Anchee Min

~1~

Rije autorice Svi likovi u knjizi zasnovani su na stvarnim ljudima. Trudila sam se opisati dogaaje onako kako su zabiljeeni u povijesti. Prevela sam i transkribirala dekrete, edikte i novinske lanke iz izvornih dokumenata. Kada bih naila na razliita tumaenja, sud sam donosila na temelju svog istraivanja i ukupnog dojma.

Moj odnos s Tzu Hsi zapoeo je 1902. godine i nastavio se do njezine smrti. Vodio sam neobino detaljan zapisnik o svom tajnom poznanstvu s caricom i drugima, posjedujui dopise i poruke koje mi je napisalo Njezino Velianstvo, no, na svoju nesreu, izgubio sam sve te rukopise i dokumente. SIR EDMUND BACKHOUSE jedan od autora knjige Kina pod Caricom udovicom (1910.) i Anali i memoari s pekinkog dvora (1914.)

Godine 1974., na djelominu sramotu Oxforda i osobnu alost svih sinologa, ispostavilo se da je Backhouse prevarant....Varalica je razotkriven, no njegove su krivotvorine ostale temelj znanstvenog prouavanja. STERLING SEAGRAVE, ena zmaj: Legendarni ivot posljednje kineske carice (1992.)

Jedan je drevni kineski mudrac prorekao: Kinu e unititi ena. Blii se ostvarenje proroanstva. Dr. GEORGE EARNEST MORRISON, dopisnik iz Kine za londonski Times, 1892.-1912.

[Tzu Hsi] se pokazala dobronamjernom i ekonominom. Privatno se vladala besprijekorno. CHARLES DENBY. Ameriki poslanik u Kini, 1898. Bila je mona spletkarica i zla do sri. Kineski udbenik (u tisku 1949.-1991.)

~2~

Poetak
Godine 1852. prekrasna sedamnaestogodinjakinja iz utjecajne ali osiromaene obitelji klana Yehonala, stigla je u Peking kao sporedna konkubina mladog cara Hsien Fenga. Tzu Hsi, koju su kao dijete zvali Orhideja, bila je meu stotinama konkubina ija je jedina svrha bila da caru rode sina. Bilo je to loe vrijeme za ulazak u Zabranjeni grad, ogroman splet palaa i vrtova koje su odravale tisue eunuha, opasan zidinama u sreditu Pekinga. Dinastija Ch'ing je slabila i dvor je postao izolirano, ksenofobino mjesto. Nekoliko desetljea ranije Kina je izgubila prvi Opijumski rat, a otada je malo toga uinila da ojaa svoju vojsku ili pobolja diplomatske veze s drugim dravama. Unutar zidina Zabranjenog grada krivi je korak esto stajao ivota. Kao jedna od stotinu ena koje su se nadmetale za carevu panju, Orhideja je shvatila da stvari mora uzeti u svoje ruke. Nakon to je svladala ljubavniki zanat, riskirala je sve sluei se mitom da dospije u carsku lonicu i zavede vladara. Hsien Fenga je mnogo toga muilo, no neko su se vrijeme strastveno i iskreno voljeli, te je ona ubrzo imala veliku sreu da mu rodi sina jedinca i nasljednika. Premda je stekla titulu carice, Orhideja se jo uvijek morala boriti da odri svoj poloaj kraj carevih novih ljubavnica. Pravo da odgaja vlastito dijete, koje je bilo pod nadzorom Nuharoo, careve prve supruge, neprestano je dolazilo u pitanje. Invazije Britanaca, Francuza i Rusa 1860. godine i okupacija Pekinga koja je uslijedila, prisilili su kineski dvor na egzil u daleki lovaki rezervat Jehol, iza Velikog zida. Poniavajue vijesti o strogim uvjetima sklapanja mira pridonijele su pogoranju carevog zdravlja. Nakon smrti Hsien Fenga uslijedio je dvorski prevrat, koji je Orhideja pomogla sprijeiti uz pomo svog urjaka princa Kunga i generala Yung Lua. Naoiti je Yung Lu iznova raspirio ljubav u jo uvijek mladoj Orhideji, no novi joj je vladajui poloaj pruao malo prilike za privatan ivot. Dijelei vlast s caricom Nuharoo do punoljetnosti sina, carica Orhideja bila je na poetku duge i burne vladavine koja e se protegnuti u naredno stoljee.

~3~

POSLJEDNJA

CARICA

1
Majine su oi bile zatvorene kada je umrla. No trenutak poslije su se otvorile i ostale su otvorene. Vae velianstvo, molim vas da primite kapke i pokuate ih zatvoriti najbolje to moete, bile su upute lijenika Sun Pao-tiena. Ruke su mi pritom drhtale. Moja je sestra Rong rekla da je majka htjela zatvoriti oi. Predugo me je ekala. Majka nije htjela prekidati moju audijenciju. Ne treba uznemiravati ljude, bila je majina filozofija. Bila bi razoarana da je saznala kako joj je netko morao pomoi da sklopi oi. Voljela bih da sam mogla zanemariti naredbu Nuharoo i dovesti sina da se oprosti s njom, Ne bi smjelo biti vano to je Tung Chih kineski car, rekla bih. On je prije svega unuk moje majke. Obratila sam se svome bratu, Kuei Hsiangu, i pitala ga je li mi majka togod poruila. Jest, kimnuo je glavom Kuei Hsiang, odmiui prema drugoj strani majinog kreveta. Sve je dobro. Potekle su mi suze. Kakvu si pogrebnu ceremoniju zamislila za majku?, pitala je Rong, Ne mogu sad misliti, odgovorila sam. Priat emo o tome kasnije. Ne, Orhidejo, pobunila se Rong. Bit e nemogue doi do tebe kad ode odavde. Htjela bih znati to namjerava. Majka zasluuje jednaku poast kao i Velika carica Jin. Voljela bih da mogu naprosto rei da, ali ne mogu. Rong, promatraju nas milijuni. Moramo se uzorno ponaati. Orhidejo, planula je Rong, ti si vladarica Kine! Rong, molim te. Mislim da bi majka shvatila. Ne, ne bi, jer ja ne mogu shvatiti. Ti si grozna ki, sebina i beutna! Oprostite, prekinuo ih je lijenik Sun Pao-tien. Vae velianstvo, smijem li vas zamoliti da se usredotoite na vae prste? Oi vae majke ostat e zauvijek otvorene prestanete li ih pritiskati. Da, doktore. Jae, i ravnomjerno, uputio ju je lijenik. Drite. Jo malo. Ne miite se. Sestra mi je pomogla drati ruke.

~4~

Majino je lice u pokoju izgledalo zamiljeno i daleko. Majko, to sam ja, Orhideja, proaptala sam plaui. Nisam mogla vjerovati da je mrtva. Prstima sam milovala njeno glatko i jo uvijek toplo lice. Nedostajalo mi je da je dodirujem. Od mog ulaska u Zabranjeni grad, majka je morala kleknuti da me pozdravi kada je dolazila u posjet. Inzistirala je na potivanju obiaja. To je potovanje koje zasluuje kao kineska carica, rekla je. Rijetko smo imale mira. Stalno sam bila okruena eunusima i dvorskim damama. Sumnjam da me majka mogla uti s mjesta gdje je sjedila, trideset metara dalje. Pa ipak, to je naizgled nije smetalo. Pretvarala se da uje. Odgovarala je na pitanja koja nisam postavila. Njeno, pustite kapke, rekao je lijenik Sun Pao-tien. Majine su oi ostale zatvorene. Njezine su bore naizgled nestale, a lice joj je bilo spokojno. Ja sam planina iza tebe. Sjetila sam se majinog glasa: Poput rijeke to pjeva Izbija kako bi slobodno potekla. Gledam te s veseljem, Sjeanje na nas Potpuno je i lijepo. Morala sam biti jaka radi sina. Iako je sedmogodinji Tung Chih vladao ve dvije godine, od uspona na prijestolje 1861. godine, njegova je vladavina bila kaotina. Strane su sile nastavile stjecati prevlast u Kini, osobito u morskim lukama; pobunjeni seljaci zvani taipinzi proirili su se po unutranjosti zemlje i zauzimali pokrajinu za pokrajinom. Muila sam se da pravilno odgojim Tung Chiha. No inilo se da ga je strano pogodila oeva preuranjena smrt. Mogla sam se samo nadati da u ga odgojiti onako kako su roditelji odgojili mene. Ja sam sretna ena, govorila je majka. Vjerovala sam joj kada je rekla da u ivotu ne ali ni za im. Ostvarila je svoj san: dvije keri udale su se za lanove carske obitelji, a sin je bio visoki carski ministar. Samo to nismo bili prosjaci 1852. godine, esto nas je podsjeala majka. Nikad neu zaboraviti to poslijepodne na Velikom kanalu kada su sluge ostavili lijes vaega oca. Vruina tog dana i smrad trulei koji je dopirao od oevog lea i meni su ostali u sjeanju. Izraz na majinom licu kada je bila primorana prodati posljednji dio svog imetka, ukosnicu od ada koju joj je na otac poklonio na vjenanju, bio je najtuniji koji sam ikad vidjela. Kao starija supruga cara Hsiena Fenga, carica Nuharoo prisustvovala je pogrebu moje majke. Za moju je obitelj to bila velika ast. Kao predana budistica, Nuharoo je prekrila tradiciju kada je prihvatila moj poziv. Odjevena u bijelu svilu poput visokog stabla od leda, Nuharoo je odisala otmjenou. Hodala sam iza nje, pazei da ne stanem na dugu povlaku njezine haljine. Slijedili su nas tibetanski lame koji su pjevali molitve, taoistiki i budistiki sveenici. Putem kroz Zabranjeni grad zaustavljali smo se i izvodili obred za obredom, prolazei kroz stalno nova vrata i stalno nove dvorane.

~5~

Dok sam stajala pokraj Nuharoo, udila sam se kako smo napokon postigle odreeni sklad. Nae su razlike bile jasne od trenutka kad smo kao djevojke ule u Zabranjeni grad. Elegantna, samouvjerena, carske krvi, ona je bila izabrana za prvu carevu suprugu, caricu, a ja, porijeklom iz dobre obitelji i nita vie, sa sela i nesigurna, postala sam konkubina etvrtog reda. Nae su razlike prerasle u sukob kada sam nala put do Hsien Fengova srca i rodila mu sina, njegovo jedino muko dijete i nasljednika. Moj uspon u rangu samo je pogorao stvari. No u kaosu nasta-lom zbog najezde stranaca, smrti naeg supruga za vrijeme progonstva u starom lovakom odmoritu Jehol i prevratnike krize, morale smo nai nain da suraujemo. Moj odnos s Nuharoo svih tih godina najbolje opisuje izreka Voda s izvora ne remeti vodu u rijeci Da bismo preivjele igrale smo se uvati jedna druge. Katkad se to inilo nemoguim, naroito kad se radilo o Tung Chiju. Nuharoo je status prve supruge ovlastio da upravlja njegovim odgojem i obrazovanjem, to je mene izjedalo. Nae su svae oko Tung Chijeva odgoja prestale kada se on uspeo na tron, no moje ogorenje zbog loe pripremljenosti djeaka nastavilo je trovati na odnos. Nuharoo je rjeenje svog nezadovoljstva potraila u budizmu, dok je mene moje pratilo poput sjene. Duh mi je neprestano prkosio volji. Proitala sam knjigu koju mi je Nuharoo poslala, Pravila ponaanja za udovicu cara, no to mi nije puno pomoglo da postignem mir. Naposljetku, porijeklom sam s Wuhua, jezera raskone trave. Nisam se mogla pretvarati, premda sam se cijeli ivot trudila. Naui se biti mekana vrsta drveta, Orhidejo, uila me majka dok sam bila dijete. Iz komada mekanog drveta rezbare se kipovi Bude i boica. Iz onih tvrdih rade se daske za lijes. Imala sam crtai stol u svojoj sobi, s tintom, svjee umijeanom bojom, kistovima i riinim papirom. Svakoga dana poslije audijencije vraala sam se onamo i radila. Slike su bile za moga sina - darivala sam ih u njegovo ime. One su bile njegovi ambasadori i govorili u njegovo ime kad god bi situacija postala previe poniavajua. Kina je bila prisiljena moliti za produetak plaanja takozvane ratne kompenzacije, koje su nam nametnule strane sile. Slike su takoer pomogle ublaiti kivnost na moga sina zbog poreza na zemlju. Namjesnici nekoliko drava poruili su da su im podanici siromani i da ne mogu platiti. Carska je riznica odavno prazna, vapila sam u dekretima izdanima u sinovljevo ime. Prikupljeni je porez otiao u ruke stranih sila kako se njihove flote ne bi usidrile u naim vodama. Moj urjak, princ Kung, alio se da njegov novi Odbor za vanjske poslove vie nema gdje pohraniti vjerovnika pisma. Strane su flote vie puta zaprijetile da e ponovno uploviti u nae vode, upozorio je. Bila je to ideja mojeg eunuha An-te-haija da upotrijebim svoje slike kao poklone, kako bih dobila vrijeme, novac i razumijevanje.

~6~

An-te-hai mi je sluio od mojeg prvog dana u Zabranjenom gradu, kad mi je, kao trinaestogodinji momak, kradomice ponudio vode za moje suho grlo. Bio je to hrabar in kojim je stekao moju doivotnu odanost i povjerenje. Njegova je ideja bila briljantna i ja nisam stizala naslikati dovoljno slika. Jednu sam poslala kao roendanski dar generalu Tseng Kuo-fanu, najveem kineskom vojskovoi, koji je upravljao carskom vojskom. Htjela sam generalu dati do znanja da ga cijenim, iako sam ga nedavno bila degradirala u sinovo ime, pod pritiskom dvorskih promandurskih konzervativaca koji su sebe prozvali eljeznim eirima. eljezni eiri nisu mogli podnijeti injenicu da Han Kinezi marljivim radom postaju sve moniji. Htjela sam generalu Tsengu dati do znanja da mu ne elim zlo i da sam svjesna da sam mu nanijela nepravdu. Moj sin Tung Chih ne bi mogao vladati bez vas, bila je poruka slike koju sam mu poslala. Cesto sam se pitala sto je sprijeilo generala Tsieng Kuo-fana da se pobuni. Nije bilo teko izvriti dravni udar - imao je novac i vojsku. Prije sam mislila da je to samo pitanje trenutka. E sad je dosta, mogla sam zamisliti kako govori jednog dana, a moj bi sin pao u nemilost. Potpisala sam se finom kaligrafijom. Iznad potpisa sam stavila svoj peat u crvenom tuu. Imala sam kamene peate raznih veliina i oblika. Neke sam peate dobila od supruga, a ostatak je opisivao moje titule: Carica Kine, Carica Svete dobrote, Carica Zapadne palae. Carica Tzu Hsi bio je onaj koji sam najee koristila. Ti su peati bili vani kolekcionarima. Da bi se djelo kasnije lake prodalo, izostavljala sam svoje ime u posveti, ukoliko ga ne bi zatraili. Juer me An-te-hai obavijestio da se mojim slikama podigla cijena. Vijest mi je donijela malo veselja. Puno bih radije provodila vrijeme s Tung Chihom nego slikala pod prisilom. Svima koji su promotrili moje slike bile su jasne njihove mane. Iz mojih poteza kistom vidjelo se da mi nedostaje prakse, usprkos talentu. Moja upotreba tua otkrivala je da sam tek poetnik. Priroda slike na riinom papiru ne doputa greke, to je znailo da sam mogla satima raditi na crteu, do kasno u no, i onda sve unititi jednim loim potezom. Nakon to sam mjesecima radila sama, unajmila sam uiteljicu slikanja iji je posao bio da prikrije moje greke. Moji su motivi bili pejzai i cvijee. Slikala sam i ptice, obino u paru. Smjetala sam ih u sredinu okvira. Sjedile bi na istoj grani, ili odvojeno, kao da razgovaraju. U okomitim kompozicijama, jedna bi ptica sjedila na gornjoj grani i gledala prema dolje, dok bi druga bila na donjoj i gledala prema gore. Najvie sam vremena posveivala perju. Ruiasta, naranasta i utozelena bile su moje omiljene boje za perje. Ton je uvijek bio topao i vedar. An-te-hai je predloio da slikam boure, cvjetove lopoa i krizanteme. Rekao mi je da sam dobra u tome, no ja sam znala da je pritom mislio da e se tako lake prodati.

~7~

Uiteljica slikanja nauila me trik kako da peate iskoristim za prikrivanje greaka. Kako sam posvuda imala greke, vie sam peatila slike. Kada bih bila nezadovoljna i htjela krenuti ispoetka, An-te-hai bi me upozorio da koliina treba biti moj cilj. Pomogao mi je da peate uinim zanimljivima. Kada djelo vie ne bih mogla spasiti, uiteljica bi nastavila posao. Moja je uiteljica uglavnom radila na pozadinama. Loe bi dijelove prekrila liem i granama, a istaknula bi moje ptice i cvijee. ovjek bi pomislio da su kraj njezinih finih poteza moji sramota, no ona se sluila svojom vjetinom samo da unese harmoniju u glazbu. Njezino je umijee spasilo moje najgore slike. Bilo ju je zabavno gledati kako se brino trudi oponaati moje amaterske poteze. Dok sam slikala misli bi mi esto odlutale na sina. Nou sam se teko koncentrirala. Zamiljala sam Tung Chihovo lice dok spava i pitala se o emu sanja. Kada bih postala oajna od elje da ga vidim, odloila bih kist i otrala u Tung Chihovu palau, etiri dvorita dalje od moje. Nisam mogla ekati da An-te-hai upali lampione, nego bih urila kroz mrak, zabijajui se i udarajui o zidove i lukove sve dok ne bih stigla do djetetovog kreveta. Tada bih gledala svog usnulog sina kako die i milovala ga po glavi rukom umrljanom tuem. Kada bi sluga upalio svijee, uzela bih jednu od njih i drala je blizu sinovog lica. Pogledom bih prelazila preko njegova lijepog ela, kapaka, nosa i usana. Sagnula bih se i poljubila ga. Oi bi mi zasuzile kada bih uoila slinost s njegovim ocem. Sjetila bih se vremena kada smo car Hsien Feng i ja bili zaljubljeni. Najdrai mi je trenutak jo uvijek bio onaj kada sam ga slatko muila traei od njega da zapamti moje ime. Ne bih ostavila Tung Chiha sve dok me An-te-hai ne bi pronaao, praen dugom povorkom eunuha, od kojih je svaki nosio divovski crveni lampion. Moja uiteljica moe slikati umjesto mene, govorila bih An-te-haiju. Nitko nee saznati da nisam osobno stavila peat. Ali vi ete znati, gospodarice, tiho bi odgovarao eunuh i pratio me natrag do palae.

~8~

2 Umjesto da itam Tung Chihu u hladu svog dvorita, potpisala sam edikt o smrtnoj kazni dvojice vanih ljudi. Bilo je to 31. kolovoza 1863. godine. Uasavala sam se tog trenutka jer nisam mogla prestati misliti o tome to moj potpis nosi njihovim obiteljima. Prva osoba bio je Ho Kui-ching, namjesnik pokrajine Che-kiang. Ho je bio dugogodinji prijatelj moga mua. Upoznala sam ga kao mladia, kada je postigao najviu ocjenu na ispitu za dravnu slubu. Na sveanost sam dola s muem, koji ga je odlikovao titulom Jin-shiha, osobe vrhunskih postignua. Koliko se sjeam, Ho je bio skroman ovjek. Imao je duboko usaene oi i isturene zube. Moj je suprug bio zadivljen irinom njegovog znanja iz filozofije i povijesti, i Hoa je prvo postavio za gradonaelnika Hangchowa, vanog grada na jugu, a nekoliko godina kasnije za namjesnika Chekianga. Ve s pedeset godina bio je vii namjesnik nadlean za sve pokrajine sredinje Kine. Ho je stekao i vojne ovlasti. Bio je vrhovni zapovjednik carskih snaga u junoj Kini. Iz Hoovog se dosjea vidjelo da je optuen za zanemarivanje svojih dunosti, zbog ega smo izgubili nekoliko pokrajina za vrijeme tajpinkih pobuna. Naredio je svojim ljudima da otvore vatru na lokalno stanovnitvo, dok je on planirao bijeg. Odbila sam njegov zahtjev da ponovno razmotrim sluaj. inilo se da ne osjea ni aljenje ni krivnju zbog smrti i patnje tisua obitelji koje je napustio. Ho i njegovi prijatelji na dvoru poricali su injenicu da je moj mu prije svoje smrti osobno naredio da se Hou odrubi glava. Jak otpor s kojim sam se kasnije susrela pokazao mi je koliko sam ranjiva. Hoov sam zahtjev shvatila kao izravnu prijetnju vladavini moga sina. Princ Kung bio je meu rijetkima koji su stali na moju stranu, iako me i on neprestano podsjeao da nemam podrku dvora. Nisam oekivala da e moje neslaganje s dvorom prerasti u sinovu i moju borbu za opstanak. Bila sam svjesna da je Hoovo ponaanje odraz ponaanja namjesnika mnogih drugih pokrajina. Izazvala bih beskrajno puno nevolja da nisam nastavila sa suenjem. Za nekoliko tjedana primila sam peticiju sa zahtjevom da ponovno razmotrim sluaj. Peticiju je potpisalo sedamnaest visokih ministara, namjesnika i generala koji su tvrdili da je Ho nevin i traili od Njegovog mladog velianstva da odbaci optube. Zamolila sam princa Kunga da mi pomogne istraiti prolost svih potpisnika peticije. Podaci koje mi je Kung ubrzo donio pokazali su da je namjesnik Ho sve njih, bez iznimke, ili osobno promaknuo na njihove poloaje, ili ih je preporuio. Tung Chih i ja sjedili smo i sluali kako se strane nabacuju dokazima. Moj je sin bio umoran i vrpoljio se na svom velikom prijestolju. Sjedila sam iza njega, malo ulijevo, i stalno sam ga morala podsjeati da se uspravi. Da bi Tung Chih bio u razini vie od stotine ministara ispred sebe, njegovo je prijestolje bilo postavljeno na platformu. Mogao ih je sve vidjeti i svi su isto tako mogli vidjeti njega. Njegovim podanicima nije bilo lako

~9~

gledati u Sina Neba. Pokuala sam ubrzati sasluanje tako da se moj sin moe otii igrati. Sedmogodinjem djetetu ono je bilo muenje, makar on bio Sin Neba. Veinom glasova utvreno je da Hoov propust nije onakav kakvim se ini namjesnik nije kriv. Ministar financija pokrajine Jiang-hsi je svjedoio: Traio sam od namjesnika Hoa da doe i pomogne mi uvati moju dravu. Umjesto da ga se proglasi dezerterom, trebalo bi ga smatrati junakom. Tung Chih je izgledao zbunjeno i htio je otii. Ispriala sam se u ime svog sina i nastavila sama. Nisam poputala, osobito nakon to sam saznala da je Ho pokuao unititi dokaze i da je maltretirao svjedoke. Princ Kung je napustio proces nakon mune viednevne rasprave, uz izgovor da e radije cijeli sluaj prepustiti meni. Nastavila sam se boriti protiv dvora, koji je zauzvrat zatraio vjerodostojnijeg istraitelja. Imala sam osjeaj da sudjelujem u igri ija pravila ne shvaam. I nije bilo vremena da ih nauim. U sinovo ime pozvala sam generala Tseng Kuo-fana, Hoovog privremenog zamjenika. Dala sam mu do znanja da oajniki traim ljude koji e rei istinu i samo istinu. Zatraila sam od njega da provede novu istragu. Objasnila sam Tungu Chihu da smo njegov otac i ja oduvijek imali veliko povjerenje u potenje generala Tsenga. Kako bih zadrala njegovu panju, ispriala sam mu priu o prvom susretu Tsenga i cara Hsien Fenga i kako se junaki vojskovoa prestravio kada ga je car zamolio da objasni zato je dobio nadimak Tseng glavorezac. Tung Chiha su zabavile prie o Tsengovim podvizima pa me pitao je li general Mandurac. Nije, on je Han Kinez. Iskoristila sam priliku da se vratim na temu. Vidjet e kako je dvor nesklon Han Kinezima. Dok god se bori i pobjeuje za mene, odgovorio je moj sin, nije me briga koje je rase. Bila sam ponosna na njega i odgovorila sam: Zato si ti car. Dvor je prihvatio moje imenovanje Tseng Kuo-fana, to me navelo na pomisao da netko sigurno vjeruje da je Tseng korumpiran. Postavila sam uvjet da Tsengova otkria budu dostupna javnosti. Za mjesec dana Tseng je svoja otkria iznio pred okupljenim dvorom, to me veoma razveselilo: Iako moji istraitelji nisu mogli doi ni do kakvih preostalih pisanih dokumenata nakon to su Taipinzi zapalili namjesnikovu palau, jo uvijek stoji da namjesnik Ho Kuiching nije ispunio dunost i branio svoje pokrajine. Dekapitacija nije neprimjerena kazna, jer je u skladu sa zakonom carske vlade. Jesu li ga njegovi podreeni nagovorili na dezerterstvo, po mom je miljenju sasvim nevano. U sudnici je nastao muk nakon itanja izjave Tseng Kuo-fana. A ja sam znala da sam pobijedila.

~ 10 ~

Mrzila sam to ja moram biti ta koja e dati nalog za smaknue. Moda nisam bila toliko predana budistica kao Nuharoo, ali vjerovala sam u Budino uenje da ubojstvo umanjuje ovjekovu vrijednost. Taj straan in poremeuje unutranju ravnoteu i skrauje ivotni vijek. Naalost, nisam mogla izbjei izvrenje kazne, Sljedei ovjek kojemu se sudilo bio je general Sheng Pao, koji nije bio samo moj osobni prijatelj, nego je dao i znaajan doprinos dinastiji. Bdjela sam nad njegovim sluajem, premda nijednom nisam posumnjala u svoje postupke. Stabla ispod mog prozora divlje su se povijala u iznenadnoj oluji, poput golih ruku koje oajniki trae pomo. Natopljene kiom i izudarane vjetrom, grane su se slomile i pale na ute opeke krova moje palae. Veliko stablo magnolije u dvoritu ove je godine ranije poelo cvjetati, a oluja e sigurno unititi njezin cvat. Bila je pono, a ja sam promatrala kine kapi kako liju niz prozorska stakla i razmiljala o Sheng Paou. Nikako se nisam mogla pripremiti. Misli mi nisu mogle utiati unutarnji glas: Orhidejo, da nije bilo Sheng Paoa, ne bi bila iva. Sheng Pao je bio neustraiv mandurski barjaktar, odvaan vojnik koji je odrastao u siromatvu i uzdigao se vlastitim radom. Godinama je bio vrhovni zapovjednik sjevernih carskih snaga i imao je velik utjecaj na dvoru. Njegovi su ga se neprijatelji toliko bojali te bi na sam spomen njegovog imena svaki tajpinki pobunjenik zadrhtao. General je volio svoje vojnike i mrzio je rat, jer je znao njegovu cijenu. Odluivi pregovarati s voama pobune, uspio je povratiti mnoge pokrajine bez upotrebe sile. Sheng Pao je stao na moju stranu u mom okraju s bivim visokim savjetnikom Su Shunom 1861. godine. Prevrat koji se dogodio nakon smrti mog supruga bio je odluujui trenutak za mene, a Sheng Pao je bio jedini pripadnik vojske koji mi je ponudio pomo. Problemi sa Shengom Paom poeli su nakon mojeg povratka iz carskog lovita Jehola u Peking s truplom supruga, cara Hsien Fenga. Za nagradu to mi je sluio, unaprijedila sam generala, osiguravi mu nenadmanu mo i bogatstvo. Meutim, ubrzo su iz svih krajeva zemlje poele stizati pritube na njegovo zlostavljanje stanovnitva. Pisma su prvo bila dostavljena Odboru za rat Nitko se nije usudio samostalno se suprotstaviti Sheng Paou. Princ Kung je zanemario pritube nadajui se da e se Sheng Pao obuzdati. Uzalud se nadao. Dalo se ak naslutiti kako se od mene oekuje da zatvorim oi jer je Sheng Pao bio previe vaan. Trudila sam se biti strpljiva, no dolo je do toga da je u pitanje doveden autoritet mog sina kao vladara. Otila sam princu Kungu i traila od njega da podigne optunicu protiv Sheng Paoa. Istraitelji princa Kunga otkrili su da je general preuveliao broj rtava kako bi dobio dodatnu odtetu. Lagao je takoer o pobjedama kako bi svojim asnicima zajamio unapreenja. Sheng Pao je traio da mu dvor ispuni sve zahtjeve. Ubiranje

~ 11 ~

mjesnog poreza za vlastite potrebe postala mu je uobiajena praksa. Bilo je poznato da je prekomjerno uivao u alkoholu i prostitutkama. Drugi namjesnici poeli su slijediti Sheng Paov primjer. Neki od njih su prestali plaati carski porez. Vojnike se dresiralo da budu odani namjesnicima, a ne caru Tung Chihu. Na ulicama Pekinga sve se ee ulo: Nije Tung Chih kineski car, ve Sheng Pao. Raskono Sheng Paovo vjenanje bila je najnovija vijest. Kao i injenica da je mladenka bila biva supruga poznatog tajpinkog pobunjenikog voe. U zoru se sunce probilo kroz oblake, ali kia nije stala. Magla se digla u dvoritu, penjui se uz drvee poput bijelog dima. Sjedila sam u svojoj stolici, ve odjevena, kada je uao moj eunuh An-te-hai i uzbueno najavio: Moja gospo, Yung Lu je ovdje. Izgubila sam dah kad sam ga vidjela. Visok i snaan u svojoj klanskoj odori, Yung Lu je uao u sobu. Pokuala sam ustati da ga pozdravim, ali sam osjetila slabost u nogama pa ostadoh sjediti. An-te-hai je donio utu barunastu prostirku i stao izmeu nas. Bez urbe, stavio je prostirku na oko metar od moje stolice. Bio je to dio obaveznog rituala pri svakom susretu s caricom udovicom drugu godinu nakon razdoblja tugovanja. Pravilo se inilo smijenim, jer smo se Yung Lu i ja vidjeli mnogo puta na audijencijama, mada smo bili prisiljeni ponaati se kao stranci. Ritual nas je trebao podsjetiti na distancu izmeu carskog mukarca i ene. Sada su ve moji eunusi, sluge i dvorske dame bili poredani uz zid prekrienih ruku. Promatrali su An-te-haija i njegovu predstavu. Tijekom godina, postao je majstor iluzije. Yung Lu i ja bili smo njegovi glumci u lukavoj drami skretanja pozornosti. Yung Lu je kleknuo na prostirku, lagano kucnuo elom o pod i zaelio mi dobro zdravlje. Ustanite, rekla sam. Kada je ustao, An-te-hai je polako odvukao prostirku, privlaei svu pozornost na sebe dok smo Yung Lu i ja razmjenjivali poglede. Posluili su nam aj dok smo sjedili nepomino kao dvije vaze. Poeli smo priati o posljedicama suenja namjesniku Hou i razmijenili miljenja o nadolazeem sluaju Sheng Paoa. Yung Lu me je uvjeravao da sam donijela ispravne odluke. Misli su mi letjele dok sam sjedila kraj svoje ljubavi. Nisam mogla zaboraviti to se dogodilo etiri godine ranije u grobnici Hsien Fenga, gdje smo proveli nae jedine intimne trenutke. eznula sam da saznam sjea li se Yung Lu tog dogaaja kako ga se ja sjeam. Nita na njegovom licu nije to pokazivalo. Prije nekoliko dana na audijenciji kad me je pogledao ravno u oi, posumnjala sam se da je izmeu nas ikad bilo strasti. Kao udovica cara Hsien Fenga, nisam mogla pomiljati na budunost s mukarcem. No moje

~ 12 ~

je srce odbijalo ostati u svojoj grobnici. Zbog svojeg poloaja zapovjednika stjegonoa, Yung Lu je stalno izbivao iz prijestolnice. Neovisno o svojim trupama, odlazio je onamo gdje je bio potreban i brinuo se da kineska vojska ispuni svoju dunost prema carstvu. Kako je bio ovjek od akcije, takav mu je ivot odgovarao; bio je vojnik i drutvo vojnika bilo mu je drae od onog dvorskih ministara. Za Yung Luovih estih izbivanja lake sam podnosila svoju enju. Tek kad bi se vratio, shvatila bih dubinu svojih osjeaja. Najednom je bio kraj mene, izvjetavao o nekom hitnom problemu ili nudio savjet u kljunom trenutku. Znao je tjednima ili mjesecima ostati u prijestolnici i za to je vrijeme savjesno posjeivao dvor. Samo sam u tim razdobljima mogla rei da me dnevne audijencije vesele. Osim na audijencijama, Yung Lu me izbjegavao. Bio je to njegov nain da me zatiti od glasina i traeva. Kad god bih izrazila elju da se nasamo vidimo, on bi to odbio. Svejedno sam neprestano slala An-te-haija k njemu. Htjela sam Yung Luu dati na znanje da je eunuh tu kako bi ga poveo kroz stranja vrata dvorane za audijenciju i uveo moju odaju. Iako me Yung Lu uvjerio da sam donijela pravu odluku u vezi sa Sheng Paom, jo uvijek sam bila zabrinuta. Istina, dokazi su govorili protiv njega, no general je imao puno saveznika na dvoru, meu kojima je bio i princ Kung, za kojeg sam primijetila da se dri na distanci. Kada je Sheng Pao napokon doveden u Peking, moj se urjak najednom ponovno pojavio, traei da se Sheng Paoa protjera umjesto da ga se pogubi. Ponovno sam podsjetila Kunga da je nalog za pogubljenje Sheng Paoa izvorno dao car Hsien Feng. Princ Kung je ostajao pri svom. Moju je upornost doivio kao svojevrsnu objavu rata. Osjeala sam se ranjivo i uplaeno kada su iz dalekih krajeva Kine stigle peticije za osloboenje Sheng Paoa. Yung Lu je ponovno stao u moju obranu i smirio me. Dao mi je hrabrosti i sabranosti za razmiljanje. Malo tko je znao da je Yung Lu imao svoje razloge zbog kojih je prieljkivao smrt Sheng Paoa: Yung Lu se razbjesnio kad je Sheng Pao poklao ranjene vojnike. Za Yung Lua, bila je to stvar principa. Moja je strategija bila jednostavna: uvjerila sam Sheng Paove podreene da mu neu odrubiti glavu, ako veina njih vjeruje da zasluuje ivjeti. Promijenila sam i pravila tako da lanovi Sheng Paova klana ne budu kanjeni skupa sa svojim voom. Osjetivi olakanje, mogli su glasati srcem, i eljeli su Sheng Paovu smrt. Sheng Pao je poslan pred Odbor za kazne, gdje je smaknut po kratkom postupku. Preplavio me osjeaj tuge i neuspjeha. Noima sam sanjala isti san: otac stoji na stolcu na kraju mranog hodnika, okruen visokim zidovima. Odjeven je u svoju sivu pamunu pidamu i pokuava zabiti avao u zid. Strahovito je mrav, kosti mu se naziru kroz

~ 13 ~

kou. Stoji na klimavom stolcu, bez jedne noge. Zovem ga i on se okrene, ukoenog vrata. Prua lijevu ruku prema meni i otvara dlan. Dlan je pun ravih avala. Nisam se usudila dati san na tumaenje, jer u kineskoj mitologiji zahrali avli predstavljaju grinju savjesti i kajanje. Ne bih uspjela u svome naumu bez Yung Luove pomoi. Moji osjeaji prema njemu s vremenom e se produbiti, no naa e tjelesna ljubav ostati sanjarija. Svakog sam dana osjeala odsutnost mukarca u svom ivotu. Ipak, vie me brinuo moj sin. Prije gotovo deset godina izgubila sam supruga, a moj je sin izgubio oca. Za mene je to bila dvostruka tragedija. To je znailo da Tung Chih mora preuzeti punu odgovornost svog poloaja i tako propustiti djetinjstvo. Radost bezbrinih dana nije mu bila suena. Premda je jo bio mali, ve sam u njemu primjeivala nemir koji je povremeno izbijao u munjevitim naletima bijesima. Tung Chihu je bila potrebna muka ruka da ga vodi. Tragedija je bila u tome to ga se tjeralo ne samo da prerano preuzme teku ulogu, nego nije imao ni prema kome oblikovati karakter i ponaanje. Na dvoru razdiranom politikim suparnitvom, malo je bilo onih koji su mu mogli nadomjestiti oca a da pritom nisu imali neku skrivenu namjeru. Yung Lu i princ Kung bili su mukarci za koje sam se nadala da e ispuniti tu ulogu. No sukob oko Sheng Paoa je to oteao. Yung Lu je uivao veliku popularnost sve dok nije stao na moju stranu. Otada je njegov utjecaj postao upitan. A ja u ubrzo osjetiti koliko mi je duboko princ Kung zamjerio to sam ga nadmudrila i oduzela ivot njegovu starom savezniku.

~ 14 ~

3
Oekivala sam sukob s namjesnikom Ho Kui-chingom i generalom Sheng Paom, ali nisam oekivala da u se morati sukobiti sa svojim urjakom, princom Kungom. ivoti su nam se kroz sve ove godine toliko isprepleli, da nisam bila spremna na raskid naeg odnosa. Od krize koja je uslijedila nakon smrti mog supruga u Jeholu, bio mi je vaan, ak i kljuan saveznik. Kad je dvor pobjegao pred najezdom strane vojske, Kung je ostao u Pekingu s poniavajuim zadatkom da pregovara s okupatorima. Kad se visoki savjetnik Su Shun pokuao dokopati vlasti na dvoru u izgnanstvu s one strane Velikog zida, Kung je jo uvijek bio u Pekingu i mogao je nesmetano organizirati protuudar. On je bio najzasluniji to smo se Nuharoo, ja i mali Tung Chih spasili. I bili smo prijatelji - ili sam ga samo voljela i inilo mi se da shvaam njegove motive. Bio je veoma darovit ovjek i uvijek sam smatrala da je sposobniji od svog brata koji je zavrio na prijestolju. Rezerviraniji i discipliraniji od Hsien Fenga, princ Kung se moda inio hladnim, ali se barem nije preputao gorini. Time je stekao moje potovanje, kao i potovanje veine dvora. Oduvijek sam mislila da radi za dobrobit Kine, a ne za svoje sebine ciljeve. No bila su to teka vremena. Nalazili smo se u vrtlogu unutarnjih sukoba i vanjskih prijetnji, a napetost je stvorila otrovno ozraje u kojemu su dvorske frakcije spletkarile jedna protiv druge. Polako je postajalo sve jasnije da nas Kung redovito zaobilazi u voenju dvorskih poslova. Upravo se to dogodilo u Jeholu, kad je manipulativni Su Shun inzistirao da se Nuharoo i ja ne zamaramo dvorskim poslovima, nego da ih radije prepustimo mukarcima. Princ Kung je Nuharoo i meni na sve mogue naine davao do znanja kako eli da mu budemo urjakinje, a ne politiki partneri. Istina je da nam kao enama manjka znanja o stranim silama, rekla sam, ali to ne znai da se naa prava trebaju zanemariti. Princ Kung se nije potrudio suoiti s nama, nego nas je naprosto nastavio zaobilaziti. Pokuala sam nagovoriti Nuharoo da se zajedno pobunimo, no nju to nije zanimalo. Predloila je da oprostim princu Kungu i prijeem preko toga. Obiteljska nam je dunost ouvati sklad, rekla je smijeei se. Kako nisam dobivala dnevna izvjea, nisam imala nikakvu ideju o tome to se dogaa. Osjeala sam se slijepo i gluho kad se od mene trailo da na audijenciji donesem odluku. Princ Kung je naveo strance da misle kako smo Nuharoo i ja puke figure. Umjesto da svoje ponude propisno iznose Tung Chihu, strane su se sile obraale princu Kungu.

~ 15 ~

Tung Chih je imao skoro dvanaest godina kad je situacija s Kungom postala nepodnoljiva. Trebao je potpuno preuzeti ulogu cara za svega nekoliko godina - pod uvjetom da mu ta uloga jo uvijek bude dostupna. Na audijencijama nije bio svjestan sukoba koji se odvijao odmah ispod povrine, ali je osjeao moju nelagodu. Vea napetost meu nama bila mu je samo jo jedan razlog da izbjegava svoje dunosti. Dok je Tung Chih sjedio i lupkao nogom, ili zurio u prazno do zavretka audijencije, meni je preostajalo samo da gledam u okupljene ministre, plemie i podanike, i osjeam kako sam iznevjerila svog sina. Shvatila sam da mi Nuharoo nee pruiti potporu ako je ne uvjerim da ima puno toga za izgubiti. Moj bi sin bio car samo na papiru, dok bi zapravo vladao njegov stric. Ljudi koji su se protivili smaknuima namjesnika Hoa i generala Sheng Paoa bili su Kungovi prijatelji. Kazne su izvrene zahvaljujui mojoj upornosti, ali mi je postalo jasno koliko e velik biti moj krvavi dug. Nepripremljene i esto bez rijei, Nuharoo i ja doputale smo princu Kungu da vodi audijencije kao da mi ne postojimo. Omalovaavanje je bilo toliko oigledno da nas je dvor ubrzo poeo otvoreno ignorirati. Yung Lu je strahovao da e se i vojska povesti za njihovim primjerom. Znala sam da se moram izboriti za sebe i Tung Chiha i da to moram uiniti brzo. Kad je nii slubenik iz grada na sjeveru poslao pismo alei se na princa Kunga, osjetila sam da je kucnuo as. Za dva sata sastavila sam edikt u kojem sam izloila sluaj princa Kunga. Napisala sam ga paljivo i drala se injenica, izbjegavajui nepotrebno blaenje mog urjaka. Zatim sam uinila ono to mi je bilo najtee: pozvala sam sina i pokuala mu objasniti to kanimo uiniti. Tung Chih je bio zbunjen i gledao me irom otvorenih oiju. Djelovao mi je tako mlado, tako nezatieno, ak i u svojoj velianstvenoj svilenoj odori ukraenoj carskim simbolima. Nisam ga htjela uplaiti i srce mi se ispunilo tugom. Pa ipak, bilo mi je vano da shvati. Tada sam, u ime svog sina, pozvala princa Kunga. Na audijenciji je nastala grobna tiina kada je Tung Chih proitao edikt koji sam napisala i stavila mu u ruke. inilo se da je dvor zateen ediktom, jer se nitko nije usprotivio optubama. Prethodnu sam no uspjela nagovoriti Nuharoo da stane na moju stranu, premda nije prisustvovala objavi. U ediktu sam nabrojala niz zakona koje je Kung prekrio. Imala sam jake argumente i vrste dokaze. Moj urjak nije imao drugog izbora nego da prizna poinjena nedjela. Ponizila sam princa Kunga oduzevi mu sve funkcije i titule. Iste veeri zatraila sam od Yung Lua da osobno razgovara s njim. Yung Lu je objasnio Kungu da mu je jedini izbor udruiti se sa mnom. im se javno ispriate, obeao je Yung Lu u moje ime, Njezino velianstvo vratit e vam sve funkcije i titule. Neprijatelji princa Kunga veliali su me jer sam uklonila opasnu zvijer. Preklinjali

~ 16 ~

su me da mu ne vratim stari poloaj. Uope im nije bilo jasno to elim od princa Kunga. Nije im bilo na kraj pameti da sam ga kaznila jer je to bio jedini nain da ponovno suraujemo. Samo sam traila da se sa mnom ravnopravno postupa. Kako bih zaustavila glasine da smo princ Kung i ja neprijatelji, izdala sam novi edikt kojim sam Kungu omoguila da uini ono o emu je dugo sanjao - otvori elitnu akademiju, Carsku kolu prirodnih znanosti i matematike. Tung Chih se alio da ga boli trbuh i izostao je s jutarnje audijencije. Rekla sam Ante-haiju da ga poslijepodne obie. Moj je sin te godine navravao trinaestu, a car je bio ve sedam godina. Shvaala sam zato mrzi svoje obaveze i koristi svaku priliku da pobjegne od njih, ali sam ipak bila razoarana. Nisam mogla prestati razmiljati o Tung Chihu dok sam sjedila na prijestolju i sluala Yung Lua kako ita Tseng Kuo-fanovo izvjee o zamjenama za namjesnika Hoa i generala Sheng Paoa, koje jo nisu bile pronaene. Stajalo me truda da se koncentriram. Neprestano sam pogledavala prema vratima i nadala se da e najaviti mog sina. Najzad je stigao. Pedeset je ljudi kleknulo da ga pozdravi. Tung Chih je krenuo prema prijestolju a da nije ni kimnuo glavom. Moj se lijepi djeak prvi put obrijao. U posljednje vrijeme naglo je narastao. Njegove sanjive oi i blagi glas podsjeali su me na njegovog oca. Pred dvorom se drao samouvjereno. No ja sam znala da je njegov nemir samo nastavio rasti. Ostavljala sam Tung Chiha samog veinu vremena jer mi je tako bilo nareeno. Nuharoo mi je jasno dala do znanja da joj je dunost upozoriti na careve potrebe. Tung Chihu se mora pruiti prilika da odraste bez iije pomoi. Dvor je tekom mukom obuzdavao divlju narav Tung Chiha. Na kraju su doveli sina princa Kunga, Tsai-chena, da mu pravi drutvo u uenju. Iako nisam sudjelovala u toj odluci, impresioniralo me Tsai-chenovo lijepo ponaanje i laknulo mi je kad sam vidjela da su se dva djeaka odmah sprijateljila. Tsai-chen je bio dvije godine stariji od Tung Chiha i njegovo je iskustvo s vanjskim svijetom opinilo mladog cara koji nije smio zakoraiti izvan Zabranjenog grada i koji bi sve uinio da izvue kakvu priu iz Tsai-chena. Djeaci su dijelili interes i za kinesku operu. Za razliku od Tung Chiha, Tsai-chen je bio snaan i krupan djeak. Bio je strastveni jaha. Nadala sam se da e pod utjecajem svog prijatelja moj sin prihvatiti tradiciju stjegonoa, drevne obiaje mandurskih ratnika koji su osvojili Kinu dva stoljea ranije. Nae su obiteljske slike prikazivale mandurske ratnike kako sudjeluju u u godinjim aktivnostima: borilakim vjetinama, utrkama konja, jesenjem lovu. est narataja mandurskih careva prenosilo je tu tradiciju, sve do mog supruga Hsien Fenga. Ostvario bi mi se san da jednog dana vidim Tung Chiha kako se penje na svog konja. Veeras putujem u Wuchang. Yung Lu je stajao preda mnom. Zato? pitala sam, uznemirena iznenadnom vijeu.

~ 17 ~

Vojskovoe u pokrajini Jiang-hsi zatraili su pravo da upravljaju privatnom vojskom. Zar je ve nemaju? Imaju, ali ele formalnu dozvolu dvora, odgovorio je Yung Lu. I, naravno, ne samo da ele izbjei plaanje poreza, nego i oekuju dodatna sredstva od drave. To je gotova stvar. Okrenula sam glavu. Car Hsien Feng je davno odbio taj prijedlog. Vojskovoe se kane pobuniti protiv Tung Chiha, Vae velianstvo. Kako to mislite? Sprema se ustanak. Pogledala sam Yung Lua i shvatila. Moete li to prepustiti Tseng Kuo-fanu? Nerado sam putala Yung Lua da ode na granicu. Vojskovoe e ozbiljnije razmisliti o posljedicama budu li znali da izravno imaju posla s vama. Je li to Tseng Kuo-fengova ideja? Jest. General je predloio da iskoristite svoje nedavne pobjede na dvoru. Tseng Kuo-fan eli da prolijem jo krvi, rekla sam. Yung Lu, general Tseng bi htio da preuzmem njegov nadimak 'glavo-rezac', ako su se na to odnosile moje nedavne pobjede. Ne svia mi se ta pomisao. Zastala sam a glas mi je zadrhtao od emocija. elim da me vole. Ne da me se boje. Yung Lu je odmahnuo glavom. Slaem se s Tsengom. Vi ste jedina osoba koje se vojskovoe danas boje. Ali vi znate kakvo je moje miljenje. Znam. Ali mislite na Tung Chiha, Vae velianstvo. Pogledala sam ga i kimnula. Dopustite mi da odem tamo i raistim stvari radi Tung Chiha, rekao je. Opasno je da idete tamo. Postala sam nervozna i poela sam brzo govoriti. Trebam vau zatitu ovdje. Yung Lu je objasnio da je ve sve sredio i da u biti zatiena. Nisam se mogla natjerati da se pozdravim s njim. Ne pogledavi me, zatraio je moj oprost i nestao.

~ 18 ~

4
Bilo je proljee 1868. godine i zemlja je bila natopljena kiom. Plavi zimski tulipani u mom vrtu poeli su trunuti. Imala sam trideset i etiri godine. Noi su mi bile ispunjene zvucima cvraka. Miris tamjana dolebdio je iz dvorskog hrama gdje su ivjele starije konkubine. Bilo je udno kako ih jo uvijek nisam sve poznavala. Posjeti u Zabranjenom gradu bili su iskljuivo ceremonijalni. Dame su provodile dane rezbarei tikve, uzgajajui svilene bube i vezui. Na njihovim su vezovima bila prikazana djeca i stalno sam dobivala odjeu koju su te ene pravile za mog sina. Prialo se da je mlade supruge mog mua, dame Mei i Hui, snalo tajanstveno prokletstvo. Razgovarale su s mrtvima i uporno tvrdile da su im glave itavo proljee natapane kiom. Kako bi dokazale svoju tvrdnju, skidale su ukrase s glave i pokazivale eunusima na kojem je mjestu voda procurila do korijena njihove kose. Za damu Mei se govorilo da je opinjena prizorima smrti. Naruila je nove plahte od bijele svile i danima ih je sama prala. elim da me umotaju u ove plahte kad umrem, rekla je dramatino. Vjebala je eunuhe kako da je umotaju u plahte. Ruala sam sama nakon dnevne audijencije. Vie nisam obraala panju na raskonu ponudu raznovrsne hrane i jela sam samo iz etiri zdjelice koje bi An-te-hai stavio pred mene. Obino nita drugo do povre, klice graha, piletinu sa sojom i dimljenu ribu. esto bih ila u etnju nakon veere, no te sam veeri otila ravno u krevet. Rekla sam An-te-haiju da me probudi za sat vremena jer imam vanog posla. Bila je jaka mjeseina i na zidu se mogla vidjeti kaligrafija pjesme iz jedanaestog stoljea: Koliko naleta vjetra i kie proljee podnese Prije povratka svom izvoru? Naalost Proljetno cvijee prerano vene Opale mu Latice Nemogue je izbrojati. Mirisna trava protee se Sve do horizonta Nijemo proljetno lie tek uti u pozadini. Pauine hvataju, ali Proljee nee zadrati. U mislima mi se javila slika Yunga Lua, i pitala sam se gdje je i je li na sigurnom. Gospodarice, uo se An-te-haijev apat, u kazalitu je guva, a predstava jo nije ni poela. Palei svijeu, eunuh mi se pribliio. O privatnom ivotu Vaeg Velianstva pria se u ajanama po cijelom Pekingu. Nisam htjela dopustiti da me to dira. Odlazi, An-te-hai.

~ 19 ~

Glasine govore o Yung Luu, gospodarice. Srcem mi je prola jeza, no nisam mogla rei da to nisam oekivala. Moji uhode kau da je va sin taj koji je pokrenuo glasine. Glupost. Eunuh se povukao prema vratima. Laku no, gospodarice. ekaj. Uspravila sam se na stolici. eli li mi rei da je moj sin izvor? To je samo glasina, gospodarice. Laku no. Ima li princ Kung prste u tome? Ne znam. Mislim da princ Kung ne stoji iza glasina, ali nije ih ni opovrgnuo. U tijelu sam iznenada osjetila slabost. An-te-hai, ostani asak, hoe li? Da, gospodarice. Ostat u dok ne zaspite. Moj sin me mrzi, An-te-hai. Ne mrzi vas. Mrzi mene. Njegovo se Mlado Velianstvo vie puta zareklo da e narediti da me ubiju. To nita ne znai, An-te-hai. Tung Chih je dijete. Time sam se i ja tjeio. Ali kad ga pogledam, znam da misli ozbiljno. Bojim ga se. I ja ga se bojim, a majka sam mu. Tung Chih vie nije dijete, gospodarice. Ve je radio muke stvari. Muke stvari? Kako to misli? Ne smijem vie nita rei, gospodarice. Molim te, An-te-hai, nastavi. Nemam jo injenice. Reci mi sve to zna. Eunuh je inzistirao da ga vie nita ne pitam, dok ne prikupi vie podataka. Otiao je, ne gubei ni trenutka. Cijelu sam no razmiljala o svom sinu. Pitala sam se je li princ Kung taj koji manipulira Tung Chihom kako bi mi se osvetio. Kung je navodno, nakon to se ispriao za svoje ponaanje, prekinuo svoje prijateljstvo s Yung Luom. Razili su se oko sluaja generala Sheng Paoa. Znala sam da Tung Chiha jo uvijek zbunjuje i ljuti moj postupak prema njegovom stricu. Princ Kung je bio figura najsrodnija ocu koju je imao i zamjerio mi je to je morao proitati optubu pred njim i cijelim dvorom. Moda je slabo shvatio znaenje proitanih rijei, ali mu nije promaklo ponienje u strievim oima kada su mu svi okrenuli lea. Znala sam da me moj sin krivi za to, kao i za tota drugo. Tung Chih je provodio sve vie vremena s Kungovim sinom, Tsai-chenom. Radovalo me to su u uzajamnom druenju pronali bijeg od pritisaka s dvora, makar privremeni. U mislima sam ih pratila u njihovim lutanjima po vrtovima palae i carskim parkovima. Veselilo me kad su se vraali rumenih lica. Osjetila sam da mi je sin postao samostalniji. No poela sam se pitati je li zaista posrijedi samostalnost ili samo izbjegava svoju majku koja ga podsjea na naporne dolaske na audijencije i tjera da radi stvari koje

~ 20 ~

ne eli raditi. Nisam znala kako da umirim njegov bijes osim da ga ostavim na miru i nadam se da e proi. Poeli smo se viati samo na audijencijama, to je jo vie produbilo moju usamljenost i uinilo moje noi duima. Sve sam ee razmiljala o starim konkubinama i udovicama iz dvorskog hrama i pitala se je li njihova sudbina ipak podnoljivija od moje. Kako bi me zatitio, Yung Lu je otiao na sam kraj carstva. Bila sam prezrena i neshvaena od dana Tung Chihovog roenja, na to sam se navikla. Znala sam da glasine i none more nee prestati sve dok Tung Chih ne proe slubenu ceremoniju ustolienja. Jedino to sam istinski eljela bilo je da ivim svoj ivot, no prilike da to ostvarim klizile su mi iz ruku. Nisam mogla naputiti svoje vladarske obaveze zbog sinove budunosti. Ali ostanak je podrazumijevao uplitanje u sukobe ije ishode nisam shvaala. Pitala sam se kako je Yung Luu na granici. Odluila sam prestati matati da smo ljubavnici, no moji su me osjeaji nastavili izdavati. U njegovom su odsustvu audijencije bile nepodnoljive. Znajui da nikad neu moi biti u Yungovom zagrljaju, zavidjela sam onima ije su usne izgovarale njegovo ime. On je bio najpoeljniji neenja u dravi i svaki se njegov korak pratio. Zamiljala sam kako mu je otira pred vratima istroen od posjeta provodadija. Da izbjegnem nezadovoljstvo, trudila sam se biti zaposlena i njegovala sam prijateljstva. Dala sam podrku generalu Tseng Kuo-fanu i njegovoj strategiji za obuzdavanje pobunjenih seljaka Taipinga. U sinovo ime estitala sam mu na svakoj pobjedi. Juer sam primila Lija Hunga-changa, novog mladog darovitog ovjeka, sljedbenika i suradnika Tseng Kuo-fana. Li je visok i naoit Kinez. Nikad nisam ula Tseng Kuo-fana da hvali nekoga onako kako je hvalio Li Hung-changa, a zvao ga je nepobjedivi Li. im sam ula Lijev naglasak, pitala sam ga je li iz Anhweija, moje pokrajine. Na moje veselje, odgovorio je potvrdno. Lokalnim mi je dijalektom objasnio da je porijeklom iz Hefeija, nedaleko od Wuhua, mog rodnog grada. Iz razgovora sam saznala da je, poput svog mentora Tsenga, u ivotu sve postigao sam. Pozvala sam Li Hung-changa na kinesku operu u mom kazalitu. Zapravo sam ga eljela bolje upoznati. Li je bio obrazovan ovjek koji je proao vojnu obuku i postao general. Pametno je poslovao i ve je bio meu najbogatijim ljudima u zemlji. Dao mi je do znanja da mu je novo podruje diplomacija. Pitala sam Lija to je radio prije svog dolaska u Zabranjeni grad. Odgovorio je da je gradio eljezniku prugu koja e se jednog dana protezati cijelom Kinom. Obeala sam mu da u doi na otvorenje njegove eljeznike pruge; zauzvrat sam traila da je produi do Zabranjenog grada. Uzbueno mi je obeao da e mi sagraditi postaju. Stvaranje prijateljstava izvan carskog kruga uznemirilo je princa Kunga. Jaz izmeu

~ 21 ~

nas ponovno se poeo poveavati. Oboje smo znali da na sukob nema veze s novaenjem talentiranih saveznika - jer ih je i on elio koliko i ja - nego s moi samom. Nisam htjela biti niija suparnica, svakako ne Kungova. Unato zbunjenosti i frustraciji, shvatila sam da se bitno razlikujemo u stavovima i da se to nee promijeniti. Razumjela sam Kungove interese, no nisam mu mogla dopustiti da vlada zemljom na svoj nain. Princ Kung vie nije bio liberalan i velikoduan ovjek kakav je bio kada sam ga upoznala. Prije je zapoljavao ljude na temelju njihovih zasluga i bio je jedan od najjaih zagovornika ravnopravnosti brojnih naroda Kine. Ne samo da je promicao Han Kineze, nego i strane zaposlenike, poput Engleza Roberta Harta, koji je godinama upravljao naom carinskom slubom. No nakon to su Han Kinezi zauzeli veinu mjesta na dvoru, princ Kung se poeo osjeati ugroenim i njegovi su se stavovi promijenili. Moji odnosi s ljudima poput Tseng Kuo-fana i Li Hung-changa samo su pogorali stvari. Princ Kung i ja smo se razilazili i u pogledu Tung Chiha. Nisam znala kako je princ Kung podigao svoju djecu, ali sam itekako bila svjesna da je Tung Chih jo uvijek nezreli djeak. S jedne sam strane prieljkivala da princ Kung bude strog, tako da Tung Chih ima koristi od svog zamjenskog oca. S druge strane, htjela sam da princ prestane ismijavati mog sina pred dvorom. Tung Chih moda ima slab karakter, rekla sam svom urjaku, ali je roen da postane kineski car. Princ Kung je otvoreno predloio da mi se ogranii mo na dvoru. Bila sam kriva za zloin prelaenja muko-enske granice. Uspjela sam suzbiti taj potez, ali je postajalo sve tee davati poloaje ljudima koji nisu bili Mandurci. Kungov otpor prema Han Kinezima poeo je imati negativne posljedice. Kineski su ministri shvaali moju muku i inili to su mogli kako bi mi pomogli, trpei uvrede svojih mandurskih kolega. Neuvaavanje na koje sam svakodnevno nailazila ubijalo me. Kada je princ Kung na audijenciji zatraio da ponovno zaposlim mandurske asnike koji su se ogrijeili o svoje dunosti, napustila sam prostoriju. Mandurci su poput neispravnih petardi koje nee prasnuti! sjeali su se ljudi mojih rijei. A otada su se one koristile protiv moga sina. Posljedice sam ja morala snositi: izgubila sam sinovu ljubav. Uinila si rtvu od princa Kunga! vikao je moj sin. Molila sam Nebo za snagu, jer sam vjerovala u ono to sam inila. Neka princa Kunga uzdrma injenica da me nije uspio zaustaviti. Rekla sam samoj sebi da se nemam ega bojati. Vodila sam dravu bez njega i nastavit u, jer mi je to dunost.

~ 22 ~

5
Era moga sina prozvana je slavnom Tung Chihovom renesansom, iako moj sin nije uinio nita ime bi zavrijedio takvu hvalu. Slavu mu je donio general Tseng Kuofan. Borio se s tajpinkim snagama od 1864. Uspio je ukloniti veinu pobunjenika do 1868. godine. Kako je Tseng bio moj izbor, ui mi je dvor nadjenuo nadimak stari buda zbog moje mudrosti. Generalu Tsengu sam iskazala zahvalnost nagradivi ga promaknuem. Na moje iznenaenje, on ga je odbio. Ne kaem da ne bih bio poaen, objasnio mi je Tseng u svom pismu. Veoma sam poaen. Ali ne elim da moji kolege u meni vide simbol moi. Bojim se da bi moje promaknue nahranilo pohlepu za vlau. Volio bih da se svaki general oko mene osjea ugodno i ravnopravno. elim da moji vojnici znaju da sam jedan od njih, da se borim za pravdu, a ne za mo ili ugled. U svom sam odgovoru napisala: Kao suvladarice, Nuharoo i ja samo elimo postii red i mir, a njih je nemogue postii bez vaeg vodstva. Ako ne prihvatite promaknue, neemo moi umiriti savjest. Tseng Kuo-fan je nerado pristao. Kao vii namjesnik pokrajina Jiang-hsu, Jiang-hsi i Anhwei, Tseng Kuo-fan je postao prvi Han Kinez koji je u rangu bio ravan Yung Luu i princu Kungu. Tseng je neumorno radio, ali je zadrao ono to bi drugi nazvali prevelikim oprezom. Drao se na distanci od prijestolja. Njegova je sumnjiavost bila tipina. Nebrojeno puta u dugoj povijesti Kine, od trenutka kad je neki moan general bio odlikovan, kovali su se planovi za njegovo ubojstvo. Posebno kada bi vladar strahovao da e mu general uzeti vlast. Tung Chih je poeo potpadati pod utjecaj Kungovog negativnog raspoloenja prema Han Kinezima. Preklinjala sam ih obojicu da promijene stav i pomognu mi vratiti Tseng Kuo-fanovo povjerenje. Mislila sam, bude li se Tseng brinuo za stabilnost, moj e sin prvi imati koristi od toga. U Tung Chihovo ime dala sam Tseng Kuo-fanu na znanje da u ga tititi; Kada mi je Tseng izrazio svoje sumnje, pokuala sam ga razuvjeriti - obeala sam mu da se neu povui dok moj sin ne bude dovoljno zreo da preuzme prijestolje. Uvjerila sam Tsenga da bez straha moe postupati prema svom nahoenju. Na moj poticaj, general je poeo planirati vee i ambicioznije bitke. Okupivi svoje snage na sjeveru, polako se kretao prema jugu dok nije formirao stoere blizu Ankinga, strateki vanog grada u Anhweiju. Tseng Kuo-fan je potom naredio svom bratu Tseng Kuo-quanu da stacionira vojsku ispred tajpinke prijestolnice Nankinga. An-te-hai je napravio kartu kako bih mogla pratiti Tsengovo kretanje. Karta je

~ 23 ~

izgledala kao umjetnika slika. An-te-hai je na nju stavio male zastave u boji. Vidjela sam kako Tseng alje man-durijskog generala Chou Tsung-tanga na jug da opkoli Hangchow, grad u pokrajini Chekiang. General Peng Yu-lin dobio je zadatak da osigura obalu rijeke Yangtze. Li Hung-chang, Tseng Kuo-fanov najpouzdaniji ovjek, trebao je blokirati neprijateljsku liniju povlaenja kod Soochowa. Zastave na karti svakodnevno su se mijenjale. Uoi Nove 1869. godine Tseng je pokrenuo veliki napad, zamotavi Taipinge poput proljetne rolice. Da dodatno uvrsti svoj poloaj, povukao je snage sa sjeverne strane Yangtzea. Posve ih je opkolio uz pomo Yung Lua, iji su vojnici prili sa stranje strane i presjekli tajpinku liniju opskrbe. Opsada je vrsta poput zaivene torbe, rekao je An-te-hai, isprsio se i zauzeo pozu slinu Tsengu. Nanking je pao! Pomicala sam zastavice kao figure na ahovskoj ploi. Poela sam u tome uivati. Na osnovu kretanja Tseng Kuo-fana, mogla sam pratiti kako mu radi um i oduevljavati se njegovom genijalnou. Danima sam sjedila za kartom, tamo sam jela svoje obroke i pratila novosti s ratita. Iz novijeg sam izvjetaja saznala da su Taipinzi povukli svoje posljednje snage iz Hangchowa. Strateki, bila je to kobna pogreka. Li Hung-chang je ubrzo opkolio preostalu vojsku kod Soochowa. Lijev saveznik, general Chou Tsung--tang, krenuo je u napad i zauzeo Hangchow. Pobunjenici su izgubili uporite. Carske su snage bile spremne i Tseng Kuo-fan je krenuo u napad. Tung Chih je klicao a Nuharoo i ja smo zaplakale kad je u Zabranjeni grad stigla vijest o konanoj pobjedi. Popeli smo se u nosiljke i krenuli do nebeskog oltara utjeiti duh Hsiena Fenga. Ponovno sam u ime Tung Chiha izdala dekret o odlikovanju Tseng Kuo-fana i ostalih generala. Nekoliko dana kasnije primila sam detaljno Tsengovo izvjee o pobjedi. Zatim se Yung Lu vratio u prijestolnicu. Na na uobiajeno tihi nain podijelili smo uzbuenje. Dok su nas dvorske dame i An-te-hai promatrali, Yung Lu mi je ispriao o svojoj ulozi u bitkama i hvalio Tseng Kuo-fanove zapovjedne sposobnosti. Zabrinuto mi je rekao da je Tseng gotovo posve izgubio vid od ozbiljne upale oka. Stanje mu se pogoralo zbog odgode lijeenja. Pozvala sam Tseng Kuo-fana na privatnu audijenciju im se vratio u Peking. U lepravoj svilenoj haljini i sa eirom ukraenim paunovim perom, kineski je general pao niice preda mnom. elo je zadrao na podu kako bi izrazio svoju zahvalnost. Dok je ekao da kaem ustanite, ustala sam ja i poklonila mu se. Zanemarila sam etiketu; uinilo mi se da tako trebam postupiti. Dajte da vas dobro pogledam, Tseng Kuo-fane, rekla sam sa suzama u oima. Tako mi je drago to ste se sretno vratili. Ustao je i krenuo prema stolici koju mu je donio An-te-hai. Na moje iznenaenje, to vie nije bio onaj vitalni mukarac od prije nekoliko

~ 24 ~

godina. Velianstvena haljina nije uspjela sakriti njegovu oronulost. Koa mu je bila mrtva i suha, a bujne obrve nalik grudama snijega. Imao je ezdesetak godina, ali ga je mala grba na leima inila deset godina starijim. Nakon aja predloila sam da se premjestimo u sobu za crtanje, gdje moe udobnije sjesti. Nije se pomaknuo sve dok mu nisam rekla da sam umorna od sjedenja na stolici i da me uljaju lea od dubokih rezbarija na drvetu. Nasmijeila sam se i rekla da je raskoni namjetaj u audijencijskoj sali dobar jedino za pokazivanje. Naime, Tseng Kuo-fan, ja vas jedva ujem. Pokazala sam na razdaljinu meu nama. Nije lako ni meni ni vama. S jedne strane, nepristojno je podizati glas. A opet, ne mogu podnijeti da vas ne ujem. Tseng je kimnuo i sjeo blie, s moje lijeve strane. Nije znao da sam se teko izborila za ovaj sastanak. lanovi mandurskog klana i princ Kung zanemarili su moj zahtjev da Tsengu odam poast privatnom audijencijom. Uvjeravala sam ih da bi mandurska dinastija propala da nije bilo Tseng Kuo-fana. Nuharoo je odbila stati na moju stranu kada sam od nje zatraila podrku. Poput ostalih, olako je shvatila Tseng Kuo-fana. Naposljetku sam je uspjela nagovoriti da podri poziv, no nekoliko sati prije sastanka opet je promijenila miljenje. Bila sam izvan sebe od bijesa. Nuharoo je popustila, ali je uzdahnula i rekla: Da barem ima kap carske krvi u sebi. Istina, nisam imala ni kap. Ali upravo me to privuklo Tseng Kuo-fanu. Potujui njega, potovala sam i sebe. Moji pregovori s carskim klanom zavrili su kompromisom: provest u s Tsengom petnaest minuta. ujem da ste izgubili vid. Je li to istina? pitala sam gledajui prema satu koji je kucao na zidu. Smijem li znati na kojem oku? Oba su oka loe, odgovorio je Tseng. Na desno sam oko gotovo posve oslijepio. Lijevim jo uvijek razaznajem svjetlost. Kad je lijepo vrijeme vidim nejasne oblike. Jeste li se oporavili od ostalih bolesti? Da, mogu rei da jesam. ini se da nemate problema s kleanjem i ustajanjem. Tijelo vam je jo uvijek u dobrom stanju? Nije kakvo je nekad bilo. Od pomisli da moram zavriti sastanak napukao mi je glas. Tseng Kuo-fan, vrijedno ste sluili caru. Bilo mi je zadovoljstvo, Vae Velianstvo. Poeljela sam da ga mogu ponovno pozvati, ali sam se bojala da neu moi odrati rije.

~ 25 ~

Sjedili smo u tiini. U skladu s etiketom, Tseng je pognute glave gledao u toku na podu. elina kopa na njegovom jahaem ogrtau zveckala je svaki put kad bi promijenio poloaj. inilo se da me ne moe tono locirati. Bila sam sigurna da me ne moe vidjeti ak ni s otvorenim oima. Posegnuvi za alicom, rukama je zagrabio zrak. Kada je An-te-hai donio kolaie sa sezamom, laktom je zamalo prevrnuo pladanj. Tseng Kuo-fan, sjeate li se naeg prvog susreta?, pokuala sam nas razvedriti. Da, naravno. Kimnuo je. Bilo je to prije etrnaest godina... na audijenciji Njegovog Velianstva Hsien Fenga. Podigla sam malo glas kako bih bila sigurna da me uje. Bili ste robustan ovjek jakih grudi. Zbog vaih spojenih obrva pomislila sam da ste ljuti. Da? Nasmijeio se. Tada sam bio nestrpljiv. Htio sam ispuniti oekivanja Njegovog Velianstva. Ispunili ste ih. Postigli ste vie nego je itko mogao oekivati. Moj bi suprug bio ponosan. Ve sam ga posjetila na njegovom oltaru i prenijela mu vae vijesti. Tseng je pognuo glavu i poeo plakati. Podigavi pogled nakon nekog vremena, zagledao se prema meni, napinjui oi. U salonu je ipak bilo previe mrano i on je ponovno spustio pogled. An-te-hai nas je doao podsjetiti da nam je vrijeme isteklo. Tseng se pribrao i oprostio sa mnom. Popijte svoj aj, rekla sam blago. Dok je pio, promatrala sam izvezene srebrne planine i oceanske valove na njegovom ogrtau. Bi li vam smetalo kada bih zatraila od svog lijenika da vas posjeti? pitala sam. Bilo bi to vrlo ljubazno od Vaeg velianstva. Obeajte mi da ete paziti na sebe, Tseng Kuo-fan. Raunam na to da emo se opet vidjeti. Nadam se uskoro. Da, Vae velianstvo, Tseng Kuo-fan e dati sve od sebe. Nisam ga vie imala prilike vidjeti. Tseng Kuo-fan je umro 1873., za manje od etiri godine. Kad se toga sjetim, drago mi je to sam mu osobno odala poast. Tseng mi je otvorio oi prema svijetu izvan Zabranjenog grada. Ne samo da mi je pomogao shvatiti kako su zapadne nacije iskoristile industrijsku revoluciju i napredovale, nego je i pokazao da Kina moe postii velike stvari. Tseng Kuo-fanov posljednji savjet dvoru bio je da osnuje jaku mornaricu. Njegovo povijesno postignue, pobjeda nad tajpinkim pobunjenicima, ohrabrilo me da krenem u ostvarivanje tog sna.

~ 26 ~

6
Od malih nogu, Tung Chiha su uili da me vie smatra podanicom nego majkom. A sada kada je imao trinaest godina, morala sam paziti to pred njim govorim. Bilo je to kao da upravljam zmajem na nepredvidljivom vjetru, drei ga za tanku nit. Nauila sam uutjeti kad god zapuu vjetrovi napetosti. Jedno jutro nedugo nakon mog susreta s generalom Tsengom, An-te-hai je zatraio trenutak mog vremena. Eunuh mi je imao neto vano za rei i traio je oprost prije no to otvori usta. Rekla sam ustani nekoliko puta, no An-te-hai je ostao na koljenima. Kad sam mu naredila da prie blie, dopuzao je do mene na koljenima i smjestio se tako da sam mogla uti njegov apat. Njegovo Mlado Velianstvo zarazilo se groznom boleu, ozbiljno je rekao An-tehai. Ustala sam. O emu pria? Gospodarice, morate biti jaki... Vukao me za rukav dok nisam sjela. O emu je rije? Skoila sam opet na noge. Rije je o...pa, pokupio ju je u mjesnim bordelima. Na trenutak nisam mogla shvatiti znaenje njegovih rijei. Obavijestili su me o Tung Chihovim nonim izletima, nastavio je An-te-hai, pa sam ga slijedio. ao mi je to vas nisam mogao ranije obavijestiti. Tung Chih gospodari tisuama konkubina, prasnula sam. Nije morao... stala sam, shvativi svoju glupost. Koliko dugo posjeuje javne kue? pitala sam nakon to sam se sabrala. Nekoliko mjeseci, An-te-hai je posegnuo za mojim laktom. Koje? pitala sam drhtei. Razne. Njegovo se mlado velianstvo uplailo da e ga netko prepoznati, pa je izbjegavao one koje posjeuje plemstvo. Hoe rei da je Tung Chih posjeivao one u koje zalaze obini ljudi? Da. Nisam mogla umiriti svoju matu. Ne preputajte se oaju, gospodarice! zavapio je An-te-hai. Pozovite Tunga Chiha! Odgurnula sam eunuha. Gospodarice, An-te-hai se bacio preda me. Potrebno je raspraviti o strategiji. Nema se o emu raspravljati. Podigla sam ruku i pokazala prema vratima. Suoit u se sa svojim sinom. To mi je dunost. Gospodarice! An-te-hai je kucnuo elom o pod. Kova ne kuje hladno eljezo.

~ 27 ~

Molim vas, gospodarice, razmislite jo jedanput. An-te-hai, ako se bojite moga sina, zar se ne bojite i mene? Trebala sam posluati An-te-haija i saekati. Da sam obuzdala svoje emocije, kao to sam paljivo inila na dvoru, An-te-hai ne bi na kraju ispatao. Ne bih izgubila i sina i An-te-haija. Dok je stajao preda mnom, Tung Chih je izgledao kao da je upravo izaao iz vode. Znoj mu je svjetlucao na elu. U ruci je drao rupi, kojim je stalno brisao lice i vrat. Imao je neist ten i koa oko vilica bila mu je prekrivena aknama. Mislila sam da je problem s koom vezan za njegovu dob, da su mu tjelesni elementi neuravnoteeni. Kada sam ga pitala za javne kue sve je porekao. Tek kad sam pozvala An-te-haija, Tung Chih je priznao to je uinio. Pitala sam ga je li posjetio lijenika Sun Pao-tiena. Tung Chih je odgovorio da nije bilo potrebe jer se nije osjeao bolesno. Pozovite Sun Pao-tiena, naredila sam. Moj je sin ljutito gledao An-te-haija. Nastala je zbrka kad je doao lijenik Sun Pao-tien. to je Tung Chih vie lagao, to je lijenik vie sumnjao. Proi e dani prije nego Sun Pao-tien objavi rezultate, a ja sam znala da e me oni slomiti. Poslala sam An-te-haija da pretrai Tung Chihovu palau. Otkazala sam dnevnu audijenciju i prekopala sinove stvari. Osim opijuma, pronala sam knjige sa zabranjenim sadrajem. Pozvala sam Tsai-chena, petnaestogodinjeg sina princa Kunga, najblieg prijatelja Tung Chiha. Gnjavila sam i nagovarala Tsai-chena dok nije priznao da je on Tung Chihu posudio knjige i vodio ga u javne kue. Bez primjetnog srama, Tsai-chen je opisao javne kue kao opere a kurve kao glumice. Pozovite princa Kunga! viknula sam. Princ Kung nije bio nita manje okiran od mene, pa sam zakljuila da je situacija gora no to sam zamiljala. Kada sam Tsai-chenu zabranila svaki posjet, Tung Chih se jo vie naljutio. Otpratit u te, rekao je moj sin svom prijatelju. Tsai-chen e poi sa svojim ocem! rekla sam sinu. Zatim sam An-te-haiju naredila da stane na vrata tako da Tung Chih ne moe izai. Hrpo leeva! viknuo je Tung Chih, udarajui An-te-haija i ostale eunuhe. Plijesni! Zmije otrovnice! Dok sam ekala na rezultate lijenika Sun Pao-tiena, posjetila sam Nuharoo kako bih je obavijestila to se dogodilo. Nije ni spomenula skandalozno Tung Chihovo ponaanje, nego ju je brinula mogunost spolne bolesti, a jo vie carev ugled - i njezin vlastiti, budui da je, kao prva majka, bila odgovorna za vane odluke u privatnom ivotu Tung Chiha. Nuharoo je predloila da odmah krenemo s odabirom careve

~ 28 ~

druice, tako da Tung Chih pone ivjeti kao odrastao mukarac. An-te-hai je utio dok smo se vraali u moju palau. Imao je pogled pretuenog psa. Tung Chih isprva nije pokazivao zanimanje za odabir supruge. Nuharoo je svejedno nastavila. Kada sam Tung Chihu rekla da odredi datum kada e pregledati mladenke, on je umjesto toga htio raspraviti o An-te-haijevom bezobrazluku i odgovarajuoj kazni. Ignorirala sam sina i rekla, Ono to se zbiva izmeu nas dvoje ne bi te smjelo ometati u tvojim dunostima. Bacila sam pred njega izvjetaj dvora. Ovo je stiglo jutros. elim da to pogleda. Strani misionari obrauju ljude, rekao je Tung Chih listajui dokument. Da, svjestan sam toga. Privukli su propalice i razbojnike besplatnom hranom i smjetajem, a pomau i kriminalcima. Posrijedi nije religija, kako tvrde. Nita nisi uinio u vezi s tim. Ne, nisam. Zato? Pokuala sam govoriti mirnim glasom, no nisam mogla. Je li bludnienje gradom bilo vanije od toga? Majko, svi sporazumi tite krane. to mogu uiniti? Otac je to vlastoruno potpisao! elite rei da unitavam dinastiju, ali ja to ne inim. Stranci su u Kini radili po svome i prije mog roenja. Pogledajte ovo: Misionari trae tristo godina najamnine za stare kineske hramove za koje tvrde da su bivi crkveni posjedi. Ima li to vama smisla? Ostala sam bez rijei. Volio bih vjerovati da su misionari dobri ljudi, nastavio je moj sin, da samo imaju krivi sustav vrijednosti. Slaem se s ujakom, princom Kungom, da kranstvo stavlja prevelik naglasak na milostinju, a premalo na pravdu. Uostalom, to nije moj problem i ti ga ne bi smjela pokuavati prebaciti na mene. Stranci nemaju pravo donositi svoje zakone u Kinu. A taj problem ti treba rijeiti, sine. Zlo mi je od vladanja zemljom i toka. ao mi je majko, moram ii. Nisam jo zavrila. Tung Chih, ne zna jo dovoljno da bi znao to treba uiniti. Kako ne bih znao dovoljno? Iz dvorskih si spisa napravila udbenike za mene. Smatraju me slabiem otkad znam za sebe. Ti si ta koja je mudra, sveznajui stari Buda. Ja ne aljem uhode da provaljuju u tvoju sobu i kopaju po ormarima. No to ne znai da sam glup i ne znam nita. Volim vas, majko, ali - Zastao je i potom poeo ridati. U najmranijim trenucima svog ivota odlazila sam An-te-haiju i traila od njega da me utjei. Neizmjerno sam se stidjela. Svakoj je eni nezamisliva i sama pomisao da joj tijelo dotakne eunuh, bie iz podzemlja. No ja sam se osjeala jednako jadno kao eunuh. Te noi me tjeio An-te-haijev glas. Pomogao mi je da pobjegnem od stvarnosti.

~ 29 ~

Nosio me na daleke kontinente i egzotina putovanja. An-te-haijevo lice ozarilo se od uzbuenja kada je ugasio svijee i legao kraj mene na krevet. Naao sam svog junaka, proaptao je An-te-hai. Bio je nesretnik, poput mene. Roen 1371. godine, kastriran kada je imao deset godina. Na sreu, njegov je gospodar bio princ koji je s njim lijepo postupao. Oduio mu se iznimnom slubom i pomogao mu da postane car dinastije Ming... Zvuk none sove je utihnuo, a kroz prozor su se vidjeli mjeseinom objasani oblaci. Zvao se Chen Ho i bio je najvei istraiva na svijetu. Njegovo ime moete nai u svakoj knjizi o navigaciji, no ni u jednoj ne pie da je bio eunuh. Nitko nije znao da ga je iznimnim inila njegova duboka patnja. Sposobnost da trpi muke koje jedino ja, kao eunuh, mogu razumjeti. Kako zna da je Cheng Ho bio eunuh? pitala sam. Sluajno sam otkrio, u carskom slubenom popisu eunuha, knjizi koja nikog drugog ne bi zanimala. An-te-hai je u Cheng Hou prepoznao ostvariv san. Kao admiral trgovake flote, Cheng Ho je vodio sedam pomorskih ekspedicija u luke diljem jugoistone Azije i Indijskog oceana, strastveno je prepriavao eunuh. Moj je junak putovao sve do Crvenog mora i istone Afrike, istraivi vie od trideset naroda u sedam putovanja. Kastracija ga je slomila, ali nikada nije stala na put njegovoj ambiciji. U mraku, An-te-hai je otiao do prozora u svojoj bijeloj svilenoj haljini. Gledao je sjajni mjesec i rekao: Odsad imam datum roenja. Zar ga nema? Taj je izmiljen, jer nitko, ukljuujui mene, ne zna kada sam se rodio. Moj novi roendan bit e 11. srpnja. Tako u odati poast prvoj Cheng Hoovoj pomorskoj ekspediciji, koja je krenula 11. srpnja 1405. godine. Te je noi u mom snu An-te-hai postao Cheng Ho. Bio je odjeven u velianstvenu dvorsku haljinu Minga i plovio je na otvorenom moru prema dalekom horizontu. ....Pronio je slavu dva narataja kineskih careva, probudio me An-te-haijev glas. No on je vrsto spavao. Uspravila sam se i upalila svijeu. Pogledala sam usnulog eunuha i naglo potonula im su mi se misli vratile na Tung Chiha. Imala sam potrebu otii svom sinu i vrsto ga zagrliti. Gospodarice. An-te-hai je progovorio zatvorenih oiju. Jeste li znali da je flota Cheng Hoa imala vie od ezdeset velikih brodova? Posadu od skoro trideset tisua ljudi! Imali su jedan brod za konje, a na jednom je bila samo pitka voda!

