Sie sind auf Seite 1von 14

HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE U SASTAVU OSMANSKOG CARSTVA

BOSANSKI PASALUK Hazim Sabanovic

Pitanje prvih turskih pozicija u Bosni (1430-1444). Vec prije 1430.g. Osmanlije su posjeli neke bosanske gradove i tako prvi put stvorili svoja uporista u Bosni.Zato se bos.kralj Tvrtko II. u septembru 1430.g. zalio Mletackoj Republici da su mu Turci posjeli nekoliko gradova,zbog toga sto im nije isplatio danak.On pri tom trazi pozajmicu od Venecije u vrijednosti od 32.000 dukata da isplati danak i oslobodi gradove.1432.g. Ishak-beg prolazi kroz Bosnu u plackaskom pohodu na Hrvatsku i brzo se vraca natrag,nenanijevsi Bosni pri tom nikakve stete.1433.g.Opet je Ishak-beg prisutan u Bosni,a u ljeto 1434.g. zadrzao se duze vremena.U jesen 1435.g. Osmanlije,predvodjeni starijim Ishak-begovim sinom vojvodom Barakom,dolaze u Bosnu na poziv hercega Stjepana Vukcica Kosace i plackaju zemlje Pavlovica,potom se Barak povukao ka Hodidjedu,gdje je moguce(!?) prezimio,jer se na proljece 1436.g. opet nalazio u Bosni,s namjerom da prisili kralja,kao zastupnih ocevih interesa,da isplati danak u zamjenu da bude priznat od sultana kao suveren i da mu se zemlje nece napadati.U proljece 1439.g. Osmanlije ponovo dolaze,prvo predvodjeni Barakom,a zatim i drugim Ishak-begovim sinom Isa-begom.Za vrijeme privremene osmanske okupacije Despotovine (1439-1444),spominju se osmanske posade u Srebrenici i njenoj okolini,te Milesevcu i Foci,a vjerovatno su tada drzali i Hodidjed.Mnogi historicari smatraju da se osmanska vlast utvrdila u Hodidjedu i zupi Vrhbosni 1435.g.i da od tada datira stalna osmanska vlast u zupi Vrhbosni.Drugi smatraju da su se osmanlije utvrdili tek sredinom XV.st.Napustajuci Srbiju 1444.g. Osmanlije napustaju i svoja uporista u Bosni,tj.posjede Hodidjeda i zupu Vrhbosnu ustupaju te godine hercegu Stjepanu Vukcicu Kosaci kao svome vazalu.On je te posjede drzao do 1448.g. do novog upada Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu. Pocetak stalne turske vlasti u Bosni,osnivanje bosanskog krajista .Od 1448.g. datira stalna osmanska vlast u Vrhbosni.Te godine Osmanlije upadaju u Bosnu u dvije grupe,pri tom su opljackali i spalili trg Drijeva i zaposjeli Hodidjed hercegovoj zemlji.1451.g. dubrovacki nam izvori donose potvrdu osmanskog gospodstva u zupi Vrhbosni i njenom gradu Hodidjedu,kao osmanskoj vojnoj bazi.U domacem izvoru koji datira od 19.jula 1453.g. spominje se naziv Bosansko krajiste ,a vec 1455.g. je izvrsen osmanski popis vilajeta Hodidjeda ,odnosno vilajeta Saray-ovasi ,te se spominje vojvoda Vrhbosanja .Jezgro bosanskog krajista sacinjavao je prvobitno grad Hodidjed sa blizom okolinom.Prvo je vilajet nosio ime po glavnoj tvrdavi Hodidjed,a uskoro se javlja i drugi naziv vilajet Saray-ovasi(vilajet Sarajevsko polje),koje dobiva po imenu politickog sredista toga vilajeta,a koje je korijenu rijeci identicno sa gradom Sarajevom.Hodidjed je tada imao pposadu koja je brojala 23. covjeka koji su imali timare po Sarajevskom polju i okolnim planinskim predjelima,pa se, prema tome ,bosansko krajiste,jos od pocetka stalne osmanske vlasti u Hodidjedu,prostiralo preko cijele zupe Vrhbosne.U vecini naseljenih mjesta bosanskog krajista osmanska vlast je uvela administrativnoteritorijalnu podjelu zemlje an timare,ali su i dalje neka naselja ostajala u vlasti svojih starih gospodara,u ovom slucaju Pavlovica,koji su bili obavezni Osmanlijama placati godisnji tribut koji je spadao u has Isa-bega Ishakovica,a kao treci primjer vlasti H.Sabanovic navodi dvovlasce.Nahija Tilava je brojala,po popisu iz 1455.g. 40. sela.Sva ostala naseljena mjesta i mezre bili su timari.Iz popisa se vidi da je bosansko krajiste obuhvatalo cijelo Sarajevsko polje,sa svim okolnim planinama.Nakon pada despotovine 1459.g. bosansko krajiste se prostiralo preko podrucja Romanije do Visegrada za koji se smatra da je zaposjednut 1458.g.,znaci sve do Drine.Ova teritorijalna prosirenja se pripisuju skopskom krajisniku Isa-begu Ishakovicu.Ovakve granice su postojale do pohoda sultana Mehmeda II. Fatiha (Osvajaca) u Bosnu 1463.g.Dalje se osmanska vlast sirila iz bosanskog krajista ka vaznim rudarskim centrima Fojnici i Kresevu.Bosanskim krajistem upravljali su vojvode skopskog udzbega (krajisnika) Isa-bega Ishakovica,sa sirim vojnim ovlastenjima.Prvi put se vojvoda u Vrhbosni spominje 1455.g.Sjediste mu je bilo ili u tvrdjavi Hodidjed ili u glavnom trgovistu zupe Vrhbosne u Vrhbosanju. Pri tome se spominje da je 24.11.1455.g. izvjesni Skender,vojvoda u Vrhbosni .Sa sugurnoscu se zna da prvi vojvoda bos.krajista nije bio Isa-beg Ishakovic,jer je on bio krajisnik skopskog krajista.Ko je bio prvi vojvoda ne zna se ali,Skender-beg je prvi po imenu poznati vojvoda bosanskog krajista.Pretpostavlja se da je Skender-begov nasljednik bio vrhbosanski vojvoda Hoskadem.U to vrijeme i sam Isa-beg cesto boravi u Vrhbosanju.1457.g. isa-beg pristupa podizanju svojih zaduzbina,kojima je udario temelje za izgradnju i razvoj Sarajeva,kao buduceg privredno kulturnog centra ovog dijela Carstva. Propast bosanskog kraljevstva i osnivanje bosanskog sandzaka. Nakon pada despotovine sljedeci cilj osmanskih osvajanja bilo bosansko kraljevstvo.Povode za osmansku vojnu akciju protiv Bosne

