Sie sind auf Seite 1von 162

93

OLUJI

BORISOLUJIĆ(1965.).|

na Katedri za staru povijt

P

skog fakulteta u Zagretu i međunarodnih znanstvi kih istraživanja na prostoru Like i

nsko

plasninskft

udoline. U svojoj knjizi daje cjelovit progled UtUĆgodlt nje povijesti Japoda. Sintetlzirao je brojnn .poznaje l l su ih o tom starom narodu, koji je žlvio na danaAnjem teritoriju Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenlje, dala dosadašnja povijesna, arheoloftka, filoloSka i dru- ga istraživanja. Po mnogočemu ovo je djelo pionirsko. I interdisciplinarni pristup pravoje osvježenje u hrvatskoj historiografiji. Knjiga će zasigurno ostaviti dubok trng u istraživanju stare povijesti.

11

ISBN 97fi 953 6979 37 0

o

 

o

 

o

"

T

J

o

 

<

m

H

>

TJ

o

>

POVIJES

. r

C.Mmnm

1 ' n b •-

t

srednja

Borls Olujlć

Povijest Japoda. Prhtup

Za izdavafa

© Autorska prava: Autor i Srednja Europa, 2006.

Urcdnik

Magdakna Najbar-ApUč

Rcccnzenti

prof. dr. Bruna KuntU-Makvii prof. dr. Nives Majnarić-Pand&ić

Grafički urednik

Gordan Vargovic

Izrada naslovnice

Tessie Jiinker

Na naslovnici je prikazan "Pisani kamen* (CIL III 15 053) ukiesan u stij enu na

predjelu Legenac (sjeverni Velebit,

Kosinjski Bakovac; foto: B. Otujić)

Grafiika priprema i tisak Ibis-grafika t do.o., IV. Ravnice ibis-grafika@inet.hr

25 5 Zagreb

ISBN 978-953-6979-37-0

CIP zapis dostupan u racunalnom katalogu Nacionalne i sveučiliSne knjiŽnice u Zagrebu pod brojem 625675

Objavljivanjt knjige financijski su pomogli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH i Ministarstvo kulture RH

Boris Olujić

POVIJEST JAPODA PRISTUP

<3>

aradnja ouropa

Zagreb 2007.

Invent.

broj

Sign.

fot.

33

m

f

Tamari i Emi

SadriaJ

Zahvale

 

7

Teorijske postavke istraživanja etničkih zajednica starog Ilirika

9

Japodi u povijesnim znanostima

27

Pitanje etnogeneze Japoda

41

Japodska kulturna grupa željeznog doba

51

Prvi spomen Japoda u antičkim literarnim vreiima

63

Sukobi s Rimljanima zabilježeni u literarnim vrelima

71

Oktavijanov pohod protiv Japoda PadMctuta

i

92

85

Japodski prostor

103

O japodskom ttritoriju u vremtnu prijt rimskog osvajanja

 

107

Japodski prostor u antickim iitcramim vrttima

118

Geomorfoioske, vegetacijske i klimatskc osobint japodskog prostora

 

135

Tragovi u prostoru: nasetja

 

i 44

Japodski pogrebni obUaji

160

Japodi; Iliri, Kelti ili

...

>

177

Dolazi li đvilizacija s mora? O utjecajima iz jadranskog (sredozemnog) svijeta

 

187

Japodi nakon Oktavijanovog pohoda

195

Zaključna razmatranja PRILOG 1

213

Pokretni natazi i važnija nataziŠta japodskt kutture žeijeznog doba

 

223

PRILOG 2

Izbor iz antičkih titerarnih vreta (prevela Bruna KuntU-Makvič)

 

231

JCrtdce

237

Bibliografija

   

241

Kazalo geograrsltih pojmova

281

Kazalo imena

293

ZAHVAL E

Ova je knjiga nastajala dugo. Istraživanja sam započeo prilikom izrade doktor- skih disertacija Japodi od5* do 1. stoljeća prije Krista. Kultura u prostoru između latenske kontinentalne i jadranske (sredozemne) civilizacije r Zagreb 1999. i Les

lapodes, un peuple de larricre-pays adriatique du V au f r

siecle av. J.-G,

Paris

2000, Rad je nastavljen brojnim terenskim istraŽivanjirna i obilascima terena na prostoru Ogulinsko-plaščanske udoline i Like, a traje jos i danas. Ovim pristu- pnim radom pokušavam postaviti mctodološke okvire za buduća istraživanja.

Zahvalnosr dugujem mnogima. Obitelji na podršci i razumijevanju. Recenzenticama, prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić i prof. dr. sc. Bruni Kuntić-Makvić na primjedbama i trudu tijekom Čitanja i ispravljanja rukopisa. Prof. dr. sc. Petru Selemu, prof. dr, sc. Venceslasu Kruti i prof. dr. sc. Pierreu Cabanesu na podrsci. Dr. sc. Đranki Raunig na savjetima i pomoći. Mr. sc. Tatjani Kolak na prijateljskoj pomoći, terenskim raspravama i ustupljenim fo- tografijama. Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenim fotografijama. Školskoj knjizi na ustupljenoj kartt. Ministarstvu unutrasnjih poslova RH, posebice ministru g. Ivici Kirinu te pilotu Davoru Bošnjaku na mogućnosti fotografiranja iz zra- ka. Asistentici Jeleni Marohnić na pomoći pri prevođenju antičkih tekstova te korekcijama grčkih navoda. Asistentici Jasmini Osterman na svesrdnoj pomoći u izradi kazala i pregledu teksta. Brojnim stanovnicima Ogulinsko-plašČanske udoline i Like na ljubaznoj pomoći i susretljivosti tijekom istraživanja. Na kra- ju, knjige ne bi niti bilo bez izdavačke kuće Srednja Europa kojoj dugujem za- hvalnost na suradnji i pomoći.

F

Teorijske postavke istraživanja etničkih zajednica starog llirika

N a važnost istraživanja etničkih zajednica koje su tijekom prapovijesti i

antike obitavale na ovim prosrorima u nas je prvi ukazao Mate Suić, u

nekoliko vrlo važnih radova. Onjeveć 1916. godine u nastupnom pre-

davanju na Filozofskom fakultetu u Zadru pod naslovom "Važnost izučavanja etničke stratigrafije nažih krajeva u pređslavensko doba", upozorio na prioritet koji u istraživanjima povijesti antičkog razdoblja ima domaći prostor i stanov-

niŠtvo koje je na njemu obitavalo. U programatskim radovima "Neke historij- ske determinante u formiranju hrvatskog etnosa" i pristupnim razmatranjima uz probiem etnogeneze Hrvata, Mate Sutć postavio je problem kontinuiteta

  • i uloge paleobafkanskog supstrata u etnogenezi Hrvata (Suić 1979: 361-374;

1995: 13-27). O problemu razumijevanja etničkog, kulturnog i religijskog kon- tinuiteta, u prijelaznom razdoblju kasne antike i ranog srednjeg vijeka, pisala je i Bruna Kuntić-Makvić (KUNTIĆ-MAKVIĆ 1999: 83-94). Ove radove spomi-

njem zbog toga što je njima započeta rasprava o temeljima hrvatskog kulturnog

  • i etničkog identiteta u koji su ugrađene i zajednice koje su na ovom prostoru

živjele u prapovijesti i antici. Nažalost, u hrvatskoj povijesnoj znanosti, za teo- rijsko, terminološko i praktiČno rješavanje ovih problema, kao uostalom niti za mnoga druga temeijna pitanja struke, nije postojalo gotovo nikakvo zanimanje. Zbog toga su spomenute rasprave M. Suića u historiografiji naišie na vrio slab odaziv. Točnije> u konkretnim povijesnim istraživanjima njegove ideje niti su bile šire primjenjtvane niti u (toliko potrebnoj) raspravt eventuatno osporavane znanstvenim argumentima.

U povtjesnim se znanostima danas osjeća velika potreba za otvorenom ra- spravom o najvažnijim metodološkim problemima stare povijestt. Jedan od njih svakako je i problem promišljanja društvenih entiteta, o kojima govore antička vrela, a oni sami u prostoru ostavljaju brojne tragove postojanja. 1 Raspolažemo dakle lmenima tih zajednica, određenim obavijesttma o njihovim obtčajima, prostoru, razltčitim događajima te brojnim materijalnim ostacima (naselja, gro- bovi, putevi i dr.). U tstraživanje bi trebalo krenuti pitanjem kakav sadržaj datt

  • 1 Pitanje antičke percepcije drustvene organizacije "barbarskog™ svijeta jos" je uvijek otvoreno (WELLS 2001). Ovdje još* uvijek ima dosta prostora za nova istraživanja. Istraživaći ilirskog svijeta već su ranije upozorili da se u antičkim vrelima pojavljuju pojmovt narod (poputus) \[{ igem), a ne pieme {tribus) (PAPAZOGLU 1%7: 11-13; GARASANIN 1991: II).

n

l*ovijest japoda. Pristup

ovim entitetima: radi li se doista o etniČkoj zajednici (narodu) ili možda o nekom drugom obliku organiziranja ljudskog društva? Jedno od pitanja koje možemo postaviti i na pocetku i na kraju ove knjige jest: jesu li Japodi doista bili narod. Ozbiljne povijesti Japoda i njihovih susjeda Uburna, Histra, Delmata, a za- pravo i bilo koje etničke zajednice u povijesti, ne može biti bez ozbiljnog i teme- Ijitog promiŠljanja njihova etniciteta. Pod pojmom "etnicitet" podrazumijevam osnovno svojstvo iii sadržaj određene etničke grupe, ne upustajući se dublje u socioloŠke ili antropološke analize ovog složenog pojma (RIGGS 1991: 281-305; 1991a: 443-463; POUTIGNAT, STREIFF-FENART 1997: 95-136; JONES 1998). I danas je prisutno terminološko kolebanje, nerazumijevanje složenog procesa stvaranja određenih identiteta te njihove transformacije ili nescajanja. Spomenuti Japodi, Delmati, Histri \ Liburni dugo su vremena nazivani i sma- trani ilirskim plemenima. Tek se osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća to mišljenje postupno transformira u stav da se radi o narodu. Prateći termino- logiju, pred nama se otkriva i svojevrstan razvojni put povijesnih i arheološ- kih istraživanja. Primjerice, u natuknici posvećenoj Japodima u Enciklopediji Jugoslavije Suić je 1960. godine, Japode nazvao ilirskim plemenom (Suić 1960:

464-465). Tri desetljeća kasnije, za istog su autora Japodi poseban narod, koji, istina, pripada široj ilirskoj zajednici (Suić 1990:l-2.), 2 Ovaj je razvojni put re- zultat istraživačkih napora stručnjaka da razjasne probleme nastajanja i trajanja etničkih zajednica koje se uobiČajeno obuhvaćalo skupnim ilirskim imenom. Na prostorima bivše SFRJ od najveće je važnosti sustavno djelovanje Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH u Sarajevu. Centar je okupljao stručnja- ke s prostora čitave tadašnje države, ali i inozemstva, organizirao simpozije, objavljivao monografije i serijske publikacije te pokretao istraživačke projekte. U postavljanju novih metodoloških temelja na kojima se trebao gradiri nastavak istraživanja posebno su važnu ulogu imali sarajevski znanstveni skupovi 1964.

  • i 1967. godine (Razgraničenje

1964; Iltri u antičko

doba 1967). Na simpoziju

1964. godine panilirske tese i teze prema kojima su Iiiri igrali posebnu ulogu u jugoistočnoj Europi i Podunavlju, doživjele su argumentiranu kritiku. 3 Tada je donesen opći zaključak: "Opći je rezultat ovog slmpozija da su Iliri - može se reći - konačno vraćeni na Balkan. To je njihova osnovna teritorija, tu se oni razvili iz jednog raznorodnog supstrata i tu su ušli u istorijsko razdoblje ovog dijela Europe" (Razgraničenj-j 1964: 286-287; BENAC 1987: 756). Alojz

  • 2 Mace Suić je pojam "narod". u označavanju japodskog, liburnskog, delmatskog i drugih identiteta, poćeo koristiti već i ranije, od sedamdcsetih godina. Spomenuti je primjer izabran jer slikovito pokazujc cvoluciju ne samo u tcrmmologijj.

  • 3 Kratki pregied ovih panilirskih tcorija s citiranom literaturom vidjeti u: BENAC 1987: 754-

758.

12

Teorijske postavke istraživanja etničkih zajednica starog Ilirika

Benac je u petom svesku Praistorije jugoslavenskih zemalja kratko sintetizirao dotadašnja istraživanja etničkih zajednica starijeg ieljeznog doba u Jugoslaviji te postavio metodoloske i teorijske osnove za dalja istraživanja (BENAC 1987:

737-802). Teorijskim i praktičnim problemima etnogeneze i etničnosti Ilira i Tračana bio je posvećen i L iliro-trački simpozijum, održan 1989. godine u Nišu i Blagoevgradu (Iliro-traČki simpozijum 1991).

Nažalost, istraživački napori učinjeni u razjasnjavanju ovog termina nisu u potpunosti urodili plodom. U praktiČnoj primjeni i razradi spomenutih proble- ma (u znanstvenoj 1 popularno-znanstvenoj literaturi) u označavanju ovih et- ničkih skupina nerijetko je i dalje u upotrebi termin "pleme" (STIPČEVIĆ 1989; VASIĆ 1991: 73-90). 4 Pitanje u kojoj se mjeri neka prapovijesna zajednica doista može poistovjetiti s pojmom narod, Benac ostavlja otvorenim (BENAC 1987:

737-738). Ovaj autor predlaže, posebice za Histre, Ltburne, Japode, Daorse, Dokleate i Dardance, termin "plemenska zajednica" (BENAC 1987: 740-744). "Ptemenskazajednica" jepremaovommišljenjuzajednicavise srodnih plernena, relativno čvrsto povezanih porijeklom, jezikom i teritorijem. Kao "formirane i posebne politiČke cjeline", ove su zajednice dočekale rimsko osvajanje i nasta- vile živjeti na ovom podruČju i pod rimskom vlašću: "Samo u ovakvim sluča-

jevima ima mjesta pretpostavci da bi se te zajednice mogle nazvati i posebnim narodima. Mnogi razlozi upućuju na takvo opredjeljenje, iako se ovdje "narod" mora shvatiti u okviru praistorijskog vremena i u okviru tadašnjih društvenih

kretanja" (BENAC 1987:

743-744). 5

Slobodan Čače je prije dvadeset godina svoju disertaciju Liburnija u razdob- Iju od 4. do 1, stoljeia prije nove ere započeo upravo pitanjem treba li Liburne nazivati narodom ili plemenom, ispravno se opredjeljujući za naziv narod (ČAČE 1985: 60-64), 6 Ne radi se o pukom terminoloskom problemu, već o ozbilj- nom problemu konceptualizacije i rekonstrukcije sadržaja određenih povijesnih pojmova. Nažaiost, Čačina promisljanja i postavljanje problema nisu potakli širu raspravu u hrvatskim povijesnim znanostima,

  • 4 Ovaj je problem bio temom mojeg izlaganja na medunarodnom znanstvenom skupu Thimcs iUfriennes dans la pubiication $cicnsijique croate (Itirske temc u hrvatskom znanst

vastvu), održanom na Filozofskom fakuitctu u Zagrcbu, 19. studenog 2002, godine. Naslov je izlaganja bto "La notion du "peuple" dans Ea littćrature illyrologique" ("Pojam narod u iltroloskoj literaturi").

  • 5 Benac za predantiĆka dručtva o kojima govori pretpostavlja gentilno uredenje. Gens (rod) kao manja zajednica koja potice "od istog praoca, odnosno pramajke", osnovna je jedinica ovog sustava, Vise rodova moie ćiniti bratstvo, a bratstva se udruiuju u plemena. Plcmc jc tako "

...

najvisa

forma genulnog druitvenog uredenja, " tc vodi racuna o teritoriju i zajedničkim

interesima svih pripadnika (BENAC 1987: 740).

  • 6 Ta disertacija predsravlja va£an doprinos etnohUtotijskim istraiivanjima.

13

i'ovijesr JapoeLt. fristup

Možda bi ovom poimanju naroda mogla odgovaraii i definicija etničke sku- pinc ili grupe, prijevodom engleskog termina "ethnic group". 7 U nekim teksto- vima, posebno stranih autora> pojavljuje se i naziv etnija. Pojmovi pleme i etnija često su se koristili u istraživanjima predindustrijskih i "primitivnih društava". Njima su označavane zajednice koje se razlikuju od organiziranih društava. Ovo stanovište možemo ilustrirati nizom parova suprotstavljenih pojmova: et- nija (i pleme) / nađja; zajednica / društvo; društvo bez povijesti / društvo s po- viješću; predindustrijsko / industrijsko društvo (POUTIGNAT, STREIFF-FENART 1997: 59-70; KORUNIĆ 2002: 66, bilj. 6; OLUJIĆ 1999a: 57-60).

Ne ulazeći ovdje u dublju raspravu o pomalo nejasnom pojmu ernije, čini mi se da je ovaj, ali i neki drugi pojmovi (npr. nacija u srednjovjekovnom kon- tekstu), mogao biti i korišten da bi se izbjegao, možda za neke, speđfične kul- turno-povijesne kontekste, "nezgodan" naziv narod CVolk" ili "peuple"). Prije svega se to odnosi na njemačku, ali i francusku historiografiju (BUDAK 1999:

13). Mislim da znanstveno promišljanje ovih vaŽnih problema ne bi smjelo biti opterećeno takvim "povijesnim" utezima. Umnažanje pojmova ipak nije korak naprijed prema rjesavanju ionako zamršenog problema etničkog identiteta.

U kulturnoj se antropologiji prelazak s pojma "plemena" na pojam "etnič- ke" grupe, kao znaćajan napredak u konceptualizaciji etničkih grupa, događa već od šezdesetih godina 20. stoljeća (POUTIGNAT, STREIFF-FENART 1997: 70). Plemenska zajeđnica, promatrana izolirano, kao jedinica svojstvena ne-zapad- njačkom svijetu (istraživana objektivistički i sistemski), sada je zamijenjena ide- jom o etničkoj grupi, kao potenđjalnoj univerzainoj jedinici, definiranoj vlasti- tim granicama i kontekstom. Ovim sepomakom etničke grupe počinju proma- trati kao nešto što je trajno vezano uz povijest čovječanstva, od prapovijesti do danas (KORUNIĆ 2002: 66). Povijest Japoda, kao svojevrsna "case study", koja je pred čitateljem, upravo je pokušaj da se određena društvena zajednica proma- tra istovremeno: u transformaciji svojih društvenih i teritorijalnih granica, ali također i u svom prostornom i vremenskom kontekstu. U ovom se radu, kada govorim o Japodima (ali i Histrima, Liburnima, Delmatima), opredjeljujem za naziv narod> svjestan određenih ograničenja i problema u dcfiniciji i primje- ni ovog pojma. Zajednice koje spominjem u ovoj knjizi pripadaju prapovijesti i antici. Njihovu povijest pokužavamo rekonstruirati na temelju materijalnih ostataka koje ostavljaju (predmetno-slikovnih vrela) te svjedočanstava antičkih

  • 7 Jednu je definiciju pojma "etniČka skupina" ponudio hrvatski povjesničar P. Korunić: "etnič- ka grupa (engl, ethnic group, hrv. etnicka grupa): etnička skupina: česti pojam u društvenim znanostima (engJ, i američkim), a označuje skuplnu Ijudi koji dijele zajednički identitet na temelju iste kulture, tradicije, religije, povijesti, "sudbine" istog jczika, porijekla i dfugih

osobina" (KORUNIĆ 2002: 66").

14

Teorijske postavke istralivanja emičkih zajednica starog Ilirika

pisanih vrela (pisanih iz perspckrive "drugih", s kojima su u neposrednom ili posrednom kontaktu). Definicijaovih zajednicaovisitće upravo o ograničenom broju podataka koje pokusavamo iščitavati iz spomenutih vrela te o kontekstu u kojem su nastajale i trajale. Naravno, cilj ovog rada nije postavljanje gotovih definicija. To metodološki jednostavno ne bi bilo ispravno. Svjestan da će svaki pokušaj definiđje ovog pojma s pravom biti izložen argumentiranoj kritici, promišljanju i promjeni, ponudio bih ipak jednu "radnu" verziju: narod je zajednica Ijudi na određenom prostoru koje povezuje identitet i svijest o zajedničkoj proslosti, isti jezik, ma- terijalna kultura, teritorij (znakovi u prostoru), običaji, jezik simbola (verbalna i neverbalna komunikađja) koji svjedoče o razlikovanju jednog identiteta od drugih. U kontekstu prapovijesnih društava neke će od navedenih kriterija biti tesko ili čak nemoguće potpuno istraziti i razumjeti.

Određeni narod ne promatram kao izoliranu i statičnu strukturu, usidrenu u određeni kontekst, već kao strukturu izloženu stalnoj transformađji i različi- tim društvenim procesima. Društveni proces, kretanje i promjena, u ovom slu- Čaju biva značajnijim od same strukture. Modalitete ovih promjena nismo uvi- jek u stanju pratiti zbog nedostatka izvora (pisanih i predmetno-slikovnih), ali i nedostatka temeljnih istraživanja Predmet se našeg istraživanja, dakle, stalno kreće kroz vrijeme i prostor. U tom se kretanju (brzom, sporom, razdobljima stagnacije), on stalno mijenja. Mijenja se i u doticaju s drugima (identitetima, zajednicama> kulturama itd.).

Osnovama etničkog idenđteta, posebno u teorijskom smislu, do sada je u hrvatskoj historiografiji posvećivano vrlo malo pažnje. Posljednjih se godina stanje polako mijenja. Zbog toga je izuzetno važan zbornik radova znanstvenog skupa "Etnogeneza Hrvata", održanog u siječnju 1989. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (ur. N . Budak, Etnogeneza Hrvata, Zagreb 1995). Treba spomenuti i radove sa znanstvenih skupova o etniČkom razvitku europskih na- clja, Hrvatskoj i Europi, koje je organizirao Institut za migracije i narodnosti u Zagrcbu (11. lipnja 1997. i 20, ožujka 1999- godine).Izlaganjasu objavljenautri zbornika radova: EtniČnost, nacija, identitet: Hrvatska i Europa, Zagreb 1998; Kuttura, etničnost t identitet, Zagreb 1999. te Etničnost i povijest, Zagreb 1999- Knjiga Lekstkon migracijskog i etničkog naztvlja* (1998. godine) pokušaj je da se uspostavi zajedniČka terminoloska osnova (HERŠAK 1998).

Za definiranje određenog identiteta potrebno je i sagledavanje onih s ko- jima su oni bili u stalnoj interakciji i prepletanju. Koncept "mi" i "oni" bi- tan je za razumijcvanje nastanka i funkcioniranja jedne zajednice. Možemo li Japodske susjede Liburne, Ddmate, Hisrre, Kelte, kasnije i Rimljane, zatim i mnogc nama ncpoznate zajcdnicc, obuhvatiti zamjenicom "oni" kad govorimo

15

fovijest Japoda. frisrup

Teorijske postavke ismiivanja ttntfkih zajednica starog Hirika

o formiranjLi i trajanju japodskog naroda? Zato je razumijevanje konteksta u kojem jedan narod traje od velike važnosti. Prema Barthu, etntčke skupine te njihove teritorijalne i društvene granice svoje opravdanje i važnost ostvaruju upravo zahvaljujući intenzivnom među-

etničkom kontaktu (POUTIGNAT,

STREIFF-FENART 1997:

211-259; VEIT

1989:

47). 8 Ovi su kontakti (trgovina, razmjena, ratovanje, pojedinačni osobni kon- takti) mogli biti održavani ne samo na razini dodira vladajućih elita već i u kontekstu zajedničkog života svih slojeva stanovnistva na određenim podruČji- ma (višegraničja i zone intenzivnog kontakta, komunikacijski pravđ, zajednički ratnički i pljačkaški pohodi, trgovišta i slično). Upravo se zato istraživanju gra- nica japodskog etniciteta mora pridati veća pažnja. Ovdje naravno ne mislim samo na ceritorijalne granice, premda niti njih nikako ne možemo iskljuČiti iz razmatranja, već i na društvene granice jedne etnićke zajednice. Treba uzeti u obzir i mogućnost da je isti prostor (terkorij) moglo dijeliu više naroda.

Oznake identiteta i razlikovne znakove ne možemo prepoznati uvijek i s potpunom sigurnošću. U određivanju druŠtvenih granica odredenih etničkih entiteta susrest ćemo se i s najviše teškoća. Pogotovo stoga jer je naše znanje o japodskom đruštvu, ali i drugim željeznodobnim i predantičkim društvima, vrlo ograničeno (ČAČE 1979: 43-125). "Mi " obuhvaća određeni identitet za- jednice, ono što nas određuje ili mi smatramo da nas razlikuje od drugih. Bez "nas" nema niti "drugih" niti "drugih" ima bez "nas" i to bez obzira opredijeli- mo se za subjektivistiČki ili objektivistički pristup problemu identiteta. Ukoliko isključivost stavimo na stranu tijekom istraživanja, mislim da su oba pristupa legitimna i opravdana. Subjektivistički jer je izuzetno bitno kako zajednica do- življava samu sebe i onc od kojih se želi razlikovati, Objektivistički jer i tako stvorena (možda i zamišljena) zajednica jest objektivna činjenica koju moramo uzeri u razmatranje. To što je "zamišljena" i eventualno plod konstrukcije njezi- nih pripadnika, ne znači da je manje stvarna,

Istraživačima prapovijesnih naroda, u nedostatku pisanih tragova, ostaje upravo pogled izvana bez mogućnosti uvida u način na koji su sebe i druge doživljali pripadnici naroda koji istražuju. Možda je uvid i moguć uzmemo li u obzir bogati vizualni jezik simbola iskazan u ukrasima nakita, posuda, urezan u kamene spomenike ili upisan u prostor na različite načine (oznake razgra- niČenja, nadgrobni spomenici i mnogi drugi). Ovaj neverbalni svijet poruka i simbola joi uvijek nije dovoljno iskorišten u etnohistorijskim istraživanjima.

