njega i italski privilegi], zahvaljujui kojemu su i svrstani u cenzorske liste Italije te su dobili privilegij alimenata. Povtasrice su tako proirene na sve liburnske zajednice, a neto kasnije i na Japode (Sin 1992: 63). Je li uzrok cjelovitom ulasku Japoda u sudski konvent potpuno unitenje jezgre japodske zemlje (sredinjeg japodskog prostora) i kao posljedica njezina depopulacija? Ili je moda postepeno integriranje u ire cjeline rimskog
159 Je li taj buduei okvir u neito kaanijem vremenu doisra bila i provincia Liburnia*. (MEDJNI 1980:363-441) 160 Plinije Stariji spominje kod Delmata 342, a kod Mezeja 269 dekurija. {Pin. N. H. III. 22, 1 4 M 4 3 ; S u i 1975: 111-112).

197

Povijest Japoda. Pristup politikog, gospodarskog i prometnog sustava i podvrgavanje iskljuivo rimskim prometnim i gospodarskim interesima, odluivalo i o teritorijalnom \ politikom ureenju podruja, ne uvaavajui uvijek povijesne, kulturne i etnike kriterije. injenica je da su u vremenu neposredno prije Oktavijanovog osvajanja japodske zajednice bile moni gospodari prostora, opjevani i u rimskih pjesnika. Nakon poraza odjednom ih nema ijapodi u konvent ulaze kao narod. Sloene, dugotrajne procese transformacije starih protohistorijskih drutava i njihovog uklapanja (i postepenog nestajanja) u rimski provincijalni ustroj, na ovom podruju, tek treba istraiti. Izuzimam unsko podruje gdje je zamjetan intenzivan ivot i u antiko doba, ali i neprekinut kontinuitet sahranjivanja u unskim nekropolama. Istraenost antikog razdoblja u Lici, Ogulinsko-plaanskoj udolini i Gorskom kotaru, ne doputa ire zakljuke. Problem je tek pred nama. Ipak, odreeni broj nalaza na sredinjem japodskom podrucju, iz vremena od I. stoljea poslije Krista i dalje, a koji svjedoi o konrinuitetu ivota, nije ipak dostatan za pouzdano utvrdivanje intenziteta politikog i gospodarskog ivota. Dojam je ipak da se radi o svojevrsnoj stagnaciji. Mogue je takoer da pojedini dijelovi japodskog teritorija idu zasebnim putevima razvitka. Povijesni razvitak, prometni poloaj, kontinuitet ivota od najstarijih razdoblja stavljaju gradinsko naselje na Viniici (Metul) u direktnu usporedbu s takoder velikim japodskim naseljem, Arupijem (naseobinski kompleks gradine Vital kod Prozora). Istraivanje prapovijesnih nekropola pod Arupijem, prapovijesnih i antikih ostataka naselja na uzvienju, antikog naselja u podnoju, brojni sluajni nalazi, raspreni ostaci neko velikog i znaajnog municipalnog sredita, svjedoe o kontinuitetu naseljenosti od prapovijesti (BAKARI 1999: 7-19; RENDI-MIOEVI 1974: 74-79; 1975: 169-171; 1975a: 99-100; ARI 1980: 115-123; DRECHSLER-BII: 1973; LJUBI 1889: 150-151). Konrinuitet potvruju i istraivanja ostataka prapovijesnog i antikog naselja na gradini Viniici te u njezinom podnoju (OLUJI 2005: 133-135). Tijekom prapovijesnog razdoblja, brojne su slinosti u razvitku ova dva velika japodska protourbana sredita.
161

Japodi nakon Oktavijanovog pohoda da ova dva naselja idu razliitim putevima razvitka. Za razliku od antikog naselja u podnoju Viniice, Arupium tijekom rimskog razdoblja nastavlja igrati vrlo vanu ulogu, ne samo kao regionalno adminisrrativno sredite, ve i kao vana prometna postaja. Za razliku od Arupija, antiki geografski izvori nakon Strabona, posebice rimskl itinerariji, vie ne spominju Metulum. Mislim da se ovdje ne radi o pukoj sluajnostL Ukoliko prihvatimo da se japodski Metul nalazio upravo na Viniici, ne udi da je antiko naselje koje je postojalo u njezinom podnoju, bilo od ograniene vanosti. Glavni "grad" Japoda, uporite otpora, uniten poarom, morao je biti nekako kanjen za svoj otpor. Stanovni rimskodobnog naselja pod Viniicom bili su veinom islueni vojnici razliitih legija, zaposleni u odravanju reda i sigurnosti na tamonjim prometnicama. Zato Metui biljee samo vrela koja prikazuju Oktavijanovo ratovanje u Iliriku od 35. do 33. godine prije Krista. O Japodima nakon zavretka Oktavijanovih ratnih operacija u Iliriku ne postoje vie nikakve vijesti kod antikih pisaca. Oni se ne spominju u opisima ratnih operacija koje su Augustovi vojskovoe vodili u cilju smirivanja niti se spominju u izvorima koji opisuju tijek Batonovog rata (6.-9. poslije Krista). I Patsch misli da su Japodi, iako se u izvorima ne spominju izrijekom, vjerojatno sudjelovali u ustanku, a poziva se i na Veleja Paterkula koji pie o sudjelovanju itave Panonije i Dalmacije (Vell. Pat. II, 110; PATSCH 1896: 129). Ratom opustoena zemlja Japoda vrlo vjerojatno nije bila pacificirana do kraja. Uostalom, Oktavijan je svojim pohodom obuhvatio samo jedan njezin dio. Mogue je tako da su neke japodske zajednice ipak potpomagale ustanak od . do 9. godine poslije Krista. Prihvatimo li ubikaciju antikog Retinija (Raetinium) u okolicu Bihaa, moemo govoriti t o izravnom sudjelovanju Japoda u velikom ustanku protiv rimske vlasti. Naime, pripovijedajui o Germanikovim vojnim akcijama protiv ustanika 9. godine poslije Krista, Dion Kasije spominje i kako je neuspjeno podsjedao Retinij fPamvov; Cass. Dio 56, 11-12).
162

Spomenimo i Kukuljevievu greku u ubikaciji Arupija na mjesto Carevog Polja kod Josipdola (KUKULJEVI 1873; 132). On Arupij, dakle, pogreno smjeta na prostor podno Viniice. Ljubi je u svojim Putopisnim arkeologiiktm biljekama od Ogulina do Prozora antiki Arupij takoer smjestio podno Viniice (LJUBI 1882: 22). Tako su, premda zabunom, ova dva naselja ponovno dovedena u neposrednu vezu. Meutim, nakon Oktavijanovog pohoda, ini se
s

Paali se ne slae s ubikacijom Retinija u Golubi, ali misli da bi ovo mjesto doista trebalo traiti negdje u okolici Bihaa (PAALI 1975: 414-415). Antiki pisci, osim Dtona, ne spominju Retinij, a nije se niti nalazio na putu Oktavijanove vojske, Bojanovski pretpostavija da uzrok tome lei u injenici da se Retinij u znaajnije naselje razvijao tek nakon Oktavijanovih pohoda
{BOJANOVSKI 1988: 315).

161 Sustavna istraivanja Viniice iraju od 2002. godme, a upripremi je i objava prve faze istraiivanja.

162 RAUNIG 1992: 21; RENDI-MIOEVI 1975: 99: ALF6LDY 1965: 159; BOJANOVSKI 198S: 314-323

198

199

Povijest Japoda. Pristup Koncentracija vainih lokaliteta s vrio bogatim nalazima, od 8. stoljea prije Ktista sve do rimskog doba, ipak ne bi isla u prilog ovom argumentu. to se tie Oktavijanovog pohoda iz 35. godine prije Krista, udar rimske vojske bio je koncentriran na podruje odakle je prijetila neposredna opasnost Akvileji i drugim bliim rimskim posjedima. Tako se, tom prigodom, japodski lokaliteti srednjeg toka Une jednostavno nisu nalazili na putu rimskoj vojsci. Premda je ovaj prostor bio izuzetno znaajan za Japode, posebno kao svojevrsno kultno sredite, ipak je iz rimske perspektive, u tom trenutku bio periferan. Tijekom Batonovog rata na podruju je Liburna i Japoda, tonije Liburnije i Japodije, postavljen rimski prefekt (praefictus), moda kao vojni poglavar. O tome svjedoi natpis naen u Veroni (CIL V 3346; PATSCH 1896: 133-134): bello I BATONIANO.PRAEFVIT/ IAPVDIALET.LIBVRN/SIBI.ETLIBERTIS / T.F.I. M . Sui, u iscrpnom komentaru ovog natpisa, ukazuje na mogunost da je natpis stajao negdje u Liburniji, odakle je nepoznato vrijeme donijet u Veronu (Sui 1992: 57, bilj. 10). On donosi slijedee itanje: bellloj Batonianopraefuil.. .j lapudiai et Liburn (iaij/sibt et libertist(estamento) f(ieri) i(usst) (Sui 1992: 61). Je li ova funkcija bila uvedena samo privremeno ili se ona zadrala u kontinuitetu, nije danas potpuno jasno. U Privilici kod Bihaa pronaen je ulomak kamenog rtvenika na kojem se spominjepraepositus (PATSCH 1896: 134-136). Bojanovski postavlja picanje jesu l i prepoziti upravljali pojedinim zajednicama pod nadzorom prefekata ili je ta dunost moda zamijenila prefektovu (BOJANOVSKI 1988: 313). ^i'^t^c^ htttop Prefekturalna je uprava postojala u vrijeme vojne okupacije zemlje i trajala je sve do odlaska legija iz Dalmaje (iza 50. godine poslije Krista) i osnivanja municipija u Vespazijanovo doba (BOJANOVSKI 1988: 313). Prefekcura o kojoj svjedoi Veronski natpis, po Suievom miljenju, morala je u nesigurno vrijeme ustanka tititi Italiju od neposredne ratne opasnosti. Ratom opustoena zemlja Japoda vrlo vjerojatno nije bila pacificirana do kraja. Mogue je da su neke zajednice potpomagale ustanak 6. do 9. godine poslije Krista. Naroito se to moglo odnositi na unski kraj oko Retinija, koji nije bio direktno pogoen Augustovim pohodom 35. godine prije Krista. Prefekr je stoga predstavljao okupacijsku vlast na podruju koje je imalo ne samo obrambenu funkciju u odnosu na Italiju, ve i veliku tranzitnu vanost, kao prostor preko kojega je bilo mogue vrio brzo dopremanje trupa i logistike, bilo kopnenim, bilo morskim putevima. Tako je i susjedno podruje, primjerice vano prometno raskrije Siscia, do koje su najbri kopneni putevi, ali i najkraa veza s morem, ili preko japodskog
l3

Japodi nakon Oktavijanovog pohoda teritorija, pretvorena u veliki dobro utvreni vojni logor (Vell. Pat. II, 113). Japodski narod je bio organiziran u jedinice teritorijalne samouprave, civitates peregrinae, koje su vjerojatno odgovarale prijanjim teritorijalnim japodskim zajednicama (PATSCH 1896: 129). Njima su na elu kao predstavnici rimske vlasti stajali praepositi. Neki su od njih bili i prmcipes prvaci, za koje Alfoldv i Bojanovski pretpostavljaju da su sainjavali i odreeno vijee koje je upravljalo zajedno s prepozitima (ALF6LDY 1965: 40-41; BOJANOVSKI 1988: 313-314). Natpisi gdje se spominju japodski praepositi i principes nadeni su iskljuivo na svetitu Binda-Neptuna na izvoru Privilice kod Bihaa. Neki od ovih natpisa izriito svjedoe o njihovu japodskom karakteru (praepositus lapodum). Osim toga imena poput Proculus Parmank(us) Loantius Rufus, Licinius Teuda, takoder govore o domaem, japodskom porijeklu ovih rimskih dunosnika. Rimska je uprava u onim segmentima koji se nisu kosili s njezinim vitalnim interesima tolerirala domae (stare) tradicije. Neka imena s natpisa nadenih na japodskom prostoru, poput Ammida, Andes, Iaritus, Matera, Maxa Mellito, Muntanus Nantia, Nonntio, Parmanicus Poia, Sarius Seneca Stcu, Silus, Sinus Alfoldv smatra keltskima. Prema njegovu miljenju, na osnovu istraivanja jezinih ostataka, Japodi su tijekom kasnog republikanskog i ranocarskog doba bili mjeavina ilirskih, keltskih i venetskih elemenata (ALF6LDY 1965:41). Imena Ditius, Dituico, Ditus Pantadienus, Plator, Platurius, Sestenius Sestus, Tatonia, Teuda, Tritus Vendes on smatra ilirskima (ALF6LDY 1965: 55-63) .
164

lfi5

] 6 6

Katii je ovu listu smanjio na tri sigurna keltska imena Ammida Matera \ Seneca. Za imena poput Nantia Nonntio, Poia i Sicu, mogunost pripadnosti keltskom imenskom krugu ostavlja otvorenom, dok je za imena Andes, Iaritus, Maxa Muntanus, Parmanicus, Sarius, Silus i Sinus ustvrdio da ne raspolaemo nikakvim dokazima zbog kojih bismo ih ubrojili u kcltska (KATII 1965: 55-63). Rendi-Mioevi je ukazao na domae onomastike tradicije koje povezuju Japode s ostalim ilirskim narodima. Ime Andes prema njegovom je miljenju etnonimskog postanka, te je moglo oznaavati doseljenika iz neke keltske zajednice {RENDI-MIOEVI 1975: 100). Katii je na temelju onomastike grae ustvrdio da su japodska imena pripadala irem srednjodalmatskom imenskom podruju, kao dijelu dalmatsko-panonskog imenskog podruja, te su unutar njega inila posebnu grupu (KATII
t t f

163 Posebno ako sc uzme u obzii strah u Icaliji od mogueg prodora ustanika, o emu svjedoi i AugustovgovoruSenatu (VelL Pat. II, 110, 6; 111, 1; Sui 1992: 62).

164 Tiberije je u Sisku skupio deset legija, sedamdeset kohorti desei ata, pieko deset tisua veterana, dobrovoljcc i tiaku konjicu. Tiberiju je pomo doveo i senator Velej PaterkuJ, lan njegova stoiera, a kasnije i Germanik (ZANINOVI i986: 63; HOTJ 1992: 138-143). 165 O japodskim imenima do danas se pisalo relativno mnogo: MAYEH 1957; KATII 1964: 958;ALFOLDY 1965: 40-41, 158-160; 1969: 140 i dalje; RENDI MlOBVi 1975a: 97-108. 166 Imena Turranius, Turrinius 't Turus, bila bi prema njegovom miiljenju, Liburnskog porijekla.
(

200

201

Povijest Japoda, Pristup 1964: 21). Neporecivu prisutnost imena keltskog porijekla Karii je datirao u doba rimske vlasti. Nositelji ovih imena vjerojatno su stigli ovamo tek u vrijeme organiziranja rimske vlasti na ovom prostoru (KATII 1965: 53-76). Domaa se etnika komponenta uporno odravala unato jakoj romanizaciji. Jo i u 3. stoljeu nakon Krista se uz carski gentilicij kao kognomen, pojavljuju i domaa epihorska imena kao Maxa Pantadienus, Turranius, Ursus{?)
t

Japodi nakon Oktavijanovog pohoda

(BOJANOVSKI 1988:

311)-

Jedan od vanih spomenika za razumijevanje japodske povijesci u razdoblju timske vlasti jest svakako "Pisani kamen" (CIL III 15053). Radi se o natpisu uklesanom u stijenu, u predjclu Legenac (x=55 280 55> y= 49 508 07, A 864; Lomska duliba, Kosinjski Bakovac, opina Perui), na sjevernom Velebitu (BRUNMID 1898; 1901: 99-102, 174-177; PATSCH 1990: 29-31; RENDIrvlioEvi 1968: 63-73; POLJAK 1996: 349-350; OLUJI 2004: 216-219). Meu prvima je natpis spomenuo Fras: U umi Begovaa nalaze se tragovi nekadanjega sela, a dalje, u stijeni kod izvora, nalazi se natpis koji se vje ne moe odgonetnuti. Iako taj izvor lei na visokom podruju, zanimljivo je da ima vode u svako doba godine, pa i za velike sue, i esto se izlije, tako da poplavi kosinjska poija koja se nalaze u dolini* (FRAS 1988: 167). Brunmid prvi donosi natpis u dvije verzije prijepisa (BRUNMID 1898: 174-175): Ex convfenjtione [f]inis I inter Orftjopf/jinos et Pare I ntinos. Adiftjus ad aquam> l quam Ortofpjlinis, pas(s)us I D(=500), latus I (=primum?) (BRUNMID 1898: 175). U nemogunosti da sam dode do mjesta gdje se nalazio natpis, a na temelju vie razliitih prijepisa, i Patsch donosi svoju verziju itanja (PATSCH 1990: 30): Ex Conventione Ifinis inter Orto Iplinos etPare I ntinos aditus adl aquam vivam Ortop I linis passus ID latus L
ft 367 168 lfis

"Pisani kamen" natpis CILIII15053 uklesan u stijenu. Nalazi se u predjelu Legenac (sjevemi Velebit, Kosinjski Bakovac). (Fototeka Odsjeka za arheoiogiju Filozofskogfakulteta SveuUlilta u Zagrebu, prcsnimio F+ Beusan)
t

167 Drunmid zbog vremenskih neprilika nije mogao doi do natpisa, ve je objavio verzije prijepisa koje su napravili jedan lugar I Vujnovi, biljenik u Sv. Jurju, 163 Ptijepis prenosim kako ga donosi Brunsmtd. Prema ovom Brunmidovom itanju radi se o dogovoru (ugovoru) Parcntina t Ortoplina, kojim st Ortoplinima dopuita pristup izvoru do ima 500 koraka (oko 740 m, I pa$sus=\,48 m). Natpis, se prema ovom itanju, nalazi "na prvoj strani (ili potezu) ustanovljene mede* (BRUNSMID 1898: 175). 169 U prijevodu biprema ovom itanju tekst glasio: Ugovorena /granica. izmedu Oflo/plina i Pare/ ntina prilaz /ivoj vodi Ortop/linima koraka/500 strana l, Prema ovom itanju Parentini dopuitaju Ortoplinima pristup izvoru, u duzini od 500 koraka i u Sirini od jcdnog (*148 m).
(

Svi autori koji su pisali o natpisu, spomen ive vode, dakle izvora, povezuju s izvorom Vbda Begovaa, oko 1 km dalje od samog graninog natpisa (BRUNSMID 1898: 174-177; PATSCH 1990: 29-31; BRUNMID 1901; 99-102; RENDI-MIOEVI 1968: 63-73). Natpis neosporno svjedoi da se izvor nalazio na parentinskom teritoriju. Danasnjim umskim putem, od samog kamena do izvora ima vie od 500 koraka. Naravno, to jo uvijek nije odluan argument za moguu tezu da se natpis moda niti nije odnosio na ivu vodu Begovau. Dio je autora, bez ikakvog prigovora ili rasprave prihvatio tumaenje o irini pristupa od jednog koraka, koji je dozvoljen Ortoplinima (PATSCH 1900a: 22; 1990: 29-31; RENDI-MIOEVI 1968: 63-73). Znai li to da su itava stada ovaca, koza, goveda ili konja, morala pristupati izvoru, iskljuivo u irini jednog
170

170 Rendi'Mioevi je s pravom stavio upitnik uz /na kraju natpisa, aii naalost bez ikakvog komentara.

202

203

Povijest Japoda. Pristup koraka (dakle 1,48 m)? Zvui pomalo smijeno, posebno kada se uzme u obzir kontekst prosrora gdje se natpis nalazi. Naime, ne radi se o nekom uskom karavanskom putu, "za teglenu marvu", kako bi to rekli u Lici, ve o putu kojim idu stada stoke. Prenosei razliite prijepise, Patsch i Brunmid donose horizontalni potez, odnosno ligaturu unutar slova D, u posljednjem retku natpisa. Brunmid je u kolovozu 1900. godine ipak doao do natpisa na Legencu i ustanovio da postoje dva natpisa, jedan djelomice uniten iz 18. stoljea, te anki natpis na povrini irokoj 0,90 m i visokoj 0,30 m. Sada Brunmid donosi slijedee itanje (BRUNMID 1901: 100-101): Ex Conventione Finis I inter Ortoplinos et Pare I ntinos aditu(s) adaqvam I vivam Ortoplinis pas(s)us I' delatus. Brunmid je, izostavio / na kraju natpisa, ispravno smatrajui da se radi o kasnijoj intervenciji. Paljivim promatranjem cjeline natpisa dolazim do istog zakljuka. Brunmidovo je itanje vrlo logino i mislim da bi moglo odgovarati pravom smislu samog natpisa. Veliki hrvatski epigrafiar i arheolog D. Rendi-Mioevi, ne spominjui ove dileme, u biljeci kratko donosi slijedee itanje natpisa citirajui CIL III 15053: Ex convfejntionefinisI inter Ortoplinos et Parentinos aditus adaquam I fvjivam Ortoplinfifs pas(s)us I (quingentos) latus 10) (RENDI-MIOEVI 1968: 65, bilj. 13). U CILIII 15053 natpis se pojavljuje u obliku: Ex conventionefinis I inter Ortoplinos etPare I ntinos aditu(s) adaquam I vivam Ortoplinis pas(s)us (sic) / D (quingentos) latus. Ovim bi itanjem, dogovorom Ortoplina i Parentina, irina pristupa, odreena Ortoplinima, iznosila 500 koraka. Prireivai korpusa priklonili su se Patschevom itanju, ali su ga i revidirali, izostavljajui /na kraju natpisa (CIL III 15053; PATSCH 1900a: 22). U svakom shiaju, bez obzira za koje se itanje odluimo, smisao je zapravo isti: pvorom je utvrdena granica, a Ortoplinima doputen pristup Parentinskom izvoru vode.
171 J72 t m

apodi nakon Oktavijanovogpohoda

D. Rendi-Mioevi se primarno i nije bavio tim natpisom, ve ga donosi uzgred, govorei o "pravom terminacijskom natpisu" naenom nedaleko Jablanca, u suhozidnoj konsrtukciji koja se okomito sputa s Velebita prema moru (NOVAK 1965: 108; RENDI-MIOEVI 1968: 63-73). Njegovo je itanje
171 Brunmidov sloboan prijevod ovog itanja bio je: "Po dogovoru ovo je meda izmeu Ortoplina i Parentina. Pristup do ive vode (koji se nalazi na parentinskom zemljitu) Ottoplinima je dozvoljen" (BRUNSMID 1901: 100-101). 172 Rije pas(s)us u natpisu moiemo tumaiti dakle i kao particip glagola patior ipation passus sum 3=trpjeri, doputati). Passus moemo itati kao korak, ali i kao particip glagola pano {pando 3, pandi, passum=pmi&ti, pruiiti). 173 Slobodan bi prijevod ovog itanja bio: Dogovorom o granicama izmedu Ortoplina i Parentina, pristup ivoj vodi Ortoplinima je dopusten u lirini od pet ^totina koraka.

ovog graninog natpisa Ex dec[r(eto)J/P(ubti) Cornel[i]/Do(l)label(l)ae/leg(ati) pr(o) pra[et(ore)]-ili: leg. pr. pr. A[ug(usti)(?)J [termini positi (?)/int(er) Beg(i?)os et Ortopli[n(os).J. Natpis svjedoi o razgranienju Ortopiina i Bega, uz spomen upravitelja provincije Dalmacije, Publija Kornelija Dolabele (Publius Cornelius Dolabella). Natpis datiramo u poetak 1. stoljea poslije Krista (izmeu 14. i 20. godine poslije Krista). Prema ovom miljenju, u sluaju "Pisanog kamena" radilo bi se samo o "privatnom" dogovoru Parentina i Ortoplina (RENDIMIOEVI 1968:65). . ^ ^ ^ ^ ^ i ^ U pravnom smislu ova su dva natpisa doista razliita. U jednom se pojavljuje namjesnik provincije kao posrednik, a u drugome ne. Pravne su formule takoer bitno razliite i govore o potpuno razliitim razinama pravnog uredivanja odnosa. "Pisani kamen" ipak nema slubeni karakter kao prije spomenuti natpis iz Jablanca. Meutim, veliko je pitanje radi li se u sluaju "Pisanog kamena o sporazumu samih zajednica, bez ikakvog posredovanja ili znanja samih institucija slubene vlasti (upravitelja provincije ili nekih drugih pravnoadministrativnth tnstitucija). Ovi se natpisi se u svojoj biti ipak ne razlikuju. Radi se prije svega o vjenom problemu korirenja ogranienih resursa u krkom ekosustavu te o potrebi da se reguliraju odnost razliitih druivenih zajednica i pojedinaca, koji dijele upravo isti ekosustav ili prostor. U sluaju "Pisanog kamena" rimska je vlast intervenirala i u sluaju pristupa vodi, koja je na ovom krkom prostoru bila dragocjena. Zbog toga su te zajednice bile u stainom nadmetanju i meusobnoj borbi. Zajednice su vrlo esto, zbog sebe samih i svojih vlastitih ogranienja, bile prisiljene i na kompromise i sporazume. Nakon rimske okupacije, rimska vlast je arbitrirala u veini ovih sluajeva. Moda su ponekad stanovnici ovih teritorijalnih zajednica dolaziii do sporazuma sami, esto i bez posrednika, onako kako su to stoljeima inili i prije rimskog osvajanja. Rimska je vlast doputala odreenu razinu samouprave, naravno pod uvjetom da to ne ugroava temeljne interese imperija. Ipak, slubent je nadzor morao postojati. To govori o stanovitoj toleranrnosti rimske uprave, ali i o njezinoj namjeri da epihorske zajednice ipak dri pod stalnom kontrolom. Mogui sukobi mogli su vrlo lako destabilizirati funkcioniranje osjetljivog sustava rimske provincijalne uprave.
m 1

Prostor oko Pisanog kamena" na Legencu i sam natpis ostavljaju jo mnogo prostora za budua promiljanja i istraivanja. Bilo kako bilo, radi se o razgranienju dviju zajednica, Ortoplina i Parentina, u nekom neodreenom vremenu rimske vlasti. Ipak, natpis bi moda mogli datirati u 1. stoljee poslije
u

174 Ovdje takoer donosim autorovo itanje u obliku u kojem se pojavljuje u objavi natpisa (RENDI'MIOEVI 1968: 70).

204

205

Povijest Ja^ Krista. U tome pomae i spomenu granini natpis iz Jablanca, koji je Duje Rendi-Mioevi precizno smjestio u konkretan vremenski kontekst, poetak L stoljea poslije Krista. Dakle vrijeme kada japodske zajednice definiraju svoj teritorijalni i drutveni ustroj u potpuno novim okvirima. Ortopline veina autora smjeta u okolicu dananje Stinice kod Jablanca, a Patentine u prostor Gornjeg Kosinja, gdje je zabiljeen vei broj japodskih lokaliteta {PATSCH 1900a: 21-23; BRUNMID 1898: 174-176; 1901: 101; BAKARI 1988: 158-159; 1990: 90-91). Ortoplini su ivjeli u mjestu koje Plinije naziva Ortoplinia (Ptin. N H. III, 21, 139-41; MAVHOFF 1906: 289), a Ptolemej "OpTorcka (Ortopa; Ptoi II, 16)> Anonimni Ravenjanin Ospela (Anon. Rav. IV. 23)- Neka miljenja Ortoplu povezuju i s imenima koja je u svojoj Oplovbi zabiljeio Pseudo-Skilak (Pseud. $cyi 21): 'Gtoiol i IU5f|rai. Muller je u svom komentaru jednostavno spojio ova dva imena, promijenivi ih u Ortopeletai, te temeljei svoje miljenje na Plinijevom, Ptolomejevom i Ravenjaninovom navodu, ukazao da se radi o navodu imena Ortople (MULLER 1855: 27). Kasniji autori su prihvatili ovu intervenciju u izvorni tekst i tumaili je takoer kao spomen Ortopie (PATSCH 1900a: 21; 1990: 29; MAVER 1957: 250). Sui je u svojoj detaljnoj analizi Pseudo-Skilakovog teksta dokazao da intervencija nije na mjestu, te da spomenuti navod nema nikakve veze s Ortoplom (Sui 1955: 153-154). Begi 'ili Begii \z terminacijskog natpisa naenog izmeu Jablanca i Stinice vjerojatno pripadaju prostoru antikog Vegija (Vegium), koji ubiciramo u dananji Karlobag (Bag; Plin. N. H. UI 21, 140; Ptoi II, 16 Oueyra). Anonimni Ravenjanin ovo mjesro naziva Bigi (Anon. Rav. IV, 22; MAYER 1957: 355; RENI-MIOEVI 1968: 69-70).
y

apodi nakon Oktavijanovog pohoda

romanizacije japodskog prostora intenzivira, Taj proces podrazumijeva prije svega vojnu kontrolu svih podruja, izgradnju mree puteva, regrutiranje lokalnog stanovnicva za potrebe rimske vojske (to naravno izaziva i revolt), irenje rimskog gradanskog prava, razvoj lokalnog ivota preko mree municipija, ekonomske kontakte i imigraciju romaniziranih stanovnika (ALF6LDY 1990: 211-219). O mreiantikih puteva, koji inte^ ustroja irnperija, najvie obavijesti donose vrela Tabula Peutingeriana i Ittnerarium Antonini. Tabula Peutingeriana dobila je ime po njemakom humanistu Konradu Peutingeru, koji ju je prvi puta objavio u 16. stoljeu. Duga je 6 metara i 30 centimetara iroka, a reproducira cestovnu mreu rimskog imperija (MILLER 1888). Na japodskom prostoru Tabula prikazuje slijedee postaje: Tarsatica (Tarsatika, na prostoru dananje Rijeke) XXSenia (danas Senj) XXAuendone (Avendona, antiko naselje u Hrvatskom polju, u podnoju gradine Crkvina u Kompolju) X Arypio (Aripij? = Arupij, Veliki i Mali Vital u Prozoru kod Otoca; Tab. Peut. IV, 2) XEpidotio (Epidocij, Kvarte kod Peruia?) XVI Ancus (Anko, Siroka Kula?) XV Ausancalione (Auzankaliona, Lovinac ili Medak) XVI Clambetis (Klambete; Tab. Peut. IV, 3) i dalje prema Dalmaciji (Sui 2003: 431-433).
175

U trenutku kad je natpis uklesan, Ortoplini su vjerojatno gospodarili ne samo primorskom (podgorskom) padinom ve i vrnim dijelom Velebita, moda i dublje prema zagorskoj (likoj) strani. Natpis se nalazi na osjejivom stratekom mjestu, jednom od prolaza prema Kosinjskoj dolini (moda prema sredistu zajednice Parentina?). Ipak, bilo bi pogreno ovusituaciju automatski primjenjivati na sva razdoblja tisuljernog trajanja ovih zajednica. Oni su dijelili prostor planine, koristei njezine resurse. Moda je jedna zajednica u jednom razdoblju bila jaa, a druga je moda dominirala u nekom drugom vremenu. Bez dvojbe, natpis svjedoi o tome da je Velebit spajao i povezivao, a ne razdvajao. Smatra se da su Rimljani, neposredno nakon uguenja Batonovog ustanka, radi lakeg upravljanja Ilirik podijelili u provincije Dalmaciju i Panoniju. Japodski je prostor, gotovo u itavom svom opsegu, obuhvaen provincijom Dalmacijom. Dalmaciju je odmah nakon ustanka August oduzeo Senatu i svrstao meu carske provincije. Prvi njezin namjesnik, legatus Augusti pro praetore, postao je Publije Kornelije Dolabela. Uklapanjem u rimski provincijalni ustroj proces se

Peutingerova nam karta, dakle, prikazuje vanu rimsku komunikaciju, koja je pratila obalu od Tarsatike preko postaje Ad Turres \ kod Senja skretala u unutrasnjost. Zapravo, u Tabuli su od Tarstatike do Senja ucrtana dva pravca, Jedan slijedi obalu, prolazi preko postaje Ad Turres (najvjerojatnije u okolici Crikvenice ili Selca) i dolazi u Senj (KRIVANI 1974: 47; Sui 2003:431-433). Drugi prolazi zaleem i najvjerojatnije ne ulazi u sam grad, ve dolazi iznad Senja, zaobilazei strm i zavojit put koji se sputa do grada. Nova moderna brza cesta od Rijeke do ute Lokve, danas u fazi izgradnje, u grubim crtama slijedi logiku ove trase. Put najvjerojatnije izbija u utoj Lokvi, gdje je i danas veliko krianje Kneieve Jozefine (Karlovac - Senj), cesre prema Otocu i nove autoceste A 1, Zagreb-Split (SZAVITS NOSSAN 1970: 127-165). U utoj Lokvi vjerojatno se nalazila manja putna postaja (VEKI 1996: 35-40). Sustavno je istraivanje antikog lokaliteta u 2utoj Lokvi od 2000. do 2003. godine, vodila mr. sc. Tatjana Kolak iz Muzeja Like u Gospiu. Rezultati istraivanje jo nisu objavljeni, a iskopani je materijal u fazi obrade.
176

175 Za citate ovog vrela koristio sam izdanje Peutingerova karta 1976. Konrad Miller u svom iidanjudonosizaistamjestarazliirebrojevesegmenata {Tak Peut.V 2,3). Zapravo umjesto segmenta IV. za ista mjesta stoji segment V. (MILLER I88S). Vidjetn MJLLER 1916:463-466. Hrvatski prijevod u izdanju SulevcknjlgeAntikigrad na istonomladranu, B. Kunci-Mak*
t

vi(Sui 2003: 431-433).