~ 30 ~

7
Nuharoo me pozvala na osmu obljetnicu smrti naeg supruga. Obznanila je odmah nakon pozdrava da je odluila promijeniti imena svih palaa u Zabranjenom gradu. Poela je sa svojom. Palaa mira i dugovjenosti odsad e se zvati Palaa meditacije i preobrazbe. Nuharoo je rekla da joj je strunjak za feng shui savjetovao da se imena palaa mijenjaju svakih deset godina, kako bi se zbunili duhovi koji su doli opsjedati svoje stare palae. Zamisao mi se nije svidjela, no Nuharoo nije bila osoba spremna na kompromise. Problem je bio u tome to je promjena imena palae zahtijevala da se promijene imena svih njezinih pripadajuih dijelova - vrata, vrtova, aleja i dijela za sluinad. Ona ih je svejedno nastavila smiljati. Ulaz u Nuharooinu palau vie nisu bila Vrata kontemplacije nego Vrata smirujueg vjetra. Njezin se vrt vie nije zvao Velianstvena divljina nego Proljetno buenje. Glavna aleja, koja se prije zvala Put istog uma, postala je Put mjeseine- Po meni, nova imena nisu zadrala finou starih. Staro ime Nuharooinog jezera, ubor proljea, bilo je bolje od novoga, Kapi zena. I vie mi se sviala Palaa puna mirisa nego Palaa velike praznine. Nuharoo je mjesecima smiljala imena. Skinuto je vie od stotinu oznaka i ploa s imenima na ije su mjesto postavljene nove. Zrak je bio pun piljevine od bruenja ploa. Boja i tu bili su posvuda jer je Nuharoo, nezadovoljna stilom, natjerala kaligrafe da krenu ispoetka. Pitala sam Nuharoo je li dvor odobrio njezine nove nazive. Odmahnula je glavom. Predugo bi trajalo dok bih objasnila dvoru zato je to vano i bio bi im to prevelik troak. Bolje da ih uope ne gnjavim. Samovoljno je poela zvati palae njihovim novim imenima. To je stvorilo veliku pomutnju. Nijedan od carskih odjela, koji su primali naredbe samo od dvora, nije bio obavijeten. Vrtlari su s velikim tekoama uspijevali shvatiti gdje trebaju doi na posao. Nosiljke su prikupljale i ostavljale svoje putnike na krivim mjestima, a odjel za nabavu stvorio je zbrku aljui poiljke na netone adrese. Nuharoo je rekla da je smislila odlino novo ime za moju palau. Kako ti se svia 'Palaa jasnoe'? Oduvijek se zvala Palaa dugih proljea. to oekuje da kaem? Reci da ti se svia, damo Yehonala! Oslovila me slubenom titulom. To mi je najbolji naziv. Mora ti se sviati! elja mi je da te nova imena nadahnu da se povue iz javnog ivota i potrai mirnije uitke. Rado bih se povukla da nema opasnosti od svrgnua. Ne kaem da treba prestati s audijencijama, rekla je Nuharoo, tapkajui obraze

~ 31 ~

svilenim rupiem. Mukarci znaju biti zloesti i njihovo ponaanje treba nadzirati. Kada mi je rekla da prepustim vladanje mukarcima zapravo nije mislila ozbiljno. Divila sam se njezinoj sposobnosti da zadri mo pravei se da je ne eli. Bilo mi je drago da su palae s promijenjenim nazivima veinom bile privatne odaje u kojima su ivjele konkubine. Kako promjene nisu bile slubeno uvedene, svi osim Nuharoo nastavili su zvati zgrade njihovim starim imenima. Da je ne uvrijedim, starim je imenima dodana rije biva. Na primjer, moja je palaa postala Biva palaa dugih proljea. Na kraju je Nuharoo dosadila ta igra. Priznala je da nova imena zbunjuju. Kuni su joj se eunusi toliko zapetljali da su se izgubili pokuavajui izvriti njezine naredbe. Htjela mi je poslati kola od sjemenki lopoa, ali je on zavrio na vratarevu stolu. Eunusi su tako glupi, zakljuila je Nuharoo. Tako se sve vratilo na staro, a nova su imena ubrzo zaboravljena. An-te-hai je poslao Li Lien-yinga, koji mu je postao najbolji uenik, da mi izmasira glavu. Nakon dobrog trljanja osjetila sam kako se napetost u mom tijelu rastapa poput gline u vodi. Pogledala sam se u ogledalo i vidjela da su se na mom glatkom elu pojavile bore. Imala sam kesice ispod oiju. Iako sam jo uvijek imala lijepe crte lica, mladenaki je sjaj nestao. Nisam rekla An-te-haiju da sam razgovarala s Tung Chihom, ali je on to osjetio. Poslao je Li Lien-yinga da me uva preko noi i premjestio je svoju prostirku za spavanje iz moje sobe. Mnogo godina kasnije, saznala sam da mu je moj sin prijetio. An-te-hai je imao izbor: ili da se makne ili da ga maknu - drugim rijeima, ubiju. Kao da se htio osigurati da nijedan drugi eunuh ne ostvari blizak odnos sa mnom, An-te-hai je svako malo mijenjao moju kunu poslugu. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim njegov naum. Od svih svojih pomonika najvie sam voljela Li Lien-yinga, koji me je sluio jo kad je bio djeak. Imao je blagu narav i bio je sposoban kao An-te-hai, premda s njim nisam mogla razgovarati kao to sam mogla s An-te-haijem. Obojica su bili vjerni i pouzdani, ali je Li Lien-ying bio zanatlija, dok je An-te-hai bio umjetnik. Na primjer, An-te-hai je smiljao kako da nakratko dovede Yung Lua u moj unutranji vrt. Dogovorio je popravak mosta i krova oko moje palae, kako bi se radnici koji su radili vani premjestili unutra, a s njima i carski uvari. An-te-hai je vjerovao da e to Yung Luu dati priliku da ih nadgleda. Plan nije uspio, ali se An-te-hai nije predao. Li Lien-ying je bio puno omiljeniji eunuh od An-te-haija. Lako je stvarao prijateljstva, to An-te-haiju nije polazilo za rukom. Sluge nikad nisu znali kada e im An-te-hai doi u inspekciju. A kad bi bio nezadovoljan, napravio bi scenu, pokuao bi ih educirati. Meu slugama su poele kruiti glasine da e An-te-haijevo mjesto glavnog eunuha zauzeti Li Lien-ying. An-te-haija je obuzela bijesna ljubomora jer je posumnjao

~ 32 ~

da mu je Li preoteo moju naklonost. Jedan dan An-te-hai je pronaao izgovor da ispita Lija. Kada je Li prosvjedovao, An-te-hai ga je optuio za neposluh i naredio da ga izbiuju. Kako bih pokazala da sam pravedna, zauzvrat sam dala izbievati An-te-haija, uskratila sam mu hranu na tri dana i zatvorila ga u odaje eunuha. Tjedan dana kasnije dola sam ga posjetiti. Sjedio je u svom malom dvoritu i prouavao svoje modrice. Kada sam ga pitala to je radio za vrijeme pritvora, pokazao mi je neto to je napravio od ostataka drveta i krpe. Ostala sam bez daha pred onim to sam vidjela. Mali zmajev brod! Bio je to minijaturni brod, napravljen prema brodu iz Cheng Hoove armade. Nije bio vei od Ante-haijeve ruke, ali je imao i najsitnije detalje, jedra, konope i majune sanduke za teret. Volio bih jednom otputovati na jug i posjetiti grob Cheng Hoa u Nankingu, rekao je An-te-hai. Prinijet u mu rtve i moliti ga da me prihvati kao svog uenika. Kasno ljeto 1869. godine bilo je vrue i sparno. Morala sam mijenjati potkoulju dvaput dnevno. Da nisam, boja bi od znoja prodrla na dvorsku haljinu. Kako je u Zabranjenom gradu bilo malo stabala, od vruine se nije moglo pobjei. Sunce je peklo kamene staze. Svaki put kad bi eunusi zalili zemlju vodom, ulo se itanje i vidjela bijela para. Dvor je pokuao skratiti audijencije. Uneseni su blokovi leda a tesari su izradili posebne kutije za njih. Odjeveni u svoje teke dvorske odore, nazoni su sjedili na kutijama s ledom. Do podneva bi ispod kutija bile lokve vode. Izgledalo je kao da su se ministri pomokrili. Nuharoo je nosila haljinu boje mahovine kada je ula u Dvoranu duhovne hrane za vrijeme predaha na audijenciji. Eunusi su se razmahali drvenim lepezama kako bi stvorili vjetar. Nuharoo se mrtila jer su lepeze stvarale groznu buku, poput lupanja prozora i vrata. Ljupkim pokretom sjela je na stolicu nasuprot meni. Preletjele smo jedna drugoj pogledom preko haljine, minke i frizure dok smo izmjenjivale pozdrave. Mrzila sam nositi minku ljeti i nanosila sam je tek u neznatnoj mjeri. Sipala sam aj i potrudila se pokazati zanimanje. Tada sam ve poznavala Nuharoo dovoljno dobro i mogla sam predvidjeti da nijedan njezin prijedlog nee imati veze s hitnim dravnim pitanjima. Mnogo sam je ve puta pokuala izvjestiti o novostima na dvoru. Promijenila bi temu, ili bi me naprosto ignorirala. Budui da se mora vratiti na audijenciju bit u kratka. Popila je gutljaj aja osmjehujui se. Razmiljala sam o tome kako mrtvi vole uti pla na dan kada se njihove due vraaju kui. Kako znamo da na suprug ne eli isto to? Nisam znala to da mislim o tome, pa sam promrmljala da je hrpa papira na mom stolu sve vea i vea. Zato ne bismo stvorili nebeski prizor da duhovima poelimo dobrodolicu?

~ 33 ~

rekla je Nuharoo. Mogli bismo odjenuti slukinje u kostime mjeseevih boica i razmjestiti ih po ukraenim brodovima na jezeru Kun Ming. Eunusi bi se mogli sakriti u brda iza paviljona i svirati frule i iane instrumente. Zar se to Hsien Fengu ne bi svidjelo? Bojim se da bi to bilo skupo, odbila sam je glatko. Znala sam da e to rei! nadurila se. Sigurno je princ Kung odgovoran za tvoje neugodno raspoloenje. Uostalom, ve sam naruila zabavu. Imao dvor taele ili ne, ministar financija je duan dati novac za obljetnicu careve smrti. To je simbolina gesta. Izmeu audijencija rjeavala sam stvari koje je princ Kung smatrao nevanima. Na primjer, jedan mi je lanak privukao panju. Bio je objavljen u Novostima s dvora, novinama koje su itali mnogi dunosnici vlade. U njemu se nalazio esej kandidata s najboljim rezultatom na dravnom ispitu te godine, naslovljen Vladar koji je nadmaio prvog kineskog cara. Autor je beskrajno nahvalio mog sina. Naslov me uznemirio. Govorio mi je da se neto nezdravo raa u srcu nae vlade. Od sudaca sam zatraila popis osoba koje su prole ispit. Kada mi je bio dostavljen, zaokruila sam autorovo ime crvenim perom. Maknula sam ga s prvog mjesta i vratila popis. Nije da mi laskanje nije godilo. Osim toga, znala sam razlikovati preuveliavanje od zasluene hvale. No ljudi su skloni prihvaati novinske lanke kao injenice. Bojala sam se da e, ako ne uspijem sprijeiti pokuaje laskanja, sinov reim na kraju izgubiti svoje dragocjene kritiare. Jo nisam ula pjev golubova. to im se dogodilo? pitala sam An-te-haija. Golubova vie nema, odgovorio je eunuh. Iako su mu pokreti jo uvijek bili profinjeni i geste elegantne, An-te-hai je djelovao napeto, a iz njegovih je velikih oiju nestao sjaj. Mora da su odluili potraiti vedriji dom. Je li to zato to si ih zapostavio? An-te-hai je utio. Potom se naklonio. Pustio sam ih, moja gospo. Zato? Jer kavezi nisu za njih. Njihovi su kavezi ogromni! Kua carskog goluba velika je kao hram! Koliko bi velike kaveze golubovi htjeli? Ako misli da im treba vie prostora, reci stolarima da poveaju kaveze. Mogu biti visoki dva kata ako eli. Napravi dvadeset kaveza, etrdeset kaveza, sto kaveza! Nije stvar u veliini, gospodarice, niti u broju kaveza. U emu je onda stvar? U samom kavezu. To ti dosad nije smetalo.

~ 34 ~

Sad mi smeta. Glupost. Eunuh je pognuo glavu. Nakon nekog vremena je rekao: Bolno je biti zatvoren. Golubovi su ivotinje, An-te-hai! Pomutila ti se mata. Moda. No to je ona ista mata koja pronalazi naine da uvea vau sreu i slavu, gospodarice. Dobro je to golubovi nisu kao papagaji. Golubovi mogu odletjeti, dok su papige u lancima. Papige su prisiljene sluiti, ugaati oponaajui ljudske rijei. Gospodarice, izgubili smo i jednu papigu. Koju? Konfucija. Kako? Ptica nije htjela izgovarati ono emu su je nauili. Priala je svojim jezikom i zato je kanjena. Eunuh koji ju je dresirao dao je sve od sebe. Pokuavao je trikovima koji su prije uspijevali, ukljuujui izgladnjivanje. No Konfucije je bio tvrdoglav i nije progovorio. Uginuo je juer. Jadni Konfucije. Sjetila sam se lijepe i pametne ptice koju mi je poklonio suprug. to da kaem? Konfucije je bio u pravu kad je rekao da se ljudi raaju zli. Golubovi su sretni, An-te-hai je rekao, gledajui u nebo. Poletjeli su visoko i nestali u oblacima. Nije mi ao to sam im pomogao da pobjegnu, gospodarice. Zapravo sam sretan to sam to uinio. A to je sa sviralama od trske koje si im svezao za noge? Jesi li im ostavio njihove instrumente? U svakoj e ih kui nahraniti ako budu svirali. Maknuo sam svirale, milostiva. Sve? Da, sve. Zato si to uinio? Zar to nisu carske ptice, milostiva? Nemaju li one pravo na slobodu? Bila sam zaokupljena Tung Chihom. Svake sam minute htjela znati gdje je, to radi, je li lijenik Sun Pao-tien imao uspjeha s lijeenjem. Naredila sam da se jelovnik Tung Chiha alje meni, jer nisam vjerovala da se pravilno hrani. Poslala sam eunuhe da prate njegovog prijatelja Tsai-chena kako bih bila sigurna da se djeaci ne drue. Bila sam nemirna i kao da mi je neka tajna sila govorila da je moj sin u opasnosti. I Tung Chih i lijenik Sun Pao-tien su me izbjegavali. Tung Chih je ak poeo raditi u dvorskim novinama ne bih li ga pustila na miru. No moja briga nije nestala. Pretvorila se u strah. U mojim nonim morama, Tung Chih je traio moju pomo, a ja nisam mogla doi do njega. Kako bih zaboravila na brige, naruila sam izvedbu pon-pon opere i pozvala ui

~ 35 ~

dvor da mi se pridrui. Svi su bili zaprepateni jer se pon-pon opera smatrala razonodom siromanih. Vidjela sam kako takve opere izvode u selima dok sam bila djevojica. Kad su mog oca smijenili, moja je majka naruila predstavu da ga razvedri. Sjeam se koliko sam uivala u tome. Nakon to sam dola u Peking, eznula sam da je jo jedanput pogledam, no bilo mi je reeno da je takva niska forma zabranjena u palai. Bila je to mala trupa od samo dvije ene i tri mukarca, i imali su stare kostime i otune rekvizite. Imali su problema na ulaznim vratima jer im uvari nisu vjerovali da sam ih ja pozvala. Ni Li Lien-ying nije mogao uvjeriti uvare i trupu su pustili unutra tek kad se pojavio An-te-hai. Prije opere sam osobno pozdravila vou izvoaa. Bio je kost i koa, poluslijep i krmeljavih oiju. Pretpostavila sam da je obukao svoje najbolje odijelo, ali je ono svejedno bilo u zakrpama. Zahvalila sam mu to je doao i naloila kuhinji da nahrani glumce prije nastupa. Scenografija je bila jednostavna. Pozadinu im je inio obian crveni zastor. Glavni je izvoa sjeo na stolac. Ugodio je svoj erhu, instrument s dvije ice i poeo svirati. Proizvodio je zvuk koji me podsjeao na kidanje tkanine. Glazba je bila poput tunog vapaja, no na moje je uho djelovala neobino umirujue. Kad je opera poela, pogledala sam oko sebe i primijetila da sam samo ja ostala u publici osim Li Lien-yinga i An-te-haija. Svi su ostali tiho otili. Melodija nije bila ba onakva kakvom sam je pamtila. Zvuk je podsjeao na vjetar koji se vinuo visoko u nebo. inilo se da je svemir ispunjen zvukom kidanja tkanine. Pomislila sam da tako zacijelo zvue progonjeni duhovi. Pred oima su mi bili kamenjari i ume jela koje polako prekriva pijesak. Glazba je napokon utihnula. Glavni je izvoa spustio glavu na prsa kao da spava. Na pozornici je zavladala tiina. Zamislila sam kako se vrata raja otvaraju i zatvaraju u mraku. Zatim su na scenu izale dvije ene i mukarac odjeveni u iroke plave koulje. Svi su nosili bambusove tapove i kinesko zvono od bakra. Okruili su glavnog izvoaa i udarali u zvona u ritmu njegovog erhua. Kao da se iznenada probudio, poeo je pjevati. Vrat mu je strao kao u purana, a zvuk njegovog glasa zaparao je ui, poput cvranja cvraka za najvrueg ljetnog dana: Ima jedan jastog stari U rupi ispod golemog kamena mu je stan. Izae da promotri svijet I potom se vraa. Podigao sam kamen da ga pozdravim. Otkad ga vidjeh Jastog je u svojoj rupi. Dan za danom, Godinu za godinom. Tiho

~ 36 ~

U mraku i vodi, Samouvjeren stvor Mora da je jastog taj. On uje zvuk zemlje I prati promjene njene. Na leima mu liaj raste Predivne zelene boje. Ritmiki udarajui u zvona, zapjevalo je i ostalo troje: O jastogu, Ne poznajem te ja. ( Odakle si doao? Gdje ti je obitelj? Zato si se preselio i sakrio u ovu rupu? Voljela bih da je moj sin ostao i pogledao predstavu do kraja.

~ 37 ~

8
Poela sam itati Roman o tri kraljevstva, povijest kineskih careva u razdoblju poslije dinastije Han, koja je obuhvaala etiri stotine godina. est svezaka bili su debeli i teki poput velikih opeka. Knjiga je bila samo kronika pobjeda u nizu kojima kao da nije bilo kraja. Nadala sam se da u saznati neto o samim protagonistima, a ne samo o njihovim vojnikim pothvatima. Htjela sam znati zato su se ti ljudi borili, kako je koji junak odrastao i koju je ulogu imala njegova majka. Kada sam proitala prvi svezak, dola sam do zakljuka da iz knjige neu saznati ono to me zanimalo. Mogla sam nabrojati imena svih likova, ali ih i dalje nisam poznavala. Stihovi i pjesme o slavnim bitkama bili su izuzetni, ali nisam mogla shvatiti zato su se borili. Nije mi imalo smisla da se mukarci bore radi borbe. Na kraju sam se utjeila milju da u biti sigurna - i postii velike stvari - dok god budem mogla razlikovati dobre ljude od loih. U razdoblju koje e se protegnuti na pedeset godina vladanja iz pozadine, shvatit u da je to bila pogreka. esto su mi najgore planove predlagali moji najbolji ljudi, u najboljoj namjeri. Nauila sam da vie vjerujem svojim instinktima nego prosudbi. Nedostatak irine i iskustva uinio me opreznom i budnom. Povremeno bih zbog svoje nesigurnosti posumnjala u svoje instinkte, to je dovodilo do odluka zbog kojih bih kasnije poalila. Na primjer, kada je princ Kung predloio da Tung Chiha o svijetu pouava engleska uiteljica, ja sam izrazila sumnju. Dvoru se takoer nije svidjela ideja. Sloila sam se s visokim savjetnicima da je Tung Chih u dobi kada je povodljiv i podloan manipulaciji. Njegovo mlado velianstvo tek treba shvatiti to je Kina pretrpila, tvrdio je jedan savjetnik. injenica da je Engleska kriva za pad nae dinastije nije se jo ukorijenila u Tung Chihovoj glavi. Ostali su se sloili: Dopustimo li da Tung Chiha obrazuju Englezi, izdat emo nae pretke. Sjeanje na smrt mog supruga jo uvijek mi je bilo svjee. Smrad naeg zapaljenog doma - Yuan Ming Yuana, Velikog krunog vrta, nije iezao. Bilo mi je nezamislivo da moj sin govori engleski i drui se s neprijateljima svoga oca. Nakon vie neprospavanih noi, donijela sam odluku. Odbacila sam prijedlog princa Kunga i rekla mu da Njegovo mlado velianstvo car Tung Chih prvo treba shvatiti tko je. Ostatak ivota alit u zbog te odluke. Da je Tung Chih nauio komunicirati s Englezima, ili da je putovao i studirao u inozemstvu, bio bi moda drukiji vladar. Poveo bi se za njihovim primjerom i nauio o njihovom voenju drave. Moda bi uspio Kinu usmjeriti prema napretku, ili barem razviti interes da to pokua uiniti. Bilo je vedro poslijepodne kada je Nuharoo izjavila da je sve spremno za konaan

~ 38 ~

odabir Tung Chihove mladenke. Pristala sam jer sam imala osjeaj da moram. Da bih zadrala Nuharooinu podrku na dvoru, morala sam s njom odravati skladan odnos. Osjeala sam se nespremnom vidjeti Tung Chiha oenjenog; nisam se mogla priviknuti na ideju da je on odrasla osoba. Nije li jo juer bio beba u mojim rukama? Nikad prije nisam osjetila toliko intenzivnu bol zbog izgubljenog vremena koje nisam mogla provesti sa sinom. Zbog Nuharooinih ogranienja i vlastitih obveza na dvoru jedva da sam bila prisutna za vrijeme Tungovog odrastanja. Iako sam na dovratku godinama biljeila njegov rast, malo sam znala o stvarima koje voli ili o emu razmilja, znala sam samo da mrzi oekivanja kojima sam ga opteretila. Nije podnosio da ga ispitujem, mrtio se i kad bih ga ujutro pozdravila. Svima je rekao da je Nuharoo puno lake ugoditi. Naa borba za njegovu ljubav samo je sve pogorala. Shvaala sam zato me tako malo potuje: oajniki sam htjela njegovu ljubav. No to sam ja vie molila, to je on manje htio biti sa mnom. A sad je, najednom, bio odrastao mukarac. Moje je vrijeme s njim isteklo. S osmijehom na licu, Tung Chih je uao u Veliku dvoranu u zlatnoj odjei. Za razliku od oca, on je smio sudjelovati u odabiru. Na tisue krasnih djevojaka iz cijele Kine uvedene su u Zabranjeni grad da se proeu pred carem. Tung Chih ne voli rano ustajati, ali danas je bio na nogama prije eunuha, rekla mi je Nuharoo. Nisam bila sigurna trebam li to shvatiti kao dobru vijest. Njegovi su me posjeti javnim kuama proganjali. Uz pomo lijenika Sun Pao-tiena, Tung Chih je naizgled uspio obuzdati bolest, no nitko nije bio uvjeren da se potpuno izlijeio. Tung Chih je bio slobodan raditi to eli sa svojim privatnim ivotom nakon to se slubeno uspne na prijestolje. Brak je za njega znaio slobodu. Tung Chihove su psine potaknute dosadom, rekla je Nuharoo. Kako onda objasniti njegov akademski uspjeh? Pitala sam se govore li Tung Chihovi uitelji istinu o njegovom akademskom napretku. Nuharoo bi odmah otpustila uitelja koji bi se usudio spomenuti neto o loem uspjehu. Provjerila sam to Tung Chihovi uitelji stvarno misle o njegovim sposobnostima kada sam im predloila da pristupi dravnom ispitu. Njegovi uitelji postali su nervozni i izbjegli daljnje razgovore o toj temi, no ja sam saznala istinu. Tung Chih mora dobiti odgovornost da bi sazrio, savjetovao je princ Kung. To mi se uinilo kao jedina zamisliva mogunost. Ali imala sam svojih briga. Kad Tung Chih stupi na prijestolje, ja u morati sii s vlasti. Iako sam dugo eznula za povlaenjem, slutila sam da e vlast preuzeti dvor i princ Kung, a ne Tung Chih. I Nuharoo je eljela da se povuem. Rekla je da ezne za mojim drutvom: Imat emo toliko toga zajednikog, osobito kad dou unuci. Hoe li se ona osjeati sigurnije nakon

~ 39 ~

to ja odstupim? Ili je imala druge namjere? Kad Tung Chih bude vladao, Nuharoo e moi vie utjecati na njegove odluke. Nisam li nauila da ona nikad nije onakva kakvom se ini? Odluila sam pristati na prijedlog dvora, ne zato to sam vjerovala da je Tung Chih spreman, nego zato to je bilo vrijeme da preuzme odgovornost za svoj ivot. Kako je to Sun Tzu rekao u Umijeu ratovanja, Nitko ne moe nauiti ratovati dok i sam ne ratuje. Dana 25. kolovoza 1872. zakljuen je odabir careve supruge. Tung Chih je tek bio napunio sedamnaest godina. Nuharoo i ja smo proslavile na odlazak u mirovinu. Odsad e nas zvati Velike carice udovice, iako je ona imala samo trideset i sedam, a ja trideset i osam godina. Novoodabrana carica bila je osamnaestogodinja ljepotica majih oiju po imenu Alute. Bila je ki mongolskog dunosnika starog kova. Alutein je otac bio u srodstvu s princom koji je bio daleki roak mog supruga. Tung Chih je imao sree to je dobio tako lijepu djevojku. Dvor ne bi odobrio njegov izbor samo zbog njezine ljepote. Pristali su na Alute da bi brakom izgladili razmirice izmeu mandurskog dvora i njezinog monog mongolskog klana. Iako je Alute Mongolka, nikada se nije smjela igrati na suncu ili jahati konje, ponosno je izjavila Nuharoo, budui da je Alute bila njezin izbor. Zato ima tako svijetlu put i njene crte lica. Alute na mene nije ostavila pretjerano dobar dojam. Njezina je stidljivost graniila s mutavou. Kada smo se sastale, razgovor je zapinjao. Slagala se sa svime to sam rekla pa nisam uspjela dokuiti to doista misli. Nuharoo je rekla da sam izbirljiva. Sve dok naa snaha radi to joj kaemo, zato bismo morale znati to misli? Meni se vie svidjela sedamnaestogodinja djevojka sjajnih oiju po imenu Fu-cha. Iako je izgledala manje egzotino od Alute, Fu-cha je takoer zadovoljavala kriterije. Imala je ovalno lice, oi u obliku mladog mjeseca i bronanu put. Bila je ki mjesnog namjesnika i stekla je privatno obrazovanje iz klasine knjievnosti i poezije, to je bilo neobino. Fu-cha je bila draga i puna duha. Kada smo je Nuharoo i ja upitale to bi uinila da njezin suprug provodi previe vremena ljubakajui s njom i zanemaruje svoje dunosti, Fu-cha je odgovorila Ne znam. Trebala je odgovoriti da bi uvjerila svog supruga da se posveti dunostima umjesto zadovoljstvu. Nuharoo je uzela olovku i prekriila njeno ime. Ali nije li iskrenost ono to traimo?, usprotivila sam se, iako sam znala da se Nuharoo ne moe natjerati da promijeni miljenje. inilo se da Tung Chiha Fu-cha ne zanima, ali se smrtno zaljubio u Alute. Nisam inzistirala da Tung Chih izabere Fu-cha za caricu, Fu-cha e postati druga supruga Tung Chiha. Carsko vjenanje bilo je zakazano za 16. listopada. Pod Nuharoo-inim nadzorom

~ 40 ~

poele su pripreme, naroito kupovina robe i tkanina potrebnih za ceremoniju. Kako bi me odobrovoljila, Nuharoo mi je dopustila da odluim o temi vjenanja i predloila da An-te-hai bude zaduen za kupovinu. Kada sam eunuhu rekla za Nuharooinu odluku, bio je uzbuen. Upozorila sam ga da e to biti naporno i daleko putovanje u malo vremena. Ne brinite se, gospodarice. Putovat u Velikim kanalom. Zaintrigirala me An-te-haijeva ideja. Veliki kanal bilo je drevno, tisuu kilometara dugo inenjerijsko udo koje je povezivalo Tungchow nedaleko prijestolnice i Hangchow na jugu. Koliko daleko e putovati kanalom? pitala sam. Do samog kraja Hangchowa, odgovorio je An-te-hai. Bit e to ostvarenje mog sna! Za koliinu robe koju moram kupiti bit e potrebna flota brodova, moda velika kao Cheng Hoova! Glavni eunuh nebeske dinastije Ch'ng postat e veliki pomorac! O, ne mogu ni zamisliti to putovanje! Stat u u Nankingu da potraim najbolju svilu. Odat u poast Cheng Hou na njegovom grobu. Gospodarice, upravo ste me uinili najsretnijim ovjekom na svijetu! Nisam znala da se moj miljenik nikada nee vratiti. Okolnosti An-te-haijeve smrti ostat e tajnom. No oito se radilo o osveti mojih neprijatelja. Tjeilo me samo to to je makar nakratko An-te-hai bio savreno sretan. Nisam shvaala koliko ga volim i trebam sve dok ga vie nije bilo. Mnogo godina kasnije zakljuila sam da to u njegovom sluaju moda nije bilo toliko loe. Iako je imao moj blagoslov i veliko bogatstvo, bilo mu je dosta ivota u tijelu eunuha.

~ 41 ~

9
Svako jutro zatekla bih sebe kako se veselim zvuku An-te-haijevih koraka u dvoritu, i njegovom ugodnom licu u mom zrcalu. Svaku sam veer oekivala njegovu sjenu na mojoj mrei protiv komaraca i pjevuenje moje omiljene opere. Nitko mi nije rekao kako je moj miljenik umro. Izvjee koje sam primila s dva tjedna zakanjenja poslao je Ting, namjesnik pokrajine Shantung, i u njemu je pisalo da su An-te-haija uhapsili i pogubili zbog krenja pokrajinskog zakona. Ting je u izvjeu traio doputenje da kazni eunuha, no nije spomenuo kakve e mjere poduzeti. Zatraila sam da An-te-haija poalju nazad u Peking i da ga ja kaznim. No namjesnik Ting je tvrdio kako moj glasnik nije stigao na vrijeme. Nisam imala ni najmanju sumnju da je namjesnik Ting znao sve o An-te-haiju. Ting je zacijelo imao monu potporu, jer se inae ne bi usudio izazvati me na takav nain. Kako se ispostavilo, svi su dokazi upuivali na troje sudionika: princa Kunga, Nuharoo i Tung Chiha. Na dan An-te-haijeve smrti, digla sam ruke od Tung Chiha, jer sam shvatila koliko me mrzi. Od mene se oekivalo da zaboravim An-te-haija. Pa on je bio samo eunuh, govorili su svi. Da sam pas, lajala bih na princa Kunga, koji mi je slao pozivnice na bankete stranih veleposlanstava; na Nuharoo, koja me molila da joj pravim drutvo na operama; na mog sina, koji mi je poslao koaru s voem ubranim vlastitim rukama u carskom vonjaku. Srce mi je bilo u komadiima koji su plutali u tuzi. Kada bih legla u krevet, oko mene je bila crna tama. Zamiljala sam bijele golubove kako krue iznad mog krova i An-te-haijev glas kako me njeno doziva. U istrazi koju sam sama pokrenula trudila sam se pronai dokaze koji e Tung Chiha osloboditi krivnje. Kada vie nisam mogla porei injenice, nadala sam se da je moj sin bio izmanipuliran i da nije zaista kriv. elim znati tono gdje je, kada i kako umro moj miljenik, rekla sam Li Lienyingu, An-te-haijevom nasljedniku. elim znati An-te-haijevu stranu prie i njegovu posljednju elju. Nitko nije htio istupiti. Nitko u palai ili na dvoru ne eli zastupati An-te-haija, i nitko nije spreman svjedoiti u njegovo ime, obavjestio me Li Lien-ying. Poslala sam po Yung Lua, koji je stigao najbre to je mogao iz sjevernih pokrajina. Kada je uao u dvoranu moje palae, potrala sam prema njemu i umalo pala na koljena. Pomogao mi je da sjednem i ekao da prestanem plakati. Njeno me upitao jesam li sigurna da je An-te-hai nevin. Pitala sam Yung Lua to eli rei. Odgovorio mi je da Ante-haijevo ponaanje za vrijeme putovanja na jug moda nije bilo protuzakonito, ali je

~ 42 ~

svakako bilo neobino. Zato stajete na stranu mojih neprijatelja? Sudim na temelju injenica, Vae velianstvo. Yung Lu je bio nepokolebljiv. Ako elite da saznam istinu, morate je biti spremni prihvatiti. Duboko sam uzdahnula i rekla: Sluam. Oprostite mi, Vae Velianstvo, ali An-te-hai moda nije bio osoba za koju ste mislili da je poznajete. Nemate pravo... Ponovno sam zaplakala. Niste poznavali An-te-haija, Yung Lu! On je moda bio eunuh, ali u srcu je bio pravi ovjek. Nikad nisam upoznala osobu koja je vie voljela ivot od An-te-haija. Da znate njegove prie, snove, pjesme, ljubav prema operi, njegovu patnju, shvatili biste kakav je on bio ovjek. Yung Lu je djelovao skeptino. An-te-hai je bio strunjak za dvorsku etiketu i dinastike zakone, nastavila sam. Nikad ih ne bi prekrio. Znao je posljedice. elite li mi rei da je traio smrt? Pogledajte injenice, molim vas, pa se onda pitajte na to one upuuju, Yung Lu je tiho rekao. An-te-hai je uinio neto to nije trebao. Siguran sam da ste u pravu kad kaete da je znao za posljedice. Ustvari, sigurno je razmislio o posljedici svog ina prije nego ga je poinio. To komplicira sluaj. Ne moete porei da je An-te-hai pruio priliku svom neprijatelju da ga eliminira. Yung Lu me prodorno gledao. Zato je od sebe napravio metu? Osjetila sam se izgubljeno i odmahnula sam glavom. Yung Lu je zatraio doputenje da okupi tim profesionalnih istraitelja. Za mjesec dana dobila sam iscrpan izvjetaj. Osim namjesnika Tinga, svjedoili su i drugi eunusi, mornari, vlasnici trgovina, krojai, lokalni slikari i prostitutke. Vrijeme je bilo povoljno kad je An-te-hai zaplovio niz Veliki kanal. Eunuh je obavio svoj zadatak u tvornicama u Nankingu, gdje se prela svila i brokat za nadolazee carsko vjenanje. An-te--hai je takoer provjerio kako napreduje izrada sveanih haljina koje smo Nuharoo i ja naruile, kao i onih za Tung Chiha i njegove budue supruge i konkubine. An-te-hai je zatim posjetio grob svog junaka, Cheng Hoa, pomorca iz vremena dinastije Ming. Mogla sam zamisliti koliko je bio uzbuen. Jasno se sjeam trenutka kada se An-te-hai doao pozdraviti sa mnom. Nosio je velianstvenu haljinu do poda od zelenog satena s uzorkom oceanskih valova. Bio je naoit i pun energije. Gajila sam veliku nadu da je to moda novi poetak za njega. Samo par mjeseci prije, An-te-hai se oenio. itav je Peking priao o tome. Eunusima je An-te-haijev primjer davao nadu da se i oni mogu izvui iz svog poloaja. U njihovim glavama, brak bi im nekako vratio mukost i donio mir. No stvari se nisu dobro odvijale. An-te-hai se preselio iz svojih odaja da bi otiao ivjeti sa svoje etiri ene i

~ 43 ~

konkubinama. Oboje smo se nadali da e mu nove druice podii raspoloenje. Mogao je imati djevojke iz dobrih obitelji, jer je zauzvrat nudio bogat miraz, ali on je kupio ene iz javnih kua. Valjda je mislio da e one razumjeti njegovu patnju i bolje ga prihvatiti, ili barem imati suosjeanja za ono to im ne moe pruiti kao suprug. An-te-hai namjerno nije htio izabrati lijepe ene. Posebno je traio one koje su pretrpjele muko zlostavljanje. Prva supruga bila je vrlo bolesna dvadesetestogodinjakinja koja je ostavljena u javnoj kui da umre. Bilo je teko estitati An-te-haijevim damama kad ih je doveo k meni. Izgledale su kao sestre, a lica su im bila bezizraajna. Krale su kolaie s pladnja i glasno srkale aj. Oko mjesec dana nakon vjenanja An-te-hai se ponovno preselio u Zabranjeni grad. Glavni eunuh nije ni spomenuo ivot u svom novom domu, no inilo se da svi osim mene znaju to se dogodilo. Od Li Lien-yinga sam saznala da supruge nisu ispunile Ante-haijeva oekivanja. ene su bile nepristojne, glasne i nerazumno zahtjevne. Zabavljalo ih je da ismijavaju njegove nedostatke. Jedna od njih je pobjegla i imala aferu s bivim klijentom. Kada je An-te-hai to saznao, otiao je po suprugu i zamalo je nasmrt istukao. Na dan kada je An-te-hai krenuo na svoj dugaki put, njegove su se nedavne nevolje inile kao daleka prolost. No ja sam ipak bila zabrinuta za njega. Bilo je to veliko putovanje i ogroman pothvat. Budite sretni zbog mene, gospodarice, smirivao me. Osjeam se kao riba koja se vraa svom izvoru. To je put od tri mjeseca. Moda bi mogao potraiti novu enu, zadirkivala sam ga. Potenu, ovaj put. Prihvatit u va savjet i vratiti se s djevojkom iz dobre obitelji Rastali smo se u luci na Velikom kanalu gdje je ekala povorka dunki. An-te-hai je stajao na jednoj od dvije velike bare ukraene leteim zmajem i feniksom. Bila sam sigurna da e takvim nastupom zadiviti lokalne vlasti. Spremno e ispuniti An-te-haijeve zahtjeve i ponudit e mu svoju zatitu. Vrati se do svog roendana, An-te-hai, mahala sam mu dok se ukrcavao. Moj se miljenik nasmijeio. Blistavim osmijehom. Posljednjim. Moji su neprijatelji An-te-haijevu flotu opisali kao raskonu predstavu. Eunuh je navodno itavo vrijeme bio pijan. Unajmio je glazbenike i oblaio se u zmajeve haljine poput cara, pisalo je u izvjetaju namjesnika Tinga. Dok je on plesao na glazbu frula i cimbala, njegova mu je pratnja estitala. Ponaao se protuzakonito i suludo. Dvor se sloio: Zakon nalae da se svakog eunuha koji otputuje iz Pekinga kazni smru. Zaboravili su da to nije bilo prvo An-te-haijevo putovanje. Vie od deset godina prije An-te-hai je, jo kao esnaestogodinjak, sam putovao od Jehola do Pekinga s tajnim zadatkom da se sastane s princem Kungom. Nisu ga kaznili, nego su mu odali poast. inilo se da nitko ne uje moje argumente. An-te-hai je nesmotreno postupio, prekrio je i zakon. No kazna nije bila primjerena zloinu, pogotovo zato to je izvrena

~ 44 ~

protiv moje izriite elje. Bilo je jasno da dvor pokuava opravdati zloin namjesnika Tinga. Razbjesnilo me koliko je plan dobro osmiljen. Dobila sam taman toliko informacija da naslutim o emu se radi, ali sam i dalje bila bespomona. An-te-haiju je glava odrubljena 25. rujna 1872. godine. Imao je trideset godina. Ubojstvo nikako nisam mogla sprijeiti, budui da su ga moji neprijatelji zamislili kao uvod u moju smrt. Mogla sam kazniti namjesnika Tinga. Mogla sam ga ukloniti s poloaja ili narediti da mu odrube glavu. No, znala sam da bi to bila pogreka - pala bih ravno u neprijateljsku zamku. Da je An-te-hai sa mnom, savjetovao bi me: Gospodarice, ovdje nemate posla samo s namjesnitvom i dvorom, nego i s nacijom i kulturom. Htjela sam se suoiti s princom Kungom. Nisam mogla dokazati da je upleten, ali sam znala da je podrao ubojstvo An-te-haija. Moj odnos s princom Kungom vie se nije dao spasiti. Uklanjanjem An-te-haija, dao mi je do znanja da je sposoban oduzeti mi vlast. Nuharoo nije htjela raspravljati o smrti mog eunuha. Kada sam dola do njezine palae, njeni su se pomonici pravili da me ne uju na vratima. To mi je samo potvrdilo da je Nuharoo kriva. Mogla sam prihvatiti da ne voli An-te-haija, ali joj nisam mogla oprostiti to je sudjelovala u njegovom ubojstvu. Tung Chih se nije trudio sakriti zadovoljstvo zbog An-te-haijeve smrti. Zbunila ga je moja tuga pa je zakljuio da je An-te-hai bio upravo ono to je mislio - moj tajni ljubavnik. Tung Chih je nespretno sruio An-te-haijev oltar koji sam postavila u sobi. S priznanjem mjesnog glazbenika kojeg je An-te-hai unajmio za vrijeme svog putovanja poeli su izlaziti na vidjelo dublji i mraniji razlozi njegove smrti. Jedne noi An-te-hai nas je zamolio da glasnije sviramo nae instrumente, poinjalo je glazbenikovo svjedoanstvo. Pono je ve bila prola. Bojao sam se da emo privui panju mjesne uprave, pa sam ga molio da nam dopusti da prestanemo. No glavni je eunuh zahtijevao da nastavimo, i mi smo ga posluali. Nae su barke bljetale, a dunke su bile ukraene arenim lampionima. Bilo je to kao na nekoj sveanosti. esto smo se nou vozili po rijeci a stanovnici sela bi nas slijedili kilometrima uz obalu. Neki od mjetana bili su pozvani na brod da se pridrue zabavi. Pili smo do zore. Kao to sam predvidio, vlasti su se umijeale. Isprva ih je An-te-hai uspio odvratiti. Pokazao bi na utu zastavu s crnim kosom koja se vijorila na naoj barci, i rekao policajcu da izbroji koliko kos ima nogu. Ptica je imala tri noge. >Ova se ptica ne smije vrijeati jer ona predstavlja cara<, rekao mu je An-te-hai. An-te-haiju se svidjela moja glazba i mi smo se sprijateljili. Ispriao mi je koliko je nesretan. okiralo me kad je rekao da smilja kako da okona svoj ivot. Mislio sam da je pijan, pa ga nisam shvatio ozbiljno. Tko bi mislio da najmoniji eunuh dananjice pati? No uskoro sam mu povjerovao, jer sam primijetio da namjerno izaziva nevolje. To me uplailo. Srea da sam dao otkaz dan prije nego to se pojavio namjesnik Ting. Jo uvijek mi nije jasno zato je An-te-hai odbacio svoj lagodan ivot.

~ 45 ~

Moda si je An-te-hai doista htio oduzeti ivot, moda je odluio da mu je stvarno dosta. Trebala sam znati da je hrabriji od svih drugih. Njegov je ivot bio poput velianstvene opere, a on je bio inkarnacija Cheng Hoa. U Zabranjenom je gradu nakon ponoi zamro svaki zvuk. Upalila sam An-tehaijeve omiljene svijee s mirisom jasmina i proitala mu pjesmu koju sam napisala. Lijepa su jezera i brda na jugu, Ravnice se pruaju u zlatnu prugu. Bezbroj si nas puta, dre vina au Hrabrio da pijanku nastavimo nau. Na Jezeru lopoa prva svjetla gore Pada no dok svira Pjesmu vode. Kada dooh, vjetar se utia, uti mjesec pravi Valove rijene na smaragdnoj travi.

~ 46 ~

10
Nakon Tung Chihovog vjenanja, Nuaroo i ja naredile smo astrolozima da odrede povoljan datum za carevo stupanje na vlast. Zvijezde su pokazale da je to 23. veljae 1873. godine. Iako je Tung Chih ve preuzeo svoje dunosti, uspon na prijestolje nije se smatrao slubenim dok se ne obave sloene i duge ceremonije. One su mogle trajati mjesecima: morali su biti prisutni svi stariji pripadnici klana, a svaki je od njih trebao posjetiti hram predaka i pred oltarom obaviti odgovarajue rituale. Tung Chih je morao traiti od duhova njihovo odobrenje, blagoslov i zatitu. Nedugo nakon njegovog ustolienja, Tsungli Yamenu, Odboru za strane poslove, stigle su molbe za audijenciju veleposlanika raznih stranih drava. Odboru su i prije stizali takvi zahjevi, ali ih je on stalno odbijao, navodei mladost Tunga Chiha kao razlog. Ovaj je put Tung Chih pristao na zahtjev. Uz pomo princa Kunga, temeljito je uvjebao etiketu. 29. lipnja 1873. godine moj je sin primio veleposlanike Japana, Velike Britanije, Francuske, Rusije, Sjedinjenih Drava i Nizozemske. Uzvanici su bili uvedeni u Paviljon ljubiaste svjetlosti, veliku i visoku zgradu gdje je Tung Chih sjedio na svom tronu. Bila sam nervozna jer je to bio prvi nastup mog sina pred svijetom. Nisam imala ni najmanju ideju to ga eka i nadala sam se da e ostaviti dobar dojam. Rekla sam mu da si Kina ne moe priutiti jo jedan nesporazum. Nisam prisustovala dogaaju, no uinila sam ono to majka moe uiniti: pobrinula sam se da dobro dorukuje i popravila detalje na njegovoj odjei - provjerila sam puceta na njegovoj zmajevoj haljini, nakit na njegovom eiru, ipku na ukrasima. Nakon onoga to je uinio An-te-haiju, zaklela sam se da u Tung Chihu uskratiti svaki izraz ljubavi, ali nisam mogla odrati rije. Nisam mogla prestati voljeti svoga sina. Nekoliko dana kasnije, princ Kung mi je poslao primjerak stranog izdanja pod nazivom Pekinke novine. Iz njih sam saznala da je Tung Chih bio uspjean: Ministri su priznali da iz cara zaista isijava neto boansko, to objanjava strah i trepet koji su osjetili ak i onda kada nisu gledali u Njegovo Velianstvo. Sada se mogu povui, bila je misao koja mi je pala na pamet. Prepustit u dvorske poslove drugima, a ja u imati vremena za osobne uitke o kojima sam prije samo mogla sanjati. Vrtlarstvo i opera su dva interesa kojima sam se planirala posvetiti. Posebno me zanimao uzgoj povra. Moju elju da uzgajam rajice i kupus upravitelj carskih vrtova primio je kiselog lica, ali nisam odustala od te ideje. Opera mi je oduvijek pruala poseban uitak, pa sam razmiljala da uzmem satove pjevanja kako bih mogla otpjevati omiljene pjesme. I, naravno, sanjala sam o unucima pa sam posjetila svoje snahe Alute i Fu-cha kako bih im obeala dodatne poasti ako mi ih uspiju darovati. Nisam mogla odgajati Tung Chiha dok je bio mali i htjela sam novu priliku.

~ 47 ~

Kad sam sjela da naslikam slike za mog sina, shvatila sam da se elim okuati u novim temama. Osim cvijea i ptica, slikala sam ribe u jezeru, razigrane vjeverice na drveu, jelene na prostranim poljima. Neke od svojih najboljih slika dala sam izvesti. Za moje unuke, rekla sam carskim krojaima. Moj je sin htio zapoeti s obnovom mog biveg doma, Yuan Ming Yuana, koji su stranci zapalili prije devet godina. Da me nije brinulo koliko e to kotati, bila bih oduevljena. Yuan Ming Yuan je bio simbol kineskog ponosa i moi, ustrajavao je moj sin. Majko, to je moj poklon vama za etrdeseti roendan. Rekla sam mu da ne mogu primiti tako skup poklon, no on je tvrdio da e se za troak pobrinuti sam. Tko e to financirati? pitala sam. Stric Kung je ve donirao dvadeset tisua taela, odgovorio je moj sin uzbueno. Prijatelji, roaci, ministri i drugi dunosnici. Majko, bar jedanput pokuajte uivati u ivotu. Prolo je devet godina otkad sam zadnji put posjetila Yuan Ming Yuan. Mjesto su dodatno opustoili vjetar, strvinari i lopovi. Cijelo je podruje bilo prekriveno korovom visokim poput ovjeka. Dok sam stajala kraj razbijenih kamenih stupova, ula sam zvuk kripavih kotaa kola i korake eunuha, i sjetila se dana kada smo jedva pobjegli stranoj vojsci. Nikad nisam rekla Tung Chihu da je u Yuan Ming Yuan mjesto gdje je zaet. U tom sam razdoblju imala sve - car Hsien Feng je inio sve kako bi mi udovoljio. Ma koliko ono bilo kratko, bilo je stvarno, i dolo je u vrijeme kada sam ve bila izgubila svaku nadu. Potroila sam sve to sam imala kako bih potkupila glavnog eunuha Shima i dobila jednu no s Njegovim Velianstvom. Kad me Hsien Feng ismijao, riskirala sam ivot da bih s njim otvoreno i iskreno razgovarala. Zahvaljujui svojoj hrabrosti, stekla sam njegovo potovanje, a potom i oboavanje. Sjetila sam se njegovog glasa kako me njeno doziva moja Orhidejo. Sjetila sam se njegove neumorne udnje u krevetu, i svoje vlastite. Sree koju smo dijelili. Suza za vrijeme voenja ljubavi. Njegovi su eunusi bili prestravljeni to Njegovo Velianstvo nestaje usred noi, dok su ga moji ekali na vratima da ga puste unutra. Bila sam njegova nona dama i od mene se oekivalo da se ponudim Njegovom Velianstvu kao na pladnju, no Njegovo Velianstvo ponudilo se meni. Bio je ushien svojom vlastitom ljubavlju. Kasnije, kad se Hsien Feng okrenuo drugim enama, prola sam kroz neto nalik smrti. Bilo mi je nemogue nastaviti ivot ali si nisam mogla oduzeti ivot jer sam nosila Tung Chiha. Tung Chih je prvo htio obnoviti palau gdje sam provela vei dio svog ivota s Hsien Fengom. Zahvalila sam Tung Chihu i pitala ga kako je znao da je mi je ta palaa posebna. Majko, odgovorio je smijeei se, kad o neemu izbjegavate govoriti, znam

~ 48 ~

da vam je do toga najvie stalo. Nijednom nisam posumnjala u Tung Chihove motive. Nisam znala da moj sin arko eli ponovno izgraditi Yuan Ming Yan kako bi me maknuo s puta i nastavio sa svojim tajnim ivotom koji e ga ubrzo unititi. Carski su savjetnici podrali Tung Chiha jer im je bilo stalo da se ja povuem. Nije im se svialo to im nareujem i radovali su se upravljanju bez mog upliva. S njihovim pristankom, Tung Chih je naredio da obnova zapone i prije nego su stigla sredstva. Pothvat su od samog poetka potresale nevolje. Kad je glavni dobavlja drva uhvaen u prevari, sredstva su prestala dolaziti. Bio je to poetak none more kojoj se nije nazirao kraj. Mjesni dunosnik napisao je gnjevno pismo dvoru u kojem je optuio Tung Chiha da je popustio mojoj pohlepi. Obnova Yuan Ming Yuana opisana je kao zloupotreba dravnih sredstava. Prethodna dinastija Ming bila je jedna od najduih u povijesti Kine, promijenilo se esnaest vladara, istaknuo je dunosnik. No kasniji carevi dinastije Ming troili su snagu na uivanje. Do kraja esnaestog stoljea dinastija Ming je zapala u ozbiljne probleme i ekao ju je neslavan kraj. Riznica je bila prazna, porezi su postali nemogui, a tradicionalni znakovi loeg vladanja - poplava, sua i glad - bila su sveprisutni. Ljudi su svoju odanost ponudili drugom voi, jer je dinastija iznevjerila njihovo povjerenje. Dvor nije imao potrebu da ga minorni dunosnik podsjea kako je zemlja jo uvijek opustoena od nedavnog tajpinkog ustanka i kako pobune muslimana na zapadu jo nisu uguene. tovie, ukoren je zbog ometanja careve obiteljske dunosti prema svojoj majci. Tung Chih je odluio sprovesti svoju nakanu, no nakon godinu dana i poveih trokova, princ Kung ga je prisilio da napusti projekt. Godinama e me kriviti za ono to se dogodilo s Yuan Ming Yuanom, ali ja vie nisam bila u poziciji da dajem savjete Tung Chihu - slubeno sam se povukla. Nije mi bilo jasno zato se princ Kung predomislio. On je prvi podrao obnovu donirajui iznos kojim je zapoeta izgradnja, a sada je bio meu onima koji su molili Tung Chiha da obustavi projekt. U napadu bijesa, Tung Chih je ujaka optuio za neposluh i degradirao ga. Nuharoo je bila ta koja je Tung Chiha nagovorila da strica vrati na poloaj nekoliko tjedana kasnije. Drala sam se po strani jer sam smatrala da Tung Chih mora nauiti vladati. Bio bi to odvie lagan put, nareivati drugima i nikad ne patiti.

~ 49 ~

11
Jednog toplog dana u ljeto 1874. godine promatrala sam svog eunuha Li Lien-yinga kako obrezuje gardenije u mom vrtu. Odstranio je i bacio cvjetne pupoljke i izdanke, potom razrezao stabljike na tri komada duga desetak centimetara, pazei da ne zaree ispod zgloba. Na tom e mjestu izrasti novo korijenje, objasnio je dok je stavljao sadnice u posude. Biljke bi do sljedeeg proljea trebale biti spremne za vrt. Mjesec dana kasnije sadnice jo nisu izbacile nijedan novi list. Ne bi li provjerio raste li korijenje, Li Lien-ying je njeno izvukao jednu sadnicu. Nije osjetio nikakav otpor, to je ukazivalo na to da se korijenje nije formiralo. Uvjeravao je samog sebe da treba biti strpljiv i saekati jo par dana. Godinama sam ovo radio, rekao mi je. Tako sam obnovio druge vrtove gardenija. No sadnice su poele klonuti i na kraju su uvenule. Eunuh je mislio da je to znak s neba i da e se neto loe dogoditi. Nita se nee dogoditi, glavni je vrtlar rekao Liju. Moda si negdje pogrijeio. Moda je voda bila zagaena ivotinjskim urinom ili je u humusu bilo kukaca. U svakom sluaju, biljke su uvenule od prevelikog stresa. To me odmah podsjetilo na mog sina. On je nekad bio poput kune biljke, zatien od tekih uvjeta i nesigurnosti vrta. Tung Chih je uhvatio prehladu koja nije prolazila mjesecima. Dobio je groznicu i do jeseni je ve bio jako slab. Tung Chih mora izlaziti na zrak i vjebati, tvrdio je princ Kung. Drugi strievi moga sina, princ Ts'eng i princ Ch'un, pretpostavili su da se razuzdani noni ivot poeo odraavati na njegovo zdravlje. Kada je lijenik Sun Paotien zatraio sastanak kako bi raspravio o zdravstvenom stanju Tung Chiha, bio je odbijen. Nisam mogla podnijeti pogled na Tung Chiha u bolesnikoj postelji. To me podsjetilo na posljednje dane njegovog oca. Pozvala sam Alute, Fu-cha i ostale supruge i pitala ih, dok su kleale preda mnom, znaju li to nije u redu s njihovim suprugom. Njihovo me je otkrie zaprepastilo: Tung Chih nikad nije prestao odlaziti u javne kue. Njegovom je velianstvu drae divlje cvijee, poalila se Fu-cha. Alute se nije svidjelo moje ispitivanje. Objasnila sam joj da se ne namjeravam uplitati ili biti neugodna te da ne elim naruiti njenu privatnost. Obrva izvijenih u dva letea bodea, Alute je rekla da kao kineska carica ne mora odgovoriti. To se tie Tung Chiha i mene, bila je uporna. Njena je bijela, porculanski glatka koa porumenila. Pokuala sam sakriti svoju ljutnju. Rekla sam joj da samo elim pomoi. Ne sumnjam u vae motive, rekla mi je Alute. Samo...ne osjeam se niom po statusu.

~ 50 ~

Bila sam zbunjena. O emu pria? Zbog koga si se osjetila niom po statusu? Alute je pokazala glavom prema ostalim suprugama. Svi se ovdje pred vama boje rei to misle, ali ja u vam rei. Carice udovice, Tung Chih je vaa odgovornost, ne naa. To me uvrijedilo. Alute, nema pravo govoriti u ime ostalih. Govorit u onda u svoje. Jeste li, kao majka Njegovog Velianstva, pitali vaeg sina to nije u redu s njim? Ne bih traila tvoju pomo da mogu razgovarati s njim. Sigurno ga je neto navelo da zanemari Zabranjeni grad zbog javnih kua. Ljuta si, Alute. Zaista misli da je to moja krivica? Da, mislim. injenice, Alute. Djevojka se ugrizla za usnicu i rekla: Caru Tung Chihu je bilo dobro sa mnom sve dok mu vi niste rekli da posjeti Fu-cha. Niste mogli podnijeti pomisao da ima dijete sa mnom umjesto s Fu-cha. Tung Chih nas se zasitio jer mu vas je bilo dosta! Alute je moda bila u pravu, ali ja to nisam prihvatila zbog njene nepristojnosti. Alute, kako se usuuje! Nema se pravo tako ponaati. Ali dijete u mojoj utrobi ima! Bila sam zaprepatena. Zamolila sam Alute da to jo jednom ponovi. Trudna sam, ponosno je izjavila. O, Alute! oduevila sam se. Zato mi nisi rekla? estitam! Ustani! Ustani! Moram otii po Nuharoo i podijeliti s njom tu divnu vijest! Imat emo unuka! Ne jo, Vae Velianstvo. Alute me prekinula. Dok mi se Tung Chih ne vrati, nisam sigurna da u imati snage odrati trudnou. Tung Chih je... trudila sam se nai rijei utjehe. Boli kada zna da je s drugim enama. Vjeruj mi, Alute, znam kakav je to osjeaj. Mrzim to to govorite. Alute je poela plakati. Ali budi sretna to nosi njegovo dijete, rekla sam osjeajui se krivom. Nije na nama da odluimo hoe li ovo dijete doi na svijet. Moje tijelo i dua toliko pate da osjeam kako trae osvetu. Bojim se da e se dogoditi neto neoekivano. Nebo ti je podarilo to dijete, Alute. Zmajevo e sjeme preivjeti bez obzira na sve. Ne traei doputenje, Alute je otila do prozora i okrenula mi lea. Vani na divovskim hrastovima opalo je lie. irevi padaju posvuda, rekla je Alute odmahujui glavom. Teko je hodati da ne stane na njih. To je lo znak. to da radim? Ja nisam stvorena da podnosim patnju. Alute, blago sam rekla, sigurna sam da je sve u redu. Samo si umorna, to je sve. Nastavila je gledati kroz prozor ne obazirui se na mene. Glas joj je postao tii i

~ 51 ~

udaljeniji. Sve je glasnije. Danonono ujem ireve kako padaju na tlo i krkaju. Promatrala sam lea moje snahe. Njezina svilenkasta crna kosa bila je paljivo spletena u pletenice privrene na umetak. Ruiaste cvjetne kope za kosu optoene dijamantima svjetlucale su na svjetlu. Iznenada sam shvatila zato je ona bila Tung Chihov prvi izbor: bila je svojeglava poput njega. Bilo je rano zimsko jutro kada mi je lijenik Sun Pao-tien saopio da moj sin nee preivjeti. Tresla sam se pred lijenikom poput stabalca na oluji. Vidjela sam crvene lampione kako se polako sputaju sa stropa. Pokuala sam shvatiti to mi lijenik govori, ali nisam mogla. Objanjavao mi je Tung Chihovo stanje, no to je zvualo kao da govori nekim stranim jezikom. Zatim sam se valjda onesvijestila. Kada sam dola k sebi, Li Lien-ying je stajao preda mnom. Slijedio je lijenikove upute i palcem je pritiskao mjesto izmeu mog nosa i vrha moje gornje usne. Pokuala sam ga odgurnuti, ali nisam imala snage. Tung Chihovo je stanje vrlo ozbiljno, napokon sam ula kako govori. Recite lijeniku Sun Pao-tienu - udahnula sam i zaplakala -da u ga bez oklijevanja kazniti ako je negdje pogrijeio! Nakon ruka lijenik je ponovo doao. Kleknuo je i poeo itati izvjee. Stanje Njegovog Velianstva je sloeno. Ne mogu sa sigurnou rei to je prvo napalo njegovo tijelo, boginje ili spolna bolest. U svakom sluaju, bolest je smrtonosna, nije u mojoj moi da je izlijeim, niti da je obuzdam. Lijenik je priznao da mi je nevoljko otkrio istinu. Njegov je medicinski tim bio optuen da Njegovom Velianstvu donosi nesreu. Svi su se trudili da Tung Chihova bolest ostane tajnom. Zamolila sam lijenika da mi oprosti i obeala da u obuzdati emocije. Uloen je velik trud da se stabilizira Tung Chihovo stanje. U prosincu 1874. godine osuili su se plikovi na njegovom tijelu i groznica je popustila. Palae su slavile znakove oporavka. No to je bilo preuranjeno. Nekoliko dana kasnije, groznica se vratila i vie se nije povukla. Ne mogu se sjetiti kako sam provodila dane. Samo mi je jedna misao bila na pameti: kako da spasim svog sina. Odbijala sam povjerovati da e Tung Chih umrijeti. Sun Paotien je predloio da potraim drugo miljenje od zapadnjakih lijenika. Oni imaju sprave kojima mogu izvaditi uzorke tjelesne tekuine i krvi Njegovog Velianstva, rekao je tiho, znajui da to ne bi smio predloiti. Ipak, sumnjam da e njihova dijagnoza biti drukija. Dvor je odbio moj zahtjev za zapadnjakim lijenicima, strahujui da e stranci Tung Chihovo stanje iskoristiti kao priliku za napad. Leala sam kraj svog sina koji se tresao u groznici. Sluala sam zvuk njegova tekog

~ 52 ~

disanja. Obrazi su mu gorjeli. U budnom je stanju tiho cvilio i stenjao. Tung Chih je traio da Nuharoo i ja ponovno postanemo regentice. Isprva sam odbila, jer sam znala da se neu moi usredotoiti na dvorske poslove. No Tung Chih je bio uporan. Kad sam proitala njegov proglas naciji, shvatila sam koliko bi mu znailo da mu pomognem. Rukopis u tuu na riinu papiru bila je posljednja kaligrafija mog sina. Najvie me rastuilo to moj unuk nikada nee vidjeti kako je njegov otac drao pero. Molim obje carice da se smiluju nad mojim stanjem i dopuste mi da se pobrinem za sebe, pisalo je u Tungovom ediktu. Preuzmu li dravne poslove na odreeno vrijeme, carice e me zaduiti svojom velikom dobrotom, a ja u im na tome vjeno biti zahvalan. Svakog dana nakon audijencije sjedila sam pokraj Tung Chiha. Razgovarala sam s lijenikom Sun Pao-tienom i Tung Chihovim slugama. Prouavala sam gnojne ireve koji su mu izbijali na koi i prieljkivala da prijeu na moje tijelo. Preklinjala sam nebo da mi se smiluje i molila: Ne budi previe okrutno prema jednoj majci. Naredila sam da nitko ne uznemirava Tung Chiha, no lijenik mi je savjetovao da pustim sina da via koga eli. Njegovo Velianstvo moda vie nikada nee imati priliku. Pristala sam. Sjedila sam kraj sina i brinula se da ga nitko ne zamara. Alute je odbila doi kad je Tung Chih poslao po nju. Rekla je da e ui u sobu samo ako ja ne budem ondje. Popustila sam. Bilo je dva u noi kad je moj sin otvorio oi. Iako su mu obrazi jo uvijek bili vrui, bio je dobro raspoloen. Traio je da sjednem pokraj njega. Pomogla sam mu da se uspravi na jastuku. Molila sam ga da mi dopusti da ga nahranim s malo kae. Odmahnuo je glavom. Zabavimo se malo prije nego umrem. Uspio se iroko osmjehnuti. Slomila sam se i rekla da ne znam o kakvoj zabavi pria.to se mene tie, njegova je smrt bila kraj moje sree. Tung Chih je drao moju ruku i stisnuo je. Nedostaje mi mjesec, rekao je. Hoete li mi pomoi da izaem na dvorite? Omotala sam mu deku oko ramena i pomogla mu da ustane. Ve mu je samo oblaenje predstavljalo napor i ubrzo je ostao bez daha. Oslonivi se na mene, izaao je u dvorite. Kakva prekrasna no, uzdahnuo je. Prehladno je, Tung Chih! rekla sam. Vratimo se unutra. Ostanimo jo koji trenutak, majko. Uivam. Na mjeseini je drvee i grmlje izgledalo kao da je izrezano iz crnog papira.

~ 53 ~

Pogledala sam svog sina i zaplakala. Lica obasjanog mjesecom, izgledao je kao kameni kip. Sjeate li se kako ste me uili sastavljati stihove, majko? Bio sam izgubljen sluaj. Da, naravno. Bilo ti je to previe. Bilo bi previe svakom djetetu. Iskreno, nisam bio nadahnut. Uitelji su mi rekli da to moram prvo osjetiti i zatim opisati. Tung Chih se slabano nasmijao. Pisao sam, no nita nisam osjeao. Vjerovali vi to ili ne, otkad su mi dani odbrojani, pun sam inspiracije. Prestani, Tung Chih. Majko, imam pjesmu za vas, ovdje. Pokazao je na svoju glavu. Smijem li je izrecitirati? Ne elim je uti. Majko, svidjet e vam se. Zove se 'Jednoj ljubavi'. Ne, neu sluati. Njeno, Tung Chih je poeo recitirati: Odlazim filigranski zavojitim hodnicima i niz vijugavu balustradu Da bih se vratio u snove to traju. U dvoritu, samo je mjesec pun suosjeanja, Prema nama to se rastasmo, sjaje mirno na opalom cvijeu.

~ 54 ~

12
Moj je sin umro ujutro 12. sijenja 1875. godine. Dvorana Duhovne hrane bila je puna svjeeg cvijea zimske ljive, smolastih malih latica i golih stabljika, koje je elegantno stajalo u vazama. Bilo je to Tung Chihovo omiljeno cvijee. Jednom je sanjao kako ga bere u snijegu, to nikad nije smio raditi. Bila sam u odjei za korotu ukraenoj cvjetovima zimske ljive, koje sam vezla dugo u no. Lice Tung Chiha bilo je okrenuto prema jugu, a odjea mu je bila ukraena simbolima dugovjenosti. Imao je devetnaest godina i bio je car od 1861. godine. Vladao je neto manje od dvije godine. Sjedila sam pokraj njegova lijesa dok su kovai dovravali svoj posao. Slikari su se nadvili nad konstrukciju nanosei posljednje poteze. Lijes je bio ukraen izrezbarenim i naslikanim zlatnim zmajevima. Prstima sam gladila hladne obraze svog djeteta. Etiketa mi je zabranjivala zagrliti ga ili poljubiti. Tung Chih je umro s prstenom plikova od groznice oko usta. U njegova posljednja dva tjedna plikovi su iskakali posvuda, nagrizajui mu tijelo iznutra. Rane su mu prekrile jezik i desni, tako da nije mogao gutati. Na koi nije bilo mjesta koje nije bilo zahvaeno. Imao je ireve izmeu prstiju na rukama i nogama, iz kojih je curio gnoj. Od crne medicinske paste kojom ga je namazao Sun Pao-tien izgledao je groteskno. Tih posljednjih tjedana svakog sam dana prala svog sina, i svakog sam dana otkrivala nov napad boginja. Novi irevi nicali su na starima. Ruke i stopala su mu nalikovali korijenju umbira. Kada bi postalo nepodnoljivo, istrala bih iz sobe i pala na koljena. Nisam se mogla sabrati. Li Lien-ying me podsjeao da jedem. U posljepodnevnim satima Li Lien-ying naganjao me sa zdjelom pilee juhe u ruci. Poskakivao je i uvijao se drei zdjelu u zraku jer sam ih ve nekoliko bila prevrnula. Na rukama su mi se pojavili uljevi. Previe sam radila, sjeckala kokoi, patke, ribu, zmije i rtvovala ih na oltarima. Pogledala bih u nebo i zazivala: Gladni demoni su se dobro najeli. Sada su ve toliko siti da bi morali ostaviti mog sina na miru! Zbog kaenja se inilo da Zabranjeni grad gori. Suze su mi lijevale poput fontane koja proputa vodu. Lijenik Sun Pao-tien je rekao da bi bilo najbolje da se vie ne savjetujem s njim. Otila sam lami koji me savjetovao da se usmjerim na Tung Chihov budui ivot. Haljina vjenosti i lijes bili su prikladan poetak. Lama je htio rei da nisam dovoljno skruena pred bogovima. Umjesto da pomognem svom sinu, ja sam samo jo produbljivala njegovu nevolju. Razmiljala sam da se ubijem kad mi umre sin. Dok sam traila nain, shvatila sam da me nadziru. Eunusi i dvorske dame su se vrzmali oko mene. Umjesto uobiajenog spokoja, njihova su lica odavala tjeskobu. Doaptavali su se meni iza leda. Kad god bih po noi ustala iz kreveta, eunusi bi slono poeli kaljati.

~ 55 ~

Glavni je kuhar sakrio kuhinjske noeve i luinu, a dvorske su dame maknule svu uad. Kad sam naredila Li Lien-yingu da nabavi opijum, doveo mi je lijenika Sun Paotiena. Carski su me uvari zaustavili na vratima Zabranjenog grada kad sam pokuala izai. Kad sam im zaprijetila kaznom, rekli su da je Yung Lu tako naredio da me zatiti. Moj sin je umro na mojim rukama u zoru. Grmovi gardenija u dvoritu podlegli su kasnom otrom mrazu, lie im se smeuralo i potamnilo. Vjeverice su prestale skakati sa stabla na stablo. Sjedile su na granama, grickale orahe i glasno avrljale. S neba je padalo perje kad ga je preletjelo jato gusaka. Sjeam se da sam drala Tung Chiha i osjeala kako mu srce sve slabije kuca. Sjeam se da sam zaspala sjedei, tako da ne znam tono kad mu je srce prestalo kucati. Nuharooin glavni eunuh doao mi je poruiti da je njegova gospodarica previe shrvana tugom da bi izala iz svoje palae. Dvor je poeo s pripremama za pogrebnu ceremoniju. Glasnici su razaslani po pokrajinama kako bi njihovi namjesnici krenuli prema prijestolnici. Nakon to su se lijenik i njegov tim povukli, Zabranjeni grad je utihuo. Nestali su zvui koraka, kao i gorki vonj Tung Chuovih biljnih lijekova. Eunusi i dame prekrili su sve odaje bijelim svilenim tkaninama. Pogrebne haljine koje sam neko nosila za svog supruga bile su izvaene, oiene i ispeglane, spremne da ih obuem za njegovog sina. Tung Chih je posljednji put napustio svoj krevet. Pomogla sam da ga se presvue. Njegova je haljina za vjenost bila nainjena od zlatnih niti. Moje je dijete zbog ukoenih udova podsjealo na uspavanu lutku. Oprala sam mu lice lopticama pamuka. Nije mi se svidjelo kako mu je kraljevski minker nanio minku na lice, u slojevima boje, s votanim premazom kako bi je uvrstio. Sin mi je bio neprepoznatljiv; koa mu se sjajila poput kone tkanine. Napokon su me ostavili samu s Tung Chihom. Dotaknula sam mu minku. Oprala sam slojeve boje. Koa mu je ponovo bila ona stara, unato oiljcima od boginja. Sagnula sam se i poljubila mu elo, oi, nos, obraze i usne. Lice sam mu namazala uljem sjemena pamuka, poevi od ela. Pokuala sam zaustaviti drhtanje ruke stiui naslon stolice. Na usne i obraze nanijela sam mu malo rua da izgleda onako kako sam ga se sjeala. Ostatak lica nisam dirala. Tung Chih je imao prelijepo visoko elo. Obrve su mu tek bile zadobile svoj konani oblik i nalikovale su dvama finim potezima kista. Dok je bio dijete, obrve su mu bile toliko svijetle da se inilo kao da ih uope nema. Nuharoo nikad nije bila zadovoljna minkom koju je Tung Chih obino nosio na audijencijama. Posebno njegovim obrvama. Mnogo je puta zakasnio na dvor jer je Nuharoo inzistirala da mu ponovno naminka lice. Njegove su mi sjajne oi bila velika radost. Poput mojih, bile su bademaste i spojenog kapka. Mojoj se majci najvie sviao njegov ravan nos. Lijepo je pristajao uz

~ 56 ~

njegove visoke jagodice, karakteristine za Mandurce. Usne su mu bile pune i senzualne. I u smrti je bio lijep. Posluala sam lamin savjet i pokuala doivjeti smrt svog sina kao prirodan dio ivota. No poelo me muiti grizoduje, Srce mi je bilo natopljeno vlastitim otrovom. Tung Chihov lijes bio je velik kao oev. Na svojim e ga ramenima nositi sto ezdeset ljudi. Kada mi je Li Lien-ying rekao da je vrijeme da se oprostim, stala sam i ponovno pala na koljena. Li me drao za ruke i ja sam se podigla kao stogodinja starica. Hodali smo prema lijesu, gdje sam zadnji put vidjela svog sina. Li Lien-ying me pitao bi li Tung Chih elio sa sobom ponijeti svoju omiljenu staru igraku, papirnati model Pekinga. Unutranji dio grada ostao bi s njim; vanjski dio grada ostavio bi se za sveanost paljenja papira, da se dua Tunga Chiha otpravi na put. Bi, odgovorila sam. Eunuh je od mog sina zatraio oprost jer je morao rastaviti unutranji dio grada da stane u lijes. Ovdje je Aleja ljestava, rekao je Li Lien-ying. Vae Velianstvo moe vidjeti da podsjea na ljestve poloene uz strminu. A evo i Aleje torbe i Aleje buke, ulica u koje moete ui, ali kroz koje ne moete proi. A s ove je strane aleja Soochow. Vae Velianstvo me jednom upitalo jesu li te ulice sagradili junjaci. Moda nisu bili iz Soochowa, nego iz Hangchowa. Vae Velianstvo nije imalo vremena baviti se pojedinostima i sitnim razlikama, no vrijeme je sad na naoj strani. Na trenutak su mi misli odlutale, a Li Lien-ying je postao An-te-hai. to bi An-te-hai rekao na sve ovo? Za njega nikad nije odrana pogrebna ceremonija. Malo tko ga je spominjao nakon pogubljenja. Njegove su supruge i konkubine podijelile njegov imetak i ubrzo ga zaboravile. Nitko ga nije oplakivao. Potajice sam unajmila klesara da napravi plou za An-te-haijev grob. Zbog svog statusa nisam smjela posjetiti njegov grob i nisam znala kako izgleda njegovo vjeno odmorite. Tung Chihova je nesrea to se nije sprijateljio s An-te-haijem. Dovravajui opremanje lijesa, Li Lien-ying je nastavio priati s mojim mrtvim sinom. Nisam vam imao prilike ispriati to znai 'Aleja boga konja' ili 'Hram boga konja'. Vai bi vas preci mogli pitati takva pitanja i vano je da se pripremite. Stari Mandurci bili su ljudi koji su ivjeli u sedlu. Da nije bilo njihovih konja, oni ne bi osvojili Kinu. Mandurci oboavaju konje, dive im se i potuju ih. Hramovi u Pekingu izgraeni su u ast slavnih konja koji su stradali u vanim bitkama. Moda e Vae Velianstvo u sljedeem ivotu imati prilike posjetiti aleje i hramove posveene konjima. Tek nakon smrti Tung Chih je upoznao grad u kojem je ivio. Uz eunuhovu pomo spalila sam preostali, vanjski dio grada, da bi dua mog sina bila uznesena. Nazivi su preneseni iz izvornika: Aleja izvora slatke vode, Aleja izvora gorke vode, Aleja trookog izvora, Aleja etverookog izvora, Trg ovaca, Trg svinja, Trg magaraca. Trnica povra stajala je pokraj dinastike tvornice strijela, a vojni poligon, Kod velike ograde, bio je pun papirnatih konja i vojnika.

~ 57 ~

Na obrednoj lomai spaljena je i papirnata maketa najveeg pekinkog trgovakog sredita, Aleje carskog izvora, koja se protezala kilometrima. Li Lien-ying nije zaboravio ni Trnicu stoke, mjesto gdje su se vrila pogubljenja. Sve e to, smatrao je, biti potrebno Tung Chihu kada bude vladao u svom iduem ivotu. Naredila sam da se doda i najvea pekinka knjiara, smjetena u naputenoj tvornici za peenje keramike. Budui da e moj sin imati beskrajno puno vremena da se divi detaljima, dodali smo Aleju pseeg repa, Aleju drvosjee i Aleju razmaknute zavjese. Bilo je hladno i kasno kad sam se vratila u svoju palau. Li Lien-ying je pokuao zatvoriti prozore, ali sam ga zaustavila. Ostavi ih otvorene. Moda navrati duh Tung Chiha. Divovski blijedi mjesec iznad golih stabala vratio me u prolost. Sjetila sam se trenutka u Jeholu kad me Tung Chih molio da mu dopustim da se okupa u vruem izvoru. Odbila sam jer je imao prehladu. Sjetila sam se mirisa svjeeg zraka i kako sam poeljela da mogu Tung Chiha odgajati ondje. Te veeri stajali smo izmeu divljih visokih bambusa. Lie je plesalo na povjetarcu. Gusti se brljan poput nebeskog zastora sputao deset, petnaest metara niz stoljetne hrastove. Kameni je put pobijelio od mjeseine, svijetle kao noas. Sjenoviti jasmini du puta podsjeali su na zamrznute oceanske valove. Otila sam u knjinicu u potrazi za materijalom koji e mi pomoi da sastavim osmrtnicu za Tung Chiha. Za oko mi je zapela knjiica Oporavilite za stabla zimske ljive. Napisao ju je J. Z. Zhen s poetka dinastije Ch'ing. Nakon to sam je poela itati, knjigu vie nisam mogla ispustiti iz ruku. U junoj Kini, naroito u Soochowu i Hangchowu, popularno je stablo zimske ljive. Ono je postalo temom slavnih slikara. Meutim, ljepota tog drveta poiva u njegovoj bolesti: ono to je kod njega poeljno bili su neprirodni oblici i povijene grane s ogromnim kvrgama i vanjskim korijenjem. Ravna i zdrava stabla smatrala su se obinima i neukusnima. Lie se rezalo i ostavljale su se gole grane. im su uzgajivai shvatili to ele njihovi kupci, poeli su oblikovati stabla. Kako bi sprijeili normalan rast, stezali su stabla poput enskih stopala. Vezivali su grane u eljeni oblik. Stabla su rasla nakoso i prema dolje. Tako oblikovane, smatralo ih se velianstvenima i elegantnima. Stabla zimske ljive oboljela su irom Kine, jer su uzgajivai stvarali kvrge uz pomo crva. Drvo je polagano umiralo zbog groteskno oblikovanih grana, dok su trgovci zaraivali. Jedan je ovjek skupio obiteljski imetak i posjetio mjesno uzgajalite. Kupio je tristo oboljelih zimskih ljiva u teglama. Pretvorivi svoj dom u oporavilite, ovjek se poeo brinuti za stabla. Odrezao je sve to ih je sputavalo, razbio tegle i posadio stabla u zemlju. Pustio je stabla da prirodno rastu i posuo zemlju hranjivim kompostom. Najbolesnija zimska ljiva nije preivjela, ali ostatak jest. Tung Chih je bio poput zimske ljive, pomislila sam zatvarajui knjigu. Od roenja ga se oblikovalo u izlobeni primjerak. Sanjala sam o tome da se kupa u jezeru pokraj

~ 58 ~

mog rodnog mjesta Wuhua. ak sam ga zamiljala kako jae vodenog bivola kao to su inili djeaci koje sam poznavala dok sam bila dijete. Ali Tung Chih je bio zimska ljiva koju su stezali i vezali i izobliili. Njegovo je obrazovanje obuhvaalo sve osim zdravog razuma. Uili su ga o ponosu, ali ne i o razumijevanju, o osveti, ali ne i suosjeanju, o univerzalnoj mudrosti, ali ne i o istini. Beskrajne ceremonije i audijencije tjerale su ga u oaj. Tung Chih je postigao eljeni oblik, ali na tetu vlastitog ivota. Uskraeno mu je razumijevanje sebe i svijeta, oduzete su mu mogunosti i prilike. Kako da ne naraste nakrivo? Oijukanje s prostitutkama moda je bio Tung Chihov pokuaj da sazna tko je ispod maske cara. Moda je imao narav lovca i trebale su mu sloboda i pustolovine. Tri tisue konkubina u borbi za njegovo zmajevo sjeme ubile su lovca u njemu. Da sam stvari promatrala s njegovog gledita, moda bih shvatila njegovu patnju. Nakon pogreba otkrila sam jo skarednog materijala u njegovoj spavaoj sobi. Skrivao ga je meu jastucima, plahtama, pod krevetom. Knjige su bile najloijeg ukusa i kvalitete. Privatni ivot mog sina, kineskog cara. Sjetila sam se kako mi je suprug jednom rekao: Dolazi mi okupirati krevet poput vojske. Rekao je to s gaenjem u glasu. Pridonijela sam stvaranju slinog nezadovoljstva kod mog sina, uslijed ega je njegova smrt postala prava osveta. Poslala sam Li Lien-yinga da pozove moju snahu Alute na aj. Na moje zaprepatenje, ona mi je poruila da e se ubiti. Bila sam zbunjena i zatraila sam objanjenje. Raanjem sina ostvarit u pravo da postanem regentica, Alute je obznanila u svojem odgovoru. I oekujem da predate vlast. Rekli su mi, meutim, da vi nikad neete odstupiti jer ivite samo za tu mo. Ne vidim drugo rjeenje nego da nestanem iz ovog nemoralnog svijeta. Odluila sam da moje neroeno dijete poe sa mnom. Nikad nisam ozbiljno shvaala Alute kad se ovako ponaala. Prelazila sam preko situacija kad se nije trudila biti ljubazna ili ponizna preda mnom. Nije joj se svidio moj vjenani poklon, svijetlozelena haljina izvezena svilom. Otvoreno je kritizirala moj ukus i inzistirala na preureenju cijele svoje palae. Kad sam je pozvala na svoju omiljenu operu, Paviljon boura, tijekom cijele izvedbe gledala je u stranu. Smatrala je da bih se kao udovica cara trebala sramiti to uivam u glupoj ljubavnoj operi. Nisam bila zadovoljna, ali pustila sam je na miru. Pomislila sam, ako je takva prema meni, takva je i prema svojim eunusima, slukinjama i ostalim konkubinama, a to e joj se zasigurno osvetiti. U Zabranjenom gradu ene su se udruivale jedne protiv drugih. inilo se da je Alute moju utnju shvatila kao poziv da me nastavi vrijeati. Bi li Alute bila sposobna vladati zemljom, pod pretpostavkom da mi unuk bude muko i da ona postane regentica? ini se da je vjerovala da moe rijeiti dravnu krizu bez imalo obuke i iskustva. Gledajui izvana, u mom je poloaju vidjela sjaj i slavu. Ja sam, s druge strane, vidjela odsjaj maa s dvije otrice. Da je Alute pokazala bilo kakvu

~ 59 ~

sposobnost i vrlinu, rado bih joj pomogla. Sve to mi je Alute inila pokazivalo je da je razmaena i da nita ne zna o posljedicama svojih postupaka. Umjesto da sudjeluje u oplakivanju svog supruga, provodila je dane s viim pripadnicima dvora, mojim protivnicima. Da mi je Alute ostavila izbor, mogla sam joj pokazati put. No ona nije mogla shvatiti da promjena vlasti znai sukobe politikih frakcija na dvoru i u itavoj vladi. Nije vjerovala da moe doi do borbe. Alute mi je dala do znanja da ne eli moju pomo i da je njezino nepovjerenje prema meni vrsto i konano. Kako me nevina djevojka koja me nije poznavala mogla toliko mrziti? To me je vie zbunjivalo no to me uznemiravalo. Iako je Alute bila Nuharooin izbor, mislim da Nuharoo nije bila svjesna koliko me moja snaha mrzi. Bojala sam se Alute i bila sam zabrinuta za svog unuka. Plailo me to Alute razmilja o tome da oduzme ivot svom neroenom djetetu, to bi uinila Kini da dobije neogranienu mo? Odgovorila sam Alute nakon to je odbila moj prijedlog da naemo razumno rjeenje: Ministri, namjesnici i zapovjednici Kine nee htjeti sluiti vladaru ako ih on ne uvjeri da je dostojan njihove odanosti i ivota. To je daleko tee od odlazaka na veere, vezenja ili gledanja opere. Alute mi je odgovorila svojim samoubojstvom. Ostavila je dvoru otvoreno pismo, koje moda nije napisala sama. Jezik je bio nejasan, a metafore zaudne. Kada umire ptica, pjev joj je alostan, poinjalo je njezino pismo. Kada umire ena, rijei su joj blage. U takvom se stanju nalazim danas. Jedna je djevojka krenula u smrt jer nije mogla uspravno hodati. Prolaznik je upita, 'Boji li se? Ona odgovori, 'Bojim! 'Zato se ne vrati ako se boji?' Djevojka mu odgovori, 'Moj je strah osobna slabost, no moja je smrt javna dunost.' Zar je Alute mislila da joj je dunost umrijeti? U tome nisam vidjela nita osim inata i osvete meni. Nisam samo izgubila Tung Chiha, nego i njegovo neroeno dijete. Nijedan me neprijatelj ne bi mogao toliko unititi. Aluteina je slukinja rekla da je njezina gospodarica bila zadovoljna odlukom da si okona ivot. Alute je gledala na samoubojstvo kao na sveanu prigodu. Nagradila je sluge novcem i darovima za njihovu pomo. Sluge su bili pozvani da svjedoe inu. Alute je izjavila da e sve koji je se usude omesti nasmrt izbievati. Kada je osvanulo jutro utanaenog datuma, Alute je uzela opijum i odjenula haljinu za vjenost. Raspustila je sluge. Zatvorila se u spavaonicu i do poslijepodneva je bila mrtva. Opijum koji je Alute uzela prokrijumario je u Zabranjeni grad njezin otac, koji je saznao za plan svoje keri. Iako je bio protiv toga, kao lojalni plemi koji je kerinim vjenanjem stekao visoku carsku titulu udovoljio je njezinoj elji. Bojao se da e ga njezin neposluh kotati ivota. Nakon to je Alute opskrbio s dovoljno opijuma, napisao je

~ 60 ~

dvoru da nije imao nita s postupkom svoje keri. Pozvala sam oca i pitala ga je li rekao ita to bi uznemirilo Alute. Odgovorio je: Rekao sam joj da prestane trgati ivce Vaem Velianstvu. Bilo mi je ao Alute, jer nije imala nikakvu podrku svoje obitelji. Ipak, zamjerila sam joj to je ubila mog neroenog unuka. Tada mi je sinulo da nikad nisam dobila potvrdu Aluteine trudnoe, niti sam vidjela trbuh. Lijenik Sun Pao-tien je doao na moj poziv. Izvijestio me je da do pregleda nikad nije dolo jer mu Alute nikad nije dopustila da doe. Zar je mogue da je sve bilo namjeteno? Da je trudnoa bila lana, Aluteino bi samoubojstvo imalo vie smisla. Zavrila bi kao jedna od mnogih nevanih ljubavnica Tung Chiha. Bez djeteta ne bi postala regentica. Pridruivi se Tung Chihu u grobu stekla je krepost i potovanje. U meuvremenu me u svom pismu otvoreno okrivila za svoju smrt. Ispod Aluteine stidljivosti krila se snana, svojeglava i tiha osoba udovine ambicije. Moji su protivnici dobro iskoristili Alute. Gadilo mi se pogledati njezinog oca, koji je naizgled bio neduan. Nisam mogla oprostiti ovjeku koji je poticao svoju ker da se ubije. Ako je tako bila odgojena, moda je srea to nije imala dijete. Alute je u meni vidjela veliku prijetnju. Moda je matala o ivotu regentice, a ja sam joj bila jedina prepreka koju je trebala svladati. U pismu je zvuala samouvjereno. injenica da nije nimalo sumnjala da nosi muko dijete bila je dovoljan dokaz njezine ludosti. S unukom ili bez unuka, mogunost me nastavila proganjati. Rastuilo me to suprugova smrt u Alute nije probudila samilost. Da je zaista voljela Tung Chiha, ne bi usmrtila njegovo dijete. Boljelo me kada bih pomislila da je mog sina prevarila njegova jedina ljubav. Ta me pomisao navela na druge zakljuke, primjerice o razlozima njegove ovisnosti o kurvama. Je li to bilo zbog toga to nije dobivao ljubav? Tung Chih nije bio svetac, ali je bio dijete uvijek gladno ljubavi. Pokuala sam ne razmiljati o svojoj krivnji. Uvjerila sam samu sebe da su se Tung Chih i Alute iskreno voljeli te da je to bilo i ostaje najvanije. Prije poetka proljea jedan me slubenik optuio da sam pridonijela pogoranju carevog stanja. Nisam na to obraala puno panje; zamisao je bila smijena. No nisam oekivala da e se pria proiriti i dospjeti u ugledne engleske novine. Nala sam se u sreditu meunarodnog skandala - bila sam osumnjiena za ubojstvo cara Tung Chiha. Vjerna je Alute posjetila bolesnog Tung Chiha, pisalo je u lanku. Poalila mu se na svekrvino uplitanje i nareivanje te se veselila danu kada e mu biti bolje. U tom je trenutku ula bijesna carica udovica Yehonala. Divljala je po sobi, zgrabila Alute za kosu i tukla je, to je Tung Chiha toliko uznemirilo da mu se vratila groznica koja ga je na

~ 61 ~

kraju ubila.