  • 8 "Programatski" tekst, na koji se oslanjaju mnogi kasniji autori u cijelosti, kao dodatak, do- nose Poutignat i Streiff-Fenart, Radi se o Barthovom uvodu u zbornik radova kojemu je bio i utednik T Erhnic Groups and BoundarUs. IheSociat Organisation ofCuiturc Diffircnce, Bergen, Oslo 1969, Univcrsitetsforlagcr (POUTIGNAT, STREIPF-FENART 1997: 211-259),

Tradicionalna podjela na određena razdoblja postavlja pred istraživača veli- ke teškoće. Susret žcljeznodobnih druŽtava i antičkc civilizacije (grčkih kolonija

i kasnije rimske države u ekspanziji) na prostorullirika, izuzetno je teško istraži- vati inzistirajući isključivo na strogom medusobnom razgraničenju između pra- povijesne i antičke arheologije tc povijcsti starogvijeka, Tijekom više od stoljeća

  • i pol razvojnog puta moderne arheološke i povijesne znanosti, uspostavljena je

kruta granica između žcljeznog i rimskog doba. Ta podjela uspostavlja čvrst

metodološki okvir koji je znatno utjecao na interpretaciju različitih kulturnih

identiteta (JONES 1998: 29)- Stoga su istraživači nerijetko zatvoreni u strogim granicama svojih "struka" i usmjerenja. Nepostojanje međusobne komunikacije otežava razumijevanje procesa kojt se "prelijevaju" preko granica koje nerijetko

  • i sami konstruiramo. Primjerice, baviti se poviješću Japoda, posebice tijekom

druge polovice 1. tisućljeća prije Krista, znači baviti se istovremeno i problemi-

ma prapovijesne arheologije kao i problemima antičke povijesti. Antički je kon- tekst, u vremenu susreta grčke i rimske civilizacije s pojedinim "barbarskim" društvima, neodvojiv dio čitave slike.

Znanstveni skup održan 1999. godine, u Musee des antiquitćs nationales u Sarn-Germain-en-Laye i Parizu, na kojem su sudjelovali istraživači keltskih društava, stepskih nomadskih zajednica i istraživači ranog srednjeg vijeka upo-

zorio je na mnogobrojne međusobno vrlo slične metodološke obrasce ovih ra-

zličitih

znanstvenih područja (OLUJIĆ 2000 : 19-20). Istraživanje procesa etno-

geneze ranije spomenutih protohistorijskih etničkih skupina našeg prostora u

mnogim se točkama dodiruje s istraživanjima ranosrednjevjekovnih procesa et- nogeneze, prije svega zbog sličnosri u odnosu arheoloških i pisanih izvora. Zbog sličnih problema i metodoloških poteškoća u istraživanju različitih etniČkih zajednica u nastajanju i promjeni, trebalo bi teŽiti više prema zajedničkom radu

  • i međusobnoj suradnji istraživača koji se bave spomenutim međusobno bliskim

znanstvenim područjima. Naime, ti se istraživači susreću sa sličnim proble-

mom: oskudnim literarnim izvorima, nesređenom terminologijom, te gotovo

potpunim nedostatkom teorijskog promišljanja i rasprave o problemu etniciteta

  • i etničkog identiteta. S druge strane, radi se o istraživanju susreta društava koja ne poznaju pismo i onih koja ostavljaju pisane tragove.

Konfrontacija i interpretacija pisanih (posebno literarnih) izvora s analizom materijalne kulture jedan je od najvećih i najvažnijih istraživačkih problema i Izazova. Zbog toga su i pokušaji njihova integriranja u jednu jedinstvenu cjelinu vrlo rijetki. Pisanjc povijestl protohistorijskih društava, o kojima su obavijesti titerarnib izvora vrlo oskudne, često i nepouzdane, a gotovo uvijek rezultat po- glcda izvana u pcrspcktivi "mi-oni", mora uključivati i konkrctno istraživanje njihovih matcrijalnih tragova. Japodi nam o svojoj povijesti i tradiciji govore

Pow)ttt jtpod*. priitup

vlastttim simbolima i vizualnim izrazom, materijalnom kulturom, ali je tako- ve kodovc najčcŠće vrlo teiko potpuno točno razumjcti, pročitati i dešifrirari. Usmena jc prcdaja potpuno izgubljena, a njcni su tragovi samo ponekad čitljivi u ukrasima i nakitu, u scenama na nckim japodskim spomenicima (japodske urne, dijelovi noŠnje). U tome i leži najveće znaČenje ptepletanja i nadopunjavanja meroda povi- jesnog i arheoloskog istraživanja. U hrvatskoj se arheološkoj literaturi pisani izvori često površno i netočno interpretiraju. Istovremeno, mnogi tekstovi hr- vatskih povjesničara pokazuju nemogućnost razumijevanja diskursa arheološke struke, što rezultira pogresnim interprctiranjem rezultata arheološkog istraživa- nja. Ono što ove različitosti može pomiriti upravo je cjelovit (totalni) antropo- loški pristup povijesti. Upravo je stoga potrebna bolja komunikacija i suradnja svih spomenutih struka. Interdisciplinarnost sedanasspominjevrlo često, ali se nažalost vrlo rijetko doista i ostvaruje u istraživačkom radu.

Danas je u arheološkoj struci vise-manje prihvaćeno mišljenje da se na prostoru dodira jadransko-sredozemnog, panonskog, balkanskog i alpskog prostora od po- četka željeznog doba (ili krajem bronČanog doba) poČinju jasno ocrtavati određene regionalne pojave. Radi se o histarskoj, japodskoj, liburnskoj i delmatskoj skupini željeznog doba. Tim pojavama, iskazanima prije svega materijalnom kulturom, pri- pisujemo i odredene etničke sadržaje, naravno uz određene ograde i ograničenja.

U interpretaciji arheološke građe kriju se mnoge poteškoće. Stari Kossinin koncept jednakosti "arheološke kulture" i etničke skupine ili naroda, u hrvat- skoj je arheološkoj literaturi imao dosta odjeka. On je ponekad primijenjtvan gotovo mehaniČki, bez ikakvog teorijskog promisljanja. U domaćoj arheološkoj ltteraturi i historiografiji u ovom trenutku nema mnogo teorijskih rasprava o problemu izjednačavanja određene arheološke "kulture" s određenim etničkim imenom. Sve ostaje na važnom doprinosu starijih autora (Čović 1967: 103-122; BENAC 1973: 93-108; 1987: 737-744 i drugiJJ 1 Sociološka literatura, većinom s engleskog govornog područja, dovodi u pitanje istovjetnost suštine jednog drustvenog enriteta i jednc kulture, ono Čime je zapravo jedna etnička grupa obiČno i definirana (POUTIGNAT, STREIFF-FENART 1997: 15). 10 U arheoloskoj titcraturi istog govornog područja slično se dogada i s konceptom "arheološke kulture" Budući da se i u nas, poscbno kod mladih istraživača, poČinju pojav- ljivati sliČni koncepti, smatram potrebnim malo "zakomplicirati" raspravu.

  • 9 U inozemnoj je literaturi tim problemima posvećen vrlo velik broj radova od kojih donosim samo neke (VEIT 1989: 35-56; HODSON 1980: 1-9). S.Jones je ove rasprave i razlićite pogle- de objedinila u vrlo preglednoj lintezi The Archaeologf ofEthnkity (JONBS 1998).

    • 10 U toj su sintezi objedinjeni razlititi pogledl 1 ikole milljenja, a na istom je mjestu navedena i vainija literatura pojvećcna tom problemu.

18

Teorijite postavke istraitvanja ttmtkih zajednica starog Ilirika

Pojam arheoloika kultura rezultat je naše konstrukctje koja se naravno mi- jenja s napretkom istraživanja. Ona služi isključivo kao spoznajno pomagalo u razumijevanju prošle srvarnosti. Naravno, i pojam narod rezultat je konstruk- cije, bez obzira je li ona nastala u prošlosti ili jc stvara istraživač, druŠtvo, ide- ologija ili bilo tko drugi, Do sada se ovom problemu pristupalo vrlo površ- no, bezrezervno prihvaćajući identifikaciju određene kulture s odgovarajućim plemenskim ili etničkim sadržajem. Jednostavno i jednostrano izjednačavati arheološku kulturu s narodom ili plemenom jest potpuno pogrešno. Međutim, jednako je pogrešno a priori odbijati mogućnost da spomenuta kultura doista i ima određeni etnički sadržaj. Naravno, pod uvjetom da su zadovoljeni svi kri- teriji prema kojima određujemo radi li se o etničkoj zajednici ili ne.

Materijalna kultura, iako nije isključivi odraz odredenog etničkog identi- teta, čini njegov izuzetno važan dio. Veit zaključuje: "praktičan zaključak ove rasprave sigurno bio morao biti taj da ćemo nastavtti koristiti stari koncept kulture koji je zamislio Kossina, a razvijali su ga ostali, čak i ako smo svjesnt da kada je riječ o jednoj "arheološkoj kulturi" nije nužno riječ o materijalnom izrazu "naroda", već prije svega s jednim arheoioškim spoznajnim pomagalom" prev. B. Olujić (VEIT 1989: 46).

Pojam materijalne kulture danas se vrlo Često brka s pojmom arheološke kulture. Radi se o međusobno povezanim i bliskim, a opet potpuno različitim pojmovima. U konstruiranju određene arheološke kulture arheolog se najvećim dijelom oslanja upravo na predmetno-slikovna vrela. Dakle, na predmete koji prlpadaju matertjalnoj kulturi odredene prostorne cjeline. Pri tomu se može, ukoiiko postoje, koristiti i eventualnim pisanim (literarnim i epigrafskim) vre- lima, ali i drugim oblicima nematerijalne baštine. Smatram da materijalna kul- tura, kao zbroj materijalnih ostataka u kontekstu određene društvene, prostome i povijesne jedinice, doista predstavlja materijalni izraz određene etničke zajed- nice. Ona je ujedno isprepletena i s nematerijalnom baštinom jednog etniciteta (naroda), koju je arheološktm i povijesnim istraživanjima puno teže obuhvatiti (usmena tradicijska baština, ritualna praksa, odredena znanja koja se prenose s koljena na koljeno, percepcija prostora, percepcija "nas" i "drugih" itd.).

Svaka se etnička zajednica ostvaruje i konkretnom materijalnom kulturom. Materijalna kultura jedan je od bitnih kriterija u definiranju i promišljanju odredenog naroda. Materijalni su ostaci vrlo često i jedino čime raspolažemo, posebno u slučaju tstraživanja prapovijesnih druitava. Materijaina baština nije daklc samo "jezik" kojim su ljudi koji su jc stvarali komunicirali sa svijetom oko sebe, već i mogući naČin komunikacije današnjeg istraživača s prošlom zbiljom. Ona nastaju kao rezultat određenog društvenog djelovanja, ali ne kao puki mehaničkl odraz drultvcnc zbiljc, izdvojcn iz povijcsnog konteksta

19

Povijtst Japoda. Pristup

(HOLTEN 1997: 185). Pored prcdmeta koji su služili kao osobne oznake spola, dobi, bogatstva i položaja u društvu, materijalnoj kulturi pripadaju i oni koji su imali funkciju oznake (svima vidljive i jasne) pripadnosti obitelji, rodu ili naro- du. "Japodska kultura željeznog doba" konstrukcija je koju su istraživači srvorili u najvećoj mjeri na temelju rezultata dosadašnjih arheoloskih istraživanja na prostoru Like, Ogulinsko-plaščanske udoline, Pounja, Bele krajine i Hrvatskog primorja, od 19- stoljeća do danas. Dakle, na temelju istraživanja bogate ma- terijalne baštine pripisane zajednici čije je ime zabilježeno u svjedočanstvima antičkih literarnih vrela.

Pred nama se tako Japodi, ali i Histri, Liburni, Delmati i drugi narodi, pojavljuju kao zasebne (ali i međusobno povezane) pojave u konstantnoj mije- ni. Uvažavajući sve teorijske zamke i opasnosti u mehaničkom identificiranju "arheološke kulture" s odredenim erničkim grupama, mislim da u željezno- dobnim skupinama - istarskoj, liburnskoj, i delmatskoj — možemo prepoznati zaokruŽene regionalne pojave s određenim etničkim sadržajem. Svaku od ovih grupa sasvim opravdano možemo nazvati narodom jer pri tome zadovoljavaju barem osnovne kriterije etniciteta, a radi se prije svega o zajedničkom prostoru, jeziku, kultu, pogrebnim običajima, nošnji, običajima te đrugim odrednicama jednog etničkog identiteta. Tome možemo pridodati i sasvim konkretne obavi- jesti antičkih izvora koje, zajedno s drugim elementima, čine razumljivu i jasnu cjelinu. Međutim, sasvim je drugo pitanje vremena, od kada zapravo o ovim entitetima možemo govoriti kao etniČkim zajednicama. Dosadašnja arheološka literatura više je manje suglasna o tom problemu. PoČetak etnogenetskih pro- cesa Japoda, Histra, Liburna, Delmata, obično se postavlja u vrijeme kasnog brončanog doba (12.-9. stoljeće prije Krista). Ipak, imajući u vidu sve elemente koji tvore ono što nazivamo određenim etničkim entitetom, ne možemo do kraja i bez ikakve ograde postaviti tu dataciju. Mislim da je potpuno pogrešno izdvajati etnogenezu iz ukupnosti povijesnog razvoja jednog naroda, kao što se to do sada često činilo u hrvatskoj historiografiji. Problem možemo postaviti i tako da proces etnogeneze jednog naroda promatramo kao cjelinu njegova povijesnog trajanja, u skladu s već izrečenim metodološkim usmjerenjem da etničke sadržaje ne promatram kao statičke već dinamičke fenomene, u cjelini njihova prostornog i vremenskog konteksta. Ovaj problem ostaje i dalje kao jedno od temeljnih otvorenih istraživačkih pkanja kojima će u narednim godi- nama istraživači morati posvetiti dosta vremena. I ro ne zato jer bi te teme, eto, bile u modi, već zato Što ćemo se zbog njihova zanemarivanja, vječno vrtjeti u krugu deskriptivnog pristupa i tipološke usporedbe predmcta, bez njihova pra- vog razumijcvanja ili uklapanja u povijesni, društveni i kulturni kontekst<

20

Ttorijskt postavke istraiivanja etničkih zajednica starog Ilirika

Još je Čović 1967. godine u jednom od svojih metodološki vrlo inspirativ- nih članaka ("O izvorima za povijest Autarijata") ukazao na velike mogućno- sti rada na povijesnoj rekonstrukciji i na zajedniČkom korištenju arheoloških i povijesnih izvora upravo u istraživanju Japoda kao zasebne etničke zajednice (Čović 1967: 110-111). Nažalost, ove su mogućnosti do danas ostale uvelike neiskoriŠtene.

U novije se vrijeme u teorijskom promišljanju interpretacije pisanih izvora u odnosu na "barbarska" društva željeznog doba pojavljuju ponešto drugačiji po- gledi (CHAMPION 1985: 9-22; BABIĆ 1994: 125-128; WELLS 2001; MORELAN D 2001). Antički literarni izvori, koji nam donose velik broj važnih povijesnih, etnoloških i geografskih podataka o različitim etničkim skupinama zapravo predstavljaju rezultat pogleda iz antičke đvilizacije prema barbarskom svijetu (WELLS 2001: 25-28). Ova je "slika o drugome" mogla biti dvojaka: ili kao pogled prema primitivnom, neciviliziranom svijetu oslikan na naturalistički i nimalo laskav naČin ili kao slika idealiziranog barbarskog društva kao paradi- gme svih poželjnih društvenih i osobnih vrlina i kvaliceta. Bez obzira na povre- mene žive opise "iz prve ruke", u opisima barbarskih naroda i njihovih običaja vrlo su česta bila i "opća mjesta", gotovo okamenjene i zamrznute predodžbe koje su autori tijekom stoljeća preuzimali jedni od drugih. Edward Said je svo- jim Orijentaltzmom vrlo uspješno pokazao koliko se novovjekovna europska predožba Bliskog istoka razlikovala od naČina na koji su bliskoistočni narodi doživljali sami sebe (SAID 1999; WELLS 2001: 27-28). Sličan je koncept ponudi- la i Marija Todorova, istražujući odnos zapadnoeuropskih putnika prema bal- kanskom prostoru (TODOROVA 1999:113 i dalje). Ta bi nam promišljanja danas mogla biti od izuzetne važnosti u istraživanju načina na koji su ljudi iz grčkog i rimskog svijeta doživljavali željeznodobne narode Europe (WELLS 2001: 28),

Mnoge su obavijesti anričkih pisaca o narodima sjeverozapadnog Ilirika, do sada bespogovorno prihvaćane i ugrađivane u datekosežne interpretacije strukture protohistorijskih druŠtava. Te su informacije mogle neprestano biti prebacivane i pripisivane sad jednom sad drugom barbarskom narodu. Tako su već izgrađeni modeli percepcije "drugoga" prenoŠeni od autora do autora. O Japodima, kao uostalom i o svim drugim 4< barbarima" antički pisci pišu onda kad za to postoje njima posebno važni razlozi, radilo se o intenzivnim trgovačkim vezama, dakle gospodarskim interesima, zatim zemljopisnoj znati- želji, otkrivanju novih putova ili o ratovima koji su posebno budili zanimanje za pojedine narodc. To nlpoitO nc znači da nam obavijesti pisanih vrela nisu izuzetno korisnc i dragocjcnc, vcć samo da im moramo pristupati imajući u vidu sve navedcno.

21

Vovijeir JaptuU fVistvp

Slika koju antićki ptsci donose o Japodima, kao i o svim drugim narodima "barbarskog" svijcta, jcdan je od (važnih) fragmenata mozaika prošle stvarnosti, koji više ili manjc uspješno, razliČitim metodama pokušavamo rekonstruirati. Ili točnije, to je ona stvarnost koju jedan Grk iii Rimljanin gleda iz perspektive njemu poznatog "civiliziranog" svijeta. Ono što u historiografiji i antropologiji nazivamo "slika o drugomc", nama je vrlo često jedini izvor obavijesti o Ijudima koji nisu imali vlastito pismo i vlastito zapisano kolektivno sjećanje. To nipošto ne znaČi da takva pisana svjedočanstva treba zanemariti. Bez njih bi pokušaj povijesne rekonstrukcije, baziran isključivo na arheoloskoj građi, vrlo često bio osuđen na propast.

Unatoč potrebnom oprezu i kritičnosti u njihovu korišrenju, literarni nam izvori pružaju dragocjene podatke o pojedinim etničkim skupinama sjeveroza- padnog Ilirika. Ti su podaci, iako vrlo fragmentarni i rclativno oskudni, izu- zetno značajni, jer govore o zanimanju koje su one budile u antičkom svijetu. Oni svjedoče o susretima "barbarskog" i razvijenog mediteranskog svijeta te promjenama koje su ta prožimanja uzrokovala i na jednoj i na drugoj strani, Bez cjelovitog, "totalnog" pristupa i korištenja svih raspoloživih obavijesti re- konstruiranje povijesne zbilje nije moguće. Svjedočanstva antičkih pisaca će nam zajedno s predmetno-slikovnim vrelima, u konfrontaciji i međusobnom dopunjavanju, dakle s podacima koje nam pružaju materijalna i nematerijalna baština, pogrebni obtčaji, naselja i drugo, biti od vehke kortsti u istraživanju povijesti naroda poputjapoda.

Prapovijesna drustva nije niti moguće istraživati bez uvida u širi kontekst u kojem ona postoje. Antička civilizacija dobrim dijelom upravo i jest dio spo- menutog šireg konteksta. Bez dobrog poznavanja mehanizama društvene, gos- podarske i političke ekspanzije Rima, primjerice tijekom 2. stoljeća prije Krista, nije moguće razumjeti niti posljedice koje ta ekspanzija istovremeno ima i za samu rimsku državu i za ona društva s kojima dolazi u dodir.

Jedan od izuzetno važnih kriterija u istraživanju etniciteta jest i jezik (je-

zični identitet). Jezični su ostaci vrlo oskudnt kao i kod drugih prapovijesnih

naroda {BENAC 1973: 100 ; KATIČIĆ

1976: 154-215). Dosadašnja su lingvistiČka

istraživanja samo doticala osnovne probleme jezika Japoda, Liburna, Histra, Delmara i druglh etniČkih skupina. U tim su istraživanjima vrlo često jedno- stavno projicirani dijelovi imenskog korpusa koji potječe iz vremena rimske vlasti u bližu ili dalju prošlost (sličan se problem javlja i u istraživanju različitih autohtonih kultova). To naravno ne umanjuje vrijednost toponima, osobnih imena, imena božanstava i ostalo jezično blago, sačuvano zahvaljujući anttČkim natpisima ili navodima literarnih izvora. Oni, dakako, prije svega pripadaju kontekstu antičkog razdoblja, ali uz veliki oprez mogu poslužiti i kao pomagala

Teorijske postavke istralivanja etničkih zajednica starog Ilirika

u rekonstrukciji jezika "ilirskih" naroda prijc rimskog osvajanja (RENDIĆ- MIOČEVIĆ 1975 : 97-108), prije svega stoga što jedan dio tog naslijeda doista i prtpada starijim razdobljima. Naravno, osnovni problem leži u njihovu razliko- vanju. Primjerice, primjetan je broj keltskih imena na spomenicima antičkog razdoblja (od 1. do 4. stoljeća poslije Krista) na japodskom etničkom prostoru Likc, Pounja i Ogulinsko-modruške udoline. Međurim, s velikom vjerojatno- šću možemo pretpostaviti da se radi o pojedincima koji na taj prostor dolaze tek u vrijeme rimske vlasti, dakle u vrijeme intenzivne mobilnosti i akulturađje

(KATIČIĆ

1964 : 9-58 ; 1965 : 53-76 ; 1966 : 145-168).

O japodskom jeziku, dakle, ne znamo mnogo, Zato je na budućim istra- živačima da rasvijetle i to tzuzetno važno pitanje. O prostoru kao jcdnom od važntjih kriterija odredivanja etniciteta postoji više obavijesri u vreiima. Kada definiramo japodski teritorij, uvažavajući sva ograničenja (o kojima će kasnije biti više riječi), postavljamo određeni okvir. Postavljamo i odredeni vremenski kontekst. Dakle, svi materijalni ostaci na određenom prostoru, koji pripadaju određenom vremenu (1. tisućljeće prije Krista), moraju ući u razmatranje i ra- spravu o tome je Ii imenu Japodi moguće dari određeni etnički sadržaj! Čitanju prostora u ovom je radu dano središnje mjesto. Primjenjujući rotalni pristup svim razdobljima prošlosti, naravno, u spomenuto istraživanje uključujem sve raspoložive elemente, uključujući i klimatske, geomorfološke i vegetacijske oso- bine prostora koji istražujem, Razumijevanje prostora u koji su upisani tragovi postojanja Japoda preduvjet je i razumijevanju njihove povijestL

Japode u ovom radu promatram kao zasebnu etničku cjelinu, ne isključu- jući njihovu srodnost ili sličnost s ostalim susjednim narodima. Pitanje njihove

pripadnosti ilirskoj skupini naroda ostaje otvorenim." Svako vrijeme ima svoj poseban pogled na prošlost pa se tako mijenjalo i poimanje Ilira (naravno> i Japoda te bilo kojeg drugog naroda). Benac je Ilire i Tračane smatrao "etničkom ili etno-kulturnom grupom" misleći pri tome na grupu međusobno srodnih naroda i plemena (BENAC 1973 : 100-103). Benca u ovom mišljenju slijedi i Garašanin (GARASANI N 1991: 13). To je mišljenje izraženo i u Enciklopediji Jugosiavije, u natuknici "Iliri", gdje su Iliri "jedna od starih populacijskih gru- pa na Balkanu, koju je od predantičkih vremena činilo više srodnih etničkih

skupina.^ (BENAC, RENDIĆ-MIOČEVIĆ

1988: 503-504). Prema ovom mišljenju,

pojam lliri u predantičko i antičko doba "nije označivao defintranu etničku skupinu - poput Dclmata, Liburna, Japoda, Ardijejaca i drugih - već je poput

  • 11 Pitanjc jc naravno i lio iu \\\t\. U /nanitvenoj je literaturi viie-manje prihvaćeno mišljenje da ILiri nisu po^cban n.

I. vcc Krupa međusobno srodnih naroda. Tom pitanju posvećen je

velik broj radova od hojJh ndvodim mmo m-kr (KATIČK: 1964a: H7-97; Suić 1976: 179-196;

BENAC 1973: 9310«; IH7i 737

H02; GABASANIN 1991: H )

4

Ptnnjest Japoda. fristup

etničkih pojmova Grci (Heleni) T Germani, Slaveni i sl. obuhvaćao više etnič- kih skupina; te su skupine bile povezane nekim zajednickim povijesnim, druŠ- tveno-ekonomskim i kulturnim oznakama, posebno u jeziku te materijalnoj i duhovnoj kulturi (religija, kultovi, pogrebni ritusi i sl.), ali su njegovale tako- đer određene tradicionalne specifičnosti, po kojima ih je, kao i po njihovim individualnim imenima, zabilježila i predstavila povijesna znanost." (BENAC, RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1988: 504). Još je uvijek otvoreno pitanje tko su bili ti Iliri koji su dali ime provinciji. Navodima Plinija Starijeg i Pomponija Mele u ko- jima se spominju "Iliri u užem smislu" Illyrii proprie dkti {PUn. N. H. III, 144; Pomp. Mela II, 559) posvećeno je u dosadašnjoj literaturi dosta prostora (KATIČIĆ 1964a: 87-97; Suić 1976a: 179-996; 1996: 49-66; BENAC 1987: 737- 802; GARASANI N 1991: 9-32). U svakom slučaju pojam Iliri i Ilirik postepeno se širi od jugoistoka prema sjeverozapadu, najviše zahvaljujući rimskoj ekspan- ziji (od 3. stoljeća prije Krista). Prošireni etnonim Iliri treba svakako razliko- vati od političko-administrativnog etnonima Illyrius koji označava pripadnika provincije Ilirik (BENAC, RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1988: 504). Rimski Ilirik prije svega je geografski i administrativni pojam (Smć 1976a: 179-196; 1996: 49-66; GARAŠANI N 1991: 1243).