176 Veki sugerira i njerin status, statio (VEKI 1996: 38). Bei daljih istraiivanja, posebke valoriziranja iireg prostora, ukljuujui i proscor nedalekog Vratntka (s izuzetno znaajnim naiazima), za sada ne moiemo donosln konane zaldjuke.

206

207

Povijest japoda.

Pristup

Japodinabon Oktavijanovogpohoda Hrvatski bi prijevod ovog vrela glasio: 272 273 8 Od Akvileje kroz Liburniju 9 u Sisciju 1 do Izvora na Timavu 2 do Avezike 3 do Kod jabuke 4 do Kod Natpisa 5 do Tarsatika 6 do Kod Kula 7 do Senije 1 do Avendone 2 do Arupija 3 do Bibija 4 do Romule 5 do Kvadrate 6 do Na Granici 7 do Siscije 213 tisua koraka 12 tisua koraka 12 tisua koraka 18 tisua koraka 17 tisua koraka 17 tisua koraka 20 tisua koraka 20 tisua koraka 18 tisua koraka 10 tisua koraka 10 tisua koraka 10 tisua koraka 14 tisua koraka 14 tisua koraka 21 tisuu koraka.

Ne smijemo zaboraviti spomenuti niti natpis naden na Vratniku (LJUBI 1892: 1~3;PATSCH 1900a: 93-95; 1990: 86-88},kojispominjespelej bogaMitre to ga svojim trokom podie Hermo (Hcrmes), rob Gaja Antonija Rufa, ravnateija pote izakupnika dravne carine C. Antonius Rufus praefectus vehiculorum et conductorpubliciportorii (CIL III 13283; LJUBI 1892: 1-3; PATSCH 1900a: 93-95; BBUNMID 1898: 189-190). U Senju se nalazio jedan od ureda (stattones) ilirikog portorija> carine: publicum portorit IUyrki (Sui 2003: 156; GLAVII 1994: 54). U blizini ute Lokve i Vratnika autori spominju i ostatke rimske ceste (LJUBI 1892: 1-2; BRUNMID 1898: 188-189; PATSCH 1900a: 93, 94; 1990: 86-88). Carinski ured, ostaci ceste, prisutnost stranaca, porijeklom iz udaljenih dijelova rimskog imperija, samo su neki od pokazatelja izuzetne vanosti ovog prostora u gospodarskom, kulturnom i drutvenom integriranju itavog Ilirika u rimski provincijalni sustav. Procesi integracije jasno su vidljivi ve poetkom 1. stoljea poslije Krista, gotovo odmah nakon umirenja ovog prostora. Oni su zapravo bili nastavak onih akulturacijskih, gospodarskih i politikih proimanja, koja u kontinuitetu traju od ranijih vremena.
t

274

177

(Antoninov itinerarij) iz 3. stoljea poslije Krista, opisuje komunikaciju koja preko japodskog prostora ide prema Panoniji:
Itinerarium Antonini 272 273 8 Ab Atjuilcia per Libumiam 9 Sisciam mpm CCXIII sic I Fonte Timavi mpm XII lAvesica mpm XII 3 Ad Malum 4 Ad Tttulos 5 Tharsatico 6Ad Turres 7Senia 274 1 Avendone 2Arupio 3 Bibium 4 Romula 5 Quadrata 6AdFines 7Siscia (PARTHBV, PINDER mpm XVIII mpm XVII mpm XVII mpm XX mpmXX mpm XVIII mpmX mpm X mpm X mpm XIII! mpmXIIII mpmXXI

uglavnom se poklapaju u imenima glavnih postaja sve do Arupija. Uglavnom se poklapaju i po milijaciji, osim sto 7iwzzaudaIjenostizmeu Senja i Avendone donosi 20, a Itinerarium 18 milja (Tab. Peut. V, 2; Itin. Ant. 273, 7; 274, 1). Radi se, dakako, o neznatnom razilaenju. Cesta je, prema oba izvora, od Vratnika i ute Lokve, preko Rapajinog Klanca, ila prema Avendoni (Kompolje), a dalje preko vice do Arupija (Prozor). Mileti je u svom radu o rimskim cestama u Dalmaciji, gdje se opirnije osvre i na rimske ceste na prostoru Like, pogreno proitao podatke koje navodi Itinerartum o udaljenosti izmeu Avendone i Arupija (MILETI 1993: 125). Umjesto 10 milja, on je proitao 18 milja. Novu dionice ceste kartirao je po svom itanju Itinerarija i produio za osam milja (MILETI 1993: 124, sL 1). Prema njegovom miljenju, trasa ovog odvojka ila bi preko Klanca i kara ( MILETI 1993: 125). Time automatski postaju pogrene i sve vrijednos u nizu nakon Arupija. Itinerarium \ Tabula pokazuju identinu udaljenost izmeu Avendone i Arupija, dakle nema potrebe za domiljanjem nekog novog pravca.
Itinerarium \ Tabula

1848: 129-130)

Dva se itinerarija nakon Arupija razdvajaju. Itinerarium Antonini opisuje put prema Sisciji, spominjui posraje Bibium (Bibij, zapravo Btvium}, * Romula
17

\77 Zbog ujednaenosri i tonosci preuzimam hrvatski prijevod B. Kunn'-MakvL, tiskan u drugom iidanju Suicva Anrikoggrada na istonom jadranu (Sui 2003: 429). 178 Patsch smjeita Bibium ujanje na izvoru Gacke (PATSCH 1900: 30-31).

208

209

Povijest Japada. Pristup (Romula) Quadrata (Kvadrata), AdPines (Na Granici)' i Siscia (Siscija, dananji Sisak; Itin. Ant. 274, 2-7). Sve postaje osim Bivija navodi i plosna Tabula Peutingeriana (Tab. Peut. IV, 3-5), postavljajui ih na trasu ceste o Emone prema Sisciji (Patsch 1990: 37). Razdaljine su takoder iste, izuzev udaljenosti izmeu mjesta Ad Fines \ Siscije, koja prema Tabuli iznosi 20 milja, a prema Antoninovom itinerariju milju vie. Tabula pak prati rimski magistralni put od Akvileje prema Dalmaciji, koji je iao rubovima vrlo esto plavnih krkih polja, zavala i udolina. Od Arupija preko Janja tee gornjim rubom Peruikog i ka~ snije Likog polja. Gotovo identinu prostornu logiku slijedili su i projektanti nove autoceste A l od Zagreba do Splita. Prema nekim miljenjima, rimska magistralna cesta od Akvileje prema Maloj Aziji, kima antike Dalmacije, od Lovinca ide prema malohalanskom prijevoju (Mali Halan, 1044 m n. v,) i Kraljiinim Vratima te Obrovcu (SZAVITZ-NOSSAN 1970: 128). Prema drugoj varijanti, ona ide prema Graacu i prije Malovanskog prijevoja (893 m n. v.), skree prema Dubokom Dolu, podno june padine Tremzine, prema Burnu (Ivoevci kod Kistanja; PEJNOVI, VUJASINOVI 1998: 32; MILETI 2004: 17-18). Tada bi malohalanski put bio "samo" vicinalni pravac. Pretpostavka da se glavna cesta, opisana u Tabuli, kod Peruia ravala na jstoni (preko iroke Kule, Vrepca i dalje) i zapadni krak (preko Mctka), jo uvijek nema jaeg oslonca u samom prostoru (MILETI 1993: 126-127). Moja je radna hipoteza da su nalazi iz Metka trag ceste koja se iz Vegija preko Otarijskih vrata penjala na Velebit, pa se preko Bruana, Rizvanue, Likog itluka i Poitelja sputala u unutranjost. Glavnoj se cesti prikljuivala vjerojatno negdje na podruju Lovinca.
179 53 ]S1

Japodi nakon Oktavijanovogpohoda Patsch je donio neznatno drugaije itanje, osim sto je na kraju vidio milijaciju CC, dvije, a ne tri stotine milja kao kod Brunmida (PATSCH 1990: 59-60). Brunmid nije niti priblino ubicirao ni primorsku ni Hku velebitsku trasu spomenuiog puta, premda spominje podzide blizu Vidovca i pretpostavlja da su oni mogli pripadati cesti koja se serpentinama penjala uz Velebit (BRUNSMID 1898: 150-171, 177-179; 1901: 92-99). Ivan DominikVukasovi, senjskikanonikiotokiupnik,usvom2^^wom / povijesnom novom opisu Karbvakoggeneralata u Kraljevini Hrvatskoj iz 1777. godine spominje tragove rimske ceste u Lovincu, nedaleko prijelaza preko Riice, u podnoju prapovijesne gradine Cvitue (VUKASOVI 2005: 160). Vukasovi izriito tvrdi da se radi o rimskoj cesti koja je "ila kroz itavu Liku pored brda Cvitue preko cijele planine Velebit na more" (VUKASOVI 2005: 160). Szavitz-Nossan za iste tragove ceste govori da se radi o putu koji vodi prema Udbini {SZAVITZNOSSAN 1970: 128, bilj. 1). Ovdje se stjeu put iz Karlobaga, magistralni put iz pravca Vrepca i Gornje Ploe, put prema Velebitu i put prema Udbini. Moderno vorite Gornja Ploa, krianje autoceste A l Zagreb-Split, dravne ceste GospiGraac te nedaleko skretanje za staru cestu preko Malog Halana, samo je dokaz kontinuiteta promerne vanosti upravo ovog spojnog prostora.
1S1

Time se, naravno, otvara pitanje itave mreie vicinalnih puteva koji su spajali razliita antika sredita na nekadanjem japodskom teritoriju, u svim smjerovima. Brunmid je bio miljenja da cesta od Karlobaga preko Metka sjevernim obroncimaVelebita ide prema Zrmanji i tamo prelazi Velebit (BRUNSMID 1898: 150,178-179). U istom tekstu Brunmid donosi itanje miljokaza iz Metka (CIL III2993; BRUNMID 1898: 178-179) na ijem kraju ita i oteenu milijaciju od najmanje tri stotine milja (CCC...) te doputa mogunost da sporedna cesta iz Karlobaga utjee u glavnu neto zapadnije od Metka (BRUNMID 1898: 179).
179 PatschRomulusmjeuupodnoijeKapele(PATSCH 1900; 31). 180 SuiAd Finessmjchi u Veliku Kladuiu (Sui 1990: 2). Ostali su autori predlagali razlicite ubikacije Busevac, Topusko i druge. Zaninovi je ustvidio da je ovaj toponim predstavljao refleks stare granice izmeujapoda i Kolapijana, kojaje isla obroncima Zrinske i Perrovegore (ZANTNOVI 1986: 64). 181 OtomemodasvjedoeinalazinatpisauPocitelju(PATSCH 1990: 58-59; KOLAK 2001: (38139). Pregied terena bio je oteian zbog ostataka minsko-eksplozivnih stedstava.

U dosadanjoj su se Uteraturi esto spominjali ostaci rimskih puteva vidljivi u prostoru. Ponekad su autori samo prenosili usmenu tradiciju da su postojali tragovi cesta (PATSCH 1900a: 51, 93; LJUBI 1892: 1; BRUNMID 1898: 189). Kasniji autori pak prenose njihove navode. Provjeravajui ih terenskim pregledom, nisam gotovo nigdje mogao ustanovi tragove koje su spomenuli brojni istraivai. Ipak, u jesen 2005. godine uspio sam snimiti tragove puta o kojemu govori Vukasovi, a koju je 60-tih godina 20. stoljea dokumentirao SzavttzNossan (VUKASOVI 2005: 160; SZAVITZ-NOSSAN 1970: 128, bilj. I). Tijekom nedavnih istraivanja, u okviru znanstvenog projekta Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutranjosti u prapovijesti i antici Ministarstva znanos, obrazovanja i porta R H (voditelj dr. sc. Boris Oluji), ustanovljena je i gotovo itava trasa rimske ceste koja je od Vegija ila prema Otarijskim vratima (955 m n. v.). * Time je potvreno da je postojala
183

182 Ovo je vnjedno djelo za tisak priredio i komentarima opremio povjesniar eljko Holjevac, 183 Srdano zahvaljujem naelniku opine Lovinac, g, Hrvoju Raiu na pozivu i mogunosti da obavim mjerenje i dokumentiranje spomenutog puta. 184 Istraiivanje jezapoelou veljai 2005. godine. Najsrdanijezahvaljujem gospodinu Vladi Prpiu iz BaSkih Ostarija, planinaru t za[jubljeniku u Vclebit, na dragocjenoj pomoi i vodstvu po vrletima piimorske padine Velebita, Dijelovi su ove rimske cesie izmjereni i fotografski snimljeni, a trasa je gotovo u djelosti rekonstruirana, U tijcku su radovi na njezinoj zatiti, daijem istraiivanju i objavi rezultata u posebnom radu^
(

210

211

Povijest Japoda, Pthtup

rimska prometnica koja je povezivala Vegij s njegovim prirodnim zaleem, to smo dosada samo pretpostavljali, a!i bez materijalnih dokaza (siike 18 i 19). Njena trasa uglavnom se poklapa s trasom tzv. "Karoline", izgraene sredinom 18. stoljea. O gradnji ranonovovjekovnih puteva detaljno je pisao SzavitzNossan (SZAVITZ NOSSAN 1974; 134-140), Graditelji kasnijih cesta, Filip Vukasovi (1755-1809; "Terezijana , 1784.-1786.) i Josip Kajetan Knei (17861848) te njegov suradnik Simo Keki ("Kneieva cesta", 1844.-1851.)> izabrali su bitno razlik smjer trase (SZAVITZ NOSSAN 1974: 140-152). Spomenute su ceste, naravno, samo neki o brojnih prometnih pravaca koji su sjekli masiv Velebita, spajajui jadransko proelje i kontinentsku unutranjost (PEJNOVI, VUJASINOVI 1998: 29-49). Spajajui ih, generirale su izuzetno raznoliku, a opet jedinstvenu cjelinu. Ove su antike komunikacije samo nastavak prastarih prapovijesnih puteva i staza, koji su integrirali ne samo japodski etniki prostor, ve i udaljenije prostorno-povijesne cjeline. Velebit je u predantiko i antiko vrijeme bio ispresijecan cestovnim vezama obale i unutranjosti. Najvaniju integrativnu funkciju svakako imaju najpogodnija mjesraza prijelaz planine, prije svega prijevoji Vratnik (698 m n, v.), Oltari (1018 m n. v.), Veliki Alan (1406 m n. v.), Otarijska vrata (955 m n. v.), Mali Halan (1044 m n. v.). Masivi Male i Velike Kapele takoer nisu predstavljaH nepremostive barijere za gospodarsko i prometno povezivanje {prijevoj Mala Kapela 884 m n. v.). O dolinama Une i Zrmanje i njihovoj prometnoj vanosti, da i ne govorimo.
K

Zakljuna razmatranja

Sve to najbolje oslikava geostrateku vrijednost japodskog teritorija. Ispod ovih prijevoja, zahvaljujui najkraoj vezi s prirodnim zaledem, na obali se razvijaju prapovijesna i antika naselja Senia (Senj), Lopsica (Jurjevo), OrtopUnia (Stinica kod Jablanca), Vegtum (Karlobag). Senj je svakako najvanije i najvee naselje, koje prosperitet duguje najvie upravo svom geoprometnom poloaju (GLAVII 1994a: 41-58). Oba itinerarija, o kojima je ovdje bilo rijei, Seniji daju posebno znaenje. U TabuU je oznaena s dva tornjia, vinjetom za posebno vana mjesta. Mnogi su problemi ivota japodskog prostora u rimsko doba jo potpuno netaknuti i ostaju buduim istraivanjima. Poseban naglasak bit e na promiljanju rutvenih promjena koje donosi rimska uprava. Na ovom poiju jo nisu napravljeni gotovo nikakvi pomaci.

212

romiljanje povijesti jednog naroda promiljanje je njegovog nastajanja, promjene, preobrazbe, kontakata, mijeanja, trajanja u vremenu i prostoru. U znanstvenoj je literaturi veinom prihvaeno miljenje da se Japodi kao narod poinju stvarati u uzburkanom vremenu kasnog bronanog doba (12.-8. stoljee prije Krista), Na japodskom prostoru tijekom kasnog bronanog i poetkom starijeg eljeznog doba poveava se broj naselja i nekropola. Ova injenica svjedoi u prilog tezi o poveanju broja ljudi upravo u tom razdoblju. Ovdje se moglo raditi istovremeno o dolasku novih utjecaja (kulturnih i tehnolokih Inovacija) te dolasku novopridolica (mirnim putem?) koji se stapaju sa starosjedilakim stanovnitvom. Sve ove promjene mogle su rezultirati poboljanjem ivotnih uvjeta i smanjenjem smrtnosti. Na buduim je istraivanjima da deBniraju i utjecaj eventualnih klimatslh promjena na prijelomu 2.11. tisuljea prije Krista. Moda je zahlaenje u jednom dijelu Europe oko 1200, godine prije Krista izazvalo migracijsko kretanje prema jugoistoku. Kako se poveavao broj ljudi, poveavale su se i mogunosti u humaniziranju okolia (krenje uma, utvrdivanje naselja itd.). Lika, Ogulinsko-plasanska udolina i Pounje nudili su velik izbor za ivot pogodnih mjesta, prije svega mnotvo lako branjivih uzvisina s pristupom izvorima vode, panjacima i obradivoj zemlji, dovoljno prostora koji je mogao hraniti vee skupine Ijudi. Ovaj je prostor nudio istodobno i mogunost pristupa trgovakim putevima i dodire s udaljenim krajevima. Viestoijetni se proces prepletanja starog i novog vrlo intenzivno odvijao u razdoblju od 12. do 8. stoljea prije Krista. Upravo se tada postavljaju osnove za ono to emo kasnije moi nazivati japodskim narodom i japodskom kulturom. Kasnije se ove osnove samo nadograuju. U itavom dugom vremenskom razdoblju od tada pa sve do rimskog osvajanja 35. godine prije Krista, neosporan je kontinuitet naselja, materijalne kulture, organizacije prostora i pogrebnih obiaja. Japodsko je drutvo nakon 3. stoljea prije Krista prolazilo kroz razdoblje intenzivnih promjena. Sigurnoje da vano mjesto u transformaciji drutva imaju kontakti sa susjedima, prije svega s Rimljanima. Od 2. stoljea prije Krista Japodi se relativno esto pojavljuju u vijestima antikih pisaca, prije svega u kontekstu ratnih sukoba s Rimljanima. Predmeti u japodskim grobovima i naseljima svjedoe o intenzivnoj razmjeni predmeta i ideja (novac, luksuzni

215

Povijest japoda. Pristup predmeti, uvezena keramika i dr.). Sigurno je takoer da u odredenom trenutku dolazi i do drutvenog raslojavanja t izdvajanja odredenih pojedinaca koji su imali vodeu ulogu u upravljanju resursima i koordiniranju energije pojedinih zajednica. Moemo pretpostaviti da do ovog raslojavanja dolazi i tijekom ranijih razdoblja, ali se ono posebno intenzivira u vrijeme direktnih kontakata i sukoba s Rimljanima (nakon 2. stoljea prije Krista). Proces teritorijalizacije pojedinih zajednica kontinuirano traje tijekom itavog 1. tisuljea prije Krista. Ipak, on se posebno pojaava u vrijeme neposredno prije rimskog osvajanja. Krka polja uokvirena brdima i planinama zasebne su, ali i medusobno povezane prostorne cjeline. Ova su polja ujedno bila i povezni prostori kojima su tekle komunikacije koje su spajale jadranski, balkanski, panonski 't alpski prostor. Sredinja naselja pojedinih zajednica sve vie preuzimaju ulogu upravljanja prostorom. Sredinom I. stoljea prije Krista ona doista imaju osobine protourbanih naselja. Smjetena na lako branjivim uzvisinima, opasana bedcmima, bila su sredita itavih teritorija zajednica. U ovim su sreditima postojala odvojena mjesta za upravljanje teritorijem (vijemca u Metulu), a moda i mjesta zajednikog kulta. Glavni grad Metul svi brane kao zajedniko dobro i najveu vrijednost. Zato je dragocjen spomen vijenice na Metulu. Oktavijan u svojim memoarima i izvjeu Senatu (osnovni izvor za Apijanovu pripovijesc o pokorenju Japoda) govori da je Metul "glava" (glavno mjesto, prijestolnica) Japoda. Antiki pisci pri spomenu japodskih mjesta koriste termin "grad" dakako ne u punom smislu samog antikog grada. Radi se o vanijim naseljima koja su moda i imala neke protourbane ili urbane karakteristike. Ipak. antiki su pisci u japodskim gradinama prepoznavali neke (antike) kriterije urbaniteta koje su vea japodska naselja moda i mogla zadovoljavati: postojanje fortifikacija, uloga sjedita vlasti nad okoinim teritorijem, odvajanje javnog prostora, postojanje naseobinskih dominanti (akropola, refugiji, gomile, zernljani humci i nekropole ravnih grobova, kultna mjesta). Viestruki bedemi Viniice (Metui), Vitla (Arupij), gradine Veliki Obljaj u Gornjim Vrhovinama, Lipove Glavice i drugih, doista i danas izgledaju impresivno. Naravno, nisu samo sredinja naselja bila utvrena. Velik broj japodskih gradina bio je opasan fortifikacijama. Njihov izgied i nain gradnje ovise o osobinama prostora u kojem su se nalazila naselja. Najee se radi o kamenim fortifikacijama, ponekad ukombinaciji sazemljanim nasipima, rovovima i drvenim palisadama. Neki su znanstvenici miljenja da postojanje bedema ne mora nuno znaiti da je u njihovoj gradnji morao sudjelovati velik broj Ijudi te da utvrena naselja i nisu nuno moraia imati mnogo stanovnika. Ipak, velika energija uloena u njihovu gradnju zahtijeva koordinaciju svih segmenata drutva. Energetske potencijale drutva netko je trebao usmjeravati i voditi, ak i u veoj mjeri ako se radi o manjem broju Ijudi.

Zakljuina razmatranja Sve navedene elemente spominje Oktavijan kada pie o pokorenju Japoda kao oevidac. Teritorijalnost je jedna od bitnih karakteristika Japoda. Promiljanje organizacije prostora pokazuje da su t manja naselja najee bila u odredenoj funkciji zajednice bez obzira radi li se o stratekoj kontroli prostora, ulozi u koritenju resursa (kontrola izvora, panjaka, plodnije zemlje i slino), Ona su se nalazila i u vizualnom kontaktu sa sredinjim naseljem. Sigurno je da se drustvena organizacija tijekom itavog tisuljea mijenjala, ali nam stanje istraenosti ne doputa sigumije zaljuke. Tek za razdoblje neposredno prije Oktavijanovog osvajanja moemo rei da se radi o teritorijima plemenskih zajednica s jasnom prostornom i drutvenom hijerarhijom. Istraivanja pokazuju da moemo odbaciti starije teorije o egalitarnosti japodskog drutva u ovom razdoblju. Japodski taoci koje je Oktavijan u odreenoj fazi opsade Metula osobno birao, pripadaju eliti Metuljana. Stariji su istraivai tragove drutvenog raslojavanja traili iskljuivo u pogrebnim obiajima i postojanju izdvojenih velikih grobnica sa skupocjenim prilozima. Budui da takvi grobovi nisu prepoznati u dosadanjim istraivanjima, japodsko se drutvo vrlo esto smatralo egalitarnim. Zato se jedino moemo nadati modernim multidisciplinarnim istraivanjima japodskih nekropola koja bi mogia rezultirati sasvim drugaijom slikom od one koje nam sugeriraju dosadanje objave japodskih nekropola. Osim toga, pogrebni obiaji samo su jedan od niza elemenata koje moramo uzeti u obzir u promisljanju odredenog drutva. Neupitna konzervativnost u japodskoj materijalnoj kulturi te uvanje odredenih tradicija u oblikovanju identketa u procesima dugog trajanja (predmeti osobnog i kolektivnog identiteta?) promatrana je iskljuivo u kontekstu siromanog i zaostalog drutva. Misiim da upravo ova konzervativnost moe biti jednim od znakova dubokih drutvenih razlika u japodskom drutvu* Intenzivni kontakti s rimskim svijetom sigurno su imali velik utjecaj na japodsku elitu. Mogue je i da se vrlo rano uspostavljaju meusobne veze i interesi (klijentela?). Preko tih kontakata i veza Rimljani se polako ukljuuju u gospodarski i politiki ivot jadranskog, balkanskog, panonskog i alpskog prostora. Oni se postepeno nameu kao najvaniji posrednici u trgovini i kontaktima helenistikog mediteranskog svijeta i "barbarskih" drutava u ovom dijelu Europc. U tome je posebnu vanost imao japodski teritorij, smjeten upravo na voritu spomenutih prostornih cjelina. Pretpostavke o siromatvu Japoda u vclikoj su mjeri i rezultat projekcije ranonovovjekovnog i modernog stanja (od turskih ratova do danas) na sva ostala vremenska razdoblja na prostoru Likc i Ogulinsko-plaanske udoline. Teze o siromatvu Japoda bile su temeljene i na izriitim Strabonovim tvrdnjama o siromanoj japodskoj zemlji. U ovoj sam knjizi pokuao pokazati da su Srrabonovi opisi nastali u vrijeme neposredno nakon Oktavijanovog osvajanja

216

217

Povijtst Japoda. Pristup (ratna razaranja, odvoenje ljudi u ropstvo, prilagodba novom kontekstu i drugo). Osim toga, treba uzeti u obzir i percepciju siromatva i bogatstva mediteranskog antikog ovjeka. To to nema maslina, vinove ioze i vina ve se moglo smatrati siromatvom (Strabonov spomen jema i prosa u japodskoj prehrani> Dionove opaske o Panoncima). Obilje vode, panja, obradiva zemlja, stoka (brojni osteoloki ivotinjski ostaci goveda, ovce, konja, koze i drugih tvotinja) nipoto ne upuuju na mehaniku tezu o siromatvu Japoda. Skupocjeni predmeti u japodskim grobovima, ostavama i naseljima (jantar, novac, uvozna keramika, metaini predmeti i slino) samo potvruju ovu rezu. Jedan od temelja japodskog bogatstva svakako je stocarstvo. Njihova zemlja prua sve preduvjete za raznoliko bavljenje stoarstvom. Planinski panjaci Kapele, Velebita i drugih planina nude sonu Ijetnu ispau. Naselja na primorskim padinama Velebita ovisila su o koritenju resursa vrnih dijelova planine, ali i o postojanju stalnih veza sa stanovnitvom s druge strane (koje takoder intenzivno koristi resurse planinskih prostora). Veliina prosrora namijenjenih stoci (torovi i ograde), koritenje ljetnih panjaka te brojni drugi pokazatelji svjedoe o vanosti stoarenja u svakodnevnom ivotu. Ovakav je nain gospodarenja nemogu bez kontrole prostora: izvora vode, panjakih povrina te puteva koji su omoguivali integraciju raznolikog i dinaminog japodskog teritorija (jadranska obala, planinska podruja, krka polja i udoline). Natpis ("Pisani kamen") o razgranienju i dozvoli prtstupa vodi Ortoplinima ivo svjedoi o tisuljetnoj praksi koritenja svih raspoloivih resursa planine u mjesedma bez snijega te nunosti meusobne suradnje stanovnika cjelokupnog prostora. Mislim da se ova tisuljetna praksa ne mijenja u veoj mjeri niti u antiko, srednjovjekovno niti moderno doba. Zato i ne mislim da se radi o stalnoj seobi u potrazi za ispasom, ve o periodinoj seobi u planinu od travnja do studenog te povrataka u dolinu (ili primorsku padinu) ttjekom ztme (estivage <> hivernage). Tijekom proljea i Ijeta koriteni su stalni Ijetni stanovi na podima (visoravnima od oko 800 m nadmorske visine) te u vrnim dijelovima planina, sa sjenokoama, vrtovima, malim obraenim poljima i vrtaama, a tijekom jeseni i zime stoka je silazila u dolinu. Radilo se o ustaljenim putevima i unaprijed dogovorenoj i ureenoj praksi. Nakon rimskog osvajanja u regulaciji ovth kretanja sudjeluje (ili barem brino nadgleda) i rimska drava Stazama japodskih stoara do nedavno su prolaziti brojni stanovnici podgorskth i likih sela. Masive Velebita i Kapele promatram kao povezni, a ne razdjeini prostor. Njihovu integrativnu funkciju pojaava ovisnost primorskih stanovnika o vezama sa zaleem te potreba Ijudi iz japodske unutranjosti za nabavljanjem soli za stoku. Stoga su potpuno neprihvatljive teze da je Velebit u prapovijesti bio nenastanjen te da je predstavljao razdjelnicu izmedu razlittih