~ 62 ~

13
Sanjala sam kako na jezeru koje se odleuje plutaju tanke i lomne sante leda. Led nije izgledao kao led, ve kao komadi riina papira. Tung Chih nije znao kako izgledaju zime na jugu Kine, niti ih je osjetio. Navikao je na vrsti led pekinkih zima. Nikada se nije smio klizati na zaleenom jezeru u palai, ve samo gledati svoje roake kako se igraju po cijeli dan. Doputali su mu samo omatati cipele slamom i hodati po ledu uz pomo eunuha. Sjeam se da su u mom djetinjstvu zime uvijek bile hladne i vlane. Kada bi sjeverac snano zapuhao u prozore i stakla zazveala kao da netko o njih kuca, majka bi proglasila da je stigao najhladniji dio zime. Kako temperatura na jugu nikad zapravo nije padala ispod nule, malo je kua imalo pei. Sjeam se kako je majka vadila svu nau zimsku odjeu iz kutija od sandalovine. Oblaili smo debele pamune jakne, kape i alove, i svi smo mirisali po sandalu. Kada je u kui bilo hladno, ljudi su izlazili na ulicu da se ugriju na suncu. Naalost, veina je junjakih zima bila bez sunca. Zrak je bio vlaan, a nebo sivo sve do kraja zime. Toga dana probudila sam se u toploj sobi. Li Lien-ying je bio toliko zahvalan to nisam odgurnula doruak da je umalo zaplakao. Posluio mi je jelo u junjakom stilu: vruu kau s fermentiranom sojom, korjenastim povrem, kikirikijem, prenim algama i sjemenkama sezama. Rekao mi je da sam bila bolesna i da sam spavala itav dan. Podigla sam glavu, a vrat mi je bio ukoen i bolan. Primijetila sam da su crvene lampione u sobi zamijenili bijelima. Sjetila sam se Tung Chiha i u srcu sam osjetila prodornu bol. S mukom sam se podigla. Za oko mi je zapela hrpa dokumenata koja je leala na stolu. to trebam znati?, pitala sam. Nije bilo odgovora. Li Lien-ying me zbunjeno gledao. Shvatila sam da se jo nisam odvikla od An-te-haijevog naina sporazumijevanja i da Li Lien-ying jo nije nauio kako se treba ponaati moj eunuh-tajnik. Uputi me o stanju, poevi s vremenom. Li Lien-ying je zaista brzo uio. Ledeni vjetar zamijenio je pjeane oluje iz pustinje, poeo je, pomaui mi da se obuem. Noas su upalili eravnike u dvoritu. Nastavi. Li Hung-chang je povukao vojsku iz Chihlija prema vaoj zapovijedi. Zabranjeni grad je siguran. Namjesnici osamnaest pokrajina ure ovamo, neki u koijama a neki na konjima. Ulaze u grad ovog asa. Yung Lu je obavijeten o stanju i trebao bi doi za nekoliko dana. Bila sam iznenaena. Ja to nisam naredila, niti sam ih pozvala.

~ 63 ~

Carica Nuharoo je to uinila. Zato me nije obavijestila o tome? Carica Nuharoo je bila ovdje nekoliko puta dok ste spavali, objasnio je Li Lienying. Izjavila je sljedee: 'Tung Chih nema nasljednika i treba izabrati novog cara' U Dvoranu duhovne hrane! Nosiljku! naredila sam. Nuharoo je laknulo kad me vidjela da ulazim u dvoranu. Predloena su tri kandidata. Pokazala mi je biljeke s rasprave toga dana. Prisutni su svi lanovi carskog klana. Iako sam jo uvijek bila malaksala, trudila sam se izgledati kao da nikad nisam otila s dvora. Prouila sam kandidate. Prvi je bio P'u-lun, dvomjeseni unuk najstarijeg sina cara Tao Kuanga - brata moga supruga, princa Ts'enga. Kako je iza Tung Chihove generacije Tsai slijedila generacija P'u, djeak je bio jedini kandidat u skladu s carskim obiteljskim zakonom, prema kojem prijestolonasljednik ne smije pripadati istom narataju kao i njegov prethodnik. Brzo sam odbacila P'u-luna. Uinila sam to zato jer mi je suprug bio rekao da su P'u-lunovog djeda, princa Ts'enga, posvojili iz nie grane carske obitelji i da stoga ne pripada lozi. Nije nam poznat sluaj da se na prijestolje uspeo unuk posinka, rekla sam. Zapravo sam ga odbila jer sam vie-manje znala kakva je princ Ts'eng osoba. Bio je hedonist i korumpirani radikal. Nije me bogzna kako potovao prije nego je saznao za smrt mog sina. Znao je da u ja izabirati nasljednika. Kad je odvjetnik princa Ts'enga, dvorski dunosnik, donio potvrdu iz arhiva dinastije Ming o prinevom legitimitetu, podsjetila sam dvor: Vladavina spomenutog princa iz dinastije Ming zavrila je katastrofom, a samog su princa uhvatili i ubili Mongoli. Prvo sljedee muko dijete bio je najstariji sin princa Kunga, Tsai-chen, s kojim se Tung Chih neko igrao. Ma koliko se trudila, nisam mogla prijei preko injenice da je on Tung Chiha prvi put odveo u javnu kuu. Odbila sam Tsai-chena rijeima: Zakon nalae da se carev otac povue iz slube, a ja ne vjerujem da dvor moe funkcionirati bez princa Kunga. Htjela sam se izvikati na Nuharoo i dvor: Kako da plejboju povjerimo naciju? Da Tsai-chen nije sin princa Kunga, naredila bih njegovo smaknue! Posljednji u nizu bio je Tsai-t'ien, moj trogodinji neak, sin princa Ch'una, najmlaeg brata mog pokojnog supruga i mua moje sestre Rong. Iako bismo odabirom Tsai-t'ena prekrili pravilo o naratajima nismo imali drugog izbora. Na kraju smo i Nuharoo i ja glasale za Tsai-t'iena. Dale smo do znanja da emo posvojiti dijete ako dvor prihvati na prijedlog. Ja sam zapravo ve razmiljala o posvajanju Tsai-t'iena. Palo mi je to na pamet kada sam saznala da je troje djece moje sestre sluajno umrlo u dojenakoj dobi. Smatralo se da je sudbina odgovorna za njihovu smrt, no ja sam bila svjesna Ronginog duevnog stanja. Princ Ch'un se poalio

~ 64 ~

da se stanje njegove supruge pogoralo, ali nita nije poduzeo, i Rong nije dobila lijeniku pomo. Strahovala je za ivot Tsai-t'iena od trenutka njegovog roenja. Razgovarala sam s Rong o tome da ga da na usvajanje, no ona je ustrajala na tome da se sama brine za dijete. Tsai-t'ien je bio premrav za svoju dob i beivotno se kretao. Njegove su dadilje tvrdile da itave noi plae, dok je majka i dalje vjerovala da e ga puni obrok ubiti. Djetetov je otac bio za usvajanje. Spreman sam uiniti sve kako bih pomogao sinu da pobjegne od svoje majke, princ Ch'un mi je rekao. Nije li dovoljno to su mi tri sina umrla dok se tvoja sestra skrbila za njih? Kada sam ga pitala kako e podnijeti odvajanje od Tsai-t'iena, on je rekao da e biti dobro, jer ima djecu s drugim suprugama i konkubinama. Dvor je potom uo izvjee o karakteru i prolosti kandidatovog oca. Nije me iznenadilo to je princ Ch'un bio opisan kao osoba s vie lica. Saznala sam od svog supruga, cara Hsien Fenga, da se njegov brat Ch'un tresao kao prut i padao u nesvijest zbog oevog bijesa. Pa ipak, bio je veliki hvalisavac u obitelji. Princ Ch'un je bio predstavnik tvrdokornih konzervativaca u mandurskom klanu. Iako je tvrdio da ga politika ne zanima, bio je dugogodinji protivnik vlastitog brata, princa Kunga. Moj je suprug prisiljen biti iskren jer ne zna lagati, znala je govoriti moja sestra. Princ Ch'un je neumorno dijelio svoju ivotnu filozofiju s ostatkom svijeta. Neprestano se zgraao nad moi i bogatstvom. U njegovoj dnevnoj sobi stajali su stihovi koje je on sam ispisao upozoravajui djecu da bogatstvo kvari, unitava i donosi veliku nesreu. A bez bogatstva, nema ni nesree. Iako je Ch'un bio princ, nije imao znaajnih titula, niti je obnaao dvorske dunosti. Ipak, nije se ustruavao traiti vei iznos godinje potpore. Kritizirao je ak i princa Kunga, bunei se protiv bratove naknade za prireivanje diplomatskih domjenaka. Unato svemu tome, i uz pomo Yung Lua koji je iz pozadine uvjeravao pripadnike klana, dvor je podrao princa Ch'una. Ozbiljno su razmotrili Tsai-t'iena i na koncu se odluili za njega. Ostala je posljednja prepreka: Tsai-t'ien je bio Tung Chihov prvi roak i prema zakonu nije mogao preuzeti prijestolje od pokojnog Tung Chiha. Drugim rijeima, Tung Chih nije mogao posvojiti svog roaka i on ga zato nije mogao naslijediti. Nakon viednevne rasprave, dvor se odluio za jo jedno otvoreno glasanje. Vani je puhao vjetar i lampioni u dvorani su treperili. Glasovi su izbrojani: sedam ljudi je glasalo za Ts'engova unuka P'u-luna, trojica su glasali za Tsai-chena, sina princa Kunga, a petnaest ih je glasalo za sina princa Ch'una, mog neaka Tsai-t'iena. Iako je princ Ch'un rekao dvoru da nije potrebno dobiti pristanak njegove supruge oko slubenog posvojenja Tsai-t'iena, ja sam jasno dala do znanja da odluka nee biti valjana dok dvor ne primi Rongino odobrenje. Travnjaci su bili zarasli u korov visok do koljena a staze je prekrio brljan. U palai moje sestre, pelene, hrana, tanjuri, boce, igrake i umrljani jastuci bili su razasuti posvuda

~ 65 ~

naokolo. ohari su jurcali po podu a muhe ulijetale i izlijetale kroz prozore. Rongini su eunusi i dame doapnuli Li Lien-yingu da je njihova gospodarica zabranila ienje. Orhidejo! Rong me je dola pozdraviti. Izgledala je kao da je upravo ustala iz kreveta. Nosila je kriavo ruiastu pidamu s cvjetnim uzorkom, a na glavi je imala vunenu kapu kakva se nosi za snjene oluje. Iz usta joj se irio truli zadah. Pitala sam je kako je i zato nosi tu kapu. Um su mi napala udna bia, rekla je Rong, vodei me kroz natrpani hodnik. Imam glavobolje. Ule smo u dnevni boravak i ona se sruila u veliki naslonja. Ja hranim ta bia. Izvukla je srebrni pladanj pun kolaia i poela jesti. Ona vole slatko, shvaa. Ostave me na miru svaki put kad jedem kolaie. Prepredena stvorenja, gadna. Moja sestra vie nije bila vitka i lijepa. Ljudi u Wuhuu su znali govoriti: Kada se ena uda i rodi, iz cvijeta se pretvori u stablo. Rong je bila medvjed. Bila je dvostruko vea od nekadanje Rong. Pitala sam je kako se osjea sad kad joj je sin izabran za cara. Ne znam. Glasno je vakala. Otac mu je prevarant. Pitala sam je to pod tim misli. Obrisala je usta i zavalila se natrag u fotelju. Trbuh joj je strao poput jastuka. Hvala nebesima da nisam trudna. Cerila se. Na ustima su joj ostale mrvice od kolaia. Ali muu sam rekla da jesam. Nagnula se i apnula: On je rekao da je to nemogue, jer godinama nismo radili zna-ve-to. Rekla sam mu da su me oplodili demoni. Poela se smijati. To je uplailo korpiona! Nisam znala to da kaem. Neto se strano desilo mojoj sestri. Orhidejo, nevjerojatno si mrava. Izgleda grozno. Koliko si teka? Malo preko pedeset kilograma, odgovorila sam. Nedostajala si mi od majina sprovoda. Rong se istog trenutka rasplakala. Nikad me ne eli vidjeti osim kad je rije o poslu. Zna da to nije istina, Rong, rekla sam, osjeajui se krivom. Eunuh je uao s ajem. Jesam li ti rekla da se u ovoj kui ne slui aj!, Rong je viknula na eunuha. Mislio sam da e goa htjeti - Izlazi, rekla je Rong. Eunuh je podigao alice i pokunjeno pogledao Li Lien-yinga. Mlohavi idiot, rekla je Rong, Nikad nee nauiti. Pogledala sam sestru i blago rekla: Dola sam vidjeti Tsai-t'iena. Mali se napasnik odmara, odgovorila je Rong. Otile smo do djeje sobe. Tsai-t'ien je spavao pod pokrivaem, sklupan poput maia. Bio je jako slian Tungu Chihu. Pruila sam ruku da ga dotaknem. Ne elim to dijete. Rong je govorila neobino jasno. Samo mi stvara nevolje i dosta mi ga je. Iskreno, Orhidejo, bolje e mu biti bez mene.

~ 66 ~

Prestani, Rong, molim te. Ne razumije. Bojim se i sebe. to je bilo? Ne osjeam nikakvu ljubav prema tom djetetu - on je iz podzemlja. Odvukao je u smrt svoju trojicu brae kako bi on doao na red da sklizne iz mog tijela i oivi. Dok sam bila trudna toliko sam ga eljela, ali kad je izaao, znala sam da sam napravila groznu pogreku. Neprestano sanjam svoje troje mrtve djece. Rong je poela jecati. Njihovi su mi duhovi doli rei da neto uinim s njihovim najmlaim bratom. Bit e ti bolje, Rong. Orhidejo, ne mogu se vie nositi s tim. Uzmi mog sina, hoe li? Uinit e mi veliku uslugu. No mora biti strano paljiva s njegovom demonskom duom. Uzet e ti mir. Njegov je trik da danonono plae. Nitko ovdje ne moe spavati! Orhidejo, rijei me nevolje. Zadavi to avolsko dijete ako treba! Rong, neu ga uzeti samo zato jer ga se ti eli rijeiti. Tsai t'ien je tvoj sin i zasluuje tvoju ljubav. Rong, najvie alim to nisam uspjela Tung Chihu pruiti dovoljno ljubavi O, junaka Mulan!, zavapila je Rong. Probudila je Tsai-t'iena i on je otvorio oi. Trenutak kasnije, tiho je zaplakao. Kao da joj se gadi, Rong se okrenula od njega i vratila se u svoj naslonja. Podigla sam Tsai-t'iena i drala ga. Njeno sam ga gladila po leima. Smrdio je po mokrai. Rong je prila i zgrabila sina iz mojih ruku. Bacila ga je natrag na krevet i rekla, Vidi, ponudi mu prst, on hoe ruku! Rong, njemu je samo tri godine. Ne, ve tristo godina! Majstor za muenje. Pretvara se da plae, a zapravo se zabavlja. Preplavio me snaan osjeaj bijesa i tuge. Morala sam izai iz prostorije. Krenula sam prema vratima. Rong me je slijedila. Orhidejo, samo malo. Stala sam i okrenula se. Uhvatila je djeaka za nos. Tsai t'ien je poeo vritati i hvatati zrak. Rong je stiskala. Plai, plai, plai! to hoe? Tsai t'ien se pokuao osloboditi, no majka ga nije putala. eli li da te ubijem? Pa da uuti? To hoe? Rong je stala stiskati Tsai-t'ienov vrat dok se nije poeo guiti. Histerino se smijala.

~ 67 ~

Rong! Nisam se vie mogla suzdrati i dotrala sam do nje. Zabila sam joj nokte u zapea. Sestra je vrisnula. Pusti Tsai t'iena!, rekla sam. Rong se borila, ali nije putala dijete. Sluaj, Rong. Snanije sam joj stisnula zapea. Govori ti carica Tzu Hsi. Pozvat u uvare, a tebe e optuiti za ubojstvo kineskog cara. Dobra ala, Orhidejo! prosiktala je Rong. Posljednji put, sestro, pusti Tsai t'iena ili u narediti da te uhapse i odrube ti glavu. Pribila sam Rong uza zid i priklijetila joj bradu desnim laktom. Odsada, slagala se ti s posvojenjem ili ne, Tsai t'ien je moj sin.

~ 68 ~

14
Pod okriljem noi, odred uvara s Yung Luom na elu marirao je ulicama do rezidencije princa Ch'una i Rong. Pokupili su snenog Tsai-t'iena i vratili se s njim u Zabranjeni grad, gdje e provesti ostatak ivota. Stopala vojnika i kopita konja bila su omotana slamom i vreama kako se vijest o carevom nasljedniku ne bi prerano proirila gradom i izazvala nemire, to je esto pratilo smjenu vladara. Tsai-t'ien je u zoru stigao u moju palau. ekala sam ga u slubenoj odori. Predstavili su mi napola budnog neaka i u Dvorani predaka, predvoeni ministrom dvorske etikete i u pratnji ostalih ministara, obavili smo obred posvojenja. Drala sam Tsai-t'iena i kleknula. Zajedno smo se poklonili portretima na zidu. Mog su posinka potom obukli u zmajevu haljinu od svile. Odvela sam ga do Tung Chihovog lijesa gdje je, uz pomo ministara, dovrio ceremoniju dotaknuvi i sam elom pod. Drala sam Tsai-t'iena u rukama za vrijeme dvorske audijencije. Oko nas su gorjele svijee i lampioni. Vratila su mi se muna sjeanja na Tung Chiha. Dana 25. veljae 1875. godine moj je neak, a sada i sin, zasjeo na Zmajevo prijestolje. Prozvan je Carem slavnog nasljea. Ime mu je bilo promijenjeno iz Tsai-t'ien u Guang-hsu. Na selu e poeti brojati godine od prve godine cara Guang-hsua. Kao i u prethodnom sluaju, Nuharoo i ja smo objavile dvoru i naciji da se radujemo odstupanju s vlasti im car zavri sa kolovanjem. U naem smo dekretu objasnile i razloge koji su nas nagnali da izaberemo Tsai-t'iena za cara i zato je postao nasljednikom kao posinak cara Hsien Fenga, a ne njegovog roa-ka Tung Chiha. im Guang-hsu dobije muko dijete, objavile smo, duhu njegova ujaka Tung Chiha bit e ponueno da ga usvoji i postat e njegovim nasljednikom. Moji su se protivnici usprotivili dekretu. Veoma smo uznemireni bogohulnim zanemarivanjem obiaja predaka cara Tung Chiha, izjavili su. Na sastajalitima i u ajanama u sreditu grada irile su se zlobne klevete i traevi. Prema jednoj lai, Guanghsu je bio moj sin s Yung Luom. Druga je sugerirala da mu je otac An-te-hai. Mjesni sudac po imenu Wu K'o-tu teatralno je privukao pozornost javnosti: otrovao se iz protesta i proglasio sukcesiju neprilinom i nezakonitom. Usred svog tog kaosa, brat mi je poruio da me eli vidjeti. Kada je Kuei Hsiang stigao odjeven u satensku haljinu ukraenu arenim simbolima sree, bio je u pratnji svoje keri. Tvoja neakinja ima etiri godine, poeo je, a nije dobila carsko ime. Rekla sam mu da sam odabrala ime. I ispriala sam se, rekavi mu da sam bila shrvana tugom i previdjela neke stvari. Zvat e se Lan-yu, ili samo Lan. Ime je znailo asno obilje. Kuei Hsiang je bio oduevljen.

~ 69 ~

Dobro sam promotrila svoju neakinju. Imala je oblo elo i malu piastu bradu. Gornji prednji zubi strali su na njenom uskom licu. inilo se da nema samopouzdanja, to nije bilo udno s obzirom na to kako je odgojena. Moj je brat bio ono to su Kinezi nazivali u kui zmaj, a vani crv. Poput svakog Man-urca, ene nije potovao smatrajui supruge i konkubine svojim vlasnitvom. Nije bio neljubazan, ali se volio rugati drugima. Nisam vidjela kako se odnosi prema keri, no njegovo je ope ponaanje odavalo vie nego dovoljno. Moja ena misli da nam je ki ljepotica, ali ja sam joj rekao da je Lan toliko obina da emo morati dati popust njenom proscu. Nasmijao se, oduevljen vlastitim smislom za humor. Ponudila sam Lan kola i moja mi je neakinja gotovo neujno zahvalila. vakala je poput misa i brisala usta nakon svakog zalogaja. Netremice je gledala u pod, a ja sam se pitala to je na njemu toliko zanimljivo. Upitala sam je iz ale. Mrvice, odgovorila je. Predloila sam bratu da s Lan posjeti princezu Jung, ker mog supruga. Princezu je snala velika nesrea - dama Yun, njezina majka, poinila je samoubojstvo - ali je izrasla u pametnu mladu damu. to oekuje da emo nauiti od te djevojke? pitao je Kuei Hsiang. Pitajte Jung da vam ispria kako je preivjela, odgovorila sam. To e Lan biti najbolja pouka. I brate, molim te, ne omalovaavaj svoju ker. Ja mislim da je Lan prekrasna. uvi moje rijei, Lan je podigla pogled. Kad je otac odgovorio, Da, Vae Velianstvo, ona se zahihotala. Znam tko je princeza Jung, zauo se Lanin glasi, Ona je studirala u Europi, zar ne? Pokuala je, ali ju je dvor prisilio da se vrati, rekla sam uzdahnuvi. Ipak, divim se njezinoj hrabrosti. Ima vedar duh i vodi ispunjen ivot. Upoznat e je kad mi doe pomoi u mom poslu. Ali Orhidejo, pobunio se moj brat, Vie bih volio da ti utje-e na nju, nego osramoena konkubinina ki. To i jest moj utjecaj, Kuei Hsiang, rekla sam. Jung je ivjela sa mnom i vidjela koliko je mojih snova ostalo neostvareno. Vano je boriti se za svoje snove unato svemu. Moj je brat izgledao zbunjeno. Guang-hsu je satima bez prestanka plakao i to me poelo frustrirati. Pjevala sam mu pjesmice sve dok mi nije pozlilo od njih. Usporedila sam Guang-hsuovu situaciju s uzgajanjem rie na selu. Korijenje mladica rie treba lomiti da se potakne rast, govorilo se na selu. Sjetila sam se kako sam na poljima rie pomagala lomiti korijenje. Zvuk mi je isprva smetao jer nisam vjerovala da e ria preivjeti. Mali dio polja nisam dirala, da vidim to e se dogoditi. Ispostavilo se da su slomljeni izdanci zdraviji i jai od onih koje

~ 70 ~

se nije slomilo. Guang-hsuove sluge su rekle: Njegovo mlado Velianstvo jo uvijek svake noi mokri u krevet i boji se mraka i ljudi. Moj je posinak imao i govornih tekoa, zatvoreniki izraz lica i stalno je bio tuan. Nakon nekoliko mjeseci poeo je gubiti na teini. Pozvala sam bive Guang-hsuove dadilje. One su mi rekle da je Guang-hsu bio sretno dijete kad se rodio. Njegova je majka, moja sestra, bila ta koja je pokuala ispraviti njegovo krivo ponaanje udarajui ga kad god je pokuao jesti ili nasmijati se. Nuharoo i ja nikako nismo mogle usreiti djeaka. Guang-hsu se tresao i vritao kad su majstori zabijali avle ili pilili drvo. I ljetne prodorne grmljavine postale su problem. Za vruih dana, prije negoli bi pala kia, drali smo vrata i prozore zatvorene da bi ga zatitili od buke. Guahg-hsu se nije usuivao sam izai van. U kuhinji se vie nije smjelo noem sjeckati povre; kuhari su se sluili karama. Slukinjama se naredilo da budu tihe dok peru sue. Li Lien-ying je prakama tjerao djetlovke. Kako bih caru olakala promjenu, naredila sam da jedna od njegovih dojilja doe u Zabranjeni grad ivjeti s nama. Nadala sam se da e Guang-hsu nai utjehu u njoj. No Nuharoo je odmah poslala dojilju natrag. Guang-hsu mora zaboraviti prijanje ivotne uvjete, inzistirala je. S njim treba postupati kao da je roen u palai i tako e i biti. Izmeu Nuharoo i mene rasla je napetost koju sam predobro poznavala jo od vremena kada smo odgajale Tung Chiha. Bojala sam se da u ponovno voditi jo jednu izgubljenu bitku. Za vrijeme jedne posebno une rasprave koja je umalo zavrila tunjavom, Nuharoo mi je naredila da odem i ja sam izjurila. Preuzela je brigu nad Guang-hsuom, to je znailo da je prepustila djeaka eunusima. Nuharoo nije bila osoba koja posveuje vrijeme i energiju djetetu. Dogodilo se da su njezini frustrirani eunusi uinili ono ega se Guang-hsu najvie bojao: zatvorili su ga u ormar i plaili glasnim lupanjem na vrata. Kada je Li Lien-ying saznao to se dogodilo i protestirao, glavni je Nuharooin eunuh odgovorio: Njegovo mlado Velianstvo ima vatru u grudima. Dajte mu priliku da pjeva i on e je ugasiti. Bio je to prvi put da sam naredila bievanje njezinog eunuha, a da pritom nisam traila Nuharooino doputenje. Ostali eunusi nisu dobili hranu dva dana. Znala sam da sluge nisu krivi; oni su samo radili to im je bilo nareeno. Ali bievanje je bilo nuno i upozorilo je Nuharoo da je mom strpljenju doao kraj. Nuharoo je rekla Li Lien-yingu da za svih ovih naih zajednikih godina nikada nije doivjela toliko burnu reakciju od mene. Nazvala me seoskom goropadnicom i zatim se povukla. Negdje duboko zacijelo je znala da ma koliko ja krivila samu sebe za smrt Tung Chiha, nju takoer smatram odgovornom. Mudrost joj je govorila da bi bilo glupo sipati sol na moju ranu. Htjela sam provoditi to vie vremena s Guang-hsuom, no u sljedeih nekoliko

~ 71 ~

tjedana osjeala sam se poput akrobata koji okree tanjure na tankim tapovima i pokuava odrati desetak tanjura u zraku, znajui da e, to god uinio, neki od njih pasti i razbiti se. Kineska je ekonomija propadala pod teretom nametnutih ratnih kompenzacija. Strane sile prijetile su da e napasti jer smo kasnili s isplatom; barem su tako tvrdile. Moje su audijencije bile posveene raspravama o tome kako zavaditi strance meu sobom i tako dobiti na vremenu. Novosti o ustancima seljaka i pozivi u pomo mjesnih dunosnika svakodnevno su pristizali. Nisam imala vremena ni da se poteno okupam. Kosa mi je bila toliko prljava da me boljelo tjeme. Nisam mogla ekati da mi pripreme sloena jela; obino sam jela hladne obroke za pisaim stolom. Odrala sam obeanje i svake sam veeri svom sinu proitala priu prije spavanja, no esto bih zaspala prije kraja. Probudio bi me da je dovrim, a ja bih ga poljubila za laku no i vratila se poslu. Kada je Guang-hsu navrio sedam godina patila sam od kronine nesanice, a ubrzo je uslijedila bol u trbuhu koja se nije smanjivala. Lijenik Sun Pao-tien rekao mi je da imam problema s jetrom. Sudei po Vaem bilu, tekuine vam nisu uravnoteene. Posljedice za va organizam mogle bi biti pogubne. Jedan dan sam se osjetila suvie iscrpljenom za posao. Nuharoo mi je dala do znanja da e preuzeti audijencije dok ne povratim snagu. To me usreilo jer sam se mogla usredotoiti na ono to sam najvie eljela: odgajanje Guang-hsua. Ponekad bih ga sluajno nazvala Tung Chih. Guang-hsu bi svaki put izvadio svoj rupi i obrisao mi suze s nevjerojatnim strpljenjem i suosjeanjem. Njegova me uroena njenost dirnula. Za razliku od Tung Chiha, Guang-hsu se, razvijao u drago i osjeajno dijete. Pitala sam se je li to zato to je i sam slab, pa razumije tuu patnju. Kako je vrijeme prolazilo, Guang-hsu je pokazivao sve veu znatielju. Iako nikad nije posve savladao svoje strahove, ojaalo mu je samopouzdanje. Imao je krasne manire i oduevljavao je posjetitelje svojim entuzijastinim pitanjima o vanjskom svijetu. Volio je itati, pisati i sluati prie. Ministar dvorske etikete godinama se bunio to doputam Guang-hsuu da spava u mojoj sobi. Inzistirala sam na tome da mi bude blizu sve dok ne bude spreman suoiti se sa svojom ogromnom spavaonicom bez straha. Optuivali su me da ga tetoim, i za jo gore stvari, no ja nisam marila. Dvor Guang-hsua nikad nije smatrao djetetom, alila sam se Nuharoo. Guang-hsu je ubrzo razvio vlastite interese. Zaljubio se u satove i provodio je beskrajno puno vremena u Sobi velebnih satova, gdje su bili izloeni satovi svih vrsta darovi kraljeva, kraljica i ambasadora iz drugih zemalja. Bilo mi je drago zbog toga, jer su i mene bili privukli ti novi i sloeni predmeti kad sam tek dola u palau. Uskoro su me prestali zanimati, ali Guang-hsuu nikad nisu dosadili njihovi zvui i pokuavao je shvatiti zato satovi pjevaju.

~ 72 ~

Jednog poslijepodneva Li Lien-ying doao je k meni prestravljenog izraza lica. Njegovo mlado Velianstvo unitilo je velebne satove! Koje? pitala sam. Sat cara Hsien Fenga i sat Tung Chiha! Otila sam to provjeriti i otkrila da su satovi rastavljeni, a siuni dijelovi pobacani po stolu poput oglodanih pileih kostiju. Nadam se da zna kako ih ponovno sloiti, rekla sam Guang-hsuu. A to ako ne znam?, pitao je Guang-hsu, drei mali odvija u ruci. Voljela bih da pokua, potaknula sam ga. Hoe li se ljutiti ako tvoja najdraa ptica vie ne bude pjevala? Pa ne mogu rei da u biti sretna zbog toga, ali strunjak za satove mora znati i kako da ponovno sloi rastavljene dijelove.

~ 73 ~

15
Yung lu je stajao preda mnom u svojoj grimiznoj dvorskoj odori od satena. Led u mom srcu poeo se topiti na proljetnome suncu. Poput dua ljubavnika, sastajali smo se u snovima. U zoru bismo ponovno uskoili u ljudsku kou, no snovi su se nastavili. Odjevena i naminkana, zamiljala sam svoju glavu na njegovim grudima i njegovu toplinu pod mojim rukama. Hodala sam kao graciozna carica, ali strast mi je bila priprosta. Nisam imala s kim podijeliti svoje misli o Yung Luu nakon An-te-haijeve smrti. Navrivi etrdesetu, prihvatila sam injenicu da se Yung Lu i ja nikada neemo prepustiti strasti. ivjeli smo pod okom nae nacije. Novine i asopisi ivjeli su od prodaje traeva o nama. Nije postojalo mjesto gdje smo Yung Lu i ja mogli biti zajedno bez bojazni da e nas netko vidjeti. Novac koji se nudio za informacije o mom privatnom ivotu dovodio je eunuhe, dame i najnie sluge u iskuenje da vrebaju, pijuniraju i odaju tajne. No ovakvi su me trenuci podsjeali koliko mi je nemogue porei ljubav. Moji su osjeaji pronali svoj dom u prisustvu Yung Lua. Njegov me pogled oslobaao straha i spreavao da potonem u crne misli. Kakvu god nesreu proivljavala, on bi me uvjerio da je uz mene. Na audijencijama i dvoru oslanjala sam se na njegov sud i podrku. On je bio moj najstroi i najiskreniji kritiar, pomaui mi da sagledam sve strane raznih problema s kojima sam se susretala. No jednom kad bih donijela odluku, on bi se pobrinuo da moje naredbe budu sprovedene. to je? pitala sam. Ja... Izgledao je kao neodluni krvnik. Duboko je uzdahnuo i izustio, Ja...se enim. Opirala sam se osjeajima koji su mi navirali. Uz ogroman napor, zaustavila sam suze. Ne trebate moje doputenje, uspjela sam rei. Nisam zato doao. Govorio je tiho, ali jasno. A zato ste onda doli? Okrenula sam se i pogledala ga, ljuta i uplaena. Traim vae doputenje da se preselim, rekao je tiho. Kakve to veze ima - stala sam, jer sam shvatila. Moja e obitelj otii sa mnom, dodao je. Kamo idete?, ula sam sebe kako pitam. Sinkiang. Sinkiang je bila muslimanska pokrajina na krajnjem sjeverozapadu zemlje, daleki pustinjski kraj, udaljen od prijestolnice koliko je samo mogao biti. Nisam se htjela slomiti, ali poela sam gubiti kontrolu. Vi uistinu mislite da ja mogu preivjeti bez vas?

~ 74 ~

Stajao je bez rijei. Vi me poznajete. Znate kakva sam i znate zato svakog jutra dolazim na audijencije. Vae Velianstvo, molim vas.. elim...znati da ste na sigurnom tako da mogu biti mirna. Nita se nije promijenilo. Ali vi odlazite! Pisat u. Obeajem... Kako? Do Sinkianga je nemogue doi. Nee biti lako, Vae Velianstvo. Ali...za vas je dobro da odem, bio je uporan. Uvjerite me. Pogledao je po sobi. Iako su se eunusi i dame sakrili, nisu nestali. Mogli smo uti njihovo kretanje u dvoritu. Muslimani diu ustanke, Vae Velianstvo. Pokrajina je puna nemira. Nae trupe zasad imaju nadzor nad stanjem, ali vrlo klimav. U najnovijoj krizi, grupe pobunjenika okupljaju se na granici pokrajine Gansu. Zato ba vi morate ii na granicu? Nije li glavni grad vaniji? Nije odgovorio. Nuharoo i ja ne moemo bez vas. Moji su vojnici ve spremni za polazak, Vae Velianstvo. Sami sebe aljete u izgnanstvo, o tome se radi! Pogledao me ravno u oi. Vas nije briga to sam izgubila sina... zatvorila sam oi, pokuavajui suspregnuti suze. Razum mi je govorio da ispravno postupa. Kako rekoh, dobro je za budunost, promrmljao je. Neu vam dati doputenje. Skrenula sam pogled. ula sam kako mu koljena udaraju o pod. Nisam ga mogla pogledati. Dvor e me podrati. to ako odbijem odluku dvora? Ustao se i krenuo prema vratima. U redu, Yung Lu! Suze su mi tekle niz lice. Ja... dat u vam doputenje. Hvala vam, Vae Velianstvo. Sjela sam na stolicu. Rubac mi je bio sme i crn od razmazane minke. Zato ba Sinkiang?, pitala sam. To je zemlja bolesti i smrti. Njome vladaju religiozni fanatici. Gdje ete nai lijenika ako se razbolite? Tko e vam pomoi ako izgubite bitku protiv muslimana? Gdje ete smjestiti svoje rezervne trupe? Tko je zaduen za dopremu zaliha? Kako u ja uope moi biti obavijetena?

~ 75 ~

Ona je bila Mandurka, ali je imala kinesko ime, Vrba. Postupala je s eunusima i damama kao da su joj obitelj. Po tome sam ve znala da nije plemenite krvi. Plemkinja bi postupala s eunusima i damama kao s robovima. Bila je mlada nevjesta Yung Lua. Gospoa Lu - jezik mi se tek trebao naviknuti na Vrbu - bila je u kasnim dvadesetima. Razlika u godinama potaknula je glasine; Yung Lu je bio dovoljno star da joj bude otac. Ali Vrba se samo smjekala i utjela. Na svojem vjenanju nosila je svijetloplavu svilenu haljinu ukraenu vodenim hibiskusom. U skladu sa svojim imenom, bila je vitka i elegantno se kretala. Bilo mi je drago to se Nuharoo ispriala da ne moe doi na vjenanje. Njezino bi likovanje odvratilo moju panju sa slavlja, posebno mladenaca. Kada mi je Yung Lu predstavio svoju nevjestu, ona nije mogla biti ljubaznija no to je bila. Hrabro me pogledala, to me iznenadilo. Kao da je na taj trenutak ekala cijeli ivot. Mnogo godina kasnije, nakon to smo se sprijateljile i nakon smrti svog supruga, Vrba mi je rekla da je cijelo vrijeme znala istinu - Yung Lu to nikada nije skrivao od nje to ju je uinilo iznimnom osobom u mojim oima. Bila je ki vojskovoe i prijatelja Yung Lua, voe mongolskog plemena. Luovi su podvizi bili uestala tema za obiteljskim stolom dok je odrastala. Kad god bi Yung Lu posjetio njezinog oca, mala bi Vrba nala izgovor da ostane. Bila je zaljubljena u njega prije no to ga je upoznala. Vrba mi je s vremenom priznala da sam je zanimala i prije nego to je zapoela vezu sa svojim suprugom. U stvari, samo sam je ja zanimala u vrijeme Luovih posjeta. Postavljala mu je mnogo pitanja i divila se njegovim odgovorima. Rekla mi je da je njihovo zajedniko zanimanje za mene dovelo do dopisivanja, prijateljstva i otkria dubljih meusobnih osjeaja. Ona je bila jedina osoba kojoj je povjerio svoju tajnu. Tek nakon to je Vrba odbila brojne prosce, Yung Lu je postao svjestan njezine ljubavi. Dirnula ga je njezina odanost i otvorenost. Zaprosio ju je i ona je pristala. Znao je da nee moi odravati zdrav odnos sa svojom suprugom ako me nastavi viati na audijencijama. Nije me prevarila Vrbina hinjena nevinost, im smo se upoznale imala sam osjeaj da je netko provirio kroz prozor u moju duu. Meu nama je postojalo udno i tajanstveno razumijevanje. Nakon mnogo godina, Vrba se prisjetila kako sam je primila na svadbi. Sjeala me se kao tople i iskrene. Pitala me kako sam uspjela zadrati dostojanstvo. Odgovorila sam joj da sam glumiti nauila na pozornici ivota. Kao i vi, rekla sam. Yung Lu se nije mogao pretvarati. Trudio se, no nije mogao dati Vrbi ono za im je udjelo njeno srce. Svaki njegov pogled odavao je krivnju. Osjeala se loije kada bi me izbjegavao i nespretno se ispriavao. Tijekom slavlja popila sam dosta vina. Valjda sam htjela zaboraviti. Bila sam odjevena u zlatnu svilenu haljinu s izvezenim feniksima. Kosa mi je bila privrena na tanki umetak i nagomilana u obliku oblaka. Li Lien-ying je uvrstio frizuru tamnopla-

~ 76 ~

vim kopama od ada. Imala sam svijetloplave naunice u obliku feniksa. Htjela sam ugoditi Yung Luu, ali nisam mogla zadrati veselo lice. Pijana sam jecala na pomisao da ga vie neu vidjeti. Osjeala sam toliku vrtoglavicu i muninu da sam morala istrati van i povratiti u grmlje. U tom sramotnom, oajnikom trenutku Vrba je sjela pokraj mene i bez rijei izrazila svoje suosjeanje. Nikad mi nije ispriala to sam joj rekla te veeri. Bila sam sigurna da sam bila gruba i zloesta. Li Lien-ying mi je kasnije rekao da me Vrba drala za ruku i nije putala znatieljnike blizu. Tako je poelo moje prijateljstvo s Luovom Vrbom. Nikada nije izustila ni rije o suprugovoj tajni. Suut prema mojoj tragediji nadjaala je ljubomoru. U prijateljskoj gesti, prenosila mi je vijesti o suprugu i govorila mi o njegovoj trajnoj ljubavi prema meni sve do njegove smrti. Neodoljivi ste, Orhidejo - ako vas smijem osloviti imenom, rekla je Vrba, a ja sam shvatila zato ju je Yung Lu volio. Htjela sam se oduiti Vrbi. Kada se vratila u Peking da rodi ker godinu dana kasnije, osobno sam je primila. Njena je koa potamnjela od tekog ivota u pustinji, a na elu su joj se pojavile bore. I dalje je bila vesela, no nije mogla sakriti svoju tjeskobu: neto u pustinjskoj klimi izazvalo je kronini bronhitis kod Yung Lua. Poslala sam vree biljnih lijekova u Sinkiang, s finim ajem, suenim mesom i nekoliko vrsta osuenog zrna soje. Dala sam Vrbi do znanja da se uvijek moe osloniti na mene.

~ 77 ~

16
Weng Tong-Hur, poznat kao uitelj Weng, uveni povjesniar, kritiar, pjesnik i kaligraf, izabran je da nadgleda Guang-hsuovo obrazovanje. Nuharoo i ja smo sudjelovale u odabiru i sluale razgovore s kandidatima. Ovoga puta bila sam posebno oprezna jer sam nauila teku lekciju iz odabira Tung Chihovog uitelja. Kajala sam se to nisam pratila sinove satove ili im prisustvovala. Kad god bi se Tung Chih poalio da su mu uitelji dosadni, ja sam ga kaznila. Nikada mi nije palo na pamet da bi uitelji mogli biti krivi - moda su dobro poznavali svoje podruje, ali ga nisu znali prenijeti djetetu. Nakon to je Tung Chih umro, razgovarala sam s nekoliko eunuha koji su vidjeli carske uitelje na djelu. Reeno mi je da je moj sin sposoban upamtiti tekst neovisno o tome razumije li ga ili ne. Uitelji su bili ezdesetogodinjaci ili sedamdeseto-godinjaci, i vie ih je zanimalo da iza sebe ostave trag nego da pomognu Tung Chihu u uenju. Iako bi s puno volje zapoeli dan, umorili bi se nakon ruka. Zaspali bi usred sata. Dok je uitelj drijemao i hrkao, Tung Chih bi se zabavljao igrajui se s ukrasima koji su visjeli s uiteljeve kape i odjee. Poslije se hvalio svojim eunusima da je iupao paunovo pero iz uiteljeve kape. Pero je stralo oko pola metra s uiteljevog potiljka, prisjeao se eunuh. Njegovom mladom Velianstvu svidjela se toka na peru koju je zvao okom. Zabavljalo ga je gledati kako se mie kad je uitelj kimao glavom. Ponavljao bi isto pitanje tako da uitelj kimne glavom. Htjela bih biti sigurna, rekla sam dvoru, da car Guang-hsu nee proi kao Tung Chih. Nuharoo i ja smo dobro poznavale uitelja Wenga. On nam je predavao povijest i knjievnost 1861. godine, odmah nakon to je na suprug umro, a mi poele vladati kao regentice. U to vrijeme nijedan mukarac osim uitelja Wenga nije smio provoditi vrijeme s nama. Dobio je misiju od nacionalne vanosti, budui da su dvije mlade ene bez formalnog obrazovanja i iskustva vladale Kinom. Uitelj Weng doao je po preporuci princa Kunga. Tada je imao etrdesetak godina i bio je veoma visok ovjek. Ubrzo je opinio i Nuharoo i mene. Bio je briljantan po tome to je znao potaknuti na razmiljanje, od ega sam imala velike koristi. Nakon osamnaest godina uitelj Weng mi je postao vaan savjetnik. U vrijeme Tung Chihove smrti, uitelj Weng je bio ravnatelj najbolje kole za knjievnost u Kini, akademije Hanlin. Bio je i vrhovni sudac na dravnim ispitima. Vie nije bio vitak - struk mu je bio promjera bave za kupanje. Imao je sijedu kosu i sivu bradu, ali je i dalje bio neumoran. Glas mu je zvuao kao zvono u hramu. Ostavljao je dojam pravednosti i govorio je s autoritetom.

~ 78 ~

Besprijekorni moralni kriteriji uitelja Wenga bili su jo jedan razlog zato smo ga izabrale. Dok se veina ministara meusobno natjecala kako da nam to poniznije izrazi svoje divljenje, uitelj Weng nikada nije laskao. Bio je brutalno iskren. Naalost, zbog svoje enje da se svidim ljudima kojima sam se divila lako sam postajala rtvom manipulacije. Moj odnos s uiteljem Wengom bio je dobar primjer. Veoma sam poaen izazovom, rekao je uitelj Weng klanjajui se Nuharoo i meni. I shvaam koja je to odgovornost. Njegovo mlado Velianstvo Guang-hsu jedini je preostali potomak dinastije Ch'ing, rekla je Nuharoo. Gospoa Yehonala i ja smatramo da je, s Tung Chihovim obrazovanjem u vaim rukama, budui procvat Kine zajamen. Lie je poput snijega padalo s divovskog hrasta, stabala ljenjaka i duda. Vjeverice su uurbano trkarale spremajui hranu za zimu. Jesenji su dani ove godine bili topli. S drvea su poeli padati plodovi koji su ubrzo prekrili tlo. Eunusi su stalno morali mesti dvorita jer je Nuharoo inzistirala da vrtovi palae ne smiju izgledati kao prirodna uma s gomilom opalog lia. Bojei se da e je pogoditi plod sa stabla, uvijek je nosila kiobran. Voljela sam svoje jutarnje etnje i voljela sam gaziti po opalom Uu. Zvuk padanja plodova sa stabla podsjeao me na dane iz djetinjstva provedene na selu. Izvlailo mi je duu iz mrane sjene. Uitelj Weng je zapoeo jedan od satova tako to je pitao Guang-hsua je li proitao Roman o tri kraljevstva. Moj je posinak odgovorio da mu je to najdraa knjiga. Uitelj ga je zatim pitao jesu li mu se svidjeli likovi i moe li ih nabrojati. Glavni ministar Tri kraljevstva bio je Chu-ko Liang! On je ivio prije tisuu i esto godina! rekao je Guang-hsu uzbueno. Bio je moni zapovjednik koji je udesno dobro znao predvidjeti neprijateljev sljedei korak! U haljini s uzorkom vlati trave, uitelj Weng pridobio je svog uenika hvalei njegovo znanje. Meutim, ree mu uitelj i okrene glavu, njegova predvianja nisu bila udesna, nego rezultat marljivog rada. Objasnite mi, molim vas!, Guang-hsu je bio nestrpljiv. Vae Velianstvo, jeste li ikad proitali neko pismo koje je sastavio Chu-ko Liang? Guang-hsu je odmahnuo glavom. Volio bih vam pokazati jedno takvo pismo. Zanima li vas? Uitelj se nagnuo i pribliio se uenikovom licu. Bio bih oduevljen!, viknuo je Guang-hsu. Pismo je nosilo naslov O odlasku. Bio je to pisani savjet starog ministra njegovome caru. Chu-ko Liang, koji je bio jako bolestan, spremao se povesti svoju vojsku u napad protiv osvajaa sa sjevera. Odlazak u bitku bio je njegov posljednji napor da spasi oslabljeno kraljevstvo. 'Va otac i moj prijatelj, car Liu, umro je prije nego je ostvario svoj cilj' poeo je

~ 79 ~

itati uitelj Weng. Tako su Tri kraljevstva postojana, poznato je da je nae kraljevstvo najslabije. Vae Velianstvo mora shvatiti da su vam ministri i generali tako dobro sluili zato jer su ivjeli za to da se odue dobroti i povjerenju vaeg oca.' Drugim rijeima, Guang-hsu, od presudne je vanosti da vladate poteno i pravedno i da znate tko su vam pravi prijatelji. Guang-hsu je pozorno sluao nastavak u kome je asni ministar caru preporuio ljude kojima vjeruje - sve su to bili likovi koje je Guang-hsu dobro poznavao iz knjige koju je proitao. Uitelj Weng je vjeto prikazao povijesnu situaciju tako da ju je povezao sa sadanjou. Smjestivi Guang-hsua u povijesni trenutak, pruio mu je vrijedan uvid. Kao i Guang-hsu, tada sam prvi put zaista razumjela taj drevni klasik. Shvatila sam da su elementi koje je uitelj Weng opisao mom sinu sr kineske etike. Uitelj Weng je bio na rubu suza dok je itao posljednji odlomak: 'Pokojni je car znao da sam ja oprezna osoba, i zato mi je dao tako veliku odgovornost. Ne bih uspijevao zaspati od brige zbog stvari koje nisam napravio, a mogao sam' Uitelj Weng je odloio knjigu, pogledao u strop i poeo recitirati prema sjeanju: 'Traim od vas da me kaznite smru ako ne uspijem pobijediti neprijatelja sa sjevera u ovom pohodu. Iza mene ostaju najiskusniji i najsposobniji vojnici.' Uitelj je pogledao Guang-hsua. itajte sa mnom, Vae Velianstvo. Uenik i uitelj skupa su itali: 'Nadam se da ete ih zadrati u slubi. A to se mene tie, Vae Velianstvo, od vaeg sam oca dobio povjerenje i prijateljstvo. Posvetiti ivot njegovome sinu, sve do smrti, bilo bi mi zadovoljstvo i srea.' Poelo mi se dogaati da u snu ujem kako mi puca mislima pretrpana lubanja. Osjeala sam to dok sam se odijevala ili kada bih sjela togod pojesti. Taj sam osjeaj opisivala kao mrtve misli ili umor od istih misli. Stvari su me poele sve vie pogaati. Lijenici su rekli da to ima veze sa starenjem. Dok sam bila mlaa, bila sam naviknuta na mrane misli. Posjetile bi me i otile. Nisam ih se bojala. esto sam si doputala da duboko potonem na oceansko dno svog uma i istraujem muljevito tlo. Nuharoo je rekla da je imala ista iskustva i isti osjeaj potonua. Zato se obratila na budizam. Uinila je to da ne potone. Nazivala sam se budisticom i tvrdila ak da mogu vidjeti Budu u drvenom kipu. Istinu govorei, ipak to nisam mogla. Ne kota mnogo da se na svaki oltar u palai donese hrana i ivotinje, znao je savjetovati An-te-hai. Gospodarice, oboavanje mnogobrojnih boanstava jami obilje sree. Neiskrenost e vam donijeti najvie nesree, Nuharoo je prorokovala. Gospoo Yehonala, nikada neete pronai duevni mir. Nesumnjivo je bila u pravu, pa sam si pokuala pomoi. No esto bih ula An-tehaijev glas, umjesto Budinog. Radi se o odnosu prema unutranjem ciklusu ivota, gospodarice. O smrti i roenju. ivi ste ako ste svjesni svojih postupaka. No ako osjeate

~ 80 ~

da ste odustali, to je poetak kraja. Oduvijek sam se bojala duhovne smrti pa sam traila smisao u svakodnevnom ivotu. Tung Chih, Yung Lu i An-te-hai bili su moji oslonci. Borba protiv beznaa bila je moj ivot. esto bih osjetila ravnoteu i sklad a da se nisam pitala kako sam je postigla ili da li se samo zavaravam. Nisam otvorila nijedna vrata otkad sam postala carica. U snu sam otvarala vrata. Iznenadilo me kada sam vidjela da je moje dvorite prekriveno crvenim i ruiastim cvijeem. Pala je obilna kia. Cvijee je bilo natueno, ali je i dalje izgledalo puno ivota. Mokrim je glavicama pilo vodu iz lokava. Jedan po jedan, cvjetovi su se poeli podizati kao dvorski dunosnici. Snano su mirisali, po mjeavini gardenija i trulog povra. Li Lien-ying je doveo tumaa snova, koji me pitao to sam jo vidjela u snu. Rekla sam mu da sam vidjela prozore. to je bilo iza prozora?, pitao me tuma. ene crvenih i ruiastih lica, odgovorila sam. Nagurale su se na prozore poput gomile otrovnih makova koji se bore za sunce. Sve su imale neobino duge i tanke vratove. Tuma je rukom opisivao brze kretnje po zraku kao da zapisuje biljeke na nevidljivom papiru. iji je to bio prozor? Tuma je zatvorio oi. Ne sjeam se. Spreman sam otkriti znaenje vaeg sna, ali morate mi dati taj posljednji detalj. Pitat u vas jo jednom: iji je to bio prozor? Mislim da je to bio prozor mog supruga. Gdje se nalazi? U Dvorani duhovne hrane. Tako je! A tada ste pozvali beraa voa. Zaprepatena, rekla sam mu da je u pravu. I s tim ste beraem voa skinuli makovima glave, jednu po jednu. Jesam, da. Zatim ste sakupili glave makova u koaru, i samljeli ih u juhu. Priznala sam da je sve bilo tako kako je opisao. Problem je u juhi. Niste je smjeli popiti. Ali to je bio samo san. On tumai istinu. Koju istinu? Li Lien-ying mu je brzo stavio vreicu taela u ruku. Tuma je nastavio, upitavi smije li nekanjeno rei to misli. Li Lien-ying ga je uvjerio da smije. ovjek je uzdahnuo i izustio: Moja gospo, zatrovani ste vlastitom boleu.

~ 81 ~

Pitala sam ga o kakvoj se bolesti radi. ovjek je oklijevao s odgovorom, ali je rekao da u njoj ima elemenata ljubomore, ogorenosti i skrivene enje za bliskou. Tada sam ga zamolila da prestane. to savjetujete?, pitao je Li Lien-ying, grabei ovjeka za rukav. Tuma je rekao da ne zna ni za kakvu djelotvornu terapiju. Sve emo pokuati, preklinjao je Li Lien-ying. Priekajte do kasne jeseni. Neka vrata Njezinog Velianstva budu otvorena od veeri do zore. Cilj je privui zrikavce. Zrikavci e odraditi patnju umjesto nje - pjevat e do smrti. Koliko bih zrikavaca trebao privui? pitao je Li Lien-ying. to vie moete. Postoji trik kako da ih namamite. Morate staviti svjeu travu i soju u ljusci u prostoriju. Postavite i mokre opeke u svaki kut. Zrikavci e doi jesti i zatim e potraiti partnere za parenje. Zrikat e cijelu no. Uspjeli ste ako sljedeeg jutra pronaete mrtve zrikavce ispod kreveta. Kad sam se navikla na zvuk zrikavaca i njihova mrtva tijela koja bih ujutro otkrila u svojim cipelama, snovi su mi se poeli mijenjati. Postali su manje zastraujui, a vie vezani za moj umor i pokuaj bijega. Ponovno sam bila sposobna uivati u ljepoti izmjene godinjih doba. Hodanje po vrtnim stazama nikad mi nije toliko znailo. Promatrala bih crvima naetu biljku kako se njie na vjetru i divila se njezinoj borbi za preivljavanje. Osjeala sam ivotnu snagu i doivljavala ushit gledajui kukce kako siu nektar iz srca cvijeta. Uhvatila bih sebe kako slobodno diem i osjetila duh Tung Chiha i An-te-haija. Yung Lu mi je i dalje strano nedostajao, ali sam imala snage da to podnesem.

~ 82 ~

17
Sjedila sam pred ogledalom od tri ujutro. Otvorila sam oi i vidjela da mi od irokog umetka koji mi je drao kosu glava izgleda kao divovska gljiva. Kako vam se svia, gospodarice?, pitao je Li Lien-ying. Dobro je. Zavrimo to prije. Ustala sam kako bi mi mogao navui mnogoslojnu dvorsku haljinu. Jedva sam obraala panju na to kako izgledam ovih dana. Misli su mi bile zaokupljene Rusijom na sjeveru, britanskom Indijom na zapadu, francuskom Indokinom na jugu i Japanom na istoku. Vie zemalja i podruja - ukljuujui Koreju, otoke Ryukyu, Annam i Burmu - koji su nam slali svoje predstavnike i plaali danak u vrijeme Tung Chihove vladavine, inili su to sve rjee, a ubrzo i sasvim prestali. injenica da Kina nije bila u stanju povratiti svoje privilegije pokazala je da gubimo ugled. Naa je obrana slabila sa svakom izdajom. eljela sam da uitelj Weng prestane s besmislenim izljevima iskrenosti i pone pripremati Guang-hsua za vladanje. Kako nam je manjkalo fleksibilnosti i lukavosti, Nuharoo i ja se nismo znale postaviti prema nagomilanim problemima. Naizgled nikome nije bilo jasno da naa zemlja stoljeima ide nizbrdo. Kina je bila poput bolesnika na umoru, samo to je propadanje njezinog tijela tek sad postalo vidljivo. Japan se poput gladnog tigra skrivao u grmlju, ekajui trenutak da napadne. U prolosti smo podcijenili njegovu glad. Oduvijek smo bili suvie ljubazni prema naim malim susjedima oskudnih prirodnih bogatstava. Da sam znala da je japanski car Meiji hukao naciju da nas napadne i opljaka, nagovorila bih dvor da se usmjeri iskljuivo na obranu. Deset godina kasnije, 1868. godine, dok sam osobno bila zaokupljena otvaranjem osnovnih kola u seoskim predjelima, japanski je car pokrenuo veliku reformu, pretvorivi feudalni sustav zemlje u mono moderno kapitalistiko drutvo. Kina nikako nije mogla predvidjeti kakve e biti posljedice japanskog irenja u prstenu od njihovih glavnih otoka na sjeveru prema Formozi na jugu. Formoza, koju su Mandurci zvali Tajvan, bila je otoka drava koja je stoljeima plaala danak kineskom caru. Godine 1871., kada je nekoliko japanskih mornara s otoka Ryukyu ondje stradalo, najvjerojatnije od ruke mjesnih razbojnika, Japanci su taj incident iskoristili kao izliku da se umijeaju. Zbog nesposobnosti carske birokracije i nae naivnosti nasjeli smo na japansku zavjeru. Isprva smo pokuali objasniti da nismo krivi. Na Odbor za vanjske poslove nepromiljeno je odgovorio na zahtjev Japana za odtetom: Ne moemo biti odgovorni za postupke neciviliziranih divljaka. Japanci su to protumaili kao poziv da preuzmu otoku dravu. Bez upozorenja, japanska je vojska napala, tvrdei da je to osveta za ljude s otoka

~ 83 ~

Ryukyu. Na namjesnik u toj pokrajini prekasno je shvatio da je ne samo dopustio da nas Japanci istisnu s Ryukyua, nego je i prepustio nau vlast nad etristo kilometara dugim, iznimno vanim otokom Tajvanom. Nakon visednevne rasprave i otezanja, dvor je zakljuio da se Kina ne moe nositi s novom vojnom silom Japana. Na kraju smo Japanu platili 500,000 taela odtete, da bismo primili jo loih vijesti est godina kasnije, kada je Japan prihvatio slubenu predaju otoka Ryukyu. I Britanci su bili odluni da izvuku to vie iz svakog incidenta. Godine 1875. britanski prevoditelj A. R. Margary ubijen je u jugozapadnoj pokrajini Junan. Margary se pridruio ekspediciji iji je zadatak bio izvidjeti trgovake puteve iz Burme u planine Junana, Kweichowa i Seuana, pokrajina bogatih mineralima i rudom. Stranci nisu obraali panju na znakove upozorenja na opasnost od muslimanskih pobunjenika. Prevoditelja su presreli i ubili razbojnici ili pobunjenici. Britanski predstavnik sir Thomas Wade traio je od Kine da potpie novi sporazum. Poslala sam Li Hunga-changa, tadanjeg namjesnika pokrajine Chihli, da pregovara s Britancima, a rezultat je bilo potpisivanje konvencije prema kojoj je jo nekoliko luka otvoreno za trgovinu sa zapadnim zemljama, ukljuujui moj rodni Wuhu na rijeci Jangce. S glatkom pletenicom koja mu je padala niz lea pedesetogodinji je Li Hung-chang doao traiti oprost. Bio je u svojoj crnoj dvorskoj odori, ukraenoj smeim i crvenim simbolima hrabrosti i sree. Unato mravosti, Li se uspravno drao, a lice mu je bilo ozbiljno. Imao je junjaku svijetlu put i sitne, ali bistre oi spojenih kapaka. Na isklesanom licu isticao se njegov dugi nos, a usne su mu bile sakrivene ispod uredno podiane brade. Britanci pokuavaju poslati novu ekspediciju iz Indije preko Burme, kako bi iscrtali granicu izmeu Burme i Kine, izvijestio me Li Hung-chang kleei. elite li rei da je Britanija pripojila Burmu? Upravo tako, Vae Velianstvo. Mislila sam da e namjesnikova odanost osigurati stabilnost Kine. Ne posluavi savjet dvora, ostavila sam mu poloaj najvanijeg pokrajinskog dunosnika. Li e na tom poloaju u Chih-liju ostati dvadeset i tri godine. Namjerno sam ignorirala injenicu da je Li odavno trebao biti premjeten u drugi dio carstva. Htjela sam ga pustiti da stekne imetak, veze i mo. Ja sam stajala iza Lijeve reorganizacije i modernizacije vojske na sjeveru pod imenom Nova vojska, koju su aljivdi-je prozvali Lijevom obiteljskom vojskom. Bila sam posve svjesna da su pjeadijski zapovjednici odani Li Hung-changu, a ne caru.

~ 84 ~

Moje povjerenje u Li Hung-changa zasnivalo se na tome to sam ga doivljavala kao osobu s konfucijskim vrijednostima. Vjerovao mi je jer sam mu dokazala da njegovu odanost nikada neu olako shvatiti. Po meni, dvor mu je zauzvrat jedino mogao ponuditi svoje povjerenje i odanost. Smatrala sam da je manja vjerojatnost da e buntovnik dii ustanak ako dobije vlastitu pokrajinu. Ne samo da sam Liju dala odrijeene ruke, nego sam i postigla da mi eli sluiti. Oboje smo imali koristi od toga. Lijeva je zarada bila jedan od glavnih izvora dravnih prihoda. Do 1875. godine, naa je vlada bila sasvim ovisna o Li Hung-changu. Na primjer, dok su Lijevi vojnici nagledali poiljku soli u Peking, to mu je omoguilo da ima nadzor nad monopolom soli, ja sam od njega dobivala porez za odravanje Kine. Li Hung-chung nikad od cara nije traio sredstva za svoju vojsku. To ne znai da je plaao vojnike iz vlastite riznice. Bio je lukav poslovan ovjek i platio je vojnike novcem iz blagajne svoje pokrajine. Bila sam sigurna da je potroio itavo bogatstvo ne bi li potkupio mandurske prineve koji bi mu inae stali na put. Li je takoer dravi donio toliko radnih mjesta da bi, kada bi propao, povukao za sobom itavo gospodarstvo. Uvjeren da je Kini potreban posvemanji napredak, Li je gradio tvornice oruja, brodogradilita, ugljenokope i eljeznike pruge. Uz moj pristanak i podrku financirao je i prvu potansku i telegrafsku slubu u Kini te prve tehnoloke kole i kole za prevoditelje. Nisam mogla progurati Lijev prijedlog o osnivanju kineske mornarice jer veina lanova vlade to nije smatrala hitnim pitanjem. Preskupo, glasila je slubena izlika. Li Hung-changa su optuili da plai naciju kako bi dobio od vlade sredstva za svoje privatne oruane snage. Stalno su stizale pritube konzervativaca, posebno mandurskih eljeznih eira. Li Hung-chang im nikako nije mogao udo-voljiti. eljezni eiri su gunali da im uzima njihov dio profita i prijetili osvetom. Da Li Hung-chang nije vodio sve svoje poslove u tajnosti i da nije svugdje postavio svoje saveznike, mogao je lako biti smaknut. Ipak, ucjenjivali su ga zbog uzimanja provizije od trgovakih ugovora i mita od stranih trgovaca. Konzervativci su me upozorili da je samo pitanje vremena kad e Li inscenirati dravni udar i proglasiti se carem. Li Hung-chang se na svoj nain borio s dvorom. Nije ivio u Pekingu i dolazio je u prijestolnicu samo kada mu je trebalo doputenje da proiri svoje poslove. Kada je shvatio da mu treba politika potpora na dvoru, uortaio se sa svojim monim prijateljima, i Mandurcima i Han Kinezima. Osim princa Kunga, Liju su bili naklonjeni namjesnici kljunih pokrajina. Najvaniji mu je partner bio namjesnik Kantona, Chang Chih-tung, koji je izgradio najveu kinesku modernu ljevaonicu eljeza. Li je sklopio posao s kantonskim namjesnikom: umjesto da narui materijal za svoju eljezniku prugu od stranih kompanija, on ga je dobio iz Kantona. Prozvali su ih sjeverni Li i juni Chang. Obojicu sam primila u privatnu audijenciju. I jedan i drugi su zasluili tu ast, ali mi

~ 85 ~

je takoer bilo jasno koliko je vano da nastavim sudjelovati. Bilo mi je dosta toga da posljednja saznajem za incidente. Svi su namjesnici bili svjesni mog utjecaja na dvoru i pridobivanje moje potpore postalo je neizostavan dio dvorske politike. Ljudi su me stoga htjeli zadiviti, to je dovodilo do laskanja i neiskrenosti. Iako je moj seljaki zdravi razum bio otporan na besramne lai, katkad bi me uspjeli nasamariti. Ljudi se mijenjaju, rekla sam posinku za vrijeme stanke tijekom audijencije na dvoru. Propadanje mandurskog plemstva savren je primjer Guang-hsu je brzo uio. Jednog me dana pitao zato mi Li Hung-chang kupuje poklone, poput sanduka nedavno dostavljenog francuskog ampanjca. Da uvrsti svoj vezu s prijestoljem, odgovorila sam. Potrebna mu je zatita. Sviaju li vam se pokloni?, pitao je Guang-hsu. to mislite o engleskoj etkici za zube i zubnoj pasti koje je poslao? Ne biste li radije dobili antiknu kinesku vazu ili neki drugi lijepi predmet? Kao veina ena. Vie mi se svia etkica za zube i pasta, odgovorila sam. A posebno su mi se svidjele Lijeve vlastorune upute za upotrebu. Sada mogu sprijeiti ispadanje zuba i razmiljati o tome kako da zatitim zemlju od njezina propadanja. Zahtijevala sam da Guang-hsu bude nazoan na privatnim audijencijama s Li Hung-changom i Chang Chih-tungom. Moj sin je saznao da sam upravo ja izabrala Changa za namjesnika Kantona nakon to je kao mladi osvojio prvo mjesto na natjecanju za dravnu slubu. Guang-hsu je pitao Changa: Jeste li marljivo uili kao ja? Namjesnik je proistio grlo i okrenuo se prema meni. Ako eli znati istinu, Guang-hsu, rekla sam smijeei se, on se morao natjecati s milijunima uenika da bi pobijedio, dok ti Dok ja pobjeujem bez kapi znoja. Guang-hsu je shvatio. Mogu rei svom uitelju koju ocjenu elim i on e mi je dati. Pa, Vae Velianstvo zasluuje tu privilegiju. Namjesnik se naklonio. Zna da tvoje dobre ocjene nisu realne, nisam se mogla suzdrati da mu ne odgovorim. To nije posve tono, majko, Guang-hsu se suprotstavio. Ja se drukije znojim. Druga si djeca mogu priutiti da se igraju, jer ne moraju snositi odgovornost za cijelu naciju. Upravo tako, Vae Velianstvo. Oba namjesnika klimnula su glavom i nasmijeila se. Guang-hsu je ve s devet godina bio zadivljujue posveen ulozi cara. ak je traio da mu se ujutro daje manje vode kako ne bi morao ii na toalet za vrijeme audijencije. Nije htio nita propustiti. Izmeu ostalog je uio o Zapadu. Prvi put u carskoj povijesti

~ 86 ~

zaposlili su dva dvadesetogodinja uitelja. Doli su iz pekinke jezine kole kako bi pomogli caru nauiti engleski. Uivala sam sluati Guang-hsua kako vjebao lekcije. Mladi su se uitelji trudili ostati ozbiljni kada je krivo izgovarao rijei. inilo se da je igra najbolji poticaj. Sjetila sam se kako su Tung Chihovi uitelji pretjeranom stegom uenje liili zabave. Kada je princ Kung pokuao upoznati Tung Chiha sa zapadnom kulturom, jedan je vii uitelj iz protesta dao ostavku, a drugi je zaprijetio samoubojstvom. Snovi koje sam imala za Tung Chiha ostvarivali su se s Guang-hsuom. Uitelj Weng ga je upoznavao sa svemirom, a Li Hung-chang i Chang Chih-tung su s njim dijelili svoje znanje o svijetu. Li Hung-chang je Guang-hsuu slao i prijevode knjiga sa Zapada, u kojima je uivao i Chang, priajui mladom caru prie o svojim susretima sa stranim trgovcima, diplomatima, misionarima i mornarima u Kantonu. Nisam odobravala Wengov naglasak na klasinoj kineskoj knjievnosti. U klasicima je bilo previe fikcije i fatalizma. Guang-hsu mora nauiti od ega je sazdan njegov narod, bila sam uporna. Bila sam toliko sretna zbog Guang-hsuovog napretka da sam pozvala uzgajivae boura i krizantema u palau da provjere zemlju u mom vrtu. Nisam mogla doekati trenutak kad u moi provoditi dane razmiljajui iskljuivo o uzgoju cvijea. Uznemirilo me to je Guang-hsu esto govorio kako svoj ivot eli posvetiti Nuharoo i meni. Nuharoo je vjerovala da to nema nikakve veze s traumom koju je doivio kao beba. Uitelji su ga nauili da bude odan svojim roditeljima, to je sve, rekla je. Instinkt mi je govorio da je moja sestra neto slomila u tom djeaku, neto to smo tek trebale otkriti. Osjeala sam da ja imam neku ulogu u tome. Koliko je odvajanje od obiteljskog gnijezda pogodilo Guang-hsua? Ma koliko ono bilo grozno, bilo je to njegovo gnijezdo. Palaa mu je nudila smislen ivot, ali uz cijenu ogromnog pritiska. Nikada me nije napustila sumnja. Preputen sam sebi, hoe li Guang-hsu upasti u nehajnu raskalaenost poput ostatka mandurske loze? S kojim sam pravom odredila smjer djeakova ivota? Negdje oko etrdeset i pete godine ivota vie nisam bila sigurna u ivot koji sam odabrala. Kada sam tek bila dola u Zabranjeni grad, uope nisam sumnjala da tu elim ivjeti. Sada me jo vie muilo ono to sam propustila i to mi je bilo oduzeto - sloboda lutanja, pravo na ljubav i, ponajvie, pravo da budem to jesam. Nikada neu zaboraviti proslave kineske Nove godine u Wu-huu. Uivala sam u ribi, svjeoj rii, slanim i peenim zrnima soje i ukiseljenom povru. Sve bi se djevojke okupile uivajui u slatkiima i izvedbama mjesne opere. Nedostajali su mi posjeti roacima i prijateljima. Iako sam bila okruena raskoi, i dunosti su me esto ispunjavale, carska je slava takoer znaila usamljenost i ivot u stalnom strahu od

~ 87 ~

pobuna i atentata. Tung Chihova smrt promijenila je moje vienje ivota. Nije mi nedostajao kao car, nedostajao mi je dodir njegovih malih stopala na dlanovima kad se rodio, nedostajao mi je njegov prvi, bezubi osmijeh. Nedostajalo mi je da ga vodim u vrtove i gledam kako slobodno tri. Najvie se volio igrati s vrbinim granama i pretvarati se da su bievi za konje. To to je bio car uope nije bilo vano, bilo je vano da smo skupa. Tung Chihova mi je smrt oduzela sreu i vrsto sam odluila sprijeiti da se Guanghsuu dogodi isto. Nastojala sam izbjei sve to bi prouzroilo tugu i kajanje, ili sam tako barem mislila. Nisam bila sigurna da u tome uspijevam. Htjela sam da Guang-hsu postane car na svoj nain, ne moj. eljela sam da postane ovjek, a tek potom car. Znala sam da mu u tome kinesko obrazovanje nee puno pomoi, no nadala sam se e mu prouavanje Zapada pruiti tu priliku. Zbog mojih odlazaka na audijencije i Nuharooine zaokupljenosti religijskim obredima, Guang-hsu je esto nakon kole bio preputen na milost i nemilost eunusima. Kasnije sam otkrila da je nekoliko Guang-hsuovih sluga bilo iznimno zloesto. Oekivala sam da e An-te-haijeva smrt dovesti do nemira meu eunusima, do nesigurnosti, pa ak i bijesa. No nikad nisam oekivala ovakav nain odmazde. Iza mojih lea eunusi su zamotali devetogodinjeg Guang-hsua u debeli pokriva i otkotrljali ga na snijeg. Pod pokrivaem se obilno znojio, dok su mu nepokriveni udovi bili izloeni hladnoi. Kad mi je njegov kronini kaalj postao sumnjiv, eunusi su mi preutjeli taj podatak dok nisam istraila i saznala istinu. Iako je i dalje bio osjetljivog zdravlja, eunusi su nastavili muiti djeaka u znak odmazde zbog An-te-haijevog umorstva. Nisu svi eunusi imali zle namjere, no njihovo praznovjerje i zastarjele tradicije utjecali su na njihovu brigu o njemu. Ipak nisam mogla oprostiti onima koji Guang-hsuu nisu davali nonu posudu na vrijeme i koji su mu se smijali i poniavali ga kada bi se upikio u gae. Te sam nitkove strogo kaznila. Nisam bila mirna ak ni nakon to su eunusi bili kanjeni. Boljela me Guanghsuova patnja. Poela sam sumnjati u svoju odluku da od njega stvorim cara. Ironija je bila u tome to su mandurski prinevi stalno prieljkivali da sudbina postavi njihove sinove na Guang-hsuovo mjesto. Kritiari, povjesniari i uenjaci e tvrditi da je Guang-hsu vodio normalan ivot sve dok ga ja, njegova tetka, nisam upropastila. Guang-hsuov je ivot u Zabranjenom gradu opisan kao teak. Neprestano ga je muila zla pomajka i prema njihovim je tvrdnjama on ivio gotovo kao zatvorenik do svoje smrti. Iako je istina da Guang-hsua nisam posvojila iz ljubavi, zavoljela sam ga. Nisam mogla objasniti kako se to dogodilo, niti sam imala tu potrebu. U tom malom djeaku pronala sam spas. Svaka majka, osobito ona koja je imala tu nesreu da izgubi dijete,

~ 88 ~

razumije to se dogodilo izmeu Guang-hsua i mene. Sjeam se da je Guang-hsu bio premlad da shvati moje namjere dok sam ga na primjerima uila da je vladanje naom golemom zemljom stalno balansiranje. Dala sam mu naslutiti da povjerenje u ministre nee biti dovoljno da mu osigura poloaj apsolutnog vladara Kine. Hoe li njegov brod ploviti ili potonuti ovisilo je o ljudima poput Li Hung-changa i Chang Chih-tunga. Pustila sam Guang-hsua da gleda kako ih okreem jednog protiv drugog i pretvaram dvor u pozornicu. Nakon jedne audijencije u listopadu, Li Hung-chang oduevljeno je iznio prijedlog da se stari kineski sustav kolovanja srui i zamijeni zapadnjakim modelom. Kao protuteu njegovom oduevljenju, iskoristila sam Chang Chih-tunga. Chang je bio proizvod tradicionalnog kineskog sistema i propovijedao je vanost obrazovanja due prije tijela. Na toj audijenciji, kako sam i predvidjela, Li se iznenada osjetio napadnutim. Tako sam ga navela da preispita svoj pristup, objasnila sam Guang-hsuu kasnije. Pozvala sam Changa kako bih podsjetila Li Hunga da car ne ovisi samo o njemu. Takve taktike manipulacije nisu bile neto to sam eljela prenijeti svom sinu, ali bez njih on nije mogao opstati kao car. Guang-hsu je naslijedio Tung Chihovo ranjivo carstvo i moja je dunost bila da ga pripremim na najgore. Kako kae poslovica, Najvie ti moe nauditi avo kojeg ne poznaje. teta je jo vea kada dijete izda njegov roditelj ili skrbnik - tu sam lekciju nauila nakon smrti Tung Chiha.

~ 89 ~

18
Temperatura je iznenada pala i u divovskom upu u dvoritu ispred audijencijske dvorane caklio se led. Unutra, pei na drva arile su se u svakom kutu. Nuharoo i meni je bilo drago to smo dale popraviti prozore. Procijepi su zatvoreni kako bi se zaustavio fijuk sjeverozapadnjaka. Eunusi su promijenili i draperiju. Tanki svileni zastori bili su zamijenjeni debelim barunom. im je Guang-hsu bio spreman, razgovarala sam s uiteljem Wengom i audijencije pretvorila u uionicu. Mom sinu to nije bilo lako. Njegov mu je uitelj pomagao da probavi ono to je vidio i uo. esto je problematika bila presloena za dijete. Da bismo u tome uspjeli, strpljivo sam pripremala Guang-hsua za nadolazee rasprave. Je li Rusija htjela zatititi Sinkiang?, ispitivao me Guang-hsu o situaciji iz 1871. godine, kada su ruske snage ule u divljinu Sinkianga na krajnjem zapadu, regiju zvanu Ili, prema rijeci koja njome protjee. Rusija je reagirala u ime naeg dvora, kako bi sprijeila da Ili postane nezavisna muslimanska drava, odgovorila sam. Ipak, mi nismo pozvali Ruse. Hoete rei da su se Rusi sami pozvali? Da. Guang-hsu je pokuao shvatiti. Ali nisu li muslimanski ustanci bili ugueni? Pokazao je na kartu i prstom traio mjesta. Zato su Rusi jo uvijek tu? Zato se nisu vratili odakle su doli? Ne znamo, rekla sam. Yung Lu je u Sinkiangu, zar ne?, dijete je bilo uporno. Kimnula sam glavom. Je li uinio neto da otjera Ruse? Jest, traio je od naih plemenitih ruskih susjeda da vrate Ili. I? Odbili su. Zato? Rekla sam Guang-hsuu da bih voljela da mogu objasniti. Za razliku od Tung Chiha, Guang-hsu je barem shvaao da Kina nema vrstu ruku za pregovarakim stolom. Guang-hsu se jako trudio dokuiti odluke koje je bio primoran donositi, no to je esto bilo nemogue. Dijete nije moglo shvatiti zato Kina mora voditi duge i iscrpljujue diplomatske pregovore s Rusijom, samo da bi na kraju popustila. Nikada nije uspio shvatiti zato je sporazum, koji je upravo bio potpisao u veljai 1881. godine, obavezao Kinu da Rusiji isplati devet milijima rubalja za vlastiti teritorij.

~ 90 ~

Poela sam uoavati kako Guang-hsu reagira na audijencije. Bio je pod stalnim pritiskom i strahovito je patio. Kada bi uo loe vijesti osjetila bih njegovu nervozu i vidjela strah na njegovom licu. Moja je krivica bila to sam se pridruila ministrima u nestrpljivom gunanju oko toga kada e Guang-hsu odrasti i nadoknaditi proputeno. Ubrzo to vie nije bila samo prilika da Guang-hsu neto naui. Svakodnevni su okovi loe utjecali na njegovo raspoloenje i zdravlje. Mogla sam ga drati pod staklenim zvonom ili pak pustiti da se suoi s realnou. I jedno i drugo je bilo okrutno. Kada sam od ministra poljoprivrede zatraila njegovo predvianje o urodu za sljedeu godinu, Guang-hsu se slomio. Sebe je drao odgovornim kad je ministar prognozirao drastian pad ljetine zbog poplave i sue. Guang-hsu, koji je sada bio adolescent, ipak je pokazivao odlunost i samodisciplinu. Laknulo mi je kada sam vidjela da ga ne zanimaju nestaluci s eunusima, niti iskradanje iz palae radi pijanevanja. inilo se da vie voli samou. Obroke je jeo sam, a u drutvu se osjeao nelagodno. Kada je objedovao s Nuharoo i sa mnom, utke je sjedio i jeo sve to bi mu se stavilo na tanjur. Guang-hsua je duboko pogodila moja tuga zbog gubitka Tung Chiha pa se trudio da budem zadovoljna njegovim ponaanjem. Voljela bih da sam mogla razlikovati njegovu ozbiljnost u uenju od njegovih napadaja melankolije. Iako mi je iskustvo govorilo da svakodnevne audijencije znaju izazvati uasan stres, nisam shvatila da za dijete mogu biti otrov. elei ga to prije odgojiti, poricala sam da mu moda kradem djetinjstvo. Njegova me obzirnost zavarala. Tek je kasnije priznao da ga je strah da ne ispunjava moja oekivanja. Nisam rekla Guang-hsuu da je gubljenje samo nain da se naui pobjeivati. Bojala sam se da u ponoviti greke s Tung Chihom. Razmazila sam i tetoila svog sina i to je djelomice bilo ono to ga je ubilo. Tung Chih se bunio jer je znao da se ne mora brinuti da e izgubiti moju ljubav. Guang-hsu je potivao strogi protokol i etiketu. Uitelj Weng poduzeo je sve mjere kako bi ga onemoguio da zlorabi svoje privilegije. Tako je Guang-hsu postao taocem palae. Tek kasnije sam saznala da je preuzimao odgovornost za svaki problem s kojim bi ga ministri upoznali. Sramio se to nije u stanju rijeiti probleme carstva. Oko 1881. godine zdravlje mi se pogoralo. Izgubila sam svoj normalni ciklus i ponovno sam imala probleme sa spavanjem. Nisam obraala panju na umor i iznenadne nalete vruine nadajui se da e proi sami od sebe. U studenom, kad je zemlja slavila moj etrdeset i esti roendan, bila sam ve ozbiljno bolesna. Trebalo mi je vie vremena da ustanem i obuem se i morala sam piti aj od ginsenga kako bih ouvala snagu. Ipak sam nastavila odlaziti na audijencije i nadgledati Guang-hsuovo uenje. Poticala sam uitelja Wenga da cara upoznaje s ljudima izvan prijestolnice. Guang-hsu je primio namjesnike dvadeset i tri pokrajine u privatnu audijenciju. Vii namjesnici koje je bio postavio moj mu, car Hsien Feng, bili su mu na tome posebno

~ 91 ~

zahvalni. Prisustvovala sam svakoj audijenciji i bilo mi je drago vidjeti stare prijatelje. esto smo zastajali kako bismo obrisali suze. Poetkom zime bila sam ve potpuno iscrpljena. Plua su mi bila zaepljena i bolna i imala sam straan proljev. Jedno jutro sam se onesvjestila za vrijeme audijencije. Sljedeeg jutra posjetila me Nuharoo, odjevena u svoju zlatnu dvorsku haljinu. Kosa joj je po prvi put bila omotana oko crnog umetka u obliku slova V, bogato ukraena nakitom. Pohvalila sam joj frizuru i pitala je moe li voditi audijencije. Nuharoo je pristala, a zatim dodala: Ali ne oekuj od mene da budem rob. *** Godinama si nisam mogla priutiti da se budim nakon svanua. Kako se zima pretvarala u proljee, snaga mi se polako vraala. Dane sam provodila na suncu radei u vrtu. Mislila sam na Yung Lua i pitala se kako mu je u dalekoj muslimanskoj pokrajini. Pisala sam mu, ali nisam dobila odgovor. Guang-hsu je navratio nakon audijencije da mi donese veeru. Narastao je i bio je drag i njean. Ljubazno mi je stavio komad peene piletine na tanjur i pitao me uivam li u tek procvalim kamelijama. Pitala sam Guang-hsua zanima li ga kakav je ivot izvan Zabranjenog grada i nedostaju li mu roditelji. Majka i otac me smiju posjetiti u svako doba, odgovorio je. Ali nisu doli. Moda bi ih trebao pozvati. Pogledao me na trenutak i zatim odmahnuo glavom. Nisam mogla odrediti da li nema nikakvu elju da ih vidi ili se boji da e me uvrijediti. Iako nikad nisam namjerno omalovaavala Rong, nisam za nju imala lijepih rijei. Pitala sam Guang-hsua sjea li se smrti svog roaka Tung Chiha i kako se osjea nakon to je izabran za njegovog nasljednika. Ne sjeam se ba dobro Tung Chiha, rekao je Guang-hsu. Prisjetio se kako ga je Yung Lu drao u rukama one noi kada je napustio svoj dom. Sjeam se njegovog tamnog lica i ukrasnih gumba na uniformi. Gumbi su bili hladni na dodir. Osjeao sam se udno. Sjeam se da je bila mrkla no. Znaajno me pogledao i dodao: Uivao sam u jahanju sa stjegonoom. Ljubazan si Guang-hsu, rekla sam osjetivi olakanje, iako me i dalje muila krivnja. Sigurno je bilo grozno kad su te probudili i izvukli iz toplog kreveta. ao mi je to sam ti to priredila. Postojao je razlog za moj nemirni poetak, rekao je djeak tonom starca. Uzdahnula sam, ponovno zadivljena njegovom uviavnou. Dobar ivot, za razliku od loeg, ne trai nikakvo umovanje, uvjeravanje ili objanjenja. Guang-hsu se nasmijeio. Tri moja brata umrla su od majine ruke. Ja bih

~ 92 ~

bio sljedei da me niste posvojili. Ustao je i pruio mi desnu ruku. Zakoraili smo u vrt. Bio mi je do obrva i izgledao je mravo u svojoj utoj satenskoj haljini. U kretnjama je podsjeao na Tung Chiha. Sigurna sam da moja sestra nije eljela zlo, rekla sam. Majka je jako bolesna. Otac je rekao da je digao ruke od nje. Supruga princa Kunga rekla je Nuharoo da se tvoj otac odselio i ivi sa svojom petom konkubinom. Je li to istina? Bojim se da je tako. Hoe li Rong biti dobro? Majka je pala s kreveta i slomila kuk proli mjesec. Okrivila je lijenike za svoju bol. Nisam trebao poslati lijenika Sun Pao--tiena. Zato ne? to se dogodilo? Udarila ga je. Nakon stanke, Guang-hsu je dodao: Udara sve koji joj pokuaju pomoi. Katkad poelim da je mrtva. ao mi je. Guang-hsu je zautio i obrisao oi. Nije mi tvoja dobrobit bila na pameti kad sam te posvajala, priznala sam. Na pameti mi je bila samo dobrobit dinastije. Tung Chih je zavrio tragino. Jo uvijek si to ne mogu oprostiti. Ostavila sam ga na cjedilu...i bojim se da u i tebe, Guang-hsu. Mladi je pao niice. Majko, preklinjem te da prestane razmiljati o Tung Chihu. Ja sam tu, iv, i volim te.