dao je sam kralj,prvo prihvativsi da bude okrunjen papskom krunom u Jajcu 1461.g.,a zatim otkazavsi dati danak sultanu 1462.g.Pomoc je trazio na sve strane,ali ona nije stizala.Na koncu se kralj odlucio zatraziti primirje sa Portom na 15. godina,ali bilo je kasno,jer su osmanske vojne pripreme vec bile u tjeku.Da bi svoj plan u Bosni lakse izveli,Osmanlije su obecali kraljevim poslanicima primirje,a odmah za tim su krenuli na Bosnu i tako preduhitrili pripreme za odbranu.Prvo su obezbjedili vojnicke akcije preko Dunava i Save,stalno vrseci manevre u Ugarskoj,s ciljem da onemoguce slanje pomoci Bosni,a sa druge strane je sam Isa-beg Ishakovic predvodio odrede svoga krajista u pohodu na hercegove zemlje,podrzavajuci pri tome hercegovog sina Vladislava da se i sa juzne strane onemoguci pomoc Bosni.Osnovica osmanske vojske ja preko Skoplja,Kosova i Sjenice presla Drinu i u pocetkom maja 1463.g.bez otpora presla zemlje Pavlovica i Kovacevica prodiruci ka centralnim predjelima Bosne.Pavlovici i Kovacevici nisu pruzili vojni otpor vjerujuci u netom sklopljeno primirje.Na redu je bio utvrjeni Bobovac koji je opsjednut 20. a predat 23.maja. Vojvoda Radak,zapovjednik odbrane,je predao grad,prihvativsi izvjesna obecanja osmanske strane.Sultan je zatim preko Visokog udario na Travnik,a potom i na Jajce,koje se predalo bez borbe.Kralj je bjezeci se sklonio u utvrdjeni grad Kljuc,gdje ga je sa prethodnicom sultanove vojske opsjedao Mahmut-pasa .nakon 4. dana stupili su u pregovore,zajamcivsi pri tom kralju zivot i slobodu u zamjenu za tvrdi Kljuc.Zajedno sa svojim stricem Radivojem,kralj se predao nako cega je odveden sultanu u Jajce.Sultan ga je prinudio da izda naredbu svojim kastelanima da preda gradove.Nakon sto je izvrsio sultanov ultimatum ,bio je pogubljen zajedno sa Pavlovicem i Kovacevicem.Tako je zapecacena sudbina bosanskog kraljevstva.Prisiljen gladju svoje vojske i stoke,sultan se sredinom juna 1463.g. sa glavninom svojih snaga povukao iz Bosne,vrativsi se istim putem kojim je i dosao.Od osvojenih zemalja bosanskog kralja,oblasti Pavlovica i Kovacevica i okupiranog dijela hercegove zemlje osnovani su vilajeti,kojima su prikljuceni vilajeti u Raskoj i Bosni,tako je od tog teritorija osnovan bosanski sandzak ukljucen u sastav rumelijskog ejaleta (pasaluka, beglerbegluka( ?)).Najpouzdaniji izvor o osnivanju bosanskog sandzaka daje nam licni sultanov savremenik,pratioc na pohodima i biograf Dursun-beg.On govori da su pokorena 4. vilajeta,da su postavljeni sandzakbeg i kadije,a u rudnike emini,te da je raji nametnuta serijatska glavarina(dzizija).Prvim sandzakbegom bosanskog sandzaka imenovan je Mehmed-beg Minetovic,koji je do tada obnasao duznost smederevskog sandzakbega.Prvo sjediste sandzakbega bosanskog sandzaka bilo je u Jajcu do jeseni 1463.g.zatim je preneseno u Sarajevo.Prvobitnu teritoriju bosanskog sandzaka cinili su : 6. vilajeta u staroj Raskoj,vilajet Hodidjed ili saray-ovasi,vilajet Visegrad,zemle Pavlovica,bosanskog kralja i Kovacevica,dio hercegovih zemalja,najvjerovatnije grad Borovac u Neretvi. Odmah nakon sultanovog povlacenja herceg je preduzeo aciju povrata svojih zemalja,u cemu je gotovo potpuno uspio u ljeto 1463.g.Madjari i Mlecani su na nagovor pape 12. 9. 1463. g. sklopili vojni savez protiv sultana.Protuofanziva saveznika pocela je u oktobru 1463. g. Ugarska vojska predvodjena kraljem Matijasem provalila je na dva mjesta preko Save.Cilj su bili Kljuc i Jajce.Sa juga su herceg Stjepan Vukcic Kosaca i njegovi sinovi,Vladislav i Vlatko,vrseci vojne akcije na podrucju Rame,Prozora,Vesele Straze i Livna,tako podupirali ugarsku akciju na sjeveru.Sa drge strane,hercegov sin,Vlatko je u ime Mlecana,osvojio 9. gradova u oblastima Pavlovica i Kovacevica,priblizivsi se Srebrenici.Ugri su opsjedali Jajce od sredine oktobra do 26. decembra,tada se predala posada od 430. vojnika,koji su zatim stupili kraljevu sluzbu.Ugarski kralj je uspio osvojiti na koncu 28. utvrdjenih gradova u Bosni. Da ne bi potpuno izgubio Bosnu sultan se u proljece 1464.g. vratio s ciljem da preotme Jajce.Opsada je zapocela 12.jula a trajala je sve do 22.augusta.Neuspjevsi preoteti Jajce Mehmed II. Fatih se povukao.Nakon toga je ugarski kralj Matija Korvin sabi dao za cilj uspostavljanje odbrambene linije od Beograda do Jajca.U okviru tog cilja morao je zaposjesti tzv. kljuc Drine ,tj Zvornik.Pri tome su Ugri zauzeli Srebrenik,ali ne i sam Zvornik.Nakon toga Matija Korvin je od osvojenih teritorija u Bosni obrazovao dvije banovime jajacku i srebrenicku,koje su zajedno sa macvanskom(sabackom) cinile liniju odbane prema Osmanskom Carstvu. Tako je akcijama ugarskog kralja i hercega i njegovih sinova teritorija bosanskog sandzaka vec u prvim mjesecim znatno smanjena i svedena na centralnu i istocnu Bosnu.Tada je izmedju bosanskog sandzaka i ugarskih banovina postojao vrlo sirok pojas nicije zemlje, na cjoj su teritoriji osmanlije ustupili 6. gradova bosanskom kralju Matiji,kojeg su sami imenovali,pa je i to obnovljeno bosansko kraljevstvo bilo stvoreno na racun teritorija bosanskog sandzaka.

Osvajanje Hercegovine (1465-januar 1482) i osnivanje hercegovackog sandzaka 16.1.1470 .Od jula 1465 do januara 1470.g.Osmanlije su vodili novu vojnu ofanzivu protiv Hercegovine.U isto vrijeme i Venecija i Madjari su vodili vojne akcije u Hercegovini,pri tome su Mlecani istupali kao zastitnici i saveznici novoga hercega Vlatka.U njihovu posjedu su bili Imotska krajina i Makarsko primorje.Madjari su se bili utvrdili u Pocitelju,sve dok ga Osmanlije nisu zauzeli 1471.g.Osmanlije su ucvrstili svoju vlast prvo u Podrinju,a zatim u istocnoj Hercegovini, odakle su se sirili ka Neretvi.Zemle i gradove koje su oduzimali od hercega Stjepana i njegovih sinova osmanlije su obrazovali jedan vilajet koji su ukljucili u sastav bosanskog sandzaka,a upravu u pojedinim nahijama u Hercegovini su vrsili vojvode bosanskog sandzakbega Isa-bega Ishakovica. 16.januara 1470.g. od osvojene teritorije u Hercegovini osnovan je hercegovacki sandzak.U popisu bosanskog sandzaka 1469.g.spominje se da su hasovi Isa-bega Ishakovica u Hercegovini dodijeljani nekom Hamzabegu,za kojeg se smatra da je bio prvi sandzakbeg hercegovackog sandzaka.Nakon osnivanja sandzaka, nastavljeno je dalje sirenje,ucvrscivanje i organiziranje osmanske vlasti u Hercegovini. Hamza-beg je 20. septembra 1471.g. uspio natjerati madjarsku posadu da preda Pocitelj.Do 1475.g. osvojeni su svi gradovi u unutrasnjosti Hercegovine,te Ljubuski u Neretvanskoj krajini.Jedino su Rog i Risan ostali van posjeda Osmanliija. U januaru 1482.g. predao se Herceg Novi.Padom Herceg Novog zavrseno je osmansko osvajanje Hercegovine.Madjari su se jos neko vrijeme drzali u Kosu na otoku Posrednici u blizini danasnjeg Opuzena,a Mlecani su drzali Imotsku krajinu i Makarsko primorje.Zvanicno sjediste hercegovackog sandzaka bilo je od 1470-1572.g. u Foci, iako su hercegovacki sandzakbezi u prvoj polovini XVI.st. cesto boravili u Mostaru,kao privremenom sjedistu.Stoga je ponekad hercegovacki sandzak nosio ime mostarski sandzak ili mostarski pasa .Nakon 1572.g. kao sjediste sandzakbega hercegovackog javlja se Pljevlja,sve do 1833.g.Hercegovacki sandzak je od svoga osnutka do 1580.g. bio u sastavu rumelijskog ejaleta,a zatim u okviru bosanskog pasaluka ostaje sve do 1833.g.Hercegovina je kao arpaluk dodijeljivana bosanskim beglerbezima,ali i bosanskim defterdarima.U tim slucajevima Hercegovinom su upravljali muteselimi bosanskih vezira,odnosno defterdara. Hercegovina postaje dalja baza za upade u Dalmaciju i Hrvatsku. Obnavljanje bosanskog kraljevstva (krajem 1465-3.jula 1476.).Sami Bosanci nisu bili zadovoljni ni osmanskim,ni ugarskim okupatorom,stoga nisu olako prihvatali vlast stranaca u Bosni.Sliku Bosne u tom vremenu opisao nam je Sima Cirkovic(Vlastela i kraljevi u Bosni posle 1463 godine ).Njegova studija govori da je prezivjela bosanska vlastela,uglavnom sitni plemici,bila nezadovoljna osmanskom okupacijom,te da je poduzimala izvjesne akcije za ponovnu uspostavu bosanskog kraljevstva.O tome nam govori politicka akcija grupe bosanskih izbjeglih plemica,koja je u augustu 1463.otisla u Veneciju s ciljem da zadobije diplomatsku,a mozda i vojnu podrsku Mlecana,isticuci pri tome da zele mletacku vlast.Ova akcija je povedena nakon pada srednjovjekovne Bosne pod osmansku vlast.Svjesni neraspolozenja naroda u Bosni prema njihovoj uspostavi vlasti,Osmanlije pristaju na privremeni kompromis prema lokalnoj vlasteli.Time se odlucuju napraviti historijski presedan,do tada jedinstven u povijesti njihove diplomatije.Naime,da bi kod Bosanaca stvorili iluziju da se obnavlja bosanska drzava,a s ciljem da se uspotavi kakav-takav odbrambeni koridor izmedju svojih i ugarskih posjeda u Bosni,Osanlije najvjerovatnije krajem 1465.g. ustupaju sjeverne dijelove bosanskog sandzaka na upravu jednom clanu dinastije Kotromanica,sinu svoga sticenika i pretendenta Radivoja,Matiji.Tako Matija biva postavljen od strane Osmanlija za bosanskog kralja.Oblast obnovljenog bosanskog kraljevstva,pod vlascu kralja Matije,se sastojala od 6. gradova i njihovih oblasti,na teritoriju od rijeke Lasve ka sjeveru sve do granica ugarskih banovina u Bosni.Smatra se da je kraljeva rezidencija bila u Vranduku.Imao je svoju vlastelu i ekonomski imunitet na svom podrucju.Na kraljevom podrucju nije bilo dvovlasce,niti se osmanska vlast protezala nad tom teritorijom.1467.g. kralj Matija zadnji put se spominje u izvorima.1471.g. spominje se takozvani kralj Bosne,Matija Sabancic,za kojeg se ne zna da li je on nasljednik ili mozda isti onaj Matija iz loze Kotromanica.6.maja1476.g. Osmanlije postavljaju novog kralja ,Matiju Vojsalica.Bio je vrlo krscanski nastrojen,te se nije zadovoljavao samo sultanovim imenovanjem,vec je potvrdu i priznanje svoje kraljevske casti pokusavao isposlovati i od ugarskog kralja.Saznavsi za te samostalne diplomatske akcije,Osmanlije podizu vojsku i krecu na opsadu kraljevih gradova i gradova njegove vlastele.Oko 3.jula 1476.g. ugarski kralj salje vojnu pomoc kralju Matiji Vojsalicu,koja ga oslobadja iz opsade.Sta se dogodilo sa kraljem i vlastelom ne zna se,ali su nakon toga teritorije