Zakljuna razmatranja kulturno-povijesnih i prostornih cjelina. Resursi ove planine bili su previe vrijedni stanovnicima i like i podgorske padine, u svim razdobljima ovjekovog trajanja u ovom prostoru. Nia podruja Like i Ogulinsko-plaanske udoline raspolau dovoljnim koliinama vode i panjaka. Panjake Kapele, Velebita i drugih planina njihovi su stanovnici koristili zbog kvalitetne ispae, ali i zbog velike konkurencije u koritenju resursa. Transhumantno je stoarenje neizbjean odgovor na okoli, posebno ako se radt o vrlo velikom broju stoke i stanovnitva. Tijekom ljetnih seoba dio je stanovnitva ostajao u niim dijelovima i "uvao vatru", nastambe i imovinu. Slika bi ipak bila nepotpuna ukoliko ne bismo spomenuli i obradu zemlje (Strabon izriito spominje jeam i proso kod Japoda). Poloaj nekih japodskih naselja odreen je i blizinom veih povrina obradive zemlje (prtmjerice, Viniica i Carevo polje). Promatrati Japode iskljuivo kroz stoarstvo btlo bi potpuno promaeno. Radi se o nadopunjavanju obiju djelatnosti, ovisno i o mikroregionalnim prirodnim i klimatskim uvjetimai Na gradinskim naseljima nalazimo i ostatke metalurke djelatnosti. Eksploataciju kamenoloma, rudnika i rudnih leita tek treba pomnije istraiti (leita eljezne rude u Rudopolju, Donjim Pazaritima itd.). Predmeti svakodnevne upotrebe (nakit, odjea, obua, posue, orue, oruje) nisu samo nabavIjani iz drugih sredina ve su ih proizvodilt u radionicama koje su postojale na japodskim gradinama. Ne treba naravno zanemariti niti putujue obrtnike i trgovce. Trgovina, razmjena, ratovi i pljaka uklapali su Japode u kavu mreu interkulturalnog proimanja blieg i daljeg susjedstva. Sirovine za izradu bronanih i eljeznih predmeta mogli su nabavljati u neposrednom susjedstvu (sjeverozapadna Bosna, alpski prostor), a gotove predmete nabavljati zahvaljujui itavoj mrei trgovakih puteva (o kojima izritto pie i Strabon). Podjelu na Japode "unutar planina (Alpa)" te na one "s druge strane pianina (Alpa)" moramo promatrati iskljuivo u kontekstu Oktavijanovog pohoda 35. godine prije Krista. Ona je rezultat njegovog vienja japodskog prostora tijekom ratnog pohoda. Ostala vrela ovu podjelu jednostavno ne spominju. Nain organizacije prostora, koritenja prirodnih resursa, komunikacije, materijalna kultura i mnogi drugi elementi pokazuju jedinstvo japodskog prostora. Japodija je pokorena jednim pohodorn, unato injenici to su neki juni dijelovi kratkotrajno bili pod rimskom vlau. Oktavijan je slavio trijumf nad itavom Japodijom 29. godine prije Krista. Time se japodskt prostor uklapa u rtmski provincijalni ustroj. U antikom se razdoblju japodski prostor bitno mijenja. Gradi se mrea prometnica koje ga integriraju u raznoltku multikulturalnu cjeItnu. Naseljavaju se doseljenici iz drugih sredina i nastaju nova naselja (esto u podnoju starih japodskih gradina).

218

219

Povijesi

japoda.

Prisiup

Na velik broj pitanja jo uvijek nemamo odgovore. Oni se kriju u jo uvijek nedovoljno isrraenim lokalitetima Like, Ogulinsko-plaanske udoline, Gorskog korara i Hrvatskog primorja. Na ovim prostorima ranonovovjekovna i moderna usmena predaja govori o "Grcima" koji su ivjeli "prije nas". Oni su otili na "saonicama, kada je na dan sv. Ilije ili sv. Petra pao snijeg, da se vie nikada ne vrate". Kasniji su doseljenici i stanovnici istih prostora kojima su neko gospodarili Japodi, priom o "Grcirna" objasnjavali brojne tragove postojanja "drugih" u istom prostoru, u nekom prolom vremenu. Ova se pria vee uz velik broj lokaliteta koje danas gotovo sigurno moemo pripisari Japodima (Viniica, Trojvrh> Humac, Prozor, Veliki Obljaj, Lipova Glavica itd.). Pridjev "grki" nalazi se i u brojnim toponimima: Grko groblje, Grka kosa Ui slino. Dakle, tragom toponima "grki" gotovo nepogreivo moemo doi do prapovijesnog, vrlo esto upravo japodskog, eljeznodobnog naselja ili groblja. Rjee, ali jo uvijek esto, taj se toponim moe odnositi i na antiki ili srednjovjekovni lokalitet. No> uvijek je u odnosu s onim to vremenski prethodi onima koji nam prenose spomenute toponime.
185

Istina, mogue je zakljuiti da se doista radi o nainu objanjavanja prolosti prostora u kojem se ivi. Kljuevi razumijevanja samog modela jo uvijek su negdje skriveni. Mogue objanjenje da Grk znai neto staro, neto to je prije nas, u kontekstu mobilnih i nestabilnih drutava ranog novog vijeka ovog prostora, takoer nije posehno uvjerljivo. Prije svega, ako uzmemo u obzir da govorimo o relativno zatvorenim drutvima, tradicionalne usmene kulture, rijetko otvorenima eventualnom formalnom humanistikom obrazovanju svojeg doba. Princip je drugotnosti moda blii moguem rjeenju. Ovaj nas model moda vie pribliava srednjovjekovnom porijeklu samog arhetipa. Grk niti ovdje vjerojatno nije znaio pravoslavni niti moda ak onaj druge vjere. On je moda jednostavno mogao oznaavati drugoga. Njemu se pripisuje neto to ne pripada naraa. Ovi su "Grci" onime to je ostalo iza njih: gradinama, suhozidinama, gomilama, ternama, lokvama i putovima, kasnije stanovnike pouavali o preivljavanju u surovom okoliu planina, kamena i uma. Predaja se prenosila, a rime i znanje o prostoru. Na nama ostaje briga da njihove poruke i dalje odjekuju prostranstvima naeg kra.

185

Za Vtmicu ovu mi je predaju kazivao Mijo Jurii iz akovca Osrarijskog (29. 11. 2002.): "usred Pecrove pao je sm'jeg preko metra ce su Grei koji su m iivjeli na vlaicama i volovima otiilt da se nikada ne vrate".

220

Pokretni nalazi i vanija nalazita japodske kulture eljeznog doba

1200. - 800. pt Kr. (Ha A1-B2) Karakteristicna arheoloka graa lune fibule s dva diska na luku, velike lune jednopetljaste Gbule, dvodijelne fibule s ravnom nogom, spiralne naoalaste fibuie manjih dimenzija, ogrlice od jantarnih zrna, spiralno naoalasti privjesci sa cijevastim srednjim dijeiom, keramike posude s potkoviastim i koljenastim drskama, posude s facetiranim i kaneliranim obodom Vanija naJazita Bezdanjaa, Vrebac, Smiijan, Kompolje, Prozor, Medak, Velika Popina, Liko Lese, Graac, Trnavac, Mlakva, Lovinac, Sfroka Kula, Toli, Viniica kod Josipdoia, pilja u kanjonu Jadove - Gornja Ploa, Cerovaka donja peina

Luna jednoperljasta fibula iz Vrepca (PJZ 1983: T, LIV, 5)

223

Povijcst japotht. IVtstup

I*rilozi
ferza Vrebac, Smiljan, Kompolje, Prozor, Medak, Cerovaka donja peina, Liko Lesce, Graac, Trnavac, Mlakva, Lovinac, Siroka Kula, Toli Vmiica kod Josipdola, Jezerine, Golubi, Jurjevo 600. - SfJ 0. pr. Kr. t

E. fiuu

800. 700, pr. Kr. (Ha B3 C1)

HB
Vrebac, Smiljan, Kompolje, Prozor, Medak, Graac, Trnavac, Mlakva, Lovinac, iroka Kula Viniica kod Josipdola, Jezerine, Golubi, Ripa, Kekia Glavica, Lipova Glavica

kalotaste kape nasivene sknim bronanim dugmetima, spiralne naoalaste fibule, fibule tipa Golinjevo tree generacije, fibule tipa Prozor, pijaviaste (sanguisuga) fibule, privjesci u obliku praporca, masivne nanogvice, bronane dvodijelne sljepooniarke, ogriice od zrna jantara, konine posudes jeziastim drkama. bikonine are razgrnutog oboda

fibule s tri kuglice na 1 uku (a tre bottoni), lunafibulas dugom nogom s okruglim ispupenjem na kraju noge, ploaste naoalaste fibule, jantarna plastika, ogrlice od jantarnih zrna, razni privjesci s ukrasima koji predstavljaju raziiite ivotinje (pticc, ribe, konji), okovi za pojas, ponekad ukraeni nizom stiiiziranih ratnika, eljezne igle, bikonine velikc i manje posude

Spiralno naoalasta fibula iz Prozora (Ratnici 2004: 362, 12)


00. - 600. ht Kr, (Ha (:i i C2) oglavlja od bronanog lima s iskucanim geometrijsklm ornamentima, kalotaste kape naivene sitnim bronanim dugmetima, jednopetljaste lune fibule sa zrnom jantara,fibules rebrastim lukom (poznate kao i gusjeniaste fibule), spiraltie naoalastefibule,fibules dva dugmeta na luku i dugom nogom s kuglicom na kraju, pravokutne plocice s ptijlm protomama, prrvjesci u obliku stiliziranih Ijudskihfigura(dominirajufiguriceena i ratnika) Vrebac, Smiljan, Kompolje, Prozor, Medak, Liko Lee, Graac Trnavac, Mlakva, Lovinac, iroka Kula, Toli, Viniica kod Josipdola, Jezerine, Golubi, Ripa 500- - 300. pr. Kr. certosa fibule, fibule s tri kuglice na luku, lijevane ploaste naoalaste fibule, fibule s glavom ili lukom u obliku ivotinje, ornamentirana jantarna i staklena zrna, bikonine urne s blago razgrnutim obodom, amforice s dvlje drke, alice s dvije drke koje nadvisuju obod Vrebac,Kompolje, Prozor, Medak, Graac, Trnavac, Mlakva, Lovinac, iroka Kula, Vmiica kod Josipdola, Jezerine, Golubi, Ripa, Kekia Glavica, Lipova Glavica, Vinica, rnomelj, Grobnik, Kastav

iifi
Oglavlje od bronanog lima sa tapiastim privjescima iz Kompolja (dokumenracija AMZ) Pektoral-prsni ukras iz Kompolja (Ratnici 2004: 382, 46.3) 224 225

Povijest japoda. I*ristup


10, poslijc Krisfci ranolatenska fibula, staklena zma s trl lica, okovi za pojas s reJjefnim predstavama ivorinja,fibules okruglim proirenjima i umetkom od jantara jli stakJa na nozi prebaenoj unatrag I spojenoj s lukom i s jednom spiralom, unaste certosa fibule, dvospirainefibuiesa zrnima jantara na luku, bronane "pasrske palice", fibuie s tri kuglice na luku, bikonine posude i male posudice s dvije drke, pektorali s antitetski postavIjenim konjskim protomama Vrebac, Kompoije, Prozor, Medak, Graac Lovinac, iroka Kula, Viniica kod Josipdola, Jezerine, Golubi, Ripa, Lipova Glavica, Vinica, Podemelj, rnomelj, Tromarija, Grobnik, Kastav dvopetljastefibule,najmlai oblici dvospiralnih fibula Jezerine, Golubi, Ripa sa zrnima na luku, unaste fibule ranolatenske sheme, fibule srcdnjolatcnske sheme sa peiijom na luku, kasnolatenskefibule,veliki broj igala, male pincete, krivi cljezni noevi, jantacna zrna u obliku ivocinja.

I*rilozi

LatenskafibulaizGrobnika {Keltoi 1984: 126, sl. 67)


7. fitta 1807180.-35. pt Kr. (Lt D) Prozor, Viniica kod Josipdola, jezerine, Golubi, Ripa, Lipova Glavica, Vinica, Podzemelj, Grobnik, Kastav ploastefibulemlade varijante, geme, nakit od srebra, profilirana jantarna zrna, eljezni bojni noevi, fibule ranolatenske i srednelatenske sheme

226

227

Izbor iz antikih literarnih vrela

STRABON, Geografifa
Strak IV, 6,1

Alpe su se prije zvale Albiji kao i Albioniji, pa je i sada kod Japoda visoko brdo koje dotie Okru i Alpe i zove se Albij, budui da se Alpe pruaju do onamo.
Strak IV, 6, 10

I Japodi (narod pomijesan od Ilira i Kelta) stanuju oko tih mjesta, i Okra im je blizu. Japodi su prije bili snani Ijudstvom i obiravaii su s obje strane planina, te su njima gospodovafi razbojnitvima. Naposljetku je August Cezar zaratio na njih i potpuno ih skrio. Njihovi su gradovi Metul, Arupini, Monetij i Vendon. Nakon njih je u ravnici grad Segestika uz koji tee rijeka Sava koja se ulijeva u Istar. Grad lei vrlo pogodno za rat protiv Daana. Okra je pak najnii dio Alpa gdje one dodiruju Karne i preko kojega se tovari iz Akvileje kolima prevoze u takozvani Nauport, ne rrmogo vie od eriri storine stadija puta. Odande se pak razvozi rijekama do Istra i tamosnjih podruja. Uz Nauport naime tee plovna rijeka koja dolazi iz Iliride, ulijeva se u Savu tako da se lako dovozi do Segestike, Panonaca i Tauriska. Uz grad se u Savu ulijeva i Kolapij. Obje su plovne i otjeu s Alpa. U Alpama pak ima i ivijih konja i goveda. Polibije kae da se u njima koti ivotinja posebna oblika> jelenonlika osim ije i dlake po kojima je slina vepru: da pod bradom ima kvrgu izraslinu od pedlja, s uperkom debljine drebIjeg repa na vrhu.
Strak V I I , 5, 2

Segesrika je panonski grad na sutoku vie rijeka koje su sve plovne i izvrsno je polazice za rat protiv Daana. Lei, haime pod Alpama koje se pruaju do Japoda, ujcdno keltskog i ilirskog naroda. Onamo teku i rijeke koje u grad dovoze tovare iz Italije i odrugud. Jer onome koji prelazi Okru od Akvileje u Nauport, naselje Tauriska, do kojega se dovoze kola, tristo je pedeset stadija.

231

Povijest Japoda. Pristup Neki kau i pet stotina. Okra je pak najnii dio Alpa koje se pruaju od retijske zemlje do Japoda. Blizu Nauporta je rijeka Korkoras koja prima terere. Ona se ulijeva u Savu, ona u Dravu, a ona u Noar kod Segestike. Odande Noar buja, jer prima Kolapij koji planine Albija tee kroz japodsku zemlju, i ulijeva se u Dunav kod Skordiska. Rijekama se veim dijelom plovi na sjever. Put od Tergesta do Dunava je oko tisuu dvjesta stadija. Nedaleko Segestike je i utvrda Siskija i Sirmij, a lee na putu u Italiju.
Strak VII, 5,4

Prilozi pripadaju Japudi i etrnaest liburnskih zajednica, od kojih neka spomenemo Lacinijenze, Stulpine, Burniste i Olbonenze. U tome sudbenom okrugu imaju italsko pravo Aluti, Flanati po kojima se zove zaljev, Lopsi, Varvarini i Aserijati koji su i oslobodeni poreza, a s otoka Fertinati i Kurikti.

III, 140
Inae su du obale od Nezakcija gradovi Alvona, Flanona, Tarsatika, Senija, Lopsika, Ortoplinija, Vegij, Argirunt, Korinij, Enona, zajednica Pasin, pa je a Telavij kojom zavrava Japudija. Otoci su toga zaljeva s gradovima, osim gore naznaenih, Asorcij, Arva, Kreks i Gisa Portunata. Opet je na kopnu, 160 milja od Pole, kolonija Jader. Tridesec je milja odande otok Kolent, a 43 milje uce rijeke Ticija.

Zatim slijedi plovidba uz Japode od tisuu stadija. Japodi naime ive na planini AJbiju koja je posljednja u Alpama i vrlo visoka, na jednu stranu doseu do Panonaca i Istra, a na drugu do Jadrana. Bojovni su, ali ih je potpuno skrio August. Njihovi su gradovi Metul, Arupini, Monetij, Vendon. Zemlja im je siromana, ponajvie se hrane jemom i prosom. Oruana im je oprema keltska. Tetoviraju se poput drugih Ilira j Traana. Nakon Japoda je plovidba uz Liburne, dua od prethodne za pedeset stadija. Unutar nje je rijeka uz koju tereti mogu ploviti do Delmaia i liburnski grad Skardon. Strab. VII, 5, 5 Du itave obale koju sam opisao su otoci Apsirtidi (pripovijeda se da je kod njih Medeja ubila brata Apsirta koji ju je progonio), zatim Kiriktika uz Japode, onda etrdesetak Liburnskih otoka, a zatim i drugi... PLINIJE STARIJI, Prirodosfov/je

III, 151
Obalu Ilirika napuuje vie od tisuu otoka, jer je more po prirodi plitko i struje se isprepliu po uskim tjesnacima. Otoci pred uem Timava slavni su po toplim izvorima koji jaaju kad je plima. Uz zemljite Histra su Cisa Pularija i otoci to ih Grci nazivaju Apsirtidima po Medejinome braru Apsinu koji je ondje ubijen.

IIL 152
Uz njih su nazvali Elektridima neke otoke s kojih da bi dolazila smola to je oni zovu electrum: nadasve pouzdan pokazatelj grke ispraznosti, tako da nikada nee biti jasno koje to od njih oni tako oznacavaju. Nasuprot je Jaderu Lisa i nekoliko onih koji se nasuprot Liburnima zovu Krateji, jednako brojni Liburnski otoci, Keladusa, Bavo nasuprot Traguriju i Bratija hvaljena zbog koza ... APIJAN, llirskf ratovi 16,48 Od Japoda pak unutar Alpa Moentinci i Avenani pristupie mu kako je napredovao, dok se Arupijci, najhrabriji i najbojovniji Japodi, povukoe iz sela u utvrdu i izbjegoe u ume uoi njegova dotaska. Cezar zauze grad, no ne spali ga, ponadavi se da e se oni predati. Kad su se predali, odlui neka ondje obitavaju. 17, 49 No, najvie su ga namuilt Salasj, prekoalpski Japodi, Segeani, Delmati, Desijci i Peonci, koji su daleko od Salasa. Oni nastavaju vrhunce Alpa, neprohodnih gora kroz koje je prelazak teak. Zbog toga su bili samostalni i utjerivali su dae od prolaznika.

III, 129
Histrija srri, kao poluotok. Neki su iskazali njenu irinu od 40, opseg od 125 milja, a zatim su za Liburniju koja se na nju nastavlja i za Flanatiki zaljev jedni odredili 225 milja, drugi za Liburniju 180. Neki su na Flanatiki zaljev Japudtju protegnuli s leda Histriji 130 milja, a zam su Liburniju nainili od 150 milja. Tuditan koji je pokorio Histre ondje je na svojemu kipu dao napisati: O D AKVILEJE D O RIJEKE TICIJA 2000 STADIJA

III, 139
Na Arsiju se sve do rijeke Ticija nadovezuje narod Liburna. Njegov su dio bili Mentori, Himani, Enheleji, Bulini i oni to ih Kalimah naziva Peucetima, a sada se sve jedim imenom zove Ilirik openito. Malo je narodnih imena koja su dostojna spomena, ili ih je lako izgovoriti. U skardonski sudbeni okrug

232

233

PovijestJapoda. Pristup 17, 50 Verer ih iznenadno napadne, na prepad preotme klance i opsjedae ih dvije godine. Nedostajalo im je soli kojom ponajvie oskudijevaju, te su prihvatiii posade. im se Veter udaljio, odmah izbacie posade i ovladae klancima, te ismijavahu Cezarove poslanike da nisu sposobni ulniti nita velikoga. 17, 51 Budui da se nasluivao sukob s Antontjem, Cezar ih odlui ostaviti samosralnima i nekanjenima za nedjela prema Veteru. Ne vjerujui u to, oni su skupljali mnogo soli i napadali rimsko podruje dok nije na njih poslan Mesala Korvin koji ih je pokorio glau. 18, 52 Salasi su, dakle, podvrgnuti na taj nain. Prekoalpski pak Japodi, snaan i divlji narod, odbili su Rimljane dva puta u manje od dvadeset godina, Napadali su Akvileju i opljakali rimsku koloniju Tergest. Dok je Cezar nastupao protiv njih strmim i neravnim putem, oni su mu ga oteavali obarajui stabla. 18, 53 Kad se uspeo, izbjegli su u drugu umu i vrebali na nj dok je nastupao. Budui da je stalno predviao neto takvo, odaslao je nekoltcinu na brdske vrhunce neka napreduju uz oba njegova boka dok on stupa naprijed nizinom i obara umu. Japodi provaljivahu iz zasjeda i mnoge ubijahu, no veinu ih pobiju oni koji su usporedno stupali vrhuncima. Preostali su se opet skupljali u guticima, napustivi grad kojemu je ime Terpon. Kad ga je zauzeo, Cezar ni njega nije spalio nadajui se da csc 'i oni predati. I predali su se. 1 9 > 54 Zatim je napredovao na slijedei grad, Metul, glavni grad Japoda. O n lei na vrlo umovitu brijegu, na dva vrhunca koje dijeli uski klanac. Za oruje sposobnih ljudi u punoj snazi bilo je ondje oko tri tisue, bojovnih i vrlo dobro naoruanih, koji su lako odbijali Rimljane dok su stajali oko njihovih bedema. Rimljani su podizali nasip, a Metuijani su nou i danju provaljjvali kroza nj i izazivali. S bedema su Ijudstvo gaali bojnim spravama kojih su se bili domogli za borbe to ju je Decim Brut ondje vodto protiv Antonija i Augusta. 19, 55 Kad im je bedem ve poputao, podigli su unutra drugi, napustili porueni i preli na novosagraeni. Rimljani su zaposjeli i spafili naputeni bedem, a uz drugi nasuli su dva nasipa i s njih su poloiii etiri mosta na bedem. Kad je to uinjeno, Cezar poalje nekolicinu naokolo na stranju stranu grada da bi opkolili Metuijane, a ostalima zapovijedi neka mostovima prijeu na bedeme. Sam se uspne na visoki toranj, te promatrae. 20, 56 Barbari su se po bedemu suelice suprotstavili onima koji su kuali prijei, a drugi su odozdo dugim kopIjima probadali mostove i veoma su se ohrabli kad je pao prvi, a zatim i drugi most. Kad je pao i trei, Rimljane je ve obuzeo posvemanji strah, te nitko nije stupao na etvrti most dok ih nije izgrdio Cezar koji je strao s tornja. Kad ih niti tako nije pokrenuo, uzme tit i sam ustra na most. 20, 57 S njime pohrle

Prilozi od asnika Agripa i Hijeron, te tjelesni straari Lut i Vola, samo etvorica, s nekolicinom posve odanih. Kad je ve prelazio most, postidje se vojska i uspne se hrpimice. I opet pada most, optereen, i Ijudi budu pod njime zatrpani, jedni poginu, druge iznesu satrte. 20, 58 I Cezar bi udaren u desnu nogu i obje ruke, no ipak se odmah uspne na toranj do zastave i pokaza se u punoj snazi, kako ne bi nastala nikakva pomutnja zbog pomisli da je poginuo. Da pak niti neprijatelji nebi pomislili da e se on predari \ povui, smjesta dade izraditt druge mostove. To je ponajvie ishrvalo Metuljane, te u se neoekivano bezvoljno borili. 21, 59 Slijedeega dana upute mu izaslanike, predaju pedeset talaca koje je odabrao, te prihvate posadu. Vojnicima iz posade prepuste drati vii vrhunac, a sami prijeu na drugi. Kad posada ue i odredi tm neka predaju oruje, oni se razgnjeve, zatvore ene i jecu u vijenicu i postave straare, te im reknu neka spale vijenicu dogodi li im se to strano, a sami pomamno navale na Rimljane. 21,60 Kako su napadali odozdo Rimljane na viem poloaju, bili su hrpimice strovaljeni. Straari su potpalili vijenicu, mnoge su ene ubijale sebe i djecu, druge su se sa ivom na rukama bacale u plamen, te su u toj bici od vatre propali svi za boj sposobni mukarci i veina nejakih Metuljana. 21, 61 S njima je spaljen i grad, i ne bijae nikakva traga od njega, neko najveega u onim krajevima. Kad je zauzet Metul, ostali se Japodi u strahu predaju Cezaru. Prekoalpski su se Japodi dakle tada prvi puta podvrgnuli Rtmljanima. Kad je Cezar odstupio, odmetnuli su se jedni od njih, Poseni. Na njih je poslan Marko Helvije, osvojio je njihovo podruje, krivce pobio, a osrale prodao. 22, 62 U segestiku su zemlju Rimljani prije provalili dva puta, no ntsu uzimaii taoce niti to drugo. Zbog toga su Segeani bili umiljeni. Cezar je na njih nastupao kroz panonsku zemlju dok niti ona jo nije bila podvrgnuta Rimljanima. DION KASIJE, Rimska povijest 49, 34, 2 Opravdanje Oktavijanova pohoda na Japode 35. pr. K r . ... Salasi naime, Taurisct, Liburni i Japodi niti ranije nisu prema Rimljanima nita inili kako je primjereno, ve su propustili isplatiti podavanja, a katkada su i prodirait na podruja koja su s njima graniilai harali; tadasu pakzbog njegove (Oktavijanove, op. prev.) odsutnosti otvoreno ustali. Zbog toga se okanio svega drugoga i sprernto se na njih...
Coss. Dio

234

235

Povijest Japoda. Prtstup Cass. Dio 49, 35 - 36 Oktavijanov pohod na Japode 35- pr. Kr. No to se dogodtlo poslije, a tada je nekima drugima naredio da podvrgnu ostale, dok je sam zavojtio na Japode. One unutar gorja koji ne obitavaju jako daleko od mora podvlastio je lake, a one na visovtma i s druge strane svladao je uz znatan napor. Utvrdiii su naime Metui, svoj najvei grad, odbili su mnoge rimske napade, spalili mnoge bojne sprave, pa su i njega samoga sruili s nekog drvenog tornja dok se kuao uspeti na zid. Kad ne samo da nt od ega nijc odustajao, ve dovodio jo eta, naposljetku su se priinjaii kao da se ele sporazumjeti, primili su u utvrdu posadu, po noi su je zatukli, zapalili su kue, jedni pobili sami sebe, a drugi i ene i djecu - tako da se Cezar ntje domogao nikoga od njih. Nisu se naime dragovoljno pobili samo ti, ve malo kasnije i oni koji su bili ivi zarobljeni. Kad su oni tako izginuli, a ostali su podvrgnuti ne uinivi nita dostojno spomena, zavojtio je na Panonce... prevela Bruna Kunti-Makvi

Kratice

236

KRATICE
AArchHung AcM AI AMZ ANUBiH AP ARR AV BASD CIL Acta Archaeologka Academiae Scientiarum Hungarkae, Budapest Archaologisch-epigraphische Mittheitungen aus OsterrekhUngarn^ Wien Archaeoogia lugoslavka, Beograd Arheoloki muzej u Zagrebu Akademija nauka i umjetnos Bosne i Hercegovine, Sarajevo Arheoloski pregled* Savez arheolokih drutava Jugoslavije, Beograd, Ljubtjana Arheoloki radovi i rasprave H A Z U (JAZU), Zagreb Arheololki vestnik, Ljubljana BuMetino di archeologia e storia dalmata Arheoloki muzej Spiit
f

Corpus inscriptionum Latinarum consilio et auctoritate Academtae litterarum regiae borusicae, Th. Mommsen et al., Berlin
t

Inscr. It. CBI


GGM GZM

Incsriptiones Italiae, A . Degrassi, Roma Centar za balkanoloka ispitivanja A N U B i H Geographi Graeci mtnores Glasntk Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, prijeJAZU Jugoslavcnska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, danas H A Z U

HAD HAZU JAZU

239

Povijest Japoe/a. Prhttip JHS JRS NSK OA Obavtjesti PJZ PRILOZI PUF RE REA RFFZd RIJAZU SANU SAZU VAMZ VAHD VDI Vesnik Vm VHAD Journal of Hellenic Studies^ London Journal of Roman Studies, London Nacionaina i sveuilina knjinica u Zagrebu Opuscula archaeologica Zagreb
f