Krajem 80-tih godina 20. stoljeća sve se češće pojavljuju mišljenja sklona izdvajanju Japoda i Liburna iz ilirskog kompleksa (BENAC 1987: 773, 776-779; GARAŠANI N 1988: 65)- Liburne, Histre i Japode doista povezuje određena slič- nost i srodnost, gotovo kao da se radi o posebnoj skupini naroda. Ipak, na da- našnjem se stupnju istraživanja ne bih upuštao u tako dalekosežne konstrukcije. Japode doživljavam prije svega kao zaseban etnički entitet. I s£m pojam Ilira zaslužuje daljnja istraživanja i pogled iz novije perspektive. Pitanje japodske pripadnosti ilirskom etničkom kompleksu (što god mislili pod tim imenom) možda i nije medu najvažnijim nerijeŠenim problemima njihove povijesti.

24

2S

Japodi u povijesnim znanostima

P osebno mjesto medu pokretačima povijesnih znanosti u Hrvata svakako pripada Ivanu Lučiću {Joannes Lucius', 1604-1679). U svojem je djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae {O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske) savje-

sno skupio sve do tada poznate podatke i obavijesti anričkih pisaca o prostoru Ilirika (Lučić 1986). 12 Doduše, Lučić slijedi navode nekih antičkih pisaca te Japode ne smatra ilirskim, već keltskim narodom. O tome će biti više riječi na drugom mjestu u ovoj knjizi {Strab. 4, 6, 10; 7, 5, 2; Strab. 7, 5, 4; Dio. Hat. apud Steph. Byz. s. v. Iapodes) (Lučić 1986: 217-225)- Japođi su kao poseban problem i predmet zanimanja istraživača, uz ostale ilirske narode, ugrađeni u same početke hrvatske kritičke historiografije. Oni na taj način čine važan dio potrage za uporištima idenriteta, od 17. do 19. stoljeća, a time i važnu sastavnicu hrvatske historiografije.

PolitiČka je stvarnost, kako tijekom 16. i 17. stoljeća, u vremenu ispunjenom golom borbom za opstanak, tako i tijekom 19. stoljeća, u doba integracijskih procesa i oblikovanja modernog nacionalnog identketa, bitno utjecala na oda- biranje istraživačkih prioriteta. Budući da svako vrijeme ima svoj poseban po- gled na prošlost, prošlost se konceptualizira i oblikuje, vrlo često upravo prema potrebama i prioritetima ljudi tog istog vremena. Odgovori na pitanja koja se mogu postavljati prošlosti, imaju funkcionalnu ulogu u životima Ijudi određe- nog vremena. U uvjetima borbe protiv osmanlijske najezde, junačka je prošlost utočište i temelj identiteta u nastajanju. Herojska prošlostzato nije samo izraz ro- mantičarske nostalgije za boljim vremenima, već postaje primjerom i poticajem. Identifikacija s istim primjerima, naravno, ovisit će o perspektivi i specifičnom položaju onog koji to> svjesno ili nesvjesno, čini. Zato je globalni rimski imperij možda mogao biri uzorom habsburškom imperiju, a borba pojedinih naroda protiv Rimljana uzor malim narodima koji su bili dijelom tog istog imperija.

Junačka obrana Metula i sudbina njegovih japodskih branitelja vrlo rano počinju zanimati prve istraživače. Posebnu je pažnju ranih istraživača ilirske povijesri, prije svega Lučićevu, izazivala Apijanova pripovijest o Oktavijanovom sukobu s Japodima. Zbog velikog broja podataka o Ilirima, Apijan je većzarana počeo privlačiti pažnju hrvatske hisroriograflje. Bruna Kuntić-Makvić pravilno

  • 12 Ovdje donosim citat hrvaukog prijevoda Brune Kuntić-Makvif, s komenurima Makvić, Ncvcna Rmiika, Kc (Utlihiclni I Miroslava Kureica.

Kuntić-

Povijest Japoda. Pristup

je ukazala na jasnu poveznicu od vremena Ivana Lučića sve do sredine 19. sto- ljeća (KUNTIĆ-MAKVIĆ 1988: 67-77). U tom se razdoblju intenzivnije prevode i analiziraju djela antičkih pisaca o povijesti Ilirika. Zato i nije pretjerano ustvr- diti da su prvi prijevodi ugrađeni u temelje stvaranja hrvatske povijesne znano- sti. Čak ako i imaju nekih grešaka ili nedoscataka, oni predstavljaju dragocjene spomenike. Oni su ujedno i izuzetno bitne sastavnice potrage za identitetom (STARČEVIĆ 1863: 163-177; noviji hrvatski prijevod Brune Kuntić-Makvić u: MATIJEVIĆ-SOKOL 1994: 29-34). Naravno, potraga za Metulom te borba Japoda i ostalih ilirskih naroda s Rimljanima, nisu bile dijelom samo hrvatske potrage za identitetom. Ona je važan dio povijesti i slovenskih humanističkih znanosti, posebice povijesti i arheologije. Junačkom otporu Oktavijanovoj voj- sci veliku pažnju, izmedu ostalih, posvećuje i Valvasor, vizualizirajući Metul kao srednjevjekovni grad (VALVASOR 1689: 76, fig. 41).

Metul je važno mjesto i za slovenskog književnika Franceta Prešerena (PREŠEREN 1958: 107; Božlč 1999: 181). U svojim Sonetima Ijubavi {Soneti Iju- bezni) pjesnik spominje znamenka djela "naših očetov": "Očetov naših imenitna dela, kar jih nekdanjih časov zgodba hrani: kako Metulum se Avgustu brani, kaj je do zdaj Ljubljana đoživela« ". {Soneti IjubeznU sonet h PREŠEREN 1958: 107). Georg Veirh u iscrpnom je topografskom pregledu, posvećenom Oktavi- janovu pohodu na Ilirik 35-33. godine prije Krista, Metul nazvao "Hirskom Alezijom". Povezao je tako japodsko središte s gotovo mitskim središtem gal- skog otpora Cezaru {VEITH 1914: 30). Tema herojske obrane i dobrovoljnog odlaska junaka i njihovih obitelji u smrt nije bila zanimljiva samo antičkim Čitateljima. Ona je izazivala Živi inte- res i mnogo kasnije. Svi su istraživači, u potrazi za identitetom i uporistima u povijesnom trajanju, rado zastajali upravo na ovakvim mjestima, prikladnima i za literarnu obradu. Počeci muzealne djelatnosti i znanstvenog rada na zaštiti i prezentiranju arheološke građe u Hrvatskoj istovremeni su s počecima istraživanja japod- ske povijesti i kulture. Ne samo da su istovremeni, već i neraskidivo povezani. Japodi su i na taj način ugradeni u noviju hrvatsku povijest. Tako će japodski predmeti, dijelovi bogate materijalne bastine te etničke skupine, ubrzo postari jezgrom prapovijesne zbirke zagrebačkog muzeja, ali i značajnim dijelom mu- zejskih cjelina u Sarajevu i Beču. Jedan od prvih pokretača organiziranog rada na evidenciji i zaštiti bogatog hrvatskog povijesnog naslijeda svakako je Mijat Sabljar (1790-1865; MIRNIK 1991: 14-17; VUJNOVIĆ 1991: 26-33). Prostor Like u njegovu djelovanju ima izuzetno mjesto. Najbolji primjer njegova odnosa pre- ma baštini jest slučaj Široke Kule, rijedak za njegovo vrijeme (možda i današ- nje). Čim je čuo za uništavanje antjčkih mozaika u Širokoj Kuli, došao je na

f apoa*i u povijesnim znanostima

lokalitet, iskopavao (samo) ugrožene dijelove, uz pisane i nacrtne zabilješke i dnevnik. Zatim je pažljivo zatrpao nalazište> kako bi ga zaštitio (VUJNOVIĆ 1991: 28). Sabljar je u Lici službovao kao građevinski kapetan Licke pukovnije, ali se i ovim prostorom bavio i nakon umirovljenja, kao djelatnik Narodnog muzeja u Zagrebu (MIRNIK 1991: 15; VUJNOVIĆ 1991: 28).

Japodski su tokaliteti izazvali i zanimanje velikog hrvatskog povjesničara Ivana Kukuljevića (KUKULJEVIĆ 1873: 132). Bez obzira na određene greške u ubikaciji pojedinih lokaliteta, Kukuljević je pokazao dobro poznavanje samog prostora. O Japodima on govori i u svojim Putnim uspomenama iz Hrvatske, Dalmacije, Arbanije, Krfa i Italtje (KUKULJEVIĆ 1873a: 6-27). I za njega su "hra- bri Japodci" borci "proti Rimljanom za svoju slobodu i otačbinu" (KUKULJEVIĆ 1873a: 15). Velikbroj topografskihpodatakaojapodskom prostoru u prapovije- sti i antici nalazimo i u djelu F. J. Frasa, krajiškog školskog ravnatelja (FRAS 1835; 1988), Sabljarove, Kukuljevićeve i Frasove topografske podatke i prijepise antič- kih natpisa obilato su koristili istraživači poput Mommsena, Domaszev/skog i Patscha. 13 Potonji je Japodima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini posverio više izuzetno vrijednih radova (PATSCH 1896: 113-139; 1898: 335-364; 1899: 154- 273; 1900a). Njegova zapažanja i rezultati terenskog rada i danas su neizmjer- no važni svakom istraživaču povijesti Japoda u prapovijesno i antičko doba. Nažalost, danas je vrlo malo istraživača koji tako sustavno i savjesno istražu- ju određeni prostor. Autor se ovih redaka, negdje u japodskim brdima, često uhvati u zamišljenoj polemici upravo s Patschem i njegovim suvremenicima.

Tijekom 19. stoljeća počinju i prva veća arheotoška istraŽivanja. Japodske nekropole, pristupačne i bogate arheološkim materijalom, prve su privukle posebnu pozornost istraživača. Isrina, znanstvenim metodama tog vremena i željom da se što prije skupi bogata građa koja će krasiti vitrine muzeja izgu- bljen je velik broj dragocjenih podataka koje su nam mogle pružiti istražene nekropole. Tako je izgubljen i velik broj grobnih cjelina gotovo svih japodskih nekropola istraživanth tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. 1 4 Unatoč nedosta- cima, ova su pionirska istraživanja značila i početak sustavnog bavljenja japod- skom poviješću.

Godine 1867. Šime Ljubić imenovan je čuvarom (kustosom) Arheološkog odjelaNarodnogmuzejauZagrebu,asljedećegodineravnareIjemmuzeja(MiRNiK

  • 13 Pciredujući svoj Corpus Inscriptionum Latinarum Mommsen je za podruĆje Like i Ogulin- sko-piaičanske udoline obitato koristio Sabljarove i Kukuljevićeve podatke (CIL III 15053; BBUNSMTD 1907:

93-94; FRANKFURTER 1884:

104-179,

166.

  • 14 Jedino je Zdravko Marić na temelju objavljenih arheoloških iskopavanja Radimskoga i Cur^ cića, aii i uvidom u bogatu fikopanu atheotoiku gradu, gotovo uspio rekonstruirati grobne cjdine nekropola u Jezerinami f Rfbiću (MARIĆ 1968: 5-79}.

Povijta Jđpšdđ, Prittup

1996: 25; BALEN-LETUNIĆ, RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1999: 251-256). Taj vrsni hrvat- ski povjesničar i arheolog, jedan od začetnika hrvatske prapovijesne arheologije, organizirao je mrežu muzejskih povjerenika koji su pod njegovim nadzorom i prema njegovim uputama započeli rad na skupljanju arheološke građe (PAVIŠIĆ 1990: 84). Ljubić je 1879- godine pokrenuo i glasilo Hrvatskog arheološkog drustva, osnovanog 1878. godine (BALEN-LETUNIĆ, RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1999:

251-256). U Viestniku Hrvatskoga arkeologičkog druztva objavljivana su izvješča muzejskih povjerenika o nalazima ili poduzetim istraživanjima i vrijedni prilozi brojnih suradnika. Ljubićevi tekstovi "Putopisne ark. bilježke od Ogulina do Prozora" i "Japudija i predhistoričko otkriće u Prozoru kod Otočca" "Crtice iz moga putovanja po južnoj strani gornje Krajine ili gospičko-otočke pukovnije" pokušaj su objedinjavanja arheološke građe i onih obavijesti koje je o Japodima nalazio u pisanim vrelima (LJUBIĆ 1882: 12-23; 1885: Ml ; 1889b: 104-109), Njegov Popis predmeta iz predhistoričke dobje u Narodnom zemaljskom muzeju u Zagrebu \z 1876. godine te dopunjeni Popis arkeologičkoga odjela narodnog zemaljskog muzeja u Zagrebu iz 1889. godine, pokušaj su katalogiziranja i sre- đivanja građe te dobar primjer i današnjim muzejskim djelatnicima (LJUBIĆ 1889). Naime, neobjavljena, neobrađena, često i nedostupna arheološka građa koja se i danas krije u depoima različitih muzeja, znatno otežava i usporava na- predak znanstvenih istraživanja. Popis iz 1889- posebno je značajan jer, između ostalog, objedinjuje i nalaze s više bronČanodobnih i željeznodobnih lokaliteta o kojima je riječ i u ovoj knjizi.

U okviru rada na povećanju prapovijesne zbirke muzeja Ljubić tako započi- nje i pionirski rad na iskopavanju prapovijesnih nekropola u selu Prozor, neda- leko Otočca u Lici. Marko Marković, muzejski povjerenik i pučki učitelj u selu Prozor, šalje 1880. godine Arheološkom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebu obavijest o različitim predmetima koje su prigodom oranja mještani nalazili na području Velikog i Malog Vitla u selu Prozoru kod Otočca. Učitelj Marković sam započinje s iskopavanjem i dopisom obavještava o tome zagrebaČki muzej

(LJUBIĆ

1881:

1M4)-

I sljedećih je godina Marković nastavio s iskopavanjem i redovko obavješta- vao djelatnike Narodnog muzeja u Zagrebu. 1 * Nakon Markovićeve smrri isko- pavanja obavljaju prozorski učireljiMatijaKolak i Mate Žagrović (PAVIŠIĆ 1990:

86). Ramberger je nastavio iskopavanja 1888, godine također s vrlo bogatim natazima. Kako doznajemo iz izvještaja Mate Žagrovića, kasnijeg prozorskog učitelja i muzejskog povjerenika, na istraživanjima nekropole koja se nalazila

  • 15 O tome je Marković obavijestio Arheološki muzej u Zagrebu i dopisom od 2. listopada 188t. godine(V7£4D IV 1882: 26-28); redopisomod30. travnja 1884. (VHADVl 1884: 87-88),

Japodi u povijesnim znanostima

sjeverno od Velikog Vitla radio je i stanoviti major Dietz (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 5). Sva su ova istraživanja vrlo slabo dokumentirana, čak i u odnosu na metodologiju vremena u kojem su izvođena, bez zapisnika i nacrtne dokumen- tacije, tako da nije bilo podataka niti o pojedinim grobnim cjelinama. Radovima je povremeno osobno rukovodio Šime Ljubić, a u njegovoj su odsut- nosti iskopavanja nastavljali muzejski povjerenici (LJUBIĆ 1883: 93-94). Ljubić je ubrzo nekropolu pripisao Japodima te je povodom otkrića u Prozoru obja- vio čitav niz članaka posvećenih povijesnim izvorima koji govore o Japodima, topografiji japodskog područja i japodskoj kulturi (LJUBIĆ 1885: 1-11, 39-47; 1886: 38-50; 1889a: 1-2).

Iskopavanjima u Prozoru Šime Ljubić i muzejski povjerenici istražili su ne- kropolu koja se nalazila sjeverno, te dvije nekropole južno od Velikog i Malog Vitla ( DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 5-8). 16 Kotarski predsjednik Vukelić je osam- desetih godina 19. stoljeća istraživao naselje smješteno na gradini Veiiki Vital, navodno bez većeg uspjeha.* 7 Arheološka istraživanja okolice Prozora nastav- Ijena su i kasnijih godina. 18 U Poptsu iz 1889. godine Ljubić je objavio arheo- loški materijal koji je potjecao iz nekropole u Prozoru (LJUBIĆ 1889: 105-151; DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 5, bilj. 12; Lo SCHIAVO 1970: 409-422). 19

Tragom iscraživača iz 19- stoljeća posla je i Ružica Drechsler-Bižić. Pod nje- nim je vodstvom ekipa Arheološkog muzeja u Zagrebu 1971. i 1972. godine iskopavala grobove na neistraženom dijelu druge južne nekropole. Tada je istra- ženo sedamdeset i šest većinom skeletnih grobova (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 1- 54). Godine 1974. započinje i sustavno istraživanje naselja i pojedinih japodskih stambenih objekata na gradini Veliki Vital (DRECHSLER-BIŽIĆ 1975C: 167-168).

U neposrednoj blizini gradine Veliki i Mali Vital u Prozoru, zapravo u njezinom podnožju, ekipa zagrebačkog ArheotoŠkog muzeja i Regionalnog za- voda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu istraživala je i dijelove antičkog Arupija. Tijekom kampanja 1974. i 1975. godine istraženi su manji antički

  • 16 Juz.no od gradine nalazile su sedvtje nekropole. Naprvoj je iskopavao Maie Žagrović. Za nju Ljubić kratko navođi da je bila "grobiSte starije dobje" na kojem se nalaze samo paljevinski grobovi 5 bronćanim i bakrenim predmetima. Druga se nalazila na zemljistu Marka Marko- vića i Jure Kovaćevića, "na visočini po srijedi diage, a grobovi su sadrlavali tjelesa na zakop iz ncico mlade dobje* (LJUBIĆ 1889: 150-151).

  • 17 Mate Žagrović je već 1880. godine pokuiao s pokusnim iskopavanjima, ali bez ikakovog uspjeha. Vukelić je 1889. godine istražio dio utvrde koja se nalazila prj vrhu gradine. (Podađ iz arhiva Arheoloskog muzeja u Zagrebu kod: DRECHSLER-BIŽIĆ 1973; 3-4; 1987: 394)

  • 18 Vidjeti izvjcšće muzejskog povjcrcnika, inače inženjerskog prjstava, Cvjerka Vurstera iz Otočca; VHAD 1898: 236-238.

  • 19 Arheoloska grada iz Prozora vcćimim tc daius ćuva u ArheoloSkom muzcju u Zagrcbu. Dio sc naJaza nalazi i u Naimhiiimiuhci Muicumu u Beću.

Povijnt fapoda. Pristup

kamenolom na padini gradine te niz drugih objekata na lokalitetu Buljma (RENDIĆ-MIOĆEVIĆ 1974: 74-79; 1975: 169-171; 1975a: 99-100; 1980: 101- 106; 1980a: 105-106)- *j«fw:** s**bmtu i « tt^w:vwAsA*»»i\ Osim nalazišta u Prozoru, okolica grada Otočca u Lici obiluje i drugim boga- tim nalazištima. Pocerkom 20. stoljeća Arheološki muzej u Zagrebu organizirao je iskopavanje dviju velikih nekropola otkrivenih 1887. godine u selu Kompolju, u podnožju gradine Crkvina. Nekropolu spominje Ljubić u Popisu (LJUBIĆ 1889: 156). Nakon Šime Ljubića, ravnateljem muzeja i prvim profesorom arhe- ologije na zagrebačkom Sveučilištu 1896. godine postaje Josip Brunšmid. 2 0 On je iskopavao veću nekropolu (nekropola I) od 1900. do 1903. godine, a manju je nekropolu, koja se nalazila južno od gradine, iskopavao muzejski povjerenik, učitelj Vukelić. Veća je nekropola sadržavala neŠto više od pet stotina većinom skeletnih grobova. Iskopavanje je bilo vrlo slabo dokumentirano. Grobne cjeline, stoga, kao i u slučaju prozorskih nekropola, danas više nisu sačuvancn Veći dio iskopane arheološke građe danas se nalazi u ArheoloŠkom muzeju u Zagrebu.

Izuzetno bogata arheološka grada tada iskopana u nekropoli svjedočila je o kontinuitetu sahranjivanja od kraja brončanog doba do kraja mlađeg željeznog

doba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 394).

Ružica Drechsler-BiŽić je 1955. i 1956- godine vodila revizijska iskopavanja veće nekropole (nekropola I). Tijekom ovih istraživanja otkriveno je i istraženo devedeset grobnih cjelina. Skeletnih je grobova bilo najviše (osamdeset i šest), dok su pronađena samo četiri paljevinska groba s urnama (DRECHSLER-BIŽIĆ 1961: 69)- I ova su istraživanja pokazala kontinuitet nekropole od starijeg bron- Čanog do kraja mlađeg željeznog doba.

Josip Brunšmid je 1897 godine istraživao japodsko naselje na gradini

Stražbenici u selu Vrepcu> smješrenom uz rub Ličkog polja

"

...

gdje

su koljebe

od pletera stojale u osam oplitkih terasa, što se jedna niže do druge". Kraće

izvješće s tog iskopavanja objavljeno je u Vtestniku Hrvatskoga arheološkog druŠ- tva (BRUNŠMID 1897a: 163). Istodobno, takoder u neposređnoj blizini Vrepca, Brunšmid je istraŽivao grobove pod tumulima na Lečištu i kod Orlova kamena. R. Drechsler-Bižić je 1958. godine dala pregled materijala iz tumula u Lećtštu i na Orlovom kamenu, koje je iskopao Josip Brunšmid (DRECHSLER-BIŽIĆ 1958:

38-39, table I-VII). Na obronku Brda Brunsmid je zabilježio uništene grobove koji su pripadali većoj, vjerojatno ravnoj nekropoli. Tumul kod Orlova kamena je pri dnu bio okružen prstenom od velikog nepravilnog kamenja, a sadržavao

  • 20 Brunsmid, prvi struČno obrazovani arheolog, postao je 1893- godine kustosom, a dvije go- dine kasnije i ravnateljem muzeja. Godine 1896. izabran je za prvog izvaniednog profesora arheoJogije na SveučiliStu u Zagrebu (MIRNIK 1996: 26).

Japodi u povijesrsim znanostima

je i skeletne i paljevinske grobove s urnama. Kako latenskih nalaza u naselju na Stražbenici nije bilo, Brunšmid je ustvrdio da je ono postojalo samo tijekom sta- rijeg željeznog doba (BRUNŠMID 1897a: 163-164). Arheološka grada pronađena tijekom ovih istraživanja danas se nalazi u Arheoloskom muzeju u Zagrebu. Brunšmidova istraživanja japodskog naselja na gradini Stražbenici nastavila je 1957. R. Drechsler-Bižić. Osim stambenih objekata, ona je na platou gradine pronašla velik broj ulomaka keramike i brončanih nalaza, što je sve datirala u kasno brončano i starije željezno doba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1958: 39-42, table VIMX). Drechsler-Bižić je kronološki smjestila trajanje naselja na Stražbenici u vrijeme od kasnog brončanog doba (Ha A-B) sve do mlađeg željeznog doba

(Lt II; DRECHSLER-BIŽTĆ 1958:

57).

Nedaleko Stražbenice na lokalitetu Velika njiva otkriven je lokalitet, ravna nekropola s devet paljevinskih grobova, gdje je pepeo umrlih direktno položen na zemlju, tri skeletna i dva groba s urnama (DRECHSLER-BIŽIĆ 1958: 42-55, table X-XIV). Osim manjeg dijela nalaza iz starijeg željeznog doba, većina na- laza potječe iz mlađeg željeznog doba.

U Arheološki muzej u Zagrebu, krajem 19. i početkom 20. stoljeća dolaze arheološki predmeti iz niza drugih manjih lokaliteta u Liđ, Ogulinsko-plaš- čanskoj udolini, ali i iz Hrvacskog primorja, primjerice iz Grobnika, Kastva, Grižana, Jurjeva i drugih mjesta. Brunšmid je istraživao grobove koji su se nalazili podno gradine Klačenka iznad Jablanca, a svoje je nalaze objavio u

Vtestniku Hrvatskoga arheološkogdruštva

(BRUNŠMID 1901b: 53-62).

Nakon Ljubića i Brunšmida, još se jedan ugledni hrvatski arheolog, dje- latnik Arheološkog odjela Narodnog muzeja i profesor Sveučilišta u Zagrebu, poduhvatio istraživanja japodskih lokaliteta. Bio je to Vinkovčanin Viktor Hoffiller (MIRNIK 1996: 27). On je iskopavao tumul u Smiljanu pored Gospića koji je sadržavao dvade- set i dva skeletna i samo nekoliko paljevinskih grobova s urnama (HOFFILLER 1905: 193-203)- Lokalitet se nalazi nedaleko gradine Miljača, a nalazi potječu iz kasnog brončanog i starijeg željeznog doba. Godine 1958. ekipa zagrebačkog Arheoloskog muzeja tijekom manjih revizijskih iskopavanja istraživala je dio nekropole koji Hoffiller nije iskopavao. Tada su otkrivena samo dva skeletna groba bez priloga (BAKARIĆ 1986: 130).