minijaturnog bosanskog kraljevstva pripojene bosanskom sandzaku,a vlast i ulogu dotadasnje bosanske vlastele su preuzeli vojvode i knezovi vlaski. Ucvrscivanje turske vlasti u Bosni i Hercegovini i (prije 1483.g.) osnivanje zvornickog sandzaka .Do osnivanja zvornnickog sandzaka dolazi usljed potrebe osmanske vlasti da ucvrsti svoje teritorije na srednjem Podrinju i da se tako ojaca granica prema ugarskim banovinama. Zvornicki sandzak je postao treca veca osmanska vojno-administrativna jedinica na teritoriji nekadasnje srednjovjekovna bosanske drzave,te zvornicki sandzak postaje prvi sandzak u Bosni koji biva osnovan s ciljem bolje odbrane i ucvrscivanja osmanske organizacije,a ne kao izravni rezultat teritorijalnih osvajanja.Kada je osnovan zvornicki sandzak,do sada nije tacno utvrdjeno.Smatra se da je osnovan nekad nakon 1478.g.,a prije 1483.g.Iz najstarijeg sacuvanog osmanskog katastarskog popisa smederevskog sandzaka primjeti se da su mjesta koja su sacinjavala prvobitno jezgro zvornickog sandzaka,pripadali smederevskom sandzaku. Sto potvrdjuje da zvornicki sandzak nije osnovan odmah nakon osmanske okupacije teritorija sjeveroistocne Bosne i srednjeg Podrinja.Zvornicki sandzak se prvi put spominje u poznatim izvorima 1483.g.H.Sabanovic smatra da je zvornicki sandzak osnovan krajem 1480. ili pocetkom 1481.g.,znaci nakon napada Vuka Grgurevica(Zmaja Ognjenoga) na Srebrenicu i Sarajevo.Zvornicki sandzak je u pocetku bio teritorijalno malen, sacinjavale sa ga nakoliko nahija i gradova smederevskog sandzaka u Podrinju,pretezno na lijevoj strani Drine.U ovakom teritorijalnom opsegu ostao je zvornicki sandzak sve do pada srebrenicke banovine 15121515.g. Osvojene zupe srebrenicke banovine Osmanlije su pretvorili u nahije i pripojili zvornickom sandzaku.Sve do pada Beograda i Macve 1512.g. i najsjevernijeg dijela Bosne 1535.g.,zvornicki sandzak je bio eksponirano podrucje (krajiste), ka Ugarskoj.Stoga su Osmanlije,svjesni znacaja tzv.kljuca Drine,dobro utvrdili i zestoko branili Zvornik od napada ugarskog kralja Matije Korvina vec same 1464.g.Zvornik je kasnije tri puta opsjedan od strane Austrijanaca,koji ga na krace vrijeme uspjevaju zaposjesti 1688.g. Negdje poslije 1528.g.,a prije 1533.g. Macva je izdvojena iz smederevskog i pripojena zvornickom sandzaku.Pripajanjem Macve zvornicki sandzak je postigao svoj najsiri teritorijalni opseg,koji je zadrzao sve do beckog rata.Srediste zvornickog sandzaka od osnivanja do kraja XVII.st. bilo je redovno u Zvorniku,nakon toga sandzakbezi zvornickog sandzaka cesto duze vremena borave u Donjoj Tuzli.Da li je bila D.Tuzla sjediste ili privremena rezidencija ne zna se sasigurnoscu.Od svog osnutka,pa do 1541.g. zvornicki sandzak je bio u sastavu rumelijskog ejaleta.Padom Budima(1541.g.) i pripojen je budimskom ejaletu.Osnivanjem bosanskog pasaluka(1580.g.) zvornicki sandzak ulazi u njegov sastav gdje ostaje do kraja osmanske vlasti. Jacanje turske i likvidacija ugarske vlasti u Bosni, tritorijalno sirenje bosanskog, hercegovackog i zvornickog sandzaka .Jedini teritorijalni uspjeh Osmanlija do kraja XV.st. bilo je njihovo ucvrscenje u Kljucu i Kamengradu,1493.g. odnose veliku pobjedu u bitci na Krbavskom Polju,nad ujedinjenom vojskom hrvatskih feudalaca pod vodstvom bana Derencina,a iste godine likvidiraju ugarsku posadu u gradu Kosu na Posrednici i uspjevaju okupirati Makarsku krajinu,koju pri tom pripajaju hercegovackom sandzaku.Time je teritorija ovog sandzaka bila uglavnom zaokruzena,do osnivanja kliskog sandzaka 1537. g., kada se hercegovacki sandzak opet sveo na granice s pocetka XVI.st.,koje se nisu vise znatno mijenjale sve do pocetka Kandijskog rata 1645.g. Po ugovoru izmedju Osm.Carstva i Ugarske od 20.8.1503.g.,kojim je zakljuceno sedmogodisnje primirje uokvirne su i priznate granice bosanskog vijajeta sa gradovima i njihovim varosima,medju kojima su Kamengrad i Kljuc.Za vladavine sultana Selima I. (1512-1520),bosanski sandzakbeg Feriz-beg uspio je 1512.g.osvojiti Srebrenik i cijelu sjeveroistocnu Bosnu.Time je probijena ugarska odbrambena linija koji je uspostavio Matija Korvin 1464.g.Od tada osmanski napadi na Hrvatsku dobijaju karakter osvajanja,a ne kao do tada,samo upadanja i pljackanja.Zauzet je Blagaj na Sani,prodrlo se u Dalmaciju do Sinja,koji je uskoro i zauzet.1514.g. zauzeti su u Dalmaciji Karin i Korlat,a napadan je i Skadar.Pravu prekretnicu oznacio je tek pad Beograda i Sapca 1521.g.Podrucja srebrenicke banovine prikljucena su zvornickom sandzaku, a poslije 1526.,a prije 1533.g.zvornickom sandzaku prikljucena je i Macva.Time je zvornicki sandzak postigao svoje najsire teritorijalno zaokruzenje,koje je zadrzano uglavnom do 1718.g.Nakon pada Beograda Osmanlije su svoju vojsku spustili na Dalmaciju i 28.5.1522.g. osvojili su Knin,a odmah zatim i Skradin.1523.g. zauzeli su Ostrovicu na Uni. Svi ovi gradovi i njihova podrucja pripojeni su bosanskom sandzaku.Do 1526.g. Osmanlije su osvojili Hrvatsku juzno od Velebita,osim Klisa i Obrovca.Na sjeveru su prodrli u Srijem i pred bitku na Mohackom polju 1526.g. zauzeli su istocnu Slavoniju do Osijeka i Djakova . Svi upadi i provale u