Obavtjestt, Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb Praistorija jugoslavenshih zemalja, C B I A N U B I H , Sarajevo, I-V Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu (Prije: Institut za povijesne znanosti Sveuiiita u Zagrebu), Zagreb Presses Universitaires de France, Paris Real~Encyclopadie der classischen A Itertu mstuissenschaft, Stuttgart Revue des etudes ancienncs, Bordeaux Radovt Filozofskogfakulteta uZadru Radovi Instituta Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti u Zadru Srpska akademija nauka i umetnosti Slovenska akademija znanosti in umetnosti VjesnikAMZ, Zagreb Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Arheoloki muzej, Split BecmnuK Bpeeueu ucmopuu {Vestnik drevnej istorii), Moskva Vesnik Vojnogmuzeja Jugoslavenske Narodne Armije, Beograd Vjesnik Hrvatskoga arheolokoga drutva (od 1879. godine: Viestnik hrvatskoga arkeologikoga drutva\ od 1895. godine: Viestnik hrvatskoga arheolokoga drustva), Zagreb Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien un der Herzegotvina, Wien iva antika Skoplje
y

Bibliografija

WMBH A

240

Izdanja izvora

Anonimni Ravenjanin {Anonymus Ravennas), 1860, Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica, PINDER (M.) - PARTHEY (G.), Berlin, R Nicolaus Antoninov Itinerarij {ItinerariumAntoniniAugustt), l84B ItincrariumAntoniniAugusti ctHierosolymitanvm PARTHEV (G.) PINDER (M.)> Berlin, F. Nicolai Antoninov Itinerarij {Itinerarium Antonini Augusti), 1916, Itineraria romana. Rbmische Reisewege an der Hand der Tabula Peutingeriana dargestellt von.. L1V-LXV1I, MILLER (Konrad), Stuttgart, Strecker und Schrdder, 413-492 Apijan ('Anfttavc,),\905,Appianihistoriaromana.ExrcccnsioncLudoviciMendelssohni VIERECK (Paul), (editio altera corrector P. Viereck)> Leipzig, Teubner Apijan CAicjctav6cJ> 1962, Appiani Historta Romana I, VIERECK (Paul), ROOS (A. G.}, Leipzig, Teubner Apijan ('ATCJCtavcJ, \9S2-l990 AppiansRomanHistory, / - / K ^ H I T E (Horace),The Loeb Classical Librarv, London, W. Heinemann - Cambridge (Massachusetts), Harvard University Press
f f f f f

ApijanfAicflaa^

(Bogdan), PAPAZOGLU (Fanula), Beograd, Dereta Apijan ('AicmavocJ, 1994, Les guerres civics a Rome, II, COMBES-DOUNOUS (jean-Isaac), TORRENS (Phillipe), Paris, Les Belies Lettres Apijan ('A7t7Ciav6^), 2005, Appian and Ittyricum, AEL-KOS (Marjeta), Ljubljana, Narodni muzej Slovenije (Situla: razprave Narodnega muzeja Slovenije = disertationes Musei nationatis Sloveniae, 52-81 Arijan {FtaviusArrianus), 1875, ArriansAnabasis, If, ABICHT (K.), Leipzig, Teubner Cezar {Catus lutius Caesar), 1855, Commentarii de Betto Gallico, KRANER (Friedrich), Berlin, Weidmannsche Buchhandlung Cezar {Caius Iulius Caesar), 1961, C. lutii Cacsaris Commentarii Rerum Gestarum. Vo I Beltum Gallicum, SEEL (Otto), Lipsiae, Teubner Ciceron {Marcus Tultius Cicero), 1886, "M. Tulli Ciceronis Pro L. Cornetio Baibo oratio^f Mt)LLER (C. F. W.), M. Tutti Ciceronis scripta quae manserunt omnia, pars II, vol. III, Leipzig, Teubner, 134-159

243

Povijest japoda. Pristup Ciceron (Marcus Tultius Ckcro), 1962, Ciciron. Discours, tomcXV(Pour Caeiius, Surles provinces consulatrcs, Pour Baibus), COUSIN (Jean), Parts> Les Belies Lettres Dion Kasije (Aitov Kaocnoc, KoKKn'iavcJ, 1863, Dionis Casii Cocceiani Historia Romana, vol. l .-2 DINDORF (Ludwig), Leipzig, Teubner Dion Kasije (Altov Kaooioc; KoKKniavcJ, 1955 , CassiiDionis Cocceiani. Historiarum romanarurn quae supersunt, II, BOISSEVAIN (Ursulus Philippus) Berlin> Weidmann Dion Kasije (Altov Kocooioc; KoKKrftavoc,), 1969, Dio'sRoman Historj, IV (booksXLJXLV)-V (books XLVUL), (an engtssh transtation by Emest CARY, on the basis of the version ofHerbert Baldmin FOSTER), CARY (Ernest), The Loeb Classical Librarv, London, W. Hcincmann - Cambridge (Massachusetts), Harvard Untversitv Press Dion Kastje (Attov Kaooioc, KOKKTVLOLVCJ, 1986, Zgodovinska podoba prostora med Akvilejo, Jadranom in Sirmijem pri Kasiju Dionu in Herodijanu, SASEL-KOS (Marjeta), Ljubljana, SAZU, Znanstveno raziskovalni center> Intitut za arheologtjo, 50-273 Dion Kastje (Ai<ov Kaomoc, KoKKniavc,), 1994, Dion Cassius. Histoire Romaine, livres 48 et 49, FREYBURGER (Marie-Laure), RODDAZ (Jean-Michel), Paris, Les Belles Letttres Dtonizije iz Halikarnasa (Aiovucnoc,), 1867, Dionysi Haiiicarnasensis antiquitatum romanarum quaesupersunt, III, KIESSLING (Adolf), Leipzig, Teubner Eutropije (Eutropius), 1875, Eutropii Breviarium Historiae Romanae, (editioncm primam curavit C. G. Baumgarten-Crusius, aiteram H. D. Dietsch), DIETSCH (Henrik Rudolf)i Leipzig, Teubner Eutropije (Eutropius), 1878, Eutropi Breviarium Ab Vrbe Condita, DROYSEN (H)> Berlin, Weidmann Ftor (Lucius Annaeus Florus), 1967, Ftorus. Oeuvres Tome 1, JAL (Paul), Les Belles Lettres, Paris Flor (Lucius Annaeus Ftorus), 2005, Fior, dvije knjige izvadaka iz Tita Livija o svim ratovima u scdam stotina godina, MIKLI Qosip), Zagreb, Latina et Gracca Frontin (Sextus lulius Frontinus), 1990, luli Frontini Stratagemata, (recensuit), IRELAND (Robert I.), Leipzig, Teubner Iguvinske tablice (Tabulae Iguvinae), 1931, Die iguvinischen Tafeln, BLUMENTHAL (Albrecht von), Scuttgart, Kohlhammer Iguvinske tablice (Tabutae Iguvinae), 1954, Tabutae Iguvinae, DEVOTO (Giacomo), Roma JACOBY (Felix), 1968, Die Fragmente dergriechicben Historiker, IA, Lden, E. J. Brill MOLLER (Karl), 1855, Geographi Graeci Minores I, Paris, A. Firmin Didot
2

Bibtiografija

Peutingerova karta (Tabuia Peutingeriana), 1888, Wettkarte des Castorius gennant die Peutinger'sche Tafet. In den Farben des Originais herausgegeben und eingeie von.., MILLER (Konrad), Ravensburg, Verlag von Otto Maier Peutingerova karta (Tabula Pcutingertana), 1916, Itinerarta romana. Romische Reisewege an der Hand der Tabua Peutingeriana dargcstcllt von.., MILLER (Konrad), Stuttgart, Strecker und Schroder, XIII-LIII, 4 1 3 - 4 9 2 Peutingerova karta (Tabula Peutingcriana), 1976, TABULA PEUTINGERIANA (CODEX VINDOBONENSIS 324), Kommentar: WEBER (Ekkehar), Graz, Akademische Druck u. Verlagsanstalt, NSK S-Sv-0/XVI-8 Plinije Stariji (Gaius Piinius Secundus Maior), 1866, Piinii Secundi Naturaiis Historia DETLEFSEN (D), C, vol. 1 (iibri LVI), Berlin, Weidtnann Plinije Stariji (Gaius Piinius Secundus Maior), 1906, C. Plini SecundiNaturaiis Historiae LibrtXXXVII, (vol. 1, iibriI-VI) MAYHOFF (Caroius), Leipzig, Teubner Plinije Stariji (Gaius Plinius Secundus Maior), 1977, Naturatis Historiae, libri I-V, SEMI (Francisco), Pisa, Gradini Plinije Stariji (Gaius Piinius Secundus Maior), 1998, Ptinc Andcn. Histoire Naturelle, iivre III, ZEHNACKER (Hubert), Paris, Les Belles Lettres Polibije, 1971, Histoires. Pofybe, FOUCAULT (Jules de), Paris, Les Belles Lettres Ptolemej (KkatiSloc, nxoX.e^aioq), 1883, Claudii Ptolemaci Geographsa vol.I, MOLLER (Carl), Paris, Didot Ptolemej {KXai>^oc, nTotaumocJ, 1887-1898, Claudii Ptoiemaci Geographia, (tom I-III), NOBBE (Carl Friedrich August), Leipzig, HoUzc Servije (Servius Vergiiii Shotiastes), 1887, Servii grammatici qui feruntur in Vergilu Bucoiica et Georgica commentarii, THILO (Georg), Leipzig, Teubner Strabon (ETpaPtov), 1853> Strabonis Geografica graece cum versione reficta accedit inde variantis iectionis et tabula rerum nominumque iocuptetissima, MOLLER (Carl)> DOBNER (F)> Paris, A. Firmin Dtdot Strabon (Stpoptov), 1858, Strabonis Geograpbicorum Tabulae XV, MOLLER (Cari), Paris, Didot Strabon (z/rpoPtov), 1866* Strabonis Geographica, (volumen secundum), MEiNEKE (August), Leipzig, Teubner Strabon (Ztpapcov), I (1909) , II (1907), Strabonis Geographica, MEINEKE (August), Leipzig, Teubner Strabon (Ztp&ptov), 1969, The Geography ofStrabo, JONES (Horacc Lconard), Hie Loeb Classical Librarv, London, W. Heinemann - Cambridge (Massachusetts), Harvard Universicv Press
t
3

Strabon (Eipfipcov), 1967, Giographie, tome III, iivres Vet VI, LASSERE, (Francois), Paris, Les Belles Lectres

244

245

Povijtst japoda, Pristup Strabon (ItpApoiv), 1989, Giographit, tomt IV, livrt VII BALADIE (Raoul), Paris, Les Bclles Lettres Svetonije Trankvii (Gaius Suttonius Tranquitius) 1927, C. Svetoni Tranquitii opera (vol. I). De vita caesarum libri VIII IHM (Maximilan), s. I., Teubner Svetontje Trankvil (Gaius Suetonius Tranquitius), 1978, Gaj Svetonije Trankvib Dvanaest rimskih careva HOSU (Stjepan), Zagreb, Naprijed Tibul (Albius Tibuitus), 1901, Atbii Tibulli tibri qvattvor, MOLLER (Lucianus), Leipzig, Teubner Tibul (Aibius Tibutius), 1927, Albii Tibuti Aliorumque Carminum tibri tres, LEVY (Fridericus Waltharius), Leipzig, Teubncr Tibul {Albius Tibutius), 1931, Catulle et Tibuie. Oeuvres (traduction nouvele), RAT (Maurice), Paris, Librairie Garnier Freres Tibul (Abius Tibulus): 1955, Tibulie et ies auteurs du Corpus Tibuiiianum, PONCHONT (Max), Paris, Les Beiles Lettres Tit Livije (Titus Livius), 1899, Titi Livi Ab urbe condita iibri, pars V, Liber XXXIXCXL, WEISSENBORN (Wtlhelm), Lipsiae, Teubner Tit Livije (Titus Livius), 1976, Tite Live. Histoire romaine, Tome XXXII, Livres XLIIIXLIV,]AL (Paul), Paris, Les Belles Lettres Tit Livije (Titus Livius), 1986, Titi Livi Ab urbe condita. Ltbri XLI-XLV, BRISCOE (John), Stuttgart, Teubner Tit Livije (Titus Livius), 1987, Livy, XIV, Summaries, Fragmcnts and Obsequem, (John), SCHLESINGER (Alfred), GEER (Russel M.), The Loeb Classical Library, London, W. Hnemann - Cambridge (Massachusetts), Harvard University Press Tit Livije (Titus Uvius), 1989, Livy, XIII Books XLIII-XLV, SCHLESINGER (Alfred), Thc Loeb Classical Library, London, W. Heinemann Cambridge (Massachusetts), Harvard University Prcss Velej Paterkul (Gaius Veileius Patercutus), 1982, Velieius Paterculus Histoire Romaine, tome II, livrc II, HELLEGOUARC'H (Joseph), Paris, Les Belles Lertres Velej Patcrkul (Gaius Velteius Patercutus), 1988, Vellei Paterculi Historiarum. Ad M. Vinicium Consutem libriduo, WATT (W. S.), Lcipzig, Teubner Vergtlije {Publius Vergiiius Maro), 1928, Virgile Bucotiques, Giorgiques et Eneides, LECHATELLIER (J.-B.), Paris, J. De Gigord Vergilije (Pubtius Vergilius Maro) 1956, Vtrgile Giorgiques, SAINT-DENIS (E. de), Paris, Lcs Bcllcs Lctrres Vergilije (Publius Vergitius Maro), 1969, P. Vergiti Maronis. Opera, MYNORS (R. A. B.), Oxford, Clarendon Press Vergilije [Publius Vergilius Maro), 1994, Djeta P. Vergila Marona. Ektoge, Georgikt, Eneida, MARETI (Tomo), Zagreb, Papir - Velika Gorica
t t t t

Hibiiografija

Literatura
ABICHT (K.), 1875, Arrians Anabasis, II, Leipzig, Tcubner ADAM (Anne Marie), 1983, "La piccola mctallurgia in bronzo nella regione trentina alia fine dell'eta dcl ferro; l'esempio delle fibule di tipo celtico", Beni cuturai nei Trentino. Contributi ali'arcbeologia 4, Trento, 49-63 ALFOLDY (Geza), 1965, Bevotkerungund Gestiischaftdtrrbmischtn ProvinzDaimatien, Budapest, Akadmiai Kiado ALFLDY (Geza), 1969, Die Personennamtn in der romischen Provinz Dalmatia, Beitrage zur Namenfbrschung n. f., Bciheft 4, Heidclberg ALFOLDY (Geza), 1990, La romanizzazione dellarea interna della Dalmazia", La Venetia ntiiarta padano-danubiana. Lt vit di comunicazione, Convegno intcrnazionalc, Vcnezia, 6-10 aprile 1988, Venetia, Giunta regionale del Veneco CEDAM, 211-219 Archiologiefuniraire, 2000, Areheoogitfunhaire, (ur.A. Ferdiere), Paris, Errance BABI (Stasa), 1994, "Written sources in the Study of the Balkan Iron Agc. Mcthodological Aspects", 5^/^rXLHI-XLlV/1992 -94, Beograd, 125-128 BAHRFELDT (Martin), 1901, Der Munzjundvon Mazin (Croatien). Afrikanische und Itaiische Kupfer-munzcn, Aes rudt und signatum, Berlin, Adolf Weyl BAKARI (Lidtja), 1986, "Rezultati novih istraivanja u Smtljanu", VAMZ scr. 3, XIX, Zagrcb, 129-140 BAKARI (Lidija), 1988, "Probna istraivanja u Gornjem Kosinju", VAMZ, ser. 3-, XXI. Zagreb, 158-159 . BAKARI (Ltdija), 1989, "Grob 154 iz Kompolja", VAMZscr. 3, XXII, Zagrcb, 5-18 BAKARI (Lidija), 1990, "Gornji Kosinj / PlcSina Glavica". Japodska nckropola", AP 1938, Ljubljana, 90-91 BAKARI (Lidija), 1999, "Prozor jucr i danas", Grad Otoac 5 > Otoac, 7-19 BAKARI (Lidija), 2005, "Pojas u japodskoj kulturi", Grad Otoac 8, Otocac, 9-28 BALEN-LETUNI (Dubravka), 1986, "Revizijska iskopavanja tumula starijcg eljeznog doba u Dugoj Gori", ArheoloSka istrazivanja na karovakom i sisakom podruju, HAD znanstveni skup Karlovac 12.-14. X. 1983., Karlovac, 45-58 BALEN-LETUNI (Dubravka), 1988, "Istraivanja gradine Trsite u Tromariji kraj Ogulina u 1985/1986 godini", VAMZsct. 3-, XXI, Zagreb, 161-162 BALEN-LETUNI (Dubravka), 1990, "Perle s tri lica pronacnc na podruju Like", VAMZscr. 3., XXIII, Zagrcb, 41-54 BALEN-LETUNI (Dubravka), 1996, "Figuralno ukrasene trapezojdne pojasne kopc tipa Prozor", VAMZsei, 3., Zagreb, XXVIII (1995-96), 23-38
u

246

247

Povijest Japoda. Pristup BALEN-LETUNI (Dubravka); RENDI-MIOEVI (Ante), 1999, "Djelovanje don ime LjubiauArheotolkomodjeluNarodnogmuzeja uZagrcbu", Osnivai zprvikustosi muzcja u Hrvatskoj (Zbornik radova), Struni skup u Osijeku 1L~ 12, prosinca 1997, Osijek 1999. 251-256 BALEN-LETUNI (Dubravka), 2000, "Japodske nekropole s ogulinskog podruja", VAMZszt. 3-, XXXU-XXXIII, Zagreb, 23-61 B ALEN-LETUNI (Dubravka), 2002, "Ogulinski kraj u pretpovijesti i antici: pretpovijest", Ogulin: povijesna i kulturna bahina Ogu/in 2002 , 25-29 BALEN-LETUNI (Dubravka), 2004, "Japodi", Ratnici na razmcdu istoka i zapada. Starije zeljezno doba u kontinentainoj Hrvatskoj, (ur. D. Balen-Letuni), Arheoloki muzej, Zagreb, 212-257 BARKER (Graeme), 1975, "Prehistoric terrirories and economies in central Italy", Pateoceconomy, (ur. E. S. Higgs, M . R. Jarman), Cambridge University Press, Cambridge, 111-175 BARKER (Graeme), 1985, Prehistork farming in Europc, Cambridge, Cambridge University Press BASLER (uro), 1969, "Nekropola na Velim ledinama u Gostilju", GZM XXIV, Sarajevo, 5-107 BATOVI (ime), 1955, "Nekoltko ilirskih antropomorfnih figura iz sjeverne Dalmacije", AVVV2, Ljubljana, 233-246 BATOVI (ime), 1962, "Pokapanje mrtvaca kod Liburna", Zadarska revija XI/1, Zadar,50-53 BATOVI (tme), 1968, "Istraivanje ilirskog naselja u Radovinu*, Diadora 4, Zadar, 53-74 BATOVI (tme), 1976, Le relazioni culturali tra le sponde adriatiche nell'eta del fevro",Jadranska kultura u protohistoriji, simpozij, (ur. M , Sui), Dubrovnik 1923.X. ^^Zagreb, 11-93 BATOVI (ime), 1977, "Caractensti^ues des agglomerations fortifiees dans la rgion des Liburniens", Godilnjak ANUBiH XV, CBI 13, Sarajevo, 201-225 BATOVI (ime), 1980, "Istraivanje prapovijesti u Bribiru", Diadora 9, Zadar, 55-81 BATOVI (ime), 1982, "Kultura starih Liburna", Dometi 12, Rijeka 1982, 7-39 BATOVI (ime), 1983, "Kasno bronano doba na istonom Jadranskom primorju", P/ZIV,Sarajevo, 271-373 BATOVi (ime), 1987, "Liburnska grupa", PJZV, Sarajevo, 339-390 BECK MANAGETTA (Giimher), 1896, "Plodovi i sjemenje iz sojenica u Ripu", GZMVlll Sarajevo, 43-48 BENAC (Alojz), 1956, "Prehistorijska gradina Zecovi kod Prijedora", GZM XI, Sarajevo, 147-166
2 a

Bibtiografija

BENAC (Alojz), 1973, "O identifikaciji ilirskog ernosa*. Godiinjak ANUBIH XI, CBI 9, Sarajevo, 93-108 BENAC (Alojz), 1977, "Prediliri, protoiliri, prailiri. Neki novi aspekti", Baicanica, VIII, Beograd, 1-16 BENAC (Alojz), 1979, "Neki aspekti istraivanja tumula u nasoj zemlji", Sahranjivanje kod Itira. Zbornik radova prikazanih na naunom skupu SANU i Baikanoloskog instituta SANU, Zlatibor 10-12. maj 1976., Beograd, SANU-Balkanoloki institut, 15-29 BENAC (Alojz), 1985, Utvrena iiirska naselja (1), Detmatskc gradinc na Duvanjskom polju, Buskom blatu, Livanjskom i Glamokom polju, Djeta ANUBiH LX, CBI 4, Sarajevo BENAC (Alojz), 1987, "O etnikim zajednicama starijeg eljeznog doba u Jugoslaviji", PJZV, Sarajevo, 737-802 BENAC (Alojz), 1988, "Iliri u Apuliji", Godinjak ANUBiH, CBl 24, Sarajevo, 43-67 BENAC (Alojz), 1994, "Napomene uz problematiku prahistorijske nekropole u Bezdanjai", V54MZXXVI-XXVII (1993-1994), Zagreb, 21-24 BENAC (Alojz), RENDI-MIOEVI (Duje), 1988, "Iliri", Encikopedija Jugostavije 5 (Hrv-Janj), Jugoslavenski ieksikografskt zavod "Miroslav Krlea", Zagreb, 503-504 BERGER (H), 1896, "Artemidoros", RE2, (Apollon-Barbaroi), Stuttgart, 1329-1330 BERTI (Fede), BONOMI (Simonerta), LANDOLFI (Maurizio), 1996, Ctassico e Anticlassico. Vasi aito-adriatici tra Piceno Spina e Adria, esposizione Comacchi - Paiazzo Beiiini, 25 Giugno 1996 - 6 Gennaio 1997,, S. Giovanni tn Persiceto (BO)> Edizioni Aspasia BERTOVI (Stjepan), 1975, Kiimatogena vegetacijska podruja Hrvatske, gcografska karta 1:1500000, sastavio tng. S. Bertovi, NSKX-H-E-11 BIETTI-SESTIERI (Anna Maria) et LO SCHIAVO (Fulvta), 1976, "Alcuni problemi relativt ai rapporti fra Fltalia e la pemnsoia Balcanica nella tarda eta del bronzo e inizi deileta del ferro", liiria IV, Tirana, 163-189 BLANC (Andre), 2003, Zapadna Hrvatska, Studije iz humane geografije, Zagreb, Prosvjeta BLEI (Manina), 2001, "Prilog pozrtavanju antike Tarsatike", VAMZ ser. 3, XXXIV, Zagreb, 65-122 BLEI (Martina), 2005, "Grobnik u eljezno doba", VAMZ XXXVII (2004), Zagreb, 47-117 BLUMENTHAL (Albrecht von), 1931, Die iguvinischen Tafein, Stuttgart, Kohlhammer BOJANOVSKI (Ivo), 1974, Doiabelin sistem cesta u rimskojprovincijiDatmaciji, Djeta ANUBiH XLVII. CBI 2, Sarajevo

24S

249

Povijest Japoda. Pristup BOJANOVSKI (Ivo), 1988, Bosna i Hercegovina u antiko doba, jela ANUBiH LXVI, CBI 6, Sarajevo BOTTINI (Angelo), 1987, "Ambre e protome umana dal Melfese", Bollettino d'arte 41, Roma, 1-16 BOI (Dragan), 1987, "Zapadna grupa. Izvori za istoriju Tauriska", PJZV, Sarajevo, 855-897 BOI (Dragan), 1999, "Die Erfbrschung der Latenezeit in Slowenien sek Jahr 1964", ^4V50, Ljubljana, 189-213 BOI (Dragan), 1999a, "Kako Metulum se Avgustu branl", Zakiaditisoletij. Zgodovina Slovenijc od neandertalcev do Slovanov, Ljubljana, Mondrijan, 181-183 BOI (Dragan), 1999b, "Imenovali so se po Kolpi", Zakladi tisotetij. Zgodovina Slovenije od neandertalcev do Siovanov, Ljubljana, Mondrijan, 174-176 BRUNMID (Josip), 1897, "Nekoliko naaa novacanaskupu u Hrvarskoj iSlavoniji. Naae italskih i afrikanskih novaca u Maztnu", VHAD ri. s- 2, 1896-97, Zagreb, 42-81 BRUNMID (Josip), 1897a, "Grobovi haltatskog doba u Vrepcu kod Gospia", V H A D n. s. 2, 1896-1897, Zagreb, 163-164 BRUNMID (Josip), 1898, "Arheoloke biljeske izDalmacije i Panonije II.,Dalmata", VHAD n. s. 3, Zagreb, 149-190 BRUNMID (Josip), 1900, "Nekoliko naaa novaca na skupu u Hrvatskoj i Slavoniji. Naae italskih i afrikanskih novaca u Mazinu", VHAD n. s. 4, 1899-1900, Zagreb, 81-86 Knjimca B. Adtje BRUNMID (Josip), 1901, "Arheolokebiljeke iz Dalmacijei Panonije IV. Dalmatia", VHAD n. s. 5, Zagreb, 87-120 BRUNMID (Josip), 1901a, "Predmeti haitatskoga doba iz grobovau Vrania gromili u irokoj Kuir, VHAD n. s. 5, Zagreb, 63-72 BRUNMID (Josip), 1901b, "Groblje bronzanoga doba na Klaenici kod Jablanca (kotar Senj). Povjest mjesta Jablanca", VHAD n. s. 5, Zagreb, 53-62 BRUNMID (Josip), 1902, "Nekoliko naaa novaca na skupu u Hrvatskoj i Slavoniji. Naae italskih i afrikanskih novaca u Mazinu", VHAD n. s. 6, Zagreb, 167-170 BRUNMID (Jostp), 1905, "Nekoliko naaanovacanaskupuuHrvatskoj iSfavoniji. Naae itaiskih i afrikanskih novaca u Mazinu (kotar Graac)", VHAD n. s. 8 > Zagreb, 176-182 BRUNMID (Josip), 1907, "Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu (Nastavak)", VHAD n. s. 9, Zagreb, 81-184 BUCHSENCHUTZ (Olivier), 1996, "Lconomie prorohistorique k la veille de la conquete romaine", La vie prfhistorique, Paris, Faron, 210-213

Bibtiografija

BUCHWALD (Wolfgang), HOHLWEG (Armin), PRINZ (Otto), 1991, Dictionnaire des auteurs Grecs et Latins de 'Antiquite et du Moyen age, (prev. J.-L. Berger, J . Billen), Brepols, s. 1. BUDAK (Neven), 1999, "Etninost i povtjest", Etninost i povijest, (ur. E. Herak), Zagreb, Institut za migracije i narodnosti, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo, 11-24, 181-182 BUDIMIR (Milan), FLAAR (Mjron), 1986, Pregled rimske knjievnosti, Beograd, Nauna knjiga BULI (Frane), 1900, "Ritrovamenti antichi a Bobovie dell'Isola Brazza", BAS 23, Split, 23-30 CARCOPINO (Jerome), 1990 ,/^ Csar, PUF, Paris CELTI 1991, / Celti, Katalog izlobe odrane u Pallazo Grassi u Veneciji 1991. godine, Milano, Bomptani CERMANOVI (Aleksandra), 1957, "Grki tip krivog maa u naoj zemljt", Vesnik Vm 4, Beograd, 74-82 CERVA (Massimiliano), 1996, "Roma e "La sottomissione della Liburnia*Mtti e mcmorie dea Societtt striana dt archeoogia e storia patria XCVI (XLIV n. s.), Trieste, 7-18 CETINI (eljka), 1989, "Grobie / Grobnik. eljeznodobna i anttcka nekropola", ^/^Ljubljana^SO CETINI (eljka), 1996, "Rezultati novijih arheolokih istraivanja Grobia", Grobniki zbornik 4, Rijeka, 188-204 CHAMPION (Timothy C ) , 1985, "Written sources and the study of European Iron Age", Settlement andSociety, Aspccts ofWest European prehistory in thefirst mii nium B. C, (eds. T. C. Champion, J. V. S. Megaw), Leicester University Press, 9-22 CHEVALIER Qean), GHEERBRANT (Alain), 1994,, Rjenik simboa. Mitovi, sni, obiaji, geste, obtici, likovi, boje, brojevi , Zagreb, Mladost CHIECO BIANCHI (Anna Maria), CALZAVARA (Loredana), DE MIN (Maurizia), TOMBOLANI (Michele), 1976, Propostaper una tipologia dellefibuiedi Este, Firenze, Leo S. Olschkt CICHORIUS (Conrad), 1901, "Cremutius Cordus", RE4 (Claudius mons-Demodorus), Stuttgart, 1703-1704 COARELLI (Filippo), 1992 , // Foro Romano, Roma, Quasar CONS (Henri), 1882, Laprovince romaine de Daimatie, Paris, Ernest Thorin COPPOLA (Alessandra), 1999, "Ottaviano e la Dalmazia: imitatio Aiexandr, aemulatio Caesaris", La Daimazia e l'aitra sponda. Probiemi di archaiologhia adriatic (Civitta Veneziana studi 50, ur. L. Braccesi, S. Graciotti), Firenze 1999, 195-211
fi 4 2