U Smiljanu, u neposrednoj blizini gradine Miljače i nekropole koju je iskopavao Hoffiller, otkrivena je 1980. godine i druga skupina grobova. Ekipa

ArheoloŠkog muzeja u Zagrebu, R, Drechsler-Bižić, D . Balen i L . Bakarić, sustavno je 1981. godine iitražila petnaest skeletnih i dva paljevinska groba. Tijekom prvog probnog iikop*vanja 1980. godine iskopana su tri skeletna groba

s prilozima, ograderu kamcnfm

konitrukcijama

(BAKARIĆ 1986: 130-138,

Povijtst Japoda. foittup

table 1-4). Radilo seo jednoj siromašnijoj japodskoj nekropoli, svakako istovre- menoj onoj koju je iskopavao Hoffiller. I druga japodska podruČja vrlo rano ulaze u sferu zanimanja arheologa, po- vjesničara i drugih istraživača japodske povijesti i kulture. Na podrucju Bihaća, nešto kasnije od početka istraživanja nekropola u Lici, otkriveni su takođervrlo bogati arheološki lokaliteti. I na ovom su području japodski lokaliteti svjedoci ranih početaka organizirane djelatnosri na istraživanju i čuvanju bogate arheo- loške građe. U Bosni i Hercegovini, u vrijeme austro-ugarske okupacije, središ- nje je mjesto u ovom poslu pripalo Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Konstanttn Kovačević, pravoslavni svećenik u selu Pritoka kod Bihaća, i Petar Mirković, školski upravirelj iz Bihaća, istraživali su 1890. godine osam paljevin- skih i jedan skeletni grob na nekropoli u Jezerinama pokraj Bihaća (RADIMSKY 1892: 301; KOVAČEVIĆ, MIRKOVIĆ 1893: 189-194). Njihovjerad nastavio rudar- ski satnik Radimskv koji je nakon završenog istraživanja objavio iscrpan i boga- to ilustrirani izvještaj (RADIMSKV 1895: 39-218; 1892: 301-310; 1893: 195-202; 1893a: 37-92, 237-308, 369-466, 575-636; MARIĆ 1968: 5-79). Tijekom iskopa- vanja 1890., 1891. i 1892. godine otkriveno je pet stotina pedeset ijedan grob. Od toga su 223 bila skeletna, 298 paljevinska s urnama, 28 paljevinska bez urne i 2 paljevinska s urnom u kojoj je ležala pokojnikova glava (MARIĆ 1968: 9).

Nedugo iza toga otkrivena je i u Ribiću velika ravna nekropola. Istraživanje te nekropole započeo je V. Čurčić 1896. godine. Rezultate je svojih iskopavanja nešto kasnije i objavio (ČURČIĆ 1898: 627-656; 1900:3-32). Ova je objava nesto slabija od objave nekropole u Jezerinama, no taj je nedostatak ispravio Marić is- crpnom studijom o trima najvećim unskim nekropolama (MARIĆ 1968: 5-79).

Treća velika nekropola ravnih grobova unskog područja nalazi se na lo- kalitetu Crkvina u Golubiću nedaleko Bihaća. Manji dio materijala iz unište- nih grobova ove nekropole dospio je već 1895. godine u Zemaljski muzej u Sarajevu. Nadgeometar Grauner iz Bihaća tada šalje Zemaljskom muzeju u Sarajevu nekoliko slučajnih nalaza izdvorišra kuće Ibrahim-age Muhamedagića u Golubiću (RAUNIG 1968: 81). Sistematska istraŽivanja ove nekropole započet će tek Zavičajni muzej u Bihaću (Muzej Pounja) 1954. godine, Nekropolu je ekipa muzeja iskopavala u nekoliko kampanja tijekom 1954., 1956., 1960. i 1962. godine (RAUNIG 1968: 81-98).

Marić je u svome, ovdje već spomenutom, radu o tri unske nekropole obje- dinio dotadašnje rezultate arheoloških istraživanja s novima. Rezultat je uspjela sinteza arheološke grade iz nekropola u Jezerinama, Ribiću i Golubiću koja je značila nesumnjivi znanstveni pomak (MARIĆ 1968: 5-79). Osim bogatih ravnih nekropola, i prapovijesna su naselja bihaćkog po- dručja od kraja 19. stoljeća izazivala pažnju istraživaČa. Radimsky je istraživao

japodi u povijtsnim znanostima

sojeničko nascljc na obali rijeke Une u Ripču (RADIMSKY: 1893b 129-138; 1895a: 219-226; ČURČIĆ 1912: 3-11). U okolici Cazina istražena je i gradina Čungar (RADIMSKY 1896: 73-93). Radimskv je prapovijesnim naseljima bihać- kog kraja posvetio i poseban rad (RADIMSKY 1894a: 697). Na lokalitetu Stražni dol, nedaleko utvrđene gradine na brijegu Šlemine iznad sela Vinicau Beloj krajini u Sloveniji, vojvotkinjaMecklenburg je 1906. i 1907. go- dine iskopavala ravnu nekropolu iz mlađeg željeznog doba, s tri stotine dvadeset i tri paljevinska i skelerna groba (VOG T 1934:47-56; LOŽAR 1934: 5-91; GABROVEC

1966: 185-187, table 14-20, zarim i t. 29: 5; 30: 7-12, 14-15; 31: 7-12). Bogata arheološka građa s ove nekropole danas se nalazi u različkim muzejima. Predmeti iz viničke nekropole danas se mogu naći u Peabodv Museum of Archaeologv and Ethnologv (Cambridge, SAD) i u Narodnom muzeju u Ljubljani. Vinički materijal koji se čuva u Ljubljani Gabrovec je objavio 1966. godine u radu "Srednjelatensko

obdobje v Sloveniji" (GABROVEC

1966: table 14-20). Dio je građe bio predstavljen

američkoj javnosti 1934. godine izložbom "The Treasures of Carniola". O Vinici

je u katalogu pisao Emil Vogt (VOG T 1934: 47-56).

U ovoj nekropoli medusobni brojčani odnos paljevinskih i skeletnih gro- bova nije potpuno jasan (GABROVEC 1966: 186). Grobni običaji su identični onima na drugim japodskim područjima, grobovi su primjerice bili ograđeni kamenjem kao i u Lici. Sva su spomenuta istraživanja tijekom 19. i početkom 20. stoljeća vođena više ili manje u skladu s europskim znanstvenim protokolima i s metodološkim dostignućima onog vremena. U početku, u Ljubićevo vrijeme, naglasak je bio na skupljanju što više predmeta za muzejske zbirke. Muzejski su povjerenici skupili velik broj i danas dragocjenih podataka. Ipak, mnogo je podataka onodobnim istraživanjima zauvijek izgubljeno, Ljubić je marljivo objavljivao svoja istraživa- nja te izvještaje povjerenika o pojedinim nalazima na terenu. Njegovi su Popisi iz 1876. i 1889. godine izuzetno vrijedan početak sustavnog objavljivanja arhe- ološke građe pohranjene u Narodnom muzeju u Zagrebu. Tu praksu nastavili su i njegovi nasljedniđ, Josip Brunsmid i Viktor Hoffiller. Tijekom vremena po- stupno su se podigli i znanstveni standardi istraživanja, posebice nakon pojave Josipa Brunšmida. Zato možemo usrvrditi da su spomenutim istraživanjima, uz sve navedene manjkavosti, postavljeni solidni temelji za daljnji rad.

Iza Drugog svjetskog rata započinje novi zamah. Na središnjem je japod- skom području, u Lici i Ogulinsko-plaščanskoj udolini, nekropole, naselja i pećine najviše istraživala R. Drechsler-Bižić, kustos Arheološkog muzeja u Zagrebu. Od pedesetih godina, tragom prcthodnika, Drechsler-Bižić poduzela je niz revizijskih iskopavanja na nckropolama u Prozoru, Kompolju i na broj- nim drugim lokalitctima. Tako jc 1978, godine na Masnikosinoj gradini u

Povijtst japoda. Pristup

Pećanima vodila probno istraživanje rijekom kojeg su pronađeni temelji kuće s ognjistem. Nalaze, keramićke posude i jedno željezno koplje R. Drechsler-Bižić datiralajeustariježeljeznodoba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 396; 1986: t. 10:9). Brojnim arheoloŠkim istraŽivanjima (najviše na području Like) te objavama u arheoloŠkoj periodici moramo pridodati i vrijedne sinteze "Japodska kulturna

grupa" (kasno brončano doba) i "Japodska grupa" {željezno doba) u četvrtom i petom svesku Praistorije jugoslavenskih zemalja (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983a: 374-

389; 1987: 391-441). , HtA^^^M^^^kutaj

MUaMh

i^M«Ji* i

Fulvia Lo Schiavo je radom II gruppo iiburnico-japodico pokušala sintetski pristupiti razvoju japodske kulture. Liburnsku i japodsku kulturu željeznog doba promatra kao jedinstveni fenomen. Unatoč odličnom katalogu objavlje- nog i nešto dotada neobjavljenog materijala, te unatoč zanimljivom pristupu ujedinjavanja liburnskog i japodskog marerijala, ovaj rad ipak nije donio ništa posebno novo (Lo SCHIAVO 1970: 363-523). Iz razrade problema nije potpuno jasno koji bi to zajednički, inregracijski elementi, potvrđivali da se uistinu radi o jedinstvenoj liburnsko-japodskoj kulturi. Bez sumnje, zajedničkih elemenata ima mnogo. Međutim, mnogo je i razlika. Na sličnom je tragu Gundula Hiller u svojoj doktorskoj disertaciji Zur japodischen und liburnischen Fruheisenzeit Nordwestjugoslawiens pokušala na jednom mjestu sistematizirati golemu arheo- lošku građu liburnske i japodske kulture starijeg željeznog doba (HiLLER 1991).

U ovom kratkom pregledu povijesti istraživanja svakako treba spomenuti i znanstveni skup "Arheološka problematika Like" u organizaciji Hrvatskog ar- heološkog društva, održan u Otočcu 22. do 24. rujna 1974. godine. Izlaganja predstavljena na skupu i objavljena u posebnom zborniku, obuhvaćaju različite probleme istraživanja čovjekove prisutnosi na prostoru Like od najstarijih vre- mena do srednjeg vijeka (Lika 1975). Više je tekstova posvećeno i japodima u prapovijesnom i antičkom razdoblju.

Posljednjih je godina, zahvaljujući arheološkim istraživanjima i znanstve- nim radovima o različitim aspektima materijalne kulture Japoda, vrlo znača- jan doprinos Dubravke Letunić-Balen i Lidije Bakarić iz Arheološkog muzeja u Zagrebu {BAKARIĆ 1986: 129-140; 1988: 158-159; 1989: 5-18; 1990: 90- 91; BALEN-LETUNIĆ 1986: 45-58; 1988: 161-162; 1990: 41-54; 1996: 23-38). Dubravka Balen-Letunić postavila je 2004. godine i izložbu Ratnici na razme- đu tstoka i zapada. Starije zeljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, u kojoj su predmeti japodske kulture dobili izuzetno vrlo važno mjesto (BALEN-LETUNIĆ 2004). Dubravka Balen-Letunić je i urednik kataloga izložbe te autor teksta o Japodima, vrlo dobre i obuhvatne sinteze dosadašnjih istraživanja (BALEN- LETUNIĆ 2004:212-257).

Japodi u povijesnim znanostima

O japodskoj kulturi na području Slovenije vrlo značajne radovc ostavili su istraživači R. Ložar, S. Gabrovec, J, Dular i M . Guštin (LOŽAR 1934: 5-91; GABROVE C 1966: 169-211; GUŠTI N 1975: 461-492; 1979; DULA R 1985). Za bihaćko su područje, u vremenu nakon Drugoga svjetskog rata, od izuzetnog značenja brojna arheološka istraživanja i znanstvene studije B. Čovića i B. Raunig, 2 1 Branka Raunig objavila je 2004. godine knjigu Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, gdje je izuzetno kvalitetno sintetizirala čaroban duhovni

  • i religijski svijet Japoda (RAUNIG 2004). 22

T. Kolak iz Muzeja Like u Gospiću obranila je 2001. godine magistar- ski rad "Arheološka topografija Like od prapovijesti do srednjeg vijeka" Ovdje ga spominjem jer ga smatram vrlo važnim doprinosom poznavanju japodskih lokaliteta na prostoru Like, posebno zbog toga što predstavlja spoj rezultata dosadašnjih istraživanja s konkretnim terenskim radom. Autorica je u rujnu 2004. godine vodila zaštitno istraživanje na Lipovoj Glaviđ, velikom i važnom japodskom gradinskom naselju na rubu Perušićkog polja. 2 3

Spomenuta istraživanja i znanstveni radovi bitno su doprinijeli našem po- znavanju japodske povijesti. Medutim, velik broj otvorenih pitanja i dalje čeka odgovore. Broj je japodskih lokaliteta toltko velik da je dosadašnjim istraživa- njima zapravo samo dotaknut vrh ledenog brijega.

  • 21 Njihove čc brojne radovc čitatclj pronaći u referencama u tekstu te u popisu literature.

  • 22 To je zapravo dopunjena i pondto prcradcna doktorska disenadja Figuraine predstave u kul- turi praistorijshih fapoda, nbrjn|cna 1992* godine u Beogradu.

  • 23 Materijal s iakopjvjnja u faii jr »brudr \ m\azt K U Muieju Like u Gospiću. U Lstraživanjima je osim voditcljkc mr. K. T KoLk uiii|rli>v>iJj 1 rkipa u lastavu D. Suinjić, J. Osterman i L. čataj.

KrsjiŽnica

B.

Ađžj'js

Pitanje etnogeneze Japoda

E rnogeneza, nastanak jednog naroda, u tradicionalnom je pristupu etnohi-

storijskim istraživanjima središnje i najvažnije piranje. Razvitkom histo-

riografije i novim pogledima na istraživačke prioritete, taj se stav, potpu-

no opravdano, sve više relativizira (ĆIRKOVIĆ 1995: 28-39)- Ipak, to pitanje ne moiemo samo tako zaobići. Svijest o zajedničkoj prošlosti jedan je od izuzetno važnih elemenata u definiranju određenog etničkog identiteta. Otijentacijom prema prošlosti etnički se idencitet upravo i razlikuje od ostalih oblika kolektiv- nih identiteta. Vjerovanje u zajedničko porijeklo upravo jest jedna od osnovnih karakteristika etniciteta (PouTIGNAT, STREIFF-FENART 1997: 183-184)-

Jedno od najkritičnijih i najvažnijih mjesta u procesu osvješćivanja ili kon- struiranja zajedničke prošlosti (mitom iti znansrvenim istraživanjima) pripada upravo nastanku jednog naroda. Zato će svaki narod u svojoj predaji imati priču o svome poČetku. Takva predaja, bez obzira na njezinu utemeljenost u izvorima ili faktografiji, na to je li fantastična ili ne, stvarna ili izmišljena, za nas je dra- gocjen povijesni podatak. Posebno jerje prihvaćaju svi članovi te zajednice, kao zajedničku baštinu. Nažalost, u kontekstu prapovijesnih zajednica, pa i Japoda, ne raspolažemo tim nasljeđem i predajom, o čijem postojanju možemo samo nagađati. U nedosratku pisma ostaje nam bogata vizualna japodska baština. Do sada se» međutim, u analizi predmeta materijalne kulture zadržavalo jedino na deskripcivnom pristupu i tipološkoj analizi, najčešće predmeta, "iščupanih" iz konteksta u kojem su se nalazilL Ovdje još uvijek imamo dosta prostora za napredovanje u istraživanju.

Ukoliko problemu pristupimo iz "objektivističke" perspektive, takoder ćemo se susresti s golemim poteškoćama (JONES 1998: 57)- Osnovno je pitanje od kada možemo govoriti o narodu Japoda. Tada btsmo morali uzeti "brodelijanske nao- čale" i sagledavati prostor, na kojem ćemo kasnije pratiti Japode, iz dijakronijske perspektive procesa dugog trajanja. Običnim jezikom rečeno, trebali bismo pro- matrati taj prostor "od Adama do traktoraV'* Kontinuitet je naseljenosti na pod- ručjima gdje će u povijesno vrijeme obitavati narod Japoda nedvojben, premda potvrđen rijetkim tragovima, Čiji će se broj povećavati kako se približavamo že- ljeznom dobu. Problem predstavlja neistraženost ovog prostora. O povremenim

24

Taj je i/r;i/ na predavanjlma čcito rabila prof dr. Nada KlaiĆ, moja profcsorica hrvatske

povijcsii srcdnfcg • m L, n» Odijcku »

povijcit Filozofskog fakulitia SveučiliJta u Zagrebu.

Pavijeit Jaftoda, Pristup

prckidima kontinuiteta možemo samo nagađati. Premda je njih moglo i moralo biti, izgleda da je konstantno ostajaia kritična masa autohtonog elementa, do- statna da se prastare tradicije očuvaju i prenose (Čović 1986: 55-74). Najstarija razdoblja čovjekove prisutnosti na ovim prostorima sasvim su nedovoljno istražena ( MALE Z 1975: 9-18). Posebno se to odnosi na vrijeme do kasnog brončanog i početka starijeg željeznog doba. Lokaliteti kasnog bron- čanog i željeznog doba, prije svega nekropo!e> bijahu brojniji i pristupaČniji te zanimljiviji istraživačima i tragačima za blagom, od 19- stoljeća sve do danas (DRECHSLER-BIŽIĆ 1975: 19-23). Veći broj istraženih lokaliteta koji pripada- ju tom dobu nije uvjetovan samo stupnjem istraženosti, već je vrlo vjerojatno odraz očitog porasta broja naselja i ukupnog povećanja broja stanovništva, o čemu će više govora biti na drugom mjestu.

Ostatke neolitičkog naselja na Đurđevoj gredi kod Vrepca> spominje već Brunšmid, a njegovo su postojanje potvrdila i kasnija istraživanja (DRECHSLER- BIŽIĆ 1958: 36). Slučajni nalazi na prostoru Čakovca Oštarijskog (u podnožju Viničice> nedaleko Josipdola) također potvrđuju tezu o naseljenosti ovog pro- stora u vrijeme neolitika i eneolitika. Tragove života u mezolitiku i neoliđku nalazimo i u Vaganačkoj pećini na primorskoj padini Velebita. Lokalitet je bio intenzivno korišten i u kasnijim razdobljima čovjekovog trajanja u ovom pro- storu {FORENBAHER 1985: 1-21).

Rano i srednje brončano doba, na područjima koja ćemo kasnije pripisati Japodima, takoder ne poznajemo tako dobro kao kasnija razdoblja (DRECHSLER- BIŽIĆ 1975: 19-37; Čović 1983: 132-135). Jedini djelomicno istraženi lokaliteti koji nam svojim nalazima svjedoče o ranom brončanom dobu ovog područja jesu Špilje Golubinjača kod Kosinja i Vlaška peć kod Senja (DRECHSLER-BIŽIĆ 1970:

111-117; FORENBAHER 1987: 83-97). U špilji Golubinjači pratimo kulturni konti- nuitet od mlađeg kamenog doba do srednjeg vijeka, Što je na ličkim lokalitetima vrlo rijetko. Drechsler-Bižić je u objavi nalaza iz Golubinjače isprva ustvrdila da ovdje nema nalaza iz ranog bronćanog doba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1970: 112). Tek je kasnije keramiku s metličastim ukrasom pripisala ranom brončanom dobu (Čović 1983: 133). O špilji Vlaška peć kod Senja pisali su V. Mirosavljević i S. Forenbaher (MIROSAVLJEVIĆ 1974: 261-2Ć2, 266, sl 1 i 2; FORENBAHER 1987: 83-97).

Prvi lokalitet koji svjedoči o prijelazu iz ranog u srednje brončano doba na području Like, nekropola je od osam tumula u Ličkom Osiku, u zaselku Novoselije, otkrivena 1974. godine. U svakom je tumulu bio po jedan grob. Kameni tumuli bili su prekriveni slojem zemlje te imali 8-12 metara promjera. Zemlja je obradom razvučena, pa je njihov opseg bio smanjen. U tumulu broj 6 na prsima pokojnika nađena je sjekira tipa Krtenov (DRECHSLER-BIŽIĆ 1975a:

1-22; 1975: 19-21). D. Perkić je 2002. godine, u sklopu zaštitnih istraživanja

44

Pitanje etnogeneze Japoda

na trasi autoceste A 1 (Zagreb-Splk), vodio revizijsko istraživanje tumula na području Novoselija. 23 Lokaliteti srednjeg brončanog doba nešto su brojniji od onih ranog bron- čanog doba. Osim nekropole s tumulima kod Ličkog Osika, u ovo se razdoblje datira i manju nekropolu pod tumulima u Pavlovcu Vrebačkom, te također jedan tumul nedaleko Gospića (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 243). Osim špilja, Čovjek počinje nastanjivati i blaže uzvisine na kojima podiže nastambe. Za gradine Zubar u zaseoku Novoselije kod Ličkog Osika, Vatinovac i Veliki Obljaj u Gornjim Vrhovinama postojc indiđje da su bile naseljene tije- kom brončanog doba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1975b: 72). Najbrojniji su ipak špiljski lokaliteti: Pećina u Ličkom Lešću i Jozgina pe- ćina u Trnovcu kod Gospića. Srednjem brončanom dobu možemo pripisati \ površinske nalaze keramike iz spilje Oštra u Podoštri i na lokalitetu Markaševac

u Širokoj Kuli te sluČajne nalaze oružja i nakita u Lovincu> Plitvicama i Širokoj

Kuli (DRECHSLER-BIŽIĆ

1983: 243).

Jedno od najvažnijih nalazišta srednjeg brončanog doba je nekropola u ne-

pristupačnoj špilji Bezdanjača kod Vrhovina u Lici (DRECHSLER-BIŽIĆ 1971:

90-92; 1980: 27-78; MALE Z 1980: 1-26). U pećini je nadeno ukupno pedeset

i sedam grobova u kojima je bilo sahranjeno dvije stotine osoba

BIŽIĆ 1980:

69).

(DRECHSLER-

U

Bezdanjači su zastupljena

dva vremenska horizonta> stariji s nalazima

srednjeg brončanog doba i mlađi s nalazima kasnog brončanog doba. Radi se o vrlo teŠko dostupnoj špilji s jamskim ulazom, u kojoj se nalaze skeletni gro- bovi s prilozima, čitave keramičke posude, posebna kultna mjesta - vatrišta s ostacima spaljenih životinja. Pokojnici su bili samo položeni na pod špilje ili u vrlo plirke jame. Apsolutni datumi, dobiveni metodom radioaktivnog ugljika>

variraju od 1401 (+/-80 godina) prije Krista do 917 (+/- 75 godina) prije Krista

(SLIEPČEVIĆ-SRDOČ

1980: 79-83).

Benac je smarrao da je BezdanjaČa vrlo vjerojatno bila središnjim kultnim mje- stom jednog većeg područja. Dakle, nije se radilo samo o nekropoli koja bi bila u funkciji nekog obližnjeg naselja. 26 Naime, kako je u nekropoli svim pokojnicima po- svećena jednaka pažnja, gotovo jednak obred, Benac je ukazao na mogućnost da se radi o određenom društvenom sloju šireg područja. Na osnovu pogrebnog obreda> ali i samog izgleda pećine kao metafore podzemnog svijeta, Benac je pretpostavio da su pokopane osobc na tom području vodilc brigu o kultu i religijskim obredima ove brončanodobne populacije koju on naziva Protojapodima (BENAC 1994: 23)-

  • 25 Isrraživanjc nije ohjavljcno.

  • 26 Jedna od Lokađjj mc)|tulcf{ ninciji moglo bi biti brdo Vatinovac. Vdika )e vjerojatno^t da je ovdjc lek kamijc hito j4|Hidtk<) n«vl|c <l 'wi oi u m \\i?n\ 1980; 4% bilj. 69).

45

Povijest Japoati, !*rlstup

Ostaje činjenicom da dosadašnja istraživanja ovu nekropolu nisu uspjela dovesti u vezu s nekim značajnijim susjednim naseljem. Dok se to ne dogodi, pretpostavka Alojza Benca ostaje mogućim rješenjem zagonetke koju je tajnovi- to nalazište postavilo pred nas. Imenom "Protojapodi" u jednom od svojih posljednjih radova, a koji je bio posvećen Bezdanjači, Benac nam je ponudio vrio zanimljivo i metodološki ispravno rješenje. 2 7 Taj naziv odlično odgovara začetku procesa stvaranja ovog narođa, vjerojatno iz više komponenti te naglašava važnu ulogu autohtonih za- jednica u istome procesu. Budući da se u Bezdanjači radi o mjestu konđnuira- nog ukopa tijekom srednjeg i kasnog brončanog doba, ovaj lokalitet ima ključ- nu ulogu u razjasnjavanju procesa etnogeneze Japoda. Stari japodski bronČano- dobni običaj ukapanja pokojnika na leđima s rukama pruženima uz tijelo ostaje i ovdje glavnom karakteristikom. Manji broj zgrčenih skeleta, prema navodima istraživača, nalazio se samo u dijetovima špilje u kojima nije bilo moguće poleći ispruženog pokojnika (DRECHSLBR-BIŽIĆ 1980: 29).

Tijekom kasnog brončanog doba (Ha A stupanj) u Lici se uz skeletne ukope pojavljuje i novi pogrebni običaj, spaljivanje mrtvih i pohranjivanje spaljenih ostataka u žare. Lokaliteti na kojima primjećujemo te promjene jesu tumuli u Smiljanu i Vrepcu, Keramiku iz tih tumula Drechsler-Bižić je datirala u Ha A stupanj (DRECHSLER-BIŽIĆ 1979: 283). Pojavu žarnih grobova većina je autora dovela u vezu sa širenjem kulture polja sa Žarama iz panonskog prostora (Čović 1976: 136; DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 388). Vrlo se vjerojatno ne radi samo o kulturnom utjecaju već i o prodoru novog etničkog elementa.