Slavoniju,Hrvatsku,Pounje,Liku,Krbavu i sjevernu Dalmaciju, predstavljali su ustvari pripreme za odlucujuci sukob sa Madjarima,do kojeg je doslo na Mohackom Polju.Nakon pobjede na Mohackom Polju Osmanlije su lako likvidirali ostatke ugarske vlasti u Bosni i Dalmaciji i otvorili sebi put u zapadnu Slavoniju.1527.g. Obrovac i Udbina su pali u ruke Osmanlija,a zatim uskoro i cijela Lika i Krbava.Sada je na red bila dosla jajacka banovina i tvrdi grad Jajce.Posada Jajca predala se krajem 1527.g., bez otpora,za tim primjerom su slijedili Banja Luka i okolni gradovi.Ugarske posade bile su odbacene u dolinu Save.Osvojeni gradovi u Dalmaciji od Cetine na zapad i sjever, zatim posjedi u Lici,Krbavi i Pounju kao i cijelo podrucje ranije jajacke banovine, prikljuceni su bosanskom sandzaku. 1537.g. osnovan kliski,Bosanski sandzak-beg Husrev beg (1536-1541) u izvjestaju Porti o zauzecu ove vazne kliske tvrdjave i njene strateske pozicije predlaze da se od novoosvojenog podrucja i svih nahija u sjeverozapadnoj Bosni,Dalmaciji,Krbavi i Lici obrazuje poseban sandzak,kako bi se ove novosvojene teritorije mogle lakse ocuvati.Husrev-beg je u izvjestaju za mjesto sandzakbega predloozio svog dotadasnjeg cehaju,sibencanina Murat-bega Tardica (1537-1543),koji je odigrao istaknutu ulogu pri osvajanju Klisa.Ovaj prijedlog je usvojen u Carigradu i ista je godine osnovan kliski sandzak.Zvanicno sjediste kliskog sandzaka je bilo u Klisu,ali su kliski sandzakbezi najcesce stolovali u Livnu.1826.g. Kliski je sandzak ukinut,a teritorije su prikljucene bosanskom sandzaku. 1538.g. osnovan pozeski,U januaru 1538.g. osnovan je pozeski sandzak koji je ime dobio po gradu u kojem se nalazilo njegovo sjediste.Istocna Slavonija nije ulazila u sastav Pozeskog sandzaka,Dobor,Kobas i Dubica su bili u sastavu Bosanskog sandzaka.U sklop Pozeskog sandzaka usli su Brod i Stara Gradiska.Prvi sandzakbeg Pozeskog sandzaka bio je sin Mehmed-pase Jahjapasica, Arslan-beg .(29.8.1541-nakon pada Budima,prikljucen novoosnovanom budimskom ejaletu ,1580.-prikljucen bosanskom pasaluku.1600.- osnovan je kanjiski pasaluk i prikljucen mu je pozeski sandzak koji tu ostaje do kraja osmanske vladavine.)Pozeski sandzak je od sredine do kraja XVI.st.nekoliko puta dodjeljivan bosanskim namjesnicima kao arpaluk.Tada su nnjim upravljali muselimi bos. namjesnika. Zvanicno sjediste pozeskog sandzaka bilo je u Pozegi,mada su pozeski sandzakbezi cesto boravili u Brodu na Savi.Posljedni pozeski sandzakbeg zvao se Ibrahim-pasa. Pitanje osjeckog sandzakaNeki zapadni izvori i mnogi osmanski pisci spominju Osijek kao poseban sandzak.U prvom redu to su :Ibrahim Pecevi,Ali Ajni i Koci-beg,njima se pridruzio i Evlija Celebija.Svi oni navode Osijecki sandzak kao dio Budimskog ejaleta,medjutim imena osjeckih sandzakbegova im se na poklapaju.Na osnovu njihovih kazivanja moze se ustvrditi da je nekada postojao jedan sandzak koji se zvao osjeckim sandzakom,ali je tesko ustvrditi kada je osnovan i kada je ukinut.Prilikom pohoda na Mohac 1526.g.Osijek je spaljen i porusen,a prilikom Sulejmanovog pohoda na Bec 1529.Osmanlije su obnovili Osijek,ucvrstili ga i u njega postavili posadu. Osijek je poslije 1529. postao najvjerovatnije sjedistem krajiskog komandanta potcinjenog smederevskobeogradskom muhafizu. Kasim-beg je prvi komandant Osijeka koji se bavio restauracijom grada.Sjediste Srijemskog sandzaka je izmedju 1538-1540 preneseno u Osijek,pa ga stoga,neki pisci nazivaju osjeckim sandzakom.Pecevija navodi Murat-bega osjeckim sandzakbegom 1543.,ali je taj isti bio pozeski sandzakbeg,te iste godine.Sve u svemu to je onaj bivsi kliski sandzakbeg Murat-beg Tardic Sibencanin,koji je 1543.prekomandovan na mjesto pozeskog sandzakbega.Osijek je oko 1566. prikljucen pozesko sandzaku,a sjediste srijemskog sandzaka je preneseno u Ilok,pa se srijemski naziva i ilockim sandzakom.U popisima iz 1565.Osijek se spominje u sklopu pozeskog sandzaka.To znaci da je negdje izmedju 1545 i 1556.Osijek izdvojen iz srijemskog i pripojen pozeskom sandzaku. 1557.g. osnovan cazmanski,pakracki ili cernicki sandzak. Na prijedlog bos.sandzakbega Sofi Mehmed-pase,Osmanlije osnivaju na teritoriji zap. Slavonije novi sandzak,s ciljem uspostavljanja cvrsce odbrane od hrvatskih upada na ovu do tada slabo zasticenu teritoriju. Osnivanje cazmanskog sandzaka nam po prvi put daje podatke iz prvorazrednih izvora podatke o proceduri i nacinu organizovanja sandzaka u nasim zemljama. Teritorije cazmanskog sandzaka sacinjavale su teritorij izmedju Save i Drave uz rijeku Ilovu i Pakru sve do pozeskog sandzaka.Osnivanjem cazmanskog sandzaka 1557g. bosanski je sandzak izgubio sve teritorije u Slavoniji.Dio cazmanskog sandzaka sa sjedistem Cazmom,Osmanlije su izgubili vec u sljedecoj deceniji,a ostatak su drzali sve do kraja