250

251

Povijess japoda. ftistup AE (Slobodan), 1979, "Prilozi prouavanju politikog uredenja naroda sjeverozapadnog Hfelka^ RFFZd 18 (8), Zadar, 43-125 AE (Slobodan), 1982, "Liburnske zajednice i njihovi terttoriji", Dometi 15 (4), Rijeka, 41-52 AE (Slobodan), 1985, Liburnija od 4. do 1. stoljeca p. n. e., doktorska dtsertacija, Zadar AE (Slobodan), 1988, "Poloaj rijekeTelavija i pitanje Japodskog primorja", RFFZd 27 (14) 1987/88, Zadar. 65-92 AE (Slobodan), 1991, "Rim, Liburnija i istoni Jadran u 2. st. pr. n. e", Diadora - 13, Zadar, 55-76 AE (Slobodan), 1993. 'Prilozi povijesti Liburnije u L stoljeu prije Krisra", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 35, Zadar, 1-35 AE (Slobodan), 1995, "Dalmattca Strabontarta (Strabon, Geogr. 7, 5, 5)", Diadora 16-17 1994.-1995., Zadar, 101-129 AE (Slobodan), 1995a, Civitates Dalmatiaeu "Kozmografiji"Anonima Ravenjanina, Zadar, Arheoloki Muzej Zadar, Katalozi i monografije 3 OVI (Borivoj), 1956, "Ilirska gradina u arakovu", GZMX\ n. s., Sarajevo, 187-204 OVI (Borivoj), 1962, "Gradinsko naselje na Kekia glavici", GZM XVII n. s., Sarajevo, 4l-6l OVJ (Borivoj), 1967, "O izvorima za povijest Autarijata", GodiSnjak ANUBiH V, OVI (Borivoj), 1971, "Dva specifina tipa zapadnobalkanske Lune fibulc", GZM 26, Sarajevo, 313-326 OVI (Borivoj), 1975, "Pod bei Bugojno, etne befestigte Siedlung der Bronze-und Eisenzeit in Zentralbosnien", Medunarodni kolokvij. Utvrdena ilirska naseIja, Mostar, 24-26. oktobra 1974, Posebna izdanja ANUBiH XXIV, CBI 6, Sarajevo, 121-129 OVI (Borivoj), 1975a, "Die Befestigungen und befestige Siedlungen der Glasinacer Gebettes", Medunarodni kolokvij. Utvrdena itirska naselja, Mostar, 24-26. oktobra 1974, CBl, Posebna izdanja ANUBiH XXIV, CBI 6, Sarajevo, 93-100 OVI (Borivoj), 1976, OdButmira do Ilira, Sarajevo, Veselin Masleia OVI (Borivoj), 1983, "Regionalne grupe ranog bronzanog doba", PJZIV, Sarajevo, 114-190 OVI (Borivoj), 1986, "Die Ethnogenese der Illvrier aus der Sicht der Vor- und Friihgeschichce", Ethnogenese europdischer Volker, Gustav Ficher Verlag, Stuttgarc, New York, 55-74 OVI (Borivoj), 1987, "Grupa Donja Dolina - Sanski Most", PJZV, 232-286

Bibtiograjija

OVI (Borivoj), 1991, "Die Bronzezeit im "illvrischen" Raum und das Problem der etnischen Zuschreibung archaologischer Funde", lliro-traki simpozijum, 57-71 REMONIK (Irma), 1957, "Rimski spomenici iz okoline Bihaa", GZM XII, Sarajevo, 127-141 REMONIK (Irma), 1959, "Spomenik sa japodskim konjanicima iz Zaloja kod Bihaa", GZMXIV, Sarajevo, 103-111 UKOVI (Lazo), 2004, "Kolapijani", Ratnici na razmeu istoka i zapada. Starije eijezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, (ur. Dubravka Balen-Letuni), Arheoloki muzej u Zagrebu, Zagreb, 174-209 IRKOVI (Sima, M.), 1995, "Srednjevjekovno razdobljeu tzv, etnogenezi balkanskih naroda", Etnogeneza Hrvata (ur. N . budak), Nakladni Zavod Mattce Hrvatske, Zavod za hrvarsku povijesc Filozofskog fakulteta Sveutlita u Zagrebu, Zagreb, 28-39 URI (Vejsil), 1898, "Ravna grobtsta lapoda u Ribiu kod Bihaa", GZM X, Sarajevo, 627-656 URI (Vejsil), 1900, "Ein Flachgraberfeld der Iapoden in Ribi bei Biha", WMBH 7,Wien,3-32 URI (Vejsil), 1908, "Prehistorika sojenica iz broncanog doba u Ripu, kraj Bihaa u Bosni", GZMXX, Sarajevo, 149-179 URI (Vesjil), 1912, "Der prahistorische Pfahlbau der Bronzezeit in Ripa bei Biha in Bosnien", WMBH12, Wien, 3-11 DAGOSTINO (Bruno), SCHNAPP (Alain), 1982, "Les moru entre lobjet et Fimage", La mort, les morts dans ies societes anciennes, Cambridge Universitv Press & Editions de la Maison des Sciences de l'Homme, 17-25 DEGRASSI (Attilio), 1930, "Ricerche sui limiti della Giapidia", Archeografo tricstino, ser. III, XV (1929-1930), Trieste, 263-299 DEGRASSI (Atltlio), 1937, Inscriptioncs ItatiaeX\\\, 3, Roma DEGRASSl (Anilio), 1954, // Confine nord-orientate deiVItatia romana. Ricerche storico-topografiche, Bern, A Francke DEGRASSI (Attilio), 1962, Scritti van di antichita. Raccotti da amici e aiiievi nei 75 compieanno deitautore, Roma DE JULIIS (Etcore M.), 1988, Gii Iapigi. Storia e civilta deta Puglia preromana, Milano, Longanesi, Biblioteca di archeologia 8 DE MARINIS (Raffaele), 1977, "The La Tene Cultureof the Cisalpine Gauls", Keitske Itudije, Breice, Posavski muzej Breice, knjiga 4, 23-50 DE VIT (Vincenzo), 1859-1867, Totius latinitatis onomasticon 1-2 , Totius iatinitatis lexicon 7-8, Prati, Aldiniani DEVOTO (Giacomo), 1954, TabulaeIgttvinae, Roma

252

253

Povijest Japoda. Pristup DOBIAS (Josef), 1921, "K Octavianovym vypravam il]yrskym v letech 35-33 pr. Kr", Listyfilologickc4S, Prag, 65-75 i 213-223 DOMASZEWSKI (Alfred), 1902, "Dic Beneficiarierposten und die romischen Strassennetze", Westdeutsche Zeitschriftfur Geschichte und Kunst XXI, 158-211 DOMI KUNI (Alka), 2005, "Literarni izvori za ilirike provincije (Dalmaciju i osobito Panoniju) u Naturais Historia Plinija Starijeg", VAMZ XXXVII, ser. 3,Zagreb, 119471 DRECHSLER-BII (Ruiica), 1951, "Pregled preistoriskih fibula Bosne i Hercegovine", GZMV\, Sarajevo, 283-300 DRECHSLER-BlZl (Ruiica), 1952, "Grobovi u Donjoj Dolini", GZMVU, Sarajevo, 201-229 DRECHSLER-II (Ruica), 1956, "Gradine u Lici. Vojna utvrenja i njihov znaaj", Vesnik Vm, 3, Beograd, 36-51 DRECHSLER-BII (Ruica), 1958, "Naselje i grobovi preistorijskih Japoda u Vrepcu", VAMZscz. 3-, I, Zagreb, 35-60 DRECHSLER-BII (Ruica), 1959, "Istratvanja nekropole praistoriskih Japoda u Kompolju, ARR \, Zagreb 1959, 245-280 DRECHSLER-BII (Ruica), 1961, "Rezulcati istraiivanja japodske nekropole u Kompolju 1955-1956. godine", VAMZsct. 3., II, Zagreb, 67-114 DRECHSLER-BII (Ruica), 1962, "Japodskc dvodelne fibule ttpa Prozor", ARR II, Zagreb, 295-312 DRECHSLER-BII (Ruica), 1966, "Les tombes des lapodes . prehistoriques a Kompolje", Inventaria archaeologica. Corpus des ensembies archologiques , Jugosiavija, 9 (y 79 - y 88) 10 feuilles, Beograd DRECHSLER-BII (Ruica), 1968, "Japodske kape i oglavlja", VAMZsct. 3 . B l Zagreb, 29-51 DRECHSLER-BII (Ruiica), 1970, "Zatitna iskopavanja peine Golubinjaa kod Kosinja", VAMZsct, 3-, IV, Zagreb, 111-117 DRECHSLER-BlZl (Ruiica), 1970a, "Lacenski grob iz Tromarije', Adriaticapraehistorica et antiqua. Zbornik radova posveen Grgi Novaku, Zagreb, 243-250 DRECHSLER-BII (Ruica), 1970b, "Cerovaka donja spilja. Iskopavanja 1967. godine", VAMZstt. 3., IV, Zagreb, 93-110 DRECHSLER-BII (Ruiica), 1971, "Bezdanjaa pres dc Vrhovina necropole de I Age du Bronze", Actes du VHIe Congres Internationai des Sciences Prehistoriques et Protohistoriques, Epoaue prihistorique et protohistorique en Vougoslavie Recherches et rsultats, Beograd, 90-92 DRECHSLER-BII (Ruiica), 1973, "Nekropola prahistorijskih Japoda u Prozoru kod Otoca", VAMZstt. 3., VI-VIl (1972-1973), Zagrcb, 1-54
n

Bibiiografija DRESCHSLER-BlZl (Ruica), 1975, "Podruje Like od ranog bronanog doba do dolaska Rimljana", Arheolokaproblematika Like, Znanstveniskup, Otoac, 22.24. IX. 1974., Split, Izdanja HAD-a 1,19-37 DRECHSLER-BII (Ruiica), 1975a, "Istraiivanje tumula ranog bronanog doba u Lickom Osiku", VAMZsct. 3, IX, Zagreb, 1-22 DRECHSLER-BII (Ruica), 1975b, "Caracteristiques des agglomrations fortifies dans la rgion centrale des lapodes", Medunarodni kookvij. Utvrena ilirsia naselja Mostar, 24-26. oktobra 1974, Posebna izdanja ANUBiH XXIV, CBI 6, Sarajevo, 71-79 DRECHSLER-BII (Ruica), 1975c, "Istraivanja japodskih naselja u Prozoru kod Otoca", VAMZsct. 3-, IX, Zagreb, 167-168 DRECHSLER-BII (Ruica), 1979, "Sahranjivanje na centralnoj japodskoj teritorijt", Sahranjivanje kod Ilira. Zbornik radova prikazanih na naunom skupu Srpske Akademije Nauka i Umjetnosti i Baikanoiokog instituta SANU, Ziatibor 10-12, rnaj 1976., (ur. M . GaraSanin), Beograd, SANU-Balkanoloski tnstitut, 277-283 DRECHSLER-BII(Ruica), l980,"NekropolabronanogdobaupeiniBezdanjai kod Vrhovina", VAMZscr. 3, XII-XIII (1979-80), Zagreb, 27-78 DRECHSLER-BII (Ruica), 1983, "Srednje bronano doba u Lici i Bosni", PJZ\V, ed. A. Benac, Sarajevo, 242-270 DRECHSLER-BII (Ruica), 1983a, "Japodska kukurna grupa", PJZ IV, ed, A. Benac, Sarajevo, 374-389 DRECHSLER-BII (Ruica), 1983b, "Japodi", Keitoi. Kelti in njihovi sodobniki na ozemlju Jugoslavije, 57-59 DRECSHLER-BII (Ruica), 1986, "Naseobinski objekti na nekim gradinama u Lici", VAMZscc. 3, XIX, Zagreb, 107-127 DRECHSLER-BII (Ruica), 1987, "Japodska grupa", PJZV, Sarajevo, 391-441 DRECHSLER-BII (Ruiica), 1988, "Dvazanimljivanalaza izjapodske nekropole u Prozoru", VAMZsct. 3-, XXI, Zagreb, 17-33 DULAR (Janez), 1985, Arheoioska topografija Siovenije. Topografiko podroje XI (Beia Krajina), Ljubljana, Slovenska Akademija Znanosti in Umetnosti AKOVI (Branko), 1991, "Prilozi u grob kao simboli ideniteta", Simboli identiteta (studije, eseji, graa), ur. Dunja Rihtman Auguctn, Zagreb 1991, 205-212 ERIM (KenanT), 2000, Aphrodisias. A Guide to the Site and its Museum, NETTuristik Yayinlar A. Istanbul, Izmir, Antalva, Nevsehir FAMERIE (Ettenne), 1998, Le latin et ie grec d'Appien; Contribution a Vtude du lexique d'un historien grec de Rome, Geneve, Ecole pratique dcs Hautes Etudes IVe Section, Sciences hiscoriques ec philologiques III, Hautes etudes du monde grco-romain 24, Librairie Droz
t

254

255

Povijest Japoda. Ihistup FIALA (Franjo), 1896, "Nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta", GZMV\\\, Sarajevo, 219-270 FIALA (Franjo), 1899> "Das Flachgraberfeld und die prahistortscfie Ansiedlung in Sanski Most", WMBH6, Sarajevo, 62-128 FLUSS (Max)> 1932, "Metulum", RE15/30, (Met-Molaris lapis), Stuttgart, 1503-1506 FLUSS (Max), 1933, "Moneum", RE16/31, (Molatzes-Myssi), Stuttgart, 119-120 FLUSS (Max), 1934> "Tedanius", RE5/\0, (Tauris-Triapsis), Stuccgarr, 105-106 FLUSS (Max), 1934a, 'Telavius"> fl5/10, (Tauris-Hiapsis), Stuctgart, 196 FLUSS (Max), 1934b, "Terponos", RE5I10 (Taurisci-Tfiapsis), Stuttgart, 789 FOGOLARi (Giulia), FREY (Otto Herman), 1965, "Considerazioni tipologiche e chronologiche sul II e il III periodo attestino", Studi etruschi, XXXIII (serie II), Ftrenze, 237-293 FORENBAHER (StaSo), 1985, "Vaganaka peina", OA 10, Zagreb, 1-21 FORENBAHER (Stao), 1987, "Vlaka pe kod Senja", OA 11-12, Zagreb, 83-97 FORENBAHER (Scao), 1991, "Arhcoloko rekognosdranje peina u 1990. godini", Obavijcstil (XXIII), Zagreb, 35-38 FOUACHE (Eric), 2002, "Dynamiques et volutions des littoraux croates et albanais depuis la.fin de 1 antiquite", Posnts dc vue sur iesBaikans de VAntiquitea nosjours (ed. J.-L. Lambolev), Les Cahicrs du CHRIPA 5, Universit Pierre Mendes France, Grenoble, 9-34 FRANKFURTER (S), 1884, "Epigraphischer Bericht aus Oesterreich", AcMVlll, Wien 1884, 104-179), FRAS (Franz de Paula Iulius Fras), 1835> Voistandige Topographie dcr Karlstadter Miiitargrenze. Mit hesonderer Rucksicht aufdie Beschreibung der Schosser, Ruinen Inscriptionen und andern dergleehen Ueberbeibseln von Antiquitaten. Ein Versuch von FranzJulius Fras., Agram, Gedruckt bei FranzSuppan FRAS (Franz de Paula lulius Fras), 1988, Cjeiovita topografija karlovake vojne krajine, (DEROSSl, Zlata), Gospt, Like upe FULFORD (Michael), 1985. "Roman Material in Barbarian Sociery", Settlement and Societj. Aspects ofWest European Prehistory in thc First Miiicnium B. C , (eds.T. C CHAMPION, J. V. S.MEGAW, 91-107 GABROVEC (Stane), 1966 "Srednjelatensko obdobje v Sloveniji", AV 17, Ljubljana, 169-211 GABROVEC (Stane)> 1983, "Stanje arheolokih raziskovanj mlaje elezne dobje v Jugoslaviji", Keltoi. Keiti in njihovi sodobniki na ozemiju Jugosiavije, Ljubljana, Narodni muzej, 18-25 GABROVEC (Stane), 1987, "Dolenjska grupa, PJZV, Sarajevo, 29-119 GABROVEC (Stane), 1987a, "Svetolucijska grupa", PJZV, Sarajevo, 120-150
t

Bibliografija GABROVEC (Stane), 1987b, "Notranjska grupa", PJZV, 151-177 GABROVEC (Stane), MIHOVILI (Kristina), 1987, "Istarska grupa", PJZ V, Sarajevo, 293-338 GARAANIN (Milutin), 1966, "Ka konfrontaciji pisanih i arheolokih izvora o Keltima u naoj zemljt", Materijali IIL Simpozijum praistortjske i srednjevekovne sekcije Arheoiolkogdrultva Jugoslavije. Novi Sad 1965, Beograd, 17-26 GARAANIN (Milucin), 1988, "Nastanak i poreklo liira", Iliri iAlbanci. Serijaprcdavanja odranih od21. majado4.juna 1986. godtne, (ur. M . Garaanin), SANU Nauni skupovi XXXIX, Odelenje istorijskih nauka 10, Beograd, 9-144 GARAANIN (Milutin), 1991, "Problemes de Tethnogenese des peuples palobalkaniques. Regions centrales et occidentales de la Pninsule": Hiro-traki simpozijum, 9-32 GARDTHAUSEN (V.), \m,Augustus undseine zeit, I-II, Leipzig, Teubner GEBHARD (Rupert), 1991, Dte Fibein aus dem Oppidum von Manching, Stuttgart, Ftanz Steiner Verlag GELZER (Matthias), 1928, "Die Lex Vatinia de imperio Caesaris", Hermes 63, Berlin, 113-137 GENTILLE (Attilio), 1902, "Del poema di Oscio sujla guerra istriana", Archeografo Tricstino 24 (Supplemenco), Trieste, 79-90 GEOGRAFIJA SR HRVATSKE. GORSKA HRVATSKA, (Knjiga 4), 1975, Zagreb, Skolska knjiga GEOGRAFIJA SR HRVATSKE. SJEVERNO HRVATSKO PRIMORJE, (Knjiga 5), 1975, Zagreb, kolska knjiga GLAVII (Miroslav), 1993, "eijeznodobna i antika naselja podno Velebita", RFFZd3\ (18). 1991-1992, Zadar, 97-119 GLAVII (Miroslav), 1994, "Pregledprapovijesnih nalazica na primorskom obronku Velebica", Paklenikt zbornik 1. Simpozijpovodom 45- godilnjice NP 'Paklemca Starigrad-Paklenica 19.-22. 10. 1994., 215-222 GLAVII (Mtroslav), 1994a, "Znaenje Senije tijekom antike", Senjski zbomik 21, Senj, 41-58. GLOGOVI (Dunja), 1989, Priiozi poznavanju zeijeznog doba na sjevernom Jadranu. Hrvatsko prtmorje i Kvarnerski otoci, JAZU, Razrcd za drutvene znanosti, Zavod za arheologiju, Monografije 1 (ur. Duje Rendi-Mioevi), Zagreb, 126 GMEZ ESPELOSlN (F. Javier), 1993, "La imagen del barbaro en Apiano. La adaptilitidad de un modelo retorico", HABIS (Fiiologta Ciasica, Historia Antiqua, Arqueoiogia Ciassica), 24, Sevilla, 105-124 GRABL (Herbert), 2001, "Salassi", Der Neue Pauly. Enzjklopadk der Antike 10 (PolSal), Stuttgart-Weimar, J. B. Mctzler, 1245-1246
0

256

257

Povijest Japoda. I*rtstup GRASSI (Maria Teresa), 1995, La romanizzazione degli Insubri. Ceki e Romani in Transpadana attraverso la documentazione storica e archeologica, Milano, Edizioni ET GRECO PONTRANDOLFO (Angeia), 1977, "Su akune tombe pestane: proposta di iB^Jgj^^ 89/1, Roma> 31-98 GUTIN (Mitja), 1974, "Mahaire. Doprinos k povezavam Picena> Slovenije in Srednjega Podonavja v 7. stol. pr. n. h", Situla losepho Kastelic sexagenario dicata 14/15, Ljubljana> 77-94 GUTIN (Mitja), 1975, "Kronologija notranjske skupine", AV24 (1973), Ljubljana, 461-492 GUTIN (Mitja), KNIFIC (Timotej), 1975, "Haltatske in antine najdbe iz Javora", AV24 (1973)> Ljubljana, 831-842 GUTIN (Mitja), 1979, Notranjska. Kzaetkom zelezne dobje na severnem Jadranu, Ljubljana, Narodni Muzej, Kataiogi in monografije 17 HALSTEAD (Paul), 1987, "Traditional and Ancient Rural Economy in Mediterranean Europe: Plus ca change?" JHS CVII, London, 77-87 HARKE (Heinrich), 1991, "All Quiet on the Western Front? Paradigms, Methods and Approachesin West GermanArchaeolog/^^rcAiifo/tJ^V^/ Theory in Europe: the Last Three Decades, London, Rouedge, 187-222 HAVET (Louis), 1913, "Pseudo-Tibulle (Paneg.) 3,7,116", REA 15 > Bordeaux, 267 HERAK (Emil), 1998, Leksikon migracijskog i etnskog nazivlja, Zagreb, Institut za migracije i narodnosti-Skolska knjiga HERAK (Emii), Lazanin (Sonja), 1998, "Etninost u povijesti", Migracijske teme 3, 14/1998, Zagreb, 145-154 HILLER (Gundula), 1991, Zur Japodischen und Liburnischen Eruheisenzeit Nordwestjugoslawiens. Teil 1, doktorska disertacija, Heidelberg, HOBSBAWM (Eric), 1992 , Nations and Nationalism Since 1780. Programme, Myth Reality, Cambridge, Cambridge University Press HODSON (Frank Roy), 1980, "Cultures as Types? Some Elements of Classificarion Theory", Bulletsn Institute of Archaeology 17, London, 1-10 HOERNES (Moriz), 1888, "Die Graberfelder an der Wallburg von St. Michael bei Adelsberg in Krain", Mittheilungen der Anthropologischen Gesselschaft in Wien
2 f

Bibliografija HONIGMANN (E) i ALY <W), 1931, "Strabon", RE7, (Stoa-Symposion), Stuttgart, 76-155 HORVAT (August), 1965, Melioracije degradiranih Sumskih tcrena I (KrS), umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zavod za njegovanje uma 1899/1, Zagreb HORVAT (Jana), 2002, "The Hoard of Roman Republican Weapons from Grad near mihcl", AV53, Ljubljana, 117-192

18, Wien, 217-249

HOFFILLER (Viktor), 1905, "Prethistorijsko grobije u Smiljanii ktaj Gospia", VHAD n. s. VIII, Zagreb, 193-203 HOLTEN (Lars), 1997, "Interpretation of Materiai Culture", Acta Archacologica 68, Copenhagen, 183-188

HOTI (Marina), 1992, "Sisak u antikim izvorima", OA 16, Zagreb, 133-163 Iliri u antiko doba, 1967, Simpoztjum o Ilirima u antiko doba odrian 10. do 12. maja 1966. godine, Posebna izdanja ANUBiH V, CBl 2, (ur. A BENAC), Sarajevo 1967 Iliro-traki simpozijum, 1991,1Iliro-traki simpozijum. Paleobalkanskaplcmena izmeu Jadranskog i Crnog mora od eneolitika do helenistikog doba, Posebna tzdanja ANUBiH XCIV, CBI14, Balkanoloski institut SANU, posebna izdanja 44, (ur. A. BENAC), Sarajevo-Beograd IMAMOVI (Enver)> 1987, "Osvrt na stoarstvo predanrikog i ancikog doba na podruju rimske provincije Dalmacije", Acta historica-occonomica iugoslavica 14 (I), 21-44 JELI(Luka), 1898, "Najstarijikartografskispomenikorimskoj provinciji Dalmaciji", GZMX, Sarajevo, 227-246 i 531-560 JELI (Luka), 1900, "Das altesce kartographische Denkmal iiber ie romische Provinz Dalmatien", WMBH7,m^n, 167-214 JONES (Siam), 1998, The Archaeology of Ethnicity. Constructing identities in the past andpresent, London, Routledge JOSIFOVI (Stevan), 1956, "Oktavijanovo ratovanje u Iliriku", iva antika VI/1, 138-165 JOVANOVI (Aleksandar), 1985, "Mogunost korienja principa elemencarne simetrije pri interpretaciji Apolonovog kulta iz predrimskog perioda na naoj ceritoriji", Glasnik Srpskogarheolokogdrustva 2, Beograd, 48-54 JOVANOVI (Aleksandar), 1989, "Prilog prouavanju pojasnlh ploica sa ilirskog prostora", Godisnjak ANUBiH XXVII, CBI25, Sarajevo, 115-133 JOVANOVI (Borislav), 1979, "The formation pf the Scordisci on the basis of archaeologica! and hiscorical sources", Les mouvements celtiaues du Ve au ler stecle avant notre ire, Actes du XXVIIIe Colloque organise a l'occasion du IXe Congre International des Sciences Prhistoriques ct Protohistoriques. Nice, ie 19 scptcmbre 1976, (ur. P.-M. Duval, V. Kruta), 179-187 JOVANOVI (Borhlav), 1987, "Istona grupa. Izvori za istoriju Skordiska", PJZV, Sarajevo, 815-854 KATII (Radoslav), 1964, "Suvremena istraivanja o jeziku scarosjedilaca ilirskih provincija", Razgranienje, 9-58 KATII (Radoslav), 1964a, "Myrii proprie dicti'\ A XIII-XIV, Skoplje, 87-97

258

259

Povijest Japoda. Pristup KATir (Radoslav), 1965, "Zur Frage dcrkeltischen und pannonischen Namengebieten im romischen Dalmatien", Godisnjak ANUBiH III, CBI 1, Sarajevo, 53-76 KATII (Radoslav), 1966, "Keltska osobna imena u antikoj Sloveniji", AV 17, Ljubljana, 145-168 KATII (Radoslav), 1976, "Illvco -apenninica", Jadranska obala u protohistoriji, Kultumi i etnikiprobtcmi, Simpozij odrian u Dubrovniku od 19. do 23. 1972., (ur, M . Sui), Zagreb, 177-183 KATII (Radoslav), 1976a, Ancient Languages of the Baikans, The Haguc, Paris, Mouton KATII (Radoslav), 1995. lllyricum Mythologicum, Zagreb, Antibarbarus (Biblioteka Historia) KATI (Miroslav), 1999, "Uvod u prouavanje keramikih radionica Farosa", OA 2324 (1999-2000), 49-55 KELTOL Ketti in njihovi sodobniki na ozemiju Jugosiavije, 1983, Ljubijana, Narodni muzej KEUNE 0, 1918, "lapodes", RE suppicmentband 3, Sruttgart, 1191-1192 KIEPERT, (Heinrich), s. a. Formae orbis antiaui. 36Karten mit kritischen text undquclicnangabc, KarteXVII, liiyricum et Thracia, Berlin, Dietrich Reimer (Ernst Vohsen) KLEMENC (Josip), 1935, "Ostava u Likom Ribniku", VHAD 16, Zagreb, 83-125 KLEMENC (Josip), 1937, "Nalazi novaca u Jugoslaviji 1910-1936", Numismatika IIIV (1934-1936), Zagreb, 124-133 KOLAK (Tatjana), 2001, Arheoioka topografija Like od prapovijesti do srednjeg vijcka, magistarski rad, Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet Sveuililta u Zagrebu KORUNI (Pctar), 2002, "Nacija i nacionalni idenritet: uz porijeklo i integraciju hrvatskc nacije", Historijski zbornik LV, Zagreb, 65-112 KOSSACK (Georg), 1957, "Zur Chronologie der alteren Hallstattzeit (Ha C)", Germania 35, Berlin, 207-223 KOEVI (Remza), 1980, Antikefibule s podruja Siska, Zagreb, Odjel za arhcologtju Centra za povijesne znanosti u Zagrebu KOVAEVI (Konstantin), MIRKOVI (Petar), 1893, "Die Ausgrabungen auf dem Jezerinafelde unterhalb Pritoka bet Biha", WMBH 1, Sarajevo, 188-194 KOZLII (Midhat), 1980, "Ptolemejevo videnje tstone obale Jadrana", VAHD UOOV.Splrt, 1 0 3 1 8 8 \J^V KRP A< *J J QI KOZLII (Midhat), 1982, "UerijekeTedanija PtoL II 16,2", Senjski zbomik 9, (1981-1982), Senj, 15-31 KOZLII (Midhat), 1983, "O problcmu jap odske prisutnosti u primorju istonog ]zdrana',Arbcoios"kaprobtematikazapadneBosnc. Zbornikknjiga 1, (1982/1983), Sarajevo, Arheoloko drultvo Bosne i Hercegovine, 109-118

Bibliografija KOZLII (Midhat), 1990, Historijska geografija istonog Jadrana u starom vijeku, Split, Knjievni krug KRAHE (Hans), 1955, Die sprache der Iiiyrier I, Wiesbaden, Otto Harrasovvttz KREKOVI (Eduard), 2000, "Etnicka interpretacia v archeolgii", u cd. E. Krekovi, Etnos a materiina kuitura, Bratislava, Stimul (FiFUK), 12-19 K R l Z M A N (Mate), 1979, Antika svjedoanstva o Istri (Izbor iz djeia), Pula-Rijeka, akavski sabor, Otokar Kerovani, Istarska naklada, Edit KROMAYER (joscf), 1898, "Kleine Forschungen ziir Gcschichte des zweiten Triumvirats. Die Illvrischen Feldziige Octavians 35 und 34/33 v. Chr.", Hermes 33,Berlin, 1-13 KRUTA (Vcnceslas), 1980, "Les Boi'ens de Cispadane. Essat de paloethnographie ccltique", Etudes celtiques XVII, Paris, 7-32 KRUTA (Venceslas), 1981, "Les Senons de IAdriatique d'aprs l'archeologie (prolgomenes)", Etudes cettiquesXVUl, Paris, 7-38 KRUTA (Venceslas), 1983, "LTtalie er l'Europe intrieure du Ve siecle au debut du Ile siecle av. n. e ", Savaria 16 (1982), Szombathelv, 203-221 KRUTA (Venceslas), 1984, "Quali Celti", 2 Convegno archcologtco regionaie, Atti, 1315 aprile 1984, Como, 323-330
l

^pb

KRUTA (Venceslas), 1993, "Citta e territorio presso i Ceki: il caso tnsubre, Notiziedal Chiostro det Monastero Maggiore. Rassegna di Studi dei Civico musco archeoio e del Civico gabinetto numismatico diMiiano (RASMI), Milano, 47-54 KRUTA (Venceslas), 1993*a, Lcs Celtes, Que sais-je? Presses universitaires de France KRUTA (Venceslas), 2000, "Les Celtes et rAdriatique", Estratto da Anemos / 2, Atti del'Incontro di Studio LAdriatico, i Greci e VEuropa, Venezia-Adria, 22-23 fibbraio 2000 (a cura di L. Braccesi, L. Malnati, F. Raviota), 45-52 KRUTA (Venceslas), 2001, Aux racincs de VEurope. Le monde des Cettes, Paris, Kronos B. V. Editions KRUTA - POPPI (Luana), 1995, "II torques in Cisalpina: tradizioni tndigene e apporto celtico", L'Europe ceitique du Ve au Ille siecte avant J.-C Contacts, echan ges et mouvements de popuiations., Actes du deuxieme svmposium international d'HautviHicrs, 8-10 octobre 1992, Memoire No 9 de la socite archeoiogique champcnoise, ed. CHARPY (Jn-Jacques), Paris 1995, Kronos, 293-308 KUKO (Sineva), 1996, "Solarni aspekri Meduze Gorgo ne u helenizmu", RFFZd 35 (1995/96), Zadar, 1-20 KUKO (Sineva), 1998, "Konttnuitet solarne simbolike kod Japoda", RFFZd, 36 (1977), Zadar, 9-21 KUKO (Sineva), 1998a, "Grki simboli u ilirskom svijetu", OA 22, Zagreb, 7-26