~ 93 ~

19
U travnju se Zabranjenim gradom pronijela vijest da se Nuharoo razboljela. Njezino Velianstvo loe se osjea od prolog tjedna, izvijestio je dvor Nuharooin glavni eunuh. Njegov je mrav vrat strao prema naprijed inei ga nalik prezreloj bundevi koja visi sa stabljike. Nije imala teka. Otila je u krevet prije nego smo uspjeli zagrijati plahte. Sljedeeg dana je uporno htjela ustati, ali nije mogla. Pomogao sam joj da se obue i primijetio da joj je odjea natopljena hladnim znojem. Oslonila se na moja ramena dok smo je minkali i ureivali joj kosu. Uspjela je doi do Dvorane duhovne hrane u nosiljci, ali je pala u nesvijest prije poetka audijencije. Zato niste ranije obavijestili lijenika Sun Pao-tiena?, pitala sam. Njezino Velianstvo nije dopustilo, odgovorio je eunuh. U etiri popodne dao sam Njezinom Velianstvu neke lijekove da joj ublaim tegobe, rekao je Sun Pao-tien. to joj je?, pitala sam. Nismo jo sigurni, rekao je lijenik. Mogla bi biti jetra ili gripa. Njezino Velianstvo je inzistiralo da njeno zdravstveno stanje ostane tajna, rekao je glavni eunuh. Nakon pet dana raspustila je lijenike. Gospodarica je prole noi imala napad. Sklupala se na podu. Zakolutala je oima i pjena joj je izala na usta. Prije nego su lijenici stigli. Njezino Velianstvo izgubilo je kontrolu nad tijelom. Moram se potuiti da lijenik Sun Pao-tien nije pomogao. Eunusi su okretali pacijenticu kao da je akrobat, protestirao je lijenik. Jedino smo tako mogli zaustaviti znojenje! uzvratio je Nuharooin eunuh. Moja je pacijentica imala napad! Mirni je lijenik izgubio strpljenje. Trebali smo prvo otii sveeniku u hram. Eunuh se akama udarao po glavi. Poznato je da od njegovih molitvi umirui ustanu i hodaju. Prekinula sam eunuha i rekla Sun Pao-tienu da nastavi. Kolege i ja smo otkrili da Njezino Velianstvo ne moe disati zbog sluzi. Pokuavali smo nai nain da je isiemo. Nije djelovalo!, povikali su slono eunusi. Pitala sam zato me nisu obavijestili. Gospodarica nije htjela da dvor sazna, posebno ne vi. Vjerovala je da e ubrzo ozdraviti. Imate li kakav dokaz? Evo. Eunuh je preturao po depovima i izvadio komadi zguvanog papira. Gospodarica je potpisala upute. S eunuhova su nosa kapale suze i slina. udesno se oporavila proli put, pa smo mislili da e preivjeti i ovaj napad. Proli put? Kako to mislite? Ovo se dogaalo i prije?

~ 94 ~

Da. Prvi put kada je moja gospodarica imala dvadeset est godina i ponovno kad je imala trideset i tri. Bojim se da ovoga puta nee preivjeti. Kada sam dojurila do Nuharooine palae, posvuda se uo pla. Dvorite je bilo prepuno ljudi. Vidjevi mene, gomila se razila. Dola sam do Nuharooine postelje i nala je gotovo zakopanu u svjeim gardenijama. Kraj nje je bio lijenik Sun Pao-tien. Zaprepastilo me koliko joj je bolest promijenila izgled. Obrve su joj bile nalik velikom voru, a usta su joj visila na jednu stranu. Teko je disala i iz grla joj se ulo hroptanje. Maknite cvijee, naredila sam. Nijedan se sluga nije pomaknuo. Kako da die s tim cvijeem na grudima? Eunusi su se bacili na pod. To je elja Njezinog Velianstva. Nuharoo, proaptah. Ne moe vas uti, rekao je lijenik. Kako je to mogue? Godinama nije bila bolesna ni na jedan dan! Iscrpile su je dvorske dunosti, objasnio je lijenik. Moda nee preivjeti no. Nekoliko minuta kasnije Nuharoo je otvorila oi. Dola si na vrijeme, Yehonala, rekla je, da ti stignem rei zbogom. Glupost, Nuharoo. Sagnula sam se. Kada sam dotaknula njena blijeda, mrava ramena, potekle su mi suze. Pokopaj me s mojim gardenijama, rekla je. Dvor e me htjeti pokopati na svoj nain. Pobrini se da me ne gnjave kad umrem. Kako ti kae, Nuharoo. Ali nee umrijeti. Bit e onako kako ja kaem, Yehonala. O, draga Nuharoo, obeala si da se nee naprezati. I nisam. Zatvorila je oi. Eunuh joj je obrisao lice runikom. Nisam odustala jer se nisam eljela osramotiti. Kako bi se mogla osramotiti? Htjela sam pokazati da sam jednako dobra kao ti. Ali ti to i jesi, Nuharoo. To je prljava la, Yehonala. Sretna si to ti vie neu biti na putu. Molim te, Nuharoo... Sada moe narediti eunusima da bace metle. O emu pria? Moe sakupljati opalo lie, hrpe u dvoritima mogu biti velike koliko hoe. Dovraga s mrljama na mramoru. Sluala sam i plakala. Buda je na drugoj strani i eka me. Nuharoo... Podigla je ruku. Prestani, Yehonala. Smrt je runa. Nita mi nije ostalo. Drala sam je za ruku. Bila je hladna, a prsti su joj bili poput snopa tapia.

~ 95 ~

Ostala ti je ast, Nuharoo. Misli da mi je stalo? Stekla si mnoge vrline, Nuharoo. Sljedei e ti ivot biti sjajan. ivjela sam unutar ovih zidova... Odlutala je. Samo su pranjavi vjetrovi pustinje prodirali... Polako se okrenula i pogledala u strop. Pet kilometara zidova i dvjesto pedeset jutara zatvorenog prostora bili su moj i tvoj svijet, Yehonala. Neu te zvati Orhideja. Obeala sam to samoj sebi. Naravno, Nuharoo. Nema vie ponavljanja protokola....beskonane komedije obiaja... Zastala je da uzme zraka. Samo izvjebano uho moe otkriti pravo znaenje rijei umotane u filigran...ideje skrivene u jantaru. Da, carice Nuharoo. Pola sata kasnije Nuharoo je naredila da nas ostave same. Kada se soba ispraznila podigla sam dva debela jastuka i uspravila je. Njezin vrat, kosa i donja haljina bili su natopljeni znojem. Hoe li mi oprostiti? to? to sam...istjerala Hsien Fenga iz tvoje postelje. Pitala sam je misli li na konkubine koje je dovela da zavedu Hsien Fenga za vrijeme moje trudnoe. Kimnula je. Rekla sam joj da se ne brine. Bilo je samo pitanje vremena kada e me Hsien Feng napustiti. Bit u kanjena u sljedeem ivotu ako mi ne oprosti, Yehonala. U redu, Nuharoo, opratam ti. Takoer, pokuala sam sve da pobaci. Nije htjela stati. Znam. Ipak, nisi uspjela. Niz obraz joj je kliznula suza. Ljubazna si, Yehonala. Prestani, molim te, Nuharoo. Ali elim ti jo toga priznati. Ne elim znati. Moram, Yehonala. Sutra, Nuharoo. Moda neu...imati priliku. Obeajem da u doi sutra ujutro. Ipak je odluila nastaviti. Ja sam...odobrila ubojstvo An-te--haija. Glas joj je bio gotovo neujan, ali me to pogodilo. Reci da me mrzi, Yehonala. Jesam, mrzila sam je, no to nisam mogla izgovoriti. Usne su joj zadrhtale. Moram otii iste savjesti. Stisnula mi je prste. Izgledala je tuno i bespomono. Otvarala je i

~ 96 ~

zatvarala usta poput ribe na suhom. Smiluj mi se, Yehonala. Nisam bila sigurna da imam pravo oprostiti. Izvukla sam ruku iz njene. Odmori se, Nuharoo. Vidimo se sutra. Svom preostalom snagom viknula je: Moj odlazak je konaan! Odmaknula sam se i krenula prema vratima. eljela si da nestanem, Yehonala, znam da jesi. Stala sam i okrenula se. Da, ali sam se predomislila. Nismo imale najbolju suradnju, ali nezamislivo mi je da ostanem bez suradnice. Navikla sam se na tebe. Ti si najodvratniji prokleti demon kojeg poznajem! Nuharoo se blago osmjehnula i promrmljala: Mrzim te, Yehonala. Umrla je sljedeeg jutra. Imala je etrdeset i etiri godine. Nije me dotaknuo, bile su posljednje rijei koje mi je uputila. Bila sam zaprepatena, jer sam bila uvjerena da je time htjela rei da car Hsien Feng nije vodio ljubav s njom prve brane noi. Slijedila sam Nuharooine pogrebne upute i prekrila je gardenijama. Njezin su lijes odnijeli u carsku grobnicu i poloili ga pokraj suprugovog. Na sreu, bio je travanj, sezona gardenija. Bez ikakvih sam problema mogla naruiti gomile cvijea s juga. Oprotajnoj ceremoniji, odranoj u Dvorani tovanja Bude u moru gardenija, prisustvovale su tisue ljudi. Stotine vijenaca svih oblika i veliina stigli su iz svih krajeva zemlje. Eunusi su ih slagali na hrpe, napunivi dvoranu. Nuharooina ljubav prema gardenijama za mene je bila novost. Cvijet nije bio uobiajen u Pekingu; popularan je bio u junoj Kini. Od njezinih sam eunuha saznala da Nuharoo nikad nije vidjela gardenije prije posljednjeg naleta bolesti. Zatraila je da joj se gardenije posade oko groba a zatim saznala da nee preivjeti teku sjevernu klimu. Nije im odgovaralo pjeano tlo. Nuharoo me ipak iznenadila svojim osjeajima. Sjeam se kako je bila zadovoljna kad sam je upoznala sa esnaest godina. Vjerovala je da je vanjski svijet bijedan u usporedbi s Unutarnjim Carstvom. Mogla sam samo nagaati koliko bi bila uzbuena da je otputovala na jug i vidjela vlastitim oima zelenu plodnu ravnicu - zemlju gardenija. Dvije tisue budistikih monaha prisustvovalo je pogrebnoj ceremoniji. Molili su dan i no. Guang-hsu i ja smo ostajali dugo budni radi ceremonije due, kada se Nuharooina dua navodno trebala vinuti u nebo. Eunusi su postavili svijee u papirnate brodove i pustili ih na jezero Run Ming. Guang-hsu je trao po obali pratei plutajue svijee. Ja sam sjedila na plosnatom kamenu pored jezera. Tiho sam Nuharoo proitala pjesmu da joj poelim sretan put u nebo. isto je dvorite puno gardenija Penju se tekomom, miris joj snae Blago istiu svjeu proljetnu travu, Njeno prate njen miris, prsten po prsten. Maglica krije vijugavi put od pogleda,

~ 97 ~

S prekrivenih staza pada hladna i mlada rosa. No tko e jezero opjevati u pjesmi? Sanjajui spokojno, pjesnik dugo spava. Strani je tisak Nuharooinu smrt opisao kao misterioznu i sumnjivu i naveo mene kao mogueg ubojicu. Openito se vjeruje da je Tzu Hsi odgovorna za smrt svoje suradnice, pisale su ugledne engleske novine. Odluila ju je ubiti jer ju je Nuharoo zatekla u krevetu s direktorom opere. Uspjela sam se distancirati sve dok u prie nisu upleli Tung Chiha. Novi cariin zloin: Yehonala rtvovala vlastito dijete na oltaru svoje ambicije! kriao je jedan naslov u britanskom tisku, a priu su prenijele i kineske novine. U lanku je pisalo: Kada je car Tung Chih bio u kritinom stanju njegova je majka, umjesto da mu prui odgovarajuu lijeniku pomo, dopustila da bolest pohara njegovu njenu konstituciju. Postoji li ikakva sumnja da to isto nije uinila svojoj suvladarici? Druge su se novine sloile: ini se da je Yehonala namjerno prouzroila smrt svog sina i Nuharoo. Svi su na dvoru znali da Tung Chih i Nuharoo nee doivjeti starost. Osjeala sam se bespomono. Kako bi stranci mogli opravdati svoje prisvajanje Kine, mene se moralo pretvoriti u udovite. Nezamislivo je da Yehonala nije znala za sramotna djela svoga sina i Nuharoo, pisalo je u jednom kineskom prijevodu, i kobne posljedice takvih avantura. Imala je mo zabraniti terevenenja, no ona nije uinila nita da to sprijei. Dan za danom, klevetnici iz cijelog svijeta sipali su svoj otrov: Oito je da se carica udovica potpuno udaljila od sina i da je njena glad za moi ogromna. Djevojci iz najsiromanije pokrajine u Kini nijedna cijena nije previsoka da odri despotski stisak nad kineskim carstvom. Sanjala sam o tome da me Yung Lu doe braniti. Plakala sam na Tung Chihovom oltaru i vraala se usred noi kroz Dvoranu duhovne hrane poput duha. Na dnevnim audijencijama slomila bih se i plakala kao kolarka. Guang-hsu mi je neprestano dodavao rupie dok i sam nije poeo plakati.

~ 98 ~

20
Moni strateg i poslovni ovjek Li Hung-chang rekao mi je da Kina ne samo da ne moe izbjei rat, nego i da smo ve duboko zakoraili u njega. Dvor je tjedan dana raspravljao samo o francuskim pretenzijama na pokrajine na junoj granici, ukljuujui Vijetnam kojim je Kina neko vladala, prije nego to su Vijetnamci stekli djelominu nezavisnost Ubrzo nakon smrti moga supruga 1862. godine, Francuska je kolonizirala juni dio Vijetnama, ili Cochinchine. Poput Engleza, Francuzi su se pomamili za trgovinom u naim jugozapadnim pokrajinama i postavili su kontrolne toke na plovnoj Crvenoj rijeci u sjevernom Vijetnamu. Francuska je 1874. godine prisilila vijetnamskog kralja da prihvati sporazum koji joj je davao privilegiju sizereniteta koja je tradicionalno pripadala Kini. Na veliko nezadovoljstvo Francuske, kralj je nastavio plaati porez mom sinu u zamjenu za zatitu. U nastojanju da pomognem zadrati vijetnamski teritorij na jugu, oslobodila sam biveg vou tajpinkih pobunjenika i poslala ga da otjera Francuze. Pobunjenik je bio porijeklom iz tog podruja i smatrao ga je svojom domovinom. Hrabro se borio i uspio je Francuze natjerati na povlaenje. Ali kad je kralj u desetom stoljeu umro, Francuzi su dogovorili novi sporazum s njegovim nasljednikom prema kojem Vijetnam priznaje i prihvaa protektorat Francuske. Kao odgovor na ultimatum naeg dvora, Francuzi su nas bez najave napali. Kako nismo oekivali rat, nae jugozapadne granice nisu bile ni osigurane, ni pripremljene. Ve u oujku 1884. Li Hung-chang je doao s vijeu da su svi vei gradovi u Vijetnamu pali u ruke Francuza. Moj je dvor bio podijeljen oko krize. Slubeno se raspravljalo o najboljem rjeenju za francusku agresiju. Ispod povrine se, meutim, irio jaz izmeu dvije politike frakcije: konzervativnih mandurskih eljeznih eira i progresivaca na elu s princom Kungom i Li Hung-changom. Pitala sam Guang-hsua, koji je upravo bio navrio etrnaest, to misli o situaciji, a on mi je odgovorio, Jo ne znam. Nisam bila sigurna je li moj sin htio biti skroman. inilo se da su mjeseci provedeni na dvorskim audijencijama potpuno iscrpili djeaka. Vidjelo se da mu je dosadno i da je bezvoljan. U poluali mi je rekao da bi radije odigrao partiju aha nego prisustvao audijenciji. Kad sam mu rekla da mora vriti svoju dunost, Guang-hsu je odgovorio: Pokuavam se zalijepiti za zmajev stolac. Nastojala sam ga potaknuti. Spaava naciju, Guang-hsu. Nisam postigao nita. Samo sluam iste rasprave iz dana u dan. Tada sam otkrila da Guang-hsu uope nije dolazio na audijencije dok sam ja

~ 99 ~

obavljala pripreme za Nuharooin pogreb. To me uznemirilo vie nego vijesti o izgubljenim gradovima u Vijetnamu. Nisam znala to bih jo mogla uiniti da mladom caru usadim osjeaj za odgovornost. Jedan dan za vrijeme ruka doarala sam mu na poloaj na ubrusu, nacrtavi trokut koji je predstavljao podijeljeni dvor s carem zatoenim u sredini. Trudila sam se da ga ne forsiram previe. Sjetila sam se kako je Tung Chih bjeao, a inilo se da je posluan. Sjetila sam se ogorenosti i ljutnje to su mu se uvukle u glas. Rekla sam samoj sebi da u Guang-hsuove potrebe staviti ispred svojih. Prvo sam Guang-hsua oslobodila dunosti obavljanja konfucijskih obreda. Iako sam se sloila s dvorom da je obavljanje tradicionalnih molitvi i rituala nuno da bi Tung Chihova dua dobila utjehu i sigurnost, smatrala sam da je Guang-hsuu potreban odmor. Nisam htjela da Guang-hsu ivi u sjeni Tung Chiha. Ipak, dvor je upravo tako doivio njegov uspon na prijestolje. Bez Nuharooinog nadzora poela sam zaobilaziti pravila. Nekoliko je ministara dovelo u pitanje moje postupke, no veina je dvorana shvatila kada sam rekla: Dua Tung Chiha e stei istinski mir tek kad ga Guang-hsu naslijedi. Moj stric, princ Ts'eng, zaprijetio je samoubojstvom kada sam pristao da se strancima dopusti da ive i trguju u Kini, rekao mi je Guang-hsu. Trai od mog oca da mu se pridrui u financiranju boksera. Bila sam itekako svjesna boksera, seljakog pokreta duboko ukorijenjenjenog u tradicionalnoj kineskoj kulturi - barem su tako tvrdili njihovi voe. Broj im je naglo rastao. Naalost, obavijestila sam svog sina, bokseri ele pobiti strance. Znai li to da ste na strani princa Kunga?, pitao je Guang-hsu. Uzdahnula sam. Moj otac je pun budalatina, nastavio je Guang-hsu. Posvuda izlae svoje pjesme i kaligrafiju. Princ Ch'un eli da Kina ostane zatvorena. to ti misli o tome? Slaem se sa stricem Kungom, odgovorio je Guang-hsu. Zatim mi je rekao gledajui me ravno u oi: Ne razumijem zato mi govorite da se povuem kad elim iznijeti dvoru svoje miljenje. Posao cara je da ujedini dvor, njeno sam istaknula. Da, majko, rekao je Guang-hsu pokorno. ujem da eli obaviti inspekciju novih brodova. Guang-hsu je kimnuo glavom. Da, rado. Li Hung-chang je spreman, ali dvor mi ne doputa da ga primim. Otac misli da je on pravi car, iako ja nosim odoru.

~ 100 ~

to misli, kako princ I-kuang vodi Odbor za vanjske poslove? ini se sposobnijim od drugih. Ali nije mi zapravo drag, kao ni ostali strievi. Guang-hsu je kratko zastao i potom nastavio. Iskreno govorei, majko, povezao sam se s ljudima izvan dvorskog kruga. S misliocima i reformatorima, ljudima koji znaju kako mi zaista pomoi. Mora prvo biti siguran da razumije to reforma znai u praksi. Nisam htjela priznati da ni sama to ne znam. Siguran sam, majko. Radim na planu reforme. Koji bi bio tvoj prvi dekret? Da oduzmem privilegije onima koji primaju dravnu plau, ne pridonosei pritom nita. Jesi li svjestan koliko je ta skupina velika? Znam da postoje na stotine carskih nametnika koji su plaeni za svoja prinevanja i namjesnitva. Pokrovitelji su im moj otac, strievi, braa i roaci. Tvoj mlai brat, princ Ch'un mlai, postao je nova uzdanica eljeznih eira, upozorila sam ga. Njegova se banda zavjetovala da e unititi svakog tko podri princa Kunga i Li Hung-changa. Ja izdajem dekrete, ne princ Ch'un mlai. Podri princa Kunga i Lija Hunga-changa i odravaj dobre odnose s konzervativnom strankom, savjetovala sam. Spreman sam ih napustiti, rekao je Guang-hsu mirnim glasom. Svidjela mi se njegova odlunost, iako sam znala da ga ne smijem dalje poticati. Ne bi ih smio napustiti, Guang-hsu. Car je okrenuo glavu i zagledao se u mene. Oni su srce mandurske vladajue klase, objasnila sam. Ne smije od roaka initi neprijatelje. Zato? Mogu iskoristiti obiteljski zakon da te svrgnu. Guang-hsu se inio nesigurnim. Ustao je sa stolice i hodao po dvorani. Financiranje boksera jedna je od strategija eljeznih eira, rekla sam, uzimajui gutljaj aja. Podupire ih na prijatelj, namjesnik Kantona, Chang Chih-tung. Znam, znam, oni su utjecajni voe i kivni su na strance, moda ak i neprijateljski raspoloeni prema njima. Guang-hsu se vratio do svoje stolice i sjeo. Teko je uzdahnuo. Ustala sam da mu u alicu dodam vrue vode. Mogu li vjerovati Li Hung-changu? pitao je Guang-hsu. ini se da je on najbolji pregovara sa stranim silama.

~ 101 ~

Vjeruj mu, odgovorila sam. Ipak, imaj na umu da tvom bratu Ch'unu nije nita manje stalo do mandurske dinastije nego Li Hung-changu. Proljetni je zrak bio zrnat od pijeska koji je nanio jaki pustinjski vjetar. Tek se u travnju vjetar smirio u povjetarac. Toplina sunca nagnala je eunuhe da se rijee svojih smeih zimskih haljina u kojima su izgledali kao medvjedi. Nie carske konkubine navukle su svoje mandurske quipao haljine do glenja, koje su vjeto isticale ljepotu enske figure. Nedostajale su mi etnje pekinkim ulicama na suncu. Prolo je vie od etvrt stoljea otkad sam zadnji put uivala u njima. Gradske slike javljale su mi se samo u snovima. Nedostajale su mi uliice i dvorita s propupalim platanifolijama i grozdastim cvjetovima japanske mumule. Nedostajale su mi koare prodavaa boura na prometnim raskrima. Sjeam se mirisa njihovog svjee ubranog cvijea i slatkog mirisa datulje. Loptaste vrbine mace naganjale su se po Zabranjenom gradu. Prelijetale su preko unutranjih zidina, kroz prozore, i slijetale na moj stol dok sam zapisivala u glavnim crtama ono to sam proitala u izvjeima iz inozemstva. Guang-hsu je sjedio kraj mene. Li Hung-chang kae da je na problematina podruja poslao pojaanje, ali od drugih ujem da nije, rekao je Guang-hsu, podboivi bradu rukama. U sobi nije bilo nikoga osim nas. uli smo jeku vlastitih glasova. Podsjetila sam cara na mogunost da e ljudi rei bilo to ne bi li unitili Lijevu reputaciju. Teko je znati tko govori istinu, sloio se Guang-hsu. Poeljela sam da se mogu osloniti i na informacije drugih ljudi. Jedino je Li Hungchang stekao moje povjerenje i u njega nimalo nisam sumnjala. On mi se sviao, ali ne i vijesti koje je donosio. Kad god bih ula glas eunuha kako najavljuje Lijev dolazak, u utrobi bih osjetila nemir. Morala sam se truditi da uspravno sjedim, kako bih zadrala loe vijesti u trbuhu. Dvadeset i drugog kolovoza 1885. Francuzi su bez upozorenja otvorili vatru, ali to nisu htjeli nazvati ratom. Li Hung-chang je poruio: Zapalili su nae dunke i brodove koji su ubrzo potonuli. Guang-hsuove ruke blago su se tresle dok je okretao stranice. Nae su linije opskrbe prekinute otkako je francuska mornarica blokirala tjesnace izmeu Tajvana i Fukiena. Gdje je Sjeverna vojska Li Hung-changa? Poslao si ga da rijei s Japanom problem Koreje, podsjetila sam ga. Lijeva vojska mora ostati na sjeveru. Guang-hsu se objema rukama uhvatio za glavu. Popij malo aja, Guang-hsu, bilo je sve to sam mogla rei. Pritiui oi prstima rekao je: Ne moemo si priutiti da ne rijeimo Japan.

~ 102 ~

Sloila sam se. Japanu Koreja znai pristup zaljevu Pechili, a potom i samom Pekingu. Guang-hsu je ustao i poeo citati dvorski memorandum. Sto bi me jo dvor mogao savjetovati? 'Obuzdajte se.,.Ne sukobljavajte se s Japanom dok smo u ratu s Francuzima...' Dvor se nadao da e Japan biti zahvalan to smo im prepustili Tajvan. Uitelj Weng kae da se naa dobrota i osjeaj za samokontrolu ne bi smjele smatrati pozivnicom da nas napadnu. Nije u krivu, ali - Majko, Guang-hsu me prekinuo, znate li da je istog tjedna kad su Amerikanci potpisali sporazum s Korejom uitelj Weng dobio opstipaciju? Htio se kazniti jedui iskljuivo krune tapie. Uzdahnula sam i pokuala se usredotoiti. Uplitanje Amerike samo komplicira stvari. Guang-hsu se obgrlio rukama i sjeo. Gledali smo se. Majko, ele li Sjedinjene Drave time rei da je Koreja sada ravnopravna drava i neovisna od Kine? Kimnula sam. Ne osjeam se dobro, majko. Tijelo me izdaje. Htjela sam rei: Sram i samokanjavanje ne potiu hrabrost, ali umjesto toga sam okrenula glavu i poela plakati. Kao carevi, oba moja sina nisu imalo kamo pobjei. Guang-hsu je morao nastaviti ivjeti Tung Chihovu nonu moru. Osjeala sam se poput duha koji je doao nai zamjenu kako bi dua mrtvog sina ponovno oivjela. Imala sam osjeaj da su moje ruke te koje vuku i steu konopac oko Guang-hsuovog vrata. Tko nas jo namjerava napasti?, pitao je Guang-hsu paninim tonom. Dosta mi je toga da vijest saznam kada je bitka ve izgubljena i sporazum sklopljen! Nisi ti kriv to smo izgubili Tajvan, Vijetnam i Koreju, uspjela sam rei. Od 1861. godine Kina je poput duda naetog crvima. Tvoja se frustracija nimalo ne razlikuje od frustracije mog supruga! Moje razumijevanje nije utjeilo Guang-hsua. Poeo je gubiti svoju zaigranost. U narednim mjesecima, tjeskoba ga je posve obuzela. Za razliku od Tung Chiha, koji je odluio pobjei, Guang-hsu je samo trpio loe vijesti. Li Hung-chang je pregovarao s Francuzima, a princ Kung je pozvao Roberta Harta, glavnog ovjeka nae carinske slube da obavi diplomatske razgovore u nae ime. Imali smo sree, jer se na kraju Hart pokazao pravim prijateljem Kine. Prije kraja ljeta, neslavno smo predali Vijetnam Francuskoj. Li Hung-chang je preuzeo sramotu kako bi caru ouvao ponos.

~ 103 ~

Bio je to bolan trenutak kada je Guang-hsu shvatio da je nakon dugotrajnog ratovanja, beskrajne patnje, hirovitih odluka i tragine smrti tisua ljudi, Kina postigla samo ukidanje poetne odtete Francuskoj. U meuvremenu je Koreja, uz novanu potporu Japana, zapoela reforme prema zapadnjakom modelu i proglasila je nezavisnost. Koreja je palac na ruci Kine! Viknuo je Guang-hsu za vrijeme audijencije. Da, Vae Velianstvo, potvrdio je dvor. Oslabljeni smo, ali ne i slomljeni! Car je mahao akom. Svi su se ponaali kao da ele rei: Neka se deko ispue. Na kraju je Guang-hsu pristao na okonanje kinesko-francuskog rata kako bi nau obranu usmjerio na sjever, protiv Japana. Kad bi vijesti stigle do prijestolnice, esto je ve bilo kasno za djelovanje. U dinastikom zakoniku jasno je pisalo da se vlast mora u cijelosti potivati i etiketa strogo slijediti, no ja sam bila prisiljena prilagoditi zakone razliitim situacijama. Vea je sloboda u vie navrata pridonijela uinkovitosti i uspjenom raspletu. Mnogo je puta inicijativa dolazila od Li Hung-changa, koji je inio sve to je mogao da zadri Japance. Sa snagama koje je Li Hung-chang poslao u Koreju otiao je ovjek koji e uskoro odigrati vanu ulogu na kineskoj politikoj pozornici. Bio je to Yuan Shih-kai, zdepasti dvadesetrogodinjak, ambiciozan i hrabar. Kada je projapanska frakcija pokuala izvriti dravni udar u prosincu 1884. godine na sveanom banketu u Seulu, zapovjednik garnizona Yuan zatoio je korejskog kralja nakon estoke borbe u samom dvoritu palae i tako uutkao Japance i njihove sljedbenike. Brza i uinkovita vojna akcija Yuan Shih-kaija sprijeila je da je Koreja padne u ruke Japana. Zbog toga ga je Guang-hsu nagradio. Osim promaknua u inu, Yuan je dobio titulu kineskog guvernera u Seulu. U sporazumu koji je Li Hung-chang postigao s Japanom 1885. godine stajalo je da e obje zemlje povui svoje trupe iz Koreje. Uvjet je bio da trea sila organizira reforme u Koreji, i da Kina i Japan interveniraju uz pomo vojske tek nakon to se meusobno obavijeste. Pet godina kasnije korejski su izaslanici doli u Peking i poklonili se Guanghsuu kao vazali. Mom je sinu to donijelo veliko olakanje, iako smo i on i ja znali da je samo pitanje vremena kada emo ponovno izgubiti kontrolu. U meuvremenu, savjetovala sam Guang-hsuu da prihvati prijedlog Li Hungchanga i promijeni status Tajvana iz prefekture Fujiana u samostalnu pokrajinu. Ako je gubitak otoka bio neizbjean, tom gestom bismo barem sauvali ast. Guang-hsuovim dekretom iz 1887. godine Tajvan je proglaen dvadesetom pokrajinom zemlje, s Taipeijem kao glavnim gradom, a val modernizacije na Tajvanu ukljuivat e izgradnju prve eljeznice i osnutak potanske slube. Nikoga nismo zavarali osim sebe.

~ 104 ~

21
Prole je noi bio padao snijeg. Iako nije bio gust, padao je sve do jutra. Bio je to teak tjedan. Imala sam osjeaj da mi je glava izudarana i nateena. Uitelj Weng je caru i meni odrao intenzivan teaj o politikim reformama u Japanu. Odrao je predavanje o vanosti slobode izraavanja. Ope shvaanje po kojem su uenjaci podrivai mora se promijeniti. Sijeda brada vrhovnog uitelja visjela je na njegovim grudima poput zavjese, to ga je inilo nalik bogu kuhinje. Mi moramo slijediti japanski model. Prvo u ukinuti praksu progona nevjernika, uzbueno je rekao Guanghsu. Ali kako e uvjeriti dvor?, pitala sam ga. Ne smijemo zaboraviti da je mandurska dinastija izgraena na vojnoj moi. Nai su preci osigurali svoje poloaje tako to su istrijebili i poklali sve podrivae. Majko. Sin se okrenuo prema meni. Ti si stariji pripadnik carskog klana i ima veliki autoritet. Mene dvor moe odbiti, ali tebi e teko rei ne. Obeala sam da u pomoi. Pred dvorom sam odobrila prijedlog uitelja Wenga za uvoenje reformi po uzoru na Japan. No iza vrata Zabranjenog grada, izrazila sam svoju zabrinutost uiteju Wengu. Rekla sam mu da nemam povjerenja u inteligenciju naih uenjaka, osobito u grupu koja je sebe nazivala Ming-shih, mudraci. Prialo se da su skloni ispraznim razgovorima i neumjerenosti. Sjetila sam se ljudi poput oevih prijatelja dok sam odrastala u Wuhuu. Provodili su dane recitirajui poeziju, raspravljajui o filozofiji, pjevajui opere i pijanujui. Bilo je poznato da posjeuju kazalita i cvjetne brodove - javne kue na vodi. Sve vie me brinulo sve vee neprijateljstvo Japana i potaknula sam cara da u suradnji s Li Hung-changom osnuje admiralitet koji e nadzirati mornaricu. Rekla sam Guang-hsuu da se osobno pobrine za financiranje brodova i ratne opreme. Moj najvei izazov bio je bijes mandurskog plemstva zbog smanjenja njihove godinje apanae. Da ih smirim, imenovala sam princa Ch'una revizorom novog odbora. Nije bio ni nalik svom briljantnom bratu, princu Kungu, s kojim bih vie voljela raditi. Ali princ Kung je uinio kobnu pogreku i zbog nje dospio u sporedan poloaj. Princ Ch'un ni u emu nije bio uspjean, ali je bio carev otac i ja nisam imala drugih kandidata. Svjesna njegovih nedostataka, imenovala sam Li Hung-changa i Tseng Chi-tsea njegovim savjetnicima, znajui da e i vie nego dobro ispuniti svoju zadau. Povjesniari e kasnije tvrditi da sam imenovala princa Ch'una iz osvete prema princu Kungu i da je to jo jedan dokaz moje gladi za moi. Princ Kung je u stvari bio rtva politike mandurskog unutranjeg dvora. Njegovi liberalni stavovi uinili su ga

~ 105 ~

metom ne samo eljeznih esira nego i vlastite ljubomorne brae, princa Ch'una i princa Ts'enga. Za vrijeme sukoba s Francuskom, eljezni eiri zalagali su se da Kina odmah krene u rat. Princa Ch'una su poticali da trai ovlasti u sinovoj vladi. U trenutku kad sam se ja ukljuila, sukob princa Kunga s dvorskom veinom vie se nije mogao obuzdati. Vjerujui da Kina treba uiniti sve da izbjegne rat, Kung je na svoju ruku poslao izaslanike u Pariz na pregovore. Nakon to je Robert Hart procijenio situaciju, princ Kung je s Francuskom doao do kompromisne nagodbe, a Li Hung-changa su poslali da formalizira sporazum. Kad je Lijeva nagodba pretvorila Indokinu u zajedniki protektorat Kine i Francuske, nacija se uznemirila. Princ Kung i Li Hung-chang prozvani su izdajicama. Pisma osude gomilala su se na mom stolu. Iako sam podravala princa Kunga, nisam mogla zanemariti sve vei razdor na dvoru. Cara je maltretirao njegov nagli brat i voa eljeznih eira, princ Ch'un mlai. Shvatila sam da princa Kunga mogu izbaviti iz nevolje samo ako ga otpustim zbog relativno bezopasnih prijestupa: arogancije, nepotizma i neuinkovitosti. Uvjerila sam svog urjaka da e ga dekret o osobaanju od dunosti spasiti od optube za izdaju. Ljut i razoaran, princ Kung je ponudio ostavku i ona je bila prihvaena. Li Hang-chunga je to uinilo ranjivim. Da spasi kou, promijenio je stranu - taj potez nisam mogla osuditi, mogla sam samo pokazati razumijevanje. Zatim je princ Ch'un zamijenio princa Kunga na mjestu glavnog ministra. Nacija je snosila posljedice odlaska princa Kunga, ovjeka koji mi je tolike godine ulijevao sigurnost. Nakon to su i Yung Lu i princ Kung otili, postala sam nervozna. Kina je sada gotovo iskljuivo bila u rukama mandurskih tvrdokornih konzervativaca zloglasno gramzive, zlikovake i neobrazovane skupine koja je brojila vie tisua lanova. Mandurski su preci uspostavili sustav rotacije slubenika svake dvije ili tri godine, kako bi ih sprijeili da djeluju iz osobnih interesa. Rotacija je esto znaila da bi novi namjesnik potpao pod utjecaj slubenika i pomonika koji su dobro poznavali svoje podruje. Bila sam sumnjiava prema novim namjesnicima koji su caru dolazili priati o nedavnim uspjesima. Prema Li Hung-changu, trideset posto dravnih prihoda dobivalo se iznuivanjem, prevarom i korupcijom. Nau je vladu muilo pomanjkanje sposobnih i potenih ljudi. A ponajvie manjak novanih i drugih sredstava za njihovo osposobljavanje. Guang-hsu je priao o tome da e smanjiti porez na zemlju. Molila sam ga da bude uporan. Pola je Kine stradalo zbog poplava i slabog uroda u zadnjih nekoliko godina. U najsiromanijim pokrajinama obitelji su razmjenjivale djecu - roditeljima je bilo nepodnoljivo gledati vlastitu djecu kako umiru i onda ih biti prisiljeni pojesti. U meuvremenu, na je izvoz opasno zaostajao za uvozom. ak je i izvoz aja, koji smo

~ 106 ~

doslovce monopolizirali 1876. godine, preuzela Indija pod britanskom vlau. Sada smo zadovoljavali tek etvrtinu svjetske potronje aja. Soba mi je bila natrpana papirima. Sve su povrine bile zakrene kistovima, bojom, kamenim posudicama za tintu i peatima. Zidovi su bili prekriveni zapoetim slikama. Jo uvijek su to bile studije cvijea i pejzaa, no moji su potezi odraavali sve veu tjeskobu. Otpustila sam svoju uiteljicu slikanja jer sam je izluivala. Nije mogla shvatiti zato vie ne mogu slikati kao prije. Uasavali su je moji mahniti potezi kistom. Obrve su. joj bile poput dva iljka, a usta razjapljena u tihom oku dok je popravljala moje poteze. Nanosila je crni tu dok ne bi kapao sa slike i dok se moja rua ne bi pretvorila u zebru. Li Lien-ying mi je rekao da se slike ne prodaju jer su kolekcionari uvjereni da nisu moje. Novim slikama nedostaje elegancije i mirnoe, rekao je moj eunuh. Rekla sam mu da me ljepota carskih parkova vie ne nadahnjuje. Paviljoni su neprijateljski i neovjeni, ine me samo jo nesretnijom! Ali gospodarice, mi koji obitavamo u Zabranjenom gradu ivimo poput imia u piljama. Naviknuti smo na mrak. Bacila sam kist preko sobe. Dosta mi je sjenovitih dvorita i dugih, mranih, uskih, kamenih staza! Od jednolinih stanova u Zabranjenom gradu poelim nekog ubiti! To je bolest uma, gospodarice. Dogovorit u da postave veliko ogledalo na ulazu. Tako emo otjerati zle duhove. Dan kad je Li Lien-ying objesio novo ogledalo, sanjala sam da putujem prema budistikom hramu koji se nalazio visoko u planinama. Gore je vodila litica ua od stopala. Stotinu metara dolje jezero se ljeskalo poput zrcala. Lealo je u dolini izmeu dva brda. Magarac kojeg sam jahala u svom snu nije se htio pomaknuti. Noge su mu se tresle. Probudila sam se i sjetila ljetnih praznika koje sam provela putujui rijekom sa svojom obitelji. Brod nam je bio prepun muha. inilo se da nikome ne smetaju osim meni. Naveer, kada sam oetkala zemlju s plahte da se spremim na spavanje, zemlja se odmah vratila i ponovno prekrila plahtu. Tada sam shvatila da to nije zemlja nego muhe. Plutajui na vodi ula sam mornare kako pjevaju da odre ritam. Sjeam se kako sam zaronila rukama u tamnozelenu rijeku. Zalazak sunca bio je crven, pa siv, a zatim je najednom pao mrak. Voda mi je protjecala kroz prste, topla i glatka. Yung Lu me posjeivao u snovima. Uvijek je stajao na vrhu tvrave usred pustinje. Mnogo godina kasnije, kada sam mu opisala svoje snove, iznenadila ga je njihova tonost. Koa mu je bila otvrdnula od vremenskih nepogoda i nosio je uniformu stjegonoe. Drao se uspravno poput kamenih kipova koji se izrauju za grobnice. Usred noi sam ula da je neto udarilo o krov. Trula grana pala je sa starog drveta.

~ 107 ~

Posluala sam savjet svog astrologa da izbjegavam predznake nesree i preselila se iz Palae iste ljepote u Palau mirne dugovjenosti na istonom rubu Zabranjenog grada. Nova je palaa bila mirnija, a vea udaljenost od audijencijske dvorane potaknula je Guang-hsua da bude samostalniji jer mu vie nije bilo toliko jednostavno dolaziti po moj savjet. Imala sam pedeset jednu godinu i sve vie sam shvaala kako elim da mi se Yung Lu vrati. Ne samo iz osobnih razloga: njegovo bi prisustvo smirilo Guang-hsua i dvor. Htjela sam da ispuni istu onu oinsku ulogu koju je princ Kung imao u odrastanju Tung Chiha. U svom pismu obavijestila sam Yung Lua o Nuharooinoj smrti, Guang-hsuovoj nadolazeoj krunidbi i ostavci princa Kunga. Nisam spomenula kako sam preivjela sedam dugih godina bez njega. Kako bih bila sigurna da e se vratiti, priloila sam kopiju peticije koju su potpisali dvorski ministri traei da se Li Hung-changu odrubi glava. Nisam oekivala da e tako izgledati na ponovni susret: Yung Lu prodire okruglice u mojoj blagavaonici, a njegova mi glad daje priliku da ga promotrim. Lice mu je sada bilo ispresijecano borama kao doline rijekama. No najvea promjena koju sam uoila bila je ta da vie nije bio ukoen i formalan. inilo se da su ga vrijeme, udaljenost i brak smirili. Nisam osjetila tjeskobu koju sam oekivala. Toliko sam puta zamiljala njegov povratak - kao u varijacijama na istu opernu scenu, on bi uvijek iznova ulazio, samo u razliite inscenacije i u razliitim kostimima, izgovarajui razliite rijei. Vrba me zamolila da je ispriam. Yung Lu je odgurnuo prazan tanjur i obrisao usta. Nije se jo raspakirala. Nisam mislila da je Yung Lu shvatio rtvu svoje supruge. Ili se pretvarao da je ne shvaa. Yung Lu je nastavio: Guang-hsu eli samostalno odluivati, a ja sumnjam da ga vi smatrate spremnim. Vi ste jedini preostali savjetnik cara, rekla sam. Ako dvor eli da Liju odrube glavu, rekao je sporo, onda je jo mnogo toga pred carem Guang-hsuom. Sloila sam se. Nadam se da u se uspjeti povui prije nego umrem.

~ 108 ~

22
Vie nisam slavila kinesku Novu godinu nakon to je Tung Chih umro. Shvatila sam da ivim vie u prolosti nego u sadanjosti. Uasavao me trenutak kada bih zaula zvuk vatrometa, jer nisam mogla prestati brojati Tung Chihove godine, kao da je iv. Imao bi dvadeset est godina. Njegov mi se lik jo uvijek veoma ivo ukazivao u mislima. Moj bi sin bio blijed. Njegove bi tune oi govorile: Nisam vas namjeravao napustiti, majko, a na licu bi mu se italo kajanje. Nepomino bih ekala da slika Tung Chiha ispari, a potom bih kleknula okrenuta prema mjestu gdje je stajao i plakala. S godinama su neke slike postajale detaljnije i jasnije dok su se druge mijenjale ili nestajale. Jasno sam mogla vidjeti Tung Chiha kao tri prema meni nosei svog zeca s crvenim oima. Mogla sam namirisati borovnice u njegovu dahu. No vie se ne bih sjetila to mi je rekao. I An-te-hai mi je esto dolazio u misli. Nedostajao mi je njegov polet, humor i prosvijeenost. Sjeala sam se njegovih pjesama. Pojavljivao se i nestajao, u kutu paviljona ili iza grma. Smijeio se, a katkad bi u desnoj ruci drao ealj. Pitao bi me: Kakvu frizuru danas eli moja gospodarica?, ili bi rekao: Vrijeme je za vau etnju dugovjenosti, gospodarice. Posjeivale su me i utvare cara Hsien Fenga i Nuharoo. Moj je suprug uvijek bio distanciran i hladan, dok je Nuharoo, za razliku od ive, bila topla, pa ak i aljiva. Naredila bi mi da napravim operni ansambl od keramike i donesem joj ga na oltar. Redovito sam obilazila grobnice svog supruga, Tung Chiha i Nuharoo. Htjela sam biti sigurna da namjesnik pokrajine dobro obavlja svoj posao, da ih pljakai nisu poharali. Htjela sam se uvjeriti da se na skulpture, ume i vrtove u okolici dobro pazi. Nuharoo je imala raskonu pogrebnu ceremoniju, ba kako je traila. Slijedila sam njezine upute: mnotvo gardenija u gomilama poput snijenog nanosa, a ja sam nosila crnu satensku dvorsku haljinu s tri stotine izvezenih imia. Mrzila sam je jer sam u njoj izgledala kao leinar. Mogla sam zanemariti njezine elje, ali odluila sam ih potovati. Na taj je nain bila sigurna da je neu zasjeniti na njezinoj posljednjoj predstavi. Htjela je otvoren grob, to je obiaj plemstva na Zapadu, ali se predomislila u posljednjem trenutku. Sviala joj se pomisao da se ljudi dive njenoj haljini za vjenost, umjetnikom djelu za koje je tridesetorici krojaa bilo potrebno nekoliko godina da ga dovre. Sjetila sam se dana kad smo Nuharoo i ja prvi put otile u inspekciju grobnice, nedugo nakon smrti Hsiena Fenga. Ponosno je stajala u svojoj sveanoj bijeloj haljini i negodovala zbog ureenja svog lijesa. Bilo je hladno kao danas. Pustinjski vjetar nije

~ 109 ~

prestajao puhati. Moje su naunice zvonile poput perlica. Sjetila se takoer da sam sama ula u grobnicu. Poput ludog provodadije iz komine opere, An-te-hai je odluio spojiti Yung Lua i mene. I plan mu je uspio. No morali smo se vratiti u stvarnost i nastaviti svatko svojim putem. Vie od polovice ljudi koji su inili moj ivot sada je bilo mrtvo. Velianstveno sam ih ispratila u sljedei ivot, sve osim An-te-haija. Nigdje nije bilo traga njegovim ostacima pa nije imao pogreb. Mnogo godina kasnije i nakon kojekakvih podmiivanja uspjela sam ga pronai. Mog su miljenika umotali u prljave krpe i poslali ga meni. Glava mu je bila labavo priivena na ostatak tijela. Znala sam da eli da ga pokopaju u jednom komadu jer se uasavao toga da se vrati kao pas bez repa. Kad je An-te-hai postao vrhovni eunuh, mogao je otkupiti svoj penis od mesara koji ga je kastrirao. Potroio je itavo bogatstvo na svoj sasueni korijen. Sjeam se kako su mu se oi sjajile dok je opisivao svoj sljedei ivot normalnog ovjeka. Duboko me to dirnulo. Znao je koje je njegovo mjesto u svijetu i armom je prkosio nesrei. Divila sam se njegovom trudu i poeljela da posjedujem takvu hrabrost. Tek kad sam ga izgubila, shvatila sam koliko ga volim - njegovo drutvo, ptice, biljke, i bujnu matu. U noima kada bih oplakivala An-te-haija nosila sam ruiastu haljinu koju je najvie volio. Ugasila bih svijee i legla u zagrijani krevet. Sklapajui oi, prizivala sam njegov duh. Li Lien-ying se nije mogao nauditi An-te-haijevoj srei. Suznih me oiju promatrao kada sam za An-te-haijeve roendane palila svijee i tamjan. I na svaki roendan ispriala bih Li Lien-yingu istu priu: Kad sam upoznala An-te-haija, on je bio stidljiv petnaestogodinjak sjajnih oiju i rumenih usana... Novu godinu sam provela s bolesnim i starim konkubinama mog tasta, cara Tao Kuanga. Prije sam se bojala tih ena, a sada sam bila jedna od njih. Odbijale su lijenike i lijekove jer su vjerovale da e to omesti Budu u njegovoj providnosti. Svakih nekoliko mjeseci jedna od njih bi umrla ostavljajui za sobom hrpu izvezenih rupia, jastunica i ukrasnih tikvica s izrezbarenim slikama zaigrane djece. Prije tjedan dana posjetila me princeza Jung, ki dame Yun, koju dugo nisam vidjela. Njezinu su majku pogubili prije mnogo godina jer mi je pokuala nauditi dok sam bila trudna. Uzela sam princezu Jung pod svoje, lijepo sam postupala s njom i pobrinula se da bude dobro odgojena. Nakon kolovanja udala se za mandurskog princa i nastanila u blizini Pekinga. Za vrijeme posjeta priale smo o njenom polubratu Tung Chihu i pregledavale predmete koji e biti izloeni u novom Tung Chihovom spomen-domu, u blizini drevnog grada Siana. Zavirujui preko Jungina ramena, prouavala sam runike, maramice, eljeve, ogrlice, eire, cipele, prostirke, stolice, lavore, vaze, zdjele, alice, lice i tapie svoga sina. Kada smo zavrile, ja sam se ve toliko tresla da me Jung morala pridrati da ne padnem.

~ 110 ~

Oko Nove godine 1888. primila sam stranu vijest da je umro Tsai-chen, sin princa Kunga. Igrao se s Tung Chihom i bio mu je najbolji prijatelj. I on je umro od spolne bolesti. Iako je princ Kung krivio sebe za sinovu smrt, nikad si nije dopustio da tuguje. Odmah nakon pokopa Tung Chiha, princ Kung je izbacio Tsai-chena iz kue zaklevi se da vie nikad nee razgovarati s njim. Kad je doznao za sinovu bolest, bio je u oku. Ali kad je uao u njegovu sobu i vidio svileni ogrta ukraen ruiastim bourima kako visi na toaletnom ormariu okrenuo se i otiao, a Tsai-chen je umro iste veeri. Pozvala sam princa Kunga na veeru i predloila mu da uz pie popriamo o lijepim vremenima. Priali smo o mrtvim sinovima, o tome kako su se upoznali i kako su se skupa igrali. Li Lien-ying je ve tri dana stajao nad jednim od carskih krojaa, nadgledajui ivanje moje haljine za okupljanje klana povodom Guang-hsuova vjenanja. Obukla sam haljinu i pogledala se u ogledalo. Bore se vie nisu mogle sakriti, a zubi mi vie nisu bili bijeli kao nekada. Na sreu, kosa mi je ostala crna i sjajna. Li Lien-yinga je oduevilo kada sam pristala isprobati novu frizuru. Rekao je da je zbog mojeg nemara pomalo izaao iz prakse. Moj je eunuh ustao prije zore kako bi sortirao moje naunice, narukvice i ogrlice. Rasprostro je eljeve, kope, vezice, boice s miriljavim uljem i ploe za kosu. ula sam ga kako puni lavor i pomislila kako bih moda trebala prestati toliko priati o An-tehaiju. Li Lien-ying je od mene napravio umjetniko djelo. Moja je haljina bila mjeseina na snijegu, ukraena srebrnim uzorkom repe, a moja nova frizura torta od dragulja. Rong je dola sa svojim suprugom, princom Ch'unom. Obitelj se proirila na vie od trideset ljudi. Sestru dugo nisam vidjela i primijetila sam promjene na njoj. Imala je grbava lea i veliki trbuh. U mandurskim cipelama visokima deset centimenatra hodala je kao pijanac. Na potiljak joj je bio privren umetak od dragulja. U sredini se nalazio skakavac od ada. Zubi su joj toliko strali da se inilo da e joj izletjeti iz usta. Vilica joj je bila otekla od upaljenog zubnog mesa. Jedna je strana lica bila vidljivo vea od druge. Rong me poela kritizirati im je stigla. Bila je glasna i ivahna. Pokuala sam je izbjegavati, jer me princ Ch'un upozorio na pogoranje njezinog mentalnog stanja. Carska su braa sjedila skupa. Princ Kung, princ Ch'un i princ Ts'eng nisu pokazivali ba neku ljubav jedan prema drugome. Sjedili su u tiini i puili lule. Moj brat Kuei Hsiang doao je pijan. Supruga mu je imala umetak za kosu s ukrasima naslaganima u obliku pagode. Kako je jedva mogla okrenuti glavu, priala je okreui oi lijevo-desno. Sedamnaestogodinji Guang-hsu bio je zgodan i samouvjeren u svojoj sunano utoj haljini od svile. Jasno je dao do znanja kraljevskom klanu da ne eli vie od jedne

~ 111 ~

carice i dvije konkubine. Podrala sam ga. Sada mi je ve bila poznata posebnost djeaka koje se odgaja da budu Sinovi Neba. Tung Chihu je ivot znaio bjeanje od samog sebe. Guang-hsuu je znaio poricanje vlastite ljudskosti, jer je smatrao da je uitak ono to je unitilo Tung Chiha. Popis kandidatkinja za novu caricu bio je dug. Kraljevski je klan danima raspravljao. Napokon su odabrali dvadesetjednogodinju ker mog brata, Lan. U mojoj se sobi smrailo nakon zalaska sunca. Eunusi su doli dodati ugljen u pei. Guang-hsu i ja smo sjedili jedno nasuprot drugome. Dao mi je do znanja da nije presretan to se eni. Uvjerila sam ga da se mora oeniti ako eli dokazati svoju zrelost i uspeti se na prijestolje. Ne mogu si dopustiti da gubim vrijeme, alio se. A veinu vremena radim upravo to! to misli o svojoj roakinji Lan? pitala sam ga. to s njom? Obina je, rekla sam, ali dobra karaktera i upuena u umjetnost, knjievnost i glazbu. Ako je ona va izbor, rekao je Guang-hsu, onda je i moj. Starija je od tebe tri godine i moda je malo zrelija. Moda se u nju nee zaljubiti, ali ste skupa odrasli i poznajete se. Meutim, ti si taj koji mora odabrati. Slaemo se. Guang-hsu se zacrvenio. Vidio sam slike koje je naslikala, mada nemam osjeaj da je poznajem. Ona bi jako eljela biti tvoja carica. Zaista je to rekla?, pitao je Guang-hsu. Kimnula sam. Pa, to je lijepo... zastao je na as i ustao iz stolice. Onda je ona valjda pravi izbor. Vama se svia i to je ono to mi je vano. Ne smeta ti to nije lijepa? Zato bi mi to smetalo? Veini bi mukaraca smetalo. Ja nisam poput veine mukaraca. Vas dvoje ste mi najblii rod, ali i ljudi kojima stvarno mogu vjerovati. Ipak, ne bih si mogla oprostiti da vas moje posredovanje unesrei. Guang-hsu je zautio. Nakon nekog vremena je rekao: U mojim je oima Lan lijepa i uvijek je bila ljubazna. Poela sam se oputati i osjetila sam nadu. U obitelji, nastavio je Guang-hsu, Lan je bila ta koja me uvijek titila kad su me drugi ismijavali. Ne radi to da bi meni udovoljio, Guang-hsu?

~ 112 ~

Bio bih neiskren kad bih porekao da vam elim udovoljiti, rekao je. Ne vjerujem da mogu odgoditi vjenanje, budui da sam ga ve dvaput odgodio. Svijet misli da se nisam oenio zato jer vi ne elite odstupiti s vlasti. Dirnula me njegova briga za mene. Nita nisam rekla, ali su mi se oi napunile suzama - izgubila sam Tung Chiha, ali sam dobila Guang-hsua. Majko, obavimo to. Postoji li mogunost da se zaljubim, zaljubit u se u Lan. To me uznemirilo pa sam zamolila Guang-hsua da si uzme nekoliko mjeseci i razmisli o Lan prije negoli donese konanu odluku. Hodali smo oko jezera Kun Ming gdje su prizori bili smirujui. Obavijeni maglom, breuljci su nalikovali divovskom akvarelu, a namrekano me jezero podsjealo na valovitu svilu. Uzdahnula sam kad sam se sjetila Tung Chiha. Da sam barem znala kako usreiti Alute. Dopustite mi da vas usreim, majko. Rekao je Guang-hsu blago. Veliki medvjed blistao je na ljubiastom nebu. Te mi je noi Li Lien-ying utrljao kremu od maslaka sa zelenim ajem u kou i izmasirao me. U mene je uao neki nemir, ali nisam mogla odgonetnuti o emu se radi. Kasnije u aliti zbog toga to nisam nastavila razgovor s Guang-hsuom. Znala sam samo da je ivot upravo to: zagonetka u kojoj nitko nikad zapravo ne zna na emu je.

~ 113 ~

23
Guang-hsu je za svoje konkubine izabrao dvije sestre iz klana Tatala - koji je bio u bliskoj vezi s klanom Yehonala. Djevojke su bile najdrae uenice uitelja Wenga. Guang-hsu je prvo uo kako ih vrhovni uitelj hvali, a potom su ga i osobno impresionirale. Njihov otac bio je tajnik carskog Odbora za unutarnje poslove i prijatelj princa Kunga poznat po svojim liberalnim stavovima. Nisam bila sasvim sigurna kako da reagiram kad mi je Guang-hsu predstavio djevojke. Mlaa, Zhen ili Biser, imala je svega etrnaest godina. Bila je lijepa i ponaala se vie kao Guang-hsuova mlaa sestra nego kao njegova konkubina. Biser je bila znatieljna, pametna i ivahna. Starija djevojka, Chin ili Blistava, imala je petnaest godina. Bila je bucmasta i imala je miran, ali pomalo ukoen izraz lica. Guang-hsu je naizgled bio zadovoljan svojim izborom i traio je moj pristanak. Iako je bilo vie djevojaka s dobrim preporukama, koje su po meni puno vie zadovoljavale u smislu ljepote i inteligencije, obeala sam si da se neu mijeati u Guang-hsuove odluke. Bila sam malo sebina i pomislila kako je dobro da djevojke budu to neprivlanije jer e tako moja neakinja Lan biti sigurnija. Uinila bih Lan medvjeu uslugu da sam joj supruga okruila ljepoticama. Unato mojim molitvama da se Guang-hsu i Lan na koncu ipak zaljube, pitala sam se to e biti ako se to ne dogodi? Biser i Blistava upotpunile su skladni aranman. Kada sam ih poredala uz Lan, dobila sam idealnu kombinaciju: Biser je bila mlada, Blistava je bila pasivna, a Lan je dobila priliku da zasja. Cilj mi je bio potaknuti Guang-hsua da sa sve tri dobije djecu. Tri djevojke dole su na aj u prekrasnim haljinama. Podsjetile su me na moju mladost. Htjela sam im dati do znanja koliko se kajem zbog svog odnosa s Alute. Djevojke nisu oekivale takvu iskrenost i to ih je iznenadilo. ao mi je sto morate prolaziti kroz ovo, objasnila sam. Ako ve niste upoznate s priom, ut ete je prije ili kasnije preko glasina u palai. Bolje da vam ispriam svoju verziju. Upozorila sam ih da zaborave svoja oekivanja od ivota u Zabranjenom gradu. Nemojte se fokusirati na to kakav bi ivot trebao biti, nego na to kakav jest. Dala sam Lan do znanja koliko sam oduevljena to dijelimo strast prema knjievnosti i operi, ali sam je upozorila da su poezija i opera razonoda, a ne neto emu se moe ozbiljno posvetiti. Nije se inilo da djevojke shvaaju, ali je svaka posluno kim-nula glavom. Alute i Tung Chih su se zaljubili im su se upoznali, nastavila sam. No Tung Chih ju je napustio nakon nekoliko mjeseci radi drugih ena. Spomenula sam kako su

~ 114 ~

mi kineske konkubine otele supruga. Za opstanak u Zabranjenom gradu potreban je karakter, eljezna volja i izdrljivost. Jasno sam im dala do znanja da neu tolerirati jo jednu Alute. Dok je Lan, koja je ve znala priu, mirno sluala, Blistava i Biser razrogaile su oi dok sam priala o pokojnoj snahi Alute. Morala sam stati da obriem suze, jer je sjeanje na Tung Chiha bilo nepodnoljivo. Biser je zaplakala kad sam im ispriala Alutein tuan kraj. Nikad ne bih postupila kao Alute, ak i da se razoaram u ivotu i poelim se ubiti, povikala je. Alute nije smjela ubiti svoje dijete! Biseru, uplela se Blistava. Molim te, prestani. Negativne emocije tete zdravlju velike carice! Biste li za sebe rekli da ste borac i da ste uspjeni?, pitala me Lan na naoj treoj ajanci. Moda sam borac - uspjena nikako nisam, bio je moj odgovor. Svi u zemlji vjeruju da ivite kao u bajci, rekla je Biser. Nije li tako? Mogu se donekle sloiti, rekla sam. ivim u Zabranjenom gradu, na tisue ljudi me slui, imam nezamislivu garderobu, ali - Milijuni vas oboavaju, prekinula me Lan. Zar ne, Velika Carice?, pridruile su se sestre. Zastala sam, premiljajui se bih li trebala otkriti to zapravo mislim. Rei u vam ovo: stekla sam presti, ali sam izgubila sreu. Iako ju je sestra gurkala laktom, Biser je izrazila svoju nevjericu i zamolila me da joj pojasnim. Moj je otac bio namjesnik Wuhua kada sam imala sedam godina, krenula sam. Igrala sam se s prijateljima iz svog sela u poljima, na breuljcima i jezerima. Moja je obitelj bila bogatija od veine mjetana, iji je ivot u potpunosti ovisio o ljetini. Najvea mi je elja bila da mogu kupiti novogodinji dar svojoj najboljoj prijateljici, mravoj, dugonogoj djevojici koju su odmila zvali Skakavac. Skakavac je rekla da u je zaista usreiti ako joj dopustim da oisti septiku jamu moje obitelji. to? uzviknule su carske dame. Htjela je vaa govna? Kimnula sam glavom. Imati stalnu zalihu fekalija za gnojenje zemlje, san je svakog poljodjelca. Toei najfiniji aj, opisala sam kako su Skakavac i njezina obitelj doli k nama pokupiti taj dar. Kako su svi lanovi obitelji nosili drvene kante i tapove od bambusa. Kako su pjevali dok su praznili jamu. Kako je Skakavac kleala u jami i strugala s rubova. Tri fine dame gledale su me razrogaenih oiju. Biser je bila toliko zabezeknuta da je imala ruku na ustima, kao da se boji da togod ne izusti.

~ 115 ~

Nikada neu zaboraviti osmijeh na prijateljiinom licu. Popila sam svoj aj. Nauila me to je srea. Nikad vie nisam osjetila takvo jednostavno zadovoljstvo otkad sam ula u Zabranjeni grad. Zvuite kao da niste imali sree! Biser se nije mogla zaustaviti. I nisam, uzdahula sam. Guang-hsu i uitelj Weng pridruili su nam se na veeri. Biser, beskrajno nevina i prirodno armantna, molila je Guang-hsua da s njom podijeli to je nauio toga dana. Kako je i sama bila Wengova uenica, meusobno su se zadirkivali. Guang-hsuu se oito svidjelo to ga Biser izaziva, i njihovo je prijateljstvo cvjetalo pred mojim oima. Uvjeren sam da spas Kine lei u uenju i oponaanju znanosti i tehnologije zapadnih nacija, rekao je Guang-hsu uzbueno, a Biser je s potovanjem kimnula glavom. Kada je Biser pitala cara da joj objasni kako radi sat, Guang-hsu je poslao eunuha da mu donese nekoliko primjeraka iz njegove kolekcije. Kao da izvodi predstavu, rastavio je sat, objanjavajui unutarnji mehanizam. Gledala ga je sa strahopotovanjem, a zatim su nastavili s prouavanjem, tijesno priljubljenih glava. Vidjelo se da Lan prieljkuje razgovarati s carem o poeziji i knjievnosti. Kasnije, kada sam ostala nasamo s neakinjom, pitala sam je kako se osjea. Sjedile smo ispred njezinog ogledala. Guang-hsu je obraao vie panje svojim konkubinama nego svojoj carici, poalila se Lan. Nisam htjela biti ta koja e joj morati to rei, ali smatrala sam da se mora pripremiti: To bi mogao biti tek poetak, Lan. Moja je neakinja podigla pogled i pogledala se u zrcalo svojim sitnim oima. Kritiki se promatrala. Za koji trenutak, spustila je glavu i poela plakati. Runa sam. Stavila sam ruke na njezina ramena. Ne! Otresla ih je. Pogledajte mi zube. Krivi su! Prekrasna si, Lan. Njeno sam je gladila po rukama. Sjea se Nuharoo, zar ne? Tko je bio ljepi, ona ili ja? Svi su se sloili da je ona ljepa, ukljuujui mene, jer je to bila istina. Nisam se mogla natjecati s Nuharoo. Ali car Hsien Feng ju je ostavio radi mene. Moja me neakinja pogledala suznim oima. Sve je stvar truda, ohrabrivala sam je. to se Guang-hsuu svia na Biseru? Njezina ivahnost, moda. Ne, njezin izgled. Lan, sluaj me. Guang-hsu je odrastao okruen ljepoticama. Njemu su one samo hodajui ukrasi. Kao to zna, Tung Chih se kraj tri tisue ljepotica iz itavog svijeta odluio za prostitutke. Ja ne znam zraiti! Suze su potekle niz Lanino lice. to vie mislim o tome, to postajem nervoznija. Ne mogu natjerati Guang-hsua ni da me pogleda.

~ 116 ~

Kad smo se opratale, rekla sam Lan da jo uvijek moe otkazati vjenanje. Ali ja elim biti kineska carica, rekla je Lan, iznenaujue odluno. Tada sam prvi put uoila njenu tvrdoglavost. elim biti kao vi, dodala je. Dvadeset i estog veljae 1889. godine, nacija je slavila Guang-hsuovo vjenanje. Car jo nije bio navrio osamnaest godina. Poput Nuharoo, Lan je ula kroz sredinja vrata, Vrata nebeskog mira. Blistava i Biser ule su na sporedna vrata, na koja sam ula i ja prije trideset sedam godina. Tjedan dana kasnije, 4. oujka, dala sam ostavku na mjesto regenta. Uinila sam to po drugi put. Imala sam pedeset etiri godine. Sada su me slubeno zvali carica udovica. Bila sam sretna to se mogu vratiti u vrtove Ljetne palae i prepustiti dvorske glavobolje Guang-hsuu i njegovu ocu princu Ch'unu. Mandurski su konzervativci strahovali od Guang-hsuove predanosti uvoenju reformi, koju je pokazao ve prvim dekretom: Sruit u stari poredak u Sredinjem kraljevstvu i pomesti sile koje koe napredak i ne ele se suoiti sa stvarnou. A to znai da u degradirati, ukloniti, prognati i pogubiti tvrdoglave. Premda Guang-hsua nisam javno podrala, moja je utnja bila rjeita. Iz prezira prema caru Guang-hsuu, i sumnjajui u moju odluku da se povuem s vlasti, jedan predstavnik konzervativaca, pokrajinski sudac, podnio je peticiju traei da nastavim vladati. Zadivilo me koliko je potpisa skupio. Ljudi zacijelo nisu povjerovali mojim rijeima. Saznala sam da je sudac pretpostavio kako ja samo ekam takav prijedlog. Umjesto da nagradim suca promaknuem, ja sam otkazala dvorsku raspravu o peticiji. Prozvala sam to gubitkom vremena i otpustila pokrajinskog suca, pobrinuvi se da otkaz bude trajan. Naciji sam objasnila: Vladanje od samog poetka nije bio moj izbor. Namjera mi je bila pokazati ljudima da se loe zamisli na dvoru ire kao korov. Odlazak u mirovinu obiljeila sam proslavom na kojoj sam dodijelila nagrade velikom broju ljudi. Izdala sam desetak dekreta kako bih se zahvalila svima, ivima i mrtvima, koji su mi pomagali za vrijeme moje vladavine. Meu istaknutim linostima kojima sam odala poast bio je Englez Robert Hart, kojega sam nagradila za njegovu odanost i postignua u obnaanju dunosti glavnog inspektora kineske carinske slube. Dekret sam izdala unato velikom protivljenju dvorskih ministara. Dodijelila sam Hartu najprestiniju titulu, nasljednu poast prvog reda trima naratajima. To je znailo da su ast retroaktivno stjecali njegovi preci umjesto potomaka. Strancu bi to moglo biti neobino, ali za Kineza ne postoji vea ast. Pravila sam se nijema i gluha kad je Klansko vijee prosvjedovalo: Strani avo sada ima vii in od veine nas i naih predaka!

~ 117 ~

Nisam mogla dovoljno naglasiti da Robert Hart predstavlja onu vrstu revolucionarne promjene kakvu Kina oajniki treba. Dvor je ipak kolektivno odbio moj zahtjev da ga osobno primim. Ministar Odbora za etiketu zaprijetio je ostavkom, pokazavi mi svoje spise iz kojih se vidi da nikad u povijesti Kine ena mog statusa nije u audijenciju primila stranca. Proi e jo trinaest godina prije nego najzad upoznam Roberta Harta. Nisam oekivala da e se moje ponovno umirovljenje pretvoriti u skandal. Poelo je kao gesta odanosti. Kada sam se odluila povui u Ljetnu palau - izvorno Gh'ing I Yuan, Vrt bistrih namrekanih voda - princ Ch'un je bio taj koji je traio da se ona obnovi. Kao vrhovni ministar, govorio je u ime cara. Ch'un mi je htio pruiti udoban dom, to sam prihvatila sa zahvalnou. Nisam htjela osramotiti princa Ch'una podsjeajui ga da se protivio toj zamisli kada ju je predloio Tung Chih, nakon uspona na prijestolje 1873. godine. Kako li e sad prikupiti sredstva, pitala sam se. Jedino to sam mogla zakljuiti bilo je to da me eli zaokupiti etnjama po vrtovima kako se ne bih petljala u dravne poslove. Nisam reagirala jer je bilo vrijeme da se princ Ch'un nae u mojoj koi. Kao ministar Admiralskog odbora ponaao se kao bijesni tigar, unitavajui Li Hungchangove napore da modernizira Kinu. Iznenadilo me to mu je u tome, suprotno svim oekivanjima, pomagao uitelj Weng. Weng je bio liberal i veliki zagovornik reforme koji je podravao Lijeve inicijative. Ali kad je postao Ch'unov novi porezni ministar, shvatio je da mu se ne svia dijeliti mo s Lijem. Princ Ch'un i uitelj Weng su ve bili poslali brojne dopise u kojima osudili Lija i moj pristanak na Lijeve projekte. Obojica su bili uvjereni da e biti uspjeniji ako dobiju potpune ovlasti. Nagovjestila sam Li Hung-changu to se e se dogoditi kada se povuem. Bilo je frustrirajue gledati kako Li podnosi ponienja, osobne napade, pa ak i pokuaje atentata. Jedino to sam mogla uiniti bilo je da mu pokaem koliko ga cijenim. U poruci koju je Liju dostavio Yung Lu, njegov najblii saveznik na dvoru, napisala sam: Ako ne budete vie mogli, imate moje doputenje da se povuete pod bilo kojom izlikom. Rekla sam mu da u ga nagraditi naknadom u iznosu koji eli. Li Hung-chang me uvjerio da to nee biti potrebno i da mu je to to sam svjesna njegove portvovnosti dovoljan razlog da nastavi. Nije nimalo dobar trenutak za ekperimentiranje, niti je uputno tvrdoglavim eljeznim eirima ostavljati vremena da se jo vie osile, napisala sam mu, no tako stvari stoje kod mene. Ljetna palaa, u kojoj sam nekad ivjela sa suprugom, bila je okruena jezerima koja su se zvala Sjeverno, Juno i Srednje more. Za razliku od Yuan Ming Yuana, udesne ljudske kreacije, Ljetna palaa bila je osmiljena da bude u skladu s prirodom. Vrt bistrih namrekanih voda oko same palae, bio je tek mali dio velikog parka. Na njegovom su se prostranstvu, usred bogatog zelenila, uzdizali bajkoviti paviljoni, a tri velika jezera ljeskala su se izmeu brdaaca. Imala sam lijepa sjeanja na tu palau.

~ 118 ~

Guang-hsu je bio taj koji me na koncu nagovorio da pristanem na obnovu. Osobno je proitao svoju izjavu dvoru traei poetak izgradnje. To je najmanje to Kina moe dati svojoj Velikoj Carici, koja je toliko propatila. Vidjela sam da Guang-hsu pokuava pokazati da je samostalan i smatrala sam da ga trebam podrati. Nakon to su mi odani ministri pisali da me upozore na spletku oca i sina s namjerom da me se politiki izolira, na poleini njihovih pisama napisala sam: Ako postoji spletka, ja sam je splela. Vie me zabrinjavalo odakle e stizati novac. Glavni prioritet admiralskog i poreznog odbora bio je osnutak kineske mornarice i ja sam htjela da se taj prioritet potuje. U lipnju je Guang-hsu izdao dekret o obnovi mog doma: ... tada sam se sjetio da je u blizini Zapadnog parka bila palaa. Mnoge su zgrade u loem stanju i moraju se obnoviti da bi ih Njezino Velianstvo velika carica mogla koristiti i ondje uivati u samoi. Vrtu bistrih namrekanih voda dodijelio je novo ime; prozvan je Vrtom njegovanja skladne starosti. Nakon oklijevanja, objavila sam slubeni odgovor: Svjesna sam da je careva elja da obnovi palau na zapadnim izvorima potaknuta asnom brigom za moju dobrobit, i stoga ne mogu podnijeti da njegovu dobronamjernu molbu grubo odbijem. K tome, trokove izgradnje pokriva viak sredstava skupljenih dugogodinjim provoenjem rigorozne ekonomije. Sredstva pod upravom Odbora za financije nee se dirati i dravne financije nee pretrpjeti nikakvu tetu. Izjavom sam htjela smekati one koji su se protivili planu, ali sam na kraju upala u klopku. Ubrzo u se zatei u dvije bitke koje u jedva preivjeti. Prvu bitku zapoeo je uitelj Weng. Kad je uenjak-reformator stekao najvie ovlasti, poticao je Guang-hsuovu tada ve neprijepornu strast prema reformi. Premda je mogao odigrati ulogu smirivatelja, uitelj Weng ga je umjesto toga tjerao dalje, usmjerivi ga na put koji e se na kraju pokazati kobnim kako za nau obitelj tako i za Kinu. Druga je bitka bila moja borba protiv preuzimanja odgovornosti za poraz Kine u ratu s Japanom. Mnogo godina kasnije, kada su svi mukarci pobjegli od odgovornosti, ja sam bila ta koja je morala podnositi sramotu. to sam mogla uiniti? Bila sam posve budna, a nisam se mogla izvui iz none more. Na kraju su sredstva pod nadzorom Odbora za financije ipak ostala netaknuta, napisat e kasnije jedan povjesniar, ali je Admiralski odbor za caricu Tzu Hsi pronevjerio novac iz vanih fondova u iznosu od oko trideset tisua taela - taj bi iznos udvostruio brodovlje u floti i omoguio Kini da porazi svog neprijatelja. Naalost, doivjela sam da itam te kritike potkraj ivota, kad sam ostala sama i iekivala smrt u bolesnikoj postelji. Nisam viknula - nisam ni mogla,

~ 119 ~

niti htjela viknuti: Doite i pogledajte moj dom! Novcem koji sam navodno ukrala dala bi se izgraditi triput vea palaa od suhog zlata.

~ 120 ~

24
Naa natezanja s Japanom oko Koreje trajala su ve deset godina. Kada je kraljica Koreje Min zatraila pomo, poslala sam joj Li Hung-changa. Kraljici su prijetile pobunjenike bande koje je financirao Japan. Problem sam shvatila osobno. Znala sam da bih i ja potraila pomo da mi se dogodi tako neto. Potrebne su bile dvije godine da Li Hung-chang postigne sporazum s japanskim premijerom Itom Hirobumijem. Li me je uvjerio da e sporazum sprijeiti da se korejska situacija razvije u kinesko-japanski vojni sukob punih razmjera. Svim silama sam se borila da se prihvati Lijev nacrt sporazuma. Mandursko Klansko vijee mrzilo je Li Hung-changa i htjelo ga je pod svaku cijenu sprijeiti u njegovim nakanama. Princ Ch'un i princ Ts'eng su rekli da mi je vrijeme koje sam provela u Zabranjenom gradu iskrivilo osjeaj za stvarnost i da je moje povjerenje u Li Hung-changa neutemeljeno. Instinkt mi je, meutim, govorio da u se nai u istoj nevolji kao kraljica Min budem li se oslonila na mandursko plemstvo umjesto na Li Hungchanga. Na moj nagovor, potpisana je Konvencija Li-Ito. Kina i Japan su neko vrijeme bili u miru. Mandurci su prekinuli sa svojom kampanjom da se Li Hung-changu odrubi glava. Ali u oujku 1893. Li je traio hitan sastanak sa mnom u Ljetnoj palai. Ustala sam prije zore da ga pozdravim. Vani u vrtu, zrak je bio svje i hladan, ali kamelije su cvjetale. Posluila sam Lija vruim zelenim ajem, jer je cijelu no putovao. Vae Velianstvo. ula se napetost u njegovom glasu. Kako ste? Osjetila sam nelagodu i zamolila ga da prijee na stvar. Kucnuo je elom o pod prije nego je progovorio. Kraljica Min je svrgnuta, Vae Velianstvo. Bila sam zaprepatena. Kako...kako se to dogodilo? Nemam jo sve informacije. Li Hung-chang je ustao. Samo znam da su kraljiini ministri okrutno ubijeni. U ovom asu, korejski radikali pripremaju dravni udar. Ima li Japan veze s tim? Ima, Vae Velianstvo. Japanski tajni agenti infiltrirali su se u palau kraljice Min prerueni u korejske uvare. Li Hung-chang me je uvjerio da nikako ne mogu pomoi kraljici Min. ak i da smo mogli pokrenuti akciju spaavanja, nismo znali gdje dre kraljicu i je li jo uvijek iva. Japan je odluio progutati Koreju. Urota se spremala vie od deset godina. Kina i Japan su se izmjenjivali u davanju podrke protivnikim frakcijama u Seulu. Bojim se da Kina vie ne moe sama zaustaviti japansku vojnu agresiju, rekao je

~ 121 ~

Li. Sljedeih nekoliko tjedana bilo je napeto - danju sam bila preoptereena, nou nisam mogla zaspati. Iscrpljena, pokuala sam zatomiti trenutne brige vraajui se neemu jo tjeskobnijem, vrtei najranija sjeanja iz rodnog grada Wuhua. Zurei u zlatnog zmaja na stropu iznad mog kreveta, prisjetila sam se svojih posljednjih trenutaka s najboljom prijateljicom Skakavac. utala je grumenje zemlje nogama mravim poput bambusovih tapova. Nikad nisam bila u Hefeiju, rekla je. A ti, Orhidejo? Nisam, odgovorila sam. Otac mi je rekao da je vei od Wuhua. Oi su joj se zasjajile. Moda mi se tamo posrei. Podigla je koulju i otkrila trbuh. Muka mi je od jedenja zemlje. Trbuh joj je bio ispupen poput lonca. Ne mogu se posrati, rekla je. Osjetila sam uasnu grinju savjesti. Kao ker mjesnog namjesnika, nikad nisam bila gladna. Umrijet u, Orhidejo. Glas joj je bio jednolian. Pojest e me za stolom punim ljudi. Hou li ti nedostajati? Prije nego sam uspjela odgovoriti, ona je nastavila: Noas je umro moj mlai brat. Roditelji su ga jutros prodali. Pitam se koja ga obitelj jede. Koljena su mi iznenada popustila i sruila sam se. Idem u Hefei, Orhidejo. Na kraju sam se sjetila kako mi je Skakavac zahvaljivala na fekalijama iz septike jame moje obitelji. Divovska stabla oko moje palae proizvodila su zvuk nalik valovima. Leala sam u mraku i jo uvijek nisam mogla zaspati. Napustivi prolost, ponovno sam zakoraila u sadanjost i pomislila na Li Hung-changa, ovjeka iz Hefeija. Hefei mu je, u stvari, bio nadimak. I on je, pretpostavila sam, znao da seljaci gladuju i to je uvelike utjecalo na nae meusobno razumijevanje i zajedniku ambiciju da uvedemo promjene u vladi. To nas je povezalo. Veselila sam se audijencijama s Lijem, ali sam ih se istodobno uasavala. Nisam znala kakvih e mi jo loih vijesti donijeti. Sigurno je bilo jedino to da e ih biti. Li Hung-chang je bio galantan i profinjen ovjek. Donosio mi je darove, egzotine i praktine; jednom mi je donio naoale za itanje. Darove je uvijek pratila neka pria, o mjestu nastanka ili utjecaju kulture na dizajn. Nije mi bilo teko zamisliti zato uiva toliku popularnost. Osim princa Kunga, Li je bio jedini dunosnik u kineskoj vladi kojem su stranci vjerovali. Jo uvijek nisam mogla zaspati. Imala sam osjeaj da Li Hung-chang opet dolazi. Zamiljala sam njegovu koiju kako klopara mranim ulicama Pekinga. Vrata Zabranjenog grada mu se otvaraju, jedna po jedna. apat uvara. Lija prate kroz kilometar dugi ulaz, hodnicima i vrtnim prolazima u unutranji dvor.