osmanske vladavine Slavonijom.Prvi sandzakbeg cazmanskog sandzaka Ferhad-beg DesisalicVukovic bio je porijeklom iz Hercegovine i tamo je nosio titulu alaj-bega bosanskog.Na prijedlog bos.sandzakbega Mehmed-pase,Porta ga je imenovala na mjesto cazmanskog sandzaka 1557.g. na toj funkciji je bio do 1568.g. kada je prekomandovan na mjesto bosanskog sandzakbega.Prvo sjediste Cazmanskog sandzaka bilo je u Zacasni ili Cazmi .1559.g. Osmanlije ruse tvrdjavu u Cazmi i godinu kasnije sele sjediste sandzakbega u Pakrac,kao sigurniju opciju protiv ucestalih hrvatskih upada,tako se od 1560.g. ovaj sandzak naziva Pakrackim.Krajem XVI. ili poc.XVIII.st. sjediste ovog sandzaka je opet preneseno,ovaj put u Cernik i opet je ime sandzaka promijenjeno u Cernicki.Kroz Cernik je 1660.g. prosao i Evlija Celebi-ja,opisujuci ga kazuje da je u Cerniku sjediste sandzakbega. (Uporedjujuci razne osmanske popise sandzaka stice se dojam da su skoro svi njihovi autori jedan od drugog prepisivali podatke jedan od drugog,s neznatnim ili bez ikakvih izmjena,ili su ih uzimali sa starih popisa..Hazim sabanovic) Sjediste ovog sandzaka je od 1557 do 1565.g. bilo u Cazmi,od tada pa do 1584.g. je sigurno bilo u Pakracu, a prije 1607.g. preneseno je u Cernik i tu je ostalo do oslobodjenja Cernika 1687.g. .Ovaj je sandzak od svog osnutka pa do 1580.g. bio u sastavu rumelijskog ejaleta.Godine 1580.g.bio je pripojen bosanskom pasaluku i ostao je u njegovom sastavu sve do likvidacije osmanske vlasti u Savoniji. Pitanje sjedista sandzakbegova bosanskog sandzaka u XVI.st. Poznato je da sandzakbezi bosanskog sandzaka nisu uvijek imali sluzbeno sjediste u istom mjestu. Husrev-beg ( -1541) je sigurno rezidirao u Sarajevu,a njegov nasljednik Ulma-beg (pasa) (1541-1553) je,smatra se, rezidirao u Sarajevu,iako je najcesce boravio van grada. Ima citav niz dokumenata iz kojih se vidi da su sandzakbezi bosanskog sandzaka u dr.pol.XVI.st. rezidirali u Banjaluci,samo se ne zna tacno kada je Banjaluka postala njihova zvanicna rezidencija. Smatra se da je administrativno i politicko sjediste bosanskog sandzaka,iz Sarajeva u Banjaluku, preneseno za vrijeme kada je na mjestu bosanskog sandzakbega bio Sofi Mehmed-pasa(1553-1557). Odmah na pocetku svoje uprave udario je temelje izgradnji Banjaluke.Prvi jasan i siguran dokaz da je Banjaluka zvanicna rezidencija bosanskih sandzakbegova imamo tek 3.juna 1563.g. kada Kara Osman-Sah-beg Skenderpasic u pismu caru Maksimilijanu navodi Banjaluku kao svoj makam (rezidenciju) ,a njegov prethodnik Malkoc-beg Karaosmanovic (decembar 1557-april 1562) redovno je boravio u Banjaluci,kad god nije bio na ratistu. Ferhad-beg Sokolovic (1574-1580*) kao sandzakbeg bosanskog sandzaka skoro je citavo to vrijeme zivio u Banjaluci.Upravo iz Banjaluke je preduzimao mnogobrojne provale i osvajacke akcije prema Hrvatskoj.Moglo bi se ustvrditi da je pomjeranje sjedista zavisilo od ratnih prilika na granicnom podrucju i osvajackih planova Osmanskog carstva.Sandzakbezi su imali obavezu obilaziti svoje podrucje i po potrebi boraviti u raznim mjestima svoga sandzaka, odnosno pasaluka.Po podizanju zaduzbina,takodjer ne mozemo donositi zakljucak o njihovom sjedistu,iz razloga sto su zaduzbine podizali diljem zemlje,u svim onim mjestima u kojima se javljala potreba,te iz raznih vojnih,odbrambenih,politickih i demografskih strateskih znacaja. Pocetkom dr.pol.XVI.st.,dok je jos trajalo primirje zapadnim i sjevernim susjedima, osmanlije su preduzeli naseljavanje i utvrdjivanje vaznijih naselja Like.Zatim su osvajanja nastavljena u pravcu Slavonije,pri cemu se bosanski sandzak znatno teritorijalno prosirivao,a samim tim granica se udaljavala od sredista iz kojeg se upravljalo vojskom.Stoga se javljala potreba pomjeranja sjedista,u ovom slucaju iz Sarajeva u Banjaluku,sto se definitivno dogodilo poslije 1554.g.,a prije 1563.g. Sa vojnickim napredovanjem ide i pomjeranje glavnog sredista Bosanskog sandzaka iz Sarajeva u Banju Luku (oko 1554.g). Da su pri tome glavnu ulogu odigrali osvajacki planovi,vidi se po akcijama koje su odmah po tome uslijedile.Zvanicno sjediste sandzakbegova bosanskog sandzaka ostalo je u Banjaluci sve do osnivanja bosanskog pasaluka u ljeto *1580.g. 1578-1580.g. osnovan krcki ili licki sandzak.1527.g.osmanlije osvajaju Krbavu,a 1528. g. Liku,obje ove oblasti bile su u sastavu bosanskog sandzaka do 1537.g.,od tada Lika i Krbava su u sastavu kliskog sandzaka.Od teritorije kliskog sandzaka 1580.g. obrazovan je krcki sandzak.Pecevija tvrdi da je osvajanjem Like i Krbave obrazovan poseban sandzak,izvorima to ne mozemo negirati,kao ni potvrditi,ali sigurno je da taj sandzak,iako je moguce da je bio osnovan u pr.pol.XVI.st.,nije postojao sredinom XVI.st.Sabanovic smatra da je tada bio ukinut,a kasnije opet uspostavljen.Po popisima iz 1550.g. i 1574.g.teritorije Like i Krbave zavedene su pod kliskim sandzakom.Sabanovic smatra da je krcki sandzak osnovan izmedju 1578.g. i 1580.g.Teritorija krckog ili lickog sandzaka stvorena je na taj nacin sto su osmanlije ranije posjede u Lici,Krbavi i Dalmaciji od Krke na sjeverozapad,kao i posjede