260

261

Povijest Japoda. Pristup KUKULJEVI SAKCINSKI (Ivan), 1873, "Panonija rimska", Rad JAZU XXIII, Zagreb, 86-157 KUKULJEVI SAKCINSKI (Ivan), 1873a, Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Arbanije Krfa iltalije", Zagreb KUNTI-MAKVI (Bruna), 1984, Anttka povijest Daimacije u djelu "De Regno Dalmatiae ct Croatiae" Ivana Luia Trogiranina. Anticki izvori, magistarski rad, Zagreb KUNTI-MAKVI (Bruna), 1988, Antika p ovtjest u djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae Ivana Luia Trogiranina. Prikaz o najstarijim vlastima nadJadranom, doktorska disertacija, Zagreb KUNTI-MAKVI (Bruna), 1988a, "O prvim prijevodima Apijanovih ilirskih ratova kod nas", Znanstveni skup 'Antikt temelji nae suvremenosti" Pula 12-17. X. 1986 (Referati lanova Hrvatskog drustva klasinihfilologa),Zagreb, Latina etGraeca, 67-77 KUNTI-MAKVI (Bruna), 1996, "O povijesti uporabe ilirskog nazivlja", Spomenica Ljube Bobana, Zagreb, 133-143 KUNTI-MAKVI (Bruna), 1997, "De belio Histrico", Arheoioka istrazivanja u Istri, Znanstveni skup, Pore 26,-28. listopada 1994., Izdanja HAD-a 18, 169-175 KUNTI-MAKVI (Bruna), 1997, "Grka i rimska starina", Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost. Svezak L Srednji vijek (VII-XII. stotjee). Rano doba hrvatske kuiture, (ur. I. Supii), Zagreb, AGM, 73-90 KUNTI-MAKVI (Bruna), 1999, "Populacija i kontinuitet pri smjeni vilizacija. Prirrijeri s izmaka antike", Etninost i povijest (ur. E. Herak), Zagreb, 83-94 KURZ (Karel), 1967, "Zur Ethnizitat der Japoden", ListyJiioogick 3, 90/1967, Praha, 259-269 KURZ (Karel), 1974, "Zur neuen Datierungdes Mazin-Fundes", Situla 14/15 Opuscula losepho Kastelic sexagenario dicata, Ljubljana, 155-161 LEBRETON (Vincent), RENAULT-MISKOVSKY (Josette), SEMAH (Anne-Marie), 2004, "La chronologie polIinique de la fin du pliocene, du plistocene et de l'holocene en Europe. Stations ponymes et historiques ; nouvelles donnes ", L'evolution de la vegetations depuis deux millions dannecs (ur. A.-M. Smah, J. Renault-Miskovsky), Editions Artcom / Errance, Paris, 30-52 Ltka, 1975, Arheoloka problematika Like, znanstveni skup Otoac 22-24. IX. 1974-, Split, HAD (ur. .RAPANI) LOLLINl (Dellia G.)> 1976, "Sintesi della civilta ptcenzjadranska obala u protohistoriji, simpozij Dubrovnik, 19.-23. X. 1972, (ur. M . Sui), Zagrcb, 117-153 LOLLINl (Dellia G.), 1976a, "La civilta picena", Popolte civita dcti'Itatia antica 5, Roma, Bibiioteca di storia patria, 109-195
t

Bibtiografija

LOMBARDO (Mario), 1998, "Iapyges, Iap^gia", Der Neue Pauly. Enzykopadie der Antike 5 (Gru-Iug), Stuttgart-Weimar, J. B. Metzler, 862-864 LO SCHIAVO (Fulvia), 1970, "II gruppo liburnico-iapodico. Per una definizione neirambito della protostoria balcanica ", Atti deila Accademia Nazionaie dei Lincei, Memorie classe di Scienze morali storiche efilologtchc,ser. 8, vol. 14, Roma, 363-523 LOAR (Rajko), 1934, "Prezgodovina Slovenije, posebej Kranjske, v Lui zbirke Mecklenburg", Giasnik Muzejskega drutva za Siovenijo XV, Ljubljana 5-91 LUI (Ivan), 1986, O kraijevstvu Datmacije i Hrvatske, (priredila i prevela B. KuntiMakvi), Zagreb, Latina et Graeca LJUBI (ime), 1881, "Predhistoricke starine u Prozoru i u Brlogu", VHAD III, Zagreb, 11-14 LJUBI (ime), 1882, "Putopisne arkeologike biljezke od Ogulina d6 Prozora", VHAD IV, Zagreb, 12-23 LJUBI (ime), 1883, "Izkapanje predhistorikih starina u Prozoru", VHAD V, Zagreb, 93-94 LJUBI (ime), 1885, "Japudija i predhisroriko odkrie u Prozoru kod Otoca", VHAD VII, Zagreb, 1-11; 39-47 LJUBI (ime), 1886, "Japudija i predhistoriko odkrie u Prozoru", VHAD VIII, Zagreb, 39-50 LJUBI (ime), 1889, Popis Arkeologikoga odjeia Narodnog zemaljskog muzeja u Zagrebu. Uredio prof. ime Ljubi. Odsjek I. Svezak I. Egipatska sbirka - predhi storika sbirka sa 36tabla, Zagreb, Tiskarski i litografski zavod C. Albrechta LJUBI (ime), 1889a, "Odlomak predhistorikog groblja u Prozoru*, VHAD XI, Zagreb, 1-2 LJUBI (ime), 1889b, "Crtice iz moga putovanja po junoj strani gornje Krajine ili gospiko-otoke pukovnije", VHAD XI, Zagreb, 104-109 LJUBI (ime), 1892, "Rimski natpisi odkriti teajem god. 1891. u Hrvatskoj", VHAD XIV, Zagreb, 1-4 MACNEILL (John Robjert), 1992, The Mountains of the Mediterranean World, cd. Cambridge University Press, New York, Cambridge MAGNY (Michel), 1995, Une histoire du ctimat, des derniers mammouths au siecle dc t'automobiie, Paris, Edtrions Errance MAJNARI-PANDI (Nives), 1970, Keltsko-iatenska kuttura u Slavoniji i Srijemu, Vinkovci, Gradski muzej - Aaa Musei Cibalensis 2 MAJNARI-PANDI (Nives), 1996, "Nekoiiko napomena o uvoenju ranolatenskog stila u sjevernu Hrvatsku i Bosnu", ARR 12, Zagreb, 31-53
5

262

263

Povijest Japoda. I^ristup MAJNARI-PANDI (Nives), 1998, "Bronano i eljezno doba", Prapovijest, DIMITRIJEVI(Siojan),TEAK-GREGL(Tihomila), MAJNARI-PANDI, Povijest umjetnostt u Hrvarskoj, knjiga prva, Zagreb, Naprijed, 161-369 MALEVANIJ (A. M.), 1977, "Iiliriskijskie pohody", VDI2, Moskva, 129-142 MALEZ (Mirko), 1975, "Tragovi paleolitika u Lici i susjednim oblastima", Arheoioska problematiia Like, Znanstveni skup Otoac, 22.-24* IX- 1974. (ur. 2. Rapani), Split, 9-18 MALEZ (Mirko), 1980, "Peina Beidanjaa kod Vrhovina i njezina kvartarna fauna", I4AfZXII-XIII (1979-80), ser. 3, Zagreb, i-26 MALINOVSKI (T), 1983, "Lambre jaune baltique er le probleme de son exportation pendant les premieres periodesde 1'ageduFer", Savaria 16, Szombatelv, 113-123 MARGETI (Lujo), 1979, "PlinioelecomunitadellaLiburnia", Atti Centro di Ricerche storiche-Rovigno IX (1978-1979), 301-358 MARI (Zdravko), 1963, "Keltski elementi u mladjem eljeznom dobu Bosne i Hercegovine", GZVXVIII, Sarajevo, 63-83 MARI (Zdravko), 1964, "Donja Dolina', GZMX1X, Sarajevo, 5-82 MARI (Zdravko), 1964a, "Problemsjevernoggraninogpodruja Ilira", Razgranienje, 177-213 MARI (Zdravko), 1968, "Japodske nekropole u dolini Une", GZM XXIII, Sarajevo, 5-79 MARI (Zdravko), 1973, "Ornamentirane pojasne ploe sa gradine u Olaniima kod Stoca", GZAf XXVII-XXVI1I (1972-73), Sarajevo 257-260 MARI (Zdravko), 1975, "Istona granica Japoda" Arheoiolka probiematika Like. Znanstveniskup, Otoac22.-24. IX. 1974., (ur. . Rapani), HAD, Split, 39-43 MARI (Zdravko), 1976, "Novootkrivena obioga pojasne ploe sa Gradtne u Osaniima kod Stoca", GZMXX\X (1974)> Sarajevo, 35-40 MARI (Zdravko), 1979, "Depo pronaen u ilirskom gradu Daors..(2n st, pr. n. e.)", GZMXXXlll (1978), Sarajevo, 23-113 MARKOVI (Mirko), 1971, "Stoarska kretanja na dinarskim planinama", Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Siavena 45> Zagreb, 523-549 MARKOVI (Mirko), 1975, "Sezonska stoarska naselja na dinarskim planinama", Zbornik za narodni zivot i obiaje Junih Slavena 46, Zagreb, 253-296 MARKOVI (Mirko), 1980, "Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Velebitu", Zbornik za narodni ivot i obiaje juznih Siavena 48, Zagreb, 5-141 MARKOVI (Mirko), 1985, "Opis Panonije i IHrika u Strabonovoj Geografiji (Prijevod lib. VII, cap, 5 uz komentar)", Geograjskiglasnik47, Zagreb, 153-161 MARKOVI (Mirko), 2003, Stoarska kretanja na dinarskim planinama, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk
5

Bibiiograjija

MASON (Philip), 1996, "Iron, Land and Power: The Social Landscape in the Southeastern Alps in the Late Bronze Age and the Early Iron Age", Die Osthaiistattkuitur. Akten des Internationales Symposiums, Sopron, 10.-14. M 1994, (ur. E, Jerem, A. Lippert), Budapest, 273-282 MASON (Philip), 1999, "The Road to the South: the role of Bela krajtna in thc long-distancc exchangc nctworks between the Adriatic and the Eastern Alps in the early lst millennium BC in the light of recent settlement excavation"> Archaeoiogy of the Bronze and Iron Age. Experimentai Archaeoiogy Environmental Archaeoiog Archaeologica Parks. Proceedings of the Internationai Archaeoiogicai Conferenc Szdzhalombatta, 3-7 Octobjer 1996, (ur. E. Jercm, 1. Poroszlai), Budapest, 143-155 MATEJI (Radmtla), 1974, "Prethistorijska nekropola Miinac u Kastvu (Pokusno istraivanje), Liburnijske teme 1, Opatija, 53-80 MATIJEVI-SOKOL (Mirjana), 1994, "Povijesna svjedoanstva o Senju i okolici. Antiki izvori", Senjski zbornik 21, Senj, 25-40 MAYER (Antonius), 1940, "De lapodibus, populo Illyrico Celtis commixto", Hoffiiierov zbornik. Nauni radovi posveeni Viktoru Hoffiiieru o 60 godilnjict njegova zivota 19. veljae 1937. godine, Zagreb, 189-199 MAYER (Anton), 1957, Die Sprache der alten Ilyrier. Bandl; Einleitung Worterbuch der illyrischen Sprachreste, Schriften der Balkankomission, Linguistische Abteilung XV,Wien MAYER (Anton), 1959, Die Sprache der aten Ilyrier. Band I : Etymologisches Worterbuch des des Ilyrischen Grammatik der iiyrischen Sprache, Schriften der Balkankommission. Linguistische Abteilung XVI, Wien MEDINI (Julijan), 1980, "Provincia Liburnia", Diadora 9, Zadar, 363-441 MIKI (ivko), 1979, "O antropoloikoj istraenosti ilirskog stanovnitva", Sahranjivanje kod Iira. Zbornik radova prikazanih na naunom skupu Srpske Akademije Nauka i Vmjetnoti i Balkanolokog instituta SANU, Zlatibor 10-12. maj 1976., Beograd, SANU-Balkanoloki institut, 187-204 MILETI (eljko), 1993. "Rimske ceste izmeu Jadera, Burnuma t Salone*, RFFZd 32 (1992/93), Zadar, 105-116 MILETI (eljko), 2004, "O rimskim cestama na aserijatskom podruju", Asseria 2, Zadar, 7-21 MIRKOVI (Miroslava), 1968, "Die sudillyrischen Stamme im Illvtischen Kriege", ZivaantikaXV\\\l\, Skoplje, 113-127 MIRNIK (Ivan), 1982, "Skupni nalazi novca iz Hrvatske III. Skupni nalaz afrikog bronanog novca i aes TU<U iz tikade", VAMZSZT. 3.,XV, Zagreb, 149-167 MIRNIK (Ivan). 1987, "Circulacion of North African etc. Currency in Il!yricum", AV 58, Ljubljana, 369-392 * .; MIRNIK (Ivan), 1990. "Rimski novac iz peina Hrvatske",^K4l, Ljubljana, 733-739
r r
mi

S71

264

265

Povijest Japoda. Pristup MIRNIK (Ivan), 1991, "Mijat Sabljar", Muzeologtja 28 (1990), Zagreb, 14-17 MIRNIK (Ivan), 1996, "Arheoloki muzej u Zagrebu* Muzeopis 1846-1996* ArheoloSki muzej u Zagrebu , 17-39 MIROSAVLJEVI (Vladimir), 1959, "Centraf and Peripheral Finding-Sites of Material Culture on the Territorv of the lapodians", AIlll, Beograd, 47-53 MIROSAVLJEVI (Vladimir), 1974, "Gradine i gradinski sistemi u prethistorijsko i protohistorijsko doba (I dio)", ARR 7, Zagreb, 259-297 MOCSY (Andreas), 1962, "Pannonia", RE, Supplementband IX (Acilius-Utis), Stuttgart, 515-775 MOCSY (Andreas), 1971, "Zur fruhesten Besatzungsperiode in Pannonien", AArchHung23, Budapest, 41-46 MORELAND Uohn), 2001, Archaeotogy and Text, London, Duckv/orth MORGAN (M. Gwyn), 1971, "Lucius Cotta and Metellus: Roman Campaigns in Illvria during the late second centurv", Athenaeum 49, Pavia, 271-301 MORGAN (M. Gwyn), 1973, "Pliny, N . H . III. 129, The Roman Use of Stades and the Elogium of C Sempronius Tuditanus (COS. 129 B. C.)" Philotogus 117, Bcrlin-Wiesbaden, 29-48 MORGAN (M. Gwyn), 1974, "Cornelius and the Pannonians. Appian, Iltyrica, 14, 41 and Roman Historv, 143-138 B. C", Historia XXIII, Wiesbaden, 183-216 NAUTIKI VODI JADRANA, 1986, Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krlea" NAVA (Maria Luisa), 1990, "Greek and Adriatic Infiuences in Daunia in the Early Iron Age", Grcck Coionists and Native Populations. Proceedings of the First Austraiian Congress of Classical Archaeotogy Held in Honour ofEmcritus Professor A. D. Trendal(Sydney 9-1471985), ur. J.-P. Descoeudres, Oxford, Humanities Research Centre Canberra, Clarendon Presse Oxford, 559-578 NOVAK (Grga), 1965, "Quaesttones Eptdauritanae", RadJAZU 33% Zagreb, 97-139 NOVAKOVI (Predrag), 2001, "Detecting territoriaiity and social structure in the bronze and iron ages: GIS and the hiilfbrrs in the Kras region", On thegood use ofgeographic information systems in archaeoogica landscape studics: proceedings ofthe COSTG2 WG2 Round Tabe Ljubljana, 18 to 20 December 1998 (uredio B. Slapak), Luxembourg, 101-115 NOVAKOVI (Predrag), 2003, Osvajanjeprostora. Razvojprostorske in krajinske arheoogije, Ljubljana, Filozofka fakulteta NOVAKOVI (Predrag), 2005, "Marchesetti's Castellieri... in the wider context of settiement studies at the beginning of the 20th century", Carlo Marchesetti e i casteiiieri 1903-2003* (ur. G. Bandelli, E. Montagnari Kokelj), Fonti e Studi per !a storia della Venezia Giulia. vol. IX (2005), Trieste, 97-113
y

Bibliografija

NOVAKOVI (Predrag), 2005a, "The cultural landscapes of hillforts", Carto Marchesetti e i castellieri 1903-2003, (ur. G.Bandelli, E. Montagnari Kokelj), Fonti e Studi per la storia detla Venezia Giulia.vol. IX (2005), Trieste, 301-324 OLUJI (Boris), 1999, "Japodtod5. do 1. stoijeaprije Krista. Kuiturauprostoru izmeu iatenske kontinentalne ijadranske (sredozemne) civilizactje", doktorska disertaci ja, Odsjek za povijest, Fitozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 1999 OLUJI (Boris), 1999a, "Ethnie, culture, identit. Problemes de 1 origine des lapodes et des Liburniens", L'Iityrie meridionale et l'Eptre dans i'Antiquite III: Actes du Ille colioaue international de Chantilly (16-19 Octobre 1996). Reunis par Pierrc Cabanes, Paris, De Boccard, 57-60 OLUJI (Boris), 1999b, "Japodi i Rim do sredine 1. stoljea prije Krista", Historijski zbomik LII/1999, Zagreb, 1-16 OLUJI (Boris), 2000, "Japodi, Apijanovi plemeniti barbari", OA 23-24/1999-2000, Zagreb, 59-64 OLUJI (Boris), 2002, "Ogulinski kraj u anticT, Oguiin:povijesna ikulturna batina, (ur. Visnja Lipovak, Stjepan Sui), Ogulin 2002 , 30-34 OLUJI (Boris), 2002a, "Japodski svijet mrtvih", Znakovi i rijei (Stgna et titterae), Zbornik projekta "Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora, ed. M . Milievi Brada, Zagreb, Hrvatska sveuilisna naklada 2002,, 63-83 OLUJI (Boris), 2002b, "Grob kao znak i poruka", Histria anttaua 8, Pula-Medulin 2002,73-84 OLUJI (Boris), 2003, "Oktavijanov pohod protiv Japoda", Grad Otoac 7/2003, Otoac, 27-47 OLUJI (Boris), 2004, "Nouvelles recherches sur le territoire des lapodes", Actes du IVeme Colloque intemational sur VIUyrie meridionaie et l'Epire dans 'Antiquite, Paris, de Boccard 2004, 215-221 OLUJI (Boris), 2004a, "Ekologija i obrazovanje", Ekologja u odgoju i obrazovanju, Gospi, Visoka uiteljska kola 2004,271-276 OLUJI (Boris), 2004b, "Putevi i raskra. Prioriteti i perspektive u istraivanju etnikih zajednica sjeverozapadnog llirika tijekom prapovijesti i antike", Spomenica Fiiipa Potrebice, ur. M . Matijevi-Sokol, Zagreb, FF Press 2004, 83-92 OLUJI (Boris), 2004c, " U potrazi za "Sunenim gradom", prijestolnicom Japoda?" Historijski zborniklNl-V/l\ (2003-2004), Zagreb, 1-10 OLUJI (Boris), 2005, "Lokalitet Viniica, broj 63", Hrvaiski arheoloki godiinjak 1/2004, Zagreb, 133-135
2

266

267

Povijest Japoda. Pristup OLUJI (Boris), 2005a, "Metoulon kephale tdn lapdon" {App. Iltyr. 19), Itlyrica antiqua. Obhonorcm Duje Rendi Mioevi, Department of Archaeologv, Facultv of Humanicies and Social Sciences, University of Zagreb, Archaeological Museum of Zagreb, FF Press, International Conference on issues of Ancient Archaeologv, Zagreb, November 6-8, 2003, Zagreb, 393-400 OLUJI (Boris), 2005b> "Upotrazi za prijestolnicom Japoda", GradOtoacS, Otoac, 29-39 PALAVESTRA (Aleksandar), 1993, Praistorijski iiibar na centralnom i zapadnom Baikanu, Beograd, SANU Balkanoloki tnstitut (posebna izdanja knjiga 52) PALLOTTINO (Massimo), 2002, Etruscologia, Milano, Hoepli PAPAZOGLU (Fanula), 1967, "Politika organizacija Ilira u vreme njihove samostalnosti", Iliri u antiko doba, 11-31 PAPAZOGLU (Fanula), 1969, Srednjobalkanska piemena u predrimsko doba (Tribati, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi), Djela ANUBiH XXX, CBI 1, Sarajevo PAROVI-PEIKAN (Maja), 1982, "Grka mahajra i problem krivih maeva", Godisnjak ANUBiH XX, CBI 18, Sarajevo, 25-51 PAALI (Esad), 1975, Sabrano djeto, Sarajevo, Svjetlost PAKVALIN (Veljko), 1994, "Osvrt na duhovnu tradiciju Ilira i o njihovom autohtonom spomeniku", VAHDS6, Split, 101-111 PATSCH (Karl), 1896, "Japodi", GZMVlll, Sarajevo, 113-139 PATSCH (Karl), 1898, "lapodi", GZMX, Sarajevo, 335-364 PATSCH (Karl), 1899, "Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der rdmischen Provinz Dalmatien III", WMBH6, Wien, 154-273 PATSCH (Karl), 1900, "Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geeschichte dcr romischen Provinz Dalmacien", WMBH7, Wien, 33-166 PATSCH (Karl), 1900a, Die Lika in romischen zeit, Wien, Alfred Holder PATSCH (Karl), 1901, "Colapianf, RE4, Stuttgart, 361-362 PATSCH (Karl), 1905, "Ditiones", RE5, Stuttgarc, 1230-1231 PATSCH (Karl), 1932, Beitrage zur Vblkerkunde von Sudosteuropa, Aus 500 Jahren vorromischer undromischerGeschichreSudosteuropas (1. teil: BiszurFestsetzung der Romer in Transdanuvien), Wien-Leipzig, Holder,Pichler, Temsky PATSCH (Karl), 1990, Lika u rimsko doba (prev. Z. Derossi), Gospi PAVI (Radovan), 1978, Prilozi analizi socijalno-geografske strukture Gorskog Kotara i Oguiinsko-piaUanske submontane udoline, I. i II. dio, dokcorska disertacija, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematiki fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

Bibtiografija PAVII (Ivanica), 1990, "Djelatnost muzejskih povjcrenika i istraiivaa na podruju Likc", Priiozi 5/6, Zagreb, 83-91 PEGAN (Efrem), 1959, "Najdba numidijskih novcev iz okolice Obrovca v srednji Dalmaciji", VAHD 61, Split, 154-155 PEJNOVI (Dane), 1985, Srednja Lika. Socijalnogeografika transfirmacija, Muzej Like, Gospi PEJNOVI (Dane), 1987, "Reljef Like", Zbornik II. Znanstvenog skupa geomorfologa SFRJ. Gospi-jttni Veiebit 18.-25. VI 1987, Zagreb, Gcografski odjel Prirodoslovno-matematikog fakulteta, 91-112 PEJNOVI (Dane), 1993, "Urjecaj prometnog sustava na socijalnogospodarski razvoj i organizaciju prostora like regije", Geografski zbornik 55, Zagrcb, 157-181 PEJNOVI (Dane), 1994, Regionalna struktura Like, discrtacija, Sveuiliste u Zagrebu, Zagreb PEJNOVI (Dane), VUJASINOVI (Branko), 1998, "Prometna valorizacija Velebita povijesno-geografski prikaz", Geografikihorizonti 1A99 (god. XIV), Zagreb, 29-49 PERETTI (Aurelio), 1961, "Eforo e Ps.-Scilace", Studi classici e orientalX, Pisa, 5-43 PERETTI (Aurelio), 1963, "Teopompo e Pseudo Scilace", Studi classici e orientaltX\\, Pisa, 16-92 PERETTI (Aurelio), 1979, // peripio di Scilace, studio sut primo portolano dei Mediterraneo, Pisa, Gradini PERONI (Renato), 1976, *La "Koin" adriacica e \ \ suo processo di Formazione \ Jadranska obaia u protohistoriji, simpozij Dubrovnik, 19.-23. X. 1972, (ur. m. Sui), Zagreb, 95-115 PFIFFIG (Ambros Josef), 1964, Reiigio Iguvina, phiioiogische und reigionsgescbicbtliche Studien zu den Tabulae Iguvinae, Wien, Herman Bohlaus Nachf./Graz, Wien, Koln PHILLIP (Hans), 1914, "lapvges", RE 17 (Hyaia-Imperator), Stuttgart, 727-745 PHILLIP (Hans), 1937, "Ocra", RE17 (34), (Numen-01ympia), Stuttgart, 1774-1775 POLJAK (eljko), 1996, Hrvatske ptanine: pianinarsko-tuistiki vodi s atlasom od 30 stranica, Zagreb, Golden marketing POULTNEY (James WiIson), 1959, The bronze tabies oflguvium, Marvland, Oxford, cd. American Philological Association POUTIGNAT (Philippe), STREIFF-FENART (Jocelyne), 1997, Teorije o etnicitetu, (prev. A. Mimica), Beograd, Biblioteka X X vek PREEREN (France),1958, Poezije, Ljubljana

268

269

Povijest Japoda. Pristup PROSDOCIMI (Aldo), 1978, "UUmbro", Popoti e civilta detl'Italia antica, Roma, Biblioteca di storia patria, 585-787 PROSDOCIMI (Aldo), 1984, Le tavoie iguvine, Firenze, Leo S. Olschki RAD1MSKY (Vaclav), 1892, "Prelhodni izvjeitaj o prekopavanju u nekropoli pri Jezerinama kod Bia", GZMIV, Sarajevo, 301-310 RADIMSKY (Vaclav), 1893, "Vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen in der Nekropole von Jezerine bei Biha", WMBH1, Wten, 195-202 RADIMSKY (Vaclav), 1893a, "Nekropola na Jezerinama u Prito kod Bia", GZM V, Sarajevo, 37-92, 237-308, 369-466, 575-636 RADIMSKY (Vaclav), 1893b, "Prehistorika sojenica kod Ripa blizu BiSa", GZM V,Sarajevo, 129-138 RADIMSKY (Vaclav), 1894, "Gradina ungar kod Cazina", GZMV\, Sarajevo, 495-51 i RADIMSKY (Vaclav), 1894a, "Prehisrorike gradine u kotaru bihakom", GZMVl, Sarajevo, 697-710 RADIMSKY (Vaclav), 1895, "Dte Nekropole von Jezerine in Pritoka bei Biha",

Bibiiografija RAUNIG (Branka), 1992, Figuralnepredstave u kulturipraistorijskih Japoda, doktorska disertacija, Beograd RAUNIG (Branka), 2004, Umjctnost i retigija prahistorijskib Japoda, Djela ANUBiH LXXXIl,CBI8,Sarajevo Razgranienje, 1964, Simpozijum o teritorijalnom i bronoioSkom razgranienju Itira u praistorijsko doba odran 15. i 16. maja 1964., Posebna izdanja ANUBiH IV, CBI 1 (ur. A. Benac), Sarajevo 1964; REINHARDT (K), 1954, "Poseidonios von Apameia", #22, Srutcgart, 558-826 RENAULT-MISKOVSKY (Josecte), 2004, "UeVolution des vgtations au plistocene et a Tholocene en Europe", Uivolution de la vegetations depuis deux mittions dannes (ur. A.-M. Smah, J- Renault-Miskovskv), Editions Arccom / Errance, Paris, 53-102 RENDI-MIOEVI (Anre), 1974, "Prozor, Otoac, Lika - ancikt Arupium", AP, 16, Beograd, 74-79 RENDI-MIOEVI (Ante), 1975, "Iscraivanja antikog naselja kod Prozora u Lici" VAMZscr. 3-, IX, Zagreb, 169-171 RENDI-MIOEVI (Ante), 1975a, "Prozor (ARUPIUM) u Lici - sondani radovi na antikom lokalitetu", AP, 17, Beograd, 99-100 RENDI-MIOEVI (Ance), 1980, "Prozor, Otoac, Lika - anriki Arupium", ArheooSkipreged2\, Beograd 1980, 101-106 RENDI-MIOEVI (Ance), 1980a, "Prozor, Otoac, Lika - antiki kamenolom", ArheoioSkipregled 17, Beograd 1980, 105-106 RENDI-MIOEVI (Duje), 1975, "Lika i japodska antroponimijska tradicija", ArheooSkaprobematika Like, znanstveni skup Otoac 22-24. IX. 1974., (ur. . Rapani), Split, HAD, 97-108 RENDI-MIOEVI (Duje), 1982, "O nekim zanemarenim komponentama kod "japodskih urni", VAMZser. 3., XV, Zagreb, 1-10 RIGGS (Fred W.), 1991, "Ethnicitv, Nationalism, Race, Minorirv: a Semantic / Onomastic Exercise (part one)", Internationai Socioiogy 6 (3), 281-305 RIGGS (Fred W.), 1991a, "Echnicitv, Nationalism, Race, Mtnority: a Semantic / Onomastic Exercise (part two)", InternationaiSocioogy 6 (4), 443-463 ROGI (Ivan), 1956, "Razlikc pejsaa velebitskih padina", Geografskigiasnik XVIII, Zagreb, 15-32 ROGI (Ivan), 1957, "Geografski osnovi scoarskih veza Like i Dalmacije", Zbornik zagrebake kiasinegimnazije 1607.-1957., Zagreb, 705-714 ROGI (Ivan), 1957a, "Velebitska primorska padina. Prilog poznavanju evolucije krkog pejsaia", GeografikigasnikXlX, 61-102

lFAffitf 3, Wien, 3 9 2 1 8
RADIMSKY (Vaclav), 1895a, "Der prahistortsche Pfahlbau von Ripa bei Biha",