Čović je mišljenja da tijekom kasnog brončanog doba dolazi do susreta, vrenja i prožimanja jednog starog> autohtonog elementa, brojnim nitima po- vezanog s Dalmaeijom, središnjom i južnom Bosnom, Hercegovinom i Crnom Gorom te novog panonskog stanovništva (Čović 1976: 136). Balkanski sup- strat prema ovom bi mišljenju ipak prevladao. Ne negirajući važnost starog bal- kanskog elementa u etnogenezi Japoda, Benac naglasava veliku važnost utjecaja iz Podunavlja te prema tome obje komponente doprinose, kako on kaže "kul- turnoj individualizaciji japodskih plemenskih zajednica" (BENAC 1977: 12).

Preplitanje sjevernih podunavsldh utjecaja s autohtonim tradicijama ujedno je i proces stvaranja novog naroda koji će svoju posebnost i individualnost du- govati ovom specifičnom spoju. Zadržavanje tradicionalnih pogrebnih običaja u najstarijim nekropolama za koje već možemo upotrijebiti pridjev "japodski",

  • 27 Do tada se najčešće upotrebljavao pridjev "prediitrski", a proizlazio je iz mišljenja da su Japo-

    • di bili dijelom Sire ilirske zajedmce već u vrijeme Itasnog brončanog doba-

Pitanje etnogentze Japoda

zorno pokazuje da je ovaj element vrlo snažan. 2 8 Nažalost, posjedujemo premalo podataka o ranom> srednjem, pa i o početku kasnog bronČanog doba, da bismo donosili potpuno sigurne zaključke. Kontinuitet pogrebnih običaja je neporeciv. Sahranjivanje pokojnika ispruženih na ledima i dalje ostaje osnovnom karak- teristikom spleta različitih pogrebnih običaja. Ipak, kulturni i možda etnički kontekst u procesima vrlo dugog trajanja, od ranog do kasnog brončanog doba, izrazito se mijenja. 25

Sretna je okolnost postojanje lokaliteta Bezdanjača, u kojem sahranjivanje kontinuirano traje od srednjeg do u kasno brončano doba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1980: 27-78). Po završetku ovog vrlo vjerojatno burnog i dugotrajnog proce- sa, na ličkim nekropolama s ravnim grobovima, čije početke datiramo upravo u vrijeme kasnog brončanog đoba, vidimo zajedno skeletne i žarne grobove. Ta biritualnost bit će karakteristikom japodskih nekropola do kraja Željeznog doba. Dakako, brojčani omjeri skeletnih i paljevinskih grobova mijenjat će se u različito doba i na određeni način iskazivati i regionalne posebnosti.

Osim Bezdanjače, procesima nastajanja japodskog naroda, prepletanju sta- rih tradicija i novih utjecaja> obuhvaćena su mnoga nalazišta kasnog brončanog doba na ovom prostoru. Među njima su nekropole: Vrebac, Smiljan, Kompolje, Medak> Velika Popina i Prozor; naselja u špiljama: Ličko Lešće, Gračac> Trnavac, Mlakva i Lovinac; gradinska naselja: Crkvina u Kompolju, Velika Punta, Vehki i Mali Vital u Prozoru> Stražbenica u Vrepcu, Velika i Mala Karaula u Širokoj Kuli, Miljača u Smiljanu, Vijenac i Mesića Glavica u Toliću i Ljeskova glavica u Metku (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 375). Tom popisu možemo pridružiti i gra- dinu Viničicu kod Josipdola.

Kompoljska ravna nekropola započinje tijekom kasnog brončanog doba ' (stupnjeviHaA-B) ikontinuiranotrajesvedo krajaželjeznogdoba (DRECHSLER- Bižić 1961: 88 i daije; 1966: y 79-81). Također i najstariji nalazi u nekropolama u Smiljanu, Vrepcu, Metku, Prozoru i Velikoj Popini, pripadaju kasnom bron- čanom dobu (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 375).

Prema R. Drechsler-Bižić, tijekom stupnja Ha B kasnog brončanog doba, običaj pokopavanja pod tumulima potpuno nestaje (DRECHSLER-BIŽIĆ 1979:

281). Kasnije je Drechsler-Bižić djelomično revidirala svoje mišljenje. Ovdje ona razlikuje tumule s vijencem od neobradenog kamena unutar kojeg se nalazilo desetakgrobova te veće kamene humke nastale ukopavanjem pokojnika u kame-

  • 28 Skeletni ukopi pokojnlku poloicnih na lcda na najstarijim ličkim nekropolama brojniji su od žarnih ukopa. Ovakav ćc ic omjtr Hdritll ive do rimskog doba.

  • 29 Važno je spomenuil I pohfiu)lvmj* ufu£|a kao priloga u tumulima Ličkog Osika, Inače, problem tumula i njrjpiv it%M t lunki i|a unutir nekropole i naselja na japodskom području, ostajc na daljnjim lnrahvan|tnu

Povijest Japoda. Pristup

ne konstrukcije (Vranića gromila kod Široke Kule, Vršak gromila u Salamuniću, Gromila u Konjskom Brdu; DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 424-426). Brunšmid pak izričito spominje tumule na Orlovom kamenu i na Lečištu u Vrepcu, ograđene vijencem od naslaganog kamenja. 30

Materijal iz ovih tumula sasvim sigurno pripada kasnom brončanom i sta- rijem željeznom dobu (DRECHSLER-BIŽIĆ 1958: 37-39, t. I-VI). Iz istog raz- doblja potječu i tumuli na Vranića gromiii u Sirokoj Kuh i Vršak gromili u Šalamuniću (BRUNŠMID 1901a: 63-72; DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 426).

Budući da se radi o starijim

istraživanjima s nepotpunom dokumentacijom t

nije potpuno sigurno radi li se možda nekropolama ravnih grobova s naslaga- nim kamenjem koji su ostavljali dojam humka ili doista o pravim tumulima u klasičnom smislu. Ipak, ne možemo potpuno odbaciti mogućnost da su se tu- muli koristili u isto vrijeme kad i ravni grobovi. Na sva će ova pitanja odgovore dati jedino buduća istraživanja.

Tijekom kasnog brončanog i čitavog starijeg željeznog doba ipak prevla- davaju nekropole ravnih grobova podignute na manjim uzvišenjima u blizini naselja na gradinama. Za grobna mjesta birane su blaže ovalne uzvisine koje su dugotrajnim ukopavanjem na jednom mjestu jače poprimale oblik uzviše- nja (humka, gomile). Na plavnim je ličkim poljima sahranjivanje na rubovima uzvisina, najčešće na padinama nedaleko naselja, bilo nužnost. Tako se izbjega- vao razorni utjecaj vode koja je, posebno nakon otapanja snijega tijekom prolje- ća, naplavljivala niže dijelove krških udolina.

Dolina rijeke Une daje nam ponešto drugačiju sliku kulturnog razvoja. Osrave metalnih predmeta, najstariji slojevi nekih naselja i grobovi pokazuju da su utje- caji kulture polja sa žarama bili mnogo jači nego u Lici (Čović 1976: 137). Jedan od primjera jakog utjecaja kulrure polja sa žarama je i ženski skeletni grob iz Ostrožca kod Cazina koji je B. Raunig datirala u konac 9. i početak 8, stoljeća prije Krista (Ha B2 stupanj). 31 Čović je mišljenja da se ovaj prostor, zbog jačih utjecaja kulture polja sa žarama, nešto sporije integrirao, te da je tek sredinom tisućljeća, tijekom 5- stoljeća prije Krista, postao definitivno japod- skim (Čović 1976: 137; RAUNIG 1982: 1-14). Istog je mišljenja i Vasić koji je u pregledu željeznodobnih kultura na prostoru druge Jugosiavije japodsku kultu- ru starijeg željeznog doba nazvao ličkom ili japodskom grupom (VASIĆ 1973:

  • 30 U kraćem izvjesĆu u: VHAD n- s. 2, 1896/7. 163

  • 31 U grobu ML. nađena 42 ukcasna predmeta od bronce, neki s tragovima tekstila: sptralna nao- čarasca fibula, sljepoočničarke, cjevčice od spiraino smotane iice, karike, narukvice, različtti privjesci, grivne za noge, pet tordiranih torkvesa i ukrasna igla s pločastom giavom (RAUNIG

1982:

1-14, t. 13-14)

48

Pitanje etnogeneze Japoda

62-70, t. VIII). On jc materijalnu kulturu starijeg željeznog doba na području Like oštro odvojio od one na području rijeke Une. Prema nekim mišljenjima, prostor oko srednjeg toka rijeke Une najkasni- je je u 8. stoljeću prije Krista pripao Japodima (RAUNIG 1992: 36). Izloženost Pounja nešto snažnijim utjecajima iz područja kulture polja sa žarama, raziogom je odredenim manjim razlikama u arheoioškoj građi u odnosu na ličke tokalitete. Radilo bi se ipak o jednom jedinstvenom kulturnom prostoru. To je mišljenje prihvatljivo, jer su i na drugim dijelovima velikog japodskog prostora vidljive raznolikosti ovisne i o različkom zemljopisnom položaju. Prostor Ogulinsko- plašČanske udoline rako će biti otvoreniji utjecajima iz Dolenjske i iz panonskog prostora, dok će primorski i lički lokaliteti pokazivati više jadranskih utjecaja.

Na japodskom prostoru tijekom kasnog brončanog i početkom starijeg željeznog doba povećava se broj naselja i nekropola, Ova činjenica svjedoČi u prilog tezi o povećanju broja Ijudi upravo u tom razdoblju. Ovdje se moglo raditi istovremeno o dolasku novih utjecaja (kulturnih t tehnoloških inovacija) te dolasku novopridošlica (mirnim putem?) koji se stapaju sa starosjedilačkim stanovništvom. Sve ove promjene mogle su rezultirati poboljšanjem životnih uvjeta i smanjenjem smrtnosti. Na budućim je istraživanjima da deBniraju i utjecaj eventualnih klimatskih promjena na prijelomu 2. i 1. tisućljeća prije Krista. Kako se povećavao broj Ijudi povećavale su se i mogućnosti u humani- ziranju okoliša (krčenje šuma, utvrđivanje naselja itd.). Lika, Ogulinsko-plaš- čanska udolina i Pounje nudili su velik izbor za život pogodnih mjesta, prije svega mnoštvo lako branjivih uzvisina s pristupom izvorima vode, pašnjacima i obradivoj zemlji, dovoljno prostora koji je mogao hraniti veće skupine ljudi.

je prostor nudio istodobno i mogućnost pristupa trgovačkim putevima i dodire s udaijenim krajevima, ViŠestoljetni se proces prepletanja starog i novog odvijao u razdoblju od 12, do 8. stoljeća prije Krista. Upravo se tada postavljaju osnove za ono što ćemo ka- snije moći nazivati japodskim narodom i japodskom kulturom. Kasnije se ove osnove samo nadograđuju. U čitavom dugom vremenskom razdoblju od tada pa sve do rimskog osvajanja 35. godine prije Krista, neporeciv je kontinuitet naselja, materijalne kulture, organizacije prostora i pogrebnih običaja.

49

Japodska kulturna grupa željeznog doba

U razdoblju od 12, stoljeća sve do samog kraja 1. stoljeća prije Krista na prostoru Like i Ogulinsko-plaščanske udoline razvija se jedinstven i cje- lovit korpus materijalne kulture. Počinje tijekom kasnog brončanog, traje

tijekom čitavog željeznog doba i završava uklapanjem japoda u rimski provincijalni ustroj. UoČivši istovrsnost arheološke građe u spomenutim prostornim cjelinama gorske Hrvatske, arheolozi su ispravno ovaj korpus materijalne kulture promatrali kao posebnu kulturnu pojavu ("japodsku kulturu željeznog doba"). Pojam "japod- ska kultura željeznog doba" rezultat je arbeoloskih istraŽivanja i promišljanja u vre- menu od 19. stoljeća do danas. Za cjelovito formuliranje pojma najzaslužnija je R. Drechsler-Bižić. Na temelju arheoloske građe i brojnih istraživanja, Drechsler-BiŽić je razvoj cjelokupne japodske kulture podijelila u sedam razvojnih faza, od kraja brončanogdobasvedo vremena rimske ekspanzije (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983a: 382- 386; 1987: 399-416), R Lo Schiavo i G. Hiller pokušale su također dati pregled ntzvoja materijalne kulture Japoda tijekom kasnog bronČanog i željeznog doba, no one su pokušale stopiti liburnski i japodski korpus materijalne kulture u jednu cjelinu (Lo SCHIAVO 1970: 363-523; HILLER 1991). Izlaganje koje slijedi uglavnom temeljim na radovima R. Drechsler-Bižić i Z. Marića. Smatram da oni još uvijek predstavljaju osnovu kronoloskog sustava " japodske kulture željeznog doba".

U kasno brončano doba između 1200. i 800. godine prije Krista{Ha Al-Ha B2) odvija se prva razvojna faza japodske kulture. Karakterističnu arheološku građu čine sjekire sa zaliscima, keltovi, brončana koplja, srpovi, rijetki noževi, lučne fibule s dva diska na luku, velike lučne jednopetljaste fibule, dvodijelne fibule s ravnom nogom, sptralne naočalaste fibute manjih dimenzija, tordirane brončane ogrlice, ogrlice od spiralnih cjevČica, ogrlice od jantarnih zrna, spiral- no naočalasti privjesci sa cjevastim srednjim dijelom, spiralni privjesci u obliku kotača i igle s okruglom glavom (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 382-386).

Nije potpuno sigurno može li se ovoj fazi razvitka Japoda pripisati i osta- va srpova i keltova iz Šumatca te drugi pojedinaČni nalazi keltova iz Pounja (TRUHELKA 1893: 35-38; RAUNIG 1992: 33). Keramiku prve faze razvoja japodske kulture karakterizirakaneliranje i face- tiranje, potkovičaste, koljenaste i horizontalne drške, a u grobovima se nalaze i keramički oblici karakteristični za kulturu polja sa žarama (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 386-388).

Povijtst japoda. Pristup

Drugu razvojnu fazu japodske kulture Ružica Drecshler-Bižić datirala je u razdoblje od okvirno 800. do 700. godine prije Krisra (Ha B3 i Ha C l stupanj srarijeg željeznog doba; DRECHSLER-BTŽIĆ 1987: 399-401, sl. 22). U Prozoru, na dijelu najveće nekropole južno od gradine Veliki i Mali Vital, koji je istraži- vala Drechsler-Bižić 1971. i 1972. godine, sahranjivanje je započelo 800.-750. godine prije Krista (DRECHSLER-BIZIĆ 1973: 21). Počeci ove nekropole vjero- jatno su i stariji jer su u ranijim Ljubićevim istraživanjima pronađeni grobovi s nalazima koje možemo datirati u 10. stoljeće prije Krista. 3 2 Marić najstarije horizonre nekropola Jezerine i Golubić datira u vrijeme od 800, do 650. godine prije Krisra (MARIĆ 1968: 1). Na ostalim se lokalitetima samo nastavlja konti- nuitet sahranjivanja na istom mjestu.

Spiralne naočalaste fibule> fibule tipa Golinjevo treće generacije, fibule ra- skucanog luka s urezanim ukrasirna, pijavičaste (sanguisuga) fibule, igle s plo- častom glavom i zadebljanjem na vratu, igle s roščićem na zadebljanju vrata, tordirane ogrlice (torkvesi), privjesci u obliku praporca, jednostavni cjevasti pri- vjesci s kružnom glavom najkarakterističnija su arheološka grada ovog razdoblja (MARIĆ 1968: 399-402), U srednjem toku rijeke Une primjećujemo lučne jed- nopetljaste fibule, u Lici datirane u prvu fazu, zatim spiralne narukvice troku- tastog presjeka, tordirane narukvice> masivne narukvice s urezanim ukrasima, masivne nanogvice i nanogvice lučnog presjeka. Keramički oblici obuhvaćaju bikonične posude visokog vrata, izvijenog facetiranog ili kaneliranog oboda te zdjele oštro profiliranog ramena facetiranog ili kaneliranog oboda, najčešće s dvije vertikalne ili horizontalne drške. Ovi su oblici nastali pod jakim utjeca- jem kulture polja sa žarama (MARIĆ 1968: 10-12; RAUNIG 1992: 34).

Na Kordunu, na rubnom dijelu japodskog prostora> nađene su fibula iz ostave u Drežniku te fragmentirana fibula iz Koranskog Luga. One pripadaju Čovićevoj trećoj generaciji fibula tipa Golinjevo. 33 Ovom vremenskom horizontu pnpadaju i fibule s raskucanim lukom ukra- šenim snopovima tankih urezanih linija ili točkica (srodni primjerci nalaze se u nekropolama Ljubljanske kulture - Ljubljana Ilb: Ljubljani, Ostrožniku i Slepšeku kod Mokronoga, Šmihelu (Notranjska Ilb), koje Guštin datira u Ha B3 stupanj (GUŠTIN 1975: 471, t. 4: 9). Na području rasprostiranja kulture Este ove se fibule pojavljuju tijekom druge faze razvoja kulture (CHIECHO BIANCHI,

  • 32 Jednopetljaste lučne fibule, siroka brončana narukvica s iskucanim ptičjim protomama, fi-

bule s lukom od tankog brončanog lima složenog ti nh

XV-XXXII}.

petlji (LJUBJĆ 1889; 105-151, t.

  • 33 Fibule koje po Čoviću pripadaju trećoj generaciji fibula tipa Golinjevo možemo s velikom sigur- nošću datirati u 8- stoljeće. To se odnosi i na fibule toga cipa iz groba u tumulu III na lokalitetu Gradac-Sokolac ostave Osredak kod Bosanske Krupe i ostavc Dreinik I (Cović 1971: 321).

Japodska kuiturna grupa ieljtznog doba

CALZAVARA, D E MIN , TOMBOLANI 1976: 8-9, t, 2, fig- 1-5). Navedeni autori ovdje donose naziv fibule "ad arco foliato" i smještaju ove fibule u "periodo II antico e alle fase intermedia tra il II antico e il II medio". Pojavljuju se i igle sa stoŽastom glavom. Ima ih i u Jezerinama i Kompolju (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 400). U isto doba, ili možda nesto ranije, pojavljuju se u Sloveniji i na liburnskom području. Igle su primjer utjecaja sa zapadne obale Jadrana, iz Picena odakle posredovanjem Liburna dolaze na japodsko područje. D . LolHni datira ih u 9- stoljeće prije Krista (grob 52 iz Numane; LOLLINI 1976: 122). Na ličkom području datiraju se nešto kasnije, a njihov do- lazak preko područja Liburnije, gdje su također rijetke, Drechsler-Bižić datira u 8. stoljeće prije Krista (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 400).

Sada se u Lk i pojavljuju i pijavičaste — sanguisuga fibule. Fibula iz groba 8 u Vrepcu, masivno je lijevana i ima malu polukružnu nogu. Fibule iz Prozora i Smiljana ukrasene su udubljenim linijama složenima u metope (LJUBIĆ 1889, t. XIX : 73, 74; BAKARIĆ 1986: t. 1: 9)- FrancStare spomenute primjerke smatra najstarijim iialskim importom u jadranskom zaleđu i datira ih u 8, stoljeće prije Krista (STARE 1954: 30-31, t. VI: 1-3).

Prema Drechsler-Bižić> fibule s japodskog teritorija i ornamentikom i svo-

jim obiicima potpuno odgovaraju fibulama s područja kulture Este {CHIECHO

BIANCHI, CALZAVARA, D E MIN , TOMBOLANI

1976:12, T. 4, fig, 3-9; FOGOLARI,

FREY 1965: fig. 1, n. 8). Nesto su rjede ove fibule zastupljene u Picenumu.

Treća razvojna faza japodske kulture obuhvaća vrijeme od 700. do 600. godine prije Krista (Ha C l i C2 srednjoeuropske kronologije starijeg željeznog dobai DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 402). Najvise podataka o ovom razdoblju pružaju bogate nekropole Kompolja, Prozora, Smiljana i Vrepca, Najčesći su nalazi brončani nakit i dijelovi nošnje, dok je oružje vrlo rijetko. NajčeŠći tipovi fibula su jednopetljaste lučne fibule sa zrnom jantara, fibule s rebrastim lukom (poznate kao i gusjeničaste fibule), spiralne naočalaste fibule i pijavičaste fibule od brončanog lima s čunasto sa- vijenim lukom, fibule s dva dugmeta na luku i dugom nogom s kuglicom na kraju, brončani pravokutni okovi pojasa, dvokrake igle s nizom osmica na glavi, oglavlja od brončanog lima s iskucanim geometrijskim ornamentima, pravo- kutne pločice s ptičjim protomama i različito profiliranim privjescima obješe- nim na donjem rubu. Fibule s rebrastim lukom, lukom koji podsjeća na gusje- nicu, nadene su samo na lokalitetima uz rijeku Unu, na Jezerinama, Golubiću iRipču (MARI Ć 1968: 16).

U kulturi Este ove su fibule dadrane u početak 7. stoljeća- "Fibule con arco a grandicosteestaffacorta^upublikacijisu klasificiranekaotipVI. I ukulturiEste

rijetke su i sporadične (CHIECHO

BIANCHI, CALZAVARA,

D E MlN , TOMĐOLANI

Povijest Japoda. I*ristup

1976: 9, t, 3-> fig.1-5). Ovoj fazi pripada i grob 44 nekropole u Prozoru, datiran analizom C-14 u vrijeme oko 650. prije Krista (+/- 60 godina; DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 403). Taj je grob bio pokriven drvenom daskom, a od nalaza zanimljiva je

jednopetljasta lučna

fibula od

brončane žice sa zrnom jantara. 34

Zajedno s ovim fibulama u grobovima su se vrlo često nalazlla i oglavlja od brončanog lima ukrašena u tehnici iskucavanja. Takvi su na primjer grobovi 384 kompoljske i 45 prozorske nekropole (DRECHSLER-BIŽIĆ 1968: 34 i dalje;

1973:35).

Dreschsler-Bižić smatra lučne jednopetljaste fibule s lukom omotanim tra- kom od brončanog lima i ukrašene s više staklenih ili jantarnih zrna sasvim karakterističnim proizvodima japodskih radiortica. One ponekad na igli imaju i privjeske od nekoliko lančića (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 403). U ovoj fazi vrlo su česte i fibule u obliku naočala s "osmicom" u sređini re jednopetljastom iglom na poleđini. One su na ovom prostoru prisutne od kraja brončanog doba, a Japodi ih upotrebljavaju tijekom čitavog željeznog doba. Pojavljuju se i lijevane brončane kopČe i okviri pravokutnog oblika, zako- vicama priČvršćeni na pojaseve od kože ili tkanine. Ovakvi pojasevi ukrašeni urezanim geometrijskim motivima vrlo su česti u jugozapadnom alpskom pro- storu. U grobovima se nalaze i igle s okruglom glavom i ispod nje više okruglih zadebljanja re dvostruke igle, s glavom u obliku niza osmica. Krajem ove faze pojavljuju se i fibule s dva dugmeta na luku, a due bottoni. Imaju dugu nogu i jednu kuglicu na njezinom završetku. Ostaje pitanje s kojeg se prostora ove fibule šire (LOLLINI 1976: t. IX). Trebalo bi spomenuti i nalaz više keramičkih posuda (keramička posuda s uvučenim obodom, šalica s drškom, trbušasti lonac s uskim obodom> sličan onome koji je naden u grobu 18 u Golubiću) te jedno željezno koplje, koji su nadeni na ognjištu kuće na Masnikosinoj gradtni u Pećanima (DRECHSLER-

BIŽIĆ

1987:

404).

Ovom razdoblju pripada i ostava oružja s brončanim i željezntm kopljima te željeznim mačem iz Kostela na Uni, u blizini Bihaća, koju je Raunig datirala u počerak 6. stoljeća prije Krista (RAUNIG 1962: 57, t. M H 1992: 35)- Četvrta faza japodske kulture željeznog doba prema podjeli Ružice Drechsler-Bižić obuhvaća vrijeme od 600. do 500. godine prije Krista (stupanj Ha Dl-2). I u ovoj je fazi zamjetan kontinuirani razvltak, no postupno se po- većava broj novih elemenata materijalne kulture. Lučna fibula s dugom nogom

  • 34 Ove su fibule već od Ha B3 stupnja vdo populacne i kod Liburna L kod Japoda. Njihova je rasprofiranjenosc vetika i u srednjoj Italiji, Apuliji i u bolonjskom kulturnom krugu (BATO-

VIĆ 1976:

43. 47, sl. 12ikartać).

Japaiislea kuhurna grupa ieljeznog doba

s okruglim ispupčenjcm na kraju noge, fibula s dva dugmeta na luku. nesto su rjede zmijaste fibule s diskom na luku, ukrasne igle s više kuglica na vratu, igle s lučno savijenom glavom i dvije male petlje, dvokrake igle s glavom u obliku niza osmica, ogrlice od jantarnih zrna, razni privjesci u obliku stiliziranih Ijudskih likova (dominiraju žene i ratnici), privjesci s ukrasima koji prikazuju različite životinje (ptice, ribe, konji)> okovi za pojas, ponekad ukrašeni nizom stilizira- nih ratnika (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 404-409). Zbog velikog broja i tipološke raznovrsnosri Drechsler-Bižić je s pravom pretpostavila da su ovi predmeti bili proizvod japodskih radionica. S japodskog prostora ovi se predmeri šire i na susjedna područja. Na liburnskom području ovakvi su privjesđ nađeni u Ninu, Zatonu kod Nina i Kolanu na otoku Pagu (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 408). Srodne ovim privjescima su i figure ratnika urezane na pravokutnim pojasnim okovima. Ratnici su stilizirani u obliku trokuta, a krijeste šljemova spuštaju se niz vrat. Drechsler-Bižić smatra da se radi o ilirsko-grčkim Šljemovima. Prema analizi zatvorenih grobnih cjclina Ružica Drechsler-Bižić ustvrdila je da većina ovth privjesaka i figuralnih prikaza pripadaju razdoblju Ha D l stupnja, dakle 6. stoljeću prije Krista (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 408).