stecene nakon i za vrijeme Kiparskog rata(1570-1573),dakle svu teritoriju kliskog sandzaka od Knina i Krke na sjeverozapad,izdvojili od kliskog i pretvorili u poseban sandzak.Taj sandzak se isprva zvao krckim,a kasnije najcesce lickim.Krcki(licki) sandzak je zadrzao svoje teritorije omedjene Velebitom ka Mletackoj Republici,Hrvatskom na sjeveru,bosanskim,tj.bihackim sandzakom na sjeveroistoku i kliskim sandzakom na jugu.U XVII.st .krcko-licki sandzak je nerijetko spajan sa bihackim ili kliskim sandzakom u jedan sandzak.Dodijeljivan je i kao arpaluk bosanskim pasama i defterdarima,u tim slucajevima njime su upravljali muselimi bosanskih vezira,odnosno defterdara.Za citavo vrijeme svoga postojanja ,krcko-licki sandzak je pripadao bosanskom pasaluku.Sluzbeno sjediste krcko-lickih sandzakbegova bilo je ili u Kninu ili u Udbini. 1580.g.-Osnivanje bosanskog pasaluka.Do osnivanja bosanskog pasaluka 1580.g. sve nase zemlje bile su razdijeljene na tri beglerbegluka(ejaleta,pasaluka),kojima su sjedista bila izvan juznoslavenskih zemalja i to u Sofiji(rumelijski ejalet),Temisvaru(temisvarski ejalet) i Budimu(budimski ejalet).Bosanski sandzaci bili su svi u sastavu rumelijskog ejaleta,izuzev zvornickog i pozeskog sandzaka koji su bili u sastavu budimskog ejaleta.Bosanski ejalet (pasaluk,beglerbegluk) je nastao u okviru sistema reformi upravne podjele Carstva,koja je za cilj imala stvoriti zasebno organizovan ejalet na najzapadnijim granicama Carstva. Bosanski beglerbegluk osnovan je izdvajanjem bosanskog, hercegovackog, kliskog, krcko-lickog i pakrackog sandzaka iz sastava rumelijskog ejaleta i izdvajanjem zvornickog i pakrackog sandzaka iz sastava budimskog ejaleta,te njihovim uvrstavanjem u sastav bosanskog ejaleta (beglerbegluka, pasaluka).Srediste pasaluka ostao je raniji bosanski sandzak, koji je imao maticnu ulogu prema ostalim sandzacima,iako su svu u sustini pravno bili nezavisni jedan od drugog i jednako potcinjeni svome beglerbegluku.Sandzakbeg bosanskog sandzaka imao je rukovodecu funkciju u osvajackim akcijama osmanskih namjesnika u Bosni i susjednim oblastima,tako su sve dalje osvajane teritorije prvo pripajane bosanskom sandzaku,da bi se kasnije uokvirile u teritorije zasebnih sandzaka.Tako je Hercegovina prvo pripojena bosanskom sandzaku,a kada su osvajanja hercegovih zemalja privedena kraju, obrazovan je hercegovacki sandzak 1470.g.Osvijeni dijelovi Dalmacije,Lika i Krbava nakon osvojenja usli su u sastav bos.sandzaka,da bi se osamostalile u kliski sandzak 1537.g.Od osvojenih zemalja u Slavoniji obrazovan je 1557.g. cazmanski sandzak, teritorijalno izdvojen iz sastava bosanskog sandzaka. Smatra se da je bosanski pasaluk osnovan negdje izmedju 25. aprila i 23.septembra 1580.g.U dubrovackim izvorima nalazimo ga u izvjestaju dubrovackog vijeca iz oktobra 1580.g. o darivanju bosanskog sandzakbega,koji je postao beglerbeg nad sedam sandzaka .Bosanski sandzak se od tada naziva Pasa-sandzak,jer je u njemu bilo sjediste bosanskog pase ili beglerbega(dva ili tri tuga),a u sastav bosanskog ejaleta ulazilo je sedam sandzaka : bosanski, hercegovacki, kliski, krcko-licki, pakracki, zvornicki i pozeski Bosanski pasaluk(beglerbegluk) bio je jedini beglerbegluk u Turskom Carstvu kome su i teritorij i srediste bili na juznoslavenskom podrucju.Bosanski pasa drzao je pod svojom vlascu podrucje vece nego ijedan bosanski kralj !Prva teritorijalna promjena bosanskog pasaluka izvrsena je vec krajem XVI.st.,kada je u Bosanskoj krajini obrazovan bihacki sandzak,koji je prikljucen bosanskom pasaluku,pa se tada bosanski pasaluk sastojao od osam sandzaka.Vec 1600.g. izdvojen je pozeski sandzak iz bosanskog pasaluka i pripojen je novoosnovanom kanjiskom pasaluku (ejaletu),u cijem je sastavu ostao da kraja osmanske vlasti.Ako izuzmamo pitanja sandzaka Petrinje, Orahovice i Valpova i Konavala,cije je postojanje bilo ili kratkotrajno ili samo na papiru,moze se ustvrditi da je bosanski pasaluk tokom XVII.st. cinilo sedam sandzaka : bosanski, hercegovacki, zvornicki, kliski, pakracko-cernicki, krcko-licki i bihacki,s tim sto su posljednja dva cesto spajana u jedan sandzak i sto je bihacki sandzak sredinom XVII.st. bio neko vrijeme sasvim ukinut.

Mirom u Zitvi 11.novembra 1606.g. ,granica bosanskog pasaluka je bila sljedeca.Od Drave prema Savi granica je isla istocno od Siska,dalje je isla u zapadnom smjeru prema Korani,koja je predstavljala granicu do gatackog polja.Na zrmanji je bila tromedja Bosanskog pasaluka, Hrvatske i mletackih posjeda u Dalmaciji.Od Zadra do Dubrovnika protezala se granica prema Mletackoj Dalmaciji u ciji sastav nisu ulazili Skradin i Makarska krajina (bos. pasaluk) Za vijeme Kandijskog rata 1645-1669.g. granica je dozivjela odredjena pomjeranja,Mlecani osvajaju Solin, Klis i privremeno Makarsku krajinu.Na jugu bosanski pasaluk se protezao od Dubrovnika do Ulcinja i Bara,koji su bili u sastavu Rumelije i Kotora u sastavu Mletacke Albanije.Granica s Rumeliijom je dalje ka sjeveroistoki isla Niksicem, Kosovskom Mitrovicom, Novim Pazarom, Novom Varosi, Pribojem, Visegradom, Srebrenicom, Zvornikom, Loznicom i Sapcem, gdje je isla Savom do Race.Tu je bosanski pasaluk granicio sa budimskim ejaletom.Prvim beglerbegom bosanskog pasaluka imenovan je dotadasnji sandzakbeg bosanskog sandzaka (1573-1580) Ferhed-beg Sokolovic,koji od tada nosi titulu pase.Ferhad-pasa Sokolovic je ostao na polozaju bosanskog beglerbega neprekidno do 1588.g. Pitanje bihackog sandzaka.Osnovan izmedju 1592-1620.g. Obicno se uzima da je nakon pada Bihaca 1592.g.sav taj teritorij pretvoren u zaseban bihacki sandzak,ali za to nema,kako tvrdi H.Sabanovic, nikakve sigurne potvrde u izvorima.Najstariji siguran spomen bihackog sandzaka imamo u jednom dokumentu iz 1620.g.Tada se spominje da je bihacki sandzak dat u arpaluk bosanskom defterdaru.Ovo potvrdjuje da je morao biti osnovan ranije.Znaci negdje izmedju osvajanja 1592. i 1620.g.Spominje se i u mletackim izvorima i u registru vojske u bosanskim tvrdjavama iz sredine XVII.st.H.Sabanovic smatra da je osvajanjem Petrinje tu osnovan petrinjski sandzak , te se tu ustlicio za sandzakbega Rustem-beg.Nakon dvije godine je razorena petrinjska tvrdjava,a Rustembeg ubijen.Vjerovatno tada se sjediste sandzaka prenosi u Bihac,pri cemu se i sandzak preimenovao u bihacki.Evlija Celebija nigdje u svom putopisu ne spominje ime bihackog sandzaka,iako je u Bihacu

boravio tri dana.Na osnovu toga se smatra da je bihacki sandzak sredinom XVII.st. bio ukinut i teritorijalno pripojen bosanskom ili lickom sandzaku . Za to imamo vise dokumenata iz XVII.st. koji potvrdjuju spajanje bihackog u licki sandzak. Hadzi Kalfa potvrdjuje njegovo ukidanje ili pripajanje bosanskom sandzaku sredinom XVII.st.Isto tako imamo dokumente s kraja XVII.st. u kojima se spominju bihacki sandzakbezi.Sto implicira da je krajem XVII.st. bihacki sandzak ponovno uspostavljen,ali je odmah na pocetku XVIII.st. bio definitiivno ukinut 1711.g.Sjediste bihackog sandzaka bilo je najcesce u Bihacu,a ponekad sigurno i u Krupi.Bihacki sandzak je za cijelo vrijeme svoga postojanja pripadao bosanskom pasaluku. Pitanje sandzaka Orahovice i Valpova.E.Celebija tvrdi da je Orahovica ranije pripadala bosanskom ejaletu,pa je kasnije kao sandzak pripojen kanjiskom ejaletu,dok Ivic zastupa stajaliste da se pozeski sandzak cesto nazivao Orahovacki sandzakat.H.Sabanovic zastupa stav da se ovdje ne radi o dva sandzaka pozeskom i orahovackom,vec o jednom te istom sandzaku kome je sjediste bilo u Pozegi,ali su pozeski sandzakbezi imali rezidenciju,a neki i sjediste u Orahovici,pa se po tome ime mijenjalo,ali ne i teritorija sandzaka.Pitanje postojanja valpovackog sandzaka je sumnjivo.Po E.Celebiji i Feridunbegu,Valpovo je kao sandzak bilo u sastavu kanjiskog ejaleta,kod ostalih,Ali-Ajnija i Ali-Causa se ne spominje. Pitanje sjedista bosanskih namjesnika ( beglerbegova, pasa, bosanskih vezira ) u XVII. ,XVIII. i XIX.st. Sjediste bosanskih beglerbegova je sasvim sigurno tokom XVI.st. bilo u Banjaluci.Nakon potpisivanja mira u Zitvi 1606.g. mnogi bosanski veziri,cesto i na duze vrijeme su boravili u Sarajevu,dok su svoju duznost u zvanicnoj rezidenciji pasaluka Banjaluci,povjeravali svojim cehajama i muselimima.Sasvim se sigurno na osnovu dokumenata zna da je Banjaluka bila rezidencija bosanskih beglerbegova do 1639.g.Godine 1655. vezir najcesce rezidira u Sarajevu,to bi moglo znaciti da je tjekom Kandijskog rata(1645-1669) rezidencija iz Banjaluke prenesena za stalno u Sarajevo. Iako su veziri za vrijeme rata cesto boravili i izvan rezidencije.Dubrovacki izvori i izvjestaji dvojice francuskih putopisaca Pulea i Kiklea potvrdjuju Sarajevo kao zvanicnu rezidenciju i sjediste dvora bosanskog pase,vec 1657. i 1658.g. E.Celebija je boravivsi u Sarajevu 1660.g. izricito govori da je Sarajevo sjediste ajaleta ,a Banjaluku spominje kao sjediste vezirovog kajmakama. Celebija,spominjuci defterhanu u Sarajevu,potvrdjuje da je Sarajevo bilo glavna rezidencija bosanskih namjesnika,stoga sto je defterhana sastavni dio bosanskog divana. Nekad poslije 1687.g.,a prije 1700.g.preneseno je sjediste iz Sarajeva u Travnik.Kao glavni uzrok preseljenja se uzima spaljivanje Sarajeva od strane austrijskog princa Eugena Savojskog 1697.g.iako je moguce da se preseljenje dogodilo i nesto ranije. Zbog svega toga moze se reci da je zvanicno sjediste bosanskih namjesnika ostalo u Sarajevu do kraja XVII.st.,a da je zatim preneseno u Travnik,u kome su bosanski namjesnici rezidirali do 19.juna 1850.g.,kada Sarajevo postaje ponovo administrativno srediste bosanskog pasaluka. Do tada su samo u dva navrata bosanski namjesnici rezidirali u Sarajevu(1827.-juna 1828.g. i od_juna_1832-jula_1836.g.) Banjaluka :1580_do_sr.XVII.st.(1655_?); Sarajevo :od_sr_XVII.st._(1655 ?)_do_kraja_XVII.st._(1697 ?); Travnik :od pocetka XVIII.st. (sa dva prekida 1827-1828 i 1832-1836 u Sarajevu) do 19.6.1850. ; Sarajevo :od 19.6.1850.-