~ 122 ~

Zvono u hramu zazvonilo je etiri puta. Glava mi je bila bistra, ali bila sam umorna, obrazi su mi gorjeli, a udovi su mi bili hladni. Sjela sam i navukla odjeu. ula sam korake, prepoznala zvuk mekih onova i znala da dolazi moj eunuh. U sjeni mjeseca pojavio se Li Lien-ying. Podigao je zastor, u ruci mu je gorjela svijea. Gospodarice, zazvao je. Je li doao Li Hung-chang?, pitala sam. Li je pao niice. Nosio je eir s dvookim paunovim perom na koji je bio ponosan i feldmaralsku jahau jaknu od ute svile. Bojala sam se to e rei. inilo se da nije prolo puno vremena od njegovih groznih vijesti o korejskoj kraljici Min. Ostao je kleati dok ga nisam potaknula da progovori. Kina i Japan su u ratu, rekao je. Iako me to nije iznenadilo, svejedno sam bila potresena. U proteklih nekoliko dana car je naredio da se trupe pod zapovjednitvom Yung Lua premjeste na sjever kako bi pomogle Koreji obuzdati pobunu. U Guang-hsuovom je ediktu pisalo: Japan je slio vojsku u Koreju kako bi ugasio ono to nazivaju vatrom koju su sami zapalili. Imala sam malo povjerenja u nau vojnu silu. Dvor nije za mene uzalud govorio da me ugrizla zmija prije deset godina i otad se bojim uadi od slame. Izgubila sam supruga, a umalo i vlastiti ivot za vrijeme Opijumskog rata 1860. Ako su Engleska i njezini saveznici bili superiorni tada, mogla sam ih samo zamisliti sada, vie od trideset godina kasnije. Bilo mi je zamislivo da neu preivjeti. Od samog povratka iz Sinkianga, Yung Lu je potajno radio s Li Hung-changom na jaanju nae vojske, ali ja sam znala da nisu daleko stigli. Moje su misli bile s Yung Luom i njegovim trupama dok su se probijali prema sjeveru. Li je bio za to da priekamo zajednike napore Engleske, Rusije i Njemake, koje su, nakon Lijevih uestalih molbi da nas podre, pristali uvjeriti Japan da ugasi ratnu baklju. Njegovo Velianstvo car Guang-hsu uvjeren je da moramo smjesta djelovati, rekao je Li. Japanci su ispalili dva bona plotuna i torpedo, i potopili ratni brod Koivshing koji je isplovljavao iz Port Arthura s naim vojnicima. Oni koji se nisu utopili ubijeni su pukama. Shvaam bijes Njegovog Velianstva, ali ne moemo dopustiti da nas svladaju emocije. to oekujete da napravim, Li Hung-chang? Molim vas da kaete caru da bude strpljiv, jer ja ekam odgovor od Engleske, Rusije i Njemake. Svaki krivi potez s nae strane mogao bi uzrokovati gubitak meunarodne podrke. Pozvala sam Li Lien-yinga. Da, gospodarice. Koiju! U Zabranjeni grad!

~ 123 ~

Li Hung-chang i ja uope nismo bili svjesni da je Engleska obeala Japanu da se nee mijeati te da je Rusija uinila isto. Potroili smo dosta vremena pokuavajui uvjeriti bijesnog Guang-hsua da prieka prije objave dekreta o ratu. Kako su tjedni prolazili, Japan je postajao sve agresivniji. Nije bilo naznake da e se strpljivost Kine isplatiti. Optuili su me da sam dopustila Li Hung-changu da trati dragocjeno vrijeme koje je bilo potrebno za pripremu uspjene obrane. Nastavila sam vjerovati Liju, ali sam takoer shvatila da moram obratiti pozornost na frakciju koja je zagovarala rat, Ratnu stranku, na ijem je elu sada bio sam car Guang-hsu. Jo jedanput sam se preselila u svoju staru palau u Zabranjenom gradu. Morala sam dolaziti na audijencije i biti na raspolaganju caru. Iako sam cijenila eljezne eire zbog njihovog patriotizma, oklijevala sam podrati ih, jer sam se sjetila da su trideset godina ranije bili sigurni da e pobijediti Englesku. One koji su se protivili ratu, Stranku mira predvoenu Li Hung-changom, bilo je strah da e izgubiti moju podrku. Japan primjenjuje model zapadnih kultura i postao je civiliziraniji, pokuao je Li uvjeriti dvor. Meunarodni zakoni trebali bi biti konica svakom ciljanom nasilju. Samo idiot moe povjerovati da e vuk prestati hvatati ovce!, progovorio je uz gromoglasni pljesak uitelj Weng, koji je u meuvremenu postao ratni savjetnik. Kina moe pobijediti Japan i pobijedit e ga samo zahvaljujui brojanoj nadmoi. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kakav je ovjek uitelj Weng. S jedne strane poticao je Guang-hsua da Kinu oblikuje po uzoru na Japan, a s druge je prezirao japansku kulturu. Osjeao se nadmonim Japancima i smatrao je da Kina treba pouiti Japan, kao to je to inila tijekom povijesti. Vjerovao je takoer da Japan duguje Kini svoj jezik, umjetnost, religiju, pa ak i modu. Uitelju Wengu dobro je ilo ono to bi Yung Lu opisao kao komandiranje vojskom na papiru. Da stvar bude gora, uenjak je rekao naciji da e program za reformu Kine biti nalik zabijanju bambusovog tapa na suncu - odmah e nastati sjena. Iako nikad nije sudjelovao u upravljanju dravom, uitelj Weng bio je uvjeren u svoju sposobnost. Njegovi su liberalni stavovi nadahnuli toliko ljudi da ga se smatralo narodnim herojem. Teko sam komunicirala s njim jer se zalagao za rat, ali se nije htio suoiti s cijelim nizom odluka koje je morao donijeti da bi ga vodio. Savjetovao mi je da obratim panju na sliku, a ne na vez goblena. Strast su mu bile rasprave o strategiji. Satima je drao predavanja dvoru za vrijeme audijencija. Na kraju bi se nasmijeio i rekao: Prepustimo taktiziranje generalima i oficirima. Generale i oficire u graninim podrujima zbunjivale su Wengove upute. 'Ono smo u to vjerujemo' nije savjet koji moemo ponuditi naim ljudima, alili su se. Yung Lu mi je u privatnom pismu s fronte iskazao snaan prezir prema Wengu. No moje su ruke bile vezane. Pobijedit emo ako shvatimo poruku rata, odgovorio je vrhovni uitelj. Nema

~ 124 ~

bolje pouke od Konfucijeve: 'astan ovjek ne eli ivjeti na tetu ovjenosti'. Kada sam predloila da barem poslua Li Hung-changa, uitelj Weng je samo odgovorio: Ako ne budemo pravovremeno reagirali, Japan e ui u Peking i spaliti Zabranjeni grad isto kao to su Englezi spalili Yuan Ming Yuan. Pridruio mu se carev otac, princ Ch'un: Najgora je izdaja bila zaboraviti to su nam uinili stranci. Ostavila sam uitelja Wenga na miru, ali sam inzistirala na tome da novi Odbor ratne mornarice vode princ Ch'un, princ Ts'eng i Li Hung-chang. est godina ranije, Li je ugovorio sa stranim tvrtkama izgradnju utvrenih luka, ukljuujui Port Arthur u Manduriji i Wei-haiwei na poluotoku Shantung. Brodovi su bili kupljeni od Engleske i Njemake. Otkupili smo dvadeset pet brodova. Nitko se naizgled nije obazirao na Lijeve rijei: Mornarica nije ni izdaleka spremna za rat. Mornarika akademija je tek sastavila program i unajmila instruktore. Prva generacija studenata tek prolazi obuku. Kineska mornarica je opremljena! uvjeravao je princ Ch'un. Samo trebamo ukrcati mornare. Li Hung-chang je upozorio: Moderni ratni brodovi su beskorisni u pogrenim rukama. Nisam mogla sprijeiti dvor da izvikuje patriotske slogane kao odgovor Liju. Car Guang-hsu je rekao da je spreman za rat: Dovoljno sam ekao. Molila sam se da moj sin uini ono to su inili njegovi slavni preci, da bude dorastao situaciji i da natjera neprijatelje na bijeg. Ali strah se duboko uvukao u moje srce. Unato svim Guang-hsuovim asnim vrlinama, znala sam da nije sposoban igrati dominantnu ulogu. Iznimno se trudio, ali nedostajale su mu dinamina strategija i potrebna nemilosrdnost. Javnosti sam zatajila Guang-hsuove zdravstvene i emocionalne probleme. Jednostavno ga nisam mogla zamisliti kako obuzdava svoju zloudnu brau, voe eljeznih eira. Niti sam ga mogla zamisliti kako pridobija mandursko Klansko vijee. Prieljkivala sam da mi Guang-hsu pokae da nemam pravo, da e usprkos nedostacima imati sree i biti uspjean. Zamjerala sam si to nisam stala na kraj Guang-hsuovoj ovisnnosti o meni. Nastavio je traiti moje odobrenje i podrku. utjela sam kada je cjelokupno Klansko vijee predloilo da preuzmem nadzor nad dravom. Namjera mi je bila izazvati svog sina. Htjela sam da mi se suprotstavi, htjela sam vidjeti ga kako eksplodira od bijesa. Davala sam mu priliku da ustane i govori u svoje ime. Rekla sam mu da moe odbiti vijee ako smatra da moe uzeti vlast u svoje ruke. Tako je bilo s najuspjenijim vladarima dinastije, kao to su bili Kang Hsi, Yung Cheng i njegov pradjed Chien Lung. Ali nije bilo sueno. Guang-hsu je bio previe njean, previe plah. Oklijevao je, borio se sam sa sobom i na kraju je odustajao. Kao da sam predosjetila Guang-hsuovu tragediju. Poela sam osjeati njegov strah. Imala sam osjeaj da sam ga iznevjerila. Ljutilo me kad su ga polubrat i roak, princ

~ 125 ~

Ch'un mlai i princ Ts'eng mlai, iskoritavali. Obraali su se Guang-hsuu kao da im je podreen. Iako mi je ve bila muka od vlastitog glasa, nastavila sam traiti od sina da se ponaa kao car. Zacijelo sam zbunila Guang-hsua. Gledajui unazad, sada uviam da mu je bilo teko glumiti ulogu koja mu nije odgovarala. Ja sam bila ta koja je od njega traila da bude neto to nije. Toliko me elio usreiti. Vratila sam se u Ljetnu palau, umorna od beskrajnih prepucavanja Stranke rata i Stranke mira. Teret posredovanja pao je iskljuivo na mene, ne zato to sam bila naroito sposobna, nego zato to bi svi bili jednako uspjeni u tome. Iza mojih lea i usred nacionalne krize, princ Ch'un je rekvirirao sredstva kojima je Li Hung-chang kanio financirati mornariku akademiju. Ch'un je dao napraviti motorne amce kako bi se dvor zabavljao u palaama na jezeru u Pekingu i na jezeru Kun Ming, u blizini moje palae. Kasnije je Li Hung-chang priznao: Carev je otac smio od mene traiti novac u bilo koje doba. Poputao sam mu u zamjenu za to da se ne mijea u moje poslove. Drugi dio sredstava za mornaricu koristili su princ Ch'un i princ Ts'eng kako bi me zasipali darovima, financirajui raskone i nepotrebne projekte da dobiju moju podrku. Primjer za to bio je popravak Mramorne barke. Razbjenjena, napala sam princa Ch'una: Kakvo bi mi zadovoljstvo mogla donijeti prokleta skupa barka? Mislili smo da e se Vaem Velianstvu svidjeti to ne mora smoiti noge kada je na vodi, rekao je moj urjak. Nastavio je objanjavati kako je Mramorna barka izvorno napravljena za majku cara Chiena Lunga, koja se bojala vode. Ali ja oboavam vodu! viknula sam. Plivala bih u jezeru da smijem! Princ Ch'un je obeao da e obustaviti projekt, ali je lagao. Bilo mu je teko odustati ve je bio spiskao veinu sredstava i bila mu je potrebna nova izlika da mu Li da jo novca. Li Hung-chang je princu Ch'unu uzvratio jednakom mjerom. Umjesto da ode traiti zajam od stranih banaka, Li je osnovao Pokret za prikupljanje sredstava za mornaricu. Nije se trudio sakriti injenicu da e se prikupljeni novac zapravo troiti na proslavu ezdesetog roendana carice udovice. Li je ciljao na princa Ch'una, ali sam mu ja bila usputna rtva, li Hung-chang je zacijelo vjerovao da zasluujem takav tretman, jer sam ja bila ta koja ga je zdruila s princom Ch'unom. Guang-hsu je objavio rat Japanu, ali je imao premalo samopouzdanja da ga vodi. Oslanjao se na uitelja Wenga, koji je o ratu znao samo iz knjiga. Tek mi je predstojala spoznaja o problemima koje je Guang-hsu imao kao mukarac. Lan mi je rekla da je njen suprug romantian u dui, ali se boji ena. U braku smo pet godina. Usne su joj zadrhtale i slomila se. Spavali smo samo jedanput, a on sada eli rastavu.

~ 126 ~

Obeala sam da u pomoi. Par je naposljetku pristao nastaviti ivjeti u istoj zgradi. Rastuilo me to je Guang-hsu sagradio zid oko svog stana kako bi Lan blokirao ulaz. Kada sam razgovarala s Guang-hsuom, objasnio mi je da zanemaruje Lan iz samoobrane. Rekla mi je da joj dugujem dijete. Opisao je Lanina nona upadanja. Uplaila je moje eunuhe, koji su u mraku mislili da je atentator. Kada sam pokuala objasniti Guang-hsuu da Lan ima svoja prava kao supruga, rekao je da ne vjeruje da moe obavljati dunosti supruga. Jo se nisam izlijeio, rekao je, mislei pritom na neeljene ejakulacije. Mislim da nikad ni neu. Guang-hsu mi je i prije hrabro spomenuo svoj problem, ali nadala sam se da e se stvari popraviti kada bude imao vie iskustva u ljubavi. Nisam mogla prijei preko osjeaja da sam prouzroila tragediju. Osjeala sam se jo gore kada sam shvatila da Lan misli kako ja mogu natjerati Guang-hsua da je voli. Tog dana Guang-hsu i ja smo vodili audijencije na temu rata protiv Japana; naveer smo se zakopali u spise i nacrte dekreta. Uspjeli smo se malo opustiti tek u vrijeme veernjeg odmora. Pokuala sam neobavezno razgovarati o Lan, ali Guang-hsu je prepoznao moje namjere. Siguran sam da ne zasluujem Lan, rekao je Guang-hsu. U oima mu se vidjelo iskreno aljenje. Smatrao se odgovornim to ne moe pridonijeti stvaranju nasljednika i rekao je da ve neko vrijeme osjea slabost i umor. Ne traim da mi oprosti. Trudio se suspregnuti suze. Iznevjerio sam te... Poeo je plakati. Ja sam sramota za carski rod. Svijet e uskoro saznati. Tvoje e stanje ostati tajna sve dok ne pronaemo lijek. Pokuala sam ga utjeiti, ali mi je tada postalo jasno da nije samo klonuo duhom, nego da bi mogao biti zaista bolestan. to emo s Lan? Guang-hsu me pogledao suznim oima. Bojim se da e doi dan kad e me javno napasti. Nju prepusti meni. Lan je odbila prihvatiti moje objanjenje Guang-hsuovog zdravstvenog stanja. Tvrdoglavo je vjerovala da je suprug eli maknuti od sebe. Bezvoljan je sa mnom, ali je pun duha kad je s drugim konkubinama, naroito s Biserom. Pobrinula sam se da Lan svoju frustraciju zadri za sebe. Mi smo ene koje nose maske, rekla sam joj. Sudbina nam je kriti se ispod plata boanske slave i rtve. Bila sam zahvalna to mi je Guang-hsu dopustio da dovedem lijenike da ga pregledaju, i odgovarao na njihova vrlo intimna pitanja. Podnio je tolike patnje i ponienja. Divila sam mu se to je bio objektivan u svladavanju osobne patnje. Dijagnoza koju su donijeli slomila mi je srce: Guang-hsu je imao bolesna plua.

~ 127 ~

Navukao je bronhitis i prijetila mu je tuberkuloza. Vratila mi se slika Tung Chiha u krevetu. Grlila sam Guang-hsua i plakala.

~ 128 ~

25
Uoi Nove 1894. godine u Pekingu je nestalo drva za ogrjev. Drvo koje smo dobili bilo je zeleno i vlano, i stvaralo je gusti dim. Kaljali smo i cijepali drva za vrijeme audijencija. Pozvali smo i ispitali ministra Odbora za unutranje poslove. Neprestano se ispriavao i obeavao da se sljedea poiljka nee dimiti. Prema Yung Luu, sjeverni dio eljeznice zaduen za prijenos drva unitili su oajni pobunjeni seljaci. Rastavili su tranice, a spojne grede prodali za ogrjev. Trupe koje je poslao Yung Lu nisu uspjele dovoljno brzo rijeiti problem. U rano novogodinje jutro, probudila me hitna poruka: princ Ch'un je umro. Carev je otac doivio modani udar za vrijeme inspekcije mornarikih baza, glasila je poruka. Lijenik Sun Pao-tien je rekao da je iscrpljenost razlog smrti princa Ch'una. Princ je odluio pokazati da je spreman krenuti u protunapad protiv Japana. Od rekao se suradnje sa svojim bratom princom Kungom i namjesnikom Li Hung-changom. Razmetao se svojom uinkovitou, hvalei se da je on poput Mongola koji preskae konopac a da se uope ne oznoji. Princ Ch'un se nije htio konzultirati s Kungom ili Lijem. Nije imao namjeru uzeti kamen i njime si smrskati none prste - odbijao je vrijeati sebe. Takvo autodestruktivno ponaanje vidjela sam i prije, kod ostalih lanova carske obitelji. Princ Ch'un je moda prekrio svoj dom kaligrafskim maksimama posveenim jednostavnom ivotu, ali mo mu je znaila sve. Sjetila sam se kako me zabrinjavala neprirodna boja njegovih usnica. Vjerovao je da je nesvjestica samo posljedica mamurluka nakon banenja. Nastavio je prireivati gozbe, uvjeren da e neto postii neobaveznim razgovorima i privatnim dogovorima. Guang-hsu je bio shrvan tugom. Razumljivo, bio je puno blii ocu nego majci. Kleao je izmeu svojih strieva, ne mogavi se prisiliti da dovri objavu o smrti na jutarnjoj audijenciji. Kasnije, na primanju prije pokopa, moja je sestra priredila scenu traei da njezin mlai sin, princ Ch'un mlai, zauzme oev poloaj. Kada sam odbila njen zahtjev, Rong se okrenula Guang-hsuu i rekla: Da ujemo to car ima za rei. Guang-hsu je tupo gledao u svoju majku, kao da je ne razumije. To sam pravo stekao roenjem! tvrdio je princ Ch'un mlai. Bio je vii od Guanghsua za pola glave. Kao predvodnik novog mandurskog narataja, mladi Ch'un nije se odlikovao ni skromnou ni strpljenjem. Oi su mu bile krvave, a dah mu je zaudarao po alkoholu. Podsjetio me na bika spremnog za borbu. Discipliniraj mlaeg sina, rekla sam svojoj sestri.

~ 129 ~

Guang-hsu nije nita drugo nego kitnjasta jastunica napunjena slamom, rekla je Rong. Ch'un mlai je trebao postati carem! Gledala sam je s nevjericom. Pogledala sam Guang-hsua, koji je bio vidno uznemiren. Zatim sam kimnula Li Lien-yingu koji je viknuo, Nosiljke za Njezino i Njegovo Velianstvo! Na putu prema palai, shvatila sam da sam svjedoila propasti carske aristokracije, koja je podrazumijevala propast nae obitelji. Mladom princu Ch'unu nije palo na pamet da bi mogao propasti ba kao njegov otac. Rong i ja smo se toliko udaljile jedna od druge da nam je ak i vianje postalo nepodnoljivo. Brinulo me to to bi princ Ch'un mlai mogao biti sljedei u nizu dogodi li se neto Guang-hsuu. Ch'un mladi je bio fiziki jak, ali ne i u glavi. Iako sam poticala mlade Mandurce da slijede put svojih predaka i nagraivala ih promaknuima, moj me je neak razoarao. Nagovarala sam ga da naui zanat od princa Kunga ili Li Hungchanga. No on je odbijao moje savjete i njegov je poloaj na dvoru ostao nevaan. Sljedeih nekoliko tjedana, dok je Guang-hsu vodio audijencije, ja sam sjedila po carskim hramovima i primala goste koji su dolazili oplakivati princa Ch'una. Okruena lupom bubnjeva, glasnom muzikom i molitvom lama, obavljala sam rituale i pristajala na razne zahtjeve vezane za prinevu sahranu: o broju banketa i uzvanika, obliku i mirisu svijea, boji plahti u koje e umotati pokojnika i rezbarijama na njegovim ukrasnim pucetima. Nitko naizgled nije mario to rat traje. Princa Ch'una mlaeg i njegove prijatelje eljezne eire nije brinuo broj svakodnevnih rtava na ratitu. Prekomjerno su pili i svaali se oko prostitutki. Osjeala sam svoje godine. Od tmurnog pogleda na budunost hvatala me munina. To je zato to ne pijete juhu od korpiona, gospodarice, rekao je Li Lien-ying. Odgovorila sam mu: Izgleda kao da su ti zaili nasmijeenu masku na lice. Li Lien-ying se nije obazirao i nastavio je sa svojim savjetima. U teoriji o korpionovoj juhi stoji da samo otrov moe svladati otrov. Sedamnaestog rujna 1894. godine, na uu rijeke Yalu Japanci su unitili pola nae ratne flote u jedno poslijepodne, a niti jedan od njihovih brodova pritom nije bio ozbiljno oteen. Obala je sada doslovno bila ista i Japan je mogao iskrcati vojnike i oruje i krenuti na Peking. esnaestog studenog Li Hung-chang me obavijestio da su mandurski prinevi, s kojima je bio prisiljen poslovati, zaraivali na ratu, opskrbljujui nae trupe neispravnom municijom. Nakon svega mjesec dana borbe osvojen je Port Arthur. Umjesto predaje, Li Hung-changovi zapovjednici naveli su vojnike da poine samoubojstvo. Zahvaljujui pokojnom princu Ch'unu, koji je lairao ratna izvjea i donosio mi samo dobre vijesti, nesmotreno sam zakljuila da mogu zapoeti s pripremama proslave svog ezdesetog roendana. Mislei da e to biti trenutak da proslavim svoj odlazak u

~ 130 ~

mirovinu, isplanirala sam iskoristiti priliku da se sprijateljim sa suprugama stranih veleposlanika. Nisam bila u mogunosti da pozovem nijednu od njih sve do sad, kada sam slubeno bila u mirovini. U oima dvora, tako bi se djelomino popravila teta nanesena kineskom ponosu. inilo se da strana veleposlanstva imaju jednako neoptereen pristup. Moja mirovina je znaila da me se ne mora shvaati ozbiljno. Moda me nikada nisu shvaali ozbiljno, bila ja na prijestolju ili ne. to je jo ostalo od kineskog ponosa da bi ga se moglo povrijediti? Dok sam god mogla pomagati sinu nije mi bilo vano to ljudi misle. Ako je odlazak u mirovinu znaio da u upoznati ljude koji mogu dati svoj doprinos zemlji, ne samo da u se tome radovati, nego u i uivati u tome. No naposljetku me nastavak japanske agresije ipak natjerao da otkaem sve svoje planove. To je ozlovoljilo mnoge plemie i dunosnike koji su oekivali raskone poklone. Kad sam se vratila svojoj ulozi carskog posrednika zatekla me spoznaja da sam postala meta dvora - optuili su me da sam zemlju odvela u propast. Saznala sam da je za to kratko vrijeme to sam bila u mirovini uitelj Weng loe gospodario carskom blagajnom koja je i prije njega bila na klimavim nogama. Kada je bio prozvan zbog toga, tvrdio je da je sva sredstva potroio pokojni princ Ch'un za obnovu Ljetne palae - mog doma. Zahtijevala sam da dvor proui sve Wengove knjige i registre, ali nita nisu poduzeli. Nisam shvatila da je uitelj Weng, koji nikad nije osobno zaradio ni novia, napunio toliko depova da je stvorio razgranatu mreu pomagaa, to je vee bogatstvo od onog koje se moe mjeriti novcem. Potedjevi uitelja Wenga, nacija me poela smatrati odgovornom za svoje poraze. Ubrzo su se poele iriti glasine o mom ekstravagantnom stilu ivota, ak i o mojim seksualnim apetitima. Povjerila sam uitelju Wengu oba svoja sina. Bila bih podijelila krivicu da je uitelj Weng priznao svoj dio. Na koncu, dvor i car su od mene traili da donosim konane odluke. Glasine su se nastavile a sukob izmeu uitelja Wenga i mene izaao je u javnost. Podsjetila sam samu sebe da moram ostati pribrana, ali bila sam odluna nastaviti istragu o Wengu. Guang-hsu se nije mogao natjerati da izabere stranu. Uitelj Weng mu je oduvijek bio moralni orijentir, osobni bog. Guang-hsua je muilo to ne elim prekinuti istragu o njegovom mentoru. Kako bi dokazao Wengovu nevinost, Guang-hsu je odluio sprovesti vlastitu istragu. Na ope iznenaenje, uitelj Weng je proglaen krivim. Ne samo da su konfucijanist i pokojni princ Ch'un pronevjerili fondove ratne mornarice, nego su i iskoristili moj roendan kako bi iskamili velike iznose, koji su ubrzo nestali. Nakon to je Guang-hsu pribavio sve raunovodstvene knjige i ostale materijalne dokaze, doao mi se ispriati. Rekla sam mu da se ponosim njegovom pravednou.

~ 131 ~

Odluila sam objaviti da neu primati poklone za svoj roendan. Moj postupak razotkrio je uitelja Wenga: ljudi su se slijevali iz svih dijelova zemlje kao muhe na strvinu, pokuavajui vratiti svoj novac. Car Guang-hsu napao je svog mentora: Vjerovao sam u vas i bili ste ini moni duhovni oslonac!, rekao je traei objanjenje. Uitelj Weng nije priznao da je uinio ita loe. Nastavio se ponaati kao mudrac i upozorio je Guang-hsua da e se pokvariti bude li sluao staricu. Na kraju su vrhovnog uitelja otpustili. Dali su mu tjedan dana da se spakira i ode. Bio je zauvijek prognan iz Zabranjenog grada. Guang-hsu se postidio to je odabrao Wenga za glavnog stratega u ratu protiv Japana. Zatvorio se u sobu dok je uitelj Weng kleao pred njegovim vratima preklinjui ga da mu da priliku za objanjenje. Kada to nije uspjelo, starac je zapoeo trajk glau. Car je na kraju otvorio vrata i njih su dvojica proveli itav dan mirei se. Kao i u uionici, Guang-hsu je sluao dok je uitelj Weng razglabao o uzrocima neuspjeha. Zakljuak je bio da za sve treba okriviti Li Hung-changa. Tolerirala sam Guang-hsuovu osjetljivost, ali me ljutilo to uitelj moe utjecati na careve stavove. U mojim oima nita nije moglo opravdati Wengovo ponaanje. A kada je od Li Hung-changa napravio rtvenog jarca, vie ga nimalo nisam potovala. Nisam namjeravala stvoriti neprijatelje otvoreno stajui na Lijevu stranu, ali sam morala podijeliti svoje miljenje s carem. Dok sam ja utjela na zahtjev dvora da se protiv njega digne optunica, Li Hungchang je traio od cara pravo da tui mandurske prineve odgovorne za opskrbu neispravnom municijom. Li je takoer zahtijevao pravo da u budunosti sam izabire svoje povjerenike. Na prijedlog uitelja Wenga, Guang-hsu je pozvao Li Hung-changa na slubeno sasluanje. Mandurski su prinevi bili pozvani kao svjedoci. Li je doao pripremljen. Njegova iscrpna dokumentacija ne samo da je pomogla njegovom sluaju, nego mu je i priskrbila velike simpatije nacije. Pisma podrke stizala su od svih namjesnika pokrajina. Pritisak je rastao. Neki su poeli kritizirati samog Guang-hsua. Frustrirani je car doao meni po pomo. Bio je ponien i ismijan, i osjeao je da gubi potovanje svog naroda. Oito je da se Li Hung-chang bolje uklapa u ulogu vladara Kine, rekao mi je Guang-hsu. Dolo je vrijeme da biram izmeu Guang-hsua i Li Hung-changa. Dugo sam predosjeala kakva e mi biti sudbina, ali sam tek u tom trenutku shvatila dubinu tragedije. Savjest mi je govorila da bi Li Hung-chang bio dobar za narod, da bi sam mogao vladati Kinom. Ali Kina je pripadala Mandurcima - morala sam prekriti svoja naela kako bih spasila Guang-hsua. Nakon neprospavanih noi u kojima sam vagala opcije i skupljala hrabrost, postupila sam nerazumno i nesavjesno: potpisala sam dekret o denuncijaciji Li Hung-

~ 132 ~

changa. Sve su mu poasti bile oduzete. Optuen je da je zloupotrijebio sredstva ratne mornarice i izgubio rat. Stidjela sam se same sebe. Mislila sam da sam dovoljno uinila za Guang-hsua, ali bili su to pusti snovi. Princ Ts'eng, njegov sin i princ Ch'un mlai uvjerili su povodljivog Guang-hsua da kazna koju je pretrpio Li Hung-chang nije dovoljna i da ga se mora potpuno ukloniti. Kada se od mene trailo da odobrim daljnji progon Lija, vie nisam mogla obuzdati gnjev. Moje ljutito lice zacijelo je uplaio cara, jer je poeo mucati i pao je na koljena. Zapravo sam se ljutila na samu sebe. Dopustila sam da uitelj Weng i princ Ch'un pobjegnu od odgovornosti. Zato bi ijedan razuman Kinez htio sluiti mandurskom gospodaru nakon to je vidio to se dogodilo Li Hung-changu? Napomenula sam Guang-hsuu da je Li predragocjen i da ga se ne moe unititi a da se pritom ne onesposobi vlada. Moe se osvetiti preuzimanjem vlasti! Uinio bi to jednim pokretom ruke. Ja u gledati operu u Ljetnoj palai kad se to dogodi! Na dvoru je vladalo napeto i prijetee ozraje. Iznenada sam shvatila da sam sama i da bi me se moj vlastiti klan mogao odrei. Bilo je dovoljno da uspijem nagovoriti Guang-hsua. Pregovarala sam da se zatitim. Predloila sam dvoru da Liju oduzmu dvooko paunovo pero i feldmaralsku jahau jaknu od ute svile na koje je bio ponosan, umjesto da ga razrijee dunosti namjesnika pokrajine Chihli i zapovjednika Sjeverne vojske i Kineske mornarice. To e Liju biti velika sramota. Meutim, vie od toga bilo bi brzopleto i nemilosrdno. Kada me princ Ts'eng optuio da sam propustila priliku ivota da Mandurci pokore Lija, povukla sam se usred audijencije. Probudio me ubor potoka iza vrta palae u Zabranjenom gradu. Ustala sam prije zore i poslala eunuha po Li Hung-changa. Li je stigao u zoru odjeven u jednostavnu plavu haljinu od pamuka, u kojoj je izgledao kao drugi ovjek. Pakirate se?, rekla sam, znajui da naputa Peking. Da, odgovorio je. Moja koija e krenuti za sat vremena. Kamo idete?, pitala sam. U Chihli? Hunan? Ili u rodno mjesto, Hefei? Ne mogavi odgovoriti, Li je pao na koljena. Podsjetila sam ga da nam etiketa doputa samo kratak sastanak i da moram biti iskrena. Li je kimnuo glavom, ali je ustrajao na tome da klei. Pustila sam ga i rekla: Molim vas, shvatite koliko se loe osjeam zbog onoga to sam vam uinila. Mada se to teko moe smatrati potenom isprikom, nisam imala izbora.

~ 133 ~

Shvaam, Vae Velianstvo, rekao je Li mirnim, gotovo nepomuenim glasom. Postupili ste kao to bi postupila svaka majka. Suze su mi potekle i slomila sam se. Ako to pomae caru, poaen sam, rekao je Li. Moete li mi barem dopustiti da vam ponudim pomo za dugo putovanje na jug? Nema potrebe, rekao je. Imam dovoljno da mogu uzdravati obitelj. Moja supruga shvaa da bih izgubio ivot da su me optuili za izdaju i proglasili krivim. Ona samo eli da se pobrinem da nam djeca izvuku ivu glavu. Jeste li se pobrinuli za to? Obrisala sam lice rupiem. Da, sve je sreeno. Doao je moj eunuh i blago rekao, Gospodarice car eka. Zbogom. Li Hung-chang je ustao. Odstupio je korak, kleknuo i dotaknuo elom pod. Obiaj mi je zabranjivao da ga otpratim do vrata, ali sam to ovoga puta odluila zanemariti. Zastor na vratima se podigao i mi smo izali u dvorite. Eunusi su jo uvijek bili zaokupljeni jutarnjim ienjem. Pourili su da nam se maknu s vidika. Oni koji su nam preli preko puta ispriali su se. Nebo se poelo razvedravati. Sjajni crepovi na krovu kupali su se u zlatnoj svjetlosti. Za razliku od Ljetne palae, gdje je jutarnji zrak mirisao po jasminu, jutra u Zabranjenom gradu bila su hladna i vjetrovita. ula sam zvuk vlastitih koraka, drvenih cipela s visokim potplatima na kamenom putu. Li Hung-chang i ja hodali smo jedno kraj drugog. Iza nas, esnaest eunuha nosilo je moju sveanu nosiljku veliine sobe. Dva tjedna kasnije princ Kung, tada ezdesetpetogodinjak, pozvan je da ponovno preuzme dunosti. Car Guang-hsu je izdao dekret na moj nagovor. Kung je isprva oklijevao. Deset je godina bio ogoren na one koji su ga uklonili s vlasti, ukljuujui svoju polubrau. Molila sam ga, rekavi mu da bismo nakon smrti princa Ch'una trebali ostaviti nemilu prolost za sobom. Dvadesetetverogodinji car ga je trebao. Guang-hsu i ja smo se nali s princom Kungom u njegovom vrtu krizantema, prekrivenom tim zvjezdolikim ljubiastim cvijeem. Princ Kung je podigao list. Poloio ga je na dlan i pljesnuo drugim dlanom, proizvevi prasak. Ravnotea moi u Aziji drastino se promijenila otkad su nam Japanci uzeli luku Weihaiwei. Glas princa Kunga smekao se tijekom godina, no njegova je strastvenost, objektivnost i pronicljivost ostala netaknuta. Zloini iz prolosti uzrok su sadanje nemoi. Sa svjetskog gledita, rat je u biti gotov i Kina je poraena. Ali na duh nije! Guang-hsu se zajapurio i isprsio. Odbijam to nazvati porazom. Nai admirali, asnici i vojnici poinili su samoubojstvo kako bi pokazali svijetu da se

~ 134 ~

Kina ne predaje! Princ Kung se gorko osmjehnuo. Nai su admirali poinili samoubojstvo kako bi se iskupili i spasili svoje obitelji od smrti i konfiskacije njihovih posjeda. Oduzeli ste im titule i inove, ali ste im dopustili da zadre imovinu. Rekli ste im da ete im odrubiti glave ako izgube bitku. Njihova smrt nije bila njihova odluka, nego vaa! Tvoj stric je u pravu, rekla sam. Sigurna sam da je i car shvatio kako patriotizam nae nacije nije sprijeio Japan da zauzme poluotok Liaotung. Znamo da Japan namjerava zauzeti utvrdu Port Arthur i cijelu Koreju. Guang-hsu je potonuo u naslonja. Kao da ima potekoa s disanjem, duboko je uvlaio zrak. Kung je nastavio podizati lie i pljeskati, proizvodei iritantan zvuk. Bilo mi je drago to se princ Kung dotaknuo pitanja samoubojstava, jer sam se mnogo puta posvaala s Guang-hsuom zbog njegovih naredbi za smrtne kazne. Oajniki sam ga pokuala uvjeriti da se odanost ne moe postii silom. Odanost ne moe postojati bez milosra i dobrote. Ali morala sam prekinuti razgovor jer Guang-hsu to nije mogao shvatiti - bio je odgojen da posveenost i odanost shvaa kao gotovu injenicu. Prvo to je upoznao od ljudskog roda bili su izljevi iskrenosti i predanosti njegovog uitelja. Odustala sam kad se Guang-hsu poalio da mu se mijeam u odluivanje. Majko, jeste li dobro?, upitao je Guang-hsu njeno. Bila sam mu kazala da se osjeam umorno i slabo. Tada je rekao: Odbacio sam zahtjeve da se Li Hung-chang kazni. Znam da mi je sin time htio udovoljiti, ali nisam htjela razgovarati o tome. Osobito ne pred princom Kungom. Stoga sam promijenila temu. Jesmo li isprobali neku drugu taktiku na japanskoj fronti? Pokuali smo s raznim posrednicima, ak i s amerikim diplomatima, odgovorio je princ Kung. Pokuali smo postii kompromis s Japanom, ali Tokio ga odbija. Ne vidim kakvog smisla ima gubiti vrijeme u pregovorima, rekao je Guang-hsu. Kao da se trudi obuzdati emocije, pogledao je u stranu. Ne pregovaram s divljacima! protisnuo je kroz zube. to onda hoete od mene? princ Kung je bio nestrpljiv. Trebam vau pomo u pripremanju obrane, rekao je car. Nisam siguran da mogu pomoi, rekao je princ Kung. U krivu ste ako mislite da mogu biti uspjeniji od Li Hung-changa. Okrenula sam se obraajui se obojici: Ne bismo li trebali razmisliti o hodanju na obje noge? Nastaviti traiti pregovore s Japanom i istodobno pripremati obranu? Guang-hsu je prihvatio savjet princa Kunga i ponudio da obranu povjeri strancima. Njemaki vojni inenjer koji je 1881. nadgledao izgradnju utvrde u Port Arthuru

~ 135 ~

imenovan je glavnim zapovjednikom kineske vojske. Guang-hsu se ponadao da e uz pomo njemakog generala uspjeti okrenuti situaciju s Japanom. I princ Ts'eng i princ Ch'un mlai ustrajali su na tome da je ve samo zapoljavanje biveg neprijatelja izdajniki in. Guang-hsu je podnosio pritisak sve do zadnjeg asa. Tada se predomislio i odustao od stranaca. Da ste to uinili, razoarani se Kung kasnije potuio, Kina bi bila sigurna i Japan bi nam na kraju platio odtetu. Tada to nisam shvatila, ali u trenutku kad se car predomislio njegov je stric postao maloduan. Toliko maloduan da se tijekom narednih dana i tjedana postupno povukao. Pretpostavila sam da mu je bio povrijeen ponos, ali i da e s vremenom prijei preko toga i nastaviti se boriti za dinastiju. No Kungovo se srce povuklo u vrt krizantema i on vie nikada nije izaao iz njega. Potkraj sijenja 1895. godine, Guang-hsu je shvatio da nema druge opcije nego da pregovara s Japanom. Dodatno ga je ponizilo to Japan nije htio ni s kim pregovarati o primirju osim s obeaenim Lijem Hung-changom. Trinaestog veljae Guang-hsu je Lija oslobodio dunosti namjesnika Chihlija i postavio ga na elo kineske diplomacije. Ponovno sam trebala primiti Li Hung-changa u ime cara. Li nije htio doi u Peking. Molio je da ga se oslobodi te du-nosti. Uvjeren da e car i eljezni eiri prije ili kasnije od njega uiniti rtveno janje, nije vjerovao da e preivjeti. Napomenuo je da su se stvari promijenile. Vie se nismo imali ime cjenkati. Nikako nismo mogli dovesti Japan za pregovaraki stol. Onaj koji bude predstavljao Kinu i potpisao sporazum morat e otpisati dijelove Kine, predvidio je Li. Bit e to nezahvalan zadatak i nacija e okriviti njega, bez obzira na razlog takvog ishoda. Molila sam ga da razmisli i pozvala ga na privatnu veeru. Li je mi je u odgovoru poruio da nije dorastao takvoj poasti te da mu je zbog starosti i loeg zdravlja teko putovati. Voljela bih da nisam carica Kine, odgovorila sam Liju. Japanci napreduju prema Pekingu i ne mogu podnijeti ak ni pomisao na to kako e oskvrnuti carsko tlo naih predaka. Moda zbog zabrinutosti u mom tonu, moda zbog osjeaja asti - iz kojeg god razloga bilo - Li Hung-chang mi je ukazao ast pojavivi se, i ubrzo je imenovan glavnim pregovaraem Kine. U Shimonoseki u Japanu stigao je devetnaestog oujka 1895. Oko mjesec dana poslije, dogodio se zapanjujui incident: dok je odlazio s jednog od sastanaka s premijerom Itom Hirobumijem, japanski je ekstremist pucao Liju u lice. Bilo mi je gotovo drago zbog incidenta, odgovorio je Li nakon to sam ga u

~ 136 ~

pismu upitala o njegovom stanju. Metak mi je okrznuo lijevi obraz. Donio mi je ono to nikad ne bih uspio postii za pregovarakim stolom - simpatije svijeta. Pucnjava je rezultirala meunarodnim pritiskom na Japan da ublai zahtjeve prema Kini. Imala sam osjeaj da sam poslala Lija u smrt i da je preivio iskljuivo zahvaljujui srei. U svom pismu Li Hung-chang je pripremio cara Guang-hsua na najteu odluku: da pristane na dogovorene uvjete i trajno preda Japanu otok Tajvan, otoke Pescadores i poluotok Liaotung; otvori sedam kineskih luka japanskoj trgovini; plati dvjesto milijima taela i dopusti Japanu okupaciju luke Weihaiwei do isplate duga; te prizna potpunu i konanu autonomiju i nezavisnost Koreje, to je znailo prepustiti je Japanu. Guang-hsu je sjedio na Zmajevom prijestolju i plakao. Kad se Li Hung-chang vratio u Peking da se posavjetuje s carem, nije iz njega mogao izvui nijednu rije. Tada sam s Lijem podijelila svoja razmiljanja: Neka se Kina odrekne onoga ega se mora odrei u novcu, ali ne i u teritoriju. Podigao je pogled. Da, Vae Velianstvo. Rekla sam mu da jednom kada dopustimo stranu okupaciju kopnenih podruja, kao to smo dopustili Rusima u pokrajini Ili, Kina e zauvijek biti izgubljena. Li je savreno razumio i u skladu s tim pregovarao. Slika Li Hung-changa u audijencijskoj dvorani s elom na podu ostala mi je u glavi nakon to je otiao. Nepomino sam sjedila. Zvuk velikog sata u hodniku strugao mi je po ivcima. Koreje i Tajvana vie nema, ponavljao si je Guang-hsu u bradu. On, naravno, nije znao da emo za nekoliko mjeseci izgubiti i Nepal, Burmu i Indokinu. Jo jedna pljaka. I potom nova. Japan nije imao namjeru stati. Njihovi su se agenti proirili Mandurijom. Ni te godine nisu olieni izrezbareni zmajevi na stupovima palae. Stara se boja poela guliti i zlato se osuilo i posmeilo. Odboru za unutranje poslove odavno je ponestalo novca. Opasnost nije predstavljalo samo vidljivo truljenje uslijed isuivanja, nego i nevidljivi termiti. Jedno jutro glavni se eunuh Li Lien-ying odvaio slubeno zamoliti cara: Molim vas, Vae Velianstvo, uinite neto da spasite Zabranjeni grad, koji je sagraen iskljuivo od drveta. Spalite ga! odgovorio mu je Guang-hsu. Audijencije su se nastavile. Li Hung-chang me telegramom obavijestio da

~ 137 ~

Japanci zahtijevaju pravo na izgradnju tvornica u lukama iz sporazuma. Prihvatite te uvjete ili e biti rata, prijetio je Japan. Guang-hsu i ja smo shvatili da e, ispunimo li zahtjeve Japana, i ostale strane sile traiti isto. Najnovije koncesije dovele su u pitanje i prava na minerale, pisalo je u nastavku Lijeva telegrama, i ne moemo puno uiniti da to sprijeimo... Suneve su zrake ule kroz prozore u moju spavau sobu, bacajui sjene treperavog lia po podu i namjetaju. Veliki crni pauk visio je na niti kraj izrezbarene ploe. Klatio se amo-tamo na blagom povjetarcu. Bio je to prvi crni pauk kojeg sam vidjela u Zabranjenom gradu. ula sam kako netko vue stopala po podu. Zatim se na vratima pojavio Guang-hsu. Imao je dranje starca s grbavim leima. Ima li kakvih vijesti?, pitala sam. Izgubili smo posljednju diviziju muslimanske konjice. Guang-hsu je uao u sobu i sjeo na stolicu. Prisiljen sam raspustiti desetke tisua vojnika jer moram platiti odtetu strancima. 'Ili rat' kau oni. 'Ili rat'! Ne jede, rekla sam. Dorukujmo. Japanci grade ceste koje povezuju Manduriju i Tokio. Netremice je gledao u mene svojim velikim crnim oima; Propast u skupa s ruskim carem. Dosta, Guang-hsu. Car Meiji uskoro nee imati suparnika u Istonoj Aziji. Guang-hsu, prvo jedi, molim te... Majko, kako da jedem? Pun mi je eludac Japana!

~ 138 ~

26
Carske su kuhinje traile izgovore da ne otkau moje roendanske bankete. Dvor je imao isti stav, jer je u mom odlasku u mirovinu vidio priliku za zaradu. Li Hung-chang je bio prisiljen pregovarati o dodatnim zajmovima kako bi spasio situaciju. Zakljuila sam u izbjei roendansku klopku samo ako se obratim naciji javnim pismom: Prigoda mog ezdesetog roendana trebala je biti veseo dogaaj i znam da su mnogi dunosnici i graani dali svoj doprinos za podizanje trijumfalnih lukova - reeno mi je da se radi o dvadeset pet posto vaih godinjih prihoda - koji e krasiti Carski kanal cijelom njegovom duinom od Pekinga do mog doma... Nisam imala namjeru biti pretjerano tvrdoglava i inzistirati na tome da odbijem tu ast, ali osjeam da vam, vie no ita, dugujem svoju iskrenost. Od prolog ljeta izgubili smo vazalne drave, flote su nam unitene i bili smo uvueni u nasilje koje nam je donijelo veliku nesreu. Kako da imam srca ugaati svojim ulima? Stoga proglaavam da se od ovog asa odustaje od javnih sveanosti i svih priprema. Pismo sam izravno odnijela u tiskaru bez savjetovanja s dvorskim vijeem. Bojala sam se da ga nee uvaiti, upravo kao to nisu uvaili moju elju da otkaem roendanske bankete. Voljela bih da sam s nacijom podijelila i svoje aljenje to nismo posluali Lijev savjet i to smo time samo poveali odtetu koju Kina mora platiti. Nisam mogla pretoiti u rijei svoj bijes to se Li Hung-chang, u dobi od sedamdeset dvije godine, vratio kui da bi ga prozvali izdajicom. Ljudi na ulici pljuvali su na njegovu nosiljku dok je prolazio. Kako bih iskazala svoju podrku Liju, nagovorila sam dvor da ga poalje u Sankt Peterburg nedugo nakon krunidbe cara Nikolaja II. Li je zatraio da s njim putuje i prazan lijes - htio je biti pripremljen. Zamolio me da ureem njegovo ime na poklopac, to sam i uinila. Zahvaljujui posjetu Li Hung-changa postignut je, a potom i potpisan, tajni sporazum izmeu Rusije i Kine. Zemlje su se dogovorile da e braniti jedna drugu u sluaju japanske agresije. Zauzvrat smo pristali na klauzulu prema kojoj je Rusija smjela proiriti svoju Transsibirsku eljeznicu preko Mandurije do Vladivostoka. Rusi su takoer dobili doputenje da koriste eljeznicu za prijevoz vojske i ratnog materijala preko kineskog teritorija. Bilo je to najbolje to je Li Hung-chang mogao postii u tim okolnostima. Instinkt nam je govorio da se Rusiji ne moe vjerovati. Kako se ispostavilo, im smo Rusima dali pravo da usidre svoju flotu u naoj luci Port Arthur, oni vie nisu htjeli otii, ak ni nakon

~ 139 ~

to su istjerali Japan. Negdje u to vrijeme, dok smo Guang-hsu i ja rjeavali praktina pitanja vezana za program davanja zemlje u zakup kojim bismo otplaivali nae inozemne dugove, iznenada se pojavila njegova supruga i moja neakinja Lan. im je Guang-hsu spazio Lan, ispriao se i napustio prostoriju. Lan je bila odjevena u haljinu s izvezenim ruama. Kosa joj je bila ukraena siunim cvjetovima od svile. Visoki okovratnik na njenoj haljini prisilio ju je da podigne i isturi bradu, to je dodatno naglasilo njezinu nelagodu. inilo se da je prestala nanositi bijeli puder na obraze; na licu joj se vidjelo da pati. Usne su joj bile zakrivljene prema dolje. Rasplakala se prije nego je uspjela progovoriti. Bilo mi je tee promatrati njihove probleme u braku nego se pomiriti sa smru svog supruga i sina. Smrt Hsien Fenga i Tung Chiha izazvala je u meni bol, ali su rane postupno zacjeljivale. Sjeanje je bilo selektivno i mijenjalo se kako je vrijeme prolazilo. Vie se nisam sjeala patnje. U mojim snovima sin me volio, a Hsien Feng je uvijek bio neodoljiv. Kod Guang-hsua i Lan, nesrea je bila kao liaj u razdoblju vlage: krenuvi iz kutka strehe, polako se proirila cijelom palaom. Posjetila sam svoju bolesnu svekrvu, Lan je, naravno, priala o mojoj sestri. Rong je vrlo loe. Moja je sestra bila prikovana za krevet i odbijala je moje posjete. Rong je uporno tvrdila da sam ja uzrok njene bolesti, pa sam poslala Lan. Znam da nisi dola razgovarati o mojoj sestri, rekla sam Lan. Sve to ti mogu rei jest da je Guang-hsu pod velikim pritiskom. Lan je odmahnula glavom, a ukrasi u njenoj kosi su zaleprali. . On mora provoditi vrijeme sa mnom. Ne mogu ga prisliti, Lan. Da, moete, tetko, ako vam je doista stalo do mene. Osjetila sam se krivom i obeala da u ponovno pokuati. Preselila sam Lan i njenu sluinad u zgradu do Guang-hsuove, iskoristivi problem s termitima kao izgovor. Mislila sam da e se tako moi posjeivati sluei se vratima koja su povezivala dvije zgrade. Ali ve sljedeeg dana Guang-hsu je zagradio prolaz namjetajem. Kada je Lan dala ukloniti namjetaj, Guang-hsu je naredio da se vrata trajno zazidaju. U meuvremenu, vidjela sam da se Guang-hsu zaljubljuje u svoju konkubinu Biser, koja je tek bila navrila devetnaest i bila je zanosno lijepa. Njezina znatielja i inteligencija podsjetile su me na moju mladost. Sviala mi se jer je poticala Guang-hsua da ispuni oekivanja nacije. Bilo mi je ao gledati Lan kako se trudi natjecati se s konkubinom. Lan je u venama imala previe krvi mog brata. Imala je elje, ali ne i volju da ih ostvari. Kada je zaprijetila

~ 140 ~

samoubojstvom, Guang-hsuu je samo postala jo vie odbojna. Pozvala sam Kuei Hsianga u pomo, ali je on rekao: Ti si ih spojila, sestro Orhidejo. Ti to mora popraviti. Dogovorila sam ajanku samo za nas troje. Na Lanino inzistiranje da proba kola od breskve koji je za njega napravila, Guang-hsu se uzrujao i ustao da ode. Gurnula sam ga u lakat i rekla: Proeimo se vrtom. Zaostala sam za njima, nadajui se da e zapoeti razgovor. Ali Guang-hsu se drao na distanci, kao da mu supruga boluje od neke bolesti. Lan je ponosno utjela. Mora se odluiti, Lan, rekla sam nakon to je Guang-hsu otiao obavljati svoje dvorske dunosti. Bila si svjesna da se stvari moda nee odvijati kako si zamiljala. Upozorila sam te. Da, jeste. Moja je neakinja obrisala lice rupiem. Vjerovala sam da e ga moja ljubav promijeniti. No nije ga promijenila. Mora to prihvatiti. to da radim? Zaokupi se svojim dunostima carice. Vodi ceremonije i odaj poast precima. Moe initi i ono to ja inim: ui o svijetu i potrudi se biti korisna. Hoe li mi to donijeti Guang-hsuovu ljubav? Ne znam, odgovorila sam. Ali ne smije se nikada prestati nadati. Lan je poela egrtovati kod mene. Prvi joj je zadatak bio da proita nedavno izvjee o smrti korejske kraljice Min. 'Uz pomo dounika, japanski su agenti provalili u kraljiinu palau.' Lan je ostala bez daha i prekrila usta maramicom. Nastavi, Lan, rekla sam joj. 'Nakon...nakon to su ubili njezine dvije dvorske dame, nasrnuli su na kraljicu Min. Upravitelj kraljevskog domainstva priskoio joj je u pomo, ali su mu uljezi maem odsjekli obje ruke..' Lan je bila prestravljena. to...to se dogodilo s njezinim uvarima? Gdje su oni bili? Zacijelo su ih ubili, ili zarobili, ili potkupili, odgovorila sam. Proitaj do kraja, Lan. 'Kraljicu Min su vie puta izboli i iznijeli van... Lan je nastavila itati, ali gotovo neujno. Okrenula se prema meni i nakrivila glavu, poput marionete kojoj je pukla uzica. to se dogodilo?, pitala sam. Japanci su ispred njezine palae na laga li drva na hrpu i polili ih kerozinom. A zatim? Bacili su je na vrh hrpe i zapalili. Lanine su usne drhtale. Uzela sam joj izvjee i stavila ga na stol.

~ 141 ~

Lan je sjedila u tiini, kao zaleena. Nakon nekog vremena ustala je i izala poput duha. Lan vie nikada nije zaprijetila samoubojstvom, premda se nastavila aliti na svog supruga. Smatrala je da ne mora nita znati o dvorskim poslovima, no to je nije sprijeilo da mata kako je nacija oboava. Nikada nije dijelila postelju s carem, niti se sprijateljila s Biserom. Radila je na tome da dugo poivi, ugaala si i provodila je vrijeme s Biserinom sestrom, konkubinom Blistavom, koja je bila Biserina suprotnost. Blistavu je malo toga zanimalo. Voljela je hranu i mogla je sjediti i elegantno grickati cijeli dan. Osamnaestog lipnja 1896. godine umrla je Rong. Prije smrti optuila je lijenike da su je otrovali. Dvor je saznao za njenu mentalnu bolest i napokon su razumjeli zato sam joj prije mnogo godina zabranila da posjeuje Guang-hsua. Na nesreu, cara su sada smatrali sinom lude ene i Klansko vijee pod tom je izlikom poelo razmiljati o zamjeni. Bilo mi je muka od meusobnih sukoba mandurskih prineva, brae i roaka koji izgleda nisu imali nita zajedniko osim pohlepe i mrnje. Kada sam im pokuala objasniti koliko su se car Hsien Feng i princ Kung voljeli, mladim eljeznim eirima postalo je dosadno. U svojim velianstvenim dvorskim haljinama, ovaj se narataj madurskog plemstva otimao kao opor vukova oko rezidencija, sinekura i godinjih prihoda. Izgubila sam strpljenje na obiteljskom okupljanju za vrijeme sestrinog sprovoda. Na to je djelomino utjecala injenica da nisam dobila priliku da se oprostim od Rong - tako mi se osvetila. I negodovanje princa Ch'una mlaeg i njegove bande eljeznih eira zbog nasljedstva pogodilo me u ivac i planula sam. Smrt vae majke znai da vie neete biti zatieni, hladno sam rekla. Sljedei put kada uvrijedite prijestolje, neu se libiti da vas uklonim, a ako mi se budete suprotstavili, i smaknem. Ch'un je znao da mislim ozbiljno - na koncu, pogubila sam Su Shuna, biveg velikog savjetnika, i njegovu monu bandu. Moja strogost prekinula je svau i omoguila mi malo mira. Poloivi lice na Rongin lijes, sjetila sam se dva oraha koje mi je stavila na dlan na dan kada sam odlazila od kue u Zabranjeni grad. Kajala sam se to se nisam bolje brinula za nju. Bolest ju je svladala, ali bilo je trenutaka lucidnosti i ljubavi. Pitala sam se je li znala za brane probleme Guang-hsua i Lan. Nikad neu saznati kako se osjeala. Kako su mi samo nedostajali nai razgovori kada smo bile djevojice! Voljela bih da sam mogla priati s Kuei Hsiangom, podijeliti s njim tugu, no njega to nije zanimalo. Mom je bratu Rongina smrt bila olakanje. Lan i Guang-hsu su izgledali kao skladan par na Ronginom pokopu. Nakon to su se skupa poklonili pred lijesom, bacili su zlatni prah u zrak. To me

~ 142 ~

potaknulo da ne gubim nadu. Za vrijeme svih ovih nedaa, Yung Lu je uporno radio s Li Hung-changom na jaanju nae vojske. U tom smo se razdoblju rijetko viali; odluio je da ne daje povoda glasinama o nama koje bi ugrozile njegov rad za cara. Morala sam se zadovoljiti Lijevim izvjeima o njegovom mjestu boravka. No jedno jutro Yung Lu je doao k meni kako bi zatraio doputenje da napusti poloaj vrhovnog zapovjednika vojske i stane na elo carske mornarice. Ispunila sam mu elju, znajui da je sigurno dobro razmislio o toj odluci, ali sam ga upozorila da e mnogi taj prijelaz smatrati degradacijom. Nikada se ne ravnam po tuim naelima, bio je njegov odgovor. Mornarica ima mnogo potekoa otkad je Li Hung-chang otiao u inozemstvo, podsjetila sam ga. Upravo zato elim taj posao. Li mi je rekao, 'Samo ovjek Yungovog kalibra moe utjecati na mornaricu.' Je li on predloio taj potez? Jest. Trudila sam se ne razmiljati o tome da e zbog novih dunosti Yung Lu jo ee izbivati iz Pekinga. Tko e vas zamijeniti?, pitala sam. Yuan Shih-kai. Odgovarat e meni osobno. Naravno, bila sam itekako svjesna Yuanovih kvalifikacija. Kao mladi general borio se protiv Japanaca i uspjeno je odravao mir u Koreji deset godina. Onda ete obavljati dva posla. Da, hou. Nasmijeio se. Kao i vi. Neu se osjeati sigurnom bez vas. Bit u u Tientsinu. To je stotinama kilometara odavde. U usporedbi sa Sinkiangom, razdaljina je zanemariva. Tiho smo sjedili pijuckajui aj. Promatrala sam ga, njegove oi, nos, usta i ruke.

~ 143 ~

27
Guang-hsu me zamolio da se preselim s njim u Ying-t'ai, Paviljon oceanske terase, otonu palau na jezeru Juno more kraj Ljetne palae. Osama e mu, rekao je, pomoi da se sabere. Ying-t'ai je bio raj u kojem dugo nitko nije ivio. Elegantne zgrade, koje je trebalo obnoviti, bile su povezane s kopnom uskim putiem i mostom. Paviljon je imao mramorne terase koje su se sputale do vode i kanale premoene lijepim mostovima. Ljeti su oblinja jezera bila prekrivena flotilama zelenog lopoa. U kolovozu bi se veliki ruiasti cvjetovi vinuli sa zelenih podmetaa. Prizori su bili udesni. Kada je zapoela obnova, zamolili su me da preimenujem odaje. Odabrala sam imena Dvorana njegovanja otmjenosti, Odaja tihog poinka, Kabinet dalekosene kontemplacije i Odaja jedinstva srca. Postajalo mi je jasno da se dostojanstvo moe postii i bez prijatelja. Sve vie me privlaio budizam. Mamio me mir koji je obeavao a i nije bio diskriminacijski prema enama kao konfucijanizam. Budistiki je panteon obuhvaao ene, meu kojima se isticala boginja milosra Kuan-yin, kojoj sam osobito bila sklona. Istinu govorei, nisam imala drugog izlaza. Vjerovala sam u samilost, ali sam gubila vjeru u ljude oko sebe. Na primjer, mislila sam da e kuni eunusi biti poteni i odani budem li s njima pravedno postupala, no jednim prodornim pogledom u oi otkrila bih laca. Zatraila sam od svog eunuha Chow Teea da poalje kola s medom i orasima Li Lien-yingu, koji je prvi put u dvadeset devet godina otiao na odmor. Kada mi je Chow Tee prenio zahvale Li Lien-yanga, pitala sam ga: Jesi li sam dostavio kola? Jesam, naravno. Trao sam, tako da gazda Li dobije kola dok je vru. Vani pada kia, zar ne? pitala sam. Da. Kako ti je onda odjea potpuno suha? Na kraju je laac dobio deset udaraca bambusovim tapom. Promatrala sam rascvjetale kamelije ispred prozora da se smirim. Drvee je bilo puno raskonih pupoljaka. Teko je bilo povjerovati da je Li Lien-ying navrio pedeset. Imao je trinaest kada ga je An-te-hai prvi put doveo k meni. Ja sam sada imala ezdeset jednu godinu, postala sam nepovjerljiva prema drugima i sve sam vie sumnjala u svoj sud. Vie sam puta upozorila da neu podnositi laljivce, ali lai su oduvijek bile dio ivota u Zabranjenom gradu. Od poetka rata s Japanom, niti jednom nisam primila izvjee o vojnim gubicima. Jedine vijesti s dvora bile su one o pobjedama, koje sam budalasto nagraivala promaknuima i bonusima.

~ 144 ~

Iznenada bih odluila podvrgnuti kunjama svoje eunuhe i dvorske dame. Osjeala sam se bolesno u srcu, ali se nisam mogla drukije ponaati. Morala sam biti nepredvidljiva i stroga. Uvela sam pravilo da lako vadim ibu. To je postao moj nain da psihiki preivim. Trudila sam se ne baviti se sitnicama. Na primjer, nisam kaznila Li Lien-yinga kad je izbuio rupu (da ispusti zrak) na svim bocama ampanjca koje mi je Li Hung-chang donio iz Francuske. Eunuh je vjerovao da mi zvuk epa teti. Cijelu 1896. godinu svakodnevno sam radila s carem Guang-hsuom i bila sam zadovoljna njegovim napretkom. Oajniki je pokuavao nadoknaditi proputeno na dvoru, ali se susretao s ogromnim preprekama i na je prvi korak bila organizacija. Ustala bih rano i proetala kamenim mostovima da pripremim um za taj dan. Pratila sam lopoe od prvog pupoljka do konanog cvata. Vidjela bih kako se otvara prvi cvijet u ljetnu zoru. Imala sam osjeaj da se ne uklapam u to mirno okruenje. Promatrajui eunuhe kako do struka uronjeni u a upaju korijenje lopoa za moj doruak, borila sam se s milju trebam li nagovoriti cara da odobri nedavni prijedlog Li Hung-changa da se dignu novi zajmovi. Kasnili smo s isplatama, a strane su banke prijetile. Bilo nam je jasno da strane sile ele na teritorij i samo trae izgovor da napadnu. Kada su nam posluili prene korijene lopoa, Guang-hsu nije imao apetita. Sjela sam kraj njega, ali nisam znala kako da ga utjeim. Sada mi je ve bilo jasno da Guanghsu najee eli da ga se ostavi na miru. Brinulo me njegovo zdravlje, ali se nisam usudila nagovarati ga da uzme tapie u ruke. Kada bih pojela, brzo bih obrisala usta i otila u ured pripremiti se za jutarnju audijenciju. Guang-hsu bi doao za mnom nakon par minuta. ekala bih da ga eunusi obuku i popeli bismo se u nosiljke. Nakon to bismo se povukli s popodnevne audijencije, Guang-hsu i ja nastavili bismo raspravljati o dnevnim pitanjima. esto bismo morali pozvati ministre i dunosnike radi detaljnih informacija. Kada bi Guang-hsu primijetio da poinjem zijevati, zamolio bi me da stanem i opustim se. Zatraila bih od njega cigaretu i on bi mi je zapalio. Popuila bih je i nastavila raditi do mraka. Kina nikoga nije uvrijedila, nita nije zgrijeila, ne eli ratovati i spremna je na rtve, pisalo je u lanku Roberta Harta. Ona je krupan i bolestan ovjek koji se polako oporavlja od munih posljedica viestoljetne povijesti, a po njemu skae taj agilni, zdravi, dobro naoruani Japanac - zato ga netko ne zaustavi? Guang-hsu i ja smo se nadali da e Hartov komentar Kini donijeti simpatije i podrku ostatka svijeta. Naalost, stvari su krenule suprotnim smjerom. Poraz od Japana samo je potaknuo zapadne sile da nas nastave iskoritavati. Crv je vrsto tkivo Kine pretvorio u aku praine - ostatke je svatko mogao razgrabiti. Izgubili smo Koreju, a naa je nova mornarica bila unitena. Premda su stoljeima

~ 145 ~

oponaali kinesku civilizaciju, Japanci su sada gajili arogantan prijezir prema kolijevci istone mudrosti. Svijet je naizgled zaboravio da je jo 1871. godine Japan plaao danak Kini kao vazalna drava. Guang-hsu je, poput svih ostalih, vjerovao da je Li Hung-chang sklapao privatne dogovore sa strancima u svoju korist. Li je mogao bolje proi u pregovorima, tvrdio je. Jedini mu je dokaz bio taj to je Li Hung-chang povjerio opskrbu vojske svome zetu. To je zbog toga to je Li imao grozno iskustvo s tvojim strievima, braom i roacima, rekla sam mu. Li nikada nije bio korumpiran - u Kini je obiaj oslanjati se na privatne veze. Usredotoi se na ono to si dobio. Li je uspio osigurati sredstva da se ponovno izgradi mornarica. Ne mogu mu oprostiti to je na samom poetku prokockao priliku da se obranimo! Guang-hsuov glas proparao je hodnik. Prodao nas je u bescjenje! Guang-hsu nije mogao ivjeti s injenicom da smo prisiljeni potpisati poniavajui Sporazum iz Shimonosekija, kakav nije potpisao nijedan car u kineskoj povijesti. Japan mu je omoguio da zaradi novac. Nije li istina da je Li Hung-chang najbogatiji ovjek u Kini? Neu utnuti obiteljskog psa, rekla sam mirno. Radije u se boriti protiv nasilnih susjeda. Li uope nije htio sudjelovati u pregovorima. Ti i ja smo ga poslali, podsjetila sam Guang-hsua. Japanci su odbili predstavnika kojeg si poslao prije njega. Japanci su ga odabrali na temelju njegovih zasluga. Tono! rekao je Guang-hsu. Odabrali su ga jer im je bio prijatelj. Japan je znao da e s Lijem sklopiti dobar posao. Za boga miloga, Guang-hsu, metak ga je zamalo pogodio u oko! Da nije bilo pokuaja atenata, Japan bi ustrajao na prvotnim zahtjevima i mi bismo izgubili itavu Manduriju, plus tristo milijuna taela! Nisam jedini koji optuuje Lija. Guang-hsu mi je pokazao dokument. Dvorski je cenzor istraivao. Sluaj. Proitao je: Li Hung-chang je imao velika ulaganja u Japanu i nije elio izgubiti dividende u dugotrajnom ratu. ini se da se bojao da e izgubiti velike svote novca zaraene na brojnim pekulacijama, koje je drao u japanskim bankama; zato se protivio ratu. Ako ne vidi da je napad na Li Hung-changa izdajniki in, ja nikako ne mogu i ne smijem raditi s tobom. Naljutila sam se. Majko. Guang-hsu je kleknuo. Samo sam podijelio s vama sto znam. Previe se oslanjate na Lija. Sto ako on nije ono to mislite da jest? Kada bih barem imala izbora, Guang-hsu. Uzdahnula sam. Trebamo ga. Da Li nije iskoristio svoje meunarodne veze, Japan se ne bi povukao s poluotoka Liaotung. Ali Japan je zatraio jo trideset milijuna taela odtete, rekao je Guang-hsu ogoreno.

~ 146 ~

Mi smo poraena nacija, sine. Nije sve ovisilo o Li Hung-changu. Guang-hsu je sjedio u tiini i grizao usnice. Molila sam ga da cijeni Lijev trud. Samo mi moemo balansirati potkupljivost Li Hung-changa s onim to nam on moe donijeti. Kada sam pitala kako je proao sastanak sa stranom delegacijom, Guang-hsu je bezvoljno odgovorio, Loe. Sjeo je i protegnuo vrat. Siguran sam da su stranci bili jednako razoarani. Utroili su toliko vremena i energije kako bi osigurali audijenciju, da bi potom shvatili koliko sam dosadan. Sjetila sam se komentara svog supruga Hsien Fenga kada su stranci traili audijenciju kod njega. Imao je osjeaj da e im samo pruiti priliku da mu pijunu u lice. Nisam ih mogao gledati, rekao je Guang-hsu. Uzalud sam se uvjeravao kako se sastajem s ljudima, a ne sa zemljama koje su me ponizile. Primio si sve delegate? pitala sam. Guang-hsu je kimnuo glavom. Rusija, Francuska i Njemaka ponaale su se kao pohlepni psi. Pokuali su me natjerati da se obveem na nove posudbe novca. to sam mogao uiniti? Rekao sam im da si Kina to vie ne moe priutiti. Rekao sam im da sav na prihod odlazi na odtetu Japanu. Strani bankari bili su surovi trgovci, sjetila sam se kako mi je Li Hung-chang jednom rekao. to se dogodilo na kraju? Na kraju? Posudio sam od svih njih, ponudivi im u zalog prihode od carine, tranzita i soli. Bol u njegovu glasu bila je nepodnoljiva. Osjeala sam se bespomono i strahovito tuno. Nisam spreman za ono to slijedi. Moj je sin ponovno uzdahnuo. Rusi i dalje prevoze trupe i zalihe naom eljeznicom preko Mandurije do mora. Na to imaju pravo samo u vrijeme rata, ne u miru. Postala sam svjesna umora u vlastitom glasu. Guang-hsu je odmahnuo glavom. Rusi odluno trae da im Transsibirska eljeznica radi i u miru, majko. Izlazei na terasu da uzmemo zraka, uhvatila sam sina za ramena. Nadajmo se da e uspjeti Lijev plan da iskoristi jednog barbara kako bi kontrolirao drugog. Guang-hsu nije bio siguran. Japan se pribliava Pekingu, rekao je, a mi smo izgubili cijelu nau pomorsku obranu. Stajala sam na vjetru i pokuala preivjeti taj trenutak. Mom je sinu svaki novi dan nosio novu odluku, novi poraz, novo ponienje. ivio je u jami stajskog izmeta. Tung Chih je imao sree: smrt mu je donijela mir. Sobu je ispunila tama kada se Li Lien-ying povukao. Leala sam na mekim jastucima i prisjetila se kako me Li Hung-chang jednom savjetovao da zlato i srebro

~ 147 ~

poloim u banke izvan Kine. to se Japana tie... prisjetila sam se kako se bojao dovriti reenicu, ali shvatila sam bit: moda budem primorana napustiti Kinu. Slika kraljice Min, ive spaljene, nikad nije posve iezla iz mojih misli. Li Hung-chang je zacijelo pretpostavio da sam imuna. Nije znao da nemam ni prebijene pare. Previe sam se sramila dati ikome do znanja da sam prodala svoju omiljenu opernu trupu. Nisam posjedovala gotovo nita osim svojih sedam poasnih carskih titula. Li me nije nagovarao da se posavjetujem s engleskim upraviteljima banaka u Hong Kongu i angaju. No, nakon to je napustio moju palau vie nije imao dvojbe razumio je bolje no ikad prije kakvi su moji stavovi o opstanku Kine. Guang-hsu i ja smo oekivali da e zapadne sile prestati sa svojom agresijom nakon provedbe dogovora, ali u svibnju 1897. godine Njemaka je pronala novi izgovor da nas napadne. Do incidenta je dolo kada su kineski banditi opljakali selo u Shantungu blizu luke Kiaochow, njemake naseobine. Spalili su kue i ubili stanovnike, ukljuujui dva njemaka katolika misionara. Prije nego je naa vlada imala prilike to istraiti, njemaki je eskadron krenuo prema Kiaochowu i zauzeo luku. Njemaka je Kini zaprijetila najteim sankcijama ukoliko ne pristane platiti kompenzaciju u zlatu i ne kazni bandite. Kaiser se pobrinuo da njegov protest dopre do uiju svijeta: Nepokolebljiv sam u odluci da odsad nadalje odustanem od preoprezne politike koju su Kinezi smatrali slabou i pokaem Kinezima bez oklijevanja, i ako je potrebno surovo i nemilosrdno, da od njemakog cara ne mogu praviti budalu te da je loe imati ga za neprijatelja. etiri dana kasnije, sin mi je doao s vijeu da je kineska utvrda u Kiachowu opkoljena. Nakon to su je zauzeli, Guang-hsu je bio prisiljen Njemakoj dati u zakup luku i okolno podruje u krugu od pedeset kilometara. U devedeset devet godina dug zakup bila su ukljuena i ekskluzivna prava na rude i eljeznicu u tom podruju. Guang-hsu se tresao dok mu je Li Hung-chang opisivao to e se dogoditi ako odbije potpisati. U sljedeih nekoliko mjeseci, Li je donio jo loih vijesti: ruski ratni brodovi uplovili su u utvrdu Port Arthur, to im je doputeno sporazumom iz 1896. godine, i objavili da se namjeravaju zadrati ondje. Do oujka 1898. godine Rusija je na dvadeset pet godina dobila u zakup Port Arthur i susjednu trgovaku luku Talienwan, sa svim pravima na koritenje rudnog bogatstva i eljeznice u krugu od stotinjak kilometara. Pridruujui se otimaini, britanski je premijer ustvrdio da je ravnotea moi u zaljevu Pechili sad poremeena. Engleska je traila da se Weihaiwei, sporan koliko i Kiaochow pod kontrolom Nijemaca, preda Britancima im se isplati odteta Japanu i evakuira grad. Britanci su takoer preuzeli podruje Kowloona u unutranjosti, nasuprot Hong Kongu. Da ne zaostane za drugima, Francuska je zatraila slian devedeset i devet godina

~ 148 ~

dug zakup luke Kwangchowan, juno od Hong Konga. Kad je dvor apelirao na cara da neto poduzme, Guang-hsu je svakom ministru uruio primjerak zajednikog proglasa zapadnih sila koji se ticao podruja utjecaja u Kini, kojeg mu je predao Li Hung-chang. Njemaka i Rusija su se sloile da je itav bazen Jangcea od Seuana do delte u Kiangsuu britanski. Britanci su se sloili da su juni Kanton i juni Junan francuski. Pojas od Kausua preko Shensija, Shansija, Hunana i Shantunga bio je njemaki. Mandurija i Chihli bili su ruski. Slobodoljubive Sjedinjene Drave zajamile su jednaka prava i mogunosti svim nacijama u podrujima pod zakupom i nazvali svoj stav politikom otvorenih vrata.

~ 149 ~

28
Nisam znala da u tog dana princa Kunga vidjeti posljednji put. Bilo je tmurno, oblano jutro u svibnju 1898. godine kada sam primila njegov poziv. Znala sam da je bolestan, no bio je poznat po snanoj konstituciji i svi su oekivali da e se oporaviti. Kada sam ga posjetila, iznenadilo me njegovo stanje i odmah sam znala da mu se ivot blii kraju. Nadam se da ti ne smeta to umirua riba jo uvijek stvara mjehurie, rekao je princ Kung slabanim glasom. Pitala sam ga eli li da mu dovedem cara. Princ Kung je odmahnuo glavom i zaklopio oi da prikupi snage. Pogledala sam oko sebe. Oko kreveta su bile poredane alice, zdjele, pljuvanice i kante. Soba je smrdjela po biljnim lijekovima. Princ Kung se pokuao uspraviti, ali vie nije imao snage. esti brate, rekla sam, pomaui mu da se uspravi, niste smjeli utjeti o svom stanju. Nebeska je to volja, urjakinjo, hvatao je zrak princ Kung. Drago mi je da sam vas na vrijeme uhvatio. Podigao je desnu ruku i ispruio dva drhtava prsta. Pribliila sam se. Prvo, ao mi je zbog Tung Chihove smrti. Glas mu se ispunio kajanjem. Znam koliko ste patili....oprostite mi. Moj sin Tsai-chen je zasluio smrt. Prestanite, esti brate. Suze su mi dole na lice. Nikad nisam oprostio Tsai-chenu, i on je to znao, rekao je princ Kung. No on nije htio oprostiti samome sebi. Nikad nisam imala srca pitati princa Kunga kako je preivio dane nakon smrti sina. Bijedna su roditeljska srca, rekla sam, dodajui mu runik. Dugujem mnogo Hsien Fengu. Princ Kung je obrisao lice runikom. Zakazao sam u svojoj dunosti. Iznevjerio sam Tung Chiha, a sada moram napustiti i Guanghsua. Hsien Fengu ne dugujete nita. On vas je izbrisao iz oporuke. Ako je postojala kakva dunost vezana za odgoj i usmjeravanje Tung Chiha, Hsien Feng je tu zadau prepustio Su Shunu i njegovoj bandi. Princ Kung se morao sloiti, premda je odluio vjerovati da je Su Shun bio taj koji je manipulirao carskom oporukom, a ne njegov brat. Iscrpljen, ponovno je zatvorio oi kao da e zaspati. Promatrajui prinevo uto lice, sjetila sam se dana kada je bio snaan, zgodan i pun ivota. Njegovi su snovi o Kini bili veliki, a takav mu je bio i talent. Neko sam ak matala o tome da se udam za njega umjesto za cara Hsien Fenga.

~ 150 ~

ini se da sam uvijek smatrala da bi Kung bio bolji car. On je trebao dobiti prijestolje - i dobio bi ga da nije bilo spletki velikih uitelja Hsien Fenga, koji su svom ueniku savjetovali da hini suut prema ivotinjama u jesenjem lovu. Princ Kung je pobijedio svu svoju brau toga dana, ali je oca dirnulo srce njegovog mlaeg brata. Bila je nesrea za zemlju to je kruna pripala Hsien Fengu. A iz nesree se raala nesrea. Pitala sam se je li princ Kung bio ogoren zbog toga to je ivio u sjeni Hsien Fenga, znajui da su ga izdali. Imate li kakvih pitanja, bolje pitajte prije nego bude kasno, rekao je princ Kung kada je ponovno otvorio oi. Pomisao da u ga izgubiti bila mi je nepodnoljiva. Mislim da ne elite znati kakva pitanja imam, rekla sam. Mislim da nije ak ni pristojno da ih postavim. Orhidejo, bili smo jedan drugome najbolji prijatelj i najgora kletva. Princ Kung se nasmijeio. to bi nas vie moglo rastaviti? Tada sam ga upitala je li ogoren zbog oeve nepravde i bratove krae carstva. Ako sam i bio ogoren, bol je zamijenila moja vlastita krivnja, odgovorio je. Sjea li se rujna 1861.? Mjeseca kada je umro Hsien Feng? Da. Sjea li se nae pogodbe? Bila je to dobra pogodba, zar ne? Tada smo bili u svojim dvadesetima i nismo znali da stvaramo povijest. Princ Kung je otkrio da ga je Hsien Feng izostavio iz oporuke. Bespomono je ekao da ga Su Shun zakolje. A meni je prijetila opasnost da me ivu spale, kako bih se pridruila svom suprugu na njegovom putovanju u sljedei ivot. Su Shun nas je oboje stjerao u kut, rekla sam. Tko je od nas dvoje doao na ideju da jedno drugome damo legitimitet? pitao je. Ne sjeam se. Samo se sjeam da nismo imali drugog izbora nego da si meusobno pomognemo. Ti si bila ta koja me imenovala Su Shunovom zamjenom, rekao je princ Kung. Jesam li? Jesi. Bilo je to hrabro - i nezamislivo. Zasluio si tu titulu, blago sam rekla. To je trebala biti nebeska volja od samog poetka. Kriv sam jer to nije ono to su moj otac i Hsien Feng htjeli. Dinastija ne bi opstala da nije bilo tebe, inzistirala sam. U tom sluaju, elim ti se zahvaliti na prilici, Orhidejo. Dobar si suradnik, premda zna biti teak. Moe li mi oprostiti Tung Chihovu smrt? Volio si ga, Kung, i to je ono ega u se sjeati.

~ 151 ~

Druga stvar koju je princ Kung elio bilo je moje obeanje da u nastaviti cijeniti Roberta Harta, ovjeka s kojim je blisko suraivao niz godina. On je najdragocjenija veza koju e Kina ikada imati. Nae budue mjesto u svijetu ovisi o njegovoj pomoi. Kung je bio siguran da dvor nee slijediti njegove upute nakon to umre. Bojim se da e otjerati Roberta Harta. Pobrinut u se da Li Hung-chang slijedi tvoj put, obeala sam. Nisam mogao nagovoriti dvor da Harta primi u privatnu audijenciju, rekao je princ Kung. Hoete li ga vi primiti? Smijem li to, s obzirom na njegov in? Njegov je in dovoljno visok, ali on nije Kinez, rekao je Kung ogoreno. Ministri su ljubomorni jer sam se toliko oslanjao na njega. Ne zamjeraju mu to to nije Kinez, nego to to ga se ne moe kupiti. Princ Kung i ja smo oboje poeljeli da ima vie ljudi poput Roberta Harta. ula sam da ga je u Engleskoj odlikovala kraljica. Je li to tono? pitala sam. Princ Kung je kimnuo. Kraljica ga je proglasila vitezom, ali nju puno vie zanimaju Hartova postignua u otvaranju Kine Engleskoj, nego njegova titula. Uvijek u cijeniti Roberta Harta, obeala sam. Hart voli Kinu. Bio je tolerantan i trpio je omalovaavanje dvora. Bojim se da je njegovo strpljenje na izmaku i da e se povui. Kina apsolutno ovisi o Hartovom utjecaju. Izgubili bismo treinu naih carinskih prihoda L.naa dinastija... Nisam znala kako da nastavim posao princa Kunga. Nikako nisam mogla stupiti u kontakt s Robertom Hartom, niti sam bila sigurna da u uvjeriti dvor kako je vitalno vaan za opstanak dinastije. Ne mogu bez vas esti brate, plakala sam. Kungov se lijenik motao u blizini i rekao mi je da bih trebala otii. Na princu se vidjelo olakanje kad mi je mahnuo rukom da me pozdravi. Vratila sam se sljedeeg dana i saznala da princ Kung neprestano gubi svijest. Za nekoliko dana pao je u komu. Umro je 22. svibnja. Pomogla sam dogovoriti skroman sprovod za princa Kunga. Dan nakon pokopa, sanjala sam da se vratio. Bio je s Hsien Fengom. Obojica su izgledali kao da im je ponovno dvadeset. Princ Kung je bio u ljubiastom, a moj je suprug nosio svoju bijelu satensku haljinu. ivjeti znaci iskusiti umiranje, a to je gore od smrti, rekao je moj suprug svojim uobiajeno depresivnim tonom. Istina, rekao je princ Kung, no, i 'ivot u smrti' moe se tumaiti kao 'duhovno bogatstvo' Slijedila sam ih u svojoj spavaici dok su razgovarali. Razumjela sam rijei, ali ne i

~ 152 ~

njihovo znaenje. Razumijevanje patnje omoguuje patniku da kroi prema besmrtnosti, nastavio je moj suprug. Besmrtnost je sposobnost da se podnese nepodnoljivo. Princ Kung se sloio. ovjek shvaa to je uitak ivota tek nakon to iskusi smrt. Prekinula sam ih, jo uvijek sanjajui. Ali u mom ivotu nema uitka. ivjeti znai uvijek iznova umirati. Bol je postala nepodnoljiva. Kao da se radi o vjenoj kazni, beskonanom umiranju. Neprestano umiranje ivotu daje ushit, rekao je moj suprug. Prije nego sam uspjela odgovoriti, mukarci su nestali. Vidjela sam enu u dubokoj starosti kako ui na petama u kutu velike, mrane sobe. Bila sam to ja. Nosila sam sluinsku odjeu i izgledala sam bolesno. Tijelo mi se smanjilo na veliinu djetetova. Koa mi je bila duboko naborana, a kosa siva i bijela.