WMBH 3, Wlen, 219-226

-v- ,[
UJ

* < >

RADIMSKY (Vaclav), 1896, "Die Gradina ungar bei Cazin", WMBH4, Wien, 73-93 RADMAN-LIVAJA (Ivan), 2001, "Rimski projektili iz Arheolokog muzeja u Zagrebu", WAfZXXXlV, Zagreb, 123-152 Ratnici, 2004, Ratnici na razmeu istoka i zapada. Starije eijezno doba u kontinentainoj Hrvatskoj, (ur. Dubravka Balen-Letuni), Arheoloki muzej, Zagreb RAUNIG (Branka), 1962, "Oruje iz Kostela kod Bihaa", Zbornik krajHkih muzeja. Banja Luka, Biha, Drvar, Jajce, Prijedor, l, Banja Luka, 51-59 RAUNIG (Branka), 1968, "Japodska nekropola na Crkvini u GoIubiV, GZMXXIII, Sarajevo, 81-98 RAUNIG (Branka), 1968a, "Fragment japodske urne iz Golubia kod Bihaa", GZM

jT

XXili, Smjevo, 99-105

RAUNIG (Branka), 1975, "Ripa, Otoka kod Bihaa - sojeniko naselje", AP 17, Beograd, 47-49 RAUNIG (Branka), 1975a, "Gradina Ripa kod Bihaa", AP 17, Beograd, 49-51 RAUNIG (Branka), 1976, "Ripa, Otoka, Btha-sojeniko naselje",^ 18, Beograd. 31-33 RAUNIG (Branka), 1981, "Praistorijska nekropola u Gradini u selu Ripu', GZM XXXV-XXXVI (1980-1981), Sarajevo, 141-162 RAUNIG (Branka), 1982, "Grob ranog ieljeznog doba iz Oscroca kod Cazina, GZM XXXVII, Sarajevo, 1-14

270

271

Povijest Japoda. l*ristup ROGI (Ivan), 1958, "Velebitska primorska padina, Prilog poznavanju evolucije krkog pejsaa (Nastavak)", Geografski gtasnikXX, Zagreb, 53-115 ROGI (Veljko), 1972, "Primjer geografske analize strukture naseljenosti gorsko planinskih regija. Liko-goranskt prostor", Zbornik na jugosiavenskiot simpozijum za probiemitt na seskite naselji i zemjodclskoto proizvodstvo, 11-13 maj 1972 Ohrid, Skopje, 41-47 ROSSI (Ruggero Fauro), 1992, "Insediamcnti e popolazioni del territorio di Tergestc e delle arec limitrofe", Tipologia di insediamento e distribuzione antropica nelVarca veneto-istriana dalla protostoria all'alto medioevo. Atti del Seminario di studio Asolo, 3-5 novembre 1989 Mariano del Friuli, Edizioni della Laguna, 161-167 RUKAVINA (Ante), 1990, "jo ive velebitske Sume", Senjski zbornik 17, Senj, 281-290 SAID (Edward W.), 1999> Orijentalizam, (prev. Biljana Romi), Zagreb, Konzor SARIA (B.), 1937, "Ocra", RE 17 (34), (Numen-Olvmpia), Stuttgart, 1775-1777 SCHMID (V/alter), 1924, "Metulum und Fluvius t\pdtss ,JahresheftedesdsterreichischenArchaologischen Institutts in Wicn XXI-XXII (1922-1924), Wien, 495-507 SCHMID (Waher), 1937, "Ulaka. japodska naselbina nad Starim trgom pri Lou", Gtasnik Muzejskega drultva za Sovenijo XVIII/l-2, Ljubljana, 17-32 SELEM (Petar), 1997, Izidin trag. Egipatski kuttni spomenici u rimskom Iliriku, Split, Knjiievni krug SERGEJEVSKl (Dimitrije), 1940, "Rimski narpisi novi i revidirani", GZM LII, Sarajevo, 15-26 SERGEJEVSKI (Dimitrije), 1950, "Japodske urne", GZM\V-V (1949-1950), Sarajevo, 45-93 SLADOVI (Manoillo), 1856, Povesti biskupijah senjske i modruske ili krbavske, trst (pretisak Gospi 2003) SLIEPEVI (Adela) - SRDO (DuSan), 1980, "Odrcivanjestarosti uzoraka drvcta i sige iz spilje Bezdanjae", VAMZXU-Xl\l (1979-80), ser, 3, Zagrcb, 79-83 SLUKAN ALTI (Mirela), 2002, "Vcgctacijske kartc i ostali kartografski izvori za prouavanje transformacije vcgctacijskog pokrova s posebnim osvrtom na Vclebit", Historijskt zbornik LV, Zagreb, 53-64 SLUKAN ALTI (Mirela), 2005, "Kartografski izvori za rekonstrukciju i praenje razvoja prometnih komunikacija", Ekonomska i ckohistorija 1, Zagrcb-Samobor, 85-100
f n r

Bibiografija SREJOVI (Dragostav), 1979, "Pokuiaj ctnikog i teritorijalnog razgranienja starobalkanskih plcmena na osnovu naina sahranjivanja", Sahranjivanje kod Iira. Zbornik radova prikazanih na nauno skupu SANU i Bakanololkog instituta SANU, Zlatibor 10-12. maj 1976., (ur. M . Garasanin), Beograd, SANUBalkanoloki institut, 79-87 STARAC (Alka), 1999, Rimsko vladanjc u Histriji i Liburniji. Drutveno i pravno uredenje prema iteramoj, natpisnoj i arheookoj gradi. Histrija I, Monografije i katalozi 10/1, Arheoloki muzej Istre STAREVI (Antc), 1863, "Rimska Iliria od Apiana Alexandrinskoga", Arkiv za po~ vjestnicu jugosavensku VII, Zagreb, 163-177 STARE (France), 1954, "K problemu najstarejsih olniastih fibul iz Slovenije", AV V/l, Ljubljana, 22-42 STARE (France), 1970, "Upodobitev rojstva na pektoralu iz Ulake na Notranjskem", VAMZsa. 3., IV, Zagrcb, 13-30 STEFANOVICH (Mark R.), 1989, "Ethnity and Migration in Prchistory. Methodological Considerattons", in: Migrations in Baikan History (ur. N . Tasi, D. Stoii), Belgrade, Scrbian Acadcmy of Sciences and Arrs Institute for Balkan Studies - Belgrade, Department of Historv, University of California Sann Barbara, Prosveta Belgrade, 9-28 STICOTTI (Petrus), 1951, Inscriptiones ItaiaeX, 4, Roma STIPEVI (Aleksandar), 1960, "Latenski predmeti iz okolice Obrovca", Diadora 1 (1959), Zadar, 87-94 STIPEVI (Aleksandar), 1981, Kutm simbot kodllira. Graa iprioz sistematizaciji, Posebna izdanja ANUBiH LIV, CBI 10, Sarajevo STIPEVI (Aleksandar), 1989 , Iliri. Povijest, zivot, kutura, Zagreb, kolska knjiga SUCEVEANU (Alexandru), 1997, "Le colonie greche della Dobrugia", IDaci, Milano, Electa. 53-57 SUI (Mate), 1953, "Prilog poznavanju odnosa Liburnije i Picenuma u starije cljezno doba", VAHDLV, Split, 71-101 SUI (Mate), 1955, "Granice Liburnije kroz stoljea", RIJAZU2, Zadar, 273-296 SUI (Mate), 1955a, "istona jadranska obala u Pseudo Skilakovu Periplu", RAD JAZU306, Zagreb, 121-185 SUI (Mate), 1960, "Japodi", Encikopedija Jugosavije 4 (Hil-Jugos), Zagreb, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 464-465 SUI (Mate), 1967, "Zapad ne granice Iltra u svjctlu historijskih izvora", Iliri u antiko doba, 33-51 SUI (Mate), 1973, "Problemes de palogcnse et d'urbanisation des centres illyriens", StudiaAlbanica, Xt2, Tirana, 105-116
2

SMITH (Roland R. R.), 1988, "Simuiacra gcntium: The Ethnc from the Scbastcion at Aphrodisias",y/tf LXXVII1, London, 50-77 SORDI (Marta), 1986, "Lassedio di Perugia e I'assedto di Alesia: finzione letteraria o propaganda politica?", Istituto italiano per a storia antica. Miscdanca greca c romanaX Roma, 173-183
t

272

273

Povijest Japoda. Pristup SUI (Mate), 1975, "Nekoliko pitanja u vezi s antikim Jzpodlma", Arheoloka problematika Like, znanstveni skup Otoac 22-24. IX. 1974., (ur. Rapani), Split, HAD, 109-117 SUI (Ma^e), 1975a, "Approche scntifique et methodes de recherche des habitats aucochtones sur le territoire illvrien", Hirska utvrdtna naseija, Sarajevo, Posebna izdanja ANUBiH XXIV, CBI 6, 9-34 SUI (Mate), 1976, Antiki grad na istonom Jadranu,2,3Lgrcb, Sveuilina nakladaLiber SUI(Mate), 1976a> "Illvrii proprie dicti^ Godinjak ANURirlXm CBl I I , Sarajevo> 179-196 SUI (Mate), 1979> "Neke historijske determinante u formiranju hrvatskog etnosa", Nase teme 23, 2, Zagreb, 361-374 SUI (Mate), 1981, u starom vijeku, Zadar, Filozofski fakultet SUI (Mare)> 1990, "Japodi", Encikiopedija Jugoslavije 6 (Jap-Kat), Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krlea", Zagreb, 1-2 SUI (Mate), 1992, "Liburnija i Liburni u vrijeme velikog ustanka u Iliriku od 6. do 9. god. poslije Krista (uz CIL V 3346)", VAMZstr. 3-, XXIV-XXV (1991-92), Zagreb, 55-66 SUI (Mate), 1995> "Pristupna razmatranja uz problem ernogeneze Hrvaca", Etnogeneza Hrvata (ur. N . Budak), Nakladni Zavod Matice Hrvarske, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 13-27 SUI (Mate), 1996> Odab rani radovi iz stare povijesti Hrvatske. Opera seiecta, ur. . BATOVI, Zadar, Ogranak Matice Hrvatske u Zadru, Arheoloki muzej Zadar SUI (Mate), 2003 , Antikigrad na istocnom Jadranu, Zagreb, Golden Marketing SZABO (Miklos), 1983, "Rapports entre le Picenum et TEurope extra-mediterranee a l'age du Fer", Savaria 16, 1982, Szombatelv, 223-241 SZABO (Miklos), 1992, Les Cetes de l'Est. Le Second Age du Fer dans la cuvette des Karpates, Paris, Errancc SZABO (Miklos), 1993, "Le monde celtiquc au Ille siecle av. J . - C Rapport sur les recherches recentcs", Etudes Cehiqucs XV1II/1991, 11-31 SZAVITZ NOSSAN (Stjcpan), 1970, "Ceste Karlovac-Senj od najstarijih vremena do srcdine XIX stoljea", Senjski zbornik IV (1969-70), Senj, 127-167 SZAVITZ NOSSAN (Scjepan), 1974, "Stare ceste Gospi-Bruane-Bake OstarijeKarlobag u XVIII. I XIX. Stoljeu", SenjskizbomikV (1971-1973), Senj, 133-152 ARI (Ivan), 1975, "Japodske urne u Li", fJZAfser. 3-, IX, Zagreb, 23-36 ARI (Ivan), 1975a, "Kamene urne u Lici", Arheolokaprobicmatika Like, znanscvcni skup Otoac 22-24. IX. 1974., (ur. 2. Rapani), Split, HAD, 57-74
2

Bibliograjija ARI (Ivan), 1980, "Antiki kamenolom u Prozoru", Materijaii, tehnikc i strukturc predantikogiantikoggraditeijstvanaistonomjadranskomprostoru, Znanstvent koiokvij odran u Zadru od 6-8. XII1976, Zagreb, 115-123 ARI (Ivan), 1983, "Topoloka struktura japodskog egzistencijalnog prostora u Gackom polju", Arheooka probiematika zapadne Bosne. Zbornik L Sarajevo, Arheoloko drutvo Bosne i Hercegovine, 103-108 ARI (Ivan), 2005, "Arupijski proscorni koncept u arealu Gackog polja", VAMZ XXXVII (2004), Zagreb, 43-46 AEL (Jaroslav), 1974, "Okra", Kronika, XXII, 1, Ljubljana, 9-17 AEL (Jaroslav), 1977, "Lanthroponymie dans la province romaine de Dalmatie", L'onomastiquc latine, Paris 13-15 octobre 1975, Paris, editions du CNRS, 365-383 AEL (Jaroslav), 1977a, "Srrabo, Ocra and Archaeology", Ancient Europe and the Mediterranean, Studies presented in honour ofHugh Hencken, ur, V Markoc, Warminscer, Aris and Phillips, 157-160 AEL (Jaro), 1983, "Pregled pl emen", Kettoi. Kelti in njihovi sodobniki na ozemiju Jugosiavije, Narodni muzej Ljubijana, 111-116 AEL (Jaroslav), 1992, Operaselecta, (Sieula 30), Ljubljana, Narodni muzej AEL-KOS (Marjeta), 1986, Zgodovinska podoba prostora med Akvilcjo, Jadranom in Sirmijem pri Kasiju Dionu in Herodijanu, Ljubljana, SAZU, Znanstveno raziskovalni center, Intirur za arheologijo AEL-KOS (Marjeta), 1990, "Nauportus: antini in epigrafski viri", Nauportus (Vrhnika), (ur. J . Horvat), SAZU, razred za zgodovinske in drubene vede, Ciassis I: historia ct socioiogia, Dela - opera 33, Znanstvenoraziskovalni center SAZU, Intitut za arheologijo 16, 17-33 AEL-KOS (Marjeca), 1997, "The End of the Norican Kingdom and rhe Formation of the Provinces of Noricum and Pannonia", Situta. Razprave Narodnega muzeja Siovenije 36, Ljubljana, 21-42 AEL-KOS (Marjeta), 1999, "Octavians Campaigns (35-33 BC) in Southern Illvricum", L'Iiiyrie meridionaie et t'Epire dans VAntiquit III: Actes du Ille cooaue intemationa de Chantily (16-19 Octobre 1996). Reunis par Pierre Cabanes, Paris, De Boccard, 255-264 AEL-KOS (Marjeta), 2002, "The Noarus River in Strabos Geography", Tyche 17, 145-153 AEL-KOS (Marjeta), 2005, Appian and Iltyricum, Ljubljana, Narodni muzej Siovenije (Situla: razprave Narodnega muzeja Slovenije - disertationes Musti nationaiis Sloveniac EGOTA (Tomislav), FILIPI (Anita), 1991, "Arheoloki i geoloki pokazatelji hoiocenskog poloaja razine mora na jstonoj obali Jadranskog mora", RadHAZU 458, Razred za prirodnc znanosti 25, Zagreb 1991, 149-172

274

275

Povijest Japoda. Priststp KILJAN (Dubravko), 1996, Leksikon antikih autora, (priredio Dubravko kiljan), Zagreb, Latina et Graeca, Matica Hrvatska KRIVANI (Gavro), 1974, "Jugoslovenske zemlje na Pojtingerovoj karti*, Monumenta cartographtcajugostaviae. I(antikekarte) (ur. G.krivani), Beograd, Historijski institut, posebna izdanja l.> 33-55 TERAN (Biba), 1976, "Certoskafibula",AV27> Ljubljana, 317-443 TERAN (Biba), 1977, "O horizontu bojevnikih grobov med Padom Sn Donavo v 5. in 4, stol. pr. n, h", Keitske tudije, Breice, Posavski muzej. Knjiga 4, 9-21 TESSMANN (Barbara), 2001, "Schmuck undTrachtzubehoraus Prozor, Kroatien. Ein Beitrag zur Tracht im japodischen Gebiet", Acta Praehistorica et Archaeotogica 33, Beriin, 28-151 TEAK-GREGL (Tihomila), 1981, "Certosa fibule na centralnom japodskom podruju", VAMZX\V, ser. 3., Zagreb, 25-48 TEAK-GREGL (Tihomila), 1984, "Novi prethistorijski nalaz iz Jurjeva, Senjski zbornik 10-11 (1983-1984), Senj, 1-6 TODOROVA (Marija), 1999> Imaginarni Balkan, Beograd, Biblioteka X X vek TOMASCHEK (Wilhelm), 1894, ""A^piov 6poc/, RE \, (Aal-Apollokrares), Sruttgart, 1316 TOMASCHEK (Wilhelm), 1896, "Avendon, RE2 (Apolon-Baibaroi), Stuttgart, 2281 TOMASCHEK (Wilhelm), 1896a, "Arupion, RE2 (Apolon-Barbaroi), Stuttgart, 1491 TRUHELKA (iro), 1889, "Afrikanski novci od tua (mjedi), nadeni na Vrankamenu kod Krupe", GZMI, Sarajevo, 38-43 TRUHELKA (iro), 1893, "Ein Depotfund er Bronzezeit aus umetac bei Podzvizd (Bezirk Cazin)", WMBH1, Wien, 35-38 USHER (Stephen), 1997, The Historians oj Greece andRome, London, Duckvvorth VALVASOR (Janez Vajkard), 1689, Die Ehre des Herzogtums Krain..., Laybach 1689, 4/12; NSK R IV-4-5 VASI (Rastko), 1973, Kutturne grupe starijeg gvozdenog doba u Jugoslaviji, Beograd, Arheoloki institut, posebna izdanja 12 VASI (Rastko), 1991, "Cultural groups of the Early Iron Age in the West and Central Balkans and the Possibilities of their Ethnical Identification", Iliro-traki simpozijum, 73-82 VEDALDI IASBEZ (Vanna), 1992, "Introduzione allo studio delle fonti relative al territorio della Venetia orientale e dell'Istria", Tipotogia di insediamento e distri-r buzione antropica neitarea veneto-istriana datta protostoria allatto medioevo. Atti dei Seminario di studio, Asoio, 3-5 novembre 1989, Mariano del Friull, Edizioni della Laguna, 153-159

Bibliografija

VEDALDI IASBEZ (Vanna), 1994, La Venetia orientaic e t'Histria. Lefonti tetterarre grcche e latinefinoaila caduta deil'Impero Romano d'Occidente, Roma, Quasar VEIT (Ulrich), 1989, "Ethnic Concepts in German Prehistory: a Case Study on the ReEationship Between Cultural Identity and Archaeoiogical Objcctivity", Archaeoiogicai Approaches to Culturat Identity, London, Unwin Hyman, 35-56 VEITH (Georg), 1914, Die Feldzuge des C. lutius Caesar Octavianus in Iliyricn m dcn jahren 35-33 v. Chr., Schriften der Balkankomission VII, Wien VEITH (Georg), 1924, "Metulum und Fluvius Frigidus", jahresheften des Osterreichischen archdologischen Institutcs, XX1-XXII, 479-494 VEKI (Amelio), 1996, "Zatitno arheoloko istrazivanje u utoj Lokvi", Senjski zbornik 23, Senj, 35-40 VINSKI-GASPARINI (Ksenija), Kuitura poija sa zaratna u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Zadar, Fitozofski fakultet Zadar, Monografije 1 VOGT (Emil), 1934, "The Cemetery of Vinica (Weinttz), Carniola", Treasures of Carnioia. The Unique Cotiection of Prebistoric Antiquities excavated by H. H. the Late Duchess Paul Friedrich of Meckienburg, New York, American Art Association, Anderson Galleries inc, 47-56 VRSALOVI (Dasen), 1979, Arheotoska istraivanja u podmorju istonog Jadrana. Prilog poznavanju trgpvakih plovnih putova i privrednih pritika na jadranu u antici, doktorska dlsertacija, Svcuilite u Zagrebu, Zagreb VUJNOVI (Andrej) 1991, "Mijat Sabljar i Lika", Muzeotogija 28 (1990), Zagreb, 26-33 VUKASOVI (Ivan Dominik), 2005, Zemtjopisni i povijesni novs opis Karlovakog generaiata u Kraijevini Hrvatskoj (1777), (prtredio eljko Holjevac), Dravni arhiv u Gospiu, Prilozi za povijest Like, sv. VII, Gospi VULI (Ntkola), 1894, "lapodes", RE 1 (Aal-Apollokrates), Stuttgart, 724-727 VULI (Nikola), 1932, "La guerre d'Octave en Illyrie", LAcropoie (Juiller-Decembre) 1932, (posebni otisak) 1-8 WELLS (Petcr S.), 1985, "Mediterranean Trade and Culrure Change in Early Iron Age Central Europe*, Settlement and Soricty. Aspects ofWest European Prehistor in thc First Mitlenium B. C. ur. T C. Champion, J. V. S. Megaw, Leicester University Prcss, 69-89 WELLS (Peter S.), 2001, BeyondCeits, Germans andScythians. Archaeology and Identit in Iron Agc Europe, London, Duckworth WILKES (John J ), 1969, Daimatia, London, Routledge & Kegan WOLDRlCH (Ivan Ncp.), 1896, "Fauna kimcnjaka ripake sojenice", GZM VIII, Sarajevo, 3-43 ZANINOVI (Marin), 1966, "Ilirsko pleme DelmatL L dio", Godinjak ANUBiH IV, CBI 2, Sarajevo, 27-92
5

276

277

Povijffl japoda. Pristup ZANINOVI (Marin), 1967, "Ilirsko pleme Delmati II. dio", Godinjak ANUBiH V, CBI 3, Sarajevo, 5-101 ZANINOVI (Marin), 1986> "Pojava antike u sredinjoj Hrvatskoj", Arheoloka rstraivanja na harlovakom i srsakom podruju, Hrvatsko arheoioko drutvo svezak 10, Znanstveni skup Karlovac, 12.-14. X. 1983., Zagreb> 59-67 ZIPPEL (Georg}> 1877, Die Romische Herrschaft in lllyrien bis auf Augustus, Leipzig, Teubner

Kazalo geografskih pojmova

278

Abendon {Avendona, Abendo, Avendo, Vendon, Kompolje) 127, 133 Absortium (Asorcij) 132,233 AdFines {Na Grani) 208-210 AdMalum (Kodjabuice) 208 Ad Titulos (Kod Nacpisa) 208 Ad Turres (Kod Kula) 133, 207-209 Aenona (Enona, Nin) 132, 233 Afrika 85 Afrika, sjeverna 69 Akcij 97 Akvileja (Aquileia) 73-77, 81, 84, 88, 94, 119,128-129,190,200,208-210,231232, 234 Albanija 31,99 Albij (Snenik, Monte Nevoso) 119 Albij 119-120, 129,231-232 ^/W(Labin) 115, 133 Aleksandrija 86 Alezija 93 A1pe74,81,87,90,95,118-122,129-130, 134,219,231-233 Atvpna (Albona, Labin) 132, 233 Anadolija 69 Ancus (Anko, iroka Kula?) 133, 207 Ankona (Ancona) 67-68 Aosta 90 Apeninski poluotok 66, 91 Aphrodisias {Geyre, Turska) 99 Apsirtidi, otoci 115, 122,232-233 Apuiija (Apulia) 56, 83

Arabija 118 Arba (Arvz, Rab) 132,233 Ardotij 133 Arduba 96 Argentum 133 Argerunto (Argerunt) 133 Argyruntum (Argirunt, Starigrad Paklenica) 132-133,233 Arukija 133 Arupij (Arupium, Veliki i Mali Vital, Prozor kod Otoca) 34, 89-90, 95, 120,126,128,141,151,157-158,164, 198-199.207,209-209,216 Arupini,Arupij 118, 120, 128,231-232 Arypium (Arupium, Arupij) 128, 133, 207 Aurupium (Arttpium, Arupij) 128 Ausancalio (Ausankali, Auzankaiiona, Lovinac ili Medak) 133, 207 Avendo (Avendona, Vendon, Kompolje) 127,128,133,207-209 Avesica (Avezika) 208, 209 Azija 65 Balkan 12, 23, 73-74,119,130, 143,191 Bake Ostarije211 Bavo, otok 233 Bec 30, 33 Begovaa, sjeverni Velebit 202-203 Bela krajina 20, 37, 107-109, 143, 168, 180 Beograd 39

281

Povijest japoda. Pristup Bezdanjaa, pilja (Vrhovine) 45-47, 149, 166-167, 223 Bibij (Bibium, Biviumj 120, 208-209
Bigj{Vfgium) 133

Kazato geografikib pojmova Cervignano (Akvileja) 77 Cetina 111 Cisa Pularija 233 Cisalpinska Galija, Cisalpina (Galiia Cisaipina) 73,77, 81-82, 94, 94 Ctambetae (Klambete) 207 Cotentum (Kolent) 132, 233 Corinium (Korinij) 132, 233 Cres69, 114-115 Crexa (Kreks, Cres) 132, 233 Crikvenica 133, 207 Crkvina (Golubi kod Bihaa) 36, 165, 171 Crkvina, gradina (Kompolje) 34, 47,128, 147,153,164, 169, 207 Crna Gora 46 Crno more 181 Crnomorsko primorje 181 Cvitua, gradrna (Lovinac) 115,211 akovac Otarijski 44, 123, 126, 220 arakovo 111, 147 ardak, gradina (Konjsko Brdo) 163 Crnomclj 108,225-226 ungar, gradina 37, 112 Dobra 108 Dobrogia, Dobruda 86 Dolcnjska49, 58, 108-110, 122, 143 Donja Dolina 111, 147, 173, 180-181 Donja Mezija 124 Donje Pazarite 219 Donji Unac 190 Drava (Dravos) 119, 128-129,232 DrenovKlanac 128, 163, 182 Drdtnik 54 UJoi iJquqi u u ^ *ru^nl, Duboki Do!210 DugaGora 108 Dunav 119-120, 172, 181,232 Efezll5 Egipat69, 118 Elektridi, otoci 233 Emona 210 Epidotium (Epidocij, Epidotij) 133, 207 Etiopija 118 Etrurija 68 Europa 15, 21, 59,65,69, 142, 215,217 Europa, istona 181 Europa, jugoistona 12 Europa, sjeverna 191 Europa, srcdnja 118, 181, 191 Europa, zapadna 119 Far,otok 122 Flanatiki zaljev 232 Flanona (Plomin) 115, 132, 233 Gacka 113, 149, 209 Gacko polje 128, 145, 149, 151-152, 158, 164 Galija (Gatiia) 68, 81, 86, 90, 94, 118 Galija Togata (Ga/Ua Togata) 83 Gargano 68 Geronij 68 Geyre 99 Gissa Portunata (Gisa Portunata) 132, 233 Glasinac 147 Glina 108 Golubi 36-37, 54-56, 59-60, 111-112, 163.170-171,175,199, 224-227 Golubinjaa, pilja 44, 149 Gornja Panonija 86, 130 Gornja Ploa 149, 211, 223 Gornje Vrhovinc 45, 157, 216 Gornji Kosinj 146-147.206 Gornji Modru 134 Gorska Hrvatska 53, 135, 142, 138-140, 142 Gorski kotar 73,76,88,107-108,117,135136,138,143,157 160, 198, 220 Gospi 35,39,45, 164, 168, 192,208 Gostilj 192-193 Graac47, 115, 149, 190, 210, 223-226 Gradac-Sokolac 54 Gradina na Peini, Liko Lec 147 Gradina u Ripu, Ripa 59 Grahovsko potje 112 Grka 118, 180 Griane 35 Grobniko polje 117, 136 Grobnik35, 116-117, 181,225-226 Gromila (Konjsko Brdo) 48 Gubbio {Iguvium, Iguvij) 67 Haiikarnas 66.179 Histria (nistrtp) 114, 132, 232

Biha 36, 56, 110, 148, 159, 165, 199201 Birnbaumerwald 109 Bitinija 86 Bjeljevine (Kompolje) 153 Blagoevgrad 13 Bliski istok21 Bosanska Krupa 54, 112, 157, 190 Bosanski Novi 112, 157 Bosanski Petrovac 190 Bosna i Hercegovina 31, 36, 46, 110, 135, 143, 173,191, 194,219 Bra 191 Bratija (Bra) 233 Brlnje 127, 141 Britanija 118 Brlog 128 Brundizij {Brundisium, Brindisi) 85

BruianeHtt.ttf (i*t*M iti nivoJ

Bukva (Lohovo) 148 Buljma (Prozor kod Otoca) 150 Burn (Burnum, Ivoevci kod Kistanja) 210 Dacija 191 Buevac 210 Dalmacija (Delmatia, Datmatia) 29, 31, 46, 83, 86, 114, 132-133, 141, 197, r Cambndge (SAD) 37 199-200, 205-207, 209-210 Carevo Polje (naselje) 126, 198 Danuvion (Dunav) 119 Carevo polje 146, 219 Delfi 180 Cazin37,48, 112, 169 Delminij 76 Celje 122 Devin 77 Cerovaka donja peina 149, 223-224 Dinaridi 138 Cerovake peine 154 Dirahij (Dra) 190 282

283

Povijfts Japoda. Pristup Hruica 109, 118 Hrvatska 15. 29, 31, 38, 110, 119, 135142, 144,211

Kazala gcografikih pojmova Japigija (\apygia) 65-66, 83 Japodija 66-67. 83, 88, 97, 102, 113, 121122,132-133,197,200,219 Japudija 66, 132 Jain Vri, gradina (Konjsko Brdo) 168 Jezerine31, 36 37, 54-55, 59-60, 111-112, 163, 170-171, 174-175, 224-227 Josipdol 44, 47, 80, 123-126, 141, 145, 147, 198, 223-226 Jozgina peina, piljski lokalitet 45 Jugoslavija (Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija) 12-13, 23, 48, 170 Jurjevo35, 112-116,212.224 Kalabrija 65 Kandij (Candium) 68 Kapela 120, 122,210,218-219 Karlobag68, 114, 116,135,210-212 Karlovac 108 Kastav35, 116-117, 181,225-226 Kastavtina 136 Kavkaz 118 Kekia Glavica, gradina 112, 154, 225 Keladusa, otok 233 Kiriktika (Krk) 232 Klaenica, gradina (Jablanac) 35. 116 Klanac 209 Kodjabuke209 Kolan57 Kolapis, Kolapij 119, 128, 231-232 Komine 125 Kompolje (Avcndo) 34, 38, 47, 55, 57-60. 115, 128,147, 153, 160, 163-164,169171, 181, 191,207,209, 223-226 Konjsko Brdo48, 167-168 Korana 108, 129 Koranski Lug 54 Korula 87 Kordun 54, 108, 135, 167 Korkira 122 Korkoras 119, 128, 232 Kosinj44, 149 Kosinjska dolina 206 Kosinjski Bakovac 202-203 Kostel 56 Krajina, gornja (Gospiko-otoka pukovnija Vojne krajine) 32 KraljiinaVrata210 Kranjska 110 Krateji, otoci 233 Krbavsko polje 145 Krf31 Krina Gora 173 Krk 114-117, 133 Krka75, 79,111-112,119, 129,132 Kroton 65 Kula 133 Kupa 80, 108, 119, 129, 138, 179, 180 Kuriktika (Krk) 122 Kurkum 133 Kvarner76, 117, 138 Kvarnerski otoci 116 Kvarte (Perui) 148 Labin69, 115 Latica, gradina (Kompoije) 128 Lauriana 133 Leite 167 Legenac (Sjeverni Velebit, Kosinjskt Bakovac) 202-205 Levant 69 Libija 118 Liburnia (Liburnija) 114, 132-133, 197, 208 Liburnidi, otoci 122, 232-233 Liburnija 13, 55, 112-113, 117 132-134. 197,200,232 Likiitluk210 LikiOsik 44-45,47, 166 Liki Ribnikl92 Liko Lee, piljski lokaiitet 45. 47, 147,
149.223-224 i ^Jfrtn^&ifitincK