10

-granice BiH od XVII.st. do XiX.st. Bosanski pasaluk u XVIII.st. Mirovni ugovori i njihove odrednice za bosanski pasaluk u XVIII.st.Od Kandijskog rata 1645-1669,pa do Beckog rata 1683-1699,nije bilo znacajnijih promjena granica ,ni promjena unutrasnjeg administrativnog ustrojstva bosanskog pasaluka.Od teskog poraza pod Becom(1683) do 1687.g. osmanlije su izgubili najveci dio Ugarskih zemalja, Slavoniju i Hrvatsku(Budim 1686,Pozegu,Osijek,Udbinu i Knin).Snazna austrijska vojna ofanziva protegla se sve do Kosova,veliki dio Srbije je bio izgubljen.Poraz kod Slankamena 9.8.1691.i poraz kod Sente 11.9.1697.,prisilili su osmanlije na potpisivanje mirovnog ugovora u Sremskim Karlovcima 26.1.1699.izmedju Austrije i Venecije s jedne i Osmanskog carstva s druge strane. Mirom u Sr.Karlovcima 1699.osmanlije su izgubili citavu Ugarsku izuzev Banata,Slavoniju i Hrvatsku do Une i juzno od Velebita,a Venecija im je oduzela Herceg Novi, Knin, Sinj, Vrgorac i Gabelu. Bosanski pasaluk je izgubio citavu Slavoniju i licki sandzak,te dijelove kliskog i hercegovackog sandzaka.Granica sa Austrijom je isla od usca Tise u Dunav,zatim Savom do usca Une u Savu i dalje Unom .Granica prema Veneciji isla je od tromedje kod Knina prema Vrlici,a odatle prema Sinju,Vrlici i Gabeli.Imotski je ostao u bos.pasaluku.Svakom od ovih mjesta oznaceno je podrucje s promjerom od jednog sata hoda.Tako je bos.pasaluk bio sveden na granice Bosne kakve su uglavnom bile u XV.st. i podijeljen je na preostalih 5.sandzaka : bosanski, hercegovacki, kliski,zvornicki i bihacki*.Teritorija bihackog sandzaka je pocetkom XVIII.st. pripojena bosanskom.Tako je bos.pasaluk cinilo pocetkom XVIII.st. samo 4.sandzaka.Ove je granice bos.pasaluk imao do Pozarevackog mira. Mirom u Pozarevcu 1718. osmanlije su izgubili Banat,Srijem i smederevski sandzak (beogradski pasaluk).Bosanski pasaluk je izgubio dijelove bosanskog i zvornickog sandzaka na sjeveru od usca Drine u Savu i Unom do Novog.Izgubljeni teritorijalni pojas se protezao od 6.-10.km i obuhvatao je Brcko,Bijeljinu i svu teritoriju zvornickog sandzaka sa desne strane Drine,tj.kadiluka Sabac,Loznicu i Krupanj.Od bos.sandzaka otpali su Dubica, Brod, Kobas, Gradiska i Furjan.Od smederevskog