~ 153 ~

29
Razmiljao sam o reformi, povjerio mi se car Guang-hsu. Jedino tako moemo spasiti Kinu. Za dorukom u Zabranjenom gradu rekao mi je da je pronaao srodnu duu, ovjeka kojeg iznimno cijeni. Ali dvor je odbio da se sastanem s njim. Bio je to prvi put da sam ula za Kang Yu-weia, uenjaka i samoprozvanog reformatora iz Kantona. Otkrila sam da ga je dvor odbio jer nije imao ni poloaj u vladi ni in. tovie, triput je pao na dravnom ispitu. Kang Yu-wei je iznimno talentiran, on je politiki genij! tvrdio je Guang-hsu. Pitala sam cara kako je saznao za tog ovjeka. Biser me upoznala s njegovim djelima. Nadam se da je Biser svjesna da moe biti kanjena zbog krijumarenja knjiga, rekla sam. Svjesna je, majko. Ali ispravno je postupila kada mi je donijela njegove knjige, jer sam saznao kako da Kinu usmjerim na pravi put. Biser me svojom odvanou podsjetila na mene kad sam bila njezinih godina. Sjetila sam se i kako me je itav dvor mrzio, posebno veliki savjetnik Su Shun, koji me odluio unititi. Biser vjeruje da imam mo da je zatitim. Ima li, Guang-hsu? Moj je sin ustao sa stolice i sjeo na drugu. Nogom je nervozno lupkao po podu. ini se da ne bih bio ovdje da imam. Spreman si je zasititi, zar ne? pitala sam. Jesam..; inilo se da oklijeva. elim biti sigurna da misli to to govori, tako da se znam postaviti. Volim je. Znai li to da si spreman odrei se trona radi ljubavi? Guang-hsu me pogledao. elite li me zastraiti, majko? Jedna mi je stvar jasna. Mogao bi se nai u situaciji da je mora osuditi na smrt otkrije li se njeno uplitanje u poslove cara. Nije vano jesi li je ti potaknuo. Zna pravila. ao mi je to je potiem, rekao je Guang-hsu. No ona zasluuje samo pohvale. Inteligentna je i hrabra. Sama u suditi o njoj, rekla sam. Spreman sam nastaviti sa ili bez potpore dvora, rekao mi je car nekoliko dana kasnije. Njegova je blijeda put porumenila. Prouio sam modele reforme Petra Velikog u Rusiji i Hide-yoshija u Japanu. To mi je pomoglo da shvatim to trebam uiniti. Reforma e Kini donijeti snagu i blagostanje za deset godina. Za dvadeset godina Kina e biti dovoljno mona da vrati izgubljene teritorije i osveti se za ponienja. Jesu li to predvianja Kang Yu-weija? pitala sam.

~ 154 ~

Guang-hsu se uspravio i kimnuo glavom. Biser se u moje ime susrela s Kang Yuweijem kod uitelja Wenga. Jesi li siguran da Kang Yu-wei nije prvi pristupio njoj? Zapravo je prvo pristupio uitelju Wengu. Zamolio ga je da mi prenese poruku. Pretpostavljam da ga je odbio. Da, ali Kang je bio uporan. Biser ga je vidjela na vratima uitelja Wenga kako dijeli pamflete svima koje zanima. Sin mi je pokazao nekoliko primjeraka. Bili su izdani u vlastitoj nakladi i poprilino nevjesto izraeni, ali naslovi su mi zapeli za oko: Studija reformi u Japanu, Konfucije kao reformator i Esej o rekonstrukciji Kine. Kada sam proitao Kang Yu-weijev prijedlog reformi, rekao je Guang-hsu, naredio sam da se primjerci poalju vodeim namjesnicima i guvernerima. Vjeruje da Kang Yu-wei ima lijek za Kinu? Apsolutno. Guang-hsu je bio uzbuen. Njegova su djela revolucionarna. Njegove su misli bliske mojima. Nije udo to ga dvor i eljezni eiri smatraju opasnim. Rekla sam Guang-hsuu da me dvor obavijestio o njegovoj prolosti. Zna li za Kangov neuspjeh u polaganju dravnih ispita za civilnu slubu? Dvor ga je pogreno procijenio! Reci mi, to te kod Kang Yu-weija impresioniralo? Njegova upornost. On tvrdi da e reforma uspjeti samo ako se poduzmu drastini koraci. Zar ne misli da Li Hung-chang i Yung Lu ve postiu veliki napredak?, pitala sam. Nisu dovoljno uinkoviti. Treba u potpunosti napustiti staru praksu. Da sam slikar portreta, naslikala bih svoga sina u tom trenutku. Stajao je kraj prozora dok mu je suneva svjetlost treperila na ramenima. Oi su mu se sjajile i ivo je gestikulirao dok je govorio. Kang Yu-wei tvrdi da je i Japan bio nacija vezana za tradiciju, nastavio je car. Uspio se gotovo preko noi transformirati iz feudalnog drutva u industrijsku dravu. Ali Japan nije bio napadnut kada je poeo s reformama, istaknula sam, niti je imao ogromne dugove, domae i meunarodne. Dopusti mi da zavrim, Guang-hsu. Japanci su bili spremni slijediti svog cara kad je on to od njih zatraio. Zato mislite da me moji ljudi nee slijediti? Guang-hsu, tvoj vlastiti dvor je protiv tebe. Car je zakolutao oima. Prva stvar na mom dnevnom redu reformi bit e uklanjanje tih smetnji.

~ 155 ~

Proli su me trnci, ali sam to nastojala prikriti. Moji dekreti e zaobii Klansko vijee i dvor. Guang-hsu je zvuao odluno. Kang Yu-wei vjeruje da bih se trebao izravno obratiti svom narodu. Dvor e ustati protiv tebe i nastat e kaos. Uz vau podrku, majko, ja u im uzvratiti i pobijediti. Nisam ga htjela obeshrabriti, premda sam smatrala da je raskid s dvorom opasna ideja. Razmisli jo jedanput, sine. Poraz od Japana uplaio je naciju. Stabilnost je kljuna. Ali reforma vie ne moe ekati, majko. Glas mog sina vie nije bio blag. elim da bude svjestan politike stvarnosti. Jesam, majko. Na selu je izbio ustanak. Kantonski radikali politiki jaaju. Posljednje pijunsko izvjee pokazuje da pokret za kinesku republiku financiraju Japanci. Guang-hsu je postao nestrpljiv. Nitko me nee sprijeiti da idem dalje. Nitko. Stajai sat u kutu zazvonio je dvaput. Li Lien-ying me doao podsjetiti da je ruak ve podgrijan. Smijem li rei dvoru da imam vae doputenje da se sastanem s Kang Yuweijem?, pitao je Guang-hsu. Vidjet u mogu li nagovoriti dvor da popusti stisak. Vi imate mo nametnuti svoju volju. Bolje je da dvor sam odlui dati doputenje. Krenuo je prema vratima i potom se vratio, vidno uznemiren. Strah je uzrok slabosti i bolesti Kine, a uskoro e biti uzrok i njezine smrti! Guang-hsu, smijem li malo s tobom podijeliti svoje muke? Posjeuju me tvoji strievi i vii savjetnici. to ele? ele te maknuti. Otvorila sam sveanj dokumenata koje sam pregledala. Sluaj ovo: 'Car je nagao i ne moe mu se vjerovati bez ruke koja e ga voditi.' 'Guang-hsu nije pokazao sposobnost da donese odluku konsenzusom. Mora ga se ukloniti s prijestolja. Predlaemo da ga naslijedi P'u-chun, unuk princa Ts'enga' Kako se usuuju! razjario se Guang-hsu. Optuit u ih za urotu! Nee biti u prilici, ako itav dvor potpie peticiju. Odgurnula sam dokument na stranu. Guang-hsu je nastavio negodovati, ali mu se glas promijenio. Snizio je ton, naoko se povukao u sebe i na kraju je zautio, naslonio se na prozor i prekriio ruke na grudima.

~ 156 ~

Zurio je kroz prozor neko vrijeme, a potom se okrenuo prema meni. Trebam vau podrku, majko. Pametno me iskoristi, sine. Kad dvor govori o tome da e vlast vratiti u moje ruke, pritom misle na svoje. Moja je uloga ceremonijalna. Vana sam samo kada me trebaju da osiguram legitimitet prinevima, velikaima i mandarinima - onima koji zapravo dre mo. Ali, majko. Nisam sluala Li Hung-changa i Yung Lua, koji su takoer izrazili svoje sumnje u tebe. Da budem iskrena, i ja imam sumnje. Nikad se nisi dokazao. Ali ja se trudim ispravno postupiti. U to, sine moj, nimalo ne sumnjam. Kada me Guang-hsu trei put doao preklinjati da mu omoguim sastanak s Kang Yu-weijem, bio je u suzama. Po njegovim krvavim oima vidjelo se da ne spava dobro. Poznato vam je, majko, da sam gotovo poput eunuha. Mala je vjerojatnost da u imati nasljednika i uspjena reforma bit e moja jedina ostavtina. Pogodila me njegova iskrenost i oaj. No, morala sam ga upitati: Znai li to da ne moe ni s Biserom voditi ljubav? Guang-hsuov je glas bio pun tuge i srama kad je promrmljao: Ne, majko, ne mogu. Nacija e me prezreti jer svi vjeruju da nebo samo kreposne nagrauje sinovima. Dijete moje, zabranjujem ti da tako govori. Tek ti je dvadeset est godina. Nastavit e se truditi - Majko, lijenici su mi rekli da je gotovo. To ne znai da si ti gotov. Zaplakao je, a ja sam rairila ruke i zagrlila ga. Da bih ti pomogla, Guang-hsu, mora i ti meni pomoi. Pusti me da se sastanem s Kang Yu-weijem, majko. To je jedini nain! Na moj zahtjev, dogovoren je intervju s Kang Yu-weijem. Ispitivai koje sam odabrala bili su Li Hung-chang, Yung Lu, uitelj Weng i Chang Yin-huan, bivi veleposlanik u Engleskoj i Sjedinjenim Dravama. eljela sam procjenu carevih istomiljenika. Kang Yu-wei je pozvan pred Odbor za strane poslove posljednjeg dana u sijenju. Intervju je trajao satima. Pretpostavila sam da e se provincijalac iz Kantona osjeati ugroenim, no transkript je pokazao da se radi o ovjeku uroene odvanosti. Kang je pokazao da je dinamian govornik i agresivno je branio svoje stavove. Tada sam shvatila ime je oarao Biser i Guang-hsua. Momak iz palae kao to je bio Guang-hsu nikad prije nije upoznao nekoga toliko drskog, ovjeka koji naizgled nije imao to izgubiti. Prema rijeima Li Hung-changa, Kang Yu-wei je bio ovjek okruglog lica, u kasnim tridesetima. U Lijevom je izvjetaju stajalo da je ispitanik govorio dramatino te da je

~ 157 ~

cijelo vrijeme drao predavanje o reformi i prednostima ustavne monarhije, kao da pouava djecu u svojoj mjesnoj osnovnoj koli. Morala sam pohvaliti strpljenje etvorice monika koji su sluali Kunga. Li Hung-chang je rekao Kangu da njegove ideje nisu nita originalno i da se sluio tuim radom, to je Kang porekao. Kada je Li pitao Kang Yu-weija kako misli osigurati sredstva za otplatu stranih kredita i financiranje dravne obrane, Kang je postao apstraktan i nejasan. Na Lijevo inzistiranje, Kang je odgovorio da su sporazumi nepravedno potpisani, te stoga zasluuju da ih se kri. Na pitanje kako bi rijeio japansku invaziju, Kang Yu-wei se nasmijao i rekao: Nije moj posao brisati vae guzice! Li Hung-chang je zakljuio da je rije o neugodnom ovjeku i smatrao ga je oportunistom, fanatikom, a vjerojatno i mentalno bolesnim. Uitelj Weng se u svom izvjeu velikim dijelom slagao s Li Hung-changom, iako je u poetku prisvajao zasluge za otkrivanje pravog politikog genija. Arogancija Kang Yu-weija uvrijedila je oca kineskih vodeih akademskih institucija. Uitelj Weng uvrijedio se kada je Kang kritizirao Ministarstvo prosvjete i Carske akademije nazvao mrtvim patkama koje plutaju u ustajaloj bari. Ogoren je zbog vlastitih neuspjeha, komentirao je uitelj Weng u svojoj procjeni. Ja sam bio vrhovni sudac kad je izaao na dravni ispit, mada nisam osobno ispravljao njegov test. Kang je imao dovoljno prilika, a svaki je put propao. Nije se bunio protiv sistema sve dok ga sistem nije utnuo u blato. Kang za sebe kae, nastavio je uitelj Weng, da je 'predodreen' da bude veliki mudrac poput Konfucija'. To je bezobrazno i neprihvatljivo. Zakljuujem da je Kang Yuwei ovjek koji prvenstveno udi da se o njemu pria i da bude slavan. U komentarima veleposlanika Chang Yin-huana bilo je manje gaenja i prijezira, ali se isto tako nije pozitivno izrazio. Na koncu, bio mu je posao da spaja zanimljive ljude. Da je druenje donijelo rezultate, on bi rado preuzeo zasluge. Yung Lu, koji se iz Tientsina vratio posebno zbog intervjua, predao mi je prazan papir umjesto ocjene. Pretpostavila sam da je izgubio interes za Kanga im je ovaj poeo izbjegavati pitanja Li Hung-changa. Vjerovala sam Li Hung-changu, Yung Luu, uitelju Wengu i veleposlaniku Changu; ipak, imala sam osjeaj da, poput mene, oni pripadaju starom drutvu i da su neminovno konzervativnih svjetonazora. Nismo bili zadovoljni obiajima, ali smo na njih bili naviknuti. Bilo je prirodno da reforma cara Guang-hsua ljudima poput nas stvori tekoe, pa ak i patnju. Moj me sin razborito upozorio na patnju koja prati raanje novog sistema. Polagala sam velike nade u Guang-hsua, iako u njega jo uvijek nisam imala vjere. Vjerovala sam da u, pruim li mu podrku, Kini pruiti priliku da preivi.

~ 158 ~

30
Nikad nisam osjetio takvo nadahnue! Car mi je uruio transkript svoje iscrpne diskusije s Kang Yu-weijem. On i ja smo se gotovo odmah bacili na moje planove. Majko, molim vas, nemojte se ljutiti, dopustio sam mu da me izravno kontaktira. Cenzorima i uvarima se ne smije dopustiti Prije nego sam uspjela odgovoriti, Guang-hsu mi je dao popis visoko rangiranih ministara koje je upravo bio otpustio. Prvi je bio ovjek koji mu je vie od etrnaest godina bio mentor, ezdesetomogodinji uitelj Weng, elnik Vrhovnog vijea, Odbora za financije, Odbora za strane poslove i Akademije Hanlin. Moj sin i Kang Yu-wei naizgled nisu marili za injenicu da se bez odobrenja uitelja Wenga nikada ne bi susreli. Vrhovni je uitelj mom sinu bio poput oca. Bio mu je najvei oslonac u razdoblju adolescencije i otada su tota skupa pregrmjeli. Guang-hsu je ak stao na Wengovu stranu u njegovom sukobu s Li Hung-changom oko rata s Japanom, kad su dokazi oevidno govorili protiv njega. Guang-hsu mi je meutim tek sada priznao da je Weng odgovoran to mu se psihiko stanje pogoralo tijekom njegova tutorstva. Uvijek sam se pitala je li Guang-hsuova nesigurnost posljedica stalnog, uiteljevog ispravljanja. da mi stoje na putu! Pitala sam cara koje e razloge navesti za Wengovo otputanje. Loe gospodarenje dravnim prihodima i kriva prosudba u ratu s Japanom, odgovorio je Guang-hsu. Ponajvie elim stati na kraj njegovom uplitanju u moje odluke. To e starom ponosnom konfucijanskom birokratu slomiti srce. Bliio se njegov roendan i sramota e ga unititi. Poslala sam uitelju Wengu svileni al kao poklon po kojem je moda mogao zakljuiti da se radi samo o razdoblju privremenog zasienja. Nisam bila posve nesretna zbog njegovog odlaska. Weng je bio carev rizniar i meni je bilo drago to je bio prisiljen snositi malo odgovornosti. Optuili su me da sam sredstva namijenjena mornarici stavila u svoj dep, dok su uitelja Wenga hvalili zbog njegovih vrlina, i njegov e otkaz pomoi da se s mene skine ljaga. Bila je istina da on nikad nije pronevjerio ni novia, ali ljudi koje je zaposlio, veinom bivi studenti i bliski prijatelji, besramno su potkradali riznicu. Uitelj Weng me preklinjao da ga primim u privatnu audijenciju, to sam ja odbila. Li Lien-ying mi je rekao da je starac kleao pred mojim vratima cijeli dan. Dala sam uitelju do znanja da moram potovati careve odluke - Ne mogu vam pomoi - te da u ga pozvati na veeru kada se smiri. Rei u mu da je vrijeme da pusti svog uenika na miru. Citirat u njegovu uvenu reenicu: aj, opera i poezija se ne bi trebali proputati -

~ 159 ~

dug ivot ovisi o njegovanju vlastitog uma. Sjela sam da pregledam transkript Guang-hsuovog razgovora s Kang Yu-weijem. Po mom miljenju, Kangovo se stajalite nije puno razlikovalo od onog koje je zastupao Li Hung-chang. Nisam eljela zakljuiti da je prijemivo uho mladog cara razlog njegovog oduevljenja Kang Yu-weijem, no transkript je govorio tome u prilog: KANG YU-WEI: Kina je poput ruevne palae na kojoj su sva vrata razbijena i svi prozori polupani. Beskorisno je popravljati dovratke i prozore, krpati zidove. Palau su poharali uragani, a novi su na putu. Strukturu se moe spasiti samo ako se palaa potpuno srui i izgradi nova. GUANG-HSU: Sve kontroliraju konzervativci. KANG YU-WEI: Ali Vae Velianstvo je posveeno reformi. GUANG-HSU: Da, jesam! KANG YU-WEI: Lakrdijai na dvoru su previe nesposobni da bi sproveli planove Vaeg Velianstva - ako vas uope pristanu slijediti. GUANG-HSU: Potpuno ste u pravu! KANG YU-WEI: Car bi trebao uiti od zapadnog drutva. Prvo treba stvoriti zakonski sustav. I tako unedogled. Pitala sam se zbog ega je moj sin Kang Yu-weija smatrao originalnim misliocem. Princ Kung je davnih dana zagovarao ideju graanskog zakona. Li Hung-chang je uveo zakonski sustav ne samo na sjeveru, gdje je bio namjesnik, nego i na jugu. Ti su zakoni naili na veliki otpor, ali njihova je primjena napredovala. Sporazumi koje smo potpisali sa zapadnim silama temeljili su se na razumijevanju takvih zakona. Li Hung-chang je otputovao u zapadne zemlje s namjerom da upozna prave tigrove - sazna iz prve ruke kako funkcioniraju njihove vlade, pa mi se uinilo da je Li ve poduzeo ono to Kang Yu-wei savjetuje caru. Obrazovna reforma bila je drugi primjer. Li Hung-chang je podravao financiranje kola prema zapadnom modelu. Uz pomo Roberta Harta, zaposlili smo strane obrazovane misionare da vode nae kole u prijestolnici. Na Lijev prijedlog, poticala sam Mandurce da koluju svoje sinove i keri u inozemstvu. Li je smatrao da bi mu posao bio laki kada bi naa elita shvatila to on eli postii. Meni se inilo da je Mandurcima, ako ele zadrati vlast irenje znanja vano jednako koliko i sama mo. Li Hung-chang je mudro primijetio da e za Kinu biti nade kada njezini dravljani postanu ponosni to im se djeca odluuju za zanimanja poput inenjerskih. Potrebne su nam eljeznike pruge, rudnici i tvornice. Kina se mijenjala, ali se mijenjala sporo i teko. Mladi su silno eljeli vidjeti svijet, iako si jo uvijek nisu mogli priutiti da otputuju. Prije atentata na Lija u Japanu, prinevske su obitelji svoje sinove slale u inozemstvo. Nakon atentata neke su se obitelji predomislile, strahujui za sigurnost svoje djece. Sam Li je nastavio posjeivati strane zemlje, djelomino stoga da bi pokazao da su strahovi

~ 160 ~

neutemeljeni, no nitko ga u tome nije slijedio. Kang Yu-wei je naglasio vanost otvaranja kola na selu. No vlada je godinama namjesnicima pokrajina nudila porezne olakice i posebna sredstva kako bi im pomogla u otvaranju kola. Nai su napori nailazili na otpor praznovjernih seljaka koji su se bunili kada se trone hramove pretvaralo u uionice. Skupina gnjevnih seljaka zapalila je kolske zgrade i dom namjesnika pokrajine Jiangsu. Kang Yu-wei je kritizirao tekstove koji su se tradicionalno pouavali u kineskim kolama. Odbijao je priznati da se u pokrajinama kojima je upravljao Li Hung-chang moderno obrazovanje ve provodilo u kolama. Nadareni kineski studenti obrazovali su se za prevoditelje i novinare. Novine koje je kontrolirao Li, meu ostalima Kantonski list i angajski dnevnik, pisale su o kineskoj politici i predstavljale inozemne ideje. itala sam Kangov razgovor s carem ne bih li naila na neto neoekivano i vrijedno. Kang Yu-wei, shvatila sam, nije predlagao reformu, ve revoluciju. Traio je od cara da osnuje sredinji Biro za institucije, koji bi vodio Kang. On e se baviti reformama u svim podrujima Kine. Primijetivi carevo oklijevanje, Kang ga je pokuao uvjeriti da odlunost sve pobjeuje. Guang-hsu je osjeao nelagodu i polet u isti mah. Moj sin je u Kang Yu-weiju osjetio apsolutnu snagu kakvu je oduvijek elio posjedovati. Snagu koju nita ne moe zaustaviti, koja ne priznaje granice. Snagu koja moe od slabog ovjeka uiniti snanog. Postajalo mi je jasno zato je Guang-hsu Kang Yu-weija smatrao istomiljenikom. Nisam osobno poznavala Kanga, ali odgojila sam Guang-hsua. Moja je odgovornost bila da mu usadim ambicije. Bila sam svjesna da moje dijete mui nesigurnost koja ga, poput neizljeive bolesti, nije naputala. Kao djeak, Guang-hsu se poeo baviti urarstvom. Ubrzo je njegova soba bila puna satova. Zupanici, opruge, zapinjai i klatna bili su razbacani po njegovoj sobi i eunusi su se alili da je ne mogu poistiti. No, rastavljanje satova i ponovno sastavljanje poboljalo je njegovu koncentraciju i vjetine rjeavanja problema. Kada je radio neto u emu je bio uspjean raslo mu je samopouzdanje. Ipak, njegove su se sumnje uvijek vraale. Kang Yu-weijeva kritika osmodjelnog eseja bila je neoriginalna, ali opravdana. Esej je bio formalna kompozicija u osam dijelova, koja se traila od svakog kandidata na ispitu za dravnu slubu. Visoki rezultat bio je obavezan za sve koji su se natjecali za mjesto u vlasti. Tih nekoliko briljantnih umova koji su dobro napisali esej teno su poznavali zakuasta djela stare kineske knjievnosti no obino su bili preveliki knjiki moljci da bi uspjeno funkcionirali u svakodnevnom ivotu. Pa ipak, visoki rezultati donosili su im namjesnitva. Li Hung-chang je odavno bio zakljuio da su manjkavosti u naem obrazovnom sustavu uzrok naeg zaostajanja za svijetom. Dvor je carskom ispitu ve dodao predmete poput matematike, biologije, zapadnjake medicine i geografije. Konzervativci su

~ 161 ~

smatrali da je ve samo uenje neprijateljske kulture izdajniki in i uvreda naim precima. Ipak, veina zemlje bila je za obrazovne reforme. Odrala sam govor pred brojnom publikom u znak podrke Guang-hsuovom dekretu o ukidanju osmodjelnog eseja. Moj sin Tung Chih nije bio dovoljno uspjean vladar, poela sam, i to me navelo da posumnjam u njegovo obrazovanje. Proveo je petnaest godina s najobrazovanijim ljudima Kine, a nije imao nikakvu ideju o tome tko su nai neprijatelji, to su kadri uiniti, ili kako da s njima postupa. Veliki uitelji su vrhovni suci na dravnim ispitima, a sve to znaju je recitirati drevne pjesme. Vrijeme je da izgube posao. Kad je Guang-hsuov dekret stupio na snagu, tisue studenata se pobunilo. Nije pravedno da nas ispitujete ono to nas nisu uili, pisalo je u njihovoj peticiji. Shvaala sam njihovo nezadovoljstvo, naroito bivih uenika koji su ivot posvetili tome da savladaju osmodjelni esej. Jo je tee bilo obiteljima ija je jedina nada bila da e im sinovi s vremenom proi ispit i tako osigurati mjesto u vlasti. Dok je Guang-hsu nastavljao sa svojom reformom, nekoliko se studenata objesilo ispred Konfucijevog hrama, nedaleko Zabranjenog grada. Cara su optuili da je izazvao oaj koji je doveo do tragedije. Utjeila sam obitelji poasnim titulama i taelima. U meuvremenu, car je nastavio poticati mlai narataj da prigrli netradicionalne predmete. Nismo oekivali da e se, nakon to vlast napokon svima omogui besplatno kolovanje, kole zatvarati zbog manjka uenika. Reformator Kang Yu-wei poslao je dvoru ezdeset tri transkripta u tri mjeseca. Iako ih je bilo previe, pregledala sam sve koje mi je car proslijedio. Vai su ministri veinom tvrdokorni konzervativci, pisalo je u jednom. Ako se Vae Velianstvo namjerava osloniti na njih u provoenju reforme, bit e to kao da lovi ribu penjui se na stablo. Kang je predloio da nie rangirani dunosnici (poput njega) budu promaknuti i da se osnuje Ministarstvo za reforme te da se pritom zaobiu stara angrizala. Nisam dopustila svom unutarnjem alarmu da se oglasi sve dok nisam proitala sljedee: KANG YU-WEI: Brzina je ono na to se Vae Velianstvo treba usredotoiti. Zapadnim je silama bilo potrebno tristo godina da uspiju s modernizacijom, a Japanu trideset. Kina je vea nacija i sposobna je stvoriti vie radne snage. Predviam da emo za tri godine postati velesila. GUANG-HSU: Ne vjerujem da e to biti tako lako izvesti. KANG YU-WEI: Naravno da e biti, uz moje strategije i odlunost Vaeg Velianstva. Razmiljala sam o tome kako je Li Hung-chang nazvao Kanga Yu-weija fanatikom i

~ 162 ~

sjetila se prie koju mi je ispriao Yung Lu. Ticala se kratkog susreta koji je imao s Kangom ispred audijencijske dvorane, gdje su obojica ekali da ih dvor primi. Kad je Yung Lu pitao Kanga to namjerava uiniti s konzervativcima, Kang je odgovorio: Potrebno je samo odrubiti glave nekolicini visokih dunosnika - u koje se ubrajao i sam Yung Lu. Premda je bilo lako sumnjati u Kanga, pokuala sam ostati neutralna. Podsjetila sam samu sebe da su me moda zaslijepila vlastita ogranienja. Kina je zaslueno imala reputaciju zemlje koja je uvjerena u svoju moralnu nadmo i kruta - koja se protivi promjeni svake vrste. Znala sam da se moramo promijeniti, ali nisam bila sigurna kako. Nastojala sam drati jezik za zubima. Prijestolje se nalo u sredini kada se dvor podijelio u dvije frakcije: reformatori protiv konzervativaca. Kang Yu-weijevi prijatelji su tvrdili da predstavljaju cara i da imaju podrku javnosti, dok su mandurski eljezni eiri - pod vodstvom princa Ts'enga, njegovog sina princa Ts'enga mlaeg i carevog brata, princa Ch'una mlaeg nazvali svoje suparnike lanim strunjacima za reforme i zapadnu politiku. Konzervativci su Kang Yu-weija prozvali bijesni lisac i brbljavac. Svojim su napadima eljezni eiri postigli upravo suprotno od onog to su eljeli. Dotada relativno nepoznat propali uenjak iz Kantona preko noi je dosegao nacionalnu slavu vodeeg carskog savjetnika za reformu. Dvorska umjerena struja nala se u kripcu. Reforme koje su pokrenuli Yung Lu i Li Hung-chang zasjenili su Kangovi radikalniji planovi, a sada su i oni sami bili prisljeni da biraju stranu. Da stvari budu gore, Kang Yu-wei hvalio se stranim novinarima da je blizak s carem. Petog rujna 1898. godine, Guang-hsu je izdao novi dekret u kojem je izjavio da je zavrio s obrezivanjem grana - bio je to rjenik Kang Yu-weija - te da je spreman iupati trulo korijenje. Nekoliko dana kasnije car je razrijeio dunosti carske savjetnike, kao i namjesnike pokrajina Kanton, Junan i Hupeh. Vrata moje palae opsjedali su namjesnici i njihove obitelji koji su doli u Peking traiti moju podrku. Molili su me da obuzdam cara. Ured mi je bio zatrpan memorandumima koje su slali Guang-hsu i njegovi protivnici. Trudila sam se saznati sve o novim prijateljima svoga sina. Njihov me patriotizam dirnuo, ali me zabrinjavala njihova politika naivnost. inilo se da su radikalni stavovi Kang Yu-weija potpuno promijenili nain razmiljanja mojeg sina. Guang-hsu je sada vjerovao da moe preko noi provesti reformu bude li dovoljno uporan. Kada je lie poprimilo jesenje tonove, postalo mi je teko suzdravati se - dola sam u iskuenje da se napokon umijeam. Usred tog metea, Li Hung-chang se vratio s putovanja po Europi. Traio je privatnu audijenciju i ja sam ga sa zadovoljstvom primila. Donijevi mi teleskop iz

~ 163 ~

Njemake i kola iz panjolske, opisao je putovanje kao iskustvo koje mu je otvorilo oi. ak je i izgledao drukije: brada mu nije bila podiana. Kada me pokuao nagovoriti da i sama otputujem, mogla sam mu se samo pojadati da je dvor ve odbio tu ideju; Guanghsu se bojao da bi i na mene mogli pucati. Dvor je smatrao da e me oteti i da e otkupnina biti kineska neovisnost. Pretpostavila sam da je Li Hung-chang pustio da mu brada gue naraste kako bi sakrio oiljke. Pitala sam ga ima li jo uvijek bolove u vilici no on me uvjerio da ga vie ne boli. Zamolila sam ga da mi pokae kako se rukuje teleskopom. Pokazao mi je okular, kako se fokusira i rekao da nou mogu vidjeti daleke planete i zvijezde. Car bi uivao u ovome, bila sam zadivljena. Pokuao sam jedan uruiti Njegovom Velianstvu, rekao je Li, ali me nisu pustili da uem. Zato? pitala sam. Njegovo Velianstvo me razrijeilo dunosti 7. rujna. Li Hung-chang hladno je iznosio injenice. Bez posla sam i titule. Razrijeio dunosti? Jedva sam mogla povjerovati u to to ujem. Da. Ali... sin me nije obavijestio. Uskoro hoe, siguran sam. to...to ete sad? Nisam znala to drugo da kaem. Osjeala sam se grozno. S vaim doputenjem, napustio bih Peking. elim se preseliti u Kanton. Jeste li zato doli, Li Hung-chang?, pitala sam. Da mi to kaete? Da, doao sam se pozdraviti s vama, Vae Velianstvo. Moj bliski suradnik Huan spreman je da vam u svemu bude pri ruci. Ipak, bilo bi najbolje da ga ne mijeate u politiku na dvoru. Pitala sam Li Hung-changa tko e ga zamijeniti na diplomatskoj funkciji. Li je odgovorio: Koliko sam shvatio, dvor je odabrao princa I-kunga. Osjetila sam se naputeno. Li je kimnuo i nasmijeio se. Djelovao je umorno i pomireno sa sudbinom. Sjedili smo zurei u egzotini kola pred nama. Otpratila sam prijatelja pogledom niz dugi hodnik i ostatak posljepodneva prosjedila u svojoj sobi. Prije samog sumraka ula sam buku na ulaznim vratima. Li Lien-ying je uao s porukom Yung Lua, koji se pridruio gomili pred mojom palaom koja je zahtijevala da obuzdam cara. Kang Yu-wei je nagovorio Njegovo Velianstvo da izda naloge za smaknue dunosnika koji ne ele napustiti svoj poloaj, pisalo je u poruci Yung Lua. Nareeno mi je da uhapsim Li Hung-changa, kojeg reformatori smatraju najveom zaprekom.

~ 164 ~

Siguran sam da e uskoro stii naredba za moje smaknue. Trebam li otvoriti vrata? Sve se naizgled raspadalo. Kako e dinastija preivjeti bez Li Hung-changa i Yung Lua? Ministri i dunosnici koje su upravo otpustili klee pred vratima palae, rekao je Li Lien-ying potresenim glasom. Izala sam, prela preko dvorita i pogledala kroz vrata. Bacajui duge sjene pod posljednjim zrakama sunca, gomila je bila na koljenima. Otvori ih, rekla sam Li Lien-yingu. Dva eunuha otvorili su vrata. Gomila je zautjela kad sam se pojavila na terasi. Od mene se oekivalo da neto kaem i morala sam se ugristi za jezik da progutam rijei. Sjetila sam se svog obeanja Guang-hsuu. Moj sin samo vri svoju carsku dunost, rekla sam samoj sebi. Zasluio je potpunu samostalnost. Gomila je ostala kleati. Zaboljelo me kada sam vidjela da ljudi polau toliko nade u mene. Okrenula sam se i rekla Li Lien-yingu da zatvori vrata. Gomila se uskomeala, diui se na noge uz sve glasniji amor. Kasnije sam doznala da je Yung Lu imao druge razloge da se pridrui otputenim dunosnicima. Dok je radio na izgradnji mornarice, drao je na oku strane vlade kako bi se uvjerio da nisu povezane sa subverzivnim elementima u Kini. Meutim, obavjetajna je sluba doznala da britanski i ameriki misionari i engleski pustolovi s vojnom prolou potajice agitiraju za ustavnu monarhiju. Iako je Yung Lu istinski namjeravao izbjei suzbijanje reforme, koja je ve zadobila iroku podrku, osobito ga je alarmirala visoka razina subverzivnih djelatnosti koja se odvijala u japanskom poslanstvu. Agenti na koje se sumnjalo bili su pripadnici skupine Genyosha, ekstremnih nacionalista odgovornih za smaknue kraljice Min u Koreji. Princ Ts'eng, njegov sin i princ Ch'un mlai bili su uvjereni da se strane sile slue Kang Yu-weijem kako bi izreirale vojni udar. Yung Lu mi je poruio: Careva vjera u Kang Yu-weija ini moj posao nemoguim. Nemam drugog izbora nego da dam podrku caru, odgovorila sam Yung Luu. Na vama je da sprijeite ustanak. J ednog ranog jutra Yung Lu se nenajavljeno pojavio u mojoj palai. Ito Hirobumi je na putu za Peking. Ito je bio tvorac i reforme Meiji u Japanu i premijer u vrijeme nedavnog rata izmeu Kine i Japana. Odigrao je vodeu ulogu u ubojstvu kraljice Min.

~ 165 ~

Zar...zar se Ito ne boji? pitala sam. Guang-hsu bi mogao narediti da mu odrube glavu zbog onoga to je Japan uinio Kini. Yung Lu je na trenutak zastao i odgovorio: Vae Velianstvo, Ito dolazi kao carev gost. Moj sin ga je pozvao? Ito tvrdi da se povukao iz politike i da je sada obian graanin. Zna li Li Hung-chang za to? Da. tovie, on me poslao. Iako Li smatra da savjetovanje prijestolja vie nije njegov posao, nije elio da vijesti saznate od eljeznih eira. Neprijatelji ga optuuju da je sebian, ali na prijatelj utjelovljuje ono najplemenitije i najmudrije u kineskom karakteru. Yung Lu se sloio. Li ne eli eljeznim eirima pruiti priliku da ugroze careve planove za reformu.

~ 166 ~

31
Moj sin je tvrdio da su Itov posjet potaknuli Kang Yu-wei i njegov sljedbenik, dvadesettrogodinji uenjak i pustolov Tan Shih-tung. Sjetila sam se da je Tan napisao izvanredan analitiki esej o Japanu, a poznavala sam mu i oca, namjesnika pokrajine Hupeh. Poput svog uitelja Kanga Yu-weija, Tan je pao na ispitu za dravnu slubu. Govorilo se da je mjesto carskog slubenika koje mu je otac jednom ponudio nazvao prosjakim kruhom. Tan je, zajedno s Kangom Yu-weijem, postao poznat kada je tiskao letke u kojima je osudio sustav carskih ispita. Bio je drugi u hijerarhiji u carevom novom vijeu. Po mom miljenju, Tanovo uvjerenje da e Ito spasiti Kinu bilo je naivno i opasno. Nisam sumnjala da je Ito sposoban izmani-pulirati cara, no bilo je besmisleno da ga pokuam odgovoriti da odustane od sastanka. Bilo bi nerazumno da se sami pozovete, savjetovao je Yung Lu dok smo raspravljali o Guang-hsuovom sastanku s Japancem. Oni bi samo uutjeli i potraili drugu priliku da se nau nasamo. U narednih nekoliko dana Yung Lu i ja smo traili savjet Li Hung-changa. Japanska obavjetajna sluba ve je urasla u tkivo naeg drutva, kao to je bio sluaj u Koreji, upozorio me Li u pismu. Itov potez e omoguiti daljnji prodor Japanaca. Molila sam Li Hung-changa da doputuje na sjever i pomogne. Morate osobno primiti Ita, tako da zna da moj sin nije sam. Li nije odgovorio na moju molbu, pa sam ga slubeno pozvala. Osjeala sam da mi je potrebno njegovo prisustvo. Nije se moglo predvidjeti to e se dogoditi, posebno zato to mi sin nije rekao ni rije o svojim planovima. Kada bi Yung Lu otiao na kraju dana, obuzelo bi me nezadovoljstvo. Li Hungchang se i dalje nije javljao, a mene je umarao sam spomen imena Ito. Shvaala sam sinovu zanesenost Itom. No kada bi se sastali, Ito bi ubrzo shvatio sve nedostatke kineskog cara. Bojala sam se da e moj sin brzopleto zamijeniti kineska feudalna sredita moi simpatizerima Japana. U stvari, to je ve bio poeo raditi. Imenovanje projapanskog uenjaka Tana kao posrednika izmeu Ita i Guang-hsua bio je tek poetak. Car je zamiljao Kinu kao posrednika moi meu modernim industrijskim nacijama - no, Japan e biti taj koji e povlaiti konce. A moj sin nee iz toga nita nauiti. 11. rujna 1898. Yung Lu je srdano doekao Ita Hirobumija u Kini. Bivi je premijer primljen u Tientsinu. Nekoliko dana kasnije, po njegovu dolasku vlakom u Peking, Lu Hung-chang se susreo s njim. Yung Lu je gosta opisao s malo rijei. Kao da je htio to prije zaboraviti to iskustvo.

~ 167 ~

Primio sam pet poruka s dvora u kojima od mene trae da dovedem Ita u Zabranjeni grad, rekao je Yung Lu. Iako mi je rekao da se nije osjeao ugodno za vrijeme primanja, nastojao je iskazati gostoljubivost. Ito je zacijelo osjetio da naa dobrodolica nije od srca, komentirao je Yung Lu. Ne znam kako je uspio ostati staloen i zahvaliti se. Od Li Hung-changa sam saznala vie pojedinosti. Ito se dri poput samuraja, rekao je Li. Njegovo je miljenje bilo da je Ito genij. Li mu je zavidio na njegovoj slubi japanskom caru i uspjehu u dravnim reformama. Li nikad nije zaboravio ponienje koje je pretrpio s Itom za pregovarakim stolom. Ito je bio bestidan, beskompromisan i nemilosrdan. Bio je junak svoje zemlje. Sjetila sam se besanih noi nakon to je Li s Japancima potpisao Sporazum iz Shimonosekija. Brojala sam svaki tael ratne odtete koji smo platili, svaki hektar zemlje s kojim smo se bili prisiljeni oprostiti. Telegrami Li Hung-changa dolazili su poput sijeanjskih snjenih oluja. Moj je eunuh pohabao cipele prenosei moje i Lijeve poruke. Imala sam osjeaj da priam s Velikim kineskim zidom kad sam pokuala natjerati Guang-hsua da cijeni Lijeve pregovarake napore. Trebao bi barem priznati da je Li Hung-chang preuzeo odgovornost koja je pripadala nama. Li Hung-chang ne zasluuje nita osim naeg prijezira, odgovorio je Guang-hsu. Na nagovor Kang Yu-weija, moj se sin nije obazirao na telegrame koje mu je Li poslao u vezi s Itovim posjetom. Uzrujala sam se i rekla sinu: Ne umara se jer je Li taj koji nosi sav teret. Pa, ne trebam ga. Davno sam ga otpustio. Vi ste ta koja ga je ponovno pozvala. Pozvala sam ga jer Rusija i Japan nee pregovarati o miru ni s kim drugim! Majko, nije li vam to sumnjivo? Sto? Lijeve inozemne veze? Kada sam saznala da je moj sin ponovno otpustio Li Hung-changa, danima sam odbijala razgovarati s njim. Guang-hsu mi je slao svoje eunuhe s juhom od lopoevih sjemenki, ali se nije ispriao. Spominjala sam Lijeve telegrame dok se Guang-hsuu nije smuilo od njegovog imena. Moj je sin uporno tvrdio da bi Kina bolje prola bez njega. Umjesto da shvati koliko mu je Li Hung-chang odan, moj je sin vjerovao da je svaki lo razvoj dogaaja rezultat Lijevih manipulacija. Postajalo mi je jasno da Guang-hsu ivi u svijetu mate. Poput njegovog mentora, uitelja Wenga, kojeg je upravo bio otpustio, mrzio je i oboavao Japan. Kasnije u okriviti sebe jer sam vjerovala da je moj sin sposoban donositi ispravne odluke. Guang-hsu me prezirao to sam nastavila traiti pomo Li Hung-changa, a ja sam prezirala sebe jer nisam bila sposobna nevoljama stati na kraj.

~ 168 ~

Kao odgovor na carevu objavu da Ito nije prijetnja Kini, Li je napisao u memorandumu: U oima svijeta, Ito ostavlja dojam da simpatizira kinesku kulturu. On je moda umjerenjak, moda se protivio japanskim politikim voama poput militarista Yagamate Aritoma i ostalih zloinakih pripadnika Genyoshe, ali ipak je vodio Kineskojapanski rat. Kina je pala u duboki ponor zbog neumjerenosti i neznanja, a Japan je pokazao da ju je spreman gaati tekim kamenjem. Voljela bih da sam mogla rei svome sinu koliko sam mrzila Ita. Htjela sam viknuti:, Popriaj s japanskim carem kao mukarac s mukarcem, umjesto da krivi Li Hungchanga! Imala sam svoje razloge to nisam odgovarala na strane i domae napade na mene. Uinila sam to zato da budem sigurna da mog sina nee drati odgovornim za mogui neuspjeh. U tom smislu sam izdala Li Hung-changa - namjerno se nisam obazi-rala na njegova upozorenja i od Lija sam uinila rtveno janje. S moje strane, prvenstveno sam izdala samu sebe. Pitala sam se je li Li poalio zbog svoje odanosti. Li Hung-changov oprost bio je dar koji nisam zasluila, ali koji sam nasreu ipak dobila od njega. Nisam mogla sinu pokazati ljubav ni na koji drugi nain. Guang-hsu mi je htio dokazati da on i Ito mogu biti prijatelji. Nisam znala da su dogovorili privatni sastanak prije onog slubenog, 20. rujna, na koji sam bila pozvana. Bilo mi je nemogue usmjeriti panju na bilo to drugo. Majko, Ito mi samo eli pomoi!, alarmantno su mi odzvanjale sinove rijei u uima. Govorila sam da mu iskazuje preveliko povjerenje, no moj je sin ve bio odluio. Nisam htjela spominjati izvjee Yung Luovih pijuna, ali smatrala sam da si utnju ne mogu priutiti. Japanske spletke pokrenuo je Yamagata, rekla sam Guang-hsuu. Yamagata je vodei promicatelj japanske ekspanzije i elnik Genvoshe. Nemate dokaza da Ito pripada Genvoshi. Moj sin je izgubio strpljenje. Yung Lu je izmislio taj podatak kako bi sprijeio moj sastanak s Itom! Ali, ne bismo li trebali vie vjerovati Yung Luu i Li Hung-changu nego Itu? pitala sam. Mogu samo rei da je Yung Lu postao prepreka reformi. Trebao sam ga razrijeiti dunosti. Osjetila sam potrebu da sjednem, jer me obuzela slabost od svega to sam ula. Otpustit u Yung Lua, majko, rekao je Guang-hsu hladno. Zavritala sam: Zaboga, Yung Lu je posljednji mandurski general koji je spreman umrijeti za tebe! Moj sin je izjurio van.

~ 169 ~

Dva dana kasnije poslala sam Guang-hsuu svoju ispriku i upravo pristigli telegram Li Hung-changa. On je glasio: pijunska mrea koju su uspostavili agenti Genvoshe tajno djeluje pod krinkom farmaceutske tvrtke pod imenom 'Dvorane ushita i uitka.' Kako bi ostali u tajnosti, pijuni putuju zemljom kao trgovci. Postoje dokazi da se iza Genyoshinih ubojstava, otmica i iznuda kriju japanska vojska, mornarica, diplomati i predstavnici japanskih trgovakih kua zaibatsu.

~ 170 ~

32
Carevi tajni sastanci s Itom izazvali su antagonizam dvorskih konzervativaca. S princom Ts'engom na elu, eljezni eiri su od mene zatraili da preuzmem prijestolje od Guang-hsua. Istovremeno, Ts'eng je pripremao svoje muslimanske trupe na sjeverozapadu da krenu prema Pekingu. Zatekla sam se u sredini, ne znajui kome da se priklonim i kako da se izvuem. Kada me upravitelj carskog groblja zamolio da budem prisutna u inspekciji, iskoristila sam to kao izgovor da pobjegnem iz Zabranjenog grada. Li Lien-ying je naruio od tesara pominu sjedalicu za moju koiju tako da se mogu udobno zavaliti dok se vozim. Truckala sam se i povremeno drijemala tijekom trodnevnog putovanja dugog 125 kilometara od Pekinga do pokrajine Hupeh. Kada sam dola na groblje bila je zora. Nebo se naoblailo i fina maglica spustila se na plavetnilo rijeke. Prizori bijelih mostova, zlatnih krovova, crvenih zidova i empresa oduzimali su dah. Sveenik me pozdravio na ulazu u groblje. Taj mi se postariji nagluhi ovjek ispriao zbog prljavtine i blata i rekao da se Nuharooina grobnica popravlja. Divlje su ivotinje raskopale zemlju i otetile odvodni sustav, objasnio je sveenik. Nekoliko grobnica, ukljuujui i onu carice Nuharoo, poplavljeno je u proloj oluji. Pomislila sam kako bi Nuharoo mrzila poplavu i pitala: Kada e popravci biti dovreni? Posramljen sam to vam ne mogu rei toan datum, odgovorio je. Radovi se odvijaju sporadino. Katkad moramo tjednima besposleno ekati nova sredstva. Odveo me do moje grobnice, koja je naoko bila u dobrom stanju. I ona je bila poplavljena, ali njezin sam popravak stavio na prvo mjesto. Sveenik nije bio skruen u prisvajanju zasluga. Moja je grobnica stajala do Nuharooine poput sestre blizanke. Kada se Tung Chih uspeo na prijestolje 1862. godine, naredio je da se zapone s gradnjom naih grobnica. Bilo je potrebno trinaest godina da se dovri vanjska grobnica i jo pet za unutranju. Budui da sam navrila ezdeset tri godine, smrt mi nije bila strana. Nastavila sam odlaziti na rtvene ceremonije kad god sam mogla. tovala sam bogove svih religija, ne samo Budu. I vjerovala sam da treba posveivati panju unutarnjoj snazi. Nisu svi te sree da postignu Veliku prazninu, no ja sam shvatila da je smisao u tome da se pokua. Nastojala sam uravnoteiti jin i jang, ma koliko se to inilo tekim. Dok je nacija pljeskala Guang-hsuovom otputanju toboe nepotenih dunosnika, malo je carevih dekreta stupilo na snagu, to je znailo da nije dolo ni do kakvog znaajnog napretka u reformi. Guang-hsu je oekivao da e reforme uroditi plodom do kraja godine, no jedino to se raalo bio je rat s Japanom.

~ 171 ~

Mlade ene u Japanu nude svoje djevianstvo vojnicima koji su spremni dobrovoljno sluiti u Kini, pisalo je u jednim pekinkim novinama. Guang-hsu se zatvorio sa svojim suradnicima reformatorima u Dvorani duhovne hrane i radio s njima sve dok divlje guske ne bi preletjele preko jutarnjeg neba, kako su govorili eunusi. Zemlja je bila na rubu kaosa. Smijenjeni ministri i dunosnici nastavili su kleati pred mojim ulaznim vratima, dok su eljezni eiri uvjebavali svoje muslimanske trupe. Pogledala sam se u ogledalo i na pamet mi je pala izreka: Brod tone kad se ena popne na njega. Nikad prije u to nisam vjerovala. Naprotiv, htjela sam to opovrgnuti vlastitim primjerom. No misao se vraala: Hsien Fengov brod je potonuo! Tung Chihov brod je potonuo! A sada tone i Guang-hsuov - sve zato jer si se ti ukrcala! Moja pria o nedavnom posjetu carskoj grobnici nije pretjerano zanimala Guanghsua. Dolo je vrijeme da se pone s radovima na njegovoj grobnici, ali mi je bilo reeno da nema sredstava. Preklinjala sam sina da nae naina i financira taj projekt, a on mi je na to rekao: Nisu svi mandurski carevi pokopani na carskom groblju. Stjecajem okolnosti, ne njihovim izborom. Rekla sam Guang-hsuu da me boli pomisao da nee biti pokopan u obiteljskoj grobnici. Prikupim li kakav novac, on e otii u reforme, rekao je Guang-hsu. Kroz proziran zastor promatrala sam Ita Hirobumija. Sjedila sam na onoj strani Velike vijenice gdje sam mogla vidjeti gosta a da on mene ne vidi. Ito je sjedio nasuprot mojem sinu odjeven u jednostavno japansko plavo odijelo, koje je bilo u skladu s Li Hung-changovim opisom njegovog poloaja kao obinog graanina u njegovo slobodno vrijeme. Ruke su mu mirovale na koljenima. Drao se uspravno, malo pognute glave. Moj sin, premda odjeven u svoj zlatni zmajev ogrta cara, sjedio je poput uenika, naginjui se prema naprijed da bolje uje. Ansambl gudaa i gongova svirao je staru glazbu u pozadini. Gongovi su trebali prizvati davna vremena mira, no u mojim su uima zvuali kao eksplozije - japanska topovska tanad koja unitava nau flotu. Trsila sam se da odvojim skromnog ovjeka preda mnom od ubojice kraljice Min. Pokuala sam Ita gledati sinovljevim oima. Njih dvojica su razgovarali o vremenu i zdravlju. Moj ga je sin upitao hoe li mu kineska hrana odgovarati. Ito je odgovorio da na svijetu nema bolje kuhinje od kineske. Oekivala sam da e uslijediti razgovor politikog sadraja, no to se nije dogodilo. Gost je poeo pripovijedati o svojim omiljenim kineskim pjesnicima, i odrecitirao Dok je mjeseina plesala na kresti valova gdje se voda spaja s nebom... Moj se sin nasmijeio i popio gutljaj aja. U Japanu, rekao je Ito, blagim glasom, samo djeca povlatene klase ue kinesku poeziju, i samo plemstvo zna itati i pisati na mandarinskom. Glas mu je bio pun

~ 172 ~

divljenja. Guang-hsu je kimnuo glavom u znak potovanja, a zatim je pogrbljeno potonuo u svoj stolac. Kada je sat odzvonio etiri puta, pojavio se ministar unutarnjih poslova i proglasio zavretak carskog primanja. Tiho sam se povukla prije nego su ustali. Ministar dravne sigurnosti, koji je radio izravno za Yung Lua, poslao mi je memorandum. Zatraio je doputenje da pismeno upozori Kang Yu-weija da je prekrio zakon. Nai su pijuni otkrili da je reformator posjetio japansku ambasadu, gdje se navodno sastao s Itom. Sin e se uvrijediti, bila je misao koja mi je pala na pamet. Guang-hsu bi upozorenje poput Yung Luovog obino shvatio kao osobni napad. Poslala sam po Yung Lua i pitala ga je li svjestan povezanosti Odbora za dravnu sigurnost i Ts'engovih eljeznih eira, iji je cilj bio svrgnuti moga sina. Yung Lu je rekao da zna za tu spregu. Sloio se sa mnom da bismo, pokuavajui ubiti muhu, na kraju mogli slomiti vazu. Pitala sam to nam je initi. To vi morate odluiti, Vae Velianstvo. Pobunila sam se i rekla da je moj prioritet izbjei ugroavanje carevog plana reforme. Moj sin je taj koji Kangu treba poslati upozorenje. Na to ga ne mogu nagovoriti dok ne donesete vrste dokaze da Kang svojim djelovanjem ugroava dravnu sigurnost. Nemogue je doi do svih injenica u ovoj fazi, rekao je Yung Lu. U tom sluaju vaem ministru ne mogu dati doputenje. Yung Lu je tiho rekao da e, ako ne smije obavljati svoj posao, dati ostavku. Ne biste me napustili, bio je moj odgovor. Sjedili smo i dugo gledali jedno u drugo. Pustili ste Li Hung-changa da ode, rekao je. Vi niste Li Hung-chang. Ne mogu suraivati s vaim sinom. Ne potuje me i misli da me ne treba! Ja vas trebam! Potekle su mi suze. Yung Lu je uzdahnuo, odmahujui glavom. Sin mi je dao do znanja da reformator Kang Yu-wei tvrdi da je blizak s veleposlanicima irom svijeta. A to s Li Hung-changom?, pitala sam svog sina. Li je upoznao prave tigrove i godinama je pregovarao s njima. Naravno, Li je pregovarao, ali za sebe, ne za Kinu. Li Hung-chang stoji iza svake znaajnije reforme. Trudila sam se ostati mirna. No on ne eli pokrenuti kompletnu politiku reformu! Moj sin vie nije mogao obuzdati uzrujan ton.

~ 173 ~

Guang-hsu, traenje takve radikalne promjene moglo bi dovesti do tvog svrgavanja... Car se nasmijao. Kako stvari stoje, ja sam car bez carstva! Nemam to izgubiti. Odgovori mi na ovo: zna li zato je Japan sprijeio saveznike da zapale Zabranjeni grad 1861. godine? Guang-hsu je odmahnuo glavom. Jer japanski car jednog dana planira ivjeti ovdje. Jo jedna pouna pria Li Hung-changa i Yung Lua! Imam dokaze, sine. Majko, to god ja rekao tebe neu uvjeriti da Ito nije udovite. Sve to traim je tvoje strpljenje. Molim te da sudi o meni na temelju rezultata. Moji se planovi tek trebaju ostvariti. Guang-hsuov je glas odjekivao samopouzdanjem. Sjetila sam se dana kada se bojao grmljavine, kada je drhtao u mojim ruka-ma. Sto sam vise mogla ili trebala traiti od njega?

~ 174 ~

33
Reformator je noi provodio u Zabranjenom gradu i raspravljao s carem o sprovedbi planova reforme -prenosio je strani tisak Kang Yu-weijeve lai iz dana u dan. Svi koji su poznavali carski zakon znali su da obian ovjek ne smije prespavati u Zabranjenom gradu. Tek kad sam proitala da e problem reforme u Kini biti rijeen kada se carica udovica trajno ukloni s vlasti, shvatila sam to Kang Yu-wei kani uiniti. Nisam htjela da svijet misli da se bojim Kanga, ili da on uspijeva manipulirati mojim sinom. Njegove e lai biti otkrivene im se moj sin dokae i ja se potpuno povuem. itav e svijet vlastitim oima vidjeti koje su bile moje namjere. Odluila sam se potedjeti svakodnevne gnjavae s eljanjem pa sam poela nositi perike. Zahvaljujui Li Lien-yingu, koji je proao obuku za frizera, mogla sam ujutro spavati dodatnih pola sata. Njegove su perike bile raskone, s prekrasnim ukrasima, i udobne za noenje. U lipnju sam se odluila ponovno preseliti u Ljetnu palau. Premda je Guang-hsuu i meni bilo ugodno u Ying-t'aiju, naem oblinjem otonom paviljonu, shvatila sam da treba izai iz mojeg okrilja. Nikad nije izrazio tu elju, ali se vidjelo da mu nije po volji to moji eunusi mogu vidjeti svakoga tko je ulazio i izlazio iz njegovih odaja. Guang-hsu nije htio razotkriti svoje prijatelje eljeznim eirima, jer su im oni eljeli zlo. Sloila sam se da car ima razloga za brigu: moji bi eunusi svakoga izdali za novac. Konzervativci na dvoru su bili nesretni zbog moje selidbe, jer su oekivali da u pijunirati cara za njih. Mislila sam da moj sin zna kakve su mi namjere i vjeruje mi unato naim stalnim razmiricama. Putajui Guang-hsua da se sam snalazi ukazala sam mu potpuno povjerenje, a tako sam mu najvie mogla pomoi. Naveer, kad bih zavrila s kupanjem, Li Lien-ying bi zapalio svijee s mirisom jasmina. itala bih nova Guang-hsuova izvjea, a moj bi eunuh sjedio na dnu mog kreveta sa svojom bambusovom koarom u kojoj je drao alat. Ondje bi radio na mojim novim vlasuljama. Kada bi mi se oi umorile od itanja, gledala bih ga kako na vlasulju priiva dragulje, komadie izrezbarenog ada i stakla. Za razliku od An-te-haija, koji se izrazio tako to je izazivao sudbinu, Li Lien-ying je svoj izraz pronaao u izradi vlasulja. Prvih nekoliko godina nakon An-te-haijevog ubojstva bila sam usamljena i depresivna, ak sam sumnjala da je Li Lien-ying imao ulogu u njegovoj smrti. Bio si ljubomoran na An-te-haija, jednom sam ga optuila. Jesi li ga potajno prokleo kako bi ga zamijenio? Rekla sam Li Lien-yingu da nikad nee dobiti to eli saznam li da je bio upleten u An-tehaijevo ubojstvo. Moj je eunuh putao da vlasulje govore u njegovo ime. Nikad mi nije zamjerio moje provale bijesa. Nisam imala istinsko povjerenje u njega sve dok nisam vidjela kako njegove vlasulje spaavaju moj izgled. Nakon to sam navrila ezdeset, bilo je sve tee ispuniti oekivanje da nalikujem boici Kuan-yin. Li Lien-ying je na toliko naina

~ 175 ~

ispunjavao moje potrebe da je postao ravan An-te-haiju. Kada sam ga upitala zato me trpi, on je odgovorio: Eunuhu je najvei san da nedostaje svojoj gospodarici nakon smrti. Tjei me to niste preboljeli An-te-haija. To znai da u vam i ja nedostajati ako sutra umrem. Bojim se da ja moram nastaviti ivjeti kako bih mogla pokazivati tvoje prekrasne vlasulje, zadirkivala sam ga. No toliko sam siromana da u ti samo njih moi ostaviti kad umrem. Za mene ne bi bilo vee sree, gospodarice. Glicinija je ve bila prerasla ogradu, a ja jo uvijek nisam mogla otii u mirovinu. Guang-hsuova nemo da stekne kontrolu nad dvorom inila ga je ranjivim. Stvorio je neprijatelja od svakog vieg pripadnika starog dvora, a njegovi novi savjetnici nisu imali politiki utjecaj ni podrku vojske da bi uspjeno djelovali. Niti jedna kljuna reforma nije provedena u djelo, i inilo se da itav Guang-hsuov program promjene zamire. Sve bih izgubila kada bi se Guang-hsuove reforme izjalovile. Bila bih prisiljena zamijeniti ga, i to bi me kotalo umirovljenja. Morala bih poeti ispoetka - odabrati i podizati jo jednog djeaka koji bi jednoga dana vladao Kinom. Jednako me frustriralo to to su posljedice otputanja Li Hung-changa postale vidljive. Prieljkivana industrijalizacija zemlje stajala je na mjestu. Sve je ekalo na Li Hung-changa, jedinog ovjeka koji je imao meunarodne i domae veze potrebne da se stvari pokrenu. Yung Lu je nastavio obavljati svoju dunost u vojsci, no samo zbog toga jer sam intervenirala u posljednjem trenutku i sprijeila sina da ga otpusti. Opinjen reformatorom Kangom, Guang-hsu je postajao sve radikalniji u svojim postupcima. Sve sam tee shvaala njegov nain razmiljanja. Car je i dalje uporno tvrdio da napredak koe Yung Lu i Li Hung-chang. A ponajvie zbog toga, rekao je sa suzama gnjeva u oima, to se tvoja sjena jo uvijek nadvija nad dvorom! Odustala sam od objanjavanja. Nisam mogla natjerati Guang-hsua da shvati zato moram ostati upletena. Dala sam mu doputenje da otpusti Li Hung-changa, ali sam odmah poela pripremati teren za njegov povratak. Bilo je samo pitanje vremena kada e car otkriti da ne moe funkcionirati bez Lija i da mora popraviti svoj odnos s njim, kao i s Yung Luom. Ja u ih morati spajati, tako da nijedna strana ne ugrozi svoj obraz i ugled. Jer, ma koliko ih moj sin ljutio i poniavao, njih dvojica su se uvijek vraali. Propast tisuu kilometara dugog jarka poinje kolonijom mrava. Tako je poinjala poruka Li Hung-changa u jesen 1898. godine koja me upozoravala na inozemnu urotu protiv mene. Cilj je bio uiniti od Guang-hsua marionetskog vladara. Nisam mogla rei da me to iznenadilo. Bila sam svjesna da se moj sin zanio vizijom nove Kine i idejom da e joj samostalno udahnuti novi ivot. Pa ipak, odabrala sam utjeti jer vie nisam mogla podnijeti da se svaam s njim. eljela sam mu ugoditi tako

~ 176 ~

da mislei o meni ne misli ni o emu drugom osim o mojoj ljubavi. Dok sam se ja divila lopoima koji su se njihali na njenom povjetarcu na jezeru Kun Ming, reformator Kang Yu-wei je potajno stupio u kontakt s generalom Yuan Shikaijem, Yung Luovom desnom rukom u vojsci. Nisam znala da se dozvola neogranienog pristupa Zabranjenom gradu koju je Guang-hsu dao Kangu protee do vrata moje spavae sobe. Tjedan dana nakon besramnog napada na mene u stranom tisku, primila sam formalno pismo od Guang-hsua. Ugledavi poznati peat i otvorivi omotnicu, nisam mogla vjerovati onome to sam proitala: zahtjev da se prijestolnica premjesti u angaj. Nisam mogla zadrati mirnou. Pozvala sam sina i rekla mu neka smisli jedan dobar razlog za takvu skandaloznu ideju. Feng shui u Pekingu radi protiv mene, bilo je sve to mi je mogao rei. Pokuala sam zaustaviti glasno ne koje mi se probijalo iz grudi. Guang-hsu je stajao kraj vrata kao da se priprema na bijeg. Koraala sam po sobi, a zatim sam se naglo okrenula i pogledala ga. Haljinu mu je obasjalo sunce, pa su mu raskoni ukrasi bljetali. Bio je blijed. Pogledaj me u oi, sine. Nije mogao. Zurio je u pod. U povijesti, rekla sam, samo je car propale dinastije, poput posljednjeg cara dinastije Sung, selio prijestolnicu. Ali to nije spasilo dinastiju. Oekuju me na audijenciji, rekao je Guang-hsu hladno. Vie nije htio sluati. Moram ii. to e poduzeti u vezi s vojnom inspekcijom u Tientsinu? Ve je zakazana. Slijedila sam ga do vrata. Ne idem. Zato? Saznat e to rade Yung Lu i general Yuan Shih-kai. Guang-hsu je stao. Nagnuo se pod udnim kutem i oslonio rukama na zid. Vi idete, zar ne? Nervozno me pogledao, trepui oima. Tko jo? Princ Ts'eng? Princ Ch'un mlai? Tko jo? Guang-hsu, to ti je? Bila je to tvoja ideja. Koliko ljudi ide? U emu je problem? elim znati! Samo ti i ja. Zato ba Tientsin? Zato vojna inspekcija? elite li ondje neto uiniti? Lice mu je bilo nadomak moga. To je zamka, zar ne?

~ 177 ~

Kao da ga je obuzeo strah, Guang-hsu se najednom poeo tresti. Odupro se o zid kao da ga na taj nain pokuava pobijediti. Trenutak me vratio u njegovo djetinstvo, kada je prestao disati dok je sluao sablasnu priu o zlodusima. Evo razloga zato idem, rekla sam. Prvo, voljela bih saznati jesu li strani zajmovi potroeni na nau obranu. Drugo, htjela bih odati poast naim trupama. elim da svijet, a posebno Japan, zna da je Kina na putu da stvori modernu vojsku. Guang-hsu je i dalje bio napet, ali je napokon udahnuo zrak. Trebalo mi je deset dana da dobijem od njega objanjenje to mu je bilo na pameti. Njegovi su mu savjetnici rekli da planiram iskoristiti tu priliku da ga svrgnem. Brinu se za moju sigurnost. Nasmijala sam se. Da te elim svrgnuti, bilo bi to puno lake uiniti u Zabranjenom gradu. Guang-hsu je obrisao znoj sa ela objema rukama. Nisam htio riskirati. Kao to zna, bilo je prijedloga da te se smijeni. to mislite o tim prijedlozima, majko? to ja mislim? Sjedi li ti jos uvijek na Zmajevom prijestolju? Guang-hsu je spustio pogled, ali je jasno rekao: Zabrinuo sam se da ste promijenili miljenje o meni jer sluate eljezne eire. Naravno da ih sluam. Moram ih sluati ako elim biti pravedna. Moram sve sluati, ili se pretvarati da ih sluam. Tako te titim. Hoete li prihvatiti zamisao princa Ts'enga da pruzmete prijestolje? Ovisi. Ispast cu budala doe li do toga. elim da svijet misli da sam znala to inim kada sam te izabrala za cara Kine. A preseljenje prijestolnice u angaj? Tko e biti zaduen za tvoju sigurnost u angaju? Na koncu, angaj je puno blie Japanu. Ubojstvo kraljice Min i atentat na Li Hung-changa nikako nisu sluajnost. Meni se to nee dogoditi, majko. to da ja uinim ako se dogodi? Znam samo to bi Japan zahtijevao u zamjenu za tvoj ivot. Ito bi uivao u arhitektonskom sjaju Zabranjenog grada. Kang Yu-wei me uvjerio da nema opasnosti. Premjetanje prijestolnice u angaj je loa ideja. Dao sam Kang Yu-weiju svoju rije da u uiniti sve da se ostvari reforma. Dopusti mi da se sastanem s Kang Yu-weijem. Vrijeme je.

~ 178 ~

34
Ili iz straha da Kang Yu-weija neu objektivno sasluati, ili zbog toga to je sam poeo sumnjati u reformatora, moj mu je sin naredio da se preseli u angaj i vodi lokalne novine. Kang se ogluio na taj carski dekret. Reformator e kasnije priati svijetu da je car bio prisiljen otpustiti ga te da je on unato opasnostima, ostao u Pekingu kako bi spasio cara. U svakom sluaju, nisam ustrajala na sastanku s Kang Yu-weijem jer je vaniji problem zahtijevao moju panju. Napad na strane misionare od strane seljaka u unutranjosti zemlje ubrzo je prerastao u meunarodni incident. Pretpostavila sam da eljezni eiri princa Ts'enga potajno hukaju seljake. Kako nisam osudila ni princa ni seljake, u stranim sam novinama ubrzo bila osumnjiena za ubojstvo. U meuvremenu je moj tobonji sukob sa sinom, izmiljotina koju je proirio Kang Yu-wei, naveo narod da povjeruje kako postoji Careva stranka i Cariina stranka. Poeli su me nazivati zlom manipulatoricom. Bilo je naivno od mene to sam pomislila kako se napetost izazvana incidentom moe ublaiti bez upotrebe sile. Razgovarala sam sa svojim ministrima o utjecaju praznovjerja na kineske seljake, i kako se ne smijemo aliti s njihovim vjerovanjem da je voda pomijeana s hrom koja je kapala s oksidiranih telegrafskih ica krv gnjevnih duhova. Istaknula sam da jedino uz potovanje i razumijevanje moemo poeti obrazovati seljake. Ponovno sam pozvala Li Hung-changa u Peking. eljeznika pruga za koju se osobno zalagao i koju je izgradio zaas ga je dovela na odredite. U moje ime Li je na dvoru odrao govor o tome kako utjecati na lokalne strunjake za feng shui. Jedino ih novac moe uutkati, glasio je njegov zakljuak. To je jedini nain da nastavimo graditi eljeznice i podizati telegrafske stupove diljem zemlje. Potaknula sam Lija da pie stranim predstavnicima i misionarima. elim im dati do znanja da su se ubojstva mogla izbjei da su stranci nauili komunicirati s naim narodom. Posljednjeg dana audijencije, upravitelj Povijesnog arhiva odrao je izlaganje o povijesti kranskih misionara u Kini. Korijen problema lei u tome to su misionari gradili crkve na rubovima sela, esto na posveenom tlu groblja, objasnio je upravitelj. Strancima nije bila namjera uznemiriti duhove ili lokalno stanovnitvo, ali upravo su to uinili. Seljaci nikad u ivotu nisu vidjeli crkve, nastavio je upravitelj. Prestraila ih je njihova visina. Kada su im misionari objasnili da visina omoguuje njihovim molitvama da stignu do Boga, seljaci su se uspaniili. Povjerovali su da je duga sjena crkvenog tornja nalik mau koja je prelazila preko groblja bacila kletvu zbog koje e ih ukleti duhovi njihovih predaka proganjati.

~ 179 ~

Kineski su seljaci pola stoljea zahtijevali da misionari presele svoje crkve. Seljaci su vjerovali da e ih gnjevni kineski bogovi za osvetu kazniti. Kad god bi nastupile teke poplave ili sue, seljaci su strahovali da e umrijeti od gladi ako se crkve ne uklone i misionari ne otjeraju. Princ Ts'eng je boravio na sjeveru potpirujui strah i praznovjerje seljaka. Svaki memorandum koji je poslao u Peking poruivao je isto: Ponaanje kranskih barbara uznemiruje nae bogove i duhove i uzrok je naim mnogobrojnim nevoljama... eljezni put i eljezne koije uznemiruju zemaljskog zmaja i unitavaju blagotvorne utjecaje zemlje. Znala sam da si ne mogu priutiti da princa Ts'enga pretvorim u neprijatelja. On je bio jedini preostali brat mog supruga. Bila sam svjesna i toga da nadzire sve vei broj pobunjenika i da u bilo kojem trenutku moe pokuati svrgnuti Guang-hsua. Strategija mi je bila odrati mir i red tako da Li Hung-chang i dvorska umjerena struja dobiju na vremenu i pokuaju modernizirati zemlju. Kada seljaci izgube zemlju, izgube i svoju duu, rekla sam svom sinu, pokuavajui ga natjerati da uvidi koliko je Li Hung-changu teko odravati funkcioniranje eljeznike i telegrafske mree. Da nije bilo Lijeve Sjeverne vojske, ne bismo mogli zaustaviti razaranja mjesnih pobunjenika. Svega nekoliko godina nakon izgradnje eljeznice oko postaja su nikli gradovi. Kako su gradovi cvali, seljaci su se iz pljakaa pretvorili u uvare: uinili bi sve da zatite prugu koja im je donijela bolji ivot. No gradovi koji od nje nisu imali koristi vidjeli su sebe kao rtve modernizacije. Njihovi graani su Li Hung-changa smatrali glasnogovornikom stranaca, a njegove poslovne poteze dijelom kletve koju su stranci bacili na Kinu. Formirale su se i mnoile nasilne bande i tajna drutva. Proirio se ozbiljan kriminal. Pobunjenici nisu samo unitavali pruge i vrili sabotae na vagonima, nego su i pljakali crkve i otimali misionare. Stanje je postalo toliko kritino da ga ak ni Li Hung-chang vie nije mogao drati pod kontrolom. Na natpisima s gradskih vrata prijetilo se vjeanjem riinim kranima - mjetanima koji su se obratili kako bi doli do potrebne hrane. Te noi sanjala sam svoju majku. Promatrala sam je kako se ujutro oblai u svojoj spavaoj sobi koja je bila okrenuta prema jezeru Wuhu i imala veliki prozor. Suneve zrake zapljuskivale su drvoreze i prozorske rolete s cvjetnim uzorkom. Stabalca bambusa i taheeba zelenila su se ak i zimi. Majka se protegnula kao maka, ispruivi svoje duge gole ruke iznad glave. Prola je prstima kroz svilenkastu crnu kosu. Obukla je pamunu koulju boje breskve preko glave i poravnala je. Polagano je zakopala koulju i zatim se okrenula i ugledala mene. Vidim da se moje dijete dobro naspavalo, rekla je. Ti si najljepa djevojica u Wuhuu, Orhidejo. Poloila sam glavu na njezin jastuk i zagnjurila lice u plahte da osjetim njezin miris.

~ 180 ~

Isti sam san sanjala sljedeeg jutra. Kada su mi majini prsti blago dotaknuli lice probudila sam se. Iz hodnika se ula buka. Neto je teko palo na pod. Zatim se uo prodoran vrisak eunuha. Uspravila sam se, jo uvijek omamljena. Tada mi je u glavi proletjela slika mrtve kraljice Min. Rastvorila sam zavjese. Prema meni je trao Yung Lu, u punoj uniformi i s maem u ruci. Pomislila sam da jo uvijek sanjam. Prije nego je uspio doi do mene, Li Lien-ying ga je zaskoio s lea. Svojom teinom sruio ga je skupa s baldahinom. Jednim pokretom Yung Lu je pribio Li Lien-yinga na pod kao kukca. Atentatori, gospodarice!, zavritao je Li Lien-ying. Ukoila sam se, ne znajui to se dogaa. Yung Lu je naredio svojim ljudima da pretrae cijelu palau. Sve to se kree, u ljudskom i ivotinjskom obliku! Svako stablo i grm! Ruke su mi se tresle i nisam mogla pronai svoju odjeu. Svi moji pomonici kleali su na podu. Dohvatila sam plahtu i omotala se. Ulo je nekoliko Yung Luovih vojnika i obavijestilo ga da je sve isto. Moete li me na trenutak pustiti da se obuem?, pitala sam kad sam napokon progovorila. Yung Lu je pokazao na stolicu i rekao: Molim vas, trebam privatnu audijenciju, ovdje i sada. Vukui plahtu za sobom, krenula sam prema stolici. Osjeala sam se poput velikog moljca u napukloj kukuljici. Li Lien-ying je na koljenima skupljao moju odjeu. Drei se za trbuh jednom rukom, drugom mi je pokrio gola ramena kaputom. Neka vam Yuan Shih-kai kae to se dogodilo, rekao je Yung Lu, vraajui ma u korice. Yuan Shih-kai? Mislila sam da je mladi general u Tientsinu, gdje zapovijeda Novom vojskom i priprema se za carsku inspekciju. Vae Velianstvo, va sin je Yuan Shih-kaija poslao da mu donese vau glavu.

~ 181 ~

35
Njegovo velianstvo pozvalo me 14. rujna, poeo je general Yuan Shih-kai. Stajao je uspravno, u punoj vojnoj spremi, obrijane glave i napetih vratnih miia. Govorio je jasno i smireno. Car Guang-hsu me pitao za moja dostignua u Koreji i moju primjenu zapadnjake vojne taktike. Rekao sam da sam u dvanaest godina slube u Koreji mnogo nauio, ali ne dovoljno. Njegovo je Velianstvo eljelo znati koliko su jake moje trupe u usporedbi s Yung Luovim. Odgovorio sam da imam sedam tisua ljudi, a Yung Lu vie od sto tisua. Bacila sam pogled na Yung Lua, koji je imao smrknuto lice. Ponovno sam se okrenula prema Yuan Shih-kaiju i upitala ga: Sto je car na to rekao? Njegovo Velianstvo me pitalo imaju li moji ljudi bolje naoruanje i obuku, Yuan Shih-kai je zastao. Nastavi, naredio je Yung Lu. Na zapovijed. Dana 16. rujna, ponovno sam dobio poziv Njegovog Velianstva, nastavio je Yuan. Promaknut sam u zamjenika ministra rata i dravne sigurnosti. Bio sam iznenaen jer to niim nisam zasluio. Znao sam da Njegovo Velianstvo nestrpljivo eli sprovesti planove za reformu i da je naiao na veliki otpor na dvoru. Bili su mi pristupili princ Ts'eng i sinovi eljeznih eira. Htjeli su sa mnom udruiti snage i zamolili su me da obuim njihove muslimanske jedinice. Zakljuio sam da me Njegovo Velianstvo eljelo pripremiti da se borim protiv njegovih protivnika. Yuan Shih-kai je bio pozvan jo jednom, rekao je Yung Lu, u pokuaju da ubrza generalovu priu. Tako je, nastavio je Yuan Shih-kai. Bilo je to tri dana nakon naeg prvog sastanka, 17. rujna ujutro. Sjetila sam se da smo toga dana Guang-hsu i ja imali najveu svau. Rekla sam sinu da e me prije morati ubiti nego to u pristati uiniti jednu od dvije stvari: prvo, predati se Japanu; a drugo, predati vlast na Kang Yu-weijev zahtjev. ini se da je naa svaa pokrenula zlo u Guang-hsuu. Njegovo Velianstvo me pitalo razumijem li svoje ovlasti, rekao je Yuan Shih-kai. Rekao sam da sam malo zbunjen. Njegovo Velianstvo je reklo, 'Vaa nova titula znai da ete vi i Yung Lu samostalno djelovati.' Molio sam ga da to pojasni, i on je rekao: 'Odsad primate naredbe izravno od mene.' Tada sam se tek izgubio, jer je moja dunost bila primati naredbe iskljuivo od Yung Lua. Yung Lu se ubacio: Kasnije iste veeri Yuan Shih-kaija posjetio je Tan Shih-tung, desna ruka Kang Yu-weija. Tvrdio je da predstavlja 'Carevu stranku.' Tako je, rekao je Yuan Shih-kai. Znao sam da je Tan sin namjesnika pokrajine Hupeh. Imao je razlog to me budi u dva ujutro. Rekao mi je da je car u velikoj opasnosti

~ 182 ~

i da ga moram spasiti. Car mi je naredio da istog trenutka krenem u Tientsin. Dobio sam zadatak da okupim svoje jedinice, vratim se u Peking i svladam neprijatelja. Tan je jasno rekao da car od mene eli da eliminiram dvije osobe... Yuan je pokuao umiriti svoj drhtavi glas. Jesam li ja bila jedna njih?, pitala sam. Yuan Shih-kai me pogledao. Lice mu je bilo ozbiljno. Jeste. A druga?, pitala sam. Yuan Shih-kai je spustio pogled i zatim se okrenuo prema Yung Luu. Shvaam. Kimnula sam glavom. Yung Lu je stajao bezizraajnog lica, poput bronanog kipa. Od mene se trailo.... Yuan Shih-kai se morao potruditi da dovri reenicu, ...da donesem vae glave. Pao je na koljena i elom dotaknuo pod. Ustanite, Yuan Shih-kai, rekla sam i osjetila kako su mi se usta ukoila. Recite Njezinom Velianstvu kako ste od Tana traili dokaz o autentinosti edikta. Yung Lu ga je pourivao. Da, naravno. Yuan Shih-kai je ustao. Zahtijevao sam da mi Tan pokae edikt koji je potpisao car. Tan je rekao da ne moe. Rekao je da se dokaze moralo sakriti. Rekao je da je stanje postalo kritino i da je ivot cara Guang-hsua u opasnosti. Jesi li mu povjerovao?, pitala sam. Povjerovao ili ne povjerovao, nisam mogao riskirati. No dao sam Tanu do znanja da smo se Njegovo Velianstvo i ja nali tog jutra i da Njegovo Velianstvo nije spominjalo dravni udar. Tan se razljutio i rekao da su se 'stvari promijenile' i da 'ivot Njegovog Velianstva nije bio u opasnosti do popodneva.' Zatraio sam svjedoke i on mi je dao popis kontakata. Medu njima su bili tajnik Vrhovnog suda Yang, vrhovni sudac Lin, general Liu i Kuang-jen, brat Kang Yu-weija. Kada ste saznali da me car eli ubiti?, pitala sam. Izgubila sam pojam o slijedu dogaaja, logici koja ih je povezivala. Svladao me ok. Neprestano sam ula pla etverogodinjeg Guang-hsua i vraala se na no kada ga je Yung Lu donio u Zabranjeni grad. Tan je rekao da ne moe doi do samog edikta, odgovorio je Yuan Shih-kai. Uglavnom, rekao je da je Njegovo Velianstvo naredilo da se 'pogube svi oni koji se usude koristiti svoju mo i utjecaj da stanu na put reformi.' Kada sam rekao Tanu da neu gristi ruku koja me hrani, on je uzvratio da samo trebam stvoriti priliku. Htio je da ga uvedem u Ljetnu palau. Posluio se sljedeim rijeima: 'Osobno u carici udovici prerezati grkljan/ Rastvorio je koulju da mi pokae veliki no koji je nosio. to ste pomislili, Yuan Shih-kai?, pitala sam. Upao bih u nevolje kako god ispalo, pod pretpostavkom da je Tan govorio istinu, u to sam ozbiljno sumnjao. Ako izdam cara kaznit e me smru, a ako izdam Yung Lua

~ 183 ~

i Vae Velianstvo dogodit e se isto, pa sam vagao odluku dok je Tan govorio. Htio sam biti siguran da zaista govori u carevo ime. Tan je stalno ponavljao: 'Odrei glavu udovitu koje je protiv reforme i ono e se sasuiti i umrijeti.' Popijte malo vode, Yuan. Yung Lu mu je ponudio svoju alicu. General je popio vodu i obrisao usta nadlanicom. Zatim mi je Tan pokazao svoju kartu. Bila je vrlo detaljna. Na njoj su bili oznaeni ulazi u Ljetnu palau, posebno spavaa soba Vaeg Velianstva. Prema Tanu, postojalo je i nekoliko alternativnih planova. Svaki izlaz iz vae palae bio bi blokiran, ukljuujui i podzemne skladine tunele. Meu Tanovim ortacima u palai bila su i dva vaa bliska pomonika. Zaprepastila me njihova temeljitost. To mora da je bilo djelo nekog iskusnog vojnika. Neodoljivo me podsjealo na ubojstvo kraljice Min. Plan je imao isti potpis. Bilo mi je hladno i bila sam duboko potresena. Znoj je kapao s Yuan Shih-kaijeve obrijane glave i ona se sjajila poput dinje na kii. Yung Lu je koraao po sobi dok je sluao. Tan je zahtijevao da mu odmah dam odgovor. Yuan Shih-kai je duboko uzdahnuo. Kada je vidio da mu ga neu dati, zaprijetio mi je: 'Moj no e uiniti sve da osigura reformu.' U tom trenutku sam znao to mi je initi. Lagao sam da se izvuem, obeavi da u biti spreman djelovati 5. listopada, kada je bila zakazana carska vojna inspekcija u Tientsinu. 'Okupit u itavu jedinicu', rekao sam Tanu. To mu je imalo smisla jer je znao da e inspekciji prisustvovati i car Guang-hsu i Vae Velianstvo. Tan je otiao zadovoljan. Yuan Shih-kai je izgledao umorno. Moete sjesti, rekla sam. Yung Lu mu je privukao stolicu. Ne sjeam se sljedea dva dana. Neprestano su mi se vraale rijei Yuan Shih-kaija: Nisam mogao zamisliti da bi car naredio pogubljenje svoje majke, ali Tan je u to bio siguran. Poricala sam tu mogunost. Tijelom i duom sam se pokuala zatititi od tog groznog udarca. Svaki je dio mog bia branio mog sina od Yuan Shih-kaijevih optubi. Prema Yung Luu, prozvala sam Yuan Shih-kaija lacem i naredila da mu se na mjestu odrubi glava. Yung Lu mi je opisao kako se Yuan prestravio i preklinjao da mu potedim ivot. Yung Lu je pretpostavio da mi je um otkazao, da sam u oku, pa nije izvrio moju naredbu. Nekoliko sati nakon Yuan Shih-kaijevog izvjea, Yung Lu je sazvao Vrhovno vijee, vodee mandurske prineve i plemstvo, kao i visoke dunosnike, ukljuujui ministre koje je car bio otpustio i druge koji su me molili da im vratim namjetenje. Od mene se trailo da ponovno zavladam carstvom. Tijekom audijencije nisam izustila ni rije. Dvor je moju utnju shvatio kao pristanak na njihov zahtjev.