Hrvatsko polje 128, 146-147, 152-153, 207 Hrvarsko primorje 20, 35, 107, 116-117, 136-137, 155, 160, 220 Humac (Brinje) 141,220 ladtr (Jader, Zadar) 132, 233 lapudia (Japudija) 112, 114, 132 Iapydia (Japidija) 82 Iguvij (Iguvium, Gubbio) 67-68 Ilirida66,231 Ilirija 68 Iiirik 22,24,30,61,65-67,73,80-81,8586, 88, 91-95, 97, 130-133. 190, 194, 199,206, 208,233 Illyricum (llirik) 83, 131 Ind 92 IranllS Issa(Vis) 122
Iscai 231-232 .
JC|

),

Istra 89, 107 Iralija31, 56,65-68,73-77, 81,85,87,90, 107, 110, 116-119, 130, 141-143, 154, 181-182,189-190, 197,200, 231-232 izai 190 Jablanac 35. 73, 113-116. 135, 205-206, 212 Jadran 55. 67, 73, 94, 115-116, 120, 122, 130,142,189, 190, 193-194,232 Jadransko morc 127, 138, 142-143, 191 Janje 209-210 Japidija83

Liko polje 34, 145. 210 Lika 20, 23, 30-32,34-39,44-46,48-49, 53-55, 59-60, 73, 76, 88, 107-108, 114, 116-117, 135-136, 138, 141-143, 146,149,155,160,166, 168-169,171172,179-180,191,194,198,204,209, 211,215,217,219-220 LipovaGlavica39,141,147-148,157-158, 216,220, 225-226 Lisa, ocok 233 Lohovo 148 Lomska duliba 202 Lopsika (Lopsica, Jurjevo) 113-114, 132, 212, 233 Loinj 114-115 Lovinac (Piplica, Cvitua) 45. 47, 115, 147,207,210-211,223-226 Lucerija 67 Luzitanija 77 Ljeskova glavica (Medak) 47 Ljubljana 30, 37, 54, 122, 171 Makcdonija 74-75, 86.94, 180 Mala Azija 210

284

285

Povijest Japoda. Pristup Mata Kapcla 80, 84, 87. 90-91, 95, 120122,134, 138, 142, 212 Mala Karaula (Siroka Kula) 47, 147 Mala Metaljka (Trojvrh) 134 MalaVinicica 125 Mali Cardak (Konjsko Brdo) 168 Mali Halan 210-212 Mali Vital, 32-33, 47, 54, 141, 149-152, 164,169, 207 Malovanski prijevoj 210 Marina Gtavica 147 Markaevac (iroka Kula) 45 Masnikosina gradina 38, 56, 147 Mazin 150, 190 Medak47, 163. 167-168, 207, 210, 223-226 Medvedova Glavica (Trojvrh) 134 Megdan 148 Mesia Glavica 47 Metlika 123 Mf UU ttE ntviC \ Metnik 122 dtt-KS JKS ^ i i Merul (Mctulum, Viniica kod jfosipdola) 29-30,92-96, 109, 118, 120,122-128, 134. 141, 157-159, 184, 199, 216-217, 231-232,234-236 Metutje na Blokah 123 Mezeji 157 Mezopotamija 69, 118 Milet65 Miljaa, gradina (Smiljan) 35, 47, 164 Miinac (Kastav) 116 Mlakva 47, 147, 223-225 Mljet 87 Mokronog 55 Monastero (Akvileja) 77 Monetij (Humac kod Brinja) 118, 120, 127, 141,231-232 Monte Re (Nanos) 109 Mrenica 108 Munjava (Josipdol) 123, 126 Mutina 94 Nanos 109-110, 118 Narona 75 Nauport 119, 128-129, 180,231-232 Neretva 122 Nesactium (Nezakcij) 96, 132, 233 Nin 57 Nii 13 Noar 119, 129,232 Notranjska 55, 58. 110, 117, 147, 173, 181 Novoselije (Liki Osik) 44-45 Obrovac 190-191, 194,210 Ogulin 32, 182, 198 Ogulinska udolina 126-127, 158 Ogulinsko-modruka udolina 23 Ogulinsko-plaanska udolina 20, 31. 35, 37, 49, 53, 59, 73. 107, 116. 122, 135-136, 138, 141-143, 146, 149, 153, 160,168,180,198,215,217, 219-220, 231-232 Okra (mons Ocra) 75, 91, 108-110, 118120, 129, 142,231-232 Olisa(OllzA) 133 Okari2I2 Orlov kamen (Vrebac) 167 Ortopla (Stinica kod Jablanca) 113, 114, 206 Ortoplinia (Stinica kod Jablanca) 132, 206, 212 Ospelam, 206 Osredak (kod Bosanskc Krupe) 54 Ostroac 48, 169 Ostronik (Mokronog) 54 Oanii (Stolac) 192-193 Otarijska vrata 210-212 Otra, pilja 45 Otoac 32-34, 38, 149, 207 Pag 57, 113 Paklcnica 113 Palescina 118 Panonija 86, 119, 124, 130, 136, 199, 206, 208 Panonska nizina 73-74, 138 Pariz 17 Parupij (Parupion, Arupij) 128. 133 Pavlovac Vrebaki 45 Peane 38, 56, 147 Peina, piljski lokalitet 45 Peruiko poljc 39. 158,210 Perui 141, 147-148, 168, 202, 207, 210 Peruzija (Perusia, Perugia) 93 Petrovagora 210 Picenum 55, 58, 65, 67, 69, 182-183 Piplica, gradina (Lovinac) 147 Piauentum 89 Plitvice 45 PIomin69,115 Pljeevical35, 138 Pljevljcl25 Po69 Poitclj 210 Podgorski zaljev 113 Podotra 45 Podunavlje 12,46, 130, 181 Podvelebitski kanal 114-115 Podvelebitsko primorje 142

-afskih pojmova Podzemelj 108-109, 168, 226 Pokuplje 108 Pola (Pula) 132,233 Posavina 135 Pounje 20. 23, 49, 53, 73. 143, 146, 155. 160, 163, 170-171,180, 215 Primorje73, 110, 136 Pritoka 36 Privilica 159, 200-201 Prozor 32-34, 38, 47, 53-57, 59-60, 115, 141, 147, 149, 163-164, 167-171, 181182. 192-193. 198. 207. 209, 220, 223-226 Publiska 133 Puplisca (PupHska) 133 Quadrata (Kvadrara) 133, 208-209 Rab 126 Radovin 144 Raetinium (Retmij) 199-200 Rapajin Klanac 209 Raparia (Raparija) 133 Raia 113, 117 - litfM $mtt> Ravenna 67 Razdrto 118 Ribi, 31, 36-37, 59-60, 111-112, 150. 163,170-171,175,183 Riica210 Rijeki zaljev 136 Rijeka68.73, 116, 135-136,142, 207 Rim (Roma) 22, 75-76, 79, 81-84, 86,94, 98 Ripa 37, 55-56, 59, 148, 156, 175, 224227 Rizonski zaljev 122

286

287

Povijest japoda. I*ristup Slovcnija 37-39, 55, 57, 108-109, 119, 123, 135 Smiljan 35. 46-47, 55, 57, 163,-164. 167168, 223-225 Saint-Germain-en-Lave 17 Snenik 120 Salona 79-80, 83 Split 45 Salustije 83 Spolonum 126 Samaka glavica, gtadina (Modrul) 134 SrednjiVrh (Trojvrh) 134 San Michele (Smihel) 109 Sredozemlje 59, 138. 155, 189, 193-194 Sana 110-112,173 Srpsko polje (Viako polje, Hrvatsko poSanski Most 110-111, 147, 173 Ije) 128, 147 Sarajevo 12, 30, 36 Starigrad 113 Sava 118-119, 129, 180-181,231-232 Stinicall3, 115, 206, 212 Savos (Sava) 119, 128 Stolac 192 Segestika (Sisak) 76. 80, 86, 97, 118-119, Straibcnica, gradina (Vrebac) 34-35, 47, 125, 127, 129, 180,232 147 Selce 207 Strazite (Bjeljevine, Kompolje) 153 Senija (Senia, Senj) 44, 80, 88, 112, 113- Stulpi 133 114,115,132-133,136,142,191.207Svetijuraj 113, 202 209,212,233 SvetiRok]15 ^]dqfoi$r^/> sinus Flanaticus (Flanatiki zaljev) 114, Svtlareva gradina (Peane) 147 132 Sirija69, 118 Salamuni48, 167 Sirmij 232 Siroka Kula 30,45, 47-48, 57, 59-60, 147, Sisak 80, 119, 125. 127, 136, 150, 182, 167, 190, 207,2*10, 223-226 191,201 kare 209 Siscia (Siscija, Sisak) 75, 96, 208-210 Slemine (Vinica) 37 Siskija, utvrda (Sisak) 232 Smarjeta 109 Sjcverno Hrvatsko primorje 142 Smihcl 55. 109-110, 123. 147 Skadarsko jezero 192 Spanjolska 118 Skardona 110, 132-133, 197, 232 Spilja u kanjonu jadove (Gornja Ploa) Skelani na Drini 126 149, 223 Skordisci 119,232 Stikada 190 Skradnik 126 umatac 53 SlepSek (Mokronog) 55 Susnjevo Selo 126 vica 209 Slovaka 172 Rizvanua 210 Romula 133,208-209 Rudopoljc 219

K/tzalo geografskih pojmova Udbina2ll Taburnus 68 Tarneum (Tarnej) 133 Una 37, 43-49, 54-61, 75, 97. 108, 110Tarsatica (Tarsatika, Rijeka) 114, 132- 112,135,138,146,148, 168-171,173, 180,183,200,212 133,207-209,233.: j|j x\\ i$<A*$ Tarsatika Liburnija [Liburnia Tarsaticensis) 133 Vaganaka peina 44 Tedanij [Tcdaniusflumen)112-114 Vattnovac, gradina (Vrhovine) 45 Tedijast 132 Vegij (Vegium, Bigi, Karlobag) 132-133, Telaviusflumen(Telavij, Zrmanja) 112191,206,210-212, 233 Velebit 44, 88, 91, 106. 113-115, 117, 120114, 117, 132, 233 Tergcstc (Trst) 81, 84, 88, 119, 129, 232, 121,138,141-143. 202-204,206,210234 212.218-219 Terpon (Trojvrh?) 91. 128, 134, 234 Velebkski kanal 113 Tharsaticum (Tarsarik) 133 Velika Kapela 80, 84. 87. 90-91, 95, 120Tifemus mons&8 122,134,138.142,212 Timav (Timavus) 77-78, 81-83, 209. 233 Velika Karaula (Siroka Kula) 47, 147 Titiusflumen(Titij, Ticij, Krka) 77, 131- Velika Kladua210 Vclika Metaljka (Trojvrh) 134 132, 232-233 Velika njiva (Vrcbac) 59 Toli 47,223-224 Velika Popina 47, 167-168. 223 Topusko80, 150, 210 Velika Punta47, 128, 146-147, 153 Tragurij (Trogir) 233 Velika Viniical25 Transpadanija 81 VelikiAlan212 Tremzina 210 Veliki Obljaj, gradina (Gornje Vrhovine) Trnavac 47,223-225 Trnovac 45 45.147. 157,216, 220 Trnovski Gozd 118 Veltki Vital 32-33. 47, 54, 14-1* 147, 149Trojanc 122 152, 164, 169, 207 Trojvrh 134, 220 VelikiVrh (Trojvrh) 134 Tromarija 60, 148, 150, 182. 226 Vendon (Avendo, Kompolje) 118, 120, Truentum 68 127-128, 153,231-232 Turres (Ku\c) 133 Venecija 73 Turska 99 Venecija (Venetia) 82 Verona 200 Vija Luka (Bra) 191 Vidovac (Karlobag) 115,211 Vtjenac (Toli) 47
w

288

Povijest Japoda. Pristup Vinica 37, 58. 60, 108-109, 126, 163. 168, 171, 173,180, 225-226 Viniica 44, 47, 123-124, 126-127, 141, 145-147, 158, 163, 198-199, 216, 219220, 223-226 Vinodol 76 Vinodolski kanal 114-115 Vinogradite 126 Vital (Arupij) 158, 198, 216 Viaka pe, Spilja (Senj) 44 Vlakopolje 128 Vrania gromila 48, 59, 167 Vrankamen (Bosanska Krupa) 190 VratnikSS, 208-209, 212 Vrebac 34, 44, 46-48, 55, 59-60, 147, 163-164, 167-169, 210-211, 223-226 Vrginmost 80 Vrhovine 147, 166 Vrak gromila (alamuni) 48 Zadar 11, 191, 194 Zagreb 15,31-35, 37-38,43, 45, 124, 134, 136, 203 Zaloije 175, 183, 227 Zaton 57 Zecovt 111 Zrinska gora 210 Zrmanja 111-114, 212. 214 Zubar, gradina (Liki Osik) 45 Zvonigrad 190 Zagarova glavica (Gornji Kosinj) 146 rnovnica 112-114 2uta Lokva 207-209

Kazalo imena

290

Afrodita 99 Brunmid, Josip 34-35, 37, 44, 123-125, Agripa, Marko Vipsanije 92. 235 167,190, 202, 204,210-211 Aieksandar Vcliki 92-93 Brut, Decim Junije (D. lunius Brutus AlFoldv, Geza 95, 110,201 Albinus) 77,94,234 Ammida 201 Brut, Marko 94 Andcs 201 Budak, Neven 29 Anonimni Ravenjanin 133, 206 BurebistaS, 191 Antonije, Marko 85, 94, 234 Cattimachus (Kzllmah) 131 Apijan 29. 76-80, 83-96, 121, 125. 126- Cerva, Massimiliano 75, 79-80 128,130, 134, 157, 159, 184,216 Cerini, Zeljka 116 Apsirr 232-233 Cezar, Gaj Julije (C lulius Caesar) 30, Artemidor Efeanin 115, 118, 129 84-86. 89, 93, 194, 233-235 August (Augustus, vidi Oktavijan) 30, 90, Ciceron 81-83 98-99, 102, 120, 153, 157, 192, 197, Cina, Marko Helvije 97 199-200, 206.232,234 Cincibjl7475 ^ Cliiver 123 Bakari, Ltdija 35, 38, 147 Coarelli. Filippo 98-99 Cons, Henri 123 Balbo, Lucije Kornelije 81 Balen-Letuni Dubravka 35. 108, 134, Coppola. Alessandra 90 167, 181, 193 Barth, Fredcric 16 Cae, Slobodan 13, 65. 68, 75, 82-83. 89, Barovi, Sime 116, 144 95, 114, 117, 121, 130, 159 Benac, Alojz 12-13. 45-46, 66, 115, 144, ataj, Lea 39 166, 172 Covi, Borivoj 21, 39, 46, 48, 54, 111Beusan, Filip. 203 112, 115, 170 Blanc, Andr 135-136 Curi, Vejsil 31,36 Blazije, Publije Kornelije [P. Cornelius Btasio) 74-75 De Vit, Vincenzo 89 Bojanovski, Ivo 112, 199-201 Degrassi, Attilio 65, 77-78, 105, 109-110, Boi, Dragan 109 113-115, 117

293

Povijcst Japoda. Prismp Demetrije Faranin 117 Fras, Franz de Paula lulius 3i, 202 Dietz, major 33 Frontin 82-83 Dimitz 123 Fulford, Michaell91 DiodorSicilski 129 Dion Kasije 84-87, 92, 94-97 12M22, Gabrovec, Stanc 37, 39, 109-110, 171, 189 Garaanin, Milutin 23 130,134,197,199,218 Gardthausen 123 Dionizije iz Halikarnasa 66, 179 Gelijan, Marko Uipije 126 Ditius 201 Dituieo 201 Gemin, Fufije 97 Ditus 201 Gencije 68 Dolabela, Publije Kornelije {P. CornetiusGermanik 199, 201 Dolabella) 205-206, 215 GIavii,Ante 114 Domaszewski, Alfred 31, 125 Glavii, Miroslav 114 DomatorS9, 97 GIobocnikl23 Drechsler-Bii, Ruka 33-35, 38, 44, Glogovi, Dunja 116 46-48, 53-58, 60, 134, 146, 149-150, Goldstein, Ivo 29 153-154, 162-163, 165, 167, 169-170, Graanin 123 173,191 Grauner, nadgeometar 36 Drumman 123 Gutin, Mkja 39, 55, 57-58 Dular, Janez 39, 108 Hanibal 68 ' Havet, Louis 89 Efor65 Hekatej 65-67, 117 Epulon 96 Helvije, Marko 97, 235 Eratosten 118 Hermo [Hermes) 208 Eutropije 83 Herodot 65 Herak, Emil 15 Fiala, Franjo 110 Hijeron 92, 235 Figul, Gaj Marcije 75 Hiller,Gundula38, 53 Filip V 74 Hoernes, Moriz 109 Filipi, Anira 113 Hoffiller, Viktor 35-37 Flor 76, 85,93 Holjcvac, Zeljko 211 Florijani-Kaltschmidt 123 Hostije 76 Forbiger 123 Forenbaher, Stao 44 Foucauk, J. 68 laritus 201 Frankfurter, S. 124 Jeli, LukalI3 Jones, S. 18 Juba, numidski kralj 192 Jurii, Mijo 220

Kazalo imena Lcpid, Marko Emilije ( M Aemiiius Lepidus) 74, 85 Letuni-Balen, Dubravka 3S-39 Licinije, Publijc (P. Licintus) 82-83 Licinius Teuda 201 Livije,Tit 68,73-74,76-77,79, 96 Katii, Radoslav 67-68, 201-202 Lo Schiavo, Fulvia 38, 53 Katon 68 Loantius Rufus 201 Keki, Simo 212 Lollini, Dellia G 55 Klai,Nada43 Longin, Gaj Kasije 73-75, 80 Klemenc, Josip 192 Loar, Rajko 39, 123 Knei, Josip Kajetan 212 Lui, Ivan (Joannes Lucius) 29-30 Kolak, Macija32 Lupo, Kornelije Lentul 75 Kolak, Tatjana 39, 148, 168, 208 Kord, Kremucije (Cremutius Cordus) 87 Lut (Lutus) 92, 235 Koruni, Petar 14 Koskonije, Gaj (C, Cosconius) 82-83 Ljubi, Sime 31-35, 37, 123, 179, 193, Kossina, Gustaf 18-19 198 Kota, Lucije Aurelije (L. Aureiius Cotta) 77, 79-81 Macneill, John Robert 138 Kovaevi, Jurc 33 Mancin, Aulo Hostilije 74 Kovaevi, Konstantin 36 Mannert 123 Kozlii, Midhat 66, 113-114, 117, 129 Mari, Zdravko 31, 36, 53-54, 59-60, Kras, Marko Licinije 86 111,163,170-173,179 Kriman, Mate 74 Markovi, Marko 32-33 Kromaver, Josef 88 Martinec, Marijana 168 Matera 201 Ksenofont 184 Mam 201 Kukuljevi, Ivan 31,126, 198 Kunti-Makvi, Bruna 11, 29, 76-77, 96, Mayer, Anton 65, 67, 97, 117, 126, 179 121,209 Mecklenburg, vojvotkinja 37 Kurelac, Miroslav29 Medeja 232-233 Kurz, Karel 179 Megiser 122 MetUto 201 Labijen, Tit (7: Labienus) 83-84 Memije, Tit (T Memmius) 74 Lazius 122 Mesala Korvin, Marko Valcrijc (M. Lelije, Gaj (C Laelius) 74 Vaierius Messaia Corvinus) 89-91, 95, 97, 183, 234

294

295

Povijest jitpmiti. Pristup Metel 77, 79-80, 191 Panduza, Ttberije 77, 80 Metel Dalmatik, Lucije Cecilije (L. Pantadicnus 201-202 Caeciiius Meteiitts Deimaticus) 79-80 Papazoglu, Fanula 95, 189 Mete! Dijademat, Lucije Cecilije 80 Parmanicus 201 Metel Kaprarije, Gaj Cehje (C. Parovi-Peikan, Maja 182 Caeciiius Metellus Caprarius) 80 Paali, Esad 199 Metel, Lucije Cccilije (L. Caecilius Patsch, Karl 31, 73, 77, 80, 84, 110, 112, Metellus) 79 120,128,133,179,191-192,199,202, Mecel, Marko Cecilije (M. Caecilius 204,210-211 Mcteilus) 80 Pavi, Radovan 136 Mileti, eljko 209 Penik 123 Miller, Konrad 207. Pejnovi, Dane 136 Mirkovi, Petar 36 Perki, Domacoj 44 Mirnik, Ivan 75, 191 Perzej 74 Mirosavljevi, Vladimir 44, 110 Peueinger, Konrad 133, 207 Mommsen,nieodor31. 123, 151 Pator 201 Morgan, M, Gwyn 80 Piaturius 201 Muhamedagi, Ibrahim-aga 36 Plintje Scariji 24, 67-68, 76-79, 81, 108, Muller, Karl67, 89, 133. 206 112, 114, 116-117, 119, 131-134, 179, Muntanus 201 197 206 Pohlin 123 Nantia 201 Poia 201 Nestor 97 Polibije, 68, 76, 118, 129,231 Nissen 68 Pompej, Gnej 191 Nonntio 201 Pomponiie Mela 24 Ponchont, Max 89 Oktavijan (C lutius Octavianus, vidi Popovi, Rade 123 August) 29-30, 76, 80, 83-95, 97, 99, Posidoniic 129 118-119, 121-122, 125, 127-131, 134, Pouknev, James V/ilson 67 141, 151-152, 157-158, 190, 192, 194, Poutignac, Philippe 16 197-200,216-217,219,235-236 Prcern, France 30 Oluji, Bocis 141, 168,211 Procuius Parmank (usj 201 Orozije 85 Prosdocimi, Aldo 68 Ostcrman, Jasmina 39, 149 Prpi, Vlado 211 Pseudo-Aristocel 120 Pseudo-Skilak 69, 206 Ptolemej, Klaudije 108, 111-114, 120, 132-133, 206

Kazaio imcna Sordi, Marta 93 Starevi, Ante91 Stare, Franc 55 Rai, Hrvoje2Il Sticotti, Pierro 77 Radimsky, Vaclav 31,36-37,146 Stipevi, A. 65 RagulKreimirl4? 168 Stjepan Bizantinac 65-66, 179 Ramberger 32 Strabon 65, 76, 85, 90, 92, 108-109, 111Raunig, Branka 39,48, 56, 59, 112, 146, 112,114,116-122,127-133, 152, 156148,169, 174,183 157,179,184,199,217-219 Rcichard 123 StreifF-Fenart, Jocelyne 16 Rendi-Mioevi, Duje 201, 203-204, Sui, Mate 11-12, 66, 78, 117, 126, 158, 206 164, 197, 200, 209 Rossi, Ruggero Fauro 81 Svetonije Trankvil, Gaj 85, 92 Ruf, Gaj Antonije (C. Antonius Rufus) Szavitz-Nossan, Stjepan 211-212 208 Sari ivan 151 Sael,Jaroslav88, 129 Sabljar, Mijat 30-31 Said, Edward 21 Sael-Kos, Marjcta 80, S8, 90, 94, 119Salustije (Saiiustius) 82-83 121, 129 Sarius 201 egota, Tomislav 113 Sunji, Dalibor 39 Schmid, Walterl23 Schoenleben 123 Tatonia 201 Scipion Nazika, Publijc Kornelijc 75 Tettda 201 Seneca 201 Tiberije 92, 201 Sergejevski, Dimitrije 125-126 Tiberius Ciaudius Nero 92 Servije 83 Tibul 89, 97 Sestenius 201 Toorova, Marija 21 Sestus 201 Tritus 201 Sever, Aleksandar, car 86 Truhelka, iro 191 Siclnije, Gnej {Cn. Sicinius) 74 Sicu 201 Tuditan, Gaj Sempronije (C. Scmpronius Silus 201 Tuditanus) 76-80, 191, 197, 211, 232 Sinus 201 Turranius 202 Sladovi, Manojlo 123 Smiiklas, Tadija 123 Ulpije, Marko 126 Smith. Roland R. R 100-102 Ursus 202

296

297

Povijest Japoda. Pristup Valvasor, Janez Vajkard 30, 123 Varon Murena, Aulo Terencije 90 Vasi, Rastko48, 117 Vedaldi-lasbez, Vanna 81 Veit, Ulrich 19 Veith, Gcorg 30, 122-123. 125, 134 Veki, Amelio 207 Velej Paterkul 85, 87, 199, 201 . Vendes 201: Vergilije81,83 Vespazijan 200 Veter90,234 Vogt, Emil 37 VoIa(VMw) 92, 235 Vujnovi 202 Vukasovi, Filip 212 Vukasovi, Ivan Dominik211 Vukeli 33, 34, 149 Vurster, Cvjetko 33 Wells,PeterS 105 Whire, Horace 94 Wilkes, John J. 76, 78-79. 83, 92, 110 Windischgratz 123 Zaninovi, Marin 76, 78, 80, 83. 134, 191, 210 Zippel,Georg77,80,83, 117 Zagrovi, Mate 32-33

Biljeka o autoru
Boris Oluji roen je 23- lipnja 1965. u Zagrebu. U rodnom je mjestu zavrio osnovnu kolu i Klasinu gimnaziju, te diplomirao povijest i arheologiju na FUozofskom fakultetu (1990.). Magistrirao je 1993. godine radom iz moderne hrvatske povijesti. Usavravao se na Ecole Pratique des Hautes Etudcs Scicnces historujues etphilologiques (Sorbonne) u Parizu, gdje je magistrirao 1996- godine, a doktorirao 2000. godine disertajom Les Tapodes* unpeuple de Varrtcre-pays adriatique du V au L" siecle av. J.-C. Na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu doktorirao je 1999. godine disertacijom Japodi od 5. do 1. stoljea prije Krista. Kultura u prostoru izmeu latenskc kontinentalne ijadranske (sredozemne) civilizacije. Na Katedri za staru povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu predaje Povijest starog Istoka i Staru povijcst hrvatskih zemalja. Bio je voditelj nekohko domaih i meunarodnih znanstvenih projekata, a vodio je i vie arheolokih istraivanja na prostoru Like i Ogulinsko-plaanske udoline. Ozenjen je i otac jedne djevojice.

298

2W

Prikaz opsade Metuta u Vatvasorovu djelu: Metul je prikazan kao srednjovjekovni gr a Oktavijan promatra bitku iz zidane kule (Vatvasor 1689: 76;foto NSKj

Segment Peutingerove karte (Peutingerova karta 1976: segment IV;fotoNSKj

Miljokaz iz Metka (CIL III2993), danas u Muzeju Like u Gospiu* (foto: % Oluji; crtezprema: Brunsmid 1893.: 178-179)

Kolotrag rimske ceste nedaleko Lovinca (foto: B* Oluji)

Zid koji se iz Jablanca penje prema Velikom Alanu (fbto.B. Oluji) *;^ii^*s>

-w ?>>riP

Kolotrag u kru izmeu Balkih Otarija i Karbbaga (frto:B. Oluji)


/fctfra' kamen

na predjclu Legenac (sjevcrni Velcbit) (foto: T. I/i Oluji)

Kolotrazi rimske ceste i Karlobag u pozadini (foto: B. Oluji)

iva voda Begovaa nedaleko Pisanog kamena" (foto: B. Oluji)

Tisuljea kontinuitcta: lokva na Borovoj Vodici (sjcvcrni Velebit) (foto: B. Oluji)

Tisuijea kontinuiteta: humanizirani krajolik sjevernog Velebita (Mirovo). Ostaci ograda i stanova (foto: B. Oluji)

Tisui'ljett ktmtinuitcta: Konji mt Vclcbittt (Baruva Vodica, tjcvcrni Vclcbit) (joto: It, O

Slike koje ncstaju. Goveda na predjelu Maia Mila (juzni Velebit) (foto: B. Oiuji) Zrani snimak japodskc gradine Viniice (Metuij kod Josipdola (foto: B. Oluji)

Tisuljea kontinuiteta; stado ovaca nedaleko Janja (foto: B. Oiuji)

Vciika i Mala Viniica kodJosipdoia, I'ogled h. pravca juga (Joto; ii, Oiuji)

Zrani mimak japodske gradine Veliki Vital kod Prozora (Arupij) (foto: B. Oluji)

Veliki Obljaj u Gornjim Vrhovinama. Pogled iz pravca jugoistoka (foto: T. Kohik

Gradina Veliki i MaliVital kod Prozora (Arupij), Tragovi nedavnog pozara jasno otkrivaju dio bedema. Pogled iz pravca sjevera (foto: B. Oluji)

'/.rnni snimak mseohimkog komphksa Trojvrh nrdalcko Plalkog (joto: It. Oluji)

Zrani snimakgradinc Lipova Glavica kodPeruta (foto: B. Oluji) Dommanta Likogpolja: Zir, Snimljeno sa gradine Cvitue (Jbto: B. Oluji)

Jesenski smiraj dana u Lici. Gradina Piplica u prvom planu, a u daljini se nazire hum Zir. Snimljeno iz pravca sjeveroistoka (foto: B. Oluji)

Vjene vizurc: poglcd s rimske ceste ncdateko i.ovinca prcma predjeiima julnog Vcl (Jbto; B. Oluji)

Japodska sredita spomenuta kod Strabona i Apijana I; 100 000 (izradili; T Kaniki, B. Oluji)

Karta rasprostranjenosti vanijih japodskih nalazita 1: 500 000 (izraili: B. Bui, B. Oluji) (prema: Regijska karta Sjeverno hrvatsko primorje i Gorska Hrvatska, kolska knjiga - Hrvatska kolska kartografija, Zagreb 2004.)