U dolini rijeke Une ovom razdoblju pripadaju neki grobovi nekropole na Gradini u Ripču s željeznim pravokutnim okovima za pojas, željeznim igla- ma, bikoničnim velikim i manjim posudama kao karakterističnim nalazima (RAUNIG 1981: 35-36). Najviše arheoloških podataka za poznavanje ovog razdoblja pružile su nekro- pole u Prozoru, Kompolju, Smiljanu i Širokoj Kuli. U grobu 6 u Prozoru nađenesu tri različite vrste fibula, zmijolika s diskom na luku, lučne fibule s dugom nogom, te jedna lučna s raskucanim krajem duge noge koja se savija prema luku (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 406). U južnoalpskom prostoru zmijolike fibule mladeg tipa, slične našoj fibuli iz a 6 nekropole u Prozoru, pojavljuju se u grobovima stupnja Ha Dl . Fibule s dugom nogom posebno su važno obiiježje ovog razdoblja. Guštin ovakve fnSuIe iz Nina, Zatona i Kompolja, dakle s područja Liburna i Japoda, smješra u Ha C2 stupanj, prema analogijama iz Slovenije. 35 To mišljenje pri-

hvaća i R. Drechsler-Bižić smještajući ove fibule kod Japoda i Liburna u Ha C l

  • - Ha D l stupanj starijeg željeznog doba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 406).

Fibule s tri kuglice na iuku, s krupnijim okruglim kuglicama i dugom nogom koja završava kuglicom japodska su posebnost, a pojavljuju se i u Dolenjskoj.

  • 35 Obično se ove Rbule u literaturi nazivaju protocertosa ili pracerrosa, £to Guitin smatra po- grešnim (GUSTIN. KNIFIC 1975:

835,

karta 1. A).

lhwijt$t Japoda. PHstup

GuŠtin ih u Notranjskoj smješta u Ha D l i Ha D2 stupanj, dakle u svoj četvrti stupanj razvoja Notranjske grupe (GUŠTIN 1975: 476, sl 3:37-38). One se tijekom 6. stoljeća pojavljuju u Picenu, a manjih su dimenzija kao i fibule koje potječu sa slovenskog podruČja. Neki od ovih tipova možda su i pre- uzeti s podrućja Picena. Za primjerak ovakve fibule, ukrašen pticom na luku, a nađen u grobu 36 nekropole u Kompolju, Drechsler-Bižić tvrdi da je izrađen prema utjecajima iz picenskog kulturnog kruga, a datira je u 6. i početak 5. stoljeća prije Krista (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: t. XLIV, 8; RAUNIG 1992: 145). Fibule u obliku naočala podsjećaju na ovakve fibule prethodnih razdobljih, osim što su sada diskovi i središnja četverokraka pločica lijevani iz jednog komada. Ove se fibule nalaze isključivo na lokalitetima središnjeg japodskog područja. Razdoblje od 5- do L stoljeća prije Krista vrijeme je dubokih i korjenitih promjena na širem prostoru koji je okruživao Japode. Iz arheološkog je mate- rijala vidljivo da se na japodskom prostoru nastavlja razvitak jedne formirane i jasno artikulirane etničke cjeline koja je imala svoj identitet, izraz i ukus. Kada Japodi i prihvaćaju ukrase, dijelove nošnje, koji su u određenom trenutku na širem prostcru u "modi" ili čak običaje iz različitih kulturnih sfera, uvijek ih prilagođuju sebi svojstvenom ukusu.

U

kronološkoj podjcli japodske kulturne grupe željeznog doba, Ružica

Drechsler-Bižić je razdoblje od 5. do 1. stoljeća prije Krista podijelila u tri faze

(faza 5-7), kao nastavak kontinuiranog kulturnog razvitka prethodnih razdob- lja (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 409-416, sl. 25).

Petu fazu razvoja japodske kulture karakteriziraju certosa fibule, fibule s tri kuglice na luku, pločaste naočalaste fibule, fibule s glavom ili lukom u obliku životinje, tropetljaste fibule s jantarnim zrnima na luku, privjesđ radeni na proboj, brončani i željezni pojasni okovi, ornamenrirana jantarna i staklena zrna. Na srednjem toku rijeke Une i dalje se upotrebljavaju gusjeničaste fibu- le, a pojavljuju se i certosa fibule, lučne željezne fibule srodne gusjeničastima, fibule s omotanim lukom, pincete malo proširenih krajeva, okrugli profilirani privjesci od lirna, brončane igle, brončani lančići, pravokutni pojasni okovi, spi- ralne narukvice plosnatog presjeka, dugmad u obliku križa, staklena i jantarna zrna s geometrijskim ornamentom. Od keramike karakteristične su posudice s jednom ili dvije drške i šalice s drškom koja ide iznad oboda. Primjećuje se pojednostavljivanje profila posuda, javljaju se i bojani geometrijski ornamenti. U Vinici karakterističnu gradu čine certosa fibule, lučne fibule s tri kuglice na luku, pločaste naočalaste fibule, okrugli i na rubu profihrani privjesci (MARIĆ 1968: 13-17; DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 409; RAUNIG 1992: 37). Ova feza obu- hvaća vrijeme od otprilike 500. do 300. godine prije Krista (Ha D2-3 stupanj). Za područje srednjeg toka rijeke Une Marić je ovo razdoblje nazvao drugom

58

Japodska kulturna grupa zeljtznog doba

fazom (Jczerine II, Golublć II, Ribić I). Kako u prethodnom razdoblju od 650. do 500. godine nije bilo grobova, on je pretpostavio da su možda u tom razdo- blju mjesta sahranjivanja bila na nekom drugom mjestu (MARIĆ 1968: 13). Na temelju nalaza iz nekropole na Gradini u Ripču, Branka Raunig predlaže da 2. faza unskih nekropola obuhvaća vrijeme od 650. do 360. godine prije Krista. Ova bi faza imala dva dijela, 2a (650.-500. prije Krista) i 2b (500-360. prije Krista; RAUNIG 1981: 153; 1992: 33). To je doba burnih gospodarskih, političkih i etničkih promjena na širem području Europe i Sredozemlja. Dolazi do sloma bogatih halštatskih društava istočnoalpskog prostora. Odjeci tih promjena, doduše nešto kasnije, dodirnut će i japodski prostor. Sve te promjene neće ipak izazvati korjenit prekid japod- skog etničkog i kulturnog kontinuiteta.

Tom razdoblju pripadaju najmlađi slojevi velikih ličkih nekropola u Kompolju i Prozoru (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973:18-21). Neki grobovi u nekropo- li na Velikoj njivi u Vrepcu i iz Vranića gromile u Širokoj Kuli također pripa- daju ovom vremenskom horizontu (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 409; 1958: 43-57, t. X-XIV; BRUNŠMID 1901a: 63-72). Na području rijeke Une u ovom vremenu, nastavlja se sahranjivanje na Jezerinama i Golubiću i na nekropoli na Gradini u Ripču, a započinje sahranjivanje na nekropoli u Ribiću (MARIĆ 1968: 13; RAUNIG 1975:49-51; 1981: 141-162).

U ovom se razdoblju na japodskom prostoru poČinju učestalo javljati cer- toške fibule. U ranijim se razdobtjima one javljaju samo sporadično i pojedi- načno, a tek od 5. stoljeća kontinuirano traju na japodskim lokalitettma sve do kasnog latena (TEŽAK-GREG L 1981: 33-35). U noŠnji u ovom razdoblju ne vidimo neke veće promjene. Na unskom po- dručju karakteristični su okrugli profilirani privjcsci od brončanog lima, pincete blago proširenih krajeva, plosnata zrna jantara s urezanim geometrijskim orna- mentom, pravokutni okovi za pojas često rađeni na proboj i bikonične posude s dvije drške. Na viničkoj nekropoli te u Lici i Ogulinsko-plaščanskoj udolini takoder se često u grobovima pojavljuju fibule certosa, lučne fibule s tri kuglice na luku, ploČaste naočalaste fibule, re različltj privjesci. Pojavljuju se i fibule s gla- vom u obliku životinje, brončani pojasni okovi, različita zrna od jantara i stakla. Gotovo se svi oblici nakita u ovom razdoblju i dalje transformiraju shodno pro- mjenama utjecaja ili mode, ali svc su to ipak manjc promjene. Ostaje primjetljiv jak kontinuitet i baština prethodnih razdoblja bitno utječc na trenutni ukus.

Razdobljc od 300. do 1807170. godine prije Krista, prema periodizaciji Drechsler-Bižić, predstavlja šestu fazu razvoja japodske kulturc željeznog doba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 411-415). Svoju jc pcriodizaciju R. Drechsier-BiŽić radila višc prema nalazima s ličkih lokatiteta. U dolini rijcke Une ovoj ta/.i

59

Povijest japoda. Pristup

odgovara druga polovica faze III (360.-250. prije Krista) i prva polovica faze IV (250.-110. prije Krista; MARIĆ 1968: 17-27). Lokaliteti u kojima može- mo pronaći predmete iz ove faze jesu nekropole u Vinici> jezerinama, Ribiću, Golubiću, Prozoru, Širokoj Kuti, Trošmariji, Kompolju, Vrepcu (Velika njiva). Metalni predmeti pokazuju razvoj oblika iz prethodnih razdoblja. Ipak, po- javljuju se i određeni latenski utjecaji: fibule s lukom okruglog presjeka i s profi- liranom nožicom prebaĆenom unatrag i vezanom za luk, staklena zrna s tri Uca, ulomak narebrene staklene narukvice koja visi na luku fibule, pločaste fibule liburnskog tipa, okovi za pojas s reljefnim predstavama živocinja, dugmad u obliku križa. Na području rijeke Une ro su i fibule s unatrag prebačenom noži- com i kuglicom na nozi, grupa delmatsko-japodskih fibula s unatrag povijenim produžetkom noge srodnih ranoiatenskim fibulama, fibule s okruglim proši- renjima i umetkom od jantara ili stakla na nozi prebačenoj unatrag i spojenoj s lukom, ulomak staklene narukvice (koja visi na luku fibule), čunaste certosa fibule, dvospiralne fibule sa zrnima jantara na Iuku, dugmad u obliku križa, pločice izradene na proboj. Keramika pokazuje i dalje pojednostavljenje oblika. Prevladavaju posude ravno odsječenog oboda, bez profilacije. U upotrebi su još uvijek velike bikonične posude i male posudice s dvije drške. Od ukrasa na ke- ramici najčešći su urezivanje trokutiča i geometrijski ornament nanesen crnom ili tamno smeđom bojom na crvenkastim ili žućkastim posudama. U Vinici su česte fibule s čunastim lukom i unatrag prebačenom nogom, stakiena narebrena narukvica, brončane "pastirske palice", fibule s tri kuglice na luku, pincete Širo- kih krajeva> a od keramičkih proizvoda javlja se keramika rađena prema starijoj tradiciji, crno ili crveno bojene posude na visokoj nozi i samo jedna latenska posuda izradena na kolu.

Prema podjeli Drechsler-Bižić, posljednje je razdoblje razvoja materijalne kulture Japoda tzv. sedma faza. Ovo je doba kada su Japodi već potpuno u sferi interesa antičkog svijeta. U Lici ova faza obuhvaća vrijeme od 180, do 35. godine prije Krista (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 415). Prema Marićevoj podjeli ovo razdoblje odgovara drugoj polovici faze IV (250.-110. prije Krista) te fazi Va (110.-35. prije Krista; MARIĆ 1968: 23-32). Ovo je vrijemc kad se Japodi već pojavljuju u antičkim literarnim vrelima. Doba je to stalnth i intenzivnih kontakata s rimskim svijetom. Ovi će kontakti rezultirati i konačnim porazom japoda i njihovim priključivanjem rimskom provincijalnom sustavu.

Predmeti materijalne kulture ovog razdoblja pokazuju nastavak upotrebe svih oblika iz prethodne fazc. Osim toga, pojavljuju se i predmeti kao što su pločaste fibule mlade varijante, pojedina staklena zrna, geme, nakit od srebra> profilirana jantarna zrna, a rijetko sc pojavljuje i oruije> željezni bojni noževi (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 415-416). Na unskim nekropolama koriste se fibule s

Japodska kultuma grupa ittjtznog doba

dvije dvostrane spirale i jantarnim ili staklenim zrnima na žičanom luku, fibulc ranolatenske i srednjolatcnske sheme s jednom, a kasnije i dvije kuglice na pro- dužetku noge, jednostavne žiČane fibule s kratkom spiralom i nogom spojenom s lukom, okrugla jantarna zrna s obostranim udubljenjima, pektorali s antitetski postavljenim konjskim protomama, igle s usicom, dva puta probušena jantarna ztna, plosnati probušeni brončani obruČi s laricama ili bez njih, privjesci u obliku košarice. Keramika pokazuje srodnost najstarijim japodskim grobovima: zaoblje- no-bikonične posude (žare) ravnog oboda s trakom ukrašenom otiscima prstiju> nalijepljenom na zidu posude, amforice i drugi oblici (MARIĆ 1968: 23-32).

Osma faza razvoja japodske kulture razvidna je samo na materijalu nekro- pola na srednjem toku rijeke Une. Ova faza obuhvaća vrijeme početaka rim-

ske vlasti u Iliriku, dakle faze Vb (35. prije Krista-10720. poslije Krista) i VI (10./20.-110. poslije Krista; MARIĆ 1968: 32-38), Početkom 2. stoljeća prije

Krista prestaje sahranjivanje

na unskim nekropolama.

Karakteristični materijal predstavljaju i dalje dvopetljaste fibule, najmladi oblici dvospiralnih fibula sa zrnima na luku, čunaste fibule ranolatenske sheme, fibule srednjolatenske sheme sa petljom na luku, kasnolatenske fibule, pektorali s prikazima konjskih glava> prstenje od navoja brončane trake, prstenje s kraje- vima koji se mimoilaze, kopče sa smotanim krajevima, plosnati obruči, naru- kvice s ispupčenjima, pločice s dva polukružna završetka, veliki broj igala, male pincete, krivr željezni noževi, uzdužno i poprečno probušena jantarna zrna> jantarna zrna u obliku životinja. I u ovom se razdoblju dalje nastavljaju starije tradicije korištenja isključivo ručno radenih posuda (RAUNIG 1992: 39-41).

Od proizvoda rimske provenijencije pojavljuju

se fibule od žice visokog luka i

izduiene noge, bojske fibule, fibule rebrastog luka i izdužene noge, fibule u obli- ku diska> fibule s dva dugmeta na luku, fibule s krilcima, aucissa fibule, prstenje s kamenom, narukvice od žice s omotanim krajevima, šuplje narukvice. Nesto kasnije, u prvoj četvrtini I. stoljeća poslije Krista> pojavljuju se jako profilirane fibule s jednim dugmetom, male profilirane fibule sa segmentarnim presjekom luka, veće fibule istog ttpa ovalnog presjeka, jako profilirane fibule rombičnog presjeka luka iznad vertikalno proširene noge. Krajem ovog razdoblja pojavljuju se i fibule ukrašene snopovima paralelnih linija na luku i "tremolir" ornamen- tom na luku. Tijekom 1. stoljeća poslije Krista traju i mlade aucissa fibule s uz- dužnim kanalima ilt pravokutnim trokutima na luku. Javlja se i prstenje s gema- ma, srebrni pleteni lanČići, srebrnc naušnicc> željezni noževi T brončana spatula (RAUNIG 1992: 40-41). Zanlmljlvo jc da postepcno nestaju jantarna zrna> tako omiljena u japodskom narodu. I'ojavljuju se kamene cilindrične urne, sljemena- sti poklopci, kvadratnr kurnnir untc % Upustima (MARIĆ 1968: 32-38).

Povijest Japoda. Pristtip

Ovo je vrlo kratak pregled najvažnijih nalaza i nalaziŠta materijalne kulture Japoda od kasnog broncanog doba do vremena njihovog dolaska pod rimsku vlast. Kontinuirani razvitak i cjelovitost prostora najvažnije su njezine odlike. One su i vodile istraživače u stvaranju pojma arheološke kulture "japodska kul- tura željeznog doba" Nabrojane faze rezultat su dosadasnjih istraživanja i pred- stavljaju tek pomagalo u razumijevanju bogate japodske materijalne baštine. One su naravno podložne promjenama u skladu s razvitkom povijesnih znanosti.

r

Prvi spomen Japoda u antičkim literarnim vrelima

P rvi, dakle i najscariji sačuvani vjerojatni spomen Japoda prenosi Stjepan Bizantinac, grčki geograf i gramatičar iz 6. stoljeća poslije Krista, autor velikog geografskog ieksikona 1 E9VIKCX (Narodnc znamenitosti; od 55

knjiga sačuvana je samo epitoma), a našao ga je kod Hekateja iz Mileta, čuve-

nog logografa iz 6. stoljeća prije Krista (oko 560. — oko 480. g. prije Krista; JACOBV 1968: 20 fragm. 86, 97). Hekatej je iza sebe ostavio djela: Genealogije, revEnXoyiai i Zemljopisna karta svijeta, Ffjcj rceptoooc, i Vodič po svijetu: Euro- pa i Azija: nepirVfticiu; Ei>pa>nr] t 'ACJITV Od ovih djela nije ostalo mnogo, ali znamo da su ih obilato koristili drugi pisci, posebno Herodot (BUCHWALD,

HOHLWEG ,

PRINZ

1991: 386; KRIŽMA N

1979:25).

Hekatej prvi medu grčkim piscima donosi neke relativno konkretne geograf- ske, odnosno etnografske podatke o jadranskim obalama. Iz različitih fragmenata doznajemo za različite narode kao što su Histri (fragment 91), Enhelejci (fragment 103), Hitmiti (fragment 96), Siopi (fragmenti 95 i 96), Mentori {fragment 94), Piceni (fragment 89) i Liburni (fragment 93; F. GR HIST. t I A, fr. 89, 91, 93- 96, 104; JACOBY 1968: 20-21). Hckatej je koristio ukupno dotadašnje geografsko znanje gradeno i na putovanjima grčkih pomoraca, dakle na viđenju iz prve ruke, Kasnijim prenošenjem ovi su pođaci bili izloženi promjenama i ispravkama.

Stjepan Bizantinac prenosi Hekatejevuvijest odvijejapigije, jednoj u Iliriku

  • i ... 5i. (Stepk Byz. F. Gr. Hist. IA, fr. 86, 97; JACOBV 1968: 20, fragm. 86, 97).

drugoj u Italiji:

> Iajci)vta P Ttoheic,, uta ev Tfi 'lTc&to; Kal žtepa ev Tfi 'Ikkupl

U starijoj literaturi ova je ilirska Japigija shvaćena kao najstartji spomcn

Japoda, a i italski Japigi smatrani su ilirskim doseljenicima (MAYER

1940: 192-

193). 36 Degrassi u svome radu o japodskirn granicama nije siguran radi Ii sc o

originalnom podatku ili o kasnijoj redakciji (DEGRASSI 1930: 263). Prema Eforovom podatku iz 4. stoljeća prije Krista, koji prenosi Strabon (Strab. VI, 1, 12), Japigi su nastavali Kroton u Kalabriji (PHILLIP 1914: 728- 729; JACOBV 1968; LOMBARD O 1998: 862-864). Ovu tezu donosi i Čače, koji također ne odbacuje niti postojanje Japigije na južnoilirskom području (ČAĆE 1988: 79). Ova bi hipoteza mogla biti i moguća ukoliko prihvatimo argumente da je ime Japiga uistinu ilirskog porijekla.

  • 36 Maver čak govori o japodskim kolonijama u Picenumu. Na tome je cragu i A . Stipčević uvjeren da su Japigi u Mvarl balkanikJ Japodi, a iiirskog su porijekla i Mesapi, Salentini i dr» (STIPČEVIĆ 1989:

24-25).

Povijest Japoda. Pristup

Kozličić smarra da se ovaj Hekatejev podatak podjednako odnosi na Japigiju u Italiji i na Japode i Japodiju, teda je Stjepan Bizanrinac narodna imena Iapydes i Iapyges na temelju homofonije shvatio kao identičan ili vrlo sličan narod. Japodsko je ime, prema Kozličićevu mišljenju, doslo do Stjepana u iskvarenome obliku (KOZLIČIĆ 1990: 44). Kozličić je mišljenja da se i u Stjepanovom citatu Hekateja takoder radi o Japodima, ali je njihovo ime do kasne antike došlo u iskvareno- me obliku (KOZLIČIĆ 1990: 44, bilj. 51). Na drugome mjestu, u jednoj natukni- ci o Japodima, Stjepan Bizantinac citira Dionizija iz Halikarnasa: 'IĆCTCOOEC, eOvoc, KEVCIKOV npoc, Tfj 'IXXupta. Aiovuatoc, EKKatSeKOITCO ili u prijevodu: "Japodi, keltski narod u Iliriji. Dionizije u 16. knjizi" (Steph. Byz., s. v. lapodes; KIESSLING 1867: 226 Excerpta ex libro XVI). Prema Suiću, IEQA.£I<; (gradovi), iz Hekatejeva navoda treba prevesti kao civitates, a ne urbes kako je to učinio Muller (Suić 1976:

83). Civitates bi prema ovome doista trebalo prevesti hrvatskom riječju "općina" ili "zajednica" što je moglo odgovarati unutrasnjoj strukruri japodske organizacije. O ovome fenomenu bit će govora nešto kasnije, u dijelu knjige posvećenom prostornoj organizaciji i društvenom razvitku Japoda.

Hekatejeva Ilirida u 6. stoljeću prije Krista nije obuhvaćala područje na- stanjeno Japodima, niti je Italija dopirala do područja nastanjenog Japigima. Prema Suićevom je miŠljenju Stjepan Bizantinac locirao dvije Japigije, obliku- jući Hekatejeve podatke prema "svojoj erudiciji" i gledajući iz perspektive svoga vremena. Stare nepostojeće povijesno-geografske pojmove prenio je u povijesno vrijeme te je napisao da je jedna Japigija u Iraliji, a druga u Iliriku. Suić zaključu- je: "No ipak, odbacivsi taj Stjepanov dodatak, ostaje osnovna činjenica da su po- stojale dvije Japigije, jedna na jugu Apeninskog poluotoka i druga (Japudija) na sjeverozapadu balkanskoga, pa i tu konkordanciju valja promatrati u kompleksu svih drugih toponomastičkih i onomastičkih podudaranja na dvjema obalama" (Suić 1975: 110). Tako bi ovaj fragment bio plodom kasnije redakcije,

Benac odlučno odbacuje vezu i biio kakovu podudarnost između Japigije i Japodije obrazlažući to između ostalog i tvrdnjom da Japoda nije niti bilo na jadranskoj obali (BENAC 1988:53). Ostaje ipak Činjenica da se radi o srodnim i sličnim nazivima koji mogu ukazivati na mnogobrojne međusobne veze Italije i njoj suprotne jadranske oba- le. 3 7 Ostaje otvorenim pitanjem radi li se o kasnijoj redakciji Hekatejeve vijesti i gledanju na primarni izvor iz kasnoantiČke perspektive, kada je Japodija uistinu

  • 37 O problemu veza istočne i zapadne jadranske obale pisano je uistinu mnogo, Nabrajam samo

dio autora s važntjim prilozima - PHILUP 1914: 727-745; Suić 1953; 71-101; KATIČJĆ 1976: 177-183; LOLLINI 1976: 117-153; 1976a: 109-195: BATOVJĆ 1976: 11-93; BlBTtl-Sfr STIERI&LOSCHIAVO 1976: 163-189; PERONI 1976; 95-115; DE IULIIS 1988; BENAC 1988:

43-67; NAVA 1990; 559-578.

66

Prvi spomen Japoda u antiikim literarnim vrelima

bila dijelom Ilirika. Možda se radilo, pa makar i o kasnoantičkoj ili ranosrednjo- vjekovnoj aluziji na nedvojbene intenzivne kontakte i kulturno i etničko preple- tanje istočne i zapadne obale Jadrana, u dugim razdobljima povijesnog trajanja. Unatoč ovim kasnijim redakcijama i promjenama, Hekateja kao jednog od najstarijih povijesnih pisanih izvora nikako ne bi trebalo odbaciti, posebno sto- ga što nam makar i u fragmentirna, daje neprocjenjivo važne podatke o drugim narodima istočne jadranske obale. Stoga je vrlo vjerojatno da je Hekatej uistinu pisao o Japodima, ali su njegove obavijesti kasnije prerađivali i obogaćivali no- vim podacima mnogi redaktori. Nakon Hekateja, pisani izvori šute o Japodima sve do drugog stoljeća prije Krista. Čuvene brončane Iguvijske tablice, nađene u talijanskome mjestu Gubbio (antički Iguvium) spominju iapuzkum numen (iapuzkum nomen; I b 17; VI b 54; 58, 59, VII a 12, 47,48; POULTNEV 1959: 164; DEVOTO 1954: 64, 96, 275). Tablke su sadržavale uputstva za obredne svečanosti vjerskog kolegija Fratres Atiedii, izuzetno jakog u vrijeme Rimske Republike. Ime iapuzkum spomenuto je u dijeiu u kojem se proklinju neprijatelji. Poultnev u svome izdanju Iguvijskih tablica iapuzkum numen prevodi kao "the lapudic name" (POULTNEY 1959: 164). On dovodi u vezu sličnost imena lapuzkum s imenom Iapyges u Italiji i kaže da su oba naroda {Japodi i Japigi) ilirskog porijekla. 2,a.japuzkum numen on tvrdi su oni jedan "otTshoot farther south" (vjerojatno između Ravenne i Ancone) matičnog naroda s druge strane Jadrana (POULTNEY 1959). Prema Katičiću, ovom umbrij- skom imenu odgovaralo bi latinsko iapudiscum nomen. On dokazuje da je ovo ime samo italska varijanta japodskog imena (KATIČIC: 1976: 179)- Iz ovih hipoteza pro~ izlazi da je japodsko ime na Iguvijskim tablicama prežitak nekih starih vremena kada se jedna manja ili veča grupa Japoda naselila i na Apeninski poluotok. Tako bi ovo ime u kasnijim vremenima bilo samo ime, bez nekog realnog sadržaja.

lapuzkum numen s Iguvijskih tablica poslužilo je mnogim povjesničarima i arheolozima kao argument o japodskoj prisutnosti na Apeninskom poluotoku. Pretpostavljalo se, naime, da su iguvijski Umbri ovim imenom označili neprija- telje koji su u starije vrijeme došli s istočne obale Jadrana, a samo je imesačuva- no zahvaljujući stalnoj obrednoj, nepromijenjenoj formuli. Mayer je uvjeren da su Japodi gospodarili Jadranom. Oni su prema tome stigli u Apuliju oko 1000. godine prije Krista, a u Picenu držali i svoje kolonije. U ovim se tezama Mayer uglavnom oslanjao i na podatak iz Iguvijskih tablica (MAYER 1940: 192-193).