~ 184 ~

Pod okriljem noi, skupa s Yuan Shih-kaijem, Yung Lu je dovukao vojsku iz Tientsina i zamijenio uvare palae. Zabranjeni grad i Ljetna palaa bili su vrsto osigurani. Prije zore, Tanovi su ortaci u palai bili potajno uhieni. Eunusi od povjerenja potom su bili poslani u Ying-t'ai da pijuniraju Guang-hsua i njegove pomonike. Kada sam se ujutro probudila osjeala sam se kao da sam izronila iz dubokog bunara. Obukla sam se, dorukovala i krenula u Dvoranu duhovne hrane sjesti na Zmajevo prijestolje. Oi dvora bile su uperene u mene. Neki su pogledi bili znatieljni, neki suosjeajni, a neki nepronini. Svjedoanstva nekoliko ministara potvrdila su ono to mi je rekao Yuan Shih-kai. Nije bilo sumnje da se radilo o pokuaju dravnog udara. Treba se pobrinuti za Guang-hsua, predloio je Yung Lu. Dala sam svoje doputenje. Poite u Ying-t'ai i objavite vijest Guang-hsuu, uputila sam Yung Lua. Ako je moj sin znao za plan, recite mu da ga ne elim vie vidjeti. Guang-hsu me na koljenima molio da mu dopustim da si okona ivot. Bio je u pidami. Nije dovrio pranje zubi. Na usnama su mu ostali tragovi zubne paste. Kad sam ga vidjela morala sam okrenuti glavu i udahnuti. Na kraju sam ustala, vratila se u svoju spavau sobu i zatvorila vrata. Dani su prolazili a ja sam se osjeala sve gore. Trbuh mi je gorio. Na jeziku su mi izbili irevi i teko sam gutala. Vatra je zahvatila unutarnje bie Vaeg Velianstva. Lijenik Sun Pao-tien je zahtijevao da ostanem u krevetu. Pijte samo juhu od lopoevih sjemenki da se rashladite. Leala sam u vruici bez elje za oporavkom. Stigla je carica Lan, crvenih oiju i obraza. Prenijela mi je da je Guang-hsu pokuao poiniti samoubojstvo. Premda sam se jedva mogla uspraviti, otila sam obii sina. Htjela sam da mi kae razlog. Moda sam bio nestrpljiv, frustriran. I da, htio sam otpustiti Yung Lua i rijeiti se vaeg utjecaja, rekao je Guang-hsu, ali nikad nisam razmiljao da vam oduzmem ivot. Prtljao je po svojoj haljini i iz nje izvukao sveanj papira. Ovo je moja naredba da se Kang Yu-wei i njegovi suradnici uhapse i pogube. Kako objanjava njihove postupke?, pitala sam. Ne znam kako se moj reformacijski projekt pretvorio u planove za atentate. Kang govori jedno, a radi drugo. Kriv sam i zasluujem umrijeti jer sam mu vjerovao. Guang-hsu je bio vie oajan nego ljut. eljela sam da se brani i izjavi da je nevin. Iako nikada nisam saznala istinu, morala sam vjerovati da mu je bilo namjeteno. Znala sam duboko u srcu da je moje dijete bilo iskoriteno. Guang-hsuove oi izgubile su sjaj. Car je provodio dane na koljenima preklinjui

~ 185 ~

me da mu dopustim da umre. Tako da zemlja moe krenuti dalje, rekao je i zajecao. Tako da ti moe krenuti dalje. Kang Yu-wei se nije sam pozvao u Zabranjeni grad, ja sam ga pozvao. Bio je slomljen, upalih oiju, pogrbljen. Gadim se samom sebi i gadi mi se ivot. Smilujte mi se, majko. Nisam jo uspjela iskaliti svoj gnjev, a morala sam se baviti Guang-hsuovom patnjom. Odbijao je hranu i vodu. U njegovoj pljuvanici pronaena je krv. Njegovo Velianstvo se silno eli kazniti, rekao je lijenik Sun Pao-tien. Odluio se prepustiti smrti. Ve sam imao takve pacijente. Jednom kad odlue, ne moe ih se sprijeiti. Nalog za uhienje Kang Yu-weija i njegovih suradnika, koji je potpisao car Guanghsu, uznemirio je naciju. eljezni eiri i dvorski konzervativci zaposjeli su Dvoranu kazne, gdje se trebalo odrati suenje. Bili su spremni pokazati svoju mo i podijeliti brutalne lekcije. Umjerenjaci e nastradati kad pone suenje, rekao je Yung Lu. Kada na vidjelo izau njihova imena, povezat e ih se s reformatorima. eljezni eiri su edni krvi. I Yung Lu i ja smo bili u strahu od oruanog sukoba. Dobili smo informaciju da se sprema oruana pobuna i da iza toga stoje eljezni eiri. Vodio bi je general Tung sa svojim muslimanskim trupama. Tung je naredbe primao od princa Ts'enga, koji nije bio naklonjen prijestolju. Gdje je sada vojska generala Tunga?, pitala sam. Utaborila se na junim rubovima Pekinga. Doe li do sukoba, trupe e juriati na ulice Pekinga. Brinu me britansko i ameriko veleposlanstvo. Mogu zamisliti generala Tenga kako nepozvan ulazi u Zabranjeni grad. Princ Ts'eng ne moe doekati priliku da me ugrozi. Prisilit e me da svrgnem Guang-hsua. Tako se i meni ini, rekao je Yung Lu. Ranu treba vrsto i bolno povezati da se izbjegne smrtonosno krvarenje, rekla sam Yung Luu. Donesi mi popis svih onih koje se mora pogubiti, a ja u se pobrinuti da ga car potpie. Nadam se da e to ublaiti ope nezadovoljstvo koje raspiruje pobunu. Povjesniari e me kasnije jednoglasno osuditi kao zloinku ogromne moi, odane zlu kada budu govorili o Guang-hsuo-vom pokuaju reforme, koju e prozvati Stodnevnom, raunajui od datuma prvog dekreta do posljednjeg. Suenje je prekinuto ve nakon prvog dana, jer su 28. rujna 1898. godine stigle vijesti da je Kang Yu-wei pobjegao - bijeg su organizirali britanski i japanski tajni vojni agenti. U strahu da e biti jo meunarodnih akcija spaavanja, Guang-hsu je izdao edikt da se odrubi glava estorici zatvorenika, meu kojima je bio Kang Yu-weijev brat Kuang-jen. Postali su poznati kao estorica muenika Stodnevne reforme. Ono to mogu rei u obranu svog sina jest da je rtva bila nuna kako bi se izbjegla

~ 186 ~

puno vea tragedija. Car Guang-hsu je pogubljenjima jasno poruio koji je njegov stav i dokazao da mi vie nije prijetnja. Na to je Ts'engov general Tung, poznat po samovolji, povukao svoju muslimansku vojsku na stotinjak kilometara istono od Pekinga, ime se uklonila mogunost nereda i stradavanja osoblja britanskog i amerikog veleposlanstva. U smaknuima estorice bili su poteeni umjerenjaci, to je sprijeilo polarizacijske sukobe koji su lako mogli prerasti u graanski rat. Osim toga, smaknua su natjerala zagovornike osvete na oprez. Umjerenjacima je to omoguilo da iznova stupe na scenu kako bi postigli ono ega su se eljezni eiri najvie bojali - liberalizaciju postojeeg politikog sistema. Sjedila sam u svom dvoritu i promatrala stabla pistacija kada su izvrena smaknua estorice mladih ljudi. Lie je bilo zlatnoute boje i poelo je opadati. Reeno mi je da se estorka hrabro drala. Nijedan se nije kajao. Dvojica su se sama predala. Tan Shih-tung, sin namjesnika pokrajine Hupeh, dobio je priliku da pobjegne, ali ju je odbio. Yung Luovi ljudi bi na kraju uhvatili Kang Yu-weija da mu u bijegu nije pomogao John Otaway Percy Bland, angajski dopisnik za londonski Times. Britanski generalni konzul brzojavno je uputio konzulate du kineske obale da budno paze na Kanga dok traje Yung Luova potjera. 27. rujna britanski su agenti na ratnom brodu Esk ispratili parobrod na kojem je bio Kang Yu-wei do hongkonke luke. U meuvremenu, britanski konzulat u Kantonu uredio je da Kangova majka, supruga, konkubine, keri i bratova obitelj takoer pobjegnu. U Hong Kongu je Kanga preuzeo Miyazaki Torazo, moni japanski pokrovitelj Genyoshe i on je otplovio u Tokio. Smaknua su Tana, namjesnikovog sina, uinila besmrtnim. Simpatije naroda bile su uz slabije. Carica udovica mrzi posvojenog sina, pa zato eli odrubiti glave njegovim prijateljima - takvo je bilo miljenje javnosti. Pjesma koju je Tan recitirao prije svoje smrti postala je slavna i godinama se uila u osnovnoj koli: Spreman sam proliti svoju krv Ako u time spasiti svoju zemlju. Ali iza svakog tko danas umre Stoji tisuu drugih koji e nastaviti moj put.

~ 187 ~

36
Ubijen kineski car. Vjerojatno je bio i muen - neki smatraju da su ga otrovali zavjerenici. Tako je pisao New York Times. Bila je to Kang Yu-weijiva verzija stvarnosti. Ja sam otrovala i zadavila cara Guang-hsua. Moj je sin bio izvrgnut strahovitom muenju, pri kojem su mu u utrobu zabijali uareno eljezo. Kang Yu-wei me obavijestio, pisao je J. O. P. Bland u londonskom Timesu, da je napustio Peking jer mu je car potajno poruio da je u opasnosti. Dodao je da se nedavna zbivanja mogu iskljuivo pripisati djelovanju mandurskog klana, na elu s caricom udovicom i carskim namjesnikom Yung Luom... Kang Yu-wei trai od Engleske da intervenira i vrati cara na prijestolje... Ako se rtvama dravnog udara ne ponudi zatita, nijedan dunosnik u zemlji vie nee moi poduprijeti britanske interese. Rekla sam Li Hung-changu da mi prestane slati novine, ali on se pravio gluh. Nisam ga mogla kriviti to pokuava educirati cara. Li se pobrinuo da dva primjerka stignu u isto vrijeme, jedan meni, a drugi Njegovom Velianstvu. Bilo se bolno prisjetiti da je Guang-hsu Kang Yu-weija zvao genijem, svojim najboljim prijateljem i istomiljenikom. Kang je krenuo na svjetsku turneju. Novine su prenijele govor koji je odrao na konferenciji odranoj u Engleskoj: Otkad je car poeo pokazivati interes za dravne poslove, carica udovica je smiljala kako da ga svrgne. Kartala je s njim i davala mu omam-ljujua pia ne bi li ga sprijeila da se bavi dravnim pitanjima. Protekle dvije godine car je veim dijelom protiv svoje volje bio sveden na obinu figuru. I sina i mene je muilo grizoduje. Ma koliko sam se trudila da naem opravdanja, ostala je samo neporeciva injenica da je Guang-hsu dopustio da se isplanira moje ubojstvo. Kang Yu-wei je nastavio sa svojom putujuom kampanjom: Svi znate da carica udovica nije obrazovana, da je vrlo konzervativna... da je nevoljko davala caru bilo kakve stvarne ovlasti u upravljanju carskim poslovima. Godine 1887. odlueno je da se izdvoji trideset milijuna taela za stvaranje kineske mornarice... Carica udovica je dio novca upotrijebila za rekonstrukciju Ljetne palae. Klevete su se samo gomilale. Moj je sin samo nepomino sjedio. Vie nisam prieljkivala da me posjeti ili da me moli da razgovaramo. Vie nisam imala snage da se suoim s njim. Udaljili smo se. Bilo je to zastraujue. to je vie Guang-hsu itao novine, to se vie povlaio u sebe. Kada se od njega trailo da nastavi s audijencijama, on je odbio. Vie me nije mogao pogledati u oi, a ja mu vie nisam mogla rei da ga volim unato svemu to se dogodilo. Juer sam ga nala kako jeca nad najnovijom Kang Yu-weije-vom klevetom: U palai postoji jedan pokvareni eunuh koji zapravo ima veu mo nego svi ministri zajedno. Ime mu je Li Lien-ying... Svi su carski namjesnici doli do svog poloaja tako to su potkupili ovog ovjeka, koji je neizmjerno bogat.

~ 188 ~

Ako je ikad postojala mogunost da oprostim svom sinu, unitilo ju je ono to je uslijedilo. Nisam imala priliku da se branim od Kang Yu-weijevih kleveta i tete koju mi je nanosio nazivajui sebe glasnogovornikom kineskog cara, a mene ubojicom i lopovom i prokletstvom naroda. Ugledni svjetski asopisi objavili su Kangove zlobne optube s pojedinostima o mojem ivotu koje su potom, prevedene na kineski, kruile meu mojim narodom kao razotkrivena istina. Prie kako sam otrovala Nuharoo i ubila Tung Chiha i Alute irile su se poput bolesti po ajanama i krmama. Ilegalno izdanje Kang Yu-weijeve verzije Stodnevne reforme postalo je senzacija. Kang je napisao: U suradnji s nekoliko izdajnikih dunosnika, carica udovica izolirala je cara i potajno planira uzurpirati prijestolje, skrivajui se iza savjetnike uloge u vladi... Sve uenjake u mojoj zemlji je razbjesnilo to je ta konkubina koja se u sve mijea izolirala cara... Prisvojila je prihode od dravnih dionica kako bi izgradila jo palaa i tako dala maha svojoj pohlepi. Nimalo je ne dira to drava propada i narod pati. Moj se sin zatvorio u svoj ured u Ying-t'aiju. Ispred vrata je leala hrpa novina koje je proitao. Meu njima su bila izvjea o Kang Yu-weijevom ivotu u japanskom egzilu i njegovom prijateljstvu s kantonskim voom pobunjenika Sun Yat-senom, kojega je Genyosha unajmila da organizira atentat na mene. U ime kineskog cara, Kang je od japanskog cara zatraio da poduzme mjere kako bi se uklonila carica udovica Tzu Hsi. Sljedeih osam godina, premda je moj sin neprestano izdavao dekrete u kojima je osudio svog biveg mentora, Kang Yu-wei je nastavio planirati moje ubojstvo. Sada sam preklinjala Guang-hsua da mi otvori vrata. Rekla sam mu da sam izgubila Tung Chiha i da ne mogu nastaviti ivjeti ako ga izgubim. Guang-hsu mi je rekao da se stidi i da si nikada nee oprostiti ono to je uinio. Rekao je da mi vidi u oima da ga vie ne volim. No ja mu nisam mogla rei da se moja ljubav prema njemu nije promijenila. Nisam svoja jer patim, priznala sam. Nisam se usudila nastaviti - osjeala sam bijes pod koom. Da sam ga pretoila u rijei, samo bih pogorala situaciju. Pazila sam da teta koju sam nanijela sebi i drugima ostane minimalna. Guang-hsu je pitao to elim od bezvrijedne vree kostiju poput njega. Rekla sam da sam spremna raditi na tome da popravimo na odnos. Dala sam mu do znanja da me njegovo samokanjavanje boli vie od svega. No i ja sam osjeala kako odustajem. Znala sam da sam zakazala s tim djetetom kojeg sam posvojila i odgajala od njegove etvrte godine. Nisam uspjela odrati obeanje svojoj sestri Rong. Nakon Tung Chihove smrti, svoje sam nade poloila u tebe, rekla sam Guang-hsuu. Nisam samo izgubila nadu, nego i hrabrost da nastavim dalje. Jedan dio mene nikada nee povjerovati da me Guang-hsu htio ubiti. No uinio je teku pogreku, koja je bila toliko velika da je ak ni ja nisam mogla popraviti. Guang-hsu me preklinjao da ga svrgnem i rekao da se samo eli povui i potpuno

~ 189 ~

nestati iz javnosti. Bio je to najtuniji trenutak u mom ivotu. Odbila sam prihvatiti takav poraz. Hladno i nepokolebljivo sam mu rekla: Ne, neu ti dati doputenje da odustane. Zato?, zaplakao je. Jer e to samo dokazati svijetu da je Kang rekao istinu o meni. Nisu li moji peati na nalogu za njegovo uhienje dovoljan dokaz da nije tako? Najednom sam se pitala to e moj sin vie aliti, to je izgubio moju ljubav ili to me Kang Yu-wei nije uspio ubiti. Yung Lu je odustao od potjere za Liang Chi-chaom, Kang Yu-wei-jevom desnom rukom i sljedbenikom, kad je otkrio da je subjekt uspio pobjei u Japan. Liang Chi-chao je bio novinar i prevoditelj koji je radio kao kineski tajnik velkog baptista i politikog aktivista Timothyja Richarda, iji je cilj bio sruiti mandurski reim. Liang je bio poznat po svom uvjerljivom pisanju i dvor ga je zvao otrovno pero. Kada je izdana naredba za uhienje i pogubljenje Liang Chih-chaoa, on je jo uvijek bio u Pekingu. Yung Luovi su ljudi osigurali gradska vrata, a Liang je traio zatitu od japanskog veleposlanstva. Bjegunac se zacijelo ugodno iznenadio kada je otkrio da je Ito Hirobumi ondje gost. Lianga su preruili u Japanca i poslali u Tientsin, izvijestio je Yung Lu. Pratnja mu je bio zloglasni agent Genvoshe. Moj sin je nalikovao slijepcu, gledajui u prazno dok je sluao Yung Lua. Pod zatitom japanskog konzula, Liang Chi-chao stigao je do luke Taku i ukrcao se na vojni brod Oshima, nastavio je Yung Lu. Budui da smo pomno pratili njegovo kretanje, sustigli smo Oshimu na otvorenom moru. Moji su ljudi zahtijevali predaju bjegunca, no japanski ga je kapetan odbio izruiti. Tvrdio je da smo prekrili meunarodni zakon. Bilo je nemogue provesti pretres, premda smo znali da se Liang krije u jednoj.od kabina. Moj je sin okrenuo glavu kad je Yung Lu pred njega stavio primjerak japanskih novina, Vijesti iz Kobea. Novine su tvrdile da 22. rujna Oshima donosi Japanu vrlo vrijedan poklon. Japan je imao razloga za slavlje. U izgnanstvu su se Kang Yu-wei i Liang Chi-chao udruili. Kao viemjeseni kuni gost japanskog ministra vanjskih poslova Shigenobu Okume, Kang se dobro hranio, a njegova upletena kosa, prema jednom izvjeu, bila je zdrava i sjajna. U sljedeih nekoliko godina njih dvojica e neumorno suraivati kako bi o meni stvorili sliku kao zlom tiraninu, pothranjujui u javnosti najgore pretpostavke i predrasude. Kang i Liang su pridobili meunarodnu javnost za ijim su priznanjem toliko udjeli. Zapad ih je smatrao junacima kineskog reformacijskog pokreta. Mjesecolikog Kang Yu-weija opisivali su kao mudraca moderne Kine. Njegovi intervjui i lanci

~ 190 ~

pretoeni su u knjige koje su se u tisuama primjeraka prodavale u mnogim zemljama. itatelji izvan Kine dobili su prvu vjerodostojnu sliku o meni. No, nije bio ugroen samo moj ponos. Kangovi i Liangovi prljavi napadi dali su izliku onima koji su htjeli zaratiti s Kinom. Budui da pravi vladar Kine moli za spas svoje zemlje, zar je trebao bolji izgovor za svrgavanje iskvarene, zaluene, reptilske diktatorice? Publika na Zapadu koja se okupila da uje Kang Yu-weija toliko je arko eljela pretvoriti Kinu u kransku utopiju da je povjerovala Kangovim laima. Od Li Hungchanga sam saznala da je Japan financirao Kang Yu-weijevu turneju po Sjedinjenim Dravama, gdje su ga kritiari i znanstvenici slavili kao ovjeka koji bi Kini donio ameriki tip demokracije. Nebo nam je poslalo ovog sveca da spasi Kinu, poinjao je Kang svoje govore hvalei mog sina. Njegovo Velianstvo zatoeno je i svrgnuto s prijestolja, no nasreu on je jo uvijek s nama. Nebo jo nije napustilo Kinu! Prikupivi vie od 300,000 dolara od kineskih trgovaca u inozemstvu koji su novcem htjeli osigurati blagonaklonost svakog novog reima, i s pomou japanskih tajnih agenata Genvoshe koji su djelovali iz unutranjosti Kine, Kang Yu-wei je poeo pripreme za oruani ustanak. Optube Kang Yu-weija i Liang Chih-chaoa prenosili su New York Times, Chicago Tribune i londonski Times. Carica udovica Tzu Hsi zna samo uivati u ivotnim nasladama, a Yung Lu grabiti mo. Je li carica ikada pomislila na dobrobit svoje zemlje? Kao to kornjai ne raste kosa, zecu ne izbijaju rogovi, pjetli ne nese jaja i sasueno stablo ne cvjeta, jer im to nije u prirodi - tako ni mi ne moemo traiti ono ega nema u njenom srcu!

~ 191 ~

37
Povrh katastrofe s reformom, 1898. se pokazala kao duga i gorka godina poplave i gladi. Prvo je etva podbacila u Shantungu i okolnim pokrajinama, zatim je uta rijeka izbrisala stotine sela u katastrofalnpj poplavi. Tisue ljudi je ostalo bez krova nad glavom, to je onemoguilo sjetvu u narednoj godini. Da stvar bude gora, najezda skakavaca prodrla je bijedne ostatke usjeva. Beskunici, nezaposleni, nezadovoljni i razvlaeni traili su razlog, uzrok i rtvu. Bila sam zaposlena gaenjem vatre. eljezni eiri su dali prijedlog da se konkubina Biser objesi kako bi se cara natjeralo da preuzme odgovornost. Biser je proglaena krivom za krenje brojnih dvorskih pravila. Odbila sam izmiljene optube bez objanjenja. Nemiri protiv stranaca su se nastavili. Engleski je misionar ubijen u jugozapadnoj pokrajini Kweichow, a francuski je sveenik muen i ubijen u Hupehu. U pokrajinama gdje su stranci ivjeli u neposrednoj blizini Kineza, nezadovoljstvo je preraslo u nemire, posebno u njemakom Kiaochowu, Konfucijevom rodnom mjestu. Lokalno je stanovnitvo odbijalo kranstvo. U podrujima pod britanskom i ruskom upravom, Weihaiweiju i Liaotungu, nasilje je buknulo kada su stranci odluili da kao naj-modavci imaju pravo na kineski porez. Toboe da bi me zatitili, princ Ts'eng i njegovi sinovi zatraili su da car abdicira. Ts'engova frakcija imala je podrku mandurskog klanskog vijea i muslimanske vojske generala Tunga. Premda mi je bilo teko nastaviti podupirati Guang-hsua, znala sam da e dinastija propasti s princom Ts'engom na vlasti. Bio bi to kraj nae industrije i meunarodnih veza koje je izgradio Li Hung-chang, kao i diplomatskih odnosa koje je uspostavio sa zapadnim zemljama. Graanski rat pruio bi stranim silama savrenu izliku da se umijeaju. Za daljnju stabilnost bilo je potrebno da Guang-hsu ostane car. Pristala sam na alternativni plan koji su mi predstavili konzervativci i prema kojem sam trebala ponovno postati regent. Guang-hsu je potpisao edikt, ali vie s tim nije htio imati veze. Drava je trenutno u tekom poloaju, pisalo je u ediktu, i nuno treba reforme. Ja, car, svim silama danonono radim na tome. No unato mom brinom trudu, neprekidno strahujem da e me shrvati koliina posla. Potaknut dubokom brigom za dobrobit nacije, opetovano sam molio Njezino Velianstvo da bude milostiva i savjetuje me u vladanju, to je ona pristala uiniti. To je jamstvo blagostanja itave nacije, njezinih dunosnika i naroda. Bilo je to ponienje i za Guang-hsua i za mene. Govorilo je da je car nesposoban i da sam loe postupila to sam ga uope postavila na prijestolje. Ubrzo nakon izdavanja edikta Guang-hsu se razbolio. Morala sam skratiti audijencije da bih bila s njim. Bolest ga je ubrzo prikovala za krevet. Sav trud lijenika

~ 192 ~

Sun Pao-tiena, koji je isprobao sve biljne lijekove bio je uzaludan. Proirila se glasina da car umire ili da je ve umro. inilo se da to potvruje Kang Yu-weijevu raniju tvrdnju da je otrov koji sam navodno davala Guang-hsuu poeo sa svojim smrtonosnim djelovanjem. Ministar vanjskih poslova I-kuang primao je brojne upite koji su se ticali carevog nestanka iz javnosti. I-kuang nije bio nimalo nalik princu Kungu. Sve to mi je imao za rei bilo je, U veleposlanstvima se raspravlja o invaziji. Moj je sin znao da se mora pojaviti pred dvorom, ali je jedva mogao ustati iz kreveta. Budete li inzistirali da se Njegovo Velianstvo pojavi, mogao bi se lako onesvijestiti usred audijencije, upozorio je Sun Pao-tien. Yung Lu se sloio. Pojavljivanje Njegovog Velianstva donijelo bi vie tete nego koristi. Nakon to sam prisustvovala napadu povraanja koji je potpuno iscrpio mog sina, svim pokrajinama sam uputila poziv da mi poalju sposobne lijenike. Nijedan se kineski lijenik nije usudio odazvati. Na moje iznenaenje, primila sam kolektivni zahtjev stranih veleposlanstava. Iz pisma se dalo naslutiti da veleposlanstva vjeruju Kang Yu-weijevoj verziji dogaaja: Jedino e temeljit medicinski pregled Njegovog Velianstva otkloniti razorne glasine i povratiti britansko i meunarodno poverenje u reim. U pismu se nudila pomo zapadnjakih lijenika. No dvor i sam Guang-hsu odbili su ponudu. Dvoru je zdravlje cara bila stvar nacionalnog ponosa a njegovo trenutno stanje nerjeiva zagonetka. A Guang-hsu je pretrpio dovoljno ponienja kao car i nije ih vie htio trpiti kao ovjek. Znao je svoje stanje i nije htio da svijet sazna zato nema djece. Nerado sam izvrgavala sina i Kinu novom sramoenju, ali kao majka sam morala pokuati sve kako bih spasila ivot svoga sina. Zapadnjaki lijenik moda je Guanghsuova nada za oporavak. Ja moda nisam bila svjetska ena, ali nisam bila glupa. Vjerovala sam da se iz jedne are moe vidjeti itav leopard. Moja francuska boja za kosu, engleski satovi i njemaki teleskop govorili su neto o ljudima koji su ih napravili. Industrijska udesa Zapada - telegraf, eljeznica, oruje - govorili su jo glasnije. Obzirno sam upitala Guang-hsua je li spreman otkriti cijelu istinu i spomenuti svoj seksualni poremeaj. Moj je sin odgovorio potvrdno. Laknulo mi je i otila sam podijeliti dobru vijest s mojim snahama. Postale smo optimistine i zajedno smo se otile pomoliti u hram palae. Zadnjeg tjedna u listopadu, francuski lijenik Detheve uveden je Zabranjeni grad i u carevu spavaonicu. Prisustvovala sam lijenikom pregledu. Lijenik je posumnjao na bolest bubrega i zakljuio da Guang-hsu ima niz sekundarnih simptoma uzrokovanih tom boleu. Na prvi pogled, glasila je procjena lijenika Dethevea, stanje Njegovog

~ 193 ~

Velianstva openito je slabo, strahovito je mrav, depresivan, blijed. Ima apetita, ali probava je spora... Uestalo povraa. Sluanje plua stetoskopom, na to je Njegovo Velianstvo rado pristalo, nije otkrilo znakove dobrog zdravlja. Problema sa cirkulacijom ima mnogo. Puls slab i ubrzan, glavobolje, vruina u grudima, zvonjava u uima, vrtoglavica i posrtanje. Uz ove simptome javljaju se i osjeaj hladnoe u nogama i koljenima, umrtvljenost prstiju, grevi u butinama, svrab, nagluhost, lo vid, bol u bubrezima. No prije svega postoje problemi s urinarnim traktom... Njegovo Velianstvo esto mokri, ali u malim koliinama. U dvadeset etiri sata koliina je manja od normalne. Guang-hsu i ja smo stekli povoljan dojam o lijeniku i s nadom smo iekivali lijeenje. Nismo oekivali da e njegova procjena dospjeti u javnost. Nije bilo naina da saznamo je li to namjerno uinio. Pa ipak, procjena je potaknula traeve u Kini, Europi i Sjedinjenim Dravama. Bio je to posljednji udarac Guang-hsuovom samopotovanju. Iz podsmjeha dvora za vrijeme audijencije dalo se zakljuiti da su nai ministri proitali prijevod dijagnoze lijenika Dethevea. Kineske lokalne novine i asopisi irile su tra kao vijest Njegovo Velianstvo je obino ejakuliralo nou, nakon osjeaja pohote. Lijenik Detheve je zakljuio: 'None polucije smanjile su sposobnost da se voljno postigne erekcija tokom dana.' Detheve smatra da careva bolest onemoguuje snoaj. Car nije mogao voditi ljubav sa svojom caricom, kao ni s konkubinama. A bez seksa, Njegovo e Velianstvo ostati bez potomka, to znai da nee imati nasljednika. Zbog takvih su izvjea eljezni eiri traili smjenjivanje Guang-hsua. Svjedoila sam rtvovanju dostojanstva moga sina. Iako je pregled francuskog lijenika pokazao da je Guang-hsu iv i da ja stoga nikako ne mogu biti njegov ubojica, bila sam slomljena. Premda je Guang-hsu nastavio patiti - od vruice, slabog apetita, nateenog i bolnog grla - radi forme je ponudio da sjedi sa mnom na audijencijama. Radikalnim je reformatorima prizor nas dvoje kako sjedimo jedno uz drugo bio dokaz da sam tiranin. Novine su objavljivale svoja opaanja, opisujui kako se iskoriteni car mora osjeati u svom paklu od ivota. U popularnoj verziji, Guang-hsu je vien kako slika ogromne slike monog zmaja, vlastitog amblema, i potom ih u oaju kida. eljezni eiri, s druge strane, pronalazili su opravdanje za osudu cara u ortodoksnoj kineskoj misli: Guang-hsu je doslovce pripremao matricid, a u konfucijanskom kanonu ne postoji gnu-sniji zloin od skrnavljenja obitelji, posebno za cara, moralnog uzora svome narodu. Od mene se oekivalo da se razmeem pred Guang-hsuom poukama o moralnoj ispravnosti. No ja nisam mogla ignorirati njegovu bol. Moj je sin bio dovoljno hrabar da se suoi s ljudima koje je otpustio prije pokuaja udara. Svakoga je dana sada sjedio na prostirci s tisuu igala. Moda uspije zadrati lojalnost dvora, no hoe li ga njegovi lanovi potovati?

~ 194 ~

Osjetljivo zdravlje mog sina potaknulo me da prihvatim prijed-log eljeznih eira i razmotrim tko bi ga mogao zamijeniti. Nepristrano sam pristupila razmatranju kandidata i na kraju sam novim nasljednikom proglasila mog praneaka P'u-chuna, maloljetnog sina princa Ts'enga mlaeg. Meutim, zahtijevala sam da P'u-chun proe procjenu linosti, test na kojem sam bila sigurna da e razmaeni djeak pasti. Kao to sam i predvidjela, on je na njemu kukavno pao i prestalo ga se uzimati u obzir. Guang-hsuova je vladavina bila sigurna, barem neko vrijeme, no on se naizgled dosaivao i prvom bi prilikom mugnuo s audijencije. Kasnije bih ga pronala kako se igra sa svojim satovima. Nerado bi mi otvarao vrata i razgovarao sa mnom. U oima mu se itala tuga kad mi je rekao da mu um luta poput duha bez doma. Jedino to je neumorno ponavljao bila je reenica Volio bih da sam mrtav. Pozvala sam svoje snahe. Moramo mu pokuati pomoi, rekla sam. Trebali biste ostaviti Njegovo Velianstvo na miru, brzo je odgovorila konkubina Biser. Pitala sam je zato bih to uinila, na to je Biser odgovorila: Moda bi Njezino Velianstvo trebalo razmisliti da ponovno ode u mirovinu. Car je odrastao ovjek. Zna kako vladati svojim carstvom. Pitala sam Biser sjea li se da je ona bila ta koja je mog sina upoznala s Kang Yuweijem. Djevojka je bila bijesna. Reforma nije uspjela jer Guang-hsua nikad nisu pustili da u miru vodi svoje poslove. Bio je pod nadzorom, zatoen u vlastite odaje, razdvojen od mene. ao mi je... to je - ne znam kojom bi rijeju to bolje opisala - urota protiv cara Guang-hsua. Nisam znala to da mislim o tom bijesnom ispadu. Zar me zaista pokuavala izazvati? Kada je Biser zatraila da posjeti Guang-hsua, ja sam je odbila. Ne u tvom stanju svijesti. Moj sin ne moe podnijeti vie boli. Bojite se da u mu rei istinu. Mislim da ti ne zna istinu. Rekla sam Biseru da vie nee smjeti vidjeti Guanghsua ako ne bude suraivala sa mnom i priznala greke iz prolosti. Njegovo e Velianstvo pitati za mene, pobunila se Biser. Odbijam biti zatvorenik!

~ 195 ~

38
Vika na ulicama Pekinga bila je sve glasnija: Podrite veliku dinastiju Ch'ing! Istrijebite barbare! eljezni eiri iskoristili su te prosvjede da me pokuaju pridobiti na svoju stranu. Dok se nisu razotkrile Kang Yu-weijeve ubojite namjere, nisam se imala prilike upitati tko su mi pravi prijatelji. Kangovi neprekidni zahtjevi za meunarodnom intervencijom razoarali su moga sina i razbili njegove iluzije. U trenutku kad je sedmi Kangov plaeni ubojica uhvaen jer me pokuao ubiti, moj se sin zakleo da e se osvetiti lukavoj lisici. Niti jedna nacija nije odgovorila na Guang-hsuov zahtjev za Kang Yu-weijevim uhienjem. Britanija, Rusija i Japan odbili su ponuditi bilo kakve informacije o tome gdje se on nalazi. Umjesto toga, strani je tisak nastavio objavljivati Kangove lai da je kineski car zatoen i muen. Japan je poeo vriti vojni pritisak traei da zauvijek nestanem. Vjerovalo se da je Guang-hsu drogiran, dovuen i privezan za svoje zmajevo sjedalo kako bi prisustvovao audijencijama zajedno sa mnom. U oima svijeta njemu je bio serviran otrovni doruak, prekriven plijesni. Ono to kineskom caru oajniki treba, rekli su, jest invazija zapadnih sila. Ovakva situacija gurnula je mog sina jo dublje u melankoliju. Vratio se u osamu i nije htio nikoga vidjeti, ak ni svoju ljubljenu konkubinu Biser. Nema tih rijei koje bi mogle opisati kako sam se osjeala gledajui sina kako propada. Svako jutro prije nego bismo se popeli na prijestolje, ja bih ga pitala kako je spavao i ukratko iznijela to treba raspraviti na dvoru. Guang-hsu bi tu i tamo pristojno odgovorio na pitanje, ali kao da govori s velike udaljenosti. Obino bi naprosto protisnuo u redu. Od njegovih sam eunuha saznala da je prestao uzimati lijekove koje su mu prepisali zapadnjaki lijenici. Naredio je da mu se spavaa soba prekrije crnim barunastim zastorima da sunce ne moe u nju prodrijeti. Prestao je itati novine i provodio je vrijeme prkajui po svojim satovima. Toliko je smravio da je izgledao kao petnaestogodinjak. Zaspao bi dok bi sjedio na prijestolju. Kada sam pitala svog astrologa za savjet, on me zamolio da mu dopustim da bude otvoren. Interes vaeg sina za satove je znakovit, rekao mi je. 'Rije 'sat' se na mandarinskom izgovara 'zon,' jednako kao i znak zong, to znai 'kraj.' elite li rei da se njegov ivot....blii kraju? pitala sam. Ne moete mu nikako pomoi, Vae Velianstvo. To je nebeska volja. Voljela bih da sam astrologu mogla rei kako se itav ivot opirem nebeskoj volji. injenica da jo stojim bila je dokaz te borbe. Preivjela sam sigurnu smrt mnogo puta i

~ 196 ~

odluno sam se namjeravala boriti za svog sina. ivjela sam za tu nadu. Kada je umro moj suprug, Tung Chih je postao moja nada. Kada je umro Tung Chih, nadu sam polagala u Guang-hsua. Nikad me prije nisu brinule frizura i perike, sve do sada. Poalila sam se Li Lienyingu da su njegove kreacije dosadne i da su ukrasi od dragulja preteki. Smetale su mi neke boje koje su mi prije bile najdrae. Pranje i bojanje kose postalo mi je teret. Li Lienying je zamijenio sav svoj frizerski alat. Sluei se laganim icama i kopama kako bi privrstio nakit na moj lepezasti umetak za kosu uinio me viom, a svoju je kreaciju prozvao trokatnim kiobranom. Njegov trud da me prikae nadnaravno velikom je uspio -inilo se da je moj novi izgled impresionirao dvor - no agonija je dolazila iznutra. S propadanjem mog sina rasla je moja ravnodunost. Oi bi mi se ispunile suzama usred razgovora jer bih se sjetila dana kada je Guang-hsu bio privreno i odvano dijete. Odbila sam prihvatiti zakljuak dvora da je car vratio zemlju unatrag. Ako je Guang-hsu nasukao dravni brod, podsjetila sam sluateljstvo, taj je brod ve odavno bez kormila, pluta na nemirnom moru na milost i nemilost svakoj promjeni vjetra. Nitko nije ni pomislio da je Guang-hsu moda doivio nervni slom. S obzirom na tunu priu njegove majke (Rong je, ako ita, imala muniji ivot), ja sam to prva trebala shvatiti. Ali nisam, ili mi to moj um nije dopustio. Guang-hsuov se fokus premjestio sa svijeta na vlastito meunoje - kad su ga drugi promatrali, on bi se uznemirio. Odsutno sjedei, inilo se da slua audijenciju, ali nije sudjelovao u raspravama. im bi ustao sa svog stolca, umislio bi da ima napadaj. Moda ga nije umiljao - u svakom sluaju, njemu je bio stvaran i uznemirivao ga je. Ispriao bi se i otiao, katkad usred vane teme, i vie se ne bi vratio. Moda je moj astrolog ispravno vjerovao da je car ve odabrao nestanak i smrt. No ja sam bila dovoljno okrutna da ga silim da nastavi pokazivati svoje lice. Razmiljajui o Stodnevnoj reformi, zakljuila sam da je zavodljivost mita o strancima imala neke veze s tim to je mog sina privukao Kang Yu-wei. Uenjak je raspaavao svoju matariju o Zapadu, a Guang-hsu nije imao nikakvu ideju o tome u to se uputa. Li Hung-chang je bio u pravu kada je rekao da nisu strane vojske pokorile Kinu, ve na nemar i nesposobnost da vidimo istinu u moru lai. Careva planirana inspekcija mornarice bila je otkazana zbog neuspjeha reformi. Svi su vjerovali glasini da e inspekcija biti dan Guang-hsuova svrgnua. Saznali smo da su strane sile bile spremne intervenirati. Na poticaj Li Hung-changa, otputovala sam vlakom da se privatno sastanem s namjesnicima vodeih pokrajina. Zastala sam u Tientsinu i posjetila veliki sajam strojeva koji je organizirao Li Hung-changov partner S. S. Huan. Najvie me impresionirao stroj koji je izvlaio niti svile iz ahura dudova svilca, to je mukotrpan posao koji se stoljeima radio rukama. Vidjevi keramike zahodske koljke poeljela sam ih ugraditi u

~ 197 ~

Zabranjenom gradu. Zaudila sam se proitavi popratni tekst u kojem je pisalo da je zahod izumio britanski princ za svoju majku. Bila to istina ili ne, pria je bila znakovita: plemika djeca u Velikoj Britaniji dobivala su praktino obrazovanje. Tung Chih i Guang-hsu su uili vrhunske kineske klasike, no obojica su ivjeli neuinkovito. Moj je strah rastao dok sam se divila ostalim stranim izumima. Kako je Kina mislila preivjeti kada su joj neprijatelji usmjereni na znanost i neumorni u svom traganju za napretkom? Rat se dobija tako da se neprijatelja toliko dobro upozna da se moe predvidjeti njegov sljedei korak, napisao je Sun Tzu u Umijeu ratovanja. Jedva sam mogla predvidjeti svoj sljedei korak, no shvatila sam da bi bilo mudro uiti od neprijatelja. Odluila sam da u na svoj ezdeset etvrti roendan pozvati brojne strane veleposlanike u Peking. Htjela sam da vide ubojicu vlastitim oima. Li Hung-chang je bio uzbuen zbog te mogunosti. Jednom kada graani Kine vide da je carica udovica spremna ugostiti strance ublait e se i njihova vlastita odbojnost prema strancima. U skladu s oekivanjima, mandursko se klansko vijee usprotivilo. Nisam se smjela pojavljivati u javnosti, a kamoli razgovarati s barbarima. Bilo je uzaludno spominjati da englesku kraljicu ne samo da je vidio itav svijet, nego je i njezino lice bilo otisnuto na svakoj kovanici. Nakon dugih pregovora, dobila sam doputenje da priredim zabavu kojoj e prisustvovati iskljuivo ene, pod uvjetom da mi se pridrui car Guang-hsu kako bih bila u pratnji carskog mukarca. Zabava mi je pruila priliku da zadovoljim svoju modnu znatielju. Meu mojim goama bile su supruge ministara Velike Britanije, Rusije, Njemake, Francuske, Nizozemske, Sjedinjenih Drava i Japana. Prema ministru vanjskih poslova I-kuangu, strani su ministri zahtijevali da njihove gospoe budu primljene uz najvee poasti. Bilo je potrebno est tjedana da se sve dogovori, od stila nosiljki do izbora prevoditelja. Stranci se nepokolebljivi oko svih bitnih toaka, obavijestio me I-kuang. Bojao sam se da u morati otkazati pozivnice, no znatielja dama na kraju se pokazala jaom od protivljenja njihovih supruga. Strane su dame u svoj svojoj raskoi 13. prosinca 1898. godine dopraene u Zimsku palau, jednu od morskih palaa pokraj Zabranjenog grada. Sjedila sam na podiju za dugakim uskim stolom ukraenim voem i cvijeem. Moj zlatni kostim bio je teak, a umetak za kosu opasno visok. Bila je to gozba za moje oi. Osim supruge japanskog ambasadora, iji su kimono i obi bili jako nalik kostimima nae dinastije Tang, dame su bile odjevene poput velianstvenih prazninih lampiona. Graciozno su mi se klanjale. Dok sam izgovarala ustanite svakoj od njih, divila sam se boji njihovih oiju, kose i njihovim oblinama. Bile su mi predstavljene kao grupa, no svaka od njih je pokazala svoju individualnost.

~ 198 ~

I-kuang mi je predstavio suprugu britanskog ministra, gospou MacDonald visoku, elegantnu enu od etrdesetak godina koja je predvodila povorku. Nosila je prekrasnu svijetloplavu satensku haljinu s velikom grimiznom vrpcom privezanom na stranju stranu struka. Glava joj je bila sva u zlatnim uvojcima a veliki ovalni eir bio je bogato ukraen. Gospoa Conger bila je supruga amerikog ministra. Ona je bila kranska scijentistica i bila je odjevena u crno od glave do pete. Rekla sam I-kuangu da ubrza predstavljanja i skrati sveane pozdrave tumaa. Otpratite goe u dvoranu za bankete i neka ponu jesti, rekla sam. Bila sam sigurna u prezentaciju nae kuhinje, jer sam se prisjetila da mi je Li Hung-chang jednom rekao da se na Zapadu nema to pojesti. Ve sam bila zaalila to sam obeala dvoru da neu priati ili postavljati pitanja. Nakon objeda, kada su se ene vratile da im uruim poklone, svaku od njih sam uzela za ruku i stavila joj zlatni prsten na dlan. Pustila sam da iz mog osmijeha zakljue kako elim da budemo prijateljice. Bila sam zahvalna to su dole vidjeti tu proraunatu enu s ledenim srcem. Bila sam posve svjesna da me promatraju kao ivotinju u zoolokom vrtu. Oekivala sam izvjesnu aroganciju s njihove strane. Umjesto toga me doekala sama toplina. Preplavio me osjeaj da bi razgovor potekao, kada bih s njima postupala kao sa svojim sestrama iz inozemstva. Htjela sam saznati od gospoe MacDonald kako je ivjeti u Londonu i od gospoe Conger kako je biti kranska scijentistica i majka. Je li bila zadovoljna s odgojem svoje djece? Naalost, smjela sam ih samo promatrati i sluati. Oi su mi putovale s ukrasa koji su visjeli s njihovih eira na perle uivene na njihovim cipelama. Zurila sam u ene i one su zurile u mene. Moji su eunusi okretali glave od mojih isprenih goi obnaenih ramena. Moje dvorske dame, naprotiv, buljile su irom otvorenih oiju. Elegancija strankinja, inteligentan razgovor i obzirno ponaanje dale su barbarstvu novo znaenje. Kada je gospoa MacDonald odrala kratki pozdravni govor, ja sam po njezinom glasu znala da ta ena nije gladovala ni dana. Zavidjela sam joj na njezinom irokom, gotovo djetinjem osmjehu. Guang-hsu je jedva podigao pogled za cijelog primanja. Stran-kinje su ga zapanjeno promatrale. Premda mu je bilo izrazito neugodno, odrao je obeanje da e ostati do kraja. Isprva je odbio prisustvovati, jer je znao da su te ene saznale za njegov medicinski problem od svojih mueva. Obeala sam da u zavriti s primanjem to prije budem mogla. Nisam oekivala da e iz primanja proizai neko istinsko razumijevanje, ali se to, na moje veliko iznenaenje, dogodilo. Kasnije su se te ene, posebno gospoa MacDonald, o meni povoljno izrazile, unato miljenju svijeta. Urednik londonskog Timesa objavio je lanak o zabavi, u kojem je odaziv dama na moj poziv kritiziran kao odvratan, uvredljiv i apsurdan. Gospoa MacDonald je uzvratila rijeima:

~ 199 ~

Rekla bih da je carica udovica ena snanog karaktera, svakako srdana i ljubazna.... Takvo je miljenje svih ena koje su bile sa mnom. Imala sam sreu da je moj tuma kineski tajnik naeg veleposlanstva, gospodin s preko dvadeset godina iskustva s Kinom i Kinezima. Uoi naeg posjeta, njegovo se miljenje o carici udovici podudaralo s onim koje bih mogla nazvati uvrijeenim. Moj je suprug od njega zatraio da paljivo promatra sve to se zbiva, a naroito da se potrudi doi do kakve procjene njezinog pravog karaktera. Po povratku ga je izvijestio da su sva njegova prethodna uvjerenja bila poljuljana onim to je vidio i uo.

~ 200 ~

39
U proljee 1899. godine svi su ve priali o lutajuim bandama. Pravedne slone pesnice, I Ho Ch'uan - ukratko, bokseri - prerasli su u nacionalni pokret protiv stranaca. Premda je I Ho ch'uan bio seljaki pokret sa snanim uporitem u budizmu i taoizmu, njihovi su pristae dolazili iz svih slojeva drutva. Zbog njihove otvorene vjere u nadnaravne sile, Yung Lu je pokret prozvao siromahovim putem ka vjenosti. Namjesnici diljem zemlje ekali su na moje upute kako da postupaju s bokserima. Podrati ih ili suzbiti bila je odluka koju sam hitno morala donijeti. Bokseri su se navodno proirili u vie od osamnaest pokrajina a poeli su se pojavljivati i na ulicama Pekinga. Nosili su crvene turbane i bojali svoju odjeu u crveno, s istobojnim trakama oko zapea i glenjeva. Mladii su imali jedinstveni stil borbe. Uvjebani u borilakim vjetinama, bili su uvjereni da su inkarnacije bogova. Jedan namjesnik napisao je u hitnom memorandumu: Bokseri se okupljaju oko kranskih crkava u mojoj pokrajini. Prijete da e ubijati maem, sjekirom, motkom, vatrenim orujem, helebardom te mnotvom drugih oruja. U mojim je oima to bio poetak novog tajpinkog ustanka. Razlika je bila u tome to su ovoga puta kolovoe bili eljezni eiri, to je oteavalo hapenja. Jednog vedrog jutra u oujku princ Ts'eng mlai je zatraio hitnu audijenciju. Uao je u dvoranu i objavio da se pridruio bokserima. Maui akama, zakleo se da e mi biti odan. Pridruili su mu se njegova braa i roaci, meu kojima je bio i princ Ch'un mlai. Pogledala sam princa Ts'enga u lice prekriveno oiljcima od ospica. Njegove oi kao u lasice ostavljale su dojam divlje surovosti. Ts'eng nije skidao pogled sa svoga naoitog i otmjenog roaka Ch'una, koji je sliio svojim precima barjaktarima. Iako je princ Ch'un izrastao u stasitog mladia, njegov prostaki jezik otkrivao je njegove mane. Oba su princa bila strastveni parola-i. Ch'un je znao sebe dirnuti do suza kada bi opisivao kako bi rtvovao svoj ivot za ponovnu prevlast Mandura. to elite od mene? pitala sam svoje neake. Da nas prihvatite i podrite kao boksere, rekao je princ Ts'eng. Da se boksere plaa kao dravnu vojsku! rekao je princ Ch'un. Zato dolazite meni kad ste ve zamijenili svoju blistavu man-dursku vojnu uniformu prosjakim dronjcima? pitala sam. Oprostite nam Vae Velianstvo. Princ Ch'un je kleknuo. Doli smo jer smo uli da je Zabranjeni grad napadnut i da ste u velikoj opasnosti. Van! rekla sam mu. Naa vojska nije za huligane i prosjake!

~ 201 ~

Ne moete odbaciti bogomdanu pobjedniku silu, Vae Velianstvo! suprotstavio se princ Ts'eng. Voe boksera ljudi su s nadnaravnim moima. Kad im duhovi pomau, nevidljivi su i otporni na otrov, strijele, pa ak i metke. Samo da znate, general Yuan je nedavno poredao neke boksere ispred streljakog voda i sve ih je dao streljati. Ako su umrli, nisu bili pravi bokseri, bio je uporan Ts'eng. Ili su samo prividno umrli njihove e se due vratiti. Raspustivi lane boksere, otila sam u Ying-t'ai. Car je sjedio u kutu svoje sobe tih poput sjene. Zrak oko njega zaudarao je po gorkim biljnim lijekovima. Premda je bio potpuno odjeven i obrijan, bio je bezvoljan. Bojim se da e se pokret, ako ga ne podrimo, okrenuti protiv nae vlasti i sruiti je, rekla sam. Guang-hsu nije nita odgovorio. Zar te nije briga? Umoran sam, majko. Vratila sam se u nosiljku, bjesnija i tunija no ikad. Zima 1899. godine bila je najhladnija u mom ivotu. Nita me nije moglo ugrijati. Moj astrolog je rekao da mi je u tijelu nestalo vatre. Hladni prsti upuuju na lou cirkulaciju i probleme sa srcem, rekli su lijenici. Poela sam ee sanjati mrtve. Prvi su mi se ukazali moji roditelji. Moj otac bi se pojavio u svom jednostavnom smeem odijelu, s prijekornim izrazom lica. Moja bi majka neprestano priala o Rong. Mora se brinuti za svoju sestru, Orhidejo, stalno je ponavljala. Nuharoo je u moje noi ula u pratnji Hsien Fenga. Dijamanti na njezinom umetku za kosu sa svakim su snom bili sve vei. Nosila je buket ruiastih boura u ruci. Sunce joj je obasjavalo ramena poput aure. Djelovala je zadovoljno. Hsien Feng se smijeio, ali je utio. Tung Chihov se posjet nikad nije mogao predvidjeti. Obino bi se pojavio malo prije svitanja. esto ga ne bih prepoznala, ne samo zato jer je bio odrastao, nego i zato jer mu je narav bila drukija. Nedavno je doao kao bokser s crvenim turbanom. Nakon to se predstavio, opisao mi je kako ga je Yuan Shih-kai ustrijelio. Pokazao mi je razjapljenu rupu u grudima. Prestravila sam se i probudila istog trena. Pristizale su nove vijesti o mjetanima koji su za svoju nesreu okrivljavali strance. Pojava parobroda i eljeznice uzrokovala je masovnu nezaposlenost laara na Velikom kanalu. Nekoliko uzastopnih loih etvi uvjerilo je seljake da su duhovi ljuti. Namjesnici su apelirali na cara da trai od barbara da maknu svoje misionare i svoj opijum. Nisam mogla puno uiniti. Yung Lu me nije morao podsjeati na posljedice ubojstava misionara. Njemaka eskadra iskoristila je napade na svoje dravljane kao

~ 202 ~

izliku za preuzimanje utvrda koje uvaju grad Tsingtao. Okupirali su Kiaochow pretvorivi zaljev u njemaku mornariku bazu. Pokuala sam prikupiti informacije o misionarima i njihovim obraenicima, ali sam samo nailazila na bizarne prie: neki su tvrdili da se misionari slue drogom da omame obraenike, rade lijekove od fetusa i otvaraju sirotita samo zato da bi djecu koristili za svoje kanibalistike orgije. U loginijim i vjerodostojnijim izvjetajima uznemirilo me ponaanje misionara i njihovih vlada. Katolike su crkve naizgled bile spremne na sve da poveaju broj obraenja te su primale skitnice i kriminalce. Suoeni s tubom, mjesni su se kriminalci pokrtavali kako bi pobjegli pred zakonom - prema sporazumu, krani su imali carsku zatitu. Zbrka koja je ostala iza propalog pokuaja reforme postala je plodno tlo za nasilje i izgrede. Na politikoj sceni pojavili su se novi izazivai nereda, meu kojima je bio i Sun Yat-sen, ija je ideja o kineskoj republici privlaila mlade. U suradnji s Japancima, Sun Yat-sen je organizirao atentate i razaranja, posebno u vladinim financijskim sreditima. Tih dana sam esto sama vodila audijencije. Guang-hsua je bolest toliko umarala da nije bio u stanju ostati budan due od nekoliko sati. Nisam eljela razoarati namjesnike pokrajina, koji su katkad ekali itavu vjenost na sastanak s carem. Htjela sam da svijet vjeruje kako je Guang-hsuov reim jo uvijek jak. Nastavila sam, kako bih osigurala da Kina i dalje potuje sporazume i prava dodijeljena strancima. U meuvremenu sam nastojala pokazati razumijevanje za boksere. Edikt koji sam uputila svim namjesnicima glasio je ovako: Kada ljudi ne uspiju razlikovati dobro i zlo njihove se misli ispune strahom i sumnjom. To nije dokaz da su ljudi po prirodi skloni bezakonju, nego da su nai voe zakazali. Smijenila sam namjesnika pokrajine Shantung nakon to su bokseri ondje ubili dva njemaka misionara. Zamijenila sam ga trezvenim i praktinim Yuan Shih-kaijem. Nisam naredila da se pokrene postupak protiv biveg namjesnika - znala sam da bi takav potez razljutio stanovnitvo i mene uinio ranjivijom. Umjesto toga sam ga premjestila u drugu pokrajinu, daleko od mogue osvetnike reakcije Nijemaca. Moja je istraga otkrila da glavni razlog jakom pritisku na namjesnika Shantunga od strane njemake vlade nije bila smrt njihovih misionara, ve prava nad kineskim resursima. Novi je namjesnik takoer prijavio izgrede. Pokuao je uspostaviti ravnoteu nagovarajui boksere da ne budu agresivna nego defenzivna sila. No uskoro su bokserski huligani poeli paliti eljeznike pruge i kranske crkve i zauzimati zgrade vlade. Pobunjenike se vie ne moe rastjerati uvjeravanjem, zavapio je namjesnik, traei doputenje da suzbije nerede. Oklijevanje i tolerancija naih zapovjednika sigurno e nas uvaliti u nepotrebne nevolje. U Shantungu, novi je namjesnik Yuan Shih-kai uzeo stvari u svoje ruke. Nije se obazirao na moje upozorenje da se ljude mora uvjeriti da se raziu, a ne surovo slomiti, i istjerao je boksere iz svoje pokrajine.

~ 203 ~

Ti bokseri, Yuan je poslije pisao u svom telegramu caru, hukaju ljude i potucaju se po ulicama. Ne moe se rei da brane sebe i svoje obitelji. Pale kue, otimaju ljude i sukobljavaju se s dravnom vojskom; nesputano se uputaju u kriminalne radnje, pljakaju i ubijaju puk. Ne moe se rei da su samo protiv krana. Zbog politike pometnje, lokalne uprave du ute rijeke zanemarile su uvijek prisutne probleme s poplavama. U ljeto 1899. godine dogodila se katastrofa velikih razmjera. Tisue kvadratnih kilometara na sjeveru Kine bilo je poplavljeno, usjevi su bili uniteni i uslijedila je glad. Zatim je nastupilo razdoblje sue u kojem je milijun poljodjelskih obitelji ostalo bez doma. Broj bokserskih novaka naglo je skoio. Sve dok se ne istrijebe svi stranci, kia nam nee doi, vjerovala je nezadovoljna sirotinja. Pod pritiskom eljeznih eira, dvor je postao naklonjeniji bokserima. Nakon to ih je Yuan Shih-kai istjerao iz Shantunga, bokseri su se uputili na sjever u pokrajinu Chihli, a potom i u sam Peking. Nakon to su im se putem pridruile tisue seljaka koji su vjerovali u njihovu neunitivost, bokseri su postali su nezaustavljiva sila u kineskom drutvu. Zatitite mandursku dinastiju i unitite strance! vikali su ljudi okupljeni oko stranih veleposlanstava. Yung Lu i ja se nikako nismo mogli odluiti trebamo li suzbiti boksere ili ne. Meutim, ostatak ih je dvora odluio podrati." Yung Lu mi je rekao kako ne vjeruje da su bokseri zaista sposobni dobivati bitke protiv stranih napadaa. Ipak, nisam ga mogla uvjeriti da se suprotstavi dvoru. Zatraila sam od njega da napie memorandum, a ja u objasniti dvoru zato se boksere mora zaustaviti. Pristao je. Kada sam primila Yung Luov izvjetaj, pomislila sam koliko je na odnos postao udan. Bio je moj najodaniji i najpouzdaniji podanik i neprestano sam se na njega oslanjala. Puno smo napredovali od vremena kada smo bili mladi i obuzdavali strast. Mogla sam ponovno proivjeti te trenutke, i proivljala sam ih kada bih bila posve sama. Sada smo bili stari, a uloge koje su nas spojile bile su nam ujedno prirodne i konane. Osjeaji su jo uvijek bili tu, ali su omekali, produbili se, prilagodili injenici da se sada, usred previranja u Kini, moramo osloniti jedno na drugo da bismo preivjeli. Kad sam proitala Yung Luov izvjetaj pred dvorom, princ Ts'eng i princ Ch'un su me optuili da posustajem u ratu protiv barbara. Bokseri su se ve bili okupili u predjelu Pekinga gdje su bila veleposlanstva i prinevi su doli traiti doputenje prijestolja da krenu u pokolj. Zapoela sam rekavi da je zaista utjeno vidjeti nae ljude kako iskazuju hrabrost, svjedoiti njihovom zanosu u razraunavanju sa strancima. Zatim sam upozorila da imaju na umu posljedice svojih postupaka i da ublae svoj gnjev prije negoli izgube dodir sa stvarnou. Prenijela sam im Yung Luove rijei: Kao borbena snaga bokseri su potpuno beskorisni, no njihove navodne nadnaravne vjetine i magine moi mogle bi pomoi u demoraliziranju neprijatelja. Ipak, bilo bi pogreno, pa ak i kobno, kada bismo imalo

~ 204 ~

povjerovali njihovim smijenim tvrdnjama, ili smatrali da od njih ima ikakve koristi u akciji. Moj je govor proizveo eljeni uinak. Veina konzervativaca je na kraju glasala da se odustane od napada na veleposlanstva. Pa ipak, bokserski je pokret nastavio rasti i ja sam znala da e mi ubrzo ponestati opcija. Zahtjevi za uputama kako rijeiti situaciju nastavili su stizati iz svih krajeva zemlje. Yung Lu i Li Hung-chang su osmislili strategiju. Prijestolje e se usmjeriti na to da suzbije boksere u junoj Kini, gdje je smjeteno najvie stranih tvrtki i gdje smo bili izloeni njihovoj intervenciji. U ediktu je pisalo: Osnovni je zadatak sprijeiti da carski dekret postane izgovor za udruivanje izgrednika. Edikt je opet bio dvosmislen. Nije otvoreno osuivao, nego je dopustio stanovitu samostalnost tako da Li Hung-chang i drugi namjesnici s juga mogu nastaviti poslovati sa stranim zemljama kao i dosad i po potrebi suzbijati boksere svojom pokrajinskom vojskom. Car eli podsjetiti graane da je drava prisiljena platiti odtetu za ubojstva stranaca. Samo u sluaju Shantunga, osim smjenjivanja namjesnika i isplaivanja est tisua taela srebra oaloenim obiteljima, Njemakoj smo morali ustupiti ekskluzivna prava na nau sjeveroistonu eljeznicu i ugljenokope, kao i dopustiti da sagradi mornariku bazu u Kiaochowu. Izgubili smo i Kiaochow i Tsingtao: dani su u koncesiju Njemakoj na devedeset devet godina.

~ 205 ~

40
Guang-hsu nije podigao pogled sa sata koji je popravljao kada sam mu rekla da je deset tisua boksera preuzelo kontrolu nad eljeznikim prugama u gradu Chochouu, osamdeset pet kilometara jugozapadno od Pekinga. Tijekom napada spalili su eljeznike stanice i mostove, kao i telegrafske vodove. Premlatili su mjesne upravitelje jer su 'stranim vragovima omoguili dopremu zaliha.' to je tu novo?, promrmljao je Guang-hsu. Guang-hsu, strana veleposlanstva alju pisma u kojima prijete vojnom intervencijom ako ne suzbijemo boksere, a ako to uinimo, bokseri e sruiti prijestolje. Uutjela sam, bijesna zbog Guang-hsuove apatije. Za njega se svijet nalazio unutar starog francuskog kaminskog sata od porculana, s naslikanim oblacima i kerubinima. Primijetivi moju reakciju, Guang-hsu je podigao pogled sa sata. Za boga miloga, viknula sam, reci neto! Oprostite mi, majko... Molim te nemoj traiti moj oprost. Bori se protiv mene ili sa mnom, Guang-hsu. Samo uini neto! Moj je sin zagnjurio lice u ruke. Poetkom lipnja 1900. godine bokseri su poeli paradirati ulicama Pekinga. Ljudi su hrlili vidjeti maginu predstavu. Bokseri su se motali uokolo, maui maevima i kopljima. Oruje je zlokobno sjalo na suncu. Istono od glavnog grada, nadomak Tientsina, Yung Luove su snage pokuale sprijeiti boksere da prereu eljezniku vezu izmeu stranih brodova kod Takua i veleposlanstava u gradu. Yung Lu ih je osujetio, no hvatanje boksera donijelo mu je iznimnu nepopularnost. Princ Ts'eng mlai rekao je svojim prijateljima da je stavio Yung Lua na svoju listu smrti. Osmog lipnja, bokseri su zapalili glavnu tribinu na pekin-kom trkalitu, popularnom okupljalitu stranaca. Preko noi je kriza u Kini privukla svjetsku panju. George Morrison je u londonskom Timesu napisao, Sukob je sada neizbjean. Sljedeeg dana princ Ts'eng je u pratnji nekoliko bokserskih voa upao u Ljetnu palau. Crveni mu je turban bio je natopljen znojem i bio je rumen u licu. Saznala sam da jaa miie udarajui maljem pod jarkim suncem. Bazdio je po alkoholu, a njegove su se lasije oi caklile. Prije nego sam ga uspjela ispitati o paljenju trkalita, princ Ts'eng je naredio svim mojim eunusima da izau na dvorite. On i bokserski voa po imenu Majstor crvenog maa poeli su im pregledavati glave. Htio je vidjeti ima li koji od njih kri. Taj kri nije vidljiv obinom oku, rekao je Li Lien-yingu. Samo odabrana nekolicina moe tako prepoznati krana. Nekoliko minuta kasnije, princ Ts'eng je doao u moju odaju s Majstorom crvenog maa. Ts'eng mi je rekao da je Majstor crvenog maa otkrio dva krana meu mojim

~ 206 ~

eunusima. Zatraio je doputenje da ih smakne. Nisam mogla vjerovati da se to dogaa. Nepomino sam sjedila dok mi se Majstor crvenog maa nespretno klanjao. Vidjelo se da je oduevljen i nervozan u isti mah obian kineski seljak samo je mogao sanjati da mi vidi lice. to ste jo obeali ovom ovjeku? upitala sam princa Ts'enga. Kanite li ga proglasiti ministrom Odbora za dravnu obranu? Ne znajui to da kae, princ Ts'eng je protrljao nos i poeao se po glavi. Ima li taj majstor kakvu kolu?, pitala sam. Znam itati kalendar, Vae Velianstvo, javio se bokser. Onda zacijelo znate koja je godina? Da, znam. Bokser je bio zadovoljan svojim brzim odgovorom. Dvadeset i peta, Vae Velianstvo. Dvadeset i peta godina ega? Ovaj...Guang-hsuove ere. Jeste li ga uli, prine Ts'eng? ije ono ere, Majstore crvenog maa? Guang-hsuove - Glasnije! Guang-hsuove! Ere! Vae Velianstvo! Okrenula sam se princu Ts'engu. Je li vam sad jasno? Guang--hsu je jo uvijek car. Naredila sam zbunjenom bokseru da se udalji. Princ Ts'eng je djelovao uvrijeeno. Vae Velianstvo, ne morate podrati boksere, ali trebam novac da bih vam donio pobjedu. Uuti! mi je bilo na vrhu jezika. Morala sam udahnuti punim pluima da se smirim. Kada se od mene trailo da financiram utvrde Taku, reeno mi je da e to zauvijek drati strance podalje od nas. A kada su zatraena sredstva za novu mornaricu, reeno mi je isto. Recite mi, Ts'eng mlai, kako mislite bambusovim kopljima poraziti puke i topove stranaca? Vae Velianstvo, boksera je pedeset tisua, a stranih birok-rata svega par stotina. ekat cu noc bez mjeseine i zauzeti veleposlanstva sa svojim ljudima. Bit emo toliko blizu da e im topovi biti beskorisni. A kako ete rijeiti problem stranih trupa koje e doi s mora? Uzet emo taoce! Veleposlanstva su savren temelj za pregovore. Taoci e biti na pregovaraki adut. Samo se moram pobrinuti da nai ljudi ne odreu glave zatoenicima. Ts'eng se nasmijao kao da je ve pobijedio. Princ Ts'eng je uporno traio priliku da pokae svoju magiju u prisustvu cara, pa smo tako sljedeeg dana u mom prostranom dvoritu Guang-hsu i ja gledali predstavu boksera. Njihova okretnost u borilakim vjetinama bila je velianstvena. Sjekli su tvrdi kamen golim rukama. U estokoj tui jednog protiv desetorice, Majstor crvenog maa borio se prsa o prsa s maevaocima, nadjaavi ih kao od ale. Zatim je bio napadnut kopljima i mecima, opren vatrom, ali iz borbe je izaao nepovrijeen. Njegovi su

~ 207 ~

protivnici leali na zemlji, oamueni i krvavi. Ne vjerujui vlastitim oima, pokuala sam odgonetnuti njegove trikove. Od poetka do kraja, Majstor crvenog maa kao da je bio u transu, a princ Ts'eng mi je objasnio da se radi o duhovnoj vezi s bogom rata. Impresionirali su me, ali ne i uvjerili. Pohvalila sam boksere zbog njihovog strastvenog patriotizma. Obuzeo me udan osjeaj kada sam se okrenula prema Guanghsuu i vidjela njegov nezainteresirani izraz lica. Pomislila sam: Koliko god bio grozan, princ Ts'eng se barem eli boriti. Iznevjerila sam oba svoja sina, a moji su sinovi iznevjerili Kinu. Svaki put kada bi zapadne novine optuile Ts'enga kao olienje zla i hvalile Guang-hsua kao mudrog cara, otvorila bi se moja stara rana. Zamiljala sam kako Guang-hsua spaavaju strane sile i pretvaraju ga u marionetskog vladara. Primijetila sam kako mi glas postaje sve meki dok sam razgovarala s ljudi-ma poput princa Ts'enga. Sljedeeg jutra, kada je princ Ts'eng otiao, moj se eunuh Li Lien-ying pojavio odjeven u ofucanu boksersku crvenu uniformu. Kad je i meni dao istu takvu uniformu dar princa Ts'enga - oamarila sam ga. Oko podneva Guang-hsu i ja smo uli udnu buku nalik dalekom umu valova. Nisam mogla odrediti odakle dolazi: nisu to bile vjeverice koje su se penjale po stablu, niti um vjetra u liu, niti potok koji tee ispod stijena. Uznemirila sam se i pozvala Li Lien-yinga, no nije bilo odgovora. Traila sam ga po dvoritu. Eunuh se napokon vratio zadihan. Pokazao je prstom iza sebe i protisnuo rije bokseri. Prije nego sam uspjela shvatiti to se dogaa, princ Ts'eng se stvorio preda mnom. Kako se usuujete okruiti moju palau vaom prokletom bandom ubojica! rekla sam. lampavo se poklonio i dodirnuo elom pod. Svi ele osobno uti va edikt. Ts'eng se ponaao kao da car nije prisutan. Tko kae da u izdati edikt? To se mora uiniti bez odlaganja, Vae Velianstvo. Princ Ts'eng je rukama zatezao remen. Bokseri nee otii dok ne uju va edikt. Primijetila sam da Li Lien-ying pokazuje na strop. Kad sam pogledala gore nisam vidjela nita neobino. Ponovno sam pogledala dolje i vidjela ljestve ispred mog prozora. Za nekoliko trenutaka ula sam zvuk koraka na krovu. Bokseri se pripremaju pucati na veleposlanstva, Vae Velianstvo, objavio je princ Ts'eng. Zaustavite ih, naredila sam. Ali...Vae Velianstvo! Car Guang-hsu nareuje princu Ts'engu mlaem da odmah ukloni boksere. Okrenula sam se Guang-hsuu, koji je zurio u prazno. Guang-hsu se okrenuo i rekao: Princu Ts'engu mlaem se nareuje da odmah

~ 208 ~

ukloni boksere. Ts'engove obrve izvile su se poput korijena umbira a dah mu je zaudarao. Zgrabio je Guang-hsua za ramena i prosiktao: S napadom se kree ujutro, i to je va edikt!

~ 209 ~

41
Veliki je Mandurac pao tako nisko da ga se nitko nije usudio braniti, a car se bojao to traiti. Princ Ts'eng mlai se nije ustruavao izrei svoje miljenje. Smatrao je da bi njegov sin trebao postati sljedei car. Mogla sam ga zamisliti kako sam imenuje djeaka. Ima li neto to ovjek ne moe uiniti kada raspolae s desecima tisua boksera i muslimanskih jedinica? Ts'eng se sasvim prestao pretvarati da mi je odan, jer je sada kontrolirao uvare palaa i Kazneno vijee. Iza mojih zastora uo se apat. Eunusi su potajno odlazili izvan Zabranjenog grada kako bi prikupili informacije koje e im pomoi da pobjegnu. Dvorske dame i sluge pripremali su se na najgore: drali su boksersku crvenu odjeu ispod svojih kreveta. Princ Ts'eng je zahtijevao da naredim Yung Luu da povue svoje trupe tako da moe napredovati bez brige da e dobiti metak u lea. Upozorila sam Ts'enga da e napad na strana veleposlanstva biti kraj dinastije, na to je on odgovorio: Borili se ili se ne borili, umrijet emo. Strane sile nee stati sve dok kinesku dinju ne razreu na krike i pojedu! Naredila sam da se Li Hung-changu poalje telegram, ali linije su bile prekinute za vrijeme slanja. Od tog asa nadalje, Peking je bio odsjeen od vanjskog svijeta. Zao mi je, majko, rekao je Guang-hsu kad sam mu rekla da smo izgubili kontrolu nad Ts'engovim bokserima i Tungovom muslimanskom vojskom. Guang-hsu i ja smo sjedili jedno do drugog u praznoj dvorani za audijencije. Bilo je vedro jutro ranog ljeta. Zurili smo u alice za aj pred nama. Prestala sam brojati koliko su puta eunusi doli doliti vrue vode. Nisam znala to mogu oekivati od situacije. Samo sam znala da se pogorava. Osjeala sam se kao osuenik u samotnim trenucima prije smaknua. U deset sati stigla je poruka princa Ts'enga. Bokseri su krenuli u napad noevima, bambusovim kopljima, antiknim maevima i muketama. Vanjski obru, dvanaest tisua muslimanskih junaka generala Tunga, uao je u prijestolnicu. Sukobili su se sa saveznikim snagama u pokuaju da zauzmu poloaj srednjeg obrua. Prema Yung Luu, unutranji obru inili su mandurski tigrovi princa Ts'enga, biva jedinica barjaktara s tigrovom koom prebaenom preko ramena i glavama tigrova nataknutih na titove. Ts'engova je strategija jo jedna tlapnja eljeznih eira, rekao je Yung Lu. Njegova je vojska drala na oku Tungovu muslimansku vojsku. Yung Luov najbolji kineski zapovjednik, general Nieh, dobio je zadatak da rastjera boksere. Princ Ts'eng proglasio je 11. lipnja svoju prvu pobjedu: uhvatili su i ubili savjetnika japanskog veleposlanstva, Akiru Sugiyamu.

~ 210 ~

Vijest sam primila popodne. Sugiyama je bio na listi najtrae-nijih ljudi u Kini. Bio je odgovoran za Kang Yu-weijev i Liang Chi-chaov bijeg u Japan. Sugiyama je napustio svoje veleposlanstvo u Pekingu kako bi pozdravio saveznike snage na eljeznikoj postaji. Prije nego je onamo stigao napali su ga Tungovi muslimanski vojnici, izvukli iz njegove rike i raskomadali. Ubojstvo je eskaliralo u krizu. Premda sam se u ime cara slubeno ispriala Japanu i Sugiyaminoj obitelji, strani je tisak bio uvjeren da sam ja naredila ubojstvo. Dopisnik londonskog Timesa George Morrison tvrdio je da je ubojica bio omiljeni tjelohranitelj carice udovice. Nekoliko dana kasnije, Times je objavio nastavak Morrisonovog lanka, koji je sadravao bezonu la: Dok joj je kriza visila nad glavom, carica udovica je priredila niz kazalinih predstava u Ljetnoj palai. Uz pomo Li Lien-yinga popela sam se na vrh Brda blagostanja. Gledajui dolje preko mora krovova, ula sam pucnjeve iz smjera stranih veleposlanstava. Veleposlanstva su zauzimala dio izmeu zidina Zabranjenog grada i zida sredinjeg Pekinga. Bila je to etvrt s malim kuama i ulicama, kanalima i vrtovima. Saznala sam da stranci u veleposlanstvima podiu barikade. Vanjski, izloeni rubovi i svi ulazi, raskra i mostovi bili su osigurani vreama pijeska. Za to vrijeme, Yung Lu je povukao svoje jedinice s obale i pokuao ih ubaciti izmeu boksera i veleposlanstava. Dao je bokserima do znanja da nije protiv njih, ali je izdao naredbu da se svatko tko napadne veleposlanstva biti smjesta smakne. Dok je Yung Lu povlaio svoje snage, brinula ga je oslabljena obrana obale, osobito utvrde Taku. Volio bih znati koliko je stranih trupa krenulo ovamo, rekao mi je kasnije. Bojim se to bi mogli uiniti pod izgovorom spaavanja diplomata. Moji su eunusi bili zabrinuti za moju sigurnost. Otkad su bokseri uli u Peking, Li Lien-ying se svaki dan penjao na Brdo blagostanja. Upravo je odande vidio kako katedrale na istoku i jugu prodire plamen. Moji su me eunusi takoer obavijestili da e Amerikanci nasumino ispaljivati topovsko tane sa svog krova svakih petnaest minuta na svakoga tko bude dolazio cestom. Ubili su ve gotovo stotinu boksera. Prema zapadnjakom tisku, stranci u veleposlanstvima pucali su na svakog Kineza koji je na sebi imao i mrvu crvenog. Ultimatum saveznika dostavio je admiral britanske flote Seymour preko namjesnika Chihlija. U njemu je pisalo da e Saveznici 17. lipnja do 2 ujutro privremeno zauzeti - milom ili silom - utvrde Taku. Namjesnik mi je, meutim, preutio, iz straha da u ga smijeniti, da je njegova obrambena linija ve pala. Samo nekoliko dana ranije, lano me obavijestio da su bokseri u njegovoj pokrajini potisnuli strane ratne brodove prema moru. U trenutku kad sam proitala ultimatum, dva britanska ratna broda tiho su klizila prema utvrdama pod okriljem noi. Utvrde Taku osvojene su za svega nekoliko dana. U pratnji Guang-hsua sazvala sam hitnu audijenciju. Sastavila sam dekret kao

~ 211 ~

odgovor na ultimatum: Stranci su od nas zatraili da im predamo utvrde Taku, ili e ih oni silom zauzeti. Takve su prijetnje primjer agresivnog stava zapadnjakih sila u svim pitanjima koja se tiu odnosa s Kinom. Bolje je da damo sve od sebe i krenemo u bitku, nego da se izloimo vjenoj sramoti radi potrebe za samoouvanjem. Na naim drevnim svetitima sa aljenjem proglaavamo poetak rata. Sjeanja na 1860. godinu i Opijumski rat ispunila su me tugom dok sam iznosila dekret dvoru na odobrenje. Preplavile su me bolne slike: egzila, smrti mog supruga, nepravednih sporazuma koje je morao potpisati, razaranja mog doma u Yuan Ming Yuanu. Vidjevi da mi je teko, Guang-hsu je nastavio itati. Od samog utemeljenja dinastije sa strancima koji su dolazili u Kinu uvijek se lijepo postupalo. Moj je sin govorio tiho, ali razgovijetno. No u proteklih trideset godina oni su zlorabili nau strpljivost i posezali za naim teritorijem, gazili po Kinezima i crpili bogatstvo carstva. Njihova je drskost rasla sa svakim naim ustupkom. Ugnjetavaju nae miroljubive graane i vrijeaju nae bogove i mudrace, potiui ogorenje u naem narodu. Zato je dolo do paljenja crkava i pokolja obraenika od strane patriotskih vojnih jedinica. Car je uutio. Okrenuo se prema meni i vratio mi dekret Oi su mu bile ispunjene tugom. Nastavila sam. Car je pokuao sve kako bi izbjegao rat. Izdavali smo edikte koji su titili veleposlanstva i poticali samilost prema obraenicima. Proglasili smo boksere i obraenike' ravnopravnom djecom ove drave. Zapadne sile su te koje su nas uvukle u ovaj rat. Ministar vanjskih poslova I-kuang dobio je zadatak obavijestiti strane predstavnike u veleposlanstvima da imaju dvadeset etiri sata da napuste Peking, pod zatitom Yung Luovih trupa. Ured stranih poslova u Tientsinu i Kineska carinska sluba sir Roberta Harta primili su naredbu da prime predstavnike i otpreme ih na sigurno. No osoblje veleposlanstava je odbilo napustiti Peking. George Morrison je u Timesu poruio veleposlanicima: Napustite li sutra Peking, smrt svakog mukarca, ene i djeteta u tom ogromnom nezatienom konvoju bit e na vaoj savjesti. Vaa e imena ui u povijest i zauvijek e vas pamtiti kao najpokvarenije, najslabije i najmalodunije kukavice koje su ikada ivjele! 20. lipnja ubijen je njemaki ministar barun von Ketteler. Klemens August von Ketteler bio je ovjek vrstih stavova i estokog temperamenta, kako tvrde oni koji su ga poznavali. Samo nekoliko dana prije svoje smrti, istukao je do besvijesti desetogodinjeg Kineza svojim tapom za hodanje s olovnom drkom. Batinanje se dogodilo ispred njemakog veleposlanstva pred oima svjedoka. Ketteler je posumnjao da je djeak bokser. Pretueni je djeak odvuen u veleposlanstvo. Do trenutka kad je njegova obitelj obavijetena i kad je dola po njega, djeak je ve bio mrtav. Incident je razbjesnio tisue Kineza, koji su se ubrzo okupili ispred veleposlanstva traei osvetu.

~ 212 ~

Nikad nisam shvatila zato se Ketteler odluio ukrcati u "nosiljku ba tada, znajui koliko je opasno. On i njegov tuma uputili su se prema zgradi Odbora za strane poslove. Ketteler je svom osoblju rekao da predugo eka odgovor Kine na ultimatum pa je namjeravao sam provjeriti ima li napretka. Skupina boksera primijetila je Kettelera dok je ovaj u nosiljci prolazio ulicom. U sljedeem asu ubijen je metkom iz neposredne blizine. Njegov je tuma bio ranjen u obje noge, ali se uspio dovui natrag do njemakog veleposlanstva. Ubojstvo njemakog ministra oznailo je poetak onoga to e povjesniari nazvati Opsadom veleposlanstava. Usred sve veeg nasilja, veleposlanstva su se udruila i njihovi su uvari svakodnevno nasumce pucali iz puaka, ubivi tako brojne Kineze. etiri su puta uvari veleposlanstava napali Istoni ulaz u Zabranjeni grad, ali su ih odbile jedinice generala Tunga. Naoruani zaposlenici veleposlanstava zauzeli su rubne zidine, zbog ega je Yung Luovim snagama bilo teko odrati obrambenu poziciju i sprovesti svoju misiju - sprijeiti boksere da uspiju u opsadi. Bila je pono kad me probudio poar na vratima carske palae. Vatru su podmetnuli bokseri zbog sukoba s Yung Luovim trupama koje su blokirale napade tri obrua na veleposlanstva. U sljedeem trenutku, ogromni trokatni ulaz u sredinji Peking gorio je u noi, a plamen je gutao najbogatiju etvrt Pekinga. Bokseri su namjeravali zapaliti samo trgovine koje su prodavale inozemnu robu, ali zbog dugotrajne sue sve je izgorjelo. Naredila sam kuharima u palai da naprave hrpu okruglica, jer sam po cijeli dan morala doekivati i ispraati ministre, dunosnike i generale. Odustalo se od pravila ponaanja za stolom. Veina ih danima nije imala poten obrok. Nije bilo mjesta za tanjure - moj stol je bio prekriven kartama, dopisima, nacrtima i telegramima. Potom je i strani tisak krenuo u napad. Svijet je opsadu prozvao pekinkim masakrom. Novine su galamile: Carica udovica eli smrt barbara. Svih barbara. Prema tobonjim anonimnim izvorima, ja sam osobno izreirala ubojstva. Prestali smo pratiti reakcije svijeta otkad su unitene telegrafske ice. Popravci predugo traju, tuio se I-kuang. Shvativi da e optube pruiti pregrt izgovora za objavu rata Kini, postala sam iznimno nervozna. Stalno sam pogledavala u Yung Lua koji je sjedio nasuprot I-kuangu. Kako je car Guang-hsu?, pitao je I-kuang. Ne dolazi na audijencije. Guang-hsu se u zadnje vrijeme ne osjea dobro, odgovorila sam. Jesu li njegove supruge s njim? Pitanje mi je bilo udno, ali sam svejedno odluila odgovoriti. Carica Lan i konkubine svakodnevno posjeuju Njegovo Velianstvo, iako moj sin vie voli samou. I-kuang me sumnjiavo pogledao. Neto nije u redu?, pitala sam.

~ 213 ~

Ne, ali stranci se raspituju o carevom zdravlju. ini se da ih moji odgovori vie ne zadovoljavaju. Sumnjaju da su Njegovo Velianstvo muili i ostavili da umre. I-kuang je zastao, a potom dodao: Glasina se pojavila u novinama irom svijeta. Idite i uvjerite se vlastitim oima! razljutila sam se. Posjetite Njegovo Velianstvo u Ying-t,aiju! Strani novinari ele s njim razgovarati licem u lice... Neemo dopustiti stranim novinarima da uu u Zabranjeni grad, ubacio se Yung Lu. Trait e dlaku u jajetu to god mi uinili. Bezone lai, rekao je I-kuang, dodajui mi primjerak londonskog Daily Maila. Veleposlanstva su se slono suoila s opasnou, jedan je svjedok rekao novinaru. Preostala aica ljudi, samih Europljana, hrabro se suoila sa smru, te su na koncu, svladani od daleko brojnijeg neprijatelja, svi do zadnjeg okrutno stradali od maa. Londonski je Times poslije objavio poseban izvjetaj o misi zadunici odranoj u Katedrali sv. Petra za rtve iz britanskog veleposlanstva. Tiskane su obavijesti o smrtima. Sir Claude MacDonald - suprug lady MacDonald - sir Robert Hart, pa ak i vjerni dopisnik Timesa, George Morrison, svi su oni doivjeli da proitaju vlastitu osmrtnicu. 23. lipnja, jedinice generala Tunga opkolile su kompleks britanskog predstavnitva povrine tri jutra. Njegova muslimanska vojska pokuala se probiti sa sjeverne strane, gdje se nalazila elitna kineska Akademija Hanlin. Kad su svi pokuaji propali, Tung je naredio vojnicima da bace zapaljene baklje na Akademiju, kako bi dimom istjerali strance napolje. Snaan vjetar rasplamsao je vatru koja je progutala najstariju knjinicu na svijetu. Yung Lu je gledao kako bokseri uzaludno nasru na barikade veleposlanstava. Nitko nije znao da se Yung Lu, star ezdeset pet godina, razbolio. Skrivao je svoje stanje od mene, a ja nita nisam primjeivala zbog previe posla. Ponaala sam se prema njemu kao da je od elika. Nisam znala da mu preostaje jo samo tri godine ivota. Uvjeren da e se zapadne sile osvetiti za masakr u veleposlanstvima, Yung Lu je odbio zahtjev generala Tunga za snanijim orujem. Yung Lu je kontrolirao jedinu bateriju teke artiljerije. Pitala sam se kako je zapadnim novinarima i njihovim svjedocima izmaknuta injenica da je od poetka opsade manje napada bilo u sektorima koje su drale Yung Luove trupe. Bilo je poznato da je u nedavnoj prolosti Kina bila kupila napredno oruje preko svojih diplomatskih veza - meu ostalima i preko Roberta Harta. Da se to oruje koristilo protiv veleposlanstava, njihova tobonja obrana od stotinjak ljudi bila bi unitena do temelja za svega nekoliko sati.