11

sandzaka je otpalo Uzice koje je ukljuceno u sastav bosanskog sandzaka,a time i bos.pasaluka.Na granici prema Veneciji izgubljen je Imotski s kotarom i grad Cacvina,a Gabela je usla u sastav Bosanskog pasaluka, ali se regulisanje granice u praksi,prema Veneciji oteglo od 1721-1733.Tako da je na kraju imotski kotar podijeljen na dva dijela osmanski i venecijanski.Sjedista imotskog kadiluka je preneseno u Ljubuski 1717.,a Gabela je usla u sklop stolackog kadiluka.Ne zeleci mlecane kao susjede,dubrovcani su svojevoljno ustupili Osm.carstvu primorski pojas sa Klekom ili Neumom na sjeveru i Sutorinu na jugu.Tako su dobivena dva izlaza na jadransko more.Takve su bile granice bos.pasaluka do mira u Beogradu.Mirom u Beogradu 18.9.1739. Osmansko carstvo je povratilo u Srbiji i Bosni sve sto je bilo izgubljeno Pozarevackim mirom, osim grada Furjana,dok je stanje u Hercegovini Beogradskim mirom ostalo nepromjenjeno. Bosanskom pasaluku nije vracen ranije izgubljeni dio zvornickog sandzaka preko Drine,sada je on uvrsten u sastav smederevdkog sandzaka u kome je taj dio ostao sve do Svistovskog mira 1791.,nakon kojeg je ponovo vracen bosanskom pasaluku i zvornickom sandzaku.Mirom u Beogradu Uzice je vraceno beogradskom pasaluku,tj.smederevskom sandzaku.Od 1739. pa sve do 1756. nije nikakvih znacajnijih promjena granica,ni odvdjanja,ni pripajanja odredjenih sandzaka.Tek su 1756. kadiluci Podgorica i Kara Dag(Crna Gora)izdvojeni iz skadarskog sandzaka (rumelijski pasaluk) i pripojeni hercegovackom sandzaku (bos.pasaluk) u sastavu kojeg ce ostati sve do XIX.st..Ova je promjena izvrsena carskim fermanom na prijedlog bos. beglerbega Ahmed Kamil-pase.Oko 1790.g. osnovan je novopazarski sandzak,ciija je teritorija prvenstveno izdvojena iz bosanskog sandzaka.Cinili su ga kadiluci Novi Pazar,Sjenica,Kosovska Mitrovica i Trgoviste.1817.g. je ukinut i vracen u sastav bosanskog sandzaka.Mirom u Svistovu 9.8.1791. bosanski pasaluk je izgubio Cetin,Lapac i Srb,te pojas zemljista ispod Pljesevice i oko Plitvickih jezera.Austrijanci su u ratu bili osvojili gradove Dubicu,Novi i Gradisku,ali su mirovnim ugovorom bili obavezani vratiti ih u sastav Osm.carstva,sto je izvrseno tek 1797.Do novih teritorijalnih i administrativnih promjena u sastavu bos.pasaluka nije dolazilo sve do Prvog srpskog ustanka (1804-1813). godine. Bosanski pasaluk u XIX.st.Uspjesima ustanka u Srbiji pod Karadjordjem (1804-1813), bosanski pasaluk je izgubio nekoliko nahija novopazarske oblasti i podrinjskih nahija zvornickog sandzaka,dakle sve na desnoj strani Drine.1813.g. srpski ustanak dozivljava svoj privremeni slom,a izgubljene nahije se ponovno prikljucuju bosanskom pasaluku i ostaju u njegovom sastavu sve do 1833.g.,kada se definitivno ukljucuju u sastav Srbije pod knezom Milosem.Godine 1826. ukinut je kliski sandzak,a 1832.g. zvornicki sandzak,a njihove teritorije prikljucene su bosanskom sandzaku.Tako je bosanski pasaluk u posljednjem deceniju svoga postojanja bio sveden na dva sandzaka :bosanski i hercegovacki.Osmanska vlast izdvaja hercegovacki sandzak iz bosanskog pasaluka i pretvara ga u poseban hercegovacki pasaluk(1833-1866),nezavisan od Bosne,i povjerava ga na upravu Ali-pasi Rizvanbegovicu, kao privrzeniku sistemu reformi i centralnoj vlasti u Carigradu.Sve s ciljem razbijanja snaga otpora u Bosni (1831-1832) spram centralne vlasti, predvodjenih Husein kapetanom Gradascevicem.Hercegovacki pasaluk je obuhvatao teritoriju ranijeg sandzaka i postojao je sve do 1866.g. Godine 1835. ukinute su kapetanije i njihovi vojni redovi jerlikuli,a u okviru teritorijalno administrativnih reformi zemlja je podijeljena na muselimluke. Muselimluci su odgovarali srezovima,a teritorijalno su se podudarali sa kadilucima.Na celu muselimluka bili su muselimi ili muteselimi.Muselime ili muteselime postavljao je ili otpustao valija u okviru svojih nadleznosti.Muselimi su imali samo civilnu vlast u svojim srezovima,vojnu nisu imali. Za vremena Omer-pase Latasa (1850-1852) nestaje sa politicke scene posljednjih snaga bosanskih feudalnih slojeva,koje je on vojnicki porazio 1851.g.Nakon toga Omer-pasa Latas vrsi temeljitu peorganizaciju politicke uprave u Bosni i Hercegovini.On zamjenjuje administrativne nazive iz klasicnog doba osmanskog feudalizma novim terminima.Oba ajaleta ili vilajeta (bosanski i hercegovacki) dijeli na kajmakamluke.Bosanski ejalet na 6. kajmakamluka : sarajevski, travnicki, banjalucki, bihacki, zvornicki i novopazarski, a hercegovacki ejalet na 3. kajmakamluka : mostarski, trebinjski i plevaljski. Jedino zvornicki (Donja Tuzla) i novopazarski (Sjenica) kajmakamluk nisu dobili nazive po svojim sjedistima. Za vremena vezirovanja velikog vezira Fuad-pase(1861-1866), najnaprednijeg osmanskog drzavnika svoga vremena,donesene su 1865.g. uredbe o uredjenju bosanskog vilajeta (Bosna vilayet nizamnamesi).Ove uredbe je u provodio posljednji turski namjesnik od znacaja u Bosni, bosanski valija Topal Serif Osman-pasa (1861-1869). Drugim clanom uredbe o uredjenju bosanskog vilajeta bosanski i hercegovacki ejaleti (ajaleti), su sjedinjeni u jedan,bosanski vilajet,kao jedinstvenu administrativnu pokrajinu.Centralna vlast je imenovala jednog

12

svog guvernera valiju ili valipasu,cime on nije mogao sasvim samovoljno upravljati zemljom.U upravi zemlje imalo je nekog udjela i gradanstvo preko zastupnika koje je samo biralo.Izborno pravo omogucavalo je da svaka provincija bira 28.poslanika za Vilajetsko vijece.Vilajetsko vijece se sastajalo jednom godisnje.Sudstvo vise nije bilo samo u rukama kadija,jer su pored serijatskih ,u novembru 1864.g. uvedeni i gradjanski sudovi.Ovom uredbom su kajmakamluci u bosanskom vilajetu pretvoreni u istimene live ili sandzake.Trebinjski i mostarski kajmakamluci ranijeg hercegovackog pasaluka su sjedinjeni u jedan hercegovacki sandzak ili livu sa sjedistem u Mostaru,dok je pljevaljski kajmakamluk izdvojen iz Hercegovine i prikljucen novopazarskom sandzaku,kome je sjediste i dalje bilo u Sjenici.Cijeli bosanski vilajet je bio sastavljen od 7. sandzaka ili liva.Na celu sandzaka ili liva i dalje su bili kajmakami.Njihova zvanicna sjedista su bila u sjedistima ranijih kajmakamluka.Time je ova vilajetska uredba,na neki nacin,ponovno restaurirala bosanski pasaluk iz vremena prije reformi,bar u pogledu njegovog teritorijalnog opsega i nizih administrativnih jedinica.Vilajetska uredba bosanskog vilajeta ostala je na snazi sve do 1878.g.,tj.do austrijske okupacije BiH,ali su ipak u toku ovih 12.godina cesto vrsene manje teritorijalno-administrativne promjene u okviru bosanskog vilajeta.Kao sto je bosanski beglerbeg upravljao bosanskim sandzakom,tako je sada bosanski valija upravljao sarajevskim kajmakamlukom.Kao sto se bosanski sandzak u bosanskom pasaluku zvao Pasasandzak,tako se sada sarajevski sadzak zvao merkez sanagi (centralni sandzak),kojim je upravljao posebni kajmakam,odnosno muteserifa.1867.g. kajmakami pojedinih sandzaka ili liva uzimaju naziv muteserifi(kako su se nezvanicno cesto nazivali i sandzakbezi pojedinih sandzaka jos od XVII.st. Iz bosanskog vilajeta je 1872.g. izdvojen novopazarski sandzak,koji je potom zajedno s niskim sandzakom obrazovan u zaseban novopazarski vilajet.Nedugo zatim vraceno je stanje na raniije,ali je 2.februara 1877.g. novopazarski sandzak definitivno izdvojen iz bosanskog i prikljucen novoosnovanom kosovskom vilajetu.Za vrijeme hercegovackog ustanka (novembar 1875-februar 1877) uspostavljen je hercegovacki vilajet,ali je krsenjem.ustanka stanje vraceno na ranije.Sve promjene vrsene su bile po nalogu Porte.Bosanski vilajet se pred austrijsku okupaciju sastojao od 6. znatno izmjenjenih okruzja.

*** *KRONOLOGIJA BOSANSKIH SANDZAKBEGOVA Husrev-beg -1541),sigurno rezidirao u Sarajevu

Ulma-beg(pasa) (1541-1553)smatra se da je rezidirao u Sarajevu iako je stalno boravio van grada sarajeva Sofi Mehmed-pasa (1553-1557),za njegova upravljanja,sjediste preneseno iz Sarajeva u Banjaluku,najcesce je boravio u Gornjem Seheru,gdje je podizao svoje zaduzbine,ali zaduzbine je podizao i u Travniku i u Sarajevu,sto se ne moze uzimati kao dokazni materijal pri odredjivanju sjedista bos.sandzakbegova,tj zvanicne rezidencije bosanskih namjesnika1557.g. imenovan beglerbegom u Budimu Hamid Ali-pasa 1557dosao iz Budima,odsjeo u Sarajevu 1.juna 1557., Banjaluka Malkoc-beg Karaosmanovic (1557-1562) Banjaluka Kara Osman Sah-beg Skenderpasic (1563- Banjaluka Ferhad-beg Sokolovic (1574-1580*)-postaje bosanski beglerbeg Ferhad-pasa Sokolovic (1580 Banjaluka Ferhad-beg Sokolovic (1580-1588 *SJEDISTA BOSANSKOG PASALUKA (1580-1850)

13

Sjediste Bosanskog pasaluka bilo je u Banjoj Luci od 1550-1639, zatim u Sarajevu (1639-1687), pa u Travniku 1878.g. ???... !!!... ??? Banjaluka :1580_do_sr.XVII.st.(1655_?);1639 Sarajevo :od_sr_XVII.st._(1655 ?)_do_kraja_XVII.st._(1697 ?); Travnik :od pocetka XVIII.st. 1700 (sa dva prekida 1827-1828 i 1832-1836 u Sarajevu) do 19.6.1850. ; Sarajevo :od 19.6.1850.****

14