O mogućoj prisutnosti balkanskih naroda u Italiji svjedoči i Plinijev na- vod: Dolates cognominc Sallentini (Plin. N. H. III, 113) medu narodima Umbrije, te oronim Aipupvov opoc; kod Polibija (Polyb. III, 100, 2), u podruČju izmedu Lucerije i Geronija. Liburnsku planinu Polibije spominje kad opisuje Hanibalovc akcijc u lialiji (FOUCAULT 1971: 160). Foucault misli da je ovaj

67

Pavtftu japtuia. ih-istup

dio teksta pokvaren zato jer je ovaj toponim bio nepoznat. Nissen predlaže Tip^pvov (mons Tifernus), qct. Matese i Schzvveighauser Taburnus, kod Kandija {Candium; FoucAULT 1971: 160, bilj. 1), Unatoč misljenjima da se radi o ko- rupteli, ovaj toponim ipak ostaje vrlo važan> pogotovo stoga što liburnsku pri- surnost u Italiji potvrđuje i Plinije Stariji. Ovaj rimski pisac, čiji je izvor vjero- jatno bio Katon, govori: Truentum cum amne, efuodsolum Liburnorum tn Italia relictum est (Plin. N. H. III, 110) i dalje u istome djelu: Ab Ancona Gallica ora incipit Togatae Galliae cognomine. Siculi et Ltburni plurima eius tractus tenuere, in primis Palmensem* Praetutianum Hadrianumque agrum, Umbri eos expulsere t hosEtruria, hanc Galli (Plin. N H III, 112).

Katičić je vrlo skeptičan prema povezivanju osnivanja liburnskih kolonija u Iraliji s Japodima. Japodi, kao "continentaux et primitifs" (sic!) nisu mogii sudjelovati u formiranju pomorskih i trgovačkih baza liburnske talasokracije (KATIČIĆ 1976: 179-180). Možda i nisu mogli sudjelovati u liburnskoj talaso- kraciji, ali sigurno ne zbog toga sto su bili "continentaux et primitifs" (konti- nentalni i primitivni). 3 * Nažalost> ovako postavljena i utemeljena teza nije usa- mljen primjer. Uostalom, japodsku prisutnost na obali, o kojoj izričito svjedoče literarna vrela, moram o tek promišljati i istraživati. 3 9

Prosdocimi donosi tezu da je numen lapuzkum ubačen naknadno, negdje oko 167. godine prije Krista, kada je u Iguviju bio interniran ilirski kralj Gencije i njegova obitelj. Prokletstvo iz Iguvijskih tablica, prema ovom miŠljenju, od- nosilo bi se na Gencija, naravno pod uvjetom da su Umbri pod Japodima po- drazumijevali sve stanovnike Ilirije. Prosdocimi to objašnjava činjenkom da su ploče prepisivane tijekom 2. i početkom 1. stoljeća prije Krisra i da su, prema Liviju, Iguvijci sasvim nerado primili Gencija kao taoca (Ttt. Liv. 45, 43, 9;

PROSDOCIMI

1978:

594).

Čače donosi hipotezu da obzirom na fluidnost i nejasnoću sirih etničkih oznaka u razdoblju prije no što su se stvorile čvršće etničke formacije, ne tre- ba isključiti mogućnost da je na obali i u zaleđu postojalo staro, etnički slabo definirano ime koje kasnije postaje imenom određenog ecnosa. Ovu tezu pot- krepljuje i primjerom etnonima 'OuPpiKot (Umbri), pod kojim su najstariji grč- ki pisci podrazumijevali sve zajednice od Gargana do ušća rijeke Po, a koji se razlikuje od povijesnih Umbra, naseljenih između Picenuma i Etrurije (ČAČE 1988: 79-80). Tako je i ime iapuzkum moglo označavati čitav spektar različitih

  • 38 Bi li to značflo da su kulture koje ne žive direktno iu obali a priori primitivne? Možemo raspravljati o pojedinačnim slučajevima, ali ne bez opreznog i vrlo detaljnog obrazioženja.

  • 39 Arheoloski su izvori u prilog ili proiiv ove teze, nedostatni, Niet jedan od obalnih lokaliteta, na potezu od Rijeke do Karlobaga, nije istražen u lolikoj mjeri da možemo raspravljati o ovom probJemu. Za sada imamo literarna vrela i mali broj sporadičnih nalaza.

68

Prvi spomen japodtt u antiikitn literarnim vrelima

naroda. Ono ostaje različitim u odnosu na ime povijesnih Japoda, iako je obli- kom u direktnoj svezi s njima. Objašnjavanje svake povijesne mijene migracijama i pokretima naroda ili plemena, kojemu je vrlo rado pribjegavala starija literatura, kao ni inzistiranje isključivo na autohtonom razvoju, nisu dosada donijeli nekih većih rezultata, osim više ili manje uspjelih hipoteza. Ni jednu dosada postavljenu hipotezu ne možemo sa sigurnošću niti prihvatiti niti odbiti, Iapuzkum numen u svakom slučaju možemo shvatki kao stari spomen Japoda, ako ne kao trag migracija i invazija, onda kao rezultat vrlo starih i dugotrajnih kontakata, ali i srodnosti naroda koji su nastavali obje jadranske obale. Ipak, pomisao na migracijske po- krete u nemirnim vremenima kasnog brončanog doba danas nikako ne bi rre- balo odbaciti, posebice u kontekstu intenzivnih promjena i velike krize krajem 2. i početkom 1. tisućljeća prije Krista, na čitavom prostoru Europe, Anadolije, Mezopotamije, Sirije, Levanta, Egipta i sjeverne Afrike.

Za ranije grČke putopisce i geografe nemamo sačuvan podatak jesu li pisali i o Japodima. Pseudo Skilak, izvor iz najvjerojatnije 4. stoljeća ptije Krista, ne spomi- nje Japode. Opisujući jadransku obalu, on u nizu govori o Histrima, Liburnima i drugim jadranskim narodima, ali Japode imenom uopće ne spominje (MULLER 1855: 19-56; Suić 1955a: 12M85; PERETTI 1961: 5-43; 1963: 16-92; 1979) To je sasvim razumljivo kad se imaju u vidu liburnski posjedi Plomin i Labin na istarskom poluotoku i njihovo direktno naslanjanje na Cres i ostale kvarnerske otoke. Iz te perspektive potpuno je jasno što Pseudo-Skilak opisuje Histre i Liburne u direktnom kontaktu, a ne spominje Japode, smještene na divljem, Grcima nezanimljivom i nepoznatom dijelu obale. Vanjski su plovid- beni pravci, naravno, potpuno pripadali Histrima i Liburnima. O tome će u ovoj knjizi nešto više riječi biti u poglavlju o japodskom prostoru. 4 0

  • 40 O ovomc nciio oplirnlje o |io|(lav[ju o japodskom prostoru.

69

Sukobi s Rimljanima zabilježeni u literarnim vrelima

  • I zuzetnageostrateškavažnost prostora kojisu nastavali te mogućnost kontrole važnih komunikacija između Italije, subalpskog prostora i Balkana te izme- đu panonskog prostora i Jadrana, čimbenki su koji su bitno odredili sudbinu

naroda Japoda. Naime, japodski je etnički ptostor (Lika, Oguhnsko-plaščanska udolina, Pounje, Gorski kotar, Primorje od Rijeke do Jablanca), od ključnog značenja za sve kopnene puteve prema Panonskoj nizini, južnom Jadranu i unu- trasnjosti Đalkana. Stoga su ratoborni i neovisni Japodl smetali širenju rimskog političkog i gospodarskog utjecaja, a svojim su čestim vojnim upadima izravno ugrožavali i rimske posjede u cisalpinskoj Galiji (sjeverna Italija).

Japodi se tako počinju stalno pojavljivati u antičkim pisanim izvorima od početka 2. stoljeća prije Krisra. To se naravno poklapa s posrepenom rimskom ekspanzijom prema alpskom, jadranskom i batkanskom prostoru. Osvajanjem sjeverne Italije, osnutkom rimske kolonije u Akvileji 18L godine prije Krista, te konačno zauzećem Nezakcija 177. godine prije Krisra, čime je otklonjena opasnost koju su za rimske interese na prostoru sjevernog Jadrana predstavljali Histri, Rim

je došao u neposredno susjedstvo Japoda. Od tog će se vremena ovaj narod relariv- no često spominjati u tekstovima antičkih pisaca, prije svega u kontekstu burnih događanja tijekom 2. i L stoljeća prije Krista. Upravo dugotrajnim sukobima i ratovima s Rimom, ali i njegovu sve intenzivnijem gospodarskom angažiranju na

ovom području i dugujemo spomen Japoda u antičkim

literarnim vrelima/* 1

Tit Livije je jedan od pisaca koji donosi posebno važne obavijesti o ranim kontaktima rimskog svijeta s Japodima. LMje piše da je godine 171. prijeKrista novoosnovana kolonija Akvileja uputila izaslanike Senatu s molbom da utvrdi

koloniju koja se osjećala ugroženom od neprijateljskib Histra i Ilira (Liv. 43, 1).

U spomenutim Ilirima Patsch prepoznaje Japode (PATSCH

1896: 124). 42

Livije na dva mjesta u 43. knjizi Ab Urbe condita pripovijeda i o konzulu Gaju Kasiju Longinu, kojega je ždrijebom zapala dužnost u Galiji (Liv. 43 ,

1

i 43,

5). Gaj Kasije Longin je 171. godine prije Krista

namjeravao proći

  • 41 O rimskoj ekspanziji prema prostoru sjeverne Italije vidjeti katalog izložbe CELTI 1991,

odr-

žaneuVeneciji.Takoder i: DEMARINIS 1977: 23-50; KRUTA 1980: 7-32; 1981:7-38 ; 1984:

323-330; 1993; 47-54; VRDALDI IASBEZ 1992: 153-159; 1994; Rossi 1992: 161-167; GRA- SSI 1995.

  • 42 Patsch polazi od prctpoMavkc d i IU u l.lvljevo vrijeme Japodi već sastavni dio Ilirika, pa je misleći na Japodc. civaj aniickl phac tipouijcbio tada vrJo često rabljeni skupni naziv.

Povijtst Japoda, Pristup

japodskom zemljom i dalje prema unutrašnjosti Balkana sve do Makedonije da bi tamo iznenada napao makedonskog kralja Perzeja. 43 Tijekom pohoda konzul je prošao područja Karna, Histra i Japoda i svugdje bio gostoljubivo dočekan. Poshje neuspjelog pokušaja prodora dalje u unutrašnjost> konzul je pri povratku poharao zemlje kroz koje je prolazio.

Slijedeće godine (170. godine prije Krista) Kasije Longin više nije bio kon- zul, već jekao vojni tribun s konzulom Auiom Hostilijem Mancinom boravio u Makedoniji. Istodobno su Karni, Histri i Japodi uputili u Rim poslanstvo koje je Senatu predalo žalbu zbog Kasijevih postupaka godinu dana ranije (Liv. 43> 5). Kako Livije svjedoči u istom odlomku, u Rimu se s identičnim zadatkom zateklo i poslanstvo Gaia, s područja koje se nalazilo trans Alpes (preko Alpa)> i njihova kralja Cincibila koji su se također Žalili na postupke Kasija Longina i njegova pustošenja galskih sela.

Kasije je Longin otišao ratovađ u Makedoniju> odmah po zavrsetku kon- zulskog mandata. Prema Križmanovom mišljenju, možda je to učinio i zato da izbjegne istragu zbog neuspjelog prebacivanja vojske iz Akvileje u Makedoniju

(KRIŽMA N

1979:

198).

Članovi Senata navodno nisu znali za Kasijevu namjeru da prodre s voj- skom do Makedonije, a nisu niti znali za njegove postupke prema susjednim na- rodima, te su odlučili poslati povjerenstva koja će istražiti njegove prekršaje. S Galima su preko Alpa poslani legati Gaj Lelije (C. Laelius) i Marko Emilije Lepid (M. Aemtlius Lepidus), a Senat je imenovao i posebno povjerenstvo s članovi- ma Gnejem Sicinijem (Cn. Sicinius), Publijem Kornelijem Blazijem (P. Cornelius Blasio) i Titom Memijem (T. Memmtus), koji su trebali istražiti incidente i utvrditi utemeljenost žalbi na područjima Karna, Histra i Japoda (Liv. 43, 5).

Ova bi zanimljiva epizoda mogla ukazivati na činjenicu da Rimljani nisu najbolje poznavali područja nastanjena Japodima. Livije piše: senatus indignari tantum consulem ausum ut suam prouinciam relinqueret f tn alienam transiret, exercitum nouo periculoso itinere inter exteras gentes duceret viam tot nationibus in Italtam aperiret (Liv. 43> 1; BRISCOE 1986: 158),

Iz Livijeg je navoda vidljiva ogromna strateška važnost Akvileje. To je po- dručje bilo polazišnom točkom za gospodarski i vojni prodor u Rimljanima vrlo zanimljiva bogata pođručja Alpa, Panonske nizine i unutrašnjosti Balkana. Ono bi ujedno bilo i zaštitna zona protiv barbarskih provala u unutrašnjost Italije. Rimljani su se dakle željeli što aktivnije uključiti u postojeću razgranatu

  • 43 Na Kasijevu su namjeru vjerojatno utjecaji svojedobni planovi Perzejeva oca Filipa V, da pre~ ma IiaJiji pokrene sva barbarska plemena zapadnog Balkana. Kasije bi tako krenuo obrnutim putem od pravcaoveplaniraneakđje {Liv. 40, 57, 2; 39, 35, 4; 42,1U 4; Plutarch. PaulL 9, 4; Trog. Praef.32-, MORGAN 1974:

188).

74

Sukobi s Rimijanima zabiijtzeni u literarnim vrclima

mrežu trgovačkih veza, u kojima je ovaj prostor igrao bitnu, poveznu ulogu, a istovremeno i zaštiriti posjede koje već drže na sjeveru Apeninskog poluotoka. Osim toga, vjerojatno je i Gaj Kasije Longin, zbog nepoznavanja ovih pod- ručja, potpuno krivo procijenio udaljenost od Akvileje do Makedonije, proci- jenivši, kako su izvijestili akvilejski izaslanici> da će mu za vojsku biti dostatno žita za trideset dana (Liv. 43, 1). Po tome bi bio uvjeren dakle da će doći do Makedonije za tridesetak dana s kompietnom vojskom, kroz neprijateljska i slabo poznata područja, uz pomoć vodiča koji su poznavali teren. Histri i Karni su u to vrijeme već bili pod rimskom vlašću> dok su Japodi

  • i Cinđbilovi Kelti, koji se također žale na postupke Kasija Longina, bili izvan dosega rimske moći. Osvajanje histarskog područja Rimljanima je olakšalo da

bolje upoznaju područja nastanjena Japodima. Japodsko izaslanstvo u Rim da- kako svjedoči i o postojanju određenih diplomatskih odnosa između Japođa i Rimljana. Arheološki nalazi s brojnih lokaliteta čitave regije svjedoče o inten- zivnim međusobnim trgovačkim, kulturnim, društvenim kontaktima, posebice tijekom 2. stoijeća prije Krista. U tu su mrežu postepeno uključuju i Rimljani te su njihovi direktni kontakti s narodima alpskog, panonskog, jadranskog i balkanskog prostora sve češći i intenzivniji.

Za razdoblje od sljedećih pedesetak godina u antičkim pisanim vrelima ne nalazimo gotovo nikakvih podataka niti vijesti o Japodima. Kako je gotovo svaki spomen Japoda u pisanim vrelima vezan uz ratne sukobe, možemo pret- postaviti da je razdoblje od 170. do 129. godine bilo relativno mirno.

U vrijeme sukoba Rimljana s Delmatima, 156. godine prije Krista, konzul Gaj Marcije Figui pošao je iz Narone na Delmate, ali je vojni pohod neslavno

završio konzulovim povratkom u Naronu (App. Illyr. 11). Cerva pretpostavlja da je konzul Kornelije Lentul Lupo, koji se iste godine zatekao u Sisciji, možda upravo iz tog mjesta, dolinom Une i Krke krenuo u pomoć Gaju Marđju Figulu (App. Illyr. 14; CERVA 1996: 8). Brojne ostave republikanskog i sjevernoafričkog novca, raspoređene upravo na ovom unskom pravcu prema jugu, mogu jednako poslužiti kao argument i za dokazivanje rimskog prodora iz pravca sjeverozapa- da, kao i za dokazivanje prioriteta južnog pravca, s područja liburnskih zajed- nica. Ostave je pregledno obradio Ivan Mirnik (MIRNIK 1987: 369-392). Cerva je mišljenja da su i Kasije Longin te rimski vojskovođe nakon rijega polazili kopnenim putem preko Okre prema unutrašnjosti> zbog nesigurnosti na moru

  • i posebno zbog liburnskog gusarenja (CERVA 1996: 8). Slobodan Čače donosi

suprotno mišljenje kojim argumentirano dokazuje uspostavljanje određenih sa- vezničkih odnosa izmedu Rima i liburnskih zajednica krajem 2. stoljeća prije Krista, a time i postojanjc južnog pravca rimskog prodiranja prema unutrašnjo- sti (ČAČE 1991: 55-76).

7S

Povijett Japoda. Pristup

Mišljcnja sam da su oba puia bila vrlo nesigurna, a njihovo je korištenje vje-

rojatno ovisilo o trenutnoj konstelađji snaga na terenu i možda o povremenim

sporazumima. Ipak, tesko se oteti sumnji da je put kroz planinske, teško pro-

hodne krajeve, nastanjene neprijateljskim narodima, mogao biti konstantnom i

pouzdanom alternativom u strateškom promisljanju vojnih operacija.

U istom su razdoblju, 155. godine prije Krista, Rimljani pod R Kornelijem

Scipionom Nazikom osvojili i razorili dotada neosvojivi Delminij, delmarsku

prijestolnicu* odvevši velik dio stanovništva u ropstvo (ZANINOVIĆ 1966: 29;

WILKE S 1969: 31). Za ovaj su pohod giavna vrela Polibije, Apijan, Tit Livije,

Strabon, Flor i Frontin (Polyb. 32, 9; App. Illyr. H; Liv. Ptr. 47; Strab. 7, 5, 5;

Flor. 2 t 25; Frontin, Strat. 111, 6, 2).

SEijedeći spomen Japoda tijekom 2. stoljeća prije Krista dugujemo takoder rat-

nom sukobu s Rimljanima, o kojemu pišu Livije, Apijan te Plinije kratkom bilješ-

kom.

Konzul Gaj Sempronije Tuditan pošao je 129. godine prije Krista na pohod

protiv Japoda." Wilkes je mišljenja da je Tuditanu pohod poslužio kao izgovor da

napusti Rim i tamošnju zategnutu političku situaciju (WILKES 1969: 32).

Tuditanov je pohod kao bellum Histrkum možda opjevao i pjesnik Hostije,

no samo nekoliko sačuvanih stihova ne donosi nam nikakvih pouzdanih poda-

taka (GENTILE 1902: 79-90). B. Kuntić-Makvić donosi uvjerljive argumente u

prilog tezi da je Hostije zapravo pisao o trećem Histarskom ratu, onom iz 178.

i 177, godine prije Krista (KUNTIĆ-MAKVIĆ 1997: 171-172).

Opseg i točan tijek vojnih operacija rimske vojske nisu poznati. Ne znamo

niri je li Tudkan vodio vojsku sam ili je nekim iegatima dao dio snaga za borbu

protiv Histra, Karna i Tauriska (WILKES 1969: 33; MORGA N 1971: 298-300;

ČAČ E

1985: 272; 1991: 59, bilj. 15)-

Otvorenim također ostaje pitanje gdje je Tuditan ratovao s Japodima.

Spomen Hisrra, Tauriska i Karna stavlja ovaj sukob u kontekst sjevernog

Kvarnera i njegova zaleđa (ČAČE 1991: 65). Odavde je» najkraćim kopnenim

putem prema Italiji, iz pravca Gorskog kotara* Vinodola i Like, preko istarskog

zaleđa, prijetila najveća opasnost Akvileji,

Zaninović je zaključio da jeTuditan tijekom pohoda dospio sve do Segestike,

pozivajućise na Apijanov navod da su Rimljani prije Oktavijanovog pohoda dva

puta došli do segestičke zemlje, prvi puta za Tuditana, a drugi puta u vrijeme

Metelovog pohoda (App. Iltyr. 22; ZANINOVIĆ 1986: 60).

  • 44 Literatura je o ovom pohodu brojna. Ovdjc ruvodim samo neke radove koje smatram vairii- jima: PATSCH 1896: 125; KEUNE 1918: 1191-1192; ZIPPEL 1887; 135-137; DEGRASSI 1930: 285; 1962: 952-953; WILKES 1969: 32-33; MORGAN 1971: 271-301; 1973: 29-48; ČAČE 1985: 271-280; ZANINOVIĆ 1986: 60; ČAČE 1988; 65-92; 1991: 55-76; CERVA 1996; 7-18; KUNTIĆ-MAKVIĆ 1997: 169-175; SAŠEL-KOS 2005: 321-329.

Sukobi t Rimijanima zabiijeitni u iiterarnim vrelima

Prema Livijevim obavijestima, u poćetku pohoda SempronijeTuditan nije imao

uspjeha, te mu je u pomoć morao doći njegov legat Decim Junije Brut, zahvaljujući

čijoj su hrabrosti

Rimljani uspjeli poraz pretvoriri u pobjedu

(Ltv. Per. 59). 45

Apijan nešto drugačije opisuje zbivanja. On tvrdi da je Semproniju u po-

moć pritekao Tiberije Panduza koji je tada, kao pretor namjesnik Cisalpine,

vjerojatno boravio u sjevernoj Italiji (App. Illyr. 10; App. Beli civ. 1, 19). Zippel

je mišljenja da je Panduza bio niži Sempronijev zapovjednik, dok Patsch tvrdi

da je bio potpuno samostalan vojskovoda, koji se na pohod otputio nesto kasni-

je. Svoje mišljenje Zippel temelji na paraleli koju Apijan očito povlaČi u istom

odjeljku, navodeći prvo Sempronija i Panduzu te nakon njih Kotu i Metela

(PATSCH 1896: 125; ZIPPEL 1877: 136; MORGA N 1971: 298-300).

Vratimo se ipak Tuditanovom pohodu. Govoreći o zemtji Hisrra, Plinije

piše: Tuditanus, qui domuit Htstros, in statua sua ibi inscripsit: AB AQVILEIA

AD

TITIUVM

FLVMEN

STADIA MM (Tuditan, koji je pokorio Histre na

svojem je kipu ondje napisao: od Akvileje do rijeke Titija dvije tisuće stadija;

Plin. N.H. III, 19, 129; MAVHOF F 1906: 284). Patsch je bio mišljenja da je u

ovom Plinijevom navodu: Tuditanus qui domuitHistros in statua sua ibi inscrip-

sit ...

(Ptin. N.H. IIIJ9J29)

umjesto Histros trebalo stajati lapudes (Japode)

(PATSCH 1896: 125, bilj. 3; KEUN E 1918: 1191-1192; ZANINOVIĆ 1986: 6),

Plinijeve su navode potvrdili ulomci natpisa nadeni u Akvileji i u Devinu koji,

prema Sticottiju, pripadaju elogiju uklesanom na podnožju Tuditanovog kipa. Neki

su autori mišljenja da ovaj natpis nije elogij (elogium), već tabula triumphalis, kao spo-

menik koji slavi djela rimskih magistrata dok su još živi. Elogia komemoriraju djela

pokojnih magistrata (SASEL-KOS 2005: 325). Kip se nalazio u svetištu na Timavu

ili u Akvileji (Inscr. It. X, 4, 317J. Natpis je nađen na lokalitetima Cervignano i

Monastero kod Akvileje, te nedaleko Devina (Duino; DEGRASSI 1937: 90, 73-75).

Za razliku od Stkottija koji svetište i kip smješta u Devin, po Degrassijevom mi-

šljenju kip se naiazio u AkvilejL Sticottijev restituirani tekst elogija spominje da

je Tuditan natjerao Tauriske i Karne da napuste brda. Degrassi u svojoj restituciji

dodaje i Liburne (DEGRASSI 1937: 74). Sticotti, međutim, spominje samo Tauriske

i Karne (STICOTTI 1951: 101; ČAČ E 1991: 65-67). Na natpisu se, zapravo, sa sigur-

nosću mogu pročitati jedino riječi Tauriski, Tuditan, trijumf i posveta diviniziranoj

rijeci Timavu (Tauriscos, Tuditanus, triumpv, dedit Timavo\ ŠAŠEL-KOS 2005: 325).