~ 214 ~

U ime kineskog cara, I-kuang je sazvao konferenciju na kojoj je proglaen prekid vatre, no na carevu sramotu, to nita nije znailo veleposlanstvima i bokserima. Borbe su se nastavile. General Tung i njegove muslimanske trupe promijenile su strategiju: odluile su presjei linije opskrbe veleposlanstava. Od kineskih slugu koji su pobjegli iz veleposlanstava saznali smo da im ponestaje hrane i vode. Nestaica je postajala sve kritinija kako su se borbe pootravale. Osim ranjenika, u veleposlanstvima se nalazio izvjestan broj bolesnih ena i djece. Yung Lu je zatraio doputenje da veleposlanstvima poalje zalihe vode, lijekova, hrane i ostalih potreptina. Bilo mi je teko dati pristanak, jer sam znala da u time poiniti izdaju. Broj rtava meu bokserima i naim vlastitim trupama daleko je premaivao njihov. Moj je narod razmiljao iskljuivo o osveti. Uinite to morate, rekla sam Yung Luu. Ne elim znati pojedinosti. U meuvremenu, elim da moj narod uje vae topove kako pucaju na veleposlanstva. Yung Lu je razumio. Kasno naveer topovska je vatra osvijetlila nebo poput novogodinjeg vatrometa. Projektili su letjeli preko krovova i eksplodirali u stranjim dvoritima veleposlanstava. Dok su graani Pekinga klicali mom postupku, Yung Luov odred za pomo progurao je kutije sa zalihama preko niije zemlje do zgrade veleposlanstva. No moja gesta dobre volje nije pomogla. Stranci su se ogluili na na zahtjev da napuste veleposlanstva. Stranci su znali da pomo stie - meunarodne snage probile su se kroz posljednju kinesku liniju obrane u utvrdama Taku. Moji su glasnici opisali golem oblak praine koja se podigla na uu rijeke Taku. Najnovija je vijest bila da je namjesnik Chihlija poinio samoubojstvo. (Moja je zateenost bila jo vea kada sam 11. kolovoza doznala da je isto uinio i njegov zamjenik.) Upalila sam nekoliko svijea i sjela pred njih, glave krcate umornih misli. Povukao sam se iz Ma'toa u Chanchiawan, glasilo je posljednje namjesnikovo izvjee. Deseci tisua vojnika zakrili su ceste. Bokseri su pobjegli. Prolazei kroz sela i gradove toliko su pljakali da moja vojska vie nita nije mogla kupiti, pa su ljudi i konji bili gladni i iscrpljeni. Od svoje mladosti iskusio sam mnogo ratova, ali nikad nisam vidio ovako neto... Trudim se okupiti trupe u bijegu i borit u se do posljednjeg daha... Yung Lu je u memorandum uvrstio oajniko Li Hung-changovo pismo. Li je predloio da poaljem telegram s molbom engleskoj kraljici, budui da bismo kao dvije starice, trebale imati razumijevanja za potekoe koje su nas snale. Predloio je takoer da zamolim ruskog cara Nikolaja i japanskog cara za pomo u rjeavanju krize mirnim putem. Morala sam sebi odati priznanje to sam se odvaila posluati Lijev savjet. U kratkim sam crtama svakoj dravi iznijela zato je nuno da ostane u dobrim odnosima s

~ 215 ~

Kinom. Britaniji je razlog bila trgovina; Japanu je to bilo saveznitvo Istoka protiv Zapada; Rusiji stara pogranina meuovisnost i prijateljstvo dviju zemalja. Kakvu sam budalu napravila od sebe.

~ 216 ~

42
U zoru 14. kolovoza 1900. godine ula sam zvuke nalik majem zavijanju, no ispostavilo se da je to fijuk metaka. Napalo nas je etrnaest tisua vojnika - britanskih, francuskih, japanskih, ruskih, njemakih, talijanskih, nizozemskih, austrijskih, maarskih, belgijskih i amerikih. Stigli su u Peking vlakom iz Tientsina. Generala Nieha, kojeg je Yung Lu poslao da uva eljeznicu od boksera, ubili su Saveznici. Ureivala sam kosu kad sam ula maji pla. Pitala sam se otkud sve te make. Tada je neto pogodilo vrh mog krova i razbijeni su se crepovi sruili u moje dvorite. Nekoliko trenutaka kasnije, metak je uletio kroz prozor. Pogodio je tlo i odskakutao. Otila sam ga prouiti. Li Lien-ying je uletio u sobu, vidno potresen. Uli su strani vojnici, gospodarice. Kako je to mogue? Pomislila sam. Li Hung-chang je navodno poeo pregovore sa zapadnim silama. Tek kad je doao moj sin sa svojom suprugom i konkubina-ma shvatila sam da se ponavlja ono to smo proivjeli tijekom Opijumskog rata. Kad sam se obukla, otila sam vidjeti Guang-hsua. Izgledao je uplaeno. Izbezumljeno je strgnuo bisere sa svoje haljine i bacio svoj eir s crvenim resama. Iako se presvukao iz svoje zlatne haljine u plavu, odavali su ga izvezeni simboli zmaja. Zamolila sam Li Lien-yinga da caru brzo pronae sluinsku odjeu. Lan, Biser i Blistava pomogle su svom suprugu da navu& dugi jednostavni sivi kaput. Meci su sve glasnije fijukali nad naim glavama. Otvorila sam svoje ladice i ormare pokuavajui odluiti to da ponesem, a to da ostavim. Odabrala sam haljine i kapute, da bi mi Li Lien-ying rekao kako su moji putni kovezi ve puni. Bilo se teko odvojiti od izrezbarenog sanduka koji mi je ostavila moja majka i od Tung Chihove kaligrafske vjebenice. Drei moju kutiju za nakit, Li Lien-ying je davao naredbe eunusima koji su pakirali to god su mogli u koije. Skinula sam nakit i naprske od ada i naredila Li Lien-yingu da odree moje duge nokte. Kada sam mu naredila da mi odsjee do koljena dugu kosu, zaplakao je skupa s mojim snahama. Nakon to mi je kosu skupio u punu, pomogao mi je da navuem seljaku tamnoplavu tuniku. Obula sam iznoene cipele. Slijedei moj primjer, Lan i Blistava skinule su nakit, odrezale kosu i obukle sluinsku odjeu, ali Biser je to odbila. Okrenula se Guang-hsuu i apnula mu neto u uho. Moj je sin utke odmahnuo glavom. Biser je bila uporna. On je ponovno odmahnuo glavom. Biser se naljutila.

~ 217 ~

Zato ne razgovara s carem nakon to izaemo iz grada?, rekla sam Biseru. Kao da me nije ula, Biser je nastavila gnjaviti Guang-hsua da joj odgovori. Guang-hsu je oklijevao. Gledao je okolo, izbjegavajui moj pogled. Glasnik kojeg je poslao Yung Lu savjetovao nam je da odmah krenemo. Dok sam hodala prema vratima, Biser je odvukla Guang-hsua na stranu. Krenuli su natrag prema Zabranjenom gradu. Li Lien-ying je utrao. Naruene koije ne mogu proi od Saveznika! to emo uiniti, gospodarice? Morat emo hodati, odgovorila sam. Car ne ide. Konkubina Biser je pala niice preda mnom. Dok je moj sin bez rijei stajao iza nje, Biser mi je brzo dala do znanja da se ona i Guang-hsu tu oprataju. U cinober satenskoj haljini, sa alom iste boje oko vrata, Biser je bila zanosna poput jesenjeg javorovog lia. Kada je podigla glavu, u njenim sam oima vidjela odlunost. Li Lien-ying me preklinjao da se pourimo. Ljudi ginu kako bi obranili vau izlaznu rutu, gospodarice. Meci lete, a izvan grada su poari i eksplozije. Ti moe ostati, ali moj sin mora ii, rekla sam Biser. Njegovo Velianstvo car ostaje, suprotstavila mi se djevojka. Li Lien-ying je stao izmeu Bisera i mene. Carice, ako ne odemo sad, neemo nikad! Yung Luovi su ljudi spremni izvesti cara! Biseru, sad nije trenutak, rekla sam podiui glas. Ali car je odluio, Biser je bila uporna. Natjeraj svoju konkubinu da se pokrene, rekla sam Guang-hsuu. Dovoljno glasno da je svi mogu uti, Biser je viknula: Bjea-nje je poniavajue i ugrozit e carstvo! Obuzdajte se!, rekla sam joj. Car Guang-hsu ima pravo braniti ast dinastije! Car moe govoriti u svoje ime! ljutito sam odbrusila. Njegovo se Velianstvo odve boji svoje majke da bi rekao to misli. Zamolila sam Biser da se prestane sramotiti. Shvaam da je pritisak gotovo nepodnoljiv. Obeajem da u sasluati im izaemo iz grada i stignemo na sigurno mjesto. Ne! viknula je Biser. Car Guang-hsu i ja elimo vae doputenje da ostanemo. Konkubino Biser! to - Prije nego sam uspjela dovriti, granata je eksplodirala nasred dvorita. Tlo se zatreslo. Oba krila na krovu moje palae su se sruila. U oblaku praine, eunusi i dvorske dame su vritali i traili zaklon. Biser i ja smo stajale jedna nasuprot drugoj nasred dvorita, obavijene prainom. Guang-hsu je stajao nekoliko metara dalje, izbezumljen i obuzet krivnjom. Shvatila sam

~ 218 ~

to Biser namjerava: vjerovala je da su zapadne sile dole osloboditi Guang-hsua. Njoj je moj odlazak znaio da e se Guang-hsu vratiti na vlast. U svim drugim okolnostima, razmotrila bih njezin zahtjev. Moda bih se ak divila njezinoj odvanosti. Ali u tom je trenutku manjak perspektive i obzira za moju i sinovu sigurnost bilo sve to sam mogla vidjeti. Na neki nain sam je alila, jer je vjerovala u snagu karaktera koju Guang-hsu nije imao. Vidjela ga je onakvim kakvim je on mogao postati, a ne kakav jest. Ona ide s nama, naredila sam Li Lien-yingu. Nekoliko je eunuha krenulo prema njoj kako bi je vezali. Otimala se i zvala Guanghsua u pomo. On je samo nastavio gledati u oaju. Guang-hsu, viknula je Biser, vi ste vladar Kine, ne vaa majka! Zapadne sile su obeale da e s vama postupati s potovanjem. Borite se za sebe! Li Lien-ying je ispraznio teretna kola na koja su je eunusi nabacili poput vree rie. Naredila sam sinu da se popne u svoj palankin, i on je posluao. Ponovno smo krenuli. Dim je ispunio zrak. Kuhinjski lonci i poklopci glasno su klo-potali dok su nosai brzo hodali prema vratima. Eunusi su gurali kola a dvorske dame hodale su pokraj njih nosei moje stvari u koarama i pamunim vreama. Nismo daleko odmakli Prije nego smo stigli do mojih vrata, Biser se oslobodila s kola i potrala prema Guang-hsuovom palankinu. Strgnula je zavjesu i udarila glavom o rub palankina, sruivi jednog nosaa. Zaustavila sam svoj palankin i viknula za njom. Jasno sam joj dala do znanja da je neemo ostaviti. Djevojka je poljubila Guang-hsuova stopala i naglo odjurila prema Zabranjenom gradu. Li Lien-ying je poao za njom. Ostavi je na miru!, pozvala sam ga. Gospodarice, Biser tri prema Istonim vratima, gdje se nalaze strane trupe. Pusti je, rekla sam. Mogli bi je silovati strani vojnici! To je njezin izbor. Gospodarice, Biser moda eli skoiti u bunar. Protivno svakom razumu, naredila sam da se palankini okrenu. Krenuli smo po Biser, natrag u grad, prema bunaru. Nismo bili dovoljno brzi. Skoila je u bunar pred mojim oima. Ali otvor bunara je bio premalen. Biser se muila, pokuavajui se pogurati vlastitom teinom. Guang-hsu! zavritala sam.

~ 219 ~

Skrivajui se u svom palankinu, moj sin nije reagirao. Nije znao to se zbiva, ili nije htio znati. Sluei se noem, Li Lien-ying je odrezao najdui bambusov tap s mog palankina. Uz pomo drugih eunuha, tap je sputen u bunar. Li Lien-ying je bacio ue. No Biser je odluila istjerati svoje. Li Lien-ying je psovao i prijetio. Eunusi su zapalili lui i bacali ih u bunar ne bi li djevojku dimom istjerali van. Pustite je da uini to eli!, viknuo je car Guang-hsu iz svog palankina. S prizorom Biserinog samoubojstva u glavi, zapoeli smo nae tisuu kilometara dugo putovanje prema sjeverozapadu du Velikog zida. Gurali smo kola i hodali. Guang-hsu je jecao i odbijao moju utjehu. Pitala sam se to bi se dogodilo da sam popustila. Ne bi bilo dobro, zakljuila sam. im bi sile oslobodile Guang-hsua i uzele ga za taoca, izgubili bismo svaku osnovu za pregovore. Bila bih prisiljena odustati od svega u zamjenu za svoj ivot, ili bi moj sin bio prisiljen narediti moje pogubljenje. Ni u kojem sluaju ne bismo preivjeli, rei e Guang-hsu kasnije. Pa ipak, u mislima sam se vraala na Biser, vrtei u glavi to sam joj mogla rei. Ona i ja smo dijelile isti san, da moj sin i njezin suprug, uspije promijeniti samog sebe. Radila sam na tim promjenama od dana kada sam ga posvojila. Smatrala sam svojom zaslugom to sam Guang-hsua upoznala sa zapadnjakim idejama, i ponosila sam se njegovom fascinacijom zapadnjakom kulturom. No to oito nije bilo dovoljno. Biseru bih takoer rekla da majka zna istine o svom djetetu koje ne moe ni s kim podijeliti. injenica da sam se ponosila Guang-hsuom ne znai da nisam znala njegova ogranienja. Svim silama trudila sam se izvui najbolje iz njega. Bila je to moja osobna odluka da se u potpunosti posvetim njegovoj reformacij-skoj misiji. Stavila sam sve na kocku, i izgubila. Loe sam procijenila da moj sin moe nadmudriti ovjeka poput Ita Hirobumija. Pogrijeila sam i to sam dopustila Guanghsuu da Kang Yu-weija imenuje ministrom. Znala sam da Kang nije onakav kakvim se predstavlja, ali pristala sam da udovoljim svom sinu. Unitila me patnja mog sina. Nije mogao prihvatiti svoj neuspjeh, koji sam ja vie pripisivala sebi nego njemu. Da su me ubili po njegovoj naredbi, prihvatila bih to kao svoju sudbinu, jer sam znala koliko me voli. Od stvari koje bih rekla Biseru najvanija bi ipak bila ta da je moj sin, njezin suprug, prkosio silama koje nije mogao kontrolirati: teretu tradicije, sljepoi i sebinosti moi i samoj povijesti. Veliko bogatstvo Kine i njezin civilizacijski ponos uinile su je samodopadnom i nespremnom za promjene. Resursima siromaan Japan bio se

~ 220 ~

primoran iriti, ii naprijed, modernizirati; japanski je car samo pokazao put ve spremnom narodu. Kinu je pregazilo vrijeme i morala se mijenjati, ali nijedan car nije mogao samostalno pokrenuti naciju koja je tek postajala svjesna potrebe za promjenama. Nitko u tome nije mogao sam uspjeti - mnogi su stradali u pokuaju: moj suprug, moj sin, princ Kung i drugi, a ja sam se bojala da e im se pridruiti i moj drugi sin. Sljedeih nekoliko tjedana putovali smo dan i no. Kada smo imali dovoljno sree da stignemo u neki grad do veeri, spavala bih na krevetu. Veinu dana zadovoljili smo se kampiranjem u poljima i umama, gdje su po meni gmizali kukci. Iako se Li Lien-ying pobrinuo da budem pokrivena od glave do pete, grizli su me po vratu i licu. Jedan je ugriz toliko natekao da sam izgledala kao da mi jaje raste iz brade. Naredila sam Li Hung-changu da zapone pregovore sa strancima, ali dobila sam obavijest da jo nije napustio Kanton. Yung Lu je vjerovao da Li Hung-chang odugovlai iz dva razloga. Prvo, smatra da su pregovori nemogu zadatak. Drugo, ne eli suraivati s I-kuangom. Razumjela sam njegovo oklijevanje. Izabrala sam I-kuanga zato jer je mandursko klansko vijee zahtijevalo da netko njihov vodi Lija. I-kuang je neuinkovit i iskvaren, rekao je Yung Lu. Dok sam ga ispitivao, alio se na Lijevo bahato ponaanje i krivio druge to mu 'silom' daju poklone. Yung Lu i ja smo bili frustrirani jer nita nismo mogli uiniti osim raspravljati o svojoj nesrei. Rekla sam mu da me kraljica Min posjetila u snovima. Poelo je tako da je ustala s dvokatne lomae. Zatim je sjela kraj mog kreveta u svojoj izgorjeloj odjei. Rekla mi je kako da preivim vatru. inilo se da ne shvaa da je napola kostur. Nisam je mogla razumjeti ni rije jer nije imala usne. Yung Lu je obeao da e ostati u blizini. Nakon nekoliko dana otkrio je pravi razlog Li Hung-chango-vog odugovlaenja. Saveznici imaju popis ljudi koje smatraju odgovornima za unitavanje veleposlanstava. Zahtijevaju da ih uhitimo i kaznimo prije nego ponemo pregovarati. Zna li Li Hung-chang za taj popis? pitala sam. Zna. Ima ga, ustvari, ali vam ga se boji osobno uruiti. Evo kopije. Stavila sam naoale da ga proitam. Daleko od toga da to nisam oekivala, ali svejedno me zaprepastilo: moje je ime bilo prvo na popisu. Yung Lu je smatrao da Li Hung-chang ne eli ponovno spaavati Guang-hsua. Car je u vie navrata bio uzrok Lijevih prisilnih odstupanja koja su mu donijela velike politike i financijske gubitke. Njegovi suparnici i neprijatelji, veinom mandurski prinevi, postupno su preuzimali njegove glavne industrijske posjede, poput Kineske trgovake parobrodske kompanije, Carske telegrafske uprave i kajpinkih rudnika. Nakon to se nije odazvao na nekoliko mojih poziva i obeanja da e mu stari poloaj i izgubljeno vlasnitvo biti vraeni, Li se nekoliko tjedana zadrao u angaju

~ 221 ~

tvrdei kako ga usporavaju starost i bolest. Yung Lu ga je pourivao rekavi mu da je sastavljen kazneni edikt s imenima koje su stranci traili. Nakon mnogobrojnih zahtjeva da se napokon pojavi, Li Hung-chang je stigao u Tientsin 19. rujna. Do izdavanja edikta ne mogu puno toga uiniti, poruio je Yung Luu. Zaudo, u tom trenutku mogunost da u umrijeti nije mi zvuala toliko prijetee. Doivjela sam je vie kao stavku u pregovorima. Mislite li da Li Hung-chang zaista oekuje da se predam saveznicima?, pitala sam Yung Lua. Naravno da ne. to bi Li bio bez vas? to onda hoe? Koristi ovo vrijeme da bude siguran kako neete popustiti njegovim neprijateljima, posebno princu Ts'engu mlaem i generalu Tungu. Trava se povijala od snanih sjeveraca, a nai su palankini izgledali poput malih brodova koji plutaju na zelenim valovima. Bokseri su upropastili sezonu sadnje i nismo nigdje mogli dobiti pomo jer su ratari pobjegli. Nastavili smo prema sjeveru i unutranjosti, gonjeni strancima. Gazili smo po izrovanim pranjavim cestama preko mjesec dana. Moje se zrcalo slomilo i mogla sam tek nagaati kako izgledam. Guang-hsu je bio prekriven prainom i vie mu se nije dalo prati lice. Koa mu je bila blijeda i suha. Kosa nam je neugodno zaudarala i svrbilo nas je tjeme. Odjea mi je vrvila uima i drugim nametnicima. Jednog sam jutra otvorila prsluk i u podstavi vidjela stotine jajaca veliine sjemenke sezama. Siuna jajaca kao da su se zalijepila za prsluk, pa ga je Li Lien-ying spalio. Vie me nije bilo briga za frizuru. Namakala sam kosu u posoljenoj vodi i octu, ali ui su se vraale. Kad bih ujutro ustala vidjela bih ih kako padaju na moju slamnatu prostirku. Spavali smo gdje smo mogli, jednu no u naputenom hramu, drugu u kolibi bez krova na kamenim krevetima. Guang-hsu se zgrozio vidjei kako Li Lien-ying ieljava ljuskaste liinke ui s moje kose. Car je obrijao glavu i nosio periku za vrijeme improviziranih audijencija. Muili smo se da ostanemo mirni za vrijeme posjeta ministara - svrab je bio nepodnoljiv. Morala sam se nasmijati. Vidjela sam apsurd u svemu ovome; Guang-hsu nije. S kinom sezonom dole su oluje. Nai palankini su proputali vodu, pa smo Guang-hsu i ja ubrzo bili mokri do koe. Putovanje me podsjetilo na moj prvi egzil u Jehol s carem Hsien Fengom. Nisam htjela razmiljati o budunosti. 25. rujna car je izdao prvi kazneni edikt. Ve sam se pokajala. Princ Ts'eng i general Tung doli su mi saopiti da shvaaju razloge za ono to moram uiniti. Trebala sam ih predati Saveznicima kao uvjet da me oslobode odgovornosti. Ne mogu narediti njihovu dekapitaciju, rekla sam Yung Luu. S princom Ts'engom sam u krvnom srodstvu, a trupe generala Tunga jedine tite moj pokretni dvor. Uzdahnula sam. Ono to se dogodilo kraljici Min, dogodit e se i meni, prije ili kasnije. Li Hung-chang radi na tome da se prihvate njegovi zahtjevi i nai e naina da vas

~ 222 ~

spasi, rekao mi je Yung Lu. Jednog jutra, moj eunuh je pronaao paje jaje u ormaru naputene kue. Guanghsu i ja smo bili oduevljeni. Li Lien-ying je skuhao jaje a Guang-hsu i ja smo ga paljivo razbili i polako jeli sve dok nismo pojeli i posljednju mrvicu. Ponestajalo nam je hrane i preivljavali smo na malim porcijama prosene kae. Od nje smo postajali jo gladniji. Jajetom smo proslavili Li Hung-changov dugo iekivani dolazak u Peking; bio je u Tientsinu tri tjedna. Pobrinula sam se da sazna sve o nametnicima s kojima sam se susrela. Pregovori su napokon zapoeli. Na prijatelj Robert Hart imao je ulogu posrednika. Li Hung-chang je postigao znaajan napredak uvjerivi strane sile da se dinja moe razrezati na vie naina, i da bi ih svrgavanje mene i moje vlade ne samo sprijeilo da izvuku najvie koristi iz Kine, nego i potaknulo nemire koji bi mogli dovesti do novih ustanaka. Strane su sile htjele podijeliti Kinu, ali Li ih je uvjerio da je Kina naprosto pregolema, njezina populacija prevelika i previe homogena da bi dioba uspjela, te da e pokuaj uspostave republike imati previe neizvjestan ishod. Guang-hsu je cijenio Li Hung-changov trud. Kada je Lija poeo oslovljavati njegovom bivom titulom carskog namjesnika Chihlija, ja sam zaplakala, jer nita nije bilo utjenije od Guang-hsuove milostive geste prema pripadniku stare garde. Na koncu, zapadne sile i njihova vojska bili su na naem tlu i on ih je mogao traiti da mu pomognu proglasiti samostalnost Chihlija.

~ 223 ~

43
Kao to je prije etrdeset godina uinio dvor mog supruga, odluili smo potraiti utoite u domovini Manduraca. Nakon vie od est mjeseci bijega, stigli smo u staru prijestolnicu Sian. Poetni je plan bio prijei Veliki zid, ali morali smo promijeniti rutu kad je Rusija napala sa sjevera i poela s pripojenjem Mandurije. Skrenuli smo prema jugozapadu, jer smo se nadali da e nas tititi gorski lanac. Slabo su mi ostali u sjeanju pjeza kroz koji smo prolazili i ljepota stare prijestolnice. Bila sam zaokupljena sitnim, ali napornim problemima. Palahkini nisu bili napravljeni za duga putovanja. Moj se gotovo odmah poeo raspadati. Osim popravka na krovu koji je proputao, Li Lien-ying je stalno morao popravljati druge stvari. im je uo kripanje, znao je u emu je problem. Kako nije imao alata, ni rezervnih dijelova, morao se snalaziti s onim to je nalazio po putu - komad bambusa, istroeno ue, kamen da zabije novi dio na mjesto. Kad se moj palankin na koncu raspao, sluge su me nosili u nosiljci. Ni to nije dugo potrajalo: morala sam hodati dok se stolac ne popravi. A nae su se cipele troile bre nego to smo ih mi mogli zamijeniti. Naravno da se nigdje nisu mogle kupiti nove. Na kraju putovanja hodali smo bosi. Dobili smo uljeve na tabanima, koji su katkad uzrokovali infekcije - nekoliko je nosaa zbog toga umrlo. Guang-hsu i ja smo se izmjenjivali jaui magarca koji je izgledao iscrpljeno. Bilo je dana kad Li Lien-ying nije nalazio nita ime bi nahranio ivotinju i ona se neprestano ruila. Problem je postala i pitka voda. Nakon osamsto prehodanih kilometara, stigli smo u pokrajinski glavni grad Taiyuan. Bunare u oblinjim selima otrovali su bokseri, koji su se pobrinuli da barbarima ostave samo pustinju. Car i ja smo dobili plikove od groznice, i ponestalo nam je lijekova. Bilo je smijeno sluati lijenike kako savjetuju uravnoteenu prehranu kad smo jedva mogli nai hranu. Navikli smo se da nemamo stolove i stolice; jeli smo uei i ui nam vie nisu smetale. Kad je nastupila jesen, noi su postale hladne. Guang-hsu i ja smo oboljeli od hripavca i izgubili glas. Mi bismo uvijek dobili neto za pojesti, ali mnogi su ostajali gladni. Car je pomogao pokopati neke od svojih najdraih eunuha. Moj je sin prvi put razvio suosjeanje za svoje podreene. Teko ga je putovanje okiralo i pouilo. Iako je bio u loem fizikom stanju, mentalno mu se zdravlje popravilo. Pisao je biljeke o tome to je vidio na putu i kratio je vrijeme vodei dnevnik. Li Lien-ying je pomahnitao kad smo ostali bez hrane i vode. Namjesnik Shantunga Yuan Shih-kai stigao je u zadnji as sa zalihama koje smo oajniki trebali. Moj je sin razgovarao s ovjekom kojeg je nazivao izdajicom zbog kojeg mu je propala reforma. Iako nikad nije oprostio Yuan Shih-kaiju to ga je izdao, Guang-hsu mu je ovaj put pokazao svoju zahvalnost. Jeli smo slasnu juhu od sjemenki lopoa i palainke s

~ 224 ~

piletinom i ljutikom dok se nismo prejeli pa smo morali lei na lea da uzmemo zraka. Napustili smo Taiyuan 1. listopada i uputili se prema Tung-kuanu. Posljednjih sto kilometara smo hodali prema zapadu, preko pokrajine Shan-hsi, da bismo stigli u Sian, muslimansku pokrajinu koju su jo uvijek kontrolirali lojalisti genelala Tunga. Premda je dvor vjerovao da ondje moemo izdrati koliko god bude potrebno, car i ja smo sumnjali u carsku gardu - ljude koji nisu priznavali niiji autoritet osim Tungovog. Nestao je moj ealj od ada. Li Lien-ying, koji ga je nosio uza se, vjerovao je da mu ga je netko ukrao dok je spavao. Proklinjao je lopova i zakleo se da e ga uhvatiti. Rekla sam mu da mi ne smeta posuditi tui ealj, ali Li Lien-ying je to odbio: Ne elim da na kraju pokupite tue ui. Kad smo stigli u Tung-kuan, primila sam telegram od Li Hung-changa kojim me obavijestio da su pregovori stali. Saveznici zahtijevaju dokaze o izvrenju kazni, napisao je Li. Od mene se oekivalo da predam generala Tunga i princa Ts'enga. Nikad se nisam osjeala toliko izmanipuliranom. ime god to opravdala, izdala bih svoj narod. Tek je s dolaskom Yung Lua general Tung posluao carevu naredbu da svoju trupu umanji za pet tisua vojnika. Povukao se iz Pekinga kako su Saveznici traili, a mi smo time postali jo ranjiviji. Li Hung-chang mi je poslao transkript pregovora toga dana, kao odgovor na moje prigovore u vezi sa zahtjevima stranaca: SAVEZNICI: Zar ljudi poput princa Ts'enga i eljeznih eira ne zasluuju smrt? LI: Oni nisu ostvarili svoj cilj. SAVEZNICI: U veleposlanstvima je ubijeno ezdeset, a ranjeno sto ezdeset ljudi. LI: rtve meu eljeznim eirima, bokserima i civilima u Kini broje se u tisuama. SAVEZNICI: to biste vi mislili da princ Walesa i kraljiini roaci napadnu kineskog ministra u Londonu? LI: eljezni eiri bili su nerazboriti ljudi. Pod pritiskom Li Hung-changa, 13. studenog izdala sam kazneni dekret. Princ Ts'eng mlai i njegova braa kanjeni su doivotnim zatvorom u Mukdenu, nedaleko Mandurije. Njihovi roaci trebali su dobiti kuni pritvor ili biti degradirani i izgubiti sve svoje privilegije. Kazna bivem namjesniku Shantunga je odbaena jer je bio mrtav. Ostali namjesnici koji nisu uspjeli zatititi strane misionare osueni su na doivotno izgnanstvo na daleku granicu Turkistana i teak rad. Majstor Crvenog maa i druga dva predvodnika boksera, koji su bili daleki roaci carske obitelji, osueni su na smrt. Saveznici su smatrali da su kazne nedovoljne. Tvrdili su da se nikad u povijesti nije dogodio takav zloin protiv nacija, ovjenosti i civilizacije. Nisam imala drugog izbora nego izdati novi dekret s otrijim kaznama.

~ 225 ~

Saveznicima opet nisam uspjela udovoljiti jer su moje rijei smatrali bezvrijednima - ja bih sigurno nala naina kako da pomognem zloincima da izbjegnu kaznu. Kako bih se dokazala, pozvala sam strani tisak na javna smaknua koja su se trebala odrati na trnici s povrem u Povrtnoj ulici u sreditu Pekinga. Graani su pretrpjeli golemo ponienje kad su se pojavili visoki plavi stranci i poeli bljeskati svojim fotoaparatima. Nemogue je procijeniti koliko je plaeno krvniku, pisao je George Morrison o dogaaju za Times. Postavljene su dvije prostirke. Dolo je mnogo ljudi, brojni korespondenti, i fotografiralo se unedogled. Rijetko je smaknuu prisustvovalo toliko nacionalnosti... U svim sluajevima jedan je zamah bio dovoljan. Novinari su klicali kad su se glave kotrljale. Bila sam duboko posramljena. Na zahtjev Saveznika, naredila sam smaknue jo deset bok-serskih voa. Dvojici su odrubili glavu na javnom smaknuu, ostalima sam dopustila asno samoubojstvo. lanovi obitelji dolazili su me preklinjati da potedim ivot njihovim voljenima. Vae Velianstvo je podralo boksere, vapili su, okupivi se ispred moje palae. Njihove su peticije bile potpisane krvlju. Sakrivala sam se iza svojih vrata, kukaviki virei van. Poslala sam Li Lien-yinga da suprugama i djeci odnese nekoliko taela za zimu. Nikako si nisam mogla oprostiti. Li Hung-chang se natezao sa Saveznicima oko ivota generala Tunga. Popustili su tek kad su shvatili da general moe osigurati stabilnost na sjeverozapadu Kine. Tungu je oduzet in, ali mu je bilo dozvoljeno da ostane vojni zapovjednik provincije Kansu ako odmah i trajno napusti prijestolnicu. Yung Lu je izdvojio dio vojnih sredstava i dao ih generalu Tungu kako bi ga sprijeio da digne ustanak. Car Guang-hsu i ja smo primili takozvanih Dvanaest toaka, konane uvjete saveznikih drava. lanovi klanskog vijea i dvor poslali su brzojav Li Hung-changu traei znaajne preinake. Li je odgovorio da ne moe vie nita uiniti. Strane sile zauzele su vrst stav, i sadraj odredbi nije podloan raspravi, rekao je. Saveznici prijete da e prekinuti pregovore i krenuti u napad s vojskom. U proljee 1901. godine, car i ja smo dali doputenje Li Hung-changu da prihvati uvjete. Moj sram i bol nije bilo mogue pretoiti u rijei. Istodobno sam saznala da je Li teko bolestan, te da mu sluge moraju pomagati da doe do pregovarakog stola. Li je tek. tada otkrio ono to me najvie pogodilo: da su Saveznici izvorno traili da odstupim sa svoje vladarske funkcije i ponovno ustoliim Guang-hsua; da svi kineski prihodi odlaze u ruke stranih ministara; te da kinesku vojsku nadziru stranci. To to sam postigao teko se moe nazvati pogodbom, pisalo je u Lijevom memorandumu. Pourio sam s potpisivanjem jer se bojim da mi ponestaje vremena.

~ 226 ~

Bilo bi alosno kada bih umro, a da nisam ispunio misiju koju mi je povjerilo Vae Velianstvo. 7. rujna, 1901., nakon to su ponizili Kinu, Saveznici su potpisali sporazum. Vjeno u ispatati zbog toga, jer se Kina morala ispriati Njemakoj i Japanu, to je podrazumijevalo goleme odtete i predaju prirodnih bogatstava. Kini je bilo nareeno da uniti svoja obrambena uporita i morala je pristati na stalno prisustvo strane vojske u Pekingu.

~ 227 ~

44
6. listopada ujutro, Saveznici su se poeli povlaiti iz Pekinga, a ja sam mogla napustiti Sian i krenuti kui. Naa e povorka na povratku prijei tisuu kilometara. Nakon gotovo godinu dana progonstva, poduzet je svaki napor da se vrati obraz. Ovoga puta nije bilo neudobnog spavanja. Guang-hsu i ja smo se vozili svatko u svojoj natkrivenoj koiji ukraenoj barjacima i zastavicama. Bili smo okrueni konjanicima u sjajnoj svili. Namjesnici pokrajina bili su obavijeteni o naem prolasku i pobrinuli su se da svaki centimetar ceste bude raien od kamenja. U obredu istjerivanja zlih duhova, eunusi su hodali ispred nas, meli ceste i posipali utu kredu da privuku dobre duhove. Gdje god smo stali prenoiti, prireivali su se banketi. Dvor je nazdravio srei to je preivio smrtnu opasnost. Pa ipak, nisam mogla prestati osjeati gorinu. Kina je doivjela teak udarac a breme ogromnih dugova neprestano e nas drati u potlaenom poloaju. No, prema Li Hung-changu, zahtjevi zapadnih sila mogli su biti i tei da ih nije ublaila svijest o tome da e Kina jednog dana biti golemo ekonomsko trite. Njihov smisao za poslovanje govorio im je da ne siju sjeme mrnje u srca kineskog naroda - svojih buduih kupaca - i onemogue ih da kupuju stranu robu. Moja je vlada bila samo korisno sredstvo, naroito dok su strane sile razmatrale mogunost da Guang-hsu ponovno stupi na vlast kao marionetski car. Guang-hsu nikad nije rekao da eli odstupiti s vlasti, ali se to vidjelo iz njegovih postupaka. Bio je zatvorenik u vlastitom palankinu. Pretpostavila sam da se osjea toliko zatoenim da se ni ne trudi potraiti izlaz. Pokuala sam s njim razgovarati o pokretanju procesa u kojem bi naa vlada postala republika. Poela sam rijeima, Kao to vidi, nismo uspjeli puno toga promijeniti. Guang-hsu je odgovorio, Kako elite, majko. Ali eljela bih znati to misli, ustrajala sam. Ne znam to mislim, rekao je. Najvanija stvar koju sam nauio kao kineski car je ta da nita ne znam. Lako je praviti se mrtav, jedva sam protisnula rijei niz grlo. Uspostava republike uinila bi te monijim nego to si sad. Uzdahnula sam i nastavila. Japansko je carstvo u tome uspjelo, moe i Kina. Za jednog od svojih stalnih posjeta prijestolnici, Yung Lu je htio raspraviti o kandidatu koji bi bio na elu budueg parlamenta. Ne razmiljam o drugima dok Li Hung-chang i vi nosite sav teret na pleima, rekla sam mu. Nije li vaa nova titula premijer Kine?

~ 228 ~

Da, zasada. Ali htio bih podsjetiti Vae Velianstvo da smo Li Hung-chang i ja preli sedamdesetu i da smo loeg zdravlja. Sve troje plovimo na istom brodu, bojim se. Nasmijeili smo se jedno drugome, a ja sam ga pitala koga ima na umu. Yuan Shih-kaija, rekao je Yung Lu. Li Hung-chang i ja smo proli sve opcije i izbor je sveden na njega. Naravno da sam bila upoznata s Yuan Shih-kaijem, koji mi je nedavno pritekao u pomo za vrijeme naeg odlaska u egzil. Stekao je ugled na jugozapadu u Kinesko-francuskom ratu. Po povratku iz Indokine Li mu je povjerio zapovjednitvo nad Sjevernom vojskom i on je postao njezin najmlai vrhovni zapovjednik. Yuan je bio poznat po svom trezvenom nainu obuke. Nekoliko godina kasnije, kada je Yung Lu spojio svoju vojsku sa Sjevernom i stvorio Novu vojsku, Yuan je bio imenovan vrhovnim zapovjednikom. Yuan Shih-kai je dokazao svoju odanost kad mi je spasio ivot u vrijeme kaosa Stodnevne reforme. Unaprijeen je na mjesto vieg namjesnika i nadgledao je kljune pokrajine zadravi pritom ulogu koju je imao u vojsci. Blisko suraujui s Li Hungchangom i Yung Luom, Yuan je uio od majstora. Svaka je kua u Kini odnedavna znala za ime Yuan Shih-kaija. Prema uvjetima sporazuma, Kina nije smjela imati svoju vojsku na irem podruju Pekinga. One koji su navodno drali uzde moi taj je uvjet, osim to ih je ponizio, istodobno uinio ranjiviji-ma i pomalo smijenima. Yuan je prouio sporazum i meunarodno pravo i doao na ideju da osnuje kinesku policiju. U sporazumu se ne spominje da Kina ne smije imati tijelo koje e sprovoditi njene zakone, ustvrdio je u svom prijedlogu. U samo nekoliko tjedana nakon mojeg doputenja, Yuan Shih-kai je svoju vojsku presvukao u policajce - izgledali su kao britanski bobbyji. Njegovi su ljudi u dotjeranim uniformama patrolirali obalom i marirali oko veleposlanstava u Pekingu. Zlonamjerni strani novinari nisu smjeli rei ni rije. Zahvaljujui Yuan Shih-kaiju napokon sam mogla spavati. Kada je naa povratnika povorka stigla u grad u blizini Tientsina, popela sam se na vlak koji mi je jo uvijek bio novotarija. Lokomotiva je vukla dvadeset i jedna bljetava kola, koja je naciji poklonio Yuan Shih-kai. Pokretne sobe, zvao ih je Li Lien-ying. Moja su kola imala zidove presvuene u svilu, sofe s mekim jastucima i ugraeni umivaonik sa slavinama za vruu i hladnu vodu. Imala sam ak i vlastiti toalet. Premda se Guang-hsu nije izjasnio o izboru Yuan Shih-kaija za predsjednika parlamenta, shvaao je da ga nismo izabrali na temelju prijateljstva. Presudna je bila Yuanova strastvena vjera u napredak Kine. Ve smo se oslanjali na njega u sprovoenju naih edikata.

~ 229 ~

Svjedoila sam sinovoj borbi sa samim sobom - borbi razuma i osjeaja. Guanghsuova su se mrana raspoloenja esto vraala. Radije bih umro nego podrao tog izdajnika, znao je rei. Razbijao bi tanjure i utao stolac. Radi se o tome da trebamo iskoristiti njegov talent, rekla sam mu. Moe ga smijeniti nae li boljeg kandidata. Kada sam saznala da se Yung Lu onesvijestio na svom putu u Tientsin, poslala sam mu poruku u kojoj sam mu poeljela brzi oporavak i zatraila da doe im uzmogne. im je uao u moj privatni kupe u pratnji svog lijenika, Yung Lu se nasmijeio i rekao: Bog smrti me odbio primiti! Trudio se zvuati kao da nikad nije bio bolestan. Moda zbog toga to nisam jeo, a pakao ne prima gladne due. Da me se niste usudili napustiti, nisam uspjela zadrati suze. Pa nisam dobio obavijest da e mi tijelo otkazati. Kako se osjeate? Dobro. Ali grudi mi zvide poput eolske harfe. Plua su, dakle. Kimnuo je glavom. U svakom sluaju, treba hitno rijeiti pitanje moje zamjene. Trebate i moju i Li Hung-changovu pomo kako biste nagovorili dvor da prihvati Yuan Shih-kaija. Ali Guang-hsu ga mrzi. Yung Lu je uzdahnuo. Da, znam. Li Hung-chang nije potvrdio izbor Yuana, rekla sam. Ima li kakvih dvojbi? Lija brine Yuanova odanost kad mene vie ne bude. Smatra da Yuan Shih-kai nee htjeti sluiti slabijem umu. Guang-hsuu? Kako se usuuje? Dobro, moda ne slabijem umu, ali ovjeku slabije volje. Car ne nadahnjuje i nije mu stalo. Nisam mu mogla proturijeiti. Nesretna sam zbog toga. Uzdahnula sam. Ali on je moj sin. Kako Guang-hsu moe oekivati da mu Yuan bude odan? pitao je Yung Lu. Yuan Shih-kai ima na glas zbog onoga to moe uiniti za Kinu. Ali kad vas vie ne bude, Yuan bi mogao prestati poistovjeivati Kinu s vaim sinom. Boji li se toga i Li Hung-chang? Yung Lu je kimnuo glavom. to da radim? Na Guang-hsuu je da Yuan Shih-kaiju pokae tko je car. im je moj vlak pristao na stanicu Paoting u Pekingu primila sam vijest da je Li Hung-chang umro. Orkestar za doek svirao je veselu koranicu kad je glasnik preda me pao niice. Morao mi je triput ponoviti to je rekao. Mozak mi je stao i trudila sam se ostati pribrana.

~ 230 ~

Li Hung-chang nije mrtav! govorila sam. Ne smije umrijeti! Li Lien-ying me drao za ruke da se ne bih sruila. Bio je to kraj mandurske dinastije kakvu sam poznavala. Yuan Shih-kai je doao vidjeti Vae velianstvo, netko me obavijestio. Yuan se stvorio preda mnom odjeven u bijelu alobnu odoru. Potvrdio je vijest. Carski je namjesnik bio bolestan, rekao je tihim glasom. Prisilio se da izdri dok ne zavre pregovori. Zato ranije nisam bila obavijetena o njegovom kritinom stanju? pitala sam. Namjesnik nije htio da znate. Rekao je da mu ne biste dopustili da radi kad biste saznali. Sjedei na svom improviziranom prijestolju pitala sam ga je li car obavijeten i je li Li Hung-chang imao kakvih elja. Yuan Shih-kai je odgovorio da je namjesnik prije smrti sredio neke bitne stvari, ukljuujui i to da S. S. Huan preuzme financiranje vojske. Ne sjeam se kad je Yuan Shih-kai otiao. Yung Lu je uao i rekao da mi prenosi posljednje elje svog prijatelja Li Hung-changa. Meu njima je bila konana potvrda da Yuan Shih-kaija imenuje svojim nasljednikom. inilo se da je samo meni i zapadnim silama bilo jasno da je Li Hung-chang bio pravi voa Kine. Li je bio taj koji je titio i uzdravao mandursku dinastiju, odrala sam se zahvaljujui njegovoj odanosti. Nisam trebala pribjegavati mati kako bih shvatila da su muni pregovori ubili Li Hung-changa. Borio se za svaki pedalj Kine. Optuiti ga da je izdajnik je nepravedno. Pretrpio je degradaciju i ponienje. Transkripti dnevnih pregovora svjedoili su o njegovoj hrabrosti. Moda e tek budui narataji prepoznati i cijeniti njegovu pravu vrijednost. Li Hung-chang je uao u pregovore znajui da se nema ime cjenkati i da e svaka pogodba donijeti patnju. Moju zemlju siluju, bila je njegova prva reakcija na nacrte sporazuma koje su sastavile strane sile. Kada ovcu opkoli opor vukova, daju li vukovi ovci priliku da pregovara? Hoe li ovca sudjelovati u odluci kako e biti pojedena? Li Hung-chang bio je vjet poslovan ovjek i svojim je pregovarakim vjetinama spasio svoju zemlju, no to ga je kotalo ivota. Podjelom Kine stvorit ete dravu novih boksera, istaknuo je strancima kad su mu zaprijetili da e odustati od pregovora. Zahtjev da Njezino Velianstvo odstupi s vlasti lo je poslovni potez jer vam svi u Kini mogu rei da je carica udovica ta koja e se pobrinuti da vai zajmovi budu isplaeni, a ne car. Li je dobrovoljno pristao biti rtveno janje kako bismo car i ja sauvali obraz. Bila sam uvjerena da postoje stvari zbog kojih Li ali. Toliko je uinio za mene a ja sam mu zauzvrat nudila samo razoaranja. udilo me to nije sruio Guang-hsuov reim. Vojska mu ne bi bila potrebna. itavo je vrijeme znao za moju slabost. Posramilo

~ 231 ~

me njegovo potenje i ovjenost. Dinastija Ch'ing nikad nije dobila dragocjeniji dar s neba.

~ 232 ~

45
Zastave dobrodolice povjeane po Zabranjenom gradu skrivale su oteenja koja je prouzroila saveznika artiljerija. Pribliavajui se u palankinu svojoj palai, primijetila sam da su mnogi kipovi i ukrasi razbijeni ili ukradeni. Morska palaa, gdje sam sakrila sav svoj imetak, bila je opljakana. Uredi u Ying-t'aiju bili su spaljeni. Prsti na mojem Budi od bijelog ada bili su otkinuti. Vrhovni zapovjednik saveznikih snaga, njemaki feldmaral grof Waldersee, navodno je spavao u mojem krevetu sa zloglasnom kineskom kurtizanom po imenu Zlatni cvijet. Ne elei se prisjeati sramote, preselila sam se u skromnu Palau spokoja na sjeveroistonom rubu Zabranjenog grada. Zbog svoje udaljenosti i neuglednosti bilo je to jedino mjesto koje stranci nisu oskvrnuli. Tri dana nakon povratka dvora iz egzila, Guanghsu i ja smo nastavili s audijencijama i primanjem stranih izaslanika. Trudili smo se na lice navui smijeak, no katkad bi nam osjeaji izmakli kontroli i izletjele bi neoekivane rijei. Prevoditelji su zbog toga stalo dobivali otkaze. Jedan je strani ministar kasnije rekao za moj izraz lica da je na granici izmeu plaa i smijeha, posumnjavi da je ta grimasa posljedica modanog udara. Primijetio je i da su oi Njezinog Velianstva oteene. Bio je u pravu - esto sam nou plakala. Drugi su primijetili da mi se trese brada i da ne mogu mirno sjediti. I u tome su bili u pravu: jo uvijek sam se pokuavala rijeiti ui. Jedva sam se natjerala da se ispriam. S velikim naporom uspjela sam zaeljeti sreu i zdravlje stranim predstavnicima i potom ih otpustiti dostojanstvenim naklonom glave. Kada bi se na takvim audijencijama spomenulo Li Hung-chan-govo ime, nisam mogla zaustaviti suze. Li Lien-ying je brino pazio na mene. Zatraio bi stanku i odveo me u stranji dio dvorane, gdje bih pala na koljena i plakala. Drao je lavor s vodom i minku iza zastora. Trudila sam se da ne trljam oi kako bi mi otekline splasnule. Yung Luova se ki spremala na udaju i on je zatraio moj blagoslov. Mladoenja je bio princ Ch'un mlai - najmlai sin moje sestre i brat cara Guang-hsua. Bila sam nepovjerljiva prema Ch'unu sve dok ga nedavno nisam ponovno srela. Upravo se bio vratio iz Njemake kamo se u carevo ime otiao ispriati zbog smrti baruna von Kettelera. Princ Ch'un je bio drugi ovjek. Prestao je biti nametljiv i vie je sluao. Po prvi put je odao poast Li Hung-changu i rekao da cijeni njegove diplomatske uspjehe. Dala sam im svoj blagloslov ne samo zato to ga je Yung Lu prihvatio kao zeta, nego i zato to je princ Ch'un bio posljednja nada dinastike loze. Prisustvovala sam vjenanju i otkrila da su Yung Lu i njegova supruga Vrba sretni, no brinulo me to se Yung Luov kaalj pogorao. Nitko od nas nije mogao predvidjeti da

~ 233 ~

e ubrzo dobiti unuka koji e postati posljednji kineski car. Umjesto tradicionalnog opernog ansambla, goste je zabavljala filmska snimka konjske utrke. Ideju je, naravno, dao Yuan Shih-kai, koji je posudio film od prijatelja, diplomata iz jednog od veleposlanstava. Bilo mi je to velianstveno iskustvo. Isprva sam mislila da gledamo slike duhova. Naizmjence sam gledala u platno pa u filmski projektor. Yuan Shih-kai je iskoristio priliku da zatrai moju pomo. Rekao je: Vae Velianstvo, moja policija ima tekoa s discipliniranjem carskih prineva. Dala sam Yuanu doputenje da sprovodi zakon i upitala sam ga moe li mi zauzvrat pomoi da rijeim nedavni skandal. Bivi studenti koji se protive mojem ukidanju starog sustava dravnih ispita prosvjeduju ispred moje palae, rekla sam. Trae da prestanem podravati kole prema zapadnom modelu. Juer su se u znak prosvjeda objesila tri sedamdesetogodinjaka. Yuan Shih-kai je shvatio to mu je zadatak. U tjedan dana, njegova je policija uklonila prosvjednike. Kad Yung Lu zbog bolesti vie nije mogao dolaziti na audijencije, Yuan Shih-kai je zauzeo njegovo mjesto. Nisam bila naviknuta da netko drugi sjedi na Yung Luovom mjestu i teko sam se nosila s tim. Bez njega i Li Hung-changa, to vie nije bio moj dvor. Kao da sam predosjetila da u uskoro ostati bez Yung Lua. Oajniki sam htjela uti njegov glas, ali on nije mogao dolaziti k meni, a etiketa mi je branila da ga posjetim u njegovom domu. Bilo je lijepo od Vrbe to me obavjetavala o stanju svog supruga, ali me to nije zadovoljavalo. Nikad nisam bila nesretnija to moram prisustvovati audijencijama, ali stanje je bilo osjetljivo i trailo je moje prisustvo. Yuan Shih-kai je bio Han Kinez na mandurskom dvoru. Bio je sposoban, pametan i armantan, no car Guang-hsu ga nije htio ni pogledati kad mu se obraao. Ni princ Ch'un se nije slagao s Yuanom. Najmanje neslaganje preraslo bi u sukob. Nijedna strana nije poputala dok se ne bih umijeala. Jednog ledenog jutra u veljai 1902. godine, Robert Hart je doao na privatnu audijenciju. Godinama sam se htjela susresti s tim ovjekom. Ustala sam prije zore i Li Lien-ying mi je pomogao da se obuem. Gledajui se u ogledalo razmiljala sam to da kaem Englezu. Bankrotirali bismo da on nije tako sposobno vodio nau carinsku slubu, koja je donosila treinu godinjih prihoda Kine. Ni Li Hung-chang ni Yung Lu to nisu mogli, objasnila sam Li Lienyingu, jer je pola Hartovog posla bilo ubiranje poreza od stranih trgovaca. Robert Hart je bio dobar prijatelj Kine, rekao je eunuh. Vidim da je moja gospodarica uzbuena to e napokon vidjeti kako on izgleda. Uljepaj me koliko moe, molim te.

~ 234 ~

to kaete na frizuru feniks, gospodarice? Malo e due trajati i vrat e vas boljeti od teine nakita, ali vrijedi truda. To bi bilo lijepo. Nemam ime nagraditi sira Roberta Harta. Izgledom u iskazati zahvalnost. Voljela bih da sam mlaa i ljepa. Odlino izgledate, gospodarice. Za potpun dojam potrebni su vam samo dugi nokti. Nisu narasli jo od bijega iz Pekinga. Imam ideju, gospodarice. Zato ne nataknete zlatne naprske? U osam naveer sir Roberta Harta uveli su u audijencijsku dvoranu. Sjeo je na tri metra od mene. Imao je ezdeset i osam godina. Prvi mi je dojam bio da je sliniji Kinezu nego Englezu. Nije bio visok do stropa, ni krupan kako sam ga zamiljala. Bio je ovjek srednjeg stasa, odjeven u kinesku dvorsku odoru ljubiaste boje obrubljenu zlatom. Naklon je izvodio savreno. Poelio mi je zdravlje i dugovjenost na besprijekornom mandarinskom, premda sam osjetila junjaki akcent. Htjela sam ga pitati toliko toga, ali nisam znala odakle da ponem. Kako su i drugi slubenici i ministri bili prisutni, nisam mogla jednostavno biti iskrena; morala sam paziti to u rei strancu. Za poetak sam se posluila carskom formulom i pitala ga kako je putovao, kada je krenuo i koliko mu je bilo potrebno da stigne do Pekinga. Pitala sam ga je li putovanje proteklo glatko i je li mu vrijeme ilo na ruku. Zanimalo me i je li dobro jeo i spavao. Naih dvadeset minuta je gotovo bilo isteklo, a ja sam imala osjeaj da jedva poznajem svog prijatelja. Rekao mi je da stanuje u Pekingu, ali da je jedva ondje jer stalno mora putovati zbog posla. Nakon aja sam ga zamolila da se primakne metar - u znak potovanja prema svom gostu, ali i da bih mu bolje vidjela lice. Imao je blag, ali prodoran pogled. Situacija mi se inila aljivom, jer je i on oito htio mene bolje promotriti. Pogledi su nam se susreli i oboje smo se nasmijeili i bilo nam je pomalo neugodno. Rekla sam da mu ne mogu dovoljno zahvaliti na onome to je uinio za prijestolje. Ispriala sam mu kako ga je prvo preporuio princ Kung, a zatim Li Hungchang. Divim se vaoj predanosti, rekla sam. Radite za Kinu etrdeset jednu godinu, nije li tako? Sir Roberta je dirnulo to pamtim koliko je godina sluio. Imate akcent karakteristian za Ningpo. Nasmijeila sam se. Jeste li ikad ivjeli u junoj Kini? Ja sam iz Wuhua koji se nalazi u pokrajini Anhwei, nedaleko Ningpoa. Vae velianstvo dobro primjeuje. Kad sam tek doao u Kinu bio sam u Ningpou. Imao sam dvadeset pet godina i uio sam za prevoditelja. Nisam se uspio rijeiti krivog naglaska.

~ 235 ~

Svia mi se va naglasak, sir Roberte, rekla sam. Nemojte ga nikad ispraviti. Svi ele pobjei od svoje prolosti, ali nitko u tome nije uspio, rekao je. Tada nam je isteklo vrijeme. 11. travnja 1903. godine shrvala me vijest da je Yung Lu umro. Guang-hsu i ja smo pripremali prijedlog o prelasku na parlamentarni sustav vladavine kad je stigla obavijest o njegovoj smrti. Imala sam osjeaj da u se sruiti i morala sam zamoliti sina da dovri pregledavanje dokumenata. Li Lien-ying me otpratio do pokrajnje sobe gdje sam mogla provesti trenutak u miru. Osjetila sam vrtoglavicu i onesvijestila se. Li Lien-ying je pozvao lijenika. Guang-hsu se uplaio. Doao je u moju palau i ostao sa mnom preko noi. Na neki nain, Yung Lu me mjesecima pripremao na svoju smrt. Neumorno je radio s neodlunim carem, pokuavajui izgladiti njegov odnos s Yuan Shih-kaijem. I konzervativci i radi-kali sluili su se zastraivanjem kako bi postigli ono to su htjeli Situaciju bi bilo teko obuzdati bez Li Hung-changa. Lijenici su pomagali Yung Luu za vrijeme naih sastanaka u Zabranjenom gradu. Kako bi Guang-hsua i mene upoznao s ljudima u koje je imao povjerenja, Yung Luje svakog dana dolazio na audijencije, a posljednjih je nekoliko dana stizao na nosilima. Bez obzira na bolest, uvijek je nosio svoju slubenu odoru s utirkanim bijelim okovratnikom. Zajedno smo primili S. Huana, financijera kojeg je Li Hung-chang preporuio i iji je odnos s Yuan Shih-kaijem u posljednje vrijeme postao vrlo osjetljiv. Huan je predloio da Yuan proiri krug djelovanja i preuzme dunost povjerenika za trgovinu, davi naslutiti kako meu njima postoji neslaganje. Yung Lu i ja smo shvaali Huanov strah od Yuan Shih-kaija, ija je policija navodno bila odgovorna za nestanak niza njegovih monih suparnika. Prikovan za krevet, Yung Lu je razgovarao i s Yuan Shih-kaijem i s Huanom. Obeali su da e nastojati pronai zajedniki jezik i izgladiti nesporazume. Dva dana kasnije, Vrba me obavijestila o suprugovom kolapsu. Zanemarivi etiketu, pozvala sam nosiljku i otila do Yung Luove rezidencije kako bi ga posljednji put vidjela. Bio je slab i mrav, bljei od plahte na kojoj je leao opruen, ruku poloenih uz tijelo. Pretrpio je modani udar i vie nije mogao govoriti. Oi su mu bile irom otvorene, a zjenice rairene. Vrba mi je zahvalila to sam dola, a potom se ispriala i otila. Sjela sam kraj Yung Lua trudei se ostati mirna. Bio je u svojoj haljini za vjenost. Ispod sveanog eira, kosa mu je bila nauljena i obojana u modrocrnu boju. Pruila sam ruku i dodirnula mu lice. Bilo mi je teko zadrati pla i prisiliti se na smijeak. Idete na lovaki izlet, a ja u vam se pridruiti. Pripremit u lukove, a vi ete

~ 236 ~

gaati. elim da mi donesete divlju patku, zeca i jelena. Moda ne jelena, nego vepra. Zapalit u vatru i ispei ga. Pit emo slatko vino od batate i priati... Oi su mu zasuzile. No neemo priati o bokserima ili veleposlanstvima, naravno. Samo o lijepim zajednikim trenucima. Priat emo o naim prijateljima princu Kungu i Li Hungchangu. Ispriat u vam koliko ste mi nedostajali kada ste otili u Sinkiang. Dugujete mi dobrih sedam godina. Znate to ve, ali u vam svejedno rei: Kada sam s vama, ja sam sretna ena. Suze su mu polako kliznule iz kutova oiju.

~ 237 ~

46
Astrolog mi je predloio da se odjenem kao boica milosra Kuanyin Buda, kako bih privukla dobre duhove. Li Lien-ying mi je rekao da izgledam toliko izmueno da njegov trud oko moje kose i minke vie ne pomae. Shrvana Yung Luovom smru, pitala sam se: emu nastaviti ivjeti? Ako me Li Hung-changova smrt potresla, od Yung Luove mi je izmaklo tlo pod nogama. Vie nisam imala elju svakog jutra ustajati iz kreveta. Osjeala sam se mrtvo iznutra. Na moj sedamdeset i trei roendan poslan je carski fotograf s nalogom da me fotografira. Nisam imala elju biti viena, ali me dvor uvjerio da mora postojati dokaz o tome kako sam izgledala. Europski kraljevi i kraljice pozirali su itav ivot, ak i na samrtnoj postelji, rekli su mi. U svakom sluaju, na kraju sam pristala; moda me privukla pomisao da e to biti moja posljednja slika. Kada su stigli kostimi i rekviziti, Li Lien-ying je dobio prikladan zadatak da pozira kao Budin sluga. Nekoliko dvorskih dama dobilo je ulogu vila. Fotografiranje je trajalo nekoliko poslijepodneva. Nakon audijencije, pozirala bih na brodu na jezeru Kun Ming, ili u svojoj primaoj sobi preoblikovanoj u opernu pozornicu. Stojei ispred planina, rijeka i uma, predano sam pozirala, dok sam se u mislima bavila nevoljama na dvoru. Organizirala sam i Li Hung-changov i Yung Luov sprovod muena krivnjom da sam ih obojicu napornim radom otjerala u smrt. Li Lien-ying je stajao kraj mene drei u ruci cvijet lopoa. Kada mu je fotograf rekao da se opusti, eunuh se slomio i zaplakao. Pitala sam ga zato plae, a on je odgovorio: Parlament je zatraio ukidanje eunukog sustava. to u rei roditeljima iju su djecu upravo kastrirali? Fotograf me pitao elim li pogledati kroz njegovu kameru. Poeljela sam da me izvrnuta sablasna slika koju sam vidjela priblii svijetu u koji su otili Li Hung-chang i Yung Lu. Nekoliko tjedana kasnije pokazane su mi dovrene fotografije. okirali su me vlastiti portreti. Na njima nije bilo ni traga lijepe Orhideje. Oi su mi se smanjile, a koa objesila. Bore oko usana bile su duboke, poput grube rezbarije u drvu. Morate nastaviti dalje, hrabrio me astrolog. Slika na kojoj Vae Velianstvo sjedi na brodu usred mora lopoa simbolizira vas kako vodite narod koji se uzdie iznad vode patnje. Juer je u eksploziji stradalo pet lanova novog parlamenta kojima sam dala doputenje da proue funkcioniranje inozemnih vlada. Vijest je okirala naciju. Ubojstva je organizirao Sun Yat-sen, koji je ivio u Japanu i irio prijetnje da e mandurska vlast biti nasilno sruena. Govorila sam na sprovodu petorice ljudi. Sun Yat-sen me hoe zaustaviti. On ne

~ 238 ~

eli da Kina uspostavi parlament. Ovom mu prilikom elim poruiti da sam motiviranija nego ikad prije. Sin me kasnije pitao to namjeravam. Vrijeme je da odstupim, rekla sam. Trebao bi se kandidirati za predsjednika Kine. Ali, majko. Guang-hsu je postao nervozan. Preivio sam jer sam bio u tvojoj sjeni. Ima trideset pet godina - odrastao si ovjek, Guang-hsu! Car je kleknuo. Majko, molim vas. Ja...nemam vjere u sebe. Mora, sine, procijedila sam rijei kroz stisnute zube. Pucali su na Yuan Shih-kaija, objavio je Guang-hsu uavi u moju sobu. Pucali? Je li mrtav? Nasreu, nije. Ali stanje mu je kritino. Gdje i kad se to dogodilo? Juer, u parlamentu. Svi znaju da je Yuan Shih-kai moj predstavnik, uzdahnula sam. Zapravo sam ja bila meta. Moj sin se sloio. Bez Yuan Shih-kaija bio bih car bez zemlje. injenica da ga mrzim samo pogorava stvari. Zato ne smijete odstupiti s vlasti, majko. Yuan ne radi za mene, radi za vas. Kada je Yuan Shih-kai izaao iz bolnice, pridruila sam mu se u vojnoj inspekciji. Stajala sam pored njega u znak podrke i da ublaim nepravdu koja mu je nanesena. Na njega je pucao ljubomorni princ, carev roak, to je znailo da e vjerojatno izbjei strogu kaznu. Jutro na vojnom poligonu u blizini Pekinga bilo je vjetrovito. Izlazei iz svog palankina ula sam lepranje zastava na vjetru. Li Lien-ying je toliko uvrstio moj umetak za kosu da me boljelo tjeme. Vojnici su bili postrojeni i salutirali viui, ivjelo Njezino Velianstvo! Yuan Shih-kaijevi pokreti bili su ukoeni i kretao se s tekoom. Odveli su nas u divovski ator gdje su za mene postavili improvizirano prijestolje. Moj je sin odbio doi jer nije htio biti vien s Yuanom. Promatrala sam vojnike kako mariraju i to me podsjetilo na Yung Lua i njegove stjegonoe. Sjetila sam se jutra kad sam se upoznala s njim na poligonu za obuku. Suze su mi zamutile vid. Yuan Shih-kai me molio da mu kaem zato plaem. Odgovorila sam mu da mi je pijesak upao u oi. Stajala sam pokraj njega dok inspekcija nije zavrila. Vojnici su pozorno sluali moj govor. Poela sam upitavi Yuana brine li ga to ga neki u naoj dravi mrze. Prije negoli

~ 239 ~

je stigao odgovoriti, okrenula sam se prema gomili i rekla: Samo su dvije osobe istinski posveene reformi. Ja sam jedna, a Yuan Shih-kai je druga. Kao to vidite, oboje riskiramo ivot. ivjelo Njezino Velianstvo!, klicali su vojnici. Slava naem vrhovnom zapovjedniku Yuan Shih-kaiju! Dolo je vrijeme da odemo. Odluila sam uiniti neto to nikad prije nisam uinila pruila sam ruku Yuanu. Bio je toliko iznenaen da se nije mogao natjerati da je prihvati. Saznala sam za obiaj rukovanja od Li Hung-changa, koji je to nauio na svojim putovanjima u strane zemlje. Prvi put je bilo udesno, sjetila sam se da mi je tada rekao. Htjela sam da o mojem pruanju ruke pria cijela nacija, htjela sam okirati eljezne eire; i htjela sam odaslati poruku da je sve mogue. Primite je, rekla sam Yuan Shih-kaiju. Moja je desna ruka bila u zraku odmah ispod njegovog zaprepatena lica. Vrhovni je zapovjednik pao niice i kucnuo elom o pod. Ja sam suvie beznaajan da bih prihvatio tu ast, Vae Velianstvo. Pokuavam vam dati legitimnost dok sam jo iva, proap-tala sam. Odajem vam poast zbog onoga to se uinili za mene, kao i onoga to ete uiniti za moga sina. Snovi su mi bili puni mrtvih ljudi. Nije mi bilo lako pronai put natrag do vas, gospodarice, alio se An-te-hai u jednom snu. Bio je jednako naoit kao prije, ali je imao blago rumenilo na prozirno bijelim obrazima, to je odavalo da pripada zagrobnom svijetu. Zato si doao? pitala sam. Imam pitanja vezana za ureenje vae palae, rekao je An-te-hai. Eunusi sade oleandar. Morao sam im podviknuti: 'Kako moete saditi te jeftine biljke za moju gospodaricu?' Traio sam boure i orhideje. Tung Chih je svaki put kada bi mi doao u snove bio usred buntovne nepodoptine. Jednom je jahao Zmajev zid u Zabranjenom gradu. Slomio je zmajevu bradu i gaao eunuhe njegovim perajama. Ulovite me! vikao je. Odrala sam modnu reviju u stranjem dijelu Ljetne palae i pozvala sve konkubine, bez obzira na rang. Izloila sam sveane odore, ogrtae i haljine koje sam skupila od svoje osamnaeste godine. Veina moje zimske odjee imala je uzorak ljivinog cvijeta, a na proljetnoj su bili bouri. Najei motiv ljetnih haljina bio je lopo, a jesenja odijela imala su na sebi krizanteme. Kada sam rekla konkubinama da svaka moe odabrati neto kao suvenir, dame su se obruile na odjeu poput pljakaa grobnica. Krznene kapute dala sam Li Lien-yingu. To e biti tvoja mirovina, rekla sam mu. Za razliku od An-te-haija, Li Lien-ying je skromno ivio. Vei dio svoje uteevine dao je

~ 240 ~

u dobrotvorne svrhe: umjesto da se razmee mnogobrojnim suprugama i konkubinama, davao je novac obiteljima iji su sinovi bili kastrirani, ali nisu bili izabrani da uu u Zabranjeni grad. Li Lien-ying je bio poznat po tome to je uglavnom odbijao primiti mito. Tu i tamo bi prihvatio sitan iznos tek toliko da ne stvara neprijatelje. Zatim bi naao naina da ga proslijedi dalje u obliku dara. Tako je izbjegao da nekome ostane duan. Li mi je rekao da e nakon moje smrti postati sveenik. Nisam znala da se ve zaredio u samostanu pokraj grobnice gdje u uskoro poivati, no znala sam da je onamo slao dobrovoljne priloge. Zdravlje mi se poelo pogoravati. Lijenici su mjesecima pokuavali zaustaviti moj kronini proljev, ali nisu uspjeli. Poela sam gubiti na teini. Neprestano sam imala vrtoglavicu i vidjela sam dvostruko. Od malog napora ostajala sam bez daha. Morala sam odustati od svoje uobiajene etnje nakon jela. Nedostajalo mi je promatranje zalazaka sunca i etanje dugim stazama u Zabranjenom gradu. Li Lien-ying mi je mrvio hranu da je moj organizam moe lake probaviti, ali tijelo vie nije suraivalo. Uskoro sam postala mrava kao vjealica. Promatrati kako mi otkazuje vlastito tijelo bilo je zastraujue iskustvo. No nita nisam mogla uiniti. Sluala sam lijenike savjete i uzimala najgore ljekovite trave, ali svakog sam se jutra osjeala loije nego dan prije. Moje se tijelo poelo uruavati i znala sam da mi je kucnuo as. Pred dvorom sam nastojala sakriti svoje stanje. minka je pomagala, kao i sloj pamune vune koju sam nosila ispod odjee. Samo je Li lien-ying znao da sam vrea kostiju i da mi stolica nema oblik. Poela sam iskaljavati krv. Pokuala sam pripremiti sina, ali nisam smogla snage da mu otkrijem svoje pravo stanje. Tvoj opstanak ovisi o tvojoj sposobnosti da zadri vlast, rekla sam mu. Majko, osjeam se loe i nesigurno. Guang-hsu me gledao tunim oima. Esencija dinastije je potroena, pomislila sam. Astrolog mi je predloio da pozovem operni ansambl koji e izvoditi vesele pjesme. To e pomoi da se otjeraju zli duhovi, rekao je. Stiglo mi je oprotajno pismo Roberta Harta. Zauvijek se vraao u Englesku. Trebao je otputovati 7. studenog 1908. godine. Teko sam podnosila pomisao da u izgubiti jo jednog dobrog prijatelja. Premda nisam bila u stanju primati goste, pozvala sam ga. Odjeven u slubenu mandarinsku odoru, sveano se poklonio. Pogledajte nas, rekoh. Oboje smo sijedi. Nisam imala snage ni da mu kaem da sjedne, pa sam rukom pokazala na stolac. Shvatio je i sjeo. Oprostite mi to ne mogu prisustvovati vaoj oprotajnoj sveanosti, rekla sam. Bolesna sam i blii mi se smrt.

~ 241 ~

I meni. Nasmijeio se. Meutim, najvanije je imati lijepa sjeanja. U potpunosti se slaem s vama, sir Roberte. Doao sam se zahvaliti to ste mi toliko toga pruili tijekom svih ovih godina. Mogu prihvatiti zaslugu jedino za trud koji sam uloila da se danas sretnemo. Dvor se ponovno usprotivio. Znam koliko je teko initi iznimke. Stranci imaju lou reputaciju u Kini. Zaslueno. Vi imate sedamdeset dvije godine, sire Roberte? Tako je, Vae Velianstvo. A ivjeli ste u Kini...? etrdeset sedam godina . to rei? Trebali biste biti ponosni. Ja to svakako jesam. Vjerujem da ste dogovorili tko e preuzeti vae dunosti. Nemate se to brinuti, Vae Velianstvo. Carinska sluba dobro je podmazan mehanizam. Radit e bez iije pomoi. Iznenadilo me to nikad nije spominjao poasti koje je primio od engleske kraljice, niti je priao o svojoj engleskoj supruzi, od koje je bio razdvojen trideset dvije godine. Spomenuo je svoju kinesku konkubinu s kojom je ivio deset godina i njihovo troje djece. Njezinu smrt. Svoje aljenje. Spomenuo je njezinu patnju. Ona je bila razumnija od mene, rekao je, i poelio da je uinio vie da je zatiti. Ispriala sam mu o nevoljama s oba sina - neto to ni s kim nisam podijelila. S tugom smo ustanovili da ljubav koju pruamo svojoj djeci nije dovoljna da im pomogne da preive. Kada sam pitala sira Roberta Harta kada mu je bilo najljepe u Kini, odgovorio je da je to bilo kada je radio za princa Kunga i Li Hung-changa. Obojica su bili hrabri i izuzetni ljudi, rekao je, i svaki je na svoj nain bio beskrajno tvrdoglav. Na kraju smo spomenuli Yung Lua. Iz naina na koji me je sir Robert Hart pogledao znala sam da mu je sve jasno. Jamano ste uli glasine, rekla sam. Kako ne bih? Glasine i lai novinara sa Zapada i poneto istine. to ste pomislili? to sam pomislio? Nisam znao to da mislim, da budem iskren. Bili ste zanimljiv par. Hou rei, dobro ste suraivali. Voljela sam ga. Zaprepatena vlastitim priznanjem, zagledala sam se u njega. Nije se inio iznenaenim. Onda sam sretan zbog due mog prijatelja. Oduvijek

~ 242 ~

sam znao da gaji njene osjeaje prema vama. Uinili smo to smo mogli, no to nije bilo dovoljno. Bilo je vrlo teko. Veoma sam cijenio Yung Lua. Iako smo bili prijatelji, nisam ga uspio dobro upoznati sve do napada na veleposlanstva. Spasio nas je ispaljujui projektile iznad krovova. Poslije mi je dostavio pet lubenica. Bio sam siguran da ste ga zapravo vi poslali. Nasmijeila sam se. Znatieljan sam, rekao je Robert Hart, kako ste privolili dvor da pristane? Yung Lu i ja nikad nismo priali o slanju lubenica. Shvaam. Yung Lu je bio vjet u pogaanju vaih misli. To je istina. Sigurno vam nedostaje. 'Dudov svilac prede, dok mu smrt ne prekine tanku nit.' Izrecitirala sam prvi stih pjesme stare tisuu godina. Sir Robert Hart je zavrio strofu: 'Suze na svijei se osue kada ona sagori.' Vi ste neobian stranac, Roberte Harte. alosti me to me Vae Velianstvo ne smatra Kinezom. Ja sebe smatram. To mi je pruilo veliko zadovoljstvo. Ne elim da odete, rekla sam kad je dolo vrijeme da se rastanemo. Ali shvaam da list mora pasti kraj korijenja svog stabla. Upamtite da imate dom i obitelj ovdje u Kini. Nedostajat ete mi i vjeno u iekivati va povratak. Oboje smo bili u suzama. Kleknuo je, spustio elo na pod i dugo ostao tako. Htjela sam rei dovienja, ali bilo je jasno da se vie neemo vidjeti. eljela bih vas ispratiti, sir Roberte Harte, ali preslaba sam da ustanem iz stolice. Kad stignete u Englesku, vjerojatno e vas doekati vijest o mojoj smrti. Vae Velianstvo... elim da budete sretni zbog slobode u kojoj e moj duh napokon uivati. Da, Vae Velianstvo.

~ 243 ~

47
Dok su me lijenici preklinjali da ih kaznim to me nisu uspjeli izlijeiti na njihovim se licima moglo proitati da umirem. Poslala sam ih kui tako da stignem obaviti potrebne pripreme. Umiranje je muno jer sve postaje tako jednolino i turobno. Ljudi oko vas se prestanu aliti i zadirkivati, tiho priaju i hodaju na prstima. Svi ekaju kraj, a dani se vuku. Li Lien-ying je bio jedini koji nije htio odustati. Posvetio se mom izljeenju i uvao me od svega to me po njegovom miljenju moglo uznemiriti. Zadrao je za sebe vijesti o Guang-hsuo-vom stanju i ja nisam znala da se zdravlje moga sina dramatino pogoralo. Planirala sam ga posjetiti u Ying-t'aiju im ustanem iz kreveta. 14. studenog 1908. godine probudio me glasan pla. Pomislila sam da mi je kucnuo as jer su mi kapci bili jako teki. Desna strana tijela bila mi je vrua, a lijeva hladna. U magli sam vidjela sobu punu eunuha na koljenima. Zmaj se uspeo na nebo! Bio je to glas Li Lien-yinga. Jo nisam mrtva, rekla sam. Mrtav je va sin, gospodarice. Car Guang-hsu je upravo preminuo! Odnijeli su me do Guang-hsuove sobe. Kad sam ugledala sina, u sjeanje mi se vratio dan kada je umro Tung Chih. Pogledala sam uvis i rekla: Neka se nebesa smiluju! Guang-hsu ima samo trideset osam godina. Tijelo mu je jo bilo toplo. Lice mu je bilo sivo kao i kad je bio iv. Osjeaj je bio nalik utapanju. Voda je bila topla. Imala sam osjeaj da su mi plua zabrtvljena. Moj se duh veselio vjenoj tami. Vratite se, Vae Velianstvo, zavapio je Li Lien-ying. Vratite se, gospodarice! Tada sam se sjetila svoje dunosti - moram imenovati nasljednika. Skupila sam snagu i sazvala Vrhovno vijee. Ne znam koliko su me morali ekati. Kada sam ponovno otvorila oi vidjela sam Yuan Shih-kaija kako stoji s moje lijeve strane i princa Ch'una mlaeg s desne. Soba je bila puna ljudi. Nasljednik, Vae Velianstvo?, pitali su svi u isto vrijeme. Pu Yi, bilo je sve to sam izgovorila. Imenovala sam sina princa Ch'una mlaeg, trogodinjeg Pu Yia - Yung Luovog unuka i svog praneaka - novim kineskim carem. Carska je krv postajala sve rjea. Nisam mogla micati ruke i noge, ula sam tek svoje teko disanje. Tijelo mi je bilo nakljukano lijekovima. Nisam osjeala bol. Misli su mi usporile, ali nisu stale.

~ 244 ~

Eunusi su mi pomogli da sjednem na prijestolje kako bih odrala posljednju audijenciju. Kako vie nisam mogla uspravno sjediti, stolari su produili naslon za ruke dugim drvenim tapovima. Li Lien-ying mi je ruke poloio na tapove i prekrio me zlatnom tkaninom. Sjetila sam se posljednjeg dana ivota cara Hsien Fenga, kada su ga postavili u isti poloaj. Grandioznim prikazivanjem umiranja htjela se pokazati mo i ja sam osobno svjedoila uinkovitosti tog pristupa. Pa ipak, inilo se smijenim. Moj je suprug zacijelo osjetio isti apsurd. Meutim, shvatila sam da je to nuno, ako elim da se ispotuje moja volja. inila sam to i za dobrobit onih koji su vjerovali u mene, posebno za nie namjesnike i slubenike koji su svoje kalendare prvo podeavali prema vladavini Tung Chiha, a potom Guang-hsua. Bila sam duna pokazati im se posljednji put. Vrhovni se tajnik primakao blie da me uje. Li Lien-ying je gledao ukrase na mojem umetku u kosi. Zabrinut zbog njegove teine, podesio je nekoliko ica da sve dre na mjestu. inilo se da je u tome uspio, ali jo uvijek je postojala opasnost da mi tijelo otkae. Eunusi su stajali iza prijestolja, sakriveni od pogleda. Li Lien-ying im je rekao kako da dre uad koja je pridravala Zmajevo prijestolje i mene u njemu u uspravnom poloaju. Zadivila me jasnoa mog uma. No, brinulo me hou li uspjeti iznijeti sve to sam naumila. elim umrijeti, poela sam. Nadam se da shvaate da nijedna majka ne eli nadivjeti svoju djecu. Nisam postigla nita osim to sam Kinu sauvala u jednom komadu. Prisjeajui se proteklih pedeset godina, vidim nevolje iznutra i agresije izvana koje su nas pogaale u neumornom nizu. S velikim naporom uspjela sam udahnuti i smoi glas da nastavim: Novi je car malo dijete koje upravo ulazi u dob kada je odgoj od kljune vanosti... Bilo me sram to sam koristila iste rijei koje sam izgovorila kad je Tung Chih postajao car, a potom i Guang-hsu. alim to neu biti tu da usmjerim Pu Yia, no to moda nije nesretna okolnost... Nadam se da ete se svi vi potruditi da budete uspjeniji od mene u oblikovanju carevog karaktera. Preplavila su me sjeanja na Tung Chiha i Guang-hsua. ula sam kako Nuharoo vie na mene da prestanem disciplinirati Tung Chiha. Zatim su mi se pojavile Guanghsuove blistave oi dok je strastveno priao o reformi: Ito je moj prijatelj, majko! Iskreno se nadam, natjerala sam se da nastavim, da e car Pu Yi marljivo uiti i da e udahnuti svjeinu slavnim postignuima naih predaka. Ono to sam sljedee rekla okiralo je ne samo dvor, nego i itavu naciju. Objavila sam da caricama i konkubinama treba zauvijek zabraniti sudjelovanje u obnaanju vrhovne vlasti. Bio je to jedini nain da zatitim mladog cara od ena slinih Nuharoo,

~ 245 ~

Alute i Biseru. Ne bih donijela tu odluku da moja neakinja Lan nije izrazila nezadovoljstvo kad je saznala da nee aktivno vladati u Pu Yievo ime. Dala mi je do znanja da e se boriti za poloaj koji joj pripada. Ponestajalo mi je snage. Vrat mi je poputao pod teretom umetka za kosu. Ma koliko se trudila, nisam vie mogla izgovoriti ni rije. to vidite, gospodarice? pitao me Li Lien-ying. Vidjela sam izrezbarene zmajeve na stropu. Sjetila sam se kako sam sanjala te zmajeve prije dolaska u Zabranjeni grad. A sad sam ih sve vidjela, svih 13.844. Koji je.... sjetila sam kako me astrolog upozorio na loe datume za smrt. Koji je danas datum?, pogodio je moje pitanje Li Lien-ying. Htjela sam kimnuti glavom, ali nisam mogla. 15. studeni 1908., gospodarice. Sretan dan. Navirale su mi udne misli: Pogrijeila sam to sam ostala. Jesam li znala korake? Rijei ne mogu zaustaviti poplavu. Gospodarice? ula sam Li Lien-yingov glas, a zatim, u asu, vie nisam ula Mojem je ivotu kraj, ali ne i vaem, Orhidejo. Vidjela sam svog oca kako lei na samrtnoj postelji. Trepnula sam i dobro pogledala Li Lien-yinga. Bila sam tuna to ga naputam. Obavila me gusta bijela magla. U sreditu magle bio je meki umanjak poput crvenog sunca. umanjak se poeo njihati kao kineski lampion na blagom povjetarcu. ula sam drevnu melodiju i prepoznala zvuk. Bili su to An-te-haijevi bijeli golubovi. Sjetila sam se kako im vee zvidaljke i zvonca na noge. Tada sam ih vidjela. Na stotine tisua bijelih golubova kruilo je iznad moje palae. Pjesma je bila Wuhu, moj lijepi rodni kraj.

~ 246 ~

Epilog
ORHIDEJA - gospoda Yehonala, carica Tzu Hsi - umrla je u dobi od sedamdeset i tri godine. Kina se poela raspadati nakon njezinog sprovoda. Zemlja je ula u mrano razdoblje vojskovoa i bezakonja. Zapadne su sile razdijelile obalu Kine na kolonijalne koncesije, a Japan se probio na sjever Kine i utemeljio Kraljevinu Manduriju. 1911. godine, Sun Yat-sen je stigao u angaj. Uspio je podii vojni ustanak i proglasio se prvim privremenim predsjednikom nove republike Kine. 12. veljae 1912. godine, car Pu Yi je abdicirao u korist Yuan Shih-kaija, koji se proglasio predsjednikom republike preuzevi vlast od Sun Yat-sena, a potom je odmah osnovao vlastitu dinastiju. Yuan Shih-kai je umro od modanog udara, ismijan kao car od osamdeset tri dana. 1919. godine, vojskovoa po imenu Chiang Kai-shek proglasio se nasljednikom Sun Yat-sena. Nakon Sunove smrti 1925. godine, Chiang Kai-shek je postao novi predsjednik republike. Oslanjao se na ameriku financijsku i vojnu potporu i obeao da e izgraditi demokratsku Kinu. 1921. godine, potpomognut sovjetskim komunistima, Mao Tse-tung, buntovni student i gerilski vojnik iz pokrajine Hunan, osnovao je s dvanaest sljedbenika Komunistiku partiju Kine. 1924. godine Japan je postavio Pu Yia za marionetskog cara Mandurije, zahtijevajui od njega da vrati carsku Kinu. 1937. godine Japan je napao Kinu. Reformator Kang Yu-wei nastavio je ivjeti u Japanu. Raskinuo je suradnju sa sljedbenikom Liangom Chi-chaom, koji se prvo bio pridruio Sun Yat-senu, a potom Yuan Shih-kaiju. Na koncu je napustio obojicu i postao obian graanin. Li Lien-ying je napustio Zabranjeni grad nakon sprovoda carice udovice. Otiao je u samostan u blizini grobnice svoje ljubljene gospodarice i ondje ostao do svoje smrti.

jokeonyou

~ 247 ~