Sve su ostalo domišljanja na temelju fragmenata. Zaninović je, poput Wilkesa, pri-

hvatio Degrassijevu restituciju teksta natpisa, u kojem on spominje i Liburne zajed-

no s Karnima i Tauriskima (ZANINOVIĆ 1986:60; WILKES 1969: 33).

  • 45 Prijevod B, Kuntić-Makvić: "Konzul Gaj Scmpronije najprije je loSe zapovijedao protiv Ja- poda; doskora je pobjedom ispravio prcrrpljcni poraz, zahvaljujud hrabrosii Dcdma Junija Bruta - onoga koji jc bio pokorio Luzfianjju * (KUNTIČ-MAKVIĆ' 1997: 173, bilj. 8).

Povijest japoda. Pristup

Pretpostavka da se na natpisu nalazilo ime Liburna vrlo je bitna. Naime,

pozivajući se na Degrassijevo čitanje, dio je autora mislio da je Sempronije

Tuditan ratovao protiv Liburna (WILKE S 1969: 33; ZANINOVIĆ 1986: 60). Suić

je prihvatio Degrassijevu restituciju, ali je posumnjao u vjerodostojnost samog

elogija(Suić 1981: 137).

Argumenti doista govore u prilog toga da sukoba s Liburnima nije bilo. Prema

Suićevom mišljenju, Liburni su pod rimsku vlast potpali kao dediticii, t). kao oni

koji su se dragovoljno> vjerajatno u republikansko (Tuditanovo) doba, predali pod

njihovu vlast (Suić 1981: 137). Čače predlaže dasu Liburni ovom prigodom po-

stali rimski saveznici te da se privilegiji liburnskih općina> o kojima govori Plinije>

odnose

upravo na ovo razdoblje {Plin.

N. H. III, 139; ČAČ E 1985: 274-280; 1991:

55-76). On polazi od pretpostavke da su u odredenom trenutku (možda tijekom

3- stoljeća prije Krista), dio podvelebitskih i kvarnerskih liburnskih općina osvo-

jili Japodi> a da su te općine iskoristile Tuditanov pohod kako bi se izvukle ispod

japodske vlasti, prihvaćajući dobrovoljno rimsku vlast (DEGRASSI 1930: 294-295;

KOZLIČIĆ 1982: 15-31; 1983: 109-118;

1990; ČAČ E 1988, 82-86).

Izvjesno je, ipak, da su se razlićite libumske zajednice prema rimskoj ek-

spanziji i različito odnosile. Gledano uopćeno> liburnski je prostor bio nešto izlo-

ženiji romanizaciji i akukuracijskim procesima od prostora susjednih zajednica.

Ovi procesi počinju doista vrlo rano. Međutim, metodološki bi bilo ispravnije

promatrati ponašanje pojedinih liburnskih zajednica kroz prizmu konfiguracije

njihova prostora, kako kopnenog dijela tako i otoka, koja doista sugerira da nije

bilo jačih međusobnih funkcionalnih veza među pojedinim zajednicama. To

naravno ne isključuje mogućnost njihova povezivanja, posebice na kopnenom

području. Tako je i logično očektvati različit odnos pojedinih liburnskih zajed-

nica prema Rimljanima. Neke su zajednice mogle uživati posebne privilegije

koje im daju Rimljani> a neke i nisu, posebno jer nije postojala jedinstvena po-

litička kootdinacija i određeni čvrsći oblik drustvene i političke organizacije na

čitavom liburnskom teritoriju. Time ne želim ni u kojem slučaju sugerirati da

spomenuta fragmentiranost automatski predstavlja odraz stupnja gospodarskog

i društvenog razvitka. Radi se doista o vrlo bogatim i ponekad vrlo velikim za-

jednicarna> kao što nam to sugerira i arheološka građa, Pretpostavku da su tada

liburnske općine dobile rimske privilegije, kao savezniđ protiv neprijateljskih

Japoda> u ovom trenutku ne možemo sa sigurnošću niti prihvatiti niti odbiti.

Da su Liburni odigrali presudnu ili barem samo važnu ulogu u svladavanju

Japoda, sigurno bi takva vijest bila spomenuta i u izvorima.

Nakon teških i nesigurnih uspjeha protiv Japoda, Gaj Sempronije Tuditan

ipakjeslaviotrijumf^/^Wri«^očemusvjedočeTrijumfalnifastiuRimu{/wtr.

It. XIII, 1, 82). Ostali narodi spomenuti u elogiju i kod Plinija nisu imenovani

Sukobi s Rimljanima zabiijezeni u iiterarnim vreiima

u trijumfu. Senat je Gaju Semproniju dopustio jedino trijumf nad Japodima,

stoga sto su borbe s Japodima bile najteze, dok je s Karnima, Tauriskima i na

kraju s Histrima, vjerojatno vrlo lako izišao na kraj

(ČAČ E 1985: 272). Koje su

bile stvarne posljedice Tuditanova pohoda ostaje otvorenim pitanjem. Tuditanov

spomen rijeke Krke u Plinijevom navodu o Tuditanovu kipu, Cerva smatra više

simboličkim ili demonstrativnim činom (CERVA 1996: 17-18).

Iz svega proizlazi da su upravo Japodi bili glavni i najsnažniji protivnik

Rimljana u ovom ratu (ŠAŠEL-KOS 2005: 322-323). Okršaji s ostalim naro-

dima, o kojima je bilo riječi u prethodnom tekstu, bili su manjeg intenziteta.

Pitanje je što je ovaj pohod promijenio u konkretnom odnosu snaga.

Prema Apijanu, Japodi su se ubrzo nakon Tuditanova pohoda pobunili pro-

tiv Rima, te je moguće pretpostaviti da posljedice ovog pohoda nisu bile traj-

ne (App. Illyr. 10). Možda je Tuditanovim pohodom i pokoren nepoznat broj

zajednica na jugu i zapadu japodskog područja. Ipak> mislim da niti na ovim

podruČjima nije moglo biti govora o čvrstoj rimskoj kontrolL

Deset godina nakon Tuditanova pohoda, 119- godine prije nove ere, antič-

ki izvore bilježe još jedan rimski prodor kroz japodsku zemlju. Apijan spomi-

nje udruženi pohod konzula Lucija Kote i legata Metela protiv Segestana, 119.

g. prije Krista (App. Illyr. 10; MORGA N 1971: 271-301; WILKE S 1969: 33-34;

ŠAŠEL-KOS 2005: 61, 329-334). 4fi U sljedećem poglavlju Apijan pripovijeda

kako je konzul Cecilije Metel vodio pohod protiv Delmata, premda mu oni

za to nisu dali nikakvog povoda. Prema Apijanovoj pomalo ironičnoj opasci,

pohod je pokrenut jer je konzut htio proslaviti trijumf. Delmati su ga prijatelj-

ski primili te je zimovao kod njih u Saloni. Nakon pohoda se vratio u Rim i

proslavio trijumf (App. Illyr. 11; ŠAŠEL-KOS 2005: 63, 306-31l). 47 Wilkes se

kritički odnosi prema ovom navodu tvrdeći kako je očito da se Apijan koristio

nekim izvorima koji su bili vrlo neprijateljski nastrojeni prema obitelji Metela,

te kako nije moguće da je slavio trijumf ne učinivši ništa (WILKES 1969: 34).

Tom misljenju ide u prilog i kratka bilješka u Sažecima Livijeva djela za godinu

118. prije Krista: L. Caecilius Metelius Dalmatas subegit (Liv. Per. 62)-

M. G. Morgan dokazuje da su Lucije Cecilije Metel Dijademat (L. Caecilius

Metelius Diadematus) i Lucije Cecilije Metel Dalmatik (L. Caecilius Metetlus

Delmaticus) rođaci> od kojih je prvi zajedno s Lucijem Aurelijem Kotom (L.

Auretius Cotta), ratovao protiv Scgestana> dok je drugi slijedeće godine ratovao

protivDelmata (MORGAN 1971:271-301). M . Šašel-Kosostavljaotvorenom mo-

gućnost da uz Kotu na pohodu možda nijc bio Lucije Cecilije Metel Dijademat

  • 46 U tekitu je oblik imena koji donoil ApJjm

  • 47 U lekstu je ukooer oblik jmeru kiko gi ilonoji Apijan.

PovijtSt japoda. Pristup

već jedan od dvojice njegove braće Marko ili Gaj (M. Caecilius Metellus ili C .

Caecilius Metellus Caprarius). Zapravo sve tri opcije smatra mogućima (SAŠEL-

Kos 2005 : 333-334). U svakom slučaju, možemo zaključiti da Metel koji je

ratovao s Kotom protiv Segestana 119. godine prije Krista te Cecilije Metel koji

je slijedeće godine ratovao protiv Delmata, nisu ista osoba,

Ostaje pitanje kojim su krajevima proŠli Kota i Metel na putu do Segestike.

U izvorima o tome nema nikakvih podataka, te su različiti istraživači samo

pretpostavljali moguće puteve. Zaninović je predložio put identićan vjerojat-

nom Oktavijanovom kretanju tijekom njegova pohoda na Ilirik 35* godine

prije Krista, iz pravca Senja (Senia), zatim ili dolinom Kupe na Sisak ili istoč-

no od Josipdola, krškom zaravni na Vrginmost, pa preko Topuskog do Siska

(ZANINOVIĆ 1986: 60). Morgan je mišljenja da se već Gaj Kasije Longin 171.

godine prije Krista uputio ovim putem i nakon prekoalpskih Japoda došao i do

teritorija koji su nastavali Segestani (MORGA N 1974: 188). Argumenre za ovaj

"unutrašnji" put donosi i Cerva (CERVA 1996: 1-18). Zaninović pretpostavlja da

se Metel iz Siska vratio istim putem i do Salone došao morem. 48 Nasuprot tome,

Zippel smatra da je Metel iz Segestike samo produžio prema jugu i tako se ko-

pnenim putem probio sve do Salone. Njegovo je mišljenje da su ovim pohodom

pokoreni i Japodi koji su nastavali područja sjeverno od masiva Velike i Male

Kapele do Siska (ZIPPEL 1877:

137;

MORGA N

1974:

188-189)-

Već je Patsch ukazao na to da ne možemo prihvatiti takvo Zippelovo mi-

šljenje, posebno ako se oslonimo na Apijana, koji kaže da je Oktavijan bio prvi

koji je pokorio sjeverne Japode (App. Illyr. 21; PATSCH 1896: 125, biij. 3).

Kojim god putem prodirali Kota i Metel 119- godine prije Krista, sigurno

je da Japodi ovim pohodima nisu bili potpuno pokoreni i stavljeni pod punu

rimsku vlast. Sam Apijan kaže, pišući o Tuditanovom i Panduzinom pohodu na

Japode te o Kotinom i Metelovom na Segestane, da su se rredugo iza toga oba

naroda opet pobunila (App. Illyr. 10).

U razdoblju od Kotinog i Metelovog pohoda 119. godine prije Krista sve

do sedamdesetih godina 1. stoljeća prije Krista vjerojatno nije bito većih ratnih

sukoba između Rimljana i Japoda. Ostaje otvorenim pitanjem jesu li u me-

đuvremenu neke japodske zajednice bile toliko umirene da su mogle sklapati

barem povremene saveze s Rimom.

O mogućim, ali ne i sigurno datiranim savezima, svjedoči i jedan Ciceronov

navod. U govoru Pro Balbo (Cic. Balb. 32) iz 56. godine prije Krista Ciceron je

kazao:

  • 48 Zaninović, Zippel j velik broj drugih aurora, polaze od pretposravke da se radilo o jcdnom Mete- lu koji se zajedno s Kotom borio protiv Segestana ce zatim sam otiSao na pohod protiv Delmata.

Sukobi s Rimljanima ztd/iljc&cni n literamim vreiima

Etenim auaedam foedera extant t ut Cenomanorum, Insubrium, Helvetior

Iapydum t non nullorum item ex GaUia barbarorum, quomm infoederibus exc

est, ne quis eorum a nobis civis recipiatur. Quodsi exceptio facit ne ticeat, u

exceptum, ibi necesse est licere (MULLER 1886: 146; Cousi N 1962:

259-26G), 4 *

Obrazlažući obranu gradanskih prava Lucija Kornelija Balba Ciceron je upotri-

jebio i primjer ugovora o savezništvu koje je Rim sklopio s pojedinim narodima

cisalpinske Galije i njene periferije (Japodi i Helveti). Jedna od važnih odredaba

tih savezničkih ugovora bila je da se niti jedan pripadnik navedenih naroda ne

može prihvatiti za rimskoga građanina (PATSCH 1896:126).

Vedaldi-Iasbez je ispravno postavila pitanje jesu li Japodi 56- godine prije

Krista, kad je Ciceron održao govor Pro Batbo, doistabili usavezu s Rimljanima.

Oko godine 52. prije Krista izvori svjedoče o japodskim provalama do Tergesta

[ Akvileje, dakle o ratnim akcijama protiv Rima (VEDALDI-IASBE Z 1994: 269)-

Ista je autorica mišljenjadase ovaj Ciceronov navod ne odnosi na Japode u IHriku

već na jednu grupu Japoda naseijenu u Cisalpinskoj Galiji, preciznije Transpadaniji

(VEDALDI-IASBEZ 1994: 267). Ona se poziva i na Rossija re tumači Plinijeve navode

(Plin. N. H. 11% 18, 127), kao dokaz da je postojala jedna regio lapudum u Italiji,

koja je mogla biri odraz daleke prošlosti, povijesno ime bez realnog sadržaja u kasni-

jim razdobljima. Prema spomenutirn mišljenjima, taj bi dio (apodske etničke cjeline

bio vrlo rano romaniziran i od njega bi ostao trag jedino u djelima starijih pisaca na

koje se oslanjao Plinije (Plin. N. H. III, 18, 127; Rossi 1992: 165-166).

Japode u Cisalpinskoj Galiji spominje i rimski pjesnik Vergilije. Naime, on

pjeva o japodskom Timavu:

Tum sciat, aerias Aipes et Norica si quis

Castelta in tumuiis et Iapydis arva Ttmavi

Nunc quoque post tanto videat, desertaque regna

Pastontm, et fonge saitus lategue vacantes

(Verg. Geor. III, 474-477 , prema izđanju: LECHATELLIER 1928: 144)

Onaj će znati to, ko i sad još

iza toliko

Vremena visoke Alpe i Noričke stane na humcih

Vidi i Japidskog rdvni Timava i države puste

Pastirske i daieka, širdko i dohve prazne

(Verg. Geor. 111,474-477, hrv. prijevod MARETIĆ 1994: 93 )

  • 49 "Postoje naime ncki savc/nifkl URovori. poput onih s Cenomamma, Insubrima, Helvetima, Japidima i nekim barlurlm* \t (lalijc. u kojima je izuzeto da nikoga od njih ne moiemo primiii u ^tiidanilvo. I 1 * «ko l/nlmkj to um nedopuitenim, ondje gdje nije iiuzeto treba dozvoliii" (prcv. ]. rVUohnlf I H <>ln ( » ( )

Povijest japoda. Pristup

Nije potpuno sigurno odnosi li se Ciceronov navod na Japode s prostora

Cisalpinske Galije ili na matični japodski prostor. Ipak, važno je što je Ciceron

Japode spomenuo u širem kontekstu Cisalpinske Galije, u kojem se oni svo-

jim čestim provalama vrlo često i pojavljuju. Insubri i Cenomani pripadaju

Cisalpinskoj Galiji, dok Helveti i Japodi njenoj široj periferiji. U određenom

trenutku Japodi su na području Cisalpinske Galije jednostavno bili realnost.

Ciceronov podatak ponešto pomaže u rasvjetljavanju odnosa Japoda

i Rima, ali datiranje njihovog mogućeg saveza postavlja 1 dalje poteškoće.

Moguće je pretpostaviti da je> imajući u vidu burne i dinamične odnose Rima

i Japoda u 2. i 1. stoljeću prije Krista, sklopljeno i kršeno više sporazuma.

Moguće je da je dio japodske etničke cjeline, samo neke prethodno pokorene i

umirene zajednice, sklopio spomenuti savez. Ipak, problem točnijeg datiranja

ovog Ciceronova navoda dalju ili bližu prošlost ostaje i dalje otvorenim. Savez

s Japodima S. Čace, stavlja u vrijeme kada je stjecanje civiteta, prema njegovu

mišljenju, postalo realnom mogućnošću, tj. u 1. stoljeće prije Krista, možda

u Koskonijevo doba (ČAČE 1985: 290, bilj. 80). Prema ovom je mišljenju na-

vod exceptum u Ciceronovom tekstu indirektna potvrda pojave civiteta u ovim

područjima (ČAČE 1985: 290). Pitanju civiteta u japodsko-rimskim odnosima

na ovome mjestu ne mogu posvetiti više pažnje. Trenutno nam stanje istraže-

nosti ne dozvoljava sigurnije zaključke. Sigurno je jedino da su Japodi od 2.

stoljeća prije Krista, od kada se i spominju u rimskim izvorima, u određenim

odnosima s Rimljanima. Naravno da su ti odnosi bili vrlo dinamični i da se

njihov modalitet često mijenjao, od ratnih, podaničkih, savezničkih do dobro-

susjedsklh odnosa.

Da se radilo o dinamičnim i nemirnim odnosima izmedu Rima i japodskih

zajednica, potvrđuje Frontinova vijest u djelu Strategemata da su Japodi poči-

nili izdaju: Iapydes P. Lkinio proconsult pag(an)os quoque sub specie deditionis

obtulerunt, qui recepti et in postrema acie coUocati terga Romanorum cectderunt

{Frontin. Strat, 2, 5, 28; IRELAND 1990: 51). 50

Niti Frontinov podatak ne možemo datirati s potpunom sigurnošću. Zippel

ga povezuje s jednom bilješkom iz izgubljene Salustijeve Povijesti: Primam modo

lapudiam ingressus

...

I smješta ga u sedamdesete godine prije Krista (ZIPPEL

1877: 179). Ovu Salustijevu vijest prenosi Vergilijev sbolijast Servije u komenta-

ru spjeva Georgika: Et Iapyđis Arva Timaviidest Venetiam: nam Iapydia parsest

Venetiae, dicta ab Iapydto oppido: Sallusttus "primam modo Iapydiam ingressus".

  • 50 "Japidi su prokonzulu Publiju Liđniju pod izlikom predaje ponudili seljake, Primio ih je i po- stavio u posljcdnji bojni red, a oni su posjekii leđa Rimljana" (prev, J. Marohnić i B. Olujić).

Suhobi s Rimtjanima tabižjeieni

u iiterarnim vrelima

Huius fluvius est Timavus. Unde male quidam "lapygis" iegunt, cum Iapygia sit

Apulia (Serv. Geor. III> 475; THILO 1887: 313, n 475). M

Eutropije, rimski povjesničar iz 4. stoljeća poslije Krista, u djelu Breviarium

ab Urbe condita napisao je: AdlUyricum missus est C. Cosconiuspro consulc, multam

partem Daimatiae subegit, Salonas cepit et conposito bello Romam post biennium re

dtit (Eutrop. VI, 1,4; DROVSEN 1878: 37; DIETSCH 1875: 37-, usp. i Orozije t Hist.

5). Koskonijev pohod spominje i Ciceron (Cicero, Pro Cluent. 35, 97). 5Z

Wilkes je prihvatio Zippelovo misljenje da se Salustijeva rečenica ne odnosi

na Koskonija i njegov pohod na Delmate, već upravo na nepoznati Licinijev po-

hod. Kako se Koskonijev pohod odvija u zemlji Delmata, posebno oko Salone,

on smatra kopneni put prodiranja preko japodske zemlje potpuno nemogućim

(WILKE S 1969: 35,

bilj. 6).

Zaninović je pretpostavio mogućnost da se izdaja o kojoj govori Frontin,

dogodila u vrijeme dvogodišnjeg ratovanja Gaja Koskonija (ZANINOVIĆ 1986:

61). Čače je ustvrdio da je Koskonije na putu prema Delmatima prošao kroz

Japodiju. Naime, prema njegovom mišljenju, iz Salustijeva je navoda jasno da se

radi o jednom većem pohodu, a Japodija bi, u ovom sluČaju, bila mjestom samo

sporednih događaja (ČAČE 1985: 286, bilj. 72; 1988: 85; 1991: 70-71).

Iako je Koskonijevo dvogodišnje ratovanje vrlo vjerojatno polučilo trajne

posljedice i rezultate, prije svega u smjeru pađficiranja jednog dijela Ilirika,

japodski prostor nije bio trajno umiren. To potvrđuju i vrela o razdoblju nepo-

sredno nakon ovog pohoda.

Apijan nas tako obavjestava da su "prekoalpski" Japodi, u dvadesetak godina

prije Oktavijanovog prodora, dva puta protjerali rimsku vojsku izsvojih krajeva, te

napali i opljačkali Akvileju i Tergeste (App. Iliyr. 18). Taj navod potvrđuje i Cezar:

T. Labienum ad se evocat; iegionem autem XV, quae cum eo fiterat in hibernis, in

Galliam togatam m 'tttit ad cožonias civium Romanorum tucndas, ne quod stmtle in~

commodum accideret decurstone barbarorum, ac superiore aestate Tergestinis acci

rat, qui repentino latrocin 'to atque impetu Illyriorum erant oppressi (Hirt. Caes. GaU.

8, 24). 53 Nije sigurno

je li ova legija, koju je 51. godine prije Krista poslao Cezar,

uistinu vodila borbe protiv Japoda. Apijan jasno govori da su u tom razdoblju

  • 51 "ilapidskog rđvni i Timđva to jest Venetiju, jer je Japtdija dio Venetije, nazvan po japidskom gradu; Salustije; "ušavši u prvu Japidiju". Njezina rijeka je Timav. Odakle neki pogreino čitaju "lapiSkog', kad je Japigija Apulija?" (prev. J. Marohnić i B, Olujić).

  • 52 "U IUrik je poslan Gaj Koskonije u rangu konzula. Pokorio je velik dio Dalmacije, osvojio Salonu i dovršivši rat nakon dvije godine vratio se u Rim".

  • 53 "Tita Labijena pozvao je k sebi, a petnaestu legiju, koja je s njim zimovala, poslao u Galiju Togatu da ititi kolonije rimskih gradana, da se uslijed upada barbara ne dogodi neprilika sličnaonoj koja se prethodne godine dogodilaTergestinima, koji bijahu zacečcm iznenadnim razbojstvom i navalom Ilira - (prev. J. Marohnić i B, Olujić).

Povijest Japoda. Pristup

Japodi dva puta otjerali rimske vojske. Patsch, prema torne, pretpostavljadajeova

timska postrojba na svom pohodu doživjeia poraz (PATSCH 1896: 126).

Tijekom Čitavog 2. i prve polovice 1. stoljeća prije Krista japodske su se

zajednice odupirale pokušajima Rima da uspostavi trajnu i čvrstu kontrolu nad

njihovim područjima. Sve zajednice u ovom otporu nisu uspijevale na jednak

način. Tako je japodski prostor zapadno i južno od masiva Velike i Male Kapele

vjerojatno bio jače izložen rimskom vojnom i političkom utjecaju.

Unatoč činjenici jaČe rimske prisutnosti na jugu japodskog prostora it

su zajednice, kao uostalom i čitav japodski narod, konačno pokoreni tek

Oktavijanovim pohodom 35. godine prije Krista. Tek su tom konačnom po-

bjedom Rimljani uklopili jedinstveni japodski etničld kompleks u vlastiti pro-

vincijalni sustav.

Dion Kasije donosi vijest da su Japodi zajedno sa Salasima, Tauriskima i

Liburnima plaćali danak Rimljanima (Cass. Dio 49, 34, 2). Rimske su operađje

ipak urodile prisiljavanjem Japoda na plaćanje danka. Patsch je toČno zaključio

da taj Dionov podatak moramo uzeti s velikim oprezom, a i samo postojanje

japodskog danka Rimljanima, ukoliko prihvatimo ovu Dionovu vijest, vjero-

jatno je biio vezano samo za jeđan dio japodskog etničkog kompleksa (PATSCH

1896: 126), 54

Vrijeme na koje se ta vijest odnost također nije određeno. Sigurno je jedi-

no da je to prije Oktavijanovog pohoda 35. godine prije Krista (ZANINOVIĆ

1986: 61). Ipak, svi su spomenuti narodi, posebno Salasi i Japodi, pružili otpor

Oktavijanu i tridesetih godina prije Krista zadavali Rimljanima dosta poteško-

ća. Obveza plaćanja danka mogla se odnositi i samo na jedno kraće razdoblje,

ovisno o trenutnom odnosu snaga.

  • 54 Premda je i taj dio japodskog ccničkog kompleksa koji je možda bio prisiljen plaćati danak, ubrzo je tu obvezu prema Rimljanima prestao izvrsavati. Okfavijan je 35. godine prije Krisia krenuo u pohod na svejapode.

Sukobi s Rimtjanitna tabiijeieni u iitemrnim vreiima

Oktavijanov pohod protiv Japoda

O Oktavijanovim pohodima na Ilirik pripovljeda određeni broj pisaca, kao na

primjer Apijan, Dion Kasije, Strabon, Veiej Paterkul, Svetonije, Fior i Orozije

(App. IUyr. 16-21; Cass. Dio 49, 34-38; 49, 43; 50, 28, 4; 51, 21, 5; Strab. IV, 6,

10; VII, 5> 2-5; Tit. Liv. epit. CXXXI-CXXXII;